You are on page 1of 6

BLOOMOVA TAKSONOMIJA OBRAZOVNIH CILJEVA Benjamin Bloom je s timom stručnjaka koji se bave obrazovnom psihologijom tijekom 50.-ih godina 20. st.

proučavao razne oblike ponašanja tijekom učenja . BLOOMOVA TAKSONOMIJA OBRAZOVNIH CILJEVA Metodika nastave Dr.sc.M.Omerović On je primjetio da 95% pitanja na testovima zahtijeva od učenika razmišljanje samo na najnižoj razini. Rezultat proučavanja – Bloomova taksonomija obrazovnih ciljeva kategorizirana u tri povezana područja : – Kognitivno (usvajanje znanja) – Psihomotorno (vještine) – Afektivno (stavovi,vrijednosti,interesovanja) Svako područje sistematizirano je hijerarhijski od niže ka višoj razini usvojenosti znanja. Svaka razina pojedine kategorije sadrži ključne glagole koji omogućavaju definiranje kvalitativnih i kvantitativnih ishoda učenja na osnovu kojih učenici mogu pokazati usvojena znanja, vještine i stavove. KOGNITIVNO PODRUČJE 6 kategorija – u međusobno hijerarhijskom odnosu Znanje (prizivanje činjenica i informacija) Razumijevanje Primjena, Analiza, Sinteza i Vrednovanje 16 potkategorija znanje pojedinosti, terminologija, nazivi pojmova i simboli, poznavanje činjenica i podataka, poznavanje pravila, konvencija, tendencija i redoslijeda, poznavanje klasifikacija i kriterija za ocjenjivanje; apstraktno-uopćena znanja, poznavanje principa, zakonitosti, poznavanje teorija i struktura, razumijevanje, provjeravanje, interpretacija, ekstrapolacija, primjena, analiza elemenata, odnosa načela, sinteza, izrada izvješća i nacrta plana za akciju; izvođenje sistema apstraktnih odnosa, vrednovanje po unutarnjim kriterijima, vrednovanje po vanjskim kriterijima... Razine postignuća - Kognitivno područje (znanje, razumijevanje) AFEKTIVNO PODRUČJE 5 kategorija (prihvaćanje, reagiranje, usvajanje vrijednosti, organiziranost vrijednosti, razvoj cjelovitog značenja – evaluacija) 13 potkategorija (svjesnost podražaja, voljnost prihvaćanja, usmjerenost pažnje, pasivno reagiranje, voljno reagiranje, reagiranje s zadovoljstvom, prihvaćanje vrijednosti, klasifikacija vrijednosti, odabiranje vrijednosti, konceptualizacija vrijednosti, organizacija sustava vrijednosti, opća usmjerenost i karakterizacija) Razine postignuća - Afektivno područje (stavovi i uvjerenja) Razine postignuća - Psihomotoričko područje (vještine i umijeća) REVIDIRANA BLOOMOVA TAKSONOMIJA (ANDERSON I KRATHWOHL, 2001) VAŽNO O NASTAVNIM ZADACIMA!

tijek i ishod odgojno-obrazovnog procesa. Elementi odgojno-obrazovne ekologije: Prostorno-materijalni uvjeti i oprema u i s kojima se odgoj i obrazovanje zbivaju Kadrovski potencijal koji sudjeluje u realizaciji odgoja i obrazovanja Komunikacijski procesi u odgoju i obrazovanju Pedagoško ozračja u kojem se odgoj i obrazovanje zbivaju.Kada se određuju nastavni zadaci nije dovoljno koristiti glagole poput “znati”. biblioteka. Prostorno-materijalni uvjeti i oprema Prostorno-materijalni uvjeti u kojima se odgoj i obrazovanje zbivaju. pomoćnih prostorija. Prostorno-materijalni uvjeti propisani su zakonom i predstavljaju standard. odnosno njihovo međusobno djelovanje i utjecaj na sadržaje. odnose se na prostorno-higijenske uvjete i opremu koju odgojno-obrazovne ustanove moraju zadovoljavati da bi mogle obnašati svoju društvenu ulogu. . visinu stropa. grijanje… Kadrovski potencijal Kadrovski potencijal predstavlja potrebno osoblje odgojno-obrazovne ustanove koje je nužno za stručno i kvalitetno odvijanje odgojno-obrazovnog procesa. Različiti tipovi učenja zahtijevaju različita ponašanja ili vještine. Stoga oni predstavljaju ekologiju u doslovnom smislu riječi. sprema. “naučiti”. ponekad se nazivaju i "školskom higijenom“. Prostorno-higijenskim uvjetima definira se koliko. a kako bi se ostvarili njegovi ciljevi i zadaci. kabineta. izvore svjetlosti. različite tipove pouke i različite oblike procjenjivanja rezultata učenja. kojih i kakvih prostora i prostorija određena odgojno-obrazovna ustanova mora imati da bi zadovoljila osnovne potrebe i zahtjeve obavljanja odgojno-obrazovnog procesa: broj učionica. teško je odrediti način procjenjivanja rezultata učenja. U pedagoškom smislu ona označava odnos subjekta odgoja i obrazovanja prema okolini u kojoj se odgojno-obrazovni proces odvija. Ako aktivni glagoli nisu dovoljni precizni. ureda… njihovu kvadraturu. razumjeti”… jer očekivanje rezultata učenja nije dovoljno jasno određeno. OPERACIONALIZACIJA CILJEVA – POŽELJNI/PRECIZNI I NEPOŽELJNI/NEPRECIZNI GLAGOLI POŽELJNI GLAGOLI Analizirati… Opisati… Definirati… Napraviti… Usporediti… Razlikovati… Argumentirati… NEPOŽELJNI GLAGOLI Znati… Razumjeti… Osvijestiti… Cijeniti… Zapamtiti… Upoznati… Naučiti… Osposobiti… Odgojno-obrazovna ekologija DIDAKTIKA Odgojno-obrazovna ekologija Ekologija predstavlja znanost o odnosu organizama prema okolini. sanitarnih čvorova.

pomoću tehničkih pmagala na daljinu 5. poželjnost i poruke i pošiljatelja. Službe. Svako od navedenih skupina osoblja ima svoje specifične zadaće u odvijanju odgojno-obrazovnog procesa. Socijalna komponenta odnosa među sudionicima odgojno-obrazovnog procesa temelji se: na načelu raspodjele socijalne moći među sudionicima (dominantno i integrativno ponašanje učitelja. načelno) dijele se prema djelokrugu nadležnosti i odgovornosti na: upravna (ravnatelj. a to je stvaranje pedagoškog ozračja. posredna i telekomunikacija “face to face”. jasnoća poruke (bez "šumova") 2. Komunikacijski procesi u odgoju i obrazovanju Komunikacija označava proces posredovanja ili prometovanja (interakcija) između nekoga ili nečega radi prenošenja poruka. direktivan i nedirektivan pristup nastavi) na raspodjeli statusa i uloga među sudionicima procesa na odnosu učitelj-učenik(~ci) i odnosu učenik-učenik.Podjela osoblja (skupine): rukovodeće. znakom. Vrste i oblici komunikacije prema: prirodi medija: personalna i apersonalna posredovana osobom ili tehničkim medijem prijenosa poruke broju sudionika: intrapersonalna (monoakcija). Preduvjeti razumijevanja i spremnosti: 1. nastavno. putem medija. demokratsko i indiferentno vođenje. dostupnost i prohodnost kanala 3. da razumije i bude spreman prihvaćati poruke. U neposrednoj komunikaciji subjekata odgojna i obrazovanja. odašiljač i predajnik) preko medija kojim se poruka prenosi (kanala) do onoga kome je upućena i koji bi je trebao prihvatiti i razumjeti (primatelj) te na temelju nje odaslati povratnu informaciju o njenom prihvaćanju i razumijevanju. . tehničko i pomoćno osoblje. školski odbor. Proces prijenosa poruka: prijenos poruke od onog koji je posjeduje i emitira (izvor. tijela i organi odgojno-obrazovne ustanove (škole. administrativno. interpersonalna i masovna s obzirom na broj subjekata u kodiranju i dekodiranju poruke načinu prenošenja poruke: verbalna. stručni aktivi) pedagoška (razredna vijeća i učiteljsko vijeće). položaju sudionika: autokratska i demokratska učenik je subjekt-objekt u komuniciranja 6. komunikacija predstavlja osnovu stvaranja četvrte komponente odgojno-obrazovne ekologije. autoritativno. vijeće roditelja) stručna (stručno-razvojna služba. mogućnosti izražavanja povratne informacije: jednosmjerna i dvosmjerna: položaj sudionika komunikacije je subjekt-objekt ili subjekt:subjekt (nema/ima povratne informacije o razumijevanju) Pedagoško ozračje ili odgojno-obrazovna klima Pedagoško ozračje ili odgojno-obrazovna klima predstavlja ukupnost odnosa među sudionicima odgojno-obrazovnog procesa. Zasniva se na socijalnoj i na emocionalnoj komponenti. stručno-razvojno. simbolička i neverbalna govorom. Odgojno-obrazovni proces je specifična vrsta komunikacije čija bit leži u sposobnosti i spremnosti primatelja poruke – učenika. posredovanju medijatora poruke: neposredna. odnosno na kvaliteti odnosa među sudionicima odgojno-obrazovnog procesa i atmosferi koja u tom procesu vlada. neverbalnim izrazom 4.

Ozračje – emocionalna komponenta Emocionalna komponenta odgojno-obrazovna procesa samo je manifestni izraz socijalne komponente odgojno-obrazovna procesa. DIDAKTIKA Zakonitosti artikulacije nastavnog procesa – didaktička načela Didaktička načela predstavljaju pretpostavke ostvarivanja cilja i zadataka nastave. snage i sredstava postigne što veći i bolji učinak. Temelji se na osjećaju ugode ili neugode u odgojno-obrazovnom procesu. ali ih usvajati kao sastavni dio raznorodnih sadržaja na . Načelo historičnosti i suvremenosti (aktualnosti) . postupnosti i sustavnosti . Načelo korelativnosti i ekonomičnosti (racionalizacije) . Redovito su predstavljena kao dihotomije: Načelo zornosti i apstraktnosti – nastavne sadržaje nužno je usvajati na konkretnim činjenicama koje omogućavaju doživljavanje i stvaranje predodžaba te potiču aktiviranje misaonih aktivnosti koje omogućavaju usvajanje i onih sadržaja koji predstavljaju apstrakcije. Ličnost učitelja presudan je čimbenik i tvorac pozitivnog pedagoškog ozračja. a koji je prije svega temeljen na stanju socijalnih odnosa a tek potom može biti vezan uz odgojno-obrazovna sadržaje i specifične situacije odgojno-obrazovna procesa. ali i da omogućavaju te potiču njegov razvoj i napredovanje. Znakovi narušenog pozitivnog ozračja: pojava ili egzistiranje pojavnih oblika poremećaja u ponašanju loš uspjeh učenika veliki broj izostanaka učenika i/ili učitelja strah ili/i dosada u odgojno-obrazovna procesu. Pozitivno ozračje odgojno-obrazovnog procesa ima anulirajuće djelovanje na frustrirajuće i determinirajuće čimbenike i situacije odgojno-obrazovnog procesa.nastavni sadržaji trebaju biti prezentirani tako da omogućavaju uvid u genezu i stanje problema te omogućavaju njegovu anticipaciju u budućnosti. PRAVILA: od poznatog k nepoznatom od konkretnog k apstraktnom od lakšeg k težem od bližjeg k daljem od jednostavnog k složenom… Načelo egzemplarnosti (oprimjerenosti) i didaktičke struktuiranosti – nastavni sadržaji zbog svoje složenosti trebaju biti oprimjereni i didaktički oblikovani tako da omogućavaju uvid u cjelinu sadržaja Načelo primjerenosti i akceleracije – nastavni sadržaji trebaju biti struktuirani tako da budu primjereni dobi i sposobnostima polaznika. čime se postiže razvoj pojedinca i ostvaruju pretpostavke stvaralaštva. Načelo koncentracije i disperzije – nastavne sadržaje nužno je usvajati u što konciznijem i vremenski ograničenijem razdoblju.nastavni sadržaji trebaju se usvajati postupnim radom i stvaranjem preglednog sustava znanja. vještine i navike stječu se aktivnim odnosom prema sadržajima nastave.nastavni sadržaji trebaju biti struktuirani tako da među njima postoji povezanost koja omogućava da se na didaktički osmišljen način sa što manje utroška vremena. Načelo aktivnosti i razvoja – znanja. ili pak umanjuje njihov značaj. N.

Načelo obrazovljivosti i odgojnosti – nastavni sadržaji trebaju biti struktuirani tako da svaki obrazovni sadržaj u sebi sadrži odgojne elemente (poruke). a potom mu pomaže u preoblikovanju tog iskustva u znanje OSNOVNA PODJELA NASTAVNIH METODA: verbalne i vizualne nastavne metode Vrlo je važno u nastavi primjenjivati više metoda rada i međusobno ih kombinirati U verbalne metode ubrajaju se: Metoda usmenog izlaganja pripovijedanje objašnjavanje Metoda razgovora Metoda čitanja i rada na tekstu Metoda pisanja Vizualne metode dijele se na: Dokumentacijske Demonstracijske Eksperimentalne U povijesnom razvoju didaktičke teorije i prakse formirale su se ove nastavne metode: METODA DEMONSTRACIJE Demonstracija u didaktičkom pogledu je pokazivanje u nastavi svega onoga što je moguće perceptivno doživjeti Izbor sredstava za demonstraciju ovisi prije svega o nastavnikovoj sposobnosti da između većeg broja nastavnih sredstava odabere . njegove razlike. Načelo diferencijacije i integrativnosti – nastavni sadržaji zbog svoje složenosti trebaju biti raščlanjeni tako da omogućavaju uvid u tvorne elemente problema.više razina kako bi se uočila multidimenzionalnost i multikauzalnost među pojavama objektivne stvarnosti. Načelo jedinstvenosti i doslijednosti odgojnog djelovanja – nužnost jedinstvenosti i doslijednosti djelovanja svih odgojnih čimbenika kako bi se polazniku-štićeniku omogućilo stjecanje konzistentnije slike svijeta te mu se tako omogućilo formiranje “okvira referencije” za samostalno djelovanje. i obrnuto. ali da se istovremeno stvaraju i oblici društvenog funkcioniranja pojedinaca u skupini. Načelo individualnosti i socijalizacije – nastavni sadržaji trebaju biti struktuirani tako da respektiraju specifičnosti individualiteta. NASTAVNE METODE RADA UVOD Nastavne metode su načini rada učitelja i učenika pri čemu učenici stječu znanja i razvijaju sposobnosti Učenje se sve više shvaća kao proces traganja i otkrivanja u kojem je najvažnije osobno iskustvo učenika Učitelj usmjerava i potiče učenika na određena iskustva. ali se uvijek moraju prezentirati samo kao dio cjeline.

energija. časopisa. arheološkim iskopinama. objašnjavanja i izvještavanja. radne bilježnice. svuda gdje učenici mogu doći u neposredan doticaj sa stvarnošću METODA CRTANJA Metoda crtanja je način rada nastavnika i učenika pri čemu se pojedini dijelovi nastavnih sadržaja izražavaju crtežom METODA PISANJA Pisanje je nastavna metoda koju gotovo na svakom satu primjenjuju učenici S obzirom na stupanj samostalnosti možemo razlikovati vezane i poluvezane pismene radove METODA ČITANJA I RADA NA TEKSTU Radom na tekstu učenici svladavaju tehniku čitanja. školskom vrtu. prirodi. organ rada i oruđe za rad Metoda praktičnih radova se može primijeniti u razrednoj/predmetnoj učionici. pravilno korištenje teksta udžbenika. obrazlaganja. oblika razgovora: Katehetički razgovor Razvojni razgovor Slobodni razgovor Diskusija Oluja ideja METODA USMENOG IZLAGANJA Metoda usmenog izlaganja zasniva se na prijenosu informacija verbalnim kanalom od njegova izvora (uglavnom učitelja) do Primatelja informacija (učenika) Usmeno izlaganje u nastavi može biti u obliku: pripovijedanja. osposobljavaju se za samostalan rad na tekstualnim izvorima znanja METODA RAZGOVORA Razlikujemo više vrsta. kabinetu. čitanke. pomoćnim školskim prostorijama. ZAKLJUČAK Nastavne metode su načini rada učitelja i učenika pri čemu učenici stječu znanja i razvijaju sposobnosti Osnovna podjela nastavnih metoda je na verbalne i vizualne nastavne metode .najpogodnije nastavno sredstvo METODA PRAKTIČNIH RADOVA Za izvođenje praktičnog rada potrebna je materija. opisivanja.