Kur’an kao izvor Poslanikovog, a.s.

, životopisa

Almedina Hadžić-Duranović

Kur’an kao izvor Poslanikovog, a.s., životopisa
Diplomski rad

1

Kur’an kao izvor Poslanikovog, a.s., životopisa

1. UVOD
Allah, dž.š., objavio je Kur'an kroz koji su poput dragulja razasute pripovijesti o Njegovim poslanicima prepune živosti, akcije i pouke ljudima koji u svom životu nastoje naći idealni obrazac života. To je zapravo glavni razlog zbog kojeg su pomenuta kazivanja o vjerovjesnicima objavljena u Kur'anu: „Divan uzor za vas je Ibrahim i oni koji su uz njega bili...“1 „Oni su vama uzor – onima koji žele Allaha i onaj svijet.“2 Idelani obrazac ponuđen kroz živote Božijih poslanika čini izučavanje njihovog životopisa obaveznim svim vjernicima koji se Allahu i Sudnjem danu nadaju. Ovo kada je riječ općenito o Božijim poslanicima. Međutim, dok je poznavanje povijesti ranijih Božijih poslanika nužno zbog moralnih pouka koje u sebi kriju3, izučavanje životopisa posljednjeg Božijeg poslanika Muhammeda, a.s., obavezno je svim muslimanima. Allah, dž.š., kaže: „Vi u Allahovom Poslaniku imate divan uzor za onoga koji se nada Allahovoj milosti i nagradi na onom svijetu, i koji često Allaha spominje.“4 Uskladiti svoj život sa životom Božijeg Poslanika može samo onaj ko poznaje njegovu siru5 i upućen je u sunnet Božijeg Poslanika. Osim navedenog ajeta u kojem se vjernici eksplicitno pozivaju da slijede uzor Božijeg poslanika Muhammeda, a.s., postoji niz drugih ajeta koji su jasan poticaj vjernicima da izučavaju životopis Vjerovjesnika, a.s., i da nastoje da ga svojim primjerom oživotvore. Allah, dž.š., kaže: „O vjernici, pokoravajte se Allahu i Njegovu Poslaniku, i ne napuštajte ga, ta vi slušate šta on govori.“6 „Onaj ko se pokorava Poslaniku, pokorava se i Allahu...“7, te niz drugih ajeta sa sličnim značenjem. Pošto je izučavanje sire Božijeg Poslanika, a.s., tako važno Allah, dž.š., objavio je u Kur'anu niz ajeta u kojima navodi određene detalje vezane za život Muhammeda, a.s., skrećući nam, na taj način, pažnju da uložimo napor i rasvijetlimo na osnovu relevantnih dokumenata povijest najčasnijeg od svih ljudi, Muhammeda, a.s.

1

Besim Korkut, Kur’an s prijevodom značenja na bosanski jezik, Kompleks Hadim-l-Haremejni-š-Šerifejni-l-Melik Fahd za štampanje Musfahi Šerifa, Medina. 1412. god. po Hidžri, El-Mumtehina 4. U nastavku teksta koristit ćemo prijevod Kur'ana od Besima Korkuta. 2 El-Mumtehina 6. 3 Vidi: Nijaz Šukrić, Aktuelnost izučavanja sire, života i djela Muhammeda, a.s., Glasnik VIS-a u SFRJ, br. 6. 1983. godina, str. 778. 4 El-Ahzab 21. 5 Sira je izraz koji se najčešće upotrebljava u smislu: - biografija, životni put i pravac, način i ponašanje, hronika i povijest. Vidi: Nijaz Šukrić, Aktuelnost izučavanja sire, života i djela Muhammeda, a.s., str. 780. 6 El-Enfal, 20. 7 En-Nisa 80.

1

Kur’an kao izvor Poslanikovog, a.s., životopisa Da bi nam kontekst zadane teme bio jasniji prije nego što pređemo na glavni dio rada navest ćemo ukratko osnovne izvore sire Allahovog Poslanika, a.s. U tu svrhu svakako su nezaobilazani radovi doc. dr. Safveta Halilovića „Izvori Poslanikovog životopisa“8, Muhammed Hamidullahova povijest Vjerovjesnika, a.s., pod nazivom „Muhammed a.s.“9, te Hejkelov „Život Muhammeda, a.s.“10 Svaka povijest, pa tako i povijest Božijeg Poslanika, a.s., se susreće s problemom originalnosti izvora na kojima se temelji. Stoga je Uzvišeni Allah, dž.š., objavio dosta ajeta u kojima tretira teme iz života Muhammeda, a.s., pružajući nam glavne i najbitnije informacije u koje nema nikakve sumnje, jer svi muslimani svijeta vjeruju da je svaka riječ objavljena u Kur'anu istinita. Jedan ajet iz Kur'ana koji govori o određenom detalju iz života Božijeg Poslnika, a.s., bolji je od mnogobrojnih tomova knjiga napisanih ljudskom rukom. Proučavanje kur'anskih ajeta u kojima se navode detalji iz života Božijeg Poslanika, a.s., predstvalja srž ovog rada. Za analizu ajeta koji govore o životopisu Muhammeda, a.s., i istraživanje povjesnih podataka koristili smo historijsko-analitički metod. Brojni ajeti koji apostrofiraju određene crtice iz Vjerovjesnikovog, a.s., života utkani su u veliki broj kur'anskih sura. Ajeti, objavljeni u Mekki tretiraju život Muhammeda, a.s., i prve zajednice muslimana u Mekki, dok medinski ajeti prate Poslanikovu, a.s., povijest u Medini. Da bi smo hronološki poredali ajete onako kako je povijest Božijeg Poslanika, a.s., tekla, osim prijevoda Kur'ana na bosanski jezik od Besima Korkuta, koristili smo tefsire Ibn Kesira i Sejjida Qutba, te različite sire Muhammeda, a.s., prevedene na naš jezik u koje, osim navedenih, spadaju: Ibn Hišamov „Poslanikov životopis“, El-Mubarekfurijev „Zapečaćeni džennetski napitak“, En-Nedevijev „Život Božijeg Poslanika“ i Al-Sahharov „Muhammed alejhi selam“.

8 9

Safvet Halilović „Izvori Poslanikovog životopisa“, Novi Horizonti, januar 2005. br. 65. str. 35-40. Hamidullah Muhammed “Muhammed a.s.” Starješinstvo IZ u BiH, Hrvatskoj i Sloveniji, Sarajevo, 1983. godine. 10 Muhammmed Husejn Hejkel „Život Muhammeda, a.s.“ El-Kalem, Sarajevo, 2004. godine.

1

Kur’an kao izvor Poslanikovog, a.s., životopisa

2. IZVORI SIRE ALLAHOVOG POSLANIKA, A.S.
Povijesna građa za izučavanje životopisa određenih osoba raznolika je i zavisi od osobe koja je predmet proučavanja. Očito je da su izvori za proučavanje povijesti Božijih poslanika različiti u odnosu na izvore koji se koriste za istraživanje životopisa ostalih ljudi jer pored materijalnih izvora postoji Božanska objava koja nema karakter udžbenika povijesti, ali su u njoj kao obrazci ponašanja navedeni životni putevi raznih poslanika i određene biografske informacije vezane za njih. Stoga je, kada je riječ o životopisu Allahovog poslanika Muhammeda, a.s., Kur'an najpouzdaniji izvor jer je to Knjiga lišena svake sumnje. Nakon Kur'ana u najznačajnije izvore sire Allahovog Poslanika, a.s., spadaju: • • hadiska djela, u kojima su precizno navedene riječi Muhammeda, a.s., njegovi postupci, izgled i vojni pohodi. arapska poezija iz Poslanikova, a.s., vremena bez obzira da li se radi o poeziji pobornika islama ili protivnika. Poznato je da je Vjerovijesnik, a.s., imao svog pjesnika, Hasana ibn Sabita, koji je kroz poeziju opisivao uspjehe Allahovog Poslanika, a.s., i branio ga od napada mušrika. • biografska djela o Poslaniku, a.s., su mnogobrojna zbog ljubavi muslimana prema njemu. Muslimani su vrlo rano i vrlo rado počeli pisati o Poslaniku, a.s. Među najznačajnije pisce Poslanikove sire spadaju: Muhammed ibn Ishak11 (umro 151./768. godine) i El-Vakidi (umro 207./828. godine).12

3. KUR'AN KAO IZVOR POSLANIKOVE, A.S., SIRE
11

Muhammed ibn Ishak napisao je djelo Es-Siretun-Nebevijje. Njegovu Siru preradio je Ibn Hišam (umro 213. godine po Hidžri). Ovo djelo spada u red najstarijih i najpouzdanijih pisanih djela o životopisau Vjerovjesnika. 12 Safvet Halilović, Izvori Poslanikovog životopisa, Novi horizonti br. 65. januar 2005. god., str. 35-39.

1

Kur’an kao izvor Poslanikovog, a.s., životopisa Allah, dž.š., učinio je Poslanikov, a.s., život i životni put paradigmom za sve vjernike i vjernice. Svi muslimani dužni su svoj život uskladiti sa životom Allahovog Poslanika, a.s. No, pošto je nemoguće slijediti nečiji primjer ako se ne zna kakav je to primjer Allah, dž.š., objavio je u Kur'anu niz povjesnih istina vezanih za Vjerovjesnikov životopis. Objavljivanje Kur'ana ustvari pratilo je životni put Vjerovajesnika, a.s., od brda Svjetlosti i pećine Hira do oproštajnog govora na Arefatu par mjeseci prije Poslanikove smrti. U Kur'anu su, dakle, sadržani bitni podaci iz Poslanikove sire koji stoje na raspolaganju svim vjernicima da iz njih uče i pouke izvlače. Ovo je veoma važno zbog činjenice da je Kur'an knjiga u koju nema sumnje i kao takav najpouzdaniji izvor informacija za proučavanje životopisa Muhammeda, a.s. Savremeni pisac biografije Allahovog Poslanika, a.s., Hejkel smatra: „Kur'an sadrži reference za svaki događaj u životu Poslanika, a.s., koji može poslužiti kao standarna norma i ideja vodilja u istraživanju i analizi podataka iz različitih biografija i sunneta.“13 U razradi teme, Kur'an kao izvor Poslanikove sire, nećemo koristiti kur'anske ajete redosljedom kojim su objavljivani, već ćemo slijediti životopis Vjerovjesnika, a.s., od rođenja do smrti crpeći informacije iz Kur'ana. Razlog za ovakav stav je činjenica da se, na primjer, o rođenju Vjerovjesnikovom govori poslije govora o njegovom djetinjstvu, pa bi slijeđenje ovakvog rasporeda Kur'ana u proučavanju Vjerovjesnikove, a.s., biografije izazvalo konfuziju i nejasnost.

3. 1. Prilike u Meki prije rođenja Muhammeda, a.s. Kur'an obiluje informacijama vezanim za vjeru, običaje, kulturu i društvene prilike koje su vladale u Meki prije rođenja Muhammeda, a.s.

3. 1. 1. Vjera predislamskih Arapa

13

Muhammed Husejn Hejkel, nav. djelo, str. 35.

1

Kur’an kao izvor Poslanikovog, a.s., životopisa Arapi su prije Vjerovjesnika, a.s., vjerovali u više bogova i pridruživali su Allahu druga. Brojni su ajeti u kojima Allah, dž.š., kritikuje predislamske Arape zbog njihove vjere. Allah, dž.š., kaže: „A Kada im se kaže: „Slijedite ono što je Allah objavio!“ – oni odgovaraju: „Ne, nego ćemo slijediti ono na čemu smo naše pretke zatekli.“14 U drugom dijelu Kur'ana Allah, dž.š., nas upoznaje s imenima nekih idola kojima su se predislamski Arapi klanjali. U Kur'anu stoji: „Šta kažete o Latu i Uzzau? I Menatu trećoj, najmanje cijenjenoj.“15 Osim toga, predislamski Arapi ne samo da su obožavali više bogova osim Allaha, već su o Allahu imali pogrešno mišljenje i smatrali su da su meleki njegove kćeri. Allah, dž.š., ih osuđuje zbog toga kada kaže: „Zar su za vas sinovi, a za Njega kćeri?! To bi tada bila podjela nepravedna.“16 „A upitaj ih: 'Zar su za Gospodara tvoga – kćeri, a za njih sinovi?' Zar smo u njihovu prisustvu meleke kao žene stvorili? Eto, oni, zbog toga što lažu, doista, govore: „Allah, dž.š., je rodio' – oni su zaista lažljivci. Zar je On kćeri sinovima predpostavio?“17

3. 1. 2. Običaji predislamskih Arapa Ubijali su žensku djecu plašeći se siromaštva. Radi toga je Allah, dž.š., objavio: “Ne ubijajte djecu svoju iz straha od neimaštine, i njih i vas Mi opskrbljujemo, jer je ubijati njih, doista, veliki grijeh.”18 En-Nesiu – premještanje svetih mjeseci je ružna novotarija koju su predislamski Arapi izmislili kako bi dozvoljavali ono što je Allah, dž.š., zabranio, a zabranjivali ono što je Allah, dž.š., dozvolio. Naime, Arapi su kao nasljeđe Ibrahimove, a.s., vjere poštivali četiri sveta mjeseca u kojima je bilo zabranjeno prolijevanje krvi. Ti mjeseci su: zul-kade, zul-hidže, muharem i redžeb. Međutim, ukoliko je poglavarima plemena odgovaralo da ratuju u svetom mjesecu oni su muharem smatrali dozvoljenim za borbu, a safer su poštivali kao da je muharem i proglašavali ga svetim mjesecom. Na taj način su dozvoljavali prolijevanje krvi u svetom, zabranjenom, mjesecu, a zabranjivali u mjesecu u kojem je borba bila dozvoljena, da bi ispunili broj mjeseci koje je Allah, dž.š., učinio svetim, a to su četiri mjeseca. Radi toga Allah kaže: “Premještanjem svetih mjeseci
14 15

El-Bekare, 170. En-Nedžm, 19-20. 16 En-Nedžm, 21-22. 17 Es-Safat, 149-152. 18 El-Isra, 31.

1

Kur’an kao izvor Poslanikovog, a.s., životopisa samo se povećava nevjerovanje čime se nevjernici dovode u zabludu, jedne godine ga proglašavaju običnim, a druge godine ga smatraju svetim, da bi ispunili broj onih mjeseci koje je Allah učinio svetim, pa drže običnim one koje je Allah, dž.š., učinio svetim, ružni postupci njihovi predstavljeni su im kao lijepi. A Allah, dž.š., neće ukazati na Pravi put narodu koji neće da vjeruje.”19

3. 2. Rođenje Muhammeda, a.s. Rođenje Vjerovjesnika, a.s., direktno se ne spominje u Kur'anu poput rođenja Jahja, a.s., ili rođenja Isa, a.s, ali je u Kur'anu naveden događaj koji se desio u godini u kojoj je rođen Muhammed, a.s., i koji najavljuje rođenje Allahovog Poslanika, a.s. Allah, dž.š., kaže: „Zar nisi čuo šta je s vlasnicima slona Gospodar tvoj uradio! Zar lukavstvo njihovo nije omeo i protiv njih jata ptica poslao, koje su na njih grumenje od gline pečene bacale, pa ih je On kao lišće koje su crvi istočili učinio.“20 Većina komentatora Kur'ana i Vjerovjesnikovih biografa slaže se da je Muhammed, a.s, rođen u Godini slona, tj, u godini u kojoj se desio događaj opisan u suri El-Fil.21

3. 3. Djetinjstvo Muhammeda, a.s., i život do Prve objave Kur'an ne iznosi mnogo podataka u vezi s rođenjem Muhammeda, a.s, i njegovom životu do Prve objave. Vidjeli smo da rođenje Allahovog Poslanika, a.s., uopće nije spomenuto u Kur'anu, dok su informacije koje govore o njegovom djetinjstvu i mladosti rijetke. Činjenica da se na Muhammedov, a.s., život nakon što je postao Božiji Poslanik odnosi ajet o Vjerovjesniku kao uzoru vjerovatno je razlog maloj količini informacija vezanih za njegov život prije poslanstva. Ipak, Allah, dž.š., u suri Ed-Duha obavještava nas o nekim aspektima djetinjstva Vjerovjesnikova: „Zar nisi siroče bio, pa ti je On utočište pružio, i za pravu vjeru nisi znao, pa te je na Pravi put uputio, i

19 20

Et-Tevbe, 37. El-Fil, 1-5. 21 Vidi: Ibn Hišam, Poslanikov životopis, Bemust, Sarajevo, 1998. godine, str. 31., Ebul-Hasan Ali el-Husni en-Nedewi, Život Božijeg Poslanika, Behram-begova medresa, Tuzla, 2004. godine, str.18., Muhammed Nesib er-Rifa'i, Tefsir ibn Kesir – skraćeno izdanje, Visoki saudijski komitet za pomoć BiH, Sarajevo, 2002. godine, str. 1531., Muhammed Husejn Hejkel, nav. djelo, str. 128.

1

Kur’an kao izvor Poslanikovog, a.s., životopisa siromah si bio, pa te je imućnim učinio?“22 U ovim ajetima opisao je stanje Muhammeda, a.s., prije poslanstva. Naime, njegov otac Abdullah umro je prije nego što se Muhammed, a.s., rodio, a njegova majka Amina preselila je na ahiret kada je imao šest godina tako da je vrlo rano postao siroče. Vrijeme prije braka s Hatidžom živio je kod amidže Ebu Taliba koji je bio siromašan i na taj dio života aludiraju navedeni ajeti. Konačno, poput svojih sunarodnjaka Muhammed, a.s., nije znao Pravi put prije poslanstva, pa ga je Allah, dž.š., na Pravi put uputio.

3. 4. Prva objava Objava Kur'ana otpočela je u noći Kadr. Allah, dž.š., kaže: „Mi smo ga počeli objavljivati u noći Kadr – a šta ti znaš šta je noć Kadr? Noć Kadr je bolja od hiljadu mjeseci...“23 Osim toga Allah, dž.š., obavještava nas da je noć Kadr u mjesecu ramazanu, tj., da je objavljivanje Kur'ana otpočelo u mjesecu ramazanu: „U mjesecu ramazanu počelo je objavljivanje Kur'ana, koji je potokaz ljudima, jasan dokaz Pravog puta i razlikovanja dobra od zla.“24 Svi komentatori Kur'ana slažu se da je u noći kada se desila prva objava Vjerovjesniku, a.s., objavljeno prvih pet ajeta sure El-'Alek koji glase: „Čitaj u ime Gospodara tvoga Koji stvara; stvara čovjeka od ugruška. Čitaj, plemenit je Gospodar tvoj, Koji poučava peru, Koji čovjeka poučava onome što ne zna.“25

3. 5. Period tajnog pozivanja u islam Vjerovjesnikovi, a.s., biografi kazuju nam da je Allahov Poslanik, a.s., u prvim trenucima nakon što je primio objavu bio zbunjen. Pao je u groznicu i tražio je od supruge Hatidže da ga pokrije. Na to njegovo stanje aludiraju sljedeći Kur'anski ajeti: „O ti pokriveni. Ustani i opominji i Gospodara svog veličaj i haljine svoje očisti i kumira se kloni.“26 Ovim ajetima Vjerovjesniku je naređeno da opominje svoj narod i poziva ih pravoj vjeri. Međutim, ovaj poziv prirodno je bio
22 23

Ed-Duha, 6-8. El-Kadr, 1-3. 24 El-Bekare, 185. 25 El-'Alek, 1-5. 26 El-Muddessir, 1-4.

1

Kur’an kao izvor Poslanikovog, a.s., životopisa ograničen na njegovu bližnju rodbinu i prijatelje. Allah, dž.š., je iz Svoje mudrosti odredio da poziv u islam tri godine bude tajan kako ne bi iznenadio mekansko stanovništvo onim što bi ih uznemirilo.27

3. 6. Javni poziv u islam Javno pozivanje u islam Vjerovjesniku, a.s, naređeno je ajetom: „I opominji rodbinu svoju najbližu“28 Ibn Kesir bilježi predanje od Ibn Abasa, r.a., koji je rekao: „Kada je Allah, dž.š., objavio ajet: „I opominji rodbinu svoju najbližu“ Allahov Poslanik, a.s., došao je na brdo Saffa i rekao: 'Evo neprijateljskog upada!' Ljudi su se tada okupili oko njega. Neki su došli lično, a neki su poslali svoje zastupnike, pa im Allahov Poslanik, a.s., reče: 'O sinovi Abdul Muttalibovi, O sinovi Fehra, o sinovi Lu'ja, šta mislite ako vam kažem da je konjica u podnožju ovog brda i želi da vas napadne, da li biste mi vjerovali?' Rekoše: 'Da, povjerovali bismo ti.' On tada reče: 'Ja vas opominjem na užasnu kaznu.' Ebu Leheb tada reče: 'Propao, da Bog da, do kraja dana! Zar si nas samo zbog toga pozvao?!“'29 Slično predanje prenijeli su biografi Allahovog Poslanika, a.s.30 Pored ajeta u kojem se Vjerovjesniku, a.s., naređuje da opominje svoju najbližu rodbinu javno pozivanje u islam potvrđeno je ajetom u kojem stoji: „Ti javno ispovijedaj ono što ti se naređuje i mnogobožaca se okani!“31 Ibn Mesud prenosi da je Muhammed, a.s., tajno pozivao u islam skrivajući se sve dok mu nije objavljen navedeni ajet.32

3. 7. Neprijatnosti koje su Vjerovjesnik, a.s, i prvi muslimani doživljavali u Mekki Mekanski mušrici nisu s odobravanjeg posmatrali širenje islama. Pošto je Meka bila središte idolopokloničkog života cijele Arabije i trgovački centar plašili su se da bi ako prihvate vjerovanje u
27 28

Sefijjurrahman El-Mubarekfuri, Zapečaćeni džennetski napitak, El-Mudžahidun, bez god. i mjesta izdanja, str. 82. Eš-Šu'ara, 214. 29 Muhammed Nesib er-Rifa'i, Tefsir ibn Kesir – skraćeno izdanje, Visoki saudijski komitet za pomoć BiH, Sarajevo, 2002. godine, str. 968. 30 Vidi: Sefijjurrahman El-Mubarekfuri, Zapečaćeni džennetski napitak, str. 87-88., Muhammed Husejn Hejkel, nav. djelo,165. i dr. 31 El-Hidžr, 94. 32 Muhammed Nesib er-Rifa'i, Tefsir ibn Kesir – skraćeno izdanje, str. 704.

1

Kur’an kao izvor Poslanikovog, a.s., životopisa Jednog Boga mogli ostati bez bogate zarade koju su ostvarivali u mjesecima hadža. Zbog toga su se žestoko protivili misiji Allahovog Poslanika, a.s. Kur'an opširno govori o njihovim nastojanjima da odvrate Muhammeda, a.s., i prve vjernike od islama. Na tom putu mušrici su koristili različite metode od kojih ćemo navesti samo neke: 1. Ometanje i uznemiravanje Allahovog Poslanika, a.s. Ovu metodu koristio je Ebu Leheb i njegova supruga. Allah, dž.š., kaže: „Neka propadne Ebu Leheb i propao je! Neće mu biti od koristi blago njegovo, a ni ono što je stekao, ući će on sigurno u vatru rasplamsalu, i žena njegova koja spletkari; o vratu njenu biće uže od ličine usukane!“ 33 Ebu Leheb je kako smo vidjeli ranije verbalno uznemiravao Vjerovajesnika, a.s., dok je njegova žena sakupljala trnje i prosipala ga po putu kojim je prolazio Allahov Poslanik, a.s. 2. Vrijeđanje, izrugivanje i podsmjehivanje Božijeg Poslanika, a.s. Umejje ibn Halef imao je običaj rugati se Allahovom Poslaniku, a.s., čim ga ugleda. Allah, dž.š., je zbog njega objavio: „Teško svakom klevetniku-podrugljivcu, koji blago gomila i prebrojava ga, i misli da će ga blago njegovo besmrtnim učiniti.“34 3. Nagovor da prestane s vjerovjesničkom misijom. Ibn Hišam prenosi predanje da su jedne prilike dok je Allahov Poslanik, a.s., tavafio oko Kabe došli mekanski prvaci i kazali mu: „Muhammede hajde da obožavamo isto božanstvo, da zajedno učestvujemo u tome. Allah, dž.š., tada je objavio: „Reci: „O vi nevjernici, ja se neću klanjati onima kojima vi klanjate, a ni vi se nećete klanjati Onome kome se ja klanjam; ja se nisam klanjao onima kojima ste se vi klanjali, a i vi se niste klanjali Onome kome se ja klanjam, a vama vaša, a meni moja vjera.“35 4. Ulagivanje Božijem Poslaniku s ciljem da ga odvrate od poslaničke misije. Hejkel navodi predanje prema kojem su neki ljudi u vrijeme bojkota otišli kod Muhammeda, a.s., i razgovarali s njim cijelu večer hvaleći ga i dodvoravajući mu se, te da su mu se obraćali sa „naš gospodaru, naš gospodaru“ dok nije odlučio da odgovori na njihove zahtjeve. Allah, dž.š., zaštitio je Vjerovjesnika od njihovog zavođenja i objavio mu: „I zamalo da te oni odvrate od onoga što ti Mi objavljujemo, da bi protiv Nas nešto drugo iznio, i tad bi te oni smatrali prijateljem.!“36

33 34

El-Leheb, 1-5. El-Humeze, 1-2. 35 El-Kafirun, 1-6. 36 El-Isra, 73.

1

Kur’an kao izvor Poslanikovog, a.s., životopisa

3.8. Smrt Ebu Taliba i hazreti Hatidže Progoni idolopoklonika su se nastavljali, međutim oni se nisu usuđivali direktno napasti Muhammeda, a.s., kojeg je štitio njegov nadaleko poštovani amiđa Ebu Talib. Kada se smrt prikučila Ebu Talibu sakupili su se mušrici i zamolili ga da utiče na Muhammeda, a.s., da ostavi njih i njihove bogove na miru, a da će oni zauzvrat ostaviti na miru njegovog Boga. Nakon što Poslanik, a.s., nije prihvatio njihov prijedlog oni su ljutito napustili kuću Ebu Taliba. Allah, dž.š., je ovaj segment Vjerovjesnikove biografije opisao riječima: „Sad. Tako mi Kur'ana slavnoga, zbilja su u osionosti i raskolu oni koji ne vjeruju! Koliko smo samo pokoljenja uništili prije njih! Oni su pomoć zazivali, ali za sve kasno bi! I čude se što im jedan od njih opominjatelj dođe. I nevjernici vele: "Ovo čarobnjak i lažov je! Zar on da učini božanstva Bogom jednim? Zbilja, ta je stvar vrlo čudnovata!" I glavešine među njima krenuše: "Ma, idite i sa vašim božanstvima se strpite! To je doista nešto što se naveliko hoće! Za ovo nismo čuli mi od minulih naroda. Ovo nije drugo do izmišljotina!“37 Kada su Kurejšije otišle od Ebu Taliba Vjerovjesnik, a.s., ga je zamolio da izgovori kelimei šehadet. On je to odbio i umro, a Poslanik, a.s., reče da će moliti oprosta za njega. Allah, dž.š., mu je u vezi s tim objavio: „Vjerovjesniku i vjernicima nije dopušteno da mole oprosta za mnogobošce, makar im bili rod najbliži, kad im je jasno da će oni stanovnici u Džehennemu biti.“38 Ubrzo nakon smrti Ebu Taliba umrla je hazreti Hatidža. Husejn Hejkel je na divan način opisao šta je Hatidža predstavljala za Muhammeda, a.s. „Njenom smrću Muhammed, a.s., izgubio je meleka milosti koji ga je umirivao i uvjeravao kad god bi se osjećao skrhanim pod bremenom koji je nosio na svom plemenitom putu. Muhammedu, a.s., od tada će zauvijek nedostajati vjerne oči Hatidže i umirujući osmijeh baš kao što je u Ebu Talibu izgubio zaštitu i sklonište od neprijatelja.“39 Godina u kojoj su umrli Ebu Talib i hazreti Hatidža naziva se Godina tuge. 3. 9. Isra i miradž Kur'an donosi informaciju o putovanju Muhammeda, a.s., od Mesdžidul-Harama u Meki do Mesdžidul-Aksaa u Jerusalimu, a potom kroz sve nebeske sfere. Allah, dž.š., kaže: „Uzvišen neka je Onaj Koji je u jednom času noći preveo Svog roba iz Mesdžidul-Harama u Mesdžidil-Aksa, čiju smo
37 38

Sad, 1-7. Et-Tevbe, 113. 39 Husejn Hejkel, nav. djelo, str. 210.

1

Kur’an kao izvor Poslanikovog, a.s., životopisa okolicu blagoslovili kako bismo mu neka znamenja Naša pokazali.“40 Allah, dž.š., nas u Kur'anu upoznaje sa znamenjima koja je Vjerovjesnik, a.s., vidio na miradžu: “Tako Mi zvijezde kad zalazi, vaš drug nije s Pravog puta skrenuo i nije zalutao! On ne govori po hiru svome – to je samo Objava, koja mu se obznanjuje, uči ga jedan ogromne snage, razboriti, koji se pojavio u liku svome na obzorju najvišem, zatim se približio, pa nadnio – blizu koliko dva luka ili bliže – i objavio robu Njegovu ono što je objavio, srce nije poreklo ono što je vidio, pa zašto se prepirete s njim o onome što je vidio? On ga je i drugi put vidio, kod Sidretul-Muhtehaa kod kojeg je džennetsko prebivalište, kada je sidru pokrivalo ono što je pokrivalo – pogled mu nije skrenuo i nije prekoračio, vidio je najveličanstvenija znamenja svoga Gospodara.”41 Miradž se prema povjesničarima desio 621. godine po Isa, a.s.42

3. 10. Hidžra – preseljenje Vjerovjesnika, a.s., i prvih muslimana iz Meke u Jesrib Najvažniji događaj iz povjesti islama, Hidžra, dobio je zasluženo mjesto u Kur'anu. Brojni ajeti u Kur'anu podstiču vjernike da učine Hidžru Allaha radi. Allah, dž.š., kaže: „Oni koji vjeruju i koji se isele i na Allahovom putu bore, oni žele Allahovu milost. A Allah, dž.š., prašta i samilostan je.“43 Međutim, to su uglavnom općeniti ajeti u kojima se Hidžra generalno tretira. Ipak, Allah, dž.š., nas zbog bitnosti Hidžre obavještava o Vjerovjesnikovom preseljenju detaljno i kaže: „Ako ga vi ne pomognete, pa pomogao ga je Allah onda kada su ga oni koji ne vjeruju prisilili da ode. Kada je s njim bio samo drug njegov, kada su njih dvojica bili u pećini i kada je on rekao drugu svome: 'Ne brini se Allah, dž.š., je s nama!' Pa je Allah, dž.š., spustio smiraj Svoj na njega i pomogao ga vojskom koju vi niste vidjeli i učinio je da riječ nevjernika bude donja, A Allahova riječ – ona je gornja. Allah, dž.š., je Silan i Mudar.“44 Ovim ajetom Allah, dž.š., nas obavještava da je Muhammed, a.s., učinio Hidžru zajedno s Ebu Bekrom, te da su se njih dvojica bježeći od mušrika sklonili u pećinu u kojoj ih je Allah, dž.š., zaštitio njihovog gnjeva.

40 41

El-Isra, 1. En-Nedžm, 1-18. 42 Vidi: Husejn Hejkel, nav.djelo, str. 213. 43 El-Bekare, 218. 44 Et-Tevbe, 40.

1

Kur’an kao izvor Poslanikovog, a.s., životopisa 3.11. Dolazak u Medinu – gradnja džamije, bratimljenje, odnosi s jevrejima Prva aktivnost koju je Božiji Poslanik, a.s., poveo nakon dolaska u Medinu je izgradnja džamije. Prema predanjima koja bilježe Poslanikovi, a.s., biografi45 Vjerovjesnik je naredio da se džamija gradi na mjestu gdje se zaustavila njegova deva prilikom ulaska u Medinu. Muhammed, a.s., je lično, noseći ćerpić i ostalu građu za džamiju, učestvovao u njenoj izgradnji. Veoma radostan zbog toga on je recitirao stihove: „Moj Allahu, nema života doli život poslije smrti, Molimo Te, ensarijama i muhadžirima Ti oprosti!“46 Poslanikova, a.s., džamija u Medini blagoslovljeno je mjesto u islamu. Posebno lijepu pohvalu ovoj džamiji kazao je Uzvišeni Allah, dž.š., riječima: „Džamija čiji su temelji već od prvog dana postavljeni na strahu od Allaha, zaista više zaslužuje da u njoj obavljaš namaz. U njoj su ljudi koji vole da se često peru, a Allah voli one koje se mnogo čiste.“47 Nakon izgradnje džamije Poslanik, a.s., je, s ciljem učvršćivanja veza među ashabima, pobratimio muhadžire i ensarije. Ovo povezivanje je, kako navodi Seyd Qutb, bilo jedinstvena veza u historiji solidarnosti među vjernicima. Ono je zamjenjivalo krvno bratstvo, a obuhvatalo je i nasljedstvo i druge obaveze koje su proisticale iz rodbinskog povezivanja kao što je otkup krvarine, itd.48 Nakon stabilizacije situacije u Medini, a posebno nakon što su muslimani zadobili ogroman ratni plijen poslije progonstva jevrejskog plemena Benu Kajnuka iz Medine, u mjesecu zul-hidžeti 2. godine po Hidžri, Allah, dž.š., je ukinuo nasljeđivanje na osnovu bratimljenja. U Kur'anu stoji: „A srodnici po Allahovoj Knjizi preči su jedni drugima od ostalih vjernika i muhadžira; prijateljima svojim možete oporukom nešto da ostavite. To u Knjizi piše.“49 Ovim ajetom, Allah, dž.š., vraća ovo pitanje prirodnoj situaciji u islamskom društvu: nasljedstvo, solidarnost i potpomaganje u otkupu krvarine ponovo se prebacuje na krvnu vezu i srodstvo, kao što je to u Allahovoj Knjizi rečeno, a kako je ranije, prema prirodnom zakonu uspostavljeno. Ipak, Allah, dž.š., dozvoljava vjernicima da prijateljima svojim, putem oporuke, ostave dio imetka.

45 46

Vidi: Sefijjurrahman El-Mubarekfuri, Zapečaćeni džennetski napitak, str. 202. Ibid, str. 202. 47 Et-Tevbe, 108. 48 Sayyid Qutb, U okrilju Kur’ana, XXI, Fakultet islamskih nauka, Sarajevo, 1996. godina str. 152. 49 El-Ahzab, 6.

1

Kur’an kao izvor Poslanikovog, a.s., životopisa Dolazak Muhammeda, a.s., i muslimana iz Meke u Medinu teško je pao židovima. Istina, oni su u početku smatrali da će im Poslanik, a.s., pomoći u njihovoj borbi protiv kršćana, no kako je Poslanikova, a.s., snaga i moć sve više jačala, jevreji su se počeli bojati da će njihov uticaj na nepismene Arape potpuno nestati. Stoga su oni otpočeli verbalni rat s Poslanikom i muslimanima. Hejkel u Poslanikovoj, a.s., biografiji bilježi interesantan slučaj rata riječima koji se desio između Ebu Bekra i jevreja Finhas, povodom kojeg je Allah, dž.š., objavio određene ajete. Naime, Ebu Bekr je jedne prilike razgovarao s Finhasom i pozivao ga u islam. On mu je odgovorio: „Tako mi Boga, Ebu Bekre, nama ne treba Bog. Mi trebamo Njemu. Ne klanjam se ja Njemu, već On nama. Mi smo dovoljni sami sebi, a On nije. Da je Allah, dž.š., dovoljan Sam Sebi, ne bi od nas posuđivao naše bogatstvo kao što tvrdi vaš Poslanik. Da Mu stvarno nismo potrebni, ne bi vama zabranio kamatu, a nama je dopustio. Finhas je pri tom mislio na ajet: „Ko je onaj ko će Allahu zajam s draga srca dati, pa da mu ga Allah, dž.š., mnogostruko većeg vrati!?“50 Ebu Bekr je izgubio strpljenje i udarivši Finhasa u lice zbog njegovog blasfemičnog govora rekao: „Tako mi Boga, da nema sporazuma između tvog i mog naroda, glavu bih ti odsjekao. Finhas se nakon toga žalio Poslaniku na Ebu Bekra i poricao svoje bogohuljenje. Allah, dž.š., je tada objavio ajet: „Allah je čuo riječi onih koji su rekli: 'Allah, dž.š., je siromašan, a mi smo bogati!' Zapisat ćemo to što su rekli, i to da oni ubijaše vjerovjesnike bez ikakva prava! I reći ćemo: 'Plamenu kaznu iskusite.“'51 Sukobi, čarke, izdaje i prevare jevreja nisu prestajali sve dok potpuno nisu prognani iz Medine.52

3.12. Promjena Kible u namazu Dok su boravili u Meki muslimani su se prilikom obavljanja namaza okretali prema Kabi. Dolaskom u Medinu Allah, dž.š., je naredio vjernicima da se za vrijeme molitve okreću prema Jerusalemu. Jevreji u Medini to su prihvatili s odobravanjem jer su to smatrali potvrdom da su oni u pravu. S druge strane, Arabljanima je to veoma teško palo i željno su očekivali naredbu da se ponovo otpočnu okretati prema Meki.
50 51

El-Bekare, 245. Ali 'Imran, 181. 52 Husejn Hejkel, nav. djelo, str. 259.

1

Kur’an kao izvor Poslanikovog, a.s., životopisa Razlog zbog kojeg je Allah, dž.š., naredio muslimanima da se okreću prema Jerusalimu je odgojni. Allah, dž.š., kaže: „I Mi smo promijenili Kiblu prema kojoj si se prije okretao samo zato da bismo ukazali na one koji će slijediti Poslanika i na one koji će se stopama svojim vratiti.“53 Tumačeći ovaj ajet Sejid Qutb kaže: „Ovaj tekst jasno govori o planu božanskog odgajanja kojeg je Allah, dž.š., ponudio ovom novom društvu, kojem On želi da bude nasljednik ideologije i zastupništva na Zemlji pod zastavom ovog učenja, traži od tog društva da Mu bude iskreno, da se oslobodi padanja na krivi put ljudi predislamskog perioda i njegovih uskih staza, da se oslobodi svih starih karekteristika, svih pokopanih želja, da skine sa sebe svaki plašt u kojeg se ogrnula u predislamskom periodu i svaki simbol kojeg je preuzela, da se opredjeli u svom osjećanju samo za simbol islama. Pošto je smjer okretanja prema Bejtul-haramu u dušama Arapa bio zaogrnut drugom idejom, a ne idejom vjere. Bejtullah je u to vrijeme smatran Svetom kućom Arapa, dok Allah, dž.š., želi da to bude Sveta Božija kuća kojoj se ne pridodaje nikakav drugi simbol do Njegov simbol, niti se obilježava bilo kakvim drugim znakom do Božijim.“54 I Poslaniku, a.s., je bilo teško zbog toga što su se u namazu okretali prema Jerusalimu, no on je iz strahopoštovanja prema Allahu, dž.š., šutio, bacajući sa žudnjom pogled prema nebu i nadajući se da će doći Allahovo upustvo sa Kiblom koje će ga zadovoljiti. Allah, dž.š., o tome kaže: „Mi vidimo kako sa žudnjom bacaš pogled prema nebu, i Mi ćemo sigurno učiniti da se okrećeš prema strani koju ti želiš. Okreni zato lice svoje prema Časnom hramu! I ma gdje bili, okrenite lica svoja na tu stranu.“55 Prema Ibn Hišamu ovo se desilo u mjesecu šabanu, na početku osamnaestog mjeseca od preseljenja Poslanika iz Meke u Medinu.56 Jevrejima je veoma teško palo to što su se muslimani u namazu počeli okretati prema Meki, pa su nastojali na različite načine da odvrate muslimane od toga. Govorili su da će prihvatiti islam ako se muslimani vrate Jerusalimu, ranijem pravcu okretanja u namazu. Allah o tome kaže: „Suludi među ljudima će reći: 'Šta ih odvrati od Kible njihove spram koje bijahu? Ti reci: 'Allahu pripadaju Istok i Zapad! On koga hoće upućuje na Pravi put!'“57

53 54

El-Bekare, 143. Sayyid Qutb, U okrilju Kur’ana, II, str. 16-17. 55 El-Bekare, 144. 56 Ibn Hišam, nav. djelo, str. 116. 57 Husejn Hejkel, nav. djelo, str. 261.

1

Kur’an kao izvor Poslanikovog, a.s., životopisa

3. 13. Bitka na Bedru 2. godine po Hidžri Prva i najznačajnija bitka u historiji islama, Bitka na Bedru, opisana je nizom ajeta u Kur'anu. Ipak, naziv mjesta gdje se bitka odigrala spomenut je samo jedanput. Allah, dž.š., kaže: „Allah, dž.š., vas je i na Bedru pomogao, kada ste bili malobrojni!“58 Ovaj ajet sadrži nekoliko informacija o bici: 1. Bitka se odigrala na Bedru mjestu između Meke i Medine. 2. Muslimani su bili malobrojniji u odnosu na mušrike. Ibn Hišam navodi da je na Bedru bilo 314 muslimana u odnosu na oko 1000 mušrika.59 3. Allah, dž.š., pomogao je muslimane s melekima. U drugom ajetu stoji: „Kada si ti rekao vjernicima: „Zar vam neće biti dovoljno da vam Gospodar vaš tri hiljade meleka u pomoć pošalje? Hoće! Ako budete izdržljivi i poslušni i ako vas oni napadnu odmah, Gospodar vaš će vam poslati u pomoć pet hiljada meleka, sve obilježenih.“60 Allah, dž.š., podario je Vjerovjesniku ono što mu je obećao prije bitke: „I kad vam je Allah obećao da će vaša biti jedna od dvije skupine, a vi ste više voljeli da vam padne šaka ona koja nije bila naoružana - Allah je htio da riječima Svojim istinu utvrdi i da nevjernike u korijenu istrijebi.“61 Dvije skupine spomenute u ajetu su trgovačka karavana koju je predvodio Ebu Sufjan i koja je izmakla muslimanima, te naoružana skupina mušrika koja je krenula da se obračuna s muslimanima i koja je, Allahovom pomoću, uništena na Bedru. No, krenimo redom. Nakon Hidžre i preseljenja Muhammeda, a.s., i prvih muslimana iz Meke u Medinu, Kurejšije u Meki nisu mirovali. Sve češće su njihove prijetnje stizale u Medinu. Tada je Allah, dž.š., objavio Poslaniku, a.s., ajet: „Dopušta se odbrana onima koje drugi napadnu zato što im se nasilje čini, a Allah, dž.š., je, doista, kadar da ih pomogne.“62, kojim je po prvi put, nakon više od deset godina trpljenja idolopokloničkih provokacija, muslimanima dozvoljeno da se oružjem brane. Nedugo poslije ovog ajeta u mjesecu šabanu 2. godine po Hidžri, dakle, mjesec dana prije Bitke na Bedru, Allah, dž.š., je muslimanima direktnim ajetima naredio da se na Njegovom

58 59

Ali Imran, 123. Ibn Hišam, nav. djelo, str. 132. 60 Ali Imran, 124-125. 61 El-Enfal, 7. 62 El-Hadždž, 39.

1

Kur’an kao izvor Poslanikovog, a.s., životopisa putu bore. U Kur'anu stoji: „I borite se na Allahovom putu protiv onih koji se bore protiv vas, ali vi ne otpočinjite borbu! Allah, dž.š., doista ne voli one koji zapodijevaju kavgu!“ 63 Povod za Bitku na Bedru bila je karavana koju je predvodio Ebu Sufjan, a koja se sa velikim bogatstvom vraćala iz Šama put Meke. Karavana je bila ogromna. Hiljadu deva natovarenih svim vrstama robe. Za nju je bilo utrošeno veliko bogatstvo Kurejšija i njenim oduzimanjem muslimani bi im zadali jak ekonomski i politički udarac. Stoga je Poslanik, a.s., rekao ashabima da se spreme i dočekaju karavanu, nadajući se da će im je Allah, dž.š., pokloniti.64 Poslanik, a.s., nije očekivao direktan sukob i rat s Kurejšijama stoga je izašao pred karavanu sa 314 ashaba. S druge strane, Ebu Sufjan je saznao za planove muslimana i odmah obavijestio Kurejšije koji skupiše oko 1000 boraca i krenuše u susret muslimanima. Kur'an o tome kaže: „Ne budite poput onih koji su iz svojih domova nadmeno izašli da bi se svijetu pokazali....“65 Ebu Sufjan je uspješnim manevrom izbjegao muslimane i spasio karavanu. Kada su idolopoklonici dobili vijest o tome odlučiše da produže putovanje do Bedra. Kada su muslimani saznali za namjere idolopoklonika i oni, strahujući da se neprijatelj možda neće zaustaviti na Bedru i da će krenuti prema Medini, također nastaviše put izvora Bedra. Došavši na Bedr muslimani zauzeše strateške položaje, izvršiše raspored vojske i smireni dočekaše noć. Allah, dž.š., je cijelu suru objavio povodom Bitke na Bedru. Allah, dž.š., kaže: „Tako je bilo i onda kada te je Gospodar tvoj s pravom iz doma tvoga izveo, - što jednoj skupini vjernika nikako nije bilo po volji. Raspravljali su se s tobom o borbi; iako im je bilo očito da će pobijediti, nekima od njih je izgledalo kao da se na oči svoje u smrt gone.“ uplašila sukoba i raspravljali su o tome da se vrate kući. „I kad vam je Allah obećao da će vaša biti jedna od dvije skupine, - a v i ste više voljeli da vam padne šaka ona koja nije bila naoružana - Allah je htio da riječima Svojim istinu utvrdi i nevjernike u korijenu istrijebi; da istinu utvrdi i neistinu uništi, makar to ne bilo mnogobošcima po volji.“67 Već smo spomenuli da su dvije skupine koje Allah, dž.š., pominje u ovom ajetu Ebu Sufjanova karavana i idolopoklonička vojska. Ashabi su se nadali i više voljeli da zadobiju karavanu koja je bila slabo naoružana.
66

Kada je donesena

odluka o tome da muslimani nastave putovanje i susretnu se s mušricima na Bedru, nekolicina njih se

63 64

El-Bekare, 190. Sefijjurrahman El-Mubarekfuri, Zapečaćeni džennetski napitak, str. 223. 65 El-Enfal, 47. 66 El-Enfal, 5-6. 67 El-Enfal, 7-8.

1

Kur’an kao izvor Poslanikovog, a.s., životopisa „I kada ste od Gospodara svoga pomoć zatražili; On vam se odazvao: 'Poslaću vam u pomoć hiljadu meleka koji će jedni za drugima dolaziti.' Allah je to zato učinio da bi vas obradovao i da bi se time srca vaša umirila; a pobjeda je samo od Allaha - Allah je zaista Silan i Mudar.“68 Božiji Poslanik, a.s., je pred bitku molio Uzvišenog Allaha da pomegne njega i njegove ashabe. Allah, dž.š., mu ovim ajetom odgovara na dovu. “Kad je On učinio da se radi sigurnosti svoje u san zavedete i s neba vam kišu spustio da bi vas njome očistio i da bi od vas šejtanovo uznemiravanje odstranio i da bi srca vaša jakim učinio i njome korake vaše učvrstio.“69 Noć prije Bitke muslimani su proveli u snu, smireni i potpuno pouzdani u Uzvišenog Allaha. Ovim ajetom Allah, dž.š., nas podsjeća na to i kazuje nam na koji način je to učinio. „Kad je Gospodar tvoj nadahnuo meleke: 'Ja sam s vama, pa učvrstite one koji vjeruju!' U srca nevjernika Ja ću strah uliti, pa ih vi po šijama udarite, i udarite ih po prstima.“70 Ovaj ajet jasan je argument da su meleki aktivno učestvovali u Bici na Bedru. „Zato što se suprostavljaju Allahu i Poslaniku Njegovu; a onoga ko se suprotstavlja Allahu i Poslaniku Njegovu, Allah će zaista strašno kazniti. Kazna vam je to, pa je iskusite, a nevjernike čeka patnja u ognju. 0 vjernici, kada se s nevjernicima sukobite, a njih nastupa mnogo, leđa im ne okrećite; onaj ko im tada leđa okrene - osim onog koji se povuče s namjerom da se ponovno bori ili drugoj četi pristupi - vratiće se natovaren Allahovom srdžbom; prebivalište njegovo biće džehennem, a užasno je on boravište.“71 Navedeni ajeti govore o Allahovim propisima u vezi s ponašanjem u bici i zabrani dezerterstva. „Vi njih niste ubijali nego Allah; i nisi ti bacio, kad si bacio, nego je Allah bacio, da bi vjernike lijepom kušnjom iskušao, - Allah zaista sve čuje i sve zna.“72 Biografi bilježe predanje da je Vjerovjesnik, a.s., tokom bitke uzeo šaku prašine i bacio je prema idolopoklonicima kazavši: „Lica vam se unakazila!“73 „Tako vam je to bilo, i da bi Allah lukavstva nevjernika oslabio. Ako ste se molili da pobijedite, - pa, došla vam je, eto, "pobjeda"! A da se okanite, bolje bi vam bilo! I ako se ponovo vratite, Mi ćemo se ponovo vratiti, i nimalo vam neće koristiti tabor vaš, ma koliko brojan bio, jer je Allah na strani
68 69

El-Enfal, 9-10. El-Enfal, 11. 70 El-Enfal, 12. 71 El-Enfal, 13-16. 72 El-Enfal, 17. 73 Sefijjurrahman El-Mubarekfuri, Zapečaćeni džennetski napitak, str. 237.

1

Kur’an kao izvor Poslanikovog, a.s., životopisa vjernika.“74 Pred samu bitku Ebu Džehl je istupio pred mušrike i rekao: „Bože moj, onoga ko više rodbniske veze kida i ko nepravilnije postupa obeshrabri danas. Bože, ko je Tebi draži i od koga si Ti zadovoljan, danas mu pomozi.“ Na ove njegove riječi Allah, dž.š., je odgovorio ajetom: „Ako ste se molili da pobijedite, - pa, došla vam je, eto, "pobjeda"!“ Uzvišeni Allah, dž.š., pobjedu i veliki ratni plijen podario je muslimanima. Nakon bitke među muslimanima je došlo do rasprave o tome kome pripada ratni plijen i kako će on biti podijeljen. Allah, dž.š., nas u prvom ajetu ove sure upoznaje s tim i načinom na koji je taj problem prevaziđen. Allah, dž.š., kaže: „ Pitaju te o plijenu. Reci: 'Plijen pripada Allahu i Poslaniku.' Zato se Allaha bojte i izgladite međusobne razmirice i pokoravajte se Allahu i Njegovu Poslaniku, ako ste pravi vjernici.“75 Poslanik, a.s., je ravnomjerno rasporedio ratni plijen koji je tako postao sredstvo za dobročinstvo, a ne sredstvo za razdor i svađu.76

3.14. Bitka na Uhudu 3. godine po Hidžri Uhud je brdo u blizini Medine. Pored njega se, godinu dana nakon Bitke na Bedru, odigrala druga velika bitka u povijesti islama. Allah, dž.š., je posvetio mnogo ajeta Bitki na Uhudu komentirajući razloge koji su doveli do ogromnih žrtava među muslimanima. Nakon poraza na Bedru idolopoklonici iz Meke nastojali su po svaku cijenu da se osvete muslimanima. Cjelokupna sredstva od bogate karavane koju je Ebu Sufjan spasio utrošili su u opremanje vojske. Godinu dana nakon Bitke na Bedru idolopoklonička vojska od 3000 ratnika bila je spremna i odlučno je krenula ka Medini. Čim je saznao za namjere mušrika Muhammed, a.s., je mobilizirao sve raspoložive snage u Medini. Cijela Medina bila je na nogama. U dogovoru s ashabima odlučio je da izađe pred neprijatelja i dočeka ga kod brda Uhud, nedaleko od Medine. Kada je muslimanska vojska krenula ka Uhudu, Abdullah ibn Ubejj, čuveni munafik, ljutit zbog toga što nije prihvaćen njegov prijedlog da se mušrici dočekaju u Medini, okrenu leđa muslimanima i zajedno sa 300 svojih boraca vrati se u Medinu.77 Allah, dž.š., njima kaže: „Ono što
74 75

El-Enfal, 18-19. El-Enfal, 1. 76 Sayyid Qutb, U okrilju Kur’ana, IX, str. 251. 77 Sefijjurrahman El-Mubarekfuri, Zapečaćeni džennetski napitak, str. 278.

1

Kur’an kao izvor Poslanikovog, a.s., životopisa vas je zadesilo kada su se dvije skupine sukobile, bilo je Allahovom voljom i da bi znao ko su vjernici. I da bi znao ko su licemjeri. Njima je rečeno: 'Dođite, borite se na Allahovom putu ili se branite!', a oni su kazali: 'Da znamo da će biti borbe mi bismo vas slijedili!' Toga dana oni su bili bliži nevjerovanju nego vjerovanju, jer su ustima svojim govorili ono što nije bilo u srcima njihovim. A Allah, dž.š., najboilje zna što oni kriju! Onima koji se nisu borili, a o braći svojoj su govorili: 'Da su nas poslušali ne bi izginuli!', reci: 'Od sebe smrt odagnajte, ako istinu govorite!'“78 Licemjeri su znali da će do bitke sigurno doći, jer je idolopoklonička vojska bila u blizini Medine spremna da se osveti za poraz na Bedru, ali oni su ipak govorili u ajetima spomenute riječi. Stoga je jedna od poruka Uhuda fizičko odvajanje muslimana od munafika. To odvajanje i konačni obračun s munaficima desit će se za vrijeme pohoda na Tebuk o čemu će kasnije biti riječi. Allah, dž.š., dalje kaže: „I kada ti porani od porodice svoje da vjernicima odrediš mjesta za borbu.“79 Muhammed, a.s., je rasporedio svoju vojsku desno i lijevo i svima odredio položaj za Bitku na Uhudu. Strijelce je rasporedio na brdu i naredio im da ostanu na svojim pozicijama bez obzira na ishod borbe. Allah, dž.š., o tome kaže: „Kada dvije skupine vaše gotovo ne uzmakoše, a Allah je njihov zaštitnik!“80 Dvije skupine spomenute u ajetu su strijelci raspoređeni na brdu koji su bili iz dva plemena: Benu Harise i Benu Seleme.81 U početku bitke muslimani su iznenadili mušrike i ostvarili početnu pobjedu. Allah, dž.š., kaže: „Allah je već potvrdio obećanje Svoje, kada ste ih vi uništavali, voljom Njegovom, dok niste neuspjeh doživjeli i o naredbi se razišli, i nepokorni bili, nakon što vam je pokazao šta volite: jedni od vas žele ovaj svijet, a drugi onaj svijet! Onda vas je On odvojio od njih kako bi vas iskušao! I oprostio vam je, jer Allah je prema vjernicima neizmjerno dobar.“82 U početku bitke muslimani su ostvarili pobjedu. Kada su vidjeli da mušrici bježe strijelci su, željni ratnog plijena iznevjerili naredbu Božijeg Poslanika, a.s., i napustili svoje položaje. O tome Allah, dž.š., kaže: „, kada ste ih vi uništavali, voljom Njegovom, dok niste neuspjeh doživjeli i o naredbi se razišli, i nepokorni bili, nakon što vam je pokazao šta volite: jedni od vas žele ovaj svijet, a drugi onaj svijet!“ Nakon toga idolopoklonička konjica je došla muslimanima iza leđa i napravili pometnju među njima. Poginulo je sedamdeset ashaba i među njima hazreti Hamza, amidža Božijeg
78 79

Ali 'Imran, 166-168. Ali 'Imran, 121. 80 Ali 'Imran, 122. 81 Muhammed Nesib er-Rifa'i, Tefsir ibn Kesir – skraćeno izdanje, str. 226. 82 Ali 'Imran, 152.

1

Kur’an kao izvor Poslanikovog, a.s., životopisa Poslanika, a.s. Među muslimanima se raširila vijest da je i Poslanik, a.s., ubijen. Neki od njih su zbog toga pokolebali, pa je Allah, dž.š., u vezi s njima objavio ajete: „Muhammed je samo poslanik, a i prije njega je bilo poslanika. Ako bi on umro ili ubijen bio, zar biste se vi nazad vratili. Onaj ko se nazad vrati Allahu neće ništa nauditi, a Allah će zahvalne nagraditi. Nijedna osoba neće umrijeti bez određenja Allahovog, časa suđenog. Ko želi nagradu na ovom svijetu dat ćemo mu je, a ko želi nagradu na drugom svijetu, dat ćemo mu je. I zahvalne ćemo nagraditi. A koliko je bilo vjerovjesnika uz koje su se brojni bogougodnici borili, pa nisu klonili zbog onoga što ih je zadesilo na Allahovom putu, niti su posustajali, niti se predavali. A Allah voli strpljive.“83 Među muslimanima je zavladala panika i oni su, ne obazirući se ni na koga, bježali na brdo. Poslanik, a.s, ih je zvao da se vrate i bore. O tome Allah, dž.š., kaže: „Kada ste uzmicali penjući se i ne obazirući se ni na koga, dok vas je Poslanik zvao iza leđa vaših, Allah, dž.š., vas je kaznio nedaćom na nedaću, kako ne biste tugovali za onim što vam je izmaklo niti zbog onoga što vas je zadesilo! Allah, dž.š., dobro zna ono što radite!“84 Nedaća na nedaću, kako se to navodi u ajetu su gubitak plijena, te pogibija i rane koje su tokom bitke na Uhudu muslimani doživjeli.85 Nakon Bitke na Uhudu muslimani su zapali u teško stanje, razočarani zbog žestokog poraza. Međutim Allah, dž.š., ih tješi i poručuje im: „Ne klonite duhom i ne žalostite se! Vi ćete pobjediti, ako budete vjernici! Ako vas rane dopadnu – pa i drugi rana takvih dopadaju – i te dane pobjede Mi naizmjenice dajemo ljudima, da bi Allah znao one koji vjeruju i odabrao neke od vas za šehide. A Allah ne voli nasilnike. I Da bi vjernike očistio, a nevjernike uništio.“86 Nakon Bitke na Uhudu idolopoklonici su za vrijeme povratka u Meku razgovarali o tome kako ni Muhammeda, a.s., nisu ubili, niti zarobljenike doveli. Razmišljali su o tome da se vrate i dovrše posao. Vjerovjesnik, a.s., je saznao za njihove namjere i poslao grupu ranjenih i umornih ashaba za njima da im pokažu da ih se ne boje. O njima je Allah, dž.š., objavio: „Onima koji su se Allahu i Poslaniku odazvali i nakon što ih je zadesila nevolja, te onima između njih koji su dobro činili i čuvali se -pripada nagrada velika.“87 Tako je završena Bitka na Uhudu.

83 84

Ali 'Imran, 144-146. Ali 'Imran, 153. 85 Muhammed Nesib er-Rifa'i, Tefsir ibn Kesir – skraćeno izdanje, str. 236. 86 Ali 'Imran, 139-141. 87 Ali 'Imran, 172.

1

Kur’an kao izvor Poslanikovog, a.s., životopisa 3.15. Protjerivanje Benu Nadira 4. godine po Hidžri Uzvišeni Allah, dž.š., vrlo detaljno nas obavještava u suri El-Hašr – progonstvo o progonu židovskog plemena Benu Nadir koje je bilo nastanjeno nekoliko milja od Medine na njenim istočnim padinama, a čiji članovi su pokušali da ubiju Allahovog Poslanika, a.s. Allah, dž.š., kaže: „Allaha hvali sve što je na nebesima i što je na Zemlji, On je Silni i Mudri! On je prilikom prvog progonstva iz domova njihovih protjerao one sljedbenike Knjige koji nisu vjerovali.“88 Sljedbenici Knjige pomenuti u ovom ajetu su pripadnici plemena Benu Nadir. Ipak, prije nego što je pleme Benu Nadir prognano desio se jedan užasan događaj koji mu je prethodio i koji ga je uzrokovao. To je ubistvo sedamdeset ashaba kod bunara Mu'ane. Allahov Poslanik, a.s., je, na molbu Ebu Berra poslao u Nedžd sedamdeset ashaba da poučavaju stanovništvo islamu. Ebu Berra je garantovao za njih da neće biti napadnuti. Međutim, kada su došli do bunara Mu'ane tu odsjedoše, a poslaše glasnika Amiru ibn Tufejlu sa Vjerovjesnikovim, a.s., pismom. Amir ibn Tufejl ubi glasnika, a da nije ni pogledao poruku. Nakon toga on zatraži pomoć plemena Benu Amir protiv ashaba, ali oni to odbiše zbog toga što su dali riječ Ebu Berru. Ibn Tufejl tada zatraži pomoć od Benu Sulejma i oni im se odzvaše. Zajedničkim snagama su napali ashabe Allahovog Poslanika, a.s., i sve ih pobili, osim Ka'ba ibn Zejda. Njega su ostavili jer je bio na izdisaju, ali je on preživio i kasnije poginuo na Hendeku.89 Pobijene ashabe pronašo je Amr ibn Umejje. I njega su zavjerenici zarobili, ali su ga pustili. On je krenuo u Medinu da obavijesti Vjerovjesnika, a.s., o onome što se desilo kod bunara Mu'ane. Na putu prema Medini odmorio se u hladu nekog drveta. Njemu su se tu pridružila dva čovjeka iz Plemena Benu Amir. Kada su njih dvojica zaspali Amr ibn Umejje ih ubi, kako bi osvetio poginule ashabe, ne znajući da su oni imali ugovor s Božijim Poslanikom, a.s. Kada je stigao u Medinu upoznao je Muhammeda, a.s., o svemu što se desilo. Poslanik, a.s., reče: „Ubio si dvojicu ljudi zbog kojih ću morati platiti veliku krvarinu i zbog kojih će muslimani biti u teškoj situaciji od njihovih saveznika jevreja.“90 Poslanik, a.s., je nakon toga otišao do Benu Nadira i od njih zatražio pomoć za plaćanje krvarine za ovu dvojicu ubijenih. Oni mu javno rekoše da će mu pomoći, a tajno su kovali plan kako da ga ubiju. Allah, dž.š., je objavio Poslaniku, a.s., da jevreji kuju plan da ga ubiju i on ustade i otiđe u Medinu. Poslanik, a.s., je upozano ashabe o namjerama jevreja, pa su brzo izvršili pripreme i
88 89

El-Hašr, 1-2. Ibn Hišam, Poslanikov životopis, str. 157. 90 Sefijjurrahman El-Mubarekfuri, Zapečaćeni džennetski napitak, str. 325.

1

Kur’an kao izvor Poslanikovog, a.s., životopisa krenuli u vojni pohod protiv njih. Ali, židovi su se u međuvremenu utvrdili, pa je Poslanik, a.s., naredio da se posijeku palme, a njihove utvrde zapale.91 O tome Allah, dž.š., kaže: „Vi niste mislili da će otići, a oni su mislili da će ih utvrde njihove od Allahove kazne odbraniti, ali im je Allahova kazna došla odakle se nisu nadali i On je u srca njihova strah ulio; vlastitim rukama i rukama vjernika svoje domove su rušili. Zato uzmite iz toga pouku, o vi koji ste obdareni! Da nije bio već odredio da će biti protjerani, Allah bi ih još na ovom svijetu kaznio; ali, njih na onom svijetu čeka patnja u ognju zato što su se Allahu i Poslaniku Njegovu suprostavljali; a onoga ko se Allahu suprotstavi Allah će, zaista, strahovito kazniti. To što ste neke palme posjekli ili ih da uspravno stoje ostavili - Allahovom voljom ste učinili, i zato da On nevjernike ponizi.“92 Jevrejima koji su bili opkoljeni u utvrdama licemjeri iz plemena Benu Avf davali su garancije da će ih oni pomagati, a ako budu protjerani, da će i oni s njima poći. Allah o njima kaže: “Zar ne vidiš kako licemjeri govore svojim prijateljima, sljedbenicima Knjige koji ne vjeruju: »Ako budete protjerani, mi ćemo sigurno s vama poći i kad se bude ticalo vas, nikada se nikome nećemo pokoriti; a ako budete napadnuti, sigurno ćemo vam u pomoć priteći, - a Allah je svjedok da su oni, zaista,lašci: ako bi bili protjerani, oni ne bi s njima pošli; ako bi bili napadnuti, oni im ne bi u pomoć pritekli; a ako bi im u pomoć pritekli, sigurno bi pobjegli, i oni bi bez pomoći ostali. Oni se više boje vas nego Allaha, zato što su oni ljudi nerazumni. Samo u utvrđenim gradovima ili iza zidina oni se protiv vas smiju skupno boriti. Oni su junaci u međusobnim borbama. Ti misliš da su oni složni, međutim, srca su njihova razjedinjena, zato što su oni ljudi koji nemaju pameti. Slični su onima koji su, tu nedavno, svu pogubnost postupaka svojih iskusili - njih čeka nesnosna patnja; slični su šejtanu kad kažu čovjeku: »Budi nevjernik!« - pa kad on postane nevjernik, on onda rekne: »Ti se mene više ne tičeš, ja se, zaista, Allaha, Gospodara svjetova, bojim!«93 Jevreji u utvrdi su svakog momenta očekivali pomoć svojih saveznika, ali ona nije stizala. Kada su se uvjerili da pomoć neće doćio zatražili su od Allahovog Poslanika, a.s., da ih protjera, ali da ne prolijeva njihovu krv. Poslanik, a.s., je to prihvatio. Bilo je dogovoreno da sa sobom ponesu onoliko imovine koliko deve mogu ponijeti. Oni su tako i postupili. Neki od njih su izvaljivali čak i navratke s vrata svojih kuća i stavljali ih na deve. O tome Allah, dž.š., kaže: „...Vlastitim rukama i rukama vjernika svoje domove su rušili.“94

91 92

Ibn Hišam, Poslanikov životopis, str. 159. El-Hašr, 2-5. 93 El-Hašr, 11-16. 94 El-Hašr, 2.

1

Kur’an kao izvor Poslanikovog, a.s., životopisa Sav imetak koji pleme Benu Nadir nije ponijelo sa sobom pripao je Allahovom Poslaniku, a.s., kao ratni plijen. On ga je podijelio muhadžirima i nekim siromašnim ensarijama. Allah, dž.š., o tome kaže: „A vi niste kasom tjerali ni konje ni kamile radi onoga što je Allah od njih, kao plijen, darovao Poslaniku Svome, nego, Allah prepušta vlast poslanicima Svojim nad onima nad kojima On hoće, Allah sve može. Plijen od stanovnika sela i gradova koji Allah Poslaniku Svome daruje pripada: Allahu i Poslaniku Njegovu, i bližnjima njegovim, i siročadi, i siromasima, i putnicima-namjernicima da ne bi prelazio samo iz ruku u ruke bogataša vaših; ono što vam Poslanik kao nagradu da to uzmite, a ono što vam zabrani ostavite, i bojte se Allaha jer Allah, zaista, strahovito kažnjava - i siromašnim muhadžirima koji su iz rodnog kraja svoga protjerani i imovine svoje lišeni, koji žele da Allahovu milost i naklonost steknu, i Allaha i Poslanika Njegova pomognu, - to su, zaista, pravi vjernici -, i onima koji su Medinu za življenje izabrali i domom prave vjere još prije njih je učinili; oni vole one ko im se doseljavaju i u grudima svojim nikakvu tegobu, zato što im se daje, ne osjećaju, i više vole njima nego sebi, mada im je i samima potrebno. A oni koji se uščuvaju lakomosti, oni će sigurno uspjeti.“95 Pohod na Benu Nadir bio je u mjesecu rebiul-evvelu 4. godine po Hidžri ili u augustu 635. godine. U vezi s pohodom na Benu Nadir objavljen je propis o podjeli ratnog plijena. Ratni plijen ostvaren borbom (ganima) dijeli se na petine. Četiri petine dijele se među borcima koji su ostvarili ratni plijen, a preostala petina dijeli se na kategorijama spomenutim u ajetu: “Plijen od stanovnika sela i gradova koji Allah Poslaniku Svome daruje pripada: Allahu i Poslaniku Njegovu, i bližnjima njegovim, i siročadi, i siromasima, i putnicima-namjernicima...“96 Što se tiče ratnog plijena dobijenog bez borbe (fej), kao što je bilo sa imovinom plemena Benu Nadir, on cjelokupan pripada Allahovom Poslaniku, a.s., a nakon njegove smrti nekoj od pomenutih kategorija jer se Allahovi poslanici ne nasljeđuju.

3. 16. Bitka na Hendeku 5. godine po Hidžri i pohod na Benu Kurejze Bitka na Hendeku ili kako je Kur'an naziva El-Ahzab desila se u mjesecu ševvalu 5. godine po Hidžri. Povod za bitku bilo je otvoreno neprijateljstvo koje su članovi protjeranog jevrejskog plemena Benu Nadir ispoljavali prema muslimanima. Njihovi uglednici su ubijedili Kurejšije i

95 96

El-Hašr, 7-9. Abdulhamid Mahmud Tuhmaz, Hanefijski fikh, knjiga 3., Sarajevo, 2004. godine, str. 96-97.

1

Kur’an kao izvor Poslanikovog, a.s., životopisa članove plemena Gatafan da zajedničkim snagama napadnu muslimane u Medini. To je razlog zbog kojeg Kur'an ovu bitku naziva El-Ahzab – Saveznici. Muslimani su se našli u vrlo teškoj situaciji, pa su na prijedlog Selmana el-Farisija iskopali oko Medine duboki i široki jarak (hendek) koji ih je štitio od idolopokloničkih napada. Dodatni strah, nervozu i paniku izazvala je izdaja preostalog židovskog plemena, Benu Kurejze, koji su živjeli u blizini Medine, a koji su sve do tada imali korektne odnose s muslimanima. Vrlo tešku situaciju u kojoj su se našli muslimani dodatno su pogoršavali licemjeri koji su na različite načine sabotirali muslimanske redove. Ipak, nakon svih iskušenja, Allah, dž.š., je poslao žestok vjetar koji je neprestano puhao noseći šatore idolopoklonika, tako da su oni odustali od dalje opsade. Nakon povlaćenja saveznika Muhammed, a.s., se obračunao s izdajničkim jevrejskim plemenom Benu Kurejza i ostvario izvanrednu pobjedu. 97 Kazivanje o Bici na Hendeku i o Benu Kurejzi Allah, dž.š., je objavio u suri El-Ahzab. U prvom ajetu koji govori na ovu temu Allah, dž.š., spominje i početak i kraj bitke. On kaže: „O vjernici, sjetite se Allahove milosti prema vama kada su do vas vojske došle, pa smo Mi protiv njih vjetar poslali i vojske koje vi niste vidjeli – a Allah dobro vidi šta vi radite.“98 U ovom ajetu Allah, dž.š., obavještava vjernike o pokretanju silne vojske protiv muslimana za vrijeme Bitke na Hendeku i o tome da ih je On savladao. Nemjere saveznika su osujećene, što je direktna posljedica Allahove volje: „Allah, dž.š., je nevjernike pune srdžbe odbio, nisu nimalo uspjeli, i vjernike je Allah borbe poštedio. Allah je, uistinu, moćan i silan.“99 Bezizlazna situacija u kojoj su se muslimani nalazili opisana je ajetom: „Kada su vam došle i odozgo i odozdo, a duša došla do grkljana, i kada ste o Allahu svašta pomišljali.“ 100 Ibn Kesir navodi predanje od Ebu Huzejfe prema kojem su vojske koje su odozgo došle saveznici, a vojske koje su odozdo došle su pripadnici plemena Benu Kurejza koji su se nalazili u blizini Medine. Nakon što je podsjetio vjernike na Svoju blagodat prema njima, Allah, dž.š., u nastavku sure El-Ahzab govori o strašnoj situaciji u kojoj su se muslimani nalazili i bijednoj poziciji munafika koji su se na različite načine izvlačili iz bitke.

97 98

Vidi: Ibn Hišam, Poslanikov životopis, str.166-182. El-Ahzab, 9 99 El-Ahzab, 25. 100 El-Ahzab, 10.

1

Kur’an kao izvor Poslanikovog, a.s., životopisa Evo kako je Ibn Hišam protumačio ajete koji govore o Bici na Hendeku. Allah, dž.š., kaže: „Tada su vjernici bili u iskušenje stavljeni i ne mogu biti gore uznemiravani. Kad su licemjeri i oni bolesna srca govorili: 'Allah i Poslanik Njegov su nas samo obmanjivali kad su nam obećavali!' blago kisre perzijskog i cara rimskog, a danas niko od nas nije siguran otići ni do zahoda.“102 „Kad su neki medu njima rekli: 'O stanovnici Jesriba, ovdje vam nema stanka, zato se vratite!', a drugi medu njima su tražili dopuštenje od Vjerovjesnika i govorili: 'Kuće su naše nezaštićene! - a nisu bile nezaštićene, već su oni htjeli da se izvuku.“103 Ovo se odnosi na riječi Evsa ibn Kajzija koji je pred grupom ljudi iz svog plemena kazao: „Božiji Poslaniče, naše kuće nisu zaštićene od neprijatelja. Pusti nas da odemo do njih.104 „A da su im sa raznih strana prodrli i da su potom od njih zatražili da opet postanu mnogobošci, oni bi to, ne dvoumeći oko toga, brzo učinili, a bili su se još prije Allahu obavezali da neće uzmicati, - a za Allahu datu obavezu će se odgovarati!“105 Oni koji su se obavezali da neće uzmicati su članovi plemena Benu Haris koji su se u Bici na Uhudu gotovo pokolebali, zajedno s Benu Selemom. Oni su se nakon što im je Allah, dž.š., oprostio, obavezali da više nikada nešto slično neće pomisliti. Ovim ajetom Allah, dž.š., ih podsjeća na to. „Reci: 'Ako bježite od smrti ili pogibije, bježanje vam neće pomoći, opet ćete samo kratko uživati.' Reci: 'Ko će vas od Allaha zaštititi ako On hoće da vas zlo snađe, ili, ko vam može nauditi ako On želi da vam milost ukaže?' Osim Allaha, oni neće naći sebi ni zaštitnika ni pomagača. Allah dobro zna one medu vama koji su druge zadržavali i prijateljima svojim govorili: 'Priključite se nama!', a samo su neki u boj išli ne želeći da vam pomognu. A kad zavlada strah, vidiš ih kako gledaju u tebe kolutajući svojim očima kao pred smrt onesviješćeni; čim strah mine, oni vas psuju svojim oštrim jezicima, škrti da učine bilo kakvo dobro. Oni ne vjeruju, i zato će Allah djela njihova poništiti; a to je Allahu lako. Oni misle da saveznici još nisu otišli.“ To jest Kurejšije i Gatafan. „A kad bi saveznici opet došli, najdraže bi im bilo da su među beduinima u pustinji i da se raspituju za vas; a da s vama ostanu, malo bi se borili.“106 Nakon toga, Allah, dž.š., se obraća vjernicima: „Vi u Allahovom poslaniku imate divan uzor za onoga koji se nada Allahovoj milosti i nagradi na onom svijetu, i koji često Allaha spominje. A
101 102

101

Ovo se odnosi na riječi Mu'attiba ibn Kušejra koji je rekao. „Muhammed nam je obećao da ćemo jesti

El-Ahzab, 11-12. Ibn Hišam, Poslanikov životopis, str.169. 103 El-Ahzab, 13. 104 Ibid, str.169. 105 El-Ahzab, 14-15. 106 El-Ahzab, 17-20.

1

Kur’an kao izvor Poslanikovog, a.s., životopisa kad su vjernici saveznike ugledali, rekli su: 'Ovo je ono što su nam Allah i Poslanik Njegov obećali, i Allah i Poslanik Njegov su istinu govorili!" – i to im je samo učvrstilo vjerovanje i predanost. Ima vjernika koji ispunjavaju zavjet dat Allahu, ima ih koji su poginuli, i ima ih koji to očekuju - nisu ništa izmijenili.“107 Ovo se odnosi na one koji su ranije poginuli na Bedru i Uhudu, i na one koji su priželjkivali da poginu na Allahovom putu.108 Pobjeda je došla od Allaha, a licemjeri su otkrili svoje pravo lice. Nakon Bitke na Hendeku, Vjerovjesnik, a.s., je krenuo u pohod protiv izdajničkog plemena Benu Kurejze. Allah, dž.š., se s dva ajeta osvrće na ovaj događaj. On, dž.š., kaže: „A sljedbenike Knjige koji su ih pomagali, iz utvrda njihovih je izveo i strah u srca njihova ulio, pa ste jedne pobili, a druge kao sužnje uzeli. I dao vam je da naslijedite zemlje njihove i domove njihove i bogatstva njihova i zemlju kojom prije niste hodali.“109 Pripadnici plemena Benu Kurejza su se predali Božijem Poslaniku, a.s., zahtjevajući da odluku o njihovoj sudbini donese S'ad ibn Muaz, koji je bio u savezu s njima. Kada je S'ad stigao presudio je da se svi muškarci pobiju, njihova imovina razdjeli, a žene i djeca zarobe. Zbog toga je Allah, dž.š., objavio: “... pa ste jedne pobili, a druge kao sužnje uzeli.“ Tako je završena Bitka na Hendeku i pohod protiv izdajničkog, jevrejskog plemena Benu Kurejze. 3.17. Potvora hazreti Aiše nakon pohoda na Benu Mustalik 6. godine po Hidžri Šeste godine po Hidžri u mjesecu ša'banu Poslanik, a.s., je krenuo u pohod na Benu Mustalik, ogranak plemena Huza. Muhammed, a.s., je saznao da ovo pleme vrši pripreme kako bi napalo muslimane, pa je zbog toga izvršio potrebne pripreme i krenuo da osujeti njihove namjere. Tom prilikom Vjerovjesnik, a.s., je poveo sa sobom svoju suprugu hazreti Aišu. Nakon što su muslimani porazili pripadnike plemena Benu Mustalik i zadobili ogromni ratni plijen, Poslanik, a.s., je naredio da se vrate u Medinu. Nedaleko od Medine Poslanik, a.s., je naredio da se zaustave i odmore. Hazreti Aiša se odvojila od karavane kako bi obavila neke svoje potrebe. Tom prilikom je izgubila ogrlicu, a da to nije primijetila sve dok se nije vratila do svoje deve. Kada je primijetila da joj nedostaje ogrlica ponovo se vratila na mjesto gdje ju je izgubila. U međuvremenu su ljudi koji su bili zaduženi za nju stavili njenu nosiljku, a da nisu primijetili da hazreti Aiša nedostaje, i otišli. Kada se vratila sa ogrlicom do mjesta gdje se nalazila njena deva
107 108

El-Ahzab, 21-23. Ibn Hišam, nav.djelo, str.180-181. 109 El-Ahzab, 26-27.

1

Kur’an kao izvor Poslanikovog, a.s., životopisa hazreti Aiša je otkrila da su ljudi otišli, pa je odlučila ostati na tom mjestu znajući da će se vratiti po nju čim otkriju da je nema. Nakon izvjesnog vremena tuda je naišao Safvan ibn Mu'attal es-Sulemi i ponudio joj da uzjaše njegovu devu i da je odvede u Medinu. Ona je to učinila i tako su njih dvoje sustigli ljude. Kada su ih sustigli zlobnici su počeli pričati ružne priče i iznositi potvore na hazeti Aišu i Safvana. Potvora zlobnika uznemirila je sve muslimane, pa čak i Božijeg Poslanika, a.s. Situacija je bila tako napeta da je gotovo došlo do sukoba među muslimanima. Vjerovjesnik, a.s., je otišao do Aiše i upitao je da li je istina to što ljudi govore. Ona je plačući negirala potvoru i zatražila Allahovu pomoć. Uzvišeni Allah, dž.š., tada je objavio niz ajeta kroz koje je oslobodio hazreti Aišu optužbe i uputio vjernike kako da postupaju u sličnim situacijama. “Među vama je bilo onih koji su iznosili potvoru. Vi ne smatrajte to nekim zlom po vas; ne, to je dobro po vas. Svaki od njih biće kažnjen prema grijehu koji je zaslužio, a onoga od njih koji je to najviše činio čeka patnja velika. Zašto, čim ste to čuli, nisu vjernici i vjernice jedni o drugima dobro pomislili i rekli: 'Ovo je očita potvora.' Zašto nisu četvericu svjedoka doveli? A pošto svjedoke nisu doveli, oni su onda kod Allaha lažljivci. A da nije Allahove dobrote prema vama i milosti Njegove i na ovom i na onom svijetu, već bi vas stigla teška kazna zbog onoga u što ste se upustili kad ste to jezicima svojim prepričavati stali i kad ste na sva usta govorili ono o čemu niste ništa znali, vi ste to sitnicom smatrali, ali je ono Allahu krupno. Zašto niste, čim ste to čuli, rekli: 'Ne dolikuje nam da o tome govorimo, hvaljen neka si Ti! To je potvora!' Allah vam naređuje da više nikad tako nešto ne ponovite, ako ste vjernici, i Allah vam propise objašnjava; a Allah sve zna i mudar je.One koji vole da se o vjernicima šire bestidne glasine čeka teška kazna i na ovom i na onom svijetu; Allah sve zna, a vi ne znate. A da nije Allahove dobrote prema vama i milosti Njegove i da Allah nije blag i milostiv...“'110 Uz ove ajete kojima je hazreti Aiša oslobođena optužbi objavljen je ajet u kojem se naređuje da se svi koji potvore nevine vjernice imaju bičevati sa osamdeset udaraca.

3.18. Ugovor na Hudejbiji 6. godine po Hidžri

110

En-Nur, 11-20.

1

Kur’an kao izvor Poslanikovog, a.s., životopisa Godine izgnanstva koje su Vjerovjesnik, a.s., i prvi muslimani provodili u Medini pojačavale su čežnju muslimana, prvenstveno muhadžira, za Mekom. Svim stanovnicima Arapskog poluotoka bilo je dozvoljeno da za vrijeme hadža posjećuju Meku i Kabu i obavljaju hadžske obrede osim muslimanima. Kurejšije su muslimanima bespravno zabranili da dolaze na hodočašće u Meku. Uzvišeni Allah, dž.š., ih je zbog toga ukorio kazavši: „A zaslužuju da ih Allah, dž.š., kazni kad brane drugima pristup Časnom hramu, a oni nisu njegovi čuvari. Čuvari njegovi treba da budu samo oni koji se Allaha boje, ali većina njih ne zna.“111 Ovaj ajet objavljen je nakon Bitke na Bedru, a osim njega objavljeno je mnogo drugih ajeta koji govore o Kabi u Meki. Čežnja muslimana za Mekom bila je velika i Muhammed, a.s., je znao za to. Šeste godine po Hidžri Vjerovjesnik, a.s., je sanjao san u kojem je vidio kako ulazi u Meku i čini tavaf oko nje. Svoj san je ispričao vjernicima, a vijest se brzo proširila Medinom. Te godine početkom mjeseca zul-kadeta Allahov Poslanik, a.s., je krenuo sa 1400 muslimana u Meku da obavi hodočašće. Iako je razglasio među beduinskim plemenima da kreće na umru u Meku i pozvao ih da ga prate oni su to odbili pravdajući se privatnim poslovima. Allah, dž.š., o njima kaže: „Govorit će ti beduini koji su izostali: 'Zadržali su nas imeci i porodice naše, pa zamoli za nas oprost!' Oni govore jezicima svojim ono što nije u srcima njihovim...“112 Vjerovjesnik, a.s., je namjeravao da u miru i bez izazivanja Kurejšija obavi umru i vrati se u Medinu. Međutim, kada su Kurejšije saznale za dolazak muslimana odlučili su da im po svaku cijenu zabrane ulazak u Meku. Zbog toga su im napravili zasjedu na ulasku u grad. Poslanik, a.s., je saznao za njihove namjere i obilaznim putem krenuo u Meku. Kada su došli na Hudejbiju, mjesto južno od Meke, Poslanikova, a.s., deva je stala. Muslimani su mislili da je umorna, no on im je rekao da je devu zaustavio Onaj koji je zaustavio i slona kada je bio krenuo da uništi Kabu.113 Tu su se muslimani ulogorili. Kurejšije su neprestano slali različite izaslanike da provjere da li muslimani stvarno žele samo obaviti hodočašće ili imaju skrivene namjere. Uvijek su dobijali identičan odgovor da su oni krenuli da obave umru i da su sa sobom poveli kurbane za žrtvovanje. Poslanik, a.s., je poslao u Meku Osmana ibn Affana da pregovara s idolopoklonicima. Pošto se Osman dugo zadržao u Meki muslimani su pomislili da su ga mušrici ubili. Vjernici su se zaklinjali da će ući u Meku i osvetiti Osmanovu, r.a., smrt. O ovim dramatičnim momentima Allah, dž.š., kaže: „Oni su ti koji ne vjeruju i
111

El-Enfal, 34. El-Feth, 11. 113 Husejn Hejkel, Život Muhammeda, a.s, str. 401.
112

1

Kur’an kao izvor Poslanikovog, a.s., životopisa brane vam da pristupite Mesdžidul-haramu, i da kurbani koje vodite sa sobom do mjesta svojih stignu. I da nije bilo muškaraca vjernika i žena vjernica, koje vi ne poznajete, pa da ih iz neznanja ne biste pobili, pa bi vas zbog njih neugodnost zadesila – Mi bismo vam ih prepustili. A nismo ih prepustili zato da bi Allah, dž.š., u milost Svoju uveo onoga koga hoće. A da su oni bili odvojeni, doista bismo bolnom kaznom kaznili one među njima koji nisu vjerovali.“114 Dakle, Allah, dž.š., nije vjernicima dopustio borbu zbog toga što se u Meki nalazio određeni broj ljudi i žena koji su prešli na islam, a koji su krili svoje vjerovanje, pa je postojala bojazan da i njih muslimani ubiju jer nisu znali da su prešli na islam.115 Da bi provjerio odlučnost vjernika i njihovu spremnost da idu do kraja, Muhammed, a.s., je od njih zatražio da mu daju prisegu (bejat) na vjernost. Svi vjernici su dali Vjerovjesniku prisegu ispod drveta na Hudejbiji. O tome Allah, dž.š., kaže: „Allah je zadovoljan vjernicima koji su ti iskazali vjernost pod drvetom. On je znao šta je u srcima njihovim, pa im je spustio smiraj, a nagradit će ih skorom pobjedom.“116 Nakon nekoliko dana pregovora i slanja izaslanika na obje strane, Muhammed, a.s., je s Kurejšijama postigao ugovor koji se uglavnom sastojao od toga da muslimani ove godine neće obaviti hodočašće, ali da to mogu učiniti iduće godine u trajanju od tri dana. Osim toga, dogovoreno je primirje u trajanju od 10 godina, te da će svaka osoba iz Kurejša koja pređe na Muhammedovu, a.s., stranu bez dozvole svoga staratelja biti vraćena, dok ni jedan musliman koji napusti Vjerovjesnika, a.s., i pribjegne u Meku neće morati biti vraćen.117 Muslimanima je teško palo to što se moraju vratiti u Medinu, a da uopšte nisu ni ušli u Meku. Omer, r.a., je tada rekao Poslaniku, a.s.,: „Zar nam nisi rekao da ćemo doći do Kabe i tavaf oko nje činiti?“118 Vjerovjenik, a.s., reče: „Ja sam to uistinu rekao, ali jesam li ti rekao da će to biti baš ove godine?“ Omer, r.a., reče: „Nisi.“ Vjerovjesnik, a.s., mu tada reče: „Ti ćeš zaista biti kod Kabe i tavaf oko nje činiti!“119 Uzvišeni Allah, dž.š., je tim povodom objavio: „Allah će obistiniti san Svoga Poslanika da ćete doista u Mesdžidul-haram ući sigurni, ako Allah bude htio, neki obrijanih glava, a neki podrezane kose, bez straha. On je ono što vi niste znali znao i zato vam je prije toga nedavnu pobjedu dao.“120
114 115

El-Feth, 25. Muhammed Nesib er-Rifa'i, Tefsir ibn Kesir – skraćeno izdanje, str. 1272. 116 El-Feth, 18. 117 Husejn Hejkel, Život Muhammeda, a.s, str. 407. 118 Ovdje je Omer aludirao na Vjerovjesnikov san koji je sanjao u Medini. 119 Muhammed Nesib er-Rifa'i, Tefsir ibn Kesir – skraćeno izdanje, str. 1274. 120 El-Feth, 27.

1

Kur’an kao izvor Poslanikovog, a.s., životopisa Na povratku prema Medini Uzvišeni Allah, dž.š., je Vjerovjesniku objavio suru El-Feth u kojoj mu je obećao sigurnu i jasnu pobjedu nad mušricima. Allah, dž.š., kaže: „Mi ćemo ti dati da pobijediš pobjedom jasnom, da bi ti Allah ranije i kasnije grijehe oprostio, da bi blagodat Svoju tebi potpunom učinio, da bi te na Pravi put uputio i da bi te Allah, dž.š., snažnom pomoći pomogao.“121 To je smirilo srca vjernika i oni su se zadovoljno vratili u Medinu. Što se tiče Ugovora na Hudejbiji, Uzvišeni Allah, dž.š., je naredio Vjerovjesniku, a.s., da muslimanke koje pribjegnu iz Meke u Medinu ne vraća nazad. Razlog za to je između ostalog i činjenica da vjernice ne mogu živjeti u zakonskoj braćnoj zajednici s nevjernicima. O tome Allah, dž.š., kaže: „O vjernici, kad vam vjernice kao muhadžirke dođu, ispitajte ih, - a Allah dobro zna kakvo je vjerovanje njihovo -, pa ako se uvjerite da su vjernice onda ih ne vraćajte nevjernicima: one njima nisu dopuštene, niti su oni njima dopušteni; a njima podajte ono što su potrošili. Nije vam grijeh da se njima ženite kad im vjenčane darove njihove date. U braku mnogoboške ne zadržavajte! Tražite ono što ste potrošili, a neka i oni traže ono što su potrošili! To je Allahov sud, On sudi među vama - a Allah sve zna i mudar je. A ako neka od žena vaših nevjernicima umakne, i ako vi poslije u borbu s njima stupite, onda onima čije su žene umakle - vjenčane darove koje su im dali namirite. I bojte se Allaha, u koga vjerujete!“122 Tako je Allah, dž.š., zaštitio muslimanke ponižavanja i povratka u idolopokloničku sredinu. 3. 19. Oslobođenje Meke i Bitka na Hunejnu 8. godine po Hidžri Kada se Vjerovjesnik, a.s., vrati s Hudejbije nakon što je postigao desetogodišnji ugovor o nenapadanju s mušricima, Allah, dž.š., mu je objavio početne ajete sure El-Feth u kojima stoji: „Mi ćemo ti dati da pobjediš pobjedom jasnom, da bi ti Allah, dž.š., ranije i kasnije grijehe oprostio, da bi blagodat Svoju tebi potpunom učinio, da bi te na Pravi put uputio i da bi te snažnom pomoću pomogao.“123 Pobjeda najavljena ovim ajetima jeste oslobođenje Meke koje se, gotovo bez prolijevanja krvi, desilo osme godine po Hidžri. Dok je za vrijeme oslobođenja Meke čistio Kabu od idola Vjerovjesnik, a.s., je učio ajet: „Došla je istina, a nestalo je laži; laž, zaista, nestaje.“124 Nakon što su muslimani osvojili Meku brojna plemena primila su islam. Međutim, nekoliko plemena među kojima su najvažniji bili Sekif i Hevazin nisu mogli podnijeti pobjedu muslimana i
121 122

El-Feth, 1-3. El-Mumtehina, 10-11. 123 El-Feth, 1-3. 124 El-Isra, 81.

1

Kur’an kao izvor Poslanikovog, a.s., životopisa krenuli su da ih napadnu. Vjerovjesnik je sa muslimanima krenuo iz Meke ka neprijateljima i sukobio se s njima u klancu Hunejna. Mušrici su žestoko napali na muslimane s obronaka klanca tako da su brojni muslimani počeli bježati. Poslanik, a.s., hrabro je ostao na bojišnici pozivajući muslimane da se vrate i bore. O tome Allah, dž.š., kaže: „Allah, vas je na mnogim bojištima pomogao, a i onoga dana na Hunejnu kad vas je mnoštvo vaše zanijelo, ali vam ono ni od kakve koristi nije bilo, nego vam je zemlja koliko god je bila prostrana, tijesna postala, pa ste se u bijeg dali. Zatim je Allah, na Poslanika Svog i na vjernike smiraj Svoj pustio, i vojske koje vi niste vidjeli poslao, i one koji nisu vjerovali na muke stavio, i to je bila kazna za nevjernike.“125 Vidjevši hrabri Poslanikov, a.s., primjer muslimani se vratiše na bojno polje i ostvariše izuzetnu pobjedu.

3.20. Pohod na Tebuk 9. godine po Hidžri Uzvišeni Allah, dž.š., objavio je niz ajeta u suri Et-Tevbe koji govore o pohodu Allahovog Poslanika, a.s., i njegovih ashaba na Tebuk 9. godine po Hidžri otkrivajući pri tom podmuklo djelovanje munafika. Nakon potpisivanja Ugovora na Hudejbiji i osiguravanja južnih granica islamske države ostalo je neriješeno pitanje sjevernih granica i odnosa muslimana prema tadašnjoj najjačoj svjetskoj sili Bizantiji. Do Vjerovjesnika, a.s., su doprle vijesti da se Bizantija sprema napasti muslimane kako bi im se osvetili za poraz kod Mu'te. Allahov Poslanik, a.s., znao je da se mora suprostaviti strašnoj vojnoj sili koja je prijetila islamskoj državi sa sjevera, te je zbog toga naredio da se otpočnu opsežne pripreme za vojni pohod protiv Bizantije. Poslanik, a.s., nije krio svoje planove i svi ashabi su znali gdje namjerava poći. Tako su otpočele najopsežnije vojne pripreme za vrijeme Božijeg Poslanika. Dodatnu poteškoću pripremama muslimanske vojske stvarala je velika žega koja je pritiskala Arabiju i tjerala ljude u hlad. To su koristili munafici kako bi razbili planove vjernika. Allah, dž.š., o njima kaže: „Razdragani su bili oni koji su iza Allahova Poslanika izostali kod kuća svojih; njima mrsko bi da se na Putu Allahovu bore imecima svojim i životima svojim, i još su među se govorili: 'Ne idite u borbu

125

Et-Tevbe, 25-26.

1

Kur’an kao izvor Poslanikovog, a.s., životopisa po žegi!' Ti reci: 'Vatra Džehennema žešća je!' 0, kad bi oni razmislili! Neka se oni malo smiju i neka dosta plaču! To im je nagrada za ono što stekli su!"126 Licemjeri su dolazili Allahovom Poslaniku, a.s., izmišljajući različite izgovore kako bi im dozvolio da ostanu u Medini. Allah, dž.š., o njima kaže: „O vjernici, zašto ste neki oklijevali kad vam je bilo rečeno: 'Krenite u borbu na Allahovom putu!' kao da ste za zemlju prikovani? Zar vam je draži život na ovom svijetu od onog svijeta? A uživanje na ovom svijetu, prema onom svijetu, nije ništa.“ 127 „Krećite u boj, bili slabi ili snažni, i borite se na Allahovu putu zalažući imetke svoje i živote svoje! To vam je, da znate, bolje! Da se radilo o plijenu na dohvatu ruke i ne toliko dalekom pohodu, licemjeri bi te slijedili, ali im je put izgledao dalek. I oni će se zaklinjati Allahom: 'Da smo mogli, doista bismo s vama pošli', i tako upropastili sami sebe, a Allah zna da su oni lažljivci. Neka ti Allah oprosti što si dozvolio da izostanu dok se nisi uvjerio koji od njih govore istinu, a koji lažu. Oni koji vjeruju u Allaha i u onaj svijet neće od tebe tražiti dozvolu da se ne bore zalažući imetke svoje i živote svoje. A Allah dobro zna one koji su pobožni. Od tebe će tražiti dozvolu samo oni koji nevjeruju u Allaha i u onaj svijet i čija se srca kolebaju, pa sumnjaju i neodlučni su.Da su imali namjeru da pođu, sigurno bi za to pripremili ono što je potrebno, ali Allahu nije bilo po volji da idu, pa ih je zadržao, i bi im rečeno: ‘Sjedite sa onima koji sjede!’Da su pošli s vama, bili bi vam samo na smetnji i brzo bi medu vas smutnju ubacili, a među vama ima i onih koji ih rado slušaju. A Allah zna nevjernike. Oni su i prije smutnju priželjkivali i smicalice ti smišljali sve dok nije, uprkos njima, Istina pobijedila i Allahova vjera zavladala. Ima ih koji govore: ‘Oslobodi me i ne dovedi me u iskušenje!’ Eto, baš u iskušenje su pali! A nevjernici sigurno neće umaći Džehennemu. Ako postigneš uspjeh, to ih ogorči; a kad te pogodi nesreća, oni govore: ‘Mi smo i ranije bili oprezni’, i odlaze veseli. Reci: ‘Dogodiće nam se samo ono što nam Allah odredi, On je Gospodar naš.’ I neka se vjernici samo u Allaha pouzdaju! Reci: ‘Očekujete li za nas šta drugo već jedno od dva dobra? A mi očekujemo da vas Allah sam ili rukama našim kazni. Pa iščekujte, i mi ćemo s vama čekati.’ Reci: ‘Trošili milom ili silom, od vas se neće primiti, jer ste vi opak narod.’ A prilozi njihovi neće biti primljeni zato što u Allaha i u Njegova Poslanika ne vjeruju, što s predanošću molitvu ne obavljaju i što samo preko volje udjeljuju.”128 Allahov Poslanik, a.s, je tokom priprema za vojni pohod upitao nekog čovjeka iz plemena Ebu Seleme: “Hoćeš li se boriti protiv Bizantijaca?” Čovjek odgovori: “O, Božiji Poslaniče, dopusti
126 127

Et-Tevbe, 81-82. Et-Tevbe, 38. 128 Et-Tevbe, 41-54.

1

Kur’an kao izvor Poslanikovog, a.s., životopisa mi da ostanem i nemoj me dovoditi u iskušenje. Ja sam poznat kao muškarac koji voli žensko društvo, a posebno sam slab kada se radi o bizantijskim ženama.” Allah je o ovome objavio već pomenuti ajet: “Ima ih koji govore: ‘Oslobodi me i ne dovedi me u iskušenje!’ Eto, baš u iskušenje su pali!”129

3.20.1. Džejšul -‘Usre ili “Vojska tegobnosti” Osim vreline ljeta i podmuklih zamki munafika niz drugih poteškoća pratilo je pripremu muslimana za pohod protiv Bizantijaca. Zbog toga je ova vojska poznata pod imenom Džejšul-‘Usre ili “vojska tegobnosti”.130 Najveća poteškoća bila je materijalno opremanje vojnika. Zbog toga je Allahov Poslanik, a.s., zatražio od bogatih muslimana da dadnu priloge i potpomognu pripremanje vojnika. Iskreni vjernici su se odazvali pozivu Allahovog Poslanika, a.s. i donosili su priloge prema svojim mogućnostima. Hazreti Osman je darovao 900 deva, 100 konja i veliku količinu novca. Omer je dao pola svog imetka, a Ebu Bekr cijeli imetak. Siromašni su davali koliko su mogli. Neki od njih su dali pregršt ili dva. Licemjeri su to posmatrali i međusobno komentarisali i izrugivali se s vjernicima.131 Allah, dž.š., nam prenosi njihove prigovore: “Oni koji vjernike ogovaraju zato što daju zekat, a rugaju se i onima koji ih s mukom daju – Allah će ih kazniti za izrugivanje njihovo i njih čeka patnja nesnosna.”132 S druge strane, Allah je obećao vjernicima koji su materijalno pomagali opremanje vojske za rat protiv Bizantijaca divnu nagradu. Allah,dž.š., o njima kaže: “I neće dati nikakav prilog, ni mali ni veliki, niti će ikakvu dolinu prevaliti, a da im to neće zapisano biti, da bi ih Allah nagradio za djela njihova nagradom ljepšom od one koju su zaslužili.”133 Iako su svi iskreni vjernici davali priloge za opremanje vojske, ipak je znatan broj boraca ostao kod svojih kuća zbog toga što nisu imali adekvatnu opremu za put. Oni su duboko ožalošćeni zbog toga plakali što nisu bili u mogućnosti da prate Allahovog Poslanika, a.s., i njihovu vojsku. Allah, dž.š., o njima kaže: “Ali, Poslanik i oni koji s njim vjeruju bore se zalažući imetke svoje i živote svoje. Njima će svako dobro pripasti i oni će ono što žele ostvariti. Allah im je pripremio
129 130

Et-Tevbe, 49. Husejn Hejkel, Život Muhammeda, a.s, str. 494. 131 Sefijjurrahman El-Mubarekfuri, Zapečaćeni džennetski napitak, str. 493. 132 Et-Tevbe, 79. 133 Et-Tevbe, 121.

1

Kur’an kao izvor Poslanikovog, a.s., životopisa džennetske bašče kroz koje će rijeke teći, u kojima će vječno boraviti. To je veliki uspjeh! Dolazili su i neki beduini koji su se izvinjavali i tražili dopuštenje da ne idu, i tako su izostali oni koji su Allahu i Njegovu Poslaniku lagali; a teška patnja pogodiće one među njima koji nisu vjerovali. Neće se ogriješiti nemoćni i bolesni, i oni koji ne mogu da nađu sredstva za borbu, samo ako su prema Allahu i Njegovu Poslaniku iskreni. Nema razloga da se išta prigovara onima koji čine dobra djela – a Allah prašta i samilostan je - ni onima kojima si rekao, kad su ti došli da im daš životinje za jahanje: ‘Ne mogu naći za vas životinje za jahanje’ - pa su se vratili suznih očiju, tužni što ne mogu da ih kupe, a ima razloga da se prigovara onima koji od tebe traže dozvolu da izostanu, a imućni su. Zadovoljavaju se da ostanu sa onima koji ne idu u boj, Allah je njihova srca zapečatio, pa oni ne znaju.”134

3.20.2 Povratak muslimanske vojske u Medinu Muslimanska vojska je pohodom na Tebuk ostvarila izuzetan strateški rezultat. Bizantijci su se, kada su čuli za silnu muslimansku vojsku, povukli i na taj način priznali snagu Allahovog Poslanika, a.s., i njegove vojske. Zatim, Vjerovjesnik, a.s., je postigao sporazum sa plemenima koja su živjela na sjeveru i na taj način definitivno stavio pod svoju kontrolu i osigurao sjeverne dijelove Arabije. Nakon dvadeset dana provedenih na Tebuku, Poslanik, a.s., i njegova vojska vratili su se kao pobjednici u Medinu.135 Kada su stigli u Medinu, licemjeri su došli Allahovom Poslaniku, a.s., da mu se pravdaju što nisu išli na vojni pohod. Allah, dž.š., o tome kaže: „Kad se među njih vrate, oni će vam se pravdati. Reci: ‘Ne pravdajte se, jer mi vama ne vjerujemo, zato što nas je Allah o vama obavijestio. Allah i Njegov Poslanik će vidjeti kako ćete postupati, zatim, vi ćete biti ponovo vraćeni Onome kojem je poznat i nevidljivi i vidljivi svijet, pa će vas On o onome što ste radili obavijestiti.’ Kad se među njih vratite, zaklinjaće vam se Allahom, samo da ih se okanite, pa okanite ih se jer su oni pogan i prebivalište njihovo biće džehennem kao kazna za ono što su radili! Oni vam se zaklinju zato da

134 135

Et-Tevbe, 88-93. Sefijjurrahman El-Mubarekfuri, Zapečaćeni džennetski napitak, str. 495-497.

1

Kur’an kao izvor Poslanikovog, a.s., životopisa biste bili zadovoljni njima. Ako vi budete zadovoljni njima, Allah sigurno nije zadovoljan narodom nevjerničkim.”136

3.20.3. A i onoj trojici koja su bila izostala…137 Oni koji nisu išli na Tebuk dolazili su nakon povratka muslimanske vojske u Medinu Allahovom Poslaniku, a.s., i izmišljali različite izgovore zbog čega nisu išli. Od onih koji su tako postupili samo su trojica kazali istinu. To su: Ka’b ibn Malik, Hilal ibn Umejje i Murare ibn Rebia el-Amiri. Zbog toga što su Allahovom Poslaniku, a.s, rekli stvarne razloge zbog kojih nisu išli na Tebuk, on je njihov slučaj prepustio Allahu, dž.š. Nakon pedeset dana potpune izolacije Uzvišeni Allah im je oprostio objavivši: “A i onoj trojici koji su bila izostala i to tek onda kada im je zemlja, koliko god da je bila prostrana postala tijesna, i kada im se bilo stisnulo u dušama njihovim i kada su uvidjeli da nema utočišta od Allaha nego samo u Njega. On je poslije i njima oprostio da bi se ubuduće kajali, jer Allah, uistinu, prima pokajanje i milostiv je.”138

3.20.4. Mesdžid Ed-Dirar Prije nego što je Vjerovjesnik, a.s., krenuo na pohod protiv Bizantijaca munafici su na periferiji Medine sagradili džamiju u kojoj su se okupljali i kovali zavjere protiv islama i muslimana. Pred sami polazak na Tebuk zatražili su od Vjerovjesnika, a.s., da klanja u toj džamiji i na taj način je službeno otvori. On im je rekao: „Mi sada idemo na put, ali kad se vratimo, klanjat ćemo u njoj, ako Allah, dž.š., bude htio.“139 Međutim, kada se Vjerovjesnik, a.s., vraćao s Tebuka na udaljenosti dio dana od Medine, Allah, dž.š., je upoznao Svog Poslanika, a.s., sa planovima munafika. Allah, dž.š., kaže: „A oni koji su džamiju sagradili da bi štetu nanijeli i nevjerovanje osnažili i razdor medu vjernike unijeli,
136 137

Et-Tevbe, 94-96. Et-Tevbe, 118. 138 Et-Tevbe, 119. 139 Muhammed Nesib er-Rifa'i, Tefsir ibn Kesir – skraćeno izdanje, str. 575.

1

Kur’an kao izvor Poslanikovog, a.s., životopisa pripremajući je za onoga koji se protiv Allaha i Njegova Poslanika još prije borio, - sigurno će se zaklinjati: »Mi smo samo najbolje željeli«, - a Allah je svjedok da su oni pravi lažljivci. Ti u njoj nemoj nikad molitvu obaviti! Džamija čiji su temelji, već od prvog dana, postavljeni na strahu od Allaha zaista više zaslužuje da u njoj obavljaš molitvu. U njoj su ljudi koji vole da se često peru , a Allah voli one koji se mnogo čiste. Da li je bolji onaj koji je temelj zgrade svoje postavio na strahu od Allaha i u želji da Mu se umili – ili onaj koji je temelj zgrade svoje postavio na rub podlokane obale koja se nagnula, da se zajedno s njim u vatru džehennemsku sruši? - A Allah neće ukazati na pravi put narodu koji sam sebi nepravdu čini. Zgrada koju su oni sagradili stalno će unositi nemir u srca njihova, sve dok im srca ne popucaju - A Allah sve zna i mudar je.”140 Allahov Poslanik, a.s., je zatim poslao ashabe da sruše taj mesdžid prije njegovog dolaska u Medinu. Na taj način Poslanik, a.s., se razračunao s licemjerima, uništio njihovo osinje gnijezdo i definitivno oslabio njihov uticaj. Dijelovi sure Et-Tevbe koji govore o vojnom pohodu na Tebuk, a koje smo naveli u ovom poglavlju objavljeni su s ciljem razračunavanja muslimana s munaficima što je na kraju i učinjeno. Nakon bitke na Tebuku tačno su se znali svi munafici i muslimani su mogli preventivno djelovati protiv njih. Uticaj munafika posebno je oslabio kada je, nekoliko mjeseci nakon povratka s Tebuka, umro njihov vođa Abdullah ibn Ubejj. Njegov sin Abdullah ibn Abdullah ibn Ubejj zatražio je od Vjerovjesnika, a.s., košulju da umota tijelo svog umrlog oca, pa mu je Poslanik, a.s., dao. Zatim je zamolio Allahovog Poslanika, a.s., da mu klanja dženazu i on je to učinio. Allah mu je tada objavio ajet u kojem mu zabranjuje da to više ikada učini. Allah, dž.š., kaže: “I nijednom od njih kada umre nemoj dženazu klanjati, i nemoj nad kaburom njegovim stajati, jer oni u Allaha i Njegova Poslanika ne vjeruju i kao nevjernici oni umiru.”141 Poslanik, a.s., nakon toga nikada više nije klanjao dženazu ni jednom munafiku.

3. 21. Smrt Božijeg Poslanika, a.s. Kur'an govori o smrti Božijeg Poslanika, a.s., pripremajući muslimane na taj tužni čas. Za vrijeme Bitke na Uhudu kada je Poslanik, a.s., ranjen i kada se pročulo da je možda mrtav, vjerovanje nekih muslimana bilo je poljuljano, pa je Allah, dž.š., objavio: „Muhammed je samo poslanik, a i prije njega je bilo poslanika. Ako bi on umro, ili ubijen bio, zar biste se vi unazad
140 141

Et-Tevbe, 107-110. Et-Tevbe, 84.

1

Kur’an kao izvor Poslanikovog, a.s., životopisa vratili? Onaj ko se nazad vrati Allahu neće ništa nauditi, a Allah će zahvalne nagraditi. Nijedna osoba neće umrijeti bez određenja Allahovog, časa suđenog.“142 El-Mubarekfuri i drugi biografi bilježe da je Ebu Bekr upravo ove ajete proučio da bi umirio ožalošćene muslimane u vrijeme smrti Božijeg Poslanika, a.s.143 Smrtni čas Božijeg Poslanika, a.s., nagovješten mu je objavljivanjem sure En-Nasr. Ibn Abas, r.a., kaže: „Omer, r.a., me uvodio u društvo istaknutih učesnika Bitke na Bedru. Nekima od njih kao da se to nije sviđalo, pa su rekli: „Zašto da ovaj sjedi s nama kada i mi imamo sinova poput njega?“ Omer je odgovorio: „Za njega znate ko je i od koga je...“ Jednog dana Omer me je pozvao i poveo kod njih. Mislim da me toga dana pozvao samo da im pokaže..., pa je upitao: „Šta kažete o riječima Allaha, dž.š.,: „Kada Allahova pomoć i pobjeda dođu?“144 Neki od njih su rekli: „Naređeno nam je da zahvaljujemo Allahu kad nam pomogne i da pobjedu.“ Drugi su šutjeli i nisu ništa odgovorili. Mene je Omer upitao: „Ibn Abase, kažeš li i ti tako?“ Rekao sam: „Ne!“ On me je upitao: „A šta ti kažeš?“ Rekao sam: „To je smrtni čas Allahovog Poslanika, a.s., koji mu je nagovješten riječima: „Kada Allahova pomoć i pobjeda dođu...“, to je znak tvoje bliske smrti, „...ti slavi i veličaj Gospodara svoga hvaleći Ga i moli Ga da ti oprosti, On pokajanje prima.“145 Omer je tada rekao: „Iz ovog poglavlja ne vidim ništa drugo, do što ti kažeš.“146

3.22. Porodica i brak Allahovog Poslanika, a.s., Porodični i bračni život ranijih Božijih poslanika je jedna od tema koje se razmatraju u Kur'anu Časnom. Kur'an nam prenosi određene detalje o životu Nuha, a.s., i njegove porodice, o Lutu i njegovoj ženi, Ibrahimu i njegovoj porodici, itd. Stoga ne iznenađuje činjenica da je porodični i bračni život Muhammeda, a.s., također tema određenih kur'anskih ajeta. Prije svega, Kur'an ističe da je Božiji Poslanik, a.s., imao poseban status kada je u pitanju bračni život. Allah, dž.š., kaže: „O Vjerovjesniče, Mi smo ti dozvolili da budu žene tvoje one kojima si dao vjenčane darove njihove, i one u vlasti tvojoj koje ti je Allah dao iz plijena, i kćeri amidža tvojih, i kćeri tetaka tvojih po ocu, i kćeri daidža tvojih, i kćeri tetaka tvojih po materi koje su se s tobom iselile, i samo tebi, a ne ostalim vjernicima, ženu-vjernicu koja sebe pokloni Vjerovjesniku, ako Vjerovjesnik hoće da se s njom oženi
142 143

Ali 'Imran, 144-145. Sefijjurrahman El-Mubarekfuri, Zapečaćeni džennetski napitak, str. 538. 144 En-Nasr, 1. 145 En-Nasr, 3. 146 Muhammed Nesib er-Rifa'i, Tefsir ibn Kesir – skraćeno izdanje, str. 1541.

1

Kur’an kao izvor Poslanikovog, a.s., životopisa – da ti ne bi bilo teško. Mi znamo šta smo propisali vjernicima kada je riječ o ženama njihovim i o onima koje su u vlasništvu njihovom – a Allah prašta i samilostan je. Možeš zanemariti one među njima koje hoćeš i možeš pozvati sebi onu koju hoćeš, a možeš zatražiti onu koju si udaljio, ni jedno od toga nije tvoj grijeh. Najlakše će one tako radosne biti i neće se žalostiti i tako će sve onim što im ti daješ zadovoljne biti – a Allah zna šta je u srcima vašim; Allah zna sve i blag je. Od sada ti nisu dopuštene druge žene, ni da umjesto njih neku drugu uzmeš, makar te zadivila ljepota njihova, osim onih koje postanu robinje tvoje. – A Allah na sve motri.“147 Iz ovog teksta vidljivo je da je Muhammedu, a.s., jedno vrijeme bilo dozvoljeno da oženi neograničen broj žena, ali da mu je kasnije bilo zabranjeno da se oženi bilo kojom drugom ženom, osim onih koje su do tog momenta za njega bile udate, niti se od njih smije rastaviti. „Od sada ti nisu dopuštene druge žene, ni da umjesto njih neku drugu uzmeš, makar te zadivila ljepota njihova, osim onih koje postanu robinje tvoje. – A Allah na sve motri.“148 Pored toga, ovaj ajet jasan je znak da je bračni život Muhammeda, a.s., bio dirigovan objavom i da su sve ženidbe Muhammeda, a.s., bile motivirane ispunjenjem poslaničke misije. Nakon smrti hazreti Hatidže sve odluke za ženidbu donosio je Muhammed, Allahov poslanik, a ne Muhammed, sin Abdullahov.149 Kur'an ne spominje ni jednu ženu Allahovog Poslanika, a.s., po imenu, već im se obraća riječima „O žene Vjerovjesnikove“, tako da ni jedna žena Allahovog Poslanika, a.s., slovom Kur'ana nije odlikovana iznad druge. Poslanik, a.s., se tokom života vjenčao s jedanaest supruga. To su: Hatidža bint Huvejlid, Sevda bint Zem'a, Aiša bint Ebi Bekr, Hafsa bint Omer, Zejneb bint Huzejme, Ummu Seleme, Zejneb bint Džahš, Džuvejrija bint El-Haris, Safija bint Hujejje, Ummu Habiba i Mejmune bint ElHaris. Od navedenih jedanaest supruga Allahovog Poslanika, a.s., dvije su umrle prije njega: Hatidža bint Huvejlid i Zejneb bint Huzejme. Ajeti objavljeni u suri El-Ahzab u kojima se supruge Vjerovjesnikove pozivaju da izaberu između života s Muhammedom, a.s., i razvoda braka odnose se na preostalih devet žena. Allah, dž.š., kaže: „O Vjerovjesniče, reci ženama svojim: „Ako želite život na ovom svijetu i njegov sjaj, onda se odlučite, dat ću vam pristojnu otpremu i lijepo ću vas otpustiti. A ako želite Allaha, i Poslanika Njegova, i onaj svijet, - pa, Allah, dž.š., je, doista, onima među vama koje čine dobra djela pripremio nagradu veliku. O žene Vjerovjesnikove, ako bi koja od vas očit grijeh učinila, kazna bi joj udvostručena bila, a to je Allahu lako, a onoj koja se bude
147 148

El-Ahzab, 50-52. Salih Čolaković, Majke vjernika, Islamski kulturni centar, Mostar, 2003., str. 153. 149 Ibid., 20.

1

Kur’an kao izvor Poslanikovog, a.s., životopisa Allahu i Poslaniku Njegovu pokoravala i dobra djela činila – dat ćemo nagradu dvostruku i pripremit ćemo joj opskrbu plemenitu. O žene Vjerovjesnikove, vi niste kao druge žene! Ako se Allaha bojite, na sebe pažnju govorom svojim ne skrećite, pa da u napast dođe onaj čije je srce bolesno, i neusiljeno govorite.“150 Povod objave ovih ajeta bio je zahtjev supruga Allahovog Poslanika, a.s., da im on osigura bolju opskrbu i udobniji život. 151 Sve supruge Allahovog Poslanika, a.s., izabrale su život s njim. Nakon toga, Allah, dž.š., im je podario poseban status nazvavši ih „Majkama vjernika“. Allah, dž.š., kaže: „Vjerovjesnik treba da bude preči vjernicima nego oni sami sebi, a žene njegove su – kao majke njihove.“152 To znači da nakon smrti Allahovog Poslanika, a.s., nikome nije bilo dozvoljeno da oženi neku njegovu udovicu. Uz Vjerovjesnikov, a.s, bračni život vezan je još jedan detalj iz njegove biografije koji je poslužio za razjašnjavanje određenih šerijatskih propisa. Riječ je o odnosu usvojitelja i njegovog usvojenog sina. Arapi su prije pojave islama imali običaj da usvoje dijete koje je imalo potpuno ista prava kao rođeno dijete. Allah, dž.š., je želio da taj običaj ukine, pa je objavio: „A ni posinke vaše nije učinio vašim sinovima! To su samo riječi vaše iz usta vaših, a Allah istinu govori i Pravom putu On vodi!“153 Idealna prilika za potpuno razbijanje predrasuda vezanih za adopciju nastupila je nakon razvoda Zejda, Vjerovjesnikovog, a.s., posinka sa Zejnebom bint Džahš. Allah, dž.š., je tada Zejnebu vjenčao s Muhammedom, a.s., jasno ističući da je to učinjeno zbog toga da bi se razbile predislamske predrasude vezane za adopciju. Allah, dž.š., kaže: „A kada ti reče onome kome je Allah milost darovao, a kome si i ti dobro učinio: „Zadrži ženu svoju i boj se Allaha!“ – u sebi si skrivao ono što će Allah objelodaniti i ljudi si se bojao, a preče je da se Allaha bojiš. I pošto je Zejd s njom živio i od nje se razveo, Mi smo je za tebe udali kako se vjernici ne bi ustručavali više da se žene ženama posinaka svojih kada se oni od njih razvedu – kako Allah odredi, onako treba da bude.“154 I ovaj ajet je jasan dokaz da su ženidbe Allahovog Poslanika, a.s., bile dirigirane objavom.

3.23. Ličnost Allahovog Poslanika, a.s.

150 151

El-Ahzab,28-32. Sayyid Qutb, U okrilju Kur’ana, XXII, str. 3-4. 152 El-Ahzab, 6. 153 El-Ahzab, 4. 154 El-Ahzab, 37.

1

Kur’an kao izvor Poslanikovog, a.s., životopisa Uzvišeni Allah, dž.š., odlikovao je Svoga Poslanika, savršenim svojstvima i učinio ga uzorom za sva pokoljenja. On kaže: „Vi u Allahovom Poslaniku imate divan uzor.“155 Muhammed, a.s., je imao savršen moral. Moral koji je prema Kur'anu bio na najvišem stepenu. Allah, dž.š., kaže: „Jer ti si zaista najljepše ćudi.“156 Vjerovjesnik, a.s., je bio blag i pažljiv i teško mu je padalo to što su njegovi sljedbenici bili maltretirani. Allah, dž.š., nas obaviještava o tome i kaže: „Samo Allahovom milošću ti si blag prema njima.“157 „Došao vam je Poslanik, jedan od vas; teško mu je što ćete na muke udariti, pa brine o vama; prema vjernicima je blag i milostiv.“158 Allah, dž.š., nas upoznaje da su milost, pažnja i blagost s kojima je Muhammed, a.s., bio odlikovan bitno uticali na uspješnost njegove misije. On kaže: „Samo Allahovom milošću ti si blag prema njima; a da si osoran i grub, razbježali bi se iz tvoje blizine.“159 U Kur'anu se često navodi da je Muhammed, a.s., samo čovjek kojem se objavljuje. Allah, dž.š., kaže: „Reci: 'Ja sam čovjek kao i vi, meni se objavljuje da je vaš Bog – jedan Bog.“160 Međutim, činjenica da je on Allahov Poslanik odvaja ga od svih drugih ljudi. Zbog toga je nezamislivo da on griješi i da se povodi za svojim strastima. Govoreći o tome Allah, dž.š., kaže: „Nezamislivo je da Vjerovjesnik utaji nešto od ratnog plijena.“161 Konačno, iz ljubavi prema ljudskom rodu Poslanik, a.s., je nastojao da sve ljude uputi na Pravi put. Zbog toga mu je vrlo teško padalo kada bi ga idolopoklonici odbijali. Allah, dž.š., o tome kaže: „Pa zar ćeš ti za njima od tuge svisnuti ako oni u govor ovaj neće da povjeruju.“162

155 156

El-Ahzab, 21. El-Kalem, 4. 157 Ali 'Imran, 159. 158 Et-Tevbe, 128. 159 Ali Imran, 158. 160 El-Kehf, 110. 161 Ali 'Imran, 160. 162 El-Kehf, 6.

1

Kur’an kao izvor Poslanikovog, a.s., životopisa

4. ZAKLJUČAK
Život Allahovog Poslanika, a.s., nepresušan je izvor inspiracije svim muslimanima i muslimankama. Svi segmenti njegovog života zabilježeni su tako da neprestano nadahnjuju živote muslimana širom svijeta. Najbitnije i najvažnije dijelove njegove biografije Uzvišeni Allah, dž.š., objavio je u Kur'anu Časnom. Ajeti koji govore o životopisu Allahovog Poslanika su jezgroviti i sadržajni. U njima Uzvišeni Allah, dž.š., osim obavještavanja vjernika o nekim detaljima Poslanikovog života navodi pouku za sve muslimane u svim vremenima. Te pouke su univerzalne i nadvremenske. Kur'an nije udžbenik povijesti koji bilježi događaje ne analizirajući njihove uzroke i pouke. Kada govori o Bici na Uhudu cilj Kur'ana nije da upozna čitaoce o tom događaju, već da kroz analizu događaja objavi univerzalne poruke za sve muslimane u svim vremenima na bilo kojem mjestu na svijetu. Stoga je Kur'an neprevaziđen i univerzalan. Iako su se stil života i materijalna dostignuća današnjeg čovjeka poboljšala, bolesti društva koje su pritiskale prve generacije muslimana nisu se promijenile. Zajednicu muslimana i danas sačinjavaju iskreni i čvrsti vjernici, muslimani u čijim srcima se vjera još uvijek nije ustabilila, licemjeri, i spoljni neprijatelji koji

1

Kur’an kao izvor Poslanikovog, a.s., životopisa nastoje da ih unište. Tako će biti do Sudnjeg dana, a upravo takvoj zajednici muslimana su ajeti koji analiziraju uzroke i posljedice određenih događaja iz života Allahovog Poslanika, su nepresušan izvor pouke i jasan putokaz za buduće djelovanje.

5. LITERATURA
1. Abdulhamid Mahmud Tuhmaz, Hanefijski fikh, knjiga 3., Sarajevo, 2004. godine. 2. Besim Korkut, Kur’an s prijevodom značenja na bosanski jezik, Kompleks Hadim-lHaremejni-š-Šerifejni-l-Melik Fahd za štampanje Musfahi Šerifa, Medina, 1412. god. po Hidžri. 3. Ebul-Hasan Ali el-Husni en-Nedewi, Život Božijeg Poslanika, prijevod s arapskog Nermin Omerbašić, Omer Spahović i Sadudun Tutnjić, Behram-begova medresa, Tuzla, 2004. godine. 4. Ibn Hišam, Poslanikov životopis, prijevod s arapskog Mustafa Prljača, Bemust, Sarajevo, 1998. godine. 5. Muhammed Hamidullah, Muhammed a.s., prijevod s francuskog Nerkez Smailagić, Starješinstvo IZ u BiH, Hrvatskoj i Sloveniji, Sarajevo, 1983. godine. 6. Muhamed Husejn Hejkel, Život Muhammeda, a.s, prijevod s engleskog Murat Dizdarević, Muhamed Pašanbegović, Azra Saračević, Hamza Karčić, Ahmet Alibašić i Azra Arnautović, El-Kalem, Sarajevo, 2004. godine.

1

Kur’an kao izvor Poslanikovog, a.s., životopisa 7. Muhammed Nesib er-Rifa'i, Tefsir ibn Kesir – skraćeno izdanje, prijevod s arapskog grupa prevodilaca, Visoki saudijski komitet za pomoć BiH, Sarajevo, 2002. godine. 8. Nijaz Šukrić, „Aktuelnost izučavanja sire, života i djela Muhammeda, a.s.,“, Glasnik VIS-a u SFRJ, br. 6. 1983. godine. 9. Safvet Halilović, „Izvori Poslanikovog životopisa“, Novi horizonti br. 65. januar 2005. godine. 10. Salih Čolaković, Majke vjernika, Islamski kulturni centar, Mostar, 2003. 11. Sefijjurrahman El-Mubarekfuri, Zapečaćeni džennetski napitak, El-Mudžahidun, bez godine i mjesta izdanja.

SADRŽAJ
Almedina Hadžić-Duranović............................................................................................................1 1. UVOD..........................................................................................................................................2 2. IZVORI SIRE ALLAHOVOG POSLANIKA, A.S.....................................................................4 3. KUR'AN KAO IZVOR POSLANIKOVE, A.S., SIRE................................................................4 3. 1. Prilike u Meki prije rođenja Muhammeda, a.s.........................................................................5 3. 1. 1. Vjera predislamskih Arapa...................................................................................................5 3. 1. 2. Običaji predislamskih Arapa................................................................................................6 3. 2. Rođenje Muhammeda, a.s........................................................................................................7 3. 3. Djetinjstvo Muhammeda, a.s., i život do Prve objave..............................................................7 3. 4. Prva objava...............................................................................................................................8 3. 5. Period tajnog pozivanja u islam...............................................................................................8 3. 6. Javni poziv u islam...................................................................................................................9 3. 7. Neprijatnosti koje su Vjerovjesnik, a.s, i prvi muslimani doživljavali u Mekki......................9

1

Kur’an kao izvor Poslanikovog, a.s., životopisa 3.8. Smrt Ebu Taliba i hazreti Hatidže ...........................................................................................11 3. 9. Isra i miradž............................................................................................................................11 3. 10. Hidžra – preseljenje Vjerovjesnika, a.s., i prvih muslimana iz Meke u Jesrib.....................12 3.11. Dolazak u Medinu – gradnja džamije, bratimljenje, odnosi s jevrejima...............................13 ...................................................................................................................................................13 3.12. Promjena Kible u namazu.....................................................................................................14 3. 13. Bitka na Bedru 2. godine po Hidžri......................................................................................16 3.14. Bitka na Uhudu 3. godine po Hidžri......................................................................................19 3.15. Protjerivanje Benu Nadira 4. godine po Hidžri.....................................................................22 3. 16. Bitka na Hendeku 5. godine po Hidžri i pohod na Benu Kurejze........................................24 3.17. Potvora hazreti Aiše nakon pohoda na Benu Mustalik 6. godine po Hidžri..........................27 3.18. Ugovor na Hudejbiji 6. godine po Hidžri..............................................................................28 3. 19. Oslobođenje Meke i Bitka na Hunejnu 8. godine po Hidžri................................................31 3.20. Pohod na Tebuk 9. godine po Hidžri.....................................................................................32 3.20.2 Povratak muslimanske vojske u Medinu............................................................................35 3.20.3. A i onoj trojici koja su bila izostala…...............................................................................36 3.20.4. Mesdžid Ed-Dirar...............................................................................................................36 3. 21. Smrt Božijeg Poslanika, a.s..................................................................................................37 3.22. Porodica i brak Allahovog Poslanika, a.s.,............................................................................38 3.23. Ličnost Allahovog Poslanika, a.s...........................................................................................40 .......................................................................................................................................................42 4.ZAKLJUČAK..............................................................................................................................42 5. LITERATURA...........................................................................................................................43 SADRŽAJ.......................................................................................................................................44

Almedina Hadžić-Duranović............................................................................................................1 1. UVOD..........................................................................................................................................2 2. IZVORI SIRE ALLAHOVOG POSLANIKA, A.S.....................................................................4 3. KUR'AN KAO IZVOR POSLANIKOVE, A.S., SIRE................................................................4 3. 1. Prilike u Meki prije rođenja Muhammeda, a.s.........................................................................5 3. 1. 1. Vjera predislamskih Arapa...................................................................................................5

1

Kur’an kao izvor Poslanikovog, a.s., životopisa 3. 1. 2. Običaji predislamskih Arapa................................................................................................6 3. 2. Rođenje Muhammeda, a.s........................................................................................................7 3. 3. Djetinjstvo Muhammeda, a.s., i život do Prve objave..............................................................7 3. 4. Prva objava...............................................................................................................................8 3. 5. Period tajnog pozivanja u islam...............................................................................................8 3. 6. Javni poziv u islam...................................................................................................................9 3. 7. Neprijatnosti koje su Vjerovjesnik, a.s, i prvi muslimani doživljavali u Mekki......................9 3.8. Smrt Ebu Taliba i hazreti Hatidže ...........................................................................................11 3. 9. Isra i miradž............................................................................................................................11 3. 10. Hidžra – preseljenje Vjerovjesnika, a.s., i prvih muslimana iz Meke u Jesrib.....................12 3.11. Dolazak u Medinu – gradnja džamije, bratimljenje, odnosi s jevrejima...............................13 ...................................................................................................................................................13 3.12. Promjena Kible u namazu.....................................................................................................14 3. 13. Bitka na Bedru 2. godine po Hidžri......................................................................................16 3.14. Bitka na Uhudu 3. godine po Hidžri......................................................................................19 3.15. Protjerivanje Benu Nadira 4. godine po Hidžri.....................................................................22 3. 16. Bitka na Hendeku 5. godine po Hidžri i pohod na Benu Kurejze........................................24 3.17. Potvora hazreti Aiše nakon pohoda na Benu Mustalik 6. godine po Hidžri..........................27 3.18. Ugovor na Hudejbiji 6. godine po Hidžri..............................................................................28 3. 19. Oslobođenje Meke i Bitka na Hunejnu 8. godine po Hidžri................................................31 3.20. Pohod na Tebuk 9. godine po Hidžri.....................................................................................32 3.20.2 Povratak muslimanske vojske u Medinu............................................................................35 3.20.3. A i onoj trojici koja su bila izostala…...............................................................................36 3.20.4. Mesdžid Ed-Dirar...............................................................................................................36 3. 21. Smrt Božijeg Poslanika, a.s..................................................................................................37 3.22. Porodica i brak Allahovog Poslanika, a.s.,............................................................................38 3.23. Ličnost Allahovog Poslanika, a.s...........................................................................................40 .......................................................................................................................................................42 4.ZAKLJUČAK..............................................................................................................................42 5. LITERATURA...........................................................................................................................43 SADRŽAJ.......................................................................................................................................44

1

Kur’an kao izvor Poslanikovog, a.s., životopisa

1

Sign up to vote on this title
UsefulNot useful