You are on page 1of 7

korisniko ime

Prijava

Registracija

Forum

Trai: unesite traeni pojam

Detaljna trailica

Vijesti

Kolumne

Povijest

Kontroverze

Kultura

Literatura

Preuzimanja

Video zapisi

Apeli

Nalazite se na: Poetna Kultura Hrvatski pisci i pjesnici iz BiH Alija Nam etak

Web katalog
Mediji Drutvo

Alija Nametak
Prethodni lanak | Sljedei lanak Napisano 01.12.2009. 15:16

Gospodarstvo

Veliki dio bogatstva hrvatske proze "modernog objektivizma" cine novele Alije Nametka (1906 Mostar-1987 Sarajevo). S njime je u hrvatsku knjizevnost usao jos jednom patrijarhalni zivot muslimanske sredine. Rodjen u Mostaru, opjevao je taj zivot emocionalnom privrzenoscu i s puno stvaralackog zanosa. Novele sto ih je skupio u knjigama Bajram zrtava (1931), Dobri Bosnjani (1937), Za obraz (1942), Dan i Sunce (1944), iako mjestimice anegdotalne, katkad i s naglasenim folklornim elementima, zaokruzile su zivotne i psiholoske teme jednog jos prilicno zatvorenog i nepoznatog svijeta, u koji tesko ulaze oni koji mu ne pripadaju. To je svijet dubokih potresa ispod mirne povrsine, svijet nagona, ceznji, sevdaha i erotogenih strasti, a u tom svijetu Nametak posebnu pozornost poklanja zeni. Zanimljivo je: zena u Nametkovoj novelistici, suprotno zapadnjackim predodzbama, nije samo objekt tudjih zelja, koji mora zatomiti vlastitu volju i osjecanja, ona je i subjekt, koji ne samo sto otkriva osjecaje nego i provodi svoju volju. Motivi propadanja muslimanske plemicke obitelji i obiteljske tradicije, kojih ima u njegovim novelama, navele su Josipa Horvata da nazove Nametka bosansko-hercegovackim Gjalskim. Progonjen pod komunistickom vlascu zbog hrvatstva, kojega se ni u visegodisnjoj tamnici nije htio odreci, tek poslije dvadesetgodisnje izopcenosti iznio je knjigu novela Trava zaboravka (1966), koja je potvrdila umjetnicke vrijednosti njegova pisanja.

Povijest i politika Pogledajte sve

Najitanije
DRUGI SVJETSKI RAT: Srce tame (1941 - 1945) (100713) Bonjaci, tko ste, to ste... Da prostite... (38176) To je naa zemlja, tu ive Hrvati (34102) Opina Soli - legitiman i opravdan zahtjev Hrvata (33469)

Alija Nametak: Trava zaboravka: Izabrane novele, Sarajevo 1998

Najitanije zadnjih 7 dana Najkomentiranije Najbolje ocijenjeno

Nametak je pjesnik idilinog ivota naih bosansko-hercegovakih muslimana koje nikakve tekoe nisu uspjele trajnije izbaciti iz njihove ivotne koloteine. Takova vrst ljudi ...kao da simbolizira ono duboko, nezamjenjivo osjeanje mira i zadovoljstva koje ponekad osjeaju siromasi, onaj njihov ponos i dostojanstvo koje se nikakvim bogatstvom ne moe platiti. Bez velikih uspjeha, bez slave i snage, bez moi i

open in browser PRO version

Are you a developer? Try out the HTML to PDF API

pdfcrowd.com

bogatstva, Nametkovi mali ljudi nalaze u ivotu i smisao i zadovoljstvo i radost zahvaljujui svome unutarnjem miru i spokojstvu, divnoj uravnoteenosti u sebi: zahvaljujui upravo onome ega Andrievi ljudi nemaju. Pa ako je tiha, dostojanstvena smrt Ibrieva koji je, malen i neprimjetan u ivotu, postao velik po svom uvjerenju da je asno i estito proivio svoj ljudski vijek karakteristina za Nametkova shvaanja ivota, za Andrieve poglede karakteristina je smrt Mustafe Madara: slavni junak, pred kojim su svi strepili, rastrojen uasnim, bolesnim snima koji su ga muili, najzad pogiba bijedno i sasvim nedostojno: neki Ciganin pogodio ga je komadom zahraloga gvoa u sljepoonicu . U ovim oprenim detaljima sadrana je b itna razlika izmeu dva suprotna doivljaja iste sredine. U njima je ujedno i sr i zalog Nametkove stvaralake izvornosti [istakao F. K.]. Mislimo da je ovaj Jeliev prikaz Nametka knjievnika-pripovjedaa, iako smo izostavili analize pojedinih novela, dosad najbolje pogodio bit Nametkove umjetnosti. O Nametku je iza Jelia jo pisao Muhsin Rizvi u svom djelu Knjievni ivot Bosne i Hercegovine izmeu dva rata, ali rastepeno i posveujui vie panje polemikama i napadajima na i oko Nametka, nego njegovu knjievnom djelu. Rizvi, unutar njegova tipinog ljetopisnog nizanja, ne ponire dublje, niti knjievno-kritiki analizira Nametka, nego jo uvijek dobrano povlai nekadanje kritike socrealizma i ovnova radi Nametkova obraivanja nekih po njima neprogramiranih tema. I uope, nakon ponovnog itanja Nametkovih novela i nakon to se revidira to su o Nametku napisali vie od 30 kritiara i prikazivaa njegova djela (20 o kojih je ovdje citirano), moemo stvoriti prilino jasnu sliku o Nametku kao jednom od najboljih knjievnika-pripovjedaa, majstora novele u razvoju pripovjedake Bosne, izgraenog, zrelog i samosvojnog umjetnika, iako mu meuratno djelo nije moglo biti dopunjeno s posljeratnim temama i iskustvima radi tamnovanja i progona. On je u pogledu knjievno-umjetnike vrsnoe ostavio daleko iza sebe bosanske srpske pripovjedae Petra Koia, Svetozara orovia, Borivoja Jeftia, Hamza Humu, itd. On se takoer u mnogoemu razlikuje od starijih pripovjedaa Hrvata-Muslimana Edhema Mulabia, Osmana Nuri Hadia, emsudina Sarajlia, itd. radi podpunog odstranjenja sentimentalnih, prosvjetnih, istonjako-romantinih i etnografskih natruha, te radi osuvremenjenijeg umjetniko-kreativnog i psihologijskog pristupa. On se nalazi prema tome u drutvu najpoznatijih i najsnanijih hrvatskih knjievnika s istom tematikom b-h muslimana: podrijetlom Hrvata, jugoslaveniziranog nobelovca Ive Andria; bosanskog pravoslavca, hrvatskog knjievnika Novaka Simia i krleijanski socijalno angairanog Hrvomuslimana Hasana Kikia. Ve je Husnija engi upozorio na ovu hrvatsku knjievnu etvorku kao najbolje to je proizvela pripovjedaka Bosna. Menari i Ismet uni ostavljaju Nametka samo u drutvu Ive Andria i Novaka Simia, dok ovima Dubravko Jeli dodaje jo bosanskog idovskog pripovjedaa Isaka Samokovliju. Kontrast i razlike izmeu Nametkove islamske Herceg-Bosne zdravih, krnih ljudi, odgojenih u duhu duboko etikih naela Islama, ljudi besprimjerno potenih, nepokolebivih u potivanju starijega, privrenosti svome domu i bezgraninoj ljubavi prema potomstvu i Andrieve Bosne mrnje i straha s prikazima erzeleza i Mustafe Madara kao niskih, rastrojenih, okrutnih i nedostojnih ljudi, najbolje su istakli Jeli i Menari, ali su to uvidjeli i nekoliko drugih. Nametkova muslimanska tematika je njegova sadanjost i naa bliska prolost, dok je ona Andrieva refleks puno, puno dalje i esto put tendenciozno, protumuslimanski iskrivljavane prolosti i povijesti. Ferid Karihman: Hrvatsko-b onjake teme, HSN Zagreb , 1996

Forum

Facebook

Tw itter

Statistika
Ukupno registriranih korisnika: 5251 Ukupno lanaka: 10433 Ukupno komentara: 2020 Posljednji unos: Poinje popis: 97 pitanja na koja je duan odgovoriti svaki graanin, kazne od 100 do 10.000 KM Zadnja promjena: 30.09.2013. 17:46

SAN OVJEKA BOJEGA Derviaga Osmanovi sanjao raj sa svim njegovim duljinama i irinama, sa svim njegovim raskoima: akonijama, vrtovima i hurijama. Ogroman je raj.

open in browser PRO version

Are you a developer? Try out the HTML to PDF API

pdfcrowd.com

Tako je Derviaga uvijek mislio o raju i razgovarao se s bogom, a radio sve da mu se ne zamjeri, da jednom, kad strese sa sebe prah zemaljski, stee taj raj. I mlad se oenio, jer se bojao da ga strast ne povede neprirodnim putem. Rujansko popodne lealo u granama kao razgoliena djevojka na dueku kad u mislima miluje mukarca. Sjedio on u svom vinogradu iznad Radobolje u Iliima. Pjenila se Radobolja i vrtjelo mlinsko kamenje da se klopot uo po svim humcima, zasaenim lozom i smokvama. Sjedio on pod smokvom tenicom kojoj su plodovi izbricali bili i med im kapao kroz rascvale cvjetove. Sunce tri koplja nad ovnicom i ari sive krovove Grada. Zrak se uutio zasien nekom vreloom, pa niti romori niti govori. Sve kao zamrlo. Samo dolje na Radobolji kmetica Ana Smiljania pere rublje i mlati pratljaom i pjeva, a koulja joj se raspuila pa se dojke tresu i taru kao kad se oblaci pred kiu pobiju. Gleda djevevih dvadeset godina odozgo. Oi kao da e iskoiti, a plameni liu uz obraze. I kao da su mu sad krila na pleima nikla, pa da ih treba samo rasklopiti i poletjeti, skoio na noge i potrao niz vinograd, a onda se kao u zemlju zaboden kolac zaustavio: Derviu, alosna ti majka nikad ne bila! A dehenem? Zar za jedan tren, za jednu kap, osamdeset godina u vatri? A svaki je dan tamo kao ovdje godina. Vraam ti se, o Gospode, vraam i oprosti mi - pokajao se on i vratio pod tenicu. A Ana dolje mlatila pratljaom i pjevala: Evo dana, evo milovanja, eto noi za aikovanja. I dojke joj se tresle i bradavicama rumenim kao vinje probole koulju na dva mjesta. A dojke su njene bile pune i bijele. Derviaga drhtao, a od nekakva bijesa koji ga je raspinjao suze mu potekle i zaustavile se na briima. Skoio je na noge i riknuo: - Arifeee! - Evo me, ta je? odazvao se od mlina glas, zaletio se u svaku uvalu i stostruko se rasplinuo. - Odmah da si amo doao! Odozdo iza mlina penjao se uz vinograd momuljak. - ta je, to si me zvao? - Sedlaj ogata! - A kamo e? - Ja neu nikamo. Nego, ti e ogu pojahati pa hajde u grad, vrcem u hode Bubia. Zakucaj halkom ma vratima, pa kad izae Omer-efendija, pozdravi ga i reci mu da sam te ja poslao da mi zaprosi njegovu ker. - Da ti zaprosim... - uti! Tvoje je da slua. On e ti je dati jer smo sojevii. Ti s njom odmah u fijaker, pa ovamo. A kad bude na Musali, svrati se po kadiju, nek i on doe da nas vjena. - Zaboga, brate, ta govori? - uti, velim ti, edepsuze. Tko je vidio odgovarati starijem bratu? Hajde, trkom! Jer, vjere mi u kojoj sam, ako ne doe do jacije s njom, tebi emo je vjenati. Hajde! Arif odjahao, a domalo iza toga, dok je sunce krvarilo vrhove Velei, cestom se digao pramen praine, tanak kao dim iz lule, i zamaknuo za Kljajinu mehanu. Derviaga ekao pod tenicom. Sunce ve zalo. Anina pjesma davno ve zamukla. Samo je Radobolja klokinjala verui se kroz kamenje, i u njegovoj je glavi umilo. A kakva je ta Bubieva Naza? mislio on. Zato je ba nju zaprosio? Eto, otac joj je hoda, uen, pametan i razborit ovjek, pa je valjda takva i ona. A lijepa? Svakako. I ta je ljepota? Je li to tijelo, samo tijelo? Mlad ovjek samo na to misli. A ta godine uine od ljepote? Pa ipak, mora biti lijepa. Dva su joj brata kao dvije zlatne jabuke, a i ona joj mlaa sestra, to se jo nije sakrila pa izae i na sokak, lijepa je kao upis, Pa i

open in browser PRO version

Are you a developer? Try out the HTML to PDF API

pdfcrowd.com

ona je. I mlada je. Istom da je valjda u petnaestu zagazila. A momci polomie njezina vrata ne bi li je vidjeli. I pjesme kolaju po gradu o njoj. Tek kad je crveni nestalo na nebu, on siao do Radobolje, umio se i uniao u kulu. Sve je bilo na nogama, sve nekud trkaralo zbunjeno i mukom kao da je mrtvac u kui. A kad se oula zvrka kola fijakerskih, njemu srce zatuklo, snano, ubrzano. Da li je vodi? pomislio, a onda se nasmjehnuo: Pa da je ne vodi, vraao bi se sam na konju. Iziao je s majkom na avliju, a putem ili Arif i Naza, za njima kadija. Tek kad se vidjelo da se Arif sam ne vraa, skleptale se neke djevojke iz susjedstva, zgledale se i zapjevale: Dobro doli, gospodo svatovi... Derviaga stajao na avlijskim vratima. Otvorio je jedno krilo, prislonio se uz vratnice, podigao desnu ruku i dohvatio njome drugo krilo. Ispod ruke prola Naza - znak da e pod njegovom rukom uvijek biti. Spustio ruku i pozdravio se s kadijom. - To u tebe bi da nitko ne zna. Da bog da bilo sretno! - Amin. Unili u kulu. S mlade skinuli feredu i uveli je u ardak. Ona oborila glavu, prila kadiji, poljubila ga u ruku, a onda se izmicala natrake do u meuvrata, skrtenih ruku. Kadija izvadio neke papire i zailjio trskov kalem. - Eh, Nazo, je li sila ili mila volja? Nije znala ta da rekne. Zar mila volja? Zar ona uope ima svoju volju? Je li ta ona ikad uradila po svojoj volji? Zar se mogla nadati da bi ipak moda nekad mogla izabrati nekog mukarca i zavoljeti ga? Pa da, svejedno je. Danas ili poslije. Jednom mora biti. Ovaj ili koji drugi. - Mila volja - proaptala ona. - Sad u te pitati, a ti pazi dobro. Pristaje li da uzme za svoga halala i zakonitog domaina ovog ovdje Derviagu? - Pristajem. - Pristaje li? - Pristajem - glas je padao da se jedva uo. - Pristaje li? - Pristajem. - A ti, Derviaga, uzima li Nazu za enu? Uzimam. Jo je dvaput ponavljao pitanje i dvaput je odgovor jasan i vrst pokazao odlunost mladoenjinu. - Pa u koliko e, Nazo, da te vjenamo za Derviagu? - Kako to, efendijo, u koliko? - Pa zna, obiaj je da djevojka rekne, kad se vjenava, u koliko novaca eli da bude vjenana. Jer, ako bi dolo, ne daj boe, do rastave braka, treba mu da taj novac dadne eni, osim njene i djetinje opskrbe, ako se rastavi od njega zbabna. Rumen stida nju oblio kad je ula rije o tome. Jo nije bila ni lonica, a ve se spominje dijete. A ta je to novac? emu novac? Je li on samo za to da se za nj nakit kupuje, kad sve ostalo donose kmetovi? - Ja ne znam nita, efendija. Ne daj boe da do toga doe! Prije mi bog dao smrt. - Pa radi obiaja reci nekoliko, a ja se uzdam u boga da do rastave nee nikad ni doi. Dervi rastao i inilo mu se kao da mu neto prsa puni, kao da e sada prsnuti. Kako je ona pametna i kako pametno zbori! Pa kako je lijepa! - dobacivao joj on kradomice poglede. emu bi mi novac? - pitala se ona. Nikad ga u ivotu nisam imala. emu bi mi sluio? Kako su mi se prsa poela iriti, nisam izala na ulicu. Nita nikad nisam kupila. Sve je otac donosio. Sad e o n donositi. On. Domain kuni. Derviaga. Ali ipak, mora se neto rei. Obiaj je. Pa neka bude. Sve se ovo zbilo kao u kakvoj prii iz hiljadu i jedne noi.. - Hiljadu i jedan gro - dobacila ona i malo se nasmjehnula.

open in browser PRO version

Are you a developer? Try out the HTML to PDF API

pdfcrowd.com

Kadija zabiljeio, a onda im proitao sve to je zapisao i pozvao ih da se potpiu. Derviaga pritisnuo na luu namreni muhur na papir. Naza prstom nacrnila. Svjedoci su potpisali i kadija kleknuo na koljena, ruke digao prema prsima i uio poglavlje iz Kurana: Imetak i djeca nakit su ovozemnog ivota. Vjenanje bilo gotovo, mladu odveli u odaju, a mukadija ostala u ardaku, razgovarajui i pijui kahvu. A kad je nastala jacija, ustali svi, klanjali, pa onda mladoenju sveli u erdek Nazi. I njih dvoje ivjelo mirno. ivot njihov bio kao duga koja se pruila s brda na brdo i vezala roenje i smrt. Nikad joj nije davao znaka da je voli. Bavio se svojim dnevnim poslom, svojim duaniem - da mu se mjesto zna u ariji -mlinovima i vinogradima u Iliima, a njoj prepustio kuu i, poslije, djecu. Oi ne gledaj, a djecu mi gledaj ! govorio on. Volim da ih nemam nego da ih svakakve imam. Nikad joj nije doputao da ga poljubi gdje drugdje nego u ruku, a ni on se ne blaznio oko nje. Volio ju je. Silno. Od prvog vienja. I sve bogatstvo ovoga svijeta nije mu vrijedilo koliko jedan dan ivota s njom. I ne bi mu bilo teko cio ivot robovati za jednu no ivota s njom. Pa ni svoje roeno dijete nikad on nije pogledao dok nije moglo samo dopuzati do njega i sjesti mu na krilo. A djeca se nizala jedno za drugim, i svake druge godine po jedno se nalo. Nju pomalo bivalo i stid raati pri odrasloj djeci, jer su i najstariji sin i ki bili zreli za brak, ali se ona nije pitala. Rodilo se ve osam sinova i tri keri, a oni jo uvijek mladi. A djeca rastu i htjela bi pomalo ispod roditeljskog krova. Hatidi prolo petnaest godina. Zna ona da joj se i mati u tim godinama udala, ako nije ak i Murata rodila. Ve se momci zagledaju u nju. Nije one staro vrijeme kad se djevojka udavala za onog koga joj otac dosudi. Probirala svaka po srcu. Pa nestalo i muebaka i prozora, a i ferede se prorijedile. Derviaga se srdi. Tko je to vidio da djevojke govore s momkom? Pa ako je tko prema njoj zaprosi, dat e mu je. Kad je roditelj stao na put srei svoga djeteta? A nee je ni on svakom dati. Ta otac je. Pa gdje bi roeno dijete u propast bacao. ta smeta njemu to Nazu nije vidio prije nego to se s njom vjenao? Pa nikad ih ni dlaka na glavi nije zaboljela. I da se tko vrza oko Hatide nego nekakav Krenda. Nekakav mladunac to nosi hlae. Proklet bio i tko ih je izmislio. Ne moe se u njima ni klanjati. Pa kad bi poao kojem susjedu na sijelo, zakljuavao ker u odaju gdje su na prozorima bili demiri kao ruke debeli. Volim da je mrtva nego da ode za onog hojratina. Jedne veeri dok je snijeg praminjao, kad se on vraao sa sijela od susjeda, nekakav se ar u njemu rasplamtio. Onakav kao one veeri kad se oenio. Mlada srca uniao eni u sobu. Dueci bili prostrti po podu. U pei praskala grabovina. Raspasivao se i slagao odijelo na seiji vie glave. Legao u duek i dohvatio suhe smokve i groice. A Naza dolje udno sobe, okrenuta licem abi a mislima bogu, klanjala i molila Alaha. Sklanjala je i poela se raspremati. - Rata si prostrla dva dueka, stara? - Pa hou li i ja spavati? - A zar ne bi, bona ne bila, smjela sa mnom? - Idi, avle! Zar nikad se smiriti? - Hajde, ne budali! Smotaj svoj duek i jorgan, pa lezi kraj mene. Toplije e nam biti. I ona je pokorno prila njemu. Musliman mora da se okupa poslije zajednike postelje sa enom. Sav da se okupa. I usta kojima je ljubio treba da ispere. I nos kojim je kou ensku mirisao treba da ispere. I ona mora, sva. I naunice izvaditi, da ni one rupice ne bi ostale suhe. Sve treba oistiti da ne bi na tijelu ostalo ni toliko suha koliko moe rt od igle pritisnuti. Tako veli Ilmihal. A dunup, neokupan poslije najraskonije raskoi, donosi nesreu sebi i onima s kojima dolazi u dodir. Ujutro se Derviaga okupao i onda otiao u duan. Hladno je bilo, a on raspalio u mangalu ugljena, iznio ga pred duan da ga vjetar raspiri i zaee, pa ga onda unio. Sjeo Dervi aga na seiju, metnuo preda se mangalu, plavi jezici zalizuju mu ruke Noge je nadnio nad eravu.

open in browser PRO version

Are you a developer? Try out the HTML to PDF API

pdfcrowd.com

Pregrnuo se urkom, postavljenim lisiinom, i zagrijava se, a oni kapci, kao olovom nabijeni, padaju sami od sebe i sklapaju se. Neki zeleni i modri kolutovi prelijeu ispred oiju, i on osjea da se ne kamo die, die, daleko, ni sam ne poima kamo. I vidi: pomaljaju se neke sunane livade i hladovite bae, i potok neki. Cuje neku nadnaravnu glazbu, pjevanje neko. Osjea da to nikad ne bi ostavio. To je raj. A onaj potok, to je Kevser, i onaj koji ga se jednom napije, nikad vie ne oedni, no mari za zemljom. I on prilazi vodi i pije je, pije, i ini mu se da nikad ne bi odmaknuo usta od nje. Ali eno na stablima mu se osmjehuju hurme i smokve, i on prilazi, jede ih i osjea neku slast koja hoe gotovo da ga zagui, i ini mu se da se nikad ne bi od tog jela odmaknuo, ali, eno, u onom hladu lei hurija i eka njega, bojeg ugodnika. I on joj prilazi, a to je njegova Naza, onakva miriljiva i prozirna kao prve noi. Glas iz dubine. On uje, ali ne vidi iko govori: - Derviu! Zadovoljan sam tobom. Narodio si porodicu. Ljude si rodio. Eto, vidio si kakav je raj. Ne treba ti mnogo pa da bude stanovnik njegov. Slobodu daj onima kojima si je uzeo, i u dui e osjetiti osloboenje. Osjetit e raj! On strepi i pliva svemirom. I pada. ini mu se: rastapa se. Prelijeu ispred oiju zeleni i modri kolutovi. Nestaje raj skih baja. Nestaje glazbe rajske. Zamire ona, ali neki bliski glasovi, njemu poznati, uju se oko njega. Piska i pla. Rasklapa oi i vidi djecu. Jedanaestero ih. - Djeco moja! - Hvala bogu, babo, kad si nam iv. I priaju mu kako su ga nali gdje sav pomodrio spava i hropi u duanu, pa ga unijeli na ilimu u sobu. I lijenik dolazio i rekao kako se mogao lako plinom zaguiti da se nije na vrijeme dolo u duan. - Djeco moja, djeco moja. to me ne ostaviste da umrem? Hodite da vas izgrlim i izljubim. Hodi i ti, stara. I ti mene poljubi, evo, pred svom djecom, gdje god hoe. I u obraze, i u usta i svakud. A kad se djeca razila videi da im je otac dobro, zovnuo on Nazu. - ta je? - pitala ona s drhtajem u glasu. - uje, eto - govorio joj on tiho, prekrstivi noge i savijajui cigaretu - ako ona ba hoe za onog Krendu, pa neka ide, sretno joj bilo. Tako, bog ti dao i iz neba i iz zemlje - sjala ona od radosti i otrala keri, a ostavila njega da sanja o raju, kako je golem, ogroman sa svim svojim duljinama i irinama, sa svim svojim raskoima, akonijama, vrtovima i hurijama. Ogroman je raj. Alija Nametak: Izab rana djela, PSHK, 1968 http://www.xs4all.nl/~eteia/kitabhana/Nametak_Alija/index.html

Objavi na Facebooku
Like 2 people like this. Sign Up to see w hat your friends like.

Kom entiraj

Kom entari

Ocijeni:

2.3

2115 pregleda

Vezani lanci

open in browser PRO version

Are you a developer? Try out the HTML to PDF API

pdfcrowd.com

Nema komentara

Komentiraj

Komentiraj koristei...
Fac ebook dru tveni dodatak

Anketa
Imate li stan u Mostaru?
Da Ne Ne, ali htio bih ga imati u budunosti Tko ne bi htio, ali ne vjerujem da u ikada imati novca Glasaj Rezultati

Fotogalerija

Kontaktirajte nas

Web dizajn - Virtus dizajn

open in browser PRO version

Are you a developer? Try out the HTML to PDF API

pdfcrowd.com