EGEJSKE CIVILIZACIJE BRONČANOG DOBA PRVI SAT Egejske civilizacije još možemo zvati egejske kulture.

Naziv ovog kolegija: egejske zbog toga što su se te civilizacije, ili kulture, nalazili na prostoru koji je smješten uz Egejsko more (egejski bazen). Na tom su prostoru egzistirale, a on danas obuhvaća Grčku (kopno i otoke) te obalu zapadne Male Azije (Turska). Brončano doba zbog tog što je to razdoblje u kojem je upotreba bronce (legura bakra i kositra). Razlika između kulture i civilizacije je u tome što je kultura općenitiji naziv za duhovnu i materijalnu. Da bi kultura postala civilizacija, potrebne su dvije bitne stvari, a to su: pismo i stvaranje gradova (u Europi nije bilo pisma i gradova pa ne možemo govoriti o postojanju civilizacija, u to doba na tlu Europe). Egejske civilizacije su se razvile paralelno sa drugim bliskoistočnim civilizacijama, koje simbolizira pojava pisma i pojava grada. Razlika između bliskoistočnih i Egejskih civilizacija je u tome što Europske civilizacije nisu ostavile okom vidljive tvorevine jer su bile zakopane pod zemljom što nije bio slučaj na bliskoistočnim građevinama. Početak uspona je od kraja 4. tisućljeća i početak 3. tisućljeća. Točnu godinu ne možemo odrediti pa kod Europskih civilizacija govorimo o relativnoj kronologiji tj. točna godina je nepoznata i nemoguće ju je sa sigurnošću utvrditi. Vremenski okvir je dakle od kraja 4. tisućljeća i početka 3. tisućljeća pa do 2. tisućljeća koje označava kraj brončanog doba i propast Egejskih civilizacija. Bitna stvar su 3 sastavnice, a to su civilizacije Grčkog kopna, civilizacija Krete i civilizacije malih otoka (Kiklada ili Ciklada), te tri civilizacije čine Egejsku civilizaciju (+ Troja). Ljudi su znali da je nešto prethodilo antici, ali to se znalo većinom iz mitova i legendi. Znanost je u početku pokušala razlučiti realno od fiktivnog u tim mitovima i legendama, ali nije uspijevala. Tada na glavnu stranu staje arheologija, jer je jedino ona mogla prikazati stvarno stanje, 70-tih godina 19. st. označava prvi uspon arheologije. Heinrich Schliemann nije bio arheolog, već industrijalac i on je sljedeći Homerovu Ilijadu došao u Malu Aziju i na brežuljku Hisarlik krenuo sa "istraživanjem". 1870. H. Schliemann je otkrio Troju i to je bilo senzacionalno otkriće. On je mislio da je otkrio grad, ali mi danas znamo da je to samo bila akropola, a Troja je bila podno Hisarlika. Poslije otkrića Troje krenuo je na lokalitet Mikenu. Također se poslužio" starim" knjigama. Ovaj put je to bilo Pauzanijevo "Putovanje po Heladi" (iz rimskog vremena ). Ta knjiga bila je svojevrstan turistički vodič. U "Putovanje po Heladi" piše Pauzani o kiklopskim zidinama i o grobnicama od 5 kraljeva. Vođen tim djelom prošao je kroz Lavlja vrata i na desnoj strani počeo s kopanjem. Tamo nalazi grobnicu od 5 kraljeva, a njegov suradnik nalazi i grob 6. kralja. Gradovi datiraju iz 16. st. pr. Krista, a u njima je nađeno ogromno bogatstvo, 2627 kg zlata i mnogih drugih predmeta. Ime grada Mikene postaje eponim cijele civilizacije. Nakon Mikene Schliemann je krenuo u istraživanje Itake i Tirinta, ali bez uspjeha. Također važnu ulogu ima i Cristos Tsountas (Kristos Kontas) koji je bio pomagač H. Schliemannu. On je nastavio s istraživanjem Mikene i tamo našao TOLOSE (grobnice s odajama). Nakon Mikene svoje istraživanje prebacio je na

skupinu otoka koji su bili na pola puta između Grčke i Turske, poznati pod imenom Kikladi. Na Melosu u Filakopi je pokazao da je našao posebnu civolizaciju, a prema otočnoj skupini prozvao ju je KIKLADSKOM CIVILIZACIJOM ILI KULTUROM. Arthur Evans je na Kreti počeo istraživanje koje je trajalo 3 desetljeća. Naime on je svojim novcem kupio dio zemlje na kojem se pretpostavljalo da se nalazi neko povijesno zdanje. Na tom mjestu je našao Knosošku palaču. Tim pronalaskom Evans je pronašao novu civilizaciju koja je bila starija i prethodila je Mikenskoj koja je sada ispala kao provincijalna. Evans ju je prozvao Minojska prema kralju Minosu. Također on je prvi postavio kronologiju Minojske civilizacije, služeći se pronalaskom egipatskih predmeta u palači. Metodom uspoređivanja je postavio kronologiju. Podijelio je Minojsku povijest na 3 djela: STARIJE, SREDNJE, I MLAĐE MINOJSKO DOBA. On se također i držao teorije o usponu, razvoju i padu civilizacije. Postavio je tzv. TRIPATITNU KRONOLOGIJU. Prema toj kronologiji, Minojska i Kikladska civilizacija su se razvijale paralelno dok se je Mikenska kasnije razvila. Sada je izbio problem što je bilo prije mikenske civilizacije, na kopnu. 20-tih god, 20. st., taj je problem riješen. Mikenska civilizacija je krajnji stadij razvoja jedne civilizacije, koja je kasnije nazvana Heladskom civilizacijom. Još je bilo otvoreno jedno pitanje, a to je bilo pitanje pisma. Naime, nađena su 2 tipa pisma linear A koji je bio stariji i koristio se na Kreti i linear B koji se pojavio i na Kreti i na kopnu. Evans je ponudio objašnjenje prema kojem je Kreta bila dominantna te da je to njezino pismo koje se je proširilo. No pojavila se i druga teorija koja govori da su Mikenjani sebi prisvojili Kretu. Ta druga teorija pokazala se točnom. Poslije otkrića palače u Pilosu pitanje pisma je riješeno, jer je u arhivu nađeno oko 1000 ploča lineara B. Linear A ni dan danas nije dešifriran jer se ne zna kako su Krećani govorili. I tu postoje 2 teorije da su oni došli sa istoka, a druga da su bili starosjedioci koji su se razvili u civilizaciju. 1953. Michael Ventris je dešifrirao linear B tako što je pomislio da su Mikenjani stari Grci pa da su govorili starogrčkim jezikom ta njegova tvrdnja se pokazala točnom te je uspio dešifrirati linear B. Linear B je složeno pismo sa elementima ideograma i hijeroglifa. To pismo brzo je iščezlo jer je bilo namijenjeno administraciji, padom Mikenske civilizacije propalo je i pismo. Kao i Minojska i Heladska civilizacija se dijeli na 3 djela: STARO, SREDNJE I KASNO DOBA (Mikenska civilizacija). 2000.-1900. - pojava palača, pad tj. kraj srednjeg, obnova palača i njihovo ponovo rušenje pad tj. kraj mlađeg doba (1320.-1330. pr.Kr.) U doba prije palača trgovina između sastavnica bila je najživlja. U Troji su nađene pločice s linearom A i B. 3000.-2000. - STARIJE, 2000.-1600. - SREDNJE, 1600.-1100. - MLAĐE. Raspored utjecaja kroz povijest: KIKLADI, KRETA, MIKENA. U neolitiku glavno žarište je bila TESALIJA zbog zemlje, a kasnije potražnjom bakra, ljudi se šire na jug do Egejskog mora. Prema Kikladima, a zatim dalje. Na Kreti je nađeno neolitičko naselje, a upravo na tom istom mjestu je nastao Knosos što potvrđuje onu drugu tvrdnju o stanovnicima Krete. Iz tablica lineara B Mikena, doznajemo o božanstvima Posejdona, Atene, Here, Hinisa pa možemo reći da je to početak religije.

DRUGI SAT U egejskom svijetu postoje 4 odrednice. Uz minojsku, kikladsku, heladsku kulturu postoji i Anatoliska kultura u Maloj Aziji. CIKLADI (KIKLADI) Cristos Tsountas je dao ime kulturama koje su se razvijale na prostoru otočja Kiklada u periodu 4. tisućljeća (3200.-3100.) do 1000. god. Njih nazivamo u množini zbog toga što su te otočne zajednice pokazale neke lokalne specifičnosti, ali u cijelosti gledano vrlo su srodne i mogu se svrstati u jednu kulturu sa više varijacija. Oni su vrlo rano trgovali i upravo zbog toga oni čine zajedničku međusobnu kulturu. U vrijeme neolitika kulturno žarište je bila pokrajina Tesalija gdje su se razvile 2 kulture Sesklo i Dimini. Prostor Peloponeza i Krete ne pokazuju postojanje velikih zajednica ili nalazišta iz neolitika. Na Kreti ima svega 2 naselja i to jedno je na mjestu buduće palače Knosos i ta činjenica ide u prilog teoriji o tome da su Krećani domoroci koji su se razvili, a suprostavlja se Evansovoj teoriji o tome da su Kretu naselili narodi sa istoka i tamo stvorili minojsku kulturu. Za razliku od Pelopeneza i Krete na Kikladskim otocima nalazimo brojna naselja iz neolita i zbog toga mi možemo pratiti razvoj Kiklada sve od 5000. god. pr.Kr. Naseljavanje tih otoka uzrokovano je zbog nekoliko čimbenika. Kikladi se nalaze na jako dobrom geografskom položaju i preko njih se odvijala trgovina između kopnene Grčke i obala Male Azije. Drugi mogući razlog je nalazište bakra na otvorenom odnosno površini. Ta naselja su bila sezonska i možda su bila zbog ribolova. Skupinu Kiklada čine otoci : TERA (najbliža Kreti, vulkan), MELOS, SIFNOS (nalazište bakra), PAROS (kolonizatori hrama, i tamo se nalazi najkvalitetniji mramor), IOS, AMARGOS, AKSOS, SIROS (najveći lokalitet), KITNOS, DELOS (svetište Artemide i Apolona), TENOS… Ova kultura iskazuje se od kraja 19. st. Najpoznatiji istraživač je Kuntas koji je na otoku Melosu u naselju Filakopi krenuo sa istraživanjem. Naselje Filakopi imalo je jako dug kontinuitet života i to mu je omogućilo da uspoređuje kikladsku kulturu sa minojskom i heladskom kulturom. Nova kronologija podjeljuje kikladsku kulturu na nalazišta, a ne na dijelove kao u minojskoj, razlog tomu je taj što Kikladska civilizacija nije dovoljno istražena. Iako ju dijelimo na stari, srednji i mlađi (I, II, III) u tablicama piše ime nalazišta. Pa tako E (early-rano), C (ciclad- kikladsko) i zauzima razdoblje od 3000.-2500., a nalaz je Grota-Pelos. EC II 25000.-2300. nalazi su KEROS, SIROS, KASTI koji pripada EC dobu. Lokalitet Kasti pripada prijelaznom razdoblju iz EC II u EC III period. Srodno tomu EC je period koji traje od 32. st. - 19. st. - i zauzima više od 1000 godina. Razdoblje od 20.-19. st. - 16. st. nazivamo srednje doba i označavamo ga sa kraticama MC. Ono se dijeli na rano i kasno. Ranom MC pripadaju lokaliteti Filakopi (sloj 1 i 2) i Aja Irini (sloj 4). Kasnom MC periodu pripadaju lokaliteti Filakopi (sloj 3) i A ja Irini (sloj 5). U tom dobu MC Kikladi su pod kulturnim, ali možda političkim utjecajem Kreti,

a u kasnijem periodu oni su pod utjecajem Mikene. Razdoblju LC I (kasno kikladsko razdoblje) pripada grad Akrotiri na otoku Teri (16. st., to označava početak kasnog brončanog doba na Kikladima) i mi doznajemo gotovo sve o LC zahvaljujući samo tom jednom nalazu. Taj grad je slične sudbine kao i Pompeji upravo zbog erupcije vulkana došao je "pod zemlju". Akrotiri je prvi grad na Egejskom moru koji je imao vodovodni sustav i izgleda da je bio u vezi sa Kretom, a to vidimo po mnogim artefaktima i freskama. U gradu nije nađeno niti jedno tijelo. Većina naselja neolitika vezana su uz obradivu zemlju, ali to nije bio slučaj sa Kikladima jer tamo nema obradivih površina. Ta razlika od Krete gdje je bila hijerarhija naselja (obična sela, vile, palače-gradovi i gradovi) na Kikladima to nije postojalo u starijem razdoblju, a u srednjem razdoblju to zauzimaju Filakopi, ali to su samo pretpostavke. Ta naselja su bila relativno mala, a to možemo saznati po veličini groblja. Ako uzmemo površinu naselja, broj kuća i broj pokopanih u groblju dobivamo cifru da su ta naselja imala od 100 do nekoliko stotina stanovnika. Najveći dio nalaza nađenih na Kikladima dolazi iz nekropola (broj mrtvih je od 20,30-50,60 ) jer naselja nisu istražena u potpunosti već samo manji dijelovi. Tlocrt naselja Kasti na Silacsi pokazuju jednu zbrku u planu grada. Kuće su različitog oblika, polukružne, četverouglarne, bez ravnih linija, a njihov raspored je bez pravila, ne postoji neka glavna ulica. Oko grada su jaki zidovi sa kulama i pod bedemima. Na otoku Sirosu su najveća naselja. Kao što je navedeno groblja su bila mala, a najveće je u Kalandrijanu gdje je nađeno 600 grobova, a misli se da ih ima 1000. Na tom groblju primijećeni su tragovi grupiranja prema imovinskoj osnovi. Također postoje i platforme za ritualno izvođenje i također tamo se nalaze najstariji spomenici u Europi, grobovi su u obliku kamenih sanduka (cista), sahranjivani su inhumirani u zgrčeno na boku. Oblici keramike u EC I, ta keramika je najčešće bila obrađena ručnom obradom, sa debelim stjenkama, ali je bila izvanredne kvalitete. To je bila crna polirana pozadina na koju su urezivani geometrijski motivi npr :

Ovo su različiti oblici keramike, a "tava" je predmet kojem se nezna namjena. Nađena je samo u nekoliko grobnica i to bogatih. Misli se da je ogledalo ili da predstavlja ženski spolni organ. Na jednoj "tavi" je nađen prikaz broda što je prvi prikaz u Europi. Oblici keramike EC II. Također je to obrada s rukama, sada na bijelu podlogu posude slikaju se geometrijski oblici sa sjajnom crnom bojom. Crta se na vaze, a ne urezuje se, zbog utjecaja Krete. Oblici keramike MC (19., 20. st.-16. st.) dolazi do velikih promjena u tehnici. Prave

se krčazi sa kljunom (ljevak), na bijelu osnovu nanosi se mutna crna boja, ali to više nisu geometrijski prikazi već prikazi ptica i naturalni elementi (utjecaj minojske kulture). Također posude se dijele trakama na nekoliko dijelova. U EC II pojavljuju se česte posude od metala, ali i od kamena i one se ogledaju u keramičkim posudama ta tehnika je dovezena iz Egipta. Najvažniji spomenik kikladske umjetnosti su idoli (sitna figurativna plastika) i njih je dosta zastupljeno, oni su pravljeni od kamena, bronce, bjelokosti, fajansa. Njihov početak je 30. st. do 19 st. pr.Kr. Funkcije tih idola su zasad nerazjašnjene, ali su se zasigurno kretali u religioznim svrhama, dok drugi govore da su služile kao igračke. To su većinom mramorne figure (od bijelog mramora koji je vađen na Likadini). Najveći dio ih je pronađen u grobnicama i možda su služili kao statusni simboli. Njihov izgled može se podijeliti u 2 oblika: 1. oblik: prikaz ljudskog tijela, bez udova. 2. oblik: koji pokazuje čovjeka. Postoje 2 grupe: PELOS (EC I) i SIROS (EC II) EC I: kraj 4. početak 3. tisućljeća, sve do sredine 3. tisućljeća to je oblik " violine ". Oni nisu bili za izvoz i bili su podignute glave. EC II (Siros) tu grupu je lako prepoznati. Prikazuje muške ili ženske figure sa prekriženim rukama i spolnim organima, a glava im je dignuta prema gore i samo je prikazan nos. Ove figure su bile obojene (oči, kosa, trepavice) i mogli su se izvoziti. Nađeno je oko150 figura. Dimenzije su bile između 20-40 cm, neki su visoki 1m, drugi su prikazani u prirodnoj veličini, a također ima i listi. Ti idoli su bili možda zavjetni darovi jer su nađeni u svetištu i možda simboliziraju plodnost. Na tim figurama ostale su vidljive crte koje simboliziraju plač ili tragovi nokti (Turska, žene). Figure mogu biti u sjedećem položaju npr. ispija vino. To su superiorne statue jer su starije od Minojskih i Mikenskih za 1000 g. TREĆI SAT Ovo zbunjuje znanstvenike jer u to doba Kreta je bila pod utjecajem Mikene, ali znanstvenici su odlučili da ovo razdoblje nazovu Minojskim zbog toga što su Krećani sa svojim načinom života. Knosos postaje radioničko središte i kasnije se i ono gasi. Vjerojatno su Mikenjani ostavili Knosos zbog njegove centralne funkcije koju je on imao prije zauzimanja. -Early bronzen age (EBA) se na Kreti naziva kao stariji minojski period (EM) i dijeli se na I, IIA i IIB, III. -Middle bronzen age (MBA) se na Kreti naziva srednji minojski period i djeli se na 6 faza IA, IB, IIA i IIB - (ove 2 faze pripadaju samo Knososu, Festosu i Maliji) IIIA, IIIB. -Late bronzen age (LBA) se na Kreti naziva kasni minojski period (LM) i dijeli se na IA, IB, II, IIIA1 i 2, IIIB i IIIC. Ova zadnja podjela (LM) je podjela na najviše segmenata zbog toga što nam je to razdoblje najbliže i najviše poznato zbog obilnih nalaza.

Za razliku od LM u MM nemamo tako opširnu podjelu zbog toga što nam nije ostalo puno nalaza. Subminojski period (nakon LM III C) je prva faza željeznog doba. Prve palače se javljaju početkom MM IB u svom punom obliku, a njihove jezgre formiraju se u ranijim periodima. Od MM pa do kraja LM može se pratiti razvoj naselja. Sve palače su urušene u LM IB (prije početka 14. st. pa do kraja 14. st.). Palača u Knososu pretrpjela je 2 destrukcije, jedna u LM IIIA2, a druga u LM IIIB i nakon toga je napuštena. Kreta je najbolje istražena od ostalih sastavnica pa u kronologiji u razdobljima EM i MM ne moramo govoriti o lokalitetima kao kod Kiklada, već tu koristimo podjelu u faze I, II, III,… Najviše naselja u Kreti ima na istočnoj strani otoka, za razliku od zapadne strane gdje ih nema u toliko velikom broju. Naime istočna polovica otoka je jako plodna. Cijela civilizacija se zasnivala na iskorištavanju zemlje. Zbog uspješnog istraživanja te zbog viškova religioznih svrha(kralj =svećenik) nastaju palače. One su bile slične trgovinskim središtima jer su one odlučivale o trgovini i novcu (zlata, bakra, kositra i bjelokosti…). Kreta je specifična po tome što mi tamo nalazimo hijerarhiju naselja. U EM naselja se razlikuju po veličini od budućih palača. Ona su brojna od 5, 6-15 domaćinstava i ona su nastajala pridodavanjem objekata uz već postojeće i tako su nastala sela. U tih 1000 godina egzistira velik broj sela, a kasnije u MM i LM se javljaju i gradovi, ali po broju i dalje dominiraju sela. Najbolji uvid u strukturu sela prikazuju naselja Myrtos, Tripiti i Vasiliki. To su bile zajednice odnosno sklopovi kuća sa kuhinjama, sobama, spremištima i nalazilo se 5 obitelji. U Vasiliki su nađene zgrade odnosno domaćinstva sa više prostorija pri čemu je svako domaćinstvo imalo prizemlje i kat. Ove građevine pokazuju sofisticiranost, ipak su slične zgradama u Myrtosu. Te aglomeracije su se nalazile uz jednu ili dvije kupolaste grobnice (vjeruje se da su imali kupolu, ali one nisu sačuvane). Te grobnice su bile groblja i u njima je nađeno oko 100 kostura. Postavljeno je pitanje odakle su "došle" te grobnice. Vjeruje se da je njihova domovina Kreta i da su taj oblik preuzeli mikenski aristokrati. Od početka nisu postojala velika naselja, ali su postojala pojedinačna imanja. U Myrtosu je nađeno dosta preša za grožđe (15-16) i to dokazuje da su se bavili vinogradarstvom, uz to nađene su i kamane ploče za žrtve ljevanice. Tripiti je smješten na uzvisini (135m) i "gleda" na otvoreno more. Takav smještaj nije karakterističan za naselja već za svetišta (teško pristupačna). Ono je istraženo i datira od EM II - MM IA. Ekspanzija Krete dogodila se nakon doba 1. palača i tada se grade strukture koje pokazuju sličan karakter. Mi te palače trebamo zvati gradovima jer su one administrativni centri, središte u kojima se skupljaju umjetnička djela. Palače nemaju fortifikaciju i to dokazuje da je otok bio pod jednom administrativnom vlašću, pri čemu je palača u Knososu bila glavna, a ostale su bile podređene (zbog guste mreže cesta) i to od početka MM do LM IB. Palače su nastajale sukcesivno oko pravokutnog dvorišta u smjeru S-J i oko tog dvorišta su se formirale ostale zgrade. Zapadno krilo (Knosos) bilo je administrativno (megaron - soba sa grifonima) svetište i skladišta.

Istočno krilo je niže (ukopano) i služilo je kao rezidencijalni dio. Materijali za gradnju su bili kamen (nepravilni oblici, tesanci) i on je vezan vapnom i zatim su zidovi žbukani i oblikovani freskama. Osim kamena važan materijal je bilo drvo, a služilo je za ojačavanje zidova, ali i za podnice na katovima i za stupce. Cigla se koristila za gradnju gornjih katova jer je lakša od kamena, a da je cigla korištena pokazuju pločice od fajsa na kojima su oslikane kuće, a drugi izvor su freske koje prikazuju motive kuća, trijemova što nam daje osnovu za rekonstrukciju. One fasade koje su bile okrenute prema dvorištu su jako dobro izrađene (kamene fasade), a one druge (unutar palače) su građene od cigli i drveta. Palače nisu imale vodovod, već cisterne, a imale su odvodne kanale. U starijim naseljima (Vasiliki…) nema stupova, u prvim palačama ne znamo, ali u razdoblju drugih palača znamo da su obilato korištene zbog utora i freski koje ih prikazuju. Osim stupova korišteni su i pilastari od kamenih blokova i rogovi. Freske su bile sa unutrašnje strane, a osim freski upotrebljavao se i furmir. Smatralo se da su brojali 1000 stanovnika, a bile su okružene radionicama, vilama, prenoćištima za putnike(karavansaraja) i te palače su bile nukleus naselja disperznog tipa. Grad Guinia nema dvorište, ali ima blokarsku podjelu, on ima jedan glavni trg, ali nema krila kao u palačama. Zidovi (u palačama) u prizemlju su gusto poredani zbog toga što su nosivi, a na katu su slobodnije poredani. ČETVRTI SAT Naselja: Mistos, Pirgos, Fuma Karifi…su najstarija naselja iz 3. tisućljeća pr.Kr. tj. prije pojave palača. To su naselja važna zbog toga što nam ona pokazuju da je došlo do formiranja naselja. To jest došlo je do udruživanja više kuća u jednu cjelinu. Svaka kuća je imala zasebne prostorije (skladišta…) i stvari (mlin). Keramika je bila kućne izrade, a posebice je poznata gruba keramika iz Vasilika. KNOSOS Knosos je simbol minojske civilizacije. Ako pogledamo zračnu fotografiju vidimo da je kompleks smješten neposredno blizu sjeverne obale Krete, a u blizini grada Irokliana. Kao arheološki položaj Knosos je bio poznat u sredini 19. st. 1878. dolazi do prvog istraživanja lokaliteta, a na njemu je radio grk Minos Kalikalirnos. 23.03.1900. u 11 sati započeo je sa otkopavanjem Knososa Artur Evans. Istraživanje je trajalo 4 godine, a Evans se na tom lokalitetu zadržao gotovo do smrti. On je najveći dio svog života proveo u planiranju rekonstruiranja i konzerviranja dijelova palače kojima je prijetilo urušenje. A. Evans je bio novinar, ali i prikriveni agent u Dubrovniku i Cavtatu, a kasnije svojim novcem kupuje zemljište na Kreti gdje se znalo da se nalazi neki lokalitet. Zbog pritiska Engleske on tu zemlju predaje državi. Na svjetlo dana iznio je civilizaciju koja je bila najstarija u Europi. Evans nije bio jedini istraživač, ali svi

ostali su u njegovoj sjeni. Pokušao je objasniti tko su bili stanovnici tog kompleksa ili kako je ono izgledalo. Bio je proizvod svog vremena = VIKTORIJANSKA ENGLESKA (monarhistički principi, kolonijalizam). Pripadao je srednjem sloju i baveći se Knososom, tu je sliku njegova društva proicirao na Knosoško društvo. Vlastitim je sredstvima iznio Knosos na vidjelo i zbog toga mu se daje jedan veliki ugled. Mi danas njega možemo kritizirati, ali to je zbog ograničenosti vremena u kojem je on živio. Prema današnjim pogledima A. Evans bi bio arheolog amater. Na istraživanjima on se je okružio dobrim znanstvenicima koji su mu uvelike pomogli. To su Teodor Fajt, Dankan Mekenzi, Gregori Antoniu i Emanuel Akumijanakis (glavni borac u II. svjetskom ratu). Dankan Mekenzi je vodio dnevnik i bilježio sve događaje, ali na kraju je umno obolio. U posljednjih 100 godina iznesene su mnoge kritike na njihov rad, ali bi stvar bila puno gora da je H. Schliemann otkupio taj lokalitet jer bi ga uništio u potrazi za blagom. Evans je građevinu nazvao palačom, a zatim je pojedine dijelove nazvao kraljevskim ili kraljevičinim odojama jer je mislio da je to rezidencija. Na temelju istraživanja Evans je uspio izraditi kronologiju koja je u upotrebi i do danas uz male promjene. Mnoga razmišljanja o Knososu suprostavljaju se Evansovoj "palači". Tako se govori da je to bio hram, administrativno središte, ali bez vladara, administrativno središte i hram, a i mišljenje da je to mjesto za pokapanje jako visoko pozicioniranih ljudi. Mi danas kažemo da je palača nukleus jednog naselja disperznog tipa. Dokaz tome su razni objekti oko palače. Veličina naselja je oko 75 hektara. Sa sigurnošću možemo reći da su se tu odvijale važne ceremonije i religijske svetkovine jer je arhitektura podređena ceremonijama. Arheološki gledano Knosos je užasno težak i kompleksan lokalitet. Na tom se prostoru živjelo jedno cijelo tisućljeće, uz to je kompleksna struktura, a doživjela je nizove destrukcija i obnovi, što otežava posao. Život na tom prostoru može se podijeliti u 4 faze: 1. faza je život prije palača. Najstariji dokumentirani arheološki lokalitet 7000. god. pr.Kr. kada se na tom mjestu pojavljuju naseljenici i to neolitski stočari, zemljoradnici, ali nisu znali za keramiku. Tijekom tisućljeća ta su se naselja širila, povećavala, ovladala izradom keramike. U 4. tisućljeću dolazi do prijelaza u brončano doba na koje se nastavlja ranominojski period. Taj period oblikuje keramika svijetle podloge sa geometrijskim elementima. EM III, MM IA - pojavljuju se prve velike građevine U fazi MM IB pojavljuju se prve palače. Od tih palača nije ostalo puno ostataka jer su na nju nadograđene nove palače. 1. građevinska faza u starih palača. Nastaje dvorište i prve građevine koje tvore krila. 2. građevinska faza na staru palaču dozidana su zapadnom krilu red skladišta. I napravljeno je zapadno dvorište koje na sjeveru zatvara kazalište. Na tu prvu palaču nadovezuju se druge palače. Prva palača je bila razorena vjerojatno potresom i to pred kraj MM II. Zapadno dvorište je još otvoreno pitanje jer su tu nađene tablice sa hijeroglifskim

pismom i linearom A. Neki misle da je to mjesto bilo za administraciju, a drugi misle da je to područje služilo za ceremonijalne svrhe. Važno pitanje je bilo dali je Knosos glavno naselje u Kreti. Razdoblje novih palača bilo je LM IA i mlađe palače nastavljaju oblik stare palače. Središnje dvorište je najveće na Kreti. Oko tog dvorišta nižu se građevine koje danas promatramo kao istočno i zapadno krilo. ZAPADNO KRILO - je najvažniji prostor odnosno soba s prijestoljem. Ona ima predsoblje i kroz to predsoblje se ulazi u dvoranu sa prijestoljem (Dvorana sa grifonima-mitološka bića). Dvorana je bila popločena i koristila se u minojskom periodu. Ova prostorija nema prozore, a ima i nizak strop. Iz nje ima dva izlaza. Jedan prema 9 prostorija, a drugi prema skladištima, pa su znanstvenici zaključili da se radilo o jednoj zasebnoj jedinici u sklopu palače. Evans je mislio da je tamo sjedio kralj, ali mi mislimo da je tamo sjedio svećenik ili svećenica. Ako idemo prema jugu nailazimo na stepenice i temelje velikog stuba. Dolazimo do druge važne sobe, ali to je soba koja se naziva svetištem zmijske božice. Tako se naziva zbog figurica od fajansa. Žene u dugim haljinama otkrivenih grudi, a oko ruku im se ovija zmija. Te figurice su nađene u cistama ukopanim u tlo. Nekoliko figurica je bilo prelomljeno u 2 djela i to je bilo jako čudno. A. Evans govori da je to lomljenje značilo smrt božice. Svetište u tom djelu palače se može rekonstruirati iz jedne freske koja prikazuje upravo taj hram. Svetišta su bila na planini i bila su to otvorena svetišta na kojima su se održavali festivali, ali su se prakticirali i u kompleksu Knososa. Tada (idući na jug) dolazimo do prostorija koju je Evans nazvao ”SVETIŠTE NOSAČA PEHARA”, a naziv je dobila po fragmentu zidne freske na kojoj je prikazan mladić koji u jednoj procesiji koja pristupa hramu nosi u rukama pehar (ritam). Ta figura je u prirodnoj veličini. Od zapadnog krila odvojena su hodnikom skladišta sa velikim pitosima. Sadržaj tih posuda Evansa nisu zanimala pa mi ne znamo što je bilo u njima. Te prostorije su gusto poredane, a na njima počiva gornji kat i jedna velika četvrtasta prostorija duga 14 m (u njoj je nađena freska sa prikazom mladića koji preskače bika) sa prozorima koji gledaju na zapadno dvorište te brojne druge prostorije. SJEVERNI ULAZ - iz sjevernog dvorišta ušli bi u jednu veliku dvoranu trobrodnog karaktera (sjeverna dvorana sa pilastrima 1700. BC). Ona je jednim hodnikom bila povezana sa središnjim dvorištem. U početku taj hodnik nije bio natkriven, ali kasnije nad njim je napravljen gornji kat. SJEVERO-ISTOČNI DIO KOMPLEKSA - je najviše stradao. Tamo su bile prostorije za hranu i tamo je nađeno puno malih posuda, čaša, pehara te se pretpostavlja da je tamo bila kuhinja. ISTOČNO KRILO - to je najvažniji dio kompleksa. Za razliku od zapadnog krila u istočnom krilu bilo su 4 etaže. Jedna u razini dvorišta, jedna na katu, a 2 ispod razine dvorišta. Taj dio je bio najteži za istraživanje jer se moralo ukopati u tlo. Do danas su sačuvane 3 etaže, a nedostaje gornji kat. Taj dio je rezidencijalni dio palače i bio je privatni dio. Do donjih etaža vodilo je stubište sa 50 stuba i dva odmarališta. Sa tim stubama dolazilo bi se do druge dvorane: gornja dvorana dvostrukih sjekira, prava dvorana dvostrukih sjekira.

Gornja dvorana dvostrukih sjekira je velika dvorana i Evans kaže da su to kraljevske odaje. Evansova tvrdnja da je to rezidencionalni dio izaziva kontraverze, zbog položaja (u zemlji). Vjeruje se da je ta prostorija bila religioznog karaktera. Sastoji se od 2 djela, vanjskog i unutarnjeg. Unutarnji se je dio mogao zatvarati sa 12 dvostrukih vrata i tako bi se ceremonija ”privatizirala”. Kraljičin megaron - ”svetište dupina” zbog freske dupina, ona je nađena u fragmentima, ali je možda bila na gornjim etažama pa su možda propali na dno. Taj megaron Evans je prepisao da je to kupatilo jer je u blizini nađena kada. Evans je napravio mnogo pogrešaka, ali ni današnja znanost ne može znati čemu je cijeli taj kompleks služio. Ostala je do danas sačuvana cesta tzv. kraljevska cesta koja je najstarija u Europi. Ona se račva u 2 djela, jedan ide do palače, a drugi do teatra. Također u kompleksu je postojao drenažni sustav. U sjevero-istočnom djelu se također misli ili smatra da je postojalo svetište. Tamo su nađeni uvojci kose od metala i izgleda da je ta statua bila visoka 3 metra. TEATAR - na stepenice je moglo stati oko 500 ljudi. Rampa je bila sa stupovima u obliku trijema. U kraljevskoj palači (mala) nađena je posuda sa kuhanim dječjim prstima sa kozjim mesom. U Palajkastru je nađena statua od pola metra. PETI SAT Svi lokaliteti imaju sličnu kronologiju . Prve palače nastaju u MM IB 1950./1920., najkasnije prije 20. st. i traju do MM IIB kraj 18. i početak 17. st.pr.Kr. Prema tome prve palače žive 200. god. Druge palače su obnovljene u MM IIIA1 traju do LM IB (sredina 15 st.). Palače su konačno napuštene u LM IIIB. Knosoška palača nije eponim lokaliteta, kao Mikena, ali je Kretska civilizacija dobila ime po kralju Minosu. Od samih početaka pa do kraja civilizacije, Knosos je bio glavno središte. Općenita: Dvorište u osi palača, postoje osim krila i aneksi. KULURES - jame iskopane u tlu, obzidane, imaju veliki pilos i stepenice koje vode sve do dna. Danas ne znamo čemu je to služilo. Kraljev megaron- gornja dvorana dvostrukih sjekira. Kraljičin megaron - svetište dupina. Klupe su osim u prijestolnoj dvorani bile i u svetištima. Najznačajnija mjesta na Kreti su: Zakros, Festos i Malija, no Knosos je ipak glavno naselje od EM razdoblja, pa do propasti civilizacije. Na Kreti možemo pratiti hijerarhiju naselja. Mirtos EM II - Pirgos bio je početak prve urbanizacije na Kreti, mala naselja 100 osoba sa grobnicama u blizini. Na Kreti je bilo naselja jako malih i u to doba se ne vidi stvaranje palača. U kasnijem dobu dolazi do raslojavanja društva i bogati zemljopodsjednici grade

velebna zdanja. Grad postaje administracijska, ceremonijalna i umjetnička centralna uloga. Kanija, grad na zapadnoj obali koji nakon pada Knososa preuzima centralnu funkciji. FESTOS Blizu južne obale Krete na rubu najveće ravnice na otoku Mesare, sa jedne strane, a brdima sa druge. U samoj ravnici se nalaze brojni ostaci naselja i grobnica. Grad-palača je naslonjen na jedan od najvećih vrhova Krete, a na njegovim obroncima se nalazi špilja Kamars i na tom mjestu je pronađeno mnogo keramike tzv. Kamares keramika, a nađena je i u Festosu i Knososu što svjedoči da je ta keramika bila izrađena za ”elitu” društva. To je najfinija roba tj. luksuzna keramika sa tankim stjenkama i obrađivana na lončarskom kolu. Paralelno sa pojavom palača pojavljuje se i luksuzna keramika, dok je prije bila jako gruba keramika. Pojavom palača i bogatog sloja, stvara se potražnja za luksuzom. Festos je imao svoju luku Kamos, jer je bio odvojen od mora, u blizini Festosa nalazi se jedan jako važan objekt tj. vila Haja Triada. U Festosu se jako dobro razlikuju slojevi prvih palača (1950. - 1750.) od doba drugih palača. Naselja na Festosu su bila dosta rano 4. tisuće god.pr.Kr. i ta su naselja bila nedaleko od Festosa uz rijeku Iramopotanos. Prva palača je podignuta početkom MM IB. Halber je talijanski arheolog koji je dokazao 2 faze. Rušenja palače u periodu od MM IB - LM IB. Stara palača je bila puno veća od mlađih, ali i od veće važnosti jer su na velikom prostoru nađeni linear A, pečatnjaci itd., a u mlađim palačama toga nije bilo pa znanstvenici govore da je to zbog pojave palače Aja Trijada. Kada je palača bila razorena onda je sagrađena mlađa palača koja je u nekim dijelovima ukomponirala stare dijelove. Koncepcija mlađe palače je slijedila staru palaču koja je bila značajnija. Mlada palača ima središnje dvorište (jugo-zapadni dio je uništen zbog atmosferskih prilika i odrona). Osim glavnog dvorišta (središnjeg) palača je imala zapadno dvorište koje se dijelilo na 3 djela: gornje ili sjeverno, srednje i donje ili zapadno. Ulaz je bio sa sjevera i zapada. U palaču se ulazilo preko sjevernog ili gornjeg dvorišta i spuštalo se u teatralni dio, zatim bi iz donjeg ili zapadnog dvorišta iz kojeg bi preko monumentalnog stepeništa ušli u prostor palače sa monumentalnim vratima, da bi ponovo prošli kroz jedno predvorje. Cijeli ovaj kompleks se naziva PROPILEJI. Došli bi do zida i jednog malog otvora kroz koji bi prošli i spustili se stepenicama do središnjeg dvorišta. Na zapadnoj strani su se nalazila spremišta sa nizom pitosa i bilo je drukčije postavljeno u odnosu na Knosos. Središnje dvorište (50-55x25m) je drugo po veličini na Kreti. Oko njega se niže mnogi niz prostorija. Sjeverno-istočni dio je bio radionički, zanatski. Veći dio zapadnog krila je imao istu funkciju kao i u Knososu. Istočno od skladišta, pa prema jugu se nalazilo nekoliko prostorija koje su služile u ceremonijalne svrhe jer

su nađene iste one klupe kao u Knososu. Tu se također nalazi kripta sa pilastrima. To je jedna ukupna prostorija sa pilastrima. Danas se ne zna čemu je služila, a misli se da je služila za bogoslužje. Tamo se nalaze i dvije prostorije sa bazenom za pročišćavanje. Ulogu tog bazena Evans je objasnio kao kupatilo, drugi govore da su to bila mjesta gdje su se vjernici ispirali od grijeha. Ulazili su u te bazene popločane finim pločama u obliku slova L (bazen ne ploče) i polijevali se vodom, ne uranjali jer bazen nema odvodnog sustava. Treća tvrdnja kaže da je voda služila kao zrcalnik (ogledalo) U sjevernom dijelu je rezidencijalni dio. Na sjevernoj strani je kraljev megaron, a na južnoj kraljičin. Kraljev megaron se sastojao od vanjskog i unutarnjeg djela, a kraljičin je bio u 3 dijela. U mnogim dijelovima Knosos i Festos su slični (dvorište…). Južno od Festosa su ostaci grada i u okolici, ali sve to treba još istražiti . U Festosu je nađen čuveni ”disk iz Festosa” sa linearom A. MALIJA Treća palača po veličini i treća po važnosti na Kreti. Istraživanje je prvi proveo grk Josef Hazidakis, a kasnije francuski tim. Manja je od Festosa. Prva naselja se javljaju u EM II, povećavaju se u EM III, a u MM IB stvara se palača. (1950. pr.Kr.) nakon potresa se obnavlja u MM IIB, a u LM IB je napuštena. Starija palača nam nije poznata jer je nova sjela na temelje stare. I palača u Maliji ima identične dijelove sa Knososom , središnje dvorište, zapadno dvorište, skladišta, ali izgleda deformirano u odnosu na ostale palače zbog toga što je zapadno krilo ogromno (pretpostavka 3. etaže), a istočno malo. Također ima 2 aneksa. Središnje dvorište postavljeno kao i u Knososu, ali ovo ima oltar-žrtvenik. Glavni ulazi su iz sjevera, juga i jugo-istoka. Na zapadnoj strani su bili ceremonijalni dijelovi, a na istoku su se nalazila skladišta sa pitosima na klupama i kanalima sa rupama. Taj dio palače je natkrit. Na mjestu na kojem se nalazi predstolna dvorana u Knososu u Maliji je otvoreni dio LOĐA do koga dolazimo preko 4 stepenice. Na tom su se prostoru održavale neke ceremonije koje su se mogle gledati iz središnjeg dvorišta. Iza lođe je trezor, uz njega su druge odaje sa klupama iz kojih se ulazilo u hodnik sa skladištem. Južno od svetišta preko stubišta nalazi se takozvana GLAVNA DVORANA koja je bila popločena i bila je nasuprot oltaru. Služila je vjerojatno za ceremonijalne svrhe. Iza dvorane je kripta. Južno od skladišta su KULURESI sa pilastrima u sredini. U predvorju južnog ulaza se nalazi žrtvenik KERNOS, masivna kamena ploča ima udubljene rubove i rupe. Takve ploče su nađene i u Tripitu i Mistosu. Sjeverno od dvorišta je hipostilna dvorana kojoj ne znamo namjenu. Južno krilo je bilo namjenjeno zanatlijama. Na sjeveru palače je procesiski put. Rezidencijalni dio se nalazi na sjevero-zapadnom dijelu palače, ali možda se nalazi i na katu. U jednoj kripti je nađen znak labrisa, pa znamo da je bik za neki kult.

ZAKROS Je smješten na istočnoj obali Krete. Taj lokalitet je označavao vezu Krete sa istokom tj. bio je važan lučki grad jer je brončano doba obilježeno trgovinama. Zakros se nalazi južno od Palajkastra. Nalazi se na mjestu koji je dobro zaštićen od sjevernih vjetrova. On je po gabaritu na 4. mjestu. Ovaj tipični minojski lokalitet u početku je istraživao grčki arheolog Nikolaj Platon. Ovo istraživanje je najvažniji poslije II. svjetskog rata jer su druge palače davno istražene. Kronologija je ista s ostalima. Razorena je u LM IB (1450., 1400.). I na mjestu palače život se nije obnovio. Ona je uništena u jednom mahu pa je ostalo mnogo predmeta. U osi palače je dvorište (30x12 m). U sjevernoj polovici dvorišta je žrtvenik. Palača ima 2 krila zapadno i istočno. U zapadnom krilu se nalazi takozvana dvorana ceremonija, a u sjevero-zapadnom su skladišta. U dvorani ceremonija pronađene su freske, figure, ali se danas nezna dali je taj materijal pao sa viših katova. Tamo su nađena 2 ritona (religiozne posude), jedan u obliku glave lika, a drugi u obliku svetišta. Iza dvorane se nalaze niz prostorija. U smjeru juga je još jedna dvorana, ”dvorana banketa ” kojoj mi danas ne znamo namjenu. U istočnom krilu je rezidencijalni dio sa kraljevim (sjever) i kraljičinim (jug) megaronom. Istočno od rezidencijalnog djela je prostorija bez krova sa kružnom konstrukcijom koja je bila cisterna ili ribnjak. U južnom krilu su se vjerojatno nalazile radionice, jer je u jednoj prostoriji nađeno puno fajansa (ispolirana glina), a u drugoj bjelokosti. Danas je nađeno 20 kuća sa čak 30 prostorija i nezna se dali su to aneksi palače. U jednoj kući je nađeno 500 komada keramike sa pečatima što govori o uvozu. Mi možemo usporediti Knosos sa Trojom. Naime kada je H. Schliemann našao Troju, mislio je da je našao grad, a našao je samo akropolu, tako smo i mi danas pronašli Knosos, ali to je samo srce jednog naselja. ŠESTI SAT Minojska grobna arhitektura (NAJČEŠĆE ISPITNO PITANJE) To je fenomen minojske civilizacije koji je danas dosta proučen. Tolosi su kružne grobnice (bolje reći kružne grobnice u ovom konteksu). Mi zapravo imamo jako malo primjera da su bile nadsvođene, 50 kružnih grobnica se nalazi u srednjem i južnom djelu Krete tj. na području gdje se nalaze Festos i Hagija Trijada. Taj dio je najplodnije područje Krete. Kružne grobnice se nalaze u srednjem djelu otoka oko Knososa i Malije, te na obali južnog djela Krete u blizini Tripit-ija, FURMA KORIFI, a na zapadnoj obali ih nema. Grobnice u obliku kuće, to su grobnice koje pokazuju neka obilježja kuće. One se javljaju na sjeveru i jugu obale Krete. Grobovi usječeni u stijenu nalaze se u neposrednoj okolici Knososa i Malije, na uskom području. Osim ova tri oblika postoji još niz drugih oblika gradova, grobnica. Postoji jako puno lokaliteta, ali također postoji i problem jer je ovaj segment minojske civilizacije manje proučen

u odnosu na komplekse (palače). Postoje jako puno lokaliteta: nekropola (grad mrtvih) i cemeteri (groblje), ali mali broj njih je adekvatno obrađeno. Publicirana su prethodna izvješća ili sažeci, pa se ne mogu apsorbirati svi podaci i sastaviti zaključak. U posljednje vrijeme taj problem se počinje rješavati i to na prva 2 tipa grobnica, ali je problem to što su malo groblja objavljena tj. nisu iskazani svi ukopi i artefakti. Uz sve to postoji i problem nedovoljne istraženosti jer su najbolje istraženi okoliši oko palača, a zapadna polovica uopće nije istražena. Važan lokalitet na zapadu je NEARUMATA. Ostaci ovih grobova se pojavljuju na mjestima koja pokazuju kontinuitet uporabe od faze EM II, pa do LM IB. Primjer takvih kontinuiteta ima jako puno. Jedan primjer takvog ukopa od 1. milenija je nekropola ARHANES koja se nalazi južnije od Knososa. Tamo su nađena dva tipa grobnica, kružnog i u obliku kuće. Njihov se razvoj može pratiti od EM II (2500) pa do 1350. Ova nekropola se sastoji od nekoliko struktura, glavninu čini 5 kružnih grobnica i njima pridodane grobnice tipa kuće, a također se pojavljuju i drugi tipovi ukopa. Takve se nekropole nalaze u SFUNGARIAS-u i PAHIJAMOS-u kod Gurnije na sjevernoj Kreti. To su 2 čuvena groblja čiji počeci sežu u EM period i bili su u upotrebi sve do drugih palača. GROBNICA - više ukopa (nekoliko, desetak, stotinjak) GROBOVI - jedan ukop Oko Malije je otkriveno nekoliko groblja koja pripadaju dobu prije palača i dobu prvih palača. Na istoku otoka Krete je nekoliko u okolici palače Zakros od starijeg minojskog perioda. Na grčkom kopnu su bila turbolentna vremena koja su uzrokovala prestanak upotrebe groblja, ali na Kreti nisu bila takva razdoblja pa je na Kreti bilo 1000 god. mira što znači jedno zdravo i sigurno društvo. Nama su nekropole, bilo da se radi o Grčkoj ili Rimu, dale jedno obilje nalaza, natpisa sa imenima pokopanih ljudi, staklenih posuda… Za promatranje svake civilizacije važno je poznavati njihove nekropole, a ne zdanja. Većina pronađenih nalaza upravo dolazi iz nekropola odnosno cementeria (bodeži, posude, nakit…) i zbog toga je jako važno iskopavati grobove i istraživati ih. Kružne grobnice se pojavljuju i prije palača i javljaju se izolirano ili u grupi od 2 maksimalno 3. Osim izoliranih postoje i groblja gdje su grobnici bili nukleusi (groblje u Arhanes) i one su bile najstarije, a oko njih su se javljali drugi tipovi grobnica. Kronološki gledano mi imamo 2 prijelaza : iz starijeg u srednji period iz srednjeg u mlađi period (nakon početka kasno minojskog perioda ) U razdoblju prvih palača prekida se praksa pojedinačnog ukopa, a u drugom periodu prestaje se sa praksom gradnje kružnih grobnica i grobnica u obliku kuće, a grade se grobnice usječene u stijenu. U najstarijem razdoblju (dobu prije palača) bila je u uporabi tradicija iz doba neolita pa su ukopani u jame, špilje, pećine, pripećke i škrape. Postoje brojni nalazi cista => kameni sanduci napravljeni od kamenih ploča (4 ploče), a mrtvac je položen u zgrčku na boku. To je bio način ukopa za starije, a bilo je i puno ukopa djece. Ti grobovi su nasljeđe iz neolita i to su bili pojedinačni ukopi, osim u slučaju špilja. Ovaj podatak o ukopima je važan jer je za minojsku civilizaciju bitan veći broj

ukopa, ali i tu su prakticirani pojedinačni ukopi od EM III pa tijekom MM (Sfungares i Pahiamos) i na tim mjestima nađeni ukopi u pitosima (ukrašeni apliciranjem geometrijskih i naturalnim elemenata) i larnaksima. LARNAKSI su keramički RECEPIENTI sa poklopcem (mjesto na kome su odlagani ostaci pokojnika). U larnakse su mogli polagati i nekoliko pokojnika, ali dok se jedan raspadne. Ima larnaksa u obliku kade, a u unutrašnjosti su motivi dupina. Kružne grobnice se objašnjavaju kao posebno motivirani oblici. Činjenica je da su te grobnice bile grupne, pita se tko su bile te grupe koje su pokopane tamo. Te grupe su možda bili članovi klana tj. obitelji, ali možda i ljudi koji nisu bili u krvnom srodstvu, ali su bili nekako povezani. U grobnicama tipa kuće su se pokopali i muškarci i žene, ali nema dijelova male djece. Možda zbog toga što su se ti grobovi meli i čistili pa su pokojnike strpali u jedan kut. Znanstvenici su na osnovi broja kostura i broja posuda koje su se nalazile u velikom broju pokušali zaključiti o broju osoba. Gradnja jedne takvih (kružnih) grobnica bila je veliki zalog za jednu obitelj, pa su znanstvenici zaključili da su grobnice gradili brojni ljudi odnosno više obitelji koje su se zajedno pokopavale ili je jedna obitelj pomagala jedna drugoj, a onda bi svi zajedno gradili ostalima. Drugi problem je kako su te grobnice nastale. Na to pitanje je teško dati odgovor. Mi danas znamo da su te grobnice upotrebljavane u EM razdoblju, ali se ne zna kako su one nastale. Odgovor na to pitanje daju nam strukture koje možemo dovesti u vezu s kružnim grobnicama. Te se strukture nalaze u Nea Rumati, u Krasi (S-J Kreti) i Hagia Fotija (groblja). Najkontraverzije pitanje je odakle su te grobnice. To je pitanje važno zbog toga što je tolos najvažnija ostavština mikenske civilizacije i zbog toga je važno znati odakle dolaze grobnice. Mali grob iz EM I je konstruiran od neobrađenih kamena izvađenih iz rijeke i postavljenih u obliku koji podsjeća na tolos. Ima ulaz, predsvođen je i ima ostatke jednog mrtvaca. U Hagija (Aja se čita) Fotiju je veliko groblje u kome su nađeni velik broj grobova usječenih u stijenu, oni imaju dvoranu (četverougaonog oblika = imaju predsoblje, dromosi te grobnice idu paralelno sa kružnim grobnicama). Kružne grobnice su nastale kao rezultat lokalnog razvoja i na temelju iskustva sve se više i više usavršava. PLATANOS kod Festosa. Nijedna grobnica nije sačuvana pa mi ne znamo dali su one imale svod. Građene su od velikih kamenih blokova u temeljima ti su se blokovi prema vrhu stanjivali. One su imale ulaz na istočnoj strani, ali velik broj ima anekse, tj. prostorije koje stvaraju predsoblja. Ona su služila za neke svrhe koje mi ne znamo, ali mi ih dovodimo u vezu sa ceremonijama. Pokojnika su sahranili u kružnu odaju, a aneksi su služili u sekundarnoj fazi (ima ostataka keramike). KAMILARI kod Hagija Trijade je važan nalaz zbog keramike koja je pronađena ispred kružne grobnice. Tamo je nađeno oko 780 komada keramike, a tu su nađeni i prsteni pečatnjaci.

Promjeri grobnica bili su od 4,5,6 pa do 7 m, a najveća je 7, 65m. Znanstvenici sumnjaju da se tako velik promjer mogao nadsvoditi, pa su se danas znanstvenici usuglasili da su grobnice imale kamene temelje, a krov od drveta, šiblja, ali to ne znači da su te grobnice bile nenadsvođene. APESOKARI - tamo je bila rijetko komplicirana arhiktektura. Grobnice su bile na litici, a pokojnik je bio polagan kao i u cistu s glavom prema istoku i okružen prilazima. Neobrađeno kamenje je nalaženo u prirodi, a ulaz je bio trodjelan i u početku je bio visine 1 m, a kasnije se proporcionalno s vremenom povećava do ljudske veličine. Kružne grobnice prednjače u svemu. Sve grobnice pokazuju razliku po veličini, kvaliteti i kvantiteti grobnih podloga i prema njima određujemo status. Kružne grobnice su koristili nešto bogatiji ljudi, npr. bodeži su pronađeni u kružnim grobnicama u velikom broju, a jako malo u drugim tipovima. Ista stvar je i sa zlatnim izrađevinama. Upravo su kružne grobnice bile najizdašniji izvor minojskih predmeta. U proširenjima (aneksima) su se odvijale ceremonije i tamo su bile žrtvovanje ljevanica te se tamo prakticiralo i ritualno jedenje i pijenje, a onda je to posuđe razbijeno ili sahranjivano s pokojnikom. U Kamilariju su nađena 3 modela koji prikazuju običaje koji se prakticiralo pri sahranjivanju. Jedna prikazuje scenu plesa koji je prikazan na larnaksu, druga prikazuje jedan obred žrtve ljevanice. Te grobnice bile su višestruko korištene. Ukopi u pitosima, larmaksima, jamama i cistama bili su individualni, u kućnom tipu je bilo 10, a u kružnom grobnicama od 10 do nekoliko 100. Nakon sahrane čekali su da mrtvac istrune, a onda bi lubanju i kosti stavljali u kosturnicu, čistili bi grobnicu i palili vatru. MOHROS na sjeveru Krete od EM do CM ta nekropola sastoji od jednostavnih grobnica dosta velikih gabarita. Na drugom djelu su nađeni veći objekti sa ogromnim prilazima. Takve grobnice sastoje se od nekoliko ukopa, a manje su imale 10 ukopa - imovinsko raslojavanje. Hramski grob je u blizini Knososa. Neki kažu da je to bilo svetište, a drugi da je to grob iz LM IA, IB. Ona je zamišljena u obliku kuće. Ta je grobnica na 2 etaže. Glavna dvorana je usječena u brdo sa drugim odojama. U njezinoj kripti su nađeni skeleti pa se misli da je tamo pokopan netko iz Knososa, možda je to kraljevski grob, Grobnice usječene u stijenu su ARMINI, kod ovih grobnica aneks je otvoren odnosno usječen u obliku terase, a sahranjivani su u komore pa je nađeno oko 500 skeleta. To je razdoblje mlađeg minojskog perioda, ali to ne znači da se nisu gradile grobnice tipa kuće, ali ne u takvom broju. SEDMI SAT

Minojska religija Minojska religija nam je u većoj mjeri nepoznata, a uzrok ove nepoznanosti je nedostatak pisanih izvora, iako postoje tablice lineara A one nam ovdje ne koriste jer ih ne možemo dešifrirati, a i tekst je vezan većinom za ekonomiju. U tome se minojska religija razlikuje od ostalih civilizacija brončanog doba. Taj problem znanstvenici pokušavaju riješiti uz pomoć istraživanja lokaliteta, odnosno mjesta gdje su se održavale ceremonije. Isto tako proučavaju prikaze na freskama, sarkofazima na kojima su prikazani određeni događaji. Treći izvor podataka je kultni namještaj odnosno instalacije na kojima su se vršili obredi, a to su žrtvenici, oltari, simboli labrisa, vrčevi za žrtve ljevanice. Izvor su i različita vjerovanja koja su se očuvala do arhajskog doba. Upravo zbog nedostatka spoznaja o religiji, danas se pojavljuje čitav niz radova na temu minojske religije. Ti radovi i teorije ponekad se i ne poklapaju ni u jednom obliku, odnosno suprotstavljaju se. Jedan primjer minojske religije je politeistička vjera sa vrhovnim ženskim božanstvom (velika majka), a druga da je bila dualno monoteistička gdje su bila 2 božanstva, žena i muškarac koji je simbolizirao rađanje i umiranje vegetacije, neke teorije govore o politeističkom karakteru, a neki traže više muških likova. Upravo zbog ovakvih teorija javljaju se još i više interpretacija. Iako imamo dojam neshvaćanja postoje neke utemeljene činjenice koje nam mogu biti polazna točka. Minojska religija bila politeistička s matrijahalnim karakterom (glavna su ženska božanstva). Uzrok postojanja matrijahata možemo pronaći u povijesti jer do faze formiranja naselja, glavnu ulogu je imala žena tj. sve do neolitika. Na Kreti nije došlo do zamjene žena sa muškarcima sve do dolaska Mikenjana u LM I. Odgonetnuti pravi karakter ženskih božanstava je danas problem, jer se ta božanstva pojavljuju u različitim scenama i gotovo je nemoguće napraviti distancu među boginjama zbog toga što Krećani nisu marili do distingcije pa je teško prepoznati božanstvo od božanstva, ali i ljude od božanstva. Danas postoje 3 prikaza odnosno zamisli da se radi o božanstvima: GOSPODARICA ZVIJER GOSPODARICA VEGETACIJE ZMIJSKA BOŽICA GOSPODARICA ZVIJERI- je božanstvo koje spada u kategoriju božanstva prirode i koje se proteže do Rima i Grčke. Jedan njezin prikaz imamo na zlatnom prstenu pečatnjaku gdje je prikazana stilizirana planina i na njenom vrhu božica, na desnoj i lijevoj strani stoje lavovi, na desnoj strani je lik muškarca, a na drugoj strani svetište (konsekracijskim rogovi => bik ili polumjesec). Odavde vidimo da je ona bila gospodarica planine i zvijeri, a njoj bi odgovarala božica Artemida. Često se prikazuje sa kopljem… GOSPODARICA VEGETACIJE - se najčešće prikazuje na umjetničkim predmetima i ona je božica proljeća. Njen lik je jako teško razlikovati od gospodarice zvijeri. Na jednom prikazu ona se nalazi u sjedećem položaju ispod stabla, a njoj prilaze ženske figure sa istom haljinom i razgolićenim grudima i prinose joj žrtvu. U sredini ove scene je labris.

ZMIJSKA BOŽICA - ove statue su napravljene od gline, fajansa…, a naziv zmijska potječe iz prikaza zmija koje su omotane oko struka tih figurica ili oko ruku ili ih drže u rukama. Ova božica se uspoređuje sa Askletom, bogom zdravlja ali i podzemlja, u to doba zmija je bila dobar duh kuće, pa je možda imala utjecaj na žive članove obitelji. Ove figurice su prisutne u Knososu i na planinskim svetištima. Mi ova božanstva karakteriziramo po vanjskom izgledu, ali njihovu ulogu (snagu) ne možemo pretpostaviti. SVETIŠTA Koristimo ovaj naziv svetište zbog toga što je postojao samo jedan hramski kompleks (Amenospilija). Svetišta na Kreti je jako puno i ona se razlikuju po položajima i karakteru. Mi svetišta po položaju možemo razvrstati u 3 grupe: špilje svetišta na vrhovima planina svetišta unutar grada, kuća… Njihova prostorna raspoređenost: Svetišta na vrhovima planina se nalaze na istoku otoka Svetišta u špiljama su raspoređena u srednjom dijelu Svetišta i drugi objekti su raspoređeni u gradovima, cemeterijama... 1.SVETIŠTA U ŠPILJAMA - špilje su u neolitiku korištene kao nastambe, pred kraj neolitika su korištene za pokope i to je trajalo sve do MM perioda, a paralelno sa palačama pojavljuju se i svetišta u špiljama. Poznate su špilje Kamares, Eilethija. U tim pećinama je nađeno jako puno ulomaka keramike koja je izrađena u lončarskom kolu, a također se pojavljuje i u palačama, pa se to objašnjava da je ove prostore koristila elita, ali postoji jedna prepreka jer su sve špilje udaljene od gradova-palača. U nekim špiljama je pronađeno kamenje koje je služilo kao oltar. Ova svetišta karakterizira velika količina pepela i kostiju (jelena, koze, ovce, goveda) - krvne žrtve. Tu su ubijali životinje, skupljali te posvećivali krv. 2.SVETIŠTA NA VRHOVIMA PLANINA- su položena tako da se s tog mjesta vidi u svim pravcima, pretendiralo se da to bude na stjenovitoj osnovi zbog gradnje terasa, žrtvenika i da se u podnožju može skupiti dosta ljudi, ali tu su se obredi odvijali nekoliko puta godišnje. Zbog teškog pristupa takvim mjestima tu dolazi do izostanka krvne žrtve, ali se pojavljuju figurice životinja od terakote i dijelovi ljudskog tijela koji su služili kao zavjetni dar. Pretpostavlja se da su nekoliko puta godišnje paljene vatre i u te vatre su onda bacali te predmete. Najpoznatija svetišta ovog tipa su Juktas (nastao na pukotini ), Pecofi. Instalacije u svetištima su bile: terase, pristupne rampe i oltari, ali najveći broj nalaza nađen je dalje od svetišta. Figurice terakote odnosno prikaza dijelova tijela ljudi, neki znastvenici objašnjavaju molbom božanstvima za ozdravljenje pojedinog dijela tijela, a drugi znanstvenici govore da te figure sagledamo u kontekstu cijele figure i tada bi to simboliziralo ljudsku žrtvu. Svetišta na vrhovima planina su bila pod utjecajem palača, ali su bila javnog

karaktera. Ona se pojavljuju krajem MM perioda i početkom kasnog razdoblja se gase, a u Juktasu traje do LM III perioda. U podnožju Juktasa su pronađeni ostaci građevine koja je jedina na otoku. U Amenospiliju su nađeni ostaci hrama, koji odstupa od kretskog tipa gradnje svetišta. On se sastoji od portika, predsoblja i tri odaje (jedne glavne i 2 uz nju). U ruševinama tog hrama (koji traje od MM do 17. st.) nađeni su ostatci 4 skeleta. Jedan je nađen u predsoblju, a bio je ubijen pri izlasku iz hrama. U srednjoj prostoriji je nađeno puno fragmenata posuda, i na tom mjestu su nađena stopala od terakotne statue (drvena konstrukcija obložena glinom i pokrivena odjećom ). U južnoj prostoriji je nađeno puno ulomaka posuda => beskrvne žrtve, plodovi zemlje, a u sjevernoj su otkrivena 3 skeleta (muškarac, žena i dijete). Najvjerojatnije je da se hram srušio u potresu tijekom obreda žrtvovanja upravo djeteta, i možda je on bio ponuda bogovima protiv potresa. 3. SVETIŠTA UNUTAR GRADOVA - to je gradsko svetište, a dijeli se prema društvenom karakteru i prema obredima koji se tamo vrše. Mi ovo svetište možemo podijeliti u mala svetišta (predsoblja, klupe, žrtvene posude), svetišta u kriptama o kojima malo znamo i treći oblik je oblik bazena. Malo svetište nalazi se u prostoru u koji je Evans u Knososu nazvao prijestolna dvorana, a najljepše je u svetištu dvostruke sjekire. Glavna prostorija se sastoji od žrtvenika i drugih klupa (sa konsekracijskim rogovima, a između njih su figure i jedna muška figura sa pticom). U Gurniji ima svetište koje je izdvojeno od vile. Mala palača u Knososu je fascinantna. U podrumu je otkriveno oko 300 komada kostiju dječjih prstiju od 8-10 djece u dobi od 10-12 godina, a na tim kostima su primjećeni tragovi rezanja - kanibalizam. Danas je utvrđeno da se radi o oko 4-5 dječaka koji su bili u dobroj formi, a ubijeni su u dobi od 10 godina. U jednom pitosu su nađeni dječji nožni prsti kuhani sa kozetinom i školjkama, tu vidimo vezivanje uz mit o Minotauru. OBREDI Obredi su se sastojali od žrtvovanja životinja, ponekad ljudi, terakotnih figurica (životinja i dijelova ljudi) žrtvi ljevanici i obredi Epifanije - bogojavljanje. Prikazi obreda prikazani su na sakrofagu iz 14. st. (LM III) iz Hagije Trijade. U tom sarkofagu je možda bio pokopan vladar H. Trijade (mikenjanin) važnost žrtvovanja pokazuje velik broj kostiju, a u tim činovima koristio se labris pa je on postupno postao ceremonijalni predmet. Postoje i minijaturi labrisa. Za labris se veže povezanost sa božanstvom, pa je on uvijek u prisustvu božanstva. Sarkofag iz H. Triade je četvrtast od kojega je jedna glavna strana, ostale 3 sporedne. Na glavnoj strani prikazane su 2 scene. Jedna prikazuje jednu bistu, vjerojatno spomenik i povorku od 3 muškarca koji pristupaju grobu, oni nose darove, a jedan nosi model broda. Druga scena prikazuje jednog muškarca i 2 figure ženskih osoba, dva stupa sa kapitelima u obliku labrisa i dvjema pticama na njima, iza toga je žrtvenik s posudom, jedna ženska osoba lijeva žrtvu ljevanicu (izlijeva vino u krater - posuda) dok druga stoji, a muškarac svira liru. Ove 2 scene prikazuju žrtvovanje bogovima i pokojnicima. Na drugoj strani je friz. Na njemu je prikazan na desnoj strani jedan hram sa konsekracijskim rogovima, a u pozadini hrama se vidi stablo, ispod je stup sa

labrisom, a na vrhu labrisa se nalazi ptica. Ispod stupa je žrtvenik s posudom i prikazuje žensku osobu koja spušta ruku, pa se misli da se moli bogu podzemlja, iza te osobe na stolu se nalazi privezani bik koji čeka žrtvovanje i 2 koze ispod stola. U pozadini vidimo svirača flaute ili frule. U ovoj sceni vidimo dominantnu ulogu žena. Na bočnim stranama su prikazana 2 oprečna crteža, jedan čine grifoni sa pticama i kolima i predstavlja božanstva, a na drugoj strani su obični konji i ljudi u kolima. -Epifanija - ovaj obred se pojavljuje na dosta mjesta (freske, pečatnjaci). I imamo prikaz na jednom pečatnjaku gdje su prikazane 3 ženske osobe i božanstva. -Invokacija - obred prizivanja božanstva. -Libacija - obred žrtvovanja žrtve ljevanice OSMI SAT PREGLEDAVANJE SLIKA: - 1898. - Kreta se oslobodila od Turaka - John Evans je bio otac Artura Evansa i omogućio je sinu školovanje, ali bio je pod njegovim velikim utjecajem - Jozef Hazidakis je prvi počeo sa istraživanjem grobnica - Debljina zidova u zapadnom krilu nam govori da su na tom području bile 2 ili 3 etaže - Barbotinski ukrasi na pitosu - Važna odlika nekadašnje i današnje Krete - krovovi na jednu vodu - Zapadno dvorište je spojnica palače i grada, a iz perspektive palače zapadno. Ono je bilo važno jer su kroz zapadno dvorište išle procesije. - U jednoj ostavi svetišta zmijske božice se nalaze ukopane ciste i u njima figurice božica - Sva svetišta su u 3 etaže jedno niže mjesto, zatim žrtvenik, a poviše njega klupa na kojoj su stajale figurice i konsekracijski rogovi - Zmijska božica je zaštitnica kuće, kućnog ognjišta i ukućana - Ptice simboliziraju božanstvo, kada su uz osobu onda je ta osoba božanstvo - Polithira - prostorija sa više otvora odnosno kraljev megaron - Kvadrantne plinte - mjesto za stup - Kulures - rupe ogromnih promjera obzidane kamenom tesancem i u sredini imaju pitos - Zapadno skladište za vino i ulje - Konični riton - promjer se sužava prema dolje (V); riton - ceremonijalna posuda - Na sjevernom dijelu palače Knososa je odaja bika - ''princ sa ljiljanima'' - izvedeno u obliku reljefa - Karavanseraj - mjesto gdje su se odmarali putnici (izvan palače u Knososu) - Palaču u Festosu su istraživali Talijani - Festos je važan zbog velike prisutnosti Kamares posuda koje se javljaju od MM IB i traju sve do doba 2 palača. Palača u Festosu imala je trijem. - Žrtvenik koji se nalazi na južnom ulazu u Maliji - U Arhanesu (nekropoli) su nađena 2 prikaza kuća - Galatas - otkrivena je 90-tih godina 20. st., ovaj lokalitet se istražuje i misli se

da je to peta palača. U toj palači je nađena kripta sa slojem pepela. - Kod Festosa je planina Ida - Heriet Bojd je istraživala Kavus iz LM perioda - U EM - fortifikacija je na obali - LM III A1 - stanovništvo se seli u unutrašnjost i na planine - Na dnu jednog zaljeva (ne pod morem) je Gurnija. To je jedini grad koji je dobro istražen. Njega je istraživao američki tim. - Sfungares- najznačajniji nalaz na pitosima - Zakros se nalazi na zapadnom dijelu poluotoka. Kalež ili kaliks- posuda od gorskog kristala sa staklenom pastom i zlata. - Pseira - smještena u zaljevu - Najznačajnija figurica je iz Palajkastra visoka 50 cm - PIKSIDE - kutijice za nakit - Hram u Amenospiliji - Armuni - grobnice usječene u stjenu - Aja Trijada kovčeg od kamena ožbukan i oslikan - sarkofag - Krater - posuda za žrtve ljevanice - AMNISOS - naselje na sjeveru uz more, ostaci jedne vile koju je istraživao Spiridon Marinatos i tamo je zamijetio tanki sloj pepela - Kanija - mjesto na zapadu - Kamos - luka Festosa - Mohlos - groblje sa grobnicama u stijeni, ali i najljepši primjer sa grobnicama u obliku kuće i tu se pojavljuju karakteristične minojske kuće. Vrata, prozori, a u nekima je puno zlata, ali to samo kod bogatih. DEVETI SAT Fresko slikarstvo Ono je medij umjetnosti koje je vezano za graditeljstvo. Murali ili freske monumentalno slikarstvo. U prvim fazama imamo fragmente urezivanja, ali dalje se razvija fresko slikarstvo i slikarstvo na keramici. Najznačajniji lokalitet je Akrotiri ili Akroteri na Santoriniju (Teri). Ovaj lokalitet na Teri je najbolje očuvan lokalitet, a čuven je po ostacima kuća i freskog slikarstva. Ovaj lokalitet možemo nazvati Pompejem egejskog mora. Kontinuitet fresko slikarstva možemo pratiti na Kreti. U palači u Knososu su nađeni tragovi najstarijih fresaka sa crnom ili crvenom bojom na žbuci. Takav način bio je karakterističan za EM period sve do pojave prvih palača. U doba prvih palača dolazi do napretka u tehnici oslikavanja zidova. Tu se primjenjuje širi spektar boja osim crvene i crne koriste se bijela, žuta, siva, plava, a što se tiče ornamenata pojavljuje se geometrijska, odnosno ?? dekoracija. Figuralni elementi se pojavljuju u MM IIIB - LM IA. Najljepši ostaci potječu iz Festosa, Malije, ali ne toliko koliko iz Knososa. Tih fragmenata u Knososu iz samog perioda nema puno jer su nakon rušenja, zidovi ponovo građeni i žbukani. Podrijetlo tog slikarstva se veže uz nekoliko teorija, ali 2 imaju najveći utjecaj. Prema jednoj je slikarstvo došlo iz Egipta, a druga naglašava da je fresko

slikarstvo proizvod Krete. Da bi se ova dilema riješila potrebno je znati nešto o etičkim svojstvima Krećana, a mi to do danas ne znamo. Danas se gleda na fresko slikarstvo kao na lokalni razvoj jer su murali nađeni u kasnom neolitiku. Najljepši ostaci iz doba drugih palača su iz Knososa i Akroterija. Fragmenata u Knososu ima toliko da se misli da je to mjesto iz kojeg kreće fresko slikarstvo u Europi. Minojski su slikari oslikavali zidove podove i tavanice (strop). Kada je riječ o freskama sa figurama ljudi te figurice su visoke od 10 cm do pune veličine (najzanimljivija freska sa prikazom minijatura ljudi koji pristupaju hramu). Postoje dva načina oslikavanja fresaka: na ravnoj podlozi i na reljefu u žbuci. Uobičajeni postupak bio je da se zidna zona podjeli na tri dijela, friza gdje bi središnji bio najznačajniji i tamo bi se nalazile freske pejzaža, ptica, životinja ili neke scene sa ljudskim figurama koje su bile ritualne, pojavljuju se božanstva (prepoznajemo po držanju), kraljeva, mitoških bića (demona - pratioca božanstva). Kod freska koje su u srednjem frizu ispunjavali figurama ljudi, donji i gornji slojevi su prikazivali geometrijske elemente ili išarani kamen, drvo… PR: gornja zona (friz) na kojoj su prikazani stupovi sa konsekracijskim rogovima i rozeta. PR rekonstrukcija fragmenta stropa sa reljefima. PR: freska sa grifonima ne znamo kako je uistinu izgledala. U palačama možemo prepoznati 2 sloja, odnosno stratuma fresaka iz 15./16. st. (to slikarstvo pripada tipično minojskom krugu, a pojavljuje se na Kreti i Kikladima ) i 2 sloj koji je po koncepciji vidljiv utjecaj Mikene. Tu sada imamo pitanje tko je na koga utjecao. Sigurno je da su Mikenjani osvojili i uništili palače, a umjetnici su vjerojatno otišli na kopno. Jedan od primjera koji predstavlja ljude u punoj visini je freska na stubištu koja prikazuje ceremoniju. Neke odlike freski: figura u profilu, sa uskim strukom, žene sa haljinama, muškarci sa haljetcima. Pitanje je interpretacija zidnih fresaka, one su djelom prikazivale neke ceremonije. Boje su bile organskog porijekla. PR: "Princ sa ljiljanima" - zidno reljefno slikarstvo, a oko princa su ljiljani. PR: ženske figurice: 3 žene i one nemaju oznaku božanstva pa se mislilo da se radi o svećenicima. PR: "Mala Parižanka": odjevena je u raskošnu haljinu ima našminkana usta sa bujnom frizurom, a pozadina je plava. Ove slike krase obilje motiva floralnog karaktera, gdje se mogu naći: morski ljiljani, papirus, tulipani, šafrani (imaju ideogram u pismu), treska, božikovina, mirta i bršljan. Isti motivi se pojavljuje i na keramici, ali tamo nema prikaza ljudi. Glavna karakteristika je naturalizam, pejzaži, priroda (tamo nema prikaza bitaka). Ima prikaza životinja: bik, mačka, jelen, pas, koza, leopard, vjeverica, konj i majmun. Leopard i majmun su inportirani motivi i vjerojatno su došli iz Egipta. Morki motiovi prikazuju: hobotnicu, dupina, plavu ribu…na keramici ima najviše prikaza morskog svijeta - morski stil. PR: prikaz miševa na klasju Zastupljene su i ptice - golub. Postoji puno prikaza za postojanje veze sa Egiptom.

Prikaz majmuna je vezan za Knosos i Akrotiri. PR: freske sa prikazom parka i životinja u Hagija Trijadi. PR: preskakivanje bika PR: odaja bika u Knososu. PR: Hagija Trijada, sarkofag. Santorini ili Tera. Najveće naselje je Fera, a to naselje je smješteno na rubu kreatera. Santorini je vulkanski otok, on duguje svoj razvoj upravo to vulkanu. 1500. god. pr.Kr. dogodila se erupcija vulkana. Ta erupcija Tere je bila tako jaka da je prekrila otok sa slojem lave, pepela u debljini 30-50 m. Ta erupcija je jako promijenila izgled otoka. Taj otok je bio kružan, a u sredini je bio planinski vrh vjerojatno je bila Antlantida. Prije erupcije je bio jedan od najrazvijenijih otoka, a nakon erupcije otok nije naseljen 200 godina. Na Teri su bila mnoga mjesta ali Akrotiri ili Akroteri bio je glavno naselje. Na otoku život se može pratiti od starijeg neolitika, preko kikladske civilizacije u 2. tisućljeću i tada Akrotiri postaje glavna luka. Taj grad možda postaje uporište minojaca, zbog pronađenog lineara A, ali to je još otvoreno pitanje. 1867. - sa istraživanjem počinje Spiridon Marinatos 1866. - erupcija Tere i tada je otkriven dio naselja Spiridon Marinatos je istraživao vilu u Amnisosu (tamo su freske princa s ljiljanima) i tada je zamjetio jednu dekstrukciju koja je prema njemu bila uzrokovana erupcijom Tere i on postavlja teoriju da je Tera uzrokovala propast minojske civilizacije, da bi to provjerio odlazi na Akroteri. 1870. - sa istraživanjem nastavlja Kristos Dums. Akrotiri je nova stepenica u egejskim civilizacijama jer je to naselje sačuvano do današnjih dana zahvaljujući naslagama lave i pepela. Istraživači su dokazali da se prije erupcije desio potres koji je poplašio ljude i oni su otišli sa otoka. Mnoge kuće su porušene. Kasnije se ljudi vraćaju i obnavljaju naselje (očišćene ulice, u zapadnoj kući su nađene 2 posudice sa žlukom i bojom). U tijeku obnove dogodilo se 2. podrhtavanje, a oni su pobjegli sa otoka jer do sada nije nađen ni jedan kostur. Kada je vulkan proradio pepeo se nataložio u debljinu 1 cm. Taj pepeo je poculana (neka vrsta cementa koja se stvrdne u dodiru s vodom). Nakon nekoliko mjeseci ili 1 godine eruptirao je vulkan i zatrpao Akrotiri sa 5 m lave. Vulkan se nakon erupcije urušio i stvorio cunami. Pepeo je išao na JI pa ga ima i na Kreti i zbog toga je pepeo možda uništio poljoprivredu, ali ni to se nije dogodilo. To dokazuje da Tera nije uništila Kretu jer se godine ne podudaraju. Dums je rekao da se nakon 10 godina možda urušilo grotlo vulkana i da je onda stvoren cunami i tada bi to bilo točno. Akrotiri je imao ulice, popločane. Zapadna kuća je u prizemlju imala skladište, radionice, kuhinju, mlinove (za ulje i vino). Spavaonice, špajzu, kupatila su bila na gornjem katu, gdje se penjalo stubištem. Tu nije bilo rekonstrukcija. Kuće su savršeno sačuvane, prozori, ima kuća sa 1, 2 ili čak 3 kata. Kuće su građene od kamena tesanca, ojačanog vapnom i ožbukan. Prozori su bili od drveta. Sve kuće su imale drenažni sustav od terakotnih cijevi, a u svim su nađene freske u sobama na katu, a ima samo jedna u prizemlju. Danas je grad zaštićen konstrukcijom. Uz vrata i na uglovima se nalaze veliki kameni blokovi koji osiguravaju statičnost. Nađeno je puno pitosa, a u njima, bademi, ječam, mahune, sušena riba, a sačuvano je zbog zapečaćenja. Nađeni su ostaci uzgoja koza, ovaca, malo goveda (bikovi za oranje), dosta kamenica i priljepaka.

Najznačajniji spomenici su murali koji nigdje nisu tako dobro sačuvani kao ovdje zbog toga što su zidovi sačuvani u svojoj visini. PR: detalj freske iz zapadne kuće, tamo su prikazani ratnici sa štitovima, kopljima, palače i okolica, a u moru barke. Freske su važne jer vidimo sve segmente života, brodovi i ratnici. PR: zapadna kuća, soba 5, isjećak: ribar sa lovinom, a pored njega još jedan. To nam pokazuje da je i ribolov bio važna grana. Jedna karakteristika je prikaz ćelavih ljudi (plavo) sa loknama. Tako su bila i djeca, a žene su nosile velike naušnice koje su nađene i u Mikeni - utjecaj Kiklada na kopno. U zapadnoj kući (gdje su nađene posude sa žulkom i bojom) je freska sa ratnicima, ali i 2 grada pa se pita zašto. PR: prikaz rijeke, i ženskih figura - otmjenih dama. PR: soba proljeća PR: djeca koja se boksaju - kuća dama - zbog prikaza dama To je bila sredina koja je prihvatila minojsku umjetnost. Pejzaži, figure, ali nema reljefnog slikarstva. Boje su mineralnog porijekla, a koristili su se organskim supstancijama kako bi osigurali čvrstoću, a oslikavali su na suhoj i svježoj žbuci. DESETI SAT MINOJSKA KIKLADSKA FN 3650 /3500 FN 3500 EM 3650 / 3500 - 3000/2900 EC I 3500 - 2900 EM II 3000/2900 - 2300/2150 II 2900/700 - 2400 / 2300 EM III 2300 /2150 - 2160/2025 III 2300 - 2050 /1950 MM I A 2160 / 2025 - 20 st. I B 20 st. - 19 st. II 19 st. - 1700/1650 III A 1700/1650 - 1640 /1630 III B 1640/1630 - 1600/1580 LM IA 1600/1580 - 1480 II B 1480 - 1425 II 1425 - 1390 III A1 1390 - 1370/60 III A2 1370/1360 - 1340/30 III B 1340/1330 - 1190 +/III C 1190 - 1070 Od svih ostavština keramika je najbolje sačuvana, ali je najveći dio u fragmentima, a oni se mogu spojiti i iz toga se lako može napraviti rekonstrukcija. Kada pogledamo količinu tog materijala tada shvaćamo njenu ulogu. Keramika pripada području jedne civilizacije i može se nazvati zanat ili obrt. To su predmeti koji imaju estetsku i umjetničku vrijednost te je možemo zvati umjetničkim obrtom. Postoji čitav niz načina ukrašavanja keramike od pečatiranja do slikanja. Tri su tipa vrste umjetničkog obrta i 3 tipa izrade keramičkih posuda: - kućni zanat i njega možemo nazvati kućnom produkcijom. To je kućna

keramika i nju je koristio srednji sloj. - speciliziraniji obrt, on je imao široku uporabu, a možemo ga nazvati kućnom industrijom. - radionička industrija koja je bila nedostupna velikoj većini, sirovine su bile zlato, bjelokost,… takvi alati se ističu profesionalnim radom, umjetnika (zanatlije), a rađeni su po narudžbi palača Najjednostavnija keramika je kućne radinosti, nešto bolja je speciliziraniji obrt. Keramičari su izrađivali velike količine posuda i to bez prestanka, već u kontinuitetu, dok su zlatari izrađivali povremeno, prema narudžbi. Keramičari su većinom bili muškarci, a u linearu B se spominje i jedna keramičarka. Osim gline korišteni su i fajans, zlato, bjelokosti, srebro…, a takve posude su slijedile oblik keramičkih posuda. Prema upotrebi keramiku možemo podijeliti na: - kuhinjsko posuđe- služilo za kuhanje hrane - stolno posuđe - za serviranje hrane - ceremonijalno - za ceremonije - posuđe za spremanje (pitosi…) Također imamo podjelu prema kvaliteti izrade: - fino posuđe. To je fina keramika, tamne ili svijetle boje ukrašena svijetlim ili tamnim motivima, dekorirana slikanjem. Fina faktura i tanke stijenke, a čini 4/5 % građe. - nešto grublje posuđe, debljih stjenki manje pečeno, a čini 70 % građe. - pitosi, tamno smeđe, ornamentirane posude čine oko 20/25 % građe. Posude iz doba neolitika. Nema pehara, piksida, krčaga, ali su zdjele dosta zastupljene. Dekoracija je urezivanje u tijelo, posude su ručno izrađene, geometrijski motivi. To su bikonične posude sa drškama. Nove su pikside krčazi sa izvinutim ljevkom i kaliksi (inovacija). To su bile posude tamnije osnove (sivkasto - do crne osnove) negdje neukrašene, a negdje oslikane linearnim motivima, koji su bili tamniji od osnove ili su ugrebali linearne motive u tijelo posude. Ima posuda koje su iz Crufisa, Elebena, Aja Fotije, Kanasa i Pirgosa. Vasiliki posuđe: posude oslikane svijetlim motivima na tamnoj podlozi, a posude imaju ljevak. Posude su nađene i u Mohlosu. Sa Kumasa imamo čudnovate posude tj. posude neuobičajenog oblika. To su primjeri o kojima je teško reći čemu su služile. Askos - oblik ptica i jedna posuda zoomorfnog oblika. Danas je jako teško razlučiti keramiku koja je pravljena na lončanskom kolu ili ručno. Zanimljivo je da su se kola pojavila prvo na kopnu, a zatim na Kreti. Lončarsko kolo se pojavljuje u EM III fazi. U MM IA periodu je mala razlika između EM III i MM IA. Zadržava se tradicija dekoriranja (tamna površina sa svijetlim motivima). Ornamentika je svedena na linearne, geometrijske i stilizirane biljne motive. U MM I periodu pojavljuju se pehari koji prevladavaju, također se pojavljuje kameno posuđe, a pojavljuje se pitanje odakle je ono poteklo. U MM se pojavljuje kvalitetnija faktura i keramika sa tanjim i glađim stjenkama. Na početku se nastavlja tradicija slikanja na tamnoj i svijetloj podlozi, ali tokom vremena sve veće značenje dobiva keramika tamne površine sa svijetlim ornametima (polukružnice, koncetrične polukružnice) do danas je nađeno malo

podmetača za lončarska kola. U Mirtosu ih je nađeno 20. Početkom MM perioda se pojavljuje barbotinska keramika koja je ukrašena biljnim motivima i utiskivanjem u tijelo posude. Kamos - posude sa svjetlom podlogom. U MM II periodu pojavljuje se čitav niz posuda. Kamares keramika je najzanimljiviji fenomen. To je bila najcjenjenija posuda. Ona je karakteristična po tamnoj (plava, zelenkasta) podlozi ukrašena svijetlim motivima (bijela, crvena, žuta), a motivi su od geometrijskog oblika do biljnog oblika (ljiljan, šafran), a pojavljuju se i životinjski motivi. To su male zdjelice, pehari, a stjenke su jako tanke. Oni su nastali u doba prvih palača. - Skipos - posuda sa tri ručice i lisnatim dodacima - Kantaros -posuda, visoki pehar sa dvije drške. - Riton u obliku glave bika iz MM II B. Pred kraj prvih palača Kamares posuđe postupno zastarijeva i zamjenjuje se metalnim posuđem. U MM III periodu pojavljuju se vrčevi sa položenim kljunom, a pojavljuju se i konični ritoni (posuda ritualnog značenja). LM IA razdoblje drugih palača, pojavljuju se geometrijski motivi (spirale), biljni (ljiljan, šafran, bršljan i grančice). U ovom periodu mi možemo pratiti odnos slikanja na keramici i na freskama. Za ovo doba je karakterističan prijelaz na keramiku svijetle površine sa sjajnom crnom bojom. U tom periodu se motivi grupiraju u trake tj. podjela posude na nekoliko dijelova. I dalje se pojavljuju krčazi sa ljevkom, konični ritoni, ovalni ritoni i ritoni u obliku nojeva jajeta. Vrlo su rijetki prikazi životinja. U LM IB - keramika dostiže vrhunac. Dvorski stil : - geometrijski (motiv labrisa) - morski (motivi morski) - fluralni (biljni motivi) U tom dobu dolazi do standardizacije tj. posude koje se pojavljuju na Knososu postoje na svim područjima. Lentoidnojidni oblik. Floralni stil - biljno podrijetlo (papirus, palmete, trska) Geometrijski stil - u tom dobu dolazi do imitacije minojskih karakteristika na kopnu. LM II - i dalje se pojavljuju iste posude, nestaju manji oblici (pehari), a zadržavaju se viši pehari, amfore. Pojavljuju se pehari na visokoj nozi. PR: pehar zapovjednika iz Aja Trijade. Piktoralni stil - nakon rušenja palača. To je utjecaj Mikene. Te posude su izrađene na kopnu ili na Cipru. Ukrašene prikazom rata, životinja. JEDANAESTI SAT DVANAESTI SAT

Mikenske grobnice Isto kao i kod minojske civilizacije i kod mikenske civilizacije grobnice su glavni aspekt. mikenska grobna arhitektura se može podijeliti u 2 ili 3 tipa i to: = grobni krugovi (iz Mikene A i B - kraljevski grobovi) = grobnice sa odajama ili sobne grobnice = tolosi (kružnog tlocrta, nadsvođene lažnom kupolom) Najstarije su kružnog oblika. Istraživači su pojavu tih krugova kod Pilosa svrstali u 16. ili 17. st. Te strukture su najstariji oblici mikenske civilizacije jer prije njih nije bilo mikenske civilizacije već je bila heladska, a tek sa kružnim grobnicama počinje mikenska civilizacija. Grobni krug A (1600., 1500.), a grobni krug B (1650., 1550.). Grobni krug B je nešto stariji. Krug A je sadržavao 6 velikih i jedan mali grob uz rub, a krug B je imao 24 groba. 1874. - H. Schliemann otkriva krug grobova A, krug grobova B je pronađen 1950. prilikom gradnje parkirališta. Krug A se nalazi unutar linije bedema, a B izvan bedema, ali to je od 13. st., kada je bila predzadnja faza proširenja bedema, odnosno tvrđave, do tada je bio izvan. Podrijetlo tih grobova možemo objasniti na 2 lokaliteta iz EH (Lerna Tirint). U Lerni je nađena jedna velebna zgrada (kuća crijepova) iz EH II, a u Tirintu je nađena kružna građevina iz istog perioda. Te zgrade su bile javne, a nakon rušenja kuće crijepova, na njenom mjestu je iznikla konstrukcija koja je možda bila humak ili krug grobova. Danas se sa sigurnošću to ne može utvrditi, ali istraživači pretpostavljaju da je to jedan od najznačajnijih primjera grobova iz kojega su se razvili kraljevski krugovi A i B. Ti grobovi su iz rano heladske kasne faze i to su najstariji tipovi arhitekture na kopnu. Također takav tip grobnice se javlja na prostoru Lakonije na Peloponezu na groblju Ajos Stefanos pronađeno 1977., takav krug pripada kasno heladskom I. periodu. Takvih struktura nema puno na Grčkom kopnu, za razliku od grobnica sa odajom kojih je nađeno oko 100. Te grobnica pripadaju kasno heladskom II, III periodu. Grobnice u obliku kruga su samo jedan bolji vid humka. Mikena je imala 3 faze izgradnje. Svi gradovi su imali glavni ulaz, sporedni ulaz i prolaz do cisterne. Lavlja vrata su iz 13. st. Kraljevski grobovi se nazivaju zato što su tu pokopani kraljevi (A i B). Ostaje pitanje izgleda krugova grobova. Mi danas znamo da se ulazilo preko stubišta, da su se unutar te kružne strukture nalazili ukopani grobovi pokriveni pločama. Dno grobova je bilo na različitim nivoima, a odozgo je bila zemlja, grob je bio orubljen kamenjem. Grobnicu formira prsten od 2 sloja ploča. Upravo su ta 2 sloja pomutila neke znanstvenike pa su rekli da je to bio humak, ali čemu su onda služili kameni natpis. Mikenjani su prakticirali inhurmirani ritual pohranjivanja. Pokojnici ili su bili u zgrčenom položaju ili na leđima. Danas se zna da su grobovi bili obilježeni, ali je samo ostala jedna stela i to je najstariji sofisticirani spomenik na tlu Europe. To je ploča sastavljena od 3 friza. U gornjoj zoni su geometrijski oblici, a u sredini prikaz lavova i bojnih kola. U te grobnice su polagani mrtvaci individualno, odnosno prevladava jedan ukop i oni

su strahovito bogati, to je opreka sa siromašnim grobnicama iz srednjeg heladskog doba i pitanje je kako to objasniti. Pojedinačni ukopi bili su okruženi bogatstvom. Pojedinac je bio prekriven tkaninom ukrašenom zlatnim i srebrnim limom i maskama (nađeno je 6 maski starijih muškaraca i 1 maska dječaka ). Žene nisu bile prekrivene maskom, ali su imale nakit, a muškarci bodeže. Bilo je pitanje tko je napravio te maske i tu vidimo minojski utjecaj, ali imamo i spomenike koji pokazuju tipične mikenske elemente. Nađeno je i mačeva tipa A i B koji su bili ukrašeni dragim kamenjem i scenama lova, a po ljepoti izrade pripisujemo ih minojskom umjetniku. U grobovima su nađene strelice, a i metalne posude od zlata (28) i srebra (40). Posude od zlata su loše napravljene jer ih nisu pravili minojski majstori jer Krećani nisu trošili zlato na nešto takvo pa je vjerojatno da je to rad lokalnog majstora, ali srebrne posude su puno bolje napravljene i vjerojatno su rad minojskih umjetnika. Mikenska civilizacija se pojavila sa krugovima A i B, i sa ogromnim bogatstvom. Upravo zbog toga su postavljene razne teorije oko tog nastanka. Evans je mislio da je Mikenom vladao netko od osvajača minojaca, ali postoji različita praksa pokapanja i ta je teza brzo odbačena. Nakon Evansove postavljena je nova teza koja je pojavu novih elemenata (stela, kola) pripisala dolasku mikenjana iz središnje Europe i tu su prihvatili nove spoznaje, ali pitanje je zašto su baš odabrali Argolidu. Danas je najvjerojatnija teorija da su Mikenjani potomci osvajača koji su uništili KUĆU CRIJEPOVA, siromaštvo srednje heladskog doba je zbog poharanosti (6. st. n.e. slavensko osvajanje Grčke) i tada se javlja Mikenska civilizacija. Ona se pojavila na Argolidi i dalje se proširila. Ova teorija nam ne objašnjava podrijetlo zlata i srebra jer ga u Grčkoj nema. Vezu treba tražiti u Transilvaniji. Neki istraživači kažu da je Mikena preuzela monopol na izvoz srebra i zlata iz Transilvanije, a za uzvrat su stanovnici Transilvanije dobivali mačeve tipa A i B koji su pronađeni u Rumunjskoj. Grobni krug B je nešto stariji, ali je i siromašniji. Mikena se nalazi na jednom dobrom položaju na Korintskoj prevlaci koja je poveznica Peloponeza sa ostatkom Grčke. Mikenska gradina (tvrđava) ima 3 faze izgradnje. 2. faza je obilježena gradnjom zida oko grobnog kruga A i kultnog centra, a 3 faza gradnje cisterne. GROBNICE TIPA TOLOS: Standardni dijelovi su kružna komora ili odaja usjećena u brijeg, dromos ili hodnik sa otkrivenim prolazom, a neke imaju kosturnicu. Grobna komora je od kamena vapnenca i sami ukopi bili su u larnaksima, cistama ili na tlu grobnice. Wace (vejs) se je bavio tim grobnicama i svrstao u 3 tipa, a razlike proilaze iz arhitektonskih značajka, ne iz nalaza jer su opljačkane. - Prvoj skupini pripadaju Kiklopski tolos, Epanofumos i Egistov tolos. One su slične po dimenziji kružne komore, promjera od 8-13 m. One su najjednostavnije po arhitektonskim karakteristikama. Cijela konstrukcija je od neobrađenog kamena, bez vezanog materijala, slično kao i bedemi. Oni imaju dromos, nemaju rasteretni trokut. To su tri najjednostavnije, a vjerojatno i najstarije grobnice. - Druga skupina. Panaija, Katofumos i Lavlji tolos. Oni su iz 14. stoljeća pr.Kr. Njihov promjer je nešto veći od 11-14 m, dromos je djelomično obložen zidovima, također imaju i vrata ispred dromosa. Ulaz u glavnu komoru STOMION je puno

bolje izrađen. Cijela grobnica je od čekićem obrađenog kamena, ima rasteretni trokut, a vratnice su bile od drveta. - Treća skupina. Genijin tolos, Atrejev (sredina 13. st., gradnja zidina) i Klitemnestrin tolos. Dromos je oblagan kamenim blokovima i to ispiljenim, rezanim blokovima. Tolosi su promjera od 9-14,50m. Stomioni su najbogatije rađeni, grobne komore su bile ukrašene rozetama. Atrejeva grobnica je paralelna sa Minojinom riznicom u Orhomeriji iz 13. st. Podrijetlo grobnica je upitno. Iako i na Kreti imamo nešto tako slično ipak se po nečemu razlikuju. Kod minojskih grobnica nema dromosa i nisu ukopane u stijenu, one imaju anekse, a mikenske imaju dromose. Isto vidimo i nerazmjer običaja i odnosa. Minojci su pokapali članove obitelji, a mikenjani članove aristokracije. Krećani grade grobnice na otvorenome, a mikenjani ih stavljaju, ukopavaju u zemlju - drugačiji pogled na smrt. Zasigurno je da su ove grobnice posredstvom Minojskih arhitekata došle na Peloponez u MM (15. - 13. st. pr.Kr. - grade u tom periodu) Najstariji tolos u Meseniji ima natpis sa linearom A i to je jedna poveznica. Opće: mikenjani preuzimaju kružne grobnice i usavršavaju ih i tada ukrašene prenose na Kretu. U tolosima su bili pokapani bogati slojevi društva, ali u Meseniji su se njima koristili i siromašniji, ali u manjem obliku. TRINAESTI SAT Mikenske kraljevske palače Fortifikacijska arhitektura je najvažniji segment Mikenske civilizacije i ona je najbolje sačuvana i to je kiklopski zid koji impresionira i on nema nikakve veze sa minojskom civilizacijom, to je jedan dio civilizacije na koju minojci nisu utjecali. Mnoge utvrde su poznate po tim kiklopskim zidinama i to je važna distinkcija između mikenskih i minojskih gradova, osim toga tu je i razlika u smještaju jer su svi minojski gradovi na malim uzvisinama, a mikenski na lako branjenim položajima. Svaki mikenski grad imao je nekoliko faza izgradnje npr. Mikena 3 faze, Tirint ima 4 faze koje se lako razlikuju. Faze Mikene: 1.) faza - pojas zidova 2.) faza - kompleks kraljevske palače koja se nalazi na najvišem dijelu citadele (sličan položaj ima i Tirint i Atena - ali na njoj nema tragova, a sa Pilosom je nešto drukčije jer on nije imao fortifikaciju i samo jednu fazu izgradnje) i zidovi oko grobnog kruga A sa Lavljim vratima koja su imale drvene vratnice 3.) faza - dodaju se još fortifikacija i kultni centar. Važna ostavština su i megaroni. Megaroni u Tirintu, Mikeni i Pilosu su jednaki, ali mikenski nije u potpunosti sačuvan jer je erodirao. Megaron je možda najvažnija prostorija u Mikenskoj civilizaciji. To je središte političke moći, a možda i vjersko središte. Izgled megarona je imao presudni oblik u oblikovanju jednostavnog

grčkog hrama. Tu vezu između megarona i hrama potvrđuje činjenica da je na tlu mikenskog megarona kasnije napravljen hram. Suton mikenske civilizacije nije se dogodio odjednom, već je to bio proces dug 1 st. ili više. Rezultat toga je bio nastanak pisma, ali i oblika arhitekture. Nakon određenog vremena taj oblik arhitekture se ponovo javlja. Mikenski kraljevski megaron se sastojao od kružne strukture u sredini - ognjište koje flankiraju, okružuju 4 stupca. U osi tog prostora i ognjišta je jedan ulaz, ispred je predsoblje vestibulum, a iz njega se ulazi na portik sa 2 stupca i antama. Mikenski kraljevski megaron je imao tripartitnu strukturu, trijem vestibulum, i megaron sa tronom - prijestolje. Upravo je tron ključni element tvrdnje da se radi o središtu moći. U megaronu je sjedio kralj, to je možda bila i sudnica, ali je taj prostor možda imao i ceremonijalnu ulogu, a to potvrđuje inventar te građevine. On je imao ožbukane podove, ukrašene scenama, a i ognjište je bilo ožbukano, zidovi su bili ukrašeni različitim scenama (grifoni i procesije, to ukazuje na ceremonijalnu ulogu). Mikenska palača u svojoj osi ima dvorište, a u središtu je megoron, u okolici su arhivi, skladišta, ali srce cijelog kompleksa je megaron sa dvorištem. Također su u gradovima nađena svetišta, ali je megaron imao važnu funkciju. Do megarona u Mikeni se stizalo velikim stubištem koje je dovodilo do malog dvorišta, a zatim bi iz malog dvorišta prešli u veliko dvorište pa u megaron. Svi megaroni su iz 13. st. pr.Kr. U ruševinama megarona nema ostataka crijepova pa pitanje krova nije riješeno. Mislilo se da na južnoj terasi nema ničega, ali je to demantirano nalaz iz 1960. kada je nađen kultni centar. Do toga se nije znalo puno o mikenskoj religiji, znalo se je nešto šturo, ali nakon ovog otkrića znatno se je rasvjetlila slika. Također su nam pomogli nalazi svetišta iz Tirinta i 2 hrama iz Aja Irinija i Filakopija. TIRINT Nije na dominantnom brežuljku kao Mikena, ali je lako branjen, a ispod njega je ravnica i more. On se sastoji od gornjeg i donjeg grada. Pri istraživanju najviše su se istraživale palače, a danas okolica. Wilhem Durpfeld - sudjelovao je u istraživanju sa Schliemannom. Klaus Kilijan je sudjelovao u daljnjem istraživanju. Danas je ostao jedan dio starije kružne građevine i ona se nalazi na prostoru megarona i to je morala biti građevina koja je po svojoj funkciji predhodila megaronu. Ulaz u samu palaču bio je kompliciran. Kada bi neprijatelj ušao morao se sa rampom penjati i prolaziti kroz 3 vrata, izlaziti na jedan prostor zatim kroz jedne propileje, dvorište, druge propileje, dvorište i zatim u megaron. Megaron u Tirintu se razlikuje po tome što ima 3 vrata u vestibulumu. Tirint i Pilos imaju i kraljičin megaron i on je imao funkciju kao pomoćni, a neke palače ga nemaju. Po kvaliteti se vidi da je ta prostorija imala važnu funkciju. Gla palača u Beociji ima megaron, ali bez ognjišta. Palača Tirint ima 4 faze u LH, ali i iz EH perioda. Prva faza gradnje je iz 14. st., a to su bile zidine, 2. faza iz 13. st., 3. faza osnivanje palače, 4. faza pravljenje ostatka utvrde (LH za sve faze). Rampa je bila tako postavljena da uspješno brani utvrdu i sama utvrda je pala nekoliko godina kasnije od Mikene. Natkriveni prostor unutar zidina imao je pomoćnu funkciju u slučaju obrane, neki

su služili za smještaj straže, a neki za magazine. Megaron je imao oslikane podove, sa animalnim motivima. Krov je najvjerovatnije imao na jednu vodu, a dim je možda izlazio kroz galeriju koje su bile sa prozorima da dim ne može van, a kišnica da ne pada unutra. Grad je imao drenažni sustav. Dugo se mislilo da je donji grad bio nenaseljen i da je služio za skupljanje stanovnika i stoke za vrijeme opsade, ali su istraživači pokazali da su tamo bili naseljeni prostori. Tirint je imao cisternu. U donjem gradu je nađeno svetište u kojem su bile terakotne figure koje su bile muške i ženske, ali je to danas jako teško razlučiti što je muško, a što žensko, ali ne znamo dali oni pokazuju božanstvo ili nešto drugo. Tipično za mikensku fresku prikaz lova i bojnih kola. PILOS Orhomenos, Gla, Teba, Argos, Tirint, Menelaion, Mikena i Pilos - to su glavne palače. Iz arhiva u Pilos uspjelo se sa rekonstrukcijom opsega države. Sam Pilos se nalazi kod otoka Sfakterija, a sama palača se u Ilijadi spominje kao Nestorova palača. On se nalazi na uzvišenju, ali nije utvrđen. Sastoji se od 4 bloka zgrada. 1939. nađena je palača u Pilosu. Megaron je imao predvorje, vestibulum i sam megaron. Oko njega je koridor koji megaron odvaja od ostalih zgrada. U drugom bloku je također megaron, a u 3. bloku je skladište u obliku megarona. U središnjem dijelu Pilosa je arhiv. Pilos se gradi 1300. god. BC, a uništen je 1200. BC. I u ovoj palači je također korišteno drvo. Karl Blegen je bio istraživač ovog grada. Arhiv se nalazi na ulazu u palaču. Nađene su i kacige od veprove kosti. Kultni centar su istraživali Milanas i Taylor. Na južnoj terasi imamo Južnu kuću, Kuću fresaka i Cuntas kuću, Hram. Nama su važne Kuća fresaka i Hram jer su te prostorije bile korištene u kultne svrhe, a neke prostorije su bile zazidane. Kuća fresaka je dobila ime po prikazu ženske figure sa dominantnim položajem i taj je prostor bio važan, a Hram zato što ima elemente, ima svetište, vestibulum, sobu sa kaminom sa 3 skulpture i nađeni su 8 ili 7 idola koji su bili okrenuti i ta je soba bila zazidana. Kuća fresaka je imala i sobu sa slonovačom, pa se pokazalo da je to bilo svetište i taj dio slonovače je bio inventar. U njoj se nalazila platforma sa freskom. Tu je pronađena figuralna keramika. Figure su bile iste kao iz Tirinta, osim jedne koja je imala ruke na prsima. Također su pronađene terakotne figure zmija. Na fresci je najvjerovatnije prikazana Hera, a druga je božica Atena. Isto tako i božica životinja u donjem dijelu freske. Iz nekoliko nalazišta potječe 50 idola sa podignutim rukama, ali se nezna dali su to muškarci ili žene ili božanstva ili vjernici. Mikenska svetišta imaju neke zajedničke elemente sa Grčkima. Imaju predvorje, klupe, kamine. Imaju više prikaza ženskih božanstava. Grčki pantenon je možda iz mikenskog doba: Zeus, Posejdon, Ares. Za razliku od Krete gdje su svetišta bila u špiljama, na kopnu toga nema, a svetišta su samo u gradovima.

Sign up to vote on this title
UsefulNot useful