Alii- Ureenje bosanskog ejaleta od 1789-1878 Reforme u O.C od 1789. jo od kraja 18 st kada se jasno vidjelo da O.C.

slabi poinju da se javljaju u osmanskoj knjievnosti djela koja su ukazivala na te slabosti i davala svoje r ecepte kako da se one uklone . Meu prvima izmeu tih pisaca bio je bosanac Hasan Kafi Pruak koji je svoje ideje izloio u poznaton traktatu Ureenje drutva. itvom nizu pisaca koji su zatim slijedili pridruilo se tokom 17 st i nekoliko osmanskih dravnika ali svi recepti koje su nudili i naunici i dravnici svodili su se na propovjedanje obnove i oivljavanje starih uredaba iz vremena napredovanja carstva a ne na reforme postojeeg stanja u tom smislu poduzimane su i izvjesne parcijalne mjere koje su trenutno mogle izgledati djelotvorne i korisne al nisu naravno mogle zaustaviit neminovni procese nazadovanja carstva na svim podrujima dravnog ivota. Interiornost svoje dravne drutvene i eekonomske a naroito vojne organizacije u odnosu na razvoj Zapada osmanlije su mogle da jasno uvide nakon dugotranih nesretnih ratova koje su vodili sa susjednim zapadnim silama krajem 17 i poetkom 18 stoljea tek poslije toga osmanlije su poele jasnije uviati da nije moguce ukloniti negativne pojave u dravi i da se ona ne moe spasiti od propasti obnavljanjem starih degeneriranih ustanova nego da treba prvoditi korjenite reforme i to ne samo u vojsci nego u cijelom dravnom ureenju i upravi zato ve tokom 18 st pristupaju provoenju izvjesnih reformi koje su imale cilj da poprave veliku finansijsku krizu drave putem iznalaenja novih izvora dravnih prihoda i da podignu vojniku mo carstva putem reorganizacije timarskog sistema i janjiarskog korpusa kao i izgradnjom ratne flote po evropskim metodama i uz pomo evropskih strunjaka .Neke mjeere su poduzete jo u doba Mahmuda I Mustafe III i Abdulhamida I uz aktivno uee islamiziranog Francuza Coat de Bonevalla poznatoj u Turskoj pod imenom Kunvbagardi Ahmed paa a naroito francuza barona de Thotta(1733-1797)uz njegoovo sudjelovanje podignuti su u O.C. mnogi vojni objekti organizovane vojne skole pozivani za obuavanje vojske i organizaciju flote ali ti prvi pokuaji reformi u toj najranijoj etapi nisu mogli dati oekivane rezultate. Reforme Selima III (1789-1807) Temeljitiji i obuhvatniji plan unutranjeg preobraaja i reformi bio je razraen tek za vladavine Selima III i to u vezi sa dubokim padom carstva zaotravanjem istonog pitanjairenjem oslobodilakih tenji balkanskih i dr.naroda i jaanjem centralnih sila unutar same vladajue klase .Iako je Carstvo u trenutku kada je stupio na presto preivljavalo teke trenutke zbog rata sa Austrijom i Rusijom Selim III je uprkos svih tekoa pristupio razradi i ostvarivanju svojih reformnih planova koje je bio poeo stvarati jo kao prestolonasljednik .Te reforme poznate su u historiograf.kao nizami dedid to znai novi poredak . Krajnji cilj njegovog reformatoskog programa bilo je ukidanje janjiarske vojske koja se nalazila u anarhinom stanju i postala konica svakog napretka i stvaranje nove regularne armije koja bi se zvala nizami dedid , ozdravljenje finansijskog sistema putem maksimalnog smanjivanja neproizvodnih rashoda suzbijanje korupcije i iznalaenja novih izvora dravnih prihoda centralizacije dravne uprave putem potpunog potinjavanja Porti pokrajinskih namjesnika lokalnih vlasti u prvincijama kadija, muteselima, zabita, vojvoda, sakupljaa poreza koji su vrili sve mogue zloupotrebe , iskorjenjavanje korupcije koja je harala zemljom i prodirala dravu putem nemilosrdnog kanjavanja korumpiranih inovnika u dravnom aparatu. Ali od tog reformatoskog programa do njegove realizacije bio je dug i teak put . Osnovna prepreka na tom putu bilo je u samoj strukturi osm.feud.drutva koje se nalazilo u tekoj i dubokoj krizi. Elementi feudalno teokratskog ureenja carstva bili su toliko snani da nijedna progresivna mjera protiv nereda i konzervatizma koji je vladao u dravi nije mogao dobiti iru podrku i primjenu. Drutvene snage na koje se sultan reformator mogao osloniti bile su slabe i neznane. Na drugoj strani snage koje su koile reforme i

aktivno djelovanje protiv njih sainjavali su mnogi reakcionarni elementi:feudalci koji su u tome vidjeli gubljenje svojih privilegija i batinskih prava janjiari koji su se pribjavali da e uvoenje nizami dedida nove po evropskom sistemu obuene vojske dovesti do njihovog potpunog unitenja ; konzervativna ulema koja j e u vjerskim masama vjerski fanatizam smatrajui svaku novotariju suprotno duhu erijata .Ajani u Rumeliji i Anadoliji i drugi gospodari manjih i i veih oblasti vidjeli su u reformamam smetnju njihvoj politikoj nezavisnosti od centralne vlasti , a neki su su od njih gledali u tim reformama tenju sultana da u svoje ruke prigrabi svu dravnu imovinu . Znatnu prepreku predstavljalo je i pomanjkanje finansijskih sredstava za ostvarivanje poduzetih mjera a posebno za odravanje nove vojske to je osjetno teretilo dravne finansije .Veoma teku ulogu igrale su i diplomatske intrige evropskih drava koje su imale za krajnji cilj komadanje osmanske imperije..Napokon bilo je i u njegovoj samoj politici neodmjerenosti iskljuivosti i krajnosti .Ostvarujui novi sistem Selim III je svojim svakodnevnim mjerama istovremeno doprinosio narataju nezadovoljstva meu razliitim drutvenim grupama a naroito meu janjiarima koji su ga na kraju svrgnuli s prestolja i ubili .Tako su rezultati nizami dedida objektivno dovodili do jo veeg zaotravanja ekon.i polit. krize i razaranja cijelog dravnog mehanizma. On je stupio na prestolj 1789.u tekim momentima koje je drava proivljavala. Odmah je uprkos tekoa pristupio ostvarenju planova koje je stvarao kao prestolonasljednik .Radoznao za sve to se zbiva oko njega i u dravi traio obavjetenja o svemu. Pristupajui sreivanju prilika u dravi on samo donekle naputa ranija svaanja o potrebi da se obnavljaju i sreuju stare institucije odn . svaanja da reformu treba uvoditi samo u vojsci a naroito u janjiarskom korpusu i ako je znao i vidio da najprije treba reformirati vojsku koja se nalazila u anarhistinom stanju .ak je i pristupio tome i u asu kada je drava bila u tekoj opasnosti od vanjskih neprijatelja .Smatrajui da treba zavesti red na svim podrujima politikog i drutvenog ivota on je pored osnivanja nove vojske pokuao da zavede red i u dravnoj upravi , u tekoj bobi sa reakcionarnim snagama u krugu nosilaca vlasti ipak je uspio da se donesu i provedu neke znaajne odluke u tome smislu .Te mjere zasn ivale su se na njegovom uvjerenju a to je bilo stvarno i objektivno stanje da lokalne vlasti u provincijama, a naroito kadije neibi vojvode ajani i sakupljai haraa i drugih preza ine sve mogue zloup otrebe i sa protiv toga treba poduzeti odg.mjere .Kako u poetku njegove preporuke nisu naile na eljeni odziv divana sam saziva dravnike da se pod njegovim predsjedavanjem raspravlja o mjerama koje treba poduzeti .Savjetovanja su zavena strogim naredbama i pretnjama odgovornim linostima.ejhul islamu je nareeno da iskorjeni nepravilnostu sudstv u kajmekamu velikog vezira je savljeno do znanja da je on odogovoran za nepodoptine koje ine namjesnici ,sekban bai nepravilosti u vojnim pitanjima defterdaru u pitanjima finansija. Nakon toga nareeno je da se smijene svi guverneri provincija i okruni naelnici, da ajane u kazama bira narod kao i ranije i da se u to guverneri ne mjeaju , da graanji biraju gradske ehaje a da se kadije u to ne mjeaju , da kadije ne mogu slati zastupnike naibe u kadiluke bez zakonskog oporavdanja, a kada ih alju imaju im davati petinu prihoda svog arapluka ; kadije i naibi moraju biti asne osobe ako se oni ne budu pokoravali ovoj iskljuuju se iz reda i kanjavaju .U pitanju zakona zabranjeno je da se osim za konom propisanih dadbina ni od koga ne uzima nita ni pod kakvim vidom i nazivom .Ti poslovi imaju se povjeriti potenim i uglednim ljudima Da bi se te odluke provele Selim III je smatrao da se na poloajima guvernera moraju nalaziti autoritativni i sposobni veziri..Znao je meutim da tadanji veziri u najvie sluajeva nisu mogli zadovoljiti te usluge jer su bili nesposobni , stoga je sam preporuivao veziru sta treba da poduzme.

On je naredio da se donese zakon o vezirima i ejaletima. po tom zakonu carstvo je podjeljeno na 28 ejaleta sa 23 guvernerska mjesta.Propisano je kad se veziri budu premjetali u blie pokrajine da bi selidbeni trokovi bili manji .Ako nije ratno stanje veziri iz Andadolijje nee se premjetati u Rumeliju i iobrnuto . O istim uslovima vodit e se rauna i pri postavljanju mirmirana odn mutesarifa. Selim III je uoio da treba izvriti reforme i u timarsko spahijskoj organizaciji koja je bila zastarjela i iskvarena kao idruge dravne ustanove pa je naredio da se i o tome donese novi zakon po njemu : alajbezi e se imenovati izmeu uglednih potenih, iskrenih linosti na prijedlog koji e valija ili vezir podnostit Porti.Alajbezi se nee smjenjivati sve dok se ne bi ispitivanjem utvrdile njihove nepodobnosti i pogreke.Ako se kod njih utvrde prestupi u tolikoj mjeri da oni povlae smjenjivanje onda e se za primjer drugima pogubiti. Ljudi koji se budu nalazili u vojsci ejaleta nee moi napustitit vojnu slubu na osnovu bujuruldije valije nego samo na osnovu carske naredbe .Ko postupi drugaije bit e kanjen. U toku godine treba da se izvri smotra spahijske vojske i tom prilikom da se smijene svi dotadanji alajbez i. Opta smotra morat e se vriti svake tri godine . Ako bi se na smotri utvrdil da se u jednom sandaku ima timara i zearheta koje posjeduju timarnici i zaimi iz drugih sandaka to je treblo ukinuti . Selim III je nastojao da sredi stanje i u drugim podrujima drzavnog zivota ali bez raznih uzoraka unutranjih i vanjskih nije mogao nita osobito ostvariti iako se za to vrijeme aktivno borio sa neznatnim brojem istomiljenika i pristalica.On nije odgovarao konzervativnim elementima koji su ga okruivali u samom dvoru i oko njega a najmanje korumpiranim janjiarima i njihovim korumpiranim agama. Njegovom smru drava je ponovo zapala u teku politiku krizu a nizami dedid je morao ustupiti mjesto starom anarhistinom stanju. Njegov nasljednik Mustafa IV bio je igraka u rukama reakcionarnih elemenata. Poslije njega slijedi Mahmut II. Reforme Mahmuda II (1806-1839) Reformatorske ideje Selima III poeo je provoditi njegov nasljednik Mahmud II .Da bi stekao snage na koje e se moi osloniti on je na tetu svoje apsolutne vlasti uinio ustupke najmonijim unutranjim snagama naroito ajanima poznatom Poveljom sloge .Kad se u izvjesnoj mjesri obezbjedio od tog sloja drutva on je moga pristupiti radu na ukidanju janjiara pa je odmah poslije potpisivanju povelje naredio da se pristupi obrazovanju nove po evropskom uzoru ureene vojske pod naziovm sekbani dedid- novi sejmeni ,da bi svoje namjere i planove jo bolje kamuflirao on je novu vojsku proglasio sedmim odjelom janjiarskog korpusa.Uporedo sa radom na likvidaciji janjiara Mahmud II je uporno radio na jaanju autoriteta centralne vlasti i ograniavanju samovolje pokrajinskih namjesnika i lokalnih organa.Istrajnom borbom uspio je da ukine janjiarski korpus(1826)i da obrazuje novu vojsku koja se zvanino zvala pobjedonsna muhamedanska vojska,Zatim je izvrio reorganizaciju centralne uprave ukinuo je stari divan i obrazovao vie ministarstava.Zvanje velikog vezira zamjenio je nazivom bukevil a mnoge njegove kompeetencije prenesene su u nadlenost odgovarajuih ministarstava: ministarstvo unutr. poslova, minist. vanjskih poslova,ministarstvo finansija ministarstvo vakupa i ministarstvo trgovine.Ministri i dravni slubenici vie nisu dobijali plae u vidu lena nego u novcu iz dravne blagajne .Tada su obrazovana i neka nova centralna dravna tijela kao to su vojni savjet vrhovni sud i dravni savjet. U skladu s tim izvrio je odreene promjene i u provincijama, da bi uvrstio svoj autoritet u provincijama Mahmud II je pokuao ograniiti vlast provincijskih namjesnika i na taj nain to je pored muira kao generalnog namjesnika pokuao ustanoviti vijee pokrajina umjesto ranijeg divana

kao i vijee u drugim niim upravnim jedinicama.Ovo drugo se sporo ostvarivalo..U tom periodu su najvee upravne jedinice oformljene kao muirluci mada se ustaljeni naziv ejalet nije mjenjao .Bilo je pokuaja da se ustanovi i institucija muhafiza ime bi bila odvojena civilna od vojne urpave ali ni to nije ostvareno. Najee je muir u sebi objedinjavao i valiju i muira i muhafiza.P okuavalo je da se uspostavi i ustanova muhassila koji bi bio zaduen za dravne prihode u svakoj pokrajini mada je ukidana ustanova defterdara kao pravnika finansija pokrajina. Muiri su imali irok krug ovlatenja u civilnoj i vojnoj upravi ali su bili sada vie ovisni od centralne vlasti nego ranije prije svega to su im plae bile odreene iz dravne kase pa svoje prihode nisu utjerivali direktno od naroda a zatim zbog toga sto su kako tako morali voditi rauna o miljenju vijea koja su se postepeno obrazvala u svim prvincijskim centrima umjesto ranijih divana koji su bili pod direktnim u tjecajem namjesnika.to se tie teritorijalne podjele nije bilo znatnijih promjena u odnosnu na podjelu ustanovljen u sa Selimom III .Carstvo se dijelilo na ejalete ,ejaleti na sandake, sandaci na kadiluke, a kadiluci na nahije.On je uspjeno zapeo i provodio rerganizaciju dravnih ustanova na irokom podruju i to na nain dosta slian ustanovama u evropskim zemljama..On to nije radio oslanjajui se na novosotvarene i ustaljene zakone po ugledu na Evropu ali su pokuaji stvaranja novih zakona koji ce regulirati drzavni zivot bili nepovoljni za intenzivniju aktivnost i vece rezultate ali su njihovi doprinosi doveli do toga da je njegov nasljednik Abdul Medid mogao sa dosta lakoe da nastavi te i zapone ire i temeljitije reforme .On je to mogao zato sto je Mahmud II uspio da znatno uvrsti utoritet centralne vlasti da oslabi konzervativne elemente u dravi da zauvijek uniti janjicare itd Reforme u Bosni do 1839. U periodu o kojem je ovdje rije vie puta je vrena reorganizacija vlasti to je rezultat nastojanja Porte da provede odreene reforme ili bolje reci reorganizaciju sistema u smislu evr opeizacije i modernizacije sto je zapocelo kako se vidjelo dolaskom na prijestol Selima III 1789..Sve akcije Selima III su takorei mimoisle Bosnu .Osnovna misao i cilj akcije Selima III stvaranje nove vojske nije se odnosilo na Bosnu. Prema njegovoj linoj naredbi u Bosni je trebalo rijesti pitanje vojske onako kako najbolje odgovara ovoj zemlji. Prema onome sto se moze utvrdii na osnovu arhivske gradje organizacijia vojske u Bosni ostala je potpuno po starom . Jedino novi porez uveden za odrzavanje ove vojske djelimicno se odnosio na Bosnu. Naime u korist novog poreza u Bosni je povecan porez na stoku za jednu paru po svakom grlu oporezovane stoke .To je izazvalo vrlo nepovoljne reakcije u Bosni .Ostale novine kao sto je uprava vilajeta, sudstva, poreskog sistema timarske organizacije u sebi nisu sadrzavale posebne novine ili nepoznate stvari . Praksa cestih smjena pokrajinskih namjesnika vec odavno je smatrana prevazidjenom i stetnom ocitim uzrocnikom velikih zloupotreba,koliko god se inzistiralo da se valije ne smjenjuju bez razloga, to nije ozivotvoreno. Pokusaji da se ajani vrate na svoju prvobitnu osnovu posrednika izmeu naroda i vlasti i njihovo baziranje od strane naroda takodjer se nije ostvarilo, sto se tice timarske organizacije ne moze se reci koliko je postignuto u njenom sredjivanju . Cini nam se da u Bosni nije provedena odredba da timarnici moraju biti nastanjeni tamo gdje posjeduju timare jer bosanski timarnici su ih uzivali kao odzakluk timare pa su kao nasljedni i cuvani u porodici vec odavno bez obzira gdje su bili nastanjeni. U Bosni nije vodjeno racuna o sandzacima nego Bosni kao cjelini kako je bilo ustaljeno od vremena zavodjenja odzakluka. Sudstvo je takodjer ostalo po starom s tim sto se nastojalo koliko je bilo moguce iskorijeni korupciju kao i u ostalom kod drugih struktura vlasti . U finansijama u odnosu na ranije stanje takodjer nije nista mijenjao sto se tice ejaleta Bosne.Iz mnogih dokumenata se vidi da se nastojalo unijeti vise reda i zakonitosti ali je sistem i nacin ubiranja poreza ostao isti. Iz recenog vidi se da se o nekim bitnim izmjenama na podrucju Bosne ne moze govoriti jedan od razloga za to je svakako situacija u ovom dijelu Carstva . Naime srpski ustanici i napoleonova osvajanja i teznje

ustanika na granici Crne Gore svakako su utjecali pa je ovdje stanje ostalo isto . Zatim teznja Selima III bila je da prije svega sredi stanje u prijestolnici i njoj gravitirajucim podrucjima pa tek onda da reforme siri dalje . Kako su konacno njegovi napori potpuno propali tako su njegove reforme i ostale samo kao lijepa zelja i napor . Dvojica sultana koji su poslije njega sjeli na prijestol razlicito su djelovali . Mustafa IV bio je potpuno u rukama konzervativnih i anarhistickih elemenata i za vrijeme svoje veoma kratke vladavine i ucinio sve da se zatre trag i pojmu reforama. Mahmud II ide stopama Selima III i njegovim dolazkom zapocinje intenzivan rad na reformama. On je prije svega morao da sredi situaciju u prestolnici .Najvaznije mu je bilo da se osigura od strane krupnih ajana pa je makar i na stetu svojih interesa sklopio s njima savez. Time je priznao njihovu pravoshodnu moc, ali je i stvorio prostora za reformno djelovanje . Ni ovaj savez nije se doticao Bosne niti su u njegovu stvaranju ucestvovali bosanski ajani. Iz toga se vidi da bosanski ajani nisu imali moc od koje bi se sultan bojao. Prva znacajna akcija Mahmuda II koja se odrazila u Bosni jest ukidanje janjicara. Bosanski Muslimali su nerado pristajali na ovakove zahvate i nastojali su da to sprijece silom. U tome nisu uspjeli . U ovoj akciji nisu bili jedinstveni . Samo podrucje koje je vise gravitiralo Sarajevu bilo je povezanije dok npr.u Posavini janjicarski prvaci su prihvatili naredbu sultana bez otpora. Pobuna janjicara u Sarajevu pokazala je da je veliki broj njegovih stanovnika bio protiv janjicara jer su se sami gradjani prije nego je dosao Abdurahim pasa u kaznenu ekspediciju razracunali sa janjicarima i rijesili pitanje ukidanja janjicara. Ali u Bosni je jos i prije ovog dogadjaja postojao drustveno-politicki okvir za jednu drugu siru akciju koja bi imala dalekoseznije posljedice .To je konfrontacija bosanskih muslimana i predstavnika centralne vlasti i nastojanja prvih da ostvare autonomiju po ugledu na neke druge zemlje carstva .Tako je 1831.zapoeo opsti oruzani ustanak u Bosni protiv centralne vlasti za autonomiju .Akcija je zapocela prevratom u Travniku gdje je svrgnut sultanov namjesnik koji uspjeva da pobjegne preko austrijske teritorije u Hercegovini do Ali age Rizvanbegovica a odatle na svoju novu duznost u Vidin. Bosanski muslimani su izabrali za vodju Gradascevica koji je dobio siroka ovlastenja.. On je zajedno sa bosanskim divanom uspostavio novu vlast zapravo postavio nove ljude na vlasti . Samo oblik pokrajinske i lokalne vlasti nije se promjenio .Njegova vlast trajala je nepune dvije godine. Ali iako je za ovo vrijeme formalno uspio da uspostavi vlast u cijeloj Bosni ipak je morao da vodi brigu o izvjesnom broju desidenata u Hercegovini sa Ali gom Rizvanbegovicem na celu. Uz sva nastojanja i oruzane borbe pa i pobjede nad sultanovom vojskom Gradascevic nije zvanicno priznat za bosanskog valiju, ali je cinjenica da je on vec godinu dana bio jedini od vecine naroda priznavani vladalac u Bosni i da su u ovom periodu Bosnom upravljali muslimani po svom nahodjenju . On nije uspostavljao do tada ukinute organe vlasti niti vojne redove pa prema tome ni janjicare iako se zna da se meu najodanijim bili oni koji su ranije pripadali ovom odzaku. Ali to je posljedica strukture drustva u Bosni. Moze se dakle smatrati da s obzirom na ono sto se sve dogadjalo period od 18311833 predstavlja period bosanske samostalnosti.Poslije pada Gradascevica ponovo je zavedena sultanova vlast ali ni poslije toga sve do 1851 do akcije Latasa u Bosni nije ugusena ideja o samostalnosti odn.autonomija jer je bio veoma veliki jaz izmeu sultanovih inovnika i njihve politike i domaih ljudi i njihovih elja da sami sobom uupravljaju , taj jaz je samo prividno mogao biti premoen jednom nemilosrdnom i krvavom akcijom kakvu je izveo Latas. Ova akcija imala je veoma teke i posljedice za Bosnu koje su se vrlo brzo poele ispoljavati. Kao prva neposredna posljedica poraza Husejn kapetanovog pokreta (1832) uslijedilo je ukidanje kapetana(1834/35) koji su bili glavna konica jaanja autoriteta predstavnika centralne vlasti u provincijama .

Njihove upravne poslove u kadilucima preuzeli su muteselimi koji su uglavnom regrutirani iz bivsih kapetanskih porodica ali nisu predstavljali nasljednu feudalnu oligarhiju kao kapetani nego obine dravne slubenike , upravne i policajne poslove u nahijama vrili su zabiti koji se esto nazivaju vekili muteselima. U krajevima u kojima je podjela na nahije bila odavno iezla kadiluci odn. muteselimi su se dijelili na demate.. Druga krupna promjena koja je nastala kao posljedica sloma Husejn kapetanova pokreta i dranja stolakog kapetana Ali age Rizvanbegovica koji je proizveden u pau sa titulom vezira sve kao nagrada za lojalno dranje i pomo sultanu u Husejn kapetanovom pokretu. Ali porta je i dalje Hercegovinu smatralaa dijelom ejaleta Bosne naroito u vojnom pogledu. Tada su i u Hercegovini upravni i policijski poslovi po kadilucima i nahijama povjereni muteselimima i zabitima kao i u Bosni .Takvo stanje potrajalo je do 1853. kada je Hercegovina ponovo prikljuena Bos.ejaletu. Pretvaranjem kapetanija i drugih upravnih jedinica u muteselime a kapetana i drugih lokalnih organa u dravne inovnike muselime znatno je ograniena samovolja lokalnih vlasti prema predstavnicima centralne vlasti u provincijama. Ali to je donijelo malo koristi narodu koji je i dalje bio izloen raznim zloupotrebama i pritisku protiv ega centralna vlast i njeni predstavnici u prilino nesreenom unutranjem stanju nisu mogli nita ozbiljno poduzeti . Iako je ve od 1834. zapoelo postepeno ukidanje timarskog sistema, ipak faktino i pravno liavanje spahija i svake uloge i znaaja u drutvenoj i vojnoj organizaciji carstva odn . njihovo ukidanje izvreno je tek 1839. Ali ta odluka Porte nije provedena u Bosni jednostavno kako u ostalim dijelovima carstva. Bosanske spahije nakon ukidanja timarskog sistema i lenske konjice nisu pristale da budu prevedeni u andermarijske snage kako je to bilo odlueno na porti i provedeno u ostalim dijelovima carstva. Oni su to smatrali ponienjem i traili da i dalje vre vojniku slubu na isti nain kao i dotada. Porta s druge strane nije pristajala na to nego su bosanske spahije uivale prihode sa svojih timara. Tada su oni izdejstvovali i tu privilegiju da ne moraju da ratuju izvan svoje domovine po dalekim ratitima . Ukidanje timarskog sistema povlailo je za sobom izvjesne izmjene i u pogledu administrativnog ureenja drave i to u prilog jaanja autoriteta centralne vlasti i suzaavanja kompetencija i samovolje pokrajinskih namjesnika. Ukidanjem spahijske vojske automatski je prestajala vojna funkcija pokrajinskih namjesnika kao njihovih zapovjednika. Njihova nadlenost trebala je da se ogranii na civilnu upravu. Ali oni su zadrali funkciju glavnog vojnog komandanta u provincijama u zvanje muira ili muhafiza. On je i dalje imao puna ovlatenja i u vojnoj i u civilnoj upravi dotine provincije. Za svoje poslove bio je odgovoran direktno Porti. Osim toga od tada su pokrajinski namjesnici dobijali place iz drzavnih kasa i time su bili cvrsce vezani za portu ali je vaznije od toga bilo da vie nisu mogli da svoje prihode samovoljno utjeruju od naroda . To je za narod znailo osloboenje od tzv taksita naJteeg oblika pritiska i eksploatacije .Porta je stalno inzistirala da se njene odluke provedu i u Bosni kao i u ostalim pokrajinama Carstva ali je bosansko plemstvo uz koje je najesce pristajao i najveci dio naroda bilo uvijek spremno da se odupre odlukama porte i njenih vezira u Travniku. Zato je porta morala ponovo pribjegavati vojnim intervencijama. Do takve jedne intervencije moralo je doci i poslije ukidanja kapetana 1835.jer je i poslije te odluke doslo do zestokog otpora narocito u Krajini. Ope nesreeno stanje u dravi i meunarodni poloaj Carstva oteavali su Mahmudu II da provede do kraja temeljite i sveobuh vatne reforme ali su njegovi doprinosi u tom pogledu bili izuzetno znaajni i veliki zato je njegov nasljednik Abdul Medid mogao bez velikih tekoa da nastavi posao na reformama jer je Mahmud II bio u velikoj mjeri povratio autoritet centralne vlasti uvrsi ideju o potrebi reformi u dravi unitio janjicare i druge konzervativne elemete obrazovao regularnu vojsku i uspio da okupi izvjestan broj ljudi iz reda visokih dravnih dostojanstvenika koji su bili odani reformama i bili spremni da rade na tom polju. Meu njima se osobito isticao Mustafa Resid pasa po svemu sudeci tvorac kasnije proglasenog reformnog fermana tzv.Hatiserifa od Gilhane .

Ejalet od Bosne ili esce nazivani bosanski pasaluk osnovan je 1580 od sandzaka Bosne, Zvornik, Klis, Hercegovina, Pakrac, Krka i Poega. Od tada pa sve dok je ovo podrucje bilo u sastavu O.C. Bosna je ostala kao jedinstveno administrativno podruje. Unutar ove jedinice vrene su s vremena na vrijeme izvjesne mjere i reorganizacije. Nakon Karlovackog mira 1699 u sklopu ugovora o razgranienju desile su se najvece teritorijane izmjene. Tada je bosanski ejalet sveden na dananju teritoriju Bosne i Hercegovine ukljuivo sa kasnijim novopazarskim sandzakom i dijelovima Hercegovine koji se danas nalaze u sastav u C.G. i Srbije.Od tada Bosna ima 4 sandaka Bosna Klis Zvronik i Hercegovina .To je ugl.stalna podjela do 1851. kada se u Bosni formira sedam vecih oblasti koje su imale zvanicni naziv kajmekamluci. Sve ostale izmjene bile su neznatne a ssastojale su se u tome sto su pojedina mjesta otpadala iz bosanskog ejaleta ili mu prikljucivana sto se ne moze smatrati upravnom promjenom. Prema postojeoj literaturi dosta je taman status oblasti novopazarskog sandaka . Naime ova oblast koja je obuhvatala podruje koje mi danas poznajemo pod nazivom sandzak po osnovnoj administrativnoj promjeni pripadalo je sandzacima Bosna ili Hercegovina. Ali u nekim zapisima stranih diplomatskih slubenika i nekih domacih putopisaca mogu se naci podaci da je ova oblast bila posebna upravna jedinica odn. sandzak kako na kraju XVIII st tako i na poetku XIX. Tako su Kreevljakovic i Kapidi konstatirali na osnovu izvora iz 1817 osnovan novopazarski sandak kao zasebna upravna jedinica, a Sabanovic suprotno da je ovaj sandzak ukinut pomenute 1817 i prikljucen bosanskom sandzaku . Uzimajui u obzir stanje u nauci moglo bi se reci da sve do 1851. ova oblast nije bila stalno zasebno podrucje kao sandzak. Sa sigurnoscu se moze utvrditi da nije osnovan 1817. On je mogao biti osnovan tek 1835 kada su izvrsene znatne upravne promjene u carstvu .Te godine navode se live ,mada je Hercegovina tada bila izdvojena iz Bosne i njom je upravljao samostalno Ali pasa Stocevic zvanicno je i dalje smatrana kao sandzak bos.ejaleta a ne zaseban ejalet. Od ove godine vise ni kliski sandzak kao pravna i teritorijalna jedinica ne postoji iako se ponekad naidje i na taj naziv. Kao defteri desetine i isto tako i defteri o kontroli timara nedvojbeno potvruju gore iznesenu administrativnu podjelu ejaleta. Sjediste ejaleta je do 1851 bilo u Travniku. Sandzaci su se dijelili na kaze(kadiluke). Godine 1851 kada je Latas izvrio reorganizaciju administrativne uprave izvrio je i izvjesna pomjeranja u teritorijalnom pogledu .Ali te promjene ostale su samo do 1865 kada je ponovo izvrena reorganizacija uprave u Bosni .I u granicnim sandzacima tj.u smederevackom i skadarskom bilo je izvjesnih promjena tako su npr Podgorica i Spuz u posljednje dvije decenije 18 sto vise puta prelazile iz skadarskog sandzaka u bosanski ejalet odn. hercegovacki sandzak i obrnuto, zatim neka podrucja bos.ejaleta otpala su kada je sultan podario Srbiji autonomiju. Kaze su se od uspostavljanja osmanske vlasti dijelile na nahije. Nahije su manje vise odgovoarale srednjovjekovnim nahijama ili upama ali nahije nisu imale svoje zasebne upravne cinovnike nego su ulazile u vlast cinovnika koji su upravljali vecom teritorijom. Vremenom nahija postaju samo ostaci provobitno utrene organizacije i njihov teritorij nema tacno odredjene granice . Tako jos u XVIII st. a pogotovo XIX st. stare nahije se skoro potpuno gube. Ovaj izraz poinje da oznacava teritorije jednog kadiluka. Ovakvo stanje moze se pratiti u svim arhivskim materijalima a za Sarajevo narocito u sarajevskim sidzilima sarajevskih kadija koje su uglavnom sacuvane u kontinuitetu za 18 i 19.st. .Broj nahija koje se spominju u najranijim popisima nasih krajeva je nesto veci. Razlog sto se one ne spominju u defterima iz ovog vremena je vjerovatno to sto je u nekim nahijama zivjelo i vlasko stanovnistvo .Kada je ukinut status vlaha one nisu rasporedjene u timare nego u drzavne mukate posto su mukate posebno popisuju a isto tako smotra tvravskih posada se vri posebno one su vjerovatnoo tamo popisane .U svakom slucaju njihov broj nije velik .Ove timarske nahije nisu imale u 18 i 19 sto. nikakve upravne slubenike pa tako nisu ni interesantna za stanovita organizacije vlasti. Teritorijalna

i upravna podjela o kojoj se do sad govorilo predstavlja organizaciju navedenu gotovo od samog pocetka osmanske vlasti . Ali vremenom se u ovu klasicnu organizaciju uvlace i drugi faktori koji imaju veliki utjecaj na odvijanje vlasti. U Bosni su na prvom mjestu kapetani i kapetanije i donekle janjiari pa bi se Bosna s tog stanovista mogla da podijeli na tri vrste muselimluke kapetanije i zabitluke .Muselimi predstavljali su zastupnike najmesnika pokrajine kao predstavnikaa centralne vlasti i to je po svom porijeklu najei vid lokalnog organa vlasti koji ce u vrijeme reformi prerasti u organe opce nadleznosti . Bosna se dijelila na 39 kapetanija .Kapetanije su po svojoj namjeni i karakteru vojno podruje .Vremenom su kapetani na razne nacine postali u isto vrijeme i nosioci civilne vlasti pa stoga stanovista ne moraju uzimati u obzir kad god se govori o organizaciji vlasti u Bosni . Pogotovo zbog toga sto su kapetani svojom vojnom moci i i svojim ugledom preedstavljali veoma utjecajan drustveni sloj u ovoj zemlji .Sem toga u mjestima gdje su postojali kapetani nisu postojali drugi organi vlasti npr zabiti i muselimi. Izuzetak cini svega nekoliko mjesta .Poznato je da se kapetanije u pocetku razvijaju obicno na rijekama i pogranicnim podrucjima u vec zatecenim i novopodignutim utvrdama,kapetanije se i razvijaju zahvaljujuci tome sto se povecava broj tvrdjavskih posada i sto ove tvrdjave posade predstavljaju organizaciju odbranu granice na podrucju Bosne.Tako umjesto dizdara kao zapovjednika tvrdjava pojavljuju se kapetani kao zapovjednici ali i dalje ostaju dizdari kao zapovjednici pjesaka-posadnika.a istina i kapetani neposredno zapovjedaju pojedinim odjelima posadnika obicno konjanika ili azapa ali oni su i zapovjednici cijele tvrave . Ovo osobito vrijedi za period od polovine 18.st.pa do ukidanja kapetanija i tvrdjavskih posada. Zahvaljujuci tome raste njihov utjecaj u cjelom drustveno politickom zivotu Bosne. Broj kapetanija nije bio snazan nego se vremenom povecavao dok nije dostigao broj od 39 kapetanija u 19.st.. Kapetanija nije uvijek pokrivala podrucje jedne kaze kao sto se moglo dogoditi da na podrucju jedne kaze bude vise kapetanija. U slucaju da kapetanija nije pokrivala jednu kazu tada bi u drugim mjestima kao lokalni organ vlasti bio zabit. Iz znacaja kapetanija kao vojnih institucija proizasao je i njihov znacaj kao organa vlasti i veoma utjecajnog drustvenog sloja . Mora se naglasiti da vremenom kapetani postaju pripadnici feudalnog sloja i to iz reda begova cime se njihov utjecaj jos vise povecao. Do danas nije sasvim poznato kako je doslo do toga da pripadnici feudalne klase preuzimaju ulogu zapovjednika tvrava. Sasvim je sigurno da su do trece decenije 18.st kapetani iz reda placenih tvrdjavskih zapovjednika a ne iz reda zaima ili timarnika. Vec u drugoj polovini istog stoljeca izdvojila se grupa kapetanskih poroddica koje su gotovo sve iz redova begova .Misli se da nisu mogli steci begovsku titulu po osnovu sluzbe u tvrdjavama .Jedino su to mogli po uzivanju feudalnih lena.Moguce je da su zbog znacaja odbrane tvrava administrativnim putem za kapetana postavljani ljudiiz reda zaima-begova a mozda je bio i u pitanju materijalni interes pa su pripadnici bogatih feudalnih porodica stupali u slubu kapetana.Naalost o tome nemamo pouzdanih podataka .Ist ina njihove plae kao zapovjednika u tvravama bile su dosta visoke pa bi iznos koji su dobivali za plau mogao biti toliki da se mjeri iznosom koji su uzivali zaimi na feudalnim lenima a ipak po tom osnovu oni nisu begovi .Moguce je da su se neke od begovskih porodica da bi imale veci ili presudan utjecaj u svojim mjestima nametale kao zapovjednici tvrava. Ali se opet za to nema podataka. Prvi kapetani i dizdari bili su iz timarske klase ali sa poveanjem broja tvrava i tvravskih posa da prelazi se na sistem njihovog plaanja iz dravne kase .Time je ujedno oslabio utjecaj dizdara. Inae poloaj kapetana bio je sigurniji i vri nego drugih predstavnika vlasti iz razloga to su kapetani bili zatieni odaklukom..Ali kapetani su nastojali da svoje interese usklauju sa drguim predstavnicima vlasti pa se na taj nain uglavnom nalaze na istim pozicijama i to vise zahvaljujuci moci kapetana i ugledu drugih struktura vlasti.Na izvjestan nacin kapetani se pojavljuju kao sloj koji odrzava ravnotezu i u samom sistemu organizacije lokalne vlasti a ne samo kao grupacija koja je

imala mo da odrava ravnoteu u okupnim drutvenim odnosima u Bosni. Da su kapetani nastoali da na svom podruju odre vlast svjedoi pokuaj nekih kapetana da prisvoje za sebe i poslove ajana.Ajani su mogli da imaju dosta veliki utjecaj na mase pa zbog toga kapetani zele da i taj dosta veliki utjecaj bude u njihovim rukama..Naime ajani su u pocetku bili predstavnici i izabranici naroda i njihovi posrednici kod vlasti .Vremenom u mnogim mjestima oni prerastaju u stvarnu vlast odn.lokalni organ vlasti s teznjom da funkcije ucine nasljednom i da za tu funkciju obezbijedi porez odn ajaniju .Time oni gube onu prvu karakteristiku samoupravnog organa sve se vise udaljava od naroda i konacno postaju opterecenje za narod. Doduse mase naroda su gotovo iskljucivo preko ajana bar donekle mogle da imaju udjela u donosenju odredjenih odluka od interesa za narod Ovdje se msili na muslimanske mase jer su ajani bili predstavnici muslimanskoh masa.Krscanske mase koliko god po svom drutvenom poloaju bile manje ravnopravne od muslimanske zahvaljujuci nekim institucijama u cijim su osnovama serijatski propisi gotovo u kontinuitetu su sacuvali izvjesni utjecaj na ponasanje lokalnih i drugih organa vlasti preko svoje samoupravne institucije kneza odn.u XIX sto zvanino nazivanih kadabaa. Mada su centralne vlasti nastojale da kneza zadre u sferi svojih utjecaja ipak je knez makar bio postavljen i sultanovim beratom ostao samoupravni organ krsc.stan. koje je preko njega nastojalo da olaksa svoj polozaj.Knezom je bar u 18 i 19 st postajao onaj koga su izabrali sami stanovnici odredjenog mjesta pa tek nakon toga dobijao carski berat na tu funkciju koja je mogla biti nasljedna u porodici .Samo u ovo doba knezovi nisu bili uzivaoci feudalnih lena.Duznosti koje su dobivali knezovi ugl su se podudarale sa duznostima ajana.Mozda u paraleli ove dvije funkcije moze da se nae i njihova velika slicnost s razlikom da je rpaksa postavljanja kneza beratom vukla svoje porjeklo iz prakse ustanovljene od samog pocetka u nasim krajevima kada jos nije postojala funkcija ajana.Ajan je prvobitno postajao onaj koga bi izabrao narod inije za to dobijao nikakvo pismeno postavljanje.Ali kao i sve druge institucije tako i institucija ajana vremenom dozivjela deformacije pa su i za tu funkciju ali protuzakonito dobivane bujuruldije pokrajinskih namjesnika.Nnastojanja Selima III da se funkcija ajana ponovo vrati u svoj prvobitni oblik nisu uspjele jer se u mnogim krajevima carstva funkcija ajana bila razvila u gotovo jedini organ lokalne vlasti sa teznjom pa cak i ostvarenjem u odreenoj mjeri nezavisnog poloaja.Meu ajanima je bilo dosta krupnih ajana koji su su vladali gotovo cijelom jednom pokrajinom ili bar vecom oblasti a bilo ih je i sa manje ugleda i moci ali su se drzali u toj novoj strukturi .Po ovom ponasanju i djelovanju ajani su dosta slicni feudalcima sa zapada koji su ustvari bili vazali vladara i malo su zavislili od njega. Naravno ovakva vrsta feudalaca se nije mogla u to vrijeme u O.C.potpuno razviti jer je bila u suprotnosti sa osnovnom ideologijom osmanskog drutvenog ureenja a sem toga to je ve bilo kasno jer se osmanski sistem brzo raspadao tako da je perspektiva ajana bila bezizgledna .To se dosta pokazalo sto se Bosne tice u Bosni nije bilo krupnih ajana .Oni se nisu mogli ni razvviti zahvaljuuci tome sto se u Bosni relativno rano stvrila drustvena ravnoteza ciji je glavni oslonac bila grupa kapetana.Meutim i drugi slojevi su na to utjecali .Naime timarski sistem u Bosni uz sve devijacije i propadanja zilavo se odupirao bilo kakvim nasrtajima drugih drustvenih slojeva. Janjicarska organizacija takoer igrala odreenu ulogu u toj ravnotei .Ako nista samo bar u konfliktnim situacijama tesko da je bilo koja struktura mogla imati u njima oslonca osim u slucaju kada je odreeni konflikt odgovarao iinteresima janjiara .Treba imati na umu da je u redu janjicara bilo cesto pripadnika svih slojeva drustvs i nih iz feudalnog i onih iz zanatlijskog pa cak i seoskog sloja drustva.Kod janjicara vazno je istaci da je njihov centar bilo Sarajevo pa su na taj nacin mogli imati utjecaj na vlast u ovom ipak stvarnom centru cijele Bosne bez obzira na to sto sjediste pokrajinske vlasti nije bilo u njemu..Sarajevo je bilo trgovacki izanatlijski centar centar krupne uleme centar materijalne moci dakle mjesto koje je u vise pravaca moglo da utice na svu ostalu

Bosnu.Konacno treba istaci da je booj janicara bio dosta borjan i da su janjicarski zapovjednici a prije svih zabit koji je sjedio u Sarajevu imali svu vlast nad ovoim slojem.Takva situacija u sistemu lokalne vlasti nije bez znacaja,jer redovni organi vlasti nisu mogli da poduzimaju u smislu svojih nadlenosti u janjicarskoj organizaciji bez znanja i privode zabita u Sarajevo ili janjicarskog age u Carigradu gotovo nista.Tako je lokalna vlast bila potpuno nenefikasna u dosta brojnoj janjicarskoj organizaciji .Janjicari takoer nisu imali nikakve nalenosti ni vlasti nad sirokim slojevima stanovnistva zahvaljujuci svojoj vojnoj snazi i natojanju da se nametnu kao utjecajan faktor u drustvu ipak siroke mase nisu bil potpuno sigurne od njihova djelovanja.Cak u mjestima gdje su oni bili u premoci misli se da su imali glavnu rijec i kad je u pitanju lokalna vlast.Sigurno je da mase nisu bile sigurne od nasilja janjicara koji su u svom djelovanju bili bezobzirni narocito kada je u pitanju ciflucenje u kojem su janjicari igrali dosta znacajnu ulogu. Upravna organizacija Bosanskog ejaleta do 1839. Sve do 1839 nije se bitno mijenjala upravna struktura pokrajina i nizih upravnih jedinica.Uporno je zadrzavana organizacija koja je oformljena do kraja 17 st.Poneki ogani upravne vlasti su bili mjenjani ukidani ali se u sustini nije mjenjao klasicni karakter vlasti.Moze se govoriti o strukturi vlasti kao klasicnoj sve do proglasenja Hatiseifa od Gilhane 1839.kada je stvarno ukinut klasicni osmanski sistem timarsko- spahijski.Tada je osmanski sistem izguo svoje vojnicko obiljezje i zahvaljujuci promjeni u strukturi srustva vlast je pesla u ruke nevojnickog sloja odn.ustanovljen je civilni aparat vlassti.Pa ipak drzava nije izgubila feudalni karakter ali se osmansko drustvo vise nije dijelilo na asker i raju.Obje klase odzivljavaju sustinske promjene narocito feudalna klasa.Feudalnu klasu vise ne sacinjavaju uzivaoci feudalnih lena timara i zeameta jer su ta feudalna lena zvanicno ukinuta .Ali u drugom periodu slabljenja timarskog sistema postepeno se formira nova feudalna klasa na taj nacin sto se umjesto feudalnih lena stvaraju veleposjedi koji vise nisu uslovljeni vojnom sluzbom ili besprijekornom odanoscu sultana i carstvu nego se zasnivaju na prisvajanju viska dobara sa mirije i to nameui se proizvoackom stanovnistvu kao eksploator preuzimajuci prava uzivanja mirije od proizvodnog stan.To je poznati proces ciflucenja koji je po svim svojim manifestacijamam popuno suprotan ideologiji osmansko timarskog sistema koji predstavlja negaciju tog sistema.U tom procesu ne ucestvuju samo pripadnici bivse feudalne klase nego i pripadnici dugih slojeva drustva kao sto su trgovci zanatlije itd.Po nacinu nastanka to su mogli da budu cak i seljaci ukoliko su na bilo koji nacin mogli doci do tapije .U sustini ciflucki sistem predstavlja borbu sa mirijom za prevlast na zemlji.Kako je ipak mirija ostala bez pobjednika posjednici ostaju kao sloj koji se infiltrirao izmeu mirije i proizvodnog stanovnistva prihvatajuci uslove mirije na stetu proizvodjackog stanovnistva.Tako je sada feudalna klasa i po svom porijeklu i po obavezama drugacija od klasicne vojne feudalne klase. Isto tako potcinjenu proizvoaku klasu ne sacinjava ranija raja kranska i muslimanska nego u ovu klasu sad ulazi i dio pripadnika bivse feudalne klase ugl.sitnih spahija dio tvravskih posada kao i dio jannjicara.Navedene izmjene u strukturi klasa rezultirale su takoer pomjeanjem lokalne vlasti iz ruke vojnika u ruke nevojnickih slojeva. Ako tanzimat(reforme)u prvom redu znaci ukidanje timarsko spahijskog sistema onda sto se Bosne tice za nju bi se moglo reci da taj period pocinje tek 1851. nakon Latasove akcije uBosni ,tada se definitvno ukida timarski sistem i feudalna lena .Time se stvara mogucnost slobodnog posjedovanja zemlje uz placanje drzavi naknade za tapiju odn kupovinu tapije i placanje drzavi propisanih naturalnih poreza sa zemlje .U novonastalim drust.ekon.odnosima mjenjace se i sistem vlasti odn upravna struktura. A upravna organizacija Bosne do 1839:

Osmansko carstvo dijeliko se na ejalete kao najvece upravne jedinice.Na elu ejaleta nalazili su se carski namjesnici valije ranije nazivani beglerbezi.Valije su bili pae na tri tuga i kako u Bosni tako i drugim krajveima bili su u rangu vezira.Oni su postavljani od strane sultana zvanicnim aktomfermanom.U fermanu su navoene njegove duznosti i prava.Valija je bio zastupnik sultana u politickim vojnim finans.i drugim pitanjima i bio izvrsni organ u ejaletu.Nije sudjelovao u sudstvu.On je provodio u djelo naredbe sultana i velikog vezira u svim pitanjima a narocito u vezi drzavnih pitanja i vojske.Carske naredbe je prosljeivao nizm organima zajedno sa svojom bujuruldijom..On je sve poslove izvrsavao na taj nacin sto bi izdavao bujuuldiju i upucivao ih nizim organima.On u pravilu nije imao velika ovlastenja ali u pojednim situacijama on bi dobivao siroka ovlastenjja i djelovao potpuno samostalno.U Bosni je to bio cest slucaj u prvim decenijama 19 st.On j po svojoj duznosti bio na celu bosanskog divana sjediste mu je bilo u Travniku do 1833 a od tada do 1839 u Sarajevu pa ponovo u Travniku do 1851. kada prelazi opet uSarajevu i tu ostaje do 1878.Bosanski valija uzivao je prihod u iznosu od 650 000 akci.U vremenu od postavljanja do stupanja na duznost na odreisnom mjestu valije sa svojom bujuruldijom postavljali svoje zamjenike kajmekame. Kajmekam je potpuno zamjenjivao valiju u svim provincijama koje je valija imao .U Bosni je kajmekam u ovom periodu ugl.bio domaci covjek.Bujuruldija o postavljanju kajmekama dolazila je u sjediste ejaleta zajedno sa fermanom o postavljanju novog valije a u nize upravne jedinice zajedno je isao i ferman i bujuruldija o postavljanju kajmekama i bujuruldija kajmekamova u kojoj on obavjesava da ej preuzeo duznost.Svaki valija je imao svoj dvor i sluzbenike koji su sluzili za obavljanje privatnih poslova valije kao i sluzbenih poslova iz nadleznosti valije.To nisu bili samostalni organi vlasti nego su obavljali poslove u ime i po nalogu valije.Sve te sluzbenike najcesce je placao valija. Hazim Sabanovic je sve slubenike valijina dvora podijelio na 3 grupe: lini dvorski personal koji je obavljao iskljucivo privatne poslove namjesnika; dostojanstvenike koji su obavljali tacno odredjene poslove na dvoru a po potrebi i izvan dvora; inovnike i slubenike oji su opsluivali namjesnikovu kancelariju obavljajuci sluzbene poslove iz nadlenosti valije kao vrhovnog organa civilne administracije u pokrajini. Na dvoru namjesnika pokrajine mogli su postojati sljedeci dostojanstvenici: kapidilar? ehaja-zapovjednik dvora i neposredni starjesina svih straza i vratara cesto su obavljali vazne poslove namjesnika izvan dvora i izvan pokrajine; kapidibaa-zapovjednik straa mogli su obavljati i druge poslove po potrebi namjesnika; silahdar aga-maonoa-i ako mu je bila dunost da se brine o oruju svog gospodara i da mu u sveanim prilikama nosi ma cesto ga srecemo kao slubenka koji se brine o ukupnom naoruanju u pokrajini; hazineder blagajnik,rizniar koji se starao samo o linoj blagajni i dragocjenostima svog gospodara; ohadar-aga-uvar garderobe namjesnika; muhardar efendija uvar namjesnikova peata; miralem-stjegonoa- linost koja se brinula o pasinim zastavama,tugovima,muzici i osoblju koje je bilo zaduzeno za ove poslove;

anegir slubenik koji je nadzirao kuhinju probavao jela i servirao jelo.; mirahor slubenik koji se starao o painim stajama i abarima rikabdar- slubenik koji se brinuo o painoj obui bio stalno uz svog gospodara i prodravao mu uzengije prilikom uzjahivanja na konja; tudbenaga-slubenik koji se brinuo o painom rublju ; miftah-gulami ili amahtar aga slubenik koji je uvao kljueve paina konaka. Oni su po nalogu valije mogli da obavljaju i druge poslove. inovnici namjesnikove kancelarije: ehaja najpovjerljivija linost valije njegov savjetnik i prvi saradnik.esto je zamjenik valije.ehaja nije bio lan divana ali je redovno prisustvovao sjednicama divana.On je primao sve zvanine posjete valiji i vodio prethodno razgovore sa strankama.U sluaj u da je valija odsutan on je rukovodio radom divana.Njega postavljaju valije iz svoje svite. reis efendija ili divan efendija bio je sekretar vvalijina kabineta i pokrajinskog divana, bio je iz reda uleme ova funkcija prestat ce da postoji u vrijeme ukidanja divana i od tada ce taj naziv nostii samo ministar vanjskih poslova na Porti mektubdija slubenik koji je vodio linu korespodenciju namjesnika pokrajine zvao se j i muktebi efendija.Ovaj naziv ostao je do kraja osmanske valsti u Bosni samo od vre mena reformi nije bio lini sekretar valije nego centralna vlada kako svog slubenika.Ovo naroito vrijedi za peiod od 1865 do 1878.g. ehaja eua na dvorovima namjesnika i visokih cinovnika postojao je veliki broj operativinih i izvrsnih slubenika koji su se zvali auipa se njihov starijeina zvao ehaja aua .Ovaj sluzbenik uzivao je veliko povjerenje namjesnika mogao je bez najave da ulazi namjesniku i da bude stalno uz njega.Po svemu sudeci da je ovaj sluzbenik bio sef bezbjednosti na valijinom dvoru kao i zaoovjednik policije jer je on obavljao posao zatvaranja raznih linosti za eventualne prestupe i po nalogu divana.Inae u Bosni je obavljao poslove tumaa ,ovaj ehaja kao i svi ostali aui u Bosni su bili domai ljudi. Namjesnici pokrajina imali su jos jednog dostojanstvenika koji je bio od izuzetnog znacaja za samog namjesnika to je tzv. kapuehaja on je zastupa onterese svog gospodara na porti pa je zbog toga boravio stalno u prestolnici , on s ebirnuo da svojim vezamam obezbjedi novo namjestenje svom gospodaru onda kada bude smijenjen s duznosti namjesnika u jednoj pokrajini kao i da podnosi porti eventualne zahtjeve namjesnika i nastoji da onu udu sto prije odabrani.Kasije kada je ukinuta valijina svita i pokrajinski divan ovaj ehaja je dobio novu dunost postao je portin slubenik sa zadatkom da vodi kancelariju koja je obavljala poslove jednog vilajeta, postavljala ga je i placala porta. Bosanski divan Svi namjesnici pokrajina imali su divan koji je najee ozaavan po dotinoj pokrajini .Tako se divan bosanskog valije nazivao bosanski divan.Ovaj divan bio je organizovan po uzoru na carski divan. U divan su obino ulazili glavni sluzbenici finansija administracijje i sudstva.Tako su u pocetku bosanski divan ulazili hayine defterdar divan efendija i kadija.Vremenom su u njih poceli ulaziti defter ehaja timar defterdar defter emin itd.Pored toga u divan su cesto pozivani stari iskusni

dravnbici koj isu zivjeli u sredistu ejaleta..Divan je trebalo da bude savjetodavni organ namjesnika i neka vrsta kontrolnog organa u vilajetu.Divan po pravilu nije izdavao nikakve naredbe on je obino raspravljao o nainu provoenja naredaba centralne vlad i sultana.esto je raspravljao o stvarima koje je trebalo poduzeti u pokrajini ali je odluku o tome donosila centralna vlada.U 19 st cesto se srece pojam samostalni divan ejaleta Bosne zakljuuje se da je bio samostalan u donosenju odluka ali se pretpostavlja da je divan bio samostalan onda kad namjesnik nije imao siroka ovlastenja .Jednio kad je Gradascevic bio namjesnik gotovo redovno na svim bujuruldijama stajao je da se izdaje od strane samostalnog divana ejaleta Bosne i ako je on sam potpisivao bujuruldiju .U posebnim prilikama u kojima bi se nasla Bosna sastajali bi se pored redovnih clanova divana i utjecajni ljudi iz cijelog ejaleta da bi zajedno raspravljali o tim stvarima.Ovakvi skupovi najcesce su nazivani savetovanja, a u Bosni se rasirio naziv ajansko vijece.Ovo vijece je igralo ulogu neke vrste pokrajinske skupstine ono ce se savcuvati duze od drugih predtanzimatskih institucija.Moglo bi se reci da je ajansko vijece specificnost Bosne. Uredi i cinovnici bosanskog divana Bosanski divan kao i svi divani namjesnika imao je samo jedan organizovan ured to je defterhana na celu tog ureda u 19 sto. stajao je defterdarTo znaci uprava prihdoa jedne pokrajine sastojala se iz zemljisnih prihoda i njen glavni zadatak je bio da se bavi ovim prihodima,ali njen zadatak je bio da se brine i o prihodima hasova vakufa.U defterhani su se nalazili svi prihdi koji su se odnosili na zemljisne prihode , cesto su za svaku vrstu deftera postojali zasebni manji urdi u okviru bosanskog divana,ali se karakter defterhane mijenjao ulaskom u reforme adefterhana Bosne je postajala sve samostalnija.Tesko je utvrditi da li su u 19 sto.posotojali svi cinovnici defterhane kao u ranije vrijemee u ranijm periodu upravnikdefterhane nazivao se mal defterdar a u 19 st samo defterdar. U ranijem periodu postojala su 2 defterdara koja su upravljala jedan prihdima timara dugi prihodima zeameta kasnije je bila smao jedna licnost timar defterdar.U Bosni defterdar nije nikada uzivao has nego samo ziamete.Defterdar je bio potcinjen valiji ali je u mnogim stvarima bio samostalan i mogao da direktno saobraca sa glavnim defterdarom Prote bez znanja i protiv volje valije.Mal defterdar defter ehaja i timar defterdar u ranijem periodu znatno su utjecali na politiku dodjele timara u Bosni.Znaajna linost defterhani bio je teskiradija on je bio neovisan od defterdara bio je zasluzen da pise sve tezkire u vezi sa podjelom ili potvrivanjem feudalnih lena .Posavljen je od strane centralne vlade i uivao feudalna lena za svoju slubu, bio je u Bosni domai covjek, on je dijelio i dio od taksa na podjelu i knjizenje timara i zeameta.Pored njih tu je jos i defter emin to je ef divanske arhive, on je uvao sve registre u kojima su bila upravna rjeenja akta i sva zvanina arhivva i korespedencija beglerbega pokrajinskog divana i vilajetskih ureda .Postavljen je od strane Porte on je zajedno sa defterdarom doekivao namjesnika na granici Bosne i davao mu na uvid akta koja bi eventualno zatrzio novi namjesnik. Poreski i carinski slubenici Haraaga je slubenik koji je bio zaslluen da skuplja diziju u odreenom mjestu.U 19 st nema ovih slubenika jer je dizija u to vrijeme davata u zakup i to obino namjesnicima pokrajina ili drugim krupnim dostojanstvenicima.U 19st ima sluajeva kada je dizija davana odreenim slubenicima da je sakuplaju u ime drave i tada se obino nazivaju dizjedari.Polovinom 19 stoljeca spominju se i tahsildari kao slubenici koji su sakupljali diziju u ime drave kasnije poslije 1854. pa do kraja osm vlasti oni ce kao slubenici biti zadueni da ubiru sve vrste novanih daa koje su od tada pesle u drzavnu reziju..U 19 sto ne postoji vise filuridija jer su ti prihodi ada u drzavnoj reziji i to obicno kao zakupi zaproavo ovi sluzbenici se ne pominju od kad je nestalo vlaha kao posebne drustvene strukture i kada su vlasi u statusu ostale raje.

Stara institucija amaldara ili amila zadrzala se samo u nazivu amil.Oni su ranije uzimali u zakup drzavne prihode bilo od rudnika carina i drugih poreza tako je i kasnije samo sto je cesce da uzimaju u zakup carine nego rudnike koji su bli ugl zapostavljeni Upravno uredjenje live(sandaka) Sultanov namjesnik koji se nalazio na elu sandzaka zvao se sandzak beg ili ili miri liva ili mutasarrif.U najranija vremena osmanske vlasti kod nas susrecemo izraz krajisnik i vojvoda ovog dostojanstvenika.Postepeno se ti nazivi gube ostaje samo sandzakbeg .Meutim od 18 sto. ZA SANDZAKBEGA SE POCINJE UPOTREBLJAVATI NAZIV MUTESARIF A RIJETKOO SE UPOTREBLJAVAO NAZIV MUTESELIM .Mutesarifi su bili carsi dostojanstvenici i imali su ranije vrijeme titule bega ,kasnije su to bile paase sa dva tuga .po pravilu nisu mogli imati rang vezira .Naime ako bu se neki vezir koji je upravljao nekom pokrajinom premejstio iz te pokrajine pa bio postavljen za mutesarifa nekog sandzaka automatski je gubio rang vezira.To se desavalo i onda ako bi neki vezir bio degradiran zbog nesposobnositi ili zbog loseb vodjenja poslova .Izuzetak predstavlja Ali aga rizvanbegovic koji je kao mutesarif Hercegovine imao i rang vezira.Ranije u nekoj vrsti prelaznog perioda susrece se naziv valija za upravnika sandzaka , ali kasnie se mnozio broj pasa pa su mnogi od njih postavljani za upravnika sandzaka kao pase a ne kao begovi.Sandzakbegove odn. mutesarife je postavljao sultan na prijedlog velikog vezira .Dogaalo se da je podruje nekog sandaka davao kao arapluk namjesnika pokrajine ili nekom drugom visokom dostojanstveniku . U tom sluaju u tom sandaku nije upravljao samostalni sultanov namjesnik nego slubenik postavljen od strane uzivaoca arapluka i tada se on zvao muteselim zamjenik.Muteselim nije bio samostalan u upravi nego je upravljao po nalogu svog gospodara.U Bosni je najee hercegovaki sandzak davan kao arapuk bosanskom namjesniku pa je na taj nain Hercegovina najvise bila vezana za cen tar pokrajinske vlasti.Taj odnos arapluka prema novonastalom uzivaocu oznacavan je sintagom ilhakile. Sandakbegov dvor Kao i namjesnici pokrajina tako i namjesnici sandaka imali su svoj dvor i svoju svitu pratnju,poslugu,svoje dvorske dostojanstvenike i inovnike.Oni su obavljali privatne poslove mutesarifa na dvoru kao i zvanine slube u sandaku i izvan njega po nalogu svog gospodara.Najznacajnija i najistaknutija licnost na dvoru sandzakbega kao i na dvoru valije bio je ehaja.ehaja je bio prvi pomonik i zamjenik sandakbega.Postavljao ga je sandakbeg iz reda svite niih dostojanstvenika kao sto su kapidibae ili vojvode .ehaje su u odsutnosti mtesarifa potpuno ga zamjenjivale u svim duznostima .Tada je obicno nosio naziv kajmekam , zamjenik.ehaja je bio lan divana ili zbora sandzakbega.Iza ehaje je bio reis efendija on je bio na dvoru andzakbega i sef svim drugim pisarima.Pisao je sva akta naredaba sandzakbega otpremao ih i primajuci sve dopise i prdocavao ih sandzakbegu.U kasnije vrijeme umjesto reis efendije ove poslove obavljae mektubdija.Zapovjednistvo nad svim dvorskim cuvarima na dvoru sandzakbega imao je kapidzibasa ali on je obavljao je i druge poslove izvan dvora i bio aktivni saradnik sandzakbega u upravi sandzakbega.Kapidibase su kao i jazidije uzivali za svoju slubu timare pai zeamete sto znaci da ih je sandzakbeg placao iz svojih sredstava.Sandakbeg je imao svog haznadara, on je vodio blagajnu sandzakbegovu a je po tom osnvu placen iz njegovih sredstava.anegir je rbrinuo o kuhinji.Imrahor se brinuo o stajama i aharima. Divan ili zbor sandzakbegov Sandzakbeg je imao svoj divan ili divan sandzaka.Ovaj divan je imao znacaj pokrajinskog divana.To je bilo savjetovano tijelo sandzakbega, a sacinjavali su ga u najuzem smislu rijeci cehaja sandzakbegov,divan efendija i mjesni kadija . U zbor sandzakbegov cesto su pozivani i ostali

ugledni funkcioneri kao sto su alajbeg kapetani kadije muftije janjicarski oficiri i dr..Ali kako su svi glavni poslovi live najcesce rjesavani u sjedistu ejaleta to se nije potpuno ustalila praksa stalnih savjetovanja odn ajanskog vijeca kao sto je bio slucaj sa ajanskim vijecima u ejaletu Bosne. U ukupnom sistemu lokalne vlasti ne moze se preci preko funkcije kneza . U poetku osmanske vlasti oni su bili starijesine nahija odn sela i drugih naselja nastaljenih kriscanskim stan., oni su spadali u feudalnu hijerarhiju, ova institucija najcesce je bila izrazena kod vlaskog stanovnistva i tu se najduze zadrzala kao feudalna institucija .ova funkcija je bila nasljedna u porodici narocito u 18 i 19 st.istina u ovo vrijeme knezovi vise ne uzivaju feudalna lena jer uvodjenje vlaha na status obicne raje prestala je potrreba da se knezovi zadrzavaju u feudalnoj hijerahiji pa su im uskraceni i timari .Knez se i dalje zadrzao ali kao samoupravni organ nutar krscanske grupe . Na taj nacin njegova je uprava dobila na znacaju jer je bio cvrsto povezan sa svojom grupom .Knezovi su inace bili uvazavani od strane vlasti jer su im sluzili za lakse provodjenje naredba visih vlasti a narocito za lakse ubiranje dadzbina .Knezovisu uzivali ugled i kod stanovnistva..Iz reda knezevskih porodica su izrasle ugledne krscanske porodice .Dakle knezovi su bili samoupravni organi krscanskog stan. na nacin na koji su to bili ajani kod muslimanskog. Gradovi su takodjer imali neku vrstu komunalne uprave koju su u ranije vrijeme sacinjavali seher cehaja seher emin muhtesib pazarbasa ili carsu cehaja i td ovi ce se cinovnici susretati dosta dugo ali ce u dr.pol.19 st. gradska uprava se potpuno izmjeniti.Treba naglasiti da su i esnafi imali svoju zasebnu upravu i to svaki esnaf za sebe. Organizacija sudstva U vezi sa upravnim ureenjem ejalet neposredno je povezano pitanje organizacije sudstva. Zastupnici i predstavnici sudstva i pravosua u Osm.C.bil isu kadije oni su bili potpuno neovisni od lokalnih i pokrajinskih organa uprave .Osnovna dunost kadije bila je da rjeava sva pitanja koja su regulirana serijatom te su vladari za takva pitanja izdavali drzavne zakone.Sva pitanja koja se tretiraju tim zakonom takodjer se daju u nadleznost kadije .Po tome kadije su prevodnici i zastitnici serijaa i komuna .Na taj nacin postaju univerzalni nosioci sudstva i pravosua .U smislu rada sudskih organa u sklopu cjelokupnog upravnog sistema osnovna karika bila je institucija kadije.Koliko je znacaj davan ovoj pravosudnoj instituciji vidi se vec i po tome sto je cijela administrativna i teritorijalna organizacija vrena upravo prema nadlenosti kadije .Tako se osnovna upravna i teritorijalna jedini zove kaza(kadiluk) podruje po vlasnistvom kadije.Sve kadije u Carstvu su bile potcinjene sejhil islamu odn kazi askerima zavisno od vremena nastanka navedenih funkcija.Kadije jednog podrucja nisu mogle da prelaze na drugo podrucje da bi se lakse vodila organizacija sudstva i bila je presudna za postavljanje unapredjivanje i sjenjivanje kadije u navedenom podrucju.Svakom kadiji bio je postavljen rang i na osnovu tog ranga bio je postavljen na odreenu dunost .to se tice Bosne u 18 i 19 sto. bilo je 45 ili 48 kadijskih mjesta .Sva mjesta nisu imala kadije istog ranga najveci rang imao je sarajevski kadija koji je imao zvanje mulle.U ovom periodu u Bosni mulle se naizavaju naibima . U kadijskog hijerarhiji naib znaci pripravnikom kadije, naibi su najcesce sluzili uz druge kadije .Kadije su postavljanje na prijedlog sejhul islama sultanovim beratom.U beratu su navedene njegove nadleznosti i duznosti.Duznosti su najcesce seljedece: poslovi braka ostavinske rasprave nadzor nad imovinom maloljetnih osoba i siroadi graansko-pravne i krivine parnice i dr.poslovi regulirani serijatom i kanuonom.U slucaju rata postavljani su posebne kadije koji su isli zajedno sa vojskom radi obavljanja poslova sudstva.Presude kadije su bile obavezne .Kao zastupnici pravde odn serijata i kanuna oni su predstavljali odredjene kontrolne organe pa su na taj nacin mogli da skrecu paznju na naepravilnosti vlasti nezakonito djelovanje odrdjenih organa vlasti i o tome obvjestavali portu i druge nadlezne organe centralne vlasti.Poslovi u kojima su sudjelovali ili ih obavljali kadije izvan sudske djelatnositi bili su mnogobrojni.Najcesci su to : mobilizacija vojske pripremanje hrane za vosjku otpremanje radniika na opravke puteva mostova i tvrava popis stan.utvrivanje dravnih prihoda i

uopce svih feudalnih poreza.Oni su obicno imali svoje urede tj mekheme.Kadije su mogle da imaju i pisara.U sudovima su postojali sudski izvjestitelji jedan ili vise njih i konacno sudski emin povjerenik koji je vodio blagajnu i arhivu suda.Svoje odluke odnosno presude kadije su donosile na osnovu ranih serijatsko pravnih dijela koja su sluzila kao kodeksi serijatskog prava ili na posnovu zakona koje je izdavao sultan .Najcesce su to bile zbirke fetava pravnih decizija koje su sastavlai istaknuti pravni ucenjaci .Muftijska sluzba nije bila organizovana kao stalno pravosudno tielo niti su bili odreeni kriteriji po kome je jedno mjesto trebalo da ima muftiju.Muftija je mogao biti i u malim mjestima i da uziva veliki autoritet .To znaci da je muftijom postajalo lice koje bi se istaklo svojim sposobnostima i poznavanjem islamskog prava,.Kadije su bile duzne da svoje odluke donose nepristrasno .Ovu instituciju korupcija je bila doboko zahvatila tako su umjesto zaastitnika pravde i sigurnosti postali izvor nesigurnosti i eksploatacije.Vidi se da sudstvo nije bilo odvojeno od upravne vlasti pa je tako postojala mogucnost razih nepodopstina tj provodjenja vlasti i pravde jer se najcesce upravni aparat i kadije zajedno nalae u ulozi uzrocnika nereda u raznim krajevima.Takse za razna akta bila su propisana zakonom ali se kadije nisu toga pridrzavale.Kadije su predstavljale najpovjerljivije ljude centralne vlasti s obzirom na to da su im svi slojevi drustva i svi cinovnici potcinjeni kad je u pitanju zakon sasvim je normalno da su imali znacajnu ulogu u cjelokupnom politickom ekon.i drustvenom zivotu svake pokrajine.Upravni cinovnici bili su obavezni da provedu udjelo presudu kadije .Centralna vlast je mnogo drzala do izvjestaja i predstavki kadijja.Kadije su vodile svoje protokole .Ti protokoli se zovu sidili. U njih su unosili sve predmete koji su prispjeli u njihove kaze ili bili otpremani preko njih .U njih su unosilii i svoje presude. Akti koje su izdavale kadije bili su ilam hadzdzet i murasele.Ilam je akt kojim kadija saopcava svoje predstavke i odluke hazdzet je akt kojim kadija saopcava odluke donesene uz prisustvo svjedoka a murasela je zvanicno saopcenje neke obavijesti koja je imala opci karakter i odnosila se na svo stan.u vezi s nekim predmetom Hatierif od Gilhane iz 1839 Abdulmedid je nakon nnekoliko mjeseci svog vladanja izdao deklaraciju o reformama pod nazivom Tanzimat.Ta deklaracija je poznata u nauci pod nazivom Hatiserif od Gilhane .Proklamovana je 3 novembra 1839.Po svojoj formi to je carska naredba kojom se proklamuje tanzimat i hayrye.Uredbe koje se i njemu sadrze nisu sistematizirane u formi zakona.Tinov zakoni moraju se zasnivati na sljed.principima: zastita casti,zivota i imetka; reguliranje poreskog sistema i ubiranje poreza; reguliranje vojne oaveze na taj nain sto ce odrediti nacin mobiliziranja i rok trajanja sluzbe: ravnopravnost svih podanika bez razlike na vjeru i klasu.

Odmah poslije proglasenja Hatiserifa pristupilo se provoenju njegovih principa i administrativnih odredaba te i zradi i donosenju nekih zakona.U svim ejaletima sandzacima i karama formirana su upravna vijeca koja su imala zadatak da rade na pravilnom funkcioniranju i unapredjivanju lokalne uprave u doba reformi.uUpravna vijeca su imala biti sastavljena od naorda svih konfesija .Ova vijeca su bia postavljena i prije 1839 ali njihov sastav i nadleznost nisu bili precizno regulirani.Odluka porte da se u duhu Hatiserifa obrazuje vijece u provincijama provedeno je u Bosni vec 1848/41.Ovo se vijece zvanicno zvalo vijece prvaka zemlje a sastojalo se od 23 gradjanina Sarajeva.Tu je bilo i sjediste ovog vijeca ikao itadasnjeg bosanskog valije Samakovlu Mehmed Husrev-pase koji je potvrdio izbor ovog vijeca svojom bujuruldijom od 5 zilhide 1256 januara 1841.Prosireno je 1845

bilo je 20 clanova sa zadatkom da rijesava sprovodi vazne drzavne poslove, poslove pokrajine i reforme.I kada je se broj vijeca povecao sjediste mu je ostalo u Sarajevu iako je rezidencija valije bile tad u Travniku. Nakon formiranja drzavnog savjeta na Porti preslo se na formiranje takvih savjeta u sjedistima vilajeta sandzaka i kaza pa je i bosanski valija Camil pasa negdje poslije 27.aprila 1845 pristupio obrazovanju odgovarajucih savjeta u sjedistu bosanskog ejaleta kao i u sjedistima svih sandzaka i kaza tog ejaleta.On je izradio i jedno upustvo neku vrstu uredbe o osnivanju tih savjeta.Po toj uredbi oni su se zvali Medlisi ura a sastojali su se od 13 clanova .I to valija ehaja kao predsjednik mula(kadija)i muftija bili su clanovi savjeta po polozaju dok su ostalih deset birani iz naroda..Prvi predsjednik ovog savjeta bio je sarajevski muselim Mustafa pasa Babic.Nesto kasnije za Tahir pasina vremnena medju imenovanim clanovima ovog savjeta kojih je tada bilo dvanaest nalazio e i pravoslavni vladikka..Sjediste ovog vijeca je u ovo doba bilo u Travniku.Mandat clanova trajao je 3 mjeseca nakon toga su birani novi clanovi.Slicni savjeti formirani su i u livama a sastojali su se od tri virilna i od 7 do 9 biranih clanova .Savjeti su formirani i u sjedistima kaza .Zavisno od velicine kaze sastojali su se od 4 do 6 clanova .Ovi savjeti vodili su zapisnike koji su se zvali mazbate .Formiranjem ovih vijeca prestao je rad Vijeca prvaka pokrajine . U duhu hatiserifa pristupilo se i donosenju odgovarajucih zakona i drugih propisa tako je 1840 donesen trgovacki zakon a 1846 Krivicni zakon koji je kasnije vise puta dopunjavan .U vezi s tim zakonom osnivali su se odgovarajuci sudovi sa sudskim vijecima u koja su ulazili predstavnici svih vjeroispovjesti.Godine 1852 u Sarajevu je osnovan trgovacki sud .Odredbe Hatiserifa su poro provodjene u cijelom Carstvu pa i u Bosni a moze se reci da poslije Latasove akcije nisu imali nekog efekta.Bile su provedene odredbe o obrazovanju vijeca,zatim o zavodjenju jedinstvenog poreza .Najveca manjkavost reformi je sto porta nije obracala paznju o ekonomskom polozaju podanika..Odredba Hatiserifa o pravnom izjednacavanju podanika je takodjer porvedena.Odredbe tanizimata su takodjer vidljive u pogledu vjerskih sloboda.U pogledu agrarnih odnosa Tanzimat nije nista bitno mijenjao.. Reforme u Bosni za vrijeme Omer-pase Latasa Ali Porti je kad se tice Bosne najvise bilo stalo da bosanski Muslimani prihvate redovnu vojnu obavezu.Kako to nisu htjeli prihvatiti doslo je do oruzane akcije marsala Latasa Srbina porijeklom iz Like koji se vec do tada bio istakao u ugusivanju ustanaka u raznim krajevima Carstva.Omer pasa Latas tadasnji komadant Druge carske armije cije je sjediste bilo u Bitolju krenuo je iz Carigrada pocetkom maja 1850. sa 30ak visih oficira vecinom islamskih Poljaka i Maara, poveo je za sobom 8 000 redovne vojse nizama 2000 arnauta i 34 topa. u toj vojsci nalazio se poseban bataljon izbjeglica iz Austrije.S tom snagom Latas je nemilosrdno skrsio otpor bosanskih Muslimana ali je uspio da provede samo neke teritorijalne i personalne promjene u vilajetu. U januaru 1852 pretvorio je sandzake bosanskog ejaleta u kajmekamluke.Oni su teritorijalno odgovoarali ranijim sandzacima.Teritorijalne promjene je u nesto vecoj mjeri proveo na podrucju novopazarskog sandzaka .Znacajna novina je ta da je on na upravu okruga i drugih upravnih jedinica doveo umjesto domacih ljudi Osmanlije iz Carigrada i osmanske unutrasnjosti.Jedion je u Banja Luci ostao raniji upravnik Ali beg Dzinic.Kajmekamluci su se dijelili na mudirluke i na tu duznost on je postavljao svoje ljude.Prebaceno je sjediste ejaleta u Sarajevo i tu ostaje do kraja Osmanske vlasti u Bosni.Novopazarskom sandzaku odredio je sjediste Novu Vvaros, kasnije ce sjediste preci u Sjenice..Imenovanje kajmekama i mudira izvrsio je tadasnji bosanski vvalija Hajrudin pasa.Kako je doslo do sukoba izmedju njega i Latasa, Latas je vecinu kajmenkama zamjenio i na njihove polozaje doveo lica iz svog staba.Latas je izmjenio i nazive upravnih savjeta.Tako je dotadasnji upravni savjet vilajeta dobio naziv Veliko vijece a upravnisavjeti u livama i kazama su jednostavno nazivanimedlis(vijece)sa naznakom live odn.kaze.Sada su clanovi velikog vijeca vilajeta po polozaju

bili samo mulla i defterdar .Jedan od prvih koraka u administrativnom ureenju bosanskog vilajeta koji je poduzeo Latas bio je prenos sjedista valije iz Travnika u Sarajevo.Tako Sarajevo postaje rezidencija i sjediste valije i centralne vilajetske uprave.Pretvaranjem Sarajeva u srediste zemaljske uprave znacilo je i kraj njegova utjecaja na ostale krajeve Bosne.Omer pasa je na redovne poreze udario velike namete i to 40% i ubirao ih silom.Zatim gradovi su morali dati visoku ratnu kontribuciju.Od novog ureenja zemlje i provoenja Tanzimata najvise su ocekivali bosanski krani, oekujuci primjenu nacela o graanskim pravima koja su proklamovana u Hatiserifu bosanski krscani su ocekivali poboljsanje svog politickog i socijalnog polozaja .Ali Latas je nakon sloma otpora muslimana poduzeo mjere protiv krscanskog stan. u Bosni da bi onemogucio svaki njihov otpor.Ni u agrarnim odnosima nije nista ucinjeno.Godine 1851 povisen je porez vergija koji su morali placati svi stanovnici.Iste godine uzapeni su svi timari u Bosni koje je drzava dala licitacijom u zakup. Posljedica akcije Latasa u Bosni O njegovoj akciji u Bosni sacuvano je dosta dokumenta.Njabogatija zbirka dokumenata je svakako ona u arhivu predsjednistva vlade Republike Turske u Istanbulu.Meu tim dokumentima mnogo je onih koji su potekli izravno od Omer pase Latasa.U historijjskoj literaturi ova akcija je okarakterizirana kao slom muslimanskog bosanskog plemstva a smatra se da je Latasova akcija bitno utjecala i na sudbinu Bosne od tada do okupacije.Iz fermana koji je sa sobom donio Latas jasno se vidi sta je rukovodilo portu da uputi Latasa u Bosnu, naime Prta je eljela da definitivno u Bosni zavede Tanzimat .Jedino je pianje obavezne vojne sluzbe bilo nerijeseno u Bosni medjutim izgleda da je i loklna vlast i alo je formalno bila reformirana i uBosni bila neefikasna i nije zadovoljila Portu sto se tice poreza to je bolo rijeseno.Prema tome ne bi se moglo reci da Tanzimat nije nikako proveden .Proglasavanje jednakosti svih poanika i u Bosni kao iu ostalom dijelu Carstva nije potpuno primjenjivano.Porta je fermanom koji je dala Latasu izricito navela da Bosna predst.izuzetak u odnosu na sve pokrajine Carstva u pogledu provodjenja Tanzimata .Po miljenju Porte u ovoj pokrajini stalno vlada nemir.Odvojeno se spominje muslimanska sirotinja i raja i ako tanzimatom zabranjeno razlikovaje podanika Carstva.Omer pasi je stavljeno u zadatak da zajeno sa Hafiz pasom organizira pokrajinsku i lokalnu vlast i da sredi pitanje regularne vojske , ali oni nisu izgleda svatili podjednako svoje duznosti odnosno svaki je na svoj nacin svatio naredbe Porte.Latas je svatio da je dobio odobrenje da moze da radi kako zeli u slucaju potrebe a potreba je kad on ocijeni.Hafiz pasaa je svatio da treba uciniti sto moze da se provede naredba Porte bez konflikata. Ubrzo dolazi do nesporazuma njih dvojice i do optuzbi jednog protiv drugog kod Porte.Deblji kraj izvukao je namjesni i bio smijenjen iz Bone a na njegovo mjesto psotavljen Hajrudin pasa .Odmah po dolasku u Bosnu Omer pasa i Hafiz pasa su oformili pokrajinsko veliko vijece u koje je uslo nekoliko prvaka iz Bosne.Zatim su pozvani u Sarajevo najugledniji prvaci Bosne kao i Hercegovine da im se saopci ferman, naravno to je ucinio Latas.Odmah ej psotavljeno pitanje strogog provodjenja regularne vojske.Izbacen je Ali aga Rizvanbegovic izadrzan u Sarrajevu time je jasno pokazao zelju kaznjavanja bosanskih muslimana a ne provodjenja reformi.Treba istai da su bosanski prvaci koji su dosli u SARAJEVO DA SASLUSAJU FERMAN KOJI JE NOSIO Latas i da prime na znanje nacin provodjenja tanzimata jos dok su bili u Sarajevu tajno se sastali da medjusobno rasprave novonastalu situaciju.Sastanak je bio odrzan u konacima Mustafe pase Babica.Osnovna ideja koja je vladala na sastanku bila je da je Latas dosao da razvlasti bosanske prvake i da dovede strance na vlast .Po razlazu prvaka iz Sarajeva ponovo su se sastali Ali pasa Mustafa pasa Fadil pasa i drugi i ponovo se slozili da dignu ustanak.U Sarajevu je to trebao da uradi Mustafa pasa Babic u Posavini Mahmud pasa Tuzlic i Mahmud pasa Fidahic u Hercegovini Ali pasa Rizvanbegovic.Ustanak je buknuo na sve strane pa Latas nije uspio zavesti vojsku.On ej po povratku iz Krajine bio prisiljen da odmah ide da ugusi ustanak u Posavini, dok je tu vodio borbu saznalo se za ustanak u Hercegovini pa i tam osalje vojsku.Namjera Bosanacaje

da sa svih strana napadnu na Sarajevo i da se tu razracunaju saa Latasom s ciljem da ga protjeraju odatle al im namjera nije uspjela.On je imao 8500 regularne armije i oko 4000 baibomka? kao i dovoljno oruzja.Uspio je da razbije posavsku vojsku, a Skender beg zapovijednik vojske uHercegovini nije mogao da prodre dalje od konjica. Tu je ostao dok mu nije stigla pomoc od seraskera . U tim borbama skender beg inace poznati poljski izbjeglica grif Ilinski bio je ranjen i ostao sakat u noguuOstao je dugo u konjicu i ozenio se .Tek po dolasku pomoci u Hercegovinu zapoceo je cesce upade i zaustavio pobunjenike zbog njihovog slabog naoruzanja.Majka ustanka u Bosni za Latasa je bio Ali pasa on se smatrao zacetnikom i alo se nije nalazio na celu herceg.ustanika.Latas je Ali pasu likvidirao kod Banja Luke oglasivsi njegovu smrt kao nesretan slucaj. u svim bitkama u Bosni Latas je izvukao pobjedu.Mnogo je ljudi poginulo i zarobljeno.Prosti svijet kako tako navode je pusten a vodje ustanka je poslao u Istanbul da im se sudi.U vrijeme ustanaka krscanska raja je bila mirna cak je Latas i saradjivao sa Ivan Franom Jukicem .Uloga Jukica u ovom ustanku je bila prljava jer se sastojala iz dousnika i huskanj protiv Muslimana .Jukic je slijepo i naivno vjerovao Latasu a kada je Latas saznao za njegovu saradnju sa austrijskim generalnim konzulom Arnacokovicem Latas ga je zatvorio. jukic je pokusao da izvrsi samoubistvo al mu nije uspjelo.Nakon ovog pokusaja djelovanje Jukica je beznacajno a i rana smrt ga je rpetekla da bi iblo sta poduzeo.Nakon toga na red Latasovih akcija dosli su i krscaniTe je on od njih svih pokupio oruzje, dovodi do nezadovoljstva krscana i zive diplomatske prepirke.Latas nije pokupio orzje odmuslimana koji su digli ustanak to govori o tome da je vise povjerenja imao u njih.Istocna Bosna nije ucestvovala u ustanku jer je ovaj kraj zastrasen Latasovom silom. Za vrijeme dok je akcija Latasa rajala Austrija je nastojala da Porta da ostranititi Latasa iz Bosne jer je Austrija bila zainteresovana za osnu tako je Austrija stalno slala Porti tube protiv njega tako d aje Prota odlucila da prekine njegovu aktivnost u Bosni Sudbina bosanskih muslimana koje je Latas poslao u Carigrad da im se sudi? Ustanici nisu zeljeli da priznaju svoje greske pa je sudjenje trajalo dugoo.Svaki pojedinacno je odbacivao krivicu.Vecinom su tvrdili da su prisiljeni na ustanak pa komisija nije mogla naci pravog krivca.Posto je Ali pasa ubijen oni su njega okrivili za ustanak , pa mu je pridruzen i Mahmud pasa koji je vec bio jako star.Mhmud pasa je prvo odbijao krivicu ali je nakraju priznao .Zakljucka komisije:Optuzeni su politicki krivci a ne kriminalci.Bilo je 154 krivca racunajuci i umrle i poginule u putu.Pomilovani su od osude na smrt i dobili kaznu na vjecnu robiju u okovima.A Mahmud pasa Tuzlic je rijesen svake casti iprotjeran na Rodos.53 klica su kriv jer su ucetvovala u uustanku s oruzjem u rucia posto su politicki krivci uslijdila je kazna od 1 do 5 godina zatvora.Komisija je zatrazila da se 69 lica oslobodi jer se nije mogla dokazati njihova krivica.Zatim je komisija predlozila da se naknadno privedu lic koja su ostala uBosni a koje Tuzlic i Hafiz pasa optuzuju za krivce ustanka.Naravnoo Latas nije bio za to oslobadjanje 69 osoba jer ako su tu i ako i m se sudi vjerovatno su krivi tako je navodio.Latas navodi da je i Austrija jedan od uzrocnika ustanka u Bosni .Sve to sto je Latas izrekao imalo je utjecaja na komisiju pa je zakljuceno da onih 69 lica kojih je trebalo osloboditi budu upuceni u Brusu.Na taj nacin su svi oni otueni za ustanak a nisu privedena ona lica koja je Tuzlic i Hafiz pasa navodio krivim.Poslije ovogo ustanka muslimani se nisu vise dizali na oruzje protiv centralne vlasti.Ni pPorta poslije akcije Latasa nije oduzimala ostrije mjere a pogotovo na oruzanu akciju protiv Bosanaca da bi ih prisilila da prihvate regularnu vojsku sto je reformatorima bilo najvaznije.Naime polozaj plemstva se nije izmjenio,ali je ova akcija Latasa imala teze posljedice od sloma plemstva.Iz liste koju ju jeLatas naveo kao krivce ustanka jasno proizilazi da se radi o ljudima iz raznih slojeva.Cini se da je najmanje bilo plemica, sto se tice krcaana ni oni od Latasove akcije nisu imali gotovo nista,cak su dovedeni u jos tezi polozaj.Razoruzani su, ali imali su dozvolu da nastave da grade svoje vjerske objekte,povecani porezi su i njih i mulimane doveli u tezak

polozaj.Ukratko Latasova akcija je bila kaznena ekspedicija protv bosanskih Muslimana na njihove davnasnje teznje da imaju vladt u svojim rukama u Bosniodn.da ostvare autonomiju moglo bi se reci da je tada unistena ideja o samostalnosti, u odnosu na teritorijalnu i upravnu organizaciju u Bosni akcija Latasa imala je za posljedicu da je Hercegovina bila ponovo pripojena Bosni kao kajmekamluk i da je organizovano 7 kajmekamluka u okviru ejaleta Bosne ova podjela ostat ce do kraja osm vlasti u Bosni. Hati Humajun od 1856. Godine 1856 izdat je novi ferman koji potvrdjuje i prosiruje nacela Hatiserifa iz 1839.U ovom aktu istiu se naroito stavovi o podanicima-kranima kojima se daju jos vece slobode i prava posebno u pogledu vjerskog zivota licne slobode imovinskog prava prava ucesca u drzavnim sluzbama u lokalnim administrativnim organima vlasti i gradjanskim sudvima koji treba da formiraju neovisno od serijatskih sudova .Pri tome se narocito priznaje priznavanje svjedocenja krscana na sudu.Predvidjeno je i njihovo pravo u vojsci. U cilju reguliranja zemljisnih odnosa izdat je 1858 Zemaljski zakon poznat pod nazivom Ramazanski zakon koji je u Bosni ostao na snazi i poslije austrijske okupacije.1859 donesen je zakon u ciflucima u Bosni, ovaj zakon je bolje poznat pod nazivom Saferska naredba. ifluk odnosi odvijali su se na 4 naina: 1. Cifluk zgrade, konji volovi sjeme i druga sredstva pripada su posjedniku.Posjednik je sijao i znjao sa svojom familijom ili placenom radnom snagom; 2. Zgrade i orua za rad pripadala su posjedniku ali su cifluci obradjivani preko cifcije bez place 3. Zgrade su pripadale posjedniku a orudja za rad cifciji cifluci su obradjivani takodjer preko cifcije besplatno.Iz prihoda se izdvajala samo desetina 4. Zgrade su pripadale ili posjedniku ili cifciji a orudje samo cifciji. Tahir pasa je smatrao prva tri nacina da mogu ostati a cetvrti ne moze pa je izdata carska naredba da se ovaj cetvrti ukine i provede na treci nacin .Ovim zakonom su sa neznatnim izmjenama ozakonjeni postojeci agrarni odnosi nastali ukidanjem timarskog sistema.Agrarni odnosi ustanovljeni ovim zakonom ostali su na snazi sve do 1918,ali sve to nije bilo dovoljno da se u Bosni zavede obavezna vojna slzba i da institucije na osnovu novoostvarenih zakona valjano funkcioniraju.To je postigunuto tek 1863.g. kada je Dzevdet pasa uspio da privoli bosanske Muslimane na obaveznu vojnu sluzbu i da sredi mnogo uprava i sudstva u ovoj provinciji. Uredjenje bosanskog vilajeta do 1865. do 1878., opce stanje carstva-osnivanje dunavskog vilajeta Ni poslije reformi stanje Carstva se nije popravljalo. Da bi se carsvo izvuklo iz krize bila su potrebna veca sredstva i morali su se povecati porezi, to je dovodilo pogorsanju prilika u drzavi ,trgovina se vise pocela razvijati, na razvoj trgovine utjecala je politika uvoza, u OC se sve vise pojavljuju ind.proizvodi kapital.zemalja.Ni medjunarodni odnosi se nista bolje nisu razvijali.Porta je nastojala da reformom uprave u provincijama obezbijedi kakvu takvu podrsku raznih naroda unutar svojih granica.Porta je pristupila novoj organizaciji uprave u provincijama 1864. ne bi li nakon niza pokusaja u 19.st. da provede temeljne reforme konacno konsolidirana i zavela red u zemlji..Meu istaknute linosti tog doba koje su s Fuad pasom bilo odlucni pobornici reforama resorsa i predsjednik raznih zakonodavnih i prosvjetnih komisija i drzavni inspektor u raznim provincijama.On je bio najvec turski historicar 19.st. i dobar znalac prilika u zemlji i u svijetu .Najaktivniji meu njima bi oje Midhat pasa koji je u praksi provodio reformne ideje i odluke. Midhat pasa je odmah pristupio realliziranju jednog novog sistema uprave unoseci u to vrlo

cesto i svoje vlastite ideje i iskustvo .On je morao prije svega da sredi unutrasnji red ugusi razne pobune i suzbije antagonizam izmedju krscana i muslimana i sprijeci emigraciju iz osm.podrucja u oslobodjenje krajeve Srbije, nakon toga pristupio je sredjivanju unutrasnjih prilika reorganizaciji upravnog i poreskog sistema izgradnji javnih objekata i kulturnih ustanova.Radio je i na unapredjenu trgovine.Mjere koje je Midhat pasa preduzimao u niskom ejaletu Porta je smatrala kao najbolji obrazac za novu organizaciju uprave u provinicijama.Midhat pasa je pozvan od Porte gdje mu je stavljeno u zadatak da rukovodi jednom vladinom komisijom koja je imala duznost da izradi uredbu o novoj organizaciji vilajeta.Uredba je dobila naziv uredba o organizaciji vilajeta.Zakonsku snagu dobila je u decembru 1864 kad ju je potpisao sultan.Odluceno je da se ta uredva eksperimentalno primjeni u niskom vilajetu koji su prema novoj uredvi bio prosiren i dobio naziv dunavski vilajet, u njegov sastav su usle pored niskog ejaleti Ruscuk i Vidin, za namjesnika je imenovan Midhat pasa.Porta je ocijenila da je ovaj eksperiment uspio pa je 10 maja 1865 odluceno da se prema toj uredbi izvrsi reorg.rovincijske vlsti cijelog carstva.Tom odlukom porte obuhvacena je i Bosna.Prema novoj upravnoj organizaciji O.C dijelilo se na vilajete kao najvece teritorijalne i upravne jedinice.Kriterij te podjele bio je broj i raspored liva u pojedinim ejaletima.Ranija sjedista ejaleta postala su sjedista vilajeta . Organizacija i uredjenje bosanskog vilajeta Na osnovu odluke ministarskog vijeca objavljen je 13 maja 1865 g. carski ferman kojim se bosanski ejalet pretvara u bosanski vilajet.Taj ferman kojim se nareuje da se i u Bosni primjeni nova uredba o organizaciji vilajeta prispejo je u Sarajevo zajedno sa tom uredbom 10 juna 1865.g. i isti dan proitan na Musali.Ferman i originalni ekst nisu sacuvani. Nakon sto je eksperiment dunavskog vijaleta uspio, Porta je naredila da dunavski vilajet posalje sve podatke o novoj organizaciji uprave i da se takva ista uspostavi u ostalim provincijama.To ynaci da je reorganiyacija bila jedinstna ya sve vilajete.Po propratnom aktu za novu organizaciju uprave neophodno je da se u svakoj provinciji osnuje stamparija u kojoj bi se prije svega stampale sluzbene novine, te da se one stampaju na 2 jezika i to tako da se jedan list stampa na turskom a drugi na bonjakom jeziku,u novinama bi se objavljivale sluzbene stvari uprave ,stampale skolske i dr.knjige za prosvjecivanje naroda itd.U martu 1866 uzrazava se spremnost da se i uredba i preporuke potpuno provedu.U vilajetskoj stampariji u Sarajevu stampan je list Bosna.Prilikom primjene nove uredbe u Bosni nije bilo potrebe da se vrse znacajne promjene u pogledu administrativno-teritorijalne podjele jer su te promjene izvrsene nesto ranije od 1861.do 1863.za vrijeme Latasa i dok je u Bosni boravio Devdet pasa.Po novoj uredbi bosanski ejalet je pretvoren u bosanski vilajet i povjeren na upravu valiji namjesniku koji je dobio dosta sirok krug nadleznosti i frunk.u civilnoj upravi ali po pravilu nije imao neposredno vojnicke vlasti.Bosanski vilajet se dijelio na 7 liva koje su se u potpunosti podudarale sa ranijim sandzacima.Na celu liva nalazio se kajmekam naziv se upotrebljavao do 1867 kada je zamjenjen starim nazivom mutesarif.A vilajet se dijelio na sljedecih 7 liva : Sarajevo sjediste u Sarajevu;Travnik u Travniku,Bihac u Bihacu,Banja Luka u Banja Luci, Zvornik u Donoj Tuzli,Novi Pazar u Sjenicama i Hercegovina u Mostaru.Live su se dijelile na kaze starijesine su im se zvale prvo mudiri a kasnije od 1867 kajmekami.Po novoj upravnoj jedinici kaze su najmanje redovne upravne jedinice jer su nahije postojale samo u nekim kazama..Obyirom na geografski polozaj podrucja koja su imala status nahije postojale su dvije vrste nahije,jednima su na celu bili mudiri a drugima zabiti.Tesko je utvrditi da li su ove nahije imale svoja nahijska vijeca izgleda da nisu.Nahijezabitluci su se obicno nalazile na podrucju novopazarskog, zatim hercegovackog i bihackog sandzaka.Sve do 1867 na celu nahija stajali su zabiti te godine je naziv zabit zamjenjen nazivom mudir.U selima je i po novoj organizaciji usostavljena seoska uprava kojoj se na celu nalazio muhtar i

seosko vijece ali bez ikakvih administrativnih funkcija i nadleznosti..Od 1867 pocele su se uvoditi i gradske opcine sa posebnim duznostima. Organizacija centralne uprave u vilajetu Valija Po uredbi o novoj organizaciji vilajeta iz 1865.g. vrhovnu upravu vilajetu imalo je jedno stalno upravno tijelo sa sjedistem u glavnom mjestu provincije.To tijelo je bilo izbornog karaktera.Ono je u literaturi nazivano vilajetska vlada .Ipak je stvarni vrhovni i izvrsni organ vlasti u vilajetu bio valija koji je upravo bio i predsjednik tog upravnog vijeca.Valija je bio rukovodilac za sve gradjanskoupravne, finansijske policijske i politicke poslove u vilajetu.On je odobravaoo ivaznije odluke sudova i vodio opcu unutrasnju politiku vilajeta u okviru ovlastenja dobivenih raznim drzavnim uredbama i zakonima.Sultan ga je postavljao fermanom.Ovaj termin valija osman.su preuzele iz arapske administrativne terminologije i upotrebljavali ga cesto kao sinonim za turski naziv beglerbeg koji je oznacavao namjesnika najvecih upavnih jedinica u carstvu.Osnovna duznost valije jest da obezbijedi i stiti prava svih podanika drzave bez obzira na njihovu vjersku pripadnost i da svakog poednica zastiti od nasilja i nepravde .On je bio duzan da organizira unutrasnju upravu u vilajetu na nacin na koji najbolje odgovara doticnom podrucju.Kao Portin namjesnik duzan je bio da provodi u djel osve naredbe Porte.Da bi on to sve obavljao uspjesno porta mu je kao zamjenika postavljala mutesarifa u livama i kajmekame kao zamjenike u kazama.Valija nije smio ciniti ono sto je preelazilo okvire njegove nadleznosti propisane zakonom.Organizacione duznosti valije sastojale su se u tome da besprijekorno provodi u zivot svaku arsku naredbu i zakonske propise koji se odnose na organizaciju nove uprave njenih organa i svega nvog sto se uvodilo u upravi.U organizacone duznosti spadalo je :obrazovanje sudova i upravnih vijeca rukovoenj izborom clanova upravnih i sudskih vijeca.Postavljanje zandarma, poreskih sudskih i carinskih sluzbenika,sluzbenika upravnih vijeca,glasnika i pomocnog vijeca u sjedistu vilajeta.Kasnije je u nadleznost valije preneseno i postavljanje kajmekama i mudira. odrzavanje zatvora i formiranjen njihove uprave; srdjivanje imovinsko pravnih poslova na osnovu zakona; obezbjedjivanje ubiranja svih vrsta poreza; reguliranje ubiranja vojnicke i drugih direktnih poreza; reguliranje koristenja stanovnistva na drzavnim radovima; iznalazenje sredstava za unapredjenje poljoprivrede i donosenje propisa o pravilnom i svrsishodnom koristenju sredstava poljoprivrednih fondova.

U odsutnosti zamjenjivao ga je njegov pomocnik ako ga je imaoa akda nije imao pomocnika zamjenivao ga je onaj sluzbenik vilajeta koga bi odredio valija. i ako je u njegovu nadleznost spadalo i provodjenje sudskih odredaba on se nije smio mjesati u izbor clanova sudskih vijeca niti u rad suda i vodenje sudskih postupaka.On takodjer nije imao pravo da bez carske naredbe uvodi neki novi porez niti je mogao postojeci umanjiti.On je morao strogo da pazi : da se ne primjenjuje sistem angarije; da se prilikom rjesavanja zaostavstina postuje testament podanika krscana; da se zastiti imovina sirocadi kako muslimanske tako i krscanske.

U poslovima prosvjete privrede i javnih radova valija je bio duzan da iznalazi sredstva i nacin unapredjenja skolstva itd.Valija je odredjivao vrijeme zasjedanja nahijskih vijeca i odobravao njihove

zakljuck ili je trazio odobrenje nadleznih organa Porte.On nije smio upotrebljavati zandermare u vlastite interese. Pomocnik valije Pomocnik je mogao biti licnost postavljena specijalno za tu duznost a mogao je zauzimati i neku drugu samostalnu funkciju.Najcesce je bio mutesarif centralnog sandzaka kad je taj sandzak postojao.Pomocnik valije bio je duzan da mu pomaze u svim poslovima uprave kojima je valija bio zaduzen da pregleda akte i pisma koja dolaze valiji iz razih kancelarija i vilajeta ili sa strane. Defterdar(finansijska uprava) Drzavni sluzbenik koji je vodio finansijske poslove vilajeta zvao se do 1867.muhasebedija a kasnije defterdar.On je rukovodio uredom za finansije i racunovodstvo.Bio je potcinjen valije ali je za finansijske poslove bio izravno odgovoran ministarstvu finansija.On je bio duzan da kontrolira zakonitosti finansijskog poslovanja u vilajetu da ispravlja sve nepravilnosti da predlaze valiji postavljanja ieventualna smjenjivanja finansijskih sluzbenika u sandzacima i kazama.Defterdara je psotavljao sultan na prijedlog ministarstva finansija na neodreeno vrijeme.Njegove osnovne duznosti bile su da provodi sve propise koje se ticu vilajetskih finansija kao i zakone i uredbe o finansijama i finansijskom poslovanju.Centralni finansijski ured vilajeta imao je 3 odjeljenja kojima su rukovodili defterdar i njegov pomocnik, poslovi su bili rasporeeni tako da su voeni odvojeno za svaki sandzak..Prema upustvu o organizaciji i uredjenju unutrasnje uprave finansijske poslove svakog sandzaka vodila su 4 sluzbenika osim njih u finansijskom uredu radila su jos 2.Jedan od njih vrsio je duznosti sekretara i primao i otpremao sve posiljke koje se ticu vilajeta a drugi je rukovodio svim aktima koja se ticu finansija.Finansijski sluzbenici za pojedine sandzake vodili su: knjige redovnih i vanrednih prihoda za svoje sandzake i to odvojeno za svaku kazu; knjiga redovnih i vanrednih rashoda za svaki sandzak i za svaku kazu u sandzaku; registre naredaba iberata koji su se povjeravali upokrajinskom finansijskom uredu; knjige o platama i drugim troskovima kadije,clanova vijeca i drugih sluzbenika koji su postavljani carskim naredbama na osnovu propisa o organizaciji uprave; knjige o platama dnevnicama, odjeci i drugim izdacima vojnih lica koja se upotrebljavaju u zandermarijskim i isljednickim poslovima pri ubiranju poreza i u strazarskoj sluzbi u sandzaku knjige lica koja su primala penziju ili potporu kao sto su siromasni sirocad, penzioneri i vojni invalidi; knjige naknade za timare mukate zeamete i dionice; obracunske knjige planiranih i neplaniranih prihoda na osnovu knjiga ostvarenih prihoda u prosloj godini; knjige zaostalih dugovanja u kje je na osnovu ranijeg iskustva unoseno sta ce se eventualno moci naplatiti a sta se nikako nece moci realizovati; knjige ostalih dugovanja osim spomenutih zaostataka; osnovne knjige o monopolisanim formularima svake kaze u sandaku.One su voene pojedinacno; budzetske knjige koje su se zvale budzet prihoda i rashoda

Treba istaci da je vilajetska registratura cuvala sve pojedinacne akte bez obzira iz kojeg su ureda poticala pa i finansijska.Finansijski ured je na kraju svakog mjeseca pravio izvjestaj.U finansijskom uredu je u slobodnim casovima vrsena obuka mlaih slzbenika koji nsu bii vjest racunovodstvu. Ured za korespodenciju vilajeta

Mektubdija Tako se zvao generalni sekretar centralne vilajetske uprave koji je rukovodio svom korespodencijom vilajeta.On je bio duzan da drzi i cuva sve sluzbene akte vilajeta.Te poslove obavljao je preko ureda za korespodenciju ciji je on bio sef.On je bio upravnik vilajetske stamparije i glavni i odgovorni urednik Bosne-sluzbenih novina vilajeta.Posebne duznosti mektubdzije su : da kao sef ureda za korespodenciju rukovodi administrativnim poslovima vilajeta; da vrsi nadzor nad vilajetskom arhivom kojom neposredno rukovodi sef protokola; da u ime vilajeta daje zvanicna i nezvanicna sopcenja za stampu, da regulira i kontrolira tekstove sluzbenih vijesti koje se objavljuju u novinama; da pregleda ispravlja i potpisuje koncepte akata vilajeta koje je ptrhodno pregleao njegov pomocnik.

Ured za vilajetsku korespodenciju bio je smesten u 3 prostorije.U jednoj je sjedio muktebdzija,u drugoj njegov pomocnik a u trecoj manipulativni sluzbenici..Koncepte akata prvo je pregledavao i ispravljao pomocnik mektubdzije zatim mektubdzija koji ih je ispravljao i podnosio valiji na uvid.Koncepti su imali vrijednost originala akta..Naredbe i drugi akti porte i njenih organa upuceni vilajetu prosljedjivai su u live bez ikakve izmjene.Sva eventualna saopcenja i primjedbe vilajeta dodavane su u produzetku.Ovo se cinilo da bi se oklaksao posao korespodencije.Registriranje koncepata koji su predstavljali osnovne akte sluzilo se za eventualno obracanje na njih i da bi se olaksao posao korespodencije u slucaju da se ukaze potreba da se ponovo radi takav predmet.Kao odjel ureda za korespodenciju u vilajetu je postojala arhiva koju je vodio poseban upravnik njegov pomocnik i jos nekoliko osoba..Ovaj odjel je primao i otpremao sve sluzbene akte rasporedjivao ih p predmetima i nadlestvima vodio dva protokola svih prispjelih i otpremljenih akata.Ovaj odjel je cuvao svu prispjelu dokumentaciju zasebno za svaki sandzak. Svi akti cuvani su u arhivi registrature u sanducima koji su bili iznutra pregraeni.Na kraju godine svi akti su stavljani u sanduke zakljucani i naznacavana njihova sadrzina. Naelnik za vanjske poslove (haridije mlidini) Postavljan je od strane porte na prijedlog Ministarstva inostranih poslova a bio je duzan da vodi sve poslove i korespodenciju vilajeta sa inostranim konzulima da nadzire pravilno sprovodjenje sporazuma i izvrsavanje medjunarodnih ugovora da podnosi valiji prijedloge misljenja i zapazanja u vezi sa odredbama ugovora i drugih drzavnih odredaba u vezi sa vanjskim poslovima.Ovaj sluzbenik je bio potcinjen valiji Nacelnik za poljoprivredu i trgovinu Od osnivanja vilajeta 1865 do donosenja jedinstvene uredbe za sve vilajete 1867. postojali su posebni samostalni upravnici za poljoprivredu i trgovinu pa su tom uredbom ove dvije ustanove spojne u jednu.Ncelnik za poljopriv.i trg. bio je duzan da radi na unapredjenju poljoprivrednih dohodaka kao i da vodi brigu o prihodima od uvoza i izvoza.Njih je postavljala porta na rijedlog Ministarstva Poljop. i trg. ali je bio potcinjen valiji Nacelnik za prosvjetu Ovaj organ vilajetske uprave ustanovljen je 1869.g. mnogo kasnije nego je izvrsena organizacija vilajeta.Tada je obrazovano i vijece za prosvjetu kome je on bio predsjednik.Njegove duznosti bile su da vodi sve tekuce poslove koji se ticu prosvjete i da provodi reformu o prosvjeti da izvrsava sve naredbe, propise i sva druga upustva o prosvjeti koje dobiva od Ministarstva prosvjete, da vodi nadzor

nad skolama i bibliotekama, da planira potreebna finansijska sredstva za prosvjetu da upravlja tim sredstvima i da kontrolira njihovo ispravno trosenje. Nacelnik za javne radove U svakom vilajetu postojao je jedan sluzbenik koga je postavlala Porta na prijedlog Ministarstva javnih radova sa zadatkom da rukovodi izgradnjom puteva mostova i drugih javnih objekata.On je upravljao prihodima i rashodima za puteve i javne objekte i svim finansijskim i knjigovodstvenim poslovima koji su u vezi s tim.S vremena na vrijeme podnosio je valiji na uvid sve finansijske i druge knjige iz kojih se vidjelo ko je i koliko radio.Bio je zasluzan da pribavi sredstva za nesmetan rad inzinjera, da redovno obavjestava valiju o izvoenju radova na putevima i drugim objektima. Katastarska upava Katastarskim uredom za vilajet rukovodio je upravnik katastra i bio je duzan da provodi sve zakone uredbe upustvai naaredbe koje su se odnosile na upravu nekretninama zemljom i popisom stanovn. kao i zakone o prodaji i prenosu nekretnina , da kontrolira rad katastarskih sluzbenika u livama i kazama i da pismeno podnosi vlaiji prijedloge o smjenjivanju sluzbenika koji se ne pridrzavaju zakona. Referent za statistiku Bi oje zaduzen da vodi evidenciju o vrstama i kolicini zemlje i drugim nekretninama kao i redovnih prihoda i rashoda d ana zahtjev pravi preglede zaduzenja za nepokretnu imovinu da vodi evidenciju licnih davanja njihovih vrsta i kolicina i da o tome na zahtjev nadleznih podnese izvjestaje.Ovaj sluzbenik bio je zaduzen da izdaje popusnice i pasose da vodi sve promjeeneu oporezivanju pojedinih lica na osnovu odluka upravnih vijeca i odobrenu porte. Vakufska uprava Mada je svaki vakuf imao svog muteveliju koji je bio zaduzen da se stara o vakufu kojim upravlja ipak je u svakoj vilajetskoj upravi postojao po jedan upravnik vakufa.Ovo zvanje ustanovljeno je Zakonom o vakufima 1863. i odredjenne su mu sljedece duznosti da ubire prihode vakufa i da ih predaje vakufskoj blagajni da vodi racunovodstvo i knjigovodstvo vakufa u vilajetu da nadzire rad i finansijsko poslovanje mutevelije da naplacuje poreze koje placaju vakufi kao i druge rezijske troskove i licne rashode; da prodaje uzapcene vakufe da postavlja potrebne sluzbenike , da kontrrolira njihov radi da provjerava valjanost vakufa tj da li ispunjavaju zakonske uslove, da upravlja vakufskom blagajnom u vilajetu i da kontrolira prodaju vakufskih imanja. Organizacija javne bezbjednosti Za javnu bezbjednost u vilajetu bio je odgovoran valija.Te poslove je obavljao preko alajbega.On je bio odgovoran valiji za poslove bezbjednosti.Njegova osnovna duznost bilo je da zapovjeda zandermarijskim snagama. Vilajetska vijeca Upravno vijece Reorganizacijom ejaleta odn obrazovanjem vilajeta 1865. predvidjeno je i osnivanje pravnih vijecau svim upravnim jedinicama..13.clanom Uredbe o organizaciji vilajeta predvidjeno je obrazovanje Upravnog vijeca u vilajetu pod predsjednistvom valije a sacinjavali su ga:

mufetis,defterdar,muktebdzije i referent za vanjske poslove kao virilni lanovi i 6 predstavnika izabranih od naroda od koji su 3 muslimani 3 nemuslimani..Obrazovanjem upravnog vijeca prestala je potreba za Velikim vijecem i ono je ukinuto a Upravno vijece je postalo najvisi stalni organ uprave u vilajetu.Predstavnici vijeca morali su biti ljudi ispravnog vladanja koji uzivaju ugled i koji su pismeni a mogli su biti iz bilo kojeg mjesta u vilajetu nije samo iz Sarajeva nego ranije.Njegov izbor vrsila je izborna komisija koja je na osnovu poeskih knjiga odabirala podobne kandidate..Ova vijeca djelovala su kao stalni orgaan uprave sve do au-okupacije.Zadaci vijeca su : da zakljucuje sve ugovore i sa u ime drzave vodi trgovinsku politiku vilajeta; da daje u zakup destinu i druge prihode i poreze da rasisuje licitaciju za iskoristavanje drzavnih suma; da vrsi kontrolu iskoristavanja suma i rudnika da se stara o izgradnji drzavnih objekata, da se brine za prihode i rashode zandermarijskih snaga i vojnih jedinica koje se mobiliziraju kada se ukaze potreba za odbranu zemlje ili za policijske poslovee da cuva svu drzavnu pokretnu i nepokretnu imovinu; da kontrolira rad gradskih opcina, da rjesava pitanja izgrdnje puteva u vilajetu; da vodi politiku razvoja poljopr.trgovine i javnih radova; da vrsi teritorijalne i administraivne izmjene u vilajetu; da vodi zdravstvenu politiku vilajeta; da rjesava o nacinurazrezivanja i sabiranja poreza po livama kazama i selimana osnovu odluke Porte ili opceg vilajetskog vijeca; da se brine o otvaranju sirotista,bolnica i za smjestaj siromaha koji dodju sa strane; da odredjuje mjesto i vrijeme sajmova,pijaca i grobalja; da raspravlja o prodaji kupovini i zamjeni nenaseljenih i naseljenih zemljista.; da rjesava sva pitanja uprave koja se rjesavaju u vijecima liva ili kaza koja valija podnese vijecu na razmatranje; da raspravlja uopce o svim pitanjima koje valija iznese pred vijece iz bilo koje oblasti svoje nadleznosti.

Svaki vijecnik je mogao slobodno da iznosi svoje misljenje.Kontrolu rada Upravnih vijeca vrsio je posebno Vijece a kontrolu sprovodjenja reforama na Porti.Kasnije su ovakva vijeca bila formirana i u provincijama..Duznosti upravnih vijeca nisu se iscrpljivala samo u pitanjima uprave nego su imala i izvjesnu sudsku nadleznost. Ono je rjesavalo sporove sluzbenika organa uprave sa tim organima,sporove izmedju administrativnih i sudskih organa kao i sporove izmeu podanika i slubenika nastale zbog poreskih obaveza ili dr.sluz.poslova.Upravno vijece je rjesavalo i sporove izmeu pojedinca i vlasti.Ovo vijece nije imalo pravo da se mijesa u sudske poslove niti da vrse bilo kakve intervencije.Administrativne odluke upravnog vijeca vodio je sekretae koji je mogao imati i pomocnike koji su radili pod njegovom upravom u uredu za korespodenciju .Odgovornost za voenje tih poslova padalo je na sekretara.On je po nalogu valije morao da pripremi materijale za sjednicu prispjelih akakta vijecu i protokol otpremljenih akata vijecu. Ope vilajetsko vijee (vilajetska skuptina) Uredbom o organizaciji vilajetske uprave predvidjeno je da se u svakom vilajetu obrazuje Opce vilajetsko vijee u koje ce svaki sandzak delegirati po 4 predstavnika dvojicu muslim. idvojicu nemuslim.To vijece zasjeda 1 godisnje u vrijeme koje najbolje odgovara kojoj pokrajini.Zasjedanje je moglo trajati najvise 49 godina.Ovi predstavnici birani su na osnovu propisa o izboru clanova za

predstavnicka tijela.Mandat im je trajao samo za jedno zassjedanje tj.godinu.Oni su mogli ponovo biti izabrani ali je svake god.vrsen izbor.Predmeti o kojima je raspravljala vilajetska skupstina: izgradjivanje novih i odrzavanje postojecih puteva i mostova; izgradnja i odrzavanje javnih objekata,drzavnih ureda i vojnih objekata;osiguravanje javnog redamira i saobracaja na drumovima ;unapredjenje poljoprivrede,trgovine,zanatstva,prosvjete i kulture;nacin razreza i ubiranja poreza,izmjena u poreskim obavezama koje ne remete opci sistem oporezivanja i uvodjenje novih poreskih obaveza propisanih od strane Porte; prodaja, kupovina, zamjena i prenos nenaseljenih obradivih povrsina livada i pasnjaka;prodaja drzavnih cifluka;rjesavanje medjuseoskih i medjusreskih sporova;unapredjenje zdravstca izgradnja i adaptacija bolnica;pitanje podizanja tvornica;pitanje uvoza i izvoza;pitanja obaveza preuzetih za izvoenje javnih radova i nepredvidjenih opcekorisnih radova.Ovo vijece moglo je raspravljati i o drugim pitanjima samo ako bi valija podnio vijecu na razmatranje.

Vijece je razmatralo u punom sastavu ili u komisijama.Kada je zasjedalo u punom sastavu predsjedavao mu je valija a u slucaju njegove sprecenosti vijecnik koga on predlozi.Opce vilajetsko vijece radilo je u komisijama samo kad se radilo o pitanjima koja su bila strogo vezana za pojedine konfesije.Vijece je moglo odlucivati samo onda kakda je prisutno dvije trecine clanova.Rad ovog vijeca odvijao se na osnovu pravilnika o radu upravnih vijeca vilajeta. Upravno uredjenje live(sandzaka) Liva ili sandzak je bila najveca administrativna jedinica u jednom ejaletu odn vilajetu.Na celu live ili sandzaka nalazio se u pocetku vojnoadministrativni upravnik koji se nazivao sandzak beg ili mir-i liva.Upotrebljavao se naziv i mutesarif.Mutesarif je: vodio gradjanske i kontrolirao finansijske poslove u livi,provodio odluke sudova i kontrolirao provodjenje zakona u livi,provodio odluku Porte i naredbu valije,kontrolirao rad upravnih organa i drugih sluzbenika u livi a narocito rad kajmekama u kazama,odredjivao vrijeme sastanka vijeca,provodio sve zakone uredbe i odluke u vezi sa upravom u livi,brinuo se o svim javnim radovima u livi posto bi to sve prethodno iznio pred upravno vijece live,brinuo se o svim javnim radovima u livi,davao misljenja vilajetu o osobama koje je trebalo uzeti u sluzbu live,kontrolirao ubiranje i trosenje drzavnih prihoda rjesavao eventualne sporove u vezi sa porezima,izradjivao plan budzeta live i dostavljao ga vilajetu,brinuo se o unapredjenju prosvjete,trgovine poljoprivrede,zanatsva,rasporedjivao zandermarijske snage u livi i kontrolirao njihov rad,obavjestavao je valiju o svim dogadjaima u livi i o mjerama koje je trebalo poduzeti da se ocuva javni radi ibezbjednost,kontrolirao je nacin izbora predstavnika u upravna i sudska vijeca i vodio brigu fa se pri tome ne ucini neka nepravilnost. Financijska uprava live(muhasebedzija) Sve do organizacije vilajeta u livama nije postojao nikakav poseban drzavni sluzbenik koji bi vodio finan.poslove live nego su svi poslovi bili skoncentrisani u rukama pokrainskog maldefterdara.Reorganizacijom uprave izvrsene su u tom pogledu promjenne.Savaka liva dobila je svoj poseban finansijski ured.Sluzbenik koji je vodio finansijske poslove live zvao se po uredbi od 1865. mal-mudiri.Godine 1867. kada je muhasebedzi dobio naziv defterdara tada je mal-mudri dobio naziv muhasebedzi.Postavljala ga centralna vlada na prijedlog ministarstva finansija na neodredjeno vrijeme.U svom radu bio je potcinjen defterdaru vilajeta.Muhasebedzija je vodio nadzor nad radom sluzbenika finansijskog ureda live i finansijskih sluzbenika kaza,upozoravao ih na eventalne greske i izvjestavao nadlezne organe o eventualnim prestupima.Vodio je nadzor nad pravilnom ubiranju prihod redovnom izvjestavanju mutesarifa live i defterdara vilajeta.Preko muhasebedzije su obavljani svi finansijski poslovi u livi i kazama koje su jojj pripadale.U finansijskom uredu live izradjivan je hodzet

live i svi akti u vezi s tim na osnovu dokumentacije prospjele iz kaze i dostavljan vilajetskom finansijskom uredu.Izgleda da je broj sluzbenika koji su radili u finansijskim uredima liva nije bio tcno utvrdjen, kretao se od 5 do 10 lica.Godine 1859 osnovan je poseban Ured za upravu prihoda pa je tako ured za finansije u izvjesnoj mjeri bio rasterecen u svojim poslovima Ured za korespodenciju live(tahirat mudiri) Sluzbenik koji je rukovodio korespodencijom live zvao se tahirat mudiri sef korespodencije.Radeci tim poslovima on je takodjer bio duzan da vodi nadzor nad cuvanjem svih administrativnih knjiga.Postavljala ga je Porta na neodreeno vrijeme.On je bio virilni clan upravnog vijeca live.U uredu za korespodenciju radilo je jos 5 do 10 sluzbenika.Ovom uredu su u pocetku vilajetske administracijepripadali i sluzbenici katastra i statistike pa se 1868 formirani posebni uredi za katastsr i statistiku.Od 1865.organi uprave su se umnozili pa su pored ureda za korepodenciju, finansije, katastar i statistiku osnovani uredi za ubiranje poreza i poresku upravu zandermarije,uprava posta,uprava gradske opstine u sjedistu live i uprava javne kase. Upravno vijece live Vijeca u sandzacima osnovana su sredinom pete decenije 19 st. u isto vrijeme kada su obrazovana vijeca u sredistu ejaleta.Od tada su vijeca postojala u svim upravnim sredistima live do kraja osmanske vladavine u Bosni. Vec je Hatiserifom od 1839 predvidjeno formiranje upravnih vijeca u svim upravnim podrucjima.Reformni ferman od 1856.g. potvrdio je postavke Hatiserifa u pogledu uprave i predstavnickih organa pa su i dalje ostala upravna vijeca u svim upravnim jedinicama.Reorganizacijom provincijske uprave 1865.g.dat je ovim vijecima jos veci znacaj.Aktivno pravo izbora u vijece live imao je svaki podanik Porte koji je imao preko 30 godina zivota i placao najmanje 150 grosa poreza godisnje.Mandat vjecnika trajao je 4 godine ali je polovina vjecnika ponovo birana svake ruge godine.Upravno vijece live bilo je duuzno da se bavi svim graanskim finansijskim i policijskim poslovima live zatim pitanjem poreza javnih radova katasra i poljoprivrede.Po tome upravno vijece live : upravlja svim prihodima i rashodima live; kontrolira finansijsko poslovanje kaza za javne radove; kontrolira i cuva sva drzavna pokretna i nepokretna dobra; vodi i rjesava sporove nastale meu sluzbenicima; vodi brigu o izgradnji lokalnih puteva izmeu kaza; vodi poslove oko svih licitacija kupoprodaje zamjena ugovora i odlucuje o svim rashodima koji su spadali u nadleznost mutesarifa; dostavlja upravnom vijecu vilajeta podatke o onim pitanjima koja nisu bila u njegovoj nadleznosti; vodi brigu o unapredjenju poljoprivrede trg.prosvjete javnih radova,ustanovljenja dobrotvornih ustanova i opcoj zdravstvenoj politici; rjesava o nacinu razreza poreza na kaze i nacin ubiranja onog dijela poreza kojim vilajetsko vijece zaduzi doticnu livu; raspravlja o sporovima koji se ticu poreza koji se podnese vijecu live.

Vijece nema pravo da se mijesa u sudske poslove.Sve akte vijeca live odobrava mutesarif.Administrativne poslove vijeca vodi glavni pisar ureda za korespodenciju i odgovoran je za ispravno voenje tih poslova.Sto se tice socijalnog statusa clanova upravnih vijeca jasno je da su svi pocev od vjecnika kaze pa do vjecnika vilajeta bili bogat.

U sredistima uprave live bila su obrazovana tokom vremena jos sljedeca nadlezstva i sluzbe: Katastarska uprava Poslove katastra vodio je prvo sluzbenik ureda za korespodenciju .Poslije 1867 formirana je posebna uprava katastra a ovaj sluzbenik postao je sef katastarske uprave.Katastarska uprava je bila duzna da vodi poslove vezane za katastar i zemljisne odnose na erazi miriji koji nisu spadali u nasljedne i ostavinske poslove..U katastarskoj upravi us redovno vodjeni poslovi statistike.Ona je pored poslova katastra obavljala popise stan.vodila maticu rodjenih i umrlih, knjiga licnih poreskih zaduzenja i promjena u tim zaduzenjima, knjiga nekretnina i obradive zemlje i sve drugo sto je bilo potrebno za statisticke podatke.Od 1874 ovaj ured je nobio naziv zemljisnji ured.Godine 1869 obrazovane su u nekim livama posebne popisane komisije koje su imale zadatak da utvrde i popisu sva mulkovna idruga dobra koja su od te godine podlijega oporezivanju.Kad su obavile svoj posao te su komisije ukinute. Uprava vakufa i imovine sirocadi Ovaj ured sacinjavali su upravnik i jos najvise dva sluzbenika-pisar i blagajnik.On je vodio brigu o vakufimana taj nacin sto je kontrolirao rad mutevelija vakufa narocito u pogledu prohoda koja su vakufi placali drzavnoj blagajni.Imovina sirocadi bila je uvijek pod zastitom drzave,pa je ovaj ured vodio brigu i o pravilnom rukovodjenju ovim sredstvima koja su se obicno davala na zajam uz interes. Uprava poljoprivrednij zaklada U nameri da se unaprijedi poljoprivreda pocela su se 1865 g. u vilajetima organizirati poljoprivredne zaklade.Sredstva tih zaklada formirana su tako sto su poljoprivrednici doborovoljno odvajali ivjesnu kolicinu poljoprivrednih prihoda koji su prodavani i novac pohranjivan u posebne blagajne koje su se zvale menafi sanduci.Sredstva su se u pocetku sluzila iskljucivo za zajmove poljoprivrednicima.Zajmovi su davaniuz odreenu kamatu.Kasnije su zajmovi davani i drugim licima narocito trgovcima. Uprava zandermerije Najvisi oficir zandermarijskih snaga u livi bio je komandant zandermarije.On je bio po cinu binbasa ili juzbasa jer je izgleda formacijski bilo predvidjeno da se u jednoj livi nalazi tabor zandarma.Inace zandermarija je svojee poslove obavljala prema posebnoj uredbi o djelovanju i adu zandermarijskih snaga. Upravu telegrafa(poste) Ovu upravu u livama vrsili su obicno upravnik i jedan sluzbenik koji je primao i otpremao prispjele telegrame.Ovi sluzbenici bili su pod upravom glavnog direktora poste i telegrafaa u sjedistu vilajeta. Upravu skola(Ruzdija) Ovu upravu vodio je upravnik potcinjen mutesarifu a radio je prema upustvima vilajetske komisije za prosvjetu.Skole su obicno imale prvog i drugog ucitelja. Komunalna uprava Od 1866.pocele su u sjedistima liva i kaza formirati gradske opcine koje su imale zadatak da se bave komunalnim poslovima grada.Na celu gradskih opcina nalazio se nacelnik i opcinska uprava od 4 ili

vise clanova.Predsjednika i clanove opcinske prave birali su stanovnici doticnog grada.Opcinska uprava je imala svog sekretara i vise strucnih referenata kao sto su injzinjeri tehnicari ljekari veterinari.Sredstva opcine formirana su od trznih taksa,tefalije,javne vage. Uprava kaze inaeee najgluplja lekcija :D Kaza ili cesto nazivan kadiluk je ne samo podrucje koje je spadalo u jurisdikciju jednog kadije nego i cisto upravno podrucje.Ovo narocito vrijedi za 19.st.kada u kadilucima pored kadije kao sudskih organa postoje posebni civilni organi uprave:muselimi zabiti,mudiri ili kajemkami.Kada je na osnovu Hatiserifa provedena nova upravna organizacija Carstva ono se i dalje dijelilo na ejalete,ejaleti na sandzake,sandzaci na kaze, a ovi na nahije.Sandzaci su se pocev od 1865. dijelili: Sandzak Sarajevo sa kazama Visoko,Fojnica, Kladanj ,Rogatica, Visegrad i ajnie.Sto se tice sredisnje kaze Sarajevo ona je kao i sjediste sandzaka imala istu administraciju i za sandzak i za kazu,a od '72 do '78 administraciju live preuzela je administracija vilajeta dok je uspostavljena administracija obavljala poslove koji su se odnosili iskljucivo na kazu Sarajevo.U okviru administracije sandzaka postojao je serijatski sud koji se zvao serijatski sud vilajeta. Sandzak Travnik sa kazama Jajce Prusac Livno i Glamo do 1872.Od te godine obrazovana je jos kaza Duvno koja je bila kao nahija u sastavu kaze Livno , jos je kao kaza formirana ranija nahija Prozor 1877 a kaza Prusac 1878.dobiva naziv kaza Donji Vakuf.Od 1872 Donji vakuf je posao zasebna kaza umjesto Prusca.Sve spomenute nahije imale su svoje mudire i vijeca koja nisu bila stalna nego povremena.U kazi Livno stalno je ostala kao nahija nahija Grahovo dok je Duvno 1877 podignuto na rang kaze. U kazi Glamo stalno je postojala nahija Unac.Sandzak Bihac sa kazama Prijedor Kostajnica Majdan OstroacKrupa, Novoset sa Kljuem, u kazi Prijednor stalno je postajala nahija Kozarac a u kazi Kostajnica stalno je postojala nahija Novi, u kazi Krupa stalno je psotojala nahija Buim i u kazi Novoset stalno je postojala nahija Vakuf.Sandzak Banja Luka sa kazamaa Tesanj gradiska i Derventa do 1872 .Tada je na rang kaze podignuta ranija nahija epe.Kao i u ostalim livama postojala je sredisnja kaza kaza Banja Luka.U kazo Banja Luka postojala je stalna nahija Prnjavor,u kazi Tesanj stalno je postojala nahija Doboj a u kazi Gradiska stalno je postojala nahija Orahovo i u kazi Derventa stalno je postojala nahija Brod.Sandzak Zvornik sa kazama Brcko Bijeljina Srebrenica Maglaj Bire i Kula sa Graanicom-1871 Graanica je izdvojena u zasebnu kazu i kao takva ostala do raja osm.vlsti.Sredisnja kaza koja se u pocetku zvala Donja Tuzla sa Gornjom Tuzlom a kasnije samo Donnja Tuzla nije imala zasebnu upravu nego je uprava live i kaze bila zajednicka pa na ovom mjestu nije izdvajana, u kazi Zvornik stalno je postojala nahija Kozluk, u kazi Bijeljina stalno je postojala nahija Brezovo polje i Janja, u kazi Gradacac do okupacije postojale su nahije Modrica,D.Azizija i G.Azizija.. Sandzak Novi Pazar sa kazama Pljevlja, Nova Varos, mItrovica Bijelo Polje, Kolain, Prijepolje,Trgovite Berane,Gusinje iNovi Pazar.Osim ovih postojala je i sredisnja kaza ovog sandzaka-Sjenice ali ona nije imala zasebnu upravu nego je uprava live i ove kaze bilaa zajednicka.Kaza Gusinje bila je u sastavu ovog sandzaka do 1868 od te godinje Gusinje se vise ne spominje ni kao kazaa ni kao nahija u sastavu sandzaka Novi Pazar.Sandzak Novi Pazar ostao je u sastavu Bosne do 1876.g. kada je pripojen vilajetu Kosovo aa nesto kasnije vilajetu Skoplje.Sandzak Hercegovina sa kazama Stoac, Ljubuki,Konjic,Foa, Nevesinje, niki, Gacko, Biha i Trebinje.Od 1869 nahija Piva podignuta je na rang kaze i kao takva ostala do kraja 1876..Sandzak Hercegovina je 1876 izdvojen iz vilajeta u zaseban vilajet i Piva je ostala u ovom vilajetu.Ali kada je Hercegovina ponovo vracena u sastav Bosne Piva se vise ne sppominje.Sredisnja kaza sandzaka Hercegovine je Mostar.Godine 1876/7 u doba herc.ustanka kaza Gackoo podignuta je na rang live kojoj je za mutesarifa postavljen krscanin Kostan-pasa, ali ta liva postojala je nekoliko mjes.i vracen joj je status kaze.Do 1867 na celu kaze stajao je mudir a od te godine

kajmekam.Kajmekame je u pocetku postavljala centralna vlada a kasnije valija.Kajmekam je bio duzan da vodi graanske finansijske i policijske poslove kaze , da vrsi organ izaciju unutrasnje uprave u kazi i da provodi sudske odluke koje su spadale u njegovu nadleznost.Kada je drzava pokusala da ubire poreze u vlastitoj reziji tada je i u kazama formirana uprava za ubiranje prihoda. Upravno vijece kaze U kazama su obrazovana upravna vijeca prije zavodjenja sistema vilajeta.Clanovi tih vijeca bile su duhovne starijesine svih konfesija,kadija,upravnik kaze i nekoliko clanova izmedju uglednih graana u sjedistu kaze.Clanovi su mogli biti oni podanici koji su stariji od 30.g.i koji su placali najmanje 150 grosa poreza godisnje.Mandat izabranih clanova trajao je 4 godine ali je do 1868 svake druge godine mjenjao polovinu clanova.Kasnije je mjenjan samo jedan clan svake godine.Upravno vijece kaze vrsilo je sljedece poslove:rjesava pitanja prihoda i rashoda kaze ; kontrolira rad menafi sanduka; upravlja drzavnim pokretnim i nepokretnim dobrima i da ih cuva ; da razrezuje poreze na mahale i sela; da se stara o opcem zdravsvu i da u tom cilju poduzima potrebne mjere; da rjesava sporove izmedju sluzbenika i kaze; da vodi brigu o izgradnji puteva izmedju sela i nahija; da u okviru sovje nadleznosti obavlja sve poslove oko licitacija, prodaja i ugovora, a da se za poslove koje su izvan njegove kompetencije obraca vijecu live.Vijece je radilo prema Opcem pravilniku o radu upravnih vijeca.Svako razilazenje izmedju clanova vijeca moralo se unijeti u zapisnik.Zapisnike sjednica i sve druge administr.poslove vijeca vodio je sekretar kaze.Zakljucke vijeca potpisivali su svi clanovi vijeca. Nahijska uprava Od pocetka Osm. vladavine u Bosni nahije su predstavljale najnize teritorijale upravne jedinice i ako nisu imale stalnog zasebnog upravnika nego je u njima vrsena uprava u sklopu timarskog sistema preko licnih organa provincijskih namjesnika.U procesu raspadanja timarskog sistema nahije su postale zasebna upravna podrucja sa zabitima na celu kao stalnim organima vlasti.Ovo narocito vrijedi za 19.st..Prilikom zavodjenja sistema vilajeta 1865.nahije nisu predvidjene kao stalne i redovne administr.jedinice ali je ostavljena mogucnost da postoje.Prilikom obrazovanja bosanskog vilajeta obrazovane su sljedece nahije: U kazi Visoko nahija Vares, u kazi Fojnica nahija Kresevo i Busovaca tu je 870 formirana i nahija Kiseljak.U kazi Cajnie osnovana je nahija Gorade.U kazi Nova Varos nahija Priboj, u kazi Bijelo Polje nalazila se nahija Vranje, u kazi Gradaac postojale su nahije D.Azizija,G.Azizija i Modria, u kazi Bijeljina postojale su nahije Janja i Brezovo Polje,kaza Travnik imala je nahije Zenica i Donji Vakuf, u kazi Jajce bile su nahije Jezero , Skender Vakuf i Varcar, u kazi Prusac bile su nahije Prozor, Bugojno i Kupres, u kazi Livno nalazila se nahija Grahovo, u kazi Glamo nalazila se nahija Unac.,u kazi Banja Luka nalazila se nahija Prnjavor, u kazi Gradiska nahija Orahovo, u kazi Derventa nahija Brod i Kaba, u kazi Tesanj nahija Doboj i epe, u kazi Petrovac nahija Vakuf i Klju, u kazi Mostar nahija Poitelj, u kazi Ljubuki nahija Gabela i ostatak kaze Limotski,u kazi Stolac nahija Ljubinje, u kazi Konjic nahija Neretva, u kazi Trebinje nahije Zubci, korjenici,uma, Kruevica i Zaria, u kazi Gacko bila je nahija Piva, u kazi Bileca nalazila se nahija Banjani.Prema tome od 1865 do 1878.g. postojale su na podrucju bosanskog vilajeta 44 nahije koje su bile ispostave svojim kaza.Upravnik naihije kao stalni organ vlasti zvao se do 1867. zabit akasnije mudir.Ukoliko je nahiju sacinjavala jedna kasaba sama za sebe ili s izvjesnim brojem naselja onda je ona predstavljala mudirluk imala nahijsko vijece..Upravnika nahije postavljao je valija.Trba napomenuti da je u Bosni postojala jedna niza administrativna jedinica starijeg datuma.To je bio dzemat podrucje koje se sastojalo od nekoliko sela.Cinjenica da je an podrucju hercegovackog i novopazarskog sandzaka broj nahija bio neusporedivo veci navodi na zakljucak da je tamo postojao veliki broj nahija s jedne strane kao ostatak

nekadasnje vlaske organizacije i vlaskih nahija koje su i poslije nestanka te organ.ostale odjeljene a s druge strane ta podrucja su se nalazila u strateski vaznim predjelima ka C.Gori i Srbiji pa se tu vojna vlast jae odravala.Upravnikom nahija moglo je postati lice starije od 25 god. koje nije osuivano i protiv koga se ne vodi kriv.post.Njegova duznost je da objavljuje i objasnjava zakone naredbe i upustva,da vodi evidenciju rodjenih i umrlih, da se stara o maloljetnoj djeci bez roditelja i o nestalim licima.On je kontrolirao rad sakupljaca poreza i zakupca.. Nahijska vijeca Po uredbi o obrazovanju Vilajeta nije predvidjeno da nahije imaju svoja vijeca one su jos prije 1870. kada je ta Uredba izmjenjena i dopunjena propisima o upravi u nahiji i kada je predvidjeno da u nahijama postoje vijeca povremenog karaktera-ipak imala nahijska vijeca koja su se povremeno sastajala.Ova vijeca sacinjavali su predstavnici seoskih vijeca doticne nahije.Svako selo imalo je u vijecu najvise 4 predstavnika.Ono se sastojalao 4 puta fodisnje u sjedistu nahije..Ovo vijece raspravljao je o javnim radovima u selima,izgradnji lokalnih puteva izmeu sela, o upravljanju planinama sumama ljetnim ispasama i zimovnicama koje zajednicki koriste sva sela nahije.Vijece je svoje odluke dostavljalo kajmekamu ikada ih on odobri postajale su punovane.lanovima nahijskih vijeca bilo je zabranjeno da se bez znanja mudira meusobno sastaju ili da se dogov.sa susjednim nahijskim vijecima. Seoska uprava Po Uredbi o obazovanju vilajeta imala se u svim selima obrazovati seoska uprava sa muhtarima na celu.U zvanicnim aktima starijesine svih sela muslim.i nemuslim.nazivaju se muhtari.Aktivno pravo glasa za izbor muhtara i clanova seoskih vijeca imali su stanovnici sela koji su bili podanici Portestalno nastanjeni u selu stariji od 18 godina i placali najmanje 50 grosa poreza godisnje..Izbor je svrsila svaka konfesija zasebno na odvojenim sastancima.muhtari su bili duzni :da objavljuju narodu zakone,urdbe,naredbe koje im dostavi upravnik nahije ili kajmekam kaze; da sakuplja drzavne prihode koji padnu na seosko stan.; da dostavljaju pozive vlasti osobama kojima su upuceni i da objasne pozvanim licima dan kad treba da se jave vlastima; da vezu uhapsena lica prema naredbi vlasti; da daju podatke za lica koja traze propusnicu i pasose; da obavjestavaju mudira nahije ili kazu o rodjenim i umrlim;da najhitnije obavijeste vlast o nanosenju tjelesnih povreda ili ubistva u selui da pomognu pri hvatanju krivca; da obavijeste nadlezne o zemlji koja je ostala upaznjena;da vrsi kontrolu nad bekcijama,cuvarima koridzijama,logarimai dr licim koja obavljaju neku duznost na terenu. Seosko vijee Pored dvojice muhtara u selu je postojalo seosko vijece od najmanje 3 a najvise 9 clanova.Stalni clanovi bili su imami muslimanskog i i duhovne starijesine nemuslim.stan.Kao i muhtari i vijeca su birana odvojeno od za stan.svake vjeroispovjesti.Mandat clanova trajao je godinu dana .Njihov izbor predvidjao je kajmekam kaze Seosko vijece je bilo duzno:da vodi brigu o licnoj i javnoj higijeni; da bira bekcije,koricije i druge seoske sluzbenike; da raspravljaju o unapredjenju poljoprivrede i trgovine sela;da donosi odluke kako da se pravilno razreze porez u selu i da kontroliraju ubiranje poreza; da vodi brigu da se postuju oporuke zavjetaa i da se poveca prema uslovima oporuke; da cuva pokretnu i nepokrenu imovinu maloljetnika koji nemaju skrbnika kao i onih koji su odsutni u vrijeme smrti ostavioca; da daje podatke o zemlji koja je pogodna za obradu a nije naseljena;da upravlja i vrsi nadzor nad dobrotvornim ustanovama i da upravlja mektebima; da prikuplja i otpema radnike na drzavne poslove; da vrsi pocetna ispitivanja u vezi sa djelima prestupnika; da obavjestava kajmekama o nepavilnim postupcima clanova seoskog vijeca.

Seosko vijece je bilo duzno da raspravlja o svim potrebama sela i da rjesava meusobne sporove izmeu stanovnika sela.Ako se spor odnosi na stanovnike azlicitih konfesija onda bi se obrazovalo mjesovito mirovno vijece od podjednakom broja clanova.Mirovno vijece moglo je rjesavati samo one sporove koji su se mogli rijesiti nagodbom i mirenjem. Sudstvo Sve do proglasenja Hatiserifa od 1839 u O.C. nije bila preuzeta nikakva mjera u reformi sudstva.Tim aktom su i na tom podrucju nagovjestene korjenite reforme pa je odmah proglasenjem tanzimata zapocela zakonodavna aktivnost i u oblasti pravosua.Ve 1840 izdat je Krivini zakon koji je preuzeo mnoge odredbe iz evropskih zakona.Taj zakon predstavljao je pruv razradu hatiserifa od gilhane i trebao je da osigura provoenje proklamiranih nacela tog hatiserifa.Prva verzija krivicnog zakona sastojala se iz uvoda,13 poglavlja i zakljucka.U uvodu stoji da svi podanic osm.car. obavezno uzivaju zastitu zivota,imetka i casti i da su svi ravnopravni pred zakonom u pogledu gradjanskih prava,kako je ovaj zakon imao dosta nedostaaka on je dopunjen jos iste godine . Taj revidirani zakon koji se zvao Novi zakon sastojao se iz 3 dijela, zadrzan je veliki dio propisa ranijeg zakona ali je preuzet znatan dio krivicnog zakona Francuske.Drugi znacajan korak u reformi osm.sudstva bila je organizacija trgovackih sudova.Vec 1840 organizovani su u Carigradu posebni gradjanski sudovi za rjesavanje trg.sporova.1847 god.izdat je prvi trgovacki zakon.Ovaj zakon je podjeljen na 4 dijela.Prvi dio govori opcenito o trgovackim poslovima, o ugovorima i nacinu placanja,drugi o pomorskoj trgovini i njenoj sigurnosti,treci o utvrdjivanju irjesavanju bankrota a cetvrti o uredjenju trgovackih sudova.Godine 1863 izdat je zakono pomorskoj trgovini.Kako do tada u O.C. nije bilo drugih sudova osim serijatskih to su ovi trgovacki sudovi predst.prve gradjanske sudove u O.c.Uredbom o organizaciji vilajeta predvidjeno je obrazovanje opcih graanskih i krivicnih sudova i propisano da trgovacke sporove vode i rjesavaju trgovacki sudovi.Zakonom je predvidjeno da se trgovacki sudovi sastoje iz dva viejca jedno za kopnenu a drugo za pomorsku trgovinu.Trgovacki sudovi rjesavali su sve sporove izmedju trgovaca koji su proizilazili i z trgovackih odnosa.On nije mogao rjesavati gradjanske i krivicne parnice trgovaca.Godine 1861/2 idat je zakon o sudskom postupku trgovackih sudova.On se sastojao iz 10 poglavlja.Po ovom zakonu o sudskom postupku na trgovackim sudovima voen je sudski postupak i na gradjanskim sudovima sve do 1879. kada su doneseni posebni zakonio sudskom postupku na gradjanskim i krivicnim sudovima.Zahtjev za podizanje parnice morao se podnositi na propisanom formularu i morao je sadrzavati daatum, ime i prezime,zanimanje,mjesto boravka i drzavljanstvo tuzitelja i tuzenog,sadrzina tuzbe i suda kome se tuzba podnosi.Tuzba je morala biti potpisana od strane podnosioca..Ovo je vrijedilo iz za sporove izmedju stranih i turskih trgovaca koji privremeno ili stalno borave u azijskom dijelu osmanske drzave.Sor se vodio javno ali se pri tome moralo voditi racuna da se ne upotrebljava ili cini bilo kakvo ponizenje.Stranke su morale pristupati sudu licno ili po svojim opunomocenicima koji su morali imati valjane punomoci.Ko nije imao punomoc ili nije bio neposredno pred sudom ovlasten nije mogao nikog zastupati.Kada je proces okoncann stranke su napustale sudnicu a sudsko vijece se povlacilo da donese presudu.Presuda se nijemogla provoditi dok nije bila uruena parniarima,sud je moao rjesavati odreeni spor i uz odsutnost jedne stranke.Stranke su se mogle zaliti na presudu bilo da je donesene u prisustvu obje stranke bilo u odsustvu,u roku od 15 dana od izricanja presude.Obje stranke ili njihovi opunomoenici mogli su podici parnicu na visi sud.Vrijeme za vodjenje spora na visem sudu kretalo se od 120 do 360.dana zavisno od udaljenosti mjesta boravka parniara.Sudske troskove snosila je stranka koja izgubi spor.Uredbom je predivdjeno da se u sjedistu svakog kajmekamluka osnuje sreski graanski sud, krivicni sudi vrhovni sud.U Bosni su vec 1865 poceli da rade u kviru svojih nadleznosti.Sreski sud sacinjalvali su predsjednik suda i cetiri clana-porotnika birana iz naroda,odine 1867 taj broj je smanjen sa 4 na 3.Sudski postupak je voen po zakonu koji je vazio za

trgovacke sudove.Sreski sud je rjesavao graansko pravne redmete koji su se morali rijesiti po propisima graanskih zakona.Teza krivicna djela rjesavali su sudovi viseg stepena sa sjedistem u livi ili vilajetu.Uredbom o organizaciji uprave u vilajetima predvieno je da u sjedistu live postoji graanski sud koji ce imati karakter prvostepenog i apelacionog suda.Vijece suda live sacinjavali su predsjednik i 6 clanova porotnika , tj.trojica muslim. i trojica nemuslim.Clanove je birao narod..Od 1871 broj clanova se smanjuje na 4.Te godine je odluka provedena i u Bosni.U nadleznost okruznih sudova live spadali su svi predmeti osim pitanja iz olasti nasljednog i porodicnog prava.Unjihovu nadleznost spadale su:graanske i krivicne parnice koje su ovi sudovi rjesavali kao prvostepeni sudovi, gradjanske i krivicne parnicena drugom stepenu tj.po pozivu stranaka ovom sudu na odluku sreskih sudova.Sudsko vijece donosilo je svoje odluke vecinom glasova vijeca.Po uredbi o organizaciji vilajeta obrazovan je u sjedistu vilajeta Vrhovni vilajetski sud.On je imao iskljucivo karakter apelacionog suda i smatran je vrhovnim sudom u pokrajini.Kao i sudovi u kazama i livama vilajetski sud rjesavao jesve prredmete koji su spadali u nadleznost graanskih sudova.Pravilno donesee presude slate su vrhovnom sudu u Carigradu.Sudska vijeca radila su slobodno i neovisno od bilo cije volje. Organizacija vojske u Bosanskom ejaletu Organizacija vojske bila je usko vezana sa organizacijom drust.ekonomskog sistema u cjelini.U vojnoj organizaciji u Bosni ibla su zastupljena tri roda vojske:spahije,janjicari i tvravska posada.Janjicari su ukinuti 1827.Broj spahijske vojske nije bio stalan od poetka osmanske vlasti u Bosni.Taj broj je zavisio od veliine ejaleta odn.Bosne.Ako je teritorij ejaleta povecan povecan je i broj spahija.Za spahije teeba reci da su oni poseban rod vojske ,treba reci daoni nisu uvedeni kao redovne vojne snage nisu bili i stalna stajaca vojska nego su vojnu sluzbu obavljali po potrebi.Sto se tice janjicara oni su izgleda obrazovani s namjeom da sluze kao neka vrsta sultanove garde.Zbog toga oni predstavljaju stalnu stajacu vojsku koija vrsi neprekidno svoju sluzbu.U pocetku su bili stacionirani samo u prijestolnici, a kasnije jedna grupa i po pokrajinama.Taj rod vojske predstavljao je snaznu udarnu snagu sultanove armije u ratovima i cvrst oslonac sultanu za odryavanje vlasti u miru.Ovi janjicarise zovu kapu kulu odn.carski janjicari .Vremenom se poceo obrazovati poseban vid janjicara tzv.jerli kuku odn.domaci janjicari koji su ugl.postojali po provincijama.Prednost jerli kulu je u tome sto su oni zivjeli u svojim mjestima i bavili se raznim poslovima a uzivali su gotovo iste privilegije kao aktivni janjica.Sto se Bosne tice broj domacih janjicara bio je neuporedivo veci.Znacaj janjicara za Bosnu bio je veliki.Pripadnici janjicarskog korpusa u Bosni bili su bar u XVIII i XIX sto.rasporeeni u svega 19 mjesta sto znaci samo u jednom dijelu Bosne.Ne zna se tacno njihov broj u Bosni al je bio jako veliki.Njihova uloga u Bosni vidi se po tome da je samo u Bosni postojala namjena dase oruzanim otporom sprijeci Porta da ukine janjicare.Treci vid oruzanih snaga u Bosni prestavljal isu pripadnici tvravskih posada.U pocetku su se muhstafizi-strazari ili strazari tvrave.Ranije je receno da su ovi prvi posadnici uzivali timare za svoju sluzbu pa su po tome spadali u red timarnikao.Posade nekih timara uzivale su kroz cijeli period osmnske vlasti timare,najcesce zajednicke timare.Njihovi timari zvali su se gedik timari tj.timari za sluzbu a ne kao kili timari tj.timari za uee u ratu .Vremenom se tvrave pomjeraju u granina podruja ili na vanije prelaze..Tvravske posade krajem XVIII st i poc.XIX obuhvatale su vise raznih rodova kao sto su mustahfizi,farisi konjanici,azapi konjanic, tobdzije,martolosi,belije.uz ove posade tvrava neprestano je povezana institucijakapetanija koje su se najvie razvile upravo na podruju Bosne.Na celu tvrdjavskih posada bili su kapetani koji su se vremenom razvili u odlucujuci drustveno-politicki sloj u Bosni.broj kapetanija se povecao od XVI do XIX sto.pa dalje .Prvi kapetani su bili visoki feudalci sa krupnim feudalnim posjedima.Kapetani pored zaovjednitva nad posadom konjanika postaju i glavni zapovjednici svih snaga u tvravi.Porastom broja kapetanija i kapetana mijenja se nacin njihova placanja.Umjesto timara i zeameta kapetani dobivaju place u gotovom novci.Isti je slucaj i sa dizdarima ili agama drugih rodova vojske u

tvravama.Samo dizdari i age ostaju placeni zapovjednici posada sve do ukidanja tvravskih posada ovakvog karaktera.Od druge polovine 18 sto kapetani su regrutovani iz reda zaima i oni uzivaju zeamete.Sluzba tvravskih posada bila je u pravilu stalna tj.posadnici tvrava trebalo je da se stalno nalaze u tvravama.U slucaju da neko napusti mjesto sluzbe trebalo je da gubi sluzbu.Ali u 19.st.ovakva sluzba se nije mogla zadrzati.Cest je slucaj da tvrdjavske posade napustaju tvrave i bave se raznim drugim poslovima u gradovima ili zemljoradnjom na sel ima.Posade tvrava imaju jednu karakteristiku u Bosni.Naime kako se oni nalaze mahom na granicama e oni predstavljaju jednu vrstu granicne vojske.Vidi se da su na podruju Bosne postojala tri vida vojnih snaga koji su imali stalan karakter sa posebnim karakteristikama svakog od navedenih vidova.Spahije su sluzile samo u slucaju rata,carinski janjicari stalno su bili u sluzbi a mjesni janjicari samo u vrijeme rata.Tvrdjavske posade imale su stalan karakter i stalno su bile na duznosti.Osim ova 3 vida vojnih snaga Carstvu pa i uBosni postojala je praksa da se u sluaju opasnosti vrsi opca mobilizaija tzv nefiri amam.To prilikom su u rat pozivani svi muslimani.Po podacima se moze zakljuciti da je u Bosni u slucaju opce mobilizacije moglo da se mobilizira oko 60 000 vojnika.Ovo sto je do sad receno veze se za klasicni period tj period do reformi odn. do ukidanja kapetanija i tvravskih posada u Bosni 1835..Sto se tice vojne organizacije u reformnom periodu tj.od pocetka vladavine Selima III pa do uvodjenja regularne vojske za vrijeme Mahmuda II cinjeni su veliki napori da se izvrse temeljite promjene vojne organizacije.Zbog ratnih neuspjeha protiv evropskih drzava zeljela se naciniti vojska po uzoru na evropsku.To je znacilo ukidanje janjicara i uvodjenje nove vojske.Vec su bile izasle na povrsinu sve slabosti spahijske vojske odn cijelog timarskog sistema, pa je jasno bilo da bilo kakva reforma u vojnoj organizaciji znaci zadiranje u cijeli drustveno politicki i ekon.sistem.Sultan Selim III je smatrao da jenajlakse da se nove vojne snage obrazuju od vec postojecih snaga a u prvom redu spahija.I mada Selim III nije fromalno ukinuo nijedan korpus janjicarskih snaga janjicari su osjetili da ce novoovbrazovane snage biti upotrebljavane pritiv njih,odn.da ce nove regularne jedinice uciniti nepotrebnim janjicare.Zbog toga su ustali protiv reformi i svrgnuli sultanaa.Posto je ubijen Selim i njegov nasljednika dolaskom Mahmuda II na vlast postojanje janjicara je produzeno jos neko vrijeme.U ovoj krizi narocitu ulogu odigrali su krupni ajani iz Anadolije i Rumelije,to je ujedno i najveci domet moci ove strukture koja se razvijala u pravcu stvaranja posebne feudalne oligarhije.I on je oprezno kovao plan kako da ukine janjicare,to je cinio uz pomoc ajana iz Anadolije i Rumelije.sklapanjem povelje o slozi ajani su donekle ublazili svoje separatisticke tenje.Zapravo oni su priznati kao lokalni organi u svojim jestima i time su se obavezali da nece udarati protiv sultanove vlasti a i obavezali su se da ce pomoci sultanu ako bi mu zatrebalo.Kada se zastitio od ajana i janjicara Mahmud II je odlucio da zauvijek rascisti sa janjicarima.Nakon prvog rata u Carigradu i teskog masakra janjicara ovaj vojnicki korpus je definitivno ukinut.Janjicari su ukinuti u cijelom O.C.osim u Bosni.Molili su da se izda ferman kojim se Bosna izuzima od ukidanja janjicara.To je odbijeno,janjicari u Bosni su ukinui 1827. i kao vojne snage ostale su samo spahije i tvravska posada.Nakon njihovog ukidanja pristupilo se stvaranju regularne vojske koju je Mahmud zvao Pobjedonosna Muhamedanska vojska.U Bosni ova mjera nije prihvacena.Bosanski muslimani su odbili da s eupisuju u regularnu vojsku i da napuste svoj raniji vojnicki status.Nastojanje da se pod svaku cijenu i u Bosni uvede regularna vojska politicka situacija u Bosni u vezi sa srpskim nahijama te kulminacija natagonizma izmedju bosanskih muslimana i centralnih i pokrajinskih vlasti dovede do opceg oruzanog ustanka u Bosni za autonomiju koju je vodio Gradascevic.Tek nakon sloma ovog ustanka Osmanlijama je uspjelo da pridobiju bosanske Muslimane i u Bosni obrazuje redifa-rezrvna vojska od bivsih spahija.Tada su u Bosni formirana dva alaja(puka) rezervne konjice.Regularne vojske nije bilo..Ubrzo nakon toga dolazi do ukidanja kapetanija i travskih posada.Da Bosnu podvrgne Tanzimatu odn. da prisili bosan.Muslim.da prihvate obaveznu vojnu sluzbu ispoljio je sultan Abdulmedid koji je uputio u Bosnu Omer pasu Latasa ali Latas nije uspio da privoli bosanske musliman na obaveznu vojnu sluzbu.Sve sto je uspio da uspostavi djelimicno vojnu obuku ranije

uspostavljene redife.Tek 1863 u Bosni dolazi do preokreta u pogledu regularne vojske i reforama uopce.Te god.u Bosnu je poslan specijalan Portin inspektor Dzevdet efendija koji je ukljucio silu da privoli bosan.muslim..U bosni je bio u zvanju kazi askera Rumelije sto mu je amo po sebi jacalo autoritet i njegovu zadatku davalo punu ozbiljnost.On ih je ubjedjivao uzimajuci kao osnovno sredstvo obavezu muslimana da se odazovu na poziv u vojsku u interesu drzave i vjere.Na sjednicama prvaka Bosne 1864.definitivno je donesena odluka da se i u Bosni uvede regularna vojna obaveza.Odluceno je da se u nekim podrucjima Hercegovine osnuje posebna vrsta vojske nazvana kolokni militer dok se u svim ostalim krajevima treba da provede redovna vojna obaveza.Nakon odluke o redovnoj vojsci Dzevdet pasa poduzima mjere da ta odluka sto lakse i brze prodre u narod,on je uspio da postigne ubjedjivanjem ono sto mnogima nije uspjelo ni silom.Dakle on je u Sarajevu na vijecanjima sa bosanskim prvacima donio odluku da se u cijeloj Bosni zavodi regularna vojna obaveza da seu nahijama i kazama u sandzacima Hercegovine i Novi Pazar na granici ka C.G. oformi koloni militer,da se redovna vojska mobilizira serijatskom kurom, da se za starijesine bos.vojske samo za prvu god.postave sinovi domacih aga i begova.Redovni rok sluzbe trajao je 3 godine a rezrvni 9 god.Protiv regularne vojske bunili su se Krajisnjici i kod njih je trebalo da se formira koloni militer ali su oni ubrzo prihvatili regularnu vojsku.Prema popisu stan.donesena je odluka da se u Bosni obrazuje 6 izvidnikih bataljona sa po 8 stotina ljudi sto bi cinilo 2 puka.Bosanski bataljoni' bili su formacijski rasporedjeni u sastav Druge i Trece carske armije koje su bile djelimicno stacionirane u Bosni.Treca armija je bila ugl.na podrucju Bosne Druga na podrucju Hercegovine.Komadant vojske za Bosnu sjedio je u Sarajevu.Uvodjenjem redovne vojske prestala je potreba za postojanjem bivse redife od bosanskih spahija.Kasnije za vrijeme ustanka u Hercegovini i Krajini Porta je nastojala da ove penzionirane spahije ukljuci u zandermarijske snage.Oni su odbijali cak i pod cijenom da izgube penzije,a nisu zeljeli nikakvih vojnih obaveza.Tako je u Bosni tek nakon 40 godina od zavodjenja regularne vojske prihvacena ta obaveza.Raspored snaga u Bosni:u ovo vrijeme namjesnik pokrajine nije imao nadleznost komandovanja vojnim jedinicama u ejaletu,tu duznost obavljao je poseban komadant vojske sa sjedistem u Sarajevu, on je uza se imao vojni savjet sastavljen od nekoliko visokih oficira i vojnih savjetnika.Vojskom je komadovao samostalno,nakon sto bi dobio naredbu Porte za neku akciju.Komandant vojske u Bosni za vrijeme obrazovanja vilajeta bio je divizijski general Faik pasa.Podrucje vilajeta Bosne dijelio se na osnovne zone to su Bosna Hercegovina i Novi Pazar.Za sve tri zone postojali su posebni komadanti.Glavni komadant je ujedno obavljao duznost komadanta jedinica u oblasti Bosne.Vojnim poslovima rukovodilo je vojno vijece koje je redovno bilo u sjedistu vilajeta.Ovo vijece obicno su sacinjavali oficiri bosanskih bataljona.Ovo vijece bilo je gotovo stalno u istom sastavu bar kad se tice broja clanova ali su se licnosti mijenjale.Vrhovni komadant za Bosnu nekad je bio sam namjesnik pokrajine a nekad poseban zapovjednik u cinu divizijskog generala ili u cinu marsala..Jedinstvena komanda za cijelu Bosnu nije razdvajana ni u vrijeme kada je Hercegovina privremeno bila zaseban vilajet.Raspored vojske u okviru vojnih oblasti po svoj prilici pravljen je zavisnno od strateske vaznosti podrucja.Tako je npr.najvise vojske u Hercegovini bio na podrucju prema granici sa C.G.Isto tako i u sandzaku Novi Pazar najvise je vojske bilo prema granici sa C.G.u Sarajevskoj oblasti njavise je vojske bilo u podrucju Bijeljine i Banja Luke.Treba istaci da se vec od 1870.u vojnim formacijama sastavljenim od domacih ljudi postavljaju dva puka rezerve koji su imali tacno odredjena podrucja prvog rasporeda.Negdje u periodu od 1871 do 1872 doslo je do reorganizacije vojnih snaga u Bosni..Stalo se na stanovise da je zbog potrebe odbrane vilajeta potrebno da se formira zasebna Bosanska armija.Prema novom formacijskom planu Bosansku armiju sacinjavalo bi 5 pukova regularnih jedinica i to dva ranija bosanska puka zatim dva puka Trece carske armije.(a petii nije ni spomenuo :D).Pored tih 5 pukova u sastav armije usla bi jos 4 artiljerijska diviziona koji nisu bili stacionirani na odreenom mjestu.Kako su se dogadjaji u Bosni odvijali nepovoljno za O.C. i brze od planirane reorganizacije vojske nemamo podataka da je ova

armija definitivno oformljena.Komora za vojsku obezbjedjivana je iz vilajet a Solun Janjina i Prizren.Drugih promjena u pogledu vojne organizacije nije bilo do okupacije. KNJIEVNOST BONJAKA NA TURSKOM JEZIKU - XIX STOLJEE POEZIJA Konac XVIII i poetak XIX stoljea predstavljali su stagnaciju i dekadencu u poeziji pisanoj na turskom jeziku u Bosni i Hercegovini. Bilo je pjesnika koji su pisali i u ovo vrijeme, ali je vrlo malo njih doivjelo afirmaciju ranijih pjesnika. Najbolji pokazatelj za to je da se jo u XIX stoljeu vie prepisuju rukopisi Hasana Kaimije nego to se stvara nova poezija. I meu onim pjesnicima koji su pjevali na turskom nema ni u pogledu tematike ni naina pjevanja nita novo. Ovo je bilo doba proze, kada je nekoliko kroniara, putopisaca, autoraprirunika, rjenika i rasprava izbilo u prvi plan kulturnih zbivanja meu Bonjacima Bosne i Hercegovine. Ipak nekoliko zanimljivih pjesama epske tematike meu kojima se posebno istie ona o pohodu Husein Kapetana Gradaevia na Kosovo gdje se sukobio sa sultanovom vojskom, privlae panju istraivaa. Ova vrsta pjesme najee je ostala anonimna, a pjevana je jednostavnim stihom - na narodnu.Obzirom da je u stvaralatvu divanske poezije u nas nastupila dekadenca dva-tri vrlo talentovana pjesnika koja su stvarala u ovo vrijeme privlae naroitu panju. To je bilo vrijeme kada su u Osmanskoj Carevini nastupale reforme od 1839. i kad se ivot u zemlji poeo ubrzano mijenjati. Uvedena je nova regularna vojska, uspostavljen je novi nain obrazovanja, poelo se pod utjecajem evropskih knjievnosti i pisati na drugi nain. Uvedene su nove knjievne vrste, dotad nepoznate islamskim knjievnostima. FADIL-PAA ERIFOVI (1802/03 - 1882) U takvoj situaciji javlja se i pjesnik Fadil paa erifovi, jedan od posljednjih vijesnika starog naina miljenja i pisanja. Kao ovjek koji je ivio u vrijeme kad su tamparije u Turskoj, pa i u Bosni nicale kao peurke, on je jedini na knjievnik koji je pisao na turskom jeziku, a koji je doivio da mu se djela tampaju za ivota. Fadil-paa erifovi Muhamed Fadil, pravo mu je ime Muhamed, a pjesniko Fadil, roen je 1802/03. godine u Sarajevu u mahali Careve damije. Sin je Mustafe Nurudina erifovia - Nurije, i amile, keri Omer-age Fazlagia, opjevane i u narodnoj pjesmi. Fadil je imao visoko obrazovanje, to se vidi i iz poloaja koji je zauzimao (bio je kadija, nakibul-eraf, mutesarif i dr), a i iz njegovih pjesama, koje su odraz koliko pjesnikog talenta, toliko i poliscijencije (scientia - znanje). Prva znaajna funkcija koju je obnaao bilo je njegovo slubovanje u svojstvu sarajevskog kadije. Nakon pada Husein Kapetana Gradaevia, prvog bosanskog vezira koji je bio prihvaen i priznat od naroda i feudalaca, a ne postavljen od sultana, u Bosnu je za vezira doao Kara Mahmud Hamdi-paa. Fadil je ne samo ubrzo postao sarajevski kadija, nego je istovremeno dobio i titulu nakibul-erafa, naslijedivi, je od oca. Sredinom stoljea je s Mustaj-paom Babiem drao sve konce javnog i politikog ivota Sarajeva u svojim rukama. Iz tog perioda potjee i njegova prva zadubina u Sarajevu, muvekithana(zvjezdarnica) u kojoj je prvi muvekit bio Ali-efendija Faginovi . Ovaj Ali-efendija Faginovi je bio izvanredan kaligraf, pa je sauvano nekoliko rukopisa koje je n apisao. Tako jedna njegova medmua u (Gazi Husrevbegovoj biblioteci, pored pjesama nailh pjesnika, sadri i neke vanredno lijepe crtee - simbole pojedinih dervikih redova; nacrtani su naime, turbani osnivaa dervikih redova. Kad je Omer-paa Latas doao u Bosnu da zavede red, kako je sam govorio, poeo je guiti posljednje pobune bosanskohercegovakih ajana i njihovih pristalica iz vojnikih stalea, proganjao je i druge ljude od ugleda, a za Fadil-pau se izjasnio da "posjeduje njegova

kompromitirajua pisma ve nekoliko mjeseci, a poto se mogao dobro iskoristiti u liferacijama za vojsku, radi toga ga je dosada tedio." Nakon toga ga je prognao u Carigrad. Po dolasku u Carigrad Fadil-paa je ubrzo imenovan mutesarifom Izmita. Dok je boravio u Izmitu uveni pjesnik Zijapaa, objavio je svoje satiriko djelo u stihovima Zafername koje je potpisao Fadil-painim imenom to je izazvalo unu reakciju Fadil-pae koji pie svoju uvenu satiru na raun Zija-pae. Ovo djelo e postati primjer satirike poezije XIX stoljea na turskom jeziku.Nedugo po odlasku Latasa iz Bosne, Fadil-paa je isposlovao u Carigradu da se vrati u Sarajevo, ali se po povratku vie nije bavio politikim ivotom. Interesantno je napomenuti da je erifovi veini znaajnih linosti svoga vremena spjevao kaside s kronogramimapovodom njihovih imenovanja na visoke administrativne poloaje u Carstvu. Fadil-paa to nije uinio jedino u sluaju Omer-pae Latasa. No kad je Omer-paa otiao iz Bosne, onda mu je erifovi spjevao kronogram za novo imenovanje, a on je bio u mogunosti da se vrati u Bosnu. Otada je ivio mirno, svoj ogromni imetak ulagao u zadubine, posvetio se mevlevijskom redu i bavio se pisanjem poezije i komentiranjem mevlevijskog uenja. Iz toga vremena su njegovi gazeli koji govore o njegovu tasavufskom uenju: Plat osame na meni je ponosa odjea . Sluenje jedinstvu za mene je vjena srea. Zadovoljstvo duhovno u mraku takva svjetlost Da mi pojava sunca od praka nije vea. Vinom oaja tolika mi je opijenost Da me ne tjei ni Demidova aa pia. Takva je moja nesrea i takva zlosretnost Da mi i rue nade miriu kao beznaa. Smutnjo, tebi pripada prevrtljivost poljana Ne pritii, pusti dervia iz svog obrua. Meni za pjesmu sve isto je koja dolina Da ga Fadil oponaa ko moe da pria. Kruna asti i ponosa je sikke Mealdna Eto otkud moga obnove ogrtaa. Po dolasku austrougarske vlasti u Bosnu, Fadil-paa se iseljava u Tursku jer se nije mogao pomiriti s postupcima nosilaca novog reima prema njemu. Umro je u Istanbulu 25. novembra 1882. i sahranjen u Uskdaru. U njegovo vrijeme bogati i obrazovani ljudi obino su se priklanjali dervikom redu mevlevija. Jedan od njih je bio i Fadil-pain prijatelj, sarajevski muftija i pjesnik, Muhamed akir Muidovi (vidjeti dalje). Ova dva pjesnika su meusobno jedan drugom posveivali pjesme. Pripadnitvo ovom redu je kako smo pokazali na primjeru ostavilo dubokog traga na njegovu stvaralatvu. Kako smo spomenuli, Fadil-paa je bio posljednji znaajniji izdanak divanske poezije u Bosni. Znaajniji od njega je jedino Arif Hikmet-beg Rizvanbegovi, koji je ivio u Istanbulu i na ije emo se stvaralatvo neto kasnije osvrnuti. Pored Divana koji se sauvao u tri rukopisna primjerka, Fadil-paa erifovi je napisao i Komentar mevlevijskog obredoslovlja, a spominje se i njegova Kronika, mada do danas nije pronaena."

Jedan rukopisni primjerak Divana prepisao je Muhamed evkija Imamovi 1878/79, a nalazi se u Orijentalnom institutu u Sarajevu pod brojem 4520, druga dva je prepisao Muhamed Enverija Kadi, a nalaze se u Gazi Husrevbegovoj biblioteci pod brojevima R-92 i R-93. 271. Fadil-painu Kroniku spominje Sejfudin Kemura u Sarajevskim damijama, str. 198, ali ne navodi gdje se ona nalazi. Fadil-paa erifovi je jedan iz mnotva onih naih knjievnika, koji su stvarali na orijentalnim jezicima, iji su nam likovi ostali zamagljeni, a knjievno djelo nepoznato. Tek u novije vrijeme dvije knjige i nekoliko kraih tekstova donekle su osvijetlili lik i knjievno djelo ovog pjesnika 272. Mada je pisao kad su u Sarajevu postojale tamparije, kod nas su sauvani samo rukopisni primjerci Divana, koji su oito, ostali nepoznati istraivaima nae knjievnosti, pa i onima iz najskorije prolosti. Njegov Divan, pisan turskim jezikom, odaje izvanredno poznavanje triju orijentalnih jezika: arapskog, turskog i perzijskog, kao i savreno vladanje tasavufskom terminologijom. Virtuoznost u izraavanju na turskom jeziku, uz upotrebu brojnih arapskih i perzijskih fraza i pjesnikih figura govori o tome da je Fadil-paa morao, Pored postojeeg pjesnikog talenta, imati i najvie obrazovanje koje je po svoj prilici stekao u Sarajevu u Gazi Husrevbegovoj medresi. To se vidi i u lakoi izraavanja stihom jer mu stihovi nisu nategnuti, teni su, jednostavni, a poreenja razumljiva i uvjerljiva. Pored gazela koji predstavljaju liriku u Fadil-painom Divanu, tu spadaju i tahmisi. Istaknuti su njegovi tahmisi na gazele Sabita Uianina,Fuzulija, Nedima i Ahmeda Hatema Bjelopoljaka. Kao ilustraciju donosimo dvije strofe iz tahmisa na gazel Nedima: Znade li svijet ta je dervi i njegova ljepota Kako da softe znaju to je ljubav i krasota Osim ako nije iskreno i sutinski spoznata Hej pero, ako ti je cilj opis voljenih usta Da tumaem tebi bude, sladak jezik ti treba. Fadile, vika rijei nema me' uenima Gledanje u prethodnike blisko je estitima emsi i Delal su ti jedini pir oslonima Svoju pjesmu izloi na trg me' savrenima O Nedime, duan istog umijea tebi treba. " (prev. F. Nametak) U Divanu ima i 53 rubaije koje se posebno istiu originalnou. Njihova raznovrsnost, nadahntitost i reagovanja na savremene dogadaje oslobada ih one ukalupljene sputanosti i formalne ogranienosti i daje im vanrednu vrijednost. ak i kad pjeva o svojim omiljenim temama - pripadnosti mevlevizmu on to ini lakim lepravijim stihovima. Medu tih 53 rubaije neke su posveene lokalnim dogadajima, neke su jednostavno pretakanje mudrih rijei u stihove, a ima i takvih u kojima govori o prilikama u Evropi. Ipak ovdje emo citirati jednu njegovu ruba u o ranom snijegu u Sarajevu, u septembru 1860. godine: Ove godine krajem rujna u jednu srijedu Svehnu cvijee, u bai mirisi pomrijee. Kao rosa pupoljak, prekri snijeg Fadilov tarih: Stie vjesnik zime, a dani veselja odoe. (prev. F. Nametak)

Jedan od omiljenih erifovievih naina izraavanja u stihu je pjesnika vrsta kit'a. U Fadil painom Divanu pod naslovom, Mukatta'at ima ukupno 87 kit'i. Tematski svaka njegova kit'a predstavlja jednu misao, dosjetku, satiru ili je kratak opis nekog dogaaja. U kit'ama mu se ne nalazi pjesniki mahlas. U ovoj vrsti pjesama Fadil-paa ismijava glupost i neukost, pa ljude sa takvim osobinama ne eli viati ni meu derviima. Ovdje, kao i u gazelima i rubaijama, moe se zakljuiti da Fadil-paa nije bio oduevljen nivoom obrazovanja dervia u Bosni, pa je okrenut Istanbulu, Konji i drugim velikim mevlevijskim centrima Carstva. Ukratko, umjetniki prosede erifovievih kit'i predstavlja ovog pjesnika u novom svjetlu i daje osnova da ga visoko ocijenimo: Sva ispravnost pravednika pod kamenom je ostala A pravica ljudska zatire se na vratima muftija. Lana vlast uvaava svjedoka tek ako je laac Gdje je zakon? Sve je iezlo, gdje je sudija?273 (prev. F. Nametak) Ovi stihovi ukazuju da Fadil-paa nije zatvorenih oiju iao kroz ivot; mada je i sam pripadao i ulemi i veleposjednicima, on ih je, to jest stale kome je i sam pripadao, katkad estoko kritikovao. Da bismo upotpunili sliku o Fadil-pai erifoviu treba rei da su mu vrlo znaajni i tarihi kronogrami bilo da su posveeni gradnjama raznih objekata, postavljenjima poznatih linosti na vane funkcije ili pak da su elegina oglaenja prigodom smrti nekog poznanika. Evo kako je erifovi obiljeio smrt svoga poznanika pjesnika i muftije, Mehmeda akira Muidovia, na koga se, vjerovatno, ne odnose oni prijekorni stihovi izreeni u naprijed citiranom epigramu: Bivi muftija sarajevski, alosti velike Ostavi taj prolazni svijet i potrai vjeniji. Bjee uen i stjecite teolokih znanosti Bez sumnje majstor je bio u poeziji Siromah Fadil ree tarih-i menkut Bog odredi raj za boravite akir-efendiji. 275 Izuzev F. Hadibajria, koji je dao kratak prikaz djela arh-evrad-i Mevlana, niko se od istraivaa nae kulturne batine nije osvrnuo na ovo djelo, koje je jo za ivota autora tampano u Istanbulu i u svoje vrijeme je pobudilo znatan interes kao djelo koje umnogome pomae shvatanju institucije sufizma i posebno njene konkretne primjene u redu mevlevi276. Djelo predstavlja komentar osnovnog djela Mevlana Ali al-Feyzija Osmana Terceme-i sugra, koje ima za predmet objanjenje mevlevijskog reda sa svim njegovim obredima i molitvama i ukazivanjem na njihov smisao i znaaj. erifovi je na osnovu ovog osnovnog djela napisao neto iri komentar sa dodatnim objanjenjima pa ga naziva Terceme-i kubra (veliki prijevod ili komentar). Ovaj komentar predstavlja aktivan prilaz autora materiji i daje njegov krupan doprinos objanjenju teorije i prakse mevlevizma. Djelo nije puko ponavljanje osnovnog djela ili pojanjenje pojedinanih termina. I ovdje, kao i u drugm njegovim djelima, on se iskazao kao veoma uen ovjek i izvrstan poznavalac i praktiar islamskog prava. Namijenio je ovo djelo, kako kae u uvodu, za itanje pripadnicima mevlevijskog reda, iako se njime, po autorovim rijeima, mogu koristiti i pripadnici drugih redova. Knjiga je tampana u Istanbulu, 1866. godine i bila je na izvjestan nain, podstrek za Fadilpaino imenovanje mevlevijskim ejhom.

Knjiga je podijeljena u dva dijela: prvo, osnovni tekst koji ima naslov Hada matn-i awraad-i mawalawiyyati (str. 2-53) i drugo, razrada i komentar. Osnovni tekst sadri molitve, na'tove, gazele i ilahije. Zatim na margini osnovnog teksta otpoinje prijevod s arapskog djela Hadi Fejzulaha (Haci Feyzullah) Iarat alma'nawiyyati fi'ayin al-mawlawiyyati. I ovaj prijevod je tampan uz tekst sve do kraja knjige. Nakon prezentiranja ovog djela koje ima za cilj da objasni smisao mevlevijskog ritualnog plesa (sema) i drugih obreda otpoinje Veliki komentar Sejid Muhamed Fadil-pae erifovia. Ovdje se erifovi pokazao kao veliki znalac literature o mevlevijama koju obilato koristi, najee citiranjem. Sadraj ovog znaajnog djela je vrlo raznovrstan. Tu se govori, na primjer, o kretanju sunca i duini dana, o sunevoj i mjeseevoj godini, o dvanaest sazvijeda, mjeseevoj putanji i poloaju mjeseca prema zvijezdama, da bi se u slijedeem poglavlju raspravljalo o etvorici velikih imama i pitanjima u kojima se razlikuju Eariti i Maturiditi. Meutim, posebno su zanmimljiva poglavlja u kojima Fadil-paa raspravlja o zadai savrena ovjeka, izvlaei zakljuak da je to onaj koji se brine za red u svijetu (str.141) te o prihvatanju novih stavova u vjeri. Smatra da se ne moe proglasiti vjerskom novotarijom neto to sa stanovita irih interesa predstavlja korist. Na taj nain se distancira od umalosti svoje sredine kojoj iz istih razloga upuuje ironine primjedbe i aoke kritike u svojim stihovima. Zatim govori o savrenom ovjeku, onakvom kakav bi trebao da bude jedan mevlevija, citirajui razne izvore o tome ta su rekli izvjesni veliki ejhovi o ovome redu. Gotovo sto strana ove knjige sadri redosljed (silsila) mevlevijskog reda, poevi od vjerovjesnika Muhameda, koga veina dervikih redova smatra zaetnikom svoga r eda, do Fadil-pae erifovia. Samo izlaganje redosljeda obiluje vrlo interesantnim tasavufskim i historijskim objanjenjima koja se odnose na sam nastanak i razvoj ovog tarikata. Njegovo djelo prua nam izvorne podatke i o rairenosti mevlevijskog reda kod nas. Tako meu 50 mevlevijskih tekija za koje zna, spominje i onu u Pei i Sarajevu. Miljenje da mevlevijska tekija u Sarajevu duhovno i intelektualno nije mogla u potpunosti da zadovolji Fadil-pain duh nije nikako bez osnova. Bilo kao pjesnik, mevlevijski komentator ili visoki funkcioner lokalnih vlasti u Bosni te osniva znaajnih zadubina erifovi je u vrijeme prije okretanja muslimanskih pisaca Zapadu, bio najmarkantnija figura te sredine. MUHAMED SEJFUDIN IBLIZOVI-SEJFIJA ( **** - 1889 ) Sarajevski pjesnik Muhamed Sejfudin Iblizovi - Sejfija, ejh halvetijske tekije poznate u narodu kao "Jedileri" bio je dosta plodan stvaralac na turskom jeziku, a njegovo djelo tek u ovim naim danima biva djelomino prezentirano javnosti278. Sejfija ide u red onih naih pjesnika koji su se oglasili u anru teke iri" tj. poezija tekija u kojoj su se ogledali i Abdurahman Sirrija, Ilhamija, te jednim svoga stvaralatva Mejlija i Muhamed Favzija iz Sarajeva. O plodnosti njegova pjesnitva svjedoe brojne medmue u kojima se nalaze njegove pjesme, kaoIlahiyat-i Seyid Seyfulah-efendi (rukopis, GHB, 5357); medmua Ali-efendije Fagina u kojoj je pet pjesama ovog pjesnika (GHB, 3219); zatim pjesme u rukopisu GHB, 3218, ilahije u rukopisu GHB, 3229, Kasida posveena komandantu carske kasarne u Sarajevu, Mustafi Asim-pai (Kadieva medmua, GHB, 460) itd.. Sejfija je roen u Sarajevu gdje je stekao obrazovanje u nekoj od sarajevskih medresa nakon ega odlazi na studije u Istanbul i Brusu gdje je i primljen u derviki re d halvetija. Po povratku u Sarajevo sluio je u spomenutoj tekiji, a kako pie Kemura279 drao je i predavanja u Carevoj damiji ramazanom, pa kako je bio dobar govornik svijet se gomilama jagmio da ga uje".

Uz tekiju u kojoj je sluio. sagradio je jednu sobu i semahanu koja je izgorjela 1879. godine. Izgleda da kao derviki ejh nije uivao podrku ortodoksne uleme pa je morao dokazivati" da je njegovo uenje ispravno i da je u skladu sa erijatom. To vidimo iz njegovih stihova, koji mogu imati samo izvjesnu biografsku, a ne i knjievnu vrijednost: Na zikir je, hvala Bogu, znak iz rajskog vrta Na zikir, obzirom na mo pirova, je jasan. Je li ijedan na stav suprotan propisima erijata Kod svih bojih ljudi nezamjenljiv je na zikir. Nek dou svi ueni ljudi, nek iskuaju, Pod zatitom murida vidljiv je na zikir... (prev. O. Mui) Moda iz nerazumijevanja prema njegovu uenju, a moda i zbog nepostojanja materijalne podrke o emu se alio i njegov prethodnik na mjestu ejha halvetijske tekije, Iblizovi odlazi iz Sarajeva i osniva tekiju u Viegradu, potom u Rudom, Bijeljini i Tuzli gdje je i umro 1889. godine. Osim dervikih pjesama na koje nailazimo u brojnim medmuama od kojih je jedna i ona iz koje je O. Mui preveo pjesme za citirani rad (nalazi se u Orijentalnom institutu u Sarajevu) Sejfija je, kako smo spomenuti spjevao i jednu kasidu bosanskom valijiMustafi Asim-pai. Prema navodima Halida Hujdurovia, koje prenosi Mui, a od kojeg je i otkupljena spomenuta medmua u Orijentalni institut, u Bijeljini je postojao Divan pjesama ejha Sejfije koji je imao oko 1000 strana, a nestao je u toku I svjetskog rata. U Bijeljini je, prema istim navodima, ejh Sejfija ostao u sjeanju kao miran ovjek koji je, nakon to je uestvovao u podizanju ustanka 1878. u Podrinju zajedno sa Hadi Lojom, bio primoran na ovakav nain ivota u kome je u to vrijeme spjevao najvie pjesama. Iz veine ovih pjesama, ija je tematika tesavuf, odie i jedna patriotska privrenost Sarajevu i Bosni. Iz pjesama koje je objavio Muhamed Hadijamakovi iz Muvekitove Historije vidi se Iblizovieva sklonost i prema nakibendijskom redu to uostalom nije nita neobino jer smo meu naim pjesnicima imali vie takvih koji su istovremeno pripadali dvama dervikim redovima. HABIBA RIZVANBEGOVI STOEVI (1845 - 1890) Jedina pjesnikinja divanske poezije iz Bosne i Hercegovine je Habiba Rizvanbegovi Stoevi. Jo je Mehmed Tahir280 u svome djelu dao kratku biljeku o njoj, a uvrstili su je u svoju knjigu Zeyneb Fevaz281 i Mehrned Zihni282. Na osnovu podataka iz ovih djela unijeli su je u svoje knjige Baagi i Handi283. Kod abanovia ova pjesnikinja nije obraena. Habiba Rizvanbegovi je ki hercegovakog vezira Ali-pae Rizvanbegovia Stoevia. Roena je 1845. godine u Mostaru. Poslije pogibije oca koga je likvidirao Omer-paa Latas, otselila se sa cijelom porodicom najprije u Sarajevo, a potom u Istanbul. Tu se obrazovala i poela pisati na turskom jeziku. Iako nije doivjela starost, umrla je 1890, sastavila je, kako savremenic i spominju, kompletan Divan. Nismo imali priliku da vidimo njen Divan, jedini uvid u njeno stvaralatvo je gazel iz njena Divana koga su i Baagi i Handi preuzeli iz spomenute knjige Mehmeda Zihnija. Da se zaista radi o talentovanoj pjesnikinji pokazuje ovaj gazel u prepjevu S. Baagia, meutim to je pjesma koja ne odaje mevlevijsku orijentaciju pjesnikinje o kojoj govore knjievni historiari: Kad od tavoga otroga pogleda Ima rana na sred digerica,

Ne strijeljaj! ve je dosta, dragi, I treptanja gustih trepavica. Moj dragane, sad ti pogled pjani Oko drugih djevojaka bludi; Ko sablja je tvoj otkaz ljubavi Na novo mi obranio grudi. Nerazumnoj, neznanoj, nesajesnoj Protivnici ti si drug postao, A meni si otkazao ljubav; Gdje je rije, to si je zadao? Nevjernie, zalud je od tebe Oekivat djela milostiva; Od iskona ne imade vjere, Nevjernikom svijet te naziva. O Habiba, spasiti se teko Od ljubavnih - neprebolnih jada; Kao i ti mnoga nesretnica Pustoj srei nikad se ne nada! 284. (prev. S. Baagi) MUHAMED AKIR MUIDOVI ( **** - 1858 ) Vrlo plodan pjesnik na turskom jeziku, posebno u pogledu epigramatike i kaside je Muhamed akir Muidovi (umro, Sarajevo, 11. juna 1858). Roen je u Sarajevu u drugoj polovici XVIII stoljea, kao sin Mehmeda Muida, kadije u Travniku i korepetitora Gazi Husrevbegove medrese u Sarajevu. Donedavno je bilo sporno porijeklo porodice Muidovi. Meutim, u jednom rukopisnom kodeksu koji je bio u njegovu vlasnitvu vidi se da se porodica Muidovi doselila iz Nevesinja i da se tamo nazivala Vuk. Genealogija porodice Vuk, iji je potomak Muhamed akir Muidovi, zapisana je u kodeksu koji predstavlja rukopis djela poznatog turskog pjesnika Cevrija (Devri) Melhame-i Cevri 285. U rodnom je gradu proveo gotovo itav ivot nalazei se dugo (1826-1855) na dunosti muftije286. Dobar poznavalac arapskog, turskog i perzijskog jezika i kulture, sakupio je vrijednu biblioteku orijentalnih rukopisa od koje je 1924. godine ostao 351 rukopisni kodeks. Meu ostalim rukopisima posjedovao je i jedan izvanredan rukopisni primjerak Mesnevije Delaludina Rumija, prepisan u sarajevskoj mevlevijskoj tekiji 1647/48. godine, koji sadre komentare na margini, vjerovatno od samog Muidovia, ili nekog njegovog pretka287. Znatan broj rukopisa njegove izvanredne kolekcije kasnije je dospio u Gazi Husrevbegovu biblioteku, a neki su u zbirci JAZU u Zagrebu. Sam Muidovi je najvie pjevao kronograme kojima obiljeava sretne i tune asove ljudi svoga vremena kao i pojedine gradnje u Sarajevu288. Napisao je i nekoliko pobonih pjesama lirskog karaktera, a takoer i jednu Zbirku Gazela iji se rukopis nalazi u Gazi Husrevbegovoj biblioteci u Sarajevu. Nekoliko njegovih pjesama je objelodanjeno u prijevodu na na jezik, dok je ve dio ostao u rukopisu 289. Njegovu smrt 1858. obiljeio je stihovima, mlai mu savremenik, poznati sarajevski pjesnik toga doba, Muhamed Fadilpaa erifovi,290 koji je s njim bio blizak prijatelj to svjedoe obostrano posveeni stihovi.

I za uvanje Muidovievih pjesama veliku zaslugu ima Muhamed Enverija Kadi koji je unio u svoj Zbornik vei dio Muidovieve epigramatike. Kadi je ubiljeio vie kasida kronograma Muidovievih od kojih su posebno duge i kitnjaste one kojima obiljeava dolazak novih valija u Bosnu. U vrijeme krvave 1827. godine kad je uguena janjiarska pobuna, Muidovi je kao kontrolor upuen u Zvornik, jedan od najosjetljivijih punktova gdje su se sklonili i sarajevski janjiari. U vrijeme toga boravka on je-posjetio mauzolej Hasana Kaimije i na zidu zapisao pjesmu koju je posvetio ovom sarajevskom pjesniku. Za razliku od svih ostalih Muidovievih pjesama koje smo vidjeli, ova je spjevana na perzijskom jeziku292. Takoer je poznata i njegova elegija Mustafi Nurudinefendiji erifoviu, spjevana prilikom njegove pogibije iste godine293. Od ostalih pjesama koje donosi Kadi u svom Zborniku istakli bismo slijedee: Kronogram podizanju mosta na rijeci Bosni u Visokom, Tarih podizanja konaka na Gorici u Sarajevu, Pjesma o ljubukoj tvrdavi i njenom kapetanuHadi Dervi Sulejman-begu i dr. Rukopisna zbirka koju je ostavio Muidovi iza sebe svjedoi o njegovu visokom obrazovanju, ali i razumijevanju za pjesnike proroke kao to je Devri, ije djelo Melhame-i Cevri upravo pokuava predvidjeti neke budue dogadaje. Uostalom i na Kaimija kome Muidovi posveuje stihove na izvjestan nain je sljedbenik Devrija u proricanju velikih dogadaja. Preokupacija Muidovieva, usprkos njegovu obrazovanju i izgraenom stilu u poeziji te sposobnosti da pjeva na dva jezika turskom i perzijskom -i usprkos njegovu zanimanju za predvianje buduih dogadaja, ipak je vie okrenuta prolosti nego budunosti.

AHMED HAMDI ZILDI (XIX st) Kao autor veeg broja prigodnih pjesama i kronograma istakao se i Ahmed Hamdi Zildi (Sarajevo, XIX st). Sin je Hadi Abdi-age iz Sarajeva. Sluio je kao inovnik u Sarajevu. Neke njegove prigodne pjesme tampane su u tadanjim listovima Bosna i Vatan. U Zborniku M. E. Kadia sauvan je vei broj njegovih prigodnih pjesama. ABDULKERIM ZUHDIJA DEFTERDAREVI (**** - 1874) Nekoliko vrlo uspjelih pjesama Abdulkerima Zuhdije Defterdarevia (um. 1874) iz Sarajeva, nalazi se u jednom rukopisu u Arhivu Srpske Akademije nauka (br. 147). Rukopis sadri izmeu ostalog pjesmu od 14 strofa po pet bejtova o kretanju mjes eca oko zemlje, kronogram smrti izvjesnom Muhamedu, kronogram postavljenju Muhamed Fadil-pae erifovia za muteselima, kronogram smrti Ahmed Rizai Mutevelia, hvalospjev bosanskom veziru Halil amil-pai. Sam kodeks predstavlja Zuhdijev autograf 295. 295. Momilo Stojakovi, Knjievna manuscripta turcica u Arhivu SANU. POF XXXI, Sarajevo, 1982, str. 86-87. Za Zuhdiju inae znamo da je uveni sarajevski kaligraf i manje poznati pjesnik XIX stoljea, roen u Sarajevu poetkom XIX stoljea. Sluio je kao notar u sudnici, a kasnije kao kadija. Od njegovih kaligrafskih radova istiemo jedan prijepis Divana Hasana Kaimije koji se nalazi u Gazi Husrevbegovoj biblioteci u Sarajevu, a od kronograma jo mu Muhamed Enverija Kadi biljei tri tariha.

U Gazi Husrevbegovoj biblioteci u Sarajevu nalazi se jedna medmua297 koja je bila vlasnitvo Abdulkerima Zuhdije Defterdarevia, na kojoj se nalazi otisnut i njegov peat, a u sadraju dominiraju tesavufski zapisi, komentari pojedinih stihova Mesnevije Delaludina Rumija, nekoliko objanjenja iz astrologije, zapisi o lijeenju nekih bolesti itd. U jednoj drugoj medmui u istoj biblioteci 298 je jedan spjev na naem jeziku pod naslovom Terceme-i Abdulkerim Zuhdi-efendi. Pjesma je duga, ima preko dvije stotine stihova, ali nije potpuna jer medmua u kojoj je prepisana nije kompletna, nedostaje joj upravo kraj gdje se i nalazi ova pjesma. Pjesma poinje: Ovo su turski arti i nasihati svakome bosanski Ovo uiti poinjem i dragog Boga spominjem ukur inim i falim Boga kad on nas sve stvori... BOSNEVI BABA (ivio u XIX stoljeu) Mada je ivio u XIX stoljeu, pjesnik Bosnevi Baba kao da je elio da ostane potpuno anoniman jer o sebi nije ostavio nikakvih podataka. Takoer nemamo o njemu podataka ni kod naih kroniara ukljuujui i dosljednog Kadia. Moda je razlog ovoj utnji o Bosnevi Babi u tome to je bio bektaijski dervi to se vidi iz njegovih pjesama spjevanih kako starim turskim metrom (hece vezni) tako i arapsko-perzijsko-turskim aruzom. Jednu duu njegovu poemu od 34 benda (strofe) imao je kod sebe Sadettin Nzhet Ergn kad je sastavljao svoju antologiju pjesnika saza. Takoer je uvrstio u svoju antologiju petnaest njegovih pjesama. U Orijentalnom institutu u Sarajevu nalazi se jedna lirsko-mistina pjesma Bosnevi Babe pod naslovom Gufte-i Bosnevi Baba Sultanin. ARIF HIMMET RIZVANBEGOVI-STOEVI ( 1839 - 1903) Najznaajniji pjesnik posljednjeg perioda stvaralatva Bonjaka na turskom jeziku je Arif Hikmet-beg Rizvanbegovi-Stoevi. U turskoj literaturi poznat je pod imenom Hersekli Arif Hikmet-bey (Arif Hikmet Hercegovac). Roen je 1839. godine u Mostaru kao sin Zulfikara, a unuk Ali-pae Rizvanbegovia. Poetno obrazovanje je stekao u rodnom kraju i ve sa jedanaest godina stupio je u vojniki stale dobivi in majora. Poslije istke koju je Omer-paa Latas proveo u Bosni kad mu je djed Ali-paa ubijen, a veina drugih bosansko-hercegovakih feudalaca i ljudi od ugleda morala ostaviti Bosnu i Hercegovinu i porodica Rizvanbegovi je bila prisiljena preseliti u Sarajevo, a potomiseliti u Istanbul bez prava da se ponovo vrate na svoj posjed. Tu je Arif Hikmet stekao najvie obrazovanje iz knjievnosti, filozofije, prava. Stekao je temeljito znanje o literaturi na arapskom, perzijskom i turskom jeziku. Medu perzijskim klasicima posebno je cijenioHafiza irazija iji je cijeli Divan znao napamet, ali je openito najvie nauio na djelima Ibn Arebija. Njegovo brzo napredovanje u slubi obeavalo je blistavu karijeru. Tako je vrlo mlad doao za savjetnika u predsjednitvo vlade, ali kad je osjetio da mu ne dozvoljavaju da napreduje koliko je zasluio, povlai se iz posla. O tome je ostavio svjedoenje i u stihovima: Za jedan se ivot poniziti Pa se molit ovjeku - ivini Ne dolii. Miso: na taj nain ivotarit - niska mi se ini. Ko tu miso opravdati kua Smradom mu je okuena dua (prev. S. Baagi)

301. Baagi, Bonjaci, str. 162 Ostavi bez posla odlazi na pet-est mjeseci u Bosnu i Hercegovinu.302 Jo ranije, 1860. godine u njegovoj kui je osnovano drutvo naprednih pjesnika u kome su uestvovali i itali svoja pjesnika ostvarenja i najpoznatiji turski pisci i pjesnici toga doba: Namik Kemal(Namik Kemal, poet and dramatist 1840-1888) , Zija-paa (Ziya-paa, poet 1825-1880); i Helet-efendi (Halet Efendi). Rad drutva je ubrzo bio zabranjen. Po povratku iz Bosne Arif Hikmet je uz bodrenje Devdet-pae prihvatio mjesto savjetnika u ministarstvu pravde, ali 1880, opet nezadovoljan tretmanom, naputa ovaj posao. Kao predsjednik suda radio je u manjim mjestima irom Carevine, kao u Bitolju, Janjini (Grka), Kastamoniji, Aliru, Adani itd. Nakon dvadeset godina slubovanja po provinciji premjeten je ponovo 1896. u Istanbul, gdje je bio savjetnik i sudac u vrhovnom sudu. Posljednjih godina ivota, umirovljen, okree se mistici pa je stalni posjetilac kadirijske tekije. Umro je 19. maja 1903. godine. Sahranjen je uz najvie poasti i uz prisustvo velikog broja svojih potovalaca. (Namik Kemal, turski pjesnik i dramski pisac, 1840-1888) To to je u mladosti bio prisiljen da ostavi rodnu grudu ostavilo je vidnog traga na njemu pa bi u drutvu pjesnika u Istanbulu, kad se govorilo o tome ime se ko ponosi, Arif Hikmet isticao da mu je najvei ponos to je Hercegovac. Polemizirao je s turskim pjesnicima i o izraajnim mogunostima svoga jezika koji je nazivao kao i svi njegovi prethodnici poevi od Hevaije bosanskim" pa je tvrdio da se na njegovu jeziku moe ispjevati strofa od 4 stiha koja se rimuje na etiri po glasovima jednake, a po znaenju razliite rijei to u turskom nije mogue zbog sistema akcenata. Za ovo je naveo i konkretan primjer sa rijeima: gre, gre, gore, gore: Vidio sam lijepu curu na zeleni u gori, Njeno lice kao sunce odsijava i gori. Mili Boe, ja miline! tu na zemlji i gori Na nebesim rekao bih, od nje mjesec je gori. Meutim, i pored davanja prednosti bosanskom" jeziku Arif Hikmet pie svoja djela na turskom jer je jedino tako mogao nai sebi italaku publiku u Istanbulu gdje je i ivio. Arif Hikmet je i Galiba Leskovanina (Leskofal Galip Bey )smatrao jednim od svojih uzora pa je pjevao neke pjesme po uzoru na ovoga svog uitelja s kojim je zajedno pripadao neoklasicistikom pokretu u divanskoj knjievnosti. Naime, u isto vrijeme kad su u tursku literaturu poeli intenzivnije prodirati utjecaji zapadnoevropskih knjievnosti, u Turskoj se javio jedan broj knjievnika koji su nove ideje uvijali u staro ruha i pjevali, barem formom, na nain prethodnika. Meutim, smatra se da Arif Hikmet, kao izuzetan talenat, nije obian epigon jer je vidljivo da je njegova poezija nadahnuta bogatim neposrednim ivotnim iskustvom koje se iskazalo u najveem broju njegovih i poetskih i proznih djela. Uz to, kako kae Baagi, u Hikmetovim pjesmama ima neto to podsjea na divlju hercegovaku prirodu.303 Valja istai da su Hikmetove pjesme nadahnute tesavufom, to se osjea, kako u misaonoj komponenti, tako i u vokabularu njegove poezije. Jezik mu je ipak blii savremenom govornom jeziku nego kod njegova uitelja Galiba Leskovanina. Glavno pjesniko djelo Arifa Hikmeta je Divan koji sadri dva kratka muadata, jedan tehlil, jedan tazarru, dui tevhid, jedan na't, opis poslanikova roenja, pjesma posveena halifi Aliji, pjesma Huseinu, Alijinu sinu, pjesma o pjesnikovu pristupu u derviki red kadirija, pjesma u slavu Ibn Arebija, pjesma spjevana u Hasib-babinoj tekiji, pjesma spjevana u Bedevijevoj tekiji u skdaru,

pjesma o Mesneviji, pjesma o Mevlana Delaludinu Rumiju, 2 hasbihala, 2 manzume, dva museddesa, pjesma Jusuf Kamil-pai, jedna kasida i jedna pjesma Mahmud-pai. U poglavlju Gazelijat, Divan sadri 158 zavrenih i 37 nedovrenih gazela. Poslije toga slijede: paralela Naci-efendijinoj (Muallim Naci , poet 1850-1893) pjesmi, paralela Galibovoj pjesmi (Galiba Leskovanina). Ovdje su uvrtene i dvije pjesme u ijem su stvaranju uestvovali, Pored Hikmeta, Namik Kemal, Halet-bey (brahim Halet Bey stanbul-skdar, 1837-1878)i Kazimpaa ( Kzm Paa, vefat 1307-1889), na taj nain da su pjevali naizmjenino stihove ovih pjesama. Divan se zavrava sa 24 kit'e, 63 metla'a (poetni bejt gazela) i 79 mufreda. Jedan gazel iz Divana Arifa Hikmeta, koji donosimo kao ilustraciju njegova stvaralatva svakako je iz poznijeg vremena njegova kad pjesnik pun ivotnog iskustva savjetuje "Tvoj mir e nestati, a doi e nesrea i brige - ako trai pomo prizemne sree": Ne budi gord na znanje svoje ako ima pameti Zna li tajnu ljepote ljubavi ako ima pameti. Razmisli o dobru i zlu due svoje Ako zna tajnu raja i pakla. Svakog asa smijei se i vesela lica budi Plemenit ako si turobno lice ne pokazuj. Smisao postojanja nzjeri se s nepostojanjern Pokuaj pojmiti .svoj bitak ako si razuman. Tvoj mir e nestati, a doi e nesrea i brige Posee li za prizemnom sreom. Srce ti se mudro oslobaa bola beznaa Ako se nada i plai veza sa daljinom. (prev. F. Nametak) Pored Divana, koji je objavljen u Istanbulu, 1915. godine, uz opiran predgovor Ibnlemina Mahmuda Kemala, napisao je raspravu Slike mudrosti, djelo mistiko-filozofskog karaktera, zatim Aforizme objanjenja, takoder djelo iz islamske filozofije; iz istog domena je i Svjetionik tumaenja. Ova su djela bila na udaru kritike apsolutistike vlade sultana Abdulhamida II i s tekom su mukom sauvana. .Nisu pronadena njegova djela: Mozaici islama i Turska zla upravo stoga to su unitena neposredno po izlasku iz tampe. Prvo djelo je mistiko-filozofskog karaktera, a drugo je polemika sa djelom Refleksije o ustanicima. U njemu Arif Hikmet otro napada Refleksije u kojima se slave nedjela Omer-pae Latasa u Bosni, a osuuje se otpor Bonjaka u Bosni i Hercegovini. Jedan od najljepih Hikmetovih gazela koje je Baagi odabrao i preveo neposredno po pjesnikovoj smrti i objavio ga u Kalendaru Gajret za 1906. godinu3o4 glasi u Baagievu prepjevu: Kao sunce svjetlo lica tvoga Nek obasja ovaj niski svijet I po viem ljubavnome Carstvu Pustu snijet pretvori u cvijet. Pokai se! neka ispod vela Tvog solufa lice, puno ara

I milina, u zanosu sine, da i samog Kelima opara. Prospi plamen djevianskog stida! Veka rumen po licu ti plane, Da mag, mjesto prema Mitra - svjetlu, Pram tvom dulu molit se stane. Mo pokai vasionom svijetu Tvoga oka, to no uda pravi, Debraila na zemlju domami, Pa s Harutom u pilju ga stavi. O Hikmete, kad uzdaje duu, Ti je podaj jednom Huma - biu. Tvoje kosti nek toj svetoj ptici Budu hrana u oskudnom iu!" (prev. S. Baagi) Pred tijem gazelom - pie Baagi - koji tu donosimo u mravom prevodu, ko poznaje are istone poezije, mora ostati zapanjen kao pred kakvim velebnim spomenikom islamske kulture u Arabiji, paniji ili Indiji. Tu bljete oi pred bajoslovnom ljepotom kao pred palaom El-hamra, ili pred dvorcem Omrinim ili pred mauzolejom Nuri Dihan Begume. Tu nam i nehote padaju rijei Muallim Nadije u gore spomenutom pismu, gdje veli: 'Upravo djela, koja tvore udesa (asari idaz numa) niu i rastu pod blagotvornim suncem vae naravi: Kad vi pjevate, ako ja zapjevam neki tajni glas apne: ti ne umije, uti - neka majstor (ustad) pjeva'." Od Hikmetovih proznih djela na na jezik je preveden esej Civilizacija i to neposredno poslije autorove smrti3o5. Citat koji ovdje donosimo posluie nam da upotpunimo sliku o ovom naem znaajnom pjesniku piscu: Ako malo dublje zavirimo u uzroke i posljedice svih prilika pod kojima se razvijalo ljudsko drutvo, opaziemo, da je njegovo stanje u raznim prilikama bilo razliito. Svrha je civilizacije blagostanje, red i poredak u drutvu. To se ne moe postii najedanput, nego sve malo po malo, kako se razvija znanost i rad tako se i zadruga usavrava. Po tom bi mogli rei, da ovjek u poetku svoga razvoja - u primitivnom stanu - nije trebao velike vjetine i rada, a jo manje umne snage, da nabavi najnunije potrebe kao hranu, odijelo i stan. Isto tako je bio udeen njegov nain ivota i izraaj rijei prema ivotinjskoj naravi bez ikakva obrazloenja, opravdanja. To nam najbolje dokazuje stanje amerikih i afrikih divljaka; za to moemo rei da je prvobitno stanje ili divljatvo, ili donekle slino divljatvu. " OSTALI PJESNICI Od ostalih pjesnika u Bosni i Hercegovini koji su ivjeli i djelovali u XVIII i XIX stoljeu treba spomenuti: Hadi Muhamed efendiju Semiza, Sarajliju, koji se po dolasku Austrije odselio u Brusu (Turska) i od kojeg nam je poznata Pohvalnica Mostaru, Muhameda iia(umro, 1797) iz Mostara, koji je pjevao na turskom jeziku, a bio je poznat i epigramatik, Omera Nurudina Fadilpaia (umro 1911) od kojeg takoer imamo nekoliko epigramatskih sastava u stihu. Ovim nije iscrpljena lista onih pjesnika koji predstavljaju stvaralatvo Bosne i Hercegovine na turskom jeziku u periodu osmanske vlasti. Vie imena je moralo biti isputeno zbog ogranienog

prostora na kome ovu literaturu predstavIjamo, ali i zbog nedostatka sigurnijih podataka za neke od izostavljenih pjesnika. Treba istai da stvaralatvo na turskom jeziku nije znaajnije ni umanjeno po obimu u periodu XVIII i XIX stoljea kako se obino misli i pie3o6. Moe se govoriti o kvalitetu te produkcije, ali ni tu nismo sigurni da je uputno apriori davati negativne ocjene tom stvaralatvu i to iz dva razloga. Prvo stoga to svakodnevno u naim jo nekatalogiziranim zbirkama pronalazimo nove medmue sa brojnim sastavima naih pjesnika iz XVII, XVIII i XIX stoljea koje tek treba izuiti i dati o njima sud. Drugo, ova poezija u svom poznijem periodu, tj. u XVIII i XIX stoljeu doivljava proces okretanja prema vlastitoj sredini (mahallileme - knjievni regionalizam) i time biva za nas zanimljivija jer prestaje da epigonski slijedi tokove osmanske divanske poezije koja je vjerna kopija iranske literature", ve se okree ivotu sredine u kojoj nastaje. Knjievnost na turskom jeziku nije prestala egzistirati ni dolaskom austrougarske vlasti u Bosnu i Hercegovinu. Nekoliko pjesnika koje je zatekla austrougarska vlast, meu kojima Alija Sejfija Iblizovi (umro, 1889), Sejfudin Kemura (um. 1917) i drugi, ak su s nesmanjenim intenzitetom stvarali iskljuivo na turskom jeziku.

EJH SEJFUDIN FEHMIJA KEMURA (1863-1917) Jedan od pjesnika i pisaca koji su nastavili s pisanjem na turskom jeziku i u vrijeme austrougarske vlasti u Bosni je ejh Sejfudin Fehmija Kemura (umro, 1917). Istina, Kemura se, kako je vrijeme odmicalo, sve vie prilagodavao novom vremenu i pisao i na naem bosanskom jeziku, ali ne treba zanemarivati njegove prigodne pjesme i epitafe u stihovima koje je s uspjehom sastavljao na turskom. jezika. Sejfudin Kemura je roen u Sarajevu, 1863. godine. Sin je Alije, a unuk Ibrahima Kemure. Iza oeve smrti (1873) uzeo ga je sebi djed Ibrahim koji ga je dao u mekteb pred H. Hafiz Ibrahim-efendiju Lulediju i ujedno ga je slao da izui saraki (remenar, sedlar, koar, samardija) zanat kod Mue Bajrakterevia. Poslije okupacije napustio je dalju nauku, a ubrzo je ostao i bez sredstava za ivot jer mu je umro djed. Jedno vrijeme se izdravao prodajui hljeb kod Riste Cvijanovia. Pravi preokret u Kemurinu ivotu bio je susret s Muhamedom Enverijom Kadiem koji je, osjetivi sposobnost samo osam godina mlaeg Kemure, uspio da ga nagovori da nastavi kolovanje pohadajui predavanja Abdulah-efendije Delilovia - poznatog u narodu kao Stupar. Po uiteljevoj smrti, Kemura stupa u mualimsku struku. Ispoetka je drao nastavu u manjim mahalskim mektebima, a kasnije postaje vjerouiteljem u Velikoj realki Franje Josipa I u Sarajevu, bibliotekar u biblioteci Careve damije i saradnik Zemaljskog muzeja. Na poticaj direktora muzeja ire Truhelke poeo je prevoditi turske dokumente za povijest Bosne i pisati naune radove iz te oblasti. Za nas je posebno zanimljiva njegova epigramatika na turskom jeziku te nekoliko lanaka u tadanjoj periodici na turskom jeziku. Na srpskohrvatskom jeziku sastavio je monumentalno djelo Sarajevske damije i druge javne zgrade turske dohi te jo nekoliko vrijednih radova. Zajedno sa Vladimirom oroviem sastavio je djelo Serbokroatische Dichtungen Bosnischer Moslims u kome je predstavljena naa alhamiado literatura.

ESAD KULOVI (1854-****) Pjesnik na turskom, prevodilac, politiki i javni radnik Esad Kulovi, roen je u Sarajevu, 1854. godine. Skolovao se u orijentalnom duhu, ali je kasnije sam produbljivao svoje znanje itanjem literature na turskom i francuskom jeziku. Godine 1881. boravi u Beu radi sreivanja muslimanskog pitanja. Godine 1905. postavljen je za naelnika grada Sarajeva, a 1910. svojevoljno odstupa od tog zvanja jer se nije slagao s vladom. Godine 1913. ponovo je izabran za naelnika, ali se nije htio prihvatiti tog zvanja pa ak nije pristao ni da bude zastupnik.307 307. Edhem Mulabdi, Esad-ef. Kulovi, Kalendar Narodne uzdanice, III,Sarajevo, 1935, str. 138140. Istakao se u pjevanju kronograma to je bila moda koje su se pridravali svi tadanji nai pjesnici na turskom jeziku. Pjesme i kronograme je potpisivao imenom Esad i publikovao ih u listu Vatan (god. I, br.3) 15, 17 itd). Prevodio je s francuskog mudre izreke i objavljivao ih u listu Vatan. U Beharu (19101911) objavljuje feljton. Zanimljivo je da je neke njegove kronograme unio Muhamed Enverija Kadi u svoj Zbornik i to izravno sa spomenika na kojima su uklesani HAMZA PUZI (1850-1941) Kuloviev savremenik Hamza Puzi (Pljevlja 1850 - Mostar, 1941) pjevao je i na naem i turskom jeziku. Pored drugih epigramatskih stihova, poznata mu je dua poema posveena mostarskom muftiji Mustafi Sidkiji Karabegu u povodu obnove njegove medrese u Mostaru, kao i mersija povodom Karabegove smrti (1878).

MUSTAFA MERHEMI (1877-1959) Ovaj sumaran pregled pjesnitva na turskom jeziku kod nas zavravamo sa Mustafom Merhemiem, poznatim kao Hadi Mujaga (Sarajevo, 1877 - Sarajevo, 22.III 1959), epigrafistom i kaligrafom ija se aktivnost na ovom polju protegla do sredine naeg stoljea3l0, ali je ipak njegovo djelovanje proizvod stare osmanske kole. Otac mu, Hadi Osman, bio je trgovac. Hadi Mujaga je zavrio kolovanje u Carevom mektebu, a zatim nekoliko godina pohadao Merhemia medresu. Pod utjecajem i uz pomo Mustafe Nedatija Hadihalilovianauio je arapski, turski i perzijski jezik, upoznao se sa islamskim pravom i perzijskom knjievnou. Kao esnaestogodinjak s majkom putovao je u Meku i Medinu. Nakon majine smrti godinu dana proveo u Turskoj gdje se bavio izuavanjem islamskih nauka i druio s turskom naunicima i umjetnicima. Svoju kuu u Sarajevu Merhemi je pretvorio u znaajno sarajevsko uilite gdje su najpozvaniji muslimanski javni radnici, umjetnici i naunici drali predavanja o Mesneviji Delaludina Rumija, Divanu Hafiza irazija, Gulistanu Sadija i dr. Merhemi je sastavio velik broj epigrafskih i epitafskih sastava na turskom jeziku potpisanih pjesnikim imenom Hajrija (Sretni), zatim nekoliko broura, a prevodio je i komentirao i Mesneviju Delaludina Rumija to su njegovi uenici sauvali u biljekama koje nisu objavljene. 310. A. Popovi, ivotopisi znamenitih Sarajlija, Sarajevo, 1910; M. Mujezinovi, Hazreti Mevlana Muhamed Delaludin Rumi, u: El-Hidaje, VIII, br. 2-3; Sarajevo, 1944; Isti, Dvadesetogodinjica smrti Hadi Mujage Merhemia, GIVZ, 2, Sarajevo, 1979; A. Nametak, Merhum Hadi Mujaga Merhemi, GIVZ, 4-6, Sarajevo, 1956.

PROZA

Karakteristika proznog knjievnog stvaralatva na turskom jeziku u XIX stoljeu je sve vei interes za ljetopis i kroniku. To je stoga to se nazirala propast Osmanskog Carstva pa se vea panja posveivala upravo tekstovima memoarskog karaktera koji e sauvati uspomenu na minula vremena. Meu piscima s poetka XIX st. javlja se nedvojbena kritinost u gledanjima na vrijeme u kome ive, optereeno ekonomskom krizom, drutvenim nemirima, uzurpacijom vlasti, nanoenjem nepravdi nedunom stanovnitvu. Ponegdje se jo javljaju autori medmua u kojima ima i ljetopisnih zabiljeki, ali i poneki stih, anegdota ili zagonetka.

MULA MUSTAFA FIRAKIJA (80-tih godina 18. st. - ne poslije 1840) Jedan od autora upravo takve jedne medmue ljetopisnog karaktera, sa mnotvom drugih biljeaka je i Mula Mustafa Firakija, sin mnogo poznatijeg sarajevskog ljetopisca Mula Mustafe Baeskije. Roen je osamdesetih godina XVIII stoljea. Otac ga je poslije poetne kole dao na berberski zanat, ali je i sin, slino ocu, volio da ita, skuplja knjige, zapisuje zanimljive dogaaje svoga vremena. Od njegove originalne Medmue311 sauvano je svega 35 lista iz kojih se vidi da najstarije zabiljeke datiraju iz 1799, a posljednja je iz 1827. g. Kronologiju dogadaja Firakija nije pisao redom onako kako su se dogaali. Kao pristalica janjiara Firakija nije mogao biti za reforme koje je sultan provodio poetkom XIX stoljea, Ipak se nije sasvim ni solidarisao sa postupcima gnjevnih janjiara to se vidi iz citirane biljeke iz njegove Medmue. Ipak kako je posljednja zabiljeka u njegovoj Medmui ona iz 1827, upravo one godine kad su progonjeni janjiari, mogue je pretpostaviti da je tada i Firakija bio ili uklonjen ili se sam sklonio. U svakom sluaju 1840, nije bio meu ivim stanovnicima Sarajeva, kada je njegov prijatelj, koga Firakija spominje u svojoj Medmui, Muhamed Mestvica, vrio popis odraslih stanovnika Sarajeva. Firakijina Medmua, pored isto kroniarskih tekstova sadri velik broj poslovica, zagonetki, narodnih pjesama i narodnih vjerovanja. Za Firakiju je, kako se vidi po nekim njegovim biljekama, vjerovatno da se bavio i pisanjem zapisa (amuleta), sastavljanjem horoskopa i ogledanjem, a sigurno je vjerovao u astroloka proricanja, mo planeta i njihov utjecaj na ljude, jer na vie mjesta spominje najbolji as" i najsretnije vrijeme". Za razliku od oca, Mula Mustafe Baeskije, koji je kritian duh i ne prenosi fantastine prie, Firakija je dosta lakovjeran, on bez ikakve rezerve prenosi fantastine brojke mahala i dr. u Istanbulu, kao i vijest o pronalasku divovskog lea u jednoj peini u gradu Malatji "kojem u nozdrvu moe stati djeak od sedam godina". U pjesmi na naem jeziku, Firakijin rjenik ima sve karakteristike sarajevskog lokalnog govora, dok u tekstovima na turskom jeziku pravi prilino greaka to nije naroito udno obzirom na njegovo skromno obrazovanje. Meutim, kad Firakija prenosi pjesme na naem jeziku kojima nije autor, onda ih on biljei u onoj varijanti kako ih je uo, tako da, su, ukoliko su nastale u zapadnim krajevima, prepisane ikavicom. U svakom sluaju; mada malena i nepotpuna Firakijina Medmua je od velikog znaaja i kao ljetopisni dokumenat i kao izvor folklorne grae.

MULA MUHAMED MESTVICA (1775-1864)

Pisac, pjesnik i kroniar na turskom i naem jeziku, Mula Muhamed Mestvica, predstavljen je solidnom studijom Rize Muderizovia312. Kasnije je Dervi Korkut objavio Mestviin Popis o uzajamnom jamenju Sarajlija iz 1841. godine313, a Medmuu Mula Muhameda Mestvice prikazao je Mestvica je roen u Sarajevu, u mahali Sunbului 1775. godine. Sin je Ahmedov, a unuk Mustafin. Sluio je kao pisar u sudnicama u Visokom, Poitelju, Mostaru, Derventi i Graanici. Godine 1818. imenovan je kadijskim zamjenikom (naib) za Fojnicu i Kreevo, a potom je sluio u sudu u Zvorniku, te kao sekretar gradaakog kapetana Muradbega. U to vrijeme je nastala i zbirka pisama koje je sastavljao za Muradbega godine 1818-1819, iji se prepisi nalaze u kodeksu 65 Orijentalnog instituta u Sarajevu. Istovremeno je Mestvica bio i privatni profesor Husein-kapetan Gradaevia (Zmaja od Bosne). Kasnije je otvorio u Sarajevu pisarsku radionicu i radio kao privatni notar. Bio je i poznati kaligraf svoga vremena. Umro je u Sarajevu, 1864. godine i sahranjen preko puta ejh Muslihudinove damije na Ploi. Pored pjesama na turskom i naem jeziku, koje su spjevane uglavnom na aljiv nain, Mestvica je na zahtjev vezira Vedihi-pae, sastavio i popis odraslog stanovnitva Sarajeva 1841. godine to predstavlja vaan historijski izvor za prouavanje strukture stanovnitva Sarajeva sredinom prolog stoljea. Njegov popis nije uvijek puko nabrajanje imena, nego esto daje i druge podatke o savremenicima. Mestvica je ostavio i jednu Medmuu koja sadri razne zabiljeke, pisma, jedan arapsko-turski rjenik iji je autor Abdullatif Firite-oglu, spisak bosanskih valija, popis potvrda o primitku plaa pjeadijske i konjanike posade u tvravi u Zvorniku za 1813. godinu i potvrda o skupljenoj dizji u zvornikoj tvravi... Autor ju je sastavio dok je radio kao pisar u Zvorniku 1830. godine. Neke fragmente ove medmue objavio je O. Mui koji je utvrdio da sve zabiljeke u ovoj medmui ne potjeu od Mestvice nego su neke unesene i kasnije, poslije autorove smrti. Original medmue se nalazi u Orijentalnom institutu u Sarajevu3l5.

AHMED SVIRAC (****-****) U domenu putopisa, u XIX stoljeu oglasio se, ranije spomenuti Ahmed Svirac koji opisuje svoj put u sveta mjesta Meku i Medinu. Svirac je roen u Biberovom polju kod Gradaca. Slovio je kao poznavalac islamskog prava pa je vei dio svoga radnog vijeka proveo kao muftija u Gradacu. Uz to je preko 50 godina bio profesor u Gradaakoj medresi koja se po njemu i zove Svireva medresa. Rukopis njegova putopisa nalazio se u porodinoj biblioteci njegovih nasljednika, a sada je u muzeju u Gradacu. MEHMED REFIK HADIABDI (1813-1871) Jedan od naih najpoznatijih pravnih pisaca na turskom i arapskom jeziku je Mehmed Refik Hadiabdi. Roen je u Rogatici, 1813. Sin je Aliefendije, a unuk Hadi Abdulaha po kome je ova porodica i dobila prezime. Poetne nauke Haditabdi je uio pred ocem u Rogatici.Kasnije ga otac alje u Sarajevo gdje se koluje u Husrevbegovoj medresi. Po smrti oca, o njemu se brine rodbina pa je jedno vrijeme boravio u Travniku. Kad se ponovo obreo u Sarajevu zapazio ga je kadija Huseinefendija Spartalija koji ga sa sobom odvodi u Istanbul. Tu Hadiabdi zavrava visoke kole i stupa u slubu gdje brzo napreduje. Slubovao je izmeu ostalih mjesta i u Damasku gdje poinje prouavati islamski misticizam. Po povratku u Istanbul za kratko vrijeme uspinje se na najvii poloaj u vjerskoj

hijerarhiji, postajevrhovni vjerski poglavar - ejhulislam, poloaj koji nije osim njega zauzimao nijedan bosanski Musliman. Umro je u Istanbulu 1871. godine i sahranjen u blizini turbeta Muhameda II. Kronogram smrti spjevali su mu brojni tadanji turski pjesnici, ali mu se na grobu nalazi natpis naeg Fadil-pae erifovia, koji se inae brinuo da se od novca koji je Hadiabdi poslao iz Carigrada podigne u Rogatici damija i mekteb317. Mehmed Refik Hadiabdi se bavio pravom, hadisom (tradicijom), apologetikom, islamskom mistikom. Napisao je poznati komentar pravnh decizija (fetve) Fejzullah-efendije Erzurumija koji je objavljen 1849. godine. Osnovno djelo je na turskom jeziku, a Hadiabdiev komentar na arapskom. IBRAHIM ZIKRIJA UIANIN U komentatore XIX stoljea spada Ibrahim Zikrija Uianin iji komentar Mevluda Sulejmana elebije, klasinog djela osmanske literature, spada u rijetke i kao pjesnik o emu svjedoe izvori iz njegova vremena poput Fatinove Tezkire MUHAMED TEVFIK BONJAK (1785-1866) U teoretiare tesavufa spada Muhamed Tevfik Bonjak, koji je pripadao najprije nakibendijskom kasnije azilijskom te najzad halvetijskom redu, iji je due vrijeme bio proelnik u Istanbulu. O halvetijskom redu je ostavio vane dokumente u kojima se ogleda njegov osoben prilaz ivotu, teologiji, tesavufu i knjievnosti. Njegovo djelo (Zbirka pisama) je nedavno izdata u Istanbulu SALIH SIDKI HADIHUSEINOVI - MUVEKIT (****-1888) Meu rijetkim piscima na turskom jeziku koje je zatekla austrijska okupacija je Salih Sidki Hadihusejinovi - Muvekit. Prema nekrologu koji je po njegovoj smrti objavljen u Vatanu, roen je u ajniu, dok je po drugim izvorima roen u Sarajevu, nakon to su mu se roditelji tu doselili iz ajnia, 1825. godine. U Sarajevu se kolovao i proveo itav ivot radei najprije kao imam, a poslije kao muvekit - ovjek koji pie kalendare i utvruje tano vrijeme dnevnih molitvi. Umro je u Sarajevu, 1888. godine. Bavei se tim poslom napisao je jedno astronomsko djelo i izradio dva prekrasna globusa koji se sada nalaze u Gazi Husrevbegovoj biblioteci u Sarajevu. Muvekit je ipak, pajpoznatiji kao pisac svoje uvene Povijesti Bosne koja obuhvata period od srednjovjekovne bosanske drave do 1878. godine. Autor je za svoje djelo koristio sve dostupne orijentalne izvore kao i literaturu na naem jeziku tampanu u njegovo vrijeme u Sarajevu, Beogradu i Zagrebu. Djelo je neujednaenog kvaliteta. Za dva prva stoljea osmanske vlasti u Bosni i Hercegovini ono nije uvijek pouzdano jer ni literatura kojom se koristio nije prvorazredna. Za posljednja dva stoljea daje pouzdan izvor i do sada najdetaljniji prikaz povijesti Bosne pod osmanskom vlau. Muvekitova povijest je jedino sintetiko djelo te vrste kod nas napisano od naih ljudi na turskom jeziku. Ono je obilato koriteno. Najprije ga je Muhamed Enverija Kadi prepisao u etiri sveska, dodajui ponegdje i svoj komentar opisanih dogaaja, potom je veinu grade iz Muvekitove povijesti unio i u svoj Zbornik. Djelo je koriteno i od historiara naeg stoljea Dra Safvet-bega Baagia, Vladislava Skaria, Hamdije Kreevljakovia i drugih. Postoji jedan rukopisni prijevod Muvekitove povijesti na njemaki jezik koji je raen za potrebe Zemaljskog muzeja u Sarajevu. Autograf originala na turskom jeziku nalazi se u Orijentalnom institutu u Sarajevu pod brojem Muvekit je biljeio u svojoj povijesti i kulturne biljeke kao i narodna vjerovanja te udnovate dogaaje. Stoga je njegovo djelo svojevrsno vrelo i za prouavanje folklorne grae. HUSEIN BRAKOVI (****-****)

U devetnaestom stoljeu se kao kroniar javlja i Husein Brakovi, roen u Trebinju, pisac Kritike povijesti Hercegovine. Njegovo djelo opisuje dogaaje od vremena Ali-pae Stoevia 1831. do pada Hercegovine pod austrougarsku vlast319. Brakovieva historija je, kako je i autor oznaava, kratka sadri svega 68 strana. Djelo je dovreno 1895. Godine, a u njemu su kronoloki opisani dogaaji u Hercegovini u navedenom periodu. Autor se sluio vlastitim sjeanjima i kazivanjima "pouzdanih lica". Djelo je znaajno i kao vrelo za upoznavanje organizacije osmanske vlasti u Hercegovini u njenim posljednjim decenijama. Ali da bi ostao u skladu sa veinom naih kroniara i Brakovi u Kronici donosi i itave pripovijesti, anegdote koje se odnose na poznate linosti, na ravno u cilju dobijanja to potpunije slike o spomenutoj linosti: Kao primjer Ali-paine pravednosti navodi slijedei primjer: Pria se sasvim pouzdano slijedee: Jednom prilikom Alipain kavaz-baa Ibrahim-aga, poznat po svojoj drskosti, sjedei na obali rijeke Litice, u nahiji koja se zove Blato, etiri sata daleko od Mostara, ugleda kako jedan kranin na konju prelazi preko vode i doviknu mu: Hej, afire, sjai! Kranin je u poetku otezao da sjae, ali kada vidje da kavaz-baa okrenu prema njemu puku koju je drao u ruci, odmah skoi s konja u vodu. Zatim kavaz-baa povie: Uzjai, afire! I tako se ovo ponovilo tri puta. Na kraju kranin se nekako spasio i otiao. Sutradan doao je kod svoga age u Mostar i ispriao mu ta se dogodilo. .Njegov aga odmah donese puku, dade je kmetu i upozori ga da, ako se sluajno ovakav nasilan postupak ponovi, odgovori tom pukom. Prola godina-dvije, a spomenuti kranin sluajno sjedae na obali rijeke Litice drei puku u ruci, kad kavaz -baa jaui prelazi preko vode. Kranin mu povie: Sjai, muslimanu! i uperi puku prema njemu. Kad to vidje kavaz-baa, odmah sjae. Jai ponovo i tako tri puta natjera kavaz-bau da sjae i uzjae kao to se njemu ranije dogodilo. Sutradan se kavaz-baa na ovo potui Ali-pai. Poslat je jedan vojnik da predvede spomenutog kranina. Kranin se bio jako uplaio i ode pravo svome agi u Mostar pa mu ispria ta se dogodilo. Aga mu ree: Ne boj se, nego uzmi puku i zajedno emo ii Ali -pai. Otili su na Bunu. Poto je bio najvrui period ljeta, Ali-paa je na obali rijeke u hladu vrba postavio divan. Stranke su ulazile po redu. Kad je doao red na spomenutog kranina, uao je zajedno sa kavaz baom. Kavaz-baa podnese prijavu protiv kranina. Ali-paa se okrenu optuenom i ovaj prizna ta se dogodilo. Ali kada napomenu da je to osveta za isto takvo djelo koje je poinio kavaz -baa njemu, Ali-paa ree kraninu - Aferim, duo, lijepo si uradio! odobri mu to i nagradi ga poklonom." (prev. Z. Faji)

MUHAMED ENVERIJA KADI (1855-****) Prije punih pedeset godina Hamdija Kreevljakovi je pisao: Kadievom smru nastala je praznina u naem drutvu koja se bez sumnje nikada popuniti nee. Sav svoj ivot Kadi je posvetio prikupljanju grae za povijest Bosne i Hercegovine od dolaska Osmanlija do danas, sabrao i sredio ogroman materijal i time nas uveliko zaduio kao niko dosad, a valjda nee niko ni kasnije jer je vrlo malo toga, to mu je izbjeglo u naim krajevima320. Danas pedeset godina iza pisanja ovih rijei, skloni smo ustvrditi da je Kreevljakovi bio u pravu i da je upravo ovo vrijeme koje nas dijeli od Kadieve smrti vrijeme afirmacije njegova rada na povijesti Bosne i Hercegovine. 320. Hamdija Kreevljakovi, Muharned Enveri-ef. Kadi, Kalendar Narodna uzdanica, I, Sarajevo, 1933, str. 108-115. Muhamed Enverija Kadi je roen u Sarajevu 17. januara 1855. godine u staroj porodinoj kui na Bistriku, kao sin Sidkije Bekir-efendije. Mekteb i rudiju zavrio je u rodnom Sarajevu, a potom i

dvije godine Gazi Husrevbegove medrese. Dobro je nauio orijentalne jezike, a naroito turski, to mu je pomoglo da se zaposli ve 1871. godine. Posao je dobio u Arhivu bosanske vlade to e biti presudno za njegovo ivo interesovanje za historiju i skupljanje dokumenata koji pruaju odgovore na zapitanosti mladoga Kadia o prolosti njegova kraja. Po austrougarskoj okupaciji Bosne i Hercegovine nauio je latinicu (irilicu je znao otprije) pa je 1880. postavljen za perovou u vakufskom povjerenstvu zagrad i otar Sarajevo. Od 18811883. Sluio j e u gradskom poglavarstvu, od 1884-1889. u poreskom uredu a od 1889-1923 on je inovnik vrhovnog suda. Te, 1923. godine, umirovljen je kao direktor pomonih ureda. Mada po prirodi vrlo tih i povuen, bio je iva duha i radoznao za nova saznanja kojima nika d nije bio zadovoljan nego je uvijek iznova teio za sve novim i novim podacima koji su irili njegova saznanja. Koristei se poloajem arhiviste poeo je itati i ispisivati izvjetaje, zapisnike i drugu gradu. Kako su preko vilajetske vlade otpremani razni izvjetaji u Carigrad, on ih je, prije nego to budu proslijeeni u prijestonicu nosio kui i prepisivao po itavu no jer su sutradan ve morali biti upueni na odredite. Rad na ovom poslu poeo je jo prije 1878. godine i trajao je punih pet decenija. Prepisao je na stotine fermana, bujruldija, vakufnama (zakladnica), vasijetnama (oporuka),hudeta (presuda) i druge historijske grae. Uz ovo prepisivao je mnogobrojne natpise s javnih zgrada i nadgrobnih spomenika. Ispisivao je itave odlomke iz sidila (sudskih protokola), kronika, biografija itd. Takoer je iz turskih djela (ak i onih objavijenih) ispisivao sve ono to se odnosilo na Bosnu i Hercegovinu. Sve je ovo potkrijepio pjesmama koje su pojedini nai pjesnici posvetili odredenim linostima i dogaajima, a zabiljeio je i poneku narodnu pjesmu ako je govorila o dogaaju koji je opisan izvornim podacima koje donosi. Tu su injegovi stihovi, posebno epigramatski, spjevani povodom raznih dogaaja kojima je on bio svjedok, a koje je potpisivao svojim pjesnikim imenom Enverija. Mehmed Mujezinovi je pronaao 104 originalna Kadieva kronograma i zakljuio da je prvi spjevan 1889. godine. Mi smo pronali jo desetak starijih, iz perioda 1876-1889. takoer zapisanih u Kadievom Zborniku321. Kadiev Zbornik obuhvata 28 svezaka sa po 400 strana velikog formata, a sam autor mu je dao naslov Tarih-i Enveri (Enverijina Historija). Muhamed Enverija Kadi je imao biblioteku od oko 800 svezaka tampanih i rukopisnih djela. Posjedovao je uvezane sve dotada izale novine i asopise u Bosni i Hercegovini. Posebnu vrijednost predstavljala je njegova kolekcija peata bosanskih namjesnika. Kako neke rijetke rukopise nije mnogo nabaviti odluio je da ih prepie za svoju biblioteku. Tako je prepisao Povijest od Muvekita, Ljetopis Mula Mustafe Baeskije, Divan Fadil-pae erifovia, Kroniku Husein-efendije Muzaferije i druge, ime je uinio da nam neka od ovih djela budu pristupana i danas. Kadievi biografi biljee da je on uvijek znao vie od onoga to je napisao, tako j e usmeno uvijek dopunjavao ono to je u kraim crtama zapisao. Zapisao je mnogo toga, ali je mnogo toga i odnio sa sobom u grob", zakljuuje svoje uspomene na njega veliki historik Kreevljakovi. Iz ogromne skupljene grae neznatan dio je objavio za ivota322. Ovu obimnu grau koristili su gotovo svi nai istoriari osmanskog perioda, a u posljednje vrijeme i neki strani. Kadiu moemo zahvaliti za brojna imena naih pisaca koji su stvarali na orijentalnim jezicima iji su rukopisi nestali u posljednjem stoljeu ili se kriju u privatnim zbirkama, a Kadi je donio iz njih brojne primjere te ih tako spasio od bespovratnog unitenja. Pored svoga Zbornika, epigrafike koja nam je poznata iz izdanja M. Mujezinovia323, te prepisa brojnih djela ime je ta djela uinio pristupanim dananjim generacijama, Kadi je imao i dvije svoje medmue (a moda i vie) u koje je pored ostalog biljeio: datume pojedinih vanijih dogadaja, neke kronograme bilo svoje ili drugih pjesnika (od kojih i neke kojih nema u Zborniku), popis grobova

sarajevskih ejhova, popis muftija i mjesta gdje su sahranjeni, popis sarajevskih damija, popis mekteba koji su postojali do dolaska austrougarske vlasti, popis sarajevskih mahala, prepis vanijih bujruldija iz XIX stoljea, imena znaajnijih vakifa u Bosni i Hercegovini. Od pjesama drugih pjesnika ovdje je donio jednu od Jetimije Mostarca, polemiku u stihovima izmedu Hadi Mehmeda Razije Velihodiai Mehmeda Dudije ohadia, pjesme izvjesnog Hasiba (nije to onaj pjesnik koji je obraden kod abanovia, str. 564, jer su mu pjesme datirane u XVII stoljeu) te Bulbulije Mostarca324. Izborom ovih pjesnika za svoju zbirku pokazao je i svoje pjesnike afinitete.. MUAMED KAMIL CVIJETI (um. 1900) Manje poznati Kadiev savremenik, Muhamed Kamil vijeti (um. 1900) autor je petotomnog djela o Muhamedovim drugovima(ashabima). Osim toga poznat mu je proireni turski prijevod djela Buenje brae (Ikaz al-ihwan) i Ishodita zvijezda(Metali' an-nugum). Gvijeti je inae poznatiji kao prevodilac nego kao originalan pisac.

JUNUZ REMZIJA STOVRO (****-****) U posljednji period naih pisaca na orijentalnim jezicima spada i malo poznati pisac na turskom i bosanskom jeziku i prevodilac sa turskog i perzijskog jezika Junus Remzija Stovro. ivio je u Sarajevu u drugoj polovici XIX stoljea i radio kao inovnik u tvornici duhana. Iselio se u Inegol (Turska) i tamo umro. Pored turskog i perzijskog jezika s kojih je prevodio poznavao je dobro arapski i njemaki jezik. Bavio se izuavanjem turske gramatike i napisao Gramatiku i vjebanicu turskog jezika na bosanskom jeziku arapskim pismom325. preveo je s perzijskog jezika Sadijev Gulistan (ulistan) te napisao krau morfologiju perzijskog jezika326. Svi ovi radovi se nalaze u rukopisima i samo su fragmentarno transliterirani, analizirani i komentirani. MEHMED AKIR KURTEHAI (1844Mada je ivio neto ranije od Kadia, Cvijetia i Stovre, Mehmed akir Kurtehaji spada u pisce koji su ve predstavljali izvjestan prelaz ka evropskoj knjievnosti i publicistici i ija je uloga uglavnom prosvjetiteljska, ali su jo uvijek pisali i na turskom jeziku. Kurtehaji je roen u Bijelom Polju 1844. koje je u vrijeme osmanske vlasti bilo u sastavu Bosne. Osnovnu kolu zavrio je u Bijelom Polju i to je bilo svo kolovanje Kurtehajia. Otac mu se odselio u Biha jo dok je Mehmed akir bio dijete, a potom je jo vrlo mlad doao u Sarajevo gdje je ubrzo dobio posao u zvaninom vladinom listu Bosna koji je izlazio na turskom i naem jeziku. Kasnije, 1858, pokree list Glen-i Saray (Sarajevski cvjetnik) koji je izlazio sedmino na etiri strane. U 1871. godini od 26. jula do 25. septembra i u 1872. od 29. aprila do 27. maja list je imao po dvije strane na turskom, a dvije na bosanskom jeziku, irilicom. Ovaj list on je gotovo sam i popunjavao piui i prevodei s turskog jezika ostavljajui veliki broj feljtona, komentara, prijevoda i crtica. S romantiarskim zanosom on govori o novom vremenu koje on nee doekati jer ga tuberkuloza odvaja od njegova posla. Odlazi u Be da se lijei, ali tu umire, a njegov list se gasi 1872. godine. U kratkom ivotu od 28 godina bio je urednik dva spomenuta lista, direktor Vilajetske tamparije, naelnik grada Sarajeva i lan Vilajetske skuptine328. 328. S. Baagi, Bonjaci, str. 155-157; Muris Idrizovi, Mehmed akir Kurtehaji, POF, XIVXV, Sarajevo, 1969, str. 353-358; Ismail Eren, Turska tampa u Jugoslaviji 1866-1966, POF, XIV-XV, Sarajevo, 1969, str. 359-395; Hamdija Kreevljakovi, tampanje u Bosni za turskog vremena 15291878. Graa za povijest knjievnosti hrvatske, Zagreb, 1920; Todor Kruevac, Bosanskohercegoaki

listovi u XIX veku, Sarajevo, 1978, str. 9- 13; Alija Nametak, Nekoji narodni obiaji u Bosni pod turskom vlau, GVIS, VII, Sarajevo, 1956; Ljiljana Nogo, O jeziku Sarajevskog cvjetnika" (Stotinu deset godina od posljednjeg broja i od smrti urednika Muhameda akira Kurtehajia),. MUHAMED KADRIJA - NASIH PAJI (Hoda Kadrija) (estoj deceniji XIX -1918) Poneto je razliita, ali ne mnogo ruiastija, sudbina pisca i publiciste na turskom jeziku, Muhameda Kadrije Nasiha Pajia, poznatijeg kaoHoda Kadrija. Roen je u Konjicu u estoj deceniji XIX stoljea, umro u enevi, 1918. godine. Po okupaciji Bosne i Hercegovine od strane Austro -ugarske 1878. godine iselio se u Istanbul gdje je stekao visoku naobrazbu. Borio se protiv samovlaa i korupcije u Osmanskoj dravi pa je stoga bio prisiljen najprije iseliti u Kairo, gdje je ivio pet godina, a kasnije odlazi u Pariz gdje se nastanio. Godine 1918. Odlazi nekim oslom u enevu gdje je iste godine umro329. Za boravka u Parizu izdavao, je list Terekki (Napredak), koji se zalagao za obaranje Abdulhamidova reima. Svim silama se borio protiv tiranije pa je koristio maksimu da je bolji pravedan vladar koji nije musliman, nego nepravedan musliman. Takoer je govorio da dihad nije borba protiv neislama nego je to borba protiv nasilja i izopaenosti. Tako on u svojim djelima: Ahlak ve terbiye (Etika i odgoj), Saraih (Izraavanje rijeima) Istinsah (Borba za pravdu), Zlm ve adl(Tiranija i pravda) kritikuje neke vidove ukorijenjene islamske prakse. Smatra da je u njegovo vrijeme institucija halife nepravedna jer nema ljudi koji bi tu funkciju asno obnaali. Borio se protiv vjerovanja u sudbinu, objanjavajui da ono nije u duhu islama. elio je da svojim djelima utjee na obrazovanje bosanskih muslimana pa je po nekom svom prijatelju poslao iz Pariza svoja djela da se prevedu i objave kod nas, ali do toga nije dolo. Jedino je u nekoliko nastavaka u Novom Beharu Velijudin Sadovi donio nekoliko citata iz njegovih djela

Sead i Senaid-Kultura i tradicija u BiH visemilenijski kontinuitet Sakralne gradjevine Dzamije-vjerske graevine razasute po cijeloj Bosni.Jedinstvena po svojoj strukturi je Sulejmanija dzamija u Travniku koju je na temelju izgorjele dzamije Sopa Salan amil pase podigao 1817.g. Sulejman pasa Skopljak zadrzavsi preostale dijelove koji su sacinjavali bezistan i trijem od arkada sa zapadne i juzne strane .Iznad toga na spratu nalazila se stvarna bogomolja , ukrasena u unutrasnjosti lijepom drvorezbarijom a spolja naturalisticki obradjenim biljnim ornamentima u tempera boji pri cemu je dobila ime Sarena dzamija. Pravoslavne crkve-od 17 pa sve do 19 st.Osmanlije su dozvoljavale samo popravku starih crkvi.Zato iz toga vremena nema ni pravoslavnih ni katolikih vecih crkvenih gradjevina.Sredinom 19 sto. u Bosni je bilo oko 50 pravoslavnih crkvi gradjenih od kamena.drveta ili nekog drugog materijala.Pred kraj Osm.vladavine u Bosni podignute su velike pravoslavne crkve u Sarajevu, Mostaru i ajniu,Njihov arhitekt bio je u to vrijeme najpoznatiji graditelj na Balkanu-Andreja Damjanov ili Damjanovic(1813-1878).Njegove graevine su ujedno sjajan zavrsetak graevne epohe osmanskog doba u BiH.To su mahom velike zgrade sa vecim brojem kupola,na visokim tamburama,sa zvoncima, i ukrasenim portalima.Crkva u ajniu imala je na sebi nesto tipsko, uzeto iz osmanskog graevinarstva. Katolike crkve-Od starijih monumentalnih katol.crkava osm.doba nijedna nije sacuvana jer su u novije vrijeme sasvim pregradjene ili porusene da bi se na njihovom mjestu podigla nova.Tako su propale i njihove zidne slikarije kojih je bilo.U drugoj polovini 19 sto.podignuta je jedna od najvecih

katol.crkava u Bosni to je crkva u Tolisi.Nju je osmislio osjecki arhitekt uro Ajhorn.Ujedno je bio i glavni nadzorni organ i rukovodio izvodjenjem gradnjeod 1864.do 1866.Crkva je potpuno zavrsena 1882.Osim nje potrebno je navesti i crkvu u Mostaru. Medrese- U 18 i 19 sto.izgraeno je 50 medresa. Tekije-Poznata je tekija izgraena poetkom 19 sto.na Oglovku u fojnickom kraju.Izgradio ju je Sejh Abdurahman Siri-efendija sin Mahmud efendije sa jos nekoliko zgrada.Siri je bio vrlo okretan a poznat je i kao pjesnik.Od gradjevina tekija vrijedno je spomenuti i one na Tekiji u Foci, na vrelu Bune u Blagaju idr. Spomenici nadgrobnog graditeljstva Za vrijeme osmanske vladavine u Bosni prisutane su tri vrste muslimanskih nadgrobnih spomenika: kameni nadgrobni spomenici na kojima su uklesani arapski, bosanski i osmansko-turski natpisi i razni simboli, zatim zatvoreni mauzoleji,trecu grupu cine otvoreni mauzoleji. Sa razvijanjem drzavne moci i sjaja i mrtvima se podizu veci nisani s natpisom.U oblikovanju nisana osobito je interesantan period od pocetka 18 do 1878.g.Navedeno radoblje je najbogatije po fondu sacuvanih spomenika brojnosti iraznovrsnosti epitafa na njima jer tada lole znacajniji spomenik ima natpis u prozi ili stihui to pretezno na osmansko turskom jeziku.To su najcesce snjezno bijeli kameni nisani ili basluci zatim kameni oklopi i mauzoleji tubeta .ljepota ovvih spomenika ogleda se u dotjeranim oblicima i klesarskoj tehnici u kombinaciji ornamenata i kaligrafije.Specificnu vrijednost daje im osebujan nacin plasiranja.Nalaze se uz dzamije, prometnije puteve cak i uz same kuce .Takva groblja zasadjena zelenilom i ukrasena kamenim nisanima najrazlicitijih oblika i velicina pretvorila su se u mirne i skladne zelene povrsine. Nadgrobni spomenici su na prvi pogled toliko slicni da covjek pomisli da su jednaki.Kada ih bolje promotrimo vidimo razlike koje su uipravo tolike da ovi svi zajedno ne budu dosadno jednolicni,nadgrobni spomenici oblikom kazuju da li je sahranjeno musko ili zensko,zatim i njegovo zanimanje.Uglavnom su ih radili domaci majstori od lokalnog kamena.Oklopi su prizmaticni sarkofazi,sire donje plohe, sa gornje strane otvoreni.Nisani se postavljaju u krajeve gornje plohe a bocne strane su ukrasene ornamentom, izvedeni su od fino obradjenog kamena.Posebna vrsta nadgrobnih spomenika su turbeta.Ona se grade s ciljem obezbjedjenja izolacije i apsolutnog mira.Trecu vrstu predstavlja nepokriveni mauzolej sa perforiranim zidovima i resetkama slicnim onim kod dzamijskih ograda sa zavrsnim vijencem zida a umjesto krova prosto dobija siroku krosnju drveta zasadenog pored groba unutar zida.Kod hriscana krscana se nista ne spominje a da se veze 19.sto.Kod jevreja-noviji nadgrobni spomenici koji potjecu iz perioda od 19 do 20 sto.utjecu na varijacije starih formi i predstavljaju drugacija kreativna rjesenja vertikalnih i horizontalnih ploca,njihovih uzajamnih kombinacija i drugih oblikaa tipicnih za savremena gradska groblja.Novi nadg.spomenici izvedeni su u novim cesto skupocjenim vrstama kamena-mermer,granit i sl.dok su oni stariji izgradjeni od sarajevskog krecnjaka.Izuzetnu vrijednost njihovih spomenika predstavlja njihova epigrafika radjena reljefnim i urezanim slovima hebrejskog kvadratnog pisma,rasi kurzivom i latinicom.Na stranim spomenicima epitafi su obicno postavljani na severnu ceonu stranu Ztim na gornju horizontalnu i na bocne strane dok su na novim postavljani i na ovaj i na nacin ispisivanja vertikalnih dijelova grobnice .Pored formule ovdje pociva sadrze ime pokoj nika datum rodjenja i smrti, ponekad kratak tekst o zivotu i djelu pokojnika,stihove i citate iz jevrejske tradicije Umjetnost Vajarstvo-ono je za vrijeme osm.vladavine u Bosni bilo prilicno razvijeno ali se ono odnosilo ugl.na izradu memorijalnih spomenika i izradu kipova u katolickoj sredini jer se nije mogla ni zamisliti katolicka bogomolja bez vjerskih djela prvenstveno kipova svetaca.Muslimani i pravoslavci nisu iz

vjerskih razloga izradjivali kipove.Po tome djela vajarske umjetnosti trazi se u katolic.sredini.Ali preostalih spomenika je mali broj jer tada vajar nije mogao zivjeti od vajarskog rada a crkva je bila prisiljena da za svoje potrebe uvozi kipove i slican materijal.Od domacih majstora zna se samo za franjevca Grgu Kotromanica umro je 1864 vajao je kipove od drveta kao kip Ivana Krstitelja za staru crkvu u Podmiljaju kod Jajca i kip Franje Asikog za crkvu u Guoj Gori kod Travnika Slikarstvo 19 sto.-potkraj 18 i u pocetku 19 stoljeca osjeca se u radu slikara odredjena dekadencija i zamorenost .Ona se produzuje i dalje sve do okupacije 1878.Slikarski rad je gotovo zamro .Slikari sve vise nestaju a Crkvene opstine za svoje potrebe vrse porudzbine iz inostranstva ili pozivaju strane slikare slabijeg kvaliteta ovamo na rad kako katolicke tako i pravoslavne .Jos se ponesto radilo u pogranicnim krajevima :Zvornik,Brcko,Tolisa,Banja Luka ili po manastirima.Kao najpoznatiji medju slikarima a i posljednji znacajni slikar u slikarstvu javlja se Miho ui franjevac koji je uio slikanje u Italiji.Potpisao se na slici Sveto rodbinstvo Bogorodica sa djetetom Sv.Josip,sv.Ana i sv.Joakim.Njegovo glavno djelo su zidne slike u crkvi samostana u Fojnici iz vremena od 18001803.Njemu se pripisuje jedan portret biskupa bosanskog Ilia ili ona dva od kojih se jedan nalazio u kreevskom a drugi u sutjekom samostanu, te jedna mala Madona, navodno njegovo djelo.Prema jednom zapisu iz 1819.g. u Zvorniku jedan slikar radio je na pravoslavnoj ikonografiji.Zapisan je na slici Ubrusa Hristova koja se nalazila u zbirci slika pravoslavne crkve u Zvorniku.U samostanu Sutjesci radio je 1835 slikar Pavle Heer ali nije poznato ni jedno njegovo djelo.U crkvi manastira Ozrena ima slika Veznesenje slikara Save Petrovica1842. i njegovi radovi su osrednje vrijednosti.Polovinom 19 sto.je na dvoru Omer Lutvi pase hrvatski slikar Karas Vjekoslav naslikao Omer pasin portret i nekih drugih Osmanlija. U isto vrijeme javlja se po katolickim manastirima vise slikara amatera kao Nedi,Kvesi,Kijaji i Lui Jablanovi od kojih nam nije preostalo boljih dijela .Pred samu okupaciju radila su u Sarajevu 2 slikara Mustafa Faginovic i jedan ikonopisac manje vrijednosti i posljednji od slikara stare skole Risto ajkanovi.On je radio svojevremeno ikonostas pravoslavne crkve u Blazuju i mnostvo raznih ikona signiranih i naslaganih .Figure su mu niske i zdepaste, a boje bez ikakva sklada .I ako se mnogo i zivo radilo na slikarskoj umjetnosti posebno u ranijim stoljecima koje je u Bosni ostavilo mnostvo spomenika u privatnom posjedu narocito po samostanima i samostanskim crkvama i crkvenim muzejima raenim u duhu zapadnih skola kao u zbirkama Kreseva Fojnice , Sutjeske Humca Gradca i po pravoslavnim i katolickim crkvama nije moguce utvrditi sve autore. Knjizevnost- o tome sam gore pisala. Pismenost i skolstvo Prvi pokusaji reformi u osnovnim skolama zapoceli su u periodu Tanzimata.Hati Humajunom iz 1845 predvialo se pruanje mogunosti narodu da se u to veem broju obrazuju po evropskom sistemu obrazovanja .Te obrazovne reformne mjere trebale su da pocnu u lokalnim skolama zatim da se uciteljima u postojecim skolama da upustvo o predmetima kojima ce poducavati ucenike, da se duznost ucitelja dodijeli onima koji su za to obrazovani i sposobni, da se uvedu razredi i ispitivanj ucenika i slicno.Naredni korak bio je donosenje Upustva koje je imalo karakter vodica za ucitelje .Prema Upustvu osnovno obrazovanje je propisano obaveznim u trajanju od 4 godine.Trebalo je predstavljati osnovu za srednje skole(ruzdije)Paznju je trebalo vise pokloniti turskom jeziku a obrazovanju dati karakter nacionalnog.U skolama je trebalo koristiti tablu i pisaljku.Nakon toga obrazovni sistem uredjen je Uredbom o narodnom obrazovanju koja je donesena 1869 cesto nazivana Zakon o skolama .U uredbama su se nalazile neke opce odluke kao npr.da s eu svakom selu otvori najmanje po jedna osnovna skola u kojoj obrazovanje traje 4 godine.Da su djeca obavezna pohadjati skolu i to djecaci od 6 do 10 godina a djevojcice od 7 do 11.ako u ednom selu postoje 2 skole jedna ce

biti za djecake a druga za djevojcice.Prihodi osnovnih skola bi se obezbjedjivali iz dohotka vakufa , iz poreza koji se u tom kraju ubire, iz imetka koji nema ko naslijediti itd.Sljedeci pokusaj reformiranja osn.skola ucinjen je 1870 otvaranjem novih skola pod nazivom iptidai.Poslije uvoenja iptidaia osmanske vlasti nastojale su izvrsiti reformu i drugih skola nemuslim.stan.Bosne.S tim ciljem je pocetkom 1874 donesen novi zakon u skolama. Crkvenoskolski odboriproglaseni proizvoljnim i legalnim sredstvima za djelovanje protiv drzave, prikupljanja za skolu sredstava nezakonitim,uveden kriterij politicke podobnosti ucitelja,obecanje stampanje udzbenika u vilajetskoj stampariji,uvedene komisije za reviziju udzbenika i obecane reforme svih osnovnih skola po principu ruzdije. Zbog opcih rilika u O.C te zbog otpora koji je dolazio s raznih strana reforma obrazovanja nije naisla na svoju punu primjeru na prostoru Bos.vilajeta.Tako su na prostoru vilajeta Bosne nastale i djelovale 3 vrste konfesionalnih skola koje su se o okvirima postojeceg obrazovnog sistema paralelno razvijale jedne pored drugih :muslimanske pravoslavne i katolicke a od kraja 16.st. i jevrejske .Sve skole pocivale su na vjerskim temeljima tako se i nastava odvijala pod razlicitim nastavnim sadrzajem .Svaka vjeroispovjest imala je svoju skolu.Osim toga koristeni su i razliciti udzbenici .Pravoslavno stan..neke je udzbenike nabavljalo iz Srbije, katolicke iz Hrvatske .Po broju skola i ucenika muslimani su u odnosu na pripadnike dr.konfesija prednjacili i imali vise skola. Muslimansko skolstvo Do 19 sto.mektebi i medrese bile su jedine skole u kojima se moglo obrazovati muslim.stan. u Bosni.Reformama polovinom 19 sto.zahvaceno je i skolstvo.Po skolskom zakonu iz 1869.obrazovni sistem je reorganiziran na nacin da je trebalo u svakoj pokrajini obrazovati sljedec skole:mektebi,ruzdije idadije i sultanije.I ako zakon ne navodi medrese one su i dlaje postojale,Reformisanim skolskim sistemom obuhvacen je veci borj ucenika sa vecom zastupljenoscu svjetovnih predmeta .Reformisanim skolskim sistemom obuhvacen je veci broj ucenika sa vecom zastuljenoscu svjetovnih predmeta po uzoru na zapadno evropske skole .Znacajnu ulogu u obrazovanju muslimana imale su i biblioteke koje su se nalazile u sastavu medrese ili izvan nje.Medju najbrojnije skole u bos.ejaletu u kojima su muslimani stjecali obrazovanje u vrijeme osm vladavine bili s mektebi zatim medrese pa ruzdije. Sibijan mektebi-meu najbrojnije skole koje su u osmansko doba postojale u Bosni spadaju mektebi ili sibijan mektebi .Oni su bili pocetne muslimanske skole gdje su se sticala osnovna pismenost i pocetno vjersko obrazovanje a u prvom redu ucilo se arapsko pismo pravilno citanje Kur 'ana te propisi o islamskom vjerovanju i moralu.Posto najveci dio muslimana sve do kraja osmanske vladavine nije poznavao osmansko turski jezik prilagodjavanje arapskog ond.turskog pisma narodnom govoru izvrseno je veoma rano.To reformisano pismo nazvano je arebica.Na prostoru Bosne postojale su tri vrste mekteba:pravi mektebi.mektebi putujuih hoda i privatni mektebi .Pravi mektebi nastajali su kao dobrotvorne ustanove zahvaljujuci zavjestanju bogatih pojedinaca.Vakufi su obezbjedjivali sredstva za njihov rad a hodza koji je drzao nastavu imao je stalnu platu.U mejstima u kojima nije bilo mekteba putujuce hodzepopunjavale su tu prazninu tako sto su u toku dana ramazana ili zimskih dana dolazili u ta sela i povremeno otvarali mektebe.U njemu su poucavali musku i zensku djecu.Kad obave posao u jednom mjestu oni ga napuste da bi s istim ciljem obavili posao u drugom mjestu.Privatne mektebe izdrzavao je narod.Posto su plate koje je dobivao hodza bile male i neredovne rad u ovim mektebima je bio znatno slabijeg kvaliteta od onog koji je obavljan u pravim mektebima.Po sastavu djece koja su u njemu poucavana postojali su mektebi za musku,za zensku a zatim za mjesovitu.Mektebi su gradjeni uz dzamije a postojali su gotovo u svim muslim.naseljima.Njihovo podizanje pocinje u 15.st. i traje do kraja osm.vladavine.Mektebi su osnivani bez nekog sistema .Mektebske zgrade su bile uglavnom prizemne i vlazne a imale su

uglavnom jednu ili dvije prostorije.Glavni izvor izdrzavanja mekteba bili su prilozi gradjana i vakufi .Kada se broj mekteba u 19.stoljecu povecao a sredstva za njhovo izdrzavanje nedovoljna osnovani su skolski fondovi poznati kao mearif sanduk.Posebnu vrstu fondova predstavljali su menafi sanduci osnovani u vrijeme Serif Osman pase(1861.1869) .Sredstvima iz ovih fondova placana je kirija i odrzavanje zgrade i plate nastavnog osoblja, nabavljani udzbenici i ostali materijal potreban za skolu .Nastava u mektebima u zavisnosti od sastava djece predavali su nastavnici oba pola .Nastava je uglavnom pocivala na verbalizmu.Ucilo se napamet i bez razumjevanja ne samo da djeca nisu razumjela hodzu sta predaje ona se nisu snalazila ni u tekstovima pisanim na osmansko-turskom i arapskom.Osim Kur'ana kao najvazniji udzbenik koristile su se i druge knjige koje se cesto nazivaju kitabi.Arapsko pismo djeca su ucila iz sufare a spajanje slova i ostalih znakova vrseno je metodom sricanja.Kao sredstvo u obrazovanju djece u mektebima su primjenjivane tjelesne kazne surove za musku a nesto blaze za zensku djecu.Najcesce su koristene falake.Djeca su kaznjavana zbog slabijeg uspjeha u ucenju nemarnosti,neuspjehu.Zbog zastarjelosti i opceg stanja u mektebima pokusaj da se oni reformisu izvrsen je u vrijeme kada je 1869 donesen zakon o skolama.Bilo je izmedju ostalog opredvidjeno da se u mektebima uvede red i zaposle sposobni ucitelji zatim d ase mektebi otvore i za nemuslimane a kako do tada pohadjanje ovih skola nije bilo obavezno predvidjeno je bilo ipak da se stanovnistvo obaveze da salje djecu u ove skole.Zbog otpora vjerskih vlasti koje nisu pristajale d a mektebi postanu svjetovne ustanove ovi pokusaji nisu uspjeli.Tako da su mektebi i dalje ostali ustanove pristupacne samo muslimanskom stanovnistvu.Godine 1874 u bosanskom vilajetu je bilo 863 mekteba. Medrese-Pod medresom na ovim prostorima se podrazumjevala srednja i visa skola(Gazi Husrev begova medresa).U njima se ucilo citanje i tumcenje Kur'ana zatim vrsila obuka u vjerskim i serijatsko pravnim znanostima.Izucavan je arapski, osmansko-turski i perzijski jezik.Skolovanje je trajalo od 12 do 16 godina a ponekad i 20.Nosilac obrazovnog procesa bio jee muderris.Predavanja su drzana na osmansko-tuskom jeziku sdok su udzbenici pisani na arapskom turskom i persijskom.Ucenici u medresama nisu podijeljeni po razredima nego po skupinama iz nize su prelazili u visu,zavisno od svog uspjeha.Nakon zavrsetka medrese svrseni ucenici dobijali su od svog muderiza pismenu potvrdu koja im je omogucavala da mogu biti postavljeni u vjerske sluzbe kao imami,mualimi muderisi,vjeroucitelji,muftije pa cak i sejhul islami i sl.Kao i ostale obrazovne institucje i medrese su osnivale bogate i ugledne osobe zavjestanjem dijela svog imetka te su one redovno nosile ime svog dobrotvora.Neposredno pred okupaciju bilo je 43 medrese.Najveci ugled stekla je Gazi Husrev begova medrea u Sarajevu.Ona je pretea univerziteta u BiH JER JE BILA SKOLA VISOKOG RANGA. Ruzdije- osim naprijed navedenih vjerskih skola u drugoj pol.19 sto osmanske vlasti su u Bosni pocele otvarati i svjetovne skole poznate pod imenom ruzdije.Po svom rangu to su bile nize srednje skole u kojima jw nastava trajala 4 godine.Od 1869 g.ruzdijesu objedinjene sa skolama idadije i postale su srednje skole koje su ucenici pohadjali poslije osnovne.Osim muslimanske djece u ruzdijama su se skolovala i djeca drufih vjeroispojesti.Medjutim broj ove djece bio je sasvim mali.Obzirom da su navedene skole bile drzavne troskove oko njihovog izdrzavanja snosila je vilajetska vlada.Ruzdije su imale nastavni plan i program koji je posebnu paznju posvecivao vjeronauci i moralu, zatim ucenju osmansko-tursko arapskog i persijskog jezika.Od svjetovnih predmeta bili su zastupljeni:historija,zemljopis,racun geometrija.Uz navedene predmete ucila se i logika.Za sve navedene predmete postojali su odgovarajuci udzbenici ali je kvalitet udzbenika za svjetovne predmetw bio dosta slab.Nastava je odrzavana dvokratno a skolska godina je trajala do kraja juna.Ispiti na kraju skolske godine imali su svecani karakter a obavljani su u prisustvu predstavnika vjerskih,vojnih i civilnih vlasti te bogatih i uglednih graana.Po zavrsetku ruzdije ucenici su se najcesce zaposljavali po drzavnim kancelarijama a mogli su i da nastave skolovanje u drugim

skolama .Ruzdije su se u odnosu na mektebe i medrese bile napredniji oblik u razvitku muslimanskog skolstva.Njihovi programi i unutrasnja organizacija bili su savremeniji pa su ove skole u vremenu u kojem su postojale i pored nedostataka odgovarale svojem cilju.Prije okupacije u BiH postojalo je preko 30 ruzdija.Prema Drzavnom godisnjaku iz1876 broj ruzdija na teritoriji osmanske drzave bio je 423.Pored mekteba, mualimhana,medresa i ruzdija u kojima se stjecalo obrazovanje postojale su u BiH i sljedece strucne skole:Cinovnicka skola,Uciteljska skola,Popraviliste ili Sirotiste i Pripravna vojna skola. Dar-ul-mualim vjersko obrazovanje koje su ucenici dobivali nije bilo dovoljno za zivot onih koji nisu nastavljali skolovanje u ruzdijama nego se odavali zanatima i drugim zanimanjima.Vrijeme reformi skola i rjesavanje obrazovanja nastavnika koji ce raditi u novim skolama zahtjevalo je da se uklone nedostaci u mektebima i da se uvedu novi predmeti potrebni za zivot.Uvidjajuci sve navedeno Ministarstvo obrazovanja u Istanbulu je 1868 g.otvorilo skolu za ucitelje osnovnih skola .Na ovaj je nacin obrazovanje ucitelja doslo u prvi plan.Namjera je bila da se ucitelji osposobljeni u ovoj skoli upute u centralna vilajetska mjesta u kojima bi se takodjer otvorila po jedna takva skola.Shodno tome u Sarajevu je ovakvu skolu otvorio 1869. valija Safet paa.Skola se zvala Dar-ul-mualim prvi oblik skolovanja nastavnickog kadra u Bosni.Otvarajuci vrata svjetovnoj nauci.Osmansko carstvo je imalo namjeru da izvrsi reformu i mektebske nastave.No to joj nije poslo za rukom pa je bilo potrebno poceti od nastavnickog kadra.Stoga se doslo na ideju otvaranja skole koja bi spremala kvalitetniji nastavnicki kada.Za ovu skolu je donesena i posebna uredba prema kojoj se u skoli primalo 20 ucenika.Nastava je trajala ljeti posam i po sati dnevno a zimi po potrebi.Za vrijeme skolovanja ucenici su dobivali od drzave po 30 grosa mjesecno.Ispiti su se obavljali svakih 6 mjeseci.Ucenici koji su zavrsavali propisano gradivo dobivali su na kraju svjedocanstva i postavljani su za ucitelje mekteba po varosima i varosicama.U skoli su svecanije odrzavani i ispiti,u prisustvu valije visih cinovnika konzula i drugih zvanicnika iz cega s evidi da je skoli pridavan poseban znacaj.U skoli nije nikad bilo mnogo ucenika ali je iz godine u godinu davala po nekoliko savrsenih djaka koji su u nekoliko osvjezili nastavu u kenim mektebima.Upravitelj skole od 1873.bio je Hadzi Hasana ef Spaho.Pred okupaciju 1878 navedena skola imala je tri ucitelja i 20 ucenika. Islahana-ili javna radionica, sve do 1868 Osmansko carstvo nije imalo drzavnog zavoda u kome bi ibla smjestena sirocad koju je trebalo skolovati.Te godine osnovan je zavod u Istanbulu pod imenom Dar-u efeka,sto znaci Dom milosti.Akcija za podizanje zavoda ove vrste u BiH zapocela je pred kraj uprave Serif Osman pase. A zavod je otvoren u Sarajevu 1870.g. za vrijeme valije Osman pase koji je darovao prilog od 500 franaka.Navedeni zavod moze se smatrati prvom tanzimatskom skolom u Bosni uopce.Skola se nazivala i popraviliste.Bila je namjenjena prvenstveno siromasnoj djeci svih konfesija.Za njeno izdrzavanje birnuli su se gradjani bez obzira na vjeru a to se vidi iz spiska onih koji su pored osmanske vlade pomagali odrzavanje ove skole.U skoli se ucio kolarski kovacki stamparsko slogarski i obucarski zanat zatim vjeronakuka.citanje pisanje i cetiri vrste racuna.Primana su djeca koja su starija od 13 godina muslimanska i nemuslimanska koja nisu imala oba roditelja ilii koja su imala jednog roditelja koji nije bio u stanju da izdrava dijete.Skola je radila do kraja osmanske vlasti a pred okupaciju imala je upravitelja ucitelja i 59 ucenika.Neposredno pred okupaciju otvorena je nova skola za umjetne zanate sa zadacima koje je ranije imala islahana. Skolstvo pravoslavnog stanovnistva.- o poecima pismenosti prav.stan u Bosni ostalo je malo pouzdanih podataka a o prvim skolama jos manje.Na kulturno-prosvjetnom planu provodjenje tanzimata donijelo je neke novine.Prije svega hriscani su dobili mogucnost da obnavljaju stare i prave nove bogomolje i osnivaju svoje skole. Z okvirima crkveno-skolskih objekata narocito u gradovima.Do 1874. u Bosanskom vilajetu zajedno sa Novopazarskim sandzakom bilo je 122 hriscanskih osnovnih i srednjih skola u kojima je skolovano 4.188 ucenika i 1.333 ucenice. Ne

uporedjujuci nivo obrazovanja ovo skolstvo je brojcano zaostajalo za muslimansskim skolama. U hriscanskim skolama znacajnu ulogu imali su svecenici iz Bosne ali i oni iz Srbije,Vojvodine, Dalmacije itid koji su pored obrazovne vrsili i politicku funkciju. Pravoslavne osnovne skole-rana pismenost kod pravosl.stan.Bosne kao i skole kakve takve vezane su za potrebe crkve i svestenstva. U poveljama i drugim dokument.relativno rano se spominju pismeni ljudi ali to ne znaci da smo imali organizovani obrazovni sistem.Prvi podatak na osnovu koga bi se moglo zakljuciti da se radi o prvoj posbnoj zgradi za skolu imamo iz 1727. Nekoliko decenija kasnije pominje s ei naziv skola kod pravoslavnog stan.u Bosni i to prvi put u zaakonu o mitropolitima iz 1752.g.Do tada je ova institucija nosila naziv skula ili uciliste dok su ucitelji bili daskali ili dackali.Organizovano skolstvo bosanskog pravosl.stan javlja se tek u 19 st.Do tada se njegovo opismenjavanje odvijalo u crkvama manastirima i putem tzv.samouckog opismenjavanja .Prva skola koja se spominje u 19 st je ona u Livnu koja je pocela sa radom 1820.Neso kasnije 1841.spominje se u jednom dokumentu Avram Simic vbivsi ucitelj tuzlanski po cemu i se moglo zakljuciti da je te god.postojala skola u Tz.U medjuvremenu 1836 u klisarskim racunima iz Zvornika u jednoj knjizi kujundzijskog esnafa u Sarajevu nalazi se i Lazo Jovanovic ucielj tesanjski.Nesto ranije 1832 osmanska vlada dala je odobrenje da se otvori osnovna skola u Banja Luci.Nakon toga pocinje intenzivniji rad na otvaranju mreze osnovnih skola.Tako se do kraja prve polovine 19 sto spominju jos skole u Bijeljini Brckom Gracanici Obodovcu Prnjavoru, Starom Majdanu ajniu Travniku i Sarajevu.Zabiljezeno je da se do 1850. u osnovnoj skoli srpske pravosl.opstine u Sarajevu radilo bez sistema . U skoli su radila dvojica ucitelja kojima je opstina davala platu ili stan kao nagradu za ucenje djece siromasnih roditelja. Imucniji ljudi su za svoju djecu davali ucieljima svake nedjelje neku nagradu u novcu a osim oga njihova djeca su donosila ucitelju od vremena do vremena po jednu cjepanku drveta za ogrev.Direktor skole bio je Spiro Rajkovicc koji se trudio da pravoslavnu skolu reformise i modernizuje. U svojstvu direktora pozvao je on ucitelja Djordju Margetica iz Imockog koji je dosao u maju 185O.Tada je dovrsena i nova skolska zgrada.Smatra se da je on prvi uveo pravoslavljanje Sv.Save.U Sarajevu su kao ucitelji spominjani kao ucitelji Stevo Petranovic i kaluer Teofil koji je bio brzo uklonjen iz skole zbog sirenja srpstva u Bosni a inace je bio ucen i sakupljao je narodne pjesme. U ugovoru za 1855 g koji je sacinjen izmedju skole i ucitelja Aleksandra ukalovica naveden je puni naziv skole:Srpska narodna osnovna skola u Sarajevu. Vremenom se broj osnovnih skola povecao s obzirom da su izmedju 1854 i 1860 otvorene nove osnovne skole u Sarajevu 1854. u Krupi Visegradu i Novom 1855 Maglaju 1856, Bosanskoj Dubici i Kljucu 1857 Berbiru i Glamocu 1860.otvorene su takodjer vjerrske seoske skole u Crkvini i Dvorovima 1854.Ruiski Velikoj Bijelom Brdu i Milosevcu 1855,Teesnici i Duzimi 1856 i Knezpolju 1857.Porebricama i Pritoci 1858 Starom Majdanu i Zagonima 1860. Zivot i rad u pravoslavnim osnovnim skolama bio je na vrlo niskkom nivou.Ucila se elementarna pismenost sa nekim poukama iz pravoslavne vjere.Najcesce se nije znalo ni kada pocinje ni kada zavrsava skolska godina.Uciteljski kadar je ajcesce bio s manjim obrazovanjem.Dolazili su sa strane i uglavnom su bili austrijski dezerteri koji su stekli obrazovanje u vojnim skolama ali je bilo ucitelja sa eveoma oskudnim znanjem.Tek od polovine 19 st moze se govoriti o organizovanoj nastavi i savremenim programima u pravoslavnim osnovnim skolama u BiH.Klupe u ucionici pocele su se upotrebljavati zahvaljujuci ucitelju Andreji Pavasovicu i to 1853 ili 54.u Livnu a u Mostaru 1853/4.Ucenici su rasporedjeni u razrede sto je u Sarajevu ucinjeno od 1855.Muska i zenska djeca obicno su bila odvojena sve dok Staka Skenderova nije 1858 otvorila osnovu skolu za zensku djecu.Sklu su pohadjale ucenice pravoslavne katolicke i jevrejske konfesije,Uciteljica Ljubica Atanackovic je 1859 sa skolskim odborom u Sarajevu potpisala ugovor o ucenju zenske djece.U Mostaru je skolovanje zenske djece pocelo 1858.Po organizaciji i nacinu rada pravoslavna osnovna skola u TZ.ubrajala se u red bolje uredjenih skola kakove su bile u Sarajevu Mostaru Banja Luci i jos nekim mjestima.Nastavne planove skole su morale dostavljati nadleznim

vlastima na odobrenje.Sredstva za izdrzavanje skola obezbjedjivana su iz fondova crkvenih odbora zatim putem zavjestanja i poklona gradjana a sto se udzbenika tice pomoc je dolazial iz Srbije.Naime Srbija je nastojala da ostvari dominantan utjecaj na pravoslavno stanovnistvo u Bosanskom vilajetu .Zbog toga je u ovu osmansku pokrajinu slala svoje udzbenike.Njacesce je to radila poluilegalno preko trgovaca koi su nabavljali robu u Srbiji.Otvaranjem ruskog konzulata u Sarajevu a kasnije i u Mostaru ruska vlada je obilnije pomagala ne samo izgradnji crkava i skola nego je cesto poklanjala crkve ne i skolske knjige kao i druge predmete.Tako je npr.carica Marija Aleksandrovna poklonila 1400 rubalja u srebru za otvaranje zenske skole koju ce voditi Staka Skenderovska a trgovci su se naljutili na Staku sto je uzela novac jer su smatrali da je on namjenjen njima.Uticaj iz Srbije i Rusije zamijenila Je au KOJA JE NAKON OKUPACIJE ZATEKLA 56 PAVOSLAVNIH OSNOVNIH SKOLA SA 75 UCITELJA I 3.523 UCENIKA. Srednje skole-Osim osnovnih bilo je nekoliko skola koje su po programu i nivou bile iznad osnovnog obrazovanja a ispod nivoa srednjih skola u susjednim zemljama.Ovdje ih dakle nazivamo srednjim skolama.Prva takva skola osnovana je uSarajevu 1855.Naime srpski trgovci su vec u to vrijeme imali razvijene veze sa inostranom trgovinom(Trs,Bec i drugi centri.)Za akve veze poznavanje stranih jezika i savremene trgovine predstavljao je neophodan uslov stoga su trgovci bili ne samo inicijatori osnivanja ovakve skole nego su utjecali i na nastavne programe.Ucenje stranih jezika(njemackog i talijanskog)i trgovacke racunice bilo je najbitnija karakteristika kojom se navedena skola razlikovala od skole osnovno obrazovanja.Ona se u pocetku zvala gradjanska ili trgovacka.Od 1864. promijenila je ime u realka da bi se 1879. nazvala gimnazijom a putopisac kroz Bosnu Franc Marurer nazivao je progimnazijom.Medju srednje skole treba ubrajati i onu koju su u Sarajevu osnovale dvije engleskinje Adelina IRBI I Mis Mekenzi.Njihova skola bila je poznata pod imenom Zvod Mis Irbijeve.Skola je otvorena 1869.Moze se smatrati i prvom zenskom srednjom skolom u Bosni .Ove dvije Engleskinje svojim marljivim radom i programom ubrzo su se afirmisale.Poslije smrti Mekenzijeve 1874. rad u skoli je nastavila Irbijeva.U skolu koju su njih dvije otvorile u pocetku su se upisivale ucenice svih konfesija a kasnije su ostale iskljucivo ucenice pravoslavne vjere.Zato se skola i tretira kao srpski zavod.U skoli je postojao i internat koji je Irbijeva izdrzavala.Kada se skola razvila u punom smislu imala je osam razreda i to kao osnovna skola brojala je 4 razreda kao vsa djevojacka jednu i kao uciteljska tri godine.Za vrijeme ustanka 1875 -78 skola u Sarajevu prestala je raditi da bi nakon okupacije 1878.bila ponovo otvorena..Osmanska vlast je u cilju edukacije i kulturnog uzdizanja ovog stanovnistva podsticala otvaranje pravoslavnih skola.Ali problemi su nastajali kada bi ovakve skole umjesto konfesionalnog karaktera pocele da ispoljavaju velikonacionalnu ideju.Tada je vlast intervenisala i zabranjivala njjihov rad.Do obrazovanja Skolskog fonda 1851.pravoslavne skole su se finansirale iz crkvenih opstina i doprinosa roditelja.Materijalni polozaj ucitelja u pravoslavnim skolama nije bio nista bolji od onih koji su radili u dugim skolama Katolicko skolstvo-Pocetke svojevrsnog skolovanja bosanskih katolika treba u prvom redu povwzati sa samostanima Fojnica Kresevo i Karaljevom Sutjeskom.Pocelo se kao i kod pravoslavnih u Bosni od potrebe crkve i svestenstva pbuhvatajuci postepeno u manjoj ili vecoj mjeri i svjetovnjake. Osnovne skole-O organizovanom skolstvu katolika moze se govorii od prve polovine 19.st.Znacajnu prekretnicu u ovom pogledu predstavlja Militicev Pocetak slovstva neka vrsta bukvara u narodu poznatija pod imenom biskupovaca.Miletic je bio jedan od inicijatoram opismenjavanja djece bezskole putem tecajeva ili individualnim poucavanjem.To je davalo podstreka i za skole.Najvece zasulge za prisvjecivanje i razvoj skolstva katolickog stanovnistva imali su franjevci.Oni su u Bosnu dosli krajem 13.st.Upravo zahvaljujuci njima 1823.g.otvorena je prva katolicka skola u Gornjoj Tolisi sto je bio pocetak osnivanja svetovnih osnovnih skola u BiH.Vremenom su podizane skole i u drugim mjestima a ucitelji su uglavnom bili uceni franjevci.Do povecanja broja katolickih skola dolazi tek u dr.pol.19

sto.Skole su podignute u mjestima:Fojnica, Kresevo,Sutjeska,Dolac,Skoplje,Gua Gora,Livno,Bihac,Varcar,Tolisa,Dubica,Tramosnica,Vidovica,Bok,Domaljevac,Koratje i Foca.Osim navedenih postojale su u Jajcu i Derventi kuce za skolu koje su podignute bez tudje pomoci a posto nisu imale ucitelja nisu pocele raditi.U katolickim osnovnim skolama metodom sricanja sdjeca su ucila izgovarati slova zatim sastavljati konstante i vokale a onda citati.Katolicke skole su pohadjala djeca uglavnom muska a zensaka su bila rasporedjena u posebna odjeljenja.U Bosni broj zenske djece u ovim skolama je bio vrlo mali dok ih u Hercegovini nije bilo.Nastava je u skolama s ve do srdine 19.st.vise licila na analfabetske tecajeve nego na neki planski obrazovno.odgojni rad.Tek od 70i godina 19 sto.uvodi se postepeno plan kakav je bio u Hrvaskoj.Udzbenike su pisali franjevci ili su nabavljani odg.udzbenici iz Hrvatske.Skole su izdrzavali ugl.franjevci.Ponegdje su i roditelji davali priloge a osnivani us i fondovi.Austrija je takodjer izdasno pomagala katolicke skole.Pored franjevaca znacajan doprinos obrazovanju katolickog stanovnistva dale su i milosrdne sestre.U pocetku su se u ovim skolama poducavala samo zenska djeca a kasnije su otvorane i muske skole milosrdnih sestara.Znacajnu finansijsku premoc katolickim skolama pruzale su vlada AU i Francuske.Iz beca su besplatno stizali udzbenici i skolska ucila.Nastavni kadar je uglavnom dolazio iz Zagreba.AU okupacija zatekla je u Bosni ukupno 54 katolicke skole sa 56 ucitelja i 2.295 ucenika. Srednje skole-srednje skole u danasenjem smislu rijeci nije bilo .Ali ovdje se ipak radi o skolama koje su i po trajanjuu i po nastavnom planu bile iznad osnovnih a posebno kada je rijec o nekim skolama koje su sluzile za obrzovanje svecenickog kadra.Gimnazije se spominju pocetkom dr.pol18 sto u samostanima Fojnici Kresevo i Kraljevoj Sutjesci.U njima su se ucenici poducavali citati pisati, malo slovnice i krscanske nauke u latinskom i slovenskom jeziku sto bi se moglo smatrati zacecima srednjeg skolstva namjenjenog obrazovanju franjevaca u Bosni.Reformisane franjevacke gimnazije u samostanima u Sirokom Brijegu i Gucoj Gori kod Travnika nazivale su se franjevackim probandatima.Po organizaciji nastave ,nastavnom programu itd.bile su na nivuo tadasnjih odogovarajucih skola u susjednim zemljama.Skole su pohadjali djecaci koji su se spremali za svecenicki poziv zatim ucenici koji nisu nastavljali teolosko obrazovanje a upisivali su se i ucenici drugih konfesija.Najstarije podatke o katolickim realkama koje su slicne pravoslavnim zabiljezio je fra.Grga Martic a odnosi se na 1847.Taj podatak kazuje kako su navedene godine sarajevski trgovci trazili da se:zavede jedna skola u kojoj ces e osim nasega narodng jezika i drugih naukah predavati i jezici talijanski i njemacki.Prva reaka otvorena je u Livnu a osnovali su je livanjski trgovci..Zatim je katolicku realku u Sarajevu osnovao fra.Grga Martic 1865.g.Za osnivanje navedene skole Porta je dala 12 000 grosa a pomoc su pruzile jos Francuska i Austija.Skola je radila do okupacije a pohadjala su je i muska i zenska djeca.S otvorenjem skole casnih sestara u Sarajevu 1871. zapoceo je upis ucenika u tu skolu , ona je imala 3 razreda.Nastavni program se sastojao iz citanja i pisanja latinicom i ciilicom katolicke vjeronauke opce povijesti opceg zemljopisa racunice hrvatskog i talijanskog jezika. Jevrejske skole-Protjerani iz Spanije i Portugala krajem 15 sto.dolaskom u Bosnu jevreji su sa spanskim jezikom donijeli i spansku pismenost koja je najvjerovatnije sluzila za potrebe religije.To se moze zakljuciti iz podataka o nastavnim programima u skolama jevreja koji su se iskljucivo odnosili na vjerska ucenja.Istina od svih skola do sada navedenih za jevrejske imamo najoskudnije podatke.Sacuvano je dosta prica i anegdota o strogom rezimu i fizickim kaznama primitivnoj nastavi u ovoj skoli.TO skolovanje bilo je najslicnije skolovanju u sibijan mektebima.Nastavnik u jevrejskoj skoli nazivao se hodzom.Zna se iz nekih salnama da je pred kraj Osm.vladavine u Sarajevu bila jedna jevrejska skola.Tu skolu spominje i Bosanksi vjesnik 1866.Osim osnovne skole Jevreji su imali u Sarjevu i vjersku skolu koja je obrazovala vjerski kadar zvvala se jeiva.Skola je prema ovim podacima osnovana oko 1768.Naprijed navedeni podaci o kulturnim i obrazovnim prilikama u BiH svih konfesija mogu biti pozitivni pokazatelji kako su osmanlije uspjesno upravljale jednim od

najraznolikijih carstava u historiji.Ovoo polietnicko i multireligijsko drustvo je dobro funkcionisalo.Muslimani , krscani hriscani i jevreji su jedni uz druge izvrsvali svoje vjerske duznosti obrazovali se i izucavali nauku obogacujuci tako svoje medjusobno razlicite kulture.Tokom vremena bilo je potrebno na osnovu stecenog iskustva obrazovni sistem prilagoditi promjenjenim okolnostima.To je pokusano donosenjem zakona o skolama Zakon o skolama.-Dolaskom Serif Osman pase u Bosnu 1861.zapocele su aktivnosti za poboljsanje ukupnih kulturno-prosvjetnih prilika.Godine 1869.donesen je zakon o skolama kojim je bilo predvidjeno otvaranje cetverorazrednih drzavnih skola.Prema clanu 6 ovog zakona predmeti u skolama su bili :Turski jezik,Kur'an Tedzvid,Prirodne nauke Ilmihal,Pisanje ,Mala racunica,Kratka historija Osmanskog Carsva,Kratak zemljopis,Knjiga potrebnih znanosti.Skolovanje zenske djece pedvidjeno je da traje od 6 do 10 godine a muske od 7 do 11.Zakonom je bilo dozvoljeno i osnivanje privatnih skola te Dar-ul-mualim.Ali ovaj zakon nije naisao na svoju primjenu u praksi jer je jedino muslimansko stanovnistvo prihvatilo da salje svoju djecu u drzavne skole.Na drugoj strani katolicko stanovnistvo je drzavne skole dozivljavalo kao antihricanske i sve vise je prihvatalo skole Milosrdnih sestara dok su pravoslavni zbog sve izrazenijeg utjecaja Knezevnije Srbije odbijali da salju svoju djecu u drzavne skole.Na osnovu svega naznacenog moze se konstatirati da su se u poljednjoj deceniji osmanske vladavine prosvjetne aktivnosti kretale u jednom uzlaznom i pozitivnom pravu d ase broj ucenika i broj skola povecao kao i uslovi u kojima su ucenici sticali osnovna znanja.Ipak nepismenos stanovnistva Bosne u 19 sto.bila je vrlo velika i pre okupaciju pismenih je bilo oko 3% stanovnistva. Pojava listova-nakon uspostave vilajetske uprave pocetkom dr.pol19 sto u Sarajevuje otvorena prva stamparija.Ideja o tome postojala je i ranije u redovima bosan.franjevaca,Na osnnovu odredaba Vilajetskog zakona po kojem u svakom sandzaku postoji stamparija Osman pasa je krajem 1865 potpisao ugovor sa zemunskim tipografom Ignjatom Soproonom o otvaranju stamparije u Sarajevu.U pocetku je Sopron stampao list Bosanksi vjestnik a nakon sto je vlasnik stamparije postala vilajetska vlada i zvanicni list Bosna koji je izlazio od 1866 do okupacije dvojezicno na osmansko-turskom i bosan.jeziku cirilicom Vukovim pravopisom.Nesto kasniej 1868 pojavio se i nezvanicni Sarajevski cjvetnik-Glisen saraj koji je uredjivao akir Kurtehaji.U Mostaru je 1872 stampariju otvorio Franjo Milicevic gdje se 1876 pojavljuje-stampa list Neretva.U vilajetskoj stampariji stampano je niz udzbenika,vjerskih knjiga,zvanicnih objava vlasti i slicno.Znacajan dio stampanih proizvoda zavrsio je u bibliotekama bilo privatnim ili javnim. Biblioteke-koliko je poznato oko tridesetak islamskih javinih biblioteka osnovali su Bosnjaci dok je privatnim bibliotekama tesko ustanoviti pravi broj.Medju najvaznije javne biblioteke u Bosni spadaju Gazi Husrev begova u Sarajevu(1537)Karadjoz begova(1570) i Dervis pasina kraj 16.sto u Mostaru,Mevla Husamaddinova u Banja Luci 1630,Eli Ibrahim-pasina u Travniku 1705 i druge. Gazi Husrev begova jedna je od najstarijih na jugoistoku Evrope.Vjerovatno je i prije bilo biblioteka u Sarajevu ali im se spomen nije sacuvao .Ova iblioteka je prvobitno sluzila potrebla Gazi Husrev begove medrese.Tek je 1863 i '64 pretvorena u javnu ustanovu i ako je ona po namjeni od samog pocetka morala biti javna jer je osnovana da vi uceni ljudi u njoj prepisivali knjige bili oni iz medrese ili van nje.Tokom vremena ona je u nekoliko navrata prosirivana.U njoj je pohranjeno vise hiljada istocnih rukopisa zatim ssvezaka na a na arapskom,turskom perzijskom,bosanskom nejemackom i francuskom jeziku.UZ to ima vise hiljada knjiga na orjentalnim jezicima,Biblioteka poimenice obuhvaca veliki broj casopisa posebno bosanskih i arhivske gradje(medju kojima se nalazilo oko 2800 raznih isprava)Inace Sarajevo je u dr.polovini 18 sto. i pocetkom 19 imalo 5 javnih i oko 200 privatnih biblioteka.Gazi Husrev begova je prva u Sarajevu iz Osmanskog perioda za koju pouzdano znamo kad je osnovana.Ali nije se mogla zamisliti nijedna medresa bez biblioteke jer ako nsita drugo ucenici su

mogli sebi prepisivati potrebne udzbenike a to su mogli raditi prvenstveno iz knjiga koje je skola posjedovala.Prema tome starija biblioteka u Sarajevu bila bi ona koja se nalazila u Firuz begovoj medresi 1507,Takodjer po dzamijama mektebima moralo je biti knjiga kojim su se zainteresovani sluzili.Sve do 1863 koliko se do danas zna Gazi Husrev begova bibl.ostala je u sastavu Kursumlije medrese.Te jegodine na poticaj Serif Osman pase upravitelja Bosne uprava Gazi Husrev begova vakufa dogradila jednu vecu prostoriju uz Begovu dzamiju ispod muhare.S obzirom na porujeklo rukopisa Gazi Husrev begove biblioteke odn gdje su oni sve nastali pisani i prepisivami mozemo utvrisiti da ih ima iz raznih krajeva islamskog svijeta a osobito iz pojednih velikih i znacajnih centara Meke Medine Kaira Bagdada a narocito Istanbula.Ovi rukopisi od kojih su dio i unikati dospijevali su u nase krajeve na razne navine :trgovinom odlaskom na hadzdz a osobito su ih donosili oni koji su u ti m centrima bili na naukovanju pa tako imamo i djela nasih ljudi pisana i prepisivana u spomenutim idrugiim mjestima.Ali naajveci broj rukpisnog fonda potjec iz bosanskohercegovackih krajeva gradova kao i zabacenijih sela jes su ljudi iz ovog podrucja zeljni znanja mnogo pisali a i prepisivali razna djela iz svojih tada poznatih disciplina.Tako imamo i po vise primjeraka djela nasih autora, autografa i prepisa.Prepisivacki centri su bile pojedine medrese a postojali su u nekim mjestima i skriptoriji za prepisvanje i sirenje knjige.Kakav je bio prvi knjizni fond Gazi Husrev begove bibl.tesko je danas ustanoviti jer sve nedace koje su korz 4 stoljeca pratile Sarajevo (poplave pozari i ratovi) pogadjale su i ovu biblioteku.Posebno u vrrijeme vojnog pohoda princa Eugena Savojskof 1697 na Sarajevo.Tada su zapaljeni skoro svi vakufski objekti a pokretna imovina opljackana iz Gazi Husrev begova vakufa.Tom prilikom je veci broj knjiga iz Biblioteke odnesen.I pored toga do danas je sacuvano nekoliko knjiga kojima ima zapis i pecat da ih je uvakufio sam Gazi Husrev beg.Sacuvalo se mnogo dijela na kojima stoji da su prepisane u Gazi Husrev begovoj medresi ili njegovu Hanikahu.Na osnovu toga se moze utvrditit da su i Medrresa i Hanikah bile prepisivacke skole.Knjizni fond Husrev begove biblioteke povecao se i na taj nacin sto u mnogi pojedinci uvakufili ili poklanjali ovoj biblioteci knjige ili cijele biblioteke.Fond biblioteke povecan je i prikljucivanjem ostataka knjiga iz drugih javnih biblioteka i medresa Bosne i Hercegovine.Tako su u ovu bibl.dosle knjige iz bibil.:Hasana Nazira osnovana 1550 Hadzi Mehmed bega Karaozbega iz Mostar 1570,Memi Sahbegove u Foi 1675,Dervi pae Bajezidagica u Mostaru 1611, Eli Ibrahim pasine u Travniku 1704 Mustafa efendije Ejubovica-Sejh Juje 1707, Hadzi Halil EFENDIJE Trepanica u Gracanici pocetkom 7.deteljeca 18 sto,Osman ehdi efendije Bjelopoljca u Sarajevu(1759-60.)Abdulah efendija Kantamirije u Sarajevu 1774 zatim rukopisna zbirka porodice Dzinica iz BanjaLuke sa vise od 100 rukopisnih kodeksa zbirka Hasana efendije Bojica iz Divica kod Zvornika,Dzenetica zbirka, blizu 500 rukopisa iz zbirke Hromica iz Stoca idr.Fond Gazi Husrev begove biblioteke borji oko 80 000 svezaka knjiga naslova casopia i dokumenata na orjentalnim,bosanskom i nekim evropskim jezicima.Od toga 10 000 kodesa rukopisa sa oko 20 000 vecih i manjih dijela iz islamistike,nauke o orjentalnim jezicima i lijepe knjizevnosti.Na bosanskom i nekim evropskim jezicima je oko 25 000 stampanih knjiga.Periodika se sastoji od najstarijih listova stampanih u BiH.Vrijedna je zbirka casopisa i novina i na orjentalnim jezicima koji se u ovoj biblioteci i danas nalaze.Zbirka dokumenta koji se odnose na proslost BiH BROJI OKO 4000 dokumenta.Bbiblioteka posjeduje 1400 vakufnama iz BiH originalnih ili u ovjerenom prepisu.Sidzila sarajevskog senatskog suda ima 86.U arhivsku gradju ubrajamo Zbornik Muhameda Enveri ef.Kadica koji ma 28 svezaka sa po oko 400 stranica..Muvekitova povjest Bosne u prepisu Muhameda Enveri ef.Kadica ima cetiri sveska.Znacajna je i zbirka fotosa kao i zbirka plakata proglasa i letaka.Najstariji rukopis u Gazi Husrev begovoj biblioteci je djelo Ihjauulumud-din od Ebu Hamid Muhameda el Gazelije. PO starini iza spomenutg dolazi djelo Firdevsul-ahbar fi me suril-hitab zbirka hadisa koju je sastavio Ebu Sudza irevjeh ibn irevejh ed Dejlemi elHemedani.Djelo ima 417 listova pisano starim neshom:Kitabul-kefi cel-bejan fi tefsirli-Kur'an od Ebu Ishak Ahmeda ibn Muhameda ibn Ibrahima et-Talebi en Nisaburi.Svezak broji 125 listova pisan je starinskim neshom mjestimicno vokaliziran.Iza ovih se navode kao stari rukopisi 6.i7. svezak

komentar Kur'ana od Zamaherije Ebul-Kasima Dzarulaha Zamaherije prepisane 1262 u Bagdadu, u medresi Mustansirije a prepisivac je Ebul-Fadil Ismail ibn Musa el-Rumi.Prepis je izvrsen iz autografa.Zatim Tefsir Fatihw od Fahrudin Ebu Adulaha Muhameda er-Razije.Zbirka hadisa koju je napisao Zijaudin Ebul-Feth Nasrulah el-Dzezeri.Prepis je zavrsen u rebiul-evelu 691.godineIma veliki broj rukopisa iz 13 do 16.st.Biblioteka posjeduje mnoga djela ciji su autori Bosanci i Hercegovci.Meu ovim rukopisima ima i autografa.Prepisivaci domacih djela su stvaraoci iz Bosne i Hercegovine.Ovom prilikom spominjemo samo njih nekoliko:Hasan Zijai-Zijai puno ime mu je Hasan elebi ibn Ali el-Mostari a knjizevno Zijai-elebi i Zijai el Mostari, umro 1584.Bio je pjesnik-pjevao je na arapskom i turskom.U bibl.ima njegov Terdzi-i-bend djelo tesavufskog sadrzaja.On je i autor jednog od umjetnickih i sadrzajno najljepish kronograma Sinan-brgove dzamije u ajniu.Zatim slijedi Ali-Dede Bonjak,Alaudin Ali-Dede ibn Mustafa el-Bosnevi-ejhi turbe.Rodom je Mostarac napisao je vise djela uglavnomtesavufskog sadrzaja.Biblioteka posjeduje njegovo djelo Muhadaretulevail ve musameretul-evahi.OVO JE DJELO DOZIVJELO DVA IZDANJA U Kairu prvo 1882 a drugo 1893.Muhamed ibn Musa Allamek rodjen je u Sarajevu poznat kao vrstan ucenjak po cemu je i dobio naziv Allamek.Za svoga zivota napiso je vise djela iz komentara Kur'ana sintakse i retorike arapskog jezika logike i administracije.U Biblioteci se nalazio njegov Tefsiru Surei Feth.Koliko se zna ovo je jedini sacuvani primjerak ove njegove rasprave.Hasan Kafi Pruscak jedan od najplodnijih pisaca na orjentalnim jezicima koje je dala Bosna.Bio je uz to i vakif jer je u rodnom mjestu Pruscu podigao dzamiju.mekteb,medresu,tekiju i vodovod bio je jedan od utjecajnijih ljudi u cijelom O.C.Pisao je iz podrucja filologije, islamskog prava,akaida historije i politike.Biblioteka ima 23 prepisa ond autografa njegovih djela.Njegov usulul-hikem fi nizamil-alem, politicko moralna rasprava o uredjenju drzave i drustva je djelo po kome je Hasan Kafija najvise poznat u svijetu.Rukopisa ovog djela ima u svim vecim orjentalnim zbirkama na Istoku i Zapadu.Djelo je prevedeno na brojne svjetske jezike.Od djela Hasana Kafije na bosanskom prevedena su sljedeca :Nizamul-ulema ila Hatemilenbija,Revdatul-dzennat fi usulil-itikadet,Risala fi lafzi elebi,Muniri Belgradi,Muniri Belgradi ejh Ibrahim ibn Iskender el-Bosneci-Njegovo djelo Subulul-huda napisano na turskom jeziku raspravlja o obredoslovlju i nalazi se u ovoj biblioteci.Napisao je i jedno geografsko djelo ciji rukopis do danas nije pronadjen.Vrijedan pomena je Mustafa Ejubi-ejh Jujo,Mustafa Juji ibn Jusuf ibn Murad Ejubizade el Mostari najveci i najplodniji pisac na orjentalnim jezicima iz BiH. U Biblioteci senalazi 16 rukopisa njegovih djela, od toga osam autografa koji us preneseni u ovu Biblioteku iz Karaozbegove bibl.u Mostaru.njegovo djelo iz logike erh aler-risaletil-esirije fil-mantik izdao je hafiz Mehmed Tevfik Oki u Istanbulu 1898.pod naslovom Sehr Isa gudzi li ejh Jujo el Mostari.Ucenik i nasljednik ejha Juje na poozaju muderisa bio je Ibrahim Opija, napisao je biogafiju svoga ucitelja i vise djela iz podrucja arapske filologije tefsira i diputacije.Umro 1726.U biblioteci se nalazi 6 rukopisa njegovih djela,od toga su tri autograda.Mustafa Pruak zivio i radio u 18 sto a muro 1755.Koliko se zna napuisao je 5 djela iz podrucja akaida i islamskog prava a Biblioteka posjeduje 4.Njegovo djelo Risala fi hukmi kahve ved-duhan vel-eribe el muharem prevela je na bosanski Nevena Krsti-U narednom 19 sto-stvarao je Husejn Brakovi.Autograf njegova djela Tarihei vakuati Hersek obuhvata historiju dogadjaja u Heercegovini od vremena Ali-pase Rizvanbegovica 1831.do okupacije.On je koliko se zna jedini primjerak ovof za historiju Hercegovine vrlo znacajnog djela.Osim spomenutih pisaca.Od prvih deset stampanih knjiga u stampariji Ibrahima Muteferike u Istanbulu Biblioteka posjeduje 3 djela:Vankulu lugati od Mehmeda,sina Mustafe el.Vanije,zatim geografsko djelo Dzihan-nama od Katib elebije-Hadzi Kalfe kao i djelo Gazevati Hekim-oglu Ali pasa poznatiji pod imenom Tarihi Bosna od Omera Novljanina.Biblioteka ima dva primjerka rukopisa ovog djela.Za historiju BiH rukopisi graa,materijali koje ima Gazi Husrev begova bibl.su od narocite vaznosti.To su prije svega Ljetopis, Mula Mustafe-evki Baeskije,zatim povijest Bosne Muvekita,te Zbornik Muahameda Enver Kadica.Gazi Husrev begova bibl.ima oko 1500 vakufnama iz skoro svih mjesta Bosne i Herc.Manji dio ih je originalnih a drugo su ovjereni prepisi prepisani u tri knjige.Za

histroiju nastanka i razvoja pojedinih mjesta kao i pojedinih objekata vakf-name u prvorazredni izvor.Takodjer su znacajni sidzili sarajevskog serijatskog suda kojih u Gazi Husrev begovoj biblioteci ima 86. a obuhvataju period od 1552 do 1852.Oni su znacajni i vazni zbg proucavanja politike , kulturne i privredne proslosti Sarajeva ali i drugih dijelova BiH.Na temelju ostavnskih rasprava koje su zabiljezene u sidzilima mogu se proucavati sarajevske porodice,njihvo stanje kao i zanimanje stanovnika Sarajeva .Za poznavanje kulturnog nivoa pojedinih porodica dokumenti u ovim sidzilima daju materijal jer su zabiljezene pored ostalog i knjige koje su posjedovali.Posebnu grupu u arhivalijama Gazi Husrev begove biblioteke cine i dzazetname.Iz njih se moze ustanoviti ko je sve zavrsavao skole ko su bili muderisi igdje su sve nasi ljudi bili na naukama.Posebna vrijednost idzazetnana je u njihovoj likovnoj opremi.Na likovnu opremu orjentalnih rukopisa uvijek se obracala velika paznja.Uz kaligrafiju arapskog pisma koja je posebno njegovana likovna oprema cinila je sastavni dio ovih rukopisa i Gazi Husrev begova biblioteka ima veoma lijepih i ukrasenih primjeraka.Zasebnu cjelinu u tom pogledu cini zbirka rukopisnih Mushafa i njegovih dijelova.Mushaf so ga je dao prepisati i uvakufiti Gazi Husrev begovu dzamiju Muhamed Fadil-pasa Serifovic umro 1882 odlikuje se pored vanredne kaligrafije josi i ukrasima i ornamentima prvih stranica kao i oznaka za hizbove dzuzove sedzde i unvane svih 114 sura.Ukrasi se nalaze u tekstu i na marginama.U njemu su oznaceni i nacini ucenja u Kur'anu na sedam arapskih narjecja..Ovaj Mushaf je prepisao neki iseljenik sa Kavkaza Dagistani 1849.g Prema biljesci vakifa Mushaf je trebao sluziti kao primjerak za sravnjenje drugih rukopisa koja je prepisao Muhamed ibn Altunta ibn Abdulah el -Mukri elBagdadi,dok je njemu za uzorak sluzio prepis Mushafa sto ga je izradio Zejd ibn Sabit po nalogu treceg Halife Osmana.U Biblioteci se nalaze i 32 primjerka Mushafa kaligrafa Hafiz Ibrahima ehovia iz ehovia iz Sarajeva.PREPIS JE ZAVRSEN 1780.G..Meu ukrasenim primjercima En ama i Delailu-hajrata koji se nalaze u Gazi Husrev begovoj biblioteci istice se primjerak prepisan od strane Muhameda ejh Kara Davud-zadea,umro 1756.g..Prve dvije stranice obrubljene su sa pet crnih i dvije siroke zlatne a ostale jednom crvenom linijom.U sredini rukopisa nalaze se oslikani haremi Meke i Medine sa blizom okolinom dati u pticijoj perspektivi.Rukopis Divana pod naslovom Tuhfetulazhar perzijskog kalsika Nurudina Abdurahmana sa pjesnickim imenom Dzami umro 1486.spada medju najljepse primjerke orjentalne kaligrafije koje posjeduje Gazi Husrev begova biblioteka.Rukopis je pisan u Meki 1575g.Citavi tekst rukopisa poskropljen je zlatom ali tako ujednaceno da ostavlja snazan dojam na onoga ko ga gleda..Rukopis je Biblioteci donio na poklon iz Meke dugogodisnji imam i hatib Begove dzamije i profesor Seriatske sudacke skole Hadzi Hafiz Muhamed Hadzimulic.Riejtkost predstavlja i rukopis Divana Hafiza irazije.Rukopis je ilustriran.Izmedju nekih pjevanja postoje slike u bojama koje prikazuju pojedine prizore nekih pjevanja u Divanu.Povezima rukopisa posvecivana je posebna paznja pa su brojni rukopisi osobito Mushafi ukraseni i sa unutrasnje strane.Pored Sokolovica dzuzova i Fadil pasina Mushafa.Biblioteka ima jos mnogo rukopisa cciji povezi mogu posluziti kao primjer za orjentalne poveze i njihovo ukrasavanje.Biblioteka posjeduje takodjer i odljeve u metalu koji su sluzili sarajevskim knjigovescima za utiskivanje ornamenata na kozne poveze-U Gazi Husrev begovoj biblioteci se cuvaju najstariji naslovi bosanskohercegovackih novina.Sluzbeni list Vilajeta bosanskog Bosna zatim lisr Sarajevski cvjetnik-gotovo su kompletni.Bosanskohercegovacke novine koje je pocela izdavati austrougarske vlasti poslije okupacije takodjer su kompletne .Sarajevski dnevnici Sarajevski list,Jugoslovenski list,Sarajevski novi list kao i Oslobodjenje takodjer se nalaze u njoj.Zatim kalendari muslimanskih drustava,Katalog orjentalnih rukopisa te godsnjak:Anali Gazi Husrev begove biblioteke.Podaci navedeni na prethodnim stranicama o kulturnim prilikama i tradiciji u Bosni za vrijee osmanske uprave najrjecitije pokazuju da nisu bili u pravu oni koji su sirili vijesti o tome kako je BiH veoma zaostala zemlja.