You are on page 1of 344

ReligijskestudijenaUniverzitetimauBiH Urednicaserije ZilkaSpahiiljak

Urednicivolumena AlenKristi,SpahijaKozli ZAINTERNUUPOTREBU

Transkulturnapsihosocijalnaobrazovnafondacija Sarajevo2008

ReligijskestudijenaUniverzitetimauBiH

RELIGIJAIETIKA
AlenKristi, SpahijaKozli, urednici

ReligijskestudijenaUniverzitetimauBiH Predgovor
Transkulturna psihosocijalna obrazovna fondacija (TPO) Sarajevo u saradnji sa Univerzitetom u Zenici i Univerzitetom u Banja Luci pokrenula je projekat ''Demokratizacija kroz reformu obrazovanja IzuavanjeReligijenauniverzitetimauBiH''.UprocesuopereformeobrazovanjauBiHMeunarodna zajednica i domae obrazovne institucije pokuavaju kreirati programe interkulturnog i multireligijskog obrazovanja, a Savjet Evrope je Preporukom broj 1804 (2007)1 jo jednom naglasio da su interkulturno obrazovanje,dijalogiodvajanjareligijeoddravevanipreduvjetizademokratizacijudrutva. Tragom ovih preporuka, ali i stvarnih potreba na Univerzitutu u Sarajevu se 2007. godine otvaraju Postdiplomske religijske studije na kojima se iz nekonfesionlane perspektive izuavaju svjetske religije. Ubrzo nakon toga, ukazala se potreba da se i na dodiplomskom studiju organizira program religijskih studija, kako bi se za postojei i budui nastavni kadar predmeta interkulturnog i multireligijskog obrazovanja osigurala adekvatna edukacija i usavravanje. TPO Fondacija je zajedno sa predstavnicima Univerziteta u Zenici i Banja Luci okupila radnu grupu od 12 eksperata/kinja koji su pripremilisilabusezaosamdodiplomskihkursevazaprogramreligijskihstudija. RadnagrupajesainilaosamPrirunikaukojimasusabranitekstoviobavezneliteraturezasvaki kurs kako bi se nastavnicima/cama i studentima/cama olakao pristup relevantim naunim izvorima u ovoj oblasti. Na ovaj nain e barem djelomino biti nadomjeten nedostatak literature u bosanskohercegovakimbibliotekama. VodeiraunaoestetskojdimenzijiPrirunika,aliipreglednostiodabraneliterature,svitekstovi su obraeni u elektronskoj formi. Napominjemo, da su Prirunici pripremani iskljuivo za internu upotrebunauniverzitetima,takodajesvakadrugaupotrebastrogozabranjena. Zahvaljujemo se Ambasadi Kraljevine Norveke u Sarajevu i Agenciji za razvoj i saradnju DEZA vicarske vlade u Sarajevu, na podrci koju su pruili implementaciji projekta.

ZilkaSpahiiljak,urednicaserije

RELIGIJAIETIKA
AlenKristi SpahijaKozli Sadraj
RELIGIJAIETIKASilabus................................................................................................. BITIOVJEKIBITIKRANIN................................................................................................... AKTIVNAOPUTENOST........................................................................................................... ODABRANIETIKIPOJMOVI.................................................................................................... DEKALOGKAOMOSTMEUIDOVIMA,KRANIMAIMUSLIMANIMA................................ DESETZAPOVIJEDIUNOVIJIMKOMENTARIMAKUR'ANA...................................................... 'ZLATNOPRAVILO'KAOJEDANODBIBLIJSKIHTEMELJAZALJUDSKAPRAVA......................... ZLATNOPRAVILOUISLAMU.................................................................................................... ZLATNOPRAVILOPONAANJA................................................................................................ LEXTALIONISUSPISIMASVETIHKNJIGAABRAHAMSKIHRELIGIJA........................................ ELISVOMEBRATUONOTOELISEBI................................................................................ ETIKAUJUDAIZMU................................................................................................................. ETIKAUHRIANSTVU............................................................................................................ ETIKAUISLAMU..................................................................................................................... ETIKIPLANKUR'ANA............................................................................................................. PRIRODA(EKOLOGIJA)........................................................................................................... SKRBZAOKOLIUIDOVSTVU............................................................................................... STVARANJEIKRANSKIPRISTUPEKOLOGIJI......................................................................... ULOGAKRANSTVAUOBLIKOVANJUEKOLOKESVIJESTI.................................................... EKOLOGIJA(OKOLI).............................................................................................................. ISLAMSKIRELIGIJSKIOSNOVIZASVJETSKUEKOLOKUETIKU................................................ DOBROINSTVO..................................................................................................................... DRUTVENINAUKCRKVE........................................................................................................ TEOLOGIJAOSLOBOENJA..................................................................................................... SIROMASI................................................................................................................................ ISLAMSKEDUNOSTIPREMASIROMANIMA......................................................................... EKONOMSKAIPOLITIKAUENJAKUR'ANA.......................................................................... DEKLARACIJAOSVJETSKOJETICI............................................................................................. PROJEKTSVJETSKOGETOSA.................................................................................................... LJUDSKAPRAVAILJUDSKEODGOVORNOSTI.......................................................................... 1 24 36 38 69 83 89 99 102 105 117 119 134 154 165 171 176 178 180 183 185 193 197 201 209 211 215 227 239 249

ODSOFISTADONIETZSCHEA.................................................................................................. TIPOVIEUTANAZIJE................................................................................................................. ETIKAIBIOETIKA..................................................................................................................... NETIKAKAONOVIBIOETIKIIZAZOV...................................................................................... KULTURAIMEDIJI................................................................................................................... KLONIRANJEKAOPITANJEODGOVORNOSTI..........................................................................

256 287 303 313 320 331

RELIGIJAIETIKA
silabus
Nazivpredmeta:RELIGIJAIETIKA Nositelj/ica:AlenKristi/SpahijaKozli Status:Redovan Trajanje:30+15=45asova(predavanja,vjebe,diskusijeiseminarski) ECTS:5 Predavanja Vjebe Seminarskirad Aktivnost Usmeniispit UKUPNO 1 0,5 0,5 0,5 2,5 5 Obliknastave:predavanja,vjebe,razgovori,kritikoitanjetekstova,interaktivna nastava Jezik:bosanski,hrvatski,srpski Uvjetipristupa:30procenatabodova Polaganjeispita:Usmeno Evaluacijapredmeta:Studentskaevaluacija,evaluacijastudentskogangamanatokom semestraiuspjenostinastave,provoenjestudentskeankete(ocjenanastaveodstrane studenata). Opispredmeta/kursa(jednastranica): Donedavnosupostojeereligijevieopisivaneteorijskinegopovijesno.Presudnojebilo izloiti to pojedine religije tono nauavaju, a ne kako taj svoj sveti nauk istinski ive. Dobropoznavanjesadrajasvetihknjigadavalojezapravouvjerenjudaveznamosveo njihovim religijama. Nije se posveivala panja pitanju u kojoj mjeri vjernici velikih religija ive svoju vjeru i kakvo im je ostvarenje svetih uvjerenja. Danas se stanje promijenilo. Religije se prouavaju prvenstveno u djelatnom i povijesnom ostvarenju, a ne vie iskljuivouteorijskomidoktrinarnomznaenju.Nepitaseotomekolikojenekareligija uzviena ili istinita nego koliko je ona u zbilji dosljedno ivljena. Na koncu uzvienost i istina neke religije i jest sadrana u mjeri njezina utjelovljenja u konkretnom ivotu od strane njezinih vjernika. Opisani zaokret u suvremenom istraivanju religija prijei da ubudue idealna naela opravdavaju zla djela. Suvremeni svijet od religija oekuje, to i jest u sreditu panje suvremenog znanstvenog prouavanja religija, konkretan odgovor na pitanje to su uinileza mir, opratanje, suivot, snoljivost i razumijevanje, koliko su

~1~

pomogle osamljenim, bolesnim, prezrenim i umornim, jesu li digle glas u korist siromanih,iskoritavanihiobespravljenih. U duhu ovog suvremenog zaokreta u znanstvenom istraivanju religija, kroz ovaj predmetstudentisetrebajuupoznatisetikombatinomvelikihsvjetskihreligijaitona prvom mjestu prorokih (abrahamskih) religija idovstva, kranstva i islama koje se esto i nazivaju religijama etikog monoteizma (J. Corrigan). To znai da se u ovom predmetu neemo zadovoljiti izlaganjem nauka o moralu pojedinih religijskih tradicija negoemotajnaukpodvrikritikompromiljanjusaspektakolikojetajnaukdosljedno ivljen od strane vjernika u suvremenom kontekst i posebice u naem bosanskohercegovakomdrutvu. No, to kritiko promiljanje nee biti nadahnuto ideoloki apriorno oblikovanim negativistikim stavom prema religiji nego upravo obratno uvjerenjem da religije na temeljuzajednikeetikebatinemogu,trebajuimorajupridonijetiuspravljanjusavjesti ovjeanstva. Ne uspravi li se savjest ovjeanstva uskoro, naa e se civilizacija sama unititi u vulgarnom materijalizmu potroakog drutva, u unitavaju prirode, neobuzdanom globalnom kapitalizmu, terorizmu, vlastohleplju i nuklearnim eksplozijama.Nikadadosadaopstanakovjeanstvanijetakoovisioobuenjumoralnih snagakaotojetodanasiliemobitidobriilienaszloaunititi. U skladu s tim je konana i temeljena zadaa ovog predmeta da studenti zadobiju znanstveno utemeljen i obrazloen uvid da religije kao povlaten subjekt mogu neprocjenjivo pridonijeti moralnom buenju ovjeanstva i to putem konkretnog (drutveno angairanog) etikog meureligijskog dijaloga zasnovanog na osnovnim etikim vrijednostima oko kojih ve postoji usuglaenost u svim velikim svjetskim religijskimtradicijama. Naravno, taj etiki meureligijski dijalog ne smije biti iskljuiv i okrenut protiv nereligioznih ljudi nego treba biti proiren koalicijom religioznih i nereligioznih ljudi u nadvladavanju suvremene civilizacijske, u biti etike krize i to iznova na osnovi zajednikihtemeljenihetikihvrijednostikojesuzajednikesvimreligijskimtradicijamai svim humanistikim filozofskomudrosnim tradicijama. Pred nama je izazov usvajanja i konkretizacije naela i vrijednosti koje zagovara projekt za svjetski etos u svim podrujima ljudskog ivota od obitelji preko ekonomije, medicine, obrazovanja do politike. Ovaj predmet bi, kroz upoznavanje etike batine svjetskih religija i njezina suglasja kad su u pitanju temeljne vrijednosti s uvidima humanistikih filozofskomudrosnih tradicija, studente trebao odueviti, potaknuti i osposobiti za aktivno sudjelovanje u odgovaranju natajizazovokojemovisibudunostovjeanstva.

~2~

I. POJAMIPOVIJESTETIKE (I.tjedan/trikolskasata) Sadrajiciljnastavnejedinice: U prva tri nastavna sata ovog kursa studenti e doi do osnovnih spoznaja o etici kao filozofskoj disciplini i to kroz sljedee teme: a) ta je etika? (filozofski i antropoloki korijeni pojma); b) Osnovni etiki pojmovi; c) Etika kao disciplina praktine filozofije; d) Odnos etike i morala; e) Kratka povijest etikih teorija i problema: hedonizam, eudaimonizam,utilitarizam,altruizam,metaetika...; II. RELIGIJSKEINERELIGIJSKEETIKE (II.tjedan/trikolskasata) Sadrajiciljnastavnejedinice: Kroz upoznavanje slinosti i razlika izmeu religijskih i nereligijskih etika studenti trebajuuvidjetidaistinskaoprekavjerinijenevjeranegonihilizam:odsutnosttemeljnog povjerenja u dobrotu i smislenost postojee zbilje iz koje nie radikalno nijekanje dobrote i smislenosti postojee zbilje. Otud, s onu stranu nihilizma, i vjernici i nevjernici mogu voditi moralno dobar ivot emu nuni preduvjet nije vjera nego temeljno povjerenje koje je mogue i bez religiozne vjere. Na moralno dobar ivot nemaju monopol ni vjernici ni nevjernici. Religijske etike polaze od sluanja Boje rijei koja objavljuje to je dobro, dok su nereligijske etike oslonjene na ljudski razum i ljudsko iskustvo pri odgovaranju na pitanje to je dobro. Samo ispravno shvaen odnos izmeu religijskih i nereligijskih etika omoguava etiku suradnju religioznih i nereligioznih ljudi u drutvu oko opeg dobra. Prema tome ova nastavna jedinica podrazumijeva slijedee: a) govor o preduvjetima ostvarenja moralno dobrog ivota (moralnosti uope); b) razjanjene termina autonomija, heteronomija i teoloka autonomija; c) govor o problematici utemeljenja bezuvjetnih etikih normi u okviru nereligijskih etika; d) ukazivanje na utjecaj nereligijskih etika na religijske i obratno; e) ukazivanje na stranputice religijske etike kao to su autoritarizam, legalizam ili moralizam; f) govor razliitimvrstamatemeljnogpovjerenjakaopreduvjetamoralnodobrogivota; Sugestijazatreisat: U okviru treeg sata treba nainiti prostora za razgovor / diskusiju studenata o mogunostimaipreprekamaetikesuradnjevjernikainevjernikaunaemdrutvu.Jesu li kod nas na djelu predrasude o monopolu na moralnost? Sa strane vjernika ili

~3~

nevjernika? Poznaju li studenti neke ljude zavidne moralnosti iz prolosti bez religiozno vjere? Kao poticaj za diskusiju mogu posluiti i odabrani lanci iz dnevnog tiska na tu temu ili iskustva studenata iz svakodnevnog ivota ili neki poticajan tekst knjievnika ili filozofa (primjerice tekstovi B. Russela, E. Blocha ili A. Camusa) da bi studenti uvidjeli da postoje razliiti naini za utemeljenje i voenje moralno dobrog ivota, ak i unutar svakereligijsketradicijenadjelujepluralizametika. Obaveznaliteratura: 1. Hans Kng, Biti ovjek i biti kranin, i to podnaslovi: Norme ljudskog, ovjekova autonomija, ovjekova teonomija, Bezuvjetno u uvjetnom, Upitnost normi, u: Hans Kng,Bitikranin,KonzorSynopsis,SarajevoZagreb2002,str.733748. 2. Ivan arevi, Aktivna oputenost, (objavljeno u rubrici Opijum za narod u Osloboenju),str.1. iraliteratura: 1.HansKng,Osnovnopovjerenjekaobazaetike,u:HansKng,PostojiliBog?,Exlibris, Rijeka2006,str.702714 2.HansKng,Zaetiku:teolokiutemeljenaetika,u:HansKng,PostojiliBog?,Exlibris, Rijeka2006,str.870878 4.Esadimi,Dramaa/teizacija,ahinpai,Sarajevo2007,itopodnasloviReligijakao moralnainjenica(str.2937),Praktinoetikopodruje(str.8992)iEtikadimenzija religije(str.217222) III. TEMELJNIPOJMOVIRELIGIJSKEETIKE (III.tjedan/trikolskasata) Sadrajiciljnastavnejedinice: Temeljeni pojmovi kao to su savjest, sloboda, dobro, grijeh, kajanje, pokora, zakon ili ljubav stupovi su na kojima poivaju sve religijske etike tradicije. Kroz ovu nastavnu jedinicu studenti se trebaju upoznati sa shvaanjem temeljnih etikih pojmova u okviru sve tri velike proroke religijske tradicije: idovstva, kranstva i islama. Pri tome pozornost studenata treba biti okrenuta zamjeivanju slinosti i razlika koje su nazone u shvaanju temeljnih etikih pojmova u ovim srodnim ali istodobno i razliitim religijskim tradicijama. No, iz vida ne treba ispustiti niti propitivanje ovih pojmova u nereligijskim etikim tradicijama (oblika i shvaanja) s ciljem da se utvrde slinosti i

~4~

razlike nereligijskih i religijskih etikih tradicija i kad su u pitanju temeljni etiki pojmovi uope. Sugestijazatreisat: U okviru treeg sata studenti podijeljeni u vie skupina mogu u svetim spisima abrahamskih religija pokuati pronai kljuna mjesta na osnovi kojih se oblikuje unutar svake pojedine religijske tradicije shvaanje savjesti, slobode, dobra, grijeha, kajanja, pokore, zakona ili ljubavi. U razgovoru mogu pokuati pronai dodirne toke i razliite naglaske kao i diskutirati o tome koliko su ovi temeljeni pojmovi religijskih etika bliski i razumljivi suvremenom ovjeku ili trebaju biti izreeni na drukiji nain (prilagoen i razumljiv suvremenomovjeku)? Nalaze li se ti isti pojmovi unutar nereligijskih etikih tradicija? Kako se tamo shvaaju i razlikuje li se to shvaanje od onoga u religijskim etikimtradicijama? Obaveznaliteratura: 1.Dobro,u:Leksikontemeljnihreligijskihpojmova,Prometej,Zagreb2005,str.109 111; 2.Grijeh,u:Leksikontemeljnihreligijskihpojmova,Prometej,Zagreb2005,str.155 159; 3.Sloboda,u:Leksikontemeljnihreligijskihpojmova,Prometej,Zagreb2005,str.438 444; 4.Ljubav,u:Leksikontemeljnihreligijskihpojmova,Prometej,Zagreb2005,str.239 243; 5.Zakon,u:Leksikontemeljnihreligijskihpojmova,Prometej,Zagreb2005,str.533 536; 6.Zlo,u:Leksikontemeljnihreligijskihpojmova,Prometej,Zagreb2005,str.550552; iraliteratura: 1.DevadHodi,Osnovnietikipojmovi,u:DevadHodi(priredio),EtikaUvodu islamskoizapadnoetikomiljenje,Fakultetislamskihnauka,Sarajevo2005,str.2334. 2.BooLuji,Zloigrijehsastavnidijeloviivotaipovijesti,u:Kalendarsv.Ante,Svjetlo Rijei,Sarajevo2008,str.3744. 3.IvanBubalo,Bitidobarimatidobro,u:Kalendarsv.Ante,SvjetloRijei,Sarajevo 2008,str.4353. 4.Pokora,u:Leksikontemeljnihreligijskihpojmova,Prometej,Zagreb2005,str.350 353. 5.Vrlina,u:Leksikontemeljnihreligijskihpojmova,Prometej,Zagreb2005,str.525 528.

~5~

IV. DESETBOJIHZAPOVIJEDIDEKALOG (IV.tjedan/trikolskasata) Sadrajiciljnastavnejedinice: Etika i religija nigdje se tako blisko ne susreu sve od proimanja kao to je to u sluaju Dekaloga. Upoznajui se s Dekalogom studenti trebaju uvidjeti da je Dekalog kao zbir zajednikihetikihvrijednostimostizmeuidovstva,kranstvaiislamakojiomoguuje i zahtjeva etiku suradnju vjernika abrahamskih religija u drutvu. Nita manje vano je da studenti uvide da je Dekalog kao saetak naravnog zakona zajednika batina i most izmeu religioznih i nereligioznih ljudi koji omoguuje i zahtjeva njihovu etiku suradnju udrutvu.Dekalogjezajednikaetikabatinaitavaovjeanstva,domovinaovjeka. Prema tome ova nastavna jedinica podrazumijeva slijedee: a) upoznavanje drutveno povijesnog konteksta nastanka Dekaloga: osloboenje izraelskog naroda iz egipatskog ropstva, sklapanje Sinajskog saveza kojemu je Dekalog vrhunac i kruna, odnos etikih zapovijedisinajskogDekalogsetikimzapovijedimaonodobnihnarodaBliskogistoka;b) govor o mjestu, znaaju i nainima tumaenja Dekaloga kroz povijest u idovskoj, kranskoj i islamskoj tradiciji; d) mjesto i znaenje Dekaloga u suvremenom meureligijskom dijalogu; e) mjesto i znaenje Dekalog u suvremenoj etikoj suradnji vjernikainevjernika;d)aktualizacijaDekalogasobziromnasuvremeneizazove; Sugestijazatreisat: ZavrijemetreegsatastudentetrebapotaknutidauvideaktualnostDekalogasobzirom na suvremene izazove u svijetu i naroito u naem bosanskohercegovakom drutvu. Kao polazite i poticaj za to moe posluiti univerzalna formulacija Dekaloga kranskog teologa W. Harrlesona: 1. Nikakvoj zemaljskoj stvarnosti ne iskazuj vrhunsku lojalnost. 2. Ne zlorabi mo religije da bi drugima kodio. 3. Ne postupaj prezirno prema vremenu odreenomzaodmor.4.Nezlostavljajlanoveobitelji.5.Nenanosinasiljeljudskojbrai i sestrama. 6. Ne kri obvezu koja izlazi iz seksualne ljubavi. 7. Ne prisvajaj sebi ivot ni dobra drugih. 8. Ne nanosi tetu drugima zlouporabom ljudskog govora. 9. /10. Ne udi poudno za ivotom ili dobrima drugih. Studenti mogu raditi u vie skupina da bi pokrili sve zapovijedi Dekaloga. Na koncu trebaju razmijeniti uvide do kojih dou. Od velike pomoistudentimamogubitiiknjigenavedeneuirojliteraturi. Obaveznaliteratura: 1. Mato Zovki, Dekalog kao most meu idovima, kranima i muslimanima, u: Vjesnik akovakeisrijemskebiskupije,CXXXIV(2006),broj2,str.103110,

~6~

2. Enes Kari, Deset zapovijedi u novijim komentarima Kur'ana, u: Enes Kari, Kako tumaiti Kur'an? Uvod u komentatorske teorije klasinog perioda, Tugra, Sarajevo 2005,str.307315, 3.MarijanVugdelija,Bojezapovijedi:putokazautentinogivljenjadanas?,Franjevaka visokabogoslovijauMakarskoj,Zagreb1989,itopoglavlje:IV.Zaglavnemisli,str.231 236; iraliteratura: Enciklopedijeiprirunici: 1.Zapovijed,u:Leksikontemeljnihreligijskihpojmova,Prometej,Zagreb2005,str. 541544; 2.Desetzapovijedi,u:Suvremenakatolikaenciklopedija,Laus,Split1998,str.173 175; Knjige: 1.AndrChouraqui,Desetzapovijedidanas(Desetbesjedazapomirenjeovjekas ljudskou),Konzor,Zagreb2005; 2.MarijanVugdelija,Bojezapovijedi:putokazautentinogivljenjadanas?,Franjevaka visokabogoslovijauMakarskoj,Zagreb1989; 3.WalterHarrleson,TheTenCommandmentandHumanRights,FortressPress, Philadelphia1980; lanci: 1.MatoZovki,DesetBojihzapovijediiljudskaprava,u:VelimirBlaevi(priredio), LjudskapravaiKatolikaCrkva,Pravnicentar,Sarajevo2000,str.7798; V. ZLATNOPRAVILOILEXTALIONIS (V.tjedan/trikolskasata) Sadrajiciljnastavnejedinice: Pored Dekalog, vano susretite etike i religije predstavlja zlatno pravilo (naelo uzajamnosti). U poslijemodernistikom drutvu ponaanje koje zagovara zlatno pravilo dobiva na vanosti jer zahtijeva zaokret od solidarnosti praznih rijei i obeanja prema istinskojsolidarnostikojapatnjusvihljudistavljapodistinazivnik,kojapotrebusvihljudi vidi kao vlastitu potrebu, koja na koncu na usud svakog ovjeka gleda kao na vlastiti. Prema tome ova nastavna jedinica u svom prvom dijelu podrazumijeva slijedee: a)

~7~

upoznavanje s nazonou i tumaenjima zlatnog pravila u starim religijama istoka, u filozofskomudrosnim tradicijama stare Grke i Rima kao i u okviru modernih europskih filozofijskih kola; b) upoznavanje s nazonou i nainima tumaenja zlatnog pravila u tradicijama abrahamskih religija; c) novost zlatnog pravila kod Isusa u okviru Govoru na gori (zaokret od razmjerne recipronosti prema bezgraninom altruizmu); d) govor o uzrocimaprivlanostizlatnogpravilazasuvremenogovjeka; Kao svojevrsno negativno naelo uzajamnosti poznato je zakonsko naelo lex talionis koje je prvotno bilo usmjereno zakonskom ograniivanju / reguliranju prakse pretjeranogosveivanja(krvneosvete).ReduciranonakrilaticuOkozaoko,zubzazub zakonsko naelo lex talionis sluilo je i slui za poticanje nasilja u ime religije i nasilja uopekaoizadiskreditiranjareligijakaoljudskojzrelostiprotivnepojave.Razlogjetoda se studenti upoznaju s ovim naelom i njegovim vjerodostojnim tumaenjem, ulogom i primjenom unutar tradicija tri abrahamske religije. Prema tome ova nastavna jedinica u svom drugom dijelu podrazumijeva slijedee: a) upoznavanje s pojavom i znaenjem lex talionisa kod naroda starog Istoka; b) spominjanje i tumaenje lex talionisa u svetim spisima abrahamskih religija; c) upoznavanje sa zlouporabom lex talionisa kroz povijest, posebice njegovim religijskim zlouporabama; d) dometi i ogranienja lex talionisa iz perspektivesuvremenihdostignualjudskecivilizacije; Sugestijazatreisat: Podijeljeniuskupinamastudentimogutragatizaneprimjenomzlatnogpravilaiukazivati istodobno na moguu kreativnu primjenu zlatnog pravila u razliitim podrujima ljudskog ivota kao to su: obitelj (odnos suprunika, odnos roditelja i djece, odnos starijihimlaihgeneracija),graanskihdunosti,odnosaizmeudrava,odnosaizmeu religija, u okviru socijalnih odnosa. Pri tome posebnu panju trebalo bi posvetiti naem kontekstu: Je li kroz povijest na naim podrujima vie prevladavalo naelo zlatnog pravila ili lex talionisa? Je li to mogue promijeniti? Koji bi ti bili konkretni koraci na osobnojikolektivnojrazini,udiplomaciji,gospodarstvu,politici? Obaveznaliteratura: 1.MatoZovki,Zlatnopravilokaojedanodbiblijskihtemeljazaljudskaprava,u: Vjesnikakovakeisrijemskebiskupije,CXXI(2003),broj11,str.715719; 2.MaricaMaros,Zlatnopraviloukranstvuiislamu,u:DijalogomdomiraZbornik radovauastdr.eljkuMardeiu,Franjevakiinstitutzakulturumira,Split2005,str. 272282itopoglavlje:Zlatnopravilouislamu,str.279281. 3.BooLuji,Zlatnopraviloponaanja,u:SvjetloRijei,XXV(2007)2,str.1011. 4.AlenKristi,Lextalionisutradicijiabrahamskihreligija,str.18. 5.AhmedMuazHakki,Moralmuslimana,Bookline,Sarajevo2004,itopoglavlje: elisvomebratuonotoelisebi,str.7377;

~8~

iraliteratura: Enciklopedijeiprirunici: 1.GoldenRule,u:EnciclopediaofReligion(6),ThomsonGale,USA2004,str.3630 3633; 2.GoldeneRegelJudentumu:TheologischeRealenyklopdie,BandXIII,W.de Gryter,Berlin1994,str.570573; Knjige: 1.MuhamedElGazali,EjjuhelVeled(mladiu),Preporod,Sarajevo1978; 2.AdnanSilajdi,40hadisastumaenjem,IslamskazajednicauRBiH/Muftijstvo Zenica,Zenica(bezgodine); lanci: 1.MatoZovki,Zlatnopraviloukanonskimevaneljima(Mt7,12;Lk6,31),u:Marijan Vugdelija(priredio),Govornagori(Mt57)Zbornikradovameunarodnog znanstvenogskupaSplit(1213.prosinac2003),SlubaBoja,Split2004,str.291318; 2.MaricaMaros,Zlatnopraviloukranstvuiislamu,u:Dijalogomdomira(Zbornik radovauastdr.eljkuMardeiu),Franjevakiinstitutzakulturumira,Split2005,str. 272282; 3.MarinkoVidovi,Antiteze:Povijesnislijedililom(Mt5,2148),u:MarijanVugdelija (priredio),Govornagori(Mt57)Zbornikradovameunarodnogznanstvenogskupa Split(1213.prosinac2003),SlubaBoja,Split2004,str.61108; 4.AntoPopovi,Govornagoriusuvremenomidovstvu(Mt5,1748),u:Marijan Vugdelija(priredio),Govornagori(Mt57)Zbornikradovameunarodnog znanstvenogskupaSplit(1213.prosinac2003),SlubaBoja,Split2004,str.319358; 5.Huseinozo,Smrtnakazna(kisas),u:Huseinozo,Kuran'skestudijeIzabranadjela (KnjigaDruga),ElKalemFakultetislamskihnauka,Sarajevo2006,str.120122; 6.MuhammedAsad,PorukaKur'ana,ElKalem,Sarajevo2004ito:str.145146. VI. SPECIFINOSTIDOVSKEETIKE (VI.tjedan/trikolskasata) Sadrajiciljnastavnejedinice: Bogata etika batina idovske religijske tradicije zasluuje posebnu studentsku pozornost iz dva razloga. Njome su se dale nadahnuti, preuzimajui esto njezine sadraje, kranska i islamska religijska tradicija. No, idovska etika batina nadahnula

~9~

je i uvelike oblikovala takoer i nereligijske etike tradicije nastale na Zapadu. Prema tome ova nastavna jedinica podrazumijeva slijedee: a) upoznavanje vanosti i mjesta etikeunutaridovstva;b)govorospecifinostiidovskogstarozavjetnogetosauodnosu na etos drugih naroda s kojima je idovski narod dolazio u doticaj u razdoblju dok se idovski starozavjetni etos oblikovao; c) upoznavanje s ulogom i znaenjem starozavjetnih proroka za oblikovanje idovske etike tradicije (naroito glede osobna odgovornost); d) govor o razliitim vrstama etikih zapovijedi idovske tradicije s obzirom na njihovu porijeklo, obvezatnost i smisao; e) govor o vanosti skraenog Dekaloga (sedam micva Noinim sinovima); f) upoznavanje s vanim povijesnim paradigmama idovske etike; d) naznake o zadaama obnove idovske etike s obzirom nasuvremeneizazoveuokvirudanaspostojeihidovskihzajednica; Sugestijazatreisat: Zavrijemeovogsata,ovisnoopreostalomvremenu,veasepanjamoeposvetiti nekimodkljunihlikovazaoblikovanjeidovskeetike(Mojsije,starozavjetniprorociili MosesMaimonides)apredmetstudentskerasprave/diskusijemoebitiipitanje utjecajaidovskeetiketradicijenaoblikovanjezapadnjakecivilizacijekakoopenito takoinjezinihetikihfilozofskihtradicija. Obaveznaliteratura: 1.JohnCorrigan(idrugi),AComparativeIntroductiontoMonotheisticReligions, PrenticeHall1997,itounutarPARTV/CHAPTER13:EthicsinJudaism,str.278295; iraliteratura: 1.KotelDaDon,MicveBojenaredbeidovima,u:KotelDaDon,idovstvo(ivot, teologijaifilozofija),Profil,Zagreb2004,str.335350. 2.KotelDaDon,SedammicvaNoinimsinovima,u:KotelDaDon,idovstvo(ivot, teologijaifilozofija),Profil,Zagreb2004,str.351357. 3.KotelDaDon,Pravoietika,u:KotelDaDon,idovstvo(ivot,teologijaifilozofija), Profil,Zagreb2004,str.577507. 4.VjekoBooJarak,Biblijskiproroci,Slovoznak,Plehan2002. 5.HansKng,DasJudentum,Piper,MnchenZrich1999;

~10~

VII. SPECIFINOSTKRANSKEETIKE (VII.tjedan/trikolskasata) Sadrajiciljnastavnejedinice: Specifinostisreditekranskogetosaneine pojedinezapovjediilietikanaelanego osoba Isusa Krista. Drukije kazano: utjelovljenje kranskog naina ivota i djelovanja, kranskog etosa, osoba je Isusa Krista. Uvaavajui reeno, ova nastavna jedinica podrazumijevala bi slijedee: a) upoznavanje vanosti i mjesta etike unutar kranstva; b) upoznavanje s kljunim mjestima iz Isusova ivota (rijei i djela) koja e posluiti kasnije kao normativ za oblikovanje kranske etike, a ujedno pokazati na istodobni kontinuitet i diskontinuitet izmeu idovskog i kranskog etosa, u to spada Isusov govor o volji Bojoj kao najveoj normi ljudskog djelovanja, Isusov govor o dobrobiti ovjeka kao trajnom sadraju volje Boje, Isusova osuda i naputanje kazuistike, legalizma i samopravednosti, uzimanje ljubavi kao kriterija pobonosti i cjelokupnog djelovanja kod Isusa, ljubav prema neprijatelju kao vrhunac isusovske etike; c) upoznavanje s povijesnim paradigmama kranske etike kroz povijest (patristika, skolastika, kazuistika, poslijekoncilska); d) govor o razliitim naglascima i polazitima s obzirom na moralnu teologiju u katolikoj, pravoslavnoj i protestantskoj kranskoj tradiciji;f)naznakeonekimspecifinimpitanjimakranskemoralneteologijekaotosu koncept istonog grijeha, koncept osobne ispovijedi i vanost odnosa izmeu boanske milosti i ljudskih djela (pitanje milosti); d) dvije vjernosti, vjernost Evanelju i vjernost znakovimavremena(suvremenomkontekstu)kaotrajnaobvezaiizazovkranskeetike; d)naznakezadaesuvremeneobnovekranskeetikesobziromnasuvremeneizazove; Sugestijazatreisat: Za vrijeme ovog sata, ovisno o preostalom vremenu, vea panja se moe posvetiti nekim od kljunih likova, pored Isusa, za oblikovanje kranske etike (Pavao, Augustin, Luter, Toma Akvinski), a predmet studentske rasprave / diskusije moe biti i razgovor o ljubavi prema neprijatelju i radikalnom nenasilju / mirotvorstvu to se predstavljaesto s pravom vrhuncem kranske etike pri emu treba ukazati / upoznati neke likove iz kranske povijesti (i izvan nje) koji su ta naela / vrijednosti dosljedno ivjeli (Franjo Asiki, Martin Luther King, Mahatma Gandhi, Frank Buchman, Rigoberta Mench ili Oscar Romero) nasuprot ope poznatim primjerima estog negiranja ljubavi prema neprijateljuinenasiljaukranskojpovijesti.

~11~

Obaveznaliteratura: 1.JohnCorrigan(idrugi),AComparativeIntroductiontoMonotheisticReligions, PrenticeHall1997,itounutarPARTV/CHAPTER14:EthicsinChristianity,str.296322; 2.KarlBarth,Kranskaetika,u:KarlBarth,Teolokieseji,Exlibris,Rijeka2008,str.91 98; iraliteratura: Enciklopedijeiprirunici: 1.udoree,kransko,u:Suvremenakatolikaenciklopedija,Laus,Split1998,str. 163165; 2.Teologija,moralna,u:Suvremenakatolikaenciklopedija,Laus,Split1998,str.966 967str. Knjige: 1.MarcianoVidal,Kranskaetika,UPT,akovo2001; 2.HansKng,Bitikranin,KonzorSynopsis,SarajevoZagreb2002; 4.AlisterE.McGraht,Uvodukranskuteologiju,ExlibrisTeolokifakultetMatija VlaiIlirik,RijekaZagreb2007; 5.KatekizamKatolikeCrkve,HBKGK,Zagreb1994; lanci: 1.MarcianoVidal,Novijepreobrazbeiperspektivezabudunostuteolokojetici,u: RosinoGibellini(urednik),TeolokeperspektivezaXXI.stoljee,KS,Zagreb2006,str. (upisati). VIII. SPECIFINOSTISLAMSKEETIKE (VIII.tjedan/trikolskasata) Sadrajiciljnastavnejedinice: Vrhunac islamske vjere predstavlja dobar ahlak (lijepo ponaanje). Do njega se stie inei dobro u predanosti Bogu to i jest istinski dihad: velika borba sa samim sobom, napor i nutarnja borba koja za cilj ima asimiliranje svojstava Bojih u granicama ljudskih mogunosti koja su sabrana u 99 lijepih Allahovih imena. Na to ovjeka muslimana potie,utomemupomaeiprematomegausmjeravaislamskanaukaomoralu(ilmul ahlak). Prema tome ova nastavna jedinica podrazumijeva slijedee: a) upoznavanje

~12~

vanosti i mjesta etike unutar islama; b) govor o odnosu islamskog nauka o moralu i islamske pravne nauke (erijata); c) govor o temeljnim izvorima islamske etike (Kur'an i Hadis) te njihovom mjestu i znaenju u islamskoj tradiciji kroz povijest do danas; d) govor o vanosti udoredne motivacije, to jest namjere (nijeta) u islamskoj etikoj tradiciji glede vrednovanja ljudskih djela (ljubav prema Allahu, ljubav prema Poslaniku i ljubav radi Allaha); e) upoznavanje s razliitim pravnim klasifikacijama ljudskih djela (obvezujue pravne norme); f) upoznavanje s nekim od temeljnih etikih vrijednosti unutar islamske etike tradicije, njihovom ukorijenjenou i poimanjem u islamu, meu kojimaposebnomjestozauzimapravednost;g)govororazliitimparadigmamaislamske etike i njihovim glavnim predstavnicima (islamska tradicionalistika etika, sufijska etika, filozofska i reformistika etika); h) naznake zadae suvremene obnove islamske etike s obziromnasuvremeneizazove; Sugestijazatreisat: Za vrijeme ovog sata, ovisno o preostalom vremenu, vea panja se moe posvetiti nekim od kljunih likova za oblikovanje islamske etike kao to je bez sumnje AlGazali. Predmet studentske rasprave / diskusije moe biti i razgovor o novim naglascima reformistike islamske etike (Afgani, Abduhu ili Ikbal) kao i razgovor o konceptu 99 lijepihAllahovihimenaipotragomzamjestimauKur'anugdjesespominju. Obaveznaliteratura: 1.JohnCorrigan(idrugi),AComparativeIntroductiontoMonotheisticReligions, PrenticeHall1997,itounutarPARTV/CHAPTER15:EthicsinIslam,str.323338; 2.NerkezSmailagi,EtikiplanKur'ana,u:DevadHodi(priredio),EtikaUvodu islamskoizapadnoetikomiljenje,Fakultetislamskihnauka,Sarajevo2005,str.3544; iraliteratura: Knjige: 1.HansKng,DerIslam(Geschichte,Gegenwart,Zukunft),Piper,MnchenZrich2004; 2.AhmedMuazHakki,Moralmuslimana,Bookline,Sarajevo2004; 3.EbuHamidMuhammedElGazali,Normeponaanjauislamskombratstvu,Libris, Sarajevo2001; 4.M.M.arif,Historijaislamskefilozofijeskratkimpregledomdrugihdisciplinai suvremenerenesanseuislamskimzemljama(I),AugustCesarec,Zagreb1998,ito poglavljeVIII,EtikauenjaQur'ana,str.176196; 5.MuhammedHamidullah,MuhammedA.S.(knjigaII),Zagreb1997,ito Naslov:Muhammedovvjerski,moralniisocijalninauk,str.5374);

~13~

6.EnesLjevakovi(urednik),UsulIFikhHrestomatija,Fakultetislamskihnauka, Sarajevo2005; lanci: 1.Huseinozo,Etikakaovrlovaanelementopesreeiblagostanja,,u:Huseinozo, IslamuvremenuIzabranadjela(KnjigaPrva),ElKalemFakultetislamskihnauka, Sarajevo2006,str.197199; 2.Huseinozo,Suvremeniivotietika,u:Huseinozo,IslamuvremenuIzabrana djela(KnjigaPrva),ElKalemFakultetislamskihnauka,Sarajevo2006,str.238244; 3.Huseinozo,Halaliharam,u:Huseinozo,Kuran'skestudijeIzabranadjela(Knjiga Druga),ElKalemFakultetislamskihnauka,Sarajevo2006,str.516520; IX. EKOLOKAETIKARELIGIJSKIUTEMELJENA (IX.tjedan/trikolskasata) Sadrajiciljnastavnejedinice: Tradicije sve tri proroke religije idovstva, kranstva i islama proima duboka ekoloka svijest koja u sve tri tradicije ima zajedniko izvorite: vjeru u Boga kao Stvoriteljasvemira.Suoenisasveobuhvatnomekolokomkrizom,akioptubomdasu izvjeaostvaranjusvijetaiovjekausvetimspisimanjihovihreligijapridonijelirazmahu ekoloke krize, vjernici abrahamskih religija danas iznova upoznaju u kojoj mjeri je ekoloka svijest ne samo nazona u njihovim religijskim tradicijama nego i da je ona sastavni i neporecivi dio cjelovite i istinske vjere. Ne moe se potovati Stvoritelja a istodobno ne potovati bezobzirno iskoritavati iliak unitavati Stvoriteljeva dobra stvorenja:prirodu,ivotinjeibiljke.Krozovunastavnujedinicustudentisestogatrebaju upoznati s nazonou ekoloke svijesti u tradicijama abrahamskih religija i suvremenim buenjem ekoloke svijesti meu vjernicima abrahamskih religija. Cjelovita vjera od vjernika bezuvjetno trai da daju vlastiti obol nadvladavanju ekoloke krize, zaokretu od mentaliteta obiljeenog rasipanjem vode i energije, zagaivanjem zraka, vode i zemlje ka mentalitetu orijentiranom prema trajnom i solidarnom razvoju, odgovornom za budue generacije, sigurnost i opstanak uope. Prema tome ova nastavna jedinica podrazumijeva slijedee: a) upoznavanje s razliitim oblicima ekoloke krize i njezinim glavnim uzrocima; b) govor o nastanku ekolokog pokreta i odnosu nereligijskih i religijskih ekolokih etika (s naglaskom na napetosti izmeu biocentrizma i antropocentrizma); d) svetopisamska izvjea o stvaranjuovjeka i svijeta: legitimizacija ili osuda uzroka ekoloke krize (razliiti koncepti i shvaanja slike i uloge ovjeka s obzirom na prirodu) e) konkretno upoznavanje s kljunim mjestima nazonosti ekoloke svijesti u religijskim tradicijama: 1) kod utemeljitelja religija (rijei i djela); 2) u svetim spisima; 3) govor o ekolokoj pozadini nekih svetkovina i obreda; 4) u tradiciji (posebno

~14~

koncept govora o prirodi kao boanskoj objavi); 5) upoznavanje s velikanima religijskih tradicija, preteito misticima, koji su ivjeli kozmiku duhovnost kao to su Franjo Asiki ili T. P. Chardin (katolika tradicija), Silvan s monake gore Atos ili Serafino Sarov (pravoslavna tradicija), Rumi i Attar (islamska sufijska tradicija); e) upoznavanje sa suvremenim ekolokim naukom abrahamskih religija (dokumenti i izjave); f) govor o povezanosti religijske ekoloke etike sa socijalnom pravdom i feminizmom (fenomen ekofeminizma); f) govor o mjestu ekologije u meureligijskom i opedrutvenom dijalogu; Sugestijazatreisat: Zavrijemeovogsata,ovisnoopreostalomvremenu,studentisemoguupoznatisvanim nositeljimaekolokesvijestiupojedinimreligijskimtradicijama,aodposebnevanostibi bila diskusija / razgovor studenata o ekolokoj svijesti openito kod nas i o moguem doprinosu vjernika buenju ekoloke svijesti u naem drutvu kroz konkretan meureligijskidijalognapodrujuekologije:kolikojenazoan,kolikojepotreban,tosu muprepreke,kakobikonkretnomogaoizgledati? Obaveznaliteratura: 1.Priroda(Ekologija)u:Leksikontemeljnihreligijskihpojmova,Prometej,Zagreb 2005,str.385388. 2.KotelDaDon,Skrbzaokoliuidovstvu,u:KotelDaDon,idovstvo(ivot,teologijai filozofija),Profil,Zagreb2004,str.141143. 3.AlisterE.McGraht,Uvodukranskuteologiju,ExlibrisTeolokifakultetMatija VlaiIlirik,RijekaZagreb2007,itonaslov:Stvaranjeikranskipristupekologiji,str. 301302. 4.MarinkoPerkovi,Ekolokasvijestimperativsigurnebudunosti,u:BooVuletai AnteVukovi(urednici),OdgovornostzaivotZbornikradovasaznanstvenog simpozijaodranoguBakojVodi(1.3.listopada1999),Franjevakiinstitutzakulturu mira,Split2000itonaslovUlogakranstvauoblikovanjuekolokesvijesti,str.399402. 5.Ekologija/Okoli,u:Suvremenakatolikaenciklopedija,Laus,Split1998,str.241; 6.DevadHodi,Islamskireligijskiosnovizasvjetskuekolokuetiku,u:DevadHodi (priredio),EtikaUvoduislamskoizapadnoetikomiljenje,Fakultetislamskihnauka, Sarajevo2005,str.267278; iraliteratura: Knjige: 1.SeyyedHosseinNasr,Susretovjekaiprirodeduhovnakrizamodernogovjeka,El Kalem,Sarajevo2001;

~15~

2.BooVuletaiAnteVukovi(urednici),OdgovornostzaivotZbornikradovasa znanstvenogsimpozijaodranoguBakojVodi(1.3.listopada1999),Franjevakiinstitut zakulturumira,Split2000; 3.IvanCvitkovi,Religije,religijskezajedniceiekologija,u:IvanCvitkovi,Socijalna nauavanjaureligijama,NacionalnaiuniverzitetskabibliotekaBiH,Sarajevo2007,str. 272284. lanci: MiroJeleevi,StvorenpouzorunaBogaSlikaovjekaukranskojtradiciji,u:Bosna Franciscana,23(2005),str.1722. X. SOCIJALNAETIKARELIGIJSKIUTEMELJENA (X.tjedan/trikolskasata) Sadrajiciljnastavnejedinice: Socijalna misao proima tradicije sve tri abrahamske religije, a oituje su u vjernikoj obvezi zatite drutveno i gospodarsko slabih iza ega stoji slika Boga osjetljivog na ljudsku patnju uijim oima prednost uvijek uivaju upravo slabi (boanska perspektiva uvijek je perspektiva siromanih). Za sve tri abrahamske religije vrijedi: iskvarena je i dvolinavjeraizkojejeiskljuenaaktivnabrigazaslabeilikoja,jogore,sluikaokrinka zaiskoritavanjeslabihiopravdavanjesocijalnonepravednihdrutvenihimeunarodnih struktura. Ujedno za sve tri tradicije vrijedi: osobna i zajedniarska solidarnost sa siromanima u vidu milostinje (obvezne ili dobrovoljne svejedno) ne moe zamijeniti obvezatnu proroku kritiku i borbu vjernika / vjerskih zajednica protiv socijalne nepravde, nakaradnih gospodarskih sustava u i meu dravama, osobito protiv zloporabe religije za opravdavanje takvih sustava. Prema tome ova nastavna jedinica podrazumijeva slijedee: a) konkretno upoznavanje s kljunim mjestima nazonosti socijalne svijesti u religijskim tradicijama: 1) kod utemeljitelja religija (rijei i djela); 2) u svetim spisima; 3) govor o socijalnoj pozadini nekih svetkovina / obreda i ustanovama (vjernikim dunostima) kroz koje se oituje solidarnost za gospodarski slabe; 4) u tradiciji; 5) upoznavanje s velikanima religijskih tradicija koji su na proroki nain ivjeli solidarnost sa siromanima traei u tome smislu i obnovu vjerskih zajednica iz kojih su potekli (sufijska tradicija u islamu i prosjaki redovi u kranstvu) b) govor o dvoznanoj povijesnoj ulozi religija glede socijalne pravde: opravdateljice socijalne nepravde i poticateljice borbe protiv socijalne pravde; c) upoznavanje sa suvremenim socijalnim naukom abrahamskih religija (dokumenti i izjave); d) govor o teologijama osloboenja u okviru abrahamskih religija kao znaku probuene socijalne svijesti vjernika f) govor o mjestusocijalneetikeumeureligijskomiopedrutvenomdijalogu;

~16~

Sugestijazatreisat: Za vrijeme ovog sata, ovisno o preostalom vremenu, predmet razgovora / diskusije studenata trebalo bi biti kritiko usporeivanje socijalnog nauka pojedinih religija i njegove primjene u svijetu i posebice u naem bosanskohercegovakom drutvu. Kao poticaj mogu posluiti primjeri boraca za socijalnu pravdu iz pojedinih religijskih tradicija, dakako putem nenasilja, kakav je primjerice bio Oscar Romero (katolika tradicija)iliAbdulGaffarKhan(islamskatradicija). Obaveznaliteratura: 1.Dobroinstvou:Leksikontemeljnihreligijskihpojmova,Prometej,Zagreb2005,str. 111114; 2.DrutveninaukCrkveu:Suvremenakatolikaenciklopedija,Laus,Split1998,str. 197199; 3.Teologijaosloboenjau:Suvremenakatolikaenciklopedija,Laus,Split1998,str. 968974; 4.Siromasiu:Suvremenakatolikaenciklopedija,Laus,Split1998,str.886; 5.Huseinozo,Islamskedunostipremasiromanima,u:Huseinozo,Islamuvremenu Izabranadjela(KnjigaPrva),ElKalemFakultetislamskihnauka,Sarajevo2006,str. 125129; 6.M.M.arif,Historijaislamskefilozofijeskratkimpregledomdrugihdisciplinai suvremenerenesanseuislamskimzemljama(I),AugustCesarec,Zagreb1998ito: poglavljeIX:EkonomskaipolitikauenjaQur'ana,str.197208; iraliteratura: Knjige: 1.IvanCvitkovi,Religije,religijskezajedniceisiromatvo,u:IvanCvitkovi,,Socijalna nauavanjaureligijama,NacionalnaiuniverzitetskabibliotekaBiH,Sarajevo2007,str. 137156. 2.MuhammedHamidullah,MuhammedA.S.(knjigaII),Zagreb1997,ito:naslov Muhammedovvjerski,moralniisocijalninauk,str.5374. 3.LeonardBoff,Njenostisnaga(FranjoAsikitivozasiromane),SvjetloRijei, Sarajevo,1988; 4.HansKng,Bitikranin,KonzorSynopsis,SarajevoZagreb2002itonaslovKoji siromasi?,str.360365.inaslovSlobodaodpritiskanapotronju,str.826829. 5.JohannBaptistMetz,Politikateologija,KS,Zagreb2004; 6.ReidHafizovi,Onaelimaislamskevjere,Bemust,Zenica1996,itonaslov:Novi naglasciusuvremenommuslimanskommiljenju,str.241259.

~17~

lanci: 1.Huseinozo,Socijalnamisaouislamu,u:Huseinozo,Kuran'skestudijeIzabrana djela(KnjigaDruga),ElKalemFakultetislamskihnauka,Sarajevo2006,str.153154; 2.Huseinozo,Sutinadobroinstva,u:Huseinozo,Kuran'skestudijeIzabranadjela (KnjigaDruga),ElKalemFakultetislamskihnauka,Sarajevo2006,str.112113; 3.Huseinozo,IslamZekat,u:Huseinozo,IslamuvremenuIzabranadjela(Knjiga Prva),ElKalemFakultetislamskihnauka,Sarajevo2006,str.368378; XI. BIOETIKAIRELIGIJA (XI.tjedan/trikolskasata) Sadrajiciljnastavnejedinice: Ciljnavedenetemejedastudentisteknuosnovnespoznajeobioeticikaointegrativnoj biocentrikojetici.UtomsmisluetemaBioetikaireligijasadrinskiodgovoritina sljedeapitanja:a)Pojaminastanakbioetike;b)Predmetbioetike;c)Antropocentrizam vs.Biocentrizam;d)ivot:oblici,izvorismisao;e)Ljudskaosobainjezinotijelo;f) Bioetikakaosusretetikeireligije; XII. NETIKAIRELIGIJSKISVJETONAZOR (XII.tjedan/trikolskasata) Sadrajiciljnastavnejedinice: Jedna od vaeih definicija bioetike kao zdruivanja biolokog znanja sa znanjem o ljudskim vrijednosnim sustavima (Van Rensselaer Potter) nuno upuuje na vrlo iroku zadau koja je postavljena pred ovu mladu znanost. Shodno tome, promiljanje odnosa ovjeka i interneta kao nove zajednice i netike kao traganja za savjeu virtualnog svijeta, odvodi nas u sajbersferu kao sferu etvrte dimenzije prostora. Djelovanje u ovomonlineprostorunameeredefinicijupojmovaidentiteta,komunikacije,drutvene grupe i na koncu kulture. Stoga je cilj teme da studenti steknu osnovne spoznaje o moralnim odnosima u umreenom svijetu, odnosno virtualnom svijetu i modelima religijskeinterakcijenainternetu.

~18~

XIII. RELIGIJAIGLOBALNIMEDIJI (XIII.tjedan/trikolskasata) Sadrajiciljnastavnejedinice: Ova tema ima cilj da o religiji govori u kontekstu ekspanzije kako medija tako i novih vjerskih pokreta sa posebnim akcentom na promoviranje religijskih svjetonazora u globalnim medijima, posebno elektronskim. Zato u okviru ove teme studenti trebaju stei osnovna znanja o globalnim medijima i njihovom uticaju na iri drutveni diskurs, samimtimeinainterreligijskidijalogusuvremenomsvijetu. XIV. KLONIRANJEIEUTANAZIJASUSRETBIOETIKEITEOLOGIJE (XIV.tjedan/trikolskasata) Sadrajiciljnastavnejedinice: Kloniranje ovjeka je oduvijek poticalo matu ljudi. Fantastika i znanost pribliili su se nakon objave znanstvenoglanka u listu Nature, 27. veljae 1997., o kloniranju ovce Dolly. Time je nametnuta jedna od najveih moralnih dilema ljudske civilizacije: da li je moralno opravdano kloniranjeovjeka ili ne. U ove rasprave ukljuili su se podjednako biolozi,bioetiariiteolozi.Zadaaovepodtemejadaizneseetikeiteolokeargumente o opasnostima koje prijete ukoliko se legalizira kloniranje ovjeka. Isto tako, pri spomenu rijei eutanazija ( gr. dobra smrt ) u svakodnevnoj komunikaciji pomisli u prvom redu na oduzimanje ivota na smrt bolesnih i neizljeivih bolesnika. Ali, s druge strane, postoji sumnja u mogunost zloupotrebe humanog umiranja, nespojivost lijenikogpozivasaoduzimanjemivota,etikeimoralnedileme,vjerskastajalitakoja osuujuisamupomisaonaeutanaziju,jersmatrajudajeivotdarbojikojitrebauvati i odravati. Zato e se u okviru ove podteme iznijeti argumenti za i protiv eutanaziju iznoenjemetikihiteolokihstajalitaoovomproblemu.

~19~

XV. SVJETSKIETOS (XVtjedan/trikolskasata) Sadrajiciljnastavnejedinice: Projekt za svjetski etos predstavlja jedinstven odgovor, znanstveno utemeljen i razraen, na sveobuhvatnu i mnogoliku krizu suvremene civilizacije: orijentacijsko vrijednosnu, bez sumnje etiku krizu. Globalizacija svjetskih problema zahtijeva globalizaciju etosa i ljudske odgovornosti to zagovara i na to to potie projekt za svjetski etos. Njegova vrijednost oituje se i u tome to ne zagovara na iskljuiv nain meusobnuetikusuradnjuidijalogreligioznihljudinegotusuradnjuidijalogproiruje i na nereligiozne ljude udarajui temelje za koaliciju religioznih i nereligioznih ljudi u nadvladavanju suvremene etike krize na osnovi svima zajednikih etikih vrijednosti. Prema tome ova nastavna jedinica podrazumijeva slijedee: a) upoznavanje s povijeu nastanka ideje svjetskog etosa i potom Deklaracije za svjetski etos; b) upoznavanje sa sadrajem, motivacijom i naglascima Deklaracije za svjetski etos; c) upoznavanje s problemima pri oblikovanju svjetskog etosa i glavnim prigovorima iz pojedinih religijskih tradicija; d)upoznavanje s ukorijenjenou pojedinih naela i vrijednosti svjetskog etosa u svim velikim svjetskim religijama kao i u velikim humanistikim filozofskomudrosnim tradicijama svijeta; e) razvidjeti to konkretno pojedino naelo i vrijednost svjetskog etosa znai za pojedina podruja ljudskog ivota u suvremenom kontekstu: obitelj, politika,gospodarstvo,obrazovanje,mediji,medicina,ekologija,seksualnost; Sugestijazatreisat: Za vrijeme ovog sata, ovisno o preostalom vremenu, predmet diskusije / razgovora studenata moe biti pitanje o korisnosti i perspektivama projekta svjetskog etosa za odnose u drutvu i meu religijama kod nas. Podijeljeni u vie skupina, studenti mogu raditi na dokazivanju ukorijenjenosti pojedinih naela i uputa na kojima je utemeljen svjetski etos (naeo ljudskosti i uzajamnosti i upute Ne kradi! Ne lai! Ne ubije! Ne sagrijei bludno!) u pojedinim religijskim tradicijama a potom razgovarati kako bi se ta naela i upute trebale i mogle ostvariti u naem drutvu (u politici, odgoju, gospodarstvu,mediciniiliobitelji). Obaveznaliteratura: 1.Deklaracijaosvjetskojetici,HrvatskiogranakSvjetskekonferencijereligijazamir (WCRP),Zagreb1993;(dostupnatakoernaInternetstraniciwww.weltethos.org odnosnonaslubenojstranicaZakladezasvjetskietos); 2.AlenKristi,Projektsvjetskogetosamoguiokvir,smjerokazisadraj meureligijskogdijalogauBiH,u:Motrita,41/2008,str.113121.

~20~

iraliteratura: Dokumenti: 1.Opedeklaracijeljudskihdunosti,u:BosnaFranciscana,XV(2007),broj26, Franjevakateologija,Sarajevo,str.283288; Prirunici(kolski): 1.StephanSchlensog/WalterLange(Hrsg.),WeltethosinderSchule (UnterrichtsmaterialienderStiftungWeltethos),StiftungWeltethos,Tbingen2007; 2.Weltreligionen,Weltfrieden,Weltethos,StiftungWeltethos,Tbingen2000; Knjige: 1.HansKng,ProjektWeltethos,Piper,Mnchen1990; 2.HansKng(Hrsg.),DokumentationzumWeltethos,Piper,Mnchen2002; 3.HansKng(Hrsg.),JazumWeltethos,Piper,Mnchen1995; 4.HansKng,WeltethosfrWeltpolitikundWeltwirtschaft,Piper,Mnchen1997; 5.HansKng,Svjetskiethoszasvjetskupolitiku,Intercon,2007,Zagreb; 6.HansKng,Svjetskiethoszasvjetskogospodarstvo,Intercon,2007,Zagreb; 7.HansKng(Hrsg.),GlobaleUnternehmenglobalesEthos,FAZ,FrankfurtamMain 2001; 8.HansKng/KarlJosefKuschel(Hrsg.):WissenschaftundWeltethos,Piper,Mnchen 1998; 9.HansKng,SpurensucheDieWeltreligionenaufdemWeg,Piper,MnchenZrich 1999;(uzsedamdokumentarnihfilmovaovelikimsvjetskimreligijama) lanci: 1.HansKng,Ljudskapravailjudskeodgovornosti,u:BosnaFranciscana,XV(2007),broj 26,Franjevakateologija,Sarajevo,str.243249 2.HansKng,Dugiputdosvjetskogetosa,u:BosnaFranciscana,XIV(2006),broj25, Franjevakateologija,Sarajevo,str.519; 3.AlenKristi,ProjektsvjetskogetosauBiH,u:BosnaFranciscana,XV(2007),broj26, Franjevakateologija,Sarajevo,str.250252 4.MartinBauschke,Projektsvjetskogetosasmuslimanskoggledita,u:Znakovi vremena,10(2007),broj35/36,NaunoistraivakoginstitutaIbnSinaSarajevo,str. 6674; 5.MatoZovki,Univerzalnimoralumeureligijskomdijaloguisuradnji,u: Vrhbosnensia,VIII(2004),br.2,str.281303;

~21~

6.SlavkoPlatz,Naelasvjetskeetikeireligije,u:Vjesnikakovakeisrijemskebiskupije, CXXXI(2003),broj11,str.723728; LITERATURAZANASTAVNEJEDNICEI,XI,XII,XIII,XIV Obaveznaliteratura eljkokuljevi:OdsofistadoNietzschea(kratakpregledetikihproblema),Zenica, 2000.(str.11.do15.,29.do84.) PeterSinger:Praktinaetika,Beograd,2000.(str.176.do200.) Anteovi:Etikaibioetika,Zagreb,2005.(str.19.do34.) SpahijaKozli:Netikakaonovibioetikiizazov.Ili:oigrivirtualnihidentiteta;u:Zbornik Islamskogpedagokogfakulteta,Zenica,2008.godine(str.267.do275.) HansGeorgGadamer:Pohvalateoriji,Beograd,1996.(str.139.do160.) Bioetika,etikaiskuenjaznanostiidrutva,Zagreb,1998.(ur.IvanCifri)(str.119.do 131.) Izbornaliteratura WilliamL.Reese:Renikfilozofijaireligija,Beograd,2004. NadaGosi:Bioetikainvivo,Zagreb,2005. ManuelCastells:Internetgalaksija,Zagreb,2003. VelimirValjan:Bioetika,Zagreb,2004. AnteKusi:Humanizamikranstvo,Zagreb,1995. FriedrichNietzsche:Antihrist,Beograd,1986. NenadHlaa:Prilograspraviozabranikloniranjaljudskihbia,Zbornikpravnogfakulteta SveuilitauRijeci,1999.V.20broj1 PekkaHimanen:Hakerskaetika,Zagreb,2002. WernerJaeger:Humanizamiteologija,Beograd,2002. Esadimi:Svetoisvjetovno,Zagreb,1992. II.Metodologija: Studenti su obavezni da, uz prisustvo na predavanjima i vjebama, proitaju cjelokupan sadraj obavezne literature, te da urade i uspjeno odbrane jedan seminarski rad na zadatu temu. Osim toga, studenti e biti podsticani na interaktivni dijalog o svim temamauokvirukursatoeseuzetiuobzirnaispitu.Nakontogastiuuslovzaizlazak na usmeni ispit. Evidencija o aktivnostima studenata (predavanja, vjebe, seminarski radovi, aktivnost na nastavi) bite voena na posebnim formularima sciljem uvida da li jestudentstekaopravoizlaskanausmeniispit.

~22~

III.Ocjenjivanje OcjenjivanjestudenatatokomnastaveeseprovoditipremaECTSstrukturikursaito: Predavanja Vjebe Seminarskirad Aktivnost Usmeniispit UKUPNO 1 0,5 0,5 0,5 2,5 5 20% 10% 10% 10% 50% 100%

~23~

BITIOVJEKIBITIKRANIN
Hans Kng, Biti ovjek i biti kranin, u: Hans Kng, Biti kranin, Konzor Synopsis, SarajevoZagreb2002,str.733748. I preesto je dokazuje to povijest kranske Crkve, teologije i duhovnosti kranski ivot iao na raun ljudskoga. No, je li to pravi kranski ivot? Za mnoge je onda postojao jedan jedini izbor: ljudski ivot na raun kranskog. No, je li to pravi ljudski ivot? U svjetlu novih uvida u razvoj ljudskog drutva i novog promiljanja kranske poruke,kakosmoihovdjeupoznali,nameesenovoodreenjeodnosa:Kakoseupravo s obziram na djelovanje odnose ljudski i kranski zivot? Tako se sada pitanje s poetka moralajtmotivskivratiti. 1.Normeljudskoga Iz puste samozatajnosti i samoodricanja, tako se ini ponekom nekraninu, 1 1 kraninzapostavljasvojesamoostvarenje.Kranindaeli,dodue,bitinaraspolaganju ovjeku, ali je preesto i sam premaloovjek. Da pun dobre volje eli spasavati druge, a sam nikada nije nauio dobro plivati. Da navijeta spasenje svijeta, no uvjetovanost okoline ne prepoznaje. Da ima velike programe ljubavi, a svoju vlastitu pretprogramiranost ne uvia. Da se brine za duu drugih, a komplekse svoje vlastite psihe ne prepoznaje. Takvo precjenjivanje i preoptereenost ljubavi prema blinjemu, sluenja,predanostidaisuvielakoodvodiuneuspjeh,urezignacijuifrustraciju. Zaista: Nije li nedostatak ovjetva razlog zbog kojeg se kranstvo esto ne shvaa ozbiljno?Nijelinedostatakpravogi punogovjetvaupravo uslubenihreprezentanata i eksponenata Crkve razlog zbog kojega se kranstvo kao istinska ljudska mogunost ne potuje ili pak odbija? Ne treba li stremiti optimalnom razvoju pojedine osobe: humanizaciji cijele osobe u svim njezinim dimenzijama, takoer u nagonskim i osjeajnim slojevima? Kranstvo bi moralo biti pokrivanoovjestvom. Ne na raun, ve ukoristovjetvapotrebnojeafirmirationekransko. To se ljudsko, meutim, danas vie no ikada mora sagledavati u njegovoj drutvenoj promjeni. Ranije je kranska teologija morala kriterije ovjetva i norme ljudskog djelovanja naizgled evidentno i stringentno deducirati jednostavno iz neprornjenjive ope ljudske naravi. I kao vjeno valjane ona ih je i odgovarajue apodiktino zastupala.
TakoG.Szczesny,WoraufistVerlass?Referatna15.evangelistikomdanuCrkveuDsseldorfu1973, objavljen(skraenjima)u:HerderKorrespondenz27(1973)402404.Usp.isti,DassogenannteGute.Vom UnvermgenderIdeologen(Hamburg1971),osob.pogl.18.
1

~24~

No u naoj povijesti dinarniziranog drutva, koju sami ljudi planiraju i oblikuju u smjeru budunosti, a to sve jasnije uvia i teoloka etika,2to je postalo nemogue. Vie se ne moe polaziti od tradiranog i naprosto pasivno prihvaenog sustava vjenih, krutih, nepromjenjivih udorednih normi. Naprotiv, mora se uvijek iznova poinjati od konkretne,dinamine,promjenjive,kompleksnezbiljeovjekaidrutva.Itoonakokako je ta slojevita zbilja danas istraena, po mogunosti bez predrasuda, pomou strogih znanstvenih metoda, s obzirom na njene objektivne zakonitosti i mogunosti za budunost. Moderni ivot postao je isuvie kompleksan, a da bi se pri odreivanju etikih normi (primjerice u odnosu na gospodarsku mo, seksualnost, agresivnost) u naivnorn sljepilu za zbilju smjelo okrenuti od znanstveno osiguranih empirijskih podataka i uvida. Nema dakle etike bez uskog kontakta sa znanostima o ovjeku: s psihologijom, sociologijom, istraivanjem ponaanja, biologijom, povijeu kulture i s filozofskom antropologijom. Znanosti o ovjeku nude sve veu koliinu osiguranih antropolokih spoznaja i informacija relevantnih za djelovanje: provjerljive pomoi pri odluivanju, koje dakako ne mogu nadomjestiti krajnja utemeljenja i norme ljudskog etosa. ovjekovaautonomija U totalitarnom sustavu prisile bilo koje boje odozgo se, slubeno doktrinarno odreuje to ima vrijediti kao drutveno relevantna istina, to su odluujui prioriteti i vrednote, istinski modeli i norme za drutvo, to je za pojedinca samoostvarenje i humanizacija. Tu u svjetonazornim pitanjima postoje jasne granice na koje su vezane sloboda savjesti i tolerancija. Ali zato tu nema ni dezorijentacije: zna se ega se ima drati.Kriterijizaispravnoineispravno,zadobroizlo,zaslubeniwayoflifeuvelikojsu mjeri odreeni. Tu vrijedi iskljuivost koja ne podnosi nikakvu drugu istinu pored sebe. Sloboda izbora vrednota i normi ograniava se naisto privatne i za javnost bezopasne prostore. Ne bi li, postavlja se pitanje, trebala biti mogua orijentacija koja ovjekovoj slobodiipakpruaposvedrugaijiprostor? U otvorenom slobodarskom sustavu, naprotiv, ne smije biti slubenodoktrinarno odreeno to je istina, to smisao ivota i stil ivota, to samoostvarenje i humanizacija, to vrednote, prioriteti, modeli, ideali i norme. Tu postoji ustavom zajamena i institucionalizirana politika tolerancija, sloboda savjesti, religije, informacije, istraivanja i nauavanja. Taj se sustav oslanja na neotuivo dostojanstvo i slobodu ovjekakaoovjekaielijamitiljudskapravaidemokratskeslobodedanesljudskimbi em. One, meutim, ne smiju biti same sebi svrhom, ve samo institucionalni uvjeti za todabiseovjeksammogaoposluitisvojomposveosobnomslobodom,kakobisebez dravne i stranake prisile usmjerio na razuman cilj, smisao dostojan ivota, na
usp. npr. A. Auer, Die Aktualitt der sittlichen Botschaft Jesu, u: Die Frage nach Jesus, ur. A. Paus (Graz 1973)str.273280.
2

~25~

vrednote, norme i ideale te se bavio svojim samoostvarenjem i cjelovitom humanizacijom.3 Alitimepoinjeproblematikasvjetonazornoneutralnepravnedrave.Onaupravone smije iz neke filozofije ili religije utemeljiti ono to s druge strane mora bezuvjetno pretpostaviti: dostojanstvo i slobodu ovjeka. Ne preputa li ona dakle ovjeka posvemanjoj dezorijentaciji? Ne prijeti li tu pluralizam arbitrarnosti, koji lako moe zavriti u onom nihilizmu arbitrarnog poretka koji doputa da vrijedi naprosto sve?4 Moe li taj otvoreni (otvoren za uenje, za budunost, za istinu) slobodarski sustav uopejoomoguitiljudskisuivot? Sloboda ovjeka, kao to pokazuje povijest, ne da se osigurati ni jedino putem drutvenih odnosa, ni jedino putem apsolutizacije individuuma.ovjek ima svjesno ili nesvjesno elementarnu potrebu za temeljnom duhovnom vezanou, za vezanou na smisao, istinu, sigurnost, na vrednote i norme. Ako ta potreba nije zadovoljena u preddravnoj slobodnoj igri duhovnih snaga, ako dakle ba nita i nitko ne posreduje orijentaciju, poredak vrednota, vezanost na istinu, ivotni smisao ili ako je institucionalizirana religija koja posreduje krajnje osmiljavanje (Crkva) za mnoge izgubila vjerodostojnost, tada nastaje opasan duhovni vakuum. Tadaovjek, osobito jos neuvreni mladi ovjek, ivi moda bez zadnjih vezanosti: sa svim opasnostima ljudskog promaaja. Ili se pak vee uz neku upravo totalitarnu ideologiju, ma koje boje, koja mu traeno obeava i isuvie brzo posreduje. Svoju raniju slobodu on ak ne i nerado naputa: budui da za to dobiva istinu i smisao, vrednote, ideale i norme kojih semozedrati. Ne bi li se, meutim, istina, smisao, vrednote, ideali i norme mogli posredovati i u slobodnom sustavu: tako dakle da pojedinac slobodu miljenja, govora i ina ne mora rtvovati areligioznom ili takoer religioznom ideolokom sustavu? Je li mogua neka krajnja orijentacija za sve one nebrojene nezaobilazne objektivne odluke ivota, koja slobodu ne ukida ve omoguuje: budui da se ne radi o duhovnoj vezanosti na fik sirajue konano, uvjetovano, zapravo sluajno (kontigentno), ve na otvarajue beskonano,bezuvjetno,istinskinuno? U teolokoj etici nastoji se ranija monistika fiksacija nadvladati pluralnom otvorenou, a da se dakako zbog toga ne napusti traganje za udoredno ispravnim i dobrim. Fundamentalnom problematikom utemeljenja etikih normi, o kojoj se odnedavno opet intenzivno diskutira i koja je za nestrunjake teko razumljiva, dakle utemeljenja opeobvezujuih pravila ljudskog ponaanja i suivota, pa tako i pravog


Glede etikog aspekta problematike religije i drutva usp. W. Korff; Norm und Sittlichkeit. UntersuchungenzurLogikdernormativenVernunft(Mainz1973)str.191s. 4 W.Korff:n.mj.,str.189194
3

~26~

ovjestva, onog humanog, ovdje emo se moi pozabaviti tek rubno.5Iz te diskusije oevidno je da se i novija katolika etika uva tradicionalnih kratkih formula za doputenoinedoputenoteonogprimitivnogapodiktikogdogmatizmakojijekranski moral doveo na zao glas meu ljudima koji diferencirano misle. 6 Uistinu, ni na ravnopravna ni biblicistika apsolutiziranja i pojednostavljivanja ne mogu biti prava pomo u rjeavanju naizgled gotovo nerjeivih problema i sukoba dananjeg ovjeanstva,primjericepitanjaprenapuenostiikontroleraanja,gospodarskograstai zatiteokolia,politikemoiinjezinekontrole,agresivnostiiseksualnostiitd. U svim tim pitanjima ovjek ne moe jednostavno s neba uzeti fiksna rjeenja ili ih teoloki deducirati polazei od nepromjenjive ovjekove bivstvene naravi. On ih mora iskuati u projektima i modelima te ih esto generacijama uvjebavati i provjeravati. Povijesno gledano konkretne su se etike norme i uvidi u pravilu razvijali unutar vrlo sloenoga grupnodinamikog i socijalnodinamikog procesa: gdje su se pokazivale ivotnepotrebeokojimatrebavoditirauna,ljudskeprenostiinunosti,ljudskomsuse ponaanju nametali regulativi djelovanja, prioriteti, konvencije, zakoni, obiaji, ukratko
Samo je po sebi razumljivo da ovdje neemo poduzmati pokuaj neke etike niti samo utemeljenja etike. O tome treba usporediti ope prikaze kranske etike. Od novijih katolikih etika treba spomenuti: F. Tillmann (ur.), Handbuch der katholischen Sittenlehre (1933 ss, Dsseldorf 41953); 1. Stelzenberger; LehrbuchderMoraltheologie.DieSittlichkeitslehrederKnigsherrschaftGottes(Paderborn1953,21965); B. Hring, Das Gesetz Christi. Moraltheologie (Freiburg 1954); J. de Finance, Ethica Generalis (Rom 1959); njem.: Grundlegung der Ethik (FreiburgBaselWien 1968); J. Mausbach G. Ermecke, Katholische Moraltheologie, sv. IIII (Mnster 195961); F. Bckle, Grundbegriffe der Moral. Gewissen und Gewissen sbildung(Aschaffenburg1967).Filozofska:H.E.Hengstenberg,GrundlegungderEthik(Stuttgart1969).Od novijih evangelistikih etika treba spomenuti: E Brunner, Das Gebot und die Ordnungen. Entwurf einer protcstantischtheologischen Ethik (Tubingen 1932); A. de Quervain, Ethik, sv. III (ZollikonZurich 1945 1956); D. Bonhoeffer, Ethik, ur. E. Bethge (Mnchen 1949, 61963); W Elert, Das christliche Ethos. Grundlinien der lutherischen Ethik (1949, Hamburg 21961); N. H. S e, Christliche Ethik (Mnchen 1949,31965); P. Ramsey, Basic Christian Ethics (New York 1952); H. van Oyen, Evangelische Ethik, sv. III (Basel19521957);K.Bm1h,KirchlicheDogmatik,Il/2(3639),IIII4;H.Thielicke,TheologischeEthik,sv.I III (Tubingen 19581964); W Trillhaas, Ethik (Berlin 1959); P. L. Lehmann, Ethics in a Christian Context (NewYork1963);O.A.Piper,ChristianEthics(London1970). 6 Usp.uzovocijelopoglavljevaneradove:A.Auer,AutonomeMoralundchristlicherGlaube(Dsseldorf 1971);isti,DieAktualitatderchristlichenBotschaftJesu,u:DieFragenachJesus,ur.A.Paus(Graz1973) str.271363;F.Bckle,WasistdasPropriumeinerchristlichenEthik?u:ZeitschriftfrEvangelischeEthik 11(1967)148157;isti,TheonomieundAutonomiederVernunft,u:Fortschrittwohin?Zumproblemder NormenfindunginderpluralenGesellschaft,ur.WOelmiler,.(Dsseldorf1972)str.6386;is/i,Unfehlbare Normen?,u:Fehlbar?EineBilanz,ur.H.Kng(ZrichEinsiedelnK61n1973)str.280304;1.Fuchs,Gibtes einespezifischchristlicheMoral?,u:StimmenderZeit185(1970)99112;1.GriindelH.vanOyen,Ethik ohneNormen?ZudenWeisungendesEvangeliums(Freiburg.BaselWien1970);WKorff,Normund Sittlichkeit.UntersuchungenzurLogikdernormativenVernunft(Mainz1973);isti,WiekannderMensch glcken?ZurFrageeinerethischenTheoriederGesellschaft,u:ThQ153(1973)305322;D.Mieth,Die SituationsanalyseaustheologischerSicht,u:Moral,ur.A.Hertz(Mainz1972)str.1333(lit.!);B.Schller, ZurProblematikallgemeinverbindlicherethischerGrundsatze,u:TheologieundPhilosophie45(1970)1 23;isti,DieBegrndungsittlicherUrteile.TypenethisherArgumentationinderkatholischenMoraltheolo gie(Dsseldorf1973).
5

~27~

odreenenorme.Nakonperiodaprihvaanjainavikavanjanapokonjedolazilodoopeg priznavanja takvih ustaljenih normi, a ponekad opet u posve promijenjenom vremenu donjihovaslabljenjairaspadanja. U svim tekim problemima i sukobima dananjeg ovjeanstva ovjek na zemlji, tako rei u znoju lica svoga, mora traiti i izgraivati diferencirana rjeenja: polazei od iskustava, od razliitosti i slojevitosti ivota i drei seinjenica, pribavljajui osigurane informacije i spoznaje te posvuda operirajui objektivnim argumentima, da bi na taj naindoaodoprovjerljivepomoi uodluivanjuinaposljetkudoupotrebljivihrjeenja. Nikakvo pozivanje na ma kako veliki autoritet ne moe ovjeka liiti unutarsvjetske autonomije, etikog samozakonodavstva i samoodgovornosti za oblikovanje svijeta, to mujeudobromiumanjedobromdonioprocessekularizacije.7 Dakako da se s obzirom na kompleksnu i dijelom proturjenu znanstvenu problematiku te s obzirom na enormno porasluovjekovu odgovornost moda kao jo nikad dosad postavlja pitanje ozadnjem utemeljenju i normiranju njegova djelovanja. Upravo uz pretpostavku tekih empirijskih i tehnikih problema postavlja se pitanje: Odakle u ovom sekularnom svijetu utemeljiti solidarnu odgovornost koja je pretpostavkomsvakogindividualnog,socijalnogipogotovoglobalnogplaniranjaiuprav ljanja za svladavanje problemaovjeanstva? Odakle u populacijskoj, gospodarstvenoj, socijalnoj, kulturnoj i vanjskoj politici, ali i u odgoju, braku, obitelji, zvanju i radu, u potroakom ponaanju, odrediti preferencije vrednota i ciljeva, bez kojih operativno planiranje pa ni samo smisleno oblikovanje nisu mogui? Odakle uope u svim individualnim i socijalnim planiranjirna, upravljanjima, oblikovanjima i poduzimanjima utemeljitipretpostavljenuracionalnostzbiljeiuvijekiznovatraenismisaocjeline? ovjekovateonomija No time je ve postalo jasno: ovdje se nipoto ne radi o posve novim pitanjima. Zapravo se ovdje samo jo jedanput odmotava ve obraena temeljna problematika u odnosu na praktino djelovanje. I ukoliko se ovdje radi o praktinom odnoenju prema istoj upitnoj zbilji od koje smo krenuli jednim vie teorijskim (no nipoto nepraktinim) razmatranjem, i ovdje moemo posegnuti za onim sto smo razloili u poetnim poglavljima: a. Svako prihvaanje smisla, istine i racionalnosti, vrednota i ideala, prioriteta i preferencija, modela i normi pretpostavlja temeljno povjerenje premo zbilji: u kojem ovjek, suprotno nihilizmu, izrie naelno Da zbilji i u tome ustrajava, Da njezinoj istovjetnosti,smislenostiivrijednosti,Danaelnojumnostiljudskogauma.8
7 8

Usp.AI,1:Sekularnisvijet. Usp.AII,2:Hipoteza.

~28~

b. To temeljno povjerenje u istovjetnost, smislenost i vrijednost zbilje, u naelnu umnostljudskogauma,utemeljenojetekondakadasvetosasvojestraneneostajebez temelja, uporita i cilja, ve kada je utemeljeno u iskonu, iskonskom smislu i iskonskoj vrednoti:uonojnajzbiljskijojzbiljikojunazivamoBogom.Vidjelismo:nemautemeljenog osnovnogpovjerenjabezuzdanjauBoga,bezvjereuBoga.9 Ta fundamentalna povezanost utemeljenja vrijedi dakle i za utemeljenje obvezujuih normativnih pravila ljudskog djelovanja, ponaanja i suivota, dakle za utemeljenje etikihnormi. Ako su pak zbilja iovjek odreeni zadnjom identinou, smislenou i vrijednou, onda se, razumljivo, pojedine norme istinski ljudskog djelovanja i bivstvovanja mogu posve smisleno oditati iz bitnih ljudskih potreba, prenosti i nunosti: onako kako se mogu iskusiti u svakodnevnom ivotu, a danas i na nov nain znanstvenoempirijski utvrditi uz pomo znanosti o ovjeku. U udorednom smislu dobro je onda one to ljudski ide, to daje da ljudski ivot u svojoj individualnoj i socijalnoj dimenziji trajno uspije i poe za rukom, gdje se raaju sloboda i ljubav. 10 Prema toj primarnoj i autonomnoj normi udorea mogu se razlikovati te u iskustvu kao takvi provjeravati: putovi kojima se unapreuje ljudski ivot u svojoj identinosti, smislenosti i vrijednosti i gdje ovjek zadobiva smislenu i plodnu egzistenciju; i takvi kojima se ljudski ivot spreava u svojoj identinosti, smislenosti i vrijednosti te ovjek promauje smislenu i plodnu egzistenciju. Norme i strukture su ispravne ako i dokle njihovim vaenjem ovjeanstvo napreduje na svome putu k punom razvitku svojih vrijednosti i mogunosti.11Tu se potvruje autonomijaudorea.ovjek ne treba ostvariti tek neki princip ili opu normu, ve samoga sebe u svim svojim dimenzijama: samoostvarenje, humanizacija,oovjeenjeovjeka. Dakako, iz svih tih ljudskih prenosti i nunosti jedva je mogue izvesti bezuvjetan zahtjev: Zato bi se bezuvjetno trebalo? Antropoloke odreenosti oituju se kao uvjetovanosti: ovisnosti svih vrsta. ovjek posve konkretno odreen sredinom, pretprogramiran,ovjekkojimupravljajunagonivrlojekonano,vrlouvjetovanobiei ne da se apsolutizirati ni kao individuum ni kao kolektiv. A ipak bi etici moralo biti stalo, u tome je Kant u pravu, do bezuvjetnog obvezujueg zahtjeva: dakle, ne samo neko hipotetiko ti bi trebao, ve apsolutno ti treba. No kako bi se iz pukih konanosti i uvjetovanostiovjekoveegzistencijedaoizvestitakavkategorianzahtjev? Bezuvjetnietikizahtjev,bezuvjetnotrebati,dadeseutemeljitijedinopolazeiod istim umom dakako nedokazivog12 neega bezuvjetnog: polazei od nekog apsoluta,
9

Usp.AII,2:Zbilja. Usp.A. Auer, Die Aktualitt der sittlichen Botschaft Jesu, str. 281 (s pozivanjem na H. Rombacha i G. Meyera). 11 Isto. 12 Usp.AII,1:DokaziBojeopstojnosti?
10

~29~

koji je jedini u stanju posredovati svenadilazei smisao i koji ne moe bitiovjek, ni kao pojedinac ni kao drutvo. Svaki zahtjev koji je utemeljen primjerice jedino na ljudskoj komunikacijskoj i argumentacijskoj zajednici, ostaje hipoteza utoliko to pretpostavlja htijenje sudjelovanja, pa se tako ovjekova obligacija naposljetku izvodi iz ovjekova htijenja:hipotetkiimperativdaklekojijezasnovannainteresu.Imanentnihumanizam moeunaelulogikivoditisamohipotetikomzahtjevu.13 Jedino apsolutno u svemu relativnom jest onaj iskonski temelj, iskonsko uporite i iskonskismisaozbilje,togazovemoBogom:Bogje onobezuvjetnousvemuuvjetnom, iju je zbilju, meutim, mogue prihvatiti samo u inu uzdajueg vjerovanja. Ta usidrenost u krajnjem temelju, uporitu i cilju koji nije identian sovjekovom zbiljom, ve je nadilazi, omoguuje mu istinsku samobitnost, djelovanje iz samoga sebe, pravu udorednu autonomiju. Gdje god se, makar i uisto imanentnom humanizmu, polazei od ovjekove autonomije, njegove slobode, samobitnosti, otvorenosti spram budunosti, postulira neto poput bezuvjetnosti, faktino se upuuje na onu zadnju dimenziju bezuvjetnosti kao na uvjet mogunosti, ak ako se ona i ne imenuje.14U Kantovu postulatu Boje egzistencije na temelju moralnosti ovjeka ispravno je da se mora pretpostaviti Boga ako ovjek naposljetku eli smisleno udoredno ivjeti. Teo nomijakaouvjetmogunostiudoredneautonomijeovjekausekularnomdrutvu.15 Samo teoloka legitimacija moe pruiti krajnje utemeljenje bezuvjetnom zahtjevu u svemuuvjetovanom.Uproblematiciodnosauvjetnogibezuvjetnogposrijedijenimanje ni vie nego jedan aspekt teoloke temeljne problematike transcendencije i imanencije.16Samo vezanost na beskonano daje slobodu u odnosu na sve konano. Samo takvo krajnje utemeljenje etike nadilazi puku kritiku usporedbu etikih sustava i time pretpostavljeno odvajanje objektivnoneutralne znanosti i subjektivne vrijednosne odluke. Samo takvo krajnje utemeljenje etike pokazuje utemeljenim ono dostojanstvoisloboduovjekakoje,kaotosmovidjeli,slobodarskodrutvomorapret postaviti ako ne eli propasti u nihilizmu dopustanja da vrijedi sve ili/i prometnuti se u totalitarizam. Bezuvjetnouuvjetnome Ne znai li sad ta teonomna legitimacija ovjekove obligacije ipak apsolutiziranje pojedinane norme, pojedinane (materijalne, kategorijalne) udoredne zapovijedi ili zabrane?Upravone:onaneznainikakvoapsolutiziranjepojedinaneudoredneupute, premda ona treba opeobvezujue regulirati konkretno ovjekovo djelovanje. Ovo je
13 14

F.Bckle,UnfehlbareNormen?,str.291. Usp.W.Korff,WiekannderMenschglcken?,str.3. 15 Usp.AII,1:Vieodistoguma. 16 Usp.AII,2:VieznanostpojmaBog;CIV,2:BogsIjudskimIikom.

~30~

ipak uza svu opasno apstraktnu udaljenost Kantova isto aprioristikog kategorikog imperativa od empirije i povijesti ispravna misao njegove formalne etike: polazei od ovjekova uma ne daju se izravno teonomno izvesti nikakve materijalne norme. Utoliko je ovjek upuen na samoga sebe: u iznalaenju i primjeni norrni nema (materijalne) heteronomije,vejetopravaovjekovaautonomija. Jamano:pojedinanemeuljudskenormesvihvrsta(prioriteti,regulatividjelovanja, konvencije, zakoni, obiaji) mogu pretendirati na intersubjektivno, ope vaenje i mogu u odreenoj situaciji obvezujue interpretirati naposljetku teonomno utemeljen zahtjev.' Unato tomu, pojedinane norme za podruje meuljudskoga ne mogu pretendirati na apsolutno vaenje: kao da bi u svakoj situaciji bile bezuvjetno, beziznimnovaljane!17 Slaemo se: isto analitikoeksplikativnim (deontolokim) stavovima (na primjer: Nikada nepravedno djelovati!, Nikada nepravedno ubiti!) moe se pripisati bezuvjetno i beziznimno vaenje. Ali takvi tautoloki stavovi u praksi su jedva od koristi. Oni ne kau to sad zapravo valjainiti: Ne smije nikada nepravedno ubiti! u osnovi ipak znai samo tautoloko: Nepravedno ubiti uvijek je nepravedno. Na konkretno pitanjenedobivaseodgovor:naprimjer,jeliubojstvoneprijateljskogagresora,embrija ili samoga sebe nepravedno, neudoredno. to konkretno znai pravedno, dobro, udoredno? Pravi sintetiki stavovi, meutim, koji dakle ukljuuju i konkretno iskustvo, temelje se faktino uvijek (svjesno ili nesvjesno) na odmjeravanju objektivnih argumenata, na sudu o prioritetima: da je to odreeno dobro (ivot, istina) vanije od nekog drugog. To vrijedi i za la i za spreavanje zaea, kojih je protuprirodnost moralna teologija dugo vremena zastupala kao apsolutnu normu. Mora li se u svim okolnostima rei istina, i onda kada se nedunaovjeka time liava ivota (a o spreav njuzaeaporadidobrobitibrakaiobiteljidainegovorimo)? To to pojedinane norme na podruju meuljudskoga ne mogu pretendirati na apsolutnovaenjeipakneopravdavazahtjevapsolutneslobodeodnormi.Kadvenema apsolutnogvaenja,pogotovonemaapsolutnognevaenjanormi.Alternativaivotbez normi ivot prema normama i odgovarajua klasifikacija na etiku i moral (etika da zahtijeva promijenjenu svijest moral da znai tek reguliranje ponaanja izvanjskim normama) ne bi bile samo pogrene ve, vidjeli smo, upravo u dananjem drutvu i fatalne:vodilebinihilistikomdoputanjudavrijedisveisva. Izmeu apsolutnog vaenja i apsolutnog nevaenja stoji relativno vaenje normi. Posvuda na podruju meuljudskoga drugaije je prema Bogu kao prema apsolutnom dobru posrijedi su naime relativne vrednote koje se ne smije proglasiti apsolutnom (bezuvjetnom) vrednotom, ve se moraju mjeriti drugim (relativnim) vrednotama. Tako su onda sve te zapovijedi i zabrane valjane: ali ne poradi samih sebe ve poradi os
17

Usp.B.Schller,ZurProblematikallgemeinverbindlicherethischerGrundstze,n.mj.

~31~

tvarenja veeg dobra. One su objektivno hipotetiki imperativi: ne nepogreive, beziznimne i obvezujue u svim okolnostima ve uvijek samo uvjetno vazee norme (izrazjednemoralitasconditionata).Opevaljanostudorednihnormiznaidaklebiti openito uzevi valjan: norme su valjane ukoliko izraavaju ono openito i ukoliko u odreenoj situaciji obuhvatno i primjereno uzimaju u obzir nune uvjete i empirijske podatke. Relativno vaenje dakle ne znai nista drugo doli vaenje primjereno situaciji. To nema nita s besprincipijelnim libertinizmom koji ivi jedino od trenutka i ravna se iskljuivo prema situaciji (sjetimo se entuzijasta iz Korinta 18 ): ponaanje naprosto primjereno dotinom stanju stvari, bez ikakva principa i naela, smjernica i markacijskih toaka, maksima i propisa. Valjanost primjerena situaciji ne znai dakle nikakav anti nomizam, nikakvo protiv zakona: orijentirana samo na sluaj, u relaciji samo prema trenutku,usmjerenajedinonauvijekposveosobitusituaciju.19 Vaenje primjereno situaciji ima dakako jo manje zajednikog s neslobodnim, heterogenim legalizmom, koji se, ne marei za situaciju, jedino dri zakona (sjetimo se moralistauGalaciji20):slovazakonakojemusenaprostomorapokoravati;paragrafakoje se bez uvida imaju samo primijeniti; principa i naela, smjernica i markacijskih toaka, maksima i propisa, koji su postaIi bezuvjetni i beziznimno vaeim zakonima. Vaenje primjereno situaciji ne znai dakle nomizam, ne znai legalizam: nikakva rjeenja koja semogunailistanjembilouzakonikunaravnogprava(naravni,udorednizakonpo mjeri naravi), racionalistiki, jedino umom, bilo u zakoniku Svetoga pisma (udoredni zakonpomjeriPisma),biblicistiki,jedinoBibIijom. Etika nije ni tetika ni taktika. Vladati ne smije ni puki zakon ni puka situacija. Norme bezsituacijepraznesu,situacijabeznormeslijepaje.Normetrebajurasvijetlitisituaciju, a situacija odrediti norme. Dobro, moralno, nije jednostavno apstaktno dobro ili ispravno, vekonkretno dobro ili ispravno: ono primjereno. Samo u odreenoj situaciji obveza postaje konkretna, no obveza u odreenoj situaciji, koju dakako moe prosuditi jedinoonaj kogasetie,moepostatibezuvjetna.Naajeobligacijavezananasituaciju, no u odreenoj situaciji obligacija moe postati apsolutna. Svaka situacija obiljeena je tako jednim momentom koji je bezuvjetan i drugim koji valja odvagnuti: dakle opa normativnakonstanta,povezanasposebnom,situacijskiuvjetovanomvarijablom. U meuvremenu je moglo postati jasno da se u problematici etikih pronalaenja normi i utemeljenja normi radi o primjeni one na poetku razlagane problematike spoznajeBogaizbilje.Osvruiseunatragparalelabisedalaformuliratiovako:
18 19

Usp.CV,3:Sonustranuzanesenjatvaiukoenosti. Tako se ne moe razumjeti ni izrazita situacijska etika: usp. J. Fletcher. Situation Ethics. The New Morality(Philadelphia1966);njern.:MoralohneNormen?(Gtersloh1967)str.1130. 20 Usp.CV,3:Sonustranuzanesenjatvaiukoenosti.

~32~

Prihvaanje autonomnih normi ljudskog, etiki je izraz temeljnog povjerenja u identinost,smislenostiprijesvegavrijednostzbiljeiljudskogapostojanja.Beztoga temeljnog povjerenja autonomne se etike norne ne mogu smnisleno i utemeljeno prihvatiti.21

Prihvaanje autonomnih normi ljudskoga s bezuvjetnim, dakle teonomnim zahtjevom,etikijeizraztemeljnogpovjerenjauzbilju(iljudskopostojanje),ukoliko je ono odreeno krajnjim iskonskim terneljem, iskonskim smislom i iskonskom vrednotom, pa je stoga dakle etiki izraz vjere u Boga. Bez tog uzdanja u Boga ne moe se smisleno i utemeljeno prihvatiti bezuvjetni zahtjev autonomnih etikih normi.22 Upitnostnormi Nije li, meutim, iz te perspektive naitavoj crti uoljiva upitnost normi?udoree ovdje pokazuje svoj pluralan, ali time i upitan oblik. Ne moe se zanijekati: empirijski racionalno gledano oigledno ne postoji jedan, ve vie putova udorednog ozbiljenja ljudskoga,postojivienainadaseividostojnoovjeka,ispravno,uskladusasavjeu. Ili,nedajuliseobvezetoproizlazeizzahtjevazbiljevrlorazliitoartikulirati?Nadaju li se ljudske nunosti i prenosti vrlo razliito odreivati? I nisu li sve znanstvene spoznaje, i one znanstveno objektivne, voene interesima? Ne motre li one mnogoprizivane znanosti oovjeku, sa svim svojim empirijskim istraivanjima,ovjeka s posve odreenog stajalita? Nema li i znanstvena etika uvijek ogranienu perspektivu, tako da jedva uspijeva istodobno ili pak sarno jedne za drugim obuhvatiti sve aspekte udoredno ispravnog? Nije li ljudski ivot upravo danas toliko raznolik i mnogoslojan da je pluralizam udorednih uvjerenja i vie nego razumljiv? I ne nailaze li apstraktno idealne norme u konkretnom ivotu posvuda na granice mogunosti realizacije? I nije li savjestpojedincavrlorazliitosvjesnanjihoveobvezatnosti? Vidi se: to je istinski ljudsko, sto je humano, oigledno se ne moe tako lako iznai. I kadasenebibarempreutnoorijentiralopremakranskimvrijednosnimmjerilima,bilo bitojomnogotee.Zato vladanjeidominiranjezapravonebibiliistinskiljudski,kako je to mislio moral nadovjeka svih vremena (a osobito nacizma)? Nije li vladajui moral veinom moral vladajuih, kako to kritiki protiv morala klasnog drustva navode Marx i Engels? Ili, zato uivanje i troenje ne bi bili uistinu ljudski, kako to misli vie ili manje istananihedonizamsvihvremena(aosobitohedonizamdrutvaobilja)? Jesu li dakle norme, iitane iz ljudskih nunosti i prenosti, doista tako evidentne da im pripada apsolutno uvjerljiva unutranja razvidnost? Nisu li one vie vjerojatnosti
21 22

Usp.AII,2:Hipoteza. Usp.AII,2:Zbilja.

~33~

negoli razvidnosti, premda koincidira, konvergira, vie razloga njihove nunosti i time ih ine posve plauzibilnima (argumentacija konvergencije)? Nisu li se i u kranskoj etici kao to pokazuju historijska istraivanja shvaanja tijekom stoljea mnogostruko mijenjala: s obzirom na doputenost rata, otpora i revolucije, s obzirom na granice slobode i poslunosti, s obzirom na vlasnitvo, posao i zvanje, s obzirom na slobodu savjesti i toleranciju, s obzirom na spolno ponaanje, brak, rastavu braka i celibat? Je Ii zlatno pravilo to su ga prihvatile mnoge religije i filozofije, a ne na zadnjem mjestu i Kant, toliko evidentno da je uvijek jasno: na primjer i onda kada drugi, prema kojemu trebam postupati onako kako elim da se postupa prema meni, nedvosmisleno stoji na putu meni i mojim planovima, mojoj politici? Koja je politika uope moralna, koja znanostuopeovjena,kojikulturniigospodarskioblikhuman? akiutakoelementarnimpitanjimakaotosuljubavimrnjamoguejeupitati:Nije li teko obrazloiti zato ne smijem mrziti ve trebam ljubiti? Je li mrnja, znanstveno gledano, naprosto loija od ljubavi? Nema nikakva uvjerljiva obrazloenja zato ne smijemmrziti,akotimesebiudrutvenomivotuneinimnikakvutetu.23Zatoratne bibiojednakodobarilijednakolokaomir,slobodajednakodobrailijednakoloakaoi ugnjetavanje. Jer, kako egzaktno obrazloiti da ne smijem mrziti, ako mi to ini zadovoljstvo? Pozitivizam ne nalazi nikakve instancije koja transcendiraovjeka, koja bi razlikovala izmeu spremnosti na pomo i pohlepe za dobitkom, dobrote i okrutnosti, sebinostiisebedarja.Ilogikaostajenijema,onamoralnomosjeajunepriznajenikakvu prednost.24 Slino kao razumijevanje Boga, koje se oblikovalo polazei od zbilje ovoga svijeta i ovjeka, i norme izvedene iz te zbilje ostaju ambivalentne. Ni one nisu nigdje dane u neposredovanoj izravnosti i predmetnoj izriitosti. Stoga za svakog pojedinca, kao i za zajednicu, one ostaju mnogoznane, u krajnjoj liniji neodreene. Osobito je teko spoznati u kolikoj mjeri u njihovoj stalnoj uvjetovanosti treba doi do izraaja neto bezuvjetno. Takojesobziromnaneevidentnost,upitnost,neodreenostnormi,paprematomei pluralizam etika, kojemu se ne trebauditi, mogue zapitati: Kamo bismo dospjeli kada bi svaki ovjek izolirano za sebe trebao iznalaziti norme? Kada ve ne bi oduvijek bilo ljudikojisuiskuali,proivjeliinamnogostruknainiskusilismisao,konkretnufunkcijui humanu vrijednost tih normi? Kada se ve djetetu ne bi uvijek iznova govorilo to mu je initi,tojedoistaljudski?Kamobistiglaobitelj,drutvenaskupina,paidrava,kadase ne bi uvijekiznova svim moguimsredstvima i medijima moglo govoriti to treba,e gasebezuvjetnovaljadrati,kojijeputispravan,dobar,zaistaljudski?
23 24

M.Horkheimer,DieSehnsuchtnachdemganzAnderen,ur.H.Gumnior(Hamburg1970)str.60. M.Horkheimer,n.mj.str.60s.

~34~

2.Kriterijonogatojekransko Relativno je malo ljudi sposobno, u tome se zacijelo ne varamo, tako koristiti mnoge mogunostiinformacijeikomunikacijedapostigneposvesamostalnokritikoponaanje u drutvu. Pa ni najkritiniji, najsamostalniji ovjek ne poinje od nitice. I to ne samo zato sto je odreen sredinom, to je pretprogramiran i to njime upravljaju nagoni: on stoji u nekoj zajednici, u nekoj tradiciji. I prije njega su ljudi pokuavali u raznovrsnim uvjetima ivjeti ivot dostojan ovjeka. Normativno ljudsko ponaanje u bitnome posreduju ljudi, i to se dogaa na autentino ljudski nain, rijeima, djelima, realizacijama i stavovima koje nije mogue izvesti iz opih istina, ve proizlaze vrlo konkretno iz sloene napetosti izmeu intelektualnog promiljanja i neposrednog angamana: uvijek dakle riskantan etos, ija se nosivost dade mjeriti posljedicama, plodovima. Ono to bi se ovdje na najraznovrsniji nain dalo eksplicirati i ilustrirati rei emo jednom reenicom: Znanje o dobru, njegovim normama, modelima, znakovima,pojedincujedrutvenoposredovano. Stoga ni filozofska ni teoloka etika ne mogu naprosto stvoriti etos te ga kao obvezujui nametnuti nekoj zajednici. Kao znanost, teoloka etika poput teoloke znanosti uope25moe oznaiti prostor i granice, moe otkloniti prepreke, proraditi iskustva, razjasniti predrasude, dovesti u krizu istinski i lani, pravi i licemjerni etos. Moe pomoi da se razumno upravlja recepcijom novih etikih normi. Utoliko to integrira mnogostruke spoznaje znanosti o ovjeku, ona moe ponuditi nove impulse, pitanjaimogunostinatemeljukojihljudskietoszadobivanovedimenzijetebreibolje odgovara sadanjosti i nadolazeoj budunosti. Ali svim time niti se trebaju niti mogu nadomjestiti sloboda pristanka, snaga iskustva, a pogotovo ne mo uvjerljive rijei: naprotiv,onebivajuizazvane.


25

Usp.BII,3:Historijskakritikapomozavjeru?

~35~

AKTIVNAOPUTENOST
arevi,Ivan(urubriciOpijumzanarod,uOsloboenju) Nije uvijek dovoljno promiljeno da se bez zadrke i ostatka, bez intelektualnog i moralnog potenja, sueljavaju vjera i nevjera, teizam i ateizam. Ako je temeljni iskaz vjere, osobito vjere u Boga, potvrda postojee zbilje, koliko god ta zbilja bila sloena, ispresijecana prevarama, pokvarenou i zlom, ako je i pretpostavka i ishod vjere, temeljno povjerenje u smislenost ovjeka, njegova ivota, povijesti i svemira uope, onda se u tom fundamentalnom povjerenju mogu nai i teisti i ateisti na istom zadatku osmiljavanjazajednikeupitnestvarnosti. Prava suprotnost i vjeri i nevjeri je nihilizam odsutnost temeljnoga povjerenja u postojee, uovjeka i svijet, u svaki dogaaj. Nihilizam je pokuaj radikalnog nijekanja smislenosti postojeeg ili onoga toe se, ili moe, dogoditi. Odatle nijeudno da se u nihilizmu mogu nai i religiozni i nereligiozni ljudi. U tome smislu psiholog E. H. Erikson (ne tip mobitela!) govori o tri vrste vjere i temeljnog povjerenja: Postoji, veli on, religiozna vjera s temeljnim povjerenjem u kojoj je Bog smisleni temelj svega, kako ovjekova sredita, njegovih unutarnjih instancija miljenja i odluivanja (svijesti i savjesti),takoisvegatonasokruujeikojemunalazimoposljednjuovisnost. Postoji zatim temeljno povjerenje bez religiozne vjere. U ovom upravo moemo nai neke nae ateiste i agnostike, koji bez religiozne vjere imaju povjerenja u iri smisaoisvrhovitostsvegapostojeeg,ukojemjeovjeksvrhausamomesebiinitato gaokruujeitomusedogaanijebezsmislaakiondakadasetajsmisaonenadajeu opipljivosti ili empirijskoj provjerljivosti. Ovdje se ne misli na one ateiste i agnostike kojima je ateizam ideoloka fraza i intelektualna poza, fiksirana zatvorenost, stanje koje ne dolazi izestita razmiljanja i ivotnoga iskustva nego je izraz straha od miljenja ili jeftina protivljenja vjeri i vjernicima, a u biti proizlazi iz drutvenoga poloaja koji je kao takav unosan. S ateizmom se kao i teizmom moe zaraivati. U ovom kontekstu biva razumljivo da se teisti s temeljnim povjerenjem i ateisti s temeljnim povjerenjem mogu lake sloiti izmeu sebe nego recimo oni iz istih zajednica koji se razlikuju po imanju ili nemanjutemeljnogapovjerenja. Na koncu, treu skupinu, prema Eriksonu, ine oni koji imaju religioznu vjeru bez temeljnogapovjerenja.Naalost,takvihnasjeosobitomeuvjernicimanajvie.To je nihilizam u samoj vjeri koji istodobno rijeima, obredima i religioznim manifestacija nasilno eli pokriti sve, do te mjere zagluiti drutveni prostor da se ne uje nikakav disonantni, kritiki (slobodni) glas. Religioznim nihilistima je vjera u Boga puko sredstvo nijekanjaovjeka, poricanje smislenosti njegova postojanja kao i prezir postojee zbilje. S takvima ne moe komunicirati nitko od onih koji imaju temeljno povjerenje, bili oni

~36~

vjernici ili nevjernici. S njima, u njihovom mraku osuda i prezira, mogu razgovarati opet samonihilistisvihboja,svjetonazora,stranakaimedija. Nema zavrene i konane podjele ljudi na teiste i ateiste, jer se u pojedincu prelijevaju i iskustva i miljenja kako vjere i nevjere, tako i vjere i radikalne upitnosti do oajaosveobuhvatnom smisluovjekaizbilje.Nemastogatakosigurne vjerekojanebi bila nagriena ne samo ateizmom, nego i tom radikalnom negacijom nihilizmom, kao to nijedan nihilizam nikada ne moe biti toliko korjenit dabi iskljuio svaku misao, rije ilidjelokojisetemeljenapretpostavljenompovjerenju,dakleinavjeriuBoga. Za ovo razmiljanje i primjenu na nae drutveno stanje mogla bi nam koristiti i podjela filozofa R. Spaemanna u kontekstu pitanja kako djelovati u postojeoj situaciji, odnosno u situacijama koje se nameu kao one u kojima na prvi pogled nema uvjeta za smisleno djelovanje, kada se naemo u neizbjenom, nepromjenjivom. Za Spaemannapostojefanaticiicinici.Ifanatikaicinikanaiemoposvudaodvjernikado nevjernika. Oni imaju isto polazite, i kad se ne drue, oni se slau: postojea zbilja je loa, zla. No dok fanatici smatraju da gotovo na silu, utjerivanjem svoga smisla mogu promijeniti zbilju, kod cinika zla zbilja nadvladava svaki smisao i oni ostaju pasivno destruktivni. tovie,ak su fanatici neto spremniji na argumente, i kada bjesne oni se barem izlau mogunosti da im se odgovori. Cinici su pak zatvoreni u svoj egoizam, cere senadsvimeikodnjih(osimbezuvjetneljubavi!)nepomauargumenti. Nije dakle nae a ni svjetsko drutvo polarizirano tek esto jeftino naslijeenom podjelom na vjernike i nevjernike, nego se raslojava mnogo dublje. Najzahtjevniji put je put temeljnog povjerenja nasuprot teistikim i ateistikim pozama i formalizmima. Taj put moemo nazvati i aktivnom oputenou. On nije aktivizam fanatika koji bez zadrke, bez oputenosti, umilja kako e svojom fanatinom (teistikim/ateistikim) gorljivou popraviti ovjeka, drutvo i svijet. Nije ni neaktivnost cinika, ona samodovoljna oputenost koja lavira izmeu rezignacije i nihilizma, koja stalno samo loom dijagnozom, ogoljenom pragmom refleksa, jadikuje kako nema uvjeta za promjene. Aktivna oputenost mijenja uvjete s ruba, pa ak i kada stigne do granica nepromjenjivoga, do zida neizbjenoga, ne gubi povjerenje i smisao u ovjeka i njegovu dobrotu, niti se predaje zloj, avolskoj zbilji koja postavlja nedodirljivost i nepromjenjivost za principe djelovanja. To je ono djelovanje koje je u sebi smisleno (i za vjernika i nevjernika) i onda kada ishod toga djelovanja ne obeaje ne samo kratkoroni nego ni bilo kakav uspjeh i kocka se ivotom i smru ne drugih ljudi nego sasamimsobom.

~37~

ODABRANIETIKIPOJMOVI
Leksikontemeljnihreligijskihpojmova,Prometej,Zagreb,2005. DOBRO 1.idovski U poukama koje upuuju na ispravnu molitvu mudraci su iskljuili puki hvalospjev: Neka se pamti njegovo ime po dobru (M Berahot V,3). U svemu stvorenom prepoznavali su materiju svetosti (Lev 11,44; 19,2) i znali da e istom ovjejom strastvenom snagom, koja stvara zlo ako nije usmjerena,ovjekiniti d. ako je usmjeri prema Bogu. Stoga su utvrdili: Svatko je obvezan zahvaliti Bogu i za zlo kao to zahvaljujezad.,jerBognetraisamoljubavsvojegastvorenja,negoi njegovuljubavu potpunosti, svim njegovim biem (ibid. IX,5 uz Pnz 6,5). Iskustva iz svojega ivota i uenja rabini su zbili u opomenu: Nekaovjek uvijek govori: Sve to Svemilosrdni radi, rad i za d. (b Berahot 60b). D. koje ini Bog trai i od ovjeka radi njegova ivota: Traite d., a ne zlo, da biste ivjeli ... Mrzite zlo, ljubite d., drite pravicu na gradskim vratima(Am5,14i.d.).Samonaputu"dobraovjekrazvijausebiskrivenuslinostna Boga (Post 1,27), i moe, kako mu je zapovjedjeno, imitirati Boga (ifra Lev 19,2; usp.Vajikra raba XXIV,19,2), njemu biti jednak (b abat 133b; usp. Sota 14a), nalikovati Bogu (Maimonid, Mine Tora, Hilhot deot 1,6). Samo onaj tko tei za "dobrim, trai Boga; samo onaj tkoini d., naie ga (Am 5,6.14). D. nije ljudska zamisao i neto drugo osim prirode i sudbine; d. je Bog predao ovjeku: Objavljeno ti je,ovjee, to je d., to ON trai od tebe: samoiniti pravicu, milosrdje ljubiti i smjerno sa svojim Bogom hoditi! (Mih 6,8). ovjek doznaje u emu se sastoji d. po Bojoj volji. Stoga je Rabi Akiva (l.IlI. stoljee) opazio u daru Tore prednost iz abranoganaroda:Miljenici(Boji)jesuIzraelci,jerjenjimapodarenodragocjenoorue (=Tora);objavljenaimjeposebnaljubavtimetoimjepodarenodragocjenoorudje(M Avot HI,15). Budui da Tora dajeovjeku zadau koju mu je odredio Bog na Sinaju ob javom svoje volje (IzI 20 i d.; Pnz 5,122), stari su tumai Biblije rekli: ,,'D.' (Ps 39,3) ne znai nita drugo osim Tora (b Berahot 5a). Onaovjeku otkriva stvarnost dobroga, koje se jo nije.dogodilo i koje se nije zauvijek dogodilo, nego ga svatko moe i treba ostvariti i koje u Bogu ima bezuvjetan, siguran razlog (Pnz 10,12; 30,1114; Iz 1,16 i d.; 33,15 i d.; 56,1; Ps 15; 24,35; Izr 8,13). Stvarnost dobrogaovjek otkriva tek kadini d.; naime, u ostvarenju doivljava Stvoriteljevu zapovijed i Stvoriteljevu snagu kao neto to pripada njegovu osobnom ivotu (M Avot III, 15; IV,21). Rijei uitelja Tore glase: ija djela su vea od njegove mudrosti, njegova mudrost ima trajnu vrijednost. ija je mudrost vea od njegovih djela, njegova mudrost nema trajnu vrijednost (ibid. III,lO; usp. II,ll). Bog je svojim stvorenjima dao sposobnost da biraju d. (Pnz 30,19); njegov je nalog Izraelu da svijetu prui primjer (Iz 42,6; 49,6.8). Prigovor idovstva na

~38~

pogane izraavalo se uvijek kao suprotnostinidbe i ivota (Sifra Lev 19; b abat 67a; Sanhedrin l0la; Tos. abat VII.VIII; Majmonid, Mine Tora, Hilhot Akum XI,1,2; ulhan aruh, Jore dea 178,1,2). Hilelova kola nije se bojala da prozelitima olaka obredne i bogoslune zahtjeve, ali nije skraivala zapovijed da seini d. (b abat 31a; Sifra Lev 19,33id.). Ostvarenjetogaznai:ostvaritiBogausvijetu;Biblijazatorabiizriajsluiti Bogu (Pnz 10,12; Izl 20,5; 23,24; Jr 13,10; 22,9; 25,6). Znaenje sluenja, koje se sastoji u tome da ovjek prihvati Boju zapovijed da ini d., ispunjava rabinsku literaturu te religijsku filozofiju, usmjerenu na djelo, od Filona do Majmonida i tekstove modernih idovskih filozofa. Karakteristino je da se i u idovskoj mistici otkriva smisao ivotauinjenjudobra. Lit.: E. Aucrhach,Die Prophetie, 1920, 67 i d.; A. J. Heschel,Gott sucht den Menschen, 1980,218id"267id.,282id D.VETTER 2.kranski D. je ono to je vrijedno, to zasluuje da ga volimo, cijenimo i za njim teimo. Najprije treba razlikovati izmedju onoga to je d. u sebi, to samo po sebi zavrjedjuje da bude voljeno i postignuto, od onoga to je samo sredstvo s odredjenom svrhom, to zasluuje da ga cijenimo samo s obzirom na tu svrhu. Radost je, primjerice, neto dobro usebi,a,naprotiv,otarnojedobarsamoufunkcionalnomsmislu,dobarjekaoorudje zarezanje. Unutar onoga to je u sebi d., treba jo razlikovati izmedju dobroga u izvanudorednom smislu, izvanudorednih vrijednosti u koje pripada sve dobro, ije ostvarenjeneovisisamooslobodnojovjekovojodluci,idobrogauudorednomsmislu, udorednih vrijednosti, onog ovjekova pozitivnog svojstva koje proizlazi samo iz njegove slobodne odluke za nepristranu (nesebinu) ljubav. D. u izvanudorednom smislu je, primjerice, sve ono to sainjava ovjekovo blagostanje: sam ovjekov ivot, zdravlje, inteligencija, osobni odnosi itd. Oznaka 'izvanudoredan' samo kazuje da posjedovanje takvih dobara ili njihov nedostatak ni u kojem sluaju ne dotieovjekovu udorednu vrijednost. Netko moe biti siromaan ili bogat, bolestan ili zdrav, prezren ili cijenjensvesetoodnosi(samo)nadobreiloestranenjegovaivota,alineinanjegovu moralnu kvalitetu, njegovu udorednu dobrotu ili zlou (usp. Mt 16,26: "to koristi ovjeku ako dobije sav svijet, a izgubi svoj ivot?). No s izrazom 'izvanudoredno' nipoto se ne eli rei da je dobro u izvanudorednom smislu udoredno beznaajno. Upravo je suprotno: udoredna dobrota nekog ovjeka ostvaruje se (najjae) upravo njegovim slobodnim nepristranim (nesebinim) stavom prema izvanudorednim vrijednostima i nevoljama (usp. Mt 25,3146: "Zaista, kaem vam, meni ste uinili koliko ste uinili jednomu od ove moje najmanje brae.). Pod udorednom vrijednou podrazumijeva se samo ona vrijednost koja proizlazi iz slobodne odluke ili temeljnog shvaanja na osnovi kojih je ovjek spreman nepristrano ljubiti sve d. u onoj mjeri u kojojjeonod.,amrzitisvezlouonojmjeriukojojjeonozloiprematomeprosudivatii

~39~

postupati. udoredno je d., dakle, samo jedno: nekoristoljubiva ljubav (usp. dvostruku zapovijed ljubavi prema Bogu i prema blinjemu). Ako sve vrline (kao poniznost, milosrdnost, strpljivost itd.) predstavljaju pojedinane aspekteudoredne dobrote, one se dadu u mnoini oznaiti kao udoredne vrijednosti (usp. 1 Kar 13). udoredno d. oznaava se u filozofskoj (kantovskoj) terminologiji kao moralnost, a u teolokoj kao spasenje(udorednadobrotajesredinjiaspektspasenja). ovjeka se bezuvjetno treba ticati ostvarivanje udoredno dobroga (udoredne dobrote, dobre volje ili moralnosti), a ostvarivanje izvanudorednih dobara samo uvjetno,tj.akonestojeuprotivnostisouvanjemnjegovamoralnogintegriteta(usp.Mt 16,26). Klasini tekst u kojem dolazi do izraaja ovaj kategoriki zapovjedni karakter udoredno dobroga nalazi se u: Grundlegung ZUr Metaphysik der Sitten (BA 13) 1. Kanta:"Nitanaitavomsvijetuiizvannjegatosemoezamislili,nebisemoglo drati zad.bezogranienjaosimjedinodobrevolje.Razum,dosjetljivost,snagaprosudjivanjai kako se inae sve zovu duhovni talenti, ili odvanost, odlunost, ustrajnost u nakanama kaosvojstvatemperamentabezsumnjesudobri ipoeljniu nekomsmislu,alionimogu postati krajnjc loi i tetni, ako volja koja treba primijeniti ove prirodne darove i njezino oscbujno svojstvo, kojc se zato oznaava kao karakter, nisu dobri. S darovima sree isto jetako...Dobravoljanijepoonometoiniiliizvrava...negosamopohtijenju,atoje po sebi d. i kada se promatra samo za sebe, bez usporedbe, pa to htijenje treba daleko vie cijcniti, nego sve to bi po njoj ... moglo biti samo izvedeno. Ako zbog posebne nenaklonjenostisudbineilioskudnenadarenostiodstranemauhinskeprirodeovojvolji sasvim nedostaje mo da provede svoju namjeru, ako uz svoje najvee nastojanje ipak nije nita izvela, pa je preostala samo ... dobra volja, tada bi ona ipak blistala poput draguljasamazasebekaonetotoimasvojupunuvrijednostposebi.Izoveprednosti udoredno dobroga pred svim izvanudorednim dobrima izvodi se bezizniman zahtjev u odnosu na slobodu savjesti i vjersku slobodu, lj. zahtjev da nitko ne smije biti prisiljen postupatiprotivuvjerenjasvoje(modaipogrene)savjestiilivjere. Lit.: B. Schller, Die Begrndung sittlivher Urteile, Dsselldorf 1980. posebice 7378, 142154. R.GINTERS 3.islamski ovjek se u svom zemaljskom ivotuesto kree izmedu dobra i zla. On je podloan mnogim iskuenjima. Prema islamskomu nauku, za pronalaenje puta k dobru potrebna je jedna temeljna orijentacija: potrebna je odluka za Boga. Suprotnost je zaborav Boga koji uvijek predstavlja skliski put koji odvodi od Boga. U predanosti Bogu obistinjuje se najvii stupanj ljudske odgovornosti ovjek svakako u mnogo emu zastupa Boga na zemlji. Apsolutno d. dolazi od Boga. Koja god vas nesrea pogodi, to je zbog onog to ste vi zaradili, a (Alah) mnogo oprata (42,30). Prema sunitskom shvaanju, d. potjee iz bogate Boje riznice. Ono je stalno prisutno; ovjek ga samo treba stei. ovjekova djela prosuduju se prema stjecanju dobara ili prema njihovu propustu. Pritom je

~40~

odluujua nakana. Stoga je moralno gledano vjernik u koristi zato to njegova djela zbog stalne predanosti Bogu, u ijem se znaku izvode, imaju bolju motivaciju od djela nevjernika.Propustzlajestpretpostavkazatodasepotpunooitujed.Zloobezvrjedjuje dobro djelo koje mu se stavlja na stranu. Vjerodostojne izreke vjerovjesnika (hadise) kau npr. da je bezvrijedan post onoga koji lae ili nekoga prevaranta. Dodue, dobra djela mogu ublaiti ili otkloniti posljedice zlih djela, no njihovo paralelno odvijanje ipak ne svjedoi o istoi due. D. je eliminirajui imbenik zla samo ako se ono naknadno postavlja kao popratna pojava kajanja, te stoga nije jednako dobro i rdjavo (djelo). Odbij (zlo) s onim to je najljepe, pa e (ti) onaj to je izmeu tebe i izmedju njega postojaloneprijateljstvo(postati)kaodajeiskrenprijatelj(41,34). Lit.:G.Mensching,GutundBseimIslam,u:DieAuswahl4/1942,610. S.Bali GRIJEH 1.idovski Terminologija hebrejske Biblije otkriva podrijetlo grijeha u neposluhu i pobuni ovjeka, a.in grijeha kao razaranje uzajamnih odnosa. Biblija manje osvjetljava ljudsku grenost, slabost (Izr 20,9; Job 4,17 i d.; 25,4 i d.), a vie ljude koji grijee: oni su promaili put (Suci 20,16; Izr 8,36) ako je prijestup protiv Boga (Suci 10,10; 2 Sam 12,13; 1 Kr 8,33.35; Ps 41,5; 51,6) ili suovjeka (Post 20,9; Suci 11,27); oni svojim otporom (Izl 22,8), svojom pobunom prekidaju odnos (Iz 1,2; 1 Kr 12,9; Hos 8,1) ili kvare, iskrivljuju odnos (2 Sam 7,14; 19,20; 24,17), pa g. ovdje treba shvatiti kao iskrivljenost, pokvarenost, izvrtanje (1 Kr 17,18; Iz 30,13; Jr 13,22; Hos 5,5; Ps 32,2.5). Grijehu u povijesti Bojega naroda uvijek prethodi dobro to ga je Izrael iskusio od svo jegaBogaiIzraelovodaBogu:SvetojeONrekao,izvritemoiposluatemo!(Izl 24,7; usp. IzI19,8); Daleko je od nas da ostavimo NJEGA a sluimo drugim bogovima! ON, Bog na, izveo je nas i nae oce iz Egipta, iz kue ropstva, i ON je pred naim ocima uintio velikaudesa iuvao nas cijelim putem kojim smo ili i meu svim narodima ... I miemo sluiti NJEMU, jer je on Bog na (Js 24,1618). U tom kontekstuesto rabljeni glagol zaboraviti dobiva teinu (Iz 17,10; Jr 2,32; 3,21; 13,25; 18,15; 23,27; Ez 22,12; 23,35;Hos2,15;4,6;8,14;13,6).Izraeloviprijestupi,kojiopravdavajuprorokuoptubu, pokazuju osobitost te dijaloke povijesti djelovanja Boga i njegova naroda. Posebnost je u Tori (uputi, zakonu) koju je Bog dao Izraelu i kojom mu je zapovijedio da poe posebnim putem. Mnoge opomene, izraene glagolima sjetiti se i drati, trebaju podsjetiti Izrael na to da je njegov neposluh g. koji ga odvaja od Boga: Sjeti se to je ON, Bog tvoj, uinio (Pnz 7,18); Sjeti se NJEGA, Boga svoga, jer on ti je dao snagu (8,18); Sjeti se i ne zaboravljaj (9,7); ... dri njegove zakone i njegove zapovijedi (4,40), Dri ih i vri (6,3); ... drite ih i vrite kako vam je zapovjedio ON (5,29). RabinisukaoiBibIijamalopreuivaliljudskeprijestupe.Onisusmatralidajeovjekjos veomadalekoodsvojegaciljaidagajelakozavestiug.No,kakojezasvakig.krivnjana

~41~

ovjeku koji se okrenuo od Boga (Izr 5,22; Br 32,23; Pnz 9,16.18.21; Jr 40,3; 44,23; Hos 10,9), ni oni nisu shvatili g. kao neumitnu sudbinu ovjeka, ve kao kaznu za Ijudski postupak: No, kad bi rekao: Zato je Sveti, hvaljen bio, stvorio zli nagon, o kojem se kae: ' ... ovjeje su misli opake od njegova poetka' (Post 8,21) i tko ga moe pretvoritiudobar?Sveti,hvaljenbio,natokae:Tigasaminiszlim.Kako?Biosidijetei nisi grijeio, narastao si i grijei (Avot Rabi Natana, pog!. 17; Tanhuma uz Post 8,21). Samo ovjek, koji moe biti za i protiv Boga, stvara g. i time postaje vlastiti objekt: Pouri i prema malom djelu (vrenju zapovijedi) i bjei od prijestupa, jer dobro djelo (vrenje zapovijedi) vue za sobom drugo, a jedan prijestup vue za sobom drugi, jer plaa za dobro djelo je dobro djelo, a plaa za prijestup je prijestup (M Avot IV,2). ovjek ostaje odgovoran za g.: U kome je strah od grijeha prije njegove mudrosti, njegova je mudrost ustrajna, no u kome je mudrost prije njegova straha od grijeha, njegovamudrostnijeustrajna(MAvotIII,10).Mudracisusvojemnarodupokazaliizvor snage kojom ljudi mogu svladati sklonost prema grijehu: Ako se oni bave Torom i dobrim djelima, njihov je nagon u njihovoj vlasti, a ne oni u vlasti svojega nagona (b Avoda zara 5b). I premda hagadska predaja katkada personificira zli nagon jecer ha ra)iizjednaavagasaSatanomianelomsmrti(bBavabatra16a)igovorikakomu je kraj u mesijanskoj vladavini Bojoj (b Suka 52a), mudraci ga ipak ee nazivaju otrovom protiv kojega Tora uvijek ima spremno odgovarajue sredstvo (b Kiduin 30b; abat 146a) i suprotstavljaju mu dobri nagon Jecer hatov) kako bi naglasiliovjekovu slobodu volje da ga prihvati (b Berahot 61a; Beresit raba XIV,2,7; Kohelet raba III,l1). Poduavali su kakoovjek moe ukloniti pregradu koju je podigao izmeu sebe i Boga svojim grijehom: Bolje jedan sat u obraenju (teuva, tj. povratku Bogu) i dobrim djelima u ovom svijetu nego sav ivot u buduem svijetu (M Avot IV,17); Obrati se je dandanprijesvojesmrti(ibid.II,10),tj.ovjeksemoraobratitidanas,sutraemoda umrijeti (b abat 153a). Rabinsko idovstvo svaki g. naziva krenjem (avera) Boje odredbe i razlikuje prekraj zabludom i namjerni prekraj (M Joma VIII,8,9; b Eruvin 100a; M Ketubot VII,6). Pritom se starom naelu o solidarnom jamstvu (arevut) pridruuje znaenje: Svi Izraelci jame jedan za drugoga (Sifra Lev 26,37; liSp. b Sanhedrin 27b; Savuot 39a; Ros hasana 29a; Sir hasirim 1,3; Jalkut Izr 6,1); naime, za prijestup pojedinca odgovorna je i cjelina. Stoga priznanje grijeha na Dan pomirenja glasi:Mismogrijeili(aamnu). I srednjovjekovna i novija idovska literatura suprotstavlja grijehu, kao djelu za koje ovjek treba odgovarati, mogunost obraenja. Citiraju se dva glasa koja zamjenjuju mnoge: ovjek koji ... uvijek sebi predoava teinu svoje krivnje i grijeha ... ; neprekidno zbog toga osjea kajanje i cijeloga ivota ... moli za oprotenje, njega e Stvoriteljsmatratidostojnimdabudespaen(BahjaibnPakuda,Xl./XII.stoIjeee,Hovot halevavot VII,2). idovstvo ne zna otkupiti samo od smrti, nego i od grijeha! Potrebno je da grenik ... samo jedanput kako treba i ozbiljno ... htjedne otresti okove grijeha Bog e mu biti blie, poi mu u susret pola puta, pomoi mu da pobijedi u sebi neprijatelja, i on je u svakom trenutku spreman i najstarijeg grenika ... prihvatiti s ljubavlju(S.R.Hirsch,GesammelteSchriftenI,1902,477).

~42~

Lit.: E. E. Urbach, The Sages, 1975, Index; C. G. Montefiorel/H. Loewe, A Rabbinic Anthology, 1974, Index: P. Nav Levinson, Einfhnmg in die rabbinische Theologie, 1982,61itd. D.VETTER 2.kranski Rijei g. i grijesi vani su sastavni dijeIovi kranskoga osnovnog rjenika. Ispravno sudimo o svojstvu kranske ideje o grijehu tek kada kao pozadinu uzmemo shvaanje grijeha koje dolazi u opoj povijesti religije. G. Mensching naelno razlikuje izmeu aktualnih i konkretiziranih grijeha te bitne i ope ideje o grijehu (Die Idee der Snde, Leipzig 1931). Bitna je crta svih svjetskih religija da polaze od zateenoga grijeha u singularu. Od toga grijeha nema plurala. Radi se naime o ukupnoj situaciji, o bitku koji lei prije svakog ina i prije svakog raspoloenja, o opoj situaciji nasuprot transcendentnome (ibid. 18). Stoga g. ne znai u prvom redu moralno zatajenje nego simbol za nesto openito i temeIjno, za pramisterij nae vlastite egzistencije i svih ljudskih egzistencija (R. Otto, Die religise Idee der Urschuld, u isti: Snde and Urschuld, Mnchen 1932, 39). ReIigijskipovijesno razlikuje se shvaanje o grijehu na vi estruk nain. GIedajui na proroki strukturirane reIigije Gustav Mensching je sebinu egzistenciju odnosno sebinost okarakterizirao kao naelnu zapreku za jedinstvo onogatojesvetoiovjeka.Podtimerazumijevasmjersvihbitnihovjekovihsnagana Ja i njegove potrebe (G. Mensching, Die Religion, Stuttgart 1959 [Mnchen 1962]), 234). Od toga se razlikuje predodba o grijehu koja dolazi u mistinim religijama kao vezanostuzsebe.StogasuJaisvijestosebifaktoriprotivkojihse,kaouprvomredu veliina koje spreavaju spaenje, usmjeravaenja za otkupIjenjem, jer je svijest o sebi zamistikunajznaajnijiizrazneotkupljeneljudskeegzistencije(ibid.233). G. je u SZ propust, tj. pogreka u odnosu na danu zapovijed i zabranu. Iznad toga dolazi do izraaja cijela dubina starozavjetne predodbe o grijehu u znalenju pobuniti se, dii se protiv nekoga, dakIe, u znaenju pobune. No, nema openitog uenja o grijehu, nego se g. ostvaruje u konkretnim situacijama ljudskoga ivota. SZ ne poznaje uenje o nasljednom grijehu. No, Post 6,58, 21 i daljnja mjesta u tekstu govore o prihvaanju openite, potpune ovjekove krivnje. G. nije sastavni dio dobroga Bojeg stvorenja nego demonski izbija iz ovjekovih prikrivenih dubina. U pripovijedanjima o Postanku izvjeuje se o tome kako g. na zemIji sve vie raste (Post 4,324; 6,14; 11,1 9). U NZ nastavIja se naznaena linija. I u evaneljima se govori o ovjeku i njegovoj neprestanojokrivljenosti.UsinoptikimevaneljirnaiDjelimaapostolskimdolazirijeg. sarno u povezanosti s opratanjem grijeha koje se dogaa Isusovim djelovanjem. Isus je doao da grenike pozove na kajanje (Mk 2,17) i on ima punomo opratati grijehe, a tu je punomo prenio na svoje nasljednike (Mk 11,25 i d.; Mt 6,14 i d.; Iv 20,23). U pavlovskim spisima se drugaije govori o grijehu. Pavao karakterizira g. kao personificiranumokojavIadaovjeanstvomodAdamovapadaikojojjeovjekropski

~43~

izIoen do otkupljenja po Kristu. G. je sudbina i zla kob (Rim 7,1520; 5,12 i d.), ali istodobnoionetosesodgovornouini.Pavaogovorioivotupotijelutoneznai obezvrjeivanje tijela nego krivo usmjerenje sebinog ovjeka koji se hoe potvrditi pred Bogom (Gal 5,19 i d.; FiI3,37; 1 Kor 1,26; 7,32; Rim 2,17; 1 Kor 1,1931; 4,7; Gal 6,4).Pogrijehujenasvijetdoaoinjegovplod:smrt. Uz Tertulijana koji je zapeatio pojam vitium originis (pragrijeh), Augustin je nada sveonajkojijemjerodavnoutjecaonakranskouenjeogrijehu.Usvomsueljavanjus Pelagijemtajnajveizapadnicrkveniotacrazviojeuenjeonasljednomgrijehukojeseu bitnome nametnulo u Velecrkvi. Dok je Pelagije vjerovao da se Adamov g. ne nasljeuje u sljedeim generacijama, nego se mora shvatiti kao snaga navike prema zlu koja se odgojem treba obuzdati, Augustin je uio da jeovjek prije pada u g. posjedovao mo danegrijei(posse,nonpeccare).Nakonpadanastalajeiztoganaelnanemodane grijei (non posse, non peccare). U srednjovjekovnom uenju o grijehu doao je novi motiv u teologiju porijeklom iz neoplatonizma. G. se promatrao kao nepostojee dobro, kaoabsentiailidefectusboni. U reformaciji g. se opet shvaao radikalno kao neposlunost, nevjera, ohola emancipacija, naopak odnos prema Bogu itd. Sebinost se pokazuje u naopakom srcu koje svoje spaenje trai kod samoga sebe. Odbaeno je srednjovjekovno shvaanje prema kojem se g. sastojao u tome da suovjekovi nii nagoni pobijedili one vie. U pravoslavlju (XVII./XVIII. stoljee) uila se sinteza sudbine i krivnje (Elert). Nasljedni g. i injenicni g. meusobno su isprepleteni; jedan je korijen drugoga. Lutherovonaglaavanjeosobnogagrijehaopetseizgubiloupravoslavljuukoristnjegova interesa za nasljedni g. Zato su u teologiji prosvjetiteljstva i u idealizmu vana pe lagijevska shvaanja. G. se vie ne shvaa kao transpersonalna kategorija nego kao osobnoinjenje. Iz novije protestantske teologije istaknut emo nekoliko znaajnih polazita. U dijalektikoj teologiji i Lutherovoj renesansi g. je bio opet radikaliziran i prepoznat u svojoj dubini. Prema Karlu Barthu g. moe biti prepoznat sarno u Bojoj objavi u Kristu, dakle, ne prije ni izvan Krista. Uenje o grijehu pripada dakle kristologiji. Za Bartha je g. oholost, lijenost i la. Emil Brunner (Die christliche Lehre von Schpfung und Erlsung. Dogmatik,Bd.2,Zrich1950)odbacujebiolokouenjeonasljednomgrijehu.G.jeubiti pobuna koja se izraava padom u g. On je osobni in odvraanja od Boga (105), ovjekov totalni in (107) i univerzalnogje razmjera (111). G. se ne moe shvatiti polazei sarno od bitka nego od grenog ina: No, sada je taj in uvijek istodobno i stanje, bitakuinu, ne moi vie drugaije, vezanost (127). Paul Tillich misli suprotno od Bartha o grijehu prema Kristu kao Otkupitelju. On tumai biblijske predodbe uz pomo novih pojmova i govori o otuenju kao stanju egzistencije. ovjek je otuen odtemeljabitka,oddrugihbiaiodsamogasebe.Tillichnenaputapojamgrijehajer naglaava osobnu slobodu i krivnju u suprotnosti s traginom krivnjom i univerzalnom sudbinom otuenja. Otuenje nije stanje stvari nego stvar osobne slobode i uni verzalne sudbine. G. kao individualanin aktualizira univerzalnuinjenicu otuenja (SystematischeTheologie,Bd.II,5256).

~44~

Novim putovima tumaenja koraa npr. Dorothee Slle. Ona odbacuje shvaanje grijehaUspecijalnoreligioznomsmisluipojamtumaisvjetskopolitiki(Snde.Zur politischenInterpretationeinestheologischenBegriffs,u:TheologiaPracticaVI(1971)). Ucrkvenojpraksidolojeupogleduaktualnihgrijehadonjihovastupnjevanja.Veje 1.Ivanovaposlanicarazlikovalaizmeusmrtnoggrijehaigrijehakojinijesmrtan.Iz toga se razvilo shvaanje o smrtnim grijesima. Smrtni g. ini onaj koji grijei u vanoj stvari s jasnom spoznajom i istodobno s punim pristankom protiv Boga. Navikom takvi smrtnigrijesipostajuporok.Kaoposljedicesmrtnihgrijehanavodese:Gubitakmilosnog ivota i svih zasluga za nebo kao i vremenite kazne i konano vjeno prokletstvo. Laki grijesi mogu biti razliito veliki. Oni se odnose na ne tako vane stvari i postupno ugroavaju milosni ivot, zamuuju ljubav prema Bogu i donose vremenite kazne (Kratki katoliki katekizam. Prema: Directorium Catechisticum Generale, RimNatikan 1971, njemako izdanje ParzellerFulda 1973. Izd. Interdijecezanska zajednica vjerouitelja,1977,34id.). Svi grijesi, pa i najtei, mogu prema katolikom shvaanju biti otputeni Kristovim zaslugama na kriu uz pretpostavku da se grenik kajanjem i pokorom obrati Bogu te damoliBogazaoprotenje. 3.islamski G. je namjerni prijestup protiv boanske norme, ali i povreda prava. Izvjesni grijesi povreujudodatnoiudorednost.Svakijezloinautomatskiig.Umuslimanskomnauku omoralunijeuobiajenorazlikovanjesmrtnihioprostivihgrijeha.Razlogzatomogaobi leatiunarednomstihuizKurana:Omojirobovi,kojiste(pretjerujuiuzlimdjelima) inilizloinpremasebi,negubitenaduuBojumilost,jerBogzaistaopratasvegrijehe (39,53). Po Kuranu, najtei je g. pridruivanje drugih boanstava jednomu Bogu. Njime se povreuje Boje pravo. Povrede te vrste mogu se ublaiti prihvaanjem propisane kazne. Inae ostaje nada dae ih oprostiti Bog. Ljudi na bilo koji nain moraju ispraviti svoje grijehe kako bi se smatrali otklonjenim. Teki zloini spadaju u kategoriju velikih grijeha. Glavni grijesi ne ograniuju se na sedam kao u katolikom nauku o moralu; oni se proiruju za nekoliko drugih: klevetanje, nemoralnost, ravo ogovaranje, krivo svjedoenje,nadmenost,krtost,zavist,neumjerenostisrdba. Prikladnimvoenjemivotavjerniktrebaizbjegavatiiskuenjaigrijehe.Zatonajbolje slui post. U oprost grijehaovjek se moe nadati tek nakon odgovarajuega pokajanja i njihova ispravljanja. Nema oslobaanja od grijeha od strane nekoga religioznog organa. Najvia i zadnja instancija je Bog, O kojemu Muhamed kae: Ako ovjek uini jedan korak prema Bogu, onda Bogini dva koraka premaovjeku. Svaki jeovjek po svojoj stvorenosti slab i stoga grean. ijitski je islam uvijek razvijao teoriju prema kojoj su imami bezgreni. Dogmatski princip te bezgrenosti i nepogreivosti utemeljuje fleksibilnijeshvaanjeobjavekodijitauusporedbisashvaanjemkojezastupasunitska veina.

~45~

Lit.: Muhammad Hamidullah, Der Islam, Kuwait/Salmiya, 1976,158160; Alfred Nielsen,SndeundSchuldimIslam,u:DerOrient7(1935),126131. S.BALl SLOBODA 1.idovski S. se u hebrejskoj Bibliji ne javlja kao statina veliina; naprotiv, esto se pojavljuje kao proces koji se jezino ostvaruje na razliite naine. Pritom je bitno djelovanje dijaloga u pregovorima Boga i Izraela. Obeanje Boga potlaenom narodu: Zato sam siao da ga izbavim iz aka egipatskih i odvedem ga u onu zemlju ... (Izi 3,8) odgovara nakonispunjenjaobeanjahvalomBogu:ZapjevajteMU,jerseslavomproslavio.Konja s konjanikom u more je survao (15,21, usp. 15,1). I prozno izvjee u Izl 14 sadri tu paraleluizmeupoziva:...vidjetetestoeONuinitidavasdanasspasi...Boritese za vas (14,13 i d.) i Izraelova ponaanja: ... narod se poboja NJEGA i povjerova MU (14,31). Tako se narod dri izmeu Boje upute za spas, koja prethodi najavi Saveza i obeanju da mu je Izrael predraga svojina izmeu svih naroda i Vi ste vidjeli to sam uinio Egipanima; kako sam vas nosio na orlovskirn krilima i k sebi vas doveo (IzI19,4 6)iIzraelovespremnostinaposlunost:VritemosvetojeONnaredio(IzI19,8,usp. 24,7). No, prije svega, to oznaava paralelno,vrsto povezivanje Bojega oslobodilakog djelasIzraelom:JAsamBogtvoj,kojisamteizveoizzemljeegipatske,izkueropstva i Izraelove slobodne odluke da izvri one to mu je zapovijeeno, Dekalog Izi 20,117. Naime, razgovor voen izmeu mene zakonodavca i tebe, tj. Izraela koji je pozvan na odgovornost u povijesti pretpostavlja samoodreenje oslovljenika u svim njegovim postupcima i djelovanju, njegov slobodni izbor da dobro, koje Bog hoe, hoe i on iini gatedazlo,kojeBogprezire,izbjegavaumiljenjuidjelu:...predvas stavljam:ivoti smrt, blagoslov i prokletstvo. ivot, dakle, biraj ... (Pnz 30,19). Jasno je reeno da Bog ne eli ropsku poslunost zbog straha od kazne, nego slobodnu podreenost njegovoj volji koja se zbiva u ljubavi i odanosti njemu: Zato ljubi NJEGA, Boga svoga, svim srcem svojim, svom duom svojom i svom snagom svojom! Rijei ove to ti ih danas nareujem, neka ti se ureu u srce (Pnz 6,5), ... Ijubei NJEGA, Boga svoga, sluajui njegovglas,prianjajuiuznjega...Taonjeivottvoj,tvojdugivijek...(30,20).Povijest ne pogaa ovjeka kao neopoziva sudbina; Biblija je opisuje kao realnu pokretaku snagu uzajamnog odnosa slobodnoga Boga iovjeka slobodnoga po svojoj volji. Prorok Jeremija vidio je kako lonar obraduje ilovau na lonarskom kolu (Jr 18,112): dok se okretalodonjekolo,nagornjemsuseoblikovaleposude.Uspjelesuostale,neuspjelesu se bacale i iznova oblikovale. Lonarski rad stvarao je gledatelju objaviteljsku prispodobu: na isti nain radi Stvoritelj na povijesnim osobama i sudbinama naroda. No njegova stvorenja mogu po svojoj volji sama htjeti, samainiti i postupati. Slobodnom voljom dotiu djela Stvoriteljeva; u slobodi svoje gradnje i unitenja on na to reagira. Pokajat e se za dobro koje im je namijenio ako se ljudi okrenu od njega (18,10); pokajate se za zlo koje im je namijenio ako mu se obrate (18,8). U toj uzajamnosti

~46~

djelovanja na obraenje moe odgovoriti smilovanje: Ovako govori ON: Evo, spremam vamzlo(poputlonara)isnujemprotivvasosnove.Vratitese,dakle,svakisasvogazlog putaipopravitesvojeputoveisvojadjela!(18,11).TajnatogophoenjaBogaiovjeka jest i izraava se u moi, stvorenoj u ovjeku, da uvijek moe odabrati put. Budunost nije utvrena.ovjek treba u povijesti postati Boji sugovornik, koji potpuno slobodno moe doi k njemu, koji se, i kad najvie posrne, moe vratiti k njemu (Jr 7,3; 26,13; 35,15; Hos 14,2 i d.; Ez 18,30 i d.; JI 2,12 i d.; Jon 3,8 i d.).ovjek s pravom iskoritava slobodu koju mu je dao Bog ako se njome koristi za ispunjenje Stvoriteljeve namjere (Post 1,27, usp. Lev 18,5). Na bibilijskoj osnovi uitelji zidovstva u svim razdobljima shvaalisuslobodukaomoralnuzadaukojuBogucjepljujeuivotsvakogaovjekakako bi je ovjek izvrio. Mudraci su poucavali dragovoljnu podreenost: Ne budite poput slugu koji slue gospodaru s namjerom da dobiju nadnicu, ve budite sluge koji slue gospodaru bez namjere da dobiju nadnicu (M Avot 1,3). Ustrajali su na ovjekovoj samostalnosti: Sve je u rukama Neba (= Boga), osim straha Bojeg (b Berahot 33b; Megila 25a); ljudska s. postoji unato Bojem sveznanju: Sve je predvidio (Bog) i dao slobodu izbora (hareut) (M Avot III,16). Taj je problem poslije komentirao Majmonid: Svaki jeovjek gospodar svojih djela i postupaka; ako je poao dobrim putem i eli biti pravednikom, ima slobodu izbora, ako je pak poao zlim putem i eli biti zlikovcem, i tadaimasloboduizbora...Nemojdatipadajunaumbrbljarijeglupanameupoganima i budala meu Izraelcima da Bog sudi ovjeku prije njegova roenja, da postupa pravednoilinepravedno. Nije tomu tako ... Nitko ga ne moe prisiliti da mu odreuje kojime poi od ta dva puta, nego on sam odluuje prema svojoj pameti kojim putem eli poi (Mine Tora, Hilhot teuva V,13). Rabini su oblikovali zadau odgovorna ovjeka: Tko je jak? Tko svladava svoj poriv (M Avot IV, 1; usp. b Avoda zara 19a; Berahot 5a; Hulin 44b). Srednjovjekovni religijski filozofi pouavali su da je Bogovjeku dao sposobnost da mu slui... damujedaosloboduvoljeuvlasti damujezapovjedioizabrati dobro(Saadja, Emunot vedeot IV,2): ovjek u dui nalazi mo da meu moguim stvarima vri i postupa zlo (Jehuda Halevi, Kusari V,20); ovjekova djela potpuno su preputena njegovoj slobodnoj voIji, on ih moe izvriti iIi zanemariti (Nahmanid, komentar Post 22,1); oni su se okrenuli protiv onih koji nijeu slobodu voIje ... ne sarno sa stajalita idovstva,negozatostojetoposebikrivoinemoralno(JosefAlbo,Ikari1,9).Toznaci: Oudorednoj voljiovjeka ovisi sudbinaovjeka (E. Auerbach, Prophetie, 1920, 67); jer:Zaonetotrai,Bogdajeisnagu(S.R.Hirsch,Choreb,1837,pogl.79,519).Stoga rije staraca nije izgubila znaenje: Nees nai nikoga uistinu slobodnoga (BenChorin) osimonogakojisebaviizuavanjemTore(talmudtora)(MAvotVI,2). Lit.: Die Lehren des Judentums I, 1928, 6879; E. E. Urbach, The Sages, 1975,255 i d.; 421,482. D.VETTER

~47~

2.kranski S. je rije koja kao i odgovarajui pridjev sIobodan ima razliita opisna znaenja koja seesto samo neodreeno razlikuju jedna od drugih, a upotrebljava se u razliitim kontekstimauvrlopozitivnoocijenjenomsmislu.Kaotipiniuzorcimogusemeusobno razlikovatiznaenjakojaslijede: a) Vanjska i unutarnja s. djelovanja: Tko nije vezan, slobodno se kree ovamo iIi onamo; tko ne pati od neodoljive agorafobije, i e iIi nee ui u neku veliku punu dvoranu. Pod slobodom djelovanja razumijeva se prirodna iIi institucionalna mo nekog ovjeka da postupi ovako iIi onako. Institucionalna s. djelovanja predstavlja poseban sluajvanjskeslobode:Tkojeneoenjeniispunjavaostaleuvjete,pozakonujeslobodan oenitiseiline;nasuprottomu,oenjenineposjedujeovuinstitucionalnuslobodu;onje jedino slobodan u prirodnom neinstitucionalnom smislu sklopiti izvanbrani odnos. Gotovo uvijek kad govorimo o bilo kakvoj slobodi, mislimo na ovaj oblik slobode djelovanja. S. izbora radnog mjesta, zvanja, mjesta stanovanja, suprunika, s. miljenja i tiska, s. politikog opredjeljenja, s. udruivanja, s. stranakog djelovanja, vjerska s. sve seonemoguokarakteriziratikaos.djelovanja.Slobodetakvevrstemogubitiograniene ili sasvim ponitene unutarnjom ili vanjskom prisilom, kao i institucionalnim uredbama. Gotovosveslobodedjelovanjamoguseocijenitikaopozitivneuizvanmoralnomsmislu. Zato se npr. psihoterapeut trudi ukloniti unutarnje prisile svoga pacijenta. Ako su slobode djelovanja ograniene ili ponitene vanjskom prisilom iIi institucionalnim ured bama, tad a se to svaki put mora posebno opravdati. Moralna pravila ne ograniavaju slobodu dje1ovanja nego je pretpostavljaju, jer zahtijevaju da ne inimo drugaije, makartomoemo. Prirodna s. djelovanja, u smislu koji je opisan, doputena je na jednak nain i ivotinjama. Ako nekog psa stavimo na lanac, ograniavamo njegovu slobodu kretanja. Ve sarna injenica da ivotinjama dajemo slobodu djelovanja, a pritom ih ne drimo moralno odgovornima, pokazuje da sama s. djelovanja nije dostatan nego najvie nuan uvjet za moralnu odgovornost. Svaka s. djelovanja odreena je brojnim imbenicima; njezino aktiviranje kod ovjeka bitno ovisi i o tome da on upravo taka hoe, a ne drugaije. Ako treba postojati neki nedeterminirani oblik slobode koji daje temelj za moralnuodgovornost,moraobisetraitinapodrujuhtijenja. b) S. prvenstvenog izbora: Ima li dakle si tuacija u kojima netko, u smislu da moe htjeti ovako iIi drugaije, kategoriki sam odreuje smjer svoje volje? Najprije seini da ovdje moramo odgovoriti s jasnim ne. Jer, i ona to hoemo, obino je determinirano i to ne sarno svim onim imbenicima koji u nama djeluju kao spontane (iracionalne) pokretake sile nego i motivima koji mogu vrijediti kao (racionalne) procjene za izbor naihstavovaipostupaka.Lijenik,kojipredoimaimasamozdravljesvogpacijenta,ne moe pod inae istim okoInostima drugaije postupiti nego propisati mu onu terapiju koju dri najuspjenijom. Kad bi on racionalnim prosuivanjem predloio neku drugu terapiju, tada bi sigurno uzimao u obzir barem jo jedno drugaije procjenjivanje nego tojezdravlje(npr.gledaobinatrokove).Prematomu,s.prvenstvenogizboranalazise

~48~

uovjekovoj moi da racionalnim procjenama prosudi jesu li alternative za djelovanje i zauzimanjestavaboljeilimanjedobre,loseilimanjeloe,padaihprematomuizabere. Izmedu alternativa za djelovanje i zauzimanja stava prihvaa se dakle komparativan odnos: dobro/bolje iIi loe/loije. Ovaj oblik slobode svojstven je ovjeku naspram i votinje; on nije nita manje determiniran, racionalno determiniran, svaki put po mjerilima vrijednosti na koje se oslanja. Determiniranost izbora nije u tom sluaju uzrok djelovanjanegonunostzafinalnostrukturiranjehtijenja.Svakiizbor,kojibisespravom mogaoopravdatiprimjenomporedbenihocjenjivakihrijei,oslanjasenamjerilokojeje logino bilo prethodno prihvaeno kod izbora i stoga je u navedenom smislu determinirani prvenstveni izbor. S. prvenstvenog izbora sastoji se prema tomu u uvjetnom moi htjeti drugaije, tj. biratelj bi mogao i drugaije izabrati da se odluio osloniti na neko drugo mjerilo. Takav je izbor slobodan ako njegov rezultat nije utvren odrednicama koje su uzrokovale djelovanje, ali je i determiniran, ako je njegov rezultat unutarnjomlogikomhtijenjaciljnouzronounaprijedutvren. S. prvenstvenog izbora takoer je visoka izvanmoralna vrijednost. Ona oigledno moe biti ograniena ili ponitena svim onim imbenicima koji prijee ili onemoguuju razborit sud. Tu se ubrajaju npr. nedostatna zrelost, neuroze, psihoze, zablude, nedostatak suosjeanja, oskudna mata, sljepilo za vrijednosti i indoktrinacija. Nesumnjivo je jasno da izbori koje moramo svakodnevno initi pripadaju tom tipu finalno determiniranoga prvenstvenog izbora. injenica da se pritom moe raditi o moralnim problemima, nita po sebi ne mijenja na njihovu znaju; meusobno se od mjeravaju upravo samo moralno vani razlozi. Gotovo sve to se kae u normativnoj etici, tie se prvenstvenog izbora. Pitanje o ispravnome, dakle, u pravilu, pitanje o ovjekovudobruionajboljemmoguemnainudaseonoostvari,nijenitadrugonego pitanjeoispravnomprvenstvenomizboru.Cijenatakvogprvenstvenogbiranjamoebiti vrlo visoka ako se npr. radi o ljudskim ivotima i onaj koji ih mora uiniti moe biti u danim okolnostima time teko optereen. Pa ipak, to nita ne mijenja na stvari da je pritom rije o determiniranim izborima u odnosu na onaj izbor kod kojega se jo ne moeupravomsmislupostavitipitanjeomoralnojodgovornosti,okrivnjiilinekrivnji. c) S. odluivanja: No, moe li se zamisliti jedan jedini sluaj nedeterminiranog izbora izmeu dvaju razliitih stajalita ili naina djelovanja? Izbor kod razliitih terapija odreen je izmeu ostaloga kriterijem najveega mogueg izgleda da neka terapija uspije. Ovaj se pak kriterij dade svesti na nadreeni kriterij lijenikove brige o svojim pacijentima. Kada bismo na taj nain mogli beskrajno dugo ii dalje iIi kada bismo konano stigli do jedinoga najviega, kriterija, tada bi stvarno bio nezamisliv nedeterminirani izbor. Ali to nije sluaj. Jer, npr. u osnovi lijenikove brige za svoje pacijente moe leati jedan od dvaju posljednjih suprotnih motiva: Lijenik misli na njihovo zdravlje (ali i na sve drugo), misli samo na sebe (npr. da bi mogao primjereno dobro zaraditi), tj. pokree ga pristrani egoizam iIi nepristrana dobronamjernost prema pacijentima tj. nepristrani altruizam (vrijednosno formuliran : iz sebinosti ili iz nesebinosti). Prema tomu, moralna praalternativa glasi: nepristrana ljubav ('Ljubi blinjega svoga kao samoga sebe.') ili pristrani egoizam, uudorednom smislu dobro ili

~49~

loe, moralno ili nemoralno. Pritom ne mislimo da je udoredno dobar ovjek bolji od udorednoloegailidajenesebinostviimoralnaspramsebinosti,negosmo uvjereni da je stav nepristranosti ili nesebine ljubavi jednostavno dobar, a egoizam, naprotiv, jednostavno lo. Nesebinost i sebinost shvaaju se kao suprotna najvia mjerila svih prosuivanja i postupanja. Dakle, ovisno o tome na koji se od ovih dvaju mjerila netko osloniokodsvojihprvenstvenihizbora,moedoidorazliitihnaelapokojimapostupa. Prema tomu, kada bi u kategorikom smislu uope bilo slobodnog izbora s nedeter miniranim rezultatom, tada bi mogla biti rije samo o udorednoj temeljnoj odluci izmeu obadviju praalternativa nesebinosti ili sebinosti. Kao sloboda odluivanja mogla bi se oznaiti mo ovjeka da sam po sebi odredi najvie mjerilo svakoga svog praktinog prosuivanja i postupanja kao nepristranost (nepristranu ljubav) ili kao egoistinu pristranost. Na njoj bi se tad a konano temeljila svaudoredna odgovornost za nae miljenje, postupanje i doputanje. Filozofski spor oko slobode volje i udoredne odgovornosti dade se svesti na ovo pitanje: Je li ili nije u naoj moi da sami odreujemo najvie stajalite svoga htijenja i djelovanja kao nepristrane ljubavi ili pristranogegoizma? Moe li se dokazati i na koji naininjenicnost te vrste slobode, neka ovdje ostane nerijeeno. U svakom sluaju ona e se morati pretpostaviti kada je u pitanju iskustvo ozbiljnog iskuenja. Poziv na obraenje u SZ i NZ i zahtjev koji se stalno ponavlja da se ispuni zapovijed ljubavi prema Bogu i blinjemu, razumljivi su sarno uz pretpostavku da jetakvas.mogua.Akojetakvas.dana,tadamoebitisamosasvimdana.Onaseneda zamisliti kao ograniena u onom smislu kako mogu biti ograniene s. djelovanja i s. prvenstvenog izbora.ak i kada su te slobode vrlo jako ograniene, jo uvijek moe biti slobode odluivanja; primjerice, i potpuno nepokretan ovjek, koji je lien svih mogunostidjelovanja,moebitiuudorednomsmisludobarovjek. d) S. postojanosti: Premda se u NZ izriito ne govori o slobodi odluivanja, ipak prije svega Pavao izriito govori (npr. Rim 8,21: ... U slobodi slave djece Bozje) oetvrtom obliku slobode koju treba razumjeti kao ispunjenje slobodne odluke. Smisao slobodnog odluivanja sastoji se u tome da iza sebe ostavimo neodlunost i da se vrsto drimo stajalita morala ili nesebine ljubavi, dakle, da postignemo postojanost u udoredno dobrome, koja se po sebi vie ne moe ponititi, jer smo je slobodno htjeli. Pod slobodom postojanosti shvaa se prema tomu ovjekova mo da se unutarnjom konzistencijom,kojujeslobodnohtio,pridravasvojeodlukezaudorednodobro. Postojanost u udoredno loem oznaavamo kao udorednu krivnju. Ona takoer predstavlja oblik nune ili determinirane slobode. Njezina nunost u svakom sluaju ne praizlazi iz vanjske ili unutarnje prisile nego iz slobodnog samoodreenja zbogega se ovaj oblik nunosti prema zlu moe takoer pokrivati rijeju s. koja se ovdje jednako takoprimjenjujekaopozitivnoocijenjenarije.Isusgovoriotojpostojanostikadkaeda dobro stablo moe donositi samo dobre plodove. Na temelju te unutarnje nunosti PavaomoeoslobodnimauKristuistodobnoreidasuKristovisluge.

~50~

Josnekolikorijeiostrukturamaslobodeodluivanjaipostojanosti:Naeodluivanje i iz toga proizala slobodno usvojena postojanost odnose se na oba najvia razloga odreivanja svekolikoga udorednog prosuivanja i postupanja: na nesebinu nepristranost i sebian egoizam. Zato oni uvijek mogu biti samo potpuni ili obuhvatni u tomsmislu danitkone moeusvojojtemeljnojpostojanostibitidjelominonepristrani djelomino egoistian, djelomino dobar i djelomino lo.udoredan zahtjev je, unato svojoj viestrukoj diferenciranosti u konkretnim pojedinanim sadrajima, uvijek samo jedan: Tko iz moralne osvjedoenosti slijedi neku pojedinanu zapovijed, on hoe slijediti istodobno i sve ostale. Osim toga, kod slobodnog se odluivanja radi o prihvaanju, odnosno odbijanju nekoga kategorikog zahtjeva: bezuvjetno se trebamo odluiti za nesebinost i prativ sebinosti. Zato odluivanje i iz njega praizala postojanost mogu biti uvijek samo definitivno zamiljeni, jer je sarno uvjetno prihvaanje nekoga kategorikog zahtjeva jednako njegovu odbijanju. No, kako je tad a mogue da svaki moralno dobarovjek nije uvijek dobar i svaki moralno loovjek nije uvijek lo? Kako tada jo moe biti nekog napretka u dobru i daljnjeg srozavanja u zlu? Kako je tad a mogue da onaj koji se odluio za dobra moe jo biti u iskuenju, a krivac pozivan na obraenje? Kako to da dobar tada neini samo dobro, a lo samo loe? Da bismo odgovorili na takva pitanja, rnoramo prvo prihvatiti da udoredna odluivanja i postojanost u njima, koja iz toga proizlazi, mogu biti razliite egzistencijalne dubine i drugo,daizvirucentralnoiliperifernoizslobodnogJa. U metaforikom nainu govora o razliitoj egzistencijalnoj dubini odluivanja i postojanosti dri se da se mi kao slobodne osobe moemo, dodue, uvijek samo sasvim zalagati za dobro ili loe, ali ipak ne cjelokupno (totus, sed non totaliter). Odluivanje i postojanost imaju raz liite stupnjeve dubine; tako se mora svako ozbiljno iskuenje (koje se pozitivno mora razumjeti kao mogunost provjeravanja) ako se one uope treba doivjeti kao iskuenje staviti egzistencijalno dublje nego to dopire dosadanja postojanost. To to se misli pod osobno centralnim i perifernim odluivanjem i postojanou, najjasnije osjeamo kod fenomena slabosti volje ili kodudoredne nedo sljednosti: Kada naelno potvrujemoudoredan stav, a ipak ga ne uvaimo. Katolika moralkagovoriotakvompristajanjunanetotoseizdnadueodbijakaoolakomgri jehu.Timehoereidasetu,dodue,radioslobodnompristajanjunakrivoponaanje i o krivom stavu, ali ne o takvom koji izlae opasnosti moralnost ovjeka u cjelini u potonjem sluaju govorila bi o smrtnom grijehu ili tekojudorednoj krivnji. Takvo pristajanje nije zamiljeno ni kao konano ni kao potpuno nego sarno kao privremeno i bez prave privole. Oevidno se taj fenomen polovinosti provlai kroz cijelo podruje udorednosti: neki egoist moe na nedosljedan nain uiniti dobra. Za taj fenomen, koji je ve odavno primijeen, nije se dosad ni u kranskoj moralci ni u etici razvilo nikakvo primjereno nazivlje. Tu bi se moglo govoriti oudorednosti u pripremnom smislu i tako je terminoloki razluiti od udorednosti u punom i pravom smislu. udorednost u pripremnom smislu bila bi neka vrsta predstupnja ili oblik uvjebavanjaudorednosti u punom smislu, kako u dobrome, tako i u loemu. Tada biudorednosti u pripremnom smislu,slikovitogovorei,odgovaraloslobodnostajalite,kojebisemoglo,sobziromna slobodnu jezgru osobe, lokalizirati kao periferno, a udorednosti u punom smislu, kod

~51~

koje se radi o konanom i potpunom ostvarenju onoga doegaovjeku treba biti stalo, odgovaralobistajalitekojeproizlazicentralnoizslobodnogJa. Lit.: B. Schller, Gesetz und Freiheit, Dsseldorf 1966; R. Ginters (Hrsg.), Freiheit und Verantwortlichkeit, Dsseldorf 1977 (Textsammlung); U. Pothast (Hrsg.), Freies Handeln undDeterminismus,Frankfurt/M.1978(Textsammlung). R.GINTERS 3.islamski Potpuno odgovorna s. ovjeka, prema kojoj se etiki i religiozno moe prosuditi njegovnaindjelovanja,islobodanrazvojstvaralakihmoiinepretpostavkesvjesnoga religioznog ivota. Budui da skolastika egzegeza Kurana polazi od pretpostavke da je Kuran suma svih istina u zemaljskim i nebeskim stvarima i da se sastoji od vjeno vazeih, Bojih iskaza, ona ometa razvoj slobodnih duhovnih moi. Sam Kuran, nasuprot tomu, nigdje ne istie zahtjev da bude suma svih istina. Muhamedov primjer takoer nije dovoljan za pruanje odgovora na sva pitanja sloenoga ivota. Ono to se iz ovoga primjera moe poluiti za cjelokupnu budunost jedino je duh kojim je noena vje rovjesnikovasnagai spremnostzadjelovanje.SamjeMuhamedestoiskrenopriznavao da ne moe biti nadlean za sva ivotna pitanja. Jedna od njegov izreka glasi: Viete u stvarimaovogasvijetaboljeodluivatiodmene;takonavamaleistvarnisud! PrilikomIslamskokranskogaseminara,kojije1976.odranuTripoliju,prominentni duhovni predstavnici islama potvrdili su da ovjek prema islamskomu nauku ima potpunu slobodu djelovanja. Prema Kuranuovjek je Boji predstavnik na zemlji. Da ga njegovopredavanjesebeuBogustojepravoznaenjeislamaoslobadaodsvihdrugih vrstarobovanjaiotuenja.DaseonnajboljeozbiljujeuBogu.Dajetozajednikajezgra idovskoga,kranskogiislamskognauka.Nasliannainidrugeobjavljenereligijetee ozbiljenju kraljevstva Bojega. S. vjerovanja predstavlja zajameno pravoovjeka. Kuran otomekae:Uvjerinemaprisiljavanja.(2,256)iTkoeli,trebavjerovati;tkoneeli, trebaostatiunevjeri(17,29). Poslusnost prema vlasti obvezna je sve dok ona ne povreuje vie zapovijedi naime one koje potjeu od Boga. Nikakve poslunosti stvorenju ako se griji protiv Boga! tako glasi temeljni stav islamske etike. U teoriji drutva postoje jasno otkriveni slobodni prostorikojiseuvajuoddraveivlade.Nepravednasedravapromatrakaojednavrsta pljakake jazbine. U pobonoj literaturi kao u Kneevskim zrcalima (nesihetname: nashatnme) susree se slikoviti prikaz ove misli: Aleksandar Veliki uhiuje jednoga pljakaa i pita ga zato ini to grozno djelo. Uhieni odgovara: Ja samo inim u malomeonetotiiniuvelikome. Kuranom propisani drutveni obziri, meu njima prije svega zapovijed poslunosti prema roditeljima, ograniavaju individualnu slobodu vjernika i u promijenjenim drutvenim okolnostima uzrokuju znatne napetosti i konflikte. Otkako je sekulamo drutvo dolo do toga da zanemaruje biblijsku normu ponaanja koja se reflektira u

~52~

potivanju starijih, posvuda su prisutne napetosti izmeu starih i mladih. Izvorno zatvorenoislamskodrutvoosjeaihnaroitobolno. Na meuljudskoj razini osobna s. muslimana plaa u novije vrijeme danak zbog pervertiranih shvaanja vjere. Duhovni nositelj tog shvaanja vjere, islamski fundamentalizam, od sedamdesetih godina XX. stoljea sve stavlja na to da se islamskomu svijetu nametne politiki i ideoloki odreena praksa. Ta praksa, koju selefije (salafiyya) postavljaju kao ideal, dovodi muslimana u sekularnome svijetu pred gotovo nesavladive tekoe. Selefija je duhovni pokret koji tei vraanju izvorima. On se bori protiv nevjernika i povijesnih izroda u islamu, u izvjesnim je smjerovima otvoren za modernost, no ipak odbacuje fleksibilniju egzegezu Kurana koja je usmjerena na duh islama. Lit.:FranzKnig,GlaubeistFreiheit,Mnchen1981. S.BALI LJUBAV 1.idovski a)KojiIjubisvojnarodIzrael Boja lj. prema svojem izabranom narodu ini poetakikrajII.blagoslovaprijeSemaJisrael:Obilnomljubavljuljubiosinas, Vjeni, na Boe ... Blagoslovljen bio, Vjeni, koji si svoj narod Izrael izabrao u ljubavi (u jutarnjoj molitvi) i: Vjenom ljubavlju ljubi kuu Izraelovu, svoj narod ... Blagoslovljen bio,Vjeni,kojiljubisvojnarodIzrael"(veernjamolitva).Nakonreenice0imenovanju izabranoga naroda (Pnz 6,4) slijedi izraz Izraelove ljubavi prema svojem Bogu (stih 5). U tome se molitelju otkriva povezanost: Boja lj. prema Izraelu preduhitrila je lj. traenu od Izraela. Time se biblijski posvjedoeno iskustvo stopilo u svakodnevnoj molitvi: lj. se estojavljauoblikuprispodobe0brinimroditeljima:Kakoseotacsmilujedjeici,tako seON smilujeonimatogaseboje(Ps 103,13);Moelienazaboravitsvojedojene, neimatsuutizaedoutrobesvoje?Pakadbikojaizaboravila,tebejazaboravitineu (Iz 49,15); Priznaj onda u svome srcu da te ON, Bog tvoj, odgaja i popravlja kao sto ovjek odgaja sina svoga (Pnz 8,5); Kao sto mati tjei sina, takou i ja vas utjeiti (Iz 66,13); Ako me otac i mati ostave, ON e me primiti (Ps 27,10). Obilnom ljubavlju ljubio si nas odrava sjeanje idovskih molitelja na strpljivu, ljubavlju ispunjenu vjernostBogaIzraelovakojiseneumaraikojisesvojimausvojojbekonanojdobrotine zatvara: To nosim u srcu i gajim nadu u sebi. Dobrota NJEGOVA nije nestala, milosrdje NJEGOVO nije presuilo (Tu 3,21 i d.); Puna je zemlja dobrote NjEGOVE (Ps 33,5); Kako li je dragocjena dobrota tvoja, Boe: pod sjenu krila tvojih ljudi se sklanjaju (Ps 36,8); ... U provali srdbe sakrih naas od tebe lice svoje, al u ljubavi vjenoj smilovah setebi,govoriON,tvojotkupitelj(Iz84,8);ONjedobarsvima,milosrdansvimdjelima svojim (Ps 145,9). Izraelovo vieglasno snano svjedoenje smilovanja Boga koji ljubi omoguilo je starim rabinskim propovjednicima da iz Bojega imena uju naglasak

~53~

smilovanja:GdjegoduPismustojiJHVH,oznaavasvojstvoBojegamilosrdja,alitamo gdje stoji rije Elohim (Bog), oznaava svojstvo pravednosti (Bereit raba XXXIII,8,1). No, budui da Bog nikada nije susretao Izrael samo u beskonanoj ljubavi, nego i u ljubomornoj pravdi (Izl 20,5 i d.; 34,7), kao Davatelj i Zapovjednik (Izl 19,46; 20,2 i d.), stari uitelji objanjavaju usporednost biblijskih naziva JHVH i Elohim (Post 2,4) kao povezanost Boje vjene ljubavi i vjene pravednosti: Stvoritelj je rekao: Ako stvorim svijet s mjerom (svojstvom) milosrdja, vai e se grijesi nakupiti, ako ga pak stvorim s mjerom stroge pravde, kakoe svijet opstati? Stvoritu ga s jednim i drugim, 0, kad bi samo opstao! (ibid., XII,2,4). To je jedan Bog koji se objavljuje u jednom i drugom, i nikada samo u jednom. U njemu je Izrael naao razlog i smjer; i kad bi se suprotstavio svojem narodu i kao onaj tko zapovijeda, kanjava, Izrael bi u njemu ipak prepoznao Boga ljubavi, s kojim je ostao povezan. On, udei se, klie: Ne kanjava nas prema naimgrijesima,ineosveujenamsepremanaojkrivnji(SifrePnz14,1;32,5);iskriva se u Bogu koji svoj savez nije nikada raskinuo: Ja sam (milostiv) prije negoli ovjek zgrijei i nakon to je zgrijeio iinio pokoru (b Ro haana 17b); kako je rekao jedan mudrac, on skriva ovjekove grijehe kako na sudu ne bi doli na vidjelo (b Arahin 8b). Rabini su pouavali da se njegova uzvienost otkriva u uzvienosti oprotenja: U tome je Boja mo da je strpljiv i spor u srdbi na grenike (b Joma 69b; usp. Avoda zara 4a; Gitin 56b). U povijesti uvijek iznova doivljavane neposrednosti Boje, koju su proroci, psalmisti,rabiniobjavilikaoodnoskojisenimnemoepotisnuti,ukorijenjenajeivjera u lj. Boju, koja obujmljuje, nosi, koja je nakon unitenja Hrama kao idovska rije djelo valakrozvrijemeutjenoiokrepljujue:Zanasnitkonejami;zanasnitkonestajepred Boga na koga se mozemo osloniti? Na nasega Oca na nebesima (M Sota IX,IS u tro strukomponavljanju). b) Sjedini nase srce da ljubimo ime tvoje i da ga se bojimo. Molba za nepodijeljenu suglasnost s Bogom uklapa se kao posljednja karika u lanac elje izreene u jutarnjoj molitvi (II. blagoslov prije 'ma). Usmjerena je na jedinstvo ovjeka, jedinstvo srca koje odgovara jedinstvu Boga (Bachja, XI. stoljee, Hobot haLebabot 5). Boja lj. i Boji strah, koji jo u deuteronomijskom nagovoru (pareneza) parafraziraju Izraelov odnos s Bogom (Pnz 10,12; 13,4 i d.), ostvaruju se u ljudskom srcu kao odgovor na Boje ponaanje u ljubavi i pravednosti koje sami potiu (Nahmanid, XIII. stoljee, Komentar Petoknjija na Izl 20,8). Jedinstvo u prirodi Bojoj omoguava stapanje ljubavi prema Bogu i strah od njega u besprigovorno jedinstvoovjeka koji djeluje vjerno i posluno. Naputuprematojspoznajinaaoseonajpopissedamvrstafarizeja,kojinakrajunavodi dvije skupine: farizeje iz ljubavi i farizeje iz straha (b Sota 22b; j Berahot IX,14b). Mnogi rabinskiizvori,kojisuusporedjivaliBojuljubaviBojistrah,stavljajuljubavpremaBogu daleko iznad straha od Boga (Sifre Pnz 6,5); to je, naime, ve u farizejskom idovstvu odgovaralorazvijenomosjeajudaseBoguprijesluiizbezuvjetneljubavinegoizstraha od kazne: Ne budite kao sluge koji slue gospodaru da dobiju nagradu, ve budite kao slugekojigospodarusluenezatodabidobilinagradu,inekavassnadjestrahBoji(M Avot1,3).Premafarizejskomuenju(Iima),vanojesamotodasezavoljuGospodarai iz ljubavi prema njemu izvrava zapovijed: Sve tvoje radnje neka su radi Boga (ibid. II,12; usp. b Berahot 63a; Kiduin 82a). Mudraci su ipak uzeli u obzir ljudsku slabost i

~54~

dinamiki tumaili svoj nauk: od povrnoga i niskog razloga za ispunjenje zapavijedi moe voditi put prema djelovanju radi njega (b Berahot 17a). Umjesto da odbace oni promiu: Nagrada ljubljenoga dva su udjela, jedna je ona onoga koji se boji (Seder Elijahuraba28,140id.).Djelujizljubavi,jerTorarazlikujeonogatkodjelujeizljubavii onoga koji djeluje iz straha ... U prvom sluaju njegova e nagrada biti udvostruena i udvostruena(SifrePnz32). c)LjubiNJEGA,Bogasvoga(Pnz6,5):Kakosemoezapovjeditilj.premaBogu,koja nepodlijeeljudskojsnazivolje?Majmonidjujeod613propisauToristavionaistaknuti stupanj odmah nakon zahtjeva za vjeru u Boje postojanje i Boje jedinstvo (Sefer ha micvot). On hoe voditi ljude kontemplacijom i uenjem k ljubavi prema Bogu: U trenutku u kojem ovjek razmilja 0 Njegovim djelima i stvorenjima, koja su divna i velikaipomoukojihovjekzapaaNjegovuneizmjernuibezgraninumudrost,nemoe a da Ga ne ljubi, hvali i slavi (Jesodej haTora 2,1). On moe Gospoda ljubiti samo u onoj mjeri spoznaje koju je 0 njemu dokuio ... Stoga bi se ovjek trcbao posvetiti spoznavanju te biti upuen u znanja i saznanja koja ga upoznavaju sa Stvoriteljem u skladu sa svojim smrtnikim sposobnostima (Teuva 10,3,6). Ta je lj. mogua samo ako se shvati stvarna priroda stvari i razumije Boja mudrost koja se u njoj otkriva (More nevuhim, 3,28). Ipak, Majmonid nije ograniio zapovijed ljubavi prema Bogu na savrenstvoindividualnedue,vejeistaknuonjezinsocijalnividpouzorunaAbrahama: on je druge, kae Majmonid, priveo ljubavi prema Bogu uei ih naelima prave religije (SifrePost12,5,eitiranouSeferhamicvot). No rabini su socijalni kontekst te zapovijedi proirili tumaei daovjek svim svojim djelatnostimausvakodnevnomivotumorapokazatilj.premaBogu(bJoma86a),jerza njihsusviatributiBojipovezanistomzapovijedi:Tikae:Bogjemilosrdanimilostiv; hajde, budi i ti milosrdan, ini dobro nesebino i prema svakom. Ti naziva Boga pravednim, pa budi i ti pravedan. Ti kae: Bog je pun ljubavi u svemu to ini; stoga budi i ti pun ljubavi (Sifre Pnz 11,22). Bog darovane ljubavi uvijek se objavio Izraelu i kao Bog zahtjevne pravednosti. Svaki in zla grijeh je prema Bogu: Nije prolivena krv samo jednoga ovjeka, u krvi jednoga vapi krv cijeloga svijeta gore prema Bogu (b Sanhedrin37aiTargumimPost4,10).TamogdjerijeBogakaoocakojiljubinedoputa zaborav rijei Boga koji zapovijeda i koji je ljubomoran,ovjek se mora gnuati zla: Vi koji ljubite NJEGA mrzite zlo! (Ps 97,10). Samo u jedinstvu obiju Boje ljubavi, koja daje i nosi, i Boje pravednosti kojaovjeku nalaze to on treba biti svojem Bogu idov postiesmisaoljudskogaivotausvimdanimasvojegaivotaisudbine.Lj.Bojadaje,a ovjek prima, ako on daje Bogu lj. svim srcem, sluei mu (L. Baeck, Das Wesen des JuIdentums1925,6.izdanje,267). D.VETTER 2.kranski Lj.jerijekojaiusvakodnevnojuporabi,unajopenitijemsmislu,oznaavapozitivno stajalite prema neemu to se prepoznaje kao dobro i cijenjeno (ovdje su iskljuena

~55~

druga znaenja ljubavi u smislu seksualne enje, erotski raspoloenog prijateljstva itd.). U tom se najopenitijem smislu, primjerice, kae da ljubimo neki krajolik, knjigu, sliku, svoj rad, svoje blinje, Boga. U NZ stoji lj. (agape) najprije za Boju potporu ljudima,objavljenuuKristu,osobitozanjegovomilosrdjepremagrenicima(usp.lv3,16: Da, Bog je tako ljubio svijet da je dao svoga jedinorodjenog Sina da ne pogine ni jedan koji u nj vjeruje, ve da ima ivot vjeni). No, i jedinstveni odnos Oca prema Sinu oznaava se kao lj. (npr. Iv 3,35: Otac ljubi Sina i sve je predao njemu u ruke). I ovjekovapotporablinjemkojasetemeljinaBojojpotporiikojasejavljakaoodgovor na nju, isto se tako naziva ljubavlju prema blinjem (usp. Iv 13,34: Novu vam zapovijed dajem: Ljubite jedan drugoga; kao to sam ja ljubio vas) i prema Bogu (npr. 1 Kor 8,3: A1i ako tko Boga ljubi, njega Bog priznaje svojim). Lj. je u NZ i zatim u kasnijoj sveukupnojkranskojfilozofijiiteologijiistodobnoetikiireligijskitemeljnipojam. a)Kaoudoredantemeljnizahtjevlj.znaipozitivanmoralni(nesebiniilinepristrani) osnovniovjekov stav prema svemu dobrome u onoj mjeri u kojoj je dobro. Njezina jc suprotnost raspolocnje pristranog i koristoljubivog egoizma, tj. osnovni stav da se sve mijeri i uvaava prema mjerilu vlastitog probitka. Kad Isus u Mt 22,3740 formulira udoredni temeljni zahtjev u dvostrukoj zapovijedi ljubavi prema Bogu i prema blinjemu,ontadatimeneiskljuujelj.premasamomesebinego je ukljuuje: Ljubi Gospodina Boga svoga svim srcem svojim, svom duom svojom i svompametisvojom1Tojenajvaiprvazapovijed.Drugajetojjednaka.Ljubiblinjega svoga kao samoga sebe! O tim dvjema zapovijedima ovisi sav Zakon i Proroci (= sveukupnost svihudorednih zahtjeva). Ostale formulacijete iste stvari u neku su ruku zlatno pravilo u Mt 7,12: Sve to clite da ljudiine vama,inite i vi njima! U tome je sav Zakon i Proroci, kategoriki imperativ I. Kanta: Postupaj po onom pravilu za koji moe istodobno htjeti da postane openito pravilo (Gntndlegulng der Metaphysik der Stlten, BA 52), ili naelo nepristranosti J. Benthama: Svatko se rauna kao jedan i nitko seneraunakaodajevieodjednoga. Pa ipak, uemu je vrijednosni razlog za temeljniudoredni zahtjev da ljubimo. Boga zapravo ne treba ljubiti zato jer je na Stvoritelj; jer da je npr. zlonamjeran duh na stvoritelj, tada sam taj odnos: stvoriteljstvorenje, ne bi nipoto opravdavao dunost da galjubimo.NezatotojeBognaStvoriteljnegozatojerjeiznadsvegadobarijerjekao takavnaStvoriteljiOtkupitelj,imamorazlogadagapriznajemoitujemo.Istotovrijedi za zapovijed ljubavi prema blinjemu: Svi su ljudi (jezikom Svetoga pisma) na poseban nain prema Bojoj slici stvoreni i iznova stvoreni (usp. Post 1,26; Kol 3,10), tj. filozofskom terminologijom reeno) oni zato to su moralna bia na poseban nain imaju osobno dostojanstvo; zato svaki ovjek zasluuje na isti nain da bude cijenjen i uvaavan zbog samoga sebe kao osobe. I. Kant u svojoj drugoj formulaciji kategorinog imperativa izriito navodi taj vrijednosni razlog: Postupaj tako da ovjeanstvo (= ljudskodostojanstvo)kakoutvojojosobitakoiuosobisvakogdrugoguvijek'treba'kao svrhu a nikada samo kao sredstvo (Grundlegung, BA 66 i d.). Prema tomu, temelj i mjerilo ljubavi koja se zahtijeva dobro je onoga na kojega se ona svaki puta odnosi. Tono gledano, dvostruka zapovijed ljubavi proizlazi, dakle, iz dviju razliitih premisa:

~56~

prvo, iz zahtjeva nepristranosti u kojoj je formulirano osnovno moralno raspoloenje i, drugo, iz sudova 0 izvanudorednim vrijednosnim stanjima stvari: udoredno osnovno pravilo: Treba nepristrano ljubiti svako dobro prema njegovoj vrijednosti; izvanudoredni vrijednosni sud: Bog postoji i nadasve je dobar. Svaki ovjek posjeduje na isti nain osobnodostojanstvo. Dvostruka zapovijed: Treba ljubiti Boga iznad svega a svoga blinjega kao samoga sebe. Na tom se objanjenju jasno pokazuje da teist kao i agnostik, ateist ili etiki univerzalist (netko tko je uvjeren u jednako osobno dostojanstvo svih ljudi) kao i etiki partikularist (netko tko krivo misli da samo nekim ljudima, npr. pripadnicima njegova vlastita plemena ili slobodnim gradjanima za razliku od stranaca ili robova, pripada jednako osobno dostojanstvo), koji posjeduju osnovni moralni stav ljubavi, moe, dakle, bitiudorednodobarovjek.Jer,posjedujelinetkoilinetemeljnoudorednoshvatanje, ovisi samo o njegovoj slobodnoj odluci, ako je uope postigao zrelost da shvati razliku izmedju nepristrane i egoistiki pristrane ljubavi; no, da li je netko teist ili nije, etiki univerzalist ili nije, ne ovisi iskljuivo o njegovu slobodnom htijenju nego primarno 0 ispravnom uvidu u ova izvanudoredna (u svakom sluaju udoredno vrlo znaajna) stanjastvari. Upravo u prvom dijelu dvostruke zapovijedi ljubavi postaje jasno da se ovdje pod zahtijevanom ljubavi najprije mogu zamisliti same shvaanja najopenitijeg potovanja, vrednovanja i priznavanja, a po mogunosti ne primarno djela ljubavi koja iz toga proizlaze.Jer,zasvakogajeprosvijetljenogteistusigurnodaBognijetajkojinetotreba i to.ga ne moe biti upuen na naa dobra djela. Ovo razlikovanje izmedju ljubavi kao raspoloenja (benevolentia) i ljubavi kao djela (beneficientia) dobiva svoju posebnu teinu kada je rijec 0 ljubavi prema blinjem. Lj. prema blinjem kao shvaanje univerzalnedobrohotnostinijevezanoniuzkakvegranice.Onasesnagomsvojevlastite logike nuzno prenosi uinjenje dobra, u lj. kaoin. Pa ipak, pritom nepobitno udara 0 granice. Jer, onaj koji svom blinjem eli dobro, mora prvo biti u stanju nesto za njega uiniti; drugo, ovaj mora na bilo koji nan biti upuen na njegovo dobra djelo; i tree, nista drugo ne smije zasluiti prednost. U glavne probleme i zadae normativne etike pripada pranai pravila prema kojima se dade ustanoviti kakva se djela ljubavi na temeljudobrohotnograspoloenjazahtijevajuukonkretnojsituaciji. Lj. kao osnovni udoredni zahtjev bitan je aspekt ljubavi prema Bogu tj. kranske ljubavi (1 Iv 4,21: Ovu zapovijed imamo od njega: Tko ljubi Boga, neka ljubi i svoga brata!). Ako je kranska lj. (zajedno s vjerom i nadom) oznaena u teologiji kao nadnaravna krepost, tada to govori da se ona moe ivjeti samo na osnovi i pomou nadnaravne(kojanadilazistvarnoststvorenogasvijeta)Bojeobjaveimilosti.Kaotakva, lj. je bezuvjetno DA Bogu, njegovim zapovijedima, njegovim rijeima i njegovoj providnosti. Lit.: H. Kuhn, Liebe, Geschichte eines Begriffes, Mnchen 1975; B. Schller, Die

~57~

BegrlndungsittlicherUrteile,Dsseldorf1980,6172. R.GINTERS 3.islamski Ljubavi je dostojan jedino Bog, o kojemu se u Kuranu kaz da je On jedini koji sve oprata (85,14; 11,90). AlGazali navodi 5 uzroka ljubavi koji se svi skupa stjeu u Bogu: a)lj.ovjekapremasamomessebiipremaodranjuisavrenstvuvlastitogaivota.Taje lj. urodjena svakom ivom biu i nezamislivo je da bi se ono moglo nje liiti. No ona u najveoj mjeri uvjetuje ljubav prema Bogu, Tvorcu i Uzdravatelju. b) Lj.ovjeka prema njegovu Dobroinitelju. O tome se u Kuranu kae: A ako vi budete brojili Boje blagodati,neeteih(moi)izbrajiti(16,18).c)Lj.premaDobroiniteljukaotakvom,pai kadatadobroinstvanesustiuonogakojigaljubi,lj.naprostozatotojeOnpravedan, mudar, blag. Pa tko bi mogao posjedovati vie od tih najplemenitijih svojstava osim Boga? d) Lj. prema .svemu to je lijepo posebice prema ljepoti nutrine koja se moe opaziti jedino okom srca i svjetlom nutarnjega vida. e) Lj. zbog unutarnjei srodnosti i slinosti. Jer Bog je zapravo naredio andjelima: Pa aka sam ga (ovjeka) stvorio i udahnuo u njega Moj Duh, onda mu budite nakloni i pokaite mu strahopotovanje. A prorok je kazao: Bog je stvorio ovjeka na svoju sliku i priliku. U alGazalijevom Ponovnomoivljavanjureligijskihznanostinarednosepoglavljebavizadovoljnou:pod tim se podrazumijeva zadovoljnost Bojom presudom, a ona je plod ljubavi i jedan od najviihstupnjevaonihkojisublizuBogu. Bog sa svoje strane ljubi razliite vrste ljudi, one koji stvaraju pravednost (2,195), iste(2,222),bogobojazne(4,7),pravednike(49,9),kojisezbogNjegaboredozadnjegai stoje vrsto poput zidina (61,4). O ovjekovoj ljubavi prema Bogu u Kuranu se kaze: Reci (Muhamede): 'Ako vi volite Boga, slijedite mene, pae vas Bog voljeti i oprostiti vamgrijehevae!Bogoprata(i)milostivje'(3,31).I:0pravovjerni!Tkoodvasostavi svoju vjeru, zaista e Bog dovesti narod koji On voli i koji Njega voIi, (koji je) skroman premavjernicimaisilanpremanevjernicima.BoritesenaBojemputuineesebojati prijekora nijednog klevetnika. To je Boja blagodat koju On daje kome zeli. Bog obilno (dijeli darove) i zna (tko ih zasluuje) (5..27). Zatim opomena: Ima ljudi koji uzimaju ki povekaoboanstvamjestoBoga,voleihkaostosevoliAlah.Aonikojivjeruju(uAlaha) visevoleAlaha.Kadabividjelionikojisunasiljeuiniliondakadaugledajukaznudaje svamosamoAlahovaidaonkanjavaestoko(sigurnobisepokajali)(2,165). O islamu se kae: Bog vam je uinio vjeru dragom i lijepo je okitio u vaim srcima i omrznuo vam nevjerstvo, grenost i nepokornost. To su oni koji su na pravom putu (49,7). O vjernicima i njihovoj medjusobnoj ljubavi Ibn Masd izvjeuje da je neki ovjek upitao proroka: O poslanie Boji, to bi kazao ovjeku koji ljubi drugoga ovjeka, ali ne ide skupa s njim? Poslanik mu je odgovorio: ovjek je skupa s onima koje ljubi (po Muslimovoj predaji). A Mu'azbDjabal izvjeuje: uo sam kako je Boji poslanikkazaodaBoggovori:Doistamoramljubitionekojise ljube poradi Mene, koji se okupljaju poradi Mene, koji poradi Mene postaju

~58~

susjedima i koji poradi Mene velikoduno daju novce jedan drugome' (po Mlikovoj predaji). I Ab Hurairah izvjeuje da je Boji poslanik navodno kazao: Bogu je drai snanijinegoslabijivjernik. Prema predaji, iz koje se u sufijskim krugovirna navode razliite verzije, Bog je navodno kazao: Moj mi se sluga pribliava sa svojim predanou ispunjenim bogoslujem tako da ga volim; a kada ga J a volim, tada sam Uho kojim on uje i Oko kojim on vidi i Jezik kojim on govori.Al Buhari i Muslim prenose sljedeu rije iz njegovih usta: Nitko od vas nee vjerovati prije nego sto me bude Ijubio) vise od svojega oca, svojega sina i svih ljudi. A prorokov zet i etvrti kalif islama, Alija, odgovorio je na pitanje, kako je poeo ljubiti Bojega poslanika: On nam je, kod Boga, biodraiodnaegaimutka,naedjeceiroditeljaihladnevodekadasmoedni.Kadaje Bilal leao na samrti, njegova je ena zavapila: Plaite za njim! Ne, ree Bilal, radujte se, sutra u vidjeti voljene, Muhameda i njegove sljedbenike. Ali medju najljepe predaje spada sljedea Muhamedova molitva za lj.: O Boe, molim te za lj. premaTebiizatakvadjelakojamevodekTvojojIjubavi.OBoze,dajdamiTvojalj.bude draaodmenesamoga,mojeobiteljiikaohladnavoda! Lit.:FazlulKarin,MishkatulMasabih,sv.I,Dacca1963;EncyclopaediaofReligionand Ethics, ed.Janus Hastings 1934: Tor Andrae, Die Person Muhammads in Lrhre und Glauben seiner Gemeinde, Stockholm 1918; Annemarie Schimmel, Und Muhammad ist ein Prophet. Die Verehrung des Prpheten in der islamischen Frmmigkeit, Dsseldorf/Kln 1981; S. Bali, Ruf vom Minarett. Weltislam heute; Renaissance oder Rckfall?EineSelbstdarstellung,Wien1979,Hamburg1985 ZAKON 1.idovski a)Pravilnikivotaiputokaz:Z.jeprijevodgrkerijeinomoskojomjeuSeptuaginti preveden taj izraz iz hebrejske Biblije: Tora, uputa, Z., uenje Boje (Lev 10,11), ali s tim pojmom ne susreemo se samo u zahtjevima i propisima, nego i u narativnim i mudrosnim dijelovima Biblije, koji u cijelosti ine ivotna pravila koja je Bog dao tek Izraelu.Stogajetajizrazneprimjeren,paseidovstvolakomoepogrenoprotumaitiu pogrdnom smislu kao puka religija zakona. Na razumijevanje Tore u idovstvu poslije progonstvaodlunosuutjecalenekepredodbe:Torajepravilnikivotazavlastitinarod (Izi 19,5) koji je Bog izabrao i odredio ga za svoj Savez (Pnz 27,9 i d.), i putokaz kojime ga Bog voditi sigurno i paziti da ne skrene s puta ivotnog saveza (5,29 i d.). Mojsije prenosi Boje zapovije ene zakone i propise (hukim i mipatim 5,28 i d.; 6,1) s prorokom punomoi kao rijei Boje (18,15 i d.). Premda stoga u Tori djeluje prorokadinamika,onajeipakzavrenspis(31,9),potkrijepljenMojsijevimautoritetom, koji seitao narodu i koji je temelj sluanja, pouavanja, uenja i djelovanja (31,11 i d.; 6,620 i d.). Svesrdno prigrljena (6,6), Tora se moze izvriti (30,11 i d.). Rabini su proirili

~59~

taj pojam razlikovanjem (Avot Rabi Natana B29; b abat 31a) pisane (biblijske) i usmene (izrasle iz tradicije) Tore, koja je naposljetku dokumentirana u talmudskoj literaturi.OniprimjenjujupluralTorot(Post 26,5)naobaogrankaboanskeobjave,koje zajednopripisujuMojsijevuprimitkunabrduSinaju(bJoma28b,usp.MAvotI)),asvoje tumaenjedvostrukeToreopravdavajurijejupisatiiizricajemkrozustauIzl34,27 (bGitin60b;emotrabaXLVII,34,27). b) Bog je stvorio svijet radi Tore: Vieznanost Tore izveli su mudraci izjednaavajui je s boanskom mudrou (Mile Izr 8,22 i d.). Time je. Tora postala sveobuhvatnonaelo,prvodjeloprijestvaranjasvijeta(SifrePnz37),premaRabiAkivi alatkojimjestvorensvijet(MAvotIII,15,usp.SifrePnz48).Kaotoumjetnikgleda u svoje crtee, tako je gledao i Bog u Toru i stvorio svijet; Tora kae: S 'poetkom', a time se podrazumijeva samo Tora, Bog je stvorio svijet (Bereit raba 1,1,1); prema miljenju jednoga drugog uitelja Bog je stvorio svijet radi Tore (ibid. XII,2,4). Svijet postoji samo zato to je Izrael prihvatio Toru, jer bih inae svijet ponovno pretvorio u 'pusto i prazninu (emot raba XLVII,34,27). Neobian je odnos Boga prema Tori; ona ipak oplemenjuje Izraelov odnos prema Bogu: On ljubi Izrael samo radi Tore: Da niste prihvatili moju Toru, ne bih vas poznavao niti bih vas udostojao pogledom i izdvojio meudrugimnarodima(ibid.);bezToreIzraeljenaliknasvedrugenarode(Sifra112c). IzraeljelijeptekakosedriTore(irhairim1,15). c)VelikajeTorajerdajeivot:Pounedokumente0pobonostipovezanojsTorom u doba drugoga Hrama daju psalmi 0 Tori (1; 19B; 119). Oni pokazuju razliite namjere Tore i odnos ljudi prema njoj: Pobonik koji se smatra sretnim uiva u Tori Bojoj, pa itajui je danonono izgovara njezine rijei (1,1 i d.). Ona je utjelovljenje pouzdanosti (19,8; 119, 142) i najvee blago (19,11; 119,72). Oni neprestance naglaavaju naine djelovanjaTorekojiobnavljajuivotudakojaiznjeproizlazeidajuivot,spasavajuga, vode i odravaju (19,9 i d.; 119,6.9.17.18 i d., 27 i d.). Ta Tora nije kruto mjerilo apsolutne,hladnevrijednosti,vejetostvaralakamokojadajeivotikojaseosjeau neposrednom obraanju Boga ovjeku (119,72; Z. usta tvojih). Stoga je on ne moe zaboraviti (119, 61.109. 153), uva je svim srcem (119,34.44.55) i priznaje: ... kako ljubim Z. tvoj (119, 97.113), Z. tvoj moja je naslada (119, 77.174). Takvu uznositu radost uvijek obiljeavaju poetak i sredina svakog susreta s Torom. Vea je Tora od sveenstva i kraljevstva (M Avot VI,6). Ona nikada nije shvaena kao svrha same sebe, ali uvijek kao ivotna pomo: Velika je Tora; jer daje ivot onomu tko je potuje (ibid. VI,7).Rabinskouenjedajeabatpredanljudima,aneobratno(MehiltauzIzi31,13,14), odnosi se na cijelu Toru:ovjek mora s pomou nje ivjeti, a ne umrijeti (na osnovi Lev 18,5 b Joma 85b; usp. 2 Mak 5,19). Izrael ju je iskusio kao svoj ivot: kao razlog svojeg opstankaikaopraviivotnaovomsvijetuikaorazlogvjenogaivotaubuduemsvijetu (Bemidbar raba XVII,15,2.38). S Torom je dola sloboda u svijet (Beresit raba LIII,21,7); jer nee nai nikoga doista slobodnog kao' onoga tko se bavi izuavanjem Tore (M AvotVI,2).

~60~

Lit.: G. Stemberger, Das klassische Judentum, Mnchen 1979, 126 i d.; L. Prijs, Die j.discheReligion,Mnchen1977,21id. D.VETTER 2.kranski U NZ i u kranskoj teologiji pojam zakona ne pripada preteito juridikom podruju ovjekova drutvenog poretka. Slino kao u SZ i u ranom idovstvu radi se prije svega 0 uputama koje vode do ispunjenog ivota s drugim ljudima i osobito u zajednitvu s Bogom. U novozavjetnoj jezinoj uporabi pod zakonom se preteito misli na Mojsijev z. kaosaetakzapovijediipropisakojisusadraniuPetoknjiju(npr.Mt5,17id.;22,36.40; Lk 10,26; Iv 1,17; Dj 15,5; Rim 5,20; 10,5; Gal 3,10). No rije zakon moe se takoer zajednosizrazomproroci(npr.Iv1,45;Dj27,14;Rim3,21)ilisama(npr.Iv10,34;Rim 3,19)odnositinaitavoSvetopismo. IsusovstavpremaMojsijevuzakonuitumaenjetogazakonauranomdovstvuteko jeodrediti.RazlozisuutomestosamoranoidovskotumaenjeZakonanijedostatnois traenoitoizvoriIsusovepredajejouvijeksadregleditesvojihautoraizpouskrsnog vremena i iz sve veeg udaljavanja od idovstva. Budui da su za odnos prema Zakonu razliite novozavjetne tradicije i au tori izvukli razliite posljedice iz Isusova pribijanja na kriiuskrsnua,nemauNZjedinstvenogshvaanjaZakonanitijedinstvenogprikazaIsu sovaodnosapremaZakonu. Unato metodikim tekoama smije se rei da je s porukom 0 blizini Bojega kraljevstva, koja je u sreditu Isusova navijetanja (Mk 1, 15), bilo povezano relativiziranje ranoidovskog shvaanja Zakona. Isus nipoto nije izjavljivao da je Mojsijev z. nevaljan i zastario. No on je kritizirao i na vrlo autoritativan nain oslobaao od svih natruha izvorno izraenu Boju volju u Zakonu (Mt 5 i d: A ja vam kaem). U takve rijei koje kritiziraju Z. i kult ubrajaju se npr. Isusove izjave 0 rastavi braka, 0 odmazdi i ljubavi prema neprijatelju (Mt 5,31 i d. 38 i d. 43 i d. par. Lk), 0 obrednoj istoi(Mk7,15),0svetkovanjusubote(Mk.2,27id.),0usredotoenostiZakonanadvo struku zapovijed ljubavi prema Bogu i prema blinjemu (Mk 12,2834) i 0 ogranienosti tovanja jeruzalemskoga hrama (Mk 14,58). Neki od ovih iskaza usko su povezani s od reenim nainima Isusova ponaanja, npr. s njegovom bespogovornom potporom grenika (osobito na gozbi Mk 2,1517; Lk 15) i bolesnika (izljeenja u subotu: Mk 3,16; Lk 13,1017; ozdravljenja gubavih: Mk 1,40, Lk 17,12) kao i npr. s prorokim znakovitim postupkomizgonatrgovacaizHrama(Mk11,1117).Kolikogodjetekopreciznoshvatiti Isusov odnos prema Zakonu, ipak Isusovo smaknue koje je provelo idovsko rukovod stvopokazujedajenjegovakritikaZakonaikulturepremashvaanjuodredenihkrugova ranogidovstvaprelazilaokviredoputenogaipodnoljivoga. Uprakranskimzajednicamapitanje0daljnjojvrijednostiMojsijevazakonainjegova tumaenja dobilo je razliite odgovore. Dio jeruzalemske prazajednice usmjeravao se i dalje na neproblematian nain prema Zakonu i sudjelovao je na obredu u Hramu (Dj 2,46; 3,1; 21,20). Drugi dio, helenisti, izvukli su iz Isusova ponaanja kao i iz njegova

~61~

smaknua i svoje vjere u Uskrsnuloga dalekosene kritike posljedice u odnosu na Z. Njihov voa Stjepan bio je zbog svoje kritike Zakona i Hrama kamenovan (Dj 6 i d.). Njegovi su pristae bili proganjani i bjeali su iz Jeruzalema. Progoniteljima je pripadao Savao/Pavao. injenica da je kao Farizej bio gorljivi poklonik Zakona i da je kao takav progonio helenistike judeokrane (Gal 1,13 i d.; Fil 3,5 i d.) isto tako baca svjetlo na njegov kritiki stav prema Zakonu. Od njih je razumljivo potekao i prvi poticaj da se pogani prihvate u zajednicu vjernika, ali da se od njih ne zahtijeva obrezivanje i pridravanjeZakona(Dj11,20;Dj15;Gal2,2224). NakontojePavaosampostaokranin,bavioseidalje,kaoinaenijedandrugiPro kranski navjestitelj, problematikom Zakona i neumorno ju je unosio u svoja pisana svjedoanstva. Iako se njegove izjave ne mogu izravno svesti na jednu formulu, ipak je mogue utvrditi sljedea teista njegova shvaanja Zakona: vjerska spoznaja da je Bog Isusa,kojijebiopoZakonuosuen,uskrsnuoodmrtvihipostavioGospodarom,vodido uvjerenja da, ne vrenjem Zakona nego po Bojoj milosti djelatnom vjerom u Isusa Krista,sviljudistiuuivotnozajednitvosBogom(Gal2,16;3,1014;Rim1,17;3,20.24i d.). Time Z. ne prestaje biti boansko utemeljenje (Rim 7,22; 9,4), ali kao put spasenja stigaojepoKristudokraja(Rim10,4).Noetikeuputenadaljezadravajuvrijednostiza ostvarivanje ivota iz vjere u Krista, osobito zapovijed ljubavi (Gal 5,14; 6,2; Rim 13,8). Njihova vrijednost, meutim, utvruje se samo uz postojano uvaavanje otkupljenog ivotakojijenajprijeBogpoKristuomoguio,aDuhSvetidarovao. Jakovljeva poslanica sukobljava se s ve krivo shvaenim pavlovskim razumijevanjem Zakona. Kako je u njoj jae stavljen naglasak na vrenje djela (2), ipak vrijedi pripaziti da seitodogodipodpretpostavkomspasenjakojejeBoguinio(1,18). Jos u prakransko doba nejedinstveno rijeena problematika Zakona sa svojim razliitim naglascima ima uinak tijekom cjelokupne povijesti teologije i povijesti pobonosti u krsanstvu. Naroito od vremena reformacije porasla je svijest 0 tom problemu zbog tekoe da se teoloki odgovorno odredi odnos Zakona i evanelja. Dok je Rimokatolika crkvaesto bila pod sumnjom da se dri pravednosti po Zakonu i djelima, a, obrnuto, protestantskim se crkvama u tom pogledu prigovarao nedostatak, dotlesadanjiekumenskinaporivodedouzajamnoplodnograzraivanjatogproblema. Saetak: Z. u biblijskokranskoj tradiciji preteito znai ivotni naputak koji vodi zajednitvu s Bogom. Isus nije stavio Mojsijev z. izvan snage. No njegovo navijetanje kraljevstva Bojeg temeljito je mijenjalo vrijednosni poloaj tog zakona kao i poloaj to gajeimaloranoidovskotumaenjeZakona.IzIsusovaponaanja,smaknuaiuskrsnua u kranstvu su izvuene razliite posljedice za shvaanje Zakona. Osobito znaenje i dosegimapavlovskogleditedapresudanputspasenjanijeZ.negoIsusKrist. Lit.: K. BergerJW. Molinski, natuknica: Gesetz, u: Sacramentum mundi, Bd. 2, Freiburg/BaselJWien 1968,349369; K. Berger, Die Gesetzesauslegung Jesu. Ihr histonscherHintergrund im Judentum und im Alten Testament, Neukirchen Vluyn 1972; G. Klein/H. Merkel/R. Mau/F. W. Graf, natuknica: Gesetz IIIVI, u: Theologische

~62~

Realenzyklopdie, Bd. 13, Berlin/New York 1984,58126 (Lit.); R. Smend/U. Luz, Gesetz (BiblischeKonfrontationen,Bd.1015),Stuttgart/Berlin/Kln/Mainz1981.A.WEISER 3.islamski Islam se esto definira kao ivotni put koji se podudara s arhaino shvaenim zakonomserijatom(shar'a).Pretvorenoupraksu,takvoshvaanjeislamaznaiivotkoji je zapleten u veliku mreu propisa, zapovijedi, zabrana, preporuka i naina ponaanja to je jedna ablona ivota koja odgovara drutvenim prilikama u Arabiji iz VII. stoljea. Ali u cjelokupnoj graevini islamskoga nauka Z. je u zbilji rangiran na zadnjemu mjestu. Na vrhu je vjera sa svojih est stavaka, zatim slijedi nauk o dunostima; na njega se nadovezuje nauk o moralu. U moralnome uzdizanju svojih pristaa Muhamed je vidio glavnu zadau svoje misije. Z. je odgovarao gorkim nunostima novoga zajednikog dravnog ivota koji je nastao u pustinji. Roenje islama uslijedilo je u Meki opominjanjem, uzdrmavanjem savjesti, jaanjem vjere i oblikovanjem svijesti 0 odgo vomosti.UztosudolaikaznenopravnarazmiljanjadvanaestgodinakasnijeuMedini. Mnogeodstarihodredbierijatasmatrajuseprevladanim.akjeiukratkomerazdoblju ivota vjerovjesnika sam Kuran ukinuo neke zakonske odredbe iz Kurana. Ve je kalif Omer njegovao fleksibilnije pravosue. Tako je on u odreenoj historijskoj situaciji odbacivan kaznu odsijecanja ruke koja je bila predviena za krau. Islamska filozofija prava stoji na stajalitu da zlo poinjeno u svijetu u punom opsegu treba pogoditi poiniteljazatotosebezuvjetnomorajutititiinteresidrutva.Otudaprividnastrogoa kazni koje su se ponekad doivljavale i kao barbarske. No kazna je u pravilu sluila kao primjer i nije izostajao njezin opominjui uinak. Bio je to sluaj s odsijecanjem ruke prilikom teke krae. Slian zastraujui uinak imaju smaknue oenjenih osoba zbog prijestupa protiv javnoga morala ili bievanje zbog izvjesnih prijestupa protiv javnoga reda. Kod kaznenopravnih odredbi u prvom razdoblju islama u potpunosti se radi 0 zakonimazaiznimnusituaciju.Bilojepotrebnodasenovoutemeljenazajednicaprevede preko svih litica samougroavanja i da joj se puritanskom strogou osigura mjesto u budunosti.Uvjetitekogaivotaupustinjinisutakoerdozvoljavalinikakvedugotrajne istrane procedure. U obzir nije moglo doi ni dugotrajno izdravanje kazne zato to je naprosto nedostajalo sredstava za podizanje kaznenih ustanova. Za nomada, koji ljubi slobodu i koji je uvijek u pokretu, dugogodinji zatvor predstavljao je nepodnoljivu misao, zapravo pokapanje svih njegovih ivotnih nada. U tim je okolnostima manje zlo bilobievanje,akigubitaknekoguda. Kuranski z. ne temelji se na nepopustljivosti. Suprotno: On apelira na oteene da budu velikoduni i da prataju. Poput Biblije i Kuran sadri pravila i preporuke koje se odnose na historijsku situaciju. Ona stoga zadravaju svoje mjesto samo kao dokumenti vremena.IuKuranusemnogotogamoeograniavatiiliiznovaobjanjavati. Strogikaznenipropisikuranskogazakonasmijuseprimjenjivatisarnou draviukojoj

~63~

je potpuno ispunjena socijalna pravednost. Nepravedni gospodarski sustav nema nikakvo moralno pravo da strogo postupa sa siromanim prijestupnicima. Islam se ne ograniujenaZ.;onzahtijevatzv.dijanu(diyna),tekvu(takw)itenezuh(tanazzuh),tj. pobonost, poniznost i dobrotu srca.itave muslimanske zajednice i generacije ive bez medinskoga gradskog prava, toini prvobitni erijat. oni samo na temelju reklakazala poznaju stroge biblijske i semitske kaznene zakone. Unato tomu, nitko ne sumnja u njihovomuslimanstvo. Mutezilitski teolog i polihistor koji potjee iz Basre, alahiz (al Djhiz, u. 869), izriitojezastupaotezudamedinskiz.nijemjerodavanzasadrajvjere.Takoon0tome pie: Medinjani, koji su iibali nekoga zbog blagog mirisa po vinu, zasluuju jednaku kaznu zbog noenja mjeine za koju su tvrdili da je ona moebitno spremnik za vino. Tako bi netko tko ne odobrava njihovu metodu mogao pitati: Zato oni onda ne biuju sve one koji inae sa sobom ne nose nita osim istrumenta brakolomstva? K tomu zapravo ni Medinjani nisu odbacili svoju ljudsku narav, nastavlja on dalje svoje kritike primjedbe, kako bi prihvatili aneoske vrline. Ako je istinito i pravedno sve to oni kau,tadabitrebaloizbievatisvekojiposjeujuMa'badovu,alGharidovuikuedrugih glazbenika i pjevaa. Zapravo tamo se navodno pije nabid (nabd, mot datulje) koji su Medinjani smatrali vinom. Tamo su na dnevnome redu i dozvoljene i dopustive pjesme. Pjevalo se uz pjesmu glasova, uz svirku gitare, flaute, cimbala i drugih glazbenih instrumenata koji nisu ni zabranjeni niti nedozvoljeni (Charles Pellat, Arabische Geisteswelt.AusgewhlteundbersetzteTextevonalDjhiz,Zrich1967,89). Medinska drava sa svojim arhaino shvaenim zakonom bila je uostalom, po miljenju mnogih muslimana, mada samo uvjetovana vremenom. Ona se uostalom nije nunomoralasmatratiidealomkojisesvugdjeiuvijekmoraooponaati. Umedinskomprvomrazdobljuislamavrstakaznibilajetakoervelikimdijelomista ona koju je ve postavio Mojsijev z. Taka je kazna kamenovanja za brakolomstvo posuena iz hebrejskoga zakona. Samo je i u tome arapska praksa bila mnogo blaa: Jer kamenovanje se trebalo izvriti samo prema vlastitom, dobrovoljnom, tri puta ponovljenom priznanju i pritom se krivcu na put nisu postavljale nikakve prepreke ako sehtiospasitibijegom(A.vonKremer,CulturgeschichtedesOrientsunterdenChalifen, II, 543). Kaznene odredbe islamskoga zakona ne spadaju u podruje pobonosti. One imajusasvimdrugaijumjesnuvrijednost. ZLO 1.idovski idovska religija ui o apsolutnom jedinstvu Stvoritelja kojemu se ne suprotstavlja ni jednadruga,zlasilakaounaucimaodvjemasilamaunekimreligijama.ovjekjeiskusio daz.postoji.Napitanjezastopostoji,razliitoseodgovaraiIiseneodgovara.Naglaava

~64~

se nauk o dva nagona i mo ovjekova odluivanja. Zli, Sotona, kao personifikacija straha, nalazi se kao predodba u legendi i pukom vjerovanju bez dogmatskoga znacenja. U hebrejskoj Bibliji Satan je zemaljski protivnik, neprijatelj, tuitelj na sudu. S pojavom iscrpnog unja o andelima i demonima pod perzijskim utjecajem on je lan nebeskoga dvorskog stoera i tuitelj ljudi. Vlastitu mo ne posjeduje. Knjiga o Jobu obradjuje, neovisno o njegovu liku, pitanje zla i istie dva gledita: budui da je Bog dobar, z. je kazna za grijeh (misljenje prijatelja); Bozji putevi ovjeku su neshvatljivi (zavrsno poglavlje). Knjiga o Danielu govori opirno o zlu, Satan nije imenovan. Kao tuziteljnanebunastupauZah3.Njegovgrkioblik,kategor,nalazimouapokrifima,NZi Midrasu. U puckom vjerovanju u legendi naziva se i Asmodej iIi Sama'el. Zbog krivog tumaenja Iz 14,12 on postaje palim andelom Luciferom, protivnikom Boga, vladarom demona, koji je identian s andjelom smrti i zlim nagonom. Na Dan pomirbe, na koji se svake godine sudi ljudima, on nema mo. Mesija e ga konano pobijediti. Njemu podloan pakao sa svojim muiteljima duan je potovati sabatski mir. Osim za malobrojne neljude, koji ostaju u paklu, boravak ondje traje do godinu dana. Svakodnevnamolitvakadiautovrijemetrebarodbinuosloboditiodtoga. Ti oblici vjerovanja, vaan oduak strah, pod glavnim su utjecajem kabale zapadnih i orijentalnih idova. Meditacijama, prizivanjima i amuletima navodno se svladava z. u njegovim mnogim oblicima. To je Ljutura u kojoj su zarobljene Boje iskre. Covjekova je zadaa suradnja na oslobadjanju iskara. Mistika. Nasuprot tom praznovjerju racionalistiki idovi naglaavaju uenje 0 dvama nagonima: Covjek je dobar i zao. No, zli nagon, hebr.. jecer hara, znaci i aktivni zivot sa svim svojim potrebnim impulsima. Stoga majstori (tumai) Talmuda objasnjavaju Boju Ijubav svim svojimsrcemkaoljubavsjednimidrugimnagonom.Kao protuotrovzlunagonuBogje stvorioToru,svojnauk,idaojeljudima. Od srednjega vijeka mnogobrojni filozofi dre da je z. samo odsutnost dobroga. Majmonid naglaava da samovjek uzrokuje mnogo zla. Zadaa odgoja karaktera jest u tome da se naui drukije djelovati. Hermann Cohen ponovno je preuzeo tu misao. Pesimistinije sude neki mislioci nakon Auschwitza. Drugi u tom dogadjanju zloga vide obvezu ljudske solidarnosti. Prebacivanje zlog na izvanzemaljskoga rtvenog jarca mnogismatrajutetnim. Lit.: A. Kohut, ber die jdische Angelogie und Dimonologie in ihrer Abhngigkeit von Parsismus, Leipzig 1866; W. Lucken, Michael. Darstellung und Vcrgleichung der jidischen und der morgenindischchristlichen Tradition, Gottingen 1898; M. Friedlnder, Der Antichrist in den vorchristlichen jdischen Quellen, Gttingen 1901; A. Wnsche, Der Sagenkreis vom geprellten Teufel, Leipzig 1905, 125 i d.; M. J. bin Gorion, DieSagenderJuden,Ed.1:VonderUrzeit,Frankfurta.M.1913,1962;H.Jason,Mrchen aus Israel, Dsseldorf 1976; P. Schfer, Rivalitt zwischen Engeln und Mensch en, UntersuchungenzurabbinischenEngelvorstellungen,Berlin1975.

~65~

P.NAVELEVINSON 2.kranski Kao nevoIja,koju je covjek doivio iIi koje se plai, z. predstavlja temeljno stanje ljudske egzistencije.ovjeka u svijetu ne susru samo tuga i nevolja, to se pokazuje u kozmikim i prirodnim dogadjanjima, nego i z. kaoin koji jeovjek sam svjesno htio pa je zato za njega i odgovoran. Pitanja 0 podrijetlu i smislu zla ubrajaju se u temeljna pitanja ljudske egzistencije i prije svega vjere u dobroga Boga koji je stvorio svijet i upravlja njime u svojoj providnosti te ga spasiteljskim djelovanjem vodi do ispunjenja. Objava Staroga i Novoga zavjeta bavi se pitanjem zla, ali ipak ne daje jednoznaan i konaanodgovor.TemeljnajeizjavabiblijskeporukedaBog,StvoriteljiGospodar,imau svojoj ruciitav svijet i sve pojave, ukljuujui Z., i da nema duhovne sile koja bi mu bila ravnopravna iIi u suparnitvu s njime. Boja stvarnost je tako velika i za ovjeka neshvatljiva da u sebi sjedinjuje oba suprotstavljena aspekta ljubavi i gnjeva (mysterium tremendum et faseinosum). Razlikovanje dobra i zla pokazuje se kao boanska povlastica (Post 3,5).ovjekov pokuaj da je prisvoji, pobuna je protiv Boga (Post 3,22 i d.). Da je uzrok zla i patnje samo u odgovornosti ovjeka i u njegovu grenom zatajivanju, odbacuje se u Jobovoj knjizi koja povezuje z. s Bojom nedokuivou. Prihvaanje zlih duhova, kao to su Sotona (Zah 3,1; Job 12) i djavao, ubraja se u sliku svijeta koja je sluila objavi kao okvir ija tonost time nije postala sadrajna izjava. Istjerivanje zloduha, nastup Sotone kao napasnika (Mk 1,12 i d.), kao neprijatelja (Mk 4,14 i d.), te poniivanje Isusa s Belzebulom (Mk 3,22 i d.), sve to ne eli na pitanje 0 podrijetlu zla dati kao odgovor postojanje duhovno osobnoga zla. Poruka je Novoga zavjeta da je u Isusovoj smrti i uskrsnuu slomljena mo zla i da je kraljevstvo Bozje ve poetnoprisutnomedjunama. U filozofskoj pekulaciji skolastike z. je shvaeno kao stvarnost niega reda, zapravo kao nedostatak bitka optereenog dugovima i zato lienog vlastite bivstvene moi. Time se jednoznano odbija metafiziki dualizam, ali nije se dao odgovor na ostala gorua pitanja.Sdrugestrane,gledemysteriuminiquitatisostajeidaljepitanje:AkoBognije zacetnik zla, ne svodi li se konacno mo zla u svijetu na nesavrenost ovjeka i ak na njegovu zlom ogranienu volju i djelatnost. U povijesti kranskih crkava vjera u Z., Sotonu i djavla, kao pokuaj da se objasni stvarnost zla,esto je igrala zlokobnu ulogu (vjerovanjeuvjetice,opsjednutost,egzorcizmi,praznovjerje).Paikadsenegiradjavolja egzistencijakaoduhovno osobnastvarnost,povijesnodjelovanjetog vjerovanjaudjavla ostaje snano sve do naih dana. to se tie stvarnosti zla u ne tako davnim povijesnim dogadjanjima(uimemnogihdrugihspomenimoholokaust),pitanje0podrijetluijosvie 0smisluzlaostajeizazovzavjerunakojikranin,ukazujuinaIsusovusmrtiuskrsnue, daje vjerski odgovorija je vidljiva komponenta kri u naem iskustvenom svijetu, aiji jedrugidionadaunatosvemu,kojanadilazisvijetnaegiskustva. Lit.: E. von Petersdorff, Dmonologie, 2 Bde., Mnchen 1956/57; P. Tillich, Das Dmonische, u: Gesammelte Werke VI Stuttgart 1963,4271; B. Welte, ber das Bse,

~66~

Freiburg 1969; G. Altner/E. Anders, Die Snde das Bse die Schuld, Stuttgart 1971; H, Haag, Teufelsglaube, Tbingen 1974; H. M. Barth, Der emanzipierte Teufel, Mtinchen 1974. G.EVERS 3.islamski Shvaanje zla u islamu ovisno je 0 nepromjenjivim moralnim smjernicama koje su ustvrdjene u Kuranu iIi tradiciji. Metafiziko je z. posljedica zbiljskoga ili hipostaziranoga zla u ovjekovu srcu. Kriterij za uvrtavanje nekoga ina, neke rijei ili neke misli u kategoriju zla, jest namjera. Sukladno jednomu stihu iz Kurana od Boga je sve to je dobro. Z. je, naprotiv, posljedica ovjekova pogrenoga ponaanja. Presudno je bolje uinitiizbjegavanjezlanitivodiljomdjelovanjanegoteitidobrubezobziranato,tetili one nekomu. Dakle, prva zapovijed ne dopustiti dogadjanje zla. Mjerilo dobra i zla u dvojbenim je sluajevima savjest. Grijeh je sve to u srcu uzrokuje nastanak osjeaja nemira, govorio je Muhamed. Prema tom, islamskom moralnom kodeksu, u najgore grijehe spadaju: mnogobotvo, spletke, ubojstvo, vraanje, pobuna protiv roditelja, krivokletstvo, neodgojenost, kradja, nevjerstvo, prisvajanje mudrakih sposobnosti, nepravednost, tiranija, dezertiranje, klevetanjeasnih zena, la, proklinjanje i homosek sualnost.Alahzaistanaredjujepravednost,dobroinstvoipotpomaganjerodbine,aza branjuje bestidnost, odvratnost djela i nasilje (16,90). A onima koji su radili rdjava djela kazna je odgovarajua (za svako zlo djelo) i njih e prekriti ponienje. Oni nee imati (nikoga da ih zatiti) od Boga. (Priinjat e se) kao da su njihova lica prekrivena komadimacrnenoi(10,28). Tko uradi dobra djelo pripada mu desetorostruka nagrada, a tko uradi rdjavo djelo bitekanjenprema(veliini)grijeha,injimaseneeuinitinikakvonasilje(nepravda) (6,160).ovjekunaviknutomnaz.zlasedjelainenormalnim,tovielijepim:Njimaje ejtan [Sotona] prikazao lijepim njihova djela, te ih je odvratio od pravog puta, a oni su bili u mogucnosti da (to) vide (29,38). Takvomu seovjeku savjetuje daita Kuran i da se moli [da obavlja namaz]: Ui Knjigu koja ti je objavljena i obavljaj namaz! Zaista namaz spreava (raditi) sramotna i pokudjena (djela). A sjeanje na Boga je najvea (pobonost).Bogznastoviradite(29,45). I u islamu se pramie kranska vrlina vraanja zla dobrim: Muhamed je govorio: Odravaj vezu s onim koji je prekida s tobom; daj onomu koji ti uskrauje; oprosti onomu koji tiini nepravdu! AIGazali je u svoj teoloki koncept ugradioitave pasae iz BibIije, a medu njima i jedan koji zrcali kranski stav prema zlu: uli ste da vam je reeno:'Okozaoko,zubzazub.'Ajavamkaem:Neopiritesezlotvoru!Naprotiv,udari li te tko po desnom obrazu, okreni mu i drugi! Tko bi te htio tuiti da se domogne tvoje koulje, podaj mu i ogrta Ako te tko prisili da ide s njim jednu milju, hajde dvije! (Mt 5,3841;navedenokodH.Rittera,321). Lit.:DerKoran.bersetztvonRudiParet,Stuttgart1966;HelmutRitter,DasMeerder Seele, Leiden 1955; S. Portmann, Das Bse, die Ohnmacht der Vernunft, Meisenheim

~67~

1966;G.Mensching,GutundBseimIslam,u:DieAuswahl4,1942,610. S.Bali

~68~

DEKALOG KAO MOST MEU IDOVIMA, KRANIMAIMUSLIMANIMA


Mato Zovki, Dekalog kao most meu idovima, kranima i muslimanima, u: Vjesnik akovakeisrijemskebiskupije,CXXXIV(2006),broj2,str.103110, Dekalogjezanaszajednikabatinaiobveza. Desetzapovijedinisuteretveputokaziprema sretnijemivotu.Toposebnovrijedizamlades kojimasesusreemovihdanaikojisumitako dragi.elimdaudekaloguprepoznajunazajed nikitemelj,svjetiljkunaojnozi,svjetlonaoj stazi(Ps119,105). BenediktXVI:GovorusinagogiKlna 19.kolovoza2005 Deklaracijom o odnosu Crkve prema nekranskim religijama Drugi vatikanski sabor otvorio je vrijeme dijaloga sa idovima kao naom starijom braom kako ih je nazvao Ivan Pavao II. za vrijeme bogosluja rijei u sinagogi Rima 13. travnja 1986. U istom dokumentu crkvenog uiteljstva otvoreno je vrijeme dijaloga s muslimanima kao sljedbenicima vjere u Boga jedinoga te tovateljima Abrahma koji je bio putnik monoteistike vjere. Unato Deklaraciji Dominus Jesus iz god. 2001., koja je bila namijenjena katolicima26ali su se na nju razljutili brojni anglikanci, protestanti i neki sljedbenicidrugihreligija,meureligijskidijalogisuradnjaradiopegdobraostajuidalje slubenikatolikistav,nesamoprivatnomiljenjenekihuCrkvi27.PapaBenediktXVI. to je pokazao svojim nastupom u sinagogi Klna 19. kolovoza 2005. za vrijeme Svjetskog dana mladih. Iz toga govora novog pape preuzeo sam moto za ovo istraivanje i razmiljanje.IstiPapaNijemaciteologprimioje 16.sijenja2006. uRimunovogvelikog rabina Italije dr. Riccarda Di Segni te u prigodnom govoru naglasio zajedniku misija idova i krana u borbi protiv mrnje i krivog shvaanja, nepravdi i nasilja koja i dalje siju tjeskobu u srca mukaraca i ena dobre volje Postoje brojne urgentne potrebe u
Usp. est referata s kolokvija o Dominus Jesus na Vrhbosanskoj teologiji i u Sarajevu 23. studenog 2002., objavljenih u Vrhbosnensia VII (2003), 1, 9106. Za problematine aspekte DJ usp. razliite priloge u knjizi St. J. POPECh. HEFLING (ed.): Sic et Non. Encountering Dominus Jesus, Orbis Books, Maryknoll, NewYork2002. 27 Usp. priloge u knjizi D. KENDALLG. OCOLLINS (ed): In Many and Diverse Ways. In Honor of Jacques Dupuis,OrbisBooks,Maryknoll,NewYork2003.,osobitoM.L.FITZGERALD:DialogueandProclamation. AReadinginthePerspecitveofChristianMuslimRelations,181193.
26

~69~

Rimu i u svijetu koje nas potiu da spojimo ruke i srca u praktinim inicijativama solidarnosti, cedek (pravda) i cedakah (milosrdna ljubav). Zajedno moemo suraivati u prenoenju mladim naratajima baklje dekaloga i nade28. U povodu ovog susreta firentinski rabin Jozef Levi rekao je: Deset zapovijedi moe biti zajednika vrednota obadvijupredaja,takoeripoimanjeovjekakaoslikeBoje29. KurangovorioBojimzapovijedimauviesura(poglavlja),alinesadripodatakdabi Bog Muhamedu objavio glavnih deset rijei odjednom koje bi bile trajni poticaji za humano ivljenje u obitelji i iroj zajednici. Ipak, sura 17,2238 sadri izreke s nizom etikih vrijednosti i obveza koje sadrajno odgovaraju dekalogu idova i krana. Ova i 53. sura su iz mekanskog razdoblja Muhamedova djelovanja. U njima se spominje Vjerovjesnikovo mistino iskustvo uspona na nebesa (mird), oko jednu godinu prije njegova iseljenja u Medinu30. Impuls za ovakav pristup dekalogu kao univerzalnim etikim vrijednostima i obvezama prema idovstvu, kranstvu i islamu dao mi je suvremeni idovski teolog meureligijske suradnje radi izgradnje humanijeg svijeta Andr Chouraqui. Napisao je knjigu o deset zapovijedi koje vjernike triju monoteistikih religija potiu na zalaganje za univerzalne etike vrijednosti kakve sadri Opa deklaracijaoljudskimpravimaizgod.194831. BogStvoriteljiIzbaviteljosnaujeuniverzalneetikevrijednosti U svom dosadanjem egzegetskom istraivanju temeljito sam proao starozavjetni i novozavjetni kontekst tree 32 , etvrte 33 i pete 34 zapovijedi (prema katolikom brojanju35). Pnz 10,34 kae da je Mojsije po Bojoj odredbi isklesao ponovno dvije
Talijanski tekst govora preuzeo sam, zahvaljujui usluzi mladog kolege dr. Darka Tomaevia, s vatikanskogwebsitea. 29 Usp. vijest Vatikan Vrijeme pribliavanja i razvoja dijaloga izmeu katolika i idova, Katoliki tjednik 2006.,br.6(12.veljae2006.),26. 30 Usp. uvod i komentar sure 17 i 53, M. ASAD: Poruka Kurana. Prijevod i komentar, Elkalem, Sarajevo 2004.,409428;821826,citiranitekststr.821.Usp.DodatakIVNonoputovanje,Ondje,10271030. 31 A. CHOURAQUI: Deset zapovijedi danas. Deset besjeda za pomirenjeovjeka s ljudskou, s francuskog izvornika preveli Jadranka Brni i Kruno Pranji, Konzor, Zagreb 2005, 358 str. Uz recenziju dvaju uglednika(jednogmuslimanskogidrugogkatolikog)knjigasadriRjenikmanjepoznatihizraza(297308) iKazalopojmova(337354). 32 Usp. Dan Gospodnji u Svetom pismu i prvoj Crkvi, B. KUNCA (prir.): Dan Gospodnji u Hrvata, Hrvatskiinstitutzaliturgijskipastoral,Zadar1997.,1627. 33 Usp.Starozavjetniinovozavjetnisadrajetvrtezapovijedi,BS1986,2642. 34 Usp.PetazapovijeduStaromiNovomzavjetu,Kateheza1986,1,516. 35 Povijesni uvod (Izl 20,2; Pnz 5,6) idovi broje u prvu zapovijed. U drugu broje zabranu tovanja poganskih bogova, u treu zabranu zloporabe Bojeg imena, uetvrtu zabranu pravljenja i tovanja idola; zabranu hlepljenja za kuom i enom blinjega u desetu. Svi krani u prvu broje zabranu tovanja drugih bogova. Katolici izostavljaju zabranu pravljenja idolskih likova, a pravoslavcima i protestantima to je druga.ZabranazloporabeimenaBojegkatolicimajedruga,pravoslavcimaiprotestantimatrea.Odredba
28

~70~

kamene ploe a sam Bog na njih je upisao deset rijei (hebr. asereth hadibarim, Spetuaginta: tous deka logous). Izl 34,28 naziva ih rijei saveza, deset rijei (dibre haberith asereth hadebarim). A. Chouraqui se divi sastavljaima Katekizma Katolike crkve iz god. 1992. to su preuzeli povijesni uvod koji stoji u oba teksta dekaloga (Izl 20,217iPnz5,621):Jasam,GospodinBogtvoj,kojisamteizveoizzemljeegipatske,iz kue ropstva. Svih deset zapovijedi iz ovog povijesnog dogaaja vuku utemeljenje, nadahnueiusmjerenje.Bogjesvojnarodnajprijeizveoizropstva,podSinajemsnjime sklopiosavez,zatimpripadniketoganarodaobvezaonadesetrijei.Rijeisavezasu dokument za prosperitetno ivljenje u obitelji i drutvu gdje svi prihvaaju Boje vrhovnitvo. U prvom izvjetaju o dekalogu ovako je opravdan propis o abatu kao tjednom danu odmora: Sedmoga je dana abat (poinak) posveen Gospodinu Bogu tvojemu. Tada nikakva posla nemoj raditi Ta i Gospodin je est dana stvarao nebo, zemlju, more i sve tojeunjima,asedmogajedanapoinuo.StogajeGospodinblagoslovioiposvetiodan abata (Izl 20,811). Jedan dan u tjednu ovjek prekida redovne poslove da bi produbljivao svoju ovisnost o Stvoritelju te posveivao vie pozornosti svojim ukuanima. est dana namijenjeno je materijalnim poslovima, abat pak posveen je Vinjembiu.Takosehorizontalansavezusavrujevertikalnomdimenzijom.Ovajvjerski i drutveni blagdan takoima kozmiko znaenje koje manjevie nikad nije bilo dovoljno isticano.Dantjednogodmoraslaviblagdankonanogsvijeta,blagdannebesaizemlje,u svakom stvorenju koje na njoj ivi, blagdan je cijelog ovjeanstva u potrazi za svojim jedinstvom i svojim mirom. Stoga je to najuniverzaliniji blagdan koji se dade zamisliti36. Obrazloenje ovog dana odmora proireno je u Pnz 5,1215: Sjeti se da si i ti bio rob u zemlji egipatskoj i da te odande izbavio Jahve, Bog tvoj, rukom jakom i ispruenom miicom. Zato ti je zapovjedio Jahve Bog tvoj, da dri dan subotnji. Izraelac ne bi smio traiti da na abat rade sluge i doljaci, zato je to su njegovi djedovi bili robovi i pridolice u Egiptu pa ih je Bog oslobodio iz tog ropstva. Ovdje se tjednim danom odmora slavi sloboda od Boga darovana i zagarantirana, skrenuta je pozornost na potrebe radnika i prava onih koji ive samo od rada, ne od posjeda. Chouraqui ovdje upozorava da abat omoguuje dublje doivljavanje sebe, blinjih i Stvoritelja, pokazuje kakojevanijebitiodimati,alialitojerazonodapostalapotroakiproizvod37. U Kuranu osnovni odnos izmeu vjernike zajednice i Boga Stvoritelja nije izraen metaforom saveza nego pokornosti stvorova Stvoritelju. Kako se Muhamed borio da svoje arapske sunarodnjake izlijei do idolopoklonstva, u strogom monoteizmu koji on prenosiBojimslugamaovjeknijeprvenstvenoslikaBogaustvorenom svijetu,jerbito
o svetkovanju Dana Gospodnjeg katolicima je trea, pravoslavcima i protestantima etvrta Usp. W. HARRELSON: The Ten Commandments and Human Rights, Fortress Press, Philadelphia 1980, 4548; A. CHOURAQUI:Op.cit.,20;7071. 36 A.CHOURAQUI:Op.cit.,128. 37 Usp.A.CHOURAQUIOp.cit.,136137.

~71~

nekako ukljuivalo da Bog ima sinove i keri, kao to su imali poganski bogovi njegova vremena.ovjek je namjesnik Boji: I kad Gospodar tvoj ree melekima: Na Zemljiu, doista, Ja postaviti namjesnika (halifa)! oni upitae: Zar e na njoj postaviti onoga tkoe na njoj nerediniti i krv prolijevati?! A mi Te slavimo, zahvaljujui Ti i, kako Tebi dolikuje,veliamo!Onodgovori:Jaznamonotoneznatevi(2,30;usp.7,74;38,26)38. Melek, meleci u islamskoj tradiciji su aneli. ovjekova dunost da bude Boji namjesnik u stvorenom svijetu prvenstveno se odnosi na pravedno ponaanje i uspostavljanje pravde. Tako, prema Kuranu 38,2126 vjerovjesnici meu kojima je i David, prolaze kroz iskuenja i trebaju se boriti da ostanu duhovno isti i pravedni. Davidu Bog govori: O Davude! Mi smo te namjesnikom na Zemlji uinili pa ljudima po Pravdi sudi, i za strau se ne povodi, da s Allahove Staze ne skrene ti! (38,26). Za moralno ivljenje Kuran se slui metaforom hodanja po Bojoj stazi. Metafora o putu (derek Adonai, hodos Kyriou) zorno je prisutna u SZ i NZ. Za muslimane ovjek je prvenstveno Boji namjesnik. Zato je kalif ubrzo postao naziv na Muhamedova nsljednikauvoenjudravneivjerskezajednice39. Za idovsko, kransko i muslimansko vrednovanje univerzalnih etikih vrijednosti te pravaidunostikojeiznjihizvirukljunajevjerauBoguStvoriteljaiOsloboditelja.Zbog vjernosti Bogu pozvani smo tako ureivati svoje odnose da nas Boje vrhovnitvo humanizira: Deset mojsijevskih besjeda slijede jedna za drugom savreno loginom strogou.Prvazapovijed(poidovskombrojanju!)naeluprvogkriladvoplojaZakona, definira identitet Stvoritelja. Prvih pet zapovijedi Dekaloga reguliraju odnos ovjeka s transcendencijom. Petom se zatvara prvo krilo dozivajui u pamet slijed narataja. Odatle zakonodavstvo moe uzeti u obzir odnose meu pojedincima koje ne ujedinjuje krvna veza. Pet ostalih zapovijedi reguliraju odnose meu pojedincima unutar skupine. ivotudrutvumoezapoeti40. Desetrijeiuidovskojtradiciji idosvstvopredviamogunostspasenjaizaonekojinisusljedbeniciMojsijanaega uitelja41. To sljedbenici drugih religija i agnostici postiu ako dre sedam odredaba Boji danih Noi prilikom sklapanja saveza nakon opeg potopa (Post 9,117): zabrana idolopoklonstva, zabrana proklinjanja Boga, zabrana krvoprolia, zabrana otkrivanja golotinje, zabrana krae, zapovijed o uspostavi sudova, zabrana blagovanja mesa jo
Citate preuzimam iz Kuran s prijevodom na bosanski jezik, prijevod i objanjenja prof. dr. Enes Kari, Bosanskaknjiga,Sarajevo1995.PrevoditeljjedekanFakultetaislamskihnaukauSarajevu. 39 Usp.natuknicuHalifa,N.SMAILAGI:Leksikonislama,Svjetlost,Sarajevo1990.,229233. 40 A.CHOURAQUI:Op.cit.,148. 41 Sedmoodtrinaestnaelavjeredananjihidovaglasi:VjerovatidajeMojsijevoprorokovanjeistinitoi uzvienije od svih proroanstava koja su mu prethodila i koja su mu slijedila, te da je na uitelj Mojsije prvak svih proroka prije i poslije njega Rabin KOTEL DADON: idovstvo. ivot, teologija i filozofija, Profil,Zagreb2004.,625.
38

~72~

ive ivotinje42. Odredbe saveza s Noom su skraeni dekalog. Zapovijedi dane Mojsiju prigodomsklapanjasavezaidovska tradicijazovedesetrijeizatoto surabinibrino prouiliPetoknjijeteustanovilidasvomesaveznikomnaroduBogdaje248zapovijedii 365 zabrana, svega 613. Sam broj bio je poznat ve u Isusovo vrijeme te iz tog ozraja trebamo razumjeti pitanje o najveoj zapovijedi, jer neuk vjernik nije imao ansu nauiti svih 613. Prema idovskoj tradiciji, na blagdan Sjenica o kojem se, izmeu ostaloga, slavio spomen na sklapanje saveza s Bogom, recitiralo se svih 613 zapovijedi i zabrana a u njima je bilo ukljueno i Deset rijei. U hebrejskom Mine one su nazvane asereth hadibbroth (pl. od dibber, locutio Dei u Jr 5,13)43. Neki su znanstvenici drali da su ove zapovijedi recitirane javno na Blagdan saveza, ali u starini takav blagdan nije zabiljeen. Dolazile se na red dvaput godinje. Najstariji rukopis Dekaloga na hebrejskom pronaen je na Papirusu Nash koji potjee iz oko 150. pr. Kr. te 4QDeutm iz oko 100. pr. Kr. Prvim susesluiliidoviEgipta,drugimkumranskimonasi. Tijekom izvanbiblijske povijesti idovske zajednice prvi teolog koji je posvetio jedno svoje djelu komentaru Deset rijei bio je Filon Aleksandrijski (od oko 20. prije Kr. do oko 50. po Kr.). U djelu Quis rerum divinarum heres br. 167173, kae: to su stupovi deset opih zakona koje on naziva ploama? Dva su Meu deset zapovijedi uklesanih na te ploe koje su pravi i specijalni zakoni postoji jednaka podjela u dva dijela po pet; prvaodnjihsadrinaelopravdeuodnosunaBoga,drugaseodnosinaovjekaPetaje opotivanjuroditelja.Itojesvetazapovijedjerseneodnosi prvenstvenonaljudenego naonogakojijeuzroknastankasvemiraiponjegovunaumuoeviimajkeraajudjecu; onineraajusvojomsnagomnegosusredstvaraanjaunjegovimrukama.Tazapovijed smjetenajenaprijelazuizmeudvijuploaodkojihsejednaodnosinaBogaadrugana ovjeka i tako povezuje pet koje govore o religioznosti s pet koje zabranjuju nanositi nepravdu blinjima 44 . U De decalogo tumai alegorijski svih deset zapovijedi, posveujui najvie pozornosti tvrdnji da postoji samo jedan Bog i kritiziranju ludosti tovanja idola. On emfatino tvrdi da su zapovijedi namijenjene svima ljudima: Otac svemira dao je ovih deset maksima ili prorokih poticaja ili zakona i odredbi zaista svoj okupljenojnacijimukaracaiena(br.32)45. Povjesniar Josip Flavije (od oko 38. do oko 100. po Kr.) u idovskim starinama, III, 4 govori o sinajskoj teofaniji i prepriava sadraj svih deset zapovijedi. Veliki idovski teolozi i filozofi srednjeg vijeka komentirali su Deset rijei kruei oko tri elementa: narav sinajskog dogaaja, brojanje zapovijedi na dvije ravnomjerno rasporeenje ploe po pet, filozofska poruka zapovijedi. Abraham Hijja (+ oko 1164.), nakon prve kao
Usp.K.DADON:Op.cit.,351357.A.CHOURAQUI:Op.cit.,46. Ovdje se oslanjam na podatke iz lanka Decalogue, Encyclopedia judaica, Volume 5, CDH, 1435 1449. 44 PreuzimamizengleskogprijevodaTheWorksofPhilotranslatedbyC.D.Yonge,HendricksonPublishers 2000,290. 45 Engelskitekstcijelogdjelca,Op.cit.,518533,navedenomjestostr.520.
43 42

~73~

sveobuhvatne, ostalih devet podijelio je u skupine po tri: zapovijedi misli, zapovijedi govoraizapovijediakcije.Uprvuspadajudruga,petaideseta(poidovskombrojanju!), u drugu trea, esta i deveta, u treuetvrta, sedma i osma. Takoer ih je podijelio na zapovijedikojeureujuodnoseizmeuBogaiovjeka,zatimizmeupojedincainjegove obitelji te izmeu razliitih ljudi. Abraham ben Meir ibn Ezra (10891164) prouavao je razlike u hebrejskom tekstu dvaju sauvanih izvjetaja o dekalogu te dao hermeneutsko naelo:Rijeisukaotjelesa,anjihovaznaenjakaodua.Stogajevrlinamudracadane gleda previe razlike u rijeima sve dotle dok im je znaenje isto. Bavio se egzegezom, filologijom, filozofijom, pjesnitvom i egzaktnim znanostima, a takoer je bio posrednik izmeu islamske i kranske kulture46. Za razliku od drugih srednjovjekovnih idovskih tumaa koji su drali da su i prisutniuli neki netjelesni glas prilikom sinajske teofanije, Moe ben Maimon (Maimonides, 11351204) je drao da je to bilo pridrano samo Mojsiju kao proroku. idovski teolozi zovu ga i Rambam i zahvalni su mu to je formulirao trinaest naela idovstva (Iqqarim) koja se i danas prihvaaju. To je uinio dok je u Egiptu bio lijenik sultana Saladina i rabin idova u toj muslimanskoj zemlji47. Deveto od tih naela glasi: Vjerovati potpunom vjerom da je Izraelova Tora vjena i potpuna, da nee biti promijenjena i da je Stvoritelj nee zamijeniti nekom drugom. Jedno od njegovih teolokih djela je Komentar 613 zapovijedi i zabrana te Vodi zabludjelihukojemtumaibiblijskeizrazeteuenjeoBoguietici. U nekim orijentalnim zajednicama (npr. u Libiji) bio je obiajitati Deset zapovijedi na blagdan Sjenica (evuot) zajedno s prijevodom na arapski. U mnogim reformiranim zajednicama, sveano recitiranje Deset zapovijedi dio je obreda konfirmacije koji se uglavnom slavi na evuot. Isto tako, na sveanosti bar micvah dotini mladi ili djevojka recitira Deset zapovijedi pred otvorenim Kovegom kao sastavni dio sveanog obeanja vjernosti idovskoj tradiciji48. Iako Deset rijei nisu sastavni dio redovnog bogosluja koddananjihidova,onestojeunekimmolitvenicimakaosastavnidiojutarnjemolitve kojaseprivatnomoli.Uvjernikompotivanjuljudskihpravadananjiseidovioslanjaju naToruuokvirukojesudesetrijei49. Odsuvremenihidovskihkomentara,uzprevedenuknjiguA.CouraquiakojiuDeset rijei vidi kodeks univerzalnih etikih vrijednosti, sankcioniranih vjerom idova, krana i muslimana u Boga jednog ali sveopeg, vrijedno je spomenuti jo dva. Amerika psihologinja Dr. Laura Schlessinger i rabin Stewart Vogel napisali su zajedno komentar s primjenom na etike vrijednosti i dileme suvremenih ljudi posvetivi najvie pozornosti etvrtoj, petoj i estoj zapovijedi prema idovskom brojanju (abat, roditelji, umorstvo
PodatakdonoseunatuknicionjemuJ.MAIERP.SCHFFER:LexicondesJudentums,VerlagKatholisches Bibelwerk,Stuttgart1981,9. 47 Usp.K.DADON:Op.cit.,596599. 48 lanakDecalogue,EncyclopediajudaicaV,1447. 49 Usp.E.PAPO:Judaizamiljudskaprava,Pravnicentar,Sarajevo1998.
46

~74~

ukljuivi pobaaj i eutanaziju)50. Hagith Sivan povezala je Deset rijei s narativnom graom u starozavjetnim spisima, osobito na mjestima gdje biblijski likovi kre jednu ili vie Bojih odredaba. Posebno je zanimaju likovi ena u patrijarhalnoj civilizaciji koje su viepromatranekaoinstrumentmukaracanegokaozreleiodgovorneosobe51. Dekalogukranstvu,posebnokodkatolika Na hrvatskom postoji dobra egzegetska studija o dekalogu koju je napisao profesor biblijskih disciplina na KBF u Splitu fra Marijan Vugdelija 52. Tko je paljivo itao sinoptika evanelja, zna da Isus navodi deset zapovijedi u tri dogaaja svoga ministerija. Prvi puta u tzv. antitezama Govora na gori kako ga je zabiljeio prvi evanelist(Mt5,2148)gdjeIsuscitiraiinteriorizirapetu,estu,treuizapovijedljubavi prema blinjemu. Tu postavlja teki izazov svojim sljedbenicima da ljubavlju prema neprijateljima i zlotvorima odraavaju dobrotu Boga koji daje da njegovo sunce sja dobrima i zlima53. Drugi puta Isus navodi dekalog u zgodi o bogatau koji trai siguran put u ivot vjeni (Mt 19,1626). Kad Isus nabroji petu, estu, sedmu, osmu, etvrtu i zapovijed o ljubavi ka vrhunac svih, pitalac odgovara da je sve to uvao od svoje mladosti (Mk 10,20). Na to mu Isus predloi da sve proda, razdijeli siromasima te doe s njime dijeliti materijalnu nesigurnost u putujuem svjedoenju kraljevstva Bojega. Ovaj se smrkne i ode alostan jer imae velik imetak. Isus na to izrie paradoksalnu izreku da e lake deva kroz iglene ui nego bogata u kraljevstvo nebesko54. Trei dogaaj je upit Isusu kao mladom rabinu o najveoj zapovijedi. Isus navodi Povijesno vjerovanje svoga naroda ema Israel iz Pnz 6,49 sa zapovijeu ljubavi prema Bogu Osloboditelju i Lev 19,18 sa zapovijeu ljubavi prema blinjemu (Mk 12,2834). Kod Mateja zgoda zavrava Isusovom izrekom: O tim dvjema zapovijedima visi sav Zakon i Proroci (Mt 22,40)ime Isus sve etiko djelovanje svojih uenika i drugih ljudi podlae ljubavi prema Bogu i blinjemu. Kod Luke, pitalac trai pojanjenje o pojmu blinjega a Isus odgovara parabolom o milosrdnom Samarijancu koji je humaniji od dvojice kultnih
DR. LAURA SCHLESSINGERRABBI STEWART VOGEL: The Ten Coommandments. The Significance of GodsLawsinEverydayLife,HarperCollinsPublishers,NewYork1998. 51 HAGITH SIVAN: Between Man and Woman. Man and God: A New Interpretation of the Ten Commandments(JSOTSup401),Clark,NewYork2004,XIV+270str,$125. 52 M.VUGDELIJA:Bojezapovijedi:putokazautentinogivljenjadanas?,Franjevakavisokabogoslovijau Makarskoj,Zagreb1989. 53 Usp. priloge M. VIDOVI: Antiteze: Povijesno spasenjski slijed ili lom? (Mt 5,2148), zatim J. PICHLER: Preljub i rastava u Govoru na gori (Mt5,2732) te B. LUJI: Ljubav prema neprijatelju: Vrhunac Isusove etike (Mt 5,4348), M. VUGDELIJA (prir.): Govor na gori (Mt 57). Egzegetskoteoloka obrada, Sluba Boja,Split2004.,61107;109117;119147. 54 Za tumaenje te izreke koja nije dogmatska definicija nego proroki poziv, usp. M. ZOVKI: Isusove paradoksalneizreke,VVT,BolSarajevo1994.,8898.
50

~75~

sluitelja. Tako Isus ne dokida dekalog nego ga pounutarnjuje i tumai u svjetlu ljubavi kaovrhunskezapovijedi. Od drugih novozavjetnih spisa dekalog citiraju Pavao (Rim 13,810) i Jakov (Jak 2,8 11). Obojica na liniji Uitelja proglaavaju djelotvornu ljubav glavnom etikom vrijednouidunou. Kranski pisci prvih 200 godina spominjali su dekalog uglavnom u kontekstu uenja da postoji samo jedan Bog te da je ludost iskazivati religijsko tovanje idolima ili poglavaru drave. Tertulijan (od oko 160. do oko 240.) u djelu Adversus Judeos prvi od latinskih pisaca upotrebljava rije decalogus koju je prije njega upotrijebio Irenej u grkom obliku. On dokazuje da je Stari zavjet morao ustupiti mjesto Novome te prorotvima pokazuje istinitost kranstva. Uinjenici da su idovi prihvaali obraenike s poganstva (prozelite) vidi najavu univerzalnosti Sinajskog zakona. U zabrani Adamu i EvidajeduodstablaspoznanjadobraizlavidinajavuipoetaksvihBojihzapovijedi,a Isus e Sinajski dekalog usvariti oslobaajui ljude od obveza ritualne istoe i podlaui sve etike zapovijedi ljubavi prema Bogu i blinjemu kao sredinjoj 55. S vremenom su kranski vjerouitelji poeli izostavljati povijesni uvod o Bogu osloboditeljuteprilagodiliformulacijudruge,treeiestezapovijedi(premakranskom brojenju). Iz druge je izostavljena zabrana pravljenja lika ili oblija biloega to je gore nanebu,ilidoljenazemlji,iliuvodamapodzemljom(Izl20,4=Pnz 5,8).Starozavjetne vjerniketobimoglonavestinareligijskotovanjeslikaikipova,akranisuveod4.st. dalje poeli na mozaicima prikazivati Isusa dobrog Pastira, bez straha dae samu sliku tovati kao boanstvo. Iz povijesti kranstva poznata je borba o doputenosti slika i kipova u crkvama koja je zavrena na osmom ekumenskom saboru u Carigradu god. 870. slubenim odobrenjem. U treoj promijenjeno je svetkovanje abata u slavljenje Dana Gospodnjeg kao spomena na Isusovo uskrsnue i ukazanje. U estoj koja je starozavjetnim vjernicima u braku zabranjivala brakolomstva radi uvanja obiteljske i plemenskeistoe,formulacijajeprilagoenauizbjegavanjebludnosti. Sv. Augustin (354.430.) uveo je sustavno pouavanje odraslih u kranskom udoreu u svom djelu De catechizandis rudibus Pouavanje neupuenih56. On o dekalogu govori i u drugim svojim djelima, kao u Dravi Bojoj te nekim govorima. Odredbe svih ukupno i svake pojedinano zapovijedi usko vee uz zapovijed ljubavi premaBoguiblinjemu takodajedekalogproirenjeiprimjenazapovijediljubavi.Uveo je brojanje zapovijedi kakvo je prevagnulo u katolikoj tradiciji. Na biblijski izvjetaj o dvije ploe, on nastavlja tumaenje da prvu plou sainjavaju prva, druga i trea zapovijedkojeodreujudunostipremaBogu,adruguzapovijedietvrtadodesetekoje
Usp. GUY BOURGEAULT: Dcalogue et morale chrtienne. Enqute patristique sur lutilisation du dcaloguedec.60c.220,DescleetCie,Paris1971,osobito302314. 56 Hrvatski prijevod s uvodom i biljekama priredio Marijan Mandac, Sv. AUGUSTIN: Pouavanje neupuenih,SlubaBoja,Makarska1988.
55

~76~

razrauju dunosti prema blinjima. Ui da je Zakon, koji pokazuje grijeh, po ljubavi u Kristupostaomilost.Takvimtumaenjemdekalogautjecaojenatraktatokrepostimau srednjem vijeku. Najzaokruenije izlaganje dekaloga u srednjem vijeku nainio je Petar Lombardijskisredinom12.st. Novo razdoblje u prouavanju dekaloga nastalo je pojavom katekizama nakon Lutherove reforme. Osnovni raspored katekizma koji je tada uveden ostaje do danas: izlaganje Vjerovanja apostolskog, nauk o sakramentima, moralnom ivljenju prema dekalogu i o molitvi. Po tim katekizmima puki propovjednici pravili su propovijedi u svijetuikodnas57.JedanodnjihbiojeifraJeronimFilipovi(1690.1765.)kojegajekao djeaka majka odvela u okolicu Sinja bjeei zajedno s drugim katolicima iz Bosne od diskriminacije turskih vlastodraca. On je napisao te u Veneciji u tri sveska izdao Pripovidanje nauka krstjanskoga (1750., 1759. i 1765.). U drugom svesku objavio je 58 propovijedi o deset zapovijedi. Nadbiskup Stadler dao je izdati njegove propovijedi u osam svezaka u Sarajevu od 1887. do 1994. dodajui novu grau za blagdane tijekom liturgijske godine58. U prirunicima moralne teologije dekalog je uziman za polazite pri obraivanju grae. Ovom sistematizacijom dekaloga u katekizmima, pukim propovijedima i prirunicima moralne teologije zanemaren je biblijski kontekst i podleglo se moraliziranju: Interesom za predoavanjem pojedinih tema, kojima su dodanepojedinanenormeuoblikuspecifikacijeopegnaela,zapostavljenojeozraje osloboenja i obeanja u kojem stoji dekalog kao poziv saveznikom narodu Bojem na vjernost. Nepovoljni odraz toga bilo je izostavljanje povijesnospasenjskog uvoda u dekalog. U konanici je preuzimanje dekaloga kao naela rasporeda imalo za posljedicu to da je moralna teologija prvenstveno izlagana kao potreba izbjegavanja grijeha pa se sluateljima vie prijetilo i grozilo nego ih se ohrabrivalo na ispravno moralno ponaanje59. Liturgijskom reformom Drugog vatikanskog sabora preporuena je homilija u misi temeljenanaitanjimadotinenedjeljeiblagdana.Takokatolikivjernicinesluajuvie nizovepropovijediodesetzapovijedi.Naprijedlogbiskup IvanPavao II.daojeprirediti i 1992. objaviti Katekizam Katolike crkve koji nauk Sabora utkiva u dosadanje uenje crkvenog uiteljstva te predlae odraslim katolicima na prouavanje i ivljenje. KatekizamjeostaonatradicijiCrkveurasporedugrae,aliusamimnaslovimapojedinih dijelova posveuje vie pozornosti prema biblijskom temeljima: I. Vjerovanje (str. 28 284) ; II. Slavljenje kranskog otajstva (287434);III. ivot u Kristu (437619); IV. Kranska molitva (625698). U treem dijelu najprije su izloeni elementi kranske antropologije, posebno poimanje slobode, savjesti, grijeha, drutva i moralnog zakona. Zatim slijedi obrada deset zapovijedi, ali tako da su na poetku navedena oba biblijska
Usp.E.HOKO:Negdanjihrvatskikatekizmi,Salezijanskiprovincijalat,Zagreb1985. Usp. M. ZOVKI: Marioloke teme u Stradlerovu izdanju Propoviedi fra Jeronima Filipovia, u VL. KOI(ur.):Marijaupropovijedimahrvatskihobnoviteljia,Kranskasadanjost,Zagreb2002.,161174. 59 W.LANGER:DekalogIV.Theologischethisch,LThK,BandIII,Herder1995,67.
58 57

~77~

izvjetajaspovijesnimuvodomteutreemstupcukratkavjeronaunaformula(str.511 512). Uz prvu zapovijed obraen je fenomen ateizma, jer se katolici susreu sa sugraanima koji ne osjeaju potrebu pripadati kakvoj vjerskoj zajednici. Uz etvrtu obraeno je katoliko gledanje na brigu za stare i nemone te na drutvo i dravu, ne samo u smislu to drava treba osiguravati svojim graanima nego i kako graani trebaju podupirati dravu radi opeg dobra. Uz estu je istaknuto da trebamo prihvaati svoju seksualnost kao sastavni dio naeg ljudskog i vjernikog identiteta. I mi katolici gledamouzapovijedimaBojimtemeljuniverzalnihetikihvrijednostiiljudskihprava60. Na poziv Ivana Pavla II. u Asizu se 24. sijenja 2002. okupilo oko 200 vjerskih poglavaranamolitvuzamirusvijetu.Skupjezavriozajednikimprihvaanjemasikog dekaloga ili deset naela za mirotvorno djelovanje iz religijskih motiva. Papa je mjesec dana kasnije poslao taj dekalog poglavarima drava i predsjednicima vlada s popratnim pismom u kojem je istaknuo: Opazio sam da su oni koji su sudjelovali bili vie nego ikada motivirani zajednikim uvjerenjem: ovjeanstvo mora odabrati izmeu ljubavi i mrnje.Svisuoni,osjeajuidapripadajuistojljudskojobitelji,mogliizrazitisvojutenju kroz ovih deset toaka, uvjereni da ljubav izgrauje, dok mrnja naprotiv razara61. Deset asikih naela za mirotvorno djelovanje nadahnuta su zapovijedima Bojim kao temeljimauniverzalnihetikihvrijednosti62. ZapovijediBojeutradicijiislama Ve smo spominjali da u Kuranu nema dogaaja koji bi odgovarao sinajskoj teofaniji prikazanoj u Izl 20 i Pnz 5. Ali postoje u razliitim poglavljima Boje zapovijedi koje su oslonjene na osnovnu istinu islama: postoji samo jedan Bog i Muhamed je eshatonski Boji poslanik. Kuran izriito priznaje objavu davanu idovima koja je zabiljeena u Tevratu(ToraPetoknjije)iZeburu(PsalmiDavidovi)tekranimakojajezabiljeenau Indilu (evanelje). Dakako, za muslimane uenje Bojih poslanika koji su prethodili Muhamedu treba biti usklaeno s Kuranom i hadisom (tradicijom), jer je Muhamed posljednji i vrhunski prorok. Sama rije islam znai potpunu pokornost Bogu, Boju vjeru63. Ova rije ui i obvezuje svoje sljedbenike da svoj ivot svladavaju u znaku predanosti Bogu kao jedinom nesumnjivom idealu. Rije islam je arapskog porijekla i
Usp. M. ZOVKI: Deset Bojih zapovijedi i ljudska prava, u V. BLAEVI (prir.): Ljudska prava i Katolikacrkva,Pravnicentar,Sarajevo2000.,7798. 61 OvopopratnopismoitekstAsikogdekalogaobjavljenisuuLOsservatoreromano,45.oujka2002., str.1.CitatizPapinapismauzeosamswebsiteaSv.Stolice. 62 Za tekst i komentar tih naela usp. M. ZOVKI: Univerzalni moral u meureligijskom dijalogu i suradnji,VrhbosnensiaVIII(2004),2,281303. 63 Usp. tu natuknicu u Glosaru religijskih pojmova, Meureligijsko vijee Bosne i Hercegovine, Sarajevo 1999.,26gdjejemuslimanskiteologpisaoobjanjenjaosnovnihpojmovasvojevjere.
60

~78~

znai sve i u isti mah predanost, traenje mira i spasa64. Ve smo spomenuli da u kuranskim odlomcima 17,2238 prouavatelji paralelnih tekstova vide slinost s dekalogomujudaizmuikranstvu65.Pogledajmousporednetekstove66: idovskokranskidekalog Izl21,121 JasamJahve,Bogtvojkojisam teizveoizzemljeegipatske,izkue ropstva. Nemojimatidrugihbogovauzmene. Islamskikodeksdunosti Sura17,2238 UimeAllaha,Svemilosnog,Samilosnog.

Nepravisebilika.Neklanjajimseniti imslui. NeuzimajuzaludimenaJahve,Boga svoga. Sjetisedasvetkujedansubotni. Potujocasvogaimajkusvojuda imadnedugivotnazemljikojitid Jahve,Bogtvoj. Neubij!

NestavljajuzAllahaboanstvadrugoga, danebibioprezrenibezpotporeti ostao. Gospodartvojdasamonjemurobujete nareuje. idaroditeljimadobroinstvoinite(...)

Neuinipreljuba!

Neukradi!

Dajblinjemupravonjegovo,isiromahu, iputniku() Ineubijajtesvojudjecubojeise neimatineIneubijajtenikogakogaje Allahzabranioubijati,osimkadtrai pravda. Inepribliavajtesebludu,jertoje razvrat! O,kakojetastazaogavna! Inepribliavajteseimetkusiroeta, osimnanainnajljepi,svedokono punoljetnonepostane!


SMAIL BALI: Zaboravljeni islam, Izd. Gesellschaft bosnischer Akkademiker in sterreich, Wien 2000, 50. 65 Osimvespomnutogdjela(ubilj.6)A.CHOURAQI,str.7276,josamseposluioJ.D.THYEN:Bibelund Koran. Eine Synopse gemeinsamer berlieferungen, Bhlau Verlag, Kln 1989, 128133. J. GNILKA: Bibel undKoran.Wassieverbindet,wassietrennt,Herder,Freiburg42004,166177. 66 Preuzimam iz H. KNG: Der Islam. Geschichte, Gegenwart, Zukunft, Piper, Mnchen 32004, 131. Ovo je treaautorovaknjigausporedbetrijumonoteistikihreligija,usp.joDasJudentum.DiereligseSituation derZeit,Piper,Mnchen1999;DasChristentum.DiereligiseSituationderZeit,Piper,Mnchen1999.
64

~79~

Nesvjedoilanonablinjegasvoga! Nepoelikueblinjegasvoga!

Nepoelieneblinjegasvoga;nisluge njegova,nislukinjenjegove,nivola njegova,nimagarcanjegova,nitiita tojeblinjegatvoga. Navodimjonekeopeiliposebneparalelekojestojeurazliitimpoglavljima:

Iugovorispunjavajte,zaugovorese doista,pitanobiti! Kadnalitrumjerite,pununapunite,isve ispravnimmjerilomizvagajte.Takoje boljeikrajjeljepi!Ionooemuti znanjanemaneslijedi,jerzbiljaiza sluhizavid,izarazumzasvepitane ovjekbiti! Ipozemljiosiononeidi,jerzbiljazemlju neemoiprobiti,nitiplaninevisinom dostii,azlosvegatogaomraenojekod Gospodaratvoga.

Ti reci: Zato da se s nama o Allahu sporite kad je On i na i va Gospodar?! Namadjelanaaavamadjelavaa!MiseAllahuiskrenopredajemo!(2,139). A ako jedan kod drugoga neto pohranjujete, tada nek onaj kome je stvar povjerena opravda dano mu povjerenje i neka se Allaha, svoga Gospodara boji. I ne skrivajte svjedoenje! A tko svjedoenje skriva, taj je grjena srca. Allah zna svetoviradite!(2,283). I zbog toga smo mi sinovima Israilovim propisali: Tko ubije nekoga koji ubio nije, ili koji na Zemlji nered inio nije, kao da je ljude poubijao sve! A ako bude uzrokomdasesauvaoivotneiji,kaodajesauvaoivotesvihljudi (5,32). Allah vam ne zabranjuje da dobroinstvoinite i pravedni budete onima koji se protiv vas zbog vjere ne bore, niti vas iz stanita vaih izgone! Allah doista voli pravedne!(60,8). Iz ovih paralela jasno izlazi da je prema idovstvu, kranstvu i islamu Bogu stalo do dobra svakog pojedinca i svih ljudi. Zato trai od vjernika da mu budu podloni te da uvaju ivot svoj, svojih ukuana i svakog nevinogovjeka. Zabrana umorstva donesena je u vremenu kada je smrtna kazna za dokazane zloine bila prakticirana i smatrana doputenom. Meutim, tu osudu i izvrenje kazne prema monoteistikim svetim knjigamanesmijedonositipojedinacnegozakonitavlast,itonakonpravednogsuenja. Bonjaki muslimanski intelektualac Dr. Smail Bali (1920.2002.) ivio je kao disident u vrijeme socijalistikog reima u Austriji te se svojim pisanjem i predavanjima zalagao za europski islam. U ve citiranoj svojoj knjizi napisao je obzirom na potrebu zalaganja za univerzalne etike vrijednosti: U nauci i moralu se susreu sve europske vjere. Njihov

~80~

osnovni sadraj je saet u Deset zapovijedi Tevrata. Ove zapovijedi su jednako prihvaene u islamu kao i u idovstvu i kranstvu. Osim ovih kratkih naputaka o vladanjuislamima,razumijese,idodatnihporukaovrlinamaiopainama.Tkoseneeli izgubitiupojedinostima,tajjenadobromputu,akoseusvomdjelovanjuoslanjanaglas savjesti. Stega, strpljivost, istinoljublje, samilost, dobroinstvo, vjernost, gostoljubivost, dranjeasnerijei,potivanjeintegritetadrugogovjekaislinevrlinesuneminovneda bi se ostvario vjerski punovrijedan ivot. Islam ui da su svi vjernici i vjernice braa i sestre. Kvalifikacija brastva ili sestrinstva ovisi od postojanja zajednike majke. Ljubav ima zajedniki ishod. Ona se usredotouje u zajednikom objektu. Ova prirodna povezanost je na metafizikom podruju oliena u vjeri kao polazitu svakodnevne zajednike orijentacije. Vjera slikovito reeno je zajednika majka. Prirodno je da se braa i sestre meusobno bolje slau nego s tuincima. Vaan zadatak islama je, kao i svake druge vjere, da oplemenjuje ovjeje djelo ve u nakani. Po nakanama se prosuujudjela.Religijatraiistosrce67. Zakljuak Zapovijedi Boje u judaizmu, kranstvu i islamu su kodeks etikih vrijednosti za pojedinanu sreu i zajedniko dobro svih ljudi u povijesnom svijetu. One su vjerniki odgovorBoguStvoriteljunjegovihslobodnihirazumnihstvorova.Ostajuisvakiusvojoj vjeri glede osnovnih vjerskih istina u skladu sa svojom vjernikom savjeu, moemo vrenjem Bojih zapovijedi graditi mostove meusobnog razumijevanja i suradnje na zajedniko dobro nas vjernika i ostalih ljudi s kojima dijelimo ivot na zemlji, u konkretnimpovijesnimprilikama. Svojevrstan znak da etiari razliitih kranskih konfesija i idovi vide u dekalogu kodeks univerzalnihetikih vrijednosti i obveza je knjiga o deset zapovijedi sa znaajnim podnaslovom Recipronost vjernosti68. Sadri 23 priloga katolikih, protestantskih i divoskih egzegeta koji studiraju dekalog openito i pojedinano kao saetak naravnog zakona. Posebno je zanimljiv prilog idovskog teologa i filozofa Abrahama Joue Heschela (1907.1972.) o abatu kao tjednom danu odmora za idove koji im je pomogao da kao narod i vjernika zajednica sauvaju svoj identitet kroz stoljea dijaspore. Dajmo na kraju ponovno rije rabinu Chouraqui koji s optimizmom ivi svoje idovstvo doprinosei izgradnji humanijeg svijeta meu muslimanima i kranima, unato nepravdama koje smo jedni drugima nanijeli u dalekoj i blizoj prolosti: Naa je
SMAILBALI:Op.cit.,56. WILLIAM P. BROWN (izd): The Ten Commandments. The Reciprocity of the Faithfulness (Library of TheologicalEthics),WestminsterJohnKnox,Louisville2004,XVI+349str,$34.95.
68 67

~81~

prva dunost: svoje ambicije, svoja uvjerenja ili svoje dogme ne izdizati do idola i ne podinjavati se getima u koje nas oni zatvaraju. Ne zaboravimo da se prva od deset Besjeda obraa slobodnim ljudima, izbavljenima iz svakog ropstva, ukljuujui i robovanje neznanju, preziru, ponekad mrnji koja izluuje svako odjeljivanje Deset Besjeda danas su aktualnije no to su ikad bile tijekom trideset i tri stoljea. No, danas Monijesam.Ljudikojigaslijededolazeizsvihzemaljaisvihkultura!69


69

A.CHOURAQUI:Op.cit.,264266.

~82~

DESET ZAPOVIJEDI U NOVIJIM KOMENTARIMA KURANA


EnesKari,DesetzapovijediunovijimkomentarimaKur'ana,u:EnesKari,Kakotumaiti Kur'an? Uvod u komentatorske teorije klasinog perioda, Tugra, Sarajevo 2005, str. 307315, I. Odve je poznato da se pojam dekaloga ili pojam Deset Zapovijedi vezuje iskljuivo za judaizam i kranstvo, te da dekalog ima rodno mjesto u Bibliji, tanije Starom zavjetu (poglavljeIzlazak,20). Dekalog je grka rije (deka znai deset a logos znai rije, govor, zapovijed'), dekalog prema tome znai Deset zapovijedi. Dekalog je za jevreje samo sredite vjere, a od jevreja i Starog zavjeta dekalog je preuzelo i kranstvo, 'te na njemu izgradilo svoje moralnepostavke'.70 U arapskom jeziku Deset zapovijedi obino se prevodi sintagmom elveseha el'ar. U Bibliji ili Svetom Pismu, u prijevodu na arapskom jeziku tampanom u Kembridu 1956. godine,ovakoseprevodi/donosiDesetzapovijedi(navodimoihuskraenomobliku): I.(NemojimatidrugihbogovaosimMene!), II.(Nepravisebiidolalijevanihiliklesanih!), III.(NeuzimajuzaludimenaGospodara/Jahve,tvogBoga!), IV.(Potujocasvogaimatersvojudadugoivinazemlji...!) V.(Neubij!), VI.(Neinipreljuba!) VII.(Neukradi!) VIII.Nesvjedoilanonablinjegasvoga!) IX.(Nepoelinikakvestvariblinjegasvoga!).71 U naoj javnosti malo je poznato da ima nekoliko muslimanskih autora koji su napisali djela ili barem krae odjeljke (u sklopu svojih opsenijih djela) pod naslovom Deset zapovijedi (ElVesaja al'aru) ili barem spominju Deset zapovijedi kad tumae ajete sure elEn'am (151153) ili pak suru elIsra, 23. i dalje. Zadatak ove nae kratke rasprave je da svrati pozornost na samo neke od tih muslimanskih autora i na njihove naslovljenesintagmomDesetzapovijedi,odnosnonanjihovekomentareKur'nagdjesu spomenulidesetzapovijedi.
Vidi Leksikon ikonografije, liturgike i simbolike zapadnog kranstva, uredio Anelko Badurina, Zagreb, Zagreb,1985.,str.200. 71 Arapskiprijevodbiblijskogteksta
70

~83~

Uz to, mnogo je vanije da ustanovimo, opet ukratko, gdje su razlozi da muslimanski autori slobodno koriste judeokransku sintagmu dekaloga Deset zapovijediidajedaju,akkaonaslov,svojimdjelima. Valja odmah kazati se u muslimanskih autora (kao to je npr. Mahmud eltut) znaenjskisadrajkur'nskihimuslimanskihDesetzapovijeditekneznatnorazlikuje od Biblijskog dekaloga, ali se razvidno vidi komentatorova elja da istakne neprolaznu vrijednost snane moralne poruke u kur'nskim ajetima koji pobrajaju Deset zapovijedi neznatno razlikuje od Biblijskog dekaloga, ali se razvidno vidi komentatorova elja da istakne neprolaznu vrijednost snane moralne poruke u kur'nskim ajetima koji pobrajaju Deset vaenih naela islama. U samim komentarima Kur'na koje ovdje spominjemo malo je pokuaja da se izvri temeljita usporedba sa Biblijskim dekalogom. Mnogi komentari Kur'naak Bibliju i ne spominju ali ukazuju na Deset zapovijedi kao sredinjeisusretinemjestonebeskihvjera. Osim toga, esta upotreba sintagme elVesaja elAru (Deset zapovijedi) govori mnogo i o tome da su muslimanski autori uoili retorike efekte njene upotrebe. Imenujui knjigu ili naslovljavajui nekoje poglavlje u svome komentaru Kurna sintagmom Deset zapovijedi, muslimanski autori ele kazati da je to to iznose vano, uzvieno,ozbiljno... II. Mahmudeltut(umro1963.god.),slavnirektorelAlzahrskoguniverzitetasmatra se jednim od najautoritativnijih komentatora Kur'na Tefsru lKur'ni lKerim,72jednom od najvanijih (naalost nedovrenih) komentara Kur'na satavljenih tokom XX. stoljea, napisaoitav odjeljak pod naslovom elVesaja el'Aru wa mekanatuba fi lIslam, to u prijevodu znai Deset zapovijedi i njihovo mjesto u islamu. Tako naslovljeni odjeljak eltutpienakonnavoenjasljedeatriajetaizsureElEn'am(151153): 151.Tireci:Doitedavamkazujem tavamaGospodarvazabranjuje: daMuikogaravnimsmatrate! Aroditeljimadobroinstvolinite, idjecusvojuzbogsiromatvaneubijajte! PaMiivasinjeihhranimo! Nepribliivajtemakakvunemoralu, bioonjavniiliskriveni! IneubijajteovjekakogajeAllahzabranioubiti, osimkadZakontrai!EtotovamOnudunost stavlja, dabisterazmislilivi. 152.Iimetkusiroetanepribliavajtese, osimnanainnajljepi,svedokonozrelostne dostigne!
72

Mahmudeltut,TefsirulKur'nilKerim(elEdza'el'Aereel'Ula),Kairo,1981.(osmoizdanje).

~84~

Ipravednonalitruinakantarmjerite, minikoganezaduujemoiznadmogunostinjegove! Ikadgovoritepravednogovorite, makarbiloiprotivvaerodbine! IzavjetpremaAllahuispunjavajte. Eto,tovamAllahudunoststavlja,dabisteopomenulise. 153.Ievo,doista,MogaPutaPravoga,slijedite njega! Ineslijediteputevadrugepadavasonionda uraskolstavespramPutaNjegovoga! Eto,tovamAllahudunoststavlja, dabistesebojaliNjega. Prema Mahmudu eltutu, znalci islama nazvali su ova tri ajeta i ono to ti ajeti od ovjeanstva trae, imenom Deset Zapovijedi. eltut smatra da razlozi takvog imenovanja pouvaju, sasvim sigurno, u injenici da se u tri navrata u naprijed navedenimajetimaspominjurijeiEto,tovamAllahudunoststavlja...,tovamAllah oporuuje! Mahmud eltut smatra da ova tri ajeta sadre zabrane i naredbe, te ih on na arapskompobrajaovimredom: I.Zabranamnogobotva,naredbadasevjeruje(u)jednogaBoga. II.initidobroinstvoroditeljima. III.Zabranaedomorstva. IV.Zabranabluda/zinaluka/nemorala. V.Nepovredivostivota(zabranaubijanja).\ VI.Voditibriguoimetkusiroadi VIII.Pravednosvjedoiti,pamakartobiloiprotivrodbine. IX.IspunitizavjetpremaBogu. X.Slijeditiboji,PraviPut. Nakon to je objasnio ovih Deset Bojih oporuka tj. Deset zapovijedi na blizu pedesetstranicasvogakomentaraKur'na,Mahmudeltutzakljuujedaonepostavljaju temeljvjerovanjuujedinostBoiju. Od poznatijih komentatora Kur'na nakon rektora elAzharskog univerziteta, Mahmuda eltuta, spominjemo na prvom mjestu ejha muhammeda elGazalija (umro 1996).Onjeautor,meuostalimdjelima,ipoznatogtematskomkomentaraKur'na(et Tefsr alMevdu'i), prva dva sveska na arapskom izila su 1997. i 1999. godine. Usljed velikog interesa ovaj je komentar Kur'na preven i na engleski jezik i objavljen u prestino opremljenom izdanju.73Englieski prevodilac ovog elGazalijeva komentara,
Shaykh Muhammad AlGazali, A Thematic Commentary on the Qur'an, izdanje The International InstituteofIslamicThought,Herndon,2000.(vidistranice134i135).
73

~85~

Ashur A. Shamis, ove ajete iz sure elEn'am (151153.) preveo je na engleskom kako slijedi. Say:Come,IwilltellyouwhatyourLordhasordainedforyou. A.YoushouldnottakeothergodsbesidesHim. B.Showkindnesstowardsparents. C. You should not kill your children for fear of destitution, because We provide for youandforthem. D.Avoidfoulsins,overtandcovert. E.DonotkillasoulthatGodhasforbiddentobekilled,withouttherightjustification todoso.ThisiswhatHeurgesyoutodo,sothatyoumayunderstand. F.Youhave norighttoanyofanorphan'sposessions,exceptwhatisrequiredforhis (her)ownwellbeing,untilhe(she)comesofage. G. Observe fariness and jusrtice in weights and measures; We never burden a soul withmorethanitcanbear. H.Judgefairlyandtestifytothetruth,evenagainstyourownkinsmen. I. Be true to the covenant of God. This is what he urges zou to do, so that zou maz takeheed. J. And, this is my path, a straight one. Follow it and do not follow other paths, for these shall lead you away from it. This is what He urges you to do, so that you may be fearfulofGod.74 ElGazali dakle, slovima A, B, C... razvrstava naredbe/zabrane iz ova tri ajeta, kako bi tako oznaio Deset zapovijedi u Kur'nu. On ih naziva elvesaya el'ar, kako su to obinouiniliimnogidrugisavremenikomentatoriKur'na.75 Tako, poznati saudijski mufessir Muhammed' Ali esSbn za ajete 151 153 iz sure elEn'amvelidasadreDesetzapovijedi.EsSabunikae: Svemogui Bog spominje Deset zapovijedi o kojima su saglasni svi nebeski vjerozakoniinakojimasetemeljisreaovjeanstva!76 Ovim esSbn ukazuje da je temelj i sr svih Bojih objava (Tevrata, Zebura, Indila Kur'na) ovih Deset zapovijedi. U svakoj nebeskoj knjizi Deset zapovjedi ine sr vjerovanja i temeljna naela moralnog ponaanja kao posebna Boija objava, sadri Deset zapovijedi, sam Kur'n je svojim sadrajem svojevrsna konana potvrda i opeaenjeDesetzapovijedi. Muhammed Hamidullah je, takoer, poznati islamski autor koji se bavio pitanjem Desetzapovijediuislamu.UdjeluUvoduislam77ovajautorpronalaziDesetzapovijediu surielIsra,2328ajet.NakonnavoenjaajetaMuhammedHamidullahkae:
VidiIsto.,str.134135 Engleski prevodilac elGazalijeva tefsira arapsku sintagmu prevodi rijeima TEN DIRECTIVES OR COMMANDMENTS(str.135). 76 Muhammad'AliesSbn,SafvetutTafasir,sv.III,Rijad,1981.,str.107. 77 Vidi stranice 102 103 sarajevskog izdanja Uvoda u islam iz 1989 godine (prijevod Sabine Berberovi). NazivengleskogoriginalajeIntroductiontoIslam,London,1980.
75 74

~86~

Ove zapovijedi, uporedive s onim to su date Musau, ali obuhvatnije od njih, objavljenesuPoslanikuzavrijememi'rada.78 Takoer, Hamidullah, u svome dvotomnom djelu Muhammed alejhisselam iznosi slinetvrdnjeoovimzapovijedima. I mnogi drugi savremeni komentatori Kur'na piu o Deset zapovijedi kao okosnici svih nebeskih vjera, islama meu njima posebno. U svojim komentarima oni ukazuju na velikuvanostinjenicedasureelEn'amielIsradonoseDesetzapovijedi. III. Ima, meutim, muslimanskih autoriteta koji imaju ak svoju verziju Deset zapovijedi! Hasan elBenna (ubijen 1949.), osniva organizacije elIhvanu lMuslimun (Muslimanska Braa), izdiktirao je svojih Deset zapovijedi (elVesaja el'Aru), a o tomesunjegovisljedbenicinapisalidugekomentare,ponekadaakiknjige.79 Nakon prvog itanja ovih elBennaovih Deset zapovijedi primjeuje se da je rije o Deset pravila kojih se u svom svakodnevnom ivotu muslimani trebaju pridravati. Takoer, imamo li u vidu injenicu da je Hasan elBenna bio osniva organizacije Muslimanska braa (osnovana u Kairu 1928 godine.) njegovih Deset zapovijedi moguejesmatratiposebnimislamskimkodeksomnjegovihpristalica. Sve nama dostupne arapske verzije ovog kodeksa Hasana elBennaa donose sljedee maksime: Poidaklanjanamazkadujepoziv(ezan),makakvebileokolnosti! Ui Kur'n ili gaitaj/istrauj ili sluaj kad ga drugi ui i spominji Boga! Nemoj traiti beskorisnonijedandiosvogvremena! Trudisedagovoriknjievniarapskijezikjertospadauznakoveislama! Ne raspravljaj mnogo ni o emu, ma ta bilo posrijedi, jer prepirka ne donosi dobro! Nesmijisemnogo,jersrce,kojejedoprlodoBoga,smirenojeistaloeno! Nezbijajalejerzajednocakojaseboriirtvujeznasamozaozbiljnost! Ne podii glas svoj iznad mjere potrebne da te uje sluatelj, jer je to blesavo i uznemirava! Kloni se ogovaranja pojedinaca i vrijeanja zajednica, i govori samo ono to je dobro! Predstavi se onome koga sretne od svojih prijatelja, jer temelj naeg poziva/misije jestedrueljubljeimeusobnoupoznavanje! Dunosti je vie negoli to imade vremena. Stoga pomai drugoga tako to e se okoristitinjegovimvremenom,aakoliimadenekudunostondaunjenomvrenjubudi saetikoncizan!
M.Hamidullah,str.103). Abdu l'Azim Ibrahim elMar'ani autor je knjige elVesaja el'Aru li lImam elehid Hasan elBenna, izdanje Daru uruk, Kairo/Bejrut, 1976. Takoer, na zadnjoj korici knjige elAvlemetu Fi Mizani lIslam (GlobalizacijanavagiIslama),Kuvajt2001donijetojeDesetzapovijediHasanaelBennaa.
79 78

~87~

Hasan alBenna je, kao to vidimo, koncipirao svojih Deset zapovijedi shodno svome tumaenju islama i s ciljem izrade jednog islamskog kodeksa pripravljenog za potrebe pokreta Muslimanska Braa. Hasan elBenna ne vezuje koncept svojih deset zapovijedi za nekoji kur'nski ajet ili ajete. On naprosto manirom lidera Muslimanske Brae podredstvom ovih praviLa nastpji uiniti efikasnim operativni rad svojih aktivista i lanstva.

~88~

ZLATNO PRAVILO KAO JEDAN OD BIBLIJSKIH TEMELJAZALJUDSKAPRAVA


MatoZovki,Zlatnopravilokaojedanodbiblijskihtemeljazaljudskaprava,u:Vjesnik akovakeisrijemskebiskupije,CXXI(2003),broj11,str.715719; Etiko naelo Ne ini drugome ono to bi tebi samome bilo mrsko (Tob 4,15), odnosnoSvetoelitedaljudivamaine,initeivinjima(Mt7,12)egzegetiimoralisti nazivajuzlatnimpravilom.Podljudskimpravimadanasrazumijevamoonapravakojasu pojedinoj osobi dana neposredno s ljudskom naravi ovjeka kao bia obdarenog razumomislobodnomvoljomistogavrijedeopenitotesunepovredivaineotuiva80. Od francuske revolucije (god. 1789.) ustavi i drugi zakoni govore o pravima ovjeka i graanina. U tom smislu veina meunarodnih pravnih dokumenata naglaava da su ljudska prava bitno individualna. Postoje meutim i kolektivna ljudska prava, kao to je pravonaorganiziranoijavnoprakticiranjereligijskeslobodespripadnicimasvojevjerske zajednice ili na njegovanje nacionalnog i kulturnog identiteta s drugim lanovima nacionalne ili kulturne zajednice. U Svetom pismu nema izraza ljudska prava niti odgovarajuegpravnog pojma,alipostoji objavljenaistinadasusviljudiBojastvorenja i zato po naravi jednaki pred svojim Bogom i jedni pred drugima. Stoga bismo biblijsku podlogu ljudskih prava mogli traiti u starozavjetnoj i novozavjetnoj antropologiji81. Svojevrstan zbir ljudskih prava sainjavaju Deset zapovijedi kao dokument saveza s Bogom i s ljudima. One su odraz naravnog zakona ali ih je Bog potvrdio i objavom, jer ureuju humano ivljenje u organiziranoj zajednici ljudi od obitelji do drave82. U jednom svom radu ve sam prikazao deset zapovijedi u SZ, NZ i Katekizmu Katolike


H. M. DIEZALEGRIA: Menschenrechte, Sacramentum mundi III, Herder, Freiburg 1969., 418424. Na koncunavodipovijesnuipravnuliteraturuotome,ukljuiviionukojaobraujecrkvenisocijalninauk.Od biblijskihdjelanavodiH.S.NAHMANI:HumanRigthsintheOldTestament,TelAviv1964. 81 Usp. L. MARKEI: ovjek i njegova prava u kranskoj viziji, V. BLAEVI (prir.): Ljudska prava i katolikaCrkva.DostojanstvoosobeitemeljnaljudskapravaunauavanjuKatolikecrkve.Zbornikradova znanstvenog simpozija odranog u Sarajevu 27.29. travnja 2000., Pravni centar, Sarajevo 2000., 1126. U istoj knjizi biblijskom temelju ljudskih prava posveeni su prilozi B. LUJI: Dostojanstvo i pravaovjeka u prorokojteologiji,str.99128;A.POPOVI:ovjekinjegovapravausvjetluBiblijesposebnimosvrtom naNZ,str.129171. 82 Usp. W. J. HARRELSON: The Ten Commandments and Human Rights. Revised Edition, Mercer University Press Macom, Georgia 1997. Prvo izdanje izalo god. 1980. Autor usporeuje biblijski kodeks moralnog ponaanja u obitelji i drutvu s Univerzalnom deklaracijom UN o ljudskim pravima iz god. 1948. koju donosiuDodatku,str.167178.
80

~89~

crkve s aspekta ljudskih prava83. Ovdje bih elio pokazati kako se ljudska prava mogu utemeljivatinazlatnompravilu. OdnaelarazmjerneodmazdedozatitenemonihuSZ Jedan zakonodavni tekst SZ odreuje da Izraelovi suci lanom svjedoku uine onako kako je kanio svome bratu Drugi e, kad o tome uju, pobojati se te vie nee initi takva zla u tvojoj sredini. Neka ti se oko ne saaljuje! ivot za ivot; oko za oko; zub za zub;rukazaruku;nogazanogu(Pnz19,1921).OdsjekIzl20,2223,33bibliarinazivaju Zakonikom saveza. U njemu su, po uzoru na zakone Starog Istoka kakav je bio Hamurabijev, izneseni kazusi s apodiktinim odredbama o kaznama. Pri nabrajanju ozljeda ili teta nanesenih osobama ili ivotinjama odreeno je: ivot za ivot, oko za oko,zubzazub,rukazaruku,nogazanogu,opeklinazaopeklinu,ranazaranu,modrica za modricu (Pnz 21,2325). Ove odredbe nazivaju se zakonom razmjerne odmazde (lex talionis), jer su ljudi u svom bijesu ili privatnom krojenju pravde bili skloni pretjeranom osveivanju i okrutnom kanjavanju onih koji im nanesu zlo84. Na onom stupnju kolektivnog razvoja Mojsije je ugradio standarde ondanjeg meunarodnog prava a preko njega boanski zakonodavac odredio da Izraelci svoje parnice trebaju prepustiti sudovima. Levitski zakonik zabranjuje pljakati blinje, uskraivati nadniarima zasluenu plau, oteavati slijepcu kretanje, biti pristran prema neznatnima a udvarati se monima, osveivati se pripadnicima vlastitog naroda. U tom kontekstu dolazi odredba da Izraelac ljubi svoga blinjeg kao sebe samoga (Lev 19,1318). U istom poglavlju stoji: Ako se stranac nastani u vaoj zemlji, nemojte ga ugnjetavati. Stranac koji s vama boravi neka vam bude kao sunarodnjak; ljubi ga kao sebe samoga: ta i vi ste bili stranci u egipatskoj zemlji (Pnz 19,3334). Treba imati na umu da stranac nije mogao posjedovati zemlju u Izraelu i zato je njegov socijalni poloaj bio daleko tei od poloaja Izraelaca. Ovdje boanski zakonodavac trai solidarnost prema strancima zbog iskustva ropstva u Egiptu. Drugdje nareuje Mojsije sunarodnjacima da ljube pridolice, jer su i sami bili pridolice u zemlju egipatskoj (Pnz 10,19; 5,15). Nakon povratka iz suanjstva, od tuinaca koji borave u Izraelu trailo se da prigrle idovstvo i ako tako postupe, Bog im nudi svoju naklonostkaoietnikimIzraelcima85. Knjiga Tobitova86pripovijeda o ivotu jedne idovske obitelji u dijaspori gdje otac trai od sina da se oeni djevojkom iz svoga naroda radiuvanja religioznog identiteta i
Usp.mojprilogDesetBojihzapovijediiljudskaprava,V.BLAEVI(ur.):Op.cit.,7798. Usp.A.DARRIEUTORTX.LEONDUFOUR:Osveta,RBT803806. 85 Usp.A.DARRIEUTORT:Tuinac,RBT13621365. 86 U grkom tekstu ime oca je Tobit, sina Tobias. Starija izdanja Vulgate nosila su naslov Liber Tobiae i tako su preuzimali hrvatski prevoditelji, do Zagrebake Biblije ukljuivo. Nova Vulgata, Libreria editrice
84 83

~90~

odgajanja djece u vjeri. Pred polazak na putovanje u Mediju, radi preuzimanja obiteljskognovcaisklapanjabrakasaSarom,mladiTobijaspanjomsluasavjetesvoga oca koji ispoetka izgledaju kao oev oprotajni govor a zatim prelaze u vrlo praktine upute87. Zatraivi od sina da roditelje dolino ukopa, da daje milostinju od svojih dobara, da ne uskrauje plau radnicima, da se ne sustee za enu uzeti djevojku iz svoga naroda u tuini, on saima svoje upute: Neini nikome to bi tebi samome bilo mrsko(Tob4,15).Ovojenegativnaformulacijazlatnogapravilakojesuidovidijaspore idomovinepreuzeliodGrka.Stojiunizukratkihmudrosnihizrekabezbezobrazlaganja (ohnebegrndendesElement)88.tobitebisamomebilomrskoznai:tonevolida tebi drugiine. idovski teolog Frank Zimmermann, u svom komentaru ove knjige koja ne spada u kanon idova zato to nije sauvana na izvorniku ali je vaan dio idosvke religioznebatineistiedajezlatnopraviloovdjevrhunacetikeTobtedajeujudaizmu sauvano u negativnom obliku. Pita se, kako je dolo do pozitinve formulacije u nauku Isusa koji je bio usko povezan sa idovskom milju svoga vremena. Smatra da je Isus negativnoformuliraoovoetikonaelo,tojepotvrenoiuzapadnomtekstuDj15,29a Luka kao Grk prerekao bi izvornu Isusovu izreku u pozitivnom obliku prilagoujui se grkommentalitetusvojihpovijesnihitatelja89. Knjiga Sirahova je jedna od mudrosnih knjiga SZ, ali nije sauvana na hebrejskom i zatospadanaidovskuduhovnutradicijualineiuidovskiZakon,ProrokeiSpise.Unizu savjeta o sudjelovanju na gozbama i prireivanju gozba ovaj mudrac istie: Prosudi potrebesusjedoveposvojimaibudiobazrivusvemu(Sir31,15).OvajdioSirsauvanje i na hebrejskom pa doslovni prijevod hebrejske formulacije glasi: Gledaj svoga susjeda (= sustolnika) kao sebe samoga i misli na sve to ti je odvratno! Za puno znaenje ove izreke o udlomku o gozbama valja imati na umu da je povijesni Sirah pouavao bogate mladie kojima je sudjelovanje na sveanim gozbama bilo dio uenja i spremanja za karijeru. Ovdje se mudrac ne poziva na objavu nego na ope ljudsko iskustvo te preopuraumjerenostiobazrivost90. idovskipseudepigrafAristejevopismoFilokratuizokogod.130.pr.Kr.donosi savjet vladaru: Kao to ti eli da te ne snae zlo nego da ima udjela na svemu to je dobro, tako treba postupati prema svojim podlonicima i prestupnicima91. Ovdje imamo
vaticana 1998, str. 651 ima naslov: Liber Tobis a to znai da bi hrvatski naslov ove knjige trebao glasiti KnjigaoTobitu. 87 Usp. komentar Tob 4,121, J. A. FITZMYER: Tobit, Walter de Gruyter, Berlin 2003, 162180. HELEN SCHNGELSTRAUMANN:Tobit,Herder,Freiburg2000,94104. 88 Usp.podnaslovDieKurzsprcheuM.RABENAU:StudienzumBuchTobit,DeGruyter,Berlin1994,51 65.Autorzakljuujedasuonekratakprikazidovskeetikeoblikovanumisionarskusvrhu. 89 FR. ZIMMERMANN: TheBook Tobit. AnEnglish Translation with Introduction and Commentary, Harper &Harper,NewYork1958,70.159160. 90 Usp. komentar Sir 31,1224 od J. B. Rybolta u The Collegeville Bible Commentary Old Testament, Collegeville,Minnesota1992,741. 91 TekstpreuzimamizJ.FITZMYER:Op.cit.,175.

~91~

pozitivnu formulaciju zlatnog pravila u idovskoj tradiciji. Religiozni mudrac preporuuje uivljavanjeusituacijudrugogakaonaeloetinogdjelovanja. U idovskoj tradiciji sauvana je zgoda o rabinu Hilelu (djelovao od oko 30. pr. Kr. do oko10.po.Kr.)kojegajejedanprozelitpitaozatakokratkuformulacijuetikenormeda se moe izgovoriti stojei na jednoj nozi. On je odgovorio: Neini nikome ono to sam ne odobrava! U idovskoj tradiciji zlatno pravilo se navodi povodom tumaenja zapovijedi ljubavi u Lev 19,18, i to elementa da blinjega trebamo ljubiti kao sami sebe92. U novijoj polemici s kranskim teolozima oko negativne i pozitivne formulacije zlatnog pravila neki idovski teolozi predbacuju kranima da im je vanija teoretska formulacijaodpraksetenaglaavajudanegativnaformulacijaviepogodujeapsolutnoj pravdi. Potrebu istinske solidarnosti meu ljudima starozavjetni vjernici pretvorili su u psalamskumolitvukojomsestalnopodsjeaju: Gospodinostajevjerandovijeka, potlaenimavraapravicu, agladnimakruhdaje. Gospodinoslobaasunje. Gospodinslijepcimaoiotvara. Gospodinuspravljaprignute, Gospodinljubipravedne. Gospodintitituince, siroteiudovicepodupire, agrenicimamrsiputove(Ps146,69). Ovim psalmom molitelji sebe potiu na oslanjanje na Boga koji upravlja pravedno svemirom i ljudima. On odrava ljudsko drutvo u pravdi i miru. Tko ovako moli, pridonosi osobno i preko svoje zajednice pravdi i miru meu ljudima, svjestan da je to Bojavoljaizapovijed. Isusjezlatnimpravilompovezaosolidarnostiljubavmeuljudima U Novome zavjetu pozitivna formulacija zlatnog pravila stoji u Matejevoj i Lukinoj verzijigovoranagori.PodsjetimosedagovornagoripoinjeblaenstvimakojaIsussam ivi i na takav ivot poziva svoje vjernike93. Kako se u Crkvi stoljeima italo preteno Matejevo evanelje, u nae katekizme ula je Matejeva verzija osam blaenstava, dok
92

Usp. H. P. MATHYS: Goldene Regel Judentum, Theologische Realenzyklopdie, Band XIII, W. de Gruyter,Berlin1994,570573. 93 Usp. poglavlje Lukina verzija blaenstava (Lk 6,2026) u mojoj knjizi Isus u evanelju po Luki, Vrhbosanskakatolikateologija,Sarajevo2002.,151175.

~92~

kodLukepostojeetiriblagoietirijao.Odtogajeostalodaidananjiegzegetivie studiraju Matejevu verziju u komentarima i monografijama od Lukine94. To je graa s poticajima za moralno ivljenje i djelovanje po uzoru na Isusa uprisutnitelja Bojeg kraljevstva.PremaMatejevurasporedu,nakonblaenstava,pozivaIsusuenikedabudu sol zemlji i svjetlo svijetu (5,1316), zatim je izneseno est antiteza u kojima Isus u ime nutarnjeg udorea postrouje Mojsijev zakon: srdba, preljub, rastava, zakletva, osveta, ljubav prema blinjemu (5,1748). Milostinja, molitva i post su tri klasina djela idovskepobonostikojaIsuspreslaeuduhusvogauenjaovanostiudoreasrca,ne vanjske i glumljene pobonosti (6,118). Tu je donesen i Oe na koji kod Luke stoji u drugom kontekstu, izvan Govora na ravnici. Zatim Isus poziva vjernike da sebi zgru blago na nebu te da u pribavljanju materijalnih dobara potrebnih za tjelesni ivot ne budu zabrinuti, jer Bog vidi potrebe svih ljudi (6,1934). Isus od svojih trai da ne previaju svoje pogreke niti uveliavaju pogreke blinjih (7,15). Izreka o nebacanju bisera pred svinje postoji samo kod Mateja (7,6) i ona je odraz Isusa koji se nije dao slomiti neuspjesima. Pozvavi jo jednom na ustrajnu molitvu, Isus upozorava na pojavu lanih proroka i potrebu vrenja volje Boje u svagdanjem ivotu (7,723). Govor zavrava kratkim parabolama o kui na stijeni i kui na pijesku i napomenom evaneliste da je Isus uio kao onaj koji ima vlast a ne kao njihovi pismoznanci (7, 24 29). Iz napomene njihovi razvidno je da Matej pie svojoj povijesnoj zajednici koja se veotrgnulaodsvojeidovskematicetemisijskidjelujeugrkorimskomsvijetu. Katoliki bibliari slau se s R. Bultmannom u svrstavanju zlatnog pravila meu mudrosne izreke. Ne slau se, meutim, da ono bilo u negativnom bilo u pozitivnom obliku sadri, kao pojedinana izreka, moral naivnog egoizma te da ona nije dostojna Isusa kao eshatonskog propovjednika kraljevstva Bojega. Prema tome, prvi propovjednici stavili bi je Isusu u usta95. Iupano iz konteksta, zlatno pravilo je izraz naela naplate, naplatiteljskog razmiljanja (Vergeltungsprinzip, Vergeltungsdenken) i zato protestatnskim teolozima neprihvatljivo kao autentina Isusova izreka96. Ono bi prema istraivanju Alberta Dihlea bilo odraz puke etike (Vulgrethik) koja je prethodila
Uz standardne komentare Mt i Lk, od monografija dostupne su mi bile osim Rebieve (1996.) i Dugandieve (1991.) na hrvatskometiri za Matejevu i jedna za Lukinu verziju: J. LAMBRECHT: Ich aber sage euch. Die Bergpredigt als programmatische Rede Jesu (Mt 57; Lk 6,2049), KBW, Stuttgat 1984. KL. KHLWEIN: Chaosmeister Jesus. Die Bergpredigt, KBW, Stuttgart 1999. W. PETERSEN: Zur Eigenart des Matthus. Untersuchung zur Rhetorik der Bergpredigt, (Osnabrcker Studien zur jdischen und christlichen Bibel, Band II), Universittsverlag Rosch, Osnabrck 2001. FR. ZEILINGER: Zwischen Himmel und Erde. Ein Kommentar zur Bergpredigt Matthus 57, Kohlhammer, Stuttgart 2002. L. J. TOPEL: ChildrenofaCompassionateGod.ATheologicalExegesisofLuke6:2049,TheLiturgicalPress,Collegeville, Minnesota2001. 95 Usp. podnaslov Weisheitliche Motive u djelu R. SCHNACKENBURG: Die sittliche Botschaft des Neuen Testaments, Band I: Von Jesus zur Urkirche, Herder 1986, 8688. R. BUTLMANN: Die Geschichte der synoptischenTradition,Gttingen1970,73113,citatstr.107. 96 Usp.DieGoldeneRegelinderTypologiedesVergeltungsdenkens,A.DIHLE:DieGoldeneRegel.Eine Einfhrung in die Geschichte der antiken und frhcrhistlichen Vulgrethik, Vandenhoeck und Ruprceht, Gttingen1962,80127.
94

~93~

filozofskom i religioznom razmiljanju. Grkorimski filozofi i idovski mudraci uvrstili su ga u etiku recipronosti kao naela djelovanja meu razliitima, ali bi mu glavni nedostatakbioupravototosetemeljinanaelunaplate,nautilitarnommoralu97. Bitan je kontekst ovog naela u Matejevu i Lukinu evanelju i one nam pomoi da odvagnemorazlogeonihbibliarakojismatrajudagajepovijesniIsusipakmogaoizrei. U blaenstvima je Isus uinio dionicima svoje unutarnje sree i zadovoljstva one koji su gladni i edni pravednosti (5,6) te one koji su progonjeni zbog pravednosti (5,10). Pravednost je ovdje odanost Bogu kao vrhunska vrijednost, ispravno ponaanje pred Bogom, a onda i potivanje prava i potreba ljudi zato to su Boja stvorenja. Isus u nastavku prijeti svojim uenicima da nee ui u kraljevstvo nebesko ne bude li vaa pravednost vea od pravednosti pismoznanaca i farizeja (5,20). Zato je cijeli Govor na gori proglas novoga udorea koje tee iz totalne otvorenosti Bogu i blinjima. Evo Matejeve verzije zlatnog pravila: Sve, dakle, to elite da ljudi vama ine, inite i vi njima. To je doista Zakon i Proroci (7,12). Rijeju dakle ona je sadrajno povezana s prethodnom graom, a izrazom Zakon i Proroci sainjava inkluziju s istim izrazom u 5,17 gdje Isus istie da nije doao dokinuti nego ispuniti Zakon i Proroke. Prema neposrednom kontekstu, ova izreka zavrava odsjek o socijalnom ponaanju Isusovih sljedbenika koji je poeo u 6,19 pozivom na zgrtanje blaga koje moljci ne nagrizaju niti kradljivcipotkopavaju.Zatobismograuinkluzijeod5,17do7,12moglipodijeliti: a) stavIsusainjegovihsljedbenikapremaTori(5,1748); b) pravilazakranskupobonost(6,118); c) poticajizadjelovanjeusvijetu(6,197,12). Tako Isus postupa kao pravi rabin koji u zakljunoj izreci saima svoju pouku te daje praktino pravilo za postupanje u duhu bolje pravednosti. Lingvistika i retorska analiza izreke, te osobito usporedba s Lukinom verzijom, pokazuje da se evanelist posluio izvorom koji je preradio98. Matej daje naslutiti da je poznavao Hilelovu negativnu formulaciju zlatnog pravila te ovdje zajedno s Isusom nastupa kao domain koji iz svoje riznice iznosi novo i staro (Mt 13,52). Neki egzegeti smatraju naime da se Isus predstavljao kao onaj koji iznosi novo i staro, a tako je postupio i njegov svjedok Matej u vremenu kada se Isusov pokret s mukom odvajao od svoje idovske matice. Izreka sainjava misaonu cjelinu sa srodnim Matejevim tekstovima. Tako u 5,4348 zove Isus vjernike da ljube neprijatelje po konkretnim djelima dobrotvornosti i tako odraavaju dobrotu Boga koji daje da njegovo sunce izlazi nad dobrima i nad zlima. U zgodiobogatommladiujedinouMatejevojverziji,uznabrajanjezapovijedi,dodanajei
Njegova upotreba u nebiblijskim sredinama dokazuje, da ono vai i u naravnom i utilitarnom moralu: neiniti zlo drugima, da nam ga drugi ne uine;initi dobro drugima, u nadi dae ga i oni nama uiniti. Oito je da se kod Isusa ne radi o etikom utilitarizmu: kontekst Govora na gori iziskuje bitno nadmaivanjetakvogmiljenjaA.AUGUSTINOVI:PovijestIsusovaI,KS,Zagreb1984.,199. 98 Usp. W. PETERSEN: Op.cit., 276280. W. D. DAVIESD. C. ALLISON: The Gospel according to Saint Matthew,VolumeI(ACriticalandExegeticalCommentary),T.&T.Clark,Edinburgh2000,685692.
97

~94~

zapovijedljubavipremablinjemukaopremasamomesebi(Mt19,1630,osobitor. 19b koji ne postoji u Markovoj i Lukinoj verziji ove zgode). U odgovoru na pitanje o glavnoj zapovijediIsuskaedaoljubavipremaBoguiblinjemuvisisavZakoniProroci(22,34 40).ZatojeIsusovpozivnapostupanjepremaljudimaonakokakoelimodaonipostupe prema nama poticaj na veu pravednost, na odraavanje Boje brige za sve ljude, na konkretnuimatovituljubav. Ishodite je gledanje na vlastite potrebe, koje je navedeno i u zapovijedi o ljubavi (kao samoga sebe). Jedino ljubav moe vidjeti potrebu tuinca, takoer i potrebu neprijatelja.MoguejedajeIsususvomnavijetanjuupotrebljavaozlatnopravilo,alise ne moe dokazati. Nije opravdano predbacivati mu da ono zastupa naivnu zaraivaku sebinost (Lohnegoismus). Struktura mu se moe usporediti s odmazdom, ali mu je usmjerenje sasvim drugaije. U kontekstu ovoga evanelja, ne smije se u zlatno pravilo unositi naelo do ut tes, jer ono potie na izlaenje ususret, na poetak djelovanja iz ljubavi,neovisnoodtogakakodrugireagira.Dainicijativeljubavimogumijenjatisvijetu kojemimaprevieinicijativazla,tomejesamIsusveomauvjerljiviprimjer,bezobzirana mogunost je li uope upotrijebio zlatno pravilo.99Gnilka s pravom istie da evanelje nudi potrebno tumaenje veui zlatno pravilo uz ljubav prema blinjemu i traei da se matovitouivljavamousituacijudrugoga. Kod Luke Govor na ravnici (6,17) dolazi nakon to je Isus no probdio u molitvi te izabrao Dvanaestoricu kad se razdanilo. Luka izriito navodi da Isus govori uenicima: blaenstva (6,224), ljubav prema neprijatelju (6,2736), poziv na opratanje da bi nam bilo oproteno (6,3742), parabole o plodovima stabla i kui na temelju od kamena (6,4349). Zlatno pravilo formulirano je kao poziv na suprotstavljanje poganskoj etici reciprociteta: I kako elite da ljudi vamaine, takoinite i vi njima (6,31) . U nastavku Isus govori da nije dovoljno ljubiti samo one koji nas ljube ili dobro initi samo naim dobroiniteljima. Trebamo ljubiti i neprijatelje, dobro initi ne oekujui uzvratnu dobrotvornost, biti milosrdni kao to je Bog milosrdan. H. Schrmann vidi u Lukinoj formulacijipreuzetustarijugraukojajeovdjenamjernoutkanaukontekst6,2735100. Prema njemu, postojanje zlatnog pravila kod pogana i u idovstvu nije razlog da ga Isus nije mogao upotrijebiti, ali se to ne moe dokazati s apsolutnom sigurnou. Ono kod Luke stoji u kontekstu ljubavi prema neprijateljima, gdje Isus predlae moral nenasilja kao put prema mijenjanju svijeta na bolje. Vaan je imperativ u Lukinoj formulaciji zlatnog pravila: inite drugima ono to elite da oni vamaine! To se odnosi na ono to je reeno neposredno prije toga: dobro initi mrziteljima, moliti za zlostavljae, svakometkoodnasitedavati.ZaIsusovuformulacijuzlatnogpravilasvojstvenoje: tojeopenitomoralnonaelo,zapovijedkojaobuhvaavelikbrojljudi;


99 100

J.GNILKA:DasMathusevangeliumI,Herder,Freiburg1993.,266267. Usp.H.SCHRMANN:DasLukasevangeliumI,Herder,Freiburg1990,342352.

~95~

uzajamnostiniteljaiprimateljauslugeistiezajednikoljudskodostojanstvo ivrijednost; pozitivni oblik, utemeljen na eljama subjekta otvara mogunost bezgraninogprimjenjivanja; kontekstjeopialtruizam,jersetemeljinaBojemaltruizmutenapozivuda kraniodraavajuBojudobrotuusvijetu. ZatosamerikimbibliaromJohnomTopelom101smijemozakljuitidazlatnopravilo u Isusovu udoreu nije naelo starinske recipronosti ili odmjerene odmazde nego meusobne uzajamnosti initelja i drugih ljudi. Pozitivna formulacija otvara iroku mogunost kreativnog primjenjivanja a da ne ovisimo o sitniavim pravilima. Ovdje Isus na svoje sljedbenike prenosi svoj jedinstveni sinovski odnos s Bogom te trai da i oni slinopostupaju.TojeIsusovradikalnialtruizam. Etikoipravnonaeloopotivanjuljudskihpravapojedincaizajednice U povijesti morala, prava i filozofije zlatno pravilo vezano je uz naravno pravo. Na takvoj teologiji naravnog prava temelji se Gracijanov dekret. Njome su se bavili skolastici, Luther, Melanchton; danas se njome bave neki filozofi i oni koji posveuju dolinu panju etici situacije102. Ona je temeljna norma biblijskog morala ukoliko daje praktinosmjernicuzaljubavpremablinjemu:Tkoljubidabibioljubljen,sebinjakje; tkodridajeboljenepravduinitinegotrpjeti,drisezakonaodmazdetedrugepotuje ne zato to su ljudske osobe nego zbog dobrote njihovih stavova i zbog moralne ispravnosti njihova ponaanja103. Talijanski moralist Francesco Compagnoni kae da konkretnu ljubav prema ljudima iskazujemo potujui njihova temeljna i ljudska prava. Nabrojivi svjesna i nesvjesna krenja ljudskih prava od strane totalitarnih reima, dravne administracije te nasilnih skupina i pojedinca, on istie da se ne trebamo obmanjivati o brzom postizanju postavljenih ciljeva, ali da ipak postoji praktina vrijednost zakona s ovoga podruja kao i nevladinih organizacija koje se ovim bave. Te povelje i djelatnosti organizacija stvaraju novi mentalitet, pedagoki pridonose zatiti pojedinacaizajednicatepredstavljajurazraduiprimjenuzlatnogpravila104. Ivan Pavao II. odrao je 23. oujka 1991. govor sudionicima Meunarodne unije advokata koji su raspravljali o pravu i slobodi savjesti i religije105. Izabrao je za temu
Usp. J. TOPEL: The Tarnished Golden Rule (Luke 6:31): the Inescapable Radicalness of Christian Ethics,TheologicalStudies59(1998),475485. 102 Usp. H.. SCREY: Goldene Regel Historisch und ethisch, Theologische Realenzyklopdie. Band XIII, Berlin1994,575583. 103 C. PRIVITERA: Etica normativa, Nuovo dizionario di teologia morale, Edizioni San Paolo, Cinisello Balsamo(Milano)1990,369380,citatstr.378. 104 Usp.Fr.COMPAGNONI:Dirittidelluomo,Ibidem,218227,osobito226. 105 Izvorno na francuskom, usp. Insegnamenti di Giovanni Paolo II, XIV,1 1991 (GennaioGiugno), Libreria editricevaticana1993,629632.
101

~96~

prigovor ili uvjerenje savjesti na temelju kojega pojedinac ili skupina odbija izvriti neki zakonski propis, jer bi se to kosilo s njihovom vjerom. Istaknuo je kako to spada na temeljnu slobodu pa bi zakonodavci trebali predviati ne samo ono to je u interesu drave ili nacije nego i to hrabro uokviruje prakticiranje vjerske slobode u pluralnom drutvu. Zatim je nastavio: U naim drutvima, priznavanje slobode religije i savjesti postavlja se u novim uvjetima. Dok su se neko ljudske skupine odlikovale po jedinstvu religije te vie ili manje tolerirale religiozne manjine, danas postoje veoma razliite religije meu stanovnicima istog podruja, ak u istoj obitelji. Graanski mir trai da svakome bude zagarantirana ista sloboda kao i svima drugima. Stanovnitvo trai zbiljsku jednakost u postupanju prema svim vjernicima, odstranjivanje diskriminacije u programu obrazovanja i mogunostima zapoljavanja, dokidanje osobnih odredaba. Vae vas poslanje vodi da se suelite s problemom prigovora savjesti. Stoljeima se podsjealo na postojanje moralne norme prema kojoj nikada nije doputen in u sebi nemoralan, makar bio zapovjeen, makar odbijanje takvog postupanja povlai veliku osobnu tetu. Meutim, smatralo se da nije mogue provesti civilne uinke te norme. Suvremena drutva postala su svjesna nasilja koja su izvedena na temelju takvog shvaanja ljudskih prava. Zato od sada priznavanje prava savjesti uvrtavaju meu elemente javnog reda, dajui graansko pravo jednom bitnom moralnom naelu. To odgovaratemeljnomzahtjevudananjihpluralistikihdrutava(br.34). Katoliki moralist Josef Fuchs tumai da ovdje Papa zastupa nepristranost u pluralnomdrutvuljudirazliitihuvjerenjaireligijakakvutraizlatnopravilo106.Prema njemu, pozitivno formulirano zlatno pravilo potie na traenje, pronalaenje i provoenjemoralnoispravnogmeuljudskogponaanja.Tovrijedizaindividualnuetiku, za socijalnu etiku i za njegovanje kulture ivota. Iako su ljudi razliiti, svaki kao osoba jednakovrijedi.Idealjeuoavatiindividualnerazlikeipotivatiih.Iakopostojiobjektivni moral,pojedinanisluajevisurazliitiipotrebnajevelikaspremnost nauivljavanjepri kranskom prakticiranju zlatnog pravila. Doputeno je na pr. skrivati istinu pred totalitarnom policijom koja nevine ljude eli strpati u zatvor. Ovo pravilo moe se primjenjivati na internacionalnu solidarnost: Socijalno gledajui, na svijetu ima veoma siromanih podruja ali takoer bogatih i veoma bogatih podruja. Kako se tu pokazuje zlatnopravilo?SmijeliveomasiromaniJunjakspravomreibogatomSjevernjaku:to bi ti oekivao, kad bih ja bio bogati Junjak a ti siromani Sjevernjak? to ne bi elio da tada tebi drugi ine, tako sada postupaj u odnosu na nas. Je li to utopija ili ispravno tumaenje zlatnog pravila? Trebat e strahovitih osobnih, drutvenih, dravnih i internacionalnih poduzimanja, da pronaemo to se praktino moe i u biti treba dogoditizaostvarivanjetakvogtumaenjanasiromanomJuguibogatomSjeveru.Tobi trebalopokuavatinepristranoizbiljski,baremnetoodtoga.Takvoponaanjebilobiu smjeru Isusova zlatnog pravila (i naravnog prava u najdubljem smislu). Kao to zlatno pravilo vrijedi u meudravnoj i internacionalnoj socijalnoj zbilji, svakako vrijedi i na
106

J.FUCHS:DieschwierigeGoldeneRegel,StimmenderZeit209(1991),773781,citatstr.781.

~97~

unutarcrkvenom podruju, biskupijskom, meu razliitim biskupijama i sveopoj Crkvi. Dranje ovog pravila obvezuje Crkvu takoer kao zahtjev Isusa formuliran u evanelju107. Zato s pravom moemo zakljuiti da je zlatno pravilo, u znaenju kakvo izlazi iz neposrednog konteksta u Matejevu i Lukinu evanelju, jedan od biblijskih temelja za ljudska prava. Mi krani trebali bismo matovito prakticirati ovo pravilo kao pojedinci i kaozajednicaiprijeekanjadanamdrugizagarantirajusvanaaprava.


107

J.FUCHS:Art.cit.,778.

~98~

ZLATNOPRAVILOUISLAMU
MaricaMaros,Zlatnopraviloukranstvuiislamu,u:DijalogomdomiraZbornik radovauastdr.eljkuMardeiu,Franjevakiinstitutzakulturumira,Split2005,str. 272282itopoglavlje:Zlatnopravilouislamu,str.279281. Unutar islamske Predaje, koja je uz Kur'an, drugi teoloki izvor islama, nalazi se i Muhamedova izreka (hadis) koju teolozi islama i zastupnici meureligijskog dijaloga nazivajuzlatnimpravilom. Islam se, kao jedna od tri monoteistike religije (uz idovstvo i kranstvo), pojavio u VII. st. u Meki. Arapska rije islam potjee od glagolskog korijena slm i znai: prihvatiti, podloiti se, povjeriti se, predati se. Isti se korijen nalazi i u rijei Musliman ili Moslem koja oznaava pristae te religije1. Musliman je onaj koji se podvrgava volji Bojoj objavljenoj u Kur'anu 2 , svetoj knjizi islama koju je Alah 3 postupno, prema potrebi njegovemisije;objavljivaoMuhamedu(570.632.),PoslanikuiProrokuislama4. Osnovni elan u Kur'anu moralnog je obiljeja, a iz njega proistjeu i ideje socijalne i ekonomske pravde5. Jedna od velikih tema Kur'ana jeovjek i njoj nije cilj daovjeku kae toovjek jest, nego toovjek treba daini u ovom svom odlunom razdoblju, u I suna i hadis, kao drugi teoloki izvor islama, najee govore o ovjekovu ponaanju i sadanjoj napetosti izmeu dva pola: od ovjekova stvaranja pa do njegova buduega zivota6. I suna i hadis, kao drugi teoloki izvor islama, najee govore o ovjekovom ponaanju i moralnim principima. Suna7je praktina tradicija, vjerska norma prakse, a hadis8je teorijska Predaja, usmeno predanje vjerski orijentirano odgovarajuoj suni. I
Usp.J.R.MILOT,IslamiMuslimani,KS,Zagreb,1982.,str.13. Arapska rije al Qur 'an dolazi od gl. qara 'a a znai:itati, govoriti, naizust izlagati. Vidi N. SMAILAGI, LeksikonIslama,Svjetlost,Sarajevo,1990.,str.338. 3 Alah dolazi od arapske rijei allah i znai: Bog, Jedan, Tvorac. Za Alaha su Arapi znali i prije islama. Pretpostavlja se da je on bio vrhovno mekansko boanstvo ali je taj neodreeni pojam putem Kur'ana postaoimeivogBoga.VidiN.SMAILAGI,op.cit.,str.23 4 Usp.J.R.MILOT,op.cit.,str.31.34. 5 Usp.F.RAHMAN,Duhislama,Jugoslavija,Beograd,1983.,sir.63 6 J.R.MILOT,op.cit.,str.55. 7 Sunna (ar.) znai: obiaj, nain ivota, propis, odredba. Muhamedova suna obuhvaa njegovo djelovanje, njegovo govorenje i njegovo preutno odobravanje. Vidi: N. SMAILAGI, op. cit., str. 568; A. SILAJDI,40Hadisastumaenjem,IslamskazajednicauRBiH,MuftijstvoZenica,bezgodine,str.1012. 8 Hadis (ar.) znai: predaj, tradicija, saopenje, pripovijedanje. Obavijest oinima ili izrekama Poslanika i njegovih drugova, tj, cjelokupna islamska sveta predaja (tradicija) i znanost o tome. Usp, N, SMAILAGI, op,cit.,str.220.;A.SILAJDI,op.cit.,str.12
2 1

~99~

suna i hadis usmjereni su i dobivaju svoju normativnost od Muhameda9. to znai da je normativan i autentian onaj stav ili ona izreka koja je u skladu s kur'anskim propisima i Muhamedovimrijeimaidjelima. Hadis koji nas ovdje zanima jer predstavlja paralelu sa zlatnim pravilom, glasi: Nitko od vas nee istinski vjerovati, dok ne bude elio svome bratu one to eli samome sebi.10 Islamski autori donose ga u kontekstu bratske ljubavi to je temeljni zahtjev solidarnosti i princip moralnih i vjerskih obaveza. Zavjet nae bratske solidamosti nije sarno pitanje nae moralne svijesti, ve je to i pitanje nae egzistencionalne nunosti o kojojovisinaapojedinanaikolektivnaopstojnost.11 Kod nekih islamskih autora taj hadis stoji samo kao zahtjev meumuslimanskih odnosa.ZuhdijaHasanovigadonosi.kaozakljunumisaogovoraojedinstvumuslimana kojeje,kakodonosidotiniautor,Muhamedsimbolinopredstavioprepletanjemprstiju to je pokazivalo zajedniku snagu, i tjelesnu i duhovnu. Tako akoovjek udari u neto ispruenih prstiju suzbite ih i polomiti, meutim ako te prste povee, ako ih stisne u pesnicu, razbit e ono u to udara12. I Mustafa AIAzami, isti hadis donosi u okviru govoraopotivanju,pomaganju,zatiti,dobroti,ljubaviisolidamostikojatrebadavlada meumuslimanima,automesmislutumaigaiA.Silajdi13. Meutim, drugi islamski autori pokazuju kako taj, i njemu slini hadisi nadilazeisto meumuslimanske odnose te se tiu odnosa muslimana prema svakom ovjeku. U predgovoru knjizi Izbor hudbi i vazova Kasim Hodi kae da se autor oslanja na Kur'an, kao glavni izvor islama te na vjerodostojne zbirke hadisa14. U toj knjizi imamo na tri mjesta hadis vaan za nau temu. Prvi put se spominje u kontekstu govora o imanu i karakteristikamapravogmuslimanapakae:uvajsegrijeha,bitienajbogobojaznijii najpoboniji, i zadovolji se onim to ti je Bog dao, bitie najbogatiji!ini dobro svome susjedu,bitiepravivjernik;elisvijetuonetoelisebiibitiemusliman.15 Drugi put hadis se donosi u kontekstu govora o islamskom .moralu, i utjecaju islama na podruju morala, gdje pored hadisa koji govore o dunosti pomaganja i opratanja
Usp,F.RAHMAN,op.cit.,str.8991. A.SILAJDI,op.cit.,str.125.Napominjemdacitatehadisaostavljamujezinomoblikukakoihprenose muslimanskiautoriijimdjelimasamseposluila. 11 M. CERIC, Reisululema, Vjera, narod i domovina. Hutbe. govori i intervjui, Udruenje ilmijje islamske zajedniceuBiH,Sarajevo,2002.,str.53. 12 Z. HASANOVI, Koliko smo, zbilja, braa?!, u: M. OMERDI A. KADRIBEGOVI (ur.), Takvim 2004, RijasetislamskezajedniceuBosniiHercegovini,EIKalem,Sarajevo,2003.,str.143153,Osobito147. 13 M.ALAZAMI,Rijadussalihin,Trag,Travnik,bezgodine,str.4647,;A,SILAJDI,op.cit.,str.125. 14 Usp.B.HASANOVI (ur.) Izbor hudbi i vazova, Starjeinstvo Islamske zajednice u SR BiH, Hrvatskoj i Sloveniji,Svjetlost,Sarajevo,1979.,str.6 15 B.HASANOVI,op.cit.,str.21
10 9

~100~

drugome, donosi jo i ova dva hadisa: Nee hiti savren vjemik jedan Boji rob, dok god ne uzvoli svome bratu to voli sebi i dok se ne uzboji Boga i u ali i u zbilji; to eli da svijet tebi ini, ini i ti njemu; a to mrzi da ti svijet ini, nemoj ni ti njemu initi.16 I trei put je to govor o islamskoj savjesti (ahlak), za koju ovaj teolog kae da je, svjetlokojejeAlahuniouovjekovuprirodu,kojevodiistinama,akojeenajboljesjati u srcima odnosno duama pravih muslimana17. A pravi je musliman onaj koji prihvaa da je istina sve to je Muhamedu od Alaha objavljeno te da je u vjerovanju najvanije da voli za ljude one to voli za sebe i da mrzi za ljude one to mrzi za sebe18. Ove teoloke refleksije jasno pokazuju da se na hadis ne tie samo meumuslimanskih odnosa nego, polazei od vjerskih pobuda, preko moralnih principa stie do odnosa prema svakome ovjeku i potie na pozitivno injenje dobra svome susjedu i svijetu).


16 17

B.HASANOVI,op.cit.,str.30. B.HASANOVI,op.cit.,str.402. 18 B.HASANOVI,op.cit.,str.403.

~101~

ZLATNOPRAVILOPONAANJA
BooLuji,Zlatnopraviloponaanja,u:SvjetloRijei,XXV(2007)2,str.1011. U Matejevu (7,12) i Lukinu evanelju (6,31) postoji izreka koju su bibliari nazvali zlatnim pravilom ponaanja. Time su, oito, htjeli istaknuti da pravilo, izneseno u ovim dvamaevaneljimaistavljenouIsusovausta,tolikoodreujeljudskoponaanjedaseu tom smislu moe nazvati zlatnim pravilom. I u jednom i u drugom evanelju pravilo je u bitiisto,samojekontekstukojemsenalazimalodrukiji.Razliit.Matejpovezujezlatno pravilo uz bit Govora na gori, a to je ljubav prema Bogu i blinjemu kao glavnu i .jedinu zapovijed, dok je kod Luke zlatno pravilo vezano uz Boje ponaanje prema svijetu koje obilujedobrotomimilosrem. Pravilo je u svojoj negativnoj formulaciji bilo poznato i u idovstvu kao i u helenistikoj filozofiji, ali mu je Isus dao novu snagu ukljuujui ga u svoju propovijed o Bojem kraljevstvu u kojemu se ljudi trebaju odnositi jedni prema drugima na posve drukijinainnegotojetobilouobiajeno:nenasilnodjelovati,opratatiiljubitidruge. UtomujesadranasvaveliinaIsusovepropovijediiivota. Isusizlatnopravilo Najprije emo pogledati kako glasi zlatno pravilo ponaanja u Matejevoj i Lukinoj verziji. Mt 7,12 glasi: Sve, dakle, to elite da ljudi vama ine, inite i vi njima. To je, doista, Zakon i Proroci. I Lukina (6,31) je verzija gotovo istovjetna: [ kako elite da ljudi vama ine, tako inite i vi njima. Kao sto je razvidno iz konteksta ovoga pravila u Matejevu evanelju, Isus ga je povezao s pozivom svojim sljedbenicima da ljube i svoje neprijatelje (Mt 5,4348). Isus zapravo trai da Boja logika ljubavi, koja daje da njegovo sunce sja i dobrima i zlima i da kia pada i pravednima i nepravednima, zavlada i meu ljudima. Ako Bog prihvaa sve ljude i daje im novu mogunost, onda su i ljudi pozvani inititakojednidrugima. Zlatno pravilo valja takoer staviti i u kontekst zapovijedi ljubavi prema bliznjemu gdje se kriterij odreduje ljubavlju prema samome sebi. Uostalom, Isus je pouio svoje uenike da je on nazoan u svakome ovjeku do poistovjeivanja i da e ljudi biti na krajusueniupravokriterijemodnosapremadrugome. Sto se tie Luke (6,31), on je zlatno pravilo odvojio od zapovijedi ljubavi prema neprijateljuistavioganakrajGovoranagori,nakrajucijeloganiza:Isuspozivanaljubav prema brai, na milosre, na primjer Oca koji je milosrdan i opomene da se ne osuuje, da se prata i da se daje jer e tako i Bog postupiti prema ljudima nalazi se zlatno pravilo.

~102~

KodLukePravilodobivaobiljejauniverzalnostiivezanojeuzzapovijedljubaviprema svimljudima,paakipremaneprijateljimaiuzpozivna odricanjeodnasilja.Isuspoziva naljubavpremasvima,namilosrdnodavanjesvegaisvima,naopratanjesvihoblikazla i opet svima, na zahtjev da se ne osuuje upravo nikoga. Na taj nain zlatno pravilo postaje sreditem Isusova govora o ljubavi i njezinom konkretnom prakticiranju u svakodnevnomivotu. Isus zlatnim pravilom pokazuje Boji pogled na ovjeka i ureuje meusobni odnos medu ljudima: Drugi to sam ja; ja to je drugi. Time se ostvaruje doista Isusova otvorena antropologija, ili novi otvoreni ovjek kako prema Bogu u vertikali, tako i premaovjeku u horizontali. Isus zlatno pravilo vee uz stvarnost novogaovjeka koji nastaje u Bojem kraljevstvu, u novoj Bojoj vladavini. Ljudi su pozvani da djeluju takoer po uzoru na svoga Oca i zato to pravilo ne poiva u kranstvu na strogoj uzajamnosti nego na potrebi da se bude savren i milosrdan kao sto je to na Otac na nebesima.IsuszlatnopravilopovezujesBogominjegovimdjelovanjemusvijetu. Etikidosegzlatnogapravila Zlatno pravilo je po svome zahtjevu vrlo jednostavno, shvatljivo i posve je lako uoCiti njegovu logicnost i opravdanost. Njime se stvara zdrava podloga za plemenito i humano ponasanje prema svim ljudima. Ono omoguuje da svi Ijudi budu promatrani kao jednakovrijedna bia s istim Ijudskim dostojanstvom. Pravihpoziva da svoje djelovanje uskladimo s potrebama drugoga i da drugoga gledamo kroz svoje bite. Ono je povezano sIsusovimzahtjevomljubavipremablinjemu:pitanjutkojemeniblinjiilitkoodmene traiioekujepomoikomesamjablinjiilikomejatrebampomoi. Prema tome, pravilo ima univerzalno primjenjivo znaenje: moe se primjenjivati u obiteljima, na radnome mjestu, u drutvu, u meunarodnim odnosima. Zapravo, cjelokupna stvarnost moe biti odreena zlatnim pravilom ponaanja. Kad bi se ljudi drali ovoga pravila, onda ne bi drugima inili one to ne ele da drugi ine njima ili pozitivno: inili bi ono sto ele da drugi ljudi njime ine. Kad bi ovo pravilo zavladalo meu ljudima, ne bi bilo krae, ubojstava, zavisti, podmetanja, iskoritavanja, tlaenja, muenja, ratova. Bio bi to jedan novi svijet odnosa koji bi zrcalio Boju ljubav prema svakomebiuipremacijelomesvijetuucjelini. K tomu, ovo nas pravilo potie na solidarnost s drugima: siromanima, slabima, bolesnima, ugnjetavanima, iskoritavanima, marginaliziranima. Zapravo, to bi se pravilo moglo vrlo jasno prevesti na jos razumljiviji jezik suvremenogaovjeka: zlo se nikada, ni iz kojih ciljeva i ni iz kojih pobuda ne bi smjelo initi ili jo kranskije: dobro se treba initi svakome ovjeku bez iznimke, u svako vrijeme. Izgradnja Bojega kraljevstva kao svijetanovogaovjekapretpostavljaupravotakvoponaanje.

~103~

Suvremenoznaenjezlatnogapravila Zlatno pravilo ponaanja osobito je suvremeno u ovom poslijemodernistikom drutvu i kulturi. Razbijenost i nutarnja nepovezanost dananjega svijeta u solidarnosti kojaseiscrpljujeupraznimrijeimaiobeanjimatrebalabibitiprevladanaupravoonom istinskom solidarnou koja patnju svih ljudi stavlja pod isti nazivnik i potrebu svih ljudi vidi kao vlastitu potrebu te sudbinu svakoga ovjeka gleda kao vlastitu. Ovo bi pravilo moglodobropripomoidanikoganedrimomanjevrijednim,otpisanim,biemdrugoga ilitreegareda.Ovopravilostavljasveljudenaisturavanunjihovuljudskomesmislu. To bi nam pravilo osobito u multietnikim i multireligijskim sredinama trebal.o postatiozbiljnomopomenomdaneotpisujemoonedruge,daimne.inimozlazatoto su drugi, to pripadaju drugoj nacionalnosti ili religiji i da ne mislimo da ih trebamo mrziti iiniti im zlo zato to nisu mi, to nisu pripadnici moga naroda i to ne pripadaju mojoj vjeri. Zlatno pravilo pridonosi tomu da lake podnosimo jedni druge, da mirnije ivimojedniuzdruge,daboljesuraujemojednisdrugimaidanatajnainuinkovitije izgraujemo svijet koji e biti svijet za sve i koji e omoguiti da svatko u njemu nae svojemjesto. Zato je to pravilo i nazvano zlatnim jer u sebi nosi metaforino onu vrijednost u ponaanju ljudi meusobno koju zlato ima meu metalima. Zlatno pravilo nas upozorava da odgovorno ivimo i djelujemo na ovoj zemlji. Zdravi odnosi meu ljudima mogunastatisamonatemeljuzlatnogpravilaponaanja,azdraviodnosiznaeizgradnju zdravaovjekai,ukonanici,zdravadrutva.

~104~

LEX TALIONIS U SPISIMA SVETIH KNJIGA ABRAHAMSKIHRELIGIJA


AlenKristi,Lextalionisutradicijiabrahamskihreligija,str.18. Posve sigurno nema niti jednog zakonskog propisa iz svetih knjiga abrahamskih religija kao to je glasoviti Oko za oko, zub za zub oko kojeg se isplelo toliko rasprava, zlouporabailikrivihtumaenja.Posezanjemzaovimizriajemreligiozniljudisunerijetko pozivali i opravdavali injenje nasilja. S druge strane, posezanjem za ovim izriajem nerijetko su nereligiozni ljudi pokuavali prokazati religije kao kljune krivce za nasilje u svijetu i kao neto nazadno i protivno ljudskoj zrelosti. No, niti tu nije kraj. Za ovim izriajemestoposeuireligiozniljudidabiizmeusebepokazaliidokazalidajereligija onogadrugognazadnaineljudska,zagovornicaiopravdateljicanasilja. Sve to ukazuje koliko je vano ispravno tumaenje ovoga zakonskog propisa primjenjujui pri tome naelo da se to ne smije initi bez konteksta u kojem se ovaj propisnalazi,atojeuiremsmislucjelokupnasvetaknjiga,svejednojeliukonkretnom sluajurijeoStaromzavjetu,NovomzavjetuiliKur'anu.Upravoseovdjepokazujekako estonijeproblemusamojsvetojknjizinegounjezinomtumaenju. Na koncu uvoda treba kazati da ovo zakonsko naelo, openito poznato kao lex talionis,nijenetospecifinosobziromnasveteknjigeabrahamskihreligija,negojeono nazono gotovo kod svih naroda starog Istoka, izuzev Hetita, kao i kod Grka, Rimljana i Egipana.Izvornanakanalextalionisjezakonskiograniiti/reguliratipraskupretjeranog osveivanja(krvneosvete). Jedno od najranijih pisanih svjedoanstava lex talionis je mezopotamska zakonska zbirkaCodex Enuna(izgradEnunaizoko1920prijeKrista).Uovomsekodeksuveza pojedinane povrede tijela navode tono odreene novane nadoknade. Drugo vano svjedoanstvo predstavlja babilonski Hamurabijev zakonik (17921750 prije Krista) pronaen 1902. U njemu se takoer nalaze oznaene visine novanih naknada za pojedinepovrede. Za ovim naelom poseu i grkorimski zakonodavci kako bi ograniili nasilje i samovoljnovrenjezakonakaotosuDrakonizAteneiliDemosten. LextalionisuStaromzavjetu U Starom zavjetu lex talionis nalazimo na tri mjesta unutar Tore (Pentateuha): u knjiziIzlaska21,2325,tonijeuokviruizvjeaosavezunaSinaju(knjiziSaveza),potom

~105~

u Levitskom zakoniku u 21,1722, tonije u okviru Zakona svetosti, te na koncu u knjizi Ponovljenogzakonau19,1621. Ovu zapovijed (mispat) prema velikoj veini rabinskih i povijesnokritikih tumaenja nesmijeseshvaatiitumaitikaoopravdavanjeilipozivanjenaosvetunegokaonaelo koje ide zatim da potisne krvnu osvetu i uvede ravnovjesje izmeu kazne i poinjenog zakona. Dakle, lex talionis niti u Starom zavjetu ne gubi svoju temeljnu funkciju koju je imao na starom istoku: prevladati pogubnu praksu krvne osvete i samovoljno uzimanje zakonaurukepojedinaca. No, lex talionis isto tako prema velikoj veini rabinskih i povijesnokritikih tumaenja u Starom zavjetu nije naelo koje govori o nadoknaivanju nanesene tete / tjelesne povreda putem nanoenja iste tete / tjelesnih povreda poinitelju nego naelo koje zahtjeva o nadoknaivanje nanesene tete / povrede putem davanja zakonskiodreenesumenovca(nadoknade)odstranepoiniteljaoteenom,aovisnoo vrstitete/povrede. Ovo se tumaenje temelji na suglasju idovskih istraitelja i prouavatelja Biblije oko toga da kljunu rije u biblijskom lex talionis za (na hebrejskom tachat) u skladu s ostatkom Biblije (uporabe ove rijei na drugim mjestima u Bibliji kao to su: Post, 2,21; Post 4,25; 2 Kr 10,24; 1 Kr 0,39) uvijek imao smisao i znaenje umjesto, kao nadoknada ili namjesto. Dakle, lex talionis u Starom zavjetu nije zapovijed koja trai stvarnu tjelesnu kaznu nego zapovijed koja obaveznom ini nadoknadu u novcu koju oteenomtrebadatipoinitelj. Za lex talionis u Starom zavjetu pored toga vano je da su njime obuhvaeni svi ljudi pred zakonom Tore svi su ljudi jednaki ak stranci i robovi to je napredak spram verzija lex talionis kod drugih naroda, primjerice u babilonskom Hamurabijevom zakonikuukojemselextalionisodnosioiskljuivonaljudeprveklaseslobodnjake. Kao to smo ve naznaili, naelo lex talionis ugraeno u Stari zavjet, posve sigurno nakon dugog prenoenja usmenom tradicijom, u idovskoj tradiciji izlagano je i tumaeno gotovo posve iskljuivo kao obveza novane nadoknade za nainjenu tetu / povrede (talumim). Sve to saima ve oko 200 godina nakon Krista idovska Mina (Traktat Baba Kamma 8,1): Onaj tko povrijedi svoga blinjega, duan je za to pet stvari:nadokandutete(neseq),novaczapodnesenubol(zaar),novaczatrokove lijeenja (rifui), nadoknadu za izostanke s posla (evet) i novac za podneseni stid (boet). U Talmudu se nalaze ove rijei: Dostaj Ben Jehuda je rekao: 'Oko za oko' to je novana nadoknada. Posve jednako se uilo u koli rabina Jimaela, a rabin Hyya je pouavao:rukazaruku,toznaidasenetodaizjedneudruguruku,odnosnonovac. JosipFlavijepaknavodidajeizjednaavanjeputemnanoenjatjelesnekaznekodidova izvravano samo onda kad se oteeni izriito nije elio zadovoljiti / prihvatiti novac kao nadoknadom od strane poinitelja tete. Tek su manje skupine u idovskoj tradiciji lex talionis tumaili kao naelo nanoenja tjelesnih kazni u svrhu nadoknade tete kao to

~106~

su saduceji i rabi Eliezer (oko 90). Posve sigurno je da je ve u vrijeme Josipa Flavija novananadoknadabilapraviloatjelesnokanjavanjetekiznimka. U smislu novane nadoknade lex talionis tumae i suvremeni idovski mislitelji. Tako Martin Buber i Franz Rosenzweig prevode biblijski lex talionis: Ako se dogodi ono najgore,ondapostojinadoknadazaivot,nadoknadazaoko,nadoknadazazub Za tumaenje lex talionis u izvanbiblijskoj idovskoj tradiciji u smislu novane nadoknadepostavljenesuosnoveveuStaromzavjetu,atakoerakistavnadilaenja naela razmjerne odmazde: 1) Izr 24,29: Ne reci: 'Kako je on meni uinio, takou i ja njemu;platitutomovjekupodjelunjegovu!';2)Sir28,17;3)Izr20,22;4)Izr25,21; Ova e nadahnua posve do kraja izvesti i radikalizirati Isus u Novom zavjetu. Kao zakljuakmoemoreikakojeilex talionis, kaosamojednoodzakonskihnaelaStarog zavjeta, podvrgnuto kao temeljnom kriteriju u tumaenju i primjeni temelju cijelog Starog zavjeta: ljubavi prema blinjemu i Bogu to iskljuuje osvetu i mrnju. Samo istrgnuto iz cjeline Biblije lex talionis se moe tumaiti i koristiti kao poziv ili opravdavanjeosveteimrnje. LextalionisuNovomzavjetu U Novom zavjet lex talionis susreemo u Govoru na gori (Mt 57), tonije u o okviru est Isusovih izriaja, tradicionalno nazvanim antitetinim (antitezama), jer se u njima Isus prvo poziva na starozavjetne zakonske propise ili openito govor Starog zavjeta (uli ste da je reeno starima), a potom sam daje nove i savrenije formulacije starozavjetnih propisa (a ja vam kaem), dajui pri tome za njih takoer nove primjere i novu motivaciju. Na taj se nain Isus prikazuje kao Zakonodavac to poznaje istinski smisao i ispravnu primjenu Zakona. Neke starozavjetne propise Isus potvruje i proiruje,anekeposvedokidainalaeposvenovuioprenupraksudotadanjoj. U prvoj antitezi (5,2126) Isus potvruje starozavjetnu zabranu ubojstva (Izl 20,13 ili Pnz 5, 18) dodajui joj / proirujui je zabranu srdbe, jer je srdba pratemelj i praizvor ubojstva, odnosno svako ubojstvo nie iz ljudske srdbe i osuivanja drugih. U drugoj antitezi (5,2730) Isus potvruje starozavjetnu zabranu preljuba (Izl 20,14 i Pnz 5,18) dodajui joj / proirujui je zabranu poudnog pogleda motiviranog eljom za seksualnim posjedovanjem iz kojeg se ustvari zainje svaki preljub. U etvrtoj antitezi (5,3337) Isus potvruje starozavjetnu zabranu krive prisege istodobno dokidajui je zabranom svakog zaklinjanjatraeiiskrenostkaotemeljniovjekovstavtozaklinjanje ini suvinim. U treoj antitezi (5,3132) Isus dokida starozavjetnu doputenost rastave kaopravnogina(Pnz24,1)izjednaujuijespreljubom,zahtijevajuiuimestvoriteljske volje Boje od branih drugova odgovornu ljubav koja drugoga ne izvrgava pogibelji, odnosnoneopozivuljubavineraskidivuvjernostbranihpartnera. Saeto kod Isusa kod 4 prve antiteze imamo: 1) Zabranu ne samo ubojstva nego i srdbe;2)Zabranunesamopreljubanegoipoudnogpogleda;3)Zabranurastavekao

~107~

prijestupa koji je povezan s preljubom; 4) Zabranu svakog a ne samo lanog i nepotrebnogzaklinjanja; Vrhunaca antiteza, a time i Govora na gori, predstavljaju peta i esta antiteza (5,38 41 i 5,4344) koje su formalni i sadrajno tijesno povezane. Ovdje se Isus ne suprotstavlja direktno starozavjetnim zakonskim propisima, to je vano naglasiti, nego poglavitonekimonovremenimrabinskimtumaenjimaZakona.Upravoovdje,tonijeu petojantitezi,susreemolextalionisiIsusovnegativnistavpremanjemu! Prestanakuzvraanjaistommjerom Umjesto starozavjetnog uzvraanja istom mjerom reeno je starima oko za oko, zubzazub(Izl21,24),odnosnostarozavjetnogzakonaodmazde(lextalionis),Isustrai posveoprenoponaanje:mirotvorstvokojedokidauzvraanjeistommjerom.Poznato je, kao to smo ve izloili, da su se rabini i prije Isusa suprotstavljali krutom i neljudskom (doslovnom) tumaenju lex talionis. Iako naelo reciprociteta i proporcionalnosti, sadrano u lex talionisu, predstavlja pravni minimum pravednosti i temelj zakonske regulacije meuljudskih odnosa u kontekstu kaznenog prava, ono se, u skladu s veinskim stavom idovske tradicije, ne smije provoditi na doslovan i neljudski nain: ako netko blinjemu izbije zub da se i njemu izbije zub, ako netko blinjega oslijepi u jedno oko da se i njega oslijepi. No, bilo je predstavnika unutar idovske tradicije za koje je vrijedilo kruto i neljudsko provoenje lex talionis. Prema dostupnim izvorima, izmeu ostalog svjedoanstvu Josipa Flavija, doslovno tumaenje Zakona, a timeilextalionisa,zagovaralisusaduceji,tonijeogranaksaducejapoznatpodimenom boetosejci. Mogue je da su i eseni starozavjetni zakon odmazde (lex talionis) tumaili na strog i doslovan nain. Za razliku od njih farizeji su zastupali ljudsko i blago tumaenjelextalionis. No,onotojekarakteristinozaIsusa,aizraenojeupetojantitezi,jesttotoIsusne samodaneprihvaakrutoineljudsko(doslovno)tumaenjelextalionisa,kakosutoini se inili boetosejci ili eseni, nego odvano nadilazi takoer ljudsko i blago farizejsko tumaenje lex talionisa. Isus ni u kojem obliku (neljudskom ili ljudskom) ne dozvoljava uzvraanje istom mjerom, na kojoj poiva lex talionis, nego nalae kao jedini primjeren odgovor na pretrpljeno nasilje nenasilje i uzvraanje mirotvorstvom. Bez sumnje, to je najteidioGovornagori:zahtjevmirotvorstva. Dakle, na jedinstven nain, nadilazei dvojbu ljudskog ili neljudskog, doslovnog ili prenesenog, strogog ili blagog, tumaenja lex talionis, Isus zahtijeva dokidanje logike uzvraanja istom mjerom koje nerijetko prerasta u natjecanje u nanoenju nepravde. PremaIsusutojejedininainizlaskaizzaaranogkrugauzvraanjanasiljem nanasiljeinepravdomnanepravdu. No, traei da se ne opire zlu (Mt 5,39), da se na zlo ne uzvraa zlom, Isus ne podrazumijeva puku pasivnost ili popustljivost prema zlu nego naprotiv aktivno

~108~

susretanje protivnika snagom dobra.Isuspozivadasenazlonereagirananainkako toini zlo, nego poziva na uzdizanje iznad zla, tako da se na nepravdu odgovori snagom pravde koja prata, na la snagom istine koja ljubi, a na nasilje snagom mirotvorstva. Drugim rijeima, potrebno je biti i snaniji i vei od zla i zloga. (A. Popovi). Zlu se ne trebaopiratizlomnegodobrom:Nedopustidatebesvladazlo,negotidobrimsvladaj zlo. (Rim 12,21). Kao i to pokazuje ljudska povijest, zlo se ne moe svladati prihvaanjem logike zla, odnosno upravo je snaga zla / nasilja sadrana u nametljivoj privlanosti zla / nasilja da ga se oponaa! A ba tome se Isus suprotstavlja! Ne oponaatizlo!Neprihvatitilogikuzla! Da bi konkretno pojasnio to znai ne opirati se zlu, koje je kod Mateja shvaeno kao nasilno ponaanje Isus donosi etiri primjera (ilustracije): neuzvraanje na udarac po obrazu kao izravno nasilje, odustajanje od sudskog procesa u traenju svoga, pristanak na neeljeni posao i ustupanje svoga drugome. Ove primjere ne treba shvatiti kao zakonske obveze nego kao primjere protesta protiv zaaranog kruga nasilja, odnosnokaosvjesneprovokacijeisimbolikeprotesteprotivsvijetaukojemvladajusile zlaozbiljneunasilju.Netraiseovdjeimitacijanegodomiljatopronalaenjeznaenjem i nakanom jednakih, a vanjtinom originalnih gesta u skladu s vlastitim vremenom i vlastitomsituacijom. Dosita,nitaneublaavasilovitostudaracakaonjihovostrpljivopodnoenjeinitane zaustavljanasilnikekaomirnoartavanasilja.Datonijeisprazniineostvariviidealizam, nedostina utopija, dovoljno je prouiti ivote mirotvoraca kao to su Martin Luther King, Abdul Gaffar Khan ili Mahatma Gandhi. No, takav nain ponaanja, neuzvraanja istim, suprotstavljanja zlu aktivnim dobrom, odnosno mirotvorstvom, ne treba brkati sa slabou jer je za mirotvorstvo potrebna daleko vea hrabrost nego za nasilje: maksimalnogospodstvonadsobom. Ustvari, prekid s logikom uzvraanja istom mjerom koja je ukorijenjena u lex talionisu, a koja je svakako napredak spram neobuzdane osvete i samovoljnog bezakonja, za Isusa predstavlja jasan i posve vidljiv znak nazonosti Kraljevstva Bojeg u svijetu. Pored toga, u neopiranju zlu, odnosno aktivnom suprotstavljanju zlu dobrotom jedino i jest nazona ljubav prema neprijatelju na to upuuje esta antiteza. Jer,akojetoimogueteoretski,ustvarnostijejedvamoguerazdvojitiprakticiranjelex talionisa od elje za osvetom i mrnje prema neprijatelju. Drukije kazano: dok 5 antiteza pokazuje kako na izvanjski nain susresti nasilje (mirotvorstvom), 6 antiteza ukazujenamotivaciju(nutarnjistav)mirotvorstva! Ljubavpremaneprijatelju (Mt5,4344) U Starom zavjetu (hebrejskoj Bibliji) zasigurno nema izriite zapovijedi koja trai mrnju prema neprijatelju. No, upravo je naelo razmjerne odmazde (reciprociteta nazonog u lex talionis) u puku, odnosno u pukovulgarnoj moralnosti, dovelo do

~109~

takvogtumaenjaishvaanjazapovijediljubavipremablinjemu(Lev19,1819)usmislu i kao da stoji ljubi prijatelja, a mrzi neprijatelja. Logika razmjerne odmazde, kad se primjeni na zapovijed ljubavi prema blinjemu, neminovno dovodi do stava: na ljubav treba odgovoriti ljubavlju, a na mrnju mrnjom, na prijateljstvo prijateljstvom, a na neprijateljstvoneprijateljstvom.Naistojlogicipoivairat. UizvornomduhuZakonapakzapovijedljubavipremablinjemu(Lev19,181)trebala se proiriti na to vei broj sluajeva u skladu s progresivnim otvaranjem ljubavi 19 poglavlja Levitske knjige: od potivanja roditelja preko ljubavi prema blinjemu pa do ljubavi prema strancu i pridolici. Prema cjelini Starog zavjeta nazire se da bi na koncu blinjikojegtrebaljubititrebaopostavitineprijateljstranac(Pnz23,89). No, dogodilo se posve suprotno od izvornog duha Zakona (njegovo negativno interpretacijsko tumaenje). Primjenom naela proporcionalnosti i reciprociteta (lex talionis), odnosno naela mjera za mjeru, zapovijed ljubavi prema blinjemu shvaenom iskljuivo kao prijatelju poela se implicitno tumaiti kao zapovijed ljubavi prema neprijatelju: postupaj prema drugome kao to drugi postupa prema tebi, tj. premaprijateljusljubavlju,apremaneprijateljusmrnjom. Dakle, u 6 antitezi Isusov izriaj se ne odnosi na neku konkretnu starozavjetnu zapovijed nego na neke konkretne oblike onovremene idovske aktualizacijske interpretacije starozavjetne zapovijedi ljubavi prema blinjemu, a u duhu uzvraanja istom mjerom. Prema dostupnim svjedoanstvima, tako tumaenje, koje Isus kritizira, ljubi prijatelja, a mrzi neprijatelj, njegovali su samo odreeni krugovi idovstva Isusova vremena: kao takvi se spominju preteno boetosejci (ogranak saduceja), eseni (etikidualizamesenatraiojeljubavpremasinovimasvijetla,amrnjupremasinovima tame) i zeloti (zagovornici ljubavi prema prijateljima, a mrnje prema neprijateljima na politikoj razini). No, iako u Starom zavjetu nema izriite zapovijedi mrnje prema neprijatelju u njemu ima mrnje prema neprijatelju (primjerice nalozi unitenja neprijatelja:J6,17.21ili1Sam15,3). Protivno tome, koristei starozavjetne jo neostvarene temelje ljubavi prema neprijatelju, Isus se opire pseudobiblijskom opravdavanju mrnje prema neprijatelju i posveoriginalnoizriezapovijedaljubavpremaneprijatelju(kojeizriitoizreenenema u rabinskom i idovskom uenju). Za Isusa ljubav prema blinjemu ukljuuje i ljubav prema neprijatelju, a ne obratno, da se ljubavlju prema prijatelju opravdava mrnju premaneprijatelju. Nema sumnje, da je upravo ta zapovijed najee navoena, a najmanje ostvarivana zapovijed itavog Novog zavjeta. Uz to, Isus je ovoj zapovijedi, dodao jedincato konkretni,osobniprimjervrenjate zapovijedi.(Lk23,34)i toudogaajumukemolei za vlastite pogubitelje (Lk 23,34) kao pravedna rtva nasilja i u situaciji vlastite nemoi, obespravljenosti i ivotnoj ugroenosti. Upravo to, Isusova aktualizacija date zapovijedi ljubavipremaneprijatelju,nedoputadvojbuokoopsegazapovijediljubavi:iz nje nitko nijeiskljuen.

~110~

Dakle, Isusov primjer pokazuje kako se zakon razmjerne odmazde, odnosno lex talionis, kao napredak spram samovoljne i neograniene osvete, opet nerijetko iznova promee u natjecanje u nanoenju nepravde i opravdavanje osvete i mrnje. Stoga mu seIsusrijeimaiivotomsuprotstavljatraeidasezlonadvladadobrom,odnosnotako daseiskoraiizzaaranogkrugazlainasilja,uzvraanjaistommjerom,itoiskazivanjem aktivneljubaviidobrotepremaneprijateljunajteemoblikublinjega. MotivacijazaljubavpremaneprijateljukodIsusajeviestruka: svetost i savrenstvo Boga: Kroz cijeli Govor na gori odzvanja Isusov poziv sluateljimadabudusavrenikaotojesavrennjihovnebeskiOtac(5,48),anaroito kad je u pitanju zapovijedi ljubaviak i prema neprijatelju koju treba vriti snagom i po uzoru na savrenost nebeskog Oca. To je u suglasju s pozivom upuenim Izraelcima: Sveti budite! Jer sam svet ja, Jahve, Bog va. (Lev 19,2). U svom djelovanju ovjek je pozvan oponaati velikodunost i savrenstvo Boje (imitatio Dei); put ka Bojem sinovstvu: Upravo ljubavlju prema neprijatelju prema Isusu ljudi postaju sinovi svoga nebeskog Oca (Mt 5,4445), to opet znai da se boansko sinovstvo ne stjee roenjem nego vrenjem volje Boje, odnosno oponaanjem dobrote Boje. Da bi se steklo boansko sinovstvo, potrebno za kriterij vlastitog djelovanja usvojiti svetost i dobrotu Boju. To je ideal kojemu treba teiti i na to putovanje Isus poziva svoje sluatelje. Zato se u blaenstvima mirotvorci, nasljedovatelji boanske bezgranine ljubavi na zemlji, nazivaju sinovima Bojim (Mt 5,9); dostojanstvo ovjeka: Starozavjetna zapovijed ljubavi prema blinjemu (Lev 19,34) kao i Isusova zapovijed ljubavi prema neprijatelju utemeljenu su izmeu ostalog na svijesti o ljudskom dostojanstvu, odnosno na svijesti da je svaki ovjek stvorenje i slika Boja, u svakog ovjeka je poloena iskra boanskog, pa je otuda, kako kae idovski mislitelj Joua Heschel, svaka mrnja prema blinjemu prikrivena i maskirana mrnja prema Bogu. Dunost ljubavi prema strancu i pridolici u Starom zavjetu bila je utemeljena u Bojoj ljubavi prema strancu i pridolici (Pnz 10,1718), dok je sada, korak dalje, ljubav prema neprijatelju utemeljena u Bojoj ljubavi prema neprijatelju: jer ako ljubite samo vau brau, to posebno inite? Ne ine li to i pogani? (Mt 5,47); praktini razlozi: Jo u idovstvu bio je izraen itav niz praktinih razloga za prakticiranje ljubavi prema neprijatelju, a polazina toka nalazila se u tvrdnji da je blinji kao ti (kamokha Lev, 19,18), odnosno obojica ste grenici, i ako eli da tebi Bog oprosti, tada i ti treba postupati milosrdno prema greniku, nadalje, mrnjom se ovjek odrie najboljeg u sebi i prihvaa ono najgore u neprijatelju, mrnja ujeda i truje samog mrzitelja, ini ga neovjenim, a ljubav i davatelja i primatelja ozdravlja i oovjeuje, ljubav moe uiniti obrat u neprijatelju. Sve ove motivacije nalazimo i kod Isusa razasute u Evaneljima (primjerice u Oe nau ili u prispodobionemilosrdnomsluzi);

~111~

vapaj za promjenom: svjestan neprijateljstva i mrnje u svijetu Isus kroz zahtjev ljubavi prema neprijatelju izraava vapaj za promjenom i daje uputu kako zaustaviti nasiljeirazgraditimrnju,kakoneprijateljapridobitizaprijatelja,avesurabininatu mogunost ukazivali filolokim tumaenjem neznatne razlike izmeu rijei neprijatelj (ojew) i prijatelj (ohew), razlike koja je sadrana samo u jednom hebrejskom slovu: ne vrijedi li uloiti trud da se slovo jot preobrazi u slovo he, odnosno da se neprijatelja pridobije za prijatelja. Isus to ini i zbog vlastite duboke vjere u ovjeka, u mogunost da ovjek destruktivnu snagu mrnje preobrazi u ozdravljujuu snagu dobra, to opet ukazuje da se Isus ne bori protiv neprijatelja nego protiv neprijateljstva! Vea pravednost koju trai Isus sadrana je u injenju prvog koraka prema neprijatelju kako bi mu se pruila prilika da na dobro uzvrati dobrom; LextalionisuKur'anu U Kur'anu lex talionis nalazimo na tri mjesta II, 178179; V, 45 i XVII, 33 s tim da se lex talionis u Kur'anu prvenstveno odnosi na odreivanje smrtne kazne (kisas) za ubojstvo i ovdje u skladu s logikom razmjerne odmazde najtea kazna (smrtna) odgovaranajteemkrivinomdjelu(ubojstvu).UV,45Kur'anizriitosespominjekakoje rijeonaelukojeiranijedavanoljudimaputemBojeobjave,tonijeuTevratu. Lako je zamijetiti pak da Kur'an stavlja poneto drukije naglaske od Starog zavjeta kad je u pitanju primjena lex talionisa: kao to smo ve istakli primjena lex talionis se odnosi na ubojstvo i posebno je istaknuta ne kao u Starom zavjetu jednakost (u vrsti i mjeri) izmeu nanesene tete i kazne nego jednakost (statusna) izmeu poinitelja i rtve. Kroz lex talionis se, dakle, u okviru kaznenogprava, u Kur'anu oblikuje smrtna kazna koja je i ranije postojala meu Arapima. Ono to je presudno za njezino preuzimanje u Kur'an jest to da je se ini ljudskijom nego je bila do tada. Kao i drugdje u svijetu, lex talionis je, odnosno smrtna kazna, u Kur'anu usmjerena poglavito dokidanju krvne osvete kao dominantnog naina odgovora na poinjeno ubojstvo od strane srodnika ubijenog.No,krvnaosvetakaosamovoljnoineogranienoprakticiranjeosvetedovodilo jenesamodotogadabuduubijanineviniljudinegodastradajuiitavaplemena.Krvna osveta se pretvarala lako u bezgraninu spiralu meusobne osvete i mrnje koja je sukobljeneobiteljiiliplemenavodilauborbudokonanogistrebljenja. Dakle, suprotstavljajui se krvnoj osveti kroz novo normativno oblikovanje smrtne kazne (kisasa) na naelu lex talionis Kur'an uvodi dvije nove, za ono doba revolucionarne, novine: 1) naelo kanjavanja samo ubojice, neovisno o tome koja je osoba ubijena (rob, slobodnjak, mukarac ili ena); 2) u Kur'anu je izriito dana mogunostzastupnicima(srodnicima)ubijenogdabirajuizmeuprimjenesmrtnekazne na ubojicu ili plaanja otkupa (dijeta) od strane ubojice, a sam Kur'an nedvosmisleno preporuujeotkup(dijet).

~112~

Na prigovore da je primjena kisasa unutar islamske kaznenopravne praske okrutna islamski znalci odgovaraju da pred izborom zatite interesa drutva i zatite interesa zloincaislamskazajednicanaprvommjestuelizatitiinteresedrutva,apritomeipak nisu zanemareni niti interesi zloinca jer Kur'an daje i preporuuje mogunost otkupa, odnosnoKur'anodoteeniheliprobuditivoljuzaopratanjemivelikodunou. Uz to je vano imati na umu, to seesto iz neznanja ili zlonamjerno previa, da su strogi kaznenopravni propisi Kur'ana, meu kojima i kisas, nastali u prvim godinama muslimanske zajednice u Medini, zakoni iznimne situacije: 1) kroz puritansku istou, suoenaspitanjemopstanka,zajednicajeeljelaosiguratisvojubudunostinitamanje vano 2) pustinjski uvjeti kao i nain nomadskog ivota oblikovali su ovakve kazneno pravne norme pa makar se nama danas iinili iznimno okrutni za ondanje ljude to nisu bili primjerice za pustinjskog nomada (beduina) zatvor bi bio daleko tea kazna od bievanja ili gubitka nekog uda. Nemogue je kuranskopravne propise Kur'ana pravilno prosuivati bez uvaavanja mjesta i vremena u kojem su nastali. A ne manjka niti islamskih znalaca koji su uili da medinski zakoni nisu mjerodavni za vjeru pa se ne morajudoslovnoislijepooponaati. Za konkretnu primjenu smrtne kazne u islamskim dravama zaduen je islamski erijatski sud (s tim da je razliite pravne kole mogu razliito tumaiti). Obveza je suda dokazati krivnju poinitelja za to je openito dovoljna izjava rtve i jednog svjedoka ili aknekiozbiljanindikativnidokaz.Izvrenjekaznepodnadzoromsudavrisrodnik(prvi sljedeimuki)rtve.No,preduvjetzatojedasupoiniteljirtvaisti:mukaracmoe ubiti samo mukarca, ena samo enu, a rob samo roba. A budui da se lex talionis u Kur'anu odnosi samo na jednake iskljueno je da neki musliman bude za kaznu ubijen zanekognemuslimana.Utomesluajusudkaznuizrieuoblikuotkupa(dijet). No, jo jedan uvjet treba biti ispunjen da bi se opravdano (po zakonu) primijenili strogi zakonski popisi kuranskog zakona, a njegovo previanje i predstavlja temelje zlouporabe u mnogim suvremenim islamskim zemljama, to izaziva osude i zgraanje ljudi diljem svijeta: smiju se primjenjivati samo u dravi u kojoj je potpuno ispunjena socijalnapravednost. Drukije kazano: svako odstupanje od apsolutne vladavine socijalne pravde u dravi zahtijeva (vue za sobom kao posljedicu) razmjerno manje doslovnu i blau primjenu kaznenopravnihpropisa,paakinjihovodokidanjeakojesocijalnapravdaneostvarena posve. Konkretno: primjena odsijecanja ake kradljivcu / kradljivici u V, 38 podrazumijeva socijalno savreno ureenu dravu. Opravdano se pitati pa i dati negativan odgovor na pitanje i ima li takve drave i mogunosti da se opravdano primjeniovakazna.PrimjericevejekalifOmerodustaoodovekazneikoristioopenito fleksibilnijepravosue. Mnogi stari propisi erijata smatraju se prevladanim, aaksu i u samomKur'anuzaivotaPoslanikaukinutenekekuranskezakonskenorme.

~113~

Kako objasniti povezanost izmeu apsolutne vladavine socijalne pravde i doslovne primjenestrogihkuranskihkaznenopravnihpropisa?*Polazitezatojetemeljnonaelo islamskog zakona prema kojemu se nekom ovjeku ne smije nametnuti neka dunost (teklif), koja ukljuuje i vaenje kazne za toga ovjeka u sluaju krenja dunosti, a da mu se ne da odgovarajue pravo (haqq). Meu temeljna i neotuiva prava lanova islamskog drutva pak spada zatita (koja mu prua zajednica kao cjelina) i uivanje drutvene sigurnosti: pravian standard ivota primjeren izvorima koje zajednica ima na raspolaganju s obzirom na duhovna i materijalan dobra. Dakle, da bi bilo doista islamsko, drutvo mora biti ustrojeno tako da ovjeku omoguuje nuan minimum materijalnog blagostanja i sigurnosti da bi ovjek mogao ivjeti u suglasju s ljudskim dostojanstvom i slobodom. Saeto, drutveno zakonodavstvo islama tei stanju u kojem svaki ovjek (mukarac, ena i dijete) imaju: a) dovoljno da jede i da se obue; b) odgovarajui stan; c) jednake mogunosti i sredstva za obrazovanje; d) slobodnu zdravstvenuzatituuzdravljuibolesti; Protivno tome, neravnomjerno rasporeivanje raspoloivih izvora zajednice tako da veina naroda bude izloena bijedi i siromatvu (troenju sve energije u potrazi za svakodnevnim kruhom) otro se osuuje jer je siromatvo najvea prepreka duhovnom napretku:vodiporicanjuistineiudaljavanjuodBoga. Prema tome: Samo u drutvenom ozraju posve ostvarene drutvene sigurnosti kazna za krau moe biti tako zastraujua kao odsijecanje ake jer u tome kontekstu iskuenje za poinjen in ne moe biti opravdano (olakavajua okolnost), a pokuaj stjecanja blaga bez napornog rada napad je na itavu zajednicu. S druge strane, u drutvima u kojima se ljudima ne osigurava sigurnost iskuenje za krau (nezakonita sredstvabogaenja)mogubititakoneodoljivadakraanesmijeinemoebitikanjena tako strogo kao u drutvu / dravi cjelovite drutvene sigurnosti i socijalne pravde. Tek ako je drutvo sposobno ispuniti svoju dunost, odnosno ostvariti cjelovitu drutveno socijalnu sigurnost, onda ima pravo na primjenu pune sankcije kaznenog prava protiv prijestupnika. U protivnome mora se ograniiti na primjenu blaih oblika administrativnog kanjavanja. Tako je, ve smo spomenuli, na temelju ovoga naela, halifaOmeruvremenugladiodustaoododsijecanjaakekaokaznezakraukoristeise ovim naelom. Sve to nam ukazuje na neto karakteristino za islamsko pravo, to nedostaje zapadnjakim drutvima u kojima vlada prevaga prava nad dunostima: apsolutna meuovisnost izmeu ovjekovih prava i odgovarajuih dunosti. A kao protivnici doslovne primjene kaznenopravnih propisa kurana oduvijek su se iskazivali muslimanskimistici(sufije). Dometnimo na koncu da se islam ne smije svoditi na zakon (ivot po erijatu zarobljen u mnotvo zakona i propisa), jer je zakon tek nuan i ponekad gorak odgovor na zajedniki drutvenodravni ivota mlade muslimanske zajednice / drave u Medini,
*

natemeljutumaenjaMuhamedaAsadaidedaljitekst

~114~

aucjelinizgradeislamaispredzakonasmjetenognazadnjemmjestusudalekovanijii zaislampresudni:naukovjeri,naukodunostimatenaukomoralu. STARIZAVJET Izl 21, 2227: Ako se ljudi pobiju i udare trudnu enu, te ona pometne, ali druge tete ne bude, onda onaj koji ju je udario neka plati odtetu koju zatrai njezin mu. On neka plati kako suci odrede. Bude li drugog zla, neka je kazna: ivot za ivot, oko za oko, zub za zub, ruka za ruku, noga za nogu, opeklina za opeklinu, rana za ranu, modrica za modricu. Udari li tko svoga roba ili svoju ropkinju u oko i upropasti ga, neka ga oslobodi zbog oka. Ako izbije zub svome robu ili svojoj ropkinji neka ga oslobodi zbog zuba. Lev 24, 1722: Ako ovjek zada smrtan udarac drugome, mora se smaknuti. Tko usmrti ivine, mora ga nadomjestiti: ivot za ivot. Tko ozlijedi svoga blinjega, neka mu seuini kako je on uinio: lom za lom, oko za oko, zub za zub rana koju je on zadao drugome neka se zada i njemu. Tko usmrti ivine, mora ga nadoknaditi, ali tko ubije ovjeka, mora umrijeti. Neka vam je jednak sud i strancu i domorocu. Jer ja NOVIZAVJET Mt 5, 3841: uli ste da je reeno: 'Oko za oko, zub za zub.' A ja vam kaem: Ne opirite se zlotvoru! Naprotiv, udari li te tko po desnom obrazu, okreni mu i drugi! Tko bi te htio tuiti da se domogne tvoje koulje, podaj mu i ogrta! Ako te tko prisili da ide s njim jednu milju, hajde dvije! Tko te moli, podaj mu; a tko hoe da mu pozajmi, neodbijga! Rim 12, 1721: Nikomunevraajtezloza zlo. Marljivo nastojite initi dobra djela pred svim ljudima! Ako je mogue, koliko je do vas, buditeumirusasvima!Ne osveujte se, ljubljeni, sami, ve to prepustite srdbi Bojoj, jer stoji pisano: Osveta je moja, veli Gospodin, ja u je vratiti. Naprotiv, ako je tvoj neprijatelj gladan, nahrani ga; ako je edan, napoj ga! Postupajui tako, skupite razbuktjelu eravicu na njegovu glavu. Ne dopusti da te svlada zlo, ve zlo svladaj dobrom! KUR'AN II, 178179: O vjernici! Propisuje vam se odmazda za ubijene: slobodan za slobodna, i rob za roba, i ena za enu. A onaj kome rod ubijenog oprosti, neka oni velikoduno postupe, a neka im on dobroinstvom uzvrati. To je olakanje od Gospodara vaeg, i milost. Uodmazdivamjeopstanak, o razumom obdareni, da bisteseubijanjaokanili! V, 45: Mi smo im u Tevratu propisali: glavu za glavu, i oko za oko, i nos za nos, i uho za uho, i zub za zub, a da rane treba uzvratiti. A onome tko od odmazde odustane, bit e mu to od grijeha iskupljenje. Oni koji ne sude prema onom to je Allah objaviopravisunasilnici. XVII, 33: I ne ubijajte nikoga koga je Allah zabranio, osim kad pravda zahtjeva! A ako je netko, ni kriv ni duan, ubijen, onda njegovom nasljedniku dajemo vlast, ali neka ni on ne prekorauje granicu u ubijanju, ta njemu je dana vlast.

~115~

samJahve,Bogva. Pnz 19, 1621: Ako kakav krivi svjedok ustane protivkogaoptuujuigaza pobunu, onda obojica koji se parbe neka stupe pred Jahvu, pred sveenika i suce koji budu vrili slubu u to vrijeme. Neka suci provedu temeljitu istragu. Bude li se pokazalo da je svjedok laan i daje lano svjedoio protiv svoga brata, uinite mu onako kako je on kanio svome bratu. Drugie, kad o tome uju, pobojati se, te vie neeiniti takva zla u tvojoj sredini. Neka ti se oko ne saaljuje!ivotzaivot;oko za oko; zub za zub; ruka za ruku;nogazanogu; Izr 24,29: Ne reci: 'Kako je on meni uinio, takou i ja njemu; platit u tom ovjekupodjelunjegovu!' KORITENALITERATURA 1. Marinko Vidovi, Antiteze: Povijesni slijed ili lom (Mt 5,2148), u: Marijan Vugdelija (priredio), Govor na gori (Mt 57) Zbornik radova meunarodnog znanstvenog skupa Split(1213.prosinac2003),SlubaBoja,Split2004,str.61108; 2. Anto Popovi, Govor na gori u suvremenom idovstvu (Mt 5,1748), u: Marijan Vugdelija (priredio), Govor na gori (Mt 57) Zbornik radova meunarodnog znanstvenogskupaSplit(1213.prosinac2003),SlubaBoja,Split2004,str.319358; 4. Husein ozo, Smrtna kazna (kisas), u: Husein ozo, Kuran'ske studije Izabrana djela(KnjigaDruga),ElKalemFakultetislamskihnauka,Sarajevo2006,str.120122; 5.MuhammedAsad,PorukaKur'ana,ElKalem,Sarajevo2004;

~116~

EL LISVOMEBR RATUONO O T TOELI ISEBI I


Ahme edMuazHakki,Moralmuslimana, m Bookline, B Sar rajevo2004, ,itopoglavlj je:eli svom mebratuono otoeliseb bi,str.7377 7

11 Enes, Allah mu se smilo ovao, kae: Rekao je Poslanik: P 'Ne ee vjerovati sve dok ne n budesvomebra atuelioono otoelisebi.' 26 Muttefe ekunalejhi12 enikae: Uzvi

rnici su samo braa, zat to pomirite vaa dva brata i bojte se Allaha, da d bi vam se s Vjer milos stukazala.(El ( Hudurat t,10). Iz ovog se hadis sa razumije sljedee: J Jedan od ob baveznih ele emenata im mana jeste da d 127 ovje ekvolisvome ebratuvjern nikuonoto ovoliisebi.


126 127

Buh hari,Sahih:Iman/7,1/9;Mus slim,Sahih:Iman/17,h.71,1/67. 1 Da amiululumive elhikem,str.103.

~ ~117~

Ovosporedno s islamsko prav vilouvjetovanojeosnovnimpravilom m,tj.ovjek ktrabasvom me bratu ueljetidobr rokojeelisebi. s Postojidrugopreda anjeukojem msekae:

28 ...do oknepoelisvomebratu udobrokoje eelisebi.12 Dob bro je pojam m koji obuh hvata ibadet te, dozvoljene stvari ko oje se tiu svjetovnog i vjersk kog ivota. U ovo ne sp padaju zabra anjene stvari, zato to one o nisu dob bro niti imaj ju iega azajednikog gsnjime.129 ejh Ebu Amr b.Salah kae: Ovo moe biti teko i neizvodljivo, n , ali u biti nij je tako, jer je j znaenje e hadisa:neebitiisp pravanimannekogaodvassvedoksvomebratuuislamune n poel li ono to e eli sebi. Ostv varenje ovog ga deava se e kada poeli da se bratu dogodi on no tose edogaanje emu,ondakada k senjego ovudioneeumanjitinitiokrnjiti.Aovojelahk ko i blisko za zdrav vo srce, a teko t je za divlje srce, neka Allah h sauva na as i svu na u brau. u 130 Pria se da je Fudajl b. Ijad rekao r Sufjan n EsSevriju: Ako eli da d ljudi budu u kao ti, tad da 131 nisiAllahu A obavio odunostsa avjetovanja,atatekako oelidaon nibuduispod dtebe?


128 129

Nes sai,Sunen:Ima an/znaciimana a,8/115. Fet thulbari,1/57. . 130 Kom mentaretrdes setNevevijevih hhadisa,str.44, 4 45. 131 V.:HistorijaDama aska,14/247.

~ ~118~

ETIKAUJUDAIZMU
JohnCorrigan(idrugi),AComparativeIntroductiontoMonotheisticReligions,Prentice Hall1997,itounutarPARTV/CHAPTER13:EthicsinJudaism,str.278295; Prema zapadnoj filozofskoj tradiciji, koja potie iz klasine Grke i koju su razvili hrianski i islamski mislioci, etika se obino shvata kao sistematino filozofsko prouavanje prihvatljivih predmeta moralne vrijednosti.1 Filozofi postavljaju pitanje kako prepoznati ta je "dobro" i kako ivjeti tako da se djela uklapaju u poimanje dobrog?. Jevrejsku, pak, tradiciju, iji izraz nalazimo u hebrejskoj Bibliji i rabinskoj literaturi, karakterie potpun nedostatak ispitivanja pretpostavki kojima bi se trebao upravljati etiki sud. ee nailazimo na zbirke izreka koje autoritativno upravljaju odreenim djelima, koja definiu mudrima ili pak loima i nepromiljenima. Tako, na primjer, biblijska knjiga Poslovica 23:1921 daje sljedei savjet osobama sklonimhraniipiu: uj, sine moj, budi mudar; vodi svoj um ispravnim putem. Nemoj biti meu onima kojilouvinoilisedavemesom;jereispiutureiizjelicebitisiromani,aljenarenjeod odjeeiniprnje. Uporedimo to s prilino strogim prognozama zabiljeenim mnogo stoljea kasnije u minajskomtraktatuAvot3:1: Akavza ben Mahalel ree: Imaj na umu tri stvari i nee pasti u kande prestupa. Znaj odakle si doao, kuda ide i komee podnijeti raun. Odakle potie? Iz smrdljive kapljice.Kudaide?Namjestopunozemlje,crvailarvi.Komeepodnijetiraun?Kralju kraljevihkraljeva,svetomiblagoslovenom. Kako kae jedna fraza popularna meu srednjovijekovnim komentatorima Biblije: Korazumije,razumjee. U skladu s tim, da ste Jevreja odgojenog na biblijskim i talmudskim izvorima mogli pitati:tamisliteoosnovnimdobrimosobinamakojimabiovjektrebaoteiti?iliNa osnovuegastietedoodlukaotometajeispravno?,onbivamodgovorio:Dobroje upravljati se bojom voljom, koju otkriva Njegova Tora. Kad je rije o ispravnim djelima, vode nas halake odluke koje su donijeli nai mudraci. U istoriji jevrejske filozovije, prema tome, etika u zapadnom smislu prihvatana je tek povremeno kao intelektualni domen koji zahtijeva veu panju. Takve epizode su se gotovo uvijek deavale samo u sluajevima kad su Jevreji imali aktivnu intelektualnu komunikaciju s nejevrejskim svijetom.

~119~

Prvi primjer toga je helenski period. Jevreji koji su govorili grki imali su goruu potrebu da odbrane dignitet Tore u irem drutvu. Odreeni broj jevrejskih spisa iz tog vremena jasno pokuava da tumai zakone Tore kao alegorine izraze moralnih vrijednosti slavljenih u helenskom svijetu. Jevrejski filozof iz I stoljea Filon iz Aleksandrije tako poredi udne detalje biblijskog zakona poput zabrane odreenih namirnica ivotinjskog porijekla sa stvaranjem osobina cijenjenih meu Grcima, npr. dobrimmanirimailiizdrljivouisamokontrolom(Posebnizakoni,IV).Slinotome, u biblijskom zakonu osvete (oko za oko), on je vidio skrivenu aluziju na ulogu oka u pribliavanjuumaboanskomsaznanju(Posebnizakoni,III). Filonova razmiljanja, objavljena na grkom, imala su malo uticaja na hebrejsko aramejskutalmudskutradicijukojaedominiratiantikimisrednjovijekovnimrabinskim judaizmom. Srednjovijekovna islamska kulura, od X stoljea nadalje predstavlja okruenje u kojem su Jevreju odgojeni studijama Talmuda aktivno pokretali etika pitanja u vidu filozofskog idioma. Pri tome je uveliko korien arapski jezik, na koji su muslimanski intelektualci preveli antike grke klasike. Neki Jevreji, posebno u Iraku i paniji,gdjesuimalipristupsofisticiranojislamskojintelektualnozaostavtini,aktivnosu se bavili filozofskim razmiljanjima o prirodi dobrog karaktera i ispravnim ivotnim ciljevima. Mislioci poput Saadije ben Josepha (882 942, Irak, Knjiga vjerovanja i miljenja), Bahyje ibn Pakude iz XI stoljea (panija, Dunosti srca) i Mojsija Maimonidesa iz XII stoljea (Egipat, Vodi za zabrinute), napisali su opirne traktate u kojima su takva pitanja imala istaknuto mjesto. Njihova djela napisana na arapskom itana su na hebrejskom prijevodu i u doba kad je filozofija pala u opu nemilost meu Jevrejima, kada su je zamijenili Kabalom. Takve knjige su, meutim, inspirisale poboan nain ivota, a ne i dalja razmatranja filozofskog pitanja dobrog ivota. Do XV stoljea jevrejska filozofija je ula u orsokak, bar kad je rije o inkarnaciji u islamskom okruenju. Suvremenim ulaskom Jevreja u opi ivot evropske kulture tenja da se judaizam shvati kao evropska religija linog morala vratila je fokus na pitanja etike u filozofskom smislu. Tradicija njemakojevrejske etike misli poinje Jerusalimom (1770) Mojsija Mendelssohna, koji tvrdi da su najbitnije istine judaizma sadrane u univerzalnim kategorijamarazumaimorala.Tradicijakorienjaevropskeetikemisliu objanjavanju (i odbrani) judaizma nastavila se sve do pogroma Jevreja pod nacistikom Njemakom u XX stoljeu. Toj tradiciji pripadaju i takvi izuzetni mislioci kao to su Hermann Cohen (18421918),FranzRosenzweig(18861929)iMartinBuber(18781965),kojisubili uvjereni da su vrijednosti od najveeg znaaja za opstanak evropske kulture najjasnije izraeneujudaizmu. Zadatak tumaenja implicitnih etikih stavova jevrejske tradicije u XX je stoljeu prebaen i na ameriki kontinent. Mnogi visokoobrazovani mislioci iznijeli su pomna razmiljanja o jevrejskoj etici, no nijedan nije dostiga meunarodnu slavu Rosenzweiga, BuberailiCohena.Usuvremenojjevrejskogfilozofiji,francuskifilozofEmmanuelLevinas (1905 1996) smatra se istaknutim misliocem koji je u stanju baciti svjetlo na jevrejsku tradicijuizperspektiveevropskefilozofskeetike.

~120~

Tradicija etike misli fascinanatna je kao studija intelektualne istorije. Ovdeemo je, meutim, pomenuti samo uzgred. Razlog za to je injenica da su filozofska djela jevrejskih etiara, uz izuzetak Maimonidesa i Bahyje ibn Pakude, malo itana meu Jevrejima.Naime,takvivelikanikaotosuFilonizantikogsvijetaiBuberizsuvremenog ostavilisumnogoveitragmeuhrianskimintelektualcima.SvedoXIXstoljeaJevreji su traili savjet po pitanju vrijednosti od klasine rabinske tradicije, potpomognute stanovitima dobijenim iz Kabale.ak i u novije doba, oni radije trae odgovore u vezi s jevrejskim vrijednostima od suvremenih tumaa istorije jevrejskog naroda nego od filozofajudaizma. Uskladustim,naapanjauovom poglavljuveimjedijelomusmjerenananainna koji halake norme definiu jevrejska pitanja o najviim vrijednostima. U mnogim sluajevima halaki je put svaen kao duboki sukob u svrhu otjelovljenja vanih crta karaktera (hebr. middot). Nita rjee, halaka je misao sluila za definisanje moralnih obaveza jedne osobe prema drugima.ak i poto je veina Jevreja posljednjih stoljea napustila halaku kulturu, njen naglasak na linom karakteru i drutvenoj odgovornosti ostaje bitna odrednica jevrejsko identiteta. U posljednjem dijelu ovog poglavlja se stoga bavimo nainom na koji je uticajni suvremeni porket, reformski judaizam, tragao za nehalakimputemizraavanjajevrejskihvrijednosti. HALAHAINJEGOVANJEKARAKTERA Moralnodopunjavanjemukarcaiene Ubrzo po roenju djeteta u jevrejskoj porodici, dok je majka jo uvijek vezana za postelju, halaka tradicija, koju potuju suvremeni ortodoksni Jevreji i tradicionalisti, nalae ocu da odri manji ritual u sinagogi. Poto za govornicom proita ulomke iz Tore, on daje prilog sinagogi, a zauzvrat dobija kratku molitvu za zdravlje majke i djeteta. Rijei ove molitve govore mnogo o tome kako halaka tradicija vidi ciljeve kojima se Jevrejitrebajuposvetiti. Zamukodijeterecitujesesljedee: Neka onaj koji je blagoslovio nae pretke Avrama, Isaka i Jakova, blagoslovi i ovu porodilju (X, ker Ya), i njenog sina, roenog u povoljnom trenutku, jer je njen mu udijelioprilogunjenoima.Kaonagradazatajin,nekasedjetetovomocuimajciukae ast da ga uvedu u sveani sporazum Oca Avrama, i da ga podignu u ivot Tore, braka i dobrihdijela. Uporedito to s tekstom koji se recituje kad je u pitanju ensko dijete. Tekst je identiandoposljednjereenice,kojaglasi: Neka se u Izraelu dijete zove (A, ker Ba). Kao nagrada za ovaj in, neka je otac i majkapodignudobrakaidobrihdijela.

~121~

Modasteprimijetilitrirazlike.Prvo,enskodijetedobijaimetokomoveceremonije, muko ne. Drugo, od mukog se djeteta oekuje da ue u sveani sporazum Oca Avrama, koji se u molitvi za ensko dijete ne spominje. Najzad, od oba se pola oekuje da se vjenaju iine dobra djela, ali se samo od djeaka oekuje da vodi ivot Tore. Treba bar ukratko istraiti znaenje ovih razlika. Po halakoj tradiciji, djevojica dobija ime i postaje lanicom Izraela na ovoj ceremoniji jer je to jedina formalna ceremonija kojom postaje dio zajednice, to kod djeaka nije sluaj. Djeak, pak, postaje lanom Izraela osam dana po roenju, kad se obrezuje u skladu s obiajem koji je uveo Avram (Gen.17:914).Utomtrenutkuiondobijaime.Naaprvaprimjedbaje,dakle:djevojica postaje dijelom Izraela samim roenjem, te dobija ime gotovo odmah po roenju; djeak prolazi kroz period ekanja. On postaje dijelom Izraela samo putem hirurkog zahvatakojimuoznaipolniorganzacijeliivot. MoesereidaseJevrejkeraaju,aJevrejistvaraju.Topomaepriobjanjenjutree razlike koju smo uoili. Od oba djeteta se oekuje da se vjenaju,ine dobra djela i ive ivot u skladu s vrijednostima koje podrazumijeva sveani sporazum. No samo se od djeaka oekuje da se podigne u ivot Tore. Drugim rijeima, i mukarci i ene trebaju ivjeti u skladu s halakim sistemom, ali su samo mukarci predodreeni da se intelektualnobavenjimekrozstalnoprouavanje. IovdeseinidasuJevrejkepotpuneveporoenju.Jevrejisemorajustvaratiposlije roenja, fiziki kroz obrezivanje, moralno kroz prouavanje Tore. ivot mukarca se zapravo, kroz pubertet sve do trenutka enidbe, oblikuje u neprekidnom procesu pomou peata Tore. U pubertetu, kad poinje sazrijevati u seksualnom smislu, djeak prolazikrozritualijijeciljposveenjetenoveseksualneenergijeivotuTore.Kaobar mitzvah(onajkojimoraizvravatizapovjedi),trinaestogodinjakzvaninoulaziujavni ivot, uzitanje ulomaka iz Tore, praeno odobravanjem publike, i uee u razgovoru koji ima za cilj pokazivanje njegovog poznavanja rabinskog uenja. U trenutku kad postaje svjestan svoje seksualnosti, zajednica ga podsjea da se njegov identitet kao odrasleosobemoeispunitisamokrozvladanjeTorom. Poslijeviegodinauenja,djeakseproglaavaenikom.Njegovaseksualnaenergija, na koju u djetinjstvu utie obrezivanje, a koja se godinama koristi kao pokretaka snaga za prouavanje svete tradicije, sad se usmjerava ka svojoj pravoj namjeni, ponovnom stvaranju Izraela. Nevjesta mu se pridruuje pod svadbenim baldahinom, a zatim i u branoj postelji. Njena energija plodnosti, oblikovana po savjetima njene majke, kao i njegova, rafinirana kroz oevu disciplinu Tore, sad se spajaju da bi se popunio svijet. PrirodnaJevrejkaistvoreniJevrejstvarajusljedeinarataj. Vienje razlika i komplementarnosti mukarca i ene predstavlja bitnu taku halake tradicije i ima dubok uticaj na nain na koji se mukarci i ene u ovoj tradiciji vide kao moralna bia. Razlike seu mnogo dublje od podjele kunih poslova ili uloga u sinagogi. Kao prirodni Jevreji ene prihvataju najjednostavnije djelatnosti poput odgajanja djeteta ili odravanja kuanstva kaoinove kojima sveani sporazum daje veliki znaaj. Svoj moralni ivot stoga usavravaju kroz okolnosti koje ih ograniavaju na kulturnu

~122~

ulogu uvara ognjita. U toj ulozi one su u poziciji da steknu najcjenjeniju crtu kod Jevreja,strahopotovanjepredNebom(yitatshamayim). Mukarci, s druge strane, vide sami sebe kao borci protiv prirode. Strahopotovanje pred Nebom u njihovom sluaju ne moe se izraziti bavljenjem stvarima koje su prirodna karakteristika njihove drutvene uloge, tj. pukim zaraivanjem za ivot ili zadovoljenjem potreba kuanstva. Pored njegovanja karakternih crta poniznosti i uzdravanja od apetita (posebno seksualnog), strahopotovanje pred Nebom mukarcima namee svakodnevni raspored ritualnih aktivnosti molitve i prouavanje Torekrozkojestalnopokazujuvoljnopotinjavanjesporazumnimnormamahalahe. Drutvene posljedice ovih vienja mukarca i ene lako se primjeuju. Mada se od svih Jevreja oekuje da njeguju strahopotovanje pred Nebom kao stalnu crtu svog karaktera, mukarci imaju mnogo bolji pristup intelektualnoj tradiciji u kojoj se istrauje sadrina tog strahopotovanja, kao i drutvenom okruenju zajednicama uenih mukaraca u kojem ona predstavlja element ponaanja. ene potuju halake norme, a mukarci ih prouavaju, tumae i primjenjuju. Sadrina svetih knjiga je od djetinjstva mnogovreutkanaumukovienjesebeionogatosetrebapostati.Priznajuidaim jepotrebnoviedisciplinenegoenamadabipostalivrijedniJevreji,mukarcisutakoe sebi dodijelili vii status kao osobama koje su ovladale nekom tekom disciplinom. Paradoks, koji je bio nevidljiv u antikoj i srednjovijekovnoj jevrejskoj kulturu, ali je sve oiglednijimnogimsuvremenimJevrejima,ogledaseuinjenicidaprirodnojevrejstvo smijeta ene van veine definicija kompletnosti po kojima se ono dostie ovladavanjem sloenom tradicijom Tore. Iz tog razloga se veina razmiljanja o idealnim crtama karaktera i prirodi usavrenog ljudskog ivota u halakoj tradiciji fokusira na mukarce i izazove s kojima se oni sreu. Moralna borba Jevreja odnosi se na mukarca.Utomsvjetlu,kakveizazovenameeTora? 613zapovjediimoralniivot Talmudska tradicija koju postuju ortodoksni Jevreji i tradicionalisti tvrdi da Tora koju je primio Mojsije i koju su razradili rabinimudraci sadri tano 613 sporazumnih zapovjedi ili mitzvot (jednina: mitzvah). Ove mitzvot, u poreenju s kojima poznatih Deset zapovjedi (Exod. 20:114, Deut. 5:618) predstavljaju tek vrh ledenog brijega, ukljuuju 248 naredbi za izvravanje odreenih radnji (npr. potuj roditelje) i 365 zabrana (npr. ne ubij). Nastale na osnovu biblijke i rabinske tradicije, mitzvot sadre sveobuhvatne obaveze koje pokrivaju sve oblasti ivota. Nije mogue biti moralan unutar rabinskog sistema, a ne voditi ivot posveen ispunjenju svih zapovjedi potujui sve detalje definisane halakom tradicijom. Imati strahopotovanje pred Nebom znai bitishomermitzvot(uvarzapovjedi). Sveobuhvatnostzapovjedinajboljejeizraenauslikovitomobjanjenjuizvavilonskog Talmuda (Makkot 23b). 248 naredbi (mitzvot aseh) odgovara broju organa u tijelu, koji se svi moraju pokrenuti u boanskom sluenju. 365 zabrana (mitzvot lo ta'aseh)

~123~

odgovara danima u godini, u kojima sveti spisi pozivaju Jevreje da se uzdre od neposluha Stvorioeve volje. Znai, tijelo pronalazi savrenstvo samo kroz potovanje boanske volje, a svaki dan u godini predstavlja novu mogunost savrenog izraavanja tevolje. Rabinskatradicijajasnopriznajedajeulogatijelauispunjavanjumitzvotanepotpuna bez voljne, angaovane panje uma i osjeanja. Nemogue je osjetiti strahopotovanje pred Nebom bez bavljenja halakom disciplinom; aliak i potpun sklad s halahom nije strahopotovanje pred Nebom ako ne potie od unutranjeg osjeanja odanosti i potinjenosti Bogu. U talmudskoj literaturiesto se raspravlja o tome da li je ispunjenje neke zapovjedi bez odgovarajueg raspoloenja (kavanah, namjera) ispunjenje ili ne (npr.vavilonskiTalmud,Berakhot13b).Idealjeispunitisvakuzapovjeduzrazmiljanjeo njenomznaenjuusvjetluivotavoenogpredBogom. Meu srednjovijekovnim jevrejskim pravnicima ovo pitanje je uivalo veliku panju. Maimonides,naprimjer,vidiivotpunrazmiljanjaoispunjenjimazapovjedikaonajbolji oblik treninga moralnosti, cilj kojega je nesmetan kontemplativan odnos s Bogom. Sutina Tore, napisao je on u zvaninom halakom pismu jevrejskog zajednici u Jemenu, lei u dubljem znaenju njenih pozitivnih i negativnih pouka, od kojih svaka ima za cilj pomo na putu ka savrenstvu (Pismo za Jemen). Njegovo stanovite dobija na intenzitetu u jednom teorijskom spisu: Ako izvrava zapovjed samo udovima... bez razmiljanjabilooznaenjutoginabilooOnomeodkogajezapovjedpotekla,iliocilju tvogdjelovanja,nesmijepomislitidasipostigaocilj(Vodizazabrinute3:51). U srednjovjekovnoj kabalistikoj teologiji uloga uma u vrenju akcije tijela tumai se na dramatino razliit nain. Neki raniji kabalisti vjerovali su da Maimonidesov nalasak na intelektualnom znaenju zapovjedi moe voditi ka nemaru u njihovom izvravanju. Kabalistisutvrdilidasuzapovjediboanskiduhovniorgani,kojipotiuizsvijetasefirota, tedaodgovarajustvarnimorganimaljudskogtijela. Na taj nain je svih 613 zapovjedi povezano s tijelom, za koje se tvrdi da ima 248 udovai365 unutranjihorgana. SvemitzvotTore,tvrdiZohar,povezanesustijelom Kralja,nekesglavom,nekestorzom,nekesrukama,nekesnogama.Nijednanepostoji van tijela Kralja (Zohar 2:85b). Kad se svaki ud i svaki organovjekova tijela upotrebe uz odgovarajuu koncentraciju za svoju boanski stvorenu misiju, uzvieni organi svijetova boanskog sefirota dovode se u harmoniju, a blagoslov tee u svijet kao u danimaHrama.Sdrugestrane,kad udoviiorganinesluajusvojustvorenuprirodu,to je kao kad neko ini grijeh protiv tijela Kralja (ibid.), a gornji svijetovi padaju u haos: TekogrenicimakojikrerijeToreneznajuitaine!(ibid.). ivot ispunjen izvravanjem zapovjedi nosi ogromnu moralnu teinu. Ne samo da su posljedice neizvravanja potencijalno kataklizmine za svijet, kao prema kabalistikom stanovitu, ve uspjeh zahtijeva stalno samoprocjenjivanje i pozor. Postoji neprekidna opasnostodtonjenjauritualizovanosluenjebezunutranjesvjesnostikavanahkoja djela pretvara u izraz strahopotovanja pred Nebom. Zbog toga je istorija halakog

~124~

bogosluenja puna pokuaja da se ponovo probudi svijest o ivotu kao dubokoj borbi s vlastitimunutranjimstanjima.3 Disciplinekaraktera U klasinim rabinskim spisima, ova borba se vidi kao borba dvije sile koje se takmie za prevlast nad ljudskim srcem. Snaga dobra, yetzer hatov (dobar nagon), lei u sutini due i spontano naginje ka poslunosti i ljubavi prema bogu. No, uvijek se nadmee s yetzek hara (loim nagonom). U nekim periodima shvaen kao neutralna sila potrebna za stvaralake inove u civilizaciji (Bereshit Rabbah, 9:7), yetzer hara se ee smatra buntovnomsnagomkoja,ponekimmiljenjima(vavilonskiTalmud,Sanhedrin91b)ulazi u srce na roenju. Moralni ivot ljudskog bia prema tome predstavlja borbu kojom se dobroj strani pomae da pobijedi nad svojim loim pandanom. Ko je heroj? pita Mina. Onaj ko savlada svoj yetzer! (Avot 4:1). Ma takvog heroja, kao to se moe pretpostaviti, predstavlja prouavanje Tore. Ako je milosrdni stvorio yetzer hara, stvoriojeiTorukaocjepivo(vavilonskiTalmud,BabaBatra16a). Istorija pobonosti kod Jevreja u velikoj mjeri predstavlja istoriju pokuaja svladavanjaloegnagonauciljudostizanjasavreneposlunostiunutranjeispoljanje u slubi Bogu. Posebno u Srednjem vijeku, pod uticajem Kabale, mnogi Jevreji su voljno ivjeli ivotom u asketizmu veem od onog koji formalno propisuju Tora i halaka pravila.Ustajalisumnogoprijezore dabiprouavaliToruilirecitovalipsalme,tojebio uobiajeni metod potiskivanja izazovnih apetita za hranom, bogatstvom ili nezakonitim seksualnimodnosima.Mnogisuuizvjesnimperiodimapostili,potapaliseuledenuvodii obavljalidrugeradnjeosmiljeneradipotiskivanjasnagenagonazatjelesnimuitkom. Jedini ustupak fizikim potrebama pored uzimanja hrane odnosio se na polnu aktivnost. Jedna od 613 zapovjedi nareuje da se bude plodan i da se mnoi (Gen1:28). Zato suak i askete osjeale obavezu da se oene i ostvare normalne brane odnose. Izazov je bio posvetiti se takvim odnosima "radi neba", a ne zbog seksualnim apetita koristiti, dakle, jedan od organa iz sveanog sporazuma u svrhu koja ne izlazi van vodilja iz Tore. Pod kabalistikim uticajima, polni odnosi u braku, koji su (pretpostavljamo) lako mogli dobiti cilj vezan za zadovoljstvo, podvrgavani su transformiuoj (i trijenjeoj) snazi rituala. Zohar istie vee pred abat kao posebno pogodno vrijeme u koje brani odnosi omoguavaju partnerima da uestvuju u uzvienojmisterijitrenutkakadaseSuprugasjedinjujesKraljem(ZoharII:89a). Da bismo razumjeli narav ove uzviene misterije moramo se prisjetiti analize kabalistike teorije o boanskim emanacijama podjeljenim na polove, ili sefirota (IV poglavlje). Supruga i Kralj predstavljaju dva sefirota. Njihovi simboli po kabalistikoj filozofiji su Shekhinah (prisustvo) enski aspekt boanskog koji je u izgnanstvu od ostalih aspekata Boga i Tiferet (slava) muki element koji stalno pati za Shekhinah. Jedan od ciljeva Kabale je ponovno sjedinjenje Tifereta i Shekhinaha, poto povratak Shekhinaha iz metafizikog izgnanstva predstavlja uvod u povratak Izraela iz svog

~125~

istorijskog egzila. Fiziko spajanje mukarca i ene na zemlji u trenutku bojeg odmora od stvaranja zato predstavlja vie od seksa. Prema kabalistikim pogledima, ljudski Supruga i Kralj imitiraju slino spajanje enskih i mukih sila u Bogu i omoguavaju ga. Obini brani odnosi se tako pretvaraju u ritualni in koji anticipira spasenje zadnjeg abata.Semtoga,bakaotoljudskipolniinzarezultatimaroenjedjeteta,vjerujese da boansko sjedinjenje proizvodi due koje na roenju nastanjuju djecu (Zohar 1:257a)4. Ova tenja za pretvaranjem strasti u priliku za boansku slubu, inspirisana Kabalom, nastavlja da se iri i u najtradicionalnijim jevrejskim zajednicama do dananjih dana. Pored hasidizma, koji mnogi vide kao pokret moralne regeneracije, istonoevropski judaizam XIX stoljea izrodio je i vaan pokret koji se naziva Musar. Mada ta hebrejska rije obino znai moralna poduka, u ovom kontekstu bi prijevod vjerovatno trebao glasiti moralna samokontrola. Musarska tradicija preivljava u mnogim dananjim ortodoksnim sredinama, u kojima se spisi musarske kole i dalje tampaju, izuavaju i tumae. Institucionalni centar musarskog pokreta ine specijalne kole (yeshivot, jednina yeshivah) za mladie, koje je osnovao litvanski mudrac, rabin Israel Salanter (1810 1883) kao alternativu hasidizmu. Pored konvencionalnih studija Talmuda i Kabale, musarskikolskiprogramfokusirao seinaklasineetiketraktateizperaMaimonidesa, Bahyje ibn Pakude i drugih rabinskih autoriteta. Mjerei svoje strahopotovanje pred Nebom pomou izuzetnih standarda, uenici su njegovali krajnju sumnjiavost prema svimpretenzijamanamoralnuvrlinu. Salanter, koji je bio paljiv istraiva tajnih motivacija uma, smatrao je da samozavaravanje predstavlja snanu prepreku za svijest o vlastitoj unutranjoj motivaciji. Zato su musarska predavanja, koja su drali posebni uitelji, osmiljena tako dajaajusaznanjedadostignuauuenjuibogosluenjumogunesvjesnodasepretvore u zamke osjeaja veliine i samozadovoljstva. Drugim rijeima, upravo oruje za borbu protiv loeg nagona, moe da se upotrijebi za njegovo njegovanje. Zato je teshuvah (pokajniko okretanje Bogu), visoko cijenjena tokom cijele istorije rabinskog judaizma, njegovana kao cilj svekolikog uenja i upranjavanja mitzvota. ivot pun pokajnike teshuveiintenzivnosamoispitivanjepostalisucentarivota umusarskojyeshiviiusvim zajednicamapoduticajemovogpokreta. HALAHAIDRUTVENIPOREDAK Pravdaidobroinstvo Intenzivno samoispitivanje koje su ohrabrivale rabinske ideje o moralnoj borbi odgovara isto tako velikoj brizi za moralno stanje drutva kao cjeline. Tu brigu izraava ve Mina (Yoma 8:9) kroz opu podjelu zapovjedi na one koje se tiu osobnih odnosa s Bogom (tj. mitzvot bain adam l'makom) i one koje se tiu odnosa pojedinca s drugima

~126~

(mitzvot bain adam l'khavero). Krenja ovih drugih smatraju se tako tekim da se pojedinacmoraiskupitizanjihprijeiskupljenjazastvarnegrijeheprotivBoga.Pojedinac mora da se iskupi onome o koga se ogrijeio da bi uope dobio milost i razrjeenje od Boga. Judaizam, koji se pojavio u hijerarhijskim drutvima antikog bliskog istoka i koji je cvjetao u otro podjeljenim hrianskim i islamskim drutvima, stvorio je sliku pravde (mishpat ili tzedek) kao drutvene ravnotee. To jest, pravda je stanje stvari po kome svaki drutveni sloj ispunjava obaveze prema nadreenima i odgovornosti prema podreenima. U Tori i prorokim spisima hebrejske biblije, drutvena pravda se rutinski definiekaosituacijaukojojmoniudrutvutiteslabenaprimjersiromane,udovice isiroad.Slinotome,pravdajezadovoljenakadgodnejaki(robovi,djecaiene)sluaju one kojima je povjerena briga o njima (vlasnici, roditelji i muevi). Takve hijerarhijske ideje o pravdi su, naravno, razliite od egalitarskih ideala koji podravaju politike i drutvene revolucije sekularne moderne ere. Vidjeli smo u X poglavlju da je veina oblika modernog judaizma prigrlila ideale ravnopravnosti, posebno kad je rije o enama. Ipak, radi se o skoranjim inovacijama koje ne treba traiti u klasinim izrazima judaizma. U svjetlu ovog vienja pravde ne iznenauje to to halaka tradicija propisuje najvaniji zadatak voa zajednice kao odravanje dobrih odnosa s neravnopravnim grupama.Potojevrejeskezajednicenisuimaledravnustrukturuskorodvamilenijuma, halaka tradicija usmjerava vei dio panje na upravljaku ulogu rabinskog mudraca kao sudije i medijatora u parnicama. Dobar dio graanskog prava u Mini i Talmudima, u skladu s tim, bavi se definisanjem prava i privilegija pojedinanih drutvenih grupa. Srednjovjekovnahalakatradicijagradilajeisistematinoirilaovestarijetemelje. Podruje branog prava prua interesantan niz primjera. Najsveobuhvatniji tretman braka kao zakonske veze nalazimo u dijelovima Porodinog zakona (Even HaEzer) i Graanskog zakona (Khoshen Mishpat) velikog halakog zakonika iz XVI stoljea Shulkhan Arukha rabina Josepha Karoa. On sagledava brak s dva stanovita. S jedne strane,kaotosmovidjeli,brakjesredstvoposveivanjaseksualnosti,upotrebeenergije prokreacije u legitimne svrhe. S druge strane, brak predstavlja ekonomsku vezu izmeu familije nevjeste i familije mladoenje. Oba aspekta ove veze imaju jasne implikacije na pravaiobavezemuaiene. U bavljenju enom kao polnim biem Shulkhan Arukh vidi enu kao muevljevu imovinu,posveenusamonjemu. Njegovazakonskaobavezapremanjojje,dakle,dajoj prua redovno seksualno zadovoljstvo u skladu sa svojim sposobnostima i njenim potrebama (Even HaEzer 76:15). Kao posljedica njegovih obaveza, njoj je zabranjeno da se uputa u seksualne odnose s drugim mukarcem. Ukoliko to uini, mu ima neupitno pravo na razvod (ibid. 11:1), jer je naruila njegova prava dajui drugome ono topripadanjemu.Kadserazvede,enisevraaseksualnostkaonjenaimovina.Ukoliko se upusti u seksualnu vezu s mukarcem, tajin moda se moe opisati kao opscen, ali ne i kao nepravedan ili ilegalan (vavilonski Talmud, Yevamot 51b). Ona moe zbog tog imatiproblemsBogom,alineisasudom.

~127~

Mada reproduktivna mo ene pripada njenom muu, njena ekonomska mo ima suptilniji tretman. Mu je u obavezi da eni prui potpunu ekonomsku pomo (Even Ha Ezer69:2).Meutim,imovinakojuonauneseubrakostajenjegausluajurazvoda(ibid. 66:11). Isto tako, pravo njenog mua na korist od njene imovine ili od njene zarade tokombrakaogranienoje.Onmoeimatikoristijedinoakojeupotpunostiizdrava,iu onoj mjeri u kojoj ona sama ima koristi, bez obzira kako on upotrebljava njenu zaradu (ibid. 69:4). Tako, na primjer, on ne moe upotrebiti njenu imovinu ili zaradu za namirivanjevlastitihdugova(KhoshenMishpat97:26). Ukratko, kao polno bie posveeno mukarcu, ena postaje njegov posjed i duguje mu odreeni standard pravde. No kao ekonomskom biu, pravni sistem joj dajemnogo veu autonomiju. Dok je vlasnik njene seksualnosti njen mu, kad je rije o ekonomskoj proizvodnji ona je nezavisna, partner u zajednikom poduhvatu. Pravda izmeumuaienestogazavisiodtogakolikosuupitanjureproduktivneiliproduktivne moi.6 Idejaodrutvukaospojurazliitihklasaljudisrazliitimpravimailiobavezamajedne u odnosu na drugu upravlja jednom od najvanijih institucija halake tradicije. Radi se o instituciji tzedeke. Mada se obino prevodi kao dobroinstvo, ova rije ima iru konotaciju u rabinskom judaizmu. Rije potie od rijei tzedek pravda. Tzedekah zato ne znai milostinja, koja podrazumijeva davanje poklona i humanitarne gestove dobrostojeih prema sirotinji. Vie se radi o dijelu itave mree obaveza koja vezuje dobrostojee i siromane u jedinstvenu zajednicu. Drugim rijeima, bogati plaaju za svojeprivilegijeizvravajuipravdutzedekupremasiromanima;onitimepriznajuda ih neravnopravna raspodjela bogatstva, ba zato to predstavlja dio boanskog plana, ini obaveznima da siromane smatraju svojom drutvenom odgovornou. Prema zakonima Shulkhan Arukha koji obrauju bogobojaljivo izvravanje zapovjedi (Yoreh De'ah 247:1), nedavanje tzedeke naruava drutveni poredak kao ubistvo, jer ivot siromanogmoezavisitiodnje. Isti princip se primjenjuje i na one koji dobijaju tzedeku, poto su i oni duni da je daju onima koji su u jo loijoj situaciji (ibid. 248:1). Obaveza se odnosi na cijelu zajednicu, a svaki pojedinac mora da da u skladu s vlastitim mogunostima. Svaka sinagoga ima kutiju za skupljanje priloga. Pored toga, obiaj je da se tzedakah nudi prije praznika, vjenanja, godinjica smrti voljenih i, kao to smo ve vidjeli, po roenju djeteta. Prilog se koristi za opremanje cijelog niza institucija koje pruaju usluge nemonima: kola, bolnica, javnih kuhinja, pa ak i za obezbjeivanje miraza za siromanenevjeste. JEVREJSKODRUTVOINEJEVREJSKODRUTVO Halake teorije o socijalnoj pravdi formirane su dugim iskustvom harmonizovanja suprotstavljenih zahtjeva grupa i pojedinaca unutar jevrejskog drutva. U isto tako dugom iskustvu s nejevrejskim drutvima ukratko opisanom u XIX poglavlju stvoreni

~128~

su halaki pogledi na iri drutveni svijet u kome su Jevreji ivjeli. Bar od hristijanizacije Rimskog carstva Jevreji su se obino vidjeli iesto s dobrim razlogom kao rtve tog ireg svijeta. Halake ideje o pravdi, u skladu s tim, prestajale su na granicama jevrejske zajednice. Sjetiete se da su agresivne carevine hrianstva, a kasnije i islama, personifikovane biblijskim antiherojima, Esauom, odnosno Imaelom. Neprijateljstvo ovih monoteistikih tradicija prema Izraelu tumaeno je mitolokim terminima. One su bile potomci brae iz prastarih vremena, koji su izgubili boju ljubav prema Izraelovom porodu, Jakovu i Isaku, to kod njih izaziva beskrajnu ljubomoru. Ta ljubomora je, meutim,sluilabojojsvrsiienjuprognanogIzraelaodsopstveneneposlunosti. U skladu s tim, halaka tradicija razvila se na nain koji to je vie mogue sprijeava sve ekonomske i drutvene transakcije izmeu Jevreja i nejevreja, sem onih najosnovnijih. Odnosi meu Jevrejima kojima su upravljali pravda i dobroinstvo nisu se primjenjivali na nejevreje, mada su kao stvar sigurnosti u ime mira mogli biti proirivani na neformalnoj osnovi (vavilonski Talmud, Gittin 61a). U neprijateljskom okruenju, jevrejske zajednice su odravale samo neophodne ekonomske i drutvene odnose s okolnim drutvima. Ipak, u periodima relativne tolerantnosti, kao npr. u kalifatuKordobaupanijiuXiXIstoljeu,halakanormasegregacijeestojebilakrena u praksi, to je dovodilo do slobodne interakcije izmeu Jevreja i nejevreja na raznim drutvenimnivoima. U svakom sluaju, u periodima prije moderne ere, halaka tradicija je jevrejsko drutvo i nejevrejska drutva vidjela kao sutinski razdvojene cjeline. Suvremena situacija je sloenija, poto veliki dijelovi jevrejskog naroda ive van dohvata rabinske pravne vlasti. Jasno je, meutim, da su u sluajevima kad su se Jevreji osjeali dobrodolima u irem drutvu, kao npr. u Americi u XX stoljeu, jevrejski obiaju su dozvoljavali, i ak ohrabrivali, primjenu standarda pravednosti koji su vladali unutar zajednice,ivannje. Vaan primjer za to je ovjekoljublje amerikih Jevreja pri pruanju podrke drutvenim i kulturnim ustanovama, poput bolnica, univerziteta i grupa za zatitu graanskihprava,kojekoristedrutvuucjelini. U svjetlu bremenite istorije Jevreja meu hrianima i muslimanima, jedna vana injenica bi trebala predstavljati iznenaenje. Ono to halaka tradicija uzima sa skepsom u okviru ljudskih odnosa pravda izmeu Jevreja i nejevreja prihvata se na razliitom nivou, pravda izmeu nejevreja i Izraelovog Boga. Rabinska misao prepoznaje kategoriju Noinih zakona, sedam zapovjedi koje je dobio predizraelski junak prie o Potopu. Meu njima su i zabrana idolatrije i ubistva, zahtjev za osnivanjem sudova i ostala pravila osnovnog morala. Ne traite ove zakone u Knjizi postanja, jer se tamo ne spominju. Smiljeni u potpunosti unutar postbiblijske i rabinske tradicije (npr. vavilonski Talmud, Sanhedrin 56ab), oni predstavljaju uslove sporazumnog odnosa izmeu Boga i svih nejevreja, paralelne s 613 zapovjedi sa Sinaja. Svaki nejevrejin koji potuje Noine zakone smatra se ispravnim i prema tome potpuno kvalifikovanim da s Izraelom slavi mesijanski spas istorije u dolazeem svijetu (ibid. 105a). Na kraju vremena,

~129~

ovosvjetska barijera izmeu Izraela i naroda prevazilazi se u pravednom svijetu kojie donijetibojimesija.7 JEVREJSKAANGAOVANJAVANOKVIRAHALAHE U ovoj taki nae studije o judaizmu ve moete predvidjeti da ono to je istina za predmoderni judaizam rijetko se moe primijeniti na judaizam modernog doba. injenica je da je halaki sistem, koji je vie od 1500 godina oblikovao osobni moral i drutvenu viziju u judaizmu danas ivotno iskustvo tek aice Jevreja. Ako elimo razumjeti karakter moralnog ivota suvremenih Jevreja, ne moemo se ograniiti na tradicijukojudanasnjegujeteknekolicina. Zatoe nam biti korisno vratiti se jo jednom na visokouticajni modernistiki pokret, reformski judaizam. Njegovi neformalni korijeni seu u 1810te i 1820te u Njemakoj,a velikom brzinom je stekao popularnost u srednjoj i zapadnoj Evropi. Do 1840tih i 1850 tih ve se proirio i na Sjevernu Ameriku dolaskom jevrejskih doseljenika iz Njemake. Tamo je dominirao vjerskim ivotom lokalnih Jevreja i u XX stoljeu. U prethodnim poglavljima opisali smo ope istorijsko okruenje emancipacije Jevreja, u okviru koje se reformski pokret trudio predstaviti judaizam kao etiku vjeru dobrih graana. Sjetiete se i niza promjena u obredu u sinagogi i kunim ritualima, iji je uzrok bio tenja za dostizanjemintegracijeJevrejauevropskodrutvo.Ovdenaszanimajunaininakojesu reformisti definisali etiku i drutvenu viziju Jevreja koji su eljeli biti i dobri graani i dobri Jevreji. Nasljednici vijekovne tradicije koja je osobni ivot vidjela kao vjenu borbu da se slui Bogu svom svojom voljom i snagom, reformisti su bez problema proguralitezudaseetikanalaziusrijudaizma.Njihovglavniizazovbiojeobjasnitikako jevrejski moral moe opstati bez ogranienja halahe. Reformski Jevreji, razmiljajui o potpunom ukljuenju Jevreja u ivot suvremenih drava, vidjeli su halaki sistem kao prastaru i prevazienu prepreku. Pitanje je bilo kako ga zamijeniti a da se ne izgube etike vrijednosti koje je podravao. Najistaknutije rane voe reforme, kao to je sjajni rabiniteologAbrahamGeiger(18101874),tvrdilisudabitjudaizmanemoeleati u prastarim zakonima. U propovjedima i spisima Geiger je insistirao da su ritualne zapovjedi pisane Tore i razne halake norme usmjene Tore istorijski uslovljene forme. One su izraavale jevrejsku duhovnost u odreenom istorijskom trenutku, ali ne mogu definisati njenu sr za sva vremena. Izraz etike sri judaizma zahtijeva stalnu modifikacijuistorijskihformi. Geiger i reformski pokret poslije njega otkrili su sr judaizma u ideji o jednom univerzalnom Bogu koji je ujedinio ovjeanstvo u njegovoj slubi kroz naglasak na univerzalnomzakonumorala.Jevrejisupremaovomvienjubiliprvinarodkojijeotkrio tako etikog Boga, iako su hrianstvo i islam kasnije pozajmili tu ideju i proirili je izvan granica jevrejske zajednice. Poto je istorija Jevreja obiljeena progonom zatitila narod odkvareeguticajazemaljskevlasti,onisuostalinajistijinosiocietikogmonoteizma u istoriji. Njihov zadatak u budunosti bio je nastaviti sa svjedoenjem i dovesti ga do istorijskogispunjenja.

~130~

Nijedna ranija forma u judaizmu, meutim biblijska ili neka druga nije u potpunosti i za sva vremena izraavala sutinu etikog monoteizma. Dok su biblijskih Deset zapovjedi i uenja hebrejskih proroka sluili kao glavna inspiracija, detalji su se razvijali kroz istoriju, na osnovu ivotnog iskustva ljudi. Rabinska halaha je jedan takav istorijski izraz Mojsijevih i prorokih vrijednosti. Budui da se pojavila tokom stoljea proganjanja i predrasuda, ona je ouvala etiki monoteizam kao zatitu za Jevreje, stvarajui vrste barijere izmeu njih i neprijateljskog okruenja. U trenutku emancipacije Jevreja, istorijska forma halakog separatizma pokazala se kao prepreka premasljedeojevolutivnojfazijevrejskogetikogizraza.Zatosepojavilanovaforma. Ona predstavlja spajanje jevrejskog etikog monoteizma i humanistikog liberalizma suvremene Evrope. Duh univerzalne ljudske solidarnosti, koji je gajio evropski politiki liberalizam, shvaen je tako kao sekularni izraz prvobitne vjerske sri judaizma. Voe reformacije vjerovale su da je dolo vrijeme da se Jevreji pridrue ovjeanstvu u stvaranju pravednog poretka i obogate liberalne vizije ovjeanstva svojom monoteistikomvjerom.Borbazauniverzalnupravdupredstavljaodgovorreformistana pitanje ta bi moglo zamijeniti halaku disciplinu kao oblik jevrejskog moralnog izraza. Uzdravanje od svinjetine ili od rada na abat sad se inilo kao ritual bez svrhe i bez ikakve poune moralneporuke. Takvi rituali su od Jevreja sakrivali univerzalistiku sr Tore i sprijeavali nejevreje da u judaizmu vide prvobitni izraz vlastitih najviih vrijednosti. U skladu s tim, rabinske voe reformskog pokreta pokuavali su u pastvi njegovati osjeaj misije otjelovljenja jevrejskog univerzalizma u cijelom svijetu. Na primjer, Geiger je u svojim uticajnim predavanjima pod nazivom Judaizam i njegova istorija govorio o jevrejskom geniju za religiju, koji je Jevrejima omoguio da jasnije uoe bliski odnosi izmeu duhaovjeka i Univerzalnog duha... i intenzivnije spoznaju duboki etiki kvalitet ovjeka.TojebiopoklonkojisuJevrejimogliponuditisvijetu.9 U svjetlu takvog univerzalizma, tradicionalni pojmovi pravednosti i tzedake ubrzo su izgubili etnocentrini fokus rabinske kulture. Jevreji su ohrabrivani da tumae ideju pravednosti egalitarskim politikim i drutvenim terminima. Pod uticajem reforme, jevrejskipolitikiaktivistisuestovidjeliborbuprotivantisemitizmakaodioire,vanije borbe protiv drutvenih nepravdi uope. Jevreji reformisti prestali su svoje shvatanje pojma dobroinstva ograniavati na jevrejsko drutvo i proirili ga na ire drutvo. Jevrejski ovjekoljupci su umjesto izdvajanja novca za odreene potrebe jevrejske zajednice poeli davati velike sume drutvenim ili kulturnim institucijama cijelog drutva. Ako je novo liberalno doba u Evropi predstavljalo toliko oekivanu mesijansku eru univerzalne humanitarne solidarnosti, Jevreji reformisti su rado preuzeli na sebe uloguglavnihnosiocadobrevijesti. Mesijanska era, naravno, nije nastupila kako je oekivano. Stoljee poslije poetaka reformskog pokreta, njemako drutvo je oieno rasnom isljuivou nacistike partije. Detalji o tome oekuju nas u XIX poglavlju. Kao posljedica toga, jevrejska vjera u univerzalnost evropskih vrijednosti rasplinula se dok su milioni mukaraca, ena i djece

~131~

ubijani i spaljivani u nacistikim logorima smrti, esto uz aktivnu ili pasivnu pomo evropskih hriana. Zbog onog to je u jevrejskom kolektivnom sjeanju ostalo zabiljeeno kao holokaust, malo je reformista koji bi i danas iskazali nadu da ivimo u doba spasenja. Mnogi se slau da je sigurnost cijelog naroda danas upitna,ak i kad se okolnosti smatraju dobrim. Ipak, fundamentalno uvjerenje reformskog judaizma nije uzdrmano: vjera da je sr judaizma vizija pravednog drutva za cijeloovjeanstvo. Biti reformistaznaiboritiseuzostaleljudesmoralnomvizijomzanjenoostvarenje.10 '''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''' Istorijaritualapuberteta Po talmudskom zakonu djevojica je pravno odgovorna za svoja djela kad napuni 12 godina, a djeak sa 13. Pubertet se smatra biolokih dogaajem koji oznaava prelazak djeteta u odraslu osobu po zakonu. Jedan dio zakonskog statusa odrasle osobe predstavljaobavezapojedincadaispunistavkesveanogugovorasaSinaja. Najstariji dokazi da postoji ritual koji pravi ovu promjenu potie iz Srednjeg vijeka, kad se pominje obred tokom kojeg se bar mitzvah (onaj koji ima obavezu da izvrava zapovjedi) fomalno poziva na Toru i ubraja u deset lanova molitvenog kvoruma. U Srednjem vijeku i na poetku modernog doba ovaj obred je, naravno, bio namjenjen iskljuivo mukarcima, poto ene nisu pozivane da javno itaju ulomke iz Tore. Ovi rituali, koji se do danas odravaju u svim jevrejskim zajednicama, razlikuju se u skladu s konkretnim vrijednostima potovanim u reformskom, konzervativnom, rekonstukcionistikom,odnosnoortodoksnompokretu. Od 20tih godina XX stoljea, reformska, konzervativna i rekonstucionistika kongregacija pozivaju i djevojice da uestvuju u slinom obredu. Tako je bat mitzvah (erka koja ima obavezu da izvrava zapovjedi) postao isto toliko uobiajen obred meu devojicama koliko je bar mitzvah meu djeacima. Posljednjih decenija obredu bat mitzvah daje se novi moment u ovim zajednicama. Zrele ene kojima u adolescentskom uzrastu nije pruena prilika da prou kroz formalni obred ulaska u odraslo doba, danas zavravaju kurs jevrejskih studija prije vlastitog obreda. Poto se pozivaju na Toru petkom naveer ili subotom ujutro, one s ponosom izjavljuju da su najzad odrasle po Tori. akimeuortodoksnimJevrejima,kojisejo dreiskljuivanjaenaizjavnogitanja Tore, bat mitzvah postaje vaan obred. Potujui halake zabrane, ortodoksna proslava batmitzvahobinopredstavljaskupdjevojakaienanakojemslavljenicaprikazujesvoje umjee Tore tako to dri uen govor o tumaenju biblijskih ulomaka koji odgovaraju njenomroendanu.

~132~

Borbasyetzerom Talmud priznaje da je borba s loim nagonom otra i dae pojedinac trpjeti i poraze. ta se radi kad je nekom nemogue oduprijeti se? Kako objanjava sljedei ulomak iz traktataHagigah16a,trebagrijeititakodatoneizazovejavnuuvreduBoga: I ree Said rabin Ilai stariji: Ako osoba uvidi da je nagon savladava nek ode negdje gdje je ne poznaju, nek se obue u crno, i nek uini kako mu strasti kazuju. No nek ne oskvrneimeNebajavno!5 Navodno, uvijek se grijehovi mogu okajati. No, ako se Tora oskvrne pred oima javnosti, sjeanje na to ostaje bez obzira na eventualno javno pokajanje. Zbog toga je javnooskvrnjenjeToreteigrijehodsamoginanakojijepojedinacnatjera. OsamnivoatzedakepremaShulkhanArukhu Maimonides je bio prvi pravnik koji je osmislio skalu za procjenu odreenih vrsta tzedake. Taj dio njegove Mine Tore reprodukovao je rabin Jacob b. Asher u zakoniku Arba Turim (etiri stuba) iz XIV stoljea. Najzad, ubaen je u Shulkhan Arukh (Yoreh De'ah249:613)rabinaJosephaCaroa: Ima 8 nivoa tzedake, jedan vei od drugog. Najvii nivo, iznad kojeg nema drugog, je da se osnai ruka Jevreja koji je pao, tako to e mu se dati dar, zajam, ili se postati njegovimpartnerom,ilimusenaiposla.Takoseonjaaiininezavisnimoddrugih... Ispodovogjenivonakojemsedajesiromahuadaseneznakomesedaje,kaoidaon neznakomudaje.Slinotomejekadnekodaprilogufondzatzedaku... Ispod ovog je nivo na kojem siromah zna ko mu je udijelio, ali davalac ne zna ko je primionjegovdar.Primjersumudracikojizamotajunovieurubacpagabaceizasebe. Natajnainimsiromasimogupriiiuzetibezstida... Ispodovogjekadsedaprijenegotonekotrai. Ispodovogjekadsedanekomeonotojetraio. Ispodovogjekadsedamanjenegotojetraio,aliuzpotovanje. Ispodovogjekadsedajeuzkiseoizrazlica.

~133~

ETIKAUHRIANSTVU
JohnCorrigan(idrugi),AComparativeIntroductiontoMonotheisticReligions,Prentice Hall1997,itounutarPARTV/CHAPTER14:EthicsinChristianity,str.296322; udne se stvari mogu desiti na amerikoj televiziji. Recimo, jednom je jedan jevrejski komiarispriaosljedeivicunonomprogramu: Jedan ovjek umre i odlazi kod svetog Petra na istinu. Sveti Petar ga upita: Zato misli da bi trebao ui u raj?ovjek odgovori: Prole sedmice sam odrpancu dao dva dolara. Je li to sve?, pita sveti Petar, Zar je to sve dobro to si uinio? Kad razmislim, nastaviovjek, i prolog sam mjeseca dao dva dolara jednoj starici. Sveti Petar napusti svoje mjesto na vratima raja da bise konsultovao s Bogom. ekaj ovde, reeovjeku. Da ga pustimo unutra?, upita Boga; a Bog mu odgovori: Vrati tom tipu njegovaetiridolarairecimudaidekvragu. Ispriati takav vic znai pretpostaviti da je vei dio publike upoznat s jednom od glavnihkarakteristikahrianstva:sinjenicomdasetareligijazanimaizaortopraksu (ispravnoponaanje)izaortodoksiju(ispravnuvjeru). STRUKTURAHRIANSKEETIKE Hrianisvihvjeroispovjestidugosuvjerovalidasudobravjeraidobraetikajednote isto. Kad ga upitaju Koja je najvea zapovjed u Jevanelju po Mateju, Isus odgovara: Voli svog Gospoda Boga cijelim srcem, cijelom duom i cijelim umom... I voli blinjeg svog kao sebe samog. (Matej 22:3640). Slino tome, Poslanica Jakovljeva upozorava da vjera ista i bez mane pred Bogom jest ova: obilaziti sirote i udovice u njihovim nevoljama, i drati sebe nepoganjena od svijeta. (Jakov 1:27, 2:17). Jevanelje po Mateju naglaava ovu vrstu povezanost dijela i spasenja, navodei da e nagrada i kaznaoznaitinastupanjeNebeskogcarstva: Kad sin ovjeji doe u svojoj slavi, i svi aneli s njim, sjee na svoj velianstveni prijesto. Pred njime se skupiti narodi zemaljski, a one odvajati jedne od drugih kao topastirodvajaoviceodkoza,teeuzetioviceulijevu,akozeudesnuruku. Carstvo oekuje samo ovice, one koji su hranili sirotinju, davali ruho nagima, doekivalistrance,pojiliedne,posjeivalibolesneizatoene.Onikojitonisuiniliue uasnerijei,udaljise,prokletnie,uvjenuvatrustvorenuzavragainjegoveanele... i onie otii u vjenu kaznu, a pravedni u vjeni ivot. Drugim rijeima, nemoralnie bitiposlaniupakao.

~134~

Oxford English Dictionary definie etiku kao nauku o moralu; naunu disciplinu koja se bavi principima ljudske dunosti. Grka rije ethike od koje potie i bosanska, ima korijen u rijei ethos, karakter. Dakle, ethos i etika su povezani. Kako ethos oznaava pravu prirodu neega, tako etika oznaava karakteristike ljudskog ponaanja. Isus, osniva hrianstva, govori o nedjeljivosti karaktera i ponaanja kad upozorava svojeuenike: uvajte se lanijeh proroka, koji dolaze k vama u odijelu ovijemu, a unutra su vuci grabljivi. Po rodovima njihovijem poznaete ih. Eda li se bere s trnja groe, ili s ika smokve? tako svako drvo dobro plodove dobre raa, a zlo drvo plodove zle raa. (Matej 7:1517) Hrianskaetikadaklepredstavljavieodvrijednostiilipoukailivodiljazaponaanje; onapredstavljaethos,karakter,hrianstva. No, u svjetlu injenice da sve zajednice ak i formalno ateistika drutva imaju etikapravila,tatoinihrianskuetikureligijskom?Kaoprvo,hrianivjerujudaimje pravila ponaanja otkrio Bog kroz svoje utjelovljenje u liku Isusa Hrista. Pored toga, hrianska je etika zasnovana na premisama da najvia srea lei u potovanju bojih pravila ponaanja i da su ta pravila zasnovana na ljubavi. Mnoge hrianske knjige sa savjetima jo od vremena Oeva nalau da sva ljudska djela moraju odraavati svrhu ljudskogpostojanja.Baltimorskikatehizam,kojikoristesjevernoamerikikatolicipoinje pitanjem koje je ujedno i jednostavno i duboko: Zato me je Bog stvorio? Odgovor je saet:StvoriomejedabihGaupoznaoivolio. Poznavanje Boga koje obeava hrianstvo obino je vie od puke spoznaje, jer njegovoobeanjespasenjazavisiodpridravanjaodreeneetike.JevaneljapoMateju, MarkuiLukigovoreojednombogatommladiu,kojijeupitaoIsusa:Gospodaru,tami jeiniti da bih nasljedio vjeiti ivot? Isus ga provocira dajui mu suvie krt odgovor: Potuj zapovjedi. Mladi ga onda upita: Koje?, pokuavajui da dobije odgovor na pitanje koje su najvanije, a Isus odgovara: Ne ubij, ne ini preljube, ne kradi, ne svjedoi lano, potuj oca i majku i voli blinjeg svog kao sebe samog. Traei potvrdu, mladi nastavlja da ispituje Isusa: Tako sam iinio; ta mi jo nedostaje? Isus mu kao posljednji odgovor daje otru naredbu: Ako hoe biti savren, prodaj sve to posjeduje, a novac daj sirotinji, pa e te ekati blago na nebu, i doi pa mi budi sljedbenik.(Matej19:16,Marko10:17,Luka18:18). Pravila koja ovde Isus pominje potiu iz Deset zapovjedi, zakona koji je Bog otkrio Mojsiju. Ali u ovom kljunom ulomku Isus otkriva jo jednu dimenziju Zakona, dimenziju ljubavi i samoodricanja. Nije dovoljno potovati Zakon. Da bi neko bio savren, mora se odrei sebe samog u korist Bog i blinjeg svog. Isus stalno potvruje ovu potrebu samonegacijeinadrugimmjestimaujevaneljima. Ako ko hoe za mnom ii, neka se odree sebe i uzme krst svoj i ide za mnom. Jer ko hoe svoju duu da sauva, izgubie je; a ko izgubi duu svoju mene radi, nai e je. Kakvajekoristovjekuakosavsvijetdobijeaduisvojojnaudi?(Matej16:2426)

~135~

Koji ljubi duu svoju izgubie je, a ko mrzi na duu svoju na ovom svijetu, sauvae je zaivotvjeni.(Jovan12:25) DIJALEKTIKAHRIANSKEETIKE Etika, ritual i dogma su u hrianstvu vrsto povezani. Zapravo, pogreno je razmatratiovetrikomponentereligijekaozasebnapodruja,jerjedefinicijaortodoksije uvijek bila vezana s etikom. U umu hrianskih voa pogreno vjerovanje uvijek vodi ka nemoralnosti.esto su optuenici za jeres bivali optueni i za nemoral. Definicija jeresi, ili pogrenog vjerovanja, vezuje je direktno za ponaanje. Bosanske rijei jeres i herezapotiuodgrkogglagolahaeresin,toznaibirati.Jeretikjedaklenekokoje kriv za tvrdoglavost, neko ko savija volju prema zlu uprkos istini. Hriani su dugo vjerovalidajejeresstvarvolje. Ispravno ponaanje je sutina, ak i obeanje, poruke o spasenju biti spaen od grijehaikrajnjekaznezanjega,smrti(Rimljanima6:23:jerjeplatazagrijehsmrt).No poto svako mora umrijeti, ak i spaeni, ta to hriansko ponaanje zapravo obeava?Tustupanascenutranscendentalnadimenzijahrianskeetike:nagradasene dobija u ovom ivotu, na ovom svijetu, ve u sljedeem. Spasenje poinje ovde, a ispunjavasetekposlijesmrti. Ako je nagrada za dobro ponaanje obeana tek u sljedeem svijetu, ta hrianin da ini u ovom? Hrianska etika funkcionie u sijenci nelagodne dijalektike izmeu ivota ovde i sada i ivota poslije smrti. Kao da ova polarnost nije dovoljna, hrianin je smjeten u drutvo s dvije grupe: ostalim hrianima i onima koji ne vjeruju u Hrista. Kakohrianindaseodnosipremaostatkudrutva?Potosuetikairitualisloenegrupe oznaka koje definiu drutvene grupe, pri emu se njihovi lanovi prepoznaju po korienjutakvihoznaka,aostaliiskljuujuzbognekorienja,hrianisuseuposljednje dvije hiljade godina bavili pitanjemkako prii "ostalima", tj. onima koji se ne ponaaju, ne vjeruju ili ne slue Bogu kao mi. Svi van hrianskog drutva ubaenisu u kategoriju svijet, ili ovaj svijet. Rije svijet ponavlja se 241 put u Novom zavjetu.esto ona oznaavasveonotoseprotivibojemcarstvuiliivotuposveenomspasenju. ta su hriani inili tom svijetu? Odgovor se razlikuje u skladu s trenutkom ili mjestom. Moemo uopeno rei da su hriani proli kroz etiri faze kad je rije o njihovom stavu prema svijetu. U poetku, oni su se vidjeli kao suta suprotnost tom svijetu. Rani hriani su ivjeli u okrutnoj sredini koja je ljudski ivot smatrala jeftinim. Od arene, gdje je ubijanje radi zabave bilo rutina, pa do trnice robova, gdje su ljudi prodavani i kupovani kao roba, bilo je balo prostora za ljubav i suut u hrianskoj etici. (Rije ljubav ponavlja se 174 puta u Novom zavjetu.) Pored toga, hriani su bili proganjani i okrutno ubijani zbog svojih vjerovanja, pa ne udi to to nisu eljeli da se prilagode svijetu. Poto je hrianstvo postalo preovlaujua religija Rimskog carstva i varvarskihkraljevinasrednjovjekovneEvrope,hrianisuakinasopstvenoiznenaenje otkrilidasuisamipostalisvijet,ilibarunekojmeripoelidagakontroliu.Vizantijsko

~136~

i srednjovjekovno hrianstvo prilagoavalo se svijetu, ali nikad u potpunosti. Napetost izmeu prilagoavanja i sukoba ostala je velika i, kako emo uskoro vidjeti, doprinjela procvatuhrianskogmonasticizma. Kad je protestantska reformacija iznenada prekinula politikocrkveno jedinstvo hrianske Evrope, hriani su se nali u sukobu jedni s drugima. Odjednom se nije vie radiloohrianimaprotivsvijeta,vehrianimaprotivhriana.Naovombojnompolju zaraene strane su imale razliito vienje o tome ta raditi s takozvanim svijetom. Najzad, u modernoj eri hrianska etika je zatvorila pun krug. U velikoj mjeri, od XVIII stoljea hrianska etika je ponovo stavljena u okruenje neprijateljski raspoloenog svijeta,svijetanevjerovanja. RANIHRIANIPROTIVSVIJETA U prvom stoljeu po Isusovoj smrti, njegovi sljedbenici su okupili oko sebe drutvo osoba istih uvjerenja, koje je uvelo stroga pravila ponaanja, ne samo u cilju definisanja sebe kao grupe, ve i u cilju razlikovanja od drugih. Razvoj hrianske etike je tako imaodvafokusa:unutranji,izgradnjuodreanihkarakteristikaizvedenihizdijelairijei IsusaHrista;spoljanji,stvaranjebarijeraproizalihizreakcijanaodreenaogranienjai pritiske koje je nametao tzv. svijet. Hriani su se trudili pobjei od dvije tradicije: prvo, trudili su se etiki raskrstiti s prvobitnom religijom, judaizmom; drugo, pokuavali su pobjeiodpaganskekultureireligijekasneantike. Unutar grupe, hriani su slijedili jevrejski model fokusiranja na pravila i zakone, tumaene kao bogomdane naredbe, i zadrali dobar dio vrijednosti iz judaizma. S druge strane su, pak, napustili veliki dio jevrejskog ceremonijalnog zakona. Ve u 49. godini I stoljea, hrianske voe odluuju ukinuti obiaj obrezivanja i jevrejske zabrane u vezi s hranom. Hrianima su bile vanije jevrejske zabrane, izbjegavanje ponaanja koja su Jevreji proglasili nemoralnim. Uenje dvanaestorice apostola (ili Didache) spominjalo je dva tipa ivota: put ivota i put smrti. Ponaanja nazvana dijeljenje smrti takoesuzabranjenaujudaizmu: Ubistva, preljube, pouda, snoaji, idolatrije, magijske vjetine, vjetiarenje, pljake, lanosvjedoenje,hipokrizija,prijevare,arogancija,drskost,oholost,hvalisavost.1 Hriansko drutvo bilo je ureeno. Kliment Rimski poredi hriane s vojskomiji je car Isus, a biskupi generali. Kliment poduava svoju pastvu: Brao, moramo marirati u besprijekornim Isusovim redovima.2 Ignacije Antiohijski je vidio jovru vezu izmeu hrianskog identiteta i etikih normi: Svi ste od glave do pete ukraeni zapovjedima IsusaHrista.3Ignacijejejasnoprepoznaoonekojinisuhriani: Pazite na one koji imaju pogreno poimanje milosti Isusa Hrista... Njih nije briga za ljubav,zaudoviceilisiroad,zapotlaene,zazatoeneiliputene,zagladneiliedne.4

~137~

Hrianski ivot je u prva dva stoljea bio asketski (pun samoodricanja) i pun legalistikih tenji. Sredom i petkom se postilo, a ti dani su nazivani straarama, kao daseradioHristovimvojnicimanastrai.Odhrianaseoekivaloidasemolenekoliko puta na dan. Pored svega toga, od njih se oekivalo i da uestvuju u dobrotvornim aktivnostima.Ujednomstaromdokumentupie:Postjeboljiodmolitve,alijedavanje milostinje bolje i od molitve i od posta.5 Neki hriani su taj zadatak toliko ozbiljno shvatali da su se prodavali u roblje, a zaradu davali potrebitima. Od najstarijih dana hrianisuimalistroguetikunapoljuseksualnosti:Uzdravajseodputenihuitaka;ne kvari djeake, savjetuje Uenje dvanaestorice apostola.6 Djevianstvo i celibat su bili visokocijenjenikaovrline.Ponovnavjenanjasuobeshrabrivana,akikadjebilorijeo udovcima i udovicama. Homoseksualnost, kontracepcija, masturbacija, abortus i edoumorstvasnanosuosuivani.Nasiljeuopeseizbjegavalo,madapostojedokazida su vojnici mogli biti hriani. Okrutni spektakli koji su se odvijali u arenama su zabranjeni, kao i paganski festivali i predstave. Pretjerivanja u piu, hrani i odijevanju bilasuzabranjena.enesuohrabrivanedaseoblaejednostavnoidanekoristebojuza kosu,perikeilikozmetiku.Tertulijanjeaksavjetovaomukarcimadaneskraujusuvie svojebrade. MUENITVO Izbjegavanje svijeta je za rane hriane imalo visoku cijenu, jer su proganjani kao bezbonici i podrivaki element. Ve u prvom stoljeu hriani su ubijani zbog odbijanja ukazivanja potovanja paganskim bogovima Rima. Muenitvo je ubrzo dobilo status jedne od najviih hrianskih vrlina. Neodricanje od vjere i po cijenu ivota smatralo se svetimdjelom.Zapravo,patitikaomuenikznailojenanajboljinainiritivjeru;takoe je jamilo ulazak u blagosloveni ivot poslije smrti. Ignacije Antiohijski napisao je fascinantnopismoprijevlastitesmrti,ukojemjeizniosutinuhrianskogmuenitva: NekpostanemhranadivljimzvjerimatakoustiidoBoga.Jasambojapenica,pa nek me samelju zubi zvjeri da bih postao hljeb za Hrista. Molite zvjeri da mi budu grob i da ne ostane ni djeli moga tijela... Molite se Hristu za me da ovako postanem rtva za Boga... Ako budem patio, Isus Hrist e me osloboditi; sjedinjen s njim, dii u se do slobode. Kakvou uzbuenje osjetiti pred zvjerima koje su spremne za mene! Nadam se daemepokratkompostupku.Izazivauihdameodjednompojeduidaneodugovlae, kakosekatkaddeavazbogstraha.Akobuduoklijevale,ikauih.7 Kako Ignacije jasno pokazuje upotrebom euharistijskog i rtvenog vokabulara, ovaj muenik je imitirao Hrista, podraavajui njegove muke i smrt. U sutini, etika muenitva je etika imitacije konano uranjanje u sredinju misteriju spasenja. Muenitvo predstavlja nastavak Isusovog rada na spasenju. Ignacije takoe kae: Nek podraavam stradanje svog Boga... Na rtvu podnosim svoj ivot. Krajem IV stoljea, kad muenitvo nije vie uobiajeno, jedan hrianski pisac ga slavi koristei ekstremne ideje:

~138~

Krtenje vodom je uistinu dobro, ali je bolje, i najbolje od svega, krtenje muenika. Prvo znai pratanje, drugo nagradu. Prvo je oprost grijehova, u drugom se zasluuje krunavrlina.8 Etikamuenitvadovelabidounitenjahrianstvadajedovedenadokrajnosti.Rani hriani su otro razdvajali muenitvo od samoubistva. Pravo muenitvo smatrano je darom: oni koji su samo izazivali nevolju ili traili progon prije bi zaradili osudu nego divljenje.KlimentAleksandrijskije,naprimjer,smatraodaonikojiizazivajurimskevlasti dijelekrivicusnjima.Istotako,vijeeElvire(IVstoljee)odbijalojedatizvanjemuenika svakom ko bi bio pogubljen zbog javnog omalovaavanja rimske religije. Stoga neude primjerihrianakojisubjealiiliseskrivaliudobaprogona.Muenitvojebiloposeban poziv,krozkojisevoljnoprolazilosamokadnijebilodrugogizlaza. Izgleda, ipak, da je ideja muenitva privukla hrianstvu prilian broj osoba; paradoksalno, muenitvo je vieno kao jedan od razloga za rast nove vjere. Kao to je Tertulijan napisao u III stoljeu, Krv muenika je sjeme crkve. U IV stoljeu Atanasije tvrdi da je muenitvo dokaz istinitosti hrianstva:injenica da su ljudi u tolikom broju svojevoljno patili ak i ene i djeca svjedoila je o moi Hrista kao nijedna druga stvar.10 DJEVIANSTVOICELIBAT Biti baen lavovima i tigrovima ili izgorjeti na lomai nisu bili jedini naini da se postane muenik. Do III stoljea, hriani su poeli smatrati i uzdravanje od seksualnih aktivnosti vrstom muenitva. Mnogi pripadnici crkve hvalili su djevianstvo kao jednu od najveih hrianskih vrlina (djevica je bila osoba posveena ivotu u celibatu, ne samonekokonijeimaopolneodnose).MetodijeOlimpskije,naprimjer,vjerovaodae djeviceprveuiuHristovocarstvo,jer: Njihovo muenitvo se ne ogleda u podnoenju kratkotrajnog bola; njihova rtva je postojana i traje cijeli ivot. One ne zaziru od uistinu olimpijske borbe s izazovima u odravanjunevinosti.11 vrstavezaizmeumuenitvaidjevianstvapotieizetikenegiranjasvijetauranom hrianstvu.KaotojeIgnacijeAntiohijskinapisaoprijevlastitogputamuenitva,Biu uvjerljivi hrianin tek kad me ne budete vie vidjeli na ovome svijetu. Ono to se moe vidjeti nema istinsku vrijednost.12 Ova dualistika tenja u ranom hrianstvu intenzivnosemanifestovalanapoljuseksualneetike,jerjesektjelesnafunkcijazasluna za reprodukciju. Bez seksa ne bi bilo ni tijela. Poto su rani hriani vrsto vjerovali u superiornostduenadtijelom(duhanadmesom;carstvanebeskognadovimsvijetom), loginojedasuapstinencijusmatralivrlinom. Poredtoga,sobziromdajesamokontrolajedanodglavnihciljevauhrianstvu,ada seks podrazumijeva strast, logino je i to to su ga rani hriani povezivali s gubitkom kontrole i s neistotom. U IV stoljeu, Grgur iz Nise je govorio o djevianstvu kao

~139~

divinizaciji i istoj tajni zato to ono kroti strasti. Grgur je vidio aseksualnost kao uee u nekvarljivosti Boga: Djevianstvo je u zajednici sa svekolikom nebeskom prirodom; poto je lieno strasti, ono je uvijek prisutno meu uzvienim silama. Budui da je djevianstvo omoguavalo hrianima da ignoriu strasti i tjelesne nagone, ono im jedozvoljavalodaseprilagodeduhovnojrealnosti13. Bez obzira koliko su hvalili djevianstvo, hriani su se ipak drali podalje od otvorenog dualizma. Iako nisu podravali seks, nisu ga mogli osuditi kao grijeh, jer bi to znailo da su prokreacija i stvaranje i sami loi. To je bila jeres gnostikih dualista i marcionita, koji su smatrali da tokom polnog ina duhovna bit uvijek padne u zamku materijalnog svijeta, te su zato celibat proglasili neophodnim za spasenje. Montanisti nisu ili u toliko krajnost, mada je njihovo nepovjerenje u ljudsku seksualnost bilo duboko; brak nisu smatrali mnogo razliitim od bluda, a ponovna vjenanja su potpuno zabranilibezobziranaokolnosti.Pravoslavnihrianihvaledjevianstvo,aliibrak.Grgur Nazijanzenski je uzdizao brak kao prirodnu vrlinu i proglaavao ga afirmacijom dobrote boanskogstvaranja. Potovanjem ovog zakona i zajednice ljubavi meusobno se pomaemo i, poto smo od zemlje potekli, slijedimo njen primitivni zakon, koji je takoe i boji zakon... jer brak nasneudaljavaodBoga,venaspribliavaNjemu,potonassamBogvuekabraku.14 U cjelini, meutim, hriani sukobljeni sa svijetom i dalje su zazirali od seksualnosti. Njihov strah od nekontrolisane strasti i dualizma stvorio je nelagodnu dijalektiku. Ne udistogatosunekiOci,kaonpr.Jerolim,tvrdili:Brakjesamomalo manjegreanod bluda.15 MONASTICIZAM ivotuvrlinimoesedefinisatipozitivno,kaodobarivot,ilinegativno,kaoivotbez grijeha.Zamnogeranehrianepozivnavrlinuimaojesmisaoovezabraneizbjegavanja grijeha. Sve vie su grenost povezivali s drutvenom interakcijom, a bezgrenost s povlaenjem iz drutva. Do III stoljea pojavljuju se prie poput one o Arseniju, mladom Egipaninu koji se molio za prosvjetljenje: Gospode, pokai mi put ka spasenju. Glas mu odgovori: Arsenije, bjei od ljudi i bie spaen. Postao je pustinjak i u samoi ponavljao istu molitvu. Glas mu ree: Arsenije, budi sam, uti, miruj. To su korijeni ivotabezgrijeha.16 Bosanska rije monah potie od grke rijei monos, to znai sam. Monasi su osobe koje ive van drutva u potpunoj samoi kao pustinjaci ili u zajednicama poznatim kao manastiri. Monasticizam nije odlika jedino hrianstva. Budizam, na primjer, ima bogatu monastiku tradiciju. Ne mogu se iskljuiti ni jevrejski i paganski uticaji, ali je injenica da mnoge naredbe u hrianskim spisima idu u pravcu razvoja monastike etike, kao npr. kad Isus kae mladom bogatau: Ako eli biti savren, prodaj sve to ima, daj novac sirotinji i budi mi sljedbenik. Bukvalno tumaenje je da

~140~

se radi o potpunom raskidu svih normalnih drutvenih veza. Ovom savjetu dodajte naredbe uzmi svoj krst, ne daj da te svijet zaprlja, te moli bez prestanka, pomjeajte s ranohrianskim idejama o muenitvu i djevianstvu i dobiete formulu konceptamonastikogivota. Trenutak roenja hrianskog monasticizma ne moe se precizno odrediti, ali se monastiki ivot poeo oblikovat ve u II stoljeu, doivio procvat u III i postao dominantan u IV. Izgleda da su Sirija i Egipat mjesta roenja ove pojave tamo je sve viemukaracaienapoinjaloivotusamljenikaupustinji.Ciljpustinjakanijebiosamo bijeg od svijeta, ve i potpuno posveivanje molitvi i postu. Neposredni cilj bio je uspostavljanjesamokontrole,kojasesmatralakljuemzasavrenstvokojejetraioIsus; Budite zato savreni jer je i va nebeski Otac savren (Matej 5:48). Dugoroni cilj bila jeneometanakontemplacijaoBogu.UsavjetimapustinjakaizIIIiIVstoljea,skupljenim u Izrekama Otaca iz pustinje, pominje se beskompromisan nain ivota: da bi se ukrotilo tijelo i njegove elje i koncentrisalo na molitvu, ovi pustinjaci su se trudili odrei svake udobnosti i ugasiti svaku elju. Kao to sjena svuda prati tijelo, tako i mi treba da nosimo pokajanje i jadikovanje ma kuda krenuli, savjetuje jedan stari monah. Hrana i pie odravani su na minimumu, kao i san. Sat vremena spavanja dovoljan je monahu, propisuje jedan pustinjak. Svaka vrsta odmora tijela znai gnuanje Gospoda, tvrdi drugi. utnja je vrlina. Na oblik hodoaa predstavljaju zatvorena usta, rekao je jedan od njih. Seks je bukvalno bio nezamisliv. Po jednoj prii, jedan monah nije mogao dodirnuti ni svoju majku. ensko tijelo je vatra, rekao joj je, ako dotaknemtebe,vratiemisesjeanjenadrugeene.17Pustinjskiusamljenicipostalisu duhovne atlete. Izraz za njihov nain ivota, asketizam, potie od grke rijei askesis, kojaoznaavaatletskitrening.Nekipustinjacisusezakljuavaliutakomaleelijedaseu njima nije moglo ni ustati ni lei; neki su se omotavali lancima ili vezivali za zidove ili tapove; neki su ivjeli u kronjama; neki su nosili samo komad platna od trnja. Simeon Stilita, jedan od slavnih sirijskih pustinjaka, zatvorio se u cisternu bez hrane, zakovao za zid,azatimpopeonastub.Natomjestubumeunekakvimruevinamaivio30godina, 20 metara iznad zemlje, potpuno izloen prirodnim elementima; inspirisao je mnoge da budustiliti,tj.daivenastubovima. Zahtjeve i krajnosti eremitskog (pustinjskog) monasticizma uskoro je zasijenila umjerenija tradicija koenobitskog zajednikog monasticizma. U IV stoljeu manastiri se grade irom hrianskog svijeta, ne samo u Siriji i Egiptu. Ove zajednice su se meusobno jako razlikovale po veliini i strukturi. Neke su se sastojale od aice slabo organizovanih monaha; s druge strane su postojali manastiri koji su liili na strogo ureene male gradove sa stotinama stanovnika. Koenobitski monasi su obino izmeu sebebiralivou,iliigumana(iliopata,abbanahebrejskom:otac),istrogosljedilipisano pravilo kojim im je ponaanje bilo propisano do najmanjih detalja. lanstvu u takvoj zajednici prethodila su tri zavjeta: na sirotinju (nema privatne svojine), neporonost (nema seksa) i poslunost (slijedi pravilo i opatove naredbe). Pravilo Sv. Benedikta iz VI stoljea usredsreuje se na poslunost kao sutinu monake etike, poto je Benedikt

~141~

vidio kroenje ovjekove volje kao cilj ljudskog postojanja. Njegovo pravilo poinje podsjeanjem: Voljnoprimiiuinkovitoizvrisavjetsvogvoljenogoca,takodaseposlunoumoe vratiti Onome od koga si odvojen zbog neposluha... odrekni se svoje volje u borbi uz GospodaHrista,istinskogKralja,iuzmisnano,sjajnoorujeposlunosti.16 Monasticizamjebiopodobankako zamukarce,takozaene.Znasedasuzajednice djevica u Egiptu postojale ve sredinom III stoljea. Uticaj monahinja na monahe bio je velik, i obratno. Sv. Vasilija Kesarijskog, autora glavnog pravila koje su slijedili pravoslavni monasi, u monaki ivot uvela je njegova sestra Makrina. Sv. Benedikt Nursijski, autor glavnog pravila meu katolikim monasima, imao je velik uticaj na svoju sestruSholastikuinjenuzajednicumonahinja.Monakipozivdobiojenapopularnostiu dobakadjeprestaoprogonhrianauIVstoljeu,acrkvaulautenjuvezuscarstvom. Na mnoge naine, razvoj monasticizma je bio u obrnutoj proporciji s jaanjem svetovnosticrkve.Monasticizamjedjelovaokaoprotivteameuhrianimaudobakad se religija u veoj mjeri poistovijetila s ovozemaljskim podrujima. Na jednom nivou je, dakle, monasticizam predstavljao interiorizaciju etike muenitva, a na drugom je bio protest protiv povreda iz svijeta; na treem nivou je predstavljao svojevrstan sigurnosni ventilonimakojisuzahtijevalisavrenstvousvemanjesavrenojcrkvi. Ne moe se potcijeniti uinak iznenadnog razvoja hrianstva u IV stoljeu na monasticizam. Po jednoj procjeni, 393. godine, kad je progon prestao, u carstvu je ivjelovjerovatnookopetmilionahriana.Samostogodinakasnije,tajbrojsepoveao na oko trideset miliona! Crkva predane grupe ljudi, u kojoj je muenitvo bilo jedna od opcija,naprasnopostajecrkvaprilinoravnodunihmasaukojojsekrtenjeobavljavie pod drutvenim pritiskom, a biskupi se nosili i ivjeli kao rimska aristokratija. Takva svetovnost crkve je u oima onih predanijih uinila monasticizam neophodnim. Grgur Nazijanzenski pokuao je da ivi asketskim ivotom kad je izabran za carigradskog biskupa, ali su ga otro kritikovali. Poto nije bio spreman na kompromis, napustio je poloajbiskupa.Njegovaironinaoprotajnapropovjeddajenamuvidusvetovnostkoja jeproelacrkvu,iodkojesumonasieljelipobjei: Nisam bio svjestan da se mi biskupi moramo takmiiti s konzulima, guvernerima i slavnim gneralima... ili da moramo otimati hljeb od sirotinje i troiti ono to je njoj potrebno na luksuz, dok izvodimo predstave iza oltara. Nisam znao da moramo jahati dobrekonje,vozatiseuvelianstvenimkoijama,uzitaveprocesijeisprednas.16 I meu katolicima i meu pravoslavcima monasticizam se poeo smatrati izuzetno vanim za crkvu u cjelini, posebno zbog ovozemaljskog ponaanja vieg sveenstva. Monasi i monahinje su obavljali vitalnu funkciju kao oni koji su se molili u ime cijele zajednice: Monasi su izvor snage i temelj crkve, rekao je Sv. Teodor Studita u IX stoljeu. Neki monastiki pisci otili su i dalje, tvrdei da jedino molitve i asketizam monaha sprijeavaju Boga da uniti svijet. Pored toga, kako smo vidjeli u XVII poglavlju, monasi i monahinje postali su take dodira s Bogom za cijelu zajednicu, kao i svjedoci

~142~

bojeg prisustva na zemlji. U drutvu koje je poistovjeivalo nezemaljsko sa svetou i koje je svetost smatralo neophodnom za drutveno blagostanje, monaki ivot nije smatran tetom, ve najuzvienijim i najplemenitijim zvanjem, savrenim izrazom ljubaviipremaBoguipremablinjem. ISTORIJSKIRAZVOJHRIANSKEETIKE Srednjivijek Milenijum po padu Zapadnog rimskog carstva obiljeen je dominacijom monastike etikeimeukatolicimaimeupravoslavcima.Alicrkvanijemoglaiskljuivopoistovjetiti monasticizamsaspasenjem,jerbitopretvorilohrianstvoudualistikodrutvokojemi liilonamanihejsko,bogumilskoikatarsko,ukojimasupostojaledvijerazdvojenegrupe vjernika: savreni i sluaoci ili uenici. Jo jednom vidimo razvoj jedne snane dijalektike u hrianskoj misli; crkva je promovisala monaki ivot kao najvii oblik pobonosti, ali spasenje nije bilo ogranieno samo na monahe, to je znailo da su i hrianiunutarsvijetamogliimatisvojputspasenja. Za vei dio hrianske zajednice spasenje je bilo vezano za ponaanje. Zato se najosnovniji hrianski odgoj vie fokusirao na etiku nego na teologiju. Apsolutno je bilo neophodno nauiti deset zapovjedi i zakone crkve. Prekriti boanske zakone znailo je poinitigrijeh;poinitigrijehznailojedovestispasenjeuopasnost.Spisakgrijehovabio je duh i precizan, i meu katolicima i meu pravoslavcima. Jedan dogaaj iz IX stoljea daje nam uvid u preciznost onoga to se zahtijevalo od hriana. Kad se Boris I pokrstio 860tih godina, konsultovao se i s carigradskim patrijarhom i s rimskim papom. Pitanja koja im je postavio odnosila su se uglavnom na ponaanje, a ne na doktrinu; odgovori kojejedobiogovoremnogoopravoslavnomikatolikomlegalizmu.Pravoslavcisutraili od Bugara da potuju sljedee zakone: da se ne kupaju srijedom i petkom; da ne jedu meso koje su sjekli evnusi; da ne primaju priee bez pojasa na sebi. I katolici su odreenoponaanjenazvaligrenim,kaonpr.radilipolneodnosenedjeljom.20 Od ranih dana hriani imaju kriterijume za mjerenje grijehova: poto su neki prekraji tei od drugih, povlaili su otrije kazne. Na zapadu, smrtni grijehovi su oni koji onemoguavaju pristup nebu; manji grijehovi bili su poznati kao oprostivi. Hriani su bili ueni da razmiljaju i o irokim kategorijama i o konkretnim pravilima ponaanja. Mnoga pojedinana djela koja su smatrana smrtnim grijehovima ulazila su u iru kategoriju sedam kardinalnih grijehova: oholost, pohlepa, zavist, bijes, pouda, prodrljivostilijenost.Svakaodovihkategorijaobuhvatalajenizpojedinanihgrijehova. Pouda je, na primjer, podrazumijevala svaki oblik polnog prestupa, od preljube do neistih misli; lijenost je pokrivala sve vidove nerada, od paraliueg oaja do zanemarivanja;itakodalje. Svi grijehovi morali su se ispovjediti sveeniku, za koga se, kao Hristovog predstavnika,smatralodaimamo oprosta.To jesvetatajnapokajanja.Ispovjedse kao

~143~

praksa razvijala postepeno i na razliite naine na istoku i zapadu. Sutina je sljedea: hriani moraju poznavati svoje grijehove, preispitati savjest, pokajati se i priznati svaki pojedinani akt, od najbeznaajnijeg do najuasnijeg. Do XII stoljea ispovjed je postala vjetina introspekcije koja je iziskivala prilian napor od pojedinca. I za sveenstvo i za laike sainjeni su prirunici za ispovjed, koji su sadravali vrlo konkretna pitanja. Neki primjeri iz takvog prirunika iz XV stoljea daju nam uvid u preispitivanje i objanjenja kojisusetrailiodkatolikakasnogSrednjegvijeka: Grijesi protiv prve zapovjedi: Jesi li potovao privremene vladare vie nego Boga, Marijuisvetetajne?Jesilivolioroake,prijateljeilidrugastvorenjavienegoBoga?Jesi lisebaviomagijomilivjerovaounju? Grijesi protiv druge zapovjedi: Jesi li sumnjao u boju mo i dobrotu kad si izgubio u igri? Jesi li psovao na Boga zbog loeg vremena, bolesti, siromatva, smrti djeteta ili prijatelja? Grijesi protiv tree zapovjedi: Jesi li se kinurio nedjeljom, poudno pjevao i igrao, poinio preljubu (to je dvostruko tei grijeh na boji dan), posmatrao djevojke ili razmjenjivaopoudnepogledeucrkviilitokomnedjeljneetnje?21 Podjela na smrtne i oprostive grijehove vezuje se za razvoj nijansiranog shvatanja zagrobnog ivota i njegovog uticaja na hriansko ponaanja. Ako spasenje zavisi od djela,zarneemilostiviBogpoznatirazlikuizmeuoprostivihismrtnihgrijehova?Do IV stoljeahrianskipiscikaotojeAvgustinspominjumogunostproienjailiienjau zagrobnom ivotu. Do kraja VI stoljea, vjerovanje da veina hriana ne ide odmah po smrtiuraj,veprolazikrozperiodkazneienjem,postalojeuobiajenonazapadu.Do XII stoljea katolici su ve imali ne samo precizan spisak grijehova i odgovarajuih kazni, ve i detaljnu mapu zagrobnog svijeta. Formula je istovremeno bila i sloena i jednostavna: lokacija u zagrobnom svijetu i trajanje pojedinane muke bili su odreeni ponaanjemnaovomsvijetu.Samonajveisveciisveticeveinommonasiimonahinje mogli su, kako se vjerovalo, direktno u raj. istilite, mjesto muenja plameno smjeteno ispod zemljine kore, oekuje veinu hriana, na odreeno vrijeme, razliito od sluaja do sluaja. Pakao, vatreni dom satane i njegovih vragova u zemljinom jezgru, rezervisano je za nekrtene i one koji se ne kaju za svoje grijehove. Tako su sve nijanse meu hrianima na zemlji nale svoj odraz i u drugom svijetu. Tako je perfecionistiki cilj monasticizma jo jednom i maksimalizovan i minimalizovan, jer, mada je doktrina istilita ograniavala direktan pristup nebu samo na svete, istovremeno je nudila sporije, postepeno otvaranje Bisernih vrata i masama ne ba svetih, koje su inile velikuveinuuhrianskojzajednici. Etika misao u Srednjem vijeku, posebno na zapadu, oznaena je jo jednim razvojem, prihvatanjem prirodnog zakona. Etiku prirodnog zakona ve su formulisali rani hriani. Istaknut primjer je Kliment Aleksandrijski, koji je smatrao da se moralni zakon treba potovati i zbog svoje razumnosti, ne samo zbog svog boanskog porijekla. No, ponovno otkrie Aristotelovih dijela u XII stoljeu dovelo je do toga da teorija

~144~

prirodnog zakona potpuno ovlada zapadnom crkvom. Oni koji su podravali ovu teoriju smatralisudarazumumijerazlikovatiispravnostineispravnostveineovjekovihdijela, bez obzira na Sveto pismo. Ukratko, srednjovijekovni su hriani razvili uvjerenje da je njihov etiki kod najrazvijeniji i najprirodniji za sve ljude: sama priroda otkrivala je ispravan cilj ili kraj (grki: telos) svih dijela. Sva djela su, znai, ocjenjivana na osnovu toga da li su ispunjavala prirodnu svrhu. Naravno, u mnogim sluajevima, hriani su se naprezali da bi pronali teleologiju (prirodnu svrhu) odreenih crkvenih zakona, ali je ovakav razvoj uglavnom imao pozitivan uticaj na razvoj zapadne misli, poto je pomijerao hrianski zapad dalje od ideje da su etiki zakoni proizvod proizvoljne boje volje.RazumljivostDeklaracijenezavisnostiuSAD,naprimjer,zavisiodteorijeprirodnog prava(Oveistinedrimozaoigledne,tedasusviljudiroeniravnopravni...). Sve ovo ne znai da je hrianstvo nepovratno krenulo ka naturalistikom nainu razmiljanja i priznavanju ljudskih sloboda. Naprotiv, dijalektika i paradoksalna priroda hrianske misli izazvale su mnogo kontroverze i neslaganja. Dobar primjer je pitanje privatne svojine. Novi zavjet je pun reenica koje navode na odricanje od bogatstva i privatne svojine. Mnogi Oci ranog hrianstva, kao to su Irinej, Ambroz, Jerom i Jovan Hristozom,protestovalisuprotivekonomskeneravnopravnostiipozivalisvehrianeda odbace koncept moje i tvoje. Hristozomovo razmiljanje o tome oslanjalo se i na prirodnizakoninaNovizavjet: Zaetak i korijen bogatstva mora da lee u nekoj nepravdi. Zato tako mislim? Zato tobognijeupoetkustvoriojednogovjekabogatimadrugogpotrebitim.Svimajedao jednu istu zemlju. Ukoliko je zemlja ope dobro, kako to da ti ima jutra i jutra zemlje, a tvoj komija ni baticu? Zar nije zlo tvrditi da si ti jedini vlasnik neega to je zajednika svojina?22 NisusviOciosuivalibogatstvo.KlimentAleksandrijskipriznajedabogatiigrajuvanu ulogu u hrianskoj zajednici, kao davaoci milosra. Avgustin je takoe smatrao da se bogati mogu spasiti, a ekonomsku nepravdu je vidio kao dio zagonetnog bojeg plana: Bog je stvorio bogate da bi pomogli siromanima, a siromane da bi se bogati dokazali.23 Obanainarazmiljanjabilasuuneugodnojkoegzistencijimeuhrianima tokomcijelogSrednjegvijeka. Prirodno, siromatvo je bilo slavljeno meu monasima. Nekoliko reformskih pokreta napalo je korupciju u drutvu i crkvi pozivajui se na monaku etiku i koristei i prirodni zakon i Sveto pismo. Neki od tih pokreta bili su dio same crkve, kao pokret Franje Asikog, koji je osnovao monaki red posveen siromatvu. Drugi su, meutim, kao valdezijanci (XII stoljee) i radikalni sledbenici Sv. Franje (XIII XIV stoljee) proglaeni jereticima. Pitanje je ostalo kontroverzno: da li je vlasnitvo nad svojinom prirodno ili ne? Hriansko ili nehriansko? Toma Akvinski, lan reda dominikanaca, posveenog siromatvu, primjenio je argumente prirodnog zakona u odbrani ispravnosti privatne svojinemeuhrianima,iovajnainrazmiljanjajenakrajuprevladalo.

~145~

REFORMACIJA Promjene koje je izazvala reformacija u XVI stoljeu bile su i iznenadne i duboke, i u teolokom i u praktinom smislu. Najradikalniji odmak od srednjovjekovne etike misli bilojeodbacivanjeonogtojeLutherzvaopravednostpodjelima,tj.idejedahriani mogu biti spaeni ili prokleti na osnovu svog ponaanja. Martin Luther, Ulrich Zwingli, JohnCalvin,iveinadrugihprotestanataporicalisusposobnostovjekadautienaboji sud: oni koji su spaeni, spaeni su bojom milou, a ne sopstvenim zaslugama i vrlim djelima. Uvjereni u potpunu izopaenost ljudske prirode, protestanti su vjerovali da ovjeknemoeizbjeigrijeh.Potosusvihrianigrenici,njihovospasenjenezavisiod njihovih dijela, ve od bojeg oprosta. Paljivo prouavajui Pavlove poslanice, Luther je doaodosljedeegzakljukaitakopokrenuovjerskurevoluciju: Poto djela ne donose spasenje... jasno je da samo vjera,istom bojom milou kroz HristaiuNjegovomsvijetu,donosipotpunospasenje.24 U krajnjoj liniji, to je znailo da pojedinac mora biti predodreen ili odabran, jer ako je spasenje nezaraen poklon, onda je samo davalac (Bog) u poziciji da odlui koe biti spaen. Luther nije zastupao teologiju predodreenosti, ali je ipak zagovarao tezu o spasenju kao slobodnom i tajanstvenom izbogu Boga. Calvin je ovu teologiju doveo do loginogzakljuka: Sveto pismo, dakle, jasno pokazuje da je Bog svojim vjenim i neprojenjivim planom odredio one kojimae podariti spasenje; i one koje oekuje unitenje. Smatramo da je, kadjerijeoNjegovomizboru,planizraznjegoveslobodnoizraenemilosti,nepovezane s ovjekovom vrijednou; svojim pravednim i besprijekornim ali neshvatljivim sudom, zatvoriojevrataonimkojejeprepustiovjenomprokletstvu.25 Ovo uenje imalo je ogromne praktine posljedice. Kao prvo, uklonilo je potrebu za ispovjedi:oprostjesadstizaodirektnoodBoga,neodsveenika.Jovanije,ovouenje je potkopalo koncept svetosti, koji je zauzimao najvanije mjesto u srednjovjekovnom katolianstvuipravoslavlju.Pojedinacmoepostitidokrajnosti,nespavati,molitisebez prestanka, stalno davati milostinju, no i dalje biti grenik u oima Boga. To je, naravno, znailodajemonakaetikauprotestantizmubeskorisna,kaoirazlikaizmeumanastira i svijeta. Poto su protestanti razmiljali o svetosti i istoti kao o nerealnim oekivanjima, djevianstvo i celibat nisu vie smatrali vrlinom. Naprotiv, reformati su kritikovali celibat kao neprirodan, te uzdizali brak i podizanje djece. Dalje, odbacivanje pravednostipodjelimavodilojekanaputanjudoktrineistilitaisvegauvezisnjom, kaonpr.molitviimisazamrtve. Rei da vrlina ne vodi ka spasenju ne znai, meutim, da je nepotrebna. Protestanti su moda preformulisali hriansku etiku u skladu sa svojim vienjem normi iz Svetog pisma, ali nisu zagovarali naputanje boanskog zakona. Naprotiv, protestantizam tei strooj hrianskoj etici. To je posljedica shvatanja da onaj kome je namijenjen dar

~146~

spasenja mora biti dobra osoba. Dobra djela se, zapravo, i dalje zahtijevaju, no prema protestantimaonasuposljedicaspasenja,aneuslov.KakoLutherkae: Neodbacujemodobradjela;naprotiv,cijenimoihizastupamokolikojetomogue.Ne osuujemo takva djela sama po sebi, ve izopaenu ideju da se do pravednosti dolazi kroznjih.26 Meu protestantima, posebno kalvinistima, ova preformulacija odnosa dijela i spasenja proizvela je krutu drutvenu strukturu u okviru koje su se strogo primjenjivala pravila dobrog hrianskog ponaanja. U Calvinovoj enevi kao i u veini drugih kalvinistikih zajednica zakon crkve postao je zakon zemlje, a hrianska elita propisivala je ponaanje lanova zajednice preko suda koji je poznat kao konzistorijum.Velikapanjasepoklanjaladetaljima.Uenevisekanjavaosvakokoje psovao ili pominjao boje ime. Kockanje je bilo strogo zabranjeno, kao i nepristojne pjesme i ples i opsceno oblaenje. U svakoj krmi u enevi postojao je primjerak Biblije, i vlasti su naredile da se u odreeno doba dana organizuje itanje Biblije u krmama. Vlasnici pansiona morali su provjeravati da li su gosti ve u 9 u krevetu, te obavijestiti konzistorijum o sluajevima loeg ponaanja. Imena koja su davana djeci i kunim ljubimcima takoe su podlijegala strogim pravilima. Ako bi neko svom psu dao ime Calvin, proveo bi nekoliko dana u zatvoru na hljebu i vodi. U takvom drutvu je moraoivjetibojiizabranik,jerjenjegovsporazum,ilipaktsBogomzahtijevaodacijela zajednica ivi pravedno i izbjegava boji bijes. Umjesto da uini ovjekove napore nepotrebnima, doktrina predodreenosti je tako poveala potrebu za ispravnim djelima idrutvomkojeseplaizakona. Radikali,posebnoanabaptisti,smatralisuneophodnimodvajanjeodsvijeta,potosu vjerovali da u istinskoj crkvi ima mjesta samo za pravednike. Zanimljivo, veina anabaptista je nastavila da vjeruje u suradnju ovjekove volje i boje milosti i da propovjeda potrebu za dobrim djelima radi spasenja. Veina anabaptista osnovala je segregacionistike zajednice u kojima je dobro hriansko ponaanje bilo norma. To je jezgrovitoobjanjenoujednomodnjihovihglavnihmanifesta,lajthajmskojispovjedi: Treba se izdvojiti od zla i zlobe koje jeavo posijao u svijetu, tako da se raskinu veze sa zlima i da im se ne pridrui u gnusobama... jer se sva stvorenja dijele na dvije grupe, dobre i loe, vijerne i nevjerne, tamu i svjetlo, svijet i one koji su se iz njega izdvojili. Te dvijegrupenetrebajusemijeati.27 Izdvajanje iz svijeta za veinu je anabaptista znailo odricanje od svih oblika nasilja, ukljuujui i korienje maa u samoodbrani ili postojanje suda, zatvora i delata. Neke anabaptistike zajednice, kao huteriti, teili su popunom skladu s novozavjetnom crkvom, odriui se koncepta privatne svojine i prihvatajui ideju dijeljenja svih dobara. Poto nisu vjerovali u prinudu, ponaanje u zajednici su kontrolisali izopenjem iz nje. U anabaptistikim zajednicama bilo je propisano manjevie isto ponaanje kao u kalvinistikog enevi, ali su ga nametali na razliit nain. Dok su u enevi prestupnike zatvarali,kanjavalinovanoiliubijali,izanabaptistikihzajednicasuihprotjerivali.

~147~

Grupa anabaptista je, meutim, podigla nasilnu revoluciju, to se desilo u Mnsteru (153436), gdje su se latili maa radi nametanja hrianskog zakona. Mnsterski ekstremisti su se vidjeli kao akteri u apokaliptikoj drami i bili ubjeeni da Bog kroz njih zapoinjedobasvogcarstvanazemlji.VjerujuidasubaonionajNoviJerusalimopisan uKnjiziotkrivenja,mnsterskianabaptistisuustanoviliistobiblijskuetikukakosujeoni vidjeli, a koja je podrazumijevala dijeljenje imovine i poligamiju. Nekako su starjeine ovog Novog Jerusalima u Bibliji pronali opravdanje za odsijecanje glave svim enama koje bi odbile njihove brane ponude. Dok je grad bio pod opsadom, a zalihe hrane se poele smanjivati, kolale su glasine da su se minsteriti hranili ljudskim mesom, vjerovatnoljeevimaonihkojimasurutinskisjekliglave.Moradajetoonotonazivaju "ispravnimkrtenjem",napisaojejedanhroniar. Mnsterski Novi Jerusalim izbrisan je s lica zemlje u zdruenoj akciji luteranske i katolike vojske. Mada su se sloile da su zajednice poput mnsterskih anabaptista opasne, ove dvije crkve hrianske Evropo nisu se mogle dogovoriti oko veine drugih stvar. Kad je njihov konflikt krajem XVII stoljea postao nasilan, etika zapadnog hrianstva je po nekima, posebno po obrazovanoj eliti, postala skandalozna. U XVII stoljeu neki nevjernik bi imao sve manje povoda da izgovori ono to Tertulijan navodi da su govorili pagani u III stoljeu: Vidi kako se ti hriani meusobno vole. Jo jednomjeodnoshrianaisvijetauaouperiodpreispitivanja. VRLINAISAVJEST Prema shvatanjima Klimenta Aleksandrijskog, hrianskog pisca iz II stoljea, hrianin neini dobra djela zbog obeanja nagrade ili mogunosti vjenog prokletstva, ve da bi proveo ivot po liku i volji Boga. Vidjeli smo, meutim, kako su obini ljudi razmiljali o odnosu svojih misli i dijela i svoje sudbine na drugom svijetu. Hriansko bavljenje kanjavanjem za loa djela i odsustvo vjere dokumentovano je knjievnim i likovnimvizijamavjenihmuka,auranomperiodusuvremeneEvropestrahodpaklabio je temelj hrianske svijesti. Shvatanje Boga kao sudije koji osuuje ljudske due na neugasivu vatru izraeno je u mnogim anrovima, a u Miltonovom Izgubljenom raju ta slikajeopisananasljedeinain: mjestobola, Smnogoledenihimnogovatrenihbrda, Stijene,pilje,jezera,movare,jameisjenesmrti, Univerzumsmrti,kojijeBogprokletstvom Stvoriozlim,dobarsamozazlo, Gdjesavivotzamire,smrtivi,aprirodaraa Samoizopaene,udovineinakaradnestvari, udne,neizreciveijogore Odbasnamaopisanih,strahompoimanih, Gorgoneihidre,opasnehimere.(II619628)

~148~

U XVIII stoljeu, sliku Boga kao ljutitog sudije zamjenjuje slika milostivog Boga koji vjernimanudinebeskedarove.Promjenauutjeiteljapunogoprostaublailajestrahod pakla i podudarila se s novim shvatanjem etike kao nauke o njegovanju vrlina. Drugim rijeima, kontekst etike misli premjetao se sa zabrinutosti zbog kazne i neuspjeha ka nadi u uspjeh moralnog ivota. Doba prosvjetiteljstva je dalo klune elemente ovom tumaenju: postulat kosmike uniformnosti i regularnosti i povjerenje u sposobnost ovjeka da otkrije taj kosmiki red kroz nauku. Raniji hrianski naglasak na uroenu ovjekovu sklonost ka grijehu, stalnu kosmiku borbu izmeu dobra i zla, te beskompromisni zakon otkriven u Bibliji, sad je postupno ublaen, tako da je ve do kraja XVIII stoljea bilo hriana koji su u potpunosti odbacili koncept pakla i prigrlili univerzalizam,tj.univerzalnospasenje. To ne znai da je elja hriana da vode moralan ivot isparila u vrijeme kad je strah od pakla postao manje dominantan u hrianskoj psihologiji. Ustvari, prosvjetiteljstvo je donijelo do tada nepoznato zanimanje za disciplinu koja je nazvana moralnom filozofijom.UXVIIIstoljeuprotestantskiteolozisupoeliprebacivatipitanjaodobrom i loem u filozofska istraivanja naina na koje pojedinci mogu njegovati vrline. Vizija pakla i dalje je visila u pozadini protestantskog razmiljanja o linom ponaanju, ali je naglasak definitivno pomjeren na definisanje i promovisanje vrline kao puta ka spoznaji Boga. Jasno je da shvatanje da vrlina pribliava Bogu nije izum XVIII stoljea. No protestantsko bavljenje prirodom hrianskog ivota sve je vie dobijalo ton povjerenja u razum kao sredstva prepoznavanja i prihvatanja puta vrline. Moralna filozofija je postala polunauni i optimistini program namjenjen razvoju modela dobrog ponaanja prouavanjemredausveukupnomstvaranju. Nekimodelimoralnogivotasazdanisuizkritikihfilozofskihiteolokihargumenata. (Pretea ove ideje je, izmeu ostalih, tradicionalni katoliki tomizam, ili fokus na sistematinoj teologiji Sv. Tome Akvinskog.) Piui nadugako o prirodi Boga, sposobnostima ovjeka i ispravnom cilju ivljenja, teolozi od Jonathana Edwardsa u NovojEngleskojdoImmanuelaKantauNjemakojtrudilisuseartikulisatireligijskuetiku unutar okvira metoda i pitanja koja su oznaavala doba razuma. U prilinom broju sluajeva, kao npr. kod Kanta, filozofi morala su sveli hriansku doktrinu na etiku, odbacujuiuda,misteriozneritualeimolitvukaosujevjerje.Edwardssetrudiodokazati damoralimaloginomjestoupobonosti,usvijestioljepotiivelianstvenostiBogaida sevrlinarazvijauzpobonost.Razvojmoralnefilozofijeuticaojenaprotestantizamkroz konceptualizaciju vrline kao istovremenog oboavanja Boga i racionalnog programa dostizanja line sree. Iz ovog naina razmiljanja nastao je naglasak na savjesti u XIX stoljeuiprocvatmoralnereligije. Ideja savjesti postoji odavno. Popularni moraliteti iz XIV i XV stoljea, predstave igrane u crkvama ili portama, u kojima se porok suprotstavlja vrlini, bili su zaetak interesovanja za savjest u kasnijim stoljeima. Predmoderni hrianski pogledi na savjest obiljeeni su u biti uvjerenjem da e se hriani ponaati moralno i onda kad nisu u stanju objasniti prirodu svojih vjerovanja. Savjest je svojevrsni vodi u duhovnom razvoju. Kako je raslo uvjerenje da ovjek ima mogunost spoznaje reda u stvaranju,

~149~

savjest je dobijala znaenje sa sve vie detalja kao ljudska sposobnost koja uz razum svijetu daje smisao. Jo vanije, povezana je (kao i razum) s naunim procesima prikupljanja i tumaenja podataka o kosmosu i, kad je rije o savjesti, informacija potrebnih za razlikovanje dobra i zla. Takva slika je stvorena o savjesti u traktatima o njoj. Jedan od njih je Razgovor o savjesti engleskog puritanca Williama Perkinsa, ija popularnost poinje poetkom XVII stoljea i traje stoljee i po. Razni drugi pisci Joseph Butler, Catherine Beecher i Thomas Brown, izmeu ostalih razvijali su teorije koje su stavljale naglasak na razne aspekte djelovanja savjesti. Potestantsko povjerenje u sposobnost savjesti predstavlja zaista velik prilog suvremenom razvitku zapadnjakih idejaobiu. Razum i savjest predstavljaju dvije fundamentalne take moralne filozofije, a samim tim i njegovanja vrline. Zato su hriani traili praktian oduak probuene savjesti u nizu pokreta za linu i moralnu reformu. Rimokatolika crkva je dugo naglaavala ulogu savjesti u moralnom ivotu, ali je djelovanje savjesti kod katolika u velikoj mjeri uslovljeno crkvenim pravilima (a katolika moralna teologija ima prepoznatljive elemente, kakoemo uskoro vidjeti). Ali izgleda da to nije bilo bitno pri organizovanju raznih projekata reforme savjesti poslije 1800. Takve reformske pokrete, koje su organizovaleiprotestantskaikatolikacrkva,umnogimsusluajevimapredvodililaici,a esto su se zasnivali na pozivima na dunost i odgovornost. Misionarska drutva koja su doivjela procvat u XIX stoljeu predstavljaju proizvod tenje ka prihvatanju hrianskih dunosti. Reformski pokreti su se bavili bukvalno svim aspektima ivota, od ishrane, preko seksualnih odnosa, dravnih transakcija i podizanja djece, do ekonomskog sistema. U svakom od tih sluajeva, reformisti su opisivali svoje djelatnosti kao hrianskiodgovornasavjest.SredinomXXstoljea,MartinLutherKingml.artikulisaoje ovaj pogled na hrianstvo u seriji propovjedi Truba savjesti (1967), u kojima je pozivao nareakcijusavjestinarat,rasizamidrutvenenepravde. PRAVDA Drutveno jevanelje i teologija osloboenja ilustruju temu socijalne pravde koja je postala istaknuti element hrianstva poslije doba prosvjetiteljstva. Drutveno jevanelje se odnosi na niz pokreta u Evropi i Sjevernoj Americi koji su se poeli oblikovati sredinom XIX stoljea. I hriani i Jevreji su se pod uticajem novonastalih socijalistikih ideologija agresivnije trudili artikulisati odnos izmeu vjere i moralne odgovornosti.Kadjerijeohrianima,tinaporisubilipokuajdaseodreditokreformi koji bi doveo do stvaraja bojeg carstva na zemlji; kod Jevreja ove tenje su se razvile u vezi s roenjem suvremenog cionizma. U oba sluaja nova artikulacijadrutvene pravde odredilajepojmoveteolokerevizije. Anglikanski sveenik Frederick Denison Maurice, sin unitarijanskog sveenika, bavio se prije svega razvojem jedinstva meu hrianima. Kritikovao je raspad hrianstva na rivalske grupe, osuivao zanemarivanje dunosti od strane crkve da bi se bavila niim klasama, i u Carstvu Hrista (1837) ponudio alternativnu viziju ije su glavne

~150~

karakteristike, kako je tvrdio, jedinstvo, ravnopravnost i pravinost. Njegovu viziju su rafinisali Charles Kingsley u Engleskoj, Adolf Stcker i Hermann Kutter u Njemakoj, Salem G. Bland u Kanadi i Washington Gladden i Walter Rauschenbusch u Americi. Ovaj posljednji je napisao manifest Hrianstvo i drutvena kriza (1907) da bi se oduio radnimljudimausvojoj njujorkojpastvi. U svomdjeluonstavljanaglasaknadrutvenu poruku starozavjetnih proroka i nabraja argumente protiv razdvajanja religije i etike. ProfesorrimokatolikogsjemenitaJohnA.RyannasliansenaintrudiudjeluPlataza ivot (1906) i drugim djelima da artikulie principe drutvene pravde i objasni njihovu vanostuublaavanjuneravnopravneraspodjelebogatstva. Uprkos slinosti cilja Raschenbuschovog i Ryanovog zalaganja za drutvenu reformu, rimokatolikipristupidobruizlu,kaoidunostiivrlinirazvilisuseukontekstuteolokih razmiljanja koja se na odreene naine razlikuju od opeg okvira protestantske etike. Moralna teologija predstavlja rimokatoliki pandan protestantskoj religioznoj etici. Obje se bave prepoznavanjem i prihvatanjem dobra i izbjegavanjem zla. Meutim, katolika moralna teologija razvila se u vezi sa svetom tajnom pokajanja, kao sistem za upuivanje sveenika u njegovu ulogu u tom ritualu. Kao rabin kod Jevreja,ija sudijska uloga ima osnovu u njegovom poznavanju halahe, sveenik funkcionie kao uitelj i sudija ili procjenitelj u mjeri u kojoj mu to njegova strunost na polju kanonskih zakona (tj. zvaninog crkvenog uenja) dozvoljava. Rimokatolika moralna teologija razlikuje se od protestantske etike po svojoj konkretnosti, sveobuhvatnosti i nepokolebljivim deduktivnimargumentima. Ryanov poziv na reformu drutvenoekonomskog sistema je tako zasnovan na prirodnoj filozofiji, u vidu jasnog poziva na prirodno pravo da se spozna i voli Bog. Ryaniztogprincipasistematskidolazidoiznosaod$2,10nadankaominimalnaplataza ivot. Rauschenbusch, s druge strane, istie da Sveto pismo ui da je drutvena pravda glavna tema uenja Isusa i proroka, te da se hriani moraju truditi da smisle kako tu lekcijudaprimjeneneneposrednookruenje. Ukratko, vokabular protestantske etike tei da bude biblijski, oblikovan u lekcijama iz Svetog pisma o dobrom i loem. Pored toga, radi se o reaktivnoj etici, u smislu da svoj pristup etikom argumentu podeava tako da odgovara na odreene etike problemi kako se oni javljaju u kulturi. Katolika moralna teologija, s druge strane, naglaava univerzalne filozofske istine i predstavlja napor u pravcu apsolutne moralne konkretnosti, primjenjive na ire vrijeme i prostor. Obje ove struje etikog miljenja nametnula je kultura prosvjetiteljstva i protestantska vjerska etika naglaava iskustva pojedinca unutar promjenjivih istorijskih konteksta, dok katolika moralna teologija odraava afirmaciju prirodnog reda, uniformnosti i zakona, karakteristinih za prosvjetiteljstvo. U drugoj polovini XX stoljea, izmeu protestantske etike i katolike moralne teologije pojavile su se take spajanja. Kao to se moe pretpostaviti, to se najoiglednije desilo u oblasti teoloke analize drutvene reforme i povrh svega uspona teologije osloboenja u Latinskoj Americi 1960tih. Teologija osloboenja, razvijena iz

~151~

ideja rimokatolikih pisaca poput Gustava Gutierreza, zasniva se na vjerovanju da racionalno jedinstvo teorije i prakse mora prethoditi teologiziranju. To jest, hriani moraju biti posveeni pravinosti prema siromanima i potlaenima kao preduslov za formiranje teoloke etike. Tvrdnja da drutveni i ekonomski problemi nisu greka prirode (ukljuujui i ljudsku prirodu), ve posljedica strukturalnih neravnopravnosti tipinih za kapitalistike institucije, eksplicitno izraava taj stav. Naglaavajui tako uslovljavajuuprirodukonkretnogistorijskogkonteksta,neravnopravnostiukorjenjeneu suvremenom kapitalizmu, rimokatoliki teolozi osloboenja zaobili su tradicionalni katoliki akcenat na uniformnom, univerzalnomprirodnom redu. Tvrdili su, Osjetljivost prema odreenim konkretnim problemima siromanih i potlaenih u Latinskoj Americi, a ne nekritino prihvatanje apstraktnih argumenata i principa teologije prirodnog zakona,ine polaznu taku za razmiljanje o moralu. Na taj nain, oni su se pridruili protestantskim teolozima ija se etika oblikovala kao reakcija na njihovo poimanje dinamike sile u odreenim kulturama. Katolikim piscima, kao protestantima prije njih, tojeotvorilomogunostpriznanjamoralnogpluralizma. Motiv pravde u vjerskoj etici koji je postajao sve vidljiviji tokom dva stoljea reformskih pokreta sad karakterie djela i protestantskih i rimokatolikih feministikih teologa. Meutim, poimanje pravde koje se sree kod pokreta kao to je Drutveno jevaneljeuznaajnojmjerisumodifikovalenekifeministikietiari.Dabismoprocjenili kakosetodesilo,moramopriznatidasuprosvjetiteljskuvjeruurazumiprirodnezakone posljednjih decenija potkopale postmoderne teorije koje tvrde da je nemogue biti objektivan u razmiljanjima o postojanju. Meutim, naglasak na cjelovitosti, na koherentnoj meupovezanosti, ostaje bitan element u katolikim djelima o moralu. Spisateljicefeministkinje su posebno glasne kad se radi o ovom ekolokom aspektu etike. Pojam ekoloki ne oznaava ovde prirodnu sredinu (vodu, atmosferu, drvee, itd.), ve ima ire znaenje osjeaja jedinstva i meupovezansoti svekolikog ivota. DirektnopoistovjeivanjeBogaiprirode(monizam)piscaSpinozeizXVIIstoljeaotvorilo je vrata teorijama o etici kao zatitnitvu i brizi o svekolikom ivotu. Razvoj kvantne mehanike u fizici u XX stoljeu, koji je doveo do argumenata kojima se tvrdi da je univerzum integrisani sistem u kojem su materija i sila povezani, takoe je doprinjeo novijoj etikoj teoriji. Ekoloka etika koju su stvorili hrianski autori u skladu s tim se formira ko poziv na prijelaz sa samoljublja na ostvarenje jedinstva s univerzumom, a samim tim iBogom. Prema ovom stavu, koji se ponekad naziva dubokom ekologijom, zbog pogleda i vrijednosti nastalih iz osjeaja kosmike povezanosti, etiku dunosti prirodno zamjenjuje etika brige. To jest, dunost kao rtvovanje vlastitih interesa u korist drugog vie nema znaaj, poto drugo ne postoji. Umjesto toga, bie se progresivno otvara ka spolja tako da se briga za svu prirodu (ukljuujui i ljude) doivljava kao briga za sebe. Pravda se tako tumai kao briga. Nijeudno to teoretiari kojiradenaovompoljunalazeinspiracijuunedualistikimreligijamapoputbudizmakao pojaanjehrianskeekolokeetike.

~152~

'''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''' Hrianskevrlineiporoci Hriansku etiku u velikoj mjeri definiu spiskovi naredaba i zabrana. Spiskovi mogu biti dugi i podrobni, ali su vijekovima skraivani u odreeni broj saetih kategorija ponaanja, poznatih kao vrline i poroci. Vrline su, naravno, naredbe, a poroci zabrane. Obaspiskakoristemitskibroj7. Vrline Prveetiri vrline smatraju se proizalim iz prirodnog zakona i zapravo potiu iz dijela grkih filozofa Platona i Aristotela. Poznate su kao kardinalne vrline (latinski cardo, arnir): 1. Oprez 2. Umjerenost 3. Snaga 4. Pravinost Mada ove etiri vrline omoguavaju harmonine drutvene odnose, one ne donose spasenje. Hrianski teolozi su dodali tri teoloke vrline, kojemogu da sedostignu samo pomoubojemilosti: 5. Vjera 6. Nada 7. Ljubav Poroci Ovi poroci, takoe poznati i kao sedam smrtnih grijehova, predstavljaju tenje ka neravnoteiljudskihstrasti,loihnavikaizavisnosti.Onisemoguprevaziisamobojom milouiupranjavanjemvrline. 1. 2. 3. 4. 5. 6. 7. Oholost Zavist Pohlepa Bijes Pouda Prodrljivost Lijenost

~153~

ETIKAUISLAMU
1.JohnCorrigan(idrugi),AComparativeIntroductiontoMonotheisticReligions, PrenticeHall1997,itounutarPARTV/CHAPTER15:EthicsinIslam,str.323338; NAREDBADOBRAIZABRANAZLA Jedna posljedica vjerovanja u samo jednog Boga je afirmacija da je taj Bog izvor svih vrijednosti i normi. Islam, kao i njegova starija braa judaizam i hrianstvo, moe se definisati kao etiki monoteizam. U VI poglavlju opisali smo islam kao monoteistiku vjeru, a oigledno je da se od ovjeka trai ne samo da slua Boga, ve i da odslikava njegovu dobrotu i pravinost u strukturama i procesima ivota pojedinca i zajednice u ummi. U ovom poglavlju otkrivamo glavne naine na koje muslimani prepoznaju ta je dobro,pravednoiispravnoikakosetrudedaiveuskladustimnainima. U islamu rije za etiku je akhlq. Muslimanski mislioci su dali velik doprinos istoriji etikog diskursa kao grane filozofije. Muslimanska zajednica kao cjelina, meutim, nije toliko sebi postavljala pitanje ta je dobro i kako da ga upranjavam? koliko je tvrdila da je Bog izvor svih vrijednosti i naredio mi je da vodim dobar ivot ispunjavajui njegove naredbe. Zato je etika u islamu vie stvar ivota u skladu sa erijatom nego razmiljanje o moralnim pitanjima. Islamska etika se vie sprovodi nego analizira. Meutim, tako jaka institucionalizacija poralnih pravila i propisanih stavova i dijela pretpostavlja postojanje ope teorije o vrijednostima, metafizike morala, koja bi tu institucionalizaciju podravala. Muslimani rijetko dovode u pitanje ovu vrhovnu strukturu znaenja i svrhe ili to uope ne ine, poto je poznaju i smatraju oigledno pouzdanomkaovazduhkojiudiu. Klasina taka pristupa islamskoj ideji dobra i zla ne lei u carstvu apstraktnog i filozofskog, ve u ponaanju. Kuran nekoliko puta zapovjeda vjernicima da nareuju dobro i zabranjuju zlo. Interesantna je analizadvije arapske rijei kojeovde prevodimo kao dobro i zlo. Prva je ma'rf, a druga munkar. Ma'rf je rije izvedena iz korijena kojiznaiznati,bitisvjestan,otkriti,odobriti.Snaanreligijskipojamizvedeniz iste rijei je ma'rifa, gnozis, tj. spasonosno znanje koje mistik sufi trai kroz duhovne discipline. Ma'rifa je vrsta prosvjetljenja, a ma'rf ono to je poznato u smislu prihvatljivo, standardno, moralno ponaanje. U islamu se smatra da nije potrebno biti genije da bi se znalo kakvo je ponaanje dobro i prihvatljivo. Nije ak potrebno biti ni pismen, niti imati direktan pristup nekim spisima ili traktatima o moralu koji bi pruali inaenedostupanuvidupitanjaoispravnomipogrenom.Kuranje,naravno,potreban, ali on je napisan jasnim govornim arapski, a Muhamedu i njegovim uenicima nije prvobitno ni bio dostupan u vidu pisanog teksta. Radilo se vie o usmeno prenoenoj poruciuvanoj u umovima i srcima muslimana. Munkar, pogreno, potie od arapskog

~154~

korijena koji znai ne znati, negirati, ne drati rije. Munkar moe znaiti i odbijeno,okantnoignusno. Primjetite da ni ma'rf ni munkar ne znae dobro odnosno loe u apstraktnom, osnovnom smislu. Ti pojmovi oznaavaju inove, stanja i stvari koje su prihvatljive ili neprihvatljive, prihvaene ili odbijene, a njihovo znaenje je proizalo iz spisa i ovjekovog razuma. Racionalistiki teolozi mutaziliti, koje smo spomenuli u VI poglavlju, intenzivno su se bavili pitanjima ispravnog i pogrenog. Njihov opi stav bio je da ovjekovrazummoerazlikovatiuniverzalnodobroizloiuskladustimsuditioljudskim djelima. Smatrali su da su boja volja i djela uvijek prevedna prema univerzalnom standardu, koji je razuman i razumljiv. Neko djelo nije ispravno jer ga je Bog proglasio takvim; ono je ispravno prema univerzalnoj pravdi, koju Bog primjenjuje i slijedi. Stara njemaka crkvena himna togod moj Bog naredi je dobro odnosi se i na mutazilite, u smislu da Bog uvijek odabere ono to je istinito, dobro i pravedno prije nego to naredi bilota. Mutazilitski stav koji priznajeovjekovu racionalnu sposobnost razlikovanja dobrog i loeg podrazumijeva naredbu da se postupa na najstroi mogui nain, uz preispitivanje motiva i razmiljanje koja djela preduzeti a koja izbjegavati. ovjek prema ovom stavu posjeduje slobodnu volju, i s njom stranu odgovornost da djeluje kao boji kalif na zemlji. Liberalni zapadnjaki mislioci su seesto divili stavu mutazilita zaboravljajui na cijenu kojuovjek pritom treba platiti. Ovaj teoloki pokret je nepokolebljivo zastupao moralnu,teolokuipolitikupodobnost.Ujednomperioduuistoriji,kadjeovajstavbio prihvaen kao zvanini sudski teoloki sistem u Bagdadu, pokrenuta je stroga inkvizicija (mihna) u cilju pronalaenja izopaenika meu vjerskim i pravnim intelektualcima i njihovog vreanja na mutazilitsko vienje dobra. Pravnik Ahmad ibn Hanbal (855), koji je odbio sloiti se sa stavom vladajue grupe da je Kuran stvoren kroz vrijeme, a ne vjean, jedna je od rtava hegemonije mutazilita. Mnogi intelektualci na polju vjere potinili su se zvaninom vienju sudske teologije. Mada su Ahmada ibn Hanbala zatvorili i bievali, on nije promijenio svoja uvjerenja. Kasnije ga je novi kalif rehabilitovao, a njegovi stavovi su prihvaeni, u doba kad je spontani razvoj suprotnog teolokog i moralnog osjeanja odgovorio na mutazilitski izazov i na kraju ga sruio u koristpopulistikogislamakojidodanasvladausunitskimzemljama. FrazatogodmojBognaredijedobrobipremapripadnicimaopozicijemutazilizmu bila protumaena kao, Ono to je dobro, istinito i pravedno takvo je samo zato to je Bog tako htio, a ne zbog nekog nezavisnog univerzalnog kriterijuma apstraktnog dobra i zla. Najvie dobro je boja vjena, neupitna odluka. Bog ne djeluje po nekom spoljanjem standardu; njegova djela su dobra i pravedna zato to ih On ini. On je kriterijum svake vrijednosti u univerzumu. Ako doe do racionalnih protivrjenosti kad ovjek pokua dati odgovor na teka moralna pitanja kao kad Jov pita zato zli dobro prolaze,adobripatemuslimanisamotrebajuekatibojudobruvoljuistrpljivotrpjeti nesree i tekoe bez ispitivanja bojih motiva ili dijela. Bog je s onima koji trpe, ui nas Kuran (2:153), ukoliko se i redovno mole. To jest, strpljivo trpljenje bez odgovarajuegodnosasBogomnijedovoljno;besciljnapatnjaprijeznaipredavanjezlu

~155~

nego otpor njemu putem svete borbe, dihada, koji povrh svega zahtijeva molitvu i strpljenje. Praktini primjer kako muslimani vide prihvatljivo i neprihvatljivo ponaanje je zabrana svinjetine. Iako je mogue razboljeti se uslijed konzumiranja loe pripremljene svinjetine,ljudijebezposljedicajedujoodpraistorije.Kadmuslimanupostavitepitanje otome,reiedajemuslimanunejedujerjeBogtozabranio.SluanjeBogapredstavlja vanu stvar za njega, bez traenja nekih dodatnih razloga. I pored toga, esto se pojavljuju teorije medicinskomaterijalistike prirode, po kojima Bog zna ta je dobro za nas i sprijeava nas da konzumiramo opasne materije iz prirode. Svinjetina je za muslimanemunkar,tj.nepriznato,odbijenoignustno. Izdvajanje muslimana u odvojenu zajednicu predstavlja vanu posljedicu islamskih zakona o hrani i ienju. Uzdravanje od svinjetine za muslimane, kao i kad je rije o Jevrejima, predstavlja vaan graninik koji ih razdvaja od drugih. Granica nije vidljiva u potpuno muslimanskih drutvima poput Saudijske Arabije ili Irana. No u Maleziji, gdje malajski muslimaniine oko 55 % stanovnitva, a Kinezi (koji uglavnom nisu muslimani) 34 %, zabrane konzumiranja svinjetine i alkohola imaju vidljive drutvene i politike posljedice. Mnogi Kinezi konzumiraju i svinjetinu i alkohol. Sluajan dodir s Kinezom, npr. na trnici, kod muslimanavjernika moe izazvati reakciju gaenja. Autsajderi koji jedu svinjetinu i piju alkohol donose zagaenje. Nije bitno da li Kinez koji je u pitanju zaista pije alkohol ili jede svinjetinu; Kinez ili Kineskinja predstavljaju klasu ljudi kojima su te supstance dozvoljene. Slina razmiljanja javljaju se u umu muslimana pri susretu sazapadnjacima,temigracijaizmuslimanskogdrutvauEnglesku,NjemakuiliAmeriku izaziva mjeana osjeanja. Vjerska sloboda na zapadu znai mogunost izbora odricanja od vjere. Zabrane u vezi s hranom tako imaju dodatno znaenje kod muslimana koji se borezaouvanjeislamskogidentitetaukontekstusekularizmaivjerskogpluralizma. PETKATEGORIJAILIPRINCIPADJELOVANJA Islam, kao religija ispravnih postupaka, koja stavlja naglasak na zakone i ponaanje, nije iskljuivo formalistika, ne zanemaruje unutranje aspekte motiva, navika, nagona, slabosti,zlobe,itd.Premaerijatuveinastvarisuneutralne,amoral,kaoipravnistatus svakog ina, sagledava se u svjetlu namjere poinioca. Naime, tehniki ilegalan ili ak nemoralan in moe biti legalan ako je namjera poinitelja iskrena prema islamskim principima.Evoprimjera. Islamski zakon nabraja pet principa po kojima se djela kategoriu u svjetlu boanske vlasti.Ovdeihupisujemoukratko,itrebaznatidasvakiodnjihprateopirnikomentari. 1. Wajib ili fard: obavezno. Primjeri: Pet stubova, ienje. Bog nagrauje izvrenje ovih dijela, a neizvravanje se kanjava. Obino je kazna u rukama Boga, ali u strogimmuslimanskimdrutvimaMalezijiiliIranu,naprimjerzaprekidramazanskog

~156~

posta,druenjespripadnicimasuprotnogpolakojinisuroaciisl.kaznumoeodreditii islamskisud. 2. Mandub: preporueno. Primjer su dodatne molitve koje ne ulaze u obavezni salat.Izvrenjesenagrauje,aneizvrenjesenekanjava.Djelauovojkategorijitakoe sezovusunet,alineusmisludapotiuizobiajaProrokaMuhameda. 3. Mubah: dozvoljeno. Vrlo iroka kategorija koja obuhvata djela razliita po kvalitetu. Neto moe biti dozvoljeno samo zato to ne predstavlja neposlunost prema Bogu.Bogu nijeniodkakvevanostidalinegovievoliokoladuilinugat,sviluilivunu, crveno ili plavo. Sasvim je drugaije kad je neko prinuen poiniti inae zabranjeno djelo, kao npr. jesti svinjetinu kad druge namirnice nisu dostupne, a prijeti mu smrt od gladi. U takvim okolnostima nedozvoljeno postaje dozvoljeno. U vezi s konzumiranjem svinjetine i drugih zabranjenih namirnica, Kuran nudi olakanje u ekstremnim situacijama: Ako nekoga na to tjera potreba, bez voljne neposlunosti i prekoraenja odgovarajuihgranicanijekriv.JerAlahjepunoprostaimilosti.(2:173) Mubahneprepisujeninagradunikaznu. 4. Makruh: nepoeljno. Ova kategorija ne zabranjuje odreena djela ili supstance, ve ih proglaava nepoeljnima. Ne izvriti neko djelo iz kategorije mandub (preporueno) ne znai zaraditi kaznu. Isto tako, izvrenje djela iz kategorije makruh ne povlai kaznu (mada jedna kola smatra da takva djela vie donose sramotu nego kaznu)1. Interesantno, neizvrenje preporuenih dijela jeste makruh, nepoeljno, mada preporueno podrazumijeva da nije obavezno. Pitanja da li slijede ispravan put esto mue srca i umove i onim muslimana koji umiju prepoznati moralno i nemoralno. Iz tog razloga su praktini prirunici kuranskog i sunetskog ponaanja postali jako popularni. Prorok je jednom rekao da je najgnusnija meu dozvoljenim stvarima razvod braka. Makruh je najnii nivo zabrane2. U nekim se sluajevima pribliava haramu, zabranjenimdjelima.Primjertogajekadmukarcinosezlatoilisvilu.Takvoponaanje nijezabranjeno,aliBognareujedaseizbjegava. Halal: Prije petog principa, moramo spomenuti koncept halal, ono to je dozvoljeno muslimanima. Pitanja dozvole i zabrane odreuju veinu odluka meu muslimanima. Pet principa pokrivaju itav spektar dozvoljenih i zabranjenih stvari. Zato se musliman uvije trudi nai halal hranu iiniti halal djela. Kategorija makruh ukljuuje mnoga djela kojasunegdjeizmeuhalalaiharama,teizazivajunelagoduisumnju. 5. Haram: zabranjeno. Ova rije je posebno interesantna studentima religije, jer savrenoizraavadvosmislenostsvetog.Arapskikorijenhrmdajenekolikovanihrijei: haram, svetilite; harim, enski lanovi domainstva, harem; ihram, ritualno posveenje tokom hadiluka (hodoasnik se jo naziva muhrim, ritualno posveen; hurma, svet, neokaljan, ali moe znaiti i ena, koja se mora potovati i uvati

~157~

neokaljanom.VelikadamijauMeki,kojaokruujeKabu,poznatajenaarapskomkaoal masjidalharam,neokaljanomjestooboavanja. Harammoeoznaavatizabranuneegtojeneisto,gnusno,greno,kaosvinjetinu, alkohol, ubistvo, preljubu i nepotovanje. Ali moe oznaavati i neto to ne smije biti ukaljano, to predstavlja tabu ba zato to je sveto i isto, kao npr. Kaba. Kao peta zakonska kategorija, haram znai apsolutnu boju zabranu, bez obzira da li potie od same boanske rijei ili od sporazuma strunih pravnih miljenja. Tehnika pravna literatura nairoko se bavi ovom kategorijom zbog njenog povremeno dvosmislenog karaktera.Bogmoekaznitiizvrenjeharamdjela,inagraditinjegovoizbjegavanje. PRAVEDNOSTIPRAVAPOBONOST Pet principa ne obuhvataju cjelokupnu islamsku etiku, ali daju dobar uvid u zakonitost veine dijela, poto su zakon i etika vrsto povezani. Postoji, meutim, iri smisao koji formira osjeaj za dobro i ispravno kod muslimana i tako daje ivot legalistikim kategorijama kao to su pet principa. To jest, muslimani ne trae u pet principa podsticaj za dobro ponaanje, ve samo linijevodilje. Dobrota se ne moe svesti na legalizam. Kuran definie pravednost to se na arapskom kae birr kao istinsku pobonost, a istinsku pobonost kao pravednost u sljedeem esto citiranom ulomku: Nije pravednost (birr) okretati se ka istoku ili zapadu, ve je pravednost vjerovati u Boga i Sudnji dan, u Anele, u Knjigu, u Glasonou; davati svom rodu, siroadi, potrebitima, putniku, onome ko trai, i za otkup robova, sve iz ljubavi prema Njemu; biti nepokolebljiv u oboavanju (salat) i redovan u davanju priloga (zakat), ispuniti obeanja koja si dao; biti vrst i strpljiv u bolu i nevolji i u vremenu panike. Takvi su ljudi istine, bogobojaljivi.(2:177) Ovajulomakobuhvatagotovocjelokupniislam.Obratitepanjunaprvired,oistokui zapadu: on se odnosi na spoljanjih formalizam bogosluenja, na pravljenje predstave, kao to je Isus primjetio kod hipokrita. Ili, da povuemo paralelu s judaizmom, izraava stav slian Amosovom izlivu kad Jahve rikne: Mrzim, prezirem tvoje gozbe, ne volim tvoje sveane skuptine... Nosi od mene buku tvojih pjesama... Ali nek se pravda sliva kao voda, a pravednost kao nepresuan potok. (Amos 5:2124, Revidirana standardna verzija). Ni judaizam ni islam ne naputaju bogosluenje daleko od toga ali u njima nalazimo direktnu kritiku praznog formalizma i nagovjetaja da je pobonost vrsta mita kojesenudiBogu. Odnos izmeu muslimana i Boga moralan je jedino ako za rezultat ima dijeljenje sredstava s drugim ljudima, kako je opisano u prethodnom ulomku iz Kurana. No ova dobra djela nisu samo u korist drugih, mada bi davalac trebao imati u vidu i primaoeva osjeanja i potrebe. Ulomak o pravednosti kae da vjernici treba da daju iz ljubavi prema Njemu. Ljubav prema Bogu navodi na dobra djela prema blinjem. A moralno

~158~

ponaanje lei prije svega u djelovanju na osnovu osjeaja dunosti, uz odanost Bogu i ljubav prema Njemu. in je zaista moralan kad je posveen Bogu. Ovaj etiki stav podsjea na deontoloku (zasnovanu na dunosti) etiku velikog filozofa njemakog prosvjetiteljstva Immanuela Kanta, koji tvrdi da je neki in moralan jedino ako se sprovodi iziste dunosti, a ne radi zadovoljstva ili koristi primaoca, to moe proizvesti kvareaosjeanjasamozadovoljstvailikonfuzijeomotivima. Bogjeizvorsvegadobrog.Izdobrihjerazlogastvoriokosmosipostavioljudezasvoje izaslanike na zemlji, kao to smo spomenuli u VI poglavlju. Muslimani oboavaju Boga oieni, jer je On svet, pravedan i dobar. Bogosluenje je privilegija i dunost. Vjernika ini moralno svjesnim i daje mu sposobnostinjenja pravednih dijela u svijetu, iz ljubavi prema Bogu, a takoe i iz strahopotovanja. Ako se musliman plai samo Boga, nita u stvorenomporetkunemoegapovrijediti,akikadgamoeubiti.Muenikanabojem putuekarajivjeniivotudrutvuGospoda. STRAHIPRIJATELJSTVO Dobrota u sutini bojeg bia, izraena kroz milost i suut, osnova je islama kao etikog monoteizma. Duboki etiki kvalitet Boga zasniva se na njegovoj elji da bude u odnosu s biima koja mogu da misle, ele, vole. Sufiji vole izreku, citiranu ranije, koja opisuje Boga kao Skriveno blago koje je eljelo postati poznato, pa je zato stvorilo univerzum. Bog je prijatelj vjernika, i vjernik ima privilegiju biti pozvan da bude prijateljBogu.AliprijateljstvosBogomnepredstavljaplitkodruenje.Onozadiredublje inosiodgovornost.Bogsvevidiizna,aipakdoputaljudskimbiimadaiveuslobodi. Bez obzira kojim se poslom trenutno bavili, kojigod diorecitovali iz Kurana i koje god djelo poinili, Mi smo Svjedoci da ste time zaokupljeni. Nijedan atom na zemlji li nebu nije skriven od veeg Gospoda. I najmanja i najvea od tih stvari zabiljeene su u jansoj Knjizi. Uistinu, nema straha niti tuge za prijatelje Boga. Za one koji vjeruju i stalno se uvaju[odzla]vrijemejesree,uovomivotuinadrugomsvijetu.Nemapromjeneboje rijei.Tojevelikiuspjeh.(10:6164) U meuljudskim odnosima prijateljstvo i strah ne idu ruku pod ruku, ali obratite panjunareenicunemastrahazaprijateljeBoga.Kuran,kaoBiblija,prepoznajedvije glavnevrstestraha:religiozniinereligiozni.Ovajdrugijevrstanakojusemisliuulomku. Radi se o obinom, prirodnom strahu od opasnosti i povrede. Prvi religiozni strah podrazumijeva potovanje, strahopotovanje, moralnu svijest i odanost Bogu. Dio o onima koji se stalnouvaju sadri korijen taqwa, rije koja seesto prevodi kao strah pun potovanja. Jedan istaknuti muslimanski teolog opisao je taqwu kao vjerovatno najznaajniji pojam u Kuranu.3 Taqwa je strah pun potovanja koji uva od zla i nemorala; zahvaljujui svijesti o boanskoj pravdi kojae na kraju preovladati nad svim. No,potoureligijinesmijebitiprinude(Surah2:256),pravdanijenametnutopitanje, ve proistie iz uslova u kojimaovjek ima svijest o moralu i hrabrost za odbranu istine. Taqwa je moralni dar Boga ovjeanstvu. Ona ukljuuje svijest i pobonost ini

~159~

smislenim, poto molitva postaje iskrena i ivotna. Taqwa je glavni oblik moralnog voenja u svijetu. Bez nje pravila i principi gube snagu i smijer. Opisivana je kao ona unutranja baklja koja omoguava da se raspozna ispravno i pogreno, pravda i nepravda.4 Taqwa nema uvijek istu snagu i kvalitet, jer, kao i svijest, mora se razvijati tokom cijelogivotapunogodanostiidiscipline.FazlurRahmanpie: Cilj Kurana je da se ve u ovom ivotu pokae unutranje bie onako kako se pojavljuje na Sudnji dan; jer onaj ko se umije prikazati kao na rendgenskom aparatu i tako dobiti dijagnozu svog unutranjeg stanja nema ega da se plai kad se njegovo unutranjestanjepokaepredjavnou.5 Suvremena amerika izreka Prijatelji ne dozvoljavaju prijateljima da voze pijani primjenjivajenaislamunjegovomglavnompravcu.Bogiovjeknisudrugari,veiskreni prijatelji koji su u moralnom odnosu koji ukljuuje iskren obzir jednog prema drugom. Arapska rije wali, kojase nekad prevodi kao svetac, a nekad kao prijatelj, moe pored toga znaiti i zatitnik, uvar i roak. Muslimani su prijatelji Boga, a on je prijatelj vjernika. No od muslimana se trai i da jedan drugom budu prijatelji, a to ponekad znai da vre uticaj jedan na drugog, za dobrobit drugog. Prijatelji ne dozvoljavajudaponaanjenjihovihprijateljabudedestruktivnoinepravedno. MUSLIMANIMISLEGLOBALNO,DJELUJULOKALNO Naredba dobrog i zabrana loeg, kojim poinje ovo poglavlje mora se odigravati i na pojedinanom, linom nivou, i na nivou drutva i vlasti, inae se ne ostvaruje na sve nainekojedefinieKuran.Razmiljajglobalno,djelujlokalnopopularnajesuvremena izreka koja ima znaenje i u moralnoj zajednici umme. Mada ummah oznaava svjetsku zajednicumuslimanaunajiremisveobuhvatnomsmislu,idejaummeprimjenjivajeina lokalne muslimanske zajednice koje u konkretnim kontekstima politikom, ekonomskom, drutvenom, moralnom u kojima se nalaze, mogu djelovatiza ope dobro. Muslimani u amerikim zatvorima, recimo, ine jednu ummu, sa specifinim parametrimaiuslovimanakojesemoraodgovoritimoralnomvizijomkojajeikreativna iprilagodljiva.MuslimaniBosneiHercegovinetakoeinejednuummu,regionalnu,kao imuslimanskemanjineostalihevropskihzemalja. Muslimani u Sjevernoj Americi govore o osnivanju umme u Kanadi i Sjedinjenim dravama, pri emu misle na samosvjesnu moralnu i duhovnu zajednicu koja bi pomagala svojim lanovima i nareivala dobro i zabranjivala zlo. Mada islamska tradicija politikog jedinstva religije i vlasti nije primjenjiva u evropskim i sjevernoamerikim drutvima, sva bogosluenja i mnogi erijatski zakoni na nivou pojedinca mogu se upranjavati. U Kanadi, gdje se posljednjih godina odvija javna debata o stvaranju novog ustava, neki muslimani zahtijevaju da drava prizna erijatske zakone koji se tiu braka, nasljedstva, i ostalih stvari koje se odnose na lini status,

~160~

podruje koje obino predstavlja kombinaciju legalne i etike dimenzije islamskog pogledanastvarnost. AVOUDETALJIMA Dosadasmoseunaojanalizietikeimoralauislamufokusiralinaboanskenaredbe iovjekovu odgovornost. Islamska vizija morala obuhvata vie stvari od te dvije. Tu je i priznavanje izopaenog zla koje prkosi racionalnoj i odgovornoj svijesti. U VI poglavlju upoznali smo se s Iblisom. On je bio aneo koji se odbio pokloniti Adamu kad je Bog to traioodnjega.PonekadseIblispoistovjeujesaSatanomilisatanama,alineuvijek.Taj avojejedanodjinna,biaodvatreslinihljudima,kojaimajusposobnostrazlikovanjai izboradobraizla.PremaKuranu,Satanailiavo,kojijepostojaoiprijeljudi,predstavlja rivala i neprijatelja ovjeanstva. Satana se pokuava umijeati u ovjekove poslove i pridobitiljude,danebuduvjerniBogu. Satana je izuzetno uporan, mada ne i jak. On se trudi prevariti, zastraiti i privoljeti laskanjem, ponekad se pretvarajui da je prijatelj ovjeku. ovjek uvijek mora biti na oprezuzbogSataninihzlodjela.Toznaiuvanjeodzla.Taqwaomoguavaljudimada stvoredobruodbranuodSatane,jerseovjekprotivzlamadanomoebitiibezlino mora boriti hrabrou, pronicljivou i odlunou. Satana postavlja zamke i zavodi slabe, zaboravne osobe ba u vrijeme kad se ovjek osjea sigurno i odmara s Gospodom. esto se Satana pretvara da je dobar, nudei priliku za postizanje na prvi pogledplemenitihciljeva.Nousutinijeprevarantiubica. Muslimani vjeruju da Satana zaista postoji, ba kao i mnogi hriani. Nije prihvatljivo kriviti Satanu za vlastite grijehove i neuspjehe, jer je ovjek izgraen na zdravim temeljima, fitra, koji mu omoguavaju da raspozna dobro od zla, pravdu od nepravde. Pored toga, Kuran poboljava uroeni moralni kompas koji je ljudima podaren na roenju. Noovjek nije uvijek dobar i pravedan. Fitra predstavlja opremu za donoenje sudoba.Svetaknjigajeapsolutnopotrebnazapronalaenjeispravnogputa,uzprimjenu moralneprirodekojaideuzpostojanje. NemoguejeustanovitidaliveinamuslimanazaistasmatraSatanustvarnimbiems nezavisnim postojanjem. U najmanju ruku, Satana je personifikacija zla,vrsto upletena u ljudski ivot. Satana, izgleda, oznaava zlo koje ljudiine bez obzira na pokuaje da ga izbjednu. Ponekad se Satana poistovjeuje s Iblisom. U Kuranu, u nekim drugim dijelovima,govoriseosatanama,bezlinimsilamazlakojenapadajuovjeka. Mada islam ne priznaje prvobitni grijeh, priznaje da u svijetu postoji tajanstveno zlo, iji su glavni snabdjevai ljudi. Kad musliman ita iz Kurana, ili se bavi nekom drugom religioznom aktivnou, on recituje formulu koja mu daje sklonite: Bog mi prua sklonite od prokletog Satane. Formula ima prilinu mo kao ini protiv zla. I sam Muhamed je pokazao ranjivost na Satanina zlodjela kad je povjerovao da je Bog prijehadilukim stanovnicima Meke dao dozvolu da oboavaju keri Alahove u Kabi,

~161~

kao kompromis s monim politeistikim kurajkim oligarsima. Bog je kasnije prekorio MuhamedatojeposluaotesatanskestihovemisleidasluarijeodBoga.Zato svi itaoci Kurana moraju prijeitanja da izgovore formulu za sklonite, da se Satana ne bi umijeaoinaveoitaocanapogreanput. Jo jedan pojam koji opisuje zlo, pored Satane, zobe se taghut. Ovaj koncept ne predstavlja personifikaciju zla, za razliku od Satane iavola. Taghut predstavlja princip zlausvijetu. Nekureligijinebudeprisile:dobroponaanjeselakorazlikujeodprekraja.Svakoko odbije zlo (taghut) i vjeruje u Boga dri se za najvru ogradu koja se nikad ne lomi. (2:256) Taghut ponekad oznaava idole ili lane bogove, koje tjerajuovjeka na stranputicu. No u upravo citiranom ulomku radi se o svemu to je suprotno Bogu i pravom putu islama. Zanimljivo je da se Satana i Iblis uglavnom pojavljuju u mekanskim dijelovima Kurana, prije hadiluka u medinu. Taghut zauzima istaknuto mjesto u medinskom periodu, u doba stvaranja umme i dostizanja ireg sistema vjere i djelovanja. U odreenom smislu, taghut simbolizuje tenje ka shirku stavljanju neeg na mjesto vanije od Boga. Satana iavo predstavljaju dramatine personifikacije zla, dok taghut zlu i pokvarenosti daje lik koji predstavlja ovjekov lik u ogledalu. Kroz potinjavanje Bogu musliman se oslobaa dominacije zla, mada borba protiv taghuta traje do smrti, potosestvoreniporedaksastojiioddobraiodzla. PRAVILAETIKETEIMORALUISLAMU Vanu temu prilikom ope analize islamske etike predstavlja etiketa, koja se na arapskom zove adab. Ovaj izraz oznaava nekoliko povezanih pojmova: lijepe manire, uglaenost,dobrovaspitanje,ljubaznost.MadaKurannesadririjeadab,onuz Hadith gotovo u potpunosti definie njeno znaenje. Muhamed je izjavio da je dobro vaspitanje (adab) dio vjere i znak onih koje Bog voli. Sljedei primjer iz esto korieneklasinezbirkeHadithilustrujetasesmatraadabom: Lijepoponaanje:Muhamedree:Poslansamdadovrimlijepemanire. Djela: Nema vee mudrosti od dijela, ni vee pobonosti od samoporicanja, a ni dobrotedolijepogponaanja. Predstava: Zbog ovih se ljudi plaim svakog dvolinjaka koji e mudro govoriti a nepravednopostupati. Monatvo:Nemojbitisuviepoboan. Strpljenje:Strpljenjejepolavjere.

~162~

Kontrola nad jezikom: U raju pustiti sve one koji mi mogu podnijeti raun o onome tomujemeuvilicamaionometomujemeunogama. Bijes:Jakjeonajkosemoekontrolisatiutrenucimabijesa. Zahvalnost:Konijezahvalanovjeku,nijeniAlahu. Pokloni:Davajtedarovejednidrugima,jerdaruklanjamrnju. Drutvo i prijateljstvo: Nema nieg dobrog u prijateljstvu s nekim ko vam ne eli ono toelisebi. Razmiljanje:Satvremenarazmiljanjajeboljeodgodinudanabojeslube. Pozdravljanje: Onaj ko prvi pozdravi nije tat. (Ovo vai kad se radi samo o muslimanima.Muslimanneeprvipozdravitinemuslimana,alieuzvratitipozdrav.) Brada, brkovi i dlake: Ima pet prirodnih navika: obrezivanje, brijanje stidnih dlaka, podrezivanjebrkova,skraivanjenoktijuibrijanjepazuha. Sportovi i igre: Onaj ko igra bekgemon zaista ne potuje Alaha i njegovog Glasnika. (Islamfavorizujeigreisportovekojimaserazvijajuborbenevetinekodzajednice,poput streliarstva ili jahanja. Bekgemon i ah su se smatrali igrama jalovih i nemuevnih ljudi; poredtoga,utakvimigramamoguejeikockatise.No,nepotujusvimuslimanibasve zabrane,tomoedasevidinaprimjerukafanairomKaira,izkojihselarmamukaraca kojiigrajutrictrac,kakosebekgemontamozove,ujedokasnouno). OGRANICIIZMEUZAKONAIMORALA:NEKISUVREMENIPRIMJERI Ranije smo pisali kako muslimani koji ive u Sjevernoj Americi pokuavaju tamo da ustanove islamsku zajednicu. Spomenuli smo da je zahtjev kanadskih muslimana da islamskibrakbudeugraenunovi ustavtezemljepotencijalnozapaljivopitanje. Dalibi sekularna drava trebala donijeti zakone koji e se odnositi samo na njene vjerske manjine? Ako lanovi odreene vjerske manjine sa specijalnim zakonima odlue da se ne dre takvih zakona, npr. muslimani koji ne ele da im brak podljee islamskom zakonu,dalibibilikrivinogonjeni?Dalijedunostdravedaprimjenjujezakonesvojih vjerskihmanjina?UKanadibimoglobitiizglasanoslinorjeenje,madajeupitnodalibi totakvesituacijemoglodoi. Posebno je teko pitanje islamskog zakona apostasije, kojom se prelazak s islama na drugu vjeru kanjava smru, bar kad je rije o mukarcima koji se ne odreknu takvog prelaska. Muslimani otro reaguju na pokuaje drugih religija da preuzmu njihove vjernike, a na zapadu ljudi imaju slobodu izbora i promjene vjere ili odricanja od nje. U muslimanskim zemljama u kojima vlada erijat, jedino muslimanima je dozvoljeno da se bave aktivnostima iji je cilj mijenjanje vjere drugih. Manjinama je dozvoljeno da nesmetano obavljaju svoje dunosti, ali ne i da prenose svoje vjerske poruke

~163~

muslimanima. Postoji jo ogranienja, kao npr. ogranienje broja vjerskih objekata koji se smiju izgraditi ili rekonstruisati. S druge strane, u zapadnim zemljeme muslimani koristeliberalne,pluralistikezakone.UFrancuskojdolazidoestihpodgrijanihdiskusija o muslimanima koji ustanovljavaju islamske norme ponaanja u toj dravi, mada u muslimanskoj zemlji poput Irana francuski graani danas ne bi mogli traiti vjersku slobodukakvavladaunjihovojzemlji. U Sjedinjenim amerikim dravama, I amandman Ustava garantuje strogu razdvojenost crkve i drave. Ipak, zakonske jurizdikcije, posebno na nivou pojedinanih drava, upravljaju statusom pojedinca na razne naine, posebno kad je rije o braku, razvoduinasljedstvu.SvugdjeuAmericiilegalnojeimativieodjednogbranogdruga,i to se odnosi na oba pola. Islamski zakon, pak, muslimanu dozvoljava brak sa do etiri ene,uzuslovdajesvakojsposobanpruitidovoljnonapoljufinansijaiemocija.Kaoto smo vidjeli u XII poglavlju, u muslimanskom se svijetu ve stoljeima taj uslov smatra gotovo neispunjivim, to nagovjetava da se poligamija smije upranjavati samo u najneuobiajenijim okolnostima. Ipak, ima mnogo muslimana koji koriste ovo pravo akoKurandozvoljavapoligamiju,kosmijedovoditiupitanjeAlahovpropis? Prema predavanju koje je jedan voa muslimana odrao u Centru za brak i porodicu uz sponzorstvo njegove progresivne damije u Kaliforniji, poligamija postoji meu amerikim muslimanima, ali se iz oiglednih razloga dri u tajnosti. Ljudi koji ive u poligamiji vjeruju da to kao muslimani smiju i da je boji autoritet vei od autoriteta amerike sekularne vlade. Taj predava, ljekar koji se doselio iz Egipta, osudio je pojavu poligamijeuamerikomkontekstuiakustvrdiodaseutimokolnostimaprotivierijatu. Zato? Zato to zahtjeva skrivanjeinjenice da se ima vie ena, to enama uskrauje prava koja brak kao ugovor prua. U muslimanskom zakonskom okruenju poligamno kuanstvo je legalno i svako ima jasno definisana prava i dunosti prema erijatu. Legalnostvorenopoligamnokuanstvouislamskojzemljinijeskandaloznapojava(mada mnogi suvremeni muslimani ne odobravaju poligamiju, ali je to ve drugo pitanje). Meutim, postojanje poligamnih kuanstava u Americi podrazumijeva prijevaru i tajnost, to se kosi s islamskom etikom. Muslimani koji ive u Americi, kae predava, podljeu zakonima te zemlje. Prekriti taj zakonini poinioca dvostrukim prekriocem: prekriocemamerikogzakonaiprekriocemerijata. Vijee Sjeverne Amerike za fiqh (jurisprudenciju) bavi se izazovima koje pred muslimane postavlja ivot u toj zemlji. Kad je rije o braku, mada muslimani smiju imati vie od jedne ene, ne postoji obaveza poligamije. Zato se brak sa samo jednom enom ne smatra krenjem zahtjeva koje pstavlja islam. Ova analiza ne pokuava dati konaan odgovornatopitanje,tomorajuuinitisamimuslimanikrozivotunovimokruenjima, van zatite i zahtjeva ivota u erijatu. No, veina muslimana u svijetu ni ne ivi po erijatskim pravilima, osim kad to svojevoljno odlue npr. uz potovanje Pet stubova, izbjegavanje haram ponaanja i navika, i mnoga druga ponaanja koja su stvar linog izborakadpokuajudauredesvojivotpremaAlahovompravomputuislama.

~164~

ETIKIPLANKUR'ANA
NerkezSmailagi,EtikiplanKur'ana,u:DevadHodi(priredio),EtikaUvodu islamskoizapadnoetikomiljenje,Fakultetislamskihnauka,Sarajevo2005,str.3544 Namjenjujui ovjekovu visoku duhovnu i moralnu zadau kojoj relacija s Bogom predstavlja mjerilo, Kur'an je ovjekov cilj odredio kao asimilaciju Bojih svojstava: ivota,vjenosti,jedinstva,moi,istine,ljepote,pravde,ljubaviidobrote. ivot je Boiji dar, on oivljuje i usmruje (3, 156; 7, 158; 9, 117). Moralni zakoni, to ihKur'anobjavljuje,uzdiuovjekanarazinuivotaitajivotinesmislenimilijepim(8, 24; 16, 97). Logian je, tada, zahtjev ili norma da se ivi u saglasnoti sa njima; to podsjeanastoikiidealivljenjausaglasnostisprirodom. Kur'an je pridao veoma veliko znaenje zemaljskoj egzistenciji ovjeka. Ona nije potpuniivotalijepravomjestonakojemseovjekmoraizboritizasvojusvrhuiistinu. Ni raj ni pakao ne podrazumijevaju razvoj, bar ne ovakav kakav se zbiva i kakavovjek moraostvaritinazemlji,onisu,vie,stanja, Zemaljski ivot nije zalud stvoren i nije lien smisla (21, 16). Ali on je dan u jednom kontekstu vieg ili pravog ivota (29, 64). Stvaranje ivota i smrti provjera je ili mjerilo ovjekove snage (67, 2). Zemaljski ivot je ovjekovo boravite i poinak (6, 98). Ali su njegovi uici maleni u usporedbi s vjenim ivotom (4, 77; 9, 39), jer je ovaj najbolji i najtrajniji(87,17),lijepoboravite(18,31)domstalnogbotavka(35,35). Socijalnastranaovjekaneobinojeznaajanfaktorzaidealpravogivota.Neradise tu samo o elementu plemenske obiajnosti,ime se zadovoljavaju socioloke analize, a niti samo o novini Islama, koja, onda trai vrstu povezanost protiv mnogobotva, na emu insistiraju teolozi. Islam je, po svojoj biti, individualni in srca, ali je on intencionalan na kolektivnu sudbinu lovjeka. Iz Kur'ana se da izvesti dokaz da ideal pravog ivota pojedinca, tj. ivota sa smislom sa smislom zrai svoju vrijednost na sve druge.Takose,naprimjer,usuri5,35,navodidaubojstvoodnosonospaavanjeovjeka ima ope znaenjesvi su ljudi u pitanju. Iako se, ovdje, nedvojbeno govori o tjelesnoj strani ina, to se jo vie moe, s obzirom na duh i intenciju Kur'ana, primijeniti na duhovniplan.Aondaseispravnostpojedincabitnotiesudbinezajednice. Ideal socijalnog ivota je zdrava organizacija zajednice, koja izmie krajnosti, ona ne podlijee asketizmu, ali ni stanju obilja. Ljudi moraju potovati sve zdrave zahtjeve ivota, a kloniti samo opaina (7, 3132). Zato asketski idealosame i odricanja nije Boiji nalog(57,27).Kur'anizriitopropisuje:ItraibuduisvijetuonometotijeAllahdao, anezaboravisvojudionaovomsvijetu(28,77).Imetakidobranisu,stoga,zabranjene stvari,snjimasemoeraspolagatiikoristitiihzasvojedobro(17,6;74,12,14).

~165~

Ostvarajui novu ili viu, transcedentnu perspektivu ivota, Kur'an u tomu je jo jedan dokaz njegove humane sklonosti ovjeku, ili bar, njegova duboka razumijevanja upuuje i poziva ovjeka da poivi zemaljsku egzistenciju, ne liavajui se svega onoga to pripada ovjekovoj potrebi. Naravnoosim opaina i krajnosti. Tako s. 7, 9 izriito kae: Mi smo vas sjestili na zemlji i uinili vam na njoj ivot. Nije Kur'an sluajno daleko vie stavaka posvetio o uredbi zemaljskog ivota ovjeka, nego eshatolokom ishoduiboravitima. Ideja jedinstva Boijeg, fundamentalni princip Islama i glavni lajtmotiv Kur'ana, ima veoma vaan moralni izvod: Bog, kao jedini Tvorac je Vrhovni sudac. Ljudi snose odgovornost za svoje ine, jer Bog verificira njehov ivot (99, 68). Pri tome, nema povlatenih,negosusviljudijednakipredApsolutnomvoljomiodlukom(5,20).Ugovor Boga i vjerovjesnika, a poslanici su njegova potvrda, ostvaruje se unutar toga moralnog zakona. Jedinstvoboijeputjeljudskogmoraliteta.VjerauBoganesvodisenaizjavu(...koji su govorili svojim ustima Mi vjerujemo ali srca njihova nisu vjerovala 5, 44); ona mora biti popraena valjanim djelima, a svako je zaduen smo onoliko koliko moe podnijeti (7, 42; 10, 4). Pravi motiv njihove valjanosti potpuna je predanost Bogu Gospodaru(2,131). Zajednica je izvanjski oblik ostvarenja moralnog jedinstva vjernika, inaee na zemlji nastati smutnja i nered (8, 7273). To se gradi na svim razinama, od obitelji kojom mora vladatiuzajamnaljubaviuvaenjedodrutva,ijiprincipimorajubitiharmonija,pravda jednakost i solidarnost. Muslimani su braa (49, 10) i ljubav i uzajamnost moraju vladati meunjima(48,29).Dunostdaseunosimirmeuljudeiinidobroinstvoponavljase na vie mjesta u Kur'anu (2,224; 4,114; 5,3; 2,83; 4,36; 17,26). Upozorava se da nepravda ne ini ni protivnicima (5,3), tj. da mrnja ne navede na opaka djela (5,9), a trai se i pratanje i onima koji su skrenuli sa pravoga puta (5,14), ili ine runa djela (4,149),kaoidaselijepimdjelomuzvraaruno(28,54). Kur'an pokazuje veliku snoljivost spram ljudi druge vjere (izuzev mnogoboaca). U njemu se ukazuje na potrebu potovanja slobode savjesti drugih vjernika (2,253). On nalae borbu protiv nasilnika , kako ne bi bili porueni samostani, crkve, sinagoge i damije u kojima se mnogo spominje Boije ime (22,40). U njemu se pozitivno ocjenjuje jedan od sljedbenika Knjige (3,110111) i na njih se ne ukazuje kao na protivnike (Reci: O sljedbenici Knjige (Tevrata i Indila) (tj. Tore i Evanelja), doite ( daseokupimo)okojednerijeikojajejednaka(i)namaivama,3,64). A sve ovo insistaranje na jedinstvu vodi, u krajnjoj liniji, ideji jedinstvena ovjeanstva,kojejenastaloodjednogpara(4,1).Svisuljudijednakilanovisvogaroda ijedinapriznatarazlikajeustupnjupobonosti(49,13). Ideal moi sadran je u glasovitom stavku (33,72), za kojed Corbin s pravom kae da tematizira dostojanstvo ovjeka. U njemu ovjek doivljava svoju vlastitu snagu do te mjere,daak,preuzimaBoijeobavezenasebekojesenisuusudilaprimitininebesa,ni

~166~

zemlja, ni planine. U svojstvu Boijeg zastupnika na zemlji (2,30), nosioca Boijeg duha (15,29), on gospodari nad elementima prirode (14, 3234; 31,20), pa ak mu i aneli ukazuju potovanje (2,34).ovjek, tako, uiva posebnu i velikuast u svijetu stvorenih stvari i ima veliku prednost nad mnogima koje smo stvorili (17,70). On raspokae posebnim sposobnostima koje mu omoguuje tjelesni i duhovni razvoj, a osim toga, i Bog ga je uputio na pravi put (76,23). U vezi s tim, odgovara za svoja djela (6,164), tj, ima slobodu izbora, istinaunutar apsolutne boije uzronosti (81,2829). Ta odgovornost je, dakako, razmjerna njegovim snagama (2,286), to Boijem sudu, inae transcendentnom,dajeijednoimanetnoopravdanje. U borbi za pobjedu istine, ovjek se mora, prvenestveno, obraunati sa imoralnim snagama svijeta koje su prepreke njegova duhovna razvoja. U tu svrhu preporuuje se udruivanje, islamsko zajednitvo i solidarnost,ijie princip biti visoko moralan:initi dobro,aspreavatizlo(3,103105). Glavni simbol tih imoralnih snaga svijeta, s kojima se ovjek mora trajno i odluno nositi, otjelovljen je u osoboavla (Iblis). Premda je njegova mo velika spram slabih i lakomislenih, on nema nikakva utjecaja na moralno cjelovite linosti, tj. ispunjene vjeromiodanouBogu(16,99). Ideal moi obavezuje na borbu na Boijem putu (9,30), svojim imecima i ivotima (9,20), inae e svijet zahvatiti sumnja i nered (8,73), te ratni poar (5,67). Ali se zabranjuje svako pretjerivanje i nalae se okonavanje borbe,im ju neprijatelj obustavi (2,190193). Moralne karakteristike boraca protiv zlih sila i nasilja lejitimaraju njihova nastojanja: oni moraju bitiasni ljudi i odani vjernici. Te kvalitetea istiu se strpljenje i dobra djela (11,1011)pomau im ustrajati na Boijem putu, usprkos svim tekoama, grijesima i pretjeranostima (3, 146147). Mali broj takvih valjanih moe nadvladati veliku vojsku nevjernika (2,249), jer je moralna snaga jaa od materijalne mase. Vjera je jezgro moralnesnageovjekaisnjimjeonnepobjediv(3,160). Ali je istina, to ju ona sadri i zagovara, ima za pretpostavku jednu osobitu vrlinu: to je mudrost. Ona se mora razlikovati od nesigurna miljenja (4,157), nagaanja (6,116) i sumnje (53,28) koji nita ne koriste istini. Stoga ovjek odan Boijoj stvari ne bavi se samo slavljenjem Njegova djela, nego i razmiljanjem o Njegovima razlozima i smislu (3,191;12,105). Kur'anizriitonaglaavadajezanjegovorazumijevanjeporedvjere,potrebnoznanje i razmiljanje o stavcima koja to trae. Nedostatak znanja vodi narode k propasti, jer ne poznaju pravog Boga (6,108), dakle pravu istinu i Svrhu ivota. Jedina sigurnost je slijeditiObjavukojajedjeloBoijegznanja(11,14). Vrlina mudrosti je Boiji dar koji On daje komu hoe, a tko ga ima, dano mu je mnogo dobro (2,269). O Bogu raspravljaju krivo oni koji su bez znanja, i bez upute i bezknjige,prosvjetitelja(22,8;31,20).

~167~

Kur'an istie izriito i osobiti ljude od znanosti: Boge dii one od vas koji vjeruju, a naroito e na visoke poloaje (stepene dii) one kojima je data nauka (uenjacima) (58,11). Od svih ljudi, oni se, uistinu, boje Boga (35,28), poto samo oni shvaaju Njegovuveliinuimo. KadasePoslanikopominjedaneurisaObjavom,doknebudedovrena,tadaKur'an akiodnjegatraidaodGospodaramolidamupoveaznanje(20,114). Prema tome, pretpostavka smislenog vladanja i ispravnog bogosluja, po Kur'anu je znanje ('ilm) Boije volje prema kojoj se ovjek mora ravnati u svome ivotu. Znanost nije, zbog toga, samosvrhovita aktivnost ili zanimanje, nego je upravo obrnuto sredstvo, doduevisokosredstvo,daljuduprodrutodubljeutajneStvoritelja,anedamuprosto izriuhvalospjeve. A u velika i bitna svojstva Stvoritelja spada i pravda koja, zbog toga, postajeovjekov moralniideal. U Kur'anu, Bog je nareuje svojim pristaama (7,28;16,90;42,15). Ljudi su duni pridravati se pravde kada budu sudili (4,58; 5,45); jednamo moraju biti pravi njeni pobornici,svjedoei u Boije ime, pa makar i protiv samih sebe ili protiv svojih roditelja ilirodbine,bezobziranadrutvenepoloajeilivlastiteinterese. Sama Objava je otjeljovljenje istine i pravde (6,115). U njoj je sadran zakon, da bi ljudipostupalipopravdi(57,25),tj.moralnovaljano,uduhuredaizakonitosti. Stoga pravda apsolutno obavezuje, ak i udnosu na one koji naruili njene granice (5,3);jerjepravednostjenajbliabogobojaznosti(5,9). Ona, nadalje, zahtijeva govor istine ili suglasnost rijei i djela (3,17), potovanje ugovora (2,117;23,8) i izraavanje obaveza (5,1). Osim toga, pravednost sili muslimane dasedreugovoraakisaidolopoklonicima,kadaihoninisunuimnaruili(9,5). Pravedna djela direktno su valjana djela u religioznomoralnom smislu rijei. Jer ako Objava izraava istinsku i najviu pravednost, koja omoguuje red i harmoniju svih stvorenih stvari, onda ovjek, koji ju slijedi i pridrava, ne moe biti drugo do njen nosilacirealizator,akojuneelinaruitiiliporei. Kur'an,jednako,nalaeljubavkaomoralniovjekovideal,kojipokreepravevjernike (2,165). Uvaavanje ljubavi u osnovi je dunost spram roditelja (6,151;29,8), a naroito spram majke (46,15). Ona isto tako, pokree na dobroinstva i solidarnost sa rodbinom, siroadi,siromanima,susjedimaiputnicima(2,83,215;436). Zato je bitna karakteristika pravog vjernika da je milostiv u odnosu spram drugoh svojihsumiljenika(48,29),umjerenivaljan(7,199),pratajui(2;109;42,37).

~168~

Ljubavse,dakle,nemoeodvojitioddobrotekojajetemeljnoBoijesvojstvo(59,22). Kur'annalaedasebezuvjetnoslijediBoijiprimjer;kaotoOninidobroovjekutakoi ovajmorapostupati(28,77);jerOnvolionekojiinedobradjela(2,195). Glavna kur'anska odredba, koja e postati temelj islaskog morala, sadrana je u jednostavnoj normi:initi dobra djela, a spreavati hrava (3,114;23,62). Zato su se svi poslanici starali oko dobrih djela (21,90). Ku'an sugerira da se svi narodi, bez obzira na svoje razlike u idealima, natjeu u valjanim djelima (2,148;5,51). Onima koji slijede Poslanika obeavaju se sve dobre stvari (9,89), te lijepa naggrada na onom svijetu (118,23). Bogu pripadaju najljepa imena (7,179) i najvia kvaliteta (37, 125). On sve stvara na najljepi nain (32,7); iovjek je najljepe oblikovan (95,4). Kur'an je najljepi govor (39,32), ono najljepe to je obavljeno (39,55), i najbolje tumaenje (25,33). U njemu se ukazuje da su Boiji izabranici: poslanici, pravednici, dobri ljudi, najljepe drutvo (4,69). A tko ustraje na pravom putu taje na onom sivjetu uivate same ljepote i zadovoljstva (16,95;24,38;29,7;46,16;53,31). Etiki plan Kur'ana sastavni je dio njegovog metafizikog i antrpolokog plana. Etika se pokazuje, u svim svojim aspektima (osnovi, normi, i svrsi) praktinom teologijom. Objavljujui Boga koji je Istina i Dobrota, Kur'an ne razdvaja duhovno od moralnog, svijestodvolje.EtikasamoprimjenjujePorukunasvijetiovjekovihdjela. Ali se s njom, na nov nain, odreuje odnost drutva i ovjeka. Antropologija je utvrdilaiobrazloilapoloajovjekausvijetu,njegovusvrhunamjenu.Etikajerazvijajui njenestavove,kokretiziralaelemente,mjerilaivrednotenjegovarealnogivljenja. Kur'anskaetikaprogramjemoralnerevolucijeovjekaidrutva. Ona je, na prvom mjestu, snano afirmirala linost, budui da ju je ne samo visoko uzdigla, nego joj i namijenila najviu zadau. ovjekova dunost jea njemu su, po Kur'anu,podlonesvestvorenestvariibiapromijenitisvijettimetogainivaljanim. initi dobra, a spreavati zla djelanajvii je princip kur'anske moralne revolucije. Iz njega se izvodi cijeli jedan kodeks pravila svakidanjeg ivota, koji zahvaa cjelinu moralnog i stvarnog ivota islamskog ovjeka: obitelj, pravo, prijateljstvo, bogosluje, dravu, zajednicu, znanost, umjetnost. Ali kroz cijeli taj kodeks i svo njegovo oivotvorenje provijava temeljna duhovna svrha Kur'ana da Dobro moe trijumfirati nad Zlom samo ako se ovjek osjea, ivi i vlada po njegovim principima, propisima i uputima. Tako se postie transcedentna visina etike i tako se red linosti ovjeka organski i nerazdvojno povjezuje sa redom kozmosa, kojima, oboma, Bog i Njegova apsolutnavoljanajviasmisaonaimoralnasinteza. Koliki je to bio krupan korak naprijed, u odnosu na krvnosrodniki tribalizam, jedva treba naglasiti. Jednostavan je a i pogrean stav (npr. de Santillane) da je Islam samo izvrio obinu zamjenu: umjesto rodbinske postavio je ideoloku vezu. Obrnuto,

~169~

fundamentalna je to promjena, jer se sa vezom po vjeri utemeljuje univerzilam, a od njega se onda, logiki dolazi do tako dva bitna i moderna naela: sveope jednakosti i bratstva, koja se nikada i ni na koji nain nisu mogla povezati s plemenskim principima i ureenjem. Nanjimase,zapravo,gradiidejaislamskezajednice(umma).Kur'anje,nemasumnje, afirmiraoindividualniinvjeretimetojeuspostavioizravniodnosBogai;posrednicisu ukinuti kao uvjeti ili elementi tog odnosanema crkve, sveenika, sakramenta. Ali ako je in vjere individualan, njen smisao tie se kolektivne sudbineovjeka: Kur'an zagovara novoovjeanstvo. Islam je, stoga, zajednica jednakih i zbratimljenih ljudi iji duh mora biti ispunjen istinom,ije se srce mora biti ispunjeno Dobrotomijiin mora biti ispunjen Pravdom. Stoga, i socijalna organizacija Islama i njene uredbe, kao i njegovo dravno ustrojstvo, prije svega su moralne ustanove, jer su nastale, iz islamske koncepcije, po kojoj je cilj ovjeka na zemlji teenje ka srei podsredstvom sluenja Bogu ('ibada). Zajednica se, onda, pokazuje neophodnom za ispravnu provedbu slube Bogu. Ona mora stvoriti i osiguratiuvjetedaseonaobavljauduhu,naosnovamaiposvrsitoihjeKur'anutvrdio. Kada se temeljni moralni principiniti dobro, a spreavati zlo, prevede na ustavni princip, ona je to jednako zadatku da se titi islam od naruavanja njegova Zakona: s dubokomvjeromuvaljanivot. Sigurno je da suvremeni humanizam, utemeljen na racionalnoj znanosti, vidi u takvoj etikoj perspektivi Kur'ana bitnu limitaciju ovjeka; uostalom, to je njegov stav spram religije i njene etike openito. U Islamu, ova potie ne samo iz trascendentna karaktera etike; nego i iz njegove neosporne fatalistike komponente. Ali za protuteu moe se, osnovano, istai da trascedentna etika, koja ovjekovom motivu i inu stavlja najvie, apsolutno mjerilo, koja ga, dakle, ispunjava najdubljim nedvojbenim uvjerenjem o nunosti njegove ivotne ispravnosti, pridonosi napretku i visini moraliteta, time to jednu etiku dunosti i time, ope discipline ovjeka. A, s druge strane, ni islamski fatalizamnijetakvoograniavanjeovjekoveslobodneakcije,kakoseto,naprvipogled, ini. Boiji red stvaranja potpuno bi paralizirao ovjeka, kada bi svaki pojedincav znao to mu je predodreenjem namijenjeno u njegovu ivotu. A kako to ne znaa niti moe znatitoon,iporedapstraktnogpovjerenjaupredodreenirestvari,dogaaja,odnosai sudbina, konkretno postupa izvorno i vlastito. Fatalizam djaluje vie psiholoki, nego efektivno:onpribavljasigurnost,spokoj,inadu. I na etikom planu, kao i na prethodna dva, jasno se sagleda duboka intencija Kur'ana:onjevelikuinadahnutigovorodobroti,omilostizaovjeka.

~170~

PRIRODA(EKOLOGIJA)
Priroda(Ekologija)u:Leksikontemeljnihreligijskihpojmova,Prometej,Zagreb2005, str.385388. 1.idovski a) Koji stvori nebo i zemlju: Biblijski Izrael nije poznavao pojam prirode u dananjem smislu. Budui da nije bio suprotstavljen biu, nego se, tovie, naao u zbivanju, koje je iskusio kao tajanstveno, ali iudesno djelovanje Boje, govorio je da se slui umjesto apstraktnim pojmom, o odnosu svih ljudi, tovie, svega stvorenoga, s NJIM, koji je stvorio nebo i zemlju (Ps 115,15; usp. 121,2; 124,8; 134,3), koji je Bog pravremena,ON,stvoriteljkrajevazemaljskih(Iz40,28),kojistvoriirazastrijenebesa, koji rasprostrije zemlju i njeno rastinje, koji dade dah narodima na njoj, i dah biima to njome hode (Iz 42,5). Stvaranje Boje, a ne puko zbivanje, pripremilo je temelj za sve ivo. Izrael je to priznao u svojoj zahvalnici: Da, dobar je ON (Ps 100,5; 135,3; 136,1). U njemu je odjek osnovne reenice izvjea o stvaranju u Post 1, koja se ondje ponavlja est puta: 1 vidje Bog da je dobro (1,4.10.12.18.21.25). U Bojoj potvrdi prirodnog postanka jest stvaranje. Ni jedan predmet to gaovjek moe istraiti nije samo objekt; svako prisvajanje prirode, za koje jeovjek sposoban (Job 28), ne skrivainjenicu da on ne pronalazi posljednju tajnu prirade: Jedino je Bog put njen proniknuo, on jedini znadegdjesenalazi(redak23).SvejedjeloBoje.Zivotkojiovjekdozivljavaikojipro matra, ve postoji i od Boga je potvren: Da, jer dobar je. Jezini oblik: Bog stvori (ree,vidje,rastavi,prozva,naini,dade,blagoslovi,dovri,posveti)provlaiseodPost 1,1 do 2,4a; ni jedna druga osnovna veliina osim Boje obavlja sve stvaranje. Da, dobro je, bilo je dobra i bite dobro! jer je to Stvoritelj uinio. Da, ON je dobar! odgovarazajednicakliuiupsalmimanatakvuobjavusvegastvorenog.Nostvoreno:I bi (tako ); i tu reenicu koja se ponavlja u Post 1 (redci 3.7.9.11.15.24.30) prihvatila je zajednica, okupljena na bogosluju u pohvali: Jer on ree i sve postade, naredi i sve se stvori (Ps 33,9). Stvoreno, za Boga nainjeno, susree ljude uvijek kao postalo. ona to postade jest ono to Bog stvori: pojave prirode, svijeta, sve stvoreno (Post1,1).NoonapripadaBogu,njegovojevlasnitvozatotojujestvorio:Tvojjedan i no je tvoja, i uvrsti mjesec i sunce, ti sazda sve granice zemlji, ti stvori ljeto i zimu (Ps 74,16 i d.); Tvoja su nebesa i tvoja je zemlja, zemljin krug ti si sazdao i sve to je na njemu;sjeverijugtisistvorio...(89,12).Stalnoponavljanjeprie0stvaranjuobjasnilo je u Izraelu uvjerenje: Stvoritelj ne preputa svoje vlasnitvo sili koja se protivi stvaranju (Ps 74,1315; 89,10 i d. 14). Izrael seoslanja na svoje uvjerenje da Stvoritelj ide k svome cilju, koji povezuje sa svojim dobrim stvaralakim djelom, dosljedno unistavajui svaku kaotinu silu. Bez Stvoriteljeva ponaanja punog ljubavi (usp. kljunu rije hesed, ljubav, vjernost, naklonost u Ps 89,2 i d., 15.25.29.34.50.) prema svemu stvorenomu, ona bi bila izgubljena; ona je to to jest u svojoj ovisnosti a Bogu. Izrael pokazuje prirodu samo kao Stvoriteljevo djelo (Am 4,13; 5,8 i d.; 9,5 i d.; Iz 40,26; Job 3841). I

~171~

helenistiko idovstvo spoznalo je u punini prirode pokazatelje Boje stvoriteljske svemoi(Sir16,2617,9;39,1235;42,1543,33;IVEzr4,111;5,3640;6,3854;IHen83i d.;Jdt8,14;9,12;3Mak2,3.9;4Mak11,5;2Bar21,4id.). b) Hvljen bio on koji stvori. Za rabine pramatranje prirode oblikovalo se u opo menudaseunjojpazinaudesneputoveStvoriteljaiprekonjihdospijedohvaleBoje. RabiAkiva(II.stoljee)rekaoje:Imastvorenjakojauspijevajuumoruiimastvorenja koja uspijevaju na kopnu; kad bi se ona morska popela na kopno, odmah bi uginula, a kadbiseonakopnenaspustilaumore,odmahbiuginula.Imastvorenjakojauspijevaju u vatri i ima stvorenja koja uspijevaju u zraku; kad bi ana vatrena dospjela u zrak, odmah bi uginula, a kad bi ona iz zraka dola u vatru, odmah bi uginula. Kako su brojna tvoja djela, TI! (Ps 104,24) (b Hulin 127a). Mudraci su odbacili posve estetsko promatranje prirode, koje ne vodi dubljem razumijevanju Boje volje: Tko hodi putem i ui i prekida uenje i kae: 'Kako je lijepo ova drvo! Kako je lijepa ova njiva!', Pismoega(tj.Bog)optuitikaodajeproigraosvojivot(MAvotIII,8).oni suskrenuli razmiljanja 0 prirodi na djelovanje zajednikoga stvoritelja prirode i ljudi i time na stvoriteljsku vezu s prirodom, a ta je vezaovjeku potrebna za ivot: Iznad svih stvori (Bog) nebeski svod; iznad svoda nebeskoga stvori zvijea koja svijet obasjae; povrh svega stvori drvee, jer drvee rodi plodove, a zvijea ne radaju plodove ... ; povrh zlih duhova. stvori stoku, jer stoka radi i jede, a zli duhovi ne rade i ne jedu; povrh stoke stvori ovjeka, jer ovjek ima um (de 'a ), a stoka nerna uma (Avot Rabi Natana 37). Odlika ovjeka koji je obdaren umom pa je ispred svakoga bezumnog stvorenja (usp. ibid. 31; Beresit raba VIII, 1,26) jest njegov odgovorni postupak prema svemu stvorenom prema volji Stvoritelja objavljenoj u Tori (b abat 88a). Uitelji idovstva uporno su upozoravali na neposredne posljediee ovjekova krivog ponaanja (b Sanhedrin 108a; Bereit raba XXVIII,6,7; V,1,1l; Pirke Rabi Eleazara 14). Oni naglaavaju da je Bog stvorenju naredio da javlja o djelovanjuovjeka: Bog je objavio nebu i zemlji kako bi trebali biti svjedocima akoovjek grijei (Jalkut imoni 1 27).ovjeku koji se hibridno uzdigao iznad prirode pokazali su gdje mu je mjesto: Komarac ti prethodi u stvaranju (i stoga je vei od tebe; emu onda ta oholost?) (b Sanhedrin 38a; Bereit rabaVIII,1,26). itavo idovstvo ostaje vjerno hvalidbenom priznanju prve reenice u Tori: U pocetku stvori Bog nebo i zemlju. Na toj osnovi rabini poucavaju o pravom susretu s prirodom: o gorama, breuljcima, morima, rijekama i pustinjama kae se: Hvaljen bio on koji u poetku') sve stvori. Rabi Jehuda kae: Tko vidi veliko more, neka govori: Hvaljen bio on koji stvori veliko more (M Berahot IX,2); Rabi Jehuda je rekao: Tko u dane nisana (oujak, travanj) izie i vidi kako vvjeta drvee, neka govori: Hvaljen bio on koji ne doputa da ita uzmanjka u njegovu svijetu i koji je u njemu stvorio lijepa stvorenja i lijepo drvee, pa ljudi u njima mogu uivati (b Berahot 43b). S pohvalom stvoritelja prirode priznaje molitelj Jednog Jedinog u Blagoslovima, koji svakoga dana ujutroinaverokruujuizgovaranjemolitveemaJisrael(Pnz6,4),odranihvremena(M Berahot1,4)dosadanjosti:TekstuvodneberaheujutrooslanjasenaIz45,7(kojitvari svjetlost i stvara tamu, usp. b Berahot llb; 19a) i slavi dobroinitelja svemira: koji u

~172~

milosru daje svjetlo na zemlji. Prva veernja beraha svjedoi: On je stvoritelj dana i noiidajedasvjetlostuzmaknepredtamomitamapredsvjetlou. c) ... pravdo ponaanja za sve narataje. ovjek moe Stvoritelja tovati samo ako potujeinjegovodjelo,itojevrstousaenouidovskojtradicijiiubiblijskotalmudskoj eticikonkretnooblikovanoupropisimazazatituprirode.Obrazloenjesenalaziuuzoru samogaBoga.KadjeBognarediodasepodigneatorsastanka(Izl27,21),zapovjedio je Mojsiju: Trenice to e nauzgor stajati za Prebivalite napravi od bagremova drva (26,15). Midras razlae: Zato bagremovo drvo? Sveti, hvaljen bio, htio je time dati pravilaponaanjazasvenarataje.Akoovjekeligraditikuuodvoke,njemusekae: Ako je ve kralj nad kraljevima, kojemu ipak sve pripada, kad je zapovjedio da se naini stan,naredio: Treba donijeti samo drvo koje ne donosi ploda, pa vi to jos manje smijete! (emot rabaXXXV,26,15).ZabranuNemojunitavatinjegovihstabala(osvojenogagrada)(Pnz 20,19)mudracisuuzdignulinaosnovnuodredbu(baltahitnemojunitavati)kojaza branjuje svako obijesno ili lakomisleno unitavanje prirode i njezinih darova (M Bava kama VIII,6, usp. VII,7; Arahin IX,8; b Jabmut llb; Sabat 129a; Majmonid, Misne Tora, HilhotmelahimVI,81O). Lit.:EncyclopaediaJudaica12,41978,88891;E.E.Urbach,TheSages.TheirConcepts and Beliefs, 1975, Index: P. Nave Levinson, Einfhrung in die rabbinische Theologie, 1982,88id. D.VETTER 2.kranski Pod prirodom se ovdje razumijeva ukupni okoli koji ovjek nije stvorio, tonije: ivotinje,biljke,aliibiotopi,planine,krajolici.Samoseposebirazumijedajeovjek,koji jedini na ovome svijetu moralno djeluje, odgovoran za postupke s prirodom koja ga okruuje (usp. Post 1,29). Pitanje je samo dokle see njegova odgovornost, tj. to mora initi a to propustiti u odnosu na prirodu. Mogu se zamisliti dva osnovna stava. Najee je u prolosti i sadanjosti zastupan antropocentrian stav prema kojem mi ljudi imamo dunosti samno prema Bogu, sebi samima i svojim blinjima, ali ne i prema ivoj i neivoj prirodi; u odnosu na nju imali bismo dunosti samo ako mi sami i ostali ljudi imamo u njoj neki interes. Zbog ekoloke stabilnosti, iz znanstvenih i estetskih razloga mnogi se ljudi zanimaju za odranje raznolikosti vrsta, a osim toga mogu gospo darska stajalita i razmiljanja zagovarati u prilog vee kvalitete ivota, odravanje slo bodnih prostora za odmor i otvaranje razliitih medicinskih i farmaceutskih mogunosti iskoritavanja.Dakle,zatitaokolianezahtijevasezbogsamogokolia,biljaka,ivotinja i neive prirode, nego zbog ovjeka. Vrijednost prirode koja je izvan ovjeka javlja se samo kao sredstvo ili korist za ovjeka. Danas se zbog zatite okolia esto pledira za ivotinje i biljke te njihovu raznolikost zbog njih samih. Ne bismo ih trebali iskorjenjivati ne samo zato jer su nam od koristi ili nam to mnogu biti nego i zato jer je po sebi dobro da ih ima. Barem se iva p. promatra kao vrijednost po sebi, kao neto u sebi dobro

~173~

nezavisno od toga koristi li bilo kojim ljudima. Nasuprat prvom stavu, drugi je obuhvatnijiukolikousebiukljuujeiprvi. Prema obadvama shvaanjima imamo neposredno dunosti prema sebi samima i premasvojimblinjima.Iztoganeposrednopraizlazedaljnjedunostikojeseodnosena naokoli.Onerezultirajuizinjenicedanaevlastitodobroidobronaihblinjihfunda mentalno ovisi o okoliu u kojem ivimo. Pa ipak, mi imamo, promatrano sasvim u sebi, iste dunosti i prema ljudima buduih pokoljenja. kode li nai postupci, kako se pred via, ljudima koji sada ive ili kojie tek ubudue ivjeti,ini se da je irelevantno za nji hovoudoredno prasuivanje. Iz toga proizlazi prva djelomina teza za ispravan postu pak s prirodom: udoredno treba odbaciti postupak zbog kojega trpe tetu, koja se mozejasnopredvidjeti,ljudikojiivedanasilieivjetiubudue.Usvakomsluajutreba jo dodati vano ogranienje. Ono praizlazi iz injenice da esto imamo samo izbor izmeu dvaju zala i tada se smatra da treba dati prednost manjem zlu pred veim. Da bismo povisili sigurnost prometa, trebamo npr. vie cesta i ire ceste. No to oigledno znai optereenje za na okoli.esto se s pravom mirimo s time, jer nam se toini kao manjezlo.Prvojdjelominojtezitrebalobi,prematomu,dodatiograniavajuuklauzulu koja doputa iznimku u sluaju da se optereenje okolia javlja kao jedino i stoga nuno sredstvodabiseotklonileveetete. Kako nisu sva zadiranja u prirodu uzrakovana zadovoljavanjem naih temeljnih potreba, npr. prehrane, odijevanja, grijanja, tetna za prirodu, ne moe im se nita prigovoriti. Prema tomu, okoli se smije druga teza tako dugo iskoritavati za zadovoljavanjeovjekovihpotrebadokiztoganepraizlazinikakvatetazaljudekojiive danas ili ubudue. Oba se ta pravila postavljaju bez obzira na to kakav se stav od obadvaju osnovnih stavova zastupa. Pozitivna dunost odravanja i uvanja naeg okolisa proizlazi u svakom sluaju samo ako mu priznajemo vlastitu vrijednost iznad njegove korisnosti za ovjeka. Tada je takvo shvaanje blizu onomu kada o svakom ovjeku kaemo to je za kranina samo po sebi razumljivo da je on sam po sebi vrijednost pa se kao takav treba cijeniti i ljubiti zbog samoga sebe. Iz kakva bi onda razloga svim ostalim zivim biima (izostavit emo tee pitanje u odnosu na neivu prirodu), koja su ipak u ponekom pogledu slina ovjeku, trebalo osporiti specifinu i stupnjevanu vrijednost? Zasto bi ona trebala imati vrijednost samo po koristi koju pruaju?Tkoseslaeutomedabaremsvaivabiaimajuvlastituvrijednost,pristatei uz treu tezu: Okoli treba odravati iuvati sve dok time ne nastaje teta za ljude koji ivesadailiubudue. Odovihtrijuetikihpravilaopitanjuispravnogponaanjapremanaemokoliuprvo bi pravilo zabranilo neke oblike dananjeg zagaivanja i unitavanja okolia; drugo pravilo doputa primjenu biljaka i ivotinja za prehranu, gradnju kua itd.; tree pravilo konanouva prirodu od proizvoljnog razaranja. Ova tri pravila izgledajuak razmjerno oigledna. Cijela potekoa lei u njihovoj primjeni na konkretne probleme. Ona je dvojake vrste: jednom su kod mnogih pitanja okolia empirijska stanja stvari tako zamrena da je njihova tona procjena vrlo teka i za strunjake. Drugiputa se i naisto vrijednosnom podruju kod prosuivanja 'za' i 'protiv' ne dolazi uvijek do jednodune

~174~

procjene.Kadabisekodoptereivanjaokoliauvijekradiloneposredno opreivljavanju ovjeanstva, tada se ne bi javljali posebni problemi. Pa ipak, mi ne bismo eljeli samo preivjeti nego i ugodno ivjeti a to je povezano s daljnjim optereenjem okolia. Odatleproizlaze,npr.,sljedeapitanja:Gdjeleigranicanakojojmoramozaustavitisvoj luksuz i svoje udobnosti iz obzira prema okoliu? Do koje mjere i kakvim sredstvima trebamo ograniiti rast puanstva iz obzira prema okoliu? Jer, sto je vei broj stanovnika, to je jae optereenje okolia. Ovdje sigurno ima sivih zona u kojima vie nijemoguodgovornapitanjeoonometojeispravno. Lit.: R. L. Purtill, Grundfragen der Ethik, Dsseldorf 1977, 9. pag!.; D. Birnbachcr (Hrsg.),kologieundEthik,Stuttgart1980. R.GINTERS 3.islamski KaovicariusDeiovjekje(poKuranu)pozvandauvaBoguugodniporedakuprirodii stvorenom. Unitavanje prirode predstavlja predznak propasti svijeta nakon kojega trebauslijeditiovjekovponovniuspon.Islamskasepredajajednakootrokaoidovskai kranska tradicija protivi nasilnim mijeanjima u sklad stvorenoga svijeta. esto se navodi Muhamedova rije: ovjek je najsavrenije stvorenje Boje; jao onome koji ga unitava. No, u arhainim plemenskim drutvima mogu se susresti i obiaji koji ne potujutoshvaanje,npr.sakaenjaenaidjevojicauAfriciinekimdijelovimaArabije. Meu naglaeno tradicionalistikim uenjacima hanbelitske kole mogu se ak uti glasovi koji opravdavaju takve obiaje. No u islamu je openito snano razvijena ekoloka svijest, premda ne u oblicima i definicijama koje su poznate suvremenomu ovjeku. Kada se kalif Abu Bekr oprastao od svoje vojske koja je prvi put nakon njegova preuzimanja slube ula u Siriju, on joj je klasinim postalim jezikom stavio u odgovornostdaseprilikomsvakeakcijebrinuzadjecu,ene,starceidoseljenike,aliida ne diraju ivotinje i biljke, makar one bile nune za prehranu. Neka mi Alah oprata stotinu puta, govorio je ueni Muhamed Jusuf asSenui iz Tlemcena u Xv. stoljecu prema autentinom tumaenju islamskoga nauka. No njegovo je najvee milosre sauvano za one koji su uvali najmanja stvorenja. S dotokom indijske mudrosti u islamsku mistiku u islamskom su se svijetu takoer udomaile mnoge ideje koje se odnose na potovanje svake vrste ivota. Izvjesne su ivotinje bile gotovo ukljuene u vjerskuzajednicu:takarecimolastavica,konj,kamilaimaliutimravi.Unarodusekae: lasta kada pjeva ita Kuran. Konj je taka plemenita ivotinja i ima neto od onoga do stojanstva koje je po Kuranu udijeljenoovjeku. Vjernici poznaju 99 lijepih imena Ala hovih; kamila poznaje 100 imena. Majuni uti mrav po tom je shvaanju muslimi zatotojepredanBoguielimir. S.BALI

~175~

SKRBZAOKOLIUIDOVSTVU
KotelDaDon,Skrbzaokoliuidovstvu,u:KotelDaDon,idovstvo(ivot,teologijai filozofija),Profil,Zagreb2004,str.141143. Ekoloki odgovoran pristup okruenju je stara Boja zapovijed u idovskoj predaji, poevsi od Tanaha i cijele Mine do Talmuda i midra. Rabini su mnogo rekJi o vanosti uvanja okruja i donijeli brojne zakone kako bi to osigurali. uvanje prirodnih vrijednosti zapovjeeno jeovjeku ve u Edenskome vrtu: I uzme Bogovjeka i postavi ga u Edenski vrt da ga obrauje i da ga uva.57 ovjek je dobio dvije obveze. Prva je obraivanje zemlje; tehnoloki i industrijski razvitak u skladu s potrebama. Istodobno, ovjeku je zapovjeenouvanje 'zemlje, onoga to je stvoreno mudrim promiljanjem o prirodi. Samo to dvoje zajedno moeovjeku omoguiti idealno koritenje onoga to je stvoreno u njegovuast. Midra kae: Kad je Sveti, neka je blagoslovljen, stvorio prvog ovjeka, postavio ga je i okrenuo ga prema svom drveu Edenskog vrta i rekao mu: 'Pogledaj kako su ugadna hvalevrijedna moja djela. Sve to sam stvorio, za tebe sam stvorio. Pazi da ne pokvari i uniti moj svijet, jer ako ga pokvari, nema ga tko nakon tebepopravljati.'58 Bog, tvorac svijeta, stvorio je savreni svijet u kojemu niega ne nedostaje. Svo stvaranje uovjekovu jeast, zato jeovjek i stvoren na kraju, nakon stvaranja temelja potrebnih za njegov opstanak. Kad jeovjek postavljen u Edenski vrt, u savreni svijet, zrak je bioist kao vino bez dodataka, vode su bile prozirne, jasne iiste, spoj kisika i vodika bio je bez klorida i ostalih dodataka koje smo "zaradili" uporabom industrije. Rastinje je cvalo prirodnim bojama, a smea jo nije bilo na zemlji.ovjek je, dolazei u Edenski vrt, znao da mu je iroka vlast nad prirodom ograniena i da mu je zabranjeno biti neobuzdanim i nepromiljenim diktatorom. Meutim, ovjek se postupno poeo ponekad prezirno i uznosito suprotstavljati zapovijedi koju je dobio nakon stvaranja. Da je uman, te da slijedi tu zapovijed, ne bismo danas morali poduzimati krajnje korake. Uinak zatopljavanja i ozonske rupe spadaju u one "jer ako pokvari, nema tko popravljatinakontebe". idovsko pravo nalae halahiku i moralnu obvezu uvanja ekoloke ravnotee. idovskiizvoripunisumaterijalaouvanjuovjekovaokoliaodzagaenja: Smrad Leine i grobove, te radionice za preradu koe smjetamo izvan grada ... 59 To se odnosi i na tvornice. Tko gradi '" zahod ili radionicu gdje ima pepela, praine i slinoga, trebaihudaljiti,kakoprainaismradzahodailipepeonebidolidosusjeda,kakomune bismetali.60

~176~

Okoli Tko prolijeva vodu na javnome prostoru, te time drugome uini tetu, mora mu je nadoknaditi. Tko ostavlja trnje i krhotine i tko gradi ogradu od tmja, pa ona padne na javni prostor i netko se time ozlijedi, duan mu je onaj podmiriti tetu. Rabi imon ben Gamliel kae: 'Svi koji kvare javni prostor i prouzroe tetu, duni su platiti Udaljavamo gumnoodgrada. Buka UdaljavamomIin....Zato?Zatotopotresapod...zbogbuke Unistavanje "Ne unitavaj!" je zajedniki halahiki naziv za zabranu unitavanja biloega, ivog ili neivog, privatnog ili javnog, samo zbog trenutne elje. Izmeu ostalog, zabranjeno je ubratidivljicvijet,slomitiposudu,unititiplod,komadodjee,noviislino. Uzgojzelenila RekaojerabiHuna:rabinskiueniknesmijestanovatiugraduukojemnemazelenila

~177~

STVARANJEIKRANSKIPRISTUPEKOLOGIJI
AlisterE.McGraht,Uvodukranskuteologiju,ExlibrisTeolokifakultetMatijaVlai Ilirik,RijekaZagreb2007,itonaslov:Stvaranjeikranskipristupekologiji,str.301 302. Posljednjih desetljea dvadesetog stoljea povealo se zanimanje za pitanja 0 nainu na koji ljudska bia vrjednuju svijet. Neki su pisci tvrdili da je eksploatirajui stav prema prirodi, tipian za dvadeseto stoljee, izravna posljedica kranskoga nauka 0 stvaranju. Izvrstanprimjerovogstavadaojeutjecajniesejiz1967.kojijenapisaopovjesniarLynn White Jr. On je tvrdio da je judeokranska ideja 0 vladanjuovjeanstva nad svijetom dovela do stava kako priroda slui ljudskim potrebama ime se legitimira iznimno eksploatirajui stav prema prirodi. Kranstvo, smatrao je, snosi veliku odgovornost za suvremenuekolokukrizu. White je posebno tvrdio da kranstvo treba kriviti zbog nastale ekoloke krize, jer ono upotrebljava pojam 'slike Boje', koji se inae moe pronai u izvjeu o stvaranju u Postanku (Postanak 1,2627), kao izliku za opravdanje ljudske eksploatacije svjetskih resursa. Knjiga Postanka, tvrdio je, legitimira poimanje ljudske dominacije nad stvorenjem i vodi prema njegovoj eksploataciji. Usprkos povijesnoj i teolokoj pretjeranosti,ovajjeraddubokoutjecaonaoblikovanjepopularnihznanstvenihstavova 0kranstvu,ai0religijiuope. Vremenom je doslo do upuenijeg vrjednovanja Whiteova rada. Danas se smatra kako njegov argument ima ozbiljnih nedostatnosti. Poblie iitavanje teksta Postanka upuuje na to da tekst upuuje na 'ovjeanstvo kao upravitelja stvorenja' i na 'ovjeanstvokaoBojegpartnera',anena'ovjeanstvokaogospodrastvorenja'.Nauk 0 stvaranju daleko je od neprijateljstva prema ekologiji, jer ustvruje vanost ljudske odgovornosti prema okoliu. U svojoj vrlo itanoj studiji, poznati kanadski teolog John Hall naglasio je da se biblijski pojam 'dominacije' treba razumijevati posebno u smislu 'upravljanja', bez obzira kako se ta rije moe tumaiti u sekularnom kontekstu. Jednostavno kazano: Stari zavjet gleda na stvorenje kao da je ono uovjekovu posjedu; treba ga smatrati kao povjerenogovjeanstvu koje je odgovorno za njegovo ouvanje i njegovanje. Slina se razmiljanja mogu pronai u drugim religijama, sa znaajnim razlikama u naglascima i osnovama: Deklaracija iz Asizija (1986.) 0 ekolokoj vanosti religije moe se smatrati prekretnicom za prepoznavanje ovog znaajnog problema. Takonauk0stvaranjumoepostatitemeljemzajednuekolokiosjetljivuetiku.Uvanoj studiji iz posljednjeg desetljea dvadesetog stoljea, Calvin B. DeWitt tvrdio je da se u biblijskim ptipovjestima mogu razabratietiri temeljna ekoloka naela koja odraavaju kranskinauk0stvaranju.

~178~

1 Naelo ouvanja zemlje': kao to stvoritelj uva i odrava ovjeanstvo, tako i ovjeanstvomorauvatiiodravatistvoriteljevostvorenje. 2Naelosabata':stvorenjutrebadopustitidasenjegoviresursioporaveodljudskog iskoritavanja. 3Naeloplodnosti':trebauivatiuplodnostistvorenja,aneistuunitavati. 4 Naelo ispunjenja i granica': postoje granice ulozi ovjeanstva u stvorenju, a postavljenesegranicetrebajupotovati. Daljnji je doprinos dao Jrgen Moltmann koji je poznat zbog svoga nastojanja za strogom teolokom primjenom kranske teologije na pitanja drutva, politike i okolia. 1985. u svome djelu Bog u stvaranju, Moltmann tvrdi da eksploatacija svijeta odraava uspon tehnologije i ini se ima jako malo veze sa specifino kranskim uenjima. Nadalje, naglaava nain na koji se moe rei da Bog prebiva u stvorenju po Duhu Svetome, tako da oskrvnjavanje stvorenja postaje bogohuljenje. Na temelju ove analize, Moltmann je u mogunosti ponuditi strogu trinitarnu obranu distinktivno kranske ekolokeetike.

~179~

ULOGA KRANSTVA EKOLOKESVIJESTI

OBLIKOVANJU

MarinkoPerkovi,Ekolokasvijestimperativsigurnebudunosti,u:BooVuletaiAnte Vukovi(urednici),OdgovornostzaivotZbornikradovasaznanstvenogsimpozija odranoguBakojVodi(1.3.listopada1999),Franjevakiinstitutzakulturumira,Split 2000itonaslovUlogakranstvauoblikovanjuekolokesvijesti,str.399402. Premda se kranstvo tijekom svoje vie stoljetne povijesti znalo pokazati dvoznanim u svom odnosu prema stvorenoj stvarnosti, ono, je kad je u pitanju ekologija dalo neke snane osobnosti koje joj slue naast. Tu prvenstveno mislim na katolike svece Hildegard iz Bingena i Franju Asikog kojeg je Ivan Pavao II proglasio, 6. travnja1980.,"nebeskimzatitnikom prijateljaekologije".132 2.1.UiteljstvoKatolikeCrkve Iako Katolika Crkva nije prva stavila ekoloku tematiku na popis goruih problema naega vremena, ona je ipak dala svojoj doprinos ekolokoj raspravi ovog stoljea. Budui da je na hrvatskom jeziku o tome ve neto napisano133, ovdje bih u najkraim crtamaizniosamoglavnenaglaskevezaneuztutemu. Premda se interes za ekoloka pitanja od strane Katolike Crkve poeo nazirati u enciklici Mater et Magistra (15. svibnja 1961.), on tek poetkom osamdesetih godina poinje poprimati ozbiljnije obrise. Naime, apostolsko pismo PavIa VI, Octogesima adveniens, prvi je crkveni dokument koji izriito spominje ekoloki problem.134Drugi se vatikanski sabor nije direktno pozabavio ekologijom. Meutim, potiui vjernike na izgradnju ovoga svijeta jer ovozemni napredak moe biti "od velike vanosti za Boje
IVAN PAVAO II, "Na vjeni spomen", u V.POZAI, ed., Ekologija. Znanstvenoetikoteoloki upiti i obzori,Zagreb1991.,159160. 133 M.BISKUP,"Ekolokiproblemiu,dokumentimacrkvenoguiteljstva",uV. POZAI,ed.,Ekologija.Znanstvenoetikoteolokiupitiiobzori,Zagreb1991.,159160 134 "Dok seovjekovo obzorje tako mijenja pod djelovanjem slika to se za njega izabiru, nazire se jedna drugapreobrazba,kojajeipogubnaineoekivanaposljedicaovjekovadjelovanja.ovjekbivaodjednom svjestan te posljedice: nesmotrenim iskoritavanjem prirode lako bi je mogao razoriti, te i sam postati rtvom njezina srozavanja. ovjekov materijalni okoli postaje izvorom stalnih prijetnji kao to su zagaenjaiotpaci,novebolesti,sveobuhvatnarazornamo;alinesamoto:ovjekupaeizmievlastnad vlastitim ljudskim krajolikom, on stvara sebi za sutra okolinu koja e mu moda biti nepodnoljiva" (PAVAOVI,Octogesimaadveniens,br.21).
132

~180~

kraljevstvo"135onindirektnodajenekesmjernicezaovjekovodnospremaprirodi.Tim e se smjernicama ozbiljnije pozabaviti papa Ivan Pavao II koji, vie nego njegovi prethodnici, njeguje i razvija osjetljivost za ekoloka pitanja. To e doi, do izraaja napose u enciklikama socijalnog karaktera: Redemptor hominis (4. oujka 1979.), Laborem exercens (14. rujna 1981.), Sollicitudo rei socialis (30. prosinca 1987.). U ovoj posljednjoj on spominje dva temeljna razloga koja stoje u pozadini aktualnih ekonomskosocijalnih problema i uvjetovali su ekoloku krizu, naime:''pohlepa za dobitkom" i "e za vlau,,136. Papa Wojtila eli poruiti da ekoloki problemi nisu izolirani problemi, oni su socijahli problemi i u tijesnoj su vezi s glavnim temama drutvenog nauka Crkve, a to su: ope dobro, princip supsidijamosti, univerzalno odreenje materijalnih dobara, posao; prioritet ljudske osobe, opredjeljenje za siromane, solidamost. 137 U svojoj poruci za svjetski dan mira 1. sijenja 1990., naslovljenoj: Mir s Bogom Stvoriteljem mir s cjelokupnim stvorenjem138, on zahtijeva i angaman krana u traenju prikladnih rjeenja za ekoloke probleme, a to je ujedno jedan od naina izgradnje mira. Budui da je to "prvi dokument crkvenog uiteljstva u kojem se problemiovjekovog okolia ubrajaju meu vaneimbenike promicanja mira meuljudima,139potrebnojeukratkoupoznatinjegovsadraj. Poruka zapoinje ovim rijeima: "Primjeuje se kako u nae doba sve vie jaa svijest otomedasvjetskommiruprijeti,osimtrkeunaoruanju;nacionalnihsukobainepravdi topostojeunarodimaimeudravama,takoernedostatakdunogpotovanjaprema prirodi, neuredno iskoritavanje prirodnog bogatstva i postupno pogoravanje kvalitete ivota. ,,140 Samu pak ekoloku krizu promatra Papa iz teoloke perspektive "ako ovjeknijeumirusBogom,nisamazemljanijeumiru"teunjojvidisimptommoralne krize.141Moralni se karakter te krize oituje napose u dvjema injenicama, naime:' u' neogranienojprimjeniznanstvenogitehnolokognapretkateunedostatku'potovanja prema ivotu. Moderni je ovjek postao ravnoduan prema etikim normama ili ih
Gaudiumetspes,39. IVAN PAVAO II, Solli,citudo rei socialis, br. 37. U br. 47 se kae, izmeu ostalog i ovo: "( ... ) Opasnost svima prijeti i sve ugroava: svjetska ekonomska kriza, rat bez granica, bez pobjednika i pobijeenih. Pred takvom prijetnjom od malog je :,znaenja razlika izmeu bogatih i siromanih osoba ili zemalja, ako, ne bude vee odgovornosti onih koji vie imaju i vie mogu. () U pitanju je dostojanstvo ljudske osobe. Stvoriteljnamjepovjeriodatodostojanstvobranimoiunapreujemo.(...)Dananjaslikasvijeta,inise, neodgovaratomdostojanstvu,atovieilimanjejasnodanasmnogiuviaju.Svatkojepozvandazauzme svoje mjesto u toj mironosnoj borbi, da je vodi miroljubivim sredstvima kako bi se postigao razvoj u miru tespasilasamaprirodaisvijetkojinasokruuje." 137 VidiM.SCHOOYANS,IntroduzionealladottrinasocialedellaChiesa,Verona1995.,3552. 138 Tekst se poruke moze naci i u V. POZAIC, ed., Ekologija. Znanstvenoetikoteoloki upiti i obzori', Zagreb1991.,149158. 139 M.BISKUP,"EkoloskiproblemiudokumentimacrkvenoguciteIjstva",140. 140 IVANPAVAOII,MirsBogomStvoriteljemmirscjelokupnimstvorenjem,br.1. 141 IVANPAVAOII,MirsBogomStvoriteljemmirscjelokupnimstvorenjem,br.5.400
136 135

~181~

odbacuje, i to ga dovodi "na sam prag samounitenja".142Sam pak izlaz iz kompleksnog ekolokog problema potrebno je traiti u pravednoj raspodjeli vremenitih dobara. A da bi do nje dolo, nuno je "da sistem upravijanja bogatstvima zemije bude bolje koordiniran na meunarodnoj razini". 143 Ivan Pavao II se zalae dakle za "novu solidamost" koja bi trebala povezivati siromane i bogate zemlje. Bogati bi trebali "pomoi siromanima da prevladaju svoje siromatvo, a to zahtijeva odvanu reformu struktura i novih shema u odnosima izmeu drava i naroda,144 imajui u vidu i injenicu da seovjeanstvo nalazi u stalnoj opasnosti kemijskog i bakteriolokog rata, Papa je kategorian i u davanju prognoze: "Dananje drutvo nee nai rjeenja ekolokom problemu ako ozbiIjno ne razmotri svoj nain ivljenja. () Ako nema osjeaja za vrijednost osobe i ljudskog ivota, prestajemo se zanimati za druge i za zemlju." Takav se osjeaj moe stei odgojem za "ekoloku odgovornost" koja insistira na autentinom obraenju u nainu razmiljanja i vladanja.145Ekoloka odgovornost, koja se inae tie svih ljudi, za vjernike ima i religioznu dimenziju: "Zalaganje vjernika za zdravusredinuraaseizravnoiznjegovevjereuBogaStvoritelja.,,146 Nastojanja Ivana PavIa II da se u svijetu uspostave humaniji meuljudski i meunarodni odnosi u kojima e i ekoloki problemi biti lake rijeeni, moe se promatrati i kao poetak jednog novog vrednovanja stvorene stvarnosti. Kaem "kao poetak" jer i meu kranima treba jo sazrijevati svijest "ekoloke" odgovornosti, to potvruje i injenica da novi Katekizam Katolike Crkve uope nije uvrstio ekologiju u popissvojihtema.


IVANPAVAOII,MirsBogomStvoriteljemmirscjelokupnimstvorenjem,br.67. IVANPAVAOII,MirsBogomStvoriteljemmirscjelokupnimstvorenjem,br.89. 144 IVANPAVAOII,MirsBogomStvoriteljemmirscjelokupnimstvorenjem,br.1011. 145 IVANPAVAOII,MirsBogomStvoriteljemmirscjelokupnimstvorenjem,br.13. 146 IVAN PAVAO II, Mir s Bogom Stvoriteljem mir s cjelokupnim stvorenjem, br. 16. O ekolokoj odgovornosti je govorio Papa i u svojoj poruci za svjetskidan mira1999.godine. Vidi GIOVANNI PAOLO II, "Messaggio per la celebrazione della Giornata Mondiale della Pace 1999.: Nel rispetto dei diritti umani il segretodellapacevera",uMedicinaemorale49(1999.)99108,napose104105.
143 142

~182~

EKOLOGIJA(OKOLI)
Ekologija/Okoli,u:Suvremenakatolikaenciklopedija,Laus,Split1998,str.241 Teoloki se pitanje okolia povezuje s teologijom stvorenja. Briga za okoli otkriva vrijednosti kao to su potivanje stvorenja,uvanje zemaljskih zaliha, kao i odgovornost premasugraanimaplanetauopasnosti.Ekologija,usmislupraktinebrigezazemljuna kojojiodkojeljudiive,znaiisolidarnostsgeneracijamakojedolaze. Teolozitrebajuimatinaumuozbiljnosttogpitanja.Brigazaokoliznaipreivljavanje ne samo odreene skupine nego preivljavanje naega zajednikog planeta. Mi preoblikujemo svoja poimanja o meuovisnosti cijelog Bojeg stvorenja kada se pitamo o znaenju rijei biblijske izreke: "Plodite se, i mnoite, i napunite zemlju, i sebi je podloite?" (Post 1,28). "Podlagati" treba znaiti milosrdno upravljanje a ne kao to se prijesmatralodaznai:"Postupajtepremanjojkakovasvolja." Crkve su uinile prve korake prema poticanju odgovornosti za ljudski okoli. Moda potaknute optubom da je kranstvo protuekoloko, Crkve su se pozabavile tim pitanjem. Tako je Svjetsko vijee Crkava podralo programe za "Pravedno, zajedniko i odrivo drutvo", kao i za "Pravdu, mir i cjelovitost stvorenja". Slino jepapa Ivan Pavao II. u poruci od 1. sijenja 1990. postavio pitanje okolia meu najhitnije moralne problemedananjice. Zadaateologijenijedaopisujetajproblem.Tosudivnouinilionikojisunajizravnije pogoeni ekolokim raspadom u Junoj Americi, Africi i Aziji. Zadaa teologije je da ta pitanja objanjava, kako bi na njih mogla utjecati, jer e ta pitanja najvjerojatnije potisnuti u drugi plan stvarna politika bogatih i monih zemalja. Moemo razmiljati o napomeni pape Ivana Pavla II. da se ne moe nai rjeenje za ekoloke probleme ako se nenaerjeenjezasiromatvousvijetu(porukazaNovugodinu1990). Naelo da "zagaiva mora platiti" nerado sluaju samo zagaivai. Ipak kolonijalistika pljaka i sebinost neokolonijalizma prouzrokovali su veinu problema koje svako dijete danas moe nabrojiti: odumiranje uma, zagaenje prouzrokovano industrijskimotpadimaismeem,unitenjefloreifaunenasveveojrazini. Teoloko istraivanje upuuje nas na radikalno obraenje prema "proienom antropocentrizmu ". Taj izraz, povezan s Bernardom Hringom, ne znai poricanje posebnosti mukarca i ene kao razumnih Bojih stvorova, stvorenih na sliku Boju. Ako bi se ta "posebnost" dovela u pitanje, to bi imalo dalekosene posljedice za rad na ljudskim pravima pa i za medicinsku etiku. Ipak, svijest o okoliu prosvjeduje imajui na umu postojanje i drugih stanovnika na zemlji. Postoji svemirsko bratstvo ili sestrinstvo koje su priznavali Franjo Asiki, Juliana iz Norwicha i drugi mistici. Njihova osjetljivost za druge i prirodu pokazala je da Bog ima suuti prema stvorenju i ljudima te dovela do

~183~

duhovnostibratstvaisestrinstvairenegotosuuobiajenegraniceskolastike. Postoji nadalje uvijek istanano pitanje o stalnom poveanju stanovnitva. Usprkos zatvorenim prostorima gdje se stanovnitvo smanjuje, globalni izgledi su jo uvijek prema poveanju. Neki tvrde da je jedini odgovorni stav stroga kontrola nad poveanjem broja stanovnitva. Drugi ukazuju na mogue rasistike crte u takvom stajalitu. U biti, rei e oni, to ini da siromani narodi u Africi, Aziji i Junoj Americi plaajuzasebinostSjeverneAmerikeiEurope. Upravljanje okoliem postaje neophodno ako hoemo da ekoloka politika bude usuglaenaiuinkovita.Hegemonijamonihnadnemonima,bogatihnadsiromanima, mukaraca nad enama (uglavnom) nikako nije nova stvar. Jezik znanstvene revolucije kojujezagovaraoFrancisBaconodraavaistulogiku.Baconjenajavio:"Dolazimusamu istinu dovodei vam prirodu sa svom njezinom djecom da vam bude na uslugu i da je inimvaomropkinjom." Nama je potrebna nova i bolja logika. Ne umanjujui stvarni sukob, ne vraajui se u lagodni romantizam, nama je potrebna logika solidarnosti. Umjesto raspoloenja da "budemoiznad"potrebnonamjeraspoloenjeda"budemosa".Umjestomoi,trebamo razmiljati o olakavanju. Umjesto rastronog poveavanja proizvodnje i potronje, potrebna nam je tedljiva obazrivost. Da bismo to postigli, potrebno nam je obraenje, kakonassamihosobnotakoidrugihljudiusvijetu. Neke zaboravljene tradicije u kranstvu, u idovstvu i u budizmu sadre korisne smjernice za obraenje koje nam je potrebno. To isto sadre i neki osloboditeljski pokreti,posebicepokretkojiproistjeeizfeministikograzmiljanja. DENISCARROLL

~184~

ISLAMSKI RELIGIJSKI OSNOVI ZA SVJETSKU EKOLOKUETIKU


DevadHodi,Islamskireligijskiosnovizasvjetskuekolokuetiku,u:DevadHodi (priredio),EtikaUvoduislamskoizapadnoetikomiljenje,Fakultetislamskihnauka, Sarajevo2005,str.267278 Svijetjezrcalo Znajdajecijelisvijetzrcalo, usvakomatomunalazisestotinutisuagoruihSunaca. ZaparaIisrcejednomjedinomkapivode, iznjegaizbijastotinuistihoceana. Ispitalisvakozrnopraine, tisueAdamamazeotkriti... Svemirjecijeliskrituzrnuprosa; svejeskupljenoutokisadanjosti... Izsvaketoketogkruga, izvuenojetisuuoblika. Svakatoka,usvojojvrtnjiukrugu asjekrug,aasobodnicatosevrti. Mahmudabestari* enaipas Prorok**ree:Bilanekazenaraskalaenaponaanja,bestidnagrdnica,okaljana. Jednogdanaprolazeipoljem,opazinasvomputuzdenac kraj kojeg je bio pas sto je dahtao od edji, isplaena jezika; s punom njenou, ona odustadeodsvoganauma. Odcipelenapravikofu,odkaputaue,
Nije na odmet da podsjetimo da je slavna mistika perzijska pjesma nastala u srednjem vijeku. mnogo prije Pascala, a jos vie prije nuklearne fizike stoji u napomeni uz ovu pjesmu u: Eva de Vitray Meyerovitch, Antologiji sufijske poezije, prevela s francuskoga Mirjana Dobrovi, Naprijed, Zagreb, 1988. str.278.(MahmudabestarirodjenjeuTabrizuuIranu.Umroje720/1320.) ** Islamskimterminimaresulilinebijjneodgovaraprijevod'prorok'.
*

~185~

lzvuevoduinapojipsa.ZatodobroinstvoBogjujeuzvisiouobasvijeta. Nanosvogauzaasavidjeelijepu,poputmjesecauRaju. takoraskalaenaenadobilajeodBogatakovelikunagraduzatotojenapojilapsa. Akoinaasutjeitudjesrce,tvojaeNagradabitiveaodobajusvjetova Attar*** Uvod Ekoloka kriza: unitenje i nestanak hiljada biolokih vrsta, urbaniziranje i prenapuenost, globalno zagrijavanje, ozonske rupe, unitavanje uma, zagadjivanje zemlje, vode i zraka, oskudica u pijaoj vodi, rizine tehnologije, radioaktivna kontaminacija, ugljini dioksid itd., predstavlja jedan od najveih problema dananjeg ovjeanstva.Rijejeoglobalnoj,svjetskojkrizikojasetienaegodnosapremaprirodi kao ivotnoj sredini, prema ivotu u njegovoj ravnotei, jedinstvu i cjelini. Jo 1970. godine 2200 vodeih svjetskih uenjaka uputilo je ovjeanstvu upozorenje sa skupa odranog u Mentonu: Iako smo geografski iroko odvojeni, s veoma razliitim kulturama,jezicima,pogledima,politikimireligijskimpripadnitvima,mismoujedinjeni u naem vremenu zbog zajednike, dosad nikad postojee opasnosti. Ova opasnost, kakvuovjeknijesusreo,rodilasestjecajemvierazliitihpojava.Svakaodnjihpostavlja nas pred gotovo nerjeive probleme, a uzete zajedno, one ne znae vjerojatno same irok porast ljudskih patnji u neposrednoj budunosti, ve mogunost isezavanja, ili virtualnogisezavanjaljudskogivotanazemlji.147 Svjetska filozofska; znanstvena, etika, politika, pravna, socioloka, knjievna, umjetnika i religijska debata koja se vodi o ekolokoj krizi, njenim povijesnoduhovnim uzrocima, razmjerima i mogunostima njenog nadvladavanja u posljedinjih tridesetak godina zadobila je znaajnost traganja za novom paradigmom koja bi imala univerzalno vaenjeuekonomskom,politikomipravnoetikommedjunarodnomivotu.Takodanas ekoloku paradigmu kao univerzalnu paradigmu za 21. stoljee misle mnogi zapadni mislioci kao sto su Ernst Ulrich von Weizsaecker148, Hans Jonas149, Arne Naess,150Fox
EvadeVitrayMeyerovitch,Antologijasufijskihtekstova,str.212 RudiSupek,Ovajedinazemlja?,Zagreb,1978.str.19. 148 Katastroficna opasnost ekoloke krize doveste do propadanja dosadanje privredne paradigme koja ezapravomoratiuzmaknutipredparadigmomekologijetojetezakojuusvojojbriljantnojknjiziPolitika zemlje (Erdpolitik Oekologische Realpolitik an der Schwelle zum Jahrhundel1, Darmstadt, 1989,) iznosi direktorEuropskoginstitutazapolitikuokoliaEmstUlrichvonWeizsaecker. 149 J Hans Jonas je jedan od najznaajnijih mislilaca o etikim pitanjima u svijetu moderne tehnike u 20. stoljeu. U svom djelu Princip odgovornost (Das Princip Verantwoetung. Frankfurt/Mein, 1988.) ovaj njemakoameriki filozof ozbiljno je prigovorio Kantovoj moralnoetikoj maksimi: "Postupaj tako da moes htjeti da tvoja maksima postane opi zakon" i uvjerljivo se zaloio za moralnoetiku maksimu koja znaajno naglaava ekoloki aspekt: "Postupaj tako da posljedice tvoga postupanja budu pomirljive s
147 ***

~186~

Warwick151, Klaus Micael MeyerAbich152, HansJoachim Warner153, Vitorio Hoesle154i drugi. U svom planetarnom opsegu ekoloka kriza predstavlja bitnu dimenziju moderne znanstvenotehnike civilizacije, odnosno tehnike zbilje svijeta. To dalje znaci da nisu mogua nikakva parcijalna nastojanja na prevladavanju ekoloke krize. Nije mogua nikakva parcijalna ekologija, nikakva parcijalna ekoloka etika. Zahvaljujui l110dernoj znanosti, tehnici i tehnologiji, u danasnjoj globalnoj civilizaciji svi smo na istom brodu i spasavanje nije mogue nikakvim malim nacionalnim, konfesionalnim, ovim ili onim interesnim amcima. Preostaje nam samo jedna mgunost: da u dijalogu i s argumentima nastojimo jedni druge uvjeriti u pravi kurs kojim bi trebalo usmjeriti ovaj na brod. Otuda valja govoriti o svjetskoj ekoloskoj etici. U njenoj izgradnji treba da sudjeluju svi: i filozofi, i politiari, i znanstvenici i pjesnici, i Istocnjaci i Zapadnjaci, i razvijeniinerazvijeniimuslimani,ikrani,isvidrugikojimajeovaZemljadom. Otuda i ovaj pokuaj da se ukazivanjem na islamsko razumijevanje Prirode svrati pozornost na mogunost aksiolokog podlaganja islamske poruke u osnove svjetske ekolokeetike.
permanentnoudobrogljudskogivotanaZem1ji".(Handelso,dassdieWirkungendeinerHandlungver traeglich sind mit der Permanenz echten menschlichen Lebens auf der Erde.) Princip Verantwortung, SuhrkampVerlag,1989.str.36 150 Norveki filozof Arne Naess, u svojoj kenjizi Ecology. Community and Lifestile (Cambridge, 1990.) pod uticajem Spinoze i budizma, u duhu romantiarskog mentalnog stava, utemeljuje i razvija ekosofiju, odnosllo"dubinskuekologiju"(DeepEcology)kaoprocesrefleksijekojavodikaakciji,akojajeutemeljena na nekim kljunim principima kao to su: uvaavanju jednake unutranje vrijednosti svih bia, na dubljem odnosu sa svijetom (kvalitet nije u onome to posjedujemo ve u onome kako to neto osjeamo), na samoostvarivanju u interakciji s okoliem, na "Gestalt" ontologiji (sve je jedno), na totalnom pogledu na temelju kojeg donosimo nae svakodnevne odluke a koji se gradi cijeli ivot, na principu respektiranja ivota. 151 Vidi:WarwickFox,TowardaTranspersonalEcology,Boston&London,1990. 6 Vidi:KlaausMichaelMayerAbich,WegezumFriedenmitderNatur,Mnchen,1984.i:Wissenschaftfr dieZukinftholistischesDenkeninoekologischerundgesellschaftlicherVerantwortung,Mncen,1988. 153 Vidi:HansJoachimWerner,EinsmitderNatur,Munchen,1986. 8 Vittorio Hoesle je 1990. godine drao predavanja u Moskvi o filozofiji ekoloke krize. Ta predavanja su pod naslovom Philosophie der oekologischen Kriese Moskauer Vortraege u izdanju Verlag C. H. Beck, objavljena u Munchenu 1991. Hoesleovu Filozofiju ekoloke krize objavila je Matica hrvatska u prijevodu Darija Domia i pripremi Damira Barbaria (Zagreb, 1996.). U ovoj knjizi V. Hoesle raspravlja o ekologiji kao novoj paradigmi politike. duhovnopovijesnim temeljima ekoloke krize, etikim konzekvencijama ekolokekrze,odnosuekonomijeiekologijeipolitikimkonzekvencijamaekolokekrize. 9 Abdulah Sarevi, Politika filozofija i multikulturalni svijet svijet, istina o istini: svijet modeme i postmoderne,usjeninihilizma,Svjetlost.Sarajevo.2003.str.554.

~187~

Duhovnopovijesnikorijeniekolokekrize Za suoavanje s ekolokom krizom u horizontu islamskog razumijevanja prirode vano je da se ukae na duhovnopovijesne izvore ekoloke krize. Jer, ekoloka kriza, o kojoj je rije u modernom svijetu, edo je mderne civilizacije. U arhainim kulturama ekoloka kriza nije bila mogua: ovjek je tamo ivio u punom zajednitvu s prirodom kaojednimvelikimorganizmom,uvisokimdrevnimkulturamaovjekovseodnosprema prirodi odvijao na temelju znanosti i tehnike koje su ipak nalik na samu prirodu, u istonim civilizacijama priroda se doivljavala u metafizikoj vertikali boanskog oitovanja. Tek u modernoj industrijskoj civilizacijiovjek se pomou znanosti i tehnike koja vie ne lii ni naovjeka ni na prirodu i koja ukida staru granicu izmedju kulture i prirode razaraki odnosi prema prirodi kao objektu ovladavanja. Ekoloka kriza povezana je s modernom vladavinom subjekta, sa subjektocentrinim miljenjem Moderne. Temeljna misao Moderne je napredak. Vjera se perpetuira u tehniki napredak.155Bezgraninost svijeta nadaje se kao izazov za izume, otkria, osvajanja. Antiku harmoniju i srednjovjekovnu nadu razrjeenja u eshatolokoj perspektivi zamjenjuje ideal slobode u miljenju, prosudjivanju i postupanju. Galilejevska misao: mjeriti sve sto je mjerljivo a sve sto nije uiniti mjerljivim nastavlja se do krajnje konzekvence:initisvestojeinljivo,astonijeuinitiinljivim. Klju za razumijevanje ekoloke krize sadran je u kartezijanskom uenju o prirodi. U Descartesovoj filozofiji dogadja se otro suprotstavljanje stvanosti na res extensa i res cogitans. U Descartesovom apsolutiziranju subjekta na jedinstven nain u povijesti subjektivitet postaje arhimedovskom takom svijeta a ostale tri sfere Bog, priroda i intersubjektivitet znaajno gube na vrijednosti. Kartezijanskim odredjenjem prirode kao res extensa dospijeva se do duhovnopovijesne situacije u kojoj fizika postaje glavna prirodna znanost. Tako se konano gubi dotadanji intelektualni i emocionalni odnos prema prirodi. U tu pukotinu koju je kartezijanska filozofija nainila izmedju subjekta i objekta posijano je sjeme ekoloke krize. S Descartesom zapocinje modemo nemilosrdno podredjivanje prirode kao objekta apsolutnoj suverenosti ovjeka kao subjekta. Svi kasniji pokuaji antikartezijanske filozofije prirode (Lebnitz, Schelling, Hegel, Goethe, romantizam) nisu uspjeli zaustavitiovjekov osvajaki pohod na prirodu. S modernom znanou, kroz primjenu tehnike kao najpodesnijeg sredstva za prirodu, kroz drutvene transformacije u razoblju industrijske revolucije i kapitalizma dogadja se 'raaravanje modemog svijeta znanosti'. I ne samo to, etikodrutveno znaenje podruja prirodnih znanosti iezava.10 U modernom svijetu, u svom odnosu prema prirodi, dodue, na prilino nakaradan nain, ovjek se prema prirodi odnosi kao Bog, odnosno njen gospodar. Jedno pitanje ovdje moe biti postavijeno kao digresija. Naime, koliko jeovjekovom modernom nastojanju da se postavi kao Bog doprinijela kranska
.
10

Isto,str.555.

~188~

teologija?Jer,nijednadrugamonoteistikareligijanijeusreditesvojedogmatiketako izrazito postavila ovjeka ako je Bog postao ovjekom, onda je iz motrita povijesti svijestiblizakobratanzakljuakdaovjekmoeimorapostatiBog.(Y.Hoesle) Kakogod, nas tehniki svijet sa medijskom civilizacijom trenira nas za odredjene naine djelovanja, opaanja, i mi jednog dana ulazimo u tu kompoziciju koja ne sadri budunost. Empirizam medija i tehnike civilizacije gradi herojskooptimistiku filozofiju, budui da ovjeka razumije kao daljeg stvarateIja svemira.11 Ekoloka katastrofa je samoizrazkatastro/filnogporivaiuma.12 Ekoloka kriza postavija pred nas znaajna etika pitanja, kao sto su: da li onaj udoredni zakon u meni vlada i u zvjezdanom nebu nada mnom, imamo li mi moraInedunostipremaprirodi,ima1iprirodasvojaprava,postoje1imoralnedunosti prema buduim generacijama? Ekoloka kriza zahtijeva novu etiku paradigmu, eko1oku etiku. Ta etika mora biti: svjetska, odnosno globa1na, dija1oka, odnosno mu1tiku1turna i mu1tireligijska, i te1eoloka, odnosno etika odgovomosti za ivot pred rizikomnapretka. lslamskiosnovizaekoetiku Islamskiosnovizasvjetskueko1okuetikusadranisuuislamskojmetafizikojporuci. Unajopenitijimnaznakama,nateosnovemoeseukazatinasljedeinain. Za islamsku ekoloku etiku od temeIjne je vanosti islamsko shvaanje prirode. Priroda, prema temeljnim izvorima islama, predstavlja mjesto ispo1javanja i djelovanja boanskihimenaisvojstava.Uprirodiseoitujeboanskiivot.NastranicamaPrirodei stranicama Kur'ana neprestano se raz1ijeu duhovne jeke jednog istog Stvoritelja. (Dr. Reid Hafizovi) U muslimanskoj tradiciji zivi misao o Prirodi kao Kur'anu koji uti i Kur'anu kao Prirodi koja govori. Kur'anske reenice nazivaju' se znakovima ajetima (ajah ajat / znak znakovi) a u Kur'anu se prirodni fenomeni takodjjer nazivaju ajetima. Kur'anskisvijetjeispunjenprirodom.Podsjetimosenanazivenekihkur'anskihpoglavlja: Krava, Damae ivotinje, Pela, Mravi, Pauk, Zvijezda, Mjesec, eljezo, Zora: U Kur'anu seovjekov pogled stalno usmjerava na prirodu: nebesa, Zemlju, rastinje, kiu, bujanje ivota, izmjenu dana i noi, rijeke, drvee, planine, bilje, ivotinje. Pele su nadahnute boanskom objavom (wahy). Sulejman, alejhisselam, razgovara s mravima. tavise, svijet Denneta ispunjen je idealima Prirode: rijekama, vrtovima, voem, prirodnim pejzaima. Poznat je kult vode u islamu. Za islamsko shvaanje prirode od kljune je vanosti da u islamu ne postoji podjela na profani i sakralni svijet. Poslanik islama govorae kako je sva Zemlja mesdid. To znai da je sva cijela Zemlja ista, ispunjena svetim.. Ili, kako to naglaava znameniti muslimanski mislilac Seyyed Hossein
11 13

Isto,str.554. Isto,str.571.

~189~

Nasr, Kuran opisuje prirodu kao jednu konanu teofaniju koja istovremeno skriva i otkriva Boga. Forme prirode su na taj nain, mnotvo 'damija' koje skrivaju razliita Boija svojstva. U isto vrijeme, takodjer, te :'damije' otkrivaju ta svojstva Ljudima ije ono unutarnje oko nije oslijepilo usljed pohotnog ega i centripetalnih tenji strastvene due.13 Prema islamskoj tradiciji, uPrirodi ivi vjeno mladiHidr.Hidrje tipini islamski 'ekoloki lik' iz kur'anskog svijeta hijeropovijesti i hijeroprirode. Hidr je u Kur'anu i u muslimanskoj tradiciji zeleniovjek,ovjek Prirode. Prof. Enes Kari u pogovoru knjizi Toshihiko Izutsua Sufizam i Taoizam navodi miljenje tradicionalnog hemeneutika Kur'ana Mudahida o Hidru: Kada i gdje bi Hidr klanjao namaz, sve bi oko njega ozelenjelo. Is1amsko osjeanje prirode protkano je osjeanjem emocionalnog zajednitvaovjeka i prirode. U islamskoj tradiciji Muhammedu, alejhisselam, pripisuje seizreka:MivotimobrdoUhud,Uhudvolinas. Uontolokojravni,zaislamskorazumijevanjeprirodetemeljnoznaenjeimaislamsko uenjeotewhidu.PremaovojfundamentalnojislamskojdoktrinioBoijojjedincatostii , jedinstvu, cijeli je Kosmos proet principom tewhida, odnosno jedinstva. Prema sufiskom tumaenju, jednoa i jedinstvo Boga implicira da svako bie opstoji u Bogu, odnosno da Bog daje bitak svakom biu. Temeljna islamska maksima nema boanstva osim Boga (la ilahe illallah) zapravo znai da nema nieg osim Boga. Najizrazitiji predstavnikmonistikogtumaenjasvijeta,krozuenjeotrascendentnomjedinstvubia (wahdetulwujud) u islamskoj misli je Ibn Arebi. Na ekolokom planu, islamska doktrina o tewhidu zahtijeva da se priroda i sve u njoj doivljava kao CjeIina i Jedinstvo. Ekoloka dimenzija tewhida sastoji se u tome da su i covjek i sve drugo u prirodi povezani, integriraniuzajednikomidentitetu,dasurazliitiizrazijednogivota. U bitnom pogledu, prema islamskom uenju, Bog je ona konana. ivotna sredina kojaokruujeiobujmljujeovjeka.OdbeskrajnogjeznaajainjenicadaseuKur'anuza Boga veli da je Sveobuhvatni (Muhit), kako stoji u jednom stavku: 'Bogu pripada sve sto je na nebesima i Zemlji! On je taj koji obuhvata (Muhit) sve!' (IV, 126). Od velikog je znaaja i injenica da termin muhit znai takodjer i 'zivotna sredina'. Ustvari, ovjek je uronjen u boansku sveobuhvatnost, samo toga on nije svjestan zbog svoje vlastite zaboravnosti i nemara (gaflet), a to je skriveni grijeh due koji se ima nadvladati podsjeanjem na Boga (zikr). Sjeati se Boga znai, vidjeti Ga posvuda i iskusiti Njegovu realnost kao Sveobuhvatnog (EIMuhit). Kriza ivotne sredine, moglo bi se zapravo kazati,prouzrokovanajeovjekovimodbijanjemdavidiBogakaopravu'ivotnusredinu' kojaokruujeovjekai okrepljuje njegov ivot. Destrukcija ivotne sredine posljedica je modernog ovjekovog pokuaja da posmatra prirodnu sredinu kao neki ontoloki nezavisan
Seyyed Hossein NasI', Susret ovjeka i prirode, duhovna kriza modernog ovjeka, prijevod i pogovor EnesKari,EIKalem,Sarajevo,2001.str.152.
13

~190~

poredak stvamosti, odijeljen od Boanske Sredine bezije oslobadjajue milosti ivotna sredinapostajeuguenaiumire,14 Dodue, prema islamskom uenju, ovjeku je kao namjesniku Boijem na Zemlji (halifa) priroda na neki nain podredjena. Ali, priroda je tu da, kao iovjek, slavi Boga: we kullun fi feleqin jesbehun. ovjek nije gospodar prirode. On je samo namjesnik. A to znai da je odgovoran za njen ivot. Samo u tom smislu ovjekove odgovomosti postavljene u povjerenje (amanet) namjesnitva i slobode islamska ekoloka etika ima antropocentriki karakter. Inae, ona je, da tako kaemo, ekocentriki koncipirana: odnosi se na cijelu Zemlju i Kosmos, izvor njenih vrijednosti predstavlja jedinstvo (tewhid), stabilnost, kosmika ravnotea (adl), vrijednost svih ivih i neivih bia, utemeljenajenaodgovomostizanamjesnitvonaZemlji. Islamska etika uope, pa tako i ekoloka etika je religijska etika, a to znai da je utemeljena na ontolokom monizmu (tewhid) i da je teocentriki koncipirana. Izvor moralne dunosti nijeovjek nego Bog. Otuda se islamska etika ne moze, strogo uzevi, definirati kao deontoloka etika. Moralne dunosti u islamu se prenose u podruje islamskog vjerskog prava fiqha koji je opet blii etici nego pravnoj nauci u njenom dananjem znaenju. U islamskoj ekolokoj etici norme ovjekovog ophodjenja s prirodom utemeljuju se kao boanske norme. Islamska etika prije je etika odgovornosti nego li je eudaimonistika, prije je teleoloka nego li je deontoloka. To za ekoloku etiku ima prvorazredno znaenje.15 U islamskoj ekolokoj etici, budui su sva prava izvorno boanska, svako bie u Prirodi ima svoje pravo (haq). Priroda ima svoja prava koja joj kao i ovjeku daruje Bog. Ona sudjeluje u slavljenju Boga i u ozbiljenju vrijednosti.StogajePrirodaobjektmoralnihdunosti.Premaislamskomvidjenjustvari, odgovornost ovjeka prethodi njegovim pravima. ovjek ne posjeduje svoja prava nezavisno od Boga, bilo da se radi o pravima nad prirodom iliak o pravima nad samim sobom, zato toovjek nije stvaralac svoga vlastitog bia ... Prava kojaovjek posjeduje jesu prava koja su mu data od Boga kao posljedica ovjekovog prihvatanja ugovora s BogomiispunjavanjasvojihodgovornostiusvojstvuBoijegnamjesnikanaZemlji.16 Prema islamskoj etici mi smo duni u naem odnosu prema prirodi potivati njena prava. Prema prirodi smo duni odnositi se s ljubavlju i strahopotovanjem. Prema svim biima smo duni odnositi se blago i sa samilosu. Jos u 18. stoljecu Mustafa sin Muhameda iz Prusca pise traktat iz ekoloke etika pod naslovom: Traktat o samilosti i saaljenjuspramivihstvorenja.


Isto,str.153. Tako Hans Jonas u svom djelu Das Princip Verautwoltung ukazuje na to da se Kantov 'kategoriki imperativ' budui je vie utemeljen na logikom a manje moralnom razumijevanju morala ne protivi, naprimjer,samounitenjuovjeka. 16 SeyyesHosseinNasr,navedenodjelo,str.160.
15 14

~191~

Na praktinom planu, u suvremenim uvjetima, osnovni zahtjev islamske etike u pogleduovjekovog odnosa prema prirodi predstavlja imperativ da se klasine islamske vrline mudrosti, umjerenosti, pravilnosti, hrabrosti, milosti, strpljivosti, dareljivosti, koncipirajuiprakticirajuekoloki.Atoznacidaseunaemodnosupremaprirodinastoji uvati i njegovati harmonija, da se u iskoritavanju prirode zalaemo za mjeru, da uvamoinjegujemoprirodnuravnoteukaoprincipsvegivota,dasegradjanskihrabro i politiki odgovorno zalaemo za ekoloke standarde u naem komunalnom, nacionalnomimedjunarodnompravnom,ekonomskomipolitikomivotu,daseprema prirodiodnosimosemocionalnominteligencijom,davolimoprirodukaodionassamih. Za ekoloko usmjerenje u modemim civilizacijskim i drutvenim okolnostima u islamskoj etici klasini kljuni princip namjere mora biti zamijenjen principom odgovomosti i znanja. Za moralno odnoenje prema ekolokim problemima prvorazrednu vanost ima znanje o posljedicama naih postupaka. Znati sta nam je dunost, ta je ispravno a ta krivo, postaje prva moralna dunost. Vitorio Hoesle je, u stanovitom smislu, u pravu kada kae da ko ne zna nita o modernoj hemiji i biologiji, o modemoj tehnici i tehnologijama jedva da moe neto relevantno re i o bitnim etikim pitanjimanaegvremena. Ekolokakrizaimaglobalnikarakter.Muslimanisudunidaseuovajproblemukljue nanajozbiljnijinain.S drugestrane,takodjerjevanodasvishvate,buduidajekriza ivotne sredine globalna, da se tu trai globalna pozonost. Islamski svijet morainiti sve to moe da bi objelodanio svoju bogatu intelektualnu i etiku tradiciju da bi se nosio s ovim problemom, kao to i Zapad mora shvatiti da postoji mudrost u islamskoj tradiciji kojasetieprirodeiprirodnesredineikojamoebitiodvelikogznaajazaoneljudena Zapadukojisunatragureformiranjateologijeprirode.17 Na kraju, umjesto zakljuka: ako je Priroda knjiga na ijim se stranicama nalazi boanski rukopis, tom 'utljivom' Kur'anu duni smo pristupati isti, s abdestom kao kadseumivamoprijenamaza(molitve).


17

Isto,str.171172.

~192~

DOBROINSTVO
Dobroinstvou:Leksikontemeljnihreligijskihpojmova,Prometej,Zagreb2005,str. 111114 1.idovski Ako tvoj brat zapadne u kripac i ne mogne odravati svoje odnose s tobom, primi ga; i neka s tobom ivi kao stranac ili gost! (Lev 25,35). Izrael je otkrio blinjega. Njegovapredaja,obuhvaenauhebrejskojBibliji,uvelajeblinjegasilomprilikauetiko razmatranje: ... podijeliti kruh svoj s gladnima, uvesti pod krov svoj beskunike, odjenuti onoga koga vidi gola, i ne kriti se od onog tko je tvoje krvi. Tade sinut poput zore tvoja svjetlost, i zdrav ljee tvoje brzo procvasti. Pred tobome ii tvoja pravda, a Slava NJEGOVA bite ti zalaznicom (lz 59,7 i d.). Radi zajednikog Stvoritelja dobrobit blinjega postaje u idovskom narodu normom za ocjenjivanje ovjejeg djelovanja: Tko tlai siromaha, huli na NJEGA, aasti ga tko je milostiv ubogomu (lzr 14,31, usp. 19,17; 21,13; 22,9; Ez 16,49; Ps 37,21; 41,2; 112,9; Job 31,1620). Budui da ovjek, prema biblijskom gleditu, nije pojedinac, ne smije radi osobne koristi bia uz koja ivi tlaiti niti iskoritavati (lzl 22,21; 23,4 i d.; Lev 19,17 i d.; pnz 24,17; Izr 20,22; 24,1'7.29; 25,21 i d.; Job 31,29 i d.); naprotiv, kaolan cjeline, koja se sastoji od ljudi s jednakim pravima i jednakim dunostima, on mora, koliko god moe, pridonijeti tome da se ona ouva, raste i uspijeva (Lev 19,33 i d .. ; Pnz 10,19; Iz 1,17; Zah 7,9 i d.; lzr 3,27 i d.). Istina je ... da ljudi postupaju slino Bogu samo akoine dobro. No, koje bi vee dobro moglo postojati za (nas) smrtnike od nasljedovanja vjenoga Boga? (Filon A1eksandrijski,Despecia/ibus/egibusIv,dejudice). Valja spomenuti istovjetnost rabinskog izraza za dobrotvornost i davanje milostinje s biblijskom rijeju cedaka (pravednost, dobrotvornost, milodar) (Izr 10,2; 11,4 6.18 i d.; 12,28; 13,6). Uitelji idovstva povezuju syaku pohvalu pravednosti u biblijskim spisima s dobroinstvom i davanjem milostinje te zakljuuju: Milostinja i djela ljubavi vrijede koliko i zapovijedi U Pea 1,1,15b). Tko uskrauje d., jednak je idolopokloniku (b Bava batra 10a). Navesti nekoga na d., vie je nego da sam ini dobro (ibid. 9b). Mudraci su podupirali jeruzalemski obiaj: Objesi li iznad ulaznih vratastolnjak,siromasiznajudamoguui.Akose'stolnjakskine(tadajetoznailodaje sve raspodijeljeno), siromasi vie nisu ulazili (ibid. 97b); mudraci su, naime, upozo ravali:Boljedaseovjekbaciutalionikupenegodajavnoposramiliceblinjegasvo ga (b Ketuvot 67b). Oni su prednjaili dobrim primjerom: rabin Akiba I./II. stoljee) obicno je davao milodare tako da bi se sam preodjenuo u siromaha i novac zamotan u tkaninu neopazice spustao medu siromahe(Jalkut u vezi s Ps 41,2). Rabin Hima (III. Stoljee)obinobizavrijemejelaotvaraovratairekao:Tkojegladan,moeuiijestisa mnom(bTaanit20b).

~193~

Rabini su priznavali socijalnopotrebite ravnopravnim lanovima zajednice svojim zahtjevom: I siromah, koji i sam ivi od milostinje, mora prema jo siromanijem pokazati d.( b Gitin 7b). Oni su razvili osebujni etos dobroinstva kao pravednosti (cedaka),prema kojoj potrebitom bratutreba pruiti samo dio dobara nastalih stvaranjem, koji mu pripada po pravu, tj. Po Bogu, i stoga nije dobrovoljni dar bogata ovjeka koji velikoduno daje milostinju. Majmonid (11351204), koji je nabrojio osam stupnjeva dobroinstva, svrstao je milostinju u novcu u najnii stupanj, a najviim odredio stupanj koji osposobljava osiromaenoga da se osamostali i time postane neovisanomilostinji(MineTora,Hilhotmatenotanijim). U idovskom narodu ivi od najranije povjesti smisao za pravednost. To dokazuju socijalnopravne norme u Tori, koje se temelje na nastojanju da se zatite drutveno i gospodarski slabi.Josef Albo (XIV./XV. stoljee) prosudio je u svojem religisko filozofskom djelu:Buduidaidovstvoimau vidumoralnezahtjeveljudskogroda, ono trai strogost kada je treba za udorednost, ali inae posvuda trai blagost. idovstvo zahtjeva, prije svega, blagost za slabe i siromane. S njima ne smije postupati strogo u primjeni zakonskih odredbi ( Ikarim I,8). Socijalni rad u korist gospodarski slabih i radi otklanjanja ljudske bijede idovstvo je uvijek provodilo kao svoju prijeko potrebnu i sveobuhvatnu javnu zadau u mnogobrojnim ustanovama svoje drave i u opinama u dijasporiioslobadjaloodsluajnostiiovisnostiuprivatnojpomoi. Lit.: H. L. StracklP. Billerbeck, Kommentar zum Neuen Testament aus Talmud und Midrasch IV.l, 1928/61975, 536610. Die Lehrendes Judentums I, 1928, 36589; 2, 1930, 11226;J idisches Lexikon IVI2, 1927/82, 146879; C. G. MontefiorelH. Loewe, A RabbinicAnthology,1974,41239;EncyclopaediaJudaica,41978,33853. D.Vetter 2.kranski D.imazaciljsiromanima,potrebitimaiostalimputnicimadatiudjelaudobrimakoja trebajudabiosiguralisvojivotuzajedniciidabipodiglinjegovukvalitetu.Uokruenju NZbilojedavanjemilostinjeposebnosredstvodasepostignetajcilj.TakoIsusuGovoru nagoritodriuzmolitvuipostizrazomreligioznogdjelovanja(Mt6,118).Isuspritome zahtjeva da davanje milostinje bude nesebino i da se od davatelja ne koristi kao sredstvo da postigne pohvalu i priznanje ( Mt 6,1 4). Tko daje milostinju, ne treba nita oekivati kao protuuslugu (Lk 6,35; 14,14); treba uvijek imati otvoreno uho za molbe drugih (Mt 5,42) i ne postavljati granice svojoj spremnosti da pomogne ( Lk 6,30). Jer, svaki je patnik njegov blinji (Lk 10,2937). U sluaju potrebe mora sam prihvatiti se posladsbimogaopomoidrugima(Ef4,28). Tko se tako brine za siromane, skuplja sebi blago na nebu (Lk 12,21; 3334) i dobiva zato nebesku plau kod Boga (Mt 6,2.4). U svakom ovjeku koji trpi nevolju i kojem pomogne, susree samog Isusa Krista (Mt 25,3146). Uzor za kranina je sam Isus Krist koji je radi vas od bogataa postao siromah da vi posttanete bogatai njegovim siromatvom (2 Kor 8,9). Tek kada svoje srce ne zatvaramo pred bratom koji je u

~194~

nevolji, moemo iskusiti to znai Boja ljubav (usp.1 Iv 3,17; Jak 2,15) i to stvarno sadribratstvozazajednicukojaseokupljaokoeuharistije(usp1Kor11,20id.).Alid.se ne iscrpljuje u spremnosti pojedinca da pomogne potrebitima. D. je takodjer zadaa zajednice i sveukupnog drutva. Ta je spoznaja uistinu dovela do osnivanja razliitih ustanova socijalne pomoi koje su protegnule svoju djelatnost na razliita podruja ovjekovih potreba. U prvoj je fazi d. shvaeno kao socijalna pomo s ciljem da se pojedinimlanovimazajedniceodnosnopojedinomgradjaninuosiguraivotniminimum. Tada se pomo protezala na razliite pojave ljudske nevolje i na posebne ivotne situacije u kojima je pomo zajednice potrebna: Pomo za izgradnju i osiguranje ivotneosnove,preventivnazdravstvenapomo,bolesnikapomo,pomotrudnicamai rodiljama, pomo invalidima, pomo za tuberkulozne i slijepe, pomo za njegu i odrzavanje kuanstva, za ugroene i stare (K. Jansen, Wohlfahrtspflege u: RGG VI, 1962, 1793). Naelo ove socijalne pomoi naglaava da se onaj koji prima pomo ne treba drzati pasivnim predmetom potpore i da se s njime treba postupati na odgovarajui nain. Dapae, potpora treba biti ponudjena kao pomo za samopomo i primatelj pomoi treba prema mogunosti snositi odgovornost za daljnji razvoj svog poloaja. Socijalna sluba je nositelj javne socijalne pomoi. Slobodna dobroinstva, naprotiv, pruaju religijske zajednice koje drava priznaje kao tijela s pravom javnosti, osobito od evangelike i Katolike crkve (ustanove evangelike crkve: Innere Mission [Unutarnja misija], Diakonisches Werk [Djakonsko djelo]; ustanova Katolike crkve: Caritas Verband (Caritas). Uz crkvene ustanove kao nositelje skrbi treba jos spomenuti udruge mladei i dobrotvorne udruge (Arbeiterwohlfahrt, das Deutsche Rote Kreuz, Paritatischer Wohlfahrtsverband Radnika skrb, Njemaki crveni kri, Savez paritetske skrbi).Zaizobrazbusocijalnihradnikakojisuzaposleninarazliitimpodrujimaskrbiima znaajan broj kola i obrazovnih centara. Poseban oblik socijalne pomoi u nae su vrijeme savjetovalita u pitanjima branog zivota, odgoja, osobnog ivota (duobrinitvo preko telefona), kao i u razliitim drutvenim okolnostima. Utemeljenje socijalnih ustanova i dobrotvorstvo na svim njihovim podrucjima, bilo da ga vodi driava iIi religijske zajednice i dobrotvorne udruge, ne eli biti samo ostvarenje ljubavi prema blinjem nego i izvan toga opomena da se tei za veom mjerom pravednosti. Jer, kako pieBernhadHring,smisaoseljubaviiskrivljujeakonetkohoepruatidjelaljubavi,a ne brine se za pravdu i stvaranje zdravih ljudskih odnosa. Ne smijemo ljudima pruati milostinju gdje im mozemo pomoi na putu pravde da zadovolje svoje vlastite potrebe i da suodgovorno sudjeluju u ... drutvenom procesu (Frei in Christus, II, Freiburg 1980, 450). Lit.: Cl. Wiener, Almosen, u: Wrlerbuch zur biblischen Bot schaft, hrsg. von X. Leon Dufour, Sonderausgabc der 2. Aufl., Freiburg 1981,68; H. Krimm (Hrsg.), Das diako nische Ami der Kirche, 1953; K. Janscn, Wohlfahrtspflcge, u: RGG, VI, Tbingen 1962, 17901796. A.KHOURY

~195~

3.islamski Jedno od najveih djela dobroinstva jest osobno rtvovanje za blinjega. Kuran je neobino bogat uputama i zahtjevima koji smjeraju na d. Jedno od njegovih temeljnih nastojanja jest da to bogatstvo ne bi kruilo medju vaim bogataima (59,7). Drutveni su propisi u islamu nedvosmisleni. Povrh toga, uvijek iznova preporuuje se dodatno dragovoljno d. Premda se prosjaenje smatra prezrivim i na sudnjemu danu postidjujuim, d. je u islamskim zemljama ponekad k tomu ilo tako daleko da se zahtijevalo i za prosjaenje. Pobone zaklade (vakufi: waqf, mno. awqf; u Magrebu habis, mno. hubs) predstavljaju najuvjerljiviji izraz te volje za dobroinstvom. Pod vakufomsepodrazumijevanekastvarkojauzzadravanjesvojesupstancijedajekoristi kod koje se vlasnik odrekao svojega prava raspolaganja nalogom da se korist od nje upotrebljavaudobresvrhe.Naprimjer,uOsmanskomeCarstvuposjedikojisuuinjeni vakufima sanjavali su naposljetku etvrtinu cjelokupnih obradenih povrina. Taj ogromni gospodarski potencijal mrtvih ruku imao je naravno gledano sa stajalita nacionalne ekonomije i negativne uinke. Postoje dvije vrste vakufa: zaklade za zajedniko koritenje (damije, kole, bolnice, prenoista, kuhinje za siromane, mostovi, vodovodi, sahatkule) i obiteljske zaklade koje su pomagale (siromanim) srodnicima. Svrha svake zaklade jest djelo dobroinstva (ihsn). Stoga se ona ne moze osnivati sama za sebe (Abu Jusuf, uenjak hanefitske kole, ne dijeli to miljenje). Svestranu skrbniku djelatnost razvijaju mnogi derviki redovi. Oni pruzaju materijalnu, duhovnu i odgojnu pomo. No to se dakako ne dogadja u jednom dobrom organiziranom okviru kao na Zapadu. U islamu nedostaju velike medjunarodne dobroinstvene organizacije kao to su Caritas Internationalis iIi Evangelisches Hilfswerk. Ali postoji niz manjih dobroinstvenih udruga (djamiyyt khayriyya) koje neovisno jedna o drugoj rade sa skromnimsredstvima.Postojetakodjerdomovizastareinezbrinute(dralyatmidr al'adjaza). Ranije su postojala i besplatna prenoista za inozemne putnike (mu sfirkhne). Zadae Crvenoga kria preuzimaju nacionalni ogranci Crvenoga polumjese ca. Skrbniki je odgoj gotovo svugdje u povo jima. O majci i djetetu ne vodi se dovoljno brige. No te se manjkavosti ne mogu staviti na teret islama. One su sasvim jednostavno posljedicamanjkavogosjeajazaplaniranjaidobroorganiziranirad.Potiskivanjeeneiz javnogaivotaiovdjesepokazujetetnim.Islamskadravadobroinstvadanasnigdje nepostoji.Atributdravedobroinstvasvakakozasluujekalifatprvogarazdobljakojije bio pod vodstvom cetiri pravovjerna kalifa. Trenutana je i hitna potreba da islamski svijetponeosnivatiskrbnikeustanove.

~196~

DRUTVENINAUKCRKVE
DrutveninaukCrkveu:Suvremenakatolikaenciklopedija,Laus,Split1998,str.197 199 U svom uobiajenom znaenju drutveni nauk Crkve obuhvaa onaj nauk ili zbir uenja o ovjeku i ljudskom drutvu koji je u prvom redu proiziao iz saborskih, papinskih i biskupskih dokumenata. On u najirem znaenju takoer obuhvaa radove teologaidrugihstrunjakaukojimasetajnaukrazvija,komentiraiprimjenjuje. Temeljno kransko etiko pitanje glasi: "Kako ljudska bia kojima se Bog darovao i zamilovao ih u Kristu, trebaju ivjeti kao pojedinci i kao lanovi zajednice?" Kranski drutveni nauk ne zadrava se na pukom "ivotu u drutvu", ve govori o "izgradnji pravednijegdrutva". Predmet njegova razmiljanja je takva organizacija drutva u kojoj e vladati nepristranost, pravda i mir, kako u svjetskim, meunarodnim i nacionalnim, tako i u regionalnim, pokrajinskim i mjesnim razmjerima. Crkvena vlast promulgira svoj drutveni nauk unato politikoj, dravnoj, graanskoj i kulturnoj politici i praksi koje osporavaju i prijete krsanskom poimanju osobnog dostojanstva, obiteljskog ivota, ivljenjapovjeriismislenogivljenjauzajedniciiudrutvu. Suvremeni socijalni nauk zapoinje s papom Leonom XIII. i njegovom enciklikom Rerum novarum, koja je objavljena 1891. Oslanjajui se na filozofiju Tome Akvinskoga, on socijaini nauk temelji na ispravnom metafizikom poimanju ljudskog bia koje je stvorio Bog, a koje nije samo razumno i slobodno, ve je po svojoj naravi i drutveno bie. Iz takvog poimanja nije teko zakljuiti to je u dobro ureenom drutvu dostojno, atonijedostojnoljudskogbiasobziromnanjegovodnospremaBoguipremadrugim ljudskim biima. Prava i dunosti proistjeu iz ispravnog shvaanja ljudske osobe: skrb vlasnika i uprave poduzeta za sigurnost i dobrobit radnika, pravedna plaa i omogu avanje "umjerene udobnosti"; pravo radnika na udruivanje u sindikate kako bi mogli osigurati zadovoljenje svojih dolinih potreba i zatititi svoje dostojanstvo; obveza drave da u zatiti opeg dobra titi radnika prava. To su bitni zakljuci koji proizlaze iz openitihnaelanaravnogzakona. Drutveni nauk pap prije II. vatikanskog sabora bio je prvenstveno zasnovan na metafizikoj ili esencijalistikoj drutvenoj filozofiji. Empirijske drutvene znanosti polagale su pravo na to da i same budu filozofije i zbog toga je prema njima postojala antipatija i nepovjerenje, ali to nipoto ne znai da nisu uvaavani rezultati istraivanja drutvenihznanostikojisuprethodnobilikritikiobraeni.Ispravnofilozofskopoimanje ljudskogbia,autentinoprotumaenoodcrkvenoguiteljstva,konanoedonijetiplod u obliku temeljnih naela za izgradnju pravednijeg i humanijeg drutva. U tom pogiedu posvejezanemarivudiosvetopisamskeiteoloketradicijeCrkve.

~197~

Drugi je vatikanski sabor, ublaavajui dugotrajni platonovskoaugustinski dualizam i njegove otre dihotomije, razvio dijaloki pristup u shvaanju ljudske osobe i svijeta. Izvor ljudskog dostojanstva jest u "pozivu ljudske osobe na zajednitvo s Bogom" (19). Razvoj Kristova kraljevstva doprinosi zemaljskom napretku, a savrenije ureenje ljudskog drutva doprinosi kraljevstvu Bojem (39). Osnova drutvenog nauka sada je pouzdano teoloka. Biskupska sinoda je 1971. izjavila: "Djelovanje u korist pravde i sudjelovanje u preobrazbi svijeta nama seini istinskim sastavnim dijelom navijetanja evandelja ili, drugim rijeima, poslanja Crkve za otkupljenje ljudskog roda i njegova osloboenjaodsvaketiranije."Jasanizrazteolokihosnovasocijalnognaukanalazimou teologijiosloboenjauLatinskojAmerici,AfriciiAziji. Kljune teoloke teme suvremenog drutvenog nauka Crkve jesu solidarnost, personalizamisupsidijarnost. SolidarnostjeutemeljenaunaukupremakojemujeBogstvoriteljsvegatopostoji,a nadasveljudskeobitelji.ovjeanstvojejednougrijehuijednouKristovojotkupiteljskoj milosti. U solidarnosti ljudske vrste svi su ljudi braa i sestre. Kao to je nauavao Ambrozije (397), nije pravedno da one to je Bog namijenio svima bude posjed nekolicine. Toma Akvinski (1274) potvrdio je ovjekovo pravo na vlasnitvo, ali je is to tako kazao da u sluaju nude vlasnitvo pripada svima. Pravo pojedinca na viasnitvo neprekidno je potvrivano. Komunizam i socijalizam su osueni stoga to su osporavali to pravo. Meutim, ljudska solidarnost moe isto tako zahtijevati postojanje javnog viasnitva nad odreenim sredstvima za proizvodnju. Ona takoer trai da se uvae "socijalne funkcije koje su nerazdvojive od prava privatnog vlasnitva". Ljudska solidar nost iznad svega zahtijeva da se ukae ne samo na nepravednost postojanja nejednakosti izmeu bogatih i siromanih, ve isto tako i na postojanje nejednakosti izmeu bogatih i siromanih nacija te razvijenih zemalja i zemalja u razvoju. Solidarnost ljudske vrste zahtijeva, kako je nauavao Ivan XXIII., da svaka nacija koja nastoji oko vlastitog opeg dobra, nastoji takoer i oko "univerzalnog opeg dobra". "Jedinstvo ljudskezajednice"inidrutvenopitanjesvjetskimpitanjem. Iz teme solidarnosti proistjee opredijeljenost za siromane kojoj su se priklonili biskupi u Latinskoj Americi, a ukljuena je i u papinski druveni nauk. Siromani su, neovisno o tome na kojoj toki zemaljske kugle ive, ravnopravni lanovi jedne te iste ljudske obitelji. Stoga oni moraju imati pristup svim sredstvima koja su nuna za ivot u dostojanstvu. Sama nazonost siromanih unutar svake ljudske zajednice znak je nepostojanjasolidarnosti. Druga prirodna posljedica solidarnosti jest naelo sudjelovanja ne samo u politikom ve i u ekonomskom ivotu. Nesmetan pristup tajnom glasovanju u slobodnim izborima najvaniji je znak sudjelovanja u politici. Primjena prava na odgovarajue i unosno zaposlenje koje ljudima omoguuje upravljanje vlastitim ivotom najvaniji je znak prikladnogsudjelovanjaugospodarskomivotu. Druga tema je personalizam, kako ga je skicirao papa Ivan XXIII. u encikIici Mir na

~198~

zemlji(1963)irazvioII.vatikanskisabor.SvaljudskabiaimajukaodjecaBojanaovom svijetu osobna, drutvena i uporabna prava koja moraju biti osigurana kako bi ovjek mogao ivjeti u dostojanstvu. Politike, socijalne i ekonomske institucije treba prasuivati prema tome to ine ljudima i za ljude. U pastoralnom pismu amerikih biskupa pod nazivom Ekonomska pravda za sve (1986) odjekuje nauavanje II. vatikanskog sabora prema kojemu je ljudska osoba "izvor, sredite i svrha ukupnoga drutvenoekonomskog ivota". Enciklika pape Ivana PavIa II. 0 ljudskom radu (1981) nauava da je glavna vrijednost rada u tome to ga obavija ljudska osoba. Dostojanstvo radatrebauprvomredutraitiunjegovoj"subjektivnojdimenziji". Trea glavna tema je supsidijarnost. Papa Pio XI. uveo je naelo supsidijarnosti kao poticaj za promicanje drutvene pravde, a u uenju Ivana XXIII. one je postalo temeljno naelobezkojegaseuniverzalnoopedobranemoeuravnoteitispravimapojedincai zajednice: "Kao sto je pogreno oduzeti pojedincu i povjeriti zajednici u cjelini ono to ovjek moe ostvariti vlastitim nastojanjem i poduzetnou, isto je tako nepravedno i ozbiljno ometanje prirodnog reda ustupiti zajednici viega ranga funkcije i slube koje mogu obaviti. manje cjeline na nioj razini. To stoga to svaki drutveni pothvat... treba da pomognelanovimadrutvenezajednice,anedaihunitiiliusie." Supsidijarnost je temeljna misao drustvenog nauka s vrstom osnovom u teologiji kranske biblijske i patristike tradicije. Supsidijarnost. poziva na to vee sudjelovanje to veeg broja ljudi u donoenju odluka na svim razinama drutva. ovjek e lake preuzeti odgovornost u manjoj nego u veoj organizaciji; bolje e suraivati u manjim zajednicama kao to je selo, susjedstvo, pleme i obitelj nego u veim; kreativniji je i uspjeniji kada se prihvati posla s kojim se moe identificirati. Ispravnost naela supsidijarnosti najbolje potvruje stvaranje malih crkvenih zajednica u kojimaak i siro manibivaju"osposobljenidapreuzmubriguzasvojubudunostidabuduodgovorniza svojekonomskiprobitak". S pojavom Solicitudo rei socialis Ivana PavIa II. vraen je izraz "drutveni nauk". Teolozi osporavaju opravdanost koritenja ovog izraza utoliko ukoliko on znai nauk to su ga tijekom posljednjih stotinu godina oblikovali pape. Teoloka analiza daje prednost razvitku onih tema koje su se pojavile zbog potrebe Crkve da evaneoski nauk primijeni nadrutvenesituacije. Pavao VI. je jasno kazao: "S obzirom na tako veliko mnotvo razliitih situacija teko namjeizreijedinstvenuporukui donijetirjeenjekojebiimalouniverzalnuvrijednost. Mi za tim ne teimo i to nije nae poslanje." Papine rijei potiu zajednice na terenu na aktivniju ulogu u objektivnom analiziranju vlastite situacije. Papa ih potie da svoju situaciju "osvijetle svjetlom nepromjenjivih evaneoskih rijei i da se u svom razmisljanju,prosuivanjuidjelovanjunadahnjujudrutvenimnaukomCrkve". Drutveni nauk papa neprekidno razvija i stoga on jo uvijek nije do kraja definiran. NamjesnimCrkvamaleiodgovornostda,sluajuitajnaukiuistovrijemeistiuisvoje

~199~

vlastitepotrebe,traenajboljinaindatajnaukprimijeneunajrazliitijiminajsloenijim situacijama.DrutveninaukCrkvepruamogunostdijalogaizmeukatolikailjudiizire drutvenezajednicekakobizajednoostvarilipravduimirzasveljudenasvijetu. CHARLESD.SKOK

~200~

TEOLOGIJAOSLOBOENJA
Teologijaosloboenjau:Suvremenakatolikaenciklopedija,Laus,Split1998,str.968 974 Teologija oslobodjenja je nova teoloka metoda koja se pojavila 50ih godina 20. st. kao svjesno suprotstavljanje (a) intelektualizmui fideizmu ranije europske teologije i (b) kritici kranstva Immanuela Kanta i Karla Marxa. Teologija oslobodjenja nastoji ponovno oivjeti kransku predanost preobrazbi svijeta da bude dio i doda , doprinos stvaranju kraljevstva Bojeg i drutvene pravde. Od kljune je vanosti vjerovanje da se kranska vjera posreduje konkretnim povijesnim iskustvom. Kontekst u kojemu se stvara teologija znaajno oblikuje metodu, sadraj i strukturu teologije. Sam oblik vjere pod utjecajem je povijesne situacije u kojoj se ona posreduje. Budui da se teologija stvarauglavnomunutareuroamerikogpovijesnogkonteksta,cestosepretpostavljada je utjecaj tog konteksta normativan za teologiju. Stoga se stajalita (koliko god bila vana, valjana i korisna) iz drugih kultura i konteksta odbacuju ili suzbijaju (tj. marginaliziraju). Budui da te teologije oslobodjenja govore u ime konkretnih zajednica, moglo bi se oekivati da e medju njima postojati razlike. Stoga je primjereno upotrebljavatimnoinuigovoritioteologijamaoslobodjenja. Slijedei neka opa obiljeja vlastita raznim teologijama oslobodjenja bez obzira na njihova razliita stajalita, doi emo do poblieg ispitivanja nekih popularnijih tipova teologijakojedanaspostoje.Najprijeemoispitationeteologijeoslobodjenjakojesuse razvile kao odgovor na konkretne oblike potlaenosti: (1) latinskoamerika teologija oslobodjenja kao odgovor na siromatvo; (2) feministika teologija kao odgovor na seksizam; (3) crna teologija kao odgovor na rasizam. Nakon toga slijedite istraivanje onih teologija oslobodjenja koje su se razvile da bi omoguile marginaliziranim kulturama da iskau svoju vjeru na nain koji je specifian za njihov kontekst i iskustvo i tako prevladale kulturni imprijalizam, a takodjer doprinijele vjeri univerzalne Crkve. U tome se dijelu raspravljati: (4) 0 teologiji amerikih urodjenika; (5) o azijskoj teologiji; (6)0teologijiminjung,(7)oafrikojteologijii(8)ojunoafrikojteologiji. Odgovornaranijeteolokemetode Teolozi oslobodjenja vide tradicionalna shvaanja vjere neprimjerenima jer nisu nadahnjivale aktivno zauzimanje u slubi kraljevstva Bozjega. Neke ranije teologije gledale su na vjeru kao puku pasivnu krepost pomou koje ljudska bia prihvaaju Boja obeanja i oslanjaju se na njih. Teologije oslobodjenja tvrde da vjera ne moe postojati bez predanosti ostvarenju evandjelja. Ustvari, iskustvo "vjere ljubavlju djelotvorne" (Gal 5,6)jesttokojepomaeodreditikonkretanoblikvjereubilokojemvremenuiprostoru. VjeraznaiipreobrazbusvijetapremarijeiBojoj.

~201~

Neke ranije teologije nadu u spasenje postavljaju iskljuivo u budunost kadae Bog na udesan nain intervenirati u povijesti. Teolozi oslobodjenja vide kraljevstvo Boje kao one koje postoji i djeluje u sadanjosti, a vjeru vide kao snagu koja promice stvar pravde i oslobodjenja. Iz odvajanja vjere od dobrih djela u nekim teologijama proizaao je amoralni neutralizam u pogledu politikih sustava. Biblija na drugoj strani govori teolozima oslobodjenja da se ljudi vjere, proeti nesebinom ljubavi, trebaju ukljuiti u djelo mirenja i drutvene pravde na zemlji. Teologija oslobodjenja je prema tome dijalektiko ispreplitanje teorije i prakse, kontemplacije i akcije. Stariji teolozi sa svojim nedijalektikim pristupom naglasavali su intelektualnu komponentu vjere na utrb emocionalne. Prvenstveni predmet pozornosti nekih ranijih teologa bio je neposredan odnos due prema Bogu u kontemplativnom sjedinjenju koje se najbolje moglo postii relativnim odvajanjem od svijeta. Medjutim, za teologe oslobodjenja vjera nije ni prvenstveno intelektualna ni pasivno oekivanje Bojih odluka da bi se djelovalo. Naprotiv,vjerapoduzimainicijativuipreobraavasvijetsvojomodBogadanomsnagom. Onapoinjeaktivnompredanouspecifinojborbizaoslobodjenjemiukljuujekritiko razmiljanjeopraksiukojusmoukljueni. Tajdinamianpoglednavjeruvrlojebiblijski.NZnamzabranjujedaBojekraljevstvo vidimoiskljuivoubudunosti.Natajnainonpodravatvrdnjuteologaoslobodjenjada je kraljevstvo provizorno, prisutno i djelatno unutar povijesti. Vjera nas ne titi samo od svijeta;onamijenjatajsvijet.UEvandjeljupoIvanuitamoda"onajtkoiniistinu,dolazi k svjetlosti" (Iv 3,21). Istinu treba initi, a ne samo o njoj razmiljati. initi pak istinu uvjetjedabiseunjuvjerovalo. OdgovorKantuiMarxu Kant je vjerovao da slobodna volja ini nekoga istinski ovjecnim. On je kranstvo vidio u negativnom svjetlu jer je ono prema Kantu zahtijevalo slijepu vjeru koja nije ni slobodna ni odgovorna. On je napadao kranstvo optuujui ga da odvli ljude od razmiljanja (tj. ovjek mora vjerovati u sve), brige (npr. ovjek misli samo o nebu) i moralnogponaanja(npr.ovjekdjelujesebino,bilouoekivanjunagradebiloustrahu od kazne). Pravovjerni kranski odgovor Kantu isticao je da je slobodno i odgovorno miljenje nuna komponenta vjere, da se od kranina trai duboka i gorljiva skrb o ivotu na zemiji i da nije prihvatijiva ni duhovna sebinost. Stoga se korijeni teologije oslobodjenjamogunaiupravovjernomkranskomodgovoruKantu. Marx je napadao religiju kao opijum za narod. Govorio je da kranstvo samo prua iluziju slobode i odgovornosti. Marx je vjerovao da Kant grijei u pretpostavci da suljudi slobodni. Neki ljudi nisu sposobni biti slobodni i odgovorni jer ive u uvjetima koji to onemoguuju.ovjek nije slobodan ako nema dovoljno za ivot ili ako ga netko sili da djelujenaodredeninain.Buduidadvijetreineljudskogrodaiveustanjusiromatva, potlaenosti i ponienja, veina ljudi nije slobodna da sama donosi odluke pa stoga ne moe biti ni odgovorna za svoj izbor. Ne moete donositi slobodne i odgovorne odluke osim ako drutvo u kojemu ivite ne dozvoli da se to dogodi. Pravovjerni kranski

~202~

odgovorbiojedajenaizborogranienzbogistonogagrijeha,dakrtenjezahtijevaod krana ,borbu protiv zlih uinaka istonog grijeha i da kranska tradicija inzistira na politikom djelovanju i brizi za pravdu. Stoga se korijeni teologije oslobodjenja mogu naiupravovjernomkranskomodgovoruMarxu. Teologijaoslobodjenjaopenito Teolozi oslobodjenjaesto govore o vjeri kao povijesnoj praksi oslobodjenja. Ona je povijesnajernamrijeBojadolazispecifinimpovijesnimstanjemkojeposredujeBoju rije vjerniku. Stoga svaki in vjere mora odgovarati stvarnom povijesnom stanju u kojemu je uinjen. Kada teolozi oslobodjenja govore o povijesnom kontekstu ili drutvenoj sredini, oni ne govore o neemu sto je specifino za pojedinca. Oni pretpostavljaju da to stajalite dijele i drugi u konkretnoj klasi ili grupi. Ta metoda normalno vidi rije Boju kao posredovanu, osobito krikom siromanih i potlaenih. Stoga Bibliju i dokumente uiteljstva trebaitati u odnosu na neiju vlastitu konkretnu stvarnost i praksu. Kanonski tekstovi ne postaju objava dok ih se ne ita u odnosu sa znacimavremenaukojemuivikonkretnagrupakojaihita. Praxisseodnosina ona ljudskadjelakojasu sposobnapreobrazitistvarnostidrutvo itako svijet uiniti humanijim. To je djelovanje koje je usmjereno na mijenjanje gospodarskih i drutvenih odnosa. Teolozi oslobodenja tvrde da kcani ne smiju prihvatitistanjepotlaenosti.OnivjerujudajeBojarijeiskrivljenakadgodseprihvaa bez obveze djelovanja u smislu preobrazbe svijeta u kraljevstvo Boje. Oni koji su autentino privreni kraljevstvu ukljuite se u borbu da se podriva postojei drutveni poredak i institucionalizirana nepravda te da se na zemlji uspostavi pravedno drutvo. Postojanje nepravde nije neizbjeno. Potlaenost koju pojedinci doivljavaju esto proizlazi iz kultura, drutava i ustanova. ak ako je i sadanje stanje izvan kontrole pojedinca, drutva se mogu i moraju promijeniti. Rije oslobodjenje sugerira novo stvaranje, slobodu da bi se potencijali pojedinca ostvarili u potpunosti. Njezin cilj je ovlastiti pojedince i grupe da dovode u pitanje i mijenjaju nepravedne strukture. To ukljuuje politiku i drutvenogospodarsku preobrazbu ali se na njih ne ograniava. Teolozi oslobodjenja ponekad razlikuju tri razine: (1) politiko i drutveno oslobodjenje potlaenih naroda i drutvenih klasa; (2) oslobodjenje ovjecanstva u tijeku svjetske povijesti i (3) oslobodjenje od grijeha i potpuno pomirenje u zajednitvu s Bogom po Isusu Kristu. Teolozi oslobodjenja bore se protiv optube za drutvenopolitiki re dukcionizam, dok naglaavaju neodvojivost potpunog oslobodjenja od drutvenih, gospodarskihipolitikihimbenika. Bilo bi pogreno vidjeti teologiju oslobodjenja kao onu koja potie utopijske iluzije o budunosti. Ti su teolozi svjesni da nikada neemo vlastitim djelima kraljevstvo Boje potpuno ukljuiti u povijesno vrijeme. Medjutim, oni tvrde da emo s biblijskim konceptom kraljevstva kao naim ciljem stvaralaki pronai nove putove kako

~203~

privremenounutarpovijestiostvaritiznakoveianticipacijuobeanogkraljevstva.Teolozi oslobodjenja zakljuuju da na kransku odgovornost pripada prosvjedovanje protiv ne pravednih drutvenih struktura i radi na preobrazbi drutva kako bi se stvorila vea pravdazasve. Upozorenja lako mnogi stavovi teologije oslobodjenja zasluuju visoku pohvalu, trebamo biti svjesni upozorenja koje esto ujemo. Teolozi oslobodjenja moraju biti svjesni da je vjera osobni odgovor na Boji poziv a ne samo reakcija na konkretno povijesno stanje. Onitakodjermorajubitipravednipremareligioznomznaenjuosobnevjerekoja,izovog ilionograzloga,neuspijevapostiiprimjerenizrazustvarnomponaanjuiukljuivanjuu drutvo. Ako to ne shvaamo, onda riskiramo da omalovaimo dimenziju unutarnjosti u ivotuvjere. Iako je teolozima oslobodjenja odano priznanje to slijede Ivana XXIII. i II. vatikanski sabor u pokuaju da pronadju Boga u "znakovima vremena", oni moraju paziti da ne romantiziraju ili idealiziraju siromatvo. Isus nam moe doi u liku siromanih i potlaenih, ali moe ga se nai i drugdje. U NZ nijedna klasa nije predstavljena kao uzor kreposti.Svimasepreporuujedapreispitajusvojemotiveidasepokaju. Teologe oslobodjenja treba pohvaliti to potiu sve krane da ozbiljno uzmu u obzir obvezu da djeluju na ostvarenju boljega politikog i gospodarskog poretka. Medjutim, oni moraju imati na umu da evandjelje po sebi ne podrava nijedan drutveni ili gospodarskiporedak. Saetak Teolozi oslobodjenja ne vide kraljevstvo mira i pravde samo kao udaljeni ideal kojemu krani ude nego kao onaj koji je ve na djelu preobrazavajui svijet. Kod Isusa kraljevstvo je Boje ulo u povijest. Krani sudjeluju u stvaranju kraljevstva ako se angairaju u djelima koja pomau ozdravljenju i pomirenju ranjenog svijeta. Stoga vjera ukljuuje vie od intelektualnog uspona, vie od nade u one stoe Bog uiniti bez nas. Teolozi oslobodjenja tvrde da pravilno shvaena vjera ukljuuje aktivno sudjelovanje u Bojemdjelu,zadauradjanjapravdezanarode.KranskavjeratraisuradnjusBogom upreobrazbisvijetauljubaviipravdi. Teolozi oslobodjenja govore u ime konkretnih zajednica. Budui da se zajednice medjusobno razlikuju, postoje razlike medju teolozima oslobodjenja. Ponekad su te zajednice rtve dalekosenih vrstapotlaenosti (npr. Siromatva, seksizma, rasizma) dok se ponekad potlaenost izraava u konkretnom podruju (npr. Minjung, ameriki urodjenici).

~204~

Teologijeoslobodjenjakojeodgovarajukonkretnimvrstamatlaenja Latinskoamerika teologija oslobodjenja. Obino shvaena kao polazna toka teologije oslobodjenja, latinskoamerika teologija oslobodjenja poinje iskustvima naroda koji je stoljeima siromaan, potlaen i iskoritavan. Kao rezultat kolonijalnih aktivnosti panjolske i Portugala, stvoreno je drutvo u kojemu vrlo mali broj bogatih posjeduje veinu zemlje i dobara. Budui da je bila zainteresirana za ouvanje i irenje svogabogatstvaipovlastica,LatinskaAmerikarazvilajeizvoznogospodarstvo.Ogroman dio zemlje koji se mogao obradjivati za mjesno gopodarstvo odredjen je za izvoz. Crkva, najveim dijelom, bila je na strani bogatih koji su tlaili siromane. Motivi za to nisu uvijekjasni.Modasucrkveneosobebilemotiviranesebinouipohlepomilisumoda vidjelitostanjekaosredstvozaostvarenjeciljauobraenjuvelikogbrojavjernika. Napetost koja je stoljeima postojala izmedu naroda Latinske Amerike i njihovih panjolskih i portugalskih osvajaa u velikoj je mjeri popustila. Danas postoji napetost izmedu tih naroda i Sjedinjenih Drzava na koje se gleda kao na novu kolonijalnu silu. Misli se da su Sjedinjene Drave, poput Crkve u prolosti, na strani bogatih. One podravaju status quo sto znai eksploatatorske i iskvarene reime koje kontroliraju bogatiimoniradivlastitihsebinihciljeva. Na II. vatikanskom saboru ranih 60ih godina, Crkva je poela govoriti o rairenoj potrebi za drutvenim i gospodarskim reformama. Vei broj mjesnih svetenika u Latinskoj Americi napustio je bogate i poeo raditi s onima slabijeg imovnog stanja i za njih. Latinskoamerika teologija oslobodjenja pokuava osposobiti siromane i potlaene kako bi se oni mogli boriti za alternative sadanjim nepravednim strukturama drutva. Kada se uje za iskustva siromanih i iskoritavanih naroda, vjera bogatih i monih zahtijevate od njih da odgovore. Doie do solidarnosti medju svim kranima i moe sepoetispreobrazbomsvijetapremavizijikraljevstvaBojeg. Feministika teologija. Feministiki teolozi podsjeaju nas da je iskustvo ena u drevnim kulturama i veim dijelom cijele ljudske povijesti bilo znacajno razliito od onoga danas. Na ene se gledalo kao na one koje predstavljaju niu razinu ljudskog postojanjanegomukarcipasustogabilenjimapotinjene.Seksizamjevodiodrutveno odobravanom nasilju prema enama i ograniio je mogunosti ena da ostvare drutvena i politika prava, povlastice i utjecaj. Feministika teologija nastoji osposobiti ene da se bore protiv nepravednih struktura drutva. Qna naglaava puno ljudsko dostojanstvo ena i izraava iskustva te dugo potlaene grupe. Drutvo treba uti ono to ene imaju kazati jer su, u odredjivanju onoga to je normativno, zanemarena iskustvapolovineljudskogroda.Feministikiteolozivjerujudaedoidomiroljubivijegi pravednijegdrutvaakoseenebudutretiralekaoravnopravne. Naraznimmjestimadolojedokulturnospecifinijeteologijekojasebavijednakou ena. Primjer za to je teologija mujerista. Pojavivi se u kasnim 80im godinama,

~205~

teologija mujerista ukorijenjena je u iskustvu hispanskih ena. Teolozi mujerista zakljuuju kako su hispanske ene toliko marginalizirane i praktiki nemaju nikakvog naina kako bi utjecale na drutva u kojima ive. Njihov cilj je dovesti u pitanje tlaiteljske strukture drutva koje im odbija dopustiti puno sudjelovanje i istodobno i dalje ustraje na njihovoj razliitosti kao hispanskih ena. S njihovog posebnog motrita kao potlaene manjine, hispanske ene mogu zamisliti novo drutveno stanje u kojemu ebitimiraipravdezasve.Doiedokretanjaprematomciljukadakranishvatedaje solidarnostspotlaenimaimedupotlaenimabitkranskogponaanja. Crnaka teologija. U toj teologiji, koja se pojavila u kasnim 60im godinama 20. st., kao osnova za teoloko razmiljanje posluilo je iskustvo borbe za pravdu crnake zajednice u bijeloj Sjevernoj Americi. Vjera te zajednice navela je njezinelanove da se izborekakobidominantnabjelakastrukturamoiSjedinjenihDravauzelauobzirideje pravde i demokracije izraene u Deklaraciji o nezavisnosti i u Ustavu. Pored toga to zemlju poziva da se vrati svojim korijenima, crna teologija nastoji osmisliti rad na modelu drutva u kojemue se priznati doprinos njegovih iskljuenih manjina. Crnaka teologijavjerujedaseBognalaziu onimakoji suiskoritavaniiponienizbogboje svoje koe.lakojeistinadasutiljudiisiromaniipotlaeni,crnateologijatvrdidasuonirtve nepravde prvenstveno zbog boje svoje koe. Bog podrava te potlaene ljude i osposobljava ih da se bore protiv svojih tlaitelja. Kada crnci u Sjedinjenim Dravama boljeupoznajusvojupovijestitradicijuoniepostatiponosninasvojekorijeneisvjesniji svoga ljudskoga dostojanstva. To sasvim prirodno vodi prema njihovoj elji za pravdom doknastojezauzetisvojemjestoudrutvukojeimspravompripada. Neki tvrde da se Bog toliko poistovjetio s potlaenima da trebamo govoriti o Bogu kao da je crn. Solidarnost sa siromanima i potlaenima potie nas da postanemo crnci zajednosBogom.Kadaseprimjenjujetavrstagovora,postajevidljivijaradikalnapriroda obraenja kako je potrebno da se poistovjetimo sa rtvama drutva. Bog ne promatra stanje gdje postoji tlaenje na neutralni nain; on staje na stranu potlaenih a protiv tlaitelja. Stoga pokornost Bogu zahtijeva predanost borbi za drutvenu pravdu, a ne krotkopodvrgavanjetlaenju. Kulturnospecifinijeteologijeoslobodjenja Teologija amerikih urodjenika. Kranska teologija urodjenike Amerike, koja se pojavila 70ih godina 20. st., vjeruje da je Bog stoljeima govorio generacijama urodjenikih naroda. Stoga se ne mogu zanemariti tradicije tih naroda koje su se odravale generacijama. Naprotiv, one tvore zajedniko iskustvo naroda iz ega pro istjee njihova teologija. Iako glasovi tih ranih amerikih urodjenika nisu bili nuno kranski, njihovo iskustvo Boga oblikovalo je njih i njihove zajednice. Te se tradicije prenose i dalje s pokoljenja na pokoljenje. Kada kaemo da dananji ameriki urodjenici tumae Bibliju u svjetlu vlastitog konteksta, moramo shvatiti da taj kontekst ukljuuje stoljeima stare prie o Bojim objaviteljskim inima medju urodjenikim amerikim narodom.Kadsesretnuskranstvom,urodjenikiAmerikancishvatedaIsusovouenje

~206~

potvrdjuje a i dovodi u pitanje mnogo onoga sto se pojavljuje u urodjeniko amerikoj tradiciji. Urodjeniki ameriki teolozi vjeruju da e ponovno otkrivanje njihovih drevnih tradicija pruiti arinu toku za ponovno ujedinjenje urodjenikog naroda i povoljan poloaj za kritiku zapadnog kolonijalizma. lako se ti teolozi zanimaju za kritiku nepravednih struktura i za drutvenu preobrazbu, njihov neposredni cilj je osposobljavanje urodjenikih Amerikanaca. Nune e se promjene zbiti jedino kad urodjenikiAmerikancipostanusvjesnijisvogaljudskogadostojanstvaiponosninasvoju batinu. Azijska teologija. Kranski teolozi u Aziji govore s motrita kulturnih tradicija i povijesnihokruenjastoljeimahranjenihsboliipatnjomiuronjenihuazijskefilozofske i vjerske sustave. Oni vjeruju da sutradicionalne zapadne teologije gradile svoje sustave na onome kako je kranski Zapad gledao na ovjeanstvo i svjetsku povijest. Te su teologije uile da objava ne moe biti inherentna azijskom ivotu i povijesti i da Bog samoletimicedodirujeazijskekulture. Azijskiteolozi,prepoznavajuiobjaviteljskoznaenjenjihovakonteksta,iduupotragu za dubljim znaenjem vlastitih azijskih tradicija. ele se bolje upoznati s pripovijestima i pjesmarna svojih predaka koje govore a njihovim nadama i strahovima, radostima i patnjama i njihovom susretu s boanskim. Azijska teologija radja se kada ovi teolozi susretnunasljedniketihdrevnihtradicijaunjihovomdananjemzivotuipovijesti. Kao sto je sluaj i s drugim teologijama oslobodjenja, pozornost se tu usmjeruje premasiromanimaipotlaenimakojiseborezapriznanjesvogaljudskogdostojanstvai zapunosudjelovanjeudrutvu.OnikojipateuAziji,kaoionikojipateposvuda,udeza boljom budunoeu. Azijski teolozi vjeruju kako je najbolji nain, da se bolje zapaze Bozja spasiteljska ljubav i snaga, svjesnost vlastita konteksta. Azijsko iskustvo ljudskog postojanja razlikuje se od onoga zapadnih Europljana. Stoga e azijsko iskustvo Boga i razumijevanjc vjere biti razliito. Ona to spaja tu teologiju s drugim teologijama oslobodjenja jest njezino uvjerenje da ispravno shvaena vjera ukljuuje djelovanje u prilogdrutvenojpravdi. Teoogija minjung. Teologija minjung oblikovala se i razvila iz vjerskog, drutvenog i politikog iskustva korejskog naroda. Kontekst iz kojega ta teologija potjee bio je pod utjecajem nekoliko raznih vjerskih tradicija, ukljuujui domai amanizam. lako je korejski narod naslijedio jedinstvenu rasnu i jezinu tradiciju, njihova kulturna i vjerska iskustvautemeljenasuurazliitimtradicijama. Pojavivi se u 70im godinama 20. st., teologija minjung nalazi se openito nasuprot zapadnoj teologiji. Ona nije ni analitika ni dijalektika, ve sintetika i dijaloka. Ona traga za istinom o stvarnosti u odnosima a ne u dihotomiji. Stoga, minjung je teologija pria i pripovijedanja. Stvaranje mita bitno je za teologiju minjung koja se u svojoj ranoj fazi usredotouje na preobrazbu, stapanje drutvene svijesti i analize korejskog drutva u svjetlu kranske tradicije. Nedavno je uzela drugi smjer i sada se usredotouje na

~207~

preobrazbu same teologije. Mnogo se pozornosti posvetilo analiziranju i tumaenju temeljnihistinakranskevjereskorejskogdrutvenogikulturnogstajalita. lakoteoloziMinjungnastojeizbjeitonedefinicijeizraza,moesereidaonigovore u ime potlaenih, iskoritavanih i otudjenih u drutvu. Oekuje se da onoga koji uje mitove i prie te tradicije obuzme duboki osjeaj solidarnosti sa stanjem potlaenih. NadamosedaetodovestidopreobrazbedrutvenihipolitikihstrukturaKoreje. Afrika teologija. Afriki teolozi dre da su teologije koje su se usredotoile na europski kulturni krug zanemarivale njihova iskustva ovjeka u svijetu i Boga. U drutvenogospodarskoj sferi bogati narodi svijeta malo su posveivali pozornosti kolektivnom glasu Afrike. lshod je bio da su bogati narodi tlaili Afriku i pljakali je za svoje sebine svrhe. Iskustvo Afrike je iskustvo siromanih i potlaenih. Ti teolozi tvrde da se glas Afrike mora uti na medjunarodnoj pozornici aka hoemo da svijet postaje miroljubiviji i pravedniji. Jednom kada narodi Afrike budu cijenili vlastitu vrijednost, oni e poeti traiti jednaki status u svjetskim svjetovnim i vjerskim tijelima gdje se donose odluke.SvienarodiimatikoristikadaujuizgubljeniglasAfrike. Crnaka junoafrika teologija.Crna junoafrika teologija pojavila se u kasnim 60im godinama20.st.kaoodgovorna okrutnurepresijuapartheidaiprivatnopoimanjevjere koje su promicale dominantne bjelake Crkve koje su podravale postojei rasni i gospodarski status quo. U tom kontekstu, vjerovati u Isusa znai suprotstaviti se apartheidu.Tavjerainjezinaprivrenostdrutvenojpravdiupozoravajunaiskrivljavanja bjelake vjere koja je ukorijenjena u kulturnim i gospodarskim povlasticama i koja nastavljaopravdavatiapartheid. U kontekstu nasilja i smrti vjera poprima duh otpora. Vjera u Krista trai, esto uz veliki osobni rizik, da se odbace nepravedne i represivne drutvene strukture u Junoj Africiidaseostvarikontekstukojemueseuobliitivizijanovogadrutvazasnovanoga namiruipravdi. DENNISSWEETLAND

~208~

SIROMASI
Siromasiu:Suvremenakatolikaenciklopedija,Laus,Split1998,str.886 Biblijska tradicija vrlo esto spominje siromahe. Biblijski tekstovi govore nam vie o Bogu nego o siromasima. Sveto Pismo nam kae da Bog ne odbacuje one koji su u nevolji. Bog poziva ljude da skrbe jedan o drugome, a osobito o siromasima. Temelj svakog razumijevanja biblijskog uenja o siromasima jest spoznaja da dok su dragocjeni uBojimoima,njihovosiromatvonije. Bog hoe da ljudi ive puninom ivota i stoga je siromatvo znak da Boja volja jo nijeupotpunostiostvarena.Bojinarod,aosobitovoe,dunisuskrbitisezasiromahe. Oni trebaju skrbiti za potrebe onih koji ne mogu brinuti sami za sebe, kojima su nedostupna drutvena dobra (Ps 72,4). Ljudi koji pripadaju vjernom Bogu koji ljubi ovjeka, kojiuje vapaje siromaha (Ps 12,5) i spaava one koji su u nevolji, moraju biti i djelovatinanainkojiodraavanjihovupripadnosttomBogu.Oniustomorajuspaavati onekojisuunudi. Sveto Pismo ne intelektualizira o siromasima. Ono o njima ne govari kao o hipotetinim "sluajevima", ve kao o ivim ljudskim biima koja imaju stvarne potrebe. SiromasisekaobrojnadrutvenaskupinapojavljujunakonIzlaska,kadasuidovinaselili Obeanu zemlju i kada su neki meu njima poeli posjedovati vie od drugih. Vladari i oni koji izvlae korist iz takvog stanja pokuavaju prikritiinjenicu da postoje siromasi i njihovi problemi. Meutim, proroci govore da siromahe uine vidljivima. Oni su Bogu dragocjeni(pastogaivoama)zatototrpeoskudicu,zatotonjihovivotovisioBogu. BogkojiseobjaviouSvetomPismutakavjeBogkojinemoeokrenutisvojeliceodonih koji trpe oskudicu. Stoga su potrebni trajni izazov i poziv Bojem milosru i suosjeanju Bojegnaroda. Siromasi zauzimaju neobino vano mjesto u Isusovu navjetenju Bojeg kraljevstva. Blaenstvanamkaudasusiromaniblaenijerjenjihovokraljevstvonebesko(Lk6,20). Boja vladavina koju je Isus najavio obre vrijednosti i okree svijet naglavce. to je nevano,postajevano;onikojinemajunita,imajusve.Oniimajukraljevstvo. U biblijskoj tradiciji jedna osobita skupina siromaha ima posebno znaenje. To su anawim, Ostatak, oni koji su preivjeli svaku represiju i kanjavanje i nauili se u potpunosti uzdatiuBoga.StvorenodBogaitienodBoga, Ostatakjespasenjetraiou Bogu. Prema prorocima, u Izrael e se vratiti anawim; iz ove skupine trebao je doi i Mesija(Mih5,28). Siromasiubiblijskojtradicijipredstavljajuizazovpotometonaspodsjeajunatoda ljudi vjere imaju odgovornost jedan prema drugome. Oni predstavljaju poseban izazov onimakojisuvoenaroda,dananjimsucimai"kraljevima".Siromasisutakoerobjava.

~209~

Oni nam govore o Bogu koji eli biti blizak ljudima u potrebi, malenima. Njihovo spasenjeposvjedoiteBojuvjernost.Njihovapomonaajenada. JULIANAM.CASEY,IHM

~210~

ISLAMSKEDUNOSTIPREMASIROMANIMA
Huseinozo,Islamskedunostipremasiromanima,u:Huseinozo,Islamuvremenu Izabranadjela(KnjigaPrva),ElKalemFakultetislamskihnauka,Sarajevo2006,str.125 129 Znalitionoga,kojinijeevjeru,odnosnonevjeruje uodgovornostposlijesmrtizadjelakaoniunagraduikaznuzanjihi kaznuzanjih?Tojeonaj,kojiuskraujepravo siroetaipreziregaikojinepotiedrugedanahranesiromaha. Tekoonima,kojiklanjaju,anevoderaunaoglavnoj svrsinamazaikojisvojommolitvomelepostiineto drugo,aneBoijezadovoljstvo,tekojinedajupomoi. (ElMa'un) ovjek je subjekat dviju vrsta dunosti. Kao bie, iji uzrok egzistencije lei izvan njega,onjevetanosobitimobavezamapremadobrotvorusvogbistvovanja;abuduida je to bivstvovanje uvjetovano i jedino mogue uz pomo drugih, toovjek ima jo jednu vrstudunosti,atosudunostipremalanovimadrutvaukojemivi. Pored toga, ovjek je ovozemno bie, jer provodi izvjesno vrijeme na ovom prolaznom svijetu, dok bi ga istodobno, s obzirom na besmrtnost due, mogli ubrojiti u lanove zagrobnog ivota, potoe tamo nastaviti vjeiti ivot uivanja ili patnje, prema zasluzi i djelima. Iz toga opet, takoer, proizlaze druge dvije dunosti ovjekove: dunostipremaivotuidunostipremasmrti. S druge strane, ovjek je dvojno bie. On je naime, sastavljen od materije i duha: tijelaidue.Ipremajednomipremadrugommoraimatinaroitogobzira. Prematomeimamodunostipremabogu,duiismrtisjedneidrutvu,tijeluiivotu s druge strane. Prve bismo mogli nazvati dunostima duhovnog a druge socijalnog karaktera. U navedenoj suri Svemogui nam objanjava ove dunosti kao i njihovu meusobnu vezu.Miemousljedeimrecimapokuatiotomedetaljnijeprogovoriti. Mismoiranijeunekolikomahovaiticaliinaroitonaglaavalidaislaminijereligijau bukvalnom smislu te rijei. On ne regulira samo odnos ovjekov prema Bogu, ne propisujesamopropiseomolitviinezahtijevaodovjekadaGaoboavasamorijeimai izvjesnim tjelesnim gibanjima, ne ui ga samo o smrti, nego i o tome kako e ivjeti. Islamnezanemarujeinezapostavljanijednoodspomenutihpitanja.Otijelukaoioui, oivotukaoiosmrtivodipodjednakobrigu.Nijemusvejednokakvimeivotomivjeti ikakvaezdravljabiti.

~211~

No nije to samo. U tome ima neto mnogo vanije. Nauka Islama ne samo da obuhvaa sve to nego je to sve tako povezano, da se jedno bez drugoga ne moe ni zamisliti. Propisi o dui, npr., slue u isto doba i tijelu. Dobro ovog svijeta je dobro i ahireta.Islamjeuspiopostavitipotpunuharmonijuizmeudueitijela,materijeiduha, ovjeka i Boga, smrti i ivota. U tome je, po naem miljnju, njegova prava i nenadmaiva veliina. On je sve ujedinio u jednom dobru, jednoj svrsi i jednim idealu. ovjek u isto doba, vrei dunost prema Bogu, vri je i prema sebi (dui i tijelu), prema drutvu,ivtuismrti,jersvetoimajednozajednikodobro. Namaz,npr.,iakojenaprvi pogled propisan jedino kao zahvlanost prema Bogu, ipak ima i svoju sociajnu stranu. Ovaj socijalni momenat, ili, jasnije reeno, tendencija islama za ivotom i njegova briga za sreom na ovome svijetu, svagdje je jasno i nedvojbeno istaknut. ak i u isto duhovnim stvarima, kao i u odnosu prema Bogu, ta se tendencija jasno opaa. tavie, kako se ini, ona je jae naglaena, negoli ta druga strana namaza. To se jasno vidi iz citiranih ajeta. Namaz, koji ne potie ovjeka na dobra djela, kao to je pomaganje siroadi i siromaha, nemoe biti kod Boga primljen kao valjan, iako posjeduje sve druge uvjete valjanost. Ovo je i razumljivo. Svemoguem nije potreban na namaz i on od njega nema nikakve koristi. Kad bismo namazu pridalu samo znaenje pobonosti (te'abbud), onda bi on postao manje znaajan i ne bi imao druge svrhe do priznanje i manifestaciju vjere u Boga, a to je opet stvar srca, pa bi prema tome svi pokreti i radnje kojesevreunamazubilisuvini, Dakle, socijalni momenat i pobonost su elementi svakog propisa i ustanove islama. Socijalna strana propisa, kako smo to ve naglasili, mnogo je jae naglaena, kao to je toobjanjenougornjojsuri,gledenamazaidrugihpbaveza. Iz gornjeg proizlazi, a to je i osnovna misao spomenute sure, da se islam ne sastoji samo iz molitve. Od ovjeka se ne trai samo pobonost. Kriterij po kom islam procjenjuje vrijednost ljudi nije molitva niti asketizam. ehovi i dervii koji su kao kukavicepobjeglisapozorniceivotautekijuitamoseodali''zikru''iibadetu,nisupravi muslimani. Aktivno uee u borbi za vlastiti opstanak, za blagostanje i sreu drugih, to je glavna misao islama. Prema citiranoj suri nije ni muslimanovjek, koji ne vodi brige o siroadi i siromasima. On tim propustom nijee vjeru i njegov namaz nije valjan (Teko onima koji klanjaju a ne vode rauna o glavnoj svrsi namaza). Ne samo da mu namaz nije valjan, nego mu Svemogui prijeti kaznom rijeima: Teko onima... Inae, njihov im namazneepomoi,jeronitimevarajuBogaipremaNjemupokazujulanolice.Zatoe biti najstroije kanjeni. ''Ko bude licemjeran (imadne dva lica) na dunjaluku, imate na Sudnjemdanudvajezikaodvatre.'' Kako se vidi, briga islama za socijalnu skrb nevoljnika, siromaha i siroadi i siroadi je tolika da nadmauje sve druge brige. Dovoljni je napomenuti samo to da je ova briga glavniuvjetvaljanostinamazaivjereuope.Kosenestaraokopomaganjaizbrinjavanja siroadi i siromaha (...uskrauje pravo siroeta i prezire ga i koji ne potie druge da nahranesiromaha)onnevjerujeuBogaikaodanemavjere(...nijeevjeru...).

~212~

Nije to sve. U mnogim drugim kur'anskim ajetima i hadisima kategoriki se trai od muslimanadasebrinu osiromanim.tavieistiesedanemapravog dobroinstvabez pomaganjanevoljnikaibijednika.NajednommjestuuKur'anuSvemoguiveli: Nemoetepostiinagradepravogdobroinstvasvedotle doknepodjeliteonotovamjedragoimilo.Bogznaza onotovidajete. Buhari, Tirmizi i Ebu Davud saopavaju od Sehla sina Sadova: ''Ja i skrbnik siroeta uniiemouporedouDennetkaoovadvaprsta.'' U drugom jednom hadisu veli se: ''Ko uzme siroe pa ga napoji i najede Boge mu datiDennet,stimdanebudepoiniokakavgrijehkojisenemoeoprostiti.'' U naredbi, koju je Muhammed, a.s., izdao Mu'azu, kada ga je poslao u Jemen, veli se izmeu ostaloga: ''Ti dolazi meu narod, koji pripada jednoj nebeskoj vjeri. Prije svega pozvae ih da oboavaju jednoga Boga. Kada pristanu na to, saopi im da su duni davati zekat, koji e se uzimati od bogataa i davati siromasima. Ako prime i to, uberi zekat i podijeli ga. uvaj se pritube onoga kome je uinjeno nasilje, jer izmeu nje i Boganemazapreke.'' Muslimani su u prvim stoljeima islama bili potpuno svjesni svojih obaveza prema nevoljnim. Oni su znali, da je srea i blagostanje svakog pojedinca, pa i onog najbjednijeg,sastavnidioopezajednikesree. Ako su pojedinilanovi u tekom materijalnom stanju, ako su preputeni sami sebi i nevodiseraunaonjihovuivotu,toeiivotsamogadrutvabitinesiguranikonano, takva bi zajednica morala propasti. To su, i nita drugo, imali na umu ensarije kada su ponudilimuhaditimaizMekkesvojadbrakaotosetovidiizsljedeeg: ''Muhadirima, koji bjeei iz Mekke od murika ostavljajui sve svoje, ponudie ensarijesvojadobra,daihmeusobnopodijele.aksuinekiodMedinelijahtjelipustiti svojujednuenuukoristmuhadira.Izbjeglicesutoodbiliitrailiodnjihsamotodaim pokau gdje je pijaca, da idu tamo raditi, jer oni nisu doli da dijele imetak ensarijama. Tako su i uinili. Otili su na pijacu i nali sebi posla. Jedni su prodavali mlijeko, drugi med itd. Meu njima je bilo vrlo uglednih i bogatih ljudih kao to je Abdurrahman b. Avf.'' Vano je da ovom prilikom postupak Ebu Bekra s onima koji su bili otkazali davanje zekata. Naime odmah poslije smrti Muhammeda a.s., izvjesna arapska plemena odbila sudadajuzekat.Meuashabimasepoeloraspravljatikakodasepostupipremanjima. EbuBekrjeodlunotraiodaseprotivnjihpovederatidasepoubijajusvionikojiidalje ostanu pri svojoj odluci. Tako i bilo. U svih est poznarih hadiskih zbirki taj je sluak spomenutionjemusetamokaedoslovnoovo:

~213~

Iza smrti Boijeg Poslanika, a.s., u doba Ebu Bekrova hilafeta neka arapska plemena odbila su da podijele zekat. Ebu Bekr odlui da protiv njih poalje vojsku i da ih pobije. Omersenijestimsloio.RekaojeEbuBekru:'Zareubijatiljude,aBoijiposlanikveli: NareenomijedaseborimprotivljudisvedokneizgovoreLailaheillallahinepriznaju danemadrugogbogaosimAllaha.Kadatopriznaju,biezagarantiranasigurnostnjihova imetka i ivota, osim ako neto drugo uine to zasluuje kaznu.' Na to je Ebu Bekr dodao: 'Tako mi Boga, ubiu svakoga onoga koji pravi razliku izmeu namaza i zekata. Zaklinjem se Svemoguim, i kad bi mi jedno malo jare, koje su davali za vrijeme Pejgambera, uskratili, ja bih im navijestio rat.' Zatim je Omer rekao: 'Uvidio sam da je Bog nadahnuo Ebu Bekra istinom i da je on imao pravo. Njegova odluka bila je na svom mjestu. Ova dva primjera dovoljna su da nam pokau koliku su ljubav imali prvi muslimani prema nezbrinutim i kako su shvaali svoju socijalnu dunost prema njima. Mi, pak, dananji muslimani, osim tog vjerskog imperativa imamo jo i drugih isto praktinih razloga da poemo njihovim stopama. Dananja gigantska borba, koja je zapalila itav svijet i koja e progutati milione ljudskih rtava i poruiti mnotvo onoga to je ovjeanstvo stoljeima, uz najtee napore stvorilo, vodi se u znaku socijalnog poretka. Narodi koji su zahvaljujui samo stjecaju prilikaprigrabili u svoje ruke sva dobra zemljei monopoliziraliihzasvojuvlastitukorist,usvojojegoistinoj zaslijepljenostibezdunosu i bezobzirno eksploatisali ne samo pojedince nego i drave i nacije. Nijesu imali u vidu injenicu da su sva dobra svijeta stvorena i namijenjena za sve ljude i za sve klase, da ih prema svojim potrebama podjednako uivaju. Bogatsvo je sluilo onima kojima ono nije bilo uope potrebno. Dok su milioni ljudi gladovali i umirali od gladi i bolesti, dotle su bezduni kapitalisti i idovi bacali u more ogromne koliine za ivot potrebnih sirovina, kako bi ostatak mogli prodavati poto hoe. Razumljivo je da je ovakav sistem svojim vlastitim rukama kopao sebi jamu i da je morao danas ili sutra na drugoj strani izazvati reakciju. Siromani narodi kao i pojedinci nisu mogli zauvijek ostati skrtenih ruku. Oni su morali zatraiti svoj pripadajui dio zekat. Isto tako morao se nai i ovjek koji e poputh.Omerasilompribavitipravosiromahu. U vezi s reenim i udovoljavajui opoj tenji vremena, mi apeliramo na bogatiji muslimanskisvijetdaudovoljisvojimvjerskimobavezamapremasirotinji.Napominjemo da se samo ibadetom ne moe spasiti dua, a pogotovu zajednica. Naim muhadiirima koji su ostali bez igdje iega, i siroadi,iji roditelji padoe od dumanske ruke branei svoj dom i ognjite ne moe pomoi jedino dova. Za umrle treba Boga moliti, a ive moramoobui,nahranitiiosiguratiimivot.

~214~

EKONOMSKAIPOLITIKAUENJAQUR'NA
M.M.arif,Historijaislamskefilozofijeskratkimpregledomdrugihdisciplinai suvremenerenesanseuislamskimzemljama(I),AugustCesarec,Zagreb1998ito: poglavljeIX:EkonomskaipolitikauenjaQur'ana,str.197208 A Ekonomskauenja 1. Prvo ekonomsko naelo koje je istakao Qur'n,esto ga ponavljajui, jeste da su sva prirodna sredstva za proizvodnju i izvori odreeni zaovjekov ivot, Boja kreacija. Onjetajkojijeomoguioovjekudaihiskoritavaistavioihjenjemunaraspolaganje.1 2. Na osnovi ove gornje istine Qur'n postavlja princip da nitko nema pravo slobodnog sticanja i iskoritavanja ovih izvora prema svojoj volji, niti je odreen da nezavisno odluuje izmeu onoga to jest zakonito, a ta nije. Toini Bog i nitko drugi. Qur'n kritikuje Midijce, staro arapsko pleme, zbog toga to su njegovilanovi mislili da imaju pravo da stiu i troe imetak na bilo koji nain, kako to oni ele bez ogranienja ikakvevrste.2 On naziva laovom ovjeka koji opisuje ikoju stvar kao zakonitu (a drugu kao nezakonitu) i to u vlastitom interesu.3Pravo odreenja toga ostaje Bogu i Njegovu ProrokukaonamjesnikuBojemnazemlji.4 3. Pod suverenom naredbom Boga i unutar granica koje je On odredio, Qur'n priznajepravoprivatnjesvojinekaotojesadranounizustihova.5 EkonomskaemakojujedaoQur'nirokojeutemeljnanaidejuprivatnogvlasnitva u svakom podruju. Nema niega to bi ukazivalo na distinkciju izmeu potronih i proizvodnih dobara (ili sdredstava za proizvodnju), tj.na to da bi samo prvi trebali da budu u privatnom vlasnitvu, dok bi drugi trebali biti nacionalizirani. Qur'n ne sugerira niti implicia da je ta ema prolazne prirode i da bi docnije trebala da bude zamijenjena stalnim ureenjem u kojemu bi kolektivizacija svih sredstava za proizvodnju mogla biti
Qur'n,ii,29;vii,10;xiii,3;xiv,3234;Ivi,6364;lxvii,15. Ibid.,xi,87. 3 Ibid.,xvi,116.Ovajstihstrogozabranjujeljudimadaodreujutojedoputeno,atozabranjeno,itou skladu s njihovim vlastitim stajalitima i eljama (Baidwi, Anwr al Tanzl, Vol. III, str. 193). Smisao ovog stiha je, kako 'Askari objanjava, da ne moe rei da je ova stvar zakonita ili da nije ako to nisi nauio od Boga ili od Njegova Proroka, inae bi govorio la o Bogu; nitko naime neini stvar zakonitom ili nezakonitom izuzev Bog sam (lsi, Rh alMa'ni, Vol. XIV, str. 226, Idrat alTab'a al Munryya, Egipat,1345/1926). 4 Qur'n,vii157. 5 Ibid., ii 275, 279, 282, 283, 261; iv, 2, 4, 7, 20, 24, 29; v, 38; vi, 141; ix, 103,; xxiv, 27; xxxvi, 71; li, 19; Ixi, 11.
2 1

~215~

pravilom.DajetokrajnjiciljQur'na,onbisigurnobionedvosmislenoiznesenkaouputa za budui trajni poredak. Prostainjenica da on spominje na jednom mjestu da zemlja pripada Bogu6nije dovoljna da se zakljui da se ili odbacuje ili zabranjuje privatno vlasnitvo nad zemljom i sankcije nacionalizacije. Na drugome mjestu on kae: to god jenanebesimainazemljipripadaBogu.7Meutimnitkonikadaizovogstihanijeizveo zakljuak da nijedna stvar na nebesima ili na zemlji ne moe biti u privatnom vlasnitvu ili da sve stvari treba da pripadaju dravi. Ako stvar koja pripada Bogu prestaje da pripada ljudskim biima, ona sigurno prestaje da pripada i individuama i dravi podjednako. Isto je tako pogreno zakljuiti iz stiha xli, 19 da Qur'n elida rasporedi sva sredstva za ivot na zemlji podjednako meu sve te ljude ili zakljuiti da se to moe postii samo nacionalizacijom,tedaQur'nzagovaraifavorizirauvoenjetakvasistema.Radiovakve interpretacije stih je pogreno preveden kao Bog je prosuo na zemlju sredstva za ivot na zemlji proporcionalno u etiri dana, podjednako za sve kojima je to potrebno.8 Meutim, ak ni lo prijevod ne moe sluiti ovome cilju. nekorektno je primjenjivati rijei podjednako za sve kojima je to potrebno samo na ljudska bia. Sve vrste ivotinja su takoer meu onima kojima je potrebno, i malo je sumnje da je sredstva za njihov opstanak postavio Bog na zemlju. Ako stih oznaava podjednako sudjelovanje svih kojima je potrebno, nema opravdanja za ograniavanje te jednakosti sudjelovanja samonalanoveljudskevrste. Isto tako bilo bi pogreno natezati smisao stihova Qur'na koji istiu opskrbu nejakih ilionihkojinitanemajudabiseiztihstihovaizvelateorijanacionalizacije.Trebavidjeti da,gdjegodsenaglaavaovapotrebaosiguravanjadobarazasiromane,Qur'nzapravo propisujeodnospremanjima:bogatiidobroiniociudrutvutrebadatroesvojimetak plemenito za dobrobit svojih siromanih srodnika, siroadi i onih kojima je potrebno, da bizadovoljiliBoga;drava,paktrebadaubireodreenidiobogatstvakojeesekoristiti sistomsvrhom.UQur'nunemanagovjetajanekedrugeemekojabiupraksiostvarila ovajcilj. Nema sumnje, Qur'nu nema niega to bi branilo da se neka stvar oduzme od individueistavipodkolektivninadzor,akojetonuno,aliodbacivatiprivatnovlasnitvo u cijelosti i prihvatiti nacionalizaciju kao jedini ekonomski sistem nije u skladu s kuranskimpristupomovjekovimekonomskimproblemima. 4. injenica, kao i u drugim stvatima, da svi ljudi ne uivaju jednakost u hrani i sredstvima za ivot opisana je u Qur'nu kao obiljeje Bojega Provienja. Prevelike
Ibid.,vii,128 Ibid.,ii,284. 8 Rijei teksta su: fi arba'ati ayymin saw' allis'iln. Zamahari, Baidqi, Rzi,lst i drugi komentatori su rije saw uzeli zajedno s ayymin i interpretirali je u znaenju za puna etiri dana. Nijedan veliki komentator nije uzeo rije saw zajedno sa s'iln. Ako se ak dopusti da idu zajedno, znaile bi predvienozasvekojitrae,anezasvekojieleupodjednakojmjeri.Posljednjainterpretacijasasvim jeneodriva.
7 6

~216~

nejednakosti, kako stojiopisane su kao naruavanje Njegove mudre raspodjele, koja je proizala iz Njegove vladavine. Ideja da ovu jednakost treba ukinuti i zamijeniti je potpunom jednakou, strana je Bojoj Knjizi.9Qur'n preporuuje ljudima da ne budu pohlepnizaonimtojeBogpodariodrugima;ljuditrebadakoristeonotosuzaradili,a enetrebadakoristeonotosuonezasluileidamoleAlahazaNjegovumilost.10 Bilo je pokuaja da se iz stihova xvi, 71 i xxx, 28 izvede zakljuak da Qur'n eli da jednaka sredstva za ivot za svakoga. Meutim i rijei i sadraj stihova kau da se tu ne ini pokuaj ponitavanja nejednakosti umjesto koji bi stupila jednakost, ve im je nejednakost meu ljudima argument protiv uzimanja nekih Bojih stvorenja kao Njegovih partnera. Oni kau da, ako ljudi nisu spremni da dijele imetak (koji im je Bog dao)sasvojimrobovimakaosebijednakima,kaospartnerima,toihnazemljidovodido toga da misle da e Bog Svoje moi dijeliti sa Svojim slugama i da ima partnere meu Svojimstvorenjima?11 5. Qur'n takoer tvrdi iesto naglaava da je Bog stvorio Svoja dobra za ljude da bi ih oni upotrebljavali u svoju korist. Njegova namjera nije da ljudi ne rade nita s njima i da provode ivot u odricanju. Meutim on eli da oni umiju razlikovati stvari koje su iste od onih koje nisu, ono to doputeno bi od onog to nije. Oni treba da koriste i upotrebljevaju samo ono to je doputeno, to je isto i zakonito i da tu budu umjereni.12 6. Da bi se postigao ovaj cilj Qur'n odreuje da imetak treba da se stie samo zakonitim sredstvima i da nezakonite naine i sredstva treba potpuno odbaciti: O, vjernici,jednidrugimananedoputennainimanjaneprisvajajte,alidoputenovamje trgovanje uz obostrani pristanak...13Ovi nedoputeni naini razraeni su u svjetlu onoga kako su ih objasnili Sveti Vjerovjesnik i velike pravnici islama u knjigama zakona. Nekusu,meutim,opisaniiuQur'nu: a) Ne jedite imovinu jedan drugoga na nepoten nain i ne parniite se zbog nje predsudijamadabistenapogreanisvjesnodiotueimovinepojeli.14 b) Ako jedan kod drugoga neto pohranite, neka onaj opravda ukazano mu povjerenjeinekasebojiAlaha,Gospodarasvega.15
Qur'n,vi,165;xvii,21,30;xxxiv,39;xlii,12,32 Ibid.,iv,32 11 To je potpuno jasno iz Sure xvi, stihova 7176, i Sure xxx stihova 2025. Tema rasprave sluaja jest tvrdnjaojedinstvuBogaiodbacivanjupoliteizma. 12 Qur'n,ii29,168;v,88;vii,31,32;Ivii,27 13 Ibid., iv, 29. Pod trgovinom se razumijeva razmjena roba i usluga. (Alasss, Ahkm alQur'an, Vol. II, str. 21, Matba'at alBahyya Egipat, 1347/1928; ibn al'Arabi, Ahkm alQur'an, Vol. I, str. 17, Matba'at al Sa'da, Egipat, 1331/1912). Uvjet meusobnim pristankom objanjava da nee biti pritiska, straha ili varkijerdrugastrankanebinatopristala,dajezatodoznala. 14 Qur'n, ii, 188. Nastojanje da se ostvari naklonost sudija lano pretendujui na tuu svojinu, ili nuenje mirasudijamadabisedobilaeljanapresuda(lsi,op.cit.Vol.II,str.60).
10 9

~217~

c)Aonajtkonetoutaji(javninovac),donijetenaSudnjidantotojeutajioitada esesvakomeupotpunostidationotojezasluio.16 d)Aonomekojiukradeionojkojaukradeodsijeciterukenjihove.17 e) Oni koji bez ikakva prava jedu imetak siroadi doista jedu ono toe ih u vatru dovestiionieuognjugorjeti.18 f) Teko onima koji pri mjerenju zakidaju, koji punu mjeru uzimaju kad od drugih kupuju,akaddrugimamjerenalitruilinakantarzakidaju.19 g)Onekojivoledaseovjernicimairebestidneglasineekatekakaznainaovomi naonomsvijetu.20 h) I ne nagonite robinje svoje da se bludom bave da biste se okoristili ako one ele da buduestite21I to dalje od bluda, jer to je sramni posao i put zla.22Bludnika i bludnicuizbiujtesastotinuudaracabia.23 i) O vjernici, vino, kocka, kumiri i strelice za gatanje odvratne su stvari, ejtanovo djelo;zatosetogaklonitedabistepostiglitoelite.24 j) Alah je dopustio trgovinu,a zabranio lihvarstvo.25O vjernici, bojte se Alaha i od lihvarstva odustanite, ako ste pravi vjernici. Ako tako ne uinite, eto vam onda, neka znateratodAlahaiPoslanikanjegova!Aakosepokajeteostatevamglavniceimetaka vaih, neete nikoga otetiti, niti ete oteeni biti. A ako je u nevolji, onda priekajte dokbudeimao;ajovamjebolje,nekaznate,dadugpoklonite.26
Qur'n,ii,283. Ibid.,iii,161. 17 Ibid.,v,41 18 Ibid.,iv,10. 19 Ibid.,lxxxiii,13. 20 Ibid.,xxiv,19 21 Ibid., xxiv, 33. Cilj ovoga stiha jest da zabrani prostituciju. Robinje se pominju zbog toga to je u staroj Arabijibilarairenaprostitucijarobinja.Ljudisuodvodilisvojelijepeimladerobinjeujavnekueiuzimali njihovu zaradu (Ibn arr, mi' alBayn fi Tafsr alQur'n, vol. XVIII, str. 5558, 10304, Matba'a al Amryya, Egipat, 1328/1910; ibn Katr, Tafsir alQur'n al'Azm, Vol. Lll, str. 89, 288, Matba'a Mustafa Muhamed, Egipat. 1947; ibn 'Abd alBarr, alIst'b, Vol. II, str. 762, DairatulMaarif, Hyderabad, 1337/1918). 22 Qur'n,xvii,32. 23 Ibid., xxiv, 2. Osim to je prostitucija krivini prekraj i zaraivanje na prostituciji je zabranjeno. Boiji Poslanik (nekaje mir s njim)nazvao je tonajodvratnijom zaradom(Buhri, Knjiga34, Pogl. 113;Knjiga 22, Prijevod No. 39, 41; abu Dwd, Knjiga 22, Pogl. 39, 63; Tirmidi, Knjiga 9, Pogl. 37; Knjiga 12, Pogl. 46; Knjiga26,Pogl.23,Nas'iKnjiga42,Pogl.5;Knjiga44,Pogl.90;ibnMa,Knjiga12,Pogl.9). 24 Qur'n, v, 93. Proizvodnja i trgovina svim stvarima koje je Qur'n zabranio takoer su zabranjene. Potpuna zabrana znai potpuno prokletstvo zaraivanja biloega to je vezano s onim to je zabranjeno (Alasss,opcit.,Vol.II,str.212). 25 Qur'n, ii, 275. To pojanjava da, u sluaju trgovine, zarada koju netko ostvari iznad investiranog kapitala, ili u sluaju partnerstva u trgovini zarada koju partneri u nekom poslu dijele u skladu s njihovim ueem , jeste zakonita doputena; ali ako povjerilac od svog dunika trai vie nego to mu je dao, to je nezakonitoiBogtoneesmatratipravilnozaraenimdohotkom,kaotojezaradautrgovini. 26 Ibid., ii, 27880. Iz ovih rijei je jasno da se ova zabrana odnosi na transakcije duga; ako u takvim transakcijama povjerilac optereuje ita vie nego to je posudio, toe biti riba (viak, kamate, interes).
16 15

~218~

7. Poslije zabrane ovih pogrenih oblika sticanja bogatstva Qur'n takoer otro osuujepohlepuitrvrdilukusticanjubogatstva.27 Uporedo s ovim dano nam je do znanja da su ljubav prema bogatstvu ili enja za bogatstvom i oholost u srei uvijek meu uzrocima koji ovjeka zavode i konano ga unitavaju.28 8. Qur'n takoer otro osuuje, ako netko imetak to ga je sam stekao rasipniki troinaulnauivanjaililuksuzinestavigaukoristporastavlastitogstandardaivota.29 9. Pravi nain zaovjeka, prema Qur'nu je umjereno troenje na vlastite potrebe i potrebe svoje familije. On i oni koji zavise od njega imaju prava na njegov imetak koji mora da raste bez smanjivanja, ali mu nije doputeno da potroi sve na sebe i svoju familijujerpostojedrugeobaveze,okojimatakoervaljavoditirauna.30 10. Poto je umjereno zadovoljio svoje potrebe, ostatak svoga pravedno steena bogatstvatroitenasljedeenaine: Ipitajutekolikodapostroenamilostinju.Reci:'Svetojeviak!'31 Nijeestitostutome daokreetelicasvojapremaistokuizapadu;estitisuonikoji vjeruju u Alaha i u onaj svijet, u meleke, u knjige, u vjerovjesnike i oni koji od imetka, iakoimjedrag,dajuroacima,isiroadi,isiromasima,izaotkupizropstva.32 Neete zasluiti nagradu sve dok ne udijelite dio onoga to vam je najdrae; a bilo toviudijelili,Alahe,sigurno,zatoznati.33 I Alahu se klanjajte i nikoga Njemu ravnim ne smatrajte! A roditeljima dobroinstvo inite, i roacima, i siroadi, i siromasima, i komijama blinjim i komijama daljnjim, i drugovima, i putnicimanamjernicima i onima koji su u vaem posjedu. Alah zaista ne volionekojiseoholeihvaliu.34


Visina nametnutog interesa, bio on velik ili mali, nije vana. Takoer nije vano u koju e se svrhu taj novacpotroiti. 27 Ibid., ii 180; ix, 34, xlvii, 38; lvii, 24; lxiv, 24, 16; lxix, 34, kxx, 21, lxxiv, 45; lxxxix, 1520; xcii, 11; civ, 3; cvii,1,2,3,7. 28 Ibid.,xxxviii,58;xxxiv,34,35;cii,13 29 Ibid.,vi,141;vii,31;xvii,26 30 Ibid.,xvii,29;xxv,67;xxviii,77 31 Ibid.,ii,219 32 Ibid.,ii,177 33 Ibid.,iii,92 34 Ibid.,iv;36

~219~

Milostinja je za one siromahe koji su toliko zauzeti na Alahovu putu da nemaju vremena da zarauju,35a neznalica na njih gleda kao na bogatae jer su samosvojni; poznate ih po izgledu njihovu, oni prosei ne dodijavaju ljudima. A ono to od imetka drugimadateAlah,sigurno,zatozna.36 Oni (pravednici) hrane siromahe, siroad, i robove za ljubav boju, govorei: 'HranimovaszaljubavsamogaBoga.Netraimoodvasninagrade,nizahvale'.37 (Rajskim baama bite poaeni) oni koji odreen dio daju prosjaku i onome koji sestididaprosi.38 Qur'n ne govori o tome da je ova vrsta potronje bitna za pobonost ve takoer opominjedanjezinoodsustvoudrutvumoeznaitinjegovuslabostipropast: IimetaknaAlahovomputurtvujte,isamisebeupropastnedovodite.39 11. Osim ovog opeg i dobrovoljnog davanja na Bojem putu, Qur'n nalae plaanje imetkom kao otkup zbog grijeha i propusta. Na primjer, ako se ovjek zakune pa porekne, otkup za prekrenu zakletvu jest: da nahranite deset siromaha obinom hranom kojom hranite svojueljad, ili da ih odjenete, ili ropstva oslobodite; onaj tko ne budemogao,nekatridanaposti.40 Isto tako ako se netko razvede zihrom od svoje ene izjavljujui da je ona njegovom majkom ili sestrom,41a docnije poeli da je vrati i uzme ponovno, nareeno je da duan, prije nego to jedno drugo dodirnu, jednoga roba ropstva osloboditi. Onaj koji nenae(sredstvazato)duanjedadvamjesecapostiuzastopceprijenegojednodrugo dodirnu;onajtkonemoeduanjedaezdesezsiromahanahrani.42


U Muhamedovo doba bilo je oko etiri stotine dobrovoljaca koji su doli iz raznih krajeva Arabije i nastaniliseuMedini.OnisuposvetilisvojeivotebavljenjuspoznajomIslamaibilisuspremnidaidusbilo kojom ekspedicijom,da sebave propagandom ili da idu u rat kamogod ihje Sveti Poslanik slao. Posvetivi itavo svoje vrijeme tim slubama, oni su mogli vrlo malo da zarauju za ivot (Zamahari, alKaf, Vol. I., str. 126, alMatba'at alBahyya, Egipat, 1343/1924). Ovaj stih se sada primjenjuje na osobe koje su itavo svoje vrijeme posvetili stufiju,propagandi, ili drugim drutvenim poslovima pa nemaju prilikuda se bavevlastitimposlom. 36 Qur'n,ii273. 37 Ibid.,lxxxvi,89 38 Ibid.,lxx,25. 39 Ibid.,ii,195. 40 Ibid.,v,89. 41 U starih je Arapa bio obiaj da se razvod od ene obavljao formulom Izgleda mi kao zadnjica moje majke. Ova formula je bila nazvana zihr. Razvod zihrom oslobaa mua bilo kakve odgovornosti za brane obaveze, ali ne doputa eni da napusti muevljevu kuu ili da sklopi brani ugovor s drugim. Ovaj paganskisistemrazvodaponiavajuizaenubiojeukinut(lviii,2). 42 Qur'n,lviii,4.
35

~220~

Takoer je nareeno da se ne popusti na hodoau43i da se u toku mjeseca posta44 obaveiskupljenja. 12. Meutim sva ova davanja e se smatrati trokovima na Bojem putu ako su slobodnaodsebinosti,lukavstvairazmetanjaiakonemapokuajavrijeanjaililaibilo koga pod obavezom. Ne smije se takoer najloije robe davati kao milostinju. Valja dati izborrob,anaumuimatisamoljubavizadovoljstvoBoje.45 13. Ovakva potronja bogatstva koje Qur'n naziva izdatkom na Bojem putu, milostinjom ili zektom nije samo akt pobonosti niti davanje milostinje; to je trei od pet stubova islama, tj. (1) oitovanje vjere (mn), (2) molitva (salt), (3) milostinja (zekt), (4) post (saum) i (5) had (ha). Ona se spominje sa molitvom (salt) oko trideset i sedam puta u Qur'nu, a obje su opisane s osobitim isticanjem i kao bitne za islam, bezega nema spasenja.46Zekt, kae se, bio je stub istinske religije svih Bojih poslanika.47 Takojezektstubislama,ureligijiposljednjegPoslanikaBojeg.Onjebitanzaonoga tko je pripadnik islama isto onako kao to ovaj treba da se dri oitovanja istine vjere (mn)ilimolitve(salt).48 Zekt nije dobar samo za drutvo, on je nuan za moralni razvoj i moralno uzdizanje samog davaoca. On je u interesu njegova vlastitog proienja i spasenja. To nije samo porez,vejetoinoboavanjapoputmolitveibitandioprogramakojiQur'npropisuje zakultiviranjeovjekovedue.49 14.MeutimQur'nsenezadovoljavatimedaulijeopiduhdobrovoljnogmilosrai filantropije u ljude. On nalae Poslaniku kao poglavaru islamske drave da odredi obavezniminimumzatoidauredinjegovoregularnoprikupljanjeiraspodjelu. Uzmioddobaranjihovihzekt50 Rije zekt pokazuje da se radi o odreenoj mjeri koju je Poslanik propisao ljudima, pored uobiajene milostinje to je oni praktikuju prema svom nahoenju. Prema tome,


Ibid.,ii,196;v,95 Ibid.,ii.184. 45 Ibid.,ii,26263,268,271;iv,38;xxiv,33. 46 Ibid., ii,3, 43,83, 110, 177,277; iv, 77, 162; v, 12,55; viii,3; ix,5, 11,18, 71; xiii, 22; xiv, 31; xix,31,55; xxi, 73; xii,35,41,78; xxiii, 2;xxiv, 37, 56; xxvii, 3; xxxi,4; xxxiii, 33; xxxv,29; xlii,38; lviii,13; lxx, 23; lxxiii, 20;lxxiv,43;xcviii,5;cvii 47 Ibid.,ii,83;xix,30,31,55;xxi,73;scviii,5. 48 Ibid.,ii,2,3;v,55;viii,2,3,4,IX,11;xxi,78 49 Ibid.,iii,92;ix,103;lxiv,16. 50 Ibid.,ix,103
44 43

~221~

Poslanikjeodrediomaksimalnodopustivugranicuupogledurazliitihvrstaproizvoda,a slijedeiiznosibilisufiksiranizaimetkekojisustajaliiznadtegranice:51 1)Nazlato,srebroinovac52 2,5%godinje 2)Napoljoprivredniproizvodsanenavodnjavanapodruja. 10%godinje 3)Napoljoprivredniproizvodsnavodnjanapodruja 5%godinje 4) Na stoku koja se uva za priplod ili za prodaju, iznosi su razliiti za ovce, koze, krave,deveitd. 5)Zarudnikeuprivatnomvlasnitvuinaenoskrivenoblago 20%godinje Boji Poslanik je odredio ove iznose zekta poput obaveze od pet molitvi dnevno. U pogledu obaveze izmeu molitve i zekta nema razlike. Prema Qur'nu jedan od temeljnih ciljeva islamske drave je da ustanovi molitvu (salt) i organizuje regularno prikupljanjeiraspodjeluzekta.53 Treba primjetiti da iako, kako se gore vidi, sakupljanje i raspodjela zekta jeste dunost islamske drave, vjernici nisu osloboeni toga plaanja (privatno), kao to nisu osloboeni ni od molitve u sluaju da je prestala postojati islamska drava ili da ta dravazanemarujesvojuobavezu. 15. Fondovima zekta Qur'n dodaje jo jednu stavkudio ratnog plijena. Pravilo koje jepropisanoKnjigomkaedavojnicikojisuseboriliubicineeopljakatiratniplijenve e ga posije bitke donijeti pred zapovjednika koji e raspodijeliti etiri petine meu vojnikekojisusudjelovaliubici,apreostalapetinadajesedraviradisljedeihciljeva: I znajte da od svega to u borbi zaplijenita jedna petina pripada Alahu, Poslaniku i rodbininjegovog,isiroadi,isiromasima,iputnicimanamjernicima.54 16. Dohodak iz ovih dvaju izvora prema Qur'nu nije dijelom opih finansija za pokrivanje trokova i staranje o bitnim slubama ukljuujui i one koji sakupljaju zekt. Naprotiv,onjerezerviranzakoritenjeusljedeimtokama:


Alukni,NailalAutr,Vol.IV,str.98,126,MustafaalBbi,Egipat,1347/1928 Docnije je odlueno imom (konsenzusom) da i zekt na trgovinske robe treba da iznosi 2,5% godinje (Alaukni, op cit., Vol. IV, str 117). Ovajprincip zekta na trgovinu takoere se primijeniti na radionice kojeproizvoderaznurobuzaprodaju. 53 Qur'n,ix,103;xxii.41xxiv,55,56 54 Ibid., viii, 41. Za svog ivora poslanikje uzimao od ove petine ratnog plijena za sebe i ta potrebe svojih roaka,alinionnioninisuimalinikakvogapravanazekt.Poslijenjegovesmrtiraspravljaloseotometko treba da uzme dio namijenjen Vjerovjesniku i njegovim roacima. Jedni su govorili da je Vjerovjesnik namijenio poglavaru drave, a da poslije njegove smrti to treba da pripadne halfu i njegovim srodnicima. Drugi su mislili da taj dio treba i dalje da pripada Poslanikovim roacima. Na kraju je dolo do saglasnosti dasedadnenaraspolaganjevojnimpotrebamaislamskedrave(Alasss,op.cit.,Vol.III,str.75,77).
52 51

~222~

Zekt pripada samo siromasima55i bijednicima,56i onima koji ga sakupljaju, i onima ijasrcatrebapridobiti,57izaotkupizropstva,58iprezaduenima,iratnicimanaAlahovu putu,59iputnikunamjerniku.60Alahjetakoodredio!61 17. Kuransko pravilo o imovni koju osoba ostavlja poslije svoje smrti kae da ona treba da bude podijeljena njegovim roditeljima, djeci i eni (ili muu) prema specifinoj razmjeri. Ako iza njega nisu ostali roditelji ili djeca, onda e njegova braa i sestre (roeni, polubraa i polusestre), izvriti podjelu. Detaljnije upute o ovome mogu se vidjeti u etvrtom poglavlju Qur'na. 62 Mi ih ovdje neemo reprodukovati radi opirnosti, Vodei princip je ovdje da svojina koju je neka osoba sakupljala u toku svog ivota nee ostati akumulirana poslije njezine smrti, nego e se podijeliti roacima. To je suprotno principu primogeniture, udruene familije i drugih slinih sistema koji nastoje dazadreakumuliranimetakiposlijesmrtinjegovavlasnika. Qur'n odbacuje sistem da usvojena djeca mogu sudjelovati da nasljedstvo treba da ideonimakojisuzbiljskisrodnicianeonimakojisuusvojenikaosinoviikerke.63


Arapski fuqar', jednina faqr. Doslovno, faqr je siromatvo, a siromasi su oni koji zarauju manje nego toimjepotrebnotetakozasluujupomo(LisnalArab,Vol.V,str.60,61,Bejrut,1956). 56 Arapski maskin, jednina miskn. Halfa Omer kae da je miskn onaj koji nije u stanju da zaradi za ivot ilinemaprilikedazaradi(Alasss,op.cit.,Vol.III,str.152). 57 Za vrijeme Poslanikova ivota postojale su tri vrste ljudi kojima se davao novac, aija srca je trebalo pridobiti: 1. Snani protivnici islama koji su proganjali slabe muslimane ili su se sami postavljali otro protiv vjere; njima se davao neki novac i uvjeravani su da zauzmu blai stav 2. Oni koji su zabranjivali pripadnicima svojih plemena ili rodova da prihvate islam pa su uvjeravani da prekinu s takvim opstrukcijama. 3. Novoobraenici kojima je davana novana pomo da bi rijeili svoje finansijske tekoe, takodamoguravnopravnoivjetiunovimokolnostimameumuslimanima(Alasss,op.cit.,Vol.III,str. 152). 58 Odnosi se na muslimane koji su zarobljeni u ratu od strane neprijatelja kao i na nemuslimane koje su zarobilimuslimani,aeledaseotkupe.Odnosiseinaonekojisuoddavninarobovi. 59 Boja stvar ukljuuje ihd (rat) i ha (hodoae). Onaj tko se uputi u rat moe se koristiti zektom akiakomuidedobrosvedokliniposloviidu,jerneijalinaimovinamoeestobitineadekvatnadamu omogui da se pripremi za rat i da snosi trokove puta. Isto tako kome ponestane novaca u toku hodoaazasluujepomoizzekta(Alassas,op.cit,Vol.III,str.157) 60 Putnik, ak i kad je iz bogate kue, zasluuje da mu se pomogne iz zekta ako je ostao na putu bez novaca(Alassas,op.cit,Vol.III,str.157) 61 Qur'n,ix,60. 62 Stihovi 712 i 176. Prema tumaenju Vjerovjesnika, u odsustvu najbliih roaka nasljedstvo ide onima koji su roacima najblii, aako ni njih nema, onda onimakoji su blii umrlom od obinih stranaca. Ako iza preminulog nije ostalo nikakva roda, svojina e ii u zajedniku blagajnu islamske drave (Alaukni, op.cit.,Vol.IV,str.47,56). 63 Qur',n,xxxiii,4,6.
55

~223~

Meutim, kad se namire prava krvnih srodina, Qur'na im preporuuje da budu dareljivi prema roacima koji ne dobivaju nasljedstvo, ali su prisutni kod podjele svojine.Njimasemoenetodariuznakljubaznosti.64 18. U propisivanju zakona o nasljedstvu Qur'n doputa osobi pravo da saini testamentoimetkukojeeostavitiizasebeprijesvojesmrti.65 Ova odredba upuuje ovjeka koji umire da preporui svojim potomcima da budu ljubazni prema njegovim roditeljimas obzirom na to da mlaiesto ne brinu o starima; nadalje, da zavjetaju dio njegova vlasnitva roacima kojima je potrebna pomo ali im po zakonu nita ne pripada. Osim toga ako je osoba iza sebe ostavila veliko bogatstvo , diojemoglazavijetatiudobrotvotnesvrheilizanekedrutvenepotrebe,gornjinetrai odnjedaograniitestamentsamonaroditeljeisrodnike.66 Oigledno je iz ovih zakona o nasljeivanju da pravilo o nasljedstvi privatne svojine kazujedadvijetreinemorajudasepodijelemeuzakonitenasljednike,ajednatreina ponahoenjuonogakojizavijeta,meutimdajesvrhazavjetanjapravinaizakonitai danemoenitkouskratitinjegovopravo.67 19.tosetieljudikojinisuustanjudaupravljajusvojimimetkomzbogmaloumnosti ili nedostaktka inteligencije, ili to bi ga proerdali, ili ako postoji istinski da bi se tako ponaali, preporuuje se da im se ne dopusti gazdovanju tim imetkom. O toj svojini treba da brinu tutori ili odgovorni sudskiinovnici i moe se dati pravim vlasnicima na upravljanje kada se stekne uvjerenje da su u stanju upravljati tim imetkom kako valja.68 Jedna znaajnainjenica o kojoj je rije u tekstu o privatnom vlasnitvu jest da, iako se radioimetkuzakonitihvlasnika,onipaksasvimnepripadanjima,jerjeukljueniinteres drutva. Eto zato Qur'n kae vaa svojina, umjesto tvoja svojina. Zato je takoer nerazumno koritenje privatne svojine tetno za drutveni interes, pa je doputeno


Ibid.,iv,8,9. Ibid.,ii,180. 66 Alaukni, op.cit., Vol. Vi, str. 32, 33. Vieno u svjetlu tumaenja Poslanikova, Qur'na, ini se, ne preporuuje da osoba lii svoje srodnike nasljedstva i da ga namijeni drutvenim potrebama. Rijei Poslanika koje navode u Nail alAutr od Buhrija, Muslima i drugoh knjiga Predanja su: Bolje je da ostavisvojenasljednikebogatimanegosiromanima,dairesvojerukepredljudima(traeipomo). 67 Tumaei ovaj zakon u ovom smislu, Boji Poslanik (neka je mir s njim) naloio tri ogranienja u pravu prijenosa imovine: prvo, da osoba moe iskazati ovo pravo samo do jedne treine svoga vlasnitva; srugo, datestamentnemoebitisainjenukoristbilokojegalegalnosnasljednikaakoseotomenesloeiostali nasljednici; tree, testament, ne kojega legalnog nasljednika ako se o tome ne sloe ostali nasljednici; tree, testament ne moe liiti nasljednika onoga to mu pripada ili mu dati manje od onoga to mu pripada(Alaukni,op.cit.,Vol.VI,str.31,35.) 68 Qur'n,iv,5,6.
65 64

~224~

tutorima ili sudijama da je uzmu u svoje ruke, ali ipak bez povrede vlasnikovih prava na svojinuilikoritenjunjome.69 20. Kuransko uputstvo s obzirom na svojinu, imetak i dohodak koji pripadaju dravi kae da oni ne mogu biti koriteni samo u interesu bogatih, ve isto tako i posebno za siromaneijiintereszasluujemnogoviepanjenegoonajostalihslojeva. PlijenodstanovnikaselaigradovakojiAlahPoslanikusvomedarujepripada:Alahui Poslaniku,70i blinjima njegovim71i siroadi i siromasima i putnicimanamjernicimada ne bi prelazio samo iz ruku u ruke bogataa vaih...i siromanim muhadirima koji su iz rodnoggradasvogprotjeraniiimovinesvojelieni.72 I pitaju te koliko da udjeljuju. Reci: 'Sve to preostane kad namirite svoje potrebe!'73 Karakteristike i temeljni principi ekonomske eme koju je izveo Qur'n za ovjeka i kojisuopisanigoreudvadesetijednojtoki,moguserezimiratiovako: I. On izvodi sretnu koordinaciju izmeu ekonomskih i moralnih vrijednosti. Umjesto da ih tretira kao odvojene stvari, one ine harmonian spoj. Ekonomski problem zahvaen je ne samo s isto ekonomskog gledit; on proizlazi iz gornje eme utemeljenenaetikimkonceptimaislama(paragrafi1,2,3,4,5) II. Svi izvori sredstava za ivot smatraju se velikodunim Bojim darom ljudima, to uklanjanje svih oblika individualne, kolektivne ili nacionalne monopolizacije i nalae da svim ljudima treba dati slobodnu priliku da zarauju na Bojoj zemlji do maksimalno moguegranice(paragraf5). III. On doputa pravo privatne svojine, ali ne u neogranienu obimu. Osim postavljanja granica na svojinu u interesu drugih pojedinaca i sruptva, Qur'n doputa da na neiju svojinu imaju pravo roaci, susjedi, prijatelji, bijednici, nesretnici, tj. svi lanovi drutva. Neki od ovih zakonom su odreeni, a to se drugih tie poduzete su mjere da se narod obrazuje moralno intelektualno i da mu se omogui da razumije ova pravatedaseisampripremidaihpotujedobrovoljno(paragarfi3,5,714,16,18,19). IV.Prirodninainfunkcionisanjaekonomskogsistemapremaovojemijestedaega ljudiureditiuvestislobodnimnastojanjem.Meutim,toneznaidasenjimaostavljada
Ibnal'Arabi, op.cit., Vol. I, str. 123; ibn Katr, Tafsr alQur'n, Vol. I, str. 482; alasss, op.cit., Vol. III, str.72,73.) 70 Pod ovim se podrazumijevaju trokovi za administraciju i odbranu islamske drave. Sveti Poslanik (neka je mir s njim) i njegovi nasljednici, halife, dobivali su svoju opskrbu i plaali svoje linovnike (izuzev onih iz zektodjela)izovogizvora. 71 Zaobjanjenjevidibiljeku54. 72 Qur'n,lix,78. 73 Ibid.,ii,219.
69

~225~

djeluju bez nadzora i ogranienja bilo koje vrste. Radi njihove kulturne i ekonomske dobrobiti i radi njihova drutva, ova sloboda je stavljena unutar izvjesnih granica (paragrafi6,14,21). V. ovjek i ena podjednako su vlasnici imetka koji zarauju, nasljeuju ili stiu na drugezakonitenainemoguizvlaitikoristizsvogavlasnitva(paragrafi3,4,17). VI. Da bi se sauvala ekonomska ravnotea od ljudi se trai da odbace krtost i odricanjetedaBojedarovekoristeupravesvrhe.Otrojezabranjenopretjerivanjebilo kojevrste(paragrafi5,7,8). VII. Da bi se osigurala ekonomska pravinost utvreno je da se nepravedna sredstva ne koriste kako bi se iznos imetka poveavao posebnim kanalima, niti steeni imetak treba da stoji uskladuten na jednome mjestu i da bude iskljuen iz cirkulacije. Preduzete su takoer mjere da imetak ostaje u stalnom koritenju i cirkulaciji, posebno u korist slojeva koji su lieni sredstava i razuma uea iz ovoga ili onoga razloga (paragrafi68,10,11,14,161820). VIII. Ova ema ne zavisi mnogo od mijeanja zakona ili drave da bi se osigurala ekonomskapravinost.Poslijeiznoenjanekolikonesumnjivihinjenicazakojejedrava odgovorna, trai se snaenje drugih elemenata na tom planu posredstvom moralnog uzdizavanj pojedinaca obuhvaenih drutvom je tako isugarana u savrenom skladu s naelom koje doputa ispoljavanje individualne slobode na ekonomskom polju (paragrafi512). IX. Umjesto stvaranja sukoba klasa, Qur'n dokrajuje njegove uzroke i stvara duh saradnje i drugarstva meu meu razliitim slojevima drutva (paragrafi 4, 610, 12, 14 16,20,21). Kada su ovi principi izvedeni i kada su uli u praksu upravnih i drutvenih sfera za vrijemeVjerovjesnikainjegovihvoenihnasljednikadolojedomnogoviezabranai presedana. Meutim, naa studija iskljuuje tu diskusiju. Historijske knjige, predanja i jurisprudencijaotimpitanjimamogudetaljnijedasekonsultuju.

~226~

DEKLARACIJAOSVJETSKOJETICI
Deklaracijaosvjetskojetici,HrvatskiogranakSvjetskekonferencijereligijazamir (WCRP),Zagreb1993;(dostupnatakoernaInternetstraniciwww.weltethos.org odnosnonaslubenojstranicaZakladezasvjetskietos) UVOD Tekst pod naslovom "Uvod" sastavilo je uredniko vijee "Koncila" ParlamentasvjetskihreligijauChicagunatemeljuDeklaracije,sastavljene u Tubingenu, koja u daljnjem tekstu dolazi pod naslovom "Naela". Taj uvoddajekratkisaetakDeklaracijeisluiupublicistikesvrhe. Svijet je u agoniji. Agonija zahvaa sve takvom brzinom da se osjeamo prisiljeni ukazatinaoblikeukojimasejavljakakobisvimabilajasnadubinanaezabrinutosti. Mir nam izmie planet se razara susjedi ive u strahu jedni od drugih, ene i mukarcimeusobnoseotuujudjecaumiru! Tojeuasno! OsuujemozloupotrebuekosistemanaeZemlje. Osuujemo bijedu koja gui ivotne mogunosti, glad koja iscrpljuje ljudsko tijelo, gospodarskenejednakostikojeprijeteunitenjemtolikihobitelji. Osuujemodrutveneporemeajenacija,nepotivanjepravdekojepotiskujegraane na rub drutva, anarhiju koja se uvlai u nae zajednice, besmisleno umiranje djece uslijednasilja.Posebnoosuujemoagresijuimrnjuuimereligije. Ta agonija nije nuna. Nije nuna jer ve postoji temelj za etiku. Ta etika prua mogunost za bolji individualni i svjetski poredak i oslobaaovjeka iz oajnog stanja, a drutvoizkaosa. Mismoeneimukarcikojiprihvaamozapovijediipraksusvjetskihreligija. Tvrdimo da se u uenjima religija nalazi zajedniki sustav srnih vrijednosti i da one inetemeljsvjetskeetike. Tvrdimo da je ta istina ve poznata, ali da je moramo ivjeti u svom srcu i u svom djelovanju. Tvrdimo da postoje neopozive i bezuvjetne norme za sva podruja ivota, za obitelji i zajednice, za rase, za nacije i religije. Ve postoje prastare smjernice za ljudsko ponaanje koje se mogu nai u uenjima svjetskih religija i koje su uvjet za odravanje svjetskogporetka. Izjavljujemo: ovisni smo jedni o drugima. Svaki od nas ovisi o dobrobiti cjeline. Zato potujemo zajednitvoivihbialjudi,ivotinjaibiljakatesebrinemozaouvanjeZemlje,zraka,

~227~

vodeitla. Zasvetoinimosnosimoindividualnuodgovornost.Svenaeodluke,akcijeipropusti imajuposljedice. Premadrugimatrebamopostupationakokakoelimodaonipostupajupremanama. Obvezujemo se da emo potivati ivot i njegovo dostojanstvo, svaku individualnost i razliitost i dae nai postupci prema svakoj osobi bez iznimke biti humani. Trebamo se vjebati u strpljivosti i susretljivosti. Trebamo biti kadri oprostiti, uei na prolosti. Nikada ne smijemo dopustiti da nas zarobe sjeanja proeta mrnjom. Otvarajui svoja srca jedni za druge, trebamo prevladati uskogrudna prepiranja da bi se moglo ostvariti svjetskozajednitvoidabisemoglanjegovatikulturasolidarnostiipovezanosti. Ljudski rod smatramo svojom obitelji. Trebamo nastojati biti ljubazni i velikoduni jedni prema drugima. Ne smijemo ivjeti samo za sebe, nego trebamo sluiti i drugima, ne zaboravljajui nikada djecu, patnike, invalide, izbjeglice i osamljene. Ni s jednim ovjekom ne smijemo postupati kao s graaninom drugoga reda, niti itko smije biti izrabljivan. Meu enama i mukarcima treba vladati ravnopravno partnerstvo. Nipoto ne smijemo provoditi seksualni nemoral. Trebamo napustiti sve oblike dominacije i zloupotrebe. Obvezujemo se da emo njegovati i prakticirati kulturu nenasilja, meusobnog potivanja, pravde i mira. Neemo drugogaovjeka izrabljivati, koditi mu, muiti ga ili ubijati.Odbacitemonasiljekaosredstvozabrisanjerazlika. Trebamo teiti za pravednim drutvenim i ekonomskim poretkom u kojem svatko ima jednaku ansu da postigne puni domet svojih mogunosti kao ljudsko bie. Trebamo govoriti istinu i prema njoj se ravnati, postupajui pravedno i sa suosjeanjem prema svakome. Trebamo izbjegavati predrasude i mrnju. Ne smijemo krasti. Trebamo prevladati bolesnu tenju za vlau, za isticanjem, za novcem i troenjem materijalnih dobarajersamotakomoemostvoritipravedanimiransvijet. Zemlja se ne moe promijeniti nabolje ako se prije toga ne promijeni svijest pojedinaca. vrsto obeajemo da emo razvijati svoju sposobnost zapaanja, disciplinirajui svoj duh pomou meditacije, molitve i pozitivnog razmiljanja. Bez rizika i spremnosti na rtvu nema temeljite promjene u naoj situaciji. Stoga se obvezujemo na odravanje ove svjetske etike, na meusobno razumijevanje, na nain ivota koji je socijalnousmjeren,kojinjegujemirikojiseprijateljskiodnosipremaprirodi. Pozivamosveljude,bilionireligiozniiline,daineisto. NAELASVJETSKEETIKE Na svijet prolazi kroz temeljnu krizu, krizu svjetske privrede, svjetske ekonomije, svjetske ekologije i svjetske politike. Posvuda se ljudi ale na odsutnost velike vizije, na uasnu gomilu nerijeenih problema, na politiku paraliziranost, na blijeda politika vodstva, koja nemaju dovoljno uvida u stvarnost, a jo manje predviaju budunost, i openito,napremalosmislazaopedobro.Previejestarihodgovorananoveizazove. Stotine milijuna ljudi na naem planetu sve vie trpe od nezaposlenosti, siromatva,

~228~

gladiiraspadaobitelji.Opetnestajenadautrajnimirmeunacijama.Napetostiizmeu spolova i generacija dosegle su zabrinjavajue razmjere. Djeca umiru, ubijaju i bivaju ubijena. Afere zbog korupcije u politici i gospodarstvu pogaaju sve vei broj drava. U naim je gradovima sve tee mimo ivjeti zbog socijalnih, rasnih i etnikih sukoba, zloupotrebe droga, organiziranog kriminala, pa i anarhije. Susjedi esto ive u strahu jedni od drugih. Nastavlja se bezobzirna pljaka naeg planeta. Prijeti nam slom ekosistema. Uvijek iznova primjeujemo kako na nemalo mjesta u svijetu neke vlade i pripadnici religijskih zajednica potiu agresiju, fanatizam, mrnju i ksenofobiju, te raspiruju i opravdavaju nasilne i krvave sukobe. Religija seesto zloupotrebljava u posve politike ciljeve,ukljuujuiiratove.Nadtimsezgraamo. Osuujemosveovakvepojaveiizjavljujemodaihnebitrebalobiti.Uuenjimasvjet skih religija ve postoji etika koja se moe suprotstaviti zlokobnim svjetskim razvojima. Dakako da ta etika ne nudi izravna rjeenja za sve beskrajne svjetske probleme, ali daje moralni temelj za bolji pojedinani i svjetski poredak. Daje viziju koja moe osloboditi ljudeodoajanja,adrutvoizvestiizkaosa. Mi smo oni koji prihvaamo zapovijedi i praksu svjetskih religija. Tvrdimo da ve postoji konsenzus meu religijama koji moe biti podloga za svjetsku etiku, minimalni temeljni konsenzus u obveznim vrijednostima, neopozivim mjerilima i temeljnim moralnimstavovima. I.NEMANOVOGSVJETSKOGPORETKABEZSVJETSKEETIKE Stogasemi,eneimukarci,pripadnicirazliitihreligijairegijaoveZemlje,obraamo svimljudima,religiozniminereligioznim.elimoizrazitinaazajednikauvjerenja: svismoodgovornizaboljisvjetskiporedak

apsolutno je nuno da se zauzimamo za ljudska prava, slobodu, pravdu, mir i ouvanjeZemlje nae razliite religijske i kulturne tradicije ne smiju nas prijeiti da se zajedno suprotstavljamosvimoblicimaneovjenostiidasezalaemozaveuovjenost naela, koja istie svjetska etika, mogu prihvaati sve osobe s etikim uvjerenjima,bezobzirajesulitauvjerenjautemeljenanareligijiiline mi kao ljudi koji smo religijski i duhovno usmjereni, koji svoj ivot temeljimo na Vrhunskoj Stvarnosti i odatle crpimo duhovnu snagu i nadu pouzdanjem, molitvom ili meditacijomurijeiiliutnji,posebnosmoodgovornizadobrobitcijelogaovjeanstvai ouvanjeplanetaZemlje.

~229~

Ne smatramo se boljima od drugih ljudi, ali nadamo se da prastara mudrost naih religijamoepokazatiputubudunost. Nakon dvaju svjetskih ratova i okonanja hladnoga rata, nakon propasti nacizma i faizma, nakon dogaaja koji su uzdrmali temelje komunizma i kolonijalizma, ovjeanstvo je ulo u novo razdoblje svoje povijesti. Danas ono posjeduje dostatno ekonomskog, kulturnog i duhovnog bogatstva da moe uvesti bolji svjetski poredak. Meutim, stare i nove etnike, nacionalne, socijalne, ekonomske i religijske napetosti ugroavajuizgradnjuboljegasvijeta. Vie no ikad prije nae je vrijeme doivjelo tehnoloki napredak. Pa ipak,injenica je dasediljemsvijetanijeumanjilosiromatvo,glad,umiranjedjece,nezaposlenost,bijeda i unitavanje prirode. Sve je to ak u porastu. Mnogim narodima prijeti ekonomsko nazadovanje, socijalni nered, politika marginalizacija, ekoloka katastrofa i nacionalna propast. U takvoj dramatinoj svjetskoj situacijiovjeanstvu nisu samo potrebni politiki pro grami i akcije. Njemu je potrebna jedna vizija mirnog suivota naroda, etnikih i etikih grupacija i religija u zajednikoj odgovornosti za na planet Zemlju. Vizija poiva na nadanjima, ciljevima, idealima i pravilima. A sve to izmie mnogim ljudima. Pa ipak, mi smo uvjereni da upravo religije, unato njihovoj zlouporabi i estom povijesnom zatajivanju, snose odgovornost da se takva nadanja, ciljevi, ideali i pravila odre, utemelje i ive. To posebno vrijedi za sve to je vezano uz suvremenu dravu: nuna su jamstva za slobodu savjesti i religijsku slobodu, ali ona ne nadomjetaju obvezatne vrijednosti, uvjerenja i norme koje vrijede za sve ljude, bez obzira na njihovo drutveno porijeklo,spol,bojukoe,jezikilireligiju. UvjerenismoutemeljnojedinstvoljudskeobiteljinaplanetuZemlji.Zatopodsjeamo na Opu deklaraciju o ljudskim pravima, koju su Ujedinjeni narodi usvojili 1948. godine. to je ona sveano proglasila na razini prava, elimo ovdje potvrditi i produbiti sa stanovitaetike.Rijejeoostvarenjuidostojanstvuljudskeosobe,oneotudivojslobodi, onaelnojjednakostisvihljudi,onjihovojnunojsolidarnostiiuzajamnojovisnosti. Natemeljuosobnihivotnihiskustavaimunepovijestinaegplanetanauilismo da se samo zakonima, propisima i dogovorima ne moe stvoriti pa ni nametnuti novisvjetskiporedak; da ostvarenje mira i pravde, kao i ouvanje Zemlje, ovisi o uvidavnosti ljudi i njihovojspremnostidapravednodjeluju; da zalaganje za pravdu i slobodu pretpostavlja svijest o odgovornosti i obvezama i dasezatotrebaobratitiljudskomumuisrcu; da se pravda bez morala ne moe trajno odrati i da zato nema novog svjetskog poretkabezsvjetskeetike.

~230~

Pod svjetskom etikom ne podrazumijevamo neku novu svjetsku ideologiju niti neku jedinstvenusvjetskureligijukojabinastalaizsvihpostojeihreligija,ajomanjeprevlast jedne religije nad svima ostalima. Pod svjetskom etikom podrazumijevamo temeljni konsenzus o postojeim obvezatnim vrijednostima, neporecivim mjerilima i osobnim stavovima.Beztemeljnogkonsenzusaueticisvakojzajednici,prijeiliposlije,prijetikaos ilidiktatura,dokpojedincibuduoajavali. II.OSNOVNIZAHTJEV:SASVAKIMOVJEKOMTREBAPOSTUPATIOVJENO Svismomipogreivi,nesavreniljudisasvojimogranienjimainedostacima.Poznata nam je zbilja Zla. Upravo se zato osjeamo obvezani da zbog dobrobiti ovjeanstva izrazimo ono to bi trebalo predstavljati temeljne elemente zajednike etike za ljude, kakozapojedincetakoizazajedniceiorganizacije,kakozadravetakoizasamereligije. Jerpouzdajemoseutodanaevetisuljetnereligijskeietiketradicijesadredostatno elemenata jedne etike koja e biti uvjerljiva i provediva za sve ljude dobre volje, bez obzirajesulionireligiozniiline. Pritom smo svjesni da nae razliite religijske i etike tradicije esto na vrlo razliit nain tumae to je za ovjeka korisno, a to tetno, to je pravo, a to krivo, to je dobro, a to loe. Ne elimo brisati ili ignorirati duboke razlike izmeu pojedinih religija. Alionenasnesmijuprijeitidajavnoproglasimotonamjevesadazajednikoizato se ve sada zajedno osjeamo obvezani na temelju svojih vlastitih religijskih ili etikih temelja. Svjesni smo da religije ne mogu rijeiti ekoloke, gospodarske, politike i socijalne probleme u svijetu. Ali one mogu postii ono to se oito ne moe postii samo ekonomskim planovima, politikim programima ili pravnim propisima. One mogu mijenjati unutarnji stav, cijeli mentalitet, zapravo ovjekovo "srce" i potaknuti ovjeka na"obraenje"skrivogaputananoviivotnismjer.ovjeanstvusupotrebnedrutvene i ekoloke reforme, ali nita manje i duhovna obnova. Kao osobe religijskoga ili duhovnoga usmjerenja elimo se posebno na to obvezati jer smo svjesni da upravo duhovne snage religija mogu ljudima pruiti temeljno povjerenje u ivot, ozraje smisla, vrhunska mjerila i duhovnu domovinu. Religije to mogu uvjerljivo initi samo ako su i same uklonile sukobe koji izviru iz njih, ako su odbacile uzajamnu netrpeljivost, nepovjerenje, predrasude kao i neprijateljske slike to ih imaju jedne o drugima i ako iskazuju potovanje prema tradicijama, svetim mjestima, blagdanima i obredima onih kojivjerujunadrukijinain. Svi znamo da se posvuda po svijetu, sada kao i prije, neovjeno postupa s ljudima. Oduzimaju im se ivotne anse i sloboda, gaze se njihova ljudska prava, ne potuje se njihovo ljudsko dostojanstvo. Ali, imati mo ne znai imati i pravo! Nasuprot svakoj neovjenosti, naa religijska i etika uvjerenja zahtijevaju da se sa svakim ovjekom postupaovjeno!

~231~

To znai da svaki ovjek bez obzira na svoju dob, spol, rasu, boju koe, tjelesnu ili duhovnu sposobnost, jezik, religiju, politiko uvjerenje, nacionalno ili drutveno porijeklo ima neotuivo i neporecivo dostojanstvo. Stoga su svi, pojedinci kao i drava, obvezani potivati to dostojanstvo i jamiti mu djelotvornu zatitu. U gospodarstvu, politiciimedijima,uistraivakimustanovamakaoiuindustrijskimpostrojenjimaovjek trebabitipravnisubjekticilj,anikadapukosredstvo,nikadaobjektkomercijalizacijeniti industrijalizacije. Nitko ne stoji "iznad dobra i zla", ni jedanovjek, ni drutveni sloj, ni jednautjecajnainteresnagrupa,nijedancentarmoi,nijedanpolicijskiaparat,nijedna vojska i ni jedna drava. Naprotiv! Svaki je ovjek kao razumno bie, koje ima savjest, obvezanponaatiseuistinuljudski,aneneljudski,initidobro,aizbjegavatizlo! totokonkretnoznai,objasnitenaaDeklaracija.elimouperspektivinovogsvjet skog poretka podsjetiti na neporecive, bezuvjetne etike norme. One ne smiju biti za ovjeka okovi, nego pomagala i podrka u traenju i ostvarenju ivotnog smjera i ivotnih vrijednosti, ivotnih stavova i ivotnog smisla. Ima jedno naelo, zlatno pravilo, koje se moe nai i koje se tisuljeima potvrivalo u mnogim religijskim i etikim tradicijama ovjeanstva: to ne eli da drugi tebi ini, nemoj ni ti initi drugome. Ili reeno na afirmativan nain: to eli da drugi tebiini,ini i ti drugome! To bi trebala biti neopoziva, bezuvjetna norma za sva ivotna podruja, za obitelj i zajednice, za rase, nacijeireligije. Treba odbaciti egoizme svake vrste svaku sebinost, bilo individualnu bilo kolektivnu, a ona se javlja u obliku klasnog razmiljanja, rasizma, nacionalizma ili seksizma. Osuujemo je jer sprjeava ovjeka da bude pravi ovjek. Samoodreenje i samoostvarenje posve su zakoniti, ali samo ako se ne odvoje od ovjekove samoodgovornostiiodgovornostizasvijet,zadrugeljudeizaplanetZemlju. Ovonaeloukljuujeposvekonkretnamjerilakojihsemiljuditrebamopridravati.Iz njega proizlaze etiri saete prastare smjernice koje su sadrane u veini svjetskih religija. III.ETIRINEOPOZIVESMJERNICE 1.Obvezadanjegujemokulturunenasiljaidapotujemoivabia Bezbrojni ljudi u svim regijama i religijama zalau se za ivot koji nee biti obiljeen egoizmom, nego zauzimanjem za druge ljude i za svijet koji ih okruuje. Pa ipak, u dananjem svijetu ima beskrajno mnogo mrnje, zavisti, ljubomore i nasilja, ne samo meu pojedincima, nego isto tako i meu drutvenim i etnikim grupama, meu klasamairasama,nacijamaireligijama. Primjena nasilja, trgovina drogom i organizirani kriminal, a sve to uz potporu najnovijih tehnikih dostignua, poprimili su svjetske razmjere. Na mnogim se jo

~232~

mjestimaupravljaterorom"odozgo"idiktatoritlaesvojevlastitenarode,anadalekoje rasprostranjeno institucionalizirano nasilje. U nekim zemljama, gdjeak i postoje zakoni zazatituindividualnihsloboda,muesezatvorenici,sakateljudi,ubijajutaoci. A. Ali u velikim starim religijskim i etikim tradicijama ovjeanstva nalazimo smjernicu: ne smije ubiti! Ili reeno afirmativno: potuj ivot! Razmislimo iznova o posljedicama ove prastare smjernice. Svaki ovjek ima pravo na ivot, tjelesnu nepovredivost i slobodni razvoj svoje osobnosti ukoliko ne kri prava drugogaovjeka. Ni jedan ovjek nema pravo fiziki ili psihiki muiti drugoga ovjeka, ranjavati ga ili ubiti. Ni jedan narod, ni jedna drava, ni jedna rasa, ni jedna religija nema pravo diskriminirati, podvrgnuti "ienju", prognati ili unititi neku manjinu koja je drukija ili drukijevjeruje. B.Gdjeimaljudi,bite,dakako,isukoba.Alitakvisesukobitrebajunaelnorjeavati bez nasilja u okviru pravnog poretka. To vrijedi za pojedince kao i za drave. Upravo su politikimonicipozvanidasepridravajupravnogporetkaidaseunajveojmjerizala uzanenasilnaimiroljubivarjeenja.Onibisemoralizauzimatizameunarodnimirovni poredak kojem je potrebna zatita i obrana od nasilnika. Naoruavanje je pogrean put. Razoruanje je imperativ sadanjeg trenutka. Neka se nitko ne zavarava. ovjeanstvo neepreivjetibezsvjetskogamira! C. Zato bi mladi trebali ve u obitelji i u koli uiti da nasilje ne smije biti sredstvo razraunavanjasdrugima.Samosetakomoestvaratikulturanenasilja. D.Ljudskajeosobabeskrajnodragocjenaitrebajebezuvjetnotititi.Aliiivotivoti nja i biljaka, koje s nama nastanjuju ovaj planet, zasluuje zatitu, uvanje i njegu. Neogranieno iskoritavanje prirodnih ivotnih uvjeta, bezobzirno razaranje biosfere, militariziranje kozmosa, sve je to zloin. Kao ljudi imamo posebnu odgovornost pogotovo s obzirom na budue generacije zaplanet Zemlju, za kozmos, za zrak, vodu i tlo. U ovom kozmosu svi smo meusobno isprepleteni i ovisimo jedni o drugima. Svaki od nas ovisi o dobru cjeline. Zato vrijedi sljedee: ne propagirati ovjekovu prevlast u prirodiikozmosu,negokultiviratinjegovozajednitvosprirodomikozmosom. E.Uduhunaihvelikihreligijskihietikihtradicijabitiistinskiovjekznaiposveivati pozornost drugima i biti spreman pomoi u privatnom kao i u javnom ivotu. Nikad ne bismo smjeli biti bezobzirni i surovi. T olerantnost, potovanje i visoki stupanj uvaava nja treba svaki narod iskazivati drugom narodu, svaka rasa drugoj rasi, svaka religija drugoj religiji. Manjine bile one rasne, etnike ili religijske trebaju nau zatitu i pomo. 2.Obvezanjegovanjakulturesolidarnostiipravednogekonomskogporetka Bezbrojni ljudi u svim regijama i religijama zalau se za meusobnu solidarnost, za radinivotivjernoispunjavanjesvogpoziva.Paipak,udananjemsvijetuimabeskrajno mnogogladi,siromatvainevolja.Zatonijekrivsamopojedinac.

~233~

esto su krive nepravedne drutvene strukture. Milijuni ljudi su bez posla, milijuni ljudi iskoritavaju se slabo plaenim poslom, potisnuti su na rub drutva i lieni svojih ivotnih mogunosti. U mnogim zemljama strane su razlike izmeu bogatih i siromanih,izmeumonihibespomonih.Usvijetu,ukojemjeneobuzdanikapitalizam isto tako kao i totalitarni dravni socijalizam isisao i razorio etike i duhovne vrijednosti, mogla se rairiti elja za bezgraninim profitom i nesputanom pljakom, ali i takvo materijalistiko shvaanje prema kojem pojedinac postavlja sve vie zahtjeva na dravu, a sam nije spreman prihvatiti vie obveza. Ne samo u zemljama u razvoju, nego i u industrijskimzemljamakorupcijajepostalarakranomdrutva. A. Ali u velikim starim religijskim i etikim tradicijama ovjeanstva nalazimo smjernicu: ne smije krasti! Ili, reeno afirmativno: postupaj pravedno i poteno! Razmislimo iznova o posljedicama ove prastare smjernice. N i jedanovjek nema pravo u bilo kojem obliku krasti od drugoga ovjeka niti prisvajati njegovo vlasnitvo kao ni vlasnitvo zajednice. Ali i obrnuto, ni jedan ovjek nema pravo koristiti se svojim vlasnitvom,neobaziruisenapotrebedrutvaiplanetaZemlje. B.Gdjevladakrajnjabijeda,tuseiribespomonostibeznae,atuseikradedabise preivjelo. Gdje se bezobzirno gomila bogatstvo i poveava mo, tu se kod prikraenih i potisnutih na rub drutva neizbjeno javlja osjeaj zavisti, ogorenosti, smrtonosne mrnje i revolta. A to vodi u zaarani krug nasilja i protunasilja. Neka se nitko ne zavarava!Nemasvjetskogamirabezsvjetskepravde! C.Zatobimladitrebaliveuobiteljiiukoliuitidavlasnitvoobvezuje,makarbiloi posve malo. Njegova uporaba treba istodobno sluiti opem dobru. Samo se tako moe izgraivatipravedanekonomskiporedak. D.No,dabiseznatnijepopraviopoloajnajsiromanijemilijardeljudinaovomplane tu, meu kojima posebno ena i djece, treba pravednije urediti strukture svjetske privrede. Individualna dobrotvorna djelatnost i pojedinani projekti pomoi, koliko god su nuni, nisu dostatni. Da bi dolo do pravedne raspodjele, nuno je sudjelovanje svih dravaiautoritetmeunarodnihorganizacija. Kriza zbog zaduenosti i siromatvo Drugoga svijeta koji se raspada, a pogotovo Treega svijeta, moraju dovesti do prihvatljivih rjeenja za sve strane. Dakako da su i u budunosti neizbjeni sukobi interesa. U razvijenim' zemljama treba svakako razlikovati izmeu nune i bezgranine potronje, izmeu socijalne i nesocijalne uporabe vlasnitva, izmeu opravdanog i neopravdanog koritenja prirodnih resursa, izmeu s jedne strane posve kapitalistike, a s druge strane socijalno i ekoloki usmjerene trine privrede.Izemljeurazvojutrebajuispitatisvojunacionalnusvijest. Openito vrijedi pravilo da se trebamo suprotstavljati po mogunosti na nenasilan nain ako vidimo da vlastodrci tlae ljude, da institucije tlae pojedince, da mo potiskujepravdu. E.Uduhunaihvelikihreligijskihietikihtradicijabitiistinskiovjeanznaisljedee:

~234~

Umjesto da zloupotrebljavamo gospodarsku i politiku mo u bezobzirnoj borbi za vlast, koristit emo je za sluenje ljudima. Moramo razvijati duh suosjeanja s patnicimaivoditiposebnubriguzasiromane,invalide,starce,izbjegliceiosamljene. Umjesto tenje za moi i politike koja osigurava beskrajnu mo, treba u neizbjenoj suparnikoj borbi vladati uzajamno potivanje, razumna ravnotea interesa, voljadaposredujemoidaimamoobzirajednipremadrugima. Umjesto nezasitne pohlepe za novcem, isticanjem i troenjem, treba ponovo otkriti smisao za umjerenost i skromnost. Jerovjek u pohlepi gubi svoju "duu", svoju slobodu,svojspokoj,svojunutarnjimir,atimeionotogainiovjekom. 3.Obvezanismonjegovatitolerancijuiivjetiuistini Bezbroj ljudi u svim regijama i religijama zalau se i u nae vrijeme ivjeti poteno i u istini. Pa ipak, u dananjem svijetu ima beskrajno mnogo lai i prevare, obmanjivanja i licemjerja,ideologijeidemagogije: politiariiposlovniljudikojisesluelaimakaosredstvompolitikeiuspjeha

sredstva javnog priopavanja koja umjesto istinitog izvjeivanja i informiranja ire ideoloku propagandu i lane vijesti, koja umjesto da su vjerna istini slijede cinini komercijalniinteres znanstvenici i istraivai koji se daju na raspolaganje moralno sumnjivim ideolokim ili politikim programima ili pak ekonomskim interesnim grupama i opravdavajuistraivanjakojakretemeljnemoralnevrijednosti predstavnici religija koji pripadnike drugih religija smatraju manje vrijednima i umjesto potivanja drugih, razumijevanja i tolerancije navijetaju fanatizam i netolerantnost. A. Ali u velikim starim religijskim i etikim tradicijama ovjeanstva nalazimo smjernicu: ne smije lagati! lli reeno afirmativno: govori i djeluj u istini! Razmislimo iznova o posljedicama ove prastare smjernice. Ni jedan ovjek, ni jedna institucija, ni jedna drava, ni jedna Crkva niti religijska zajednica nemaju pravo ljudima govoriti neistinu. B.Toposebnovrijedi zasredstvajavnogpriopavanjakojimasespravomjamislobodautraenjuistinei koja bi zato u svakom drutvu trebala biti slubauvara istine. Ona nisu izvan morala, a obvezana su potivati ljudsko dostojanstvo, ljudska prava i temeljne vrijednosti. Nemaju pravozadiratiuprivatnusferuljudi,iskrivljavatiistinunimanipuliratijavnimmnijenjem;

~235~

za umjetnost, knjievnost i znanost kojima se s pravom jami umjetnika i akademskasloboda,alinisuizuzeteodopenitihetikihmjerilaitrebajusluitiistini; za politiare i politike stranke kojima povjeravamo svoju slobodu. Ako svom narodu u lice lau, ako su krivi zbog manipuliranja istinom, zbog korupcije ili bezobzirne politike koja i u vanjskim i u unutarnjim poslovima ide samo za moi, onda su proigrali svoju vjerodostojnost i zasluili da izgube svoje poloaje kao i glasove svojih biraa. Naprotiv, javno bi mnijenje moralo podravati one politiare koji se usuuju u svako dobareiistinusvomnarodu; nakrajuizapredstavnikereligija.Akopotpirujumrnju,predrasudeineprijateljstvo prema onima koji drukije vjeruju, ako potiu fanatizam iliak zagovaraju i opravdavaju vjerskeratove,zasluilisudaihljudiosude,asljedbenicinapuste. Nekasenitkonezavarava!Nemasvjetskepravdebezistinitostiiljudskosti! C. Zato bi mladi trebali ve u obitelji i koli vjebati sebe u istinoljubivom miljenju, govorenju i djelovanju. Svaki ovjek ima pravo na istinu i istinoljubivost. Ima pravo na nunu informaciju da bi mogao donositi temeljne ivotne odluke. Razumljivo je da bez temeljnog etikog usmjerenja teko moe razlikovati vano od nevanoga. U dananjoj svakodnevnoj poplavi informacija etika su mjerila pomo da uvidi kad se izvru injenice, prikrivaju interesi, previe istiu neke tendencije i daje preveliko znaenje nekimmiljenjima. D.Bitiistinskiovjekuduhunaihvelikihreligijskihietikihtradicijaznaisljedee: davati vrijednost istini, a ne brkati slobodu sa samovoljom i pluralizam s ravnodunou njegovati duh istinoljubivosti i u svakodnevnim odnosima meu ljudima, a ne ivjetiunepotenju,licemjerjuioportunistikomprilagoavanju; uvijek iznova traiti istinu s nepotkupljivom istinoljubivou, a ne iriti ideoloke ilistranakepoluistine; 4.Obvezadanjegujemoravnopravnostipartnerstvoizmeumukaracaiena Bezbrojniljudiusvimregijamaireligijamatrudeseivjetiuduhupartnerstvaizmeu spolova i odgovorno djelovati na podruju ljubavi, seksualnosti i obitelji. Pa ipak, posvuda po svijetu ima oblika patrijarhata koje treba osuditi, prevlasti jednog spola nad drugim, iskoritavanja ena, seksualne zloporabe djece kao i prisilne prostitucije. Socijalne razlike u svijetu nerijetko vode do toga da ene, pa ak i djeca, iz slabije pouzdanoitrajnosluitiistinikojusmoprepoznali,anepodleioportunizmu.

~236~

razvijenihzemaljabuduprisiljenibavitiseprostitucijomkaosredstvompreivljavanja. A. Ali u velikim starim religijskim i etikim tradicijama ovjeanstva nalazimo smjernicu: ne smije provoditi spolni nemoral! Ili reeno afirmativno: potujte i ljubite jedni druge! Razmislimo iznova o posljedicama ove prastare smjernice. Ni jedanovjek nemapravosvoditidrugoganaobinispolniobjektnidovestigauspolnuovisnost. B. Osuujemo spolno iskoritavanje i spolnu diskriminaciju kao jedan od najgorih oblika ljudskog poniavanja. Duni smo suprotstavljati se ako se pa i u ime nekog religijskog uvjerenja propovijeda prevlast jednog spola nad drugim, tolerira spolno iskoritavanje, potie prostitucija ili zloporaba djece. Neka se nitko ne zavarava! Nema praveljudskostibezpartnerskogsuivota. C. Zato bi mladi trebali ve u obitelji i u koli uiti da spolnost nije neka negativna ni razorna, nego stvaralaka i pozitivna snaga. Ona ima funkciju oblikovati zajednitvo, potvrujuiivot,amoesesamoondarazvijatiakojeivljenasodgovornounaspram partnerovesree. D. Odnos izmeu mukarca i ene ne bi smio biti temeljen na nekom tutorstvu ili iskoritavanju, nego na ljubavi, partnerstvu i meusobnom povjerenju. ovjekovo ispunjenjenijeidentinosaspolnimzadovoljstvom. Spolnostbitrebalabitiizrazipotvrdapartnerskiivljeneljubavi. Neke religijske tradicije poznaju i ideal dragovoljnog odricanja od spolnog ivota. I to dragovoljnoodricanjemoebitiizrazidentitetaiosobnogispunjenja. E. Brak kao drutvenu instituciju, unato svim kulturnim i religijskim razlikama, obiljeava ljubav, vjernost i trajnost. On treba jamiti muevima, enama i djeci zatitu i uzajamnu potporu, a treba im isto tako osigurati i njihova prava. U svim zemljama i kulturama treba raditi na takvim ekonomskim i drutvenim odnosima koji omoguuju ivot u braku, dostojanovjeka, i koji nee iskljuivati starije osobe. Djeca imaju pravo na obrazovanje. Roditelji ne smiju iskoritavati djecu ni djeca roditelje. Njihovi odnosi trebalibisetemeljitinauzajamnompotivanju,panjiibrizi. F.Bitiistinskiovjekuduhunaihvelikihreligijskihietikihtradicijaznaisljedee: uzajamnu panju, razumijevanje i partnerstvo, a ne patrijarhalno podinjavanje i poniavanjetojeizraznasiljaiestoizazivaprotunasilje uzajamnu obzirnost, toleranciju, pomirljivost i ljubav, a ne spolno posjedovanje i zloporabu. Na razini nacija i religija moe se prakticirati samo ono to je ivljeno na razini osobnihiobiteljskihodnosa.

~237~

IV.PROMJENASVIJESTI Sva povijesna iskustva pokazuju da se naa Zemlja ne moe promijeniti nabolje bez promjene svijesti pojedinaca i javnosti. To se ve pokazalo u pitanjima kao to su rat i mir,ekonomijaiekologijagdjesuuzadnjimdesetljeimapostignutetemeljnepromjene. Takve bi se promjene morale postii i u pogledu etike! Svaki pojedinac nema samo nepovredivo dostojanstvo i neotuiva prava, nego i neizbjenu odgovornost za ono to ini ili ne ini. Sve nae odluke i djela, ali isto tako i nai propusti i promaaji, imaju posljedice. Posebnajezadaaupravoreligijadatuodgovornostposvjeuju,produbljujuipreno se buduim naratajima. Pritom smo realistini u odnosu na ono to je postignuto ovim konsenzusomiupozoravamodasepripazinasljedee: 1. Teko je postii sveopi konsenzus u mnogim pojedinanim spornim pitanjima (od bioetike i seksualne etike preko etike sredstava javnog priopavanja i etike znanosti do ekonomske i politike etike). Pa ipak, u duhu naela, koja smo ovdje pokazali, trebala bi senaiiprikladnarjeenjazamnogadosadspornapitanja. 2. Na mnogim ivotnim podrujima ve se probudila nova svijest o etikoj odgovornosti.Zatobinambilodragokadbisekodtoveegbrojastrunjakakaotosu npr. lijenici, znanstvenici, poslovni ljudi, novinari i politiari razradili suvremeni etiki kodeksikojiepruatikonkretnijesmjernicezamunapitanjaudotinimzvanjima. 3. Prije svega usrdno molimo pojedine vjerske zajednice da formuliraju svoju posve specifinu etiku. to svaka religijska tradicija moe rei npr. o smislu ivota i smrti, o podnoenju patnje i opratanju krivice, o nesebinom predanju i nunosti odricanja, o suosjeanjuiradosti.Sveetoprodubiti,poblierazvrstatiikonkretiziratisvjetskuetiku kojasevesadamoeprepoznati. Na kraju apeliramo na sve stanovnike ovog planeta. Naa se Zemlja ne moe promi jeniti nabolje ako se ne promijeni svijest pojedinca. Zalaemo se za individualnu i kolektivnu promjenu svijesti, za buenje vlastitih duhovnih snaga razmiljanjem, meditacijom, molitvom i pozitivnim miljenjem, zalaemo se za obraenje srca. Zajedno moemo i brda premjetati! Bez rizika i spremnosti na rtvu nema temeljne promjene u naoj situaciji! Zato se obvezujemo na zajedniku svjetsku etiku, na bolje uzajmno razumijevanje kao i na oblike ivljenja koji vode rauna o dobru drutva, o miru i o ouvanjuprirode. Pozivamosveljude,bilionireligiozniiline,daineisto!

~238~

PROJEKTSVJETSKOGETOSAmoguiokvir, smjerokazisadrajmeureligijskogdijalogau BiH


AlenKristi,Projektsvjetskogetosamoguiokvir,smjerokazisadrajmeureligijskog dijalogauBiH,u:Motrita,41/2008,str.113121 Posve je pogreno od meureligijskog dijaloga, odnosno vjerskih zajednica, oekivati rjeenje nagomilanih drutvenopolitikih problema. Meutim, vjerske zajednice mogu, naroito kroz meureligijski dijalog, doprinositi, ak prednjaiti, u stvaranju pozitivnog moralnogozrajaudrutvuukojeme,unatonapetostima,bitimoguedoseisuglasje i na dobro svih razrijeiti probleme kojima je optereeno drutvo. Kao dokaz iznesene tvrdnje,elimoukazatinapozitivnipotencijalprojektasvjetskogetosazameureligijskii opedrutvenidijaloguBiH. UzDeklaracijuzasvjetskietos229,prvikonkretniplodprojektasvjetskogetosa,pristali supoglavarivelikihsvjetskihreligijajersubilidubokouvjerenidaupravosvjetskereligije na jedinstven nain mogu pridonijeti duhovnoj obnoviovjeanstva, odnosno obraenju i promjeni ovjekova srca, njegova nutarnjeg stava i mentaliteta. Zaludu je ispisivati nove zakone, ako u ljudima ne ivi etika volja da zakone potuju, ako u ljudima nedostaje etika motivacija za prihvaanje odgovornosti i zakona. Svijeu poglavara svjetskihreligijapritomenijeupravljalapomisaodasuvjerniciboljioddrugihljudi,nego upravopokajnikopriznanjedasuzluusvijetuuvelikepridonijelivjernici,odnosnoesta zlouporabareligija.Nezatvarajuioipredpovijesnimzatajenjemreligija,stavljajuisvoj potpis ispod Deklaracije za svjetski etos u Chicagu 4. rujna 1993. godine, za vrijeme zasjedanja Parlamenta svjetskih religija, poglavari svjetskih religija obvezali su sebe i svojevjernikedaeseubuduezajednosuprotstavljatisvimoblicimaneovjenostiizla u svijetu. Sadraj Deklaracije ukazivao je ve tada jasno na sredstvo koje vjernici u sueljavanju s neovjenou imaju na raspolaganju prastaru mudrost zajedniku svim religijama. Ustvari, projekt svjetskog etosa suvremene ljude eli podsjetiti na tu prastaru, a zaboravljenu, mudrost, koja unato neporecivim i dubokim razlikama izmeu religija,
Deklaraciju za svjetski etos s engleskog je na hrvatski jezik preveo prof. dr. Mato Zovki. Tiskana je od strane Hrvatskog ogranka Svjetske konferencije religija za mir (WCRP). Deklaracija je dostupna na vie svjetskih jezika, ukljuujui i hrvatski, na slubenoj stranici Zaklade za svjetski etos u Tbingenu www.weltethos.org
229

~239~

naroito dogmatske prirode, ukazuje na ono to je ve sada zajedniko svim religijama. To je, u uenjima svih religija, sauvan zajedniki sustav temeljnih etikih vrijednosti neopozivihibezuvjetnihsmjernicanatemeljukojihsemoeivesegradisvjetskietos. Rije je, zapravo, o jedinom primjerenom odgovoru na globalizaciju svjetskih problema: globalizaciji etosa, odnosno globalizaciji ljudske odgovornosti. Uz to treba podsjetiti kako su temeljne etike vrijednosti zajednike svjetskim religijama one su vrijednosti koje zagovaraju sve velike filozofske tradicije svijeta humanistike orijentacije. Dakle, oko izgradnje boljeg svijeta, a na temelju zajednikih vrijednosti, dodue, razliito zasnovanihimotiviranih,moguejesaveznitvo(koalicija)vjernikainevjernika! Prevodeiusuvremenikontekstneopozivesmjernicezajednikesvjetskimreligijamai filozofskim tradicijama, odnosno prastare zapovijedi Ne smije ubiti! Ne smije krasti! Nesmijelagati!Nesmijeprovoditiseksualninemoral!pokuatemoukazatikolikoje pozitivnog i ozdraviteljskog potencijala skriveno u njima s obzirom na drutveno politike probleme kod nas. Tako elimo, s jedne strane, potaknuti sve ljude, naroito vjernike, na njihovu dosljednu primjenu u oblikovanju osobnog i drutvenog ivota, a, s druge strane, ukazati da upravo one ine mogui i poeljni okvir, smjerokaz i sadraj konkretnog meureligijskog dijaloga u BiH koji e biti u stanju pridonijeti ozdravljenju bosanskohercegovakih vjerskih zajednica i drutva u cijelosti. Preduvjet za to e biti, bez sumnje, pokajniko priznanje naih vjerskih poglavara i vjernika o povijesnom zakazanju religija na naim podrujima, kad je u pitanju rad oko opratanja i pomirenja, odnosno razgraivanja stoljetnih mrnji i neprijateljskih slika, to se naroito odnosi na vrijemeuoi,zavrijemeiposlijeposljednjegrata. Ljudskostiuzajamnost Projekt svjetskog etosa, podsjetimo da mu je idejni tvorac njemakovicarski katoliki teolog Hans Kng 230 , ne zagovara niti sinkretizam (mijeanje religija) niti prevlast jedne religije nad drugom niti stvaranje nove jedinstvene svesvjetske religije nego svjesnu i odgovornu suradnju vjernika razliitih religija (i nevjernika) oko izgradnje boljegsvijetakojaiznieiujednovodidubljojukorijenjenostivjernikauvlastitojtradiciji. Dva naela, odnosno temeljna stupa, na kojima poiva svjetski etos, ljudskost su i
Nacrt projekta svjetskog etosa predstavlja Kngova knjiga Projekt Weltethos (Piper, Mnchen 1990). Na hrvatskom je objavljena 2003. u okrilju izdavake kue Miob iz Velike Gorice (Hrvatska). Temeljni dokumenti projekta svjetskog etosa (uz popratna objanjenja) nalaze se u: Hans Kng (Hrsg.), Dokumentation zum Weltethos, Piper, Mnchen 2002. Pozitivno vienje i pristajanje uz svjetski etos ugledne osobnosti dananjice (iz svijeta religije, politike, gospodarstva i umjetnosti) izrazile su u: Hans Kng (Hrsg.), Ja zum Weltethos, Piper, Mnchen 1995. O ukorijenjenosti svjetskog etosa u islamskoj tradiciji govori predavanje voditelja ureda Zaklade za svjetski etos u Berlinu, prof. Martina Bauschkea, Projekt svjetskog etosa s muslimanskog gledita, objavljeno u asopisu Znakovi vremena (broj 35/36) NaunoistraivakoginstitutaIbnSina(prijevodAlenKristi).
230

~240~

uzajamnost, a iz njih se izvode etiri neopozive smjernice (zapovijedi). Iako trebaju biti prevedene u dananje vrijeme, emu naroito doprinosi Zaklada za svjetski etos u Tbingenu,okonjihsuusuglaenesvevelikereligijskeifilozofsketradicije.231 to bi, onda, konkretno trebalo znaiti za meureligijski dijalog kod nas, naelo ljudskosti (sa svakim ovjekom treba ljudski, a ne neljudski postupati), odnosno uvjerenjedasvakiovjekposjedujeneotuivoinedodirljivoljudskodostojanstvo,tezato ne smije postati puko sredstvo i objekt u gospodarstvu, medicini, medijima i politici, negotrajnomoraostatinjihovsubjektikonanicilj?Vjerujemodabivjerskezajednice,u vrijeme komunizma sviknute na ulogu uvarica nacionalnih identiteta, danas, u posve novom ozraju, kroz meureligijski dijalog trebale prednjaiti, kazano rijeima Amina Maaloufa, u kroenju identiteta. Trebale bi zajedno, upravo u ime naela ljudskosti, budno paziti da se naa posve opravdana ljudska potreba za pripadanjem i identitetom nepromeeuzavodljivozloubilakogidentiteta.Pojasnimoto! U plemenskopredmodernom shvaanju identitet se promatrao kao statina, holistika, jednom zasvagda dana i nepromjenjiva veliina. Poricanjem viestrukosti ljudskih pripadanja, identitet se tako svodio na jednu jedinu pripadnost (esto onu ugroenu) nacionalnu ili religijsku koju je potom ovjek morao zastupati netolerantno i bijesno, pa ak u ime takvog identiteta postati ubojica da bi zatito zajednicu sebi istih sveto mi od ugroavajue zajednice drugaijih zlog oni. A predmodernoporicanjeviestrukihljudskihpripadanja,ukljuivalojeporicanjeizaborav pripadnostinakojunasiznovapodsjeanaeloljudskostipripadnostljudskojzajednici, kazano jezikom vjere, svijest da su svi ljudi jednako vrijedna i ljubljena djeca istog Boga. Kada unutar identiteta igri razliitih pripadanja izblijedi ova svijest, identitet postaje ubilaki,kazanojezikomvjere,promeeseulanoboanstvo(idol)koje,dabipreivjelo, trai ljudske rtve. Bez svijesti da smo djeca istog Boga lanovi jedne ljudske obitelji na se identitet (rodoljublje i domoljublje) izobliuje u ugroavanje drugih i poricanje Bojih zapovijedi vrhunski grijeh idolopoklonstva. Budui da su kod nas rasprave o identitetupovrneidokrajaotvorenepolitizacijiiideologizaciji,vjerskebizajednicekod nas zajedno trebale uvati i jaati svijest o tome da svi pripadamo jednoj ljudskoj obitelji, odnosno da smo svi djeca istoga Boga, to je skopano s uvjerenjem da upravo ta pripadnosti unutar identiteta posjeduje neporecivo prvenstvo (primat) sve druge pripadnosti, ukljuivo religijska i nacionalna, podreene su joj i manje vrijedne od nje. Dakle, to ne znai da bi sada vjerske zajednice trebale poricati nae razliite pripadnosti (pa niti nacionalnu), nego pomoi da se sve one ive u skladu s naelom ljudskosti! Na
Primjer prevoenja i primjene neopozivih smjernica na kojima poiva projekt svjetskog etosa u suvremenom kontekstu predstavljaju: a) u podruju svjetske politike i gospodarstva: Hans Kng, Weltethos fr Weltpolitik und Weltwirtschaft, Piper, Mnchen 1997. (u studenom ove godine, u dva sveska i s vie Kngovih tematskih predavanja novijeg datuma, izaie na hrvatskom u okrilju izdavake kue Intercon iz Zagreba); Hans Kng (Hrsg.), Globale Unternehmen globales Ethos, FAZ, Frankfurt am Main 2001; b) u podruju pojedinih znanosti i umjetnosti: Hans Kng / KarlJosef Kuschel (Hrsg.): WissenschaftundWeltethos,Piper,Mnchen1998.
231

~241~

taj bi nain i kod nas zaivjelo postmoderni primjereno shvaanje identiteta kao procesualne, klizajue, promjenjive i hibridizirajue tvorevine! Drugaije kazano, moramo zajedno zapoeti graditi ukljuive identitete s propusnim granicama (M. Volf), odnosno identitete sposobne za dijalog jer su izgraeni i na onome to nas od drugih razlikuje. Drugi je od Boga darovana mogunost obogaenja i produbljivanja vlastitog identiteta, to opet znai da za vjernike ne bi smio biti svet identitet nego ovjek: sluenje i ljubav prema blinjemu (nevoljom pogoenom ovjeku) ima prednost pred ouvanjemidentiteta!232 No, nita manje vaan zahtjev pred nae vjerske zajednice, odnosno meureligijski dijalog,stavljanaelouzajamnostikojejestoljeimapotvrivanoiuvanougotovosvim religijskim i etikim tradicijama u okrilju zlatnog pravila: to eli da drugi tebiini,ini i ti drugome! Oito je da se nae bosanskohercegovako drutvo preobrazilo u drutvo sporenja oko prava u kojem odve esto pojedine skupine (nacionalne, religijske, politike ili ekonomske) tvrdoglavo ustrajavaju pri svojim pravima protiv prava drugih, ne priznajui istodobno, pogotovo ne prihvaajui, vlastite odgovornosti, to vodi, kao to smo svjedoci, sukobima, podjelama i beskrajnim svaama, na koncu u bezakonje i kaos. Budui da u naem drutvu vlada nekultura zahtjeva za pravima, skopana s prezirom izvorne namjere ljudskih prava, vjerskesu zajednice kroz meureligijski dijalog u ime naela uzajamnosti pozvane podsjeati da na cjelovito ljudsko dostojanstvo spadaju ne samo ljudska prava nego i ljudske odgovornosti! Vjerske bi zajednice morale dativaandoprinosprevladavanjuprevagepravanadodgovornostimausvijestigraana BiHupozoravajuidanemapravabezodgovornosti,odnosnodasepravaiodgovornosti unutardrutvatrebajuimorajunaplodonosannainnadopunjavatiijaati.Dakle,bitan sadraj meureligijskog dijaloga kod nas moralo bi biti buenje dragovoljnog prihvaanja odgovornosti kod vjernika (i openito u drutvu) radi jaanja potivanja i ostvarivanja ljudskih (nacionalnih, religijskih i svih drugih) prava. O tome na jedinstven nain progovara Opa deklaracija ljudskih dunosti InterAction Councila (gremija nekadanjihefovavladaidrava)od1.rujna1997.233 232 Krane na to upuuje golotinja Raspetog na kriu. Objaviti oinsku ljubav Boju i spasiti svijet, Isus je
mogao tek nakon to je rtvovao svoj identitet Sina Bojega (odrekao ga se i podijelio s drugima) i s ljubavlju prigrlio tui identitet, ljudskost ljudi kojima je bio poslan. Zato se kranima ljubav u simbolici kria (i Isusova ivota openito) objavljuje kao proimanje i obogaivanje razliitih identiteta, bez dokidanja i mijeanja, za razliku od mrnje: narcisoidnoustraenog i grevitosebinog kruenja oko vlastitogidentiteta. Hrvatski prijevod Ope deklaracije ljudskih dunosti nalazi se u asopisu Bosna Franciscana (broj 26) sarajevske Franjevake teologije na str. 283288. kao i prijevod predavanja Hansa Knga Ljudska prava i ljudskeodgovornostinastr.243249.(PrijevodiAlenKristi)
233

~242~

Kulturanenasiljaistrahopotovanjapredsvakimivotom Obvezu njegovanja kulture nenasilja i strahopotovanja pred svakim ivotom projekt svjetskog etosa utemeljuje u prastaroj, svim religijskoetikim tradicijama zajednikoj, smjerniciNesmijeubiti!(pozitivnoPotujsvakiivot!)Dajenasiljeetosnaegadoba, pokazuje nam ne samo irenje nasilja diljem svijeta (povratak u plemensku prolost i surovost predmoderne), nego i strahote naega posljednjeg rata, ne, dodue, vjerskog, ali su ga uvelike vodili ljudi koji su sebe smatrali istinskim vjernicima. Stoga bi kod nas sredinjemjestoumeureligijskomdijalogutrebaobitiustrajniradokobuenjasvijestii odgoja vjernika s obzirom na radikalnu nespojivost vjere i nasilja. Posve je jasno da to nee ii bez pokajnikog priznanja naih vjerskih zajednica za krivnju koju one nose s obzirom na nasilje i ugnjetavanje drugih na naim prostorima (ne samo u posljednjem ratu), odnosno za pristajanje uz mit otkupiteljskog nasilja kojim se u ime ideologije nacionalne sigurnosti posveuje nasilje (Budimo posve otvoreni: ne na isti nain i u istoj mjeri!). Pored toga bi, kroz meureligijski dijalog, valjalo sve religijske tradicije vrednovati i tumaiti iznova, posve u duhu nenasilja i mirotvorstva, kako bi sastavni dio duhovnosti naih vjernika postala spoznaja i duboko uvjerenje da bog otkriven u nasilju, kako to uvia Mardei, nije Bog religije nego idol politike i izgovor ideologije. Ako i dalje budemo oslabljivali nau vjeru njezinim svoenjem na politiku, orue isto biolokog nadivljavanja neprijatelja, ona e se od izvorno mirovnih poruka i dalje prometati u otvoreno djelovanje ratnikog. Pozivat emo se na Boga ne da bismo drugima inili dobro, nego da bismo opravdali vlastito zlo (radi sebe i svoje koristi). Dakle, odgovarajui na obvezu njegovanja kulture nenasilja kroz meureligijski dijalog trebalo bi pred nae vjernike stavljati uzore nenasilja i mirotvorstva iz svih religijskih tradicija kaoprimjereistinskevjere,ujednoukazujuinasvjedoanstvamirotvorstvainenasiljau svetim knjigama religija nazonih kod nas. Na taj nain bi zapoelo, uz pomo meureligijskog dijaloga, odgajanje vjernika za aktivno mirotvorstvo i nenasilje javno svjedoenje u drutvu to bi kao posljedicu imalo stvaranje takvog moralnog ozraja u drutvu u kojem bi nasilje postalo neprihvatljivo sredstvo za rjeavanje drutveno politikih problema. Jedino tako nae religije u budunosti nee pridonositi nasilju, bilo uvjeravajui sukobljene strane u apsolutnu ispravnost svojih i apsolutnu zlou neprijatelja, bilo sakralizirajui grupni identitet svojih i demonizirajui istovremeno onajneprijatelja. No,nitadrugaijenegodiljemsvijeta,ljudskonasiljeikodnasnepogaasamoljude nego i cjelinu stvorenog svijeta prirodu kao Boje dobro stvorenje. Meureligijski dijalog kod nas ne bi smio ostati slijep za sve ubrzanije razaranje i nemilosrdno iskoritavanje naeg prirodnog blaga, na koje imaju pravo i nai potomci, to pojedinim interesnim skupinama omoguava sramotno bogaenje. Da se meureligijske zajednice suprotstave tome kroz meureligijski dijalog, odnosno budei u vjernicima svijest odgovornosti za stvoreni svijet, u svetim spisima naih religija ima vie nego dostatno prostora. U izvornom nadahnuu protumaene, govore o ovjeku kao namjesniku i

~243~

suradniku Bojem na zemlji pozvanom ne da iskoritava i razara prirodu nego da je u duhu zajednitva s kozmosom uva i trajno odrava kao mjesto ljudskog prebivalita, ak, kako govore zadnje stranice Biblije, na koncu vremena i prebivalite Boga, kad zemlja treba postati kozmiki Boji hram. U povijesti naih religija oduvijek su iznicale svetake osobnosti obiljeene ljubavlju prema prirodi shvaenoj kao objavi boanske ljepote,dobroteimudrosti,nudeinamprimjersakramentalnevizijesvijetakojukroz meureligijskidijalogvaljaoivjetiikodnas. Kulturasolidarnostiipravednogekonomskogporetka Obvezu njegovanja kulture solidarnosti i pravednog ekonomskog poretka projekt svjetskog etosa utemeljuje u prastaroj, svim religijskoetikim tradicijama zajednikoj, smjernici Ne smije krasti! (pozitivno Postupaj pravedno i poteno!) ak i samo utnja predsocijalnomnepravdom,naroitokadserazmaeutolikojmjerikaokodnas,vjerske zajednice ini (su)krivcima za ovo drutveno zlo koje uzrokuje itav niz drugih poremeaja u drutvu. Naravno, vjerske zajednice ne mogu prisiliti niti pojedince niti drutvenopolitike strukture na provoenje naela socijalne pravde. Meutim, zajednikim javnim istupima meureligijske naravi vjerske zajednice mogu zastupati i oblikovati prosvjed ljudi pogoenih socijalnom nepravdom pred monicima, to tim ljudima, ionako teak poloaj, obino ne doputa. Uz to, vjerski poglavari, na temelju ugleda koji proizlazi iz njihove slube, pojedince u vladajuim strukturama (a kod nas je uglavnom rije o javno deklariranim vjernicima) mogu ustrajno i otro pozivati i javno podsjeati na obvezu izgradnje pravednog ekonomskog poretka u ime opeg dobra, jednakokaoiuimevoljeBojekojaje,kakotouesvevjersketradicije,uvijekzatitniki okrenuta socijalno ugroenim. Samo tako se moe nadvladati greni jaz izmeu gotovo savreno sroenih socijalnih nauka vjerskih zajednica i prakse vjerskih zajednica s obzirom na konkretno ostvarivanje i zalaganje za socijalnu pravdu. Na to bi vjerske zajednice trebala potaknuti i radikalizacija religije posvuda u svijetu, pa i kod nas, jer je radikalizacija religije, kako to uviaju suvremeni sociolozi religije, ustvari samo vanjski znak dubokih socijalnih poremeaja u drutvu. Bez psiholoke slobode (slobode od temeljnih ljudskih strahova smrti, gladi i istrebljenja) i socijalne slobode (materijalne neovisnosti), nezamisliva je politika sloboda ljudi, a politiki neslobodni ljudi izrueni su zlokobnim politikim manipulacijama, ukljuujui zloporabu i radikalizaciju religije. Umjesto zabrinutosti za vlastiti materijalni probitak i opstanak, vjerske zajednice su kod nas pozvane da kroz meureligijski dijalog zagovaraju i proroki svjedoe vrijednosti socijalne pravde. Upiranje prstom vjerskih zajednica na nepravedne socijalne strukture nemogunadomjestiti,posebi vrijedne,karitativneakcije.No,dabito vjerskezajednice mogle initi na vjerodostojan nain moraju naela socijalne pravde i same provoditi poevi od svjetovnjaka uposlenih u strukturama vjerskih zajednica, to kod nas uglavnomnijesluaj.

~244~

Da utemeljenje za sve to nije teko pronai u svetim knjigama, podsjetimo samo na strasno zalaganje poslanika Muhameda za socijalnu pravdu (socijalna i openito pravda sredinja je krepost islama), na borbu starozavjetnih proroka za socijalnu pravdu ili na svjedoanstvo Isusa da se vjerodostojan govor o Bogu ne moe rastaviti od djelatnog zalaganja za socijalno ugroene. Kroz meureligijski dijalog, usmjeren socijalnoj pravdi, vjerske zajednice i kod nas mogu stvarati moralno ozraje u kojem vie nee biti drutvenopolitiki prihvatljivo zloupotrebljavanje gospodarske ili politike moi u bezobzirnu borbu za vlast nego za sluenje ljudima. Zar nije mudrost zajednika svim religijskim tradicijama spasonosni uvid da ovjek posveen zgrtanju novca, isticanju i troenju, na koncu gubi duu, slobodu, spokoj i nutarnji mir svoju ljudskost? Meureligijski dijalog usmjeren socijalnoj pravdi mogao bi nam pomoi da iznova otkrijemosmisaozaumjerenostiskromnostkrozsuosjeajnostspatnicimagurnutimna rubdrutva.Uprotivnom,odnosno ukolikovjerskezajedniceimeureligijskidijalogkod nas ostane i dalje nijem pred rastuom socijalnom nepravdom, ne samo da e vjerske zajednice biti sukrivci za socijalnu nepravdu (socijalnu bijedu veine graana BiH) nego e i svaka njihova rije o ljubavi Bojoj u oima jednostavnih ljudi pogoenih socijalnom nepravdom biti uvreda i izraz dvolinosti in hule na Boga! Sve e vie razoaranih vjernika (i graana) potvrdno odgovarati na pitanje: Je li utnja vjerskih zajednica pred socijalnom nepravdom otrovni plod novca darovanog vjerskim zajednicama iz ruku monika obogaenih krenjem temeljenih naela socijalne pravde naroito radnikih prava? A razoarani vjernici predstavljaju pristalice za kojima diljem svijeta tragaju radikalnivjerskipokreti! Kulturatolerancijeiivljenjauistini Obvezu njegovanja kulture tolerancije i ivljenja u istini projekt svjetskog etosa utemeljuje u prastaroj, svim religijskoetikim tradicijama zajednikoj, smjernici Ne smije lagati! (pozitivno Govori i djeluj u istini!) La je temeljna duhovna bolest! Ne nazivaBiblijazaluduavlaocemlaiizavodnikom,aIsusuenikeopominjedaeih samo istina osloboditi. Unato tome, kao i drugdje u svijetu, i kod nas je zavladala la i prijevara povezana s dvolinou i obmanjivanjem. Za laju na putu do vlasti i moi poseu poslovni ljudi i politiari. Da bi prodali vijesti, medijski djelatnici. Predstavnici religijadabiobezvrijedilivjernikedrugihtradicijaidodvoravajuisepoliticiopravdali njihove progone. Kao da jedno od imena Bojih, u skladu sa svim religijskim tradicijama, nijeistina,odnosnodasamaistina,shvaenaosobno,nijesamBog,istinakojuunaprijed izasvagdaneposjedujenitko! Pogubnost posezanja za laju kod nas se, meutim, naroito oituje u pitanju prolosti,kojusunarodi BiHdoivjeliiupamtilinadrugaijinain,izmeuostalog,jersu stoljeima ivjeli u tri suivea kulturna geta tek uz sporadinu, uglavnom gospodarsku, komunikaciju(S.Daja/.Ivankovi).Umjestodadanasradimozajednonapreraivanju zajednike prolosti, u ime bolje budunosti i istinskog meusobnog poznavanja s onu

~245~

stranaklieja,anatemeljurezultataistinske,odlaiosloboene,historiografije,kodnas se na sve strane vlada pohlepa za prolou (. Ivankovi), odnosno na sve se strane posee za laju kako bi se vlastita prolost pokazala boljom nego to jest (do idilinosti), a tua gorom nego to jest (do demoniziranja). Potom se prolou, uljepanom laju, koristipolitikadaobezvrijediizanijeedruge(politikamitologija).234 Uimeistinoljubivostivjerskesuzajednicekodnaspozvanekrozmeureligijskidijalog oduprijeti se poasti lai koja proima sva podruja naeg drutvenog ivota. A opet iznova, valjalo bi vjerskim zajednicama krenuti od sebe. Vlastitim primjerom trebale bi zapoeti vlastitu povijest sagledavati i izlagati u svijetlu istine (Isusove tvrdnje da nas oslobaa samo istina) priznajui otvoreno i pokajniki vlastita povijesna zakazanja (ne u duhubolesnogmuenjasamihsebenegodabineokrnjenozasjaladobrakojasuuinili). Natajnainmoglebivjerodostojnozagovaratiistinoljubivostudrutvugledanoucjelini. Vjerskezajednicepritomenebiizgubilenaugledukakosepribojavajumnogi,negobiu svijetu od stakla (. Mardei) u kojem se vie nita ne moe skriti zahvaljujui medijima,dobileuvelikenamoralnomutjecaju. U tome procesu dogodilo bi se jo neto bitno to je pokojni papa Ivan Pavao II nazivao ienjem (ozdravljanjem) sjeanja. U sluaju da vlastitu prolost ponu sagledavati istinoljubivo, vjerske zajednicee (a one su, podsjetimo, rezervoari sjeanja naroda na naim prostorima) poeti razgraivati pogubne mehanizme zlopamenja upornog sjeanja (i preuveliavanja) vlastitih gubitaka i patnji bez trunke svijesti o tuoj patnji, naroito vlastitog udjela u krivnji za patnju drugih to od zlopamenja ini nepresuniizvorzapolitikuinstrumentalizacijupozivanjenaosvetuibuenjemrnje. Da je takav proces ozdraviteljske prirode, oituje se u njegovoj bolnosti i injenici da iziskuje veliku hrabrost. Nema sumnje da bi vjerske zajednice inei tako, naroito zajedno kroz meureligijski dijalog, stvarale takvo moralno ozraje u kojem bi se u naem drutvu poela nadvladavati poast lai u politici, gospodarstvu, medijima i znanosti. Naelu toga procesa trebali bi, uz vjerske poglavare, biti teolozi, vjerouitelji, religijske i meureligijske tiskovine, a odgoj za istinoljubivost, posve jasno, zapoinje u obiteljiikoli. Kulturaravnopravnostiipartnerstvaizmeumukaracaiena Obvezu njegovanja kulture ravnopravnosti i partnerstva izmeu mukaraca i ena projekt svjetskog etosa utemeljuje u prastaroj, svim religijskoetikim tradicijama zajednikoj, smjernici Ne smije provoditi seksualni nemoral! (pozitivno Potujte i ljubite
Opolitikojzlouporabimitaubosanskohercegovakomdrutvu,aiire,eljkoIvankovisjajnogovoriu knjizi eseja i studija Tetoviranje identiteta, koja je 2007. objavljena u Sarajevu u okrilju izdavake kue Rabic.
234

~246~

jedni druge!) Razliiti oblici spolnog iskoritavanja i diskriminacije jednog od najgorih oblika ljudskog ponienja u porastu su kod nasemu, pored socijalne bijede, uvelike pomae nae patrijarhalno nasljeeskopano s podinjavanjem i poniavanjem ena od strane mukaraca (esto uz primjenu nasilja), to se esto opravdavalo nakaradnim izlaganjemvjerskihuenja.Toseopetdogaa,tosenesmijezaboraviti,usjeniiskustva posljednjegratanerijetkosuiljudskatijela(nesamoenskanegoimuka)bilaratite, poligonizaseksualnumanifestacijuagresije. Spolnost, izvorno stvaralaka i pozitivna snaga, kroz zloporabe sve seee, dakle, i kod nas oituje kao razorna i negativna snaga. Stoga niti vjerske zajednice, odnosno meureligijski dijalog kod nas, ne bi smio biti nijem pred porastom razliitih oblika spolnog iskoritavanja i diskriminacije. Naravno, vjerske zajednice nemaju mogunost, izuzev kad je rije o vjerskim slubenicima, sprijeiti ili kazniti spolno iskoritavanje ili diskriminaciju. No, vjerske zajednice su pozvane, a to kroz konkretne oblike meureligijskoga dijalog mogu initi zajedno, pomagati u oporavku i zatiti rtava seksualnogiskoritavanjainasilja.Gotovodainema,pogotovoozbiljna,projektaunutar naih vjerskih zajednica kojim se sustavno i struno pomae rtvama silovanja iz posljednjeg rata ili rtvama trgovine ljudima, ujedno seksualno iskoritavanim. Pored toga to bi takvi oblici pomoi imali neprocjenjivo znaenje za same rtve, oni bi imali simbolikoproroko znaenje i poticajnu snagu za ozdravljenje naeg drutva kad je u pitanju suoavanje sa zloinima openito i onima seksualne prirode poinjenim u zadnjemratunesamonadenamanegoinanadmukarcima. Radei na vrednovanju i tumaenju religijskih tradicija u duhu ravnopravnosti i partnerstva izmeu mukaraca i ena, vjerske bi zajednice kod nas kroz meureligijski dijalogstvaralemoralnoozrajeukojembidrutvenopolitikiseksualnoiskoritavanjei diskriminacijapostalineprihvatljivianebise,tojeapsurdno,nevinertveseksualnog nasilja i zlostavljanja osjeale krivima i bile pod pritiskom okoline. U tome bi veliki doprinosmogledatiupravoteologinjeuvlastitojvjeriteolokiobrazovaneenekoje bi, ukazujui na esto preuivan i zanemarivan doprinos ena razvoju svake pojedine religijsketradicije,moglepotaknutirazvojsamosvijestiisamostojnostienaitonesamo unutar vjerske zajednice nego i openito u drutvu u ime nade da e u bosanskohercegovakim obiteljima i drutvu izmeu mukaraca i ena zavladati uzajamna obzirnost i pomirljivost, odnosno ljubav umjesto spolnog posjedovanja i zlouporaba. U takvom ozraju bilo bi mjesta i za stare, a izmeu roditelja i djece vladao biodnosuzajamnebrige,panjeipotovanja.Nakoncu,vjerskezajedniceusuvremenim raspravama o seksualnoj orijentaciji ne bi smjele postati rtve bojovnoideolokog govora, neovisno o dogmatskim uenjima pojedine vjerske zajednice glede toga pitanja. Seksualna orijentacija ne umanje ljudsko dostojanstvo pojedinca koje porie bojovno ideoloki govor, esto opravdavajui uporabu nasilja protiv pojedinaca sumnjive seksualne orijentacije. Naprotiv, vjerske su zajednice pozvane bez ideolokog naboja upozoravatinaopasnostipovezanesazlouporabomseksualnosti,neodustajuipritome odouvanjaljudskogdostojanstvosvakogpojedinca.

~247~

Premaekumenisuutnosti Zaoekivatijedaesvedosadaizreenonametnutipitanjetoevjerskezajednicei vjernikepojedinceusvijetuikodnaspokrenutinaostvarivanjeprojektasvjetskogetosa. Pored uvida da bez ostvarivanja vrijednosti svjetskog etosa nee biti niti budunosti ljudskog roda (ukljuujui i BiH), valja raunati na milost Boju koju smo kao vjernici pozvani moliti za druge i za sebe. Ona e nas obuzeti, usuujemo se ustvrditi imajui pred oima bosanskohercegovaki kontekst, ako dopustimo da nas kao vjernike i ljude do u dubine naeg bia potrese iskustvo tue patnje, sve tamo da patnje neprijatelja. Vjerujemo da bi nas takvo iskustvo, proivljeno iskreno bez glume, nadahnulo da nepovratnokrenemozajednousmjerunaznaenomprojektomsvjetskogetosa. Uostalom, ako se zagledamo dublje u svete knjige tri monoteistike religije, kako to uvia katoliki teolog J. B. Metz, vidjet emo da je u njima spomen Boga izvorno povezan neraskidivo uz spomen tue patnje. Neporeciva je istina da su idovi, krani i muslimani kroz povijest odve esto spomen Boga koristili u posve suprotne svrhe koristei ga za buenje i stabilizaciju mrnje i nasilja. No, ukoliko se vratimo na izvore vidjetemo da se u naim svetim knjigama ne krije jaki mono politikimonoteizam (polazite antidemokratskih misli o nedopustivosti podjele vlasti, korijen zastarjelog patrijarhalizma i nadahnitelj politikog fundamentalizma s milju o prijateljima i neprijateljima) nego slabi povrjedljivi i suutni monoteizam. Upravo je u njemu ukorijenjen govor o Bogu osjetljivom na patnju. Moda bismo tada uvidjeli da je jedini istinski nain ivljenja strasti za Boga ustvari suutnost opaanje tue patnje koje uzima udjela u njoj, kao djelatan spomen patnje drugih, kao pokuaj gledanja i vrednovanja samoga sebe oima drugih, naime onih drugih koji pate umjesto dosadanje u drutvu i vjerskim zajednicama svenazone tlapnje o vlastitoj nedunosti.235 Ako krenemo tim putem vjerske zajednice i vjernici pojedinci konano emo zapoeti graditi u BiH ekumenu suutnosti (J. B. Metz) koja e biti u stanju poluiti nemjerljivedoprinoseozdravljenjuistvaranjuboljegdrutvaunutarBiH.


Usp.JohannBaptistMetz,Prijedloguniverzalnogprogramakranstvaudobaglobalizacije,u:Teoloke perspektivezaXXI.stoljea,Kranskasadanjost,Zagreb2006,str.391407.
235

~248~

LJUDSKAPRAVAILJUDSKEODGOVORNOSTI
HansKng,Ljudskapravailjudskeodgovornosti,u:BosnaFranciscana,XV(2007),broj 26,Franjevakateologija,Sarajevo,str.243249


Zahvalan sam to smijem sada ve po trei put govoriti u sjeditu Ujedinjenih naroda.* U 1992. godini ovdje sam drao prvi puta predavanje na temu "Globalna odgovornost: Novi svjetski etos u novom svjetskom poretku". tovie naelo "Nema mira meu nacijama bez mira meu religijama" oblikovao sam ve 1984. i dao sam ga 1989. javno na raspravljanje za vrijeme Svjetskog ekonomskog foruma u Davosu i jednog UNESCOovog kolokvija u Parizu. Razvio sam "Projekt svjetskog etosa" u velikim okvirima moje istoimene knjige (1990.). Ponovno sam 1994. govorio ovdje u sjeditu Ujedinjenih naroda i pri tome sam se posebice razraunao sa u meuvremenu publiciranimlankom "Sukob kultura? Samuela P. Huntingtona sa Sveuilita u Harvar du koji je izazvao javnu pozornost. Pri tome sam naravno zastupao razliito polazite: Umjesto sukoba kultura dijalog kultura na temelju svjetskog etosa. Nee Vas iznenaditi tomejerezolucijaOpeskuptineUNaod4.11.1998.odijalogukulturaiproglaenju godine2001."UNovomgodinomdijalogakultura"veomaohrabrila. Dvijedeklaracijeosvjetskometosu PrijenegoVambudemgovoriooljudskojodgovornostizaljudskaprava,htiobihprije svegapodsjetitinanekolikotemeljnihprincipasvjetskogaetosa: Svjetskietosnijenikakvanovaideologijailisuperstruktura: Onneinivlastituetikusvakepojedinereligijeilisvjetonazorasuvinom;bilo bismijenorazumjetisvjetskietoskaonadomjestakzaToru,Govornagori,Kur'an, Bhagavadgitu,BudinegovoreiliKonfuijeveizreke. Svjetskietosjesamonuniminimumzajednikihvrijednosti,standardaitemeljnih stavova.Drugimrijeima: Minimalnitemeljnikonsenzusopovezujuimvrijednostima,neopozivim standardimaietikimstavovimakojesvereligijemoguzastupatiusprkosnjihovim neporecivimdogmatskimiteolokimrazlikama,akojebiizastupnicinereligioznih svjetonazoratrebalipotpomagati. Takavkonsenzusovrijednostimajestodluujuidoprinosnadvladavanju orijentacijskekrizekojajeuistinupostalasvjetskiproblem.

~249~

Zbogtogajesvjetskietosprojektijaprovedbazahtijevavieodjednogdesetljea; onpozivanapromjenusvijestikojajezacijelouposljednjihdesetgodinauvelike uznapredovala. Svakiovjek koji se zanima za to da ljudska se prava posvuda u svijetu u potpunosti potujuidjelotvornobrane,trebaobisetakoerzanimatizapromjenusvijestisobzirom na ljudske dunosti ili ljudske odgovornosti. One bi se morale promatrati ba u povezanosti sa svjetskim izazovima i nastojanjima oko izgradnje svjetskog etosa, etosa zaovjeanstvo.Nastojanjaokosvjetskogetosadobilasuuposljednjimgodinamairoku meunarodnupodrku.Pritomesuodposebnogznaenjadvadokumenta: 4.rujna1993.izaslaniciParlamentasvjetskihreligijauChicaguprihvatilisuprviputau povijestireligija"Deklaracijusvjetskogetosa". 1. rujna 1997. izjasnio se, isto tako, po prvi puta InterAction Council nekadanjih efova drava i vlada za svjetski etos i podastro je Ujedinjenim narodima "Opu deklaraciju ljudskih odgovornosti" koja bi trebala ljudska prava s etike toke gledita podupirati,jaatiidopunjavati. Nadalje,treieParlamentsvjetskihreligijaulistopadu1999.uKapstadtunatemelju deklaracijeizChicagaobjaviti"Pozivdrutvenimvodeimiutjecajniminstitucijama. KaotosamvezaParlamentsvjetskihreligija,takosamizaInterActionCouncilbio znanstvenisavjetnik.ZatosamibioodgovoranzaprvinacrtoveDeklaracijeljudskih odgovornostiizaumetanjebrojnihpoboljanjakojasupredloilidravniciimnogi struniljudiizrazliitihkontinenata,religijaidisciplina.Iztograzlogaupotpunosti stojimizaoveDeklaracije.Dasezacijelonisamvegodinamabavioovimproblemimai konanonapisao1997.objavIjenuknjigu"Svjetskietoszasvjetskupolitikuisvjetsko gospodarstvo"kojanairokoobraujeovdjeizneseneprobleme,nebihseuopeusudio oblikovatiprvinacrt.OnstojiuuskojvezisDeklaracijomljudskihpravaiz1948.i Deklaracijomsvjetskogetosaiz1993.kojajeiziskivalapolitikosekularnudopunu.Stoga takvedeklaracijenisuizraznaivnosti,negoplodduhovnognapora.Poslijeovoga spomenapovijesnogiosobnogkontekstahtiobihsadanadodatinekolikoopaskikojemi seinetemeljnimzanautemu. Globalizacijaiziskujeglobalnietos Deklaracija InterAction Councila ne stoji kao dokument sama za sebe. Ona ini odgovor na hitni poziv za globalnim etikim standardima kojima su 1995. tako vazni meaunarodnigremijikaoUNCommissiononGlobalGovernanceiWorldCommissionon Culture and Developmnet posvetili dugo poglavlje svojih izvjea. a toj se istoj temi ve dugo raspravlja pri World Economic Forum u Davosu i u novom UNESCOovom UniversalEthicsProjectu.NjojsedarujesveveapozornostupravouAzijigdjeseesto osjeajuproblemisgovorenjemoljudskimpravimabezistodobnogspominjanjaljudskih

~250~

odgovornosti. Tako je Mahatma Gandhi, kad je bio zatraen njegov savjet s obzirom na Deklaraciju o Ijudskim pravima, napisao: Ganges prava izvire u Himalajama odgovornosti". Pitanja koja su ovi meunarodni i meureligijski gremiji otvorili imaju kao pozadinu injenicu da globalizacija gospodarstva, tehnologije i medicine sa sobom donosi i globalizaciju problema poevsi od trista financija i rada do zatite okolia i organiziranog kriminala. Ako treba dati globalna rjeenja za ove probleme, oni zahtijevaju globalizaciju etosa: ne jedinstven sustav normi ("Etika"), nego nuan minimum zajednikih vrijednosti, temeljnih stavova i kriterija ("Etos") za kojeg se mogu zaloiti sve religije, narodi i interesne skupine. Drugim rijeima potreban je zajedniki ljudskietos.Nemanovogsvjetskogporetkabezsvjetskogetosa! Nebihhtiodamesepogrenoshvati.Zagovaramponovnootkrivanjeiponovno uvoenjeetosaupolitikuigospodarstvo.Sasvimsamzamoralnost(upozitivnom smislu),alisamistodobnoprotivmoralizma(moralnostiunegativnomsmislu).Jer moralizamimoraliziranjeprecjenjujumoralnostizahtijevajuodvieodnje.Moralizatori ineodmoralnostijedinikriterijljudskogdjelovanjaineprepoznajurelativnuneovisnost razliitihivotnihpodruja,kaonaprimjergospodarstva,pravaipolitike.Prematome imajusklonostposebiopravdanenormeivrijednostiapsolutizirati(kaonaprimjermir, pravednost,okoli,ivot.ljubav)injihestoinstrumentalizirajuzapartikularneinterese nekeinstitucije(naprimjerstranke,crkveiliinteresneskupine).Moralizamnastupakao jednostranoprobojnoustrajavanjenapaltikularnimmoralnimstajalitima(naprimjeru pitanjimaseksualnogponaanja,spreavanjazaea,pobaaja,pomoiumiruimaitako dalje)kojeininemoguimrazumskidijalogsneistomiljenicima.Iztograzlogasamses uspjehomzaloioprotivspominjanjatakvihpitanjaudvijedeklaracijejerunjimane postojikonsenzusnitimeureligijamanitiunutarsvakereligije.Akosejavnozalaemo zapojedinezajednikeetikestandarde,neelimozbogtogapodupiratiniti fundamentalistesvihvrstanitioportunistikepolitiaresnjihovimosjeajnonaglaenim jezikomdananjeg"terapeutskogetosaibavljenjapolitikom. Nijedan se razumanovjek nee valjda usprotiviti tvrdnji: Pravo treba temelj u etici! Sigurnostseunaimgradovimaizajednicamanemozekupitinitijednostavnosnovcem nitisviepolicijeizatvora.Drugimarijeima: Etiko prihvaanje zakona (koji dravi daju mogunost kaznenih mjera kao i mogunost da ih silom nametne) preduvjet je svake drutvene kulture. to koriste pojedinim dravama i organizacijama bile to i USA, EU iIi UN stalno novi zakoni, ako velik dio stanovnitva ili mone grupe i pojedinci nemaju ba nikakvu namjeru pridravati ih se. Ako neprestano pronalaze putove i sredstva da na neodgovoran nain silomnameusvojevlastiteinterese.Quidlegessinemoribus?,kaeseujednojlatinskoj poslovici:emuzakonibezmorala?

~251~

Ljudskeodgovornostijaajuljudskaprava Deklaracija ljudskih odgovomosti podupire i jaa Deklaraciju ljudskih prava pod etikim kutom gledanja kako je to ve programatski reeno u uvodu: "Mi ( ... ) ovim obnavljamo i jaamo ve Opom deklaracijom ljudskih prava proglaene dunosti: potpuno prihvaanje dostojanstva svih ljudi, njihove neotuive slobode i jednakosti i njihove uzajamne solidamosti. Da na mnogo mjesta, gdje bi to bilo mogue, ljudska prava nisu ostvarena, u veini sluajeva uzrok je u nedostatnoj politikoj i etikoj volji. Nepobitna je injenica da "drava prava i unapreivanje ljudskih prava ovise o spremnostiljudidapravednodjeluju".Ovovjerojatnoneeosporitinitkoodonihkojise posebnoaktivnozalauzaljudskaprava. Bilobinaravnopogrenomislitidapravnovaenjeljudskihpravaovisiozbiljskom izvravanjuodgovornosti.Ljudskasepravanemogurazumijevatikaonagradazaljudsko dobrovladanje.Toznaipraktinodabidouivanjapravadolisamoonikojisena temeljuispunjenjasvojihdunostipremadrutvudokaukaopravnodostojni.Takva jednaapsurdnaidejabilabijasannapadnabezuvjetnodostojanstvo!judskeosobekoje samoinipreduvjetzapravakaoiodgovornosti.Nitkonijetvrdioilitoneeinitida odreeneljudskeodgovornostimorajubitiunaprijedispunjeneodpojedincailineke zajedniceprijenegosemoguiskoristitiljudskaprava.Onasudanasljudskomosobom, alitaosobaimauvijekistodobnopravaiodgovornosti:Sasvimjeljudskimpravimaper definitionemneposrednopovezanaodgovornostdaihsepotuje.Pravaiodgovomosti mogusedoduejednaoddrugihjasnorazlikovati,alisenemogujednaoddrugih rastavljati.Njihovseodnosmoraopisatinadiferencirannain.Pritomeseneradio koliinamakojebiseizvanamogledodatiilioduzetinegoodvije,jednanadrugu upuene,dimenzijebitiovjekuindividualnomisocijalnompodruju. Nema prava bez odgovornosti! Ova elja po sebi nije nikako nova, nego se vraa unatrag u "vrijeme utemeljenja" ljudskih prava. Ve je u raspravi o ljudskim pravima francuskog revolucionarnog parlamenta u godini 1789. bio postavljen zahtjev: Ako se proglasi Deklaracija ljudskih prava, treba je kombinirati s Deklaracijom ljudskih odgovornosti. lnae e naposljetku svi posjedovati samo prava, koja e uzajamno izigravati, i nitko vise nee znati za odgovornosti bez kojih prava ne mogu funkcionirati. Gotovo polovica revolucionarnog parlamenta koja je glasovala za Deklaraciju ljudskih prava, glasovala je i za proglaenje ljudskih odgovornosti. Ovo pitanje ostalo je za ubuduepredmetomrasprave. A mi, 200 godina nakon Velike revolucije? ivimo u velikoj mjeri u drutvu u kojem odve esto pojedine grupe ustrajavaju pri svojim pravima protiv prava drugih ne priznajui vlastite odgovornosti. Uzrok toga nije u kodifikaciji ljudskih prava kao takvih nego u odreenim s tim povezanim pogrenim razvojima. To je u svijesti mnogih ljudi dovelo do prevage prava nad odgovornostima. Umjesto tenje za kulturom ljudskih prava, esto se mora konstatirati nekultura zahtjeva za pravima pri emu se prezire namjeraljudskihprava.Nunaravnoteaslobode,jednakostiibratstva(sudionitva)nije jednostavno dana, nego se mora uvijek iznova ostvarivati. Konano, mi bez sumnje

~252~

ivimou"drutvuzahtjeva"kojeseestopredstavljakao"drutvozahtjevazapravima", tonije kao "drutvo sporenja oko prava". Tako drava postaje "sudaka drava". Ne zahtijeva li ovo jednu novu usredotoenost na odgovornosti ponajprije u naim ustavno ureenimdravamasasvimnjihovimopravdanimustrajavanjemnapravima? Usprkos UNovoj Deklaraciji ljudskih prava iz 1948. suoeni smo sa stvarnou tekih povreda ljudskih prava irom svijeta. To pokazuje da oitovanje ili tumaenje ljudskih prava udara u prazno posvuda tamo gdje ljudi, prije svega monici, u odnosu prema ljudskim pravima zauzimaju neki od sljedeih stavova: Ignoriraju ih ("to me se to tie?"). zanemaruju ih ("Moram zastupati samo interese svoje firme."), ne opaaju ih ("Zatopostojecrkveneiinstitucijezapruanjepomoi.")ilinalaannainizjavljujudasu ihveispunili(Mi,vlada,upravafirmeinimonajvietomoemo.) "Slabost ljudskih prava" nije utemeljena u samom konceptu, nego u nedostatnoj politikoj i moralnoj volji onih koji su odgovorni za njihovu provedbu. Jasno kazano: Etiki poticaj i motivacija za prihvaanje odgovornosti nuni su za djelotvornu provedbu ljudskih prava. Mnogi su aktivni borci za ljudska prava na frontama ovoga svijeta, koji kau "da svjetskom etosu", to gledite ve uinili svojim. Zato bi svi, koji se djelotvorno ele zaloiti za ljudska prava, trebali pozdraviti novi moralni poticaj i etiki orijentacijski okvirineodbijatiga,jerbitokonanobionjihovv1astitigubitak. Etiki orijentacijski okvir Deklaracije ljudskih odgovornosti u odreenom pogledu nadilazi ljudska prava. Deklaracija ljudskih prava izriito ne podie tako sveobuhvatan etiki zahtjev. Deklaracija ljudskih odgovornosti mora pak ii dalje i postaviti se dublje. Oba temeljna principa Deklaracije ljudskih odgovornosti nude zacijelo ve etiku orijentaciju za svakodnevni ivot koja je ujedno sveobuhvatna kao i fundamentalna: temeljni zahtjev "Sa svakim ovjekom treba ljudski postupati" i zlatno pravilo "to ne elidasetebiini,neininitidrugima."ak da ne govorimo o konkretnim zahtjevima Deklaracije o odgovomostima za istinitou, nenasiljem, estitou, solidarnou, partnerstvom i tako dalje. Gdje Deklaracija ljudskih prava mora ostati otvorena, to je moralno doputeno, a to nije, izrie ova Deklaracija ljudskih odgovornosti ne kao zakon,negokaomoralniimperativ. KaoDeklaracijaljudskihprava,takojeiDeklaracijaljudskihodgovornosti uprvojliniji moralni zahtjev. Kao takva ona nema nikakav meunarodnopravni obvezujui karakter, nego za svjetsku javnost proglaava nekoliko temeljnih normi za kolektivno i individualno ponaanje koje bi ba svi morali uiniti svojim. Dakako trebao bi ovaj moralni zahtjev imati i praktini uinak na pravo i politiku, ne ciljajui ipak na neki oblik legalistike moralnosti. Upravo je obiljeje Deklaracije ljudskih odgovornosti, da ne smjera na zakonsko fiksiranje. To bi kod etikih stavova poput istinoljubivosti iestitosti ionako bilo nemogue. Njezin je cilj dovesti ljude do toga da dragovoljno prihvate odgovornost. Stoga bi se Deklaracija ljudskih odgovornosti trebala razumjeti prije kao moralnonegopravnoobvezujua. Nema razloga za uznemirenost: Moralnost i smisao za zajednicu ne mogu se

~253~

"propisati" kao dunosti. Najbolji je jamac mira djelotvorna i sposobna drava koja svojim stanovnicima jami dravu prava. Ali upravo jer smisao za zajednicu i moralnost ne mogu biti propisani, nuna je osobna odgovornost graana. Demokratska drava je stoga u pluralistikom drutvu upuena na konsenzus o vrijednostima, normama i odgovornostimajersamtajkonsenzusnitimoestvoritinitipropisati. Svi, koji se specijalno bave pitanjem ljudskih prava, trebali bi uvidjeti da Deklaracija ljudskih prava u lanku 29. sadri definiciju "dunosti svih ljudi u odnosu prema drutvu. Iz toga snagom logike slijedi da Deklaracija ljudskih odgovornosti ni na koji nain ne moe stajati u suprotnosti prema Deklaraciji ljudskih prava. A ako je 60tih konkretiziranje lanka o politikim i kulturnim pravima postalo mogue i nuno meunarodnim ugovorima, ne moe biti nelegitimno daljnje razvijanje lanka 29. oblikovanjemodgovornostiu90timgodinama.Naprotiv,upravouovomsvjetlujejasno da se ljudska prava i ljudske odgovornosti za drutvo ne mogu meusobno ograniavati nego se na plodonosan nain nadopunjuju: svi koji se aktivno zalau za ljudska prava trebali bi u tome vidjeti jaanje svoga gledita i svoje borbe. Nije sluajno dalanak 29. govori o "pravednim zahtjevima moralnosti, javnom poretku i opem napretku u demokratskorndrutvu". Zakljuak Projekt svjetskoga etosa je stalan proces. U kratko vrijeme uinio je ve zadivljujui napredak. Na vremenu je da se projekt uz pomo svih vas zastupnika i zastupnica zemaljalanica,UNovihsuradnikaiNGOadaljeuvruje. Konkretno: Trebamo u pripremanju za 2001. godinu, meunarodnu godinu dijalog kultura, zapoeti time da ojaamo nuni temelj za dijalog kultura, naime, minimum zajednikihetikihvrijednosti,standardaistavova. PrijedlogInterAcitonCouncilatrebaobisekoristitiiuodgovarajuimkrugovimaUN ovog sustava i NGOa kao temelj rasprave. Kao vekod Ope deklaracije ljudskih prava, takoe naravno i kod rasprave o Opoj deklaraciji ljudskih odgovomosti postati vidljiva razliita stajalita. Ali jedna takva rasprava je nuna i uvjeren sam da nee naposljetku voditi raskolu nego jaanju svijesti o vanosti globalnih etikih standarda u vremenu globalizacije. Potraga za svjetskim etosom izraena ne samo u ljudskim pravima nego i u ljudskim odgovornostima predstavljat e s rijeima UNove Plenarne skuptine "zajedniki poduhvatmeunarodnezajednice""jaanjarazumijevanjanaprijelazuutreetisuljee konstruktivnimdijalogomkultura". Saetusvojusasvimrealistinuvizijukakoslijedi: Nemapreivljavanjanasegglobusabezglobalnogetosa;

~254~

Nemamirameunacijamabezmirameureligijama; Nemamirameureligijamabezdijalogaisuradnjeizmeureligijaikultura. SnjemakogAlenKristi Ovaj govor odrao je Hans Kng 19.2. 1999. u New Yorku pod naslovom Human Responsibility for Human Rights: The Challenge. S doputenjem autora prevedeno iz: Hans Kng (Hr.). Dokumentation zum Weltwhos, Pieper. Mnchen Zrich, 2002. 139 149.

~255~

OD SOFISTA DO NIETZSCHEA, (kratak pregled etikihproblema)


eljkokuljevi:OdsofistadoNietzschea(kratakpregledetikihproblema),Hijatus, Zenica,2000.(str.11.do15.,29.do84.) Uvodnidio Polazna taka svake etike je ljudski postupak i ljudski ivot u svojoj mnogoobraznosti,usvojimradostimaibolimapieFriedrichJodlusvojojIstorijietike (GeschischtederEthik,AlsphilosophischerWisscnschaft).236Onaje,stogaodveljudska bez obzira to je njeno izlaganje mogue samo u ocrtu (typos), kako veli Aristotel,237a nikako u formi egzaktne, stroge nauke to bi samo protivurjeilo njenoj pravoj biti. Svako ljudsko djelanje, dakle, ima etiko polazite i nimbus pri emu se zaviajnost (ethos)ispostavljakaopripadanjesebiujednomoljuenom,humanistikomsmislu.To i tako djelanje, kako prema samome sebi tako i prema drugima, pretpostavlja odreene moralne zahtjeve i vrijednosti: ovjekova udnja za sreom kao vrhunsko dobro i svojevrsnamoralnapraksa: A iza svega toga, kao najdublji osnov svih zahtjeva prema sebi i drugima stoji vrua, svudaprisutnaovjekovaudnjazasreom(podc.,,),pitanje:kakavmorambitidabih naao sreu? Kakvi bi trebali da budu drugi da bi obezbjedili moju sreu ili, bar, da je ne biremetili?238 Ideja dobra i mogunost ovjekovog dostizanja sree figurira od najranijih dana njegova postanka; od po Okcident relevantne antike etike misli (napose Aristotela), zatim epikurejaca i srednjovjekovne kranske etike koncepcije, pa sve do pokuaja kritiziranja i prevrednovanja tih etika od strane Kanta i Nietzschea. (Novije fenomenoloki orijentisane etike, kao i oblike utilitarnih i metaetikih koncepata, neemouzimatiurazmatranjesudeidanisurelevantneponapredmet). Ne ulazei ovdje i ne bavei se argumentacijom pro et contra empiristikih ili metafizikih etika239pokuaemo, sagledati ljudski postupak i ljudski ivot u svojoj mnogoobraznosti, u svojim radostima i bolima. Upravo ova doktrina pokuava
236 237

F.JodlIstorijaetike,V.MasleaSarajevo,1963.,3(IpoglavljePoecinauneetike) No prije nek se pristane na to da se cijeli pouak o inidbi mora izraziti u ocrtu a ne u tanim pojedinostima,kaotorekosmoupoetku..."(Eth.Nic.II,2,1104aI4) 238 F.JodlIstorijaetike,3 239 Jodlova klasifikacija,koju samo djelomino usvajamo, nepodrazumijeva odsustvo kritike metafizicizma etikeB.Petronijeviaujednojodposljednjihglava.

~256~

globalno izraziti omjer i prisustvo bolova i zadovoljstava u razvoju ovjeanstva: malizam, odn. facat da suma bolova premaa, iako ne znatno, sumu zadovoljstava karakteristikajepoB.Petronijeviudananjegstadijuma,dokeindiferentizamilistanje gotovo potpune emocionalne indiferentnosti biti karakteristika budueg, odnosno zavrnogstadijumaovjeanstva.Premdaovozavrnogstadijumaovjeanstvadjeluje profetskimrano i nefilozofski propitaemo genezu i domete ove metafizikopredviajueetike.Uspostavljajuiseparexellencesonustranupesimizmai optimizmaona,svojimnajveimdijelom,ostajeipesimistinaioptimistina: Na pitanje: je li srea mogua? kakav odgovor moemo dati? Sa naeg stanovita, odgovornaovopitanjemoebiti:ijesteinije,sreajeimoguainemogua.240 udnja za sreom i nije srea, rekli bi neki. Izlaui i komentariui kratku povijest etikih problema, kao naznaeni predmet, pokuaemo proniknuti i u samu povijest ovjekove udnje za sreom. Ona, pak, zatim istina, dobro, blaenstvo, drutvenost itd., samo su sinonimi istog u razliitim duhovnopovijesnim konjukturama: uvijek prisutna i nepresahlaovjekovatenja(udnja)zajednimboljim,zbiljskimivotomisvijetom. Od vremena svitanja etike refleksije gdje je pitagoreizam, kako kae Jodl, samo neto drugaije upravljen krak orfike mudrosti, pa preko Demokritove eutimije, nazire sesofistika,SokratiPlatonkojisu,kaosvojevrsnouvoenje,relevantniponapredmet. Bezobziratosuuvidiusofistikuisofiste(zanajizrazitijepredstavnikeimajusesmatrati Protagora, Prodik, Hipija, Gorgija i Antifon) ponekad skroz opreni, ovi putujui predavai imaju neospornih zasluga. Ako su i doprinijeli vie irenju nego produbljivanju grke misli svojim skepticizmom subjektivizmom, trasirali su nove, sistematskije puteve u rjeavanju, kako etikih tako i drugih problema. Drugim rijeima, tim i takvim postavom, bez obzira na njegov ograniavajui domet i nedovoljnost, budili su i omoguavali pojavu kritikoispitivalakog duha da se moe rei: sofisti su toliko znaajni da bez njih docniji veliki mislioci i etiari Sokrat, Platon i Aristotel, ne bi mogli postati ono to su postali. 241 S onu stranu religioznih i socijalnih apsolutiziranja i hipostaza etikih fenomena, pokuavali su nai njihovo razumsko i ivotno opravdanje i valorizaciju.242Da su stari sofisti, bar, istupali i kao uitelji morala, kao uitelji ivotne mudrosti...243, najubjedljivije govori njihov najgorljiviji kritiar Platon: on nigdje ne imputira nemoralnost Protagori ili Hipiji, nego samo nefundiranost i nedovoljnost ponuenogiizraenogmoralnogkoncepta.
B. Petronijevi O vrednosti ivota, Nolit Beograd, 193., 245 (lanak O vrednosti ivota i mogunosti sree proiziao je iz tri predavanja odrana na Narodnom univerzitetu u Beogradu, krajem 1924. i poetkom1925.godine). 241 MN.uriIstorijahelenskeetike,BIGZBeograd,1976.,226. 242 "Izvorsvimtimpropisimatrebatraitiusamomesebi,aneutradiciji."(Ibid,226.) 243 F.JodlIstorijaetike,7.
240

~257~

Povijest etikih problema, ali i kontroverzi, nastavlja se sa Sokratom, ocem grke moralne filozofije,ije preziranje sofistikog pouavanja za novac ima za cilj da uenike vodi punoj pojmovnoj jasnoi miljenja i izraza, najbriljivije izgraenoj samosvjesti. (F.Jodl) Kontrarno, dakle, sofistima koji ljudsku prirodu pretpostavljaju dovrenomon, u okviru svoje majeutike (vjeto postavljenim pitanjima, voenjem i sl.) oslobaa i u sebi i u drugom ono virtualnoduhovno, dok samo saznanje i praktino djelanje vodi do konanog telosa. 244 Ovu metodu, iji su spoljanji postupci ironija i majeutika (babinjtvo),MiloN.urinazivainduktivnodefinitornommetodom: Dok je sofistika poricala objektivnost saznanja i teila da pokae relativnu vrednost individualnih mnenja (doksai), Sokrat je teio za pouzdanim znanjem (episteme ), za onim koje moraju da priznaju svi. Takvo znanje daje dijalektika, tj. Vetina raspravljanja, kojom se u izmenjivanju, rastvaranju i ocenjivanju pojedinanih predstava neminovnom logikom nunou nalazi opti pojam koji izraava sutinu stvari. Protiv sofistike teze da saznanje stvari nije moguno i da postoje samo subjektivne istine dobivene subjektivnimopaanjem,Sokratstavljapojamnesamokaonauninegoikaomoralnicilj svoje dijalektike. Stoga on svugde trai odreivanje pojmova. to odluku o naroitom pitanjuodkogarazgovorpolaziinizavisnomodoptegpojma,kojitrebaraiti,timeon zakon o loginoj zavisnosti pojedinanog od opteg die do principa naune metode. Do opteg pak dolazi se indukcijom.245Zabacujui prirodonauna i kozmolokometafizika u korist etikih istraivanja i saznanja, Sokrat formulie i prvi formalni princip koji je ujedno i stoerna misao cjelokupne njegove etike: vrlina je znanje, i ne samo da je znanjem uslovljena, nego je sa znanjem istovjetna.246Ona je stoga postigljiva i nauljiva u emu mnogi kasniji interpreti i kritiari vide isti Sokratov intelektualizam, to je samo djelimino tano. Naime, ve je kod njega jasno vidljivo nerazluivo jedinstvo teorijskog znanja i praktine djelatnosti to e, docnije, kod kiniara i peripatetiara postatiicentralnaetikamisao. (str.2984) Sokratovaetika Zabacujui prirodoznanstvena i kozmolokometafizika u korist etikih istraivanja i saznanja,Sokratformulieiprviformalniprincipkojijeujednoitemeljnamisaonjegove cjelokupne etike: vrlina je znanje, i ne samo da je znanjem uslovljena, nego je sa njim istovjetna. O ovoj interpretativno, pomalo uobiajenoj, "istovjetnosti" moemo se obavijestiti u Ksenofonta: "Poto se, dakle, i ono to je pravedno i sve ostalo lijepo i dobro radi po vrlini, oevidno je da je pravednost i svaka ostala vrlina mudrost",
244 245

VidjetiuPlatonFilebiTeetet,NaprijedZagreb,1979.,149a150d(prijevod,MilivojSironi). M.N.DuriIstorijahelenskeetike,250 246 VidjetiotomeAristotelovuiKsenofontovutvrdnjuuIstorijahelenskeetike,254.

~258~

odnosnoznanje(Mem.III 9,4s).IAristotelovo akceptiranjeEudemovojetici(I5,p. 1216 b 6), smjera u tom pravcu: epistemas...eidenai te ten dikaiosyne kai einai dikaion (miljae da su sve vrline znanja, i da je jedno te isto znati ta je pravedno i biti pravedan.").247Meutim, "ovaj tradicionalno tako visoko cijenjen aristokratski izvjetaj" nije, poetkom ovog vijeka, proao bez odreenih sumnjienja i osporavanja. Naime, duboka istraivanja Heinricha Maiera248osporila su, na aristotelskom prikazu osnovano, tradicionalno shvatanje Sokrata kao osnivaa pojmovne filozofije." Tome se snano suprotstavlja Alkibijadovo vienje Sokrata u Platonovu Symposionu, ali i filozofska stanovita tzv. sokratika, Antistena, Euklida, Aristipa i Eshina. Ako je Aristip mogao neposredno nadovezati "isto senzualistiki hedonizam" na miljenje svoga uitelja, onda se tvrdnja o Sokratovoj pojmovnosti ini nerealnom i neistinitom. Stoga Maier u svom djelu (Sokrates, 1913) sugerie korigovanu Sokratovu sliku iji okvir vie nije teorijskoznanstvene, nego praktinoetike naravi. Stoga se njegova elenktika i protreptika, odnosno jednaenje vrline i znanja, ne trebaju "shvatiti toliko intelektualistiki, koliko praktiki." Dakle, isti Sokratov intelektualizam je samo djelimino tana teza. Postigljivost i nauljivost vrline implicira nerazluivo jedinstvo teorijskog znanja i praktine djelatnosti to e, docnije, kod kiniara i peripatetiara, postaticentralnaetikamisaoistav:zaispravnosaznanjepotrebnisujoivjeba,navika idobravolja: "Naprotiv, izgleda da jedva moemo posumnjati u to da je Sokrat, u svojim istraivanjima problema praktinog ponaanja, ve veoma odluno uzeo za mjerilo odnos prema eudemoniji, koristi i srei pojedinaca i cjeline... da je on izgradio bliski odnos izmeu pojmova moralne valjanosti i sree, koji je tako karakteristian za cijelu grku moralnu filozofiju s tim su suglasna i ona izlaganja koja se razilaze u pogledu Sokratovogintelektualizma."249Kakosesumom,ilisumstvenou,nitanemoemjeriti ("... tako da se svagda deava ono to znanje nareuje...", Plato Prot. 352 BC), to se on ispostavlja kao svemoni i svemogui princip koji upravlja ljudskim djelovanjem i injenjem. Poto je sve upravljeno saznanju i praktinom ostvarenju dobra, to zli uinci nisu nita drugo do alosno neznanje, odnosno "nabijeeno dobro". Zlo, dakle, nije produkt uroene zleovjekove naravi i sklonosti, nego nerazumijevanje i nepoznavanje "puta koji vodi pravom dobru",250Sa Sokratom poinje, kako pravilno primjeuje F. Jodl izgradnja etike kao znanosti o praktinom ponaanju zasnovanom na razumu i na
... pa je i Sokrat dijelom ispravno a dijelom pogreno istraivao: pogrijeio je mnijui kako su sve krepostirazboritosti,alijeispravnosmatraodaihnemabezrazboritosti...Sokratje,dakle,misliokakosu krepostipoela(jerjemniodasusveoneobliciznanosti),dokmimislimodasupopoelu(Eth.Nic.XII, 20,2530). 248 Iakojedatouformibiljeke(8)vidjetiWilhelmWindelbandPovijestfilozofije,NaprijedZagreb,1956, (reprintizdanje),113115. 249 F. Jodl Istorija etike, 9. U pomenutom djelu Jodl ak pie da Sokrata treba smatrati prvim naelnim utilitaristom. 250 Nemoralnodjelanjejeste,dakle,samoposljedicavarljivogmnijenja,zablude,neznanja(Xen.Mem.III 9,5s;Plat.Lach.194D.Prot,357D).
247

~259~

spoznaji ivotnog cilja. On je u pravom smislu ini ljudskom i ovozemnom nagovjetavajui docnije, kod Aristotela, pravi predmet praktine filozofije kao filozofije o ljudskim stvarima" (Eth. Nic. X, 10, 1181 b 15: peri ta anthropina filosofia). Toe kasnije primjetiti Marcus Tullius Cicero, rimski govornik, dravnik i filozof (10643 pr.n.e.): Socrates primus philosophiam devocavit a caelo et in urbibus conlocavit et in domus etiam introduxit et coegit de vita et moribus rebusque bonis et malis quarere". (TusculanaedisputationesV4,10;Acad.post.14,15). Proizaavi i produbljujui, ponekad otrije i konsekventnije nego li sam uitelj, sokratovske etike nazore i shvatanja, Platon, izmeu ostalog, dolazi do uvida da je sva moralna valjanost u krajnjoj istanci istovjetna sa saznanjem "toga to ima da se smatra kaodobroilikaozlo..."Svakiovjek,poprirodnojnunosti,stremikadobruizbjegavajui zlo i samo saznajna nedostatnost i nedovoljnost ga navodi na pogreku. U principu, dakle, niko dobrovoljno ne grijei, zavrni su i najizrazitiji akordi etikih spisa iz platonovskosokratovskogperioda: "Jo snanije nego sam Sokrat navjeuje Platon u dijalogu Protagora, koji pripada ovoj grupi, mogunost da se sva moralna valjanost svede na pravo saznanje, tj. na mudrost i da se upravo time, dokae kao neto emu nekoga bezuslovno moemo nauiti." Preuzevi od Sokrata "vjeru u pojam" kome, s onu stranu puke subjektivnosti, odgovara jedna naroita stvarnost koja se u njemu ogleda i koju s pomou njega saznajemo, Platon ne proglaava jasnom empirijsku stvarnost koja nikad i nigdje ne odgovara naim pojmovima. To je prije neka vrst suprasvijeta (inteligibilija, natulnog i neprolaznog) koji sadri iste oblike stvari, pratipove svega postojeeg. Ovo ponajvie vrijedi za pojam dobra iji supstrat niukoliko ne moe biti neto ulnoprolazno i pojedinano poput raspoloenja subjekta, osjeanja uivanja, moralne ustanove, djela i sl. I dobro mora da ima, ako njegov pojam treba da bude stvarnost a ne iluzija, bitno bie ispred i iznad pojedinih dobara, pojedinih uivanja, i sva se ova mogu nazvati samo utolikodobro,ukolikosuogledalaIdejedobra,ukolikonabilokojinainsudjelujuunjoj. Kako u Dravi ideja dobra (he tou agathou idea) dobija vrhovno mjesto u svijetu ideja uopte,toonafigurirakao"najviametafizikasutina": "Veomadalekoodtogadabudesamoproizvodljudskogumailjudsketenjekasrei, pomagalo drutvenog prometa, kog jaki odstranjuju, moralno postie kod Platona egzistenciju, potpuno nezavisnu od toka pojava, u nadulnoj, vanzemaljskoj Ideji dobra, ijijeonaodsjaj."251Kakosvetrebadasluiostvarivanjudobra,odnosnosvedrugeideje "subordiniraju" ideji dobra kao apsolutnoj svrsi, to i Platonova filozofija, na tragu Sokrata,najsnanijezrcaliupravouetici.
251

F.JodlIstorijaetike.43.

~260~

Unutranjiglas Interpretativni i "hermeneutiki" zamah nekih istraivaa, potaknut vjerovatno vlastitom samodovoljnou, dohvata daimonion posvema nesokratovski. Po njima on nije vie onaj koji uvijek odrie samo Sokratu, nego on predstavlja "jedan njemu dati organ koji Sokrat treba da upotrijebi radi drugih". Navodno, nekiovjek je izgubio ivot jernijesluaodemonskiglaskojimujeSokratsaoptio.Ipretjeranodiviniziranjekojeod Sokrata pravi "teologa", kao u Hermanna Schwarza, 252 razumjevalaki daleko podbacuje.Neospornojedamiuvijekpredoimatrebamomoralnizakon(Sittengesetz). Jesu li uvijek te visoke moralne pobude i sposobnosti, kao i zapovjedne funkcije, za nas od Boga (sei uns von Gott)? Imanje toga, "u prikladnoj dui", kae Schwarz, to je svaki ovjek ili: svaki ovjek to ima (Darum habe es jeder Mensch). Dua tako roena nije prazna ploa, Bog bivstveno ima sposobnost "unutarnjeg ispisivanja". Ona, na taj nain, sadrava najvii istinski i najvii vrijednosni pojam (wie die hchsten Wertbegriffe). Dakle,istinskipojamdajeBogkaonanijemuduupismo...dajeBogunaszapovijedajui glas, ba za postojanje glasa savjesti.253Uporno i konzekventno teologizirajui Schwarz kae da, za nas, postoje tri pojma savjesti: boansko uho, unutarnji glas i udoree samodijeljenja razuma. Ako su "savjest unutarnjeg glasa" i Sokratovi filozofski napori od Boga,ondasemoramozapitatiiovo: a) sudei da su stari Grci prakticirali vieboaki (paganski) religiozum, Schwarzov monoteizirajuinaporneizdravaslijedee:kojegboga,bilokojegodbogovaisl? b) kada Sokratov uenik Platon kae "da bogovi nikada nisu filozofirali" onda se, nunim nainom, "moralnost", "unutarnji glas" i ukupni misaoni napori generiu u ovjekuizaovjeka. U izvjesnom smislu i "unutranja savjest", princip koji je Sokrat zastupao i uveo ga u ivot, svojim odlukama ta je "istinito" uestvovala je u njegovoj krivnji. Na taj nain on je, kae Hegel, stupio u sukob sa onim to je atenski narod smatrao dobrim i istinitim; usljedtogajeonspravomoptuen...254Radilose otomedaje duhatenskognarodabio taj koji u ovoj optunici istupio protiv onog principa "koji je za nj bio smrtonosan." Da li je Hegel, uistinu, ubijeen u Sokratovu krivnju ili se naprosto radi o analogiji sa jednim teorijskofilozofskim postulatom aristotelovske provenijencije da je cjelina starija, istinitija i "pravovjernija" od svakog pojedinog dijela? Da Sokrat ne ugroava dravne bogoveidajetatakaoptube,upravo,besmislena,govoreiPlatoniKsenofont:
H.SchwarzEthik(DasGewissenalsinnereStimme),FerdinandHirtinBerslau1925,5258). Die Wahrheitsbegriffe lasse Gott gleichsam stumm in der Seele ruhen, ... lasse Gott in uns befehledne Stimme,ebenzurGewissensstimmewerden."(Ethik,56). 254 G.W.F.HegelIstorijafilozofije,86. 2o.Ibid,89.
253 252

~261~

"Ja se pozivam na to da se boanskim nagovjetajima smatraju krik koji potie od mantesi, let ptica, izreke ljudi (glas Pitije), poloaj utrobe rtvenih ivotinja, pa ak i gromimunja." Dakle, pojedinano (ne)vjerovanje u boansko predskazanje ne moe biti krivnja po sebi, niti postoji ozbiljan zakon koji to moe sankcionisati. Tu finu diferenciju izmeu prorokogi"otkrovenjaSokratovogduha",dakako,uoavaiHegelkadkae: Uostalom, ni ovaj Sokratov demon nije se odnosio na ono to je istinito, na ono to jest po sebi i za sebe, ve samo na posebnosti; i ta demonska otkrovenja jesu na taj nain mnogo beznaajnija od otkrovenja Sokratovog duha, njegovog miljenja." 255 Meutim, ova razlikovnost ne spaava protivurjenosti i nedosljednosti Hegelovo izgovaranje: ili je Sokrat kriv uincima vlastitog bia i miljenja, ili duhu atenskog ovjeka, utemeljenom na prorotvu i mantici, uopte nije slalo do istine. Atensko branjenjevlastitesupstanceuklanjanjemSokrata,unatoHegelovominsistiranju,neini se dovoljnim i pravovaljanim dokazom. Bez obzira to je to moglo znaiti razaranje te supstance, Sokrat je bio u pravu "jer je zapoeo jednu novu epohu." Takva apsolutizacijaistorije,pieJaspers,i takvaestetskaobjektivizacijautraginomkonfliktu, izgleda potpuno neprimjerena Sokratovom sluaju: "Silni preobraaj duha epoha ne znai apsolutno pravo svake epohe itime vie razliitih prava. Kroz sve epohe provejava sve ono to vai za oveka ako se ljudi pojavljuju kao ljudi. Ono to se ini, podlee jednom viem sudu nego to je to sud istorijskog shvatanja. ta je istinito, a ta pogreno i nisko, to ne smije biti zamagljeno u traginoj viziji."256S onu stranu "duha epoha" i "suda istorijskog shvatanja" Jaspers e izvesti tvrdnju da je Sokrat sam izdejstvovao svoju smrt, da ju je, na izvjestan nain, sam traio. Ovim stavom pada teza o "juristikom umorstvu", ali i o Sokratovoj krivnji; iz razloga da se bez tekoa mogao spasiti jednom dolinom odbranom,257ini se da je izvrio "juristiko samoubistvo".
K.JaspersSokrat,Buda,Konfucije,Isus,Kultura,Beograd,1980.,118. "Atinjani, moji sugraani, ovdje se ne sudi Sokratu ve idejama, dakle Ateni. Vi me ne gonite zbog nekog nezakonitog ili nedostojnogina protiv naeg grada ili njegovih oltara. Nikakav dokaz u tom smislu nijepodnijetprotivmene.Vimenegonitezbogneegatosamrekaoilimislio.Prijetitemismrujervam se moja gledita i moje uenje ne dopadaju. Ovo gonjenje upravljeno je protiv ideja, a to je neto novo u istoriji naeg grada U tom smislu je na optuenikoj klupi Atina, a ne Sokrat. Svaki od vas, mojih sudija, je optuen. Dopustite mi da budem iskren. Ja ne vjerujem u vau tzv. slobodu govora, ali vi vjerujete. Ja vjerujemdasumiljenjaobinihljudisamodoxavjerovanjebezsutine,blijedesjenkestvarnostikojene treba ozbiljno uzimati i kojie vjerovatno odvesti grad stranputicom Mislim da je besmisleno podravati slobodno izraavanje neosnovanih, iracionalnih miljenja, ili graanske mjere zasnivati na broju glava kao da su glavice kupusa. Stoga ja ne vjerujem u demokratiju. Ali vi vjerujete. Vi ste na ispitu, a ne ja. Vaa sloboda govora zasniva se na pretpostavci da vrijediuti miljenje svakogovjeka i da je bolje rukovoditi se mnotvom nego nekolicinom miljenja. Ali, kako ete se diiti svojom slobodom govora ako moju guite? Kakoe sasluati miljenje obuara ili tavioca koe kad u skuptini raspravljate o pravdi, a mene uutkujetekadizraavamsvoje?PonosnistetosuvrataAtineotvorenafiIozofimaizcijeleGrke,paaki iz varvarskog svijeta. Hoete li sada ubiti jednog od svojih zato to odjednom niste u stanju da sasluate
257 256

~262~

Ismijavajui sudije, veli Jaspers, "nije kroio ni na jedan most koji su za njega sagradili" (pogotovonijedolazilouobzirlakoizvodljivobjekstvo),nijepokazaonikakvuspremnost da se prikloni nepisanim konvencijama zajednice. Svoje boansko poslanje da djeluje zarad istinitosti, nikada nije rasipao na neko pristojno prilagoavanje prosjenoj neistinitosti. Werfelova sentenca kriv je ubijeni, a ne ubica, ovaj put ne stoji. Sokrat, koga je trebalo ubiti tie se ionako njegovog tijela, a ne due, kojae otii u krajeve blaenih. U krivnju onih koji su ga osudili ubijeen je i sluga Jedanaestorice: Ali tebe sam ja i inae upoznao za svo ovo vrijeme kao najplemenitijega i najozbiljnijega i najboljega ovjeka meu svima onima koji su ikada ovamo doli. Zato sam i sada tvrdo uvjeren da se ne ljuti na mene, nego nakrivce,a ti ih poznaje. I zna, razumije se, radiega sam ti sada doao,pamiostajzbogomigledajdatolakepodneseonotojeneminovno. Ozadovoljstvuiuzdrljivosti Potovaoce i nastavljae koji su se, viemanje uspjeno, drali Sokratovih filozofskih temeljnica, moemo nazvati "sokratovcima" ili "sokratistima". Od poslunih epigona i korektnih interpreta, do onih koji su Sokrata koristili kao vrijednosnofilozofski izgovor koji, sem pukog pozivanja, nije nita drugo ni nudio. Meutim, ova izokrenuta slika Sokrata je i dalje upuivala na njega i njegovo poticajno miljenje. Bio je nezaobilazan u bavljenju filozofskim problemima, slagao se neko s njim ili ne; odlaenje, odnosno, pad ispodSokratovskerazinedavaoje,ponovo,zapravoSokratuibioduhovniputokazonim pronicljivimiupornijim.
neko nepopularno miljenje? Mojom osudom biete zauvijek osramoeni vi, a ne ja. Kaete da moje ideje kvare omladinu i navode je da osporava demokratiju. Velite da sam bio Kritijin uitelj. Ponaate se kao da ste vi postali njegovi uenici. Tridesetorica su se ponijela samovoljno iinila to im je drago. Vi tvrdite da ste ljudi koji ivite po zakonu. Zar se ne ponaate kao oni? Recite mi sada po kom atenskom zakonu nastojite da ograniite filozofsko uenje? Gdje ga mogu nai meu gradskim statutima? Kada je o tom zakonu voena rasprava i kad je izglasan? Ko je predloio neto takoudovino, kako bi ste to sami vi u mirnijim danima i pri zdravoj svijesti nazvali? Provjera istinske slobode govora nije u tome da li se ono to se kae i to se pripovijeda odgovara nekoj vladavini i vladaru, nekolicini i mnogima, ak i pod najgoromdiktaturomnijezabranjenonesloitisesnjom.Slobodagovorapredstavljaslobodudaseizrazi neslaganje. To je bilo atensko pravilo sve do sada, ponos naeg grada, slava na koju se oslanjaju vai govornici. Hoete li tome sada okrenuti lea? Kaete da sam pokazao nepotovanje prema gradskim bogovima. Pazite da se vi ne ogrijeite o njih osuujui mene. Kako moete uzdizati Peitu nau gradsku boginjuubjeivanjakadjeubijeivanjezabranjeno,anekonformistikemislisekanjavaju.Negrijeiteli se o Zeusa, Agorajosa, boga zatitnika slobode debate u skuptini, kada ograniavate debatu time to mene osuujete. Ideje nisu tako krhke kao ljudi. Njih ne moete natjerati da popiju kukutu. Moje ideje, i moj primjer, e me nadivjeti. Ali na dobrom glasu Atine zauvijek e ostati mrlja ako osuujui mene prekrite njene tradicije. Sramotae biti vaa, a ne moja." (I. F. Stone A New Apology for Sokrates (Nova odbrana Sokrata) zasnovana na njegovoj knjizi The Trial of Sokrates (Suenje Sokratu), Pregled (br. 245), 1989,23.

~263~

Moemo rei da postoje tri grupe sokratovaca iju vanost, u ovom trenutku, odreujegorepomenutinaslov. Prvu grupuine popularni interpreti Sokratova ivota i filozofije, kakvi su, na primjer, KsenofontiEshin. U drugu grupu spadaju "nepotpuni" i "jednostrani" sokratovci, od kojih su jedni insistirali na dijalektici, a drugi na etici. Nastavljai dijalektikosa oformili su dvije filozofske kole: a) Megarsku i b) Elidskoeretrijsku kolu, ali i etiari: a) Kiniku i b) Kirenskukolu. Treu skupinuini Aristokle resp. Platon koji je, ne samo produio, nego u izvjesnoj mjeri i prevaziao neka uiteljeva gledita. Utilitaristikohedonistiki momenti Sokratovoguenjakaomogunostpadautzv."niieudaimonizam",Platonjeprevaziao zamjenivi ga transcedentnim "i time apsolutno utvrenim motivisanjem u svojoj teoriji ideja." Sokratizam Kinike kole, koji je osnovao Antisten (440366) iz Atene, jeste probabilistiki. Bez obzira to se najvie proula zahvaljujui Diogenu iz Sinope (umro u Korintugodine323.),osnovekinikeetikedaoje,ipak,osniva: 1) Kiniari polaze od Sokratova stava da je razum podloga vrline, s tim to insistiraju na njenoj praktinoj strani. Za njeno "kultivisanje" potrebno je sokratovska jaina karakteraresp.Volja,doksurijeiiznanjeprisutni,alineiodluujui; 2)Oninauavaju,izmeuostalog,datrebabitislobodanodtjelesnihpoudaistrasti; i 3)Smatrajudajevrlinauslovblaenstvaidovoljnazablaenstvo. Meutim, ne odbacuju "zadovoljstvo koje dolazi nevoljno, nego samo ono koje se naroito trai..." Krenuti putem vrline znai biti mudracem, ostali su budale. Mudrac ne poznaje ni alosti ni radosti, njegovu duu ne mue ni brige ni bolovi, niti je potresaju strasti. On ne mrzi, ali i ne ljubi, on ne treba niega niti zaimezne. Osnovna osobina mudracajestravnodunost.258,"jerovjekjenajsretnijikadanitanetreba." Ako je sokratizam Kinike kole "vjerovatan", onda je onaj Kirenske "nevjerovatan". Po koncentraciji tzv. fiziolokog hedonizma izgleda da su kirenjani poduku dobijali od satira, a nikako od Sokrata. Kao to je Sokrat izgledom samo (s)liio na "satire i silene", kako tvrdi Alkibijad u Symposionu, tako kirenjani doslovno nisu (s)liili na Sokrata. Osniva ove kole je Aristip (435360) iz Kirene, Sjeverna Afrika, dok su ostali predstavnici Teodor "ateist", Hegesija "propovjednik smrti", Anikerid i Euhemer. Sa Sokratom se upoznaje u Ateni godine 416., gdje postaje njegov prijatelj i sljedbenik;
258

Adiaforu (gr. nerazlikovan, neistaknut, ravnoduan), kao problem stoike i kinike etike, mogue je usporediti sa indiferentizmom B. Petronijevia. U tom smislu, inicijalno konsultovati moju knjigu Filozofija izmeuoriginalnostiieklekticizma(aksiolokoietikouenje),Hijatus,Zenica,1977.,108149

~264~

meutim, iako je pripadao prisnom krugu Sokratovih uenika, ipak nije prisustvovao njegovojsmrti(Plat.Phaed.59c).Vodiojeraskalaaniraspusanivot,kakotvrdiDiogen iz Laertije, i prvi je od "sokratovaca" za svoja predavanja uzimao novac. Aristotel ga je smatrao sofistom (Metaph. II 2, 996 a 32) to Aristip nije krio. Na prigovore to kao Sokratovueniktoini,ovakojeodgovarao: "Spravomuzimam,jerjeiSokrat,kadbimunekislalihljebaivina,jedandiouzimao, a ostatak vraao: njegovi domaini bili su pravi atenski graani, a moj domain je rob Eutihid,kogasamzanovackupio." (Diog.L.II74). Najvee dobro za kirenjane je najvee zadovoljstvo, ovdje i sada, s onu stranu neugodeibola.Kriterijtogidealanijesamorazumkojisvojimuvidom(fronesis)odluuje "da li je neto trajno uvanje ili samo prolazno..." Ovaj samo prividni racionalno sokratski moment, ponajprije, slavi vlastiti osjet (pathe). Dakle, samo je senzualni hedonizam (hedone) kriterij djelovanja, dok se prevashodni cilj sastoji u proirenju zadovoljstava: "Jer cilj je samo pojedinano zadovoljstvo, a blaenstvo se sastoji samo u zbiru pojedinanih osjeaja zadovoljstva, i samo u njima sadrani su i minulo i budue zadovoljstvo. Samo za pojedinanim zadovoljstvom treba uditi radi njega samoga, a za blaenstvom ne radi njega samoga nego samo radi pojedinanih trenutaka zadovoljstva koji ga sainjavaju." (D.L. II 87) Teko je pretpostaviti da je Sokratova "udnja za smru" aristipovsko zadovoljstvo, naslada. Nije to ni mazohistiki in samounitenja koji, razrijeavajuiivotivotnosti,(raz)rijeavaitolikoivljenuupitnost.Nemoguunaprijed, niti naknadno, znati "da li moja Sokratova smrt jest i to ta smrt jest." Sve dok ne znam tojesamitosmrtjest,nemoguznatinisvojusmrtnost.Smrtkaotakva,dohvatljiva je tek u svojoj nedohvatljivosti. ivom se ovjeku otkriva "niti kao dobra niti kao zla". Strahovati od smrti kao zlo za ivot, radi dobra, jest mnijenje da se zna to se ne zna. Prividna mudrost smrtnoga straha sofistika je koja prikriva vlastito neznanje i skrivenost smrtisameumnijenjustraha.Smrtjezloudemonikojslutnjierosa,onajenetopoput usnulostibezsnailiosloboenjeivostiivogbiaimogunostbesmrtneljubavi.259Kada Sokrat,razgovarajuisProtarhom,kaedabijedanodnjihdvojicemogaonavoditium,a druginasladu,"patakonijednoodtogadvoganebibilosamoDobro..."(Phil.22d),on, na izvjestan nain, daje za pravo i "sokratizmu" u Aristipa. 260 Bez obzira, to
B.DespotFilozofskidnevnik(19781982),7(Sokratovsan),Znaci,Zagreb,1982,2223. " Nije poznato koje je godine Aristip roen ni koje je godine umro, ali vrijeme njegovog ivota traje otprilike izmeu god. 435. i 355. Mada je poznavao sofistiku obrazovanost i bio pod njezinim uticajem, osjeao se kao sokratovac. Privuen slavom Sokratovom (D.L. II 65), on iz Kirene dolazi u Atenu 416. godine,ituseupoznajesaSokratom,postajenjegovprijateljisljedbenik.Madajepripadaoprisnomkrugu Sokratovihuenika,nijeprisustvovaonjegovojsmrti(Plat.Phaed.59C).Vrijemeodtridesetdanatogaje Sokrat proveo u razgovoru sa svojim uenicima, Aristip je bio na Egini, sa heterom Laidom, svojom
260 259

~265~

pozicioniranje umskog daleko nadmaa ono drugo, u tzv. "pomijeanom ivotu" nije ni nasladasonustranuDobra.Osobinekojesuusokratovskombiustajalenaporedo,veli Friedrich Jodl, samo su nejednako razvijene kod njegovih nastavljaa, prije svega, "sposobnost da u svakom ivotnom stanju pronaemo to to je u njemu dobro ili to moebitiizvorzadovoljstva".261AkojevjerovatipredanjimakojasvjedoeoSokratovom vedrom raspoloenju za uivanje, kao i o njegovoj snazi trpljenja i liavanja, onda se (n)i razlike koje su naznaavali njegovi nastavljai ne ine tako velikim i nepremostivim. Ostavivi otvorenim pitanja o sutini ili o temeljnim pretpostavkama eudaimonie, on je, upravo, potaknuo tu razliitost ime se kirenski i kiniki sokratizmi pojavljuju kao camere obscure fotografisanog podstrekaa, odnosno uitelja. Naslijeeno je mnijenje da je odsustvo potreba, samodovoljnost kinike kole "vjerovatan" sokratizam, dok je onajkirenske,prijesvega,pokoliinitzv."fiziolokoghedonizma",upravonevjerovatan. Iako je Antisten, za ivota, potcjenjivaki posmatrao Aristipovo velianje uivanja kao ivotne prainjenice i posljednje pokretake snage svakog postupanja, njihove razlike, ipak, nisu tako velike. Ukrajnjoj liniji, radi se o zajednikomsupstratu i istom osnovnom etikompojmu:pojmusamosavlaivanjakojipoivanarazumskojspoznaji. Kiniari, dakle, polaze od Sokratovog stava da je razum podloga vrline, s tim to insistiraju na njenoj praktinoj strani. Za njeno "kultivisanje" potrebna je sokratovska jaina karaktera resp. Volja, dok su rijei i znanje prisutni, ali ne i odluujui. Takoe smatraju da je vrlina uslov blaenstva i, kao takva, dovoljna za blaenstvo dok, s druge strane, zahtijevaju slobodnost od tjelesnih pouda i strasti. Meutim, ne odbacuju zadovoljstvo koje dolazi nevoljno, nego samo ono koje se naroito trai... Ako je istinit stav, koji se pripisuje Antistenu, da je uivanje dobro, ali samo ono za koje se ne kajemo,262,ondabinjega,uzneznatneizmjene,mogliprihvatitiikirenjani. DaAristipnijebiosamoraspustanovjek,hedonistabezmjere,govorinamioskudna doksografska literatura.263Kirenjanin ili kirenaik se znao (za)uzdavati i kao uivalac, pomno ispitivati i birati razumno. Znao je u pravi as, pri najboljem, prestati, a u najgorem pronai jo neto dobro. Umio je, na najbolji nain, da prima ponuena uivanja, ali je jednako znao i da ih odbije. O tome svjedoi jedna anegdota: kada mu Dionizije, jedan put, dovede tri hetere ili hiedorule da za sebe izabere najljepu, on, imajui na umu da ni Paris nije imao sree to je dao prvenstvo Afroditi, odvede sve tri,
milosnicom. ini se da ostali sokratovci, naroito kiniari, nisu Aristipa gledali kao bliskog pripadnika uiteljeva. 261 F.JodlIstorijaetike.,23 262 Ibidem 263 U Diogena Laeranina ima, dodue, izvjetaja po kojima je Aristip "raspustanovjek", veli M.N.uri, ali je mnogo pretjerivanja, zlonamjernih pokuaja crtanja karikature od strane njegovih protivnika. Dodue, "on je voleo da uzima visoke honorare i nije naputao ivotne navike svog zaviaja: da seda za izobilnu sofru, da upotrebljava fine mirise, da nosi sjajne haljine i da se zabavlja sauvenim heterama, ali jeusvemutomepokazivaorazvijenukusiodravaomeru,jerjezadovoljstvasmotrenoodmeravaoivodio raunaoposledicamauivanja."M.N,uriIstorijahelenskeetike.,305.

~266~

da bi ih, docnije, pred svojim vratima otpustio (D.L. II 67). Kada su mu zamjerali na dobrom ivotu, on je govorio da to ne moe biti loe, jer se "bonvivanski" jede i o sveanostimaprireenimuastbogova(D.L.II68).SvetojeoAristipusauvanoviese odnosi na njegov nain ivota i na anegdote, nego na njegovo filozofsko uenje,264 Premda je teio zadovoljstvu, bio je neovisan i slobodan. Crte njegove duhovite i slobodne naravi265jesu neto najinteresantnije kae Hegel, izmeu ostalog, i zbog toga to nikada nije postupao nerazumno. Sudei da je bio filozof na svoj nain trudio se da se ne oda nekom trenutanom uivanju ako bi ono moglo poluiti zlo: djelimino bez one bojaljivosti (a filozofija je potrebna, veli Hegel, da ovjek ne bude straljiv) "koja svuda zazire od zlih i moguih posljedica."266Aristotel ga je smatrao sofistom (Met. II 2, 996a 32)sudeidajezasvojapredavanjauzimaonovac.Na prigovoretokaoSokratov ueniktoini,ovakojeodgovarao: "Spravomuzimam,jerjeiSokrat,kadbimunekislalihljebaivina,jedandiouzimao, a ostatak vraao; njegovi domaini bili su pravi atenski graani, a moj domain je rob Eutihid koga sam za novac kupio" (D.L. II 74). Nije imao stalno mjesto boravka, te je putovaounajrazliitijekrajeve:UAtenu(ukojuseutokuivotaestovraao),uMegaru (D.L. II 62), u Perziju (D.L. II 79), Korint (D.L. II 71; Athen. XIII 599 b), Eginu (Athen. XIII 588E)iSkilunt.Napitanjezatojetotako,uKsenofontovimUspomenamaoSokratu,on kae:"Alijatiseinezatvaramudravu,negosamsvagdjestranac"(II1,13). Prakticirajui vjetinu slobodnog saobraanja sa svima (D.L. II 68), putovao je i u SirakuzuiradoboravionadvoruDionizijaStarijeg(Schol.Luc.Men.13;Athen.XII544c), kaoiMlaega(Plut.Dio.19).Uivajuizatrpezomnijesedaozbunitipitanjimaonihkoji vladaju. U Diogena Laertija sauvan je cio niz anegdota koje svjedoe o Aristipovoj "izvanrednoj ivoj duhovitosti i okretnosti" u razgovoru sa njima. Kada ga je tiranin jednom pitao zato filozofi kucaju na vrata bogataa, a ne bogatai na vrata filozofa, on je odgovorio: "Zato to filozofi znaju ta im treba, a bogatai ne znaju" (D.L. II 69). Premda je, ponekad, znao biti i "servilno savitljiv" (valjda ga je zbog toga kinik Diogen iz Sinope zajedljivo nazvao "kraljevskim psom"), ne bez razloga mu je Platon, jednom, rekao da samo on, s istom otmjenou, nosi i sveanu odoru i prosjake tralje. Jednostavnost uenja Aristipa i njegovih sljedbenika ne znai, u isto vrijeme, i njihovu
Iako nema nekog veeg znaaja, filozofsko usavravanje ovog principa vie se pripisuje njegovim kasnijim sljedbenicima, Aristipu Mlaem (metrodidaktos) i Teodoru zvanom atheos, a kasnije theos. Kao uenike treba spomenuti jo Etiopljanina iz Ptolemaide i Antipara iz Kirene. Antiparov uenik je bio Epitimid iz Kirene, njegov Parajbetes, a od ovoga Hegesias peisithanatos (zagovornik samoubistva) i Anikeris koji je Platona otkupio iz ropstva (D.L. II 86). Za ovu posljednju dvojicu Hegel kae da su "prvi princip dalje usavrili"; u okviru ove kole primjeuje se i vea dosljednost u pogledu razvoja svijesti o onometojeoptei,zbogtoga,veanedosljednostpremanjenomprincipu. 265 Meni se ini, kae Aristip Sokratu, da ima neki srednji put kojim teim da idem, ni kroz vlast ni kroz podanitvo, nego kroz slobodu... Ksenofont Uspomene o Sokratu (Razgovor s Aristipom o uivanju i uzdrljivosti),34. 266 HegelIstorijafilozofije,122
264

~267~

povrnost. Bivajui srodstvenim sa sofistikom, on porie mogunost objektivnog saznanja i, s tim u vezi, odbacuje dijalektiku i fiziku, ali i opstojnost stalnih moralnih mjerila. Njegovo etiko uenje nije zasnovano na saznanju sutine etikog fenomena, nego je praktina ivotna mudrost, koja polazi od protagorske relativistiko senzualistike teorije saznanja.267Prema tome, osjeaj je po kirenjanima kriterijum onogatojeteorijskiipraktinoistinito.Dakle,uteorijskomsmisluistinitojesteonoto je osjeaj, ne ono to se nalazi u osjeaju, ne njegova sadrina. Kako se predmetnost evidentira i nalazi samo u osjeaju, on, kao takav, nije objektivan: "Mi ne moemo oseaj shvatiti kao neko bie pa da za to bie tvrdimo da je ono istinito; tako, dakle, da bismo tvrdili da oseaj slatkoga i beloga ima za svoj uzrok neki predmet koji je beo i sladak" (Sext. Empir. Adv. Math. VII 191 ss).im se, dakle, osjeaj konstituie kao svrha, on vie nije "ravnoduna razliitost raznolikih ulnih afekcija" (ta alla pothe), ve protivstavljanja koje je, upravo, prijatnost ili neprijatnost. Prijatno, pak, osjeanje jeste ono to je dobro, a neprijatno ono to je zlo. Na taj nain osjeanja su kriterij za saznanje, a svrhe za djelovanje.268Jedna mogua skica za izvoenje kirenske etike269, dakako, pojednostavljeno i nedovoljno, bi otprilike izgledala ovako. Ako su osjeanja zadovoljstva i bola jedino stvarno mjerilo za nae saznanje, onda su to oni i za nae praktino djelovanje. Otuda, samo zadovoljstvo moe biti cilj naeg etikog ivota, jer ono je jedino dobro, kao to je bol jedino zlo.270Potvrdu toga Aristip je nalazio kod djece:"Kaodokazzatodajezadovoljstvonajviedobronavodiojeinjenicudaunamai bez opredjeljivanja ve od djetinjstva ivi udnja za njim, i da, kad ga imamo, ne udimo vie ni za im dalje, a da se, naprotiv, niega ne klonimo toliko kao bola, koji je zadovoljstvu suprotan" (D.L.II 88). Iz ovoga, nunim nainom, slijedi zakljuak da je zadovoljstvo jedino dobro po prirodi (fysei), a da se sva ostala dobra osnivaju na konvenciji (nomo). Zadovoljstvo samo sebe opravdava, bez obzira da li je posljedica doputena ili nedoputena ina. Dakle, uenjem o zadovoljstvu i uivanju, Aristip je postao osniva hedonizma koji, na izvjestan nain, pokazuje srodnost sa Eudoksovim hedonizmom i Demokritovom eutimijom. 271 Zanimljivo je, takoe, da je kirenjanin praviorazlikuizmeuzadovoljstvakaociljaiblaenstva:
Da sofistika, prevashodno starija, biljei znaajna filozofska postignua vidjeti knjigu . kuljevi Sofistikakaoistinaprivida,Hijatus,Zenica,2001.,6169. 268 HegelIstorijafilozofije,124 269 Najvjerovatnije je Aristip Mlai utemeljio etiku u jednom izgraenom i sistematinom obliku. Po Sextu Empiriku (Adv. Math. VII 11) ona je imala pet dijelova: 1) o onome za im treba teiti i ega se treba kloniti; 2) o afektima; 3) o radnjama; 4) o (prirodnim) uzrocima i 5) o jemstvima istine. Ta etika, dakle, uzima u obzir i probleme koji su inae, kao prirodni uzroci, predmet fizike ili, kao jemstva istine, predmet dijalektike. 270 M.N.uriIstorijahelenskeetike,306 271 Kako za Aristipa zadovoljstvo nije negativnost, npr. kao bezbolnost (aponia) i besprijatnost (aedonia), on ga poredi sa prijatnim kretanjem, "koji se sie i sre kao blagi val koji prolazi kroza nj. A ondje gdje nema kretanja, nema ni uivanja ni bola i, stoga, takvo stanje bezuvstvenosti lii na stanje onoga koji spava ili koji je mrtav" (D.L. II 89). Tri su odreenja zadovoljstva po Aristipu: a) zadovoljstvo je jedno
267

~268~

"Jer cilj je samo pojedinano zadovoljstvo, a blaenstvo se sastoji samo u zbiru pojedinanih osjeaja zadovoljstava, i samo u njima sadrani su i minulo i budue zadovoljstvo. Samo za pojedinanim zadovoljstvom treba uditi radi njega samoga, a za blaenstvom ne radi njega samoga nego samo radi pojedinanih trenutaka zadovoljstva koji ga sainjavaju" (D.L. I! 87). Shvatanja da su kirenska i kinika kola pretee epikurejske i stoike predstavljaju (po)odavno, opta mjesta u filozofskoj literaturi. Meutim,rairenaodbojnostpremaeudaimonizmunainilajeodkirenjaninanekuvrstu karikature koja je, sem rijetkih izuzetaka, nekritiki prihvatana i interpretirana. U smislu drugaijeg vienja, treba istaknuti radove Theodora i Heinricha Gomperza "to su pomogli da ovaj esto pogreno shvaen nain miljenja iz ruevina predanja dobije shvatljivu formulaciju." 272 Sudei da je Aristip teio zadovoljstvu kao jedan sasvim obrazovanduh,HegeluVorlesungenberdieGeschichtederPhilosophie,paradoksalnoi svakako, uoava jedan novi momenat. Naime, ovjek koji se "obrazovanjem miljenja" uzdigao do zadovoljstva ne postaje ovisnikom istog; naprotiv, njemu je svojstvena ravnodunostpremasvemuposebnome,premastrastima,premavezamasvakevrste.273 Kadaovjekusvojizadovoljstvokaoprincip,kaesedalje,mipritomzamiljamodaje on zavisan, bilo da se radi oulnom uivanju ili o duhovnom: princip zadovoljstva je u suprotnosti sa principom slobode. Ali, tako se ne smiju shvatiti ni kirenaika ni epikurejska uenja, koja uglavnom zastupaju isti princip. Ovdje se istiu dva momenta: jedan je odredba zadovoljstva kao principa po sebi, a druga da se radi o ovjeku obrazovanog duha. Upravo tom obrazovanou svog duha on je u stanju da zadobije slobodu, s jedne strane, dok s druge, sudei da s pomou slobode stie obrazovanje, jedinoisamoobrazovanimduhomjeustanjudaimazadovoljstvo: "Moe se rei da taj princip nije filozofski: da je protivno filozofiji gledati princip u zadovoljstvu; ali on uzima obrt po kome se obrazovanost duha, miljenja, postavlja kao uslov pod kojim se zadovoljstvo jedino moe zadobiti. Jednom rijeju, Aristip je bio jedan vrlo obrazovan ovjek... Jer, mada je za svoj princip usvojio hedone, ipak je on poaoodtogadajetoprincipsamozafilozofskiobrazovanaovjeka.Prematome,onje glasio: za ono to se osea kao prijatno ne zna se neposredno, ve samo putem
pozitivnostanje;b)zadovoljstvoseosjeasamousadanjosti,jerjestvarnosamosadanjestanjeic)ono jepretenotjelesneprirode,jerjeonousutinitjelesnostanje(Ibid,307). 272 T. Gomperz Griechische Denker, II Bd. (1903),170199, i H. Gomperz Die Lebensauffassung der griechischen Philosophen, 3. Aufl., (1927), VII Vorlesg. Naroito je pouna kod prvog, kae Jodl, opta ilustracijakirenaizmapomouvodeihmislimodernogutilitarizma(F.Jodl.Istorijaetike,350:Biljeka4uz IIpoglavlje). 273 I za Coplestona e mudar ovjek u svojim uivanjima sauvati odreenu mjeru nezavisnosti. Ako se sasvim prepusti nekom uivanju, veli on, "onda onoliko koliko je rob tog uivanja on nee moi da uiva u zadovoljstvu, nego e se pre nalaziti u bolu." Da bi sauvao vedrinu i zadovoljstvo, mudar e ovjek ograniavati svoje elje. Otuda i izreka koja se pripisuje Aristipu: eno (Laida) kai ouk ehonai... = imam (Laidu) ne ona mene. Bolje je vladanje i nepodleganje zadovoljstvima nego nekorienje njima (D.L. II 75). F.KoplstonIstorijafilozofije(GrkaiRim),BIGZ,Beograd,1988.,160(preveoS.unji).

~269~

razmiljanja, filozofiranja."274I u Platona su primjetne odreene nedoumice u (s)vezi sa zadovoljstvom, kao primjerice u dijalogu Gorgija. Kada Sokrat, varirajui tezu da samo pravedanovjek moe biti istinski sretan, pita nije li neophodno vladati i samim sobom (Gorg.491DE),Kalikleovodgovorsadravainekearistipovskemomente.Naime,onikoji nemajumoidazadovoljesvojestrastihvalerazboritostipravednost,ajakiimonidiu se ( iz )nad zakona velike gomile, ne vodei rauna o tome kakoe ta gomila gledati na to dizanje. Razbludnost, neobuzdanost i neograniena sloboda, kad im otvoreno stoje sva sredstva za njihovo zadovoljenje, to je vrlina i srea, a sve ostalo, svi lijepi termini i sve ljudske konvencije sve to nije nita drugo nego brbljanje bez ikakve vrijednosti (491 E492C).(Ne)opravdanopoistovjeivanjeulnogzadovoljstvaidobra(495A)odstrane Kalikla275, rabi pomalo neodluan i dvosmislen Sokratov odgovor. Naime, i kada kae da je dobro, a neulno zadovoljstvo, svrha ljudskog djelovanja, da oni nisu isto, u nastavku ereiiovo:"zadovoljstvosvagdamoebitisamosredstvozadostizanjedobra"(494C 500A).Premdasamokao"sredstvenost"iulnozadovoljstvoimaprefiksdobroga: ako i nije sinonimalno s njim, (za)sigurno nije ni njegova negacija. Da interes za kirenjanima, napose za Aristipom, nije prestao, pokazuje jedna opsena i recentna Bibliographia.276 Indeks autora koji su, direktno ili indirektno, pisali o Aristipu, primjerice Wendt, Zeller, Natorp, Zuccante, Lieberg, Krokiewicz, Fritz, Steiner, Nickel, i dr., govori sam za sebe. Spominjanje Horacija u naslovu teksta ovog posljednjeg277, daje nam za pravo da zavrimojednimdvostihomiznjegovihEpistola: SadasepotajnovraamAristipovomnaelu, Gledamdaprilikesebi,nesebedapodredimnjima. Aristotelilioblaenosti Poto se ljudsko dobro i srea, po Aristotelu, daju realizovati samo u zajednici sa drugim ljudima, to su Etika i Politika samo polovi "filozofije o ljudskim stvarima." Ta
HegelIstorijafilozofije,121. Bez obzira na ve uobiajeno vienje Kalikla kao beskrupuloznog voe reakcije i kasnijeg tiranina, Jeger njegovoj person i i odnosu prema njemu (pri)dodaje jo neto. Naime, iako je Platon u naelu bio protiv Kaliklovih shvaanja, u njegovom odnosu ipak primjeujemu i skriveno suosjeanje "svojstveno samoonomekojejednommorao,ijouvijekmora,dausebiguisimpatijupremaprotivniku.SamPlaton u Sedmom pismu pria kako su ljudi iz Kritijinog kluba u njemu vidjeli roenog saborca, sigurno ne samo zbog Platonovih srodnikih veza s Kritijom, i da su ga u jednom trenutku zaista pridobili za svoje planove (W.JegerPaideia,DieFormungdesgriech.Mensch,BdI,BerlinundLeipzig,1934;pr.Paideia,oblikovanje grkogoveka,Knj.Zajed.,Novisad,1991.,167). 276 A. Patzer Bibliographia Sokratica (Die wissenschafftliche Literatur uber Sokrates von den Anfangen bis auf die neueste Zeit in systematischchronologischer Anordnung), Verlag Karl Alber, Freiburg/Mnchen, 1985.,260263(bibliog.Jed.18501882.) 277 R. Nickel Xenophon und Horaz; in Gymnasium 87 (1980) S. 145 150, Epist. 1, 1 Spielt auf den xenophontischeAristippan.
275 274

~270~

proimajua habituelnost etike i politike (uenje o dobru implicira, u isti mah, uenje o najviem dobru) upuuje na "dvodimenzionalnost" praktine filozofije: samo kao "politina"etikaonajeuopte,imogua: "Svakoumijeeisvakoistraivanje,teslinodjelovanjeipothvat,tee,inise,nekom dobru.Stogajelijeporeenodajedobroonoemusvetei."(Eth,Nic.I,I094a)278 Bivajui tako na nain "nauke o dobru" Aristotelova etika dvostruko naznaava: a) tematizovano dobro nije bilo koje dobro (jer se o tome pitaju i druge nauke) nego upravonajviedobro(toariston,1094a23)ovozemaljskopostigljivoiostvarljivoi b) sudei da se ona, bez rezerve, ispostavlja svim oblicima ljudskog djelovanja, to dobrostisvrhovnost,maltene,koincidiraju. U trasiranju najvieg dobra kao svrhe i ciljnosti Aristotel istie njegovu djelatnu, praktinustranujer"svejeodreenodjelatnouisnagom."(Polit.12S53a23) Sagledavajui ga i verifikujui, kao uostalom i druge etike kategorije, u specifinoj etikojpraksi,onosenadajekao"djelujuedobro"ilidjelovanjeijijekrajnjicilj"najvie dobro"279Najvie dobro je blaenstvo (109Sa 19:eudaimonia) "gdje se svi slau oko rijei, ali ne i oko njezina znaenja." Etimologijski, inae, tvore je rijei en i daimon (dobar ili blag duh, "demon") to seesto pogreno prevodi "sreom" kao, primjerice, u Branislava Petronijevia280Na tragu, dakle, Aristotelovog pomiljanja eudaimonie ili blaenstva kao najvieg praktinog dobra, moemo rei da ono nije uslovljeno niim drugim doli samim sobom: samodostatno je. Birajui ga "radi njega samoga" ovjek u bitnomeispunjavasvojuljudskuzadau,odreujuiidohvatajuitakavivotkaokrajnju svrhu. Ono, to jest blaenstvo je u najoptijem djelatnost due prema kreposti (kai areten: 1097b), s tim da krepost nije nita drugo do "nain ponaanja kojim ovjek postaje dobar i kojim e svoje delo dobro izvriti." (1106 a 22 ss).281Distancirajui blaenstvo kao najvie dobro i samosvrhu "od nekih naizgled bliskih pojmova kao to su uitak ili naslada (1095 b 16:hedone), Aristotel tipologizira i razmatra unutarnju strukturu upravo kreposti (drugo ime za dobro) kao stoernog pojma cjelokupne etike. Pojam blaenstva ili djelatnost due prema kreposti, sadrava u sebi, to e poslije rezultirati razdiobom same kreposti, i dvojstvo same due: jedan njen dio je nerazumski adrugirazumski(tomeualogoumerostespsihestodelogonehon).Nerazumskidiokoji nije specifino ljudski (u izvjesnom smislu karakteristian je za sva bia potpomaui i
AristotelNikomahovaetika,SNL,Zagreb1982.,prijevodTomislavLadan. D. Pejovi Aristotelova praktina filozofija i etika, XXIV (predgovor u Aristotel Nikomahova etika,): "Drugim rijeima, etiko znanje ili teorija ve pretpostavlja etiku praksu, i tko sam nije dobar ovjek i prikladnoseneponaanikadaneemoinitarazumjetininauitiizetike." 280 B. Petronijevi Aristotelo, Misao, Beograd 11/1929., knj. XXIY, sv. 5 i 6, 328: "...a to je srea kao stalno zadovoljstvokojeispunjujeceoivot(eudamonia)." 281 M.N. uri Istorija..., 386; uri inae kae da se krepost, odn. vrlina u Aristotela zamilja u vezi s pojmomentelehije.
279 278

~271~

omoguavajui njihovo razvijanje, dakle, hranidbenoraslinski) ispostavlja se kao vegetativni (to threpikon) nema razumsku atributivnost; drugi, pak, dio "antitetiki" uestvuje u njemu i, radi li se o kreposnomovjeku, najdirektnije mu je podreen da ga ovaj obuzdava i vodi: to je udni dio due (to epithumetikon) i uopte onaj koji tei na neto (to orekton). Shodno, dakle, razdvojbenosti naravi due, kreposti se dijele na dianoetikeilirazumskeietikeiliudoredne(1102b261103a5). Dianoetike kreposti, kako pravilno primjeuje Milo N. uri, usmjerene su na saznanja (vita contemplativa) i njima je Aristotel posvetio VI knjigu, dok su etike ili udoredne (o njima se raspravlja u III, IV i V) knjizi Nikomahove etike uglavnom upravljene na volju (vita activa). Razumske ili dianoetike kreposti, dakle, razvijaju se i stiu pouavanjem (didaskalia, 1103 a 15) s jedne i, uenjem i revnosnim vjebanjem (diatinosmatheseoskaiepimeleias,1099b19s),sdrugestrane: "Posljednji izvor etikih vrlina jeste volja, a bitna osobina volje je sloboda, i njome se ona privoleva ili ulnim ili umskim podsticajima. Sloboda volje je uslov moralnog delovanja.Moralnodelanjeneosnivase,dakle,samonaznanju,kaotojemislioSokrat (Xen. Mem. III 94) i, po njemu, Platon u svojim ranijim, spisima, na primer u Protagori. Aristotel je inae prvi mislilac koji istie i priznaje slobodu volje, i on u III knjizi direktno polemie protiv Sokratova intelektualizma, koji je slobodu poricao a indirektno protiv Platona,kojijenijedovoljnoodlunopotvrivao.Slobodnodelanjejeono"kojegauzrok lei u onome koji dela, i to tako da on poznaje i pojedine okolnosti radnje" (1111 a 22 24) a neslobodno je ono koje se vri pod pritiskom ili iz neznanja, i kojega uzrok lei izvan onoga koji dela (1110 a 1 3). Uopte i predmet izbora volje kao i sam izbor volje stojeunaojmoi(1113a913),teodsamihnaszavisidalismodobriiliravi(1113b6 ss). ovek je poreklo i uzronik svojih dela, kao to je i roditelj svoje djece (1l13 b 1718)".282 U pomenutom tekstu B. Petronijevi kae da su samo vrline etike vrline u uem smislu.One sustoga,za razlikuodrazumskihkrepostikojese"stjeuidobivajupoukom zato treba iskustva i vremena", usmjerene na volju kao svojevrstan etiki movens i stjeu se navikom ili obiajem: i sama etimologija, to se navodi, veli da se iz oa (obiaj,navada)razvijao(udoree,1103a17). Vrlina je sloboda koja je postala priroda. Pored principa svrhovitosti kojim Aristotel objanjava prirodu "u duhu tradicije grkog naina ivota i starih na koje se valja ugledati", odreuje se naelo kreposti odn. vrline. Kako se i sama priroda stara da sva bia imaju neku mjeru, to se ona oituje i kod tzv. "etikih organizama"283Postupak da pomogunostipogodimosredinu(Eth.Nic.1109b7ss)sekodAristotelapokazujeikao
282 283

Ibid,388. "Gdjegodpostojiopasnostodpojavljivanjaprekomernostikaosmetnjaostvarenjunekogcilja,priroda se stara da postigne sredinu (De part. Anim. 652 a 31). Izbegavanje ekstrema i postizanje mere pojavljuje seikaozadatakljudskedelatnosti."(Ibid,389).

~272~

stanovita etika mjera; ona nije naprosto matematiki razmjer (kao primjerice aritmetika proporcija ili sredina "same stvari"), nego u bitnome sredina prema nama ili za nas. Sudei, dakle, da se radi o eminentno ljudskoj djelatnosti pomenuta srednost se ispostavlja kaoovjekova i zaovjeka. Prema tome, kod odreenja etike iliudoredne kreposti(upomenutomspisuB.Petronijevikaedajetojednavrlooriginalnadefinicija vrline i da je u njoj sadrana cjelokupna Aristotelova etika) ini se uputnim navesti upravo autora Nikomahove etike: "Dakle, krepost je stanje s izborom (exis proairetike) zapravo srednost u odnosu prema nama (pros hemas), a odreena naelom, naime onim kojim bi je odredio razborit ovjek. Ona je srednost izmeu obaju poroka (duo kakion),onogapremasuvikuionogapremamanjku...Otuda,premabivstvu(ousian)te odredbi koja govori to je ono u biti (to ti en einai), krepost je srednost (mesotes), ali prema najboljem i pravednom, ona je krajnost (akrotes; 1106 b 36 1107 a 8)." Iako se srednost moe uzeti kao prava mjera kreposti ona ne vai u svim sluajevima bez izuzetakanekastanjailidjelatnostisuposvom pojmuporociinevaljatine(npr.kraai umorstvo) i na njih se ovaj temeljni Aristotelov "model" ne moe primjeniti. Isto primjeuje i B. Petronijevi, jer naprosto "ima sluajeva gdje je jedan ekstrem vrlina, a drugiporok,asredinaindiferentniprelazizmeuobojih".284 Prva krepost koju navodi Aristotel u sedmom poglavlju druge knjige jeste hrabrost (andreia) koja je srednost izmeu straha i drskosti (ove "ekstreme" Petronijevi prevodi kao kukaviluk i neustraivost) dok je, na primjer, dareljivost, "sredina izmeu tvrdiluka i rasipanja". Navode se jo velikodunost, blagoudnost, prijateljstvo itd., ukupnonjihetrnaest,stimdasepravednostiposveujecijelapetaknjiga: "Meu vrlinama naroito mesto zauzima pravednost (dikaiosyne). U najoptijem svomznaenjupravednostjeidentinasaaltruistikomvrlinom.Alikaospecijalnavrlina ona je dvostruka: pravednost koja razdjeljuje (iustitia distributiva) i pravednost koja izjednauje (iustitia commutativa). Kod prve razdeobe dobra vri se prema sposobnostima i vrednosti linosti, i ta se razdeoba dobara upravlja po geometrijskoj proporciji (ukoliko je ko zasluniji, utoliko vie dobija). Druga vrsta pravde vodi rauna samo o delu koje je uinjeno, a ne o linosti, i ovde se razdeoba vri po aritmetikoj proporciji. Pod pravdu koja izjednauje podvodi Aristotelo ne samo nagradu za uinjen dobar rad nego i kaznu za uinjeno ravo delo." 285 Zavravajui, ne sluajno, sa pravednou (tom savrenom krepou koja okuplja sve ostale, 1130 b 30 sq) analizu udorednih kreposti, prozboriemo zajedno sa Aristotelom i o dianoetikim ili razumskimkrepostima. Aristotel smatra da postoji pet razumskih kreposti ili "pet naina kojima dua postie istinu...: umijee, znanost, razboritost, mudrost i umnost (1139 b 16). "Iako mudrost (sofia)kaoonanajviaspoznajatonadmaujeisamuumnost(usebisjedinjujeumijee
284 285

B.PetronijeviAristotelo,329. Ibidem;vidjetitakoeM.N.uriIstorijahelenskeetike,393394(Pravinost)

~273~

i znanost ali i umnost i znanost) biva na nain "sjedinjujue kreposti" ini se neopravdanim, iliak pogrenim, Petronijevieva redukcija na samo njihetiri.286Ako je Eudoksoimisliodajeuitakdobro,aPlatoniSpeusipnisu,Aristoteludesetojknjiziveli, s onu stranu jednoznanog hedonizma i intelektualizma, da je blaen ivot onaj koji je u skladu s krepou: "Jer to se tie same kreposti nije dosta znati, nego valja pokuati steijeiupotrijebiti...""Distribucija"dobra,uzavisnostiodtogatoovjekini,kreese od praktikovanja dobra kao politikog akta do misaonog promatranja kao osobenog teorijskog ivljenja. Blaenstvo, stoga, kao najvie dobro ide uz promatraki ili misaoni ivot jer, "oni koji ve znaju ugodnije provode svoje vrijeme od onih to tek tragaju za znanjem." Kako teorijsko znanje ili "mudroljublje" (filozofija) ne pretpostavlja nita utilitarno, koristoljubivo, to se ono voli poradi nje same. Mislei ono najvie kao svoju temu,tebivajuiisamananainnajviedjelatnosti,onapruainajveistepenuivanja. Darujui onoga ko se njome bavi uitkom "istog miljenja", izdie ljudsko do mjesta gdje se ono susree sa boanskim. Taj susret se zaovjeka zbiva "samo na kratakas" to, niukoliko, ne remeti ono sublimno ljudsko u njegovim najviim dometima: "I budui dajenatajnainduausvomnajviemvidukaotvorakiumonoistotoiprviboanski pokreta zaitav svemir, to je mogue i zaovjeka da on vrhuncem svoje due dodirne samo prvo i najvie bivstvo bia. Ali to poistovjeenje s boanstvom i utoliko "posveenje" moe se za ovjeka zbiti samo na kratak as zarobljen materijom on ubrzo mora prekinuti svoje duhovno zrenje boanstva THEORIA i punu rasvjetu tvorakog uma zamijeniti tek s polumrakom ili ak tamom samo mogueg i trpnog uma."287 Najblaeniji je onaj ivot, apostrofira Aristotel u Nikomahovoj etici, koji je u skladusumstvenoui kojajenetoboansko uusporedbisaovjekom.ivjetiu skladu s umom implicira, dakle, boanstveni ivot "jer um je najvie samovjek..." (Eth. Nic. X, 7,1178a5)i"mudracjestogabozimanajmiliji..."(Eth.Nic.X,8,1179a30),sudeidase inomumskespoznajei samobogotvoruje.(GottistwesentlichimDenkenveliHegelu Jenskim manuskriptima). Boanstveni uvidi i uzleti prve filozofije (prote filosofia) pretpostavljaju i uvijek iznova ukazuju na njenu etiku, dakle ljudsku fundiranost. Bez obzira to se razboritost tie ljudskih stvari a umnost najuzvienijih, i to razboritovjek ne mora biti i sofos, dometi njega kao theoretikosa dometi su i etikog. Najmudriji je, ipak, ovjek (kao to je Delfsko proroite kazalo za Sokrata) i pokuaji teologoziranja (medievalni aristotelizam, ali i platonizam), kako metafizike tako i etike, daleko podbacuje u odnosu na onaj iz klasinog perioda stare Grke. Onaj koji djeluje (praktino, politino, "poietino") ini dobro, dok onaj koji pomilja ini jo vee,
"Aristotelorazlikujeetiridianoetikevrline:1.TEHNE,umenostodnosisenaumetnikoobraivanje, 2. FRONESIS, razumnost, odnosi se na praktino delanje, 3. EPISTEME, saznavanje i 4. NUS, umnost (poslednje dve odnose se na saznanje). Prva vrlina omoguuje stvaranje umetnikog dela, druga omoguujeetikeradnje,treajeznanjeizvedenih,induktivnihistina,aetvrtasaznanjenajviihprincipa. Trea i etvrta vrlina predstavljaju zajedno vrlinu mudrosti (SOFIA), koja je za oveka koji je ima (za mudracaSOFOS)izvornajviegzadovoljstva,:(E.PetronijeviAristotelo,329). 287 M.CipraMetamorfozemetafizike,TIZ"Zrinski",akovec,1978.,246247.
286

~274~

ispunjenje etike svrhe dogaa se od praktinog dobra do "stanja" blaenosti ili eudaimonie. Kantilioudorednosti BezobziranaevidentnerazliitostiizmeuAristoteloveiKantoveetike,primjetnasui odreena pribliavanja. Kako pravilno primjeuje Ante Paanin Kant je, ipak, "najblii Aristotelovoj praktinoj filozofiji kao filozofiji antropini, jer se i jedna i druga ograniava na ljudske svrhe i stvari te na najvie dobro kao ljudsko dobro".288Tek je u (kont)tekstu cjelokupne Kantove filozofije, odnosno njegovih Kritika..., mogue sagledati ono kopernikansko, zbiljski pomak, kako u odnosu na dogmatizam i skepticizam, tako i u odnosu na prosvjetiteljstvo. Naputajui pojednostavljenu logiku identiteta svijesti i svijeta, miljenja i bitka, Kant daje ontoloki primat subjektu djelovanja, a ne objektu, kako su toinile ranije filozofije: "Jednom rijeju, nije vie u pitanju objekt nego subjekt djelovanja, pa se puko htijenje..., kao tenja za neim izvan njega, transcedentalno konstituira kao umna volja, dakle kao htijenje kojemu je odredbeni razlog da bi bilo ljudski dostojno, dakle moralno jedino sam um. Ovaj na prvi pogled neznatan i nekako sam po sebi razumljiv Kantov obrat ini zapravo epohu! Jer ono to se u njemu krije jeste pretvaranje vjenog i apstraktnog kretanja stvari u konkretne, povijesno predmetne ljudske odnose (Kangrgin kurziv), to jest, Kant hoe da se pitanje predmeta (materije) htijenja i djelovanja pretvori (ili bolje: podigne na vii nivo!) u pitanje predmetnosti (dakle: ovjenosti, smislenosti vrijednosti, moralnosti, usmjerenosti, svrhovitosti) predmeta htijenja i djelovanja. Ili: djelovanje kao ljudsko (Kant kae: moralnodjelovanjenepotjeedakle,nesmijeinetrebadapotjee,niodegadrugoga do mene sama kao ovjeka, koji djelujem po svojem vlastitom ljudskom zakonu, po zakonu(kauzalitetu)slobode.")289 Iz razloga stroijeg diferenciranja pukog od tzv. umskog htijenja premda po Kantu oigledna tautologija, podcrtava da "se volja i konstituira kao htijenje koje hoe po principu uma..." Umsko je, dakle, htijenje (resp. volja) indiferentno prema svemu to nije ono samo. Bez obzira to jeovjek osjetilno bie i kao takav, u svojoj svakodnevnoj egzistentnosti ovisan o materijalnim, biolokim, fiziolokim i drugim razlozima, oni ipak nemaju relevanciju po moralno. Iz razloga vrhovnosti i autonomije umskog (dakle, moralnogdjelovanja)uKantaseradiosamosvrhnostidjelovanjasamog,anenekesvrhe ilipraktinogciljakojibibioizvannjega:"Nije,dakle,onavoljamoralna,kojaseupravlja prema nekom dobru izvan sebe niti nekom motivu, koji nije, ona sama, nego tek ona kojasepokorava"glasusavjesti",kojijeidentiansazakonomumasamoga".290Umsebe
A. Paanin Kantova meta fizikaudorea i praktina filozofija, u Godinjak za povijest filozofije, GPF s (2)11921984.,Zagreb,130. 289 M.KangrgaEtikiproblemudjeluKarlaMarksa.NolitBeograd,1980.,40. 290 V.FilipoviKantovaetika,pogovoruknjizi1.KantKritikapraktinoguma,KulturaZagreb,1956.,200.
288

~275~

hic et nunc ustanovljava kao autonomnog zakonodavca iz razloga to u praktinom zakonuonsam("anepomouosjeajaugodeilineugode...")najneposrednijeodreuje volju. Iz razloga, dakle, to on kao isti um moe da bude praktian, pribavlja sebi vrhovno zakonodavstvo. Djelujui iz sebe i za sebe "umstvena volja" (djelovanje, "postupak" i sl.) u svojoj sebeslobodnosti ini slobodnim i svako mogue polazite ovjekove moralne radnje. "Ta sloboda, veli V. Filipovi, nije dana, nego zadana,ovjek nije slobodan nego treba da bude slobodan", da se kao moralnodjelujui ovjek tek izborizatuistuumstvenostimoralnost.ToitakvoKantovo predstavljanjeipostavljanje ne protivurjei li pukojovjekovoj tenji i elji iz njegovog fenomenalnog ivota? Nisu li njegovi napori za iznalaenjem i realizacijom sree (ili za ostvarenjem nekog drugog praktinogcilja,svejedno)unapredosueninajalovostinemoralnost?Potirelipraktini um sa svojim zapovijedima napore i tjeskobu ovjekovog svakodnevnog ivljenja u empirijskomokruenjuzadataka,interesa,svrha?: "Dakakoda Kantnijenikadapomiljao,dajesreaitenjazanjomnetoneobinoili nevrijedno, no to ne moe biti neto, to je moralno diferentno. ovjek ivi na zemlji uklopljenusvojeempirijskezadatke,intereseisvrhe.Onidezaispunjenjemsvojihelja, u koje se uklapaju i afekti njegove prirode. To je podruje regulirano mudrou i pravilima razboritosti. To je sve Kant isticao i bio daleko od pomisli, da bi te manifestacije ljudskog ivota podcjenjivao ili ne uviao. Kant ak izriito i veli: "Biti sretan moda je zahtjev svakog umnog, ali konanog bia, i prema tome neizbjeivi odredbeni razlog njegove moi eljenja", samo je uz to nadovezao i to, da se iz toga relativizma i subjektivizma elja ne mogu postaviti neka opa naela, a pogotovu ne i zakoni morala."291Nemogunost teorijske spoznaje o nadosjetilnim predmetima, to je najpregnatnije pokazala i dokazala Kritika istog uma, ukazuje na mogunost i relevantnost praktinodogmatske spoznaje. Ona je, po Kantu, posljednji i svrni stadij metafizike koji je, za razliku od skepticizma, ne samo mogu nego i nuan. Na pojmu slobode najbolje dolazi do izraaja to znai ta "praktinodogmatska spoznaja nadosjetilnog. Od "slobode se mora poeti", kae Kant stoga, jer mi o nadosjetilnome svjetovnihbia(vonbersinnlichenderWleltwesen)apriori,timedogmatskispoznajemo samozakone,podimenommoralnimzakona,alisamoupraktinojnamjeri,premakojoj je jedino mogua posljednja svrha. Iz nemogunosti postojanja teorijskodogmatske spoznaje o nadosjetilnim predmetima, izvodi se glavna Kantova zamjerka cjelokupnoj metafizikojtradiciji:posmatranjeitretiranjemetafizikekaoteorijskeznanosti,odnosno metafizike prirode. To je imalo za posljedicu stavljanje u drugi plan "metafizike udorea" odn. osporavanje mogunosti prekoraenja u nadosjetilno "moralnopraktinoj znanosti uma", s jedne strane, a s druge njegovo nerazumijevanje i odbacivanje.UsvomResumdesTraveux...BranislavPetronijevipiedoslovceiovo: "JasmatramdajeKantreakcionarnapojavauistorijimodernefilozofije,smetnjakoju treba ukloniti da bi se moglo napredovati. Do te istine doao sam ve u samom poetku
291

Ibidem

~276~

izgradnje mog metafizikog sistema. Smatram da su glavne teze Kantove epistemologije potpuno pogrene. Za Kanta, neposredno iskustvo ima samo pojavnu egzistenciju. Za menejeonopotpunorealno,onojestvarposebi.ZaKanta,aprioriprethodiiskustvu,za mene, a priori se nalazi u samom iskustvu. (podc. ..) Da je Kant ozbiljna smetnja napretku filozofske misli, dokaz su i nemaki poslekantovski metafiziari. Doista, ako se zapitamo zato poslekantovski metafiziari, koji su svakako bili veoma daroviti umovi, ipak u svojim spekulacijama nisu postigli ono to su sigurno mogli postii, nai emo razlog jedino u injenici to su bili preterano pod Kantovim uticajem (a ako je Hegel relativno bolje uspeo od njih, to je zbog toga to se on najvie emancipovao od Kanta). Da ne bih delio sudbinu nemakih poslekantovskih metafiziara, ja sam se potpuno emancipovao od Kanta (podc. ..) i poeo da studiram njegove prethodnike mnogo ozbiljnije no to se to danas ini."292Ne bavei se ovdje "zlom sudbinom" njemakih poslijekantovskih filozofa, naprosto konsternira Petronijevieva pretencioznost i iskljuivost. Razlozi koji su determinisali ovaj "reakcionarni" i u mnogome neprihvatljiv Petronijeviev stav, mogu biti samo subjektivnosentimentalne naravi. 293 Naime, nemogunost "teorijskodogmatske spoznaje" o nadosjetilnim predmetima nije znaio ostrakizaciju metafizike, kako je to shvatio Petronijevi, nego njen transfer u oblast praktinodogmatskog koji ini trei stadijum i "potpuno ispunjava svrhu metafizike." Prije nego to ustvrdi opstojnost i obaveznost kategorikog (neminovnog) imperativa Kant se u Zasnivanju metafizike morala pita: "kako je mogu kategoriki imperativ?" Dualitetovjekovog bia, koje je nemogue drugaije zamisliti do kao jedno jedinstveno nedjeljivo bivanje, omoguava i realizuje takav upit. Ono, tj. bie ovjekovo je sebe svjesno kao nerazdruivosti sa osjetilnim svijetom u kojem se njegove radnje nalazekao proste pojave njegovog kauzaliteta; isto tako ovjek kao umno bie (resp.inteligencija) ubraja se u svijet razuma i samo kao eficijentni uzrok koji pripada tome svijetu ono oznaava svoj kauzalitet voljom. Iz te saobraenosti i komunikacije ovih dvaju strana ovjekove jedinstevene i nedjeljive naravi, Kant podcrtava obaveznost (odreenih) radnjikojesudeterminisanenaelimaizakonima: "Dakle, sve moje radnje kao radnje prostoglana sveta razuma moraju biti potpuno saobrazne principu atonomijeistevolje; a kao radnje prostog delaulnog sveta morale
Resumdes Traveux etscientifiquesde Branislav Petronijevics Belgrade (tamparijaSlovo) 937., 158 162. To se isto tvrdi i u Principien der Metaphysik, II, 1912., u prevodu Naela metafizike, BIGZ Beograd, 1986.,12. 293 Navodno odbacivanje Kanta kao "reakcionarne pojave" mi vidimo kao njegovu filozofijsku nezaobilaznost iak revolucionarnost . Zadravajui, izmeu ostalog, i Kantov kategorijalni instrumentarij (npr."stvarposebi","stvarzanas"islino)Petronijevije,zapravo,ustanjunegativnogslaganjasaistom: stalno je odriui on joj se, posebno spoznajnoteorijski, asimptotiki pribliava i ogleda u njoj (vidjeti moj tekst Empirioracionalizam i kriticizam, Ideje Beograd, 45, 1988, str. 8693). Kant je, pak, po Bergsonu, uinio uslugu to je pokazao da je metafizika nemogua ako je razum jedina mo saznanja Ona bi, ipak, bila mogua samo pomou intuicije, veli Bergson u La perception du changement, 14 15, samo to je Kant, na alost, imao pogrean pojam o intuiciji (u N. Popovi Tri predavanja iz filozofije, izd. Knjiarnica Napredak,Beograd,84).
292

~277~

bi da se shvate potpuno saobrazne prirodnome zakonu poude i sklonosti, dakle potpuno saobrazne heteronomiji prirode."294Slino kao kod Aristotelove razdiobe due na nerazumski i razumski dio i Kant ustvruje fundamentalnost i obaveznost onog razumskog, odn. umskog. On doslovce kae: "Poto svet razuma sadri osnov ulnog sveta, dakle i osnov njegovih zakona (Kantov kurziv), pa je u pogledu moje volje (koja potpuno pripada svetu razuma) neposredno zakonodavan i prema tome se kao takav takoe mora zamisliti, to u ja kao inteligencija, mada s druge strane kao bie koje pripadaulnome svetu, ipak saznati sebe kao potinjenog zakonu sveta razuma, to jest umu (podc. ..), koji u ideji slobode sadri njegov zakon, dakle kao potinjenog autonomiji volje, usled ega u zakone sveta razuma morati da posmatram kao imperative koji vae za mene, a radnje saobrazne principu autonomije iste volje kao dunosti."295Mogunost kategorikog imperativa, po Kantu, slijedi iz facta "to ideje slobode ini mene lanom inteligibilnog sveta...", i ukoliko bih bivao na nain "istog duha" sve moje radnje bi bile (uvijek) saobrazne autonomiji volje. Kako smo mi i osjetilnohiletina bia to se saobraznost autonomiji volje daje u sferi trebanja (Sollen) i predstavlja, po Kantu, sintetiki stav a priori. "Kao umno bie, dakle bie koje pripada inteligibilnome svetu, ovek nikada ne moe da zamisli kauzalitet svoje vlastite volje drukije da pod idejom slobode: jer nezavisnost od odredbenih uzroka ulnoga sveta (kakvu nezavisnost um mora uvek da pridaje samom sebi) jeste sloboda. Sa idejom slobode pak nerazdvojno je povezan pojam autonomije, a sa pojmom autonomije nerazdvojno je povezan opti princip moralnosti koji u ideji lei u osnovi svih radnji umnihbia,istoonakokaotojeprirodnizakonuosnovisvihpojava."296Baveiseneto vieKantovimkategorikimimperativom297B.Petronijevikaedaon,po svomoptem pojmu, predstavlja zahtjev da se neto vri, odn. zahtjev da se volja pokori jednom objektivnom zakonu. Sa svoje formalne strane imperativi mogu biti ili hipotetiki ili kategoriki. Radnja u okviru hipotetikog imperativa, veli dalje Petronijevi, predstavlja sredstvo radi ostvarenja izvjesnog cilja koji je izvan nje, dok radnja kategorikog imperativa nije sredstvena i ne pretpostavlja izvanciljnost: ona je sama sebi cilj ili samociljnostjenjenoodreenjeivrhunskavrijednost.Poredformalne,poPetronijeviu, postojiisadrinskarazdiobaimperativaito: imperativi(tehnike)umjenosti(Geschisklichkeit) imperativi(praktine)mudrosti(Klugheit)i imperativimoralnosti(Sittlichkeit). Imperativi praktine mudrosti (dostizanje line sree u ivotu) imaju, po Kantu, veu vrijednostnegotobisetopo "strogostinjegovogmoralnogprincipa"moglo oekivati.)
294 295

ImmanuelKantZasnivanjemetafizikemorala,BIGZ,Beograd,1981.,107. Ibid,107108 296 Ibid,106 297 B.PetronijevilanciistudijeIIIBeograd,Izd.Knj.Napredakt922.,3761.

~278~

Prva grupa imperativa su samo pravila (Regeln), druga savjeti (Ratschlage), dok su trei zapovijesti(Gebote).298 isti je um sam za sebe praktian i daje (ovjeku) opi zakon, koji nazivamo udorednim zakonom, pie Kant u Kritici praktinog uma, izega slijedi i osnovni zakon istogpraktinogumaili"formulakategorikogimperativa": "Radi tako, da maksima tvoje volje u svako doba ujedno moe da vrijedi kao princip opega zakonodavstva" (Petronijevi je prevodi ovako: "Radi samo po onom naelu (Maxime) za koje moe hteti da postane optim zakonom rada sviju"). Vjerovatno slutei nerazumijevanje i mogue interpretacije, Kant u pomenutoj Kritici pie: "No nije tonekipropis,pokojemutrebadasedesinekaradnja,kojomjenekoeljenodjelovanje mogue (Jer onda bi pravilo uvijek bilo fiziki uvjetovano), nego pravilo, koje prosto a priori odreuje volju u pogledu forme njenih maksima, a tu bar nije nemogue pomiljati zakon, koji u svrhu subjektivne forme naela slui kao odredbeni razlog s pomou objektivne forme jednog zakona uope."299Kantova etika kao znanost o umnoj volji predstavlja tako zbiljski korak dalje u kontekstu evropskog filozofiranja i "moraliziranja". Ona naznauje mogunost, a i nunost, ovjekovog slobodnog djelovanja, prethodno utvrdivi svjesna naela ili maksime, "neovisno od sveopeg mehanizma prirode". Premda kao etika dunosti (imperativ po Kantu i nije nita drugo do sama svijest o dunosti) sadrava stanovitu strogost i rigorizam nije, naprosto, filozofijskiekskluzivnaineljudska."initidobrogdjesemoe,jestdunost",veliI.Kantu Osnovimetafizikeudoreaimeseetinost,ljudskostnepretpostavljanegozapovijeda (ovdje se naravno ne tvrdi da se ljudsko, bez ostatka, iscrpljuje u etinom). Kako iz empirijskih, pojedinanih moralnih radnji nije mogue izvui i ustanoviti opti praktini zakon, to Kant postuliraistu i slobodnu volju koja, s onu stranu izvansebnih sadraja i ciljeva, traje samosvrhovito. Taj svojevrsni dualizam izmeu empirijskog i idealnog, autonomnog i heteronomnog, teorijskog i praktinog, moda i nije mogue drugaije razrijeiti do li apstraktno i kontemplativno (sudei da je, kako primjeuje M. Kangrga, Kantova sloboda djelatnost bez realnog djela, to ostaje samo negativno odreenje slobodeodneegatomijestalnonadreeno,anikadmojevlastitodjelo.)Meutim,ta "djelujua svijest"e u najveem stepenu biti inicijalna i inspirativna za sve one kojie doiposlijenjega,jerbezpoznavanjanjegovogdjelanemoesevoditinijedanfilozofski dijalog,slagaosenekosKantomiline.
298 299

VidjetiuB.PetronijeviIstorijanovijefilozofije(Kantovakritikafilozofija),Nolit,Beograd1982.,404. I. Kant Kritika praktinog uma, Kultura Zagreb, 1956., 38; o pojmu kategorikog imperativa koji je izazvaoinajvienerazumijevanja,vidjetiipogovorV.FilipoviKantovaetika,199.

~279~

Nietzscheilioimoralnosti OnotoKantsvojommetafizikomudoreauizvjesnomsmislupotcjenjuje,Friedrich Nietzsche svojom (i)moralnom filozofijom precjenjuje. Naime, to da "se delanje meri i procenjuje, ne po merilu delatnog, individualnogoveka, ve po optim merilima, onim trebanja imperativa, naela i normi", zamjerka je ne samo Kantu nego i svim moralistikim nainima procjenjivanja djelatnosti. Dakle, ne apriorni moralni zakon u idealnoj formi neminovnosti i trebanja, nego moralno procjenjivanje i djelovanje koje ima pretpostavku u instinktima, sklonostima, nesklonostima, iskustvima i neiskustvima. Drugim rijeima, u izboru i opredjeljivanju izmeu empirike, konkretne, upojedinaene i ak fiziologine individue i transcendentalne, apstraktne (idealne), opte, nadindividualnemoralnostiitrebanja,Nietzschesevezujezaovuprvu: "Jedan od glavnih Nietzscheovih prigovora moralistikom nainu procjenjivanja delatnosti,napadaovajnainvrednovanjautaciukojojsedelanjemeriiprocenjuje,ne po merilu delatnog, individualnog oveka, ve po optim merilima, onim trebanja imperativa, naela i normi. Moralista sa idealistikim nainom miljenja, trebalo bi, smatraNietzsche,dareflektujeosvojimvlastitimmotivima,ostanjusvojevoljesameio genealogiji morala kako bi uvideo da njegovo insistiranje na opredeljivanju delatnosti prema trebanju, umesto prema bivstvovanju onoga koji dela, kao i pozivanje na praktini razum sa zahtevom obrazlaganja, upravljanja i procenjivanja delanja treba da bude relativizirano moralistikim ustrojstvom volje, umesto da pretenduje na apsolutno vaenje."Zarnitaneznaojednojintelektualnojsavesti?Savestiizatvojesavesti.?Tvoj sud ovo je ispravno ima pretpostavku u tvojim instinktima, sklonostima, nesklonostima, iskustvima i neiskustvima; ti mora pitati kako je ona tu nastala? a zatim jo ta me zaista tera da je sasluam? Ti moe, sluati njene komande kao to valjan vojnik slua komande svog oficira. Ili kao neka ena, koja voli onoga koji zapoveda... Ukratko, svoju savest moe sasluati na stotinu naina... i kratko reeno, ako si mislio suptilnije, bolje pazio i vie uio, ovu tvoju dunost i ovu tvoju savest vie nee bezuslovno zvati dunou i saveu: uvid u to kako su jednom moralni sudovi uopte nastali, ogadie ti tetvojepatetinerei..."(KA,V,S.255/56,FWaf.335)300OvoNietzscheovokategoriko suprotstavljanje Kantu u smislu traenja i postavljanja etikog regulativa je u nekim aspektima prividno. Premda Nietzsche vjeruje da je njegov zahtjev za prevrednovanjem moralne filozofije orijentisane na trebanje, prije svega, istup protiv Kanta, u argumentovanju contra utilitarizam, primjetna su i pribliavanja. Na iznenaujui nain, rei e F. Kaulbach, pokazae se da se Nietzscheovi argumenti protiv utilitarizma znaajno slau s Kantovim, sa kojim Nietzsche vjeruje da je u potpunom sukobu. Iz utilitaristikog postuliranja miljenja kao kriterija poznavanje svijeta od koga se, zatim, ini ovisnim djelanje i njegovo procjenjivanje, Kant izvlai zakljuak "da praktino miljenje i delatno odreeno odluivanje treba uiniti nezavisnim od "teorijskog" znanja
300

F.KaulbachVidovijednefilozofijedelanjakodNietzschea,uTHEORlAbroj34,1982.,34.

~280~

sveta i da svaki ovek delanje mora potpuno postaviti na praktino primenljivi um". Nietzscheova teza, dakle, polazi od pretpostavke (koju on, po Kaulbachu, dijeli s Kantom) "o nedovoljnosti proraunavajueg razuma za delanje i njegovo procjenjivanje, saishoditem,danisaznanjenium,takoenipraktinium,nisumerodavniuovojtaki, vedasemimoramovratitibivstvovanjuonogakojimisliidela.Naovajnainonoptim zakonima i naelima delanja pretpostavlja individualitet onoga koji dela, trebanju bivstvovanje, a svesti delatnogoveka samog."301I Volker Gerhardt smatra da izmeu bivstvovanja i trebanja nema nikakve veze koja bi se dala umski utemeljiti. Nietzsche smatra, veli on, "samoobmanom i ovu ravnoteu za kojom se tei u individualnom delanju,akojujeKantmadauovojtakiskeptianslinoNietzcsheuipakpodmetnuo kao praktino pretpostavljivu. Kantov realizam se pokazuje u tome to se um zadovoljio jednim"kaoda".Nietzschejeiutomevidiojojednuiluzijukojaprekrivarealitet."302Iu Kantovoj praktinoj filozofiji i u Nietzscheovoj "etici", dakle, figuriraju kao centralni pojmovi volja, samo razliito definisana i odreena. U Kanta je to apriorno odreena ili ista volja, a u Nietzschea oblik djelatne volje kojoj je inherentna mo. Mo kao ospoljena volja se u Nietzschea javlja, po V. Gergardtu, kao neka zapovijest (imperativ), ona zahtijeva poslunost, ili nareuje otpor: "Sa pojmom volje Nietzsche se dakle vraa centralnom pojmu moderne moralne filozofije (kurziv V.G.). I ba ovaj izvorni pojam uzdieondoodlunekarakteristikemoi.Bitmoileiunastupunekestvarne,toerei delatnevolje.Timesemoimoralpoklapajuusvomnajunutranijemdelu..."303Kritiko suprotstavljanje i sistematsko ruenje dogmi tradicionalno shvaenog morala, posebno onoga kantijanske provenijencije, doveo je u Nietzschea na poziciju jasnog i konzekventnog imoralizma. Ne prihvatanje postojanja morala po sebi, u smislu njegove tiranije i determinisanosti ovjekovog zbiljskog ivota, nije, ini se, puka destrukcija moralazaradnemorala.StogaNietzscheovakritikamoralnesvijesti,veliM.ivoti,"nije dana sa stanovita zahteva za prostim ruenjem morala, ali ni sa stanovita zahteva za formiranjem novog morala kao odreenog fiksiranog sistema vrlina i dunosti." 304 Imoralizamjesasvimdrugaijapozicijaodnemorala,onstremioslobaanjuivotakome je taj i takav moral, u svom dezintegracionom djelovanju i elji da se nametne kao krajnja svrha i apsolutno naelo, stran i neivotan, u njegovoj punini i nesmiljenosti, trae ili bolje, zapovijedaju, bezpogovornu abdikaciju i unitenje morala u njegovoj fantomskoj idealnosti i opoziciji spram tog istog ivota i zbilje. Stoga, nema moralnih fenomena, rei e Nietzsche u Zur Genealogie der Moral, nego samo moralnih tumaenja fenomena, ime se oporie njihova objektivna valjanost i postojanje.
Ibid,35. V.GerhartMoimoral,uTHEORlA,77. 303 Ibid,79. 304 M. ivoti Smisao Nieovog imoralizma, u Nie i marksizam, Savremene filozofske teme, Beograd, 1969., str. 164; Kae se, takoe, da se upravo u Nieovom imoralizmu mogu nai izvesne dodirne take izmeu marksizma i Niea. Nije sluajno, stoga, da ni marksizam nema jednu takvu teoriju o moralu koja bi zahtijevala formiranje jednog sistema vrlina i dunosti. Marksizam nije moralistika doktrina. Naprotiv, kodMarksamoemonaiuvijekveomaotreosudesvakogmoralistikogstava.
302 301

~281~

Moralno, prema tome, nije nita po sebi egzistentno, moralno je samo miljenje, mnijenje. Ono pripada svijetu inteligibilnih priina. Nietzsche, dakle, smatra moral odreenim i to izopaenim nainom tumaenja zbilje. itava Nietzscheova filozofija negira vrijednost morala prije svega stoga to je on tumaenje stvarnosti i istine, a ne stvarnost i istina sama. Nunost ukidanja i samoukidanja morala osigurava, po Nietzscheu, samosvojnost i slobodnu individualnost do koje mu je osobito stalo. Svo ovjekovo stvaralatvo i originalno nadahnue ivotno su, dakle ljudski fundirani, a ne boanstveno: sasvim oljuena, duevna ovostranost u svojoj permanentnoj suprotstavljenosti i neprijateljstvu spram oneovjeene, bezdune, idealno transcendentalne onostranosti. Stoga, polemiui sa dosadanjom naukom o moralu, Nietzsche se u Volji za mo pita odakle moralu pravo da bude moralni sudac cjeline (ivota), odn. da sudi i propisuje zbilju "a da pri tom nikada u nju ne sie..." Apologet zbiljeunjenojosebujnostiivrstini(kojunesvodinapukiredukcionistikinaturalizamili biologizam,kakonekiinterpretipogrenorazumijuitvrde),usvojojkonstruirajuojane dekonstruirajuoj nakani nudi, ipak, samo jedan drugi obrazac moraliteta: protest i osuda morala izopaenog, osiromaenog, blijedogovjeka (ukljuujui licemjerje i lano milosre hrianske etike) s jedne strane, a s druge pohvala i ditirambi dosokratovskoj etici, odn. moralu u traginom razdoblju Grka. To tvrdi i N. Miloevi u zborniku Nie i marksizam, kada kae da Nietzscheovo uenje ima svoju inspiraciju u onim grkim shvatanjima po kojima su mogunosti svijeta ograniene, shvatanjima koja on sam pominje u Nesavremenim razmatranjima. Bez obzira, dakle, na Nietzscheove radikalne zahvate u oblasti tradicionalno shvaenog morala (za, kada je u pitanju zbilja, moralnu imanenciju, a ne transcendenciju), ne izbjegava moralnosti, istina obojenoj, "novoj" i ograniavajuoj. Pledirajui tako za konkretno i individualno, a protiv apstraktnog i opteg, primjetna je i stanovita paradoksalnost Nietzscheova izvoenja i zakljuivanja. On, dakle, ne napada moral uopte, "ve na odreeni moral pomou drugog morala", ime ne izbjegava hipostazi imperativnosti, odnosno obaveznosti vaenja ustanovljenog "moralnogprincipa":Nietzschenijevidiodaizstavapokojemseupravoovjekpostavlja kao kreator i za ovjeka najvie bie, koje se stalno oovjeuje, ujedno nuno slijedi i (h)istorijsko poimanje etike i nepriznavanje nikakvih ljudskih instikata, nikakve volje za moi, nikakve "ljudske prirode" kao osnovnog, jedinog izvora cjelokupnog moraliteta, pozitivno utvrenog za svagda, u biti nepromjenljivog. Samom negacijom vjenog ljudskog morala mi negiramo i nepromjenljivost ljudske prirode, i tvrdimo njenu (h)istorinost,pajestoganikakonemoemouguratipodnekuhipostaziranukategoriju, nosila ona ime volje za moi, dobro, zlo, kategoriki imperativ, ideje boga ili ideje zbilje. U biti, dakle, ne moe biti presudno da li e kao ideal ovjeka uopte biti postavljen Rousseauov po prirodi dobarovjek ili Kantovovjek dunosti, ili veliki, jaki, bezobzirni ovjek Nietzschea. im se, naime, tako postavi etika problematika, ona vodi nepromjenljivosti njenih osnovnih kategorija ili, kao u Nietzschea, imanentnoj protivurjenosti, fiksiranju realno promjenljivog kao realno nepromjenljivog. 305 Za
305

D. Grli Smisao i sudbina filozofije Friedricha Nietzschea, pogovor knjizi Tako je govorio Zaratustra,

~282~

Nietzscheovu jo uvijek etiku koncepciju bitno je jedno: ona rui hijerarhiju starih moralnih vrijednosti, i to tako da odrie apsolutne transcendentne moralne vrijednosti, da odrie moralnost svekolikog dosadanjeg morala i da ga tretira kao jednostavno sredstvo, kao oruje ivota. On rui ploe svakog morala samo ne i ploe "moralnosti" svogimorala: "Miistotakohoemobitinasljenicimoralnosti,nakontosmomoralrazorili"stojiu PabircimaizNietzscheoveostavtine,Aforizam102. Spekulacije i svakovrsna reinterpretiranja na jednu od velikih tema Nietzscheove filozofije su vie nego poznate. Preko tendencioznobrutalnih falsifikovanja i prisvajanja od strane nacionalsocijalistikih teoretiara A. Baeumlera i Rosenberga, zatim staljinistikodogmatskihijednostranihinterpretacijaRosentalaiLukacsa(ovajposljednji pogotovo zauuje), do upornih pokuaja nekih naih autora (Vuko Pavievi, na primjer) da ga, po svaku cijenu, predstave teorijskom prethodnicom i najavljivaem faizma.306 Stav Branislava Petronijevia prema Nietzscheovoj filozofiji, odn. etici, je viestruko zanimljiv i u osnovi ambivalentan. Bavei se kritiki njegovom filozofijom u vie navrata (prvi stadijum Fridrih Nie ivot i filozofija koji je objavljen u Letopisu Matice srpske 1901.godinekojajeistegodinepretampanakaozasebnaknjiga.Poslijetogajeponovo pretampana 1910. godine u knjizi openhauer, Nie, Spenser, da bi drugo, popravljeno izdanje, u knjizi pod istim naslovom, izalo 1920. godine. U neto redigovanom obliku ovo drugo izdanje je objavljeno u knjizi B. Petronijevi Istorija novije filozofije), zadrava dvosmislenoststavaiprilagodljivostintoniranja. Izlaui i komentariui Nietzscheovo shvatanje moralnog dvojstva, kae na jednom mjestu,dajemoralgospodaraistotakopogreankaoidrugadvaprincipaNietzscheova. Unastavkuveli,meutim,daon(moralgospodara,prim...)"kadsenestavimonaovo apstraktnoprincipijelno stanovite, ipak sadri u sebi relativno mnogo vie tanog od ona prva dva Nieova principa." ta je to "relativno mnogo vie tanog" u Petronijevievoj apologiji morala gospodara (itaj duhovno izuzetnih pojedinaca) vidi se iz pasusa koji netom slijedi: "Ve smo rekli da Nie ima utoliko pravo ukoliko velike linosti smatra za stvaraoce kulture, i dokle god je potrebno daoveanstvo jo stvara, dokle god oveanstvu treba velikih linosti, dotle se i moral aristokrata moral velikih mora potovati pored morala malih." (podc. ..)307Bez obzira to pod aristokratom Petronijevi misli na "aristokrate duha i srca" ovaj moralni selekcionizam i sankcionizam neobinokonotirasareakcionarnimoblikomfeudalnostaleketradicije.Njegov,pomalo
Mladost Zagreb, 1980., 315316; vidjeti takoe D. Grli Friedrich Nietzsche (odjeljak Imoralizam kao moralnizahtjev),Zagreb1981.,5369. 306 Sem u pomenutom zborniku Nie i marksizam, 111 122, 139141 i 152156, vidjeti i V. Pavievi Osnovietike(odjeljakNieovimoralizam),BIGZ,Beograd1974.,322331. 307 B.PetronijeviIstorijanovijefilozofije,Nolit,Beograd,1982.,666.

~283~

militantni, filozofski rojalizam (koristei Nietzschea kao povod i povijesnu ispriku), polemiui sa "neosnovanim traenjima demokrata" veli da kad bi se danas ostvarili zahtevi socijalizma (u tekstu ih brka sa zahtjevima socijaldemokrata, prim...) bez ikakvog ogranienja, da bi to znailo propast ljudske kulture. Argumenti u prilog ove nehumanodestruktivne i paualne hipoteze su apsolutno neprihvatljivi, bez obzira ko ih izrieiukojemsocijalnopovijesnomifilozofskomkontekstu: "Jer nii stale svojom moralnom autonomijom jo su suvie nemoni, svojom inteligencijom jo su suvie mali da sami sobom vladaju jo treba generacije da prou, padasedostigneonajstepeninteligencijeimoralnesamodisciplineniihstalea,kojisu stoleima iveli u najveem mraku, koji je potreban da se uini pokuaj sa ostvarenjem zahteva krajnje demokratije, Dotle pak mora se voditi rauna o tome da ima ljudi izuzetnih, i da je, ako oni doista slue ljudskoj kulturi, masa duna da im mnogo ta dopustiidaimmnogooprosti,toseobinomovekunebidopustiloinebioprostilo,a prvo i prvo da se od takve linosti ne trai osim ako ona od prirode ima takvu dispozicijudaiuobinomivotubuderobdemokratije.Samoovaneosnovanatraenja demokrata, upravljena bez ikakvog dubljeg prava na otmene linosti velikog uma proizvodi s vremena na vreme takve velike protivnike njene..." 308 itd. Ovo Petronijevievo podvajanje na moralno i intelektualno, velike i male (ljude ili literature, svejedno) proizilazi iz njegove pomalo patogene sklonosti da lamentira nad usudom darovitih mislilaca roenih u "malom narodu"309, kao i u neumjerenosti u izricanju laskavih ocjena onima iz velikih koji su nezaobilazni za "optu naukuoveanstva." Kao da je po svaku cijenu htio da bude "samostalni heroj misli", ugledajui se i ogledajui u Velikima;sebejesmatraogenijemipiuisvojanajvanijadjelajezikom"velikihnaroda" (njemaki, engleski, francuski), uopte mu nije bilo vano da li ga domaa kritika razumije i prihvata. Ovo neprihvatanje i nekomuniciranje sa vlastitom malom sredinom odvelogajeu"podvajanjemerilavrednosti"iljudi.Timesehtjela,primjeujeBrankoU. Pavlovi, izdejstvovati zatita provincijalnog statusa jedne "male literature, kao to je naa", obezvreujui ga istovremeno jednim apstraktnim mjerilom "opte nauke oveanstva": "Time se u stvari svakoj "maloj literaturi" postavlja zahtjev da bude neka imitacija "velike literature", ili da se iskazuje na jeziku "velike literature". Posledice su sasvim obeshrabrujue: ako hoete da stvarate apsolutno vredno delo, ako hoete da mislite i da iskazujete svoju prirodnu obdarenost, onda stvarajte i mislite na jeziku neke "velike literature".Toje,moraserei,kobnapredrasuda.Aona"nepravda"kojujePetronijevi tako duboko oseao, ne dolazi od prirode nego od predrasude o "velikim i malim
308 309

Ibid,666 U nekrologu B. Kneeviu objavljenom u politici 20. februara 1905.a pretampanom u knjizi lanci i studije II, Panevo, 1920., . Petronijevi kae: "Nepravedno je od prirode pustiti da se jedan darovit mislilacrodiumalomnarodu."

~284~

literaturama." 310 Primjeri Petronijevievog nerazumijevanja i jednostavnog interpretiranja nekih Nietzscheovih kategorija (to V. Pavievi usrdno citira u svojoj knjiziOsnovietike)vidljivisukadgovorionjegovomnadovjeku: "Nie nastoji detaljno da pokae kako se iz prvobitnog stanja divljine i apsolutnog odsustva svih moralnih pojmova razvio moral. Prvobitno, ovek je ivotinja sa jakim insinktima"plavabestija"(dieblondeBestie)mesoderinitavie.Odoveivotinjekoja je u divljini bila potpuno slobodna, koja se nije pokoravala nikom i nikakvim zakonima, trebalo je stvoriti pitomu ivotinju, ivotinju koja e moi sluati kako bi joj se moglo zapovediti. ivotinju, koja je jedino obeavala (tj. obeavala da proizvede neto vie natoveka), trebalo ju je odgojiti, trebalo ju je uiniti odgovornom, trebalo ju je nauiti pameti."Ili: "Njegov ideal jakog oveka naposletku se veoma pribliuje tipu obinog prirodnog oveka, plave bestije (die blonde Bestie), tako da se ono to treba da bude natovek pretvara u potoveka, u divljeg oveka, koji nita drugo i nije do ovek jakih, nesalomljivih instikata."311I pored nesporno lucidnih zakljuaka u pomenutoj studiji, smatramo da ovu tezu nije potrebno komentarisati, U neto umjerenijem tonu, i posrednije, B. Petronijevi se vraa Nietzscheu jo jedanput. Piui prikaz knjizi Alfreda Foulleea Nietzsche et l'immoralisme kae, izmeu ostalog, da "Nieova negacija morala nijeapsolutnautomsmisludaNiehoeuoptedamoralnestane,veonsamoutoliko negira moral." Njegovo odricanje morala, dakle, nije apsolutno nego relativno,ime se iskazuje (to je u kontradikciji sa nekim tezama iz gore pomenute studije) da njegov imoralizam ima sasvim osobenu, nietzscheansku moralnu podlogu: "Psiholoka podloga ovoga morala (misli se na hrianskodemokratski, prim. ..) lei u saaljenju i ljubavi prema blinjemu a jednakost i bratstvo osnovne su objektivacije njegove. Nie negira ovaj moral potpuno pa na njegovo mesto stavlja moral egoizma i nejednakosti. Hrianskodemokratski moral to je, po Nieu, moral niskih, slabih, neznatnih, moral velike mase, ukratko moral robova; njegov aristokratskoegoistiki moral to je moral velikih, jakih, otmenih, moral nekolicine, ukratko moral gospodara." 312 Fouilleeovu knjigu Nietzsche i imoralizam Petronijevi ocjenjuje kao uspjelu u pojedinim dijelovima, dok su na mnogim mjestima njegove "kritike primedbe neosnovane" a "na mnogim nedovoljne..." Posebno imponuje, u okviru knjige, komparativna studija o Nietzscheu i MarieJean Guyau (18541888), koga Fouillee precjenjuje i kao moralistu (svoja etika shvatanja Guyau izlae u djelu Esquisse d'une morale sans obligation ni sanction iz 1884.) i kao mogueg uticajnika na Nietzschea. Istina je, navodi dalje Petronijevi, da je Nietzsche poznavao Guyauovo djelo, te da ih je navodio, "ali njegova je doktrina u
B. U. Pavlovi Petronijevi u istoriji novije filozofije, predgovor u knjizi B. Petronijevi Istorija novije filozofije,1819.B.Petronijeviopenhauer,Nie,Spenser,Beograd,1910.,154. 311 Istorijanovijefilozofije,645,666. 312 A. Foullee Nietzsche et l'immoralisme, Bibliotheque de philosophie contemporaine, Paris, Felix Alcan, Editeur1902.PrikazobjavljenuSrpskiknjievniglasnik,Beograd,4/1904.,knj.XI,sv.6(16.mart),471.
310

~285~

osnovitakoodelita,zasebna,individualna,dajeonnijeniodkogamogaopozajmiti..."B. Petronijevi se slae da oba filozofa u kritici morala polaze sa jednog zajednikog stanovita; obojica, naime, uzimaju da moralni principi "nemaju nikakve vie sankcije ni obaveze", da, ako ljudski ivot treba urediti po izvesnim pravilima i naelima, da ta pravila i naela mogu proisticati samo "iz prirode samog ivota:" "I za Niea i za Gijoa ivot je osnov same egzistencije, ivot je prema tome i sam cilj egzistencije; a cilj ivota, koji je u isto doba i najdublja priroda njegova, to je aktivitet u najintenzivnijem stepenu svome, aktivitet iji se maksimum intenzivnosti spaja sa maksimumom ekstenzivnosti. Sve to ivi, svaki ivi individuum, tei da uvea intenzitet svoga ivota i da time u isto doba uvea i sferu svoga uticaja na druge individue."313Poslije formulisanja istovjetnog kriterijuma moralnog djelovanja, stav dvojice filozofa postaje divergentan a posebno "u odredbi same prirode ovog ekstenzivnog proirenja ivota..." Dok za Nietzschea, veli Petronijevi, proirenje ivota lei u potinjavanju drugih sebi, dotle Guyauov individuum druge unaa u sebe; iz ovog unaanja i spajanja sa drugima proizilazi da "su ljubavialtruizamneminovneposledicesameprirodeivota": "Po Gijou dakle individuum postaje vei, proiruje se, da bi i druge obuhvatio u sebi; po Nieu individuum se proiruje, postaje vei da bi druge odbio od sebe, da bi se proirio i iznad njih i pored njih; po jednome bogatstvo individualnog ivota sastoji se u portvovanju za druge, po drugom u satiranju drugih, u njihovom potinjavanju; po jednome ivot je u osnovi svojoj komunikativne i ekspanzivne, po drugome agresivne i destruktivne prirode"314I tako, kao da je Petronijeviev prikaz Nietzscheove (i)moralne filozofijesvojevrsnacameraobscura:onotoje"dobro"kudiiizmienjegovomdubljem poimanju i razumijevanju, a ono to je "loe" hvali, prenaglaava i prilagoava slijedu vlastitih moralnih misli. Bez obzira to ova etika progovaranja i razgovaranja nisu filozofski najrelevantnija ni za Nietzschea, ni za Petronijevia, smatrali smo uputnim oslunuti ih. Prvog u jednoj kratkoj, nedovoljnoj i usputnoj skici, a drugog u njegovom ambivalentnom i kritikom (ponekad jasno i ingeniozno, ponekad simplificirajue i nedovoljno)nastojanjudaga,uosvitvlastiteetikerefleksije,razumijeipredstavi,uono vrijeme malobrojnoj filozofskoj publici. Ipak, ostaje u ovjeka ona neutaena elja i enja za istinom o , kojoj Nietzsche, u Genealogiji morala315, progovara i profetski i sjetno: "I ovde ponovo dotiem svoj problem, na problem, o moji nepoznati prijatelji ( jer jo ne poznajem nijednog prijatelja): koji bi smisao imao naitav ivot ako ne onaj da u nama ta volja za istinu postaje svesna sebe kao problema?... Od samoosveivanja voljezaistinupoinjesadasumnjenemadaiezavamoral:tojegolemadramausto inova, rezervisana za naredna dva stoljea u Evropi, najstrahotnija, najsumnjivija, a moda i nadom najispunjenija drama..." Drama u kojoj je, reeno odve nietzscheanski, prvi moralniin gubljenje morala samog, s nadom da se time ne gubiovjek i njegovo ljudsko,odveljudskodjelovanje.
313 314

Ibid,473. Ibid,473474. 315 F.NieGenealogijamorala,GrafosBeograd,1983.,162.

~286~

TIPOVIEUTANAZIJE
PeterSinger:Praktinaetika,Beograd,2000.(str.176.do200.) Dobrovoljnaeutanazija Veina grupa koja se danas bori za promene u zakonu kojim e se dozvoliti eutanazija se zalau za dobrovoljnu /voluntary / eutanaziju odnosno, za eutanaziju koja se vri na zahtev osobe koja treba da bude ubijena. Nekada je veoma teko razlikovati dobrovoljnu eutanaziju od samoubistva kome se asistira. U Dininom putu (Jean's Way), Derek Hamfri (Humphry) govori o tome kako je n jegova ena Din koja je umiralaodrakatrailaodnjegadajojomoguidaprekratiivotbrzoibezbolno.Onisu sagledalisituacijuionjojotvorenorazgovarali.Derekjedoaodonekihpilulaidaoihje Din,kojajenakontogaubrzoumrla. Dr Dek Kevorkian (Kevorkian), patolog iz Miigena, otiao je korak dalje kada je napravio"mainusamoubistva"kakobipomogaoterminalnobolesnimljudimadaizvre samoubistvo. Njegova se maina sastojala iz metalne motke sa tri razliite flae zakaene na cev koja je slina onoj koja se koristi da bi dala intravenska infuzija. Doktor stavlja cev u venu pacijenta, ali u ovoj fazi iz nje moe da prolazi samo bezopasni slani rastvor.Potompacijentmoedaokreneprekidakojimoslobaaprotokizcevidrugog leka to izaziva komu. Posle ovoga automatski protie smrtonosna droga koja se nalazi u treoj boci. Dr Kevorkian je saoptio da je spreman da mainu uini dostupnom bilo kojem terminalno bolesnom pacijentu koji je voljan da je upotrebi. (Asistirano samoubistvo nije protivno zakonu Miigena). Denet Etkins (Adkins), koja je bolovala od Alchajmerove bolesti, ali koja je jo uvek bila u stanju da donese odluku da okona svoj ivot, je juna 1990. god. stupila u kontakt sa dr Kevorkianom i saoptila mu da eli da umre, a ne da trpi sporo i progresivno pogoranje koje ova bolest donosi. Dr Kevorkian jebiouznjudokjeonakoristilamainu,apotomotiaodopolicijeiprijavionjenusmrt. Ubrzo je optuen za ubistvo, meutim sudija je odbio da optuba doe do suda, sa obrazloenjem da je Denet Etkins sama izvela svoju smrt. Sledee godine dr Kevorkian jesvojumainudaojodvojicipacijenatakojisujeupotrebilidaokonajusvojivot.316 Postoje drugi sluajevi kada ljudi koji ele da umru nisu u stanju da se ubiju. Dord Zigmaniak (Zygmaniak) je 1973. godine bio povreen u saobraajnoj nesrei blizu svog doma u Nju Dersiju. Odveden je u bolnicu gdje je ubrzo saznao da je od vrata na dole potpuno paralizovan. Takoe je imao velike bolove. Svom doktoru i svom bratu Lesteru saoptiojedaneelidaiviutomstanju.Obojicujepreklinjaodagaubiju.Lestersekod
Dr Kevorkian je ponovo optuen za ubistvo zato to je pribavio zabranjenu supstanec, ali je jo jedanputbioosloboen.
316

~287~

doktora i medicinskog osoblja raspitivao o ansama da se Dord oporavi. Reeno mu je da su one nikakve. A onda je u bolnicu prokrijumiario pitolj i upitao Dorda: Ovde sam da prekratim tvoju patnju. Da li se slae? dord je potvrdno klimnuo glavom jer vevienijemogaodagovorizbogoperacijekojajenanjemuizvrenakakobimogaoda die.Lestergajeustrijeliouslepoonicu. Sluaj Zigmaniaka predstavlja jasnu instancu dobrovoljne eutanazije, iako ovde nedostaju neke proceduralne mere nadzora za koje se zalau pobornici legalizacije dobrovoljne eutanazije. Na primer, lekarsko miljenje o pacijentovim ansama za ozdravljenjejedobijenonaneformalannain.Ovdetakoenijedolodobriljivoguvida, uz prisustvo nepristrasnih svedoka, o tome da li je Dordova elja da umre bila duboko u njemu usaena i promiljena, te da li je raspolagao najboljom informacijom o svom stanju. Konano, ubistvo nije izvrio doktor. Jedna injekcija bi bila za druge manje strana od pucnja. Ali Lester Zigmaniak nije imao ove izbore pred sobom poto zakon NjuDersija,kaoiuveinidrugihmesta,ubistvoizmilosratretirakaozloin.Dajesvoj naumotkriodrugimaonnebibioustanjudagaostvari. Eutanazija moe da bude dobrovoljnaak i kada osoba nije u stanju da saopti svoju elju sve do trenutka kada su progutane pilule, kada je okrenut prekida ili povuen obara pitolja, kao u sluaju Din Hamfri, Denet Etkins i Dorda Zigmaniaka. Jedna osoba, dok je jo dobrog zdravlja, moe da naini pismeni zahtev za eutanazijom, ako bilozbognesreeilibolesti,vienijeustanjudadoneseilisaoptiodlukudaumre,ilida ima velike bolove, ili da ne raspolae vie svojim umnim sposobnostima, ili da nema realnenadedaeseoporaviti.Kadaseubijeosobakojajejedantakavzahtevnapravila, a koja ga je povremeno spominjala i koja se nalazi u jednom od stanja koje smo opisali, moesesapravomreidajeasistiranjeubistvubilouzpristanakdotineosobe.Zasada postojisamojednazemljaukojojdoktorimogudaotvorenopomausvojimpacijentima da umru na miran i dostojanstven nain. U Holandiji je nakon nekolicine sudskih sluajeva tokom 1980. godine omogueno , da doktori asistiraju smrti pacijenta ak i kada se asistencija sastojala u davanju pacijentu smrtonosne injekcije. Holandski doktori koji se dre odreenih smernica (koje cemo kasnije u ovom poglavlju opisati) mogudanaspotpunootvorenodaizvreeutanazijuidajeprijavenasmrtovniciadane strahuju dae biti proganjani. Procenjuje se da godinje ima oko 2.300 sluajeva smrti eutanazijom. Neeljenaeutanazija Pod neeljenom /involuntary/ eutanazijom podrazumevam situaciju u kojoj je ubijena osoba u stanju da da pristanak da umre, ali ga ipak ne daje, bilo zato to nije pitana, bilo to je pitana ali eli da i dalje ivi. Ova definicija bez sumnje podvodi dve razliite stvari pod istu kapu. Postoji znaajna razlika izmeu ubistva nekoga ko eli da ivi i ubistva nekoga koji nije dao pristanak da bude ubijen, ali da je pitan, on bi ga dao. U praksi je meutim teko zamisliti sluajeve u kojima je osoba sposobna da da

~288~

pristanakikojabigadaladajebilapitana,alinijepitana.Jer,zatojenepitati?Samobi u najneobinijim situacijama neko mogao da smisli razlog da se ne dobije pristanak osobe koja je i sposobna i voljna da ga da. Ubistvo nekoga koji nije dao pristanak da budeubijenmoedasesmatraeutanazijomustrogomsmislureijedinoakojemotivza ubistvo elja da se sprei neizdrljiva patnja od strane ubijene osobe.udno je naravno dabiloko,kojipostupanaosnovuovogmotivaneuvaavaeljeosobeuimekojeseova radnjavri.Istinskisluajevineeljeneeutanazijeizgledadasuvrloretki. Nesaglasnaeutanazija Ove dve definicije ostavljaju mesta za treu vrstu eutanazije. Ako ljudsko bie nije sposobno da shvati izbor izmeu ivota i smrti, eutanazija nee biti ni dobrovoljna ni neeljena ve nesaglasna /nonvoluntary/. Oni koji nisu u stanju da daju pristanak, pripadaju kategoriji neizleivo bolisnih ili se pak radi o teko hendikepiranoj deci, kao i ljudima koji su nesrenim sluajem, boleu ili poznom ivotnom dobu trajno izgubili sposobnostdashvateoemuseovderadi,adapritomnisuprethodnotrailiiliodbacili eutanaziju kada bi se nali u ovim situacijama. Nekoliko sluajeva nesaglasne eutanazije je stiglo do sudova i popularne tampe. Evo jednog primera. Luis Repuj (Repouille) je imaosinaijajedijagnozabilaneizleiviimbecilikojijeodroenjabiovezanzakrevet ipetgodinaslep.PoreimaRepuja:Onjegotovosvovremebiokaomrtav...nijemogao dahoda,dagovori,nitanijemogaodauradi.Repujjenakrajuubiohloroformomsvog sina. Sluaj koji se ogodio 1988.godine dobro ilustruje nain na koji nas moderna medicinska tehnologija primorava da donosimo odluke o ivotu i smrti. Beba Semjuel Linares (Linares) je progutao neki mali predmet koji mu se zaglavio u dunik i izazvao manjak kiseonika u mozgu. Primljen je uikaku bolnicu u stanju kome i postavljen na respirator. Sledeih osam meseci jo uvek je bio u komi, jo uvek na vetakom disanju, pajebolnicaodluiladagapreseliuodeljenjestalneitrajnenege.Ubrzopopreseljenju Semjuela su posetili roditelji. Majka je napustila sobu dok je otac doneo pitolj i rekao sestri da se skloni. On je zatim iskljuio Semjuela iz respiratora i drao bebu u naruju sve dok nije umrla. Kad je bio siguran da je Semjuel umro, on je ostavio pitolj i predao se policiji. Optuen je za ubistvo, ali velika porota je odbacila optubu za homocid, da bi kasnijedobiouslovnukaznuzatotojepretiopitoljem. Oigledno je da ovakvi sluajevi raaju drugaija pitanja od onih koji se tiu dobrovoljne eutanazije. Ne postoji elja od strane deteta da umre. Takoe se moe u ovakvimsluajevimapostavitipitanjedalijesmrtizvrenazbogdeteta,ilizbogporodice u celini. Ako je sin Luja Repuja bio kao da je mrtav sve vreme, onda je on verovatno imao tako teko oteenje mozga da uopte nije bio u stanju da pati. Po svoj prilici ovo vai i za komatoznog Semjuela Linaresa. U ovom sluaju, kada bi nega Repujevog sina predstavljala veliki i bez sumnje uzaludni teret za porodicu, (a u Linaresovom sluaju i iscrpljivanjeogranienihdravnihsredstavanamenjenihzdravstvu),bebanijepatila,ine moe se rei da je smrt bila ili da nije bila u njenom interesu. Stoga ovde zapravo i nije

~289~

reoeutanaziji,usmisluukomesamjedefinisao. Paipak seovderadilo o opravdanom okonanju ljudskog ivota. Poto su sluajevi edomorstva i nesaglasne eutanazije najblii onima koje smo razmatrali povodom statusa ivotinja i ljudskog fetusa, najpre emosenjimapozabaviti. Opravdanjeedomorstvainesaglasneeutanazije Kao to smo videli, eutanazija je nesaglasna u sluaju da subjekt nije nikada imao priliku da izabere da li e da ivi ili da umre. To je situacija u kojoj se nalazi ozbiljno hendikepirano dete ili starija osoba koja je od roenja teko mentalno zaostala. Eutanazija ili drugi oblici ubistva su nesaglasni i u onim sluajevima kada je subjekt u sadanjosti nesposoban da donese presudnu odluku, ali je u prolosti bio u stanju, no tada nije izrazio nikakav stav koji bi se odnosio na njegovo sadanje stanje. Sluaj osobe koja nikada nije bila u stanju da izabere da lie iveti ili umreti je neto direktniji od onog koji se odnosi na osobu koja je imala ali je sada izgubila sposobnost da takvu odlukudonese.Jojedanputemoodvojitiovadvasluajaiprvorazmatrationajkojije direktniji. Da bih pojednostavio stvari usredsrediu se na malu decu, mada sve to budemonjimarekaoodnosiseinastarijudecuiliodrasleijejementalnostanjesadai uvekbilostanjemalogdeteta. ivotiodlukeosmrtihendikepiranedece Ako elimo da se pozabavimo pitanjem ivota ili smrti ozbiljno hendikepirane ljudske bebeadapritomnismouliuetikuraspravuoubistvuuopte,neemobitiustanjuda razreimosukobizmeuirokoprihvaeneobavezedasezatitisvetostljudskogivotai cilja da se smanji patnja. Neko e rei da su takve odluke "subjektivne", odnosno da pitanjaivotaismrtitrebaprepustitiBoguiPrirodi.Naapreanjaraspravajemeutim pripremilaterenzaovo,aprincipikojisuutvreniiprimenjeniuprethodnatripoglavlja inedajeovopitanjeznatnomanjekomplikovanonegototosmatraveinaljudi. Uetvrtom poglavljusamrekaodainjenicadajenekobieljudskobie,u smisluda je pripadnik vrste homo sapiensa, nije od znaaja da bi se njegovo ubistvo smatralo ravim. Pre se moe rei da su karakteristike poput racionalnosti, autonomije i samosvesti te koje prave razliku. Mala deca ne poseduju ove karakteristike. Stoga njihovo ubistvo ne moe da bude izjednaeno sa ubistvom normalnog ljudskog bia, ili bilo kog drugog samosvesnog bia. Ovaj zakljuak se ne odnosi samo na malu decu koja zbog neizleivih mentalnih nedostataka nikada nee postati racionalna i samosvesna bia. Kada smo raspravljali o abortusu videli smo da potencijal fetusa da postane racionalno, samosvesno bie ne moe da predstavlja razlog protiv njegovog ubistva u onom stadijumu razvitka kada mu nedostaju ove karakteristike, odnosno, ne moe da predstavlja razlog ukoliko nismo spremni da vrednost racionalnog i samosvesnog ivota upotrebimo kao protivrazlog kontracepcije i celibata. Ni jedno malo dete, bez obzira da lijehendikepiranoilinije,nepolaetakvopravonaivotkaotogaimajubiasposobna

~290~

da sebe pojme kao distinktne entitete koji postoje u vremenu. Razlika izmeu ubistva jednog hendikepiranog i jednog normalnog deteta ne poiva ni na kakvom pretpostavljenompravunaivotkojebiovodrugodeteimaloaprvonebi,veudrugim konsideracijama koje se tiu ubistva. Pre svega, najoiglednija je ona razlika kojaesto postojiustavovimaroditelja.Zaroditeljejeroenjedetetanajeesretandogaaj.Oni u dananje vreme esto i planiraju svoje dete. Majka ga nosi devet meseci. Jo od roenja postoji prirodna naklonost koja roditelje vezuje za dete. Stoga jedan od vanih razloga zato je normalno strano ubiti bebu taj da e to pogoditi njene roditelje. Drugaijestojestvarikadasedeterodisatekimporemeajem.Naravno,abnormalnosti pri roenju variraju. Neke su beznaajne i malo utiu na dete ili njegove roditelje. Ali nekesutakvedaonotobipredstavljalonormalnoradostandogaajroenjapoinjeda osujeuje sreu roditelja, kao i svakog drugog deteta koje bi mogli da imaju. Roditelji sa dobrim razlozima mogu da ale to se hendikepirano dete ikada rodilo. U tim okolnostimauinakkojiesmrtdetetaizazvatikodroditeljamoepredabuderazlogza aneprotivdaseonoubije.Nekiroditeljieledaidetesanajteimnedostatkomnastavi daivitojemoguedue,aovaeljabiutomsluajupredstavljalarazlogdaseonone ubije. Ali ta ako ovo nije sluaj? U diskusiji kojae uslediti pretpostaviu da roditelji ne ele da njihovo hendikepirano dete dalje ivi. Takoe u pretpostaviti da je hendikepiranost tako teka da suprotno situaciji neeljenog ali normalno roenog detetanepostojedrugiparovikojibitodeteusvojili.Ovojejednarealnapretpostavka ak i za drutvo u kome postoji duga listaekanja parova koji ele da usvoje normalne bebe. Tano je da sluajevi male dece sa tekim hendikepom kojima je bilo doputeno da umru povremeno dospeju do sudova pod bleskom publiciteta, to je dovelo do toga da se neki parovi ponude da usvojedete. Ovakvi su sluajevi naalost proizvodi medijski dramatizovane situacije izmeu ivota i smrti i ne odnose se na mnogo obinije sluajeve koji su u senci publiciteta, gde se radi o roditeljima koji nisu u stanju da se staraju o teko hendikepiranom detetu pa dete na kraju zavri u nekoj instituciji. Mala deca su bia koja oseaju ali koja nisu ni racionalna niti samosvesna. Ako se dakle bavimosamoovomdecomkaotakvom,nezavisnooddranjanjihovihroditelja,iimamo na umu da njihova vrsta nije relevantna za njihov moralni status, onda se principi koji govore u prilog ravosti ubijanja neljudskih ivotinja koja su sposobna da oseaju ali nisu ni racionalna niti samosvesna, mogu i ovde da primene. Kao to smo videli, najprihvatljiviji argumenti da se biima dodeli pravo na ivot mogu da se primene samo ako postoji svest o sebi kao o biu koje postoji u vremenu, ili koje se poima kao trajno mentalno sobstvo. Ni potovanje autonomije se ne moe primeniti tamo gde nema sposobnosti za autonomiju. Ostali principi o kojima je bilo re u etvrtom poglavlju su utilitaristiki. Stoga je i kvalitet ivota koji se moe oekivati dae ga dete imati takoe vaan. Jedan relativno est nedostak pri roenju odnosi se na neispravan rast kime poznatkaospinabifida.Uestalostnjegovogpojavljivanjavariraodzemljedozemlje,ali on moe da ugrozi ak jedno od 500 ivih roenja. U ozbiljnijim sluajevima dete e ostati trajno paralizovano od struka nadole i nee moi da kontrolie creva ili beiku. esto se u mozgu nakupi viak trnosti, stanje poznato hidrocefalus, koje moe da rezultira u mentalnoj zaostalosti. Iako dodue postoje neke vrste tretmana, ako je dete pri poroaju zadobilo ozbiljna oteenja tada se paraliza, nekontrolisano mokrenje i

~291~

mentalna zaostalost vie ne mogu izleiti. Doktori koji su dobro upoznati sa sluajevima dece koja pate od ozbiljne spina bifida smatraju da su ivoti dece koja su najvie ugroena ovom boleu toliko jadni da nije svrsishodno podvri ih operaciji kako bi ih odraliuivotu.Prikaziivotaovedecekojasuugledalisvetlojavnostipotvrujustavda e oni koji su meu njima najvie zahvaeni boleu imati ivot prepun bola i patnje. Njima su potrebne ponovljene operacije kako bi se spreilo krivljenje kime nastale paralizom, kao i ispravljanje drugih deformiteta. Neka deca sa spina bifida su imala do etrdesetozbiljnihoperacijaprenegotosuulauadolescentnodoba. Kada je re o ivotu jednog deteta kojie biti tako bedan da nije vredan ivljenja, a posmatran iz ugla bia koje e da vodi takav ivot, onda i "prethodna egzistencija" i "totalna"verzijautilitarizmasmatrajuda,akonepostoje"ekstrinsini"razlozidasedete odravauivotukaotosutooseanjaroditeljajeboljepomoidetetudaumrekako vie ne bi patilo. Sloeniji problem nastaje (i tu se konvergencija ovih dveju stanovita zavrava) u vezi sa onom decom iji im nedostaci ivot ine manje obeavajuim u poreenjusanormalnim,alikojiipaknisutolikobeznadenidaimivotnebibiovredan ivljenja. Hemofilija verovatno spada u ovu kategoriju. Hemofiliarima nedostaje onaj element u normalnoj krvi koji utie na njeno zgruavanje te zbog toga i pri najmanjoj povredi dolazi do produenog krvavljenja, i to posebno unutranjeg. Ako se ono ne bi spreilodolobidotrajnogonesposobljenjainakrajudosmrti.Krvavljenjejevrlobolno, pa iako su savremeni metodi leenja iskljuili potrebu za stalnim transfuzijama krvi, hemofiliari i dalje moraju da provode veliko vreme u bolnici. Oni nisu u stanju da se bave mnogim sportovima i stalno ive na ivici krize. Ipak, sami hemofiliari nisu sve vreme zaokupljeni milju da li da okonaju svoj ivot. Veina njih smatra da je ivot bez daljeg vredan ivljenja, uprkos tekoama sa kojima se susreu. Imajui u vidu ove injenice, pretpostavite da je dijagnoza jedne tek roene bebe hemofilija. Njeni roditelji uasnuti saznanjem da treba da je podiu pod ovakvim uslovima, ne insistiraju da je trebaodratiuivotu.Moeliseuovomsluajubranitieutanazija?Modabinaaprva reakcija bila negativan odgovor, poto se moe oekivati dae dete imati ivot vredan ivljenja,ak iako on nee biti toliko dobar kao ivot normalne bebe. Ovo gledite brani verzija utilitarizma koja zastupa "prethodnu egzistenciju". Dete postoji. Od njegovog ivotasemoeoekivatidaepostiipozitivanbalanssreeuodnosunanedae.Akobi ga ubili to bi znailo da bi ga liili ovog pozitivnog balansa sree. Stoga bi eutanazija bila pogrena. Meutim, prema "totalnoj" verziji utilitarizma sledi da do ovog stava ne moemodoisamonaosnovudateinformacije.Ponjemujenunodasepitamodalie smrtdetetahemofiliaravoditistvaranjunovogbiakojiinaedrugaijenebipostojalo. Drugim reima, hoe li roditelji deteta hemofiliara kome smo oduzeli ivot roditi drugo dete, koje inae ne bi eleli da je ono bolesno ivelo? Ako bi rodili, hoe li ovo drugo dete imati bolji ivot od onoga kome smo oduzeli ivot?esto je mogue dati pozitivan odgovor na oba ova pitanja . ena moe da planira da rodi dvoje dece. Ako jedno od njihumredokjejoustanjudaraa,onamoedarodijojednoumestopreminulog.Ali pretpostavite sluaj kada ena planira da ima dvoje dece, pa prvo rodi jedno normalno dete, a potom hemofiliara. Teret podizanja takvog deteta je takav da ona ne pomilja na tree dete. Ali ako bolesno dete umre, ona moe da rodi jo jedno. Takoe je blizu

~292~

pameti da pretpostavimo da e normalno dete imati vee anse za sretan ivot nego hemofiliar.Kadaseradiosmrtihendikepiranogdetetakojaevoditiroenjudrugogsa veim ansama da ima sretan ivot, ondae ukupna srea biti vea ako se oduzme ivot bolesnom detetu. Gubitak sretnog ivota prvog deteta je nadvaldan dobitkom sretnog ivota drugog deteta. Stoga ako oduzimanje ivota deteta hemofiliara nema suprotnog dejstva na druge, onda je prema "totalnom" stanovitu ispravno da ga ubijemo. Za "totalno"stanovitedecasuzamenljiva,naistinainnakojipostupaipremaivotinjama kojenisusvesnesebe(kaotosmotovideliupetompoglavlju).Mnogiesmatratidase argumentzamenljivostinemoedaprimeninaljudskebebe.Jouveksezvaninogleda na direktno ubistvo ak i najbeznadenije hendikepirane dece kao na zloin. Kako se onda oduzimanje ivota deci sa daleko manjim problemima kao to je hemofilija moe da prihvati? Pa ipak, ako malo bolje razmislimo, implikacije argumenta zamenljivosti i nisu tako bizarne. Jer,mi i sada postupamo sa nekim hendikepiranim pripadnicimanae vrste upravo na nain koji sugerie na argument zamenljivosti. Ovi sluajevi veoma nalikuju onima koje smo ve razmatrali. Postoji samo jedna razlika, a ona se tie vremena, momenta kada smo otkrili problem, a nakon kojeg sledi oduzimanje ivota hendikepiranogbia. Prenatalna dijagnoza danas predstavlja rutinsku proceduru za trudnicu. Postoje razliite medicinske tehnike kojima se dobijaju podaci o fetusu tokom prvih meseci trudnoe. U jednoj fazi razvoja ovih procedura bilo je mogue otkriti pol fetusa, ali ne i da lie fetus patiti od hemofilije. Hemofilija je genetski nedostatak vezan za pol, a koji pogaa samo mukarce. ene mogu da nose gen i prenesu ga na svoje muko potomstvo a da pri tom same ne budu njemu izloene. Otuda ena koja zna da nosi gen hemofilije moe, u ovoj fazi, da sprei roenje deteta hemofiliara tako to e saznati pol fetusa i potom izvriti abortus kada god se radi o mukim fetusima. Gledano statistiki samoe polovina ove muke dece koju su rodile ene koje nose defektan gen patiti od hemofilije, ali nema naina da se zna kojoje polovini jedan odreeni fetus da pripadne. Stoga se ubije dva puta vie fetusa nego to je neophodno kako bi se izbeglo da se rode deca sa hemofilijom. Ova je praksa bila iroko rasprostranjena u mnogim zemljama, a da ipak nije izazvala neko veliko ogorenje. Danas moemo da budemo selektivniji poto postoje tehnike da se hemofilija ustanovi pre roenja, ali princip je ostao isti: enama se proporuuju abortusi, koji se obino i prihvataju, kako se ne bi rodila deca sa hemofilijom. Isto se moe rei i za neka druga stanja koja se mogu ustanoviti pre roenja. Daunov sindrom, ranije poznat kao mongolizam spada u jedno od njih. Deca koja od njega pate imaju umanjene intelektualne sposobnosti i veina njih nee nikada biti u stanju da vode samostalan ivot, iako im on, kao i onaj male dece, moebitiugodan.RizikdadecadobijuDaunovsindromseuveavasastaroumajke,te se zbog toga prenatalna dijagnoza rutinski nudi enama koje imaju preko 35 godina. I ovde se radi o tome da dotina procedura nalae da ako je test za Daunov sindrom pozitivan,ondaenatrebadaodluidalidaizvriabortus,aakoidaljeelidaimadrugo dete,njenasledeatrudnoaimadobreansedasepovoljnozavri.

~293~

Prenatalna dijagnoza i sa njom u vezi abortus koji se vri u odreenim sluajevima, predstavljadanasuobiajenupraksuuzemljamakojeimajuliberalnezakoneoabortusu i napredne medicinske tehnike. Smatram da tako treba da bude. Kao to to ukazuju argumenti iz estog poglavlja, smatram da abortus moe da se opravda. Pa ipak imajte na umu da ni hemofilija niti Daunov sindrom nisu tako osakaujui da ivot ne bi bio vredan ivljenja, gledano iz ugla osobe koja se nalazi u takvom stanju. Izvriti abortus nad fetusom koji ima jednu od ovih dijagnoza, i nositi se milju da se ima drugo dete koje e biti nomalno, znai postupati sa fetusima kao meusobno zamenljivim i nadoknadivim. Ako je majka prethodno odluila da ima vie dece, recimo dvoje, onda ona u ovom sluaju zapravo odbacuje jedno potencijalno dete u korist drugog. Branei svoj postupak ona moe da kae: gubitak ivota abortiranog fetusa je nadomeen dobitkom boljeg ivota normalnog deteta koje e biti zaeto samo ako bolesno dete umre. Ako smrt nastupi pre roenja, onda zamenljivost ne dolazi u sukob sa opteprihvaenimmoralnimubeenjima.Usituacijamakadaseznadajefetusdefektan obino se smatra da je abortus prihvatljiv. Pa ipak, kada smo raspravljali o abortusu videli smo da roenje ne obeleava moralno znaajnu liniju podele. Ne vidim kako neko moe da smatra da fetus moe da bude "zamenljiv pre roenja a da to ne moe da bude novoroene. Ni neka druga karakteristika, kao to je odrivost u ivotu, ne moe bolje da napravi liniju podele izmeu fetusa i deteta. Ni fetus niti novoroene ne predstavljaju osobe koje su u stanju da sebe sagledaju kao distinktne entitete koje e voditi vlastiti ivot. Jedino kada se radi o novoroenadi, ili o jo ranijim stadijumima ljudskog ivota, moe zamenljivost da predstavlja etiki prihvatljiv izbor. Jo uvek se moe prigovoriti da je ravo zameniti bilo fetus bilo novoroene, zato to to moe da sadanjim ljudima umanjenih sposobnosti sugerie da su njihovi ivoti manje vredni od ivota normalnih ljudi. U stvarnom ivotu meutim, to je injenica, barem kada govorimo o proseku. Ovo je jedini nain da se da smisao postupcima koje inae uzimamozdravozagotovo.Setitesetalidomida:trudnicekojesuuzimaleovajlekrodile su decu bez ruku ili nogu.im je otkriven uzrok abnormalnih roenja lek je povuen iz upotrebe, a njegovi proizvoai su bili duni da plate odtetu. Da smo stvarno bili uvereni da nema razloga da se smatra da je ivot hendikepirane osobe ita gori od normalne, ovo se ne bi smatralo tragedijom. O odteti se uopte ne bi raspravljalo, niti bi je sudovi reavali. Ta deca bi samo bila "drugaija".ak bi na tritu dotini lek i dalje postojao, a trudnice koje su ga koristile kao sredstvo za spavanje bi nastavile da ga upotrebljavaju.Akoovozvuigroteskno,tojesamozatotosvimismatramodajebolje roditisesaudovimanegobeznjih.Toneznaidaovimiskazujemonepotovanjeprema onimakojinemajuudove,vesamodasmosvesnitekoasakojimaseonisuoavaju.U svakom sluaju stav koji smo ovde zauzeli ne implicira da bi bilo bolje da ljudi koji su roeni sa ovakvim velikim nedostacima ne treba da ive; on samo implicira da roditelji ovakvedecemogudabuduustanjudaodluujuonjihovomivotu.Ovajstavtakoene implicira manjak potovanja ili jednakog uvaavanja prema ljudima sa manama koji danas vode vlastite ivote u skladu sa svojim eljama. Kao to smo videli u drugom poglavlju, princip jednakog uvaavanja interesa odbacuje svako nipodatavanje interesa ljudinatemeljunjihovihumanjenihsposobnosti.akionikojineprihvatajuabortuskao ni ideju da je fetus zamenljiv skloni su da mogue ljude smatraju zamenljivim. Setite se

~294~

druge ene iz Parfitovog sluaja dve ene koji smo opisali u petom poglavlju. Njen doktor joj je rekao da ako eli odmah da ostane trudna, da e joj dete biti defektno (imae hemofiliju). Ako meutim saeka tri meseca, dete e biti normalno. Ako smatramo da e pogreiti ako ne saeka, to je samo zato to poredimo dva mogua ivotaicenimodaejednoimatiboljeanseoddrugog.Naravno,uovakvomstadijumu jo ni jedan ivot nije zapoet. Meutim pravo pitanje jeste, kada zaista poinje ivot, u moralno znaajnom smislu? U etvrtom i petom pogtavlju razmatrali smo nekoliko razlogazatvrenjedaivotumoralnoznaajnomsmislumoedazaponekadapostoji svest o neijem postojanju u vremenu. Metafora ivota kao puta nam takoe daje razlog da smatramo da je ivotno putovanje u ranom detinjstvu jedva zapoelo. Ako novoroenad smatramo zamenljivim, kao to danas smatramo fetuse, dobijamo znaajnu prednost nad prenatalnom dijagnozom koju prati abortus. Prenatalna dijagnoza jo uvek ne moe da ustanovi sve glavne defekte. Neki od njih zapravo nisu ni prisutni pre roenja; oni mogu biti rezultat prevremenog roenja, ili da nastanu zbog komplikacija u toku samog poroaja. U sadanjem trenutku roditelji mogu da odlue da li e sauvati ili unititi svoje defektno potomstvo jedino ukoliko se nedostatak da ustanoviti u toku trudnoe. Ne postoji zakonska osnova koja bi ograniila odluku roditelja u vezi sa ovim posebnim nedostacima. Kada se ne bi smatralo da defektna novoroenad imaju pravo na ivot recimo do jedne nedelje ili meseca nakon roenja, tadabisedozvolilodaroditelji,konsultujuisvojelekare,odlueoivotusvogdetetana temelju daleko veeg uvida o njegovom stanju nego to to mogu pre njegovog roenja. Sve ove napomene se odnose na ravost okonanja ivota deteta uzetog kao takvog a nesobziromnaposledicekojepogaajudruge.Kadaoveuzmemouobzir,slikamoeda se promeni. Oigledno je da za onoga ko je proaoitavu trudnou i poroajne bolove odluka da dete koje je doneo na svet ne treba da ivi predstavlja teko iskustvo, moda najbolnije. Zbog toga se mnoge ene pre odluuju za prenatalnu dijagnozu i abortus nego da na svet donesu dete i da pri tom ono moe da bude ubijeno. Ali ako ovo drugo nije u moralnom smislu gore od prvog, onda bi trebalo da se samoj eni dozvoli da ona donese odluku. Jo jedan inilac kojeg treba uzeti u obzir jeste mogunost usvajanja. Kadaimavieparovakojitraeusvajanjenegotoimanormalnedecezausvajanje,tada par moe da bude spreman da usvoji i hemofiliara. Ovim se majka oslobaa tereta da podie dete sa hemofilijom, kao i da u sluaju da eli novo dete svoju odluku lake donese. U ovom sluaju argument zamenljivosti ne bi mogao da opravdaedomorstvo, budui da donoenje na svet drugog deteta nee zavisiti od smrti hemofiliara. Tada bi smrthemofiliarapredstavljaladirektangubitakivotapozitivnogkvaliteta,kojineebiti nadoknaen stvaranjem drugog bia sa boljim ivotom. Otuda je pitanje okonanja ivota defektne novoroenadi sloeno, a prostor nam ne dozvoljava da ga na pravi nain obradimo. Pa ipak je poenta jasna: ubistvo defektnog deteta nije moralno istovetnosaubistvomosobe.Vrloestoonouoptenijeneispravno.

~295~

Drugenesaglasneodlukeoivotuismrti U prethodnom odeljku smo razmatrali opravdano ubistvo onih bia koja nikada nisu bilaustanjudaizaberudaliedaiveilidaumru.Okonanjeivotabezpristankamoe da se takoe odnosi na one sluajeve kada se radi o ljudima koji su nekada bili osobe i sposobnedaodluujuosvomivotuismrti,alikojesubilozbognekenesreeilistarosti, trajno izgubile ovu sposobnost, a da pri tom nisu prethodno izrazile bilo koji svoj stav o tome da lie ako se nau u jednoj ovakvoj situaciji eleti da nastave svoj ivot ili da ga okonaju. Ovi sluajevi nisu retki. Mnoge bolnice imaju pacijente koji su u saobraajnim udesima zadobili teko oteenje mozga bez mogunosti da se oporave. Oni mogu tokom nekoliko godina da ive u komi, ili da budu jedva svesni.asopis Lanset (Lancet) je 1991. godine izvestio da je Rita Grin (Greene), medicinska sestra, bila pacijent D.C. Opte bolnice u Vaingtonu itavih trideset devet godina a da to uopte nije znala. Danasseovaezdesettrogodinjaenanalaziustanjuvegetacijeotkakoje1952. godine imala operaciju na otvorenom srcu. Prema spomenutom izvjetaju u svakom momentu se izmeu 500010000 Amerikanaca nalazi u vegetativnom stanju. U drugim razvijenim zemljama, u kojima se tehnologije za produetak ivota ne koriste tako agresivno, postoji neto manji broj dugotrajnih pacijenata u ovom stanju. U najveem broju sluajeva ova se ljudska bia ne razlikuju bitnije od defektne dece. Oni nisu svesni sebe, nisu racionalni ili autonomni, pa se tako na njih ne odnose konsideracije u vezi sa pravimanaivotipotovanjeautonomije.Ukolikouoptenemajuiskustva,nitieihvie ikadaimati,njihoviivotineposedujuintrinsinuvrednost.Njihovoivotnoputovanjese zavrilo.(Akoseovajsudnekimamoedauiniokrutnim,upitajtesedaliuopteimata da se izabere izmeu sledeih opcija: (a) trenutne smrti i (b) trenutne kome posle koje sledi smrt, bez mogunosti oporavka i to sve tokom deset godina. Ne vidim nikakvu prednost da se bude u stanju kome ukoliko nema oporavka a smrt je pri tom izvesna). ivoti onih koji nisu u komi i koji su svesni ali ne i samosvesni, poseduju vrednost ukolikotakvabiaviedoivljavajuzadovoljstvanegobola,iliakoimajupreferencijekoje mogu da se zadovolje. Meutim teko da se moe nai razlog da se ovakva bia odravaju u ivotu ako im je u celini ivot bedan. U jednom vanom smislu se ovi sluajevi razlikuju od defektne dece. Kada smo raspravljali u estom poglavlju o edomorstvu citirao sam Bentamov komentar da "edomorstvo ne treba da izazove ni najmanju zebnju i kod najbojaljivije mate". To je zato to su oni koji bi bili dovoljno stari da budu svesni ubistva defektne dece nuno izvan opsega samogina. Ovo se ne moe rei za eutanazijukoja se vri na onima koji su nekada bili racionalni i samosvesni. Stogabimoguniprigovorovojvrstieutanazijebiodabionavodilanesigurnostiistrahu onih ljudi koji u sadanjem momentu nisu unutar opsega, ali koji bi mogli da se u njemu nau. Na primer, stari ljudi znajui da se nesaglasna eutanazija nekada primenjuje na senilnim starijim osobama koje su vezane za krevet, koje pate i koje nisu sposobne da prihvateiliodbacesmrt,mogudastrahujudaesvakainjekcijailitabletakojudobijubiti smrtonosna.Ovajstrahbimogaobitipotpunoiracionalan,alitekoemoljudeuovoda uverimo, naroito ako zbog starosti zaista imaju slabije seanje i mo rasuivanja. Ovaj prigovor moe da se odnosi na proceduru kojom se dozvoljava da lica koja ni pod kojim okolnostima ne ele da budu podvrgnuta nesaglasnoj eutanaziji registruju svoj

~296~

nepristanak. Modae ovo biti dovoljno, ali moda i nee biti dovoljno sigurno. Ako ne, nesaglasnaeutanazijasemoeopravdatisamozaonalicakojanikadanisubilasposobna daizaberudaliedaiveilidaumru. Pravdanjedobrovoljneeutanazije Po postojeim zakonima u veini zemalja ljudi koji pate od neizdrljivih bolova oajavaju zbog neizleive bolesti i koji se obraaju svom lekaru da im prekrati ivot zapravo trae od ovih da rizikuju da budu optueni za ubistvo. Mada sudije krajnje nevoljno izriu kazne za sluajeve ove vrste, zakon je tu jasan, te ni sam zahtev, ni stepenpatnje,nitineizleivostanjeosobekojojjeoduzetivotnemogudabudurazlog daseodbacioptubazaubistvo. Pobornicidobrovoljneeutanazijepredlaudaseovakavzakonpromenitakodalekar moe zakonski da postupa shodno elji pacijenta da umre i prekine svoju patnju. Lekari su ovo mogli da rade potpuno otvoreno samo u Holandiji, doega je dolo nakon serije sudskih odluka tokom 1980tih godina, ali da se pri tom pridravaju odreenih uslova. Lekari u Nemakgj mogu da opskrbe pacijenta potrebnim sredstvom kojime prekratiti ivot,alinesmejusamidamudajusupstancu. Sluajdobrovoljneeutanazijeimanekeslinostisasluajemnesaglasneeutanazije,to jest da smrt predstavlja neto pozitivno osobi kojoj je oduzet ivot. Ove dve vrste eutanazije se meutim razlikuju po tome to dobrovoljna eutanazija ukljuuje ubistvo osobe, racionalnog i samosvesnog bia a ne jedino svesnog bia. (Striktno govorei ovo nijeuveksluaj,madasamoracionalnaisamosvesnabiamogudadajupristanakuvezi sa sopstvenom smrti, oni ne moraju da budu racionalni i samosvesni u momentu kada treba da se obavi eutanazija doktor moe, na primer, da postupa shodno ranijem pismenomzahtevuzaeutanazijomukolikojezbognesretnogsluajailibolestilicetrajno izgubilouraunljivost.Aliradijednostavnostiprenebregnuemoovukomplikaciju). Videli smo da je mogue opravdati okonanje ivota jednog ljudskog bia u sluaju kada ono nije u stanju da da svoj pristanak. Sada moramo da se zapitamo u kom su smislurazliitaetikapitanjaondakadajebiesposobnodadapristanakiovajustvarii daje. Vratimo se na predloene opte principe koji se odnose na ubijanje, izloeni u etvrtom poglavlju. Tu sam izneo stav da je ubistvo samosvesnog bia ozbiljnije od ubistvabiakojejejedinosvesno.Daosametiridistinktneargumentacijekojimaseovo moebraniti: 1. Stav klasino utilitarizma po kome je ubistvo samosvesnih bia koja su sposobna daoseajustrahzbogsvojesmrtigorezboguinkakojeonaimanadruge. 2. Kalkulacija utilitarizma preferencije kojom se uzima u obzir osujeenje elje rtve danastavidaivikaovaanrazlogprotivubijanja.

~297~

3. Teorija prava shodno kojoj da bi neko imao pravo taj mora da bude sposoban da eliononataimapravo,takodaakonekoimapravonaivottajmoradabudeustanju aelidanastavisvojepostojanje. 4.Potovanjeautonomnihodlukaracionalnihpojedinaca. Zamislite sada situaciju u kojoj osoba koja pati od bolne i neizleive bolesti eli da umre. Ako pojedinac ne predstavlja osobu dakle nije racionalan ili samosvestan eutanazija bi bila, kao to sam rekao, opravdana. Da li i jedna od navedene etiri argumentacije koje daju osnovu za tvrenje da je normalno gore ubiti osobu, ujedno daje i razloge protiv ubistva kada se radi o pojedincu koji je osoba i koji eli da umre? Prigovor klasinog utilitarizma se ne odnosi na ono ubistvo koje se dogaa samo u sluaju kada je dat izriit pristanak ubijene osobe. Ljudi koji su pod ovim uslovima ubijeni nemaju naina da ire strah ili nesigurnost, budui da nemamo razlog da strahujemodaemobitiubijenizbog svog vlastitog pristanka. Ako ne elimo da budemo ubijeni, mi naprosto ne dajemo pristanak. U stvari, argument koji se poziva na strah govori u prilog dobrovoljne eutanazije,jerakoonanijedozvoljena,mimoemodaopravdanostrahujemodaenam vlastita smrt biti nepotrebno uskraena i teskobna. U Holandiji je napravljena jedna velikastudijananacionalnomnivoukojujeprouilavladaionajeustanovilada:"mnogi pacijentieledabuduuverenidaeimnjihovidoktoripomoidaumruukolikonjihova patnja postane neizdrljiva." esto i pored dobijanja ove saglasnosti nikakvi vri zahtevi za eutanazijom nisu sledili. Pacijentima je donelo olakanje to to je sama eutanazijabilapristupanaiakonijeizvrena. Utilitarizam preferencije takoe govori u prilog, a ne protiv, dobrovoljne eutanazije. Kao to mora da uzme u obzir elju jedne osobe da nastavi da ivi kao razlog protiv ubistva, tako utilitarizam preferencije mora da uvai zelju da se umre kao razlog za ubistvo. Zatim, shodno teoriji prava koju smo razmatrali, sutinska odlika prava je da neko moe da ga se odrekne ako to eli. Ja mogu da imam pravo na privatnost; ali ja mogu ako elim da snimam svaki detalj svog svakodnevnog ivota i da pozovem susede da gledaju moje kune filmove. Susedi koji su dovolino znatieljni da prihvate moj poziv nee povrediti moje pravo na privatnost, poto sam se u ovom sluaju odrekao svog prava. Slino tome kada se kae da imam pravo na ivot to ne znai da bi moj lekar loe postupio da mi okona ivot ako toini na moj zahtev. Kada uputim takav zahtev ja se odriem svog prava na ivot. "Konano, princip potovanja autonomije nam nalae da dopustimo da racionalni pojedinci ive svoj vlastiti ivot shodno svojim autonomnim odlukama, slobodni od pritiska ili meanja. Ali ako racionalni pojedinci treba da samostalno izaberu da umru, onda e potovanje autonomije podrazumevati da im pomognemo da to uine onako kako ele. Stoga iako postoje razlozi da se smatra da je ubistvo samosvesnog bia normalno gore od ubistva bilo kog drugog bia, u posebnom sluaju dobrovoljne eutanazije veina ovih razloga pre govori njoj u prilog nego protiv

~298~

nje.Madaovajzakljuakmoenaprvipogleddabudeiznenaujui,rejezapravosamo o tome da on odraavainjenicu da ono to je naroito u vezi sa samosvesnim biima jeste da ona mogu da znaju da postoje u vremenu i da e, ukoliko ne ele da umru, nastaviti da postoje. Normalno se ovo kontinuirano postojanje grozniavo eli; kada se od njega pre strahuje nego to se eli, onda elja da se umre nadomeuje normalnu eljudaseivi,preokreuirazlogeprotivubistvakojisuzasnovaninaeljizaivotom. Otudajesluajdobrovoljneeutanazijedalekojaiodsluajanesaglasneeutanazije. Neki protivnici legalizacije dobrovoljne eutanazije bi se sloili sa ovim zakljucima, pod uslovom da imamo istinski slobodnu i racionalnu odluku da se umre: ali, oni dodaju, mi nikada ne moemo da budemo sigurni da je zahtev da se prekratI ivot rezultat slobodne i racionalne odluke. Zar nee bolesni i stari biti pod pritiskom svojih roaka da okonaju to pre svoj ivot? Nije li mogue da se poini pravo ubistvo pod maskom da je osoba zahtevala eutanaziju? Pa ak i da ne postoji pritisak ili lanopredstavljanje, moe li neko ko je bolestan, ko trpi bol i koji je verovatno pod dejstvom lekova i konfuznog stanja svesti, da bude sposoban da napravi racionalnu odlukuotomedaliedaiviilidaumre? Ova pitanja se pre tiu tehnikih tekoa vezanih za legalizaciju dobrovoljne eutanazije nego to predstavljaju prigovore etikim principima koji joj lee u osnovi. Pa ipak,oninoseozbiljnepotekoe.Smernicekojesurazviliholandskisudoviimalesuihu vidutakotosupredloilidaeutanazijamoedabudeprihvaenasamoakoie: *obavljalekar. * pacijent eksplicitno zahteva eutanaziju tako da nema sumnje u vezi sa njegovom eljoomdaumre. * odluka koju donosi pacijent je zasnovana na valjanoj informaciji i ona je slobodna i trajna. * pacijent ima ireverzibilno stanje koje izaziva fiziku i mentalnu patnju i koju on ne moedapodnese. * ne postoji neka razumna alternativa (razumna sa stanovita pacijenta) kojom bi se ublailapatnjapacijenta. * doktor je konsultovao druge nezavisne i profesionalne osobe i koji su saglasni sa njegovomilinjenomodlukom. U ovim okolnostima Holandsko kraljevsko medicinsko udruenje (Royal Duch Medical Association) je dalo jaku podrku eutanaziji, kao i ira javnost Holandije. Ove smerniccsuuiniledaoptubezaubistvousmisluzloinaizgledajuprilinonategnute,a podacigovoredaovimnijepoveanastopasmrtnostiuHolandiji. estoseuraspravamaoeutanazijigovoriotomedadoktorimogudagree.Unekim retkim sluajevima pacijenti koji su dobili od dva merodavna doktora dijagnozu da boluju od neizleive bolesti su ostali u ivotu i jo godinama uivali u dobrom zdravlju. Mogunojedabilegalizacijadobrovoljneeutanazijedonelatokomgodinaismrtnekolici ljudi koji bi se inae mogli da oporave od svoje neposredne bolesti i da poive jo neke

~299~

godine. Ali ovo ipak nije onaj odtlujui argument protiv eutanazije kao to to neko moe da pomisli. Naspram veoma malog broja nepotrebnih smrti do kojih moe doi legalizacijom eutanazije nalazi se veoma velika koliina bola i teskobe koje e da podnosesmrtnobolesnipacijentiakoseeutanazijanelegalizuje.Duinaivotanijeneko vrhovno dobro koje nadilazi sve ostale konsideracije. (A da jeste, postojali bi mnogo efikasniji naini da se spase ivot kao to je zabrana puenja, ili ogranienje brzine na 40 km na sat nego to je zabrana dobrovoljne eutanazije). Mogunost da dva doktora mogu da pogree znai da osoba koja se opredeljuje za eutanaziju odluuje tako to vagaverovatnoeiodrieseveomamaleansezaoporavakkakobiseoslobodilapatnje koja e gotovo sigurno ishoditi u smrti. Ovo moe da bude savreno racionalan izbor. Verovatnoa je vodi ivota, jednako kao i sama smrt. neko e protiv ovoga rei da je poboljanje medicinske nege terminalno bolesnih pacijenata eliminisala bol i time uinila dobrovoljnu eutanaziju nepotrebnom. Elizabet KiblerRos (KblerRoss), ija O smrti i umiranju (On Death and Dying) predstavlja verovatno najpoznatiju knjigu o nezi smrtno bolesnog pacijenta, je tvrdila da niko od njenih pacijenata nije zahtevao eutanaziju. Ona smatra da ako se ljudima prui lina panja i adekvatan medicinski tretmanoniprihvatajusvojusmrtiumirutihobezbola. Moda je KiblerRos u pravu. Danas je mogue otkloniti bol. U gotovo svim sluajevima mogue Je to uraditiak tako da pacijenti i dalje sauvaju svoje racionalne sposobnosti i oslobode se povraanja, munine, ili drugih tegobnih propratnih efekata. Naalostsamomalibrojumiruihpacijenatadobijadanas ovu vrstunege.Nisamfiziki bol nije jedini problem. Postoje i druga tegobna stanja, kao to je takva lomnost kostiju da se lome pri naglom pokretu, nekontrolisana munina i povraanje, sporo izgladnjavanje izazvano rastom raka, nemogunost da se kontrolie rad creva i beike, tekoepridisanjuitakodalje. Dr Timoti K vil (Quill) koji radi u Roesteru, drava Njujork, opisao je kako je Dajani, pacijentu sa ozbiljnom formom leukemije, pripisao uspavljujue tablete barbiturata, znajuidaonatoelikakobibilaustanjudaokonasvojivot.DrKviljeDajanuodavno poznavao i divio se njenoj hrabrosti kojom se suoila sa svojom prethodnom ozbiljnom boleu.UlankukojijeobjavljenuMedicinskomasopisuNoveEngleske(NewEngland JournalofMedicine),DrKviIjepisao: Za Dajanu je bilo izuzetno vano da odri kontrolu nad sobom kao i vlastito dostojanstvo u toku perioda koji joj je ostao. Kada ovo vie nije bilo mogue, ona je nedvosmisleno elela da umre. Kao bivi direktor programa za prihvat, znao sam kako da upotrebim lekove protiv bola i pacijentima omoguim da se oseaju bolje i da manje pate. Objasnio sam joj filozofiju nege usmerene na olakanje, u koju sam duboko verovao. Mada je Dajana ovo razumela i cenila, ona je poznavala ljude koji su dugo bili na tretmanu poznatom kao relativno olakanje, i u tome nije elela da uestvuje. Kada je dolo vreme, poelela je da sebi oduzme ivot na najbezbolniji mogui nain. Znajui koliko je nezavisna i koliko je odluna da kontrolie svoju situaciju, smatrao sam da je njen zahtev potpuno opravdan. ...Kada smo o tome razgovarali postalo je jasno da e njena zaokupljenost strahom da polagano umire

~300~

pokvariti vreme koje joj je preostalo dok se ne pronae siguran nain kojim e okonatiivot. Nisu svi pacijenti koji ele da umru toliko sretni da imaju doktora kao to je Timoti KviI.BetiRolin(Rollin)jeusvojojpotresnojknjiziPoslednjaelja(LastWish)opisalakako sekodnjenemajkerazvijaorakmatericeiproirionasvedelovetela.Jednogjutrajojje majkarekla: Imala sam divan ivot, ali sada mu je kraj, ili bi trebalo da bude. Ne plaim se da umrem, ali se bojim ove bolesti, onoga ta mi radi .... Vie nikada neu moi da je se oslobodim. Nita osim munine i ovog bola.... Vie nee biti hemoterapije. Vie nema tretmana. tae onda biti sa mnom? Znam tae se desiti. Umirau polako.... To ne elim.... Kakva je korist od toga da polako umirem? Ako bi moja deca od toga imala koristi, ne bih imala nita protiv. Ali ti od toga nee imati vajde. Nema nikakvog smisla polako umirati, nikakvog. Nikada nisam volela da radim stvari koje nemaju smisla.Ovomoramdaokonam. ZaBetiRolinjebiloveomatekodaispunimajinuelju:"Lekarzalekaromjeodbijao nae molbe za pomo (koliko tableta? koja vrsta?)". Nakon objavljivanje njene knjige o smrti majke, primila je na stotinu pisama od ljudi, ili njihovih bliskih roaka, koji su probali da umru, ali nisu uspeli, da bi kasnije jo vie patili. Mnogim od njih sulekari odbili da pomognu, jer iako je samoubistvo legalno u mnogim zakonodavstvima, asistirano samoubistvo nije. Moda e jednog dana biti mogue da se svi tenninalno bolesni i neizleivi pacijenti tretiraju na takav nain da niko od njih nee zahtevati eutanazijupaeonaprestatidabudeproblem.Zasadajetosamoutopijskiidealinema uopte razloga da se ona uskrati onima koji moraju da ive i da umru u sve samo ne prihvatljivim uslovima. U svakom sluaju, krajnje je paternalistiki rei umiruem pacijentu da se o njima sada toliko dobro staramo da im ne treba pruiti izbor eutanazije. Daleko bi vie bilo u duhu individualne slobode i autonomije ako bi legalizovali eutanaziju i ostavili pacijentima da odlue da li je ili nije njihova situacija podnoljiva. Da li moda ovi argumenti u prilog dobrovoljne eutanazije daju previe znaaja individualnoj slobodi i autonomiji? Napokon, zar ne uskraujemo ljudima slobodneizboreupitanjimakaotosu,naprimer,uzimanjeheroina?Ovopredstavljapo miljenju mnogih ogranienje slobode i ono se moe pravdati paternalistikim stavom. Ako je spreavanje ljudi da postanu ovisnici od heroina paternalizam koji se da opravdati,zatotonijeikadajereoosobamakojeeledaseubiju? Ovo pitanje ima smisla, budui da potovanje slobode moe da nas odvede predaleko. Don Stjuart Mil je smatrao da drava ne treba nikada da se mea u poslove pojedinca sem kada treba da ga sprei da nakodi drugima. Vlastito dobro pojedinca ne moe da bude, smatra Mil, valjan razlog da drava intervenie. No moda je Mil imao isuvie visoko miljenje o racionalnosti ljudskog bia. Moda je povremeno dobro da spreavamo ljude da prave izbore koji oigledno nisu racionalno utemeljeni i za koje moemo da budemo sigurni da e zbog njih kasnije da zaale. Meutim, zabrana dobrovoljne eutanazije ne moe da se pravda na paternalistikim osnovama, budui da ona predstavlja jedanin za koga postoje dobri razlozi. Praena najboljim medicinskim

~301~

saznanjem,donjedolazisamoondakadaosobabolujeodneizleiveibolnebolestiilije u krajnje tegobnom stanju. U ovim situacijama se vie ne moe rei da je oigledno iracionalan izbor da se umre brzo. Snaga dobrovoljne eutanazije poiva u ovoj kombinaciji potovanja prema preferencijama, ili autonomije onih koji se odluuju za eutanaziju,kaoijasneracionalneosnovesameodluke.

~302~

ETIKAIBIOETIKA
Anteovi:Etikaibioetika,Zagreb,2005.(str.19.do34.) tojebioetika? Prvo je pitanje na koje emo potraiti odgovor u objavljenim raspravama: to je, zapravo, bioetika? Na poetku svog priloga, koji nosi naslov 0 naravi bioetike, P. Singerbioetikuokvirnoodreujekaodio,odnosnopodrujeprimijenjeneetike.Autorse pritom ne zadrava na pojmu primijenjene etike pa to odreenje moemo, barem privremeno, uzeti kao klasifikacijsku oznaku koja ne govori poblie o naravi bioetike. Ta eoznaka,meutim,dobitinavanostiitraitirazjanjenjekadauzmemourazmatranje odnos bioetike i filozofske etike.lanak je inae usmjeren na pobijanje prigovora da je bioetika proizila iz analitike filozofije, te da je s njome povezana. Svoju argumentaciju utomsmjeruSingerrazvijanapodlozikontrastaanalitikeisustavnefilozofije,dok samu raspravu gradi dramaturkim postupkom; naime, paralelno prikazujui euripidovski tragian sluaj dvoje novoroenadi, unio je napetost u argumentacijski tijek,svesnakanomkaotojenaslovomnaznaenodaoslikapravunaravbioetike.U tomejeutojmjeriuspiodasenjegovlanakspunimpravommoepreporuitisvakome tko najkraim putom eli stei cjelovit i filozofski produbljen uvid u bit bioetike. Kada kaemocjelovit,imamouviduinjenicudajeuSingerovuodredenjubioetikemogue razluiti njen pozitivan i negativan aspekt, pri emu treba naglasiti da sam Singer zasigurnonebipristaonatakvu,vrijednosnudihotomijubioetikihaspekata. Pozitivniaspektibioetike Singerporievezanostbioetikeuzanalitikufilozofiju,alidoputadajepovezana s njom samo u najblaem smislu tog termina, onom koji podrazumijeva pristup problemima kroz razmiljanje i argumentiranje, sa to je mogue manje drugih prekoncepcija(str.531).Drugimrijeima,bioetikijepostupakanalitiki,alineusmislu analitike filozofije, nego samo utoliko to problem analizira ralanjujui ga na niz razliitih aspekata od kojihe se svaki posebno razmatrati (str. 526). Bioetiki pristup Singeropisujenasljedeinain:Meutimonotojestvarnovanojestinjenicadajeu sreditu naeg pristupa odreeni problem. Mi smo stoga otvoreni za ma koju vrstu filozofskog miljenja koje nudi rjeenje za odreeni problem, pod uvjetom da taj nain filozofskog razmiljanja potuje neke osnovne standarde jasnoe i zdravog argumentiranja (str. 524). No, bioetikie pristup i dodatno odrediti pomou njegove suprotnosti koju naziva sustavnom filozofijom te definira kao pristup filozofiji koji poinje s odreenim filozofskim sustavom Hegelovim, Marxovim, Habermasovim ili Sartreovimipokuavarijeitiodreeniproblemistodobnonastojeiproiritiirazvititaj sustav (str. 524). Usporedbu tih pristupa Singer okonava stavom daje takozvani

~303~

'analitiki' pristup mnogo otvoreniji za nove ideje negoli je to sustavni pristup (str. 524). A onda nemotivirano i, kako bi sam kazao, posve dekorativno domee jedan suvini argument kojim, uz nedopustivu simplifikaciju, uspijeva tek obezvrijediti tzv. sustavne pristupe koji se, priblino, podudaraju s europskokontinentalnom filozofskom tradicijom: Rekao bihak i ovo: razlog zbog kojeg drugi pristupi nisu imali jai utjecaj u zemljama engleskog govornog podruja upravo je taj to nisu uspjeli uvjeriti dovoljan broj ljudi da zadovoljavaju standarde jasnoe i razumnog argumentiranja o kojima sam malo prije govorio (str. 524525). Na temelju navedenih Singerovih stavova mogue je sustavno rekonstruirati jedinstvenu strukturu bioetikogpostupka,teunjemuanalitikirazgraniitimetodskefaze. Strukturabioetikogpostupkainjegovemetodskefaze: 1.Definiranjeproblema:konkretniproblemkaopolazite; 2.Ralanjivanjeproblemanaaspekte; 3.Raspravljanjeproblemapoaspektima; 4.Traenje/nuenjerjeenja. Premapolazinombioetikompostulatuodreenjesmjeristraivanjaod konkretnog prema apstraktnom, dok se ponuenim rjeenjem zatvara svojevrsni metodoloki krug (konkretno apstraktno konkretno). Glavne pak metodoloke, etike i opeteorijske inovacije bioetikog postupka vezane su uz drugu i treu metodsku fazu. Analitikim razluivanjem problema na disciplinarne aspekte, te otvaranjem perspektiva prema razliitim etikim, filozofskim i svjetonazorskim orijentacijama stvara se interdisciplinarno i pluriperspektivno problemsko polje i plodonosna istraivaka situacija u kojoj se istraivaki doprinosi mogu raznosmjerno multiplicirati. Bioetiku odlikuje pluralistika usmjerenost i s njome povezana tolerantnost, to se na mnogim mjestimaposebnoistie.R.Chadwicktoizraavanaslijedeinain: Ono to bih, meutim, htjela sugerirati jest da razliiti etiki pristupi ne pokazuju neprimjenjivost etike, nego njezino bogatstvo. Vano je o etici razmiljati kao o resursu sueljavanja s moralnim dilemama koje nastaju tijekom prakse. Uspijemo li barem pokazati da postoje razliiti naini razmiljanja o problemima, to e biti nepojmljiv uspjeh (str. 549). No, bioetika tolerancija ponekad zapada u krajnost u kojoj poinje teorijski tetiti. Kao primjer moemo navesti Beauchampovo pobijanje alternativnih pristupa (kazuistike, teorije nepristranih pravila) koje u oba sluaja okonava doslovce istim zakljukom: Oni su prije dobri prijatelji negoli neprijateljski suparnici (str. 539,543). Posebnost je bioetike tolerantnosti u tome to nije deklarativna nego metodoloki uvjetovana. Naime, ako se, prema metodolokom obrascu, polazi od problema a ne od teorijske pozicije, onda je nuno da se svi pristupi problemu dre otvorenim. Nasuprot

~304~

tome,dosljedneteorijskepozicije,buduidausebinemogubitipluralistine,imanento su iskljuive317 to ne treba smatrati moralno dubioznim nego opet metodoloki uvjetovanimpabiobratnismjeruistraivanjubiopopraen,unajmanjuruku,manjom tolerancijom. Negativniaspektibioetike Bezobziranaubrzanuekspanzijuiirokoprihvaanje,bioetikauodreenomaspektu pobuuje sumnje i strepnje, te izaziva protivljenje koje moe poprimiti nekulturne i iracionalne oblike, to je P. Singer imao prilike iskusiti u zemljama njemakog govornog podruja. No, u osnovi reakcija kao to su sumnje, strepnje ili pak prosvjedi ipak lei odreeni racionalni ili barem racionalno objanjivi razlog. Bioetika tu injenicu mora ozbiljno uzeti u razmatranje, bez obzira to e je takva rasprava, privremeno i djelomino, odmaknuti od konkretnih problema i odvesti u vode sustavne filozofije. Pogledajmo kako je P. Singer protumaio otpore i neugodnosti koje je, zbog zastupanja odreenih bioetikih stavova, osobno doivio. U Predgovoru drugom izdanju Praktine etikeonobjanjava:Naravnodajenjemakiotporprotivoveknjigekodmenepobudio razmiljanje,dalisuunjojizraenipogledidoistatolikopogreniiopasni(kaotoseini da neki Nijemci zacijelo vjeruju) da ne smiju biti javno izgovoreni. Premda glavnina njemakog protivljenja dolazi od nepoznavanja mojih teza, podsvjesno se osjea da knjiga kri moda ne samo jedan tabu. Nakon Hitlera u Njemakoj nije mogue otvoreno razmatrati pitanje eutanazije, a takoer ni pitanje da li neki ljudski ivot moe bititolikobijedandanijevrijedanivljenja.JonaelnijijeinijeograniennaNjemaku tabu da se usporeuje vrijednost ljudskog i neljudskog ivota.318Singer je, dakle, zadnje razloge protivljenja svojoj knjizi naao u krenju dva tabua (eutanazije i usporedivosti i ljudskog i neljudskog ivota). Meutim, premda je tabu metaforiki dobro izabrana rije, ona je analitiki sasvim pogrena, jer oslobaa od obveze daljnjeg istraivanja. A pravo pitanje odnosi se upravo na tabu: zato je neka tema tabu ili napustimo li uroeniku metaforiku zato obina praktika svijest,319koja se u moralnim pitanjima nikako ne smije potcijeniti, neke teme i pitanja dri nedodirljivim? Dakako da intelektualno i znanstveno istraivanje ne moe pristati na nedodirljive teme, ali upravo zato ne smije ni injenicu da se one stvaraju i opstoje pretvoriti u nedodirljivu temu. Vratimo se sluaju kojim je Singer u razmatranom lanku ne samo oslikavao nego i pojaavao svoju argumentaciju. Sluaj je bio stvaran, a ne izmiljen,to mu je dodatno povealo efektivnost. Dakle, u jednoj melbournskoj bolnici, kreveti do krevetia, leala su dva novoroeneta kojima je Singer, radi prepoznatljivosti dao imena. Paulu je kortikalna sfera mozga bila nepovratno unitena, dok je Mary imala
Imanentnoteorijsku tolerantnost (ili pak iskljuivost) treba razlikovati od osobne tolerantnosti (iskljuivosti)kojapredstavljakarakternu,moralnu,socijalnuitd.znaajkupojedinca. 318 PeterSinger,PraktischeEthik,str.9. 319 Pojamobinepraktikesvijesti"dolaziizhorizontaKantovepraktikefilozofije.
317

~305~

potencijalno smrtnu sranu manu. Tragino pitanje, koje se nadvilo nad krevetiima, glasilo je: ne bi li trebalo uzeti zdravo Paulovo srce i presaditi ga Mary, te tako spasiti barem jedno od novoroenadi? Upravo tunim ishodom ovog sluaja Singer e poantirati svoj lanak: I jo samo jedna konana napomena. S obzirom na postojee zakone u Australiji, a vjerujem i u svim drugim dravama, pedijatar u Royal Children 's Hospital nije mogao ukloniti Paulovo srce i dati ga Mary. Prema tome, i Paul i Mary su vrlobrzoumrli.Pitamsehoemolizapargodinamoipostiisretnijerjeenjezaovakve situacije? Ako budemo, bite to zahvaljujui mnogim razumnim ljudima koji su zajedno razmiljali i raspravljali, dugo i mukotrpno, o tom problemu. A to i jest, konano, bit bioetike (str. 531). Ono pak to Singer zavrno sugerira kao bit bioetike zapravo je njeno nalije, njen negativan aspekt u kojem se javljaju sumnje, strahovanja i otpori. Tu negativnubitbioetikemoglibismo,napodloziistogsluaja,odreditikaonastojanjeda se dugim i mukotrpnim razmiljanjem i raspravljanjem omogui drugaiji i, u tehnikompogledu,loginijinjegovishod,naimedaseprekidomjednogljudskogivota, koji je ionako osuen na skori prestanak, spasi drugi ljudski ivot. Na sasvim apstraktnoj razini, to isto bismo mogli izraziti kao nastojanje da se racionalnim (teorijskim) putem utjee na temeljnu moralnu konstituciju ovjeka, odnosno da se bazino moralno rasuivanjeracionalnomodificira,naimedaseliisukobaidovedeuskladstehnikomi utilitarnom racionalnou. Upravo bojazan od te vrste moralnog genetikog inenjeringa tabuizira neke bioetike teme. Bioetika nije u stanju rijeiti sukob apodiktikih moralnih normi i tehnikoutilitarnih kalkulacija i stoga bi, nakon sustavne rasprave,bioetiarisamitrebaliapsolviratinekeodsvojihrubnihtemakakonebigubili na vjerodostojnosti u sve irem spektru tema i sve irem krugu djelovanja gdje bioetiki pristuppostajenezaobilaznim. Odnospremafilozofskojetici Iz strukture bioetikog postupka, koji smo rekonstruirali na osnovi Singerovih stavova, proizlazi da odreeno problemsko polje mora podjednako biti otvoreno ne samo prema razliitim disciplinama, iji su aspekti prisutni, nego i prema razliitim filozofskim i etikim orijentacijama. Iz toga pak dalje slijedi da se bioetika ne moe odrediti kao dio primijenjene etike, kao to je to uinio Singer. Medicinska etika (bioetika) svrstana je u primijenjenu etiku takoer i u ehokovoj raspravi Filozofija i medicinskaetika,kojanaalostunosiviekonfuzijenegolisvjetlaunaslovomnaznaeni odnos. R. Kimura u lanku Bioetika kao nadinterdisciplinarna znanost obrauje tri aspekta bioetike (nadinterdisciplinarnost, deprofesonalizaciju i pokret za ravnopravna graanskaprava),aliuztoodreujebioetikuikaoprimjenuodreeneetiketeorijena podruju biologije i medicine (str. 591). Primijenjena etika, naime, podrazumijeva gotovu etiku poziciju koja moe biti izgraena filozofskom refleksijom, ali isto tako moe biti zasnovana i na nereflektiranim svjetonazorskim stavovima iz koje se onda prosuuje pojedini sluaj ili normira neko podruje, to znai upravo to da se ona primjenjuje u dotinom sluaju i podruju. Podvesti bioetiku pod odreenu filozofsku ili etiku poziciju znailo bi ne samo drastino suziti spektar njenih mogunosti nego

~306~

upravo izravno ponititi njenu, moda, najbitniju znaajku metodoloke i disciplinarne otvorenosti. Mogue je objanjene da se naziv primijenjena etika uzima kao pars pro toto,kaooznakazasveetikeorijentacije,aliiutombisluaju,metodolokeimplikacije naziva ostale u suprotnosti s bioetikim metodolokim postulatom koji trai da smjer istraivanjavodiodproblemskesituacijepremateorijskimpozicijama,aneobrnuto.Ako bioetika nije primijenjena etika, ostaje pitanje kakva je to onda etika? Meutim, odgovor nije mogue dobiti zamjenom naziva, primjenom neke druge postojee i definirane oznake, jer se etika istraivanja naprosto nisu provodila na metodolokim pretpostavkama kakve je zadala bioetika. Naime, kao to je iz nove situacije u kojoj se nala medicina proizila bioetika, tako je pojavom bioetike filozofska etika dospjela u novu situaciju, a da li e i kakve e produktivne interakcije odatle uslijediti tek e se vidjeti.Onotonovasituacijauprvomreduomoguujesvakakojeukljuivanjeetikih teorija u raspravu o konkretnim problemima, te interakcija razliitih etikih pozicija na terenuodreenihproblemskihpodruja. Pokuajdefinicije Pokuatemo, pomou nekoliko bitnih znaajki, bioetiku odrediti kao poseban oblik etike, polazei od nunosti njenog odnosa prema filozofskoj etici. Prema ustaljenoj shemi koja se koristi u raznim znanostima i disciplinama, etiku moemo razgraniiti na opu i posebnu, pri emu je posebnu etiku mogue definirati na razliite naine: kao primijenjenu, praktinu, podrunu i sl. Bioetiku bi, s obzirom na omeeno podruje vaenja,biloprimjerenooznaitikaopodrunuetiku.Meutim,tombisenazivu,akose uzme u korelaciji s opom etikom, mogli postaviti oni isti prigovori koje smo uputili pojmu primijenjene etike. Stogaemo ga izdvojiti iz spomenute korelacije, budui da je nuno ne implicira, te uzeti u samostalnom i neutralnom smislu kako bismo njime oznaili ogranienost bioetike na odreeno problemsko podruje. Bioetika se dodue izgrauje i vai u ogranienom podruju ljudske djelatnosti, ali u nunoj relaciji prema filozofskoj etici, to znai da se posebni etiki principi dotinog podruja ili pak rjeenja djelatnih dilema dovode do filozofske osvijetenosti, te da se prisutne filozofske pretpostavke, prema potrebi, mogu dovesti do jasne eksplikacije. Stvaranje praktikih teorija i uspostavljanje mjerila u omeenom krugu ljudskog djelovanja bez metodoloki osigurane relacije prema filozofiji u rezultatu moe dati tek svojevrsnu pragmatiku, kao skup tehnikih pravila bez moralnoregulativnog vaenja, a nipoto etiku dotinog podruja.Kadakaemodasuposebnaetikaistraivanjametodolokinunoupuenana filozofiju ne mislimo pritom da ih treba podrediti institucionalnoj filozofiji, te optereivati njenim dekoracijama, a kadto i ispraznim govorom. 320 Rije je tek o
Osvruisenajedanlanakpristaatzv."diskursneetike,skojimajeuaoupolemiku,P.Singeriznosi zanimljivo zapaanje:Dobio samdojam da sve to prianje o diskursnoj eticinije imalo nikakvu stvarnu ulogu u tom argumentu; to im je posluilo samo kao neka vrsta dekoracije i autori su do svog zakljuka moglidoiimnogoizravnijimputem(str.572).
320

~307~

neophodnoj otvorenosti i osposobljenosti za promiljanje moralne problematike to, dakako, podrazumijeva i stanovitu filozofsku obrazovanost, prije svega upuenost u povijest etikih teorija. Za ispravno moralno djelovanje nije potrebno nikakvo, pa ni filozofsko obrazovanje, ali za etiko istraivanje i tumaenje moralnog djelovanja filozofska je obrazovanost condicio sine qua non. Upravo kao to za ispravan rad guterae ovjeku nije potrebno nikakvo medicinsko znanje, ali je objanjenje rada guteraenemoguebezmedicinskenaobrazbe.Uskladusizloenim,bioetikumoemo, nadalje,odreditikaorelacijskuetiku,imeseoznaavanunostnjenogodnoenjaprema filozofskojeticiifilozofijiuope. No, relacijsku je znaajku bioetike potrebno dodatno precizirati; nuni odnos prema filozofskoj etici ne znai povezanost ili pak paktiranje bioetike, na opeteorijskoj razini, s konkretnim filozofskim tradicijama, nego metodoloki zajamenu otvorenost problemskog polja prema pluralnoj filozofskoetikoj sferi. Ukratko, bioetika mora jamiti i odravati pluriperspektivnost problemskog polja. Time smo izveli i obrazloili tri bitna elementa za definiciju: bioetika je podruna, relacijskofilozofska i pluriperspektivna etika. Navedena definicija nije, dabome, smiljena izvan bioetikog konteksta, nego se, naprotiv, najveim dijelom moe osloniti na bioetika razmiljanja koja su, poput Singerovih, najdalje doprla u smjeru filozofske artikulacije bioetikih postavki. Pa ipak, definicija se manje odnosi na bioetiku kakva jest, a vie na bioetiku kakva bi trebala biti da bi mogla odgovoriti zadaama koje su pred nju faktino postavljene. Deduktivizaminjegovealternative Odreujui bioetiku kao relacijsku i pluriperspektivnu etiku pruili smo alternativu onim shvaanjima koja bioetiku zamiljaju kao primijenjenu, tj. dedukcijsku etiku, a da pritom nije dovedena u pitanje nuna povezanost bioetike s filozofskom etikom. Znaajke relacionizma i pluriperspektivnosti tvore metodoloku opreku deduktivizmu primijenjene etike. Shvaanje bioetike kao primijenjene etike osporeno je i bioetikim razvojnim trendovima, ali, rekao bih, s pogrenog polazita i s loim rezultatom. R. Chadwick u lanku Bioetika, etika teorija i granice medicine analizira razloge nezadovoljstva s inenjerskim modelom u kojem se koristi primijenjena etika, to pak sama naziva deduktivizmom. O tome pie: Deduktivizam je gledite da ono to u primijenjenoj etici moramo uiniti jest primjena teorije poput utilitarizma ili kantijanizmanaposebnuproblemskusituaciju,apravieseodgovorpojavitinakraju.U tome smislu to je nalik problemu u inenjerstvu ili matematici. Postoji sve vee nezadovoljstvo tim modelom primijenjene etike, djelomice zbog dvojbi o samim utemeljujuim teorijama, a djelomice zbog posljedaka primjene (str. 547). Potom navodi i razmatra tri alternative deduktivizmu: navoenje principa, kazuistiku i etiku skrbi.

~308~

T. L. Beauchamp i J. F. Childress formulirali su 1977. god. skup naela i izvedenih pravila na kojima se u ranoj razvojnoj fazi zasnivala bioetika,321makare dotina naela kasnijebitiosporavanaupravozbogneutemeljenosti(Chadwick,str.574). NaraviulogunaelapoblieobjanjavajedanodtvoracaoveteorijeT.L.Beauchamp ulankuNaelaubioetici.Naelasuopistandardiponaanjaokojimaovisemnoga druga moralna pravila i sudovi (str. 534). Slijedom te definicije, ali i dodatnih obrazloenja, teko je dokuiti zato su se autori odluili ba zaetiri i to upravoetiri slijedea naela: 1. naelo potivanja autonomnosti; 2. naelo nekodljivosti; 3. naelo dobroinstva;i4.naelopravednosti. No, dok su naela jasno odreena, njihov je odnos navie, prema izvoritu i nanie, prema pravilima, sudovima i konkretnoj praksi posve zamagljen nejasnim i dvosmislenim objanjenjima. O izvoritu naela Beauchamp kae: Childress i ja smatramo da je podrijetlo i oslonac naela u svima nama zajednikoj drutvenoj moralnosti, kao i u tradicijama zdravstvene njege, ali to ne znai dae pojavnost naela u razvijenom sustavu biomedicinske etike biti identina onoj u tradicijama iz kojih potjeu (str.535). Pitanje uzgred: to je to zajednika drutvena moralnost? Navedeno objanjenje bjelodano pokazuje kako se u razvijanje etikih naela na pojedinim problem skim podrujima ne bi trebalo uputati bez uspostavljene relacije prema filozofskoj etici. Beauchamp pak kao da inzistira na nezavisnosti od ope etike teorije: Na sklop naela razvili smo posebno za biomedicinsku etiku, a ne za opu etikuteoriju(str.534).Slianstavponovitejojednomprikrajulanka. S druge strane, jaz izmeu naela i konkretne prakse premoen je uglavnom nejasnoama. Radi ilustracije, navest emo tek nekoliko tvrdnji kojima se objanjava odnos naela i pravila. Beauchamp istie svoj i Childressov zajedniki stav da se specifinija pravila za etiku zdravstva i istraivanja mogu sroiti u odnosu na naaetiri naela, ali da se ni pravila ni sudovi ne mogu izravno izvoditi iz tih naela (str. 534). Neto dalje objanjenje se nastavlja: Neki autori prave otru razliku izmeu naela i pravila, ali Childress i ja ne nudimo neku jasnu razliku meu njima. U naem pristupu naelaipravilanetrebashvatitinikaopraktinapravilanikaoneprijepornepropise.Oni suprijenormekojeuvijekobvezujuosimusluajukadsusuprotniobvezamasroenimu nekomdrugommoralnomnaeluilipravilu(str.535).Nakonsvega,nimalonezauuje to su BeauchampChildressova naela osporavana ne samo zbog neutemeljenosti nego izbognesposobnostidarijeepojedinaneprobleme(Chadwick,str.547). Uprotuteipremadeduktivizmuprimijenjeneetikenastalajeikazuistika,kojubismo najkrae mogli odrediti kao teorijsku poziciju koja nijee opravdanost teorijskih pozicija. Glavne su joj znaajke: prvotnost interpretacije sluaja, oslanjanje na tzv.
321

U knjizi Principles of Biomedical Ethics koja je do 1994. god. izila u etiri izdanja (Oxford University Press,NewYork41994.).

~309~

paradigmatske sluajeve, razmiljanje u analogijama, prosuivanje na osnovi presedana i sl. Kazuistika je krajnja, zapravo apsurdna posljedica negiranja etike refleksije u tumaenju moralne prakse, to u konanici dovodi do negiranja same moralnosti. Naime, stav da pojedina situacija ili sluaj u sebi nose mjerilo za vlastitu prosudbu implicitni je nain poricanja mjerila kao takvog. Povijest etike biljei analogan ili, kazuistiki kazano, paradigmatski sluaj na vrhuncu sofistike kada je Gorgija zanijekaovrlinusmjetajuijeupojedinanusituacijuiveuijezapojedinanisluaj.322 Etika skrbi, kao jedna od alternativa deduktivizmu, takoer odbacuje (barem u nekim inaicama) korisnost primjene apstraktne teorije (Chadwick, str. 548). Ona se, kao to je sluaj i s kazuistikom, ograniava na odnos lijenikpacijent tako da svojim vidokrugom zahvaa tek dio bioetikog podruja. No, dok kazuistiku moemo smatrati teorijskom egzotikom, etika skrbi zasluuje punu panju zbog svoje inovativnosti, intelektualnih poticaja, te osobito zbog koncepcijskih mogunosti da drugaije zasnuje i personaliziraterapeutskiodnos,kojijetehniziranisvedennarelacijulijenikbolest. Etici skrbi posveen je veoma pouan lanak W. T. Reicha Mit o ugovoru ili mit o skrbi? Narativna podrijetla bioetike. Reich smatra da etika skrbi treba postaviti novu paradigmu u odnosu lijenikpacijent, te zamijeniti postojeu koja koristi ugovorno libertijanski pristup (str. 560). Postojea paradigma ugovora zasniva se na pretpostavci da je prirodno stanje zajednice posvemanji rat njenihlanova (Hobbesov rat svih protiv sviju), dok etici zapada zadaa da slobodnim ugovorima zajednicu dovede u stanje mira. U tom smislu, izvorno napeti odnos lijenikpacijent ugovorno se smiruje i postaje pravno reguliran. Etika skrbi proizila je iz feministiki inspiriranih istraivanja na podruju psihologije moralnog razvoja,323koja su otvorila perspektivu skrbi u moralnosti, to je, kako svjedoi Reich, izazvalo revoluciju u nainu kako se gledalo na etiku (str. 569). Sam Reich uzima in pozornosti kao sredinju znaajku skrbi: Skrbiti brinuti se za druge znai pozorno gledati na potrebe drugih (str. 567). Stoga bi, prema Reichu, upravo pozornost trebala odigrati kljunu ulogu u revolucioniranjuterapeutskogodnosa:Pozornostpremapojedinanojosobi,zakojuse zalae etika skrbi, moe dovesti do moralne revolucije u odnosu lijenikpacijent, kao i do etike toga odnosa, inei jo jednom ljudsku patnju aritem nae moralne brige (str. 568). Zajedniki lo rezultat opisanih alternativa deduktivizmu sastoji se u djelominom ili potpunom zatvaranju perspektive prema etikoj i filozofskoj teoriji. Prethodno ponuena definicija bioetike, istim znaajkama relacionizma i
MenonuPlatonovuistoimenomdijalogu,pozivajuisenaGorgiju,govori:Adrukijajevrlinadjeteta, i enskog i mukog, i(ona) starijegovjeka,hoe li slobodna, hoe li roba. Postoje i druge veomabrojne vrline tako da nije problem rei o vrlini uemu je (ona). Ta za svaku od djelatnosti i dobi, s obzirom na svako djelo, za svakoga od nas postoji (posebna) vrlina, a isto tako, Sokrate, mislim, i (posebna) opaina. Usp.HermannDiels,Predsokratovci.Fragmenti,Naprijed,Zagreb1983.,II.,str.286(B19). 323 KaopoetaksuvremeneetikeskrbiuzimaseobjavljivanjeistraivakihrezultataCarolGilliganuknjiziIn aDifferentVoice:PsychologicalTheoryandWomen'sDevelopment(HarvardUniversityPress,Cambridge, MA,1982.).
322

~310~

pluriperspektivnosti koje tvore metodoloku opreku deduktivizmu, protivi se i njegovim alternativama, upravo u onim elementima koji dovode do njihova zajednikog loeg rezultata. Umjestozakljuka: filozofijaubioetikomhorizontu Premda filozofija predstavlja tek jednu od perspektiva u bioetikom horizontu, njena je uloga od viestruke vanosti. Ne samo zbog moralne osnove bioetikih problema i statusa krajnjih pitanja koji neki od njih zadobivaju nego i zbog nezaobilaznosti u konstituiranju bioetike u znanstvenu disciplinu posebnog, integrativnog tipa. Interdisciplinarnaistraivanjanisunikakvanovostuznanosti,asvrhaimjedaintegriraju pogled na odreeni problem ili podruje, koji u posebnoznanstvenim pristupima biva razloen na aspekte. Meutim, integrativni raspon bioetikog postupka znatno je ire postavljen i, uz posebnoznanstvene, obuhvaa filozofske, religijske, svjetonazorske i sl. pristupe. Takvo djelatno i metodoloko polazite nosi znatne inovacijske potencijale koji se mogu razviti u praksi, u znanosti, filozofiji, pa i na civilizacijskom planu, ali mogu, isto tako,ostati neiskoritenitezavritisbanalnimteorijskimipraktinimuincima.Stogaje osobito vano da se u reakciji na deduktivizam ne izgubi, nego, na drugim osnovama, osnai perspektivna upuenost bioetike na filozofiju, te da se unutar bioetikog horizonta odri i razina filozofskosustavne rasprave koja ne bi nadomjetala raspravu o konkretnim problemima, ali bi joj pruala metodologijska uporita i neophodnu orijentaciju. NEUEWEGEDERMEDIZINETHIK Zusammenfassung Der Verfasser dieses Beitrags bezieht sich auf das in der Zeitschrift Drutvena istraivanja verffentlichte Themenblock Neue Medizinethik (2324, vol. 5, 34/1996) undgehtaufdaserweiterteDiskursibermethodologischeundphilosophischeAspekte der Bioethik (auch biomedizinische Ethik, neue medizinische Ethik genannt) ein. Dies stellt den Versuch der Erklirung der Herkunft neuer medizinischen Ethik ein, die sich aus dem neuer medizinischen Situation gehrigen wissenschaftstechnologischen Fortschrittergibt.DerVerfasserdifferenziertpositiveundnegativeAspektederBioethik und rekonstruiert die Voraussetzungen Singers beachtend die Struktur der bioethischen Methoden. Aufgrund der Einsicht, dass die Bioethik mit der Philosophie notwendig zusammengehrig ist, definiert sie der Verfasser als eine spezifische, relationistische und polyperspektivistische Ethik. Ein solcher Zugang wird als eine Alternative zu den deduktionistischen Konzeptionen formuliert, welche die Bioethik fr einen Teil der angewandten Ethik sowie als eine Alternative zu den bioethischen

~311~

Strmungen (Kasuistik, Grundsatze der biomedizinischen Ethik usw.) halten, die einen ZugangzurethischenundphilosophischenTheorienichtzulassen. NEWPATHSOFMEDICALETHICS Abstract The author of this essay comments on the thematic block New Medical Ethics, which appeared in the journal Drutvena istraivanja (2324, vol. 5, 34/1996), and entersuponanextendeddiscussiononthemethodologicalandphilosophicalaspectsof bioethics (also called biomedical ethics and new medical ethics). The essay represents an attempt to explain the origins of the new medical ethics that is arising out of the new medical situation due to scientifictechnological progress. The author distinguishes between positive and negative aspects of bioethics and reconstructs (taking into account the suppositions of Peter Singer) the structure of bioethical methods. He defines bioethics based on the claim that it is necessarily affiliated with philosophy as a specific, relational and multiperspectival ethics. Such an approach is formulated as an alternative to deductivist conceptions which consider bioethics as a partofappliedethics,butalsoasanalternativetobioethicaltrends(casuistry,principles of biomedical ethics, etc.) that do not permit openness to ethical and philosophical theory.

~312~

NETIKAKAONOVIBIOETIKIIZAZOV
SpahijaKozli:Netikakaonovibioetikiizazov.Ili:oigrivirtualnihidentiteta;u:Zbornik Islamskogpedagokogfakulteta,Zenica,2008.godine(str.267.do275.) Jedna od vaeih definicija bioetike kao zdruivanja biolokog znanja sa znanjem o ljudskim vrijednosnim sustavima (Van Rensselaer Potter) nuno upuuje na vrlo iroku zadaukojajepostavljenapredovumladuznanost. Shodno tome, promiljanje odnosa ovjeka i interneta kao nove zajednice i netike kao traganja za savjeu virtualnog324svijeta, odvodi nas u sajber325sferu kao sferu etvrtedimenzijeprostora. Djelovanje u ovom online prostoru namee potrebu redefiniranja pojmova identiteta, komunikacije, drutvene grupe i na koncu kulture, pa je, shodno tome, proirenjedomenabioetikihpromiljanjanasferuodnosaovjekaivirtualnesfere,kao polja budue primarne komunikacije i drutvenih odnosa u globalnom dobu, sine qua nondiskursaoovojnovojhomosferi. Iako je world wide web326u svakodnevnu upotrebu uao devedesetih godina prolog stoljeapoetakinternetaseveezaraunalnumreunazvanuARPANET327.
virtualno (od lat. virtus = snaga, odvanost), skolastiki pojam kojim se oznauje nain prisutnosti nekestvarnostiunekojdrugoj.Zarazlikuodformalneprisutnostivirtualnaprisutnostoznaujeprisutnost u biu aktivne snage (virtus), koja je kadra da to proizvede. Pojam oznaava i potencijalnu prisutnost. O tome da li je virtualna stvarnost realnost ili samo privid govori sjajan esej Milana Polia O virtualnom i stvarnom na primjeru tzv. virtualne stvarnosti (Objavljen u zborniku Filozofija i tehnika, Hrvatsko filozofskodrutvo,2003.godine,ur.Igorati). 325 Ovaj prefiks je ve udomaen, kako znanstveno tako i kolokvijalno. Izveden je iz termina kibernetika, a potie od starogrkog termina = umjenost vozaa), pojam koristi Wiener (1948.) da oznai teoriju komunikacije i autoregulacije pomou feedbacka, primijenjenu kako na iva bia tako i na strojeve,dabiseispravilevlastitepogrekeipostigliciljevi.Uengleskomgovornompodrujupojamcyber oznaava prefiks povezan sa kompjuterima (Longman Dictionary of Contemporary English, 1995, str. 341). Ovaj prefiks se upotrebljava u veem dijelu kovanica koje se odnose na kompjuterski svijet: sajber prostor(engl.cyberspace),sajberkultura(cyberculture),itd. 326 KoristisezaprikazpodatakanaInternetu,aprvigaje,kaoprogramzapretraivanjeiureivanje,1990. godinerazvioTimBernersLeeusaradnjisaRobertomCailliauom. 327 ARPANET je raunalna mrea, nastala 1969. godine od strane Agencije za napredne istraivake projekte nastala od ARPAe (ARPA: Advanced Research Project Agency) koju je osnovalo ameriko Ministarstvo odbrane s ciljem koritenja izvora istraivanja s ciljem ostvarenja nadmoi nad tadanjim SSSRom. Prve mree ovoga tipa uspostavljene su na Kalifornijskom univerzitetu, Institutu za razvoj u Stanfordu i univerzitetima Santa Barbara i Utah. Ova ograniena mrea imala je zadatak koritenje jedinstvene baze
324

~313~

Osmiljavanjem i razvijanjem softvera za pretraivanje i ureivanje popularno nazvanog world wide web od strane Tima Berbersa Lea 1990. godine okonano je uokvirivanje interneta. Ovim tehnolokim faktima dodajmo jo podatak kako internet u Bosni i Hercegovini koristi manje od 2% populacije, a u Hrvatskoj izmeu 2 i 4,9%. Usporedbe radi u Sjedinjenim dravama i veem dijelu Evrope taj procenat je iznad 35%328Procjenestrunjakakazujukakobiusvijetudo2010.godinetrebalobitiokodvije milijardekorisnikainterneta. Zbog svega navedenog smatram nunim otvoriti pitanja koja su se devedesetih godina prolog stoljea uveliko nametnula. To su prije svega pitanja online interakcije, sistema ili sistema vrednovanja i reguliranja odnosa u virtualnoj zajednici, monopolizacije softvera, te opasnosti ogranienja slobode u vidu digitalne kontrole bilo kojeg individualnogina. Netika bi u budunosti trebala biti filozofska refleksija upravo ovihproblemainformatikogdoba. Kao tehnologija slobodne komunikacije internet je svakako jedna nova dimenzija drutvenosti ili nova kultura. Novom kulturom je, izmeu ostalih, definira i Manuel Castells svodei je na skup vrijednosti i vjerovanja stvaratelja interneta. U svojoj knjizi Internet galaksija on je analizira strukturalnohijerarhijski i to kao tehno meritokratsku, hakersku, virtualnokomunitarijansku i poduzetniku, pri emu kultura kojanemasveoveelementenepromoviradokrajasloboduuvirtualnom.Ovajstavnije iznenaujui s obzirom da Castells, zajedno sa Himanenom i Torvaldsom zastupa takozvani otvoreni softver olien u operativnom sistemu Linux. Stoga Castells nijee da su Bill Gates i Microsoft zagovornici slobode i otvorenog softvera, pa microsoft kulturu on svodi iskljuivo na poduzetniku, jer je Bil Gates, kako primjeuje Castells, internet kulturu propustio, a domete informatike tehnologije monopolizirao. On, stoga, nikako nije dio hakerske kulture kao kulture promoviranja otvorenosti i slobodnog koritenja internet tehnologije i virtualnih resursa. Tehnomeritokratska kultura je tehnoloka kultura tvoraca hardvera i softvera, hakerska kultura je kultura entuzijasta koji omoguuju otvorenost softvera i slobodu upotrebe, virtualnokomunitarijanska kultura jeukupnostinteraktivnihodnosakojinastajukaoposljedicaonlinekomunikacije,dokbi sepoduzetnikakulturamoglasvestinatakozvanueekonomiju. Hakerskom kulturom i hakerskom etikom najvie se bavio finski istraiva Pekka Himanen koji u svom djelu Hakerska etika i duh informacijskog doba, objavljenom 2002. godine razjanjava zabludu oko termina haker stavljajui ga nasuprot pojma cracker,pa,dokterminhakeroznaavaentuzijastuuvirtualnomsvijetukojisegotovo donkihotski bori protiv monopola nad softverom i internet mreom, stvarajui otvoreni
podataka za znanstvena istraivanja. Brzo se, meutim, ukazala potreba za uvezivanjem razliitih mrea. Za te potrebe dva su studenta iz ikaga osmislila MODEM, pa je jo bilo potrebno nai servere za postavljanjegatewayakakobiumreavanjemreabilookonano. 328 www.zooknic.com,15.05.2007.godine.Podaciseodnosena2004.godinu,aaurirajusesvakegodine.

~314~

kod kao globalni izazov, cracker 329 je sinonim za one koji zloupotrebom interneta ilegalno ulaze u sisteme, bilo s ciljem pljake, unitavanja ili mijenjanja baza podataka ili sajberterorizma. Himannen svoju hakersku radnu etiku kao etiku pune slobode, ija je pretea Platonovaakademija,suprotstavljaWeberovojprotestantskojeticiolienojusamostanu kao mjestu odsustva igre, mjestu gdje je rad vezan za otkucaje sata i gdje je molitveno vrijeme podijeljeno na sedam kanonskihasova. U prilog ovoj tvrdnji on navodi kako je prije industrijalizacije bilo nezamislivo rad definirati prema vremenu, jer vrijeme ne raspolae nama, nego mi njime. Navodei Platonove rijei prema kojima slobodan ovjek ne smije nijedan nauk uiti ropski Himannen hakerski svjetonazor pribliava modelu Platonove akademije gdje uenje ne poiva na prijenosu znanja nego na njegovoj sintezi, sokratovski primjeujui da zadaa uitelja nije bila usaditi uenicima gotovoznanje,negopomoiimdasamidomiljaju330. Himanen zakljuuje kako je hakerska radna etika, omoguena informatikom revolucijom, jedinstvena prilika za povratak iskonskom razumijevanju rada kao igre i prostora slobode. No, sjajna i upozoravajua analiza digitalnog doba, vidljiva na gotovo svakoj stranici knjige, teko moe Himanenove principe smjestiti u polje realnog i ovaj manifesthakerskeetikedjelujegotovoutopijski. Jer, tejlorizacija vremena na poetku 21. stoljea sa radnog proirena je i na vanradno, ili slobodno vrijeme, kako ga radije zovemo, pa je svaki minut uredno programiran. Na njegovom posljednjem isjeku, neposredno pred poinak, sladunjave serije o idilinoj obitelji uvjeravaju nas u sreu. Ali, odavno televizija nije slika, nego parodijastvarnosti. Epilog Himanenova razumijevanja virtualne stvarnosti i odnosa na mrei mogao bi se svestinausklikkojije1974.godineuknjiziComputerLibrekaovizionaritvoracpojma hipertekstTedNelson,aonglasi:Doljesajberkracija! Slino kao kod Himanena, i kod Castellsa je vrhovna vrijednost hakerske kulture sloboda:Slobodastvaranja,slobodausvajanjasvihoblikadostupnogznanjaisloboda irenjaznanjausvakomoblikuisvakimkanalomkojeghakerodabere331. Ova nakana kod Castellsa i Himanena djeluje na prvi pogled naivno, no, u povijesti primjeujemo kako gotovo svako novo doba poinje pomalo utopijskim, ali zato optimistinimaksiomima.
Doslovno:onikojilome,razbijaju Pekka Himanen: Hakerska etika i duh informacijskog doba, str. 56, Jesenski i Turk, Zagreb 2002. godine,(prevelaMirjanaPaiJurini) 331 Manuel Castells: Internet galaksija (Razmiljanja o internetu, poslovanju i drutvu), str. 58, Jesenski i Turk,Zagreb,2003.godine(preveoNevenDuanec)
330 329

~315~

To se da primjetiti i na Castellsovoj strukturalizaciji kulture interneta koju on, kako vidimo, hijerhijski postavlja. Meutim, teko jeoteti se dojmu da njegova poduzetnika kultura nije samo jedna etapa internet kulture uope, nego ona u stvarnosti sve vie postajesvrhomikonanimciljem. Dodue,uvienavrataonukazujenabitnaklizitavirtualnogsvijeta.Tosuprijesvega pitanje ogranienja slobode, bilo u sferi online interakcije ili kroz posjedovanje orvelovske moi kontrole svakog klika miem na raunaru. Prvu sferuu, zbog potrebe definiranja, svesti na gotovo udomaeni pojam netike, a drugu uokviriti u termin noopolitike, pozajmljen od Johna Arquille i Davida Ronfeldta iz njihovog djela Hitnost noopolitike:spramamerikeinformatikestrategije,objavljenog1999.godine. Iako netiku Peka Himannen vee za 1990. godinu kada su hakeri Mitch Kapor i John Perry Barlow osnovali Electronic Frontier Foundation s ciljem zatite temeljnih prava u sajberprostoru svodei ih na slobodu govora i pravo na privatnost, pojam netika, ili netetika ili netikete prvi put je upotrijebila Virginia Shea u svom djelu iz 1994. godine pod nazivom Netiquette Ve u samom uvodu ona netiku definira kao etiku mree ili etiku sajberspejsa, odnosno virtualnog prostora, a gotovo cijela knjiga je posveena ustanovljanju principa ponaanja u sajberspejsu, priemu ona samo sporadino dovodi u vezu stvarni i virtualni svijet, svodei netiku iskljuivo na internet mreu. S druge strane, osim ustanovljavanja pojmovike i principa o kojima govori Shea, nuno je ovaj etiki diskurs proiriti na odnos dvaju uslovnih svjetova stvarnog i virtualnog. U tom smislu netika jeste dijelom informacijska etika a kao takva potencijalno makroetika, odnosno ontocentrika etika. Upravo zbog ovoga je nuno o netici promiljati kroz bioetikidiskurs,kaopraksis21.stoljea. U cilju pokuaja reguliranja odnosa u sajberspejsu u vie navrata unazad desetak godina na razliitim nivoima donijeta su naela koritenja interneta i online ponaanja. Tako je Information Society Project Office (ISPO) koji djeluje pri Evropskoj komisiji sastavio takozvani projekt upravljanja internetom koji je 1999. godine usvojio Evropski parlament.DvijegodineranijeudruenjeComputerProfessionalsforSocialResposibility donio je naela simbolino nazvana One Planet, One Net u kojima iznosi osnovne smjernice u kojima se konstatuje da internet povezuje sve ljude, da stoga mora biti slobodan za sve, te da garantira i obezbjeuje slobodu komuniciranja, raznolikost i privatnost. Ipak, odnosi u ovoj sferi ni izbliza nisu regulirani, pa ak ni principi nisu usaglaeni. Nastanak takozvanih virtualnih zajednica baziranih na online komunikaciji nameu potreburedefiniranjaokvirnihpojmovadrutvenosti. U inae vrlo skromnoj literaturi iz ove oblasti ve postoje dva suprotstavljena stava okouticajainternetanaovjekainjegovudrutvenost.Jednitvrdekakojeinternetnova vrstaotuenjaiizolacijeprikojojsenaputaklasinafacetofaceinterakcijaustvarnom prostoru, a ovakva vrsta odnosa poiva na lanim identitetima kojima se ele ostvariti vlastite online fantazije. Na drugoj su strani tvorci i zagorovornici hakerske radne etike,

~316~

prije svih Pekka Himannen i Manuel Castells koji stoje na stanovitu da online sfera pospjeuje i proiruje komunikaciju, posebno u sluajevima kada je ona prostorno uslovljenaiograniena. Tako, na primjer Castells u svojoj knjizi Internet galaksija tezi o internetu kao modelu otuenja suprotstavlja stav o novim oblicima komunikacije koje otvara virtaulni prostor. On tezu o otuenju smatra sterilnom i ona je kako on kae prethodila opem irenju interneta, pa je, samim tim i empirijski neutemeljena. Osim toga, ova teorija se kree oko prilino pojednostavljenih pitanja koja naposljetku navode na pogrean trag, kao to je ideoloka suprotstavljenost harmonine lokalne zajednice idealizirane prolosti i otuene egzistencije usamljenog stanovnika Mree, kojeg se u javnosti preestopovezujesastereotipomraunalnogmokljana332. Terminmokljanimaznaenjetipinoasocijalneosobe. Sasvim je oito da internet predstavlja najjasniji primjer simbioze tehnologije i ovjeka, jer je ovaj odnos dodatno doveo u pitanje tradirani pogled na nauku i tehnologijukaosistemeznanjakojisuneovisnioddrutvenopovijesnogkonteksta.On line zajednica je stoga tipian primjer takve simbioze, jer je u pitanju virtualna zajednica ili zajednica u virtualnom prostoru. Termin virtualne zajednice najjasnije je definirao Howard Rheingold333, posebno u knjizi istoimena naslova, koja je objavljena 1993. godine i u kojoj virtualne zajednice definira kao drutvene grupe koje nastaju udruivanjem osoba u sajberprostoru kao odgovor na glad za zajednitvom koja je posljedica krize mikrodrutvenih grupa. Jedna od osnovnih odrednica takvog prostora svakako je fluidnost identiteta lanova, kao posljednice odsustva facetoface susreta. Uesnici su zbog toga skriveni iza svoji raunara, mogu se igrati vlastitim idenitetom imajui mogunost promjene spola, rase, vjerske i politike opredjeljenosti i tako dalje. Uovakvojigriosobapoestokreiravlastitivirtualniidentitet. No, to se ne mora desiti i virtualnu komunikaciju ne moemo svesti samo na igru identiteta, jer se ona moe odnositi najvie na adolescente koji u stvari i jesu u fazi kreiranja identiteta. Jednu od najzanimljivijih teorija o virtualnim identitetima iznijela je 1995. godine Sherry Turkle u djelu Life on the Screen: Identity in the Age of the Internet334. Ona, naime, kae kako u dobu interneta stvarnost uzvraa udarac, jer, bez obzira to osobe u online prostoru ive paralelne ivote oni su ipak vezani eljama, bolima i smrtnou svojih tjelesnih sebstava. Zbog toga virtualne zajednice otvaraju pitanja stvarnog ljudskog identiteta u doba interneta. Ovaj je paralelizam svijetova, ustvari, izazov u smjeru redefiniranja ustaljenih pomova identiteta i zajednice. Barry
Ibid.str.132 Vidi u: Howard Rheingold: The Virtual Community: Homesteading on the Electronic Frontier, Cambridge,MA:MITPress,2000.godine 334 Sherry Turkle: Life on the Screen: Identity in the Age of the Internet, Simon and Schuster, New York, 1995.godine
333 332

~317~

WellmanulankuPhysicalplaceandsyberspace:theriseofnetworkedindividualism koji je objavljen 2001. godine u Internacionalnom asopisu za urbana i regionalna istraivanja predlae definiciju zajednice kao mree veza izmeu osoba koje nam daju drutvenost, podrku, informacije, osjeaj pripadnosti i drutveni identitet. Ovdje je vidljivo da Welman svodi zajednicu na mreu kao sredinji pojam ime interakciju proirujenadomensajberspejsa. Zagovornici stava da virtualni prostor pospjeuje drutvenost stoje na stanovitu da nevidljivost uesnika u interakciji na vrlo zanimljiv nain utie na prevazilaenje svih oblikadiskriminacije. Zanimljivo je da je John Perry Barlow 1996. godine objavio manifest takvih zajednica nazvavi ga Deklaracijom o nezavisnosti sajberspejsa. U ovoj deklaraciji na jednom mjestu stoji kako se u virtualnoj sferi stvara svijet u koji svi mogu ui bez privilegije ili predrasudapremarasi,ekonomskojmoi,vojnojsiliilimjesturoenja,335. Naravno, na online prostor treba gledati i kao na prostor moi, oitog monopola i interesa, to navodi na potrebu analiziranja politikih odnosa i uticaja na internetu, te njegove kontrole. U tom smislu John Arquilla i David Ronfeldt u raspravu uvode pojam noopolitike336kao seta pitanja o noosferi, sferi koja se odnosi na globalno inormacijsko okruenjeikojaukljuujesajberprostorisveostaleinformacijskesisteme. Tehnologija interneta otkriva i jednu od najveih opasnosti digitalnog doba, a to je nadzor nad svakim klikom na miu ili tastaturi, to je omogueno identifikacijom raunara na vie razliitih naina, ime su ugroeni sloboda i privatnost. Kontrola korisnikaiotkrivanjenjihovihosobnihsklonosti,stavovaiemocijaposljedicajekreiranja datotekaodprvekonekcijekojomsmoseidentificirali. Ovu opasnost sjajno opisuje Manuel Castells upozorenjem da kada se nae na mrei, prosjeni korisnik je zarobljenik arhitekture koju ne poznaje, jer internet jeste globalna mrea, ali joj je pristup individualan. Jasno je, zato, ta se deava kada se na ova virtualna vrata postave filteri i identifikatori, kao to je, na primjer, program Gatekeeper, odnosnouvar ulaza. On pohranjuje sve aktivnosti na internetu bilo kojeg korisnika. Najilustrativniji i najstraniji primjer u tom smislu datira iz 2000. godine kada je tokom izbora jedna tvrtka stvorila bazu podataka cinino nazvanu Aristotel, koja je
John Perry Barlow: A Declaration of the Independence of Cyberspace, 14.10.2006. godine; dostupno nawww.homes.eff.org/~barlow/DeclarationFinal.html 336 Termin noopolitika oni su prvi put upotrijebili 1999. godine u svom zajednikom tekstu pod nazivom "The Emergence of Noopolitik: Toward an American Information Strategy", a on se odnosi na politiku u globalnom informacijskom okruenju, odnosno sajberprostoru i prostoru ostalih globalnih informacijskih sistema, u prvom redu medija. Noopolitika seesto suprotstavlja takozvanoj realpolitici ili tradicionalnoj politici.
335

~318~

sadravala politike profile 150 miliona graana Sjedinjenih amerikih drava. Ove informacijesukomercijalnoponuenepolitikimstrankama.Slianmodellegalnokoristi FBI kako bi prislukivanjem preduprijedio potencijalne zloine, no, od upotrebe do zloupotrebeovdjejemalikorak. Iz svega reenog mogue je izvesti zakljuak kako internet nije samo, toemoesto uti, slika stvarnosti, nego nova dimenzija stvarnosti, on, osim to omoguava interpersonalne odnose nesluenih razmjera, na nov nain iskuava ovjeka, a time i uvrijeene moralne principe. Netika, stoga, ima prevashodnu zadau ustanovljavanja onogatojesuikakvijesuodnosineinternetu,tekakavuticajvirtualnastvarnostimana takozvanurealnost.

~319~

KULTURAIMEDIJI
HansGeorgGadamer:Pohvalateoriji,Beograd,1996.(str.139.do160.) KULTURAIMEDIJI Teko da bi za temu "Kultura i mediji" mogao da se izabere neko ko bi bio manje pogodan od mene, starog oveka koji to to kod ove teme pokree i obuzima mladalake duhove, jedva da moe da dopuni iz sopstvenog iskustva. Ispriau jednu priu iz Amerike gde sam esto provodio po par meseci godinje. Tamo je bilo uobiajeno da se oko 10 sati uvee u kui u kojoj sam stanovao okupljamo pred televizorom. Tu smo mogli da pratimo vrlo zanimljiva politika sueljavanja, naroito u predsednikom predizbornom ratu. Ali jednom se dogodilo, kako to biva kada jeovek umoran,dasamposle11satiostaosam,itadajenatelevizijikrenulanekajezivapria,o avionukojijeleteoiznadjednogbroda,iondasuobaotilauvazduh,anakrajuseavion josruionabrod,takonekako. U svakomsluajumijeodgovaraloto sambiosam,jer samstajaoprednereivimzadatkom.Kakoseovajaparatiskljuuje,kakodauutkamtu stvar? Pritiskao sam svu moguu dugmad ali to nije imalo nikakvog uinka. Tada sam, kao poslednje, morao da napustim nitavilo prazne sobe! Eto, tako izgleda ekspert koga danasimatepredsobom. Razume se da sve zbilja sutinske inovacije nae civilizacije primoravaju filozofe na razmiljanje. Mi, tavie, imamo zadatak da ono to svi u osnovi mislimo i to nas pokree kao pitanje, uzdignemo do otrije, pojmovne svesti. Ako pokuavamo da ispunimo taj svoj nalog, onda ne smemo da se sklanjamo sa puta temama koje upoljavaju mnoge duhove, ak i ako za njih nemamo kompetencije na osnovu sopstvenog iskustva. Tako je i u ovom sluaju gde treba da zadovoljim jednu iroko rasprostranjenu potrebu. Povodom ovog predavanja, ponovo u se obratiti za savet habilitacionom spisu Jirgena Habermasa, koji je svojevremeno bio jedan od razloga za njegovo pozivanje u Hajdelberg. Objavljivanje tog hamburkog predavanja bi sada potvrdilo njegovu slavu; a ja sam pokuao da uim od njega. Pokuavam da stupim na putkojijesvimazajednikiikojiuoptesutinskipripadafilozofiranju.Mislimnapristup izjezikaiizrei,kojipreobraajemjezikeupotrebepokazujetasvemisliocepokreeu dubinu.Filozofijaseunemalomobimusastojiutometohoedadostigneidovededo povienepojmovnesvestionotojeusvetskomhorizontujezikakojimuvekgovorimo,u svomsmisaonomnacrtuvevanoitonasobuzima.Nainimokaoprimerjednuprobu. Postaviosamzajednoparreikojeseupotrebljavajuuvezisanaomtemom. Na prvom mestu je izraz masovni mediji. To me odmah navodi na razmiljanje. Od kada to kaemo? Jedan slualac je dao odgovor: od 1933. Odgovorio bih: ne, to je malo prekasno. Jer 1933. ne bi ni bila mogua, da ve od ranije nisu postojale mase i mediji. I nije instrument pobuivanja masa bilo ono to je tada na prvom mestu bilo

~320~

zloupotrebljeno. Povrh toga, mediji su imali ve duu predistoriju, koja bi vodila od itanja novina, preko asopisa, fotografije i filma, do perfekcije radija i televizije i raanjanjimaodgovarajueretorike.Jedanudesanizrazmoedapodsetinasituacijuu kojoj ivimo. To je re medijski predeo (Medienlandschaft). Ona mi zvui sasvim romantiki. ujem kloparanje mlinskog toka, potanski rog svira i sugerie mi ta upravo moderna tehnika moe da uini sa predelom. Odgovor je bio jednostavan i moguak i za mene. Ja ivim u jednom malom predgrau Hajdelberga, pa iako tu ljudi mogu da hvataju odreene stanice, ja ne mogu, poto se ispred moje kue nalazi brdo. Predeo je kaoinjenica jo uvek tu za televizijsku tehniku i pomou nje je na nov nain artikulisan. Za potanske koije i putnike namernike on je dakako bio neto drugo. Verovatno iz izraza medijski predeo odzvanjaak neto nalik tihoj tuzi za zaviajem tuzi za prirodom koja je tako odmaknuta u daljinu. I re medijum je interesantna i ne moemo da je razumemo jednostavno kao to se na prvi pogled veruje. Izvesno, medijum, to je ono posredujue, to je posrednik. To je osnovno znaenje izraza. Ako danas govorimo o masovnim medijima, mi onda mislimo da je neki neartikulisan broj ljudi danas obuhvaen sredstvima kao to su fotografija, tampa novina i knjiga i, pre svega, radio i televizija. Mi dakle u pojmu medijuma vidimo pre svega posredujue, ali pritom je znaajno to da je adresat uvek neko anoniman. U znaenje tog izraza ulazi jo jedan element ja sam nehotino u kazivanju i sam upotrebio re element. To je ono to je izmeu nas, to povezuje jedno i drugo, ali nas takoe oboje nosi, kao to voda nosi i povezuje ribe. Tako i izmeu saznanja nauke i ostalih tvorevina kulture postoji na jednoj strani mnotvo onih koji ele da posmatraju i onih koji ele da znaju, koji uvee ukljuuju neki aparat. Time medijum postaje istovremeno ono to sve okruuje i nosi u bujiciinformacija,ukojojsviplivamokaouvodi.Medijumjedakleistotakoelement.Ta re, u stvari, ima izvan funkcije posredovanja jo jedan prizvuk da bude ono to je izmeunas,obuhvatanasinosi.Itoodzvanjaupojmumasovnihmedija.Mimoramoda sluamo rei. Uvek sam govorio svojim studentima da moraju da razviju sluh za implikacijereikojeupotrebljavaju.Tojetolikovanozaonogakohoedafilozofira,kao to je za muziara vano da ima uho zaistotu tonova. Filozofija je u osnovi upuena na jezik, ne kao na neki proizvoljni sistem signala ili vetaki sistem znakova koji neto transportuje ovamo ili onamo, kao to je to s dobrim razlozima sluaj u iskustvenim naukama. Tamo se obrauju podaci dobijeni merenjima i ine se saoptivim pomou matematikih simbola. To omoguuje da se sve informacije i saoptenja ispitaju eksperimentom, merenjem i posmatranjem. Tako tano se kod nas ne zbiva. U duhovnim naukama upravljamo, kako emo videti, dobrim delom naslea filozofije u naoj kulturi. Nai znaci koje upotrebljavamo, jesu rei. One nisu samo oznake za neto to moemo da stvaimo pred sebe. Rei nam priaju neto to samo jezik zna. Tako nekako je izraz masa krajem 18. veka polako postajao uobiajen za ljudske mase sigurno pod uticajem levee en masse, kako se nazivala francuska revolucija. Zahvaljujui patosu kulturnog optimizma vajmarskih pesnika, re je bila prihvaena i u Nemakoj. iler je vrlo rado upotrebljavao tu re, ba kao to njegova retorika uopte poseduje jedan poneto zapovedniki ton. Tako nam je izraz mase postao neto sasvimdobropoznato.

~321~

Ali ko ima uho, taj u ovoj reiuje jo neto posebno. Masa je zapravo testo, ono to se mesi i dovodi do odreenog oblika, tavie uopte tek dovodi do oblika. Na tu znaenjskupozadinumisvakakonemislimokadausvakodnevnomrazgovorupriamoo masovnom saobraaju koji je u nedelju popodne blokirao ulice. Ali pred nama je mnogoznaan izraz. Masi pripada manjak artikulacije i izdiferenciranosti, a to ukljuuje anonimnostkojaoteavahumanost. Time ne bih eleo da se pridruim uobiajenim tiradama kritike kulture. Ako ovde o tomegovorim,tojezatototraimputkakodaokonamosasvojomsudbinomivotau jednom takvom drutvu i sudbinom stalnog upotrebljavanja takvih sredstava i medija i kako da nauimo da u svojim ivotnim oblicima izgraujemo stvarnu solidarnost u naoj kulturi. To e jo dugo obuzimati oveanstvo naih dana. Ali mi ipak smemo da se nadamo konanom uspehu. I nije re o toj maloj Evropi samoj, ili njenim privescima. Sadajereozadatkuzaoveanstvoiopitanju,kakouzapanjujuemtehnikomrazvoju i preobraaju okoline i ovekovog sveta, izgledaju ivotni uslovi i ivotni izgledi oveanstva. Sve to mi obeleavamo izrazom kultura. To u optim crtama nazivamo komunikativnim oblicima naeg vremena. Ponovo se pitam, ta nam govori ta re. Komunikacija, to je izraz koji je rado upotrebljavao moj prethodnik na hajdelberkoj katedri Karl Jaspers. (On sam, po prirodi, ba i nije bio uzor za komunikativnu sposobnost.Prejebiorezervisanisevernjak.)Usvakomsluaju,rekomunikacija,onako kako je mi danas upotrebljavamo, zvui sasvim osobeno. Veina ljudi e pomisliti na fiziku i spojene sudove (kommunizierende Rohren) , koji su poznati kao izraz za kretanje razmenefizikevrste.Samoretkiepomislitikakojekomunikacijastarorimskiizrazza gradsku zajednicu, ija razmena se sprovodila u svakodnevnom razgovoru i u govoru pred okupljanim mnotvom. Za nas, meutim, izraz komunikacija predstavlja najapstraktniju formu zajednitva kao onog u kome voda u cevi tee ovamo i onamo. Tako nas pogled na ovaj izraz ui da opaamo zvuanjeitavog naeg naina miljenja i njegovpreobraajutehnikomdobu. Sluh tu moe da se izotri ako se okrenemo rei kultura. ta znai kultura? Re kultura je, uprkos svom latinskom poreklu, sasvim ula u nau jeziku upotrebu. Ona nam ponovo pripoveda jednu povest. Cultura, ta latinska re, navodi nas da pomislimo na agrikulturu. Ona upravlja pogled na antiki Rim. Grki ekvivalent za to je paideia i odnosi se na neto sasvim drugo, na grko vaspitanje mladei i njegove vrednosne norme. Pa ipak se i u Rimu, iz seljatva otaca rimske republike, uzdigao duhovni pojam kulture. Preuzimanje grke filozofije, vaspitanja i retorike u ivot rimske republike, konano je dovelo pojam kulture do nerastvorivog jedinstva. Tako mi jedva jo primeujemo da kultura podrazumeva staranje, staranje nad njivom isto tako kao i staranje nad duhom. Opet se ve u reima nagovestilo mnogo toga o naoj istoriji i naempoloaju.Radiseoivotnomzadatkukojienaakultura,naacivilizacija,morati da rei. Problem koji se namee, jeste napetostizmeu onoga to moemo da uinimo i onoga to mora da raste i to se moda moe podupreti u svom prirodnom razvoju starateljskim postupanjem. Mi se neemo uobraziti da to moemo da nainimo. Tu, u mudrosti rei, odjekuje unutranja veza kulture i prirode. Oboje su neto to odrasta

~322~

samoodsebe,tonemoejednostavnodasenaini.Takotakoekaemodasekultura mora imati, a to ukljuuje da se ona samo polako izgrauje i da se ne moe tek tako imati,negosemorabiti.Svakokoodrastaiskusieupravotoitraievesasvimsampo sebitatoznaidaovdenemoedasekaekakosetoiniikakosetopostaje. Uopte, prilikom suprotstavljanja kulture i prirode, mi hvatamo stvar sa pogrenog kraja. Mi govorimo kao da je to to se moe nainiti ogranieno onim to nije nainivo. Ali trebalo bi da jednom pokuamo sa obrtanjem pojmova. Ondae nam postati jasno da su priroda i kultura ono to otvara prostor unutar kojeg se neto moe nainiti, i iskljuuje ono to moda ne bi trebalo da inimo. Silan potencijal injenja, koji su moderna nauka i tehnika stavile u nae ruke, postavlja nam zadatak da pravilno ispunimo slobodan prostor naeg umenja, a moderni masovni mediji pripadaju tehnikim sredstvima s kojima upravo uimo da ispunjavamo i svoje prostore slobode, da bi se to to nas povezuje ponovo upoznalo u jednom potpuno tehniki regulisanom drutvu. Uvod u jezike izraze koji sam dao treba da pripremi prvu saglasnost za tano pitanje o odnosu izmeu kulture i masovnih medija koji su pozvani da joj slue. Pritom je jasno da ovde moramo da uraunamo gubitak. Ako je na svet sredstava i medija doveo do tako fantastinog razvoja, onda to mora imati za posledicu preobraaj ivota jedne kulture. U nesluenoj meri, informacije se dovode u na ivot i takvi informacioni tokovi treba da se vode tako da naa kultura, kultura animi, kulturaovekove due i duha, ne budetimerazorena,negounapreena.Nijelitotosmoizloiliviakposredovanja? Upitanjuodjekujufilozofskipojmovi,kaotosuneposrednostiposredovanje.Aliida nepolaemopravonanekuposebnufilozofiju,svimasepotvrujekakosuposredovanje i neposrednost naroito uzajamno povezani, pa ipak istovremeno stoje u napetosti jedno prema drugome. Porast posredovanja stvara i pootrava poloaj napetosti koji moe da pretvori neposrednost u jednu od najteih bolesti, koja se u svijetu medija i sredstava sve vie doepala svih dua. Na pomolu beskonanog posredovanja koje ovladavaitavim naim ivotom, mi bismo eleli, ukoliko je samo mogue, da zatitimo neposrednost, koja kao spontanost doputa neposredni pristup stvarnosti i pre svega pristup drugosti drugih, blinjih. Sve svoje najvie ljudske zadatke vidimo u tome da pomou stalnog posredovanja humanizujemo rastuu udaljenost od prirode i rastuu anonimnostsvihivotnihuslovaljudskogdrutva. Kako je dolo do neravnotee i porasta te napetosti? Moda iz takvih saznanja i iskustava moemo da nauimo kako se opravdava na zadatak. Sigurno ne smemo opirnodaizlaemopraznuretorikuosudeideklamatorskiotvaramoraungubitaka,niti naprostodaotvorimoprotivraun.Trebalobidapriznamodato,dabismoseupitalikako snjimmoemodaolakamoivotvredanivljenja. Sad je sasvim jasno da niko ovde nije sposoban za predvianja koja seu daleko u budunost.Nikouosnovineznakakvisutopreobraajikojejenaacivilizacijapoelada sprovodiuovomstoleurazvojemmasovnihmedija,nitaetoznaitizaoveanstvoi

~323~

ovenost oveka. eleo bih da ukaem na jednu analogiju koja je vie od sluajnog poreenja. Mislim na doba kompjutera. To je, tavie, moda najoptija formulacija za svojstvenost novog sveta u koji stupamo i u kome se sve veim brojem stvari ovladava mainski, ovladava se stvarima koje su ranije iziskivale dug ivot rastenja, bogaenja, zabave i seanja. Ukratko, jedan dug put kultivisanja. Analogija koju elim da ponudim, jeste analogija izmeu kompjutera i azbuke. Mi nikako ne moemo da dovoljno objasnimo kakav je ogroman obrat i kakav ogroman uinak zapadne civilizacije bilo razvijanje slovnog pisma. To dodue nije bilo grko, ve semitsko otkrie. Ali zaprepaujuabrzinaskojomjegrkakulturaprisvojilatajalfabet,ostajeistinskoudo. ModamoemodakaemodajetekpedesetgodinarazdvajaloHomeraodpreuzimanja alfabeta u Grkoj. To nam daje znak: ako uporedimo nau zapadnu civilizaciju sa udesnom umetnou pisanja kineskih slova, mi posmatramo sebe same. To nisu najjednostavnije redukovane slovne oznake. Elementi kineskog pisma su, kako bismo rekli, ideogrami, koji su i sami neto to sadri znaenje. Ogromno je bilo dejstvo apstrakcije koje je zahtevao alfabet, i ono je u forme nae komunikacije unelo upravo neljudsko udaljavanje od svega slikovnog. Pa ipak, mi mnogo dugujemo tom dogaaju. Tu je Homer i sa njim prvo veliko pisano delo evropske civilizacije, koje je do nas dolo zahvaljujui alfabetskom pismu. Time se u istoriju nije uplelo samo neto uteno. To je vie od toga. Odatle se zaista moe nauiti kakav je duhovni izazov za Zapad nastao na taj nain. Kakav poetak! Homer. Poznata je Herodotova izjava da su Homer i Hesiod Grcima dali njihove bogove. Doslovno shvaeno, to je, naravno, ista besmislica. Ti pesnici nisu bili osnivai religije. Time se podrazumeva da su oni bili ljudi koji su ogromno bogatstvo divljih i tamnih mitskih pria, pripovesti o bogovima i junacima starine, uzdigli u jasno svetlo razumevanja i ooveenja. Ovde nam moderno istorijsko istraivanje prua nove uvide. Homer se u naoj slici pripovesti vie ne pojavljuje potpuno u pripovesti koju je ispriao o Troji i bogovima na Olimpu. U 19. veku je postojala jedna mnogohvaljena knjiga pod naslovom Homerova teologija. To je, kao to danas vidimo, kako naslovom tako i sadrajem shvaeno prema slici koja se oslanja na ono to u svojoj hrianskoj tradiciji nazivamo teologijom i upravo stoga je krivotvoreno. Danas u epskoj predaji Homera i Hesioda vidimo poetak zapadnjake kulture i njenog usmerenja na racionalno osvetljavanje iskustva sveta i postojanja. To vai upravo i u predstavama o nadmonim silama koje sudbonosno ovladavaju nad nama. Taj Olimp, na kojem bogovi smejui se posmatraju krvavu i svirepu borbu za Troju, nalazi se u svim svestima.itav taj boji svet ljudskosti i odvieljudskosti, bio je izazov za pesnike koji su sve te povesti koje nazivamo mitovima, gradili i uvek iznova preinaavali, dok konano pesnici nisu poeli da pouavaju produbljeno iskustvo boanskog, i dok Platon na kraju nije doao do bolne predrasude o Homerovom pesnikom svetu. Izgleda mi vano prisetiti se da je pronalazak alfabeta stajao na izvoru homerske olimpijske tradicije. Tako brza je bila ta recepcija alfabeta, tako nairoko i iznenada se obavio prelaz sa starije usmene predaje ka njenom pisanom fiksiranju i istovremeno s tim kao razvoju uglednog poziva rapsoda. Moda na osnovu toga moemo neto da nauimo. Kad sam poetkom sedamdesetih godina prvi put doao u Ameriku, u velikoj modi je bio Mekluan, taj apostol kraja Gutenbergovog razvoja. Iako se danas ne mogu vie ozbiljno uzeti svi njegovi zakljuci, ipak je u poslednjim

~324~

decenijamadoao do veeg znaajauvid u uporednost i zajedniku igru pisane predajei usmenog pamenja, obrazovanja tradicije usmenom predajom niza generacija, i preinaenja i fiksiranja pomou pesnike umetnosti koja poiva na pisanom uoblienju. Naa civilizacija je shvatila da se silno preobrazila. Pomislimo samo na nae kolstvo, na koje ve dugo sve vie utiu masovni mediji, i na upotrebu mainskog pomonog sredstva koje svoj vrhunac dostie u kompjuteru. To je razvoj koji izgleda kao divovski koraknasudbinskomputukojijeotpoeopreuzimanjemalfabetauranojistorijiEvrope. Dovoljnojedatoizgovorimo,padaseskorouasnemo.Jertotoseovdenajavljuje,nije vie samo evropska sudbina, nego je postalo svetski problem. Sada se vie ne radi samo o tome da je kod Grka jedan veliki prosvetiteljski pokret stvorio nauku, a pre svega matematiku, koja se urezala u nae miljenje, i da je u sastavu evropske nauke dozrela visoka umetnost dosledne argumentacije sada saznajemo da je ta rana istorija evropske civilizacije, kroz sve svoje faze, na kraju vodila ka ekstremnom obliku nove mainskeumetnostiapstrakcije,kojasakompjuteromobuhvatasveukupnooveanstvo i njegove ivotne oblike. Tako u mojim oima izgleda pozadina teme Kultura i mediji. Zacelo je to neka nova vrsta umetnosti, koja u liku radija i televizije poinje da se prihvata u naoj civilizaciji, ali ona je praena postojanim rastuim tokom proizvodnje tampanihknjigainovina.Akosezapitamotatrebadaouvatacivilizacijakojanastupa u doba svetskog saobraaja i sredstava informisanja, onda bismo morali da se podsetimo sopstvene istorije, u kojoj je enormno dejstvo apstrakcije alfabeta isto tako vodilo velikoj zbijenosti njene opte stvari, i da su grki jezik i kasnije rimsko svetsko carstvo mogli da se razviju do osobenog sveta kulture koji danas obuhvata itavu planetu. ta nas u tome dira kao srodno i kao pouno? Nije nauka, ve je bila i danas je opet retorika ta, koja predstavlja prave stvaraoce kultura i koja pokree njihov rast. Poto i mi sami stojimo u naunoj kulturi novoga veka, moramo tome dodati da je retorikanetodrugaijeodvetakogpravljenjasaglasnostiiizazivanjaefekata,idaona naprotiv nosi prainjenicu ovekovog podrutvljenja i uopte ini moguom prvu jedinstvenost ponaanja, reagovanja i delanja.Tako na osnovu Homerovog opisa znamo kako je kralj, vojskovoa, voa plemena, izabrani i postavljeni voa, uvek opisivan kao onajkomereitekukaomedsausanaikaovelikigovornik.Dovoljnojedatoizgovorimo dabismoshvatili:istorijaretorikepruaseuzapadnojcivilizacijitanodotle,doku nau ciivilizaciju i nae samorazumevanje nije stupio novi lik nauke kao matematiki zasnovane prirodne nauke. Rav glas retorike, po kome ona nije neta drugo do jedna vrsta leporeivosti, jednostran je zakljuak i pogreno shvatanje nae naune kulture, kojoj je postao poteban jedan novi vid razmiljanja. Nije samo vojskovoi, u njegovoj izvrsnoj ulozi unutar feudalno strukturisanog drutva, morala pripadati ubeivaka mo govora. Ve nas blie naem svetu dovodi nain na koji se Telemah u Odiseji suprotstavlja proscima. Tu se ve nagovetava prelaz iz feudalne strukture koja se pesniki ogledala u trojanskom ratu, u novi svet, svet polisa, koji po prvi put svedoi o gradu i graanskom zajednikom ivotu. Ali izdisanje rasprostranjene gradske kulture koja se jo i danas izraava u dravnopravnom pojmu graanina, postalo je pravo obeleje istorije zapadne civilizacije. Graanstvo je oito ouvano uz pomo zajednitva kojedoputadaseradizazajednikepotrebeidaseupravljajavniminstitucijama.Ideal

~325~

takvih institucija postala je tada demokratija, kako mi zajedno sa Grcima kaemo jo i danaskadaelimodaodbranimoidealanoblikmodernedrave. Slikasuprotnanjojukazujeseuslicitiranije.Unapetostiizmeudemokratijeitiranije odigravao se grki politiki ivot, na nain kako jo poznati Platonov opis sleda oblika dravnog ureenja prikazuje prelaz od jednog ekstrema ka drugom. Ovde se osim toga ocrtava uloga retorike u ivotu demokratije. A civilizacijska forma grkog jezika i grkog umea govorenja osvojili su rimski urbs, sve dok republikanska istorija Rima nije dola dokraja,atimeiretorikaizgubilasvojepravodostojanstvoisvojupolitikuplodnost. Tacit je u svom poznatom dijalogu DE ORATORIBUS prikazao kako je okonana istinska funkcija retorike kada je u postavgustovskoj eposi carstvo ovladalo rimskim svetskim gospodarstvom. Seanje treba da ukae na pravi zadatak koji se u naem tehnikom svetu postavlja sa novim oblicima tehniki opremljene retorike, i koji iziskuje svu odgovornost svih odgovornih. Moramo da postanemo svesni tog svog porekla u kojem je svet retorike jednom bio vodei oblik kulturne predaje uopte. On je obuhvatao artes liberales, slobodne umetnosti pozne antike, isto kao i hriansku kolsku kulturu u rukama crkve, a tek u eposi humanistikog preuzimanja antikog nasleapoelojedaseuzdienaunoprosvetiteljstvounovomveku. Tako, kada sa 17. vekom obnovimo svoje posmatranje, uskaemo takorei u unutranji kontinuitet naeg evropskog razvoja. Tu zapoinje obuhvatanje oveanstva na naoj planeti, koje ima svoje ishodite u 17. veku, i ija je funkcija uzora tako beskonano jaka, da jo i danas vlada u svakoj prilici s punom nepristrasnou svih merila. Jo i danas ima onih kojima moe da se s najprijateljskijim namerama ponovi da oigledno ne moraju da se oseaju prisiljenim da , radi objektivnosti i saznajnoteorijske sigurnosti temelja naunog saznanja, slome koplje na oblasti duhovnih nauka. Kakvo obrtanje svih akcenata! Kao da je bilo potrebno da se izbori pobedniki tok moderne naukeiposebnonaunogistraivanja!Velikoautentinodelo17.i18.vekabilojetoto je osvojilo pobedu iskustvo zasnovano na matematici i metodici. Ali to je ipak udan obrat, kada se uopte ne moe vie verovati da postoje i druge forme saznanja osim saznanjautemeljenognapojmumetoda,saznanjakojeiskljuujesvonaeiskustvosveta ivota. S tim naunim raspoloenjem optevaee objektivnosti je novovekovno prosvetiteljstvo stupilo na svoj put. Ono je primenom novih saznanja koja su postala mogua na tom putu metodikog istraivanja prirode, steklo novu mo nad mnogim prirodnim datostima i silama. To je u nainu miljenja nae sadanjice dovelo do vladajueg primata onoga to se moe nainiti nad onim to se ne moe nainiti, i taj nainmiljenjajepoeodasvevieivieorganizujedrutvo. Sad, sigurno nije od jue da se u ekstremnom zaotravanju modernog industrijskog drutva i u naunoj kulturi koja mu lei u osnovi, osveuje znanje o jednostranosti jednog takvog stava prema svetu. Tako se rame uz rame sa razvojem moderne nauke, u vezi sa tradicijom humanizma razvila francuska moralistika i njena kritika drutva, ija skeptika kritikaoveka kao drutvenog bia baca svetlo na duboke tajne ljudske due. Na tom putu se spaava ne malo od starog naslea metafizike i filozofske tradicije

~326~

Zapadaunovojnaunojkulturi.Utolikojecelokupnanovijaistorijajednodugouzimanje tognaslea.ToshvatamouopadanjuintegrativnesnagehrianskecrkvenaZapadu.To pre svih stvari shvatamo, kada osmotrimo osobene napetosti koje se pokazuju u ivotu oveanstva kada dou u dodir sa evropskom naukom i tehnikom. Tu se opipljivo pokazuje kako je istorija obrazovanja zapadnogoveanstva, njegov razvoj od alfabeta do kompjutera, dala oblik naunoj kulturi Evrope. Ali danas istovremeno moramo da uvidimo da to vie nije horizont u koji bismo smeli da ukljuimo svoje brige za budunostoveanstvaitimeizaulogutehnikihmogunostikojejeonodobilouruke. Danas je u pitanju neto vie. Ne radi se vie o kritici kulture, koja nam je tako prisno zvualau19.veku.Radisepreodisproporcionalnostikojajenahrlilauljudskizajedniki ivot, u kome je u ovekove ruke dospeo nadmoan potencijal znanja i umenja, obrazujui faktor moi koji ugroava sve slobode ivota u ljudskom drutvu. Ovde se postavlja obilje novih zadataka. Mislimo na ulogu atomske energije u naem vremenu, koja ne izgleda samo kao unapreenje ratne tehnike, nego isto tako postaje oigledno dajesvudagderatnatehnikaizmieovekovojpolitikojkontroli,sazloupotrebommoi povezan i kraj politike slobode. Ne radi se dakle o protivprosvetiteljstvu (Gegenaufklarung). Nelazimo se u sreditu nepovratnog procesa nauke i na njoj zasnovane tehnike. Nigde ne prepoznajemo trenutak velianstvenog olakanja koje je zadovoljilo mnoge ivotne potrebe ljudi, pa ipak se ne moe porei da je tek u tehnikom dobu mogao da bude skovan izraz kvalitet ivota. Takav izraz neto odaje. Ponovo nam je potrebno predmiljenje jezika kakvo sam prizivao kada sam govorio o masi,medijuikulturi. Sadatotrebadauinimosaizrazomkvalitetivota,kojinamje stigao iz Amerike, i koji je u nemako jeziko blago uao pedesetih godina, zahvaljujui jednom sevznom ministru. Briga za kvalitet ivota govori da poveanje svih mogunosti koje nam stavljaju u ruke nauka, tehnika i privreda, ne predstavljaju jednoznanu garanciju u smislu poveanja kvaliteta ivota. Sigurno je da svaki napredak u tehnici znai neki dobitak slobode. Pomislimo samo na zanos koji kod dananje mladei izaziva prvi sopstveni automobil. Lik vozaa, na strani svih moguih sakralnih posveenja, znai stupanje u svet odraslih. Ali ne smemo da previdimo kako se sa tim zanosom slobode kojipruaautomobilpovezujezanosusamljenostiilizanosbivanjauparu.Putovanjejeu svakom sluaju postalo neto sasvim drugaije nego to je bilo ranije, kada su ljudi putovali zajedno. Automobilom je tehnika do zanosa uveala oseanje slobode. Ali njemuistotakoodgovaraijasnoodricanjeodslobode.ovekjezavisan,kakoseposebi razume, od funkcionisanja nove mainske tehnike. Ko ide peke, napreduje, dodue, polako. Ali to vea postaju posredovanja, kao to je sluaj u modernom saobraaju i svom ivotnom komforu, utoliko smo zavisniji od tih uinaka nae tehnike. Kad je prvi znaajni uitelj filozofije kojeg sam u ivotu sreo, voa marburke kole Paul Natorp, za vreme mog studiranja otputovao na pola godine u Ameriku da bi posetio roake, napisaomijesabrodaoduevljenopismoukomejeopisaozalazaksuncanadokeanom. To je za njega bilo jedno mistiko iskustvo. Dananja demokratizacija saobraaja omoguuje nam, meutim, silno razgledanje sveta, posebno pomou vazdunog saobraajaasadrugestrane,granicemodernenacionalnedraveinjenpolitikiznaaj moraedapretrpenovopreispitivanjepomerilimareligijesvetskeprivrede.Aliistotako vidimo uasavajuu anonimnost koja je ula u ivot. Veliki sociolog, zapravo najvei

~327~

naunik koji mi je uvek stajao pred oima kao divovski lik, upravo zato to teimo da ga prevazemo, Maks Veber, video je otaravanje sveta kao konsekvencu moderne civilizacije, kao i sve bliu sudbinu vlasti birokratije. Neprijatno je to zbivanje koje se stalnopojaavazanaihivota.akinajproduktivnijeinovacijeinajnaprednijadelanae civilizacije su uvek ugroeni skruivanjem u birokratiju, i to se sigurno ne zaustavlja ni pred masovnim medijima. Kao i svi uticaji na javno obrazovanje ljudi, tako je i uticaj masovnih medija neophodan faktor za demokratski zajedniki ivot. Ipak smo dobro nauili da se sila bez kontrole nikad ne sme staviti u ruke jednog oveka, kako se neizbeno deava u totalitarnim reimima. Utoliko i u dananjim takozvanim predstavnikim demokratijama podela vlasti figurira kao nepovrediv princip. Ona garantuje odreeni minimum ovekove slobode u drutvenom ivotu. Ali istovremeno moramo da vidimo, da sva ureenja i nastojanja koja se postavljaju pri javnom obrazovanju ljudi i koja hoe da koriste masovne medije, sadre u sebi aparat beskonanog posredovanja i zamrenosti, i da je na taj nain uvek iznova ugroena neposrednost spontanog suenja i spontanog govora. Kao to je recimo u Sjedinjenim Dravama, koje u mnogo kom pogledu predstavljaju najnapredniji stadijum modernog industrijskogdrutva,biootkrivenVotergejt,zatonam(uNemakoj)nedostajuanalogni veliki primeri, i to sigrno ne zato to se tako neto kod nas nije otkrilo, nego zato to mediji nisu dovoljno moni da bi otkrie delovalo na javno mnenje. Mi smi jedna vrlo mlada demokratija koja je prispela u veliku masu modernog industrijskog drutva. Tako emo mi morati da uzmemo u obzir mnogo togaemu jo ne znamo da suprotstavimo svoje prave snage. Anonimizovanje drutvenog ivota, sve vei stepen oskudice u neposrednom, poremeaji koje elimo da izbegnemo, a time i kritika koja se u politikoj borbikvariipostajesredstvomoi,svesutostvarikojemoramodauzmemouobzir.Ali sve to je u stvari vie nego samo institucionalni nedostatak. Radi se i o formiranju ljudi koje se odvija u itavom tom drutvenom sistemu. U njemu vlada neprivilegovanost sposobnosti za prilagoavanje. To je uopte sposobnost tehnike civilizacije. Pojedinano biva uzglobljeno u divovski aparat privrede i drutva. Mi dobro znamo da svaki aparat treba da nam slui, ali da bismo mogli s njim da ivimo, potrebne su jo i druge snage, snage elja i snova, koje doputaju da se traga za slobodom, i sam aparat iviodtihsnaga.Uvekiznovaeseraatigenijalnikonstruktori,dalekovidiorganizatorii nezgodni, ali produktivni saradnici, u privredi kao i u politici. Kad se ne bi uvek razvijale novemogunosti,miuoptenebismosmelidasenadamodaemopreivetitajsistem. Ali poto se nikada ne moe unatrag zavrteti toak koji tek uinio moguim itavo kretanjecivilizacije,svejasnijipostajezadatakdaseojaajusnagesamostalnogmiljenja i vlastitog suenja, koje u nama nisu izumrle, ali su ugroene strukturom potpuno racionalizovanog drutva. To podrazumeva da ne smemo suvie da privilegujemo kvalitete prilagoavanja. Motorna snaga organizacije i samog birokratizovanja je to da e samo onaj ko se uklapa u splet odnosa u svim drutvenim i privrednim ivotnim tokovima, i ko se dakle prilagodio, moi da pronae svoj put u tom masovnom drutvu. Ali sve i kada bi se zaista desilo sve to nam obeava put moderne civilizacije, ipak bi to bilopremalo.Postojiinetodrugo,tosenemoenainiti,tonazivamokulturom,ito to se dakle ne moe nainiti ni pomou masovnih medija. Opet sami tehniki ureaji moraju da se prilagode drutvenim potrebama. Stvaralako u nauci, umetnosti, privredi

~328~

ili ma emu drugom, oni u novom obliku dovode meu ljude, a pri tom moraju da izravnaju mnogo toga to je podrazumevala izvorna produktivnost tog stvaralatva. U samoj naoj naunoj kulturi su svi ti kulturni oblici izloeni unutranjem zakonu toka naune kulture nae epohe. Za ivot pesnitva, religije, umetnosti i ma ega drugog, nauke sigurno nisu nadlene. Nauke o tim vidovima kulturnog stvaralatva mogu, dodue, svuda da zadovolje htenje za saznanjem, tako da nauke i tu priznajemo i trebamo ih. Ali zadatak poinje tek kada te stvari umetnosti, pesnitva, religije, muzike i svakogdrugogkulturnogstvaranjapostajuivotnoiskustvo,kojenijevieobjektnauke.I upravo tu lei znaaj takozvane kulture. U civilizaciji tako podreenoj pravilima, nita nije postalo toliko teko kao da se naine iskustva. Time je igosanitav na drutveni ivot. Neizbena posledica ureenog drutvenog poretka je da se stalno pojaava potreba za sigurnou ljudi. Videli smo to posle razaranja naih gradova u bombardovanjima, i prilikom njihove ponovne izgradnje. Izgradnja je poela sa osiguravajuim zavodima, bankama i tedionicama, iz ekonomskih razloga, kako bi svaki radnik odmah mogao da bude isplaen na ruke. Ali iza toga se ipak krio simptom udovino napredujueg irenja bojazni od rizika. Ja to poznajem i u svojoj spostvenoj nauciufilozofiji,akojeonauoptenauka.Sasmrtnomsigurnousamsepitaobavei se hermeneutikom, koja je umetnost razumevanja, ta je njen osobeni kriterijum. Jer morao bi postojati neki kriterijum koji bi odreivao da li je neka intrepretacija tana ili nije. Tu se na kraju ipak pretpostavlja neto nalik kontrolnoj instanci, koja pomou merenja, vaganja ili raunanja moe da obezbedi jasnou i potvrdi: sve je u redu. Priznajemo da je pogreno da se u ovoj oblasti tako misli. Pritom upravo sadraji takozvanih duhovnih nauka i kulturni sadraji umetnosti i religije, prava i istorije, zadobivaju u civilizaciji preureenoj posredovanjem nove zadatke kako bi novim impulsimaobogatilisvejednolinijiivotrada.akivieodtoga:zasamuproduktivnost radapotrebnojelokovanjesuenjaihrabrostzasopstvenisud.Nimasovnimmedijima nije lako da ojaaju takve snage. Bio sam jednomlan nekog radijskog saveta i uskoro sam mogao da se uverim u nemo svoje funkcije, i to ne zato to neko zloban ne doputadrugimadavretajuticaj,negozatotostvariimajusvojaodreenapravila.Tu se broje kvote prikljuaka i dopisi, kao da se sve to moe tano iskalkulisati. Pretpostavimo sada budunost vladavine kompjutera. Tu nee biti podlone boljoj kontrolisamokvotetelevizijskihprikljuaka,negoseisasvimdrugaijeoblastisocijalnog ivota podvrgavaju merenju, brojanju i vaganju i time zakonu kvantiteta. Sigurno je da emo se uvek truditi. Kako to takoe ine masovni mediji, da damo povratnu informaciju. To je, samorazumljivo, misija svih koji uestvuju u javnom obrazovanju miljenja. Ali isto tako su jasne i protivne snage. I sigurno niko nee tvrditi da raunanje kvote prikljuaka ide u korist jaanju rasuivanja. Ako sam se za zakljuak svojih izvoenja pozvao na svoj sopstveni filozofski rad i ako sam govorio o takozvanoj hermeneutici,filozofskomproimanjufenomenarazumevanja,tojestogatojeitovrlo usko povezano sa naom temom. Kako u optenju izmeu ljudi ima razumevanja, da se tano razume a da ipak nema sigurnosti i izvesnosti, tako je i sa prolostima, iz koji se uvek obogauje nae sopstveno ljudsko samorazumevanje. Svo ivotno iskustvo se bogati na taj nain to bivamo pozvani da razumemo neoekivano, neukalkulisano, neproraunljivo, ukratko, ono drugo. Samo tako moemo da uimo iz iskustva. Ali

~329~

postalo je teko da se iskustva naine, poto se zahtevi za sigurnou, osiguranje u najirem smislu te rei i izbegavanje rizika, sve snanije nameu kao samorazumljivi zahtevi u egzistencijalnom aparatu javnog ivota. ak i usled istog kvantiteta mase informacija koje nam stiu, postaje sve tee da se iz ponude informacija naini umni izbor. Moda e postepeno doi do neke faze liberalizovanja u masovnim medijima, a posebno na televiziji. Ali nikada nee moi da se potpuno porekne ekonomski automatizam koji se ukazuje kao sputavanje i isto tako kao sposobnost prilagoavanja, tako da u stvarnosti vrlo teko moe da se iznese prostoduno odstupanje od javno izreenog. Ali upravo u tome moramo da pokuamo da idemo napred. Zadatak nae svesti o kulturi i masovnim medijima trebelo bi da bude da se stalno podseamo da kultura nije puka ustanova, nego da iziskuje staranje. ta je kultivisanje, i ta iziskuje staranje?Tojeslobodadasedospedovlastitogsuda.Totekuopteopravdavainjenicu da snagu, novac, trud i rad okreemo napretku u usavravanju naih civilizacijskih aparata. Na ivot mora da pronae bolju ravnoteu izmeu slobode i ureenja. Inae nam predstoji jedan ukruen ivot. Naunoj kulturi nastaloj u Evropi, u prirodnim naukama kao i u primenu nauke na socijalni svet, koja nam polako oduzima dah, predstoji doticaj sa drugim kulturnim tradicijama. tae se probuditi takvim izazovima? ta e moda i kod nas biti probueno? Kultivisanje ovekovih snaga naporedo s ponosominjenja?

~330~

KLONIRANJEKAOPITANJEODGOVORNOSTI
ValentinPozai,u:Bioetika,etikaiskuenjaznanostiidrutva,Zagreb,1998.(ur.Ivan Cifri)(str.119.do131.) Quidquidagis,prudenteragasetrespicefinem. togodradi,razboritoradiipazinasvretak. Stara rimska izreka sadri koliko duboku toliko jednostavnu, oitu i dokazivanja nepotrebnu istinu: ovjek je bie koje je kadro slobodno birati, planirati, predviati dobre i loe uinke svojega djelovanja. Dakle, odgovoran je za ono to svjesno, hotice i slobodnoini.ovjek je bie odgovornosti. Krepost odgovornosti obuhvaa razmatranje predvienog djelovanja u njegovom totalitetu, u svim dimenzijama, dakle, cjelovito, holistiki; nipoto pod nekim iskljuivim vidikom, zainteresirano jednostrano, utilitaristiki i ideoloki. Cjelovita etika, holistika etika, govori o cjelovitoj, ovjeka dostojnojkrepostiodgovornosti,pokojojovjekpostajeirastekaoovjekusvojemipo svojem djelovanju. U ekolokoj se etici, meu inim, rabi i slogan: Djeluj lokalno, misli globalno, tj. holistiki, promatraj cjelinu, pazi na svretak. Istraivanja i eksperimentiranja na podruju ivota danas napose prizivaju holistiku etiku, bioetiku, interdisciplinarnu znanost koja sustavno prouava ljudsko djelovanje na podruju ivota zdravljaibolesti,umiranjaismrtiusvjetlumoralnihvrednotainaela. Jedan od posljednjih potresnih ljudskih zahvata u podruje ivota jest kloniranje. O emu se tu zapravo radi i koliko se to strogo znanstveno moe ili ne moe nazivati kloniranjem, u ovoj raspravi nije od presudnog znaenaja (vajger, 1997). U svim zahvatima u podruje ivota, napose ljudskoga ivota, kljuno je pitanje to ima prednostuprosudbidobraizla:naelailikorist,taktikailietika,ovjekiliuspjeh. IZJAVEIDOJMOVISMORALNIMPRIZVUKOM Vijest o tzv. kloniranoj ovci (struno dana u javnost u Nature, 27.veljae 1997; a ve prije u novinama) pobudila je raznolike komentare. Uzrujanost u povodu toga, zbog bojazni da je sljedei na redu ovjek, bila je oekivana i razumljiva. injenica je poaena simblinim nazivom: Ples oko zlatne ovce, to je trebalo, vjerojatno, asocirati moralnu problematiku biblijskog izvjetaja o plesu oko zlatnog teleta (Izl 32,1 8). Poznati etiar Hans Jonas komentira izraenu elju za kloniranim ovjekom, za vlastitom replikom: Nijedna elja nije toliko perverzna kao ona za autoreplikacijom (Editoriale, 1997:233). Probuena su sjeanja na proizvodnju odreenih vrsta ljudi, tisue identinih ljudskih robova, prema predvianjima A. Huxleya u knjizi Divni novi svijet(Huxly,1985),kaoiokloniranjubrojnihHitleraufilmuBrazilskidjeaci.Zanimljiva jeisljedeaprimjedbauasopisu TheEconomist,beznaznakeautora:akibezbonici

~331~

nalaze neto odbojno u ideji da bi ovjek jednog dana mogao izumiti sama sebe, umjesto da pronae svoga stvoritelja (Hello, Dolly, 1997:15). U knjizi koja je doivjela vie izdanja, a oemu je snimljen film te u kojojitatelji nisu ba uvijek bili na sigurnom da li itaju, kako navodi, facts ili fiction, njemaka je novinarka Charlotte Kerner pokuala u godini 1989. doarati nain i sudbinu mladia roenog deset godina kasnije. Meu brojnim upitnicima i primjedbama o istraivanju bez granica, o nemilosrdnom napretku, tu je zapisana i bojazan koju je jo godine 1986. iznio vicarski biolog i antropolog Adolf Portmann: Stojimo u mranom Novom dobu koje meu mnogim stranimprojektimaplanirabiotehnikuproizvodnjuljudi(Kerner,1985:153). Brojnost i neizvjesnost pitanja i problema koji e iz toga proizai usporeena je s nuklearnom bombom (Zani, 1997: 11). Naime, ve je ranije J. Kard. Ratzinger bio upozorio da prava opasnost od propasti ovjeanstva nipoto ne dolazi od interkontinentalnih raketa, nego prije od razaranja moralnih snaga (La morale ha diritto al posto d'onore, 1988:28). Prema zagrebakom Veernjem listu (Toth, 1997:40), uz adekvatnu fotografiju, nala se "Neduna ovca u sreditu pozornosti, ne samo zbog znatielje, nego i zbog etikomoralnih prosudbi i pravnih zahvata. Klonirana ovca nije prouzroila samo duh zabrinutosti i tjeskobe, nego i putem interneta duh humora. Porukaje:BitukloniranzaBoi,bitetriodmene:jedanzaposao,jedanzatrgovinu ajedanbazaslavlje...BituzaBoikodkueili,poslatujednogaKlona.Asicence fiction pobrinula se za kloniranog Isusa, gdje ako ne u SADu, u trideset primjeraka od kojih su neki dospjeli u Vijetnam, u rat, i jo su tamo zarobljeni, treba im naa pomo... Na vijest o kloniranju ovce Europski parlament reagirao je Dokumentom B209/97, od 12.3.1997 (Medicina e morale, 1997). Potvrujui svoje prijanje izjave iz godine 1989. i 1993.,izjavljujedadrutvoapsolutnonemoeopravdatiilitoleriratikloniranjeljudskih bia ukoliko ono predstavlja teku povredu temeljnih ljudskih prava, protivno je naelu jednakosti meu ljudskim biima jer doputa eugenetski i rasistiki izbor ljudske vrste, vrijea dostojanstvo ljudskog bia i zahtijeva eksperimentiranje naovjeku. Parlament predlae i zahtijeva zakonske mjere, kao to su: zabrana kloniranja ljudskih bia u dravamalanicama kao i na svjetskoj razini uz popratne kaznene mjere za prekritelje; ako su negdje u tijeku ti eksperimenti treba im obustaviti financira nje; treba definirati etike norme u biologiji, bio tehnologiji i medicini, polazei od potovanja ljudskog dostojanstva; zahatijeva se zajedniko europsko zakonodavstvo o kloniranju ivotinja sa strogim nadzorom kako bi se zajamilo ljudsko zdravlje, kontinuitet vrste i ivotinjskih rasa i da se zatiti bioloka razlinost. U tom smjeru ve su se oglasile i neke drave i nacionalnaetikapovjerenstva. Svjetska zdravstvena organizacija podsjea na izjavu iz godine 1992., kojom se odbacuje kloniranje, oploivanje meu vrstama, stvaranje himera te izjavljuje da primjena kloniranja za reprodukciju ljudskih bia nije prihvatljiva na etikom planu jer ono vrijea odreena temeljna naela medicinski pomognute prokreacije. Ta naela poimence ukljuuju potivanje dostojanstva ljudske osobe i zatitu ljudskog genetskog materijala(Declaracionsurleclonage,1997).

~332~

Talijansko nacionalno povjerenstvo za bioetiku osjetilo se ponukanim da najprije istakne pravo na znanje i znanstveno istraivanje, opravdanost strastvene elje znanstvenika za spoznajom i otkriem. Ipak, kloniranje ljudskih individua je za osudu ukoliko tvori napad na bioloku jedinstvenost ljudskog subjekta, (...) ukoliko vrijea pravosvakeosobenavlastitodostojanstvo,umjeriukojojmoebitidovedenoupitanje pravo na samoodredenje (La clonazione come problema bioetico, 1997). Ujedno se istiedaseneodbacujemogunostkloniranjaubiljnomiivotinjskomsvijetu,kloniranje tkiva i organa u terapijske svrhe, ako se pazi na odgovarajue dobro, okoli, potivanje ivotinja, bez koristoljublja. Povjerenstvo podrava zakonske mjere donesene u dokumentuEuropskogparlamenta. Nisu izostala i suprotna miljenja: Istraivanja treba nastaviti, znanost se ne moe zaustaviti odgovara ljudskoj radoznalosti da spozna prirodu i sebe; treba misliti na budue koristi za ovjeanstvo; obustaviti taj proces bila bi ideologija, zaostalost, sektatvo... Ako je vjerovati prenesenim izjavama, ukrajinski znanstvenici i ruski akademici odbacuju moralnu dvojbu vezanu uz kloniranje ovjeka moda kao plod dugogodinje dijalektike etike... Jedan od ruskih akademika, Vladimir Strunjikov, izjavljuje: Kloniranje ovjeka preokrenulo bi nau cijelu predodbu o prirodi, ali ja mislim da je ta ideja zanimljiva. Genija je malo i drutvu bi bilo od koristi ako bi ih bilo vie" (Lacmanovi, 1997:48). Kao da su geniji uvijek bili izrazito moralni, drutvu ba uvijek korisni. A dipl.ing. molekularne biologije, Maa Kati, razmilja: Razmislite i o tomebistelivoljelidapostojimogunostkloniranjanekogfaraonaili,pak,neandertalca, kojeg biste mogli promatrati i izuavati iz blizine, u 'etiri oka' (Kati, 1997:37). Taj bi ovjek, novi individium, osoba, bio objekt znatieljnog promatranja... Nove spoznaje vanije su i od samog ovjeka, od subjekta spoznaje? Nema razlike izmedu ovjeka i stvari,ovjek je stvar. U domaem smo tisku mogli proitati i ovo: Naravno, u primjeni se mora postaviti granica, jer mislim da smo dovoljno svjesna i moralna bia da znamo prepoznatipravozlo...Osimsvega,ipakbibiodosadansvijetiivotukojemuvieuope ne bi postojala potreba za mukarcima (i njihovim sjemenom). Ako smo dovoljno svjesna i moralna bia tko e kome i zato, s kojim autoritetom, odredivati granice? Pogotovuakobikriterijmogaobitidosadausvijetu.Nekadasu,uromanimaifilmovima, znanstvenici takva tipa, kao i njihovi laboratoriji, redovito zavravali kao rtve svojih nesmotrenihpokusaipronalazaka.Danasjesasvimsuprotno:plijenedivljenjeradoznale publike, ponekad ogorenje i ne male prihode. Ovaj posljednji materijalni vidik nije nipotozanemarivnizaznanstvenikenitinjihoveinstitucije. NIEVRSTE Korisnost kloniranja na razini biljaka i ivotinja pokazuje se viestruka pod vidikom ouvanja pojedinih ugroenih vrsta i pod mnogovrsnim eksperimentalnim i terapijskim vidicima: korist za njih same i jo vie za ovjeka. Medutim, posjedovanje mnogih pojedinkiidentinoggenetskogzapisaistodobnodonosisilneprednosti,aliizamke.Dai na tom podruju stvari nisu tako bezazlene, govori i ova izjava: Zamislite mogunost

~333~

dobivanja identinog psa ili majmunia nakon to vam prvi ugine, Kloniranje osiromauje bioloku razlinost, ali elja za njim govori o bogatstvu odnosno bijedi mate naruitelja. Mogunost kloniranja u biljnom i ivotinjskom svijetu ne treba naelno odbaciti kao nemoralnu. Kloniranje, biljaka, tkiva i organa u terapijske i prehrambenesvrhe,akosepazinaodgovarajuedobro,okoli,potovanjeivotinja,bez pustog koristoljublja, moralno je prihvatljivo, opravdano i poeljno. Dakako, trebalo bi bezustruavanjaizaobilaenjadatijasanodgovor:zatokloniratiivotinje?Kojitemeljni status elimo priznati ivotinjama? ovjek mora biti oprezan, odgovoran i mudar u upotrebi stvorenja ne samo iz egoistikih motiva da ne ugrozi sama sebe, da ne uniti uvjete svojega opstanka, nego takoer iz potovanja svega stvorenog, iz potivanja smisla i savrnosti svakog bia. ivotinje zacijelo nisu stvari, igrake u rukama ovjeka. Kao u cijelom stvorenom svijetu, tako i spram ivotinja, ovjek nije neogranieni gospodar, nego samo pastir, korisnik, koji e Gospodaru svega jednog dana polagati raun o svojem nainu upravljanja povjerenim mu svijetom. Naelo iz ekologije Dominium terrae amor terrae Vladanje zemljom ljubav prema zemlji, i ovdje ima svoje mjesto. Naelno gledajui:ovjek moe raspolagati sa ivotinjama dokle to ciljevi opravdavaju,doklemoeupravljatiposljedicama,doklenenaruavagenetskobogatstvo razliitosti,doklemoepotovatidobroivrijednost,kaoivlastitostivotinja. OVJEK Klonirati ovjeka vjerojatno je pitanje samo usavravanja tehnike, dakle, pitanje vremena. Jer, ovca je izala iz kutije i vie se onamo nee vratiti. Drutvene sankcije nee biti naroito djelotvorne. Nada u moguu Nobelovu nagradu bite jaa od svake zakonske zabrane. Ako bi se preprijeili vjerski i moralni prigovori, pa i oni zakonske naravi, lakoe ih se zaobii: novie se individuum moi predstaviti kao plod redovite in vitro oplodnje... Uostalom, sadanje openito javno protivljenje kloniranju ljudskih individuanijejamstvodaetakvostajaliteprevladavatiiubliskojbudunosti.Naprotiv, pobuuje na oprez. Naime, in vitro oplodnja, koja je takoer u poetku pobuivala estoka suprotna reagiranja, a danas je javno prihvaena, pokazuje kako nove tehnike mogu brzo osvojiti srca pojedinih ljudi, kao i simpatije i odobravanja drugih, kad su pogoeni u nekim za njih subjektivno osjetljivim pitanjima... Razni individui imaju razne interese. Premda je jasno, ali kao da se na to ne eli svratiti pozornost: kopije, replike, ponovljeni individui ne bi morali biti i ne bi bili identini po svojim osobinama i genijalnostima s onima od kojih je uzeta jezgra stanice. Tako se puste elje i ne bi ostvarivale. Osoba nijeisti bioloki materijal, a ni sama bioloka baza ne bi bila posve identina. Uz to: okolina od one intimne u krilu majke pa do ambijentalne, drutvene i kulturneprehrana,bolesti,odgojinesvoje... Mogunosti za futuristike spekulacije gotovo su beskonane (Fiori, Sgreccia, 1997). Naveden je cijeli niz razloga od eugenetskih do egoistikih, od znanstvenih do utilitarstikih kao povod i motiv za kloniranje ovjeka: ponoviti individue velike genijalnosti ili ljepote da se pobolja vrsta ili da se ivot uini ugodnijim; priskrbiti

~334~

velike koliine genetiki istovjetnih subjekata radi znanstvenog prouavanja relativne vanostiuroeneprirodeiokolia;sterilnomparuomoguitidijete,kadbitobiojedini nain;ispunitiprazninuidentinimdjetetomnakonsmrtiprvoga;odreditispoldjeteta odabirom donora jezgre stanice; ponoviti zdrave individue da se izbjegne rizik nasljednih bolesti, koji se krije u lutriji spolnog raanja; omoguiti dijete s genotipom po izboru: oboavane zvijezde iz ovog ili onog podruja drutvenog ivota; jedna ena poeljela je klonirati svojeg oca, pa bi ga vjerojatno ona i nosila, rodila, odgajala; proizvesti identinog nasljednika i tako se ovjekovjeiti u identinoj ali mlaoj verziji sama sebe; klonirati sebe ili drugoga i dati odgoj kakav smatra da je ispravan, a nije ga prije dobio; samouvjereni i moni mogli bi poeljeti usreiti svijet svojim kopijama; oni tjeskobni da odgode svoju smrt mogli bi stvoriti tijelo dvojnik, izuzev funkcioniranja mozga, od kojeg bi uzimali savrene organe za transplantaciju kad se njihovi istroe; proizvesti ekipe identinih subjekata za specijalne zadae u miru i u ratu, pijune i superratnike; proizvesti embrije svake osobe i uvati zamrznute kao rezervu za eventualne potrebe transplantacije; priprava atleta za port, olimpijske igre; i to se poljemoraiskoristitidasenedopustiprevlastneprijateljskogilisuparnikogideolokog, ekonomskog bloka; i ne manje: ljudska radoznalost kakoe to ii... spiritus movens u suvremenom drutvu: pohlepa, lakomost, novac; umiljeno savrenstvo kao norma djelovanja,proizvodnjenovihljudskihbia;znanstvenastrastilieljaigratiseBoga... ETIKAPOVJERENSTVA Vejeduljevremenapoznatoiuvedenokaoobveznapraksadaseuvanimstvarima odluke ne mogu prepustiti etikomoralnom sudu, samovolji ili strasti pojedinaca, pa ni njihovim najboljim nakanama. Time se ne eli uvesti ili potvrditi sumnja u moralnost i potenje ljudi od znanosti, ve se samo podsjea na ljudsku ogranienost i na tom podruju. Unato povremenim zvunim visokoetikim izjavama, koje imaju redovito doblru prou, iskustvo potvruje da je potreban nadzor nad pitanjima javnog i ope drutvenog i ljudskog interesa. Za istraivanja i njihove primjene nisu zainteresirani samo znanstvenici. Pozivanje na visoku svijest pojedinca samo po sebi jo nita ne kae odakle dolazi i kamo smjera: bezazlena prostodunost, naivnost ili pak pokuaj zaglupljivanja. Stoga je uvedena obveza da se znaajni projekti, prije njihove provedbe, podastrunaprosudbuetikogpovjerenstva(Pozai,1996). Etikojepovjerenstvo,sastavljenoodlanovaodabranihizraznihdisciplinapozitivnih i humanistikih znanosti, kvalificiranije za holistiki pristup stvarnosti, a nije izravno podvrgnuto pritiscima strasti i interesa, jednako onih znanstvenih i materijalnih. Etiko povjerenstvo ne donosi odluku, ve daje struno etikomoralno miljenje o predloenom projektu. Na temelju tog kvalificiranog miljenja odluku e donijeti ili nadleno ministarstvo ili uprava dotine ustanove. injenica je da e bez pozitivnog miljenjaetikogpovjerenstvajedanprojekttekodobitiodobrenje.Kaozanimljivost,ali jo vie kao iznenaenje, valja spomenuti da nigdje ni u kojem izvjetaju o kloniranoj ovci, koji smo imali na uvid, nije spomenuto da je bilo traeno i dobiveno miljenje

~335~

etikogpovjerenstva,nikakvojebilo.Akojeistinadajeutakovanomprojektuizigrana itaetikanorma,emusejomoemonadati! BIBLIJSKAANTROPOLOGIJA ini se da su se pitanja etikomoralne naravi glede kloniranja biljaka i ivotinja lako, ili olako, razrijeila. Jedino koje je i nadalje uznemirujue prisutno, odnosi se na mogunost kloniranja ovjeka. Odmah po vijesti o kloniranju ovce, i ve izraenim eljamazakloniranjemovjeka,uvatikanskimsenovinamaoglasioteologGinoConcetti, iznijevi ukratko stajalite Katolike crkve: "Osoba ima pravo roditi se na ljudski nain, a ne u laboratoriju. Nepovredivost tih naela treba tumaiti ne kao opiranje znanosti ili kao konicu napretku, nego kao zatitu onih vrednota koje su konstitutivne ljudskom biu i njegovom postojanju (Concetti, 1997:2). Katoliki tjednik Glas Koncila donio je cjelovit prikaz i prosudbu kloniranja ovce i namjere s ovjekom (Kusti,J.997:3). Ne spominjuiizriitokloniranjeveopenitoeksperimentesovjekom,alioitoaludirajui i na kloniranje, Ivan Pavao II. podsjea da je temeljno stajaliteovjeka spramovjeka ljubav u istini i potovanje ljudskog dostojanstva. Povod je bio poznata zgoda iz Evanelja kad je Isus istjerao trgovce iz Hrama jer nisu potovali svetost i dostojanstvo svetog mjesta, premda im je ta trgovina u to vrijeme od tadanjih vlasti slubeno bila doputena.ovjek je ivi hram Boji. U nedjeljom nagovoru, zvanom Angelus, na treu korizmenu nedjelju, 2. oujka 1997, papa je rekao: Kristov glas podie se snano takoerprotiv'trgovacauhramu'naegvremena,protivonihkojiinetrgovinuodsvoje 'religije', sve dotle da gaze, u ime 'bogamoi, boganovca' dostojanstvo ljudske osobe zlouporabama svake vrste. Mislimo, na primjer, na manjak potovanja ivota koji je ponekadpostaopredmetopasniheksperimenata;...(GiovanniPaoloII,1997:1). Kroz crkveni nauk, na temelju biblijske antropologije, provlai se neko strahopotovanje pred ovjekom i pred prijenosom ljudskog ivota. Pred ovjekom slikom Bojom (Post 1,26), jedinstvenim tjelesnoduhovnim biem i samom svetom piscu Psalama kao da zastaje dah: to jeovjek da ga se spominje, sinovjeji te ga pohodi? Ti ga uini malo manjim od Boga, slavom i sjajem njega okruni (Ps 8,56). Taj je ovjek u ovoj zemaljskoj egzistenciji na putu u ivot vjenosti zajednitva u Bojem ivotu. Ta perspektiva nije bez znaenja za vrednovanje ovjekova ivota, raanja i umiranja. Sam ivot je sveti dar koji je Bog povjerioovjeku.ovjek nije gospodar, nego pastir ivota i suradnik u prijenosu ivota. Ve s biolokog, a pogotovo s teolokog gleditanemoebitigovoraoreprodukcijiljudskogivota,negooprokreaciji:branipar se ne reproducira u djeci; oni su suradnici, sustvoritelji prokreatori u prijenosu ljudskog ivota. Novi ivot nije nikakva reprodukcija nego novo remekdjelo, osim u sluaju kloniranja. Kod in vitro oplodnje ne moe biti govora o nikakvoj reprodukciji. Meutim, upravo se u svezi s tom metodom uporno rabio izraz reprodukcija, kao da je bilo u planu ii dalje... Ljudska spolnost svoj smisao i svoje opravdanje nalazi unutar braka. Samo brani par ima pravo na brani in i jedino okruje u kojem novo ljudsko biemoedoiodgovorno,uskladusljudskimdostojanstvom,nasvijetjestbrak.Jedini

~336~

putkojimnoviivot,novodijetedolaziupostojanjebranijein.Bitjeljubavibranog para u meusobnom darivanju koje po svojoj potpunosti i neopozivosti od njih dvoje stvarajednotijelo.UnutartestvarnostionipostajuprikladnisuradniciBojizadarivota novoj osobi. Iz tako ostvarenog jednog tijela roditelja izvire jedno drugo novo tijelo, tj. noviivotdjeteta.Roditeljinemajupravonadijetejerdijetenijestvarposjedovanja;oni imaju pravo na prirodne ine po kojima mogu dobiti dijete. Dijete sa svoje strane, u svojemdostojanstvuljudskeosobe, kaonova osoba,imapravodabudezaetoiroeno od svojih roditelja naravnim putem. Iz te jedinstvene tjelesnoduhovne, prolazne ali za vjenost odreene, naravi ovjeka proizlaze naravne zakonitosti. ovjek kao razumno bie kadar je otkriti te zakonitosti. Kao slobodno bie, ovjek moe opsluivati ili kriti zakonitosti svoje naravi, to ga onda karakterizira kao moralno odgovorno ili neodgovorno bie. Dakako, nisu svi zakoni iste razine. Zato se ne mogu opravdavati svi zahvati naprosto injenicom da smo negdje ve zahvaali u neke zakonitosti ljudske naravi. Kad se govori o genetskom inenjerstvu i zahvatima u ljudski organizam, dobro serazlikujuzahvatiusomatskestaniceodzahvataugerminalne.Zatoeiupresaivanju dijelova tijela biti sasvim naroite procjene glede mogunosti presaivanja npr. bubrega i njemu nasuprot jajnika ili testisa. To su organi sasvim naroitih i sasvim razliitih funkcijainjihovihposljedica. CRKVENIDOKUMENTI Crkveni je nauk o prijenosu ljudskog ivota, dakle i o moralnom vrednovanju mogunosti kloniranja, iznesen u brojnim dokumentima (Pozai, 1990). Ovdje emo spomenutisamonekedokumentevrlobliskenaojtemi.Godine1961.papaIvanXXIII.u enciklici Mater et Magistra pie: Prenoenje ivota po naravi je povjereno osobnom i svjesnom inu i kao takvo podlono premudrim Bojim zakonima: te zakone, nepovredive i nepromjenljive, treba priznavati i opsluivati. Zato u ovome nije nikome slobodno sluiti se metodama kojima se moe prenositi ivot biljaka i ivotinja (Ivan XXIII,1985). Ve je papa Pijo XII., tvorac moderne medicinske etike, godine 1949., istaknuo da se neke nove metode u prijenosu ljudskog ivota ne mogu odbaciti samo zato to su nove. Uvijek valja prouiti njihov odnos spram temeljnog stajalita, naime, da se bioloki in oplodnje i osobniin ljubavi branog para ne smiju nasilno odvajati (Pio XII, 1960:119). Tu je temelj teolokog protivljenja i kontracepciji i in vitro oplodnji u kasnijim crkvenim dokumentima (Pavao VI, 1986, Ivan Pavao II, 1981). Dokument Donum vitae Dar ivota, jo iz godine 1987, izriito spominje kloniranje kao moguu metodu prijenosa ljudskog ivota: Moraju se smatrati suprotnim moralu svi pokuaji ili nagaanja koja hoe dobiti ljudsko bie bez sveze sa spolnou putem 'blizanakog cijepanja', kloniranjem, partenogenezom, budui da su u suprotnosti i s dostojanstvom ljudskog raanjaisdostojanstvombranogsjedinjenja(DonumvitaeDarivota,1987).Timeje katolikostajaliteupogledukloniranjajasnoizraeno:laboratorijskiputbilodaseradi o stvaranju i seciranju embrija, bilo o prijenosu jezgre stanice odraslog organizma

~337~

postvarujeovjeka, protivi se njegovoj individualnoj jedinstvenosti i originalnosti, kao i dostojanstvu raanja na naravni ljudski nain. Svakiovjek ima neotuivo i nepovredivo pravo na svoje dostojanstvo kako u samom postajanju, tako i u porodu i cijelom ivotnomtijekusvedonaravnesmrti.Nipotoseneeliosporitipravonovihmogunosti u samima sebi, kao niti opravdanost elje za vlastitim djetetom, ali se zahtijeva kritiki pristupiprosudbavrednotakojesepostiuivrednotakojesedovodeupitanje. BROJNAOTVORENAPITANJA Kadbiseprihvatilokloniranjeljudskihpojedinaca,opetnebinestalabrojnapitanja,i ona etikomoralne naravi. Na biolokoj razini, klonirana stanica, sada individuum, na neki se nain pomladila, sat ivota je vraen unatrag, reaktivirala je totipotentnost stanice: to to znai za rast, razvoj, zdravlje, neplodnost, bolest i starenje novog organizama? Kakva bi bila moralna odgovornost za takvo naglo starenje, unaprijed prouzroene bolesti? Tko bi nosio moralnu odgovornost: naruitelj, darovatelj, izvoa? S biolokog stajalita kloniranje bi na dugu stazu bilo samoubilaki postupak. Spolno razmnoavanje stvara nove kombinacije, nove snage i otpornosti na bolest. Biolog George C. Williams je ve prije upotrijebio usporedbu: nespolno razmnaanje je kao kopiranje vae loto sreke; ak ako imate pobjedni broj, umnaanje primjeraka nee vam koristiti. Na izrazito humanoj razini: hoe li klonirani biti smjeteni na klasinu poveljuljudskihpravakakobiimpripadalo,ilieimatisvoju,sebivlastitu;klonebiti smatran, i takoe se s njim postupati, kao novi individuum, osoba, ilie pak samo biti kopija; tko e se smatrati emocionalno, moralno i legalno odgovornim roditeljem, odgojiteljem klona; ako se klon ne svidi svojim tzv. roditeljima a takvihe primjeraka zacijelobitimnogoizmnogorazlogahoeligasemoiodreiikomeepripasti;kako e se raunati krvno srodstvo: tko e kome biti majka i otac, brat i sestra, ili vie toga odjednom, i po kojem e se nainu odreivati srodstvo u sklapanju braka; hoe li se kloniranjeprimjenjivatisamoizvisokihmotiva,ilipoprohtjevu,itkoeodreivativisoke i niske motive; hoe li se sklapati ugovori izmeu naruitelja i drugih u igri o materijalnojdobitiiokonanomjuridikomposjedovanjuklona,kakosetovepokazalo u nekim poniavajuim sluajevima iz prakse odreene in vitro metode; ako bi jednog dana tzv. roditelji bili nezadovoljni rastom i nezahvalnou dobivenog klona, da li bi mogli od njega ili od izvoditelja zbog navodne ozljede nekog gena, traiti odtetu? Naime, i u Zagrebu je poznat sluaj da je poslije lege artis obavljenog pobaaja, neuspjelog, ena rodila: majka je tuila bolnicu i traila odtetu to joj nije izvedena plaena usluga, nego je morala biti trudna i roditi; a kerka, neuspjeli abortus, zatraila jeodtetutojeprisiljenaivjeti,anijetrebaladoinasvijet. Kloniranjem bi Homo sapiens postao proizvod tehnike. Barem prema dosadanjem shvaanju, prema postojeoj ideji, slici oovjeku kao racionalnom i jedinstvenom biu, protivi se ovjekovu dostojanstvu da bude proizvod tehnike roba proizvedena po neijoj zamisli i prohtjevu. Takav individuum vie ne bi bio jedinstven, originalan, nego reprodukt. Tim povodom francuski etiar upozorava: Kloniranje stavlja u svijet jedan

~338~

individuum bez istine u njegovu poetku: u njemu ne govori nita osim ludosti smrtnog narcistikog podrijetla njegova autora. Kloniranje dokrajava razliku. Tamo gdje vie nema razlike, vie nema identiteta nego dehumanizirajui pothvat i nasilje (Matray, 1997:443). Kloniranom ovjeku bila bi uskraena njegova uroena jedinstvenost. U pitanje bi dola,baremspsiholokoggledita,itemeljnaiskonskaovjekovasloboda:Naime,svaki ovjekseodreujeistvarasvojimslobodnimizboromiopredjeljenjem.Kloniraniovjek, zacijelo bi bio uvjetovan ne samo genetski poznatom predodreenou i njezinom ostvarenou nego i psiholokom morom lika ija je kopija. S tog gledita, kako se izraava teolog Johannes Reiter: Kloniranjeovjeka ne bi uprvom redu bilo nemoralno zato jer se time ide nenaravnim putem u prenoenju ljudskog ivota, nego jer je na taj nainovjekplaniranikoritenzajedantuicilj ilijednutuuideju(Reiter,1997:171). Prema sadanjem mentalitetu za produkte i reprodukte vrijedi pravilo: ako ne odgovaraju zamisli i ukusu proizvoaa, naruitelja, ako nisu uporabivi, ako nisu za prodaju prikladni, odbacuju se, unitavaju ili recikliraju. Hoe li i klonirana ovjeka zapasti ista sudbina? U politikoj povijesti upozorava se na iskustvo: Revolucija guta svojudjecu.Hoelisetodogoditiisrevolucijomuprijenosuljudskogivota? ZAVRNARAZMILJANJA Smisao je svega ljudskog domiijanja, nastojanja i djelovanja, bez sumnje, dobrobit ovjeka. Zato je od temeljnog znaenja to mislimo o ovjeku, tko je za nas ovjek. O tomeovisinaodnosspramovjekanasvimnjegovimrazvojnimrazinama:odzaeado smrti. Tek u svjetlu autentine antropologije moi emo autentino vrednovati nae odnose spram biaovjek Kao u cijeloj praksi medicinskog umijea, tako i ovdje dolazi u pitanje i do izraaja temeljna etika postavka. Od brojnih ponuenih zasebno mjesto zauzima personalistika etika. Etika koja se temelji na osobi, kojoj je osoba u svojim dimenzijama imanencije i transcendencije polazite i cilj, povlatena je mjesto za ispravno shvaanje i tumaenje naela slobode i odgovornosti, prava i dunosti na podruju zdravlja i bolesti, smrti i umiranja, tako i na podruju raanja i prijenosa ljudskog ivota. Lakomislenost, prohtjevnost i gruba neodgovornost u okoliu doveli su nas do bolnog i zastraujueg iskustva: prividne i kratkorone koristi pod odreenim vidikom mogu biti poraz ne na dugu stazu za cjelinu; postoje zakonitosti koje valja potovatineizostavno.ovjekjeuaousvetitenastankaljudskogivota.Otkriojeneke od tajni. Razvio je tehnike mogunosti tako da moe zahvaati, ali i poigravati i sa samimnastankomivota.Svakinovikrugznanjanosisasobominovikrugodgovornosti. Je li suvremeni Homo sapiens napredovao u mudrosti iestitosti pri prosudbi i primjeni svoje moi? to ovjek vie zna i moe, to je vea njegova odgovornost, to mu je potrebnija mudrost sapientia. Jedino tako moe opravdati svoj asni naslov: Homo sapiens.Amudrostjekrepostkojaseistjeeiprimanadar.

~339~