You are on page 1of 44

Journal

PREPORODOV
MJESENIK KDBH PREPOROD ZAGREB BROJ 152 ISSN 1334-5052 LIPANJ 2013.

MUNIRA SUBAI
SREBRENICA 1995.-2013. Sveto mjesto duhovne geografije INTERVJU MUNIRA SUBAI Srebrenica je ogledalo svijeta DVIJE PRESUDE SUDA U HAAGU Ne vjeruj Danajcima... RATNE PRIE IZ SREDNJEG PODRINJA 1992.-1995. Usporeni genocid u Podrinju Generalova zahvalnost Kravica istine i lai
KDBH PREPOROD

ISSN 1334-5052 PREPORODOV JOURNAL mjesenik KDBH Preporod

Journal
PREPORODOV

IMPRESUM

SADRAJ
UVODNIK Sveto mjesto duhovne geografije................................................... 3 BONJACI U HRVATSKOJ Iz Bosne u svjetske misije................................................................ 4 Ohrabrujui popisni rezultati.......................................................... 6 Divljenje pred Ljepotom................................................................. 8 Prvih 20 godina BNZH..................................................................... 9 Pria pisana sa srcem.................................................................... 11 ivot u logorima smrti................................................................... 12 Odabrao sam biti most................................................................. 13 Istinom protiv negiranja genocida................................................ 14 HRVATSKA Afera lex Perkovi...................................................................... 16 Izbrisani graani Slovenije......................................................... 18 Folklorna promenada................................................................... 19 INTERVJU MUNIRA SUBAI Srebrenica je ogledalo svijeta....................................................... 20 KVADRAT NAD HIPOTENUZOM Ne vjeruj Danajcima.... .................................................................. 24 BOSANSKI BAROMETAR estorka se uplaila naroda.......................................................... 26 IZ SVIJETA Geostrateka ahovska partija...................................................... 29 KULTURA Oi moje, kletvom bih vas kleo..................................................... 32 Jedinstveni umjetniki doivljaj.................................................... 33 U meni se vazda prepiru pjesnik i kritiar..................................... 34 PRIE IZ BOSNE Usporeni genocid u Podrinju........................................................ 36 Generalova zahvalnost.............................................................. 38 Kravica istine i lai...................................................................... 40 IVJETI ISLAM Arabija prije Muhammeda, a.s. (IV).............................................. 42

Izdava: Kulturno drutvo Bonjaka Hrvatske Preporod Glavni urednik: Ismet Isakovi Redakcija: Emina BUINKI Edis FELI Sena KULENOVI Mirza MEI Edina SMAJLAGI Ajka TIRO SREBRENIKOVI Suradnici: Helena ANUI (Rijeka) Filip Mursel BEGOVI (Sarajevo) Bedrudin BRLJAVAC (Sarajevo) Asim ABARAVDI (Pula) Mensur DURAKOVI (Split) Avdo HUSEINOVI (Sarajevo) Senadin LAVI (Sarajevo) Helena MARKOVI (Sisak) Faris NANI (Zagreb) Adresa: Preporodov Journal Ulica grada Vukovara 235, 10000 Zagreb Telefon/faks: +385 (0)1 48 33 635 e-mail: kdbhpreporod@zg.t-com.hr kdbhpreporod@kdbhpreporod.hr ismet.isakovic@sk.t-com.hr web: www.kdbhpreporod.hr iro-raun: ZABA 2360000-1101441490 Devizni raun: SWIFT ZABAHR 2X: 70300-280-3755185 Cijena: 15 kuna Pretplata: RH 100 HRK godinje BiH 30 KM godinje Svijet 20 E godinje dIZAJN: Midhat MULABDI FOTO: Ognjen KARABEGOVI PRIJELOM: Dario MOLNAR Tisak: mtg-topgraf d.o.o., Velika Gorica Miljenja i stavovi koje zastupaju autori, nisu nuno i stavovi redakcije Tiskano uz financijsku potporu iz Dravnog prorauna Republike Hrvatske putem Savjeta za nacionalne manjine Republike Hrvatske Na naslovnoj stranici: Munira Subai, predsjednica Udruenja graana Pokret Majke enklave Srebrenica i epa

UVODNIK

UVODNA RIJE

Sveto mjesto duhovne geografije


Glasnogovornici paradno-teferikog drutva spektakla, od jula do jula, od Srebrenice do Srebrenice sriu nemute bajalice o jednom od najbrutalnijih genocida nakon holokausta u srcu Europe i o nedopustivosti zaborava. Cijeli jedan dan godinje iz svih talambasa viktimizacijska mantra paralizira svu infrastrukturnu mreu tzv. bosanskohercegovake javnosti, zbiju se narodni zastupnici iz redova rtve i pohitaju na denazu u Potoare. Istodobno, do kraja svijeta unesreena vojska majki u potrazi za djecom i udom odrasla djeca, koji izmakoe nianu historije iz koje kipti zloin, u potrazi za muki odvedenim roditeljima prebiru po humkama koje izbacie kosti, ili tek neto to pripadae sjenama njihovih umrlih. Srebrenica naih dana gradi je sazidan od kostiju, novovjeka nekropola vazda frikih kaburova. Kad god poricatelji genocida izuste psovku koja krivotvori i beutno nijee vlastitu umijeanost u konano rjeenje bosanskih muslimana to je jedna od kvintesencija jednostoljetnog programa rjeenja srpskog nacionalnog pitanja u Srebrenici kao da zakripe kosti mrtvih, razbacane po dunjaluku, i prevrne se utroba zemlje koja ih takve, u dijelovima, ini se ne moe svariti u sebi. Jer Srebrenica je od vrstog materijala, sva od kostiju ija se kripa uje do nebesa valjda jedino tamo nepravda im namirena biva. Moda i najprecizniji psihogram rtve mogue je sagledati u iskazu bonjake heroine Munire Subai: Mi moramo dokazivati da smo imale djecu, jer ako ih ne naemo u grobnicama, zloinci e tvrditi da ih nismo ni imale. Ali ve dan poslije 11. jula politiko-drutvena narudba iteka memorijske kartice iz iznurene bosanskohercegovake dnevne svijesti, i iduih 12 mjeseci manje dan odvija se ultimativna deviktimizacijska kampanja, koja dodue ne dobacuje do one, do Sudnjega dana na tugu i bol osuene vojske majki, djece... (Mala utjeha, toliko mala da nam se ini da utjehe tu ustvari i nema, i nikada je ne moe ni biti.) Iskren komemorativni diskurs temeljito je izgnan iz svake sfere bosanskohercegovakog drutva, ali ne i posljedice genocida. Naa heroina o tome kae: Mi majke nismo raale djecu bez glava, bez nogu, bez ruku... Neke majke budu sretne kada saznaju da su pronale makar jednu kost i nju kopaju Ako o neemu ne priamo, kao da i ne postoji budui da je jezik kua naeg bia, budui da nas jezik nastavlja i da su njegove granice naega svijeta. Bonjacima kao malo kojem narodu u 20. stoljeu stoljeu holokausta, genocida, egzodusa, egzila i azila genocid kao, uinkom povijesnog stradanja, na stanovit nain neupitan moralni kapital vulgarno je bagateliziran i promaknut u svakovrsnu moralnu ucjenu. Upravo ucijenjeni da se ne osvru, da gledaju pozitivno zarad uene europske utopije o razliitim a jednakima, oni zatvaraju oi pred povijesnim oiljcima na vlastitoj dui i utnjom trguju vlastitim mrtvima za sumnjiv uljudbeni klub. I to klub u kojem je puno pokvarenjaka i varalica Umjesto da je posveuju, Bonjaci svoju rtvu obesveuju. Da je rije o naivizmu i kratkoronoj politikoj logici neobavijetene bonjake elite izvan svake je sumnje, ali to ako je rije i o sprezi s centrima moi koji do narodne volje dre kao do lanjskog snijega? Za iji raun im se eeri blistava budunost budu li pozitivno mislili i odustali od pripovijesti koja moe zazvuati kao kapitaliziranje vlastita stradanja? Kakav je odjek bonjakog stradanja u bosanskohercegovakom drutvu posljednJih 20-ak godina za koje nam se, s pravom, nekada ini da se u njima zgusnula cijela povijest? Je li se ta povijest ui na fakultetima, snimaju li se filmovi o najveem europskom stradanju naih dana? Ponajprije bonjaki politiki konformisti, a onda i abnormalan daytonski sustav u kojemu igraju ulogu lutki na navoenje uinit e sve da se cijela ta pria o genocidu zamuti, defabularizira, demontira, lii smisla i svrhe te najposlije uini neuvjerljivom. Kontinuitet bonjakog stradanja, 11 genocida nad jednim europskim narodom slavenskoga korijena i islamskoga vjerozakona, nevoljko i ceremonijalno alibirat e srebrenikom memorijom i potoarskim denazama. Osim to Srebrenica time postaje sveto mjesto nove bosanske duhovne memorije, ona je i najvei testament moderne bonjake historije. Ona svojom traumom duboko natkriljuje sve glavne i sporedne dionice genocida, ali i zakriljuje Prijedor, Viegrad, Bijeljinu, Ahmie i sve tajne i otkrivene masovne jame i gubilita. Ma koliko bila i emocionalna ostavina i memorijski podsjetnik, s pravom nam se bojati da ne bude i jedina simbolina otkupnina za utnju o genocidu, jedina Velika pria, u ijoj e sjeni nezapaenima ostati deseci gradova na velikosrpskoj karti zloina. A kada je doslovno o otkupnini rije, to je s pravom civilnih rtava, ali i rtava torture na reparacije? Ako su Srbija i RS denacificirane, kako je mogue da do dana dananjeg bonjake politike i nacionalne institucije, valjda svi osim Saveza logoraa, nisu artikuliranije pristupile tim pitanjima? Kad glasnogovornici javnog mnijenja pod ruku s nacionalnom bonjakom oligarhijom ultimativno zagovaraju deviktimizaciju, to je na mnoge naine oblik kulturnog ovinizma koji nesahranjenu rtvu potvara da sakralizira vlastitu patnju, od genocida pravi religijski institut i efikasno ideoloko oruje. Da bi Bonjaci etablirali kulturu viktimizacije ili, ne daj Boe, od genocida poinjenog nad njima nainili industriju, najprije je potrebno da skupe sve razasute kosti svojih mrtvih, do najmanje koice, kako bi i jedna jedina kost bila nadomjestak za ljudsko bie, a zatim bila ispraena u svoje onozemaljsko stanite. Bonjaci su zasad tek u fazi rekonstrukcije, koja je uvjet svih uvjeta za kakvu-takvu simbolinu i stvarnu restauraciju i prolih im i sadanjih ivota. Umjesto da slubena bosansko-bonjaka politika investira u svijest o genocidu da se on zaista vie nikada ne ponovi, ona tu svijest podriva frazetinama o okretanju budunosti, indoktrinirajui puk boljim ivotom i guei vrat sadanjosti da zaboravi da joj demoni prolosti kopaju raku pod nogama. Njezina jedina doktrina obraun je sa sjeanjem. Ona nas slubenom promidbom nagovara na zaborav. Ona svekolikom graanstvu tek jedan dan u godini doputa da se probudi iz projektivnih snova. Ona se ustvari podsmjehuje fanatinoj potrebi majki, oeva, djece, brae, nena, dida da se zna za spomen njihovih dragih sjena, to joj je nekako trivijalno. Jer ona nema vremena, njoj se uri, progres ne moe da eka! Strano je ivcira diskurs genocida, premda nije mogue uoiti nikakav jasniji trag da se on institucionalno ili izvaninstitucionalno i doista ozbiljuje, naroito pokraj zagluujue buke poricatelja. Profit na pepelu genocida, nepogreivo se ini, ima tek ta opskurna politika nagluha za narodnu muku i patnju. I onda, jesu li se Bonjaci u procesu deviktimizacije propustili temeljito viktimizirati ili je sve to neka arena laa? Kakav god odgovor bio, hoe li bar neki planetarni institut preuzeti obavezu da nikad vie nijedna Munira nikoga ne uvjerava da je majka, da je imala dijete, ali da mu ne moe kosti sakupiti? q Ervin JAHI

LIPANJ 2013.

BONJACI U HRVATSKOJ

LEJA BUCALI, PREVODITELJICA

Iz Bosne u svjetske misije


Kada smo se vraali iz Donje Kutoije s razgovora s mladom, atraktivnom enom, Lejlom Bucali, ro. Buljugija, nametnulo nam se pitanje urnog aktualiziranja potrebe Bonjaka i Bonjakinja za kvalitetnom pravnom pomoi. I to na svim podrujima ivljenja, od radnih prava do imovinskih i branih odnosa. Ulazak u Europsku uniju tek je intenzivirao nunost takve stalne profesionalizirane i kontinuirane, kvalitetne podrke. Manipulacije raznih vrsta postaju sve suptilnije, kriza ih je samo uinila perfidnijima i bez ikakvih skrupula.

Prvi poslovi
Lejlini su roditelji Murhinisa i Mehmedalija Buljugija, kako sama kazuje, skromni, radini, mali ljudi. Iz Brkog su se u potrazi za poslom preselili u Tuzlu kada je Lejli bilo est godina, a tamo ju je zatekao, kao srednjokolku, i rat. Uporna i tvrdoglava, kakvom se sama opisuje, Lejla je jo kao 17-godinjakinja natjerana ratom i gladi satima sjedila pred Amerikom bazom u Tuzli, pokuavajui se zaposliti kao prevoditeljica. Zaposlenici su je, viajui je svaki dan, ve bili poeli i pozdravljati. Iskreno tada nisam znala dovoljno engleski, a niti sam ga mogla u tim tekim uvjetima kontinuirano i kvalitetno savladati, ali vjerovala sam u svoj interes i talent za jezike. U poetku sam radila kao volonterka bila sam tada u drugoj godini srednje kole pomagala pri zbrinjavanju brojnih izbjeglica (ispravlja se i dodaje: raseljenih lica!) koji su u moj grad pristizali s podruja Srebrenice. Prevodim stranim volonterkama koje nastoje pomoi djeci sa posebnim potrebama. Sa svojom prvom humanitarkom, Irkinjom, radila sam na aerodromu Tuzla, obilazile smo izbjegle ljude. Razgovarale s njima. Bilo je dosta mojih vrnjaka koji su slino radili. A kada je ta gospoa otila iz Bosne i Hercegovine, ukazala se potreba za prevoenjem u projektu skrbi za djecu s posebnim potrebama. Bilo je to u vrijeme mog kolskog raspusta. im u Tuzlu stiu, po zavretku rata 1996. godine, ameriki vojnici, uspijevam se zaposliti. Prvo u kantini, kod jedne Slovenke, tete Olge, kod koje je sam ostala nepunih pola godine u vojnoj bazi Eagle Base u Tuzli. im sam navrila 18 godina dobivam posao prevoditeljice s engleskog jezika za specijalne snage amerike vojske Green Berets. Kako se dobro snala u svom prevoenju Lejla je, zahvaljujui tome to je stalno i usavravala znanje engleskog jezika, ubrzo namjetena u Odjel jedinice specijalnih psiholokih operacija i civilnih poslova. Tu ostaje osam godina obogaujui se raznim spoznajama. Djeluje prije svega kao podrka protjeranom raseljenom stanovnitvu oba entiteta. O tome nam je ispriala... Engleski sam jezik zapravo nauila sama, profesori su stranih jezika iz osnovnih i srednjih kola tada odlazili raditi za Unprofor pa je, dok su padale granate na Tuzlu, i tamo bilo apsolvenata itd. i ne ba velikih znalaca stranih jezika u nastavi. U literaturi se o srpskim pregovaranjima sa Meunarodnim snagama esto spominju potekoe prevoditelja, bilo je dosta psovki! Kako ste se s tim snali? Jednom smo prilikom moj nadreeni iz Tuzlanske amerike baze s tri transportera ili na pregovaranje s glaveinama iz Republike Srpske u Han Pijesak. Nisam znala kamo idemo, prevoditelji

Lejla Bucali se esto tretiraju kao kompjutori, tu su da obave transliteraciju, budu s lijeve strane i naprave svoj posao najbolje to znaju. Obino odaberem neku toku, koncentriram se na nju i sluam konverzaciju. Trudim se da to tonije simultano prevedem to to ujem. Zapne li kod neke rijei, moram se snai, improvizirati Tri puta je na zapovjednik, pri dolasku pred bazu u Han Pijesku, traio i to pristojno i lijepo od vojnika pred ulazom da nas pusti na sastanak. Ovaj je odbijao, kao, nema za to pisano doputenje! Onako nizak zvali smo ga Napoleon, a i ljutit i zahtjevan, ameriki je zapovjednik van sebe od bijesa, izaao iz vozila. Pozvao je i mene van. I zapoeo kanonadu psovki. Zahtijevao je da ih sve doslovno prevodim srpskom vojniku. A kad sam se i ja razjarila pa osula i zavritala Bogme nas je ubrzo pustio! Da, da, sve se doslovce prevodi. Mora. Ili, drugom prilikom, u Miliima sam sjedei na nekom ruku, u kratkom predahu, doivjela da je uz mene sjela Biljana Plavi. Jo su joj se tada svi klanjali. Pitala me odmah tko sam, odakle, koje nacionalnosti I ona je roena u Tuzli. Sjeam se, dobro je govorila engleski. Bio mi je to jedan od najteih sastanaka, prevodila sam neprestano etiri sata i to cijelu konverzaciju svima za pregovarakim stolom Kada smo krenuli natrag u nau bazu i kada sam sjela u helikopter bila sam uasno iscrpljena. Mogli su me i izbaciti, bilo bi mi svjedeno, bila sam otupila od umora. Biljanu Plavi su za kojih tri, etiri mjeseca osudili i poslali u Haag Inae, uspostavila sam lijepa poznanstva s prevoditeljima i na srpskoj strani.

Trbuhom za kruhom
Kada amerike snage naputaju Tuzlu, 2006. godine, Lejla mora potraiti novi posao. elja za usavravanjem vodila ju je u Sarajevo, gdje se upisala na britanski fakultet ICM, International Commertial Management. Prilika joj je to ne samo da nastavi usavravati engle-

PREPORODOV JOURNAL 152

BONJACI U HRVATSKOJ
ski jezik i komercijalna znanja, nego i da se umrei i surauje s lanovima Internacionalne lige humanista, posebice na Odsjeku turizma, biznisa i menadmenta. I opet sama nalazi izvore prihoda za preivljavanje i kolovanje, radi honorarno kao prevoditeljica za Svjetsku banku. Tijekom studija doznaje da amerika tvrtka KBK Kellogg Brown and Root trai ljude sa podruja Balkana za pruanje logistike amerikoj vojsci u Iraku. Mladi ljudi su odluniji ispitivati svoje mogunosti; ipak, mora da je eni u vojsci prilino teko odgovoriti svim zahtjevima slube? Nije se bilo lako odluiti na tako radikalan korak, ali i nije bilo nekih izlaza. U BiH u to vrijeme nije niti bilo mogunosti za zaposlenje, pogotovu ne za rjeavanje egzistencijalnog pitanja, kao to je kupnja stana i slino. Naprosto sam kroz rat u Bosni i Hercegovini i ja postala zrelija, odrasla i uozbiljila se prije nego mladi u mojim godinama danas. U srednjoj koli nisam niti imala vremena za nekakvo izlaenje s mladiima, za troenje deparca, jer bili smo esto i gladni. Brinula sam se za mlaeg brata. Danas je profesor tjelesnog odgoja, sretno oenjen, ima vlastito dijete. Odlasci u mladosti na mjesta na kojima su mi se pruale neke drugaije mogunosti su me formirali, uinili zahtjevnijom prema sebi. Tako sam se 2007. godine, bez puno krzmanja, odluila otii u Irak gdje u raditi kao logistika koordinatorica. Bilo je to neto to me jako intrigiralo i to je, uostalom, moje zanimanje. Znam da sam bila u mukom okruju na svom poslu, ali sam potovala pravila vojne struke, odijevala se prema kodeksu, rekla bih neutralno, eljala kosu u pundu, diskretno se minkala. Jasno, nije bilo laka za nokte. U Iraku je za tu ameriku civilnu kompaniju to bio posao na vojnoj logistici, a to znai: od smjetaja, do hrane i do sanitarnih vorova, sve. Ipak, bio je to uredski posao. Bila sam rasporeena u Tikrit. Tamo sam radila po 12 sati na dan i bez i jednog slobodnog dana! Uvjeti su naknade za takav rad bili korektni, ali tjelesno, fiziki, iznimno zahtjevni i teko izdrljivi na due vrijeme. Pogotovu zbog klime: visoke temperature i do 50C, a izuzetno jake zime. A ljeti taj uporni i esti pustinjski vjetar, pijesak koji se zavlai u sve otvore na tijelu. Veina je imala problema s oima; pijesak se danima nije mogao oistiti iz oiju. Bosna me je formirala, ali nisam u Iraku mogla izdrati due od dvije i pol godine. Nikada nisam dvojila oko svojih odluka, bojala ih se ili lomila. Uvijek bih govorila: Bojim se jedino Boga. I sebe! Irak je velika zemlja i nosim jako ugodne dojmove o tamonjim ljudima; stekla sam lijepa prijateljstva i smatram Iraane izuzetno obrazovanim, inteligentnim, ljubaznim. Kada bismo dolazili u bazu Tikrit morali smo proi i kroz vojnu bazu u Bagdadu. Vidjela sam onaj dio u kojemu je obitavao Saddam Husein. Njegov dvorac usred umjetnog jezera, sve one raskone palae, pozlatu! Nikako mi nije bilo jasno da se u jednoj islamskoj zemlji tuje lik jednog ovjeka i to na svim moguim mjestima. svojim stravinim patnjama. Od tada nisam ila u Srebrenicu. Zarekla sam se da u marirati za njene rtve. Jesam, bila sam, na prvoj denazi srebrenikim ehidima i na prvim ukopima u Potoarima Tada sam vidjela predsjednika Clintona, a bila i u prilici upoznati i gosp. Ejuba Gania koji je doao na mevlud u Kladanj. Tuzla je kozmopolitski grad, zato niste ostali tamo? Dugo, ipak, nisam izdrala bez zaposlenja, traila sam, uzaludno, pet mjeseci posao u Tuzli i Bosni i Hercegovini i nisam ga nala. Ponovno se odluujem na znaajan korak, na odlazak i to ovoga puta u Afganistan. Tuzla jest grad koji je i mene uinio kozmopolitskom osobom. Zarana sam poela kontaktirati s ljudima razliitih nacija, vjera, kultura, uvjerenja Tuzla me nauila potivati ih sve. Volim to to jesam, to su moji roditelji; volim to su religiozni; i sama sam okrenuta islamskoj etici. Znam jako dobro tko sam i to sam. Ali i volim i potujem drugaije. Uvijek nastojim strance s kojima kontaktiram dobro informirati o nama iz Bosne i Hercegovine, o naoj kulturi, svjetonazorima. Naravno, kada bih birala gdje se u Bosnu vratiti, izbor bi najprije bila Tuzla!

Iskustvo iz Bagrama
Prijavila sam se na natjeaj tvrtke Fluor International i uskoro dobila posao u zranoj luci Bagram, u sjeditu dugogodinjim ratovima iscrpljenog i zaostalog Afganistana. Zaposlila sam se kao koordinatorica, za glavnog menadera, u Odjelu za odravanje vozila. Prije odlaska na taj put na internetu sam se informirala o toj zemlji. A i potraila literaturu. Tako sam, bez daha, proitala i dva u dobroj mjeri dokumentarna romana Afganistanca, koji sada ivi u SAD-u, Khalila Husseina: Tisuu zlatnih sunaca i Lov na zmajeve. Bila sam zgroena i zastraena njihovim odnosom prema eni. Na trenutke nisam mogla disati Morala sam krenuti tamo, trbuhom za kruhom. Teka su to iskustva. Bilo je u Bagramu situacija kada bih uveer legla, i zbog stalnog granatiranja, ne bih bila sigurna da u osvanuti. Bilo je upada u bazu Rekla bih sebi: Ako ne doekam jutro, eto me, Boe, gore, k tebi! Teko je to iskustvo. Nas 150 ena spavalo je u toj vojnoj bazi jedno vrijeme u atorima, imale smo limene ormarie za robu. Nou bih ula mieve na svom jastuku. Samo bih navukla vreu za spavanje preko glave. Realno razmiljam: mi je, nije slon! Ima i on svoj put. Okolnosti ovjeka natjeraju na kojekakvo trpljenje Stalno sam uila, nikada to nisam prestala. Pa i od nepismenih Afganistanaca. Iritirali su me nekada jer su buljili u mene, drsko mi prigovarali ili pokazivali nepotivanje. Uglavnom su u bazi radili kao pomono osoblje i dolazili iz ruralnih dijelova zemlje. Niti moji roditelji vie ne paniare, navikla sam ih na svoje radikalne odluke! I tata je svojedobno radio u Libiji, dodue 1996. Kada sam upoznala i svog mua, inae hrvatskog dravljanina iz Zagreba, dogodila mi se velika ljubav. Oenili smo se u rujnu 2010. godine. U Afganistanu sam ostala 19 mjeseci, a budui da mu vie nije imao tamo zaposlenje, vratili smo se u Zagreb u prosincu 2011. godine. Nismo mogli rijeiti svoj stambeni problem s onim to smo zaradili, morala sam prodati tuzlanski stan i kupiti ovaj u Donjoj Kustoiji u Zagrebu. Kupnjom stana dobivam i dozvolu privremenog boravka u Republici Hrvatskoj spajanje obitelji. Trajanje joj je do rujna ove godine. Sada moram ekati na produetak boravka (zabrinuto govori). Bila sam zaposlena u tvrtki Sokol Mari Security, kao referentica nabave, od srpnja 2012. godine, do nedavno. Sad sam i bez posla. ivot ima udne putove. Vjerujem da sve to nam se dogaa jest Boja volja i iskuava nas, dok ne shvatimo i nauimo. Voljela bih se smiriti. q Edina SMAJLAGI

Kozmopolitska Tuzla
Po povratku u moju Tuzlu, od uteevine iz Iraka, mogla sam kupiti lijep stan, a i nastaviti studirati. Ne volim uopavati, bilo karaktere, nacionalna obiljeja, politiku, niti kulturu Brinem se o svom malom svijetu i radujem malim stvarima. Prosuujem i skrbim o onome to ja doivljavam. Dok sam radila u Srebrenici baza nam je bila u Kladnju, a zona odgovornosti Pounje, zapravo Zvornik, Milii, Srebrenica itd. Dosta sam vremena, pogotovo 1999. godine, provodila na terenu. Ne znam kako bih danas, s ove distance od 15 godina, reagirala na scene masovnih grobnica, ali tada sam prevodila ljudima odgovornima za iskapanja, gledala u hrpe kostiju; pratila te visoke strunjake u njihovim plemenitim misijama. Sluala sam i ljude rtve rata kako priaju o zapaljenoj djeci i

LIPANJ 2013.

BONJACI U HRVATSKOJ

ANALIZA REZULTATA POPISA STANOVNITVA 2011. PREMA NARODNOSTI I VJERI

Ohrabrujui popisni rezultati


U organizaciji Bonjake nacionalne zajednice za Grad Zagreb i Zagrebaku upaniju i Medlisa Islamske zajednice Zagreb, 6. lipnja 2013. godine, u okviru tradicionalne Islamske tribine Dr. Sulejman Maovi gost-predava bio je prof. dr. sc. Sead Berberovi, predsjednik Bonjake nacionalne zajednice Hrvatske. On je odrao predavanje na temu Analiza rezultata Popisa stanovnitva 2011. u Republici Hrvatskoj prema narodnosti i vjeri.

Podijeljenost na Bonjake i Muslimane redukcija manjinskih prava


Prof. Berberovi se uvodno osvrnuo na pripreme BNZH i Bonjaka za popis stanovnitva koji je odran 2001. godine. Kao to je poznato, 1993. smo promijenili svoje nacionalno ime iz Musliman u Bonjak, politika situacija u Republici Hrvatskoj je bila turbulentna, pa smo ocijenili da je jako vano uiniti sve kako bi se Bonjaci u to veem broju u popisu tako i izjasnili. Pripremili smo jedan letak s potrebnim uputama i objanjenjima koji je tiskan u 3.000 primjeraka i distribuiran preko naih organizacija, a u tome nam je pomogla i Islamska zajednica. Za vrijeme Popisa 2001. imali smo vie prijava o neregularnostima koje su ispoljene u formi pritisaka, sugeriranja odgovora, odbijanja upisa nacionalne odrednice Bonjak ili materinskog jezika i slino. Za razliku od toga, Popis 2011. godine proveden je na potpuno regularan nain o emu najbolje svjedoi injenica da nismo imali nijedan prigovor takve vrste. Svakako, razlog tome je kvalitetnija priprema popisa, odmak od ratnih godina i demokratsko sazrijevanje hrvatskog drutva, rekao je Berberovi. Podsjetio je da je nakon Popisa stanovnitva 2001., u kojem se oko 20.000 graana RH izjasnilo kao Bonjaci i oko 20.000 naim starim narodnim odreenjem Muslimani, slijedilo donoenje Ustavnog zakona o pravima nacionalnih manjina (u prosincu 2002.). Prema Ustavnom zakonu, prava na osnivanje Vijea i predstavnike nacionalnih manjina, te zastupljenost u predstavnikim tijelima jedinica samouprave odreena su brojem pripadnika nacionalne manjine u jedinici samouprave. Podijeljenost naeg korpusa na Bonjake i Muslimane direktno je utjecala na redukciju tih prava. Pri prvim izborima za Vijea i predstavnike nacionalnih manjina 2003. iskrsnuo je dodatni problem to je veina pripadnika bonjake manjine u birakim popisima evidentirana kao Muslimani i time im je uskraeno aktivno i pasivno birako pravo u manjinskim izborima, rekao je Berberovi. Naglasio je da je BNZH putem brojnih aktivnosti upozoriti na sve probleme dvojnosti odreenja Bonjak/Musliman, pri emu je bilo i relativnih uspjeha. Na prvim manjinskim izborima 2003., temeljem nae predstavke, Dravno izborno povjerenstvo (DIP) omoguilo je na svim birakim mjestima prepisivanje Muslimana u Bonjake i glasanje na izborima. Na drugim manjinskim izborima 2007. DIP je primijenilo tumaenje da Muslimani i Bonjaci imaju jednako aktivno i pasivno birako pravo za bonjaka vijea i predstavnike. Osim toga, poveao se broj Muslimana koji su u birakim popisima promijenili nacionalnost u bonjaku.

Prof. dr. Sead Berberovi, predsjednik BNZH mjene metodologije. Meutim, iz usporedbe mogu se pratiti trendovi. Ukupan broj stanovnika RH smanjio se za 3,44 %: Hrvata je manje za 102.850 (ili 2,59%), broj pripadnika nacionalnih manjina smanjio se za 2.645 (ili 0,8%), a broj ostalih je manji za ak 47.076 (ili 36,52%). Vano je naglasiti da je promijenjena metodologija popisa i kvalifikacija ostalih: dio se izjasnio kao Hrvati (posljedica asimilacije), a dio kao nacionalna manjina (posljedica pozitivnih trendova u odnosu prema nacionalnim manjinama). Pritom je vano uoiti da je najvee smanjenje u kategoriji ostali prisutno kod regionalno opredijeljenih (manje za 62.367). Berberovi je naglasio da se kod veine nacionalnih manjina broj pripadnika smanjio. Velika smanjenja dogodila su se u brojnijim manjinama (kod Slovenaca za 20,16%; kod Srba za 7,44%, odnosno u apsolutnom iznosu s 201.631 na 186.633) te kod tzv. starih nacionalnih manjina (Talijani za 9,31%, Rusini za 17,16%, Maari za 15,35%, esi za 8,27%). Osim demografskih djelovanja, oito je prisutan i izraziti trend asimilacije. Broj pripadnika nacionalnih manjina porastao je kod Roma (s 9.463 na 16.975 ili za 79,38%), Bonjaka (s 20.755 na 31.479 ili za 51,67%) i Albanaca (s 15.082 na 17.513 ili za 16,12%). Porast je zabiljeen jo kod Slovaka (za 0,87%) i Nijemaca (za 2,17%), no oni po brojnosti ne spadaju u najvee manjine. Kod bonjake, romske i albanske nacionalne manjine, osim demografskih djelovanja, poveanju broja sigurno je pridonijelo jaanje nacionalne svijesti i identiteta, poboljanje odnosa prema manjinama. Osim toga, kod Roma se moe pripisati i uspjenoj realizaciji posebnog programa za Rome kojeg provodi Vlada RH, rekao je Berberovi.

Vea politika zastupljenost


Bonjaci u Hrvatskoj ive raspreno u svim upanijama. Vea koncentracija je u 11 od 20 upanija te Gradu Zagrebu, u kojima ivi 30.559 Bonjaka ili 97% svih Bonjaka u RH. U Gradu Zagrebu i Zagrebakoj upaniji ivi priblino 1/3 Bonjaka, 1/3 je u Istarskoj i Primorsko-goranskoj upaniji i 1/3 u ostalim upanijama. Procentni broj Bonjaka u stanovnitvu upanije najvei je u Istarskoj upaniji (2,95%), zatim slijede Primorsko-goranska upanija (1,65%), Du-

Porast broja Bonjaka za 10.724 (51,67%)


Berberovi je istaknuo da Popis stanovnitva 2011. nije usporediv u odnosu na ranije obavljene popise, prvenstveno zbog pro-

PREPORODOV JOURNAL 152

BONJACI U HRVATSKOJ
brovako-neretvanska upanija (1,61%), Sisako-moslavaka upanija (1,43%) i Grad Zagreb (1,03%). U usporedbi s Popisom stanovnitva iz 2001. godine, najvei porasti broja Bonjaka su u Sisakomoslavakoj (116,7%), Zadarskoj (102,6%) i Istarskoj upaniji (99,7%), to je rezultat prije svega izjanjavanja prijanjih Muslimana kao Bonjaka. Prof. dr. Sead Berbrovi se osvrnuo i na kategoriju koju je nazvao potencijalni Bonjaci koji su sasvim sigurno u velikom postotku prisutni u brojci od 2.059 Bosanaca i 7.558 Muslimana. Vjerojatno i meu Jugoslavenima (331) i Hercegovcima (75). Ne osporavajui nikome pravo na nacionalno izjanjavanje, ne mogu, a da ne iskaem uenje da jo uvijek postoji tako znaajan broj Muslimana, nakon to su Bonjaci priznati u svim pravnim aktima RH kao nacionalna manjina, prihvaeni s tim imenom u javnom i politikom ivotu i medijima. Mogu samo konstatirati da je za BNZH rad na nacionalnom osvjeivanju Muslimana u Republici Hrvatskoj, 20 godina nakon promjene nacionalnog imena u Bonjake i nakon dva popisa zavren, rekao je Berberovi. Istaknuo je da su rezultati Popisa stanovnitva 2011. poveali prava na izbor veeg broja Vijea i predstavnika bonjake nacionalne manjine, kao i veu zastupljenost u predstavnikim tijelima jedinica lokalne i regionalne samouprave. Bonjaci su stekli pravo na izbor novih 10 Vijea u gradovima i opinama i 1 Vijee u upaniji, te pravo na 12 novih predstavnika u gradovima i opinama i 2 u upanijama. Prava na nova Vijea steena su u gradovima, opinama i upanijama gdje smo prije imali predstavnike pa se prava slika dobije ako usporedimo ukupne brojke. Umjesto 24 Vijea sada emo birati 35 vijea, a umjesto 17 predstavnika sada imamo pravo birati 20 predstavnika. S druge strane, prema popisnim rezultatima iz 2001. imali smo pravo na jednog opinskog vijenika u 4 opine (Cetingrad, Vojni, Gunja i Kran), a po Popisu stanovnitva 2011. imat emo pravo na jednog opinskog vijenika u 7 opina (Vojni, Drenovci, Labin, Vodnjan, Kran, Sveta Nedelja i Raa), a u dvije opine (Cetingrad i Gunja) pravo na proporcionalnu zastupljenost u Opinskim vijeima i pravo na zamjenika naelnika opine. zajedno predstavljaju takoer 1/3. Najvei procentni udjeli u stanovnitvu upanija su: Istarska upanija (4,79%), Primorsko-goranska upanija (3,60%), Sisako-moslavaka upanija (2,40%), Dubrovako-neretvanska upanija (2,39%) i Grad Zagreb (2,28%). Zanimljivo je da je u Zagrebu najvie muslimana u gradskoj etvrti Peenica-itnjak, u kojoj ivi 4.255 graana islamske vjeroispovijesti, to ini 7,53% ukupnog stanovnitva etvrti. Prema narodnosti, meu muslimanima je najvie Bonjaka 27.959 (44,40%), Hrvata 9.647 (15,32%), Albanaca 9.594 (15,23%), onih koji su se u narodnosnom smislu vjerski izjasnili 6.704 (10,65%) i Roma 5.039 (8,00%). Naravno, ove brojke govore o vjerskom opredijeljenju, a ne znae ujedno i broj aktivnih lanova Islamske zajednice. Popis stanovnitva iz 2011. pobija jedan uvrijeeni stereotip da ubjedljivu veinu muslimana ine Bonjaci; dapae oni su u strukturi ispod 50 %. Bonjaci su najveim dijelom u vjerskom smislu muslimani 27.959, ali ih ima i 317 katolika i 293 pravoslavaca, koji su vjerojatno porijeklom iz Bosne i Hercegovine, a nisu se identificirali u narodnosnom pogledu kao Hrvati ili Srbi, istaknuo je Berberovi. U nastavku izlaganja analizirao je i prosjenu starost stanovnitva, koja iznosi ak 41,7 godina. Hrvati imaju prosjenu starost od 41 godinu, Bonjaci su blizu prosjeka s 41,8 godina, a izrazito mlade nacije su Albanci s 32,4 godine i Romi s 21,9 godina. U starije manjine spadaju Slovenci s prosjekom od 59,7 godina, Srbi kao najvea manjina s 53,1 godinu i Crnogorci 56,5 godina. Berberovi je naglasio da je u demografskom pogledu izrazito povoljna situacija kod Roma i Albanaca. Bonjaci spadaju u starije manjine i nisu u nekom povoljnom poloaju. Posebno je nepovoljna situacija kod manjina koje su iznad dravnog prosjeka: Slovenaca, Srba i Crnogoraca.

Nunost istovremenog njegovanja i nacionalnog i vjerskog identiteta


Na kraju izlaganja, prof. Berberovi je naglasio da u modernom svijetu identiteti nisu iskljuivi, ve su vieslojni i isprepliui. Tako i Bonjaci, pripadnici nacionalne manjina u RH, imaju viestruki identitet: dravljanstvo RH (i eventualno dvojno), po narodnosti smo Bonjaci, vjera nam je islamska (ili neka druga) i materinski jezik bosanski. Hrvatska je useljeniki restriktivna drava i nacionalne manjine koje u njoj ive nemaju dodatni prirast iz svojih matinih drava, kao to je to bilo prije u vrijeme jedinstvene drave. Manjine su stoga podlone kako opim demografskim kretanjima tako i asimilaciji koja neminovno djeluje. Svi dobro znamo da su u prolosti Bonjaci bili jako skloni asimilaciji. Ona se nije toliko osjeala jer je kontinuiranim dotokom mladih generacija iz BiH u Hrvatsku na kolovanje ili kao ekonomske migracije taj uinak kompenziran. Zato je na broj u nekoliko zadnjih popisa bio oko 40.000. Preduvjet naeg opstanka kao kolektiviteta je istovremeno i jednako vrijedno njegovanje i razvijanje i nacionalnog i vjerskog identiteta, to jo uvijek nije garancija ve samo stvaranje povoljnih preduvjeta za suzbijanje asimilacije. Rezultati Popisa stanovnitva iz 2011. ohrabruju i trebamo svi, i nacionalne institucije i Islamska zajednica, nastaviti raditi na tome, prvenstveno meu mladima. Nau budunost i poziciju odredit emo prije svega mi sami svojim ponaanjem, odgojem u obitelji i organiziranim djelovanjem, zakljuio je prof. dr. Sead Berberovi, predsjednik Bonjake nacionalne zajednice Hrvatske. q Ismet ISAKOVI

Prosjena starost Bonjaka 41,8 godina


Zanimljivi su podaci vezani uz materinski jezik. Prema Popisu 2001. bonjaki jezik (kako je tada upisivano) kao materinski jezik navelo je 9.197 graana RH, a 2011. bosanski jezik 16.856 graana, to je poveanje od ak 183%. Najvie je bosanski kao materinski jezik iskazano u Gradu Zagrebu (3.361 graana), zatim Istarskoj upaniji (2.866) i Primorsko-goranskoj upaniji (2.464). Berberovi je istaknuo korelaciju nacionalnog izjanjavanja s materinskim jezikom, koja se iskazuje kroz omjer bosanski jezik/Bonjaci. Ona na razini RH iznosi 53,55%, tj. svaki drugi Bonjak deklarira bosanski jezik kao materinski. Najvei omjer je u Karlovakoj (92,7%), Zadarskoj (83,86%) i Splitsko-dalmatinskoj upaniji (75,45%), a najmanji u Sisako-moslavakoj (35,96%) i Dubrovako-neretvanskoj upaniji (41%), te Gradu Zagrebu (41,4%). Paradoks je da je u Osjeko-baranjskoj upaniji taj omjer 113,82%, a objanjava ga relativno veliki broj Muslimana koji su deklarirali bosanski jezik kao materinski. U pogledu vjerskog izjanjavanja, broj muslimana je s 56.777 iz 2001. (1,28% stanovnitva RH), porastao 2011. na 62.977 (1,47% stanovnitva RH), to je porast od ak 11%. Najvie muslimana je u Gradu Zagrebu (18.044) to sa Zagrebakom upanijom ini oko 1/3, te u Primorsko-goranskoj (10.667) i Istarskoj upaniji (9.965)

LIPANJ 2013.

BONJACI U HRVATSKOJ

IZLOBA EBRU SLIKARSTVA VODENI CVIJET U ZAGREBU

Divljenje pred Ljepotom


U prostorijama KDBH Preporod, 7. lipnja 2013., upriliena je izloba ebru slikarstva, turske tehnike slikanja, pod nazivom Vodeni cvijet, autorice Ismete Sedlovski. Jedan dio prihoda od prodanih slika je iao Savezu slijepih grada Zagreba. Pored autorice, o ebru tehnici i slikama Ismete Sedlovski, govorili su Goran Beus Richembergh, saborski zastupnik i predsjednik Hrvatsko-turske udruge prijateljstva i Senad Nani, predsjednik KDBH Preporod. Stihove iz neobjavljene zbirke Davna svitanja i one o sufizmu govorila je Ajka Tiro Srebrenikovi. Senad Nani je pojasnio tehniku ebru slikarstva koja se razvijala u islamskoj civilizaciji do visoke razine. Od perzijskih vremena voda se obogauje smolama na koju se polako, s velikom vjetinom, stavljaju boje koje imaju svoje prirodno ponaanje. Raznim alatima: eljevima, iglama, kapaljkama, kistovima itd. se daje pokret mrljama boje, kojima dajemo eljeni oblik. Simbol osmanske dinastije je cvijet tulipan koji nastaje kontroliranim slikarovim pokretom. Nastajanje motiva u ovoj tehnici se, ipak, do kraja ne moe kontrolirati te je upravo zbog toga ebru bila zanimljiva tehnika u sufijskim redovima, jer je zavrna slika, ipak, u rukama Allahovim. Pokret boja koji nije kontroliran kao u standardnom slikarstvu, zapravo, je dio uenja i divljenja koje ostavljamo za Allahovu Ljepotu. Na perzijskom, ebru bi znailo oblak ili vodu. U 18., 19. i 20. stoljeu u Engleskoj je poznata tehnika mramoriranje papira, slina ebru tehnici slikanja. Ismeta Sedlovski na svojim slikama, posebno u kaligrafiji, pokazuje kako je ovladala vjetinom ove tehnike, gdje bi se, moda, mogao izdvojiti HID koji oznaava nitavnost svega u odnosu na Allahovu Veliinu, to predstavlja prostor autoriinog istraivanja, a ne samo slijeenje tehnike, rekao je Senad Nani. Goran Beus Richembergh je za ebru tehniku rekao kako je to jedina tehnika u slikarstvu u kojoj se boja nanosi na jedan medij (voda) da bi zavrila na drugom mediju (papir ili svila). Tehnika ebru slikarstva Richembergha podsjea na rijei: Duh je lebdio nad vodom. Boja u ebru slikarstvu lebdi na vodi. Upravo zbog toga ovom tehnikom se mogu baviti visoko koncentrirane osobe, mirnog duha, koje imaju preciznu ruku. To nije slikarstvo velikih gesti niti poteza, ali svaka slika iziskuje minuciozni pristup. ini nam se da je nanoenje kapi boja jedna prozaina i jednostavna stvar, ali to uope nije tako. Ne radi se o neemu to je jednostavno i to nalikuje na bilo koju drugu vrstu slikarske umjetnosti. Zato je ebru slikarstvo cijenjeno, to je jedinstvena tehnika koja ima viestoljetne korijene. U naem kulturnom krugu ebru nam je posredovano preko otomanskih umjetnika. Autorica nam se prikazuje u sasvim drugom svjetlu nego to je poznajemo. A poznajemo je kao blagu i vrlo aktivnu osobu koja se silno trudi povezivati ljude. Njene slike su jedna dimenzija u koju je pobjegla od nas, barem na as. U osami iskazuje sebe i svoje duhovno stanje, jer ovo su slike koje nisu liene mistinosti i duhovnosti, ne samo po motivima nego i po nainu kako ih autorica slae. Nije ovo puka dekoracija niti igra povrinom, ovo je vie od toga, zakljuio je Goran Beus Richembergh. Ismeta Sedlovski se za ebru slikarstvo zainteresirala jo prije etiri godine. Rekla je da se ebru dogodio to su Rumijevi putevi, to je Konja... Pojasnila je kako je traila uitelje ebru slikanja u Turskoj: jedni su bili skeptini prema njenoj namjeri da naui ebru tehniku slikanja, a drugi su bili oduevljeni time kako e Ismeta Sedlovski kroz ebru slikarstvo jedan dio turske kulture prenijeti u svoju zemlju. Vrlo

Ismeta Sedlovski, prva ebru slikarica u Hrvatskoj

Detalj s izlobe Vodeni cvijet skromno je prokomentirala kako je sve etiri godine slikala samo za sebe jer je bila uvjerena da ona nije umjetnik, sve dok ekipa TV Ankare nije prole godine dola u Zagreb. Bili su gosti ge. Sedlovski koja im je dobroduno ponudila da izaberu koju god ele sliku. Zaudili su se kako ona to dijeli. Oni su bili ti koji su joj dali snagu da nastavi dalje raditi i poticaj da uprilii i svoju prvu izlobu. Potvrdila je rijei svojih prethodnih govornika kako se bez duhovnosti, ne moete stopiti sa ebru tehnikom, posebno u slikanju kaligrafije. Na ovoj izlobi su bila pokazana tri tematska kruga, od kojih je onaj prvi, duhovni, izazvao najvie zanimanja. Sve je nastalo iz jedne toke, a opet se razlikuje, nikad ne moete dobiti ono to ste zamislili, pojasnila je ga. Sedlovski nastanak ovih vrlo zanimljivih slika. Zahvalila se Preporodu to je dao priliku da se izloba organizira u ovom prostoru te pozvala svog dragog gosta, predsjednika Saveza slijepih RH Vojina Peria, da se obrati prisutnima, unaprijed najavivi kako e dio sredstava od prodaje slika ii upravo za ovu osjetljivu populaciju. Vojin Peri se zahvalio autorici na pozivu za izlobu, donaciji koja e biti usmjerena za kolovanje slijepih studenata te rekao kako postoje rijetki trenuci kad mu je ao to ne vidi: Taj trenutak je upravo sada. Zbog slika. Upoznao je prisutne kako se njegova kolijevka zanjihala u Sarajevu, tamo gdje je sevdah ono to olakava, opija i oplemenjuje duu. Peri je u kontekstu govora o Kazalitu slijepih i njegovog oteanog djelovanja u jednom periodu, rekao kako slijepi ne pristaju biti konzumenti socijalnih usluga, oni moraju djelovati u smjeru toga da njihove kreacije, imaginacije drutvo prepozna, u suprotnom sve drugo je loe drutvo. q Ajka TIRO SREBRENIKOVI

PREPORODOV JOURNAL 152

BONJACI U HRVATSKOJ

OBILJEAVANJE 20. OBLJETNICE OSNUTKA BONJAKE NACIONALNE ZAJEDNICE HRVATSKE

Prvih 20 godina BNZH


Bonjaka nacionalna zajednica Hrvatske (BNZH) osnovana je 22. svibnja 1993. pod nazivom Nacionalna zajednica Muslimana Hrvatske (NZMH), a registrirana je kod Ministarstva uprave RH 21. rujna 1994. godine. Na 2. Skuptini odranoj 20. prosinca 1997. u naziv Zajednice ukljuen je nacionalni naziv za bosanske muslimane Bonjak, koji je vraen u upotrebu Deklaracijom doneenom na Bonjakom saboru 1993. godine u Sarajevu, te kasnije potvren kroz Ustav BiH, Washingtonski i Daytonski sporazum o BiH. Prvi predsjednik BNZH bio je rahmetli prof. dr. Nedat Paali, a njega je zamijenio rahmetli prof. dr. Muradif Kulenovi. Na elu BNZH danas je prof. dr. Sead Berberovi. U prepunoj galeriji Bonjake nacionalne zajednice u Zagrebu, Ilica 54, u utorak 11. lipnja 2013., sveano je obiljeena 20. godinjica osnivanja i rada Bonjake nacionalne zajednice Hrvatske. U prigodnom kulturno-umjetnikom programu nastupili su Mali folklor, solisti, Zbor i Orkestar Bosana, koji djeluju pri zagrebakom ogranku BNZH. Postavljena je i izloba fotografija Bonjaci u Hrvatskoj, na kojoj su izloene neke od brojnih fotografija iz ivota i rada BNZH i njenih upanijskih organizacija, te sastavi prva dva Glavna odbora BNZH birana 1993. i 1997. godine. Takoer, posjetitelji su mogli vidjeti sve knjige tiskane u okviru Biblioteke Bosana bonjaki pisci u Hrvatskoj, zatim asopise Bonjaka pismohrana i Bonjaki glas. Izloene su i zahvalnice koje je Ansambl Bosana dobio na svojim brojnim gostovanjima u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini, te radovi nastali za vrijeme djelovanja kreativne radionice pod vodstvom Suade Banjan. Pored brojnih uzvanika, sveanost je svojim prisustvom uveliao i zagrebaki gradonaelnik Milan Bandi.

Brojni uzvanici na sveanosti

Sead Berberovi i Milan Bandi va na izbor Vijea i predstavnika bonjake nacionalne manjine, te prava na zastupljenost Bonjaka u predstavnikim tijelima jedinica samouprave. Naim sveukupnim djelovanjem takoer smo znaajno doprinijeli da se u javnom i politikom ivotu u RH prihvatio i ustalio naziv Bonjak, da se u Popisu stanovnitva 2011. kao materinski jezik deklarira bosanski, a ne bonjaki, rekao je Berberovi. U nastavku govora pobrojao je vanije projekte u zadnjih 10-ak godina koji su realizirani u okviru BNZH. 2006. godine pokrenut je Fond za stipendiranje kojim se pomae kolovanje nadarenih bonjakih studenata slabijeg imovnog stanja. Fond je do sada stipendirao 26 studenata i dodijelio 38 godinjih stipendija u ukupnom iznosu od 199.700 kuna. BNZH od 2006. godine izdaje asopis Bonjaki glas, koji je pokrenut kao glasilo BNZ Primorsko-goranske upanije, a zatim prerastao u asopis BNZH. Najaktivniji ogranak BNZH je zagrebaki BNZ za Grad Zagreb i Zagrebaku upaniju, koji je 2005. godine izdvojen iz BNZH, pritom preuzevi njene programske aktivnosti. Teite rada zagrebakog ogranka BNZH u nekoliko posljednjih godina usmjereno je na strateke projekte razvoja i ouvanja bonjakog nacionalnog identiteta u RH, posebno kroz obiljeavanje znaajnih dogaaja i linosti iz nae povijesti. Od 1999. godine u okviru izdavake djelatnosti kontinuirano izlazi godinjak Bonjaka pismohrana. U Biblioteci Bosana do sada je objavljeno 29 knjiga bonjakih pjesnika i pisaca, te povjesniara koji ive i djeluju u Hrvatskoj i BiH. Meu njima i tri kapitalne knjige izdane u suradnji s Medlisom Islamske zajednice Zagreb: Islamska zajednica u Bosni i Hercegovini za vrijeme monarhistike Jugoslavije (1918-1941), autora prof. dr. sc. Adnana Jahia; Jugoslavenska muslimanska organizacija 1929.-1941. (u ratu i revoluciji

Brojne i raznovrsne aktivnosti


U prigodnom govoru prof. dr. Sead Berberovi, predsjednik BNZH, podsjetio je da je Statutom BNZH dan 22. svibanj odreen kao Dan Bonjake nacionalne zajednice Hrvatske. Istaknuo je da je BNZH, kao temeljna institucija bonjakog naroda u RH, ustrojena je kao savez upanijskih organizacija preko kojih ostvaruje djelovanje. Osnovano je 11 upanijskih organizacija u svim upanijama u Hrvatskoj u kojima ivi brojnije bonjako stanovnitvo koje su samostalne u svom radu, a samo se glavne smjernice i prioriteti djelovanja BNZH u cjelini, te kljune aktivnosti zajedniki definiraju i koordiniraju. upanijske organizacije BNZ ispunjavaju svoje ciljeve kroz razliite forme djelovanja: promocije knjiga, tribine, odravanje koncerata i kazalinih predstava, izlobe, organizaciju znanstvenih skupova, kulturne manifestacije s predstavljanjem bonjake kulture i tradicije, obiljeavanje znaajnih datuma iz povijesti i dravnih praznika BiH. BNZH je uvijek bila nositelj i glavni pokreta svih aktivnosti u bonjakoj zajednici u Hrvatskoj. Organizirali smo prve izbore za Vijea i predstavnike nacionalnih manjina 2003., kada su Bonjaci izabrali i konstituirali najvei broj Vijea od svih nacionalnih manjina i po prvi puta u novijoj povijesti nismo propustili ansu za pravovremeno nacionalno organiziranje. Kontinuiranim djelovanjem izmeu dva popisa stanovnitva 2001. i 2011. uspjeli smo broj Bonjaka u RH podii za 52% sa 20.755 na 31.479, ime su poveana ukupna pra-

LIPANJ 2013.

BONJACI U HRVATSKOJ
1941.-1945.) autora dr. sc. Zlatka Hasanbegovia i Islamska zajednica u Bosni i Hercegovini za vrijeme avnojevske Jugoslavije (19451953) autora doc. dr. sc. Denisa Beirevia. U organizaciji BNZH odrano je i vie znanstvenih skupova, od kojih su najznaajniji 100 godina od osnivanja Muslimanske narodne organizacije (MNO) (2006.), Uloga Huseina Husage iia u razvoju i afirmaciji Bonjaka i Bosne i Hercegovine (2009.), Cazinska krajina u XX. stoljeu politika, ljudi, dogaaji (2010.), Europski identitet Bonjaka od minulog iskustva do suvremene afirmacije (2011.) i Bonjako iskustvo antifaizma (2012.). Posljednja tri znanstvena skupa organizirana su u suradnji s Medlisom Islamske zajednice Zagreb. rijeeno koncem 2004. godine. Svi se sjeamo obnove prostora, entuzijazma, dobrovoljnog rada, materijalnih i financijskih priloga da se devastirani prostor dovede u red. O tome je bilo govora na radnom otvorenju 12. lipnja i sveanom otvorenju prostora 14. srpnja 2005. a sve sudionike u obnovi zabiljeili smo u asopisu Bonjaka pismohrana, rekao je Sead Berberovi. Prisjetio se i problema prilikom prvih izbora za Vijea i predstavnike nacionalnih manjina 2003. godine. U dramatina dva tjedna, u utrci s vremenom, napravljeni su veliki rezultati: bonjaka nacionalna manjina je bila najuspjenija na prvim manjinskim izborima. Tadanja Vlada RH raspisala je izbore neposredno nakon Uskrsa, s relativno kratkim rokovima za prijavu. Pored ope nepripremljenosti i neshvaanja znaaja manjinskih vijea i predstavnika, znaajan problem je bio to nije bilo niti obrazaca za prijavu kandidata. Osim toga, Bonjaci su najveim dijelom u birakim popisima bili registrirani kao Muslimani pa nisu mogli glasati za bonjaka vijea i predstavnike. BNZH je poslala dopis Dravnom izbornom povjerenstvu RH u kojem je obrazloen problem i predloeno rjeenje. Ivica Crni, predsjednik DIP-a, brzo je reagirao i omoguio da se na svim birakim mjestima Muslimanima omogui prepisivanje u Bonjake i time glasanje za bonjaka vijea i predstavnike. To nam je bila prva velika potvrda da se BNZH u dravnim tijelima prihvaa kao ravnopravan i odgovoran sugovornik i partner i veliko ohrabrenje za dalji rad, naglasio je Berberovi, koji se prisjetio i entuzijazma u periodu od 2003. do 2005. godine, kada je osnovano ak pet novih upanijskih organizacija BNZH. BNZH je cijelo vrijeme u proteklih 20 godina uspjela ouvati poziciju pokretaa, promotora i zatitnika bonjake manjine u Hrvatskoj, neovisno od utjecaja formalnih i neformalnih centara moi, interesnih grupa, politikih aspiracija, osobnih interesa i ambicija kojima smo bili izloeni. Uvjereni smo da smo uvijek bili na pravom putu jer smo voeni samo i iskljuivo iskrenim nijetom/namjerom za poboljanje poloaja Bonjaka u Hrvatskoj u okviru vrlo irokih mogunosti koje nam daje zakonodavstvo RH i na tome emo ustrajati. Ta pozicija je imala i ima svoju cijenu: od nepravednih optubi i kleveta kojima smo bili izloeni, diskvalifikacija, upuenih tekih i runih rijei, osporavanja i omalovaavanja uloge, rada i rezultata koje smo postigli do nedostatnog financiranja i stalnog smanjenja sredstava za rad. Pa su tako i u ovogodinjoj raspodjeli Savjeta za nacionalne manjine, u skladu s redukcijom proraunskih trokova, ukupna sredstva za bonjake udruge smanjena za 4,2% u odnosu na 2012. godinu, pri emu je svim organizacijama BNZ smanjenje bilo 12,3%, a BNZ ZG i ZG 9,1%. Nije prvi puta i nee nas pokolebati. Kao i do sada, iskljuivo predanim volonterskim radom, nastavit emo svoju misiju. Vjerujem da e i ubudue, nove osobe koje e voditi BNZH i njene upanijske organizacije, ouvati takvo opredjeljenje, zakljuio je prof. dr. sc. Sead Berberovi. q Ismet ISAKOVI

Pokreta, promotor i zatitnik bonjake manjine u Hrvatskoj


Prof. Berberovi se posebno prisjetio dogaanja vezanih uz rad BNZH, posebno nedostatak adekvatnih prostorija. Nakon obnove BNZH i izbora novog Glavnog odbora 1997. godine, u poetnim tekim mjesecima uspostavljanja organizacije i rada BNZH, prvo vrijeme smo se sastajali u prostorijama predstavnitva RMK Zenica, koje nam je ustupio na koritenje gosp. Sadik Selman, i danas aktivni lan zajednice. Kad smo 2002. godine trebali napustiti sobu u Meihatu Islamske zajednice u Tomaievoj ulici, u kojoj smo uivali gostoprimstvo Meihata koje se proteglo od privremenog na pune etiri godine, u situaciji koja je izgledala bezizlazna, spasonosno rjeenje je dolo od umirovljenog brigadira Mesuda abanovia, osnivaa i prvog predsjednika UBBDRH. Udruga je koristila dio prostorija udruge Branitelji Hrvatske i uz suglasnost njenog predsjednika umirovljenog brigadira mr. sc. Damira urika, koji nam je dao jednu sobu za ured. Tako smo 1. travnja 2002. preselili na adresu Nova cesta br. 4. Od mog izbora na elno mjesto predsjednika BNZH krajem 2000. godine poduzimali smo korake kako bi od Grada Zagreba dobili prostor za rad BNZH. U to vrijeme u Gradu je na vlasti bila koalicija SDP-HNS s podijeljenim gradskim resorima, a odnosi meu koalicijskim partnerima bili su vrlo esto zategnuti, to je oteavalo rjeavanje tog za nas krucijalnog problema. Koncem 2002. godine uz pomo gosp. Ljube Manojlovia, izvrnog direktora SDF-a, uspjeli smo napraviti prve konkretne pomake u Gradskom poglavarstvu i dovesti do toga da se na zahtjev uzme u razmatranje. Teko razoaranje smo doivjeli kad smo u 11. mjesecu 2003., neposredno pred parlamentarne izbore, temeljem usmene obavijesti iz Gradskog poglavarstva, obznanili da nam je upravo ovaj prostor dodijeljen na koritenje, a onda brzo saznali da je do toga jo dug put. Sljedei kljuni pomak dogodio se kad mi je moj kolega s posla i prijatelj prof. dr. andor Dembitz, tadanji gradski vijenik SDP-a, organizirao sastanak s gradonaelnikom. Milanom Bandiem na kojem smo ga upoznali s radom BNZH, a onda je sve

Zbor i orkestar Bosana

Mali folklor Bosana

10

PREPORODOV JOURNAL 152

BONJACI U HRVATSKOJ

PREDSTAVLJANJE KNJIGE NIZO DINKA JURIA U ZAGREBU

Pria pisana sa srcem


U prostorijama KDBH Preporod u Zagrebu, 16. lipnja 2013., uprilieno je predstavljanje knjige Nizo autora Dinka Juria. Pored autora, o knjizi su govorili Senad Nani i Ajka Tiro Srebrenikovi, predsjednik i tajnica Preporoda. Promotori su istaknuli da roman Nizo s nostalgijom i sjetom govori o prijeratnoj BiH, traginom ratu i prijateljstvu koje je nadolazei rat bezobzirno ugasio. Dinko Juri u ovoj knjizi pokuava tragati za izgubljenim vremenom, ostavljenim u pitomini bosanskoj, rodnom Konjicu. Autor je knjigu posvetio svom najboljem prijatelju, maioniaru Nizi, poginulom u ratu. Likovi i junaci Jurievog stvaralakog svijeta su stvarni ljudi, ljudi oko nas, ljudi koje prepoznajemo s njihovim svakidanjim brigama, mukama, ali i radostima. U Bosni sva djeca, muslimanska i kranska jednako dobro su igrala tape, klikera, pola-cijelo, ganje i mire. To je biser bosanski koji je neprocjenjive vrijednosti. S ovim poinje i zavrava Jurieva knjiga sjeanja. Nizo je knjiga koju moemo oznaiti osobnim autorovim kulturno memorijskim narativom, u kojem se slau slike prolosti jednog vremena. Iako razliiti kulturno-teorijski diskursi i prakse vrlo esto kroz govor i propitivanje tragova prolosti vuku za sobom i ideoloki diskurs, Nizo ni u kom sluaju ne robuje ovakvim koncepcijama graenja narativa, naprotiv. Moe se govoriti o jednoj antiratnoj prii. Rat i ratno stradanje je u tkivo Jurievog pripovijedanja diskretno uglazbljeno. Znak koji iz beskrajne igre oznaenog u kulturolokom prostoru Bosne i Svijeta je iznjedrio poruku o besmislu ljudske gluposti kad ovjek odlui razoriti aroliju sretnog ivota, svog i tueg, kako bi proveo u djelo zamisli nekog voe. I onda odrasli krenu unitavati sve to se unititi dade, a ranjene due tumaraju i trae prijatelje iz djetinjstva i vrijeme sretnog odrastanja. Juri pripovijeda o svojim prijateljima pjesniku Ekremu i maioniaru Nizi, a u osnovni tematski sadraj uplovljava i autorova potreba za bijegom od stvarnosti. Juriu ponestaje rijei kako bi pojasnio ta je to Bosna, ona je prijateljstvo dvojice ljudi koje traje do kraja ivota. Autor navodi kako je ovo pria kombinacija istih sjeanja i literarnog zanata kojeg je uio jo davno kod prof. Smajlovia, u gimnazijskim danima. Knjiga je kao ivot, kae autor i upravo je ona svjedoanstvo tekog emotivnog stanja, ne samo njegovog nego bilo kojeg drugog ovjeka kad se izgubi prijatelj ili kad se godinu dana ivi u mraku, a opet nekim udom ostane toliko snage da se te krhotine ivota posloe u priu, sjeanja. Autor pravi odmak od pripovijedanja pa pokuava govoriti i o prii kao knjievnoj vrsti, svjestan da Nizo ne spada u red visoke knjievnosti. Zato istie kako je u dananjem vremenu cool pisati dalje od srca, odsutno i hladno, kao da se dogaaj o kojem se pie ne tie autora, a ako je dogaaj i predmet prie onda se o njemu pie s visoka. Nizo je pria pisana sa srcem, a pisati sa srcem znai, po autoru, otkidati od sebe i davati tekstu jer se pie za narod, obinog itatelja koji je najvei kritiar. Pria pripada ivotu prije nego to se iz ivota protjera u pisanje; ona se vraa nazad u ivot mnogostrukim putevima pripisivanja. Jurievo nespokojstvo dolazi i u traganju za svojim knjievnokulturalnim ja gdje nije siguran da li neka knjievnost pripada knjievnosti drave u kojoj je pisana ili onoj o kojoj se pie, u ovom

Ajka Tiro Srebrenikovi, Dinko Juri i Senad Nani sluaju hrvatske ili bosanskohercegovake. Kad god bi trebao napisati rijei tko, interesira ili tono, autor je u nedoumici da li te kroatizme napisati kao ko, interesuje ili tano onako kako je te rijei izgovarao u vremenu mladosti i ivota u rodnom Konjicu. Zakljuuje Juri kako Nizo pripada i jednom i drugom korpusu knjievnih tekstova, hrvatskom i bosanskohercegovakom jer da nije tako njegova knjiga bi liila na ovjeka koji je bez jedne noge. 20 godina provedenih sa prijateljem Ekremom za autora predstavlja Raj, ako Raj postoji onda je to vrijeme provedeno s prijateljem Ekremom, naznaava autor. Sa Ekremom sam traio tko smo, zato postojimo i kuda idemo. Sa Nizom maioniarem je nastupao, a mjetani gdje su dolazili su izgledali pouzdano, takvi su bili gotovo svi, nije to kao danas. Dolazak rata autor komentira: najveu tugu je stvarao osjeaj nemoi. Pokuava autor pobjei u Dom penzionera od toga to dolazi, od informacija, jer tamo nije bilo TV-a. Igrali su se ah ili karte. Jedino ta populacija ljudi nije bila zabrinuta, jednom su to ve proli, prije 50 godina. U pitanju je ponovljivost ljudskih sudbina i povjesnog vremena na ovim prostorima. Vrijeme dolaska rata autor oznaava kao da osuenik eka kaznu. Mladi iz Bijele koji je bio maioniar je poginuo. Vijest o pogibiji prijatelja Nize, Juri dobiva u podrumu, sluajno ju je uo i ona ga je pogodila do bola. Ne eli svijest prihvatiti injenicu nestanka pa dolazi do razgovora s umrlim prijateljem Autor Dinko Juri je roen u Konjicu (BiH), a sada ivi u Splitu. Bavi se pisanjem, slikanjem i glazbom, a Nizo mu je prvi knjievni naslov. Cilj knjige je bila posveta prijatelju. Da Nizo nije poginuo, ne bih niti ja knjigu napisao. Zato je ovo knjiga o prijateljstvu i prijatelju Nizi. Ona ima svoju vrijednost koju nisam odmah na startu uoio: dva prijatelja, dvije razliite nacionalnosti, dvije razliite vjere. To se za mene podrazumijeva, ali su mi rekli da je treba isticati kao primjer drugima. Naroito u Bosni i u ovim vremenima, kada se radi o vrijednosti koja je njena kao najmanja biljka. Mislim da je eto primjer svijetu i da e svijet zavriti onako kako Bosna zavri, rekao je autor Dinko Juri. q Ajka TIRO SREBRENIKOVI

LIPANJ 2013.

11

BONJACI U HRVATSKOJ

PROMOCIJA KNJIGE DESETA VRATA PAKLA REZAKA HUKANOVIA

ivot u logorima smrti


U etvrtak, 27. lipnja 2013., u prostorijama BNZH u Zagrebu, Ilici 54, predstavljena je knjiga Deseta vrata pakla, svjedoanstvo o patnji Bonjaka i Bonjakinja u srpskim konclogorima u BiH. Pored autora, Rezaka Hukanovia, knjigu su predstavili knjievnici Muhidin ari i Ervin Jahi. Rezak Hukanovi je u ljeto 1992. pola godine proveo kao zarobljenik u prijedorskim logorima smrti Omarska i Manjaa. Svoja iskustva svojedobno je zabiljeio u knjizi koja je prije 20 godina tiskana u biblioteci Memorija. U nakladi Izdavake kue Buybook ove godine je doivjela svoje drugo, proireno izdanje. Knjiga Deseta vrata pakla dokumentarno je svjedoenje sudionika dogaaja koji danas tonu u zaborav. Usporeuju je s klasikom Prima Levija Zar je to ovjek obje govore o ivotu u koncentracijskim logorima. Za poetak prikaza Hukanovieve knjige evo tek jednog citata o nasilju koje je provoeno nad vie od 3.000 Prijedoranki i Prijedorana u logora Omarska: Branei se tako od udara jakog mlaza vode, a iz njegova grla odzvanjao je glas raspameene boli. U tom trenutku je emo vidio, da, dobro je vidio, svi su vidjeli: ovjeku je bio odrezan spolni organ i jedna polovina debelog mesa Kasnije su mu ispriali da su tog jadnika koji je nedugo potom podlegao muenjima, odvukli do kontejnera sa smeem, polili ga benzinom i zapalili. Ostale su vratili u garau. Zar je mogue, pita se autor Hukanovi, koji svjedoanstvo patnje rtava logora iznosi u knjizi kao emo, da su rtve i zlikovci od iste materije, da su roeni pod istim nebom, da su ivjeli na istoj zemlji!? Zlikovci su u tom ratu, pie autor, prvo ubili istinu. Zato je danas mi imamo obvezu izricati i ponavljati, svakodnevno. To je na dug prema paenicima koji nisu preivjeli logore, progone, maltretiranja. Nita i nitko ne smije biti zaboravljen. Prirodnost i lakoa s kojim sjeanja tonu u zaborav, pa i udnja za zaboravom, uspavanost u tranzicijsku anesteziju, sve se to odupire postojanju i itanju ove knjige. I ini je nunom!, biljei i izdava na koricama knjige. Jedan je svjedok tijekom rata u Sarajevu ispriao da je imam u Kozarcu bio razapet na vratima svoje damije kao kurbanska koica, komentirao je moderator Mithat Muzurovi. kotu, estokom ovjeku Edu Vulliamyu, novinaru koji je prvi uao u Prijedor i njegove logore, pa ih i obznanio cijelomu svijetu, trebamo podii spomenik. Ti ljudi koji su proli logore, ne mrze muitelje i zlostavljae. ele samo da se dozna istina. Muhidin ari je provodei zagrebaku publiku kroz pakao Hukanovieve knjige-svjedoanstva i izvodei je na deseta vrata (veliki talijanski humanistiki pisac Dante Alighieri ima ih devet u svojoj Boanstvenoj komediji), meu ostalim, kazao: Rezak Hukanovi, pjesnik, pripovjeda, novinar, logora zaronio je jo 1993. godine u svoja tada svjea sjeanja i ispisao stranice ove knjige - krvlju. Bol je to i patnja ljudi, autorovih sugraana, a koje ljudi-neljudi progone kroz pakao Omarske i Manjee. Knjiga na itatelja ostavlja dojam jeze i groze. S jedne strane su ljudi-zatoenici, dovedeni od svojih kua, sa svojih njiva, istrgnuti iz svojih obitelji. S druge, ljudi bogovi, koji ne ive na nebu nego na zemlji, tu, meu nama, svemoni i nadmeni, surovi i neumoljivi. I poput hobotnice ija je glava negdje u Beogradu, a pipci tu, naoruani su do zuba, ljigavi i hladni, svakod-

Ervin Jahi, Rezak Hukanovi i Muhidin ari nevno siu krv. itajui Hukanovievu knjigu spoznajemo da je rat stanje u kojem za sve dobre ljude ivot postaje pakao. Makar krajikom oka autor registrira u desetim vratima pakla, u tzv. Bijeloj kui, iz koje nema povratka, patnju svojih sugraana, roaka. Piui tu prozu, zasnivanu na autentinim dogaajima, navodi i tona imena. Sjajni su to likovi: dr. Eso Sadikovi, Osman Mahmuljin, dr. Sikora itd. Spominje i crne spodobe u ljudskom obliku; mnogi od njih jo uvijek slobodno hodaju ulicama Prijedora i inih gradova. Ma koliko bolno to Hukanovievo prianje je istina o nama i od nje ne smijemo bjeati, niti je nijekati. Naprotiv, moramo jo zapisivati pa i u knjigama ostavljati buduim generacijama kao amanet. U Prijedoru je poinjen genocid, zloin protiv civilnog stanovnitva, zloin protiv zarobljenika, zloin unitavanja kulturnih i historijskih spomenika, zloin rasne diskriminacije. Nema zloina koji se tu nije dogodio. Ubijanje nedunih ljudi, ubijanje, masakriranje, silovanje, poniavanja, istrebljenja ne smiju se zaboraviti. Svoje je impresije o Desetim vratima pakla s publikom podijelio i knjievnik Ervin Jahi. Knjiga nije laka za itanje pa niti za one je koji mogu podnijeti muku i katalog tortura. Ne moe se itati da se u nju ue i izae isti. Prijedor, kao i Srebrenica, sumrak su ovjeanstva. Razlaz sa zapadnoeuropskim normativnim humanizmom u koji se Europa kune. U svibnju 1992., dogodilo se programirano drutvo straha; preko noi postali su neprijatelji svi koji su drugaije vjere, nasljea, kulture, drugaijeg imena. Stavljaju se ljudima bijele trake na ruke, na kuama su im bijele zastave, oznaeni su. To je postala granica koja govori o lojalnosti. Slino je Hitlerova Njemaka tretirala idove. Ono to je strano i to izaziva fizioloku muninu jest cijeli taj repertoar torture. ega tu nije bilo? ega se sve nakaradan zloinaki um nije dosjetio? Na koji sve nain pamet moe biti suspendirana i emu sve moe podvri ljude bolesni um! Taj ozbiljan problem naglaava ova knjiga. Kako je mogue da susjed tako mui susjeda, kako se prelazi ta granica? Na rubovima Hukanovieve knjige su iskazi dr. Ese, humanog ovjeka, koji nadilazi zakone stada i etnikog tora, koji se nije sklonio ve pomae svima kao lijenik. U jednom trenutku kae: Hitler je za ove amater! Ne znam kako je mogue uspostaviti jednakost izmeu nacistikih logora i Srebrenice, Prijedora, sa razmakom od 50 ili 60 godina U nekom uljuenom svijetu, u nekom 20. stoljeu, ljudi se vraaju stoljeima unazad. q Edina SMAJLAGI

12

PREPORODOV JOURNAL 152

BONJACI U HRVATSKOJ

PROMOCIJA ROMANA DVANAESTA POSTAJA KOSTAJNICA ALEKSANDRA ANDORA PAVIIA

Odabrao sam biti most


U petak, 28. lipnja 2013., u prostorijama BNZH u Zagrebu, Ilici 54, predstavljen je roman Dvanaesta postaja Kostajnica Aleksandra andora Paviia. Pored autora, o knjizi je govorila i prof. dr. sc. Julijana Matanovi, ugledna knjievnica i profesorica na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Posjetitelji su mogli razgledati i 30-ak ulja mrtve prirode koje je pisac naslikao, a i jedan neobian eksponat: zeleno odijelo s prugicama, njegov maturalni rad na Odjelu za tekstil Srednje obrtnike umjetnike kole u Zagrebu. U jednoj sam crkvici kod Kostajnice upoznao Zagorca koji je izmeu dva svjetska rata doselio tamo s obitelji. Bio je tako siromaan da je svojoj brojnoj obitelji, putajui im samo jednu plou na starom gramofonu na okretanje, uvijek govorio: Sad bute nekaj novega uli! Njegova bi gladna djeca bila oamuena iluzijom da e uistinu nekaj novega uti! A i ja vama kaem: Sad bute neto novo proitali u mom romanu!, bile su rijei kojima se prisutnima obratio Aleksandar andor Pavii, armantni, svestrani graditelj, slikar, dirigent i zborovoa, kompozitor, kroja Promotorica Julijana Matanovi je iskreno pohvalila Paviiev roman, drugi po redu. U njemu je na 515 stranica Pavii, odabravi biblijski obrazac Krinog puta, sagledao i oslikao svoj ivot na 12 postaja, od Zaboka do svoje rodne Kostajnice, u putnikom vlaku, ispriavi ga sebi, svom sinu i nama, itateljima. Sve je manje romana u kojima su reenice koje jednog dana elimo rei, odnosno citirati. Ova me knjiga, im sam je poela itati, uhvatila. I ne znam to bih prije hvalila, besmisleno je podvlaiti svaku reenicu! Shvatila sam, prema tipologiji jednog andorovog knjievnog kritiara, da onaj tko ita, ita knjigu samo za sebe! Ostavila sam olovku i potraila odgovor zato mu je promocija ba ovdje, u Bonjakoj nacionalnoj zajednici u Zagrebu? I nala mjesta u knjizi koja su me vodila odgovoru. Nala sam kljune rijei knjige, bliske mom mentalnom sklopu i estetskom ukusu. Nikada ne kaem da interpretiram, nego da objanjavam samoj sebi knjigu. A publiku nastojim nagovoriti na itanje!, rekla je Julijana Matanovi. U svom analitikom stilu ustvrdila je Paviieve kljune rijeiporuke i komentirala ih. Meu ostalim: pria, pripovijedanje, putovanje, most, premosnice u prostoru i prijateljstvima. Prie o sebi valja znati ispripovijedati potomcima, naglasila je. Pri primanju Nobelove nagrade za knjievnost Ivo Andri je naslovio svoju zahvalu vedskoj akademiji upravo Pripovijedanje i pria. Pria jest pravi svjedok! A Pavii je odabrao prie svojih predaka koji ih nisu znali prenijeti dalje. Pria-nasljea teku kao bujica, kao nae rijeke i valjalo ih gosp. andoru - savladati. Govor o sebi mora biti ukroen. Priu ima pravo napisati tek onaj koji ju je osjetio vlastitim prstima, tko je zaslui! Najbolji nain je andor naao u 12 postaja. Za takvo to treba samoa. I putovanje. Upravo: nemjesto. Traei identitet, Pavii ulazi u prostore kroz koje putuje. Vlak je za takvu fikciju idealan. andor je uao u Zaboku i u poetku mu nitko niti ne trai identifikacijske dokumente. I krenuo na svoj put. U romanu vie nismo tamo gdje smo bili, a nismo niti stigli tamo kamo idemo. Omeeni smo prostorom i idemo naprijed. Vjerujemo u napredak ovjeanstva, ali i znamo da se na ovim prostorima povijest brutalno komea, da se negdje uvijek ponavlja. Priu o toj nesrei trebalo je znati prenijeti! Vlak jest trajanje. Zna se koliko i traje vonja od

Aleksandar andor Pavii i Julijana Matanovi Kostajnice do Zaboka U trenutku kada se izae iz vlaka treba ispriati priu. To je moment prelamanja osobne prie s povijesnim trajanjem. Zato pria ne smije biti dosadna, ne smije se biti pretiha, a ne smije se uti u njoj niti previe glasova. Ima u tom pripovijedanju i predaha, kada u vlak ulazi, ba u njihov kupe, neka zgodna dama, ali priati o njoj nije ba biografija, a nije niti postaja vlaka. Kada gosp. Pavii govori o svojoj majci, stanica se vidi; i stanica i taj dio njegova ivotopisa. U putnikom e vlaku, u kojemu traga za identitetom, andor ispriati mnotvo pria, napisati cijeli roman. Nikada nisam lagala da najvie i volim pisce koji dotaknu dio i moje biografije, zakljuila je dr. Matanovi. Osjea se kod andora miris tih prvih putnikih vlakova. Posebno je apostrofirala da Pavii kao kljunu rije spominje most kada zapisuje: Ja nisam sudac, u ivotu sam odabrao biti most! Kada krinih postaja u anodorovu romanu vie nema, onda pisac uspostavlja most s itateljima. Time je to i najbolje priznanje da je knjievnost od svih terapija najbolja terapija. Zato bismo trebali vie itati, poruila je knjievnica, prof. dr. Julijana Matanovi. Zastajui na postajama od Zaboka, preko Zapreia, Velike Gorice i drugih mjesta, pa sve do Kostajnice, Aleksandar andor Pavii zna zastati u svojoj bujici prie, izrei neku mudrost, na kojoj je mana ivotne mudrosti. Njegova su putovanja uvijek ispriana posebnom priom! Zna se izvrsno ograditi i od obilja podataka, doda samo da je to crtica. Odlian je jeziar - glazbenik, tono osjea koju rije u kojem sjeanju treba upotrijebiti. Uspostavio je pravu mreu biografija obinih ljudi, njihovih pria na postajama vlaka kojim je krenuo k rodnoj Kostajnici. Zgodno je to se Pavii ak pribojava da mu ne prigovorimo sentimentalnost, jer u vremenu smo kada je osjeajnost sramota! Talentom glazbenika vodi rauna o svom recipijentu, zna u kojem trenutku priu treba pojaati, kada je utiati i gdje je nastaviti. Pria o sebi, ali esto i prelazi na pripovjedaki anr. Od razine teme do razine izraajnih sredstava u Paviievu romanu Dvanaesta postaja Kostajnica, nema slabih mjesta! Vidan je samo taj most prema nama. I sevdalinka, koju najbolje pjeva i neizmjerno voli. q Edina SMAJLAGI

LIPANJ 2013.

13

BONJACI U HRVATSKOJ

2. DANI SJEANJA NA SREBRENICU SISAK SREBRENICA 2013.

Istinom protiv negiranja genocida


U organizaciji dvaju Vijea bonjake nacionalne manjine grada Siska i Sisako-moslavake upanije, te potporu svih sisakih bonjakih asocijacija i Narodne knjinice i itaonice Vlado Gotovac Sisak, u subotu 29. lipnja 2013. godine, u Kazalitu 21 odrana je tribina u okviru 2. Dana sjeanja na Srebrenicu Sisak Srebrenica 2013.. Na tribini pod nazivom Svjedoanstvo o srebrenikom genocidu 1995. gostovao je Avdo Huseinovi, redatelj, novinar i pisac iz Sarajeva, dugogodinji suradnik Preporodovog Journala. U okviru tribine predstavljena su dva Huseinovieva djela: knjiga Naser od Gazimestana do Haga i nazad i dokumentarni film Daleko je Tuzla. Knjiga Naser od Gazimestana do Haga i nazad sadri vie od 200 vanih ratnih dokumenata. U njoj brigadir Naser Ori po prvi puta pria svoju ivotnu priu, pri emu itatelje upoznaje s danima djetinjstva, boravkom u Specijalnoj jedinica MUP-a Srbije, kada se nalazio u linoj pratnji Slobodana Miloevia, ratnim dogaajima u Srednjem Podrinju. Takoer, otkriva detalje o izlasku iz Srebrenice u travnju 1995. godine, danima kada se dogaao genocid u Srebrenici, ivotnim nevoljama nakon Daytonskog sporazuma, odlasku i boravku u pritvoru Hakog tribunala, kao i dogaajima koji su ga pratili po povratku iz Haaga. Daleko je Tuzla je dokumentarni film snimljen povodom 15-godinjice genocida u Srebrenici, a obrauje ratnu tematiku u Srednjem Podrinju od 1992. do 1995. godine. U njemu se po prvi puta na filmu pojavljuje Naser Ori, koji ekskluzivno govori o ratnim vremenima. Kroz znaajnu dokumentaciju koja je pripadala MUP-u Republike Srpske, Drinskom korpusu i Glavnom tabu Vojske Republike Srpske, u filmu je prvi puta javnosti prezentiran veliki dio pojedinosti vezanih za operaciju Krivaja 95, to je bio kodni naziv za napad na Srebrenicu, Zatienu zonu UN-a, poetkom srpnja 1995. godine. U filmu su prezentirani autentini dokumenti o osvajanju Srebrenice, razdvajanju mukaraca od ena i djece u Potoarima, zarobljavanju mukaraca i prijevozu do unaprijed odreenih lokacija za egzekucije, masovnim strijeljanjima, ratnim zloincima odgovornim za genocid i egzekutorima koji su direktno uestvovali u masovnim strijeljanjima.

Avdo Huseinovi i Ismet Isakovi Veliku ulogu u ratnim djelovanjima imale su vojne i policijske snage tadanje krnje SR Jugoslavije: Lino je zloinac Slobodan Miloevi zahtijevao od vojnog vrha SR Jugoslavije da se pitanje otpora Srebrenice i Srednjeg Podrinja pod hitno rijei. Poetkom 1993. godine uslijedila je zasigurno najvea ofanziva koja je izvedena tokom agresije na BiH, ofanziva koju su sinhronizovano izvodili Uiki korpus Vojske Jugoslavije, nekoliko najelitnijih jedinica Vojske i Policije SR Jugoslavije, zajedno s mnogobrojnim Karadievim i Mladievim etnikim formacijama. U totalnoj blokadi, a suoeni sa daleko nadmonijim neprijateljem, jedina logistika je bila ona koju su bosanski branioci zarobljavali od etnika, s obje strane Drine. Hladna, surova bosanska zima, nedostatak municije, hrane, lijekova i drugog sanitetskog materijala, primorali su snage odbrane Srednjeg Podrinja da se uslijed takve estoke ofanzive i agresije Vojske Jugoslavije povuku iz Zvornike Kamenice, Cerske i Konjevi Polja. Sa oko 900 km, slobodna teritorija Srednjeg Podrinja je svedena na 140 km. Odbranili su grad Srebrenicu, u koju se slilo preko 50.000 izbjeglica iz 10-ak istono-bosanskih optina. U aprilu 1993. godine Srebrenica je razoruana i proglaena Zatienom zonom UN-a. Avdo Huseinovi je naglasio da je proglaenje Zatiene zone UN-a bilo samo odgaanje pripremljenog i planiranog genocida nad Bonjacima Srednjeg Podrinja, to se pokazalo u srpnju 1995. kada poinje vojna operacija Krivaja 95: Pokazat e se da je pria oko Zatiene zone Srebrenice i epe bila jo jedna velika svjetska prevara i podvala. Vojnici UN-a tokom operacije zauzimanja Srebrenice bili su cijelo vrijeme pod komandom zloinca Ratka Mladia. Ima i onih koji uzimaju sebi za pravo da pad Srebrenice prikau kao jednu malu akciju Vojske Republike Srpske u kojoj je uestvovalo nekoliko stotina vojnika Drinskog korpusa Vojske RS-a. Meutim, Komisija Vlade Republike Srpske je 2004. godine utvrdila da je u srebrenikom genocidu uestvovalo oko 20.000 srpskih vojnika. Ono to se u nekoliko dana jula 1995. godine desilo Bonjacima Zatiene zone UN-a Srebrenica, zasigurno je najvei i jedini

Proboj do Tuzle herojska epopeja


U prvom dijelu tribine posveenom rtvama srebrenikog genocida razgovor s Avdom Huseinoviem, najznaajnijim kroniarem rata u BiH od 1992.-1995., vodio je Ismet Isakovi, glavni urednik Preporodovog Journala. Kada se pria o Srebrenici danas se, uglavnom, vrlo malo se govori o periodu od poetka agresije na Republiku Bosnu i Hercegovinu pa do 1995. godine. Borci Srednjeg Podrinja tokom 1992. i poetka 1993. godine kontrolisali su najveu slobodnu teritoriju koju je drala Armija RBiH. Povrina slobodne teritorije iznosila je 892 km i kretala se od epe pa sve do Zvornike Kamenice. Jedini dio dravne granice sa Srbijom na Drini kontrolisali su borci Srednjeg Podrinja. Srebrenica je bila prvi osloboeni grad u Bosni. O tome niko danas ne pria, da je Srebrenica osloboena 9. maja 1992. godine, nakon 22 dana srpske okupacije, uvodno je rekao Huseinovi.

14

PREPORODOV JOURNAL 152

BONJACI U HRVATSKOJ
zloin na tlu Evrope nakon nacistikih zloina u Drugom svjetskom ratu. U srebrenikom genocidu je ubijeno oko 10.000 nedunih ljudi, od toga oko 1.000 djeaka. U sprovoenju genocida Karadievi i Mladievi etnici su radili ono to nisu ni Hitlerovi nacisti. Oni su vrili genocid i nad ubijenim, tako to su bagerima iskopavali njihove kosti i prebacivali ih na razliite lokacije koje su jedna od druge udaljene desetinama kilometara. Danas ostatke tijela jedne osobe nalazimo na tri-etiri lokacije, koje su meusobno udaljene i po 40 kilometara. Proboj koji su 11. jula 1995. godine zapoeli Bonjaci Srednjeg Podrinja bio je najdui proboj u historiji ratovanja, dug oko 120 kilometara. To je herojska epopeja na koju trebamo biti ponosni. Huseinovi se osvrnuo i na one koji negiraju genocid poinjen u Srebrenici i okolici u srpnju 1995.: Danas na djelu imamo ogromnu armiju negatora srebrenikog genocida. Oni koji negiraju genocid nad Bonjacima Srednjeg Podrinja, u svojim glavama planiraju novi genocid nad Bonjacima. Na elu njih je akademik Dobrica osi, otac srpske nacije i ideolog genocida. On u svojoj posljednjoj knjizi Bosanski rat alje poruku budunosti srpskom narodu, u kojoj kae da treba pruiti otpor srebrenizaciji bosanskog rata. ratnom komandantu Srebrenice, upriliena pet dana prije velianstvene promocije u Domu mladih Skenderija u Sarajevu. Huseinovi je naglasio da je brigadir Naser Ori, ovjek koji je sa 25 godina starosti komandovao teritorijom od oko 900 km, imao teak ratni i poslijeratni put: Naser Ori je zasigurno historijska linost. Njegova biografija je fascinantna. Bio je kao pripadnik Specijalne jedinice MUP-a Srbije u obezbjeenju Slobodana Miloevia na Gazimestanu 28. juna 1989. godine. Poslije toga dolazi u Bosnu u vrijeme kad poinje agresija na Hrvatsku. Nakon kraeg boravka u MUP-u na Ilidi kod Sarajeva, prebaen je u Srebrenicu, gdje e sa grupicom svojih prijatelja podii ustanak u Srednjem Podrinju. Nije bio komandant koji komanduje iz pozadine, uvijek je u napade iao prvi predvodei diverzantske jedinice. Nakon to je proglaena demilitarizacija i Srebrenica stavljena pod zatitu UN-a, dvije godine je Armija RBiH u Srebrenici mirovala. Onda je po naredbi Generaltaba Armije RBiH Naser Ori izveden iz Srebrenice i, naalost, nikada se nije vratio. To je bilo u aprilu 1995. godine. U vrijeme kad je krenula operacija Krivaja 95, poetkom jula 1995. godine, Ori se nalazio u Tuzli. Kad je Srebrenica pala on odluuje na svoju ruku, bez pomoi Drugog korpusa Armije RBiH, da krene u ispomo izvlaenja srebrenike kolone u rejonu Baljkovice. On je jedini koji je pomogao koloni svojih boraca koja se probijala iz Srebrenice. I nakon agresije Naser Ori je bio u fokusu javnosti. Tada su krenule estoke obavjetajne igre s nae strane s ciljem da se uprlja njegov herojski doprinos u odbrani Bosne i Hercegovine. Glavni njegov problem bio je to to su odreene vojne strukture bile zaduene da pomognu Srebrenici i Podrinju 1995. godine, ali to nisu uinili. Iz straha za svoje pozicije, oni su krenuli prema pomonim vojnim strukturama, obavjetajnim strukturama i pokuali su da dezinformiraju javno mnijenje, da usmjere informacije protiv Oria. Jednom rijeju, pokuali su da umanje njegovu linost, da ga proglase glavnim krivcem za pad Srebrenice, krivcem za sve ono to se deavalo na prostorima Srednjeg Podrinja. U dogovoru Carle del Ponte sa Zoranom iniem, protiv Oria je podignuta optunica i on je odveden u Haag. Njegovom presudom se eljelo dovesti do balansiranja srpske odgovornosti za genocid u julu 1995. U Haagu se naao na istom spratu sa svojim najveim ratnim neprijateljima: Slobodanom Miloeviem, Miroslavom Deronjiem, Momirom Nikoliem, Radivojem Miletiem, Jovicom Staniiem... Na kraju tribine, Avdo Huseinovi se osvrnuo i na neke detalje napisane u knjizi koja je nastajala ukupno tri godine: Ori u knjizi donosi i opirnu priu o svom iskustvu tokom boravka u Haagu, te kako mu je bivi oficir Vojske RS-a Momir Nikoli, koji je priznao uee u srebrenikom genocidu, za cigarete peglao koulje, kuhao i spremao, te otkrivao vane podatke. Opisuje i kako ga je ef Dravne bezbjednosti Srbije Jovica Stanii, koji je nedavno osloboen krivnje, molio da ga zatiti od Vojislava eelja koji ga je htio tui. Pie kako je pretukao ratnog zloinca iz Foe Gojka Jankovia koji je osuen na 34 godine zatvora, izmeu ostalog, zbog silovanja i dranja u seksualnom ropstvu jedne djevojice u Foi tokom rata. Jankovi je psovao Oriu, ali i Seferu Haliloviu, prvom komandantu Armije RBiH. Takoer, otkriva kako je osloboeni hrvatski general Ante Gotovina kuhao morske specijalitete u Haagu, te kako se izmeu njega i osloboenih kosovskih Albanaca Ramusha Haradinaja, Fatmira Limaja i Isaka Muslija rodilo veliko prijateljstvo. Musliu se sa Oriem i pobratimio, a u Pritini mu je prireen i doek. Meutim, i pored velikih prljavih igara Naser Ori je u Haagu dokazao svoju nevinost i viteki izdrao sve tegobe. Danas je slobodan ovjek i zasigurno jedan od najveih ivih heroja koje Bonjaci kao narod imaju. q Ismet ISAKOVI

Naser Ori jedan od najveih bonjakih heroja


Avdo Huseinovi je kao mjesto za pretpremijerno predstavljanje svoje knjige Naser od Gazimestana do Haga i nazad izabrao Sisak i obiljeavanje 18. obljetnice srebrenikog genocida. Zanimljivo je da je sisaka promocija knjige o Naseru Oriu, legendarnom

Avdo Huseinovi (Sarajevo, 1973.) je bio borac Prvog korpusa Armije Republike BiH tokom cijelog rata. Do sada je snimio pet dokumentarnih filmova o najbolnijim i najstranijim dogaanjima za vrijeme agresije na BiH: Vanzemaljci iznad Sarajeva (2008.), Krvavi ples po eheru (2010.), Daleko je Tuzla (2010.), Bosna ili smrt (2011.) i A bili su samo djeca (2012.). Prije knjige Naser od Gazimestana do Haga i nazad napisao je knjigu Delati naroda mog (2009.), koja faktografski tretira najvee ratne zloine nad Bonjacima u ratu od 1992.1995. godine. Svojim djelovanjem na ouvanju istine o prethodnom ratu Avdo Huseinovi je, kako istiu bosansko-hercegovaki mediji, na sebe preuzeo odgovornost uvara naeg kolektivnog sjeanja. Trenutno radi novi dokumentarni film priu o Viegradu, gradu koji je kroz historiju metafora ponovljenih genocida nad Bonjacima Podrinja, u kome je u prethodnom ratu ubijeno oko 3.000 Bonjaka, od toga veliki broj djece. Pritom je interesantno da su tokom agresije na BiH viegradski borci imali velike zasluge u obrani Istone Bosne, posebno Gorada. Nakon filma o Viegradu, kako doznajemo, slijedi bolna i nedovoljno istraena pria o srpskim konclogorima i genocidu nad Bonjacima u Prijedoru i okolici 1992. godine. q

LIPANJ 2013.

15

hrvatska

PRED 1. SRPNJA HRVATSKA VLADA IZAZVALA LJUTNJU LANICA EUROPSKE UNIJE

Afera lex Perkovi


U ozraju priprema za ulazak Hrvatske u EU 1. srpnja protjecao je lipanjski mjesec, no od pozitivnih vibracija na kraju se izrodila nova afera kolokvijalno nazvana lex Perkovi. Iz nje je nastao vrlo vjerojatni diplomatski skandal izmeu Hrvatske i Njemake. Vlada premijera Zorana Milanovia uputila je u Sabor prijedlog zakona o pravosudnoj suradnji meu lanicama EU, u kojem je najznaajnija odredba bila da se zemljama EU ne mogu izruiti osumnjieni za koje su vezane kriminalne radnje prije 7. kolovoza 2002. Razlog ovakvog vremenskog ogranienja, kako su obrazlagali u vladajuoj Kukuriku koaliciji, bio je zatita hrvatskih branitelja od potencijalnog kaznenog progona. Prema tom tumaenju, loa iskustva s progonima hrvatskih branitelja od strane susjedne Srbije mogla su se potencijalno ponoviti i s bilo kojom lanicom EU, pa je taj zakon to trebao sprijeiti. Naime, od 1. srpnja u Hrvatskoj poinju vrijediti zakoni usklaeni s pravnom regulativom EU. Ministar branitelja Predrag Fred Mati poruio je onima koji se protive ovakvom ogranienju da se dogovore prepoznaju li u njemu nacionalne ili politikantske interese. Mati je prije svega mislio na HDZovce jer su oni vladajuu koaliciju optuili da time ele zatititi Josipa Perkovia, koji je navodno u Njemakoj 1983. organizirao politiko ubojstvo hrvatskog emigranta Stjepana urekovia, pa je njemaka savezna policija takoer u lipnju obnovila tjeralicu za njim. Osim toga, zakon se donosio samo nekoliko dana pred hrvatsko ulanjenje u EU, to je bio diplomatski skandal s obzirom da se u predpristupnim pregovorima Hrvatska obavezala potivati pravnu steevinu EU.

Josip Perkovi

to je dosad radio HDZ!?


Zbog novonastale buke koju su temeljito prenosili mediji, Hrvatski sabor je najprije odgodio izglasavanje zakona za nekoliko dana. Na upit novinara jesu li zbog pritisaka iz Bruxellesa odgodili glasovanje u Saboru, premijer je odgovorio da nisu. Ne. Ali elim neto drugo rei o tom pitanju. Ovo kako se ponaa opozicijska stranka je neozbiljno, neodgovorno i opasno. Ponovit u jo jednom. Dakle, nai motivi su bez obzira to o tome mislila Europska komisija, jedino i iskljuivo ti da se od moguih optunica za koje ne moemo znati odakle mogu doi, zatite ljudi koji su sudjelovali u Domovinskom ratu. Imamo s tim loe iskustvo, dosta traumatino i tu elimo podvui crtu. I ako neto treba odraditi, to treba odraditi hrvatsko pravosue, istaknuo je premijer Milanovi. Vezano uz optube oporbe kako aktualna hrvatska vlast nastoji izbjei izruenje Perkovia, Milanovi je postavio protupitanje to se do sada ekalo. Dakle, sada se tog ovjeka iz usta biveg ministra unutarnjih poslova proglaava de facto krivim. Ja o tome ne znam nita, ali znam da je to moglo napraviti hrvatsko pravosue; ne znam moe li jo uvijek to napraviti i traim da se i predsjednik opozicijske stranke i glavni dravni odvjetnik oituju i da kau to su napravili, to su uinili zadnjih 10 godina koje procesne radnje, to su uinili da prekinu tijek zastare i jesu li ita uinili. S obzirom da s tim nemam nikakve veze, ali da sada odgovaram za sve i da moram istiti tui nered, to pitanje postavljam ovako otvoreno. Dakle, nikakva komisija, nikakav Bruxelles, to je naa odluka, naglasio je Milanovi. Na upit novinara to e se dogoditi ako se do 1. srpnja ne donese novi zakon, premijer je odgovorio da se nita nee dogoditi. Nita.

Zoran Milanovi, hrvatski premijer To nema veze nikakve. To smo mogli napraviti i prije godinu dana, to moemo napraviti i za tri mjeseca. Dakle, u biti 1. srpnja tu ne znai nita, to je sporedno pitanje. Ovo pitanje prevedite dakle, to su nadleni ljudi koji zakonski odgovaraju da poduzmu radnje - to su uinili, jesu li ita uinili, to su uinili da prekinu tijek zastare, je li zastara nastupila, jer sada se digla velika galama za koju moram priznati da me iznenadila. Dakle, oekivao sam vie mudrosti, vie pameti, vie diskrecije u zatiti hrvatskih interesa, rekao je Milanovi. Zakon je izglasan dva dana pred ulazak Hrvatske u EU bez zastupnika iz HDZ-a i unato estokom protivljenju dijela politike javnosti i upozorenjima Europske komisije. Za zakon je glasovalo 78 zastupnika koalicije, protiv je bilo est oporbenih laburisti, HDSSB i nezavisna Jadranka Kosor. Ako se zakon usvoji, znai da je izvren udar na vladavinu prava, izjavio je Tomislav Karamarko (HDZ) i poruio da ta stranka ne eli tome davati legitimitet, pa su HDZ-ovi zastupnici napustili sabornicu.

HDZ: SDP titi zloince!


ef HDZ-a uvjeren je da je zakon Hrvatskoj ve tada nanio tetu i da e Europskoj komisiji dati mogunost tube pred Sudom EU-a, zbog ega bi Hrvatska mogla biti izloena sankcijama. Hrvatska je preuzela obvezu primjene europskog uhidbenog naloga bez ikakvih ogranienja i ne moe se sad izigrati ono to je obeano, rekao je Karamarko, upitavi Vladu zato ulazi u sukob s Europom i graane dri taocima tog sukoba. Odbacio je tumaenja da se zakonom titi branitelje koji bi

16

PREPORODOV JOURNAL 152

hrvatska
mogli biti izloeni tubama pred sudovima EU-a, istiui da se rat vodio na podruju Hrvatske. Vladina argumentacija vrijea zdravu pamet i sve one koji istinski ele demokratsku Hrvatsku, rekao je Karamarko. Igor Dragovan (SDP) HDZ-ovce je prozvao za nevjerodostojnost. Nikada nismo imali snage istraiti zloine niti sve ono to je bilo negativno u hrvatskoj prolosti, a sada o tome govore ljudi koji su bili na elu slube koje su to trebale odraditi, dapae rekli su da je sve isto, rekao je Dragovan, odbijajui tumaenja da se zakon donosi zbog biveg elnika jugoslavenske tajne slube Josipa Perkovia. Ali, dodao je, ako je tako, to su bili najblii suradnici onih koji se danas protive ovom zakonu i prvog predsjednika Franje Tumana te su sudjelovali u kljunim vremenima za Hrvatsku. Ako postoje nerazrijeeni sluajevi, to trebaju razrijeiti hrvatske institucije, nita ne moe ostati nerazjanjeno, neistraeno i neprocesuirano, poruio je Dragovan. I Damir Kajin (nezavisni), pozivajui se na medije, tvrdi kako je Perkovi pomogao organizirati prvi Sabor HDZ-a 1990. godine. Smatra da bi, ako se ve govori o politiki motiviranim ubojstvima, trebalo istraiti i smrt bivih elnika HSP-a Blaa Kraljevia i Ante Paradika te Milana Levara. Zato HDZ nije prozvao uka zbog suradnje s Perkoviem, zato je Tuman to tolerirao?, pitao je Kajin, koji je uvredljivima nazvao tvrdnje da aktualna vlada titi zloince. I Jozo Rado (HNS) prozvao je HDZ: Stranka koja se dii zatitom hrvatskih branitelja zauzima se za odredbu koja e omoguiti njihovo izruenje. Nezavisna Jadranka Kosor pozvala je zastupnike da prihvate njezin amandman o brisanju vremenskog ogranienja za primjenu Europskog uhidbenog
Holy istupila iz SDP-a
Mirela Holy, biva ministrica zatite okolia i prirode, koja je prole godine zbog afere mail bila prisiljena podnijeti ostavku, vie nije niti lanica SDP-a. Holy se kao ministrica najvie zamjerila tadanjem prvom potpredsjedniku Vlade Radimiru aiu koji je gurao svoje energetske projekte, a koji nisu bili u skladu, tvrdila je Holy, sa zatitom okolia. Vratila se u Sabor, no cijelo je vrijeme bila na izlaznim vratima SDP-a. U jednom trenutku se ak pekuliralo da e prei Mirela Holy Laburistima, no sve je ostalo na tome. Kap koja je prelila njezinu au strpljenja bila je neprihvaanje njezinih amandmana na Zakon o zatiti prirode, pa je Holy napustila SDP ak i prije glasanja o tome. Njezini kolege su o tome obavijetene e-mailom. Poslala sam dopis predsjedniku stranke u kojem ga obavjetavam da izlazim iz stranke zbog toga to ne potujemo politike na temelju kojih smo dobili izbore, odnosno konkretno politiku zatite prirode, rekla je Holy i dodala da ostaje u Saboru kao nezavisna zastupnica jer se i dalje eli baviti politikom. Rekla je da e i dalje podravati politiku Vlade koja bude u skladu s Planom 21. Upitana to je rekao premijer Milanovi na to, Holy tvrdi da joj je rekao da mu je ao. Dodala je da je i njoj ao to je sve tako zavrilo. ali i njezin nasljednik u Vladi. Meni je ao to je Mirela donijela jednu takvu odluku, zato to je prevladala njezina tvrdoglavost. Ne postoji niti jedan zdravorazumski razlog za izlazak iz stranke jer u ciljevima se slaemo, ali ona je tako odluila, rekao je Mihael Zmajlovi, ministar zatite okolia. Zmajlovi je u Saboru odbio amandman do kojeg je Holy bilo najvie stalo, a on se ticao osnivanja Nacionalne parkovne agencije. Rekao je da taj prijedlog nije socijalno, ekonomski i politiki opravdan te da se jednaka zatita moe postii unaprjeenjem postojeeg sustava. Naprosto, pored ume postojeih agencija za koje se ne zna koja im je tono funkcija, osnovati jo jednu bilo bi suludo, pogotovo kada domaa i meunarodna struka za upravljanje zatienim podrujima kae da to apsolutno nema smisla", rekao je ministar Zmajlovi. q

Angela Merkel, njemaka kancelarka naloga. Ako to uinimo, snizit emo tenzije, ulazimo u EU, nema potrebne da ulazimo s otvorenim pitanjima, poruila je Kosor. Reakcije u EU, a pogotovo u Njemakoj na ovaj Vladin potez, bile su jako kritiki nastrojene. Tako je potpredsjednica Europske komisije za pravosue i ljudska prava, Viviane Reding, izjavila da je Hrvatska vlada znala to potpisuje u predpristupnim pregovorima te da se mora ponaati onako kako ju je potpis obvezao. Rekla sam i vaem premijeru da smatramo da ovo nije, recimo to blago, bio najpametniji potez. Napisala sam i pismo ministru pravosua 27. lipnja u kojem sam rekla da se radi o vrlo negativnom potezu. Hrvatska je preuzela na sebe, dala je rije, ulazei u nau obitelj, da e ispunjavati sve obaveze i primjenjivati sva pravila. Oekujemo da rijeite taj problem, inae emo to smatrati vrlo ozbiljnim nedostatkom u primjeni vane EU legislative. Znailo bi to da ne potujete lanak 39. Pristupnog ugovora, kazala je Reding.

Merkel bojkotirala proslavu?


Da li zbog lex Perkovi ili ne, samo pet dana pred proslavu ulaska Hrvatske u EU svoj je dolazak otkazala njemaka kancelarka Angela Merkel. Ta se informacija u Banskim dvorima krila cijela 24 sata da bi ju provalili mediji izazivajui novi skandal, a onda su u Vladi tvrdili da Merkel ne moe doi zbog prezauzetosti. Merkel je prije toga zaista bila planirala doi u Zagreb, a dodatnu sumnju u prezauzetost kancelarke izazivala je injenica da je bila nedjelja pa se moglo pretpostaviti da nema aktivnosti, to se i potvrdilo kada je objavljen njezin plan aktivnosti za taj tjedan. No pred samu proslavu kancelarka Merkel je poslala video estitku Hrvatskoj povodom lanstva u EU, a zadnjeg dana lipnja je i objasnila da ne moe doi jer e proslava biti do kasno u pono, a da u ponedjeljak ve ujutro ima planirane obaveze. Ipak, niti njemaku niti hrvatsku javnost nije u potpunosti uvjerila u te rijei, nego je to prije protumaeno kao ublaavanje diplomatskog skandala kojeg je izazvala Hrvatska vlada. Bilo kako bilo, Merkel je, nakon to je otkazala dolazak na sredinju proslavu, nastavila s dijeljenjem packi Hrvatskoj, koje je prenio njemaki Der Spiegel. U njemu je pisalo kako je Merkel izjavila da Hrvatska vlada mora provesti jo puno reformi i da je pred cijelom zemljom jako puno posla. Naroito kada je rije o pravnoj sigurnosti i nastavku borbe protiv korupcije, potrebno je napraviti dodatne korake, kazala je Merkel. Der Spiegel prenosi i rijei njemakog ministra vanjskih poslova, Guida Westerwellea, koji se takoer nije pojavio u Zagrebu, a koji se slae s Merkel te tvrdi da je ulazak Hrvatske u EU tek poticaj za nove reforme, a ne zavrni korak. q Edis FELI

LIPANJ 2013.

17

hrvatska

24. SRPNJA 2013. KRAJNJI ROK ZA REGULIRANJE STATUSA IZBRISANIH OSOBA

Izbrisani graani Slovenije


Temeljem uputa Ministarstva unutarnjih poslova, slovenske administrativne slube su 26. veljae 1992. godine izbrisale 25.671 stanovnika iz registra stalnog prebivalita u Sloveniji. Izbrisane osobe iz registra prebivalita bile su uglavnom porijeklom iz bivih jugoslavenskih republika s jugoslavenskim dravljanstvom ili dravljanstvom odreene republike, a u Sloveniji su ivjeli temeljem reguliranog stalnog boravka. Republika Slovenija ovim je arbitrarnim postupkom, tisue ljudi i njihove obitelji uinila nepostojeima i time ukazala na ukorijenjeni institucionalni rasizam u svojoj administraciji. Do danas, Republika Slovenija nije se ispriala ovim osobama niti rijeila njihovu situaciju, a borba izbrisanih za vidljivost i reguliranje pravnog statusa traje vie od dvadeset godina. Nakon proglaenja neovisnosti Slovenije 25. lipnja 1991., graani bive savezne slovenske republike automatski su postali dravljanima Republike Slovenije. Dravljani drugih republika sa stalnim boravkom u Sloveniji imali su pravo zatraiti slovensko dravljanstvo u roku od narednih 6 mjeseci od proglaenja neovisnosti. Oni koji to nisu uinili ili kojima je zahtjev odbijen, izbrisani su iz evidencije stalnih boravaka. Na njih se u tom trenutku poeo primjenjivati Zakon o strancima, a brisanjem su izgubili sva ekonomska i socijalna prava, dok su neki morali napustiti Sloveniju ili bili deportirani. Mnogi su ostali ivjeti s nereguliranim statusom, odnosno nezakonito. Nakon 20 godina agonije u njihovu je korist nedavno presudio Europski sud za ljudska prava te je odredio da im Slovenija mora isplatiti po 20.000 eura odtete za nematerijalna prava. Radi se o 11 tuitelja, koji su pravdu dobili na Europskom sudu, a koja sada predstavlja temelj za daljnje tube protiv Slovenije. Ova je presuda donijela i obvezu Republici Sloveniji da do kraja lipnja, tonije 26. lipnja ove godine iznae odgovarajua rjeenja za naknade tete ostalim izbrisanim graanima i graankama. Kako takvo konano rjeenje, jo uvijek nije pronaeno, Slovenija je zatraila produenje roka od strane Europskog suda za ljudska prava, no takav je zahtjev odbijen. Vijee ministara trenutno razmatra krenje roka za donoenje propisa o odteti za nematerijalna prava od strane slovenskih vlasti. Nedavno je Vlada Slovenije, pritisnuta rokovima, izbrisanima ponudila naknadu tete u iznosu od 30 eura po danu izbrisa, odnosno po 1 euro po danu izbrisa. Za one koji su bili izbrisani 20 godina, iznos odtete za nematerijalna prava bi iznosio 7.200 eura. Gotovo 13.000 eura manje nego to su ostvarili izbrisani tuitelji na Europskom sudu za ljudska prava. Ovaj iznos ne bi bio dovoljan ni za pokrivanje dugova koji su ovi nesretni ljudi nagomilali tijekom posljednjih dvadeset godina. Ipak, jo uvijek se radi o prijedlogu koji nije konano utvren. U ovome prijedlogu nalazi se i prepreka ostvarivanju prava na odtetu, a koja kae da to pravo ostvaruju tek oni sa reguliranim statusom, koji nije ni blizu broja izbrisanih. Odlukom Ustavnog suda iz 2003. godine o neustavnosti i nezakonitosti postupka izbrisa tisua ljudi, 2010. godine Slovenije je postavila rok od 3 godine za mogunost reguliranja statusa, odnosno zadobivanja ponovnog prava na boravak u Sloveniji. Brojni su izbrisani nailazili na niz potekoa u reguliranju statusa, poput visokih iznosa taksi od oko 100 eura ili potrebe dokazivanja da su ivjeli u Sloveniji ili da su iz Slovenije izali iz razloga strogo odreenima

Insert iz dokumentarca Dolge poitnice, koji govori o problematici izbrisanih zakonom. Ove rigidne odredbe mnoge su osobe kotale ouvanja statusa quo, odnosno nereguliranja njihovog statuta u ovom, zakonom propisanom, roku. Uzgred reeno, zahtjevi izbrisanih najee su odbijeni. Od 368 molbi u posljednje tri godine pozitivno je rIjeeno svega 101. Ostale molbe su odbijene ili su u postupku razmatranja, odnosno ekanja na odluke slovenske administracije. Prema rijeima Mirjane Uakar, jedne od prvih aktivistkinja organizacija izbrisanih, roene u Ptuju, a izbrisane prema kriteriju oeva hrvatskoga dravljanstva, ponuda je Vlade Slovenije o odteti u iznosu od 1 eura po danu izbrisa - poniavajua i sramotna. Njezino je viegodinje skrivanje, nezakonito boravljenje u Sloveniji unato slovenskoj narodnosti i borba za njezina prava, donijela duboku ivotnu nesigurnost i nestabilnost koje se ni danas ne mogu popraviti. Nije imala zdravstveno i socijalno osiguranje, nije mogla raditi niti imati ikakav posao, unitena joj je obitelj, a djeca ive sa traumama skrivanja i straha od odvajanja od majke. Izbris iz evidencije prebivalita u Sloveniji, tisuama je osoba unitio ivote, zdravlje, obitelji i perspektivnu budunost. Mnogi od njih svjedoe o tekim psihofizikim posljedicama, dubokim traumama i izrazito loim materijalnim stanjem. Slovenska je Vlada odlukom o brisanju mnoge ljude poslala na dui odmor, kako bi rekli i protagonisti dokumentarnog filma Dolge poitnice Damjana Kozolea. Mnogi su po prvi puta u ivotu otili ivjeti u zemlje svojih roditelja i drugih predaka snalazei se od samoga poetka za krov nad glavom, obrazovanje i egzistenciju. Neki su od sveuilinih profesora postajali istai ulica, a nekima se nikada nisu otvorile prilike za zavretkom kolovanja ili zaraivanjem novca. Vjeruje se da treina od oko 13.000 osoba koje su bile izbrisane danas, ive u Republici Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini ili drugim bivim republikama, dok se smatra da su drugi iselili iz Slovenije u zapadne europske zemlje, a dio njih ipak ostao boraviti nezakonito u Sloveniji kroz rad na crno ili nikakav rad. Rok za reguliranje statusa osoba koje su bile izbrisane istie 24. srpnja 2013. Sve osobe koje danas ive na podrujima bivih saveznih republika, kao to su Hrvatska i Bosna i Hercegovina, trebaju se javiti do ovoga roka slovenskim vlastima i pokuati regulirati status te time stei i pravo odtete. q Emina BUINKI

18

PREPORODOV JOURNAL 152

hrvatska

DANI NACIONALNIH MANJINA GRADA ZAGREBA NA ZRINJEVCU

Folklorna promenada
Nedjeljno sunano jutro, 16. lipnja 2013., bilo je rezervirano za Smotru kulturno-umjetnikih drutava nacionalnih manjina koja djeluju u gradu Zagrebu. Godinje manifestacije slinog karaktera prijanjih godina odravane su u zatvorenim prostorima. Ovogodinja je bila drugaije koncipirana: postati dostupnim svim posjetiteljima i prolaznicima parka Zrinjevac, u srcu glavnog grada. Od 22 nacionalne manjine registrirane u Hrvatskoj, predstavljeno je glazbeno, kulinarsko i etno (asopisi, turistika ponuda) stvaralatvo njih 18. Pri ulasku pod platane parka Zrinjevac posjetitelje-etae doekivali su, po gradski (iz 19. stoljea) odjeveni djevojka i mladi domaini. Prve su nastupile folklorne skupine iz eke besede Zagrebako sunace. Puno energije prenijela je u publiku i bugarska folklorna skupina. Posebno su je zagrijali skakai, momci iz albanskog drutva Shkndija, a potpuno oparali izvedbom popularne Kalinke, lanovi ruskog glazbenog ansambla. Posljednji su u toj skupini nastupili pjevai Mjeovitog crnogorskog zbora Montenegro. Spomenuta heterotropnost: tradicijska i neorenesansna/neoklasicistika/secesijska kultura u srazu sa suvremenom dinamikom velegrada, uza svu obvezu da se folklorno blago uva u nekoj vrsti matrice, otvorilo je ovo dogaanje novim kreativnim energijama, ponukalo na dijalog s drugaijim. Ne bi se smjelo i zarobiti tim iznimnim prostorom Paviljona i etnic, te urbane zagrebake arhitekture s kraja 19. i poetka 20. stoljea, koja ih okruuje, a koja u dobroj mjeri dananjem ovjeku moe zatomiti sjaj tradicijskog. Cijelo vrijeme nastupa skupina pjevaa i plesaa pred zrinjevakim Paviljonom i izmeu unificiranih sajamskih tandova nacionalnih manjina i sve brojnijih prolaznika, etali su se odjeveni mladii i djevojke odjeveni u narodne ukrajinske, bonjake i idovske nonje. Omoguili su i tako direktnom komunikacijom interferenciju o kojoj govorimo, inicirali stvaranje novih, (ako nije preteka rije: simulakruma) bogatijih, pluralnijih oblika i diskurzivnog i pojavnog. Koherencija koncepta tog zrinjevakog Dana nacionalnih manjina potvrdila je kako kolektivitet i njegova povijesna uvjetovanost i vieglasnost uranja u katkad grubost dnevnog dogaanja, u uurbanost velegrada. Prostor oko zrinjevakog Paviljona ve jest postao politiki korektiv suvremenog hrvatskog drutva, a ovogodinjim je nastupom kulturnom i tradicijom drugaijeg estetskog i vremenskog sadraja taj svoj oslobodilaki karakter i dodatno proirio, potiui i rastereenje i od novih ideolekata. Drugi je blok plesaa doveo pred publiku: Plesnu skupinu idovske opine Zagreb OrHaeme i Mjeoviti zbor idovske opine Zagreb Lira, potom Mlade nade Giovani speranze, talijansku skupinu glazbenika iz Istre, potom Ukrajinsko kulturno-prosvjetno drutvo Taras evenko iz Kanie. S nestrpljenjem i ponosom pozdravljeno je bilo i Bonjako kulturno-umjetniko drutvo Sevdah, koje je s puno temperamenta tog vrelog dana otplesalo koloplet narodnih bosanskih plesova. Zrinjevcem su skladno zazvuale stihovi sevdalinki Kad ja pooh na Bembau i Lijepi li su mostarski duani, enskog pjevakog zbora Bulbuli. Taj je blok nastupa zaokruen orom, a u koje se spontano uplela i publika, uglavnom domai Makedonci i Makedonke dok je pjevao makedonski zbor Ezerki. Kada se moe na jednom mjestu kuati po tri, etiri vrste baklava, a koje na razliite naine spravljaju razne nacionalne skupine ne uri se kui. Na svojim su tandovima svaka od nacionalnih manjina nudile i ie i pie.

Tradicionalna bosanska jela...

...i Bulbuli Predstavljanjem nacionalnih nonji slovenske, rusinske i srpske manjine nastavljen je program u rano poslijepodnevnim satima. Nastupili su u slijedu: Mjeoviti pjevaki zbor Slovenski dom iz Zagreba, KUD Osif Kostelnik iz Vukovara i KUD Joakim Hardi iz Petrovaca (rusinska manjina), potom njemaka manjina Max Peter i njihov komorni sastav Mussikkpelle Ton. S puno simpatija doekana je srpska manjinska Folklorna skupina SKD Prosvjeta, koja je izvela, meu ostalim, splet umadijskih plesova. Slovaci su se graanima Zagreba prezentirali recitalom slovakih pjesama. S prikazom tradicionalnih narodnih nonji poljske, romske i maarske nacionalne manjine i nastupom Ansambla Mazowsze iz Varave, a u ijem su sastavu nastupile i studentice polonistike zagrebakog Filozofskog fakulteta, kao i dinaminim recitalom romskih pjesama, te buketom narodnih maarskih pjesama okonana je ovogodinja Smotra KUD-ova nacionalnih manjina grada Zagreba. Po svemu, organizatori Dana nacionalnih manjina grada Zagreba su oekivali vei broj graana glavnog grada na lokaciji upravo Zrinjevca. Mogue da jedino nisu dobro tempirali priredbu budui da se previe toga zbiva ovih dana i na glavnom Trgu bana Jelaia, ali i oko Paviljona na Zrinjevcu, da bi ta dobro koncipirana i atraktivna manifestacija privukla vie domaih promatraa. Za sve treba upornosti. Strpljenja i energije, pokazali su to i ove godine lanovi KUD-ova nacionalnih manjina, izvoai i organizatori imaju na pretek. A to garantira uspjeh. q Edina SMAJLAGI

LIPANJ 2013.

19

intervju

MUNIRA SUBAI, PREDSJEDNICA UDRUENJA GRAANA POKRET MAJKE ENKLAVE SREBRENICA I EPA
NAKON OSLOBAANJA STANIIA I FRENKIJA, EFOVA KORPIONA, KOJI SU PRED TV-KAMERAMA U GODINJSKIM BRDIMA KOD TRNOVA STRIJELJALI NAU DJECU, OVO JE KONANI DOKAZ DA JE JEDAN NAROD TREBAO BITI ETNIKI OIEN, UNITEN. SUD OD KOJEGA SMO OEKIVALI PRAVDU, STAVIO SE NA STRANU IZVRIOCA GENOCIDA. NEKA I SUDIJAMA SUDI DRAGI BOG. MI MAJKE SE UZDAMO U BOJI SUD, JER PRAVDE NA DUNJALUKU NEMA.

Srebrenica je ogledalo svijeta


Razgovarao: Avdo HUSEINOVI
Majke Srebrenice na elu sa Munirom Subai su ene koje su heroji ovog postratnog perioda. One su otrgle od zaborava genocid nad Bonjacima u Srebrenici 1995. godine i postavile ga na historijski pijedestal. Uspjele su da smjeste mezarje svojih sinova i mueva tamo gdje su Srbi mislili da su zauvijek osvojili teritoriju, u Potoarima kod Srebrenice, to je od neprocjenjivog znaaja za budue generacije, za kulturu sjeanja. Mi danas s pravom moemo da kaemo da su majke Srebrenice najvei junaci meu nama. Sa Munirom Subai, predsjednicom Udruenja graana Pokret Majke enklave Srebrenica i epa esto razgovaram o raznoraznim temama, esto nastupamo zajedno na raznoraznim tribinama. Ovo je po drugi put da pravim intervju s njom. Prvi put je to bilo 2010. godine za film Daleko je Tuzla i evo, tri godine kasnije, za Preporodov Journal. Za nju druge srebrenike majke kau da je ena bez straha i da e se i kada bude na umoru, boriti protiv srpskih zloinaca.

Munira Subai Srbi mole i da im Bog oprosti za hiljade ubijene djece, silovanih djevojica, poruenih damija... Te crkve im trebaju ako imaju i trun vjere u sebi. Ali, ta crkva na Budaku je ista provokacija, politika crkva kojom se Bonjacima u Srebrenici alju jasne i prijetee poruke. Iz dvorane UN-a u New Yorku, u kojoj se odravala rasprava Generalne skuptine UN-a na temu Uloga Meunarodnog kaznenog suda na pomirenju izbaeni ste 10. aprila ove godine. Naime, za vrijeme obraanja srbijanskog predsjednika Tomislava Nikolia pojavili ste se u sali nosei majicu na kojoj je pisalo: Srebrenica pravda je spora, ali dostina, a pokuali drati i transparent na kome je pisalo Republika Srpska, genocidna tvorevina. Povod sazivanja ovog skupa je bio pokuaj amnestiranja etnikih zloina, to je u suprotnosti sa onim ta je utvrdio Meunarodni sud pravde u Den Haagu za bivu Jugoslaviju, da su zloini poinjeni na prostoru republike Bosne i Hercegovine procentualno 93% pripadaju Srbima, a ostalih 7% svim ostalima u minulom ratu. Morala sam u miru sluati lai na sjednici UN-a. Nisam dobila pravo da se obratim, uprkos tome to sam se ranije javila za rije. Dok su Vuk Jeremi i Tomislav Nikoli imali pravo govora, nama nisu dali isto pravo. Njih dvojica su pokuavali prikazati lai kao istinu, a odgovorne za genocid kao rtve. Kao da su svi krivi, a jedino oni nevini. Nikoli je govorio provokatorski. On eli ne samo da umanji srpske zloine, nego da ih i zatiti. ak ta vie izjavljuje da je Haki tribunal pristrasan u odnosu na Srbe i da samo Srbe sude, a ostale oslobaaju. Pa ako Srbi nose 93% svih zloina, neka toliko procenata i budu sueni. Kada se etniki vojvoda Nikoli obratio skupu, obukla

Tamo gdje je Miloevi stao, Vuk Jeremi je nastavio


Pravoslavna crkva se gradi iznad Memorijalnog centra Srebrenica Potoari, u neposrednoj blizini jedne od veih masovnih grobnica Budak kod Srebrenice, grada u kojem je u genocidu u julu 1995. godine ubijeno vie od 8.000 srebrenikih mukaraca i djeaka. Opina Srebrenica je ranije zabranila nastavak izgradnje crkve na Budaku, no isto rjeenje ponitilo je Ministarstvo prostornog planiranja entiteta Republika Srpska. Kako gledate na ovaj vid provokacije od strane onih koji su uestvovali u genocidu? U danima ubijanja u Srebrenici, ubijena su mi 22 lana familije. Ja ove godine trebam ukopati kosti najmlaega sina. Zapravo, samo dvije njegove kosti koje su pronaene. Kako da ga ukopam, ako e iznad Memorijalnog centra biti ta inat-crkva. U sekundarnoj masovnoj grobnici Budak II kod Srebrenice, 26. jula 2007. godine, ekspertni tim iz Tuzle pronaao je dijelove 131 tijela. Pronaen je i dokument koji svjedoi da se radi o Srebrenianima, koji su jula 1995. ubijeni u okolici Glogove, a zatim iz primarne grobnice prebaeni u naselje Budak. Pronaene su i velike koliine metaka i ahura, to svjedoi o nainu pogubljenja. Ta grobnica se nalazi na 100 metara od mjesta gdje se gradi crkva. To je inat-crkva kojoj su nai bijeli niani srebrenikih rtava blii nego ijedan pravoslavac koji bi se tu molio. To to se radi nije nimalo sluajno. Gledajte, mi nismo protiv crkava. U vrijeme kada se deavao genocid u Srebrenici i kada su naa djeca umirala od gladi, mi smo u Srebrenici sauvali dvije crkve i ponosni smo na to. Osim toga, toliko je zla uinjeno da bi svaka avlija u Srebrenici trebala imati crkvu da se

20

PREPORODOV JOURNAL 152

intervju
sam majicu sa natpisom Srebrenica - pravda je spora, ali dostina. Nakon toga, podigla sam transparent na kojem je pisalo Republika Srpska, genocidna tvorevina. Ali slubenici bezbjednosti su me izbacili napolje. To je ispalo spontano, odnosno uradila sam ono to bi uradio svaki astan graanin i graanka Bosne i Hercegovine. Tuna sam jer UN nisu nita nauile iz prolosti. Tuna sam to su UN prije pola godine dozvolile Vuku Jeremiu da pusti Mar na Drinu, iako su oni koji su ubijali nau djecu i silovali nae kerke 1995. godine pjevali tu pjesmu. Istu majicu kasnije sam poklonila generalnom sekretaru UN-a Ban Ki-moonu, koji je prihvatio poklon. Tamo gdje je Miloevi stao, Vuk Jeremi je nastavio. Ja sam Vukovoj majci Seni poslala pismo u kojem sam joj napisala izmeu ostalog da treba da zna da je njen sin igrao se sa smru nae djece i da li moe da zamisli da neko ubije njenog Vuka, pa da vie od 15 godina nakon tog ubistva pita gdje su mu kosti da ih moe dostojno pokopati. Bila sam nemona kada sam se borila za svog sina 11. jula 1995. godine u Potoarima, kada mi ga je pred oima holandskih vojnika iz sastava UN-a, iz ruku oteo komandir policije u Srebrenici Milisav Gavri. Bila sam nemona kada sam sakupljala kosti svoga sina. I u UN-u sam bila nemona. Poruka sa majice Srebrenica pravda je spora ali dostina i transparenta Republika Srpska, genocidna tvorevina, smeta onima koji negiraju genocid, podravaju one snage koje su planirale, organizirale i poinile genocid i nakon svega bi da im se ne sudi. Ja sam to razumjela kao oduzimanje prava i to me podsjealo na 1995. godinu, kada su zloinci ubijali nau djecu, kada su silovali nae sestre i majke, kada su nam otimali i pljakali zemlju i protjerivali nas iz naih domova. Oni su inili te zloine pod zatitom UN-a u Srebrenici i po Bosni. Ali nije me to iznenadilo, nego me iznenauje to UN nita nisu nauili iz prolosti. jako bitno naglasiti, da naa djeca koja su preivjela genocid nisu osvetnici. Moda je nekome i nelogino da nakon ovolikog zla koje su nam nanijeli Srbi u Podrinju mi se ne svetimo, mi ne ubijamo. Nedavno ste estoko reagirali na intervju mitropolita crnogorsko-primorskog Amfilohija za Radio-televiziju Republike Srpske kada je izjavio da je neprihvatljivo to se od Srebrenice stvara simbol vei i od Auschwitza. Znamo ta se desilo na prostorima bive Jugoslavije, BiH, Kosova... Pravoslavna crkva je ta koja stoji iza svih pokolja na prostorima bive Jugoslavije. Mislim da su oni organizatori pokolja Bonjaka u BiH, Albanaca na Kosovu i tako dalje. Upravo zbog takvih stavova i izjava Amfilohije treba da odgovara kao ratni zloinac. On se kao vjernik treba prvo sramiti. On treba da odgovara kao Mladi, Karadi... On je meni isti kao Hitler jer je i on htio da ubije sve druge i drugaije. Neko ko moe da kae tako neto moe jedino da bude u rangu sa Hitlerom. On nikada nije bio ovjek niti pripada ovjeanstvu.

Oslobaajuu presudu Momila Periia doivjeli smo kao ponovni genocid


esto prisustvujete suenjima ratnim zloincima u Haagu. Vae prisustvo je posebno uzbunilo krvnika Ratka Mladia. Od krvnika ste doivjeli teke provokacije. Kako ste ih podnijeli? Za nas majke je jako vano da je Mladi u Haagu. I da ga je Srbija predala, to alje poruku da zloin ne zastarijeva. Mladi nam je redovno prijetio u sudnici Hakog tribunala. Nakon to su se podigli zastori, nekoliko puta se okrenuo prema nama, pokazivao nam srednji prst i rukom prelazio preko prednjeg dijela vrata izraavajui elju za klanjem. Na njegove prijetnje klanjem, ja sam mu pokazala da on ima lisice i da svira klavir. Svi smo burno reagovali. Sudija nas je zamolio da ne pridajemo vanost Mladievim provokacijama, a njemu je zaprijetio da to vie ne radi. Mladi nam je poruio da e nas Srbi ponovo klati. Krvnik Balkana se nije pokajao. On je sada oporavljen i takvim ponaanjem potvruje da je spreman na nove zloine. Krvnik alje poruku svojim ljudima da je ponosan na ono to je radio. Mi majke smo moda oekivale da e pokazati neko pokajanje, a vidjele smo mu oi pune krvi i mrnje. Ali, mi ostajemo dostojanstvene. Nama je lake da ivimo s bolom, nego da pripadamo zloinakim organizacijama. Ja sam ponosna majka, a on je krvnik. Stii e njega kazna, i na ovom i na onom svijetu. U posljednje vrijeme i Haki tribunal, a i Sud BiH su donijeli nekoliko oslobaajuih presuda, kada su u pitanju imena iz samog vrha organizacije genocida i agresije u BiH. Mislimo na generala Momila Periia, naelnika Glavnog taba Vojske Jugoslavije, Jovicu Staniia, biveg efa Slube dravne bezbjednosti Srbije i njegovog pomonika Franka Simatovia - Frenkija, te Momira Pelemia, biveg zamjenika komandanta Prvog bataljona Zvornike brigade Vojske Republike Srpske, jedinice koja je vrila direktne egzekucije zarobljenih Bonjaka Srebrenice u julu 1995. godine u Pilicama. Oslobaajuu presudu Momila Periia doivjeli smo kao ponovni genocid koji se desio 1995. godine. Posebno je razoaravajue to je ova presuda dola od suca Theodora Merona koji nas je primio tri sata prije presude. Govorio nam je o pravu i pravdi prema rtvama. Ova presuda treba ui u historiju da jedan zloinac koji je slao vojsku, tenkove i avione, ubijao djecu, uestvovao u genocidu u Srebrenici, Sarajevu, granatirao Zagreb da je osloboen. Ovom presudom Evropa i svijet pokazali su kakvu prljavu politiku vode prema Bonjacima u Bosni. Ja sam svjedok da su avioni

Mi se ne svetimo, mi ne ubijamo
Fascinantna je Vaa borba. Evropski parlament u Strasbourgu, u januaru 2009. godine, donio je Rezoluciju o Srebrenici kojom poziva drave lanice EU i drave Zapadnog Balkana, da ubudue obiljeavaju 11. juli kao Dan sjeanja na genocid u Srebrenici. Ta vana Rezolucija je izglasana zahvaljujui iskljuivo vaoj grevitoj borbi. To je Dan sjeanja na najvei broj ubijene brae, sinova, mueva koji se dogodio na jednom mjestu u proteklom ratu. Zahvalne smo Evropskom parlamentu to je na zahtjev prihvatio da se Rezolucija prihvati i usvoji. Konano je i Evropa progledala otvorenim oima. Mada je Evropa imala otvorene oi i kad se nama deavalo, ali se pravila da ne vidi, jer mi smo pod zatitom UN-a doivjeli genocid. A 11. juli, Dan alosti u Evropi, nee dati da to padne u zaborav. Srebrenica je ogledalo svijeta. Svi moraju doi u Srebrenicu i ogledati se i vidjeti ta je mogao ljudski um da uradi. Mi majke nismo raale djecu bez glava, bez nogu, bez ruku... Naalost, takve ih vraamo u Srebrenicu. Nijedno tijelo koje smo ukopali nije bilo kompletno. Neke majke budu sretne kada saznaju da su pronale makar jednu kost i nju kopaju jer nema vie mogunosti da se nae. Zloinci nisu inili zloin samo nad ivim ljudima, ve su inili zloin i nad kostima. To nije genocid samo nad onima koji su ubijeni, ve i nad nama koji smo ostali da opominjemo. Svako ko se rodio ima pravo da ima i svoj mezar i obiljeeno mjesto da mu se moe doi na mezar i prouiti Fatiha. Deavalo se da zloinci prevare neke od majki, tako to im trae po 1.000 eura da im jave za kosti njihove djece. Majke od prevelike elje odu i isplate taj novac, nakon ega im se ti zloinci nikad vie i ne jave. I to je nastavak genocida. Mi moramo dokazivati da smo imale djecu jer ako ih ne naemo u grobnicama, zloinci e tvrditi da ih nismo ni imale. Ono to je jo

LIPANJ 2013.

21

intervju

Srebrenica je ogledalo svijeta. Svi moraju doi u Srebrenicu i ogledati se i vidjeti ta je mogao ljudski um da uradi. Mi majke nismo raale djecu bez glava, bez nogu, bez ruku... Naalost, takve ih vraamo u Srebrenicu. Nijedno tijelo koje smo ukopali nije bilo kompletno. Kao Udruenje najveim svojim uspjehom mi smatramo to to smo se izborile za mezarje u Potoarima. Naa vlast je bila donijela odluku da se naa djeca kopaju na lokalitetu Ravni stanovi, na putu izmeu Kladnja i Stupara. Oni su smatrali da smo nepismene majke, koje trebaju da plau, da jade, kako nas ne treba ita pitati... Mi majke smo rekle da neemo dozvoliti podvalu koju su nam nai ljudi spremali. Srpski narod je masovno zatrovan mrnjom i mrakom. Svega 20% tog naroda ivi normalno bez mrnje. Taj narod najvie vjeruje u la. Tamo nema istine i bilo bi dobro zbog njihove omladine da saznaju istinu. Na demonstracijama smo vidjeli mnoge Srbe koji podravaju zloince Mladia i Karadia. Na naem bijelom srebrenikom cvijetu je 11 latica koje simboliziraju 11 genocida nad Bonjacima kroz historiju. Mjesta za 12. laticu vie nema!

koji su dolijetali iz Srbije, ubijali narod u Srebrenici, to je trajalo tokom cijele 1992. godine. Ja sam u Srebrenici bila ranjena od Periieve avio-bombe. Nakon oslobaanja Staniia i Frenkija, efova korpiona, koji su pred TV-kamerama u Godinjskim Barama kod Trnova strijeljali nau djecu, ovo je konaan dokaz da je jedan narod trebao biti etniki oien, uniten. Sud od kojeg smo oekivali pravdu, stavio se na stranu izvrioca genocida. Neka i sudijama sudi Dragi Bog. Mi majke se uzdamo u Boji sud, jer pravde na dunjaluku nema. Kako odmjeriti kaznu samo za jedan ljudski ivot, a ne vie od 8.000 naih mukaraca i djece koliko je ubijeno u Srebrenici!? Neka znaju, zbog ovakvih odluka ponovo se moe oekivati rat ovdje. Ovo je strano. Kako ih nije strah od Boga? Imaju li te sudije i tuioci djecu? Stradali smo pred oima cijelog svijeta. Niko jo uvijek nije odgovarao za Potoare, a Meunarodni crveni kri je registrirao preko 2.000 rtava samo u Potoarima. To je sve prljava evropska i svjetska politika koja se vodi protiv nas muslimana. Da li ove sudije mogu mirno spavati kad mi majke kopamo po jednu kost nae djece? Pelemi se na TV hvalio da je veliki junak. Postoje dokazi o tome kako je Pelemi govorio da ima 10 kila zlata to ih je oteo od muslimanskih ena. U presudama Hakog tribunala taj je ovjek spominjan kao zloinac. U Istanbulu ste prisustvovali poetku suenja za izraelski napad na turski brod Mavi Marmara. Kakva iskustva nosite sa ovog sudskog procesa?

Bila sam poaena pozivom da budem prisutna na suenju za ovaj zloin. Sve rtve koje su bile na brodu, odnosno Holanani, Englezi, Turci, Nijemci su govorili o tome ta su doivjeli na dan napada, kao i o onom to su doivjeli dok su bili zarobljeni. Sluajui te rtve, ponovo sam preivljavala genocid u Srebrenici. Osjetila sam bol nevinih ljudi koji su krivi jer su htjeli pomoi drugima. Na suenju sam imala priliku uti kako su humanitarci ubijani, zatvarani, kako su Izraelci vezivali ene i otimali sve od zarobljenih. Ono to se desilo na brodu, trajalo je nekoliko sedmica, a genocid u BiH mnogo due. Teko je bilo sluati sve to. Sam sebe upita da li je mogue da se u 21. stoljeu deavaju takve stvari. Mislim da pravda nikada nee biti zadovoljena i kada je ovaj zloin u pitanju. Ljudi koji su jai u politici i ekonomiji, oni vode to kolo. Mogue je upodrediti Gazu i Srebrenicu. Bojim se da bi muslimane u BiH, ako se prilike u zemlji ne poprave, mogla zadesiti sudbina Palestinaca u Gazi.

Trup tijela djeteta skakue bez glave


Spomenuli ste svoju linu tragediju, kada niste mogli spasiti sina. ta se u stvari desilo u Potoarima sa Vaom porodicom? U Potoarima sam 11. jula 1995. godine bila zajedno s muem i sinom Nerminom. Obojica su nestala. Tijelo mog mua je ekshumirano i sahranjeno, a sina u ukopati ove godine. Imam neke informacije da je strijeljan u Kravici 13. jula 1995. godine u Zemljoradnikoj zadruzi.

22

PREPORODOV JOURNAL 152

intervju
Ratko Mladi je doao u Potoare 12. jula 1995. godine i rekao da e nai mukarci biti odvojeni i zadrani. Molila sam ga da mi spasi sina Nermina, koji je bio bolestan. Pogledao me je i rekao neto jednom vojniku. Pitao je gdje se nalazi moj sin, i ja sam odgovorila da je u fabrici. Poslao je komandira policije Milislava Gavria i jo jednog da dovedu moga sina. Proveli su ga pored mene. Vritala sam, plakala i onesvijestila se. Mog Nerka su odveli i nakon toga ubili. Najvie bih voljela da sam 12. jula 1995. godine umrla, ali ivim kako bih dola do pravde, ne samo zbog mene nego i drugih ena. Mu mi je odveden 13. jula 1995. godine, kada sam u jednom od autobusa, koji su dan ranije pripremljeni, napustila Potoare. Kolona autobusa je ila prema Bratuncu, Konjevi Polju, Novoj Kasabi... Bile su i kolone ljudi koji su ili uz cestu... Vidjela sam ljude i na igralitu u Kasabi. Na jednoj livadi su bili mukarci s rukama iznad glave, goli do struka. Autobusi su zaustavljani gdje god su bile kolone, kao i pored mrtvih i zaklanih tijela koja su bila u jarcima kraj ceste. Srpski vojnici su majkama tada govorili: Vidite svoju djecu zadnji put, svi e biti pobijeni Nalazila sam se u jednom izbjeglikom logoru u Potoarima, kada je meu ljude upala grupa Srba i poela da odvodi djevojice i mlade ene, koje su poslije silovane. U Potoarima sam bila svjedok, kad je jedna mlada ena pokuavala uutiti malo dijete, koje je edno plakalo jer su bile velike vruine napolju. Priao joj je etnik i rekao da uuti dijete. Ako nee, ja u ti ga uutiti!, rekao je. Nakon toga je priao i djetetu odsjekao glavu. Nisam mogla vjerovati da trup tijela djeteta skakue bez glave. Tokom silovanja jedne djevojke, u blizini je stajao jedan holandski vojnik gledao ta s njom rade i sluao muziku na walkmanu. Ni ubistvo bebe nije prolo bez drugog holandskog vojnika, koji, mada je sve vidio nije reagirao. Nepodnoljiva je sadanjost majki kojima su u Srebrenici pobijeni sinovi. Kako se nose sa tim ogromnim bolom, kako majke danas uope uspijevaju savladati svoj bol? Majke kojima su ubijena djeca ive u nekom svom svijetu. Svijetu koji postoji samo za njih, koji je poznat samo njima. Kad doemo u kancelariju naeg Udruenja u Sarajevu, svako jutro jedna drugoj prepriavamo snove, kako smo sanjale nau djecu. I tako mi odlutamo negdje, pa onda jedna drugu tjeimo. Sve bi lake bilo da ima pravde. Mnoge majke su pocrkale od muke. Bilo je roditelja koji su i ruku digli na sebe. To je nemogue opisati, koliko je porodica ubio Mladi i nakon genocida u julu 1995. godine. Za nepovjerovati je koliko smo mi majke imale prijetnji i od naeg naroda da odustanemo od toga, da se nai sinovi ipak pokopaju na podruju Federacije. Bilo je tu onih koji su bili plaeni da nas zastrauju, da odustanemo. Onda je Volfgang Petri, tadanji visoki predstavnik, 25. novembra 2000. godine donio odluku da se naa djeca kopaju u Potoarima. To je pobjeda svih pobjeda. Memorijalni centar u Potoarima je uvar Bosne i Hercegovine. Memorijalni centar u Potoarima, 20. septembra 2003. godine, otvorio je bivi predsjednik Sjedinjenih Amerikih Drava, Bill Clinton. Imali ste kontakt sa Clintonom, kako se ponaao tih dana? Mi majke smo traile preko Amerike ambasade da Clinton doe i otvori Memorijalni centar jer je u vrijeme genocida bio predsjednik Sjedinjenih Drava. Clinton, kad je doao, bio je zbunjen. Sjedio je s nama, proradila je njegova svijest roditelja. Vidio je puno ljudi, uo je jecaj djece, majki, oeva... Tada nije bio politiar, tada je u Potoarima bio roditelj. Vidjela sam suze u njegovim oima.

Oni koji su organizovali i klali nau djecu bit e ukleti i prokleti do devetog koljena
Ve nekoliko godina se svaka prilika iskoristi za ekskluzivnu" priu o trgovini organa na Kosovu. ta se sve tim povodom nije pisalo, organizovane su specijalne istraivake misije, a, poslije svega, ostale su samo nedokazane tvrdnje, koje se izvuku iz praine kada to nekome zatreba. Istovremeno, tvrdnje Srebrenianki, o tome da se u Miliima 1995. godine trgovalo organima bonjake djece, bez obzira na to to se o tome esto javno govori, niko nee da publikuje, niti se to ikoga dotie. Postoji osoba koja ivi u RS-u i koja je svjedokom toga ina, ali koja se plai za svoj ivot, pa ona javno ne istupa. No, interesa za ovaj zloin nema. Nedavno je na moje ime dolo jedno pismo koje sam predala u Dravno tuilatvo, u Odjel za ratne zloine. Mislim da e to pismo biti vrlo vano za razotkrivanje zloina upravo na podruju Milia. Osoba je spremna, bez ikakve naknade, kazati injenice o nekoliko zloina, o izvriocima, naredbodavcima. Obrazlae da vie ne moe podnijeti nesanicu. Inae, otkako je glavni dravni tuilac odluio da e nad svim ekshumacijama vezanim za ratne zloine nadzor sada imati Dravno tuilatvo, bez obzira na to to se i o ovoj injenici malo govori, samo u nae Udruenje je stiglo nekoliko interesantnih pisama. esto znate svojim porukama unijeti nemir meu negatore genocida. ta ete im poruiti za kraj ovog intrevjua? Srpski narod je masovno zatrovan mrnjom i mrakom. Svega 20% tog naroda ivi normalno bez mrnje. Taj narod najvie vjeruje u la. Tamo nema istine i bilo bi dobro zbog njihove omladine da saznaju istinu. Na demonstracijama smo vidjeli mnoge Srbe koji podravaju zloince Mladia i Karadia. Na naem bijelom srebrenikom cvijetu je 11 latica koje simboliziraju 11 genocida nad Bonjacima kroz historiju. Mjesta za 12. laticu vie nema! Samo je Dragi Allah, d.., uz nas. Zloince e stii kazna, ako ne na ovom, onda na onom svijetu. Njihova parola je uvijek bila: Ubij, zakolji da bi Srbin bio bolji! Kad pronaemo sve nae ubijene i bude 10.000 bijelih niana u Potoarima, mnogi e Srbi izvriti samoubistvo jer nee moi spavati od onolike bjeline koja e im udarati na savjest. Vremenom e nai ehidi ustati, a tada e mnogi Srbi dignuti ruku na sebe. Ja mislim da e svi oni koji su organizovali i klali nau djecu biti ukleti i prokleti do devetog koljena. Ja to stalno kaem. I svaki Bonjak, i svaki musliman to treba da kae. Amin! q

Memorijalni centar u Potoarima je uvar Bosne i Hercegovine


ira javnost malo zna o velikoj borbi koju ste vodile kako bi uspjele svoje sinove pokopati u Potoarima. Upoznajte nas sa detaljima vezanim za izgradnju Memorijalnog centra u Potoarima. Kao Udruenje najveim svojim uspjehom mi smatramo to to smo se izborile za mezarje u Potoarima. Naa vlast je bila donijela odluku da se naa djeca kopaju na lokalitetu Ravni stanovi, na putu izmeu Kladnja i Stupara. Oni su smatrali da smo nepismene majke, koje trebaju da plau, da jade, kako nas ne treba ita pitati... Mi majke smo rekle da neemo dozvoliti podvalu koju su nam nai ljudi spremali. Rekle smo: Mi emo uraditi anketu meu narodom, da li e mezarje biti u Kladanju, na podruju Sarajevskog kantona ili u Potoarima! Sprovele smo anketu meu porodicama rtava, od Sarajeva, Vozue do Tuzle i okolice. Na 12.500 listia, odgovor je na 90% glasio Potoari.

LIPANJ 2013.

23

KVADRAT NAD HIPOTENUZOM

HAKE TRIBUNALIJE

Ne vjeruj Danajcima...
Homerov spjev o trojanskom ratu, opjevan u Ilijadi, uz mnoge mitske elemente sadri i epizodu o ratnoj varci poklona drvenog konja punog grkih, danajskih vojnika kao zaloga mira koji Grci niti u primisli imali nisu. Pad Troje pod grku vlast, ako je vjerovati Homeru kao ratnom reporteru ili barem prenosiocu ratnih zbivanja, popraen je lamentacijom poraenih, prevarenih i pobijenih Trojanaca. Ne vjeruj Danajcima niti kada darove donose, naricali su Trojanci, ako je vjerovati Homeru. Naime, nakon dviju posljednjih presuda Meunarodnog suda za zloine u bivoj Jugoslaviji, javio se danski sudac toga ad hoc tribunala Ujedinjenih nacija, Frederik Harhoff. U pismu svojim kolegama, on je optuio Haki sud da je oslobaajue presude Anti Gotovini, Mladenu Markau, Momilu Periiu, Franku Simatoviu i Jovici Staniiu donio pod politikim pritiskom. U pismu koje je objavio danski dnevnik BT Harhoff se posebno osvrnuo na oslobaajue presude Gotovini i Markau kazavi kako je to protivno svakoj vrsti pravde. Haki je ad hoc tribunal trebao pomoi dostizanju pravde, kanjavanjem odgovornih za zloine u ratu protiv Hrvatske i BiH. Ova izjava danskog suca, ali i posljednje pravomone i prvostepene presude Tribunala pomalo zazivaju razoaranje, iznevjerene nade o pravdi, posebno onoj koja treba osuditi zloine nainjene u agresiji, poinju podsjeati na danajske poklone ponienima, a posebno pobijenima. Sva radost i neprimjerena nacionalna euforija oslobaajuih drugostepenih presuda Gotovini i Markau, u svjetlu iste takve Momilu Periiu, dobivaju jako zatamnjenje politikog, umjesto pravnog konteksta izricanja. A trag krivnje i dalje lebdi.

Jovica Stanii i Radovan Karadi (u pozadini Franko Simatovi - u vojnoj uniformi) Franka Simatovia kao zapovjedni vrh Srbije, odnosno Srbije i Crne Gore i prethodne abljake Jugoslavije. Ponovo je na povrinu barutine svjetske pravde izronila presuda Meunarodnog suda pravde po tubi Bosne i Hercegovine protiv Srbije kao pravnog sljednika SR Jugoslavije za agresiju i genocid. Podsjetimo se, Meunarodni sud pravde koji rjeava sporove izmeu suverenih drava presudio je da Srbija nije kriva za genocid i agresiju na BiH, bez obzira to su rezolucije Vijea sigurnosti UN 752, 770 i 780 prilino nedvosmisleno dale do znanja da Srbiju i Crnu Goru smatraju odgovornima za rat u Bosni i pozivaju ih da povuku svoje vojne jedinice iz te zemlje. Nedugo prije toga u pritvoru ICTY-a u Scheveningenu iznenada je i pod nerazjanjenim okolnostima umro Slobodan Miloevi, predsjednik SR Jugoslavije i Srbije, pa se niti njemu nije presudilo za neviene zloine koji su se u BiH i Hrvatskoj dogaali od 1991. do 1995. Time je Srbija ve ekskulpirana kao drava, nije presueno njezinu predsjedniku, nije presueno njoj. Logian slijed, barem kada je Srbija u pitanju bile su oslobaajue presude njezinim nierangiranim dunosnicima i po individualnoj i po zapovjednoj odgovornosti. Kada se to jo stavi i kontekst Harhoffovog priznanja o kojem su mediji ve odavno spekulirali, nakon amerikih zloina agresije i ratnih zloina u Iraku i Afganistanu te izraelskih u regiji, vjerojatnije je da e, kako pretpostavlja beogradska aktivistica za ljudska prava Sonja Biserko, drave Srbija, ali i Hrvatska, zbog iznenaujuih drugostepenih presuda Gotovini i Markau, biti potpuno ekskulpirane od odgovornosti za zloine u Bosni. Pokuat e se, smatra ona, sve prevaliti na bosanske Srbe i Hrvate. U tom smislu ne udi prvostepena presuda estorki bosanskih Hrvata, ne samo za zloine nad bonjakim i drugim nesrpskim ivljem na podruju zamiljene hrvatske paradrave, ve i za zloinaki poduhvat kojemu su na elu bili dugogodinji stanovnici vjenih lovita, Tuman, uak i Bobetko. Iako je prvostepena presuda oboriva ili se moe bitno izmijeniti na apelacijskom vijeu, to su pokazali sluajevi Gotovina, Marka i Perii, manje je vjerojatno da e se to dogoditi, ako je teza Sonje Biserko na mjestu. Naime, jedini dio koji moe doivjeti izmjene jeste onaj o udruenom zloinakom poduhvatu na elu s vrhom Republike Hrvatske koji bi drugostepenom presudom mogao biti ukinut.

Optuujem...
Francuski epigonski pisac realizma Emile Zola, zavapio je Optuujem, i objavio otvorenim pismom da optuuje mnoge lanove izvrne i pravosudne, ali i vojne elite tadanje Francuske za sraman, montiran veleizdajniki proces protiv kapetana Dreyfussa, poetkom prolog stoljea. Sudac Harhoff je javno optuio predsjednika suda, Amerikanca Theodora Merona, da je vrio pritisak na suce da donesu oslobaajue presude. Uzrok tome pronalazi u zabrinutosti SAD i Izraela da bi tumaenje zapovjedne odgovornosti iz presuda ICTY-a, posebno za generale intervencionistikih i agresorskih zemalja bilo opasno po njihov vojni vrh zbog vojnih avantura u susjedstvu i ire. Oslobaajua presuda zbog krivnje po zapovjednoj odgovornosti za suca Harhoffa je korak unatrag, a veina sluajeva ubudue e zavravati oslobaajuim presudama u prvom ili albenom stupnju. Zolin vapaj je uspio, Dreyfussov proces je ponovljen i on osloboen. Pravda je bila zadovoljena. Hoe li Harhoffov insajderski vapaj imati takav uinak na pravdu. U svijetu moralnog relativizma, teko. Moe ostati samo kao upozorenje dolazeim generacijama, putokaz kako prihvaati inicijative osnivanja ad hoc meunarodnih sudita, a odricati se nadlenosti vlastitih. Nakon oslobaanja hrvatskog dvojca u drugostepenom postupku, bilo je gotovo pa logino oekivati da e apelacijsko vijee osloboditi Momila Periia, a prvostepeno vijee Jovicu Staniia i

24

PREPORODOV JOURNAL 152

KVADRAT NAD HIPOTENUZOM


Na koncu, Hrvatska je od 1. jula u Evropskoj uniji. Nije ba zgodno da drava s takvom hipotekom bude radosno primljena u tzv. evropsku obitelj naroda. Ovakav bi rasplet dao barem nadu da, ukoliko prije ne umru u pritvorskim jedinicama, Karadi i Mladi kao tzv. bosanski Srbi budu osueni na visoke kazne, a da se presudom potvrdi optuba za genocid. Sigurno je da Srbija, bez obzira na nade lakovjernih koji vjeruju Danajcima, nee biti osuena za taj zloin. Ba kao niti Hrvatska. Zato i ne udi oduevljena izjava mladolikog srbijanskog premijera Daia da presuda Staniiu i Simatoviu ima veliki znaaj za Srbiju. di izjavila je kako se presuda i obrazloenje ne slau se s injenicama koje su do sada i na zdravorazumskoj razini bile oigledne. Srpske paravojne jedinice u Hrvatskoj i BiH nisu bile slobodne jedinice koje su se naoruavale mimo volje Srbije i Slube dravne bezbednosti, kao to je Tribunal utvrdio. Predsjednica Fonda za humanitarno pravo Sandra Orlovi vjeruje da oslobaajua presuda Staniiu i Simatoviu nee donijeti ni istinu ni pravdu rtvama ve e biti izvor novih nerazumijevanja. Orlovi istie da je uloga Staniia i Simatovia bila vrlo jasno definirana jo na suenju Miloeviu. Bosanski oficir za vezu s Hakim tribunalom Amir Ahmi tvrdi kako je presuda na tragu presude Meunarodnog suda pravde (MSP) u postupku Bosne i Hercegovine protiv Srbije i Crne Gore za genocid i nedavne presude u Momilu Periiu. U njoj se nekoliko puta spominju korpioni, ali sudac nije naao za shodno objasniti zato smatra da korpioni nisu bili dio Slube dravne bezbednosti Srbije, iako je Tuiteljstvo dalo niz dokaza za to. Postoje dokazi da su korpioni bili dio MUP-a Srbije, svjedoilo je preko 50 svjedoka, insajdera koji su to potvrdili. Interesantno je da su osloboeni korpioni koji su jedan od simbola upletenosti Srbije u agresiju na Bosnu i Hercegovinu, a koje su, to je potvreno na suenju, osnovali Stanii i Simatovi. Ba su jedinice poput korpiona, Arkanovaca i drugih iz Srbije inile najstranije zloine. U ovom sluaju Haki tribunal je, navodno, traio konkretne naredbe za konkretne zloine, i to direktno od optuenih, to je apsurdno jer koji bi ef tajne policije na svijetu napisao takvu naredbu? Ahmi je istakao da ga ova presude podsjea na sluaj Nikaragva i upetljanost amerikih obavjetajnih slubi koje su kasnije amnestirane.

Dokidanje enevske konvencije


No, zanimljivo je da je oslobaajuu prvostepenu presudu Staniiu i Simatoviu donio predsjedavajui sudskog vijea, nizozemski sudac Alphons Orie koji je u prvom stepenu osudio Gotovinu i Markaa na dugogodinje robije, to je Theodor Meron sruio u apalacijskom postupku. Bilo bi vrlo neodgovorno bilo to pretpostavljati oko ishoda albi u obje presude, Staniiu i Simatoviu te bosanskoj hrvatskoj estorici, ali je izjava danskog suca, ne samo bacila novo svjetlo na rad i izlaznu strategiju ICTY-a, ve i na ozbiljan politiki, znatno vie nego pravni kontekst. Presude se donose preglasavanjem, to samo znai da nisu uspostavljeni harmonizirani pravni standardi, bez obzira na opiran Statut Tribunala, a zabrinjavajue su formulacije iz presude kako Tuiteljstvo nije uspjelo dokazati udrueni zloinaki poduhvat vrha bive SR Jugoslavije, na elu s Miloeviem, eeljem i Arkanom iz Srbije te hrvatskim i bosanskim Srbima, kao niti nareivanje ratnih i zloina genocida nad jedinicima lokalnih Srba, ali niti jedinicama MUP-a Srbije i drugih srbijanskih formacija (korpioni, Crvene beretke, Ose, Duan silni, Arkanove formacije...) iji su pripadnici sami svjedoili na hakim i domaim suenjima da su se smatrali dijelom jedinica iz Srbije. Naravno, prigovori na ishod prvostepenog postupka u sluaju srpskih obavjetajaca mogu biti upueni i nedovoljno pripremljenoj i loe obrazloenoj optunici, to se smatra i vanim razlogom pobijanja prvostepene presude hrvatskim generalima. Naime, Tuiteljstvo, posebno u vrijeme mandata Carle del Ponte, pod pritiskom zavravanja mandata, poelo je donosti ad hoc odluke i preusmjeravati ve gotove optunice na druge, ive ljude, jer su ciljani optuenici ve bili umrli. Tako su dobivene optunice koje je, izgleda, lako ruiti na apelacijskom postupku. Dakle, niti jedno vijee ne moe porei da su zloini poinjeni, ali moe negirati odgovornost optuenih za njih. Jo kada se to kombinira s politikim pritiscima o kojima je progovorio danski sudac, a koji, kako kae biva glasnogovornica Tribunala Florence Hartmann, imaju tendenciju sruiti zapovjednu odgovornost zbog strahova velikih drava, do grla umoenih u ratove irom svijeta i pratee im zloine. Hartmannova dalje naglaava kako je Haki sud potvrdio da tei ukinuti iz meunarodnog kaznenog prava i zapovjednu odgovornost kao i koncept sauesnitva vojnog i civilnog vrha u sluaju sustavnog nasilja. Time su nagraeni mozgovi sustava koji su obmanom uspjeli planirati i organizirati masovno nasilje, a sve preko paravan organizacija, pazei da ne napiu direktno nareenje. Poruka sa suenja u Nrnbergu je ponitena. Haki sud je uao u proces dokidanja enevske konvencije ime unitava sve to je napravljeno poslije Drugog svjetskog rata za zatitu civila u ratu. ok presudom ratnodopskom obavjetajnom vrhu Srbije iskazao je lider srbijanskih socijaldemokrata, arko Kora koji je rekao da su dvojica optuenih organizirali sve to se dogaalo u Hrvatskoj i Bosni. Biva direktorica beogradskog Fonda za humanitarno pravo, Nataa Kan-

Logian slijed
Nakon oslobaajue presude u drugom stupnju Momilu Periiu te ove oslobaajue presude, jasno je kako je vano bilo da Miloevi umre tokom suenja u Haagu. Nekoliko je pretpostavki zato se ovo dogaa. Prva koja se odmah namee je izvlaenje bive JNA i njenih derivata iz odgovornosti za ratove i prebacivanje odgovornosti na Nikolieve Bosance zbog naglaavanja iskljuivo graanskog karaktera rata u BiH te posebno pravljenja privida izostanka odgovornosti susjeda (osim mogue Hrvatske) za zloine i agresiju, unato spomenutim rezolucijama Vijea sigurnosti UN-a. Stvara se dojam o forsiranju srbijanske nedunosti kao i puno puta dosada zbog navodne elje za udobrovoljavanjem Srbije da pristane na meunarodno-pravno upitno otcijepljenje Kosova i prie EU i NATO te prekine odnose s Rusijom. Konano, ali ne i najmanje vano je da se ovakvim presudama, bez obzira na krajnje ishode u apelaciji, dodatno zakuhavaju nerijeene ili polurijeene situacije na Balkanu kako bi se, prema potrebi, to moglo ponovo upotrijebiti za nove sukobe i destabilizaciju. Sredinja toka osude estorici bosanskih Hrvata jest da su bivi predsjednik Hrvatske Franjo Tuman, bivi ministar obrane Gojko uak i bivi zapovjednik Glavnog stoera Hrvatske vojske Janko Bobetko proglaeni dijelom zloinakog poduhvata. Po tom stavu su jedinice Hrvatske vojske djelovale zajedno s HVO i Republika Hrvatska je imala nadzor nad oruanim jedinicama i civilnim institucijama hrvatske paradrave u Bosni i Hercegovini.Branitelj Ante Gotovine, Luka Mieti komentirao je dvije presude za udrueni zloinaki poduhvat rijeima da je haki sud izjavio da je Hrvatska izvrila agresiju na Bosnu, a Srbija nije te to nazvao perverznim. Hoe li ova neloginost i travestija istine biti konana? Po duhu vremena u kojem ivimo, naalost, velika je vjerojatnost da hoe. q Faris NANI

LIPANJ 2013.

25

bosanski barometar

BUENJE GRAANA PROTIV VLASTI I PRAVOSUDNA POBJEDA IVKA BUDIMIRA NAD LAGUMDIJOM

estorka se uplaila naroda


Vrijeme e pokazati da li je lipanj 2013. bio mjesec prekretnice u BiH ili ne. Naime, po prvi se put nakon rata u toj zemlji desio pravi bunt graana a da nije vezan za etnonacionalne politike, ve su demonstrirali zbog neizglasavanja zakona o JMBG-u. Dodue, srpski i dobar dio hrvatskih zastupnika (dva HDZ-a) u Parlamentarnoj skuptini BiH ocijenio je da iza svega stoji politika centralizacije drave (itaj: bonjaka politika), no nema ozbiljnih naznaka o tome. Najjednostavnije reeno, neizglasavanje spomenutog zakona bio je povod, no uzroci su puno dublji i tiu se sveope krize u BiH koja ne prestaje nakon zavretka ratnih operacija. Kap koja je prelila au bila je injenica da bebe ne mogu dobiti jedinstveni matini broj, pa ne mogu otputovati niti na lijeenje u inozemstvo. Neposredni je povod bio sluaj tromjesene bebe Belme Ibrievi koja je morala na lijeenje u Njemaku, ali to nije bilo mogue jer nije imala JMBG. Naime, od 12. veljae 2013. novoroenad u BiH nisu u mogunosti da dobiju JMBG zbog presude Ustavnog suda iz sijenja kojom je van snage stavljen Zakon o matinom broju BiH. Vlast je 5. lipnja 2013. za svaki sluaj poslala specijalne jedinice, a nekoliko slubenika blokiranog Parlamenta pokualo je da pobjegne kroz prozor sa stranje strane zgrade, ali su u tome sprijeeni. Bilo je jasno da ove demontracije nee biti kao dosadanje jer su demonstranti bili odluni u tome da nikome ne dozvole izlaz iz zgrade institucija BiH dok ne bude usvojen zakon. Banjaluki ministar unutranjih poslova Radislav Jovii, po naredbi Milorada Dodika i tamonje premijerke eljke Cvijanovi, uputio je pripadnike specijalne jedinice policije u Istono Sarajevo zbog eventualne potrebe evakuacije srpskih predstavnika u institucijama BiH. Sve ovo govori da ne postoje dovoljno sigurni uvjeti za rad parlamenta i to e, oigledno, biti problem u budunosti, kazao je Dodik, ocijenivi da se radi o politiki motiviranom skupu, navodei da pokuaj blokade izlaska zastupnika iz parlamenta govori da se ide na neke radikalnije mjere.

JMBG-demonstracije ispred zgrade Parlamenta u Sarajevu rajevu i svima u BiH. Zapravo doli smo da na ovaj nain iskaemo protest protiv uasa i diskriminacije, protiv etnikih podjela i svih onih grozota koje nam prireuju upravo oni koji su iz ove zgrade pobjegli i otili svojim kuama, a uzeli su dnevnice i poslanike plae, a sada u svojim miijim rupama strahuju ta e im biti. Nee im biti nita, jer mi samo na miran nain elimo dii svoj glas. Upravni odbor Vijea za implementaciju mira (PIC) odrao je rano ujutro toga dana izvanrednu sjednicu na kojoj je razmatrao problematiku donoenja Zakona o JMBG-u na nivou drave. Visoki predstavnik u BiH Valentin Inzko pojasnio je da je PIC zakljuio da nadlene dravne vlasti trebaju hitno nai rjeenje za ovaj zakon na dravnom nivou. To je znailo da visoki predstavnik u tom trenutku nee iskoristiti Bonske ovlasti i nametnuti zakon. PIC je takoer izrazio suglasnost da je demokratsko i ustavno pravo svakog graanina da na miran i dostojanstven nain izraava nezadovoljstvo, stavove i miljenje. Neki politiari su rekli da to nije dobro za dravu, ali ambasadori PIC-a imaju suprotno miljenje, rekao je Inzko. Drugi zakljuak PIC-a istie da svi trebaju respektirati Parlament i dravne institucije. Primjerice, u Njemakoj ima zakonom odreen prostor oko Parlamenta gdje se ne smije demonstrirati i PIC smatra kako bi bilo dobro da se takva opcija razmotri i primijeni i u BiH, pojasnio je Inzko. Takoer, dodao je da je Daytonski mirovni sporazum vrlo jasan u pogledu mjesta odravanja sjednica Parlamentarne skuptine BiH te da te sjednice moraju biti odravane u Sarajevu. On je to napomenuo jer se srpski i dio hrvatskih zastupnika navodno uplaio za osobnu sigurnost, pa su izjavljivali kako ne ele doi u Sarajevo te da bi valjalo razmotriti prijedlog da se sjednica parlamenta odri na nekom drugom mjestu.

Kafa za JMBG
Tog je dana iz Vijea ministara BiH priopeno da je donesena privremena odluka o izdavanju JMBG-a graanima BiH. Radi se o odluci privremenog karataktera s rokom do 180 dana, dok u Parlamentarnoj skuptini BiH ne bude doneseno trajno rjeenje odnosno, Zakon o JMBG-u. Opsada je trajala vie od 12 sati, a u zgradi institucija BiH bilo je blokirano oko 1.500 zastupnika i slubenih osoba, nakon ega su se prosvjednici razili. No nisu posustajali ve su putem drutvenih mrea pozvali na demonstracije i sutradan za kada je bila zakazana sjednica Predstavnikog doma Parlamentarne skuptine BiH. Dani su prolazili, situacija se nije smirivala i ve 11. lipnja odrane su nove antivladine demonstracije koje su se sve vie irile u BiH. Tog je dana oko 10.000 prosvjednika iz svih etnikih skupina u Sarajevu uzvikivalo Politika je kurva, a prosvjedi su organizirani pod sloganom Kafa za JMBG. Osim u ostalim gradovima, prosvjed solidarnosti odran je i ispred Ambasade BiH u Ljubljani. Ono to je prije 10-ak dana poelo oko problematike JMBG brojeva, sada je ve prerastalo u anti-vladine prosvjede. Prosvjednici su isticali kako im je dosta korupcije, diskriminacije i politiara koji svoju vlast temelje na sijanju etnike razjedinjenosti u BiH. Ovako je to saeo jedan prosvjednik: Dolazimo iz Banja Luke pruiti podrku Sa-

Koncert za Berinu
Vratimo se demonstracijama. Bilo je vrlo napeto pa je Inzko doao pred Parlament ne bi li nekako utiao strasti. Demonstranti su nekoliko dana prije toga od njega traili etiri stvari, a on im je obeao da e uraditi dvije: zakazati vanrednu sjednicu PIC-a, a to je i uradio, te da e problem JMBG-a biti rjeavan na dravnom nivou. No fond za bolesnu djecu ne moe osnovati, ali je spreman uplatiti sredstva, kao to ne moe ni smanjiti plae zastupnicima i ministrima za 30%, ve to moe samo Parlament. U meuvremenu zbog nemogunosti lijeenja u inozemstvu preminula je beba Berina Hamidovi. Nekoliko dana kasnije vie od 10.000 graana Sarajeva okupilo se ispred zgrade Parlamenta BiH na koncertu podrke demonstracijama. Nastupili su Frenkie, Dubi-

26

PREPORODOV JOURNAL 152

bosanski barometar
oza kolektiv, Letu tuke, Zoster, Skroz, Dvadesetorica, Grof uraz, KZU ole ole & PZU oje oje i Billy Andol. Pridruio im se i Inzko. Oko zgrade Parlamenta BiH bila je postavljena ograda, a bio je prisutan i vei broj policajaca. Okupljeni graani su na jedinom praznom dijelu platoa ispred Parlamenta ostavljati upaljene svijee za Berinu. Svoj sarkazam prema radu parlamentaraca okupljeni su pokazali najavom koncerta putem drutvenih mrea, jer je ideja koncerta bila da bendovi ugroenim parlamentarcima svojom muzikom prue bar malo utjehe i podstreka za efikasniji rad i bre donoenje zakona. Jedan od predvodnika demonstranata naglasio je da je cilj parlamentarcima poruiti da dobro rade svoj posao za to primaju velike plae. Koncert nije organiziran da ih bukom ometamo, dodao je on.

Budimirova nova pobjeda


Osim to mu je ukinut pritvor, predsjednik Federacije BiH ivko Budimir ostvario je i jednu pravosudnu pobjedu. Krajem lipnja odluujui po njegovu zahtjevu, Ustavni sud FBiH donio je odluku da je Zukan Helez bio duan ispotovati odluku o razrjeenju lanova Revizorskog tima za koordinaciju koju je donio Budimir. Ova odluka znai da e revizija boraca/branitelja i invalida rata u Federaciji BiH biti obustavljena do izbora novog revizorskog tima. Budimir je kazao da je oekivao ovakvu odluku. Odluka Ustavnog suda potvruje ono to sam ja sve vrijeme govorio, a to je da su predstavnici u Vladi FBiH duni potivati instituciju predsjednika FBiH i provoditi njegove odluke. Sud je jasno rekao da je ministar Helez bio duan provesti odluku predsjednika FBiH, a sada emo razmotriti sljedee postupke, kazao je Budimir. U drugom sluaju, Ustavni sud Federacije BiH odbacio je zahtjev premijera FBiH Nermina Nikia u sporu sa potpredsjednikom Vlade FBiH Jerkom Ivankoviem Lijanoviem i osam ministara u Vladi FBiH, a koje se odnose na Odluku o izmjenama i dopunama Poslovnika o radu Vlade FBiH i Zakljuka Vlade FBiH od 19. oujka. Naime, tog dana devet ministara iz SDA, HSP-a i NSRzB izglasalo je izmjene Poslovnika o radu Vlade, nakon ega su Niki i ministri iz SDP-a napustili sjednicu Vlade FBiH. Ovim izmjenama Poslovnika predvieno je da potpredsjednik Vlade FBiH moe zakazivati sjednice i potpisivati akte Vlade, nakon ega je Niki pokrenuo pitanje ustavnosti ove odluke, ali je Ustavni sud potvrdio da je Ivankovi Lijanovi bio u pravu.

Valentin Inzko Iako su zbog smrti male Berine eljeli otkazati ovaj dogaaj, organizatori su naveli kako je hrabri ovjek njezin otac Emir Hamidovi podrao inicijativu da se protest uz podrku bh-bendova odri kako je ranije najavljeno. Otac preminule bebe Berine zahvalio se prisutnima. Istakao je da postoji mogunost da bi njegova kerka i danas bila iva da je lake mogla dobiti paso i da je imala matini broj na vrijeme. Ja sam kerku izgubio i neka je na duu parlamentarcima, naglasio je i dodao da mu je trebalo neto vie od 1.000 konvertibilnih maraka depozita za lijeenje kerke, a da ljudi koji primaju plau vie od 7.000 KM nisu imali osjeaja za to. Protestima je dao punu podrku te naglasio da moraju istrajati u svojoj borbi. Ovaj problem nije trebao da se desi jer djeca ne nose nikakvu krivicu, kazala je majka preminule bebe Berine, Edina Hamidovi. Navela je da su oni uspjeli prei granicu to im sada prua neku utjehu, jer je beba umrla u bolnici. Prema njenom miljenju, ovi su protesti pozitivna stvar jer pokazuju da jo uvijek ima ljudskosti i dobrote u graanima, dodavi da su imali podrku i da im je najavljeno da e trokovi puta i lijeenja u bolnici biti plaeni. Na kraju je rekla da joj koncert mnogo znai jer pokazuje da se okupljeni ljudi sjeaju malene Berine. Na koncertu su organizatori pozvali graane da od tog dana, tj. 18. lipnja, pa do kraja mjeseca dolaze na kafu u 5 do 12, poznatu kao kafa za JMBG. Prosvjedi su nastavljeni i cijeli mjesec bez ijednog incidenta, dravne institucije nisu radile zbog nedolaska veine srpskih i hrvatskih zastupnika i lanova Vijea ministara, a vladajua estorka (SDP, SBB, HDZ, HDZ 1990, SDS i SNSD) vidljivo je bila nervozna zbog buenja graana. No, ono to je najvanije, prosvjednici nisu popustili. Val prosvjeda prelio se na ostale dijelove zemlje i moda je ovo poetak jednog novog vremena za BiH.

ivko Budimir Odluku Ustavnog suda prokomentirao je i pravni zastupnik devet ministara iz SDA, HSP-a i NSRzB Ahmed ili. Ovom odlukom Suda pokazano je da je potrebno da pravna drava ue u Federalnu vladu. Veina ministara e nastaviti raditi u skladu sa procedurama kao i dosada i veina ima prava koja joj pripadaju. Vjerujem da e premijer i ostale politike snage nakon ovog uvidjeti da opstrukcije rada Vlade nemaju mjesta u dravi utemeljenoj na vladavini prava, kazao je ili.

Ugovor i sporazum unato Dodiku


Bila su to dva pravosudna poraza SDP-a i njegovih koalicionih partnera dvaju HDZ-ova, to je bio dodatni udar nakon demonstracija graana u lipnju. No da je to nesreena drava, pokazao je jedva potpisani sporazum BiH, Hrvatske i EU o protoku robe, ljudi i kapitala nakon to Hrvatska 1. srpnja postane lanica EU. Naime, na taj sporazum po nalogu Milorada Dodika nije htio pristati srpski lan Predsjednitva BiH Neboja Radmanovi jer se tvrdilo da je zaobiena procedura, tj. kako su to kasnije u Banja Luci objanjavali, nije se pitalo njih, nego samo BiH. Ipak, pod pritiskom meunarodne zajednice Dodik i sljedbenici su se povukli i Radmanovi je

LIPANJ 2013.

27

bosanski barometar
pristao da se potpie taj sporazum krajem lipnja. Time je utvreno da e od 1. srpnja Bosanci i Hercegovci u Hrvatsku putovati s biometrijskim pasoima, a ne kao do sada s osobnim iskaznicama.
Obiljeavanje srebrenikog genocida
Obiljeavanju 18 godina genocida u Srebrenici i epi i ove e se godine pridruiti veliki broj graana BiH i susjednih zemalja. Kustos historiar Memorijalnog centra Srebrenica Potoari Azir Osmanovi za Journal je rekao da e na denazi 11. srpnja 2013. biti ukopano ukupno 409 posmrtnih ostatak rtava genocida. Meu njima je i jedna tek roena beba od roditelja Muhi Have i Hajrudina, koji je ve ukopan u mezarju Memorijalnog centra. Najstarija rtva je Edhem (Rame) Rahmanovi, roen 1919. godine, rekao je Osmanovi. On nije mogao precizirati koliko e uzvanika biti prisutno tokom denaze i obiljeavanja genocida, no dodao je da se pozivi alju velikom broju zvanica, ali da je teko znati tko sve planira doi. U svakom sluaju, kao i svake godine, oekuje veliki broj posjetilaca.

Vjekoslav Bevanda i Vesna Pusi Tako je Vjekoslav Bevanda, predsjedavajui Vijea ministara BiH, u ime Bosne i Hercegovine potpisao u Bruxellesu ugovor o graninim prelazima i sporazum o pograninom prometu izmeu BiH i Hrvatske. Zlatko Lagumdija, zamjenik predsjedavajueg Vijea ministara i ministar vanjskih poslova BiH i Vesna Pusi, prva potpredsjednica Vlade RH i ministrica vanjskih i europskih poslova,potpisali su Zajedniku izjavu o tumaenju i primjeni lana 11. Sporazuma o slobodnom tranzitu kroz teritorij Republike Hrvatske u i iz luke Ploe i kroz teritorij BiH u Neumu. Zajednikom izjavom omoguava se nesmetan promet roba iz Hrvatske u tranzitu kroz neumski koridor u skladu s primjenjivom pravnom steevinom Europske unije. Istovremeno, pitanje tranzita za robe iz BiH preko luke Ploe rjeava se derogacijom pravne steevine Europske unije jer se preko luke Ploe tranzituju i proizvodi iz BiH koji nisu u skladu sa standardima Europske unije. Derogacijama pravne steevine Europske unije Bosna i Hercegovina je formalno zadrala mogunost da pod povoljnim reimom nastavi koristiti luku Ploe. Luka Ploe, istakao je Lagumdija, za BiH ostaje strateki znaajan, logiki i najkrai put za meunarodnu razmjenu roba. Ovo je drugi put u historiji EU da se mijenja njezina pravna steevina kako bi se izalo u susret jednoj zemlji nelanici Unije. Prvi put to je bilo za Kaljingradski koridor, a drugi put za nau zemlju koja na ovaj nain ima slobodan pristup luci Ploe u Europskoj uniji, naglasio je Lagumdija. Ugovorom o graninim prijelazima odreeni su granini prijelazi na dravnoj granici izmeu BiH i Hrvatske za meunarodni cestovni promet putnika i roba. U skladu sa zakonodavstvima ugovornih strana ti prometi podlijeu inspekcijskim kontrolama prilikom prijevoza preko zajednike dravne granice, tj. graninih prijelaza za meunarodni cestovni promet putnika i roba. Takoer i promet voa i povra u skladu sa zakonodavstvima ugovornih strana podlijee kontroli usklaenosti s trinim standardima i utvrivanju zdravstvene ispravnosti. Osim toga, odreeni su i granini prijelazi za meunarodni promet putnika i roba i to za cestovni promet, za eljezniki promet, kao i stalni granini prijelazi za pogranini promet. Nakon ceremonije potpisivanja sporazuma uslijedio je trilateralni ministarski sastanak na kojem je razgovarano o specijalnom tranzitnom reimu preko luke Ploe i predstudiji izvodljivosti za neumski koridor. Delegaciju BiH na ministarskom sastanku predvodio je ministar vanjskih poslova Zlatko Lagumdija. Ponovljena je opredijeljenost BiH da se pitanje povezivanja hrvatskog teritorija rijei na zadovoljstvo obiju drava, uz naelo pronalaska najpovoljnijeg rjeenja i potivanja meunarodnog prava. q Edis FELI

409 posmrtnih ostataka srebrenikog genocida Poznati su su ve godinama putevi kojima se hodoasti do Srebrenice, pa e tako i ove godine biti odran Mar mira, pjeaki pohod kojim se obiljeava genocid. Tako e Mar mira Nezuk Potoari 2013. biti odran od 8. do 10. srpnja 2013., a podrku e mu dati i uesnici biciklistikog maratona Biha Potoari, uesnici supermaratona Biha Potoari te uesnici motomaratona Sarajevo Potoari. Za biciklistiki se maraton prijavilo 200 uesnika iz est zemalja, a sastoji se od tri etape: Biha Jajce, Jajce Sarajevo i Sarajevo Potoari. Ove se godine, dodue, prijavilo manje ljudi nego ranijih godina, no organizatori biciklistikog maratona kau da je to zbog ramazana. to se tie supermaratona, sudjelovat e 20 osoba a pratit e ih medicinski radnik te dva vozila za razne pomoi. Maratonci e svratiti i do kue Fate Orlovi u Konjevi Polju, odakle e svi zajedno trati do Potoara. Za motomaraton prijavilo se 250 motorista iz Hrvatske, BiH, Njemake, Austrije, Slovenije i Italije. Kolona motorista formirat e se 10. srpnja ujutro i pratit e je policija, nakon ega slijedi defile kroz Sarajevo te e na putu do Potoara i oni posjetiti Fatu Orlovi.

Sudionici ultramaratona Vukovar - Srebrenica 2012. godine U organizaciji Vijea bonjake nacionalne manjine Grada Zagreba i pod pokroviteljstvom predsjednika Republike Hrvatske Ive Josipovia, etvorica hrvatskih branitelja 6. srpnja krenut e ispred Memorijalnog centra Ovara u Vukovaru na drugi ultramaraton do Srebrenice. Radi se o Mladenu Hodaku i Duku trbcu iz Zagreba, Elviru Rakipoviu iz Osijeka i Mirsadu Veladiu iz Daruvara, koji ovim ele podsjetiti na sve nevino stradale tijekom rata od 1990-1995. te posebno odati poast rtvama Vukovara i Srebrenice. Trat e u pet etapa ukupne duine 227 kilometara od Ovare do Potoara (Vukovar Borovo Vinkovci upanja Bonjaci Gunja Brko Bijeljina Janja Zvornik Kostijerovo Bratunac Srebrenica). Ultramaratonom elimo povezati dva grada-rtve te potaknuti mogunosti za njihovu konkretniju suradnju na razliitim poljima, a posebno sportskih saveza dviju prijateljskih susjednih drava, rekao je Kemal Bukvi, predsjednik Vijea bonjake nacionalne manjine Grada Zagreba. q

28

PREPORODOV JOURNAL 152

iz svijeta

ANALIZA STANJA I MEUSOBNIH ODNOSA: SIRIJA IZRAEL IRAN

Geostrateka ahovska partija


SIRIJA: Mjesec opasnog ivljenja
Obamina crvena linija i zona zabrane leta
Laurent Fabius, francuskiministar vanjskih poslova, 12. lipnja pozvao je meunarodnu zajednicu da odmah zaustavi napredovanje sirijske vojske, Hezbollaha i iranskih dobrovoljaca prema Aleppu, stratekom vanom gradu na sjeveru zemlje. Moramo zaustaviti ovo napredovanje prema Aleppu, jer to je sljedea meta Hezbollaha i Irana. Potrebno je iznova uspostaviti ravnoteu na terenu jer su u posljednjih nekoliko tjedana trupe Bashara Al-Assada, a osobito Hezbollaha i Iranaca, uz pomo Rusije, stekli znaajnu vrijednost, rekao je Fabius. U svom apelu meunarodnoj zajednici on je rekao kako ne oekuje da e se sirijska vojska, koju sada pomau Hezbollah i Iran, u ovom trenutku zaustaviti. Kao razlog svoje zabrinutosti, francuski ministar vanjskih poslova je naveo kako je u 27-mjesenom sukobu u Siriji ubijeno najmanje 94.000 ljudi i kako je ovo presudni trenutak. to bismo mogli uiniti u ovom trenutku da ojaamo oporbene oruane snage? Razgovarali smo o tome s naim partnerima Sjedinjenim Dravama, Saudijskom Arabijom, Turskom i mnogim drugima. Mi jednostavno ne moemo napustiti oporbu u ovim okolnostima, izjavio je Philippe Lalliot, glasnogovornik francuskog ministarstva vanjskih poslova. 13. lipnja ameriki predsjednik Barack Obama po prvi putaje autorizirao slanje amerikog oruja sirijskim pobunjenicima, nakon to su iz Bijele kue rekli kako imaju dokaz da je sirijska vlada upotrijebila kemijsko oruje protiv opozicionih snaga. Predsjednik je jasno istaknuo da e uporaba kemijskog oruja ili transfer kemijskog oruja teroristikim skupinama biti crvena linija. Rekao je kako e uporaba kemijskog oruja promijeniti njegove kalkulacije i to se dogodilo. Naa obavjetajna zajednica procijenila je kako je Assadov reim upotrijebio kemijsko oruje, ukljuujui i nervi agens sarin, na manjem prostoru protiv opozicije, vie puta tijekom prole godine, izjavio je Ben Rhodes, zamjenik Obaminog savjetnika za nacionalnu sigurnost. Iz Washingtona su poruili kako e dati direktnu vojnu potporu pobunjenicima, pri emu ona nije tono specificirana. Britanski ministar vanjskih poslova, William Hague, rekao je kako se slae s amerikim procjenama da je kemijsko oruje u Siriji upotrijebljeno od strani vlasti te istie kako e Velika Britanija hitno raspraviti meunarodni odgovor po ovom pitanju. Sirijska kriza zahtijeva snanu, odlunu i koordiniranu reakciju meunarodne zajednice, rekao je. Odmah se oglasio i ameriki senator John McCain, koji je jo jednom pozvao da se na prostoru Sirije odmah uspostavi zona zabrane leta. Takoer je istaknuo kako SAD mora neutralizirati Assadove zrane snage. Pobunjenici imaju dovoljno lakog naoruanja. Imaju puno AK-47 puaka, no one im ne pomau protiv tenkova. Trebaju im protutenkovska i protuzrana oruja, rekao je McCain u razgovoru za CNN. Ubrzo je objavljen i sljedei korak pokuaj ponavljanja libijskog scenarija iz 2011. godine. Washington razmatra zonu zabrane leta kako bi se pomoglo Assadovim suparnicima, rekao je jedan visoki ameriki diplomat. Isti izvor istie kako bi se radilo o ogranienoj zoni zabrane leta, vjerojatno na prostoru uz granicu s Jordanom.

Ruski odgovor
Istaknutiruski dunosnici odbacili su informacije Washingtona koje optuuju Siriju za uporabu kemijskog oruja. Informacije o uporabi kemijskog oruja od strane sirijskog predsjednika Bashara al-Assada su izmiljene na isti nain kao i lai o oruju za masovno unitenje kod Saddama Husseina. Obama ide istim putem kao i George Bush, rekao je Aleksej Pukov, ef Vijea za vanjske poslove pri Ruskom parlamentu. Drugi ruski dunosnici takoer istiu kako ih ameriki dokazi nisu uvjerili u navodnu uporabu kemijskog oruja od strane sirijske vojske protiv pobunjenika.Amerikanci su nam pokuali prezentirati informacije o uporabi kemijskog oruja, no iskreno govorei, nismo uvjereni. Ne bismo eljeli povlaiti usporedbe s poznatim laboratorijskim cijevima koje je pokazivao bivi ameriki dravni tajnik Colin Powell, no injenice jednostavno ne izgledaju uvjerljivo u naim oima, rekao je Yury Uakov, savjetnik ruskog predsjednika. Rusko ministarstvo vanjskih poslova usprotivilo se i odluci o slanju dodatnog naoruanja sirijskim pobunjenicima. Nema sumnje da e odluke o slanju dodatnog naoruanja i vojne opreme ilegalnim militantnim skupinama dovesti do vee razine nasilnih sukoba i nasilja protiv nevinih civila. Naroito poto ove odluke dolaze u vrijeme kada se takoer poziva na dodatne korake, uspostavu zone zabrane leta unutar Sirije", rekao je Aleksandar Lukaevi, glasnogovornik ruskog ministarstva vanjskih poslova. Ruski dunosnici takoer istiu kako ove odluke nee nimalo pomoi nastojanjima da se odri mirovna konferencija u enevi.

Pripadnici regularne SAA poetak vojne operacije Sjeverna oluja Vlasti, to i opozicija otvoreno istie, niu vojne pobjede na terenu. Reim se ne nalazi pred zidom. Gdje bi bila logika da reim upotrijebi kemijsko oruje - naroito u tako malim koliinama?, istaknuo je Sergej Lavrov, ruski ministar vanjskih poslova. Naglasio je kako sve glasine o uporabi kemijskog oruja brinu Rusiju te kako Moskva iste uvijek i dvostruko provjerava. Rusko ministarstvo vanjskih poslova potvrdilo je kako su im iz SAD-a predali informacije o navodnoj uporabi kemijskog oruja od strane sirijskih vlasti, no istiu kako su rezultati fabricirani i neuvjerljivi.Stiu informacije iz zapadnih medija koje govore o tome kako se ozbiljno razmatra uspostava zone zabrane leta iznad Sirije koritenjem Patriot proturaketnih sustava i F-16 lovaca u Jordanu. Ne morate biti nikakav veliki strunjak da zakljuite kako bi se ovdje radilo o krenju meunarodnog zakona, rekao je Lavrov.

LIPANJ 2013.

29

iz svijeta
Iranski odgovor
Britanski list The Independent, pozivajui se na pouzdane izvore iz iranskih sigurnosnih krugova, objavio je kako imaju informaciju o tome kako je u Iranu donijeta vojna odluka - ak i prije odravanja predsjednikih izbora - o slanju 4.000 pripadnika Iranske revolucionarne garde u Siriju kao direktnu asistenciju regularnoj SAA. Takoer se istie kako je Iran spreman vojno otvoriti novi sirijski front protiv Izraela na prostoru Golanske visoravni. Navodno je ova odluka reakcija na ameriku vojnu prisutnost u Jordanu i najavu SAD-a da e od sada direktno naoruavati pobunjenike u Siriji. Naime, SAD su potvrdile kako e lovce F-16 i Patriot raketne sustave ostaviti u Jordanu nakon zavretka vojnih vjebi. Na terenu u Jordanu se nalazi oko 3.000 amerikih vojnika i operativaca CIA-e koji trenutano obnaaju dunost savjetnika treniraju i naoruavaju skupine pobunjenika u tajnim jordanskim kampovima, odakle ih alju na sirijski front. ne slau s nama emo unititi. To je takva politika, takav pogled na povijest. Treba biti upoznat s tim stvarima, istaknuo je Dumas.

IRAN: Hassan Rohani, novi predsjednik IR Iran


Predsjedniki izbori
U petak, 14. lipnja 2013., odrani su predsjednikiizbori u Iranu, na kojima se kandidiralo 6 predsjednikih kandidata. U predsjednikoj kampanji dominirale su gospodarske teme visoka nezaposlenost, inflacija i ekonomska izolacija Irana. Osim gospodarstva, vana tema bila je kako se postaviti prema ostatku svijeta. U prvom krugu pobijedio je Hassan Rohani, koji je dobio 50,71% glasova. Na izbore je izalo preko 36 milijuna Iranaca, to je skoro 73% od ukupno upisanih u birake spiskove, to novom predsjedniku daje puni legitimitet.

Zona zabrane leta ratni akt


27. lipnja general Martin Dempsey, naelnik Glavnog stoera Amerike vojske, rekao je kako uspostavljanje zone zabrane leta iznad Sirije ne bi bio jednostavan zadatak te bi se morale donijeti teke odluke. Takoer je istaknuo kako taj potez ne bi zaustavio krvoprolie u zemlji.Ako se odluimo na zonu zabrane leta, to je u sutini ratni akt, a ja bih volio razumjeti plan mira prije no to se pokree plan rata, rekao je Dempsey. Jo jednom je spomenuo kako bi uspostavljanje zone zabrane leta iznad Sirije bio relativno kompliciran zadatak zbog gusto rasporeene sirijske protuzrane obrane. No, istie kako je amerika vojska u stanju to napraviti ukoliko se u konanici donese takva odluka. Izgleda kako Amerika vojska, nakon Iraka i Afganistana, nije pretjerano voljna krenuti u jo jedan rat na Bliskom istoku. To se nikako ne moe rei za politiku klasu koja kontinuirano poziva i vri pritisak da se krene s vojnim angamanom. Po pitanju pritiska naroito su se istaknula etvorica amerikih senatora: republikanci John McCain i Lindsey Graham, te demokrati Carl Levin i Bob Menendez. Oni neumorno vre pritisak na Obaminu administraciju da se donese odluka o uspostavljanju zone zabrane leta, ali i da se krene s direktnim zranim napadima protiv regularne Sirijske Arapske Armije (SAA).

Hassan Rohani Hassan Rohani (1948.) dolazi iz obitelji koja se borila protiv vladavine aha Reze Pahlavija. Diplomirao je u Teheranu, a kasnije se kolovao u kotskoj, na sveuilitu Glasgow Caledonian University, gdje i doktorirao. 60-ih godina prikljuuje se pokretu kojeg je vodio ajatolah Homeini te odrava brojne govore protiv tadanje proamerike ahove vladavine, zbog ega je bio u vie navrata zatvaran. Nakon pobjede Islamske revolucije u Iranu (1979.) Rohani se istaknuo kao sposoban dunosnik u organizaciji nove Iranske vojske. Za vrijeme Irako-iranskog rata 80-ih godina obnaao je nekoliko visokih funkcija u Ministarstvu obrane. Izmeu ostalog, od 1986. do 1991. bio je zapovjednik protuzrane obrane. Dugogodinji zastupnik u Iranskom parlamentu, takoer je bio savjetnik za nacionalnu sigurnost bivim predsjednicima Hashemi Rafsandaniju i Mohammadu Khatamiju (od 1989.-1997., odnosno od 2000.2005.). Dugi niz godina bio je kljuni iranski pregovara po pitanju nuklearnog programa. Napisao je knjigu Nacionalna sigurnost i nuklearna diplomacija i mnoge druge. Smatra da bi vlast trebala vie suraivati sa znanstvenicima i strunjacima i koristiti njihova znanja i vjetine za izgradnju zemlje i izlazak iz krize. Zagovornik je pomirenja svih iranskih frakcija i politikih stranaka s ciljem odravanja jedinstva i stabilnosti u Iranu. Politiki gledano, Rohani je centrist i kandidat prihvatljiv veini: i za vladajuu strukturu religijskog vodstva, ali i za pristae oporbe, kao i tzv. Zeleni pokret. Na Zapadu ga ve vide kao reformatora koji e Iran odvesti u pravom smjeru.Bivi predsjednici Mohammad Khatami i Akbar Hashemi Rafsandani podrali su njegovu kandidaturu.

Kako je dolo do rata u Siriji?


Sredinom lipnja Roland Dumas, bivifrancuski ministar vanjskih poslova (1988.-1993.), dao je intervjuza francusku TV-mreu LCP u kojem je otkrio neke zanimljive detalje vezane uz Siriju. U njemu je istaknuo kako je Velika Britanija planirala rat u Siriji jo dvije godine prije nego su nemiri izbili u Siriji poetkom 2011. u sklopu tzv. Arapskog proljea. To je jo jedan u nizu dokaza da je zavjera protiv Sirije ve dugo bila u pripremi, a antivladini prosvjedi legitimne domae opozicije posluili su kao poluga preko koje se organizirala oruana pobuna u zemlji. Rei u vam neto. Bio sam u Engleskoj dvije godine prije no to su izbili sukobi u Siriji. Sastao sam se s najviim britanskim dunosnicima koji su mi priznali kako pripremaju neto u Siriji. Ovaj plan je napravljen u Velikoj Britaniji, ne u SAD-u. Britanija je organizirala invaziju pobunjenika u Siriji. ak su me pitali, mada tada vie nisam bio ministar, da li bih elio sudjelovati u tom procesu, rekao je Dumas. Na pitanje koji je bio motiv za ove planove protiv Sirije, Dumas je odgovario: Jako jednostavno! Operacija je bila pomno isplanirana. Cilj je bio jako jednostavan: sruiti sirijsku vladu jer je, to je jako vano za shvatiti, sirijski reim taj koji vodi protuizraelski govor. Bivi izraelski premijer mi je osobno pojasnio: Nastojati emo imati dobre odnose s naim susjedima, ali one koji se

Odlazak Mahmouda Ahmadinedada


Zbog ustavnih ogranienja dosadanji predsjednik Mahmoud Ahmadinedad odlazi nakon dva mandata i osam provedenih godina na toj funkciji. Jo u predsjednikoj utrci 2005. godine navukao je na sebe gnjev zapadnih medija zbog svoje izravne i otre kritike zapadnog imperijalizma i Izraela. Takav je bio i kao predsjednik, zbog ega je u svijetu izazivao kontroverzne reakcije.Ahmadinedad je kroz cijeli svoj mandat dosljedno branio pravo Irana na ra-

30

PREPORODOV JOURNAL 152

iz svijeta
zvoj mirovnog nuklearnog programa unato pritiscima izvana, ukljuujui sankcije UN-u, unilateralne zapadne sankcije i prijetnje. Tokom njegova dva predsjednika mandata dolo je do naruavanja odnosa sa SAD-om i Europskom unijom, no istovremeno i do jaanja odnosa s Rusijom, Kinom i zemljama June Amerike. Povijest e ga zapamtiti kao velikog borca protiv imperijalizma i zapadnog licemjerja, kao predsjednika koji je odrao niz odlinih govora, posebice treba spomenuti govore u Opoj skuptini UN-a. Ahmadinedad je bio otvoren za debate s amerikim novinarima i studentima te je ak pozvao dva amerika predsjednika Georgea W. Busha i Baracka Obamu na otvorene debate, koje su oni odbili. klearnog materijala iz Irana te zatvaranje nuklearnih postrojenja. Sve do tada mora se poveavati pritisak na Iran, sve dok se nuklearni program ne zaustavi, rekao je izraelski premijer. Dva dana prije izjave premijera Netanyahua, novi iranski predsjednik Hassan Rohani rekao je kako e se zalagati za veu transparentnost oko iranskog nuklearnog programa kako bi dolo do ukidanja sankcija. Takoer je naglasio kako nee biti prekidanja obogaivanja urana.

to pie u izvjetaju UN-a?


Sredinom lipnja objavljen je okantan izvjetaj Povjerenstava za prava djece UN-a u kojem su izraelske sigurnosne snage optuene za sustavno muenje, torturu, koritenje kao ljudski tit i u nekoliko sluajeva silovanje palestinske djece u razdoblju od 2002. godine do danas. Palestinska djeca, koju je uhitila izraelska vojska i policija, sustavno se podvrgavaju poniavajuem postupanju i muenjima, ispitivanje se provodi na hebrejskom jeziku koji ne razumiju, a potpisuju priznanja na hebrejskom kako bi ih pustili na slobodu. esto ih se tijekom nemira koriste i kao ivi tit od strane IDF-a, stoji u izvjetaju.

IZRAEL: okantan izvjetaj UN-a


Tko pobjeuje u Siriji?
Yuval Steinitz, izraelski ministar vanjskih odnosa, strategije i obavjetajnih informacija i bivi ministar financija u periodu 2009.-2013., rekao je 10. lipnja kako bi sirijski predsjednik Bashar al-Assad mogao pobijediti u ratnom sukobu u Siriji. Na pitanje novinara da li smatra da su najnoviji napreci sirijske vojske pokazatelj da bi Assadove snage mogle u konanici pobijediti pobunjenike, Steinitz je odgovorio: Uvijek sam smatrao kako bi na kraju to mogao biti ishod, da e Assad sa snanom potporom Irana i Hezbollaha nadjaati pobunjenike. Mislim da je to mogue i ve dugo vremena mislim da je to mogue. Dodao je kako smatra da Assad nee samo preivjeti, ve kako e vjerojatno i preuzeti teritorij od pobunjenika. Protiv njegove procjene odmah su se oglasili drugi izraelski dunosnici u koalicijskoj vladi premijera Benjamina Netanyahua, koji su krenuli u saniranje tete od ovog komentara. Jedan je od njih rekao je kako se radi o Steinitzovom osobnom, neinformiranom miljenju. Mark Regev, glasnogovornik izraelskog premijera, istaknuo je kako je Steinitz govorio samo u svoje, ne i u ime izraelske vlade koja, prema njegovim rijeima, nema formalni stav prema Assadovim ansama. Podsjetimo, u lipnju 2011., tadanji izraelski ministar obrane Ehud Barak, svega tri mjeseca nakon izbijanja sukoba u Siriji, prognozirao je Assadov pad za nekoliko tjedana. Barak nije jedini koji je dao ovakve prognoze. No, sada kada je sirijska vojska ostvarila niz napredaka na terenu, i nakon to je pokrenuta vojna operacija s ciljem zauzimanja Aleppa, ovakvi komentari kao to Steinitzov, nezamislivi do prije nekoliko mjeseci mogli bi postati sve ei. Oigledno pojedini dunosnici u sklopu antisirijske koalicije vie ne vide pobunjenike kao sigurne pobjednike.

Pripadnik IDF-a se koristi palestinskim djeakom kao ivim titom Najee su ta djeca oteta od svojih obitelji i zatvorena, a da njihove majke i oevi skoro nikada ne bivaju pravovremeno obavijeteni. U najveem broju sluajeva se radi o adolescentima koji jo nisu navrili 18 godina.Nasilje izraelske policije se ne ograniava samo na ovome. Djeca su u veini sluajeva zatvorena bez hrane i vode u nehumanim uvjetima, tako da doslovno umiru od gladi. Pojedine sluajeve ovako ekstremnog nasilja, u kojima je nekoliko djece i umrlo, potvrdili su i bivi pripadnici izraelskih snaga sigurnosti. Od 2002. do danas na ovakav nain mueno je oko 7.000 palestinske djece, to je u prosjeku dva djeteta dnevno. Uglavnom je rije o djeci od 12-17 godina, ali su zabiljeeni brojni sluajevi zatvaranja i maltretirana djece od 9-11 godina starosti. Povjerenstvo za prava djece UN-a navodi kako je optunica skoro uvijek ista: Zaustavljeni su dok su bacali kamenje na izraelske vojnike, oklopna vozila i na koloniste u okupiranim podrujima, kazneno djelo za koje je predviena kazna do 20 godina zatvora. Prikupljeni podaci govore kako je na tisue palestinske djece osueno i zatvoreno u proteklih 10 godina i drano u strogom izolacijskom zatvorskom reimu. Ovakva situacija ne samo da je nehumana i sramotna, nego je rije o sustavnom krenju Meunarodne konvencije o pravima djeteta iz 1989. i Meunarodne konvencije o torturi iz 1984.godine. Apsurdno je da se meunarodna zajednica, kada je u pitanju Izrael, ograniava na sastavljanje izvjetaja. Time javnosti daje na znanje kako je od svemu informirana, ali da ne poduzima nikakve konkretne mjere protiv Izraela u cilju poboljanja situacije. q Pripremio: Ismet ISAKOVI

to radi novi iranski predsjednik?


Mnogi, pa ak i na Zapadu, pozdravili su dolazak novog iranskog predsjednika Hassana Rohanija kao potencijalni novi poetak odnosa. No, nisu ba svi sretni i zadovoljni. Izraelski premijer Benjamin Netanyahu 18. lipnja je upozorio" meunarodnu zajednicu na Rohanija. Njegova strategija je smiriti meunarodnu zajednicu dok potiho razvija nuklearni program. On je autor dokumenta kojeg moemo nazvati priaj i obogauj pria dok u isto vrijeme obogauje uran. Za nuklearno oruje. Zapisao je to u svojoj knjizi. Rekao je da smirujui meunarodnu zajednicu Iran moe nesmotreno nastaviti dalje s razvijanjem nuklearnog oruanog programa. Ne smijemo dopustiti Iranu da igra tu igru. Ne smijemo dati da Iran kupuje vrijeme", istaknuo je Netanyahu. Za vrijeme sastanka s kanadskim ministrom vanjskih poslova, Johnom Bairdom, istaknuo kako Izrael nee dopustiti nikakvo iransko obogaivanje urana, bez obzira na razine. Moemo prihvatiti samo potpuni prekid obogaivanja nuklearnog materijala i uklanjanje svog obogaenog nu-

LIPANJ 2013.

31

kultura

PRIA O SEVDALINKAMA: SEVDALINKA IZ PERA SAFETA KAFEDIA, BOSANSKOG JESENJINA

Oi moje, kletvom bih vas kleo


Oi moje, kletvom bih vas kleo to vas ejtan na ruku uzeo, pa gledaste kroz tarabu staru ta mi radi kona na bunaru. Srebren ibrik u ruke uzela raskopala suncu njedra bijela, pa ih hladi vodom iz bunara srce moje kida iz njedara. Drhtao sam ko list na jablanu gledajui konu raskopanu, srce vrisnu, pamet se okrenu skoih mlaan u avliju njenu. Sad je na me ko na vuka hajka ta uinih, alosna mi majka, kriv sam, rekoh, ja u ovom satu vjeajte me o koninom vratu. Kad nabrojite sljedee pjesme: Koliko je irom svijeta, Sevdalinko pjesma najmilija, Da ja imam ata svoga, Azemina, Sjaj mjesee ut, Pjevala je emsa mala, U haremu Aziz Abdulaha i Sino sam ti Safo, malo ko e znati da to nisu narodne pjesme, nego da su izale ispod pera rahmetli Safeta Kafedia. Safet Kafedi, zajedno sa Ismetom Alajbegoviem erbom, Radetom Jovanoviem, Jozom Penavom, Zaimom Imamoviem, Nikolom krbom, Draganom Tokoviem, Dragiom Nedoviem, dr. Haimom Muharemoviem, Jovicom Petkoviem, Huseinom Kurtagiem i drugima, spada u red onih autora kojima je narod ukrao pjesme i nakon toga ih prisvojio kao svoje, narodne. Nema veeg komplimenta za autora kad narod prihvati njegove pjesme kao svoje. Safet je napisao preko 300 novokomponovanih sevdalinki. Najzasluniji pjevai i kompozitori muzike za sevdalinke Safeta Kafedia su Zaim Imamovi (oko 100 pjesama) i Safet Isovi (oko 50 pjesama). Na brojnim festivalima i u radio-emisijama Kafedieve pjesme su pjevali i s njima slavni postajali: Nedeljko Bilki, Esma Redepova, Nedad Salkovi, Radojka i Tine ivkovi, Muhamed Mujkanovi, Spaso Berak, Muhamed Meanovi - Hami, Husein Kurtagi, Ismet Alajbegovi - erbo, Jovica Petkovi, Milorad Todorovi, Zekerijah Dezi, Damjan Babi - Dao, Hanka Paldum, Nada Mamula, Jozo Penava, Zora Dubljevi, Zehra Deovi, Beba Selimovi, Meho Puzi, Muharem Serbezovski, Budimir Jovanovi - Buca, Miodrag Todorovi - Krnjevac, Slobodan Lali i mnogi drugi. Roen je 15. marta 1910. u Sarajevu. Od rane mladosti pie poeziju i humor za emisiju Veselo vee Radio Sarajeva, te folklorne drame sa pjesmama Zaima Imamovia od 1943. godine u Narodnom pozoritu u Sarajevu. Za amatersko kulturno-umjetniko drutvo Gajret napisao je drame Daferbegov jemin i arijska posla, te monodramu Po suncu Ti meni hodio. Poznavaoci Kafedievog djela zvali su ga bosanski Jesenjin jer kau da niko kao Kafedi nije u pjesmi znao oslikati duu ovda-

Safet Kafedi njeg insana. lanovi Kafedieve porodice svjedoe da mu je sarajevska rijeka Moanica bila stalna inspiracija. Uz njenu bistru i istu vodu, tradicionalnu bosansku dezvicu za kahvu, dva fildana koji se i dan danas uvaju kao uspomena, kahvu ispeenu na vodi iz Moanice, na Faletiima su nastajale Kafedieve nezaboravne pjesme sa tekstovima punim topline, punim ehera, punim bosanskog insana. Najvei broj Kafedievih pjesama u muziko ruho je odjenuo i sam ih otpjevao, rahmetli Zaim Imamovi. Ve nakon prvog sluanja Zaimovih pjesama, mogu se prepoznati one u kojima autorski tandem Zaim Imamovi Safet Kafedi dotaknu metar i ritam sevdalinke: veina njihovih pjesama batine sevdalinku, zadravaju specifinu leksiku, tematiku i strukturu ove pjesme. Radei sa drugim autorima, Imamovi je esto znao izai iz ovih okvira. Volio sam saraivati sa Safetom Kafediem. On je plaho pisao. Odmah sam znao u njegovim tekstovima osjetiti reakciju publike. Jasno sam vidio kako e koja pjesma proi kod naroda. I zbog toga smo zajednikim radom ostavili iza sebe jedan dragocjen broj pjesama koje e ivjeti dugo iza nas, izjavio je jednom prilikom rahmetli Zaim Imamovi. Danas je meu najpopularnijim pjesmama uopte, Kafedieva pjesma Oi moje, kletvom bih vas kleo, koju mnogi oslovljavaju i na manifestacijama sevdaha nazivaju sevdalinkom. Prvi put je na svom albumu Davno, davno 1969. godine otpjevao Nedad Salkovi, a kao autorica melodije je potpisana pokojna Radojka ivkovi. Veliku popularnost joj je donijela i izvedba rahmetli Safeta Isovia, dok u posljednje vrijeme mlae generacije su je zavoljele u interpretaciji Enesa Begovia. I za nju e vam u Sarajevu kazati da je nastala po istinitom dogaaju u naselju Faletii i da se tano znalo ime kominice kojoj nije mogao odoljeti autor gledajui je dok je vodom iz bunara hladila njedra. Rahmetli Safet Kafedi i pored fascinantnog autorskog opusa, nikada nije dobio priliku za vei intervju u novinama. Safet Kafedi je bio u velikoj nemilosti komunistikog reima, a o tome njegov sin Ahmet detaljno pie u knjizi Pria o mom ocu. Umro je prije 30 godina, 7. februara 1983. u Sarajevu, a ukopan je na Gradskom groblju Bare. U Art kui sevdaha na Baariji, Safet Kafedi je dobio svoju odaju zajedno sa ostalim velikanima sevdalinke. Avdo HUSEINOVI

32

PREPORODOV JOURNAL 152

kultura

GLAZBENO-SCENSKI SPEKTAKL MISTINA NO SEVDAHA U ZAGREBU

Jedinstveni umjetniki doivljaj


Jedinstveni glazbeno-scenski spektakl Mistina no sevdaha premijerno je predstavljen 20. lipnja 2013. u zagrebakom kazalitu Komedija. Protagonisti nesvakidanje umjetnike veeri glazbenica Elma Burni, glumac Robert Kurbaa, lanovi benda MUSICa i trbune plesaice skupine Habibi oduevili su brojnu publiku. U glavnoj ulozi multimedijalnog performansa su glazbenici koji izvode suvremene obrade sevdalinki u pratnji klavira (Paul Kempf), kontrabasa (Mario Perini), violine (Marko First) i perkusija/bubnja (Pavle Golubi), te kroz njih priaju svjetovne prie o ljubavi. Izmeu glazbenih brojeva, recitirani su ljubavni stihovi velikih perzijskih pjesnika Rumija i Hafiza. Kroz bogatu orijentalnu scenografiju, zavodljive pokrete trbunih plesaica iz plesne skupine Habibi i video-projekcije razliitih svjetskih kultura koje su stoljeima stvarale sevdah, oivljena je posebna atmosfera koju mnogi dosad nisu imali prilike upoznati. Prisutni su mogli osjetiti duh sevdaha i shvatiti to ga ini toliko posebnim i utkanim u duu. Sevdah je ljepota koju ovjek osjea kao to osjea behar. U sevdahu se uiva cijelim biem, a vrijeme na trenutak zastane. Sevdah koji razgaljuje duu, ljubavni stihovi perzijskih mistika, zvuno bogatstvo klavira, kontrabasa, violine i perkusija, atraktivan trbuni ples i raskona scenografija koja vodi u daleke krajeve mistinog Orijenta naprosto su zaveli i opinili zagrebaku publiku. U kazalitu Komedija vrijeme je na trenutak zastalo. Mistina no sevdaha pria ljubavnu priu kroz jedinstven spoj glazbe, plesa i knjievne umjetnosti. Posebnu rolu odigrali su glazbenica Elma Burni i glumac Robert Kurbaa, dajui predstavi nezaboravan i jedinstven umjetniki doivljaj. Elma Burni je svojim barunastim vokalom otpjevala najljepe sevdalinke, sevdah duboko utkan u kulturnu batinu ovog podneblja. Iskrena interpretacija u pratnji bogate zvune rapsodije kontrabasa, violine, klavira i perkusija predstavila je svo umjetniko bogatstvo emocijama nabijenog sevdaha. Poznato glumako lice, Robert Kurbaa, recitirao je najljepe ljubavne stihove sufijske knjievnosti, stihove perzijskih pjesnika Rumija i Hafiza. Ne postojim vie. Bijah jednom i neNakon zavrenog studija arhitekture, Elma Burni se, pored dizajnerskih poslova, bavi pisanjem, skladanjem, sviranjem i pjevanjem. U klasi prof. Mirele Brneti zavrila je pjevaku tehniku te razvila cjeloviti pristup glazbeno-scenskoj izvedbi. Na seminarima i radionicama vrhunskih svjetskih glazbenika (Guillermo Rozenthuler, Judy Niemack) ui improvizaciju i jazz te latinoamerike ritmove. Elma je odrasla i kolovala se u Elma Burni Zagrebu gdje je zavoljela jazz, ali njezinim ilama tee i sevdah prema kojem su joj ljubav usadili roditelji, porijeklom iz Sanskog Mosta (BiH). Ve due vrijeme Elma surauje s renomiranim glazbenikom Zabranjenog puenja, Paulom Kempfom, obraujui poznate skladbe te najee kombinirajui brazilian (bossa nova) i soft jazz ritmove. Glazbeno eksperimentiranje i povezivanje kultura Istoka i Zapada Elmina su nit vodilja u pisanju i skladanju pjesama. To se moe osjetiti i u njezinoj izvedbi pjesme Emina, jednoj od najljepih ikada ispjevanih sevdalinki, za koju je snimljen i TV-spot.

Elma Burni i Robert Kurbaa stadoh u plamenu moje ljubavi.Lagani pepeo rasu se u zraku i pade njeno pred tvoje noge. Ne zgazi ga, u njemu kuca jo srce moje. citirani Rumijevi stihovi samo su dio Kurbainog recitala. Davno napisani stihovi perzijskih mistika, poezija koja otkriva tajanstveni duh Istoka u kojima su dotaknuta vjena pitanja o ivotu, prolaznosti i istinskim vrijednostima ivota, ostavljali su gledatelje bez daha. U izjavi za medije Elma Burni je otkrila kako je dolo do projekta Mistina no sevdaha te njezina razmiljanja o slinosti jazza i sevdaha: Ve due vrijeme sa svojim muziarima izvodim koncerte sevdah-jazza. Razmiljala sam o idealnom kontekstu za tu vrstu glazbe i poela mi se raati ideja o bogatoj kazalinoj sceni i multimedijalnosti. Prouavajui mistine stihove Rumija i Hafiza, osjetila sam snanu kompatibilnost s ovom glazbom i poeljela ukljuiti glumaku karizmu u na projekt te predloila Robertu suradnju. Tako je nastao projekt Mistina no sevdaha Spajanje jazza i sevdaha dogodilo se sasvim prirodno i spontano, s obzirom da smo se kolega Paul Kempf i ja izraavali glazbom koja nas je privlaila i godinama izgraivala na ukus. Meutim, kompatibilnost zaista postoji i moe se racionalno objasniti. Jazz u svom korijenu nosi etno crnog kontinenta kojeg su Afroamerikanci na prijelazu iz 19. u 20. stoljee mijeali s utjecajima europske harmonije i forme. Ta se glazba razvila u bogatu izraajnu paletu ije su karakteristike - sloboda, ekspresivnost i kolairanje. I mi upravo u tome uivamo, povezujui sevdah - viestoljetni kulturalni kola naih podneblja - i jazz! Tom procesu pristupam s potovanjem, pri emu uvijek nastojim zadrati mjeru. Kad se neka glazba razvija stoljeima, ona ima svoj ivot i zakonitosti koje treba osjetiti i uvaavati. Smatram da dodavanjem malih zaina pokazujemo odraz vremena u kojem ivimo, a opet putamo glazbu da slobodno putuje dalje i mijenja se kroz nadolazee generacije. U suradnji s kolegom Paulom i ostalim muziarima mijenjam sevdalinke dodajui im jazz ritmove i bogatije harmonije, ponekad malo interveniram u melodiju ili samo promijenim instrument. Primjerice, sevdalinku koja se izvodi uz pratnju klavira i kontrabasa krasi jazz mekoa. q Ismet ISAKOVI

LIPANJ 2013.

33

kultura

POETSKA VEER S ERVINOM JAHIEM U SISKU

U meni se vazda prepiru pjesnik i kritiar


U petak, 14. lipnja 2013., u Narodnoj knjinici i itaonici Vlado Gotovac u Sisku ogranak Caprag, odrano je zanimljivo knjievno druenje s Ervinom Jahiem, vrsnim bonjakim intelektualcem iz Zagreba. U sklopu poetskog druenja u knjinici u sisakom naselju Caprag, Sredinjoj knjinici Bonjaka u Hrvatskoj, prisutnima je predstavljena i najnovija Jahieva knjiga Zato tone Venecija, antologija bonjakog pjesnitva od 1990. do naih dana. Moderator knjievne veeri bio je Ismet Isakovi, glavni urednik Preporodovog Journala, a stihove 10-ak pjesama uvrtenih u antologiju Zato tone Venecija itala je Alisa Gorada, mlada studentica i recitatorica, esta voditeljica bonjakih manifestacija u Sisku. Prisutne Siane pozdravila je i prof. Snjeana Pokorny, ravnateljica Narodne knjinice i itaonice Vlado Gotovac Sisak i poasna lanica KDBH Preporod. Ervin Jahi, pjesnik, knjievni kritiar i glavni urednik asopisa Poezija, uporni i neumorni promotor pjesnike rijei, pokazao se kao iznimno zanimljiv sugovornik. O kakvom se iznimnom izdavakom pothvatu izbornika/selektora bonjakog pjesnitva unatrag vie od dva desetljea radi, mogli su se do sada posvjedoiti brojni ljubitelji poezije na promocijama Jahieve antologije u Zagrebu i irom Bosne i Hercegovine u Sarajevu, Zenici, Bihau, Zvorniku, Gradacu U nastavku teksta donosimo poneke reenice izgovorene na poetskoj veeri koja je potrajala vie od sat vremena. Naravno, zbog ogranienosti prostora, bili smo prinueni raspoloivi tonski materijal skratiti na mjeru pogodnu za tiskanje u naem asopisu.

Ismet Isakovi, Ervin Jahi, Alisa Gorada i Snjeana Pokorny tenje pojedinih pjesnika i njihovih pjesama u antologiju? Nisi bjeao od vrednovanja i hijerarhizacije. Mnogokad je rubni, manje zastupljeni pjesnik, vaan da markira, podcrta glas boljega od sebe. Iako knjievnost nije olimpijska disciplina pa da je mjerimo milisekundama, ini mi se, nedvosmisleno sam kandidirao svoju poetiku doktrinu, tj. kriteriologiju. Ako bi je saimao u nekoliko rijei, ona glasi: najbolji trenuci jednog jezika. Nadalje, iskustvo itanja vrlo iroke poetike reetke bonjakog pjesnitva primoralo me da zauzmem procjeniteljski stav, zasigurno i na utrb kojeega/kojekoga. Vaui mjeru doao sam do prilino eksplicitnih zakljuaka: gornji dom novije bonjake poezije nastanjuju pjesnici: Mahmutefendi, Sidran, Kljuanin, Lati, Begovi, Hajdarevi, Kujovi, ehi i Musabegovi. Time sam zasigurno rtvovao, primjerice Delalia ili Alikadiku, koji bi se u mnogo emu s njima mogli ravnopravno odmjeriti, ali, kazah si: na nekom mjestu, u nekom trenutku mora spustiti rampu, to nalae koncept takvih knjiga. U poslovima estetskog procjenjivanja neizbjeno je da vas mnogo kada boli glava, a manje vas boli drite li se kriterija koje ste postavili pred sebe i obznanili ih itatelju. U knjizi je zastupljeno i nekoliko pjesnika koji ive i rade u Hrvatskoj Bonjako pjesnitvo ne pie se samo u njegovoj matici, unutar njegove prononsirane bosanskohercegovake paradigme. Ono egzistira puno ire u hrvatskoj ili pak sandakoj knjievnoj enklavi, ali i diljem svijeta. Ono bi bez svojih hrvatskih glasova, bez Begovia, Kievia ili Mujia, nesumnjivo bilo puno siromanije. Ti autori imaju dvojno knjievno dravljanstvo i, uvjeren sam, obogauju obje knjievnosti.

Lokalnoj nacionalnoj tragediji dati globalnu ujnost


Knjiga ima zanimljiv, pomalo neoekivan naslov. Kako si doao do njega? Svjesno sam poelio izbjei orijentalistikim stereotipima, kiideologiji po kojoj je toboe jamac duhovno-empirijske ifre bonjatva neki zaeereni turcizam ili bosnizam. Iznevjerujui takva oekivanja, naslutio sam da time na neki nain posigurno iseljujem korpus bonjake poezije iz ogranienja povijesti, tradicije, ali i predrasuda, i useljujem ga u svijet. Ali takvim ekstrateritorijalnim naslovom, posuenim od jedne pjesme Abdulaha Sidrana, htjedoh poruiti i o svjetskosti te knjievnosti. Kaem li pritom da se ta Sidranova pjesma obraa, gotovo epitafno, Peteru Weiru, redatelju Drutva mrtvih pjesnika, i to u jeku sarajevske opsade, mislim da se simboliki uspostavlja kopa izmeu utonua jedinstvene Venecije i stvarne i simbolike propasti ili prijetnje izginua Bosne i bonjakog naroda, nita manje neponovljiva i jedinstvena svijeta. Konano, bilo mi je vano lokalnoj, nacionalnoj tragediji dati globalnu ujnost, glas. U antologiji se na oko 500 stranica donose pjesme 76 pjesnika i pjesnikinja iz BiH, Hrvatske, Srbije, Makedonije, Europe i svijeta, koji su zastupljeni s po jednom do 14 pjesama. Tko su udarni pjesnici? to te je rukovodilo i koji su kriteriji bili presudni za uvr-

Otmjena i gospodska reakcija profesora Durakovia


Zanimljiva pozicija iz Hrvatske radi antologiju bonjake poezije. Dobra ili loa pozicija ili moda relaksirajua s obzirom na kulturna i drutvena kretanja u BiH? Ima li nezadovoljnih pjesnika s tvojim izborom?

34

PREPORODOV JOURNAL 152

kultura
Kad se odlui s margine, periferije te knjievnosti, iz Zagreba, raditi ovakvu knjigu, onda je to u veoj ili manjoj mjeri lagodna, na trenutke Bogom dana pozicija. Hou rei, nisam morao podlei jaranskom i kafanskom kritiarenju ja tebi serdare, ti meni vojvodo, nisam se morao prilagoavati na trenutke grozno niskoj razini openja nekih prilino posvaanih be-ha centara knjievne moi. Imao sam taj luksuz, hvala Bogu, da se ne ulagujem knjievnim klanovima, kojih naalost ni u veim kulturama ne manjka, i da po svom znanju i pameti provjerim sveta mjesta te poezije, ali i da ih, bez oraha u depovima, obesvetim, dekanoniziram tamo gdje mi to nalae vlastita selektorska savjest i ukus. Naravno da ima nezadovoljnih pjesnika. To je dobro, i zdravo. Nije li zadaa umjetnosti da nas izazove, provocira, zbuni pa i okira?! Nisam radio knjigu koja e me istog asa uhljebiti na nekom filozofskom faksu, nego knjigu koja e to vjerodostojnije rei o svom predmetu, sa svim paradoksima vorovima i uskim grlima knjievne i drutvene zbilje koji ga oblikuju. Moja knjiga, uvjeren sam, dobra je onoliko koliko kritiaru u sebi nisam dopustio da pjesniku u meni otme glas. Dakako, i obrnuto. Jer u meni se vazda prepiru pjesnik i kritiar. Tvoja knjiga poinje tamo gdje se zaklopila Antologija bonjake poezije XX vijeka profesora Enesa Durakovia, najprije objavljena 1990. godine pod nazivom muslimanska, a potom 1996. terminoloki revidirana. Kakva je bila reakcija profesora Durakovia na pojavu antologije bonjakog pjesnitva u tvom izboru? Otmjena i gospodska, u skladu s njegovim likom i djelom. Posve je lien uskogrudnosti. Nazvao me po objavljivanju knjige, razgovarali smo, pisali smo si. Prirodno je da mi imponira njegovo odobravanje i podrka. Za afirmaciju bonjake knjievnosti on je, uz rahmetlije profesora Rizvia, Isakovia i Begia, napravio ono to u velikim kulturama rade itavi instituti i zavodi za knjievnost. Ali takav ovjek jo uvijek se raduje i tuim plodovima duha. se pribojavao nijekanja njezine relevancije zbog moje zagrebake adrese. Rekoh ve, stanovitu slobodu osigurava vam pozicija nepripadanja i prostorna distanca, ali sredina koje se vaa knjiga tie s pravom moe pokazati podozrivost i nevoljkost prema dijagnozama sa strane. To je prirodno, ee nego rjee. Utoliko me je sarajevska nagrada relaksirala dola u pravo vrijeme. to se tie recepcije u vie hrvatskih asopisa, zaista mogu biti vrlo zadovoljan. Kolega Velimir Viskovi, koji ureuje Knjievnu republiku, kritikim mini blokom o mojoj knjizi zbilja mi je ukazao neuobiajenu ast, i zahvaljujem mu se ovom zgodom. Jedina kritika koja se mogla uti na promocijama bila je ona izreena u Zenici, gdje je profesorica Osmanbegovi kritizirala nedovoljnu zastupljenost ena u antologiji jer se unutar suvremene bonjake poezije moe govoriti o svojevrsnom plimnom valu enskog pisma. S velikom sam panjom primio na znanje teorijske zasade rodnih i spolnih ideja koje dijelom zastupa potovana profesorica Osmanbegovi. No moj je problem, priznajem, to do malo ega od tih ideja knjievnosti drim. Te teorijske kerefeke koje dijele knjievnost po spolu i rodu strane su mom vienju, i samo se dijelom mogu sloiti s takvim podjelama. to se tie mog doivljaja literature i moje teorijske obavijetenosti, takva klasificiranja legitimna su kad pod egidom ensko pismo zaista stane neki enski sadraj knjievnosti, odnosno motivika enstva, ponajee nepravedno ugroena enstva, neki drhat slabog feminilnog subjekta u militantnom patrijarhatu u kojim se svijet stoljeima bezbrino valjuka. To, meutim, da iza enskog pisma stoji puka injenica biologije, ena kao takva, po meni je redukcija knjievnosti, ali i redukcija spisateljice na biologiju. Knjievnost, uz pisce, piu i spisateljice, ne ene po profesiji.

U 20-ak posljednjih godina zgusnula se itava povijest


U antologiju nema tvojih pjesama. Kako si se odupro svome nefsu, vlastitom egu, koji je kod umjetnika osobito jak? Lako, hvala Bogu. Nije pristojno brkati anrove. Kako bih ikoga mogao uvjeriti u objektivnost, kada bih podlegao vlastitim subjektivima? Autor si i antologije hrvatskog pjesnitva U nebo i u niks (1989.2009.). Moe li komparirati dvije antologije pjesnike izriaje, teme koje zaokupljaju pjesnike? Koju je knjigu bilo lake napraviti? Budui da se 20-ak posljednjih godina i u hrvatskom i u bonjakom drutvu zgusnulo vrijeme, zgusnula itava jedna povijest, obje su pjesnike scene pokuale odgovoriti na ratnu i poratnu apokalipsu, objema je dominantan poetiki okvir, dakle, diktiran izvana, crnom morom ratne zbilje. Utoliko su slina pa i srodne po traumi, po iskustvu svjedoenja neblagonaklonih im zbilja. Razlike, meutim, o kojima je teko paualno govoriti, ustvari za iju bi mi elaboraciju trebao cijeli esej, ponajprije su poetike prirode. Lake je bilo sastaviti antologiju hrvatske poezije jednostavno zato to je ona kudikamo istraivanija od bonjake. Nebo je jedna od 10-ak knjiga koji se bave novijom hrvatskom poezijom, ona je po mnogo emu moja replika na neke od inventura, polemiki odgovor na neka rjeenja. Venecija ispred sebe nije imala, da tako kaem, konkurentskog teksta, nije se imala s ime usporediti ni odmjeriti. ime se sada bavi i koji su planovi za budunost? Pokuavam zgotoviti novu knjigu pjesama. Ako Bog da, kanim je objaviti u rujnu. Vjerujem da e do kraja listopada izai i knjiga mojih kritika i eseja. q Ismet ISAKOVI

Ervin Jahi

Slobodu daje pozicija nepripadanja i prostorna distanca


Vjerojatno niti jedna knjiga bonjakog autora u Hrvatskoj nije dobila toliko komplimenata, od novinara do strogih knjievnih kritiara, pri emu se naglaava da je antologija Zato tone Venecija impresivno izdanje, iznad standarda domae izdavake produkcije. Na ovogodinjem, 25. Meunarodnom sajmu knjiga i uila u Sarajevu nagraena je u prestinoj kategoriji nakladnie brane Najbolji izdavaki poduhvat godine. S druge strane, nimalo uobiajenu strunu verifikaciju dobila je u asopisu Knjievna republika u kojoj su izala ak tri teksta o antologiji? Jesi li oekivao takav prijem? Iskreno, nisam, ponajprije zato to je nastajala izvan recentnih preokupacija bosanskohercegovake knjievne scene, ali i zato to ne sudjelujem u njihovu knjievnom ivotu. Osim toga, zbilja sam

LIPANJ 2013.

35

prie iz bosne

ULOGA JNA I SRBIJE U AGRESIJI NA BiH I GENOCIDU U SREBRENICI

Usporeni genocid u Podrinju


Srpske formacije pod kontrolom Slube dravne bezbjednosti Srbije, u sadejstvu sa jedinicama SDS-a iz Bosne i uz ogromnu pomo JNA, izvrile su agresiju na Podrinje od 1. do 21. aprila 1992. godine. Prvog dana aprila 1992. okupirana je Bijeljina, 8. aprila Zvornik, 14. aprila Viegrad, 17. aprila Bratunac, 18. aprila Srebrenica i Foa, a 21. aprila 1992. godine Vlasenica. Viegrad je okupirao Uiki, a Vlasenicu Novosadski korpus JNA. Nakon Drugog svjetskog rata, Drina je ponovo postala mezaristan bonjakog naroda. Od aprila 1992. do aprila 1993. godine srpske zloinake formacije u Srednjem Podrinju (Srebrenica, Bratunac, Zvornik i Vlasenica) su ubile preko 5.000 Bonjaka. Poinjeni su stravini zloini u svim podrinjskim gradovima i veini sela. Zloini su injeni nad civilima, od trudnica u osmom mjesecu trudnoe, bezimenih beba od nekoliko dana ivota, pa do staraca od 90. i vie godina. Uporedo sa protjerivanjima, silovanjima i masakrima bonjake nejai Srebrenice, Bratunca, Zvornika, Vlasenice, Viegrada..., Radovan Karadi je 12. maja 1992. godine na sjednici Skuptine bosanskih Srba najavio est stratekih ciljeva srpskog naroda u Bosni i Hercegovini. Jedan od tih ciljeva je bio da se nastavi etniko ienje Bonjaka Podrinja, tj. uspostavljanje koridora u dolini rijeke Drine, odnosno, eliminisanje Drine kao granice izmeu srpskih drava. Nakon 22 dana okupacije, Srebrenica je osloboena 9. maja 1992. godine i tako postala prvi osloboeni grad u Bosni i Hercegovini. Oslobaanje Srebrenice je bila prekretnica u prvoj fazi bosanskog otpora jer se veliki broj onih koji su uspjeli pobjei i preivjeti pokolje u okupiranim podrinjskim mjestima, smjestio u ovoj oazi slobode. Snage odbrane Srednjeg Podrinja e u narednom periodu osloboditi jedan veliki prostor i bie jedine snage bosanske vojske koje su kontrolisale preko 30 kilometara dravne granice sa Srbijom na rijeci Drini, i to na slobodnim teritorijama Bratunca, Srebrenice i epe. Tokom 1992. godine podruje opine Srebrenica i dio slobodnih teritorija opina Bratunac, Zvornik i Vlasenica su bili jedna od najveih slobodnih teritorija pod kontrolom Armije Republike Bosne i Hercegovine, sa 892 km osloboene teritorije. Kontrolisana je teritorija od epe, pa do Snagova u zvornikoj opini. Nigdje, kao na ovom podruju, nije bila tako izraena otvorena agresija na BiH od strane Srbije i Crne Gore. Srpsko-crnogorske snage su redovno granatirale teritoriju Srebrenice iz Srbije sa pozicija na planini Tara i Zvijezda. U prva tri mjeseca agresije, srpske snage su u prosjeku ispaljivale oko 2.000 artiljerijskih granata na slobodnu teritoriju enklave Srebrenica. Dejstvovanje aviona iz Srbije po Srednjem Podrinju, sa aerodroma Ponikve kod Uica, postala je svakodnevnica. Moda jo intenzivnije od momenta kad je Vijee sigurnosti UN-a, 9. oktobra 1992. godine, izglasalo Rezoluciju 781 o zabrani vojnih letova iznad BiH.

Karta Srednjeg Podrinja na dan 20. januar 1993. dana nikakva humanitarna pomo nije ula u Srebrenicu. Nakon to bi branioci oslobaali neka sela, ene i djeca, ulazili bi iza njih i snadbjevali se uglavnom itom i kukuruzom. Zbog torbi u kojima su tragai nosili hranu, Srbi su ih zvali torbarima. Neke ene koje su kod kue ekala gladna djeca, znale su u teritoriju pod kontrolom srpskih snaga, ak ui i prije diverzanata. Mnogi civili ubijeni su u potrazi za hranom i njihova tijela do danas nisu pronaena. Dr. Avdo Hasanovi, naelnik Ratne bolnice u Srebrenici o vremenu gladi u Srebrenici kae: Glad zauzima posebno mjesto u tragediji slobodnih prostora Srednjeg Podrinja. Naalost, nije bila nikakva bonjaka ratna propaganda, doista se umiralo od gladi. Znam za petnaestak sluajeva ena, djece i mukaraca koji su leali u bolnici zbog paralitikog ileusa (nepokretnost crijeva) i ostipacija. Nastupala je totalna paraliza crijeva usljed gladi ili neodgovarajue ishrane. Nismo ih mogli spasiti. U njihovim crijevima nalazili smo kao kamen vrstu materiju. Ljudi su jeli klipove kukuruza bez zrnja, korijenje, lie, granice, koru s drveta, samo da bi zadovoljili nagon za hranom. To ih nije moglo spasiti i takvih je mnogo umrlo, mnogo vie nego to se javilo ljekarima. Srebrenika ratna bolnica je djelovala u zastraujuim uslovima. Medicinskih kadrova bilo je malo, ranjenika previe. Noge su doktori ranjenicima amputirali bonsekom. Nije se imalo ni najobinije tablete, ni zavoja, ni anestezije. Ranjenici su umirali od bola i nekih najobinijih rana. Posebne nevolje narodu je stvarao nedostatak soli. Od ranije je poznato da su vode oko Srebrenice bile si-

Humanitarna katastrofa i plan BIO 131 S


Bonjaci na ovom podruju su imali samo dvije opcije: ili da se bore otimajui oruje i hranu od nadmonog agresora, ili da ih nosi Drina. Srbi su shvatili kad ne mogu vojno, da Bonjake na podruju Srednjeg Podrinja pokuaju unititi izgladnjivanjem, zato godinu

36

PREPORODOV JOURNAL 152

prie iz bosne
romane prirodnim jodom, a u Generaltabu JNA jo na pet-est godina prije agresije na BiH izraen je plan BIO 131 S, koji je bio dio specijalnog rata na Srednje Podrinje, na taj nain to se iz ishrane izuzimala sol, uslijed ega lica doivljavaju konfuzije, labilnost, agresivnost i sklonost ka anarhiji uspanienosti i podesnosti za psiholoku manipulaciju. Srbi su veinu konvoja u kojem je bila sol, vraali sa ulaza u enklavu. I na taj nain se djelovalo po Srebrenici. I te male koliine soli koje bi ule u Srebrenicu, nisu bile jodirane, tako da se tokom opsade osjetio nagli porast oboljenja titne lijezde kod mladih ljudi. Duan Lonar, naelnik taba Uikog korpusa Vojske Jugoslavije, obavijestio je 25. januara 1993., komandu Drinskog korpusa Vojske Republike Srpske, da su snage Uikog korpusa do 11,00 asova tog dana izbile na liniju: Radijevii Straevac, Gradina abokvica i Pale Skejii. Sutradan, komandant Uikog korpusa Vojske Jugoslavije, general major Dragoljub Ojdani, obavjetava Ratka Mladia da pripremi snage koje e preuzeti linije koje im je osvojio Uiki korpus, te da e zadrati artiljeriju na srbijanskoj obali Drine, odakle e nastaviti pruati podrku Vojsci Republike Srpske. Takoer, general Ojdani 27. januara 1993. izvjetava Komandu Drinskog korpusa Vojske RS-a da e 29. januara Uiki korpus predati Drinskom korpusu dostignute linije, te da e nastojati ovladati srebrenikim selima Straevac, Jezero i Sulice, kao i da vri stalne napade na sela Osmae, Tokoljak, Arapovii, Tihii, Joeva, Milievii.... Sve su to sela na podruju srebrenike opine, koja se nalaze u pograninom pojasu sa Srbijom. Ratni zloinac Miroslav Deronji je u Haagu priznao da je 16. padobranska brigada iz Nia, pod komadom pukovnika Stupara, zauzela Konjevi polje u martu 1993. godine. 12. aprila 1993. nekoliko srpskih granata ispaljeno je na igralite pred kolom u Srebrenici i tada je napravljen veliki masakr djece i civila. Ubijeno je oko 80, a tee ranjeno 200 civila. UNPROFOR je taj dan slagao javnost da je u masakru ubijeno 15 ljudi. Deurni operativni oficir Bratunake brigade Vojske RS-a, kapetan Krsto Cvjetinovi, u redovnom borbenom izvjetaju komandi Drinskog korpusa Vojske RS-a pie da su taj dan dejstvovali iz svih artiljerijskih orua na pravcu uti most Potoari Srebrenica. Jasan dokaz odakle je i kako izvren masakr. Meutim, za ovakve masakre odgovornih niti kanjenih nema. Mladieve snage su 17. aprila 1993. godine zaustavljene u odsudnoj bici za Srebrenicu. Ofanziva je trajala vie od tri mjeseca bez prestanka i premaila je sve dotadanje agresorske ofanzive u BiH. U njoj je uestvovalo 20.000 srpskih vojnika iz Republike Srpske, Srbije i Crne Gore, sa oko 1.000 oklopnih vozila. Sa oko 900 km slobodna teritorija Srednjeg Podrinja, nakon pada Zvornike Kamenice, Cerske, Konjevi polja i velikog dijela slobodne srebrenike i bratunake teritorije, svedena je na samo 140 km.

Operacija Pesnica
Glavni tab Vojske Republike Srpske, 10. januara 1993. godine, izdao je naredbu pod strogo povjerljivim brojem broj 02/2-22, koja je nosila naslov Nareenje za izvoenje operacije Pesnica. Ova operacija je bila nastavak ofanzive koju su Mladieve snage zapoele u Podrinju, jo u oktobru 1992. godine, s ciljem da unite neprijatelja u istonoj Bosni. S obzirom da su jedinice Armije BiH u Srednjem Podrinju pruale jak otpor agresoru, a na nekim dijelovima prele u kontranapade sa velikim uspjehom, trebalo je krenuti u do tada najveu operaciju potpunog sloma otpora branilaca Srednjeg Podrinja. Prema nareenju od 10. januara 1993. godine, plan je bio da se za pet dana zavri operacija Pesnica. Meutim, zbog jakog otpora snaga odbrane, Ratko Mladi je zatraio pomo od Beograda, koju mu je Slobodan Miloevi i uputio. Snage Vojske Jugoslavije su 22. januara 1993. godine pristigle u ispomo brai preko Drine. Ova operacija je ukljuila najjae vojne snage iz susjedne Srbije, koje e na ovom prostoru ostati do potpisivanja demilitarizacije Srebrenice. Ukljuuje se artiljerija i avijacija Vojske Jugoslavije sa podruja srbijanskih opina Mali Zvornik, Ljubovija i Bajina Bata.

Enklava pod zatitom UN-a: Scena postavljena za genocid


U opkoljenoj srebrenikoj enklavi se nalo preko 50.000 ljudi, od ega vei broj izbjeglica. U Srebrenici se tokom 1992. i 1993. godine dogodio postepeni genocid rekao je Diego Arija, ambasador Venezuele pri UN-u od 1991.-1993. godine, pred Tribunalom u Haagu 5. decembra 2005. na suenju Naseru Oriu, ratnom komandantu Srebrenice. Ambasador Aria, koji je bio inicijator i ef delegacije Vijea sigurnosti UN-a, koja je u aprilu 1993. godine posjetila Srebrenicu, opisao je da se u toj enklavi odvijao usporeni snimak genocida. okantni prizori bijede, razaranja, gladi i prljavtine bili su, meutim, skrivani od javnosti i to, prema svjedoenju ambasadora Arije, uz pomo pripadnika UNPROFOR-a rasporeenih u tek proglaenoj Zatienoj zoni Srebrenica. Svojim fotoaparatom, koji je odbio da preda pripadnicima UNa, snimio je prve i tada jedine fotografije razorene Srebrenice i njenih izgladnjelih itelja. O misiji koju je predvodio nakon proglaenja Srebrenice za zatienu zonu, Diego Arija je, na poziv Hakog tuilatva, svjedoio i na suenju Slobodanu Miloeviu, u februaru 2004. godine. Meunarodna zajednica, nije prstom mrdnula da

Naser Ori, komandant odbrane Srebrenice

LIPANJ 2013.

37

prie iz bosne
zatiti Muslimane u enklavi, a nije im omoguila ni da se sami brane, rekao je tada u Haagu ambasador Arija, otvoreno optuujui tadanjeg generalnog sekretara Butrosa Galija i Sekretarijat UN-a da su zadravali izvjetaje o stvarnom stanju u Srebrenici i dezinformisali Vijee sigurnosti UN-a. Informacija o humanitarnoj katastrofi u Srebrenici se, tvrdi Arija, nala pred Vijeem sigurnosti tek 12 dana nakon dramatinog apela Sadako Ogate, tadanjeg visokog komesara UN-a za izbjeglice. U Vijeu sigurnosti se, kako je rekao, mogla uoiti tendencija moralnog izjednaavanja rtava i agresora, ime se izbjegavala neophodna akcija UN-a na sprjeavanju humanitarne katastrofe. Plavi ljemovi u enklavi nisu nita inili da sprijee postepeni genocid. tavie, tokom boravka delegacije Savjeta sigurnosti u Srebrenici, tadanji zapovjednik UNPROFOR-a brigadir Hejs nastojao je na sve naine da im onemogui da sagledaju stvarno stanje i istinu o tada ve zvanino zatienoj zoni. Meunarodna zajednica se prema njegovim rijeima prije proglaenja Zatiene zone, u aprilu 1993. godine, nadala da e Srbi brzo osvojiti enklavu i da e na taj nain problem biti rijeen. Branioci Srebrenice su zato, po miljenju Arije, predstavljali problem za meunarodnu zajednicu. Ispostavilo se da je enklava pod zatitom UN-a bila zapravo scena postavljena za genocid, rekao je Arija i objasnio da mu je danas ao to je zajedno sa ostalim predstavnicima nesvrstanih zemalja u Vijeu sigurnosti predloio formiranje zatiene zone. Kako se vidi iz svjedoenja Diega Arije, Srebrenica i podruje Srednjeg Podrinja su doivjeli, kako on to kae, usporeni genocid od poetka agresije na RBiH u aprilu 1992. do aprila 1993. godine. Znai, dvije godine i tri mjeseca prije genocida u julu 1995. godine. Savjet sigurnosti UN-a, 16. aprila 1993. godine, Rezolucijom 819 Srebrenicu je proglasio Sigurnom zonom. Na Sarajevskom ae-

Ambasador Diego Arria rodromu u 4:59 sati ujutro, 18. aprila 1993 godine, komandant Armije RBiH Sefer Halilovi i komandant Vojske RS-a Ratko Mladi postigli su sporazum o potpunom prekidu vatre na podruju Srebrenice. Enklava je postala logor bez hrane, vode, lijekova, struje Posebno teka situacija je bila zbog velikog broja djece. Srebrenica je tako, nakon usporenog genocida, nakon to je oduzeto ono malo oruja koje su posjedovali pripadnici Armije RBiH otimajui ga od Vojske Jugoslavije i Mladievih snaga, samo na papiru postala Zatiena zona UN-a, sve do jula 1995. godine, kad nam se za etiri dana pred oima cijelog svijeta dogodio ubrzani genocid, jedini i najvei na evropskom tlu nakon Drugog svjetskog rata. q Avdo HUSEINOVI

GENERAL MILENKO IVANOVI, KOMANDANT DRINSKOG KORPUSA VOJSKE REPUBLIKE SRPSKE, IZBJEGAO ODGOVORNOST ZA GENOCID U SREBRENICI

Generalova zahvalnost
Na hakom suenju za genocid u Srebrenici, 5. juna 2001. godine, Tuilatvo je prezentiralo dokument koji je dobilo od generala Milenka ivanovia, biveg komandanta Drinskog korpusa Vojske Republike Srpske. U njemu stoji da je general Radislav Krsti preuzeo komandu nad Drinskim korpusom Vojske RS-a, 13. jula 1995., dakle prije masovnih pogubljenja hiljada zarobljenih bonjakih mukaraca. U dokumentu od 13. jula 1995., naslovljenom Obavetenje o primopredaji dunosti, jedinice Drinskog korpusa se obavjetavaju da je general Radislav Krsti preuzeo dunost komandanta Drinskog korpusa VRS od generala Milenka ivanovia. Tuilatvo je, kako se ispostavilo, taj dokument dobilo od generala ivanovia, prilikom razgovora koje su haki istraitelji vodili s njim 12. i 23. aprila 2001. godine. neral ivanovi vodio kompletnu akciju zauzimanja enklave Srebrenica, te da su mu general Radislav Krsti i pukovnik Vinko Pandurevi bili podreeni u tom periodu. ivanovi se zajedno sa generalom Krstiem nalazi na uvenom snimku ulaska Ratka Mladia u Srebrenicu, kada im se katil od Kalinovika obraa familijarnim nadimcima Krle i ile. Angaovati svo raspoloivo i vojno sposobno ljudstvo u otkrivanju, blokiranju, razoruavanju i zarobljavanju uoenih muslimanskih grupa, kao i njihovom spreavanju prolaska na muslimansku teritoriju. Du cele komunikacije Zvornik Crni vrh ekovii Vlasenica organizovati zasedna dejstva svih 24 sata. Zarobljene i razoruane muslimane smestiti u za to pogodne prostorije, koje se mogu obezbediti sa manjim snagama i odmah izvravati pretpostavljenu komandu. U dogovoru i saradnji sa organima MUP-a u Vlasenici, Han-Pijesku, Sokocu i Zvorniku racionalnim angaovanjem snaga obezbediti kontrolu komunikacije i spreavanje prolaska Muslimana iz enklave i u enklavu. Ovo je dio iz naredbe, koju je naslovljenu kao Spreavanje prelaska muslimanskih grupa ka Tuzli i Kladnju, 13. jula 1995. godine potpisao general-major Milenko ivanovi. Bila je to posljednja ivanovieva naredba, koju je potpisao kao komandant Drinskog

Sauesnik u genocidu
General Milenko ivanovi bio je komandant Drinskog korpusa Vojske Republike Srpske od njegovog osnivanja u novembru 1993. godine. On je 1. jula 1995. godine u Vlasenici napisao i potpisao zapovijest za Operaciju Krivaja 95 kojom je okupirana Srebrenica. Dostupni dokumenti vezani za Krivaju 95 potvruju da je ge-

38

PREPORODOV JOURNAL 152

prie iz bosne
korpusa Vojske RS-a. Isti dan, u usmenom dogovoru sa Ratkom Mladiem, ivanovi je smijenjen sa mjesta komandanta Drinskog korpusa VRS i obeano mu je unaprjeenje u Glavni tab Vojske RS-a. Na njegovo mjesto postavljen je general Radoslav Krsti, dotadanji naelnik taba Drinskog korpusa VRS. Krstievo mjesto, naelnika taba Drinskog korpusa, zauzeo je general Svetozar Andri, koji je kao i ivanovi jo na slobodi. Kasnije e se ispostaviti da je lukavi general ivanovi tih dana vidio daleko preko podrinjskih brda i da je znao za masovna ubistva koja e uslijediti. Zbog moguih kasnijih posljedica i optubi povukao se u zadnjim sekundama i tako zavalio Krstia, a kasnije ga totalno ukopao dokumentacijom koju je ustupio Haagu, a kojom je kupio svoju slobodu. Za srebrenike zloine, ini se, nikad nee odgovarati. ivanovi se poslije rata u potpunosti ogradio od zloina pravdajui se da je taj dan napustio poziciju komandanta Drinskog korpusa VRS i da nema pojma o masovnim strijeljanjima. Iako u svojoj posljednjoj naredbi od 13. jula 1995. godine precizno nareuje zarobljavanje, razoruavanje, sprjeavanje prelaska putne komunikacije, smjetavanje zarobljenih u odreene prostorije, ime je bez ikakve sumnje bio sauesnik u genocidu. Danas ivi u okolini Valjeva, gdje uzgaja pele i prima penziju od Vojske Srbije (pravni nasljednik Vojske Jugoslavije). Tokom rata jednom je ranjen u zasjedi pripadnika Armije RBiH, 27. avgusta 1992. u selu Kukavice kod Rogatice. Pred kraj agresije na Republiku BiH, odlikovan je od strane Radovana Karadia Karaorevom zvijezdom prvoga reda.

Generali Milenko ivanovi i Ratko Mladi sa Radovanom Karadiem (okolica Gorada 1994.)

Bez milosti za sina spasitelja svoje obitelji


General Milenko ivanovi, roen je 30. maja 1946. godine u zaseoku Duii sela Ratkovii, 30-ak kilometara od Srebrenice. Za vrijeme Drugog svjetskog rata porodicu ivanovi je spasio hafiz emso Osmanovi. Naime, Osmanovi je bio imam u Poznanoviima, a ivanovii su nekada, u vrijeme Kraljevine Jugoslavije, bili najamnici kod Osmanovia. Kada su ustae, koje je predvodio lokalni komandant Kadrija Softi iz Dobraka, napali selo, hafiz emso je zatitio porodicu ivanovi. Generalova majka je bosa dotrala do Osmanovia i rekla da je alje suprug Vidoje, s molbom da ih zatite od ustaa. emso je to bez razmiljanja svojim autoritetom uradio. Pamtio se taj in. Nakon onog rata, zavladalo je bratstvo izmeu porodica Osmanovi i ivanovi. Kad je Milenko odlazio na Vojnu akademiju u Beograd, poetkom 60-ih godina prolog stoljea, ispratio ga je hafiz emso. Dan nakon pada Srebrenice, 12. jula 1995. godine, sin hafiza emse Osmanovia, koji je babu naslijedio na mjestu imama u Poznanoviima, 66-godinji Mehmed se naao u Potoarima, okruen holandskim unproforcima i srpskim vojnicima. Meu brojnim oficirima i vojnicima, Mehmed je ugledao dobro poznato lice. Bio je to Radenko, roeni brat generala ivanovia. Proderao se Mehmed: Radenko! Radenko ivanovi se okrenuo i priao Mehmedu, sinu spasitelja svoje porodice. Kako si, ta ima? Gdje je Milenko, daj vidi da me odvede do njega na razgovor, rekao je Mehmed, nadajui se da e ga general ivanovi spasiti. Radenko je izdvojio Mehmeda iz mase u Potoarima i odveo ga na razgovor svom bratu generalu Milenku ivanoviu, tada jo uvijek komandantu Drinskog korpusa Vojske RS-a. Nakon odvoenja iz Potoara, nastupili su posljednji ovodunjaluki dani imama Mehmeda Osmanovia. Njegove kosti su pronaene kod Zvornika, a ukopan je prije dvije godine bez glave u Potoarima. q Avdo HUSEINOVI Faksimil naredbe za operaciju Krivaja 95 s potpisom general-majora Milenka ivanovia

Naredba Komande Drinskog korpusa Vojske RS-a Spreavanje prolaska muslimanskih trupa ka Tuzli i Kladnju

General Milenko ivanovi (2009.)

LIPANJ 2013.

39

prie iz bosne

KONTRANAPAD BRANILACA BiH U KOJEM NIJE BILO STRADANJA SRPSKIH CIVILA

Kravica - istine i lai


Prolo je 20 godina otkako su branioci BiH s podruja srebrenike, bratunake, vlasenike i zvornike slobodne teritorije u kontranapadu zauzeli dio podruja sela Kravice kod Bratunca. U presudi Naseru Oriu, Meunarodni sud za ratne zloine poinjene na podruju bive Jugoslavije u Haagu utvrdio je da je u Kravici bila vojna baza iz koje su bosanski Srbi napadali Srebrenicu i okolna bonjaka naselja.

Stalne podvale
Prema presudi, bonjaki protivnapad na Kravicu 7. januara 1993. rezultat je srpske blokade humanitarne pomoi te stalnih napada na okolna bonjaka sela, posebno u decembru 1992. godine. Brojne medijske podvale iz Srbije i RS-a ovaj dogaaj su nainile kontroverznim. Srpski izvori ga karakteriziraju kao masakr u Kravici, a pojedini politiari ak ga navode kao uzrok odmazde i napada Vojske Republike Srpske na Srebrenicu 1995.. Muslimanski komandant Srebrenice Naser Ori sa svojim ljudima napao je srpska sela i ubio 3.500 Srba. U Kravici, u noi pravoslavnog Boia, ubili su 78 civila. Zbog toga se u julu 1995. dogodila osveta, izjavio je Milorad Dodik, s ciljem da Kravicu predstavi kao razlog za izvreni genocid nad srebrenikim Bonjacima. Da bi detaljnije bila ispriana pria o Kravici, treba podsjetiti na deavanja najmanje pola godine ranije. U prvim mjesecima agresije na Srednje Podrinje u aprilu, maju, junu i julu 1992. godine srpske snage, potpomognute dobrovoljcima iz Srbije i regularnim snagama Vojske Jugoslavije, ubile su oko 7.000 Bonjaka s podruja opina Zvornik, Vlasenica, Bratunac i Srebrenica. Popalile su na desetine bonjakih sela i protjerale desetine hiljada izbjeglica. Poto je Vojska RS-a bila apsolutno oruano nadmona, branioci Bosne i Hercegovine pokrenuli su gerilski nain ratovanja. Jesen i zima prve ratne godine na ovom prostoru uzele su velike rtve meu bonjakim stanovnitvom. Djeca su poela umirati od gladi. Suoeni s opasnou umrijeti od gladi ili se boriti s daleko nadmonijim neprijateljem, bosanski ratnici su odabrali ovo drugo.

Usporeni genocid
General Ratko Mladi, u svojstvu komandanta Glavnog taba VRS, 19. novembra 1992. izdao je Direktivu op. br. 4, u kojoj je po-

tvrdio strateke ciljeve navedene na 16. sjednici skuptine bosanskih Srba, odranoj 12. maja 1992. Tada je Radovan Karadi objavio est stratekih ciljeva srpskog naroda u Bosni i Hercegovini. Jedan od tih ciljeva, koje je Mladi potvrdio u Direktivi op. br. 4, bio je uspostavljanje koridora u dolini rijeke Drine, odnosno, eliminisanje Drine kao granice izmeu srpskih drava. Radi ostvarivanja spomenutih ciljeva, Mladi u Direktivi posebno navodi zadatke tek formiranom Drinskom korpusu Vojske RS kojim komanduje general Milenko ivanovi. Mladi nareuje: Na irem prostoru Podrinja iznuravati neprijatelja, nanositi mu to vee gubitke i prisiliti ga da s muslimanskim stanovnitvom napusti prostore Bira, epe i Gorada. Danas je apsolutno jasno da je Mladi jo Direktivom op. br. 4 jasno definirao namjeru za izvrenje genocida nad Bonjacima Srednjeg Podrinja, koji e svoje finale imati u julu 1995. godine. Diego Arria, ambasador Venecuele pri UN-u od 1991. do 1993., izjavio je da se jo 1992. i 1993. nad Bonjacima u Srebrenici odvijao usporeni genocid. Tokom oktobra, novembra i decembra 1992. snage Vojske RS vrile su stalne ofanzive na ovom podruju, s ciljem da unite neprijatelja u Istonoj Bosni. U Bratunac 12. decembra 1992. dolaze pripadnici 1. krajikog korpusa Vojske RS sa zadatkom Generaltaba Vojske RS-a radi zauzimanja svih teritorija u Podrinju. Zatim, 26. decembra dolaze pripadnici jedinice milicije iz sastava brigade MUPa Republike Srpske, dok 29. decembra 1992. stiu i dijelovi Specijalne brigade Panteri iz Bijeljine pod komandom Ljubie Savia Mauzera, koji e uestvovati u borbenim aktivnostima oko Kravice. Novopostavljeni komandant odbrane Bratunca Milan Uroevi u svom izvjetaju od 21. decembra 1992. Drinskom korpusu Vojske RS-a, izmeu ostalog, pie kako su taj dan dva aviona djelovala po koli u Suesci i Srebrenici i da su bolje rezultate imali u Srebrenici. Polovinom decembra 1992. ofanziva srpskih snaga prema Srebrenici bila je posebno jaka iz pravca Kravice, preko sela Glogova i Jeestica. Iz dokumentacije Bratunake brigade Vojske RS vidljivo je da su srpski napadi na selo Glogova voeni 24. decembra 1992., a u izvjetaju od 31. decembra 1992. godine navodi se da se u toku noi vri priprema za nastavak borbenih dejstava i da e pet minuta prije Nove godine poslati estitku u nizu gospodinu Naseru (estitka je ifra za granatiranje Srebrenice, op. a.).

Borci Armije RBiH iz Srednjeg Podrinja (1993.)

Naser Ori (1993.)

40

PREPORODOV JOURNAL 152

prie iz bosne

Naoruani starci
U izvjetaju Bratunake brigade od 4. januara 1993. stoji da e djelovanja biti nastavljena sve do potpunog zauzimanja putne komunikacije Bratunac Kravica, jer su pripadnici Armije RBiH presjekli tu putnu komunikaciju u selu Glogova. O deavanjima 7. januara 1993. u knjizi Krvavi Boi sela Kravice potporunik Lazar Ostoji, koji je komandovao srpskim jedinicama u Kravici, kae: Na raspolaganju sam imao 50 specijalaca iz Bijeljine i interventni vod, kao i 400 boraca. Oko devet asova naredio sam evakuaciju ena i djece prema Drini, uz obezbjeenje naoruanih staraca. Posljednja grupa vojnika, meu kojima sam bio i ja, izala je iz Kravice oko 16 asova. Tog dana iz magacina su podijeljena 22 sanduka pjeadijske municije, preko 400 granata, oko 5.000 metaka za protivavionski top. Komandir ete u selu Jeestica Dragan Nikoli u ovoj knjizi navodi da su poginula samo dva civila. Netane su prie da su borci slavili Boi, a da su ginuli civili. To potvruje da je samo jedan civil poginuo u Jeestici (Milo Joki) i jedan u Kajiima (Mitar Nikoli). S druge strane, mi smo imali 17 poginulih boraca i to u etiri sluaja po dva brata, zatim u jednom sluaju otac i sin, kae Nikoli. Prema relevantnim dokumentima Instituta za istraivanje zloina protiv ovjenosti i meunarodnog prava Univerziteta u Sarajevu, na irem podruju Kravice bilo je oko 1.000 pripadnika Vojske RS-a. Osim domaih srpskih vojnika iz Kravice, bili su tu i dobrovoljci iz Srbije, 6. Krajika brigada, MUP Bijeljina, Specijalna brigada Panteri, te pojaanja iz Bratunake brigade. Na suenju Naseru Oriu u Hagu prikazan je i video-snimak na kojem se jasno vidi kako pripadnici Krajikog korpusa pale srpske kue u kravikim selima Brana Baii i Popovii. Orieva odbrana je dokazala da su srpske kue na podruju Kravice, uglavnom, zapaljene sredinom marta 1993. tokom velike srpske ofanzive na poloaje srebrenikih snaga bosanske drave. Na osnovu dokumentacije Bratunake brigade Vojske RS, u Kravici su 7. januara 1993. poginula 34 vojnika. Na ovaj spisak nisu uvrteni gostujui srpski vojnici iz Bijeljine i Krajine koji su poginuli tog dana. Iz svjedoenja u knjizi Krvavi Boi sela Kravica vidi se da je bilo uobiajeno da starci i starice budu naoruani.

Vasvija Vidovi i Naser Ori na suenju u Haagu svi civili, a ostalo je pet do est ljudi s mitraljezima koji nisu eljeli otii. Meu njima i neki stari ljudi, koji su eljeli pruiti otpor. Isto tako, s videosnimaka dogaaja u mjestu Bjelovac na Drini, gdje su stradali civili, koji su snimljeni iz Srbije, a koji su u naem, kao i u posjedu Tuilatva, vidljivo je da su u centar upale srebrenike snage i da je onda dolo do stranog bombardiranja avijacije Srbije usljed ega je poginuo veliki broj civila. I biva glavna haka tuiteljica Carla del Ponte, komentirajui podatke Komisije RS-a za navodne ratne zloine u Kravici, izjavila je 7. jula 2005. da se vojnici i policajci koji su stradali u oruanim sukobima ne mogu poistovjetiti sa rtvama ratnih zloina kao to su, naprimjer, masovne egzekucije.

Lairanje i velianje broja rtava


Vjerovatno najoitija ilustracija lairanja i uveliavanja broja rtava na podruju cijelog Podrinja je Kravica. Na bratunakom Vojnikom groblju sahranjeni su mnogi srpski vojnici koji su ginuli na ratitima oko Bihaa, Olova, Sarajeva, Gorada, epe, Teoaka, Gradaca... Podjednako je vano i to to je u ukupan broj poginulih Srba na teritoriji opine Bratunac ukljuen i niz dobrovoljaca iz Srbije. Sve njih su vlasti RS-a potom svrstale u rtve muslimanskog terora. Takoer, poslije reintegracije ratom okupiranih sarajevskih opina Vogoa, Ilida, Ilija i Hadii tadanje politiko vodstvo RS pozvalo je lokalno srpsko stanovnitvo da u organiziranim evakuacijama napusti Sarajevo. Ova evakuacija se odnosila i na grobove, tako da su sarajevski Srbi koji su se naselili u Bratuncu i okolini svoje poginule vojnike koji su ginuli na opsadnom prstenu Sarajeva i drugim bh. ratitima prenosili i ukopavali na Vojnikom groblju u Bratuncu. I njihova smrt predstavlja se kao posljedica akcija koje su u Srednjem Podrinju, s posebnim akcentom na Kravicu, poduzimale snage Armije RBiH iz Srebrenice.

Ratni dnevnik
Advokat Vasvija Vidovi o uestalim manipulacijama u vezi s dogaajima u Kravici kae: Mi smo na suenju u Haagu uspjeli dokazati da su u Kravici bile prisutne brojne srpske vojne jedinice i vie razliitih komandi, artiljerijska oruja, tenkovi, skladita municije... Kravica kao takva je bila vojni cilj, meutim, kako god, tamo nije ubijen nijedan civil. Ono to je bilo veoma jasno jeste da su tamo kue koritene kao srpski vojni ciljevi, iz njih se pucalo mitraljezima i o kakvom se onda moe zloinu raditi. Naser Ori je osloboen po svim optubama. I nije dokazan nijedan vid njegove odgovornosti, niti injenica da je efektivno kontrolirao te seoske vojske, niti izgladnjelo stanovnitvo koje je tada bilo naprosto ludo od gladi. Kada je Oriev sluaj i uope sluaj Srebrenice 1992.-1993. u pitanju, sve je tako jasno, ali udi da se, zapravo, niko ozbiljno nije pozabavio (organi RS-a), da zaista utvrde ta se jeste, a ta nije deavalo. Uporno priaju o 3.500 ubijenih Srba, i to uglavnom veu za kraviko podruje. Postoje rijetki dokumenti, a jedan od njih je Oriev ratni dnevnik, koji je doao u ruke Srba padom Srebrenice, iz koga se veoma jasno vidjelo da je ostavljen izlaz civilima. Izali su

Djed ubio babu pa sebe


Pred Tribunalom u Hagu, u procesu protiv Oria, pravu istinu o deavanjima u Kravici moda najbolje odslikava svjedoenje od 14. decembra 2004. Slavie Eria, medicinskog tehniara iz Kravice. Eri je tada na pitanje Orievog advokata Vasvije Vidovi na okolnosti pod kojima je u Kravici 7. januara 1993. poginuo njegov 82-godinji djed Njegoslav Eri Njego, kazao: Baba Kristina je izgorjela, a djed je imao jedan metak kroz usta. E, sad najvjerovatnije da je on ubio nju pa sebe. Djed je pucao na muslimanske vojnike. q Avdo HUSEINOVI

LIPANJ 2013.

41

ivjeti islam

ISLAMSKE TEME: POSLANIK ISLAMA MUHAMMED, A.S. (XIV)

Arabija prije Muhammeda, a.s. (IV)


Ibrahim, a.s., u Palestini
() Prema poslanikoj povijesti, nakon to je uinio hidru iz Iraka, gdje su ga pokuali spaliti na lomai zbog negiranja politeistike vjere svojih predaka, Ibrahim, a.s., se nastanio u Palestini, zemlji koja e zadobiti status svetosti i kroz koju e prodefilirati brojni Allahovi Poslanici.1 U toj je zemlji, izabravi nomadski nain ivota, obavljao svoju poslaniku misiju, pozivajui vjeri u Jednoga Boga, Stvoritelja i Gospodara svjetova. Ibrahim, a.s., je sa svojom izabranicom Sarom stekao ogromno bogatstvo i zavrijedio veliki ugled meu ljudima. No jedno ga je muilo kao ovjeka od krvi i mesa. Nije imao svojih potomaka na koje bi prenio misionarsku zadau pozivanja ljudi islamu, to mu je bila prioritetna elja, a i samo bogatstvo bez nasljednika nije, ba, imalo smisla. Meutim, Allah d.. je imao poseban plan sa Ibrahimom, a.s., Svojim prijateljem, koji e postati olienjem strpljiva ovjeka i primjerom iskrenog vjernika. Strpljivo je Ibrahim, a.s., molio Allaha, d.., da mu podari porod i nije gubio nadu. Znao je dobro da samo Bog daruje ivot i smrt. I kada se ve poeo miriti sa injenicom da nee imati djecu, jer je zaao u pozne godine, Allah, d.., mu alje meleke koji ga obavjetavaju da e ipak dobiti nasljednike, emu se on, kao obian ovjek, udio, te postavljao logiko pitanje kako je to mogue kad ga je ve starost ophrvala, a i njegova ena Sara bila je nerotkinja. O tome nam Kuran govori: Obavijesti ih o gostima Ibrahimovim, kada su mu uli i rekli: Mir!, on je rekao: Mi smo se vas uplaili. Ne plai se!, rekoe, donosimo ti radosnu vijest, uena sina e imati. Zar mi donosite radosnu vijest sada kad me je starost ophrvala?!, ree on, ime me radujete? Donosimo ti radosnu vijest koja e se doista obistiniti, rekoe oni, zato nadu ne gubi! (Al- Hidr, 51-55) Prema tadanjem zakonu ena nerotkinja odabirala bi svome muu jednu od robinja da se njome oeni i sa njom eventualno stekne potomstvo. Uz Sarinu dozvolu, Ibrahim, a.s., je vjenao Hader (robinju koju je dobila Sara za vrijeme kratkotrajnog boravka u Egiptu) koja mu u njegovoj dubokoj starosti raa sina Ismaila, a.s.

Ibrahimova, a.s., iskuenja


Ibrahim, a.s., je cijeloga ivota prolazio kroz brojna iskuenja, da bi mu i konano ostvarenje najvee dunjaluke elje, dobivanje nasljednika u poznim godinama, predstavljalo svojevrsnu kunju. Istom to ga je dobio, morao se rastati sa svojim sinom. Hijeropovijest govorio da je Ibrahim, a.s., po Allahovu nareenju (navodno zbog Sarine ljubomore) morao odvesti Hader i malog Ismaila iz Palestine u pusti dio te se vratiti natrag. Po vjerovanju muslimana to je podruje dananje Mekke, koje je do dolaska Hadere i Ismaila bilo nenaseljeno. Gospodaru na, neke svoje potomke sam naselio u dolini u kojoj se nita ne sije, kod Tvoga asnog hrama, da bi, Gospodaru na, obavljali namaz. Zato daj da srca ljudi tee njima i opskrbi ih plodovima, da bi bili zahvalni. (Ibrahim, 37) Tradicija govori kako je Hader, traei vodu za sebe i svoga sina, sedam puta trala izmeu dva brijega, koja e kasnije postati sastavnim dijelom obreda hada. Ta su dva breuljka danas poznata kao Saffa i Merva i svaki hodoasnik sedam puta prelazi razdaljinu izmeu njih sjeajui se Haderine majinske portvovnosti i neizmjerne Alla-

hove milosti. Allahovim udom (mudizom) ispod nogu malog Ismaila iknulo je vrelo pitke vode. Bojei se da jaina mlaza ne potopi njeno edo, Hader je poela vikati Zem-Zem, to na starohebrejskom znai stani, ne bujaj. Gdje ima vode tu je i ivot, osobito u pustinjskim predjelima. Ubrzo je to podruje naselilo nekoliko arapskih plemena koja e izgraditi grad Mekku. Ismail, a.s., je ostao ivjeti u Mekki i bio je Allahov poslanik tamonjem narodu. Mekka je od tada, poput Palestine, zadobila status svetosti (Mesdidu-l-haram). Ibrahim, a.s., se vratio svojoj prvoj eni Sari te nastavio obavljati svoju poslaniku zadau. U meuvremenu, Allah, d.., mu ponovno alje meleke koji ga obavjetavaju da e i njegova prva ena, iako stara i nerotkinja, roditi sina. A ena njegova stajae tu, i Mi je obradovasmo Ishakom, a poslije Ishaka Jakubom, i ona se osmjehnu. Jadna ja!, ree, zar da rodim ovako stara, a i ovaj moj mu je star. Ovo je zaista neto neobino! Zar se udi Allahovoj moi?, rekoe oni, Allahova milost i Njegovi blagoslovi su na vama, porodici vjerovjesnikoj. On je dostojan hvale i On je plemenit! (Hud, 71-73) Ibrahim, a.s., je kao poslanik znao da je Allah svemoan i da samo On ispunjava elje kada ovjek izgubi i posljednju nadu. Stoga se Ibrahim, a.s., zahvaljuje svome Gospodaru: Hvala Allahu, Koji mi je u starosti podario Ismaila i Ishaka; Gospodar moj, uistinu, usliava molbe. (Ibrahim, 39)

Institucija kurbana (teina iskuenja prema jaini vjere)


No Ibrahimovim, a.s., iskuenjima i ispitima za njegovu vjeru i postojanost nije bilo kraja. Uslijedilo je ono najozbiljnije i najtee, pred kojima ni veina Poslanika, a kamoli obinih ljudi ne bi izdrala. Allah, d.., mu nareuje da rtvuje svoga prvoroenog sina Ismaila.2 Allah mu je kroz san, a Poslanikov san je Objava, naredio da rtvuje svoga sina o emu nam govori i Kuran: I Mi smo ga obradovali djeakom blage naravi. I kad on odraste toliko da mu poe u poslu pomagati, Ibrahim ree: O sinko moj, u snu sam vidio da treba da te zakoljem, pa to ti misli? O oe moj, ree, onako kako ti se nareuje postupi; vidjet e, ako Bog da, da u sve izdrati. I njih dvojica posluae, i kad ga on elom prema zemlji poloi, Mi ga zovnusmo: O Ibrahime, ti si se Objavi u snu odazvao; a Mi ovako nagraujemo one koji dobra djela ine; to je, zaista, bilo pravo iskuenje! I kurbanom velikim ga iskupismo i u naratajima ka-

42

PREPORODOV JOURNAL 152

ivjeti islam
snijim mu spomen sauvasmo: Nek je u miru Ibrahim! Eto tako Mi nagraujemo one koji dobra djela ine, a on je, doista, bio rob Na, vjernik, i obradovali smo ga Ishakom, vjerovjesnikom i ovjekom dobrim, i blagoslovili smo i njega i Ishaka; a meu potomcima njihovim ima vjernika i nevjernika oitih. (As-Saffat, 101-118). Od tog trenutka u islam je uvedena institucija kurbana kao redovit obred kojeg su prakticirali svi kasniji Allahovi Poslanici.3 Nareena je i Muhammedu, a.s., i njegovim sljedbenicima kao podsjeanje na Ibrahimovu, a.s., golemu rtvu i vrstu vjeru u Allaha, d.. To je ujedno i jedan od argumenata kojeg muslimani iznose u raspravama sa idovima i kranima oko Ibrahima, a.s., dokazujui da je Muhammed, a.s., sa istoga vrela dobivao Objavu kao i Ibrahim, a.s., odnosno da Ibrahim, a.s., nije bio ni idov ni kranin nego musliman. Tko je bolje vjere od onoga koji se iskreno preda Allahu, inei jo i dobra djela i koji slijedi vjeru Ibrahimovu, vjeru pravu? a Ibrahima je Allah uzeo za prijatelja. (En-Nisa, 125) Zbog spremnosti da u ime ljubavi prema Allahu, d.., rtvuje i vlastitog sina, kojeg je cijeloga ivota iekivao, Ibrahim, a.s., postaje uzor u vjeri svim Poslanicima i svim generacijama ljudi do Sudnjega dana. Zaista je taj in odanosti i poslunosti jedinstven i velianstven. Ovo moe biti jo jasnije ako se spomenu predaje da su, kada je Ibrahim,a.s., potegao no, meleki na nebu sa uenjem uzviknuli kako je mogue da jedan od ljudi, to grijeiti mogu, moe biti do te mjere posluan Allahu, Gospodaru svih svjetova. To je bio peat posebnog statusa koji Ibrahim, a.s., kod Allaha uiva, statusa linog prijateljstva: ...A Ibrahima je Allah uzeo za prijatelja. nebesa i Zemlje, mjesto na koje su se, prema predajama, nakon izlaska iz Denneta na Zemlju spustili otac i majka ovjeanstva, Adem, a.s., i hazreti Hava. I uinili smo Hram utoitem i sigurnim mjestom ljudima. Neka vam mjesto na kojem je stajao Ibrahim bude prostor iza koga ete namaz obavljati! - I Ibrahimu i Ismailu smo naredili: Hram Moj oistite za one koji ga budu obilazili, koji budu tu boravili i koji budu molitvu obavljali. A kada je Ibrahim zamolio: Gospodaru moj, uini ovo mjesto sigurnim gradom, a snabdij plodovima stanovnike njegove, one koji budu vjerovali u Allaha i u onaj svijet! On je rekao: Onome koji ne bude vjerovao dau da neko vrijeme uiva, a onda u ga prisiliti da ue u paklenu vatru, a grozno e ona prebivalite biti! I dok su Ibrahim i Ismail temelje Hrama podizali, oni su molili: Gospodaru na, uini nas dvojicu Tebi odanim, i porod na neka bude odan Tebi, i pokai nam obrede nae i oprosti nam, jer Ti prima pokajanje i samilostan si! Gospodaru na, poalji im poslanika, jednog od njih, koji e im ajete Tvoje kazivati i Knjizi ih i mudrosti uiti i oistiti ih, jer Ti si, uistinu, silan i mudar! (ElBeqara, 125-129) Ibrahimova, a.s., dova da stanovnicima Mekke podari Poslanika, koji e biti jedan od njih, odnosi se na Muhammeda, a.s. Od Ismaila, a.s., do Muhammeda, a.s., meu Arapima nije bilo Poslanika, dok je od Ishaka, a.s., odnosno od njegova sina Jakuba, kojeg Allah naziva Israil/Izrael potekao idovski narod. Veina Poslanika koji se spominju u Kuranu pripadali su idovskom narodu. Posljednji od njih je bio Isa, a.s./Isus. Nakon to je sa sinom izgradio Kabu, Bog mu je naredio da ljudima oglasi had. Allah delle anuhu kae: I kada smo kao pribjeite Ibrahimu pokazali mjesto gdje je Hram, rekli smo: Ne smatraj Nama nikoga ravnim, i oisti ovaj Hram Moj za one koji e ga obilaziti, koji e tu u blizini njegovoj stanovati, i koji e tu seddu initi i oglasi ljudima hadd!; dolazie ti pjeke i na kamilama iznurenim; dolazit e iz mjesta dalekih, da bi koristi imali i da bi u odreene dane, prilikom klanja kurbana, kojim ih je Allah opskrbio, Njegovo ime spominjali. Jedite meso njihovo, a nahranite i siromaha ubogog! Zatim, neka sa sebe prljavtinu uklone, neka svoje zavjete ispune i neka oko Hrama drevnog obilaze. (Al-Hadd, 26-29) Institucija hada, kurbana i obrezivanja muke djece (suneenje) islamski su propisi koji svoje utemeljenje vezuju za Ibrahima, a.s. Njihovu je formu islam prihvatio, usavrio i uvrstio u vjerozakon objavljen Muhammedu, a.s., te naredio sljedbenicima islama kao stroge vjerske dunosti. Mi objavljujemo tebi (Muhammede) kao to smo objavljivali Nuhu i vjerovjesnicima poslije njega, a objavljivali smo i Ibrahimu, i Ismailu i Ishaku i Jakubu i unucima i Isau i Ejjubu i Junusu i Harunu i Sulejmanu, a Davudu smo dali Zebur - i poslanicima o kojima smo ti prije kazivali i poslanicima o kojima ti nismo kazivali, a Allah je sigurno s Musaom razgovarao. (En-Nisa, 163-164) (Nastavlja se)
Biljeke:
Kuran Palestinu naziva svetom zemljom. U nekim tefsirima nalazimo komentare da je Ibrahim, a.s., toliko volio Allaha, svoga Gospodara, da je esto govorio kako bi u ime te ljubavi bio u stanju rtvovati i vlastitog sina, iako ga je toliko prieljkivao. Taj je zavjet ljubavi Dragi Allah traio od Ibrahima, a.s., da i ispuni i na taj nain dokae svoju vjeru. 3 Znamo da se kurban ili rtvovanje nareuje i Ademovim sinovima u njihovu sporu oko prava na suprugu. 4 Navodi se u tradiciji da je Ibrahima, a.s., ejtan u liku ovjeka na tri mjesta pokuao odvratiti u njegovu izvravanju Allahova nareenja da rtvuje sina Ismaila, a.s. Ta tri mjesta nalaze se na Mini, nedaleko od Mekke i danas su poznata pod imenom demreta. Na njima tijekom hada muslimani simboliki kamenuju ejtana, jer ga je i sam Ibrahim, a.s., gaao kamenjem tjerajui ga od sebe. q
1 2

Ibrahim, a.s. prvi hadija


Jo jedna islamska dunost, usko povezan sa kurbanom, svoje utemeljenje vezuje za Ibrahima, a.s. Rije je o hadu, petoj islamskoj dunosti koju svaki musliman i muslimanka moraju barem jedanput u ivotu obaviti. Had, hodoae Kabi i drugim svetim mjestima u islamu, Arefatu, Muzdelifi i Mini, prvi je put nareen Ibrahimu, a.s., kao graditelju Kabe.4 Naime, Allah, d.,. je naredio Ibrahimu, a.s., i njegovu sinu Ismailu, a.s., da sagrade Hram, Boju kuu, koja e biti simbolom tevhida vjere u Jednoga Boga. Zato je taj hram nazvan Bejtullah u prijevodu Boja kua i prvi je takve vrste na zemlji. O tome nas i Bog Dragi informira u Svojoj objavi Kuranu: Prvi hram sagraen za ljude jeste onaj u Mekki, blagoslovljen je on i putokaz ljudima. U njemu su znamenja oigledna mjesto na kojem je stajao Ibrahim/Abraham. I onaj tko ue u njega treba biti siguran... (Ali Imran, 96-97) Ibrahimu, a.s., je bilo poznato da je prostor grada Mekke, koji je postao njegov drugi dom, sveto mjesto jo od vremena stvaranja

Mirza MEI

LIPANJ 2013.

43