You are on page 1of 104

GODINE 1980. I 1984. SIRIUS JE PROGLAEN ZA NAJBOLJI EVROPSKI ASOPIS ZNANSTVENE FANTASTIKE. 1986.

DOBITNIK JE NAGRADE EVROPSKOG SF UDRUENJA A NOSILAC JE I POVELJE SFERA ZA UNAPREENJE DOMAEG SF STVARALATVA.

Urednik: Hrvoje Pri Grafiki urednik: eljko Brneti Recenzenti: Darije oki i iga Leskovek Autor slike s naslovne stranice: Mario Rosanda

SADRAJ

VJESNIKOVA PRESS AGENCIJA


Glavni i odgovorni urednik MILIVOJ PAIEK
Izdava: NIPRO VJESNIK (Predsjednik Poslovodnog odbora Vladimir Slijepevi) OOUR Informativno-revijalna izdanja (direktor Boidar Radman). Predsjedavajui savjeta: dr. Ivan Krtali. Adresa redakcije, izdavaa i tiskare: 41000 Zagreb, Avenija bratstva i jedinstva 4. Telefoni 041/526-099, 515-555 i 519-555 Telex 21 121 YU VSK Kolegij redakcije: Berislav Grabunik (grafiki urednik), Marija Jurela (urednik), Pavle Lugari (zamjenik glavnog urednika), Milivoj Paiek, Biserka Pupavac (pomonik glavnog urednika), Tisak NIPRO Vjesnik, OOUR Novinska rotacija i OOUR TM.

Kate Wilhelm NAPRNJACIMA, VILJUKAMA I NADOM Marion Z. Bradley PTICA GRABLJIVICA Marcia Ericson ZAARANO JEZERO Mary Kittredge PONOVO ROENI Olga Larisonova DOK SI TI RADILA Lidija Beatovi KRALJ GRAFITA Ursula LeGuin JE LI ROD NUAN

3 40 63 76 97 101 111

Broj 152 oujak 1989.

Dragi itaoci,
a naroito drage itateljice, estitam vam osmomartovski blagdan sa eljom da to idue godine ne moram uiniti. Ne, nemam namjeru dati ostavku na uredniko zvanje, a ne znai to ni da SIRIUSA nee biti. Ja sam,

jednostavno, feminist i nije mi jasno to znai i koji je smisao dana posveenog enama. Kad bi postojao i dan mukaraca i kad bi to bio samo jedan razlog vie za druenje i dobar provod, za ravnopravni i realni pogled u juer, danas i sutra, a ne farsa koja jo vie naglaava maistiki, tradicionalistiko-konzervativni

odnos drutva prema enama, onda bih vam s radou estitao taj dan, a ne samo po dunosti i kurtoazno. Pisci i ljubitelji znanstvene fantastike morali bi medu prvima biti protiv zastarjelog pristupa i odnosa medu spolovima. Tono je da su temelji SF-a mukoovinistiki, ali suvremeni SF to apsolutno nije. Zato smatram da treba nastaviti tradiciju, koju smo pomalo zanemarili, posveivanja martovskog SIRIUSA enama autorima. Gianfranco Viviani, poznati talijanski izdava na nedavnom gostovanju u Zagrebu, na minikonu, rekao je da posljednja ispitivanja SF-trita pokazuju kako ene premauju pedeset posto itateljstva, kako taj postotak sve vie raste to se ogleda i u poveanom broju pisama ljubiteljica (to je evidentno i u SIRIUSU) kao i njihovu intenzivnijem prisustvu u fandomu. Manje se to osjea kod autorskog pristupa. SF, dakle, sve vie postaje i enski anr (iako je bio jedan od najsnanijih bastiona muke dominacije), pa neka i ovaj izbor spisateljica bude jo jedan poriv i poziv Jugoslavenkama na stvaralaki znanstveno-fantastiki in. Naslovna novela slavne i

nagraivane Kate Wilhelm je pomalo i krimi, napet do samog kraja, a iz esperske podvrste. Bradleyeva jo jednom pokazuje svoju bujnu matu, ali i da ene mogu napisati estoku avanturu. Marcia Ericson donosi jednu epizodu Zvjezdanih staza sa Spockom u glavnoj ulozi (to je pravo osvjeenje nakon televizijske nove generacije.) Meni je najdraa pria Mary Kittredge (moda zato to volim igre i pomalo sam teranski antropoovinist) o jo jednom neuspjelom pokuaju osvajanja. Iz istonih sfera evo slavne Larionove sa svojom prvom objavljenom priom koja odmah pokazuje njezin meki senzibilni stil. Sasvim joj je oprena Lidija Beatovi (to se po prezimenu ne bi reklo) zbog koje sam doivio mnoga zafrkavanja (proitajte osvrt na Tamni vilajet u prolom broju i sve e vam biti jasno), a koja pie estoki cyberpunk. Skreem vam panju i na raspravu koju je zakuhao Oliver Fran ocjenjujui domae prie. Moda bismo mogli ustanoviti i SIRIUSOVU nagradu za priu. to mislite o tome? Odgovore eka i pozdravlja vas va urednik Hrvoje Pri

Kate Wilhelm

Naprnjacima, viljukama i nadom

With Thimbles, With Forks and Hope; 1981


...uvaj se dana Ako Snark Boojumom ti bude! Jer tada Tiho i naglo tebe e nestat Da nikada se ne vrati ve! I traie ga naprnjakom, traie ga s panjom; Uporno ga slijeahu viljukama i nadom... Lov na Snarka (The Hunting of the Snark): L. Caroll I tara seljaka kua svjetlucala je u kasnopopodnevnom sumraku neobino nalik na neki prizor sa staromodnih boinih estitaka. Niski je zimzelen nastavao njen prednji trijem, a staza to se odvajala od kolnog prilaza svijala se je ljupko i otmjeno. Sve je izgledalo isto, a pogotovo bijela ploa na vratima osvjeena kiom to je upravo poela padati. Charlie osjeti ubod neiste savjesti nad svom tom istoom i udobnou nakon to je veinu dana proveo u New Yorku. On ostavi kola u garai i ude preko malog bonog trijema koji je vodio u stranji dio kue. Trijem bijae pravo okupljalite za boce koje je trebalo vratiti u trgovinu, novine namijenjene za stari papir, za neke drvene kasete sjemena koje je na svom putu do taglja dospjelo samo dovdje i za jednu pretrpanu drvenu krinju. Kad bi zakrenje postalo toliko da se vie nije mogao probijati kroza nj, raistio bi ga, ali nikada ne prije, i nikada potpuno do kraja kasete sa sjemenom stoje tu jo od lipnja. U kui je prevladavao zamamni miris juhe; uz njega postajali su i drugi vonjevi, vonj cjepanica na ognjitu, luka, maka njih tri cedrove obloge, i drugih stvari koje on nije mogao imenovati, stvari preostalih iz doba kad je kua graena ili iz prvih sedamdeset godina njena nastavanja. Zdravo! povie on, znajui meutim da ja Constance vani. Kua je izgledala praznom kad ona nije bila u njoj. Dvije od tri make priuljae mu se da bi mu onjuile cipele i noge, provjeravajui njegove akreditive prije nego bude prihvaen. Trei, Brutus, strijeljao ga je pogledom s vrha uspravnog zamrzivaa. Bilo je to Charlievom krivicom, oito, to je kia poela ponovo padati. Brutus mu okrene lea i zabulji se u zid. Charlie se uputi kroz uzani hodnik i kroz ostavu, cijelo vrijeme poskakujui kako ne bi nagazio na koju od maaka. Zauje tihi, meki udarac tijela o pod kad je Brutus siao sa zamrzivaa, pa je znao da ih i taj opaki, stari tigrasti maak slijedi, visoko ukoena repa, izazivajui ijednu od druge dvije ivotinje da mu stane na put. A one e ga drati na oku i smjesta se dati u vratolomni bijeg prikui li im se on preblizu. Brutus je bio njujorki maak; nikad se nije i nikad se nee pomiriti sa ivotom na selu. U kuhinji je bila elektrina penica bakrene boje s rotiljem na vrhu, sudoper i odvod za smee kojeg nikada nisu koristili od kako su uselili ovamo ostaci mesa ili su makama, a sve ostalo na kompost; bili su tamo i nizovi objeenih lonaca i tavi, svi blistavi i bakreni, ali rijetko u upotrebi. Ono to je bilo u neprestanoj upotrebi cijelih devet ili deset mjeseci godinje u toj kuhinji bila je etrdeset godina stara kuhinjska pe na drva. A sad je na njoj bio eljezni kotao u kome se gusta juha krkala tako tiho da bi tek po koji mjehuri zraka pospano probio povrinu jednom u svakih pet ili tako neto minuta. Naranasta maka mu se oee o nogu i poali o stvarima openito. On joj nakratko protrlja uzdignuta uesa. Bit e bijesna k'o vrag, Candy ree tiho. Brutus nemilo opaui sivu maku, Aschan, prolazei kuhinjom i smjesti se u veliki stolac za ljuljanje najblii pei. Njegove oi svjetlucale su ukasto dok ih je suavao na nain to ga uini gotovo mefistofelovskim. Candy nastavi ispovijedati svoj uasni dan, Ashcan stade lizati mjesto gdje ga je dohvatio Brutus, a Charlie je pokuavao smisliti nain kako da prizna svojoj eni novost da je praktiki preuzeo posao u ime njih oboje. Bit e bijesna poput samog pakla, pomisli on ponovno, i spusti torbu punu papira koje je namjeravao veeras proitati i podvaliti i njoj da proita. Na blagoj uzbrdici koja se nadnosila nad njihovu kuu i dvorite,

Constance je u tom trenutku kleala sadei narcise pod onih pola tuceta jabukovih stabala od kojih se je sastojao njihov vonjak. Trebale bi poeti raati idue godine, Prokleta kia-, promrmlja. Morala je poeti ba sada. Nije mogla priekati jo petnaest minuta, nego ba sada! Kia joj se stade slijevati niz vrat, ti ledeni prsti od kojih joj se jei koa i pokuava uvui u samu sebe. Ona zabije usaiva lukovica u meku, mokru zemlju, zavrne ga estoko, izvue ga zajedno sa stupiem iskopane zemlje i odloi kraj sebe. Jednom rukom zagrabi smjesu drvenog pepela, samljevenih kostiju i pepela i ubaci je u iskopanu rupu. Drugom rukom naslijepo izvadi lukovicu iz vedrice kraj sebe i zabode je u pripremljenu zemlju ne marei vie koju njenu stranu okree gore. Izvaeni stupi zemlje s nedavno pokoenom travom na vrhu tada vrati na njegovo staro mjesto. Istom estinom tada zabode usaiva u zemlju jedva kojih jadnih dvanaestak centimetara dalje i ponovi cijeli postupak iz poetka. A u tom trenu nikako si u misli nije mogla prizvati prizor jabukovih stabala u punom cvatu nad tim buduim zlaanim sagom. ula je auto i po tome znala da se Charlie vratio kui. A znala je jo jutros dok je on odlazio da e se, kad se vrati, neko vrijeme prvo motati i vrzmati po kui prije nego najzad izlane da je preuzeo posao, da e posao biti djeja igrarija, nita strano, nita opasno i tako dalje i tako dalje. A njena e se utroba zgriti, krv e joj se slediti u ilama, prsti ohladiti i ona e ipak klimnuti bez rijei, pokuavajui nekako u sebi nai nain da mu kae kako mrzi taj posao, ali da je zboga njeg spremna sve prihvatiti jer zna da on ne moe samo tako okrenuti leda prolosti i prekinuti stare veze. Znala je da on povremeno odlazi posjetiti starog Phila Stearnsa, a onda bi se vraao da joj kae da je pristao da mu obavi samo jo taj posao, samo jo taj zadnji put. Ali to nije poteno, promrmljala bi. Dvadeset i pet godina Charlie je radio za njujorku miliciju i izaao je iz nje s oiljcima, ali itav, i nije bilo poteno ponovno sve stavljati na kocku. Najgori oiljci bijahu oni nevidljivi. Nevidljive kraste stvorile su se preko njih titei ga tamo gdje je bio preesto ranjavan. U poetku, opsjedao ga je ar i oduevljenje, osjeaj ispunjenja zadatka, svete pravde; tokom godina to se pretvorilo u cinizam i obinu odluku da se posveti usavravanju svojih detektivskih sposobnosti. Tada se opet promijenio; hladan bijes razvio se u njemu jer se nita nije promijenilo, ili, ako i jest, bilo je to na gore. Njegova mrnja okrenuta prema zloincu poela se iriti i na rtvu. Constance je tada shvatila da je vrijeme da izae. Na njeno uenje, pristao je, pa je prije tri godine, kao etrdesetsedmogodinjak, otiao u penziju. S blagom panikom ona baci pogled u svoju vedricu: jo najmanje dvadesetak lukovica. Kia je sada padala jae; na trenutke kao da je u njoj bilo i leda. Prsti joj bijahu crveni i naizgled oteeni i nos joj je stao curiti, a nije ga mogla obrisati bez da si razmaze blato po licu. Nije poteno! vikne, gledajui prema kui. Do vremena kad je konano zavrila sadnju i ostavila svoj alat, kia je pljutala mlazom, i dan je zavrio sivim nebom to se je spustilo nisko nad zemlju. Charlie jedoeka na stranjim vratima i uvue je unutra, gurne je njeno u stolicu i poljupcem joj dodirne vrh nosa, naginjui se nad nju da joj izuje one blatne izme. Pomogne joj tada da se oslobodi svog promoenog kaputa, te je uze za obje promrzle ruke i povue je za sobom kroz kuhinju i hodnik do kupaonice koja je bila puna pare i slatkog mirisa pjene za kupanje. Ona uzdahne i preuti da bi u tom trenu vie voljela topli tu tako da moe oprati i kosu. Kako joj prsti bijahu potpuno ukoeni od hladnoe, zavrilo je tako da ju je razodjenuo i vrsto pridravao za latak dok je ulazila u kadu, a samo joj zaareno lice i mokra kosa ostali izvan vode. Charlie je bio zabrinut zbog kose; Constance nije bila prizor kakvog je oekivao, s blatom na jednom obrazu i kosom koja se cijedila i prijanjala uz lice i elo. Odmah se vraam ree i ode, odnosei njenu mokru odjeu sa sobom. im je nestao iza vratiju, ona ustade, povue runik s preke i njime omota kosu. Bilo je aavo od Charlia da je tako mazi i pazi; ona bijae via od njega i gotovo jednako iroka. Njeno lice bijae takoer iroko, slavensko, oi blijedoplave, a kosa gotovo bijela u svom plavilu. Sive vlasi to su se tu i tamo stale javljati stapale su se s njenom bojom, pa nitko osim Charlia nije znao da je poela sijediti. Znala je dobro da ni ne izgleda, niti se ponaa poput ene koju bi mukarac mazio. Ona ponovno utone meu mjehurie i pomisli kako je aavo od njega da se toliko trudi da bi si olakao savjest, ali bijae joj drago to jest. Ponekad je on mazio nju, ponekad ona njega, a uvijek je to palilo.

Vratio se nosei posluavnik s dvije ohlaene ae za martini, shakerom i tanjurom salame od enjaka one vrste kakvu moete nabaviti samo u dobrim njujorkim delikatesnim radnjama, i krikama sira. Charlie sjede na pod prekriivi noge poda se tako da su se njegove oi nale u istoj visini s njenima, natoi pia, doda joj runik i njenu au i stade priati o poslu. Priajui, jeo je salamu i pruao njoj komadie u usta. Constance ga je sluala i gledala i razmiljala: on bijae no njenom danu, sav onako taman i mrk i tajnovit. Njegova kosa bijae dungla gustih crnih kovrda, njegove obrve tako guste i teke da mu je zbog njih lice izgledalo preveliko i neproporcionalno. U ustima, kad bi se smijao, blistao bi komadiak zlata, jedna zlatna navlaka. Njegovi zubi bijahu grbavi i iskrivljeni, prava nona mora svakog zubara, no Constance nije nikada vidjela bjeljih zuba od njegovih. Lou Bramley govorio je Charlie jedui sir e navriti pedeset i prvu prvog studenog. To je subota. Ima enu koju voli, dvoje dobre djece, blagajnik je kod Tylera i Sacksa, nema dugova, sve mu ide od ruke. A Phil je siguran k'o vrag da e se momak ubiti prije nego otkuca subotnja pono. I ostaviti njega, Phila, s policom od pet stotina tisua dolara ivotnog osiguranja. Pa zato mu onda jednostavno ne odbije dati takvu policu? Zato jer je to prevelik posao da bi ga se samo tako otpisalo bez neeg vreg od svraba u guzici kao osnove. A nita se ne pojavljuje. Njegovi najbolji ljudi rade na tome prola tri tjedna i nisu iskopali nita. Nema motiva. Nema problema. Nema neke enske. Niega. to Bramley kae, zato hoe takvo osiguranje? Njegova pria je da mu je na nekoj zabavi neki zaribani astronom rekao da su iduih est mjeseci za njega najopasniji u ivotu, da su anse, ne bude li posebno i izuzetno paljiv, da e poginuti u nekoj nesrei. Charlie rastoi ostatak martinija i nasmije se. Phil je ak unajmio astrologa da mu izradi Bramleyev horoskop. Nita od toga. On je na vrhuncu uspjeha i oekuju ga samo dobre stvari. Moe li zamisliti Phila kako ide k astrologu? Constance se nasmije. Oboje su poznavali Phila Stearnsa jo iz Charlievih studentskih dana. Phil nije vjerovao ni u ta osim u matematike formule i proraune. Charlie ree tada to je slijepa ulica. S vremenom bi dobar psiholog ili psihijatar mogao Philu dati odgovor koga trai, ali ako njegovi ljudi nisu mogli nita otkriti u tri tjedna, to on misli da ti moe uiniti u tri dana? Mora igrati na sreu, ili odustati. Charlie klimne. I ja sam mu rekao manje vie to isto. U petak u pono polica automatski stupa na snagu ako je ne odbije. A nas obojica smatramo da do ponoi u subotu gospodin Lou Bramley vie nee biti s nama, a gospoa Bramley e se dokopati prilinog bogatstva. Phil je spreman da odbaci taj posao, ali elio bi da ga u tome podri i miljenje dobrog psihologa. Tebe. Constance odmahne glavom. Povukla sam se iz posla. A i ti si, samo kad bi se htio toga prisjetiti s vremena na vrijeme. Bramley je otiao dolje u jedno zgodno malo ljetovalite na Floridi, u podruju Fort Myers. To nagovjetava mogunost insceniranja nestanka umjesto samoubojstva. U svakom sluaju, trebat e ui u slubene knjige kao sluajna smrt ako hoe izvui veliku isplatu. Sve to bi Phil htio od tebe je da i ti ode tamo i malo ga pregleda, porazgovara s njim i u petak nazove Phila. Treba mu neto vre od svrbea pod noktima da odbije takvu policu. Constance ga prostrijeli pogledom. Ne moe preuzimati posao u moje ime. Ja nisam tvoja plaena slukinja ili slino. Nisam mu ni obeao nita konano Charlie e tonom predbacivanja. to mu jesam rekao, meutim, je da, ako pristanemo, da emo trebati i jednotjedni odmor u istom tom zgodnom odmaralitu po zavretku posla. Na njegov raun, naravno. Constance odmahne glavom. Idi i promijeaj juhu ili neto ve ree. Cim je otiao, otepila je kadu, razmotala si kosu i ukljuila tu. Mrzila je pjenu za kupanje; ova je bila poklon od njihove keri. Naravno da je Charlie morao pasti na Loua Bramleya. Bili su isto godite. A Charlia je, iako to ne bi

nikada priznao, plaila pomisao da se sada prekida sve, sada kad je toliko toga jo trebalo uraditi i kad je konano bilo dovoljno vremena za sve. Nije on bio kukavica, preivio je previe susreta s gotovo sigurnom smru i previe se puta vraao s njena praga, ali bio je oprezan. Jo nije bio spreman. A upravo ta njegova nespremnost onemoguavala mu je da zaobie Bramleya koji oito jest bio spreman. Charlie je morao saznati zato. I morao ga je zaustaviti, ako je to uope ikako bilo mogue. Svog prvog dana u tom raskonom hotelu, kasno poslijepodne Constance je telefonirala Charliu. Uspjela je nakratko porazgovarati s Louom Bramleyem, obavijestila ga je. On se uvlai u sebe, Charlie rekla je ozbiljno. Vidio bi to i s pola oka. Ne jede, ne spava, ne zavrava reenice. Zuri i zuri u jednu toku bez pokreta, a onda skoi i bjesomuno jurne na plau. ivana energija. Toliko je opsjednut da ni ne primjeuje da ga progone dvije ene. Dvije? Kako to misli? I Constance mu ispria o eni koja se otvoreno nametala Louu Bramleyu. Hotelski momci i sobarice ve su se kladili na to kad e ga srediti, toliko je bilo oito njeno nastojanje. Charliu se nije svidjela pojava te ene. Otvaralo je to mogunost da namjeravaju kidnuti zajedno. Svidjet e ti se jo i manje, pomisli Constance. ena je bila June Oliveira iz Brazila, a Lou Bramley se pokazao prvim mukarcem za koga je pokazala ikakovo zanimanje u onih tjedan dana koliko bijae u hotelu. Kamo god da je Lou Bramley krenuo, i ona mu za petama, blizu kao da su zajedno. Constance ju je vidjela kako sjedi za stolom kraj njegovog i kako mu centimetar po centimetar primie stolicu. Tek kad mu se ve skoro nala u krilu, oito je tek tada postao svjestan njena prisustva jer se prevalio u lealjku na suncu na plai. Njegov postupak bijae gotovo rastresen. ena ga nastavi napeto promatrati, a kad je, nekoliko trenutaka kasnije skoio i krenuo nekamo, ona pode za njim. Bilo bi lako ne primijetiti nita, Constance je to dobro znala. Na terasi je obino bilo puno svijeta, pogotovo u taj sretni sat kasnog poslijepodneva. Konobari su jurili amo-tamo, grupe su se stvarale, raspadale, stvarale ponovo. Da nije dobro pazila, moda ni ona ne bi nita primijetila, djelomino i zbog toga to je ena bila tako drsko otvorena u svojim namjerama: na neki ih je nain to skrivalo bolje nego bi tajnovitost i prikrivanje mogli. Kad ju je prvi put spomenula Charliu, Constance shvati da je ne moe opisati podrobnije od njenih najopenitijih svojstava duga crna kosa i vitak stas. Lice joj bijae glatko i neprozirno, bezizraajno; nije nosila nakit, nije se minkala, ni lakirala nokte. Vjerojatno je imala oko tridesetak godina; bila je previe sigurna u sebe da bi bila mlaa, ali isto tako nije bilo ni nekih vidljivih znakova da je starija. Do tog trena Charlie je bio spreman prihvatiti njeno miljenje da se Lou Bramley i ta ena ne poznaju. No, Constance mu tada ree da je upravo prole veeri ta ena preselila u sobu do Bramleyeve. Momak koji je bio spreman prodati joj tu obavijest je zakolutao oima kad joj je to priao. Kasnije te noi Constance je pola u etnju i zastala u sjeni grmlja divlje loze. Okrenula se je prema hotelu i prouavala ga sve dok nije uspjela otkriti prozore svoje sobe, a onda odbrojiti postrance i prema gore do Bramleyeve. Na balkonu kraj njegovog razaznala je mutni lik one ene kako se stiska uz pregradni zid koliko je tjenje mogla. Constance se sjeti jeze to ju je stresla i ponovo je i sada osjeti kako joj gmie rukama. Pogleda na sat. Trebao bi biti doma, pomisli i otipka Charliev broj. Njegov glas je zvuao zadovoljno. Bio je na dobrom tragu, pohvalio se, ali ena ga je i dalje zabrinjavala. Priznao je da bi ona mogla zamrsiti stvari. Vidjet u mogu li doznati ita o njoj od Bramleya ree Constance. Kroz par minuta emo se nai i popiti neto.Sumnjam, meutim, da emo moi i razgovarati. Ona ena e mu praktiki sjesti u krilo. Charlie, ona... Ona me stvarno brine. U redu. Dri se podalje od nje. Ne staj joj na put. Vjerojatno i ona ima svoje malo skrivene namjere. Samo promatraj nadstrenicu iz daljine. Vai? Sloila se pa su nakon nekoliko minuta zavrili razgovor. Ve dugo vremena nije pomislila na nadstrenicu, a ionako se sada uope nije osjeala kao onda. Neto udno i tajanstveno se dogaalo, ali ona nije osjeala opasnost; sada se uope nije osjeala kao onog dana kad je natjerala ljude da

premjeste malu graevinu jedva neto veu od kuice za igru. Prije devet godina, kad su na selo odlazili samo za kraj tjedna i dijelom ljeta, jednog je subotnjeg jutra pogledala kroz kuhinjski prozor i osjetila kako joj se koa jei! Moram pomaknuti nadstrenicu, rekla si je otro, i ni ne razmislivi dva puta otila do telefona i nazvala Willarda Ormea i rekla mu da dovede nekoga da to uini. Pobunio se i pokuao ugovoriti jedan datum tjedan dana kasnije, a ona mu je rekla da e nai nekog drugog da joj to uini, i da joj preuredi kuu, i sagradi garau i sve ostalo s ime je on raunao kao sa svojim poslom za njih. Nevoljko i s oklijevarije'm ipak je doao i pomaknuo nadstrenicu. Istog tog poslijepodneva su Jessica i njene dvije prijateljice sjedile u njoj pijui cocacolu, jedui hot dog kad je oluja sruila orahovo stablo pokraj taglja, a ono palo na novoogoljeli svjetliji etverokut svjee zemlje. Ali sada nije tako, ree si otro. Vrijeme je da sie i sastane se s Louom Bramleyem i vidi moe li nai kakvo mjestance na kojem bi porazgovarala s njim, a na kome ne bi bilo mjesta i za June Oliveiru da mu se objesi pod ruku. Terasa je bila vrlo velika, pa su, iako na njoj bijae kojih etrdesetak do pedesetak ljudi, jo mnogi stolovi bili prazni. Hotel je upravo tada bio u meusezonskom razdoblju; poslije Dana zahvalnosti i kroz cijelo proljee bit e prenatrpan tako da e biti nemogue jednostavno izetati i nai stol kako eka. Ona sjedne i odmahne glavom konobaru. Naruit e kad joj se pridrui Lou Bramley. Opazila ga je istog trena kad uao iz predvorja kroz velika, iroka vrata. Zastao je ogledavajui se oko sebe, zatim klimnuo i uputio se prema njenom stolu. Preao je moda kojih desetak koraka kad naglo zastane, upre pogled nekamo pokraj nje i promijeni pravac te ode preko terase do lealjki za plau u pijesku, gdje se spusti pokraj June Oliveire. Za milost boju promrmlja si Constance u bradu pa on pada na njene trikove. Bramley je bio okrenut ravno prema moru, na drugu stranu od nje. June Oliveira mu je sjedila s lijeva i neto govorila njegovom profilu. Nekoliko ih je minuta Constance promatrala, a tada odlui da nee stvari samo tako prepustiti Oliveiri. Pokupi svoju torbicu i stavi sunane naoale na nos; vani na pijesku jo je bilo vrlo blistavo i sjajno. Nije voljela izlaziti na sunce jer su joj izgorjeli i nos i brada i obrazi. Constance prijee terasu i sie niz tri stepenice, okrene prema njima, a zatim skrene i umjesto k njima, uputi se na plau. Pone osjeati vrelinu sunca na nosu i obrazima, pa se najednom okrene i vrati, a da vie nije ni pogledala prema Louu Bramleyu i June Oliveiri. Ponovo u svojoj sobi, Constance stade drhtati i htjede podesiti klima ureaj, ali bijae ga iskljuila kad je stigla i i odonda ga vie nije ukljuivala. Izae na balkon ne bi li je kasno poslijepodnevno sunce zagrijalo. Shvati da psuje i najednom se nasmije. Objava rata za mukarca! Nije igrala takve igre od kad je bila gimnazijalka. Tada ona pone pogledom pretraivati meu ljudima na pijesku tamo dolje. Najzad pronae Loua Bramleya i June Oliveiru isto onako kako ih bijae ostavila. Ostade tako jo tren razmiljajui, a onda se vrati u sobu i ponovo nazove Charliea. Htjela bih samo da je nazove i zadri nekoliko minuta. Njena namjera nije mu se svidjela i to je ponovio mnogo puta, sve dok nije zaprijetila da e podmititi hotelskog momka da to uini, a ako mu ona, Constance, plati deset, ona druga ena e mu vie nego vjerojatno platiti petnaest da otkrije tko je bio taj aljivina. I ako ga iupa iz njenih kandi, to onda? Pokuat u ga napiti dovoljno da noas spava. Ako se ne naspava, jednostavno bi mogao provesti to u djelo, bez obzira na to to mu ti ima rei. Oajniki je neispavan. Charlie je jo neko vrijeme gunao, a onda obeao da e nazvati Oliveiru kroz pet minuta. Duo jo je rekao prije nego e prekinuti samo budi vraki oprezna. Lou Bramley je sjedio s June Oliveirom na poslijepodnevnom suncu, a na svom balkonu Constance je ponovo zadrhtala videi ih. Luda si, prekori se strogo. Tamo ima barem pedeset ljudi, deseci njih plivaju, ili se sunaju. Pa tamo dolje je prava masovna scena. Gotovo prije trinaest godina Charlie joj je poklonio godinu dana uenja samoobrane. On je ostao vrst u tome usprkos njenog protivljenja, idui ak jo i dalje odlukom da e na iste satove upisati i Jessicu im napuni deset godina. Nekoliko mjeseci kasnije vratila se kui sva uznemirena i nevoljka da nastavi.

Charlie rekla je uzbueno ono emu nas Kim sada ui su smrtonosni udarci. Ne svia mi se to. Primio ju je za ramena i ozbiljno promatrao. Ako itko ikada poloi ruku na tebe, ako te povrijedi, radije ga ubij. Jer ako ti nee, ja u to uiniti. Ti e se izvui sa samoobranom, ali za mene e to biti ubojstvo. I oboje su znali da misli ozbiljno. Ono za to je njeni satovi, meutim, nisu pripremili, pomisli sada odluno, bilo je to da stoji u svom brlogu i drhti kad jednom pristane obaviti neki posao. ekala je u polumranom, ugodnom svjeem baru da hotelski momak izae i pozove June Olivieru na njen hitni meugradski telefonski poziv. Bar bijae spojen s terasom; od poda do stropa visoka zamagljena stakla omoguavala su patronima da vide to se dogaa vani, a spreavala one vani da vide to se dogaa unutra. Dan kad je palo orahovo stablo bio je dan kad se Jessica odrekla loe hrane i postala fanatian pobornik prirodne ishrane. Djevojke su dojurile u kuu, prodornim i kretavim glasovima govorei sve u isti mah, zahvaene ivanom reakcijom na oluju i tresak palog stabla i saznanja da su tako lako mogle nastradati pod njime. Jessica je bila zastala na pragu i uprla pogled u svoju majku na drugoj strani kuhinje. Na gornjoj usni bijahu joj iskoile grake znoja. Ne rekavi ni rijei ona prijee prostoriju i zagrli Constance vrlo vrsto, sva drhui, ne mogavi doi do rijei. udno, pomisli Constance promatrajui plau, kako sjeanja poput ovog najednom iskoe potpuna, cijela, sa svim svojim sitnim pojedinostima, kao da su male pozornice s kojih po vlastitoj volji moe podii zamiljenu zavjesu. Bila je sretna to je bila uz svoju ker onog dana kad je djevojka otkrila kako je kratka razdaljina izmeu ivota i smrti. June Oliveira se najednom pojavi urnim koracima grabei prema predvorju hotela. Constance izae iz bara na terasu i zaputi se ravno prema Louu Bramleyu. Druga ena bijae ostavila svoj al na lealjki; oito nije namjeravala ostati predugo. Zdravo ree Constance. Da proetamo? Bramley skoi i hitro se ogleda oko sebe. Dakako! Hajdemo. Krenue prema plai, a tada on zastade. Nema smisla. Ionako e nam se prikrpati. Na parkiralitu imam iznajmljeni automobil ree Constance hvatajui ga za ruku. Hajdemo proetati negdje drugdje. Krenue tako kamenom stazom koja je vijugala izmeu bazena i teniskih igralita, pokraj terase i do parkiralita koje je gledalo na otvorenu cestu. Meutim, tek kad su se najzad nali medu drugim automobilima koji su poput njih urili prema jugu, tek tada se Lou Bramley opusti. Stvarno sam htio porazgovarati s vama profesionalno, ali nisam ba siguran u ispravnost situacije. A i duan sam vam ispriku doda. ao mi je. Constance se nasmije. U penziji sam. Bilo kakav savjet da vam dam ovih dana je upravo to savjet kakav biste mogli dobiti i od dobre stare tetice Matilde. Pogledala ga je postrance govorei mu; usne mu se jednom trznue u pokuaju da se nasmijei, a onda se opet stisnue u svoju tvrdu crtu. Njegove sunane naoale bijahu zrcala koja potpuno skrivahu njegove oi. Constance ponovo skrene pogled na cestu. Nevjerojatno puno automobila, pomisli. Zar ovi ljudi ne znaju za nestaicu nafte? Mnogi od njih bili su vjerojatno na putu u Tamiami Trail, kroz movare prema istonoj obali. Razvuen niz pelikana preleti iznad ceste; ona se pelikanima divila vie nego ijednim drugim pticama. Na zemlji oni bijahu svi izborani, nezgrapni, smijeni, no u letu bijahu nenadmani. Tako beskrajno malo napora im je trebalo za let. Oni jednostavno, inilo se, otvore svoja krila i klize. Doao sam ovamo da razmislim o jednom problemu ree Lou Bramley kad se tiina otegla toliko da je postala gotovo nesalomljiva. O poslovnom problemu brzo doda. On hitro okrene glavu od nje, kao da se boji da bi ak i ovako, gotovo potpuno skriveno iza naoala, njegovo lice moglo odati previe toga. Lucky, moja ena, kae da mi neprestano odailjemo signale jedni

drugima, svi ljudi, to jest, i da jo kao klinci nauimo itati te signale i da smo sve bolji u tome kako starimo. Kae da me ene ne salijeu zato jer ja ne signaliziram da bi naile na uspjeh. Zastade ekajui njen odgovor. To je stvarno vrlo dobro ree Constance posluno. Da. A pogotovo sada, s ovim svojim problemom, znam da nisam u lovu. Onda zato se ne mogu okrenuti, a da ne naem tu enu iza sebe. Ranije, htio sam porazgovarati s vama, a umjesto toga otiao sam k njoj. A ak mi se ni ne svia. ak mi je odbojna, odbojnija od bilo koga koga sam sreo u ne znam koliko prolih godina. A ne mogu je se osloboditi. Pitam se to hoe promrmlja Constance. Ni ja to ne mogu shvatiti. Sigurno ima neto u rukavu to e istresti kad doe pravi trenutak. Ne lii mi na umjetnika u skrivanju, previe je napadna, i premalo dri do izgleda stvari. Constance opazi dobro mjesto na kome je mogla sii s autoputa pred malim restoranom s prilazom do plae, Eto, ipak moemo proetati. Sioe do tvrdog, vlanog pijeska na samom rubu vode. Gusti, zeleni valovi uzdizahu se do koljena prije nego nestajahu u rasutoj pjeni. Jata vivaka eprkaju po pijesku; ratrkavahu se kad bi im Constance i Lou prili, da bi se ponovo skupili im bi ono dvoje prolo. S vremena na vrijeme poneka bi velika aplja zaleprala krilima da im se makne s puta, ili bi hrpa galebova zakriala na njih. Constance nije pourivala razgovor, niti ga pokuavala usmjeriti, dok joj je priao o June Oliveiri. A malo je doznala iz njegovih rijei; on ne bijae dobar promatra, ni paljiv slualac, bar ne u ovom razdoblju svog ivota. Vratie se dok je sunce zapadalo u raskoi crvenog, zlatnog, boje slonovae, zelenog... Dalje od obale, jedna je velika jahta lagano odmicala prema jugu. Zastadoe promatrajui je. Ne znam plivati ree Lou Bramley iznenada. Ni moj mu ne pliva ba dobro prihvati Constance. Moe tek neto malo veslati rukama. Vidio sam vas jutros kako ste krenuli ravno prema struji; smuilo mi se u elucu kad vas vie nisam mogao vidjeti okom. Ne vjerujem da June Oliveira zna plivati primijeti Constance. Bar je ja nisam vidjela da pliva. Smatra da je to opasno. Ona ne ini nita opasno. Misli da su ljudi koji rade opasne stvari ludi. Nije prekinuo tiinu sve dok se ponovo nisu pribliili malom restoranu. Biste li voljeli veerati ovdje? Cuo sam da su gotovo svi restorani s morskom hranom uokolo prilino dobri. Dobili su malu lou kraj prozora i Constance narui martini; utke promatrahu kraj raskonog zalaska ekajui pie. to se dogodilo nakon to ste objavili svoje lanke? upita Lou. On si nije naruio pie; umjesto toga, sa slabo prikrivanom eljom promatrao je kako ona polako pijucka svoj martini. Kanjava samog sebe,, pomisli Constance, prisiljavajui se da proivi sve te grozne trenutke ovog tjedna bez ikakove pomoi sa strane. Kolobari ispod njegovih oiju upozoravali su je svojom dubinom. Bila sam ve otila iz bolnice kad sam poela pisati te lanke odgovori mu Constance. Oni nisu imali preveliki utjecaj na fakultet. Imala sam ugovor pa mi nisu mogli nita. No, bilo je neugodno. Zavrila sam semestar, pa odustala i od toga doda tonom lakog razgovora. Nikada nisam imala toliko posla kao kad sam preuzela ulogu savjetnika. Po njihovim rijeima sve je to liilo na nastavak one stare borbe izmeu psihologa koji nisu lijenici i psihijatara koji to jesu ree on zamiljeno. Constance slegne ramenima. Nek' ih kuga sve odnese. Upravo sada radim na knjizi koja e osuditi psihologe upravo onoliko koliko su oni lanci osudili psihijatre. Volio bih to doivjeti ree on gotovo sa aljenjem; pogled mu najednom postade dalek, a prsti stadoe bubnjati po stolu. Ponovo, on se nade u svom starom paklu. Vraja je to stvar prihvati ona napasti protivnika toliko veeg od

sebe.

Njegov pogled ostade i dalje staklasto izgubljen. Ona primakne jelovnik blie k svjetlosft svijee pokuavajui razaznati njegova blijedo otisnuta slova. Kad je konobar doao po njihovu narudbu, Constance zatrai vinsku listu i ostade razoarana njenim izborom. S nje ona izabere najbolje to je mogla i, naglasi odluno, dvije ae. Lou se htjede usprotiviti, ali ipak odustane. Po prvi puta uini se da mu je tiina neugodna. Iznenaen sam da jo toliko puno ljudi lijee elektrookovima ree. Nekoliko stotina tisua godinje. Nakratko su mislili da su nali bolje rjeenje psiho-drogama, ali ono to se dogodilo bilo je da su stvarali ovisnike. Veinom ene. I ta razlika u tretmanu izmeu mukaraca i ena. I to me je isto okiralo. okiralo sloi se Constance. To je prava rije. Najednom, on se nasmijei po prvi put Nisam ba zabavno drutvo. Zao mi je. Pa ipak, hvala to ste me spasili. Drago mi je da smo uspjeli pobjei od one odvratne ene. Jeo je malo, ali popio je vino, a Constance mu je stalno punila au; kad se boca gotovo ispraznila, ona dade znak konobaru da im donese novu. A hrana je bila odlina. Bilo joj je ao to njen sugovornik ne jede. Oboje tada naruie Keyevu pitu od limete. U stvari ree on dok su je ekali htio sam vas zamoliti za jednu uslugu. Spomenuli ste da e vam se pridruiti i va mu ovog vikenda i da ete ostati jo tjedan dana. Constance klimne. Kad im je konobar donio pitu, Lou se nagne natrag u stolici. Na tren Constance se uplai da e se predomisliti i ponovo povui, ali on nastavi im se konobar udaljio. Mislio sam da se moda neemo nai sutra. Moram u svojoj sobi ekati jedan vaan telefonski poziv, a moda ste vi namjeravali sutra izai nekamo. No, u svakom sluaju, ona me je ena potpuno izbezumila i ja ne bih htio nita ostaviti u svojoj sobi. Koliko ja znam, mogla bi negdje pronai klju i ui. Lou se pokua nasmijati ne bi li njegove rijei zazvuale to neuvjerljivije, ali napor mu bijae uzaludan. Radi se o neemu to elim sauvati na sigurnom za sebe. Znate, idem na dubinski ribolov, ali to sam vam ve spomenuo, zar ne? No, dobro je i sam znao da joj nita nije spomenuo. Od lai su mu se oito osuila usta; morao je popiti nekoliko gutljaja one ogavne vode prije nego je uspio nastaviti. A Constanci nije izbjeglo nita od toga; njegova iznenadna ed, nain na koji su mu se prsti grili. otputali, ponovo grili, nain kako je izbjegavao njen pogled. Bio je jo pretrijezan da bi nastavio, ali ovog puta segnuo je za vinom. Constance zagrize komad pite i duboko udahne. Pita bijae upravo grijeno ukusna, napravljena od pravog tuenog vrhnja, i od pravog limetinog soka. Ne elim ostaviti povjerljive dokumente u hotelskom sefu ree Lou Bramley najzad. Znam da moraju sve stvari predati miliciji ako se desi neka nesrea ili neto slino doda naglo, u jednom dahu. On ponovo zauti i ovoga puta Constance stvarno pomisli da vie nee nastaviti. To ima veze s vaim poslovnim problemom? Da. Upravo tako. Volio bih znati da su dokumenti kod nekog odgovornog i ozbiljnog, za svaki sluaj. Bit e mi drago da vam priuvam to god hoete. Hvala. A ako mi se, znate, uvijek postoji mogunost da neto krene po zlu, ako mi se to dogodi, biste li jednostavno ubacili cijeli paketi u potanski sandui? Nai ete dvije adresirane omotnice u jednoj veoj. Constance klimne. Ne mogu vam rei kakav ste mi teret skinuli sa srca nasmijei se Lou. Znam da zvui ludo, ali imam neki predosjeaj da bih se morao pobrinuti i osigurati te dokumente. On spusti viljuku i pogleda mimo nje kroz prozor; smjesta njegovo lice poprimi onaj daleki, odsutni izraz kojeg je ve poznavala.

Ja vrlo vjerujem u predosjeaje ree ona. Nekad sam se znala pitati zato svi u mojoj profesiji toliko malo panje posveuju intuiciji, predosjeaju, stvarima koje mi svi doivljavamo, a o kojima nitko ne eli progovoriti. Neki od pacijenata osuenih na godine ivota po specijaliziranim ustanovama, na pakao droga, na terapije okovima, na sate psihodrama, grupnih terapija i pristupa, tamo su samo zato jer se nisu mogli dovesti do stupnja da zanemare, ignoriraju, svoje intuicije. One su im pobjegle ispod kontrole. Drugi, jo bolesniji ljudi s ove strane, pretvaraju se da takve stvari ne postoje. Ali mora postojati neko neutralno podruje, mora postojati neki pristup, pogled na to na nain da te ne proglase ludim. Ja ga jo nisam pronala prizna ona ali sam uvjerena da ne moe lijeiti neurotiare, psihopate i druge psihiki poremeene sluajeve ako nisi spreman priznati da je dio psihe jo neistraen, nepoznat i moan. To ga je vratilo natrag i sada ju je ponovo promatrao sa zanimanjem. Raspet e vas ree tiho. Mogu pokuati. Ali, i ja si otrim nokte jednakom snagom i brzinom kao i oni. Nasmijeio se je zajedno s njome. Constance odmahne glavom. Dosta o tome. Zato je vaa ena dobila nadimak Lucky, Sretna? Bijae to aava pria njen otac je dobio glavni zgoditak onog dana kada je roena ali navela je Loua Bramley na prianje. A priao je samo o svojoj eni i dvoje djece, o putovanjima na kojima su bili, o udesnim i divnim stvarima koje su djeca napravila. Nita sadanjeg, nita u budunosti, nita blie od nekoliko godina unazad. Kad bi zastao, ona bi mu ispriala koji dogaaj s Jessicom ili Charliem. U vrijeme zatvaranja oni su bili jo jedini gosti u restoranu. Lou je nairoko zijevao. Kraj auta je zastao i okrenuo se natrag prema maloj blagovaonici i prema plai koja je sada bila bijela pod svjetlom mladog mjeseca. Klimne zadovoljno, a tada ude u kola. Bilo je neto iza ponoi kad su uli u predvorje hotela i ugledali June Oliveira kako kraj pulta recepcije prelistava turistike prospekte. Lou Bramley zastenje. Isuse Kriste! promrmlja. Pa ona eka. Ona zna i eka! U petak Charlie je stigao u pola sedam i poao ravno u njihovu sobu gdje ga je Constance ekala. Vatreno ju je zagrlio i poljubio. Ba si me zabrinula ree odmiui je na duinu ruku i ispitujui joj lice. Jesi li vidjela svoj nos? Naravno da jest. Naravno, bio je sjajan i crven poput zrele rajice. Isto tako, bio je vreo. Zna li od ega bjei? Mislim da znam. Ali on ti to mora priznati, jer ja nemam ni komadika dokaza. Ako ne prizna, morat emo ga oteti ili neto slino. Ne moemo dozvoliti da to napravi, Charlie. Svia mi se i ne zasluuje takvu sudbinu. A i njegova se ena poprilino svia meni. Vidjet emo. A to je s tom tajanstvenom enom? Kad bih barem znala. uj, Bramley cijelog dana nije provirio nos iz sobe. eka neki telefonski poziv. Trebao mi je predati jednu omotnicu na uvanje, ali ni to nije uinio. Sve zbog one ene. Ona ima neku vrst vlasti ili kontrole nad njime. Znam, znam... Charlie ju je promatrao kako prilazi prozoru i vraa se. Ve ju je znao vidjeti takvu, ali bilo je to davno, vrlo davno. Pokua je povui na kau kraj sebe; bila je preuznemirena da bi sjela. Charlie, morat e ga odvesti odavde ako hoe ragovarati s njim. Reci mu da je osiguran. Reci mu da si gladan i da mora neto pojesti, recimo u onom kafiu, da mora potpisti dokumente i da to moe uiniti ondje. Ona e poi za vama. U predvorju ja u je presresti, a tada ga ti mora izvui. Postoji jedan restorani uz autoput, prema jugu, Jakeova ribarska koliba. Doi u tamo za vama. Iznajmio si auto, zar ne? Da. Ti si mi rekla da to uinim, sjea se? Constance, o emu se zapravo radi? Zna da si skoro histerina? Nisam histerina, ali nemamo mnogo vremena. U jedanaest sati ima

jedan let iz Miamia i ja hou da je on na njemu. Charlie, on nee progovoriti ovdje! Ona ena mu visi na vratu. Vjeruj mi. Charlie je ponovo poljubi i krene prema vratima. U redu. Jakeova ribarska koliba. Ali bilo bi ti bolje da e stvarno radi o neem dobrom, srce, o neem stvarno dobrom. Loua Bramleya Charlie bi prepoznao s fotografija, ali ga one nisu pripremile na blatnjavu boju njegova lica. A ona je pobijelila jo vie kad mu se Charlie predstavio kao ovjek iz osiguravajueg drutva. Dobili ste osiguranje, gospodine Bramley umiri ga Charlie urno. Radi se samo o formalnostima, o nekoliko potpisa. Bramley se skljoka u svojoj stolici, buljei praznim pogledom u Charliea. Vrlo polako blatnjava se boja stade mijenjati u crvenkastopreplanulu. Jezikom on navlai usne. Potpisati? Aha. Biste li poli sa mnom do kafia? Dobio sam ugavu glavobolju na slijetanju. alica kave i dva aspirina su ono to mi ba treba. Moemo tamo obaviti birokratske dunosti. Bramley klimne glavom i ustade. Prie ormariu, otvori jednu ladicu i izvadi plastinu omotnicu. Moram ostaviti ovo na recepciji ree zurei u omot. ena je stajala pred dizalima kad su stigli. ena Zmaj, pomisli Charlie i klimne joj. Kraj njega, Lou Bramley se ukoi. Zurio je ravno preda se kao da ni ne primjeuje enu. Nitko nije progovorio ni rijei. Ona je sila prije njih, ali je nastavila hodati tako polako da su je prestigli nakon nekoliko koraka. Prili su recepciji i Bramley je predao svoju omotnicu. Ostao je gledati sve dok je slubenik nije spustio u odgovarajui pretinac. Tada duboko, s olakanjem udahne zrak. Kafi je tamo ree jednolino, odmiui se od recepcije. ena nije bila ni pet metara od njih. Constance se pojavi i proe izmeu njih i nje, a kad ena zakorakne u stranu da joj izmakne, Constance naleti na nju. Hej, to to radite?! zavie Constance. Zavukla mi je ruku u torbicu! June Oliveira pomakne se da je zaobie bre. Constance je uhvati za lakati okrene prema sebi. Znam da jeste! Vidjela sam vas i osjetila trzaj na torbici. Ve mi se to jednom dogodilo, ba isto na ovaj nain. Dajte da zbriemo odavde promrmlja Charley hvatajui Bramleya pod ruku. No, nije ga morao vui: Bramley je ve i sam skoro trao prema irokim ulaznim vratima. U Jakeovoj ribarskoj kolibi su uzeli opet malu lou i Charlie je naruio za obojicu. Jedan scotch s ledom ree pokazujui na Bramleya i jedan vrlo suhi martini za mene. Vaa mi je ena rekla da to pijete doda razgovorno. Bili ste kod moje ene? Zato? Rutina. Rekli ste joj o osiguranju? O, ne. Rekoh joj da sam lovac na glave i da vas traim zbog posla. Povjerovala vam je? U svakom se sluaju svojski trudila da mi povjeruje. Pokazala mi je va kompjuter. Super. Stvarno super. Bramley si rukom protrlja usne. Tko ste vi? upita. U stvari, zaista pomalo i lovim... za Jima Hammonda. Charliu se na tren uini kao da e se Bramley onesvijestiti. Tada im konobar donese naruena pia. Ispijte ree Charlie. On srkne svoj martini i shvati da e uskoro trebati jo jednog, i to vrlo brzo. Bramley veinu svog pia iskapi naduak. utke su promatrali jedan drugog, procjenjujui. Bramley je izgledao kao da ga progone duhovi, ili kao da je stjeran u kripac. Charlie je ve viao takav isti izraz na drugim licima.

Ponekad, ako bi osoba s takvim izrazom imala revolver, poinjala bi pucati. Ako bi stajala na rubu, obino bi skoila. Ako ste uinili ono to mi mislimo da jeste ree tiho Jim Hammond vas eli zaposliti, i to poevi od sad, odmah, od veeras, ili idueg tjedna, idueg mjeseca, kad god vama odgovara. Ali on ne zna. Nitko ne zna. Pet stotina tisua dolara za provaljivae ree Charlie. Za provaljivae ponovi Bramley i iskapi ostatak svog pia. Hammond vas eli. Moete raditi zajedno. Vi ste nali rupu u njegovoj stopostotnoj opremi. ak biste mogli rei da vas i treba. Charlie dade znak konobaru da ponovi narudbu, a onda se nasloni udobnije promatrajui Bramleya. Naravno, najgluplje to ste mogli uiniti bilo je da si otvorite onakvo osiguranje i zbriete, ako znate to mislim. Poput neonske reklame. Nikad nisam ni tvrdio da sam pametan. Bio sam oajan. Bilo bi mi uspjelo. Lucky bi bila vratila novac i pobrala pedeset tisua od Hammonda. Njegova ponuda jo vai, zar ne? Nagrada onome tko provali njegov sistem? Napisao sam tono to sam uradio kako bih dokazao da... O, blagi Boe! to je sad opet? Moram pobrati onu omotnicu s recepcije! Lou zatrese glavom.. Kako ste otkrili? upita. Stara metoda Sherlocka Holmesa. Ako je samo to ostalo, onda to mora biti to. Ili neto u tom stilu. Nismo mogli otkriti nita o vama, pa smo malo pogledali vau kompaniju. Prije dvije godine uveli su novi Hammondov kompjuterski sistem. Proitao sam njegovu garanciju i obavijest o nagradi. A im sam ugledao kompjutersku postavu u vaoj kui, sve mi je bilo jasno. Nova runda pia stie prije nego se Constance pojavila. Ona prie ravno njihovoj loi i sjedne pokraj Charliea. Njen dolazak potpuno zbuni Bramleya. Sve je u redu ree Charlie grlei je jednom rukom oko ramena njenim stiskom. Izvela si dobru predstavu. Kako si se izvukla? Ispriala sam se i mnogo puta objasnila da su me opljakali u New Yorku na isti takav nain kad se netko kao sluajno zaleti u mene. Nije bila ni naimanje sretna. Vas dvoje... Vi ste s njime? On je moj mu objasni Constance. Donijela sam vau omotnicu. Pretpostavljam da je elite natrag? Constance izvadi smotak iz svoje torbice i gurne ga preko stola. On spusti pogled s njena lica na omotnicu, onda ga vrati natrag. Vi... ste radili zadnjih par dana? Constance klimne. Ve sam vas htjela kidnapirati i natjerati da uvidite kako ste nepravedni, da Charile nije uspio prije mene. Tako je lako suditi nekoga sa strane. ree Bramley. Unitio bih i njen ivot, znate. A to je s teretom krivnje kojeg ste namjeravali svaliti na njena ramena? Zar on ne bi unitio njen ivot? Propast, oaj, ponienje, to je bio va teret, ali znate da bi ga ona bila podijelila s vama. A tko bi podijelio njenu krivnju? Tugovala bi, ali bi prihvatila. Ona ve zna ree Charlie. Ne znam kako, ali zna. Kao to bih i ja znala doda Constance. Pokuala bi me zaustaviti da je neto posumnjala proape Bramley. Moda je mislila da ona moe lake podnijeti krivnju nego to biste vi mogli podnijeti ponienje i propast koji vam prijete zbog onog to ste uinili. Moda vas je htjela zatititi od patnje ree Constance mirno, hladno. Prestanite! Glas mu se slomi i on u jednom gutljaju iskapi pie. Postigli ste to ste htjeli doda. Lou, ima jedan let u jedanaest iz Miamia za New York. Moete uzeti moj iznajmljeni auto i vratiti ga umjesto mene u Miamiju. Imate rezervaciju za taj let. Kao da imam papra odostrag ree Bramley, ali oi mu zasjaje i na licu mu se pojavi izraz kakvog Constance jo nije vidjela na njemu: djeaki, eljan, ustar.

U hotelu znaju da noas idete u ribolov i nee im biti udno ako se veeras ne pojavite. Sutra ih nazovite iz New Yorka. Dok je govorila, Lou je klimao glavom kao da potvruje njene rijei. U stvari, ni ne moram se vraati. Autom mi ne bi trebalo vie od dva, tri sata. Koliko je sada? Pola osam. Onda moram krenuti. Pripremila sam sendvie i termosicu kave. Ostavila sam ih na prednjem sjedalu. A ovdje vam je ugovor za kola i kljuevi prui mu ih Constance preko stola. Lou presavine papir i gurne ga u dep, odakle izvadi drugi smotuljak. Pogleda ga i pusti da mu iz prstiju padne na stol. Moja priznanica za ribolov. Plaena u gotovom. Lou ustade i odozgo pogleda Constance. Jo ne znam to bih mislio o vama. No, dugujem vam mnogo. Hvala. Najednom, neoekivano, on se nagne i spusti joj lagani poljubac na elo. Nagne se jo dalje i prui ruku Charliu. Ne trebam vam ustvari nita potpisati. To smo obavili jo prije mjesec dana. Tono? Tono. I sretno, Lou. Hammond eka da ga nazovete. Na tren Charlie zastade oklijevajui, a onda se ipak odvai. Ipak mi neto objasnite prije nego odete. to mislite, to je htjela ona Oliveira? Mislim da je znala da u umrijeti i samco je ekala da to vidi odgovori Lou bez i trena oklijevanja. Kako e se razoarati! I miite joj se s puta doda on gledajui Constance. Ona je zloduh, vjerojatno luda, a ja mislim i vrlo opasna. Promatrali su ga kako odlazi, a zatim se Charlie okrene ponovno prema Constanci. U redu. O emu se zapravo radi? On je bio u pravu, stvarno kao da ima papra pozadi. Zato? Mislim da ne bi mogao ponovo otii da se sada vratio u hotel. Ja ne znam kako i zato, ali ona ena ga nekako dri u vlasti. I mislim da je u pravu, Charlie. Znala je. To je bilo ono to je ekala. Charlie duboko uvue zrak i ispusti ga u oajanju Priaj mi ree. Ako je sve postavila vrlo objektivno, kao to je to inila sada, Constance je znala da nema nieg zastraujueg oko te ene. Ona je jednostavno i odbijala i opinjavala Loua Bramleya, i tu nije bilo nieg udnog; osim, morala je priznati samoj sebi, to su i ona i Lou Bramley znali da postoji jo neto osim toga, ak ako nijedno od njih nikada ni ne bude moglo tono rei to. A sada ti priaj meni. to je napravio? On nije lopov. Bar ne u uobiajenom smislu te rijei. Njegova je kompanija nabavila veliki, multimilijunski kompjuterski sistem prije dvije godine, i to s garancijom protiv neovlatenog pristupa. A Bramley nije mogao odoljeti iskuenju da ga pokua provaliti. Bila je to igra, rjeavanje zagonetke. I najzad je uspio. Prije godinu i pol nabavio je sebi kompjuter doma, a to mu je dolo kao da ima mia u ostavi punoj sira. Gospod zna koliko je novaca skrenuo s pravog rauna i kamo. Hammond, predsjednik kompjutorske kompanije, ga hoe zaposliti. Lou slegne ramenima. Mislim da sam se ba na vrijeme povukao iz svijeta kriminala. Jednostavno vie ne razumijem stvari. Hammond tvrdi da bi ga bar desetak kompanija rado zaposlilo kod sebe ako je zaista uspio provaliti njegov kompjuter. A sve mi se ini da jest. Nekoliko sati kasnije kad je Charlie prekopao depove traei klju svog auta, naao je i potvrdu za iznajmljeni noni ribolov. uj, hajdemo ree. Hajdemo na ribolov! Isplovit e s plimom, u tri ili malo iza ree Constance mislei na staklaste vode zaljeva. Morat emo spavati na brodu ako idemo. I oni pourie, poput djece to se spremaju na izlet. Trenutak ili dva Constance je bila svjesna jo jednog osjeanja, istog onakvog kakvo je osjetila onog davnog subotnjeg jutra kad je pogledala kroz prozor svoje kuhinje. Istog, ali jaeg, pojaanog, i takoer neusmjerenog. Zna ree Charlie vozei ovo sam elio uiniti cijelog svog ivota. Nisam mogao ni sanjati da e mi prilika samo tako pasti u krilo. Kad

sam otiao iz grada, padala je kia da ti se kosti smrznu... Sjedei pokraj njega u mraku, Constance se osjeti zahvaena njegovim zaraznim oduevljenjem. I ona odgurne onaj uporni osjeaj strave i straha iz svojih misli. Na molovima, ona i Charlie se u jednom non-stop restoranu raspitae za smjer i sretoe tamo Dina Skaggsa, jednog od brae vlasnika Dinahinog naina. Bijae on ilav, smei mukarac, kose izblijedjele od sunca, lica toliko zbrkanog borama da mu bijae teko procijeniti dob, za koju je Constance ipak smatrala da je negdje oko trideset i pet, koja vie ili manje. Dino se namrti kad mu Charlie pokae potvrdu. Sigurni ste da on ne ide? upita sumnjiavo, prouavajui potvrdu. Siguran sam odgovori Charlie. Sluajte, ako treba neto nadoplatiti jer nas je dvoje, platit emo. Dino se ugrize za usnu, naizmjence pogledavajui sad Charliea, sad Constance. Sranje ree najzad. Stotka po glavi, unaprijed. Isplovljavamo u tri. I ne primam ekove doda kad je Charlie izvukao svoju ekovnu knjiicu. Ja imam gotovine ree Constance. Ona izbroji dvije stotine i preda ih Dinu koji ih izbroji ponovo. Onda zastade, svejednako s novcem u rukama, svejednako se sumorno mrtei. Sranje. Mislim da ipak neete pojesti toliko mnogo. On zguli pet desetica sa svenjia i prui joj ih natrag. Ne pojavljujte se prije pola tri, a kad se pojavite, budite tihi. Imam ve jednog zaposlenog putnika na brodu. I on se odvue, nemarno objeen u hodu. Pa promrmlja Constance jesi li siguran da je to ono to eli? Sranje, jesam odvrati Charlie iroko se cerei. A jesi li ti za kavicu? Dino ih doeka na molu za koji bijae privezana Dinahin nain. Bilo je premrano da bi se vidjelo puno od te brodice, osim da izgleda mala i vrlo lijepa, blistava bijela s plavim slovima, plavom pomonom opremom, sjajnom bakrenom ogradom. Mnogo je manje nalikovala na ribarski amac nego to je to Charlie oekivao. Vjerojatno ete htjeti gledati svjetla i tome slino ree Dino trpko. Smjestit u vas na krmu i da ste tamo ostali. Kad vam bude dosta, idite u svoj salon. I ne razgovarajte na hodnicima. Moete razgovarati u svojoj sobi kad zatvorite vrata, ali tiho. U redu? Razumijem, kapetane! odgovori Charlie, a Dino zastenje. Constance osjeti ubod nezadovoljstva zbog Charlievog ponaanja. Bio je previe eljan, previe je spremno dozvoljavao da mu ova tu pitalica zapovijeda kako hoe. Izvest u je upravljajui s gornjeg mosta nastavi Dino. Povede ih na palubu i na stranji dio broda. On se njeno ljuljukao na mirnoj vodi. Glavna tribina re Dino pokazujui na dvije ribarske stolice. Ovuda otraga povede ih tada prema kabini silazite stepenicama i kreete desno. Kada ugledate uto upaljeno svjetlo iznad vratiju, to e biti vaa soba. Prekida za svjetlo je na zidu. Idite do kraja sobe. Kupaona doda bacivi pogled postrance prema Constanci. Bolje da sad sjednete. Vidimo se ujutro. On odmahne ovjeku to se naslanjao uz jaram mosta i nestade s druge strane brodice. Constance se nagne prema Charliu. to je to gornji most? upita apui. Nemam pojma. Sjedili su u stolicama za ribolov i promatrali crnu vodu ipkasto isprepletenu ljestvama, mostovima i lukovima svjetla. Zaue zvuk upaljenih motora; Charlie potrai Constancinu ruku i stisne je. Svjetla oivjee oko i iznad njih, iva svjetla, mislio je Charlie zadovoljno, a onda krenue lagano, udaljavajui se od mola, van, prema zaljevu. Tu i tamo promicahu i drugi brodii, mali brodii ija svjetla jedva da bijahu iznad povrine vode, i vei ribolovci, i jahta naspram koje sve ostalo izgledae poput igraaka. Charlie zadovoljno uzdahne.

Kada konano pooe na spavanje, nakon to sva svjetla jedno za drugim nestadoe u daljini, podijelie leaj. Negdje tokom noi, meutim, Charlie se probudi, premjesti se na krugi krevet i smjesta ponovo zaspi. Probudio se prvi i ostao zapanjen kad je shvatio da je ve osam. Kretanje brodice bijae veoma blago, ni slino onome to je on zamiljao. Nikada prije nije bio na brodu, osim u amcu na vesla, jo kao dijete. Pomisli na morske krajolike kojima se bijae toliko divio, na one uvijek olujne, zastraujue prizore. Moda drugi put, zakljui on zadovoljan injenicom da je zaljev miran poput jezera, a kretanje brodice jedva primjetno. No, im ustade i krete prema vratima, on shvati da je njeno stvarno ljuljanje ustvari bilo vrlo djelotvorno prikriveno njegovim leanjem. Pridravajui se za namjetaj, on nekako stigne do kupaone. Upravo je bio zavrio s tuiranjem kad zauje prodoran Constancin vrisak. Trzajem on otvori vrata kupaone. Na otvorenom ulazu u njihovu sobu stajala je June Oliveira zurei u Constance. Gdje je? zapita ona zapovjednim glasom. Zato nam niste rekli da je ona na brodu? upita Charlie ljutito. Bili su u kuhinji, gdje je Dino spravljao doruak. June Oliveira bijae otila naprijed, bar im je tako rekao. Ne sjeam se da ste me pitali odvrati Dino razbijajui jaja i stojei leima okrenut prema njima. Moram se vratiti ree Constance. Tek sada Dino se okrene prema njima. Gospoo, jedno shvatite. Ovo je moj brod. Ja sam kapetan. Ja odluujem kad isplovljavamo i kad se vraamo. Ugovor sam sklopio s gospodinom Bramlewyem, potpisan, plaen, kompletan ugovor. Vi i va mu ste rekli da elite koristiti taj ugovor. A to znai da lovimo do popodne. Pokupit u svog brata Petiea i tek tada se vraamo. Tako stoji u ugovoru, a ja ga se drim do zadnjeg slovca. Ako ne elite pecati, nemam nita protiv. Vi razgledavajte krajolik, a ja u pecati. Kad je ona dola? upita Charlie. Glas mu je sada bio lagan, njegov poslovni glas, pomisli Constance. Juer naveer. Ja sam provjeravao stvari na brodu i ona se tu stvorila. to je ovo? to je ono? I ja isto idem, znate. Ja sam njegova goa, znate. On se hoe igrati kao da nita nije dogovoreno, zato mu nemojte nita spominjati, tako da on ne bi morao nita lagati . To mi je ona ispriala. Kako sam mogao ita posumnjati? Charlie klimne s razumijevanjem. Ve sam je vidio na djelu. Ali svejedno ste mogli spomenuti nama doda sasvim razumno. Jesam. Trebao sam. Ali bojao sam se da ne biste poli, a ja ni za vraga nisam htio isploviti sam s njom. Ona je... Ne znam. U svakom sluaju, morao sam isploviti po Petiea, i drim se prvotnog plana. No, jedimo sada. On pokae prema stolu na kome je ve bio vr kave. Posluite se. Cijela kuhinjica je sjala od bakrenog pribora, a sve bijae tako sazdano i dobro primjereno da je na povrinu jedva veu od sedam kvadratnih metara stala pe s dva plamenika, hladnjak, sudoper, ormarii. Oko stola, na L-klupu, moglo je posjedati i pola tuceta ljudi. Iza stola bijae zid koji je odjeljivao jo jedan salon, a iza toga bijae kapetanova kabina. Brodica je plovila polako, sama, ukljuena na automatsko upravljanje, dok je Dino obavljao kuhinjske poslove. Charlie se stade pitati koliko sve to stoji. Nasuprot kuhinji bijae ono to je Dino nazivao salonom, s tri stolice, polukauem i ajnim stoliem. Zidovi bijahu obloeni bogatim, toplim brodskim podom. Tikovina? Mahagoni? U svakom sluaju, izgledalo je skupo. Dino ih poslui unkom i jajima i paperjastim hljepiima od cimeta. Zar neete pozvati i nju? upita Charlie. Rekla je da e kasnije popiti kavu. Mislim da se avolski razbjesnila. On pogleda Constance koja nije nita jela i koja je takoer samo ispijala svoju kavu. ujte, ao mi je. Ali brod mi je dovoljno velik da se na njemu etvoro ljudi ne moraju sudarati ako ne ele. Vas dvoje samo ostanite na krmi i malo pecajte. Ja u se pobrinuti da ona ostane naprijed, ili gore na gornjem mostu. Ja mogu upravljati brodom i odavde, s pilotskog mosta, ili odande gore, svejedno.

Nakon doruka Dino ih povede na pilotski most. Dvostruke komande rastumai im za dva dizelaa. Ovo je kvailo, a ovo gas. U srednjem je poloaju ler, ako gurnete naprijed, ide naprijeg, ako hoete otraga, onda otraga, a skroz dolje za zaustavljanje. To vam je cijela pria. Kormilo je ovdje, jednako je kao upravlja na autu, samo to morate ostaviti vie vremena i prostora za sve to hoete postii. Shvaate? On baci pogled na plou s instrumentima. Vie od toga vam nee trebati. Ako Charlie sluajno zakai kakvu ogromnu ribetinu, moda ete nas vi morati malo voziti dok mu ja pomaem. Oh, da, ovdje je starter, za svaki sluaj. Samo ga pritisnite. Charlia ponovo zapanji jednostavnost i ljepota brodice. Vrlo snano se pobojao u tom trenutku da braa Skaggs iz voda zaljeva vade jo neto osim ribe. No, rekao si je strogo da mora prestati s time, da ga droga vie ne zanima; zar nije u penziji? Dino namjesti mamac na Charlievu udicu, ponovo pokua nagovoriti Constance da pokua i ona, a onda ode u potpalublje. Za nekoliko minuta, rekao je, poet e zaokruivati. Constance pogleda u vodu koja bijae gotovo presjajna za gledanje. Bijae uzbibana dugim, glatkim nadimanjem, a tu i tamo zauo bi se onaj meki, blagi zvuk kad bi se voda razbila o bok broda. Ve se bila priuila manjim pljaskanjima vode; oni jai zvukovi prekidahu njihov ritam. Neto glasno pljusne izvan njena vidokruga, iza nje, i ona se upita je li to bila lovina ili plijen. More se prostiralo oko njih beskrajno, bezlino, potpuno jednako svugdje, a ipak drugaije i razliito pod onim lijenim nadimanjem. Bilo bi uasno biti ovdje vani potpuno sam, razmiljala je. Bijahu tako maleni, a more tako ogromno. Ponovo zauje pljusak i ovoga se puta okrene da vidi to je. A nije vidjela ak ni valie to bi nastali od pada neeg u vodu. Lovina ili lovac? Krajikom oka primijeti kretanje, okrene se jo vie i nae okom u oko s June Oliveira na gornjem mostu. Plai me jer joj se izraz lica nikad ne mijenja, pomisli Constance naglo se ponovo okreui k moru. Osjeti najednom zimu u toplini suneva sjaja. Trebala je znati da e se ta ena nai ovdje. Prilino je lako bilo zakljuiti da e se Lou Bramley inscenirati svoju nezgodu na moru. June Oliveira ukoi se na prolazu do kuhinje, svaki djeli njena tijela i dranje pokazivali su da je uasnuta. Constance se sjeti to joj je Lou Bramley rekao o njoj: da ne ini nita opasno. A oito je smatrala ono to su oni sada radili vrlo opasnim. Constanci je bilo drago to je Vidjela da ta ena ima barem jo jedan izraz lica. Kad je Dino iskljuio motore i siao k njima, izgledao je vrlo sretno, kao da je upravo to bilo ono to je volio, pritisnuti tako gas i jurnuti ostavljajui za sobom iroku bijelu brazdu ravnu poput autoputa kroz pustinju. Ruak najavi veselo. A onda ete upecati kojeg lakomca, Charlie. Kladim se u deset komada. I bio bi pobijedio. Charlie je uhvatio crvenog zubaca u prvih petnaestak minuta ribolova nad grebenima.

Zato se nisi bar malo zakvaio s Dinom? upita Charlia gorko. Ne bi nam nita pomoglo. Bojim se da idemo po drogu, duo. Mislim da mu je iznajmljivanje brodice turistima samo izgovor i krinka. Zato je najbolje da se jednostavno drimo to moemo mirnije. Ja sam u osiguravajuem drutvu, a ti si kuanica. Toka. I ne znamo nita ni o emu. Vai? Oh, za milost boju! promrmlja Constance bespomono i zagleda se u blistavu vodu tako da joj suze udarie na oi. Dino joj donese veliki objeeni slamnati eir i koulju dugih rukava. Skuhat ete se ree. Ve ste uspjeli zagorjeti. Ljudi bjeloputi poput vas mogu dobiti trovanje suncem, a da se pravo ni ne zagriju. Hvala odgovori Constance, a on hitro nestade natrag, dolje na pilotski most. Uskoro se brodica poe probijati neto bre kroz mirne vode. Nije ga lako mrziti primijeti Constance veui si vrpce eira pod bradom. Charlie klimne glavom. Ali on je preprodava droge, pomisli. Ponekad bi on znao pokuati svrstati zloince koje najvie mrzi po redoslijedu od jedan do deset. Obino bi na prvo mjesto stavljao podmetae poara, ali znao je da je to predrasuda. Morao je dobiti premjetaj iz odjela za paljevine kad su poele none more, kad je poeo osjeati miris dima gdje ga nije bilo i vidjeti pougljene ruevine iza svakih zakljuanih vratiju. Nasilnici nad djecom dolazili su na drugo mjesto, zatim silovatelji, onda raspaivai droge, ubojice... No, taj se redoslijed uvijek mijenjao, ak i dok ga je jo slagao, jer je netko oito trebao biti drugi, a svi to nisu mogli. On baci pogled na Constance; njene oi bijahu sklopljene. Probudi se s naglim trzajem. Dino ga je blago drmao za rame. ao mi je promrmlja Charlie. Kraj njega, i Constance se je budila. Nema veze odgovori Dino. Da vam je to zagrizlo, ve bi vas probudilo. Samo sam vam htio rei da ba moete i izvui udicu. Vodim nas na jedno mjesto gdje moemo pokuati malo grebenskog ribolova. Moda nam se to upeca. A mjesto je i dobro za ronjenje. On s nadom pogleda Charlia i slegne ramenima kad ovaj odmahne glavom. Dino poalje June Oliveiru dolje s gornjeg mosta, a onda se brodica

propne na vodi i jurne naprijed. Charlie klimne Constanci. Ve je prije posumnjao da u onim motorima ima daleko vie snage nego to su pokazali do tada. Prekrasan je pohvali ga Dino. Uhvati mu kompia i evo nam veere. Pristanemo, napravimo vatricu, ispeemo ga na ranju. To ja zovem dobrim jelom, Charlie. Samo ekaj i vidi. Jednim okom Dino je pogledavao na sunce, oito paljivo planirajui njihov dan. Imamo jo pola sata. Ostao je jo gledati kako Charlie namjeta novi mamac; potapa ga po ramenu i ode staviti prvog zubaca na led. Brodica je ponovo bila na automatskom upravljau, klizei lagano iznad sjena podvodnih grebena. Charlie je bio uzbuen i zadovoljan samim sobom, Constance je to dobro znala stojei onako kraj njeg i promatrajui vodu. iva riba na kraju njegove udice zavrluda tamo-amo i nestade. Charlie je neprestano neto mrmljao da grize, da je moda neto zagrizlo, ne, ipak je bila samo riba-mamac. Neto pljusne iza njih. Charlie otpusti jo uzice kako je njegov mamac dublje ronio. Constance je sve to promatrala, naginjui se naprijed, kad primijeti jedno vee kretanje. U trzaju okrene glavu i ugleda Dina u vodi iz njih. Charlie! Gledaj! On ispusti tap i zgrabi jedan od pojasa za spaavanje sa zida kabine. Vrati nas natrag! zaurla Constanci jurnuvi u akciju. Protrala je kroz kabinu, kroz salon i na pilotski most. Prebaci na na runo, razmiljala je bistro i jasno i skljuila automatsko upravljanje. Povuci komandu na natrake. Ona povue ruku natrag, zauje mali kljocaj kad je prela neutralni poloaj, a onda motori stadoe. Constance zastenje i gurne polugu natrag u neutralni poloaj, poravnan s kvailom. Pritisne starter. Nita. Pokuala je jo nekoliko puta prije nego je odustala i potrala natrag na krmu gdje je Charlie stajao ukoeno, zurei u vodu iza njih. Silina njihovog kretanja gurala ih je naprijed sve sporije i sporije. Maine su mi crkle prodahe Constance, jednom rukom odbacujui eir, drugom razvezujui tenisice. Sto radi? upita Charlie. Glas mu zazvui udno, usiljeno. Idem za njim. Charlievi prsti bolno se stisnue oko njene nadlaktice. I dalje je zurio u vodu. Sad je i Constance pogleda. Na njenoj povrini ljuljukao se pojas za spaavanje, jedva kojih sedamdesetak metara daleko, poskakujui lagano. Ali, nije bilo ni traga Dinu. Skoro sam ga pogodio pojasem nastavi Charlie onim istim napetim, muklim glasom. Mogao je pruiti ruku i dodirnuti ga. Ali nije ni posegnuo za njim. Nije ak ni pokuao plivati. Ipak ga mogu izvui ree Constance trznuvi rukom, pokuavajui se osloboditi. Ne! Potonuo je poput kamena. Na dnu je i ve je mrtav. ak se nije ni borio. Constance osjeti kako joj se koljena tope. Okrene se i pogleda na gornji most: June Oliveira stajala je kraj ograde okrenuta prema pojasu za spaavanje. Njene oi bijahu zatvorene. Ona je to uinila proapta Constance. Ona ga je ubila. Smiri se, duo ree Charlie. Cijelo je vrijeme bila tamo gore. Sad se on okrene od vode. Vjerojatno je doivio udar ili neto slino jer se nije mogao ni pomaknuti, jer nije mogao plivati. Nije ak ni viknuo. Moda je umirao jo dok je padao. Pa ne pada se s broda tako jednostavno odgovori Constance i dalje gledajui June Olivieru koja si najednom rukama protrlja nadlaktice kao da grli samu sebe, otvarajui oi. Upre ih u Constance; njen izraz bijae prazan kao i obino. Ona krene prema ljestvama i sie s mosta. Mislim da idem lei ree. Oboje su je utke gledali kako ulazi u kabinu. Idemo gore da vidimo moemo li pokrenuti motore ree Charlie. Glas mu bijae umoran. Bez rijei Constance se stade uspinjati ljestvama za njim.

Gornji most bio je izgraen iznad glavne kabine; prednja strana bijae mu zatvorena, stranja otvorena s jo jednom stolicom za ribolov. Na zidovima su bili okrugli prozori i kontrolna ploa potpuno ista kao ona dolje, isto kormilo, dvostruke komande za maine, automatski pilot. I ista postava brojanika i indikatora koje nijedno od njih nije razumjelo. Charlie se smjesti iza kormila i pogleda komande: automatsko upravljanje bilo je iskljueno, vjerojatno se iskljuilo kad ga je Constance iskljuila dolje. Dvostruke komande su bile u leru, u srednjem poloaju. On pritisne starter. Nita. Mislila sam da bi moda to moglo biti kao automobilski motor ree Constance. Moda sam ga preforsirala kad sam prenaglo povukla ruicu. Ona klekne i pokua zaviriti iza kontrolne ploe. Meutim, bila je cijela zatvorena sa svih strana. to trai? icu. Sigurno je izvukla kakvu icu ili neto slino. Charlie odmahne glavom. Prestani s time, mila. Kaem ti da mu nije bila ni blizu. Hajdemo radije potraiti motore. Moda emo prepoznati ako je zaliven, ili ako se oslobodila koja svjeica. Provjeri radi li radio predloi Constance. Charlie nije imao nikakvog pojma emu slui veina kopi i prekidaa, ali znao je sluiti se radijem. No, i radio je bio mrtav. U tri Charlie je pozvao June Oliveiru u kuhinju. Skuhao je kavu i pijuckao pivo. Constance je podozrivo promatrala drugu enu kad im je ova prila blie i sjela za mali stol. Odbila je kad joj je Charlie ponudio pie. U sosu smo ree Charlie. Ne mislim da je posebno opasno, ali to je, tu je. Ne mogu pokrenuti ovaj brod. Ne znam kako, a ne zna ni moja ena. Imate li vi kakvog pojma? Ona odmahne glavom. Ja sam prvi put na brodu. Tako sam i mislio. U redu. Znai da moramo ekati pomo. Nemamo struje, a to znai ni svjetla. Netko nas moe primijetiti prije mraka, a ako ne, onda emo se morati smjenjivati i uvati strau. Bojim se da bi nas mogli pregaziti neosvijetljene, ili da bismo mi mogli propustiti brod u prolazu ili kakav manji brodi. Naao sam raketni pitolj kojim moemo pozvati u pomo ako neto primijetimo. On nadolije jo kave Constanci. Njegov brat, on nas oekuje ree June Oliveira. Kad mi ne stignemo, on obavjetava vlasti. Da? Oni dolaze po nas tada. Charlie slegne ramenima. Pokuavao je smjestiti njen naglasak. Ne panjolski, niti neki kojeg je on ikada uo. Portugalski? Nije vjerovao. Prije nekih osam, devet godina doli su neki studenti iz Sao Paola u kriminalistiki laboratorij, ali oni nisu zvuali poput nje. Jednom e doi ree najzad ali sumnjam da e ih Petie obavijestiti ba odmah. Mali e braco, doda u mislima, morati prvo neto sakriti, zakopati, potopiti u more, uiniti neto s time. A ovisno o tome gdje se nalazi, moda e trebati spaavati i malog bracu. Bolje da se spremimo na cjelonono ekanje i na potragu sutra po danu. Ako ima jo piva... ree June Oliveira tada. Charlie izvadi jedno iz hladnjaka i doda joj ga. Led se ve topio. Morat e jesti prije mraka, prije nego se maslac rastopi, a ostala hrana pokvari. Ako vas dvije ponete straariti sada ree on ja u prikupiti sve ega se mogu sjetiti da bi nam moglo posluiti noas. Naao sam samo jednu runu svjetiljku, zato je bolje da sve stvari skupimo na jednu hrpu. On prui Constanci par dalekozora. Ti idi na gornji most. Vikni ako neto vidi. Gospoice Oliveira, vi poite na pramac i pazite nee li proi kakav brod. Kasnije emo se zamijeniti, vui slamku ili slino. U redu? Constance je ekala da druga ena zaobie kabinu i nestane na prednjoj palubi prije nego se i sama stade uspinjati ljestvama na gornji most. Charlie joj doda kavu i dalekozor.

Pazi se ree tiho Constance. Charlie osjeti da gubi strpljenje s njom. Klimne i okrene se svome zadatku. Kad si Constance uvrti neto u glavu, razmiljao je on, ona e se drati toga do samog kraja, bez obzira kako to bilo smijeno. On kratkim pogledom preleti po povrini vode prije nego e ponovo ui. Vie nije vidio pojas za spaavanje i to mu je bilo drago, ak ako i nije znao je li to brodica otplutala ili je vjetar otpuhao pojas. Bilo mu je drago da vie nije tamo, taj stalni podsjetnik da nije uinio nita, potpuno nita, i da je ak sprijeio Constance da neto pokua uiniti. Ona pliva poput ribe; ona bi ga moda spasila. Charlie nije u to vjerovao, ali misao mu se uporno vraala i vraala. On se sjeti svoje vlastite prepasti od pomisli da dozvoli Constanci da skoi preko ograde za Dinom: to da je otila i onda jednostavno prestala plivati, kao to je to uinio Dino? Znao je da joj on ne bi mogao pomoi, da bi samo mogao promatrati njen pogled neshvaanja, straha, nevjerice... Ljutito uze prsluk za spaavanje i ostade drei ga u ruci. Kamo da stavi stvari? Ne na stol, koga e povremeno trebati za druge stvari. Ne u salon, gdje e se vjerojatno smjenjivati u spavanju na kauu. Najzad otvori vrata velikog salona kojeg su on i Constance koristili prethodne noi. Odloi prsluk na njen leaj i izae nastavljajui potragu. Kutija za prvu pomo, i to jo? Nije bio siguran u to to e im zatrebati, pa nije ni mogao napraviti popis s kojeg e traiti. Sve to je mogao bilo je da skupi stvari koje vidi, a koje mu se uine korisnima. Osjeti sada onu istu bespomonost kakva ga bijae obuzela kad je Constance spomenula da ak ne znaju ni kojim bi gumbiem izbacili sidro da zaustave slijepo plutanje. Nije znao gdje su, kako brzo plutaju ili u kom pravcu, i to ne nuno noeni vjetrom, iako ni to nije bilo iskljueno. Bilo je isto tako mogue i da ih nosi koja od struja zaljeva Floride. On to jednostavno nije znao. Prvo je Constance na brzinu pregledala puinu od obzorja do obzorja, a onda jo jednom sporije. Vidjela je ptice i dupine u daljini. Nekoliko sati ranije taj prizor bi je uzbudio, ono njihovo prekrasno, skladno iskakanje i uranjanje u valove; sada, meutim, bijae veoma beznadna injenica da su ih okruivala samo morska bia. Oito je Charlie smatrao da je Dinova smrt posljedica nekog napada; Constance je znala da ga ona nee moi uvjeriti niuto drugo. A ovdje gore, hladno i logino razmiljajui o tom pitanju, morala se sloiti da se radi o nesretnom sluaju. Ali, ona je odbacivala logiku. Znala je da je June Oliveira odgovorna, ak ako ona, Constance, nije mogla shvatiti kako je to uinila. Znala je, i prihvatila kao injenicu, da ona ne bi bila u stanju spasiti Dina. Ne bi joj bilo doputeno. Constance sa svog mjesta nije mogla vidjeti drugu enu, a nije ni ula da bi se Charlie kretao po unutranjim prostorijama. Ugrizavi se za usnu, ona se napne ne bi li to ula, ali jedino to joj dopirae do uiju bijae pljuskanje, lagano pljuskanje vode o bok brodice i daleki, daleki zov morskih ptica. Ona se spusti niza ljestve i susretne Charlia kako se uspinje iz kabine. to se dogodilo? Jesi li vidjela brod? Ne. Dola sam po eir. Bila ga je ostavila u salonu. Uzela ga je i krenula natrag. Charlie, reci mi neto s vremena na vrijeme, ili fukaj, ili neto slino. Hoe? On klimne glavom povrno i rastreseno. Upravo je bio vezivao gumeni amac za spaavanje za bonu ogradu, da ne smeta pri prolazu, ali da bude spreman zatreba li im. Drugi amac ve je bio privezan na svom mjestu. Constance se vrati na svoje mjesto i ponovi cijelu svoju potragu. Sunce je silazilo sve nie, Jo nekojiko sati danjeg svjetla, pomisli ona, a onda cijela duga no mozganja i iekivanja to e uiniti Oliveira slijedee, ako uope moe uiniti ita tako dugo dok sam budna i dok je promatram. Constance se nagne preko ruba mosta. Charlie pozove imamo li dosta vode? Imamo, provjerio sam. I dosta kave doda kao da joj ita misli. Constance se sitno nasmijei i ponovo pogleda more. Malo kasnije zakljui da e morati veerati prije nego se smrai. Oliveira je moe zamijeniti ovdje gore dok neto ne pripremi. Constance se ponovo stade sputati ljestvama. Okruivao ju je tek tihi umor valia. Charlie je jo bio u potpalublju, moda psujui motore... Ona zakorai prema vratima kabine i gurne ih, ali onda najednom umjesto toga zaobie kabinu i pogleda prema pramcu. June Oliveira je stajala pokraj okruglih prozora, a ispred nje, ni tri

metra dalje, Charlie je upravo prebacivao jednu nogu preko ograde. Neujno poput sjene Constance preleti onih pet metara do ene i gurne je ramenom tolikom silinom da se ova opruila po podu, a Constance produi pored nje i zgrabi Charliea koji se hvatao za ogradu, ljuljajui se nad vodom. Ona se objesi na njegove ruke dok se on muno privlaio gore i dok nije najzad zahvatio uporite nogom te ispuzao natrag na palubu. Lice mu bijae boje ilovae. Iza njih, June Oliveira poe se uspravljati. Pomaknite se jo centimetar i bacit u vas preko ograde! zaurla on na nju. On odvee jedan od amaca za spaavanje i provue ue kroz jednu od njegovih karika. Prebacivi ga preko ograde, on otpusti vezove i spusti ga u more. Polako je poputao ue sve dok se amac ne smjesti na povrini. Sad se diite naredi. Silazite u amac. Smjesta! Ona zatrese glavom. Ranjena sam! Vae ena me je napala! Mislim da mi je slomljena kima. Bilo bi vam bolje da znate plivati, gospodo. Ili silazite sami od sebe, ili u vas ja ubaciti. Odmah! Ludi ste odgovori ona. Pridri ovo ree Charlie pruajui kraj ueta Constanci i zakoraivi prema drugoj eni. Ona je ve bila na koljenima, a sad se urno uspentra na noge i, prianjajui uz zidove kabine, dotetura do ograde. Izgledala je uasnuta, isto kao kad je Dino bio jurnuo pod punim gasom. Ljestve su tamo upozori je Charlie, zastajui ni duinu ruke od nje. Una uzmakne, popne se dvije stepenice na koje bijae podignuta ograda, prekorai je i spusti se ljestvama. Charlie privue amac blie i ona se spusti u nj, grabei njegovu nisku ogradu u krajnjem uasu. Spustite se nisko naredi Charlie. Prevui u vas na drugu stranu. Nije, meutim, ekao i da ga poslua, nego je povukao ue i zastrugao amcem uz bok broda, poteui ga i udarajui njime, sve dok ga nije odvukao na drugu stranu i tamo sigurno ponovo svezao. Hajdemo u potpalublje ree tada Constanci. mislim da bi mi vraje dobro dolo jedno pie. U tiini on nalije bourbon u ae, doda nekoliko kockica ve skoro rastopljenog leda i srkne iz svoje ae. Dugi ga drhtaj cijeloga potrese, a noge mu se najednom pretvore u vosak. Sjedne, povue Constance sebi, zagrli je oko ramena i zadri tako vrsto privinutu. O, Charlie ona e tiho bojim se da smo si ulovili esperskog avola. On je zagrli vre. Jo se vidio kako tone u vodu, ne borei se, ne pokuavajui plivati, kako tone sve dublje i dublje... Mislim da ima pravo ree. Glas mu bijae tako obian da bi malo ljudi moglo u njemu primijetiti razliku, onu neznatnu promuklost, ono gotovo preoprezno razdvajanje rijei. Zna li to ti se dogodilo? upita Constance. I ona je popila pie i sad je radosno pozdravila njegovu toplinu. Najednom se je sva oledenila sad kad je druga ena bila u amcu s druge strane broda, a ona i Charlie jedno kraj drugog. Krenuo sam preko ograde ba kao da sam to ja htio. Radio sam to i gledao sam se kako to radim, gledao sam je kako me gleda, kako me gura, ak se ni ne trudei da ne idem, ak se ni ne trudei da se oprem. Jednostavno sam to radio. Constance klimne. Nijedno od njih nije dodalo: Kao Dino. to emo sada? Sjea se kad sam itao Lov na Snarka Jessici? Sjea se to je ona rekla kad sam je pitao to bi uinila da ulovi brojuma, esperskog ubojicu? Constance ponovo klimne. Jessica je tada rekla da je jedino to se moe u takvom sluaju, osloboditi ga i pobjei. Moe doi i do toga Charlie e mrko. Jednostavno moe.

On iskapi ostatak svog bourbona i odgurne au. Ustade i stavi vr kave na grijalicu. Poni od prvog puta kad si je vidjela, od prve stvari koju je Bramley rekao o njoj ree. Bila si u pravu, draga. Trebao sam obratiti vie panje na tvoje rijei. Daj da pokuamo raistiti bar neke stvari. Zaustavio ju je na mjestu gdje je Lou Bramley zaobiao njen stol da bi sjeo pokraj June Oliveira. Sto je tono uinio? Zna ona iroka vrata? Stajao je tamo ogledavajui se dok me nije primijetio i krenuo prema mom stolu. Constance zatvori oi prizivajui slike u sjeanje. Onda je pogledaonekamo pokraj mene i vie se nije ni okrenuo k meni. Lice mu se bilo malko promijenilo, postalo nekako mirno, ukoeno, gotovo kao u mjeseara ili ovjeka u transu. Constance otvori oi. I tada je ovo uinila. Bila sam slijepa kad to nisam shvatila. Nisi nikako mogla to znati ree Charlie. Dalje? ekala sam nekoliko minuta. Onda sam joj odluila pomrsiti raune i pridruiti im se. Ustala sam i krenula prema njima... Ponovo Constance zastade u prii prisjeajui se. Mislila sam da je to moja odluka da radije proetam. O, moj Boe, pa ja nisam ni bila svjesna... ak mi nije bilo ni udno! Charlie joj stisne rame umirujuim pokretom. Pokuaj se tono sjetiti kako je to bilo, duo. Mislim da moe biti vano. to je on uradio kad si ti poela prilaziti? Bio mi je okrenut leima. Zurio je u vodu. Prila sam im prilino blizu prije nego sam se predomis... Nije se ni pomaknuo, sigurna sam u to. A onda sam skrenula desno. Zastade ponovo sklopljenih oiju. Mislim da je moda ustao, bar sam primijetila neki pokret. Primijetila sam ga tek krajikom oka i mislila sam kako je vrue na plai. Bilo je jo sunca, arja sam pokuavala izbjei sunce. Pola sam jo malo dalje i zakljuila da ipak ne elim etati. Mislila si kako je vrue i sve to, kad si im bila blizu? Constance klimne. O emu se radi, Charlie? Ona vas nije mogla drati oboje objasni on. Natjerala je tebe da ih zaobide i izgubila njega, zgrabila njega da bi izgubila tebe. to ti misli? Constance se zamisli i klimne. Ali ne moemo biti sigurni. Ne moemo se pouzdati u to. Ne, ali i to je bolje od nieg. Uznemirila ga je, meutim, jedna druga stvar koju je Constance rekla, a to je da ona ena ne radi nita opasno. Nije sumnjao u to da ona smatra vrlo opasnim biti u onom malom amcu, sad kad se no stala tako brzo sputati. A moda je ak i u pravu: moda je stvarno opasno. Charlie to nije mogao znati. Bolje da ponem pripremati sendvie ree Constance. Jednom emo svi mi ogladnjeti. Dobro, ali nastavi priati. ega se jo sjea? Priala je traei po hladnjaku i prekapajui po ladicama. Kad je ponovo zastala, Charlie je nijemo zurio u plou stola, duboko zamiljen. Nije ga prekidala, nego je nastavila pripremati hranu. Nema nikakvog smisla, razmiljao je Charlie. Ako je ve imala tu mo, mo tako utjecati na postupke drugih ljudi, zato ju je koristila na tako izopaen nain? Ubojstva su bila tako rairena, nikad uistinu dosadna, ali ne ni uzbudljiva; ona su uvijek tuna, uvijek uzaludna, uvijek in krajnjeg neuspjeha. Ona su konano priznanje da tome problemu nema rjeenja, nema ljudskog rjeenja. Ali nikome ne treba mo kakvu ona posjeduje da bi poinio ubojstvo. Revolver, no, otrov, komad cigle, poar... On ih je sve vidio; smrti koje su izgledale sluajne pad, automobilska isparavanja u zatvorenoj garai, neispravna plinska pe, prekomjerno uzimanje svega to se moe progutati. A sve prljave, sve nepovratne, sve poinjene od obinih ljudi zbog obinih razloga: novca, seksa, osvete, pohlepe... Sva poinjena bez njene moi. To je prava zagonetka. Zato troiti takav dar na neto tako prozaino i prizemno? I zato ovdje, u sam bog zna kojem dijelu Zaljeva? Pa ona je mogla obarati ljude danomice, gurnuti ih pred nadolazei vlak, natjerati ih da skoe s visine, nagnati ih da si metkom prosviraju lubanje. Tko bi posumnjao? Svi bi oni do zadnjeg uli pod nesretne sluajeve ili samoubojstva.

Charlie se sjeti da mu je Bramley rekao da je ona znala da e on umrijeti i da je to htjela vidjeti. Charlie utke klimne glavom. Constance, videi njegov pokret, zastade u svom poslu oekujui neto, ali Charlie samo nastavi buljiti kroz stol. Bramley je odailjao signale smrt: i ona ih je na neki nain pokupila. Namjeravala je gledati njegovo umiranje za ono svoje neshvatljivo, bezumno zadovoljstvo, a sad je bila prevarena. Ponovo Charlie klimne glavom. Ona bi doivjela svoju smrt kroz ubojstvo, ne samoubojstvo. I namjeravala je poubijati i svjedoke. Sad on odmahne glavom. Nitko nije bio svjedokom niega. to su bilo on, bilo Constance mogli rei to bi njoj naudilo? Ona je ak mogla postaviti bolji sluaj protiv njih dvoje! Naravno, ako je ona psihopat, ni najrazumnije objanjavanje na svijetu nee joj doprijeti do svijesti. Ni s time se nije mogao sloiti. Ona bijae boojum, ona bijae ono, ne poput drugih ljudi. I ni u jednom sluaju nije mogao dokuiti njene motive luakinja, ili neto neljudsko. A osim toga, sjeti se Charlie, ne radi se o motivima. Ona ga je bila pokuala ubiti i to je za dlaku uspjela, i bez sumnje je da e pokuati ponovo. Ali ona nije dola ovamo s namjerom da ubije, govorio je sam sebi i smjesta prionuo uz tu misao kao uz jedini trag to ga je imao o njoj, kao uz jedinu stvar u koju je bio koliko-toliko siguran. Da se je njen prvotni plan ostvario, Bramley bi sada bio mrtav, obino samoubojstvo u vidu nesretnog sluaja, a ona i Dino bi ve bili na kopnu. Njihove izjave bile bi prihvaene: Dino je bio dobro poznat u tim krajevima, i osiguranje bi isto ulo u igru. Kraj. No, Dinova smrt bijae pitanje sasvim drugaijeg kova. Nitko ne bi povjerovao da je on pao sa svog vlastitog broda u takvoj mrtvakoj smirenosti kakvoj su oni prisustvovali. A jo je manje vjerojatno zvuala pria da se nije uspio vratiti na brod ako je ve pao s njega. Pa ak ako nitko nikada ni ne bi mogao dokazati ita drugo, nitko ne bi ni povjerovao u to. A to ako su postojali drugi, ljudi poput nje, koji bi znali da je pria to je priaju Constance i on istinita? Koa mu se najei pri pomisli da mu njegovi vlastiti ljudi ne bi povjerovali, ali da njezini ljudi, ako uope postoje, to svakako bi. Bio je siguran da je ona namjeravala ostati jedinim preivjelim sudionikom ove jezovite drame. Nitko nije znao da su on i Constance na ovoj brodici. Ako nestanu, nitko to nee znati. Ugovor koji bi ostao bijae na Bramleyevo ime, a on opet u New Yorku bijae izvan svega toga. Ona je mogla rei bilo to da opravda Dinov nestanak, a Dino bijae jedini za koga je ustvari trebala odgovarati. Najednom se Constance smrzne u pokretu, a Charlie podie glavu oslukujui. June Oliveira ih je dozivala vriskavim glasom punim panike. Izaoe zajedno, drei se jedno blizu drugoga. Constance je jo drala no kojim je do malo prije rezala sendvie. Morski pas! Vidjela sam ga! Ne moete me ovdje ostaviti! Ja idem u malu sobicu. Vi zakljuajte vrata. Molim vas, ja nisam napravila nita. Vi znate da nisam! Na zapadu nebo je plamtjelo velianstvenim zalazom; svjetlo je postalo duboke purpurne boje od koje je i June Oliviere izgledala sva zaarena, ruiasta, vrlo obina, ljudska i vrlo uplaena. Tko ste vi? upita Constance. Ja ga vidim kako se penje na ogradu i ja se sledenim. Ne mogu ni pomaknuti. Ja sam uas od vode. Ja ne mogu mu pomoi ne mogu zvati ne mogu nita. Ja sam kukavica. Oprostite. Vi ih sami ne gledate kako umiru, zar ne? upita Constance. Vi niste gledali Dina. Oi su vam bile zatvorene. Vi to osjeate, doivljavate. Zato? Zato ne osjeate smrti svojih ljudi? Zato nae? Ona poludjela! z atuli Yune Oliveira prema Charliu. Ona poludjela! Vidjela sam vas mirno e Constance. Tono ste znali tren kad je Dino umro. Mi to nismo mogli znati, ali vi jeste. Planirali ste doivjeti Loisovu smrt. Doli ste ovamo da bi osjetili umiranje, a da sami ne umrete, zar ne? Umiru li vai ljudi uope? Samo nesretnim sluajem, zar ne? Nije li to razlog zato se toliko uasavate vode, brzine, svega to bi moglo biti opasno? Molim dajte mi kaputi ili ogrta. Zima mi je. Tako prestraeno zastenje June Oliveira. Za milost Boju ree Charlie i okrene se. Donijet u joj ogrta. Koliko vas ima? upita Constance bijesno. Koliko ubojstava poinjate? Kolikim ste nesreama uzrok?

ena se sklupala na dnu amca, ruku omotanih oko sebe kao za zatitu. Najednom Constapce shvati to je uinila. Razdvojila ih je. Ona se okrene i ugleda Charlia u uskom prolazu izmeu ograde i kabine kako dolazi prema njoj noseri teku elinu kuku za koju je Dino rekao da se koristi u lovu na one stvarno velike ribe. Charlievo lice bijae smireno, oputeno, onakvo kakvo je obino imao kad spava. Constance poloi otricu noa na ue kojim je bio privezan amac druge ene. Pustite ga ili u prerezati konop! amac e vam otplutati. A on vas ne moe dovui natrag jer ne zna kako. Constance zaree u tvrdo pletivo ueta. Najednom ona zastade u pokretu i kao iz velike daljine stade promatrati kako se no okree u njenoj ruci i polazi prema njenom vlastitom trbuhu. U trbuh, pomisli ona, kako smrt ne bi bila prebrza. Bit e vremena osjetiti je cijelu, znati da se dogaa... Charlie skoi na nju, istrgne joj no i odbaci ga u vodu. Iz njegove vlastite ruke potee krv. Constance klone, a onda se uspravi. Boe, oh, moj Boe! povie. Ranjen si! Daj da to uredimo. Nijedno nije ni pogledalo enu u amcu za spaavanje dok su urno sili natrag u kabinu. to namjerava uiniti? proape Constance. Charlie, to moemo uiniti? ak joj ne moemo ni prerezati ue i rijeiti je se. Donesi kutiju za prvu pomo ree Charlie mirno. Trebat e ti svjetiljka. Kutija je na tvom leaju. Donesi i isti runik. Constance pograbi runu svjetiljku i potri u veliki salon po prvu pomo i runik. Kad se vratila, Charlie je ve ispirao krv s ruke. Ona mu je osui i povee i nijedno nije progovorilo ni rije dok to nije bilo obavljeno. Ubit u je ree Charlie tada. On isprui ruku i njeno dodirne koulju na Constanci. Na njoj je bila rasjekotina; Constance je prije nije ni primijetila, nije ni shvatila kako je bila blizu smrti. Neki ljudi ubijaju zbog toga, razmiljao je Charlie. Jer stvarno nema drugog rijeenja, drugog ljudskog rjeenja. Kako je lako bilo prekoraiti tu granicu! Uini mu se kao da oduvijek to zna, kao da je oduvijek poricao to znanje, pretvarao se da ne postoji, da nije istina, kad je naravno bila istina od samog poetka. Kad je traio premjetaj iz odjela za palee, bilo je stoga, jer je previe puta sanjao da je on onaj koji slae materijale, nalijeva benzin ili naftu, pali ibicu. Uzbuenje gonitelja, uzbuenje progonjenog, tko moe rei u emu se razlikuju? Sad kad je preao tu zamiljenu liniju, tu umjetnu granicu koju si postavlja svaki pajkan, znao je dq, je uzbuenje isto, da je oaj jednak, kao i strah; sve je bilo isto. Ne moemo je odrezati od sebe ree on onim svojim varljivo mirnim glasom. Zato emo odrezati sebe od nje. Moramo uzeti drugi amac za spaavanje i izgubiti se dovraga to dalje od nje. Pokuat e ponovo, moda vrlo brzo. Prije nego se jako smrai. On se ogleda po kuhinji. Poni spremati sve to misli da bi nam moglo trebati noas i sutra. Moda nas nee pokupiti jo neko vrijeme, moda i nekoliko dana. Napuni vodom sve to nae. Hvala Bogu da se ne protivi, pomisli on odlazei u veliki salon. Znala je kakve su im anse za bijeg dobro kao i on; znala je da im je jedina mogunost da postave to vei razmak izmeu sebe i June Oliveire. On podie madrac sa svog leaja. Umjetna spuva, pomisli s gaenjem. Ispod njega bijae ploa od lijepljenog drveta, a ispod nje ladice s posteljinom. Charlie klimne. Morat e posluiti svrsi. Depnim noem on izree komad spuvastog madraca i gurne odrezani dio pod jastuk na susjednom leaju. U jednom ormariu u kuhinji vido je konzervu potpaljivaa za ugljen; sad poe po nju. Na povratku on ponese i runu svjetljku. Potpaljivaem on natopi dasku i ostavi je da se prozrai prije nego e je ponovo pokriti madracem. U rupu koju je izrezao ugura jedan smotani runik i prekrije ga slojem zguvanog zahodskog papira i jo jednim runikom kojeg smota tako da je u sredini ostao otkriveni papir. Nekoliko trenutaka je prouavao svoje djelo, a onda uzdahne. Benzinske pare

potpaljivaa su nestale, a njihov vonj bio je tako slab da ga ak ni on ne bi lako zamijetio. U jednoj od ladica u malom salonu vidio je cigarete. On ih potrai, nae cijeli paketi, otvori ga i zapali cigaretu na plamenu s pei. Constance je upravo punila vodom plastinu bocu, kanister od pet litara. Pri dnu stepenica ve su ekala druga dva napunjena. Uznemireno ona pogleda cigaretu, ali svejedno ne upita nita. Skoro gotova? upita Charlie. Ona klimne. Brzo se mrai. Da. Doi, idemo joj rei na plan. Charlie... zausti ona i zastade. Nije bilo dosta vremena za sve to mu je eljela rei. Poe za njim prema vratima. Charlie prie do ugla kabine. Vi zaurla vi tamo, moete dobiti cijeli prokleti brod! Mi odlazimo u drugom amcu! Prije nego odemo bacit u vam prijenosne ljestve s vae strane tako da se moete popeti na brod. Jedino nas pustite da na miru odemo. Vai li pogodba? On snano povue dim iz cigarete. Jo nije bilo potpuno mrano, ali kroz pola sata e biti. Ve sad voda je izgledala tvrda, nepropusna, a na bogatom, tamnoljubiastom nebu pojavile su se dvije zvijezde. Vjerojatno je druga ena sraunavala kakve su joj anse da epa jedno od njih prije mraka i natjera drugo da je dovue na palubu. ak nije bio ni siguran da je ona mogla uiniti neto tako sloeno; ona nije bila telepata. Njena mo bijae grublja, totalni napad, potpuna pobjeda. Ona ne moe itati nae misli, govorio si je molei u sebi da je to istina. Ako ostavite runu svjetiljku. Stavite je na gornji most, ukljuenu, tako da je vidim. Zvuala je sada mirnije i pazila na svoj naglasak i gramatiku, ali glas joj svejedno bijae drhtav. Charlie odahne. U redu. Nosimo sa sobom namirnice i vodu. Trebat e nam nekoliko minuta, moda desetak. On klimne Constanci. Idemo po prsluke za spaavanje i druge stvari. Stavimo ih kraj ljestava. Kad je Constance poela prenositi stvari iz kabine do ograde, Charlie ponovo ue u veliki salon. On upali drugu cigaretu na prvoj i poloi ih vrlo paljivo na papir u rupi u madracu. Preko toga navue plahtu i prekriva za krevet, ostavivi ih namrekanima za pristup zraka. Ve je godinama znao kako e to lako biti, kako e to dobro izvesti. Zatim jo stavi rezervne prsluke za spaavanje na taj krevet i izae. Iza sebe ostavio je vrata velikog salona otvorena. Jo mu je samo jedna zadnja stvar ostala, razmiljao je skoro lijeno, u dokolici, i priao ladici gdje je vidio izbor konaca i igala. Izabrao je najveu od njih, iglu za krpanje jedara. Bila je dvanaestak centimetara dugaka i samo neznatno tanja od olovke. Zabode si je u koulju. Constance se vrati po zadnju rundu stvari koje je pripremila, po vreicu sa sendviima. Sluaj me ree joj priguenim glasom. Sad emo prebaciti amac preko ograde, provjeriti jesu li vesla u njemu i utovariti stvari u nj. Dok ti bude stavljala svjetiljku na gornji most, ja u oplivati oko broda. Zadnja stvar koju ti treba napraviti je da prevjesi ljestve s njene strane. Provjeri dvaput jesi li ih dobro privrstila; ne bi nam trebalo da sada neto posumnja. Zatim ui u amac i poni veslati prema prednjoj strani broda. Tamo e me pokupiti i onda veslamo kao ludi. to ti namjerava? Charlie pokae iglu. Probuiti joj sredstvo za bijeg. Constance odmahne glavom i stade se svlaiti. To je moje podruje ree. Ti nikad ne bi to stigao obaviti na vrijeme, a i pljuska po vodi poput teneta. Isti plan, ali razliiti ljudi. Ne! U mislima mu se ukae kako, ruku sklopljenih na prsima, tone i tone... Da! idemo! Ve si je vezivala odjeu u sveanj. Na sebi je zadrala samo grudnjak i gaice. Tada isprui ruku, uze iglu i zabode je kroz jednu koaricu.

I sam zna da je jedini nain da nam uspije ako ja preuzmem ovaj dio. Dobro to zna. Ne smijemo joj dopustiti da ostane na vodi iva. Nemamo ni priblino pojma na kom dometu ona moe djelovati. Charlie je privue k sebi i vrsto poljubi, a onda pourie da spuste amac u vodu i natovare stvari u njega. Jo je samo djeli neba bio svjetliji; na istoku, nebo i more stopili su se u jedno crnilo. Obavi to kako god moe ree joj Charlie klimnuvi glavom, kad su zavrili s pripremama. Ona neujno sklizne s amca i nestade u mranim vodama. Za sad izgleda prilino dobro. Kad i ja uem, moemo jo malo porazmjestiti stvari. Sada u postaviti svjetiljku na most i prebaciti joj ljestve. Ti si dobro? Charlie shvati poneto otupjelo da se sve odvija puno sporije nego to je on predvidio. to ako dim pone nadirati iz kabine? to ako ona ena neto posumnja i uhvati Constance tamo dolje u vodi? to ako ovo shvati kao svoju zadnju priliku da ih se doepa oboje? On se uspne na gornji most i ostavi tamo svjetiljku uperenu prema krmi, suprotno od strane na kojoj bi Constance mogla izroniti po zrak. to ako zaista ima morskih pasa? Charlie osjeti slabost od straha, ruke mu se stadoe tresti tako estoko da se je jedva mogao pridravati za ogradu dok je silazio s mosta i iao po ljestve. Constance izroni uz pramac broda i prieka. Ugleda ljestve i Charliea kako tri na drugu stranu. June Oliviera prvo se rukohvat po rukohvat morala privui do boka da dopre do njih; eto, sad e se poeti uspinjati. Constance ponovo nestade pod vodu i otpliva do njenog amca. Ona pomoli lice iznad povrine samo toliko da moe udahnuti, zatim opet zaroni, izvue iglu i zabije je u gumeno dno amca. amac poskoi i Constance se smrzne u pokretu, prestraena da bi pomicanje amca moglo privui eninu panju, da bi se ova mogla okrenuti. Jo je, meutim, uspjela zabosti iglu tri puta prije nego joj je opet ponestalo zraka. Idueg puta kad je zaronila, otisnula se prema pramcu, molei u sebi da je Charlie ve tamo. Kad je Charlie poeo veslati, otkrio je u poetku da se kree pod samim pravim kutevima. Mahnito on zamlatara samo jednim veslom sve dok ne udari o bok brodice. Struui se uz njen trup, veslajui samo jednim veslom, najzad se ipak uspije dokopati pramca. Gdje je Constance? Ve bi trebala biti ovdje, pomisli oajno upravo u trenutku kad se njeno lice pojavi uz rub amaca. On je zgrabi za ruku i povue gore i ona se stade oblaiti to je bre mogla. Snano je drhtala. Jo prije nego si je zakopala koulju Charlie je stao navlaiti prsluk za spaavanje na nju. On je svojeg ve imao. im je Constance svezala svojeg, odmah ona zauzme mjesto kraj Charlia, te oboje stadoe urno veslati. Uini im se kao da je amac zapeo u katranu, no malo po malo ipak se uspjee otisnuti od brodice i Charlie ugleda svjetlo kako poskakuje u prozorima kabine, zatim prijee u prozore pilotske kabine, onda na krmu. To je Oliveira provjeravala stanje na brodu, ba kao to je i pretpostavio da e uiniti. Svjetlo se zatim uspne na gornji most i za par trenutaka brodski motori proradie. Constance zastenje i jae prione uz vesla. Nema smisla, pomisli tupo. Pregazit e nas, gledati kako umiremo, osjeati nau smrt. Moramo joj ostati za leima ree Charlie. Ti zna kako se okree amac? Ti gura, ja vuem odgovori Constance znajui, meutim, da je uzaludno. Mogli su je izbjegavati neko vrijeme, ali na kraju krajeva e se umoriti, ili e jedno od njih Oliveira navesti da prestane veslati, ili ve neto slino. Polako oni okrenue amac prema krmi. Brodica se jo nije pokrenula s mjesta; njeni motori radili su zagrijavajui se. Tada bljesnue i svjetla. Constance zamiri kao da ju je sjajan snop zraka i fiziki pogodio. Charlie, ali ona moe voziti i natrake proape. Isuse! Potpuno je zaboravio na to. Brodica se pomakne naprijed, ali ne prebrzo; val to se odlomi s njene brazde potrese ami, nagnuvi ga postrance. Brodica ih ostavi iza sebe, a onda se stade vraati. Skrene u preirokom luku i izravna se s njima daleko na desnoj strani. ena sad ukljui reflektor i stade njegovim jakim svjetlom arati po povrini vode traei ih. Uini im se da ni sama nije shvatila koliko irok bijae njen luk; svjetlo reflektora nije im prilo ni blizu. Tada se zaustavi. Ispunjena strahom Constance je gledala preda se. Brod je izgledao tako blizu. Njegovi motori bijahu tako glasni. Osjeti kako se najednom prazni, kako

postaje olovno pospana, kako se ne moe ni pomaknuti. Kad omamljenost proe, svjetlo se ponovo pokrene, ali ovoga puta klizne morem i zaustavi se tono na njima. Dosegla nas je ree Constance bezbojnim glasom. Ne moemo joj se sakriti. Zato vraji brod nije ve planuo? Charlie je znao da mora gorjeti. U mislima ugleda vatru koja je morala buktati uzdu dasaka leaja, u ladicama pod njime. Runici bi ve trebali plamsati. Brod se okretao vrlo polako; ena je bila oprezna. Imala je vremena koliko je htjela i inilo se da im to i govori drei ih onako prikovane zasljepljujuom svjetlou, prisiljavajui ih da nemono ekaju njen slijedei potez. Charlie se upita ne smije li im se moda. Smije li se ona ikada? Upravljala je jednom rukom, drei drugom reflektor na mjestu, i ne isputajui ijedno da bi poveala brzinu. Brektanje maina nije se promijenilo, samo to je postajalo sve glasnije. Constance pograbi svoje veslo. Daj da je bar izmuimo prije nego... ree s mrkom odlunou. I Charlie prione svojski dovodei ih na poetak novog kruga. Tada najednom svjetlo napravi divlji luk, luaki se okrene od njih, sune gore, dolje, na drugu stranu. Nek sam proklet ree Charlie zadovoljno. Iz prozora kabine koljao je dim. Charlie se nagne nad veslo. Ovog puta jo jae i s vie volje. Bilo bi bolje da se jo vie odmaknemo od nje ree. Veslali su u tiini, ne odmiui nekom prevelikom brzinom, svako malo pogledavajui brodicu. Dima je sada bilo manje. Constance se uplai da je June Oliveira ve uspjela ugasiti poar. Charlie, meutim, osjeti gotovo greno samozadovoljstvo; on je znao da je poetna vatra puna dima prerasla u pravi plamen i da e biti sve manje dima, a vie vreline, vie vatre. Tada se prvi plameni jezici ukazae na boku broda. Mislim da bismo morali lei na dno ove stvarice ree on i to to nie moemo. Eksplodirat e, znao je dobro, ali nije znao kolika e to eksplozija biti, kakvu vrstu udara e izazvati i jesu li preblizu da ga podnesu. Nadao se da June Oliveira sada zalijeva plamen vodom i da se nije sjetila da na brodu postoji ona prekrasna oprema za gaenje poara, ili da bi mogla pobjei s broda. Nije je vidio sve od onda kad je ukljuila moni reflektor. On i Constance sklupae se na dnu svog amca. Pokuaj zaepiti ui ree Charlie. On sam podie se dovoljno da moe preko ruba amca promatrati i dalje. Rukama si je vrsto pritiskao ui. Plamen je sada buktao kroz svaki prozor, a sjajni jezici sukljali su prema rubu, oblizujui bokove gornjeg mosta. A kad je najzad dolo do eksplozije, ona nije bila ni tako jaka, ni tako divlja kako je on oekivao. Vatrena kugla se stvori i nestade gotovo istog trena, a brod prsne u vatrometu plamteih predmeta; svjetla se ugasie i sad je ostala jo samo niska vatra koja je brzo nestajala gasei se kako je brod tonuo. uli su jo bijesno bukanje zarobljenog zraka, a onda i to utihne i vatre potpuno nestade. More postade tinteno crno. Constance klekne pridravajui se za rub amca, drhui. Charlie je zagrli. Je li pobjegla? upita ona, apui. Jo ne znam. utke su ekali dok su im se oi privikavale na posvemanju tamu. Charlie pred sobom nije mogao razaznati nita; jedva je raspoznavao Constance u svom zagrljaju. Njeno lice bijae tek malo vie od blijede sjene pred njime. On se nape oslukujui. Kad je dolo, dolo je iz takve blizine da mu se uini da moe pruiti ruku i dodirnuti onu enu. Njen glas zvuao je kao da jeca. Zato to uradili! Zato? Sada svi umiremo na moru! Nije mogao odrediti pravac iz kojeg je dopro njen glas, ni udaljenost, nita. Glas mu se uini blizu, kao da ih potpuno okruuje. Constance sagne glavu, nasloni elo na zaobljeni rub amca. Trebali smo prerezati ue njenog amca, razrezati mu dno. Charlie se

bojao da bi ena, da nije vjerovala da ima sigurnu odstupnicu, moda ipak upotrijebila onu jaku opremu za gaenje poara. Moda bi ga ak uspjela i pogasiti njome. Moda je znala za onaj mali prekida u sluaju krajnje nude u strojarnici s jednostavnim uputstvom: Otvoriti u sluaju vatre. Poplavila bi motore i gorivo morskom vodom; brod bi ostao nepokretan, ali ne bi potonuo. Jo gore, bojao se da bi ena, osjeti li se pritjeranom u kut, mogla segnuti prema njima i na mjestu ih poubijati. Ali sada je bila u svom amcu za spaavanje i znala je da je relativno sigurna u njemu; opet e mu morati vjerovati. Koliko e trebati vremena da izae dovoljno zraka? Nije znao. Iz mraka je dopiralo nespretno udaranje vesala. Sjea li se kamo smo stavili raketni pitolj? proape. Jedan hitac da osvijetli prizor, pomisli, drugi za nju. Pipajui u mraku Constance stade traiti revolver. Nedaleko od njih neto glasno pljusne po vodi. June Oliviera prodorno vrisne. Morski psi? zatuli Constance prema njoj. Znala je da morski psi ne pljuskaju, ne skau iz vode. Moda je zaronila neka morska ptica. Prsti joj se sklopie oko revolvera i ona ga doda Charlieu. Prvo Charlie dovikne ena. Constance ostaje sa mnom do jutra. Ti si dobar pliva. Vidjela te u vodi. Mogue da treba plivanje za mene. Govorila je kako bi umirila svoj uas od vode, od morskih pasa za koje je vjerovala da krue oko nje, kako bi prekinula tiinu. Constance prepozna tu kretavost u njenom glasu, u odrezanosti njenih rijei. Oliviera je bila u panici. Ponekad se znaju zavui pod amac i pregristi mu dno dovikne Constance prema njoj. Koa im je tako tvrda da razdere gumu, a ti to ak ni ne osjeti dok nije prekasno. Osjeti tek kako stranice amca postaju sve meke i meke, kako se povija pod tvojom teinom... Charlie je traio rezervni paketi raketa. Jedna je ve bila u revolveru. Htio je da mu i druga bude u ruci kako bi je mogao nabiti u cijev prije nego svjetlo prve izblijedi, dok je ena jo omamljena iznenadnim bljeskom. Naao sam ih proape najzad. Pokrij oi. On opali ravno u vis i pogledom preleti povrinom vode. Bila je oko stotinjak metara daleko, kleei u amcu i objema rukama stiui veslo, sleena iznenadnim svjetlom. On gurne drugu raketu u revolver, a onda padne na lice ispustivi revolver, jo pri svijesti, ali bez i najmanjeg traga miine napetosti, nesposoban da se pomakne. Constance pograbi veslo i stade veslati iz sve snage. Bila je jaa od druge ene i bar e moi odravati razmak meu njima. Stani! povie Oliviera. Stani ili ga ubijem sada. Ne volim to na tu daljinu, ali ubijem ga. Constance odloi veslo. Svjetlosti ve bijae nestalo; ponovo ih okruivae samo tmina, sad jo gua, crnja. Sklupan na dnu amca, Charlie je leao nepokretno. Budi jako mirna ree ena. Ja doem k tvojem malom brodiu. Ima pravo u mnogo stvari. Tokom noi ti objasni kako zna, zato pogodila, a ja to kaem svojim ljudima. Zato Bramley? Ljudi stalno umiru. Zato on? Jer ga znam. Rijetko ih poznamo, ljude koji umiru. Zanimljivije je poznavati. Oko njih voda bijae tiha; ulo se jedino udaranje njenog vesla. Bila je tako nespretna i nesposobna da e joj dugo trebati da smanji razmak medu njima. Constance gurne Charlia nonim palcem. Nije reagirao. Zato se jednostavno ne drite oko bolnica? Ljudi umiru tamo svakog sata, svakog dana. Opijeni ljekovima. Ponekad je i to dobro. Njen je glas postajao jai, gubei onaj prizvuk straha, jer se razmak medu njima smanjivao, a voda ostajala mirna. Constance ponovo gurne Charliea. Pomakni se, pourivala ga je u mislima. Molim te, pomakni se. Ustani. Doli ste ovamo i morite, ubijate ljude. Gledate ih kako trpe za svoje vlastito zadovoljstvo i zabavu. Muite li ih na smrt kako bi due trajalo? Mi nismo divljaci odgovori ena otro. Mi ne ubijamo; mi sudjelujemo. To ne teti. Ubili ste Dina!

Zavlada tiina. Njeno veslo udari po vodi, onda jo jednom. Oekujem drugog. Imam samo do nedjelje. Bit e mi oproteno. Constance zadrhti. Isprui ruku i dodirne Charlievo lice. Poeli lei pokraj njega, uzeti ga u naruje, drati u zagrljaju. Veslo udari, podie se, udari. Onda najednom udari veoma glasno, veoma snano i ena promuklo vrisne. amac postaje mekan! Probuen! Pod Constancinom rukom Charlie se jo vie ukoi. Ona ga je koristila kao svjetionik, upravljajui se prema njemu. Constance podie jedan od kanistera s vodom i odbaci ga u pravcu drugog amca. S bunim treskom on pljusne u vodu. Morski psi su svud oko nas! povie. Drugo veslo se zaustavi i zavlada posvemanji muk. Constance pipajui potrai to bi jo mogla baciti, neto dovoljno teko da napravi dosta galame, neto dovoljno lagano da moe dii i odbaciti. Prsti joj se sklopie oko vesla. Beumno ga ona podie i snano njime tresne po vodi. Vrisne. Lupaju nam po amcu! Charlie, uini neto! Charlie se najzad pomakne; oprezno, on se uspravi na ruke i koljena. enina mo je poputala. Njen uas bijae toliko jak da ga vie nije mogla drati u vlasti. Iz smjera drugog amca stadoe dopirati zvukovi uspanienog veslanja; nekontrolirano je samo lupala veslom po vodi. Constance i Charlie poee veslati ne govorei ni rijei, nastojei neujno uranjati plastina vesla u vodu i odgurujui se snano. Tonem! zavrisne ena. Pomozite mi! I Constance vrisne nastojei si glas ispuniti onim istim paninim prizvukom. Vrisne ponovo i utihne oslukujui. Druga ena bijae ve potpuno nesuvisla vritei, krijetei rijei koje ne bijahu ni od jednog ljudskog jezika. Uskoro sve prestade. Dugo vremena sjedili su utke grlei jedno drugo. Tu i tamo neto bi pljusnulo u vodi, ponekad biizu, ponekad dalje. Nisu vidjeli nita. Charlie je razmiljao. Netko e uskoro ispaliti signalnu raketu, a onda je nastaviti ispaljivati u odreenim razmacima do jutra. Netko e ih ve vidjeti. Moda je netko ve vidio poar i bio na putu prema njima. Morat e smisliti priu poar na moru i kako se je Dino vratio na brodicu nakon to je njih strpao u amac... Sredit e taj dio. U svom je ivotu uo dosta pria poput ove njegove, lai, isprika, skrpljenih dovoljno vjeto da prevare veinu ljudi. I on je to mogao I Constance je razmiljala. Jednom e doi dan kad e jedno ili drugo poeti sumnjati u ovo to se dogodilo. Ono ega e se jedno od njih tada sjeati bit e samo to da je njih dvoje ubilo jednu luakinju. Ona nije bila ovjek ree Charlie prekidajui utnju. A Constance je znala da e on biti onaj koji se nou budi i zuri u strop i razmilja o onome to su uinili. Ona e morati budno paziti na prve znakove i podsjeati ga na ono to se stvarno dogodilo. A jednog dana jedno od njih e rei ono to jo nijedno nije izreklo do sada: da ona ena nije bila sama. Da postoje i drugi. Morat emo ivjeti s time, razmiljao je Charlie. Znajui to smo uinili, da postoje i drugi, moda ne tako ubilaki poput nje, ali moda upravo isti. Ne moemo to rei nikome: ne bi nam vjerovali. Eto, Constance je dobila dokaz za onaj svoj neispitani dio psihe, ali ga ne moe upotrijebiti. Mislim da sam si iaila rame kad sam bacila onaj kanister ree Constance pomiui ruku. Sve me boli. Charlie je znao da mu u zavoju ruka krvari; najednom ju je cijelu ispunjalo bolno kucanje. A ve je bio zaboravio na nju. Priekaj jo malo, pa u pogledati imamo li zavoj za rame u prvoj pomoi. I meni treba previti ruku. On osjeti kako je klimnula ne podiui mu glavu s ramena. Jadni, mali, bijedni, bespomoni, ranjivi, povrijeeni ljudi uzdahne ona. Eto, to smo mi. Plutamo po ovom beskrajnom oceanu to je mraan, poput pakla. Sa smrtnim sluajem ivota. Ali ne bih se mijenjala s njima. Znajui da na kocku stavlja vjenost, pomisli ona, ne bi se usudio igrati se svojim ivotom za nekoga koga voli. Ne bi se usudio voljeti. Ne bi se usudio. Toka.

Pokuala je ne obraati panju na bol to je iz ramena klizila rukom prema dolje. Ne tako daleko od njih neto pljusne po vodi. Nijedno od njih nije se jo pomaklo. Zasad, dovoljno im bijae odmoriti se, osjetiti vrstou onog drugog kraj sebe. obnoviti snagu koju je nekoliko prolih sati tako iscrpilo. U tiini oni plutahu noeni mranim morem.
Prevela Zvijezdana Vlahovi Objavljeno posredstvom P&R

Marion Zimmer Bradley

Ptica grabljivica

ora da je proao itav sat prije nego sam se mogao ukrcati na zvjezdani brod. Pravo naprijed, kroz veliki otvoreni prolaz, vodio je put do svemirske luke i bijelog oblakodera koji je bio Centrala Terranskog carstva na Wolfu. Iza mene, Phi Coronis se naginjao nad krovove Kharse Starog Grada koji se mirno, ali ivo, od zvukova ljudskog, ne-ljudskog i polu-ljudskog ivota, prostirao u krvavom zalasku sunca. Moje se nozdrve trznue od reske isparine tamjana koja je dopirala iz ulinog svetita i iznutra mi zdepasti lik, neljudski, dobaci prodorni, zeleni pogled dok sam ulazio u bar, na prolazu u svemirsku luku. Unutra nije bilo guve. Dva krznata Chaka su besposliarila pod ogledalima u udaljenom kutu. Nekoliko slubenika svemirske luke, u jurinoj opremi, pilo je kavu na anku, a trio visokih i vitkih Suhograana u arenim platevima stajao je za zidnim ankovima i jeo teransku hranu sa uzdranim dostojanstvom. U svojoj urednoj, poslovnoj odjei osjeao sam se uoljivijim od krznatih i dugorepih chaka; Zemljanin, graanin. Naruio sam hranu i po nesvjesnoj navici je odnio do zidnog anka pored Suhogradana, jedinih ljudskih domorodaca na Wolfu. Bili su visoki poput Zemljana, ispijeni jarosnim suncem njihovih isuenih gradova od pranjavog, slanog kamenja. Suhi Gradovi koji se prostiru na izblijedjelim dnima Wolfovih iezlih oceana. Njihov je dijalekt blago i poznato milovao moje ui. Jedan od njih je, ne izmijenivi izraz, a ni polagani glas, zapoeo opirno komentirati moj ulazak, izgled, moje pretke i mogue line navike, opisujui sve to na aroliko opscenom dijalektu Suhih Gradova. Nagnuh se prema njemu i primijetih, na njegovom vlastitom dijalektu, da u u nekom buduem i neodreenom vremenu biti zahvalan ako budem u prilici da mu uzvratim komplimente. Prema obiaju, trebali su se ispriati i nasmijati pristojno uzvraenoj ali. Potom bismo jedan drugom kupili pie i to bi bilo sve. Ali nije bilo tako. Ne ovaj put. Na moju alost, umjesto toga je jedan od njih petljajui potraio neto u unutranjosti svog plata; ustuknuh natrake i ruka mi pojuri na gore, traei skean koji ve est godina nisam nosio. Izgledao je krajnje oronulo.

Chaki u uglu su zavijali i brbljali. Tad postadoh svjestan da su se tri Suhogradanina zabuljila, ne u mene, ve u neto ili nekog, pravo iza mene. Bodei naslijepo nestadoe ispod njihovih plateva i oni nagrnue par koraka unazad. Zatim su se ratrkali i, okrenuvi se, potrali. Trali su nasumce, sudarajui se sa stolicama dok su odlazili, ostavivi za sobom opustoene, prevrnute klupe i razlupani pribor za jelo. Ispustih dah i okrenuvi se ugledah djevojku. Bila je krhka, valovite kose, poput satkanog crnog stakla, okruene isprepletenom zvjezdanom ipkom. Poput stiska ruku, crni stakleni pojas je zarobio struk, a bljetavo bijela haljina je na prsima imala ruan vez raskreenog odvratnog Nebrana, Boga-Krastau. Njeno je lice bilo u potpunosti ljudsko, ensko, ali su grimizne oi odavale nagovjetaj tuinske pakosti. Potom je zakoraila unatrag i jednom naglom kretnjom se nala vani, u mranoj ulici. Tinjajua vatra tamjana iz ulinog svetita je zamutila zrak; bilo je malo komeanja, kao kad se u podne uzdignu toplinski valovi u slanoj pustinji. Zatim svetite Nebrana ostade prazno, a od djevojke ni traga. Jednostavno je nestala. Krenuh prema svemirskoj luci, polako i otealim hodom, oklijevajui, trudei se da djevojku pohranim u pamenje kao jo jednu zagonetku Wolfa koju nikada neu rijeiti. Nikada neu rijeiti jo jednu zagonetku Wolfa. Nikada vie je neu vidjeti. Ujutro, kad se zvjezdani brod bude uzdigao, ja u biti na njemu, naputajui Phi Coronis, crveno sunce Wolfa. Uputih se prema teranskoj Centrali. Neovisno o sunevoj boji, kad jednom stane unutar zgrade neke Centrale, ti si na Terri. Odsjek za Promet je objesno ali i uspjeno sagraen od stakla, kroma i poliranog elika. Zirkao sam, iznova prilagodavajui oi na hladnu utinu svjetla, promatrajui sebe kako koraam prema desecima ogledala; visoki ovjek s izbrazdanim licem, izblijedjelim od godina provedenih pod crvenim suncem. ak i nakon est godina mi nije, u cijelosti, pristajala moja uredna graanska odjea i po nesvjesnoj sam navici hodao pogrbivi se na jednu stranu, poput Suhogradana koje sam imitirao. Slubenik, zekolik, mali ovjek podie glavu sa uljudnom upitnou. Zovem se Cargill rekoh. Imate li propusnicu za mene? Zurio je. Slobodan prolaz na palubu zvjezdanog broda rijetko se izdaje, osim u sluaju profesionalnih letaa u svemir, to ja oito nisam bio. Dozvolite da provjerim svoje podatke oklijevao je i onda pritisnuo dugmad za iitavanje na staklenoj povrini stola. Brill, Cameron... ah, da, Cargill... da li ste vi Race Cargill iz Tajne Slube, gospodine? Onaj Race Cargill? Zato, pomislio sam... hou rei... su svi prihvatili kao gotovu injenicu da ste... Mislili ste da su me ubili prije mnogo vremena, jer se moje ime nije nikada pojavljivalo u vijestima? Da, ja sam Race Cargill. Ovih est godina sam radio gore, na 38. katu, bavei se papirima koje bi svaki slubenik znao srediti. Buljio je. Vi, ovjek koji je preruen otiao u Charin i pronaao Liess? I vi radite tu gore, svih ovih godina? Teko je... u to povjerovati, gospodine. Usta mi se trznue. I meni je bilo teko vjerovati dok sam to radio. Propusnicu? Odmah, gospodine. U glasu mu se, unato tih est godina, osjealo potovanje. est godina polagane smrti od asa kad me je Rakhal Sensar unakazio, a moje lice s oiljkom postalo meta svih mojih starih neprijatelja i unitilo moju karijeru agenta Tajne Slube. Rakhal Sensar ake mi se skupie u staroj, nemonoj mrnji. A opet, upravo me je Rakhal Sensar prvi poveo tajnim, sporednim putevima Wolfa, nauivi me desetak tuinskih jezika, trenirajui me kako da hodam i koraam poput Suhograanina, usavrivi moju masku koja je postala moje istinsko drugo bie. Rakhal je bio Suhogradanin iz Shainse, radio je za teransku Tajnu slubu i bio moj drug jo od djetinjstva. A jo i sada mi nije jasno zato je jednoga dana nasilniki planuo i okonao nae prijateljstvo. Zatim je jednostavno nestao i ostavio me kao obiljeenog ovjeka, uinivi me

beskorisnim za Slubu... ogorenim ovjekom vezanim za radni stol... i usamljenim. Juli je otila s njim. Uz lagano zujanje, plastini eton izroni, iz proreza na stolu. Stavio sam propusnicu u dep i zahvalio se slubeniku. Spustio sam se stubama oblakodera i krenuo preko nepreglednog prostora svemirske luke, izbjegavajui ili ne obazirui se na zavrnu vrevu ukrcavanja tereta, posadu koja je oko toga bila zaposlena, radoznale promatrae. Zvjezdani brod se, golemo i mrsko, nadvijao nada mnom. Stjuard me je poveo u kabinu i sapeo remenom za leaj, zateui akceleracijske pojaseve sve dok me tijelo nije zaboljelo. Dugaka igla se zarinula u moju ruku, narkotik koji e me tokom polijetanja odrati vrsto snenim. ula se zveka vratiju, mukarci su se, sa stanovitim uzbuenjem, kretali i razgovarali po hodnicima. O svom odreditu, Theta Centaurusu, znao sam jedino da ima crveno sunce i da je Poslanitvo na Mageari moglo iskoristiti treniranog ovjeka Tajne Slube. A ne da ga priklijete za radni stol. Misli su mi vrludale i bile su to grimizne oi i kosa poput satkanog crnog stakla, koji su se skupa sa mnom prevrtali sve nie prema beskrajnom ponoru sna... netko me je drmusao. Ma hajde, Cargill. Probudi se mome. Kapci su mi podrhtavali i kad sam otvorio oi ugledah dva ovjeka u crnoj koi uvara svemirskih snaga, koji su se mijeali s nekim nejasnim sjeanjem sna. Hitro se posve razbudih, zanjihavi nogama s leaja, otresajui sa sebe pjaseve koje je netko ve bio raskopao. Kojeg vraga... Neto nije u redu s mojom propusnicom? On odmahnu glavom. Magnussonovo nareenje. O svemu pitajte njega. Moete li hodati? Mogao sam, iako su mi noge malo nesigurno podrhtavale na ljestvama. Znao sam da je njih besmisleno pitati to se dogaa. Oni nee znati. Ipak sam upitao: Da li zbog mene zadravaju brod? Ne taj on odgovori. Glava mi se na brzinu razbistrila i hodanje je samo ubrzavalo taj proces. Dok se lift uspinjao na 38. kat, moj bijes je rastao. Magnusson je suosjeao sa mnom kad sam dao ostavku; lino je sredio prijevoz i propusnicu. Otkud mu pravo da me u zadnji as silom skida s broda koji odlazi. Upao sam u njegov ured bez kucanja. to se ovo deava, efe? Magnusson je sjedio za stolom, velik poput bika, ovjek koji uvijek izgleda kao da spava u svojoj zguvanoj uniformi. ao mi je, Cargill, ali bilo je tek toliko vremena da te skinemo s broda, nije bilo vremena za objanjenja ree, ne podigavi pogled. Netko je, vrlo uspravno, sjedio u stolici ispred njegovog stola; ena, leima okrenuta prema meni. Ali, uvi moj glas, okrenu se i ja se zabuljih u nju, trljajui oi. Povikala je glasno: Race, Race! Zar me ne prepoznaje? Omamljeno zakoraknuh prema naprijed. Ona u tom trenutku preleti prostor koji nas je dijelio i ja je podigoh, a njene su se mrave ruke splele oko mog vrata. Juli! Oh, Race, mislila sam da u umrijeti kad mi je Mac rekao da noas odlazi; pomisao da u te vidjeti, to je bilo jedino to me je natjeralo da izdrim jecala je i smijala se u isto vrijeme. Drao sam svoju sestru na rukama, promatrajui je. Vidjeh est godina koje su nas dijelile, svih est jasno ispisanih na njenoj icu. Juli bijae draesno dijete, est godina je istanalo crte njezina lica u ljepotu, ali se meu njenim ramenima.osjeala napetost, a sive su se oi, izgleda, nagledale uasa. to te mui, Juli? rekoh. Gdje je Rakhal? Osjetih njezin drhtaj, neto duboko to je prolo i mojim rukama.' Ne znam. Otiao je.. I... oh, Race, oveo je Rindy sa sobom. Tko je Rindy? Nije se pomakla. Moja kerka. Race. Naa mala djevojica. Magnussonov glas je zazvuao duboko i otro. Dakle, Cargill? Zar sam te trebao pustiti da ode?

Ne budi prokleta budala! Juli, reci Raceu ono to si meni ispriala tek toliko da zna da nisi dola zbog sebe. Ja sam to ve znao. Juli je bila ponosna i umjela je ivjeti sa svim vlastitim grekama. Ovo ne moe biti tek obina alopojka zloupotrebljene supruge. Uinio si veliku greku, Mac, kad si otpustio Rakhala iz Slube. On je bio jedan od najboljih ljudi koje si imao. Pitanje lukavosti. Nikada nisam znao to mu je u glavi. A ti, Juli? Pa ak i sada? Ona posljednja epizoda. Juli, da li si dobro pogledala bratovo lice? Juli podie pogled i ja primijetih kako je zamirila. Znao sam tono kako se osjea. Skoro tri godine sam svoje ogledalo drao pokriveno. Tada, gotovo neujno, ona progovori: Rakhalovo lice ne... ne izgleda puno bolje. I to je neka utjeha odvratih. Mac je izgledao zbunjeno. ak ni sada ne znam o emu se zapravo radilo. Nikad ni nee rekoh mu po stoti put. Nitko, osim onih koji su ivjeli u Suhim Gradovima, ne bi to mogao razumjeti. Nemojmo priati o tome. Ti priaj, Juli. to te je dovelo ovdje? I to se dogodilo s djetetom? Rakhal je, isprva, radio kao trgovac u Shainsi zapoe Juli. Nije me iznenadilo. Suhi Gradovi su bili centar teranske trgovine na Wolfu. Rakhalu se nije dopalo ono to je Carstvo radilo. Ali, pokuao se drati po strani. Bilo je dana dolazili su mu i traili informacije, informacije koje im je mogao dati, ali nije nikad nita rekao... Daaa, on je aneo Mac promrsi. Nastavi dalje. Juli nije odmah nastavila, ve je umjesto toga upitala: Da li je istina ono to mi je rekao, da Carstvo ve dugo nudi nagradu onome tko pronae djelotvoran model prenosnika materije? Ta ponuda traje ve pet stotina godina, pa teranskoj raunici. Nemoj mi rei da je i on namjeravao izumiti jedan! Ne, ne mislim tako. Ali uo je neke glasine, znao je za jednog. Rekao je da e ga pokuati pronai, za novac i za Shainsu. Poeo je dolaziti kui u neobine sate. Sa mnom nije priao o tome. udno se ponaao prema Rindy. Smijeno. Ludo. Donio joj je neku ne-ljudsku igraku iz jednog grada u unutranjosti, iz Charina, ini mi se. Bila je to sablasna stvarica, plaila me je. Govorio joj je o tome i Rindy bi blebetala svakakve gluposti, o malim ljudima i pticama i o majstoru igraaka... to ga je promijenilo, to... Juli s mukom proguta slinu, lomei u krilu svoje tanke prste. Sablasna stvar... Bojala sam je se i gadno smo se posvaali. Bacio ju je van, a Rindy se potom probudila i vrisnula, vikala je satima bez prestanka. Poslije ju je iskopala iz hrpe otpadaka, polomila je sve nokte, ali je uporno kopala, nismo nikada saznali gdje i zato, a Rakhal je bio kao lud... Juli se naglo zaustavi, vidljivo hvatajui samokontrolu koja se poela gubiti. Magnusson joj vrlo blago upade u rije: Juli, reci Raceu o nemirima u Charinu. U Charinu... oh. Mi'sltm da je on poveo pobunu; vratio se s oiljkom od noa na bedru. Pitala sam ga da nije upleten u antiteranske pokrete i kad mi ne bi odgovarao, to je bilo kad sam mu zaprijetila da u ga ostaviti, a on mi je na to rekao da neu vie vidjeti Rindy ako doem tamo. Slijedeeg dana je otiao... Histerija, koju je Juli silom priguivala, iznenada provali i ona se, razdirana i potresena jakim davljenikim jecajima, zaljulja naprijed-natrag u svojoj stolici. On., je uzeo... Rindy! Oh, Race, on je lud, lud. Mislim da mrzi Rindy, uzeo je... smrvio je njene igrake. Race, uzeo je sve igrake koje je imala i jednu po jednu ih razbio, smrvio u prah, sve igrake koje je imala... Juli, Juli, molim te... preklinjao je Magnusson. Potreseno sam ga promatrao. Ako imamo posla s manijakom... Mac, dopusti mi da se ja time pozabavim. Juli, eli li da ti je pronaem Rakhala? upitah. Nada se pojavi na njezinom opustoenom licu, a onda tu i ieznu, dok sam je promatrao.

Srediti e da te ubiju. Ili e te sam ubiti. Misli, pokuat e ispravih je. Sagnuh se i podigoh Juli, ne blago, ve grubo zgrabivi njena ramena, u nekoj vrsti bijesa. I neu ga ubiti, uje li? Moda e on poeljeti da se to dogodi, kad ga se doepam, uje li me, Juli? Izlemati u ga na mrtvo ime, ali u se s njim obraunati kao Zemljanin. Magnusson zakorai prema meni i odmaknu moje ake, vrsto zarinute u njena ramena. U redu, Cargill. Znai, svi smo ludi. I ja u onda biti lud, pokuaj to srediti na svoj nain. Mjesec dana kasnije, naoh se na kraju dugog traganja. U pet dana nisam vidio nijednog Zemljanina, a ni Suhograanina. Charin je, uglavnom, bio grad chaka; tu nije ivjelo puno ljudi i bilo je to jezgro i sredite pokreta otpora. Otkrio sam to jo prije nego je protekao prvi sat mog boravka ondje. Vukao sam se uz zidnu sjenu, gledajui prema ciganskom odbljesku vatri koje su se vrelo puile na kraju Ulice est pastira. Koa me je svrbjela od prljavog plata kojeg ve danima nisam mijenjao; mudro je izgledati neuredno u ne-ljudskim krajevima, a Suhograani iz slanih zemalja ionako previe cijene vodu da bi je uludo troili na pranje. Bilo je to dugo i muno traganje. Ali, pratila me je srea. I, ako me srea ne bude napustila, Rakhal e biti negdje u gomili oko vatri. Uz cestu je puhao prljav, prainom noen vjetar, teak od dima tamjana koji je dolazio iz ulinog svetita. Primaknuh se par koraka blie vatri i stadoh, zauvi tree korake. Negdje je vrisnula djevojka. Minuti iza toga, ugledah je; dijete, mravo i bosonogo, zamrena tamna kosa je vijorila dok je ona vijugajui jurila ne bi li izmakla momku koji se teko kretao za njom. Njegova ispruena ruka je okrutno drmusala njeno mravo zapee. Djevojica je jecala i otimala se i onda se bacila pravo na mene. Ovivi se oko mog vrata estinom olujnog vjetra. Kosa joj je ulazila u moja usta, a male ruke se zarie u moja lea poput savijenih majih apa. Oh, pomozite mi jecala je, nemojte da me... Primijetih da, ak i u tom isprekidanom plau, derite ne govori sirotinjskim argonom, ve istim, arhainim shainsa dijalektom. Ono to sam potom, uinio, bilo je tako automatski kao da se radilo o Juli; oslobodih se djetetovih aka i gurnuh je iza sebe, opsovavi svinjookog momka koji je zateturao prema nama. Gubi se rekoh. ovjek nasrnu; osjetih miris kiselog vina i ueglost njegovih dronjaka dok se jednom rukom bacio na djevojicu. Bacih se meu njih i dohvatih svoj skekan. Zemljanin! ispljunuo je tu rije poput blata. Zemljanin! netko je prihvatio urlik; nastade komeanje, ukanje, uzdu cijele ulice koja se inila praznom i, naizgled niotkuda, prostor ispred mene ispunie sjenke, ljudske i ostale. epaj ga, Spilkar! Istjeraj ga iz Charina! Zemljanin! Osjetih kako mi se trbuni miii isprepliu u tvrd, ledeni povez. Nisam vjerovao da u se odati kao Zemljanin; glupan je koristio staru wolfovsku taktiku raspirivanja nereda na brzinu, ali sam se ipak brzo ogledavao, traei izlaz za bijeg. Zabi mu skekan u trbuh, Spilkar! Hai-ai! Zemljanin! Hai-ai! Upravo me je taj posljednji zvuk uspaniio; kretavo vritanje Hai-ai Yaljudi. Kroz sparno bljetavilo vatri ugledah pernate pojave s pandama, kako skau i ukaju; gomila se rastapala. Hai-ai! Hai-ai! Okrenuh se, zgrabih djevojicu i pobjegoh istim putem kojim sam i doao, samo puno bre. Iza mene su se uli vriskavi povici Yailjudi i utanje njihovog ukoenog perja. Nasumce uronih za jedan ugao, zamaknuh u neku uliicu i postavih djevojicu na noge.

Tri, dijete! Ne, ne! Ovuda! pourivala je ustrim apatom, a njeni su mali prsti spleli elinu zamku oko mog zapea; jako se stresla i ja se odjednom nadoh kako uskaem u zaklon ulinog svetita. Ovdje... dahtala je, stupite ovdje... blizu mene, na kamen.. Ja se, zbunjen, povukoh unatrag. Oh, nemojte da sad stojimo i prepiremo se zacmizdri. Doite, ovdje! Brzo' Hai-ai! Zemljanin! Eno ga... Djevojine ruke me opet obavie. Osjetih kako me pritie njeno vrsto tijelo i doslovno me odvue prema sredini svetita. Svijet se zaljuljao. Ulica nestade u vrtlogu rotirajueg svjetla, zvijezde su luaki padale okomito; sagnuh se, obuhvaen djevojinim rukama, zavrtjeh se i propadoh glavake kroz kovitlac svjetala i sjena, koji se okretao oko nas. Vrisak Ya-ljudi se stiavao u nezamislivoj udaljenosti i naas osjetih nemilosrdnu nesvjesticu obruavanja, dok mi se krv slijevala u usta, nadirui iz nozdrva... Svjetlo je treperilo u mojim oima. Stajao sam vrsto na nogama, u nevelikom ulinom svetitu, ali ulice vie nije bilo. Pramenovi tamjana su jo tinjali u zraku, a Bog je, poput krastae, uao u svojoj udubini; djevojica je i dalje mlitavo visila u mojim stisnutim rukama. Kad mi se tlo izravnalo pod nogama, zateturao sam izbaen iz ravnotee nenadanim povratkom djevojine teine i zamahnuo, naslijepo traei oslonac. Dajte je meni ree mi glas u uho i podie slabano, mlitavo tijelo iz mojih ruku. Snana ruka me zgrabi za lakat i ja se zahvalno uvalih u stolicu koju sam pronaao pod sobom. Prijenos izmeu tako udaljenih terminala nije jednostavan primijeti glas. Vidim da se Miellyn opet onesvijestila. Slabi, djevojica, ali korisna. Ispljunuh krv, pokuavajui se usredotoiti na sobu. Jer, bio sam nasred sobe; bez prozora, ali sa transparentnim otvorom na krovu kroz koji se ruiasto danje svijetlo prolamalo u dugakim krhotinama. Danje svijetlo a u Charinu je bila pono. Preao sam pola planeta, za svega par sekundi! Odnekud, sobu ispunie udarci ekia, slabani, zvonki udarci ekia, vilinski nakovanj. Pogledao sam navie i ugledao ovjeka ovjeka? kako me promatra. Na Wolfu se mogu vidjeti sve vrste ljudskog, ne-ljudskog i poluljudskog ivota. Smatram sebe strunjakom za sve tri vrste. Ali nikada nisam vidio nekog tko je bio toliko nalik obinom ljudskom biu a da to oito nije. On ili to, bio je visok, mrav, humanoidan, ali udnovato miiav, s nejasnim nagovjetajem neeg ne-ljudskog u tankom pogrbljenom tijelu. ovjekolik, nosio je na sebi usko pripijene hlae i zelenu krznenu koulju koja je obnaila nabite miie tamo gdje ih ne bi trebalo biti i uglate glatke plohe, tamo gdje su trebale biti nabrekle miice. Ramena su bila visoka i pogrbljena, vrat neugodno povijen, a lice neto ue od ljudskog, privlano arogantno i budno pakosno, bilo je neto najmanje ljudsko na njemu. Sagnuo se i odbacio djevojino tijelo na neku vrst divana, a onda joj okrenuo leda, nestrpljivim gestom podigavi ruku. Svi mali, zveketavi ekii se zaustavie, kao da je pritisnut njihov prekida. A sada ree ne-ovjek, moemo razgovarati. Kao i derite, govorio je ivahno ritminim, visokim i niskim tonovima arhainog shainsa. Upitah ga, na istom jeziku: to se dogodilo? Tko ste vi? I gdje se nalazim? Ne-ovjek je prekriio ruke. Ne okrivljujte Miellyn. Ona je postupala prema naredbama. Neodlono smo vas morali dovesti ovdje, a imali smo razloga vjerovati da se neete odazvati uobiajenom pozivu. Vrlo mudro ste, za kratko vrijeme, uspjeli izbjei naem nadzoru. Ali, u Charinu se noas nisu mogla nai dvojica Suhogradana. Vi ste Rakhal Sensar? Rakhal Sensar! Potresen, izvadih dronjak iz depa i obrisah krv s ustiju. Koliko mi je bilo poznato, izmeu mene i Rakhala nije bilo slinosti, ali mi prvi put sine da bi svaki sluajni opis odgovarao obojici. Ljudi, visoki, vitki, bez osobite boje, sa hodom i govorom Suhogradana i identinim oiljcima preko lica i oiju, a uz

to, ja sam i tumarao Rakhalovim starim skrovitima. Pogreka je sama po sebi bila razumljiva; i razumljiva ili ne, ja je nisam htio porei. Znali smo ne-ovjek nastavi da e vas, ukoliko ostanete tamo gdje ste bili, zarobiti Zemljanin koji Vas prati, po imenu Cargill. Poznata nam je, izmeu ostalog, vaa prepirka s Cargillom, ali smo smatrali nepotrebnim da padnete u njegove ruke Jo uvijek ne razumijem bio sam zbunjen. Gdje se to ja, tono, nalazim? Ovo je Vrhovno svetite Nebrana. Nebran! Znajui to bi Rakhal uradio na mom mjestu, ustro napravih okakvog-li-sretnog-sluaja kretnju i izbrbljah nekoliko arhainih rijei. Kao i svaki Zemljanin na Wolfu, vidio sam tupa i zblenuta lica, na sam pomen Boga-Krastae. Glasine su njegove pijune napravile sveznajuim, njegovo sveenstvo praktiki svemoguim, a njegove moi nenadmanima. Vjerovao sam u desetinu onog to sam uo, a i to je bilo dovoljno. Sada sam bio u njegovom svetitu, a sredstvo koje me je tu dovelo, bilo je, bez sumnje, djelotvorni prenosnik materije. Prenosnik materije, djelotvoran model, Rakhal ga je traio. A tko Upitah, oteui, ste vi, gospodaru? Bie odjeveno u zeleno savi ramena u ceremonijalni naklon. Moje ime je Evarin. Ponizni sluga Nebrana i vas, preasni gospodine dodao je, nimalo ponizno. Zovu me Majstor igraaka. Evarin. Jo jedno ime uveliano glasinama; daak aputanja na lopovskim trnicama, nakrabano ime na istrgnutom komadu papira, prazan fascikl u terenskoj Obavjetajnoj slubi. Majstor igraaka... Djevojica se pridie s divana, arajui vitkim prstima kroz raupanu kosu. Jadna moja stopala tugovala je, sva su crna i izubijana oblim kamenjem, a kosa mi je puna pijeska i zamrena. Majstore, vie ne elim obavljati nijedan posao po tvom nalogu! Na kakav si me samo nain poslao da zavedem ovjeka? Udarila je malim, bosim stopalom o pod, i tad primijetili da ni izbliza ne izgleda tako mlada, kakvom se doimala na cesti; iako nezrela prema teranskim standardima, imala je prilian stas za djevojku iz Suhih Gradova. Dronjci su u draesnim naborima padali oko njenih vitkih nogu, kosa je bila ispredeno crno staklo i ja, iznenada, spazih ono to u guvi na ulici nisam mogao uoiti. To je bila djevojka iz kavane u svemirskoj luci, djevojka s izvezenim BogomKrastaom na haljini, koja je Suhogradane, izbezumljene od uasa, natjerala u suludi bijeg. Vidio sam kako me Evarin promatra i lijeno se odmaknuh. Zna i sama da si u tome uivala, Miellyn. Brzo idi i ponovo se dotjeraj ree joj Evarin, sa skruenim nestrpljenjem. Plesnim korakom je napustila sobu. Majstor mi mahnu: Ovuda pokae i povede me kroz druga vrata. Kad se vrata otvorie, ponovo poe udaljeno ekianje, koje sam prije bio uo, piskutavi, zvonki tonovi, slini vilinskom ksilofonu i mi uosmo u radionicu koja je podsjeala na djeje prie iz poluzaboravljenog djetinjstva na Terri. Jer, radnici su bili kvrgavi, siuni trolovi! Bili su to chaki, chaki iz Polarnih planina, krznati i polu-ljudski, sa vjetijim licima, ali preoblieni popatuljeni. Maleni ekii su klepetali po minijaturnim nakovnjima, u cvileem, zveckavom zboru muzikalnog zveketa i kuckanja. Upiljene oi, usredotoene, kao lee, na mirkave dragulje i triarije. Marljivi vilenjaci. Izraivai... Igraaka! Evarin je zapovjedno stresao povijenim ramenima. Pribrah se, dok sam ga slijedio kroz vilinsku radionicu, sporo i dugotrajno pogledavajui na radne stolove. Skvreni vilenjak je namjetao oi u glavu ubavog lovakog psa. Precizni prsti su od dragocjenih metala izraivali nevidljive filigranske ipke za visoki ovratnik elegantne lutke-plesaice sa ivim smaragdnim oima. Preciznou satnog mehanizma, zarivali su kovano perje u krila ptijeg kostura, siunog poput noktiju. Nos lovakog psa se njeno klimao, ptija krila su podrhtavala, a oi male plesaice se prevrtale i slijedile me dok sam prolazio. Igrake? Doite Evarin kratko i otro kucne na vrata koja se klizei otvore.

Zveket i kuckanje postade tie, jo tie. Ali nipoto ne prestade. Sada znate, Rakhale, zato me zovu Majstor igraaka. Zar nije udno, Vrhovni sveenik Nebrana stvaralac Igraaka, a svetite Boga-Krastae radionica tih djejih stvarica? Evarin nije saekao odgovor. Iz jednog je ormara dohvatio lutku. Duga otprilike kao moj najdui prst, bila je oblikovana prema tonim proporcijama ene i odjevena po bizarnoj modi plesaa iz Shainse. Kad je postavio statuetu na noge, ona se zavrtjela i zanjihavi rukama zaplesala, u poznatom i zamrenom ritmu, iako Evarin nije dodirnuo nijednu tipku ili dugme, koje bih ja mogao vidjeti. Ja sam, moda, na neki nain, dobrohotan promrmlja Evarin. Pucnuo je prstima i lutka se umiri, utihnuvi. tovie, posjedujem sredstva i, recimo, sposobnost da udovoljim svojim malim hirovima. Ovakvu smo lutku nedavno poslali kerkici Predsjednika Federacije Trgovinskih Gradova. Kakva teta to je Paolo Arimengo tako nepredvidivo okrivljen i protjeran! Majstor samilosno stisnu zube. Moda e ovaj mali udbenik moi pomoi maloj Carmeli da se prilagodi novom... poloaju. Vrativi lutku na mjesto, izvue neto nalik vrtuljku. Ovo bi vas moglo zanimati zamisli se i zavrti ga. Oarano sam zurio u krune uzorke svjetla i sjene koji su se prelijevali i nestajali, rastapajui se van i unutar vidljivih uzoraka... Najednom shvatih to ta stvarica ini. S naporom otrgoh pogled. Zar sam izgubio svijest? Evarin jednim prstom zaustavi snanu vrtnju. Nekoliko ovakvih bezopasnih igraaka je dostupno djeci znaajnih ljudi odsutno ree vrijedan izvoz za na osiromaen i iskoritavan svijet. Naalost, uz njihovu prodaju se ah pojavljuju uestali nervni napadi. Po djecu su naravno bezopasne i ona ih, ah, oboavaju. Evarin, naas, ponovo zavrti hipnotiki kota i postrance me pogledavi, vrati ga oprezno natrag. A sada... njegov se glas, poput svilenkastog tigrovog reanja, otisnuo preko nenadane tiine. Razgovarat emo o poslu! Neto je sakrivao u jednoj ruci. Vjerojatno se udite kako sam vas prepoznao i pronaao? Na zidu se ukae ploa i poe proputati svjetlo; po povrini su se kretali zbrkani odbljesci, a kad su pali u arite, uvidjeh da je ploa tek obini televizijski ekran i da gledam u dobro poznatu unutranjost kavane Kod tri duge, u maloj teranskoj koloniji u Charinu. Slika se postepeno izotrila i usredotoila na dugaak bar, za kojim je visoki ovjek u konoj uniformi svemirca razgovarao sa svjetlokosom teranskom djevojkom. Evarin mi apnu: Race Cargill misli da ste ve pali u njegovu zamku i u ruke Ya-ljudi. To je bilo tako nepodnoljivo smijeno da sam se trgnuo, zatomivi smijeh. Otkad sam se iskrcao u Charinu, mukotrpno sam izbjegavao teransku naseobinu. A Rakhal je, saznavi nekako za to, dobro uskoio na moje prazno mjesto. Pretvarajui se da sam ja. Cargill je namjeravao napustiti planet i neto ga je u tome sprijeilo. Sto? Rakhale, vi biste nam mogli biti od velike koristi, ali, tek poto rijeite tu krvnu zavadu! To mi nije trebao pojanjavati. Niti jedan starosjedilac Wolfa nee pregovarati sa jednim Suhogradaninom koji vue nerijeenu krvnu zavadu. Prema obiaju i zakonu, formalna krvna zavada ima prvenstvo nad bilo kojim drugim, javnim ili privatnim poslom i dostatna je pravna isprika za neodrana obeanja, zanemarene dunosti pa ak i za krau ili umorstvo elimo da jednom i za svagda sredite tu svau Evarin ree, sporim i dubokim glasom, a i mi tu imamo svoju raunicu. Taj ovjek, Cargill, moe se, kao to je ve i inio preruiti u Suhograanina. Mi ne volimo Zemljane koji nas tako mogu pijunirati. Okonavanjem vae krvne zavade, mogli biste nam uiniti uslugu, a mi bismo vam bili zahvalni. Pogledajte. Otvorio je stisnutu aku i otkrio neto maleno, zgreno u njoj. Svako ivo bie odailja karakteristini uzorak elektrinih nervnih impulsa. Kao to ste vjerojatno zakljuili mi raspolaemo metodama biljeenja ovih individualnih struktura, a Cargilla i vas smo dugo vremena drali pod prismotrom. Bilo je mnogo prilika da podesimo ovo Igraku na Cargillov lini uzorak. Zgrena, nepomina stvarica na njegovom dlanu se uskomea i rairi

krila. Malo mekuasto tijelo ptiice, nezamjetno je podrhtavalo; letimice spazih nemilosrdno izduen kljun, napola sakriven u metalnom vratnom perju. Siuni vrkovi krila su bili obloeni perjem, dugakim neto vie od centimetra; divljom upornou su klepetali o Majstorove sputavajue prste. Ovo nije opasno, po vas. Pritisnite ovu toku pokazao mi je, i, ako se Race Cargill nalazi unutar odreenog dometa, a na vama je da budete unutar tog dometa, ona e pronai Cargilla i ubiti ga. Nepogreivo, neizbjeno i tajno. Neemo vam otkriti koji je kritini domet. I dajemo vam tri dana. On gestom zaustavi moj zapanjeni uzvik. Poteno je da vam kaemo; ovo je test. Za jedan sat, Cargill e primiti upozorenje. Ne elimo nesposobnjakovie kojima je potrebna pomo. Isto tako nam nisu potrebne kukavice. Ako ne uspijete, ili pokuate izbjei test... iz oiju mu je isijavala zelena, ne-ljudska pakost, ... napravili smo i drugu pticu. On utihnu, ali ja pomislih da shvaam sloenost nelogike na Wolfu: A ona je podeena na mene? Sa laganim prezirom, Evarin odmahnu glavom. Vas? Vi ste navikli na opasnosti i volite kocku. Nita tako jednostavnog! Imate tri dana. Ako, u tom vremenu ptica koju nosite ne izvri ubojstvo, druga e poletjeti i ubiti. Rakhal Sensar. vi imate enu... Da, Rakhal je imao enu. Mogli su prijetiti njegovoj eni... A ta ena je bila moja sestra Juli... Sve nakon toga je bilo antiklimaks. Naravno, morao sam s Evarinom piti vino u sloenom ritualu bez kojeg ne vrijedi nijedan poslovni dogovor; i proao sam kroz isto tako razraene formalnosti i utivosti. Evarin me je zabavljao tehnikim i krvlju natopljenim opisima metoda kojima su ptice i ostale paklenske Igrake izvravale ubojstva i svoje druge zadatke. Miellyn pleui ude u sobu i poremeti nau trezvenost, posadivi mi se na koljena; srui iz moje alice, ljupko je puila usne, kad god joj, po njenom miljenju, ne bih poklanjao zasluenu panju. ak je i proaptala neto o susretu u Tri duge. Ali to je napokon prolo i ja sam ponovo zakoraio kroz vrata koja su se zarotirala, zavrtio se u udnovatu, bezglavu crninu i naao izvan praznog zida bez prozora, natrag u Charinu. Pronaao sam put do svog prenoita u prljavom chakiskom hostelu i bacio se na krevet pun gamadi. Vjerovali ili ne, zaspao sam. Kasnije sam izaao u uareno jutro. Izvukao sam iz depa Evarinovu igraku, lagano odmotao svilu i pokuao osmisliti svoj besmisleni poloaj. Stvarica je nevino i mirno leala na mom dlanu. Nije mi mogla otkriti da li je podeena na mene, pravog Racea Cargilla, ili na Rakhala koji je koristio moje ime i reputaciju u teranskoj koloniji. Pritisnem li dugme, mogla bi ui Rakhalu u trag i privesti kraju sve moje muke. Opet, ako ptica ubije mene, po svoj prilici, ona druga ptica, podeena na Juli, nee nikada poletjeti, to bi joj spasilo ivot, ali ne i povratilo Rindy. A, ako prekoraim Evarinov krajnji rok, jedna od ptica e progoniti Juli i zadati joj naglu i ne previe bolnu smrt. Dva dana sam proveo u tom prostom lokalu, izbezumljeno pretresajui tisue ideja u svojoj glavi. Igrake, nevine i kobne. pijuni, kuriri. Igrake koje ubijaju, i to na jezovit nain. Igrake koje moe kontrolirati podatni, djeji um a svako dijete povremeno mrzi svoje roditelje! Stalno sam dolazio do istog zakljuka. Juli je u opasnosti, ali ona je bila u skoro sasvim drugom svijetu, dok je Rakhal bio u Charinu, mirno preruen u mene. Bilo je tu i dijete, Julino dijete, a ja sam, u vezi njega, dao jedno obeanje; prvi korak je bio da stignem u teransku koloniju u Charinu i izvidim situaciju. Charin je mali grad, u obliku polumjeseca, koji okruuje kolonijicu Trgovakog grada; minijaturna svemirska luka, minijaturni oblakoder Centrale, zbijena obitavalita Terana koji se tamo opskrbljuju i rade. Charin se nalazi u neprijateljskoj teritoriji, s onu stranu uobiajenog teranskog zakona, tako da se iz jednog dijela u drugi ulazi kroz dobro uvan prolaz; meutim, vrata su bila irom otvorena, a straari su se doimali dokono i lijeno. Nosili su udarne pitolje, ali se inilo da ih nikada nisu upotrijebili. Jedan od njih pogleda svog drugara dok se ja gegavo zaputih do kapije i zatraim dozvolu za ulazak u Teransku zonu. Zatraili su moje ime i posao kojim dolazim. Dadoh im suhogradansko ime koje sam koristio u doba kad sam bio poznat od Shainse do Polarnih planina i tome pridodah jednu od lozinki Tajne slube. Oni se ponovo

pogledae, a onda jedan ree; Da, to je taj i odvukoe me do govornice, gdje se drugi poslusio interfonom. Istog trena su me odveli u Centralu, u ured s natpisom POSLANITVO. Oigledno sam uletio pravo u drugu klopku U redu. Dakle, kojim vi zapravo poslom dolazite u Teransku koloniju? jedan od straara me izravno upita. Teranski posao. Morat ete vizifonirati kako biste provjerili. Spojite me direktno s Magnussonom u Glavnoj centrali. Zovem se Race Cargill. Straar se ne pomjeri. Cerekao se Obrati se svom kompanjonu: U redu je, to je taj tip za kojeg su nam rekli da na njega pripazimo poloivi ruku na moje rame, zavrti me. Bila su dvojica, a straare svemirskih snaga ne biraju po dobrom izgledu. Ja sam, svejedno, objanjavao sve o sebi, dok se naglo nisu otvorila unutarnja vrata i neki ovjek izjuri napolje. Kakva je to gungula? Jedan mi straar prikljeti ruke na leima i iskrivi ih. Ova nas je suhogradska protuha pokuala nagovoriti da uputimo prioritetni poziv Magnussonu, efu Tajne slube, eto to je. Imao je par lozinki Tajne slube i tako je uspio proi kroz prolaz. Sjeti se, Cargill je rairio vijest da bi se mogao pojaviti netko tko e se pokuati predstavljati kao on. Sjeam se. Oi pridolice su bile hladne i oprezne. Straari me uhvatie i etveronoke odvukoe do kapije. Jedan mi vrati moj skean natrag u korice, a drugi me gurnu, tako jako da sam posrnuo, rasprostrijevi se na cesti, punoj pukotina. Prva runda za Rakhala. Vrlo vjeto je nada mnom razapeo mreu. Ulica je bila uska i zavojita, vijugajui izmeu dvostrukih redova neurednih kua od oblutaka. Hodao sam satima. Ve je pao mrak, kad primijetih da me netko slijedi. Najprije je to bio bljesak u uglu mog oka, glava koja se malo preesto vidjela iza mene da bi to bila sluajnost. A onda se razvilo u ustrajan korak neujednaenog ritma; tapTAP-tap, tap-TAP-tap. Pri ruci sam imao skean, ali mi neto ree da se to ne bi dalo srediti na taj nain. Zadoh u pokrajnju ulicu, ekajui svog pratioca. Nita. Nakon nekog vremena, produih, smijui se svojim izmiljenim strahovima. Potom, nakon stanke, ponovo zauh mekane i ustrajne odjeke koraka za sobom. Sjurih se niz udnovatu ulicu, gdje su ene sjedile na cvijeem ukraenim balkonima, a iz njihovih otvorenih lanterni su se rastakali vodoskoci i rjeice zlatnih i naranastih vatri; jurio sam niz mirne ulice na kojima su u krzno odjevena djeca puzala prema vratima i promatrala me kako prolazim, sa velikim, zlatnim oima to su sijale u sumraku. Sklonih se u neku malu uliicu i tu se umirih. Jesi li ti jedan od nas, brate? upita netko, tik uz mene. Mrzovoljno procijedih neto na njegovom dijalektu i ruka me zgrabi za lakat: Onda podi ovuda. TapTAPtap. TapTAPtap. Opustio sam ruku u onoj koja me je vodila. Gjegod da me odvede, moda mi je moglo pomoi da se otarasim svog pratioca. Zamahnuo sam platem preko lica i produio dalje. Posrtao sam po stepenicama i naglo zakoraknuo prema dolje, naavi se u jedva osvijetljenoj sobi, natrpanoj tamnim, ljudskim i ne-ljudskim pojavama. Likovi su lelujali u polumraku i pjevali na nekom, meni ne sasvim poznatom, dijalektu; jednolinim, alopojnim pjevom, ponavljali su jednu frazu: Kamama! Kamaina! sputajui se od visokih nota do najniih u seriji sablasnih kromatskih tonova koje je ljudsko uho moglo zamijetiti. Ustuknuh pred tim zvukom; ak su se i Suhogradani klonili tih orgijastikih rituala Kamaine. Kad mi se oi sviknue na mutno osvjetljenje, vidjeh da u gomili ima najvie ljudi iz charinskih ravnica i chaka, nekolicina je nosila suhograanske

plateve, a uinilo mi se da vidim i jednog Zemljanina. Svi su sjedili prekrienih nogu oko malih stolova u obliku polumjeseca i svi paljivo zurili u treperavu svjetleu toku u prednjem dijelu. Spazih prazno mjesto za jednim stolom i spustih se tamo, otkrivi da je pod mekan, kao da je obloen jastucima. Na svakom stolu su gorile male, tinjajue pastile, a iz pepelom obrubljene vatre se uzdizao vlaan dim, ispunjavajui tamu udnim bojama. Do mene je sjedila nezrela chaky djevojica, okovane ruke su joj bile vrsto zategnute uz bokove, a gole grudi probuene prstenovima s draguljima; prekriveno blijedim krznom krem boje, koje je vijorilo oko iljastih uiju, savreno ivotinjsko lice je bilo potpuno ludo. Na stolu je bilo aa i karafa, i neka druga ena mi prui jednu au, sasuvi u nju blijedi mlaz fosforescentne tekuine. Srknuh jednom, pa jo jednom; bilo je hladno i ugodno, a kad, kod drugog gutljaja, postade gorko na jeziku, ja shvatih to sam okusio. Pretvarao sam se da gutam, dok su enine fosforescentne oi bile uprte u mene, a onda se nekako dosjetih ispljunuti tu ogavnu stvar niz svoju koulju. Pokuao sam izbjei i dimove, ali sam tu bio bespomoan. Bio je to shallavan, smrdljiva droga koja je stavljena van zakona na svakoj, imalo pristojnijoj planeti u galaksiji. Prizor je izgledao poput najgore none more drogiranog snivaa, plamtei bojama tamjana koji se pui, lelujavom gomilom i njihovim monotonim povicima. Posve neoekivano, pojavi se gorue svjetlo boje orhideje i netko povie u mahnitoj ekstazi: No ki na Nebran n'hai Kamaina! Kamaieeeeeeeeeeeeena! uzviknu ushiena svjetina. Evarin je stajao u sjaju svjetala. Majstor igraaka je, kao i proli put, bio maji gladak, elegantno tuinski ogrnut volanima vrtoglavih grimiza. Iza njega je bila tama. Saekah da se ublai bolno bljetavilo svjetla i, napreui se da vidim to je iza njega, doivjeh najtei udarac. Tamo je stajala ena, gola do pojasa, ruku ritualno okovanih malim lancima koji su se komeali i melodino zveckali dok je ona ukoeno i smrznuto hodala. Kosa kao crno staklo, poeljana u metalne valove, preko ela, i naga ramena... i oi boje grimiza... ive, na njenom mrtvom licu. ivjele su i bile lude od uasa, usprkos usnama, zaobljenim u sanjalaki osmijeh. Miellyn. Opazih da je Evarin ve due govorio tim, meni jedva razumljivim, dijalektom. Sa visoko uzdignutih ruku je spadao plat, mrekajui se poput neeg ivog. Na svijet... stari svijet... Kamaieeeeena! cvilio je prodoran zbor. ...ljudi, sve sami ljudi, nita osim ljudi. Oni bi nas sve pretvorili u robove, robove Djece Majmuna... Trepnuo sam i protrljao oi da iz njih istjeram dim od tamjana. Nadao sam se da je sve to optika varka, izazvana drogom. Iznad djevojke je lebdjelo neto golemo i mrano. Ona je stajala spokojno, s okovanim rukama, dok se dim spiralno uzdizao i svjetlucao oko dragulja, ali njene oi na mirnom, smrznutom licu, bolno su vrludale i preklinjale. Tada me neto, to mogu jedino nazvati estim ulom, upozori da je netko pred vratima. Vjerovatno su me pratili po nalogu Poslanitva; moj pratilac se vratio sa pojaanjem. Netko snano udari po vratima i gromoglasno zaurla: Otvorite, vi unutra! U ime Teranskog carstva! Pjevuenje se razlomilo u nepravilne drhtaje. Evarin se brzo obazre oko sebe, iznenaeno i oprezno. Negdje povie ena; svjetla se hitro ugasie i u sobi nastade bezglava jurnjava. Probijao sam se laktovima, koljenima i ramenima, sudarajui se s gomilom. Polumrana praznina se otvori i razjapi i ja pogledom uhvatih sunevu svjetlost i otvoreno nebo; znao sam da jg Evarin negdje zakoraknuo i nestao. Izvana je lupanje odzvanjalo kao cijeli odred svemirskih snaga. Bacih se prema malim svjetleim zvjezdicama koje su u tami obiljeavale Miellynu tiaru, hrabro izazivajui crni, lebdei uas nad njom, i naletih na njeno ukoeno i kao smrt hladno tijelo. Zgrabih je i odmaknuh u stranu. Svaka domorodaka zgrada na Wolfu ima vie skrovitih ulaza i izlaza, a ja sam znao gdje da ih potraim. Gurnuo sam jedna vrata i naao se u mranoj, tihoj ulici. Jedan usamljeni mjesec

upravo je izlazio, nisko iznad krovova. Miellyn zastenja kad je osovih na noge i mlitavo se prisloni uz mene. Skinuo sam svoj plat i ovio ga oko njenih ramena, podigavi je, zatim, u svoje ruke. Dolje niz ulicu, nalazio se jeftin chakski restoran, u koji sam neko zalazio, mjesto na loem glasu i sa jo loijom hranom, ali bilo je mirno i radilo je cijelu no. Morao sam se sagnuti ispod niskog dovratka, da bih proao kroz vrata. Unutra je zaudaralo i bilo je zadimljeno. Spustio sam Miellyn na jedan od okruglih kaua i zaputenog konobara poslao po dvije zdjele rezanaca i kavu. Dao sam mu neto vie novia nego je bilo potrebno za hranu i naredio mu da nas ostavi same. On spusti kapke na prozorima i ode. Nekoliko sekundi sam buljio u nepominu djevojku, a onda slegoh ramenima, i stadoh jesti iz zdjele; glava mi je jo plivala u parama tamjana i droge, i elio sam da se proisti. Nisam bio siguran to treba napraviti, ali, imao sam djevojku koja je bila Evarinova desna ruka i namjeravao sam je iskoristiti. Rezanci su bili masni, ali vrui i ja ispraznih cijelu zdjelu, prije no to se Miellyn pomjeri i zacvili, diui ruku prema kosi, uz tihi, muzikalni zveket lanaca. Kad je otkrila da je u tome ometaju nabori mog plata, grevito se trgla i pogledala oko sebe, sa rastuim oajem i zaprepatenjem. Vi! to sam ja... Dolo je do nereda rekoh kratko, i Evarin te je ostavio na cjedilu. I prestani misliti ono to misli! Prekrio sam te svojim ogrtaem, jer si bila naga do pojasa, a to nije izgledalo ba najbolje.. Stao sam, razmislio jo jednom, a onda sam se nacerio i ispravio prijanju tvrdnju. Mislim, dovoljno je dobro izgledalo, ali te nisam mogao takvu vui po cesti. Na moje iznenaenje, nesigurno se zasmijuljila. Da li biste mogli i isprui svoje okovane ruke. Za to nije trebalo biti posebno snaan, jer su to bili simbolini ukrasi, a ne pravi lanci, tako da ih neke stanovnice Wolfa ni ne skidaju. Miellyn je povukla svoje haljine i pristojno se pokrila, a onda mi dobaci plat. Rakhal, kad sam Vas vidjela tamo... Kasnije gurnuh pred nju zdjelu s rezancima. Jedi zapovijedih, jo si drogirana; hrana e ti razbistriti glavu. Podigao sam jednu od alica s kavom i ispraznio je, naiskap. to si radila tamo? Bez upozorenja, nagnula se preko stola i zagrlila me oko vrata. Naas zbunjen, pustio sam je da prione uz mene, a zatim je podigao i odmaknuo njene ruke. Nita od toga, sada. Jednom sam tome nasjeo i zavrio usred blatnjavog kolaia. Njezini prsti me obuhvatie vrstim, grozniavim stiskom. Molim Vas, sluajte me! Da li jo uvijek imate pticu, Igraku. Niste je valjda odslali? Nemojte, nemojte, nemojte. Rakhal. Vi ne znate to Evarin radi i tko je on... Rijei su se iz nje slijevale u poplavu, nezaustavljivu i oajnu. On je pridobio mnogo ljudi kao to ste vi, Rakhal ne dajte da dobije i vas; kau da ste poten ovjek, neko ste radili za Terru, Terani e vam vjerovati ako odete do njih i kaete im... Rakhal, odvedite me u teransku zonu, odvedite me tamo, tamo gdje e me zatititi od Evarina... Isprva se nagnuh naprijed, u namjeri da prosvjedujem, ali onda saekah i pustih da istee bujica njenih preklinjanja. Konano se umirila, iznurena, glavom klonulom na mom ramenu, jo uvijek se vrsto drei za mene. Mousni shallavan se stopio sa cvjetnim mirisom njene kose. Najzad, tekom mukom, progovorih: Dijete, ti i tvoj Majstor ste me potpuno krivo procijenili. Ja nisam Rakhal Sensar. Vi niste... odmakla se, odmjeravajui me maloduno i sa nevjericom. Pa tko onda...? Race Cargill. Terenski obavjetajac. Piljila je u mene, otvorenih ustiju, kao u djeteta. Tada se nasmija. Smijala se pomislio sam da je histerina i ukoeno sam je promatrao. A kad se njene, irom otvorene, crvene oi sretoe s mojima, sa svom zloom nelogike Wolfa i ja se poeh smijati. Cargill Vi me moete odvesti Teranima, gdje Evarin...

Do vraga! planuo sam. Ja te ne mogu povesti nikuda, djevojko. Ja moram pronai Rakhala! Izvukoh igraku i tresnuh je o pod. Pretpostavljam da ne zna kojeg od nas ovo udo mora ubiti? Ja ne znam nita o Igrakama. Zna mnogo toga o Majstoru kiselo uzvratih. I ja sam tako mislila. Do sino. Iz nje provali strastvena ljutnja. To nije vjera. To je bojni front! Za drogu i politiku, i kojekakve druge prljavtine. Puno sam sluala o Rakhalu Sensaru. Bez obzira to mislite o njemu, on je previe pristojan da bi bio umijean u ovo. U mojoj glavi se poe pomaljati shema. Rakhal je bio na tragu prenosnika materije i spetljao se s Majstorom igraaka. Evarinove rijei, vrlo ste mudro, za kratko vrijeme, uspjeli izbjei naem nadzoru, sada su mi bile jasne: Juli mi je dala klju zagonetke. On je smrskao Rindyne igrake. Izgledalo je to kao in ludog ovjeka, ali to je, naprosto, bio jednostavan i dobar izgovor. Kako se ini, ova stvarica ima neko odreeno daljinsko ogranienje rekoh. Ako je zatvorim u elinu kutiju i pustim u pustinju, uvjeravam te da nee nikom nauditi. Miellyn, ti se vjerovatno ne bi potrudila da, za mene, pokua ukrasti i onu drugu? Zato bi vama stalo do Sensarove ene? planula je. Iz nekog razloga, inilo mi se vanim da joj sve objasnim. Moja sestra rekoh. Najprije moramo, pretpostavljam, pronai Rakhala... stao sam, sjetivi se neeg. Mogu ga pronai pomou one naprave za skaniranje, u radionicama. Odvedi me u Vrhovni hram, hoe, li? Gdje je najblie ulino svetite? Ne! Oh, ne, ne usuujem se! Morao sam se prepirati i moliti je, i naposljetku joj zaprijetiti, opominjujui je da bi je, da nije bilo mene, izdrogirana i mahnita gomila fanatika bila rastrgala u komadie ili jo i gore, dok konano nije pristala da me odvede do prenosnika. Tresla se kad je stala na kamenove s ukrasima. Znam to je Evarin u stanju uiniti! A onda se na njenim crvenim usnama pojavi kolebljivi, drhtavi inat: Morat ete mi se jo pribliiti, prenosnici su namijenjeni samo za jednu osobu. Sagnuh se i obgrlih je. Ovako? Tako proapta, stiui se uz mene. Vrtoglavi koloplet tame se zavrti oko moje glave; ulica nestade i uosmo u sobu terminala, u Vrhovnom svetitu, ispod prozora na krovu, kojeg su zatamnile posljednje zrake zalazeeg sunca. Udaljeni, sitni zvukovi ekia su odzvanjali u mojim uima. Evarin nije tu proapta Miellyn, ali bi mogao svaki as uskoiti. Nisam je sluao. Gdje se, tono, na planetu, nalazimo? Miellyn zatrese glavom. To ne zna nitko osim samog Evarina. Nema nikakvih vratiju, samo prenosnici, kad elimo izai, iskaemo kroz njih. Naprava za skaniranje je tamo, morat emo proi kroz radionicu Maliana. Otvorila je vrata radionice i potom uosmo. Ve godinama nisam bio osjetio tako izuzetan osjeaj tisuu oiju, sve buei rupe posred mojih lea. Oznojio sam se dok smo stigli do drugih vratiju, koja se sigurno i blaeno neprozirna, zatvorie za nama. Miellyn je drhtala. Oprezno upozorih je, jo nismo izali van. Gdje je skaner? Dodirnula je plou. Ipak nisam sigurna da ga mogu precizno fokusirati. Evarin mi nije nikada dopustio da probam. Kako radi? Princip je isti kao i kod prenosnika, a to je da moe svugdje gledati, ali ne moe skakati. Koristi tragaki mehanizam, ba kao i Igrake dodala je. Ako je akhalov uzorak elektrinih impulsa evidentiran, mogla bih ekajte! Znam kako mogu to uiniti! Dajte mi Igraku! Izvukao sam je i ona je brzo odmota. Ovo je dobar i brz nain da otkrijemo koga bi od vas dvojice ptica

trebala ubiti! Pogledao sam u mekunog i nevinog poletarca na njenom dlanu. Pretpostavimo da se okrene na mene? Nisam je namjeravala otpustiti. Razmaknula je perje i ogolila mali kristal, ugraen u ptiju lubanju. Kristal memorije. Ako je podeen na vau nervnu strukturu, na skaneru ete ugledati sebe, kao u ogledalu. Ako ugledate Rakhala... Ptitisnula je kristal o povrinu ekrana. Mali snjeni vihori su plesali na ploi za razbistravanje, a onda, naglo, slika pade u fokus okrenuta lea ovjeka u konoj jakni. ovjek se polako okrenuo. Vidio sam, prvo, poznati profil, a potom se profil pretvori u masku s oiljkom, odvratniju od moje. Usne su se micale. Razgovarao je s nekim tko se nalazio van dosega lee. Je li to...? upita Miellyn. Da, to je Rakhal. Pomakni fokus, ako moe, pokuaj dobiti pogled kroz prozor ili tako neto. Charin je veliki grad. Kad bismo mogli uhvatiti neki orjentir... Rakhal je i dalje beumno priao, kao na televizoru bez zvuka. Tamo! ree odjednom Miellyn. Podesila je napravu, hvatajui prozor unutar dometa; Rakhal je bio u sobi s pogledom na visoki stup i dva ili tri potpornja koji su potsjeali na most. Odmah sam, kao i Miellyn, prepoznao mjesto. Most Ljetnih Snjegova, u Charinu. Sad ga mogu nai. Hajde, iskljui to i poimo odavde. Okretao sam se od ekrana, kad Miellyn prigueno kriknu: Pogledajte! Rakhal se leima okrenuo naem skaneru i prvi put smo mogli vidjeti osobu s kojom je priao. Pogrbljeno, iskrivljeno makasto rame je otkrivalo zavojit vrat, privlano i arogantno lice... Evarin! opsovah. On, dakle, zna da ja nisam Rakhal. On to, vjerovatno, zna ve dugo. Hajde djevojko, izlazimo odavde. Gurnula je svilom omotanu pticu u dep i mi pojurismo kroz radionicu. Za sobom zalupimo vrata i ja na njih nagurah veliki divan, blokirajui ih tako da se ne mogu otvoriti. Miellyn je ve bila u rupi, u kojoj je prekrienih nogu sjedio BogKrastaa. Ispod Mosta Ljetnih Snjegova se nalazi ulino svetite. Uhvatite me, drite me vrsto, to je dugaak skok... odjednom se ukoila u mom zagrljaju, s grevitim drhtajem. Evarin! On uskae! Brzo! Prostor oko nas se zakovitlao. Spustili smo se u unutranjost malog svetita; spazih visoki stup i most, i izlazee sunce; a potom vrtoglavo, unutarnje trganje, oko nas je zvidao vihor ledenog zraka i naosmo se zurei u Polarne planine, ovjenane svojim vjeitim suncem. Skoili smo jo jednom, djevojka je stenjala, trgana muninom dezorijentacije, a tamni su oblaci podrhtavali oko nas; predamnom se nalazilo nepoznato prostranstvo pijeska i puste zemlje, i zvijezde zamuene prainom. Miellyn tiho zaplaka. Evarin zna to ja radim. Baca nas po cijelom planetu, on moe mislima vriti kontrolu... Psihokinetika... ja to mogu samo neznatno, ali nikada... oh, drite se za mene... vrsto, vrsto, vrsto. Ovo se nikad nisam usudila pokuati... Tada otpoe jedan od najnevjerovatnijih dvoboja koji su ikad bili voeni. Miellyn bi se za mrvicu pokrenula; pali bismo, slijepi i smueni, na pola vrtoglavog zaokreta kroz crninu, pogodio bi nas novi smjer i bili bismo baeni negdje drugdje, s pogledom na drugu ulicu. U jednom trenutku smo bili u Kharsi, stvarno sam vidio vrata kavane u svemirskoj luci i namirisao vruu kavu a as kasnije, bilo je zasljepljujue podne, grimizno, perasto lie se njihalo iznad naih glava, iznad krovova pozlaenih hramova. Ledili smo se i gorjeli, mjeseev sjaj, podne, mutan sumrak, u uasnoj vrtoglavici hipersvemira. Potom, nenadano, letimice spazih stup, most; srea ili propust, su nas, za jedan trenutak, ponovno doveli u Charin. Crnina nas iznova poe vui prema dolje, ali, moji su refleksi brzi i ja nasumce, ustro zakoraknuh prema naprijed. Zateturali smo i ispruili se, zagrljeni, na otro kamenje mosta ispred ulinog svetita; izubijani i krvavi, ali ivi i na naem odreditu! Podigoh Miellyn na noge; kolutala je oima od bola. Prionuvi jedno uz drugo, na tlu koje se ludo teturalo pod nama, poletjesmo uzdu Mosta Ljetnih

Snijegova. Na drugom kraju, stajao je visoki stup. Sudei po kutu, mjesto na kojem smo vidjeli Rakhala nije moglo biti daleko. U ovoj ulici se nalazila prodavaonica vina, trnica svilom i jedna mala, privatna kuica. Poao sam do nje i pokucao na vrata. Tiina. Ponovo sam pokucao. Iznutra je dopiralo djeje vritanje, koje je stiavao dublji glas, i vrata se otvore, pokazujui lice s oiljkom koje se razvuklo u odurni prizor cereka. Mislio sam da bi to mogao biti ti, Cargill ree Rakhal. Due ti je trebalo nego to sam pretpostavljao. Ui. Nije se mnogo promijenio, osim runih, grimiznih oiljaka koji su prelazili preko usta, nozdrava i vilice. Njegovo je lice bilo gore od moga. Maska se zategla kad je ugledao Miellyn, ali se povukao da nas pusti unutra i potom za nama zatvorio vrata. Mala djevojica, u krznenoj kuti, nas je promatrala. Imala je crvenu kosu, poput Juline, i oigledno je znala tko sam, jer me je gledala bez iznenaenja. Da li joj je Juli priala o meni? Rindy ree Rakhal mirno, idi u drugu sobu. Djevojica je, ne pomjerivi se, i dalje zurila u mene. Rakhal je nastavio, blagim i zaudo, umjerenim glasom. Da li jo uvijek nosi skean, Race? Odmahnuh glavom. To je Julina kerka. Neu joj ubiti oca pred njenim oima. Odjednom me obuze bijes. Do vraga s tvojom prokletom suhograanskom krvnom svaom, i kodovima, i tvojim smrdljivim Bogom Krastaom! Rakhalov glas postade otriji: Rindy, rekao sam ti da izae! Krenuh prema djevojici. Nemoj otii, Rindy. Odvest u je Juli, Rakhal. Rindy, zar ne eli poi svojoj majci? ispruio sam ruke prema njoj. Rakhal zaprijeti zlobnom kretnjom; Miellyn dojuri meu nas i podie Rindy u naruje. Dijete se otimalo i cmizdrilo, ali je Miellyn u par koraka iznese kroz jedna otvorena vrata. Rakhal se, sporo, zapoeo smijati. Glup si, kao i obino, Cargill. Jo uvijek ne shvaa, znao sam da e Juli otii pravo k tebi, ako se dovoljno prestrai. Mislio da u te tako izmamiti iz skrovita, ti, prljava kukavice! est godina se skriva po teranskoj zoni! Da si barem imao hrabrosti da izae sa mnom kad sam obavio konanu nagodbu, imali bismo najveu stvar na Wolfu! Obavljajui Evarinov prljav posao? Ti zna prokleto dobro da to nije imalo nikakve veze sa Evarinom. Bilo je to za nas, i za Shainsu. Evarin, mogao sam pretpostaviti da e te pronai. Ta djevojka, ako si mi pokvario planove... ustro je izvukao svoj skean i priao mi. Sine majmuna! Mogao sam smisliti neo bolje nego da ovisim o tebi! Ovaj put u okonati svoje uplitanje! Osjetih kako mi zarinuti skean ree meso i rebra, i ustuknuh, rokui od bola. Dohvatih se s njim u kotac i silom mu odgurnuh ruku. Rana me je estoko pekla, elio sam ga ubiti, ali nisam mogao, a istovremeno sam i bjesnio, jer se nisam htio boriti s tom budalom, nisam ak ni bio ljut na njega. Miellyn otvori vrata, vritei. Zau se ukanje svile i Igraka, mali lepetavi, zujei uas, pojuri pravo u Rakhalove oi. Nije bilo vremena ni da ga se upozori. Sagnuh se i udarih ga akom u eludac; zaroktao je, savio se i pao van domaaja obruavajue Igrake. Klepetala je, od izajlovljenosti, lebdjela je i ponovno se obruila. Rakhal se izvijao u agoniji, podizao koljena, grabei neto pod svojom kouljum. Ti, prokleti... nisam ovo htio upotrijebiti... Otvorio je aku, i u sobi se odjednom nala jo jedna Igraka. Identini mali poletarac, a taj e se strmoglaviti na mene, shvatih u djeliu sekunde. Evarin je s Rakhalom imao isti dogovor kao i sa mnom. S vratiju je dopirao, djeji vrisak. Tata! Ptice naglo klonue u zraku i omlitavie. Beivotno su pale na pod i ostale tamo, drhturei. Vijorei svojom malom suknjicom, Rindy je proletjela sobom i zgrabila po jednu zlokobnu stvaricu u svaku ruku.

Stajala je, a suze su se slijevale niz malo lice. Tamne vene su, kao tanka uad, iskoile na njenim sljeponicama. Zgazi ih, brzo. Ne mogu ih vie drati uz sebe... Rakhal dograbi jednu od igraaka i smrvi je pod petama. Ona je vrisnula i umrla. Druga je vritala kao iva dok je njegovo stopalo drobilo siuno perje. Uzdahnuo je u agoniji, rukama se drei za eludac, gdje sam ga udario. Ovaj je udarac bio odvratan, Cargill, ali pretpostavljam zato si to uinio. Ti... zastade i ree posramljeno, spasio si mi ivot. Ti zna to to znai. Da li si bio svjestan to radi? Klimnuo sam. To je znailo kraj krvne zavade. Bez obzira koliko smo naudili jedan drugom, ovo je okonalo svau, konano i zauvijek. Bolje izvadi taj skean iz rebara, prokleta budalo. Evo.. izvue ga naglim trzajem. Nije dublje od par centimetara. Mora da su ga rebra zaustavila. Povreeno je samo meso. Rindy... Buno je jecala i sakrivala glavu na njegovim ramenima: Ostale Igrake... su te povrijedile kad sam bila ljuta na tebe... tata... samo... zarila je u ruke svoje crvene oi. Nisam bila tako ljuta na tebe, nisam ni na koga bila tako ljuta, nikada... pa ak...ni na...njega. On ree povrh njene glave: Igrake aktiviraju podsvjesnu djeju ogorenost na roditelje. To znai da ih dijete moe i kontrolirati, nekoliko sekundi; nijedan odrasli ovjek to ne moe. Juli mi je rekla da si prijetio Rindy... On se smijuljio. to sam drugo mogao uiniti da preplaim Juli toliko da je natjeram da te potrai? Juli je ponosna, skoro jednako toliko koliko i ti, ti utogljeni sine majmuna! Morala je biti oajna. Slegnuo je ramenima i odbacio sve to od sebe. Ima Miellyn koja te moe odvesti preko prenosnika. Otii na Vrhovno svetite i reci Evarinu da sam mrtav. U Trgovakom Gradu misle da sam ja Cargill. Mogu slobodno ulaziti i izlaziti. Vizifonirati u Magnussonu da poalje vojnike koji e uvati strau pred ulinim svetitima. Evarin bi mogao pobjei kroz jedno od njih. Terra nema dovoljno uvara na Wolfu da osigura sva ulina svetita niti u samom Charinu primijetih, i ne mogu se vratiti s Miellyn. Objasnio sam zato je to nemogue i on napui usne i zviznu, dok sam opisivao dvoboj u prenosnicama. Ti si bar bio sretne ruke! Nikada nisam bio dovoljno blizu da otkrijem na kojem principu rade, i kladim se da ni ti to jo ne razumije. U redu. Odabrat emo tei put. Suoiti emo se s Evarinom u njegovom vlastitom svetitu. Ako Rindy bude s nama, ne moramo brinuti. Ti bi u ovo upleo i dijete? to se drugo moe uiniti? Rakhal logino upita. Rindy moe upravljati Igrakama, a to, ni ti, ni ja, ne bismo mogli, ako nas Evarin odlui napasti itavim svojim arsenalom! Pozvao je Rindy i neto joj tiho govorio. Pogledala je u svog oca, pa u mene, i opet u oca, a onda se nasmija i prui mi svoju malu ruku. Dok smo tragali za drugim svetitem Miellyn se, iz nekog ezoterinog razloga, nije htjela koristiti onim u koje smo se prethodno bili spustili, direktno upitah Rakhla. Da li ti radi za Terru? Ili za pokret otpora? Ili za Suhe Gradove? Radim za sebe. elim samo jednu stvar, Race. elim da Suhi gradovi i ostali dio Wola imaju glasa u svojoj vlastitoj vladi. Prema zakonima Teranskog Carstva, svaki planet koji znatnije doprinese galaktikoj znanosti, dobiva staus nezavisne drave. Ako neki Suhogradanin pronae neto tako vrijedno, kao to je prenosnik materije, Wolf dobiva status dominiona. A ja, uzgred, dobivam lijepu, debelu naknadu i slubenu poziciju. Nisam uspio ni odgovoriti, kad me Miellyn zgrabi za ruku. Ovo je svetite. Rakhal podie Rindy i nas troje se zgurasmo jedno uz drugo. Ulica je krivudala i iezavala, i ja se, padajui, naoh u poznatom vrtlogu tame. Rindy je vrisnula od boli i uasa, a potom se svijet ponovo izravnao. Rindy je plakala i prljavim rukama dodirivala lice.

Tata, nos mi krvari... Miellyn se sagne i obrie krv s prastog nosia. Rakhal podie kerkicu na noge. Radionica chaka, Race. Zdrobi sve to vidi. Rindy, ako bilo to krene prema nama, zaustavi ga, sve zaustavi i to brzo! Njene su velike, okrugle oi mirnule i ona klimne, lagano i sveano. Mi, naglo i uz povik, otvorismo vrata vilenjake radionice. Zvonjava vilinskih ekia se razbi u tisuu disonanca, a poludovrene Igrake se, u neredu, smrskae o pod, kad sam oborio radnu klupu. Chaki su se poput zeeva ratrkali pred naim naletom. Drobio sam poluizradene Igrake, alate, filigrane i dragulje, gazei ih svojim tekim izmama. Majuna lutka, s proporcijama ene, zaleti se prema meni, isputajui visoki, supersonini vrisak; stao sam na nju i smrvio sav ivot u njoj. Vikala je poput prave ene, dok se raspadala. Njezine plave oi se otkortrljae iz glave i ostadoe na podu, promatrajui me, jo uvijek ive; razmrskao sam i plave dragulje pod stopalom. Bio sam opijen od krenja, drobljenja i unitavanja, kad zauh Miellynin povik upozorenja i, okrenuvi se, ugledah Evarina kako stoji na vratima. Sardonikom je gestom podigao obje ruke, a onda se okrenuo i udnim, neljudskim trkom poletio prema prenosniku. Rindy dahtao je Rakhal, moe li blokirati prenosnik? Rindy je umjesto odgovora vrisnula. Moramo izai odavde! Kua se rui. Sruit e se na nas, pogledaj, pogledaj krov! Trite, trite pourite! promuklo je vikala Miellyn. A onda, udar jake eksplozije zaljulja zemlju i baci me na tlo, a Miellyn pade na mene. Rakhal je posrnuo, spustivi se na koljena. Kad sam opet otvorio oi, pogledah prema obronku. Nije ostalo nita od Evarinovog skrovita, kao ni od Vrhovnog svetita Nebrana, tek velika zjapea rupa, iz koje su kuljali dim i crna praina. Uniteno! Sve je uniteno! bjesnio je Rakhal. Radionica, sve znanje o Igrakama, tajna prenosnika... ljutito je lupao akama. Naa jedina prilika da nauimo... Ima sree to si ostao iv mirno ree Miellyn. Gdje smo? Pogledao sam nanie i u udu se zabuljio. Ispod nas se rasprostirala Kharsa, a pravo naprijed, bijeli oblakoder teranske Centrale, i velika svemirska luka. Pokazah prstom: Eno tamo, dolje, Rakhal. Moe se pomiriti sa Teranima i sa Juli. A ti, Miellyn... Osmijeh joj je bio nesiguran. Ne mogu ovakva ui u Teransku zonu. Ima li ealj? Rakhal, posudi mi svoj plat, moja odjea je poderana... Glupo ensko, u ovakvom trenutku brine o takvim stvarima! Rakhal joj uputi pogled koji ubija. A ja joj poloih svoj ealj u ruku i iznenada spazih neto u izvezenim simbolima Boga-Krastae na njezinim grudima. Ispruih ruku i otrgnuh tkaninu. Cargill! zacrvenivi se, ljutito je prosvjedovala i rukama prekrila grudi. Zar je to mjesto... i jo pred djeteom... Jedva da sam je i uo. Pogledaj! uzviknuh i potegnuh Rakhala za rukav, pogledaj simbole izvezene na Bogu! Ti zna itati stare, ne-ljudske hijeroglife, vidio sam te kako to radi! Kladim se da je formula ispisana tako da je svatko moe proitati! Pogledaj, Rakhal! Ja to ne znam proitai, ali kladim se da su ovo jednadbe za prenosnik materije. Rakhal sagne glavu nad otrgnutu tkaninu. Vjerujem da je ima! uzvikhu, potresen i bez daha. Moe potrajati godinama dok prevedem te hijeroglife, ali ja to mogu uiniti. Ja u to uiniti, ili umrijeti pokuavajui da to uinim. Njegovo izrezano lice je bilo gotovo privlano, i ja mu se nacerili: Ako te Juli ostavi itavoga, nakon to otkrije to si joj uinio. Pogledaj, Rindy je zaspala. Jadno dijete, bolje da je im prije odvedemo majci. Poli srro, rame uz rame, i Rakhal njeno ree: Kao u dobra, stara vremena. Race. Nije bilo kao u dobra, stara vremena, i znao sam da e to uvidjeti kad se

ushienje smiri. Ja sam prerastao ljubav prema intrigi, a osjeao sam da je ovo Rakhalova posljednja avantura. Trebat e mu, kao to je rekao, godine i godine da razrijei jednadbe za prenosnik. Predosjeao sam da e mi moj obini, radni stol ujutro izgledati prilino dobro. Ali, sada sam znao da neu nikada napustiti Wolf. To je bilo moje vlastito voljeno sunce koje je izlazilo. ekala me je i moja sestra, kojoj vraam njenu kerkicu. Moj prijatelj je hodao uz mene. to jo ovjek moe poeljeti? Pogledao sam Miellyn i nasmijao se.
Preveli Melita Bai i Ivan Bilosni Objavljeno posredstvom GPA, Mnchen

NAGRADNA IGRA
Priznajem da sam.dopisnice s likom Bocka, znai vae odgovore na nae nagradno pitanje, bolje reano na nau nagradnu anketu, ovog puta oekivao s velikim nestrpljenjem. Glasalo se za, po vaem miljenju, najboljeg domaeg pisca znanstvene fantastike, odnosno vama najdraeg, odnosno onog ije prie najvie elite vidjeti u SIRIUSU. Da vam vie ne stavljam radoznalost na muke evo rezultata: najdrai i najbolji jugoautor SF pria u ovoj maloj anketi (morat emo napraviti i jednu veu, sa mnogo veim nagradama) suvereno je PREDRAG RAOS, a daleko iza njega, s pola i vie glasova manje, su Dragan R. Filipovi, Slobodan Petrovski, Branko Piha. Manji broj glasova dobili su i Neven Antievi, Slobodan uri, Radmilo Anelkovi, Miha Remec, Vladimir Lazovi, ivko Prodanovi, Hrvoje Pri (to je mojoj tatini strano godilo, moram priznati). Iskreno reeno, oekivao sam da e meu odabranima biti i imena Furtingera, Belana, Pekia, ali, oito ste se usmjerili samo prema pripovjedaima u SIRIUSU. Dobitnik izvuen iz hrpe dopisnica je MILO MILOEV1, 11080 Zemun, Prvomajska 6/72. On kao nagradu dobiva zbirku pria domaih autora Tamni vilajet. estitamo. U glasanju za najbolju priu u SIRIUSU 152, najvie glasova dali ste Georgeu R. R. Martinu, vrlo su dobro proli i Zelazny, Ursula (a kao uope ne volite fantasy), Amnuel (a kao samo angloameriki SF je dobar), i Flumiani (a kao domai pisci ne piu svjetski). Milo Miloevi, dobitnik iz ovog broja, oduevljen je zrelou i inventivnou Andreja, kao i njegovim svjetski izraenim ilustracijama (da ih tek vidi u koloru) i pita gdje je bio dosad. Bilo je njega ve i na naslovnim stranama SIRIUSA, upravo dovrava strip-verziju simulakruma za talijansko trite, a oekujemo i nastavak prie za SIRIUS, to nam je obeao. Bit ete iznenaeni novim avanturama. Moorcock vas ba nije oduevio. Neu se postaviti obranaki, ali pogledajte kad je pria nastala, sjetite se studentskog pokreta i uvaite da je to tribute to MM. Danas, odnosno u ovom broju, ne postavljamo novo nagradno pitanje jer smo s ovom nagradnom igrom zavrili. Nakon nagradnih naslovnih strana, pretplate, pitalica dolazi vrijeme da osmislimo novu nagradnu igru. Dakako, dotad oekujemo vae dopisnice s miljenjem o najboljoj prii u svakom broju.

Marcia Ericson

Zaarano jezero

ri Melvinnina mjeseca koja su izala prije nekoliko sati obasjavala su umski proplanak hladnom, zelenom svjetlou. Iako je u njoj lako mogao oitavati instrumente, oni mu tokom cijelog jueranjeg obeshrabrujueg dana nisu otkrili nita korisnog. Stoga Spock sada paljivo zatvori kutije i spusti se na zemlju uz rub jezera. Ono je oznaavalo otprilike sredite podruja na kojem je u biti bio zarobljen. Dva puta je vrijeme za redovan kontakt s brodom dolo i prolo, a da moni Enterprise nije dao ni traga ni glasa od sebe. Tako je Spock znao da Enterprise nije ni primio njegove zadnje dvije transmisije u kojima je javljao svoj poloaj. Stoga, logino, nisu mogli znati ni gdje je, niti da je upao u nevolje. Kad je dolo vrijeme da ponovo pokua uspostaviti kontakt, savjesno je izvadio komunikator i stao pozivati Enterprise, ne nadajui se, meutim, i odgovoru. Nita tek utiani, daleki noni zvukovi ume, zujanje malih kukaca i utanje dugih, lelujavih listova pauinaste pandelle koji su se gotovo neprimjetno njeno njihali na povjetarcu mirisnom od mahovine. Proplanak je uistinu bio oaza mira i ljepote samo da Spock nije bio na njemu zarobljen i da je mogao nastaviti sa svojim zadatkom. Prvi nagovjetaj neprilika doao je s Uhrinim glasom preko inerkoma. Kapetane, imam za vas prioritetnu strogo povjerljivu poruku reda A od admirala Benthovena iz Zvjezdane baze 6 rekla je lijepa bantu djevojka. Dvadesetak minuta kasnije Kirk je sazvao svoje vie oficire na vijeanje. Gospodo upitao je je li itko od vas ita uo o novom supertajnom oruju Zvjezdane flote zvanom excalibur? Excalibur je bio super strogo povjerljiv tajni projekt, oruje koje je federalni zvjezdani brod Yorktown trebao prevesti iz istraivakog laboratorija Zemaljske kolonije 7 u Zvjezdanu bazu 6 radi konanog ispitivanja i procjene. Putujui, meutim, Yorktown je nasjeo lanim SOS signalima grupe andorijanskih odmetnika koji su ga napali i teko otetili. Kapetan Yorktowna

je uspio otposlati pomono vozilo s excaliburom i, iako gotovo onesposobljen, zadrati Andorijance jo gotovo punih 12 sati. Zadatak Enterprisea bio je da pronae vozilo s excaliburom i vrati ga kamo spada. Pet puta je Enterprise u danima koji su slijedili naiao na ostatke anti-materijskog ispusta, no svaki pokuaj da ih slijedi zavravao je slijepom ulicom. Kako je vrijeme prolazilo, a Enterprise zaredao sve vee i vee krugove, uz posadu koja je danonono oitavala njegove osjetljive skanere, nade su poele opadati. Na dunosti je bio Chekov kad su skaneri najzad naletjeli na odjek automatskog markera kojeg je lansiralo pomono vozilo s Yorktowna. Poruka je glasila da je vozilo uletjelo u oblak asteroida, zadobilo teka oteenja i da e se pokuati dokopati najblieg planeta klase M. To je bila Mevinna. Spock je na brzinu, ali sa svojom uobiajenom tonou prikupio za vijeanje sve poznate podatke o Mevinni. Kopnena masa iznosila je jednu estinu cjelokupne povrine. Veina zemlje bila je pod umom. Sam planet bilo je geoloki raritet, posjedujui mnoge rijetke, makar ne i vrijedne minerale. Posebno bio je bogat pyretimitom. Spock pogleda kapetana koji mu uzvrati pogled i tiho opsuje. Pyretimit e im, kao i obino, odnijeti komunikacije do sto avola. Usprkos povoljnim uvjetima, Mevinna nije razvila inteligentan ivot. Meutim, postojale su na njoj tu i tamo razbacane male kolonije vrlo razliitih rasnih grupa. Zbog svoje prirodne ljepote i nedostatka civlizacije, Mevinna je bila pravi raj za pristalice pokreta povratka majci prirodi i sve one kojima je drutveni i industrijski napredak bio mrzak. Ovog puta ne moemo raunati na skanere upozori Spock. Enterprise je napravio dva puna orbitalna kruga oko planeta, a da nije dobio odgovor na svoje radio-pozive. U redu najzad je zakljuio Kirk. Na ovako velikom podruju ne moemo provesti potragu drugaije nego nadlijetanjem iz zraka. Spock, razdijelite kopnenu masu na kvadrante i razradite plan traenja. Vi ete, s Bemisom i Latrobeom, uzeti jedno vozilo i voditi potragu. Primjeujem svjeu brazdu u prizemnom raslinju, gospodine, upozorio je Latorbe Spocka nakon 9 sati i 40 minuta bezuspjene potrage koja je mogla nastati prisilnim sputanjem. Ali moji instrumenti ne pokazuju duranium koji bi se morao vidjeti da je vozilo zaista tamo. Spustit emo se i pogledati odgovori Spock. Pokuao je pozvati Enterprise i javiti njihov poloaj, ali odgovorile su mu jedino teke atmosferske smetnje. Nakon nekoliko uzaludnih pokuaja prihvatio je logiku komunikacijske opreme i odustao. U stvari, za svo vrijeme potrage samo je jednom uspio probiti snanu blokadu koju je komunikacijskim zrakama stvarao pyretimit i doprijeti do matinog broda. Bilo bi nelogino oekivati vie. Mislim da smo nali to traimo, gospodine, obavijestio ga je Bemis etvrt sata kasnije. Tako je sloi se Spock prouavajui svoj trikorder. Slabi tragovi antimaterijskog ispusta jo su dosta uoljivi. Tada su se razili, traei druge tragove, i Bemis je pozvao Latrobea da mu neto pokae. Latrobe mu je priao prije Spocka koji je bio dalje, kad je Spockovo osjetljivo uho zaulo neobian, neprirodan um. Pozvao je njihova imena, iako ni sam nije jo znao na to ih mora upozoriti, kad su najednom, pred njegovim oima, obojica jednostavno nestali. Oprezno se Spock poeo pribliavati mjestu na kojem su do pred tren stajali njegovi ljudi, no prije nego je dospio do njega, s trzajem slinim elektrinom naboju, zaustavilo ga je energetsko polje. Spock osjeti muninu. Oba njegova ovjeka nala su smrt rasprena u polju, ali da li se ono aktiviralo u tom trenu sluajno ili namjerno, prvi oficir Enterprisea nije mogao znati. Idui sat proveo je u odreivanju granica polja. Bilo je krunog oblika i pokrivalo otprilike jedan i pol kvadratni kilometar. Pokuao je uzletjeti, no uspio je dosei tek neto iznad visine kroanja. Ali, iako se tako naao zarobljen, jo je imao svoj zadatak. Savjesno i pomno stao je pretraivati okolno podruje ne bi li naiao na neki znak excalibura ili bilo kakvu anomaliju. Nije naao nita, i tako je sada sjeo, umoran i obeshraben, uz rub jezerca. Odluio je da te noi vie nee raditi. Odmorit e se, ak e pokuati i spavati, ali u svom vozilu, a ne ovdje, ne na ovom primamljivo mekom umskom leaju uz krijesnice koje svojim njenim, sjajnim iskricama zavodljivo trepere oko njega. Moda e sutra, kad se ponovo baci na problem, njegove misli biti bistrije pa e otkriti onaj trag rjeenja koji mu je do tada izmicao. Ve prije tog dana okusio je vodu. Sada, kleei kraj ruba, dlanovima ju je ponovo zagrabio i stao edno piti. Bila je hadna i svjea i imala okus po mahovini i mjeseini, iako je Spock smjesta odgurnuo tu misao kao

neznanstvenu. Mrekanje koje je prouzroio uskoro se razbistrilo, pa je u mirnoj povrini ponovo mogao vidjeti odraz svog lica i triju Mevinninih mjeseca. I dok je zurio tako, zbunjen i klonuo, njegov umoran um poigrao se s njim: u kristalnim dubinama pred sobom ugledao je njeno i meko lice umske nimfe, blijedo i nestvarno poput mjeseevih odraza. Na tren ga zahvati prepast da gubi razum Zatrese glavom, mirne, nagne se blie k vodi. No, lica, nije nestalo. Zauvi tihi suanj lia iza sebe, Spock se okrene. S rastuim uzbuenjem shvati da ono i jest bio odraz u vodi, ali to ga ne uini nimalo sigurnijim da se njegov premoreni mozak i dalje ne poigrava s njim: jer, bie koje je stajalo pred njim bilo je sve prije nego stvarno. Bilo je malo i nesumnjivo enskog roda, odjeveno u udnu odoru od pandellinog lia. Kosa, srebrna i meka poput maska, kovrala se oko malog srcolikog lica. Koa joj je bila gotovo prozirna. Tko ste vi? uspio je progovoriti nakon, inilo mi se, beskrajno dugo vremena, a glas mu je zazvuao udno u vlastitim uima. Zar ne zna? Ja sam tvoja draga. Milozvuan glas zaumorio je poput valia preko vode u noi punoj mjeseine. Uini mu se da nije dobro uo. Molim? upita. Tvoja draga. Zato bi inae itko gledao u zaarano jezero u noi trine nego da vidi lice svoje prave ljubavi? Odluio je da pone probleme rjeavati jedan po jedan. Trine? Moete li objasniti to je to no trine? Trina se ne objanjava, ve gleda. Jednom malom rukom pokazala je kroz razmak medu granama prema nebu Kad tri mjeseca naine trokut koji pokazuje prema srcu neba. S astronomskim fenomenima, pa bili zaogrnuti i u takav neobian, nezbiljski jezik, Spock se osjeti sigurnijim. No, ve je prikaza nastavila, ponovo ga zbunjujui. U takvoj noi moe u zaaranom jezeru vidjeti lice svoje dragane. Kao to si to ti uinio. Nisam uinio nita slino otro e Spock. Nasmijeila mu se ne vjerujui i poela plesati pokraj jezerca. Kretnje su joj bile lake kao da lebdi, a uskomeano utanje pandellina lia i lepranje njenih uvojaka jo su vie pojaavali taj privid. Tko ste vi? ponovio je. Zastala je u plesu i upravila svoje sjajne, zelene oi prema njemu. Ja sam tvoja... Imate li kakvo ime? urno ju je prekinuo. Naravno da imam ime rekla je zaueno. Phyllida. A ti? Kako se ti zove? Spock. Spock? Kako je Spock hladan. Poziv ti je Spock? Izgledala je zbunjena. Ne, ne odmahnuo je nestrpljivo. Spock je moje ime. O, to je ve bolje! razveselila se. Spock i Phyllida. Spock i Phyllida. Kao da se kotrlja preko jezika. Spock i Phyllida. Osjea li privlanost i ritam meu nama? Moramo rei krijesnicama tako da mogu izletjeti do samog neba i tamo svjetleim slovima ispisati. Spock i Phyllida su jedno! Mi nismo jedno odreza Spock. Njeno oduevljenje je odmah splasnulo na te otresite rijei. Izgledala je povrijeena njegovim tonom. Tvoje oi nisu duboke kao to se ine rekla je tuno. Vide me samo kao umsku nimfu. Ne vide u meni da je to tek puka preobrazba. A ja sam bila mona princeza sve dok me zli arobnjak nije zaarao i pretvorio u malu nimfu zarobljenu na ovom proplanku. Da si bila takva mona princeza, kako bi te arobnjak mogao zaarati? upita Spock s tek natruhom poruge u glasu i smjesta se zastidi to se spustio do tako smijenog pitanja. ak i princeze moraju ponekad spavati odgovorila je. A on je veoma zao arobnjak, sa zlim pomonicima. Zatim je njeno lice ponovo zasjalo. No, bilo kako bilo, ari se mogu skinuti. Prila mu je vrlo blizu i s puno povjerenja podigla lice prema njegovom. Zar ne eli doznati kako? Kad nije odgovorio, slavodobitno je objavila: Ljubavnim poljupcem!

Kao oparen Spock je urno ustuknuo korak. Zar ne eli skinuti zlu aroliju s mene? Mala nimfa je izgledala zaprepateno. Moda ti se sviam ovako, kao obina jadna nimfa? Doekala ju je samo njegova postojana utnja. Ne? Onda doi sa mnom u moju peinicu! Uhvatila ga je za ruku i, pleui nestano, pokuala ga povui s mjesta. Ne! estoko kao da ga je opekla Spock je otresao njenu ruku. Posrnula je od njegove reakcije. No, Spock na ovom samotnom mjestu nije oekivao susret s inteligentnim biem pa njegov obrambeni mehanizam nije bio ukljuen. Tako je, kao i svaki taktilni telepat, njen dodir doivio gore od najeeg fizikog nasilja. Uvrijeena, Phyllida je uprla svoje jasne, tvrdoglave oi u njega. Mora poi sa mnom u peinu rekla je mrko. Ja sam tvoja sudbina. Ti to nisi ispravio ju je vrstim glasom. Ja sam Vulkanac i ne pada mi na pamet da pratim zaarane princeze ni u njihove peine ni ikamo drugdje. Znai tako se naziva tvoj narod? Ti zna neto o mom narodu? Naravno. Ti si jedan od satira iz udaljenog kraja ume, a preao si sav taj put samo zato da baci pogled u zaarano jezero traei svoju sudbinu. Zaista smion pothvat! (Pothvat-Enterprise; op. prev.) Iznenaen, otro ju je pogledao. I naao si to si traio ve je nastavljala svoje besmislice. Doi u moju peinu dodala je moleivo, pokuavajui ga ponovo povui, pleui pred njime. Sada upozoren, i spreman, ostao je nepokolebljiv na mjestu. Phyllida zauze zapovjedno dranje. Nareujem ti da pode sa mnom. Ja ne primam nareenja od tebe. Ah, moda ti eli biti komandant, Spock? Trgnuo se, osjetivi ponovo kako mu neto uporno izmie. No, njeno lice bilo je slika nevinosti. Ima li ovdje jo nekoga? upita Spock. Jo nekog poput mene? Nijeui zatresla je glavom. Ja sam jedina. Zato pita? Duhovi sve promatraju rekla je sveano, povjerljivo. Duhovi imaju oi i ui. Oni vide ak i sjenku svake tvoje trepavice na obrazu. uju svaki tvoj uzdah. Njen pogled se s neobinom snagom upro u njegove oi. Upozoravajui ga? Moe li mi pomoi da izaem s ovog proplanka? Nema izlaza. arobnjak je zarobio vihor i rastegnuo ga u krug oko proplanka i kao nebo iznad naih glava. Vihor u obliku kupole, pomislio je. Moe li biti da je na svoj udan nain pokuala opisati zatitno energetsko polje? Je li vihor postavio zato da zarobi tebe? Oh, ne, ja sam i bez toga vezana za ovo mjesto dok ari ne spadnu s mene. Ali, jednog jutra sam se probudila i vihor je bio ovdje. Mislim da ga je postavio na strau jer se bojao da e netko doi i skinuti ari. Prestani izmiljati bajke, Phyllida rekao je umorno. Tako si ozbiljan spoitnula mu je. Nevano odvrati Spock, no njene rijei ipak su mu udnovato odjekivale u uima. A moda se boji skinuti aroliju! uskliknula je. Moda mi se boji vratiti moju pravu mo da ne bih nadmaila tvoju. Moda pogaa da sam ker tree keri i boji se moi koju ker tree keri posjeduje. Mislio sam da se radi o sedmom sinu sedmog sina? primijetio je suho. Kako mogu biti sedmi sin, ili deveti ili deseti, kad sam kerka? upitala je mrtei se. Magija se krije u keri tree keri. Moja majka je jedna od devet keri, no sve su njene sestre neplodne. Od nje ja dobivam svoju snagu i dobro ini ako je se plai, iako je ne bih nikad upotrijebila protiv svoje prave ljubavi. Ne bojim se niije snage ree Spock. Mislim da mi ak ni ne vjeruje polako izusti Phyllida. Uspravila se, kraljevski dostojanstvena, a oi joj zasjae ponosno. Preporuila bih ti da me dalje ne ljuti. Prije nego me je arobnjak zaarao,

imala sam takve moi da... Ukrotila sam munju i nosila je iznad srca poput dragulja. Po mojoj volji tamne zvijezde zablistale bi arkim plamenom. Imala sam jato srebrnih riba koje bi zaplivale nonim nebom i uinile ga deset puta svjetlijim od danjeg. A sada zbog zlog arobnjaka moram ivjeti u peini, makar je to vrlo lijepa peinica. Svidjela bi ti se. Spock. Ovjenana je viticama penjaica i ima kristalni vodopad koji je pri dnu maglovit poput kometinog repa. A imam i tuce ad-pauka koji tkaju za mene. Njihove niti izgledaju meko i njeno, ali su ogromne vune vrstoe. Veem ih medu pandellino lie i kad se osue na suncu daju neraskidivo vezivo. Spock se namrti. Njene udne rijei uznemiravale su ga na nain kojeg nije mogao odgonetnuti. Svia li ti se moja haljina? Zavrtjela se pred njim pokazujui mu je. Mislim da je dosta dobra, iako zeleno nije boja na koju sam navikla. Moja boja je boja plamena, kao to i prilii osobi mog poloaja. Kako dugo si ve ovdje, Phyllida? Od kad me je arobnjak zaarao, dakako. Da, naravno ree Spock nestrpljivo. Ali koliko vremena? Koliko dana? Zar je to vano? Vrijeme je relativno. Moda godinu. Moda pedeset. Pod arolijom ja ionako ne starim! Jesu li dolazili drugi? Netko obuen poput mene? Ne da bih ja znala. Nitko poput tebe! Bilo tko drugi? ustrajao je, ali ve mu je bilo dosta da je mora voditi poput malog djeteta. Jednom... samo neki kukci. Pogledao ju je razoarano. Gotovo mu se uini da se to malo stvorenje bezobrazno ali s njim. Kukci boje neba namrtila se kao da joj razmiljanje o tako nevanim stvarima teko pada. Neba u danima kad je sunce malo zamueno. Hodali su na dvije noge i razgovarali sa mnom. U svakom sluaju, ne kao moji pauii. Moda su ovi bili insekti vieg reda. Ponovo Spock osjeti srh uzbuenja. Insekti vieg reda. Jesu li njene rijei bile tek sluajan izbor ili je u Phyllidi bilo jo neto skriveno? Je li stvarno poznavala zoologijsku klasifikaciju? to je ustvari govorila? Blijedo plavi dvononi kukci. Zato kukci? Zbog ticala? Ponovo ga preplavi uzbuenje. Ticala kao andorijanske antene? Priaj mi o njima. to su ti rekli? Postavljali su neka glupa pitanja. Je li netko siao s neba? Jesam li vidjela veliku kutiju s krilima? Na sjeam se vie. to si odgovorila'? to bih odgovorila? Spavala sam... na tren je zamirila prisjeajui se... pa, prije nego je suvis propupao. Ponekad mi ekanje dosadi pa spavam do promjene godinjih doba. Ali, vie mi nije dosadno, sad kad si ti ovdje nasmijeila mu se. Jesu li ti prijetili? Kako to misli? Zato bi me zlostavljali? Lijepo sam im objasnila da i proplanak umire sa mnom ako se meni to desi, i nestaje poput cvjetnog praha na vjetru. To je dio arolije. A njima se nije svidjelo da nestanu poput praine na vjetru. to ti misli? Mislim da bi to bilo vrlo nepoeljno iskustvo. Kasni je ve stigao sat rekla je iznenada. Dosta smo razgovarali. Skinimo sada ari. Da, kasno je. Ja idem na spavanje drveno ree Spock. Pripremit u ti leaj od najmeke mahovine obeala je zaneseno, njeno. U naoj peini. Spavat u u svom vozilu samo je rekao i, okrenuvi se na peti, uputio prema njemu. Laka ti no, Spock. Njen srebrni glas razlio se poput kliktaja none ptice nad proplankom. I sanjaj o rijeima svoje prave ljubavi! Nije se ni okrenuo. Kad su se idueg jutra otvorila klizna vrata shuttlea, sunce je ve bilo visoko i sjajno tako da je Spock gotovo povjerovao da je Phyllida bila tek privienje, varka njegovog umornog mozga. Ali, kad se spustio na tlo, ve ga je ekala u sjeni drvea, sjedei nogu graciozno podvitih poda se. Dobro jutro, ljubavi moja pozdravila ga je. Doruak te eka u

peini. Ve sam jeo odgovorio je neosjetan na njena nastojanja. Uvijek nosim hranu sa sobom. Sasvim je vjerojatno da u zaplakati rekla je ve ionako na rubu suza. Nadam se da nee odgovorio je savreno pristojnim tonom. Time ne bi postigla nita. Tada se, ne gledajui je vie, dao na posao sa svojim trikorderom. I Phyllida je nekamo nestala, pa je postalo neobino tiho. No, napokon se njeno lice ponovo pojavi virei preko grmlja. Ne ostavlja ni jedan kamen neprevrnutim, moj dragi, traei jednu vlat trave medu tisuama. to pokuava pronai? Zamalo je u tom trenu lanuo excalibur, ali se na vrijeme trgnuo i stisnuo usta. Nain da odem odavde samo je rekao. Ta ne treba za to valjda ove smijene igrake?! nasmijala se prpono, zvonko. Dovoljno je da me poljubi. Vrati li mi moje moi, prebacit u te kamo god zaeli prije nego trepne okom! Moe jahati na leima cygnusa ili se opustiti ljekarei u kasiopejskoj nosiljci. Zaista? Ne elim biti grub, ali vie se volim pouzdati u svoje smijene igrake. Ali jesi grub. Cijelog jutra nisi obratio na mene ni najmanje panje. Doi, zaplei sa mnom! Primivi ga za obje ruke, pokuala ga je okrenuti oko sebe. S lakoom se osobodio, povukao se od nje i vratio prema jezeru. Ponovo je ukljuio trikorder. Kakva divna zamisao! Hajdemo plivati! Mi ne odgovorio je preko ramena. O, da, hoemo. Bar ja hou. Zauvi uketanje, okrenuo se i vidio da se Phyllida poela svlaiti. Hitro je pogledao na drugu stranu. Smjesta se obuci! ree otro. Odgovorio mu je samo onaj srebrni smijeh i pljusak vode, a ve idui tren njeno je ljupko lice probilo uzbibanu povrinu jezera na mjestu gdje je Spock stajao. Voda je potamnila svijetlu boju njene kose i priljubila je uz djevojinu glavu i elo nalik zlatnim, isklesanim pramenovima. Pruila je ruke prema njemu. Sjajne i vlane, nalikovale su bjelokosti. Nauit u te plivati, Spock. Mogu ti pokazati mnoge stvari. Ustuknuo je. Prvo u ti pokazati kako se roni. Poela je izlaziti iz vode, no prije nego su se njena poput mlijeka bijela ramena sasvim pojavila, Spock je urno i neslavno uzmaknuo. Njen izazivaki smijeh zakotrljao se za njim preko proplanka. Sredinom poslijepodneva ponovo se pojavila, ovog puta nosei pletenu koaricu od lia i dva velika ploda nekog voa. Onda, Spock, to emo? Skinuti ari ili ruati? Ruati odgovorio je izabirui od dva zla manje, iako u stvari nije namjeravao od nje uzeti hranu. Gledaj kako se otvara lormos nasmijeila se pruajui mu jedna plod. Gurni tapi u peteljkino udubljenje i raskoli ljusku. Sokom prelij bobice. Vrlo je ukusno, vidjet e. Plod lormosa bio je hladan i tean, bobice tople, ljepljive i slatke. Toplina sunca, zuj kukaca, neobian okus hrane, sve je to poelo djelovati na Spocka uspavljujue. Osjeti kako mu kapci postadoe kao od olova. Spava ti se, jadni moj dragi rekla je Phyllida blago. Prole noi spavao si svega par sati. Zato ne zaspi sada? Po prvi put mu nije izgledalo udno da je poslua. Moda si u pravu rekao je naslanjajui se na drvo iza sebe Kad se probudio, zatekao ju je gdje lei kraj njega i napeto ga promatra oslonjena na lakat. Povjetarac joj je njeno mrsio uvojke. Pauinasti listovi njene haljine nadimali su se u ritmu disanja, utei. Njena koa gotovo da je bila jednako njena i prozrana kao svjetlucava preda njene neobine odore. A lice... Poput srca nekog divljeg, netom otvorenog, opojnog cvijeta niklog iz barunastih umskih dubina. Nalikovala je, uistinu, vilinskom stvorenju ali Spock nije vjerovao u arolije, arobnjake i vile. Lagala mu je i lagala, uvijek i

ponovo, ali nije mogao otkriti zloe u njoj. Je li ona stvarno vjerovala svojim ludim rijeima? Ili ga je namjeravala obmanuti? Tko si ti uistinu? upita muklo, s naporom. Skini ari s mene i saznat e rekla je samo. Zbunjen, omamljen, predugo opsjedan, ne znajui to drugo bi jo mogao, pomaknuo se prema njoj. Nije jasno znao je li se on sam podigao prema njenim usnama ili se je pak ona, na najmanji znak poputanja, spustila k njemu. S prvim dodirom usana, zagrlila ga je. Njena od sunca topla koa bila je opojno mirisna kraj njegova obraza. Njena usta imala su jo slatkasti okus bobica. Prste jedne ruke zakopao je u meku svilu njene kose i to mu se uini prijatnim. Obuze ga laka vrtoglavica, kao da i samo mjesto i vrijeme koje ih je obavijalo nestaje s njime. Nestaje li zle arolije? upita tada jedan glas u njegovoj glavi i, razdvajujui ih poput ledene otrice noa nadode vulkanska misao: Lud sam kao i ona! Odmaknuo se i pogledao je pobjedonosno jer je logika bila obranjena i jer je Phyllida i usprkos svemu ostala nepromijenjena. Pa ipak, bilo je neeg vrlo slinog razoarenja u toj pobjedi. Tako ree oporo kako bi mu glas ostao vrst. arolija nije nestala! Phyllida je drhtala, ali s naporom koji ga je udno dirno uspjela se smiriti kad mu je odgovorila. Poljubac je samo dio skidanja arolije. Ustvari, mora me poljubiti ispod kristalnog vodopada u peini. Zato mi nisi prije rekla? Molila sam te i preklinjala da doe sa mnom, ali bojao si se i odbijao me svaki put predbacila je. Zato si onda dozvolila da te poljubim ovdje i sada ako si znala da nee djelovati? Pogledala ga je i uzdahnula na rubu predaje. Zato jer sam se nadala da e ti se svidjeti dovoljno da pode sa mnom. Nadala sam se da e ti biti dovoljno lijepo da zaboravi to svoje podozrenje. Zar je bilo tako neprijatno, Spock? Ne ba neprijatno odgovorio je oprezno. Ali beskorisno. Pogledala ga je ogorena, zamiljena, ljuta. Onda doi sa mnom i napravi to kako treba, pod vodopadom! Zna i sama da je to budalasto. Toga se ti toliko boji, da ne ispadne budala? Doi sa mnom sada; Spock. Zar te ne zanima tko sam ja? Uini mu se da je konano prevagnula ona mala, jedva primjetna nota obeshrabrenosti i umora u njenom glasu, kao da je ovaj zadnji pokuaj da ga uvjeri i nagovori bio gotovo vie nego je mogla podnijeti. U redu ree odluno. Idemo. Pa ako ga i vodi u zamku, neka bude. Pobrao je svoj trikorder i uputio se za njom. Kao to je Phyllida rekla, peina je bila prohladna i obrasla penjaicama. Trikorder nije pokazivao ivot na stupnju viem od insekata. Na jednoj strani dvorane bio je mali vodopad, ali jadne koliine vode koje su se prelijevale preko par veih kamenova teko su mogle opravdati epitet velianstveni ili kristalni. U svakom sluaju, bilo je to indikativno za bujnost njene mate. Nije ba neka impresivna kaskada primijeti Spock. Hoemo li prizvati njegovu magiju? Hitrim pokretom podigla je ruku i poloila dva prsta na Spockove usne u znak utnje. Povela ga je ne prema vodopadu, ve prema jednom od zidova spilje obraslom gustim pandellinim viticama. Razmaknuvi ih, otkrila je uzanu pukotinu u kamenom zidu. Domahnuvi Spocku da je slijedi, progurala je svoje malo, viljasto tijelo kroz nju i nestala. Staza kojom ga je povela otro se sputala prema dolje i Phyllida je urila njome zastajui tek toliko da se uvjeri slijedi li je njen tako nevoljki pratilac. Ponekad bi staza zavijugala, ali bi se uvijek vraala na svoj osnovni pravac i uvijek prema dolje. Njazad Spockove osjetljive ui zaue udaljeno huanje koje je sa svakim korakom postajalo sve glasnije i glasnije. Jo jedna pukotina otvori se pred njim i izvede ih u ogromnu podzemnu jamu osvijetljenu zelenim fosforoscentnim liajem. A u dnu dvorane, prelijevajui se mono preko otrog ruba klisure, huao je Phyllidin velianstveni vodopad.

Kapi su blistale sjajnim bojama, a u podnoju gdje je slap stvarao uzavrele brzace u kamenim usjecima bile su guste poput pare i meke i bijele poput perja. Uzdu stijene na koju su izbili protezao se izboeni greben sve do udubljenja iza vodopada i Phyllida povede Spocka tim putem. Kad su stupili iza sjajne vodene zavjese, Spock udno udahne zrak. Voda je bila ledena, ali okrepljujua. Phyllida se okrene prema njemu i zausti da neto kae. No najednom, gledajui pred svojim to lice koje je osuto kapljicama nalikovalo cvijetu nakon proljetne kie, s oima tako gorljivo uprtim u njegove, poelio je jedino da se sve to ve jednom svri, da prestane obmana, da ne mora vie sluati nove lai, pa ju naglo privue k sebi. Bila je mala i krhka u njegovom naruju, ali puna neke nepopustljive snage i vrstine koje su ga iznenadile. Malo po malo i njena hladna usta postadoe topla i iva pod pritiskom njegovih usana. Kad ju je pustio gotovo mu je bilo ao to se pokazalo da je ipak cijelo vrijeme bio u pravu. Nadam se da smo najzad gotovi s ovakvim neloginim glupostima. Rijei su izale tek kao promukli apat. Uinio sam kako si traila, a ti si sasvim ista. Niste u pravu, gospodine Spock. Zaista sam promijenjena. U njenom glasu sada nije bilo ni traga onog obijesnog, vragolastog, zaigranog dijeteta. ak je postao i dublji, odzvanjajui autoritetom. Porunik Phyllida Gaines, FZB Yorktown. Sada smo izvan radijusa zatitnog energetskog polja. Ako su moji prorauni toni, u to ne sumnjam, njegove granice prolaze s druge strane vodopada. Andorijanski senzori nas vie ne mogu nadzirati. Nekoliko trenutaka Spock je samo zaprepateno buljio u nju. Objasnite ree najzad. Ja sam jedna iz posade pomonog vozila koje je podnijelo excalibur s Yorktowna kad smo bili napadnuti. Naalost, morali smo se prisilno spustiti na ovu istinu. Pretpostavljali smo da bi nas i Andorijanci mogli slijediti, pa smo sakrili tajno oruje i dali se na popravljanje naeg oteenog shutllea. Prolo je nekoliko dana prije nego su se pojavili Andorijanci, a mi smo u meuvremenu pretraili okoli i nali ovu peinu, ustvari, njenu prednju odaju. Mali vodopad nam je sluio kao tu. Ja sam bila upravo pod njime kad su se pojavili oni gadovi. Prvo sam im, na povratku, ula glasove. Toliko su bili zaokupljeni pokuajima da od mojih prijatelja doznaju gdje je excalibur da mene nisu ni primijetili. Skrenula je pogled, ali je ipak uspio primijetiti stare, stravine utvare u onim lijepim, bistrim, zelenim dubinama. Nekoliko lanova posade ve je bilo ubijeno nastavila je tie. Ubrzo zatim drugi su ih slijedili. Andorijanci nisu ba njena rasa. Glas joj se ispuni gorinom. Nisam imala oruje kod sebe. Bila sam bespomona. Vratila sam se u peinu. Spalila sam svoju uniformu znajui da e i mene uskoro pronai. Splela sam ovu odoru od lia, a kad su me nali, drala sam se iste prie koju sam rekla i vama. Ne razumijem zato su vas potedjeli. Bilo da sam luda, ili da laem, nisu mogli doznati nita da su me ubili. Do tada su se ve uvjerili kako brzo i lako mi nestajemo pod njihovim metodama. A onda, njihova je civilizacija mlaa od vae ili moje i lako je mogue da su osjetili i odreeni praznovjerni strah od moje izmiljotine... Traili su excalibur, ali bezuspjeno. Tada su postavili energetsko polje kako ne bi tko sluajno zalutao ovamo. Kad su njihovi detektori otkrili vae pribliavanje, odluili su da vas puste u polje i zatvore ga. Nadali su se da ete vi sa svojom modernijom opremom i metodama imati vie uspjeha. Skanerima mogu pratiti svaki zvuk i pokret unutar nadgledane zone osim unutranjosti peine koju prate samo akustino. Ja sam prolaz u podzemlje iza vitica otkrila prije nego su me nali i zatrpala ga kamenjem... kao odstupnicu. Zar mi to niste mogli ranije rei? upita Spock bez imalo sluha za sve njene napore. Podboila se rukama o bokove i pogledala ga u krajnjem oaju. Zar vas nisam od samog poetka pokuala namamiti u peinu? Nije bilo nikakvog razloga da vam vjerujem mirno e Spock. Andorijanci su prislukivali svaku moju rije, ali najjasnije to sam mogla pokazala sam vam da znam tko ste, da se bavimo istim poslom, da sam sa Zemlje. Znate, vrlo vas je teko zavesti, gospodine Spock! Kamo ste sakrili excalibur? upitao je brzo. Na dno zaaranog jezerca nasmijeila se ljupko, shvaajui ga

potpuno. To je nemogue! uskliknuo je s nevjericom. Analizirao sam jezero i ono ne pokazuje ni najmanjeg traga... Ali voda sadri neznatne koliine veriliuma, zar ne? Da, vrlo rijedak element. Ali kakve veze to ima? I obsitrata dodala je slavodobitno. Nije vam poznat uinak ove kombinacije, gospodine Spock? Namrtio se. Verilium i obistrat gotovo se nikad ne nalaze zajedno. Ali ako se nau... Najzad mu je stalo svitati. Upravo tako klimne Phyllida. Dolazi do negativne polarizacije koja daje neprobojan magnetski ili elektrini izolator koji niim ne pokazuje da postoji! Kako sam bio glup! I jeste sloi se Phyllida suho. Na vie naina. Pogledao ju je postrance, prijekorno, ispod svojih elegantnih nadsvodenih obrva. Na oficir za znanost je otkrio to svojstvo u jezerskoj vodi pa smo tamo potopili excalibur. Zato sam i morala odvui odande vas i onaj va trikorder. Bojala sam se da ete se neim odati kad doete do istog zakljuka. Neto ipak ne razumijem. Ako smo se, proavi ispod vodopada, nali izvan dometa njihovih skanera, zato...? zastao je u neprilici. to zato, gospodine Spock? upita Phyllida nevino. Zato ste svejedno...? Dozvolili ste da vjerujem... Niste mi rekli da poljubac nije potreban zavrio je najzad epavo. Jer vam onaj prvi nije bio ba neprijatan odvratila je kao da mu vraa milo za drago sve muke kroz koje je morala proi zbog njegove tvrdoglave vulkanske neosjetljivosti. Ali ako elite, moete me kasnije pozvati na raport. No, za sada, zar stvarno mislite da je pametno stajati ovdje razgovarajui o poljupcima? Trgnuo se na taj opravdani prijekor. Ovaj prolaz kojim smo doli nastavlja se do povrine, izlazei izvan energetskog polja. Mogli bismo vaim komunikatorom... Neizvedivo prekinuo ju je. Pyretimit ometa transmisiju. Ostaje nam jedino shuttle. Kako moemo probiti energetsko polje? Razmiljao sam... Zrake M bi ga unitile, zar ne? Da, a kako emo dobiti M zrake? upita.podrugljivo Phyllida. Ako ih i dobijemo Spock e zamiljeno one nee djelovati unutar polja. Meutim, sad kad ste nali izlaz iz njega, mislim da bih mogao konstruirati osnovnu aparaturu koristei odreene dijelove komunikacijskih i gravitacijskih sistema moje letjelice. Naravno, ne bih mogao dobiti neku veu snagu zrake, ali bi iz neposredne blizine morala biti zadovoljavajua. U tom sluaju, vi morate ostati kraj letjelice, spremni da je aktivirate na prvi znak slabljenja polja, pomou vunih zraka pokupite excalibur, a zatim po mogunosti teleportirate i mene. Moram vas, meutim, upozoriti da e nedostatak vie od polovice gravitacijskih sistema letjelice vrlo oteati upravljanje njome. to vi kaete? Vjerujem da sam u stanju to uiniti rekla je jednostavno. Ali, problem je kako prenijeti potrebne dijelove iz letjelice u peinu. Ne sumnjam da bi Andorijanci odmah shvatili da se neto dogaa. Pogledao ju je razmiljajui o njenim rijeima. Sve to mi treba mogu povaditi kao da se radi o popravku. A vi bi... Bojim se, porunice, da ete me onda morati ponovo zavesti. Ne opet! uzviknula je tonom koji mu nije otkrio radi li se o ali ili zbilji. Iskreno govorei, gospodine Spock, sita sam takvog zavoenja. Uvjeravam vas da je i meni ta pomisao jednako odbojna odgovorio je kratko, poslovno. Na alost, nae osobne preferencije nisu ni od najmanje vanosti u ovom pitanju. Kad mu je Phyllida ponovo prila, Spock je sjedio na tlu u blizini letjelice sa svim potrebnim dijelovima uredno poslaganim oko sebe. to radi, Spock? upitala je umiljato. Upravo ono to i izgleda, pokuavam popraviti svoje komunikacijske ureaje.

Uope ne izgleda tako nasmijeila se slatko. Izgleda kao da se igra piljaka. Nije se udostojao odgovoriti. Hoe li se igrati piljaka? Mnogo je zabavnije od ovoga to ti radi. Ta igra mi je nepoznata, a ni ne elim se vie igrati. Ljuti se na mene. Odlunim pokretima Spock je strpao dijelove u kutiju, zatvorio je i ustao. Vulkanci se ne mogu ljutiti ree ali ne vidim razloga za razgovor s nekim tko stalno lae. Nikad ti nisam lagala! povikala je. Okrenuo se upitno podiui obrve. Nisi? Uinio sam to si htjela. Rekla si da e tvoj udesni preobraaj nastupiti za jedan sat. ekao sam potrebno vrijeme. Preobrazba nije nastupila. Svaka tvoja rije je lana! Je li ti ikad palo na pamet da su moje rijei u redu, ali da tvoja izvedba nije? upita Phyllida izazovno, prkosno. Spockove elegantne, uzvinute obrve podigoe se jo vie. Da, tvoja izvedba nastavila je optuujui. Rekla sam ti da e ari skinuti poljubac dragog, prave ljubavi, ljubavnika, a ne poljubac skeptika koji jedino hoe dokazati da je on u pravu, a ja laem. Tvoja izvedba oito je bila manjkava kad nije skinula ari. Reci mi, Spock, jesi li ikada poljubio enu? To te se ne tie rekao je ukoeno. I te kako me se tie ostala je uporna. Ja jesam tvoja prava ljubav. Kad bi samo prestao sumnjati... Jednim svojim dijelom ti si me elio, Spock. Dobro sam to osjetila. Ali onaj tvoj nevjerujui dio nije ti dopustio da me poljubi drugaije nego kao eksperiment. Naravno da nismo mogli uspjeti, Spock. Dodi, vrati se sa mnom. Prepusti se osjeajima. Prui ljubavi ansu. Glas i pogled bili su joj ispunjeni blagou, nakon onih otrih rijei, njeni i moleivi, uvjerljivi. Poloila je jednu ruku na njegovu i kao opinjen poao je za njom u drugoj ruci nosei kutiju s dijelovima koje je povadio iz letjelice. Enterprise je zauzeo orbitu iznad Zvjezdane baze 6. Excalibur je najzad sretno dospio do sigurnosne postaje u Bazi. U transportnoj odaji Enterprisea Spock i Phyllida su ekali na znak da je Baza spremna za teleport. Phyllida je u njoj trebala priekati da njen matini brod Yorktown bude osposobljen za let. Izgledala je vrlo pristala i uredna u svojoj crvenoj uniformi od glave do pete sposoban oficir Zvjezdane flote. Teko je sada bilo povjerovati da je ikada plesala na mjeseini zaogrnuta samo pauinastom odorom od lia, smijui se onim svojim srebrnim smijehom. I tako smo obavili zadatak govorio je u tom trenu Spock. Ne znam bi li itko drugi u Floti mogao dobiti M zrake uz pomo tako nedostatne opreme rekla je ozbiljno. Uputajui se u za njega tako nekarakteristinu prisnost, Spock je sveano pogleda. Ti zna da ne bih mogao... postii nita bez tvoje pomoi, Phyllida ree dostojanstveno. Kao ni ja bez tvoje. Dobro je da se moja... manjkavost ne odnosi i na znanstvena pitanja primijetio je. Pogledala ga je iznenaeno, ali se nije pravila da ne razumije. To sam rekla zbog Andorijnaca! Ja iskreno vjerujem u tvoju sposobnost na svakom polju. Da je arolija postojala, ti bi me nesumnjivo bio oslobodio! U tom trenu stigao je, sreom, signal iz Baze. Phyllida se uspne na transportnu platformu. Ovo je dakle rastanak, Spock ree. Do skorog vienja! Skorog vienja? Elegantne obrve podigoe se upitno. Sitan osmijeh dodirnuo je tak krajeve njenih usana. Negdje, jednom, srest emo se ponovo, Spock. To je sudbina. Zna, ipak si pogledao u zaarano jezero! Tada joj se osmijeh odrazi i u oima, onaj polu-divlji, polu-slatki iskonski osmijeh ene, i sve to je Spock vidio dok je titravi efekt teleporta pretvarao Phyllidino tijelo u bezbroj svjetlucavih iskrica koje su nestajale bilo je umiljato vragoljasto lice draesne umske nimfe.

Prevela Zvijezdana Vlahovi

Mary Kittredge

Objavljeno posredstvom GPA, Mnchen

Ponovo roeni

Renascence; 1982.

sim kripanja suhih, ogoljelih grana koje su se njihale na pononom vjetru, zauli su i onaj drugi zvuk: dolazio je iz neposredne blizine, iz grmlja koje ih je okruivalo. Scripps se trgnuo, prelazei pogledom sve prisutne koji su sjedili oko male logorske vatre. Svi su bili na broju. Znai, odahnuo je, nitko njihov nee ih zaskoiti iz busije. Nije se stidio zbog te pomisli, jer je primijetio da i ostali pogledom broje prisutne kao to je to uinio i on. Suha je granica pukla pod neijom teinom, zatim se zaulo utanje, ali ovaj put mnogo blie. ene su utke stegle u naruaj djecu omatajui ih debelim vunenim maramama. Mukarci su se podigli. Scripps je pruio ruke prema Joeyu, koji je sjedio nepomino, stiui male pesnice i razrogaivi oi od straha. Tada se i Scripps sledio od uasa. Tamna psea spodoba zastala je na samom rubu proplanka, prijetei i reei svom snagom. Iza njega uljale su se zlosutne sjenke: opor pasa lutalica. Spodoba je jo jednom zareala dok su joj se oi krvolono arile u odsjaju plamena. Napravila je jo jedan korak, a onda je skoila. Iznenada je zacviljela, i u djeliu sekunde izgledalo je kao da je ostala visjeti u zraku iznad logorske vatre, otvorenih iljastih eljusti. Zatim se sruila na zemlju uz tupi udar, ostavljajui u praini tragove kandi. Cijelo joj je tijelo zadrhtalo u samrtnom gru, a onda se umirilo. Na mlohavoj njuci izbila joj je pjena. Mukarac koji je stajao uz Scrippsa hladnokrvno je zataknuo praku natrag za pojas. Dok se sagibao nad mrtvim psom, u ruci mu je bljesnuo no; u tren oka rasporio je leinu vadei joj utorbu i krvavu iznutricu, a zatim je objesio za prekriene stranje noge. Potpomognuta vjetrom, strvina se blago njihala amo tamo na konopcu. Neto kasnije, dok je sjedio na strai, Scripps se zagledao u psa. Konop se zaplitao i otplitao, i pri svakom okretu mrtvo je pseto upiralo svoje beivotne oi u Scrippsa. ugavo i izgladnjelo, ono zaista nije predstavljalo znaajni izvor hrane. Meutim, visei ovako nad glavama petnaestoro oajnih izbjeglica

spremnih na sve, predstavljalo je odgovarajui simbol beznaa. Znao je dobro da desetak metara od njega, tamo u gustom mraku, lee tranice koje se proteu do grada. Piljio je netremice, no sve to je mogao vidjeti bio je traak mjeseca koji se poput ledene svijee nazirao u niskom raslinja Napeo je ui koliko je mogao, no sve to je uo bio je tek podrugljivi fijuk vjetra. Vlak vjerojatno nee zvidati. Poeo je strahovati da taj vlak uope nee stii. Sjedei tako obamrlih udova na trulom, starom panju, pomislio je kako uope nema vrstih argumenata da e taj vlak stvarno doi. Samo glasine, za koje je, usput reeno, dobro i debelo platio. Iste one glasine, koje su navele i sve ostale da dou ovamo i oajniki ekaju pune dvije noi po velikoj hladnoi. Premjestio se i sjeo na zemlju, naslanjajui se leima o hrapavu koru panja. Nigdje ni traga vlaku. Sutra e dakle krenuti pjeice. Staza je bila dobro oznaena, pa nee biti problema. Scripps se turobno smjehnuo. Mora uspjeti. Naprosto, mora. Meutim, ovog je trenutka bio strahovito umoran. Oi su ga pekle, a bol u iji je bila neizdriva. Promijenio je ponovno poloaj tijela i vre se omotao kaputom. Tama je bila neprobojna poput zida. Sklopio je oi. Scripps! Naglo se probudio i skoio na noge obuzet paninim strahom, odgurujui ruku koja ga je drmala... Scripps, stigao je! Vlak je stigao, pouri! Joey ga je vukao za rukav poput psa, teturajui pod teinom njihovih naprtnjaa. Hajde, pouri! Na proplanku vie nije bilo nikoga. Sad ve potpuno budan, Scripps je zgrabio naprtnjau, urei zajedno s djeakom prema nejasnom utom svjetlu fenjera-petrolejke, iza kojeg se na tranicama prijetei podizala golema tamna sjenka, izbacujui paru. Samo su oni najbjedniji imali hrabrosti da se ukrcaju na ponone vlakove. Ovi su se, crni poput aveti kotrljali kroz no kao ciganski karavani, rijetko i neredovito, prevozei u grad ivi, ljudski teret. Grad je umirao; no, Scripps je ipak odluio otii u njega. Ljudi vie nisu prieljkivali nita od ovog planeta, osim moda prilike za bijeg. A, ta se prilika pruala tamo, u velikom gradu. Zato se i popeo na vlak. Osjeajui bol u itavom tijelu, Scripps je promijenio poloaj tijela jer mu je trtica ve predugo pritiskala tvrdu drvenu klupu na istome mjestu. No, dobiti mjesto na klupi u ovakvoj guvi predstavljalo je pravi zgoditak; veina putnika je naime uala ili se izvalila du uskog hodnika eljeznikog vagona. Scripps je uzdahnuo, ponovno promijenio poloaj, naslanjajui se na svoju naprtnjau. U mutnom svjetlu petrolejke, putnici oko njega su drijemali ili pak tupo zurili u mrak ispred sebe, njiui se amo tamo u monotonom ritmu vlaka. Odjednom Scripps se trgnuo, osjeajui da ga netko kriom promatra. Duboko je udahnuo i poeo ispitivakim pogledom prelaziti preko utuenih, surovih lica svojih suputnika sve dok nije naiao na jedno koje je odudaralo od ostalih. Mladi, sedamnaestogodinjak, mrav ali ilav, podmuklog izraza lica, lukavih oiju uprtih u Scrippsovo rame, nije oborio pogled. Doimao se... izgladnjelo. Scripps nije ni trepnuo okom, ve je pogledom krenuo dalje. Istovremeno se poeao po ramenu kao da ga grizu buhe, dok je ustvari vjeto rukom pokrio bljetavi amblem Igraa priiven na desnom rukavu. Neoprezan sam, vrlo neoprezan. Uope nije bio raspoloen da se bori s punkerima niti da odbija njihove darove nakon pobjede. Neu vie. Po stoti put se namjetao na klupi tako da mu ne obamru udovi i da ga ne uhvati gr. Poskakivanje metalnih kotaa na zavojima starih, istrunulih tranica treslo je drveni pod vagona i ulazilo u kosti. U prednjem dijelu hodnika uao je pratilac vlaka, trpajui prodrljivo u usta krike crnog kruha. U krilu mu je leala puka; iza lea veliki je lokot bubnjao po lancem zabravljenim vratima. Iznenada je jauknuo od boli i ispljunuo napola savakane mrvice iz usta; tvrda je korica kruha pala na pod. Dvojica mukaraca istog su se trena bacila na nju. Stisnuvi zube i eljust, pratilac vlaka je vrsto zgrabio puku tako da su se gladni napadai odmah povukli i ustuknuli. Pratilac se zatim pakosno nacerio i dohvatio vr iz velike gomile svog plijena koja se nalazila ispred njega. Bile su to najraznoraznije stvarice kojima su nesretni putnici platili svoju prevozninu: Svijee, pijuk, smotak ueta. Zatim, tri cjepanice, plinska baterija i

sveanj pseih koa. Bilo je tu i nekih pilula, moda morfij ili antibiotici, kao i cipela i pokrivaa. A, medu tim stvarima i Scrippsova prevoznina: velika boca kupinova vina starog dvije godine. Scripps je osjetio e. Imao je kod sebe jo toliko vina da potraje u toku putovanja; poeo je prekapati po naprtnjai traei uturu. Vino je bilo slatko i jako poput proeka. Imalo je okus sunca, i davno zaboravljenih ljeta kad su on i Bozzie (veliki brat Bozzie, zlatni Bozzie) kriom odlazili iza taglja s bocom koju su ukrali iz stareva podruma. Vino koje je jo vrilo, imalo je okus maje mokrae, no oni su ga ipak pili do pijanstva samo da bi razljutili starca. U Scrippsovoj glavi neto je zazvonilo na uzbunu. (Zlatni Bozzie, Bozzie kojeg vie nema). U mislima je jasno vidio roj osa koje su se zujei skupljale oko boce pod toplim zrakama sunca. U mislima je vidio odraslog Bozziea, tretenog pijanog, oajnog i bespomonog, s mravim licem zabljesnutim vatrom lomae. (Bozzie kojeg nema vie). Ne. Scripps se promekoljio, popio gutljaj vina, ali je jo uvijek osjeao kako ga neto stee u grlu. Onda je pokraj sebe zauo sitan, moleivi glas koji je sneno promrmljao: Hou piti. Joey je uglavnom spavao cijelim putem; sada ga je sneno gledao s leaja koji mu je Scripps napravio od vrea za spavanje. Scripps se sagnuo i napunio djeakova usta vinom. Joey je progutao vino i cmoknuo ustima, smjekajui se. Jo. Ne, vie nema Scripps je zatvorio uturicu i spremio je. Ubrzo stiemo. Joey se uspravio u sjedei poloaj, zijevajui i trljajui oi malim akama. Tamni oiljci, igovi ivota koji je vodio prije nego to ga ja Scripps naao, jasno su se isticali na njegovoj koi boje mahagonija. Gdje mi sada? zanimalo ga je. U sivilu praskozorja, pejsa unitenog planeta promicao je pokraj njih poput nekog jeftinog, petparakog filma, vidljiv kroz prozore zatiene gustom ianom mreom probuenom mecima snajpera. Neke su rupe bile novijeg datuma, na njima su jo visjele zeleni grumeni trave. Dok su prolazili pokraj mranih sirotinjskih nastambi, Scrippsu se uinilo da je vidio neku spodobu koja se hitro sklonila u sjenu. Okrenuo se od prozora. Oni ovdje? upitao je Joey, dok mu se malo smee lice zgrilo u grimasu. Ne. Samo Unutra odvratio je Scripps. Oni. Izgovorenu ovim posebnim, naglaenim tonom, tu rije nije bilo potrebno objanjavati. Oni su stigli svojim brodovima mnogo prije Scrippsova roenja, kad je ovaj svijet ve vrvio od ljudi, i kad hrane vie nije bilo dosta. Iz svoje naprtnjae, Scripps je izvukao plastikom zatieni izrezak iz novina, poutjeo ali jo uvijek itljiv: Predsjednik Pozdravlja Posjetioce. Zurio je u fotografiju, znajui da je sve to bila iva istina, premda ga je njen sadraj jo uvijek zbunjivao. Znao je dobro da je u to vrijeme ipak jo bilo hrane u usporedbi s vremenom sadanjim; ono,ono to je bilo prikazano na njoj prelazilo je njegovu mo shvaanja i sve njegove instinkte. Na fotografiji vidjelo se kako netko po imenu Predsjednik Smith stoji pokraj jednog od Njih. Da, to bi se moglo nazvati stojei poloaj u usporedbi s Predsjednikom koji je stvoru pored sebe pruao hranu, neko jelo koje je nosilo nevjerojatno udno ime hot dog (topli pas). Scripps se udio kakav je to malen pas; moda je to ipak bio samo jedan njegov mali dio (ta zemika s kuhanom kobasicom!). Mladi koji je sjedio na suprotnom dijelu vagona vie nije pokazivao nikakav interes za Scrippsa; sada je buljio u pratioca vlaka koji se ponovno opao komadima kruha. Mrvice su mu ispadale iz usta i padale na gustu bradu. Svaki je pokret njegovih eljusti predstavljao podrugljiv izazov. Eto, ja imam to jesti, kao da je govorio njegov izraz lica, i samo neka se netko od vas bijednika usudi posegnuti za mojim kruhom. Scripps je ponovno bacio pogled na novinski isjeak. Na fotografiji, ovjek je pruao hranu vanzemaljcu. Na toj istoj slici, vanzemaljac je ovjeku za uzvrat nudio Igru. Na stolu izmeu njih dvojice leala je ploa, tako sjajna da se to jasno naziralo ak i na ovoj prljavoj, staroj slici. Scripps je gurnuo novinski izrezak natrag u naprtnjau, gdje se nalazila i njegova vlastita ploa za igranje. Nita drugo oni nisu donijeli sa sobom. Sve nade Zemlje u neko udo, u spas posljednjeg trenutka izjalovile su se. Oni su podijelili ploe za igru i

ponudili velike nagrade. Neko vrijeme, ljudi su hrlili na turnire. A, onda kad se broj uesnika naglo smanjio do te mjere da dvije godine za redom uope nije bilo natjecanja, oni su iezli duboko u Unutranjosti planeta, povlaei se i ekajui. Nitko nije znao to su ekali. Unutranjost je predstavljala raj; svi su to znali. Najbolji igrai su otili tamo zauvijek bjeei iz svijeta koji je svakim danom postajao sve opakiji i mraniji. irile su se kojekakve prie: o mramornim dvoranama obasjanim udesnim svjetlom, o draguljima protkanim haljama koje su vas grijale ili hladile pri samom dodiru s koom, o nektaru koji je bio zvjezdanog porijekla. U Unutranjosti je bilo muzike, veselja i smijeha koji je odzvanjao medu onim najnadarenijima, a prialo se ak i o besmrtnosti. Joeveve zelene oi mrko su promatrale Scrippsa. Ne elim ii tamo kazao je. Znam. Znam da ne eli. Ali, tu vani ne moemo ostati. Valjda ti je to jasno! Scripps je stavio ruku na mravo rame djeaka, i brzo je ustuknuo kad se ovaj povukao. Nisam ja pas, govorio mu je Joevev pogled. Ne brini. Nita ne brini. Sve e biti u redu kazao je neuvjerljivo Scripps. Uh! Sve ono povjerenje koje djeca pokazuju, kod Joeya je nestalo ve mnogo prije nego to ga je Scripps naao bolesnog i izgladnjelog, pokrivenog strahovitim gnojnim ranama. Trebao mu je cijeli dan da ga lijepim rijeima i toplom juhom izmami da izae iz podruma kamo je Scripps uao u potrazi za hranom i plijenom. Sada, nakon pune godine dana Scripps je osjeao da je Joey vie divlja ivotinjica nego mali djeak. No, sada barem vie ne grize, mislio je u sebi, sjeajui se prvog krvavog Joeyevog kupanja. Vlak je kloparao ispod njihovih nogu i u jednom trenutku kao da je preao preko elektrinog prekidaa. Oko njih je zavladao potpuni mrak. Bili su u tunelu. Smrdljiv, zaguljiv miris izgorjelog uglja i njegovih para uvlaio se u vagon. Scrippsa su strahovito pekle oi. Nee dugo, pomislio je, jer e za nekoliko asaka ui u Glavnu eljezniku stanicu odnosno u ono to je od nje ostalo. Scrippsa je ivo zanimalo na to e tamo naii. U tom trenutku, strahovita kripa konica zaparala je neprobojnom tamom tunela; lokomotiva je zastenjala i naglo se zaustavila. Samo djeli sekunde kasnije, neredoviti, izvanredni vlak udario je u zadnji dio teretnog. Scripps je podigao glavu, osjetivi pritom itavu seriju boli u raznim dijelovima tijela. Usta su mu bila puna tople slatkaste krvi. Zagrcnuo se, zakaljao i ispljunuo zub. Ispod dlanova i koljena osjeao je ubode krhotina dok se tekom mukom podigao s poda, gledajui vedro nebo i zvijezde nad sobom. Negdje u blizini neki je mukarac opsovao, a ula se i usrdna molitva neke ene. Zauo je sasvim blizu i nerazumljivo hroptanje koje Scripps naprosto nije elio sluati. Joey! Srce mu je poskoilo od uasa. Joey? itavim tijelom prolazili su mu ledeni srsi strave. Joey Tada je Joey tiho zaplakao, i itav Scrippsov svijet se zanjihao i vratio u fokus. Spustio je ruku, vrsto zgrabio djeakova prsa koja su izvirivala iz poda i snano ga povukao. U tren oka djeak se ponovno nalazio pokraj njega. Ne elim to prosvjedovao je, izvijajui se iz njegova vrsta zahvata. Scripps ga je grubo prodrmao. Sad kad se sleglo prvo uzbuenje i strah, u prednjem dijelu vagona zaulo se vritanje i oporo monotono urlikanje koji su se sigurno mogli uti nadaleko i nairoko u gustoj tami koja ih je okruivala. Budale, kao da zvone na uzbunu , pomislio je u sebi Scripps, prestanite, uutite! bijesno otvarajui naprtnjau maravim, drhtavim prstima. U svojim brlozima poeli su se micati stanovnici tunela, trzajui nozdrvama i podiui ui, spremajui se da iz mraka zaskoe bespomoni plijen. Zazivamo sve demone i strvinare, ljutio se Scripps, zabrinuto se sjetivi tamnih sjenki koje je vidio vani uz zidove onih sirotinjskih nastambi. Doi e ovamo za nekoliko sekundi ukoliko pratilac vlaka ne nae svoju puku i ne umiri svoj teret. Scripps je osjetio kako ga obuzima sve jai strah ba kao da pliva u zakrvavljenom moru prepunom morskih pasa. Otvorivi nervozno naprtnjau, Scripps je izvukao igrau plou i stavio je na koljena. Onda je uhvatio Joeya za ruke. Nemoj sada misliti. Igraj zapovjedio mu je. U mrkloj tmini tunela ploa je nejasno svjetlucala, a kristalne matrice pastelne boje ekale su na dodir, tonije, na dva dodira ruku. Njegovih i djeakovih ruku. Da bi izvrili ono to su naumili trebale su im dvije glave, dvije svijesti, etiri ruke; dva pjevaa koji e pjevati jednu pjesmu koja ih je

sve mogla spasiti. Jo uvijek mrcajui i tiho plaui, Joey je dozvolio da mu Scripps pritisne male ruice na osmerokutnu plou. Iz itavog niza prizmi zauo se tihi ping!; istog trenutka treperavo svjetlo proirilo se munjevitom brzinom od kristala do kristala, sve dok cijela ploa nije bila obasjana mljenobijelom svjetlou. U pastelnom odsjaju ploe, Joeyevo lice se doimalo nestvarno, bestjelesno; u kovravim trepavicama jo su mu sjale suze. Joey apnuo mu je Scripps. Joey, igraj! Iz bezbroj prizama zatreperila je tada njena, milozvuna pjesma, neka udna vilinska melodija, tuna, ali prelijepa. Ploa je oivjela, treperei pod dodirom Scrippsovih ruku u kojima je odjednom osjetio blago strujanje od ega su ga poeli podilaziti marci na vratu. Igra rekao je netko u njegovoj blizini, i odahnuo. Medu nama je jedan igra. Zauo se lagani agor u mranom vagonu. Tu su dva igraa, ponosno je pomislio Scripps dok su njegovi prsti plesali zajedno s Joevovim preko sve ljepih i bogatijih nijansi i boja kristala, od jarko crvene do zlatno-ute, smaragdne i plavo-zelene. Joeyovo lice poprimilo je sada smireni, sanjarski izraz. Pjesma se sve vie rasplamsavala i zaplitala. Scripps je pogledao u djeakovo lice i osjetio kako poinje padati... Padati u neko divno prostranstvo. Vie nije uo krikove i naricanje. Glazba se... smijala. Misli i predodbe iz djeakove svijesti poele su prelaziti poput nezaustavljivih izdanaka u Scrippsovu svijest. Nadahnute pjesmom, ruke su mu prelazile preko 164 izbruenih kristala, poloenih u svoja leita. Bio je to osjeaj koji dotad nije poznavao, osjeaj da zna sve ono to zna i Joey, tono onako kako to zna Joey. Scripps je utio Joeyevu veliku prilagodljivost, njegov strah i vrlo jednostavnu elju za ivotom i opstankom. Onda su poele nadirati i druge stvari: glad, ed i nevoljkost da njega, Scrippsa, gnjavi tim svojim potrebama. U jednom neoekivanom trenutku pojavilo se i Scrippsovo lice vieno djeakovim oima. Zatim su brzim i spretnim manevrom, prevladale djeakove misli, vodei ih obojicu u samo srce melodije, igrajui se njome na najrazliitije naine. Njegov smijeh prelazio je poput fluida u Scrippsa, drakajui ga. Pjesma nije prestajala. Scripps, pomislio je Joey. Rije se ula jasno, zvuala je vragoljasto. Scripps, igraj! Nakon neizmjerno dugo vremena, Scripps je osjetio kako se vagon trese, kotrljajui se naprijed. A unutra, tiina, glazba koja opsjeda i smiruje. Vani, nikakvih spodoba niti mranih sjenki. Igrai kristali, sjajni poput eravice, uvali su krhku smirenost medu onima koji su sluali i uli Igru onako kako ju je igrao Joey. Na peronu, desetak preruenih razbojnika istovarivalo je teret. Scripps je vidio oznake na kutijama konzervirane hrane. Oito su trgovine u velikom gradu konano iscrple sve svoje zalihe, i pljakai su morali krenuti dalje u potrazi za plijenom; to e dovesti u vrlo nezavidan poloaj ljude koji ive u okolici, razmiljao je u sebi Scripps. Mladi podmukla izraza lica koji ga je promatrao u vlaku, sad je brzim koracima iao prema njemu. Scripps je okrenuo glavu. Molim vas, gospodine... Scripps se sledio. Uvijek taj isti glas, moljakanje, postavljanje zahtjeva. Naglo se okrenuvi, stajao je licem u lice s mladiem. Nisam ja onaj kojeg traite. Pogrijeili ste. Mladi ga je pogledao od pete do glave, izoblien od lukavstva. Ja mogu biti strano dobar rekao je tiho. Scripps ga je grubo odgurnuo. Kad se naao vani, poeo je drhtati od nelagodnosti. Bio je hladan, vedar jesenji dan, zrak je bio zasien suncem i mirisao na upalu plua. Stojei uz njega, Joey je naas suspregnuo dah, irei nosnice i udiui zrak punim pluima. Scripps je protrnuo od straha. U tom malom stvorenju, naizgled tako otpornom, dva su se pluna krila raspadala poput mokrog papira, malo pomalo, svaki put kad je pao prvi snijeg. Naravno, pomislio je Scripps, moramo unutra ili emo obojica umrijeti prije nego stigne proljee. Joey je kihnuo. Poimo ree Scripps. Ili su ulicom prekritom razbijenim staklom. Nijeme su ih graevine promatrale s visoka dok su jo uvijek netaknuti prozori na najviim katovima blistali na jutarnjem suncu. Ne, to nije bila tlapnja, Scripps je bio vrsto uvjeren u to, jer se na samim ivicama krovova primjeivao sjaj sunanih kolektora. Tamo gore na samom vrhu zgrada, uspijevale su i rasle mnoge poljoprivredne kulture, uzgajane istim ljubomornim

arom kojim su se nekad davno skupljali i pazili vrijednosni burzovni papiri i akcije. Uroenim je instinktom osjetio kako je s visina u njegova leda uperena muica puke, i u djeliu sekunde osjetio je potrebu da otkrije svoj emblem igraa na desnom rukavu. No, u posljednji as ipak se predomislio. Hodali su dalje. Iz ulinog kanala pokraj razbijenog hidranta, neto se bijelo cerilo, kesei otre zube: pas, zakljuio je Scripps. Lubanja mu se svjetlucala, potpuno oglodana. Joey ga je naglo uhvatio za ruku. Komadii stakla glasno su im kripali pod nogama tog sunanog jutra. Probijajui se kroz olupine automobla, pokraj prevrnutih kamiona i prolazei tik opljakanih trgovina, ili su prema onom mjestu koje je neko bilo Centralni Park, a sada Unutranjost. Nisu Oni bili krivi, razmiljao je Scripps. Stigli su na samom kraju. Vrlo strpljivo su pratili to se dogaa i ekali, Unutra, jer vremena je bilo na pretek. Hej kazao je Joey. Bez ikakvog prethodnog znaka upozorenja, stigli su do niije zemlje, do mjesta gdje je beton ustupio mjestu nabijenoj zemlji i gdje graevina nije bilo. Potleuice od tankih metalnih ploa i slomljenih dasaka stajale su oko baava iz kojih se dimilo. Zrak je ovdje mirisao na strvine. Zaudarao je na smrt. Joey je povukao Scrippsa za rukav. Hej, idemo. Scripps ga je jedva uo, zurei u daljinu gdje je bjeliasti sjaj visio na obzorju poput privienja. Unutranjost. Srce mu je poelo jae kucati, ali ga je u njegovim snovima uznemirila okolina u kojoj su se nali. Iz drvene, sklepane kolibe, izmiljela je na sunce pogrbljena spodoba. Nije odmah mogao rei da li se radi o mukarcu ili eni. Nogu omotanih krpama, neopisivo prljavo, to se stvorenje dogegalo do vatre. Iz bave koja se dimila izvuklo je neto dugako, neto prekriveno... Scripps je osjetio da mu se die eludac. Stvorenje je unulo raskreenih nogu i poelo jesti, cvilei. Scripps je povraao. Stvor je zastao i pogledao prema njima. Iz ustiju izvili su mu se prodorni, tuni jauci. Zaulo se ukanje, i gegavi koraci; iz nastambi od kartona i kartonskog papira poela su izlaziti stravina stvorenja. Njiui se i stenjui, nesigurna su se koraka uputili prema Scrippsu. Scripps je ubrzo zgrabio Joeya i dao se u bijeg. Drei ga vrsto u naruju, osjetio je kako mali plae. Stravini su ih prsti poeli erupati, derui im odjeu i vukui ih za kosu. Neto se pripilo uz Scrippsova leda, zavijajui. Scripps je ponovo osjetio da e povraati, jer je zadah tog stvora bio nepodnosiv. Glaadniii, dajjtee, mooliiimo... Scripps je otro udario nogom ritnuvi se; stvorenje je zaurlalo i palo na zemlju. Posrui, glasno jecajui, teturao je dalje. Jo je osjeao dodire njihovih ruku na svojoj koi, desetine, stotine dodira... A, onda su ih se konano uspjeli osloboditi. Jadna stvorenja nisu imala dovoljno snage da krenu u potjeru za njima. Nekolicina njih stajala je, gledajui ih pohlepno, neprekidno njiui glavama amo tamo poput oajnih, nijemih ivotinja. U mislima Scripps je ponovno vidio onu dugu kost, i vrsto stegnuo Joeya k sebi. Smiri se, mali moj, otili su, nita ti vie ne mogu lagao je. Joey ga je jae zagrlio i zaplakao. Svuda oko njih leao je sivi pepeo, naslaga duboka nekoliko centimetara koju su naleti hladnog vjetra podizali i premjetali; zrake sunca padale su koso na ovaj tuan krajolik, a onda nestale u oblacima koji su se poeli skupljati na nebu. Joey je glasno mrknuo, vrpoljei se u elji da ga spusti na zemlju. Mili boe, pomislio je Scripps, mili boe, skoro su nas uhvatili. to su oni htjeli od nas? pitao je Joey dok mu je glas jo treperio na rubu plaa. Scripps je unuo pred njim, osvrui se prije toga kako bi se uvjerio da ih oni ne prate. Joey, to su bili ljudi. Bolesni, jadni, nesretni ljudi. Htjeli su da im pomognemo, ali mi to ne moemo jer nemamo nita. Joey je sluao, okreui se prema potleuicama, dok su mu udnovate misli jurile glavom. Kao ja konano je progovorio. to? upitao je iznenaeno Scripps. Oni su kao ja kad si me ti pronaao. Joey ga je pogledao mirno i

strpljivo kao da je on odrasao ovjek, a Scripps malo dijete. Nije to ba isto odgovorio mu je. Poele su padati velike kapi kie, pravei male tamne rupe u sivoj praini. Pogledaj! rekao je. Pred njima na obzorju lebdjelo je bjeliasto svjetlo, ne vie nalik privienju ve stvarnost koja ih je dozivala i mamila, upravo na onom mjestu koje su opisivali pripovjedai. Oko tog arobnog oblaka svjetlosti prostirao se neko poznati Central Park, a danas pusto pepela i izgorjelih, pocrnjelih panjeva kao nijemi spomenik strahovitih sukoba i poara posljednjeg sveopeg rata za hranu. Unutranjost. Scripps je vrsto pritegnuo svoju naprtnjau. Ovaj puta moraju stii do svog cilja, u to je bio vrsto uvjeren. Okrenuvi se posljednji put iza sebe dok su koraali gustom sivom prainom, vidio je kako vjetar zamee njihove tragove im bi napravili novi korak. Napredovali su polako, ali sigurno, dok je nebo postajalo sve tamnije, a kia sve hladnija. Joey se ponovno oglasio nakon jednog vremena. uj, sjea li se onih malih komadia mesa koje smo onomad dobili? Onda kad smo jo bili kod kue i kad smo igrali za one ljude, a oni su nam dali... Scripps se vrlo dobro sjeao svega. Meso je bilo psee, a darovali su im ga ljudi jo bjedniji od njih, za jedan sat spokojstva koje su im njih dvojica pruila svojom igrom. Neu vie, nikad vie, rekao je sam sebi, vrsto stiui zube i koraajui dalje. Pa smo ih onda pekli iznad vatre koju je zapalio Bozzie nastavio je Joey. Mmmm, bogzna to sada radi dobri stari Bozzie. Lomaa od zapaljenih knjiga, prisjeao se Scripps. Sjetio se takoer kako je uklonio Bozziea da ga Joey ne bi vidio onakvog, da ne bi vidio to je od njega ostalo i kako je izgubio ivot. Sluaj, ne misli vie na to. S tim je svreno. (Bozziea vie nema). Nakon nekoliko minuta, Joey se ponovno javio. Scripps, oni ljudi koje smo sreli malo prije. Da? Unutranjost pred njima postajala je sve stvarnija i sve blia. Nije uope uo to mu je Joey rekao, razmiljajui koliko im je jo preostalo do cilja. Stii e tamo jo noas, o tome vie nije bilo dvojbe. Natjerao je sam sebe da ubrza korak, unato sve jae boli koju je osjeao u leima i stegnima. Kako to da nitko nije spasio one jadne ljude? Veinu ne mogu spasiti drugi. Unutranjost je blistala kao rasvijetljena kupola. Oni moraju spaavati sami sebe, moraju se svim silama boriti za ivot, kao mi, na primjer. No se sve vie sputala, postalo je mrano. Scripps. Onim ljudima ne treba borba. Njima je potrebna hrana. Nastupila je duga stanka. Jadni oni ljudi. Nemaju sree. Nemaju svog Scrippsa. Scripps ga je iznenaeno pogledao, ali dijete nije vie reklo ni rijei, samo je koraalo dalje. Blistajui na kii, bijel i svjetlucav, zid se vijugavo protezao ispred njih u nedogled, nestajui u visinama. Bili su u potpunom mraku iz kojeg je obasjano zidom izronilo umorno Joevovo lice. A, t... o emo sada? upitao je. Ne znam ni sam priznao je Scripps. Zamiljao je da e tu stajati neki vratar, meutim, na zidu nije bilo nikakvih vratiju niti ulaza. Ponovno je bacio pogled na glatku povrinu pred sobom. Onda je zauo glas. Umoljavate se da objasnite razloge vaeg dolaska. Scripps je iznenaeno skoio i priao blie zidu. Nekakav mikrofon ili moda interfon? Na glatkoj povrini nije bilo nikakvog otvora. Kia je lijevala po djeakovom licu, a zubi su mu cvokotali od studeni. Reci mu kazao je mali. Doao sam ovamo da odigram jednu Igru vikao je, pitajui se da li ga itko moe uti. Tada se dosjetio da moda treba dati slubenu izjavu. elim pozvati na dvoboj jednog igraa Botrijanca, prema klauzuli o takmienju ljudi-igraa. Izjavljujem takoer da sam slubeni skrbnik ovog djeaka. Zid je odvratio ui I nita drugo. Nakon nekoliko trenutaka, zid je ponovio Ui. Otvorite vrata viknuo je Scripps. Ui.

Nigdje nema vratiju... Ui. Scripps je svom snagom udario nogom o zid, a noga mu je jednostavno prola kroz njega kao kroz maglu. Cijelo mu je tijelo na isti nain prelebdjelo na drugu stranu, sputajui se na glatki, klizavi pod. Joey! Prostorija je bila malena, imala je oblik kupole, ali uglova nije bilo. Otprilike metar iznad poda, pojavilo se malo svjetlo, lebdei u zraku u vidu plamena svijee. Molim vas slijedite me zauo se glas koji ustvari nije bio vidljiv kao niti glas zida. Scripps je pokuao ponovno gurnuti ruku kroz njega, no zid se ve opet skrutnuo. Joey? Molim vas slijedite me. Sigurno se radi o nekoj vrsti robota-vodia, zakljuio je Scripps. Nije mogao davati odgovore, ve samo ponavljati ono to mu je nareeno da govori. Prialo se da ovdje imaju takve ureaje. Na neki nain i zid je vjerojatno programiran. Scripps je bjesomuno poeo akarna udarati po njemu. U tom se trenutku kroz zid pomolila mala smea ruica. Scripps ju je brzo zgrbio, snano povukao i za tili as itav se djeak pojavio u Unutranjosti. Joey! Scripps je vrsto privinuo djeaka k sebi i pritisnuo svoje lice o njegovu mokru, kovrama prekrivenu glavu. Dodavola, budi uvijek uz mene. Nemoj se vie odvajati, nikada! Joey se izvio iz njegova zagrljaja. Ja se uope nisam odvajao. to je ovo? Molim vas slijedite me. Dodi. To je neka vrst robota koji nas vodi. Mehanika naprava, ne moe nas uti niti odgovarati na pitanja. Netono kazalo je svjetlo, nestajui u zidu. Prostorijom je iznenada zavladao mrak u kojem su se stopile i njihove sjene. Bilo je oito da ih pokuavaju otjerati. uj, Scripps. Joeyov glas je podrhtavao. Idemo kui. Scrippsa je steglo u grlu. Prekasno. Uspjet emo vidjet e. Uhvativi Joeya za ruku, Scripps je zakoraio prema zidu, alei to nije mogao ranije pogledati kroz njega i vidjeti to se to nalazi na drugoj strani. Bio je prilino razoaran, jer je oekivao mnogo vie. Podiui ramena, skupio je svu snagu, duboko udahnuo i napravio jo jedan korak. Molim vas da objasnite razloge svog odlaska. Scripps je izvukao iz zida svoj depni no, promatrajui kako se stapaju i nestaju rubovi posjekotine. Za samo nekoliko sekundi, povrina je zida bila ponovo potpuno glatka. Ve su satima bili u ovoj maloj bijeloj prostoriji. Bez prozora, bez vrata, i bez ikakvog nagovjetaja to e dalje biti s njima... ako uope... Molim vas da objasnite razloge... A mi molimo vas da objasnite svoje razloge, dodavola! Ne moete nas samo tako drati ovdje zatvorene... Netono. Scripps je prijetei stisnuo pesnice kad je zid ponovno progovorio onim jednolinim, bezbojnim glasom. Mi ne elimo kontrolirati vae kretanje. Ne elimo niti poduzeti zatitne mjere. Ostat ete tu gdje ste sada. Znamo da ovdje ima jo ljudskih bia primijetio je Scripps. Zar je i njima ogranieno kretanje? Oni su nai novi lanovi. Vi to niste. U glasu zida osjetio se blagi prijekor. Tako, dakle! Mi smo divljaci, je li? Zar se ne bojite da emo vam unerediti ovaj ulateni pod? Dok je Scripps govorio, jedan je dio zida snano zasvijetlio i iezao, otkrivajui malu nusprostoriju. Nunik i prostorija za linu higijenu kazao je zid. Da li su vam potrebne upute za njihovu upotrebu? Hvala. Nekako emo se snai. Izvolite navesti vae ostale potrebe. Scripps se ukoio. Mogli biste nam dati malu termonuklearnu bojevu glavu! Iza svojih lea zauo je kako Joey mrca, suspreui pla. Polagano je spustio stisnute ake.

Gladni smo rekao je. Treba nam hrana, a takoer i voda za pie. Molim vas lijepo. Molimo vas, prokleti bili. Hrana im je stigla putem iznenada stvorenog malog otvora na podu: dvije velike zdjele pune guste tenosti nalik kai od zobenih pahuljica. lica nije bilo. Ozlojeen i izgladnio, Scripps je ispruio desni kaiprst i umoio ga do polovine u toplu, masnu kau. Onda ga je izvukao, oprezno miriui grudicu na vrhu prsta. Iscrpljeno mu je tijelo stalo drhtati, osjetivi primamljivi miris pirjanog mesa. Pojeo je tu grudicu, i zgrabio malo veu koliinu uz pomo palca i kaiprsta. Kaa je potsjeala na kuhani jeam. Ali, kakva je vrsta mesa u njoj? Nije me briga, pomislio je, gurajui je u usta. Nije me naroito briga. Djeak ga je gledao prijekorno, pomislio je Scripps. On e jesti kad bude stvarno gladan. Scripps je popio nekoliko gutljaja hladne vode iz male okrugle boce, ispirui prethodno usta. Podigao je oi prema Joeyu, primjeujui kako djeak upravo otire suzu. Joey. Dodi, mora jesti. Joey mu je priao, pogledao u zdjele i okrenu glavu u stranu. uj, sjea li se kad sam te prvi put hranio? Ovako, s prstima? Neu jesti. Nisi to htio ni onda. Hajde, doi njeno ga je nagovarao Scripps. Jedi da ojaa. Primjetio je kako se mijenja izraz djeakova lica, shvativi da ga mora nahraniti. Da postane velik i jak ponovio je. Onda e moi raditi sve to hoe. Samo asak kasnije, Joey je otvorio usta i prihvatio hranu. Zatim je dalje nastavio jesti sam. Budui da je zid znao govoriti, inilo se kao da je ivo bie i da ih budno promatra. Scripps je progutao i posljednji zalogaj i spustio zdjelu. Da li ih oni promatraju? Sad kad je napunio eludac, imao je dovoljno snage da osjeti odreeni stid. Trebalo je ekati, obuzdavati se dok ih ne oslobode ili im ne objasne zato ih dre zatvorene ovdje. etverouglasta oblika i debelih stijenki, zdjele su ga podsjeale na korita. Joey. Oprosti mi... Joey je jednim prstom pokupio ostatke razlivene kae sa sjajnog poda. Nije podizao glavu. Vidjet e da nam nee uvijek biti ovako. Netono. Scripps se trgnuo, ali taj glas nije pripadao zidu; bila je to njegova vlastita pomisao, roena u njegovoj glavi. Kako zna da nam nee uvijek biti ovako? Jo se nitko od igraa nije vratio odavde, shvatio je iznenada. Nitko se nije vratio da ispria kako je ovdje, Unutra. Sve su to bile samo prie, koje su se ponavljale toliko puta dok nisu zvuale stvarno i istinito, prie o sjaju i bogatstvu. Scripps se sjetio svog oca i stareva opisa podova od mozaika, prekrasno obojenih zidova i halja protkanih dragim kamenjem. No, njegov otac nije uspio, nikad nije postigao vie od prvog stupnja igre u ranijim turnirima. Kako je njegov otac mogao uope znati o ovome ovdje? Zato bi im sva ta rasko ovdje bila potrebna? to oni uope hoe od vas? ustrajao je neugodan glas u njegovoj glavi. Vidjet e obratio se Joeyu. Kad pobijedimo, sve e biti drugaije. Nadao se da mu glas zvui dovoljno uvjerljivo. Joey je spavao, ali Scrippsu san nije dolazio na oi. eljust ga je boljela od pada u vlaku prije nekoliko sati ili prije nekoliko godina. Zidovi su ga nijemo promatrali s visoka, bijeli i prazni; tiina mu je odzvanjala uima. Iznenada je osjetio paninu elju da pone urlati. Sve je to bila greka. Svatko je dobro znao da Unutra znai bijeg od gladi i hladnoe, od surovog, nesmiljenog ivota vani. Evo nas tu, razmiljao je s gorinom. Toplo nam je, sigurni smo i siti . Sve ono to je pojeo osjeao je kao kost u grlu. Joey se okretao u snu, zajecao i ponovno se umirio. Neto kasnije ponovno je progovorio zid. Sutra. Scripps se trgnuo, obliven znojem. to sutra? Odgovora nije bilo. Malo je jo ekao, a onda ponovno legao. Joey se vre stisnuo uz njega, a Scripps mu je na to rukom obuhvatio mala drhtava ramena. Sutra. Sutra e biti bolje.

Moda, pomislio je. Toplo varivo koje su dobili za doruak nije ni izdaleka bilo tako ukusno kao ono juer. Kava, pomisli Scripps. ovjek bi pomislio da e ovdje sigurno imati kavu. Dobar bi bio i kavin nadomjestak. Oprao se u maloj kabini, zastao pred nunikom. Ovo valjda jeste nunik? Do sada je bio previe maloduan i obeshrabren da razmilja o tim stvarima, i dok je s nevjericom promatrao udnu, neobinu koljku bez vodokotlia, sjetio se jednog starog vica, nadajui se da ovo nije posuda u kojoj treba oprati noge. Mora priznati da ba nema mnogo iskustva s najnovijim dostignuima na polju vodoinstalacija... Mlaz mokrae pogodio je dio koljke gdje nije bilo vode i nestao uz blago itanje. Poeo se iznenada smijati, zamiljajui sebe kako gura noge u odvod koljke. A, onda je isto tako naglo zautio. Nieg smijenog tu nije bilo. Stajao je tu, razmiljajui kako sve to skupa uope nije smijeno, naprotiv. Uto je zauo glasove. Glasove. Dobio je iznenadan, smijean poriv da zalupi vratima kupaonice, no shvativi da vrata ne postoje brzo je navukao hlae i potegao patentni zatvara. Bio je to enski glas... U maloj bijeloj sobi stajala je mlada ena smijeei se Joeyu, koji joj je stidljivo uzvraao smjekom. Imala je svojih dvadeset i pet godina, kosu svjetle boje, i plavu haljinu koja joj je pristajala... tako njeno, mislio je Scripps, shvativi na prvi pogled da bi je mogao dodirnuti samo na takav nain: njeno. Koa joj je bila bijela, kao ledena kora. Kad je pruila ruku lijepo su joj se vidjele plaviaste ilice kojima su joj bili proarani runi zglobovi. Ja sam Judith kazala je. Glas joj je zvuao kao melodija visokog tona. Ruka joj je bila hladna. Osjetio je elju da je ugrije sa svoje dvije. Ovaj, ja.. Howard. Howard Scripps. Nisam oekivao da e se netko pojaviti. Govorei to, shvatio je da govori istinu; ugledavi je, osjetio je vrtoglavicu od radosti. Oi su joj bile pune razumijevanja; njihovo intenzivno modrilo jednostavno ga je oborilo s nogu. Mjeseevo plave sjajile su nekom nutarnjom svjetlou. Tek je tada vidio da jo uvijek dri njenu ruku u svojoj. Smijeila se. Jeste li spremni za poetak? mirnuo je oima, ne shvaajui nita. Vi? Igra? Nije mogue da ste vi na protivnik? Judith se smijala, kimajui potvrdno glavom i prilazei ploi koju je on postavio prole noi. ekajte kazao je Scripps. Nasmijeila se, iznenaeno ga gledajui. Stanite, malo ponovio je. Recite mi najprije kakav je ovdje ivot? U njenim modrim oima svjetlost je zatinjala i nestala. Pa, ivot je... sasvim ugodan. to radite cijeli dan? Smjeak se poeo gasiti. Ja... provodim vrijeme. Neto se ugasilo, zatvorilo poput zavjese u tim plavim oima, i odjednom Scrippsu se uinilo da ona vie nije tako lijepa. A, svi ostali? Osjetio je kako ga obuzima studen. I oni takoer... provode vrijeme? Nije mu htjela rei istinu: Zato? ivot je ugodan ponovila je. Ima hrane, toplo je. Nitko mi ne moe uiniti nita naao. Pogledala je u pod. Tamo vani je bilo mnogo gore. to ste bili vani? Igrala sam Igru, naravno odvratila je s vie samopouzdanja. Osim toga... bila sam i odgojiteljica. U vrtiu. Rekla je apatom. Odgojiteljica u djejem vrtiu... zastao je. Puti mekane poput mlade breskve, plava kosa, ruke bez bora. Nemogue. U vrijeme kad su zatvorili posljednje kole i vrtie, ona se jo uope nije rodila. Judith. Kada si ti dola ovamo. Unutra? Ponovno se osmjehnula, zbunjeno poput malog djeteta kojeg su natjerali da oda tajnu. 1989. Tono prije stotinu godina. Mahnula je rukom prema ploi. Dakle? Jesi li spremna za poetak Igre? Ne. Nisam. Iznenada ju je upitao. Sjea li se moda kada je posljednji put neki igra doao ovamo i pozvao nekoga na dvoboj? Hou rei, kada je neki ljudski stvor posljednji puta kroio ovamo? Bilo je to davno. Prije mnogo godina. Ali... Scripps je kimao glavom.

Otii rekao joj je. Reci im da su sve pogreno smislili i da su se prevarili. Ja neu igrati protiv tebe, a djeak... Scripps je bacio pogled prema Joeyu i pritom osjetio kako je obuzet silnom ljubavi i brinosti. Djeak uope ne zna igrati. Joey je otvorio usta od uda; Scripps mu je uputio otar pogled koji mu je govorio uti! I, Joey je utio, ne rekavi ni rijei. to namjerava? zatreperio je Judithin glas. Oigledno nije dobila nikakve upute kako da se ponaa u ovakvom sluaju. Kai im da je poziv na dvoboj upuen njima. Ja ovdje i danas, pozivam na takmienje jednog igraa Botrijanca. Nemoj to initi rekla je Judith i prestraeno se okrenula, gledajui u zid. Zidovi imaju ui. Njihova je svijest strahovito jaka. Ako izgubi, nee se toga vie nikada sjeati, niti e biti svjestan kako se to dogodilo. A, ako pobijedim? Pogledala ga je ravno u oi. Onda e te pustiti da ode odavde. No, to jo nikome nije polo za rukom. Gledao ju je zaprepateno. Ne vjerujem. Dobro. Onda podi sa mnom. Uostalom, sve je i onako ve unaprijed odlueno. Pokuala sam da ti olakam patnju. Pola je prema zidu i nestala kroz njega, ne osvrui se vie na Scrippsa. Ostani ovdje rekao je Joeyu, a zatim kliznuo kroz zid slijedei Judith. Ugledao ju je nejasno pred sobom kako se brzo kree u polutami i pourio da je dostigne. Tlo pod nogama postalo je nekako udno... mekanije i itkije, pa je koraao opreznije, nelagodno osjeajui sve veu blizinu zidova. Zauo je tihi zvuk nalik aputanju, ali nije imao vremena da zastane i slua. Ona ga je ekala samo trenutak, okrenuvi se, ali se onda uputila dalje nestajui u mraku. Nije mu preostalo nita drugo nego da krene za njom, no od same pomisli na to sav se najeio, jer su zidovi ve bili posve blizu; na licu i rukama osjeao je njihov vlaan, ljepljiv dodir. U djeliu sekunde bio je obuzet uasnim strahom i gaanjem jer se zid potpuno obavio oko njega, no zatim je sav taj uas ostao iza njega. No, prizor koji je tada ugledao bio je tako grozan da nije znao hoe li zaplakati ili pobjesniti, ili oboje. U velikoj dvorani gdje je vladala polutama ulo se neprekidno mrmljanje i jaukanje koje je u valovima naviralo od spodoba na niskim leajevima. Neki su upkali pokrivae, a neki potpuno nepokretni, tupo zurili preda se. Ljudi, na stotine ljudskih bia. Prostorijom je vladao uasan smrad i zadah od izmetina. Njegovatelji, ljudska bia kao i njihovi tienici, polagano su se kretali meu krevetima. Ramena su im bila pogrbljena i savijena pod teinom velikih, bijelih ogrtaa koje su nosili, dok su im lica imala otuan izraz. Scripps ih je promatrao s uasom u oima. Trudimo se rekla je Judith. Ali ima ih tako mnogo. Zato ste nam vrlo potrebni. Potrebni ste Njima. Obasuo ju je pitanjima. Kakvo je to mjesto? Tko su ovi ljudi? Ali, odgovor je dobro znao... Ovo su sve Igrai rekla je mirno. A prostorija se zove Dvorana Igraa. Osjetio je potrebu da vie. Povraalo mu se. Htio je bjeati odavde. Ovo su... Igrai-majstori? Pobjednici? Ne. Nema tu pobjednika. Rekla sam ti ve da je njihova svijest nepobjediva. No, nama su potrebni pazitelji, nadzornici, i zato su me oni poslali, ili bolje reeno, dozvolili mi da te pozovem na dvoboj u Igri. Mora ostati... neoteen. Ali, ti... i svi ovi njegovatelji. Vi ste bili pobjednici. Znai, ima izgleda... Ne. Ja sam takoer gubitnica. U oima joj je zasjala iskrica ponosa. Dodue ne velika gubitnica. Sve ovisi o tome kako gleda na stvar, pomislio je Scripps. Tek je sada vidio da uz svaki leaj stoji igraa ploa. Valjda oni ne igraju u ovakvom stanju, ha? Gledaj! Judith se probila do leajeva i prila niskom stolu, na kojem je leala jedna od mnogih igraih ploa. Stavila je obje ruke na nju, i zauo se svjetlucavi zvuk. Kao da je netko dao znak, jaukanje je prestalo istog

trenutka. Njegovatelji su se povukli, prekrienih ruku, a svaki je Igra posegnuo za svojom ploom. Onda je prostorijom odjeknuo snaan akord nalik zvuku divovskih orgulja koji je prodro do Scrippsovih kosti. Judith je zatim dala novi znak, i svi Igrai su ponovno pali nauznak na svoje leajeve, nepomini. Scripps je zateturao jer mu je u uima jo odzvanjao onaj snani zvuk. Zato? Vikao je iz sveg glasa, jer nije uo vlastite rijei od strahovite zvonjave u glavi. Judith mu je uputila pogled saaljenja, ali i jedva primjetljivi podsmijeh. Nikakvo udo, ona je ovdje ve itavo stoljee, pomislio je Scripps. Jo uvijek zagluen nutarnjom bukom, proitao je odgovor s njenih usana i osjetio beznae i oaj, kad je rekla: Oni ne daju nikakva objanjenja. Kad su se opet nali u maloj bijeloj sobi, okrenuo se licem prema njoj. Znai, oni te ne nadziru rekao je. Zato ga je i mogla povesti kroz zid i pokazati mu sve. ega bi se oni morali bojati? Naeg bijega? Ali ti bi mogla pobjei Izgovorio je svoje rijei vrlo razgovjetno, promatrajui je. Brzo je pogledala u stranu. Ne znam. Zna ti dobro. Mogla bi jednostavno proi kroz taj zid i izai..., i povesti nas sa sobom. Povesti vas kuda? upitala je. U gladovanje, u neizdrivu studen? Ljudi su vani umirali kad sam ja stigla ovamo, Unutra. Kakva je sada situacija vani? Zato ste vi doli? To sad nije vano. Mi se vraamo, a ti e nam pomoi. Jer, i ti ide s nama. To nee pomoi. Oni e ubrzo izai i pojaviti se vani. Ovog trenutka jo ekaju. A, to ekaju? Judith je zurila u pod. Ne znam. Neto se sprema. Igra... kad igramo s njima, mi ih ujemo. Uplaeni su, i vrlo brzo bit e ih svuda. To ujemo kroz Igru... neki strah, a ujedno i neko stravino veselje. Sprema se neka vrst eksplozije, irenje na sve strane. Oekuju je i prieljkuju, ali se istovremeno i boje. Zbog toga i nas dre ovdje. Mi ih na neki neobjanjivi nain moemo zatititi. Igrom? Smirenjem koje ona prua? Judith je potvrdno kimnula glavom. Ne znam tono o emu se radi, ali sam duboko uvjerena da bjeanje nee pomoi. Vrlo brzo nee imati kuda pobjei. Joey je sjedio na podu, irom otvorenih oiju, sluajui. Gledajui ga, Scripps je osjetio neku udnu mirnou. Imao je on pravo. Shvatio je tono to treba uraditi da bi spasio Joeya, i sebe. Kasnije e doi vrijeme za strah. Nadao se da to jo nee biti tako skoro. Okrenuo se prema njoj. Kad si ti stigla ovamo, igrala si protiv jednog od Njih, i ostala... ostala si itava, neoteene svijesti. To ne mora znaiti da e i ti... Scripps je nervozno odmahnuo rukom. Ja nisam vaan. Bio je iznenaen svojim rijeima jer je znao da govori istinu. Ali... ovaj mali jest. Rekao joj je zatim gotovo neujno tako da ga Oni ne bi uli. Ako... se meni to dogodi, hoe li ga odvesti odavde? Judith je oklijevala. Molim te. U tim rijeima bila je sadrana sva njegova ljubav, sva njenost, sve njegove glupe nade. Da, cijeli se svijet pretvorio u ludnicu, svijet je umirao, ali moda ipak postoji ansa da djeak uspije tamo gdje su oni zakazali. Molim te. Prui Joeyu priliku da ivi. Neto se promijenilo u njenim oima, imale su zaueni izraz, koji se zatim pretvorio u zavist, moda zbog siline njegovih osjeaja. Lice joj je odavalo osamljenost kakvu on uope nije mogao zamisliti. Kimnula je glavom. Jedva ujno rekla je Da. Da pokuat u. Kad je otila, obratio se zidu. Predomislio sam se rekao je. Povlaim svoj izazov. elimo otii odavde, i vratiti se napolje. Netono hladno je odvratio zid. Scripps je dobro znao da e dobiti

takav odgovor. Tvoj je izazov prihvaen. Pripremi se za igru. Dakle, ovo je pitanje sredio. Ako izgubi, rekla mu je ranije, nee se toga vie nikad sjeati. Nee nikada biti svjestan toga. Vie nita nee znati. Ali, ako kojim sluajem pobijedi, znat e sve. Igrajui protiv njih, saznat e mnogo toga. Sjetio se kako se Joeyova svijest stapala s njegovom dok su igrali u vlaku, i pritom se pitao kakav e osjeaj imati kad mu se misli pretoe u svijest Vanzemaljskog, svijest nepoznatog. uo je kako oni izgledaju u priama ljudi, vidio je i neke prastare fotografije. Sada e biti u prilici da i sam pogleda u lice vanzemaljca. Ako oni uope imaju lice... Dosta toga, rekao je sam sebi. Drugog izlaza nema. Nije mogao mirno sjediti i samo ekati dok su oni vukli svoje poteze. Ako je Judith zaista u pravu, onda nema smisla bjeati. A, Scripps je sve vie vjerovao u to. I sam je osjetio tamo u tunelu da se neto dogaa. Neto se mie. Ako Ono uope ima noge... Prestani. ekaj. I nemoj plaiti sam sebe. Sjeo je i zagrlio Joeya, trudei se da ne misli na ono to ga eka. Molim vas slijedite me. Svjetlo-putokaz pojavilo se desetak centimetara iznad tla, u blizini zida. I djeak, takoer? upitao je Scripps. Molim vas slijedite me. Iznenada Scripps nije vie bio siguran eli li napustiti ovaj mali bijeli zatvor. Svjetlo vodi ve je ulazilo u zid. Doi rekao je Joeyu. Ako ne proe, ostani ovdje, a ja u se vratiti po tebe. Ili e se vratiti ona , mislio je u sebi, ali o tome sad nije vrijedilo razmiljati. Zid ih je progutao obojicu, uvlaei ih u onaj isti mrani, vlani prolaz kojim se kretao prvi put. Smrdljivi zadah koji je osjetio tada, postajao je sve intenzivniji, tjerajui mu suze na oi. Svjetlo, njihov putokaz, poskakivalo je brzo u daljini, vodei ih, ali im ne osvjetljavajui put. Scripps se oeao o zid. Neto je ljepljivo prionulo uz njega. Odskoivi pun gaanja u stranu, obuhvatio je rukama vlastita ramena. Iza sebe je uo Joeyevo teko disanje. Svjetlo je zatreptalo, spustilo se nie, i nestalo. Stajali su u potpunom mraku. Kroz zid sada, oh Boe, ja naprosto ne mogu gurnuti lice u ovo... Tunel je bio sada drugaiji, vie nije bio pust, ve ispunjen tiinom iekivanja. Osjetio je da ga promatraju. Negdje izbliza zauo je neko zujanje, lepetanje, kao da se neka suha krila taru jedno o drugo. Ili su to moda noge, pomislio je Scripps. Milijuni sitnih nogu. Ili... eljusti . inilo mu se da taj zvuk dolazi iz nutrine zida. kao da neto, ili netko pokuava rovanjem izai na povrinu. Molim vas slijedite me.. Iz dubine mraka, zauo se glas svjetlavodilje. Neto je dodirnuto Scrippsovu ruku; on se trgnuo uz prigueni krik. No, bio je to Joey koji je sav drhtao, pruajui ruke prema njemu u nijemom strahu. Scripps se sagnuo i privukao ga k sebi, osjeajui pod prstima Joeyov platneni kaputi i njegovu kovravu glavu na svojim prsima. Molim vas slijedite me. Kad bih imao ovlatenje, naredio bih vam da tako postupite bez oklijevanja. uei, Scripps je osjetio kako ga prolaze marci cijelim tijelom. U gustom mraku uo se samo onaj zvuk struganja i zujanja koji je dolazio sa svih strana, a onaj odvratni, miji zadah postajao je sve nepodnoljiviji. Neto mu se omotalo okonoge, gricnulo ga u list i privrstilo se za meku kou s nutarnje strane koljena. Scripps je zastenjao od uasa i gaenja. Otresao se, oslabadajui se nametnika i uronio u zid, vrsto drei Joeya uz sebe. Osjetio je kako se zid mie oko njega. Neto mekano kruilo mu je oko lica, bockajui ga, ispitujui, napadajui. Udario je oko sebe rukama kao da eli otjerati nonu moru, odupirui se navali njihovih sitnih tijela. Jedno od njih ulo mu je u nos. Zatim kao da mu je uarena igla probola uho. Scripps je vrisnuo svom snagom, vrsto stiui zube. Konano su uspjeli proi kroz zid. Izali su, teko diui, na neku vrst pozornice u golemoj dvorani kupolasta svoda ispunjenoj od posljednjeg mjesta gledaocima Botrijancima. Snopovi bjeliastog svjetla okruivali su pozornicu. mirkajui, Scripps je ipak uspio

vidjeti kako izgledaju: bili su nalik golemim abama. Nisu imali ije, nego samo glave nasaene na trup. Usta su im bila tanki rastezljivi prorezi. Kad su se svjetla priguila, vidio je i njihove oi. Svaki je imao dva oka, smjetena otprilike na elu, samo to to nisu bila prava ela. Sve su oi bile upravljene prema njemu, i sve su gorile nekim sumpornim sjajem. Joey se sav tresao, vrsto stisnutih usana, oiju izbezumljenih od straha. No, kad je svjetlo-putokaz ponovilo Molim vas, slijedite me! Joey je stoiki krenuo za njim, okreui se prema Scrippsu, nijem od strave i uasa. Istog trenutka, na jednom kraju pozornice pojavilo se Ono. Kretalo se brzo i gotovo neujno, kliui podom i vijugajui tijelom poput gmaza. S obje strane tijela visjele su mu dvije tanke cjevaste ruke, njiui se kao da su iaene. Stvor se zaustavio na samoj sredini pozornice. Poni zauo se njegov hripav glas. Iz poda je izronio valjak nalik stolu, a na njegovu vrhu svjetlucala je igraa ploa. Botrijanac je rairio ruke i stavio ih na plou, a svjetlost koja se na njoj pojavila jasno je ocrtavala obrise njegovih dvanaest prstiju. Bili su dugaki, tanki, oblih vraka i nisu imali nokte. Jedan je prst na svakoj ruci bio je zakrenut unatrag prema zglobu. Savreno su odgovarali za Igru jer su pokrivali povrinu od osam do deset kristala. A, kristali su svjetlucali, ekajui igrae, dok je osmerokutna ploa tiho, melodiozno zujala. Ne razmiljaj previe, igraj!, davao je Scripps upute samom sebi, potpuno paraliziran od straha. ute oi Botrijanaca gledale su ga hladno, s prijezirom. Vie nije smio oklijevati ni trena; spustio je ruke na plou. Oglasio se jedva ujni ping!, i Igra je poela. Bujica zvuka sruila se na njega, punei mu glavu. ak nije bio siguran da li je sve to glazba. Jo se jednom prisjetio Judithinih rijei: Njihova je svijest nepobjediva. A, onda je sve oko njega nestalo, iezlo je sjeanje, a stvarnost je izblijedila dok je Scripps uranjao sve dublje u svijest svog protivnika, Botrijanca. inilo mu se kao da se uz pomo splavi svog mozga pokuava probiti kroz snanu bijelu bujicu. Borei se svim silama da je obuzda, uvidio je da je to bezuspjeno i beznadno. Nikad mu nee uspjeti svladati tako jakog protivnika. Jedini izlaz je bio da se opusti, prati igru i pokupi to vie usputnih podataka i informacija. Glava mu je odzvanjala neopisivo jakom zvonjavom. Nejasno je vidio odraz svojih ruku, gledajui ih udnim, tuim oima. Ruke i prsni ko oblila mu je neka neopisiva, ugodna toplina. Prsti Botrijanaca plesali su brzo i okretno osvjetljenim kristalima. Zvonjava je utihnula, ostao je samo jedan jedini visoki ton, iz kojeg su na sve strane nicali udni akordi. Zatim se pojavio jedan ujni, daleki um, i Scripps je u njemu prepoznao zvuk vjetra. Vani, kod kue? Ne, ne ovdje. Negdje drugdje. Ali, ne ovdje. Bujica osjeaja se konano smirila i tada je Scripps vrlo oprezno pruio svoju duhovnu ruku prema biu ija se svijest tako uspjeno odupirala njegovoj. Vrlo njeno i polagano istraivao ju je i ispitivao, osjeajui kako se njegov um priprema da tu svijest vrsto uhvati u svoju stupicu. No, u tom svom ispitivanju naiao je na hladni, neunitivi cilj, okrutan i bezosjeajan poput eljeznog klina. Velika glad i pohlepa, obuzdavani samo na raun hrane koja ga je nesumnjivo ekala neto kasnije, naprosto su ga preplavile. Pjesma je tiho odzvanjala, laskajui i mamei: divno je pripadati ovim stvorovima, doi u njihovu sredinu, udovoljavati njihovim eljama. Scripps se naao sapet u vrstom zagrljaju svijesti Botrijanca, bespomono i oajniki prihvaajui njegove misli i predodbe kao da je ve potpuno u njegovoj vlasti. Divno je biti Igra, i plesti sjajne niti od mozga do mozga, od jedne svijesti do druge, zatvarati sve to ne prua otpor, u krhku ahuru pjesme. Imati tako mnogo prostora u kojim se mogu zaahuriti rojevi i jata vlastitog podmlatka. U mislima, Scripps je ve promatrao kako iz svih prolaza i tunela nadire golema bujica tamnih, gmizavih i ljuturastih tjeleaca. Prodrljivo, oni e pojuriti u potragu za hranom, gazei jedan drugoga, tjerani naprijed strahovitom glau koja e uslijediti nakon dugog ekanja i inkubacije. Scripps je potpuno jasno vidio u mislima kako larve, udovine liinke puu na sve strane prema roditeljima-maticama, i u tom trenutku spoznao stravinu istinu. Osjetio je u cijelom svom biu titraje Igre, osjetio je kako na svojim vibracijama zaustavlja najezdu tog podmlatka, poruujui: tu nema hrane. Konano je shvatio bit ove Igre, svu njenu jednostavnost i dubinu. Igra

je titila Botrijance da ih ne izjedu njihovi mladi. injenica da je ljudi-igraa gotovo nestalo s povrine Zemlje bila je oit znak da e liinke imati drugu vrst hrane. Scripps je nastavio igrati, potpuno mehaniki. Botrijanac je bio jak, ali ga je on mogao slijediti bez potekoa. Jedino kad bi Scripps nametnuo svoju temu i tako pokuao promijeniti tok Igre, postojala je mogunost da doivi poraz. Osjeao je u mislima Botrijanca roditeljski strah od Vlastitog narataja. Taj strah jo nije bio jasno izraen; ostalo je jo, dakle, dosta vremena da neto uini. Znao je vrlo dobro da ga ovdje svi gledaju s podozrenjem. Svijest Botrijanaca mu je govorila da oni imaju povjerenja u Judith, ali ne i u njega. pijunirat e ga sve dok mu je svijest neoteena. Odluio je igrati sada na sve ili nita. Igrao je na planet Zemlju. Zimsko predveerje, naranasta, modra i ljubiasta boja ire se po povrini Smrznutog jezera, vizija je potresla matricu vanzemaljca i iezla uz snano itanje. Kiselina je crala i palila Scrippsov mozak. Iz grla mu se izvio strahovit krik. Obuzet vrtoglavicom, natjerao je u svoje misli viziju svog doma: plamsaji zapaljenih otpadaka i knjiga. Pijani, glasni Bozzie koji je jodlao. Oko vatre grupa oloa, pljakaa koji jedu njihovu hranu i piju onu ogavnu tekuinu koju je Bozzie iscjedio iz naputenih automobila. Pjevali su. Bol je obuzela njegove neurone, izjedajui nostalgiju i sjetu, pretvarajui sjeanje u gomilu sivog pepela. Igraa je ploa zacviljela kad je Botrijanac uzvratio, odbijajui takve misli. Zasjala je sumporno-utom i otrovno zelenom bojom, izbacujui na kraju tamni, bezbojni odsjaj. Osjeao je kao da mu netko puca u mozak vatrenim crvima i larvama, i ugrizao se za obraz da ne bi kriknuo. Uinilo mu se da se itava prostorija vrtoglavo okree oko njega. Njihova je svijest strahovito jaka. Privienja je nestalo, a visoki, zloguki tonovi pretvorili su se u bijelo siktanje. Jo jednom. Pokuat e jo jednom, i uspjet e. Posljednjim snagama, Scripps je iz najudaljenijeg kutka svijesti izvukao i zadnju preostalu predodbu. S najveim naporom, drao ju je jednostavnu i istinitu u matrici Igre, koju je gubio. Oajniki je isticao svoj duboki osjeaj: Dijete kojeg se ne boji ve kojem poklanja svu svoju ljubav . Matrica je zadrhtala, zujei od nekih do sada jo neznanih rezonanci; Botrijaneva je svijest ustuknula, zateena. Dijete. Scripps je preao u napad, neopisivo radostan od mislima izreene boli. Dijete koje se ne hrani njegovim mesom, ve njegovom ljubavlju. To je ljubav, vi prokletnici. Botrijanac se borio svim silama da zadri kontrolu i odbije napad predodbe koja je bila'tako neobino snana, ali i posve tua. Njegovo zaprepatenje i prvi znaci straha i uzmicanja odjeknuli su disonantno u matrinoj melodiji pjesme. Scripps se nacerio, osjeajui kako mu se lice gri od slavodobitnosti, premda mu se inilo da mu se mozak pri od vlastite vruine. Iz kristala je odjednom izbila uarena mjeavina svjetla i zvuka. itavo to vrijeme on je visoko uzdignuta ela mislio samo na taj osjeaj ovjenosti, privrenosti i ljubavi. U svojoj je ruci jo osjeao stisak malog djejeg dlana. Scripps. U sjeanje mu je navro prtav Joeyev smijeh. Scripps, igraj. Misli mu je tada zahvatila silna bol ba kao to plamen guta suhu travu. Molim vas, slijedite me. Svjetlo-vodi brzo, se kretalo tunelom. Omamljen i trom, Scripps se prepustio djeaku i eni da ga vuku i nose. Svuda oko njih ulo se cranje sitnih gladnih bia koje je postajalo sve zaglunije; Scripps se uurio od straha i odvratnosti. Hajde, Scripps. Bio je to djeakov glas. Pobijedio si. Pustili su nas da odemo. Pouri. Pobijedio? Pobijedio koga? Gurali su ga rukama da krene dalje. Uope nije znao o emu govore. Rekao je ono to mu je prvo palo na pamet u tom trenutku. Zato? Odgovorila mu je ena, malodunim glasom. Misle da neemo uspjeti izai odavde kroz zid. Prekasno, jer je tek tada shvatio u to ga oni guraju: u gustu, gmiuu masu ustiju, slinavih, opasnih... Ne! Poeo je udarati oko sebe nogama, ali je bio preslab i iscrpljen; spotaknuo se i glavom uletio u zid pun eljusti i zubi otrih poput igala. Vikao

je iz sveg glasa dok su se svi ti sitni stvorovi zabijali u njegovo tijelo, uvlaili mu se pod kou... Scripps! Hej, Scripps, probudi se. Sanja neto strano. Hajde, moramo pouriti, daj, probudi se i pojedi ovo. Zahvalan djeaku, konano se uspio osvijestiti i doi k sebi. Bilo mu je hladno. Ili su irokom, bijelom trasom naputene autostrade, istono od grada i zaustavili se da malo odspavaju u gustoj ikari. Nebo je bilo plavo, s tu i tamo ruiastim i zlatno-utim nijansama. Pogledao je u stari limeni tanjur koji mu je nudio djeak. Iz guste kuhane kae podizali su se jezici pare. U drugoj ruci, djeak je drao loni iz kojeg se takoer puilo; miris kave od kuhanog ira drakao je Scrippsove nozdrve. Namrtio se. Gdje? Djeak je pokazao rukom prema unitenoj benzinskoj stanici, gdje vie nije bilo crpki, i gdje su razbijena stakla zaepljena krpama. Ljudi ive u njoj. Ja sam igrao. Scripps nije shvaao o emu mu to djeak pria, ali je unato tome pojeo toplu kau. Kad je zavrio, djeak mu je stavio alicu u ruku. Pij rekao mu je, promatrajui kako Scripps izvrava njegovu zapovijed. Moda emo jo noas stii kui. Kui ponovio je Scripps. Hrana ga je dobro ugrijala. Osmjehnuo se djeaku u znak zahvalnosti. Malo dalje, sjedila je neka nepoznata ena i promatrala ih. Njena svjetlouta kosa, duga i ravna, zatitrala je icu sjeanja u njegovoj svijesti. Ju.. Judith? Ona je potvrdno kimnula glavom: Oporavlja se dobro. Malo pomalo sjetit e se svega, najprije u snovima, kao to je bio sluaj i sa mnom. Pobijedio si, Scripps. Pobijedio si ih. Scripps nije imao pojma o emu to ona govori, ali su rijei imale pozitivan prizvuk. Uope nije znao koliko su dugo hodali niti gdje, ali je djeaku sve to bilo poznato. On im je naao i donio hrane, potraio prenoite. Bodrio je Scrippsa da nastavi hodati kad se ovaj umorio, i pripremio im ovaj skromni zaklon prije nego se spustila no. Scripps je osjeao veliku, premda nejasnu, zahvalnost prema djeaku. Ostani ovdje kazao mu je djeak. Ime mu je... Joey! Djeak se nasmijao. Onda se okrenuo i otrao lagana koraka preko ledenog korova, odnosei alice i tanjure. Scripps je promatrao jastreba koji je kruio nebom iznad njihovih glava, kruio as vie as nie sve dok nije osjetio da mu se vrti u glavi. Onda je sjeo. Prstima je opipao oiljke koji su mu prekrivali ruke, osjeajui nelagodu. San, ili je sve to ipak bila zbilja? Zadrhtao je. Hajde, idemo rekao je djeak kad se vratio, a Scripps je posluno podignuo naprtnjau i krenuo za njim. Neto tu ipak nije bilo u redu. Jutro je bilo tiho, samo su visoko gore u kronjama cvrkutale ptice. Pouri. Osjetio je strahovito lupanje u prsima. Stajao je nepomino, pokuavajui se svim silama prisjetiti bilo ega, ali sjeanje nije dolazilo. Odustao je od toga i pourio da dostigne Judith i Joeya. Neto kasnije sve troje su koraali zajedno. Zna to? obrati mu se Joey. Oni ljudi tamo u sruenoj kui gdje smo sad bili, oni imaju klinca, a zna to on ima? Igrau plou, pravu staru igrau plou. A, zamisli, uope nije znao igrati na njoj. Igrati? oglasila se Scrippsova memorija. Sada zna rekao je Joey. I svia mu se igra. Mislim da u svakome pokazati kako se igra. Scripps se zaustavio. Stezanje u prsima postajalo je sve jae, kao da je neto puklo, a sjeanja se prosula. Da, mora ih sve nauiti kako se igra. To je jedini nain... Ponovno je izgubio slijed, ljutito stiui pesnice, bespomoan. Igra koja nije ustvari igra... Ne znam zato viknuo je, sa suzama u oima. Ali, kad oni dou, morat emo to svi znati, da se odbranimo... Ponovno je zastao, bijesan to se ne sjea mnogih stvari tko su Oni? no bacivi pogled na Joeyovo lice primirio se. Dobro kazao je Joey. Ja ti vjerujem. Judith kae da e se sjetiti jo mnogo ega, a ja u te ponovno nauiti Igrati na putu kui.

Svi emo nauiti ljude igrati tu Igru dodala je Judith. Uspio si saznati dosta toga o njima. Svega e se prisjetiti. Pokazat emo svima kako se igra i rei im da naue i druge... ti si ih pobijedio, Scripps. Ti si jedini koji je uspio u tome. Izraz potpunog povjerenja poivao joj je na licu; Scripps zaista nije znao ime je to zasluio. Bez obzira na bitku koju je uspio izvojevati, dobro je znao da je to prva, ali ne i posljednja. Ne sjeam se jo svega kazao je ali u se sjetiti, obeavam. Sa sjeanjima u svijest mu je naviralo jo neto, neto to je izgubio ne ovih dana nego prije mnogo vremena. U prsima je osjeao kako mu ilama struji nova, preporoena krv, nosei neke davno zaboravljene emocije. Predstoji im jo teka borba, toga je bio potpuno svijestan, premda nije tono mogao odrediti kakva e ta borba biti. Pogledao je mladu enu i djeaka koji su koraali uz njega, sretan to se nee morati s budunou suoiti sam. Nebo je sjalo modrinom iznad njihovih glava. Sunce je bilo na polovini svog svakodnevnog puta, bacajui na njih tople svjetlo-ute zrake. Pred njima je vijugao irok put, gubei se u drveu. Pokuat emo zajedno rekao je. Potrudit emo se i dati sve od sebe. Hajde sada, poimo kui.
Prevela Sonja Lovasi Objavljeno posredstvom GPA, Mnchen

Dok si ti radila

Olga Larionova

Kira Borisovna, vi ostajete? Ostajem, Vjera. A da li ste ruali? Jesam, Vjera. Zbilja? Jesam, jesam. Kua mi je preko puta. Do vienja, Kira Borisovna. Do sutra, djevojice. Na stubama agor, uurbanost. Neiji radni ogrta prebaen je preko naslona stolice. Kira Borisovna otvori plakar i stavi ga na mjesto. Iz teretnih vrata na podu pored plakara podie se gnom s hrpom sivog platna, pijetlova perja i smotuljcima zlatastog homoriklona zamjene za ljudsku kou. Gnom je oprezno obiao Kiru Borisovnu i jedva se primjetno njiui otklizio u strojarnicu. Kira Borisovna poe za njim. Stroj je radio nad kompozicijom Olgino osvajanje Iskorosta. Program je bio sastavljen tako da su se svi grubi, pripremni radovi obavljali nou kad u eksperimentalnoj bazi nije bilo ljudi. Pa i sada su gipki manipulatori

uobiajenom brzinom krojili, lijepili i pleli starinsku rusku obuu. Opanci svih veliina, ve isfakturirani, na izgled izlizani na tekim poljskim stazama, stajali su uredno poredani pete zajedno, vrhovi odvojeno u numeriranim pregracima polica. A tu su i izme s potpeticama, s preklopima, sa svakojakim ukrasima omiljenih kneginjinih sobara i sokolara, i druga obua od pjegave svinjske koe to je pripadala uglednom, ali ne i osobito cijenjenom svijetu. A tu su i izmice od zelenog safijana, koje ba i ne izgledaju bogzna kako nisu ni male, ni uske ukratko neugledne. Grozna je knjeginja s mukom hodala. Nekada, prije trideset godina od Kire Borisovne ovdje ni pomena nije bilo stroj je bio tek krojako-ivai agregat historijskog smjera. U nj su stavljali nacrt nekog starinskog kostima, ubiljeavali mjere manekena, odabirali tkaninu ili surogat, a ostalo je stroj izraivao sam. Ali kada je Institut materijalne kulture poeo iriti svoju eksperimentalnu osnovu, postalo je jasno da taj primitivni rad treba prestati. Poslije bezbrojnih bitaka direktora Martjanova u Komitetu za raspodjelu kibernetiara Institut je napokon dobio tri specijalista za kibere primijenjene umjetnosti koliko god bilo nevjerojatno, upravo to, to je i bilo potrebno. Martjanov je imao sree momci su bili entuzijasti, pa je obustavljen rad da bi se usavrio Stroj. I tako je Stroj stajao nekoliko godina, a s vremena na vrijeme putan je u rad i tada je po eksperimentalnom sistemu proizvodio u neogranienim koliinama najrazliitije pregae, ogrtae od poroplasta, sandale s koturnima, enske cipele s petama i drugu fosilnu kojetariju. To je vieno i prije. Istina, sada je stroju bio potreban samo nacrt, a modeliranje i izbor materijala obavljao je samostalno. Ali, u skladu s tim kako se poveavao broj gipkih manipulatora s razliitim dodacima, kako je u suterenu rasla koliina blokova elektronskog mozga stroja, kako se uspostavljala danonona veza tog mozga s knjinim fondom Akademije nauka i tako dalje, Stroj je poeo da proizvodi neobine i nepriline stvari. Dobro je jo bilo kad su to bili skitski eljevi istina, zlatni, i veliine od jednog metra, da bi se mogao bolje razgledati crte. Ili Hiawathina piroga. Ili strijela odapeta u Rikarda Plantageneta. To je bilo tek pola zla. Ali onda su slijedili: mramorna kada, u kojoj se kupao Arhimed, dva naramka sijena, meu kojima je dubokomisaono krepao Buridanov magarac; znamenita jabuka to je izvazvala Trojanski rat, i najzad, zelenkasti, fosforescentni skelet gigantskog tegleeg konja. Kibernetiari su tvrdili da je to skelet najdraeg Olegovog konja. Martjanov je, doznavi za ta uda, pozvao kibernetiare i predloio im da prestanu slobodno eksperimentirati i prikljue se skupini mladoga orijentalista Kire Alijeve.. I nekada mrava curica Kira postade cijenjeni nauni suradnik. Manipulator se ispruio i izruio u pregradak na polici pregrt grube kositrene dugmadi. Dugmad je pala teko i tupo. Kira Borisovna je prila upravljakom pultu i povukla runu sklopku. Manipulatori, kao opeeni, povukli su se u svoje pregratke. Kira Borisovna je izvadila davno pripremljene perforirane kartice, i ponovo, kao svake druge veeri kada je prebacivala Stroj na svoj program, pojavilo se neugodno pitanje: a da li je potrebno to, to e on sada raditi? Njoj samoj je prijeko potrebno. Onda je to osjeala, i jednostavno nije mogla bez toga. Ali drugima? Da li e to drugima trebati? Da li je ona u pravu? Da, u pravu je. Ljudi su nauili uvati prolost naroda i drava; ali zar u ivotu svakog ovjeka nema trenutaka koje bi on po svaku cijenu elio sauvati od zaborava? Napokon je sve dovedeno u red, regulirano, prikupljeno. Bit e to danas. U srcu joj odjednom postane bolno i vrelo, kao da su ga pokrili tkaninom namoenom u kljualoj vodi. Kira Borisovna uzdahnu i sjede za pult, i stavi ruku na crnu, toplu plou, i grudima se nasloni na ruku. I srce je udaralo tako snano, da su joj podrhtavali prsti. Uskoro e doi taj as. Ideja za ovaj eksperiment dola joj je prije otprilike godinu dana. Sluajno? Pa, moglo bi se rei. Sluajno onoliko koliko je sluajno bilo to, to su njihovi strojevi, teki institutski PAB-ovi, izgmizali upravo na ono mjesto, gdje se ona prije pet godina srela s Arsenom. PAB-ovi pokretne arheoloke baze traili su mjesto na kojem e se zaustaviti. Zali su u prosjeku obraslu vrijesom i rijetkim stabljikama ivan-aja, ve precvalog ili nevidljivog u veernjem sumraku. Kira Borisovna je znala da prosjeka vodi ka rijeci, ka pjeanom obronku niz koji je rasla svijetloljubiasta bogorodiina trava. Gore iznad obronka bile su humke. Podignute prije tisuu godina na irokom polju bile su raskopane i opljakane prije no to jg na tom mjestu izrasla visoka i zvonka borova uma, i samo je humke obiao taj neumorni ivot to tei uvis. Oito, teko je zemlji da raa ondje gdje je bila zalivena krvlju. A dolje pod obronkom koji je odvajkada i ne bez razloga nazivan Ratnim brdom, i gdje se nekada izvijao dim iz parnih kupalita drevnog ruskog sela, na

dubini od dva metra bez broja i bez reda leale su kosti, koje su pripadale niskim zdepastim ljudima naviknutim od djetinjstva na sedlo. I nije trebalo biti ni arheolog, ni historiar, pa da bi se shvatilo, tko je sa slavom poivao pod humkama na obali bistre ruske rijeke, a tko je, izgubivi dah u neprestanoj tenji da doe do svih, do posljednjih mora, zaustavljen i razbijen bio baen pod pjeskoviti obronak i bez poasti i obreda zasut krupnim crvenkastim pijeskom. PAB-ovi su doli do humki i zaustavili se. Iz njih su pohrlili kiberi i bez suvine urbe poeli postavljati atore. Sutra, kad svane, ti glomazni strojevi isturit e dugake, kao u japanskih kraba, lankovite krake i sa sitniavou juvelira poet e da presipavaju i ispituju svako zrnce pijeska, da bi s krajnje savjesnom tonou oivili sliku estokog boja prsa u prsa koji je zaustavio neprijateljske horde na bezimenom polju, to nije ulo ni u jedan udbenik povijesti. Ali sada je ve pala no, topla, kolovoska, i lanovi ekspedicije prelazili su iz komfornih vozila u tradicionalne atore, ve opsjednute neunitivim komarcima. Kira Borisovna prebacila je preko ramena vjetrovku i lagano pola niz poznati obronak. Iza nje pokrenuo se mali deurni kiber i suho je granje pod njom pucketalo. Kira Borisovna je priekala da je on stigne, a onda se sagnula i iskljuila neto na njegovu hladnom trbuiu. On je istog asa ugasio svjetlo, orenuo se i poao natrag ka svom PAB-u. Dolje je beumno, tek ponekad mrmljajui i mljackajui kao u snu, tekla rijeka. Kira Borisovna je znala da se obala sada strmo sputa. Ona je ovdje sve poznavala, mada je tu bila svega jednom i to prije punih pet godina. Ali bija je ovdje s Arsenom. Ovdje. Upravo ovdje. Kira Borisovna se zaustavila. Teke upave ape dviju omorika uzdizale su se jasno u dvije dimenzije, kao da su zalijepljene za svjetlo, ukastozeleno, kao kora tek dozrele antonovske jabuke, nebo pred svanue. I od jedne grane ka drugoj, tek malo ukoso, sputala se nevidljiva jesenja pauina, na kojoj se, kao mome u zraku iz bajke, zaustavilo nekoliko kapi teke none rose opalne boje. I pauina i kapi sve je to bilo isto kao prije pet godina; samo to je ona tada nainila korak naprijed, i dodirnula elom pauinu, i jedna je kap potekla sljepooicom, bockajui nonom svjeinom i smanjujui se. I tada se Arsenu zacijelo uinilo da se zaustavila zato da bi joj on napokon rekao ono to e dalje biti jo tee rei jer se uma zavravala i poinjalo je sasvim ravno polje. I on se takoer zaustavio i rekao, s naporom miui usnama: Volim te... On joj nije morao, nije smio to rei, ali bez toga nije mogao odletjeti; i jo mnogo toga on nije smio, zato to se oni koji su odletjeli prije njega nisu vratili; I on je odletio i takoer se nije vratio. Kira Borisovna je podigla ruku da bi skinula pauinu, kako je ne bi dodirnula elom. I zaustavila se. I tada je Kira Borisovna izvadila malu kutiju fona, uspostavila vezu sa svojim PAB-om i pozvala deurnog kibera. On je izronio iza tamnih umeih visova i, spustivi se nedaleko, domilio do Kire Borisovne ekajui nareenja. Rub neba postajao je sve svjetliji. Jo malo i uma e izgubiti svu svoju fantastinost i postat e vidljiva pauina, i kasne jesenje ptice naruit e svu tiinu prije svitanja. Kira Borisovna se sagnula i rutinski programirala kibera na poetno fiksiranje okoline sasvim kao na poetku svih arheolokih istraivanja. Kiber je zavrtio glavom, domilio do posljednjih stabala, zazujao stereokamerom. kljocanje, tiho itanje, pisak uzeti su uzorci zraka i tla, primjerci flore. Pokretljivi pipci skinuli su s grana pauinu, i ne izgubivi niti jednu kap rose, stavili su je u providnu vreicu od sinteriklona za laboratorijsku analizu koja je jamila maksimalno precizan izbor nadomjestka. Potom je nastala tiina zapisivan je fonogram. A zatim molbe u Komitet kozmosa, trake s NJEGOVIM glasom, zapisi posljednjih poruka s nestalog broda... I rad, strpljivi rad kad se svaki korak provjerava sjeanjem, a ono je hirovito i sve ee neulovljivo. I sve je potisnuto u drugi plan: historijske kompozicije, i dobre djevojice koje su toliko pomogle u neizdrivom bolu to se nije mogao sakriti, pa ak i Aljoka... Veeri, noi samo radi toga da se vrati iz prolosti, i zadri, zadri svom svojom voljom i svom svojom snagom onaj neponovljivi trenutak koji je zaista bio predivan. Zasvjetljela je zelena signalna ploa. Aparatura spremna za eksperiment. Miris etinara i pucketanje suhih granica. Podignuta ka nebu boje jabuke ekinjasta, gusto pokrivena iglicama grana omorike. Jedva primjetna vreva umskih stanovnika koji se bude i ponovo lijeu na poinak. I kapi rose to nepomino vise u zraku na nevidljivoj sinteriklonovoj pauini. Kira Borisovna je zakoraila naprijed i pauina joj je lako dotakla elo, i

teka kap sjurila se po sljepoonici, i sasvim autentian, iv, NJEGOV glas je proaputao, grijui dahom kosu: Volim te... Kiru Borisovnu je steglo u grlu, i ona je unula na hrapavu mahovinu, obuhvativi rukama koljena, i gore na tom nebu to jo nije dotakla zora podrhtavala je od zime golema zvijezda koju ona tada nije opazila. I trenutak, predivan trenutak gorke ljudske sree ispunjavao je cijeli svijet ljepotom svoje beskonanosti... ... Neto lagano udarilo je o staklo, i zazveavi, odbilo se. Kira Borisovna se uspravila, prila prozoriu i otvorila ga. Ti si, Aljoka? No, to je? Aljoka nita nije govorio, samo je dizao desnu ruku, na ijem je dlanu lealo neto smee i bezoblino. to to ima? Baci odmah! To je amac s ponosom je rekao Aljoka. Ja sam ga izrezao iz kore. Sam. Kira Borisovna je utjela. Neobino je bilo sve to: uma, a zatim odjednom petogodinji Aljoka i njegov amac... Izvadi drugu ruku iz depa. Aljoka je izvadi i sakri iza leda. to je to? Ipak si se posjekao? Moe misliti rekao je Aljoka. Uope ne boli. Kad si sve to stigao? s gorinom upita Kira Borisovna. Pa sad odgovori Aljoka. Dok si ti radila... I stavi porezani prst u usta. Preveo Andrija Lavrek

Lidija Beatovi

Kralj grafita

otpuno je beskorisno opisivati strah onome tko ga nikada nije iskusio. Mozak moe samo registrirati, ali pravo i potpuno proivljavanje straha namijenjeno je utrobi, onom neodreenom prtljaniku svega i svaega ispod abdomena, iza pupka i izmeu bokova. Objanjavati nekome taj osjeaj isto je to i slijepcu opisivati boje. Nije da se hvalim, ali imam poneto iskustva po tom pitanju. Ostavio sam poprilino guve iza lea, dovoljno da mi glava dosegne burzovnu vrijednost

piljiva boba. Ako nabrajamo na prste, tu su dvije zbrkane poiljke teke gomilu love i par informacija vrednijih od Krezove riznice, samo kad bih znao kako da ih prodam. Ta ponosa vrijedna egzibicija kotala me paklenski, i po svoj prilici jo dugo u plaati i kamate. Proveo sam dva duga, beskrajna mjeseca u slijepom crijevu podzemne premirui na svaki um i molei se dragom bogi da ojaa konjsku strunu bar jo jedan dan, samo jedan dan. Ne znam ba da li je to njegova zasluga ili su lovci Ratnika noi jednostavno podbacili u poslu za koji su roeni; istini za volju i ne zanima me mnogo. Dovoljno mi je i to to sam ostao iv. Cijela ta dva mjeseca ispod abdomena sam vukao samo hladan gr, nita drugo. Jedva da je bilo mjesta za hranu. Spavao sam argusovskim snom davei se u vlastitom strahu i brojei minute, sate i dane do sudnjeg asa. Nije doao. Onda mi sine da, ukoliko budem uporno ekao, mogao bi zaista i doi; i tako padne odluka. Na brzaka sam promijenio imid, raupao brkove i bradu, doepao se lanih cvika i kloarskih krpica. Propentao sam jezgrovitu molitvu deurnom Svevinjem, bez preciziranja imena, za svaki sluaj, zgrabio se u hodu kao starac i dovukao se na meugradsku. Tri sata kasnije bio sam u Coroni i brzinom gutera kliznuo u podzemnu. Gradovi se moda i razlikuju, ali podzemne i kloari po svuda su isti. Nitko me nije pitao niti za ime niti za nacionalnost, sve je to zapravo jedna ogromna bratovtina. Zavukao sam se u prvi slijepi hodnik na koji sam natumarao, stisnuo se u bratski zagrljaj trojice skitnica i odspavao prvih potenih dvadeset sati nakon vie od dva mjeseca. Probudio sam se promrznut i gladan, pun uiju, buha i tihe sree. Napokon siguran! Tri sata fizike udaljenosti od etvrti. I par godina psihike. Jo ukoen, izbauljao sam u glavni tunel u potrazi za WC-om i kakvim kioskom sa hamburgerima i im sam stupio pod postojanu mlijenu svjetlost neona srce mi propadne u pete, dua izleti na ui, a crijeva se zapletu u pravom, istinski dubokom strahu. U gradu u kojem nikada prije nisam bio, u podzemnoj u kojoj nikoga nisam poznavao, na glavnom betonskom stupu iznad automata za pie, gledalo me, metar sa metar ogromno, vlastito lice. WC mi, odjednom, vie nije bio potreban. Za svaki dogaaj, ma koliko bio okantan, postoji sto i jedno prilino razumno objanjenje. Kao na primjer: svijet je malen. Loptast. Ljudi mile po njemu fanatinom upornou i raznose informacije od ekvatora do polova nevjerojatnom brzinom. to su, u poredenju sa tom ogromnou, piljiva tri sata? Neki prisni poznanik dovukao se ak u Coronu nosei moju fizionomiju u dui i crtnuo je na glavni stub stanice. Zato? Moda za spomen, za vjenu slavu, za uzvraenu naklonost i tako to. to da ne? Samo, taj portret je oigledno djelo majstora, a ja takve ne poznajem. Paf, Autoportret jednojajanog brata blizanca takoer otpada iz prostog razloga to ak ni on ne postoji. Sve u svemu, paranoje za izvoz. Boe, boe, boe! Kakva spektakularna pljaka, kakav fenomenalno izveden bijeg, kakva dovitljivost! A za to? Za divljenje vlastitoj potjernici na zidu podzemne udaljene tri sata brzim vlakom! Neto vie od dvije stotine kilometara zrane linije. I neto manje od pola nanosekunde subjektivne udaljenosti od epicentra nevolje. Paranoja. Dva dana gladovanja u slijepom hodniku, etrdesetosam sati delirijuma i grienja noktiju. I prianja sa oharima. Trei dan sam odluio. Vratio sam se u glavni tunel, uvukao se izmeu dva kontejnera za smee suelice portretu, prekriio noge i zaeprkao po bhakta yogi. Realno gledajui, nitko iv me ne bi prepoznao po toj umjetnikoj tvorevini. Ja sam znao tko je to i slinost je dola sama po sebi. Lik na betonskom stubu ima lepravu poduu kosu, isto, glatko lice, prkosno izboenu bradu i pravilna usta. Dvadesetpet otprilike. Dobar komad. Zapravo, nevjerojatno dobar komad. Zar je mogue da sam ikada izgledao tako dobro? Da, ali prije milijun godina. Einstein je bio u pravu. Vrijeme jest relativno. Original je sada ofucan, utopljen u crnoj, kovrdavoj bradi i travim brkovima, u masnom pageti-frizu i dvomjesenom talogu prljavtine. Sve u svemu, dovoljno da otea prepoznavanje i roenoj majci. Ipak, kadgod mislim

o sebi, zamiljam se upravo takav kakav sam na tom portretu. Moda i nije laskavo, ali pomae obuzdati paniku. Pa, neka sve ide u vraju mater! Lopovu se ini da plijen prve krae nosi na elu i da svi pilje u njega znajui tko je i to je uradio. Ja sam lopov otkako znam za sebe i trebalo bi da znam izai na kraj sa tom vrstom straha. Sr tuge: moda se nikada neu uspjeti doepati dviju metalnih kaseta koje sam tako uspjeno sakrio u etvrti. Moda se nikada neu uspjeti nagoditi sa Ratnicima Noi jednostavno zato jer bi me ohladili prije no to bih uspio rei i dobar dan. Moda se nebo nikada nee smilovati na mene i povui sve subjektivne i objektivne tekoe kojima me obasulo. Ali, ovoga puta, neu mu se ak ni obratiti za pomo. Tog malog kopilana koji od podzemne radi Sikstinu na moj raun pronai u sam, bez iije pomoi. Nije bilo ni upola teko kao to sam strepio. im sam zavrio sa Hare Krinom i otpetljao noge, zaustavio sam prvu skitnicu koja mi je poklonila buhe. Tko je autor? pokazao sam palcem na stup sa portretom vrebajui traak prepoznavanja u njegovim oima. Nije ga bilo. Genije odgovorio je ni ne pogledavi stup. Proeprkao je po depovima i napokon izvukao par opuaka, paljivo ih izravnavajui. Ma nemoj? toboe sam se iznenadio. A kako da pronaem tog Genija? On uglavi opuak u kut usana i mahne glavom prema spodobi koja se upravo utrpavala na moje meditacijsko mjesto izmeu dva kontejnera. Bang! Moda geniji i nisu obavezni izgledati genijalno, ali ovaj je bio tiha jeza. Daleko od toga da spadam u one grozomorne tipove koji ljude vrednuju prema izgledu. Ni govora. Nisam ni etnocentrik, ak tri moje djevojke imale su kou boje okolade. Ali ovo... Nije bio visok. Nije bio ni nizak. Nije bio ak ni simetrian. Brade uope nije imao, ui mu nisu bile na za njih odreenim mjestima, nos mu nije liio ni na to. Jednostavno, ne poznajem prikladne rijei za opis tog stvorenja. Ukratko, primjerak dostojan cirkuskog tunela strave. etvrt barela crne protoplazme uobliene u ejkeru pubertetlije Frankensteina. Sklupao se izmeu kontejnera obgrlivi noge i zabivi glavu duboko meu koljena. Potpuno mu je pristajao taj poloaj. Zastao sam na korak od njega, kao da je runoa zarazna, razmiljajui kako da mu se obratim. Hej! rekoh. Nije se ni pomaknuo, glave uronjene u nevjerojatno prljave hlae. Ponovio sam hej, opet bez rezultata. Osjeao sam se pomalo glupo. Kucnuh ga lagano prstom po nauurenom afro-bunu i tek tada je podigao glavu i pogledao me. Bar sam tako pretpostavio, isto intuitivno. inilo se da lijevim okom istrauje vlastite nosne kanale dok je desnim piljio u neto na mom nosu, i bio sam uvjeren da u, ako se razgovor odui, dobiti morsku bolest. Prosto se vie nisam mogao sjetiti to sam ga ono htio pitati i gotovo sam poelio da opet spusti glavu. Nije. ekao je neko vrijeme, a onda se upitno iskesio, zauvijek razbijajui moje iluzije o prekrasnoj bjelini crnakih zuba. Progutao sam slinu na jedvite jade. Ovaj crte... mahnuo sam glavom zbunjeno u sasvim pogrenom smjeru. On se jo jae iskezi i mene odjednom proe elja za razgovorom. Ne uje te ree onaj isti kloar i umigolji se u tijesan prostor izmeu kontejnera, zbijajui Genija u sam ugao. Njega to kao da nije smetalo. I izgleda mi tako odgovorih i dalje neodluno stojei kraj njih. Da 1' on to eprka nirvanu il' samo broji buhe? Kloar se naceri i umota u poderani kaput. Gluhonijem je objasni. Dodue, zna itati sa usana, ali bie da ga ti ne zanima mnogo. Osim toga, brkovi su ti predugi. Da napravim razdjeljak? On slegne ramenima kao da ga to ne zanima i nabije zguvani eir duboko na elo. Pokuaj kasnije. Ljudi su obino bolje volje kad malo odspavaju. To je ve trebalo neto znaiti, ali nisam bio sasvim siguran to. Htio bih ga pitati neto u vezi ove rkarije na stupu. Jel'? Da... zapravo nita posebno. Mislim... udna je. Zanima me tko mu je to pozirao.

Njemu nitko ne pozira rekao je strpljivo i zabacio glavu da bi me mogao pogledati u oi. Moda je vidio nekog stranca u prolazu. A moda ga je jednostavno izmislio, kao i ostale. Ostale? Hodnici su puni tih crtea. Nikada nismo prepoznali niti jednog od tih ljudi. A kako Genije nikada nije mrdnuo iz podzemne, znai da ih izmilja. Zato ga zove Genije? Uzdahnuo je patniki i naglaeno sporom kretnjom skinuo eir, otresao prainu i stavio ga na koljeno. Zato to nema drugog imena odgovori polako. Prije, dok nije znao crtati, zvali smo ga jednostavno Crnja. I zato to on jest Genije. Nedavno je bila tu i jedna televizijska ekipa i snimala te rkarije. Prevrnuli su itavu podzemnu naglavce, s kraja na kraj, ali ga nisu nali. Zato jer je genije. I jo u ti rei da nosi cipele broj etrdesetpet, i ako bi to bilo dovoljno, da li bi me, za ime boga, pustio da malo dremnem? A to sam drugo mogao? Smazao sam tri hamburgera i zgotovljavao etvrtog kad sam se vratio pred kontejnere. Kloar je spavao snom pravednika, rairen i ututkan u stare novine. Genija nije bilo na vidiku. Uskoio sam u petnaesticu i otiao jednu stanicu sjevernije. Bila je u dlaku ista kao i prethodna, ak su i kontejneri bili na istom zidu. Pun nelagode, lagano sam virnuo na glavni stup, spreman na najgore Na ovom stupu bila je ogromna boa sa enskim licem, isplaena jezika i otrih zuba, spremna zagristi vlastiti rep. Pokraj repa pisalo je krupnim crvenim slovima REGENERACIJA DEGENERACIJE, a umjesto potpisa koio se udan crveni znak i tek kad sam priao blie vidio sam da je to tampano G i ispod njega izvrnut odraz, kao u ogledalu, uokvireni sa dvije zelene granice. Lovor, valjda. Zidovi su bili potpuno iarani, no, malo po malo, iz haosa izrone Genijeve umotvorine. Crtei su obino bili praeni kratkim tekstom, najee jedna ili dvije rijei. Na vratima WC-a bio je nacrtan debeljko utonule glave, ispuhanog torzoa i groteskno velikih nogu: propadao je kroz vlastiti mar. IVOT JE POZAJMICA, pisalo je. VRATI JE. Priao sam velikoj tabli sa planom podzemne. Zatvoreni hodnici bili su oznaeni crveno i bilo ih je vie no to sam oekivao. Izabrao sam F-18 sjeverozapad, i kad sam se okrenuo umalo nisam sruio krakatu spodobu izgubljenu pod kutravim bunom. Razvalio je ljubiaste usne debele poput kaiprsta i zaleprao prstima pred mojim nosem, gledajui na jug i sjeveroistok odjednom. Odskoio sam kao oparen i muklo zveknuo o metalnu plou iza lea. Genije je ve nestajao u bonom hodniku vjeto migoljei meu uurbanim prolaznicima. Bilo mi je dosta jurnjave. Otiao sam u WC. Sutradan sam opet naiao na onog kloara. Vrebao je opuke po podu i uredno ih slagao u kartonsku kutiju. Kupio sam na kiosku jeftine OrientPlus i krenuo pun samopouzdanja uspostaviti kontakt sa domorocima. Kloar strpa cigarete u dep i savreno hladnokrvnog izraza lica nastavi vrebati opuke. Nije davao nikakvog znaka da slua to govorim. Kupi mu krede rekao je kad sam ve izgubio svaku nadu. U zadnje vrijeme nikako ne uspijeva sakupiti dovoljno love za paket kreda u boji. Daj mu krede i ne gnjavi ga dok sam ne pokae da eli razgovarati. Kupio sam krede. Dva paketa. I jo dvije kutije Orient-plusa. Odvukao sam ih pred glavni stup i gledao kako kloar strpljivo ponavlja pitanje. Nita, Genije se samo bezvezno cerekao pokazujui sitne, pocrnjele zube iza tamnoljubiastog mesa. Kloar se preda i umorno klizne na tlo, gledajui me ljutito. Neemo valjda ovako za svaku prokletu crtku? Zna li uope koliko je on toga nacrtao? Nee ih prebrojati ni do sudnjeg dana. Slegnuo sam ramenima. Reci mu da e dobiti krede koliko zatrai, pod uslovom da s vremena na vrijeme nacrta neto za moju duu. Po narudbi. Genije nije niti saekao prijevod, klimajui glavom kao da je luda. Jo iste veeri, na glavnim stupovima svih stanica koile su se velike bijele munje optoene crvenilom. Brojeve sam dopisao sam. Nije se moglo bogzna to raditi u podzemnoj: spavati, trijebiti ui ili skupljati pikavce. Ja sam slijedio Genija.

To stvorenje jedva da je spavalo, par puta na dan i to ne vie od desetak minuta. gurio bi se u prvi zaklon na koji bi naiao, a ponekad bi jednostavno zaorio ispod nedovrenog crtea, zabio glavu meu koljena i obgrlio noge kao da se boji da mu ih ne ukradu. Te crtee nikada nije dovravao. arao je neprestano. Posvuda. Veinom male, brze portrete od nekoliko poteza kredom. Svi su bili zauujue stvarni, iako ih nitko nije prepoznavao. Podzemna je mravinjak uzdahnuo je kloar. Meni su svi ljudi isti. Ako ih i preppznam ponekad, to je vie po odjei nego po licu. Stanica 107-Jug bila je Genijev izlobeni prostor. Vlakovi su ili na puni sat i na njoj gotovo nikada nije bilo guve. Crtei su ostajali netaknuti mjesecima. Na glavnom stupu koio se grafit napisan ogromnim plavim, izuvijanim slovima: JEDINKE, ZDVAJAJTE! Zidovi su bili bjesomuni vitra, arenilo jedva raspoznatljivo sa daljine. Crtei su se preklapali, ponekad zadirali jedni u druge i trebalo je vremena da se prepoznaju i razdvoje. Ispod njih su provirivali debeli obrisi crnih linija, jedva vidljivi. Ostao sam kao poliven hladnom vodom. Traio sam i naao ih na desetine. iste gluposti, nezgrapne vrljotine vlakova i stiliziranih ljudskih likova, izobliena perspektiva infantilnog pogleda. Uglavnom ugljen, ponekad crna kreda. Crtei preko njih bili su puni kolorita i savrenosti. Pregledao sam zidove pedalj po pedalj i oznaio prepoznato. Kada sam naiao na Suhe kanale uglavinjao sam u petnaesticu i potraio kloara. Tko je Genije? pitao sam ga. On se naceri ne diui pogled sa kutije do vrha pune opuaka. Skitniko kopile, naravno. Kao i svi mi. Ugurao sam se njemu meu kontejnere. Rekao si da nikada nije izlazio iz podzemne. Nikada potvrdi kloar. Rekao si da ste ga zvali samo Crnja prije no to je nauio crtati. Tako je opet se sloio. Kada je to bilo? On me pogleda kao da sam ga pitao kada ima brzi na Mjesec. Otkud, dovraga, misli da znam? I to ti znai to kada? Ne pita valjda za datum? Otprilike bio sam uporan. Prije pet godina Tri? Jednu? Valjda se sjea. Sjeam se klimne on glavom i zapali najmanji opuak. ekao sam. Pedantno je izbrojio opuke, due stavio na jednu stranu, krae na drugu, a sasvim kratke u dep. Bilo je to prije dvije racije Ono to skitnice zovu racijom jest akcija dravnih ekipa za dezinfekciju. U dvodnevnoj akciji stute se u podzemnu, pregledaju na brzaka kloare i hodnike, obriju ih, oiaju i podijele par cjepiva. Potamane i neto buha i ohara, ali vrlo kratkorono. Tim vie ih i sami kloari izbjegavaju. Kao, toplije im je sa brkovima i bradom. Sanitarci dolaze u podzemnu kvartalno, jednom u tri mjeseca. Nisam vie nita pitao. Bilo je poprilino aktivnosti u samoj etvrti prije est mjeseci. Nita neuobiajeno, zapravo trodnevna arka izmeu Ratnika Noi i Bijelih Noeva. Bande podravaju ratne igre kao dobar nain da se odre u formi i proire poslove. Samo, taj prilino razmetljiv rat imao je neto tiu i suptilniju pozadinu: veliku istku telekin-medija i svih ESPovaca. Sve je bilo tako vjeto izreirano da je veina za to saznala tek kad je bilo zavreno. Hesova grupa bila je razbijena do temelja a sam Hes uhvaen na prvoj etapi bijega, u Coroni. Bande nemaju nita protiv ESPovaca, nikako. tovie, oni uivaju u vizijama telekin-uobliivaa i svaka banda ima po jednog ili dva tienika sposobna da izvode iluzije. Ali Hes i njegovi momci su radili neto vie od vatrometnih kaskada i obojenih privida: spregnuti u trust, provaljivali su razne diskrecije svete svakoj bandi. Put, vrijeme i isporuka robe, na primjer. Ili krijumarski kanali, veze i kuriri. U velikoj istki, pod blagoslovom Hontoa, pale su i neke glave koje nikada nisu ni privirile u tue tajne misli. Za svaki sluaj, bolje vie i

temeljitije nego manje i nepotpunije. Dali su si truda vui Hesov le ak iz Corone da uvjere neke nevjerne Tome u stvarni prestanak rada njegovih modanih funkcija. No, bilo je rulje koja je i dalje vjerovala da je sve to samo trik. Nitko se nije bunio. Nitko ba nije ljubio Hesa. Ne moete voljeti ovjeka koji je u stanju bez po muke iakati ono ega se stidite. Osim toga, svi su se pomalo okoristili guvom, ukljuujui i ovoga ovdje. Jer, rat je pravo vrijeme za poslove. Tragikomina strana mog poduzetnitva ogleda se u zakoljici da se tog bogatstva ne mogu doepati. U doslovnom i prenesenom znaenju. Na stranu to to je i sam povratak u etvrt prilino opasan po zdravlje, sve da plijen nosim i u depu, od njega isto ne bih imao koristi. Kasete se otvaraju sedmeroznamenkastom ifrom, a svaki pogrean broj aktivira detonator eksploziva u poklopcu. Tunija od svega toga jest samo injenica da ja uope nemam pojma to se nalazi u tim kasetama, sem da je vrlo, vrlo vrijedno. I to mi je bilo dovoljno. Nije da ba udim zadrati ih. Naprotiv, bio bih presretan da ih nekome prodam prije no, nedajboe, zastare, makar i u vrijednosti od 1%. Naime, 1% od mnogo milijuna iznosi mnogo tisua, a i to je sveta brojica. Samo, glavni kupci nemaju telefon, a ja ba ne udim gledati njihova mila lica oslikana bijelim munjama. Pa sad, Corona nije tako daleko od etvrti. Uviam svakim danom sve vie koliko je zapravo svijet malen. Pod hitno trebamo osvojiti jo poneki planet. Do tada, svim stanicama podzemne dominiraju glavni betonski stupovi. Nema anse da ih ne zamijetite. Strpljivost je majka uspjeha, to je jedina deviza koju poznajem i priznajem. Sve dolazi i prolazi, samo treba znati ekati. Bilo je prilino naporno dok nisam otkrio svetu mantru, moram priznati. U treoj tisui ponavljanja izgubio sam toan broj i poeo iz poetka. Svako jutro obilazio sam stanice i provjeravao glavne stupove. esti dan je na dva stupa osvanuo ogroman upitnik nanesen sprejom na donjem dijelu munja. Iste minute odjurio sam kupiti kredu, bijeli sprej, potraio Genija i zajedno sa njim bacio se na posao. Najprije smo donje polovice munja zabijelili sprejom, a onda je Genije na tim mjestima nacrtao dva pravokutnika sa hvataljkama na duim stranama. Ja sam nakon njega dopisivao 1% i ifru. Dva dana sam pratio pakleni tempo Genijevog nespavanja, a treeg dana, ispod crtea je osvanuo zeleni plus, upitnik i veliko T. Genije me upitno pogledao kao da oekuju novu poruku, no ja sam odmahnuo glavom. Moram jo razmisliti rekao sam. U njegove posvaane oi uvuklo se neto blisko razoarenju. Ipak, nije rekao nita, jednostanvo se izgubio u gomili. Zavukao sam se na staro mjesto i latio se razmiljanja. Zapravo, vagao sam pro i contra i kako god okrenuo, rezultat je ispadao isti. I nije mi se dopadao. Vratio am se na 107-Jug i dopisao datum. A onda sam izaao na jedva 5C iznad nule osnaen autohipnozom i mantrom za posljednje sie iz poderanih depova iznajmio trodnevno stanarsko pravo u jednom kombiju bez kotaa na automobilskom groblju. Sreom, barem je imao prozore i vrata. Jeo sam isto to i ostale skitnice, pun grinje savjesti prema odanim, vjernim pogledima preivjelih pripadnika pseeg roda i razmiljao o onome to mora biti. Bilo mi je ao, zaista. Dogovoreni dan sam siao na 107-Jug, preoptereen odlukom, garavicom i umrljanim planom etvrti. Tri puta sam se provozao petnaesticom pregledavajui teren. Sjedili su ispod stupa sa porukom smjestivi osrednju torbu izmeu sebe i naizmjence vrebali na izlaz i vlakove. Vie lovci nego poslovnjaci, utegnuti u uske crne, konate hlae i visoke izme do ispod koljena. Volio bih da su i one bile neto pripijenije. Rukavi su im bili zavrnuti do laktova i podlaktice su dreale tetovaom. Torba mi se posebno dopadala. Bila je nekako... puna. etvrti put sam prekinuo vonju i priao im. I dalje su sjedili poput mramornih kipova. Bacio sam zamiljeni novi i izbor je pao na vieg i mravijeg, ukraenog debelom pseom ogrlicom i jedva primjetnim slunim aparatom.

Ja zastupam vlasnika postotka rekao sam i sjeo do njega. On se naceri. Poznajem te ovjee ree ja sam bio u potjeri. Jah. Svijet je mali. Ma nemoj! odvratio sam pristojno. Kao da ste malice zakazali, a? Slegnuo je ramenima i rairio ruke. Mrzilo nas je rovati po smeu podzemne. Znali smo da e se kad-tad sam javiti. Napokon, to s plijenom? Nitko ne kupuje robu ukradenu Ratnicima Noi. Bio je u pravu, ali nisam mu priznao. Zapravo, ovjek nije pobijeen sve dok sam ne podigne ruke. Koliko? pokazao sam na torbu. Pet. Pet ega? Banana? Stotina tisua? Pet tisua. Pogledao sam ga kao da mu je upravo iskoila zelena bradavica nasred nosa. ali se! Oni odmahnu glavama u duetu. Dogovoreno je 1 posto rekao sam. Tono sloio se. Pa gdje je? Tu on lupne dlanom po torbi. Odbili smo porez, putne trokove potjere i nas dvojice, nepristojno ponaanje i zlu namjeru i udnu okolnost da smo mi jedini kupci. Ostalo je pet tisua. I istih glava. Cerili su se. Meni nije bilo ni do ega osim, moda, do kukanja, ali sam glumio. Neka bude pedeset tisua i prodau jo neto. Tip sa ogrlicom nemarno odmahne rukom. Nema nita vrijedno. oharu. Imam. Bio je spreman zagimnasticirati jo jednom, ali ga sprijei zujanje u uhu. utio je jedan dugi trenutak a onda uzdahne. Probaj. I pazi to radi. Rekao sam samo jednu rije i bilo je isto zadovoljstvo promatrati njegov izraz lica. Mijenjao je boje kao semafor i gotovo sam se saalio nad stanjem njegove due. Mora da je upravo on vodio i tu potjeru, i to isto tako traljavo. Odoe epolete, to mu je pisalo u oima. Po prvi put u ivotu bio sam sretan to sam s ove strane granice. Gdje je? pitao je muklo. Nije ak ni zvocnuo lae, bar reda radi. Najprije sam im rekao uvjete. Tek kad su pristali i dali rije, pokazao sam irokim pokretom oslikane zidove stanice osjeajui se poput malog boga. Dugo su ih gledali, a onda vii opsuje. Naravno! pljusnuo se rukom po butini. Uhvatila me luda elja da mu malo pripomognem, i to po njenijim anatomskim dijelovima. Ah, te sitne radosti! Umjesto toga posegnuo sam za torbom ali on odmahne glavom. Unutra nema nieg vrijednog rekao je. Na tren sam se sledio, no onda on otkopa pojas. Pedeset. Izgleda da vrijedi. Pruio je pojas. Bio je ugodno teak, ba po mojoj mjeri. Naravno da vrijedi rekao sam. Ali pazi, dali ste rije. Osim toga, vie ionako nije vano. Pustite ga da crta do mile volje, drugo vie i ne moe. Nisu odgovorili i ja vie nisam insistirao. ekala me gomila posla. Nakon dobrog nadoknaivanja sna i bijedne hrane, nabacio sam potpuni imid istog pripadnika drutva, moralno i fiziki. Brijanje, ianje, manikir i uplata 1 posto od uarene svote Drutvu za zatitu ivotinja sa naznakom: za pse lutalice. Sve je odjednom postalo ljepe i toplije. Kupio sam paket OrijentPlusa i tri paketa krede u boji, Kloar smrknuto odmjeri moju odjeu i jo smrknutije poklone. Ipak, uzeo je cigarete. uo si za Genija? Odmahnuo sam glavom. Iznenada mi je postalo hladno i utroba se zgri u

poznatom osjeaju. Poelio sam da sam daleko. Neki kukini sinovi... glas mu napukne zgrabili ga. Obraivali su ga tu, u WC-u, pred naim nosom. Nitko nije nita uo. Jaka stvar, a? Lemati nekoga tko ne moe ak ni urlati od bola. Odmahnuo je glavom. U glasu mu je titrao nemoni bijes. Volio bih se doepati te kopiladi. to su mu...? utao je pikavce po tlu skupljajui snagu za odgovor. Uglovi usana teili su ka dnu brade i vie no ikada liio je na tunog klauna. Isto mu doe kao da su ga ubili, ovjee! Smrskali su mu kopilani obje ake, nee nikada moi ni da se poee po glavi. Ni jednu jedinu koicu nisu ostavili cijelu. Sam vrag zna zato su to uinili. To mu je bilo prokleto sve, ovjee, ivio je samo za to crtanje. Isto mu doe kao da su ga ubili! Glas mu iznenada pukne i prisili ga da klizne u gomilu, postien i ojaen, ne obraajui panju na bogatstvo pikavaca po kojima gazi. 107-Jug iznenada preplavi guva, kao po buenju iz loeg sna. Za tren mi se uini da u vrevi pred ulazom nazirem upavi afrobun, svrhovitio zaokupljen relativno istim zidom. Nije mi se prolazilo tuda. Zaista nije. Nisam znao to bih mu rekao. Nisam znao da li bih uope i progovorio. Znam samo da bi on svejedno saznao, jo uvijek je imao dovoljno moi da to sam ieprka. Prisilio sam se. Ponekad ovjek jednostavno ne zasluuje ak ni bijeg. Kad sam stigao do izlaza, tamo vie nije bilo nikoga. Gomila je iznenada propala u zemlju a na zidu su se koila slova, nezgrapna, crvena i vlana. Vrlo, vrlo vlana. NIJE BITNO SERONJO HES JE GENIJE

Ursula LeGuin

Je li rod nuan?
Is Gender Necessary?; 1974.

redinom ezdesetih godina enski se pokret ponovo stao kretati nakon svog pedesetogodinjeg

zastoja. Bilo je to snano i silovito okupljanje. Osjetila sam ga, ali nisam tada jo znala kolika je ta njegova

silina. Jednostavno sam mislila da neto nije u redu sa mnom. Smatrala sam se feministkinjom; nije mi bilo jasno kako moete biti ena koja misli svojom glavom, a ne biti istovremeno i feministkinja. Ali nikada nisam koraknula ni korak dalje s tla to su ga za nas osvojile Emmeline Pankhurst i Virginia Woolf. Tamo negdje oko 1967. poela sam osjeati odreenu nelagodu, potrebu da napravim korak dalje, moda, sama od sebe. Poela sam osjeati potrebu da odredim poblie i da razumijem znaenje spolnosti i znaenja roda, i to u svom ivotu i u naem drutvu. Mnogo toga bijae se skupilo u podsvjesnom jednako onom mojem kao i u zajednikom onoga to je trebalo iznijeti u svjesno ili e postati destruktivno. Bila je to ona ista potreba, mislim, koja je navela Beauviora da napie Drugi spol (The Secund Sex), ili Friedana da napie ensku mistiku (The Feminine Mystique) i koja je istovremeno navodila Kate Millet i druge da piu svoje knjige i stvaraju novi feminizam. Ali, ja nisam bila teoretiar, ni politiar, ni aktivistkinja, ni sociolog. Bila sam i ostajem prozni pisac. Nain na koji sam ja razvijala svoje razmiljanje bio je da napiem roman. Taj roman, Lijeva ruka tame (The Left Hand of Darkness) zabiljeka je moje svijesti, toka mog razmiljanja. Moda bi sada, kad smo svi mi dosegli razinu poviene svijesti o tim pitanjima, moda bi sada bilo zanimljivo baciti pogled unatrag na tu knjigu i vidjeti to je postigla, to je pokuala postii i to je mogla postii utoliko ukoliko je to feministika knjiga. (Dozvolite mi da jednom ponovim ovu zadnju kvalifikaciju. injenica je da prava tema ove knjige nije ni feminizam ni spol ni rod ni ita te vrste; to se mene tie, ta knjiga je knjiga o izdaji i vjernosti. To i jest razlog zato je jedan od njena dva glavna seta simbola produena metafora zime, leda, snijega, hladnoe: zimsko putovanje. Ostatak ove diskusije odnosit e se samo na polovicu, i to na manju polovicu, knjige.) Radnja se odvija na planetu zvanom Gethen, iji se humanoini stanovnici od nas razlikuju po svojoj spolnoj grai. Umjesto nae stalne spolnosti, Gethenijanci imaju jedan period spolnosti, kemmer. Kad nisu u kemmeru, oni su spolno neaktivni i impotentni; oni su takoer i androgini. Jedan promatra u knjizi ovako opisuje njihov ciklus: U prvoj fazi kemmera (pojedinac)

ostaje potpuno androgen. Rod, kao i potencija, ne postiu se u izolaciji... A opet, spolni je poticaj nevjerojatno jak u ovoj fazi, i preuzima vlast nad cijelom tom osobom... Kad osoba pronae svog partnera u kemmeru, dolazi do daljnjeg podraavanja hormonalnog izluivanja (najvjerojatnije, najvie dodirom izluivanjem? mirisom?) sve dok se kod jednog od partnera najzad ne ustali bilo muka, bilo enska hormonalna prevlast. Genitalije se sukladno tome poveavaju ili povlae, predigra se pojaava, a drugi partner, potaknut promjenom kod prvog, preuzima drugu spolnu ulogu (oito bez izuzetka)... Normalno razvijena osoba nema nikakovih predispozicija prema ijednoj spolnoj ulozi u kemmeru, oni ne znaju hoe li postati muko ili ensko i nemaju nikakvu mogunost izbora po tom pitanju... Kulminantna faza kemmera... traje od dva do pet dana u toku kojih su spolni nagon i sposobnost na svojoj visini. Sve prestaje prilino naglo i, osim ako je dolo do oplodnje, osoba se vraa u latentnu fazu i ciklus poinje iznova. Ako je osoba bila u ulozi ene i zanijela, hormonalna se aktivnost, naravno, nastavlja, tako da kroz cijelo razdoblje trudnoe i dojenja ta osoba ostaje ensko... S prestankom dojenja i ta osoba ponovo jo jednom postaje savreni androgin. Ne uspostavlja se nikakova fizioloka navika, pa majka nekolicine djece moe biti i otac io nekolicine. Zato sam izmislila te neobine ljude? Ne samo stoga da bih negdje tamo na polovici knjige mogla upotrijebiti reenicu: Kralj je bio trudan iako moram priznati da mi je vrlo draga ta reenica. Isto tako ni zbog toga, nikako zbog toga, da bih predloila Gethen kao model za ovjeanstvo. Ja se ne zalaem za genetsku alternaciju ljudskog organizma bar ne na naem trenutnom stupnju sposobnosti shvaanja. Ja ne elim preporuiti gethenijansku spolnu postavu: ja sam je samo koristila. Bilo je to heuristiko sredstvo, misaoni eksperiment. Fiziari esto provode misaone eksperimente. Einstein alje zraku svjetlosti kroz dizalo u pokretu; Schrodinger stavlja maku u kutiju. Ne postoji ni dizalo, ni maka, ni kutija. Eksperiment se provodi, pitanje se postavlja u glavi. Einsteinovo dizalo, Schrodingerova maka, moji Gethenijanci, sve je to jednostavno samo nain razmiljanja. Oni su pitanja, ne odgovori, kretanje, ne mirovanje. Jedan od bitnih zadataka znanstvene fantastike po mome je miljenju upravo ta vrsta postavljanja

pitanja: obrtanje naina razmiljanja na kakvo smo navikli, metafore za ono za to na jezik jo nema rijei, pokusi u mati. Tako je predmet mog eksperimenta bio neto poput ovoga. Zbog utjecaja koje na nas vri drutvo od dana kad smo u njemu roeni, nama je teko jasno sagledati to je to, osim isto tjelesnog oblika i funkcije, to uistinu razlikuje mukarce od ena. Postoje li meu njima stvarne razlike u temperamentu, sposobnostima, nadarenosti, psihikim procesima itd? Ako postoje, kakve su to razlike? Za sada nam samo komparativna etnologija prua neke vrste dokaze na tom podruju, a i ti su dokazi nepotpuni i esto kontradiktorni. Jedini postojei drutveni eksperimenti, a koji su k tome istinski relevantni, su kibuci i kineske komune, a oni su previe neodreeni i objektivne, neobojane informacije o njima teko se mogu pribaviti. Kako saznati istinu? Pa, moemo uvijek staviti maka u kutiju. Moemo poslati izmiljenog, ali konvencionalnog, upravo prilino mlakog mladog mukarca sa Zemlje u jednu izmiljenu kulturu potpuno osloboenu spolnih uloga zato jer u njoj nema, i to u apsolutnom smislu te rijei, nikakvih fiziolokih spolnih oznaka. Ukinula sam rod da bih otkrila to ostaje. A to to bi ostalo bilo bi, prepostavlja se, jednostavno ljudsko. Predstavljalo bi podruje koje podjednako dijele mukarci i ene. I danas mislim da je to jedna vrlo elegantna zamisao. Ali, kao eksperiment bio je to vrlo zamren i prljav posao. Svi njegovi rezultati bili su nesigurni: ponovljeni eksperiment kojeg bi proveo netko drugi, ili ja sama sedam godina kasnije, dao bi vjerojatno sasvim druge rezultate. Sa znanstvene toke gledita to je krajnje nedopustivo. No mene to ne smeta. Ja nisam znanstvenik. Ja igram igru u kojoj se rezultati neprestano mijenjaju. Izmeu tih sumnjivih i nesigurnih rezultata do kojih sam dola razmiljajui i piui, piui i razmiljajui o svojim izmiljenim ljudima, tri mi se ine dosta zanimljivima: Prvi. Nepostojanje rata. U svih 13.000 godina zabiljeene povijesti na Gethenu nikada nije bilo rata. Ljudi su izgledali jednako svadljivi, jalni i ratoborni kao i mi; jednako imaju borbe, ubojstva, umorstva, zavade i neprijateljstva, pljake i pohode i tome slino. Ali nije bilo velikih invazija jednih ljudi, naroda u pokretu, poput Mongola u Aziji ili bijelaca u Novom Svijetu: djelomino stoga to

populacija Tehenijanaca izgleda prilino stabilna po veliini, oni se ne sele u velikim masama ili naglo. Kod njih nema nomadskih grupa, ni drutava koja ive od ekspanzije i agresije na druge grupe. Njihove su seobe spore, i ni jedna generacija ne odlazi predaleko od svoje prethodne. Takoer, oni nisu stvorili velike nacionalne drave s hijerarhijskom vladom na elu koje bi bile moblizacijske jedinice neophodne kao faktor u modernom ratu. Osnovna drutvena jedinica diljem cijelog planeta je grupa od 200 do 800 ljudi zvana obiteljski krug, struktura koja se zasniva manje na ekonomskoj opravdanosti nego na spolnoj potrebi (moraju postojati i drugi u kemmeru u isto vrijeme) i stoga vie plemenska nego gradska po prirodi, iako ipak isprepletena i prekrivena kasnijim urbanim nivoima. Obiteljski krug je tipa komune, nezavisan i poneto okrenut u sebe. Suparnitvo izmeu krugova, jednako kao i rivalstvo medu pojedincima, kanalizira se u drutveno prihvatljiv oblik agresije zvan shifgrethor, u sukob bez fizikog nasilja u kome se radi o spaavanju ili gubitku obraza, sukob sveden na ritual, stiliziran i kontroliran. Kad shifgrethor bukne, moe doi do fizikog nasilja, ali to nasilje ne postaje masovno, nego ostaje ogranieno, osobno. Aktivna grupa ostaje mala. Disperzivni trend je jednako jak kao i kohezivni. Povijesno gledano, kad se obiteljski krugovi i udrue u narod zbog ekonomskih razloga, njihov uzorak jezgara ostaje dominantan nad centraliziranim. Moe postojati i kralj i parlament, ali njihov se autoritet ne uvruje toliko silom koliko koritenjem shifgrethora i spletke, a prihvaen je kao obiaj bez poziva na patrijarhalne ideale, boansko pravo ili patriotsku dunost i tome slino. Obred i parada mnogo su efektivnije sredstvo reda nego vojske i milicije. Klasna struktura je fleksibilna i otvorena; vrijednost drutvene hijerarhije je vie estetska nego ekonomska i nema velikih razlika izmeu bogatih i siromanih. Nema ropstva i sluinarenja. Nitko ne posjeduje nikoga. Nema pokretne imovine. Ekonomska organizacija vie je komunistika ili sindikalistika nego kapitalistika i rijetko je visoko centralizirana. Meutim, u vremenu koga opisuje roman, sve se to mijenja. Jedan od dva velika naroda na planetu pretvara se u pravu nacionalnu dravu, zajedno s rodoljubljem i birokracijom. On je dostigao dravni kapitalizam i centralizaciju moi, autoritativnu vladu i tajnu miliciju i nalazi se na rubu

postizanja prvog svjetskog rata na tom planetu. Zato sam prikazala prvu sliku i pokazala je u procesu promjene u drugaiju? Nisam sigurna. Moda zato jer sam eljela prikazati ravnoteu i krhkost ravnotee. Za mene je enski princip, ili je to bar bio gledan povijesno, u osnovi anahrian. On cijeni red bez ogranienja, vladavinu po obiaju, ne po sili. Mukarac je onaj koji uvodi red, koji stvara strukturu moi, koji donosi, primjenjuje i kri zakone. Na Gethenu su ta dva principa u ravnotei: decentralizirano prema centraliziranom, savitljivo prema krutom, okruglo prema ravnom. No, ravnotea je nesigurno stanje, i, u trenutku kojeg hvata roman, ona se, nakon to se bila priklonila enskome, rui na drugu stranu. Drugo. Nepostojanje eksploatacije. Gethenijanci ne siluju svoj svijet. Oni su razvili visoku tehnologiju, teku industriju, automobile, radio, eksplozive i tako dalje, ali uinili su to tako jako polako, upijajui svoju tehnologiju radije nego da dozvole da ona nadvlada njih. Kod njih uope ne postoji mit o Napretku. U njihovom kalendaru tekua se godina uvijek zove Godina Jedan i oni godine broje natrake i unaprijed od nje. Cini mi se da sam se i u ovome ponovo dala u potragu za ravnoteom: pokretaka linearnost mukog, ono guranje naprijed do krajnjih granica, loginost koja ne priznaje nikakvih granicai cirkularnost enskog, cijenjenje strpljenja, zrelosti, praktinosti, snoljivosti ivota. Model ove ravnotee, naravno, postoji i na Zemlji: kineska civilizacija tokom prolih est tisuljea. (Nisam znala u doba kad sam pisala knjigu da se paralela protee ak do kalendara; Kinezi povijesno nikada nisu imali linearno raunanje vremena poput naega koji rauna godine od roenja Krista.) Trei: Nepostojanje spolnosti kao trajnog drutvenog faktora. etiri petine mjeseca spolnost ne igra ni najmanju ulogu u drutvenom ivotu jednog Tethenijanca (osim ako je u drugom stanju); onu ostalu petinu mjeseca spolnost ga obuzima potpuno i apsolutno. U kemmeru svatko si mora nai partnera; to je najvii imperativ. (Jeste li ikada ivjeli u malom stanu s makom u doba parenja?) Tethenijansko drutvo potpuno prihvaa taj imperativ. Kad Gethenijanac mora voditi ljubav, on je vodi i svi to prihvaaju i odobravaju. Meutim, ljudska bia ipak su ljudska bia, a ne make. Usprkos nae

trajne spolnosti i jakog samopripitomljavanja (pripitomljene ivotinje pokazuju sklonost prema promiskuitetu, a divlje prema parenju u parovima, familijama ili plemenima) mi smo vrlo rijetko istinski promiskuitetni. Mi imamo svoja silovanja nijedna druga ivotinja nije nam ravna u tome. Imamo i masovna silovanja kod invazija neke vojske (muke, naravno); imamo prostituciju, promiskuitet pod ekonomskom kontrolom; i ponekad obredni, ritualni promiskuitet pod kontrolom neke religije; ali u principu izgleda da izbjegavamo pravu slobodu. U krajnjem sluaju dodjeljujemo je u obliku nagrade Alfa Mukarcu u odreenim situacijama; jedva da bi ikada bila dodijeljena eni bez ikakove drutvene kazne. ini se da zrelo ljudsko bie, bilo muko, bilo ensko, nije zadovoljno istim spolnim zadovoljenjem bez psihikog angamana, i da ga se u stvari i boji, bar sudei po onoj ogromnoj raznolikosti drutvenih, pravnih i religijskih kontrola i sankcija koje se nad njime proteu u svim ljudskim drutvima. Seks je velika povlastica i blagodat i stoga nezrelo drutvo ili nezrela psiha postavlja oko njega velike tabue. Jedna zrelija kultura, ili psiha, moe preuzeti te tabue ili zakone u svoj unutranji etniki zakonik koji, iako dozvoljava veliku slobodu, ne dozvoljava i tretiranje druge osobe kao objekta. No, bez obzira na to kako razuman ili nerazuman, uvijek postoji taj zakonik. Zato jer Gethenijanci ne mogu imati spolni odnos osim ako su oba partnera voljna, zato jer ne mogu silovati ni biti silovani, mislila sam da e imati manje straha i krivnje u vezi sa seksom nego to ga mi imamo. Pa ipak, to je problem za njih, na neki nain ak i vei nego nama, zbog one krajnje, eksplozivne, imperativne kvalitete faze parenja. Njihovo drutvo e trebati to staviti pod kontrolu, iako e moda prijei iz faze tabua u etniku fazu nego to bi moda mi preli. Tako se kao osnovno ureenje nalazi, otkrila sam postojanje kemmerkue u svakoj Gethenijanskoj zajednici, kue koja je otvorena svakome u kemmeru, domaem ili stranom, tako da si moe nai partnera. Onda, tamo takoer postoje razne obiajne, nezakonske, institucije poput kemmer-grupe, grupe koja je odluila skupljati se u kemmeru redovno; ovaj je oblik veoma nalik primarnom plemenu ili grupnom braku. Ili isto tako postoji mogunost zaklinjanja u kemmering, koje jest brak, parovima obvezujui za cijeli ivot, osobna obveza bez zakonske

sankcije. Takove obveze imaju jako moralno i psihiko znaenje, ali ih ne kontrolira ni Crkva ni Drava. Najzad, postoje i dva zabranjena ina, koja mogu biti bilo tabu, bilo nezakoniti, bilo jednostavno prosti i vrijedni prezira, ovisno o tome na kojem se dijelu Gethena nalazite: prvo, neete se pariti s roakom razliite generacije (koji bi mogao biti va vlastiti roditelj ili dijete); drugo, moete se pariti, ali ne i zakleti na kemmer sa svojim vlastitim siblingom. To su one stare zabrane incesta. One su tako openite medu nama i to s dobrim razlogom, mislim, ne toliko koliko psiholokim da su mi se uinili vjerojatnima i za gethenijansko drutvo. ini mi se da su, dakle, ova tri rezultata mog eksperimenta razraena poprilino jasno i uspjeno, ak ako u njima i nema nieg definitivnog. Na drugim podrujima na kojima sam moda mogla nastojati doi do barem isto takovih rezultata sada vidim propust da potpuno i do kraja razmislim o stvarima ili da ih jasno izrazim. Na primjer, mislim da sam pola linijom manjeg otpora kad sam izabrala poznate upravne strukture poput feudalne monarhije i moderne birokracije za dvije gethenijanske zemlje koje su poprite zbivanja ovog romana. Sumnjam da bi gethenijanske vlade, nastale iz jezgara obiteljskog kruga, tako blisko nalikovale ijednom obliku nae vlade. Mogle bi biti bolje, mogle bi biti gore, ali bi sigurno bile razliite. Jo vie alim zbog odreene plaljivosti ili neprimjerenosti koju sam pokazala u slijeenju psihikih implikacija gehtenijanske fiziologije. Samo primjera radi voljela bih da sam tada poznavala Jungov rad, tako da bih mogla odluiti nema li Gethenijanac duu animus, ili anima ili oboje ili moda animum... Ali. najosnovniji nedostatak na ovom podruju pokazuje se u obliku kritike upuene na moj raun, a koja je u tome da Gethenijanci izgledaju poput mukaraca, umjesto mukaracena. To djelomice proizlazi iz mog izbora osobne zamjenice. Ja Gethenijance zovem on zato jer apsolutno odbijam sakatiti engleski izmiljanjem zamjenice za on/ona. On je, dovraga, zamjenica roda u engleskom. (Zavidim Japancima koji, kako ujem, imaju stvarno tu on/ona zamjenicu.) Ali ja to ne smatram tako strano vanim ustvari. Zamjenica uope ne bi igrala nikakovu ulogu da sam bila mudrija i spretnija u prikazivanju enske

komponente gethenijanskih likova na djelu. Na nesreu, radnja i struktura koje su se razvijale kako je knjiga rasla bacaju njenog gethenijanskog protagonista Estravena gotovo iskljuivo u uloge za koje smo mi kulturno uvjetovani da ih doivljavamo kao muke predsjednik vlade (potrebno je vie od Golde Meir ili Indire Gandhi da se razbije taj stereotip), politiki maher, progonjenik, bjegunac iz zatvora, teglja saonica... Mislim da sam to uinila stoga jer sam osobno i intimno bila oduevljena gledajui ne mukarca, nego mukaracenu kako radi sve te stvari i kako ih radi sa znatnom vjetinom i lakoom. No, to se tie italaca, previe sam toga izostavila. Nikada ne vidimo Estravena kao majku, s njegovom djecom, i ni u jednoj ulozi koju automatski povezujemo s enskom: iz tog razloga upravo smo i skloni tome da ga vidimo kao mukarca. To je prava greka i mana moje knjige i ja samo mogu biti beskrajno zahvalna onim itaocima, mukarcima i enama, koje je njihova spremnost da sudjeluju u mom pokusu navela na to da poprave ovu omaku mog djela svojom vlastitom matom i da vide Estravena onako kako sam ga i ja vidjela kao mukarca i kao enu, bliskog i razliitog, stranog i potpuno ljudskog. ini mi se da mukarci ee nego ene upotpunjavaju na ovakav nain moje djelo: ini rni se da su oni spremniji u identificiranju s glavnim likom, s jadnim, zbunjenim, defenzivnim Genlyiem, Zemljaninom, a tako i u sudjelovanju u njegovom bolnom i postupnom otkrivanju ljubavi. Konano, postavlja se i pitanje je li roman utopija. Meni se ini sasvim jasno da nije. On ne postavlja nikakova izvediva alternativna rjeenja suvremenom drutvu zato jer se osniva na izmiljenoj, radikalno drugaijoj ljudskoj anatomiji. Sve to knjiga pokuava uiniti je da otvori jedno alternativno gledite, da proiri imaginaciju, bez toga da daje ikakove odreenije sugestije u smislu onoga to bi se moglo vidjeti s te nove toke gledita. Ono to moja knjiga govori, dovedeno do krajnosti je otprilike ovo: Da smo mi drutveno ambiseksualni, da su mukarci i ene potpuno i uistinu jednaki u svojim drutvenim ulogama, jednaki zakonski i ekonomski, jednaki po slobodi, po odgovornostima i po samopotovanju, tada bi nae drutvo bilo jedna sasvim drugaija pria. Kakvi bi nai problemi tada bili, to samo Bog zna; ja znam samo da bismo

ih i tada imali. No, izgleda mi vjerojatno da na osnovni problem ne bi bio ovaj kojeg imamo sada: problem eksploatacije eksploatacije ene, slabih, zemlje. Na put je put, put otuenja, alijenacije, odvajanja Yanga od Yina. Umjesto traenja ravnotee i sjedinjenja, integracije, kod nas postoji borba za prevlast, za dominaciju. Tvrdoglavo se ustraje na podjelama i

meuzavisnost se nijee. Dvostrukost, dualitet vrijednost koja nas unitava, dualitet superiornog/inferiornog, vladara/ podanika, vlasnika/vlasnitva, koji to koristi/ kojega tko koristi, sve bi to moglo uzmaknuti pred onim to se meni ini, promatrano odavde, jednim mnogo zdravijim, boljim i perspektivnijim modalitetom integracije i integriteta.

SCAN i OCR: Sekundica Ispravka i prelom: MasterYoda www.sftim.com


to izgleda.) Recenzije knjiga u istom asopisu vode Algis Budrys i Orson Scott Card, a znanstvenu kolumnu pie ve trideset godina Isaac Asimov. Moram li rei da su to dijelovi SF-a koje prve proitam? Vjerujem da se u tome ne razlikujem od vas koji u Siriusu prvo proitate rije urednika, pa bacite pogled na ove priloge na kraju prije nego to ponete sa priama. Cijeli ovaj dugaki uvod, ustvari, slui zato da bih vam ispriao kako poinje posljednji Cardov lanak o knjigama koje biste trebali proitati. Kae on: Koliko se vaih prijatelja ili roaka moe pohvaliti da vas pozna dovoljno dobro da bi vam mogli izabrati idealno ljetovanje? I to ne samo karte za put, nego i itav itinerar zajedno s izborom svake osobe koju biste sreli, sa svakom avanturom koju biste doivjeli, ak moda i sa svim mislima koje biste na tom putu pomislili. Moda, moda bi doista ta osoba izabrala za vas savreno ljetovanje. Moda, ali najvjerojatnije ne! A zar nije ba to ono to mi pokuavamo kada za vas neto piemo? Na tren, kad sam ovo proitao, ostao sam zapanjen istinitou Cardove usporedbe. Koliko hrabrosti treba da pred masom ljudi koje ne poznajete podastrete neto to je tako lino i prisno kao in stvaranja i svakom date mogunost da doivi na svoj vlastiti

asopis Fantasy Science Fiction, kao i svi drugi SF magazini, ima redovnu rubriku sa recenzijama. Recenzije filmova pie Harlan Ellison na sebi svojstven, estok nain prepun snanih, osobnih dojmova. (Njegov negativan stav prema besmislenom nasilju radi nasilja na filmu daje ton kritikama filmova kao Rambo, Robocop i Running Man). Odstupanje od redovne fanovske kritike vidi se i po mnotvu pisama italaca koji su revoltirani Ellisonovim iskrenim stavovima. Gotovo sve to Ellison radi prate kontroverzije, pa stoga nije udno da su te kritike nale put do izdavaa koji ih je objedinio u knjigu Harlanovih filmskih recenzija, koje su, treba rei, sve prije nego to. (No da vam ne priam dalje, pokuat emo u jednom od slijedeih Siriusa objaviti neki od Harlanovih lanaka, pa da vidite kako

nain osjeaj estetskog zadovoljstva ili gaenja pri konzumaciji vae kreativnosti. Koliko je teko zadovoljiti itaoca! Pogotovo onog jednog koji se postavi izmeu pisca i publike u formi kritiara, objektivnog sudije vaeg najidealnijeg ljetovanja, poput nuhpova iz one predivne prie Geogra Aleca Effingera Alieni koji su znali ama ba sve (Sirius br. 120). Dozvolite mi sada da se za trenutak pozabavim jednim od najdosadnijih podruja koje imaju veze s knjievnou, teorijom knjievne kritike. Teoretski gledano, kritiki stav nije sastavljen samo od suda da je odreeno djelo umjetniki vrijedno (to predstavlja kritiki dio suda), nego mora i obrazloiti pojedine elemente djela koji uzrokuju pozitivan ili negativan stav, to ini tehniki dio suda. Kritiar je nedvojbeno u nezahvalnoj ulozi kad se stavovi koje iznosi ne slau s miljenjem veine. On je prisiljen biti arogantan i, ma koliko to lijepo maskirao rijeima, rei itaocima: Ja sam bolji od vas moj ukus je uglaeniji, moja priroda kulturnija i za vas, je bolje da budete kao ja. Tu pilulu, kolikogod ona bila gorka, italac mora progutati bez ljutnje, ali samo ukoliko ga kritiar uspije uvjeriti da su stavovi koje iznosi vrijedni itaoeve panje. A kako kritiar dolazi do tih stavova? Svojim iskustvom. Njegova ocjena podrazumijeva da svaki novi umjetniki doivljaj postavlja u usporedbu sa svim prethodnim i na temelju te komparacije ga rangira. Taj in komparacije je subjektivan, iako su elementi tehnikog dijela kritike ocjene objektivizirani. Suditi cjelinu prema detaljima, umjesto obratno, mijeati tehniku sa vrijednou, prikazati subjektivno kao objektivno, predstavlja najee greke u koje upada kritiar. Zato krajnje subjektivne kritike Harlana Ellisona imaju takvu snagu. On svoju subjektivnost ne skriva, nego njom naprosto izaziva. On je gromobran svog miljenja. Kad se bavi kritikom Orson Scott Card,

i sam itekako priznati pisac, svjestan svoje subjektivnosti, oprezno kroi varljivim movarnim stazama negativizma, jer se i njemu pri valorizaciji djela nuno potkradaju greke uvjetovane njegovim svjetonazorima. (Michael Bishop je Cardovu kritiku svog romana The Secret Ascension tako temeljito razbio upravo na temelju razlike u moralnim pogledima.) Svijest o vlastitoj subjektivnosti jedna je od osnovnih kvaliteta kritiara. Svijest o vlastitom neznanju je jedna od osnovnih karakteristika eksperta. Po sistemu: znam malo, mislim da znam sve; znam puno, znam kako malo ustvari znam. Tu lekciju teko ue oni kojima je najpotrebnija. No, postoji i ona druga vrst subjektivnosti kod onoga koji kritiku ita. Moj problem s kritiarimarecenzentima nastaje prilikom biranja SF knjiga za vlastitu biblioteku. Veina tih kritika pojavljuje se u specijaliziranim asopisima tipa Locus, SF Chronicle ili novopokrenuti New York review of SF ili akademski orijentiranim publikacijama kao Foundatin, Science Fiction Studies i najnoviji The Journal of Fantastic in the Arts. Meutim dok fanovski asopisi (kao SF Chronicle) objavljuju samo krae prikaze uz uzgrednu opasku o kvaliteti ili kao Locus due recenzije sa sadrajem, usporedbom i stavom o kvaliteti, njihovo miljenje mi se u veini sluajeva ini pozitivno obojeno. Tek svaka sedma knjiga doivi negativnu recenziju, a ostale uz pokoju pokudu dobiju prolaznu ocjenu. Moje iskustvo nakon itanja tih istih knjiga mi kae da je odnos naslova koji su mi zaokupili panju naspram onih koje nisam mogao dovriti gotovo 1:1. to to znai? Ili su kritike u specijaliziranim asopisima preblage ili je moj ukus previe selektivan. Bio bih skloniji predloiti prvu opciju. Za razliku od akademskih publikacija, koje se bave literarnim aspektima SF-a i trude se da ne podilaze tritu, zanemarujui moda pri tom aspekt ugode itanja, funkcija fanovskih asopisa je da ire krug italaca, to jest kupaca. Svi ti asopisi se financiraju

dijelom iz reklama izdavakih poduzea, te ako pristup bude negativistiki presuit e i izvor prihoda. Nije u interesu asopisa da preotro ocjenjuje. Sjeam se dobro svog prvog izleta u kritiarske vode, kada sam u opirnom lanku nepovoljno vrednovao tri nove SF knjige. Urednik edicije mi je poslije predbacio: to pie loe o SF-u? Kome to koristi? Ako nema nita dobro za rei, uti! Sa usko fanovskog stanovita takav je stav moda i ispravan. Tako je teko domae izdavae natjerati da sustavno objavljuju SF, ako se kritiari unutar fanovskog kruga s pravednim gnjevom okome na izbor urednika pitanje je da li e time popraviti izbor ili jednostavno odvratiti kupce i posredno ukinuti ediciju? Dakako, bilo bi daleko bolje da urednici objavljuju one prave, dobre SF romane, pa da nema potrebe preuivati njihove greke u ime svetosti anra. Bilo bi najbolje kad bi se na urednikim mjestima nalazili oni koji najbolje poznaju SF, a ne sluajni SF prolaznici, marginalci, nadrilijenici anra. No, tu utopiju jo dugo neemo gledati, bar ne dok neinstitucionalizirani izdavai ne postanu faktor na tritu. Ili dok ih trite samo ne prizna, to je, uostalom, jedno te isto. To je ve tema za sebe i tu bi se trebao uti glas italaca. Da li ste za kritiku, istu, jasnu, beskompromisnu, pa makar ona u sebi nosila opasnost i prijetnju ukidanja edicija, ili mislite da je utnja dovoljan znak neodobravnja? to znai trite u ovoj sui novca gdje malo ostane za kupnju knjiga? Moj je utisak da se sada SF manje kupuje nego prije deset godina. Da li je anr izgubio jednu generaciju, da li je SF ve iskoristio povjerenje italatva izdavanjem loih naslova koji nisu privlaili nove, nego odvraali i stare ljubitelje ili je to samo pitanje love? Koliko knjiga kupujete? Koliko posuujete? Koliko uope itate? Koliko se pri tome rukovodite kritikama koje proitate? Moje iskustvo sa kritikama, kao to sam ve spomenuo, u tom je smislu negativno. Teko je bez rezerve se pouzdati u tui sud, ako to znai izbrojiti tri ili vie milijuna na

povjerenje. Kupujui neprekidno angloameriki SF vie od polovice svog ivota, pronaao sam neke svoje kune pisce koje kupujem bez obzira na kritike, upoznao sam neke kritiare, pa cijenim njihov sud ak kad ga i ne dijelim, stekao sam neke prijatelje iji ukus poznam, pa zavisno od toga proitam sve to im se svia, ili obratno, itam samo ono to im se ne svia (ima jedan takav). Formirao sam tako svoj stil kupovanja i vjerujem da se tu ne razlikujem mnogo od veine. Sad se valjda pitate zato onda, usprkos svom stavu, uporno dijelim savjete o tome to valja itati a to ne? Ja nisam protivnik kritike, dapae, mislim da ona mora postojati; ne kao apsolutna istina, nego kao usmjeriva prema kojem se treba postaviti u skladu s vlastitim iskustvom. Ali zato kritiara morate upoznati, morate znati kako die, morate ga testirati. Tek tako isproban kritiar ima svoju funkciju. Kad smo ve kod kritiara, recimo da je osvrt na roman Hotel kod poginulog alpiniste brae Strugacki, u Americi objavljen pod naslovom Inspector Glebskys Puzzle (to bi u slobodnom prijevodu moglo biti i Slagaljka Inspektora Glebskog). skroman u pohvalama. Ovo smo ve vidjeli tokom pedesetih godina, ako elite itati Srugacke ponite negdje drugdje, kau oni. Upravo kad dovravam Benfordovu Veliku nebesku rijeku, on se drzne i napie nastavak pod naslovom Plime svjetlosti (Tides of Light). I ova Benfordova knjiga je vjerojatno, kao i sve ostale, uasno depresivna, ali se Benfordu ne mogu osporiti kvalitete. Taj zna to pie. Ako ste itali Timescape (Vremenski pejsa), mislim da je to bio naslov prijevoda, bit e da znate o emu govorim. Ako niste, kupite ju, pa ete znati, ali upozoravam sklone depresiji da si pritede to iskustvo. Benford ve due vrijeme u svojim romanima pria jednu mranu povijest budunosti u kojoj galaktika civilizacija samoobnavljajuih maina istrebljuje sve ivo i inteligentno u svemiru. Prisjetimo li se Siberhagenovih Bersekera vidjeemo da ni u idejama velikana nema mnogo novog, ali da ni ideje nisu uvijek

najhitnije.) U Velikoj nebeskoj rijeci Benford nas upoznaje sa nomadskim plemenom Bishop, nekad velikom porodicom u prekrasnoj Citadeli, a sada grupom odrpanih lutalica i sakupljaa ostataka tehno-civilizacije. U Plimama svjetlosti pratimo iste junake kroz njihov susret sa kiborzima koji se svojom visokom tehnologijom mogu suprotstaviti mainama. Slikajui, iz romana u roman, na velikom platnu i bogatom paletom, sliku jednog sumornog, ali realnog svemira, s mnotvom oblika razuma u meusobnom, gotovo organskom, nepomirljivom sukobu, Benford se koristi najnovijim saznanjima fizike i danas sigurno predstavlja najjaeg autora tvrde znanstvene fantastike. On ne prua itaocu lagano tivo za bezbrino popodnevno itanje, niti vrhunsko literarno umijee baratanja rijeima, ali e za svakog ljubitelja pravog SF-a biti odrednica prema kojoj se usporeuje ozbiljnost znanstvenog kod drugih knjiga u anru. Na preliminarnoj listi za nominacije za Nebulu Velika nebeska rijeka zauzela je visoko drugo mjesto. S tri glasa vie vodi roman Falling Free (U besteinskom stanju ili, ako vam se vie svia, doslovno, Slobodni Pad) nove zvijezde amerike znanstvene fantastike Lois McMaster Bujold. Roman Falling Free govori o genetski modificiranim ljudima sa dodatnim rukama umjesto nogu, prilagoenim ivotu u besteinskom stanju. Stekla je slavu svojom serijom romana o Dendrai plaenicima i njihovom komodoru Milesu Naismithu Vorkosiganu, vojskovoi genijalnog uma i krhkog tijela (njegov lini opis: na prstima bio bi moda visok metar i pol, iskrivljena kima, prevelika lubanja i krhke kosti, rezultat nasljednog faktora noge jednake duine tek nakon operacije.) I nemojte se smijati, jer ete proi kao i njegovi protivnici, Miles u svakom sluaju nije za potcjenjivanje. Nastavljajui tradiciju ratnih SF romana, Bujold, iako jo nije dostigla slavu svojih prethodnika, vjeto vlada tajnama zanata. Pie lagano i zanimljivo, likovi su dopadljivi, iako mi se ponekad ini nevjerojatno da im,

barem pozitivcima, sve ide od ruke. Kao i veina enskih autora, posjeduje jednu posebnu toplu ljudsku notu koja daje ton njenim djelima. No, recimo i da je nagrada Nebula, dodijeljena prole godine Pat Murphy za roman Falling Woman. doivjela odreene kritike. Kao da glasaka maina i ovdje djeluje na znani nain: otvoreno navijanje dvostrukog dobitnika, Orsona Scotta Carda, za Murphyjevu, oito je uticalo na iri. Iako se s odobravanjem gleda na praksu da se nagradama stimuliraju novi mladi autori, kojima e to omoguiti proboj, umjesto da se dodjeljuju uskom krugu ve priznatih starosjedilaca, ini se da je pretprole godine bilo i boljih romana. Ostali romani pri vrhu ovog puta su Naputeni gradovi Srca Lewisa Shinera koji se bavi suvremenim Meksikom, drevnim Mayama i udnjom glavnog junaka za enom svoga brata; An Alien Light Nancy Kress, The Urth of the new Sun Gene Wolfea i Island in the Net Brucea Sterlinga. Neven Antievi

ZAGREB Najzad nam je stigao iz SFere njihov paradoksalno-sekularni fanzin Parsek broj 31. Izgledom sasvim nalikuje trenutno standardnoj formi YU-fanzina. U njemu panju privlai anketa o najboljim SF filmovima. Po sferaima to su: Blade Runner; 2001; Star Wars I; Heavy Metal; E. T.; Alien; Dr. Strangelove; The Lord of the rings; Solaris; The Thing; Soylent Green itd. Zanimljiv je i tekst Zorana Vlahovia o svemirskim raketnim pogonima koje su koristili pisci znan-fana; Bariev osvrt na Zlatnu knjigu; Horakov na Animafest.

SFandom

Minilcon World-SF-YU-sekcije u OKC-u bio je mini posjeen iako odlino sroen i voden uz Kordeja i goste iz Italije te zanimljiv koncert. Bilo je i fanovskih druenja, a sve je obradovao dolazak dva Slobodana uria i Petrovskog, Vladimira Lazovia, Rastislava Durmana i ostalih. Trebalo bi tako ee. Izloba slika Vjekoslava Hrupeca u Tehnikom muzeju i pod pokroviteljstvom SIRIUSA okupila je na otvaranju Predstavnike iz SSSR-a i SAD, uvodnu rije odrali su Milivoj Jugin, Hrvoje Pri i Ante Radoni, a veliki broj prisutnih bio je oduevljen. Istovremeno najavljujemo i poovogodinjem prvom broju uvodi irilicu, nabraja nominacije za nagradu Komari (zaudo, opet sve iz beogradskog kruga). SPLIT Usuujem se rei da je Misija, fanzin kluba Branko Belan, trenutno najozbiljniji fanzin kod nas. Iz dvobroja 6/7 izdvajam teksti Antulova o SF-zabludama i video-krizivamo sve itaoce da dou 12. IV. u koprivniki kraj gdje e odrati likovno-fantastini tjedan uz islobu slika Milivoja Jugina, susrete i druenje, zabavni program, predavanja, knjievnu radionicu, podravske putopise. Detaljnije informacije o svim tim zbivanjima obavit emo u iduem SIRIUSU. Umjetniki program Radio Zagreba raspisao je natjeaj za originalnu znanstveno-fantastinu i kriminalistiku radioigru. iri u sastavu Hrvoje Pri, Igor Mandi i Ranka Mesari odluio je da prva nagrada pripadne tekstu GAVRAN (ifra: Pandorina kutija); druga tekstu MISIJA (ifra: Elonta 23), trea tekstu MAYERLING (ifra: Ju, naopako). Za otkup su predloeni tekstovi pod iframa: Orao s naglaskom; Sa zakanjenjem, uz izvinjenje; dok se za kontakt zbog eventualne suradnje predlau autori koji su radove poslali pod iframa: Isto; Hijena. Mole se autori navedenih ifri da se, ako to jo nisu uinili, jave u redakciju Umjetnikog programa. BEOGRAD Dobismo dva posljednja Emitora, brojeve 66 i 67, iz decembra i januara. Od nove godine Radmila Anelkovia je na mjestu glodura s veseljem zamijenio A.B. Nedeljkovi. Radmilo u svom posljednjem broju daje analizu pria domaih autora u SIRIUSU i Alefu (usput nekoliko puta optuivi na

magazin i urednika za principijelnu zlou) kao i analizu toga kako nas prevode u inozemstvu. Aleksandar B. N. u svom tike. Zanimljiv je projekt izdavanja cyberpunk romana jednog lana, ali, o tome jo nema detaljnijih informacija SFERAKON Prve vijesti o ovogodinjem SFerakonu potvruju da e se odrati od 19. do 21. svibnja u Ivanigradskoj 41a u Zagrebu. Termin je pomaknut zbog esefistinog proljetnog raspoloenja i mogunosti koritenja vanjskog prostora. GOH e biti Predrag Raos, ArtGOH Goran Deli, FanGOH Krsto Maurani.

ZA...

Uoi novogodinjih praznika oito niste bili orni za pisanje. Stiglo je samo petnaest vaih novih spisateljskih radova. Ocjenu MODA dobivaju prie PRIPOVJEDA, sa dosta elemenata horora, nekim stilskim manjkavostima, ali prolazno; te POVRATAK sa vrlo zanimljivom filozofijom o ciklikim mijenama, to ju ak svrstava i u ZA. Sve ostale prie su, naalost, u drugom dijelu.

NIJE ZA...

OVJEK I SAT je poznata tema u slaboj obradi ali sa nekoliko zanimljivih psiholokih momenata koje bi se, moda, isplatilo razviti; kraj nejasan, a autor epa i stilski vie itati kvalitetnu literaturu. KRALJ ALKOHOL e biti dobar vic ako se skrati za treinu. ONA je savrena svijest ali nema veze sa SF-om nego je filozofsko meditiranje. STARA PRIA poinje vrlo, vrlo dobro, svi elementi prie timaju, ali je kraj ista bezvezarija. Tih posljednjih pola kartice treba baciti i smisliti neto novo to nee priu svesti na puki vic.

ZAGONETKA je ve bila na recenziranju, i ak bi u nudi mogla proi (bez posljednjeg dijela posljednje reenice), ali pria zasluuje novi, bolji kraj. SISTEM pokazuje da u autoru ima potencijala, ali sline prie smo ve itali, a ovu ponudite nekom listu za zatitu potroaa. POSLJEDNJI ISPIT je dobru ideju o tendenciji zajednice da upravljanje vozilima prepusti robotima umjesto ljudi koji su opasni, ovdje vrlo slabo obradio, s mnogo logikih i esefinih propusta. Luake koulje se viaju jo samo u loim filmovima. NEVIENA LJEPOTA BOJA ima dobar poetak, ali kraj nejasan i nelogian. KAO DA NIKAD NIJE POSTOJAO o primitivnoj rasi koja moe upravljati vremenom opet je vrlo zanimljiva tematski, ali vrlo slabo obraena to je prava teta. GROBNICA U BENIHASSENU je prijevod, marginalni SF, sa prilino nategnutim i nedovoljno elegantno izvedenim krajem. IGRE I FANTASTINA RAZMILJANJA, kao to i naslov kae, nema SF-a ni za lijek, filozofiranja previe, a i dosta naivnosti. ZABAVITE je slab avanturistiki SF s mnogo preprepoznatljivih elemenata, premalo logike i neinteresantan stil. POKLONJENA SEKUNDA iako, takoer s poznatim elementima, trai obradu mnogo bolju od srednjokolske.

JEDAN OD DVANAESTORICE SVOM KRITIARU Lino nema nita protiv kritiarskog vienja Olivera Frana, povodom domae produkcije u SIRIUSU. Neka cveta hiljadu cvetova, kau Kinezi. Razlog ovog odgovora je principijelne prirode, svoenje na pravu meru jednog nevetog, represivnog i zdravorazumskog tumaenja naune fantastike, koji, ukoliko prede granice linog stava, postaje element getoizacije i anrovskog kompleksa manje vrednosti. U odbranu naune

fantastike kao knjievnog artefakta, navodim sledee: Oliver Fran je, oigledno, telom ili duom mlad (bar u naunoj fantastici), kada tvrdi da... povijest nae znanstvene fantastike poinje sa SIRIUSOM. Tano je da SIRIUS predstavlja najsjajniju zvezdu naeg nauno fantastinog neba, ali jedina relevantna injenica je da nauna fantastika u Jugi poinje (u magazinskom obliku) sa mesecom martom 1969. i KOSMOPLOVOM br. 1 sa naslovnom priom Kita Lomera Kosmika Odiseja. Trajala je kroz 24 broja ovog zelenog SF dodatka, nastavila se kroz projekat ANDROMEDE (iju ideju nastavlja Boban Kneevi) i poprima razvijeni oblik u SIRIUSU. Kategorijama istorije i predistorije ne moe se tumaiti razvoj NF-a, bar dok ne dobijemo pisca kakav je Poljacima Stanislav Lem. Toliko istine radi. Kljuno u tumaenju NF-a kao knjievne (u ovom sluaju) tvorevine je razumevanje postulata itanja umetnikog teksta uopte. Pripovedni tekst podrazumeva hijerarhiju instanci, kae Roland Barthes, odnosno shvatiti pripovedni tekst... znai... zamisliti horizontalne veze pripovedne niti sa implicitnom vertikalnom osom, to u naem sluaju ne znai nita drugo no da je NF tekst koji se ita kao i bilo koji drugi, uprkos onima koji smatraju Klarka vrhuncem NF-a a jednako vrednovanje literarnih i znanstvenofantastinih elemenata u delu (Oliver Fran) polaznom osnovom relevantnih sudova. Kao to narod kae, babe i abe daju babe i abe a ne rezultat vredan troenja papira. Ipak, kako je to zabluda velikog broja dobrodunih i naivnih konzumenata NF-a, nastaviu sa analizom. U takvom srednjokolskom rezonovanju bilo koji brojani odnos literarnih i NF elemenata daje isti ishod: tobonju naunost suda, ustvari duboko lino (uz to i krajnje neveto) vienje po principu ovaj mi se svia a ovaj ne. Kod Igora Mandia takav rezon pali upravo zbog njegove zasnovanosti u perfektnom poznavanju strukture i funkcibnisanja knjienovsti, ali to je Igor Mandi! Poto je tako Oliver ustanovio objektivno merilo knjievnosti (alhemiarskoknjievni kamen mudrosti jo od klinastog pisma), dalje deli ta dva kriterija (pri tom iskreno priznajui... da nisamo knjievni kritiari, upotrebljavajui

pritom onaj bezlini, manipulativni oblik politiko-birokratskog jezikog idioma rrii moramo... itd) ria osam Elemenata (4 +4), da bi zatim svaki element ocenjivao ocenama od 1 do 5. Ali, NA OSNOVU KOJIH DALJIH KRITERIJUMA, OLIVERE? Naravno, tvojih linih, tj. personalnih, tj. subjektivnih, tj. proizvoljnih itd. Ne znam ime se drug Oliver Fran bavi, ali ukoliko se, naprimer, bavi pravima, bio bi uzet na moralno-politiku odgovornost ukoliko bi u zakonu napisao da sudija sudi na osnovu, samo i jedino, svoje line volje. Da o graenju mostova i ne govorim, ao mi je prolaznika. Odlika svakog kritikog rada mora biti doslednost i zasnovanost. Neuki dobronamernici mogu uiniti vie tete od zlonamernog objektivnog (ako takvi postoje) poznavaoca. Ovde ak nije toliko re o neukosti. Pre o jednom mehanikom, objektivnom (u stvari, duboko i neutemeljeno subjektivnom), te stoga represivnom obliku gledanja na NF, a ujedno i nepriznavanju njenih knjievnih (umetnikih) relevancija. Ako i odbacimo apsurdne stavove da se o NF-u ne moe suditi po knjievnoteorijskim naelima, odnosno, u ovom sluaju, o posebnim nivoima itanja, ostaje teta koju izaziva crv buei rupe po siru i mislei da ga time kritiarski ogoljuje, a u stvari mu daje gorak, buav ukus. Tekst ima svoje zakone itanja bez obzira da li je re o kuvaru ili Dostojevskom (opet razni nivoi), ali dobrim (i nevetim) namerama je poploan put do pakla. Naravno, ovde nemam mesta da analiziram brojne besmislice u svih osam kriterija, ali u u par rei istai samo neka pitanja 1. U kojoj je to umetnosti (a ima ih sa izraenim nauno-tehnolokim osobenostima: kinetika, geometrijska apstrakcija, elektronska muzika, film, video) 50 posto (vie ili manje) podjednako pripada nauci i umetnosti? 2. Ve u samim reima su ideje, priznavali ih mi ili ne, to naui svaki knjievni srednjokolac pre no to pree na vie oblike miljenja. 3. ta je to, Olivere, bombastinost u Raosovom jeziku? U knjievnoj kritici to je analogno pominjanju majke autora, u sprezi sa izvesnim radnim glagolima. 4. Poruke se, Olivere, alje potom a ne umetnou, kako bi to rekao kauboj Don Ford. Umesto toga moda bi

mogao razgovarati o diskursima u NF, ali ne u ovom pismu i ne sa tobom, Olivere Franu. 5. Da li si to Dokievu ocenu dao iz istorijskog kljua, ime si uvredio i Dokia i zlatnu eru? I tako redom. Odlike mladosti su neznanje i samouverenost. Sa znanjem, nestaje samouverenosti i ovek poprima neophodnu meru kritinosti i tolerancije. Meni je tridesetprva i moram priznati da mnoge stvari u umetnosti razumem sve manje. Ipak, nisam dozvolio da moja zaaranost ve pomenutom Kosmikom Odisejom definie (i deformie) tokove mog itanja NF-a. Zrelost i tolerancija su nam u NF-u potrebniji nego ikad (a i ire), jer se u vremenima krize kristaliu znaenja. Koristei gostoprimstvo naeg dobrog i ljubaznog Hrvoja, eleo bih da o domaem NF-u govore oni koji imaju ta da kau i umeju to da urade. A ako i dalje neko bude mislio da je povod mojem pismu mesto na rang listi, mogu se samo zakleti da nije tako. Protiv Olivera Frana i njegovih ocena nemam nita, ali sam nepomirljivi protivnik miljenja sa ve pobrojanim osobinama, koje on reprezentuje. Goran Stankovi, Ni PRVI ESTOMESECNI OBRACUN injenica je da SIRIUS nema dovoljno tekstova posveenih najznaajnijem vidu SF izdavatva u nas priama. Kao da je postala sramota itati prie. Preli smo na romane pa nam je sad glupo i prizemno da raspravljamo o tamo nekakvim priicama koje se uporno pojavljuju, eto, ve dvanaest godina u SIRIUSU i jo ponegde. Da bi farsa bila kompletna, poetkom svake godine delimo nagrade i za prie mada ih mnogi od nas uopte nisu proitali. Sa eljom da se takve, blago reeno, neozbiljnosti vie ne dogaaju evo mog vienja pria u SIRlUSU u prvih est meseci prole godine. Kazna Slobodana Petrovskog je prosena pria u smislu da ne bismo mnogo (ili nita?) izgubili i da je nismo proitali. Prvih osam strana Petrovski ide u detalje, esto nepotrebne, elei valjda da bar stilom izvadi stvar. Onda u posljednje dve strane ini ogromni skok, provodi svog junaka kroz godine i godine i sve zavrava lakonskim reenjem - brie mu seanje. Pria Boja modrine nije od onih koja bi naterala itaoca da ju paljivije proita i razmisli ta je pisac hteo da kae.

To je duhovita i pomalo paradoksalna pria, u svakom sluaju simpatina, po meni marginalna SF i, moda, bi se bolje uklopila u Erotiku nego u SIRIUS. U kiberpankerskom broju Vladimir Lazovi je u Golom seivu razrezao na parie gospodu preko velike bare i pokazao da tako moe da pie i Jugosloven. U njegovoj prii, (vrlo dobro napisanoj, kao uostalom i sve to Vlada napie, bez obzira na podanrove koje menja) kiberpank je samo ikonografija, a u sri je humanizam, moda otar, ali takav je ivot. To je najbolja pria u ovom periodu. Pria naeg recenzenta Darija Dokia Divlje sunce je interesantna spaceopera ali optereena tehnicizmom, scientizmom i ablonskim odnosom prema likovima. Zaplet je klasian za pustolovni SF, sa obaveznom zbunjenom lepoticom i mekerima, kapetanima, navigatorima, tu su i sveznajui naunici koji e ipak nai reenja kad ga vie ne bude bilo. I pored onih primedbi pria je itljiva ne zahteva od itaoca da mnogo razmilja i ita se samo iz jednog razloga a to e biti dalje? Jasno, hepiend. Spiridonova potera za neuhvatljivim Radmila Anelkovia dobro funkcionie do kraja, a njega nema. Kao da ste odcepili pet-est strana. Ono to je jasno piscu nikako ne mora da bude jasno i itaocima. Ili moda Radmilo eli da nastavi i ovo je samo poetak romana? Kao test za trite, pria je svakako uspela jer se pitamo ta je sa Spiridonom bilo dalje. Ona je, kao i sve njegove prie uvijek ista pria njegova ivota (Lazovi kae da je membrana moda Radmilu simbol devianstva), ogranienje i traenje zemlje za dobre ljude. Utopije ili Boje drave? Tunel Petrovskog je pria koja posle svake strane postaje sve interesantnija i napetija (moda bi vie odgovarala Zoni sumraka nego SIRIUSU), ali kraj naprosto nije dostojan ni prie ni autora. Kao da autor nije znao kako da zavri i smisli originalnije reenje. Zbrzao je i uprskao prizemnim razreenjem. Stil mu je poslovino dobar, zaplet za domai SF prilino originalan, ali kraj... Poslovan ovek ne ba poznatog autora Nenada anka je poluvic poznate teme ali dobro pisan sa unapred jasno zacrtanim ciljem. Sve to je pisac u priu smestio je na mestu, vika nema,

a ni manjka. italac ju nee dugo pamtiti ali ga i ne maltretira dok ju ita. O tome bi mnogi nai pisci SF-a mogli da razmisle pre nego to sednu za pisau mainu, napiu neku glupost i posle vuku urednike za rukav da im ovi to objave kao vrhunsku pamet. ini mi se da mnogi nai autori SF-a nemaju ta da prenesu drugima, nemaju ideje. Gordan Momilovi, Beograd Hvala Vlatku Juriu-Kokiu za ono to je uradio proitao Planetata Oktalz Ljiljane Beleve i Zena erka na zvezdite Tome Arsovskog. Njegove, ak odve blage, kritike ocjene su posve tone, no nedostaju jo neke injenice da bi se saznalo kako su se ove dvije knjige uope pojavile. Dozvolite mi da budem naivan i izloim stvari takvima kakve jesu i to je veini poznato iako se mnogi prave da pojma nemaju i tvrde da nita ne znaju. O Belevoj, inae, prvi put ujem, a Arsovski se nakon ovoga mora zamisliti zna li doista plivati u vodama znanstvene fantastike. Tu odmah treba dodati da je sasvim jasno, poput SIRIUSA na vedrom nebu, da se knjige openito sve manje prodaju. Jedan od asnih izuzetaka su knjige za djecu. Moja mlaa kerkica mi svaki as kae Tata, drugarica je rekla da moramo kupiti tuitu knjigu. Kopate stvar? Ne mali broj pisaca latio se posla, tekog i ozbiljnog, da zbog konjunkture pie za djecu. Izdava Detska radost, pod pokroviteljstvom Nove Makedonije, zadovoljno trlja ruku to je dobrom organizacijom, samo u toku prole godine uspjela tiskati i prodati preko 120 naslova za djecu i omladinu. Beleva i Arsovski su prokljuvili da znanstvena fantastika u nas ima sve bolju prou te su sjeli i napisali ono to je Vlatko proitao za sve nas. Izdava i pisci trljaju zadovoljno ruke, tko pita djecu i omladinu kako se oni osjeaju. Ili njihovi roditelji. Dobro je za makedonsko stvaralatvo da su Beleva i Arsovski uope smogli snage da pod takvo neto napiu i svoje ime. Mene vie zanima tko su recenzenti. Djeca rastu i nemaju vremena da pamte ono to ne zavreuje nikakvu panju, a to se izdavako-recenzentskih propusta tie, ve se polako navikavamo na ostavke. Blagoje Jankovski, Skopje

Potovani esefovci, Ovim putem elim da pohvalim Damira Filipovia i Roka Antia za njihov ou koji traje od studenog prole godine. Njihove prepirke i prepucavanja redovno pratim i napeto ekam to e se dalje desiti. Svaka ast ovom listu, ali od poetka ove svae nije objavljen bolji sadraj. Genijalne, antologijske dosjetke koje naoh bacale su me u duge delirije smijeha jer mi tua glupost najvie razgaljuje duu. I zato svakog mjeseca hitam prema kiosku i kupujem SIRIUS da nastavim itati debilarije ove dvojice. Zato sam bio oajan izostajanjem njihovih umo-TVORINA. Roko! Damire! Nastavite ovu polemiku, molim vas. Dokaite barem meni, glupom i prosjenom itaocu da se vlastito neznanje moe obraniti. Jedno veliko hvala. Mario Berei, Petrijevci

Kupujem-prodajem
Prodajem komplete Ursule Legvin (100.000 din) i Karlosa Kastanede (200.000 din). DRAGAN CVETANOVI, 19300 Negotin, Dragoljuba Milinia 14. Kupujem slijedee brojeve X-100 SF: 1, 2, 4, 5, 7,B, 12, 15, 23, 24. ZVONIMIR RUDOMINO, 41000 Zagreb, Moe Pijade 192.

VODEA DOMAA BIBLIOTEKA ZA NAUNU FANTASTIKU POLARIS


sa zadovoljstvom obavetava'itaoce da priprema izdanje novog romana u seriji epske fantastike RUNE

CLIVE BARKER

UTKANI SVET
(Weave World) Najmlaa zvezda britanske galaksije fantastike. Barker je u UTKANOM SVETU sazdao udesnu sagu u najboljoj tradiciji jednog Tolkiena ili LeGuinove, ali i sa nizom originalnih pomaka koji njegov roman ine najznaajnijim delom decenije na polju epske fantastike. Izlazak iz tampe Barkerovog veoma obimnog romana UTKANI SVET predviamo za kraj marta. Bie to luksuzno izdanje sa tvrdim koricama i na finoj bezdrvnoj hartiji. Vae pretplatnice oekujemo zakljuno sa 25. 03.1989. godine, do kada vai i povlaena pretplatna cena 80.000 dinara. Ne propustite priliku da odmah, pod najpovoljnijim uslovima, nabavite trenutno prvu knjigu na mnogim britanskim i amerikim bestseler listama.

PRETPLATNICA
Ovim se neopozivo pretplaujem na......... primeraka romana Clivea Barkera UTKANI SVET po pretplatnoj ceni od 80.000 dinara. Obavezujem se da u uplatu izvriti u roku od tri dana po dobijsnju popunjene potanske uputnice od izdavaa.

Ime i prezime...................................................................................... Ulica i broj...........................................................................................

Potanski broj i mesto:........................................................................ Telefon:...............................................................................................


Pretplatniki broj (ukoliko ste ranije bili na pretplatnik)........................................... Molimo vas da pretplatnicu popunite itko, tampanim slovima, i da je poaljete na adresu Biblioteka POLARIS Zoran ivkovi Senjaka 32 11000 Beograd Sve dodatne informacije moete dobiti preko cijelog dana na telefon 011/652-304.

Aleksandar B. Nedeljkovi ISTORIJA HRVATSKE NAUNO FANTASTINE KNJIEVNOSTI od istog autora ISTORIJA SRPSKE NAUNO FANTASTINE KNJIEVNOSTI (drugo neizmenjeno izdanje) Svi vaniji SF pisci koji su od 1889. do kraja 1984. objavljivali SF na srpskohrvatskom tj. hrvatskosrpskom jeziku, njihove najbolje prie i romani. Najzad imate priliku da saznate, itajui ove dve studije raene strogo naunim metodama, istorijsku istinu o u-SF literaturi na tom jeziku. Cene e se svakih 15 dana prilagoavati inflaciji. Isporuka odmah. Ponuda vai tri meseca. Poslati na adresu: Aleksandar Nedeljkovi, Romanijska 18,11182 Zemun

NARUDBENICA
Ovim naruujem............................................ primeraka Istorije hrvatske... i...............................primeraka Istorije srpske nauno-fantastine knjievnosti. Cena za Istoriju hrvatske... je 9.000 a za Istoriju srpske... 18.000 dinara. Ime i prezime......................................................................................... Puna potanska adresa.......................................................................... .............................................................................................................

Cijena pojedinom primjerku 5.000 dinara. PRETPLATA (uz popust) za godinu dana 60.000 dinara, a za est mjeseci 30.000 dinara. Inozemna pretplata za est mjeseci 13 DM, 102 Asch, 11 Sf r, 14 Hfl, 54 Skr, 42 FF, 7 US $ (7,80 avionom). 9 C $ (10 avionom), 4,50 (5,20 avionom). Dinarska pretplata se uplauje opom uplatnicom u korist rauna 30101833-2052 (00027 SIRIUS) NlSPRO Vjesnik. Interna banka, Zagreb.

Uplata na devizni raun 30101-620-16-15731-3252051 kod Udruene banke Hrvatske, Zagrebaka banka, Zagreb (za Sirius. izdanje OOUR-a IRI). Cijena oglasa: crno-bijela stranica 250.000 dinara, posljednja omotna stranica 400.000 dinara.

You might also like