SVEUĈILIŠTE/UNIVERZITET „VITEZ“ TRAVNIK FAKULTET POSLOVNE EKONOMIJE STUDIJ I CIKLUSA; GODINA STUDIJA: I CIKLUS; II GODINA SMJER: MENADŽMENT

RAČUNOVODSTVA I REVIZIJE

Upravljanje aktivom i pasivom banaka
SEMINARSKI RAD

Travnik, 12.09.2013. godine

SVEUĈILIŠTE/UNIVERZITET „VITEZ“ TRAVNIK FAKULTET POSLOVNE EKONOMIJE STUDIJ I CIKLUSA; GODINA STUDIJA: I CIKLUS; II GODINA SMJER: MENADŽMENT RAČUNOVODSTVA I REVIZIJE

Upravljanje aktivom i pasivom banaka
SEMINARSKI RAD

IZJAVA: Ja Damir Siočić student Sveuĉilišta/Univerziteta „Vitez“ Travnik, Indeks broj: 0320-12/DE odgovorno i uz moralnu i akademsku odgovornost izjavljujem da sam ovaj rad izradio potpuno samostalno uz korištenje citirane literature i pomoć profesora odnosno asistenta.

Potpis studenta: Damir Sioĉić.

STUDENT: Damir Siočić PREDMET: Računovodstvo finansijskih institucija PROFESOR: Doc. dr. Senada Kurtanović ASISTENT: Vedran Izić

Sadrţaj

1 2

Uvod ...................................................................................................................... 2 Strategije operativnog upravljanja bankama ......................................................... 3 2.1 2.2 2.3 Strategija upravljanja aktivom ........................................................................ 3 Strategija upravljanja pasivom ....................................................................... 3 Strategija upravljanja aktivom i pasivom-upravljanje bilancom .................... 4

3

Upravljanje bankarskim rizicima .......................................................................... 5 3.1 3.2 Rizici i korporativno upravljanje .................................................................... 6 Upravljanje kreditnim rizikom ....................................................................... 6 Kreditni rizik ............................................................................................ 6 Struktura kreditnog rizika ......................................................................... 7 Strategije za zaštitu banaka od kreditnog rizika ....................................... 8 Trţišni rizik............................................................................................. 12 Mjerenje trţišnog rizika.......................................................................... 13 Kamatni rizik .......................................................................................... 14 Mjerenje kamatnog rizika ....................................................................... 15 Upravljanje kamatnim rizikom – neutralizacija kamatnog rizika .......... 20

3.2.1 3.2.2 3.2.3 3.3

Upravljanje trţišnim rizikom ........................................................................ 12

3.3.1 3.3.2 3.3.3 3.3.4 3.3.5

3.3.5.1 Ugovori o financijskim roĉnicama ...................................................... 21 3.3.5.2 Ugovori o opcijama ............................................................................. 21 3.3.5.3 Swapovi kamatnih stopa...................................................................... 22 3.3.6 3.3.7 3.3.8 4 Valutni rizik ............................................................................................ 25 Struktura valutnog rizika ........................................................................ 26 Upravljanje valutnim rizikom ................................................................ 27

Zakljuĉak ............................................................................................................. 30 Literatura ................................................................................................................ 31
1

European Center for Peace and Development. godine i on se uglavnom bavi reguliranjem kreditnog rizika. godine usvojen je amandman koji se odnosi na reguliranje trţišnih rizika banaka. odnosio se na reguliranje i superviziju kreditnih rizika (Basel I). banke analogno tomu moţemo podijeliti na: lokalne. 394 -395 2 . Mostar 2000. Ovaj dokument propisivao je jedinstveni i centralizirani sustav odreĊivanja visine kreditnih rizika.1 Uvod Moderne banke su sloţene financijske institucije koje se mogu podijeliti na osnovi sljedećih kriterija1: a) veliĉina i njom determinirani tip upravljanja bankom b) jediniĉna ili prosjeĉna vrijednost bankarske transakcije c) prisutnost inozemne komponente u bankarskom poslovanju Budući da je predmet ovoga rada upravljanje aktivom i pasivom (operativno upravljanje) banaka koncentrirati ćemo se na kriterij podjele banaka prema njihovoj veliĉini. donijet u srpnju 1988. Neovisno o tomu dali veliĉinu banke razumijemo na osnovi njenoga financijskoga potencijala ili na osnovi teritorijalnoga obuhvata. Na osnovi veliĉine njihova financijskog potencijala banke se mogu podijeliti na: male. veliĉina banke ima temeljnu relevantnost u proizlazećem tipu operativnog upravljanja bankom. Belgrade. Snaţnu potporu modernom pristupu upravljanja bilancom dao je Bazelski komitet za bankarsku superviziju (Basel Committee on Baking Supervision). Ovaj treći kljuĉni dokument poznat je pod nazivom Bazel II. „BANKARSTVO u trţišnom makrosistemu“. srednje i velike. Univerzitet „Dţemal Bijedić“. pri ĉemu je usvojeno rješenje o paralelnom postojanju centraliziranoga sustava kao i internih rejting sustava samih banaka koje imaju dovoljno kapaciteta za to. od kojih je jedan centraliziran. Prvi kljuĉni dokument Bazelskog komiteta o minimumu obveznog kapitala banaka. str.“ BANKARSTVO“. 18 2 Ćirović M. Beograd 2006. Bankarsko operativno upravljanje s vremenom se razvijalo poĉevši od upravljanja aktivom. dok se drugi temelji na internim rejting sustavima samih banaka. Kako veliĉina banke presudno utjeĉe i na zemljopisno podruĉje obuhvata njenog osnovnog poslovanja. Nepunih deset godina kasnije u sijeĉnju 1996. preko upravljanja pasivom do suvremenog pristupa upravljanja bilancom. odnosno upravljanja aktivom i pasivom banke. Treći kljuĉni dokument Bazelskog komiteta usvojen le u lipnju 2004. 2 1 Zaklan D. Taj drugi dokument orijentiran je na dvojni sustav. regionalne i nacionalne.godine. str. Ekonomski fakultet.

odnosno mogle su lako riješiti svoj problem 3 . Dapaĉe.2 Strategija upravljanja pasivom Nakon deregulacije bankarskoga sustava. u većem dijelu povijesti bankarstva gledano je na izvore bankarskih sredstava (obveze i kapital) kao na nešto zajamĉeno. bankari su jedino mogli upravljati svojom aktivom. Prema tome naĉinu operativnog upravljanja. Na taj naĉin oni su imali diskrecijsko pravo odrediti komu će biti odobrene na korištenje nedostatne koliĉine kreditnih sredstava i pod kojim uvjetima će se ta sredstva koristiti. Kako na to nikako nisu mogli utjecati. smatralo se da su vrsta i koliĉine depozita kao i iznosi ostalih ponuĊenih sredstava koje je banka u stanju privući uglavnom odreĊivali njihovi komitenti. nastupile su drastiĉne promjene u operativnom upravljanju bankama. poznatog kao „upravljanje aktivom“ . a imajući u vidu da su kamate koje su banke mogle ponuditi na depozite i ostala sredstva bile strogo regulirane. Njezin je cilj bio steći kontrolu nad izvorima bake pored tradicionalne kontrole koju su bankari imali nad svojom imovinom. Distribucija sredstava je vršena s ciljem ostvarenja maksimalnoga prinosa (kamatnog prihoda) ali uz uvjet da se ne ugrozi likvidnost banke. deregulacija kamatnih stopa koje su se mogle ponuditi u prikupljanju depozita i ostalih ne depozitnih izvora sredstava proizvela je i novu vrstu operativnog upravljanja nazvanu „upravljanje pasivom“. mogli su odluĉivati na koji će naĉin alocirati svoju aktivu. Banke visokog kreditnog rejtinga mogle su se jednostavno zaduţiti u sluĉaju da se pojavila iznenadna povećana potraţnja za njihovim kreditima. šezdesetih i sedamdesetih godina protekloga stoljeća.Iz navedenoga je vidljivo da je suština modernoga bankarskoga upravljanja u stvari upravljanje rizicima o ĉemu će biti govora u najvećem dijelu ovoga rada. Prije svega. odnosno javnost. kolike će iznose usmjeriti u kreditne plasmane ili eventualno u vrijednosne papire.1 Strategija upravljanja aktivom Bankari nisu oduvijek imali integrirani pogled na aktivu i pasivu banke. odnosno kolike će iznose sredstava zadrţati u rezervama. 2. 2 STRATEGIJE OPERATIVNOG UPRAVLJANJA BANKAMA 2. Nadalje.

uĉinkovita koordinacija upravljanja aktivom i pasivom pomoći će u maksimaliziranju raspona izmeĊu prihodnosne aktive i troškova pasive banke te kontrole izloţenosti riziku. Nadalje. Pri tomu moraju uzeti u obzir na koji naĉin ukupni portfelj banke pridonosi njezinim širim ciljevima adekvatne profitabilnosti i prihvatljivosti rizika. odobravanje kredita) ili pasivi (npr. odnosno aktivu i pasivu banke gledati kao jednu integriranu jedinicu. str. ukoliko su banke ţeljele privući veće koliĉine depozita mogle su jednostavno podići svoju pasivnu kamatnu stopu u odnosu na konkurenciju i sredstva bi poĉela pristizati. c) prihodi i rashodi proizlaze s obje strane bilance stanja. Takva vrsta koordiniranih i integriranih donošenja odluka u bankarstvu je poznata pod nazivom „upravljanje aktivom i pasivom“ 3. Druge pak banke koje su imale višak likvidnosti mogle su odabrati da njihove pasivne stope ne slijede takve „izazove“ ili ĉak da budu niţe od trţišnih. Rose „MENADŢMENT KOMERCIJALNIH BANAKA“ Mate. 3 P. tako da je upravljanje aktivom i pasivom konzistentno. ostavljajući tako konkurenciji da se zaduţuje po tim višim kamatnim stopama. 208 -209 4 .likvidnosti. Sve te odluke su meĊusobno povezane i moraju biti koordinirane na svi razinama kako ne bi dolazile u koliziju jedna drugoj što u konaĉnici šteti zaradi i vrijednosti cijele banke. Bankari su danas shvatili da moraju svoju. To je mnogo bolje balansiran pristup upravljanja aktivom i pasivom koji naglašava nekoliko kljuĉnih ciljeva: a) uprava banke mora imati što je moguće više kontrole nad koliĉinom. Svrha upravljanja aktivom i pasivom jeste formiranje strategija i poduzimanje aktivnosti koje oblikuju bilancu banke kao cjelinu.S. miksom i povratom ili troškovima i aktive i pasive kako bi postigla kratkoroĉne i dugoroĉne ciljeve. Zagreb 2005. na naĉin da doprinosi ostvarenju ţeljenih ciljeva. uz sve promjenjivije kamatne stope i veće bankarske rizike. naposljetku je dovelo do raĊanja pristupa nazvanog „upravljanje bilancom“ koji bankarstvom dominira i danas. b) kontrola managementa nad aktivom mora biti koordinirana s njenom kontrolom nad obvezama. Usavršavanje tehnika upravljanja pasivom. banka treba razviti politike koje će maksimalizirati povrat na uloţeno i minimalizirati troškove njezinih usluga koji rezultiraju u aktivi (npr. 2. prodaja depozita).3 Strategija upravljanja aktivom i pasivom-upravljanje bilancom Suvremene banke su sloţene financijske institucije koje nude široki spektar razliĉitih usluga preko velikog broja specijaliziranih odjela u kojima se donosi više vrsta razliĉitih financijskih odluka.

5 . Najznaĉajniji rizici s kojima se bankari svakodnevno susreću su: a) kreditni b) trţišni c) operativni d) likvidnosni e) reputacijski … U svijetlu odnosa rizika i prinosa najznaĉajniji su kreditni i trţišni rizik koji presudno utjeĉu na rizik solventnosti kao konaĉni rizik banaka. Kao što smo u uvodu spomenuli. odvija na nivou pojedine banke s tim da sve strategije. premda nikakav obećani prinos ne moţe opravdati nerazumne rizike. pa i oni od vanbilanĉnih poslova. Da bi dugoroĉno bile profitabilne. U prilog tomu govori i ĉinjenica da je pored ove dvije grupe rizika operativni rizik primarno reguliran Baselom II. U daljnjem izlaganju naša će sfera interesa biti upravo kreditni i trţišni rizik budući da su oni direktno povezani s procesom upravlj anja aktivom i pasivom banaka iako utjecaj ostalih rizika nije ništa manje znaĉajan. 3 UPRAVLJANJE BANKARSKIM RIZICIMA Banke se danas susreću s razliĉitim rizicima u svojemu poslovanju koje moraju preuzeti kako bi ostvarile profit. politike i procedure donesene od strane pojedine banke moraju biti usuglašene s tim zahtjevima. Generalni cilj upravljanja bankarskim rizicima je optimiziranje odnosa (trade-off) rizika i prinosa. što pak garantira njihovu opstojnost na trţištu. kao i razrada samih tehnika upravljanja pojedinim rizicima. Prihodi od naknada za poslove koji proistjeĉu iz pasivne strane bilance. one moraju kontrolirati nivo preuzetih rizika odnosno upravljati njima. mogu isto tako doprinijeti bankarskoj profitabilnosti. temeljno upravljanje bankarskim rizicima je odreĊeno regulatornim zahtjevima dok se operativna primjena.Tako tradicionalni pogled da sav prihod koji banke mogu ostvariti dolazi iz poslova s aktivne strane bilance stanja ustupa mjesto mišljenu da banke prodaju portfelj financijskih usluga od kojih svaki mora imati svoju cijenu kako bi se pokrili troškovi njihove proizvodnje.

1 Kreditni rizik Kreditni rizik banaka sadrţan je u vjerojatnosti da duţnici ne vrate kredite o rokovima dospijeća zajedno s pripadajućim kamatama. njima se svakako bavi uprava. c) postupke. U sluĉaju da su gubici nastali povećanjem kreditnog rizika veći od maksimalno mogućeg iznosa koji su banke u stanju pokriti svojim profitom oni se moraju pokriti na teret kapitala banke. Ovim aktima su odreĊeni nivoi izloţenosti riziku i daju se smjernice za: a) razinu rizika prihvatljivog za banku. odnosno top management banke koji mora osigurati uĉinkovito upravljanje strukturom poslovanja i razinom rizika koji se preuzima. Primjera radi. Moderne banke u većini sluĉajeva upravljanje rizicima povjeravaju posebnom odboru za upravljanje aktivom i pasivom banke (ALCO). struktu ri njezinih aktivnosti i drugim ĉimbenicima. odnosno njihovim pripadajućim dijelovima. U kontekstu korporativnog upravljanja upravljanje rizicima u prvenstvenoj je nadleţnosti Nadzornog odbora banke. uspostavljajući odgovarajuće politike i postupke praćenja i ograniĉavanja rizika te postojanje resursa za njihovu procjenu i nazor. Ako bi pak ti gubitci premašili iznos kapitala banka bi bila nesolventna. uĉestalost procjena i ostalih aktivnosti vezanih za rizike ovisi o veliĉini banke. Izostanak plaćanja ugovornih obveza po kreditima od srane duţnika izaziva bankama gubitke u vidu troškova posebnih rezervi koje su one obvezne izdvajati na teret profita.2 Upravljanje kreditnim rizikom 3. Nadalje. Svakako.2. b) politike koje ograniĉavaju izloţenost riziku te.3. Nadzorni odbor ima i kontrolnu ulogu u smislu da u potpunosti razumije izloţenost riziku i kontinuirano revidira rizike ali i da procijeni rezultate koje je management postigao u praćenju i nadziranju rizika sukladno politikama banke. Ovaj odbor u ovisnosti o vrsti rizika obiĉno na dnevnoj ili mjeseĉnoj bazi vrši procjenu i odreĊuje operativne mjere za kontrolu rizika. 3. banka koja nema dozvolu za meĊunarodni platni promet imati će manju potrebu za praćenje valutnog rizika nego banka koja ima takvu dozvolu. Nadzorni odbor odobrava poslovnu strategiju i politike upravljanja rizicima. 6 .1 Rizici i korporativno upravljanje Svaka banka mora donijeti vlastite strategije i politike upravljanja rizicima. razine ovlaštenja i odgovornosti koje se odnose na upravljanje rizicima.

c) ekonomski default nastaje kada ekonomska (trţišna) vrijednost aktiva duţnika padne ispod vrijednosti njegovoga duga. Ipak. 3. banka nema pravo da pokrene pravni postupak protiv duţnika. European Center for Peace and Development. Beograd 2006. Najzad. Pri tome ekonomska vrijednost duga predstavlja vrijednost budućih novĉanih tokova (cash flow) diskontiranih na sadašnju vrijednost odgovarajućom diskontnom stopom (obiĉno je to vrijednost duţne glavnice uvećane za dospjelu kamatu). Naime. ako trţišna vrijednost aktiva duţnika padne ispod trţišne vrijednosti obveza. 349 7 . u ovom sluĉaju. više se ne smatra da se kreditni rizik sastoji iskljuĉivo u tome da duţnik ne vrši uredno servisiranje svojih financijskih obveza sukladno ugovoru o kreditu zakljuĉenom s bankom. str. a u protivnom banka zahtijeva od duţnika trenutaĉni povrat cjelokupnog duga. stvarni gubitak iz godine u godinu odstupa u oba smjera od prosjeĉnoga. onda to znaĉi da su sadašnja oĉekivanja budućih novĉanih tokova takva da se dug ne moţe vratiti. str. b) ako duţnik prekrši neku od zaštitnih odredbi u kreditnom ugovoru odmah se automatski pokreću pregovori izmeĊu banke u duţnika. Naime. Za kreditni rizik se u engleskoj terminologiji ĉesto koristi izraz „default risk“ pri ĉemu default nastaje u tri sluĉaja4: a) ako duţnik ne izvrši plaćanje po kreditnom ugovoru ni poslije najmanje 90 dana o dospijeću. Stoga banke na osnovi statistiĉkih serija izraĉunavaju veliĉinu odstupanja godišnjih gubitaka od višegodišnjega prosjeka. Belgrade. 348 Ibidem. Ovo godišnje odstupanje od višegodišnjega prosjeka naziva se neočekivani gubitak koji u velikoj mjeri ovisi o fazi ekonomskog ciklusa. 4 5 Ćirović M. su prikazane tri vrste rizika i naĉin njihova financiranja (pokrivanja).U suvremenom bankarstvu koncepcija kreditnog rizika je proširena.2. No meĊutim. Očekivani gubitak je prosjeĉan godišnji gubitak nastao iz kreditnog rizika koji banka izraĉunava na osnovi statistiĉkih podataka prethodnih perioda.2 Struktura kreditnog rizika Da bi razumijevanje pojma kreditni rizik bilo potpunije u tabeli 3. postoje i stresni gubici koji nastaju u kontekstu najnepovoljnijeg scenarija5.1.“ BANKARSTVO“.

Kako bi sprijeĉile nastajanje gubitaka nastalih iz kreditnog rizika management banaka koristi razliĉite kombinacije strategija za upravljanje kreditnim rizikom. ĉime djeluju u pravcu minimiziranja kreditnog rizika. Kod nas u FBiH za to je nadleţna Federalna Agencija za Bankarstvo (FBA) koja je svojim aktom „ Odluka o minimalnim standardima za upravljanje kreditnim rizikom i klasifikaciju aktive banaka“ propisala minimalne standarde za upravljanjem kreditnim rizikom kojega se svi sudionici na bankarskom trţištu moraju pridrţavati. zatim izmjeriti te na odgovarajući naĉin reagirati odnosno upravljati njime.Tabela 3. Očekivani gubitak Troškovi Gubici za koji se mora pretpostaviti da će Pokrivaju se iz prihoda banke nastajati na kontinuiranoj osnovi kao Rizični kapital posljedica odreĊenog poslovanja Neočekivani gubitak Neuobiĉajeni premda predvidljivi gubitci koje banke trebaju biti u stanju apsorbirati u normalnom poslovanju Stresni gubitak Limiti Mogući iako nepredvidljivi scenarij koji Kapacitet snošenja rizika/zaštita kroz limite banka mora biti u stanju preţivjeti 3. Navesti ćemo neke najznaĉajnije strategije koje bankarski manageri mogu primijeniti u upravljanju kreditnim rizikom.2.  Prvo.3 koncentracije Strategije za zaštitu banaka od kreditnog rizika Da bi uopće bilo moguće neĉime upravljati.1. Kod selekcije kreditnih zahtjeva banke koriste razliĉite interne sustave analize kreditne sposobnosti koji se razlikuju za fiziĉke i pravne osobe. MeĊutim osnovu kreditne analize 8 . pa tako i kreditnim rizikom potrebno ga je prvo identificirati. Sve one moraju biti u skladu s regulatornim standardima koje propisuju pojedina drţana tijela u ĉijoj je to nadleţnosti. banke vrše selekciju kreditnih zahtjeva.

Univerzitet „Dţemal Bijedić“. Informacije o tomu se dobivaju iz financijskih izvještaja traţitelja pravne osobe a kod fiziĉkih osoba to je imovina kojom raspolaţe. Otplatni kapacitet traţitelja kredita determinira veliĉina njegovih budućih neto gotovinskih priliva („cash flows“).cbbh. str. Kapital traţitelja kredita indicira njegovu financijsku snagu. 213-214 7 Više vidjeti na: www. kao i neophodni ostatak za pokriće troškova ţivota determinira se za banku maksimalno prihvatljivi apsolutni obim povlaĉenja odreĊene vrste kredita pa se kredit odobrava ako je taj nivo veći odnosno odbija u suprotnom sluĉaju. Mostar 2000. U zadnjih par godina kao jako dobar pokazatelj karaktera potencijalnih korisnika kredita koriste se izvještaji „Centralnog registra kredita“ popularno zvanog po svojoj skraćenici CRK (poseban odjel pri CBBH).ba i www.ĉini model poznat kao 5C reflektirajući tako pet obiljeţja kreditotraţitelja koja u engleskom jeziku poĉinju slovom „C“. Ovo se posebno intenziviralo tokom prošle godine od kada su svi sudionici na trţištu kredita (pored banaka koje su ranije bile u obvezi tu su mikro-kreditne organizacije kao i leasing društva) obvezni dostavljati podatke o stanju kredita svojih klijenata na dnevnoj osnovi kao i takve izvještaje koristiti za kreditnu analizu7. Kreditni karakter traţitelja kredita se moţe ocijeniti na osnovi prijašnjih poslovnih odnosa koje je banka imala s klijentom. dok ostala obiljeţja odraţavaju njegovu sposobnost ispunjenja kreditnoga ugovora.fba. karakter. odnosno rezultat njegove ukupne poslovne povijesti.ba 9 . To su6: 1) Karakter („character“) 2) Optimalni kapacitet („capacity“) 3) Kapital („capital“) 4) Zalog („collateral“) i 5) Uvjeti ili okolnosti („conditions“) Prvo obiljeţje. Na ustanovljene gotovinske prilive primjenjuju se interne stope maksimalno dozvoljene zaduţenosti traţitelja kredita po danoj vrsti kredita. predoĉava volju debitora (traţitelja kredita) za izvršenje kreditne obveze. „BANKARSTVO u trţišnom makrosistemu“. 6 Zaklan D. Relevantnost kapitala se ogleda u njegovoj funkciji krajnje osnove za naplatu potraţivanja kreditora. a dimenzionira ga razlika aktive i obveza traţitelja kredita. Ekonomski fakultet. Imajući u vidu i njegove druge obveze.

iako u svjetlu aktualnih afera oko jamaca banke sve ĉešće pribjegavaju drugim rješenjima. U našem okruţenju obiĉno je to 5-25% kapitala u ovisnosti o kolateralu8. banke imaju pravo da trenutno otkaţu dalje korištenje kredita ili da promijene uvjete korištenja kredita npr.pdf 10 . granske i druge okolnosti poslovanja dana firme ili operativne djelatnosti traţitelja kredita. kamatnu stopu kao kompenzaciju za povećani rizik.  Drugo. Ukoliko bi duţnici (posebno se to odnosi na firme) prekršile neku od ovih odredbi. banke mogu da smanje kreditni rizik putem kolaterala ili dobivenih garancija u odnosu na svoja potraţivanja. Kao najĉešći kolateral u našem okruţenju se koristi institut jamca i/ili suduţnika (jamca-placa) druge pravne/fiziĉke osobe. Prethodno navedenim dokumentom FBA kao posebni ĉimbenik kojemu se mora posvetiti paţnja je procjena poslovnih i upravljaĉkih sposobnosti traţitelja kredita odnosno njegovih upravnih organa i rukovodstva.  Ĉetvrto.fba. ili okolnosti poslovanja. banke primjenjuju sustav limita u smislu: a) Maksimalnog iznosa kredita odobrenog individualnom duţniku u odnosu na kapital banke. Priloţeni financijski izvještaji traţitelja kredita nisu dovoljni za istraţivanje ove odrednice kreditnog rizika. b) Maksimalnog odnosa izmeĊu riziĉnih i ukupnih aktiva i c) Minimalnih proporcija likvidne aktive (novaca i drţavnih kratkoroĉnih papira) u odnosu na ukupne aktive. 8 Vidjeti : http://www.ba/images/banke_podzakonski_2/BANKE_MINIMALNI_STANDARDI_14_bos.Zalog kredita se prvenstveno manifestira u odgovarajućoj ĉestici imovine ili aktive koju traţitelj kredita stavlja na raspolaganje banci u funkciji potpunog pokrića eventualnog bankarskog gubitka izazvanog neisplatom njegova duga.  Treće. tako da se ono mora usmjeriti na šire privredne. banke primjenjuju zaštitne odredbe (covenants) kojima sprjeĉavaju takvo poslovno ponašanje duţnika koje bi za vrijeme trajanja kreditnog odnosa pogoršalo njegovu kreditnu sposobnost. odnosno prihodne djelatnosti traţitelja odnose se na Uvjeti ekonomsko okruţenje njegova djelovanja uz teţišni akcent na traţiteljeve karakteristike koje bi u svjetlu procijenjenih okolnosti u periodu do dospijeća kredita mogle uĉiniti upitnim njegovu sposobnost otplate kredita.

banka pri tome treba imati na umu vaţne sugestije za smanjenje rizika naplate kredita. 9 Ibidem U. razvod.Ćurĉić. Pored svega navedenoga vrlo znaĉajnu ulogu ima praćenje naplate odobrenih kredita. recesije. Peto. Ovakav nadzor je vrlo bitan i uglavnom se primjenjuje za kredite odobrene privredi. M. ovi problemi mogu prouzroĉiti teškoće kod duţnika i vaţno je da ih banka “otkrije” prije poĉetka vraćanja kredita. Pored praćenja poslovanja bitno je pratiti i ponašanje te kontinuitet managemanta korisnika. nerealno povećanje kapaciteta). Minimalni uvjeti za praćenje i klasifikaciju kredita su propisani od strane regulatora9. Budući da banke još uvijek najveći dio svojih prihoda.N. Beograd 2010. smrt bliskog prijatelja.ekspanzija takoĊer moţe voditi duţnika u probleme (kod buma prodaje. kad problemi nastanu i kad se poĉnu reflektirati na vraća nje kredita. ĉime se smanjuje njihov rizik portfelja. „BANKE I RIZICI upravljanje bankom. str 268 10 11 . Evo nekoliko pokazatelja koji mogu biti rani signali problema u poslovanju komitenta10: a) promjene u managementu duţnika (odlazak kljuĉnog ĉovjeka firme ili pak kljuĉnoga ĉovjeka iz prodaje). g) rapidan rast poslovanja . c) ţivotni problemi kao što su zdravstveni problemi. odnosno profita ostvaruju iz kreditnih plasmana jako je bitno imati nadzor nad kvalitetom kreditnog portfelja. elektronsko izdanje . f) pogoršanje u cijeloj ekonomiji moţe „pretvoriti“ jedan dobar kredit u loš kredit uslijed inflacije. korporativnim i portfolio rizicima banke. Naravno. MeĊutim. pad kupovne moći potrošaĉa. Barjaktarević. e) pojava nove konkurencije u industrijskom rastu moţe da prouzrokuje smanjenje prodaje i pad profitabilnosti. Kako bi adekvatno upravljale kreditnim rizikom banke moraju kontinuirano pratiti poslovanje korisnika svojih kredita. banke vrše diversifikaciju svojih kreditnih aktiva. h) promjena drţavne regulative moţe da prouzrokuje probleme u slabljenju konkurentnosti u industriji. kao što je pad traţnje odreĊene robe. b) promjene u osobnim navikama i obiĉajima postojećeg management tima duţnika. Kaţe se da banke nikada ne odobravaju loše kredite već oni to postaju u toku njihove otplate. d) promjene u trendu industrije.

c) saĉinite plan akcije za suradnju sa duţnikom za servisiranje duga u budućnosti. Pokušajte da izazovete odreĊeni stupanj suradnje s duţnikom. kamatnih stopa i valuta. Svako. e) izbjegavajte prijeteća pisma (izvještaje) duţniku. b) kad duţnik propusti bilo koji dio ugovora. Ako situacija zahtjeva poduzimanje fiziĉkog posjedovanja zaloga (kolaterala). već to smatrajte kao rutinsku stvar.1 . likvidacija posla ili izbor bankrotstva. robe. kad aktivirate zalogu (kolateral) duţnika.3 Upravljanje tržišnim rizikom Tržišni rizik Trţišni je rizik rizik kojemu su banke izloţene uslijed promjena cijena dionica. odmah determinirajte razlog. kašnjenje moţe prouzrokovati korištenje prava prvenstva od strane drugih kreditora.3. odluka treba da bude izvršena odmah. f) kontaktirajte duţnika na najpodesniji naĉin. 12 3. 3. d) budite tvrdi ali pozitivni. Samim time razumljivo je da je u njega ukljuĉena praktiĉki cjelokupna struktura banke koja se bavi poslovima kreditiranja od Nadzornog odbora do kreditnog sluţbenika. odnosno osoba zaduţenih za praćenje i naplatu kredita.To se naroĉito manifestira prilikom kašnjenja odnosno prekoraĉenja roka vraćanja kredita i pri tome se treba truditi da se postupa na sljedeći naĉin: a) nikad ne dozvolite korisniku kredita (duţniku) da se osjeća da je samo jedan od mnogih delinkvenata. g) ne raspravljajte se pri neispunjenju prvog plaćanja rate po ugovoru. Krajnji ishodi mogu biti sljedeći: kontinuitet poslovanja. b) robni rizik. Njegovi su najvaţniji dijelovi stoga: a) rizik vlasniĉke pozicije. c) kamatni rizik i. Kao što vidimo upravljanje kreditnim rizikom je suština kreditnog poslovanja banaka i to je kontinuirani posao koji poĉinje i traje od trenutka kreiranja kreditnih politika i procedura pa sve do konaĉne otplate pojedinaĉnoga kredita.

procjenjuje iznos koji bi banka izgubila da mora drţati neku aktivu tokom odreĊenog vremenskog razdoblja. Zagreb 2006. kao npr. Osnovne postavke za mjerenje trţišnog rizika propisao je Baselski odbor prema kojemu se od banaka zahtijeva objavljivanje podataka o portfelju koji bi trebali ukljuĉivati: a) Riziĉnu vrijednost (VAR). Brajovic Bratanovic. b) Delta-normal ili metodologija varijance/kovarijance. Modeli koji se temelje na VAR-u obiĉno predstavljaju kombinaciju potencijalnih promjena vrijednosti pojedinih pozicija koje bi rezultirale iz specifiĉnih kretanja ĉimbenika rizika koji ih uzrokuju s jedne strane. Ulazne veliĉine za VAR – bazirani model ukljuĉuju podatke o banĉinim pozicijama i o cijenama. Parametri mjerenja ukljuĉuju razdoblje drţanja.3. vlasniĉkih udjela te roba i opcija ukljuĉenih u portfelj banke. povijesno razdoblje tokom kojega se promatraju cijene ĉimbenika rizika kao i interval pouzdanosti koji omogućuje donošenje razboritog suda o visini štete.2 procjenu za razdoblje drţanja od jednog dana i dva tjedna. b) Podatak o rizicima i povratu u zbirnom obliku. S. c) Monte-Carlo simulacija. nestalnosti i ĉimbenicima rizika. Rizici bi obuhvaćeni modelom trebali ukljuĉivati pozicije kamata. Sve veća izloţenost banaka trţišnom riziku uzrokovana je razvojem bankovnog poslovanja od tradicionalne posredniĉke uloge prema aktivnostima „stvaranja tržišta“ i špekulativnog trgovanja odnosno aktivnostima u kojima banke izdvajaju odreĊeni iznos svojega kapitala za aktivnosti namjernog preuzimanja rizika. i zbirno 3. uz odreĊenu razinu vjerojatnosti.. klasificiranu po vrstama rizika i kategorijama aktive. VAR iznos moţe se izraĉunati korištenjem jedne od brojnih metodologija kao što su11: a) Pristup povijesne simulacije. van Greuning. kako za bilanĉne tako i za izvanbilanĉne pozicije. srednjim i najniţim vrijednostima tokom intervala izvještavanja i na kraju razdoblja. „ANALIZA I UPRAVLJANJE BANKOVNIM RIZICIMA“. povijesni prikaz dnevne dobiti/gubitka (P/L) podijeljen s 11 H. ukljuĉujući usporedbu procijenjenog rizika sa stvarnim rezultatima. valute. uz izvještavanje o najvišim.d) valutni rizik. Svaki od navedenih rizika se sastoji od općeg trţišnog rizika i specifiĉnog rizika koji ovisi o strukturi portfelja pojedine banke. Mate. str. Nestalnost cijena većine aktive koja se drţi u investicijskom ili trgovaĉkom portfelju ĉesto je znatna. Mjerenje tržišnog rizika Riziĉna vrijednost (value at risk – VAR) je modelirajuća tehnika kojom se obiĉno mjeri sveukupna izloţenost banaka trţišnom riziku te. s mogućnošću da do takvih kretanja oista i doĊe. 233 13 .

Nadalje. koje po mišljenju banke.fba. a izraţeno u visokim. Tako se promjena kamatne stope direktno reflektira i na bilancu stanja i na bilancu uspjeha banke. taj vrlo neugodni rizik „prebacile“ na svoje klijente ugovarajući promjenjivu kamatnu stopu na kredite.ba/images/banke_podzakonski_2/BANKE_MINIMALNI_STANDARDI_9_bos. Promjena kamatne stope direktno utjeĉe na najvaţniji izvor banĉinih prihoda (prihoda od kamata na kredite i vrijednosne papire) kao i na njihov najvaţniji izvor troškova (troškove kamata na depozite i ostala pozajmljena sredstva). najbolje izraţavaju izloţenost riziku.dnevnim VAR-om ili nekim drugim prikazom odnosa izmeĊu dnevnog P/L-a i dnevnog VAR-a. 3. promjena kamatne stope utjeĉe na promjenu trţišne vrijednosti aktive i pasive banke mijenjajući tako neto vrijednost banke.kontrola i praćenje trţišnih rizika i osiguranje kapitala za pokriće tih rizika.pdf 14 . meĊutim obiĉno postoji dio kamate koji je fiksan a drugi promjenjivi dio se mijenja po strogo odreĊenim pravilima. Kako su u BiH ali i u cijeloj regiji financijska trţišta nerazvijena. nemajući mogućnosti smanjenja kamatnog rizika aktivnostima na financijskom trţištu. c) Kvalitativnu raspravu kako bi se pomogla usporedba P/L i VAR-a ukljuĉujući opis razlika izmeĊu osnove P/L-a i osnove procjene VAR-a. dodajući posebne kapitalne rezervacije za trţišni rizik.3. izmijenio Sporazum o kapitalu ( Capital Accord) iz 1988. 12 Vidjeti: http://www. razbijeno po vrstama rizika. Rizik kamatne stope je jedan od najneugodnijih i potencijalno najštetnijih rizika s kojima se banke mogu suoĉiti. banke na ovom podruĉju su. odnosno vlasniĉkih udjela u banci. Baselski odbor je u sijeĉnju 1996. Za podruĉje FBiH FBA je svojim aktom „Odluka o minimalnim standardima za upravljanje tržišnim rizicima u bankama“ propisala minimalne standarde za upravljanje trţišnim rizicima banaka12. d) Kvantitativno mjerenje izloţenosti ĉitave banke trţišnom riziku. U ovoj odluci pod upravljanjem trţišnim rizicima podrazumijevaju se identifikacija. Ova praksa nije nepoznata niti u zemljama s razvijenim financijskim trţištima. U znak priznanja povećane izloţenosti banaka trţišnom riziku te da bi se iskoristile prednosti discipline koju zahtjevi za kapitalom obiĉno nameću. srednjim i niskim vrijednostima u razdoblju izvještavanja i na kraju razdoblja. mjerenje.3 Kamatni rizik Kamatni je rizik rizik promjene kamatne stope na financijskom trţištu.

Tabela 3. obima i strukture kamatne aktive i pasive ima na tu marginu. da bi se potom teţište upravljaĉkog djelovanja prenijelo na ukupnost i strukturu kamatnih ĉimbenika.3. Kako se takav rizik kao što smo ranije naveli reflektira na razliku kamatnih prihoda i rashoda koja podijeljena veliĉinom prinosa aktive daje indikator poznat kao (neto -) kamatna margina. Univerzitet „Dţemal Bijedić“.3. Na taj naĉin se razgraniĉavaju trţišni (relativno objektivni) ĉimbenici od upravljaĉkih (subjektivnih) ĉimbenika kamatne margine.I … … … … God II … … … … 13 Zaklan D.3. Mostar 2000. ti instrumenti se nazivaju instrumentima analize osjetljivosti kamatne margine („interest margin sensitivity analaysis“).2 Aktiva Bilanca stanja God.2 i 3. U bilanci stanja se razdvoje kamatno osjetljive od kamatno ne osjetljivih pozicija. a u bilanci uspjeha kamatni prihod od rashoda. da bi se potom usporedo prikazali u odgovarajućim bilanĉnim pregledima kako je to prikazano u tabeli 3. Ekonomski fakultet. „BANKARSTVO u trţišnom makrosistemu“. 158-163 15 .II … … … … Štedni depoziti Oroĉeni depoziti Depozitni certifikati REPO krediti Pasiva God.4 Mjerenje kamatnog rizika Bankarska teorija je razvila dva instrumenta identifikacije i mjerenja kamatnog rizika. Analiza varijance kamatne margine je usmjerena na razdvajanje utjecaja koji promjena kamatnih stopa. str. Ti instrumenti su13: a) analiza varijance kamatne margine i b) analiza jaza (gap) fondova.I Komercijalni krediti Hipotekarni krediti Drţavne obveznice Ostale obveznice … … … … God. Primjena ovoga analitiĉkoga instrumenta ili tehnike polazi od bilance stanja i uspjeha u dvije susjedne godine ukoliko radimo analizu trenda ili pak njihovih stvarnih i planskih vrijednosti ukoliko se bavimo analizom realizacije plana.

R. – U. . te tako dobivene stope kamatnih prihoda i rashoda (u cijelosti i po strukturi) prezentiraju.A.3 Prihodi Bilanca uspjeha God. I God. 16 . I God.4.P.) .K. II … … … … … … … … … Komercijalni krediti Hipotekarni krediti Drţavne obveznice Ostale obveznice MeĊubankarski krediti Ukupni kamatni prihodi (U.Redovni gubici na kredit.P.K.Neto operativni troškovi Neto dobit prije poreza .K. prikaţu u izvještaju o kamatnim stopama ilustrirano tabelom 3. II … … … … … … … … … … … … … … Rashodi God.) … … … … … … … … … … … … … … Gotovina Realna aktiva Ostala aktiva Ne kamatna aktiva Ukupna aktiva Transakcijski depoziti Ostale obveze Dioniĉki kapital Ne kamatna pasiva Ukupna pasiva Tabela 3.K.R.) Neto – kamatna razlika (U.P.MeĊubankarski krediti Kamatna aktiva (K.) Štedni depoziti Oroĉeni depoziti Depozitni certifikati REPO krediti Dugoroĉne obveznice Ukupni kamatni rashodi (U.Porez na dobit Neto dobit … … … … … … … … … … … … … … … … … Nakon toga se kamatni prihodi i rashodi podjele s korespondentnim stavkama u aktivi i pasivi bilance stanja.) … … … … … … … … … … … … … … Dugoroĉne obveznice Kamatna pasiva (K.

Na primjeru komercijalnih kredita to bi izgledalo ovako: m1= komercijalni krediti1 K. kredita1 17 .2 gdje broj 1.A.A. II … … … … … … … … Komercijalni krediti Hipotekarni krediti Drţavne obveznice Ostale obveznice MeĊubankarski krediti Kamatna aktiva Štedni depoziti Oroĉeni depoziti Depozitni certifikati REPO krediti Dugoroĉne obveznice Kamatna pasiva Neto kamatna razlika Neto kamatna margina … … … … … … … … Krajnje stavke u tome izvještaju su neto kamatna razlika („net intrest spread“) kao razlika stope prinosa kamatne aktive i stope rashoda kamatne pasive.1 m2 = komercijalni krediti2 K. II … … … … … … … … … … … … Stopa rashoda God. a simbol m strukturu.) i kamatne pasive (K.P.P. Razliĉitost tih kategorija je vidljiva iz sljedećih formula: Neto kamatna razlika = Ukupni kamatni prihod Kamatna aktiva - Ukupni kamatni rashod Kamatna pasiva Neto kamatna margina = Ukupni kamatni prihod .A. Ako se zatim kamatna stopa.A. odnosno stopa prihoda (za pasivne stavke rashoda) svojstvena danoj kategoriji u prvoj godini oznaĉi kao: r1= kamatni prihodi komerc. pojedine godine. I God.) odredi njeno uĉešće bilo u K.4 Stopa prihoda God.Ukupni kamatni rashod Kamatna aktiva Procedura razdvajanja utjecaja kamatnih stopa od utjecaja veliĉine i strukture aktive i pasive na kamatnu marginu odvija se na naĉin da se za svaku kategoriju ili stavku kamatne aktive (K. bilu u K.odnosno 2 indicira godinu.Tabela 3. te neto kamatna margina („net interest margin“) kao razlika kamatnih prihoda i rashoda podijeljena kamatnom aktivom. I God.

i to kao: Varijanca obima = m2*K. po pravilu jedne godine. Naime. analiza gapa fondova ĉini to na direktan naĉin. kredita2 .1*r2 .A.1*r1 Narednim korakom odreĊuje se sudjelovanje ĉimbenika veliĉine ili obima te kategorije u okviru njene kamatne varijance.m2*K.A.A. kreditovi2*r1 Opisana procedura se provodi za svaku stavku pojedinaĉno.kamatni prihodi komerc.2 slijedi da je uĉešće strukturnog ĉimbenika (svojstvenog danoj kategoriji) u utjecaju na ne kamatnu varijancu svojstvenu toj kategoriji: (kamatni prihodi komerc. što omogućava kreaciju pregleda kamatne margine („interest margin worksheet“). tim instrumentom identifikacije veliĉine kamatnog rizika stavljaju se u odnos one komponente aktive i pasive ĉija će se cijena (kamatna stopa) promijeniti u toku promatranog perioda.2*r1 .K. Varijanca kamatne stope = kreditovi2*r2 kom. Dok analiza varijance kamatne margina na indirektan naĉin predoĉava kamatni rizik ili razliku u roku dospijeća aktive i pasive.m1*K.1*r1 Konaĉno.A.A. kredita1) jednako: Varijanca strukture = m2*K. kredita2 K. Gap fondova ili razlika izmeĊu aktive promjenjive kamatne stope („variable rate assets“) i 18 . sudjelovanje ĉimbenika kamatne stope u veliĉini kamatne varijance primjerice danoj poziciji utvrĊuje se kao: kom.1 a za drugu godinu bi bilo r2= kamatni prihodi komerc.A.

već njihovih stopa. Temeljna ideja uporabe ovoga instrumenta se tehniĉki obiĉno razraĊuje ne komparacijom obima relevantnih kategorija. To znaĉi da bilo kakva dinamika kamatnih stopa ne mijenja profitabilnost banke. Za sluĉaj da je koeficijent senzitivnosti manji od jedan (stanje negativnog gapa fondova). te tendenciju njegova kretanja. Analiza varijance kamatne margine razdvaja promjene aktivnih i pasivnih kamatnih stopa. a u toliko i opasnost po bankarsku profitabilnost. Time se olakšava komparativna analiza stupnja roĉne transformacije sredstava. Nakon toga se za svaku godinu odreĊuje koeficijent osjetljivosti kao koliĉnik koeficijenta aktive promjenjive kamatne stope i koeficijenta pasive promjenjive kamatne stope. što je najĉešći sluĉaj u bankarstvu. Analiza gapa fondova zanemaruje 19 . fiksnom ili bez ikakve stope. Uporaba ovoga instrumenta pretpostavlja identiĉno mijenjanje prosjeĉne i aktivne i pasivne kamatne stope. ukoliko je promatrani koeficijent osjetljivosti veći od jedan (predstavlja stanje pozitivnog gapa fondova) negativni efekt na kamatnu marginu nastupiti će u sluĉaju pada kamatnih stopa. Komparacija uporabe promatranih instrumenata pokazuje da analiza varijance kamatne margine tretira integralno sve dijelove kamatne aktive i pasive. negativna ili nula s bitnim implikacijama na kamatnu marginu. Koeficijent aktive promjenjive kamatne stope predstavlja udio aktive promjenjive kamatne stope u ukupnoj kamatnoj aktivi. Polaznu poziciju u primjeni ove analitiĉke tehnike ĉine bankarske bilance stanja u dvije susjedne godine ili planske i stvarne bilance. respektivno koeficijent pasive promjenjive kamatne stope predstavlja udio pasive promjenjive kamatne stope u ukupnoj kamatnoj aktivi. Pri jediniĉnoj vrijednosti koeficijenta osjetljivosti ili nultom gapu fondova. Naime. a sve to na temelju varijabilnosti stope u okviru jedne godine. odnosno bankarsku profitabilnost u ovisnosti o kretanju kamatnih stopa. Stavke bilanci se potom razvrstavaju prema uĉestalosti promjene svoje cijene na one s varijabilnom. dok analiza gapa fondova teţište stavlja na one njihove komponente koje imaju inherentne varijabilne kamatne stope. dok će njihov rast poboljšati bankarsku profitabilnost. Predznak i veliĉina toga koeficijenta kao i pravac njegove promjene pokazuju profil i stupanj kamatnog rizika.pasive promjenjive kamatne stope („variable rate liabilities) moţe biti pozitivna. Što je vrijednost promatranog koeficijenta niţa kamatni rizik banke je viši. dok analiza gapa fondova pretpostavlja uvijek jednaku razliku tih stopa. kamatna margina će se sniziti rastom kamatni stopa a povećati njihovim padom. kamatni rizik ne postoji. kako u pogledu pravca tako i iznosa.

a indirektno i vlasniĉki kapital. TakoĊer u sluĉaju jaza roĉnosti.5 14 P. Kako je kamatni rizik jedan od onih rizika koji najintenzivnije pogaĊaju odnos bankovnih prihoda i rashoda (kamatna marţa). c) swap-ovi (zamjene) kamatnih stopa.strukturni aspekt aktive i pasive dok analiza varijance kamatne margine uzima taj faktor kao relevantan. banke ĉija kamatno osjetljiva aktiva ima duţi prosjeĉni rok trajanja od kamatno osjetljive pasive (pozitivan jaz vijeka trajanja) za sluĉaj porasta trţišnih kamatnih stopa ostvariti će gubitak vrijednosti. Zagreb 2005. tako direktno pogaĊaju i vlasniĉki kapital banke.S. Najĉešće korišteni instrumenti su14: a) ugovori financijskih roĉnica („financial futures“).3. 247 20 . Rose „MENADŢMENT KOMERCIJALNIH BANAKA“ Mate. dok će banke koje imaju obrnuti odnos aktive i pasive ostvariti dobit. odnosno kada trţišna kamatna stopa pada prihodi padaju brţe od rashoda. str. Obrnuto se dogaĊa za sluĉaj negativnog gapa fondova. tehnike i instrumenti za upravljanje aktivom i pasivom su dizajnirani tako da kontroliraju izloţenost banke rizicima. manageri aktive i pasive u trţišno razvijenim zemljama u mogućnosti su koristiti razliĉite instrumente za kontrolu banĉine izloţenosti kamatnom riziku. b) ugovori o opcijama. 3. Obrnuti smjer dobiti/gubitka se dogaĊa za sluĉaj pada kamatnih stopa za banke s istim omjerom roĉnosti aktive i pasive. Kao što smo vidjeli banke koje imaju veću kamatnoosjetljivu aktivu od isto takve pasive (pozitivan gap fondova) u sluĉaju porasta kamatnih stopa će ostvariti dobit jer će prihodi kamatno osjetljive aktive brţe rasti od troškova kamatno osjetljive pasive. odnosno vrijednosti dioniĉarskih ulaganja u banku. d) kreditne opcije i e) osiguranje kamatnih stopa. Upravljanje kamatnim rizikom – neutralizacija kamatnog rizika Kao što smo već izloţili. Kako bi zaštitili svoju marţu. respektivno kamatnu marginu.

15 Ibidem. Svrha trgovanja financijskim roĉnicama je prebacivanje rizika kamatnih stopa s ulagaĉa nesklonih riziku. S druge strane.5. banka s negativnim jazom fondova (kamatnoosjetljiva aktiva < kamatnoosjetljive pasive) moţe izbjeći rizik kamatne stope tako što će primijeniti kratkotrajni hedging.3. na špekulatore voljne prihvaćanju takvih rizika i stvaranju eventualnog profita na njima. Banka s pozitivnim kamatnoosjetljivim jazom (kamatnoosjetljiva aktiva > kamatnoosjetljive pasive) moţe se zaštititi od gubitaka nastalih padom kamatnih stopa tako što će prekriti jaz dugim hedgingom u otprilike istom novĉanom iznosu kao što je gap.promptna isporuka) i trţišta roĉnica (odgoĊena.5. prodaja i zatim kupnja futures-a u otprilike istom iznosu kao što je jaz. prvo kupnja pa zatim prodaja sliĉnih ugovora. kratkotrajna zaštita (kratki hedging) koji podrazumijeva prodaju a zatim kupnji sliĉnih ugovora i dugotrajna zaštita (dugi hedging) koji se radi obrnuto.terminska isporuka). kao što su komercijalne banke.2 Ugovori o opcijama Opcija kamatne stope jamĉi vlasniku vrijednosnica pravo da: a) ili plasira (proda . Osnovica je razlika u kamatnim stopama ili cijenama izmeĊu trţišta novca (neposredna . Tako je: osnovica=trţišna cijena novca (ili kamatna stopa) – trţišna cijena roĉnica (ili kamatna stopa)15 3. Postoje odreĊena signifikantna ograniĉenja pri korištenju financijskih roĉnica kao instrumenta zaštite od rizika kamatne stope.3.1 Ugovori o financijskim ročnicama Jedna od najpopularnijih metoda neutralizacije tih rizika jaza jeste kupovina ili prodaja ugovora o financijskim roĉnicama.„put“ opcija) te instrumente drugom ulagaĉu po unaprijed ugovorenoj cijeni prije nego opcija istekne. meĊu koje spada specifiĉna forma rizika z nana kao rizik osnovice. 254 21 .3. str. Postoje dvije vrste zaštite financijskim roĉnicama („hedging“) tzv.

Naknada koju kupac mora platiti za privilegij što je u mogućnosti prodati ili kupiti vrijednosnice od izdavatelja opcije naziva se premija opcije. za razliku od prvog.3 Swapovi kamatnih stopa Ranih 1980-ih godina na trţištu eurobond obveznica razvijeno je „sredstvo“ za zaštitu od rizika kamatne stope koje omogućava da dvije institucije koje od nekoga posuĊuju sredstva (ukljuĉujući i banke) pomaţu jedna drugoj tako što će razmjenjivati neke od najboljih karakteristika svojih kredita.S. dok će one s pozitivnim jazom preferirati kupovinu kupovne opcije. ĉesto uz pomoć banke ili nekog 16 P. Taj subjekt moţe biti prisiljen na korištenje kratkoroĉnih kredita i prihvaćenje relativno visokih troškova kredita s promjenjivom kamatnom stopom.3. negativni efekt na kamatnu marginu banke će se neutralizirati realizacijom opcija. Zagreb 2005. Kupac opcije moţe iskoristiti opciju. Prilikom pokrića kamatnog rizika ovim instrumentom. U opciji kupnje. One jamĉe pravo davanja isporuke ili preuzimanja isporuke. U opciji prodaje osoba koja prodaje opcije mora biti spremna prihvatiti isporuku vrijednosnica od kupca opcija ako to on zahtjeva. Drugi subjekt. Za razliku od futeres-a opcije ne obvezuju ni jednu stranu na isporuĉivanje vrijednosnica. banke s negativnom gapom fondova će preferirati kupovinu prodajne opcije. visoko rangirana kompanija (koja je ĉesto neka velika banka) moţe ţeljeti fleksibilniji kratkoroĉniji kredit ako se kamatne stope mogu uĉiniti dovoljno niskim.5. prodati opciju drugom kupcu ili jednostavno pustiti da opcija istekne. Rose „MENADŢMENT KOMERCIJALNIH BANAKA“ Mate. Na primjer16. U tome sluĉaju banka neće imati dobitak izuzev opcijske premije. 3. U sluĉaju da doĊe do nepovoljne dinamike kamatnih stopa. subjekt koji posuĊuje moţe biti tako malen ili imati tako nizak kreditni rejting da nije u mogućnosti stupiti na otvoreno trţište i prodavati obveznice po fiksnim kamatnim stopama. MeĊutim.b) ili preuzme isporuku vrijednosnica (kupi – „call“ opcija) od drugog ulagaĉa po unaprijed ugovorenoj cijeni prije datuma isteka opcije. osoba koja prodaje opcije mora biti spremna isporuĉiti vrijednosnice kupcu na njegov zahtjev. Ta dva subjekta. U sluĉaju da je kamatna dinamika povoljna (banka ne realizira opciju) banka moţe imati neto dobitak pod uvjetnom da je njezin kamatni dobitak veći od opcijske premije. moţe imati visoki kreditni rejting i biti u mogućnosti dugoroĉno posuĊivati na otvorenom trţištu po relativno niskim fiksnim kamatnim stopama. 263 22 . str. ali ne i obvezu da to uĉine.

Glavnica kredita (znana kao vjerojatan iznos) ne razmjenjuje se! Banka se moţe koristiti swapovima da bi izmijenila uĉinkoviti vijek trajanja svoje aktive i pasive. a to su17: a) gornje granice. Swap kamatnih stopa tada je naĉin da se promijeni izloţenost neke institucije promjenama kamatnih stopa i da se postignu niţi troškovi na posuĊena sredstva. Na taj naĉin swapovi kamatnih stopa mogu pomoći banci da imunizira portfelj tako što će se pribliţiti skladu izmeĊu vijeka trajanja aktive i vijeka trajanja pasive. Swapovi mogu transformirati novĉani tok u banci tako da se bolje uskl adi sa shemom koju ţeli management banke. 17 P. ali plaća promjenjivu kamatnu stopu kreditno niţe rangiranom subjektu. koji se bolje slaţe s prihodima od kamata generiranih od njihove aktive. Rose „MENADŢMENT KOMERCIJALNIH BANAKA“ Mate. Pod uvjetima ugovora nazvanog swap kvalitete subjekt koji posuĊuje s niţim kreditnim rejtingom ulazi u swap dogovor kako bi razmijenio plaćanje kamate sa subjektom koji ima viši kreditni rejting. b) donje granice i. 270 23 .drugog posrednika. ali plaća fiksnu kamatnu stopu kreditno više rangiranom subjektu. Sudionici swapa mogu pretvoriti fiksne u promjenjive kamatne stope ili obrnuto te se bolje uskladiti s dospijećima svoje aktive i pasive. To rezultira time da subjekt s višim kreditnim rejtingom dobiva dugoroĉni kredit s fiksnom kamatnom stopom. Zagreb 2005. za uzvrat kreditno niţe rangirani subjekt koji posuĊuje novac dobiva kratkoroĉniji kredit s promjenjivom stopom. c) kombinacija donje i gornje granice kamatne stope. Postoje takoĊer i tehnike osiguranja kamatnih stopa kao sredstva zaštite od kamatnog rizika koje su razvile same banke i njihovi klijenti. mogu se jednostavno sloţiti da zamjene kamatne stope koristeći se najboljim karakteristikama svojih posuĊenih sredstava. str. Na taj naĉin svaka ugovorna strana postiţe odljev novca u obliku kamatnih troškova na obveze. Vaţno je zamijetiti da nijedan subjekt ne posuĊuje novac drugome. banka moţe zamijeniti promjenjive kamatne troškove s fiksnim kamatnim troškovima.S. Ako je pak vijek trajanja pasive prekratak. Moţe skratiti vijek trajanja aktive tako što će zamijeniti pritjecanje fiksnog prihoda od kamata promjenjivim prihodom od kamata.

a ta će strana obećati naknadu svih dodatnih kamata koje je pozajmljivaĉ duţan svojim kreditorima.75% ali ih ţeli prodati za nekoliko dana. Pretpostavimo da komitent ne ţeli da dobit od CD-a padne ispod 6. I banke i njihovi klijenti koji od njih posuĊuju novac se vrlo ĉesto koriste gornjim-donjim kamatnim granicama.25%. Primjerice. Primjerice. pozajmljivaĉi su sigurni da institucija koja im je posudila novac ne moţe povećati kamatu na kredit iznad razine dogovorene gornje granice kamatne stope. bez obzira na to koliko kamatne stope pale. ali su zabrinuti da bi dobit od tih vrijednosnica mogla pasti na neprihvatljivu razinu.Gornja granica kamatne stope štiti onoga koji je posjeduje od povećanja trţišnih kamatnih stopa. Kako bi se zaštitila od takvog scenarija banka moţe inzistirati na uspostavljanju donje kamatne granice na svoje kredite. onaj koji posuĊuje sredstva moţe kupiti gornju kamatnu granicu od treće strane. Primjena ove tehnike je vrlo jednostavna.25% i tako se sloţiti da će komitentu platiti razliku izmeĊu donje kamatne granice i stvarne kamatne stope na CD ako kamatne stope previše padnu na kraju 90-dnevnog razdoblja. Banke se koriste donjim kamatnim granicama vrlo ĉesto kada njihove obveze imaju dulje dospijeće od aktive ili kada financiraju aktivu koja ima promjenjivu kamatu iz obveza koje imaju fiksnu kamatu. a koje premašuju kamatni maksimum. uzmimo da je iznos kredita za koji je kupljena gornja kamatna granica 100 novĉanih jedinica. U zamjenu za plaćanje unaprijed dogovorene premije. Još jedan popularan naĉin donjih kamatnih granica javlja se kada banke prodaju donje kamatne granice svojim klijentima koji posjeduju vrijednosnice. kredit je odobren na godinu dana uz odreĊenu kamatnu stopu. komitent banke posjeduje prenosive certifikate o depozitu (CD-e) koji obećavaju 6. tako da joj je. Banke mogu izgubiti zaradu u razdoblju pada kamatnih stopa. Ukoliko kamatna stopa poraste za 1% iznad gornje kamatne granice treća strana će platiti imatelju iznos 100 x 1% = 1 novĉanu jedinicu. Prema slobodnom izboru. Mnoge banke prodaju kombinaciju tih granica kao odvojenu uslugu prema kojoj naplaćuju naknadu od svojih komitenata. posebice onda kada padnu stope na kredite s promjenjivom kamatom. komitent kojemu je upravo odobren kredit od 100 novĉanih jedinica moţe zatraţiti od banke kombinaciju granica na kamatnu stopu banke izmeĊu 24 . zajamĉena neka minimalna stopa povrata. koja je jednaka njegovom povećanom trošku. a to je kombinacija gornje i donje kamatne granice u jednom ugovoru. U tom sluĉaju banka moţe svojemu komitentu prodati donju kamatnu granicu od 6. Primjera radi.

a dobiva premiju za prihvaćanje donje kamatne granice. u ovisnosti o kretanju teĉajeva i o tome jeli neka banka neto opskrbljena ili nije u stranoj valuti. Gornje i donje granice te njihova kombinacija jednostavno su posebne opcije koje su stvorene za upravljanje kamatnim rizikom proizišlim iz aktive i pasive banke te njezinih komitenata. U sluĉaju neto kratke pozicije kretanje teĉajeva će imati obrnuti uĉinak. Valutni je rizik spekulativne naravi i stoga moţe rezultirati dobiti ili gubitkom. Primjera radi. Ne treba zanemariti ĉinjenicu da ove posebne opcije sa sobom nose i kreditni rizik (kada strana koja mora obaviti uplatu ne ispuni svoju obvezu) i rizik kamatne stope koji bankarski manageri moraju razmotriti prilikom donošenja odluke o prodaji ili korištenju tih instrumenata radi zaštite od rizika kamatne stope. Posljednjih je godina trţišno okruţenje sa slobodno fluktuirajućim teĉajevima praktiĉki postalo globalna praksa. institucija koja kupuje granicu plaća premiju za gornju kamatnu granicu.3. U biti. Valutni rizik nastaje iz neusklaĊenosti vrijednosti aktive s jedne strane te kapitala i pasive denominiranih u stranoj valuti s druge strane (ili obrnuto) ili zbog neusklaĊenosti izmeĊu stranih dugovanja i potraţivanja izraţenih u domaćoj valuti. 3.6 Valutni rizik Valutni rizik nastaje uslijed promjene teĉaja domaće valute odreĊene banke i ostalih valuta. Takve neusklaĊenosti mogu biti i izmeĊu dospjele glavnice i kamate. Popuštanje deviznog nadzora i liberalizacija prekograniĉnog kretanja kapitala pokren uli su izniman rast na meĊunarodnim financijskim trţištima. a stoga i valutnog rizika. u sluĉaju da neka banka ima neto dugu valutnu poziciju deprecijacija će rezultirati u dobiti banke. U tom sluĉaju banka će platiti svojem klijentu dodatne kamatne troškove ako se primarna kamatna stopa popne iznad 11%. a aprecijacija će stvoriti gubitak.11% i 7%. dok će klijent vratiti banci ako najbolja kamatna stopa padne ispod 7%. 25 . Neto premija moţe biti pozitivna ili negativna ovisno o izgledu kamatnih stopa i nesklonosti riziku onoga koji nekomu posuĊuje novac i onoga koji je taj novac posudio u vrijeme dogovora. To je otvorilo vrata trgovaĉkim spekulacijama i povećalo valutni rizik. Opseg i rast globalnog deviznog trgovanja znatno su premašili rast meĊunarodne trgovine i tokova kapitala te doprinijeli većoj nestabilnosti teĉajeva.

3. premda situacija na valutnom trţištu moţe ĉesto ubrzati prepoznavanje tih smjernica. S. 18 H. Takva su kolebanja obiĉno motivirana makroekonomskim ĉimbenicima i manifestiraju se kroz duga vremenska razdoblja.Poradi boljega razumijevanja pojasniti ćemo pojam valutne pozicije. izmijenjena oĉekivanja sudionika na trţištu ili trgovanje valutama temeljeno na spekulaciji. Kratkoroĉni ĉimbenici. razlika u cijeni po kojoj se oni plaćaju ili naplaćuju i cijeni kojoj su priznati u lokalnoj valuti u financijskom izvještaju neke banke ili pravnog subjekta. kao što su oĉekivani i neoĉekivani politiĉki dogaĊaji. Npr. deprecijacija u lokalnoj valuti moţe uzrokovati pad uvoza i veći izvoz. b) ekonomskog ili poslovnog rizika vezanog za utjecaj promjene teĉajeva na dugu poziciju neke drţave ili konkurentnu poziciju trgovaĉkog društva. Drugi makroekonomski ĉinitelji koji utjeĉu na domaću valutu su opseg i usmjerenje trgovine neke zemlje i tokovi kapitala.obveze valuti (ukljuĉujući izvanbilanĉne obveze u valuti) Duga pozicija: imovina u valuti >obveze u valuti Kratka pozicija: obveze u valuti > imovine u valuti U naĉelu. van Greuning. mogu takoĊer uzrokovati valutne promjene. Otvorena pozicija = imovina u valuti (ukljuĉujući izvanbilanĉnu imovinu u valuti) . Brajovic Bratanovic. str.ljeto 2011) porasla cca 30%. Mate. Zagreb 2006. 262 26 .. „ANALIZA I UPRAVLJANJE BANKOVNIM RIZICIMA“. kolebanje vrijednosti domaće valute posljedica je promjena u stranim i domaćim stopama koje su pak uzrokovane razlikama u inflaciji.7 Struktura valutnog rizika U praksi valutni rizik se sastoji od sljedećeg18: a) transakcijskog rizika ili utjecaja promjena teĉajeva na strana potraţivanja i dugovanja koja se temelje na cijeni – tj. 3. U prilog pritiska na kolebanje valuta uzrokovanog promjenama na financijskom trţištu najbolje govori kretanje vrijednosti švicarskog franka (CHF) kada je vrijednost te valute u manje od godinu dana (okvirno jesen 2010.

U svrhu upravljanja i kontrole. a partner ili platilac u meĊuvremenu ne ispuni svoju obvezu. banke obiĉno koriste dvije vrste procedura upravljanja rizicima. Postoje takoĊer i drugi rizici vezani za meĊunarodne oblike poslovanja u stranoj valuti s kojima se suoĉavaju banke koje obavljaju devizne transakcije. Zbog razliĉite naravi transakcija i istovremene izloţenosti rizicima. Jedan je takav rizik oblik kreditnog rizika vezan za neizvršenje obveza druge ugovorne strane u nekom deviznom ugovoru.8 Upravljanje valutnim rizikom Budući da je malo rizika koji tako brzo mogu uzrokovati velike gubitke za banku kao što je to sluĉaj s valutnim rizikom to upravljanje ovim rizikom zahtijeva posebnu pozornost od strane nadzornog odbora. 27 . 3. top managementa banke kao i odbor za upravljanje aktivom i pasivom (ALCO). većina banaka pravi jasnu razliku izmeĊu devizne izloţenosti koja proizlazi iz posredniĉkih i trgovaĉkih poslova te izloţenosti uzrokovanoj tradicionalnijim bankovnim poslovima. Još jedan oblik kreditnog rizika svojstvenog deviznim operacijama jest rizik poravnanja vezan za vremenske zone. ako ima bilo kakvih neusklaĊenosti s terminskim ugovorima ili derivatima sliĉne prirode.3. koji ukljuĉuju aktivu. Upravljanje valutnim rizikom koji je vezan za posredovanje ili trgovaĉke poslove mora biti dnevno dobro potkrijepljeno informacijama o ulazima/izlazima i pod strogim nadzorom višeg rukovodstva i odbora za upravljanje rizicima dok se upravljanje tradicionalnim bankovnim operacijama u većini sluĉajeva obavlja na mjeseĉnoj razini. Roĉna neusklaĊenost deviznih pozicija moţe takoĊer rezultirati u kamatnom riziku izmeĊu odnosnih valuta gdje banka moţe pretrpjeti gubitak uslijed promjene teĉajnih razlika te istovremene promjene u premijama na terminsku krivulju ili u eskontiranju. pasivu i izvanbilanĉnu izloţenost denominiranu u stranoj valuti. On nastaje kada devizni ugovor ukljuĉuje dva poravnanja koja se odigravaju u razliĉito vrijeme zbog razlika u vremenskoj zoni.c) rizika revalorizacije ili rizika konverzije koji nastaje kada se devizna pozicija neke banke revalorizira u domaćoj valuti ili kad matiĉna institucija provodi financijsko izvještavanje ili periodiĉnu konsolidaciju financijskih izvještaja.

i uzima onu veću kao pokazatelj ukupne neto otvorene pozicije banke. a podrazumijeva zbrajanje svih dugih i svih kratkih pozicija u raznim valutama. najviše do iznosa 20%. Ograniĉenja maksimalnog gubitka za izloţenost trebali bi se utvrditi na temelju ukupnog profila rizika. str. b) za Individualnu deviznu poziciju preko-noći banke u eurima najviše do iznosa 30%.. U obraĉun deviznih aktivnosti banka je duţna ukljuĉiti i stavke aktive i obveza koje su ugovorene s deviznom klauzulom. 265 28 . van Greuning. Logiĉno. Propisani maksimum je19: a) za Individualnu deviznu poziciju preko-noći banke. limit neto otvorene pozicije oznaĉava maksimalni gubitak u koji banka moţe zapasti uslijed valutnog rizika.Kada banka ima bilo dugu bilo kratku valutnu poziciju ona je izloţena valutnom riziku. „ANALIZA I UPRAVLJANJE BANKOVNIM RIZICIMA“.ba/images/banke_podzakonski_2/BANKE_MINIMALNI_STANDARDI_4_bos. osim u eurima.pdf H. U naĉelu se ograniĉenja uspostavljaju na temelju prirode valutnog rizika i vrste poslovanja koja taj rizik ukljuĉuje. Brajovic Bratanovic. Od strane Baselskog odbora kao i od EU je prihvaćena tzv. Ograničenje neto otvorene pozicije banke je ukupno ograniĉenje izloţenosti neke banke valutnom riziku.fba. Pored ograniĉenja otvorenih deviznih pozicija banke koje aktivno sudjeluju na deviznom teţištu trebale bi svojim politikama odrediti i druga ograniĉenja u svezi svojega deviznog poslovanja. Mate. strukture kapitala i tendencije zarade banke. Zagreb 2006. Kako bi ograniĉile izloţenost valutnom riziku banke bi morale imati pisane politike koje ureĊuju njihove aktivnosti u stranoj valuti. Postoje razliĉite metode za izraĉun otvorene devizne pozicije banke. Obiĉno je izraţeno kao postotak kapitala neke banke. c) za Deviznu poziciju banke najviše do iznosa 30%. Svakako bi trebalo odrediti maksimalni gubitak („stop loss“) ili unaprijed utvrĊena ograniĉenja izloţenosti za gubitke po raznim pozicijama i/ili valutama. 19 20 http://www. short-hand20 metoda koja se primjenjuje i kod nas. a moţe biti prikazano u odnosu na ukupnu aktivu ili neko drugo mjerilo. FBA je propisala minimalne standarde za upravljanje deviznim rizikom banaka u kojima je odreĊen maksimalni obim individualne i ukupne devizne pozicije banke. S.

visoka koncentracija ugovora denominiranih u stranoj valuti ili ugovora s valutnom klauzulom. Pored toga poravnanja koja se odvijaju u razliĉitim vremenskim zonama izazivaju rizik poravnanja. povećava rizik jer je osjetljiva kako na dospijeće ugovora tako i na teĉajeve izmeĊu odgovarajućih valuta. Sve transakcije koje ukljuĉuju strane ugovore ili potraţivanja u stranoj valuti. 29 . To je u osnovi svoĊenje na trţišnu vrijednost.Nadalje. Revalorizacija (konverzija) odnosi se na vremenske toĉke kada neka banka revalorizira svoje bilanĉne i izvanbilanĉne pozicije kako bi procijenila moguće gubitke koje postojeće pozicije mogu proizvesti. ukljuĉuju i rizik druge ugovorne strane. osim što se odnosi na promjene vrijednosti bilanĉnih i izvanbilanĉnih pozicija (u domaćoj valuti) denominiranih u stranoj valuti. uslijed kolebanja teĉaja. banka bi morala utvrditi ograniĉenja za rizik druge ugovorne strane. Da bi minimizirala rizike. Kako bi sprijeĉile moguće gubitke banke mogu traţiti odreĊene kolaterale te bi trebale utvrditi ograniĉenja za izloţenost riziku poravnanja koja se moraju povezati s ukupnim iznosom koji je nepodmiren i podloţen riziku na odreĊeni dan. poglavito u zemljama u kojima nema vanjske konvertibilnosti ili postoji mogućnost pojave nestašice deviza.

banke su prisiljene na stalne inovacije koje uz sve tradicionalne poslove i rizike svojstvene njima nose sobom nove izazove i nove rizike. Suoĉene sa sve većim brojem rizika s kojima se svakodnevno moraju nositi banke su razvile posebne modele. Do danas je više od 100 drţava prihvatilo pravila Baselskog komiteta te ih implementiralo u svoj zakonski okvir kojega se moraju pridrţavati svi akteri na financijskom trţištu. a s konaĉnim ciljem stvaranja dobiti. Na temelju toga se dalje usvajaju sve strategije. Kako bi kvalitetno upravljale svojom aktivom i pasivom. odnosno neuspješnog poslovanja. Jedino tako je moguće kvalitetno upravljati svim rizicima s kojima se banka susreće. aktivno sudjelovanje na razliĉitim financijskim trţištima povećalo je „strah“ od gubitka. Tako je 1975. 30 . Suvremene banke koristeći koncept ALM-a („Asset Liability Management“) naglasak stavljaju na upravljanje rizicima kao najbolji naĉin za upravljanje aktivom i pasivom. To je s vremenom okrenulo bankarsko upravljanje od tradicionalnog upravljanja aktivom. Kako bi zadrţale svoju vodeću poziciju ali kako bi ostvarile i svoj osnovni cilj stvaranje profita. zapravo upravljanju bilancom. ukazala se potreba meĊunarodne harmonizacija pravila u poslovanju banaka i drugih financijskih institucija. generira sve veću konkurenciju na financijskom trţištu. koji je pak temelj njihove opstojnosti.4 ZAKLJUČAK Sve veća liberalizacija i globalizacija trţišta. Zahvaljujući modernim tehnologijama te stalnoj edukaciji svojega osoblja banke su zadnjih desetljeća napravile veliki iskorak u tom pogledu. preko upravljanje pasivom k upravljanju aktivom i pasivom banke. metode i procedure za mjerenje i upravljanje njima. Sve aktivnosti vezane za upravljanje rizicima u suvremenim bankama su sinkronizirane i koordinirane na svim nivoima. banke moraju odrediti ţeljeni odnos prinos i rizika. godine nastao Baselski komitet koji i danas donosi pravila bonitetne kontrole banaka. Širenje seta usluga. ali i pojava jakih nebankarskih institucija kao sve znaĉajnijih igraĉa. odnosno upravljanje njima svojstvenim rizicima. politike i procedure za upravljanje aktivom i pasivom. U kontekstu internacionalizacije poslovanja financijskih institucija.

LITERATURA Bibliografija: 1) Zaklan D. M. 3) H. S. Beograd 2010. Rose „MENADŢMENT KOMERCIJALNIH BANAKA“ Mate.fba. Univerzitet „Dţemal Bijedić“.Ćurĉić. Ekonomski fakultet.ba www. van Greuning. „ANALIZA I UPRAVLJANJE BANKOVNIM RIZICIMA“. Brajovic Bratanovic.N. 4) Ćirović M.cbbh. Beograd 2006. Mostar 2000. Zagreb 2006. 5) U. „BANKE I RIZICI“ upravljanje bankom. korporativnim i portfolio rizicima banke.“ BANKARSTVO“. elektronsko izdanje . Zagreb 2005.ba 31 . European Center for Peace and Development.S. Internet: www. Mate. 2) P. „BANKARSTVO u trţišnom makrosistemu“. Belgrade. Barjaktarević.