You are on page 1of 192

STATUS magazin za (politiku) kulturu i drutvena pitanja broj 2, veljaa/oujak 2004.

/// asopis izlazi dvomjeseno Nakladnik: Udruga graana Dijalog Mostar, Franjevaka 16, 88000 Mostar Za nakladnika: Josip Blaevi Urednitvo: Josip Blaevi, Radoslav Dodig, Zvonimir Juki, Ivan Vukoja Glavni urednik: Ivan Vukoja Grako oblikovanje: Marin Musa Korektura: Josip Blaevi e-mail adresa urednitva: status@dijalog.ba ISSN: 1512 - 8679 Tisak: Logotip, iroki Brijeg Naklada: 1.000 primjeraka Fotograja na naslovnici: Iz arhiva Opinskog sekretarijata narodne obrane Ljubuki, autor i godina nepoznati.

Objavljivanje ove publikacije je nancirala Europska Unija

Sadraj
UVODNIK IVAN VUKOJA: Otvorena misao . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . MISLIOCI BLA HAMVAS: Nitko . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . BLA HAMVAS: Pogovor o nekome . . . . . . . . . . . . . . BLA HAMVAS: Kranstvo S c i e n t i a s a c r a II . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . NEVEN UUMOVI: Sakralna zaogrtanja . . . . . . . . . KRUI LI BAUK JUGOSLAVIJE BOSNOM I HERCEGOVINOM UMJESTO UVODA OLIVERA MILOSAVLJEVI: Fatalistiko tumaenje razaranja Jugoslavije . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . DEJAN JOVI: Zao duh Miloevieva jugoslavenstva . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . OLIVERA MILOSAVLJEVI: Metodologija proizvodnje argumenata. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . DUKO SEKULI: Stvaranje i raspad vienacionalne drave: sluaj Jugoslavije . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . SREKO M. DAJA: Poticajno, ali ne i pouzdano objanjenje . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 5 8 11 13 23

29 39 45 51 58

U OKVIRU TEME MLADEN ANI: Rekonstrukcija ili de(kon)strukcija: Izgledi Bosne i Hercegovine u svjetlu iskustva raspada Jugoslavije. . . 63 DRAGOSLAV DEDOVI: Do you speak BCS? . . . . . . . 78 SALIH FOO: Akteri, sistem, promjene, stanje i zablude . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 82 ELJKO IVANKOVI: Bosanstvo kao novo jugoslavenstvo ili...? . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 89 SLAVO KUKI: Izmeu jugoslavenskog scenarija i evropske budunosti . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 93 IVO LUI: Je li Bosna i Hercegovina Jugoslavija u malom? . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 98 PREDRAG MATVEJEVI: S puta po Srbiji . . . . . . . . . 115 UGO VLAISAVLJEVI: Jugoslovenski komunizam i poslije: kontinuitet etnopolitike . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 118 MIODRAG IVANOVI: Ideja jugoslovenstva realna mogunost ili tek egzotika? . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 124 BATINA MIROSLAV PALAMETA: Odjeci gotike na stecima 130

PRIJEVODI I NAJAVE NOAM CHOMSKY: Obrisi novog svjetskog poretka . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 146 PRENOSIMO SHMUEL VAKNIN: Internet u zemljama u tranziciji . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 154 UMJETNOST/UMJESNOST DRAGAN IMOVI: O pisanju, knjievnosti... . . . . 158 IVAN VUKOJA: Proizvodnja umjetnosti je prioritet . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 163 EUROATL ANTSKE INTEGR ACIJE JOSIP BLAEVI: Bosna i Hercegovina i europske integracije . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 174 PRIKAZI IVAN VUKOJA: Lisiin Brijeg kao hercegovaki Macondo . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 186 RADOSLAV DODIG: Mitomanije bez granica . . . . . 188

Uvodnik

Otvorena misao
Budui ivimo u drutvu koje niti potrebuje niti cijeni prigodne svearske tonove i revijalne govore/tekstove, pokuat emo ih to manje koristiti i napraviti asopis u prvom redu polemikog karaktera
Ivan Vukoja

IJENJENI ITATELJI, PRED VAMA JE DRUGI BROJ magazina za (politiku) kulturu i drutvena pitanja Status. Stara mudrost kae kako i putovanje od stotinu milja zapoinje prvim korakom. Mi smo taj korak uinili prije vie od godinu dana objavili smo prvi broj asopisa. Premda su reakcije na prvi broj, uzimajui u obzir olakotne okolnosti pripremanja prvjenca, bile uglavnom pozitivne, procjene poznavatelja nae drutvene scene bile su kako je to hvale vrijedan, ali ipak samo pokuaj utemeljenja jednog ozbiljnog asopisa. Ozbiljnog u smislu studioznog i strunog, a ne povrnog i politikantskog, zanimljivog i sadrajnog, a ne dosadnog i ispraznog, kritikog i polemikog, a ne podanikog i ulizikog promiljanja i pisanja o drutvenim i inim pojavama, procesima, osobama i dogaajima. Nakon poetnog (ne)zadovoljstva prvim brojem, uistinu je nastupila praznina u kojoj se nije znalo to i kako dalje. Zapravo, znali smo to, ali je problem bio kako, odnosno s ime. Kao i mnogo puta u slinim sluajevima, nepoznanica je bila kako nancirati asopis. Zahvaljujui podrci Europske Unije taj problem je, barem djelomino i privremeno, rijeen. I ovu prigodu koristimo kazati im hvala. Budui ivimo u drutvu koje niti potrebuje niti cjeni prigodne svearske tonove i revijalne govore/tekstove, pokuat emo ih to manje koristiti i napraviti asopis u prvom redu polemikog karaktera. asopis koji e nastojati struno, otvoreno i kritiki govoriti o vanim temama koje se tiu nae prolosti, sadanjosti i budunosti. O temama o kojima obino volimo priati i sluati (pisati i itati) samo u krugu istomiljenika. O temama koje nisu zabranjene, ali se nekako podrazumijeva da je svako pisanje o njima politiki i ideoloki obojeno ili

uvjetovano, i kao takvo zapravo u funkciji tih istih politikih i ideolokih ciljeva. Takvo podrazumijevanje upravo i jest jedan od uzroka to se u veini sluajeva o bosanskohercegovakim temama i problemima pie u skladu s odreenim (svjetonazorskim, ideolokim, politikim,...) trendovima, a ne u okvirima otvorenog kritiko-teorijskog diskursa okrenutog injenicama i provjerljivim argumentima. Pisanje o vanim temama/dogaajima/osobama/procesi-ma bosanskohercegovakog drutva tako esto ne slui primarno boljem poznavanju, objanjenju i razumijevanju istih, nego stvaranju slike o njima u skladu sa eljama, oekivanjima i planovima autora i/ili njihovih zamiljenih itatelja, ili u ekstremnom sluaju, naruitelja slike koju treba kreirati. Veoma esto su takvi tekstovi i u funkciji osobnog diferenciranja i pozicioniranja autora na mapi kulturnog, znanstvenog, politikog ili openito drutvenog krajolika, i naravno svih onih (ne)pogodnosti koje tako osvojena pozicija nudi. Kroz Status emo nastojati graditi protuteu takvim jednostranim, ideologiziranim, trendovskim promiljanjima i (ne)svjesnim instrumentalizacijama odreenih injenica, ideja i teorija. Nastojati, a koliko emo u tome uspjevati, pokazat e vrijeme i vae reakcije. U svakom broju emo odrediti jednu temu, koju budemo smatrali drutveno znaajnom i aktuelnom, i oko nje, kao sredinje teme broja, pokuati dobiti to iri spektar razliitih shvaanja, gledita, tumaenja i reakcija. Tema ovog broja jest: Krui li bauk Jugoslavije Bosnom i Hercegovinom.

4 | MAGAZIN ZA (POLITIKU) KULTURU I DRUTVENA PITANJA

Uvodnik U skladu s nazivom Udruge koja je nakladnik ovog asopisa, teit emo suprotstavljanju razliitih miljenja o istoj temi. Jer, misao zatvorena u sebe, samodovoljna i dogmatina jest monoloka misao, a misao otvorena drugima i usmjerena na druge dijaloka misao. Pored ostalih rubrika/tema (Recenzije i prikazi, Prijevodi i najave, Prenosimo, Pojmovno polje, Batina, Ekonomija i ekologija, Umjetnost / umjesnost, Religija i drutvo, Euroatlanske integracije, ...) kojima se uobiajeno bave asopisi za kulturu i drutvena pitanja, Status e imati i rubriku pod nazivom Mislioci. U njoj emo u svakom broju nastojati predstaviti autora ija djela znaajem, te bogatstvom uvida i ideja u njima iznijetih, nadilaze okvire vremena i prostora u kojima su nastala. U ovom broju emo (fragmentarno) predstaviti Belu Hamvasa. Posebno smo ponosni na injenicu da meu prvima u Bosni i Hercegovini predstavljamo autora koji, u skoro svim sredinama u koje dospiju njegova pisana djela, zadobiva gotovo kultni status. Pored toga, Hamvasev esej Nitko, kojeg u prijevodu Nevena Uumovia ciljano donosimo na samom poetku asopisa, smatramo izvrsnim okvirom za dodatnu prolaciju Statusa kao asopisa u kojem piu oni koji o odreenoj temi imaju to rei/napisati, te znaju i hoe to uiniti. Oni koji imaju svoj stav i spremni su ga argumentirano zastupati sve dok spoznaja novih injenica ili snaga protuargumenata ne korigira njihove poetne pozicije. Uvjereni u terapeutsku mo razgovora, nunost socijalnog, svjetonazorskog i politikog dijaloga, te drutvenu korisnost otvaranja strune javne rasprave i argumentirane polemike o bitnim pitanjima drutva i drave u kojima ivimo, pozivamo vas, ne samo na itanje, nego i na aktivno i kritiko promiljanje (i pisanje) o svim temama koje budu otvorene na stranicama ovoga asopisa. IVAN VUKOJA (LJUBUKI, 1969.) DIPLOMIRAO NA ODSJEKU ZA SOCIOLOGIJU FILOZOFSKOG FAKULTETA U ZAGREBU, GDJE POHAA I POSLIJEDIPLOMSKI STUDIJ.

STATUS, BROJ 2, VELJAA/OUJAK 2004.

|5

MISLIOCI

Mi s l i o c i

Nitko
Ljudi su postali zamjenjivi. I ene veinom
Bla Hamvas

OETKOM DVADESETIH, ODMAH NAKON SVJETSKOG rata, Hofmannsthal je uoio da se graanin preobrazio u ma koga (Jedermann). Prol graanina nikad nije ni bio neto otro, izuzimajui sluaj genija, koji pak, naravno, nije bio nita drugo do protest graanina protiv sebe samog, rjee prerastanje sebe samog. Prije se duhovnika jo moglo razlikovati od kuhara. Granice su se od te vremenske toke u potpunosti poele brisati. Bilo je to kao kad se probue kutije za boje, pa se sve boje pomijeaju. Ili kao kad se cijeli ruak saspe u kantu. Ma tko je nastao u takvo doba splaina. Kod ovjeka se jo mogla nai nekakva karakteristina crta, ali vie kao dekoracija. Svejedno je tko je tko. Ma tko kae da karakteristinost i nije vana. Bitno je da se raunica isplati. Ljudi su postali zamjenjivi. I ene veinom. Jer ma tko ma koju moe oeniti. Brak je takav kakav je. Drutvo je takvo kakvo je. Drava isto. Samo bi posao trebao biti bolji od ostalih, ali, na kraju krajeva, i to je takvo kakvo je. Nakon drugog svjetskog rata, na cijelom svijetu, ma tko je opstao tek ponegdje, u vedskoj ili u vicarskoj, ve se samo balzamiranjem mogao odrati, inae je iezavao. Ma tko je bio fenomen demokracije, tako izbrisan i beskarakteran, ali je jo imao, ako ve ne lice, barem svoju karikaturu. I jo je umio biti zavidan, gramziv, intrigant, lukavac, i umio je drhtati kao da o tome to to znai nema pojma, ali je za sve to jo govorio: dosta licemjerja, budimo ono to jesmo. Ali ak i prije ovako: tijekom povijesti uvijek je bilo tako. Jer ma tko je bio snob, pozivao se na povijest, kao pravi graanin, zato je imao potrebu za genijem. Ma tko je vjerovao u darovitost i radi toga je podizao institute za otkrivanje talenata, gdje bi kipar bio poslan pekaru ili obrnuto, jer je i tako bilo svejedno. Nakon drugog svjetskog rata pojavio se onaj na kojeg se nije raunalo. Spram toga vie nikakvo mjesto nije bilo stabilno. ovjek koji se pojavio poslije ma koga, iliti nitko, nije vie lice, ali niti karikatura. U najboljem shema. I to rijetko. Ve samo maska, uniforma, ali i to je samo izlika. Veinom tek znaka koju nosi u zapuku, kao lan nogometne ekipe ili stranke. ovjek se tetovira kao pokraj Konga. Da bi se mogli razlikovati, numeracija postaje neophodna, ba kao u koncentracijskim logorima. ene se preobraavaju u crtee iz modnih asopisa, u suprotnom se niti ne uzimaju u obzir.

Ranije su humoristiki listovi bili puni karikatura kraljeva i predsjednika. Bilo je vladara koji su te groteskne crtee skupljali i bili ponosni na njih, jer su ih smatrali znakom svoje velike popularnosti. Dijelom je i bilo tako. Ministri bi se osjeali uvrijeeni ako im se humoristiki listovi ne bi podsmjehivali. U doba nikoga karikature se ne crtaju ne zato jer je vlast bez humora, pa bi joj moglo pasti na pamet zatvoriti crtaa, nego zato jer su dravni poglavari i ministri upravo bezlini, nepostojea bia, ve ne ni maske ni karikature, jer se ni ne broje vie, i ve ih ne treba ni zaboravljati, jer nisu nikad nita ni znaili. Kad se skinu s ulica njihova imena, ieznut e u nepostojanju. Ma kog karakterizira kompromis. S njim se jo moglo pogaati. Otpor se ve nije pokazivao ni na koji nain, cijene su meutim bile vie-manje vrste. Bilo je to jo doba trebera. Tko je pak treber? Nasuprot mu se moe postaviti onaj koji ne samo da nije treber, nego se nalazi upravo na drugoj strani. Herojskim ovjekom bi ga se moglo nazvati. Za herojskog ovjeka smjernice nunosti drugaije su od onih uobiajenih. Specina, ali tvrda injenica, koju mi nazivamo realitetom, pred njim - ali iskljuivo samo pred njim - poputa. to je za nas kameni zid, za njega je najgipkija opna i moe je toliko napeti koliko je u interesu njegovog poduhvata. Velikim stvarima treba velikog prostora. Jer realitet je rastezljiv. Kao uzori odmah mogu posluiti Heraklo ili Gandhi. Nije to kao putovanje, kada ovjek poe od kue pa mu se svijet otvara, i to dalje ide, perspektive su mu sve vee. Putovanjem se samo podie zastor jedan za drugim, jer sve je prizor, ne sloboda. U junakoj sudbini svakim korakom paraju se slojevi bitka i ne pojavljuju se drugi predjeli, kao u panorami. Nepoznate mogunosti se otvaraju, koe pucaju, nije dovoljno tek blenuti s palube broda, uvijek treba neto uiniti, uvijek prekoraiti nekamo gdje opet treba initi, sa potpuno nepoznatim posljedicama. Junaki ivot nije Heraklova povlastica. Grci su nazivali i drali herojima borce, kraljeve, umjetnike, mislioce, lijenike. I ne samo takvog ovjeka koji se morao slomiti zbog krivice. Heroj je onaj, kae Seneka, kojeg se ne moe pobijediti; u najboljem sluaju tek ubiti. Kojem uspije da bar u velikom trenutku svojeg ivota bude jai od sudbine. Koji ostvaruje veliinu, bez

8 | MAGAZIN ZA (POLITIKU) KULTURU I DRUTVENA PITANJA

Mi s l i o c i obzira na to hoe li u tome propasti ili nee. Realitet ni za trebera nije krajnja granica. Taj realitet meutim nije, kao u junakom ivotu, stjenoviti zid, nego nekakva ljigava materija, smola, iliti neto takvo. treber se u toj sluzavosti ne bori s realitetom, nego se u njega uvlai. Realitet ni za trebera nema punovanost; smjernice nunosti za njega nisu nita. Malim stvarima malo prostora treba, samo da ga ima. Poslije e pak, ako mu uspije postati bezonim, poeti riti i za vie mjesta. Gura se, i to naravno k onima od kojih neto oekuje. Heroja i trebera povezuje ponos; isto tako to je ono to ih razdvaja. Herojski ponos kulminira u rtvi, to znai da na kraju plaa i samim sobom. To je otmjenost junakog ivota. Zbog toga je heroj plemenit. Jer rtva je: znati da postoji neto to je vie od ivota i predati ivot za to. Junaki ivot je zaokrueno djelo, i onda kada se cijeli slomio. treber se ne lomi, u najviem nagrabusi. trebera se ne moe ubiti, u najviem tek zgaziti. rtvovati se? - Ne pada mu na pamet. Mala korist. Realpolitika. to jeftinije, to bolje. Ako ima uspjeha, drzak je i ne moe propustiti da se ne pozove na svoje zasluge. treber je bez razine i zato je nemogue da bude kako tragian, tako i komian. Nije dramatian i, to je bitno, ne sukobi se. treber je bez suprotnosti, vjerojatno se ni beasnik ne bi prihvatio toga da se njemu usprotivi. Ne osvre se i ne obazire ima li koga tko bi mu prigovorio za ono to ini. A to je pak jednako tome kao kada bi se reklo da je ispod mjere. Takav se ovjek najvie pribliio bezbitnosti. Samo grebe naprijed, a to je herojskom proboju upravo obrnuto. I treberov realitet je proirljiv, jer puzi tvrdoglavo po blatu, ali zato to se nalazi ispod mjere, nikada se ne moe rei je li taj realitet ispunjen. to on moe ispuniti? Moe initi i govoriti to hoe, beznaajno je, razbjenjuje samo injenica da se ljudski ivot na takvo to moe potroiti. Nitko ne poznaje otpor, i zato je u doba nikoga prekinuto sa svakovrsnim kompromisima. Nema se to napustiti. Zato nema pogaanja. Nema vie konikata. Prije bi jo predstavljalo tekou kada je ovjek morao birati izmeu zloina i lai. Poslije drugog svjetskog rata zloinac je bio ve potpuno predodreen, u neku ruku morao je biti karakter iz drame da bi bio priznat. Pravo krivino djelo postalo je dosta rijetko. Ali ni to vie nije kompromitiralo; ako uspije, zavide mu, ako ne, slijeu ramenima. Bio je nespretan. Ali i sa smom dramom je prekinuto, jer sukob veinom znai naprezanje radi onog dobrog. Umjesto drame doao je skandal. U skandalu ovjek ne propada, nego se zaprlja. Dogaaj drame je naprezanje, dogaaj skandala razotkrivanje (frojdizam). Centar drame je krivica, centar skandala je sramota. Ali u doba nikoga ve nema ni skandala, jer ovjek ivi u prljavtini. Nema sramote, jer je svako prljav unaprijed. udno, ono to su inili Mussollini ili Hitler, mada izgleda kao bezdana prljavtina, nije skandal od kojeg se die kosa na glavi, ve od toga to se desilo nije bilo nita, iliti bila je rupa, jama i praznina, iz ega vie nita nije uslijedilo i u ovjeku nije ostalo nieg drugog do jeze i gaenja. To se u jo viem stupnju odnosi na epigone diktatora. Jer u doba nikoga preuzimanje i primjena vlasti ne znai neku posebnu tekou, kao ni karijera. Stvarno, ona je srazmjerno lako usvojiva vjetina, koja se u prirunicima ba tako tono opisuje, kao, na primjer, nain na koji treba spremiti nitroglicerin. Karijerizam je metodian postupak koji moderni ekstrovertirani Europljanin primjenjuje u irokim razmjerima za ureenje ivota umjesto joge i drugih spiritualnih pravaca. Jer samo je vanjtina vana. Armirati se. U interesu svoga cilja Europljanin e bez prisile postati i asket, jer se bez samoprijegora vie nita ne moe postii. Odricanje se meutim ne dogaa radi onoga to je vie od ivota, nego radi onoga to je manje od ivota. To je lakoumnost. Ono to Europljanin postie svojom tehnikom armacije nije slava, u najviem je tek uspjeh, nije veliina, u najviem tek glasina, nije djelo, u najviem tek atrakcija. Karijera ima recept. Najvaniji sastojak je, kao to znamo, bestidnost. Nedostatak obraza, nitkovluk je potreban za to. Zato su diktator, bestidnik, policajac, dounik, rukovoditelj postali vladari; bestidnost ili bezobraznost preduvjet su da se netko s omalovaavanjem moe odnositi prema ljudskoj biti. Koga si kompromitirao? Nikoga. Sebi pred sobom samim ionako nita ne znai. Jedino potenje. Nikoga karakterizira nepovjerenje prema potenju. Vjeruje samo u podvalu. U doba ma koga potenje je bilo komino. Ismijavalo se, ne zato to je moralni valer, nego zato jer su karakter i obraz i vrstina neto to postoji. Za nikoga potenje je prijevara. Predoivo je tek kao vic. Inae su stvari u doba nikoga podnoljive samo u obliku vica. Vic nije humor, nije satira, nije ironija. Vic ne stoji u vezi sa smijenim, nego s neozbiljnim. Nitko je taj koji ivot pravi vicem. Vano je oduzeti stvarima otricu. Velike stvari nazvati malim rijeima. Bagatelizirati. Javni ivot je ve razumljiv samo kao vic. Privatni ivot jo i mnogo vie. Nije komino, nego neozbiljno. Tono onako kako se to u humoristikim listovima ocrtava. Kako se ini, donijeli smo sa sobom nita od koga smo stvoreni. Nitko ne nastaje tako da se ovjek skvri, postajui sve manji, kao toka, pa zatim nestane. ovjek je postajao sve itkiji, supstancija mu se razrjeivala, i tako mu se i oblik raspadao, bivao sve prazniji i bezbitniji. Biti nitko znai upravo biti beskarakteran. Nije da nema osobnosti, jastva, dostojanstva, samopotovanja, jer sve je to dijelom predato, dijelom oduzeto; biti nitko znai da tamo gdje bi nekoga trebalo biti nema nikoga. Ne zbog nekakvih vanjskih utjecaja. Nitko hoe jedno, ivjeti; ali to se razumije pod tim, ve znamo. Kao jedno od predaka nikoga, u Dostojevskog nalazimo bie koje ivi u mraku velegrada, stanara kanalizacije, prljavog asketu bijedne podlosti, mranog sveca podmuklosti koji bjesomuno razjeda u sebi sve ono to jo moe biti ljudsko, inae je razbjenjela bijedna podlost kod njega ve ponos, u raSTATUS, BROJ 2, VELJAA/OUJAK 2004.

|9

Mi s l i o c i zlici spram kasnijih kod kojih je uprljanost samorazumljiva konvencija, prihvaeni svakodnevni nain ivota, kao jutarnje umivanje i ispeglana koulja. Stanar kanalizacije formulacija je najvanijeg pojma modernog evropskog ovjeka, realiteta. Realitet je zbirni pojam pojava stvorenih korupcijom bitka, recimo, realitet su splaine u kojima ivimo. Za stanara kanalizacije to je meutim pobjedonosno otkrie, kroz podvojenost se cereka sebi samom kad se hvali opscenom egzistencijom i pljuje na svakog tko je toliko blesav da nije u stanju to uvidjeti. Onda jo nitko nije smio pomisliti na totalnu izdaju. Niti stanar kanalizacije nije smio vjerovati u to da e ovjek degradiran u nikoga tako brzo izgubiti svoj demonski karakter, da nee postati tek uobiajenim, nego obaveznim, dapae, normalnim. Danas bi sasvim sigurno - od sramote uarenog lica - shvatio da je izgubio svoju izuzetnu poziciju, jer je njegova vizija, na nultu toku reducirano bie, postala opom. Nije bio dovoljno nizak. Nije bio dovoljno nitko. Gord je bio na to to plazi jezik. Danas neeg takvog ve nema. Nema vie skandala. Nema dostojanstva. Samo hazarda ima i svatko moe biti otpuhan. Drugi predak nikoga je agitator. Jer agitator ne proglaava nikakav svjetonazorski program, nego, neovisno od bilo kakvog programa, uznemirava i poremeuje i uzrujava ovjeka, bolje reeno, budi golu uzrujanost i bez cilja i smisla buni ovjeka. Agitator ne saopava teze i misli, nego liava ovjeka njegove sigurnosti, dapae ravnotee, dapae mira smog. Teza je tek izlika. Nije vano zato se ovjek buni, samo nek se buni. Agitator ne vjeruje u to to govori i, to je jo svojstvenije, ni ne govori zato da bi mu se povjerovalo, ali ni ne lae, ne zavodi, niti podvaljuje nekome, nego budi bijes i zavist i zlo i krvoprolie. Radi ega? Radi onog to govori, sigurno ne. Radi nemira, radi uzrujanosti, radi gole pobune, da bude nereda i velike zbrke, ali, dalje, ni toga ve, ni uzrujanosti, niega da ne bude. Nitko je inae, kao pokuaj masovnog rjeavanja egzistencije, nastao iz socijalne gladi. Preduvjet ostvarivanja nikoga je dobrovoljno odricanje ovjeka od svoje supstancije. Stupnjevi su sljedei: graanska osrednjost (idol talenta, genij) - ma tko svejedno je li tko - lakoumnost - besupstancijalnost - nitko. Ope je poznato da je u prolom stoljeu s mijeanjem i raspadanjem kasta zajednica upravo prestala postojati. Postojei drutveni oblici bili su surogati zajednice i u nedostatku zajednice u ovjeku se morala javiti socijalna glad. Anarhistiko samovlae, to individualizam jest, nije bilo odrivo. Zajednica se morala traiti; glad je nepodnoljiva. Naravno, kad u povijesti navale gorue potrebe, za mirno promiljanje nema vremena. Smjesta. Ba to je povijest. Zato je nacionalizam, socijalizam, faizam, komunizam oajni improvizirani pokuaj, i ne istinski, nego pseudoegzistencijalni. ovjek se vie i ne broji, samo nek bude kolektiva. ovjek je nitko. I ovjek je to, u tom prividu da se ivi zajedno, prihvatio. Naravno, to nije bio izbor, nego bijeg. Ne traenje prirodne zatite, nego skrivanje. Kolektiv nikoga je totalna drava, kao to je baza totalne drave da ovjek bude nitko. Ne osrednji ovjek, bez ponosa, ne ma tko, ne licemjer, ne neozbiljni, nego nitko koji nije vaan, ne zato to ga se omaloava, nego zato jer sebe sma omaloava. Nitko ipak mora biti privren totalitarizmu, jer ako ne bi bio, ni bioloki ne bi vie opstojao. Totalna drava bar lae, bar izrabljuje, bar internira i bar kae da je to napredak. Totalnu dravu nije napravio nitko, kao to totalna drava nije napravila nikoga. Oboje su nastali najednom, iz aparata iz kojeg potjeu moderna birokracija, industrijsko poduzee, banka, vojska, a ija je baza racionalistika znanost. Jer znanost je stvorila pojam bezlinog svjetskog aparata. Moderna drava nastala je iz znanstvene misli totalnog svjetskog pogona postavljenog na nikome. to se vie ivi u aparatu, to se vie biva nitko. Skrivati se u organizaciji, potkradati bivstvovanje za sitne, male ivotne uitke, dok ovjek ini sebe sama neprimjetnim. Da mu ipak neto i pripadne, ako bi sluajno ipak htio neto zadrati i skriti. Ali najee ne dolazi ni do toga. Diktator nije izuzetak. Diktator nije vladar, nego jedna od funkcija aparata, i ako bi poelio biti slobodan, aparat bi ga u tom trenutku odbacio. Sa socijalnou se prekida. Samo aparat postoji. Kao to je i s individualizmom prekinuto i samo nitko postoji. Heidegger, a gotovo istovremeno i Camus, kau kako je karakteristika doba koje je uslijedilo poslije drugog svjetskog rata ne-mir i ne-rat, neto bezlino i beskarakterno. ovjek ih ne moe razlikovati. Jer ne moe nainiti razliku izmeu istine i lai. To je ono to totalitaristike drave upotrebljavaju i zloupotrebljavaju, istina, la, svejedno. Granice su se u doba ma koga slile, u doba nikoga su iezle. Samo pogon postoji. U pogonu su zajedno istina i la, kao mir i rat, bez razlike. Istinom se naziva ono to u datom trenutku osigurava koloteinu u pogonu. Sutra e biti drugaije. Prekosutra e onaj tko to izgovori biti zatvoren. Kao to u znanosti nema istine, samo statistika vjerojatnost postoji. Aparat mora funkcionirati. To razlikovanje istine i lai nesuvremeno je. Pitanja o istini ne postoje. Postoje samo pitanja administracije i organizacije. Ono to se naziva znanou nije drugo do potkrepljivanje teze da je svijet bezlian aparat. Kada se pak ljudski bitak podreuje aparatu, ovjek gubi supstanciju. Nitko ak nije vie ni lo. Isprva je bio lakouman iliti neozbiljan. To se zbivalo jo onda kada se suprotstavljao potenju i istini, kada je - recimo - bio racionalist i ateist i pravio viceve, jer je bar idiotizma bilo. Tko je kasnije neto takvo, bilo to dostojanstvo ili ozbiljnost, nalazio pogodnim za cerekanje, postao je na kraju staromodan ovjek. Zato? La je moment tehnike armacije. Zato iz toga treba praviti veliku stvar. Bazu za sud konstruirala je znanstvena nepristranost. Kassner kae da e znanost zavriti u kolosalnoj lai. Krivo. Znanost polazi od kolosalne lai, od toga da je univerzum aparat. Nitko je stanovnik tog svjetskog aparata. Ta injenica nije niti tragina niti komina, jer u tome nema drame, ali nema niti skandala, i to takoer nije ni sramota ni vic, tek injenica. Preveo s maarskoga: NEVEN UUMOVI

10 | MAGAZIN ZA (POLITIKU) KULTURU I DRUTVENA PITANJA

Mi s l i o c i

Pogovor o nekome
Ako se ovjekov ivot odvoji od ksne toke, raspada se i krlja
Bla Hamvas

O PRAVU NA SRAMOTU, U SVAKOM SLUAJU POSTOJI cijelo mnotvo znanstvenika, umjetnika, sveenika i mislioca koji protestiraju protiv totalnog nitkovstva. Ne radi se o broju; ne zavisi stvar od toga koliko ih ima. Prije od toga, kako Gunon pie, to su nastojanja nejaka i djelomina. ovjek pokuava u doba nikoga spasiti svoju ljudsku sutinu, ak pripremiti i neku duhovnu restauraciju. Od znanosti, umjetnosti, religije, lozoje netko je uglavnom neovisan. Jer teite nije na produkciji, nego na intaktnosti ljudske linosti. Netko, bez obzira na kojem je podruju, suoen s nikim tei odrati ozbiljnost ljudske sutine, i ma koliko nejak i djelomian, kako Gunon pie, eli uspostaviti zakoniti i normalni poredak ivota. Netko je onaj tko, koliko moe, eli obraniti supstancijalnu bit ljudskog bia u sebi samom, i ako ne mora biti, nije ni treber ni karijerist, ali ni svatko. Zato, iako nije u cijelosti netko, ipak je netko, a ne nitko. Ne zato jer je znanstvenik. Znanosti vjerojatno nema spasa; prirodna znanost je kvarenje bitka, duhovna znanost je aleksandrizam. Znanost je graaninov mesijanizam, jer graanin od znanosti oekuje iskupljenje svijeta. Proleter, budui da nigdje nije znao rei nita novo, taj mesijanizam preuzima i napuhava te obasipa znanstvenika privilegijama u uvjerenju da se iskupitelju mora osigurati visoka plaa. Proleterov ivotni ideal nije mnogo novaca, kao to je bio graaninov, nego visoka plaa. Proletera se inae ne smije pobrkati s nikim. Proleter je, premda primitivna, legitimna kasta i ima apsolutno mjesto u drutvu, kao to je ima brahmanska, viteka ili privrednika kasta. Nitko je pak ljam van kasti, avarna, kako hindu batina kae, ili kako to Gunon naziva: cadarve psychique. Netko je neovisan od toga to je umjetnik. Specino je da je znaaj Kleea, Mondriana, Schnberga, Bartka, Mallarma, Rilkea, Moorea, Brancusija manje u djelu, a vie u prihvaanju odgovornosti za djelo, u naporu za uspostavljanjem zakonitog i normalnog poretka ivota. Kao i kod izuzetnih znanstvenika. I kao i kod sveenika ili mislilaca koji bez obzira na religiju ili pogled na svijet uzimaju udjela u isto takvom naporu. Budist Suzuki i hebraist Martin Buber i katolik Przywara na istoj su liniji s Maritainom ili Zieglerom ili estovom i Berdjajevim
1 Sllyeszt - kazalini izraz; spusnica (op. prev.).

i Gabrielom Marcelom. A istovjetni su i po tome to su djelomini i nejaki. Netko nije osoba pune vrijednosti. Netko ba tek to je netko, nije potpuni nitko. Uvijek u dvojbi i nesiguran, jer se izuzevi one njemu sline na druge ne obazire. To je bila taktika graanstva, bilo tko, bilo to, bitno da govori ili komponira, naslika ili napie, svejedno. Indolencija. Preutjeti. Po mogunosti uutkati. Genij je idol, ali najbolje je s njim initi ono to je kasnije totalitarizam inio - ako bi mnogo otvarao usta, bio bi uklonjen u propadalitu1 dravne sigurnosti. Tu je odmah i sluaj Alfreda Webera, koji je razotkrio aparat, ali ne u tolikoj mjeri koliko bi bilo poeljno. I tovie, samo kao pojam, scijentistiki. Otkrie ni nije imalo nikakvih posljedica. Aldous Huxley bi rekao: zato to dravnici ne itaju dobre knjige. Dravnici su danas nepovjerljivi prema onima koji uivaju u dobrim slikama, itaju dobre pjesnike i sluaju dobru glazbu. Kao to su i dobri slikari i kompozitori nepovjerljivi prema dravnicima. Tko ima pravo? Bez dvojbe slikar, jer ako i nije jako vaan, bar je netko, dok je dravnik nitko. Alfred Weber osjea nostalgiju za iskonskim, vrstim i integralnim poretkom ivota, kakav su imali Kinezi, Indijci, idovi, Egipani i grki orci. Ovakvi se poreci ivota zastarjelim scijentistikim jezikom nazivaju kulturama i, prema ovome,

Ako se ovjekov ivot odvoji od ksne toke, raspada se i krlja. U onom trenutku povijesti kada je europski ovjek izdao svoju slobodu, izgubio je ozbiljnost. Na mjesto slobode doao je aparat. Na mjesto termopilske egzistencije doao je nitko

STATUS, BROJ 2, VELJAA/OUJAK 2004.

| 11

Mi s l i o c i sadanji trenutak historije se ne zna drugaije promatrati do kao kriza kulture. Ova je naravno, jo od prije, daleko iza nas. Poetak Europe su, kae Weber, Termopili, gdje je malena vojska od nekoliko ljudi zaustavila perzijskog kolosa i pala, ali je grka sloboda obranjena. Smisao bitke je sljedei: postoji neto to je vie od ivota i za to vie treba dati ivot. To je izvorna baza europskog poretka ivota. Slava europskog ovjeka. Nakon Termopila kranski muenici, srednjovjekovne sekte, Jan Hus, Giordano Bruno u svakom sluaju odravaju intaktnost biti ljudske osobnosti, ak i onda kad je trebalo dati ivot. Ono to se danas dogaa, obrnuti su Termopili. Pretena veina ovjeanstva bi, da samo moe za kakav dobar novac, za puki i goli ivot, bio on ma kako sramotno ropstvo, prodala slavu slobode. Zajedno sa svojom, naravno i slobodu drugih. Ako se ovjekov ivot odvoji od ksne toke, raspada se i krlja. U onom trenutku povijesti kada je europski ovjek izdao svoju slobodu, izgubio je ozbiljnost. Na mjesto slobode doao je aparat. Na mjesto termopilske egzistencije doao je nitko. Dananji inovniki i tehnokratski aparat, vlast i rad i privatni ivot, ili potpuna preobrazba naina ivota aparatom, mogu se razumjeti samo ako ovjek zna da su nastali po cijenu izdaje slobode i da je ta prodaja slobode stoljeima tekla i tee, i ako zna da je protiv toga sada ve, i na Istoku i na Zapadu podjednako, veliki dio ovjeanstva prestao protestirati. U nitkovstvu ovjek je prisiljen iz dana u dan naputati sve vie svoj bioloki bitak, a s tim se nitkovstvom sada ve i zadovoljno miri. Onaj tko za ono vie od ivota daje ivot, slobodan je, tko to ne ini, isprva je rob, zatim nitko. Gunon kae da je pokret bitka u svakom sluaju antinomian i da zato paralelno s aparatom, pored skrutnjavanja tee i raspadanje. Mehaniciziranje i rasap istovremeno, kao istovjetna pojava. Tko eli ostati netko, jo vie; tko ne eli postati nitko, mora se na dva naina braniti i postati pozitivnim, oputanjem i ovrivanjem. Gdje nitko mehanicizira, ondje treba oputati, gdje nitko rasipa, tamo treba ovravati. Jer ovjek viemanje nosi u sebi intaktno bie i to svatko bez izuzetka. Ali u odravanju egzistencije pretena veina kompromitira sebe. Radi vlasti i radi imetka i radi glasine prlja izvorno bie. Najvie iz astoljublja. Za sasvim malo i uvijek za sve manje. Mehanicizira se, i u istoj mjeri upada u trule. To je nitkovstvo. Aparatizirano i nulicirano. Nema egzistencije pune vanosti, sve je tee predoiva. Netko ne zna drugaije, unosi samo vlastite individualne sposobnosti, svojstva i obdarenosti. Zato i ostaje netko, ne ba nitko, ali samo netko. Nema znanja o onoj spiritualnosti koja se ne moe vidjeti i nije nadljudska, nego je vea od ovjeka. Ono to netko pokuava ostvariti, neposredno je produavanje individualizma. Nije to ono to je potrebno. Nije ni religija, nije spas. Nije ni znanost, ni umjetnost, ni glazba, ni lozoja osnov neega takvog. Ono za im postoji potreba je usavravanje ljudskog bitka i to uz pomo sila realizacije iz svijeta veeg od ovjekovog, kako Gunon pie, jer je ostvarivanje realizacija operacje rijei koja djeluje na boanskoj razini bitka (opration du verbe divin). Ta djelatnost nije nadljudska, nego nadpojedinana. Biti sposoban za primanje vjerodostojnog duhovnog utjecaja. Tome, da bi ovjek to mogao uiniti, potreban je preokret koji ide do korijena; do ovjekovog poetnog i vjenog i apsolutnog stava, prema osnovnom stanju. To je stanje ovjekove svjesne i budne komunikacije - ne s nadljudskim silama, nego sa silama svijeta veeg od ovjeka. to hinduska batina zove vidya. Preveo s maarskoga: NEVEN UUMOVI

12 | MAGAZIN ZA (POLITIKU) KULTURU I DRUTVENA PITANJA

Mi s l i o c i

Kranstvo S c i e n t i a
Bla Hamvas

s a c r a II

Ulomci iz knjige: Bla Hamvas: KRANSTVO Scientia sacra II, Naklada Jesenski i Turk, Zagreb, 2003., str. 240 (prijevod: Jadranka Damjanov)

I. KRANSTVO I PREDAJA
1. Religija, lozoja, znanost ele, kao to kau, olakati terete ivota, dok predaja ovjeka vraa njemu samom. 2. ovjek tu, u prirodi, ne eli nita drugo nego nesputano uivati u ivotu, i zato kada religija, lozoja, znanost olakavaju terete ivota, one stoje u slubi ei za ivotom. 3. Uivanje ivota i ponovno zadobivanje sebe zapravo se ne iskljuuju. Ipak, tko uiva u ivotu gubi sebe, a tko se hoe opet zadobiti, mora se odrei nesputanog uivanja ivota. 4. Nesputana e za ivotom nije ovjekov rodni nain ponaanja. Nastala je jer je ovjek izgubio neto to je vanije od ivota. e kma1 Upaniad, Buddhina trin, Bhmeov Gier posljedica je gubitka cjelovitosti primordijalnog postojanja. ovjek se srozao, jer je cjelovitost izgubljena. ovjeka u tom stanju srozanosti mui osjeaj nedostatka i ini ga pohlepnim, mrak se srozanog stanja preprijei i ovjek ne moe biti on sam. Nije potrebno ukinuti uivanje ivota, nego je potrebno izai iz srozanog stanja. 5. Posljedica gubitka primordijalnog stanja je srozano postojanje. Rezultat srozanog postojanja je, kao to Bhme kae, turba,

dakle pomutnja. Turba je korupcija uma, morala i tjelesnosti: zastrti um, grijeh i bolest. Religija, lozoja i znanost olakavaju nesputano uivanje ivota. Predaja hoe ponovno uspostaviti intaktno stanje postojanja.

Pri pisanju nazivlja iz sanskrta nastojali smo slijediti meunarodno prihvaenu transliteraciju pisma devangar (to donekle odudara od Hamvaseve graje), dok smo se u sluaju grkih i hebrejskih rijei drali u nas usvojena naina njihova prenoenja u latinicu. (Nap. ur.)
1

STATUS, BROJ 2, VELJAA/OUJAK 2004.

| 13

Mi s l i o c i 14 Da bi predaja mogla ovjeka vratiti njemu samom potrebno je poznavati mjeru poloaja svih vremena, mjeru ovjeka svih vremena. Ta mjera je poetni poloaj.2 22. Predaja kao da govori o ponovnom uspostavljanju poetnog poloaja u inicijacijama i pravi razliku izmeu blaenstva i poetnog stava. Prema indijskom uenju blaenstvo je posljedica akumuliranih ina (karma) u stvarnom ivotu. ovjek uiva blaenstvo nakon ivota ivljenog u istini, ali kada se sadraj blaenstva inova iscrpi, ovjek se mora ponovno spustiti u krug ivota. Blaenstvo nije rajsko stanje. U iskonskoj predaji rajsko blaenstvo je samo posljedica dobrih djela. Krajnje stanje predaja zove osloboenjem i to je ponovno uspostavljanje poetnog poloaja. 23. Poetni poloaj nije srea, nije uitak, nije mir, nije red, nema veze s procvatom i uivanjem. Poetni poloaj se moe izrei samo negativnim izrazom poput stanja koje je lieno sadraja ivota. Indijska predaja zato poetni poloaj zove nirvnom, mahayana nyatom (praznina), hebrejska predaja En sof-om (bez poetka), Gunon tat incondition, neuvjetovanim stanjem. 35. Svaki ovjek, kae Saint Martin, u ivotu ovjeanstva ima specian zadatak, koji nitko umjesto njega ne moe obaviti. 37. Povijest, najvaniji pojam ovjeanstva odvojenog od poetnog poloaja, temelji se na turbi. Otkako se korupcija proirila, ovjek nema predaju nego povijest. U povijesti ovjek ne ivi svoj izvorni bitak nego turbu, jer povijest znai zbrku i sukob, ispremijeanost elemenata koji ne spadaju zajedno, neureenost i nemogunost ureenosti. Nema smjera, ni mjere, ni sredita. Povijest je tok korupcije koji povlai sa sobom vrtoglavicu i teturanje, bez usmjerenja, nerazjanjivo i neisto. Briga, melankolija, strepnja, slabost, loa savjest, sebezavaravanje, malodunost, nasilje, lo osjeaj, pri emu se ne moe utvrditi odakle sve to potjee. Pretpostavlja se da je to to se sada vidi od poetaka bilo tako, permanentna kriza, hazardni slijed dogaaja, gdje iz prethodnog put ne vodi k posljedici. Povijest je negativna predaja. U predaji ovjeanstvo ivi u krajnjoj stalnosti poetnog poloaja, odnosno u apsolutnom vremenu. Povijest se pak temelji na koruptnom vremenu. Vrijeme je zaborav vjenog, pie Gunon. Nema stabilnog idea2

la besmrtnosti, nego individualnih samovolja. Povijest je kao univerzalna izbaenost iz centra, ivljenje u pukom dogaaju, bez baze, cilja i smisla. 40. Ne smije se uiniti greka da se kranstvo utopi u predaje i da se tako na nj gleda kao na jednu od njih. Ali se ne smije uiniti niti ta greka da se kranstvo istrgne iz predaje i da se za njega osigura potpuno odjelito, izuzetno i jedinstveno mjesto. Ne smijemo se zatvoriti u uvjerenje da je kranstvo povlastica i ne smijemo u sebi uzgajati bijesne otrove tog uvjerenja. Kranstvo je predaja poput kineskog taoa, ili indijskih Veda, ili snkhye, ili hebrejskog Talmuda, ili kabale, egipatske predaje, alkemije ili orke. No, grijei se i ako se ne primjeuje da je mjesto kranstva posve izuzetno i s drugima neuporedivo. U izvjesnom smislu potrebno je vratiti se ranim crkvenim ocima i treba pogledati kakvu su borbu vodili da bi Evanelja razlikovali od hebrejske, egipatske, grke, iranske, dapae i udaljenijih predaja, i da bi ih s njima usuglasili. Svaka je predaja u krugu ljudskog postojanja oitovanje nadljudske duhovne snage, i jer je asimilacija tog oitovanja najvea zamisliva zadaa, esto proe mnogo vremena dok se asimilacija dogodi, ak i u kakvom-takvom obliku. Mnogi su meu crkvenim ocima imali razliite predrasude, ali s tom su injenicom bili naistu i znali su da kranstvo nije religija nego predaja. Tu i sada to treba najodlunije naglasiti. Danas je kranstvo kao religija svoju duhovnu snagu istroilo, sile povijesti su ga samljele i ne moe se ponovno uspostaviti kao egzoterija; kranstvo se, meutim, kao predaja (ezoterija) za dvije tisue godina nije nimalo promijenilo, dapae nije ga se ni razumjelo, niti ita od njega ozbiljilo. Izmeu predaje i religije koja se temelji na predaji postoji bitna razlika. Ova razlika je velika u taoizmu, u hinduizmu, u buddhizmu, u islamu, ali nigdje nije vea nego izmeu izvornog evaneoskog i povijesnog kranstva, gdje je pomak izmeu prvotnog oblika kranstva i povijesnog pojavljivanja sto osamdeset stupnjeva. Religija se ve vrlo rano okrenula protiv svojih izvora i to okretanje je gajila stoljeima, da bi konano usred uestalih kriza unitila svoje temelje i ovjeanstvo gurnula u scijentistiku pseudoduhovnost, od ije je ogranienosti i imoralnosti vei samo njen neukus. 44. Indijska predaja pouava samo rasprivanju umnog mraka i uspostavlja temeljni poloaj uma. Hebrejska predaja ispravlja moralnu pohabanost. Poev od Grka lijei se bolest, odnosno slomljenost ovjekova zikog bia. Zato sve to indijska predaja kae ima umni karakter, ono to Hebreji kau moralni, to kasnije govore tie se zikog zdravlja. Za kransku predaju

V. objanjenje prijevoda termina u pogovoru prevoditeljice.

14 | MAGAZIN ZA (POLITIKU) KULTURU I DRUTVENA PITANJA

Mi s l i o c i tri oblika korupcije su jedno: shvaa se zajedniki korijen i vidi sam poetni poloaj. 48. Jedan je jedini uzrok krize: ovjek smatra da je svijet, i to ne u izvornom nego u svom koruptnom obliku, primarna realnost. 49. Na poetku novoga vijeka religija je omoguila miljenje koje se nije okrenulo samo protiv nje nego i protiv predaje. Zapoelo je takozvano prosvjetiteljstvo, koje, ako i ne svjesno, svakako nijee poetni poloaj, kreui od iskvarenog svijeta, njega dri mjerilom i misli njegovim umom. Tu su situaciju objasnili Saint Martin i Gunon, a De Rougemont je pak naao da greka nije toliko u raunanju, koliko u pogrenom kalkulusu (broju). Pogrean je bio kalkulus. 54. Postoje tri vrste ljudi: povijesni, koji ive u turbi i koruptni bitak shvaaju po sebi razumljivim; drugi, stvoreni ljudi, kojima je priroda po sebi razumljiva, i trei, ljudi prije stvaranja, koji su sudjelovali u stvaranju prvog, intaktnog svijeta. Dakle, homo sapiens, homo mikrokosmos, homo mikrotheos (aeternus). Ovaj potonji boravi u poetnom poloaju. Put realizacije vodi iz turbe u stvaranje i iz stvaranja u poetni poloaj. Kransko uenje je poetni poloaj. to kranstvo zove spasenjem, to je rastvaranje vladavine turbe i vladavine prirode. 80. ovjek koji nema spiritualnu bazu moe se prepoznati po tome da u svemu vidi samo ono to je dopadljivo na kratke staze. Novovjekovni ovjek je probudio razum, jer ga je smatrao trenutano ekasnim sredstvom protiv srednjovjekovne religije. I probudio je nostalgiju prema primitivnosti, jer je stegu civilizacije osjeao kao teret. Na dulje se staze, meutim, ispostavilo da je nastao svijet koji je mnogo gori od srednjovjekovne religije, jer nije se probudio razum, nego demonski mehanizam koji je u korijenu ivota. U pogledu primitivizma se pak ispostavilo da prirodni ovjek nije jednostavna i nevina dobrota nego bestijalnost. O idilinom se divljaku sanjarilo dva stoljea u romanima i teorijama i umjetnosti i glazbi i podraavalo i slavilo sve to je barbarsko i elementarno, dok genocidi i koncentracioni logori, masovna ubojstva i svjetski ratovi nisu tu mogunost uspjeli i ostvariti (da se i ne govori o raspadu zajednice, o kolapsu obitelji, o unitenju morala i o duhovnoj anarhiji). Jer misao humaniteta koji osvaja sve vea podruja, kako to rado objelodanjuju i kao to to na kratke staze i izgleda, ni izdaleka ne karakterizira XIX. i XX. stoljee. Ne socijalizam i demokracija, sloboda i jednakost, pravda, mir i blagostanje, nego oslobaanje praumskih, ljudoderskih, divljih nagona to su irili i hranili sentimentalni rousseauizam i tolstojizam, slikarstvo, kiparstvo i glazba orijentirani prema primitivcima, te psihoanaliza koja je budila elementarne nagone i obraunavala se s ogranienjima. Sloboda i jednakost, demokracija i socijalna pravda samo su imena iza kojih se skriva bestijalnost divljaka, i to kako ivi ovjeanstvo sredinom XX. stoljea nema nikakve veze niti s idealima, niti s humanitetom, ali utoliko vie ima sa srozavanjem, potonuem u podivljalo i primitivno stanje. Kakvo je olakanje to srozavanje donijelo vidi se i u teoriji i u umjetnosti i drutvu, gdje je izmeu bezbroja malih nacionalnih drava nastala zagluujua buka i vaar, to se opet na kratke staze dri nevienim procvatom i osloboenjem i oitovanjem istine. 81. U spiritualnom je kod kue samo onaj koji zna da se izuzev jedne toke sve kree u oprekama, i po tome zna da razuma nema bez mranih demonskih snaga i da pretjeranog humanizma nema bez bestijalnosti, i ukoliko vie bude rasla samovlada razuma, utoliko e mehanizam unitavanja ivota biti jai, i koliko je humanizam iskljuiviji, bestijalnost izbija elementarnijom snagom. uang-ce nije odbijao i sveca i razbojnika zato jer je volio paradokse, nego zato jer je bio naistu s polarnom naravi bitka. Zato jer skupa idu dobro i loe, pravda i nepravda, idealizam i materijalizam, nagon za slobodom i teror. Postoji jedna toka na kojoj prestaje napetost oprenih sila bitka, gdje nema privlanosti i kolebanja, jer krajnji Jedan dri na okupu dvije krajnosti. To je ono to hebrejska predaja naziva Set. To je baza svijeta, to je tao uang-cea, odnosno tat primordial, poetni poloaj. 86. Na pitanje to je smisao bitka odgovor je: smisao svatko donosi sa sobom, sa svojim biem, pojedinaan je, osoban, nezamjenljiv i nenadoknadiv i o njemu zna ovjek i osim njega nitko drugi. ovjek u sebi uva smisao kao svoj zadatak. Ispunjenje te zadae nije drugo nego realiziranje smisla bitka. To je ono to ovjek ini u ivotu, sa ivotom, iz ivota. 89. Umjesto da se poduhvaa ukidanja patnje i ublaavanja tereta, ovjek treba prihvatiti patnju i treba je uiniti smislenom. Bez patnje ivot nema smisla. To je ono to se naziva ozbiljnost ivota. Ono olakanje tereta jest laisser aller, bit e to bude. To nema veze s grijehom. To znai aliti se sa stvari. Ostati nebitan, neozbiljan i beznaajan. U grijehu se ivot ne sroza, nego ovjek postaje nitkov i varalica. Ozbiljnost igre. 109. Politika vlast ve je davno prepoznala koliko ovjeka kvari raSTATUS, BROJ 2, VELJAA/OUJAK 2004.

| 15

Mi s l i o c i sprivanje i koliko ga ini domaom ivotinjom. Zabava je najekasnije sredstvo lake vladavine nad ovjekom. Rasprivanje je smanjivanje ivotnih snaga, rastvaranje odreenog usmjerenja sudbine, odnosno sprjeavanje zgunjavanja i napetosti misli. Ako ovjeku daju jesti do sitosti, on najee postane pospan. Zabavom se cijeli narodi mogu pretvoriti u idiote. 115. Nestala je mogunost stvaranja jedne jedine religije. Zajedno s time sazreo je uvid da jedna religija nije ni potrebna, jer da ona i postoji, nita se ne bi promijenilo. Prestale su mogunosti stvaranja jedne nacije ili jednog naroda ili meunarodnog jezika, sve to nije ni potrebno, jer da se i ostvare nita bitno se ne bi promijenilo. Prestala je i mogunost stvaranja jedne klase, jer je nepotrebna; zadatak nije ukinue jedne religije ili naroda ili klase na raun druge/drugoga, nego potpuno priznavanje ivotnih mogunosti kolektivnih kategorija koje su date u prirodi zajedno sa ivotom i time mnogovrsnog bogatstva i oslobaanja. U Europi su ve proli vjerski ratovi te djelomino i ratovi meu nacijama, a klasna je borba dan za danom sve besmislenija. Jedinstvo cijelog ovjeanstva je jedina valjana kolektivna kategorija. Jedinstvo se moe ostvariti samo ako ovjek shvati da se ne mogu likvidirati povijesne, socijalne, rasne, zemljopisne danosti. Osobitosti se ne mogu izbrisati, nego samo upotrijebiti. Specian je, naime, zadatak i smisao i uloga svake religije, naroda, klase i rase, kao i svakog ljudskog bia, da se niim ne mogu nadomjestiti. Drugi paradoks bogospoznaje jest taj da onome tko se odrekao, tko ivi u poniznosti i rtvi, tko je blag i strpljiv, tko slui, pripadaju i mo i vlast. Spoznaja i sva mo pripadaju onome i samo onome koji se tako sakrije u poniznosti da mu se ne moe ni zahvaliti, i koji ostaje u nepostojanju da ga se ne bi moglo slaviti. 116. Kobna zabluda europskog novog vijeka je u tome da brka ivot i bitak. Zatvorenost u ivot je jedina zbilja. Zbog toga se ivot u Europi ne moe intenzivirati do bitka. Nemogunost inicijacije. 117. Za povijesnu se egzistenciju dosta rano zauzeo Augustin, kranstvo je tumaio kao prihvaanje sudbine (noenje kria). To je amor fati. Sudbinu odista uzima na sebe, ali jer je ne prosvjetljuje svjetlou jaom od ivota, ne zna to bi s njom zapoeo. Jau svjetlost ne razumije, eventualno se opije njome. U njega je mudrost skrivanje od zbilje. Po tome, tko se usudi izai iz povijesti da bi stekao bolju perspektivu i vidio dublje povezanosti, tko se obraunava s turbom ili bar obraunavanje shvaa ozbiljno, taj se odrie preuzimanja kria. Ovaj je stav u Europi postao iskljuiv. Protestirati protiv svega to nije ivot. U Nietzschea je to ve opsjednutost. U XX. stoljeu sve to nije povijesna egzistencija je la zbilje (Verlogenheit). Postoji samo jedan autentini poredak ivota, odbiti da e biti kako bude (Geworfenheit) i sluajnost (Bataille: Vouloir de chance). Bacati se od jednog do drugog trenutka. Kockanje kao ivotni program. Tko ne stoji u prostoru borbenih moi, gubi svoju egzistencijalnu zbilju (Jaspers). 118. Amor fati je junaka veliina i mo duha. Ali tko se odlui da cijelu teinu trenutka uzme na se i prihvaa samo to, zatvara horizont. Ako ne odustaje od niega to je ar povijesnog prisustva, prihvaa izgubljenost. I ako je optuba istinita, kao to je odista istinita, da teza, dogma, naelo, uvjerenje mogu postati skrovita i na tetu otvorenosti, onda je mogue zgotoviti sklonite iz povijesnog prisustva. Od zbilje se ne moe nigdje bolje sakriti nego u otvorenost, i to tako da se ovjeka vie nikada ne nalazi. Nema opasnijeg ropstva, nego biti zarobljen u slobodi. ovjek postaje nepatvoren, ali gubi istinu svoga bia.

II. EVANELJA I POSLANICE


18. Prvi je paradoks bogospoznaje koji ue Evanelja i koji je egzistencijalni uvjet spoznaje, da svoj bitak dobiva onaj tko ga gubi, a da ga gubi onaj tko ga ne daje. Bog je pak zato Bog jer je jedino bie koje je svoj bitak dalo bez ostatka. I jer je sebe predao, zadobio ga je bez ostatka. Jer cijelim svojim biem ivi u slubi, zbog toga je svemogui. Sva pozitivnost bitka izvire iz predavanja sebe. To je rtva. To je to zastraujue uenje, koje izgleda glasi: ovjeku treba oduzeti njega samog, i to je ono emu se svi uporno odupiru, jer se vjeruje da bi netko zbog ivotne zavisti mogao iz svoga ivota neto zadrati, svoje bie u cjelini posijati u nita. Ali znamo da je taj paradoks istinit, jer ukoliko ovjek tvrdoglavije brani sebe, utoliko se vie raspada, i ukoliko ljubomornije uva blaga svoga ivota, utoliko se sigurnije raspruje u praznini. Prvi znak istovjetnosti s Bogom je predaja vlastitoga bitka. To vodi do njegova zadobivanja.

16 | MAGAZIN ZA (POLITIKU) KULTURU I DRUTVENA PITANJA

Mi s l i o c i

III. ANTIKRIST
9. Ni religija, ni lozoja, ni znanost nisu podobne da bi ovjek postigao apsolutno znanje i utemeljio svoj ivot. Svo troje samo olakavaju terete ivota, odnosno skrivaju od istine. Bitak suen na ivot je zabluda da se ivot moe shvatiti iz njega samog. Naputenost od istine. U religiji i lozoji jo ivi nostalgija, ali u znanosti ne. to god znanost rekla, ni na to ne obvezuje. ivjeti bez istine (bez aletheije, gdje aletheia znai otvorenost prema bitku) je kao ivjeti u lethe, dakle izgubljeno i zaboravljeno, krijui se u mraku, u opni, sklonjen u turbi, ne primati k znanju gdje je ovjek, to ini, to je smisao i posljedica toga to ini. 10. Predaja je teorija bitka i ima tri ontoloke evidencije: 1. Poetni poloaj kojeg da nema ne bi se znalo za poetni, univerzalni stav koji je neovisan o vremenu i konstelaciji i protee se na sve. 2. Turba koje da nema, ne bi se znalo da je ovjekov ivot u svijetu koruptni oblik izvornog. 3. Osloboenje koje da ne postoji, ne bi se znalo da se iz turbe moe izai i da se poetni poloaj moe ponovno uspostaviti. Kranstvo ne traga za korupcijom izdvojenom u razumu (poput Indijaca) ili u moralu (poput Hebreja) ili u tjelesnosti (poput Grka i modernog vremena), nego pronalazi put koji se u jednoj toki razraunava s cijelom korupcijom. Uenje koje govori o postavljanju ovjeka i svijeta natrag na njihovo izvorno mjesto je uenje Evanelja. ivotni poredak koji se temelji na Evaneljima zove se kranstvo 54. Antikrist se moe shvatiti i kao protusnaga Duhu Svetome, jer duh hoe otkriti to je skriveno, a Antikrist pak hoe zastrti i to to se ve oitovalo. Antikrist ne izlazi iz stvaranja nego iz svijeta spasenja, i zato nije vladar primordijalnog kvarenja bitka nego kvarenja univerzalne obnove bitka. Antikrist je opozicija ljubavi, ne rtva na Golgoti, nego egocentrizam, ne osjetljivo i ranjivo, vedro i otvoreno djetinje povjerenje, nego neosjetljivo, oklopljeno, zatvoreno i neraspoloeno nepovjerenje, ne otvaranje nego zatvaranje, ne jedinstvo nego rastvoreno rasprivanje, povrh toga skrivanje stvari, izgradnja varljivog sustava skrivanja, konano ak i skrivanje i tog skrivanja, da se ono nikako ne bi moglo otkriti. Antikristovsko skrivanje je beskonani proces, koji Duh Sveti umije uravnoteiti samo beskonanim prosvjetljavanjem. Utjecaj Antikrista je najvei tamo gdje je u opreci s nemoi ljubavi, gdje umije stvoriti privid da nemono treba odbaciti a mo zadobiti.

55. Uenje Evanelja nije utemeljenje religije, nego inicijacija. Uenici su se prevarili i ta se pogreka brzo pokazala. Na Evaneljima se nije mogla utemeljiti zajednica. Kranstvo je inicijacija, koja moe utemeljiti jedinstvo ovjeanstva, odnosno Ekleziju, nadmonou, odnosno brahmanskom djelatnou iniciranih. Ne kao organizaciju, nego okruenost krajnje i zbiljske zbilje ljudima koji ive u duhu Evanelja, odnosno rtve, bez bilo kakve svjetovne vlasti, u siromatvu, u istini i istoi, usmjeravajui svoju panju na dvostruku borbu ovjeka za ivot i za besmrtnost, ni trenutka ne zaboravljajui da je ono to tu zovemo ivotom samo fragment vjene ovjekove sudbine (Berdjajev). Konano: autentini ivot je samo jedan, evaneoski i osim autentinog ivota sve drugo je sporedno. 56. Shvatljiva je potresenost onih koji misle da su Evanelja utemeljila religiju i da se na toj religiji moe izgraditi drutvo, jer je taj pokus ve vrlo rano, i to neopozivo propao. Od rtve na kriu nije prolo ni deset godina, moda samo pet ili ni toliko, kada su oni koji su se pridruili zajednici ljubavi u Jeruzalemu davali svu svoju imovinu i ivjeli zajedno i od zajednikog. Ananija i njegova ena Sara takoer su prodali svoju kuu, ali su dio novca sakrili. Antikristovski obraz. Utoliko se moe smatrati da se prva zajednica nasukala. Ne zato to su je Ananija i Sara izdali, nego zato to je tu izdaju zajednica, na temelju hebrejske, farizejske konvencije, okarakterizirala kao grijeh. Zajednica nije od Evanelja shvatila ni slova. To to je shvaala bio je talmudski moral. ovjek je bez prave inicijacije drutvena zvijer (bte social) koja potrebuje brigu, inae jede sirovo meso. Autentino evaneoski kranin bi sa smijekom otposlao sirotog Ananiju i njegovu enu: Odi, za svoj novac kupi sebi opet kuu, nastoj ivjeti istim ivotom i ne vjeruj da moe spasenje kupiti kao janjetinu na trnici, ovamo si i tako doao jer si uo da se ovdje jeftino prodaje vjena rajska srea. Ne mari. Ako poslije ipak osjeti da se Mesijinom rijeju treba prosvijetliti, doi opet. 57. Na ovom kasnom stupnju povijesti posve je nemogua organizacija zajednice koja se ne temelji na najprostijem i najgrubljem materijalizmu. Zadaa obraenja, odnosno naputanje niskih ivotnih interesa zbog viih, za veinu nije ostvarljiva. Ali zajednicu ne mogu utemeljiti ni oieni, jer teite njihovog postojanja pada daleko izvan drutva. Brhmana ne treba vlast, nego autoritet. Autoritet je aura autentinog ivota. Jedina je mogunost da duhovni ovjek (brhmana) zauzme mjesto (u povoljnom sluaju vano mjesto) u ljudskoj organiSTATUS, BROJ 2, VELJAA/OUJAK 2004.

| 17

Mi s l i o c i zaciji i da razvija zajednicu iznutra. Zato pitagorejsko drutvo nije bilo sposobno za ivot, a esensko je ostalo sekta. O Platonovoj dravi bolje je ni ne govoriti. 58. Postojea drutva ne treba preurediti, niti treba utemeljiti posve novo drutvo, nego treba iskazati i odrati jedinstvo vjene ljudske zajednice (eklezije) i neprestano traiti njeno ozbiljenje od cijelog ovjeanstva i svakog ovjeka ponaosob. (Jaspers: ako ne ivimo svi zajedno i svi za jednoga, svi emo zajedno nestati.) 59. to nije eklezija to je ergastulum, odnosno tala robova. 60. Prema shvaanju Markiona, grkog trgovca, ako je istina to je zapisano, kranstvo se nije irilo u poeljnoj mjeri zato jer su se drugi narodi, naroito Grci i pojedine kaste, poglavito obrazovanije, tuile od rabinskog moralizma. Markion je teko podnosio zaguljivi i sitniavi familijarizam hebrejstva okrenutog prema sebi i iskljuivog prema svemu drugom (protiv ega je Nietzsche tako bjesnio). Uio je da je u vladavini svemira nastala reimska promjena, Isusov Bog Otac nije onaj iz Staroga zavjeta, nego posve druga osoba, nije osvetoljubiv ni ljut, nego pravedan i dobar, i ne pripada samo Hebrejima nego cijelom ovjeanstvu, kao to je rekao: Strani Bog. Prije Isusa nismo znali za tog Boga. Spasitelj je na zemlju donio istinu Stranoga Boga i time je zbrisao to je bilo prije. Zakon (Tora) i proroci izgubili su vjerodostojnost. Stvaranje svijeta zapravo nije uspjelo. Propao je ovjek stvaranja (Adam). Ali to to je stvaranje skrivilo, spasenje je popravilo. Markion je zbog toga Evanelja otkinuo od Staroga Zavjeta i prepisao izvorni (aramejski) Novi zavjet tako da je Evanelja shvatio kao religiju, ili ni kao to. Markion vjerojatno nije bio ni religiozan, nego je bio samo politiar koji je vjerovao u organizaciju i propagandu. Markionova djelatnost u kranstvu je prvo izbijanje hebrejsko-helenskog antagonizma koji se u toku cijele povijesti Europe sve do danas pojavljivao u vrlo razliitim oblicima, kao naprimjer utjecaj helenizma u renesansi, ili prodor hebraizma u reformaciji. U svakom se sluaju grki utjecaj javlja kao posvjetovljenje (umjetnost, znanost, lozoja), a hebraizam kao religija (moralizam, ritual, puritanizam). 61. Aleksandrijska je knjinica bila veliko spremite ne samo grkih i hebrejskih nego i egipatskih i iranskih, a vrlo vjerojatno i tekstova udaljenijih naroda. Za Klementa i Origena znamo da su poznavali Buddhu, i postoje pretpostavke da su aleksandrijski predstavnici bili i u Tibetu i Kini te odande donosili rukopise koje bi prevodili na grki. Po tome je Aleksandrija prva velebna realizacija tantra yuge, odnosno knjikog razdoblja. Tantra razdoblje je kasno vrijeme, kada predaja vie ne ivi u osobnom odnosu metar-uenik, nego se znanje da bi se sauvalo zapisuje, naravno, najee ne u zadovoljavajuem obliku, jer su prepisivai ve samo fragmentarno poznavali predaju. Druga opasnost je bila jo vea prijetnja. Metru su prilazili samo oni u kojima je e za znanjem odista postojala i pravo metra je bilo da odredi kome e to rei. Knjiga se otvara i znatieljniku i varalici. Tantra je jedna faza mranoga doba. U mnogom smislu vrijeme involucije, kada se misli predaje, spremne za zimski san, specino sleene (dakle zapisane) zaahure, ili se kao ribe zakopaju, ivotne funkcije se smanje, misli se djelomino skrate te postaju formule i izvaci. Karakteristini oblici su epigrami (hebrejska mudrosna literatura: Parabole, Isus Sirahov; grki lozo: Parmenid, Heraklit, Pitagora itd.) koji uvaju misli u obliku zakona, ili indijske sutre, koje glavne rijei i reenice koriste samo kao podsjetnike. To su samo larve prvotnog uenja. Spiritualnost koja je u knjigama nije aktivna. Ne piu se da bi zamijenile ivu rije. Govor izvire iz posve druge forme nego pisanje. Govor je komunikacija, pisanje je djelo (karma). Gott will nicht, das ich schreibe, aber ich muss Bog nee da piem, ali ja to moram (Kafka). Tantra je upravo u tome da knjigama, ak i najuzvienijima, nedostaje osobna autentinost. Egzistencijalni razmak izmeu ovjeka i teksta je prevelik i nikada se ne moe prebroditi, zato apsolutni ljudi nisu pisali. Knjiga vie ili manje dobro koncentrira i sprema spiritualnost. Ali knjiga je uvijek izvadak, meutim mi smo objavu u stanju shvatiti jo samo kao knjigu. To znai da zapravo nema objave, samo uspomene na nju i komentara. Objava se povlai u krug bitka iz kojega neposredno ne moe izai i zato nema moi nad ivotom. Od knjige se ne moe nita oekivati, jer je ona samo spremnik. Ako u naem ivotu jo ima veliine mi je uzimamo iz knjiga i stavljamo u knjige, ali na je bitak onesvijeten, nita niodakle ne umijemo uzeti neposredno, samo posredovano: iz knjiga. Krajnji moment tantra razdoblja je sekularizacija knjige, spiritualnost se knjige rastvara u vremenu i raspruje u sostikoj nebitnosti. Treba se odrei i rukopisa, i onda osobna autentinost postaje jo manja. To je, otprilike, posljedica tiskanja knjiga. Zato Klement Aleksandrijski govori: je li doputeno pisati knjigu? Kao veina spiritualnih bia, svoju je knjigu ipak i on napisao. 94. Razlika izmeu farizeja i kranina: umjesto da ih prosvijetli i s njima se razrauna, farizej skriva sile kvarenja bitka,

18 | MAGAZIN ZA (POLITIKU) KULTURU I DRUTVENA PITANJA

Mi s l i o c i umjesto da sakrije sile kvarenja bitka, kranin se s njima razraunava. Budui da pred javnou ne skriva sile kvarenja bitka, kranin je u nepovoljnom poloaju. Prihvaa kvarenje, priznaje ga u sebi, osvjetava ga, ne zavarava ni sebe ni druge. Kranin je grenik i ne pristaje da ne bude grenik i nikada ne kae da je nevin, niti da je ist. Farizej (klerikalac) je u prednosti jer pred javnou skriva snage kvarenja bitka. Kvarenje bitka ne prihvaa, ne priznaje, u sebi ne osvjetava i zavarava sebe i druge. Farizej je bezgrean ovjek koji ne ini nita zlo i nikada se ne pokazuje drugaijim nego kao nevin i ist. Razlika izmeu farizeja i kranina je u tome da farizej ivi u lai bitka a kranin se prosvjetljava istinom bitka. Zato farizejstva nema bez sostike, kranstva nema bez traenja i zahtijevanja jednosmislenosti rijei. Sostike, meutim, nema bez ranirane ivotne tehnike, jednosmislenosti nema bez nostalgije za primordijalnom jednostavnou (idila). Tipini farizej je virtuoz lai, tipini kranin je onaj koji prozirno (autentino) ivi. Ta dva ovjeka se nikada ne sreu, ak ni u Bogu. 5. Jezik najvre uva dvospolnost svijeta u mukom i enskom rodu svojih rijei. Muki i enski rod su openito osobine imenica, ali ima jezika (semitski) u kojima je spolni karakter prisutan i u glagolima, i iz znaenja nekog glasa znamo je li djelatna osoba mukog ili enskog roda. 6. Srednji je rod, po svoj prilici, bio porijeklom androgin. Ne kao sada, kada je neutralan prema oba roda, odnosno prema objema privlanostima, nego kao nekad, kad je bio osjetljiv u odnosu na oba roda. Neutralnost je degeneracija primordijalnog androgina. Nedostatak privlanosti, poput neutrona u zici. To to zovemo srednjim rodom zapravo je bespolnost. I jer je odista neutralan, nepotreban je, jer ne oznaava nita. Upravo zbog toga je neutrum nestao iz mnogih jezika. Muko-ensko bie je otvoreno i prema mukom i prema enskom i povezuje oba spola. Neutralnost je zatvorenost prema oba spola i zato ih razdvaja. Ali, kako sve to postoji mora imati rod, spolna neutralnost je bespolnost i moe se shvatiti samo kao simptom kvarenja bitka. 7. Muki i enski rod nisu cjeloviti rodovi, nego su razbijenost jednog cjelovitog roda. I muki je poluspolan i enski je poluspolan. Ime cjelovitog i potpunog roda jest androgin. Nakon pada androgin se razdijelio po zlatnom rezu, i to tako da je vei dio androgina pripao mukarcu, a manji eni, to priblino znai da je mukarac postao u veoj mjeri muko-enskim biem nego ena. Porastom kvarenja bitka izgubio se i razmjer zlatnoga reza i omjer mukog i enskog u jednom ovjeku postao je posve nepravilan. Linija reza neujednaena je i od osobe do osobe je drukija. Meusobno pristajanje mukog i enskog iskljuena je mogunost. Od tada je usklaivanje mukarca i ene postalo ljudska zadaa, i to jedna od najveih i najteih. 24. O idealu besmrtnosti mukaraca ne treba mnogo govoriti. Dovoljno o tome govore piramide i metazike, vojni pohodi i simfonije. Uvijek neto to prodire u bezvremeno ili bar hoe prodrijeti. To to produuje ivotnu liniju ljudskog bia u beskraj, to ostaje kao Jedino Ja. ovjek postie svoje osloboenje na temelju inicijacije onda ako prije nje savlada dva otpora, ako umije rastvoriti osjetilni oblik svijeta, isprazniti ga i izai iz vremena. Osloboditi se znai razraunati se s otjelovljenjem i vratiti se u primordijalno postojanje. to mukarac ivi iskrivljena je analogija izvornog oslobaanja. Umjesto da sebe prenese u bezvremeni bitak, stvara djelo, i njuga prenosi ne u
STATUS, BROJ 2, VELJAA/OUJAK 2004.

IV. ANDROGIN
1. Androgynos je grka rije i znai muko-ensko bie. 2. Androgin se ne smije brkati s hermafroditom. Prvi je ravnotea mukog i enskog u jednome ovjeku i vie od toga, jer androgin znai i bie i bit (essens i existens). Hermafrodit nije jedinstvo, nego abnormalnost. Androgin je jedinstvo obaju spolova, hermafrodit je spolno udovite. 3. Za androgina znaju sve predaje. Prema Tori, Gospod je stvorio ovjeka na svoju sliku i priliku mukim i enskim. Bog je, dakle, muko-ensko bie, a isto je i prvi ovjek. 4. Smkhya kae da se u okviru jedinstvenog bitka prvo razlikuju muki duh (purusa) i enska priroda (prakrti). I kineska predaja ui da se prva razdioba dogodila izmeu neba i zemlje: tao i teh, muko i ensko, kasnije jang i jin. Ime kineskoga cara je fu-mu, to znai otac-majka, jer car vlada u znaku iskonskoga jedinstva.

| 19

Mi s l i o c i bezvremeno, nego samo u produeno vrijeme. Jer u bezvremenosti samo bie ima mjesto, a ne djelo. Umjesto da rastopi egzistenciju, sebi die spomenik. Vjenost eli postii u monumentu. Ne brie sve svoje tragove i ne spaava se, nego se ugrauje u djelo i tu postane taj koji ne iezava. 25. enin ideal besmrtnosti je tona suprotnost toj slavohlepnosti i astoljublju. ena je priroda, u kontrastu s mukarcem konkretna je, prisna, uvijek intimna, uvijek ostaje u vremenu i na zemlji. enina besmrtnost je u prolaznosti. Dogaa se to izgleda nemogue, to je nonsens i to je apsurd, biti besmrtan u cvatu koji iezne ve do veeri, u neopozivom nestanku trenutka, u jednom jedinom bljesku, u utonuu i nestajanju, a ne u monumentu. Zato je ensko sve to je pjesma, ples, plod, cvijet, hrana i odjea, godinje doba, raspoloenje, emocija i misao, drutvo i tijelo. Sve to nestaje, i to bez traga. Vjeno i neprolazno je u prolaznosti, u neuhvatljivosti, ali uvijek konkretno i blisko, jednom i nikad vie, i tu je i nigdje ga nema i ne moe ni biti i neponovljivo je, jednostavno poput snjene pahuljice koja se topi na zraku. 34. U nazonosti prave ene i najudaljenije stvari postaju bliske i dostupne. U nazonosti pravog mukarca i najnerazumljivije stvari postaju jasne i razumljive. 35. ena u svom rodu moe ivjeti potpunu egzistenciju, mukarac uvijek treba jo neto da bi bio cjelovit, uvijek jo mora shvatiti neto to je iznad njega. 36. Kabala pie da je neposredno iza poetnog kvarenja sjeanje na postojanje u Edenskom vrtu jo bilo ivo i mukarac bi oplodio enu zraenjem svojih misli. Mislima bi se proeli i u uzajamnom bi proimanju ena izdahnula dijete. Dijete je, kao dua, ulazilo u svijet i u njemu se otjelovljivalo. Poslije to vie nije bilo dovoljno, mukarac je morao ugledati enu i ona bi od zraka njegovih oiju zatrudnjela. Zatim ju je morao osloviti i mukarac bi rijeju oplodio enu. Jo kasnije ju je morao dotaknuti. Jo kasnije morao ju je zagrliti. Samo na dubokom stupnju kvarenja je nuno da se mukarac i ena grubo sjedine. 38. U govoru se muki i enski elementi prepliu i mukarac nastoji razgovijetno, gramatikom izgraditi izriaj svojega govora, njegov je ideal logiki oblikovana reenica, retoriko djelo koje ima povezan i razuman tok misli i najee stie kamo eli stii. Sve to nije kriterij enina govora. Vano je prisustvo u trenutku. Zato nije vano ako je enski govor nelogian i negramatian, ak ako je i besciljno brbljanje isprekidano suzama i smijehom. Cilj je objelodaniti se i u zvuku i u mimici. Zato nema potrebe da se odnekuda krene, a nema se kamo ni stii iznad prisilne logike samo se lepra i pravi vatromet. Besmrtnost je u djelu logiki uoblienog jezika i besmrtnost je u blistavom trenutku prisutnosti. 48. Oinska i majinska religija su varijacije solarnog i lunarnog naina ivota. Oinska religija je u prvom redu hebrejska. Mukarcu, ocu-bogu pripada nezaobilazna i bezuvjetna svemona vlast nad svijetom. To je glavna struktura moi ije su analogije zajednica i obitelj. U Bizantu se ivjelo u takvoj, iako ve izblijedjeloj oinskoj religiji. Takva se religija ostvarila u Rusiji, gdje se bezuvjetna mo bez polova personicirala u ocu-caru. Takvo je i oite islama, koji poznaje samo jedan nebeski i jedan zemaljski autoritet: Boga i Proroka. To su apstraktne, netolerantne despotske moi sa svojim geometrijskim strukturama, strogom moralnou, centraliziranom i zatvorenom praksom vlasti. Mukarci su u prednosti, osobito starci. Nain ivota je neprijateljski prema prirodi, ne trpi individualizam, pogoduje pravu, udoreu, pravilima i tome to je slubeno, to je apsolutno i to je zakon. To je religija jedne jedine knjige (Tora, Kuran, Biblija). Majinske religije ive najee u mitu, politeistike su, kod kue su u prirodi, ne podnose centraliziranu vlast, ne vole dravu, jo manje prodorni razum, demokratskije su, ali najradije ive u anarhiji. Hramovi u oinskim religijama su puritanski, majinski su hramovi prepuni slika, kipova, ukrasa i plamteih svijea. Majinske religije vole areni i bogati drutveni ivot, mnogo knjiga, glazbu, kazalite, epove, erotiku, osobnu slobodu i zanos osjetila. 49. Nema dvojbe da od grkih vremena, poslije Orfeja, Europa slijedi majinsku religiju. Ta majinska religija imala je tri zlatna doba, helenizam, renesansu te osamnaesto i devetnaesto stoljee. Europski ovjek je sklon prihvaati civilizaciju samo kao nain ivota podrijetlom iz majinske religije, gdje ovjek ivi u arenoj raznolikosti, gdje se religija rastapa u mitovima, gdje cvate umjetnost i gdje ivot ini uzbudljivim natjecateljski duh, gdje je zajednica slojevita i raznoliko nijansirana. Nije hijerarhijska, nego demokratska. Postoji specijalizirana podjela rada. Grade se gradovi i udobni stanovi, cvatu industrija i trgovina. U dravi nisu bitna naela, vana je konjunktura. Kazalite, modne revije, crkve, pogrebne sveanosti, balovi. Mnogo slika, mnogo pjesama, mnogo romana, cirkusi i banke.

20 | MAGAZIN ZA (POLITIKU) KULTURU I DRUTVENA PITANJA

Mi s l i o c i 50. Helenstvo je ivjelo u znaku androgina, iako samo fragmentarno i gotovo bez uspomena i vjerojatno kratko vrijeme, ali svakako izvan povijesti, omotano u arhajsku tminu europske zore, poput drevne Indije i Kine. Sve to potjee iz toga doba ili se temelji u tom vremenu svjedoi da je Orfej nain ivota svjesno gradio na apsolutnoj mjeri postojanja. Orzam nije bio djetinjast, naivan i nerazvijen, a osobito ne primitivan duh, nego zrelo znanje o bitku s univerzalnom perspektivom. Iznad svega to dokazuju orka teorija brojeva i geometrija koja se na njoj temelji. Ali nita toliko koliko metazika Jednoga. To dokazuju i mjere grkog kiparstva, graditeljstva, pjesnitva i kult igara (Olimpija, Istmos) te tragedija. Ono to upuuje na orko podrijetlo jest proienost, artikuliranost, discipliniranost bez ikakvih tragova nasilja nad prirodom. Sve je na svojem mjestu. Koliko se pogledom moe dosegnuti podrijetlo, sve to stoji na orkim temeljima je isto, u konanoj transparentnosti su-stajanja Sunca-Mjeseca. Kao to kae Bachofen, arhajsko helenstvo nisu bili Dioniz i Apolon i ono nije bilo u znaku napetosti toga dvojstva, nego je stajalo u apsolutnom razmjeru u kojem su se izjednaili zanos i razum, ivot i bitak, muko i ensko, priroda i duh. Orzam je ozbiljenje te mjere i to je ono to je bilo suprotno svemu to e se kasnije nazivati helenizmom. 83. Istovjetnost se od Aristotela nadalje shvaa kao logiko pitanje, dok je ono u krajnjem smislu metaziko a ne logiko pitanje. Istovjetnost nije u tome da je A jednako A, dakle nije u tome da su sve stvari samima sebi jednake. Ta formulacija nije metazika, ali nije ni logika, nego jer je rije o jednakosti matematika. Teza istovjetnosti ima tri tumaenja: matematiko, logiko i metaziko. Prva dva su suavanje metazikog. Ako se teza istovjetnosti shvaa kao logika teza, to je tautologija. U logici i u matematici teza istovjetnosti je temelj svih formalnih operacija razuma. U metazici to nije formalna teza, nego aksiom koji glasi: postojanje je u svemu postojeem istovjetno. Prvoj odgovara arhajsko iskonsko doba, drugoj povijesno razdoblje. Logika jedinstva nema razdoblja. Sva su tri razdoblja, sve tri aritmologije i sve tri logike zapravo jedno. 8. Shvaanje broja u predaji je denirano. Moe biti lik kao euklidovska geometrija i ptolomejski kozmos. Stupnjevi vrijednosti su konani. Red je istodobno i sustav i sustav je zakon. Stupnjevi vrijednosti su sfere bitka, i ime sferama bitka je hijerahija. Hijerarhije se smjetavaju vertikalno jedna iznad druge. 9. Svaka hijerarhija ima broj. To se uenje moe kontrolirati iz orke, kabalistike, vedske i iranske predaje. Svijet nije djelo Stvoritelja, nego emaniranih moi. Ove emanacije kabala zove serama, vedska predaja prajapatima, iranska amaspandima. Ovakvih emaniranih moi je bilo deset. Deset je najvia hijerarhija. 10. Analogija je odgovaranje meu pojedinim hijerarhijama. Tabula smaragdina kae: to je gore, odgovara onom to je dolje, i ono to je dolje odgovara onome to je gore. Najjednostavniji je primjer za to: sedam. Sedam je primum movens, prvi pokreta. To su arhajskih sedam planeta sunevog sustava, to odgovara danima sedmice, to su sedam samoglasnika, sedam boja, sedam tonova dijatonike ljestvice. Sedam je jedina cjelina. 11. Broj se uvijek moe prikazati. Hijeratika geometrija predaje je znanje o prikazivanju brojeva. Kasni, ali jo isti oblik iskonske orke geometrije je Euklidova geometrija. Euklidova geometrija danas nije manje valjana nego to je bila prije 2500 godina, samo to se danas drugaije tumae brojevi i tome onda odgovara druga geometrija. Analogijski se niz u novije vrijeme proirio i na psiholoke, socioloke, drutvene, ideoloke i spoznajnoteorijske analogije. Moderna analogija, meutim, nije hijerarhijska, dakle nije objektivna, samo je neosobna. 12. Analogija nije metafora. 13. Arhajsko je ovjeanstvo mislilo prema analogijskoj logici. Ljudska osobina odgovara nekom metalu, neki metal nekoj
STATUS, BROJ 2, VELJAA/OUJAK 2004.

V. LOGIKA JEDINSTVA
7. Postoje tri aritmologije. Jedna se temelji na deniranosti broja (hijeratska). Druga na racionalnosti broja (profana). Prva je isto tako pogrena kao i druga, jer su obje iskvarene. Trea je aritmologija jedinstva, trinitarna. Trima aritmologijama odgovaraju tri logike. Prva je analogijska logika, druga racionalistika, trea je logika jedinstva.

| 21

Mi s l i o c i planeti, planeta nekoj boji, boja nekom zvuku, zvuk nekom okusu, okus nekoj duhovnoj moi, duhovna mo nekom broju. Dalje nema. Broj je krajnji temelj analogije. Temeljni postupak miljenja u predaji je prepoznavanje odgovaranja. to se moe vidjeti na zvjezdanom nebu prikazuje to je u ljudskoj prirodi, to pak to je u metalima. Svijet je zatvorena cjelina iji svaki element odgovara nekom drugom elementu. Temelj svakog odgovaranja je aritmologija. Analogijska logika i analogijska aritmologija su zatvorene cjeline, jer je koncepcija brojeva aritmologije denirani broj. Na tome poivaju kozmos, zatvoreno drutvo (kaste), hijerarhija i metazika predaje. 14. Kada je povijesno ovjeanstvo postavilo pravila racionalnog miljenja, vjerovalo je da je prepoznalo njegovu jedinu moguu zakonitost. Platon je jo pokuao stabilizirati tumaenje arhajskog broja. Jo je bio na stajalitu Pitagore, prema kome brojevi upravljaju ljudskom sudbinom, poretkom drutva i drave. Denirani broj stvara denirani red. Platon je, meutim, ve mislio na temelju racionalistike logike, i temelj njegovog miljenja vie nije bio zakon, nego dijalektika. Analogijska i racionalistika logika se meusobno odnose kao zakon i dijalektika. tatelj, ako mu se ine nejasnima, uz pomo ovih opaski mogao rije otvoriti u jo koju znaenjsku dimenziju. U maarskom se crkva u smislu institucije naziva egyhz, to doslovno znai jedna kua. Hamvasu takva znaenjska kompozicija rijei dobro dolazi. Nisam je prevodila rijeju crkva, nego sam je uvijek zamjenjivala eklezijom. Naime, ta grka rije, koja znai skup, vie odgovara smislu jedne kue. Rije jvttel obino se prevodi kao odteta. Doslovno znai uiniti dobrim, ali ne ispraviti, jer se za to koristi druga rije. Najblie mi se inilo iskupljenje i zato sam se za njega odluila. nmegtagads, umjesto doslovnog sebenijekanja, prevela sam kao samoprijegor, nadam se ne iznevjerivi Hamvaseve namjere. Hamvas stalno koristi hindi, indijski, i kada govori o predaji i kada govori o rijeima. Uzela sam si slobodu i prevodila indijskim kada je rije o predaji i sanskrt kada se radi o rijeima. I sada jo samo nekoliko rijei za one koji se s Hamvasevim djelom sreu prvi put. Bla Hamvas je maarski esejist roen 1897. godine blizu dananje Bratislave. Studirao je u Budimpeti. Radio je kao knjiniar. Sudjelovao je i u Prvom i u Drugom svjetskom ratu. Za vrijeme rata izgorjela mu je kua puna rukopisa. Do 1948. godine objavio je vei broj eseja i zajedno sa svojom enom Katalin Kemny knjigu Revolucija u umjetnosti. Upravo povodom te knjige, koja se Gyrgyu Lukcsu nije svidjela, izgubio je mjesto knjiniara, i do kraja ivota, odnosno do mirovine, radio kao ziki radnik i pritom pisao svoja djela, ali objavljivati nije smio. Umro je 1968. godine. U Maarskoj ga poev od 80-ih godina poinju ponovno objavljivati. Danas iz tiska postupno izlaze sveukupna djela Ble Hamvasa. Osim eseja pisao je i romane, kao npr. veliki, kako kau inicijacijski, roman Karneval u dva toma. U nas su objavljeni njegova Filozoja vina, Scientia sacra I-II i zbirka eseja Jasmin i maslina. Osim u obliku knjiga, njegovi se tekstovi mogu u nas nai i u asopisima i uti na radiju. Njegov je prijem u Hrvatskoj do sada bio odista izuzetan. Nadamo se da e i ova knjiga naii na itatelje eljne promiljanja krajnjih pitanja ovjekove egzistencije.

POGOVOR PREVODITELJA
JADRANKA DAMJANOV Blu Hamvasa vjerojatno nije potrebno predstavljati naoj kulturnoj javnosti. Prijevodi se njegovih knjiga u nas uvijek rasprodaju i pretpostavljamo da e svi oni koje je on na neki nain svojom osobnou zarobio, a zapravo im posluio na njihovom putu oslobaanja, posegnuti i za ovom knjigom nastavkom Scientiae sacrae. Pisanje drugog dijela, za razliku od prvog, koji je Hamvas napisao u jednom dahu, trajalo je etiri godine te je uspio dovriti samo etiri i jednu etvrtinu poglavlja. itatelj naviknut na ranog Hamvasa osjetit e da je Hamvas u dvadeset godina proteklih od pisanja Scientiae sacrae I postao u pisanju jednostavniji, u duhovnom smislu ii i fundamentalniji, ali i neobazriviji prema knjievnim aspektima svoga teksta. Nekoliko upozorenja: itatelj e primijetiti da u tekstu ima dosta ponavljanja i kontradikcija. Istina, na njih se ve mogao naviknuti i na temelju itanja Scientiae sacrae I. U bavljenju krajnjim stvarima neizostavno dolazi do jednog i drugog. Hamvasevi navodi su esto interpretacije, pa sam samo ponekad mogla umetnuti u nas ve postojee prijevode, a najee sam prevela tekst onako kako ga Hamvas navodi. Objanjenje prijevoda nekih kljunih rijei: U tekstu je temeljni pojam alaplls koji je Hamvas, kao to navodi, preuzeo od Lajosa Szaba. Ako bi se rije prevela doslovno, uzimajui u obzir dva znaenja koja su u njoj sadrana: alap (temelj) i lls (stajanje), dobili bismo temeljni stav. Pojam bi se mogao prevesti jo i kao prvotno stanje tada bi bio srodan Gunonovom tat primordial ili kao prastanje tada pak Bhmeovom Urstandu koje Hamvas sve navodi, ali se ipak odluuje za alaplls. Nakon duljeg kolebanja ja sam se odluila prevesti alaplls kao poetni poloaj, jer se alaplls koristi u tjelovjebi i plesu, dakle upotreba mu je kao poetnog poloaja u hrvatskom. Presudno je u odluci bilo i to da Hamvas pri tumaenju tog pojma eksplicite doziva sliku plesaa. Postoji jo nekoliko kljunih rijei prijevod kojih bi bilo potrebno objasniti da bi i-

22 | MAGAZIN ZA (POLITIKU) KULTURU I DRUTVENA PITANJA

Mi s l i o c i

Sakralna zaogrtanja
To je, nazovimo to tako, proroki nain pisanja, koji se poziva na vlastitu osjetljivost, na viziju i vienje stanja stvari onakvog kakvo jest
Neven Uumovi

TEKST JE IZVORNO OBJAVLJEN KAO PREDGOVOR U KNJIZI: BELA HAMVAS: KAP PROKLETSTVA, MIRAKUL, ZAGREB, 2003., (PRIJEVOD: JADRANKA DAMJANOV, NEVEN UUMOVI I IVAN LADISLAV GALETA)

ESEJU POSVEENOM POSLJEDNJIM DJELIMA AUSTRIJSKOG esejiste Rudolfa Kassnera (Rudolf Kassner utols mvei, u: Szarepta, Medio Kiad, Budapest, 1998.), Hamvas pie kako bi vjernim Kassnerovim itateljima zabljesnule oi, kada bi u izlogu knjiare spazili njegovu novu tanku zbirku eseja. Upravo su takve zbirke ono po emu je prepoznatljivo i Hamvasevo knjievno djelo, s bitnom razlikom da one za njegova ivota, izuzev zbirke Nevidljivo zbivanje objavljenje 1943. godine, nisu vidjele izloga niti knjiarskih polica. Ovo izdanje Tajnog zapisnika (pisanog 1947-1948) omoguuje po prvi put itanje jedne takve zbirke i na hrvatskom jeziku. Naime, dosadanja hrvatska izdanja pokrivala su vee esejistike oblike kao to su satiriki esej Filozoja vina (preveo Ladislav Galeta, Ceres, Zagreb, 1993.) i monumentalna Scientia sacra (prevela Jadranka Damjanov, Ceres, Zagreb, 1995.), dok se knjiga Jasmin i maslina izborom eseja iz razliitih zbirki orijentirala prije svega na tekstove nadahnute prirodnim fenomenima, odnosno simbolima. Ovo izdanje, pak, vjerno slijedi Hamvasev koncept zbirke: va nakon prvog itanja itatelj stie jasan uvid u to zbog ega zbirku otvara upravo esej 4. veljae 1962., a zatvara Pitija, odnosno zbog ega poslije Apokaliptinog monologa slijedi Arlekin, a za njim Melankolija kasnih djela. Kassnerov utjecaj na Hamvasevo stvaralatvo od temeljne je vanosti za razumijevanje Hamvaseva pisanja, pri emu je navedena konceptualna i oblikovna strana tek od sporednog znaaja. U sreditu je Kassnerova djela formiranje i razrada tzv. ziognomijske metode. U spomenutom eseju o Kassneru Hamvas tu metodu saima na sljedei nain: ... stvar ne spoznajem analizom, ili kada genetiki tragam za njezinim historijskim nastankom, nego kada joj odgonetam smisao iz lica. Kassner ne

analizira, ne vraa se porijeklu, jer je sve to bezlino. Daje lik. Zbog te ga likovne ziognomijske metode mislioci smatraju vie umjetnikom, a umjetnici vie misliocem. Ve je iz ovog citata vidljiv pomak znaenja karakteristian za Kassnerov kljuni pojam Das Gesicht, koji se kod njega, prema maarskom prevoditelju Gzi Derkyju, ne odnosi samo na lice, nego i na prizor, nain pojavljivanja (ob)lik. (prema Rudolf Kassner: A hrom birodalom (Tri carstva), Medio kiad, Budapest, 2000.) Taj pomak znaenja upuuje nas na to da je proces odgonetanja smisla iz lica neizbjeno i neka vrst oblikovanja, stvaralaki proces proimanja onog vidljivog univerzalnim smislom, zbog ega e Kassner svoju metodu, kada je u pitanju jastvo, nazvati i psihosintezom nasuprot psihoanalizi. Izbjegavajui bilo kakvu pretenziju za objektivnou znanstvene metode, Kassner insistira na uvoenju subjektivnog u ovakav tip odgonetanja, pri emu svoju metodu objenjava preko moi uobrazilje (die Einbildungskraft), odnosno imaginacije. Mo uobrazilje sastoji se u ravnotei izmeu introspekcije i opaanja; ovjek stvaralake imaginacije posjeduje obje kvalitete u istoj mjeri. (Einbildungskraft und Zahl (Mo uobrazilje i broj), u izboru iz Kassnerovih spisa: Die Nacht des ungeborgenen Lebens, Insel-Verlag, Wiesbaden, 1960) To je ravnotea izmeu osjetilnog i znaenjskog koju posjeduje Hamvaseva Pitija ovaj esej, inae, u mnogo emu otkriva Hamvaseva kreativna nastojanja. Ali da bi se mogle naznaiti neke od razina izmeu kojih Hamvas napeto odrava ravnoteu, htio bih uputiti na jedan od idejnih izvora Hamvaseve introspekcije. itateljima djela Scientia sacra poznato je kakva specina znaenja daje Hamvasev nain razmiljanja opim pojmovima kao to su bitak, ivot, ili povijest. Referentna toka te preraspodjele znaenja nalazi se u pojmu tradicije (maarsko hagyomny Jadranka Damjanov prevodi s predaja, a srpski prevoditelj Hamvaseva opusa, Sava Babi, s batina). Hamvas se, naime, prije svega moe svrstati u onaj duhovni pravac s poeSTATUS, BROJ 2, VELJAA/OUJAK 2004.

| 23

Mi s l i o c i tka XX. stoljea iji je inicijator francuski mislilac, su, Ren Gunon, a ija se ideja vodilja nalazi u objedinjavanju drevnih sakralnih tradicija, odnosno u takvom stavu prema sakralnosti razliitih civilizacija koja naglaava univerzalnost i jedinstvenost tih tradicija. Osnovni naglasak je na bezvremenoj vjerodostojnosti i punovanosti istinosnih sadraja tako koncipirane Tradicije, koja od svakog ovjeka zahtijeva njezinu realizaciju i otjelotvorenje. Najvaniji predstavnici ove misli bili su uz Gunona, J. Evola, T. Burckhardt, F. Schuon i A. K. Coomaraswamy, dok danas tu tradiciju miljenja, meu ostalima, odravaju Martin Lings, Seyyid Hossein Nasr, i, svakako, Bonjak Rusmir Mahmutehaji. Ovaj tip miljenja razvio se u nekoliko pravaca i u samoj Maarskoj. Treba, meutim, jasno odvojiti ovaj pravac od pomodnog new age sinkretizma; Gunon objanjava razliku izmeu sinkretizma i sinteze u predgovoru svojoj Simbolici kria (citiram prema Rene Genon: Simbolika krsta, preveo Miodrag Markovi, Gradac, aak, 1998.): Sinkretizam se sastoji u prikupljanju vie ili manje disparatnih elemenata iz vanjskog svijeta, koji, gledano s tog stajalita, nikada ne mogu biti zaista objedinjeni; to je, sve u svemu, neka vrst eklekticizma (...) Nasuprot tome, sinteza e se ostvariti samo ako se poe od samog jedinstva, i ako se ono ni u jednom trenutku ne izgubi iz vida u mnotvu svojih pojavnosti, to bi podrazumijevalo da se, izvan i s one strane formi, dosegla spoznaja o prvotnoj istini koja se ovim zaogre da bi se iskazala i uspostavila komunikaciju u mjeri mogunosti (...) Zbog toga je savreno legitimno da se, u svakom posebnom sluaju, upotrebi forma koja se ini najpogodnijom za ono to se namjerava (...) Hamvaseva misao ipak nije u znaku jednoznanog prihvatanja ove duhovnosti. To se neprihvatanje oituje ponajvie u tezi o kontinuitetu sakralnosti kroz stvaralake osobnosti povijesnog razdoblja ovjeanstva, a naroito u njegovom vrednovanju nekih umjetnikih ostvarenja novog vijeka, odnosno modernog doba. Takav stav potpuno je stran tradicionalistima. Kod Hamvasa takvo vrednovanje poiva na zastupanju krajnje razvijene osobnosti, kao i na posebnom vrednovanju osjetilnog podruja. Tridesetih i etrdesetih godina XX. stoljea Hamvas, pod utjecajem Nietzschea i britanskog knjievnika Johna Cowpera Powysa, ide tim smjerom i dalje od Kassnera, najbolji primjer tome, uz Filozoju vina, upravo je Tajni zapisnik (osobito Arlekin i Pitija). Hamvasev kasniji misaoni put dri se vie tradicionalnog sakralnog pola, ali sada u znaku ponovnog otkrivanja kranske tradicije u kojoj osobni odnos prema Bogu dobija najveu vanost. On se time (i izrijekom) pribliava predstavnicima ruske religiozne renesanse s poetka XX. stoljea, N. Berajevu, D. Merekovskom, P. Florenskom, koji osnovnu inspiraciju nalaze u djelu V. Solovjeva i F. Dostojevskog. O svome nainu pisanja Hamvas e moda najjezgrovitije pisati u eseju ivotno djelo, gdje za jezik one sinteze, prvotne istine, kako kae Gunon, pie kako se on prepoznaje po tome da ne dokazuje (nije sostian), nego izjavljuje (objavljuje) (Az let m, u: Patmosz 2. (1964-1966), letnk knyvek, Szombathely,1992.). Tako pie i Berajev; to je, nazovimo to tako, proroki nain pisanja, koji se poziva na vlastitu osjetljivost, na viziju i vienje stanja stvari onakvog kakvo jest. Uvjet vjerodostojnosti ovog vienja, meutim, beskompromisna je introspekcija koja vlastitu egzistencijalnu poziciju, kao i aktualno povijesno stanje, nastoji sagledati u svjetlu Gunonove prvotne istine, odnosno kroz razliite forme sakralne tradicije (vidi Apokaliptini monolog). Hamvasev diskurs dakle ne odlikuje kompleksna i ranirana terminologija, niti beskrajna reenica zapletene sintakse. Njegova je reenica, ponekad do grubosti, kratka, jednostavna, spremna za urezivanje u kamen. Njegovu misao odlikuje mo analogije, traganje za istovjetnostima, odnosno slinostima, neka vrst senzualne apstrakcije; to je vizionarski tip pisanja, kojemu u svakom sluaju ponekad nedostaje osjeaj za povijesnost, za suptilna razlikovanja i skromno naznaavanje granice preko i s koje djeluje Drugo ono iji se identitet ne da ukrotiti rijeima i vizijama. Osobito je izazovna Hamvaseva naklonost satiri, odnosno ironiji. Satira je crvena nit njegova stvaralatva, jedan od razloga zbog kojega ga upravo crveni nisu mogli smisliti. Poetak njegovog knjievnog stvaralatva u znaku je satire, Teko je ne pisati satiru naziv je njegove zbirke pria nastale u razdoblju od 1929. do1931. godine (i jo uvijek neobjavljene, po mojim saznanjima), a romani koje je pisao pred kraj ivota prepuni su opore satire. Satirini ton Hamvas esto postie seui za izrazima, frazama, koje pripadaju govornoj svakodnevici, pa zbog toga njegovi eseji esto predstavljaju intenzivan sudar najtamnijih ezoterijskih termina i govornih potapalica, dok se u tekstu smjenjuju reenice ija je sintaksa nekad do neitljivosti podreena izraavanju smisaonog sklopa s reenicama koje odlikuje govorna uidnost i zalihost. Hamvas satiru uvijek iskazuje s ironijske pozicije to naroito zbunjuje itatelja. Pripovijedno ja itatelj bi rado identicirao s autorom, ali mu neka trunka sumnje ipak to ne doputa. Naime, sam tok esejistikog izlaganja obiluje kod Hamvasa ironijskim obratima, neoekivanim skokovima koji bacaju sasvim drugo svjetlo na ono to je do tada bilo reeno. Ti obrati, koji znaju imati karakter strastvenih, ak oajnikih prodora u nove znaenjske ili egzistencijalne dimenzije onoga to se razmatra, daju neosporivu vjerodostojnost Hamvasevom misaonom i umjetnikom zanosu. Hamvas se esto koristim tekstualnim ja kao s maskom, ali isto tako se u krajnjem ironijskom obratu, gura, djelo, lice koje se opisuje, pribliava do krajnjeg poistovjeivanja tome jastvu. Ono smo je arlekin, ono smo je Pitija. Taj ivi duh, neponovljiv je Hamvasev odgovor na citiranu Gunonovu legitimnost upotrebljavanja formi koje se ine najpogodnijima za

24 | MAGAZIN ZA (POLITIKU) KULTURU I DRUTVENA PITANJA

Mi s l i o c i ono to se namjerava, odnosno Hamvasev se govorni subjekt u tekstu zaogre poput Gunonove prvotne istine, ne bi li iskazao i uspostavio komunikaciju u mjeri mogunosti. Hamvaseva golema erudicija daje mu na raspolaganje neiscrpivo bogatstvo formi za ovakva (katkad ironijska) zaogrtanja. Ali sve se to nikada ne pretvara u samozadovoljni eruditivni slalom. Hamvas s krajnjom odgovornou nastoji kroz ovu imaginacijsku napetost introspekcije i opaanja dospjeti do opisa pravog lica ovjeka i prave teine njegove/nae povijesne situacije. Snaga njegovog pisanja upravo je u samosvijesti da je pisanje tek priprema za korak vie, za realizaciju uvjeta u kojem moe doi do otvorenog dijaloga; za introspekcijom posredovano i uravnoteeno suosjeajno prihvatanje drugog ovjeka.

Bla Hamvas - ivotopis


Bla Hamvas roen je 1897. u Eperjesu; 1898. obitelj mu se seli u oblinji Poun, dananju Bratislavu, gdje mu je otac, evanelistiki sveenik, radio kao profesor maarskog i njemakog jezika. Nakon mature, kao dragovoljac sudjeluje u I. svjetskom ratu i biva ranjen na ruskom frontu. Godine 1919. otac odbija uvjete koje mu postavljaju nove slovake vlasti, pa se cijela obitelj seli u Budimpetu. Hamvas studira maarski i njemaki, a zatim radi kao novinar. Godine 1927. zapoljava se u Gradskoj knjinici, gdje e raditi sve do 1948. U ovom razdoblju svoga ivota Hamvas zapoinje, nakon poetnih proznih ostvarenja, znaajniju esejistiku djelatnost. Iako od 1930. objavljuje u zbilja velikom broju asopisa, od zbirki eseja: Knjiga lovorova gaja (eseji pisani od 1930.), Archai (19321945), Maarski Hiperion (1936), objavljuje tek Nevidljivo zbivanje (1940-41, objavljeno 1943.). Hamvasev idejni horizont iz toga razdoblja moda najbolje reprezentira studija iz 1937.: Svjetska kriza: studija i bibliograja, u kojoj je skupio 823 bibliografske jedinice koje se bave temom svjetske krize. Od 1937. Bla Hamvas ivi u braku s Katalin Kemny, knjievnicom i prevoditeljicom. Poev od 1940. Hamvasa tri puta biva pozvan na ispunjenje vojne dunosti; 1944. dezertira i skriva se kao vojni bjegunac po Budimpeti. U sijenju 1945., za bombardiranja, unitena im je kua u kojoj je bio najvei dio njegovih rukopisa i knjiga. Ipak, kljuno djelo njegova opusa, Scientia sacra (1943), sauvano je u rukopisu. U periodu od 1945. do 1948., maarska se inaica totalitaristikog reima jo nije konsolidirala, pa Hamvas i njegova supruga imaju prostora za izuzetno ivu kulturnu djelatnost: 1947. objavljuje im se zajednika studija: Revolucija u umjetnosti: apstrakcija i nadrealizam u Maarskoj, posveena slikarstvu. Tih je godina Hamvas zapoeo, odnosno napisao djela koja ine jezgru njegova opusa: Filozoju vina (1947), Tajni zapisnik (1947-1948), Unicornis: summa philosophiae normalis (1948), Karneval (opseni roman 1948-1951), zatim Silentium (1949) i Magiju sutru (1950). Tada intenzivira i svoju prevoditeljsku djelatnost, neodvojivu od njegove spisateljske kretivnosti; uredio je zbirku Velika dvorana predaka (1943-1960), u kojoj je skupio svoje komentare i prijevode izvora sakralne predaje razliitih civilizacija. Ta je zbirka jo uvijek neobjavljena za razliku od Anthologiae humanae: pet tisua godina mudrosti (1946), koja je doivjela do 1948. godine tri izdanja; tu je Hamvas skupio misaone fragmente od Hermesa Tri-

smegistosa do E. M. Ciorana, a dijelom ih je sam preveo. No, 1948. napadi na Hamvasa dostiu svoj vrhunac, te biva prisiljen otii u mirovinu. Do 1951., bavi se zemljoradnjom, a od 1951 do 1962. po maarskoj provinciji radi kao skladitar, pomoni radnik i sl. Nastavlja prevoditi i pisati, najznaajnija djela iz ovog razdoblja su velika zbirka eseja podijeljena u tri djela pod nazivom Patam (1959-1966), te drugi, nedovreni dio Scientiae sacrae (1960-1963), posveen kranstvu. Za ovo razdoblje karakteristini su i kratki romani U izvjesnom pogledu (1961) i Naime (1966-1967). Hamvas umire 1968. Njegova rehabilitacija zapoeta je tek sredinom osamdesetih godina. Dio njegovih djela nije objavljen do danas.
STATUS, BROJ 2, VELJAA/OUJAK 2004.

| 25

Krui li bauk Jugoslavije Bosnom i Hercegovinom

Kr u i l i b a u k J u g o s l a v i j e B o s n o m i H e r c e g o v i n o m

Fatalistiko tumaenje razaranja Jugoslavije


Komunisti nisu stvarali jugoslovensku naciju ne zato to bi ona osporila ciljeve socijalizma, ve zato to bi time ubrzali raspad Jugoslavije
Olivera Milosavljevi

OSVRT NA KNJIGU: DEJAN JOVI, JUGOSLAVIJA - DRAVA KOJA JE ODUMRLA, SAMIZDAT B 92 (BEOGRAD) I PROMETEJ (ZAGREB), 2003.

RVA KNJIGA KOJA JE POSLE RATOVA ZA JUGOSLOVENSKO teritorijalno naslee zajedniki objavljena u Zagrebu i Beogradu morala je izazvati znatielju, bar kao pokazatelj zajednikog imenitelja u percepciji bliske prolosti. Knjiga Dejana Jovia, Jugoslavija drava koja je odumrla, zanimljivo je tivo, potkrepljeno mnotvom sekundarnih izvora, pre svega razgovora s akterima zbivanja, a interesantnih s aspekta njihove naknadne percepcije dogaaja u kojima su u prolosti uestvovali. Da nema neutemeljenih pa i pretencioznih zakljuaka, po svaku cenu originalnih (ak i kada su saznanja autora morala voditi u drugaijem pravcu), ova knjiga bi bila odlina literatura o poslednjim decenijama egzistencije jugoslovenske drave. Problem je to autora nisu uvek vodila saznanja, ve je nunost da teza bude originalna zahtevala i da bude po svaku cenu dokazana.

Metodologija
U skladu sa ciljem da ponudi novu interpretaciju raspada Jugoslavije, autor svoju knjigu metodoloki u prvom redu temelji na intervjuima sa ivim lanovima politike elite, a oslanja se i na memoare, dnevnike i knjige aktera, istraujui motive njihovog delovanja. Polazei od njihovih nekadanjih i naknadnih iskaza, a sa pretpostavkom da ljudi u politici deluju subjektivno, autor zakljuuje da su svi oni bili sigurni da e spasiti Jugoslaviju, iako su njihove akcije, bez njihove volje, vodile u smeru njenog razbijanja, pa su ih i pad komunizma i raspad drave iznenadili. Metodologija po kojoj su relevantni izvori za zakljuivanje naknadni intervjui sa akterima tako to oni daju iskaze o svojim motivima od pre 5, 10 ili 20 godina, isto je to i uzimanje memoara za primarni istorij-

ski izvor. To bi znailo da akteri, za razliku od istoriara, imaju nadnaravne moi budui da na njih i njihove iskaze ne deluju poznati ishodi i naknadna pamet, ve se njihovo miljenje, seanje i autopercepcija konzervira na stupnju prolog vremena. Drugim reima, akteri su subjektivni samo u trenutku u kojem su akteri, a onda se zamrzavaju do trenutka davanja intervjua autoru, kada izvaeni iz hibernacije postaju objektivni izvor o svom subjektivnom aktivizmu iz prolosti. Ovakva metodologija zanemaruje da i akteri mogu da imaju naknadnu pamet, mogu da uitavaju svoje savremeno miljenje u priu o prolosti, mogu da preutkuju. Prihvatanje njihovog dananjeg iskaza, ne samo o sebi ve i o drugim akterima, a posebno o tome ta su im drugi akteri nekada privatno rekli, dakle primanje takvih iskaza kao izvora za zakljuivanje vodi u proizvoljnost, pa i stvaranje nesvesnih falsikata. Takav je npr. sluaj sa kljunim idejama (ne samo u ovoj knjizi) koje se pripisuju Kardelju, a od kojih nijednu autor nije mogao da potvrdi itajui njegove tekstove. Izvori su mu ivi akteri koji su svedoili u rasponu od 25 do 35 godina posle svojih razgovora sa njim a sve prvi put izgovorili poto je Kardelj ve odavno bio mrtav. Naravno da akteri ne kau uvek sve to misle (pa ni Kardelj) i mogue je da dananji iskazi njegovih davnih sagovornika budu tani. Ali je isto toliko mogue da iskazi ne budu tani, da svedoci ne iznose itav kontekst ili da preutkuju ta su sami tada rekli i mislili. Korektnost Jovieve knjige je u tome to, za razliku od nekih autora u Jugoslaviji, belei ta su mu izvori, pa itaoci mogu sami da zakljuuju o njihovoj relevantnosti. Drugi problem sa ivim akterima je to nisu reprezentativni uzorak i to imaju prednost nad mrtvim uesnicima. Da li je autoru pala na pamet mogunost da su rezultati istraivanja mogli da budu dijametralno suprotni da se srea drugaije poigrala, tj. da danas svedoe oni koji ne mogu da svedoe o onima koji danas svedoe, a da ovi moraju da ute? Verujui na re ivim akterima, autor je doao do krajnje dobronamernog ali isto toliko i pogrenog zakljuka da za krSTATUS, BROJ 2, VELJAA/OUJAK 2004.

| 29

Kr u i l i b a u k J u g o s l a v i j e B o s n o m i H e r c e g o v i n o m vavi raspad Jugoslavije niko nije kriv (ili zasluan, svejedno). Autor s pravom smatra da istoriari gree kada insistiraju na distanci, pa postavlja pitanje zato bismo bili uspjeniji u analizi davnih dogaaja o kojima nemamo vlastita iskustva, od onih kojima smo svedoili i iji su nam sudionici dostupni? Tvrdi da se istoriar bavi otkrivanjem smisla akcija s pozicije onih koji su ih proizveli i pledira da se pod loginou i racionalnou razume ono to su akteri smatrali loginim i racionalnim, a ne ono to mi u drugom kontekstu i s poznatim ishodom mislimo da je bilo logino. Iako je kritika teorije distance ispravna, obrazloenje je manjkavo. Na stranu to iz njega sledi da je celokupno znanje o istoriji starijoj od 50 godina (koju niko ne pamti) neracionalno i nelogino jer nemamo svedoke. Vanije je ovde zato autor misli da nam u neemu moe pomoi lino pamenje ako samo akterima daje za pravo da tumae (naknadno) svoje postupke? Zato samo akteri ne govore sa pozicije poznatog ishoda, i zato nas kontekst menja ali ne i aktere? Dakle, prvi korak s intervjuima aktera samo je prvi korak ka pisanju istorije naknadnog miljenja politike elite o tome ta se desilo, a ne o tome ta se stvarno desilo. Iskazi aktera dati danas, kao i memoari uostalom, mogu biti zanimljiva ilustracija, ali nita od njihovih iskaza ne moe da se tretira kao istorijska injenica na kojoj e istoriar graditi svoju priu. Rei jesu injenica o ideologiji, ali ne i o realnim zbivanjima, pa je verovanje na re o zbivanjima, bez uvida u njih, i dalje samo verovanje (dnevnoj) ideologiji. Ako je cilj istoriara da otkriva smisao akcije s aspekta aktera, postavlja se pitanje zato se onda autor bavi otkrivanjem smisla rei aktera a ne njihovih akcija? Zato im veruje na re a ne veruje njihovom delu? Zamena realnosti deklaracijama, kao to su jugoslovenstvo u kraljevini, odumiranje drave u socijalizmu, odbrana Jugoslavije kod Miloevia, najvei je problem ovakve metodologije koja, iako se bori za tekst i kontekst, uvek ostaje samo na tekstu. Osvrui se gotovo iskljuivo na literaturu o raspadu Jugoslavije nastalu van teritorije bive drave, u metodolokom smislu je zanimljiva i autorova tvrdnja da u zemljama naslednicama gotovo da i nema knjige koja bi pokuala da prui odgovor na ovo pitanje, pa autor svojom knjigom pokuava da prekine tu zapanjujuu utnju i ohrabri poetak rasprave. Mogue je da je ova netana tvrdnja rezultat injenice da se autor uglavnom oslanjao na zapadnu literaturu, ali je neprofesionalno desetine analitikih knjiga i lanaka nastalih u zemljama naslednicama proglasiti nepostojeim, samo da bi se tamonji autori proglasili nedovoljno hrabrim da se upuste u ovu temu.

Ideologija odumiranja drave


Po autoru, sadrajna novost knjige je naglaavanje vanosti ideologije pa je ona prva koja smeta ideologiju odumiranja drave u centar analize uzroka raspada. Tvrdi da je komunistika elita, verujui u koncept o odumiranju drave, decentralizovala njene funkcije do mere da je ona postala nemona da se odupre ideolokim alternativama koje su se pojavile osamdesetih godina, odnosno da se drava raspala jer je proglasila unitarizam glavnom opasnou. To je jedina drava koja je odumrla. Drava utemeljena na marksistikoj doktrini, po njemu, ima za cilj da samu sebe ukine, to su jugoslovenski komunisti shvatili ozbiljno, pa je socijalizam poinio samoubistvo povlaei za sobom i Jugoslaviju. Pripisujui komunistima doslovno sprovoenje ideologije (to se u socijalizmu retko moglo prepoznati) bez ikakvih uvida u realnost, elju da menjaju stvarnost gledajui iskljuivo u budunost, autor zanemaruje celokupnu genezu jugoslovenskog socijalizma i drave u kojoj bi prepoznao uslovljenost ideolokih promena stvarnou. Druga je pria istroenost ideologije koja 80-ih nije vie umela da ponudi mehanizme za izlazak iz krize u koju je zapala, ali identikacija decentralizacije i ideologije odumiranja drave (kao uostalom i socijalizma i Jugoslavije), predstavlja natezanje ka zakljuku o prirodnom nestajanju drave koja to nije ni bila. Zato autor ne daje odgovore na pitanja kako je takva antidrava uopte funkcionisala decenijama, budui da puko verovanje u sistem nije nikakav argument, i ta je razlikovalo Jugoslaviju kao antidravu od drave, npr. Bugarske, pa je raspad komunizma u prvoj proao tako tragino a u drugoj tako bezbolno. Sledei nit o menjanju stvarnosti autor razlikuje Jugoslaviju do 1974., koja je bila trea Titova, i onu od 1974., koja je bila etvrta, Kardeljeva. Problem je to gotovo nita od onoga to navodi kao kljuni argument podele nije uopte bilo novo za jugoslovenski socijalizam. itav niz pojava koje autor smeta u 70-te bile su prisutne i u ranim 50-im. Npr. Kardelj nije poeo da govori o meunarodnim integracijama 70-ih, o tome je govorio i 1953. (Stenografske beleke Narodne skuptine); da

Autor navodi kao kljuni argument da su 60-ih republike proglaene za nacionalne drave, a zanemaruje da su republike jo Ustavom iz 1946. proglaene suverenim, pa to u stvarnosti ipak nita bitno nije znailo. Tvrdi da je stav srpskih komunista 1968., da moraju da iskorene svaku pojavu nacionalizma u svojim redovima, predstavljao kritiki odnos prema treoj (Titovoj) Jugoslaviji to je, po njemu, potvrivalo da se radi o novoj politici. Naprotiv, to je bio generalni komunistiki stav o odnosu prema nacionalizmu, u kontinuitetu prisutan od 1945. godine...
30 | MAGAZIN ZA (POLITIKU) KULTURU I DRUTVENA PITANJA

Kr u i l i b a u k J u g o s l a v i j e B o s n o m i H e r c e g o v i n o m

Komunisti nisu stvarali jugoslovensku naciju ne zato to bi ona osporila ciljeve socijalizma, ve zato to bi time ubrzali raspad Jugoslavije. Upravo zato to nisu beali od realnosti, nisu ni insistirali na jugoslovenskoj naciji.

razvijeni ne mogu da saekaju nerazvijene, Kardelj je govorio i 1954. (plenumi CK); republiki partikularizam, centralizacija u okviru republika i osamostaljenje u odnosu na saveznu vlast, tj. zatvaranje prema gore i centralizacija prema dole (republikanizam) su procesi uoavani ve 1950. (Privredni savet vlade FNRJ). Autor navodi kao kljuni argument da su 60ih republike proglaene za nacionalne drave, a zanemaruje da su republike jo Ustavom iz 1946. proglaene suverenim, pa to u stvarnosti ipak nita bitno nije znailo. Tvrdi da je stav srpskih komunista 1968., da moraju da iskorene svaku pojavu nacionalizma u svojim redovima, predstavljao kritiki odnos prema treoj (Titovoj) Jugoslaviji to je, po njemu, potvrivalo da se radi o novoj politici. Naprotiv, to je bio generalni komunistiki stav o odnosu prema nacionalizmu, u kontinuitetu prisutan od 1945. godine... Sredinom 80-ih registruje pojavu dva bloka: ustavobranitelje i ustavoreformatore, iji je sukob bio ideoloki i nije se ticao nacionalnog pitanja, to i inae prepoznaje u veini sukoba posleratne Jugoslavije. Sledei ovu nit, autor nuno zapada u kontradiktornosti upravo kada govori o Ustavu iz 1974. kao kruni navedenog trenda. Navodi da su elite iz primarno ideolokih motiva prihvatile Ustav, a na drugom mestu da ga je srpska elita prihvatila jer je u njemu videla ostvarenje srpskih interesa. Tvrdnja da su u Jugoslaviji od 1945. svi sporovi i koncepcije bili ideoloki i da nisu uzrokovani nacionalnim pitanjem ne stoji. Naprotiv, svi ideoloki postulati - federalizam, decentralizacija, samoupravljanje... bili su u velikoj meri motivisani i nacionalnim pitanjem, realnou egzistencije jugoslovenskih nacija i eljom da se spree nacionalne tenzije i rei nacionalno pitanje, a ouva zajednika drava. Druga je stvar to su promenljive spoljne i unutranje okolnosti menjale sadrinu sprovoenih mera. Nekada se to radilo presijom, nekada pomeranjem akcenta na ideologiju, nekada pokuajima decentralizacije, nekada pokuajima njenog spreavanja, nekada javno, nekada tajno... ali izmeu 50-ih i 70-ih godina nije bilo revolucionarnih promena orijentacije, koje bi uzrokovale nastanak potpuno nove drave, kako tvrdi autor. Razlika je bila samo u tome to su 60-ih javno obelodanjeni sporovi oko odnosa savezne i republikih vlasti i meusobnih odnosa republika (odnosno nacionalnog pitanja) - koji su, samo bez javnosti, bili prisutni od stvaranja druge Jugoslavije i zauzimali centralno mesto u ideolokim raspravama. Zato je re-

volucionarna promena, odnosno zamena dominantne ideologije, i nastupila krajem 80-ih, kada je nacionalizam ponitio, ne primarno komunizam kao ideju, ve njegov postulat o zajednikoj dravi, i ne preko ideolokog deklarisanja aktera (npr. Miloevi - komunista) ve preko sadrine njihovih ideologija. I zato konstantno autorovo naglaavanje da konikt nije bio etniki i da e tek 90-ih ukljuivati i nacionalno pitanje ne stoji. Nacionalno pitanje je od 1945. bilo u temelju denisanja jugoslovenske (socijalistike) drave, a od kraja 80-ih je prestalo da bude pitanje i postalo jedina ideologija. Iako polazi od odumiranja drave kao kljunog ideolokog mehanizma zbog kojeg je nestala Jugoslavija, autor navodi jo niz faktora koji su neposredno vodili raspadu: Staljinova kritika jugoslovenskog nacionalizma 1948., pobuna 1981. na Kosovu, hapenje Jane, raspad SKJ, dolazak Tumana na vlast... uz zakljuak da raspad nije poeo izborom Miloevia, ni antibirokratskom revolucijom, ve je bio rezultat dugotrajnog procesa slabljenja drave. A kako su Jugosloveni, po njemu, hteli vie drave, njihova elja za dravnou je dovela na vlast one koji su im to obeali - Tumana i Miloevia. Dakle, odumiranje drave, odnosno stanje ne-drave, nije bilo jedino u temelju raspada, ali je simptomatino da u rangiranju ostalih uzroka ima svega, samo nema nacionalizma. Zato, pripisujui dravotvorcima Tumanu i Miloeviu obeanje drave Jugoslovenima, autor zaboravlja samo da kae da je re bila o nacionalnoj (etnikoj) dravi, iz ega sledi da nisu Jugosloveni hteli vie drave, ve su elite Srba, Hrvata, Slovenaca... htele vie samo svoje drave. Zato je viestruko problematina teza da je snana i autohtona drava nastala kao antipod socijalizmu. Prvo, ako je etnika drava autohtona, onda je Jugoslavija bila neautohtona, tj. vetaka, to je neistorijsko tumaenje. Drugo, autor i sam rat objanjava kao rezultat slabih naslednica, to bi znailo da ni one nisu bile snane i autohtone, pa se postavlja pitanje da li i one odumiru zbog Kardeljeve zagledanosti u budunost. S druge strane, autor tvrdi da su izneverene ideje socijalizma uzrokovale antibirokratsku revoluciju i proteste Albanaca, da su to bili graanski protesti za vie jednakosti, da se ideja egalitarizma zato udomila u nacionalizmu, a onda opet, da su se graani odluili za rat jer je kriza poveala oseaj nejednakosti. Uvidom u zahteve protesta 80-ih autor je mogao da primeti da nijedan od njih nije bio graanski niti je imao u osnovi zahtev za socijalnom jednakou. Protesti nisu bili zbog izneverenih ideja socijalizma o egalitarnosti, ve protiv postojee teritorijalne koncepcije Jugoslavije. Posebna je pria odnos nacionalizma i egalitarnosti u kojoj princip socijalne jednakosti ne igra nikakvu ulogu. Nacionalizam (u etnikoj varijanti) sam sebe percipira kao najviu pravednost i organsku jednakost pa mu nije potrebno naknadno unoenje ideje socijalne jednakosti iz komunistike ideologije. Upravo zato to nije pluralan, nacionalizam negira sve vrednosti osim (sopstvene) nacije i njene drave, poznajui iskljuivo nacionalnu nivelisanost koja potire socijalnu jednakost, ostavljajui inorodne i bez jednakosti i bez pravednosti.
STATUS, BROJ 2, VELJAA/OUJAK 2004.

| 31

Kr u i l i b a u k J u g o s l a v i j e B o s n o m i H e r c e g o v i n o m Na kraju, nije sudbina Jugoslavije zavisila od sudbine SKJ jer joj je identitet bio ideoloki, ve zato to meu alternativama krajem 80-ih, koje su bile antikomunistike, nije bilo demokratske i jugoslovenske. Antikomunizam se ispoljio primarno kao antijugoslovenstvo. Alternativa je bila nacionalistika, ali ne sluajno. Tradicija nacionalizma je bila jaa i temeljnija nego tradicija demokratije. Kljuni problem itave knjige Dejana Jovia je beanje od fakta da komunizam nije bio jedina ideologija u Jugoslaviji. Iz nekog razloga autor ima grevitu potrebu da relativizuje znaaj nacionalnih ideologija koje su: 1. starije od komunizma, 2. od stvaranja zajednike drave bile prisutne, bilo na sceni ili kako lepo kae u podzemlju, 3. koje su u jednom trenutku, lakom za identikaciju, postale dominantne, tj. vladajue u jugoslovenskom drutvu, bez obzira da li su ih zagovarali samodeklarisani komunisti, disidenti, iskreni nacionalisti ili demokrate. Tog, lakog za identikaciju, trenutka, Jugoslavija je prestala da bude aksiom ideologija na vlasti, a onda i smetnja realizaciji nacionalistikih projekata. Potiskujui nacionalizam na marginu (u 90-te i u podzemlje), a istovremeno identikujui socijalizam i Jugoslaviju, sistem i dravu, autor zagovara upravo ono stanovite koje u naelu odbacuje - da je Jugoslavija bila vetaka tvorevina kojoj je raspad bio upisan onog trenutka kada je stvorena, a to bi znailo da je bio neminovan. Iako je itava knjiga posveena raspadu Jugoslavije, autor se ne bavi odgovorima na krucijalno pitanje - zato su se vodili ratovi i zato su bili tako krvavi. Ne moe se izdvojiti segment raspad od segmenta rat, ne ide prvo jedno pa drugo, oni idu skupa i predstavljaju dva lica jednog istog procesa. Zato ideolokim postulatom o odumiranju drave autor ne moe da objasni krvave ratove, pa u analizu uvodi novi momenat. Tvrdi da je nasilje u bezdravnom prostoru bilo izraz neekasnih drava koje nisu bile u stanju da savladaju privatne vojske, privatno nasilje i privatne osvete. Preskaui (opet) nacionalizam, autor dolazi do privatnih nasilnika, ali ne odgovara na pitanje kako su oni, budui da nemaju drugu ideologiju osim pljake, znali ko su im neprijatelji, koga treba da ubijaju i gde su granice teritorije na kojoj im je dozvoljeno privatno nasilje? nacionalizama o kojima govori, sledi autorov zakljuak da je previe jednostavno smatrati da je nacionalizam razbio Jugoslaviju, pa oni koji ga stavljaju u centar raspada pristupaju fatalistiki, smatrajui ga prirodnim stanjem. Po njemu, naprotiv, nasilni nacionalizam je mogao uspeti samo zato to su komunistike elite oslabile dravu, pa je postavljanje nacionalnog pitanja bilo posledica raspada, a ne uzrok. Tvrdi da nacionalizam nije razbio ni socijalizam ni Jugoslaviju, ve da je bio alternativa socijalizmu u trenutku kada se on rastvorio iznutra, jer je cilj socijalizma bio rastvaranje drave, a cilj nacionalizma stvaranje drave. Tano je da je nacionalizam (ne kao proizvod socijalizma ili prirodno stanje, ve kao paralelna ideologija sa stogodinjom tradicijom) u slabosti socijalizma video ansu za realizaciju svojih ciljeva. Samo nije jasno gde je tu Jugoslavija? Nacionalizam jeste bio negacija socijalizma u konkretnom sluaju, ali je mnogo vanija od toga injenica da je nacionalizam negacija svake Jugoslavije. Izmeu socijalizma i nacionalizma u Jugoslaviji nije kljuna razlika bila u konceptu drave, slabe ili jake, nedemokratske ili demokratske, ve u nacionalnoj strukturi zamiljene drave, koja se u drugom sluaju nije mogla realizovati bez nasilja. Zato je problematina i nasilna podela na unitaristike i separatistike nacionalizme u Jugoslaviji, a onda i tvrdnja da je sukob nacionalizama nastao nakon raspada zemlje. Unitaristiki nacionalizam bi mogao biti samo jugoslovenski nacionalizam koji bi negirao postojanje jugoslovenskih nacija (to bi autor rekao, ukljuujui i srpsku) ali on u drugoj Jugoslaviji nije bio relevantan. Pravei vetaku paralelu izmeu nepostojeeg jugoslovenskog nacionalizma i realno prisutnog srpskog nacionalizma, autor implicira da je jedan (etniki) nacionalizam bio za Jugoslaviju, a svi ostali protiv nje. Naprotiv, po deniciji, nijedan etniki nacionalizam ne moe biti zagovornik multinacionalne drave. To to se hrvatski ili slovenaki nacionalizam nikada nisu identikovali s jugoslovenskom dravom a srpski ponekad jeste, nije rezultat antijugoslovenstva jednih i jugoslovenstva drugih, ve specine percepcije Jugoslavije kao iskljuivo srpske drave i to samo u jednom delu ideologa srpskog nacionalizma. Ali ta vizija nije bila ni slika Jugoslavije kao drave ravnopravnih nacija, ni Jugoslavije Jugoslovena. Jo vanije, i srpski nacionalizam je (kao i hrvatski ili slovenaki) u veinskom razumevanju nacionalne drave imao viziju svesrpske drave s iskljuivo etnikim odrednicama i bez jugoslovenskog pokria. to je njegov sastavni deo ponekad bila i ideja da osim neto Hrvata u tri upanije i Slovenaca, svi ostali juni Sloveni predstavljaju Srbe - konvertite, drugi je problem koji autor pogreno percipira kao zahtev za ouvanje Jugoslavije. Branei Vukovar, Dubrovnik, Sarajevo, Zadar, srpski nacionalizam nije hteo Jugoslaviju ve srpske granice. Drugim reima, svi nacionalizmi u Jugoslaviji bili su separatistiki od Jugoslavije ako se pod tim pojmom podrazumeva multinacionalna zajednica. Narod. U priu o ideolokom sukobu ustavobranitelja i ustavoreformatora autor uvodi nacionalizam tvrdnjom da su prvi uli u savez sa separatistikim nacionalistima, a dru-

Nacionalizam
Simptomatino je da u meri u kojoj identikuje socijalizam i jugoslovensku dravu, autor identikuje i nacionalizam sa demokratijom. Tvrdi da nacionalizam ne mora znaiti mrnju, ve da je ouvanje nacionalnog identiteta prioritet nacionalistikih politika. Iako zakljuuje da sadraj nacionalne drave nacionalistima nije relevantan, pa da on moe da bude i nedemokratski, ak i zloinaki, ipak tvrdi da je pogreno zakljuiti da je nacionalizam preteno nasilna doktrina. Smatra ga u demokratskim porecima legitimnom doktrinom koja se pojavljuje kao alternativa, a njegovu snagu vidi u unutarnjoj pluralnosti jer, kako tvrdi, ukljuuje liberalne, socijalistike, konzervativne i druge vrednosti u cilju stvaranja nacionalne drave. Iz ovakve percepcije nacionalizma, a bez analize specinosti

32 | MAGAZIN ZA (POLITIKU) KULTURU I DRUTVENA PITANJA

Kr u i l i b a u k J u g o s l a v i j e B o s n o m i H e r c e g o v i n o m

Tvrdnjom da bi demokratska Jugoslavija stvorila jednu naciju, autor pravi neopravdanu paralelu sa zapadnim demokratskim dravama zanemarujui istorijski razvoj i specinosti nastanka junoslovenskih nacionalnih ideologija iz etnike osnove
gi sa srpskim nacionalistikim intelektualcima. Kako bi objasnio zato oni koji brane postojei Ustav ulaze u savez sa separatistima, a oni koji ele obnovu bratstva i jedinstva u savez sa srpskim nacionalistima (to su u oba sluaja nespojive stvari), autor uvodi i najzanimljiviji argument - narod. Smatra da je sukob imao i dimenziju protivljenja demokratskim promenama na jugoslovenskom nivou pa kontradiktorno tvrdi: da su jugoslovenski narodi eleli vie drave to im socijalizam nije pruao, zatim da su se uplaili od stvaranja jugoslovenske nacije koja e ih progutati, zatim da su bili privreniji ideji jugoslovenstva nego politika elita, zatim da su se uplaili demokratije, zatim da su hteli demokratiju ali samo u svojoj dravi, a uz sve to da su verovali da se u Jugoslaviji ne moe desiti nasilje pa su bili iznenaeni ishodom svoje akcije. Sve ove tvrdnje su zanimljive zato to, suprotno sopstvenom stavu da je elita najodgovornija, autor kao odluujui faktor uvodi narod koji bei od demokratije i Jugoslavije u nacionalnu dravu. Samo nedostaju objanjenja kako su se narodi uplaili nestanka kroz demokratiju, koji valjda ne bi bio nasilan, i kako su se uplaili jugoslovenske nacije koju nijedna elita nije ni imala za cilj, a nisu se uplaili nestanka kroz sukob raznih nacionalizama, za koje se otkad postoje zna da su nasilni prema drugima? U nemogunosti da sve pojave objasni odumiranjem drave, a izbegavajui da ukljui u analizu nacionalistike ideologije, autor dolazi i do zakljuka da Srbi ni danas nisu sigurni da li ele svoju nacionalnu dravu ili ele vienacionalnu jugoslovensku zajednicu s Crnogorcima i Albancima. Zanemarujui nacionalizam i injenicu da nema nacije u kojoj svi njeni pripadnici misle isto, da bi se znalo ta ele Srbi, autor ne moe ni da odgovori na ovo pitanje. Nacionalistike ideologije na Balkanu poslednjih sto godina uglavnom imaju jedan i slabo promenljiv cilj, a to je teritorijalno velika etnika drava. I samo u tom kontekstu treba razumeti lutanje ideologije izmeu Srbije (male) i Jugoslavije (uvek vee). Ali tu je re samo o nacionalizmu, ne o Srbima. Slian generalizujui stereotip autor uvodi i kada govori o odnosima naroda. Ispravno tvrdei da nije usaena mrnja izmeu naroda isprovocirala raspad drave, autor dolazi do kontradiktorne tvrdnje da su odnosi naroda - Srba i Slovenaca - prethodno bili srdani. Ali zanemaruje da ako narodi mogu da imaju srdane odnose, mogu i da se mrze. Slina predrasuda pomalja se i iz tvrdnje koja se odnosi na Albance. Iako negira postojanje nacionalne mrnje, autor pravi jedan izuzetak u tvrdnji da Albanci dodue znaju s kim ne ele ivjeti u istoj dravi. Ovo je zanimljiva formulacija, budui da je itava knjiga pisana s ciljem minimiziranja znaaja nacionalizma za raspad i rat. Da li je vekovna mrnja rezervisana samo za Albance?

Jugoslovenstvo
Veliki deo problema s razumevanjem raspada Jugoslavije autor ima zbog nedenisanog ili problematino denisanog pojma jugoslovenstva. Autor tvrdi da su komunisti spreavali nastanak jugoslovenskog nacionalizma verujui da bi on bio protivan glavnom cilju socijalizma (zanimljivo bi bilo uti kojem?), pa je to bio jedan od glavnih razloga to se drava raspala. Zato je rat, pokrenut od separatistikih nacionalizama, bio usmeren primarno protiv jugoslovenstva. Smatra da bi demokratizacija zemlje vodila u raspad samoupravne ideologije jer bi znaila promociju ideje o jugoslovenskom politikom narodu i ne bi dopustila postojanje vie politikih nacija, pa je to bio razlog to su se komunisti u Hrvatskoj i Sloveniji odupirali demokratizaciji Jugoslavije, dok su ustavoreformatori (valjda u Srbiji) hteli promene koje bi ili dovele do stvaranja jugoslovenske nacije po liberalno-demokratskom modelu, ili bi obnovile vrstu sovjetskog poretka u njoj. Naprotiv, komunisti nisu stvarali jugoslovensku naciju ne zato to bi ona osporila ciljeve socijalizma, ve zato to bi time ubrzali raspad Jugoslavije. Upravo zato to nisu beali od realnosti, nisu ni insistirali na jugoslovenskoj naciji, a egzistencija Jugoslovena, i kao nacionalne kategorije i poveavanje njihove brojnosti, bila je prirodan rezultat relativno duge egzistencije drave, mimo ideolokih projekata. Tvrdnjom da bi demokratska Jugoslavija stvorila jednu naciju, autor pravi neopravdanu paralelu sa zapadnim demokratskim dravama zanemarujui istorijski razvoj i specinosti nastanka junoslovenskih nacionalnih ideologija iz etnike osnove. Zanemaruje da su zapadne demokratske drave nastale kao drave pre konstituisanja njihovih (teritorijalnih) nacija a to je sve bio proces 18. i 19. veka. Zato je ideal - jugoslovenska nacija - moda mogao biti ostvaren u 19. veku, ali kako ni prva Jugoslavija nije u tome uspela, takvo oekivanje je krajem 20. veka potpuno nerealno, pa se postavlja pitanje kako autor zamilja da bi demokratija na kraju 20. veka na jugoslovenskom tlu funkcionisala na nain kraja 18. veka i potpuno drugaijeg konteksta? Posebno je zanimljivo uti koje su snage to htele i mogle da urade sredinom 80-ih, kako su iste snage mogle voditi i u demokratski i u sovjetski poredak i koji nacionalizam (srpski? hrvatski?...) bi im to dozvolio? Zanimljivo je da i problem opstanka sadanje Jugoslavije autor vidi u nevoljnosti njene elite da promovie ideju o jugoslovenskom narodu. Uverenje da je i u SRJ (SCG) mogue promovisati jugoslovensku naciju implicira da autor pod pojmom jugoslovenstvo podrazumeva re bez sadrine. Zato nije sluajno to esto identikuje pojmove jugoslovenstvo i srpstvo. Kada govori o jugoslovenskim nacijama uporno doSTATUS, BROJ 2, VELJAA/OUJAK 2004.

| 33

Kr u i l i b a u k J u g o s l a v i j e B o s n o m i H e r c e g o v i n o m daje ukljuujui srpsku kao da se to ne podrazumeva, koristi formulaciju nesrpski krajevi Jugoslavije za 64% bive zemlje, dok je vrhunac ove identikacije prisutan u formulaciji da ne iznenauju kritike koje Kardelju upuuju srpski nacionalisti i jugoslovenski nacionalisti jer je njegov eksperiment bio sav usmeren protiv njih. Na stranu to ovde nije jasno o kakvim je jugoslovenskim nacionalistima re, bitno je pitanje kako je isti eksperiment mogao ugroavati dva iskljuujua nacionalizma? Izuzev ako autor ne pretpostavlja da izmeu njih stoji znak jednakosti. Ilustracije radi, samo u kontekstu, blago reeno, udno (ne)shvaenog jugoslovenstva, autor je mogao da u beogradskom mitingu od 28. februara 1989. prepozna projugoslovenski karakter. Kae da je miting bio i projugoslovenski, ali i antislovenaki i antialbanski (ta je onda u njemu bilo projugoslovensko?), i srpski, i jugoslovenski (?), to ilustruje obraanjem tadanjeg predsednika Dizdarevia demonstrantima. Naravno, preutkuje da je on tada (kao jugoslovenski predstavnik) bio izvidan, a Miloevi (kao srpski) doekan ovacijama i zahtevom hoemo oruje. Problematina je i teza da je popularnost jugoslovenske ideje padala kad je prestala biti nacionalistiki projekt, budui da njom autor, s jedne strane, poistoveuje unitarizam i jugoslovenstvo, a s druge, jugoslovenstvo prepoznaje iskljuivo kao jugoslovenski nacionalizam, implicirajui da u kontekstu nacionalnih ideologija Srbi, Hrvati... mogu postojati samo kao nacionalisti. Identikujui jugoslovenstvo 19. veka i ono promovisano od stvaranja Jugoslavije, sa precenjivanjem realizacije ovog drugog i njegovog nerazlikovanja od unitarizma, autor zanemaruje da integralno jugoslovenstvo nije bilo koncept 1918. to je i ime drave govorilo i da je ono promovisano tek poetkom 30-ih, a skinuto sa dnevnog reda ve smru kralja Aleksandra. Koncept je bio unitaristiki, ali to je druga tema i ne tie se jugoslovenstva u nacionalnom smislu. Autor tvrdi da komunisti nisu znali ta da ponude za ideju junoslovenstva koja im je stvarala politike probleme s neslovenskim etnikim grupama. Nije problem s manjinama komunistima stvaralo jugoslovenstvo, ve represija etatistikog sistema, i nisu komunisti ni u jednom svom dokumentu od 1943. dravu proglasili zajednicom Junih Slovena, ve zajednicom naroda Jugoslavije, ukljuujui uvek (i na II zasedanju AVNOJ-a) i nacionalne manjine u svoje projekte. Navodi da se u posleratnim godinama o nacijama govorilo u staljinistikim kategorijama, kao o ostacima prethodne epohe koji e razvojem socijalizma nestati, pa je i Tito hteo zajednitvo u kojem e nacionalne posebnosti nestati. Ovo su line konstrukcije autora koje nigde, ni u Titovim javnim nastupima, niti u arhivskoj grai, ne mogu biti potvrene. Tvrdi da je, naprotiv, za Kardelja Jugoslavija bila samo okvir dravnosti jugoslovenskih nacija, pa je njegov koncept zauvek onemoguio povratak na ideju stvaranja jugoslovenske nacije to se bitno razlikovalo od Titovog bratstva i jedinstva. Iako odvaja Titovu i Kardeljevu Jugoslaviju, kontradiktorno prihvata do kraja osievsku tezu da se ovaj preokret dogodio porazom Rankovia 1966. Suprotno tvrdnjama autora, Titov i Kardeljev nacionalni koncept nisu se bitno razlikovali. O jugoslovenskoj naciji kao o dravnoj politici od 1945. nije bilo rei, a Titova ideja bratstva i jedinstva sa sinonimom jugoslovenski patriotizam nikada nije sadravala ideju utapanja nacija u jednu, jugoslovensku, to bi posle iskustva prve Jugoslavije i Drugog svetskog rata i bilo iluzorno i moglo da egzistira samo kratkotrajno i silom. Vrhunac problematinog razumevanja jugoslovenstva prepoznaje se u tezi da su ustavoreformatori, a to je autorov eufemizam za Miloevia, ostali najdue privreni ideji neke - bilo kakve - Jugoslavije. Autor bi morao znati da nikada nije postojala ideja bilo kakve Jugoslavije. Postojala je samo ideja jugoslovenstva kao zajednice jugoslovenskih naroda (Srba, Hrvata, Slovenaca...), sve ostalo je samo lano predstavljanje i pragmatino pozivanje na ime kako bi se preuzeo kontinuitet - ugleda prethodne drave, lanstva u meunarodnim organizacijama, njene imovine...

Memorandum
Posebno je zanimljivo kako je autor proitao Memorandum SANU. Ve na poetku implicira mali znaaj ovog dokumenta za jugoslovensku krizu pitanjem jesu li akademici SANU doista imali takvu mo nad srcima i umovima mnogih Srba da su ih preusmerili od jugoslovenstva prema srpstvu i to poludovrenim dokumentom koji je u njenoj nakladi bio objavljen tek kad se Jugoslavija formalno raspala? Kako bi upotpunio tvrdnju o minornom znaaju ovog dokumenta, autor pripoveda da se puni odgovor na pitanje o raspadu ne moe traiti samo meu idejama, niti samo kod njihovih tvoraca, jer su one samo proizvod konteksta u kojem nastaju. Memorandum je, po njemu, bio vie opis ekonomske i politike krize nego politiki program za akciju kako je kasnije opisan, tvrdi da ga je tek na desetu godinjicu pojavljivanja u javnosti, 1996, SANU objavila u svojoj ediciji i da su mu uvod tada pisali Mihailovi i Kresti, pa Mihailovi i Isakovi. Zakljuuje da je Memorandum osudio srpski nacionalizam i promovisao opstanak Jugoslavije kao drave kroz avnojski koncept, kao i da je bio mnogo kritiniji prema Kardelju nego prema Titu. Zanimljivo je da autor koji itavu knjigu bazira na ideologiji i njenim tvorcima, dajui idejama kljuno mesto, odstupa od ovog principa kada je re o Memorandumu. Centralno mesto ideologije rezervisano je samo za komunizam i Kardelja. Kada je re o idejama drugih, kako kae, alternativnih pokreta, onda relativizuje njihov znaaj. Istovremeno, sam ne potuje svoje metodoloke zahteve, pa kada govori o Memorandumu ne pie o kontekstu, o vremenu u kojem je svako zahtevanje nacionalnog programa za jednu naciju moralo destabilizovati vienacionalnu dravu, a u kojem su tvorci ovog zahteva postali glavni tumai nove politike novog voe. Ali autor to ne moe da kae jer on u Memorandumu formulaciju o nunosti da srpski narod doe do nacionalnog programa kojim e se nadahnjivati sadanje i budue generacije, kao ni onu o samostalnom razvoju za srpski narod nije naao. Za autora je vano kada je SANU u svojoj nakladi objavila Memorandum, a nevano je da je on objavljivan u delovima i u celini (identian kao i u izdanju SANU) vie puta tokom pret-

34 | MAGAZIN ZA (POLITIKU) KULTURU I DRUTVENA PITANJA

Kr u i l i b a u k J u g o s l a v i j e B o s n o m i H e r c e g o v i n o m hodnih godina. Posebno je zanimljivo zato autor konstruie da je SANU objavila Memorandum na desetogodinjicu afere, kada se to desilo godinu dana ranije, i gde je naao Isakovia meu autorima uvodnika? Autor tvrdi da Memorandum nije bio program za akciju ve su ga drugi tako opisali. Ali da je itao beogradsku tampu pred rat saznao bi za zvaninu pohvalu SANU da je upravo Memorandum shvaen kao svojevrstan nacionalni program za hod srpskog naroda u budunost. Ne za hod Jugoslovena u budunost. Autor konstruie da je Memorandum osudio srpski nacionalizam. Naprotiv, u njemu se srpski nacionalizam pominje samo u dve reenice. Jednom kada se tvrdi da on ne postoji, ve da se alibi za nasilje nad Srbima trai - u izmiljenom dejstvu spoljanjeg neprijatelja - van pokrajine, srpskog nacionalizma iz Beograda, i drugi put u tvrdnji da ovinizam i srbofobija u Jugoslaviji oivljavaju ispoljavanje nacionalne osetljivosti srpskog naroda pa se u principijelnoj borbi protiv srpskog nacionalizma, ne moe prihvatiti vladajua ideoloka i politika simetrija u istorijskim krivicama. I ovo pominjanje slui samo da se relativizuje njegov znaaj. Druga iskonstruisana tvrdnja je ona u kojoj autor zakljuuje da je Memorandum branio avnojsku Jugoslaviju. Takva reenica na kraju Memoranduma zaista postoji, ali postoji i druga koja se takoe odnosi na AVNOJ a koja glasi da tokom rata Srbija nije bila formalno, a pogotovu ne sutinski u ravnopravnom poloaju pa su se srpski predstavnici nali u poloaju da u ratnim uslovima prihvate reenja koja su otvarala iroke mogunosti za njihovo razbijanje. Naravno, Memorandum je kontradiktoran, ali autor nema pravo da bira samo ono to mu odgovara. Postavlja se i pitanje kako je autor naao u Memorandumu veu kritinost prema Kardelju nego prema Titu? Ovo moe da se razume samo tako to autor uitava svoju podelu na Kardeljevu i Titovu Jugoslaviju akademicima, pa poto je i njima Ustav 1974. bio najvei problem imputira im i veu kritinost prema Kardelju. Naprotiv, Memorandum ne pravi izmeu njih razliku, Tito i Kardelj su zajedno uvrstili hrvatsku i slovenaku trajnu koaliciju u nastojanju da ostvare politiku dominaciju, a to to se Kardeljevo ime pominje tri puta a Titovo jedanput, to je samo zato to se Kardelj jo ocenjuje i kao najodgovorniji upravo za odluke AVNOJ-a. A Memorandum je, po autoru, traio ba avnojsku Jugoslaviju. Titom, a to je odanost socijalizmu i Jugoslaviji. Zato su graani koji su podravali Miloevia podravali alternativu sistemu, a nisu postali antikomunisti ili antijugosloveni. I dalje, antibirokratska revolucija je nudila obeanja radnicima koji su trajkovali i bila potvrda ilasove teze da se u jugoslovenskom drutvu unutar birokratije formirala nova klasa. S druge strane, Osma sednica, po autoru, nije uvela neku novinu u jugoslovenski politiki prostor, dok je uvoenjem vanrednog stanja na Kosovu postignuto jedinstvo Srbije, mada ne samo institucionalnim sredstvima ve i zikim pritiskom. Gotovo nijednu tvrdnju autor ne bi mogao da potkrepi kada bi se osvrnuo stvarnim dogaajima a ne tumaenjima izgovorenih rei, pri tom selektivno interpretiranih. Simptomatino je da termin antibirokratska revolucija nigde ne stavlja pod navodnike to implicira da itav masovni pokret za srpsku nacionalnu homogenizaciju, koja nikome u Srbiji nije bila nejasna, prihvata kao revoluciju protiv birokratije. Miloevieva antibirokratska revolucija voena je primarno za ukidanje pokrajina a onda za smenu svih drugih rukovodstava u Jugoslaviji. Ona nije imala veze sa borbom protiv birokratije, budui da je sam stvarao korumpiranu birokratizovanu dravu sa novom klasom bogataa. Postavlja se i pitanje gde je autor naao egalitarne poruke Miloevia radnicima, kada ih je s jedinog mitinga sa socijalnim zahtevima, u tri godine njihovog odravanja, ispratio priom o Kosovu i naredbom svi na svoja radna mesta? Istovremeno, prelistavanjem beogradske tampe iz tog doba, autor je lako mogao da uoi upravo od Osme sednice preko noi promenjeno mesto nacionalizma u shvatanju politike korektnosti, a uvaavanjem konteksta u govoru o uspostavljanju jedinstvene Srbije, marta 1989, primetio bi i pobijene istog dana koji se teko mogu podvesti pod eufemizam ziki pritisak. U istom kontekstu je zanimljivo kako se Miloevi borio protiv jaanja republika, tj. dezintegracije drave, kada je itava antibirokratska revolucija bila upravo borba za centralizaciju Srbije do nivoa na kojem ona nije bila ni 1945. i za nemeanje drugih (ukljuujui i savezne organe) u njene unutranje stvari. Autor zaboravlja da je Miloevi bio samo predsednik srpske partije, nikada savezni funkcioner, a nikada se u Titovoj Jugoslaviji za koju se, po njemu, Miloevi borio, nije desilo da republiki predsednik partije smenjuje rukovodstva drugih republika i zavodi red u itavoj zemlji. S druge strane, autor nigde ne upotrebljava pojam dogaanje naroda to je bio termin u Srbiji u mnogo iroj upotrebi nego antibirokratska revolucija koji su koristili samo partijski forumi, a i oni ga napustili poto su pokrajine ukinute. I sam proces poznat kao dogaanje naroda je neopravdano malo prostora zauzeo u ovoj knjizi. Pola stranice o jednom, za dotadanju Jugoslaviju, nezabeleenom fenomenu - homogenizaciji jedne nacije pod svojim nacionalnim (partijskim) rukovodstvom, sa viegodinjim milionskim okupljanjima, parolama i simbolima zastraujuim za sve druge u zemlji, ukljuujui i nacionalno izjanjene Jugoslovene. Metodoloki izbegavajui sve druge izvore osim ondanjih i dananjih svedoenja samih aktera, autor dolazi i do zakljuka da se meusobni odnosi kritikih intelektualaSTATUS, BROJ 2, VELJAA/OUJAK 2004.

Miloevi
Autorova konstrukcija linosti Slobodana Miloevia se u velikoj meri slae sa slikom koju Miloevi sam danas gradi o sebi. Prepoznaje ga kao vou antibirokratske revolucije, kao Jugoslovena i borca protiv srpskog nacionalizma i kao novog Tita. Jedino ga ne prepoznaje kao srpskog nacionalnog vou. Antibirokratska revolucija. Po autoru, Miloevi je vodio antibirokratsku revoluciju protiv antidravne ideologije i dezintegracije zemlje, a za uspostavu drave, odnosno za obnovu tree Titove Jugoslavije. Njegova prodravna retorika, po autoru, bila je u otroj suprotnosti s Kardeljem, ne i sa

| 35

Kr u i l i b a u k J u g o s l a v i j e B o s n o m i H e r c e g o v i n o m ca i spontano organizovanih masa 80-ih ne mogu objasniti idejom o manipulaciji budui da se ne moe ustanoviti ko je bio inicijator a ko sledbenik. Naprotiv, ak i metodologijom koju autor koristi delimino se moe objasniti. Da je poklonio deo poverenja osievim zapisima (bar onoliko koliko mu veruje na re kada govori o Kardelju), autor je mogao naslutiti ko je pisao peticiju 2000 kosovskih Srba 1986. i organizovao njihove proteste. Ali, mnogo vanije, da je u metodologiju uveo analizu sadraja tadanje tampe, odgovor na pitanje o manipulaciji i meusobnom odnosu elite i mase, npr. u Srbiji, sam bi mu se kazao. Potpuno zanemarivanje metoda oblikovanja javnog mnenja i priprema javnosti za usvajanje nacionalistikih zahteva autora vodi u kontradiktornosti i uverenje da je drava odumrla od jedne, a ne razbijena od druge ideologije. Nije Jugoslavija pustila da se dignu protiv nje zato to je bila ne-drava (imala je vrlo dravnu i vojsku i policiju), ve nju niko nije branio od nacionalistikih ideologija jednog istog tipa. Armija nije bila neekasna zbog samoupravljanja, ve zbog stavljanja u slubu ideologije srpskog nacionalizma - samo jednog od istih, separatistikih nacionalizama. Zato, kada zakljuuje da raspad nije bio neizbean ve da je koncept odumiranja drave spreio elitu da deluje na vreme, autor ne moe da prui odgovore na pitanja: koja elita je trebalo da deluje, kada je bilo vreme, na ta je trebalo da deluje i kako je trebalo da deluje na vreme? Miloevi - Jugosloven i borac protiv srpskog nacionalizma. Autor je u dilemi da li je Miloevi bio nacionalista. Tvrdi da je u prvoj fazi bio jugoslovenski nacionalista, ali da nikada nije postao srpski, jer nikada nije hteo da formira srpsku nacionalnu dravu, pa zakljuuje da je Miloevi od drugih identikovan kao srpski politiar i zato potencijalno pristrasan. Ovde se postavlja pitanje kako su Miloevia kao borca protiv srpskog nacionalizma upravo srpski nacionalisti identikovali kao srpskog vou? Kako su mu kao jugoslovenskom nacionalisti neprijatelji bili svi - Albanci, Hrvati, Slovenci, Muslimani - a ne i Srbi? Autor zanemaruje da koncept tree Jugoslavije iz kraja 80-ih nije imao nikakve veze sa onim kako on denie treu Jugoslaviju iz 50-ih. Miloevieva trea Jugoslavija sadrana je u njegovim reima srpski narod e iveti u jednoj dravi..., posle kojih je nastavak o dobrodolici i drugim narodima, u postojeem kontekstu, bio potpuno nebitan. Zato su zanimljive i tvrdnje da su Srbi glasali za Miloevia jer je bio Jugosloven, zatim da su srpski komunisti u Hrvatskoj bili protiv njegovog koncepta, a onda da je u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini najsigurniji nain da se osigura podrka srpskom programu bila preko etnikih Srba u srpskim nacionalnim strankama. Pitanje je kako su to (po statistikama koje navodi) srpski komunisti (van Srbije) bili antijugosloveni a srpski nacionalisti - Jugosloveni? Ili su i Srbi komunisti i nacionalisti logino delovali, ali je problem u autorovoj percepciji Miloevia? Po autoru, XIV kongres je bio odluujua bitka za i protiv projekta ujedinjenja Jugoslavije oko programa srpske partijske organizacije, a kljuni pomak u Miloevievom razumevanju Jugoslavije se dogodio onda kada je pristao da ona moe biti i

Ovde se upravo postavljaju fundamentalna pitanja. Kako je Miloevi postao sredinja linost Jugoslavije kada je bio samo predsednik srpske partije? ta mu je dalo toliku mo?
geografski manja, bez Slovenije. Zanimljivo bi bilo uti kada je Titov koncept video Jugoslaviju ujedinjenu oko jedne (nacionalne) partijske organizacije i kada je bila relevantna odluka i pristanak jednog od est predsednika republika o tome kolika moe da bude Jugoslavija? Zato autor zanemaruje tvrdnje Borisava Jovia (kome inae sve veruje), da je 1990. godine Miloevi zastupao ideju o izbacivanju Slovenije i Hrvatske iz Jugoslavije sa odsecanjem druge? I jo ranije, zato Miloevi 1988. na mitingu na Uu nije zamerio svom saradniku kada je ispratio Slovence iz Jugoslavije? To sve moda ulazi u koncept bilo kakve Jugoslavije ali, ve je reeno, jugoslovenska ideja nikada neto takvo nije sadravala. Autor zakljuuje da je tek u martu 1990., kada su se sreli osi i Miloevi, srpsko vostvo poelo naputati jugoslovensku ideju, iako je Miloevi do kraja ostao veran imenu Jugoslavije. Tvrdi da Miloevi nije negirao da postoji srpski nacionalizam i da se protiv njega treba boriti, a onda da je njegov krhak savez sa osiem otvorio perspektivu za ujedinjenje preanskih i kosovskih Srba i srbijansko-crnogorske tradicije. Iako za osia kae da je postao etniki nacionalista, njegovu podrku Miloeviu tumai kao rezultat paranoidne opsednutosti Titom, pa ostaje nejasno zato je onda podrao, po autoru, poslednjeg titoistu i Jugoslovena? Na stranu to njihov savez i nije bio toliko krhak. Tek sredinom 1999. godine osi ga je zamolio da podnese ostavku. A pitanje je i kako se moe spojiti Titova Jugoslavija sa srbijansko-crnogorskom tradicijom i ujedinjenjem sa svim Srbima? Pokuavajui da objasni ovaj savez, autor navodi da je hijerarhija problema, a ne njegove simpatije za srpski nacionalizam, spreila Miloevia da kritikuje Memorandum u javnosti. Pitanje je zato bi ga kritikovao kada je i Memorandum, po autoru, hteo avnojsku Jugoslaviju kao i Miloevi? Tvrdi da je nacionalistika inteligencija podrala smenjivanje Stambolia jer je napadao Akademiju. Pitanje je zato je nacionalistika inteligencija stala na stranu Akademije kada je ona, po autoru, osuivala srpski nacionalizam kao i Miloevi? Smatra da je glavni razlog Miloevievog nesukobljavanja sa srpskim nacionalizmom bio taj to je verovao da partija mora da stvori novu situaciju u kojoj e biti poseen koren srpskog nacionalizma. Pitanje je kako je Miloevi tako lako (i mnogo ranije nego to navodi) stupio u savez sa onima kojima je prethodno hteo da posee koren? Pripisujui Miloeviu reformsku i jugoslovensku orijentaciju, autor ne uspeva da objasni njegov savez sa nacionalistima jer ne moe da uoi da nije u pitanju bilo povezivanje reformi s nacionalizmom, ve redenisanje drave u pravcu zahteva nacionalizma. I kasniji sukob Miloevia s opozicijom u Srbiji bio je, po au-

36 | MAGAZIN ZA (POLITIKU) KULTURU I DRUTVENA PITANJA

Kr u i l i b a u k J u g o s l a v i j e B o s n o m i H e r c e g o v i n o m toru, sukob jugoslovenske i srpske opcije, pa je pobeda Kotunice bila pobeda srpskog nad jugoslovenskim konceptom. Naprotiv, nije Miloevi bio manje zainteresovan za srpsku dravu, ve je hteo da ta drava bude to je mogue vea, pa se iz pragmatizma pozivao na Jugoslaviju, nemajui nikada na umu stvaranje jugoslovenskog naroda. Jugoslavija je i razbijena da bi se jasno ograniio srpski etniki prostor. Kontradiktorna je i tvrdnja da je Miloevi izgubio izbore zbog jugoslovenstva, budui da je upravo autorova teza da graani, podravajui Miloevia, nisu postali antijugosloveni. I na kraju, zato sa aspekta sopstvene metodologije, verovanja na re, autor ne veruje danas Kotunici kada kae da je njegov najvei uspeh upravo ouvanje zajednike drave? Kako bi itava konstrukcija Miloevieve linosti koju autor gradi bila uvrena nuna je bila i jedna mala imputacija u njegove rei. uvena reenica sa Gazimestana morala je dobiti novi kontekst kako bi se pobile sve njene dosadanje interpretacije, za koje autor tvrdi da nisu uvaavale stvarni tekst i kontekst. A kakav je bio stvarni tekst i kontekst? Da bi dokazao da se oruje nije odnosilo na druge, autor ubacuje reenicu koje u Miloevievom govoru nema. Navodi da je Miloevi rekao da predstoje bitke, da ni oruane nisu iskljuene, a onda kurzivom, znai najvanije - i da Srbija vie nee trpjeti ponienja i izdaju iz vlastitih redova. A upravo poslednje, i podvueno, nije pomenuto u kontekstu oruanih bitaka. One se nadovezuju na priu o junakoj i neporaenoj srpskoj vojsci (Politika, 29. jun 1989.). Posmatrajui Miloevia iskljuivo kao partijskog lidera (to on od 1987. nije primarno bio, naprotiv, najmanje je kao takav percipiran u Srbiji), autor zakljuuje da je on, kao i drugi partijski lideri, govorio u ime lanstva svoje partijske organizacije. Naprotiv, jedino je Miloevi govorio primarno u ime naroda. Nisu njegove mitinge pohodili partijci, nego narod i nisu ga podravali primarno partijski, nego nacionalistiki intelektualci. Analizom anketa u partijskom lanstvu autor zakljuuje da je pojednostavljivanje tumaenje da se SKJ nalazio pred raspadom. Odbijajui da uzme u obzir kontekst, ne primeuje da anketa u partijskom lanstvu nije anketa u narodu koji se dogodio, a odbijajui da uzme u obzir nacionalistike ideologije i primeujui ih samo u podzemlju, ne i na vlasti, ne moe da prihvati, tada svima u Srbiji razumljivu injenicu, da Miloevi 1988.-89. nije primarno simbolizovao partiju, ve srpski nacionalistiki pokret. Da je hteo samo ujedinjenje Srbije, autor veruje da bi Miloevi ostao zapamen u srpskoj istoriji kao uspean politiar. Ovakvom tvrdnjom autor konzervira vreme na nivou 1988. ne uvaavajui sve logine produkte voene politike, odseca deo biograje menjajui i samu linost o kojoj govori i oblikuje je prema svom idealu i, na kraju, u nedostatku drugih argumenata, pokuava da potkrepi svoju tezu o Miloevievom reformatorstvu i jugoslovenstvu neistorijskim miljenjem po principu ta bi bilo kad bi bilo. Miloevi kao novi Tito. Zanimljiva je autorova teza da je optenarodna elja bila pojava novog Tita dok su elite (i ustavna reenja) upravo to spreavale. Zakljuuje da je Miloevi mnogima izgledao kao novi Tito, i jo vie, kao prvi srpski (srpsko-crnogorski) Tito, jer je bio glavni titoist koji je obnovio ideju bratstva i jedinstva, pa su njegove fotograje stajale uz Titove, a nekoliko godina kasnije ih potpuno zamenile. Osnovna intencija autora je da pokae da je Miloevia izbacilo vreme, odnosno da je on bio sam izraz narodne volje. Naravno da je kontekst bio povoljan za pojavu takve linosti, ali odbijajui da analizira sredstva manipulacije javnou, pod izgovorom da je nejasno da li su mase manipulisale elitom ili obrnuto, autor oslobaa i Miloevia i elitu koja ga je podravala slobodne volje u donoenju sudbonosnih odluka. Cinina je tvrdnja da je Miloevi obnavljao bratstvo i jedinstvo. Autor zanemaruje da srpski Tito moe da bude samo vod, a da srpskocrnogorski Tito ne postoji u srpskom nacionalizmu, budui da u njemu ne postoje ni Crnogorci. Nisu Miloevieve slike bile uz Titove, ve su zamenile Titove. I nije kasnije dolo do te zamene nego ranije. Kasnije, pred rat, njegovih slika vie nigde nije bilo. Miloevi je percipiran kao srpski voa zato to je po idejama vodiljama zastupao srpski interes kako ga je denisao srpski nacionalizam. Zato nije percipiran kao Tito, ve kao njegov antipod. Autor gradi ovu paralelu na tvrdnji da su i Tito i Miloevi imali sredinje znaenje u raznim fazama jugoslovenske istorije, da su bili najistaknutiji pripadnici politike elite i izraz volje znaajnog dela populacije kojom su vladali. Ovde se upravo postavljaju fundamentalna pitanja. Kako je Miloevi postao sredinja linost Jugoslavije kada je bio samo predsednik srpske partije? ta mu je dalo toliku mo? Kako se mogu porediti linosti od kojih je jedna simbolizovala itavu Jugoslaviju a druga samo jednu republiku, i kada je Tito bio voa nekog separatnog, nacionalistikog pokreta u Jugoslaviji? Priu o Miloeviu autor zakljuuje tvrdnjom da za njega nije bilo razlike izmeu srpstva i jugoslovenstva, pa se iz jugoslovenskog nacionaliste pretvorio u srpsko-jugoslovenskog i, jo, da izvori ne daju razloga za zakljuak da je imao nameru da razbije Jugoslaviju. Iz ovakve konstatacije sledi samo zakljuak: da sluajno Borisav Jovi nije napisao svoj dnevnik, autor Dejan Jovi ne bi imao ni najmanju dilemu da je Miloevi posvetio ivot odbrani Titovog jugoslovenstva.

Materijalne greke
Iako je autor koristio obimnu literaturu, tampu i objavljene izvore, vodio razgovore s akterima, promaklo mu je dosta neuobiajenih faktografskih greaka. Za neke od njih teko se moe prihvatiti da su bile sluajne ili da su stvar interpretacije. Ovde e biti pomenute samo neke: Na str. 334 tvrdi da je januara 1981. osam profesora otputeno s fakulteta u Beogradu, a da su trojica najistaknutijih pripadnika te grupe kasnije postali okosnica DOS-a - Kotunica, ini i Miunovi, dok je Milutinovi, koji je uestvovao u izbacivanju, ostao i 20 godina kasnije na drugoj strani. Ovo je najbolji primer natezanja fakata. Niti su profesori izbaeni 1981. kao odgovor na Dolanevu osudu, izbaeni su est godina ranije - 1975, niti su dvojica, ini i KotuniSTATUS, BROJ 2, VELJAA/OUJAK 2004.

| 37

Kr u i l i b a u k J u g o s l a v i j e B o s n o m i H e r c e g o v i n o m ca, uopte bili pripadnici te grupe, pa nisu mogli biti ni najistaknutiji. Tano je da je Milutinovi ostao na drugoj strani, ali je na toj drugoj strani dugo bio zajedno s jednim od stvarno najistaknutijih lanova grupe izbaenih profesora - Mihajlom Markoviem. ta je ova netana tvrdnja trebalo da dokae i zato autor ne pominje da su troje profesora iz ove grupe (ivoti, Popov i Golubovi) bili estoki kritiari i vlasti i opozicije (i Miloevia i Kotunice), ostaje jasno samo njemu. Na str. 370 tvrdi da je kritika inteligencija do 1987. kontrolisala veinu srpskih medija. Osim malotiranih knjievnih asopisa, kritika inteligencija tada nije kontrolisala medije u Srbiji. Najznaajnije medije - dnevne novine, radio i televiziju kontrolisao je Miloevi. Na str. 459 tvrdi da je srpsko politiko vostvo uvelo ekonomske sankcije Sloveniji zbog skupa u Cankarjevom domu u februaru 1989. Sankcije su uvedene u decembru zbog odbijanja mitinga istine u Ljubljani. Na str. 459 tvrdi da je miting u Starom Trgu osudila i SANU. Osudila je skup u Cankarjevom domu... *** Da u zemljama bive Jugoslavije deset godina posle ratova nije rastui, ak dominantan, trend relativizacije znaaja nacionalizma za raspad drave i krvave ratove na njenim prostorima, uguivanje svake kritike nacionalizma i njegova identikacija kao legitimne ideologije neodvojive od identiteta, verovatno osvrt na knjigu Dejana Jovia ne bi bio ovako opiran. Kako su njegovi kljuni zakljuci na tragu danas (i) u Srbiji vrlo popularnih teza o nemogunosti utvrivanja odgovornosti za raspad i rat, s obrazloenjima da kolektivna odgovornost ne postoji a individualnu treba da utvruju sudovi, ali tek poto istoriari u budunosti utvrde ta se stvarno desilo jer mi nismo bili tamo, sasvim je prepoznatljiva i intencija Dejana Jovia da pokae kako za tragina zbivanja niko nije kriv, kako su svi imali samo dobre namere i bili jako iznenaeni i zaprepaeni kada je pala krv. Relativizacija mesta nacionalizma i pronalaenje uzroka raspada i ratova u Jugoslaviji svuda - od Staljina do Kardelja, od naroda do nasilnika - samo ne u nacionalistikim ideologijama, predstavlja pristajanje na trenutno vladajue ideoloke trendove kod kue. Zato kljune teze autora da se u Jugoslaviji krajem 80-ih nije desila nikakva revolucionarna promena ve da je ona tada odumrla, kao gotovo prirodni rezultat zahteva komunistike ideologije, dok se, s druge strane, revolucionarna promena dogodila 1966. smenom Rankovia kada je naputeno bratstvo i jedinstvo, neodoljivo podseaju na osievsku interpretaciju jugoslovenske razistorije: da je samo drava jakog policajca - drava, a da je svaki oblik decentralizacije - tragini poraz srpskog naroda. Nesporno je da istoriju ine procesi dugog trajanja i da se u njima mogu traiti i koreni raspada Jugoslavije, ali bez ukljuenja analize konkretnih dogaaja i aktivnosti konkretnih uesnika, tumaenje ostaje fatalistiko, i za (ive) ideologe i aktere savreno opravdavajue. Autor ove knjige je dobronameran, spreman da veruje na re, prihvata da svi akteri imaju uvek samo dobre namere, smatra da kao analitiar nema pravo da sudi... Sve bi to bilo u redu kada bi se tim putem dolazilo do istine. A istina o prolosti nije spisak lepih elja. Ni aktera, ni analitiara. TEKST JE IZVORNO OBJAVLJEN U ASOPISU REPUBLIKA, BROJ 316-317, BEOGRAD, 2003. DOSTUPAN I NA HTTP://WWW.REPUBLIKA.CO.YU/316-317/

38 | MAGAZIN ZA (POLITIKU) KULTURU I DRUTVENA PITANJA

Kr u i l i b a u k J u g o s l a v i j e B o s n o m i H e r c e g o v i n o m

Zao duh Miloevieva jugoslavenstva


Nisu li se, naime, u tom krvavom ratu neki zloini dogodili i u ime internacionalizma i socijalizma, a ne samo u ime nacionalizma i antisocijalizma
Dejan Jovi
POVODOM TEKSTA OLIVERE MILOSAVLJEVI: FATALISTIKO TUMAENJE RAZARANJA JUGOSLAVIJE, REPUBLIKA, SEPTEMBAR 2003. /OSVRT NA KNJIGU DEJANA JOVIA: JUGOSLAVIJA - DRAVA KOJA JE ODUMRLA, SAMIZDAT B 92 (BEOGRAD) I PROMETEJ (ZAGREB), 2003./ zanemarujem (jer se time gotovo uope ne bavim) u godinama rata koji je uslijedio nakon tog raspada. Kao to je mogla proitati - primjerice na str. 51 - ja prihvaam da je nacionalizam bio vaan faktor, prije svega kao glavna alternativa socijalizmu, a potom i kao ideologija koja je stvorila i uvrstila postjugoslavenske drave. Na drugim mjestima u knjizi eksplicitno kaem da ne odbacujem nego prihvaam i onu interpretaciju raspada Jugoslavije koja inzistira na vanosti nacionalizma (ne i drevne etnike mrnje) u tom procesu. Prva reenica mog zakljuka, primjerice, inzistira na tome da je raspad socijalistike Jugoslavije rezultat vie faktora, ne samo jednog, a meu tim faktorima jest i nacionalizam. Prema tome, njena temeljna tvrdnja - da ja potpuno ignoriram i negiram vanost nacionalizma za proces raspada Jugoslavije - ne stoji. Ono to ja, meutim, ne prihvaam jest teza da su nacionalizmi sami po sebi bili dovoljno jaki da razbiju Jugoslaviju, odnosno da srue socijalistiki poredak i uspostave svoj, nacionalistiki. Oni nikada - ba nikada - ne bi doli na vlast, niti u priliku da izvedu svoje programe, da se socijalistika Jugoslavija prethodno nije raspala. Nacionalizam je oduvijek postojao - u tome se slaemo - ali je pravo pitanje: kako to da je doao u mogunost da osvoji vlast, i to upravo onda kad se to dogodilo (a ne, recimo, dvadeset, trideset ili ak i pedeset godina ranije). Na to pitanje ja odgovaram ovako: nacionalizam nije doao u priliku da to uini zbog svoje snage, niti zato to je veina ljudi u Jugoslaviji bila nacionalistiki orijentirana, niti zato to je to bilo neizbjeno, niti zato to je postojala neka vjena etnika mrnja, niti zato to ga je netko izvana pomagao i poticao, niti zato to je uope nacionalizam u Jugoslaviji bio snaniji nego to je bio, primjerice, nacionalizam u Velikoj Britaniji, Njemakoj ili Kanadi. On je doao u priliku prvenstveno zato to je ideologija socijalistikog samoupravljanja, kojoj je u samoj biti bila antidravna ideja (i od nje voena praksa), oslabila dravu do te mjere da ona vie nije bila u stanju odgovoriti na izazove alternativa - kao to su nacionalizam, liberalna deSTATUS, BROJ 2, VELJAA/OUJAK 2004.

INTERESOM SAM PROITAO 31 KARTICU DUG PRIKAZ MOJE knjige Jugoslavija - drava koja je odumrla kojeg je u septembarskom broju Republike objavila dr. Olivera Milosavljevi. U naelu drim da je bolje da autori ne odgovaraju na prikaze svojih knjiga - ali budui da mi je stalo do rasprave o temama koje knjiga (a i taj tekst) otvara, postupit u protivno tom naelu - i odgovoriti. Na to me, na neki nain, poziva i nadnaslov Polemika, kojeg su urednici Republike odabrali, a takoer i injenica da se ovdje i ne radi o uobiajenom prikazu knjige - ako ni zbog ega drugog, a ono zbog broja rijei, desetak puta veeg nego u obinim prikazima knjiga. Naalost, obaveze u nastavi i istraivaki planovi, a dijelom i to to sam relativno kasno vidio objavljeni tekst, nisu mi dopustili da se javim ve u prolom (listopadskom) broju. Iscrpan prikaz knjige, kao i brojnost tema koje je moja kritiarka u tom prikazu pokrenula, odredit e i karakter mog odgovora - on e se zadrati samo na (po mom sudu) vanijim pitanjima koje moja kritiarka postavlja, pa e nuno preskoiti ona manje vana, dijelom i zbog toga to nisam siguran da dugi tekstovi (ak i kad su polemiki) mogu zadrati pozornost itateljstva. U njima na kraju ponekad itateljima koji nisu strpljivi i/ili paljivi promakne poneka vana teza.

Zanemarivanje nacionalizma?
Upravo to se, bojim se, dogodilo mojoj kritiarki kad je itala moju (dugu) knjigu. Ona je, naime, ispustila iz vida injenicu da ja uope ne zanemarujem vanost i utjecajnost nacionalizma u godinama krize i raspada Jugoslavije. Jo manje ga

| 39

Kr u i l i b a u k J u g o s l a v i j e B o s n o m i H e r c e g o v i n o m mokracija, novi svjetski poredak, obini (nepolitiki) kriminal itd. Ta ideologija nije bila neka prazna rije, fraza u koju nitko nije vjerovao. Ona je inspirirala one koji su imali odluujui utjecaj na to kako e se osmisliti i izgraditi Jugoslavija - naroito u godinama nakon 1966. To slabljenje drave otvorilo je put i za kaos i anarhiju, i za nasilje i uasne zloine koji su se dogodili nakon raspada Jugoslavije. Razdobljem nakon raspada, odnosno ratom, moja se knjiga uope ne bavi - iako nudi neke (kako to kaem na str. 19) mogue odgovore, tj. hipoteze za daljnje istraivanje. U situaciji u kojoj je jedna drava nestala a druga nije bila izgraena dolo je do onog do ega obino i dolazi u bezdravnom stanju - rata u kojem su oni moniji nastojali iskoristiti priliku da pokore, unite ili protjeraju one slabije. Oni koji su se nali u situaciji slabijeg osjetili su, naalost, to znai stanje u kojem nema drave kao sile monije od monog. Rat koji se vodio nakon raspada Jugoslavije moda ne bi bio uope mogu, a sigurno ne bi bio tako krvav i tako nasilan, da je postojala neka, bilo kakva (makar i najnelegitimnija) drava. Isto tako, sve dok se u novim, postjugoslavenskim zemljama ne uspostavi ekasna drava, sve dok drava ne bude jaa od privatnih i poluprivatnih nasilnih grupa, nee se dogoditi ni mir ni sloboda, ni pravda ni jednakost. Pod ekasnom dravom ja, naravno, ne mislim na policijsku dravu - upravo obratno: policijske drave ne samo da su neekasne, nego su u pravilu slabe i neotporne na izazove. Ali, svaka drava, a naroito legitimna liberalno-demokratska, ima pravo na upotrebu adekvatnog nasilja da bi savladala privatne i poluprivatne nasilnike koji ugroavaju slobodu, jednakost i pravdu, time to teroriziraju njene dravljane i druge koji se nau na njenom teritoriju. Kad drava ne moe savladati privatno i poluprivatno nasilje, onda graani ive u strahu i suoavaju se s pogibelji. Bosna i Hercegovina je jedan primjer. Makedonija drugi. Kosovo trei. Uostalom, za to imamo primjer i u Srbiji i Crnoj Gori, u kojoj je upravo to to se drava nije uspostavila kao sila jaa od privatnog nasilja dovelo do traginog ubojstva srpskog premijera Zorana inia, 12. marta 2003. To je ubojstvo bilo desparatni pokuaj privatnih nasilnika (koji su duboko penetrirali i u dravne strukture) da sprijee uspostavu drave kao sile jae od njih samih. Moja kritiarka, meutim, potpuno zanemaruje sve te okolnosti, i tvrdi da su se i raspad i rat (koji su za nju samo dvije strane istog procesa) dogodili zbog snage nacionalizma, koja je oduvijek bila golema, te zato to je tradicija nacionalizma bila snanija od demokratske. Ali, ona se ne pita kako to da se jedino zemlja u kojoj je vladao koncept odumiranja drave sunovratila u ponor tako traginog nasilja i viestrukih ratova? Zato se nisu raspale liberalno-demokratske vienacionalne zemlje, primjerice: Velika Britanija ili panjolska, a jesu samo socijalistike federacije - recimo: ehoslovaka i Sovjetski Savez. I zato su se te dvije socijalistike federacije (a naroito ehoslovaka, gdje je socijalizam bio uvezen) raspale na manje-vie miran nain, a ba Jugoslavija (sa svojim antidravnim konceptom) nije? Zar je irski separatizam i britanski unitarizam u Sjevernoj Irskoj bio slabiji od nacionalizama separatistikog i unitaristikog tipa u Jugoslaviji, u razdoblju kojim se bavi moja knjiga, tj. 1974-1990? Zar je baskijski separatizam bio tigar od papira, bez ikakve anse da razbije panjolsku? Ili se ipak radi o tome da je u jednom sluaju nacionalizam naiao na dravu u odumiranju (ili - kako Robert Badinter kae - u disoluciji), a u drugom na liberalno-demokratsku dravu, koja je mogla biti i minimalna i ultraminimalna (kao to je i bila pod Margaret Thatcher) ali joj ba nikada nije palo na pamet da odumre. Nasuprot tome - jaala je kohezivne elemente, unicirala jezik i kulturu, zadrala i na sve mogue naine promovirala ideologiju liberalne demokracije i praksu kapitalizma, te raspolovila nacionalistike alternative time to je odvojila nasilne nacionaliste od nenasilnih. Ove prve je zabranila i smatrala teroristima, a ovima je drugima omoguila legalnu parlamentarnu borbu. Ni Britanija ni panjolska, naime, nisu prema nacionalizmu imale a priori negativan stav, i nisu izjednaavale one koji su propagirali nezavisnost u politikoj sferi sa onima koji su se prihvatili oruja. Nita od toga nismo vidjeli u socijalistikoj Jugoslaviji u njenim posljednjim godinama - i to je, po mom miljenju, glavni razlog zbog kojeg se ona raspala, a liberalne federacije nisu. Ili, da ostanemo kod primjera kojeg je predloila moja kritiarka - tj. kod Bugarske. Moja kritiarka ne vidi da upravo taj primjer potvruje moju tezu, a ne njenu. Bugarska se nikad nije temeljila na ideji samoupravnog socijalizma, nego je ostala pri dravnom socijalizmu. Drugo, Bugarska nije svoj identitet postavila samo na jednu nogu - nego na dvije. Dok je prva bila ideologija dravnog socijalizma, druga je bila i ostala - bugarski nacionalizam. U socijalistikoj Jugoslaviji je elita (ne nuno i populacija u cjelini), nasuprot tome, smatrala i dravni socijalizam i jugoslavenski nacionalizam glavnim neprijateljima. Napokon, Bugarska nije pretendirala da razvije svoju vlastitu interpretaciju marksizma, a ideologiju je smatrala dobrim dijelom stranom, tj. uvezenom iz Sovjetskog Saveza. Zato ju je lake mogla odbaciti jednom kad je ona postala nepopularna ili kad se sama povukla odakle je i dola. Pitanje je zato moja kritiarka - koja tvrdi da je nacionalizam bio toliko snaan da je na kraju uspio razbiti Jugoslaviju - ne vidi fundamentalnu razliku: da je jedino u Jugoslaviji, a ne ni u zemljama dravnog socijalizma ni u zemljama gdje je prevladala ideologija liberalne minimalne drave - unitaristiki nenasilni nacionalizam bio protjeran iz javnog diskursa i iz politike akcije? Zato ona ne vidi da je jedino u Jugoslaviji promoviran onaj tip socijalizma koji je po deniciji bio antidravni, odnosno - kako je sam naglaavao - antietatistiki? Samo je u Jugoslaviji etatizam bio glavni protivnik. Jugoslavenski su komunisti ozbiljno shvatili Engelsa, koji je tvrdio da e drutvo, koje reorganizira proizvodnju na temelju slobodne i ravnopravne asocijacije proizvoaa (Sic! Poznato? Gdje se drugdje koristila ta fraza?) staviti cijelu dravnu maineriju tamo gdje i pripada: u muzej antikviteta. Uostalom, ja sam u drugom poglavlju svoje knjige na vie od 50 stranica interpretirao Edvarda Kardelja, koji je tu i druge Engelsove ideje razradio u detalje, a potom i normirao te implementirao u praksu - upravo od

40 | MAGAZIN ZA (POLITIKU) KULTURU I DRUTVENA PITANJA

Kr u i l i b a u k J u g o s l a v i j e B o s n o m i H e r c e g o v i n o m 1967. nadalje. Ali, naalost, imam dojam da moja kritiarka taj dio nije paljivo itala - inae ne bi tvrdila da ja Kardelja tumaim samo po rekla-kazala izjavama sumnjivih svjedoka, a ne citiranjem njegovih izjava i tekstova. etvrto, moja mi kritiarka zamjera da je za mene vano kada je SANU u svojoj nakladi objavila Memorandum, a nevano je da je on objavljivan u delovima i u celini (identian kao i u izdanju SANU) vie puta tokom prethodnih godina. Ali, zar nije vidjela da na str. 359, u fusnoti 38, ja kaem da je taj tekst objavljen prvi put u asopisu SK Hrvatske Nae teme, 1989: 128-163? Peto, kad kae da je moja tvrdnja da je Memorandum branio avnojsku Jugoslaviju iskonstruisana, da bi potom sama napisala - i to u sljedeoj reenici - da takva reenica na kraju Memoranduma zaista i postoji ali da ima i neka druga reenica koja tvrdi da je Srbija morala u ratu prihvatiti rjeenja koja su otvarala iroke mogunosti za njihovo razbijanje (tih rjeenja, valjda?). Pa, zar moja kritiarka ne vidi da bi izmeu te dvije reenice trebalo stajati jedno unato tome to? Naime, da su se autori Memoranduma ipak pozitivno izjasnili o avnojskim rjeenjima, unato tome to su tvrdili da ih je tadanje partizansko vodstvo Srbije prihvatilo u nenormalnim okolnostima? esto, moja kritiarka pita - zato autor zanemaruje tvrdnje Borisava Jovia da je 1990. godine Miloevi zastupao ideju o izbacivanju Slovenije i Hrvatske iz Jugoslavije sa odsecanjem druge? To znai da nije vidjela (ili da je zaboravila da je vidjela) str. 477 i 478 na kojima ja citiram upravo te dijelove iz Jovieva dnevnika koje sam navodno zanemario - biljeke od 26. marta i 28. juna 1990. tovie, na str. 478 e nai i reenicu: Slovenija je mogla izai cjelovita, ali Hrvatska nije. Zanemarujem li, dakle, doista tvrdnje Borisava Jovia da je Miloevi zastupao ideju izbacivanja Slovenije i Hrvatske iz Jugoslavije sa odsecanjem druge? Sedmo, kad moja kritiarka tvrdi da ja frazu antibirokratska revolucija nikad ne stavljam u navodnike, pa da dakle taj masovni pokret za srpsku nacionalnu homogenizaciju prihvatam kao revoluciju protiv birokratije. Prije svega, nije na meni da prihvatam ili ne prihvatam masovni pokret, niti da ga nazivam kako ja hou. Pojam antibirokratska revolucija, istina je, ne stavljam pod navodnike, ali ga piem (na str. 75, 76 i 411) kosim slovima, to kod mene ne znai (kako autorica implicira) najvaznije, nego uglavnom: ironino, naroito kad se radi o citiranju. Isto se odnosi i na upotrebu pojma jedinstvo na istoj stranici. Uostalom, navodnike koristim ak tri puta za pojam birokracija i izvedenice iz tog pojma na str. 415, te jednom za mitinge istine. Ali, ak i da nema nijednog navodnika, i nijedne kosine - zakljuak da zbog toga to ne koristim navodnike ja zapravo prihvatam itav masovni pokret za srpsku nacionalnu homogenizaciju bio bi potpuno apsurdan. Da podsjetim: u uvodnom paragrafu svoje kritike Olivera Milosavljevi meni zamjera da pod svaku cijenu nastojim dokazati svoju tezu, te da pri tom ignoriram sve to joj ne ide u prilog. Ali - ne pokazuje li njena tvrdnja da nedostatak navodnika zapravo znai prihvatanje itavog masovnog pokreta za srpsku nacionalnu homogenizaciju da upravo ona nastoji pod svaku cijenu dokazati svoju tezu? Osmo, kad moja kritiarka kae da autor zaboravlja da je MiSTATUS, BROJ 2, VELJAA/OUJAK 2004.

Nepaljivo itanje i tendenciozno interpretiranje


Nepaljivo itanje i/ili tendenciozno interpretiranje mojih zakljuaka pravilo su, a ne iznimka, u tekstu moje kritiarke. Navest u samo nekoliko primjera. Da je moja kritiarka bila paljivija pri itanju ne bi joj promaklo da ja potpuno eksplicitno (recimo na str. 37 beogradskog izdanja) odbacujem ideju o Jugoslaviji kao nekoj vetakoj tvorevini. Pa ipak, ona tvrdi da ja zagovaram da je Jugoslavija bila vetaka tvorevina kojoj je raspad bio upisan onog trenutka kada je stvorena, a to bi znailo da je bio neminovan. Nita njoj ne znai to to na str. 19 (dakle u Uvodu) piem: Druga teza koju odbacujem u ovoj knjizi odnosi se na ideju o neizbjenosti raspada Jugoslavije. Nita u politici nije neizbjeno. Raspad Jugoslavije (a posebno rat koji je potom uslijedio) nije nikakva bogomdana prirodna nepogoda: on je rezultat akcija koje su bile izraz vjerovanja relevantnih politikih aktera. Nadalje - ona nigdje ne moe pronai (toboe moju) tvrdnju da je jedan (etniki) nacionalizam bio za Jugoslaviju, a svi ostali protiv nje, pa se u nedostatku i jedne jedine reenice koja bi to (makar i izdaleka) tvrdila, koristi metodom impliciranja, tvrdei da ja to impliciram i to time to pravim vetaku paralelu izmeu nepostojeeg jugoslavenskog nacionalizma i realno prisutnog srpskog nacionalizma, to god to znailo. Ali, gdje ja to inim? Tree, ona kae da ja, opisujui jedan od beogradskih mitinga, naravno, preutkuje(m) da je on (tj. Raif Dizdarevi) tada (kao jugoslavenski predstavnik) bio izvidan, a Miloevi (kao srpski) doekan ovacijama i zahtevom hoemo oruje. A evo ta ja (na str. 454) piem o tom dogaaju kojeg naravno preutkujem: Srpski, a ne samo jugoslavenski, karakter protesta ilustriran je i time to se miting nije stiao nakon javnog obraanja tadanjeg predsjednika predsjednitva Jugoslavije Raifa Dizdarevia nego tek nakon govora Slobodana Miloevia. Tada je prvi put srpski politiar dobio centralno, a jugoslavenski periferno mjesto na nekoj javnoj manifestaciji. Miting je zavrio obeanjem Slobodana Miloevia da e oni koji su organizirali trajk u Starom Trgu biti uhapeni. Potom su uhapeni Azem Vllasi i nekoliko drugih nekadanjih politikih i privrednih funkcionera na Kosovu. to ja to, dakle, naravno, preutkujem?

| 41

Kr u i l i b a u k J u g o s l a v i j e B o s n o m i H e r c e g o v i n o m loevi bio samo predsednik srpske partije, nikada savezni funkcionar, da bi mi samo nekoliko reenica dalje zamjerila to posmatram Miloevia iskljuivo kao partijskog lidera. U ovom sluaju, radi se o oiglednoj kontradikciji. Deveto, kad tvrdi da nisu Miloevieve slike bile uz Titove, ve su zamenile Titove. I nije kasnije dolo do te zamene nego ranije. Tu se moja kritiarka osvre na sljedee reenice, koje opisuju situaciju neposredno nakon Osme sjednice, tj. u jesen 1987. (str. 399): Njegove su fotograje sada stajale pored Titovih, a pjesme koje su nekad slavile Tita sada su izmijenile stihove da bi slavile Slobu. Nekoliko godina kasnije Miloevi e u svijetu simbola potpuno zamijeniti Tita, ostajui jedina slika na zidu Srba na Kosovu, i velikog broja drugih Srba. Neka sami itatelji ocijene to je pogreno u ovim reenicama, i kad se to ranije (ranije od ega? od Osme sjednice? od isticanja Titovih slika?) dogodio ovaj obrat. I zato moja kritiarka dri potrebnim - nakon ovako jasne ocjene to se kad dogodilo - upozoriti me da kasnije, pred rat, njegovih slika vie nigde nije bilo? Deseto, kad me pita: zato tvrdim da su i Tito i Miloevi imali sredinje znaenje u raznim fazama jugoslavenske istorije, da su bili najistaknutiji pripadnici politike elite, i izraz volje znaajnog dijela populacije kojom su vladali. Pa kae: Ovde se upravo postavljaju fundamentalna pitanja. Kako je Miloevi postao sredinja linost Jugoslavije kada je bio samo predsednik srpske partije? ta mu je dalo toliku mo? Pa, na ta - doista fundamentalna - pitanja, ja odgovaram na ne manje od 520 stranica knjige - tj. od prve do posljednje njene stranice. Kao to odgovaram i na njeno pitanje - kako se onda ta antidrava odrala tako dugo. Zar moja kritiarka nije vidjela tree poglavlje knjige, u kojem opisujem razloge zbog kojih je Srbija prihvatila Kardeljev koncept? Ali, ona ne odustaje od kviz-tehnike, pa nastavlja: Kako se mogu porediti linosti od kojih je jedna simbolizovala itavu Jugoslaviju a druga samo jednu republiku, i kada je Tito bio voa nekog separatnog, nacionalistikog pokreta u Jugoslaviji? Kao da ja tvrdim da je Tito bio voa separatnog, nacionalistikog pokreta. A to se tie prethodnog pitanja - usporediti se mogu, ako ni zbog ega drugog, zato to su obojica bili predsjednici Jugoslavije. Nisam, naime, ja odredio da se zemlja iji je Miloevi bio predsjednik od 1997. do 2000. zove Jugoslavija - nego on. Ostaje pitanje zato je inzistirao na tome imenu, a ne na srpskom? Tko mu je branio da zemlju u kojoj je radio to je htio nazove Srbijom? Na ovo pitanje moja kritiarka odgovara sa stanovitom dozom naivnosti. Ona tvrdi da se radi o lanom predstavljanju i pragmatinom pozivanju na ime kako bi se preuzeo kontinuitet ugleda bive drave, lanstva u meunarodnim organizacijama, njene imovine. Pri tom, ona zaboravlja odgovoriti na pitanje - a zato je to Miloeviu trebao kontinuitet ugleda bive drave, ako je - kako ona kae - bio srpski nacionalist? Zato nije htio ostvariti kontinuitet ugleda Srbije s poetka 20. stoljea, kojeg su u tim godinama neprekidno isticali oni koji su u Srbiji pisali o navodnom srpskom zlatnom dobu iz 1903-1913, o srpskom stradanju u balkanskim ratovima i junatvu u Prvom svjetskom ratu? Zato nije slijedio primjer Franje Tumana, koji je do temelja unitio svaku pomisao na kontinuitet ugleda izmeu Jugoslavije i nove hrvatske drave - ak i pod cijenu toleriranja i promoviranja hrvatske neslavne prolosti u Drugom svjetskom ratu? Nije li to zbog toga to samo uvjereni nacionalisti nikada nisu spremni na kompromis sa nenacionalnim epohama i njihovim simbolima, pa zbog toga samo oni ne pokuavaju uspostaviti ikakav kontinuitet s njima? Za razliku od toga, Miloevi je bio (kako i tvrdim u svojoj knjizi) daleko kompleksnija politika pojava. Moja kritiarka, takoer, zaboravlja da bi Miloeviu bilo daleko lake osigurati i ugled, i lanstvo i imovinu (a i mnogo to drugo) da je svoju zemlju nazvao Srbijom ili bar Srbijom i Crnom Gorom, nego to je inzistirao na jugoslavenskom imenu, ak i onda kad je to bilo veoma nepopularno i u zemlji i izvan nje. Uostalom, svi ostali, tj. svi koji su se odluili za nacionalnu suverenost bez lanog predstavljanja osigurali su i kontinuitet, i ugled, i lanstvo i imovinu. Kakvi su, dakle, pragmatini razlozi mogli voditi Miloevia iz poraza u poraz i tako godinama? To je mogla samo njegova dogmatska ideologija koja se nikad, ni na zadnjim izborima, nije uspjela odlijepiti od jugoslavenskog imena, od jugoslavenske himne, od jugoslavenskih simbola. Prema tome, ideoloki fanatizam, a ne primarno pragmatizam - vodili su ga na put bez izlaza. Takvih bi se primjera nepreciznosti, nekorektnog citiranja, manipuliranja reenicama, i jednostavnog dodavanja (tj. impliciranja) moglo navesti jo najmanje ovoliko koliko sam predstavio do sada. Zato ovdje prestajem s iznoenjem primjera, da bih se vratio na bit neslaganja izmeu nje i mene.

Metodologija
Jedan bitni element u kojem se ne slaemo iznio sam na poetku teksta - a tie se odnosa izmeu ideologije samoupravnog socijalizma i njenih alternativa, prije svega nacionalizma. Drugi se odnosi na metodoloka pitanja, koja su dovela do tako razliitih zakljuaka da imaju, moda, fundamentalan znaaj. Olivera Milosavljevi, naime, ne prihvaa osnovno pravilo pisanja bilo ega to nije kcija - da je podjednako vano odrediti ono ime se knjiga bavi, kao i ono ime se ne bavi. Ona mi zamjera to se u svojoj knjizi ne bavim ratom, koji se dogodio nakon raspada, jer da se rat ne moe razdvojiti od raspada. Ona pie: Ne moe se razdvojiti segment raspad od segmenta rat, ne ide prvo jedno pa drugo, oni idu skupa i predstavljaju dva lica jednog istog procesa. Ja u to nisam sasvim siguran. U stvari, u tommi je smislu blii zakljuak Michaela Ignatiea: Zapamtite poredak stvari: najprije je bio kolaps drave, po-

42 | MAGAZIN ZA (POLITIKU) KULTURU I DRUTVENA PITANJA

Kr u i l i b a u k J u g o s l a v i j e B o s n o m i H e r c e g o v i n o m tom hobsovski strah, a tek onda nacionalistika paranoja, kojoj je slijedilo ratovanje. Raspad drave dolazi najprije, nacionalistika paranoja potom. Nacionalistiki osjeaji na terenu, meu obinim ljudima, posljedica su politike dezintegracije, odgovor na raspad dravnog poretka i meunacionalnog sporazuma kojeg je taj dravni poredak inio moguim... Ljudi postaju nacionalisti kad su uplaeni, kad jedini odgovor na pitanje tko e me zatititi postaje: moj narod (M. Ignatie, The Warriors Honor. Ethnic War and the Modern Conscience, New York: Owl Books, 1998: 45). Isti red dogaaja vidjeli smo i u jugoslavenskom sluaju, u kojem je kolaps drave poeo u trenutku pune promocije samoupravnog koncepta. Taj je proces bio postupan i viedesetljetan. On je poeo unutar elite, da bi se potom proirio na narod na terenu (kako ga naziva Ignatie) - to ne znai da sam narod nije bio dugo uen nacionalizmu, niti da mu je taj nacionalizam, kao koncept i kao praksa, bio potpuno stran. No, za moju knjigu, narod ima samo sekundarno znaenje: u trenutku kad se proces raspadanja zavravao on jo nije bio formiran kao demos, pa je njegov utjecaj na politike odluke bio ogranien. (To je i odgovor na pitanje moje kritiarke - zato uvodim pojam narod u analizu tek pri kraju knjige. Zato to narod kao politiki subjekt nije postojao sve dok se nije formirao - neformalno, tj. na ulici ili formalno, tj. na biralitima.) Ono to takoer nije postojalo u trenutku kad se proces raspadanja priveo kraju (a to je, za mene, 14. kongres SKJ, poetkom 1990) jest - rat. U tom trenutku, da podsjetim, nigdje u Jugoslaviji nije bilo rata. ak ni na Kosovu. Rat je doista nastupio kao posljedica kolapsa drave, a ne kao uzrok tog kolapsa. Redoslijed je bio - najprije slabljenje drave, potom strah i paranoja (dobrim dijelom namjerno poticane kroz literaturu apokalipse i katastrono dramatiziranje dogaaja na Kosovu, ekonomske krize i krize politikog sistema), potom agresija i rat. To nisu bile samo dvije strane istog dogaaja, nego nekoliko etapa koje su slijedile jedna drugu. Tvrditi, pak, da su raspad i rat jedan te isti dogadjaj, to znaci promovirati jednu u biti fatalistiku tezu, prema kojoj je rat neizbjeno slijedio raspad! To znaci - iskljuiti odgovornost politikih aktera koji su doli nakon raspada Jugoslavije, za ono to se dogodilo pod njihovim vodstvom. Samo da podsjetim: moja kritiarka mene optuuje za fatalizam i za amnestiranje nacionalistikih lidera. Ali, u stvari - tezom da se radi o jednom te istom procesu, te da su nacionalisti najodgovorniji i za ono prije 1990. i za ono nakon 1990. - ona ne samo promovira fatalizam i tezu o neizbjenosti, nego potpuno amnestira od bilo kakve odgovornosti one koji su Jugoslavijom vladali 45 godina. Kao da je nasilni nacionalizam pao s neba, i kao da gotovo svi njegovi lideri nisu prethodno svoje revolucionarno umijee stekli u okviru samog komunistikog pokreta. I kao da koncepti koje su promovirali - primjerice antibirokratska revolucija - ne dolaze upravo iz komunistikog rjenika. Prema tome, kad sam odluio svoju knjigu fokusirati na raspad, a ne na rat - time nisam ni izbliza htio zanemariti povezanost tih dviju pojava. Ali, i iz razloga kronologije i iz metodolokih razloga knjiga o raspadu zasluuje da je se odvoji od knjige o ratu. U knjizi o raspadu glavnu ulogu nikako ne mogu imati Franjo Tuman, Vojislav eelj, Radovan Karadi i Mate Boban. Niti se knjiga o raspadu moe kritizirati s pozicije onog to se dogodilo nakon raspada, odnosno izmeu 1991. i 1995. Povrh toga, ja sam protivnik enciklopedijskog pristupa koji doputa da se u jednoj knjizi obuhvati itava povijest i da se ponudi neko univerzalno znanje. Moja knjiga zavrava 1990. - rat i porae ostaju za neku drugu knjigu. Uostalom, to sam i napisao na vie mjesta u knjizi, ukljuujui i na str. 18. Izmeu mene i moje kritiarke stoji jo jedan metodoloki problem, koji proizvodi vrlo ozbiljno nerazumijevanje. Ona, naime, ne potuje moje naelo da smisao politike analize nije da sudi i prosuuje niti da objasni tko je bio dobar a tko zao, niti tko je kriv a tko zasluan (str. 21). Po mom sudu, politiki analitiar nema monopol na politike stavove niti na shvaanje morala - to pripada svim graanima jednako. Promjena politike paradigme, nadam se, rui ne samo nedodirljive autoritete u politikoj i moralnoj sferi, nego i u sferi znanja. Ona ukida besmrtnost i moralnu superiornost akademika i znanstvenika u odnosu na njihove sluatelje, studente i itatelje. Ona rui ne samo prosvijeene apsolutiste u politikoj, nego i u intelektualnoj sferi. U tom je tonu pisana, s tom je metodolokom pretpostavkom koncipirana, i tom je eljom inspirirana moja knjiga. Ona polazi od pretpostavke da su moji itatelji, hvala na pitanju, sasvim odrasli da sami zakljuuju tko je bio dobar a tko zao lik. Oni imaju svoju glavu - i puno pravo da je koriste. Moja je zadaa, pri tom - da objasnim to se dogodilo i zato: ni manje ni vie. Na njima je da zakljue za sebe. Moja kritiarka to ne prihvaa, nego od mene oekuje da osudim ili pohvalim onog tko njoj (a moda ni meni) nije mio. I kad to propustim uiniti (naravno, namjerno), ona to dri nedopustivim moralnim relativizmom. Ona i dalje iitava koga sam osudio, a koga amnestirao, pa onda prosuuje jesam li osudio prave i amnestirao krive. Napokon, kad vidi da je takvo iitavanje frustrirajue i da ne vodi niemu - ona zakljuuje da ja tvrdim kako niko nije kriv, te mi zamjera na dobronamjernosti. (Kolika bi tek bila njena kritika da je zakljuila da sam bio zlonamjeran?) Ali, ja uope ne kaem da nitko nije kriv, nego da odgovor na pitanje o krivici i zasluzi svatko mora pronai u sebi za sebe. Na str. 22 jo pie i da se iskreno nadam da ova knjiga nudi dovoljno elemenata na temelju kojih e onima koji je proitaju biti lake odgovoriti (za sebe) na ta pitanja. Oni sami! Ne ja za njih! Nije li moda problem moje kritiarke u tome to nakon itanja knjige vie nije sigurna u svoj vlastiti odgovor na pitanja koja se ovdje postavljaju, ukljuujui i na pitanje krivice i zasluge? I sad, umjesto da pokua ponovno, ona autora krivi to joj je uznemirio tako jasan, jednostavan i jednoznaan odgovor?

Dogmatizam
Tu dolazimo do posljednjeg - ali vjerojatno najveeg - problema izmeu mene i moje kritiarke: a to je njen - neka mi bude oproteno na grubom izrazu - dogmatizam. Moja knjiga inzistira na evoluciji politikih uvjerenja i stavova, a odatle i na tome da se bez analize subjektivnog, i njegove interakcije s vanjskim, ne mogu razumjeti politike akcije, budui da su one u biti izraz te interakcije. Nasuprot tome, moja kritiarka ocrtava politike dogaaje, uvjerenja glavnih aktera i njihove akcije bez ikakvog uvaavanja subjektivnosti i evolutivnosti. Ona ostaje zarobljena mitom o koherenciji, kojeg sam opisao na stranicama 99 i 100 moje knjige, citirajui Quentina Skinnera. Evo primjera: Olivera Milosavljevi tvrdi da je politika
STATUS, BROJ 2, VELJAA/OUJAK 2004.

| 43

Kr u i l i b a u k J u g o s l a v i j e B o s n o m i H e r c e g o v i n o m SKJ (odnosno ak i KPJ i SKJ) bila jedna ravna ploha, jedna gotovo pravocrtna linija, te da je ona ostala ista u cijelom poslijeratnom razdoblju, od 1945. do 1990. Kardelj je uvijek govorio jedno te isto, politika prema nacionalnom pitanju je bila ista prije Rankovia i nakon Rankovia (!), a i ideologija je ostala ista, nepromijenjena. tovie, ona ne vidi razliku izmeu Bugarske i Jugoslavije, niti izmeu Sovjetskog Saveza i Jugoslavije - inae me ne bi pitala zato se Bugarska nije raspala a Jugoslavija jest. Sve je to za nju jedna te ista stvar. Isto se odnosi i na nacionalizam - koji je univerzalno zlo (bez obzira bio nenasilan ili nasilan), te na internacionalizam koji je valjda univerzalno dobro (takoer, bez obzira bio nasilan ili nenasilan). Njen je svijet statian. Njen portret glavnih aktera u politici je manjevie ravan, bez sjena i izboina, bez tlocrta i bokocrta - poput ikone. Iz te besperspektivne perspektive, ona moju knjigu kritizira zbog njene navodne nekonzistentnosti. Kako mogu tvrditi, pita se, da je Miloevi bio i Jugoslaven i Srbin, i komunist i nacionalist, i separatist i unitarist, i nasilan i nenasilan? Za nju nije mogue da je Miloevi prije svog dolaska na vlast, recimo 1984-1987, bio izraziti protivnik srpskog nacionalizma, da bi pri kraju razdoblja kojim se bavim postao istaknuti zatitnik i saveznik tog nacionalizma, koji ipak nikad nije do kraja odbacio jugoslavenstvo (koje god motive za to imao). Za nju je nemogue da je on istodobno bio spreman odbaciti mnogo toga, ali opet tvrd u dogmatskoj zatiti onog to je odabrao kao najvanije. Za nju je, pretpostavljam, i Ivan Stamboli (koji je bio pouzdani svjedok Miloevieva karaktera, gotovo uvijek na svoju vlastitu tetu) bio nerazumljiv, kad je rekao da je Miloevi prije Kosova Polja jedan, a nakon njega - potpuno drugi ovjek, njemu neprepoznatljiv. Takve se stvari, dri moja kritiarka, jednostavno nikad ne dogaaju. Njena kritika moje nekonzistentnosti otkriva tu dogmatinost, tu crno-bijelost u najboljem svjetlu. Ona ne priznaje mogunost da se ljudi mijenjaju, da se njihova uvjerenja mijenjaju, te prema tome i njihove akcije postaju drukije. Za nju su oni koji su danas nacionalisti uvijek bili nacionalisti i uvijek e ostati nacionalisti. Moda skriveni, moda latentni, moda samo iznutra bijeli, a izvana crveni - ali: nacionalisti. Taj se dogmatizam i monizam, ta nehistorinost, ta uzviena pozicija moralnog i intelektualnog arbitra i sveznadara, najbolje otkrivaju u sljedeoj njenoj tvrdnji: Autor bi morao znati da nikada nije postojala ideja bilo kakve Jugoslavije. Postojala je samo ideja jugoslovenstva kao zajednice jugoslovenskih naroda (Srba, Hrvata, Slovenaca...), sve ostalo je samo lano predstavljanje... Tu se moja kritiarka, od uiteljice koja gleda s visoka na autora-neznalicu pretvara u policajca koji privodi pred historijski sud one koji u svom depu nose falsicirane osobne dokumente, a potom i u suca koji ih denitivno osuuje i smjesta u ropotarnicu povijesti. Iz jedne autoritarne profesije u drugu, pa u treu. Budui da nisam siguran da elim raspravu u kojoj bilo koji od sudionika drugome propisuje to bi morao znati (ili uiniti), ovdje u stati, svjestan da e - kako god odgovorio na njena pitanja - moja kritiarka ponovno postaviti nova, i nova, i nova... Dopustit e mi, stoga, da zakljuim.

Odgovornost ljevice
Mi koji smo se suprotstavljali ratu i nasilju u devedesetim godinama, piui u Arkzinu i Feralu (primjerice ja) ili u Republici (primjerice moja kritiarka) nemamo nikakva razloga da sad bjeimo od pitanja koje nam moda i nije ugodno, ali je fundamentalno: nisu li se, naime, u tom krvavom ratu neki zloini dogodili i u ime internacionalizma i socijalizma, a ne samo u ime nacionalizma i antisocijalizma? Nije li i ideologija odumiranja drave, a potom i na njoj utemeljena praksa, bila vaan - moda presudan - razlog da se sve to dogodilo? Nije li se armija koja je gaala Dubrovnik ponosila (i) svojim jugoslavenskim imenom? Nije li ona i nakon raspada SKJ osnovala novi SKJ-Pokret za Jugoslaviju - i to uz vrlo blisko sudjelovanje i samog Miloevia, da ne govorimo o njegovoj supruzi? Nisu li neki od zloinaca stajali mirno i uz Hej Slaveni, iskreno vjerujui da je zloin opravdan ne bi li se spasila ili ponovno uspostavila jugoslavenska drava? Nisu li mnogi od njih ponikli u redovima jugoslavenskih tajnih slubi (Arkan), vojske (Mladi, pegelj) i policije? Nije li Miloevi formirao Socijalistiku partiju Srbije, a ne recimo neku Stranku srpskog jedinstva ili Pokret za obnovu srpske drave? Na drugoj strani, nisu li se neki od onih koji su u socijalistikoj Jugoslaviji smatrani nacionalistima (recimo, Tripalo), liberalima (recimo, nekadanja srpska politika elita, o kojoj piem u treem poglavlju) ili unitaristima (recimo, Rankovi), te bili iskljueni iz javnog ivota zbog tih nepoudnih doktrina, na kraju pokazali veim protivnicima nasilja (a moda i veim zagovornicima suradnje meu jugoslavenskim narodima) od onih koji su nam objanjavali to je to socijalizam i zato je nuno da se socijalizam brani od njih? Najlake je sada reci - Ne!, pa tvrditi da su zloine inili samo nacionalisti: srpski, hrvatski, albanski i drugi. Politiki je oportuno odgovoriti da mi s ove dobre strane nemamo bas nikakve veze s Miloeviem. On je bio obian diktator, uzurpirao je vlast, ljudi ga nikad nisu htjeli niti su ga ikad podravali. Vladao je trikovima i represijom, a ne zato to je triput uspio pobijediti na izborima: od kojih prvi put pobjeujui Vuka Drakovia, tada otvorenog zagovornika Velike Srbije. On nikad nije bio ni Jugoslaven ni komunist - sve je to bilo samo lano predstavljanje. Njegova Jugoslavija nije bila Jugoslavija, niti je njegov socijalizam bio socijalizam. Ali - ne ini li se mojoj kritiarki da takav odgovor ako ve ne individualizira krivicu (emu se ona, koliko mi je poznato, u svojim drugim javnim nastupima odluno suprotstavlja), onda bar fundamentalno suava platformu s koje bi se moglo ozbiljno raspravljati o uzrocima katastrofe? Takav odgovor, naime, uope ne poziva nekadanje zagovornike koncepta odumiranja drave da razmotre svoj udio u tom povijesnom procesu. Time njen poziv na preispitivanje krivice staje na pola puta. Miloeviev zao duh, naime, ne kuca samo na vrata nacionalista i antisocijalista, nego i na vrata onih ije je on gore list. Neki to prihvaaju, a drugi ne. Ovi drugi misle da je pogrijeio vrata. Naalost - nije. TEKST JE IZVORNO OBJAVLJEN U ASOPISU REPUBLIKA, BROJ 320-321, BEOGRAD, 2003. DOSTUPAN I NA HTTP://WWW.REPUBLIKA.CO.YU/320-321/

44 | MAGAZIN ZA (POLITIKU) KULTURU I DRUTVENA PITANJA

Kr u i l i b a u k J u g o s l a v i j e B o s n o m i H e r c e g o v i n o m

Metodologija proizvodnje argumenata


Knjiga Dejana Jovia je kolski primer kako se pie nova istorija potrebna novoj realnosti za utemeljenje u istoj prolosti.
Olivera Milosavljevi

POVODOM TEKSTA DEJANA JOVIA ZAO DUH MILOEVIEVA JUGOSLAVENSTVA O negiranju odgovornosti nacionalizma. Ve na poetku svog odgovora Dejan Jovi iznosi dve tvrdnje koje, blago reeno, teko idu jedna uz drugu. Tvrdi da je u svojoj knjizi naveo da je raspad Jugoslavije rezultat vie faktora, da je jedan od njih i nacionalizam, pa da ne stoji moja teza da on ignorie njegovu vanost. Malo potom tvrdi suprotno, da nacionalizam u Jugoslaviji nije bio snaniji nego npr. u Kanadi i da nacionalisti ba nikada ne bi doli na vlast da se Jugoslavija prethodno nije raspala. U svojoj knjizi Dejan Jovi kae da je bilo vie faktora raspada, ali negira da je nacionalizam bio jedan od njih: ... niti su komunisti potkopali meuratnu Jugoslaviju, niti su nacionalisti sruili socijalistiku Jugoslaviju (str. 47).1 Ovu smo sloenu skicu ovdje predstavili samo zato da bismo naglasili da je prejednostavno (a u kronolokom smislu i pogreno) smatrati da je nacionalizam razbio Jugoslaviju (51). Da zakljuimo ovaj dug i sloen osvrt na argument koji vidi nacionalizam kao glavni uzrok raspada Jugoslavije: nacionalizam nije razbio ni socijalizam ni Jugoslaviju, nego se pojavio kao alternativa socijalizmu, u trenutku kad se on rastvorio iznutra (57). Sukobi koji su razbili Jugoslaviju bili su prvenstveno ideoloki, a ne etniki (156)... Drugom tvrdnjom, da se Jugoslavija prvo raspala pa su onda slabi nacionalisti doli na vlast, autor samo potvruje svoju
1 Navodi su iz zagrebakog izdanja knjige.

temeljnu tezu u knjizi (i moju u kritici) i demantuje prvu tvrdnju iz svog odgovora. Pri tom, snaga nacionalizama meri se prema rezultatima koje postiu a ne prema utisku autora, kao to se i ideoloko denisanje aktera vri prema neposrednim ciljevima i rezultatima njihovog delanja, a ne, kako misli autor, prema njihovim deklaracijama. U cilju dokazivanja temeljne tvrdnje - da nacionalizam nije razbio Jugoslaviju - autor skicira ablonski redosled etapa: raspad drave - bezdravno stanje - paranoja koja proizvodi nacionalizam - rat, pa zakljuuje da se ne moe kritikovati knjiga o raspadu sa pozicija onoga to se dogodilo nakon raspada. Ovakvom postavkom redosleda etapa i izdizanjem sopstvene teze (o nestanku Jugoslavije u januaru 1990) u aksiom, autor faktiki onemoguava svaku raspravu o svojoj knjizi, odbijajui da prihvati da njegovo dokazivanje nedokazivog ne obavezuje nikoga osim njega. Naravno, autor ima pravo da zakljui svoju knjigu kada god to eli, kao to je njegovo pravo i da kraj proglasi na sredini, ali nema pravo da zahteva da uslov za bilo kakvu raspravu bude prihvatanje njegove netane tvrdnje. Prema tome, kritika koja polazi sa stanovita da je knjiga o raspadu Jugoslavije obesmiljena ako ne ukljuuje zbivanja iz 1990. i 1991. nije kritika sa aspekta onoga to se desilo nakon raspada, nego samo sa aspekta onoga to je autor odluio da ne spada u raspad, jer je tako lake i bezbolnije. Ali to je ve problem autora, ne kritiara. Vratimo se etapama. Iz autorove teze o bezdravnom stanju nakon raspada januara 1990. proizlazi da su strah i paranoja proizveli nacionalizam za nekoliko dana, da su u bezdravnom stanju organizovani izbori, u bezdravnom stanju su nacionalisti legalno doli na vlast, u bezdravnom stanju su se odravali referendumi, donosili ustavi, onda su u bezdravnom stanju poele blokade i rat. Zato je to, po autoru, bio

STATUS, BROJ 2, VELJAA/OUJAK 2004.

| 45

Kr u i l i b a u k J u g o s l a v i j e B o s n o m i H e r c e g o v i n o m rat imaginarnih monijih nad imaginarnim slabijim u kojem nikakve drave i nikakve organizovane vojske nisu uestvovale, jer ih nije ni bilo. Ako se sve desilo nakon raspada u bezdravnom stanju, postavlja se pitanje kako se u autorovu emu uklapa autorova tvrdnja: ... podzemni status nacionalizma kasnije (je) pomogao nacionalistima da budu uspjeniji u vojno-politikim akcijama protiv predstavnika poretka (47). ta je sad ovo? Ko su predstavnici poretka u vojnim akcijama kada autor tvrdi da su rat vodili privatni nasilnici u vreme bez ikakvog poretka? Autorov ablonizovan redosled ostaje samo ablon u koji se teko moe ugurati stvarnost. U istorijskim zbivanjima se retko deavaju etape koje su, kako autor misli, toliko (po danima) odvojene da se mogu makazama sei i tako analizirati. Januara 1990. nije se raspala drava, raspao se komunistiki koncept i stvorili se uslovi da pobednici (u konkretnom sluaju, ali ne sluajno - nacionalisti) pokau ta su pripremili Jugoslaviji. I pokazali su, meusobno razliito, ali jedinstveno protiv Jugoslavije. I tu smo kod moje kljune primedbe na knjigu, koju autor oigledno smatra sporednom. On identikuje ideologiju i dravu i zato mu tumaenje i jeste fatalistiko. Raspadom ideolokog koncepta, po njemu, trenutno i prirodno nestaje i drava (u januaru), a to implicira da je ona bila vetaka tvorevina. Nije tano ni da je nacionalistika paranoja sledila za raspadom drave. Godinama pre raspada vetaki stvarana nacionalistika histerija i homogenizacija omoguile su 1990. pobedu nacionalistikih koncepata u svim republikama, ime su stvoreni uslovi da Jugoslavija bude razbijena. I razbijena je, u krvavom ratu. Uostalom, i autor se povremeno u knjizi s tim slae, tj. negira svoju kljunu tezu da je Jugoslavija odumrla u januaru, a povremeno nije siguran da li je prvo Jugoslavija upala u krizu pa se raspala, ili se prvo raspala pa upala u krizu (podvukla O. M.): Pa ipak, meunarodna je zajednica intervenirala tek kad je Jugoslavija ula u zavrnu fazu svog rastvaranja: ne prije proglaenja deklaracija o nezavisnosti u Sloveniji i Hrvatskoj (25. juna 1991)... (74). Prebacivanje fokusa sa Srbije (politiki sloene) na Bosnu i Hercegovinu (etniki sloenu) bio je znak da je nastupila nova faza u jugoslavenskoj krizi: ona u kojoj se vie nije radilo o primarno politikim i ideolokim, nego o primarno etnikim sukobima. No, do toga e doi tek s raspadom Jugoslavije... (257258). Autor tvrdi da primer Bugarske potvruje njegovu tezu jer se ona temeljila na dravnom socijalizmu i bugarskom nacionalizmu, dok su u Jugoslaviji i dravni socijalizam i jugoslovenski nacionalizam proglaeni glavnim neprijateljima. Ako je u mom tekstu bilo nekog kviz-pitanja, priznajem, bilo je ovo o Bugarskoj. Pomenula sam ga upravo da ukaem na razliku, ne antidrave i drave, ve statusa etnikih nacionalizama. Ali autor, sasvim oekivano, koji se ne uputa u analizu specinosti nacionalizama o kojima govori i koji ih razlikuje prema sredstvima koje koriste (nasilni i nenasilni?) a ne prema njihovoj sadrini, i moe da stavi u istu ravan bugarski etniki nacionalizam, zadovoljen zanimljivim reenjima manjinskog pitanja u ostvarenoj etnikoj dravi, sa jugoslovenskim nacionalizmom koji je po deniciji mogao biti samo nadetniki, politiki, teritorijalni, onemoguavajui time, po drugi put, svaki dalji ozbiljan razgovor i na ovu temu. Autor kae da je na vie od 50 stranica interpretirao Kardelja koji je Engelsove ideje razradio u detalje, a da ja nisam paljivo itala, inae ne bih tvrdila da autor tumai Kardelja po rekla-kazala izjavama. Upravo zato to sam paljivo itala, navela sam nepouzdane svedoke i iskrivljenu interpretaciju u jednom, ali najbitnijem kontekstu, i jednoj, tri puta ponovljenoj tvrdnji u knjizi. Autor tvrdi: ... Kardelj doputa mogunost da Jugoslavija jednog dana postane neto drugo, ili da potpuno nestane (139). A jedini izvori za ovu kljunu tvrdnju su mu svedoci kojima je Kardelj u etiri oka govorio sledee: Ja se nisam borio za Jugoslaviju, nego za socijalizam... (rekao Kardelj Juri Biliu 70-ih, a Bili autoru 1998.) (138). Jugoslavija je istorijski privremena tvorevina, biljei Dobrica osi Kardeljeve rijei (...)osi pie da je bio zapanjen Kardeljevim stavom i da ga je pitao: Pa dobro, znai li to da je za tebe Jugoslavija, jednostavno, jedan istorijski tranzit? Kardelj je na to mirno odgovorio: Da, dobro reeno. osi upozorava da njegova (Kardeljeva) shvatanja u tim raspravama nisu bila uvek identina i sa njegovim objavljenim tekstovima i govorima (rekao Kardelj 1957. Dobrici osiu, a osi objavio 1992.) (139). Mi smo dosad sve mogue pokuali da se Jugoslavija odri: prvo je bila unitarna drava, onda je postala federacija, a sad idemo prema konfederaciji. Ako ni to ne uspije, ostaje samo da priznamo da je Kominterna imala pravo kad je tvrdila da je Jugoslavija umjetna tvorevina... (rekao Kardelj Duanu Bilandiu 1971., a Bilandi autoru 1995.) (200). Dakle, rekla-kazala (to nikako nije moj izraz, ve autorov), nije se odnosilo na Kardeljeva tumaenja Engelsa to je za razbijanje Jugoslavije nebitno pitanje, ve na seanja aktera koji Kardelju, 30 godina kasnije, pripisuju ideju razbijanja Jugoslavije. Da je intencija npr. Dobrice osia bila upravo to da pokae, svedoe njegove najnovije tvrdnje da je Rankovi zbaen zato to je bio prepreka Titu i Kardelju da rasture Jugoslaviju i stvore svoje suverene drave.

46 | MAGAZIN ZA (POLITIKU) KULTURU I DRUTVENA PITANJA

Kr u i l i b a u k J u g o s l a v i j e B o s n o m i H e r c e g o v i n o m O nepaljivom itanju, amputiranju i tendencioznom interpretiranju. Iako za polemiku nije naroito stimulativno saznanje da Dejan Jovi koristi identinu argumentaciju u odgovorima svim svojim kritiarima (i drugi njegov kritiar Boris Buden je kao i ja nepaljivo itao knjigu, i Budenov svet je kao i moj crno-beo, i Buden se kao i ja usudio da koristi re implicitno, i Buden kao i ja kritikuje knjigu o raspadu sa aspekta onoga to se dogodilo nakon raspada, i Buden kao i ja zapravo amnestira nacionaliste a ne autor2), ipak, iskljuivo zbog italaca Republike, treba neto rei i o ovom delu autorovog odgovora. Nijedan od deset taksativno navedenih primera mog nepaljivog itanja i tendencioznog interpretiranja ne stoji. I ne samo da ne stoji, ve autor, u nedostatku argumenata, pribegava njihovoj proizvodnji amputacijama mojih reenica, kako bi rekao da tvrdim ono to ne tvrdim i kako bi naveo itaoce da poveruju da ni sama ne znam ta tvrdim. Prvo. Autor tvrdi da meni nita ne znai to to on eksplicitno odbacuje ideju o Jugoslaviji kao vetakoj tvorevini: ... ona tvrdi da ja zagovaram da je Jugoslavija bila vetaka tvorevina kojoj je raspad bio upisan onog trenutka kada je stvorena... Da je autor hteo korektno da interpretira moje rei ne bi tendenciozno isekao deo reenice koji prethodi ovoj tvrdnji. Bez amputacije reenica glasi: ... autor zagovara upravo ono stanovite koje u naelu odbacuje - da je Jugoslavija bila vetaka tvorevina kojoj je raspad bio upisan... (Republika, str. 55, stubac II). Drugo. Autor pita gde on pravi paralelu izmeu nepostojeeg jugoslovenskog nacionalizma i realno prisutnog srpskog nacionalizma togod to znailo. Problem i jeste u tome to autor nee da razume ta to znai pa ne moe ni da uoi gde pravi takve paralele. Za poetak neka razmisli ta impliciraju njegove sledee reenice: ... nacionalizam je (u svoje obje varijante) jaao kao jedina ozbiljna i najsnanija alternativa socijalizmu. (...)Bitka se potom vodila izmeu dva tipa nacionalizma (unitaristikog i separatistikog) oko denicije nacije i drave. Ali, to se dogodilo nakon pada socijalizma, a u nekim sluajevima i nakon raspada Jugoslavije. (...)Ako je doista glavni cilj nacionalizma da se stvori nacionalna drava, onda ni jugoslavenski (unitaristiki) ni separatistiki nacionalizmi nisu uspjeli u tome, sve dok se zemlja nije rastvorila iznutra, padom socijalizma (47). Makedonija je postala drava ... daleko vie zahvaljujui slabljenju jugoslavenskog nacionalizma u vrhovima JNA i politikom vrhu Srbije... (48). ... ne iznenauje takoer ni kritika koju Kardelju upuuju srpski nacionalisti te jugoslavenski nacionalisti - njegov je eksperiment doista bio sav usmjeren protiv njih (144). Antietatistikom kardeljizmu on (Miloevi - O. M.) je suprotstavio ideju uspostavljanja Jugoslavije kao nacionalne drave... (156). Taj se program (srpski - O. M.) dosljedno provodio nakon 1991, kad je nestala mogunost obnove jugoslavenskog nacionalizma i Jugoslavije kao drave (454). Ko je u Jugoslaviju do 1991. snano zagovarao jugoslovenski nacionalizam koji bi progutao sve nacije, ukljuujui i srpsku? Ako takvog jugoslovenskog nacionalizma nije bilo, a nije ga bilo, onda autor radi upravo ono to ja tvrdim - pravi vetaku paralelu izmeu nepostojeeg jugoslovenskog nacionalizma i realno prisutnog srpskog nacionalizma i implicira da je jedan (etniki) nacionalizam bio za Jugoslaviju, a svi ostali protiv nje. Tree. Autor ne vidi ta to naravno preutkuje u opisu mitinga 28. februara 1989. Naravno, meutim, stoji i dalje jer izvidani jugoslovenski predstavnik i zahtev za oruje upuen srpskom predstavniku, da su navedeni, a nisu, ponitili bi poetak reenice - da je miting imao i jugoslovenski karakter. etvrto. Autor se udi to nisam videla njegovu fusnotu u kojoj navodi kada je Memorandum prvi put objavljen. Videla sam, naravno, fusnotu, ali sam videla (i navela) i sledeu bitniju reenicu van fusnote: Jesu li akademici SANU doista imali takvu mo nad srcima i umovima (mnogih) Srba (i ponekih drugih) da su ih preusmjerili od jugoslavenstva prema srpstvu, i to poludovrenim dokumentom (tzv. Memorandum) koji je u njenoj nakladi bio objavljen tek kad se Jugoslavija formalno raspala? (62). Ostaje pitanje zato je bitno kada je Akademija objavila u svojoj nakladi Memorandum, a oigledno je da autor to smatra vanim argumentom. Peto: Autor poduava kritiarku kako treba itati Memorandum. Iskrivljujui citat, tj. neku reenicu koju ona navodi, i podsmevajui se kritiarki umesto tvorcima reenice, autor se, u silnoj elji da dokae da je Memorandum branio Jugoslaviju i da nije bio kontradiktoran, pravi da ne razume da se razbijanje nije odnosilo na reenja nego na Srbe, pa pametuje da se (iz njegovog iskrivljenog itanja) vidi da su se

2 Zarez, Zagreb, 17. 7. 2003.


STATUS, BROJ 2, VELJAA/OUJAK 2004.

| 47

Kr u i l i b a u k J u g o s l a v i j e B o s n o m i H e r c e g o v i n o m autori Memoranduma ipak pozitivno izjasnili o avnojskim rjeenjima, unato tome to su tvrdili da ih je tadanje partizansko vodstvo Srbije prihvatilo u nenormalnim okolnostima. Od samog poetka autorov odgovor pokazuje da je kritiku itao povrno, ali to je manje zlo, posle ove besmislene konstrukcije postavlja se pitanje da li je uopte itao Memorandum. Da jeste, video bi da izmeu dva navedena stava u Memorandumu ni po jednoj logici ne moe da stoji - unato tome to. Da moe, to bi znailo da autor tvrdi da su se autori Memoranduma ipak pozitivno izjasnili o avnojskim reenjima unato tome to su tvrdili da su avnojska reenja otvarala iroke mogunosti za razbijanje Srba. Logino? esto. Autor zamenjuje teze pa navodi da on citira stavove o izbacivanju Slovenije i Hrvatske. Moje pitanje je bilo zato ih zanemaruje kada tvrdi da je Miloevi bio Jugosloven, borac protiv srpskog nacionalizma, najdue odan ideji jugoslovenstva (R, 60, I). Sedmo. Autor opet amputira moju reenicu ali sada ve pravi i otvoreni falsikat, pa ak tri puta ponavlja potpuno apsurdnu tvrdnju - da ja, iz injenice da sintagmu antibirokratska revolucija u knjizi nije stavljao pod navodnike, izvlaim zakljuak da je u pitanju autorovo prihvatanje itavog masovnog pokreta za srpsku nacionalnu homogenizaciju?! Nigde nisam govorila o prihvatanju masovnog pokreta, ve o prihvatanju teze da je on bio revolucija protiv birokratije (R, 59, I). A nije ni tano da autor stavlja kosinu u smislu ironino. Sintagmu antibirokratska revolucija pie i bez navodnika i bez kosine na str. 29, 56, 185, 254, 326, 405, 424... i u svim sluajevima tumai je upravo onako kako ja tvrdim - kao revoluciju protiv birokratije: (Miloevi) je vodio antibirokratsku revoluciju protiv antidravne ideologije i anarhije, za uspostavu drave (56). Ideja antibirokratske revolucije, koju je kasnije promovirao Slobodan Miloevi, bila je savreno u skladu s njegovim nastojanjem da obnovi treu Jugoslaviju (185). Njegova prodravna retorika bila je u otroj suprotnosti s Kardeljem, ne s Titom. Egalitarizam, antibirokratska revolucija i odanost socijalizmu i Jugoslaviji, uinili su se kao pravi odgovor mnogima, ne samo u Srbiji (254). Raspad Jugoslavije, dakle, nije poeo ni izborom Mihaila Gorbaova (1985), ni izborom Slobodana Miloevia (1986.), ni njegovom antibirokratskom revolucijom (1988.)... (326). Njegova je antibirokratska revolucija, koja je zapoela 1988., bila potvrda ilasove teze da se u jugoslavenskom drutvu unutar birokracije formirala nova klasa, koja je bila stvarni protivnik marksistikog koncepta samoupravljanja (407)... Na strani 415 pojavljuje se zaista kosina, ali tu nema nikakve ironije: Antibirokratska revolucija bio je naziv za masovne izraze podrke novom srpskom revolucionarnom rukovodstvu i protivljenje oportunizmu, autonomatvu i dezintegraciji Jugoslavije. ta to ja po svaku cenu nastojim da dokaem to nije tano? Osmo. Autor pronalazi kontradikciju u tvrdnjama: da Miloevi nije nikada bio savezni funkcioner, i da se Miloevi ne moe posmatrati u Srbiji iskljuivo kao partijski lider. Prva tvrdnja je bila da autor zaboravlja da je Miloevi bio samo partijski republiki lider u kontekstu odnosa u Jugoslaviji, njegovog poreenja sa Titom i mogunosti da odreuje kolika moe da bude Jugoslavija. Druga je bila da se u kontekstu antibirokratske revolucije i plebiscitarne podrke koju je dobio mora uzeti u obzir njegova percepcija u samoj Srbiji kao nacionalnog voe, a ne samo partijskog lidera. Jedno je funkcija sa koje (ni)je mogao da odreuje kolika e biti Jugoslavija, a drugo je uloga koju je igrao u Srbiji. ta je tu kontradiktorno? Deveto. Autor tvrdi da nita nije pogreno u njegovom tumaenju da su 1987. Miloevieve slike stajale uz Titove, a da je nekoliko godina kasnije u svetu simbola potpuno zamenio Tita. Nekoliko godina kasnije u odnosu na 1987. moe da bude samo 1990., 1991... A tada Miloevievih slika vie nigde nije bilo. Dakle, do te zamene nije dolo kasnije nego ranije. I dalje nejasno? Deseto. Autor tvrdi da se Tito i Miloevi mogu porediti zato to su obojica bili predsednici Jugoslavije (drugi od 1997.2000?!), a zatim moju tezu da je Miloevi zadrao ime Jugoslavije iz pragmatizma obeleava kao stanovitu naivnost jer ne uoavam da je u pitanju bio ideoloki fanatizam. Teza da se Tito i Miloevi mogu porediti jer je i drugi bio predsednik druge drave, deset godina posle zbivanja koje autor opisuje u svojoj knjizi, navodi samo na pitanje: kakve veze sa zbivanjima 1987.-1990. ima Miloevieva funkcija iz 1997? Odgovor moe da bude samo: nikakve! A kakav je ideoloki fanatizam vodio Miloeviev SPS u zadravanju imena Jugoslavije, javno su svedoili njegovi najblii saradnici. Potpredsednik SPS-a akademik Mihailo Markovi je 1991. objasnio narodu zato je to nuno: U ovom asu dok traje ratni sukob na teritoriji Hrvatske primarni je srpski nacionalni interes da Republika Srbija tako vodi strategiju odbrane srpskog naroda u Hrvatskoj da pred svetom ne bude s valjanim razlozima optuena da uestvu-

48 | MAGAZIN ZA (POLITIKU) KULTURU I DRUTVENA PITANJA

Kr u i l i b a u k J u g o s l a v i j e B o s n o m i H e r c e g o v i n o m je u agresiji protiv Republike Hrvatske (...)U naem je interesu u sadanjoj fazi raspleta jugoslovenske krize da insistiramo na Jugoslaviji (bez Slovenije i Hrvatske) a ne na velikoj Srbiji (...)Netano je da je srpsko pitanje moglo biti reeno demokratizacijom Jugoslavije (Politika, 30-31. 08. 1991.). Isto je objanjavao i lan SPS-a Borisav Jovi: Rano je da likvidiramo dravu, bie nam potrebna kao mehanizam za odbranu sopstvenog naroda van Srbije (Poslednji dani SFRJ, 26. 12. 1990). Radei na razbijanju i rasturanju Jugoslavije, Hrvatska i Bosna same rade na stvaranju Velike Srbije. Vreme radi za nas... (11. 06. 1991). ... ne moemo prihvatiti zahtev da se vojska lii jugoslovenskog naziva. Time bi Srbija i Crna Gora potpuno izgubile sve prednosti, i politike i vojne u postojeem sukobu i sporenju (24. 09. 1991). Nama politiki razlozi ne dozvoljavaju da izlazimo iz Jugoslavije (28. 09. 1991). Uostalom, predsednik Jugoslavije bio je i Vojislav Kotunica (tua drava), jo ranije bio je i Dobrica osi (gadna drava), pa joj ipak nisu promenili ni ime, ni (i danas vaeu) himnu. Iz ideolokog fanatizma? A sam Miloevi je za jednog ideolokog fanatika i kompleksnu pojavu zauujue lako odbacio petokraku, u vojsku ukljuio i kokardu, sve Titove spomenike bacio na otpad... Beograd je jedini glavni grad bive drave koji nema nijedno Titovo obeleje, a izgubio ih je ba pod ideolokim fanatikom i poslednjim titoistom - Miloeviem. Nije naivna kritiarka, naivni su moda bili samo oni koji su mislili da se mogu lano predstavljati a da to niko ne primeti. Ali moda i nisu. Neki su im poverovali. Autor zakljuuje deo o mojim nekorektnim citiranjima, manipuliranju reenicama i jednostavnom dodavanju tvrdnjom da toga ima jo ovoliko koliko je ve naveo. Zato autor nije naveo bar jedan primer mog nekorektnog citiranja? Zato to sam ga citirala samo u dva sluaja i to savreno korektno. U nemogunosti da pronae makar jedno dodavanje, nepreciznost i manipulaciju reenicama, autor se sam upravo time posluio sa ciljem da iskonstruie argumente za svoj odgovor. Ako su i ostale moje manipulacije sline navedenim, onda je jasno zato ih nije naveo. O moralu, frustracijama, dogmatizmu. Autor tvrdi da kritiarka pie o nekakvom nedopustivom moralnom relativizmu, a ona je samo pisala o relativizaciji znaaja nacionalizma za krvavi raspad Jugoslavije. Zato autor poistoveuje nacionalizam i moral? Autor pie i da on u knjizi nije rekao da niko nije kriv, ve da je na njemu bilo samo da objasni ta se dogodilo i zato. Problem i jeste u tome to autorova objanjenja ta se dogodilo i zato ne ostavljaju dileme da za krvavi raspad drave niko nije kriv: ... oni (akteri - O. M.) su bili sigurni da e spasiti Jugoslaviju, a na kraju je ispalo da su njihove akcije, bez njihove volje, vodile u sasvim drugom smjeru (88). Bez namjere da razbiju bilo jugoslavensko trite ili samu Jugoslaviju, akcije privredne i politike elite na kraju su vodile upravo u tom smjeru (221). Izvori koji su bili na raspolaganju autoru ove knjige ne daju dovoljno razloga za zakljuak da su lanovi jugoslavenske politike elite u ovom razdoblju (ukljuujui, dakle, i Slobodana Miloevia i Milana Kuana) namjeravali razbiti Jugoslaviju. Mnogi su od njih (...) bili istinski iznenaeni raspadom (...) mnogima od onih ije su akcije na kraju krajeva dovele do raspada, glavni je motiv djelovanja bio potpuno suprotan: da spase Jugoslaviju, ne da je razbiju. (...) Pa ipak, raspad se na kraju dogodio, na iznenaenje gotovo svih (491-492). Autor pie i o kritiarkinom dogmatizmu, pa kako ne uspeva u kritici da ga pronae, poinje da mu se privia. Kritiarka nigde nije pisala da je politika SK bila ravna linija. Ona samo misli da je otkrivanje Amerike kada autor teze koje su se ponavljale i dve decenije ranije prvi put registruje tek 70-ih godina kako bi iskonstruisao dokaze za svoju osnovnu tezu, kao to je i uverena da je neozbiljno smenu prvog policajca (nikada ideologa) oznaiti kao revoluciju i nastanak nove drave, samo da bi kockice u uspostavljenom ablonu bile jasno omeene. Kritiarka nije sklona preutkivanju samo da bi se abloni u periodizacijama odrali, i da bi po svaku cenu opstajalo uverenje da je istorija Jugoslavije od 1945. jedini period istorije koji se ne mora izuavati, ve se o njemu moe pisati na osnovu pukog utiska. Kritiarka nigde nije pomenula ni SSSR, ni internacionalizam. To su samo autorova privianja. Kako odgovor na kritiku odmie, autor ne samo da nepaljivo ita, u ljutnji iz nemoi koja raste poinje nepaljivo i da pie. Prvo tvrdi da kritiarka amnestira od odgovornosti nacionaliste, pa onda da amnestira komuniste, pa onda da ne zna ko su bili loi a ko dobri momci pa trai odgovor u autorovoj knjizi, pa onda da sirotica postaje frustrirana to autor namerno nee to da joj kae i, na kraju, potpuno sluena kritiarka postaje nesigurna u svoj vlastiti sud jer je autor svojom knjigom uznemirio njen jednoznaan odgovor (koji sud? koji odgovor?). Naalost, kritiarka je nauena da se u javnim polemikama ne treba baviti poalicama, pa e i ove (nevoljno) morati da ostavi bez komentara. Autor pripisuje kritiarki dogmatizam, monizam, nehistorinost, uzvienu poziciju moralnog i intelektualnog arbitra i sveznadara, to sve od kritiarke ini uiteljicu, policajca,
STATUS, BROJ 2, VELJAA/OUJAK 2004.

| 49

Kr u i l i b a u k J u g o s l a v i j e B o s n o m i H e r c e g o v i n o m sudiju, jednom rei, autoritarca. Nije samo osnovna teza knjige Dejana Jovia osievska. U nedostatku bilo kakvih argumenata da prui odgovore na kljuna postavljena pitanja (a i sama pitanja doivljava kao atak), autor u svom odgovoru na kraju pribegava i linim diskvalikacijama, koje (opet) neodoljivo podseaju na osievske (o)tune diskvalikacije upuivane svojevremeno, sluajno, ba autorima iz Republike. Knjiga Dejana Jovia je kolski primer kako se pie nova istorija potrebna novoj realnosti za utemeljenje u istoj prolosti. Njegov odgovor na kritiku je kolski primer neakademske metodologije proizvodnje argumenata (svim sredstvima) tamo gde ih nema. O odgovornosti jugoslovenstva. O kakvoj odgovornosti jugoslovenstva za zloine autor govori kada je njegova teza da je do rata dolo kada Jugoslavije vie nije bilo? O kakvoj vojsci govori kada su, po njemu, rat vodili privatni nasilnici u bezdravnom stanju? Ali, prihvatimo da je i autor na momente svestan da mu je teza o nestanku Jugoslavije u januaru neodbranjiva, pa recimo neto i o tome. Pitanje odgovornosti jugoslovenstva za zloine imaju pravo da postave samo oni koji prvo postave (a ne negiraju) pitanje odgovornosti nacionalizma. A autor pie o zloinima u ime jugoslovenstva sa argumentom da se armija koja je bombardovala Dubrovnik ponosila jugoslovenskim imenom. Najmanje bitno pitanje je koji su lini motivi (ponos na ime, dokazivanje moi, pljaka...) vodili one koji su bombardovali, bitno je samo koji su politiki (nacionalistiki) cilj ostvarivali. Npr. tvorac najstranije propagandne nacionalistike mainerije, ponosni nacionalista i lan SPS-a, u vreme opsade Dubrovnika je imao sasvim prizemne motive da klike od sree: 1. oktobar 1991. - Milorad Vueli mi javlja da e veeras ili sutra piti kafu na Stradunu, u Dubrovniku (...)Milorad klike! (D. osi, Pievi zapisi 1981.-1991.). Da li zato to je njegov lini motiv bio hedonistiki i ne primarno u vezi sa politikim (nacionalistikim) ciljem oslobaanja srpskog Dubrovnika - treba kriviti generalno hedoniste (Jugoslovene, nasilnike, pljakae...) - ili nacionaliste? Autor na kraju tvrdi da je najlake rei da su zloine inili samo nacionalisti, da mi nemamo nita sa Miloeviem, da njegova Jugoslavija nije bila Jugoslavija... A ja bih volela da budem prosvetljena i ujem koliko je od stotina hiljada mrtvih u ratovima 90-ih postalo rtvama - a da jedini razlog nije bila njihova pogrena nacionalna pripadnost? A to se onog zlog duha tie, moda je odgovor lak, ali je i lako dokaziv: Miloevieva Jugoslavija je bila negacija jugoslovenstva, a njegov (i ne samo njegov) zao duh kuca samo na vrata miliona pojedinaca koji su se (u antibirokratskoj revoluciji ili ratu, svejedno) postrojili iza njega. Njihovo privatno uverenje, naalost, nije ostalo samo njihova privatna stvar. TEKST JE IZVORNO OBJAVLJEN U ASOPISU REPUBLIKA, BROJ 322-323, BEOGRAD, 2003. DOSTUPAN I NA HTTP://WWW.REPUBLIKA.CO.YU/322-323/

50 | MAGAZIN ZA (POLITIKU) KULTURU I DRUTVENA PITANJA

Kr u i l i b a u k J u g o s l a v i j e B o s n o m i H e r c e g o v i n o m

STVARANJE I RASPAD VIENACIONALNE DRAVE: SLUAJ JUGOSLAVIJE1


Duko Sekuli
DUKO SEKULI I SUR.: SUKOBI I TOLERANCIJA, NAKLADA JESENSKI I TURK, ZAGREB, TRAVANJ 2004 .

Geostrategija i legitimnost

ATO JE JUGOSLAVIJA STVORENA I ZATO JE NESTALA s karte svijeta? Pod dojmom njezina estokog i krvavog raspada mnogi su skloni ustvrditi kako se od samoga poetka radilo o umjetnoj tvorevini. Ipak, to podrazumijevamo pod umjetnom tvorevinom? Koncept umjetnoga oito zahtijeva objanjenje, osim ukoliko se sloimo da je svaka vienacionalna drava umjetna tvorevina. Pokuamo li operacionalizirati taj koncept, znaenje bi mu proizlazilo iz injenice da je Jugoslavija stvorena u Versaillesu, od strane pobjednikih sila, protiv volje naroda, veine unutarnjih politikih snaga te usprkos povijesnoj ivosti regije. Ovo bismo mogli tvrditi samo ukoliko nije postojala tenja ka stvaranju jugoslavenske drave. Ona je ipak postojala pa se ne moe rei da je Jugoslavija nametnuta protiv volje ukupnog naroda, osim ukoliko ne tvrdimo (kao to to, na primjer, ine mnogi nacionalisti ili marksistiki lozo) da poznajemo odreeni eljezni zakon povijesti i da je stvaranje Jugoslavije prekrilo neki takav temeljni zakon (npr. nemogunost dugoronog opstanka vienacionalnih drava ili preokret historijskih trendova u smjeru socijalizma, itd.). Moje poricanje teze o articijelnosti ne znai da tvrdim kakvu a priori odrivost te drave ili historijsku nunost njena formiranja od strane junih Slavena. Smatram da bi takav stav bio beskoristan, a puno plodnijom smatram analizu drutve-

nih snaga, strategija i ciljeva raznih aktera te geopolitikih faktora koji su doveli do stvaranja i kasnijeg raspada Jugoslavije. Povijesne opcije uvijek su otvorene i samo nam analiza tih kompleksnih snaga moe dati odgovore o nekom pojedinanom ishodu. Konkretna drutvena stvarnost pojedinog dogaaja, u ovom sluaju stvaranja i raspada drave, sloen je fenomen koji je teko objanjiv nekom pojedinanom teorijom. To je stvarnost u kojoj se paralelno odvijaju brojni drutveni procesi i dogaaji sa velikim brojem aktera. Uobiajeni teoretski pristupi esto prenaglaavaju jedan od tih procesa, zanemarujui njihovu ukupnost. Takvi pristupi pruaju mogua objanjenja razliitih razina stvarnosti koje se meusobno ne iskljuuju ve su interaktivne. Geostrateka objanjenja su vana, no drugaija od kulturalnih, iako su geostrateki i kulturalni procesi esto povezani. Pristup koji bi teio umanjiti vanost procesa na drugoj razini bio bi promaen. Istraivanje stvaranja i raspada Jugoslavije zapoet emo iz geostrategijske perspektive. Okvir koji emo pritom koristiti jest Collinsova razrada Weberove politike teorije (Collins, 1986). Glavna teza jest da je unutranja legitimnost reima rezultat geostratekog uspjeha drave. Naravno, geostrategija nije vana samo kao nezavisna varijabla, nego nam slui i kao eksplanatorna shema za tumaenje strategija koje su upotrebljavali razni akteri ukljueni u geostrateke igre. U sljedeoj analizi pokuat emo istraiti ovu tezu na primjeru Jugoslavije.

Rad je izvorno objavljen u: Duko Sekuli (1997) The creation and dissolution of the multinational state: the case of Yugoslavia. Nations and Nationalism, no. 2, vol. 3, str. 165-179. Preveo: Sven Marceli. Autor zahvaljuje Earhard Foundation na nancijskoj potpori istraivanju transformacija u postkomunistikoj Europi na temelju kojeg je napisan ovaj tekst.
1

STATUS, BROJ 2, VELJAA/OUJAK 2004.

| 51

Kr u i l i b a u k J u g o s l a v i j e B o s n o m i H e r c e g o v i n o m

STVARANJE JUGOSLAVIJE Legitimnost


Sredinja teza Collinsove (1986.) interpretacije Weberove politike sociologije jest legitimnost. Novina je u naglasku na vanost vanjskog uspjeha drave za unutarnju legitimnost. Naglasak Weberove misli je taj... da politika djeluje izvana prema unutra i da su vanjski, vojni odnosi meu dravama kljuni u odreivanju unutranje politike... Na koji se nain legitimnost stjee i gubi, tko e je stei i pod kakvim okolnostima? Weber sugerira da su ta pitanja povezana s poloajem moi drave u meunarodnoj areni (Collins, 1986:145). Legitimacija jugoslavenske drave i razliit presti vodeih elita raznih junoslavenskih nacionalnih grupa moe se objasniti upravo tim pojmovima. Juni Slaveni bili su pod vlau dvaju carstava koja su bila izvrgnuta propadanju u raznim periodima. injenica da je Otomansko Carstvo poelo propadati ranije, pridonijela je ranijoj emancipaciji Slavena koji su bili pod njegovom kontrolom. Srbi su, kao najjaa grupacija, dobili ulogu Pijemonta junih Slavena (MacKenzie, 1994). Hrvatski i slovenski politiki voe mogli su samo zavidjeti na ekspanzio-

Vezano uz legitimnost, u tom ukupnom razvoju, najvanije je da se status Srbije, u odnosu na ostale junoslavenske elite, neusporedivo poboljao. Vratimo se na trenutak Collinsu: Najbolji primjer modernih pokreta za nacionalnu autonomiju su oni koji su sruili Austro-Ugarsku Monarhiju i Otomansko Carstvo na Balkanu. Pa ipak, upravo se te drave lome pod vanjskim geopolitikim pritiscima: etniki nacionalizam bio je puka forma u kojoj su organizirane fragmentarne drave koje su preivjele raspad. Etnika istoa mnogih od tih drava bila je mit. Jugoslavija je, na primjer, ukljuivala nekoliko etnikih skupina, gotovo kao minijaturna Austro-Ugarska Monarhija. U isto vrijeme dok se Austro-Ugarska raspadala, Rusko Carstvo je, izbjegavi etniku podjelu u Ukrajini, Bjelorusiji i na Baltiku, inkorporiralo sve vie raznorodnih etnikih skupina u srednjoj Aziji i na Kavkazu. Tu se etniki nacionalizam pojavljuje u drugaijem obliku, prikladnijem za uvrenje carstva: radi se o panslavizmu koji je pokuao nametnuti ire etniko jedinstvo prikladno dravi u ekspanziji (Collins, 1986:153). Bit Collinsove argumentacije jest poricanje ideje da se drave naprosto formiraju prema etnikim razgranienjima. Ovisno o geostratekim okolnostima, neka multinacionalna car-

Stvaranje Jugoslavije slijedi slian obrazac poput onog nastanka Ruskoga Carstva. S jedne strane, to je bio rezultat raspadanja velike vienacionalne Austro-Ugarske Monarhije, ali i vrhunca irenja manjeg srpskog carstva. Jugoslavija je de facto stvorena kao rezultat srpske ekspanzije manjih razmjera, stupnja procesa zapoetog u devetnaestome stoljeu
nizmu i postupnom uspjehu novostvorene srpske elite u borbi za samostalnost. Proces stjecanja autonomije zemalja unutar Otomanskog Carstva zapoeo je bunom 1804., a od 1830. nadalje prerasta u postupnu ekspanziju srpske drave. Od tog je vremena, uz mnoge zastoje, srpsko politiko vodstvo stvorilo, a tada i proirilo svoju autonomnu dravu, najprije pod formalnim turskim protektoratom, a kasnije kao nezavisni politiki entitet. Hrvatsko i slovensko politiko vodstvo, kao dio snanog austrijskog (a kasnije austro-ugarskog) carstva, nije moglo ozbiljno teiti neovisnosti. Tijekom uspjene ekspanzije Srbija je zadobila kontrolu nad Makedonijom, Kosovom i Sandakom, kao rezultat ustanaka protiv Turaka i dvaju uzastopnih balkanskih ratova. Takoer, Srbija je bila na pobjednikoj strani po zavretku Prvoga svjetskog rata. Tada se konano moglo zapoeti ostvarivati program srpskog ministra unutarnjih poslova Ilije Garaanina Naertanije u kojem se, kako se navodi u Memorandumu iz 1844., iznose dugoroni ekspanzionistiki ciljevi srpske politike (MacKenzie, 1985.). stva se raspadaju, a druga se ire (primjerice rusko). Stvaranje Jugoslavije slijedi slian obrazac poput onog nastanka Ruskoga Carstva. S jedne strane, to je bio rezultat raspadanja velike vienacionalne Austro-Ugarske Monarhije, ali i vrhunca irenja manjeg srpskog carstva. Jugoslavija je de facto stvorena kao rezultat srpske ekspanzije manjih razmjera, stupnja procesa zapoetog u devetnaestome stoljeu. Kako se Rusija irila bez obzira na svoje etnike granice, unutar nje stapaju se neke potencijalno nove etnike skupine (na primjer, Ukrajinci i Bjelorusi). Slinom logikom vodio se i srpski ekspanzionizam. Ipak, prilikom usporedbi s Rusijom, valja imati na umu da je 1900. tek oko polovine populacije etnikih Srba ivjelo unutar granica srpske drave, a ostali su ivjeli u Otomanskoj i Habsburkoj Monarhiji. Tako se ekspanziju srpske drave opravdavalo kao sredstvo ukljuivanja ostalih Srba. Meutim, paralelno s ukljuivanjem odvijao se i proces osebujnog ekspanzionizma: njegova bit bila je u poricanju etnikih posebnosti nekih skupina sa jasno razvijenim zasebnim identitetima. Radi se o Makedoncima, bosanskim Muslimanima pa ak i Crnogorcima. Nepostojanje jasnih etnikih granica meu brojnim slavenskim pa i neslavenskim narodima u Habsburkom i Otomanskom Carstvu koriteno je kao izgovor za teritorijalnu ekspanziju.

52 | MAGAZIN ZA (POLITIKU) KULTURU I DRUTVENA PITANJA

Kr u i l i b a u k J u g o s l a v i j e B o s n o m i H e r c e g o v i n o m Budui da posvuda oko srpske drave Srbi ive pod stranom vlau, prirodno je pravo Srbije da te teritorije prikljui sebi. Korijeni tog tipa ekspanzionizma mogu se nai u uvenom pametu Vuka Karadia (1849) u kojem se tvrdi da su svi tokavci de facto Srbi. Takav tip analize kasnije je upotrijebljen za opravdanje ekspanzionistike politike srpske drave. Moemo zakljuiti kako je srpska ekspanzija jednim dijelom utemeljena na ukljuenju etnikih Srba u Srbiju. Kada bi taj temelj bio labav, pripadnici etnike skupine koja je nastanjivala eljeni teritorij jednostavno bi bili proglaeni Srbima, bez obzira na njihov stvarni identitet. U tom procesu uloga ideologije jugoslavenstva bila je vrlo sloena. injenica da su jugoslavenstvo (ak i vie) zastupale nesrpske politike elite ukazuje na vanost geostratekog objanjenja. S jedne strane, ideja je bila jaa na slavenskoj periferiji (Slovenija, Istra, Dalmacija) koja je bila pod stalnim pritiskom germanizacije, maarizacije i talijanizacije, pa su podrka slavenskog zalea i ujedinjenje raskomadanog slavenskog kulturnog i politikog prostora bili jedina nada otpora zapadnim carstvima u ekspanziji. S druge strane, srpske politike elite, posebno u tridesetim godinama 19. stoljea, oito su slabije podravale jugoslavensku ideju i smatrale da smjera prema zaustavljanju irenja srpske nacionalne svijesti do njenih pravednih granica (Banac, 1984:79). Legitimnost koju je Srbija stekla kao rezultat dugoronog geostratekog uspjeha, uveala je njen presti. Jaanje veza izmeu Srba i Hrvata 1848. jasno ukazuje na to! S princom Mihajlom Obrenoviem na vlasti, Srbija postaje magnet za Srbe, Bugare pa ak i neke Hrvate. Jedan od zaetnika jugoslavenske ideje, hrvatski biskup Josip Juraj Strossmayer, bio je naklon Mihajlovim uspjesima i politici. Jugoslavenstvo je omoguavalo ostalim politikim elitama da sudjeluju u uspjesima srpske elite (Koruni, 1989). Na slian nain, stapanje etnonacionalnih identiteta odvijalo se simultano s pokuajima nadomjetanja pojedinanih identiteta jugoslavenskim (Marijanovi, 1913.). Moemo zakljuiti kako je legitimiranje stvaranja Jugoslavije bilo rezultat srpskog geostratekog napredovanja zapoetog poetkom devetnaestog stoljea. Jugoslavenstvo, takoer, moemo shvaati i kao panslavizam u malom. Kao to je panslavizam bio odraz ruskog geostratekog napretka, tako se i jaanje ideje jugoslavenstva moe tumaiti kao odraz srpskog geostratekog uspjeha. Geostrateko slabljenje Austro-Ugarske potkopalo je lojalne joj politike snage i dalo snagu projugoslavenskim sentimentima. S druge strane, prethodno slabljenje Otomanskog Carstva omoguilo je raniju srpsku autonomiju i potom ekspanziju bez potrebe podupiranja jugoslavenske ideje. uspostavljanja novog svjetskog poretka. Ne poriem oitu injenicu da je ono posljedica mirovnog procesa nakon Prvoga svjetskog rata i da su veliki igrai tog vremena imali vlastite interese u stvaranju i oblikovanju Jugoslavije. Jedan vaan cilj bio je spreavanje njemakog Drang nach Osten (iako treba primijetiti da mnogi tvrde kako bi ouvanje Austro-Ugarske u njezinom demokratiziranom obliku puno bolje posluilo u tu svrhu). inilo se kako je Jugoslavija bila puno odrivije rjeenje od eventualnog kolaa drava koji bi nastao slomom Austro-Ugarske. Posebno je znaajan dojam koji su na Francusku i Veliku Britaniju ostavile herojske akcije srpske vojske. Stvaranje Jugoslavije u tom se trenutku smatralo jednostavnim proirenjem baze srpske vojske u sluaju eventualnih buduih sukoba. Odjeke ovih nazora moemo uti ak i danas kad neki zapadnjaki lideri govore o Srbima kao tradicionalnim saveznicima, to je vrlo dvojbena tvrdnja ako u obzir uzmemo dogaanja za vrijeme i nakon Drugoga svjetskog rata. Ipak, smatram da je uloga tih stratekih interesa od manje vanosti. Politike snage u Jugoslaviji koje su teile stvaranju drave, puno su znaajnije. Talijanske i austrijske aspiracije na jugoslavenski teritorij takoer su vaan faktor razvoja jugoslavenskog jedinstva (Tepi, 1970.). Jugoslavija, odnosno preciznije politike elite razliitih nacionalnih skupina bile su u razliitim poloajima s obzirom na teritorijalne aspiracije susjeda. Hrvatska i slovenska elita, bez vlastite vojske, kao dio poraenog carstva i pod pritiskom unutarnjih revolucionarnih prevrata, nisu se mogle suprotstaviti Italiji pa ak ni Austriji, bez srpske vojne potpore. Za razliku od njih, Srbija je bila u puno boljoj poziciji za zadovoljavajue rjeavanje svojih razmirica i problema s Bugarskom, Rumunjskom i Albanijom. Zemlje poraene u Prvome svjetskom ratu ekale su na osvetu sve do Drugoga svjetskog rata i njihove osvetnike tenje svrstale su ih uz bok sila Osovine. Jugoslavija je tada, nakon dvadeset godina, raskomadana kako bi se zadovoljile te tenje. U trenutku stvaranja Jugoslavije kljune su bile izvanjske prijetnje Austrije i Italije, a injenica da su najvie ugroene bile Hrvatska i Slovenija, dijelovi bive Austro-Ugarske u unutranjem raspadu, bez vojske i u vrlo nestabilnom meunarodnom poloaju, znaajno je utjecala na pregovaraku poziciju hrvatske i slovenske elite (Jankovi, 1983).

Unutranje strategije
Unutranje strategije moemo razlikovati s obzirom na osnovna oekivanja o budunosti tog dijela svijeta. Meu politikim elitama slavenskih dijelova Austro-Ugarske, koji su obuhvaali hrvatske i slovenske zemlje, gotovo da je postojao konsenzus da je cilj poveanje autonomije i samoodreenje. Razlikovali su se samo u procjeni valjanosti naina postizanja ciljeva te toga kakav bi trebao biti glavni tijek dogaaja i meunarodnih promjena koji bi stvorio okvir za akciju u smjeru samoodreenja.
STATUS, BROJ 2, VELJAA/OUJAK 2004.

Geopolitiki kontekst
Stvaranje i raspad Jugoslavije posljedica su sveobuhvatnih geopolitikih promjena. Stvaranje prve Jugoslavije rezultat je Prvoga svjetskog rata, raspada Austro-Ugarske Monarhije i

| 53

Kr u i l i b a u k J u g o s l a v i j e B o s n o m i H e r c e g o v i n o m Kljuna podjela temeljila se na procjeni budunosti AustroUgarske Monarhije. Ako bi ona opstala, trebalo bi je reformirati iznutra u skladu s federalnim naelima tako da se snovi o ujedinjenju junih Slavena ostvare barem unutar nje. Suprotstavljeno stajalite kree od pretpostavke da Monarhija nee opstati (da e biti unitena) te da je mogunost ostvarenja samoodreenja u stvaranju nove drave junih Slavena, to je podrazumijevalo ujedinjenje sa Srbijom. Prvo stajalite bilo je popularnije meu politiarima aktivnim u Austro-Ugarskoj, dok su drugo zastupali oni koji su napustili Monarhiju i osnovali Londonski odbor (Krizman, 1977., 1989.). Kad je postalo oito da Monarhija nee opstati, drugo stajalite je prevladalo i ideja ujedinjenja postala je dominantnom. Ipak, kao to sam ustvrdio ranije, postojala je glavna podjela izmeu onih koji su se zalagali za ujedinjenje kao, vie ili manje prikrivenu, srpsku ekspanziju, te onih koji su ga zamiljali kao stvaranje novog entiteta u kojem bi tri nacionalne skupine (Srbi, Hrvati i Slovenci) imale jednaka prava i status. Ta je podjela politiki operacionalizirana kao dilema izmeu centralizma i federalizma. Centralizam je prvenstveno zastupala srpska politika elita, iji je politiki poloaj bio dominantan, a federalizam uglavnom hrvatski politiki voe. Ova dvojnost okonana je istom pobjedom srpske politike elite i nova drava, Kraljevina Srba, Hrvata i Slovenaca, ustrojena je kao centralizirana monarhija. Razlog tome u injenici je drave. No, teko je procijeniti prevladavajui stav obinih ljudi. Ako emo rezultate parlamentarnih izbora iz 1920. interpretirati kao neku vrstu plebiscita za ili protiv ujedinjenja, tada je u Hrvatskoj podrka ujedinjenju bila relativno slaba. U Hrvatskoj-Slavoniji, jedinoj regiji u kojoj se natjecala, Hrvatska puko seljaka stranka (HPSS) pobijedila je istom veinom od 52,55% glasova. Ako tome pribrojimo glasove autonomaa i frankovaca, iji je stav protiv ujedinjenja takoer bio jasan (to znai jo 5,23%, odnosno 2,48%) pokazuje se kako je preko 60% biraa regije bilo protiv ujedinjenja. U Dalmaciji je podrka ujedinjenju bila puno jaa za Jugoslavenski klub glasovalo je gotovo 28% biraa (u usporedbi sa samo 3% u HrvatskojSlavoniji) (Burks, 1961; Banac, 1984:387-92). Ovi rezultati te povijest ustanaka i nezadovoljstava, pogotovo meu hrvatskim seljatvom, oito pokazuju da je urno ujedinjenje u stvari bilo rezultat djelovanja politikih elita, a ne politikog pokreta koji bi se temeljio na podrci irih hrvatskih ili slovenskih drutvenih slojeva. Uz centralizaciju Jugoslavije i nezadovoljstvo kako hrvatske, tako i ostalih anticentralistikih politikih elita, stvoreni su uvjeti za stalne sukobe i nestabilnosti koji su karakterizirali jugoslavensku politiku scenu izmeu dva rata. Zbog tih dubokih podjela u Jugoslaviji se nije mogla odrati parlamentarna demokracija i 1929. (nakon to je voa Hrvatske seljake stranke, Stjepan Radi, ubijen u Parlamentu) kralj Aleksandar

Ne postoji povijest meusobnih sukoba, nego upravo suprotno, povijest zajednike suradnje. Tek kad je stvorena Jugoslavija, nastali su antisrpski osjeaji i proirili se na neelitne slojeve drutva, i to zbog progona i nezadovoljstava, zbog uskraivanja nekih temeljnih ljudskih prava (npr. diskriminacija zbog ispovijedanja katolike vjere)
da su politike i vojne pozicije zastupnika centralizma (srpske politike elite) i federalizma (uglavnom hrvatskih politikih voa) bile vrlo razliite. Srbija je bila na pobjednikoj strani i svoju politiku mo preteito je temeljila na vojsci. S druge strane, politiki voe u Hrvatskoj (i Sloveniji) bili su privjesak vienacionalne drave, poraene u ratu i u procesu raspadanja. Revolucionarna bujanja iznutra, meunarodne prijetnje (Londonskim sporazumom od 26. travnja 1915. Italiji su, u zamjenu za objavu rata Austro-Ugarskoj, obeani veliki dijelovi Slovenije, cijela Istra, sjeverna Dalmacija i veina otoka) i nedostatak pouzdane vojne sile oslabio je pregovaraku poziciju nesrpskih elita. Stoga su pourili ka stvaranju zajednike drave iako je srpska dominacija u njoj bila oita. esto se tvrdi da su ujedinjenje i stvaranje Jugoslavije bili izraz volje naroda, to je vrlo upitno. Spremnost politikih elita slavenskog dijela Habsburke Monarhije na ujedinjenje pod srpskim vodstvom moe se pripisati prvenstveno njihovoj slaboj politikoj poziciji i nadi u demokratsku jednakost unutar nove uvodi diktaturu u nadi da e na taj nain prevladati nacionalne podjele. To se pokazalo neostvarivim i 1934., za vrijeme posjeta Marseillesu, kralja ubijaju hrvatski i makedonski ekstremisti. U osvit Drugoga svjetskog rata, 1939., regent Pavle pregovara o autonomiji Hrvatske, iako ona nikad nije bila prihvaena od najveeg dijela srpske politike elite. Banovina Hrvatska, stvorena kao prvi korak prema moguoj federalizaciji Jugoslavije, bila je kratkog vijeka jer su Jugoslaviju okupirale i podijelile Njemaka, Italija, Maarska i Bugarska. Glavni zakljuci ove kratke analize politikih i povijesnih snaga stvaranja Jugoslavije su sljedei. Prvo, meunarodno okruenje, neprijateljsko i s teritorijalnim aspiracijama prema junoslavenskom dijelu Austro-Ugarske, gurnulo je hrvatsku i slovensku politiku elitu u Jugoslaviju kao u drugo najbolje rjeenje. Elite su uurbano ule u Ju-

54 | MAGAZIN ZA (POLITIKU) KULTURU I DRUTVENA PITANJA

Kr u i l i b a u k J u g o s l a v i j e B o s n o m i H e r c e g o v i n o m goslaviju, ak i pod neprihvatljivim centralistikim uvjetima, smatrajui kako se radi o manjem zlu nego to bi to bio gubitak i podjela teritorija izmeu Italije, Srbije, a moda i Maarske i Austrije. Dogaaje su pourila i predrevolucionarna gibanja i graanski nemiri koji su prijetili izmicanjem kontroli nove vlasti. Drugo, narodna podrka ujedinjenju nikad nije ispitana, a sudei prema rezultatima izbora iz 1920., uzimajui u obzir i nemire, posebno prisutne meu hrvatskim seljatvom, ini se da ujedinjenje nije uivalo iru naklonost, osim kod veine srpskog stanovnitva u Bosni i Hrvatskoj. Tree, koncepti i ideoloki temelji ujedinjenja znatno su se razlikovali meu srpskom i nesrpskom (s hrvatskom na elu) politikom elitom. Srpske elite smatrale su centralizaciju i unitenje kulturnih i politikih tradicija autonomnih regija preduvjetom za stvaranje snane i jedinstvene drave. Suprotno tome, politiki voe junih Slavena iz bivih austrougarskih regija zagovarali su stvaranje federalne drave, a ne samo ekspanziju ve postojee srpske drave. Iz ovih ideologija srpskih i nesrpskih politikih elita potjee trajan sukob u Jugoslaviji. Jedno stajalite temeljilo se na ekspanziji (osloboenje od Otomanskog carstva, balkanski ratovi te pobjeda u Prvome svjetskom ratu), povezano je s teritorijalnim poveanjem srpske drave, a stvaranje nove drave smatrano je jednostavnim nastavkom procesa zapoetog protuturskim ustancima i stvaranjem slobodne srpske drave u drugoj polovici devetnaestoga stoljea. Ostale elite svoje su stajalite izgradile teei stvaranju potpuno nove politike strukture, kao ostvarenja dugo postojee tenje junih Slavena za ujedinjenjem, ali na demokratskim i egalitarnim temeljima. Ta je podjela bila podloga svih sukoba u staroj Jugoslaviji, i na poetku je bila ograniena samo na gornje slojeve drutva. Iako su antimonarhistiki osjeaji (protuaustrijski, protumaarski i protutalijanski) bili snano prisutni u hrvatskoj, slovenskoj i bosanskoj populaciji, jugoslavenska ideja nije imala iru podrku. Ideja ujedinjenja takoer nije imala jaih korijena, osim, naravno, meu Srbima u Austro-Ugarskoj. Animozitet prema Srbima nije bio utemeljen na tradicionalnom neprijateljstvu i hrvatski seljaci mirno su ivjeli zajedno sa srpskim doseljenicima. Ne postoji povijest meusobnih sukoba, nego upravo suprotno, povijest zajednike suradnje. Tek kad je stvorena Jugoslavija, nastali su antisrpski osjeaji i proirili se na neelitne slojeve drutva, i to zbog progona i nezadovoljstava, zbog uskraivanja nekih temeljnih ljudskih prava (npr. diskriminacija zbog ispovijedanja katolike vjere). Nezainteresiranost za jugoslavenstvo u iroj nesrpskoj populaciji temeljila se na negativnim iskustvima i bila je usmjerena protiv srbijanstva i jugoslavenstva, jer se jugoslavenssku ideju, iako su je povijesno najee zastupale hrvatske elite, poelo izjednaavati sa srpskom dominacijom.

RASPAD JUGOSLAVIJE Legitimnost


Slabljenje legitimnosti Jugoslavije pokuat emo razjasniti pomou Weber-Collinsovog pristupa legitimnosti na temelju geostratekog uspjeha. Raspad Jugoslavije mnogi pripisuju smrti velikog voe, no dezintegracija je zapoela est ili sedam godina nakon i kulminirala deset godina nakon Titove smrti. Glavni razlog tako sporog raspadanja u injenici je da je osnovna legitimnost ostala ouvana budui da je fundamentalni geopolitiki poloaj ostao nepromijenjen. Statina geostrateka situacija je pravo objanjenje zato je Jugoslavija preivjela. Nije se raspala unato Titovoj smrti, iako je neosporno da je nakon toga dolo do slabljenja centralne moi. Kraj se dogodio zbog promjena u iroj politikoj okolini i potpunog gubitka unutranje legitimnosti koja je iz toga proizala. Legitimnost jugoslavenskog reima nije se temeljila na podrci komunizmu, iju je ideologiju prihvaala samo manjina populacije. Znatno je vanije bilo sjeanje na oslobodilaki rat protiv nacistike okupacije kojeg su vodili komunisti. Weber inzistira na tome da je nacionalizam poseban politiki sentiment. Povezan je sa sjeanjem na zajedniku politiku sudbinu. (Weber, 1922/68:923) Povijest zajednike borbe, kao dio zajednike drave, protiv zajednikih neprijatelja, za zajednike politike ideje, stvara vezu politike solidarnosti. (Collins, 1986:152) Tako je u Jugoslaviji stvoren poseban nacionalizam, razliit od etnikih. injenica da se Jugoslavija branila od zajednikog neprijatelja i da je kroz tu borbu postala dijelom pobjednike koalicije (kao Srbija u Prvome svjetskom ratu) pomogla je u stvaranju posebnog osjeaja pripadnosti dravi. To je takoer nametnula nova politika elita naglaavajui opasnost od unutarnjeg neprijatelja politikih snaga poraenih u graanskom ratu koji se odvijao usporedno s borbom za osloboenje: Vladajua klasa svoje zahtjeve za dominacijom ne mora u cijelosti temeljiti na nekoj ideologiji koja proglaava pravednost njenog vladanja; unutranje suprotstavljanje neke druge klase moe ak biti i uinkovitije u izazivanju emocija koje podupiru ili uspostavljaju njezinu legitimnost. Ona tada postaje zatitnikom reda protiv zastupnika nereda, pri emu nered znai eksplicitno nasilje na ulicama, prijetnje osobama i vlasnitvu. (Collins, 1986:160-1) Unutarnjem neprijatelju, u formi politikih emigranata, pridavao se politiki znaaj bez obzira na njegovu stvarnu rascjepkanost i beznaajnost, i opisivalo ga se kao dio faistikog svijeta (to je djelomino bilo tono). Podsjeanjem na uas graanskog rata stalno je potican strah od graanskih nemira i stvarala se percepcija postojeeg reima kao jedinog jamstva mira i stabilnosti. Izvor te moi ouvanja mira i stabilnosti temeljio se na injenici da je komunistiki reim bio dijelom poSTATUS, BROJ 2, VELJAA/OUJAK 2004.

| 55

Kr u i l i b a u k J u g o s l a v i j e B o s n o m i H e r c e g o v i n o m

Vaan element u objanjenjima stvaranja Jugoslavije jest spremnost nesrpskih elita da prihvate jugoslavensku dravu kao bolje rjeenje od komadanja zemlje i dominacije susjednih neprijateljskih sila. Iz te perspektive, srpska dominacija izgledala je kao manje zlo od dominacije Italije ili Maarske. Ta razmatranja osnaivalo je i potivanje srpske elite zbog njezina uspjeha u stvaranju i ouvanju trajne neovisnosti
bjednike koalicije, a da su se nacionalistike snage udruile s faistikim snagama. Poredak uspostavljen nakon Drugoga svjetskog rata temeljio se na antifaizmu to je znatno poduprlo legitimnost komunistikog reima. Najvaniji pojedinani izvor legitimnosti bila je prijetnja s Istoka. Stanovnici Jugoslavije, u usporedbi s ostalim zemljama istonog bloka, ivjeli su u relativno otvorenom i liberalnom drutvu. To to su, unato ivljenju u komunistikoj zemlji, uivali vee slobode i vii ivotni standard od svojih komunistikih susjeda, stvorilo je specinu negativnu legitimnost i ponos to pripadaju liberalnoj komunistikoj zajednici. Takva negativna usporedba bila je vanija od pozitivne usporedbe sa zapadnoeuropskim zemljama. U nekoliko navrata, posebno 1948. i 1968., Jugoslaveni su oekivali invaziju s Istoka, a, prema mnogima, vaan element Titove odluke da slomi Hrvatsko proljee bila je i prijetnja od strane Brenjeva (ostaje, naravno, otvoreno pitanje je li Tito tu prijetnju iskoristio kao opravdanje za stvaranja konsenzusa unutar elitnih krugova, ili je ona bila stvarna). Geostratekim povlaenjem Sovjetskog Saveza iz Istone Europe nestali su razlozi za negativnu legitimnost, a panja je umjerena na pozitivnu legitimaciju u odnosu na Zapad i prevladala je mobilizacija etnikih nacionalista. prema liberalnom komunizmu u Sloveniji, a kasnije i u Hrvatskoj, praena je suprotnim procesom u Srbiji, to je kulminiralo smjenom umjerenog vodstva Ivana Stambolia radikalnim voom Slobodanom Miloeviem. Miloevievo vodstvo bilo je znatno manje sklono otvaranju prema Europi, to se oituje u jaanju veza sa Sovjetskim Savezom, pogotovo nakon to je Gorbaov usporio proces reformi. Proeuropska strategija koja je karakterizirala zapadni dio, jo uvijek komunistike, Jugoslavije te proistono stajalite kao obiljeje Miloevievog vodstva u Srbiji, bili su vani elementi podjele u Jugoslaviji. Raskol postaje konaan nakon prvih slobodnih izbora, kad su u zapadnom dijelu (Slovenija, Hrvatska, Bosna i Hercegovina, ali i Makedonija) izabrane antikomunistike i nacionalistike vlasti, dok su Srbija i Crna Gora zadrale komunistiki reim (u Srbiji pod novim socijalistikim nazivom, a u Crnoj Gori nije promijenjeno ak ni ime). Opstanak teko odrivog saveza komunistikih i antikomunistikih dijelova zemlje bio je mogu na dva naina. Prvo, stvaranjem jo labavije federacije- konfederacije, kako bi se zapadnim dijelovima omoguila daljnja integracija u zapadni svijet, a istoku ostanak na braniku komunizma. Drugo, ruenjem jedne ili druge opcije uporabom sile. Uzmemo li u obzir neravnoteu u vojnoj moi i naklonosti Jugoslavenske armije, vidimo da su anse da zapadni dio upotrijebi silu protiv istonoga minimalne, a da su izgledi istoka za vojnu pobjedu znatni. Zapadne republike (Slovenija i Hrvatska) ponudile su novi konfederalni savez (Cohen, 1993:178-81). Ideja asimetrine federacije spominjana je i prije, pogotovo u Sloveniji (Cohen, 1993:59-65). Ohrabren europskim pritiskom za ouvanjem Jugoslavije, Miloevi glatko odbija prijedloge o daljnjoj konfederalizaciji i umjesto toga nudi centralizaciju kao rjeenje. Kako je to bilo neprihvatljivo za zapadni dio zemlje, zapoeo je rat kako bi se restrukturiralo Jugoslaviju. Moramo razmotriti jo jedan element: propadanje komunizma u svijetu i izostanak pritiska koji je vrio SSSR. Od trenutka kad je Jugoslavija postala nezavisni akter na meunarodnoj sceni, a to znai od 1948. i razlaza izmeu Tita i Staljina, autonomija Jugoslavije u velikoj je mjeri ovisila o ravnotei moi dvaju sukobljenih svjetskih blokova. Jugoslaviju je od sovjetske invazije 1948. vjerojatno ponajvie spasio strah od zapadne protuintervencije (Bilandi, 1985:158-63). Jugoslavija je od tog vremena poput slobodno lebdeeg entiteta koji na ivo-

Geopolitiki kontekst
Geopolitiki kontekst takoer je igrao iznimno vanu ulogu u raspadu Jugoslavije. Meutim, ovaj put su sile koje su utjecale na politike voe, a pogotovo voe zapadnog dijela Jugoslavije, djelovale u suprotnom pravcu od onog prilikom stvaranja jugoslavenske drave. Prilikom stvaranja Jugoslavije Zapad je, a posebno Italija, predstavljao opasnost koja je voe gurala u ruke Srbiji, ali tijekom 1980-ih godina nitko vie nije bio takvog miljenja. Upravo obrnuto: proces europskih integracija, ekonomski napredak i nestanak bilo kakvih revanistikih aspiracija uinili su Europu privlanom reformama sklonim komunistikim voama u Hrvatskoj i Sloveniji. Njihova glavna preokupacija bila je kako se prikljuiti, a ne kako izbjei Europu: posljednji kongres Komunistike partije Slovenije, jo za vrijeme Jugoslavije, odran je pod sloganom Evropa zdaj (Europa sada). Evolucija

56 | MAGAZIN ZA (POLITIKU) KULTURU I DRUTVENA PITANJA

Kr u i l i b a u k J u g o s l a v i j e B o s n o m i H e r c e g o v i n o m tu odravaju suprotni pritisci sa Zapada i Istoka. Nestankom jednog od izvora pritisaka, Varavskog pakta i SSSR-a, izgubljena je ravnotea i Jugoslavija se raspala. Ta ravnotea nije bila bitna samo s geostratekog stajalita, nego je Jugoslaviji, kao dravi koja je prekinula veze s SSSRom, omoguavala i znatnu ekonomsku pomo od strane Zapada, a da u isto vrijeme nije bila pod pritiskom potpunog prikljuenja (u smislu unutarnjih promjena). To je, takoer, ojaalo unutranju legitimnost Titovog komunistikog reima i stvorilo dojam oslobaanja Jugoslavije od sovjetske dominacije, usprkos injenici da ju je isti taj reim i doveo pod sovjetski utjecaj. Interes i ukljuenost Zapada u jugoslavenska pitanja opadaju nestankom Jugoslavije kao primjera komunistikog disidentstva, a istodobno opada mogunost i spremnost sovjetskog reima za intervenciju. Bez izvanjskih pritisaka za odranjem, bez karizmatinog vodstva i mogunosti stvaranja i odranja unutarnje legitimnosti, Jugoslavija je, uslijed krize komunizma i pogorane ekonomske situacije, jednostavno eksplodirala. Unutranje snage koje su je drale na okupu bile su preslabe ili nesposobne, no snage koje su djelovale u pravcu raspada nisu bile u stanju provesti tranziciju na miran nain. Bipolarni svijet drao je Jugoslaviju cjelovitom pritiscima s obiju strana nestankom bipolarnosti nestale su vanjske snage koje su je drale na okupu. Razliita poimanja, odreena razliitim povijesnim poloajima, zasadila su sjeme sukoba koje je potkopavalo Jugoslaviju izmeu dva rata. Bio je to sukob ideje centralizacije, ukorijenjene u stavu srpske elite da je Jugoslavija samo proirenje dugorone srpske ekspanzije, te ideje federalizma nesrpskih elita, prema kojoj je Jugoslavija bila okvir za ravnopravan razvoj svih ukljuenih nacionalnih entiteta. Tek tada dolazi do srpsko-hrvatskog sukoba irih razmjera. Prije stvaranja Jugoslavije, narodni nacionalizmi tih dviju nacija nisu bili sukobljeni. Meu elitama je prisutno protuhrvatsko ili protusrpsko raspoloenje, to je logina posljedica formiranja nacija i njihovog uvrenja u devetnaestome stoljeu. Na narodnoj razini protusrpskih osjeaja nije bilo sve dok seljake mase nisu poele srpsku dominaciju u Jugoslaviji doivljavati kao prijetnju njihovim interesima. Ta unutarnja podijeljenost pridonijela je brzom raspadu uslijed nacistike agresije. Geostrateki faktori imali su vanu ulogu i u dogaajima u poslijeratnoj Jugoslaviji. Jugoslavija se nalazila izmeu dvaju blokova, balansirajui meu njima i temeljei unutarnju stabilnost upravo na toj ravnotei. Prozapadne snage drane su na distanci zbog stvarnog sovjetskog utjecaja. Bilo kakav pokuaj izlaenja iz socijalistikog tabora mogao je dovesti do opasnosti od unutarnjeg raspada i bratske pomoi istonog susjeda. S druge strane, dogmatske komunistike snage ostavljene su po strani jer je itava unutranja legitimnost sustava poivala na uspjenom otporu nacistikoj okupaciji i sovjetskom pritisku. Ta slika uspjenog odranja neovisnosti duboko je utjecala na legitimnost komunistikog reima u narodu. Paradoksalno, moemo rei kako reim nije bio prihvaen zato to je bio komunistiki, ve zato to je uspjean otpor sovjetskom komunistikom pritisku stvorio stabilnost u situaciji kada se ona inila gotovo nemoguom. Raspadom svjetskog komunizma situacija se dramatino promijenila. Niti meu elitama niti u narodu, Zapadne drave, a pogotovo Italija, Austrija i Njemaka, vie nisu bile smatrane ikakvom opasnou ve upravo suprotno nositeljima europskih procesa integracije ime je ukinut jedan od najvanijih motiva stvaranja prve Jugoslavije. Cilj politikih voa Slovenije i Hrvatske nije bio bijeg, nego prikljuenje Europi. Njihovo djelovanje spreavala je srpska integralistika strategija ujedinjenja Jugoslavije na proruskoj i antieuropskoj bazi, a nestanak sovjetske prijetnje uklonio je izvor unutranje legitimnosti reima i dopustio jaanje prozapadnih osjeaja. Pomaci u vanjskim pritiscima, naklonost Zapadu i nestanak prijetnje s Istoka, potpuno su unitili unutarnji konsenzus i Jugoslavija je, uslijed takvih geostratekih promjena, eksplodirala.

Zakljuci
Geostrateko objanjenje vano je za razumijevanje dinamike stvaranja i raspada Jugoslavije. Geostrateki faktori djelovali su na trima razinama. Prvo, na razini meunarodnih aktera i njihovog poimanja vanosti stvaranja i raspada entiteta kao to je bila Jugoslavija. Drugo, na razini interakcije geostratekih okolnosti i strategija unutranjih elita. Tree, na razini proizvodnje legitimnosti kao rezultata geostratekog uspjeha ili neuspjeha. Vaan element u objanjenjima stvaranja Jugoslavije jest spremnost nesrpskih elita da prihvate jugoslavensku dravu kao bolje rjeenje od komadanja zemlje i dominacije susjednih neprijateljskih sila. Iz te perspektive, srpska dominacija izgledala je kao manje zlo od dominacije Italije ili Maarske. Ta razmatranja osnaivalo je i potivanje srpske elite zbog njezina uspjeha u stvaranju i ouvanju trajne neovisnosti.

STATUS, BROJ 2, VELJAA/OUJAK 2004.

| 57

Kr u i l i b a u k J u g o s l a v i j e B o s n o m i H e r c e g o v i n o m

Poticajno, ali ne i pouzdano objanjenje


Svojim Objanjenjem Jugoslavije autor je u osnovi zaotrio pitanje treba li neuspjeh Jugoslavije tumaiti kao dezintegraciju jedne sve u svemu normalne tvorevine ili kao slom jedne promaene konstrukcije
Sreko M. Daja
JOHN BV. ALLCOCK, EXPLAINING YUGOSLAVIA, LONDON: C. HURST & CO. 2000. XXIII, 499 SS., 7 KARATA-SKICA, KAZALO, ISBN 1-85065-277-5 (KASETA), 1-85065-535-9 (DEPNA KNJIGA)* Sociolog Allcock socioloko-povijesnim instrumentarijem iscrtava slian prikaz i dolazi do vrlo slinog rezultata. On pri tom, slijedei Immanuela Wallersteina (The Modern WorldSystem, New York, London 1974.), polazi od toga da postoji samo jedan svjetski sustav (Allcock, s. 22), ograujui se od tradicionalne eme triju svjetova, kapitalizma, dravnog socijalizma i zemalja u razvoju. Taj se svjetski sustav denira kao obiljeen industrijalizacijom, modernizacijom i globalizacijom te kao sinonim za moderni svijet sad ve posvuda zahvaen modernizacijom (usp. ss. 14 i 20). On pri tom, iako nije ortodoksni marksist, bitno posee za odgovarajuim marksistikim pojmovima pa procese globalizacije i modernizacije vidi obiljeenima prevlau struktura baze nad strukturama nadgradnje, a sve opet neodvojivo povezanim s povijesnim napredovanjem kapitalizma (s. 6 ss.). Poloaj Jugoslavije u Allcockovoj emi svijeta to se neizbjeno globalizira izgleda ovako: pod pojmom Jugoslavije on podrazumijeva jedinstveno balkansko podruje, kojemu je od kraja Srednjeg vijeka do danas pripala uloga viestruke marginalnosti u strukturalnom odnosu izmeu Balkana i ostatka Europe (ustvari i svijeta) (Allcock, s. 25). On stoga ne prati razliitost balkanskih podruja nego se posveuje njihovoj zajednikoj batini kao poluperiferijskih zona u odnosu na pojavljivanje dominantnog europskog kapitalizma. U skladu s tim on interpretacijske pokuaje koji bi dravno osamostaljenje Slovenaca i Hrvata nakon raspada Jugoslavije eljeli pojmiti kao ponovno ukljuivanje u Europu odbija kao popularno ideoloko izvrtanje, osobito kad su u pitanju Hrvati. Naime, sud o viestrukoj marginalnosti trajno i kronino vrijedi za itavo

AGLEDAVANJE MNOGOLIKIH I STRATEKO-POLITIKI brizantnih balkanskih podruja u kojima je Jugoslavija (1918.-1991.) zauzimala sredinji poloaj, ve je od 18. stoljea bilo a i do danas je ostalo teak posao za zapadnjaku znanost i politiku. Od onda su o balkanskom prostoru stvoreni brojni stereotipi, koji sadre malo pouzdanih spoznaja a puno pogrenih tumaenja i podmetanja.1 Meu promatraima koji su se u irokom povijesnom i politikom kontekstu intenzivno bavili kompleskom Balkana ovaj mi se autor ini osobito srodnim s Miroslavom Krleom (1893.-1981.), najznaajnijim hrvatskim piscem 20. stoljea. Ovo se odnosi na slian misaoni obrazac glede smjetanja balkanskog prostora unutar sveeuropske konstelacije. Krlea je u svom knjievnom djelu (prije svega u povijesnom romanu Zastave, I-IV, 1962.-1968.) poloaj jugoslavenskog prostora u povijesno-politikom kontekstu prikazao s pomou trostruko koncentrino podijeljenoga kruga: Europa u sreditu, Jugoslavija s Hrvatskom na periferiji te Arnautluk, t.j. albanska podruja iza periferije ili u pustinji.2 Krlea je uzeo pod povealo: nedostatke balkanskih naroda, naslijea tuinskih vladanja kao i europsku politiku spram Balkana. Njegova je prognoza ispala dosta mrana: Balkanski su narodi po njoj osueni ostati europskim stranjim dvoritem ne samo geografski nego prije svega politiki.

Recenzija objavljena 8: Sdost-Forschungen 59/60 (2000), ss. 778-783 O ovome: Maria Todorova, Imagining the Balkans. Oxford University Press 1997. Vidjeti recenziju od Karla Kasera u SOF 57, 1998, ss. 298-300. 2 O Krleinom prikaz(ivanj)u i lozoji povijesti dojmljivo govori Stanko Lasi, Krleologija ili Povijest kritike misli o Miroslavu Krlei, knjiga 6, Zagreb 1993, ss. 542-561.
* 1

58 | MAGAZIN ZA (POLITIKU) KULTURU I DRUTVENA PITANJA

Kr u i l i b a u k J u g o s l a v i j e B o s n o m i H e r c e g o v i n o m podruje i duboko je ukorijenjen u prolosti. Nije to privremena nedaa koja je pogodila jedan bio bive Jugoslavije, koja bi se sad mogla jednostavno sanirati s malo ustavne kirurgije (s. 23, uspo. 65). Budui da Allcock svoj postupak predstavlja kao rad povijesne sociologije (Allcock, s. XIII), postavlja se pitanje o izboru i nainu predstavljanja povijesnih injenica. U skladu s njegovom tezom (prvenstvo baze u odnosu na nadgradnju) on svoju panju usredotouje na gospodarske aspekte i horizontalnu raslojenost (klasnu strukturu) balkanskih drutava (vidjeti s. 300). Taj mu je izbor olakao otkriti odnosno postulirati zajednika balkanska obiljeja bilo u gospodarskim i trgovakim sustavima osmanlijskog i habsburkokg carstva bilo u nainu ivljena balkanskih seljaka ili u pukim kulturama balkanskih naroda na objema stranama rubnih zemalja tih carstava (John Lampe). Allcockovo gospodarsko izjednaavanje osmanlijskog i habsburkog carstva prije njihove propasti po mom bi shvaanju valjalo dublje propitati. Polazei od primjera Bosne, koja je 400 godina bila pod osmanlijskom za zatim 40 godina pod habsburkom vlau moe se pod znak pitanja staviti ta autorova teza kao i jedna daljnja teza o pojaanoj zaostalosti balkanskih naroda nakon oslobaanja od turskog jarma (s. 32). Ukaimo usputno na nekoliko manjih faktografskih netonosti, koje su se autoru potkrale kod njegovih povijesnih argumenata. U svezi s albanskim plemenom Gruda, koje je 1908. bilo dijelom islamske a dijelom katolike vjere, tvrdi se: Mnoge Slavene toga podruja na kranstvo su obratili misionari latinske tradicije(s. 322). Kontekst podrazumijeva da se to dogodilo pod osmanlijskom vlau, to jednostavno proturjei povijesnim injenicama. Dubrovaki se trgovci tada, nakon velikog rata protiv Turaka (1683.-1699.) u Sarajevu vie nisu mogli odrati, tako da je govor o njihovoj prisutnosti tijekom 18. i 19. stoljea u Sarajaevu promaen. Osim toga, Sarajevo je ve nakon napoleonskih ratova doivjelo propast trgovine. Austrougarsko doba tom gradu i nije donijelo nikakva nazadovanja (usp. s. 38) nego naprotiv urbani gospodarski razvoj, koji je u prvoj Jugoslaviji (1918.-1941.) stagnirao a u drugoj (1945.1991.) se nastavio. Osmanlijsko uzimanje (kranskih) djeaka (devsirme) imalo je dvije strane, a autor bi htio onom pozitivnom nadoknaditi negativnu (s. 334). Sluba Reis-al-uleme kod bosanskih muslimana nije bila nikakva kreacija godine 1930, kako to sugerira autorova formulacija (v. Allcock, s 285) nego ve 1882. sastavni dio austro-ugarske vjerske politike. Glavna je autorova pozornost dakako posveena jugoslavenskoj epohi ovoga balkanskog podruja (1918.-1991.). U sreditu su agrarna politika, nacionalna problematika i radniko samoupravljanje, koje je druga Jugoslavija uvela nakon raskida sa Staljinom. Temeljitom analizom agrarne politike (osobito u 4. i 5. poglavlju, ss. 67-99 odn. 100-114) Allcock uvjerljivo demonstrira kako su obje jugoslavenske drave (1918.-1941. i 1945.-1991.) s njom dodue pokrenule drutvene promjene ali nisu postigle uspjenu modernizaciju ni globalizaciju. Naime, agrarne su reforme bile daleko vie ideoloke nego modernizacijske naravi. U prvoj Jugoslaviji nisu bili samo razvlateni pripadnici tuinskih nacionalnosti i veleposjednici nego su pri tom njihovi posjedi usitnjeni u vrlo male parcele te za nagradu podijeljeni malim seljacima i nacionalnim ratnim veteranima. Rezultat? Premalena imanja. Osobito bez tehnike opreme nisu bila moderan odgovor na probleme jednoga drutva koje je bilo u demografskoj ekspanziji. Agrarna reforma druge Jugoslavije uvelike je sliila onoj iz prethodne. Eksproprijacije su radikalizirane a usitnjavanja posjeda nastavljena. Nova je drava ovaj put s malim parcelama nagraivala partizanske borce koji su veinom bili seljaci a na svojim su pleima iznijeli rat. Osim toga je druga Jugoslavija kao i prva preseljavanjem brana iz Crne Gore, Bosne i Hercegovine i dijelova Hrvatske u Vojvodinu ovaj put na imanja razvlatenih i protjeranih Nijemaca pokuala stvoriti kulturnu homogenost i s njom politiku stabilnost. Drugim je korakom pojaana kolektivizacija prema sovjetskom uzoru i seljaci su bili jako optereeni prisilnim otkupom njihovih proizvoda. Osobitio nakon Titova raskida sa Staljinom, kad Jugoslavija gotovo i nije imala drugih resursa za prehranu stanovnitva kao ni za nastavljanje zapoetih projekata industrijalizacije. Prema Allcockovu shvaanju jugoslavenski su se komunisti pri uvoenju prisilnog otkupa nadahnjivali rekvizicijskom praksom njemakih okupatora tijekom Drugoga svjetskog rata (s. 129). injenica je meutim da su partizani ve poetkom rata bili uveli praksu rekviriranja. Program kolektivizacije naputen je 1952, ali je poljoprivreda sve do raspada drave i dalje ostala pastore jugoslavenske gospodarske politike. Autor se od 6. do zavarnog 14. poglavlja vie bavi drutveno-politikim procesima u Jugoslaviji. S pogledom na prvu Jugoslaviju on konstatira da demokraciju nisu sruili komunisti nego da je demokracija kolabirala ve u meuratnom razdoblju. Meuratne godine trebalo bi radije karakterizirati u smislu atroje demokracije nego u smislu njezina zaetka, s tim to je predstavnika politika, ako ita, na kraju toga razdoblja bila slabija nego na njegovu poetku (s. 269). Valja spomenuti slijedee faktografske pogreke: 1. Deklaraciju Jugoslavenskoga kluba u bekom dravnom Saboru (Reichstag) autor prikazuje kao da je donesena tek 1918, a ne ve 30. svibnja 1917, t.j. prije Krfske deklaracije od 10. srpnja 1917.(s. 225). 2. Srpsko-hrvatski sporazum Cvetkovi-Maek, postignut 26. kolovoza 1939, nije kao to se tvrdi odobrila Skuptina (s. 268). Pri interpretaciji politikog sustava druge Jugoslavije glavna se
STATUS, BROJ 2, VELJAA/OUJAK 2004.

| 59

Kr u i l i b a u k J u g o s l a v i j e B o s n o m i H e r c e g o v i n o m pozornost posveuje karakteru sustava radnikog samoupravljanja i komunistike nacionalne politike. Prema Allcockovu shvaanju komunistiki je pristup objema problemskim podrujima pojaao naslijeenu vertikalnu raslojenost (diversity) jugoslavenskog drutva, odnosno od 70.-ih godina postavio skretnice za republikanizaciju i parohijalizaciju (ss. 77, 79, 83), time ovo drutvo ostavio u stanju etnosa i konano odveo u dezintegraciju umjesto u modernizaciju i globalizaciju. Sustav radnikog samoupravljanja, dri autaor, jugoslavenski su komunisti uveli kako bi nakon raskida sa Staljinom legitimirali svoju vlast. Naime, unutar marksistikog diskursa taj je sustav mogao napredovati u smislu veeg pribliavanja Jugoslavije marksistikoj utopijskoj aspiraciji odumiranja drave. Zapadnoj ga se pak javnosti moglo ocrtavati u smislu participacijske demokracije koja je znakovito raskinula sa sovjetskim tradicijama (s. 241). Sa sociolokog je stanovita nasuprot tome sustav samoupravljanja u sebi nosio antimodernu crtu jugoslavenskoga gospodarstva(s. 69) jer su vertikalno i globalno nezgrapno organizirana privredna poduzea vodila k uzajamnoj izolaciji i gospodarskoj nepokretljivosti. Konano, posvemanja decentralizacija drave, koja je bila usidrena u ustavu iz 1974. razmahala je, dri autor, jugoslavenske etno-nacionalizme i time pridonijela svoj dio raspadu, to bi opet trebalo razumjeti kao odstupanje od modernizacije i globalizacije. Da bi pribavio uporite svojim shvaanjima autor se uputa ne samo u naelno raspravljanje o nacionalizmima nego k tome naelno stavlja u pitanje vienja povijesti nacionalnih historiograja, osobito hrvatske. On konkretno pledira za odreenje modernih nacija kao zamiljenih zajednica, kako to ini Benedict Anderson, kod kojih prevladavaju konstruktivistiki elementi (mitoloke konstrukcije) na raun povijesnih (znanstveno rekonstruiranih) injenica (ss. 311-317, 337). On zatim, kao drugi stup svojih prikaza, postavlja tezu: Ukljuenost itave regije u dva multietnika svjetska carstva to su tim podrujem vladala do 1918, denitivno je prekinula bilo kakav kontinuitet s procesom formacije drava u moderno doba (s. 213 isticanja recenzentova) Moderna politika konsekvencija koju Allcock iz toga izvlai jest slijedea: svako povezivanje moderne srpske ili hrvatske nacije na srednjevjekovnu dravnost jest ista mitoloka konstrukcija. Pri tom se osobito Hrvati stavljaju pred aporije. Hrvatsko pozivanje npr. na starije tradicije u jezinoj politici nakon meunarodnog priznanja hrvatske drave i nakon to se izjalovilo srbohrvatstvo koje je jezino-politiki prevladavalo od 1850, Allcock glosira kao recentne pokuaje da se izmisli neki hrvatski jezik (recent attempts to invent a Croatian language s. 337, isticanja re3

cenzentova). Hrvatski su teritorijalni zahtjevi, dri Allcock, svi vie-manje velikohrvatskoga karaktera. U istom se sklopu postojanje velikosrpskog projekta od Garaaninova Naertanija iz 1844. do Memoranduma SANU iz 1986.3 zaudo stavlja u pitanje na vrlo sosticiran nain: Velika Srbija, koja zaokuplja srpsku matu jest, sve u svemu, metaziki prostor deniran tokama simbolikog znaenja, kao to su Kosovo i samostani na Frukoj gori itd. (ss. 342-346, citat na s. 347 isticanja recenzentova). Tko izbliega prati srpsko-hrvatske odnose u suvremenoj povijesti moe lako prepoznati da su velikohrvatski i velikosrpski projekti blizanci, koji su nakon uklanjanja tuinskih vlasti na junoslavenskom prostoru vodili ratove rekonkviste. Nijedan od ta dva projekta ne treba bagatelizirati ni metazicirati nego ih valja gledati u uzajamnoj vezi. to se tie objanjavanja Jugoslavije u okviru njegove denicije modernizacije, autor je socioloki i politoloki modernim pojmovnim aparatom pojasnio da te dvije jugoslavenske drave nisu nale prikljuak na pravu modernizaciju. U okviru koncepta modernizacije i globalizacije kao trajnih povijesnih procesa on je takoer postavio pitanje o povijesnim uzrocima tog neuspjeha. Pritom je vjerojatno daleko preskoio razlike jugoslavenske krparije i prejednostavno pretvorio razliita podruja u jedinstvenu regiju. Sveukupna krivnja za taj neuspjeh stavlja se na duu jugoslavenskoj eliti. Druga Jugoslavija nije se raspala bujanjem tobonjih nacionalizama odozdo, koje lideri nisu uspjeli obuzdati, nego u velikoj mjeri uslijed rivalitet koji su rascijepili njezin vladajui sloj u nepomirljive frakcije (s. 210). Ta se teza oito temelji na onom poimanju povijesti junoslavenskog prostora koje se prvenstveno slui pukom kulturom4, a neznatnu vanost na primjer pridaje ulozi crkava kao uvarica i posrednica politikih tradicija u vlastitom narodu u vrijeme tuinske vlasti. Odgovarajua predilekcija sociologa Allcocka za elemente puke kulture balkanskih naroda osobito se zrcali u 13. poglavlju, gdje se on relativno opirno bavi nasiljem u junoslavenskom drutvu (ss. 381-410). Pri tomu on ostavlja po strani etnika ienja5 kao problematiku genocida i koncentrira se na krvnu osvetu i njezinu usidrenost u prastarim ritualima. Allcock ak nalazi vezu izmeu krvne osvete i simbolikoga rtvenog kulta crkava koje se dodue u svom kultu sjeaju rtve, ne poinitelja [nasilje!]. Allcock ne svraa pozornost na ovu razliku i time se sa svojim objanjavanjem nasilja predaleko zalijee.

Za pregled glavnih dokumenata velikosrpskog projekta: Izvori velikosrpske agresije. Rasprave, dokumenti, kartografski prikazi, uredio Boe ovi, Zagreb 1991. 4 Meutim, ni u puko-kulturnim se podrujima ne mogu jednostavno previdjeti razlike. O tome Ivo ani, Prevarena povijest. Guslarska estrada, kult hajduka i rat u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini 1990-1995, Zagreb 1998. Vidjeti recenziju S. M. Daja u: Sdosteuropa. asopis za istraivanje sadanjosti [Mnchen] godite 47, sv. 5-6, 1998, ss. 278-280. 5 O etnikim ienjima iz povijesne perspektive: Le nettoyage ethnique. Povijesni dokumenti o jednoj srpskoj ideologiji. Prikupili, preveli i komentirali Mirko Grmek, Marc Gjidara i Neven imac. Pariz, Fayard 1993.

60 | MAGAZIN ZA (POLITIKU) KULTURU I DRUTVENA PITANJA

Kr u i l i b a u k J u g o s l a v i j e B o s n o m i H e r c e g o v i n o m Saeto viene ekscentrinosti ovoga djela (s. XVII), kako sam Allcock svoja razmiljanja karakterizira u Predgovoru, jesu poticajan ali ne uvijek pouzdan pratilac-vodi kroz svijet Balkana. Svojim Objanjenjem Jugoslavije autor je u osnovi zaotrio pitanje treba li neuspjeh Jugoslavije tumaiti kao dezintegraciju jedne sve u svemu normalne tvorevine ili kao slom jedne promaene konstrukcije, koja je prenagljeno i nepromiljeno bila podignuta na ruevinama tuinskih vladavina a da se nije poblie razmotrilo njezine sastavnice. Skupi politiki eksperiment Jugoslaviju dvaput se gradilo na takozvanim zajednikim ili kvazizajednikim svojstvima i to se oba puta izjalovilo. Moda bi znanost i politika trebale vie pripaziti na postojee razlike kako bi u ovom europskom stranjem dvoritu mogle pospjeiti civiliziran ivot? PREVEO S NJEMAKOGA: ANTE R. OLJI

STATUS, BROJ 2, VELJAA/OUJAK 2004.

| 61

Kr u i l i b a u k J u g o s l a v i j e B o s n o m i H e r c e g o v i n o m

REKONSTRUKCIJA ILI DE(KON)STRUKCIJA:

Izgledi Bosne i Hercegovine u svjetlu iskustva raspada Jugoslavije


Bez nacionalne drave nema ni civilnoga drutva ni liberalne demokracije, ili upravo je nacionalna drava ona politika posuda u kojoj je mogue natjecanje za drutvenu mo urediti po pravilima liberalne demokracije
Mladen Ani

ROCES RASPADA SFR JUGOSLAVIJE POSTAO JE TIJEKOM 90-ih godina jedan od najeksploatiranijih problema moderne historiograje, moda ak i vie u okolnom svijetu no u dravama koje su je naslijedile. injenica je, takoer, da je u sklopu toga procesa rat u BiH, voen od kraja 1991. do kraja 1995. godine, bio svakako najspektakularniji, propraen medijskom ekspozicijom dovedenom gotovo do razine izravnoga prijenosa. Stoga nije nikakvo udo to se o dotad tek relativno poznatoj zemlji i jednoj od njezinih republika, za koju je u svijetu do 1992. rijetko tko i uo, poelo pisati na svim stranama. Nedavno objavljena bibliograja N. Malcolma i Q. Hoarea, nastala kako bi se kako-tako sistematizirala produkcija, pokazuje da je u desetljeu izmeu 1990. i 1999. godine objavljeno preko 350 naslova (djela) koja se na ovaj ili onaj nain bave Bosnom i Hercegovinom, i to samo na zapadnim jezicima (Hoare-Malcolm, 2001). Tomu svakako treba pridodati veliki broj rasprava, reportaa, novinskih lanaka i slinog tiva, objavljenoga na stranicama periodinoga tiska, odnosno u posebnim zbornicima, i opet samo na zapadnim jezicima. Podigne li se potom pogled u ptiju perspektivu te sagleda i produkcija na podruju same bive Jugoslavije, odnosno u ostatku svijeta koji se ne koristi zapadnim jezicima, slika postaje zastraujuom. Ukratko, pod naslovima u kojima se spominju Jugoslavija i Bosna i Hercegovina pisali su svi i pisalo se o svemu to je u svezi i to nije u svezi s raspadom SFRJ i ratovima koji su iz njega proizali. Malcolmov i Hoareov kritiki pristup u izradi bibliograje to vrlo zorno pokazuje. Iz nje jasno proizlazi da veliki dio produkcije nastale tijekom 90ih godina 20. stoljea, formalno posveene bivoj Jugoslaviji i

BiH, zapravo malo, a ponekad i gotovo nita ne govori o onomu to se naslovom podrazumijeva. U takvoj situaciji veliki problem postaje ak i temeljna orijentacija ozbiljnijega itatelja, koji vrlo teko moe razabrati to se u toj golemoj produkciji isplati a to ne isplati itati. Problem, naime, proizlazi iz injenice da, zahvaljujui medijskoj eksponiranosti i iz nje izraslom prividu prema kojemu se u ratovima na podruju bive Jugoslavije iskazalo neuobiajene koliine i oblike nasilja, djela s Jugoslavijom i Bosnom i Hercegovinom u naslovu imaju dobre izglede na knjiarskom tritu. To je, s druge strane, ponukalo stanovit broj autora da pri izboru naslova svojih djela, koja na ozbiljan nain govore o uzrocima svega to se u Jugoslaviji i oko nje dogaalo krajem 80-ih i tijekom 90-ih, pokuaju izbjei izravno referiranje na medijski eksponirane odrednice. Upravo je to sluaj s knjigom amerikoga povjesniara i sociologa Victora Roudometofa, koja je izravni povod ovome tekstu. Roudometof, naime, u naslov svoje knjige (Nationalism, Globalization, and Orthodoxy. The Social Origins of Ethnic Conict in the Balkans), tiskane 2001. godine, stavlja pojmove koji precizno deniraju predmet rasprave, no istodobno izbjegava ak i natuknuti kako raspravlja velikim dijelom upravo o raspadu Jugoslavije, ocrtavajui duboke povijesne uzroke toga raspada. Oslanjajui se, dakle, na njegove rezultate pokuat u u ovoj prigodi pokazati to donosi multidimenzionalna ralamba kakvu Roudometof predlae i provodi. Temeljna je zamisao ovoga teksta pokazati koliko takva ralamba pomae u obrani ili obaranju teze po kojoj su Jugoslavija i Bosna i Hercegovina tek spojene posude, pri emu se
STATUS, BROJ 2, VELJAA/OUJAK 2004.

| 63

Kr u i l i b a u k J u g o s l a v i j e B o s n o m i H e r c e g o v i n o m u ovoj drugoj samo ponavlja sluaj one prve, samo u manjim razmjerima. Glavna teza koju ameriki autor zastupa djeluje na prvi pogled iznenaujue, pogotovu usporedi li se s korskim napjevima velike veine autora koji u raspadu Jugoslavije vide retrogradne procese. Ve je, naime, u literaturi postala ope mjesto tvrdnja prema kojoj se raspad jedne vienacionalne zajednice, u svijetu koji se sve dublje i vre integrira, pripisuje retrogradnoj ideologiji nacionalizma. Ideologiji se, dakle, nacionalizma u takvoj slici daje negativan predznak te se uspjehe nacionalizma promatra kao povratak na potroene ideoloke obrasce i politike diskurse. Taj nacionalizam, meutim, i to onaj koji se javlja u balkanskim drutvima proprie dictu (Turska, Grka, Bugarska, Rumunjska, Srbija, Albanija, Makedonija), Roudometof promatra kao loginu konzekvencu dugotrajnoga procesa modernizacije. Uoavajui da na Balkanu taj proces doista dugo traje, Roudometof ipak uoava i posebno istie onu fazu kojoj on poetak vidi u prvim desetljeima 19. stoljea. Kroz taj proces iz okvira starih shvaanja, izgraenih u sklopu milletskoga ureenja Otomanskoga carstva, raaju se, oblikuju i dozrijevaju u sekvencijalnome nizu prvo drave, a potom i iz nje, odreene su realnim iskustvom stvaranja i izgradnje dravnih organizama nastalih u pobunama. U tome je procesu, meutim, veliku ulogu odigrao i proces globalizacije, dakako onakav kakav je bio tijekom 19. stoljea. Tu svakako valja istaknuti prodor novih europskih ideja, meu kojima je ona o nacionalnoj dravi kao dijelu masovnoga drutva svakako najjasnije vidljiva. No, u domeni realnih odnosa najvanija posljedica uklapanja balkanskih politikih gibanja u globalizacijske tijekove onoga doba jest injenica da teritoriji drava nastalih na europskom dijelu Otomanskoga carstva nisu bili rezultat autohtonih procesa nacionalne integracije, nego volje velikih sila. Svaki, naime, ozbiljniji balkanski sukob rjeavan je u globalizacijskom okviru, za meunarodnim pregovarakim stolom. Pri tome su interesi onodobnih velikih sila igrali presudnu ulogu u iscrtavanju buduih granica. Kako je, meutim, Otomansko carstvo bilo stvarno multietniko, multikonfesionalno, pa susljedno tome i multikulturno, stvaranje bilo kakve (homogene) nacionalne drave na njegovu nekadanjem teritoriju nije bio jednostavan posao, ponajprije stoga to nijedna provincija nekadanjega Carstva nije imala etniki i konfesionalno, pa stoga ni kulturno homogenu populaciju. Izravna posljedica toga je ustaljivanje prakse etnikoga ienja (pri

Na nutarnjemu planu novih balkanskih drutava zadatak pravdanja, odnosno legitimiranja nasilja u okviru prakse etnikoga ienja, pripao je akademskoj nacionalnoj historiograji. Ona je, nancirana dravnim novcem u okvirima izgradnje masovnog nacionalnog obrazovnog sustava, poela stvarati sliku nacionalne povijesti
moderne nacionalistike ideje te iz njih izvedena praksa, koja, zasad, rezultira stvaranjem nacionalnih drava. Posebnost tome procesu, poglavito u odnosu na slian proces modernizacije u susjednoj regiji Srednje-istone Europe, koji je dosad najuspjenije analizirao i opisao M. Hroch (Hroch, 2000), daje uporaba pravoslavlja i tradicija izraslih iz njega u konstrukciji novih nacionalnih identiteta. Pojavu, pak, i ukorjenjivanje nacionalizma Roudometof vezuje uz proces globalizacije, odnosno sve veega uvlaenja Otomanskoga carstva u europske i svjetske gospodarske i politike tijekove 19. stoljea. Ono to se u sloenoj ralambi pojavljuje kao jedan od svjeijih ali i vanijih rezultata jest autorov stav sukladno kojemu se oslobodilakim ratovima voenim u Grkoj i Srbiji u prvim desetljeima 19. stoljea nikako ne moe pripisati znaajke nacionalne revolucije. To praktino znai da se s tih seljakih pobuna skida romantina koprena nacionalnih pokreta, a onda se prve pojave ideologije nacionalizma zapravo vezuju uz stvaranje i izgradnju dravnih organizama nastalih kao rezultat seljakih pobuna. Zakljuak, s dalekosenim posljedicama, jest da su oslobodilaki ratovi bili zapravo seljake pobune, u uspjehu kojih je vanu ulogu imalo i sudjelovanje profesionalnih bandita (hajduka) s vojnikim iskustvom. Nacionalistika, pak, ideologija, pa susljedno tomu i praksa izrasla emu su nasilje i humano preseljenje dva najvanija mehanizma) nakon iscrtavanja politikih granica. Ta je praksa, s temeljnim ciljem stvaranja etniki, konfesionalno i kulturno homogene populacije Nacije, postala integralnim dijelom procesa izgradnje nacionalne drave na balkanskome prostoru, za to Roudometof podastire brojne dokaze. No, razmatrajui i ralanjujui dvostoljetna gibanja, Roudometof ne zanemaruje ni pitanje kako su suvremenici, kako oni unutra (stanovnici pojedinih zemalja, odnosno njihove elite) tako i oni izvana (europsko i svjetsko javno mnijenje), gledali i ujedno predstavljali ta zbivanja. Rije je zapravo o tomu kako je izgraena suvremena slika Balkana, o emu je i inae u novije vrijeme puno toga s razliitih zrenika napisano (Todorova, 1999; Bijeli - Savi, 2003). Ostavljajui po strani pitanje postanka balkanizma kao jedne vrsti orijentalizma u javnome diskursu Zapada, valja ovdje u prvi plan izvui ono to ameriki povjesniar tek naznauje, ne uputajui se u detaljnu ralambu. Naime, na nutarnjemu planu novih balkanskih drutava zadatak pravdanja, odnosno legitimiranja nasilja u okviru prakse etnikoga ienja, pripao je akademskoj nacionalnoj historiograji. Ona je, nancirana dravnim novcem u okvirima izgradnje masovnog nacionalnog obrazovnog sustava, poela stvarati sliku nacionalne povijesti. Ta je slika dobila

64 | MAGAZIN ZA (POLITIKU) KULTURU I DRUTVENA PITANJA

Kr u i l i b a u k J u g o s l a v i j e B o s n o m i H e r c e g o v i n o m

To to nacija i nije Nacija (primordijalna i vjeito prisutna kategorija ije se podrijetlo gubi u tami neistraive pretpovijesti) moe za jedan dio ljudi predstavljati razoarenje, a za drugi dio razlog trijumfalnoga zadovoljstva i podsmjeha naciji kao izmiljenoj kategoriji. No, ini se da ni jedni ni drugi zapravo nisu u pravu
oblik teleolokog procesa kojemu je konani cilj i ishod upravo stvaranje nacionalne drave, a u konanici legitimiranje aktualnih struktura moi (u tome smislu valja itati primjerice djelo Jelavich, 1992). U takvu okviru, a u sklopu uvoza ideja kao dijela modernizacijskih i globalizacijskih procesa, dolo je do onoga to su svojedobno E. Hobsbawm i skupina drugih povjesniara opisali kao postupak izmiljanja tradicija. Rije je o postupku kojim se pojedinanim dogaajima i pojavama iz okvira povijesti odreenoga podruja pripisuje u nacionalnim razmjerima univerzalna vanost (Hobsbawm - Ranger, 2002). K tomu je stvoren i nacionalni povijesni Panteon (pojam je preuzet iz Assmann, 2002), u koji su smjeteni gotovo nasumce izabrani povijesni likovi kojima je pripisana kljuna uloga u povijesti, odnosno stvaranju Nacije. Cijeli je tako nastali konstrukt, dakako, podrazumijevao i sliku sila zla, u koju je strpano sve ono to je stajalo na putu ostvarenja tisugodinjega sna kako ga je zamislila i postavila nova elita. Pod tu je, pak, kategoriju podvedeno sve to se razlikovalo i to je remetilo projekciju homogenog drutva kako je ono sada zamiljeno sve je to valjalo ukloniti, a to je pripalo u zadatak dravi i njezinim slubenim i poluslubenim organima represije. I tako je zatvoren krug u kojemu je nastao i stoljee i pol se reproducirao obrazac ponaanja politikih i gospodarskih elita u novostvorenim nacionalnim dravama. goslavije ustvrdio kako je ovdanji nacionalizam smijean, i to stoga to stavlja jedne naspram drugih skupine koje su Slaveni (prema Vlaislavljevi, 2003, 227). To bi, zapravo, trebalo znaiti da je kategorija Slaveni stvarnija i nadreena kategorijama Bonjaci, Hrvati ili Srbi, da je rije o rasno istoj populaciji, koja onda valjda kao bratska ne bi smjela biti u meusobnom sukobu. No, sva relevantna novija istraivanja (Barford, 2001; Kurta, 2001; Pleterski, 1990) jasno pokazuju kako je i identitetska oznaka Slaveni, kao uostalom i sve sline, tipa Germani, Romani itd., tek situacijski konstrukt. Dodue, rije je o mnogo starijim konstruktima, nastalim u posve drugaijim okolnostima i za druge potrebe, no to u sutini i nije vano, ili moda jest? To bi znailo da drutveni konstrukti tek nakon odreenoga vremena stjeu legitimitet stvarnosti i objektivnosti, to se ipak ini smijenim! Ako, dakle, doista i jest nastala kao zamiljena zajednica (pojam je u uporabu uveo Anderson, 1998), nacija nije ostala na tome. Kao i mnotvo drugih drutvenih proizvoda i ona se reicirala, postala je stvarnom (sutinu procesa iskazuje u nas neprevodivi engleski izriaj make-belive), a skoro dvostoljetno funkcioniranje ovoga drutvenog konstrukta ostavilo je silnoga traga u povijesti (Wehler, 2002, 129 i d.). injenica da je zamiljena naciju ne ini manje stvarnim drutvenim fenomenom. Ono to, meutim, veina teoretiara koji su se bavili nacionalnim identitetom i nacionalizmom ne vidi, jer je samo po sebi razumljivo i tvori dio njihova dnevnoga iskustva (veina teoretiara potjee iz zapadnih drutava), jest zakljuak da je stvaranje nacionalne drave podrazumijevalo i stvaranje posebne, nove politike klime. Ta je klima sa svoje strane omoguila oblikovanje civilnog drutva i liberalne demokracije kao (sa zrenita kulturnoga obrasca kojemu pripada autor ovih redaka, najmanje loe) forme drutvenoga i politikoga ureenja. Drugim rijeima reeno, bez nacionalne drave nema ni civilnoga drutva ni liberalne demokracije, ili upravo je nacionalna drava ona politika posuda u kojoj je mogue natjecanje za drutvenu mo urediti po pravilima liberalne demokracije. S ovako formuliranim teorijskim premisama moemo se okrenuti jugoslavenskom sluaju, opskrbljeni oruima analize kako ih je denirao Roudometof. Tek uz pomo njegovih ralambi mogue je dublje i izravnije razumijevanje razlika (i slinosti) srpskoga i hrvatskog nacionalizma, odnosno razloga zbog kojih je njihov susret i pokuaj kohabitacije u politikom okviru nazvanom Jugoslavija zavrio tako kako je zavrio. Pri takvoj ralambi valja, dakako, voditi rauna i o nainu na koji
STATUS, BROJ 2, VELJAA/OUJAK 2004.

***
to, dakle, ovako predoena paradigma nudi za razumijevanje raspada Jugoslavije, odnosno za razumijevanje situacije nastale nakon toga? Prije odgovora na to pitanje valja se bar na trenutak zadrati na nekim teorijskim premisama koje, uostalom, izravno potvruju i rezultati predoeni u djelu amerikoga povjesniara. U prvome redu valja svakako naglasiti da ralambe Victora Roudometofa jasno podupiru zakljuak koji nacionalni identitet tretira kao situacijski konstrukt usmjeren na masovnu politiku mobilizaciju. Rije je, dakle, o drutvenoj tvorbi ija forma, ali i sadraj, presudno ovise o ukupnom drutvenom kontekstu, a koja se javlja kao posljedica europskih procesa modernizacije u 19. i 20. stoljeu (Smith, 1998; Jenkins, 2001). To, pak, to nacija i nije Nacija (primordijalna i vjeito prisutna kategorija ije se podrijetlo gubi u tami neistraive pretpovijesti) moe za jedan dio ljudi predstavljati razoarenje, a za drugi dio razlog trijumfalnoga zadovoljstva i podsmjeha naciji kao izmiljenoj kategoriji. No, ini se da ni jedni ni drugi zapravo nisu u pravu. Samo za ilustraciju valja se osvrnuti tako na stav uvenog teoretiara otvorenog drutva, Karla Poppera, koji je u povodu rata na podruju bive Ju-

| 65

Kr u i l i b a u k J u g o s l a v i j e B o s n o m i H e r c e g o v i n o m su se gibanja na prostoru bive Jugoslavije uklapala u globalizacijske i europske modernizacijske procese. U kratkome orisu koji ovdje namjeravam predoiti valja svakako poi od konstatacije da je srpski nacionalizam oblikovan u sklopu izgradnje nacionalne drave. Okolnosti u kojima je ta drava bila uspostavljena a onda i izgraivana bile su raspad Otomanskoga carstva i borba za njegovo naslijee. U toj je borbi i Srbija, kao i sve ostale drave-sljednice propadajuega Carstva, imala otvorenu perspektivu teritorijalnoga irenja (upravo je to kontekst u kojemu nastaje uveno Naertanije Ilije Garaanina, tekst koji se danas preesto razmatra izvan svoga povijesnog konteksta i uz negativan emocionalni naboj, kao da je njegov autor u najmanju ruku lan Miloevieve vladajue ekipe). Druga je vana okolnost koja e utjecati na oblikovanje srpske nacionalne ideologije injenica da se ona oslanja na shvaanje drutvene zajednice kao milleta, shvaanje naslijeeno iz otomanskoga svijeta, a prema kojemu drutvenu zajednicu tvore pristae jednoga vjerozakona. Iz takvih temeljnih odrednica jasno proizlazi glavni povijesni narativ nacionalne ideologije nova je drava zapravo sljednica srednjovjekovne Srbije; Srbi su svi oni koji pripadaju Srpskoj pravoslavnoj crkvi (to je, dodue, stara ideja slavenosrpstva, no prije 30-ih godina 19. stoljea ona nije imala stvarne drutvene teine jer nisu postojali komunikacijski kanali kroz koje bi se mogla iriti); iz tih premisa proizlazi da nova drava prirodno polae pravo na teritorije koji su pripadali srednjovjekovnoj Srbiji (pri tomu se zanemaruju razlike spram srednjovjekovnih shvaanja to je kraljevstvo, a to vlast pojedinoga vladara), ali i na one teritorije koje su u vrijeme otomanske vlasti naselili pravoslavni vjernici koji su u novome domicilu ostali uklopljeni u organizacijski okvir Srpske pravoslavne crkve. U tako stvorenoj slici koprenom zaborava se prikrivaju injenice koje stoje u suprotnosti s temeljnim postavkama zateeni muslimani koji se nisu mogli uklopiti u kategoriju Srbi, uz puno nasilja (opravdanog 400-godinjim ropstvom), protjerani su iz nastajue drave; zateeni pripadnici etnikih skupina (Grci, Cincari, Armenci, itd.) pravoslavnoga vjerozakona asimilirani su; u diskursu o podrujima na koja je nova drava reektirala nije se govorilo o populaciji koja se nije mogla podvesti pod kategoriju Srbi (a koja je posvuda tvorila veinu u odnosu na vjernike SPC), pa je stvoren dojam da na Kosovu, Bosni, Hercegovini, Vojvodini, ive samo Srbi koji jedva ekaju stresti jaram tuinske vlasti. U ovome je kljuu konstruirana slika nacionalne povijesti, da bi u njoj sredinje mjesto bilo dodijeljeno kosovskom mitu koji je trebao opravdati revindikacije na raun omraene Turske i Turaka koji su unitili srednjovjekovnu srpsku veliinu te time postali omraeni drugi (to ne znai da mitske slike kosovske bitke nije bilo i ranije; to samo znai da je tom motivu sredinje mjesto dala upravo nova nacionalna historiograja). Dakako, sve ovo nije bilo plod djelovanja nekoga zastraujueg zloinakog uma koji je samo ostvarivao unaprijed postavljeni grandiozni plan. Intelektualni konstrukti o kojima je rije bili su u svojim temeljima djelo male skupine loe i polovino obrazovanih ljudi, koji su samo nastojali dati prihvatljivo objanjenje i intelektualnu formu djelovanju elite (koju su, inae, tvorili trgovci svinjama i seoski knezovi) na vlasti. Dovoljno je ovdje samo navesti sluaj Vuka Stefanovia Karadia, jedva pismenoga seljaka, kojemu su kasnija nacionalna propaganda (ali i anti-propaganda) pripisale status velikoga jezikoslovca i vanog nacionalnog mislioca. Vuk je, sa svoje strane, do uvenoga zakljuka o Srbima govornicima tokavskoga narjeja doao svojom jednostavnom seljakom logikom, poduprtom onim to je u Beu nauo o njemakom i talijanskom sluaju: ako sam ja Srbin, onda su i svi koji govore mojim jezikom takoer Srbi. Njegov nain razmiljanja savreno ilustrira ve puno puta citirana (posljednji put u Stani, 2002, 82) epizoda o nacionalnoj anketi na Peljecu iz 1841. godine. Slina je situacija bila i s razvojem srpske historiograje, koja u doba stvaranja nacionalnoga identiteta nije imala nikakve tradicije, kao elementa koji bi nametao ogranienja i postavljao krajnje dosege zamiljanju. Snagu je, meutim, cijeli pothvat intelektualne konstrukcije nacije dobio zahvaljujui mehanizmima drave, prije svega njezina obrazovnog sustava. Kroz taj su se sustav konstrukti u svojim poetnim obrisima reproducirali i irili u dubinu drutva, dok nisu postali sastavni dio i kunoga odgoja, odnosno onoga to se modernim rijeima naziva primarni krug socijalizacije. Istodobno, taj je obrazovni sustav, dodue sporo i mukotrpno, stvarao i svoju autonomnu akademsku zajednicu, unutar koje e se vremenom, uz oslonac na ideje uvezene sa Zapada, konstrukti dotjerivati, iriti i dopunjavati, dobivajui akademsku uvjerljivost (nai uenjaci tako kau), potvrenu i dravnim autoritetom. ak ni uvoenje jugoslavenskoga elementa, koji je za Garaanina sredinom 19. stoljea bio toliko nerazumljiv da je bez ikakva komentara iz radne verzije Naertanija koju mu je podastro jedan poljski politiki emigrant brisao Hrvate, nije u tome smislu donijelo stvarnih promjena. Jugoslavenstvo se u srpske intelektualno-politike krugove probilo onog trenutka, nakon aneksije BiH a pred izbijanje Balkanskih ratova (o tomu vidi Jelavich, 1992, 54), kada je postalo jasno da bi se Srbija mogla iriti ne samo na raun Otomanskoga Carstva ve i na ra-

Stoga se doista moe smatrati prividom da su Jugoslaviji glave doli (nasilni) nacionalisti njezin je ivot okonan zbog nemogunosti prilagodbe jednoga nacionalizma, u danoj situaciji i najsnanijega, onoga srpskog, potrebama novoga vremena
66 | MAGAZIN ZA (POLITIKU) KULTURU I DRUTVENA PITANJA

Kr u i l i b a u k J u g o s l a v i j e B o s n o m i H e r c e g o v i n o m

Moe li se o Bosni i Hercegovini govoriti kao Jugoslaviji u malom, koja je osuena prijei isti put koji vodi k raspadu? Osim uopenoga odgovora po kojemu u povijesnome gibanju nema predodreenosti (i Jugoslavija se mogla odrati, pod uvjetom da su akteri birali drugaije dugorone ciljeve), odgovor bi ukratko glasio: poloaj i izgledi BiH loiji su od onih Jugoslavije, pa se susljedno tomu o njoj i ne moe govoriti kao Jugoslaviji u malome
un Austro-Ugarske, koju su iznutra poeli rastakati nacionalni problemi. No, kako je to jugoslavenstvo bilo samo ideoloki pokrov realnim politikim ambicijama, odnosno instrument preko kojega se pravdala tenja za teritorijalnim irenjem drave, tako e i odnos izmeu pojmova Jugoslavija i Srbija ostati trajno nedeniran. Zapravo, Jugoslavija e uvijek i gotovo bez izuzetka, bez obzira na sve druge intelektualne i ideoloke razlike, za srpsku humanistiku inteligenciju ostati jedna drava u kojoj ive svi Srbi. Status, pak, ostalih u toj dravi i nije bio predmet posebnoga interesa, a na neki se nain podrazumijevalo da e se ti ostali na kraju utopiti u Srbima/Jugoslavenima, jer, uostalom, veina njih i govori srpskim jezikom, a od srpske matice ih je odvojila tek njemako-vatikanska zavjera (samo kao primjer vidi Ivi, 1991). Takve su misli, u prvo vrijeme ucjepljivane generacijama kroz obrazovni sustav a onda i kroz kuni odgoj, postale i ostale temelj svakoga pristupa ralambama suvremenih prilika i novije povijesti. Moe ih se nai u djelima korifeja nacionalne historiograje (Ekmei, 1989; Samardi, 1991), ali i u onima modernoga europskog liberalnog intelektualca, kakvim se eli predstaviti Dejan Jovi (koji, samo ilustracije radi, hrvatski i slovenski nacionalizam naziva nasilnima, za Slobodana Miloevia dri da je u prvoj fazi bio jugoslavenski nacionalist te da nikada nije postao srpski nacionalist, dok etniki pokret Drae Mihajlovia vidi kao projugoslavenski - Jovi, 2003, 52, 65 bilj. 40, 141, bilj 25). Stoga nije nikakvo udo to glavni povijesni narativ srpskoga nacionalizma nikad nije doveden u pitanje, pa primjerice ak i Vesna Pei, ugledni sociolog s meunarodnim referencama ali i politiki oporbenjak Miloevievu reimu, moe napisati: Srpski narod, kao i svi ostali balkanski narodi, gradio je svoj identitet na resantimanu. On je vekovima bio podreen imperijalnoj upravi borei se da sauva svoj identitet (jezik i veru), sanjajui o obnovi svog izgubljenog srednjovekovnog carstva (Pei, 1996, 40 naglasio M.A.), kao da je srpski identitet trajna i nepromjenljiva injenica, odnosno kao da je on uvijek i na isti nain svjestan sebe i pod stalnom ugrozom sila zla. Na drugoj strani hrvatski je nacionalizam imao jednim dijelom bitno drugaiju razvojnu putanju, bar do vremena stvaranja Kraljevine SHS, odnosno Jugoslavije. On je generiran u intelektualnim krugovima, kao odgovor na krizu multietnikog Habsburkoga imperija, izazvanu modernizacijom i novom ulogom masa u politikom ivotu, a posluio je kao ideologija otpora dravnoj vlasti. U deniranju svoga glavnog povijesnog narativa hrvatski je nacionalizma bio ogranien intelektualnom tradicijom, kako kritike historiograje (Lucius-Luci, Orbini, Rattkay, Kreli itd. vidi Antoljak, 1992) tako i jezikoslovlja (Kai), kao i utjecaja modernizacijskih procesa to su zraili sa zapada. Isto tako vano ogranienje proizlazilo je iz injenice da je i drutvo Habsburkoga Carstva, poput onoga u Otomanskom, bilo multietniko, multikulturno i multikonfesionalno. No, za razliku od drava sljednica Otomanskoga Carstva, Austro-Ugarska Monarhija nije ni mogla ni htjela provesti nasilni proces homogenizacije puanstva (za razumijevanje situacije od krucijalnoga su znaenja razmatranja u Bib, 1995). Uslijed takvih ogranienja glavni je oslonac novoj ideologiji naen u idejnom svijetu plemike natio Croatica, koji je posluio kao onaj element s kojim su se pripadnici drugih slojeva relativno lako mogli identicirati (Stani, 2002). Istodobno je, meutim, iz istoga idejnoga svijeta izrastala i tradicija prodravnih, ili bar neutralnih ideolokih stavova. To je kao posljedicu imalo stvaranje atmosfere dijaloga i jasnih ogranienja dosega zamiljanja, pa je, primjerice, Tomislav Mareti, kasniji predsjednik JAZU, mogao upozoravati ali i djelovati u smislu da se Andriju Kaia-Mioia, Nikolu Zrinskoga i Krstu Frankopana djeci u kolama ne smije predstavljati kao lanove Stranke prava (Jelavich, 1992, 65). U tako postavljenim okvirima prihvatljivima su se pokazali upravo mitovi plemike natio Croatica o dravnom kontinuitetu (ban kao prorex i Sabor kao nositelj dravnosti) i dravnom pravu (shvaanja Pacte convente), koji su mogli posluiti i u politikim okrajima s maarskim dravnim vlastima. Kao prihvatljivi, ti mitovi nalaze put i do obrazovnoga sustava, no oni e ostati ograniena drutvenog dosega, bez one neodoljive privlanosti jednostavnih i agresivnih postavki temeljnoga povijesnoga narativa srpskog nacionalizma. injenica, pak, da je hrvatski nacionalizam nastao u multietnikom, multikulturnom i multikonfesionalnom okruenju, ali i pod pritiskom gibanja u kojima su se te drutvene dimenzije vrlo lako i esto politiki instrumentalizirale, ostavila je u njegovu razvoju jasne i vane tragove. S jedne strane, sukob sa snanom dravom zahtijevao je traenje saveznika po svaku cijenu, to je rezultiralo izgradnjom i ukorjenjivanjem jugoslavenstva u intelektualnim krugovima. To je jugoslavenstvo tek na prvi pogled bilo posve opreno onom jugoslavenstvu kakvo je u Srbiji pustilo korijen od poetka 20. stoljea stvarno, meSTATUS, BROJ 2, VELJAA/OUJAK 2004.

| 67

Kr u i l i b a u k J u g o s l a v i j e B o s n o m i H e r c e g o v i n o m

U vanjskome obruu BiH postoji jedan vaan element koji njezinu situaciju ini neusporedivo teom od one u kojoj je bila Jugoslavija. Na vanjskim je, naime, granicama Jugoslavija imala neprijatelje, sile zla
utim, zemlju Junih Slavena hrvatska inteligencija nikad nije do kraja zamislila, pa se ona mogla ostvariti kako trijalistikim planovima u okviru Monarhije, tako i izvan njezinih okvira kroz ujedinjenje sa slobodnim (bratskim slavenskim) zemljama, Srbijom i Crnom Gorom. No, poput srpskih shvaanja, i hrvatska je intelektualna verzija zemlje Junih Slavena u najveem broju sluajeva bila kao zamisao zapravo tek instrument koji je vodio ka ostvarenju veega i vanijeg politikog cilja - hrvatske dravnosti. S druge strane, esto politiko instrumentaliziranje multietninosti sa strane dravnih organa (posebice izigravanje srpske karte protiv Hrvata u banskoj Hrvatskoj, ali i slian postupak s malobrojnim Srbima i Talijanima u Dalmaciji) rezultiralo je stvaranjem dojmljive i iroko rasprostranjene slike drugog (prije svega Srba) kao remetilakoga imbenika. Ono to proizlazi kao nedvojben zakljuak iz svega reenog jest da je hrvatski nacionalizam kakav je uoblien tijekom 19. stoljea kao svijet ideja bio pun protuslovlja i daleko od monolitnosti kakva je vladala u Srbiji, k tomu ograniena dosega glede recepcije u dubini drutva i, to svakako nije najmanje vano, tek u potrazi za dravom koja bi mu pruila podrku. Situacija se, meutim, promijenila s pojavom i politikim djelovanjem brae Radi, koji su poetkom 20. stoljea uspjeli kreirati doista masovni nacionalizam, utemeljen na pukoj seljakoj kulturi. U tradicionalne puke predodbe (izvrsno ih je ocrtala RihtmanAugutin, 1984) obrazovni je sustav do toga doba uspio ucijepiti neke elemente to su potjecali iz nacionalne ideologije, elemente koje su sada braa Radi koristila kao poluge u politikoj mobilizaciji masa. No, svakako je najvaniji rezultat djelovanja brae Radi bio modernizacijski pomak u demokratizaciji politike sfere u obliku shvaanja kako je upravo seljaki element bio temelj hrvatske nacije. Toj se novoj zamisli sada u svojim interpretacijama povijesti i stvarnosti postupno morala prispodobljavati i intelektualna elita (otuda dolazi, primjerice, znakovito odbijanje moderne hrvatske historiograje da prepozna jasno iskazanu socijalnu konotaciju u srednjovjekovnoj uporabi pojma Hrvati, pa stoga i danas vrlo ozbiljni povjesniari Raukar, 1997 koriste pojam hrvatski narod ak i u kontekstu ralambi ranosrednjovjekovne povijesti). promisa koji je bio potaknut i prihvaen pod utjecajem smjese ideologije i stvarnih interesa na strani sila pobjednica Prvoga Svjetskog rata (naelo samoopredjeljenja i zapreivanje irenja njemake sfere utjecaja). Taj sporazum elita, meutim, pokuavao je pomiriti dvije nepomirljive ideje prema njemu je trebalo stvoriti jednu dravu za sve Srbe, u kojoj bi Hrvati imali svoju dravnost. To je protuslovlje bilo tako snano da je svaki oblik njegova rjeenja izazivao nezadovoljstvo bar jedne od zainteresiranih strana u unitarnoj Jugoslaviji hrvatska elja za dravnou nikako nije mogla biti zadovoljena, dok je jedini pokuaj zadovoljavanja hrvatskih tenji kroz stvaranje Banovine Hrvatske 1939. godine izazvao lavinu srpskoga nezadovoljstva (usp. sumarni prikaz srpskih stavova prema Banovini Hrvatskoj u avoki, 1991, 101-5; ilas, 1991, 173). Dvadesetogodinju realnost pokuaja usklaivanja tih oprenih zahtjeva ponajbolje ilustriraju okolnosti ujedinjenja ostvarenoga 1. studenoga 1918. godine, dakle onoga sklopa dogaaja u kojima je Svetozar Pribievi na prijevaru potpisao akt ujedinjenja bez ikakvih pregovora i garancija nesrpskim sudionicima toga posla. Tim su inom inaugurirane manipulacija i prijevara kao instrumenti koji e, uz masovno ali i kontrolirano nasilje, trajno obiljeiti politiku kulturu Jugoslavije izmeu dva Svjetska rata. No, iako je srpska strana (pod ime podrazumijevam politiku ali i intelektualnu elitu) tijekom dvadeset i tri godine postojanja prve Jugoslavije bila nedvojbeno najsnanija, ipak nije mogla do kraja provesti svoje ideje. U prvome je redu na putu punoga ostvarenja ideje jedna drava za sve Srbe stajala injenica da na teritoriju te drave potencijalni Srbi nisu imali ak ni apsolutnu demografski veinu, pa su i sva nastojanja nasilne homogenizacije, po balkanskome receptu ustaljenom tijekom 19. stoljea, ostala bez realnoga uinka. Jedini je stvarni rezultat homogenizacijskih napora bio poluen na podruju obrazovnoga sustava, to je postavilo temelje za pretvaranje potencijalnih Srba u realnu politiku zajednicu srpski narod. S druge strane, uspostavljanje novoga politikoga okvira i modernizacija, u mjeri irenja temeljnih politikih prava na cijelo puanstvo, omoguili su zavretak procesa hrvatske nacionalne integracije po receptu brae Radi. Rije je o tomu da su se njihove ideje i djelovanje rairili i u onim krajevima gdje to prije rata nije bilo mogue zbog starijih administrativno-politikih granica (Dalmacija, Bosna i Hercegovina, Vojvodina itd.). To je bilo ostvareno uz perpetuiranje tradicije oporbe hrvatskog nacionalnog identiteta i postojeega dravnog okvira, odnosno s projekcijom konanoga cilja u ostvarenju zasebne dravnosti za Hrvate. Nain, pak, vladanja centralistike elite iz Beograda i jasno vidljiva politika instrumentalizacija Srba (vjernika SPC izvan Srbije, one

***
S ovakvim ulaznim vrijednostima, zajednica Junih Slavena stvorena 1918. godine i nije mogla imati pred sobom neku blistavu budunost. Njezino je stvaranje bilo rezultat sklapanja kompromisa izmeu dijelova intelektualnih i politikih elita njezinih sastavnica (u prvome redu srpske i hrvatske), kom-

68 | MAGAZIN ZA (POLITIKU) KULTURU I DRUTVENA PITANJA

Kr u i l i b a u k J u g o s l a v i j e B o s n o m i H e r c e g o v i n o m u granicama pred balkanske ratove), posebice u krajevima gdje su ivjeli izmijeani s Hrvatima (svima koji su se sada identicirali s politikim pokretom S. Radia), imali su za rezultat sve snanije utiskivanje slike o srpskom remetilakom imbeniku. Reeno jednostavnim rijeima, na svim drutvenim razinama, od seljaka, preko inteligencije do buroazije, poklopile su se slike Srbina kao uivatelja privilegija u obliku lakega pristupa oskudnim resursima (radna mjesta u dravnoj administraciji i drugim dravnim slubama, povlateni poloaj u poslovima i uope dodiru s dravom i njezinim agencijama, itd.), sa slikom Srbina koji predstavlja glavnu prepreku na putu ostvarenje hrvatske dravnosti (koja bi, a to je bio novi i jo neizgovoreni dio misli, osiguravala isti poloaj Hrvatima). Iz toga je na kraju izala projekcija Jugoslavije kao drave Srba na jednoj, odnosno tamnice naroda na drugoj strani, koju su u veoj ili manjoj mjeri prihvatili pripadnici svih nesrpskih skupina. Ta je slika bitno doprinijela procesu samoidentikacije i integracije razliitih nesrpskih i nehrvatskih skupina, koje su se, potaknute hrvatskim primjerom i Radievim uspjesima, nastojanjima lokalnih elita poele oblikovati u zasebne nacije. Otvoreni u meuratnom razdoblju (u sluaju Slovenaca i znatno ranije, nakon to je za hrvatsku nacionalnu integraciju odabran tokavski jezini okvir), ti su procesi u poetnoj fazi potaknuti negativnim odreenjem nismo ni , a nismo ni . - da bi kasnije lokalne elite uobliile i misao o tome to jesmo. U takvim je uvjetima dakako bilo nemogue do kraja provesti modernizacijske procese izgradnjom politike kulture liberalne demokracije po ugledu na zapadni model, pa je tehnologija vlasti u Jugoslaviji tijekom cijeloga meuratnog razdoblja ostala obiljeena krajnje nasilnom diktaturom koja nije prezala od zike eliminacije politikih protivnika. Obzirom na injenicu da je Jugoslavija bila skrojena po volji i u interesu sila pobjednica Prvoga Svjetskog rata i da su one imale odluan utjecaj na njezinu vladajuu elitu, to se problem diktature uvijek sagledavao u tome kontekstu bolje da se takva drava odri u bilo kakvom obliku, no da se pritiskom za demokratizaciju i modernizaciju izazove njezin nutarnji raspad i fragmentacija, to bi otvorilo mogunost redeniranja zona utjecaja. U ideolokoj, pak, sferi drava unato svom nasilju nije mogla dokinuti nacionalistiki diskurs, koji je postupno osvajao podruje primarne socijalizacije. To je praktino znailo da se pojedinac ve u okrilju roditeljskoga doma odgajao kao pripadnik nacije sa znakovitom razlikom u odnosu spram drave kako je realno iskustvo pokazivalo da je ona doista u velikoj mjeri funkcionirala kao jedna drava za sve Srbe, tako je odanost ideji te drave usaivana u srpskoj kui, dok je istodobno u svim ostalim kuama prevladavao u najboljem sluaju neutralan, ili negativan odnos spram nje. Ono to su dravne agencije pokuavale propagirati kroz obrazovni sustav, u fazi sekundarne socijalizacije, kao domoljublje i neku vrst narodne sinteze s preteito srpskim elementima, jednostavno je ponitavano djelovanjem drugih imbenika koji su sudjelovali u tom istom procesu. Suprotne ideje, naime, dolazile su kroz vjersku poduku i praksu, ili pak kroz sudjelovanje u raznim udrugama (uglavnom nacionalistikoga predznaka i sutine), a potvrdu dobivale stjecanjem realnoga iskustva kroz drutvenu praksu koja je stalno oitovala srpsku prednost u veini situacija (to je u javnome diskursu pravdano pripadnou dravotvornoj naciji). Konani rezultat, nespremnost velikoga dijela dravljana Jugoslavije na rtvu u oruanom sukobu s vanjskim imbenikom, jasno se oitovalo u kratkotrajnom travanjskom ratu 1941. godine. Uslijedilo je dokidanje drave i njezina podjela, to je, meutim, izazvalo srpsku reakciju u onim krajevima koji su dospjeli u granice NDH, dravne tvorbe koja je u prvom trenutku svojim imenom uspjela emocionalno angairati i jedan (do danas se nije tono utvrdilo koliki) dio hrvatske populacije. U pukoj predaji u Hrvata, onomu to bi se moglo nazvati usmena i neslubena povijest, ta e dravna tvorba ostaviti duboki trag, to se kao fenomen moda i moglo istraivati pred tridesetak godina, no to je danas, taloenjem drugih iskustava, ve otilo u zaborav. U sklopu, pak, djelovanja te i takve drave Srbi su se prvi i jedini put u novijoj povijesti nali u ulozi koju su cijelo vrijeme namjenjivali pripadnicima drugih skupina postali su predmet nasilne i surove homogenizacije, pa je na njih bio primijenjen recept treinu prekrstiti, treinu protjerati a treinu pobiti koji je svojedobno, 1917. godine, Stojan Proti predoio Anti Trumbiu kao sudbinu to ju je srpska politika elita namijenila bosanskim muslimanima, a ve ranije tijekom 19. stoljea isprobavala na drugim skupinama u granicama Srbije (vrijedi ovdje citirati znakovite rijei S. Protia, prema kojima se u Bosni s Turcima ne e moi po evropsku, nego po nau - Metrovi, 1993, 63). Oruani i organizirani otpor takvom tretmanu postao je temeljem uspjeha J.B. Tita i njegova partizanskoga pokreta, no pri tomu se ne smije zaobii injenica da takva uspjeha nije moglo biti bez otpora i dijela Hrvata, motiviranoga razliitim ideolokim razlozima (kako socijalnim tako i nacionalnim). Titov se uspjeh iz dananje perspektive ukazuje kao grandiozan pothvat sa svega desetak tisua lanova svoje Komuni-

Od BiH se eli napraviti drava po uzoru na Jugoslaviju. Ona bi trebala postati redistributivna agencija preko koje bi se alimentirao povlateni poloaj Bonjaka, temeljnoga i dravotvornog naroda koji je konano nakon teke i mune borbe stekao pravo uivati u blagodatima svoje drave
STATUS, BROJ 2, VELJAA/OUJAK 2004.

| 69

Kr u i l i b a u k J u g o s l a v i j e B o s n o m i H e r c e g o v i n o m stike partije on je stavio pod svoj plat veliki dio otpora teroru NDH, a one koji nisu bili spremni prihvatiti njegovo vodstvo (etnici, razne lokalne milicije) potpuno je politiki marginalizirao. Tijekom etiri ratne godine Tito se uspio nametnuti silama pobjednicama Svjetskoga rata kao partner u poslu obnove predhitlerovske Europe. U tome je sklopu provedena i obnova Jugoslavije, koju je novi diktator gradio iskljuivo po mjeri odranja svoje osobne vlasti, rabei ideoloku manipulaciju kako bi se rijeio svakoga tko je mogao ugroziti njega osobno. No, Josip je Broz bio savreno svjestan da se krug njegovih komunistikih sljedbenika sastoji od pojedinaca koji su ispod svoje komunistike ideologije u najveem broju sluajeva jo uvijek bili pripadnici nacije u koju su socijalizirani ve u ranome djetinjstvu, a ega ni sami esto nisu bili do kraja svjesni. Sve dok mu je za uvrenje osobne pozicije trebala podrka dravnog terora, provoenog preko organa represije, oslanjao se na srpsku komponentu nove elite, koja je tako dobila ansu obnoviti koncept Jugoslavije kao jedne drave za sve Srbe. Kada se, meutim, osjetio osobno ugroen ambicijama svojih pouzdanika, i kada je njihova praksa poela sve vie podsjeati na predratnu Jugoslaviju, odnosno izazivati probleme te generirati sve glasnije nezadovoljstvo kod pripadnika drugih skupina i time ugroavati i njegovu uvijek osjetljivu poziciju arbitra, J. B. se odluio za promjene. Prvo je ispitao stanje duhova na sjednici Izvrnoga komiteta CK SKJ u oujku 1962. godine (vie no zanimljivi zapisnik je, u formi izvoda, dostupan u Bilandi, 1999, 417-432), kojom se prigodom ispostavilo kako ak i Jakov Blaevi, koji je stepozornice. Pokuaj da se ti sukobi interpretiraju kao posljedica ideolokih razlika (Jovi, 2003), pri emu se zanemaruje Titov diktatorski duh i samoljublje (rije je o ovjeku koji je, u najmanju ruku, ako to ve i nije sam smislio, pristao biti dvostruki doivotni Predsjednik i k tomu jo bio bonvivan nezasitnih prohtjeva) neminovno vodi u pogrenu projekciju razloga odranja, ali i kasnijega raspada Jugoslavije. Naime, nakon to je shvatio kako je upravo Jugoslavija pozornica na kojoj njegova osobna vlast dobiva neupitnu vanjsku (meunarodnu) podrku, J. B. se spretno koristio manipulacijom u dvije ideoloke sfere kako bi tu dravu organizirao i uredio po svojoj mjeri (ovime se ne iskljuuje mogunost da je J. B. i samoga sebe uspio uvjeriti u svoju veliku misiju, pri emu je bezgranina vlast i odanost podreenih bila sredstvo njezina ostvarenja a beskrajne ugodnosti tek neznatna utjeha i propratna pojava veliine zadatka). Odranje dravnoga okvira Jugoslavije kao vanoga pa i stabilizirajueg imbenika poratne arhitekture svijeta donosilo mu je oprost svih grijeha osobne diktature u meunarodnoj areni. Na domaoj su pozornici manipulacija i politiko instrumentaliziranje nacionalnih ideologija samo produbljivali proturjeja naslijeena iz prve Jugoslavije. Poetna premisa prema kojoj komunisti ne mogu biti i nacionalisti vrlo se brzo nasukala na realnosti uvjetovane povijesnim naslijeem tako je, primjerice, jedan od partijskih glaveina, Petar Stamboli, na spomenutoj sjednici u oujku 1962. iznenaeno komentirao slina shvaanja izmeu dananjih partijskih kadrova i bivih buruja, zakljuujui da su se stari misaoni obrasci nali u glavama mnogih

Savjeti, pak, i ideje prema kojima bi se trebalo boriti protiv zloudnoga i retrogradnog nacionalizma rezultat su potpunoga nepoznavanja stvarnosti i ideolokih predrasuda ljudi koji dolaze iz posve drugaijega drutvenoga konteksta
kao neporecivi ugled antinacionaliste ulogom tuitelja u procesu protiv nadbiskupa Stepinca, iskazuje nezadovoljstvo djelovanjem vladajue srpske/centralistike vrhuke. K tomu se na sjednici prilino jasno ocrtala podjela na one koji se podvrgavaju neporecivom autoritetu voe (E. Kardelj, V. Bakari i svi oni koje su njih dvojica predvodili), i one (A. Rankovi i skupina koju Bilandi oznauje kao vrstorukae) koje je sustav stvoren nakon 1945. uljuljkao u ideji da mogu i bez voe, pa su mu zaboravili iskazati lojalnost u prvoj reenici svojih istupa. Nove je protivnike, krug ljudi oko A. Rankovia (ovaj se naao u krajnje nelagodnoj poziciji u svakom osobnom reimu proglaen je nasljednikom voe, pri emu to nije bila designacija diktatora nego ideja interesnih skupina vezanih uz njega samog) na koje se dotad bezrezervno oslanjao, i koji su mislili da su na spomenutoj sjednici odnijeli pobjedu, J. B. polako poeo izolirati. Cijelim nizom manevara, oslanjajui se i na manipulaciju masama, postupno ih je marginalizirao a onda, nakon pune etiri godine, i formalno uklonio s politike komunista (Bilandi, 1999, 420). U takvim okolnostima Titov izbor Kardelja i Bakaria za glavne oslonce poetkom 60ih godina nije, dakle, bio uvjetovan bilo kakvim ideolokim, ve isto pragmatinim razlozima. Njih su dvojica bezuvjetno prihvaali njegovu ulogu voe, dok je dio srpske elite, predvoen Rankoviem, pomislio kako je stvaranje jedne (komunistike) drave za sve Srbe uz pomo dravnoga nasilja po isprobanom receptu (ne po evropsku, nego po nau - kako bi rekao S. Proti) ve gotov posao, pa im ni J. B. vie ne treba. Puna je osveta za takvu heretiku misao uslijedila ne sa smjenama iz 1966. godine, ve s Ustavom iz 1974. Njime je umjesto jedne stvoreno ak est (polu)drava, pri emu je u praksi Jugoslavija sve vie poela liiti na personalnu uniju, u kojoj su jedini objedinjujui imbenici ostali diktator (nakon 1980. godine njegov nasljednik, korporativno Predsjednitvo koje je on instalirao) i (jo uvijek dominantno srpska) vojska. Kao i u svakoj diktaturi, poraeni su gurnuti duboko na drutvenu marginu, s koje e se u sredite politike arene vratiti tek za pe-

70 | MAGAZIN ZA (POLITIKU) KULTURU I DRUTVENA PITANJA

Kr u i l i b a u k J u g o s l a v i j e B o s n o m i H e r c e g o v i n o m tnaestak godina u posve novim vanjskim i unutarnjim okolnostima. Duboka kriza koja je Jugoslaviju pogodila poslije diktatorove smrti, 80-ih godina, a koja e se okonati njezinim raspadom poetkom 90-ih, bila je kumulativni uinak svih loih poteza vuenih kako bi J. B. odrao svoju poziciju neprikosnovenoga voe, ali i globalizacijskih procesa koji vie nisu doputali funkcioniranje autistine drave (pravljene po mjeri jednog diktatora), makar ona bila i na margini Europe. Jugoslavija zbog svoje veliine i uloge koju je imala u svjetskom poretku jednostavno nije mogla ostati izvan svjetskoga trita ljudi, roba i ideja. S druge je strane njezino sve vee ukljuivanje u to trite zbog unutarnje neracionalnosti moralo izazvati gospodarsku, a onda lananom reakcijom i drutvenu krizu. Dok je vladajua elita smatrala da se iz krize moe izai punom i dosljednom primjenom ve zacrtanih (nesuvislih) rjeenja, kao prva alternativa tome putu ponuena je revitalizacija ideje o jednoj (komunistikoj) dravi za sve Srbe, koju je iz taktikih razloga prihvatio ovjek s ambicijama novoga voe, Slobodan Miloevi. Kalkulacija s tim obrascem nije, meutim, uzela u obzir mogunost kraha dotadanjega bipolarnog sustava moi u svijetu, kraha koji je sa svoje strane otvorio proces redeniranja globalne politike arhitekture. Amerika je, naime, pobjeda u hladnom ratu krajem 80-ih godina preusmjerila globalizacijske procese te je odjednom pred sve komunistike diktature stavila izazov prispodobljavanja zapadnom modelu liberalne demokracije i civilnog drutva. To, meutim, iz strukturalnih razloga nije bilo mogue ostvariti u multinacionalnim dravama. U tim se, naime, dravama na putu modernizacije i globalizacije isprijeila nemogunost konstituiranja civilnog drutva upravo zbog meunacionalnih suprotnosti i proturjeja (ilustrativan primjer o punoj svijesti to su mogue konzekvence demokratizacije pokazuje ponaanje srpske politike elite u odnosu spram kosovsko/albanskoga problema usp. elaboraciju problema u Jovi, 1995, 62). Pri donoenju odluka u velikim sreditima moi to initi s takvim dravama, dozvoliti da se odravaju pod nekim oblikom diktature ili ii na njihov raspad i fragmentiranje kako bi se u novim dravno-politikim okvirima drutvo moglo konstituirati na novi nain, prevagnula je ideja jednoobraznosti organizacijskog oblika. Susljedno tomu Jugoslavija je izgubila onaj vanjski obru, meunarodnu podrku vladajuoj eliti, koji ju je najvre uvao od raspada cijelo vrijeme postojanja. Njezin je opstanak od toga trenutka ovisio iskljuivo o volji njezinih stanovnika da je odre. Iako je proces njezina raspada, za koji su se lokalne elite odluile uz punu suglasnost veine nesrpskoga puanstva, ubrzo poprimio nasilne oblike, on je ipak cijelo vrijeme bio pod stalnim nadzorom. Cijelo vrijeme rata i na razne naine, pravac je gibanja korigiran vanjskim intervencijama (ovdje se samo treba prisjetiti amerike uloge u ratu u Hrvatskoj i BiH) kada god bi se za tim osjetila potreba. No, te su intervencije bile uvjetovane i odreene globalnim interesima jedine supersile, interesima koje nije uvijek jednostavno razaznati i denirati. Orisani politiki model poratne Jugoslavije nije, kako je ve pokazano, bitno utjecao na nacionalistiki diskurs naslijeen iz prve Jugoslavije, osim to je svojom socijalnom ideologijom naglaavao egalitarni element u njemu. Nedvojbeno se moe zakljuiti kako se ono to je u 19. stoljeu osmiljeno kao intelektualni konstrukt u razdoblju socijalizma posve uvrstilo i upilo u svaku poru drutva, dok je lepeza nacionalne identikacije u granicama drave Jugoslavije proirena pojmovima Makedonac, Crnogorac, Musliman. Prijeeni put moda ponajbolje ilustrira injenica da se tijekom ve spominjanje nacionalne ankete na Peljecu 1841. godine od seljaka nikako nije mogao dobiti jasan i precizan odgovor o nacionalnoj pripadnosti (seljak nije znao srpski jezik, a nije mu odmah palo na um da je Hrvat). Stopedeset godina kasnije, meutim, nacionalna je pripadnost postala temeljnom kategorijom osobne identikacije (kako je to izgledalo u oima jednog stranca izvrsno svjedoi Vulliamy, 1994). Dakako, s tom se svijeu o nacionalnoj pripadnosti sada moglo i manipulirati, u ovisnosti o drutvenome kontekstu isticati ju ili se pozivati na njezino prevazilaenje, no ona je u svakome sluaju imala teinu simbolikoga kapitala. ak se ni odnos nacionalne identikacije i osjeaja pripadanja Jugoslaviji nije kroz ovo vrijeme bitno mijenjao jugoslavenstvo se uvrstilo u bliskoj korelaciji sa srpstvom, do one toke u kojoj su se ti pojmovi jedva razlikovali. S druge strane, sve su ostale identikacije stajale na zamjetnoj (negdje vie, negdje manje) distanci od Jugoslavije, odnosno sve su se ue i preciznije povezivale s republikom pripadnou. Izuzetak su, dakako, bile dijaspore, od kojih su brojem i realnom drutvenom snagom doista bile relevantne samo srpska i hrvatska u Jugoslaviji a izvan Srbije ivjelo je izmeu 20 i 25% Srba, dok je istodobno izvan Hrvatske, u drugim jugoslavenskim republikama, ivjelo izmeu 15 i 20% Hrvata. Upravo je za ove Srbe Jugoslavija u punome smislu bila jedna drava za sve Srbe te su njihovi povlateni poloaj i drutveni izgledi i oekivanja stajali su u uskoj svezi s postojanjem sredinje vlasti. Susljedno tomu je i identikacija s dravnim okvirom u toj skupini bila najsnanija, pa je s njima, kako se to i dokazalo krajem 80-ih i poetkom 90-ih, bilo i najlake manipulirati u politike svrhe. S druge strane, najvei dio Hrvata koji su u Jugoslaviji ivjeli izvan Hrvatske ivio je u Bosni i Hercegovini. Sve do sredine 70-ih godina 20. stoljea veliki je dio te populacije, u Hercegovini ali i u sredinjoj Bosni, ivio pod stigmom grijeha iz razdoblja postojanja NDH, pa bi se moglo smatrati kako su upravo oni bili skupina u kojoj je nezadovoljstvo Jugoslavijom bilo i najsnanije (to je od pripadnika ove skupine takoer inilo materijal pogodan za politiku manipulaciju). Iako iz dijelom razliitih razloga i u razliitim okolnostima, tijekom 70-ih i 80-ih godina ove su dvije skupine praktino glasovale nogama protiv Jugoslavije kakva je bila, jer se za obje moe raspoznati trend migracija (Srbi iz Hrvatske i BiH, Hrvati iz BiH) prema matinim republikama. U kontekstu problema o kojemu se ovdje raspravlja vrijedno je obratiti pozornosti i na postojanje transnacionalnoga jugoslavenstva, obzirom na injenicu da je ono, po nekim projekcijaSTATUS, BROJ 2, VELJAA/OUJAK 2004.

| 71

Kr u i l i b a u k J u g o s l a v i j e B o s n o m i H e r c e g o v i n o m ma, moglo bitno utjecati na opstanak ili pak raspad Jugoslavije. Mora se, meutim, odmah naglasiti da je ono, u onom vidljivom segmentu koji se prikazivao javnosti, bilo domena rezervirana za politiku i intelektualnu elitu usko vezanu uz dravu. Pristae su toga koncepta kao pojedinci oekivali ali i dobivali, od inae slabo vidljive savezne drave, patronat i potporu u svojim umjetnikim, znanstvenim ili poslovnim pothvatima. Paradigmatian primjer za tu skupinu predstavlja Dejan Jovi, koji je prema podacima iz Biljeke o autoru i Bibliograje, priloenih uz ve citirano djelo (Jovi, 2003, 499), kao vrijedan omladinac s osamnaest godina intervjuirao partijske i drutvene tekae, poput Jakova Blaevia, Pepce Kardelj, Marije Bakari itd., da bi s dvadeset i dvije godine postao asistent na Fakultetu politikih znanosti u Zagrebu (je li pri tomu pripadnost istoj, ali ne hrvatskoj naciji, kao i profesor/mentor bila samo igra sluaja). Svoj krug tadanjih sumiljenika Jovi vidi kao Jugoslavene u kulturi, ljude koji su se oduevljavali mijeanjem elemenata razliitih kultura u jedan zajedniki, jugoslavenski miks i prosvjedovali protiv novih vladara, njihovih beskrajnih parcijalizacija i zatvaranja jednih od drugih, protiv volje veine (Jovi, 2003, 42). Stvari su, meutim, bile daleko od toga jednostavnog i prilino uljepanoga prikaza. Jugoslavenska je drava, naime, nakon 1945. godine postala golema redistributivna agencija u kojoj su vrijedila vrlo precizna pravila o prvenstvu pri alokaciji prikupljenih sredstava, pravila koja su svakome odreivala njegovo mjesto i to upravo u nacionalnome kljuu. Ostavljajui po strani stanje iz razdoblja prije 1971. godine, o kojemu je ve i previe toga napisano, ovdje e biti dostatno upozoriti na nekoliko krupnih i vidljivih stvari iz razdoblja kada je Ustavom iz 1974. godine koliko toliko obuzdana jugoslavenska administracija, ali i onih sitnica koje su se pokazivale na svakom koraku dnevnoga ivota, kako bi se stvorila ira slika o jugoslavenskom miksu i nainu na koji ga se takoer moglo percipirati. Tako je cijela zemlja morala nancirati uvenu prugu Beograd Bar, ali istodobno nije bilo mogue podii auto-cestu ka Jadranu, iako su svi parametri isplativosti bili na strani ovoga drugog projekta. Golemi poslovi u klirinkoj trgovini sa zemljama SEV-a vodili su se preko dravnih agencija u Beogradu, koje su arbitrarno i uz masne provizije distribuirale ostvareni izvozni prihod. Isto su tako svi znali tko ima pravo prvenstva pri dobivanju dravnih slubi, pogotovu u onim za dravu osjetljivim (ali i dobro plaenim) agencijama diplomaciji, policiji, vojsci, slubama sigurnosti, itd. (samo u Zadru, gradu u kojemu je ivjelo izmeu 10 i 15% Srba, u policiji je jo krajem 80-ih godina sastav bio takav da su Srbi tvorili preko 90% osoblja sa slubenim ovlastima). Sa svim ovim zapravo ne treba previe duljiti, dovoljno je danas pogledati Hrvatsku i njezine gradove u ovih etrnaest godina otkako ima svoj vlastiti proraun, unato ratu, gospodarskoj krizi i svim drugim nepovoljnim trendovima, zemlja se preporodila i posve izmijenila izgled. to se sitnica koje deniraju kulturni ivot tie, bit e dostatno da autor ovih redaka poe od prisjeanja na neprijatno iznenaenje nakon pogleda na oglasnu plou odsjeka za povijest Filozofskoga fakulteta u Sarajevu (gdje je studirao), a gdje su 1975. godine bile izvjeene teme za seminarske radove iz srednjovjekovne povijesti. Na fakultetu na kojemu je glavnu rije imao bard jugoslavenske historiograje Milorad Ekmei, bilo je posve normalno da su teme poput Statutarnoga ureenja Splita ili Templarskoga samostana u Vrani ulazile u sklop Ope povijesti, dok su teme Zakonik cara Duana ili Vladavina kralja Milutina tvorile dio kurikuluma Nacionalne povijesti. Dio te dimenzije jugoslavenskoga kulturnoga miksa bila je i prisilna cjelogodinja proslava 2 veka Vuka, velianje rasistikih besmislica Jovana Cvijia ili ivot na adresi Trg X KNOUD (to u prijevodu znai: Deseta Krajika narodno-oslobodilaka udarna divizija). Dakako, ova panorama poiva na anegdotalnom pristupu koji nema ambicije cjelovita i preciznog prikaza, ve zajedno s citiranim stavovima D. Jovia pokuava predoiti dva oprena pogleda na Jugoslaviju i jugoslavenstvo. Ono kao koncept nije bilo u danom trenutku mogue to zbog naslijeenih, uvrenih ali i proirenih obrazaca nacionalistikoga diskursa, to zbog ivotnih realnosti koje su potvrivale percepciju Jugoslavije kao jedne drave za sve Srbe. Jugoslaviji, pak, kao dravi anse su se za odranje bitno umanjile od onoga trenutka kada je srpska politika i intelektualna elita odabrala Slobodana Miloevia za novoga voda. Onima koje je to zanimalo bilo je vrlo brzo jasno kako je njegov zadatak revitaliziranje i provedba upravo programa jedne drave za sve Srbe. Kljuni je, meutim, trenutak nastupio kada je Jugoslavija izgubila bezuvjetnu meunarodnu podrku, odnosno onoga trenutka kada je postalo jasno da globalizacija i modernizacija vie ne trae odreene granice, ve jednoobrazni oblik drutvene organizacije civilno drutvo i liberalnu demokraciju. Stoga se doista moe smatrati prividom da su Jugoslaviji glave doli (nasilni) nacionalisti njezin je ivot okonan zbog nemogunosti prilagodbe jednoga nacionalizma, u danoj situaciji i najsnanijega, onoga srpskog, potrebama novoga vremena. Srpski se nacionalizam nikako nije mogao otresti tradicionalnih orua, diktature i nasilja (to znai probleme rjeavati ne po evropsku, nego po nau - da jo jednom citiram S. Protia). U tome je smislu izgradnja nacionalnih drava u Sloveniji i Hrvatskoj doista bio iskorak u pravcu koji svijetu nameu dananji obrasci globalizacije i modernizacije, odnosno neophodni preduvjet za uspostavu civilnoga drutva i liberalne demokracije.

***
to, dakle, ovako predoena situacija govori glede problema s kojima se susree Bosna i Hercegovina nakon to je u procesu raspada i ona postala neovisnom dravom, odnosno moe li se o njoj govoriti kao Jugoslaviji u malom, koja je osuena prijei isti put koji vodi k raspadu? Osim uopenoga odgovora po kojemu u povijesnome gibanju nema predodreenosti (i Jugoslavija se mogla odrati, pod uvjetom da su akteri birali drugaije dugorone ciljeve), i uz ralambu koju je ovdje mogue tek ukratko predoiti, odgovor bi ukratko glasio: poloaj

72 | MAGAZIN ZA (POLITIKU) KULTURU I DRUTVENA PITANJA

Kr u i l i b a u k J u g o s l a v i j e B o s n o m i H e r c e g o v i n o m i izgledi BiH loiji su od onih Jugoslavije, pa se susljedno tomu o njoj i ne moe govoriti kao Jugoslaviji u malome. Elementi na kojima se takav zakljuak temelji odnose se u prvome redu na injenicu da BiH nikad nee imati tako vrst vanjski obru kakav je imala Jugoslavija. Od vremena stvaranja, pa preko obnove 1945. godine, Jugoslavija je, dijelom i zbog svoje veliine, uvijek bila vaan element svjetskoga poretka, pa se na raun toga dugo mogla odravati i kao diktatura. Bosna i Hercegovina, odnosno njezin dravni integritet, u ovome trenutku, dodue, uiva vrstu meunarodnu podrku, no razlozi za to nisu ni transparenti ni lako vidljivi, pa stoga ni predvidljivi (ljudi koji su 60-ih ili 70-ih zagovarali dezintegraciju Jugoslavije bili su tek marginalci bez ikakva utjecaja; danas se svako malo uju ozbiljni upiti o tome treba li i dalje odravati BiH ako ona doista nije samoodriva). injenica je da je tijekom rata upravo iz krugova meunarodne zajednice dolazilo mnogo naznaka o tomu da je ne treba sauvati, ali su u njezinu preivljavanju kljunu ulogu ipak odigrali interesi i politika jedine super-sile, SAD. Do kada e iz svojih razloga i interesa SAD podravati dravu koja ne moe iznutra sama funkcionirati ostaje, dakle, nejasno. No, u vanjskome obruu BiH postoji jedan vaan element koji njezinu situaciju ini neusporedivo teom od one u kojoj je bila Jugoslavija. Na vanjskim je, naime, granicama Jugoslavija imala neprijatelje, sile zla, od kojih su njezini sastavni dijelovi (Hrvatska i Slovenija) svojedobno na stanoviti nain i pobjegli u zagrljaj istorodne brae, odnosno koje su u sluaju Srbije bile stari suparnici s kojima se tijekom 19. stoljea vodila ilava i surova borba za teritorijalno irenje. BiH, pak, na granicama ima dvije drave koje, na ovaj ili onaj nain, kao svoje doivljava vie od polovice njezina puanstva, pa bi njezina dezintegracija i pripajanje dijelova tim susjednim dravama bili doivljeni kao ispunjenje najvanijega dugoronog politikog cilja. Bilo bi to ispunjenje klasinoga nacionalistikoga ideala o ivotu u jednoj dravi, koji jo uvijek i kod Hrvata i Srba u BiH ima veliku privlanu snagu. Na ovo se odmah vezuje i pitanje koliko su BiH verzije nacionalizma sline onim oblicima te ideologije koji su vladali u Jugoslaviji. Pitanje je u uskoj svezi s osobinom etnikoga identiteta koju naglauje R. Jenkins, a koja se odnosi na injenicu da je on uvijek i segmentaran i hijerarhijski (Jenkins, 2001, 73 i d.). Polazei, pak, u ralambi od hrvatskoga nacionalizma valja svakako primijetiti da njegova BiH verzija (segment) ne dijeli u potpunosti tradiciju s uom, hrvatskom verzijom. Taj je nacionalizam izgraen na Radievim temeljima, ali i u znakovitoj odsutnosti ogranienja u zamiljanju (potrazi za etnikim korijenim), zbog nedostatka tradicije ali i ukorijenjenosti lokalne intelektualne elite. Problem proizlazi iz injenice da se onaj dio intelektualne elite koji je formiran u Sarajevu, kao najveem sreditu BiH, uglavnom percipira kao odnaroeni element, to donekle stoji u svezi s injenicom da su se ti pojedinci iz ovih ili onih (ideolokih, egzistencijalnih, itd.) razloga nalazili i nalaze u vie ili manje vrstoj sprezi s dravom, i to dravom (Jugoslavija) koja je bila percipirana, odnosno koja se (Bosna i Hercegovina) jo uvijek percipira kao antihrvatska. S druge strane, vea se sredita u Hrvatskoj (Zagreb, Split) i dalje percipiraju kao naa sredita, ali se istodobno od onoga to kao intelektualna i duhovna strujanja dolazi od tamo u novo lokalno sredite (Mostar) pravi selekcija po kriteriju bliskosti folklornim zasadama (nai obiaji) nacionalne ideologije koja je u samoj Hrvatskoj ve na izdisaju (o tome jo uvijek ne postoje bilo kakva istraivanja, no nedvojbeno bi bilo zanimljivo istraiti recepciju tako disparatnih historiografskih djela kakva su Stani, 2002, s jedne, i Brkovi, 2002, s druge strane). Bez detaljnih studija hrvatskoga sluaja, poput one kakvu je o bosanskim Muslimanima (sadanjim Bonjacima) radila T. Bringa (Bringa, 1997), ostaje za prikaz puke razine nacionalizma i njegovih suvremenih trendova osloniti se na ture injenice koje donosi Bringa. Njezin glavni zakljuak, po kojemu je identitet na ovoj primarnoj razini graen na kontrastima uoljivim u drutvenoj interakciji (Bringa, 1997, 91 i d.), valja svakako dopuniti snanijim naglaskom na razlike koje se iskazuju kao rezultat ugledanja na prakse iz vanjskoga svijeta, a zapravo su posljedica modernizacijskih procesa. U tome je smislu za oekivati ak i produbljivanje postojeih razlika, jer je pod utjecajem nove politike i intelektualne elite u bonjakim (muslimanskim) krugovima sve rairenija navada ugledanja na prakse iz islamskoga svijeta i njihovo integriranje u nae obiaje. O tome govori i materijal koji donosi T. Bringa (T. Bringa, 1997, 207 i d.) raspravljajui ulogu obrazovanih vjerskih slubenika, koji ulau veliki trud u restrukturiranje bonjakoga (muslimanskog) simbolikog univerzuma u skladu s utjecajem integralnoga islama kakav se propagira kroz obrazovni sustav pod patronatom IVZ. Ovo nas vodi k pitanju bonjakoga nacionalizma i njegovih temeljnih znaajki. On je, naime, mnogo mlai od srpskoga i hrvatskoga nacionalizma, a injenica da se integracija bonjake nacije odigrava bez reference na stariji etniki korijen i pred naim oima, nasuprot tradicijom deniranim i uvrenim identitetima susjeda, stvara iluziju o njegovoj vjetakoj naravi. U deniranju svoga povijesnog narativa, prije svega u potrazi za starijim etnikim korijenom koji prua osjeaj legitimiteta, bonjaka intelektualna elita tijekom 90-ih godina 20. stoljea slijedi u velikoj mjeri srpski model, prije svega vezujui se na dravni okvir Bosne i Hercegovine kakav je deniran tek okupacijom iz 1878. godine. Taj se okvir nekritiki prenosi u daleku prolost, ponekad ak i antiko doba. Dio intelektualne elite (samo kao primjeri iz mnogo ire produkcije: Filipovi, 1996; Imamovi, 1995; Imamovi, 1997) ne priznaje nikakve okvire zamiljanju povijesti svoje zajednice, pri emu nadmauje svoje srpske uzore i pokazuje znakoviti prijezir ak i prema neupitnim injenicama, ulazei u podruje iste fantazije. Primjeri su za to izmiljanje plemena Bosna, diskurs o srodnosti katarske verzije kranstva s islamom, itd. itd. Iako se u novije vrijeme pojavljuju glasovi koji upozoravaju na ovakve distorzije povijesne percepcije, a koji dolaze kako iz redova samih Bonjaka (Kamberovi, 2003; Redi, 2000) tako i
STATUS, BROJ 2, VELJAA/OUJAK 2004.

| 73

Kr u i l i b a u k J u g o s l a v i j e B o s n o m i H e r c e g o v i n o m izvan njih (Daja, 2003; Kvrne, 2003), drutveni doseg onoga zamiljenog ve je sada na pragu sklopa narativa iz kruga primarne socijalizacije. O tome rjeito govori injenica da je do 2001. godine prodano 20.000 primjeraka Historije Bonjaka (Kvrne, 2003, 87), to praktino znai da svaka trea ili etvrta bonjaka kua ima po jedan primjerak knjige. Politiki su, pak, ciljevi koji se legitimiraju ovim narativom takoer vrlo slini onima koje je imala srpska elita od BiH se eli napraviti drava po uzoru na Jugoslaviju. Ona bi trebala postati redistributivna agencija preko koje bi se alimentirao povlateni poloaj Bonjaka, temeljnoga i dravotvornog naroda koji je konano nakon teke i mune borbe stekao pravo uivati u blagodatima svoje drave. No, u bonjakoj politikoj eliti postoji i jedan struja koja u svojim zamislima ide i korak dalje te u sklopu globalizacijskih procesa mjesto BiH vidi u okviru islamske umme, to dakako podrazumijeva i mijenjanje naravi dravnog i politikog sustava. Takve ideje, dakako, samo pothranjuju prijepore s druga dva nacionalizma, pri emu onaj srpski kao odgovor nudi svoju, vrlo slinu verziju zamiljanja vezanu na politiki okvir ustanovljen u Daytonu Republiku Srpsku. U ovome je trenutku bosanski segment srpskoga nacionalizma usmjeren na izgradnju legitimacije samoga postojanja Srpske kao zemlje, koja, dakako, nema nikakva povijesnoga uporita (u tome na zaprepaujui nain sudjeluju ak i vrhunski srpski akademski autoriteti primjer: irkovi, 1998), a u fazi je izgradnje prela istu putanju nasilne homogenizacije kao i Srbija. S druge strane, meutim, od BiH se eli napraviti drava po uzoru na Jugoslaviju. Ona bi trebala postati redistributivna agencija preko koje bi se alimentirao povlateni poloaj Bonjaka, temeljnoga i dravotvornog naroda koji je konano nakon teke i mune borbe stekao pravo uivati u blagodatima svoje draveU ovako ocrtanoj slici postaje razumljivo zato se za BiH doista moe rei kako nije samoodriva i kako su njezini izgledi za budunost loiji od onih koje je u oba trenutka konstituiranja imala Jugoslavija. Dananja BiH ak ni kroz obrazovni sustav ne moe ponuditi alternativu sukobljenom nacionalistikom diskursu koji potjee iz kruga primarne socijalizacije, a svaki pokuaj da se to uradi vie lii na karikaturu i u pravilu poluuje uinak suprotan predvienom. Savjeti, pak, i ideje prema kojima bi se trebalo boriti protiv zloudnoga i retrogradnog nacionalizma rezultat su potpunoga nepoznavanja stvarnosti i ideolokih predrasuda ljudi koji dolaze iz posve drugaijega drutvenoga konteksta. Kako to izgleda pokuat u ilustrirati tek jednim primjerom, koji poinje usporednim itanjem. U svom prilogu u ovdje ve citiranom zborniku Upotreba historijskih mitova na Balkanu S. Daja se na jednome mjestu osvre i na R. Mahmutehajia te citira dio njegova teksta iz 1999. godine u kojemu, izmeu ostaloga, stoji i ova misao: U osnovi je netona i esta tvrdnja o BiH kao multikulturnoj zemlji. Naprotiv, BiH je kulturno, povijesno, politiki homogenija od ijednoga svoga susjeda, te je mogue govoriti o multikulturnom sadraju Srbije, ak Hrvatske, ali ne i Bosne i Hercegovine (citirano prema Daja, 2003, 60 bilj. 46). Moe se uzeti da misao pokazuje ili autorovo neznanje i nerazumijevanje pojma multikulturnosti, ili pak pokuaj svjesnoga manipuliranja pojmom, to se obzirom na prol publikacije za koju je tekst raen (nije rije ni o kakvoj poetnici ili itanci, namijenjenoj publici koja ne razumije taj pojam) onda ini besmislenim trudom. No, mnogo je interesantnije da se ime autora ove misli nalazi na popisu lanova odbora koji je iste 1999. godine proglasio knjigu Davida Campbella, National Deconstruction: Violence, Identity, and Justice in Bosnia (Minneapolis London 1998) za knjigu godine u izboru Meunarodnog foruma Bosna. Moglo bi se moda pomisliti da je gospodin Mahmutehaji, kao lan Odbora, dao svoj glas nekoj drugoj knjizi, no nakon to se utvrdi da je on i lan urednitva asopisa Forum Bosn koji je 2003. godine odluio prijevod iste knjige tiskati kao broj 21 istoga asopisa (Campbell, 2003), postaje jasno da on ipak Campbellovu knjigu smatra vrijednom. E tu ve poinju ozbiljni problemi, jer David Campbell tretira BiH kao ogledni primjer, paradigmu multikulturnosti te ak smatra kako se perpetuiranjem te njezine dimenzije moe uiniti veliki (progresivni) korak za ovjeanstvo. Pri tomu ne treba zaboraviti ni injenicu da je gospodin Mahmutehaji jedan od utemeljitelja S(tranke) D(emokratske) A(kcije) (koja se za izbore 1991. biraima u promidbenom materijalu, prije svega na plakatima, ali i u istupima svojih elnika, predstavljala kao muslimanska stranka), odnosno da je kao takav bio i potpredsjednik Vlade BiH nakon tih izbora i nekoliko mjeseci nakon to je u BiH poeo rat. to, dakle, poeti s ovolikim proturjejima ovjek koji je jedan od utemeljitelja (po europskim standardima) klerikalne i nacionalistike stranke tvrdi kako BiH nije multikulturna zemlja ali istodobno podrava i na svaki nain promovira knjigu prema kojoj je ta zemlja zapravo uzorni obrazac multikulturnosti. Proturjeje se, meutim, ne zavrava na tome, jer D. Campbell u svojoj knjizi izravno zagovara de(kon)strukciju nacije u BiH u ime progresivne multikulturnosti, to bi znailo da se i gospodin Mahmutehaji (kao utemeljitelj jedne nacionalistike stranke) s time izravno ili neizravno slae. No, ostavimo za sada R. Mahmutehajia, kojemu emo se neto kasnije ipak vratiti, i pogledajmo to kao viziju budunosti napaenim stanovnicima BiH nudi D. Campbell. Pri tomu valja prvo ocrtati misaoni koordinantni sustav u kojemu se autor kree: po njegovu shvaanju, koje sam dri visoko etinim, nacije su neto retrogradno (regresivno), neto to upornim djelovanjem (i to, gle uda, upravo u BiH) moe biti dokinuto u korist radikalne multikulturnosti, koja nikad ne moe biti dosegnuta, ali kao ideal nadahnjuje ine u sadanjosti, ine to vode ostvarenju toga nikad uhvatljivoga cilja. Da bi dokazao svoju poetnu premisu, onu o retrogradnosti, pa i antidemokratskoj naravi nacije, Campbell se uputa u ralambu konstituiranja nacionalne drave u procesu raspada Jugoslavije i u tome sklopu naglauje performativne vrijednosti nasilja iskazanog tijekom rata koji je dio toga procesa. Njegova je ralamba zapravo dekonstrukcija nacije, kojoj se negira bilo kakav povijesni razvoj, kao to se uostalom posve negira znae-

74 | MAGAZIN ZA (POLITIKU) KULTURU I DRUTVENA PITANJA

Kr u i l i b a u k J u g o s l a v i j e B o s n o m i H e r c e g o v i n o m nje povijesti kao realnoga iskustva (ona se svodi samo na dimenziju zamiljanja povijesti). No, i sam je Campbell sklon zamiljanju povijesti, pa tako moe ispjevati cijelu odu otomanskome sustavu milleta kao naslijeu deteritorijaliziranih identiteta koje je on potakao (Campbell, 2003, 239), proputajui (gle uda) naznaiti njegovu hijerarhijsku strukturu i eksluzivnost koja iz nje proizlazi, ali i injenicu da je srpski identitet takoer obiljeen tradicijom milletskoga sustava (a unato tomu nije obiljeen deteritorijaliziranjem - oigledno neto s argumentom ne tima). U takvu zamiljanju povijesti na odreenim tokama njegova dekonstruktivna misao spaja u nove konstrukte posve disparatne injenice i objanjenja, stvarajui na takav nain paralelnu realnost, iluziju, iji je jedini cilj dokazati poetnu premisu. Jedan takav konstrukt poinje slikom hrvatskoga vojnika koji je na uniformu priio ustaki simbol (ne znamo koji, moda stari hrvatski grb, koji se u slinim tekstovima redovito tretira kao ustaki simbol), a nastavlja se tvrdnjom da je Hrvatska nakon proglaenja neovisnosti 1991. godine uvela mjere koje su rezultirale koniktom s drugima, a posebno sa Srbima koji su ivjeli na njenoj teritoriji. Ta se tvrdnja potvruje pozivom na opis svoje izloenosti tim strategijama u Hrvatskoj Slavenke Drakuli, koja pak tvrdi zajedno sa milion drugih Hrvata, zakaena sam na zid nacionalnosti ne samo putem izvanjskih pritisaka iz Srbije i Savezne Armije, nego i putem nacionalnog homogeniziranja u samoj Hrvatskoj (Campbell, 2003, 100). Pogledajmo sastavnice konstrukta: hrvatski vojnik s ustakim simbolom kada, gdje, i u kakvoj svezi s vlau u Hrvatskoj (to se, inae, zove kontekst), ne zna se! Mjere koje su nakon osamostaljenja 1991. izazvale konikt sa Srbima pa Srbi (onaj dio koji su organizirale i kontrolirale SDS, JNA i Miloevi) su prve barikade postavili jo u ljeto 1990. godine, u vrijeme kada su Miloevi i srpsko vodstvo ve postavili jasan cilj, stvaranje krnje Jugoslavije, zemlje od sedamnaest milijuna stanovnika sa srpskom veinom, koju je trebalo stvoriti kroz nasilni postupak centralne secesije (za postupak deniranja toga cilja vidi Jovi, 1995, 131-2, 161; strategiju kao centralnu secesiju karakterizira Conversini, 1998). Slavenka Drakuli (autorica koja je posve racionalno zakljuila da ono to je ona pisala do 1990. nema vie trite u Hrvatskoj, ali zato, ako se malo zaini disidentstvom i naznakama progona u nacionalistikoj Hrvatskoj, ima lijepih izgleda na svjetskom tritu) ipak ne tvrdi nita to bi se moglo dovesti u korelaciju s dva prethodna elementa konstrukta (osim, dakako, kao insinuacija) njoj je smetala homogenizacija, no ve je iz njene reenice posve jasno da ta homogenizacija stoji u jasnoj korelaciji s pritiskom koji dolazi iz Srbije i iz krugova vojne klike (ne samo nego). I tako od narativa naega vrlog (de)konstruktora na kraju ostade jedna zamiljena slika ali ne i pravilo, jedna notorna la i jedan krivo uporabljeni citat sve zajedno, pak, postupak koji se teko moe opisati rijeima primjerenim znanstvenom diskursu! Sklonost izmiljanju stvarnosti Campbell nadopunjuje metodolokim postupkom u kojemu kljuni dokaz postaje niz anegdota, prikupljenih neselektivnom uporabom jedne vrsti vrela i ignoriranjem svih ostalih. To je metodologija u kojoj se Jovana Zameticu diskvalicira kao glasnogovornika R. Karadia, ali se bez ikakvih ograda koriste tekstovi M. ame i S. Avdia, koji su bili profesionalni propagandisti Armije BiH i kao takvi tvorci niza dezinformacija, lai, podvala i slinih stvari (kojima su se u ratu sluile sve strane, u veoj ili manjoj mjeri). Iz toga proizlaze nebulozne kvalikacije o nekanjenoj aktivnosti muslimanskih bandi nasuprot zvanino organiziranom nasilju srpskih vlasti (Campbell, 2003, 117), o Sarajevu kao simbolu multikulturalnoga etosa u Bosni (Campbell, 2003, 113), to je kvalikacija s kojom se sigurno ne bi sloio jo uvijek nepoznati broj rtava Muana Topalovia Cace (ili je, moda, i Caco ubijao po multikulturnom kljuu), o Stranci za BiH, socijaldemokratima i liberalima kao multikulturnim grupama (Campbell, 2003, 252), koje, dodue, kao politike stranke ni na jednim izborima nisu dobile ni jednoga glasa tamo gdje ne ive Bonjaci (muslimani). Sve to, i jo jako mnogo toga slinog, dolazi otuda to je D. Campbell ostao oduevljen ahistorijskom ralambom identiteta bosanskih muslimana T. Bringe (autorica oito nije shvatila da je identitet koji je ona uoila i uobliila velikim dijelom rezultat politike prakse jugoslavenske drave od sredine 60-ih godina 20. stoljea, kada je u sklopu promocije politike nesvrstavanja Titu trebao i muslimanski izlog). Polazei od takve, dijelom invalidne ralambe, Campbell identitet bosanskih muslimana kvalicira kao identitet realiziran u zajednici bez biti (Campbell, 2003, 245)! Takav bi, dakle, identitet trebalo, nizom strategija, nametnuti i ostalima u BiH (a poslije, valjda, i u svijetu). Meu strategijama uz pomo kojih bi se to moglo ostvariti Campbell nudi i onu diskriminatorne nancijske pomoi u korist multikulturalnih politikih snaga i uskraivanje te pomoi ostalima (Campbell, 2003, 252 - to bi se moglo, ovo dalje je prijedlog M. A., nastaviti i strategijom diskriminatorne pomoi za preivljavanje, pa ako ni to ne pomogne moe se prei i na zatvaranje pa i ziku eliminaciju svih koji ne pristanu na zajednicu bez biti, tome smo ionako ve bili podvrgnuti etrdeset i pet godina). Nakon to je zabrinutost vlasti Federacije BiH oko nemogunosti utjerivanja poreza na trgovinu, u sklopu uvenoga vercerskoga raja pijace Arizone, proglasio birokratskom (ta tko je vidio ubirati porez od multikulturnoga komuniciranja, makar ono bilo i trgovina), Campbell na kraju, citirajui W.E. Conollya, iznosi viziju o dravi manjina u kojoj ivi generalni etos koji proistie iz mnotva kulturnih izvora u kojoj veina grupa priznaje spornu narav vjerovanja koja stoje u samoj osnovi njihova identiteta, a ujedno koristi takvo uzajamno priznanje kako bi premostila viestruke razlike (Campbell, 2003, 269). Dakako, lozorati na fonu nesreenih i gotovo nasumce izabranih dnevnih vijesti, bilo konstruktivno ili de(kon)struktivno, i to proglasiti progresivnom milju, stvar je osobnoga uvjerenja, mentalnih i duhovnih sklonosti. No, problem nastaje kada se takva lozoja u jednom trenutku pokua ostvariti u realnom vremenu i prostoru posljednja svima poznata takva epizoda bila je ona jugoslavenskoga uenika Pola Pota (kolovan na jednoj od visokih vojnih kola u
STATUS, BROJ 2, VELJAA/OUJAK 2004.

| 75

Kr u i l i b a u k J u g o s l a v i j e B o s n o m i H e r c e g o v i n o m SFRJ) i njegovih crvenih Kmera, koja je ostavila krvavi trag stotina tisua mrtvih koji se nisu sloili s radikalnim progresivnim iskorakom u drutvenom razvoju. Zbog vrlo akutne opasnosti da bi se u nestabilnom drutvu kakvo je ono u BiH ak i mogao nai netko tko bi sve ovo pokuao pretoiti u realnu politiku praksu, bilo bi vrlo uputno vrijednog mislioca Davida Campbella lijepo zamoliti da prestane skrbiti za BiH. Valja ga svakako upozoriti, jer ini se on to ne zna, da ima vrlo slinih problema i puno blie njegovoj kui, pa se on ne mora vui po bosanskim zabitim kako bi spasio svijet. Neka lijepo ostane doma i pozabavi se, primjerice, uvjeravanjem britanske vlade te protestanata i katolika u Sjevernoj Irskoj da bi i oni mogli spasiti svijet stvaranjem zajednice bez biti i organiziranjem drave manjina u kojoj ivi generalni etos (itd.). Siguran sam da e uspjeti! Otkud, meutim, u svemu ovomu R. Mahmuehaji? Odgovor je vrlo jednostavan i vidljiv iz ve reenoga - on je u D. Campbellu prepoznao ovjeka kojemu se moe prodati rog za svijeu, osobu koja vjeruje deklarativnom multikulturnom diskursu bonjake intelektualne i politike elite. To, pak, akademskoga istraivaa u trenutku pretvara u orue ostvarivanja odreenih politikih strategija, koje, po irokom uvjerenju kakvo vlada u BiH, uvelike ovise o meunarodnoj podrci. injenica da pri tomu samoga R. Mahmutehajia i njegovu zajednicu taj isti D. Campbell tretira kao egzotinu vrstu i na odreeni nain kao zamorce, s kojima i nad kojima bi trebalo provoditi pokus, to nema veze. Ili, kako se to moe proitati u jednoj anegdoti, ije univerzalno znaenje u diskursu Bonjaka D. Campbell oito nije shvatio: mi ne elimo muslimansku zemlju, ali trebamo glasati za SDA kako bismo dobili dravu Kasnije moda moemo imati razliite stranke, ali sada to mora biti SDA, inae emo ostati bez drave, kao Kurdi (Campbell, 2003, 253, gdje se iskaz tumai kao taktika podrka nacionalistima naglasio M.A.). Rije je, dakle, o tomu da mi Bonjaci trebamo dobiti svoju dravu, dravu koju neemo dijeliti ni sa kime i u kojoj e se ostali osjeati kao u naoj dravi, jer ako tu dravu budemo dijelili s drugima onda emo biti kao Kurdi. Na putu ostvarenja tako postavljenoga cilja sve valja pretrpjeti, i sumnjivu demokraciju SDA, ali i kojekakve D. Campbelle i njihov orijentalizam/balkanizam, ako oni osiguravaju ostvarenje ovoga par excellance nacionalistikoga (narod sa svojom dravom = nacija) cilja. Nacionalizmi, dakle, kakve smo ovdje tek orisali imaju u drutvenoj stvarnosti BiH duboki korijen, pa kljuno pitanje nije mogu li se oni prebrisati krpom zaborava, de(kon)struirati ili u kratkom roku zamijeniti nekim transnacionalnim bosanstvom, ve kako e i za koje svrhe politike elite koristiti taj duboko usaeni nacionalistiki diskurs (mogunost je izbora uvijek otvorena i stvar je osobnoga odbira). Predstojei, pak, procesi modernizacije (a u dananjemu svijetu to praktino znai vesternizacije u smislu izgradnje civilnoga drutva i liberalne demokracije) postavljaju pred lokalne elite jo vee izazove. Globalizacija i trenutna dostupnost informacija u tome sklopu otvaraju ve naznaeni i akutni problem identikacija s dijelovima vanjskoga svijeta prema naelu vjerske/civilizacijske opredijeljenosti, identikacija koje su daleko od toga da BiH donesu bilo kakvu korist. Zakljuujui, dakle, ova nevesela razmatranja moe se konstatirati da u ovome trenutku BiH treba posve novu garnituru politike i intelektualne elite koja bi bila u stanju odgovoriti na postavljene izazove, oslanjajui se na jo uvijek postojeu i potencijalnu vanjsku pomo. Njezin bi primarni zadatak bio upregnuti upravo nacionalizam, kao realnu drutvenu snagu i sredstvo masovne politike mobilizacije, za izgradnju procedura zajednikoga djelovanja, rjeavanja konikata i donoenja odluka, a kroz to i za pothvat ulaska, makar i na mala vrata, u krug modernih europskih drava.

DR. MLADEN ANI (SARAJEVO, 1959), ZAVOD ZA POVIJESNE ZNANOSTI HAZU U ZADRU / HRVATSKI STUDIJI SVEUILITA U ZAGREBU.

76 | MAGAZIN ZA (POLITIKU) KULTURU I DRUTVENA PITANJA

Kr u i l i b a u k J u g o s l a v i j e B o s n o m i H e r c e g o v i n o m

LITERATURA (citirana djela)


Anderson, 1998 = Nacija: zamiljena zajednica (izv. Imagined Communities. Reections on the Origin and Spread of Nationalism, 1983), Beograd 1998; Antoljak, 1992 = S. ANTOLJAK, Hrvatska historiograja do 1918, 1, Zagreb 1992; Assmann, 2002 = Rad na nacionalnom pamenju (izv. Arbeit am Nationalen Gedchtnis. Eine kurze Geschichte der deutschen Bildungsidee, 1993), Beograd 2002; Barford, 2001 = P.M. BARFORD, The Early Slavs. Culture and Society in Early Medieval Europe, Ithaca N.Y. 2001; Bib, 1995 = I. BIB, Bijeda istonoevropskih malih drava (izv. Vlogattot tanulmnyok, 1986), u: I. BIB - T. HUSZR J. SZCS, Regije evropske povijesti, Zagreb 1995; Bijeli Savi, 2003 = D. I. BJELI - O. SAVI (ur.), Balkan kao metafora: Izmeu globalizacije i fragmentacije, Beograd 2003; Bilandi, 1999 = D. BILANDI, Hrvatska moderna povijest, Zagreb 1999; Brkovi, 2002 = M. BRKOVI, Srednjovjekovna Bosna i Hum - identitet i kontinuitet, Mostar 2002; Bringa, 1997 = T. BRINGA, Biti musliman na bosanski nain (izv. Being Muslim the Bosnian Way: Identity and Community in a Central Bosnian Village, 1995), Sarajevo 1997; Campbell, 2003 = D. CAMPBELL, Nacionalna dekonstrukcija. Nasilje, identitet i pravda u Bosni (izv. National Deconstruction: Violence, Identity, and Justice in Bosnia, 1998), Forum Bosn 21/2003; Conversini, 1998 = D. CONVERSINI, Tko su bili secesionisti?, u: Hodge Grbin (ur.), Europa i nacionalizam, Zagreb 1998; irkovi, 1998 = S. IRKOVI, Naseljeni gradovi Konstantina Porrogenita i najstarija teritorijalna organizacija, Zbornik radova Vizantolokog institua 37/1998; avoki, 1991 = K. AVOKI, Jugoslavija i srpsko pitanje, u: A. ILAS (ur.), Srpsko pitanje, Beograd 1991; ilas, 1991 = A. ILAS, Hrvatsko-srpski sukob i liberalna demokratija, u: A. ILAS (ur.), Srpsko pitanje, Beograd 1991; Daja, 2003 = S.M. DAJA, Bosanska povijesna stvarnost i njezini mitoloki odrazi, u: Historijski mitovi na Balkanu. Zbornik radova, Sarajevo 2003; Ekmei, 1989 = M. EKMEI, Stvaranje Jugoslavije 1790-1918, 1-2, Beograd 1989; Filipovi, 1996 = M. FILIPOVI, Bonjaka politika, Sarajevo 1996; Hoare Malcolm, 2001 = Q. HOARE N. MALCOLM (ur.), Books on Bosnia, London s.a. (2001); Hobsbawm - Ranger, 2002 = E. HOBSBAWM T. RANGER (ur.), Izmiljanje tradicije (izv. The Invention of Tradition, 1983), Beograd 2002 Hroch, 2000 = M. HROCH, Social Preconditions of National Revival in Europe, New York 2000; Imamovi, 1995 = E. IMAMOVI, Korijeni Bosne i bosanstva, Sarajevo 1995; Imamovi, 1997 = M. IMAMOVI, Historija Bonjaka, Sarajevo 1997; Ivi, 1991 = P. IVI, Jezik i problemi oko njega, u: A. ILAS (ur.), Srpsko pitanje, Beograd 1991; Jelavich, 1992 = Ch. JELAVICH, Junoslavenski nacionalizmi (izv. South Slav Nationalisms Textbooks and Yugoslav Union before 1914, 1990), Zagreb 1992; Jenkins, 2001 = R. JENKINS, Etnicitet u novom kljuu (izv.: Rethinking Ethnicity, 1997), Beograd 2001; Jovi, 2003 = D. JOVI, Jugoslavija drava koja je odumrla, Zagreb 2003; Kamberovi, 2003 = H. KAMBEROVI, Turci i kmetovi mit o vlasnicima bosanske zemlje, u: Historijski mitovi na Balkanu. Zbornik radova, Sarajevo 2003; Kurta, 2001 = F. KURTA, The Making of the Slavs. History and Archeology of the Lower Danube Region c. 500-700, Cambridge 2001; Kvrne, 2003 = J. KVRNE, Da li je Bosni i Hercegovini potrebno stvaranje novih povijesnih mitova, u: Historijski mitovi na Balkanu. Zbornik radova, Sarajevo 2003; Metrovi, 1993 = I. METROVI, Uspomene na politike ljude i dogaaje, Zagreb 1993;
STATUS, BROJ 2, VELJAA/OUJAK 2004.

Pei, 1996 = V. PEI, Rat za nacionalne drave, u: N. POPOV (pr.), Srpska strana rata. Trauma i katarza u istorijskom pamenju, Beograd 1996; Pleterski, 1990 = A. PLETERSKI, Etnogeneza Slovanov, Ljubljana 1990; Raukar, 1007 = T. RAUKAR, Hrvatsko srednjovjekovlje, Zagreb 1997; Redi, 2000 = E. REDI, Sto godina muslimanske politike u tezama i kontroverzama istorijske nauke, Sarajevo 2000; Rihtman-Augutin, 1984 = D. RIHTMANAUGUTIN, Struktura tradicijskog miljenja, Zagreb 1984; Roudometof, 2001 = V. ROUDOMETOF, Nationalism, Globalization, and Orthodoxy. The Social Origins of Ethnic Conict in the Balkans, Westport (Conn.) London 2001; Samardi, 1991 = R. SAMARDI, Istorijski karakter Srba, u: A. ILAS (ur.), Srpsko pitanje, Beograd 1991; Smith, 1998 = A. SMITH, Nacionalni identitet (izv. National Identity, 1991), Beograd 1998; Stani, 2002 = N. STANI, Hrvatska nacija i nacionalizam u 19. i 20. stoljeu, Zagreb 2002; Todorova, 1999 = M. TODOROVA, Imaginarni Balkan (izv. Imagining the Balkans, 1997), Beograd 1999; Vlaisavljevi, 2003 = U. VLAISAVLJEVI, Junoslovenski identitet i suta stvarnost rata, u: Bijeli Savi, 2003; Vulliamy, 1994 = E. VULLIAMY, Seasons in Hell. Understanding Bosnias Wars, New York 1994; Wehler, 2002 = H.-U. WEHLER, Nacionalizam. Istorija - forme - posledice (izv. Nationalismus. Geschichte - Formen Folgen), Novi Sad 2002;

| 77

Kr u i l i b a u k J u g o s l a v i j e B o s n o m i H e r c e g o v i n o m

DO YOU SPEAK BCS?


O jeziku koji nas izgovara ili putokaz u jeziku materinu
Lingvoovinisti su nominalno raskomadali jezik kojem sluim, a manufakturni faisti su temeljno obavili posao komadanja zemlje u kojoj sam roen
Dragoslav Dedovi

1994: uasnutost

OVOR KOJI BI POEO IZRICANJEM SUMNJE U SMISLENOST jo neizgovorenog poinio bi semantiko samoubistvo. Pa ipak sumnjam. Svaki dodir tastature povezan je sa izvjesnom koliinom nelagodnosti, ak odvratnosti koja se javlja i kod psihoziki normalnih osoba, a kamoli kod srpskohrvatskih lingvoizoida, kada su prisiljeni da obavljaju poslove koji su bez ikakvog izgleda na uspjeh. Ostaje mi ili da od te bezizglednosti napravim lozoju, kao svojevremeno Marko Aurelije ili da od sopstvenog gaenja prema tekstovima koji apsolutno vjeruju u svoje premise, prema svakom mistikovanju teksta, tekstopisca i knjievne produkcije nainim neku vrstu line programatske estetike nepovjerenja. Za lozoju je u ovom vijeku odve kasno kao uostalom i za svaku programatsku estetiku. Ja crpim svu svoju preostalu spisateljsku motivaciju iz apsurdne injenice da mislim na jednom mrtvom jeziku. Da taj jezik nominalno ne postoji tvrdili su oduvijek lingvoovinisti, ponajprije iz Zagreba, potom iz Beograda i najposlije iz Sarajeva. No ti su ljudi bili plaeni da organizuju rat za rasparavanje sopstvenog jezika i time utru put militantnom diskursu kao jedinom preostalom obliku komunikacije na razvalinama Jugoslavije. Njihove pseudonaune, ideoloke formule horski su ponovili njemaki urnalistiki eksperti za Balkan vidjevi u nesrei miliona junih Slovena jedinstvenu ansu da izau iz bezobline plazme anonimnosti i protumae njemakom laiku, izmedju ostalog, jeziku nunost raspada Jugoslavije. Gospoa Alexandra Stiglmayer mi je na primjer, jo u januaru 1992. u jednoj brouri bonske Savezne centrale za politiko obrazovanje (Bundeszentrale fr politische Bildung) dijagnosticirala jeziku

izofreniju: Allerdings ist Serbokroatisch eine Kunstsprache, die sich aus Serbisch und Kroatisch zusammensetzt. Srpski, hrvatski i odskora bosanski su dakle prirodni jezici osloboeni iz jednog vjetaki sklepanog srpskohrvatskog kaveza. Ljudi koji u Bosni tako misle spremni su da sirovom silom potkrijepe svoje etnolingvistike spekulacije. Cinizam istorije dovee ih i bez asistiranja gospoe Stiglmayer u tragikomini poloaj Austrijanaca i Nijemaca koji je Karl Kraus lapidarno opisao: Ono to nas dijeli jeste na zajedniki jezik.

2004: niko vie ne mora plaziti raskomadani jezik.


U meuvremenu su se eksperti za Balkan izvjetili u svojim analizama, uei se na ivom tijelu svog predmeta u tranzicijskoj agoniji. Gospoa Stiglmayer je jedno vrijeme bila glasnogovornica nekakvih stranaca u Bosni, to je zasigurno bio krupan korak u karijeri. No, prije toga, krajem devedesetih, na jednoj javnoj tribini u Klnu dospio sam je upitati da li bi jo jednom uredniki potpisala istu izjavu o jeziku. Ona je nama, (maloj raji sa Balkana) odala tajnu da je jo tada, kada su joj naruili brouru, bila u dilemi da li da tako neto potpie. No, potpis je ostao, a koliko znam, ovaj tekst je prvi pisani trag njene nedoumice . Uzgred reeno, gospoa je samouvjereno tvrdila da na Balkanu ne postoji ni jedan jedini nezavisni medij. Pritom je, vidi vraga, ova njemaka novinarka rodjena u Splitu, Feralovom gradu. No, novinari su ionako poseban soj ljudi. Diplomati se izraavaju sa neto vie sosticiranosti. Gospodin Hans Jochen Pe-

78 | MAGAZIN ZA (POLITIKU) KULTURU I DRUTVENA PITANJA

Kr u i l i b a u k J u g o s l a v i j e B o s n o m i H e r c e g o v i n o m ters, diplomata koji je izmeu 1999. i 2003. bio na privremenom radu u BiH, rado u tekstovima o Bosni pria viceve. Tako njegov tekst BiH i njen/i jezi/k/ci poinje ovako: Stranac kojem su rekli da je domae stanovnitvo jeziki jako osjetljivo zadesi se negje u Bosni, gdje nije mogao ustanoviti etniku obojenost jezika kojim se sluio konobar. Naruuje kafu. Nema. Pa kavu. Opet nema. Pa kahvu. A konobar mu, iznerviran, odgovori: ma svejedno je kako e je zvati nema vode! Svidjela mi se ova diplomatska kozerija. Prepriavanjem domaih viceva vjeto pokazujete da razumijete zemlju u kojoj se nalazite i ujedno skrivate tipino njemaku bespomonost koja se javlja kada ne postoje jasna pravila. Gospodin Peters je u tekstu takoe napomenuo da proces raspada srpskohrvatskog jo nije okonan. Potom se okrenuo temi koja bi se u drugim zemljama zvala jezika politika. Poto Bosna i Hercegovina nema ustavom propisani zvanini jezik, a entitetske odredbe o jeziku su se ionako poetkom milenija pokazale kao protivustavne, postavlja se pitanje, o kakvoj jezikoj politici moe biti rijei? Sve do godine 2001., navodi Peters, dakle pet godina nakon potpisivanja Daytonskog sporazuma, ni Zagreb, ni Beograd, ni Sarajevo, nisu francuskoj Vladi dostavili zvanian prevod teksta sporazuma i prateih dokumenata, na to su se u Parizu obavezali, tako da ocijelno postoji samo verzija sporazuma na engleskom. Mene to navodi na misao da svako insistiranje na ustavnim pravima u takvoj zemlji mora zavriti opaskom: ta se pravi Englez! Zemlja koja je prije stotinjak godina imala preko 90 odsto nepismenih sada ima ustav na jeziku koji ne govori 90 odsto stanovnitva. U cilju narodnog prosvjeivanja o graanskim pravima i dunostima trebalo bi danonono, sa rjenikom u ruci, sluati momke poput Eminema i goliave rap-cure koje se dre za genitalije i skakuu oko njega, pjevajui prostakluke na svebosanskom ustavnom jeziku. Zbog svega ovoga predlaem da i tekst himne bude napisan na jeziku na kojem je najfrekventnija rije fuck. Poput te nevidljive soli, na dnu rijei Nijemac iskri sediment davnanje nelagode Slovena koji po prvi put shvataju da postoje ljudi koji nisu u stanju neto rei na njima razumljivom jeziku. Umjesto da se zapitaju da li postoji mogunost izlaska iz sopstvene jezike pozicije, nai su preci ljude koje nisu bili u stanju razumjeti po kratkom postupku oznaili kao gomilu mutavaca kao nijemce te je time pitanje slavensko-germanskog dijaloga rijeeno jednom za svagda. Nijemci su pak u generalnoj oznaci za sve slovenske narode Slawen memorisali rije Sklave, u ijoj je osnovi grka rije sklabos, to znai rob, odnosno Sloven, jer su jedno vrijeme na pijacama robova to sigurno bili sinonimi. Iz ovog etimolokog izleta vraamo se u jeziku sadanjost da bismo postavili nekoliko pitanja: a)Da li je rob nijem kada naui njemaki? b) Da li nijemac postaje rob kada naui neki slovenski jezik? c)I ta bi saoptio zanijemeli rob jednom u roba pretvorenom mutavcu? d) Na koncu - pitanje svih pitanja: da li govorimo ili bivamo izgovoreni?

2004: jezina strina ili ti jezika materina


Svoj jezik nazivamo maternjim jezikom. Ali odrasli ljudi vie ne govore majinim jezikom ve jezikom kole ili ulice, kasarne ili partije, profesije ili porodice, tamtia ili javnosti. Oni apuu, mucaju, galame i deklamuju. Ponekad je pametnije utati. Ali tek onda kada zanijemite, kada ponete oslukivati jezik, ponovo ste bliski svojoj najosnovnijoj potrebi da unutranji svijet poveete sa vanjskom stvarnou. ini se da je jedina sigurna spona unutranje kakofonije, sainjene od ulomaka misli, osjeaja, sjeanja, snova, slutnji sa spoljanjim naoko uredjenim svijetom upravo va jezik. Ipak, malo ko za ivota dospije do samosvojnog govora koji bi bio neponovljiva kombinacija poznatih elemenata. Ljudi uglavnom provede ivot u uvjerenju da umiju govoriti. No, zamislite da postoji ureaj za digitalno snimanje svega to ste izgovorili tokom ivota. Koga bi zanimao taj snimak? Ono bitno bi ionako stalo u jednu prostu reenicu. I potpuno je svejedno kako vam se zove jezik. Albert Einstein je vjerovao da su samo dva fenomena beskonana univerzum i ljudska glupost, no za univerzum nije bio ba siguran. Ako mu je povjerovati, onda je najvei dio svega do sada izreenog, napisanog, ili ak samo miljenog sastavni dio tog Einsteinovog glupoverzuma. U njemu mahom nadvikujemo jedni druge, a nestani Albert nam sa postera katkad isplazi jezik, kao da elio rei neka idemo u jeziku materinu.

1998: ta bi jedan rob saoptio nekolicini mutavaca?


Nijemci. Nijemci, Nijemci. Nijemci, Nijemci, Nijemci. Ponovite li neku rije vie puta, osjetiete kako njeno uobiajeno znaenje ili poput morske vode na vrelom kamenu. Prvo se mokra mrlja skupi u taku, a onda ostane samo svjetlucanje nevidljive soli. Nijemci. Nijemci, Nijemci

STATUS, BROJ 2, VELJAA/OUJAK 2004.

| 79

Kr u i l i b a u k J u g o s l a v i j e B o s n o m i H e r c e g o v i n o m

2001: e-mail hrvatskoj lingvistici koja i dalje tvrdi da govori hrvatskosrpski


Draga gospoo K., Obradovala me Vaa poiljka i da ne okoliim, tekstove sam odmah proitao u gradskom autobusu (jedino mirno mjesto izmeu posla i kue). Intelektualno suverena i na optu ljutnju Vaih protivnika, logino izvedena misao, koja plijeni ne samo znanstvenom utemeljenou, ve i diskretnom duhovitou. Potpuno je jasno da e narod, bolje reeno , patriotski jezikoslovci i dalje pokuavati kemiaru zabraniti koritenje naziva natrijev klorid da bi nesmetano mogli svoju neslanu, novokomponovanu jeziku kau servirati kao arobni napitak koji bi od obinih smrtnika trebao nainiti maloumne trbuhozborce to po sav dan mantraju o samobitnosti. Mislim da su nacionalno grozniavi Srbi i Hrvati, a i Bonjaci u srpsko-hrvatskom sendviu, pokuali razbiti arobno zrcalo onog istog a ipak drugaijeg, ono zrcalo u kojem se vidi koliko je smijena njihova pretenciozna poza. Jer ako nam ogledalo kae da smo svi mi tek jedna od potencijalnih ili realizovanih drutveno-povijesnih konstrukcija (jer Srbislav je uz majune korekcije mogao proi i kao Hrvoje i kao Muhamed ili ak kao Srbislava - i obratno) onda onaj drugi, kao ivi primjer drugaije, dakle pogreno realizovane konstrukcije, mora nestati, da bi se uspostavo kauzalitet planetarne evolucije od ameba i paramecijuma sve do nae nacije i voljenog nam voe. Zrcalo je meutim upravo stoga arobno jer ga ne moe razbiti ve mu samo moe okrenuti lea i infantilno tvrditi da ga nema jer si stisnuo oi i zaepio ui. No neka ta gospoda ostanu u tom poluunju, nemona da se usprave, da se opuste ili da se okrenu. Tako ih je lake prepoznati i zaobii. U glavnom gradu Velike Srbije, u Hagu, u pauzama suenja prevodioci, novinari i ostali ponekad pitaju sluajnog poznanika uz kafu: Do You speak BCS? Dakle engleska skraenica za bosanskohrvatskosrpski, bi-si-es, zvui kao ime bolesti. Znam da moja ideja ima mnogo manje izgleda na uspjeh ak i od Vae ali kako bi bilo da taj jezik nazovemo BCS? Naposlijetku, Hag je mjesto gdje se okupljaju tipovi koji na istom jeziku pokuavaju objasniti da su morali ubijati druge jer ti drugi ne samo da su tako pogano razliiti, ve nisu ni ljudska bia, jer da jesu bili bi kao mi, a nisu, mada su mogli biti itd. Valjda e se neko sjetiti da Veliko klanje ne bi bilo mogue bez lingvo-ovinistikog otrenja jezikog sjeiva. (Kraj pisma)

na hrvatskom. Vojvoda je elio da mu se sudi po takama a ne po tokama. ovjek koji je inae predlagao zardjale kaike za vadjenje oiju kao nain srpsko-hrvatskog dijaloga oduvijek je bio samo za ravnopravnost jezika, zar ne? Jezivi jezikoslovni raun je umjesto bosansko-srpskom vojvodi ispostavljen jednom Bugarinu na Kosovu, nakon ulaska NATO-saveza u otcepljenu pokrajinu. ovjek je ubijen na ulici jer se u jednom albanskom uhu bugarski do smrtonosnog neprepoznavanja pribliio srpskom. Iz toga se mogu nauiti dvije stvari: to je vea udaljenost posmatraa to srodne stvari sve vie lie jedna na drugu. Drugo, razmislite prije nego ponenete ubijedjivati strance da ste potpuno razliiti od onih na koje liite vie nego to vam se svidja. Pomislie da ete odmah pucati ako sluajno izgovore pogrenu verziju naziva jednog napitka davno pronadjenog u Etiopiji pod drvetom zvanim Coea. I moda tree: ako namjeravate ivjeti na Kosovu uite albanski, jer e multietniko Kosovo za koje se Zapad borio uskoro biti mogue samo na tom jeziku.

Dijagnoza 2004: Manufakturni faizam i jugo-nostalgiarska melanholija


Kako se moe razumjeti manuelna, manufakturna priroda postjugoslovenskog faizma? I kakva je njena veza sa jezikom? Za razliku od industrijalizovanog ubijanja to je tenja da se protivnik udavi golim rukama, potreba da se u svakovrsnom sadizmu svim ulima iskusi trijumf nad potpuno obespravljenim i nemonim biima. Prije vie od pola stoljea se balkanski faizam mogao posmatrati u evropskom komparativnom kontekstu uporedi industriju smrti zvanu Auschwitz i manufakturni Jasenovac. Mislim da se i danas takva strast moe objasniti i nesvjesnom potrebom da ubijete drugoga u sebi. Lana nada, da e vam etniko ienje pored televizora i drugih napljakanih tehnolokih tekovina donijeti i izvjesnost da ste iz vae iskompleksirano-kompleksne svebosanske/ svehercegovake due protjerali onaj hrvatski, srpski, bonjaki ili jevrejski dio, da ste i sami postali etniki isti navela vas je da se od poetka latite neasnog posla umlaivanja susjeda. Obeana vam je velika redukcija, veliko ienje od neprirodne multietninosti u vama samima. Dobili ste samo kolektivni stid zbog zloina poinjenih u vae ime i kolektivni bijes zbog zloina poinjenih nad vama. I na kraju veliku ravnodunost, najvei od svih kranskih grijehova. Ko god gradi identitet na stidu i bijesu, ko pokua da se sakrije iza amnezije i ravnodunosti, taj e, kada dobije priliku opet biti spreman da se, u ime velike nacionalne nude, pokua domoi olakanja protjerivanjem drugih iz sebe. Ideja ako ne skladnog, onda nenasilnog prihvatanja sopstevnog identiteta, koji ne bi bio oprean pripadnosti bh. kulturno-povjesnom prostoru ve komplementaran sa njom, mora prethoditi ideji izmirenja sa drugima. Da

post scriptum 2004: govori srpski da te ceo svet razume


Vojislav eelj, sklon svakoj vrsti klovnovskog gega, zgranuo je sudije u Hagu tvrdei da ne razumije tekst optunice jer je napisan

80 | MAGAZIN ZA (POLITIKU) KULTURU I DRUTVENA PITANJA

Kr u i l i b a u k J u g o s l a v i j e B o s n o m i H e r c e g o v i n o m li se radi o bh. mini-jugoslovenstvu? Ne, takvo politiko lightbosanstvo nije stvar ideologije ve dobre volje da sklopite mir sa drugima u sebi i oko sebe. Jugosloveni su, jo za postojanja Jugoslavije, bili vrsta ljudi u izumiranju, te je svako prepadanje nekom vrstom uskrsnua ideolokog jugoslavizma u Bosni ustvari tek nesvjesno negativno jugoslovenstvo. Oni, koji su svoju ivotnu misiju pronali u ruenju Jugoslavije, po prirodi stvari sada moraju biti najvei jugo-nostalgiari. Naime, antijugosloveni su, sa gubitkom Jugoslavije izgubili svoju omiljenu tamnicu, svog dragog tlaitelja i vrhovnog neprijatelja svoj razlog za pravedni gnijev. Sada su na etiki istim semantikim poljima postjugoslovenske svakodnevice osudjeni gotovo iskljuivo na sunarodnike. Sada, kada ih spopadne udnja za ovinistikim zanosom moraju da mrze na daljinu, a ta im tele-pizma ne prua onu slatku jezu koja nastaje kada se uje blisko disanje voljenog neprijatelja u mraku balkanske krme. Pa to je bilo jasno jo Jovanu Duiu. Pjesma Neprijatelj poinje ljubavnim prizivanjem : Moj neprijatelju sa dva oka arka, S noima u otrov zamoenim, gde si? Entuzijazam u pjesmi sukcesivno raste: Da mog boga mrzi jednom mrnjom holom, Da se gnua moje mudrosti; i blaen, Da moju otricu hvata rukom golom; Da zna da u biti ismijan i zgaen. Poenta je, ako ne neka vrsta potresne ljubavne izjave, onda priznanje patoloke ovisnosti: Bez tebe u biti bedan i bez moi, Mali i unien, i pobeen stidno. H zabiljeio sljedee: Herceg-Bosna, t.j. Hercegovina i Bosna; jamano nainili knjievni ljudi. Ne moe zato dobro biti, to se svagda govori Bosna i Hercegovina, a ne obratno; a ni zato, to je Herceg-Bosna sloenica kao na pr. crnout, jugozapad, t.j. crn i ut, jug i zapad, a takvim sloenicama prvi se dio svagda svruje na o, moralo bi dakle i ovdje biti Hercegobosna, a tako nitko ne pie. Na poetku, dakle, bjee gramatika pogreka. Caesar supra grammaticos, izgovorio je, kau, prije est stoljea Sigismund, poznati car i neuspjeni kriar koji je vladao i hrvatskim zemljama, da bi svi slobodoumni ljudi u narednim vijekovima pokuali da ga demantuju. Caesar non supra grammaticos! , vikali su oajniki Nije esareva zadnja! Za sada je izvjesno da su pojedinani vladari iznad gramatiara samo u autokratskim sistemima. U demokratiji, gdje je narod nosilac suverenosti, on je iznad gramatiara koji mu slue. Naglo narastajui broj polupismenih silovatelja sopstvenog jezika na podruju Bive u posljednja dva desetljea govori o nagloj demokratizaciji stavljanju veine naroda izvan domaaja svake gramatike.

2004: odgovor na naslovno pitanje


Dakle, lingvoovinisti su nominalno raskomadali jezik kojem sluim, a manufakturni faisti su temeljno obavili posao komadanja zemlje u kojoj sam roen. Sada su im puna usta Europe, nadaju se europskim subvencijama. Svoje su slike poglavnika i enerala iz javnih prostorija prenijeli u ugodne, stranje odaje, tamo im tiho tepaju - ti nekadanji drekavci svih naih krvavih nacionalnih utopija.

***
Ostaje mi samo jo da se sjetim Ivana Slamniga i njegove pjesme Hrvatski pjesnici: ...posjednut na visoki bijeli barski stolac ne mislei ni najmanjim dijelom maloga mozga da je ovaj jezik koji vaem dijelei ga sa Srbima kao zdjelu bravetine u soivici pruen od vas, and I have taken it. I da kaem: Yes, I do. I speak BCS.

2004: Od Frankfurta do Hercegobosne


M. S. mi je u Frankfurtu ispriao da je negdje u srednjoj Bosni upitao neku djevojicu za put i pritom izgovorio rije raskre. Djevojica se stidljivo usprotivila, jer je njen seoski uitelj rekao da je raskrije naa hrvatska a raskre njihova, srpska rije. M. S. se na to rasrdio i poruio uitelju da je magarac koji iz hrvatskog izbacuje stare hrvatske rijei. Ne znam kakav je odgovor smislio uitelj, no, meni bi bilo pametno da upomo pozovem jezike savjetodavce. U internetu sam od nekog gospodina iz Leipziga, koji je odluio rasprodati svoju kolekciju starih slavistikih knjiga naruio Hrvatski ili srpski jezini savjetnik, autora Dr. T. Maretia, koji je tampan u Zagrebu 1924. kao dopuna Broz-Ivekovievom Rjeniku hrvatskoga jezika U tekstu, uzbudljivom poput detektivskog romana, autor nije nita napisao o raskrijima, raskrima i drugim raspuima, ali je pod

DRAGOSLAV DEDOVI JE ROEN 1963. U ZEMUNU. ODRASTAO JE U KALESIJI, GIMNAZIJU JE ZAVRIO U TUZLI, STUDIJ URNALISTIKE U SARAJEVU. OD 1992. BORAVI U NJEMAKOJ. MAGISTRIRAO JE NA INTERDISCIPLINARNOM ODSJEKU EUROPASTUDIEN UNIVERZITETA U AACHENU. NOVINAR JE RADIJA DEUTSCHE WELLE.
STATUS, BROJ 2, VELJAA/OUJAK 2004.

| 81

Kr u i l i b a u k J u g o s l a v i j e B o s n o m i H e r c e g o v i n o m

Akteri, sistem, promjene, stanje i zablude


U Bosni i Hercegovini je danas stanje nedovrenog rata, krhkoga mira, velike obespravljenosti i nemogunosti graana da se vrate u svoje posjede i imanja, u svoja mjesta prijeratnog boravka
Salih Foo

Globalizacija i talas velikih promjena

VE JE PODLONO PROMJENAMA OD POLITIKIH SISTEMA, ekonomije do tehnologije. Taj veliki proces promjena u svjetskim razmjerama oznaava se globalizacijom. Mijene i novumi su univerzalnost i zahvatile su skoro sva drutva, sve sisteme i sve zemlje. Neke od njih svoje promjene podstiu u eljenom pravcu, dok se neke opiru, ipak bezuspjeno. Mnogi se pokreti pojavljuju kao duebrinici za ouvanje starog, tradicionalnog, autetninog, ali su njihovi napori isto tako ogranieni, jer nemaju snagu pred najezdom tehnoloke i ekonomske moi koja diktira nova pravila bez obzira na politike odluke i domete pojedinih parcijalnih sistema. Bez razmjene tehnologija, informacija, proizvoda, ivot bi stao i sasvim bi svijet drugaije izgledao. Danas niko nije dovoljan sam sebi, svi su naslonjeni na druge, razvijeni na nerazvijene, bogati na siromane, tehnoloki razvijene na zastarjele tehnologije itd. Konzumacija dobara i proizvoda danas je veoma rairena i vie se pojedinac ne pita za porijeklo ve ih koristi i nabavlja kao da su njegov proizod. To moemo porediti po konzumaciji hrane bez obzira na porijeklo zemlje ili pak navike da ih koristimo. Ista ili jo ovisnija je situacija u tehnolokim i informacijskim tehnikama i tehnologijama. Bezbroj je primjera i argumenata koji govore u prilog teze da je to novo vrijeme i talas promjena, koji je zahvatio itav svijet, koji e od svih stanovnika stvoriti jedno globalno selo. Nije mali broj i onih koji ale prolost, opiru se novim tehnologijama i sadraju promjena uz nastojanja da se ouva autentinost i zasebnost u kulturolokom, nacionalnom, politikom, religioznom i ekonomskom pogledu. Mone meunarodne institucije, koje generiraju promjene, teko su zaustavljive bez obzira na njihove nerijetko male efekte u pravcu pozitivnih promjena i efekata. Mnoge od njih svojim akcijama, ne mali broj zemalja i privreda, stavljaju u novu ovisnost ili neokolonijalnu poziciju i siromatvo. Ali, njihov mehanizam, tromost i nadmonost koju kombiniraju sa

politikim ciljevima i ekonomskim efektima, dovode do ostvarivanja programiranih promjena, sistema, ekonomija, navika i ponaanja. Danas se promjene ne odvijaju nasilno, dakle sa oruanim sredstvima, kakvih je bilo ne malo u prolosti i koje su oznaavane revolucionarnim promjenama. Promjene se u drugoj polovini dvadesetog stoljea i na pragu dvadeset i prvog, odvijaju programirano, ciljano i dirigovano iz centara koji ne podlijeu jednoj dravi, jednoj vladi, ve su izvan tog okvira sa snanim neformalnim centrima i sa velikom ekonomskom moi koja je nadomjestila silu koja je koritena u velikim promjenama devetnaestog i dvadesetog stoljea. Radi ilustracije navodimo argument koji dovoljno govori u prilog iznesenoj tezi; socijalizam se kao sistem i poredak nije sruio sam od sebe i zbog ideolokog i parlamentarnog nedostatka demokratije, ve zbog nemogunosti tehnoloke trke i ekonomske neekasnosti sa sistemom kapitalizma. Nije demokratija osnova sistema i pravinosti, ve ekonomska stabilnost i ovisnost zemalja od razvijenih i centara koji dirigiraju ekonomske i razvojne tokove. Demokratija je izgovor za velike promjene za sistem koji sobom nosi globalizacija koja ne podnosi suprotstavljanja i barijere bilo koje vrste. Globalizacija zahtijeva ukidanje granica za robe i kretanje kapitala, ne trpi ogranienja i lokalne zatvorenosti, ne podnosi mijeanje vlasti u njene projekcije i ne poznaje socijalne elemente, ve razvojno ekspanzionistike, koji se sele iz regiona u region i tako slamaju sve otpore i suprotnosti koje se nalaze na putu velikom procesu promjena. Iako vojna snaga i sila danas imaju ogromnu mo, to je u stvarnosti mehanizam samo uskog kruga monih sistema i drava koje ga koriste i koje ga dre kao svoju sigurnost za realizaciju globalnih ciljeva, ukoliko ekonomski efekti ne daju rezultat i ukoliko se neka od zemalja pokua suprotstaviti moi kapitala koji je nominalno neidenticiran, a koji izraava interes najbogatijih svjetskih zemalja, bilo da je o rije o eufeminizmu G8 ili pak o

82 | MAGAZIN ZA (POLITIKU) KULTURU I DRUTVENA PITANJA

Kr u i l i b a u k J u g o s l a v i j e B o s n o m i H e r c e g o v i n o m nekom drugaijem modelu sa istim znaenjem, samo sa novim predznakom ili ciljem. Demokratija je, dakle, izgovor i nada za mase da su slobodne i da svoje interese trebaju i mogu ostvarivati u jednom humanijem poretku ili tipu vlasti. Istina, demokratija bi trebala omoguiti neke od futuristikih ideja na kojima poiva, ali ekonomska osnova odreuje sadrinu i politkog, tj. javnog i demokratskog. Za siromane zemlje ili zemlje u razvoju mala je utjeha to se mogu oznaiti da su one demokratske i da vlast pripada graanima i da je politika mo legitimirana demokratskim procedurama i izborima. Za totalitarne sisteme i neslobodu ovjeka, demokratski sistem postaje magnet koji malo privlai bez konkretne osnove slobode koja se ogleda i u pravu na posjedovanje. U urbi vremena demokratije i ekonomskih sloboda u tranzicijskim zemljama koje su izale iz socijalistike matrice, nastalo je novo stanje. To novo stanje je zapravo elja za posjedovanjem imovine, za raznolikim privatizacijskim oblicima i za grabljenjem na brzinu i sa veoma upitnim legalitetom svega onog to je stvoreno u tim sistemima u proteklih pedeset i vie godina. Veina tranzicijskih zemalja je zato zatonula u politike tekoe koje su obiljeene kriminalitetom, majama i inim interesnim skupinama koje prijete da ugroze i same vlasti, a time i sve ono to se oznaava demokratskim i legitimnim. Socijalno raslojavanje i sve vei talas siromanih postaje nemoan da se suprotstavi politikomajakoj demokratskoj eliti koja ga gura na dno drutvenog ivota iz koga nema povratka, bez obzira na velike demokratske ideje na kojima egzistira novi poredak i sistem. Takvo stanje pothranjuju i mone meunarodne nansijske organizacije koje u sutini tee da to prije stvore novu politiku i ekonomsku osnovu u tranzicijskim zemljama. Siromani slojevi su sada u agoniji nokautirani, vojni i privilegovani slojevi u raspadu, nove snage su okrenute ka egzilu i odlasku u druge zemlje i sisteme koje im daju ansu, i koje koriste velike potencijale koje sa sobom mlade generacije istoka nose, a koje su bile neiskoritene i koje se nisu cijenile. Pokretljivost stanovnitva od istoka i iz nerazvijenih ka razvijenim zemljama, je novina koja moe dovesti do zaustavljanja ili usporavanja promjena. Ali mone zemlje programiraju svoje stanovnitvo, vode aktivnu useljeniku i azilantsku politiku, kako bi osigurale svoje demokratske sisteme i kako ne bi ugrozile svoju stabilnost. Liberalizacija je nadmo diktata, a ne potreba vremena i procesa koji se odvijaju u procesu promjena. Nije samo mogua ekonomska, robna i novana liberalizacija i pokretljivost bez pokretljivosti radne snage i aktera koji ipak diktiraju sve ekonomsko-nansijske tokove. To je zapravo pitanje vjeto smjeteno u sferu demokratizacije, planskog prirataja i programiranih potreba za radnom populacijom i ravnomjernom rasprostranjenou u okviru samih drava kako ne bi nosili kulturoloke, jezike i religijsko nacionalne autentinosti, ve bili prirodni sljedbenici asimilacije i prihvatanja novog, dakle promjene svog, nasuprot postojeeg kao obavezujueg. Neumitnost promjena je na djelu, one su snane, svakodnevne i zahvatile su sve pore drutvenog ivota pojedinca, sistema, regiona i itavog svijeta. Zato su oznaene globalnim

Danas se sa stanovita optimuma ureenja drave, njene funkcionalnosti, povezanosti i ekonomske stabilnosti, pogotovo u najezdi globalizacije, postavlja pitanje, jesu li mogue samostalne drave koje su nastale iz ex Jugoslavije, jesu li promjene i status samostalnosti i neovisnosti koji su zadobile devedesetih godina stvarni napredak ili pak, dva koraka nazad
promjenama koje ne ostavljaju prostora snagama da ih zaustave bez obzira na njihove tokove. To ne znai da su promjene uvijek na bolje i da su efekti koje one daju oekivane. Naprotiv, promjene su bolne, neizvjesne sa velikim negativnim posljedicama i sa velikim ishodima koji se odvijaju tako brzo da se vie ne mogu adekvatno ni pratiti. Zavisno od regiona ili pak kontinenta, zavisno od drave njene snage i moi, zavisi ishod promjena ka programiranom ili eljenom cilju ili pak efektima koji proizvode stanja koja su po posljedicama velike, ali nepovratne i koje opet, da bi se promjenilo stanje posljedica, kreu u promjene kao neprekidni tok historijskog drutvenog kretanja.

Programirane ili retrogradne promjene


Proces promjena koji se odvija u veini istonoevropskih zemalja oznaava se uopenim i zamagljenim pojmom tranzicija. U sutinskom smislu, njime se zamagljuje osnovna sutina promjena koje se odvijaju pod veoma udnim i neprogramiranim okolnostima uz izuzetno veliku dozu majako-kriminalnih radnji i postupaka koje ine sami predstavnici vlasti kako bi uspostavili novo stanje i prigrabili to veu imovinsku korist u vlastite svrhe. Iako je imovina sa kojom pojedine drave raspolau, vlasnitvo svih njenih graana koji su je i stvorili ili sauvali za dolazee generacije, nedenirani vlasniki odnosi umjesto progresa i napretka u podizanju privredne ekasnosti, doveli su do rasprodaje nacionalnog bogatstva u bescijenje i sa razliitim efektima koji su sve vie nego proces kome se treba teiti. U legislativnom smislu, taj tip promjene vlasnitva oznaavan je razliito, sve sa ciljem da se opravda novouspostavljeno stanje koje je veoma upitno za mogunost funkcioniranja novog privrednog sistema zasnovanog na konkurenciji, liberalizaciji i dugoronijem ulaganju, radi efekata koje e ostvariti i zemlja i njeni graani, ali i nosioci investicija i vlasnici kapitala. Umjesto iskoraka iz stanja nerazvijenosti, neke zemlje su zatonule u novu bijedu i potinjenost, ali ne sada
STATUS, BROJ 2, VELJAA/OUJAK 2004.

| 83

Kr u i l i b a u k J u g o s l a v i j e B o s n o m i H e r c e g o v i n o m sa stranim investitorima i ekspanzionistikim politikama, ve kriminalnim grupama koje se razliito nominiraju i deniraju, zavisno od snage demokratskih procesa i snaga na drutvenoj sceni u pojedinoj zemlji. Jedan broj autora procese tranzicije oznaava kao pripitomljene ili progresivne tokove, dok druge pak svrstavaju u grupu podivljalih ili negativnih promjena koje se odvijaju u pojedinim dravama, sve pod istom formulom i ciljem, a on je promjena vlasnike strukture i slike privredne sfere. Procesi promjena u programiranim dravama odvijaju se u skladu sa osmiljenim i planiranim konceptom sa eljenim ili podsticajnim ishodom u kratkoronom, ali i u dugoronom periodu, dok u podivljale sisteme spadaju one drave gdje se proces promjena odvija u haotinom stanju bez koncepta poetka i osmiljenih ideja, gdje parcijalni koncepti dobivaju prevagu nad stratekim ciljevima i efektima koji su zanemarivi ili ispod svih oekivanja. To su, u sutini, siromane drave koje nemaju generalnu ideju vodilju moderne i modernizma, uz praktini demokratizam. Dakle, to su autoritarne drave, u kojima ne vlada pravni poredak i gdje nije uspostavljena podjela vlasti na zakonodavnu, izvrnu i sudsku, ve su sve podreene politikoj dominaciji uske grupe monika koji provode procese mimo volje i elje svojih graana. U takvim dravama vlast je izmjetena iz legitimnih institucija i premjetena u vladajue politike centre. U njima se politiari beskrupulozno bore za vlast i interesi drave nisu njihov cilj. Takva vlast je korumpirana i kriminalizirana uz odsustvo ili zamagljenost bilo kakvog tipa odgovornosti za uspostavljeno stanje ili pak procese. Kako je s pravom primjetio Ivan Ahel posebna karakteristika ovih drava je civilizacijski zaostao narod koji je populistiki idejno usmjeren ka prolosti i nesposoban da pravilno odabere reformatorsku vlast1, takva karakteristika se moe u cjelosti primjeniti na BiH, ali i zemlje u njenom okruenju. U BiH je ideja demokratizacije zamagljena, a sutinski se odvija proces borbe za novac i vlast. To svakako uslonjava stanje koniktnosti koje je naslijeeno iz nedavne prolosti i koje se stalno podstie kako u nacionalnom, tako i u teritorijalnom i religijskom smislu. Vodee interesne ili politiki reprezentantne grupe ne mogu da se dogovore oko osnovnih ciljeva i mjera koje treba poduzeti, ve stalno blokiraju stanje i okreu promjene unatrag ka novim sukobima, koniktima i nejasnoama. U nedostaku vizije od strane interesnih monih politikih centara graani se povlae u sebe i apstinenciju izbora, a time i participacije u javnom ivotu. Bezizlaznost je, u stvari cilj majako-korumpirane politike strukture u kojoj ona namee svoja pravila mimo uobiajenih legislativnih normi i gdje se demokratija pretvara u demokraturu. su izale iz ex Jugoslavije. Naizgled dva kontradiktorna pitanja, u stvari mogu biti predmet razliitih pristupa koji su politiki uvjetovani ili pak pristupa koji ne uvaavaju realitet injenica koje dovode do drutvenih promjena. Da bi problematizirali ili pak pokuali potraiti odgovore na postavljena pitanja nuno je konstatirati nekoliko stvari koje govore u prilog teze da se velike drutvene promjene odvijaju i mimo volje glavnih drutvenih aktera, ali i mimo volje vlastitih graana koji nominalno imaju legitimitet nosioca statusnih promjena i koji imaju suverenitet da s njim raspolau. Danas se sa stanovita optimuma ureenja drave, njene funkcionalnosti, povezanosti i ekonomske stabilnosti, pogotovo u najezdi globalizacije, postavlja pitanje jesu li mogue samostalne drave koje su nastale iz ex Jugoslavije, jesu li promjene i status samostalnosti i neovisnosti koji su zadobile devedesetih godina stvarni napredak ili pak, dva koraka nazad. ta je obini graanin dobio kao neto to moe biti bolje ili znaajnije od onoga s im je u protekloj teritorijalnoj cjelini raspolagao. to je u privrednoj kompatibilnosti i funkcionalnosti ostvareno znaajnije i to je pretpostavka razvoja u novim uvjetima koji su reducirani na manje trite i manji prostor. Niz je drugih pitanja koja se nameu, meutim i ovdje moemo stati da ih dalje ne pominjemo. Danas je jedina ili vodea ideja i programski cilj svih samostalnih i neovisnih drava da uu u nove integracione prostore koji su iri, istina i mnogo drugaiji, koji se nominalno oznaavaju kao Evropska unija. Novina u odnosu na ideoloke i politike oblande ili iluzije jeste da je sruen jedan sistem i da danas u svim zemljama ex Jugoslavije novi nije uspostavljen, ve je u velikoj upitnosti i na prekretnici izmeu demokratskog i autoritarnog modela. Da ne postoje evropska mjerila savim bi bilo drugo pitanje, kakvi bi se sistemi konstituirali s obzirom na pozivanje na tradiciju i vlastitost, vjerovatno bi imali iznenaenje i u nainu konstitucije vlasti i tipu vladavine. Zagovornici teze o nemogunosti integracionih tokova trae argumente u novim sukobima ili osvajanjima kako bi svoje nekompaktne teritorije kompletirali na raun drugih naroda i drava. Ta kompenzacija je bila uzrok traginog rata na prostorima ex Jugoslavije i sutinski nije donijela bitnije promjene izuzev tragedije koja je nanesena nedunim ljudima od strane vlastitih ili inih aktera. Najvei zagovornici rasturanja ex Jugosalvije su danas najvei gubitnici, njihov razvoj zaostaje iza onog to je ve bilo, stanje ljudskih prava je pogorano, ekonomski sistem u haosu i raspadu, a pitanja koja su navodno bila predmet spora nisu rijeena ve iznova zaotrena i dodvedena do stanja nepodnoljivosti, bez izlaza i mogunosti da se koniktnost smanji. Umjesto vladavine prava graani su potpuno obespravljeni, vlada stanje haosa, nasilja i kriminala, to je obiljeje tih sistema koji se usput reeno nazivaju demokratskim. Dakle, talas promjena koji se zbio krajem devedesetih godina dvadesetog stoljea nosio je u sebi tokove osamostaljivanja, kao to su talasi nakon drugog svjetskog rata ili za integracionim procesima i nastancima dr-

Ka novim integracijama ili daljim dezintegracijama


Da li je mogua obnova Jugoslavije ili, kako to neki autori nazivaju, pete Jugoslavije, hipotetiko je pitanje, kao to moemo postaviti i pitanje jesu li mogue samostalne drave koje
1

Ivan Ahel, Tranzicija podivljalih drava Vikend 27-28 decembar 2003 godine.

84 | MAGAZIN ZA (POLITIKU) KULTURU I DRUTVENA PITANJA

Kr u i l i b a u k J u g o s l a v i j e B o s n o m i H e r c e g o v i n o m ava na prostorima koji su bili logino uvjetovani historijskim okolnostima, ali i okolnostima koje su stvorile dominantne drutvene snage koje su kreirale nova drutvena stanja. Zato je i danas nezahvalno prognozirati kakve su mogunosti u budunosti. Sasvim je izvjesno da budunost zavisi ne samo od samih aktera pojedinih zemalja ve od irih drutvenih talasa i pokreta koji e donosti stabilizaciju stanja ili pak znaajnija gibanja i promjene koje mogu ii integracionim, ali i dezintegracionim procesima. Integracija je pozitivna ukoliko je funkcionalna i ukoliko obezbjeuje jednakost i prosperit svima. Ukoliko integracija tei potinjenosti i obespravljenosti, ona je preuska i, naravno, nepodnoljiva za subjekte i snage koje je trebaju ostvarivati. Ujedinjena Evropa je neto sasvim novo za istok i s pravom se moe konstatirati da jo uvijek ne postoji jasan odgovor, kako razvijenog dijela tako i onog koji tei da sustigne demokratske pravce i osnove razvoja i da uini podnoljivijim materijalno stanje svoga stanovnitva. Za odgovorom e tragati ne samo zemlje u razvoju ve i one koje se smatraju veoma razvijenim i koje imaju za sada visoki stupanj demokratskih odnosa. Demokratski sistemi su u sutini vezani za materijalnu osnovu. U siromanim zemljama, sistem sam po sebi bez obzira na nominalnu odrednicu ne zavisi od demokratije ve od meunarodne pomoi i monih nansijskih institucija. Dakle, materijalna osnova je pretpostavka demokratije kao to je vladavina prava pretpostavka samostalnosti graana i stupnja njihovih sloboda. Sa teorijskog i hipotetikog aspekta mogunosti integracije i pravcima dezintegracije vratimo se analitikom pristupu stanja u posljednjih desetak godina na prostorima ex Jugoslavije.

Najvei zagovornici rasturanja ex Jugoslavije su danas najvei gubitnici, njihov razvoj zaostaje iza onog to je ve bilo, stanje ljudskih prava je pogorano, ekonomski sistem u haosu i raspadu, a pitanja koja su navodno bila predmet spora nisu rijeena ve iznova zaotrena i dodvedena do stanja nepodnoljivosti, bez izlaza i mogunosti da se koniktnost smanji
Mnogi teoretiari su pred dilemom i pitanjem kako spoznati i pratiti promjene, zato dolazi do njih, to ih uslovljava, kakva je uloga pojedinca, organiziranih grupa, pokreta, politikih partija, vlada, nacionalnih skupina, kulturnih obrazaca i modela, religijskih fenomena, pojedinaca, tehnike, vojnih snaga itd. Velikim drutvenim procesima uvijek prethode snane krize, zato su oni ivi, dinamini, puni nade ili patnje, neizvjesnosti i straha, nada i elja, stvarnosti i mita prolosti. Promjene su i/ili, kraj mogunosti, zahtjev prolosti, sa malo nade u sadanjost. itav krug drutvenog kretanja odvija se u rasponu ideala i dostignua, nade i patnje, oekivanja i razoarenja. Pojedinci najee ne primjeuju promjene, prihvataju ih kao datost ili nunost okolnosti. Ali esto i sami uestvuju aktivno u njima bilo da ih tee da prihvataju ili im se suprotstavljaju. Iz blie ili dalje perspektive sudimo i govorimo o snagama i nosiocima promjena, znaaju i ulozi nositelja vlasti, snagama pokreta, veliini ili pogubnosti ideja, uticaju odreenih politikih i vojnih snaga, promjenama koje tehnika i potronja nameu. Zato moemo rei da promjene nisu historija ve ivot koji ive konkretni ljudi. Od stupnja aktivnosti ne ovisi samo njihova pozicija ili prolost, oni bitno opredjeljuju samu budunost drutva koje dolazi i generacija koje naslijeuju prolost kao svoju datost. Postoje eljene i podsticajne promjene, ali postoje i one koje se ne daju tako lahko kontrolirati i usmjeravati. Nerijetko se suoavamo sa paradoksom i iznenaenjima. Ako poemo od jednostavnog objanjenja da je promjena jednog stanja drugim, u principu kvalitetnijim ili funkcionalnijim za prilike na Balkanu, a pogotovu na prostorima ex Jugoslavije na kraju dvadesetog stoljea, sa sigurnou se moe rei da su one bile na gore. Umjesto demokratizacije drutava zatonuli smo u totalitarizam iju je okosnicu inio nacioSTATUS, BROJ 2, VELJAA/OUJAK 2004.

Dosezi i efekti promjena na ex-jugoslovenskom prostoru


Promjene su neumitni pratilac ovjeka i drutva. Odvijaju se svuda oko nas, u njima uestvujemo ili ih pak podstiemo, imaju svoju dinamiku, pozitivne, ali i negativne, tokove i ishode. Kao slika stanja promjena, najupeatljivija je ona koja se zbila u dva posljednja stoljea, u nekim od njih i mi smo sudionici ili svjedoci. Iako su vodee snage bile saglasne u pogledu nunosti i pravaca promjena, koje je nauno tehniki progres nametnuo, njihov smjer iao je i izvan oekivanja i nada. Spomenimo samo dva velika svjetska rata, dvije velike svjetske revolucije, faizam, dva poretka kapitalizam i socijalizam i nestanak ovog posljednjeg sa mnogobrojnim reeksijama. Susreemo se sa razliitim dimenzijama i znaenjem rijei promjena. Nerijetko ujemo termine kao to su revolucije, evolucije, tranzicije, progres, diferencijacije i kontinuitet, tradicije i diskontinuitet. To su zapravo sinonimi za drutvene pojave razliitog intenziteta i dimenzija.

| 85

Kr u i l i b a u k J u g o s l a v i j e B o s n o m i H e r c e g o v i n o m nalizam, umjesto u ekonomsku tranziciju i trinu ekonomiju zatonuli smo u majako-kriminalno i korupcionako stanje, umjesto prava ovjeka uspostavljen je kolektivitet nacionalnih i narodnih prava u kome jedinka i njegov interes ne postoji, umjesto pravne drave uspostavljena je anarhija i represija sa enormnom koliinom prakticiranja vojne i policijske prisile, umjesto procesa integracije nastupilo je stanje parcijalizacije i dezintegracije, umjesto progresa dobili smo regresiju i retrogradnost, umjesto socijalnog napretka nastalo je stanje sivila i masovne bijede. Dakle, dospjeli smo u stanje, kako bi to E. From, rekao negativne slobode koje bi se svaki ovjek odrekao, ali ne i uspostavljeni sistemi vlasti i politike elite koje su se konstituirale u proteklih desetak godina i koji se danas na razne naine uruavaju ili uvruju zavisno od stupnja uspona unutranjih demokratskih snaga i podsticanja promjena od meunarodnih inilaca. Iza nas je izuzetno krvava prolost, sa razornim posljedicama ije rane teko lijee nove snage i ljudi koji nisu podlegli histeriji kolektiviteta koji je, pothranjivan i jedino protabilan kao stanje ruilatva, bio u nedavnoj prolosti. Iskustva su nam razliita, svako od nas vidi stanje drugaije. Sasvim je tano da bez obzira na to to su sve zemlje izale iz istog ambijenta svaka od njih ima i razliite perspektive, potrebe, razliite puteve, uvjete i naine vlastite konsolidacije i demokratizacije, kako u drutvenom tako i u institucionalno funkcionalnom pogledu. Danas je u veini ovih zemalja probuena nada u promjene, one ne mogu biti vie na tetu samih sudionika i aktera. Sve mjere na promjeni stanja koje su pompezno najavljivane od strane vlasti ile su na gore. Teoretiari i analitiari su pred zadatkom da novo stanje i tenju za uspostavu prava ljudi nazovu drugaijim imenom od onog to vlasti podrazumijevaju. ovjek kao individualno bie konano bi trebao biti u sreditu promjena iji cilj nije da mu se nametne novo poniavajue stanje i retrogradnost, ve zaista iskorak iz postojeeg i ono to ini mogunost ivota u zajednici bez prisile, ureen sistem odnosa koji uvaavaju ovjeka kao bie prakse, ali i njegovu djelatnost, kome e sistem biti u funkciji ekonomske mogunosti i prava na rad, zaradu, posjedovanje i raspolaganje vlastitom imovinom, a ne onog to on ve jeste i to ima. Pred graanima i snagama promjena je znaajan posao ne samo u tranziciji i demokratizaciji sistema ve i u ponitavanju rezultata ratova, nasilja, etnikog ienja, protjerivanja, preseljavanja, unitavanja i otimanja privatne imovine i vlasnitva, obespravljivanja, nacionalnog i individualnog omalovaavanja i nepriznavanja prava na bitnost i postojanje. Oni koji su generirali te procese danas se smatraju izuzetim i neodgovornim za stanje koje je tragino i koje ostavljaju generacijama da se s njima suoavaju i da vraaju povjerenje i nadu u ivot, suivot, prava i dostojanstvo, pravni sitem i humanost poretka i vlasti. Dakle, radi se zaista o nunosti velike i sveobuhvatne drutvene tranzicije u socijalno psiholokom smislu odbacivanja vrijednosti prolosti koja su godima pa i desetljeima ideologizirana, mitologizirana i prakticirana kao vrline, a u sutini su imale negativne posljedice jer su ugroavale prava i slobodu drugih nasuprot vlastitosti kojima je uska politika elita vjeto manipurilara i opravdavala svoju nesposobnost, i nespremnost, za novo, bolje, dostojanstvenije, pravednije i humanije. Danas su akteri promjena sasvim nove drutvene grupe, slojevi, interesne skupine od onih koje smo navikli i koje su nominalno oznaavane u marksistikoj terminologiji. Zapravo, kao praksa, socijalizam je poivao na institucionalizaciji i dominaciji kolektiviteta, koga su i nove vlasti, nakon njegovog nominalnog nestanka, nastavile prakticirati u neto izmjenjenom obliku. Umjesto klasne pozicije nadomjetena je nacionalna homogenizacija i identikacija. Ideologija je zamijenjena etnonacionalizmom. Dakle, novo stanje slobode, demokratije, ekonomske demokratizacije nije nalo prostora u vladajuoj politokraciji. Uspostavljen je teror, nasilje, pljaka, etnocentrizam irokih razmjera. Nove snage promjena u prilikama kakve jesu teko izlaze na scenu. Njihova armacija je praena mnogim tekoama. Akteri promjena su u naim uvjetima socijalni slojevi koje je vlast uporno minimizirala i obespravljivala, njihovi interesi i zahtjevi prestavljani su uporno kao neto strano i nepoeljno za stanje koje su oni smatrali novim, kao ostatak socijalizma i njegovog naslijea ili kao direktna opasnost za narod i njegove interese. Otuda su se na udaru, bez izuzetka u svim balkanskim zemljama, ukljuujui i zemlje ex Jugoslavije, nala sredstva informiranja i javni mediji. Kao zastupnici i nosioci stvarnih drutvenih promjena, kao prostor za iznoenje drugaijih miljenja i pogleda od uspostavljenih, nali su se na raznim udarima reima. Zapravo iz te spoznaje izvodi se druga premisa da vlasti uspostavljene nakon ruenja socijalizma nisu demokratske i da nisu mogle biti kreatori i pratioci stanja koje je zahtijevalo institucionalnu, funkcionalnu, pravnu, radnu i politiku demokratizaciju stanja i odnosa nasuprot supremacije moi vlasti. Nasuprot poredaka vlasti konstituira se opozicija kao drugi znaajan faktor promjena. U uvjetima Bosne i Hercegovine, pa i drugih zemalja u okruenju, da se uoiti da i ona nije puno demokratinija, pravednija, nema viziju novog stanja koje bi uspostavili nakon dolaska na vlast. Naime, to jeste krajnje pojednostavljena ocjena, ali za promjenu stanja opozicije potrebno je poduzeti niz koraka koji bi znaili nadu u mogunost uspostave novog stanja. Opozicija je jo uvijek krhka bez jasne prolacije, nema jasno svoje utemeljenje u praksi, a nosi ga u nazivu. I ona se slui metodama i sredstvima koje prakticiraju vladajue masovne stranke. Dakle, krhkost opozicije, je ozbiljna prepreka za promjenu stanja. Svakako, opozicija ne moe sama uspostaviti nove odnose, pa ni sebe dovoljno prolirati, bez promjene samog principa funkcioniranja drutva i shvatanja pozicije opozicije. Za moniju opoziciju potrebna su mnogobrojna udruenja i interesne skupine koje nisu pod jurisdikcijom vlasti, ve su izraz interesa jedinki koje slobodno misle, djeluju, i iznalaze instrumente i naine za njihovu realizaciju i ostvarivanje.

86 | MAGAZIN ZA (POLITIKU) KULTURU I DRUTVENA PITANJA

Kr u i l i b a u k J u g o s l a v i j e B o s n o m i H e r c e g o v i n o m Sfera ekonomije i privredna struktura jo uvijek je najsnaniji instrument politokracije pomou koje se dri i obnaa vlast. Sve reforme i procesi koji u sutini znae samo promjenu titulara ostaju i dalje pod izuzetno snanom kontrolom drave. Iskorak u pravcu reformi zastaje, uzroci su mnogobrojni, od politike privatizacije do prigrabljivanja svega onog to moe da znai neku vrijednost od uske politko-majake grupe, do klasine pljake. Naime, ni jedna zemlja u ovom podneblju jo nije uspostavila jasan i konzistentan ekonomski sistem. Reklo bi se da je nakon socijalistikog modela ekonomska sfera postala prostor bauljanja i bezizlaznog stanja za poretke vlasti, ali i za radnitvo koje je bilo u stanju ekspanzije, socijalne izdrljivosti i prosperitetnosti. Za stanje promjena veoma je vano pitanje ekonomskog koda, mogunosti pravedne privatizacije i uspostave funkcionirajueg radnog modela za ovjeka, bez velikog posrednitva i represije drave. To bi moglo snano prolirati i opoziciju, i doprinijeti da snage promjena budu jae, bre. Stanje u ekonomskoj sferi u ovom regionu ima snane reeksije i na druge evropske zemlje, koje su industrijski razvijenije i demokratinije. To se ogleda u stupnju bezbjednosti jer neke zemlje, koje se nalaze u fazi promjena, poseu i za orujem i upotrebom sile i time ugroavaju bezbjednost ne samo u okruenju ve i ire. Zemlje u tranziciji su ovisne od razvijenih zemalja i njihove nansijske pomoi za reformu svog ekonomskog i privrednog sistema. Vlasnika pretvorba za posljedicu ima i velike socijalne probleme i poremeaje koji se ogledaju u enormnosti raspoloive radne snage. Viak radne snage je snaan generator nestabilnosti poredaka vlasti i potencijalni nosilac stanja haosa i ruilatva, to e negativno djelovati za potencijalne investitore i novu vlasniku strukturu. Institucionalizacija i demokratizacija drutva veoma je spora i kree se pod velikim diktatom snaga koje nastoje cementirati zateeno stanje i suprotstavljaju se novom. Enormna mo drave, uprave, institucija, i inih struktura koje su direktno pod okriljem drave zadravaju stanje i ne ele promjene. Danas je dominantna logika prava da se legislativom uspostavlja represija, a ne da se uspostavljaju individualna i grupna prava i ograniava mo drave. Drutvima dominira selektivno vaenje i primjena propisa, potpuna neloginost i nepotrebnost bezbroj normi. Potpuno su devastirane vrijednosti, etiki kodeks je izgubio osnovu, na sceni su sve vie akteri sile, nasilja, obespravljivanja, konfuzije, manipulacije, iskrivljene ideologije. Osnovne vrline i vrijednosti su poremeene, na sceni je tama sa turbulencijama, koje zavravaju razliito i koje ne moe da razumije ureena Evropa, u kojoj postoje granice normalnosti i patologije. Upravo konfuzija stanja potvruje da su ipak na scenu zakoraili akteri koji imaju smisla, koji imaju kod, nesiguran, ali transparentan ,sa stanovnitvom, graanima koji se otrenjavaju od sna i pijanog brodoloma, koji su ih nosili od krajnosti do zaborava. Tu scenu ispunjavaju socijalno-egzistencijalni uvjeti stanovnitva i skupina koje te interese prezentiraju u raznolikostima sindikata, pokreta za ravnopravnost, mir, za promjene, za civilno drutvo, za evropske integracije, individualna prava i slobode. Interesantno je kazati da su u Bosni i Hercegovini skoro glavni akteri promjena one skupine koje su najvie obespravljene, a to su izbjegla i raseljena lica, invalidi, borci ili branitelji, skupine majki poginulih i nestalih. Sasvim je izvjesno da ni jedna vlast, niti vladajua politika oligarhija, nemaju snage suoiti se sa ovim tekoama jer su to rezultati i efekti vlasti koju su oni prakticirali na razliite naine ili pothranjivali. U Bosni i Hrcegovini je danas stanje nedovrenog rata, krhkoga mira, velike obespravljenosti i nemogunosti graana da se vrate u svoje posjede i imanja, u svoja mjesta prijeratnog boravka. Apsurdna je injenica da graani Bosne i Hercegovine imaju vea prava u egzilu nego u vlastitoj zemlji. Time ne elim izjednaiti krivce za ratove ili rat. Mislim da su danas jasni i nama i meunarodnoj zajednici, i o njima je bespredmetno voditi sporove.

ta je zajedniko zemljama ex Jugoslavije?


Balkan postaje poprite spontanih otpora, njihov raspon se kree od nekoliko uesnika do velikih i masovnih oblika okupljanja i iskazivanja nezadovoljstava sve do demonstracija koje nerijetko prerastaju i u sukob sa vlau. Otpori su snaga i nada bez obzira na domete pojedinih akcija. To je na ovim prostorima jedini nain da se iskau graanski interesi i potrebe. Izabrani poslanici su otuene skupine koje predstavljaju uske politike centre. Naime to je jedini vid upozorenja politokraciji da postoje graani i da oni imaju svoje interese. Postojee vlasti su neosjetljive za potrebe raznih grupa. Na snagama promjena je da uspostave stanje koje znai praktinu realizaciju ljudskih vrijednosti da su ljudi jednaki, ravnopravni, da imaju ista prava i jednakost ansi. U konktretnom smislu to bi znailo mogunost kretanja, pogotovu lanova zajednica nastalih nakon proglaenja nezavisnosti, kako u individualnom tako i u kulturnom, duhovnom i ekonomskom pogledu. Danas su granice teko prohodne, a prolost i budunost nam je toliko povezana da praktino znamo kakvi su efekti izolacije i kolika je cijena neslobode u svakom pogledu. Drugo to nam je zajedniko i gdje smo u istoj poziciji jeste uspostava odnosno izgradnja civilnog drutva umjesto raznih totalitarnih modela, koji su prakticirani na razliite naine i sa razliitim efektima u proteklih deset godina. Neosporna je elja, ali i narasla potreba snaga promjena, za veim individualnim i kolektivnim slobodama i pravima, za ogranienje moi i posrednitva drave u kontroli individualnih i graanskih prava i incijativa, kao i u postojanju sloboda u udruivanju i iskazivanju interesa i potreba od strane graana. Civilno drutvo je zapravo model u kome postoje ureeni odnosi i prava graana, u kojem sistem vlasti i vladajui poredak imaju za cilj da obezbijede preduvjete za slobodu, jednakost, pravednost graana. U kome sami graani demokratskim mehanizmima kontroliraju vlast. to svima nama nedostaje. Dakle, civilno drutvo je
STATUS, BROJ 2, VELJAA/OUJAK 2004.

| 87

Kr u i l i b a u k J u g o s l a v i j e B o s n o m i H e r c e g o v i n o m ono drutvo u kome vlada pravo i na njemu zasnovane funkcije i ovlatenja vlasti, u kome postoji mogunost kontrole od strane javnosti, odsustvo prisile i zabrana koje su u sferi duhovnosti, miljenja, javnog iskaza, vjerovanja, odsustvo policijske i vojne prisile u cilju onemoguavanja zakonom uspostavljenih prava i sloboda graana. Za civilno drutvo stvaraju se ozbiljni preduvjeti, u nekim od tih zemalja oni su povoljniji i postoje snage koje neumitno nameu uspostavu takvog modela koji slui ovjeku i njegovim interesima. Za izgradnju civilnog drutva i tranzicijske procese nuna je snana armacija i podrka nezavisnosti i slobodi medija pogotovu u njihovoj prezentaciji poteza i efekata mjera koje poduzimaju vlasti. Tu slobodu ne mogu obezbjeivati samo politike skupine, stranke i udruenja ve cjelokupna javnost i sami graani kao subjekti i eksponenti prava na kritiko miljenje i potpuno informiranje. To su preduvjeti za snanu kontrolu vlasti od strane graana kako odreene pojedine skupine ne bi koristile vojnu i policijski silu za nametanje svoje volje i ouvanje poretka vlasti i tako onemoguavali procese promjena. Upotreba sile i dalje je veoma prisutna. To je objektivna prijetnja, ne samo graanima ovih zemalja, ve i susjedstvu i ukupnom regionu. Otuda se proces promjena reektira snano i na drutva i zemlje koje njome nisu zahvaene, a koje i te kako imaju potrebu da se umanje koniktni odnosi i lake prebrodi period krize kroz koji prolaze zemlje balkanskog prostora. Zato je pitanje demokratizacije i tranzicije zemalja Balkana znaajno i za Evropu, njenu stabilnost i integrativne procese. Konano je vrijeme da sami ostavimo prolost, da traimo izlaz iz ovakvog stanja, kako bi nadolazee generacije imale budunost.

PROF. DR. SALIH FOO JE PROREKTOR ZA NAUKU/ZNANOST NA UNIVERZITETU U SARAJEVU I REDOVNI JE PROFESOR NA FILOZOFSKOM FAKULTETU UNIVERZITETA U SARAJEVU GDJE PREDAJE TEORIJSKU SOCIOLOGIJU I HISTORIJU SOCIJALNIH I POLITIKIH DOKTRINA.

88 | MAGAZIN ZA (POLITIKU) KULTURU I DRUTVENA PITANJA

Kr u i l i b a u k J u g o s l a v i j e B o s n o m i H e r c e g o v i n o m

BOSANSTVO KAO NOVO JUGOSLAVENSTVO ILI...?


(stvarni i ideoloki okviri dravotvorstva)

Jugoslavija je bila neka vrsta neuspjele puzzle naroda, kultura, vjera, a Bosna i Hercegovina je ipak povijesna, zika i organska cjelina te multilateralnosti
eljko Ivankovi

JEAM SE DA JE JEDNA OD MOJIH PRVIH DISKUSIJA NA Krugu nezavisnih intelektualaca 99, kad sam u tu asocijaciju primljen, premda se vie ne sjeam u povodu koje je teme to bilo, bila kako smo zauzeli jasne i vrste stavove u vezi s hrvatskim i srpskim nacionalizmom, kako imamo ist stav i prema bonjakom-muslimanskom nacionalizmu, ali kako ja elim posve jasno i glasno rei da sam i protiv bosanskoga nacionalizma, bosansko-unitaristike ideje koja se sve snanije javlja kao toboe jedina koja moe ponititi sva tri ova parcijalna i meusobno suprotstavljena nacionalizma. Tada, na sesiji Kruga, nije bilo nikakve reakcije. Ali, za dan-dva do mene je dola kuloarska pria kako je takav moj stav od nekih kolega iz asocijacije ocijenjen kao umivena hadezeovtina. Diskvalikacija unutar uvijek neprecizne i u biti neintelektualne stereotipne matrice mogla je biti i da je to umivena esdeesovtina, ali je oito onu prvu opredijelilo moje ime i prezime. Koincidiralo je to, svakako, s nekim od politiki centrifugalnih akcija tadanjih politikih vrhuki HDZ-a (o SDS-u i RS ovdje i ne elim govoriti!), ali i s unitaristiko-nacionalistikim SDAovskim manifestacijama bosanstva, s jednim od niza okupljanja pod zastavama koje na sebi imaju znakovlje polumjeseca ili arapskih slova i maa. Nimalo bosanskim! Bilo je to u vrijeme kad je ve bila poznata i injenica da famozna Huntingtonova knjiga Sukob civilizacija poinje naim alosnim primjerom: Dana 18. travnja 1994. godine dvije tisue ljudi prolazilo je Sarajevom vijui zastave Saudijske Arabije i Turske. Nosei te barjake, umjesto onih UN-a, NATO-a ili amerikih, ti su se Sarajlije identicirali s ostalim muslimanima i rekli svijetu tko
1 2

su im pravi, a tko ne tako pravi prijatelji.1 Isk reno, udio sam s e to su s e t ad a , p o objavljiv anju k njige, s v i upinjali dok a z iv ati k ako sukob c iv i li z ac ija ne p o stoji, k ako j e on nemo g u , k ako j e on i z mi lj en, k ako su ra zli ite kulture, relig ij e, c iv iliz ac ij e... b o g at stvo, k ako s e one ne i sk lju uju i sli na op a mj e st a , a d a pr itom nitko nij e htio ni v idj e ti ni re i k ako j e to proj ekt koji s e op erac iona li z ira ili s e tek ima op erac ionali z irati, k ao i neko r u enj e komuni z ma. Dokazivali su, dakle, i da je knjiga pogrena. A jedina je greka bila neitanje vie nego bjelodanih poruka i projekcija te knjige, koja je ivjela i od sarajevskog primjera kojim (ta knjiga) zapoinje, te jugoslavenskih, odnosno bosanskohercegovakih ratova, koji su joj poradi vjerskih, nacionalnih, kulturolokih i civilizacijskih zastava i amblema pod kojima su voeni mogli biti sjajna uvertira.2 Jer, o ito j e ne v a no ili j e ve oma malo v a no z a to s e ratov i stv ar no vo de, v a no j e i z g le d a samo to p o d ko jim s e z a st av ama i p o d kojim slo g anima vo de, a tu, naalost, svialo se to nekome ili ne, ne pomau ili beznaajno malo pomau ekumenske ili sline poruke koje smo sluali ili itali u povodu Huntingtona. (Ovim ne negiramo i ne osporavamo potrebu da se Huntington i njegovo djelo kritiki itaju. Dapae!) A zastave su upravo ono to je iz Sarajeva obilo svijet te 1994. godine, kao uostalom i Izetbegovieva izjava o Bonjacima kao

Usp. Samuel P. Huntington: Sukob civilizacija, Izvori, Zagreb, 1998., str. 35 O ovome vidi opirnije u: eljko Ivankovi: Na marginama kaosa, Rabic, Sarajevo, MMI., osobito str. 53-118
STATUS, BROJ 2, VELJAA/OUJAK 2004.

| 89

Kr u i l i b a u k J u g o s l a v i j e B o s n o m i H e r c e g o v i n o m temeljnom narodu u BiH ili Latieva izjava da mu je blii musliman iz Indonezije, Pakistana ili Malezije od susjeda Hrvata ili Srbina, kao i ime postrojbe Armije BiH El Fatih, kao to, uostalom, svijet uope mnogo bre i lake obie svaka ideja koja ima jasno itljiv amblem (stereotip) nacionalnog ili vjerskog znaaja od one kompleksnije vrijednosti ili s ekumenskom porukom. Jednako bi, dakako, vailo i za hrvatsko predzie kranstva, Tumanovo uvoenje muslimana u Europu ili uvena Karadieva izjava da se na Ozrenu brani Rusija (. Trei Rim, tj. pravoslavlje) i sl. Pod zastavama pod kojima se Bosna i Hercegovina dijelila, oito je da se ne moe ujediniti, ma to to ujediniti se znailo danas u Bosni i Hercegovini i njezinim mozainim dijelovima. Bosanskohercegovaki vjersko-nacionalni (ovdje itaj ideoloki!) tronoac kao denitivno politiki etablirana viestoljetna realnost pod bilo kojim pojmom vezanim za BiH ili, pridjevski reeno, bosanski/hercegovaki i u historijskoj vertikali i u aktualnoj drutveno-politikoj horizontali ne misli isto. Zato je i bilo mogue da B o sansk i Hr v ati ratuju u p o strojbi koja s e z ove Kralj Tv r tko (k ralj b o san sk i!), a p o d hr v at skom z a st avom; b o sansk i Mu slimani (k ako su s e t ad a z v ali) ratuju u p o strojbi El Fatih (tursk i o s v aja B o sne!) p o d z a st avom k atolik ih b o sansk ih k ralj e v a (koja s e El Fatihu suprotst avljal a!) i p o d k atolik im anuv insk im ljiljanima (u biti stili z iranim k r i e v ima!); a b o sansk i Srbi u rat uu s o c ilima , k ao stili z iranim pravo sl av nim k r i em, koji uk ra av aju sr p sku monarhi stiku z ast av u i s apsolutnom negacijom ne samo drave nego i pojma Bosna i Hercegovina. I ako se ti (najednom i logino nakon procesa denacionalizacije!) probueni nacionalno-vjerski osjeaji, radikalizirani u ratu do agresivnog nacionalizma i ovinizma, pa ak faizma i manifestacija genocidnosti, hoe vratiti u prethodno stanje, u stanje kakve-takve (ako ve ne prvotne!) vjersko-nacionalne nevinosti, pitanje kako ih je mogue izbrisati ili zaboraviti, kljuno je za onoga tko je otpoeo i tko provodi, nazovimo to takoer radikalno agresiju pomirenja na naim prostorima. Z a to govor imo o ag re siji p omirenja? Z ato to j e z au st avljanj e rat a i p omirenj e u BiH do lo i z v ana p o d onim Hunting tonov im U N-ov im, NATO-ov im i amer ik im z a st av ama i b ez njih bi ono bilo z adu go nemo g ue, ako bi uop e v i e ik ad i nakon s ve g a bilo mo g ue. (Sasvim je druga pria pod kojim, ijim ili kakvim je zastavama dolo/uvezeno ratno stanje u BiH, ali kako gotovo nitko ne voli uti priu iz teorije zavjere to ovdje preskaemo, zanemarujemo.) Agresija pomirenja, meutim, nije dopustila da u BiH bude
3

pobjednika i poraenih, pa tako prostor nije, kao svojedobno u Njemakoj, promptno denaciciran, nego je ostavljen vremenu da ono kao najsporiji (i najpouzdaniji?) lijenik lijei rane organizma koji bi, gle paradoksa, to bre trebao ili ak morao povratiti svoj integritet, odnosno zdravom supstancom poraziti multiplicirane metastaze malignoga. Prostor za tako malu zemlju i tako zgusnuto zlo ipak je pomalo prevelik, a da bi zacjeljenje, ak i s intervencijom prisilnog pomirenja, ilo bez bola to ga proizvodi jednako aktualna stvarnost kao i naa epska i mitomanska (ne)kultura sjeanja/uspomena. Huntingtonovo iznenaenje reenom (sarajevskom) demonstracijom, po svojoj kvaliteti nije bilo drukije od bilo kojeg nebonjakog, a unutarbosanskog iznenaenja. Jednako tako, vjerojatno, niti iznenaenja koja su Bosni i Hercegovini prireivali bosanski Hrvati i(li) bosanski Srbi, ponajprije samim inom negiranja Bosne i Hercegovine, a onda i svim oblicima tog negiranja, nisu bila ni razumljiva ni bliska bosanskim Muslimanima (kasnijim Bonjacima). Lana velikosrpska teza o Bosni i Hercegovini kao Jugoslaviji u malom, mogla je povrnijem promatrau i biti opravdanje da se ona rastoi p o pr inc ipu ako ne moe op st ati Jugo sl av ija , n e m o e n i B i H . I ona je dugo hranila unutarbosanske centrifugalne snage na principima ustanovljenim u Kraljevini Jugoslaviji da je problem Jugoslavije ustvari primarno problem Srba i Hrvata. On to, istini za volju, dugo i jest bio, ili ponajvie je to bio. Ali nacionalno osvjeivanje i drugih, uinilo je da Jugoslavija s vremenom, a naroito nakon ustavnih promjena iz 1974. godine, poinje funkcionirati kao junoslavenski Commonwealth sa, za Srbe, znaajnim albanskim remetilakim faktorom. Jugo sl av ija j e bil a nek a v rst a ne u spj ele pu z z le naro d a , kultura , v j era , a B o sna i Herce gov ina j e ip ak p ov ij e sna , f i z ik a i org ansk a c j elina te multil ateralno sti. Dakle, Bosna i Hercegovina nikad nije bila (to opet nuno ne znai da ono to nikad nije bilo ne moe i biti!) Commonwealth i njezin je problem ba to to bi ona to, sve i da hoe, biti teko mogla postii. Njezina je struktura, gle paradoksa, i mnogo statinija i mnogo dinaminija od jugoslavenske u svim njezinim varijetetima. To e rei da je i u smislu politikog i drutvenog strukturiranja i zahtjevnija. Statinija je budui da je viestoljetno, premda neprestano pod tuom upravom, sondirana i petricirana. Dinaminija, pak, jer poiva na unutarnjim organskim odnosima, o kojima, s pravom, premda i s lirskim pathosom, govori Ivan Lovrenovi3, koliko god da je u pravu i Sreko M. Daja4 (i to se dvoje ne iskljuuje!) kad govori o paralelnom, to e rei odjelitom (su)ivljenju triju konfesionanih i kulturalnih, dakle civilizacijskih bosanskohercegovakih entiteta kroz duga stoljea. Ta e ne samo nehomogenost, nego ak potpuna disparatnost bosanskoherce-

usp. Ivan Lovrenovi: Bosanski Hrvati. Esej o agoniji jedne evropsko-orijentalne mikrokulture, Durieux, Zagreb, 2002., osobito poglavlja Naslijee dubina i prepletenost, te Sveti i ukleti trokut 4 Usp. Sreko M. Daja: Konfesionalnost i nacionalnost Bosne i Hercegovine. Predemancipacijsko razdoblje 1463.-1804., 2. popravljeno i dopunjeno izdanje, Ziral, Mostar, 1999.

90 | MAGAZIN ZA (POLITIKU) KULTURU I DRUTVENA PITANJA

Kr u i l i b a u k J u g o s l a v i j e B o s n o m i H e r c e g o v i n o m govakih etnokonfesionalnih cjelina iz predemancipacijskog doba drutveno dalje snaiti i politiki se uobliavati u samosvjesnu nepomirljivost interesa. Zato samosvjesnu? Zato to je teokratska Otomanska Turska favorizirala islamski dio puanstva, na utrb pravoslavnoga i, osobito, katolikoga; Austro Ugarska Monarhija i Kraljevina Jugoslavija su opet favorizirali drugi ili trei dio puanstva, podgrijavajui i kod jednih i kod drugih istovremeno i bosansko domoljubno osjeanje, bosanski nacionalizam i, takoer, osjeanje veeg ili ak ekskluzivnog prava na Bosnu. I svijest o Bosni kao svojoj, postoji kao trajna opsesija kod sve tri etnije i nikada Bosna nije iznutra negirana sve do rata 1992.-1995. kad je velikosrpska politika, prvi put u povijesti, zanijekala i samu pridjevsku odrednicu zemlje, ukidajui sustavno ponajprije u imenima mjesta sva bosanska odreenja, a onda zanijekala i samu njezinu bit. (Jedino se valjda jo rijeka koja tee kroz srpsku zemlju od Doboja do amca (bez Bosanski) smjela zvati Bosna. Hrvati nisu imali tu vrstu negacije, ak su zemlju ponosno zvali jednim od njezinih starijih ili poetskih imena: Herceg-Bosna, ali im negacija Bosne (ne i Hercegovine!) nije bila strana. No, zato je bonjako-muslimanska ideologija iskoristila sve mogunosti da Bosnu i Hercegovinu to vie prisvoji za sebe. Izetbegovieva ideja temeljnog naroda; promjena dotadanjeg imena Muslimani u Bonjaci (premda je to tek i samo inaica imena Bonjanin ili Bosanac!); propaganda kako Hrvati imaju Hrvatsku, a Srbi Srbiju, te da je Bosna... zna se ija; ideje o ukidanju drugog dijela imena drave Bosne i Hercegovine i sl., trebale su rei ne samo ija je BiH najvie, nego ija je jedino. T i m e j e t a v e l i k o b o n j a k a i d e o l o g i j a , a posteriori, dala za pravo velikosrpskoj ideologiji koja je uporno tvrdila kako ih Muslimani ele majorizirati, te je i za velikosrpske i velohrvatske pretenzije ponudila v i e n e g o d o v o l j n o a r g u m e n a t a . Dapae, sama je postala velikodravna! A kad su jo na sve to stigli u BiH mudahedini i one Huntingtonove zastave... oivjela je u Bosni i Hercegovini do kraja Orwelova ivotinjska farma i to gotovo u idealno realiziranoj paradigmi. Sve to je on Orwel uio bonjako-muslimanska ideologija je prihvatila kao nauk i praktinu recepturu: I zapamtite takoer, da u borbi protiv ovjeka ne smijemo spasti na to da mu sliimo. ak i kad ga pobijedite, nemojte usvojiti njegove poroke.5 Ranija srpska ideja o ravnopravnijem statusu u Jugoslaviji, srpsko nesnalaenje u poziciji jednakopravnosti, zbog koje su krenuli u rat protiv svih, taj opepoznati srpski sindrom, postao je, nakon to je zarazio hrvatsku politiku scenu, i bonjako-muslimanski sindrom u novoj, tek nastajuoj Bosni i Hercegovini. Ukinuto je ne samo svih deset Bojih zapovijedi, nego i svih sedam Orwelovih i ostala je ona jedna jedina: Sve su ivotinje jednake, ali neke ivotinje su jednakije od drugih.6 Tako je uvedena i mjerna jedinica bosanstva iskaziva u osku5 6

li: Bonjaci i poteni Srbi i Hrvati, koja je doslovce prepisivala komunistiku ideoloku oskulu o radnicima i potenoj inteligenciji, gdje su jedni ipso facto poteni, neupitni, a svi drugi su to tu-i-tamo, odnosno, ima ih, ali mora ih se sa svijeom traiti. Jedni su bili nesumnjivi i neupitni, a svi drugi krivi, osim ako se ne dokae suprotno, tj. da su poteni. Tako, naprimjer, Armija BiH nije mogla niti teoretski uiniti zlo i zloin, dok su svi drugi bili zloinci, pijane spodobe, monstrumi i sl. I to je, takoer, bilo prepisano iz velikosrpskog ideoloko-propagandnog materijala pravljenog nakon Drugog svjetskog rata, gdje su oni (Srbi) bili osloboditelji, a svi drugi ustae. Kad je potpisnik ovih redaka ukazivao i na zloine Armije BiH (ve su se dogodili Neretvica, Vare, uanj, Gua Gora, Grabovica...), direktivom odozgo, smijenjen je tihim puem s mjesta direktora dravne novinske agencije BH PRESS-a i oduzet mu je ve dogovoreni i veoma unosni posao pisanja itanke za VI. razred osnovne kole, premda je dotada pripadao onima iz kategorije poteni. Time se i tako, zapravo, pravila lista podobnosti za dravotvorstvo, gdje su jedni neupitno dravotvorni i to po ekskluzivno propisanim kriterijima, a ostali nisu, pa je dakle, jasno ija je to drava: onoga tko je izgrauje takvu kakvom je MI u budunosti jedino vidimo. Bila je to svojevrsna akcija prijema u dravljanstvo, kad su oni Latiu blii (mudahedini) preko noi mogli dobiti dravljanstvo, a ostali su morali dokazivati moralno-politiku podobnost. To bi, dakako, s obzirom na ono to je bio temeljni projekt velikosrpskih i velikohrvatskih pretenzija nekako bilo i jasno i posve razumljivo da nije bilo D a y t o n a k o j i j e u i n i o d a n a k r a j u s v i b u d u i pobjednici i poraeni i da svi imaju graditi tu novu dravu na principima trokonstitutivnosti, gdje onda, bez obzira na veliinu narod a i n j e g o v o d r a n j e u r a t u , z a s v e m o r a b i t i m j e s t a p o d i s t i m u v j e t i m a . Tu, dakako, nema ni ratnih zasluga ni ratnih krivnji (naalost!), osim po mjeri meunarodnoga suda za sankcioniranje ratnih zloina. No, jednako tako ne moe i ne smije biti ravnopravnijih ivotinja pa bilo da su tu ravnopravniju poziciju stekle ratom, zloinom, genocidom ili populacijskom premoi, ekonomskom moi ili kakvim drugim putom koji bi bio istican u svrhu negiranja osnovnih ljudskih i graanskih prava. Tako ne mogu i ne smiju Srbi biti ravnopravniji jer imaju Republiku Srpsku od Hrvata ili Bonjaka koji nemaju svoju republiku, pogotovu ne stoga to je ona proizvod politike koja je poraena u Haagu, niti Bonjaci mogu biti ravnopravniji, jer su najmnogoljudniji u BiH, niti pak Hrvati, jer su neto tree... Dakle, opet se, dodue neto modicirano, javlja ono ni-ni-ni, nego i-i-i! B o s a n s t v o k a o i n t e g r a t i v n i f a k t o r, b o s a n s t v o kao dravljanstvo, bosanstvo kao politika nacionalnost nije i ne moe biti kao to je to bilo

Usp. Orwell, George: ivotinjska farma, BIGZ, Beograd, 1985., str. 10 Isto, str. 95
STATUS, BROJ 2, VELJAA/OUJAK 2004.

| 91

Kr u i l i b a u k J u g o s l a v i j e B o s n o m i H e r c e g o v i n o m ili htjelo biti jugoslavenstvo u z aje dnikoj dravi junih Slavena , koje je prijetilo (obeavalo) postati novom nacijom, to bi bio legitiman proces da nije bio agresivan i sve drugo iz svoje arogantne pozicije prokazivao kao r e a k c i o n a r n o i l i m a n j e v r i j e d n o . Ovo je tim vanije imati u vidu to sve vrijeme bosanske povijesti njezinim ranije spominjanim etnokonfesionalnim entitetima pojmovi kojima se barata i, osobito, njihova sadrina nisu znaili i ne znae isto. Bonjak i bosanski jezik ne znai isto bosanskom katoliku ili franjevcu (Jukiu ili Kneeviu) i bosanskom muslimanu (pogotovu ne u dananjoj terminolokoj zbrci!), a da i ne govorimo o bosanskom pravoslavcu. Bosansko srednjovjekovlje, otomanskoturska vlast ili austrougarska vlast, da i ne govorimo o Kraljevini Jugoslaviji ili NDH u Bosni i Hercegovini ne samo da nisu svima istoznane, nego su ak radikalno suprotstavljene kategorije. Tako je stanoviti zazor od bonjatva ili bosanstva zazor od terminoloke i sadrajne zbrke kojom bosanskohercegovaki graani, nacionalno identicirani, iskazuju akumulirane povijesne i motiloke frustracije, tako lukavo ideoloki manipulirane, da je to danas vie nego razumljivo, ak bi se moglo rei opravdano. Taj kompleks problema pragmatini Zapad koji ovdje vri mirovnu agresiju ne razumije i nee da razumije i ta injenica sama po sebi jo moda i ne mora za BiH biti najgora da u svom nerazumijevanju Zapad nije napravio frankensteinski dravno-pravno neodrivu BiH. Stoga to nema recept za njezinu denacikaciju, niti bilo kakav koncept mogue drave, Zapad gotovo sve probleme koje ovdje sree stavlja pod tepih i metodom kunktatorstva troi i svoje i nae vrijeme, raunajui dugorono na zamor materijala. Pritom se oni, kojima je na srcu ne vie Bosna i Hrecegovina, nego bilo kakva normalna drava u kojoj bi mogli ivjeti, a koji se upinju ukazati na mogua rjeenja postojeeg stanja, ne mogu odmaknuti dalje od moguih europskih uzora budui da samo Europa pozna nacionalnu i vienacionalnu dravu u njezinu starinski shvaenom modalitetu. Kako Bosni i Hercegovini nita nije slino, ili kako Bosna i Hercegovina niemu nije slina, esto se u prvi plan, kao najsliniji uzorci, izvlae vicarska ili Belgija za mogue poreenje. No kako doi do nae inaice vicarstva ili belgijstva, kako doi do bosanstva? Svakako ne teorijom o temeljnom narodu; niti agresivnom priom o tome kako su Hrvati u Hrvatskoj, a Srbi u Srbiji; niti Huntingtonovim zastavama na predizbornim skupovima ili nogometnim utakmicama bosanskohercegovakih sportskih reprezentacija; niti priom o tome kako nam je blii Iraanin ili Malezijac nego susjed... Dakako, ovo nije unilateralna pria i vrijedilo bi da sline raune jedni drugima svi ispostave ili da dugove benevolentno zaborave (i otpusti nam duge nae... kae Oena). Ali, za sve to treba vremena, nekakva vremenska distanca! Vjerojatno na to, kao dugorono rjeenje, ide i ono to se tako neprecizno zove i jest meunarodna zajednica. Hoe li to dugorono moi donijeti i konstituiranje nacionalnih i politikih Bosanaca, teko je rei. Budui da i meunarodna zajednica postupnim reduciranjem nacionalnih atribucija u javnom ivotu BiH ponavlja do jedne mjere austrougarski, a potom i komunistiki recept, uei nas zaboravu, ostaje otvoreno pitanje ima li ona adekvatnu supstituciju tom projektu. Nacionalno je u BiH, svialo se to nekome ili ne, osnaeno vjerskim polarizacijama i, pogotovu, s povijesnim pamenjem i iskustvima, danas snanije od jezinoga zajednitva, koje bi, kao toboe jedino, dijelilo vicarce! Stvari su previe osjetljive, a da bi mjera bosanstva bila ikako drukije shvaena doli kao unitarizirajui princip jugoslavenstva, gdje je ono implicite znailo asimilacijski proces za korist najbrojnijeg i politiki najdominantnijeg naroda. Bosanstvo danas, s Republikom Srpskom, kad je Bosna i Hercegovina, manje od republike, ili tek nedenirano NETO od jedne republike i jedne federacije, jedino se moe doivjeti i doivljava se kao velikodravni projekt onih koji su ekskluzivno za sebe uzeli ime Bonjaci. Suoenje s tom injenicom, makar i na ravni iste spekulacije, kod svih, premda s razliitih motrilinih toaka, znai samo jedno BiH kao nacionalnu dravu veinskog naroda! Pa ta rei e oni koji su lansirali krilaticu Hrvati imaju Hrvatsku, Srbi Srbiju..., ili ni sluajno, rei e oni koji imaju Republiku Srpsku ili da, ako smo svi jednakopravni rei e trei. A i jedni i drugi i trei su najvei stupanj nacionalnih prava i sloboda u BiH imali neposredno pred rat u koji su uli borei se toboe za nacionalna prava i slobode! Do ekonomskog osnaenja drutva, to je najbolja pretpostavka i najbolji garant prava i sloboda, ali i zbog svih zlih uspomena i loih iskustava Jugoslavije i jugoslavenstva, barem u onom obliku u kakvom smo ih upoznali unitaristikom, svaka ideja Bosne i bosanstva, bez obzira na sve gore reeno, itat e se kao neko novo jugoslavenstvo, kao neka nova Jugoslavija, dakle kao anacionaliziranje i(li) asimilacija. A to barem, posve smo sigurni, nitko i nee i ne eli! ELJKO IVANKOVI (VARE, 1954.), KNJIEVNIK, KNJIEVNI KRITIAR I PREVODITELJ. IVI I RADI U SARAJEVU.

Literatura:
1) Daja, Sreko M.: Konfesionalnost i nacionalnost Bosne i Hercegovine. Predemancipacijsko razdoblje 1463.-1804., 2. popravljeno i dopunjeno izdanje, Ziral, Mostar, 1999. 2) Huntington, Sammuel P.: Sukob civilizacija, Izvori, Zagreb, 1998. 3) Ivankovi, eljko: Na marginama kaosa, Rabic, Sarajevo, MMI. 4) Lovrenovi, Ivan: Bosanski Hrvati. Esej o agoniji jedne evropskoorijentalne mikrokulture, Durieux, Zagreb, 2002. 5) Orwell, George: ivotinjska farma, BIGZ, Beograd, 1985.

92 | MAGAZIN ZA (POLITIKU) KULTURU I DRUTVENA PITANJA

Kr u i l i b a u k J u g o s l a v i j e B o s n o m i H e r c e g o v i n o m

Izmeu jugoslavenskog scenarija i evropske budunosti


Opasnost jugoslavenskog scenarija nije eliminirana. Snage destrukcije u BiH ni danas nisu poraene.
Slavo Kuki

Uvod

AKVA, ILI PITANJA TOME SLINOG TIPA, BOSANSKOHERCEGOVAKU, ali i javnost na najznaajnijem dijelu bive Jugoslavije, zakoupljaju od vremena raspada bive zajednike drave. Postavljati su ih, prisjetimo se, poeli prvo promotori velikosrpskog politikog projekta, branei nunost ouvanja Jugoslavije i uzvraajui na argumentacije kako BiH mora izabrati put samostalne i nezavisne drave. Ako, apostrorali su, Jugoslavija, a zbog injenice da je sastavljena od vie, meusobno nepomirljivih etniciteta, ne moe ostati kao drava, kako s takvom mogunou moe raunati BiH ako ti isti etniciteti predstavljaju konstitutivne narode i u njoj samoj. Tu je tezu, uostalom, uoi samog rata iza govornice bosanskohercegovakog parlamenta izgovorio i tada lider SDS-a, danas jedan od najtraenijih ratnih zloinaca na prostoru Evrope. Nastavite li s tim usprkos dobronamjernim upozorenjima, prijetio je zagovornicima referenduma o BiH kao samostalnoj i suverenoj dravi, BiH ete odvesti u rat, a Muslimane, moda, i u nestanak. Takve su teze, tijekom rata, podravali i razliiti tipovi hrvatskih nacionalista. Krunski dokaz je pronalaen uglavnom u dva detalja. Prvi je tobonja nesporna povijesna injenica da BiH nikada nije ni imala dravnosti. Drugi je preslikani velikosrpski argument ako test povijesne zbiljnosti nije izdrala Jugoslavija, kako bi to onda mogla BiH budui su problemi iz Jugoslavije u njoj bukvalno preslikani. No, ta dva argumen1Poetkom

ta hrvatski nacionalisti osnaivali su jo jednim tezom da je evropsko iskustvo, zapravo, iskustvo nacionalnih drava i logike jedan narod jedna drava. Argumentacija, koritena devedesetih godina XX. stoljea, meutim, ivi i danas. Istina, dodue, jeste da se ona puno rjee i ocijelno koristi. No, da opasnost njezine ponovne eskalacije nije prola pokazao je, i to usred glavnog grada BiH, i nedavni nastup jednog od poznatijih beogradskih promotora ideje velike Srbije.1 Naravno, pokuaja rearmacije slinih teza ima i u BiH kako meu srpskim, tako i meu hrvatskim politikim ekstremistima.

1. Komparacije s jugoslavenskim iskustvom su neutemeljene


Teze, koje su obiljeile devedesete godine XX. stoljea, a koje potisnute nisu ni danas, temelje se, zapravo, na potpuno pogrenim premisama. Komparacija s iskustvom bive jugoslavenske drave poiva na postulatu da su i jedna i druga vienacionalne drave, i to vienacionalne drave u kojima su sastavnice iste nacionalne zajednice. Ako jedna nije izdrala test vremena onda, prema tom shvaanju, nema nikakve teorijske osnove da test vremena izdri i druga. Dakako, takav pristup je viestruko pogrean. Dva detalja, ipak, zasluuju i posebnu teorijsku panju.

oujka 2004. godine u razgovoru, organiziranom u NTV Studiju 99 u Sarajevu, Kosta avoki, inae predsjednik Udruenja za istinu o Radovanu Karadiu, je, primjerice, ponovio teze iz devedesetih o neodrivosti BiH kao drave i drutva i o nunosti njezine podjele na tri dijela. Jedan, srpski dio bi se pripojio Srbiji, drugi, hrvatski Hrvatskoj, a Bonjacima (Muslimanima, kako ih on oslovljava) bi bila dana mogunost formiranja neke vrste klin drave izmeu ovih dviju. Time bi se, po njegovu sudu, postigla dva efekta: prvi, da se izvri ziko razdvajanje Srba i Hrvata i drugi, da se Bonjacima omogui pravo na vlastitu dravu.
STATUS, BROJ 2, VELJAA/OUJAK 2004.

| 93

Kr u i l i b a u k J u g o s l a v i j e B o s n o m i H e r c e g o v i n o m

Bosanskohercegovako drutvo, utemeljeno na konfesionalnim, a potom i etnikim, kulturolokim i drugim razliitostima, stoljeima je gradilo i elemente zajednikog identiteta
Biva jugoslavenska drava, prije svega, nema povijesno iskustvo na koje bi se mogla pozivati. Dapae. Nastala je tek poetkom dvadesetih godina XX. stoljea kao ugovorna zajednica dijela junoslavenskih naroda koji su, u odreenom historijskom momentu, osjetili potrebu za njom. Meutim, svoju nestabilnost pokazivala je od prvog dana svoga nastanka. S druge strane, od prvog dana njezina postojanja nedvojbeno je i nezadovoljstvo njome meu onima koji su je formirali.2 Na koncu, ta je dravna zajednica uspjela preivjeti tek sedamdeset godina, dakle tek prosjean ljudski ivot. Bosna i Hercegovina, naprotiv, ima svoje povijesno utemeljenje. Dravni joj se korijeni, prema nekim autorima3, mogu pratiti ak od sredine XI. stoljea. Koncem XIV. stoljea4, u vrijeme Tvrtka I Kotromania, bosanska se je drava, osim veine prostora dananje drave, protezala i na podruje Sandaka i Boke Kotorske na jugu, te do ua rijeke Zrmanje na sjeverozapadu. Pod njenom je kontrolom, drugim rijeima, bila i cijela jadranska obala, izuzimajui tek Dubrovnik i Zadar, u tom rasponu. Istina, dodue, jeste da je povijest bosanske drave vie odlikovala nestabilnost nego stabilan razvoj. Ali, istina je i to da je, kroz itavu svoju povijest, odolijevala izazovima koji su joj stajali na putu. S druge strane, biva jugoslavenska drava nije se nikada uspjela konstituirati kao drutvo. Nekad manje, nekad vie izraeno, ona je ipak egzistirala kao mehaniki spoj vie, meusobno organski nepovezanih cjelina. U okviru nje se, drugim rijeima, uvijek moglo govoriti o zasebnim drutvima, a nikako ne i o jugoslavenskom drutvu kao cjelini. Uostalom, na to je upuivala, iako samo dijelom, i teritorijalno-politika organizacija i ustroj bive drave. Po posljednjem njezinu ustavu, onom iz 1974. godine, Jugoslavija je denirana kao federalna drava. Proanalizira li se, meutim, taj ustav neto detaljnije, u njemu su, ispostavlja se, jako naglaeni elementi konfederalne dravne zajednice.

Postojanje bosanskohercegovakog drutva, naprotiv, nikada nitko nije ozbiljno dovodio pod znak pitanja. To se, uostalom, ne moe ni danas pronai ni u jednom ozbiljnijem povijesnom tekstu. Dapae. Bosanskohercegovako drutvo, utemeljeno na konfesionalnim, a potom i etnikim, kulturolokim i drugim razliitostima, stoljeima je gradilo i elemente zajednikog identiteta. Suvremeni nacionalsocijalistiki povjesniari esto su tu dimenziju bosanskohercegovake povijesti pokuavali ignorirati, njezino znaenje minorizirati. Ali, nikada ih se u tim pokuajima iz redova ozbiljne znanstvene misli nije ozbiljno i shvaalo. Uostalom, pogleda li se vrijeme otomanske vladavine, vrijeme austrougarske vladavine, ili, pak, vrijeme bive jugoslavenske drave, svaki put e se teza o elementima i zajednikog identiteta bh. drutva nanovo potvrditi. Poznatom bosanskom franjevcu, hercegovcu podrijetlom, fra Grgi Martiu, primjerice, nevano je bilo, ako ih je pred otomanskim vlastima trebao spaavati, koje su vjeroispovijesti bili ljudi u podruju Kreeva i drugih dijelova Bosne u kojima je djelovao. A, tako ne bi bilo da nije postojao osjeaj zajednikog pripadanja, zajednikog podrijetla i zajednikog identiteta.

2. Opasnost jugoslavenskog scenarija nije eliminirana


Naprijed iznijeta argumentacija nikako ne znai da jugoslavenski scenarij nije mogue pretpostaviti i u konkretnim uvjetima bh. drave i drutva. Naprotiv. Ona tek ojaava tezu da je pogrena olaka usporedba BiH s bivom jugoslavenskom dravnom zajednicom. Iznijeta argumentacija, potom, upozorava i na to da je destrukciju slinu jugoslavenskoj u bh. sluaju mnogo tee i zamisliti, a kamoli realizirati. Ipak, povijest zadnjih petnaest godina opominje. Snage destrukcije u BiH ni danas nisu poraene. Naprotiv. Stjee se dojam da su ilave kao i svih prethodnih godina. Istina jeste da im je djelovanje oteano. Istina, primjerice, jeste da u realizaciji svojih planova ne mogu raunati s najradikalnijim formama destrukcije s ratnim opcijama i rjeenjima, s podjelama koje u podtekstu, ili i u tekstu samom, imaju cijepanje BiH i pripajanje njezinih dijelova susjednim dravama itd. Ali, sve te promjene ne umanjuju znaenje njihovih ambicija. Uostalom, promotri li se i trenutna politika zbilja BiH, iz nje svom silinom naviru zakljuci o planovima i ambicijama. Politike elite Republike Srpske, primjerice, ne pokazuju ni minimum spremnosti na razgovor o teritorijalnom preustroju koji bi bio u funkciji integracije bh. drave i drutva. Status quo za njih je, oito, najbolji nain da se, nakon izvjesnog vremena, napravi dodatni korak prema cilju, koji je zacrtan na samom startu devedesetih pripajanje ovog dijela BiH matinoj dr-

2Prisjetimo

se tek nekih datuma iz povijesti jugoslavenske drave. Prisjetimo se, primjerice, estosijeanjske diktature koncem dvadesetih godina. Prisjetimo se, potom, nezadovoljstva tom dravnom zajednicom koje je eskaliralo formiranjem zasebnih drava tijekom Drugog svjetskog rata. Podsjetimo i na konac ezdesetih i poetak sedamdesetih godina XX. stoljea i jaanje hrvatskih zahtjeva za preureenje zajednike drave, pa ak i osamostaljenje Hrvatske. 3Pogledati detaljnije Mustafa Imamovi, Historija Bonjaka, Sarajevo, 1997. 4U pitanju je, tonije, 1390. godina

94 | MAGAZIN ZA (POLITIKU) KULTURU I DRUTVENA PITANJA

Kr u i l i b a u k J u g o s l a v i j e B o s n o m i H e r c e g o v i n o m avi. Stoga svaki razgovor o promjenama u ustroju zemlje treba odbaciti, a, ukoliko ga se pokua nametati, usmjeravati ga treba prema rjeenju koje, umjesto regionalizacije, predvia dravu triju entiteta. Entitetsku podjelu, objektivno, prieljkuju i radikalne hrvatske politike opcije u BiH. Manji dio njih, dodue, to zagovara i u najotvorenijoj formi. No, iz rjeenja, na kojima inzistiraju u svakodnevnom ivotu zemlje, takav scenarij je vie nego prepoznatljiv. Na to, uostalom, upuuje i veoma naglaena potpora prijedlogu evropskih parlamentaraca o preustroju BiH. Prijedlogom se, podsjetimo, sugerira ukidanje Federacije BiH, te ureenje BiH kao drave upanija ili kantona, pri emu bi Republika Srpska, kao jedan od kantona, zadrala svoj sadanji izgled. Naizgled, u prijedlogu i nema nita loe. Dapae, on moe biti protumaen i kao suptilan nain dekonstrukcije manjeg bh. entiteta. Ali, mnogo vie od toga je, po naem sudu, realna opasnost da se dekonstrukcija Federacije iskoristi za zapoinjanje razgovora o novom etniko-teritorijalnom preslagivanju BiH koje bi moglo, barem u prvoj fazi, zavriti u logici njezine podjele u tri nacionalna entiteta, a potom, u nekim drugim vremenima, u disolociji i drave same. Dakako, prethodne forme pokuaja destruiranja bh. drave i drutva dodatno potpomae danas, u zadnjih petnaest godina najprepoznatljivije manifestiran velikomuslimanski dravni projekt, i nametanje rjeenja o BiH kao matinoj dravi samo jednog naroda. Takvom politikom logikom hrani se veina akcija politikog vrha SDA nakon smrti utemeljitelja ove stranke. Da je to tono svjedoi ak i zaokret u odnosu visokog predstavnika meunarodne zajednice prema akcijama ove stranke i njezinim ekspoziturama u razliitim segmentima drutvenog ivota. Prisjetimo se, primjerice, zaokreta u odnosu na ureivaku politiku Dnevnog avaza, u odnosu na pritiske da se u pravosuu, tuiteljstvu i policiji osigura nadpolovina zastupljenost Bonjaka. Prisjetimo se, potom, zastranjivanja u obavjetajno-sigurnosnom sektoru koje se, prema najnovijim injenicama, takoer moe povezivati s politikom ove stranke itd. Izvjesno je, dakle, da su akcije bonjakih politikih ekstrema, vezane prvenstveno za najjau bonjaku nacionalnu stranku, iako naizgled drugaijeg predznaka u odnosu na one druge, usmjerene takoer destrukciji BiH kao multietnikog, multikonfesionalnog i multikulturalnog drutva i drave ravnopravnih naroda.

Prethodne forme pokuaja destruiranja bh. drave i drutva danas dodatno potpomae, u zadnjih petnaest godina najprepoznatljivije manifestiran, velikomuslimanski dravni projekt i nametanje rjeenja o BiH kao matinoj dravi samo jednog naroda.
3.1. Mogui ustavnopravni ustroj BiH 3.1.1. Osvrt na neka od ponuenih rjeenja

Svijest o potrebi ustavnih promjena zahvaa sve znaajniji dio bh. drutva. Za sada su, dodue, zahtjevi za takvim promjenama reducirani na intelektualne drutvene slojeve. Prva takva inicijativa, poznata pod zahtjevom za Bosnu i Hercegovinu Treu republiku, svjetlost dana je ugledala u drugoj polovici 2003. godine. Trinaest bh. intelektualaca je, polazei od konstatacije nekoliko nezaobilaznih istina, zatrailo sazivanje ustavotvorne skuptine, koja bi imala zadatak da usvoji Ustav BiH, utemeljen na najviim standardima ljudskih prava i sloboda, uz racionalnu regionalizaciju, na punoj ravnopravnosti graana i naroda na prostoru cijele drave. Inicijatori ideje su, od adresa na koje su zahtjev uputili, zatraili pokretanje procesa istinske denacikacije i pomirenja kao nezaobilaznih pretpostavki izgradnje drutva slobodnih ljudi i graana, odvajanje nacionalnog organiziranja od politikog predstavljanja, te ustavno odreenje sekularne drave. Od meunarodne zajednice je zatraena garancija nepovredivosti granica, neutralnosti Bosne i Hercegovine u sluaju ratnih sukoba i uspostavljanje profesionalne vojske ustrojene po meunarodnim standardima za ispunjavanje obaveza BiH u meunarodnim mirovnim misijama. Zaobii, na koncu, nisu mogli ni zahtjev za sprijeavanjem i onemoguavanjem dravne i administrativne korupcije, pljakakih oblika privatizacije i svih vidova nepotistiko-nacionalistikog bogaenja, oduzimanja nezakonito steene imovine i uspostavljanja humanijeg ekonomsko-socijalnog sistema. Na tragu gotovo identinih ideja nalazi se i inicijativa jo jedne grupe bh. intelektualaca, poznata kao zahtjev za Federativnu Republiku BiH. Ako se o kakvim razlikama i moe govoriti, nesporno je da je i jednoj i drugoj, a i ostalim, u javnosti manje eksploatiranim idejama, zajedniko naglaavanje potrebe da se, umjesto rjeenja koja interventno namee meunarodna zajednica, ustavno rjeenje treba prepustiti graanima ove zemlje i njihovim politikim predstavnicima.

3. Pretpostavke bosanskohercegovake evropske budunosti


Da bi se prostor mogunosti jugoslavenskog scenarija maksimalno suio, ili ak i eliminirao, neophodne su odreene pretpostavke. One se, po naem sudu, tiu i ustavnog preustroja zemlje, ali i revitalizacije ivota u razliitosti i spremnosti na djeljenje zajednike sudbine kao pretpostavke prosperitetne budunosti. Bez ambicije da se upustimo u detaljnije elaboracije, ovim pitanjima elimo posvetiti ostatak nae analize.

STATUS, BROJ 2, VELJAA/OUJAK 2004.

| 95

Kr u i l i b a u k J u g o s l a v i j e B o s n o m i H e r c e g o v i n o m 3.1.2. Naznake jednog od moguih rjeenja ustavnog ustroja e) istoku do Doboja, na zapadu do Sanskog Mosta i Prijedora, te na jugu do Mrkonji-grada i ipova Bihako-Drvarska, koja bi se protezala od Grahova na jugu, do granice BiH s Republikom Hrvatskom na sjeveru i sjeverozapadu.

Bez ambicija da se ulazi u detaljnije elaboriranje, u nastavku analize elimo ponuditi skicu jednog od moguih rjeenja ustroja BiH. Bosnu i Hercegovinu, dakle, i to shvaamo jednim od prioriteta, treba odrediti kao konkretnu pojavnu formu drave. Njezinu povijesnom biu, sociokulturnom miljeu i tradiciji, po naem sudu, odgovara republikanski ustroj. Sugeriramo, stoga, da ga se i ugradi u budui ustavni dokument bh. drave. Postdaytonsko iskustvo, s druge strane, upuuje na neodrivost entitetske podjele. Ona, naime, samo konzervira stanje ratne podjeljenosti, destimulira povratak ljudi njihovim predratnim domovima, konstituira prostorno-etnike realitete kao formu ivljenja u budunosti i onemoguuje revitalizaciju interkulturalnosti i interetninosti kao vrijednosti koja je stoljeima obiljeavala bh. prostore. Umjesto takvog rjeenja, prema tome, pod uvjetom da se interetninost i interkulturalnost, ali i spremnost na djeljenje zajednike sudbine, hoe revitalizirati, neophodno je osmisliti drugo rjeenje koje sve to stimulira. Pri tome se mora poi od dostignua zapadnih demokracija, koje u prvi plan isturaju liberalnu ideju i ovjeka-graanina s njegovim graanskim i ljudskim pravima, ali i posebnosti bh. stvarnosti, utemeljene na koegzistenciji triju jednakopravnih etniciteta i ambicije da se koegzistencija nadogradi spremnou na zajedniki ivot i dijeljenje zajednike sudbine. Kako je to mogue? Po naem sudu, BiH treba izgraivati kao decentraliziranu dravu u kojoj se potuju tri temeljna principa. Drava, prije svega, mora zadrati formu piramidalne ustrojenosti, pri emu e se na njezinu vrhu ouvati sve funkcije, koje su za suvremeni tip drave i inae karakteristine obrana, unutarnji poslovi i sigurnost, vanjski poslovi, nancijska i monetarna politika, carinska i poreska politika i slino. S druge strane, prostorno promatrana decentralizacija mora potivati princip geografske, gospodarske, prometne i druge strukture prostora. Utemeljena na tom principu, BiH bi se mogla ustrojiti kao drava pet regija: a) Tuzlansko-podrinjska, koja bi zahvaala tuzlanski bazen, naznaajniji dio Posavine, te bjeljinsko-foanski region Mostarsko-hercegovaka, koja bi se prostirala od Trebinja na jugoistoku, do Livna na sjeverozapadu, te Ivana na sjeveru. Sarajevsko-zenika, koja bi, osim sarajevskog kantona ukljuivala i dijelove biveg grada Sarajeva, te srednjobosanski i dio zenikog kantona. Banjaluka u iji sastav bi ula banjaluka regija na

Decentralizacija, promatrana u vrjedonosnom smislu, morala bi potivati princip da sve ono to je mogue ekasno obavljati na nioj razini vlasti, ne treba centralizirati na viim nivoima dravnog organiziranja. Iskustva iz funkcioniranja lokalne samouprave u evropskim zemljama veoma ekasno bi se mogla prenijeti i u bh. okvire. Bosna i Hercegovina je drava triju konstitutivnih i jednakopravnih naroda. Stoga se u njezina ustavnopravna rjeenja moraju ugraditi i ona koja tu konstitutivnost i jednakopravnost jame. I jedna i druga vrijednost, po naem sudu, mora biti zajamena na svim razinama vlasti i ivota bh. drutva od opinske do dravne. Na dravnoj razini i na razini regija forma takve zatite bi se osigurala logikom dvodomnog politikog organiziranja, pri emu bi jedan od domova bio izraz graanskog politikog pripadanja, a drugi nacionalnog pripadanja i oblik zatite nacionalnih identiteta. Ovaj drugi bi, dakako, zadrao pravo svojevrsnog veta u pitanjima od posebnog nacionalnog interesa, koja bi se ustavom i podustavnim aktima i decidno pobrojala. Na lokalnim razinama trebalo bi, sukladno evropskim iskustvima, ugraditi rjeenja koja onemoguuju majorizaciju i mogue potiskivanje etnikih, kulturnih i konfesionalnih identiteta. No, BiH je i drava graanskih i ljudskih prava. Tim pravima se u dananjem svijetu pridaje posebna vanost. Ona moraju biti jedno od sredinjih mjesta i u buduem ustavnopravnom ustroju BiH. Evropska iskustva mogu posluiti kao ideja vodilja u njihovom ureivanju. Dakako, dio tih prava u bh. ambijentu su i kolektivna prava i slobode pravo na vlastiti jezik, na izuavanje vlastite kulture i povijesti itd. Sukladno tome, poeljna organizacija BiH podrazumijeva i ureivanje obrazovanja, kulturnog organiziranja, medija itd., koji ta i takva prava i omoguuju. To, dakako, ne znai zagovaranje parcelizacije bilo koje od tih oblasti. Naprotiv, mogue je izgraditi svaku od njih na nain da se njima omogui isticanje i onoga to je zajedniko, ali i njegovanje onoga to je posebno. Na koncu, BiH je drava koja granii sa dvije drave jednom na istoku, drugom na zapadu. U njima, to je jo bitnije, ive narodi, dijelovi kojih su konstitutivni i suvereni i u BiH. Zbog te injenice gotovo je nemogue zamisliti meudravne odnose BiH sa njezinim susjedima po matrici koja karakterizira susjedske odnose drugih zemalja. Zbog te injenice, drugim rijeima, BiH se, htjela ili ne, nalazi u nekoj vrsti premosnice od karaktera koje ovisi stabilnost itave regije, ali i nje same. Ona moe biti jamac i stabilnosti i potresa, ovisno o tome kakvu logiku odnosa sa susjedima izgradi. Ako je to logika klasi-

b)

c)

d)

96 | MAGAZIN ZA (POLITIKU) KULTURU I DRUTVENA PITANJA

Kr u i l i b a u k J u g o s l a v i j e B o s n o m i H e r c e g o v i n o m ne meudravne uvjetovanosti, ona e, i kratkorono i dugorono, proizvoditi potrese i prijetiti novim sukobima. Ako je, pak, u pitanju logika meuetnikog, gospodarskog, kulturnog, politikog, ljudskog proimanja, ona e amortizirati napetosti i omoguavati povjerenje. Stoga smatramo da bi interes BiH bio zagovaranje svojevrsnog nordijskog modela u odnosima s njezinim istonim i zapadnim susjedima, modela koji titi identitete, ali i relativizira granice i omoguuje slobodan protok i ljudi i roba. 3.2. Revitalizacija ivota u razliitosti i spremnosti na djeljenje zajednike sudbine kao pretpostavke prosperitetne budunosti Spremnost na zajedniki ivot, ivot u uvjetima etnikih, vjerskih i drugih razliitosti, na dijeljenje zajednike sudbine jedna je od odlika pojedinaca i grupa koje stoljeima nastanjuju prostore dananje BiH. Nerijetko se tako manifestirana spremnost oznaava i posebnim, samo ovim prostorima imanentnom, terminom bosanski komiluk. Zahvaljujui njemu, u BiH je bez obzira na tumaenja po kojima je to izraz politikog silovanja, a ne i stvarne potrebe i spremnosti onih koji su u njoj ivjeli bilo mogue, uz egzistiranje posebnih, stvaranje i zajednikih vrijednosti koje prelaze granice etnikog i konfesionalnog. Zahvaljujui tome, drugim rijeima, u vrjedonosnom smislu je pravo na egzistenciju stekao i niz vrijednosti koje nisu ni hrvatske, ni srpske, ni bonjake, nego su vrijednosti bosansko-hercegovakog ovjeka i drutva. Danas je taj tip vrijednosti znaajno ugroen. Sustavno ga se, naime, potiskuje na raun, prije svega, etnikih i konfesionalnih posebnosti. A njegova je revitalizacija, zapravo, jedna od temeljnih pretpostavki bh. budunosti. Jo konkretnije, Bosni i Hercegovini je, radi budunosti i njezinih graana i njezinih naroda, neophodna promocija i njegovanje onoga to pripada sferi etnike, vjerske, jezine, kulturoloke, povijesne i svake druge posebnosti, ali i onoga to je zajedniko, to je dio zajednike sudbine i povijesti, to oplemenjuje i pretpostavka je spremnosti na zajedniki ivot i dijeljenje zajednike sudbine. To, dakako, namee jo jedno pitanje. Je li tako neto uope vie mogue i, ako jeste, koji je put do takvog socijalnog miljea? Ustavno rjeenje, koje iskljuuje strahove i promovira pojedinano i kolektivno pravo, jedna je od pretpostavki. No, ono nije i dovoljno. U istoj mjeri kao ono, moda i vie, znaajno je sustavno, uporno i dugotrajno djelovanje u svim sferama ivota i rada u obrazovanju, kulturi, medijima, politici, mjestu ivota i rada. Potrebna su, zapravo, svojevrsna pravila koja omoguuju proboj bar minimuma duhovne ekologije u svakodnevni ivot bh. drutva. Uz zakone i sankcije za djelovanja koja naruavaju drutveni sklad i normalan ivot, bh. drutvu su, bez obzira to to moe djelovati retrogradnim, potrebni i etiki kodeksi kao uvjet ponovne rearmacije vrijednosti bosanskog komiluka kao pretpostavke spremnosti na zajedniki ivot i dijeljenje zajednike sudbine i brana novom ekolokom duhovnom zagaivanju poput onog kojeg smo i sami proivljavali zadnjih desetak-dvadeset godina. SLAVO KUKI (POSUJE, 1954.), REDOVITI PROFESOR SVEUILITA U MOSTARU. U ZADNJIH EST GODINA SE INTENZIVNO BAVI ANALIZOM BH. DRUTVA.

Literatura:
1. Deklaracija o nunosti izmjena Ustava Bosne i Hercegovine i o ustrojstvu Federalne Republike Bosne i Hercegovine 2. Dejtonski sporazum, USAID 3. Imamovi, Mustafa, Historija Bonjaka, Sarajevo, 1997 4. Istraivanje Early Warning System in Bosnia and Herzegovina (istraivanja od 2000-2004. godine) 5. Koul, Franjo i Kuki, Slavo: Drava i nacija, BiH - posljednji etapni prostor konsolidacije Evrope, Mostar-Sarajevo, 1999. 6. Kuki, Slavo, utura Marija: Transition and Values System, Znanstveni skup Tranzicija i globalizacija, Ekonomski fakultet Sarajevo, 2003. 7. Kuki, Slavo, Kulturni identitet u Bosni i Hercegovini, Okrugli stol HKD Napredak, Prosvjete, Preporoda i Benevolencije, Sarajevo, 1999. 8. Kuki, Slavo, Poloaj graanina i naroda u BiH, Centar za zatitu prava manjina Asocijacija nezavisnih intelektualaca Krug 99, Sarajevo, 1998 9. Tolerancijom protiv mrnje, Hrvatski helsinki odbor, Zagreb, 1997. 10. Ustav Federacije BiH 11. Ustav Republike Srpske 12. www.unhcr.ba 13. Zahtjev za Bosnu i Hercegovinu Treu Republiku 14. ivkovi, Pavo: Etnika i vjerska povijest Bosne, Slavonije i Srijema do konca XVII. stoljea, Sarajevo-Mostar, 1996.

STATUS, BROJ 2, VELJAA/OUJAK 2004.

| 97

Kr u i l i b a u k J u g o s l a v i j e B o s n o m i H e r c e g o v i n o m

Je li Bosna i Hercegovina Jugoslavija u malom?


Zato nije politiki korektno rei kako je BiH (bila) Jugoslavija u malom, tko je uope zastupao tu tezu i ukljuuje li takav stav doista namjeru podjele BiH
Ivo Lui

Uvod
Bosna i Hercegovina drava je tri konstitutivna naroda: Hrvata, Srba i Bonjaka, ostalih, te graana BiH.1 Ovakva ustavna formulacija ima korijene jo u Rezoluciji Zemaljskog antifaistikog vijea narodnog osloboenja Bosne i Hercegovine (ZAVNOBiH-a), kada je jugoslavenska komunistika elita i formirala modernu dravnost BiH. Formulacija o BiH, kao dravi njezina tri naroda sadrana je u svim socijalistikim ustavima, uobliena u referendumskom pitanju, te potvrena referendumom na temelju kojeg je BiH dobila meunarodno priznanje, te konano potvrena i vaeim Ustavom BiH.2 Poslije Drugog svjetskog rata u jugoslavenskoj federaciji, na slian nain kao i u staroj Jugoslaviji, jaalo je jugoslavenstvo, s jedne strane kao osjeaj pripadnosti dravi to se deniralo kao socijalistiki patriotizam, a s druge strane kao nad identitet koji je u jednom dijelu zemlje shvaen kao unitaristiko nastojanje zatiranja postojeih identiteta. Srbi u BiH, koji su inili glavninu komunistikog partizanskog pokreta, bili su neka vrsta vodeeg, temeljnog naroda, dok su Hrvati ostali na zaelju. Bosanskohercegovaki muslimani, prikljuili su se pred
1

konac rata komunistikom pokretu, te zauzeli drugo mjesto u raspodjeli moi. Oni ipak, unato Rezoluciji ZAVNOBiH-a, nisu odmah priznati kao nacija, ve im je dano opredijeliti se kao Srbi ili Hrvati, ili se po posebnoj formulaciji izjasniti kao Jugoslaveni-neopredijeljeni, odnosno nacionalno neopredijeljeni. U takvim politikim i drutvenim okolnostima, bilo je logino oekivati da e se veina muslimana, koji su pristupili komunistikom pokretu, odnosno drutvenoj i dravnoj eliti izjasniti kao Srbi, to se i dogodilo.3 Ipak, kako bi izbjegli podjelu na Srbe i Hrvate, dio muslimana izjanjavao se Jugoslavenima, ili Bosancima.4 Vremenom su muslimani stekli pravo izjanjavati se Muslimanima (u nacionalnom smislu), to je kod njih osnailo svijest o Bosni i Hercegovini kao njihovoj nacionalnoj republici-dravi.5 Padom komunistikog sustava, propala je i Jugoslavija. Njezin raspad doveo je u pitanje naela ZAVNOBiH-a, te je uzrokovao estoke poremeaje u BiH, koja je poslije traginog rata ostala podijeljena na dva entiteta: Republiku Srpsku i hrvatskobonjaku Federaciju BiH, koja se sastoji od deset upanija (kantona). Tu je jo i Brko s posebnim statusom. Stranka demokratske akcije (SDA), kao najjaa bonjaka stranka, na svom treem saboru odranom u

98 | MAGAZIN ZA (POLITIKU) KULTURU I DRUTVENA PITANJA

Tona formulacija iz preambule Ustava BiH glasi: Bonjaci, Hrvati i Srbi, kao konstitutivni narodi (zajedno s ostalima), i graani Bosne i Hercegovine ovim utvruju Ustav Bosne i Hercegovine. Vidjeti: Ustavi, Federalno ministarstvo pravde, Sarajevo, 1997., 17. 2 Referendum za neovisnost BiH odran je 29. veljae i 1. oujka 1992. Referendumsko pitanje glasilo je:Jeste li za suverenu i nezavisnu Bosnu i Hercegovinu, dravu ravnopravnih graana, naroda Muslimana, Srba i Hrvata, i ostalih naroda koji u njoj ive? Na referendum je izilo 63,4% graana. Za neovisnost BiH opredijelilo ih se 99,78%. Srpska demokratska stranka (SDS) pozvala je graane srpske nacionalnosti na bojkot referenduma, 37,6% graana nisu izili na referendum. Hrvatska politika elita okupljena u Hrvatskoj demokratskoj zajednici (HDZ), prihvatila je u skuptini BiH formulirano referendumsko pitanje (zastupnici HDZ sudjelovali su u njegovom formuliranju i donoenju), ali se prema njemu uvjetno odredila postavljajui 27. 2. 1992. Livanjsko pitanje, odnosno traei novu formulaciju, kojom ustrajava na nacionalnom suverenitetu. Ono je glasilo: Jeste li za suverenu i nezavisnu BiH, dravnu zajednicu konstitutivnih i suverenih naroda hrvatskog, muslimanskog i srpskog u njihovim nacionalnim podrujima (kantonima)? U Sarajevu je formiran i Graanski forum Hrvata, koji je 27. 2. 1992. bezuvjetno pozvao na referendum o neovisnosti BiH. Svoj zahtjev iz 1992. HDZ je ponovila i referendumom provedenim 11. 11. 2000., a kojega je organizirao Hrvatski narodni sabor. 3 Kasim SULJEVI, Nacionalnost Muslimana, Otokar Kerovani, Rijeka, 1981., 231.-232. David Diker je na temelju jugoslavenskog Who is who iz 1956. izraunao, kako se od ondanjih partijskih i dravnih funkcionara s tipinim muslimanskim imenima njih 61,5% izjasnilo kao Srbi, 16,6% kao Hrvati 8,6% kao Jugoslaveni, a 12,6% ih je odbacilo svako nacionalno odreenje. Vidjeti: Smail Bali, Bonjatvo u orijentalnom i u srednjoevropskom kontekstu, Bosna i bonjatvo, Karantanija Ljubljana, Sarajevo, 1990., 15. 4 Muhamed HADIJAHI, Od tradicije do identiteta (Geneza nacionalnog pitanja bosanskih Muslimana), Islamska zajednica Zagreb, Zagreb, 1990., 226. 5 Ta svijest postojala je od ranije, zabiljeio ju je Husein ii u svojoj knjizi objavljenoj 1945. Opisujui stradanja bosanskohercegovakih muslimana on konstatira: Njihova duboka svijest da ova zemlja ni po Bojem ni po ljudskom pravu, ne moe drugome niti pripadati osim njima, nije im dala da padnu u malodunost ni onda kad su ih Osmanlije u stisci prepustili svojoj sudbini, izloivi ih tako svim moguim napadima sa strane. Vidjeti: Husein II, Bosanskohercegovaki Muslimani i bosanska autonomija, (reprint) Preporod Mostar, Sarajevo, 1991., 83.

Kr u i l i b a u k J u g o s l a v i j e B o s n o m i H e r c e g o v i n o m Sarajevu, 13. listopada 2001., postavila je za cilj izgradnju bosanske nacije, te ponudila ideju bosanskog identiteta, kao zajednikog identiteta graana BiH. Iako se ideja bosanske nacije objanjava teorijom pozitivnosti dravnog nacionalizma i negativnosti etnikog, lako je uoiti kako se u ovom sluaju jedna etnija, ona bonjaka, poistovjeuje s dravom. U tome vei dio Srba, a posebno Hrvata u FBiH prepoznaje unitaristika nastojanja bonjake elite za okonanjem procesa nacionalnog konstituiranja, stvaranjem svoje nacionalne drave i negiranja njihovih identiteta. Unitaristiki nacionalizam prikriva se graanskim opredjeljenjem i nastoji se legitimirati liberalnom teorijom drave-nacije. Kako je ta paradigma ve viena u nedavno propaloj Jugoslaviji, nuno se namee njezina usporedba s BiH. Ponovo se postavljaju pitanja: je li BiH Jugoslavija u malom i je li politiko bosanstvo novi oblik jugoslavenstva? Odgovori na ta i druga slina pitanja mogu biti presudni za razumijevanje i rjeavanje svih protivljenja koja optereuju Bosnu i Hercegovinu, njezine narode i graane. Njih bi valjalo potraiti u jednoj irokoj znanstvenoj raspravi, u kojoj bi bili apsolutno uvaavani argumenti i naravno stvarnost. Pri tom bi bilo dobro podsjetiti se ocjene Istvana Biba o kaotinoj i laljivoj politikoj publicistici (vrijedi i za BiH), koja je nacionalne elite dovela u radikalno laan odnos sa stvarnou: navikla ih je da umjesto na stvarnosti grade na zahtjevima, da se umjesto na uinke usredotouju na tenje, te da razmiljaju izvan jednostavne povezanosti uzroka i posljedica.6 naglasivi kako srednjovjekovnu Bosnu batine sva tri naroda koji su se formirali u njoj. lan predsjednitva BiH iz bonjakog naroda Sulejman Tihi, parafrazirajui Hamdiju Pozderca, rekao je: Dravnost BiH je starija od njezinih naroda i prema tome neupitna. BiH, tada je reeno nije drava ni Hrvata ni Srba ni Muslimana, ve i Hrvata i Srba i Muslimana.8 Pozderac i Tihi naglaavaju injenicu, kako se drava BiH prije konstituirala nego to su to uinili njezini narodi, te je ona od njih starija, time neupitna, pa valjda i vanija. Ovo je iz vie razloga zanimljiva teorija. Ima puno sluajeva naroda bez drave, ali ovo je jedinstven sluaj drave bez naroda. Osim toga ovo je apsolutno nedemokratina izjava, koja bi mogla po naelu starosti, pretpostaviti da je najmanje vana ona bosanskohercegovaka nacija koja se najkasnije konstituirala, ona najmlaa? Ovakvoj teoriji koja daje prednost dravi nad narodima koji u njoj ive, mogli bismo suprotstaviti neku drugu teoriju, recimo onu Johna Rawlsa, o pravima naroda. Rawls pie: Kao to sam rekao narodi (nasuprot dravama) imaju nedvosmisleno moralnu prirodu. Ta priroda ukljuuje odreen odgovarajui ponos i oseanje asti; narodi mogu biti ponosni na svoju istoriju i dostignua, kako to primereni patriotizam doputa. Ipak, potrebno potovanje koje oni trae potpuno je u skladu s jednakou svih naroda. Narodi moraju imati interese-inae e biti ili inertni i pasivni, ili skloni da podlegnu nerazlonim i ponekad slepim strastima i nagonima. Ti interesi koji pokreu narode (i koji ih razlikuju od drava) jesu razloni interesi koji se rukovode i podudaraju s nepristrasnom jednakou i dunim potovanjem za sve narode. Kao to u kasnije primetiti, upravo ti razloni interesi omoguavaju demokratski mir, a njihovo odsustvo dovodi do toga da mir izmeu drava bude u najboljem sluaju modus vivendi, stabilna ravnotea snaga samo za dogledno vreme.9 Naa nedavna prolost upravo je na vrlo tragian nain otvorila dilemu drava ili narod, a naa sadanjost ne prestaje problematizirati pitanje demokratskog mira. Nekadanji i posljednji predsjednik Saveza komunista SR BiH, koja se reformirala u Socijaldemokratsku partiju (SDP) BiH, Nijaz Durakovi, proglasio je dan zasjedanja ZAVNOBiH-a jednim od najznaajnijih datuma u povijesti BiH. On je rekao: Oni koji Bosnu i Hercegovinu nikada i nisu eljeli vidjeti i graditi kao ravnopravnu, slobodnu i demokratsku zajednicu i zajedniku domovinu Muslimana, Srba i Hrvata i svih ostalih koji ive u ravnopravnoj federalnoj jedinici, Republici BiH unutar bive SFRJ, odnosno oni koji danas ne prihvataju dravu Bosnu i Hercegovinu kao suverenu, meunarodno priznatu dravu (u meunarodno priznatim avnojevskim granicama), dravu ravnopravnih i konstitutivnih naroda Bonjaka, Hrvata i Srba, i to na cijelom prostoru i bez obzira na entitet-

Referendum ili ZAVNOBiH?


Bosna i Hercegovina nema svoj dan dravnosti. U Federaciji BiH se (manje-vie) obiljeava 1. oujka, jer je tada odran referendum za neovisnost BiH. U povodu obiljeavanja toga datuma 2004. godine lan predsjednitva BiH iz Republike Srpske Borislav Paravac izjavio je kako srpski narod ne smatra taj dan svojim praznikom, niti mu taj datum ita znai. Paravac je dodao: Naprotiv, to je dan koji u naem narodu budi negativna sjeanja na bonjako-hrvatski referendum o izdvajanju BiH iz SFRJ.7 Dana 25. studenog 2003. obiljeena je ezdeseta obljetnica Prvog zasjedanja Zemaljskog antifaistikog vijea narodnog osloboenja Bosne i Hercegovine (ZAVNOBiH-a). Ni tada nije bilo suglasnosti bosanskohercegovakih naroda oko znaaja tog datuma, pa se on obiljeavao uglavnom u bonjakom ambijentu. Zanimljive su izjave suvremenika o tom danu. Nekadanji predsjednik Predsjednitva SFRJ Raif Dizdarevi, izjavio je: Ako je povelja Kulina bana rodni list BiH, onda je ZAVNOBiH matini dokument njezine dravnosti,
6 7

Istvan BIB, Bijeda istonoevropskih malih drava, Regije evropske povijesti, Naprijed, Zagreb, 1995., 52.-53. Nije na praznik, Osloboenje (Sarajevo), 2. 3. 2004., 5. 8 Dravnost BiH je starija od njezinih naroda, Slobodna Dalmacija, 25. 11. 2003., 7. Izjava Hamdije Pozderca objavljena je pred referendum. Njezin dio glasi: Od izvanredne je, naime, vanosti injenica da je Bosna i Hercegovina znatno prije konstituisana kao zemlja nego to su (se) narodi koji u njoj ive konstituisali u srpsku, hrvatsku i muslimansku naciju. Starija je, dakle, pripadnost stanovnika nae republike Bosni i Hercegovini kao istorijskoj tvorevini nago to je pripadnost nacijama kojim danas pripadaju. Vidjeti: Starija pripadnost BiH, nego nacijama, Osloboenje, 28. 2. 1992., 3. Ovu tezu preuzeo je vei broj bonjakih autora. 9 John RAWLS, Pravo naroda, Alexandria Press, Nova srpska politika misao, Beograd, 2003., 63.
STATUS, BROJ 2, VELJAA/OUJAK 2004.

| 99

Kr u i l i b a u k J u g o s l a v i j e B o s n o m i H e r c e g o v i n o m ske podjele, dakle svi ti osporavaju ZAVNOBiH kao dan dravnosti BiH i neosporno jedan od najznaajnijih datuma u modernoj bosanskohercegovakoj povijesti.10 Ne dovodei u pitanje povijesnost ovog datuma, ali uvaavajui trenutnu drutvenu i politiku situaciju u Bosni i Hercegovini, kad ne postoji konsenzus da je ona stvarno drava ravnopravnih i konstitutivnih naroda, a jo manje je to bila SR BiH u prolosti, zakljuujemo da ove Durakovieve ocjene imaju uglavnom dnevno-politiku ulogu. One su pokuaj diskvalikacije jednog broja politikih protivnika, ili su pak posljedica ne mogunosti promjene potroene paradigme. Da bismo kazali o emu se zapravo radi moramo najprije vidjeti to je bio ZAVNOBiH i kakve je politike i uope drutvene odnose postavio, koliko se od deklariranog provodilo, konano, ime su takvi drutveni i politiki odnosi rezultirali. hoe da njihova zemlja, koja nije ni srpska, ni hrvatska, ni muslimanska nego i srpska i muslimanska i hrvatska bude slobodna i zbratimljena Bosna i Hercegovina, u kojoj e biti osigurana puna ravnopravnost i jednakost svih Srba, Muslimana i Hrvata. Narodi Bosne i Hercegovine uestvovae ravnopravno sa ostalim naim narodima u izgradnji narodne demokratske federativne Jugoslavije.13 Rezolucije uglavnom imaju svearski karakter i obino ne obuhvaaju sve drutvene odnose i njihove proturjenosti. One se iznose u referatima, tijekom diskusija i slino. U Sanskom Mostu od 30. lipnja do 2. srpnja 1944. odrano je Drugo zasjedanje ZAVNOBiH-a. Jedan od lidera KPJ uro Pucar proitao je referat pod nazivom Znaaj odluka Drugog zasjedanja Zemaljskog antifaistikog vijea narodnog osloboenja Jugoslavije za dalji razvoj narodno-oslobodilakog pokreta Bosne i Hercegovine.14 U dijelu referata o situaciji u Bosni i Hercegovini, Pucar je rekao kako je ideja bosansko-hercegovake drave mlada, nastala u ustanku, te da je stjecajem povijesnih i politikih okolnosti srpski narod poveo borbu protiv neprijatelja. Istiui ulogu srpskog naroda, naglasio je: Predvoen demokratskim snagama, on je razvio demokratski duh u svojoj borbi, zato je i mogao da unese ideju bratstva meu narode Bosne i Hercegovine. Njemu pripada ta ast i slava to je ideju bratstva unio meu Muslimane i meu Hrvate() Srpski narod u Bosni i Hercegovini jo i danas snosi najvee terete i prednjai u borbi protiv okupatora. I za ove tri godine borbe on je vaspitao i izdigao svoju demokratsku svijest tako da je on bio i pozvan da prui bratsku ruku kao i oruanu zatitu Muslimanima i Hrvatima. On je to uinio i danas je srpski narod, ne samo nosilac bratstva i jedinstva nego on prednjai i u izgradnji bosansko-hercegovake dravnosti. Te uloge srpskog naroda trebaju da budu svjesne i muslimanske i hrvatske mase i da se zajedno s njima okupe na djelu izgradnje jedinstvenog i optenarodnog pokreta.15 Slini zakljuci mogli su se ee uti u govorima i itati u napisima komunistikih lidera. Svrha tih izjava bila je s jedne strane politiki potvrditi stvarnu pre-

to je to ZAVNOBiH?
Zemaljsko antifaistiko vijee narodnog osloboenja Bosne i Hercegovine (ZAVNOBiH) je naziv za skup bosanskih i hercegovakih komunistikih prvaka i manjeg broja njihovih pristalica koji je odran u Mrkonji Gradu 25. studenoga 1943.11 U pripremi Prvog zasjedanja ZAVNOBiH-a, jedan od osnivaa KPJ i organizatora zasjedanja Rodoljub olakovi napisao je pismo Ugljei Daniloviu, sekretaru Oblasnog komiteta KPJ za Hercegovinu. U pismu stoji kako je situacija sazrela za formiranje antifaistikog vijea za BiH, tu ideju treba posebno popularizirati meu Srbima, a muslimani je prihvaaju. Na kraju pisma olakovi trai od Danilovia da mu poalje listu kandidata iz Hercegovine, meu kojima treba biti koji ugledan Hrvat i koja ena.12 Komunistika partija Jugoslavije, odnosno vijenici ZAVNOBiH-a na njegovom prvom zasjedanju u Mrkonji Gradu, denirali su Bosnu i Hercegovinu i odnose u njoj Rezolucijom, u kojoj stoji: Danas narodi Bosne i Hercegovine kroz svoje jedino politiko predstavnitvo, Zemaljsko antifaistiko vijee narodnog osloboenja Bosne i Hercegovine,
10 11

100 | MAGAZIN ZA (POLITIKU) KULTURU I DRUTVENA PITANJA

Najznaajniji datum u povijesti drave Bosne i Hercegovine, Osloboenje, Pogled, 22. 11. 2003., 5. ZAVNOBiH dokumenti 1943-1944., IP Veselin Maslea, Sarajevo, 1968. Bilo je to godinu dana poslije Prvog zasjedanja AVNOJ-a, koje je 26. i 27. studenog 1942. konstituirano kao politiko tijelo, nakon to je Kominterna zabranila Titu formirati tijela vlasti, jer bi ga to konfrontiralo s jugoslavenskom Vladom u Londonu. Kominterna je takoer traila da se tom skupu da obiljeje antifaizma. Prva zamisao vodstva KPJ, bila je osnovati Narodni komitet osloboenja Jugoslavije, ta ideja je nakon nekoliko dana promijenjena i planiralo se ustrojiti Vijee Narodnog Osloboenja Jugoslavije i Vijee Narodnih Povjerenika, te je konano po nalogu Kominterne osnovano Antifaistiko vijee narodnog osloboenja Jugoslavije (AVNOJ). Tijekom idue godine pripremljena su ili odrana antifaistika vijea veine jugoslavenskih republika, odnosno regija, te Drugo zasjedanje AVNOJ-a. Vidjeti: Slobodan NEOVI, Dokument o prvoj zamisli sazivanja bihakog skupa i meunarodni aspekti priprema Prvog zasedanja AVNOJ-a, AVNOJ i narodnooslobodilaka borba u Bosni i Hercegovini (1942-1943), Rad, Beograd, 1974., 407.-425. 12 Mi mislimo da je situacija sazrela za da se formira Zemaljski AVNO za Bosnu i Hercegovinu, o emu smo obavijestili CK. Smatramo da je potrebno izai pred najire mase sa naim stavom po pitanju poloaja Bosne i Hercegovine u buduoj ravnopravnoj zajednici naroda slavenskog Juga. U okviru optih demokratskih zahtijeva, dolazi zahtjev autonomije Bosne i Hercegovine. Parolu slobodne i izmirene Bosne i Hercegovine treba odmah popularisati, naroito meu srpskim masama. Ideja autonomije bliska je muslimanskim masama, iako nae shvatanje autonomije nema nita zajednikog s parolom autonomije bosanskog begovata. Ti treba odmah da nam poalje listu kandidata iz Hercegovine za zemaljsko AVNO za Bosnu i Hercegovinu. Uza svako ime i kratku karakteristiku, budui da mi ljude iz tog kraja manje poznamo. Nastoj svakako da meu njima bude koji ugledan Hrvat i koja ena. Zemaljsko antifaistiko vijee narodnog osloboenja Bosne i Hercegovine, Dokumenti 1943-1944. knjiga I., Izdavako preduzee Veselin Maslea, Sarajevo 1968., 24. Rodoljub olakovi roen je u Bijeljini 1900., Srbin, novinar i knjievnik, suen 1921. na 12 godina zatvora kao lan organizacije Crvena pravda zbog atentata na Milorada Drakovia. Dugogodinji emigrant. Jedan od organizatora ustanka u Bosni i Hercegovini, lan G i PKKPJ BiH, vijenik AVNOJ-a i ZAVNOBiH-a. Ministar za BiH u prvoj vladi FNRJ. Predsjednik prve vlade NR BiH. lan SIV-a, narodni heroj. Ugljea Danilovi, roen 1913., u Modrii, Srbin, inenjer agronomije. lan KPJ od 1933. U NOB od 1941., Naelnik OZN-e za BiH, ministar unutarnjih poslova. Vijenik ZAVNOBiH-a i drugog i treeg zasjedanja AVNOJ-a. Narodni heroj. 13 ZAVNOBiH dokumenti 1943-1944., IP Veselin Maslea, Sarajevo, 1968., 73. 14 uro Pucar Stari, roen je 1899. u Kesiima kod Bosanskog Grahova, Srbin. Bio je lan KPJ od 1922., jedan od organizatora ustanka u Bosanskoj Krajini, lan G NOV i POJ, vijenik AVNOJ-a, potpredsjednik ZAVNOBiH-a na prvom zasjedanju. 15 ZAVNOBiH, dokumenti, 1968., 183.-188.

Kr u i l i b a u k J u g o s l a v i j e B o s n o m i H e r c e g o v i n o m mo Srba unutar pokreta, ali i takvim priznanjem odobrovoljiti Srbe da prihvate predloene planove stvaranja Republike BiH i federalizacije Jugoslavije. Potpredsjednik ZAVNOBiH-a Avdo Humo u srpnju 1944., napisao je u Osloboenju: Srpski narod, koji prednjai u izgradnji nove Jugoslavije, pruio je bratsku ruku ostalim narodima, on se borio da na dijelo izgradnje privue Muslimane i Hrvate.16 Kada su partizani zauzeli Sarajevo Humo je govorio pred okupljenom masom naroda i rekao i sljedee: Na ovom mjestu ja moram da istaknem ulogu koju je odigrao slobodarski srpski narod. Slobodarski srpski narod je prvi pruio bratsku slobodarsku ruku ostalim narodima Bosne i Hercegovine. Humo je u svome govoru dao i osnovnu deniciju pozicije BiH rijeima: Mi danas imamo novu dravu, demokratsku federativnu Jugoslaviju. U toj Jugoslaviji mi imamo federalnu dravu Bosnu i Hercegovinu. Znajui da meu Srbima ima dosta onih koji nisu rado gledali na federalizaciju Jugoslavije i stvaranje BiH, Humo je istakao: Ima ljudi koji govore da su u federalnoj Bosni i Hercegovini ugroeni Srbi. To govore ovinisti, ljudi zatrovani starim reimima, koji su prije trovali duu narodu i koji su trgovali njegovom krvlju.17 U lipnju 1945., u mostarskoj Slobodi, objavljen je iri osvrt na zasjedanje Prve oblasne konferencije Narodnooslobodilakog fronta. Jedan od govornika bio je i Humo, koji je tada rekao: Pod okupacijom u Hercegovini su stvoreni posebni uslovi. Zadaci NOF-a bie da se sve te tekoe savladaju kako bi se moglo sve rijeiti to se u ovoj oblasti postavlja pred pomenutu organizaciju. Slobodoljubive snage Srba i muslimana treba da pomognu svim silama buenje i razvijanje demokratskih snaga meu Hrvatima. Pruite bratsku ruku Hrvatima koji su pod uticajem ustaa, Maeka i reakcionarnog dijela klera ostali neaktivni.18 Zanimljivo je vidjeti kako pola stoljea kasnije povjesniar Enver Redi, nekadanji vijenik AVNOJ-a i ZAVNOBiH-a u ocjeni rezultata Drugog svjetskog rata u Bosni i Hercegovini, objanjava krajnje dosege ZAVNOBiH-a, te tezu o vodeoj ulozi srpskog naroda i njegovom unoenju ideje bratstva meu Muslimane i Hrvate. Redi je napisao: U BiH, kao i u cijeloj zemlji, poraene vojno-politike snage bile su zahvaene agonijom koja je bila izraz njihovog kraja obiljeenog tragedijama pripadnika unitenog ratnog fronta. Na drugoj, suprotnoj strani, pobjednike snage nosila je ekstaza euforinog slavlja, sa kojim se ulazilo u nove bitke za obnovu zemlje u miru. Pobjednik je bio NOP; hegemon u NOP-u bila je KPJ. Osueni od ustaa na istrjebljenje, Srbi su inili bazu NOP-a. Uporedo, inili su i masovnu bazu etnikog pokreta, koji je Muslimane i Hrvate osudio na unitenje. Na kraju, pobjedniki tabor inile su mase srpskog naroda; Muslimani su zauzeli poloaj drugog ealona, a Hrvati su se nali na zaelju. Takav raspored po16

litikih i nacionalnih snaga formirao se u BiH na kraju rata. Praksa hegemonije i velike ideje ZAVNOBiH-ovih Deklaracija nisu mogle da idu u korak. U prirodi je diktature da gui demokratiju, kao to je u prirodi demokratije da iskljuuje i ne podnosi diktaturu.19 Ideja Bosne i Hercegovine, kao drave tri ravnopravna naroda, koja je iznesena u Deklaraciji ZAVNOBiH-a nije bila potpuno prihvaena niti od onih koji su je promovirali. Jedan od utemeljitelja Komunistike partije Jugoslavije i jedan od organizatora ZAVNOBiH-a Rodoljub olakovi u lanku Zato je Bosna i Hercegovina federalna jedinica, napisao je: U Bosni i Hercegovini, kao to je poznato, ive dvije nacije: Srbi i Hrvati, i muslimani koji su nesumnjivo slovenske rase. Njima e se dati mogunost da se mirnim, evolutivnim putem nacionalno opredijele. Rjeenje o Bosni i Hercegovini, kao federalnoj jedinici u federativnoj Jugoslaviji, diktovano je tenjama da nae ureenje bude takvo kako bi dravna tvorevina dobila to vie stabilnosti, da bi ona, prije svega, mogla nadahnuti nae narode za zavravanje narodno-oslobodilake borbe i, dalje, da bi odoljela u budunosti svakom nasrtaju spolja na nau slobodu i nezavisnost. Mi znamo da je stara Jugoslavija bila rovita i zbog toga, to je svi njeni narodi nisu smatrali svojom domovinom. olakovi je nastavio: Poueni dugogodinjim iskustvom, sinovi Bosne i Hercegovine stali su na ovo gledite: da Bosna i Hercegovina nije ni srpska ni hrvatska, nego da je i srpska i hrvatska, a osim toga i muslimanska, svih onih koji u njenim granicama ive. Zato se Bosna i Hercegovina nije mogla cijepati, jer bi to znailo cijepati jednu cjelinu vrsto povezanu, cjelinu koja je dugo vremena ivjela samostalnim ivotom. Podijeliti je po nacionalnim pripadnostima bilo je nemogue, jer Srbi i Hrvati ive izmijeani na itavoj teritoriji od Like do Drine. Otuda je rijeeno da Bosna i Hercegovina bude federalna jedinica izjednaena sa ostalim federalnim jedinicama Jugoslavije. Na taj nain naeno je najsrenije rjeenje koje e zadovoljiti narode Bosne i Hercegovine i uvrstiti nau zajedniku domovinu. Pristalice narodno oslobodilakog pokreta Bosne i Hercegovine svjesni su da je samo jaka Jugoslavija garancija za njihovu budunost i bezbjednost. Oni smatraju da e ovako rjeenje pitanja Bosne i Hercegovine uvrstiti novu Jugoslaviju upravo zbog toga, to e se njegovanje bratskih odnosa izmeu Srba i Hrvata u Bosni i Hercegovini, prije svega, odraziti i na odnos Srba i Hrvata u Jugoslaviji, na odnos dviju osnovnih nacija u Jugoslaviji. olakovi je pisao i o poziciji Srba: u razgovoru uo sam esto ovakve prigovore: kako su Srbi sada u Bosni i Hercegovini ugroeni, jer oni predstavljaju samo relativnu veinu, a apsolutnu veinu imaju Hrvati i muslimani. Pred kraj lanka olakovi je napisao: Niko Srbima Bosne i Hercegovine ne moe osporiti pravo, niko i ne mi-

Federalna Bosna i Hercegovina, Osloboenje br. 8. jul 1944., 7. Avdo Humo roen je 1914. u Mostaru. Profesor knjievnosti, lan KPJ od 1934. Uesnik NOB od 1941, potpredsjednik ZAVNOBiH-a i potpredsjednik Vlade NR BiH. Narodni heroj, po nacionalnosti izjasnio se kao Srbin. Vidjeti: Ko je ko u Jugoslaviji, Sedma sila, Beograd, 1957., 250. 17 Velianstveni manifestacioni zbor u osloboenom Sarajevu, Osloboenje, broj 30., Sarajevo, 12. travnja 1945., 2. Rodoljub OLAKOVI, Zato je Bosna i Hercegovina federalna jedinica, Osloboenje, broj 29., 9. travnja 1945., 2. 18 Drug Avdo Humo pozdravlja Konferenciju, Sloboda (Mostar), broj 15., 3. lipnja 1945., 2. 19 Enver REDI, Bosna i Hercegovina u Drugom svjetskom ratu, OKO, Sarajevo, 1998., 453.
STATUS, BROJ 2, VELJAA/OUJAK 2004.

| 101

Kr u i l i b a u k J u g o s l a v i j e B o s n o m i H e r c e g o v i n o m

Iako se ideja bosanske nacije objanjava teorijom pozitivnosti dravnog nacionalizma i negativnosti etnikog, lako je uoiti kako se u ovom sluaju jedna etnija, ona bonjaka, poistovjeuje s dravom. ... Unitaristiki nacionalizam prikriva se graanskim opredjeljenjem i nastoji legitimirati liberalnom teorijom drave-nacije.
sli da im ospori to pravo da u Beogradu gledaju centar srpske kulture i da ostvare svoje kulturno jedinstvo, da se tu, na srpskoj kulturi, napajaju i dobijaju podstreka za rad u svojoj uoj otadbini. Isto tako niko ne misli da zabrani Hrvatima Bosne i Hercegovine da gledaju na Zagreb i da se napajaju svojom hrvatskom kulturom.20 U skladu s politikom jedinstva partije i drave, nakon to se BiH konstituirala kao federalna jedinica, trebala je dobiti i svoju partijsku organizaciju. Na osnivakom kongresu KPJ BiH odranom od 1. do 5. studenog 1948. lan Politbiroa CK KPJ Moa Pijade rekao je: Tako su voljom itavog svog stanovnitva, a pod rukovodstvom i na liniji pravilne nacionalne politike nae Partije, Bosna i Hercegovina, jue zemlja srpsko-hrvatskog razdora, postala osnovom vrstog i vie neraskidivog bratstva i jedinstva srpskog i hrvatskog naroda, a s tim i mona podloga bratstva i jedinstva svih jugoslavenskih naroda. Pijade nastavlja: Ne smijemo se uspavljivati time to je nacionalno pitanje rijeeno i ne smijemo zbog zaotravanja klasne borbe u periodu socijalistike izgradnje zaboravljati na nacionalno pitanje, zauzimati stav kao da ga vie nema ili padati u pogreno shvatanje da proces razvitka vodi stvaranju neke nove, bosanske nacije. To je zabluda opasna, zabluda koja ne znai nikakav napredak, ve naprotiv nazadak prema postignutom rjeenju nacionalnog pitanja u ovim oblastima. Primjetno je da Pijade u ovom dijelu ne spominje muslimane. Njih je spomenuo neto ranije kada je rekao: Bosna i Hercegovina zauzima posebno mjesto meu ostalim naim narodnim republikama. Ona je esta jugoslavenska republika u zajednikoj dravi u kojoj ivi pet jugoslavenskih nacija. Njeno stvaranje kao posebne narodne republike nije bilo diktovano istorijskim dravnopravnim razlozima, mada obje pokrajine pretstavljaju odreenu istorijsku jedinicu, koja je imala svoj posebni istorijski razvitak, jer je u srednjem vijeku, stojei izmeu Srbije i Hrvatske, imala svoju posebnu dravnu organizaciju, i jer je ne samo dugo ostala pod osmanskom vlau nego je i pod vlau aneksionistike sile Austro-ugarske ostala u svojoj izolovanosti pod turskim feudalnim sistemom, koji je u postepenom
20

likvidiranju tek poslije prvog svjetskog rata, a konano tek u novoj Jugoslaviji. Istorijski momenat igra ulogu samo ukoliko je u istorijskom razvitku ovih zemalja u njima stvoren naroiti odnos u njihovom nacionalnom sastavu, tako da u njoj ivi u nerazruivoj izmijeanosti dio srpskog i dio hrvatskog naroda, dok trei dio stanovnitva sainjavaju muslimani slovenskog porijekla, koji su primili islam i koji sebe obiljeavaju po vjerskoj pripadnosti, a u velikoj veini nacionalno nisu opredjeljeni. Ova injenica da se danas moe u Evropi nai stanovnitvo bez nacionalnog obiljeja plod je one teke zaostalosti i vjekovnog stagniranja koji karakterie skuenost turskog feudalizma. Prema tome, Bosna i Hercegovina nisu, kao ostale nae narodne republike drava ove ili one jugoslavenske nacije, tj. Narodna Republika Bosna i Hercegovina nema obiljeja nacionalne republike kao ostale. Ali ba u toj posebnosti karaktera Narodne Republike Bosne i Hercegovine i lei njen pravi i veliki znaaj.21 Jedan od komunistikih lidera, koji je bio sklon dravnosti BiH, i koji je podravao nacionalni identitet Muslimana, predsjednik najireg komunistikog fronta, Saveza socijalistikog radnog naroda (SSRN) SR BiH Todo Kurtovi, govorei u Mostaru 1971., o dravnosti republika rekao je neto slino to i Pijade: Bosna i Hercegovina kao drava je, to sam ve rekao, rezultat dananjih osobenosti i potreba. Ona nije rezultat istorijskog prava, iako se ni tog elementa ne odriemo, jer ono i danas igra odreenu ulogu.22 U istom govoru Kurtovi je istaknuo kako su svi jugoslavenski nacionalizmi tetni, te naglasio: Oito da je svaki vid nacionalizma tetan, od nacionalnih ovinizama do unitaristikog negiranja nacija, jer i jedan i drugi i trei i svi ostali, u stvari, pokuavaju da interes odreene nacije, bolje reeno odreene klase te nacije, nametne drugima.23 Neto kasnije Kurtovi je objasnio i svoje miljenje, koje je bilo i slubeno stajalite SK BiH, o nekim prijedlozima da se Muslimani izjasne kao Bosanci. Kurtovi zakljuuje kako bi to neminovno konfrontiralo Srbe i Hrvate u Bosni prema Muslimanima, jer bi znailo kako oni nisu Bosanci, nego pripadnici svojih nacija.24 U tom sluaju ako su Muslimani Bosanci, onda je i Bosna (i Her-

Zato je Bosna i Hercegovina federalna jedinica, Osloboenje, 9. april 1945., broj 29., 2. Stav KPJ o Bosni i Hercegovini oslikava i tekst u Osloboenju, partijskom slubenom listu, iz svibnja 1944., koji poinje sljedeom konstatacijom: Politika koja se dvadeset i tri godine provodila u Jugoslaviji nuno je dovela do dravnog sloma 1941 godine i do ropstva u koje su pali svi narodi nae zemlje. Drukije nije moglo biti, kada su se na elu dravne uprave nalazile protivdemokratske i nenarodne klike koje su dravu smatrale izvorom svoga bogaenja. Pri kraju teksta pie kako Bosna i Hercegovina danas, kada se stvara slobodna Srbija, slobodna Hrvatska, u federativnoj Jugoslaviji nee biti predmet smutnje i sukoba Srbije i Hrvatske, nego e biti bratska veza i kamen temeljac srpsko-hrvatskih odnosa u Jugoslaviji. Vidjeti: Bosna i Hercegovina u federativnoj Jugoslaviji, Osloboenje broj 5., svibanj 1944., 7.-8., u potpisu H.O.A. 21 Govor lana Politbiroa CK KPJ druga Moe Pijade, Osnivaki kongres Komunistike partije Bosne i Hercegovine, Sarajevo, 1950., 13.-15. 22 Noel MALCOLM, Povijest Bosne-kratki pogled, Erasmus, Novi liber, Dani, Zagreb, Sarajevo, 1995., 267. Todo Kurtovi roen je 1919., u Zauli, kotar Trebinje. U NOB od 1941., bio sekretar komiteta SK za Hercegovinu, sekretar Narodne skuptine NR BiH, predsjednik SSRN SR BiH. 23 Todo KURTOVI, Amandmani i dravnost republike, Komunisti i nacionalne slobode, NIP Osloboenje, 1975., 311.-328. 24 ISTI, 604.

102 | MAGAZIN ZA (POLITIKU) KULTURU I DRUTVENA PITANJA

Kr u i l i b a u k J u g o s l a v i j e B o s n o m i H e r c e g o v i n o m cegovina, iji identitet treba dokinuti) njihova nacionalna drava, Hrvati po toj logici imaju Hrvatsku, a Srbi Srbiju, te su oni u BiH, u toj konstrukciji i po danas vaeim denicijama, nacionalne manjine. Na znanstvenom skupu AVNOJ i narodnooslobodilaka borba u Bosni i Hercegovini (1942.-1943.)., odranom u Sarajevu 22. i 23. studenog 1973. Rodoljub olakovi istupio je s referatom Pravi odgovor na pitanje: ija je Bosna i Hercegovina i zavrio ga reenicom: Tako e Socijalistika Republika Bosna i Hercegovina i ubudue opravdavati svoje postojanje, biti vrst bedem bratstva i jedinstva naih naroda, razvijati sve svoje stvaralake snage za dobro svojih radnih ljudi i ostati ono to je bila od novembarskih dana 1943. godine zdravo vezivno tkivo bratske zajednice ravnopravnih naroda i narodnosti Socijalistike Federativne Republike Jugoslavije.25 olakovi je tom prigodom rekao kako je u vrijeme pripreme ZAVNOBiHa bilo miljenja da u skladu s naelom jednonacionalnog obiljeja federalnih jedinica, BiH bude autonomna pokrajina neposredno povezana sa saveznim ustanovama, iji bi poloaj u federaciji bio slian poloaju federalnih jedinica moda samo s manjim pravima.26 Oito je da bi to na neki nain bila Jugoslavija u malom, a olakovi je esto govorio kako je BiH prije svega jugoslavenska. Akademik Muhamed Filipovi dao je svoje vienje pozicije socijalistike Bosne i Hercegovine u SFRJ. On je napisao:Komunistika vlada i njeni glavni protagonisti, kao zastupnici ideje ujedinjavanja svih zemalja u jednu veliku komunistiku dravu, nisu uope ozbiljno shvatali ni suverenost i dravnopravnost Bosne i Hercegovine. Oni su postojanje drave Bosne i Hercegovine smatrali taktikom fazom i nunim prelaznim periodom na putu ostvarenja svog ideala, a to je vrsta, visokocentralizirana unitarna drava, prvo na prostorima Jugoslavije, a potom na ostalim prostorima gdje je pobijedila socijalistika revolucija.27 Opisujui potekoe u razvoju dravnosti BiH, te ogranienje nacionalnih, politikih, vjerskih i kulturnih sloboda, Filipovi je zakljuio:Takvo stanje je osobito teko pogodilo Bonjake muslimanske vjere, jer oni nisu jo bili priznati kao narod, te nisu imali nikakvo uporite u postojanju tzv. matinih drava, koje su bile priznate kao nacionalne dr25 26

ave, kao to je bio sluaj sa Hrvatima i Srbima koji su imali Srbiju i Hrvatsku.28 Posebno tumaenje odluka ZAVNOBiH-a, dao je prof. dr. Omer Ibrahimagi u svome predavanju na Tribini Vijea bonjakih intelektualaca, 20. studenog 1993. On je tada izmeu ostaloga rekao: Za ouvanje cjelovitog dravnog teritorija BiH, kao bitnog interesa bonjakog naroda u nastavku pregovora, neophodno je odbaciti kao neutemeljenu tezu, ni u historijskoj nauci, ni u dravno-politikoj praksi BiH, po kojoj u BiH ive tri konstitutivna naroda. Ni na Prvom zasjedanju ZAVNOBiH-a 25. novembra 1943. kada je obnovljena bosanska dravnost, nije se polazilo od konstitutivnosti triju naroda, nego naprotiv, od njihove autohtonosti, iz ega je izveden politiki stav, da Bonjaci/Bosanci muslimani, katolici i pravoslavci nemaju kao veinski narod pravo na dravu, ve da pravo na dravu imaju ravnopravno Muslimani, Srbi i Hrvati i da Bosna i Hercegovina nije posebno ni muslimanska, ni srpska, ni hrvatska, nego da je cijela BiH jednako dravni teritorij sva tri naroda.29 Ibrahimagi na slian nain nastavlja, prenosei svoj stav i u novije vrijeme: Zahtjev da se Srbima i Hrvatima u BiH meunarodnopravno prizna status konstitutivnih naroda, nije usmjeren u pravcu da oni neto konstituiu, ve naprotiv da razgrade, razdijele, dekonstruiraju BiH, jedan historijski, geografski i kulturni prostor koga je sama historija konstituirala i povezala mnogim nitima koje se ne daju ni silom isprekidati, podijeliti. Hoe se na silu vienacionalna matrica bive SFRJ prenijeti i prekalemiti na BiH.30 Ibrahimagi svoja uvjerenja ne obrazlae samo dvojbenim tumaenjima, ve ih gradi ak i na tiskarskim pogrekama. U Rezoluciji Prvog zasjedanja ZAVNOBIH-a trideset i osam puta se spominju narodi (mnoina) Bosne i Hercegovine, a samo jedan put i to oito zbog tiskarske pogreke narod (jednina) BiH. To je meutim Ibrahimagiu bilo dovoljno donijeti zakljuak kako su komunisti upotrebom rijei narodi u mnoini mislili na sva tri naroda u njihovom etnikom znaenju, a upotrebom rijei narod u jednini mislili na narod u politikom znaenju odnosno Bosance i Hercegovce, dravni narod Bosne (i Hercegovine).31 Iz svega ranije navedenog potpuno je jasno da je ovo krivo tumaenje. Jaanje bosanskohercegovake dravnosti pod komunistikom vlau ni u kom sluaju nije bilo uvjetovano politikom

AVNOJ i narodnooslobodilaka borba u Bosni i Hercegovini., Rad, Beograd, 1974., 20. R. OLAKOVI, AVNOJ i NOB u BiH, 1974., 16. 27 Muhamed FILIPOVI, Bosna i Hercegovina-najvanije geografske, demografske, historijske, kulturne i politike injenice, Compact, Sarajevo, 1997., 108. 28 M. FILIPOVI, 1997., 108. 29 Omer IBRAHIMAGI, Bosna i Bonjaci izmeu agresije i mira, EL-Kalem, Sarajevo, 1998., 65.-66. Vie vidjeti: O. IBRAHIMAGI, Nacije nisu konstitutivni, ve autohtoni element Bosne i Hercegovine, Bosna i Bonjaci drava i narod koji su trebali nestati, Svjetlost, Sarajevo, 1995., 71.-73. Ibrahimagi ustrajava na romantinoj nacionalistikoj tezi: U Bosni je ivio njen bosanski narod, bogumili, dobri Bonjani sa svojom Crkvom bosanskom., te konstatira: Kao to je agresija na Bosnu i Hercegovinu dola spolja, tako je i novokonponovana teorija o konstitutivnosti Srba i Hrvata dola spolja, nametnuta je od strane agresora. 30 O. IBRAHIMAGI, 1998., 66. Zanimljiv je nain na koji prof. dr. Kasim Trnka osporava konstitutivnosti naroda. On smatra da se radi o greci u prijevodu francuske rijei constituant. Odnosno o njezinom krivom kontekstu. Naime rije groupes constituant, prevedena je kao konstitutivni narod, umjesto konstituentna grupa. Rekli bismo: konstitutivnost izgubljena (dobivena) u prijevodu. Vidjeti: Kasim TRNKA, Konstitutivnost naroda, Vijee Kongresa bonjakih intelektualaca, Sarajevo, 2000., 30.-31. Usporediti: Boo EPI, Enigma Bosna i Hercegovina, Matica hrvatska Mostar, Mostar, 2002., 96.-113. 31 Omer IBRAHIMAGI, Suvremeni ustavni poloaj naroda u Bosni i Hercegovini, Znakovi vremena, 18/19., Ibn Sina, Sarajevo, 2003. Ibrahimagiev rad, kao i njegovi drugi radovi na sline teme, pisani su unutar komunistike paradigme. On ne uspijeva napraviti iskorak, ve aktualne suprotnosti pokuava objasniti unutar samoupravno-socijalistikog obrasca (kojim se najvei dio karijere bavio), tumaei pri tome tadanje odredbe potpuno proizvoljno. Njegove glavne teze su da je drava Bosna (Hercegovina je u zagradi) stvorila svoje narode, a ne obratno, te da je imenica narod u jednini dravotvorna, dok je ona u mnoini narodi etnika, pa time i nepolitika pa i neeuropska.
STATUS, BROJ 2, VELJAA/OUJAK 2004.

| 103

Kr u i l i b a u k J u g o s l a v i j e B o s n o m i H e r c e g o v i n o m po kojoj bi BiH bila graanska drava, jer taj koncept nije bio u skladu sa slubenom politikom SKJ. Ono je bilo uvjetovano s jedne strane unutarnjim odnosima, koje kroniar tog vremena Duan Bilandi objanjava na sljedei nain: Za stvaranje antihegemonistike koalicije Tito je forsirao jaanje tzv. jugoslavenske politike periferije jaanje suverenosti i autonomnosti BiH, Makedonije, Kosova, Vojvodine pa i Crne Gore, kako bi dostigao odreenu ravnoteu i simetriju naspram Srbije, Hrvatske i Slovenije. Traio je da se BiH ponaa to suverenije kao tampon republika izmeu Srbije i Hrvatske, (...) esto posjeujui BiH, Tito je stalno hrabrio njezino vodstvo govorei im ne dajte se ni Beogradu ni Zagrebu. Jo od sredine ezdesetih ... BiH je i sama krenula prema emancipaciji od savezne administracije, i to u tri vana aspekta: proglaenje Muslimana nacijom, smanjivanje represije nad Hrvatima i obuzdavanje velikosrpskih snaga.32 S druge strane, Tito je koristio bosanskohercegovake muslimane kao orue svoje nesvrstane politike. Muslimanske prvake koristio je pri susretima s liderima muslimanskih zemalja. Zauzvrat, muslimani su na popisu stanovnitva 1971., a u skladu s ranije donesenom odlukom na XVII. sjednici CK SK BiH, iz veljae 1968. dobili mogunost izjanjavati se Muslimanima u nacionalnom smislu.33 sna je stara povijesna tvorba, koja nema dan i datum nastanka. Uvijek smo znali: lana je i opasno destruktivna tvrdnja da je Bosna Jugoslavija u malom, te da se ona mora raspasti kao to se raspala Jugoslavija. Znali smo i osjeali koliko je ona, ta tvrdnja i politika na kojoj je zasnovana, anticivilizacijska i antihrvatska. Radi se, zapravo, o tome da oni koji zastupaju oskulu o Bosni Jugoslaviji to tek hoe da takvim naprave, etnikom trodiobom Bosne i Hercegovine, pa da onda uzmognu mirne due obaviti svoj razbijaki posao kao nuan i logian.34 Povjesniar Sreko Daja u knjizi Konfesionalnost i nacionalnost Bosne i Hercegovine, vrlo argumentirano pie o diskontinuitetu bosanskohercegovake povijesti. On navodi kako je u osmanskoj epohi u velikom stupnju razorena podloga za zajedniki politiki identitet bosanskog stanovnitva. Daja konstatira: Osnivanjem drave Jugoslavije 1918. za Bosnu i Hercegovinu zavrilo je jedno dugotrajno povijesno razdoblje, u kojem je ona bila av u svjetsko-povijesnim politikim i ideolokim razraunavanja Istoka i Zapada.35 Desetljee kasnije, Daja, na tragu Lovrenovievog stava, koji se pak temelji na povijesnom kontinuitetu BiH, pie: Bosna nije, metaforiki reeno, nikakva Jugoslavija u malom, kako tvrde oni koji bi ovu zemlju htjeli podijeliti.36 Zato nije politiki korektno rei kako je BiH (bila) Jugoslavija u malom, tko je uope zastupao tu tezu i ukljuuje li takav stav doista namjeru podjele BiH? U Mostaru, lipnja 1971., u izlaganju politikom aktivu, govorei o demokratizmu u Hercegovini tijekom Drugog svjetskog rata Todo Kurtovi izjavio je: Bosna i Hercegovina razvija ovaj demokratski kurs i u in-

Bosna i Hercegovina i Jugoslavija?


Komunisti su izgleda imali pravo kad su govorili da se Jugoslavija ne bi mogla obnoviti na graanskim osnovama, nego iskljuivo u revoluciji. Propau komunistikog sustava, raspala se i SFRJ. Prvi demokratski izbori u BiH pokazali su

Ako netko upozorava da bi se Bosna i Hercegovina mogla raspasti po jugoslavenskom modelu, onda to zahtijeva od ljudi koji odluuju o njezinoj sudbini ozbiljan angaman i otklanjanje svih onih uzroka koji su pridonijeli raspadu SFRJ
svu podijeljenost bosanskohercegovakog drutva. Nacionalne stranke dobile su golemu veinu glasova i to u postotcima u kojim su bili zastupljeni prema popisu stanovnitva. Bosna i Hercegovina pukla je po nacionalnim avovima. Formula ZAVNOBiH-a po kojoj je BiH drava Srba, Muslimana i Hrvata, ali posebno Srba, nije se vie mogla odrati, a njezine proturjenosti vodile su u rat. U tekim danima za BiH, u proljee 1994., neposredno po prestanku hrvatsko-muslimanskih sukoba, Ivan Lovrenovi napisao je: Za razliku od Jugoslavije, drave to je bila nastala juer, u politikom laboratoriju, Bo32 33

teresu Jugoslavije poto je i sama Jugoslavija u malom, prototip bratstva, i to nije nikakav avangardizam, jer smo mi odluno protiv njega.37 Kurtovi je etiri godine kasnije rekao: Mi u Bosni i Hercegovini jaamo sve to povezuje narode i narodnosti Bosne i Hercegovine, ali niim ne sputavamo ire povezivanje nacija i njihovih kultura, kao ni izraavanje njihovih individualnosti. Pri tome se borimo za ravnopravnost pojedinaca i ustanova, i u okviru Jugoslavije, i na svakom drugom mjestu. Mi imamo interese od kojih polazimo, a to su nai, bosanskohercegovaki i jugoslavenski interesi. Svjesni smo da bez

Duan BILANDI, Hrvatska moderna povijest, Golden marketing, Zagreb 1999., 577.-578. N. MALCOLM, 1995., 264.-265. E. REDI, 2000., 89.-100. Pero SIMI, Kako su muslimani postali nacija, Veernje novosti (Beograd), feljton, 6. do 15. 2. 2004. 34 Ivan LOVRENOVI, Sarajevska inicijativa, Erasmus, broj 6., Zagreb, travanj 1994., 10. 35 Sreko DAJA, Konfesionalnost i nacionalnost Bosne i Hercegovine, ZIRAL, Mostar, 1999., 217.-223. 36 Sreko DAJA, Politika misao Alije Izetbegovia, Bosna franciscana, broj 19., Sarajevo 2003., 262. Tekst je prvi put objavljen na njemakom jeziku, u Bonnu 1996. 37 Todo KURTOVI, Nema samo istih, niti samo ovinistikih oaza,Komunisti i nacionalne slobode, NIP Osloboenje, 1975., 625.

104 | MAGAZIN ZA (POLITIKU) KULTURU I DRUTVENA PITANJA

Kr u i l i b a u k J u g o s l a v i j e B o s n o m i H e r c e g o v i n o m socijalistike Jugoslavije nema ni socijalistike Bosne i Hercegovine, kao to je i socijalistikoj Jugoslaviji potrebna socijalistika Bosna i Hercegovina.38 Kad se pogleda zastava SR Bosne i Hercegovine, jasno je kako je to u biti smanjena zastava SFRJ postavljena na crvenu, komunistiku zastavu-podlogu. Simbolika Jugoslavije u malom ne moe se nevidjeti, kao i nedostatak bilo kakvog prepoznatljivog nasljea iz prolosti. Njezin grb predstavljala su dva (a ne tri) dimnjaka, koji su simbolizirali industrijalizaciju.39 Jedan od vodeih bonjakih intelektualaca Alija Isakovi napisao je 1974., u monograji Bosna i Hercegovina, tekst koji je naslovio Bosno moja, ljepa si od raja. Tekst poinje sljedeim odlomkom: Pogledate li Jugoslaviju na nekoj geografskoj karti, rei ete: Republika Bosna i Hercegovina je srce ove zemlje; ako je upoznate, rei ete vie od toga: to je Jugoslavija u malome; ako je bolje upoznate, biete blizu onome koji se prostonarodno, posluio psovkom protiv svake drave koja nema Bosne.40 Isakovi je kasnije postao lan predsjednitva Centralnog komiteta Saveza komunista BiH, u emu su mu vjerojatno pomogle i ovakve izjave, koje su tada bile ne samo politiki podobne, nego i poeljne.41 U Sarajevu je koncem lipnja 1990., u organizaciji Bonjakog instituta u osnivanju i lista Nai dani odran znanstveni skup s temom Bosna i bonjatvo. Pozivu se odazvao i Tomislav Ladan, koji je svoj osvrt na temu naslovio Jugoslavenstvo u malom. Ladan postavlja pitanje: hoe li u buduoj zajednici Bosne Bonjaci biti samo pripadnici muslimanskog vjerozakona, ili e to moi biti i pravoslavni i katolici i dananji bezvjerci, ak i uz mogunost da bonjatvo bude nekakvo jugoslavenstvo u malome.42 Vrijeme je dalo odgovor na Ladanovo pitanje. Bonjaci su danas gotovo iskljuivo pripadnici muslimanskog vjerozakona dok se kao nekakvo jugoslavenstvo u malome, nudi bosanstvo. Bogoljub Koovi je na istom skupu, piui o identitetu u novim politikim odnosima, napisao: Da li e jednog dana jugoslavenski narodi BiH poprimiti oseanje pripadnosti jednoj novoj nacionalnosti, koju bih nazvao bosanskom, i tako bi se geografski pojam uklopio sa nacionalnou to niko ne moe predvideti. Gledajui iz dananje perspektive, jako sumnjam da bi mnogo takvih ljudi iz dananjih generacija, pa ak i sledeih generacija, sumnjam da bi oni koji se oseaju Srbima, Hrvatima, Bonjacima-Muslimanima ili Jugoslovenima-prihvatili da se deklariu kao Bosanci. Ali nije iskljueno da meu mladim Jugosloveni38 39

ma naemo ve danas temelj za sutranju sveobuhvatnu bosansku narodnost. Manja je nada da se deklariu kao Bonjaci, iako ne iskljuujem neke, ali retke sluajeve u tom pravcu. Treba jasno podvui da Bonjaci nisu jedini autohtoni narod u BiH, i da osim eventualnih iznimki, nema Bonjaka-Srba, Bonjaka-Hrvata, Bonjaka-Muslimana (sa velikim M) i Bonjaka-Jugoslovena. Bonjak je ime za nacionalnost osobe kojima je islam veroispovest ili ijim precima je to bila veroispovest, a ne oseaju se ni Srbima, Hrvatima ili Jugoslovenima. Za mene lino moja domovina je Jugoslavija, ua domovina Bosna, obema sam jako privren. Ako treba da ispoljim moju nacionalnost, ja bih mogao samo da budem Srbin ili Jugoslaven, a nikako se ne oseam Bonjakom.43 Alija Izetbegovi, koji je po stupanju na funkciju lidera bosanskohercegovakih Muslimana naglaavao svoju politiku ekvidistance prema Srbiji i Hrvatskoj, odnosno Hrvatima i Srbima, to je bio nastavak deklarativne politike CK SK BiH, takoer je pravio usporedbe BiH i Jugoslavije. Izetbegovi je u vrijeme pregovora o sudbini Jugoslavije 1990/91., vie puta upozoravao da BiH ne moe preivjeti raspad Jugoslavije. Neto kasnije u govoru odranom 9. prosinca 1993. u Domu ljiljana pred polaznicima seminara Uprave za moral taba vrhovne komande Armije Bosne i Hercegovine, Izetbegovi je povukao paralelu s Drugim svjetskim ratom izjavivi da na sceni imamo ponovo etnike i ustae, ali u puno gorim izdanjima nego ranije, te da postoji i trea vojska, naa narodna vojska, ije je pripadnike pozvao da budu kao partizani u prolom ratu.44 Osvrui se na ovu tvrdnju koju je Izetbegovi dijelom ponovio poetkom veljae 2000., knjievnik Mile Stoji napisao je kako: Izetbegovieva karakterizacija neprijatelja kao etnika i ustaa namee logian zakljuak da smo mi u svemu ovome drug Tito. S malom razlikom to je Tito na ruevinama jedne drave napravio multinacionalnu vojsku, a Izetbegovi je od multinacionalne armije jedne drave u kratkom roku nainio nacionalnu vojsku. Stoga, u onoj mjeri u kojoj su njegovi politiki protivnici etnici i ustae on nije partizan. (...) Partizani su danas SFOR.45 Da mi ipak nismo Tito, a i da nema mjesta za dvojicu, pokazuje aktualna situacija vezana uz zahtjev za promjenom imena sarajevske ulice Marala Tita u ulicu Alije Izetbegovia.46 Oito su mnogi u bivoj Jugoslaviji, posebno u BiH, doivljavali Bosnu i Hercegovinu kao Jugoslaviju u malom, a bosanstvo kao jugoslavenstvo.

Todo KURTOVI, Revolucionarni smisao kulturnog preobraaja, Komunisti i nacionalne slobode, NIP Osloboenje, 1975., 562.-563. Postojao je i prijedlog da grb BiH sadri buktinju, koju dre tri ruke, kao simbol tri naroda Bosne i Hercegovine. Vidjeti: K. SULJEVI, 1981., 228.-229. Ni dananja zastava, odnosno grb BiH, koji nisu prihvaeni u demokratskoj proceduri, ve su nametnuti odlukom protektora, nemaju nikakvih tragova tradicije. 40 Alija ISAKOVI, Bosno moja, ljepa si od raja, Bosna i Hercegovina, Sekretarijat za informacije Izvrnog vijea Skuptine SR Bosne i Hercegovine, Sarajevo, 1974. 41 Deveti kongres Saveza komunista Bosne i Hercegovine, NIRO Osloboenje, Sarajevo, 1986., 121. 42 Tomislav LADAN, Jugoslavenstvo u malome, Bosna i bonjatvo, Karantanija Ljubljana, Sarajevo, 1990., 131. 43 Bogoljub KOOVI, O Bosni i bonjatvu, Bosna i bonjatvo, Karantanija Ljubljana, Sarajevo, 1990., 68.-69. 44 Alija IZETBEGOVI, Odabrani govori, pisma, izjave, intervjui, Zagreb 1995., 14. 45 Mile STOJI, Partizani, Dani, (Sarajevo) 11. 2. 2000. 46 U kampanji ouvanja Titove ulice koju ve neko vrijeme sprovodi Osloboenje, javio se pismom i prof. dr. Meho Bai. On smatra kako ulica Marala Tita treba ostati jer je Tito jedna od najgrandioznijih svjetskih linosti dvadesetog stoljea i ogromno zasluan za opstojnost Bosne i Hercegovine i Bonjaka muslimana u BiH, ex SFRJ, Balkanu i Evropi. Alija Izetbegovi je, pie Bai: linost ije je ukupno djelo prevashodno vezano za Bosnu i Hercegovinu i za Bonjake muslimane. To logino namee zakljuak i odluku da se postojei Trg BiH u Sarajevu preimenuje u trg Alije Izetbegovia. Stav prof. Baia, po kojemu on stavlja znak jednakosti izmeu Izetbegovia, Bonjaka muslimana i Bosne i Hercegovine rairen je u krugovima bonjake inteligencije, zato ga je vrijedilo navesti. Vidjeti: Dvije grandiozne linosti, Osloboenje, 20. 2. 2004., 29.
STATUS, BROJ 2, VELJAA/OUJAK 2004.

| 105

Kr u i l i b a u k J u g o s l a v i j e B o s n o m i H e r c e g o v i n o m Neki zasigurno i danas tako vide. Usporedba BiH i Jugoslavije do 1990., odnosno do raspada komunistikog sustava mogla se esto uti i proitati. Osim ovih nekoliko iznesenih primjera ona se s posebnim arom isticala na provincijskim politikim mitinzima, gdje je zvuala poeljno i patriotski. Tek raspadom SFRJ ova usporedba dobila je jednu zloslutnu notu, ali je to ne moe izbrisati iz kolektivnog sjeanja, kao to se ne moe bez argumenata odbaciti slinost Bosne i Hercegovine i Jugoslavije. Isto tako bilo bi loe optuivati za podjelu (protuustavno djelovanje) BiH onoga tko bi tu slinost argumentirao. Samo u autoritarnim (totalitarnim) drutvima miljenje je subverzivni in.47 Svakako bi bilo korisnije istraiti i razrijeiti sve bosanskohercegovake proturjenosti. To bi bio znaajan doprinos budunosti ove zemlje, ija povijest je do Drugog svjetskog rata pisana uglavnom nekritiki, s namjerom dokazivanja kako BiH pripada jednom od njezinih naroda. Kasnije opet s nalogom isticanja znaaja komunistikog pokreta i revolucije. Propau komunizma historiograja se dobrim dijelom vratila na pred modernistike pozicije dokazivanja posebne uloge nekih od naroda u BiH, njihove autohtonosti, vlasnitva nad BiH i slino. Ta vrsta historiograje posebno je privlaila ljude s nacionalistikim stavovima, a znala je posluiti i za pozicioniranje unutar nekog od nacionalnih pokreta (stranaka). S modelu, onda to zahtijeva od ljudi koji odluuju o njezinoj sudbini ozbiljan angaman i otklanjanje svih onih uzroka koji su pridonijeli raspadu SFRJ. Ukoliko netko pak ustvrdi da se zbog slinosti s Jugoslavijom BiH mora raspasti, tada ulazimo u sferu ideolokog determinizma, ali to jo ne znai puno, ako onaj tko to tvrdi ne poduzima i odreene mjere, da bi se to stvarno i dogodilo. Jedan od politikih mitova, koji je prisutan u Bosni i Hercegovini, posebno meu bonjako/bosanskom inteligencijom je onaj kako su hrvatski predsjednik dr. Franjo Tuman i srbijanski predsjednik Slobodan Miloevi dijelili Bosnu. Taj mit do banalnosti pojednostavljuje uzroke rata i svih bosanskohercegovakih proturjenosti, ali s druge strane amnestira mnoge od odgovornosti, pa je popularan i izvan BiH.49 U skladu s tezom kako je Tuman s Miloeviem dijelio BiH, njegove usporedbe BiH i Jugoslavije, koje su iznijeli i brojni srpski politiari, su po svemu sudei od nekih ocijenjene kao opasne, protivne opstojnosti BiH. Tuman je u intervjuu Die Weltu, 24. svibnja 1993., rekao: ako je Jugoslavija mogla opstati samo kao konfederativni savez, Bosna i Hercegovina moe postojati samo kao zajednica triju konstitutivnih naroda. U intervjuu Librationu, 22. srpnja 1993., na pitanje o ureenju BiH Tuman je rekao: Nije se mogla odrati Jugoslavija kao vienacionalna zajednica ba zbog toga to su je htjeli nakon Tita gra-

Muslimanska politika elita, koja se najvie poziva na odluke ZAVNOBiHa u praksi se odrekla njegovih principa. Promjenom nacionalnog imena u bonjako, i nazivanjem svoga jezika bosanskim, uzurpirali su bosansko ime i duhovno nasljee, te na taj nain naruili osnovne principe ZAVNOBiH-a
druge strane i oni koji su dugo vremena pisali besmislice o Marxovom shvaanju prometa, ili doktorate o radnikom samoupravljanju kao modelu budunosti, uglavnom su konvertirali, te poeli veliati svoje nacije pridajui im onaj znaaj koji je do juer imalo samoupravljanje ili marksizam.48 Na taj nain nastavili su biti korisni vlasti i sauvali mjesto u prvim redovima nacionalne inteligencije. diti i na jaanju centralizma, na nekakvim unitaristikim osnovama. Tko moe zamisliti da bi se Bosna i Hercegovina, u kojoj su suprotnosti jo vee, i nakon ovakvog rata koji je nametnula jugokomunistika armija najprije, zatim Srbija, da bi se nakon takve agresije, nakon takva rata mogla Bosna i Hercegovina odrati kao unitarna drava. Titova Jugoslavija je bila federalistiko-konfederalistika, a nakon Tita su je htjeli pretvoriti u centraliziranu i u veoj mjeri unitarnu dravu i nije se mogla odrati. To je bio uzrok njezine propasti. Jedina mogunost da Bosna i Hercegovina opstane kao samostalna drava jest njezina konfederalizacija, to po mome ne znai stvaranje isto etnikih drava iako su Srbi izvrili etniko ienje a sada ih provode Muslimani, ali jedina mogunost da ta drava opstane jest kao konfederalna zajednica. Jedna vicarska usred Europe, sastavljena od nacionalnosti koje pripadaju istoj civilizaciji, nije mogla opstati drugaije nego kao konfederacija. U

Je li svaka slinost s Jugoslavijom (nakon raspada) sluajna?


Ako je Bosna i Hercegovina u Jugoslaviji s oduevljenjem tretirana kao njezina miljenica, njezino edo, kao Jugoslaviju u malom, teko je s propau SFRJ kazati da to vie ne vrijedi, da nikakva slinost ne postoji. Naravno ako netko upozorava da bi se Bosna i Hercegovina mogla zbog toga raspasti po istom
47 48

Rade BOJANOVI, Autentina i neautentina linost, Prosveta, Beograd, 1985., 30. Kako se profesor efkija eki obraunao s Marksom, Slobodna Bosna, 11. 3. 2004., 13. 49 Ivo LUI, Karaorevo politiki mit ili dogovor, asopis za suvremenu povijest, broj 1., Hrvatski institut za povijest, Zagreb, 2003., 7.-36. Tekst je prenesen i u Motrita broj 28., Matica hrvatska, Mostar.

106 | MAGAZIN ZA (POLITIKU) KULTURU I DRUTVENA PITANJA

Kr u i l i b a u k J u g o s l a v i j e B o s n o m i H e r c e g o v i n o m Bosni i Hercegovini ive narodi koji pripadaju trima razliitim civilizacijama.50 U ovom tekstu, kao i u nizu drugih, Tuman je ire obrazloio svoje vienje ustroja BiH u kontekstu raspada Jugoslavije i drugih vienacionalnih zemalja i iznio nevjericu u njihovu opstojnost na drugi nain. S njegovim stavovima moemo se slagati ili ne, ali je zanimljivo to to on jo u srpnju 1993., usporeuje BiH s Jugoslavijom i poziva se na vicarsko iskustvo u promiljanju budueg ustroja BiH, kao ono koje bi moglo funkcionirati. Gotovo dvije godine kasnije, prof. dr. Sreko Daja, kojega smo ve spominjali u kontekstu ocjene da BiH nije Jugoslavija u malom, te da tako govore oni koji je hoe podijeliti, napisao je: Bosna je, ponovno metaforiki izraeno, u ovom traginom trenutku postala Libanon; umjesto toga ona bi izmeu Hrvatske i Srbije trebala biti politiki organizirana kao vicarska. Svaki drugi put bi, po mom miljenju, samo nastavio tragediju Bonjaka (bosanskih Muslimana), Hrvata i Srba u Bosni i Hercegovini i ne bi mogao prebroditi nestabilnost u susjedstvu.51 Daja je iznio istu ideju ustroja BiH po uzoru na vicarsku, koju je Tuman predloio neto ranije, a ona se poetkom devedesetih esto mogla uti u bosanskohercegovakim medijima i politikim krugovima, gdje se s jednakom strau zagovarala i negirala.52 Suljaga Salihagi, protivei se sporazumu Cvetkovi Maek, predlagao je jo 1940. da se Jugoslavija ustroji po vicarskom modelu.53 Moglo bi se zakljuiti kako se pripadnici manjinskih naroda zalau za takvo ili slino rjeenje, dok su pripadnici veinskog naroda uglavnom za unitarni graanski ustroj drave. Prof. dr. Zdravko Tomac, nekadanji dopredsjednik Vlade Republike Hrvatske i dopredsjednik Hrvatskog sabora smatra da je zbog svog negativnog stava prema Jugoslaviji Tuman dobio mnogo neprijatelja, koji mu nisu oprostili ruenje Jugoslavije.54 Valjalo bi vidjeti kakav je odnos prema Jugoslaviji bio kod ostalih aktera jugoslavenske, odnosno bosanskohercegovake drame? Raspadom Jugoslavije dolo je i do pucanja Bosne i Hercegovine po etnikim avovima. Srpska elita u BiH, okupljena u SDS-u, jasno je dala do znanja kako nee prihvatiti raspad Jugoslavije, odnosno kako Srbi u tom sluaju ostaju
50

u Jugoslaviji. Znali su da se njihova premo u BiH, koja je bila uvjetovana poloajem BiH u Jugoslaviji vie ne moe odrati, pa su uspostavili Republiku Srpsku (RS). Zanimljivo je da je Skuptina RS 1993. ponitila odluke ZAVNOBiH-a, s obrazloenjem da su donesene bez legitimnih zastupnika srpskog naroda.55 Muslimanska elita bila je za Jugoslaviju, ali onu Titovu, a ne unitaristiku Miloevievu, koja im se nudila poetkom devedesetih. Oni su se s pravom bojali da bi u unitaristikoj Jugoslaviji mogli izgubiti i BiH, odnosno svoj identitet Hrvatska politika elita u BiH, sabrana u Hrvatskoj demokratskoj zajednici (HDZ), iskazala je (kao i Tuman) negativan stav prema Jugoslaviji, a jo vie prema komunizmu, bez kojega druge Jugoslavije po svemu sudei ne bi ni bilo. U istupima komunistikih politiara esto se isticalo kako se ravnopravnost stie, a ne poklanja i ne stie se zauvijek, ve se za nju treba stalno boriti. Muslimanska politika elita, koja se danas najvie poziva na odluke ZAVNOBiH-a, u praksi se odrekla njegovih principa. Promjenom nacionalnog imena u bonjako, te nazivanjem svoga jezika bosanskim, uzurpirali su bosansko ime, duhovno nasljee i na taj nain naruili osnovne principe ZAVNOBiH-a, koje su uporno tumaili komunistiki prvaci, a po kojima je BiH i srpska i muslimanska i hrvatska. Tako je sada svako pozivanje na te principe licemjerno i slui za dnevnopolitiku upotrebu. to se Hrvata tie, oni su ionako u svim ovim dogaajima u BiH imali treerazrednu ulogu, pa njima to nije puno ni znailo, ali bi danas upravo Hrvati, kao najmalobrojniji narod u BiH imali najvie razloga zalagati se za principe ZAVNOBiH-a.

Bonjaci, Bosna i Jugoslavija


Odnos prema Jugoslaviji i jugoslavenstvu bio je i jedan od vanih uzroka izbijanja sukoba izmeu Hrvata i Muslimana u BiH. To se osim odnosa prema samoj SFRJ najjasnije manifestiralo u odnosu prema JNA, ratu u Sloveniji i Hrvatskoj, i na kraju prema ratu u samoj BiH. Anketa provedena 1990. u BiH pokazala je kako je 69,3% stanovnitva bilo za federativno ureenje Jugoslavije, a tek 30,7% za konfederalno ureenje, to je znailo barem djelomino suverenu dravu BiH, ali u onim

Franjo TUMAN, Bosna i Hercegovina moe jedino opstati kao konfederalna zajednica, Hrvatska rije svijetu, Hrvatska sveuilina naklada, Hrvatski institut za povijest, Zagreb, 1999., 271. Sline izjave Tuman je davao u vie navrata npr., u novogodinjem razgovoru s glavnim urednicima hrvatskih medija, Slobodna Dalmacija, 31. 12. 1993./1. 1. 1994.,4. i 5. 51 Sreko DAJA, Bosna franciscana, 19., 2003., 262.-263. Koncem 1991. u Slobodnoj Bosni (Sarajevo) izlazio je feljton Zlatka Dizdarevia pod naslovom Liban: Jugoslavija u malom. 1.-5., zakljuno s 28. 11. 1991., 14. 52 U Osloboenju je pred referendum izlazio feljton Zlatana abaravdia, u kojeme je usporeivana BiH s vicarskom. Vidjeti: Da li je vajcarski sistem primjenjiv u BiH. Osloboenje, 26/27. 2. 1992., 8. Tekst zavrava reenicom: vicarski federalizam u BiH moe biti uspjean u onoj mjeri u kojoj smo mi, Bosanci i Hercegovci, u mogunosti da budemo vicarci.. air Filandra u tekstu Bosnu uvaju principi, Osloboenje, 27. 2. 1992., 2., pie: Integritet, cjelovitost i budunost graanske BiH danas uvaju, garantuju i osiguravaju naela savremenog civilizacijskog ivljenja. Princip konsenzusa, mirnog rjeavanja sporova, nediranja silom granica uz razvoj parlamentarne demokratije, naela su nove restitucije ovog djela Evrope. Druga je stvar to domai protagonisti nisu na nivou tih principa, to Bosni ne daju da bude ono to su za sebe ve osigurali. Jer, uslovljavanje referenduma pravima nacionalnih zajednica, nije nita drugo nego odricanje Bosni prava da bude drava. Svako pozivanje na tua, krajnje neprimjerna i esto smijena dravno-pravna ustrojstva (vicarska, Belgija i sl.) samo je nepriznavanje realnosti da suvremena drava opstoji na visokouslonjenom i koncentriranom mehanizmu vlasti.. Domai protagonisti, koji Bosni ne daju ono to su za sebe osigurali, za Filandru su po svemu sudei Hrvatska i Srbija, koje Bosni ne daju ono to su za sebe ve osigurali? Za sebe su osigurali status nacionalnih drava, to bi onda po svemu sudei trebala biti i Bosna, ali ija bi to nacionalna drava trebala biti, to Filandra izriito ne pie, ali se to moe iitati iz dogaaja koji su uslijedili. 53 Suljaga SALIHAGI, Mi bosansko-hercegovaki Muslimani u krilu jugoslavenske zajednice, Banja Luka, 1940. 54 Neki Tumanu nisu oprostili ruenje Jugoslavije, Fokus, Zagreb, 10. sijenja 2002., 6. 55 Mehmedalija BOJI, Historija Bosne i Bonjaka, TKD ahinpai, Sarajevo, 2001., 272.
STATUS, BROJ 2, VELJAA/OUJAK 2004.

| 107

Kr u i l i b a u k J u g o s l a v i j e B o s n o m i H e r c e g o v i n o m

Enver Redi je napisao: Apsurdna je teza da bonjaki narod, vojno i politiki konfrontiran Srbima i Hrvatima, moe ostvariti ulogu integrativnog faktora BiH. Da bi se ouvao historijski integritet BiH, nuno je da u svim nacionalnim politikama u BiH postanu integrativne tenje. Integritet se ne moe nametati; on se moe uspostaviti samo politikom voljom sva tri BiH naroda
uvjetima mogu i raspad Jugoslavije.56 Taj broj je tek malo vii od broja koji je HDZ dobio na izborima u BiH te godine. Kako su Hrvati jedini javno i jasno iznosili negativan stav o Jugoslaviji, onda je vjerojatno kako ovaj postotak unutar provedene ankete uglavnom pripada njima. Najvii moralni autoritet bosanskih i hercegovakih Muslimana, tadanji reisu-l-ulema, hadi Jakub Selimoski u vie navrata tijekom 1990. izjavljivao je kako je vitalni interes muslimana ouvati jedinstvo Jugoslavije.57 Jedan od osnivaa Stranke demokratske akcije (SDA) dr. Maid Hadiomeragi, u svojoj knjizi SDA i stvarnost, tiskanoj 1991., a koju je posvetio: mome narodu muslimanskom, narodu bosanskom, narodu jugoslavenskom, kae: Na stranu to nisam nikad vjerovao da moe doi do odvajanja, to sam bio za to da se Jugoslavija sauva bez obzira na cijenu jer je ona tj. Jugoslavija, iznad svih cijena() Takvo precizno izjanjavanje-neemo da ivimo sa Jugoslavijom-zvui veoma podcjenjivaki i sa nipodatavanjem, osim to je i nezahvalnost, prema dosadanjim narodima. I slovenaka i hrvatska privreda su se dobro nazaraivali od tih naroda. Narodi Jugoslavije nisu nikada napadali vojniki niti su osvojili Sloveniju ili Hrvatsku (pa njihovo okretanje uperene sablje B. Jelaia sada prema nama, samo je plod ovinizma i bezumlja). Sreom naoe se Kninjani, pa im podgrijae stolicu te se deki ohladie od te bezumne zamisli, a onda pomalo i Slovenci splahnue.58 Dopredsjednik SDA, osueni pripadnik Mladih Muslimana, kasnije suen i u sarajevskom procesu, Omer Behmen izjavio je kako je molio generale JNA da izvre vojni pu i spase Jugoslaviju.59 Za sudbinu BiH, ali i Jugoslavije, bio je posebno vaan stav Alije Izetbegovia, odnosno SDA, prema Jugoslaviji. U zavrnoj rijei na suenju u Sarajevu 1983., Izetbegovi je rekao: Kada je rije o Jugoslaviji, mogu rei da sam je volio kao to se voli svoja zemlja, volio sam to ime Jugoslavija, volio sam njen lik na karti.60 Izetbegovi je 1990. osnovao Stranku demokratske akcije (SDA), te joj postao i predsjednik. U osnivakoj programskoj deklaraciji te stranke stoji: Stranka demokratske
56 57

akcije je politiki savez graana Jugoslavije koji pripadaju muslimanskom kulturno-povijesnom krugu, kao i drugih graana Jugoslavije koji prihvataju program i ciljeve stranke.61 Adil Zulkarpai, korifej bonjatva, esto je isticao elju za ouvanjem Jugoslavije. On je pokuao u ljeto 1991. postii dogovor s Karadiem i Miloeviem. Objanjavajui taj sporazum, Zulkarpai je rekao: Pokuaj Istorijskog sporazuma izmeu Muslimana i Srba je bilo pitanje rata ili mira, ivota ili smrti. Dogovor sa Karadiem i Miloeviem davao je nama (Muslimanima, op.a.) ansu da u miru, bez krvi rijeimo nae probleme u jednom dugom demokratskom procesu. Mi (Muslimani, op. a) smo bili na putu da postanemo u roku od 10 godina 60%-veina u Bosni. I da svaki problem imamo u naim rukama, bez da ikada itko bude ugroen.62 U tom smislu znakovita je jo jedna izjava Adila Zulkarpaia, koji je rekao: Nama nije opasno po na opstanak da se Hrvati osjeaju ugroenima, iako nam nije politiki oportuno i pametno. Ali ivotno nam je opasno da se Srbi osjeaju ugroenima i da Srbi smatraju da s nama ne mogu ivjeti.63 Ovaj Zulkarpaiev stav podudara se sa stavom iznesenim u listu Bonjak, prije stotinjak godina. Naime, Bonjak pie kako je puno bolje raditi naporedo sa Hrvatima katolicima nego sa Srbima, jer su Hrvati puno slabiji od nas, pa bi lake bilo s njima se obraunati. Zanimljivo je da je Bonjak u to vrijeme napadao ideju autonomije Bosne i Hercegovine, smatrajui je planom i ciljem srpske politike, koja tei da se BiH nae pod okriljem Srbije to je protiv bitnih egzistencijalnih interesa Muslimana.64 Zulkarpai je jasno iznio kakvu to Bosnu i Hercegovinu vidi, te kakav stav ima prema Hrvatima i Srbima. Taj stav se moe oitati i iz sljedee izjave, koju jo od 1963., na slian nain interpretira: Moda je to bilo jedno prepotentno stanovite, ali ja sam bio uvjeren da su Bonjaci najdravotvorniji narod u Jugoslaviji, da su oni to po svojoj tradiciji, jer su najdue imali svoju dravu. Prvo kao bogumili, bili smo branioci slavne bogumilske kraljevine Bosne, dok su pravoslavni i katolici bili peta kolona, jedni Vizantije, drugi Rima i Ugarske. Kad smo

M. BOJI, 2001., 285. ISTI, 279., 354. 58 Maid HADIOMERAGI, Stranka demokratske akcije i stvarnost, Vlastita naklada, Sarajevo, 1991., 240. 59Traio sam od generala JNA da izvre vojni udar da bi se sauvala Jugoslavija Nezavisne novine (Banja Luka), 1. rujna 2000., 15.-17. i 38. 60 A. PRGUDA, 1990., 162. 61 M. HADIOMERAGI, 1991., 132. 62 Bezduno komadanje Bosne, Intervju: Adil Zulkarpai, Nezavisni europski tjednik Osloboenje, (Sarajevo/Zagreb), 9-15. travnja, 1993., 15. 63 Milovan ILAS, Nadeda GAE, Bonjak Adil Zulkarpai, Bonjaki institut-Zurich, Globus, Zagreb, 1996., 182. 64 Enver REDI, Sto godina muslimanske politike, Institut za istoriju, Sarajevo, 2000., 96.

108 | MAGAZIN ZA (POLITIKU) KULTURU I DRUTVENA PITANJA

Kr u i l i b a u k J u g o s l a v i j e B o s n o m i H e r c e g o v i n o m primili islam identicirali smo se s Turskom, s velikim carstvom, velikom silom. Mi smo bili drava. Razvio se kroz stotine godina, jedan dravotvorni mentalitet.65 Kako ni sam nije bio siguran u svoje znanstvene interpretacije Zulkarpai je napisao i sljedee: Postoji jedan veliki apsurd ili veliki nesporazum, a pojavio se u Bosni. Naime, misli se da se nacionalno osjeanje i to upravo kod muslimana bonjatvo mora i treba nauno potvrditi. Nacionalni osjeaj je subjektivno pravo svakog ovjek, koji se mora respektirati i koji nije predmet prigovora i analiza. Logino je da narod Bosne ima pravo da se osjea kako hoe.66 Ovdje na prvi pogled vidimo neloginost. S jedne strane zahtijeva se respektiranje nacionalnog osjeaja, a zatim se formulacijom narod Bosne, ne respektiraju njezina dva konstitutivna naroda: Hrvati i Srbi. Jasno je da u svojim interpretacijama Zulkarpai Bonjacima daje obiljeje temeljnog naroda, to su ga ranije imali Srbi, koji su tijekom komunistike revolucije razvili demokratski duh, te pruili slobodarsku ruku Zulkarpai (sa svojim Bonjakim institutom), sve ee daje takva tumaenja bosanskohercegovake povijesti, koja nemaju nikakve veze sa znanou, ve su naprotiv u funkciji mitologizacije povijesti i jaanja bonjakog nacionalizma.67 On naravno nije usamljen u ovakvim i slinim interpretacijama bosansko/hercegovake povijesti. Moe ih se svakodnevno itati, posebno po novinama, gdje predstavnici akademskog novinarstva, politike publicistike, te povjesniari amateri iznose svoje matovite konstrukcije, u kojima su nai uvijek dobri i plemeniti, uz to su i najstariji. Na ovakve i sline teze povjesniar Enver Redi je napisao: Apsurdna je teza da bonjaki narod, vojno i politiki konfrontiran Srbima i Hrvatima, moe ostvariti ulogu integrativnog faktora BiH. Da bi se ouvao historijski integritet BiH, nuno je da u svim nacionalnim politikama u BiH postanu integrativne tenje. Integritet se ne moe nametati; on se moe uspostaviti samo politikom voljom sva tri BiH naroda. Redi nastavlja: Gledite da je jedan narod, tj. bonjaki nosilac i spasilac integriteta BiH podrazumijeva da bonjakom narodu pripada uloga vladajueg naroda. Integritet BiH, koja je vienacionalna zajednica, nespojiv je sa postojanjem vladajueg naroda. Zastupanje stanovita o vladajuoj ulozi bonjakog naroda izravno vodi u nepovratnu destrukciju i dezintegraciju BiH. Redi je dodao: Prividno bosanska koncepcija, po kojoj je tzv. autohtoni narod uvar Bosne, u sutini je antibosansko gledite, jer BiH pripada jednako svim svojim narodima ili je nema.68 Redi se meu prvima u socijalistikoj Jugoslaviji zalagao za bosansku nacionalnost bosanskih i hercegovakih muslimana.
65

Njegove stavove iznesene u asopisu Pregled u travnju 1970., osporavala je slubena politika CK SK BiH, a s njim su polemizirali Kasim Suljevi i Salim eri, koji je napisao niz tekstova u Osloboenju, problematizirajui Redieve stavove. Kasnije su ti tekstovi objavljeni i kao knjiga.69 eri osporava Redievu tezu o bosanskoj nacionalnosti muslimana, argumentima da je veliki dio prostora koji danas ini BiH dugo vremena bio izvan srednjovjekovne bosanske drave, to je negativno utjecalo na formiranje bosanskog etniciteta kao cjeline. Stjepan Vuki Kosaa u XIV stoljeu, odcijepio je Hercegovinu i stvorio posebnu dravu, konano, pie eri: Ni naziv bosanski (bonjaki) jezik ne uvjerava u postojanje jedinstvenog bosanskog naroda, i dodaje: Uzalud E. R., u nastojanju da dadu veu uvjerljivost svojoj tezi svuda pominju samo Bosna, Bosanci, bosanski, a izbjegava Hercegovina, Hercegovci, hercegovaki, on nije mogao da dokae postojanje bosanske nacionalnosti.70 eri obrazlae osnovnu ideja bosanske varijante, koja se zasniva na sljedeim pretpostavkama: dosta smo bili na bijelom hljebu, doao je as da i mi (barem veina, ona u SRBiH) konano dobijemo svoju luku spasa! Ostavimo se toga toliko osporavanog muslimanskog imena, ne samo politiki, ve i teorijski, koje je uz to neugodno nositi mnogima od nas jer smo ateisti. () Pristalice bosanske varijante vjeruju da e drava Bosna i Hercegovina morati logikom postojanja, pripomoi stvaranje nove, ire bosanske nacionalnosti. Zato, po njima, treba planirati budunost na dugi rok, na stotinu, moda dvjesta godina unaprijed, kada e u dravi Bosni konano postojati kao njena osnovna snaga, bosanska nacionalnost. Na tome treba raditi obazrivo, polako i strpljivo. Ii od malog, na primjer, ukinuti ime Hercegovina, napraviti taj bezazleni potez, tek iz razloga praktinosti, da je naziv republike krai; onda, umanjivati grijehe muslimanskih predaka, umanjivati njihova razmimoilaenja sa Srbima i Hrvatima, da bi se kod ovih stvarala povoljnija klima prema Muslimanima; prikupljati prole manifestacije bosanske svijesti, uveliavati njihovo koheziono znaenje i popularizirati ih; uveliavati znaenje svih kohezionih dogaaja uope, specijalno narodnooslobodilake borbe; budui sporovi sa Socijalistikom Republikom Srbijom i Socijalistikom Republikom Hrvatskom oko materijalnih i drugih pitanja, kojih e svakako biti, odvajae automatski bosanskohercegovake Srbe i Hrvate od sunarodnika u maticama, i razvijati osjeaj meu njima da su blii Muslimanima u BiH nego sunarodnicima u drugim republikama, to e praktino stvarati povoljnu klimu za novu bosansku nacionalnost; raditi na unikaciji bosanskog jezika kao jo jednog elementa

M. ILAS, N. GAE, 1996., 177-178. Bogumili-dravotvoran elemenat, Osloboenje, 28. 2. 1992., 2., citirana je izjava A. Zulkarpaia iz 1963., koja je slina navedenoj u tekstu. 66 Adil ZULFIKARPAI, Bonjatvo ansa ili bauk, Bosna i bonjatvo, Karantanija Ljubljana, Sarajevo, 1990., 5. 67 Tako je izjavio da je bosanska kraljica Katarina privedena u Dubrovnik, a onda odvedena na sasluanje u Rim, te da ona i nije bila katolkinja, ve bogumilka i sl. Vidjeti: Otimanje bonjake istorije, Osloboenje, Pogled, 11. 10. 2003., 4. Odgovorili su mu u Svjetlu rijei: Ivan Lovrenovi (br. 248.) i Mladen-Anto Molinar (br. 249). Uz Lovrenoviev odmjeren tekst, zanimljiva je Molinarova teza: Naime, na Milodrau je 26. svibnja 1446. godine, na Uzaae, odran ZAVNOBIH vjenanjem bosanskog kralja Stjepana Tomaa, lana vladarske obitelji Kotromania s Katarinom Kosaom, keri hercega Stjepana Vukia Kosae, najmonijeg velikaa Podrinja, Zahumlja i Neretve, stvorena je drava Bosna i Hercegovina. 68 E. REDI, 2000., 113. 69 Salim ERI, O jugoslovenstvu i bosanstvu, NIP Osloboenje Sarajevo, Nije navedena godina izdanja, ali je to svakako poslije 1970., vjerojatno 1971. Redi u navedenoj knjizi iz 2000., spominje polemiku s eriem, na stranicama 87., i 98. do 100., ali ne spominje erievu knjigu. O eriu i njegovim idejama vidjeti: air FILANDRA, Bonjaka politika u XX. stoljeu., Sejtarija, Sarajevo, 1998., 315.- 324. Ni tu se na spominje citirana knjiga. 70 S. ERI, n. dj., 57., 79.
STATUS, BROJ 2, VELJAA/OUJAK 2004.

| 109

Kr u i l i b a u k J u g o s l a v i j e B o s n o m i H e r c e g o v i n o m

Tako danas, osim negiranja Hrvata i Srba, imamo i apsurdnih situacija da Hercegovac bude pohvaljen kako je pravi Bosanac, te da Bonjak doseljen npr. iz Srbije ili Crne Gore (Sandak), ocjenjuje patriotizam bosanstvo - Hrvata, Bosanca iz recimo Kraljeve Sutjeske
budueg razlikovanja Srba i Hrvata sa sunarodnicima van Bosne i Hercegovine. A poto e i inae sve vea industralizacija smanjivati selo i izolacije a poveavati grad i mijeanja, na radnom mjestu, u privatnim i drutvenim kontaktima, brakovima, ujednaavati jezik, kulturu i mentalitet, eto, jednog lijepog dana, nove bosanske nacionalnosti. Tek tada e bosanskohercegovaki Muslimani denitivno odahnuti!71 Danas tridesetak godina od pisanja ovoga teksta moemo ocijeniti utemeljenost erievih procjena. eri je piui o neprihvatljivosti ideje o bosanskoj nacionalnosti za sve narode SR BiH i SFRJ naveo: Sugerisanjem ideje o bosanskoj nacionalnosti jedna relativna manjina, muslimanska, eli da se nametne kao osnovni historijski, najpouzdaniji faktor dravnosti SR BiH. To izaziva nezadovoljstvo kod Srba i Hrvata u SR BiH. To aktivira protiv SR BiH velikonacionalistike srpske i hrvatske snage izvan SR BiH, a sve skupa oteava njen politiki poloaj () Ta teza ne vodi rauna ni o ve ustaljenoj tradiciji dviju pokrajina, Bosne i Hercegovine, koja ne trpi unikaciju.72 Suvino bi bilo ovdje pisati o povijesti Huma i Hercegovine. O desetogodinjoj borbi Hercegovaca protiv turskih osvajaa, nakon to je Bosna aptom pala. Na stranu da ova injenica rui iroko rairenu tezu o bogumilima, koji su jedva doekali dolazak Osmanlija, da bi prihvatili novu vjeru. Neemo puno niti o hercegovakom veziru Ali pai Rizvanbegoviu, prvom domaem pai u turskoj imperiji, koji je uporno naglaavao vanost hercegovake samostalnosti u odnosu na Bosnu, i to zato, da nam ne smetaju bosanski ljivari!73 Moemo tek navesti Safvet bega Baagia, koji je prije vie od sto godina u svojoj romantino intoniranoj Kratkoj uputi u prolost Bosne i Hercegovine, napisao: Kad se to gradivo malo po malo obradi i tano ispitaju sva istona i zapadna vrela, a to e vie radnih sila stajati dosta truda i vremena; istom onda e poi za rukom jednome povjesniaru od zanata, da sastavi potpunu povjest ponosne Bosne i junake Hercegovine, koje su kao drave u dravi sve do Omer painih vremena 1850., sauvale svo71 72

ju narodnu i povjesniarsku individualnost u formi aristokratske zadruge prkosei istoku i zapadu.74 I austrougarske vlasti razlikovale su Hercegovinu i Bosnu, pa u Zemaljskom ustavu BiH iz 1910., moemo nai sljedeu deniciju: U svim poslovima, koji ne pripadaju u vlastiti opseg rada zemaljske vlade, ali kojih se zakonski domaaj protee na Bosnu i Hercegovinu, valja o zasebnim interesima ovih obiju zemalja sasluati zastupnike zemaljske uprave.75 Komunistiki lideri, poput Moe Pijade u ranije citiranom govoru, razlikovali su Bosnu od Hercegovine, pa u njihovim govorima i napisima esto nalazimo reenice koje poinju: Bosna i Hercegovina su Ipak prkosei tradiciji, ustavima Bosne i Hercegovine, Ustavu Federacije Bosne i Hercegovine, te drutvenoj i politikoj stvarnosti, javljaju se i oni koji s unitaristikih nacionalistikih pozicija nastoje negirati identitet Hercegovine. Tako Meho Bai u neslubenom glasilu SDA, tjedniku Ljiljan, u oujku 2004., pie: dolo je vrijeme da se, prema mom miljenju, iz slubenog naziva u teritorijalnom kontekstu odstrani ono Hercegovina, i premjesti u historijski arhiv. Dakle da ostane samo BOSNA; ponosna, prkosna, postojana, jedna i jedina.76 Kao ilustracija Baievom tekstu, u kojem on obrazlae svoje miljenje, slui poznati falsikat grba Bosne sa saracenskim glavama, te mjesecom i zvijezdom u titu.77 Baievom zahtjevu iskazanom u formi novokomponirane ljubavne pjesme ne bi trebalo posveivati veu pozornost, jer njegov osjeaj njegova je legitimna stvar, da taj zahtjev nije tek jedan u nizu slinih, a u tekstu Salima eria smo vidjeli to je njihov cilj. Istina taj cilj se ve ostvaruje stalnom promjenom daytonskog ustava BiH (FBiH) i centralizacijom kako FBiH, tako i BiH. Te promjene koje nisu dogovorene u nekoj demokratskoj proceduri, ve su nametnute, pravdaju se duhom Daytona. Unitaristiki duh Daytona podudara se s famoznim iskljuivim Filipovievim bosanskim duhom iz 1967., a oba stvaraju iste uinke kao i hegemonistiki duh jugoslavenstva.78 Za budunost Bosne puno bolje bi bilo u historijski arhiv premjestiti, ne Hercego-

110 | MAGAZIN ZA (POLITIKU) KULTURU I DRUTVENA PITANJA

S. ERI, n.dj., 92.-93. S. ERI, n. dj., 97. 73 Hamdija KAPIDI, Ali paa Rizvanbegovi i njegovo doba, Akademija nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine, Filozofski fakultet u Sarajevu, Sarajevo, 2001., 65. 74 Safvet beg BAAGI-REDEPAI, Kratka uputa u prolost Bosne i Hercegovine, Vlastita naklada, Sarajevo, 1900., 3. 75 Bosanski Ustav, Muslimanski glas, Sarajevo, 1991., 62. 76 Bosna bez Hercegovine, Ljiljan, 12.-19. oujka, 2004., 30. Autor teksta je vjerojatno ekonomista prof. dr. Meho Bai, kojega smo spomenuli u biljeci broj 42. Ljiljan i u sljedeem broju iznosi zanimljiv odnos prema identitetima u BiH. U rubrici Reagiranja, na prvo mjesto iznesen je stav izvjesnog Amina Limaa, koji kae: Bosanci pravoslavci kao i katolici nas muslimane nazivaju Turcima. Mi smo Turci onoliko koliko su oni Srbi i Hrvati. ak i manje. Vidjeti: Nekad su Turci Srbe nazivali balijama, Ljiljan, 19.-26. 3. 2004., 6. 77 Da se radi o krivotvorenom grbu pisali su Raki, Solovjev i Daja. Vidjeti: Sreko DAJA, Konfesionalnost i nacionalnost Bosne i Hercegovine, ZIRAL, Mostar, 1999., 232.-238. Taj grb iako je krivotvorina omiljen je kod dijela autora, koji u mjesecu i zvijezdi iz grba vide potvrdu svojih stavova i uvjerenja. ak je i reprint izdanje Zemaljskog ustava (tatuta) za BiH, koji je proglasio Franjo Josip 1910. ukraeno (na naslovnici) tim grbom, iako je grb BiH u to vrijeme bio tzv. grb Rame, odnosno ruka s maem u titu. Vidjeti: Bosanski Ustav, 1991.

Kr u i l i b a u k J u g o s l a v i j e B o s n o m i H e r c e g o v i n o m vinu, nego stare paradigme, koje su se pokazale neuspjenima. A kao reakcija na negiranje hercegovake posebnosti i identiteta, ve se uju i prvi politiki prijedlozi za konstituiranje Republike Hercegovine.79 U Hrvatskom domu Hercega Stjepana Kosae, u Mostaru, odravaju se grandiozne kulturne manifestacije, a pjesma Ranka Bobana Hercegovina postala je sveanom pjesmom, gotovo himnom. Pitanje identiteta neminovno otvara i pitanje patriotizma. U dominantnom bosansko/bonjakom javnom mnijenju ne cijeni se privrenost i lojalnost dravi Bosni i Hercegovini, nego bosanska orijentacija i bosanstvo, koje nisu jasno odreene, ali se uglavnom vrednuju odricanjem Hrvata i Srba od svog nacionalnog identiteta i od veza s Hrvatskom, odnosno Srbijom. Dok se istovremeno veza npr. s Malezijom ocjenjuje pozitivno i moe biti dobra preporuka za dobivanje stratekih poslova, o emu se odluke donose na dravnoj razini. Opisujui sluaj kada je lan predsjednitva BiH Sulejman Tihi pohvalio bosansku orijentaciju drugog lana predsjednitva BiH, ak i predsjedavajueg u tom momentu Dragana ovia (koji je Hercegovac iz Mostara), zato to ovaj nije koristio svoje pravo glasa na izborima za Hrvatski sabor, Ivan Lovrenovi opisao je drutvenu pojavu, da neki bosanskohercegovaki graani, samom injenicom to su Bonjaci, daju sebi za pravo ocjenjivati patriotizam onih koji to nisu (Hrvati i Srbi). Lovrenovi pie: Po implikacijama mnogo je ozbiljniji nain na koji Tihi podjeljuje tapiju na bosanstvo. Govorei iz vlastitog ja, kao apsolutni posjednik kriterija neijeg bosanstva uope, on u ovom trenutku a skandalozno arbitrarnom iskazu uzima sebi slobodu da rangira i dozira: ovi ovoliko, Lijanovii i NHI onoliko, neki intelektualci, opet ni toliko Da budem sasvim precizan: gotovo sam siguran da graanin Tihi ovo ne radi ni iz osobne prepotencije, ni iz nekih jako sosticiranih zlih namjera, a ne vjerujem ni da je svjestan teine politikog faula koji time ini. Prije e biti da je posrijedi neto drugo: ova Tihieva gesta je kliej, ona je ve sociokulturna pojava, stanoviti prosjek u ponaanju. Ukratko opisano, to je ono ponaanje kada je za ipsilona pravo udo to je zasluuje; on je u svakom sluaju nekakav politiki egzot, skoro da bi ga trebalo u muzej, pod staklo.80 Ova sociokulturna pojava ipak je logina posljedica novopostavljenih odnosa u BiH, odnosno novoformiranog drutvenog konstrukta bosanstva kao toboe integrirajueg, a zapravo unitaristikog modela. Umjesto jasne slike bosanskohercegovakih identiteta, nastoji se prikazati zamuena slika politikog bosanstva, to rezultira daljnjim negiranjem i strahom za egzistenciju, koji sprjeava demokratski razvoj i identikaciju svakog bosanskohercegovakog naroda s dravom Bosnom i Hercegovinom. Tako danas, osim negiranja Hrvata i Srba, imamo i apsurdnih situacija da Hercegovac bude pohvaljen kako je pravi Bosanac, te da Bonjak doseljen npr. iz Srbije ili Crne Gore (Sandak), ocjenjuje patriotizam bosanstvo Hrvata, Bosanca iz recimo Kraljeve Sutjeske.

Moe li se preko bosanstva doi do jugoslavenstva?


U SFRJ javio se u jednom vremenu fenomen jugoslavenstva, ne kao osjeaj pripadnosti dravi Jugoslaviji, ve kao pripadnost posebnoj, (a kasnije i jedinoj) naciji. Danas je politiko bosanstvo u BiH neto slino, unitaristiki projekt koji legitimitet trai u teoriji drave-nacije. Kako se mnogi od zagovornika politikog bosanstva esto pozivaju na jugoslavenski antifaistiki pokret, posebno na Josipa Broza Tita, vrijedilo bi vidjeti to je on mislio o unitaristikom konceptu jugoslavenstvu. Koncem 1942. u vrijeme odravanja prvog zasjedanja AVNOJ-a u Bihau, u poznatom lanku Nacionalno pitanje u Jugoslaviji u svijetlu narodnooslobodilake borbe, Tito je napisao: Uporno i glupo brbljanje hegemonistike klike da su Srbi, Hrvati i Slovenci samo plemena jednog te istog naroda imalo je za cilj srbizaciju Hrvata i Slovenaca. Jugoslavija je bila samo maska za tu srbizaciju, koja se potpuno razotkrila u vrijeme estojanuarske diktature kralja Aleksandra i Pere ivkovia.81

Valjalo bi uspostaviti odnose pune nacionalne ravnopravnosti, jer tek puna armacija nacionalnih tenji moe dovesti do slabljenja nacionalizama i omoguiti liberalizaciju i demokratizaciju drutva. U BiH je neophodno procese modernizacije privesti kraju
iks bonjake nacionalnosti ipsilonu neke druge nacionalnosti komplimentira da je pravi Bosanac, pri emu se nekako podrazumijeva da je iks nadlean za davanje takve verikacije, a da
78

Tito je u Beloj Crkvi 7. srpnja 1945. rekao: Vi znate, mi smo nali jedino ispravan put: stvaranje jugoslavenske federacije u kojoj bi svi narodi bili zadovoljni i gospodari na svome. Nee

Muhamed FILIPOVI, Bosanski duh u knjievnosti-ta je to?, ivot, broj 3., Sarajevo, oujak, 1967., U ovome tekstu Filipovi je iznio svoj kulturno lozofski stav, denirajui bosanski duh kao univerzalno, opeljudsko, izvan nacionalno, izvan konfesionalno, (itd) trajanje, da bi ga na kraju sveo na bonjako-muslimansko kulturno (knjievno) nasljee. 79 Ujedinjena Hrvatska stranka prava (UHSP) smatra da se trebaju ukinuti postojei entiteti u BiH, te dravu urediti kao federaciju Bosne i Hercegovine u njihovim prirodnim i povijesnim granicama. Vidjeti: Pravai trae osnivanje Republike Hercegovine, Veernji list (Zagreb), izdanje za BiH, 25. 3. 2004., 3. 80 Tapija na bosanstvo o znaenju Tihievih komplimenata oviu za njegovo bosanstvo zbog apstinencije na hrvatskim izborima, Dani (Sarajevo), 5. 12. 2003., 23. 81 Josip BROZ TITO, Nacionalno pitanje u Jugoslaviji u svijetlosti narodnooslobodilake borbe, Nacionalno pitanje i revolucija, Sarajevo, 1980., 66.
STATUS, BROJ 2, VELJAA/OUJAK 2004.

| 111

Kr u i l i b a u k J u g o s l a v i j e B o s n o m i H e r c e g o v i n o m tetiti ni jednom Srbinu ako su Hrvati gospodari na svome.82 Tito je upozoravao kako neki brkaju naciju i dravu i da je besmisleno zagovarati nekakvo jugoslavenstvo, koje bi ponitilo nacionalnosti. U jednom razgovoru s izaslanstvom Saveza omladine i Saveza studenata Jugoslavije 5. oujka 1969., ukazujui na potrebu borbe protiv nacionalizma i jaanje jugoslavenskog socijalistikog patriotizma, Tito je rekao: I ja kaem da sam Jugoslaven. I to u uvijek kazati to ne znai da sam zaboravio da sam roen u Zagorju, da sam po nacionalnosti Hrvat.83 Todo Kurtovi, u predgovoru monograji 29. hercegovake divizije 1979. napisao je: Dakle, bez Komunistike partije i socijalizma, jasno se i tada i kasnije pokazalo, ne bi bilo ni Jugoslavije. Ovdje se nije radilo samo o socijalistikom razvitku ve o stvaranju Jugoslavije na novim osnovama, jer se na buroaskim osnovama, pogotovu versajskim, ona vie nije mogla obnoviti, iako je za nju, ali kao zemlju ravnopravnih naroda, postojao interes kod svakog naroda Jugoslavije.84 U nekim inozemnim krugovima odralo se uvjerenje da se Jugoslavija moe obnoviti, a kako je BiH jo uvijek mona podloga Jugoslavije, njezino zdravo tkivo. Jedino bi valjalo armirati neku uspjeniju domau varijantu komunizma. Tako na primjer Warren Zimerrman, zadnji ameriki veleposlanik u SFRJ ustvrdio je da je jugoslavenski komunizam bio: domae proizvodnje, neovisan, uspjean, udoban, nikad meu domaim stanovnitvom nije nosio domau stigmu koja je ocrnila komunizam narodima ostatka istone Europe, gdje su reimi bili klonovi sovjetske partije ovisni o njenim uputama i utjecaju. To objanjava, kae Zimerrman, zato komunizam nikad nije pometen u Jugoslaviji. Za razliku od nekih istonoeuropskih drava gdje je bio smatran kolonijalnim nametanjem strane sile. Za Jugoslavijom danas tuguju samo malobrojni, nastavlja Zimerrman i iznosi svoje nade: Jednog dana e moda poeti govoriti o obnavljanju ekonomskih veza, a zatim postupno o stvaranju politikog okvira Netko, moda neki veliki demokratski voa, vjerojatno iz Bosne e moda predloiti stvaranje drave. Ona se nee zvati Jugoslavija, ali e imati povijesne korijene. Na inauguralnoj ceremoniji, elio bih da netko stavi ruu, samo jednu, na grob Jugoslavije koja je upravo nestala.85 Na stranu teza o mekom jugoslavenskom komunizmu, koju je prihvatio dio europske ljevice razoarane u istoni komunizam, kako bi ouvali posljednju nadu u revoluciju.
82 83

Ovdje je vanije pitanje zato je Zimerrman pretpostavljao da e veliki demokratski voa doi ba iz Bosne? Pretpostavljamo da je mislio kako je Bosna (i Hercegovina?) vezivno tkivo, jezgra na kojoj bi se mogla ponovno izgraditi junoslavenska zajednica. Nije to originalna Zimerrmanova ideja. Vidjeli smo da su komunisti razmiljali na slian nain. Jo u devetnaestom stoljeu fra Ante Kneevi iz Varcar Vakufa (kasnije Mrkonji Grad) zastupao je bonjaku posebnost i shvaao vanost Bosne i Hercegovine za junoslavenske integracije. Za njega je Mihovil Pavlinovi 1888. napisao: Fra Anto se raspripovjedao o udestvima svoje Bosne i raspredao osnove o jugoslavenskom carstvu da se opet i ono vrti oko Bosne.86 Na slian nain razmiljao je i fra Josip Markui. U pismu koje je 5. travnja 1939. uputio iz Beograda Tugomiru Alaupoviu, Markui pie: Ustani i ne daj da se dijeli Bosna, u ostalo se slabo razumijem nije ni Hrvat, ni Srbin, i Sloven koji dopusti da se krti Zemlja Bosna. Ona cjelokupna jedini je pouzdani vezioc rukoveti koji su bogomodreene da budu jedna dravna cjelina, jedan snop.87 Nekoliko godina kasnije jugoslavenski komunisti ispleli su od tih rukoveti u Bihau i Jajcu novu jugoslavensku zajednicu, a jedan njezin snop postala je i federalna jedinica Bosna i Hercegovina. Unutar snoplja umetnuto je najprije pet, a kasnije est baklji, iji je plamen pola stoljea kasnije zahvatio klasje i snoplje, te je cijeli vijenac izgorio u plamenu rata. Zimerrman nije bio usamljen u svojim nadama u obnovu nekog vida jugoslavenske zajednice. Ameriki profesor slavenskih jezika i knjievnosti, pisac knjige Stvaranje nacije, razaranje nacije, Andrew Baruch Wachtel,88 napisao je 2002., u Sarajevskim sveskama, lanak Kada i zato je jugoslovenska kultura imala smisla. U tom lanku on pie o raspadu Jugoslavije, eksibilnosti identiteta i jugoslavenskom identitetu, ali i o mogunosti obnavljanja junoslavenskih integracija. Wachtel zavrava lanak na sljedei nain: Da samemo: mogue je razaznati koordinaciju jedne ideologije kao to je jugoslavizam sa sveobuhvatnim kulturalnim trendovima to djeluju bilo u korist sinteze i ujedinjenja bilo protiv njih. Ako prouavamo Jugoslaviju vidimo dva puna zamaha klatna u razdoblju od otprilike dvije stotine godina. Podrazumijeva li to da e se klatno

J. B. TITO, 1980., 92.-93. J. B. TITO, 1980., 334. 84 Danilo KOMNENOVI- Muharem KRESO, Dvadeset deveta hercegovaka divizija, Vojnoizdavaki zavod, Beograd, 1979., 11. Isto je tvrdio i Milovan ilas na kojeg se poziva i Radovan Papi, sekretar Oblasnog NOF-a za Hercegovinu u svom govoru na Prvoj konferenciji NOF-a. Vidjeti: Sloboda (Mostar), broj 15., 3. 6. 1945., 2. 85 Warren ZIMMERMAN, Izvori jedne katastrofe, Globus-Znanje, Zagreb, 1997., 12, 24, 55, 288, 291. Ovu tezu o jugoslavenskom mekom komunizmu Zimmerman je vjerojatno preuzeo od Dubravke Ugrei. Vidjeti: Dubravka UGREI, Zagreb-Amsterdam-New York, Cross Currents, no. 11., 1992., 248.-256. Njezinom stavu mogli bismo suprotstaviti miljenje Svetislava Basare, koji pie: Ex Yu je do te mere bila totalitarna da vlasti nisu morale da budu nasilne; ili samo retko i ogranieno. Tu je stvoren itav desakralizovani univerzum, politeistika zajednica sa vrhovnim bogom i nizom poluboanstava, meu kojima je bilo i palih (ilas, Rankovi, etc.) koji nisu ziki uklanjani ve su tolerisani kao princip zla. To je bio totalitarizam na dobrovoljnoj bazi. I ova lozofska (a ne politoloka) Basarina ocjena vrijedila je samo unutar SKJ. Izvan toga kruga nasilja je ipak bilo vie. Vidjeti Svetislav BASARA, Virtualna kabala, Dereta, Beograd, 1996., 37.-38. 86 eljko RAGU, Izvjesnost bonjatva kao nacionalne komponente, Motrita, broj 9., Matica hrvatska Mostar, Mostar, prosinac 1998., 31. 87 Rastislav DRLJI, Neobjavljeni apel Tugomira Alaupovia iz 1943. o nedjeljivosti BiH, Dobri pastir, svezak I.-IV., Udruenje katolikih sveenika SR BiH, Sarajevo, 1974., 17. 88 Andrew BARUCH WACHTEL, Making a Nation, Breaking a Nation. Literature and Cultural Politics in Yugoslavia, Stanford University Press, Stanford, California, 1998. Knjiga je prevedena i izila u Beogradu 2001., u nakladi Stubova kulture.

112 | MAGAZIN ZA (POLITIKU) KULTURU I DRUTVENA PITANJA

Kr u i l i b a u k J u g o s l a v i j e B o s n o m i H e r c e g o v i n o m vratiti? To nije nuno. Danas moda nita ne ukazuje na mogunost ujedinjenja. Bez obzira na to, bilo bi glupo misliti da se faktori u korist ujedinjenja ne mogu ponovo pojaviti. Ako se Rusija jednog dana konano organizira u ekonomskom i vojnom smislu, ako Evropska unija ne uspije primiti nove lanice, ako NATO propadne pod amerikim izolacionizmom (nita od svega ovoga nije iskljueno), nije nemogue da barem neki od Junih Slavena ne razmotre blie veze kao privlanije. Ako se ti faktori poklope s promjenom u vladajuoj kulturnoj paradigmi, novo ujedinjenje nije iskljueno.89 Previe je ako za junoslavenske integracije, pa bi vjerojatno svim junoslavenskim narodima bilo bolje prilagoavati kulturne paradigme onim europskim. U njima je moda bolja budunost. to se jugoslavenske prolosti tie, ona je obiljeena dugim razdobljima terora i dvije velike ratne tragedije, u kojima su svi junoslavenski narodi podnijeli goleme rtve. Bio bi veliki rizik pokuati ponovo stvarati neki novi jugoslavenski savez, ili nametati neki novi jugoslavenski model, bez obzira to postoji znatan broj ljudi, koji su emotivno vezani za to razdoblje. Oni od svoga osjeaja ne mogu formirati opu sliku bolje prolosti, a jo manje postaviti realan smjer bolje budunosti. Osobito ne onima iji su osjeaji potpuno opreni. dijeljenim. Meu njihovom elitom jaala je svijest o posebnosti Muslimana u nacionalnom smislu, odnosno javljala se ideja bosanske nacije. Raspadom Jugoslavije dolo je do raspada bosanskohercegovakog drutva, te do podjele Bosne i Hercegovine po nacionalnom osnovu. Pritiscima meunarodne zajednice BiH je sauvala svoj vanjski okvir, ali je podijeljena na dva entiteta. Unutar njezinog veeg entiteta F BiH izraena je nacionalna (etnika) podjela, koja je dijelom i formalizirana uspostavom upanija (kantona). Tijekom zadnjeg rata (91.95.) Muslimanska politika elita donijela je odluku o promjeni naziva svoje nacije u Bonjaci. Preuzeli su obiljeja drave i postavili se kao temeljni narod u njoj, nastojei zavriti proces svog nacionalnog konstituiranja, stvaranjem nacionalne drave. Iako nisu uzeli bosansko ime, njime su nazvali svoj jezik, a Hrvatima i Srbima, koji su ve ranije formirani u nacionalnom smislu prepustili su tek ostatke bosanske kulturno povijesne batine, tako da oni sve tee i razlikuju bonjatvo od bosanstva. Takva situacija nuno producira sukobe i nepovjerenje. Srbi po svaku cijenu nastoje sauvati Republiku Srpsku i ouvati svoju posebnost. Hrvati u Bosni kulturno stagniraju u integralnom hrvatstvu, ili fratarskim kulturno povijesnim bosanstvom pariraju bonjakom politikom bosanstvu. Ideolozi bonjatva (bosanstva) potpuno ignoriraju Hercegovinu i Hercegovce. Hercegovaki Muslimani prihvatili su Bonjatvo, dok Hrvati u Hercegovini, iji se zaviajni identitet sustavno pokuava izbrisati, takvo bosanstvo potpuno negiraju i nastoje ojaati svoj osjeaj pripadnosti upravo Hercegovini, koja kao i u Kalayevo vrijeme sve vie tei postati kulturno i politiko sredite Hrvata u Bosni i Hercegovini. O Bosni i Hercegovini danas se promilja uglavnom na dva naina. Prvi ukazuje na slinost BiH i Jugoslavije i potkrijepljen je sintagmom kako je BiH Jugoslavija u malom. Drugi je oprean. On je utemeljen na tvrdnji, da je BiH stara, povijesna tvorba, koja nije nastala u nekom politikom laboratoriju. Potkrjepljuje se dravnou, kontinuitetom, kulturnom posebnou, posebnim bosanskim duhom, mentalitetom i slino. Prvi je utemeljen u realitetu: rat, podijeljena zemlja, ne samoodriv politiki sustav, nemogunost nadilaenja nacionalnih suprotnosti itd. Drugi je utemeljen u boljoj prolosti: vjekovnom suivotu, komiluku, bratstvu i jedinstvu.90 Taj stav esto zalazi u prostore mitskog, a rijetko se potvruje u ivotu. Bonjaki mitovi gotovo su poistovjeeni s bosanskim, kao to su nekada u Jugoslaviji srpski mitovi najee korespondirali s jugoslavenskim. Bosna i Hercegovina drava je koja moe imati (europsku) budunost, ali njezin nefunkcionalni i nedoreeni daytonski politiki ustroj trebalo bi to prije zamijeniti novim, samoodrivim sustavom, koji moe biti postavljen i na naelima ZAVNOBiH-a, po kojima je to drava sva tri njezina naroda. Na naelima, a ne na dijelovima tih naela, koji eventualno nekome odgovaraju, uz obvezu da se ta naela i potuju.

Zakljuna razmatranja
Socijalistiku Republiku Bosnu i Hercegovinu konstituirala je Komunistika partija Jugoslavije 1943. godine, u jeku Drugog svjetskog rata. Neki od razloga bili su: slabljenje Nezavisne Drave Hrvatske, pridobivanje muslimana, te stabilizacija ustanikog pokreta koji je u BiH u to vrijeme bio uglavnom srpski i u svojoj bazi jo uvijek nedovoljno emancipiran od etnitva. Kako je vano obiljeje komunistikog pokreta u vrijeme stvaranja BiH bila potpuna srpska dominacija, tako je i formiranje BiH uvjetovano pripadnou Jugoslaviji, a istovremeno je stvaranje federativne Jugoslavije olakano formiranjem Bosne i Hercegovine. Komunistiki lideri su BiH proglaavali: kamenom temeljcem, bratskom vezom, zdravim vezivnim tkivom, monom podlogom Jugoslavije. Isticali su kako ona nema obiljeja nacionalne republike, a posebno kako bi bilo potpuno pogreno pokretati proces stvaranja bosanske nacije. Komunisti su konstituirali BiH kao rezultat trenutnih potreba, ne marei za njezine eventualne povijesne korijene. Poslije rata, u skladu sa zastupljenou u komunistikom partizanskom pokretu Srbi su bili vodei narod. Muslimani su im se nakon zasjedanja ZAVNOBiH-a, odnosno pred kraj rata u veem broju prikljuili i tako izborili drugu poziciju. Bosanski, a posebno hercegovaki Hrvati ostali su na zaelju drutvene moi i dogaanja. Takvo stanje potrajalo je vie ili manje naglaeno do kraja komunistikog sustava. Dugo vremena muslimani u BiH, nisu bili opredijeljeni u nacionalnom smislu. Izjanjavali su se uglavnom Srbima, zatim Hrvatima ili Jugoslavenima-neopre89

90 Jedan od bosanskih mitova je i onaj o komiluku, svojevrsnoj orijentalnoj instituciji, zamjeni za bratstvo i jedinstvo, ali i za pravnu dravu. Poetkom rata po

Andrew WACHTEL, Kada i zato je jugoslovenska kultura imala smisla, Sarajevske sveske, broj 1., Otvoreno drutvo BiH, Sarajevo, 2002., 260.-261.

tisku su izlazili tragikomini lanci o komiluku i komijama, kojima su bili ravni jedino oni o raji i papcima, o sukobu dviju civilizacija urbane i ruralne, koja je saeta u sarajevskoj deniciji s poetka rata da na nas pucaju oni s brda.
STATUS, BROJ 2, VELJAA/OUJAK 2004.

| 113

Kr u i l i b a u k J u g o s l a v i j e B o s n o m i H e r c e g o v i n o m Valjalo bi uspostaviti odnose pune nacionalne ravnopravnosti, jer tek puna armacija nacionalnih tenji moe dovesti do slabljenja nacionalizama i omoguiti liberalizaciju i demokratizaciju drutva. U BiH je neophodno procese modernizacije privesti kraju.91 Pri tome je nuno napustiti dosadanje obrasce nad-identiteta, koji su se viestruko pokazali neuspjenima i nedemokratskima. Dvije Jugoslavije su propale, taj model je potroen, pa bi bilo nerazumno pokuati ga oivjeti, ili nadomjestiti nekim slinim. Ostaje injenica da je Jugoslavija za neke-nekada, bila ostvarenje ideala junoslavenskih naroda, puni izraz njihove slobode, krajnji civilizacijski doseg i slino. Za druge ona je bila tamnica naroda, imperijalistika tvorevina, koja se nuno morala raspasti, ili koju se moralo po svaku cijenu razbiti. Pokuati ponovo s armacijom bilo kojeg oblika jugoslavenstva znailo bi u velikoj mjeri potaknuti otpore integracijama, kao civilizacijskom procesu, a to bi znailo daljnje nazadovanje cijelog prostora jugoistone Europe. Umjesto nametanja komunistikih paradigmi nad identiteta bolje bi bilo preuzeti stav koji su oni iznosili pri formiranju BiH, tvrdei kako je ona: rezultat dananjih osobenosti i potreba. Moda bi tako prestali licitirati ija je BiH, tko u njoj ima vea prava, tko je stariji i slino, a poeli bi s izgradnjom pravne drave, zasnovane na ljudskim pravima u skladu s europskim standardima. U tom sluaju bi instituciju komiluka preuzela drava, merhameta socijalne ustanove, a tapiju na bosanstvo i hercegovstvo dobivali bi s dravljanstvom. IVO LUI ROEN JE 1962. U LJUBUKOM. PRAVNI FAKULTET ZAVRIO JE U MOSTARU, MAGISTRIRAO NA ODSJEKU ZA POVIJEST FILOZOFSKOG FAKULTETA U ZAGREBU. ASISTENT JE NA PEDAGOKOM FAKULTETU SVEUILITA U MOSTARU.

91 U BiH je nakon Drugog svjetskog rata bilo 83% ruralnog stanovnitva, a 72,9% stanovnitva je bilo nepismeno. 1981. bilo je 63,8% seoskog stanovnitva, 14,5%

stanovnitva bilo je nepismeno, 49% stanovnitva bilo je bez zavrene osnovne kole, a studiralo je svega 8,6% omladine.

114 | MAGAZIN ZA (POLITIKU) KULTURU I DRUTVENA PITANJA

Kr u i l i b a u k J u g o s l a v i j e B o s n o m i H e r c e g o v i n o m

S puta po Srbiji
Matali smo o socijalizmu s ljudskim licem, razliitom od takozvanog realnog socijalizma. Stvarnost je trijeznila nae iluzije.
Predrag Matvejevi

BILAZEI DIO PO DIO JUGOSLAVIJE, SAD VE BIVE, naao sam se ponovo u Beogradu. Proli put sam bio u ovome gradu prije neto vie od tri godine, uoi Miloevieva pada. Usporedbe se same po sebi nameu izmeu 2000. i 2004. godine previe se toga dogodilo, premalo promijenilo. Ne bih se usudio rei da je stanje gore nego to je bilo, ali ne ini se, unato svemu, ni da je bolje. U ovom je gradu nekad bilo smijeha u izobilju. Zamijenila ga je zabrinutost i neka udna urba. Lake je otkriti zbog ega su ljudi zabrinuti nego zato se, i kamo, ure. Zatekoh grupu mukaraca srednje dobi kako galame te pomislih da se svaaju. Ne, tako razgovaraju. Kao da nitko nikoga ne slua ili ne uje, ne vjeruju jedan drugome nadvikuju se. U posljednjih deset-petnaest godina ovdje se gotovo nita nije izgradilo, osim golemoga pravoslavnog hrama, kojem je svrha vie nacionalna nego vjerska. Ratovalo se, nije ostalo sredstava za gradnju. Proelja kua su ruevna i potamnjela. Snijeg koji se topi ostavlja za sobom lokve po plonicima, razbijenima i neravnima. Ulice su ispucale, pune rupaga. Zidovi su oblijepljeni slojevima neukusnih plakata. Na svakome koraku nazire se nemo gradskih slubi da uvedu dolian red. Ustanove su u slinu stanju. Drava ve dugo nije imala pravoga predsjednika, na trima izborima nije ga mogla izabrati. Do juer nije bilo ni vlade, s mukom se nastoji formirati. Prilikom moga posljednjega boravka mogla se osjetiti stanovita napetost koju je proizvodila ideologija, sad nema ni toga. Antinacionalistika opozicija, koja je bila hrabra i odluna, prorijedila se i umorila. Demokratski blok se raskomadao na nekoliko stranaka, meusobno podijeljenih ili zavaenih. Predsjednik takozvane Demokratske stranke Srbije (Vojislav Kotunica) povezuje se u asu dok piem ove retke s predstavnicima Miloevieve stranke, koja sebe naziva socijalistikom, ne bi li napravio kakvu takvu vladu, makar i privremenu. Teko je povjerovati da bi mu partner, iji je voa zatvoren u Haagu, mogao pomoi da izrui ratne zloince meunarodnome sudu. Provincijalni politiari i ne pomiljaju kakvih tihih sankcija to moe stajati ionako jadnu i izmuenu Srbiju. Graani

su na rubu strpljenja, tumaraju kao obezglavljeni. Energija se potroila na najnesretniji nain. ivotni uvjeti su svakog dana nepodnoljiviji. Politika ne uiva nikakav ugled. Javna rije je izgubila svaki smisao sve se moe rei, svakoga optuiti pa ak i uvrijediti, ali nitko nikakve fajde ne vidi od toga. Spominju se centri moi, ali ne trae instrumenti koji bi pomogli da se onemogue. O Kosovu se govori manje nego prije zna se da je izgubljeno. Reklo bi se, oslukujui razgovore po ulici, da je vie doljaka zapravo izbjeglica iz Bosne, Hrvatske, s Kosova nego pravih Beograana. To optereuje zajednicu, oteava svakodnevicu. Najavljuju se reforme, uglavnom neodreene ili openite - ta je pria potroena ve u prolom reimu i malo tko u nju vjeruje. Mladi i sposobni ljudi nastoje otii u svijet, bilo gdje, samo da se iz svega toga izvuku. Neka od tih obiljeja mogu se, u razliitu omjeru, uoiti i u drugim dijelovima bive Jugoslavije, ali su u Srbiji, u ovom post-titovskom i post-miloevievskom razdoblju, izraenija. Doao sam da govorim o Starome mostu u Mostaru, sruenu u naem balkanskom ratu i napokon obnovljenome. Predstavnici moga rodnog grada pozvali su me da u naoj dojueranjoj prijestolnici zajedno predstavimo taj dogaaj, u nekoj mjeri simbolian. Mnogi su se Beograani odazvali pozivu Mostaraca (neki su moda doli i zato to su mostarski most sruili hrvatski ekstremisti, a ne srpski, ali takvih je manje). Susreo sam ponovo prijatelje koji su se u ovoj sredini suprotstavljali zlu. Nije ih bilo tako malo u Beogradu kao to nam se ponekad inilo. Bilo im je svakako tee nego nama koji smo otili. Naao sam se u nekoj Jugoslaviji koje vie nema i vjerojatno nee biti. Nisu me uspjeli obeshrabriti uvredljive geste nekolicine ekstremnih nacionalista (eeljevaca), kad sam, uz ruenje mosta u Mostaru, spomenuo i bombardiranje Sarajeva, i rtve Srebrenice. Naviknuo sam se na takve tipove. Oni za mene nisu Beograd. Dolazio sam esto u ovaj grad i u njemu suraivao sa srpskom i jugoslavenskom inteligencijom koja je nastojala stvoriti novu i drukiju kulturu, osloboenu ideolokih stega i nacionalnih predrasuda. Ovdje se, prije i odlunije nego u Zagrebu ili LjuSTATUS, BROJ 2, VELJAA/OUJAK 2004.

| 115

Kr u i l i b a u k J u g o s l a v i j e B o s n o m i H e r c e g o v i n o m

Bosanskim muslimanima i Makedoncima nitko prije Tita nije priznao nacionalnost. Kosovski su Albanci do posljednjeg asa nosili njegove slike na protestnim skupovima, u Jugoslaviji koja je ve tonula
bljani, vodila bitka protiv staljinizma u politikom i kulturnom ivotu. Beograd je bio, pedesetih i ezdesetih godina minuloga stoljea, prijestolnica otpora u Istonoj Evropi. Matali smo o socijalizmu s ljudskim licem, razliitom od takozvanog realnog socijalizma. Stvarnost je trijeznila nae iluzije. Vlast nam u mnogo emu nije bila sklona. Malograani su bili jai i brojniji. Unato svemu, nismo ipak vjerovali da nacionalizam moe poiniti toliko zla koliko je poinio. Izgubili smo bitku s njim. Ali ni drugi nai protivnici - nisu dobili ono to su htjeli. Ne znam koliko to uope vrijedi. Moji se mostarski prijatelji, nakon muka koje su pretrpjeli u razruenome gradu, sjeaju Titova vremena s nostalgijom koja mi je razumljiva premda je ne dijelim u potpunosti. eljeli su da poemo zajedno do Titova groba, u Kuu cvijea. Nikad prije nisam bio na tom mjestu, gdje su odlazili mladi i stari da ukau poast pokojnome predsjedniku. Oklijevao sam i pokuao objasniti zato radije ne bih iao. to e vrag u krstionici? Sredinom sedamdesetih godina napisao sam Titu pismo u kojem sam mu predloio da se povue sa svih funkcija, napominjui da doivotno predsjednitvo, za koje se pripremala posebna ustavna odredba, nije spojivo sa socijalistikim tradicijama Evrope. Nakon svega to se dogodilo, promijenio se odnos spram Tita. Srpski ga nacionalisti danas vie mrze nego juer, prije svega zato to je porijeklom Hrvat. Hrvatski ga pak optuuju da je, kao Jugoslaven, favorizirao Srbe. Kraj ulazu u vrt, na zidu koji okruuje kuu cvijea, ispisano je golemim crnim slovima, koje se nitko ne usuuje izbrisati: Josip Broz Tito ustaa. Jovanka Broz srpska kurva. Mlade muslimanske djevojke iz pjevake grupe Mostarske kie, koja je doputovala u Beograd na proslavu Staroga mosta, otpjevale su hrvatsku popevku iz Titova kraja: Za saku dobru re kaj rei si nam znao. Zavladala je utnja, neki su od prisutnih zaplakali. Proivjeli su teke dane rata i progona u Bosni i Hercegovini. eljeli su uti to danas mislim o Titu i post-titoizmu. Snimili su dio teksta koji slijedi. Post-titoizam je zapoeo za Titova ivota. Teko je odrediti vrijeme kad se javio i nain na koji se oitovao. Sam titoizam, ako se tako moe nazvati, nije bio doktrina, pa ak ni ideologija u pravom smislu rijei on se esto nastojao opravdati ideologijom, prikriti doktrinom. Bio je vie praksa nego teorija. Tito je poznavao marksizam ili lenjinizam u njihovim vulgariziranim ili mumiciranim varijantama. Znao je ono to je mogao nauiti u jednom skromnom sindikalistikom pokretu, u ilegalnom partijskom radu ili pak na kursovima Kominterne u Sovjetskom Savezu. Bio je profesionalni revolucionar, kako se nekad govorilo, a ne ideolog. Odlikovao se darom stratega i taktiara, sposobnou i spretnou ovjeka od akcije. Hitler je, na vrhuncu svoga ludila, isticao njegov primjer vlastitim ocirima predbacujui im to ne uspijevaju pobijediti ili uhvatiti takva protivnika. Churchill je, u jeku rata, poslao misiju (u kojoj se naao i njegov sin) da provjeri tko se doista bori na Balkanu protiv elitnih divizija Wehrmachta: dravnik koji sigurno nije volio komuniste priznao je i prihvatio Tita kao saveznika odbacivi i ponizivi pritom generala Drau Mihailovia, ija se vojska, dobrim dijelom, okaljala kolaboracijom. Staljin se nije okomio na Tita zbog razlika u ideologiji ili doktrini, ne radi primjene marksizma ili lenjinizma - paranoini je tiranin vidio u njemu najopasnijeg suparnika u komunistikom pokretu. Titova sposobnost nije se potvrdila samo u pretvaranju bratoubilakoga sukoba u uspjean partizanski rat: stvorio je vojsku koja je na kraju brojila vie od 600.000 boraca pod orujem o takvoj brojci francuski ili talijanski, grki ili poljski pokreti otpora nisu mogli ni sanjati. Nain na koji se odupro samome Staljinu, nakon 1948, po mnogo emu je jedinstven: to potvruju tragini neuspjesi Imrea Nagya u Maarskoj 1956. ili pak Dubeka u ehoslovakoj 1968, kad Josifa Visarionovia vie nije bilo meu ivima. Gotovo u isto doba, u krizi oko Trsta, Tito je uspio zadobiti stanovitu podrka Zapada koja mu je omoguila da pripoji Jugoslaviji Istru i dijelove hrvatskog i slovenskog primorja. Tragian izgon graana talijanske nacionalnosti s toga podruja proao je u Evropi gotovo bez ikakva protivljenja. Togliattijeva karizma u talijanskom i evropskom komunizmu bila je preslaba u odnosu na Titovu. Okrutan obraun s onima koji su se opredijelili za Sovjetski Savez i Rezoluciju Informbiroa nije potamnio maralovu sliku. Sukob sa ilasom nije umanjio njegov ugled, premda ga je na trenutak uzdrmao. Odbacivanje sovjetskoga modela donijelo mu je simpatije u samoj Jugoslaviji te pribavilo podrku Evrope i Amerike. Stvaranje pokreta nesvrstanih, koji je pridonosio ravnotei meu suprotstavljenim blokovima i poputanju napetosti meu dravama, proslavilo ga je u treem svijetu. Pred sam kraj puta, uspio je u Havani zadrati nesvrstane zemlje da ne priu sovjetskom bloku i navesti ih da sauvaju neutralnost. Balkan je, zahvaljujui njegovoj spretnosti, proivio nekoliko desetljaa u miru i relativnom blagostanju danas vidimo kako to nije bilo lako. Njegov je pogreb 1980. bio moda najvei koji su, prije i poslije smrti mu, vidjeli Evropa i svijet: vie od stotinu svjetskih lidera poklonilo se nad njegovim lije-

116 | MAGAZIN ZA (POLITIKU) KULTURU I DRUTVENA PITANJA

Kr u i l i b a u k J u g o s l a v i j e B o s n o m i H e r c e g o v i n o m

Moji se mostarski prijatelji, nakon muka koje su pretrpjeli u razruenome gradu, sjeaju Titova vremena s nostalgijom koja mi je razumljiva premda je ne dijelim u potpunosti
som. Talijanski predsjednik Pertini je plakao. Voe nesretne crne Afrike ostavljali su na grobu stihove. Beograd je organizirao najveu ceremoniju u svojoj povijesti. Ne zaboravimo ni Titove nedostatke. Vladao je predugo da ne bi inio greke. Koristio je steeni ugled da due ostane na vlasti. Guei nacionalizam ne razlikujui njegove blae oblike od najopakijih naruavao je ljudska prava. U boci, u kojoj je nastojao po svaku cijenu zadrati duh nacionalizma, nale su se pod epom stanovite graanske slobode. Smijenio je na poetku sedamdesetih godina zastupnike reformi u Hrvatskoj uvidjevi da se u populizam koji ih prati uvlae i separatisti. Zatim je otpustio i srpske liberale, najbolje u tome asu, otvorivi irom vrata politici poslunika i mediokriteta. Dopustio je na kraju negativnu selekciju kadrova u partiji kako bi sauvao u njoj svoj utjecaj. Nije pristao da Socijalistiki savez (i to smo naivno predlagali) postane alternativom Savezu komunista. U Srbiji su mu napose zamjerali na Ustavu iz 1974, koji je dao veliku samostalnost pojedinim republikama i autonomnim pokrajinama. Ima istine u tome. Ali ukidanje odredbi toga Ustava, pod Miloeviem, pridonijelo je raspadanju zemlje, odvajanju Kosova, lomljenu povijesnih veza izmeu same Srbije i Crne Gore. Ta je istina tragina. Tito je volio ivot i, nakon zatvora, ilegalnog rada, rata, ivio je lagodno i rastrono, ali nije stekao niti ostavio nasljednicima nikakva imutka sve je prepustio narodu. Ustanovio se u stanovitoj mjeri njegov kult linosti, ali je sama linost bila jaa od svoga kulta. Jugoslavensko drutvo nije postalo, unato svemu, totalitarnim. Dolazili su nam u posjete prijatelji iz Poljske, eke, Maarske, iz majice Rusije, uvjeravajui nas da smo za njih Amerika. Nije mi se osobito sviala usporedba. to se pak tie literature, uspijevali smo, ne bez napora, osloboditi je ideoloke paske. Mogla je stajati u svijetu ravnopravno uz druge literature, nastale u sretnijim i slobodnijim zemalja. Cenzura nas je esto pratila, ali smo je jo ee uspijevali nadmudriti. Svi nacionalizmi nemaju isti odnos prema Titu, ima ponekad i znatnih razlika u svakome od njih. Jedan od starih srpskih lanova Mlade Bosne i sudionik partizanskoga rata, pokojni Vasa ubrilovi, isticao je da nikad u povijesti, ni jedan srpski vod, knjaz ili kralj nije uspio postii ono to je Titu polo za rukom: digao je ustanak najprije u Srbiji da bi, na kraju rata, trijumfalno proao njome sa svojom vojskom od juga do sjevera, zauzimajui grad za gradom Uice, Kragujevac, Kruevac, Ni, Smederevo sve do Beograda u kojem su se njegovi partizani susreli s ruskom armijom i zajedno nastavili pobjedonosni pohod. Da je kojim sluajem bio Srbin porijeklom ili pravoslavac po vjeri, njegovoj slavi ne bi bilo mjere u srpskoj historiograji, sklonoj pretjeranom velianju svojih vojskovoa. Nacionalizam u Hrvatskoj takoer nije voljan priznati da je, zahvaljujui Titu i hrvatskim partizanima koje je poveo za sobom u borbu s faizmom, s obraza naroda skinuta ustaka ljaga. Vratio je hrvatskoj zemlji otoke i gradove koje je Paveli prodao Mussoliniju u zamjenu za vlast, jednu od najstranijih u drugom svjetskom ratu. Bosanskim muslimanima i Makedoncima nitko prije Tita nije priznao nacionalnost. Kosovski su Albanci do posljednjeg asa nosili njegove slike na protestnim skupovima, u Jugoslaviji koja je ve tonula. U stanovitim razdobljima bilo je nunije isticati Titove nedostatke nego uspjehe. Poslije svega to je propalo, valja podsjetiti i na ono to je, unato svemu, znaila njegova prisutnost. Previe smo izgubili da bismo se iega smjeli odricati. Kad sam s prijateljima naputao kuu cvijea, mlade djevojke Mostarkih kia pjevuile su pjesmu o lijepoj muslimanki Emini, koju je spjevao srpski pjesnik Aleksa anti poetkom prologa stoljea. Mostar je u njegovo vrijeme bio skuen, ali ne i razruen kakvim smo ga vidjeli. Od kasabe postajao je gradom, okupljenim oko svoga mosta. anti je ostavio u amanet onima koji su se iseljavali iz tek ujedinjene drave junih Slavena svoj bratski poziv: Ostajte ovdje. Volio je godinama tajanstvenu mostarsku Hrvaticu s kojom ga sudbina nije sjedinila. On je na zajedniki bard, najvei Mostarac . PREDRAG MATVEJEVI ROEN JE U MOSTARU 1932. STUDIRAO JE U SARAJEVU I ZAGREBU. PREDAVAO JE FRANCUSKU KNJIEVNOST NA ZAGREBAKOM FILOZOFSKOM FAKULTETU. 1991. NAPUSTIO JE DOMOVINU I ODABRAO POLOAJ IZMEU AZILA I EGZILA. ZAPOSLIO SE KAO PROFESOR NA NOVOJ SORBONNI (ODSJEK ZA OPU I KOMPARATIVNU KNJIEVNOST) OD 1994. REDOVNI JE PROFESOR NA ODSJEKU ZA SLAVISTIKU RIMSKOG SVEUILITA LA SAPIENZA.

STATUS, BROJ 2, VELJAA/OUJAK 2004.

| 117

Kr u i l i b a u k J u g o s l a v i j e B o s n o m i H e r c e g o v i n o m

Jugoslovenski komunizam i poslije: kontinuitet etnopolitike


Krah reima je najavilo otkrie da su svi politiki problemi (u Jugoslaviji op.ur.) ustvari etniki to je potpuno suprotno od uvjerenja koje je donio komunistiki prevrat: da su sva etnika pitanja ustvari politika (tj. klasno-socijalna)
Ugo Vlaisavljevi

VOENJE MODERNOG, ILI RELATIVNO MODERNOG, politikog ivota u socijalistikoj Jugoslaviji, praeno uspostavljanjem javne sfere iz koje je religija bila uklonjena, dovelo je do izvjesnog povlaenja etnikog. Meutim, danas nam se ovo povlaenje ini prilino dvosmislenim, nakon postkomunistikog buenja etnike svijesti. Moe se govoriti, bez sumnje, o povlaenju konfesionalnog identiteta forme kolektivnog identiteta koja je dugo vremena bila dominantna pred naletima prilino nasilne sekularizacije. Isto tako se moe, bez sumnje, govoriti o aktualnom povratku religije u politiki ivot kao o dogaaju reetnicizacije postkomunistikog drutva. No izmeu ova dva dogaaja koji obiljeavaju poetak i kraj prethodnog reima, nema nikakve etnike praznine. Upravo obratno. Ako danas imamo utisak da je religiozni identitet u sebe upio etniki identitet, to juer nije bilo tako. Upravo je zahvaljujui ovim oscilacijama politikog prisustva religije, slabljenju i jaanju njene uloge u oblikovanju etnikog identiteta, postalo mogue opaziti duboke metamorfoze u povijesnoj konstituciji lokalnih etnikih identiteta. Novija povijest junoslovenskih naroda je porodila dvije velike etnike rekonstitucije. Prva je proizala iz uvoenja modernog politikog identiteta, identiteta radnike klase. Usprkos nasilnom ideolokom potiskivanju religioznog identiteta, etniki identitet je nastavio da igra veoma vanu ulogu u jugoslovenskom drutvu, iako sekundarnu u odnosu prema etabliranom politikom identitetu.1 Naslijeeni etnoreligiozni identitet je bio pretoen u novi etnopolitiki identitet koji nije izgubio nimation de lidentit politique, Editions Payot et Rivages, Paris, 1998.

ta od privida svoje drevnosti. Zahvaljujui prvoj radikalnoj intervenciji moderne politike institucije u polje tradicionalnog kolektivnog identiteta, etniki identitet se naao postavljenim na mjesto potisnutog religioznog identiteta ili se moda ovaj potonji naprosto ukazao kao etniki identitet. Ako insistiramo na ovoj zamjeni mjesta u kontekstu specine jugoslovenske (politike) modernizacije, onda moemo rei da se etniko pojavljuje kao manifestna politika forma konfesionalnog identiteta (u doba sekularizacije, ponajprije masovnog komunistikog prosvjeivanja, koje sprovodi drava). Interpretiran i institucionaliziran modernim politikim sredstvima, etniki ili etnoreligiozni identitet je postao nacionalni identitet. Meutim, Jugoslavija je ostala multinacionalna, to e rei da je svaki etnoreligiozni identitet bio zasebno nacionaliziran. Ovi identiteti su bili institucionalizirani zajedno kao odvojeni. Stoga se moe zakljuiti da je njihova supstanca bila izrazito etnika, budui da nije dopustila stvaranje zajednikog nacionalnog identiteta, jugoslovenskog identiteta, usprkos svim monim sredstvima socijalizacije i stvaranja javnog mnijenja, kojima je politiki projekt raspolagao. Iako je ovaj projekt bio militantni pokuaj stvaranja zajednikog politikog identiteta (ustvari razvoja klasne svijesti radnike klase), on ipak nije teio da istisne etnike identitete nego da ih naprotiv ponovo povee i objedini i to shodno njihovoj vlastitoj logici odravanja srodnikih odnosa. Etniko je od samog poetka bilo upisano u osnove novog po-

1 O politikom identitetu kao modernom kolektivnom identitetu, posebno o modernom fenomenu uskrsnua kolektivnih identiteta vidi: Malek Chebel, La for-

118 | MAGAZIN ZA (POLITIKU) KULTURU I DRUTVENA PITANJA

Kr u i l i b a u k J u g o s l a v i j e B o s n o m i H e r c e g o v i n o m litikog poretka. Upravo je etniki pluralizam nalagao federativno ureenje socijalistike drave. Republika unija je prije odraavala stvarnost udruenih etnija ustvari njihov odbrambeni savez nego stvarnost jedinstvenog naroda predvoenog proleterima. Meutim, s druge strane, upravo je zasnivajue politiko jedinstvo potkopalo uspostavljanje i razvijanje istinski federalnih odnosa.2 Etniko, obiljeeno odsustvom religije, bar u javnoj sferi politikog, odsustvom elementa koji ga je sutinski odreivao, dobiva smisao kulturne stvarnosti ili, radije, kulturnog naslijea. U izvjesnom smislu se moe rei da je etniko tek konstituirano kao etniko povlaenjem religije iz javne sfere. Zahvaljujui radikalnoj intervenciji politikog u polje socijalnog, etniko je postalo vidljivo kao kultura, a ne kao religija, makar ova prva bila jedva neto vie od religijske kulture. U kontekstu (politike, drutvene i ekonomske) modernizacije ostvarene kroz dvije jugoslovenske drave, etniki identitet, kao fenomen moderne svijesti, se pojavljuje onda kada religija poinje biti politiki potiskivana iz javne sfere (ili, tanije, kada se javna sfera, u svojoj modernoj formi, tek konstituira). Upravo u svom povezivanju sa etnikim, u njegovom cjelokupnom simbolikom obimu, vidi se da politika, tj. komunistika ideologija i njene politike institucije, dolazi na mjesto religije. Kao da je u jednom asu povijesti, religija, ona religija koja je u viestoljetnim stanjima imperijalne inkorporiranosti predstavljala instituciju i strategiju ouvanja jedinstva i kontinuiteta kolektiva, bila primorana da preda etniko na uvanje politici (to je njegovu tradicionalnu, predmodernu formu pretvorilo u modernu nacionalnu formu). No, ako je tada politiko postalo vanije od religije, to ne znai da je etniko takoer izgubilo na svojoj vanosti. Ako je etniko, naprotiv, bilo dovoljno vano, ustvari vanije i od politike i od religije, onda se moe pretpostaviti da je politika, zauzevi njeno mjesto, morala preuzeti i etniku ulogu religije: upravo zato to nije mogla raunati na minimum zajednike religioznosti, tj. na civilnu religiju.3 Samo u tom sluaju bi etniko bilo ouvano na najvjerniji nain: u svojoj toboe naslijeenoj formi. Etniko se ovdje pojavljuje u sasvim modernoj formi: ono je naziv za mjesto ili okvir unutar kojeg se politika i religija meusobno odnose. Uistinu, nakon komunistike revolucije, nakon silovitog upada politikog u drutvenu stvarnost, etniko nije bilo povueno
2

iz autentine sfere politikog. Otada izmeu politikog i etnikog imamo na djelu logiku nadopune4. Revolucija je svakako bila dogaaj nastupanja politike modernosti5. Nakon neuspjeha tzv. Prve Jugoslavije, ona je predstavljala novi, moniji talas politizacije, koji je najavljivao konanu modernizaciju drutva. Meutim, revolucija nije imala, da tako kaemo, svoj vlastiti dogaaj. Dogaaj revolucije je bio istovremeno i dogaaj etnikog osloboenja6. U doba komunizma, u itavoj Istonoj Evropi, Drugi svjetski rat i antifaistika borba su bili interpretirani kao socijalistika revolucija moda ponajvie zahvaljujui elementima graanskog rata koje je ovaj rat posvuda imao. Povratak etnopolitike u formi etnonacionalizma nakon pada komunizma ukazuje na krhkost onog elementa po kojem se moderna nacija razlikuje od drugih, premodernih politikih jedinstava: graanstva. Upravo polazei od graanske ili republikanske koncepcije nacije moe se govoriti o nacionalnoj slabosti bive Jugoslavije.7 Svakako da vladavina sveobuhvatne doktrine komunizma nije pruila povoljan ambijent za uvoenje politike koncepcije ili kulture karakteristine za doba savremene demokracije.8 Zajednica ravnopravnih i jednakih graana, drutveni supstrat demokratske nacije, ne samo da je ostala suvie ideologizirana nego nije nikada postala dovoljno de-etnicizirana. Izgradnja modernog politikog drutva je protekla bez odgovarajue izgradnje graanstva9.

Politiko prethodne epohe bi trebalo, dakle, analizirati poev od etnikog, a etniko malih nacija-drava nastalih raspadom Jugoslavije bi trebalo analizirati poev od politikog. Takav pristup predstavlja preokretanje uvrijeenog gledanja na obje epohe
Etniko je u tolikoj mjeri nadopunjavalo jugoslovensku politiku da bi se ve i ona mogla odrediti kao etnopolitika. Ono bi trebalo gurirati ak i u najjezgrovitijim denicijama titovske politike: kao njen heterogeni element. Ovoj politici nije nika-

Moglo bi se tvrditi da komunistike zemlje, iako su neke od njih bile federativno ureene, u principu nisu bile sposobne da njeguju federalne odnose. Vidi o tome na primjer Will Kymlicka i Magda Opalski, Can Liberal Pluralism be Exported. Western Political Theory and Ethnic Relations in Eastern Europe, Oxford Universitz Press, 2001, str. 365 i dalje. 3 Vidi o tome Hans Maier, Politische Religionen. Die totalitren Regime und das Christentum, Herder, Freiburg-Basel-Wien, 1995, str. 106. 4 O logici nadopune vidi: Jacques Derrida, De la grammatologie, Les ditions de Minuit, Paris, 1967, str. 17 i dalje, posebno poglavlje 2. 5 Politika modernost, upravo kao doba revolucija, obiljeena je dogaajima. Cf. Anne Amiel, Hannah Arendt Politique et vnement, PUF, Paris, 1996, str. 42 i dalje. Kao to to primjeuje Claude Lefort, moderna vremena su za Hannah Arendt vremena poinjanja i ponovnog poinjanja u odolijevanju dogaajima. Cf. Claude Lefort, Essais sur le politique XIXe-XXe sicles, Les ditions de Seuil, Paris, 1986, str. 59-61. 6 Zato to je teritorijalno osloboenje imalo sve elemente etnicizma, prije svega etnikog procvata. O znaenju ovog termina vidi: Anthony D. Smith, The Ethnic Origins of Nations, Blackwell Publishers, Oxford, 1986, str. 50 68. O motivima i implikacijama re-interpretacije narodnooslobodilake borbe kao komunistike revolucije vidi: Ugo Vlaisavljevi, La constitution guerrire des petites nations des Balkans ou Qui sagit-il de rconcilier en Bosnie-Herzgovine?, Transeuropennes No 14/15, Paris, 1998/1999, str. 125-141. 7 Dominique Schnapper, La communaut des citoyens. Sur lide moderne de nation, Gallimard, Paris, 1994, str. 36-37 8 John Rawls, Political Liberalism, Columbia University Press, New York, 1993. 9 O zajednici graana kao nunom uvjetu za konstituciju moderne nacije vidi Dominique Schnapper, op. cit., posebno str. 83-95.
STATUS, BROJ 2, VELJAA/OUJAK 2004.

| 119

Kr u i l i b a u k J u g o s l a v i j e B o s n o m i H e r c e g o v i n o m

Tek je rat, izrazito lokalni i interetniki rat, mogao fabricirati konstitutivnu etniku razliku, koja se pokazala sposobnom da ukloni svaku interetniku bliskost ili makar svaku politiki produktivnu bliskost
da polo za rukom da ga uistinu ukljui u svoje podruje, da ga nacionalizira u strogom smislu rijei. Ova nepolitika dopuna politici je imala uinke etnopolitikog udvostruavanja itave povijesne i drutvene stvarnosti. Postojala su dva glavna subjekta povijesti: jedan isto politiki, radnika klasa ili narod voen komunistikom partijom u ime ove klase, i drugi, junoslovenske etnije u njihovom bratskom jedinstvu, okupljene oko politikog projekta da bi sainile nadetniki korpus. Postojala su dva diskurzivna univerzuma: univerzum politike ideologije i univerzum tradicionalne naracije ratnih pria, junakih djela i velikih pothvata. Postojala su dva mita o postanku: jedan moderan, politiki, naime mit o revoluciji, i drugi tradicionalan, epski, naime mit o borbi potlaenih protiv njihovih zavojevaa. Prvi je bio mit prvobitnog dogaaja putem kojeg je povijest u pravom smislu tek poela, a drugi je bio mit posljednjeg dogaaja putem kojeg se povijest borbi za etniko osloboenje zavrava. Ukratko, bila su u igri dva historijska vremena ili, radije, jedno historijsko i drugo nehistorijsko ili ciklino vrijeme;10 takoer dva glavna kolektivna subjekta, dva izvora legitimacije drutvene i politike akcije, dakle, sve u svemu, dva drutvena, politika, historijska, semiotika, itd. univerzuma. Ili radije jedan udvostrueni univerzum.11 Moemo biti ponukani da u tome prepoznamo strategiju odgoenog raaravanja svijeta.12 Ona je karakteristina za

kolonijalna i postkolonijalna drutva u kojima nalazimo na snani otpor drevnog svijeta prema modernizaciji13. Uvoenje moderne politike institucije, silovito i revolucionarno, nije moglo proi bez velikih komeanja i dubokih posljedica po tradicionalnu kulturu i organsko drutveno tijelo naslijeeno iz predmodernih vremena.14 Etniko oznaava ovaj heterogeni element ovu predmodernu instancu unutar modernog konteksta kojeg se lokalna politika nije mogla liiti u svojoj inauguralnoj konstituciji. S jedne strane, ona je imala potrebu za njim da bi osnaila svoju konstituciju, s druge strane, da bi ublaila njene uinke. Etniko je ono to obznanjuje slabost ili krhkost politikog, a takoer i prijetnju koju ono donosi naslijeenom drutvenom tijelu ili, jo prije, sopstvu i njegovoj predpolitikoj stvarnosti. Pokazalo se da je drutveni utjecaj modernosti najpogubniji, jer etniko predstavlja najsnaniji otpor upravo prema historijskim transformacijama sopstva15. U sreditu svih otpora protiv modernosti se nalazi kolektivno, komunitarno Sopstvo, koje tei tome da ova ne pree granicu spoljnje, sutinski ekonomske i politike modernizacije (podsjetimo da je njena prvobitna formula glasila: elektrikacija plus industrijalizacija). Meutim, bez uznapredovale individualizacije, graanstvo, taj preduvjet konstitucije modernog politikog reima, ne moe ugledati svjetlo dana16. Na taj nain, zahvaljujui ovom nedostatku, etniko je umjesto da se povue iz politike sfere bilo ustanovljeno u politikim institucijama. S obzirom na otpor i ustrajnost etnikog, kao i broj etnija priznatih za glavne subjekte politikog ivota, moglo bi se rei da je usprkos politikom centralizmu i ideolokom monizmu postojao izraen pluralizam u titovskoj Jugoslaviji. Meutim, ovaj sutinski etniki pluralizam nije bio manje politiki. Upravo se ovom etnikom zionomijom politikog moe objasniti injenica da jugoslovensko drutvo nije bilo multietniko u pravom smislu rijei.17

10 Kao to primjeuje C. Lefort, demokratska revolucija je u kolektivnoj memoriji stvorila stvorila osjeanje prijeloma koji nije vie u vremenu nego nas posta-

120 | MAGAZIN ZA (POLITIKU) KULTURU I DRUTVENA PITANJA

vlja u odnos s vremenom kao takvim. Op. cit., str. 251. 11 Jean-Franois Lyotard e upravo na ovaj nain, u slinoj podjeli, suprotstaviti republikanizam i totalitarizam, kao dvije glavne tendencije naeg vremena. Pria o univerzalnoj povijesti ljudskog roda stoji naspram mita i njegovog narativnig rituala, koncept univerzalniog graanina naspram predstave Volk-a, zajednica nesigurnog identiteta naspram zajednice uvanja vlastitog imena, dogaaj naspram obrasca, prosuivanje naspram naracije, itd. Tzv. komunistike zemlje pokazuju isprepletenost ovih dviju tendencija, pa ih njihov socijalistiki republikanizam donekle spaava osude za totalitarizam. Jean-Franois, Le postmoderne expliqu aux enfants, Galile, Paris, 1988, str. 59 i dalje. Ova pitanja su detaljno elaborirana u: Le Dirend, Les ditions de Minuit, Paris, 1983. 12 Vidi Charles Taylor, The Ethics of Authenticity, Harvard University Press, Cambridge and London, 1991, str. 3 i dalje. 13 Oslobaanje nacija u Istonoj Evropi je na Zapadu jo promatrano kao proces dekolonijalizacije. Vidi o tome, na primjer: Pierre-Andr Taguie, Limpuissance du politique et leacement de lavenir mondialisation sauvage et ractions ethnonationalistes, Parcours No 17/18, Toulouse, str. 349. Prema zapaanju nekih analitiara, postkomunistika tranzicija daleko vie nalikuje iskustvu postkolonijalnog Treeg svijeta nego savremenoj Latinskoj Americi ili Junoj Evropi. Cf. Valerie Bunce The Yugoslav Experience in Comparative Perspective in: Melissa K. Bokovoy, Jill A. Irvine and Carol s. Lilly, State Society Relations in Yugoslavia, Macmillan Press LTD, 1997, str. 350. Balibar insistira na injenici da je putanja moderne nacije u cjelosti upisana u povijest kolonijalizacije i dekolonijalizacije. Vidi Etienne Balibar, Nous, citoyens dEurope? Les frontires, lEtat, le peuple, La dcouverte, Paris, 2001, str. 101. 14 Vidi o tome Cliord Geertz, The Interogative Revolution: Primordial Sentiments and Civil Politics in the New States, u: The Interpretation of Cultures, Fontana Press, Harper Collins Publishers, 1993, str. 253-310. 15 O ulozi procesa individualizacije u razgradnji ruskog komunistikog poretka vidi Pierre Clermont, Le communisme contre-modernit, Presses Universitaires de Vincennes, Paris, 1993. 16 Vidi Petar Wagner, A Sociology of Modernity. Liberty and Discipline, Routledge, London and New York, 1994, str. 8 i 56. Ideja vodilja ovog historijsko-sociolokog prikaza modernosti, hipoteza o dekolektivizaciji i desupstantivaciji, u naem kontekstu je veoma znaajna. Na istom tragu, Claude Lefort govori o gubitku supstance drutva, o rastakanju drutvenog tijela, o rastjelovljenju pojedinaca, itd. Cf. njegovu knjigu: Linvention dmocratique, Les ditions de Fayard, Paris, 1981 i 1994 str. 172 i dalje. 17 Naime, teritorijalno-politiki identitet ili nivo ukljuenja i mobilazacije - za koji Anthony D. Smith primjeuje da se mogao podjednako imanovati nacijom ili nacionalnom pripadnou kao i onaj etniki, na primjer hrvatski ili srpski - takoer je, po naem miljenju, imao etniku osnovu. Vidi op. cit. str. 166.

Kr u i l i b a u k J u g o s l a v i j e B o s n o m i H e r c e g o v i n o m Sloena koegzistencija junoslovenskih etnija je svakako zahtijevala jak politiki projekt. No pokazalo se da je ovaj projekt pronaao svoju snagu, makar dopunsku snagu, na tlu etnikih ukorijenjenosti. Da bi se nekako izalo na kraj s etnikim pluralizmom, postavljen je slijedei politiki cilj: iskovati to vre plurietniko ili interetniko jedinstvo. Takvo pribliavanje etnija, ostvareno u formi bratstva, moda je moglo poroditi dakako, kroz dui proces re-socijalizacije koji bi upoljavao najsnanije dravne kapacitete raspoloive za tu svrhu novu etniju. Ako bi veze postale uistinu bratske, ne bi se vie mogle praviti razlika izmeu interetnikih i intraetnikih veza. Plurietnika unija bi i sama postala jedna etnija, makroetnija. Etnikom pluralizmu je mogao parirati samo etniki monizam, osiguran politikim projektom. Najvra forma etnikog povezivanja je interetniko bratstvo, pri emu se etnika unija pokazuje kao re-konstituirana etnija (kao ona mitska etnija doseljenih Junih Slavena, koju su nesretne historijske okolnosti davno rascijepile i usitnile). Federacija socijalistikih republika je bila politiki okvir ili dravno- institucionalni kalup unutar kojeg su raskomadana etnika tijela trebala ponovo srasti u ivu cjelinu, u etnopolitiki korpus svih iaenih etnikih korpusa. Komunistika ideologija je u svom obeanju slobodne asocijacije i humanistike socijalizacije pruila telos za sve tekue etnoarheologije: pokazujui se kao svojevrsna ortopedija etnike korporalnosti. Zvanina ideologija, koja je patila od nedostatka radnike klase, kao uistinu djelatnog politikog subjekta, i razvijenijeg industrijskog drutva, lansirala je spasonosnu etniku formulu. uvena Titova krilatica bratstvo i jedinstvo nije bila samo jedna od najupotrebljavanijih politikih fraza nego je bila lozinka za etnopolitiki osnov komunistikog reima. Etnika nadopuna koja je zasnivala politiku stvarnost. Davno izgubljeno praetniko jedinstvo (koje stoji u osnovi koncepcije o ilirskom bratstvu, tom zasnivajuem mitu jugoslovenskog projekta), mogla je povratiti usprkos svim dubokim kulturnim razlikama samo izvjesna politika konstrukcija. Prije svega zato to je instanca politikog omoguavala oslovljavanje svih etnija sa mjesta koje nijednoj historijski naslijeenoj etniji ne pripada i nijednoj nije tue. Upravo sa tog mjesta neko moe rei nai narodi (etnije), oslovljavajui glavne aktere drutvana i politike stvarnosti jugoslovenske drave. Taj neko je prije svega politiar, jer se etnika reaproprijacija vri u politikom diskursu iji je adresat jedinstven i jedan: narod (people). Sluajui javne govore politiara, nikada se nije moglo sa sigurnou znati kome se oni uistinu obraaju: (politikom) narodu (people) ili etnijama, budui da je ista rije bila upotrebljavana. Semantiki otklon izmeu demosa i etnosa je jedino bio naznaen upotrebom singulara ili plurala: na narod i nai narodi. Na narod je uvijek prepostavljao
18

nae narode, a nai narodi su uvijek bili na (jedinstveni i bratski) narod18. Ova razmjenljivost dviju formula je neprestano i spontano doprinosila diskurzivnoj proizvodnji jednog jedinstvenog subjekta polazei od vie njih, i obratno. Na taj nain se politika etnicizirala, a etniki identitet se politizirao. Zahvaljujui stalnoj intervenciji politike, etniki pluralizam se reducirao, ali ta politika redukcija je ostala sutinski etnika, jer je takoer bila redukcija na zamiljeni i jo neostvareni junoslovenski praetnos. Singularna formula na narod, koja se upotrebljavala samo kao supstituent za pluralnu formulu nai narodi, stvarala je iluziju, zahvaljujui ovoj igri stalnih permutacija, da je drutveno-povijesna konstitucija junoslovenske etnije ve zavrena. Praetnika redukcija je mogla biti ukljuena u apstraktnu politiku redukciju, jer je praetniki sadraj, to jest zajedniko etniko naslijee, bilo sasvim oskudno. No, ovo naslijee je bilo dovoljno da bi preobrazilo politiku instancu u etniku instancu i odralo politiku u okvirima etnopolitike, onemoguavajui stvaranje njenog vitalnog elementa: graanstva. Reintegracija etnija pretpostavlja neizbrisivu distancu politikog spram etnikog kako je vidljivo iz etiketiranja singularnog/pluralnog kolektivnog subjekta pomou prisvojne zamjenice: na, nai. Mjesto reaproprijacije podijeljenog subjekta je ekscentrino spram svakog mi pojedinih etnija i njega ustvari zauzima politika avangarda (jedina drutvena snaga sposobna da se uistinu distancira od etnikog). Njeno mi radnici treba da pokrije ekstenziju svih etnikih mi zajedno. Meutim, krhkost ovog avangardnog mi je naznaena njegovim etnikim opsegom kojeg po svom politikom odreenju ne bi smio imati: mi radnici se referencijalno poklapalo sa mi Juni Sloveni. Distanca stvorena izmeu politikog mi i kolektivnih etnikih subjekata je ostala upisana u polju etnikog, jer ona ne premauje razliku izmeu etnikog roda i etnike vrste. Stoga se moe zakljuiti da se politika konstitucija moderne stvarnosti, prije svega subjekta te stvarnosti, odvijala na apstraktnijem nivou etnike konstitucije.

Interpretacija vlastitog kolektivnog iskustva etnije je u oba sluaja interpretacija stvarnosti posljednjeg rata i kolektivnog identiteta neprijatelja
Na taj nain je etniko bilo iznutra politizirano. Politika je u svakom asu, ta god da je bio predmet njene aktivnosti, imala etnike reference. Ustvari, njen osnovni motiv su bile etnike

Habermas vidi u etnonacionalizmu upravo koncepciju koja je pomutila tradicionalnu razliku izmeu demosa i etnosa . Vidi Juergen Habermas, The Inclusion of the Other. Studies in Political Theory (ed. by Ciaran Cronin and Pablo De Grei ), The MIT Press, Cambridge, 1998, str. 129 i dalje.
STATUS, BROJ 2, VELJAA/OUJAK 2004.

| 121

Kr u i l i b a u k J u g o s l a v i j e B o s n o m i H e r c e g o v i n o m diferencije, tako da je ona, u krajnjoj analizi, bila politika interetnike koegzistencije, produktivnog umanjivanja i smirivanja tih razlika. Ta politika je omoguila ovu koegzistenciju, koegzistenciju koja je bila etnika, a ne politika u pravom smislu rijei. Zato je s propau komunizma nestao zajedniki etniki identitet. Junoslovensko bratstvo se pretvorilo u daleko srodstvo ili ak u lano i nametnuto srodstvo. Povratak etnikog u novom reimu nije naprosto povratak etnikog u politiko polje, jer ga ono nije nikada ni napustilo, usprkos revolucionarnom uvoenju politikog u predmoderni socijalni kontekst19. Ustvari je to povratak subetnikog koje je i u socijalizmu ostalo osnovna matrica etnikog, usprkos lociranju politike na vii etniki nivo. Krah reima je najavilo otkrie da su svi politiki problemi ustvari etniki to je potpuno suprotno od uvjerenja koje je donio komunistiki prevrat: da su sva etnika pitanja ustvari politika (tj. klasnosocijalna).20 Sutinski etnopolitiki karakter jugoslovenskog socijalizma nalagao mu je da bude istovremeno i reim narativne produkcije (javnog politikog diskursa iji zasnivajui elementi su ratne prie, narodnooslobodilaka epopeja) i reim materijalne produkcije (napredujueg oslobaanja rada i sve veeg blagostanja). Sve vei neuspjesi na polju i jedne i druge produkcije najavljivali su krah reima. Ovi neuspjesi su se mogli odmjeriti na imanentnom kriteriju, na instanci prosuivanja, koje su sebi same postavile obje produkcije: na jednoj strani je to ratna stvarnost kolektivnog sjeanja, a na drugoj drutveno-ekonomska stvarnost realistikog vizionarstva proleterske avangarde. Sjeanja su poela da neumitno blijede, a obeanja nikako da budu ispunjena. Ono to je na jednoj strani uinila semiotika entropija narativnom reimu (za veinu ljudi ratne prie su izgubile svoju oaravajuu mo predstavljanja najstvarnije stvarnosti), to je na drugoj strani ekonomska kriza uinila osloboenoj materijalnoj proizvodnji. Sve vei neuspjesi komunistike ideologije u noenju sa stvarnostima pred kojima je trebala odmjeravati svoju mo i legitimnost inili su sve vidljivijom articijelnost zajednikog etnikog pripadanja: u njegovoj pozadini se nazirala klimava i uruavajua politika konstrukcija. Eto zato su zastoj u ekonomskom razvoju, ali i ve prilino dugo razdoblje ivota u miru, pa i opa klima detanta, mogli direktno uzdrmati kolektivne identitete. I to upravo u asu kada jedine vitalne politike subjektivnosti postaju etniki kolektivi. Najednom otrenjene od mita o la19

noj etnikoj bliskosti, one sebe odjednom pronalaze okupljene u jednoj dravi, prikljetene u mrei zajednikih institucija, izloene asimilaciji Pred dananjim bjesomunim povratkom etnikog, pred neprikosnovenom vladavinom etnonacionalizma, trebalo bi moda upravo insistirati na nimalo popularnom uvidu: u osnovi federalne politike konstrukcije je bio zajedniki etniki identitet. Ovaj identitet je tokom trajanja komunistikog reima ostao sekundaran. Sudei po njegovom locusu, ovaj identitet je jo dugo trebao takav ostati, jer mu je politika svrha bila da koegzistenciju etnija uini etnikom, to jest nadetnikom. Nasuprot etnonacionalizmu, njegovom primordijalizmu i naturalizmu, njegovoj tendenciji da ovjekovjei tradicionalnu kulturu, trebalo bi pokazati da je u osnovi postkomunistikog, navodno autentinog etnikog identiteta takoer politika konstrukcija. Takva dekonstruktivistika zadaa implicira insistiranje na povijesnosti etnikog, na njegovoj drutvenohistorijskoj fabrikaciji: postkomunistiki kolektivni identitet je ustinu postkomunistiki.

***
Politiko prethodne epohe bi trebalo, dakle, analizirati poev od etnikog, a etniko malih nacija-drava nastalih raspadom Jugoslavije bi trebalo analizirati poev od politikog. Takav pristup predstavlja preokretanje uvrijeenog gledanja na obje epohe i svoju uvjerljivost moe stei samo demonstracijom reverzibilnosti etnikog i politikog, osigurane kontinuiranom vladavinom etnopolitike. Staviti etniko ispred politikog, da bi se istakla njihova komplementarnost i meusobna uvjetovanost, znai u ovom sluaju predloiti genealoku skicu jugoslovenskog komunizma poev od pitanja: kako je jedna izvjesna politika najbolje udovoljila zahtjevima etnikog preivljavanja nekoliko etnija koje su zbog svoje demografske i teritorijalne malosti i geopolitike izloenosti, kroz itavu svoju povijest i brojne ratove, bile ugroene istrebljenjem, a u krhkim razdobljima mira asimilacijom.21 Drugi vaan skup zahtijeva je postavljao, pred svaku politiku opciju koja je teila osvajanju vlasti, neodloni ulazak u modernost: ponajprije pothvat industrijalizacije i politike institucionalizacije. Pred stvarnou ratnog saveza etnija, Titov pokret je uspio dati ubjedljiv etniki odgovor na etnike zahtijeve (koji su svi odreda imali postimperijalni sadraj) i

Stoga je gotovo nemogue procijeniti, kako primjeuje John B. Allcock, da li je naglo slabljenje religijskih privrenosti posljedica negativnog utjecaja komunistike vladavine na religiju ili pak irih uinaka procesa modernizacije. Cf. John B. Allcock, Explaining Yugoslavia, Hurst and Company, London, 2000, str. 372. 20 Kao to zakljuuje Michael Walzer: Istovremeno se marksistiki argument, najznaajniji izazov tradicionalnoj mudrosti pokazao pogrenim. Nigdje klasne privrenosti nisu nadjaale odanosti nacionalnim i etnikim grupama. Vidi o tome njegov lanak Pluralism in Political Perspective, objavljen kao prilog zborniku The Politics of Ethnicity, u kojem se kao koautori pojavljuju E.T. Kantowicz, J. Higham i M. Harrington (The Belknap Press of Harvard University Press, Cambridge, Massachusetts, London, England, 1982, str. 5.) 21 Itvan Bibo, Beda malih istonoevropslih drava, Izdavaka knjiarnica Zorana Stojanovia, Sremski Karlovci, Novi Sad, 1996. Tamo itamo, na primjer u odlomku naslovljenom Egzistencijalni strah za zajednicu: U uima Zapadnoevropljanina zvui kao uplja fraza kada dravnik bilo koje male istonoevropske nacije progovori o smrti nacije ili o unitenju nacije: Zapadnoevropljanin moe da zamisli istrebljenje, okupaciju ili laganu asimilaciju, ali je za njega bilo kakvo politiko unitenje koje se deava preko noi samo bombastina slika, dok je ona za istonoevropske nacije opipljiva realnost. Ovdje nije potrebno istrebiti ili iseliti jednu naciju, ovdje je, da bi se osetila ugroenom, dovoljno da se snano i agresivno ospori njeno postojanje. (str. 51-52)

122 | MAGAZIN ZA (POLITIKU) KULTURU I DRUTVENA PITANJA

Kr u i l i b a u k J u g o s l a v i j e B o s n o m i H e r c e g o v i n o m dovoljno ubjedljiv politiki odgovor na politike zahtijeve (postavljene sa izazovom modernosti). Dva svjetska rata su dovela do stvaranja ovog saveza: oni su, bez sumnje, odredili pravac ostvarenja etnike kontitucije u modernom dobu. Rije je o burnom dobu okonavanja vladavine velikih imperija na Balkanu, kada je glavna referencija etnike konstitucije, znaajni Drugi za konstituciju kolektivnog Sopstva, bio potpuni stranac-smrtni neprijatelj. (Za slavenske narode je Nijemac oduvijek predstavljao lik stranca par excellence: onog koji ne govori ni rijei naeg jezika, koji je nijem.) Teko bi bilo zamisliti junoslovensko etniko pribliavanje bez propasti velikih imperija i bez svjetskih ratova. ini se da su trebala dva svjetska rata i ogromna stradanja da bi meusobno pribliavanje dobilo smisao konstitucije zajednikog etnikog (meta)identiteta. Isto tako, ini se da je bio potreban dugi period evropske politike detanta, pa i kraj blokovske podjele, da bi bio mogu drugi okret u etnikoj konstituciji22. Samo je slabljenje vanjske prijetnje moglo omoguiti unutarnjem neprijatelju da postane spoljnji. Suavanje opsega etnikog identiteta bilo je praeno prevrednovanjem imperijalnog kulturnog naslijea: tamo gdje su uglavnom bili neprijatelji, pojavili su se prijatelji, a autentino kulturno blago se pojavilo na mjestu na kojem su se, sve donedavno, vidjeli samo produkti prisilne akulturacije. Meutim, tek je rat, izrazito lokalni i interetniki rat, mogao fabricirati konstitutivnu etniku razliku, koja se pokazala sposobnom da ukloni svaku interetniku bliskost ili makar svaku politiki produktivnu bliskost. Razlika u dva tipa etnike konstitucije se podudara sa razlikom izmeu dva tipa rata: svjetskog i lokalnog. I prva i druga etnika konstitucija su zasnovane na narativnoj obradi ratnog iskustva, na beskrajnom korpusu ratnih pria. Interpretacija vlastitog kolektivnog iskustva etnije je u oba sluaja interpretacija stvarnosti posljednjeg rata i kolektivnog identiteta neprijatelja. Etnika nadopuna politike je i prije etnonacionalizma bila toliko vana da se moe rei da je jugoslovenska politika toliko dugo opstala koliko su ratne prie o narodnooslobodiakoj borbi bile oaravajue za mase i koliko je ep o sukobu sa stranim okupatorom mogao pruiti legitimitet toj politici. Komplementarna teza, koja istie politiku nadopunu etnikom takoer vai: neuspjeh politike radnike klase se pokazao kao neuspjeh izvjesne etnike koncepcije, stvaranja novog kolektivnog identiteta. Krah federalne politike konstrukcije je iznio na vidjelo smrtno neprijateljstvo ili beskrajne i nepomirljive etnike razlike. Bez politikih fabrikacija i konstrukcija i one same, dakako, ne mogu trajati. UGO VLAISAVLJEVI ROEN JE U VISOKOM 1957. GODINE. VANREDNI PROFESOR NA FILOZOFSKOM FAKULTETU U SARAJEVU, GDJE PREDAJE ONTOLOGIJU I EPISTEMOLOGIJU. POZNAT JE I KAO PREVODILAC NOVIJE FILOZOFSKE LITERATURE.

O dinamikom karakteru etniciteta i njegovoj modernoj rekonstituciji vidi, na primjer, Philippe Poutignat et Jocelyne Strei-Fenart, Thories de lethnicit, PUF, Paris, 1995, str. 135 et passim.
22

STATUS, BROJ 2, VELJAA/OUJAK 2004.

| 123

Kr u i l i b a u k J u g o s l a v i j e B o s n o m i H e r c e g o v i n o m

Ideja jugoslovenstva realna mogunost ili tek egzotika?


Ljudska prava, u najirem smislu, ovdje su reducirana, suena, samo na prava vezana za etniku pripadnost
Miodrag ivanovi

OVORITI O FENOMENU JUGOSLOVENSTVA SVAGDA JE provokativno. Ova provokativnost se temelji na raznorodnim (povijesnim, ideolokim, politikim, kulturnim itd) aspektima samog fenomena, jer je svaki od tih aspekata ponaosob protivurjean. I to protivurjean u onoj istoj mjeri u kojoj su protivurjeni sadraji ivljenja na ovim naim prostorima. Dakako, ova konstatacija pripada tzv. optim mjestima reektiranja jugoslovenstva, pa i onom mjestu koje se, ovom prilikom, vezuje za aktualitet Bosne i Hercegovine. Aktualitet, s druge strane, nosi u sebi ono to je konkretno. Utoliko e napomene koje slijede biti oblikovane oko pitanja: da li aktuelno ustrojstvo Bosne i Hercegovine i osnovni trendovi pulsiranja drutvenih odnosa, mogu uticati na reanimaciju ideje jugoslovenstva u Bosni i Hercegovini? Na tragu ovog pitanja, odabrao sam etiri (a ima ih, naravno, vie) faktora koji bi, bar po mom sudu, mogli uticati na budue eventualne iskorake izvan i povth redukcije ivota samo na etnos, pa moda i na oblikovanje ideje jugoslovenstva na prostoru Bosne i Hercegovine. Prvi faktor jeste ono to se naziva ustavno-pravnim ustrojstvom Bosne i Hercegovine. Kako je poznato, to ustrojstvo se temelji na postavci da je konstituens drutva i drutvenih odnosa kolektivitet, u naem sluaju, dakle, nacija. Ustavom na dravnom nivou, kao i ustavima na entitetskim i kantonalnim nivoima, odreeno je da mi u Bosni i Hercegovini ne ivimo kao ljudi ve iskljuivo kao Bonjaci, Srbi i Hrvati uz skoranji gotovo morbidni aneks: moemo ivjeti i kao tzv. ostali. Stvoren je jedan mehanizam u kojem se moemo identicirati iskljuivo kao pripadnici ove ili one nacije. Naprimjer, ako u

taj mehanizam, koji je poput kompjutera, ubacim moju karticu za identikaciju, ona e biti prihvaena jedino ako na njoj pie da sam Bonjak, Srbin ili Hrvat. Ako na njoj pie neto drugo recimo, ovjek to kompjuter nee prepoznati i kroz jedan specijalni prorez vratie tu karticu njenom vlasniku. Jer, ljudska prava, u najirem smislu, ovdje su reducirana, suena, samo na prava vezana za etniku pripadnost. Oni koji nisu pripadnici tri konstitutivna naroda u BiH (ili se bar ne izjanjavaju kao pripadnici tih naroda) ne mogu obavljati nikakve dunosti, recimo, u organima izvrne vlasti, u pravosuu, ne mogu biti u rukovodstvima zakonodavnih tijela itd. Da ironija (ili cinizam) bude i vea, Srbin iz Federacije BiH ne moe biti biran, naprimjer, za lana Predsjednitva BiH, kao to to ne moe biti ni Bonjak ili Hrvat iz Republike Srpske. I obratno: graani jednog entiteta ne mogu glasati na izborima za kandidate za dravne funkcije koji su (kandidati) iz drugog entiteta. Naravno, spirala ovakve diskriminacije, sputena je sve do nivoa optina, pa ak i do mjesnih zajednica. Reeno sasvim jednostavno: u svom bogatstvu, u svoj svojoj irini, ivot je reduciran, ivot je sveden, samo na etnos. A ivot ovjeka pojedinca, nije nita drugo do etno-statistika brojka. Logino je da ljudi ne mogu normalno raditi i ivjeti u tako suenim okvirima i sa svim posljedicama to ih takvi okviri nose (tri modela ekonomije, tri modela privatizacije, tri sistema obrazovanja itd.). A moglo bi, takoe, biti i logino da, kao reakcija na pomenutu redukciju ivljenja, pone jaati svijest o potrebi iskoraka. Ova svijest bi mogla biti usmjerena u razliitim pravcima, ali ponajprije bi se mogla oitovati u formi spoznaje da smo prvo ljudi, pa tek onda pripadnici ovog ili onog naroda. Ta spoznaja bi mogla voditi, zapravo, ka instaliranju pojma graanina u budua ustavna rjeenja u BiH.

124 | MAGAZIN ZA (POLITIKU) KULTURU I DRUTVENA PITANJA

Kr u i l i b a u k J u g o s l a v i j e B o s n o m i H e r c e g o v i n o m Kao jedna od mogunosti proirivanja onog suenog ivota, i ideja jugoslovenstva bi mogla biti armantna i ak zavodljiva. No, cijenim da u to, bar za sada, ne treba odvie vjerovati. Ovo, iz najmanje tri razloga: prvo, etnike podjele i etnike distance u BiH, sada, skoro deset godina nakon rata dublje su i vee nego li u ratnim godinama, to se vidi i godlim okom, a o emu svjedoi i ne mali broj sociolokih, politolokih ili psiholokih istraivanja; drugo, u okruenju, tanije u zemljama tzv. Dejtonskog trougla, politiki ambijent se temelji sve vie na desnim orijentacijama i to posebno nakon nedavnih izbora u Republici Hrvatskoj i u Srbiji, te aktuelnih dogaanja na Kosovu; i tree, za razliku od svojih susjeda, Bosna i Hercegovina je, u ocijelnom smislu, protektorat i linije, zapravo, pravci usmjeravanja ovdanjeg budueg ivota, daleko unaprijed odreene su voljom samog protektora. Drugi faktor koji bi mogao uticati na eventualno ponovno oblikovanje ideje jugoslovenstva, jesu one promjene u Bosni i Hercegovini koje se zbivaju, da tako kaem, ispod ocijelne strukture drave i njenog ocijelnog organizovanja. Naime, ispod onoga to imenujemo kao dva entiteta, derset kantona i jedan distrikt u posljednjih nekoliko godina zbiva se neto to bih mogao nazvati, u najmanju ruku, specinim. Na djelu, dakle, imamo sljedee procese: region Banja Luke se sve bre okree prema Zagrebu i prema Zapadu uopte; region Tuzle jaa svoju, prije svega ekonomsku, saradnju sa Srbijom; centralna Bosna, odnosno, region Sarajeva koji je pod snanom kontrolom nekoliko islamskih zemalja kao da nee ili ne eli nikuda; Zapadna Hercegovina je, kako nedavno metaforino ree jedna javna liost, najljepi dio Hrvatske; dok bi Istona Hercegovina moda i htjela nekuda otii, ali je pitanje kuda. I naravno, kome bi to dola. Prethodne konstatacije su svakako sasvim pojednostavljene, uz svu opasnost koje pojednostavljivanje nuno nosi sa sobom i u sebi. Ali, one su ovdje date tek utoliko da ukau na realne procese kojima se opet i iznova pokuavaju proiriti oni, ranije pominjani, sueni prostori ivljenja. Dakako, ovo proirivanje ima gotovo iskljuivo ekonomski predznak. Ne radi se, dakle, o bilo kakvoj ideji jugoslovenstva, ve o neemu to moda jo nema pravo ime, ali to bih ovom prilikom i sasvim uslovno, imenovao kao meusobno proimanje jednog dijela drutvenog (u ovom sluaju dominantno ekonomskog) ivota na prostorima ex Jugoslavije. Trei faktor jeste kriza identiteta. Gotovo sve to je nastalo raspadom SFRJ, nosi u sebi taj veliki problem dakle, problem izgradnje novog identiteta. Posmatrano samo iz ovog ugla, proteklih petnaestak godina mogao bih nazvati godinama potrage za identitetom. I takoe bih opet pojednostavljeno mogao rei da te potrage, bar za sada, nisu dale neke naroite rezultate. Da bi gradili i izgradili budui identitet, neki su se vraali stoljeima ili milenijima u prolost, drugi su se, sa manje ili vie nostalgije, pozivali na karakteristike prethodnog reima, trei su, htijui preko noi do onoga to se zove identitet, konstruisali razliite surogate ili supstitute onome to bi trebalo biti autentino i autohtono... Naravno, i za jedno i za drugo i za tree, postoje brojni dobro znani primjeri, od kojih su neki gotovo karikaturalni. Oduzelo bi nam odvie prostora da ih navodimo, pa u se ovdje, u najkraem, dotai samo dijela onih pokuaja koji nam umjesto identiteta nude neto drugo, a prije svega, ovakve ili onakve surogate. Recimo, aktuelne nacional-politike, ubjeuju nas da se na govornom podruju ranijeg srpsko-hrvatskog ili hrvatsko-srpskog jezika, sada govore neki drugi jezici: srpski, hrvatski, bosanski, crnogorski... Po svaku cijenu, svaka ovdanja nacija mora imati svoj jezik, jer je to navodno kljuno obiljeje njenog identiteta. Ovakva teza vjerovatno moe imati odreenu politiku teinu. Ali, u strogo lingvistikom smislu, jednim te istim jezikom se govori i u Zagrebu i u Beogradu, u Podgorici, kao i u Sarajevu, Banjoj Luci ili u Mostaru. Naime, rije je o istoj ili o identinoj unutranjoj strukturi jezika, o istoj morfologiji, sintaksi itd. To to u pojedinim krajevima imamo razliite rijei za istu stvar, to nije dovoljan uslov po kojem se jedan jezik razlikuje od onog drugog. Ako je to tako, onda postoji samo ovakav problem: kako nazvati taj jedan jezik, koje ime mu dati? A to je, naravno, politiko, a ne lingvistiko pitanje. Potraiti odgovor na njega bilo bi, bar ja tako mislim, bolje i svrsishodnije nego li insistirati na konstrukcijama i proizvodnji surogata. Isto bih mogao rei i za, takoe politiku, tezu koja pripada ponajvie prostoru BiH. To je teza po kojoj tu, sasvim legitimno, postoje tri kulture: bonjaka, srpska i hrvatska, koje opet iamju svaka svoj istorijat, svoj sistem vrijednosti itd. Sigurno je da postoje specinosti ovih kultura, ali je isto tako sigurno da, bar u Bosni i Hercegovini, te kulture ne postoje u svojim istim formama. Stoljea zajednikog ivota, kao i stoljea meusobnih konikata, ipak su proizvela (to je prirodno) meusobno proimanje ovih kultura. Naravno, ne u tolikoj mjeri da bi se mogla oformiti neka etvrta kultura koja bi ove tri objedinjavala, no trebali bismo ovo meusobno proimanje ovdanjih kultura shvatiti prije svega kao jednu dodatnu vrijednost, a ne kao hendikep ili kao neko strano tijelo koje treba odbaciti da bi se navodno sauvala istota jedne, druge ili tree kulture. I upravo spoznaja o meusobnom proimanju ovih kultura trebala bi da predstavlja dio onog raniranog posla na izgradnji identiteta svih nas koji ovdje ivimo. Nadomjesci nedostatku identiteta mogu se vidjeti i u podruju obrazovanja, posebno u nastavnim planovima, u znanosti, pa i u sportu. Kao da je lake (a moda i jeste) poturiti falsikat nego traiti ili oblikovati original. No, kako god se uzelo, ova kriza identiteta, mogla bi eventualno uticati na okretanje ka nekim vrijednostima koje su nekada bile na naoj drutvenoj i politikoj sceni, pa i ka ideji jugoSTATUS, BROJ 2, VELJAA/OUJAK 2004.

| 125

Kr u i l i b a u k J u g o s l a v i j e B o s n o m i H e r c e g o v i n o m slovenstva koja, u odreenim okolnostima, sigurno moe poprimiti oblik neega to je autentino i autohtono. Mada bih se, rezonirajui na ovom tragu, mogao i ovako zapitati: ne bi li tada i sama ideja jugoslovenstva bila nita drugo do nadomjestak ili surogat onoga to, za sada, jo nismo izgradili? etvrti faktor bih, sasvim uslovno, imenovao kao prosjeno stanje svijesti onih koji ive u Bosni i Hercegovini. Osnovna karakteristika tog prosjenog stanja svijesti je opet kazujem pojednostavljeno nita drugo do rezignacija. Nju susreemop gotovo na svakom koraku: na ulici, u kolskim klupama, na poslu, pa i u okviru onih susreta koji bi se trebali zvati druenjima. Nerijetko, rezignaciju osjeamo i kod onih koji se strastveno vole. Kao da ni ljubav ovdje ne moe bez rezignacije. Psiholozi i drugi znalci due, rekli bi da je neposredna posljedica rezignacije (posebno ako je ova hronina) opta pasivnost, odustajanje od ivotne borbe, od htijenja za promjenama, bijeg od stvarnosti, zatvaranje u sopstvenu samodovoljnost... A u tom i takvom gubljenju kontakta sa svime to nas okruuje, postepeno gubimo osjeaj koliko za realnost toliko i za one sa kojima trebamo zajedno ivjeti. Naravno, o tome daleko bolje zbore pjesnici, to bolje moda iskazuju kompozitori ili oni koji slikaju duu. Ovom prilikom, o rezignaciji, ja mogu govoriti tek tako i tek toliko koliko je potrebno da naglasim da rezignacija moe, izmeu ostalog, poroditi i nostalgiju enju za onim sadrajima to su trenutno izvan vremena i prostora ili to pripadaju nekom drugom svijetu. A ti sadraji su onda nita drugo do puka egzotika. I ako je to tako, mogao bih se, na tragu teme ovog napisa, zapitati da li je i ideja jugoslovenstva, u naim sadanjim uslovima, nita drugo do egzotika? Jer, po svemu sudei aktualitet Bosne i Hercegovine, ukupno stanje u naem drutvu, ali i u okruenju, ostavljaju malo mjesta mogunostima za puno ostvarivanje ideje jugoslovenstva. Iako, kako smo vidjeli, u bosansko-hercegovakom drutvu postoje faktori koji mogu, u manjoj ili veoj mjeri, pothranjivati ovu ideju i proirivati prostor za njen ne samo egzotini ivot. *** Prethodni tekst, u svakom sluaju, predstavlja samo jedno od moguih promiljanja ansi za eventualnu reanimaciju ideje jugoslovenstva na naim prostorima. Utoliko ovdje prezentirani horizont, kao i date konstatacije, podlone su, naravno, kritici i uopte sueljavanju i sa drugaijim vienjima problema o kojem je rije. MIODRAG IVANOVI ROEN JE 1950. U BEOGRADU. DOKTOR JE FILOZOFSKIH NAUKA I EF KATEDRE ZA FILOZOFIJU NA FILOZOFSKOM FAKULTETU U BANJA LUCI.

126 | MAGAZIN ZA (POLITIKU) KULTURU I DRUTVENA PITANJA

Batina

Ba t i n a

Odjeci gotike na stecima


Netono je uvjerenje da su srednjovjekovna Bosna i Hum bile zatvorene i izolirane sredine..... Iako oskudni, arheoloki nalazi uvruju misao o otvorenosti spomenutih krajeva i upuuju na njihovu pripadnost irem kulturnom okruju
Miroslav Palameta

REDNJOVJEKOVNI NADGROBNI SPOMENICI U HUMSKOJ zemlji i Bosni, najcjelovitiji je i najizvorniji dio batine sauvan do danas iz tih davnih vremena. Burna povijesna dogaanja, a poglavito raspad bosanskog kraljevstva i humskog knetva pred osmanskom najezdom krajem petnaestog stoljea, zatrli su veinu materijalnih svjedoanstava u tom prostoru, prouzroili velike demografske mijene i izazvali prekid pamenja s prethodnim stoljeima. Upravo steci, svojom rasprostranjenou, oblicima, natpisima i umjetnikom izradom, najkompleksnije svjedoe o bogatom kulturnom kontekstu, iz kojega su uspjeli preivjeti do dananjih dana. Nestanak ili posvemanja promjena tog njihova okruja bili su zbunjujua pretpostavka i iroka mogunost za sve one koji su ih nastojali interpretirati. Takoer netono uvjerenje da su srednjovjekovna Bosna i Hum bile zatvorene i izolirane sredine od ostalog dijela svijeta, te posve neobine i misteriozne interpretacije crkve bosanskih krana, pridonosile su u tom pravcu, limitirajui i najozbiljnije znanstvenike da se oprezno dre puke deskripcije i oskudnih egzaktnih pokazatelja. Pa premda se u esejima i studijama od sredine prolog stoljea njihova izrada dovodi asocijativno u vezu s primjerima reljefne i guralne kamene plastike iz romanike i gotike umjetnosti srednjeg vijeka da bi se objasnio njihov sadraj i smisao, ne postoje o stecima sustavni osvrti takve naravi. Internacionalnost srednjovjekovne umjetnosti Zapada, posebice likovne, njezina iroka rasprostranjenost i otvorenost prema bizantskoj, pa i prema islamskoj umjetnosti u jesen srednjeg vijeka, predstavlja se irokim kontekstom i likovnih predstava sa steaka. ak je na bliskoj anrovskoj ravnini re1

ljefne plastike u tom kontekstu mogue lako uspostaviti analogije i veze skoro svih motiva i tema iz repertoara majstora steaka. Prizore lova lukom, kopljem ili maem na jelena, vepra i medvjeda, dvoboje konjanika i pjeaka, oralne i faunalne motive iz tadanjih bestijarija, heraldike, svetake, profane ili samo dekorativne detalje i likove sa steaka lako je pronai na portalima, kapitelima i fasadama, odnosno na kamenom namjetaju sakralnih i svjetovnih graevina od Mediterana do europskog sjevera i prepoznavati ih kao dio istog imaginarija1. Snana naslonjenost tadanje Bosne i Zahumlja prema gradovima u primorju od Kotora do Zadra, posebice na Dubrovnik, i otvorenost ne samo novarskom i trgovakom prometu iz tog pravca, ve svim vrstama kulturnih proimanja i utjecaja, garantirala je ukivanje tog prostora u zapadno europski srednji vijek. Brojni dokumenti ukazuju na primorske, ak i talijanske majstore koji s juga odlaze u Bosnu i ostaju tamo godinama, kao to su uostalom odlazili u druge balkanske zemlje, poglavito u Raku. U tim dokumentima takoer se susreu imena mladia od Jajca do Srebrenice, od Usore do Gacka, Mostara i Trebinja koji u majstorskim radionicama na moru ue klesarski, zlatarski, slikarski, duborezaki ili neki drugi zanat2. Iako oskudni, arheoloki nalazi uvruju misao o toj otvorenosti spomenutih krajeva i upuuju na njihovu pripadnost irem kulturnom okruju. Izravni dodiri velikakih dvorova, posebno onog kraljevskog, s evropskim dvorovima, otvarali su ne manje vaan put vitekoj kulturi srednje i zapadne Europe, to je ukljuivalo razliite kulturne utjecaje i suvremene modne trendove. U toj europeizaciji, u kojoj Hum i Bosna nisu bili samo puki konzumen-

Te relacije uvaavaju izravno ili uzgredno svi autori koji su se bavili stecima, posebice oni strani. Ipak najeksplicitnije o tome pie uro Basler pod pseudonimom Juraj Kujundi: Problematika steaka i romanike u Bosni i Hercegovini, Nova et vetera, XXX,1, Sarajevo, 1980. str.237-252. 2 Iscrpne podatke o tome donosi Cvito Fiskovi u svojim radovima, koji su sintetizirani u studiji Dalmatinski majstori u srednjovjekovnoj Bosni i Hercegovini, Radovi sa Simpozija Srednjovjekovna Bosna i evropska kultura, Zenica, 1973., str.147-199.

130 | MAGAZIN ZA (POLITIKU) KULTURU I DRUTVENA PITANJA

Ba t i n a

STEAK IZ BORJA, KLOBUK (LJUBUKI)

ti, za prodor umjetnikih utjecaja neosporno su zasluni i pripadnici kranskih redova, dominikanci i franjevci, a prije njih benediktinci. Posebice je vanost njihove uloge u stilski novoj arhitekturi i porudbinama slikarskih djela i crkvenog posua od najboljih majstora s Primorja i Kontinenta3, od ega se poneto sauvalo u samostanskim zbirkama sve do danas. Steci, pod kojima su pokapani velikai i pripadnici sitnog plemstva, kao i bogatiji lanovi vlakih stoarsko-vojnikih skupina, nisu mogli ostati izvan dodira novog dvorskog stila. Pojava i procvat njihovih reljefnih ukrasa odvija se u XIV. i XV. stoljeu, dakle u onom istom vremenu u kome gotiki slog, dominantan ve u europskoj umjetnosti, postaje iskaz umjetnikih tenja i ukusa u Bosni i Humu. Upravo u arhitekturi, i profanoj i sakralnoj, i u izradi predmeta za koje je bitan likovni dizajn, kao to su peati, novac i nakit, iluminacije, manifestira se najraniji prodor gotike u spomenute prostore. Stoga, posve je logina pretpostavka da se u tom irokom kontekstu, s obzirom na podudarnost spomenute istodobnosti, promatra
3 4

i sama izrada kamenih nadgrobnih spomenika. Posve je poznato da su grobne kraljevske ploe u Bobovcu u petnaestog stoljea bile izraene u stilu tadanje srednjoeuropske gotike skulpture4, to je u biti relevantno za dvorski standard i ukus vie, nego li za mogue odjeke na izradu steaka. Takoer, oni ukazuju na sline objekte od Dubrovnika do Splita, koje su imali prilike vidjeti hercegovaki klesari steaka. Ipak, za uvenu sudaku stolicu iz Bukovice s basreljema zrelog gotikog stila ta konstatacije ne vrijedi. Stilizacije enskih likova i njihovih haljina sa uskim strukom i bogatim faltama na nekoliko steaka od Lisiia do Konjica, dakle u bliskom prostoru, nije teko povezati s likom kraljice na bukovikoj stolici. Rekognosciranje i ponovna iskapanja ostataka franjevake gotike crkve sv. Nikole u Milima, kasnijim Arnautoviima blizu Visokog, potvrdila su podatak pisanih izvora i usmene predaje da se upravo tu nalaze grobovi bosanskih kraljeva, meu koji-

C. Fiskovi:op.cit. Pavao Aneli: Bobovac i Kraljeva Sutjeska, Kulturno nasljee, Veselin Maslea, Sarajevo, 1973. str. 66-105.
STATUS, BROJ 2, VELJAA/OUJAK 2004.

| 131

Ba t i n a

STECI NA RADIMLJI, STOLAC ma i onaj Tvrtka I5. Zlatno prstenje i zlatom izvezeni likovi njegovog grba na platu kojim je bilo pokriveno kraljevo tijelo posve jasno na to ukazuju. Meutim, osobito je zanimljiv podatak da su u toj crkvi u sastavu franjevakog samostana nad grobovima bili steci kao sastavni dio crkvenog interijera, odnosno da je nad samim grobom prvog bosanskog kralja bio sljemenjak s postoljem bez ikakvih ukrasa6. Budui da je steak kralja Tvrtka, sljemenjak koji je mogao izgledati kao onaj nad mauzolejem velikog vojvode Batala, bio postavljen u gotikoj crkvi sv. Nikole u Milama, kao sastavni dio unutarnjeg prostora, onda se i taj oblik steka koji podsjea svojim iljatim krovnim dijelom na gotike sarkofake i krinje moe drati takvim stilskim reeksom. Po oblicima bi se tu ubrajali i visoki vitki sanduci i krievi koji svojom arhitektonikim i gotikim okuavanjem statike odraavaju suvremeni umjetniki iskaz. Njihova dominantnost u XV. stoljeu kada se gotika stilska orijentacija osjea snano u ukupnoj arhitekturi i primijenjenoj umjetnosti samo podrava takvu tvrdnju.
5

Uspravljanje obimnih i vitkih kamenih etvorina i njihovo osovljavanja najmanjom plohom na vrstu podlogu plitkih postolja sredinom XV. st. dalo bi se dovoditi u vezu s vizalnim osjeanjem statinosti u gotikoj arhitekturi. ak su neki od tih takozvanih visokih sanduka na odvojenom postolju, rasprostranjenih u irem zaleu Dubrovnika, na potezu od irokobrijekih i itlukih do gatakih i trebinjskih nekropola, postavljani samo na tri kamenia, na kojima su se mogli katkad zibati u neoekivano irokoj amplitudi, to je odravalo njihovu postojanost u kataklizmikim zemljotresima. Jedan takav stajao je na Babi u Bitunji kod Stoca sve do u kasne osamdesete prolog stoljea, a takvih ima i sada u Slunju blizu itluka. Ta igra s ravnovjesjem i prelazak od viziualno sigurne statinosti u prijeteu uspravnost oblika, podsjea na sutinske kocepte gotike arhitekture. Takoer je komponiranje bogatih oralnih bordura s likovnim predstavama na najkvalitenije izraenim spomenicima vrlo blisko takvom komponiranju minijatura u gotikim rukopisi-

132 | MAGAZIN ZA (POLITIKU) KULTURU I DRUTVENA PITANJA

Prva iskapanja na tom mjestu obavljena su 1909. Meutim, Karlo Patch, koji je vodio iskapanja, nije ostavio nikakvo slubeno izvjee. Na osnovi materijala i biljeaka drugih lanova ekipe, Pavao Aneli je sedamdesetih godina obavio ponovno iskapanje. 6 Pavao Aneli: Krunidbena i grobna crkva bosanskih vladara u Milima, GZMBiH, NS, XXXIV, Sarajevo, 1980, str.183-247.

Ba t i n a ma, pa se ve na prvi pogled namee dojam kako su ti relje na grubom domaem kamenu u vrem dosluhu upravo s tim tipom i slogom suvremene likovne produkcije. Takvom dojmu pridonose esti prizori na stecima koje u gotikoj umjetnosti prikazuju oblike profanog svakodnevnog dvorskog ivota kao to su turniri, plesovi i lov. Sklonost realizmu u prikazivanju odjee, opreme i oruja odnosno prepoznatljiva slinost tih u kamenu isklesanih predmeta onim stvarnim, koji su tada bili u upotrebi, i onima koji se u priznatoj umjetnosti prikazuju, uvruju uvjerenje da je likovna umjetnost epohe isijavala i prema kamenim nadgrobnicima u Humskoj i Bosanskoj zemlji. Premda se na velikom broju kvalitetno izraenih steaka i njihovih reljefa to lako uoava, prizori na steku u obliku sanduka s Radimlje7, na kome su uklesani priziri turnira ispod gradskih krunita, scena kola i lova s psima, grupa konjanika, jeleni i koute upravo su u tom maniru koncipirani i izraeni. Na poznatom steku iz Klobuka8, smjetenom sada ispred Zemaljskog muzeja u Sarajevu, mukarci u kolu i na konjima imaju odjeu u stilu zapadnoeuropske mode XIV. st. Naime, uspravna linija po njihovom uskom odijelu naznaava dvobojnost lijeve i desne strane gornjeg dijela oprave, ponavljajui to isto na uskim nogavicama obrnutim redoslijedom boje. To je takozvani mi-partie, koji se moe vidjeti na gotikim onodobnim slikarijama. Kosi presjek enskih dugih haljina na siluetama u tom mjeovitom kolu oblikom odgovara istom modnom stilu te raznobojne muke odjee, nego nekim domaim narodnim oblicima. Kri na proelju steka s golubom na vrhu podsjea sugestivno na romanike kranske teme, ali svojim rairenim krakovima i postoljem pokazuje svoju stiliziranost, upuujui istodobno upravo na brojne gotike inaice krieva na stecima9, meu kojima posebno mjesto zauzimaju inaice cvjetnih golgotskih krieva koje su klesari steaka prenosili sa stonskih i dubrovakih uzoraka10. Rasprostranjena teza o primitivnoj umjetnosti steaka, koja je uglavnom posljedica povrnog recipiranja, dade se poljuljati i dovesti u pitanje izvedbama i kompozicijskim konceptima pojedinih primjeraka i detalja u reljema sa steaka, koji neosporno korespondiraju rjeenjima u sferi priznate suvremene kamene plastike. Na velikoj nekropoli u Bitunji kod Stoca ima steak s prikazom vola, ija je izvedba daleko od svake naivno7 8

sti i nju nije mogao koncipirati ili izvesti samouki daroviti pojedinac. U poloaju poivanja sa skupljenim prednjim nogama, uzdignutim vratom i vitkim rogovima, gledan sprijeda iz donje kose perspektive, on odaje kolovana umjetnika, kome nisu bila strana realistika rjeenja upravo gotike umjetnosti. Njegova skica za taj reljef u Bitunji uklapala bi se vrlo jednostavno u tako este slike Isusova roenja ili, to je jo uvjerljivije, on je nalik nedovrenoj i uveanoj minijaturi iz nekog tadanjeg rukopisnog kodeka, gdje je simbolizirao Evanelje po Luki11. Nedostaju u osnovi kriteriji i analize koje bi u cijelom korpusu steaka izdvojili one umjetniki najvrednije ne zanemarujui kriterije kojima su se vodili u povijesnom trenutku izrade sami majstori. Kopizam, kao jedan od tradicionalnih umjetnikih srednjovjekovnih postupaka dao bi se promatrati na odnosu izvornika i kopije. Vrlo ilustrativan je primjer s takozvanim vojvodskim spomenicima na Radimlji s predstavama likova s uzdignutom rukom. Kopirajui izvorni lik klesar ne prepoznaje vie njegov smisao, niti detalje koji su sutinski bitni za razumijevanje. Ta se nespretnost prepoznaje ve na samoj Radimlji u mlaim verzijama tog lika, ali i na stecima drugih nekropola, na kojima se ponavlja ili varira isti motiv s pokuajem pridruivanja novog smisla. To se takoer moe posve jasno usporediti s cijelom kompozicijom reljefa na sanduku s Radimlje12 na ijem su proeljima gotike stilizacije kria loze i sidra, s kopijom te kompozicije na spomeniku u Hodovu13. U takvom terenskom promatranju lako je zamijetiti to je majstorski uradak u tehnikom smislu, a to je njegova naivna ili loe izvedena kopija. Srcoliki tit izrazito gotike stilizacije na steku, uzidanom u katoliku crkvu u Gracu iza Neuma izraen je besprijekorno i njegov izvoa zasigurno je znao da su predstave poprene grede s ljiljanom u donjem i estokrakom zvijezdom u gornjem polju elementi naruiteljeva grba14. Meutim, kopista i klesar s oblinjeg Grana Greba na jednom je steku reproducirao samo siluetu tog tita, zanemarujui detalje izvornog ili novog grba tako da je u plitkoreljefnoj izvedbi dobivena ista dekoracija koja djeluje nedovreno, premda ona jo uva istu stilsku formu prikazanog predmeta15. Izmeu uzorka i kopije na steku dogaaju se esto gubljenje upravo onih detalja koji izvornik stilski odreuju. Na pozna-

Marian Wenzel: Ukrasni motivi na stecima, Kulturno nasljee, Veselin Maslea, Sarajevo, 1965. T.CV,br.3, T.XCVI, br.6, T,CVIII br3. T.CX br.11. Op.cit. T. CVI.br.11, TLXVI. br3, T.LXII. br.17 9 ek Belagi u svojoj knjizi Popovo-Srednjovjekovni nadgrobni spomenici, VIII, Sarajevo, 1966. str. 74. donosi tabelu s krievima iz relativno uske zone steaka, meu kojima dominiraju upravo krievi gotike stilizacije. 10 Trpimir Macan: Imanje Dubac u upi Dubrovakoj u XIX. st.: Zbornik za narodni ivot i obiaje,46, JAZU, Zagreb, 1975. str.459-473;V.Foreti i A. Marinovi; Natpis iu XIV. st u Dupcu kod Dubrovnika, Anali Historijskog instituta Jazu, VIII-IX, Dubrovnik, 1962.; Vladimir Sokol: Kasnosrednjovjekovna grobita i nadgrobni spomenici Peljeca, Peljeaki zbornik, I., 1976., str. 323 334.;Miroslav Palameta: Kranska likovnost na stecima s Radimlje, Hercegovina, 8-9 ( 16-17), Mostar, 2003., str. 31.- 52. 11 M.Wenzel: op.cit. T. XXI. br. 21. Autorica je predstavu tog vola uvrstila meu jelene. 12 Op.cit: T. LIII. br.15. 13 Op.cit: T. LIII. br.21 14 .Belagi:Popovo,Sarajevo, 1966. sl. 114. 15 op.cit. sl.165.
STATUS, BROJ 2, VELJAA/OUJAK 2004.

| 133

Ba t i n a tom steku s Crvnice kod Lovrea16 nije ouvana niti jedna nijansa koja se u predstavi Golgote i Getsemanija vidi na gotikom nadvratniku Sv. Mihovila u rnovici, odakle je preuzeta likovna tema. Na najbogatije ukraenom sljemenjaku sa Blidinja, ija bi se primitivna likovna bordura i rozete od rombovi dali nasluivati da iza sebe imaju uzorak gotike provenijencije, isklesana je fantastina nakaza na zapadnoj bonoj strani koja na razini kompozicije ne pripada uope nekom primitivnom likovnom konceptu17. Monstrum ima tri glave. Sredinja je na tijelu krilatog vuka ili akala. Donja glava pripada zmiji u koju su se pretvorile stranje noge nakaze, dok je moni rep, zaokrenut preko krila i stiliziran da popuni prostor gornjeg pravog kuta plohe, s okruglom glavom na kraju, kakve imaju marginalne gotike slikarije u rukopisima na temu borbe sa svojim repom. Reljef te posve jedinstvene predstave, koji prije podsjea na slikarsku ilustraciju neke apokaliptine prie, nego na kiparsko ostvarenje, posve je ilustrativan za odnos veine likovnih kompozicija sa steaka prema stilski prepoznatljivoj umjetnosti njihova vremena. Steak Vuka Lupovia s Visoice planine na kome je prikazan sv. Juraj kako probada krilatog zmaja tema je koja ba takvom stilizacijom pripada gotikom repertoaru zapadnjakih tema o pobijeenom zmaju. On je zapravo nadahnut detaljima prie o tom svecu, kako je donosi Voragina u svojoj knjizi Legenda aurea iz XIII stoljea, kao i reljef na steku iz upe pod Biokovom18. Djevojka u dugoj haljini dri zmaja vezana pojasom od njezine donje haljine, dok vitez zmijsku krilatu spodobu ubada u vrat. Njegovo dranje na konju i njegova oprema ne razlikuje se od veine konjanikih reljefnih gura na hercegovakim stecima, ali upravi takvi prikazi konveniraju gotikim minijaturama s prikazom konjanika. Mnogo jednostavnija pretpostavka u kojoj bi se steci i njihovi ukrasi dovodili u ravan suvremenih izradaka gotike stilizacije u europskom kontekstu podruje je heraldike i njezinih uobiajenih tragova u funeralnom kiparstvu, pogotovo to je vitetvo na zapadu nosilac takve kulture. U pojedinim prizorima sa steaka u kojima se jasno prepoznaju tipine scene turnira, konjske i viteke opreme s orujem, prepoznaju se i heraldike oznake iz tog vremena onakve kakve se dadu vidjeti u prizorima gotikih likovnih uradaka. Na proelju spomenutog steka s Radimlje sa scenom turnira ispod gradskih bedema s gotikim krunitem i prsobranima, koju neki usporeuju s predstavom na najstarijem vladarskom peatu Bosne, onom Matije Ninoslava19, vitezovi nose titove koji podsjeaju poprenom
16

gredom na ovalnom polju na grb kakav je koristio Tvrtko prije anuvinskih ljiljana. Uope motiv tita na steku svojom rasprostranjenou i koncentracijom u bliskom zaleu Jadrana ukazuje na uzore u funeralnoj kulturi po gradskim i samostanskim grobljima, na cimiterijalne crkve du obale, kao ona u Bastu vie Bake Vode, na ijim se ploama i sarkofazima, ispred i unutra, nalaze najee u plitkom reljefu izraen tit s maem. Dosad neobjavljena grobna ploa s tipinim gotikim heraldikim titom s Crkvine u Ljubukom samo podsjea da je kultura primorja markirala daleko dublji pojas nego li se to danas poima. Na hercegovakim stecima pojavljuju se katkad izravne kopije takvih ploa kakva je ona na Parohijskim njivama kod Trebinja, na kome je rukavica shvaena kao ruka20. Ipak, unoenje lokalnih elemenata u teme koje se kopiraju rezultiralo je u slikanju tipinog tita sa urezom, koji u varijacijama ima pravokutni donji zavretak i koji je poznat kao tara ili slavenski tit. Kompozicije s takvim titom nalaze se do pod same dubrovake bedeme. Jedan od najinteresantnijih svakako je onaj s heraldikim psom ili vukom iz Trstenog, ije se inaice mogu slijediti preko Ljubinja do Kalinovnika21. Mjesec i zvijezda u raznolikim izvedbama, upisani na titove s kosom gredom potiu staru nesvrenu raspravu o moguim najstarijim heraldikim elementima bosanskog grba, prema kojoj su mjesec i zvijezda najstariji heraldiki bosanski elementi. Ukoliko one nisu najprije nadahnute alegorijama pomraenja na Veliki petak, koje se slikaju na gotikim predstavama golgotskog martirja ili samo dekorativno opredjeljenje lokalne klesarske kole, davale bi snanu potporu teoriji o najstarijim elementima bosanske amblematike, iako se ona realizira uglavnom u Hercegovini. U Vranjevom Selu iznad Neuma, na stecima koji pripadaju kneevskoj obitelji Nikolia, iji je peatni grb dijelom poznat, uklesan i na steku kneza Petra, upravo u sreditu te nekad velike nekropole motivi mjeseca i zvijezde na titovima s poprenom gredom mogu se shvatiti samo kao dekorativna nijansa22. Posebnu cjelinu unutar te skupine ine veliki titovi s ovalnim donjim dijelom i s dugim maem, kakve vidimo uglavnom na gotikim slikarijama23, pri emu rukohvat maa postaje verzija skrivenog kria uz koji se pojavljuju suprostavljene ptice. tit je statusni simbol vieg plemstva i njegova e pojava na najveem broju steaka biti stvar oponaanja, posebice u onim nekropolima koje se atribuiraju vlakim skupinama. Predsta-

17 Wenzel stavlja taj lik meu zmajeve i druge fantastine ivotinje(op.cit. T. LVI. br11) , dok Belagieva epska interpretacija lika kao krilatog konja opasana zmi-

M.Wenzel. op. cit. T. XXXII. br. 17. Upravo je autor ovih redaka zavrio rad koji se iscrpnije bavi tim stekom.

jom ne odgovara detaljima kompozicije ( S.B: Steci-kultura, umjetnost, Kulturno nasljee, Veselin Maslea, Sarajevo, 1982. str. 257-258. 18 Miroslav Palameta: Pjesma o sv. Jurju iz prve zbirke hrvatske lirike, Diljem knjievne batine, Sveuilite u Mostaru, Mostar, 1996. str.11-46. 19 Pavao Aneli: Srednjovjekovni peati iz Bosne i Hercegovine, Djela XXXVIII, ODN, knj 23, ANUBiH, Sarajevo, 1970. 20 Fotograju te ploe donosi iro Rai u monograji iril iro Rai & Hercegovina, Hercegovako-neretvanska upanija, Mostar, 1998. str 112. 21 M.Wenzel: op.cit. T. LXIII. br 29, 28, 27. 22 Alojz Benac: Srednjovjekovni steci od Slivnog do epikua, Anali Historijskog instituta JAZU u Dubrovniku, II, Dubrovnik, 1953. str. 67. 23 M. Wenzel: op. cit. T.LXIII. br.1,2,3,4,5

134 | MAGAZIN ZA (POLITIKU) KULTURU I DRUTVENA PITANJA

Ba t i n a

SREDNJOVJEKOVNA NADGROBNA PLOA, CRKVINE, LJUBUKI va grada s tri kule kao tobonjeg heraldikog motiva unutar tita na samo jednom steku u Boljunima24 najprije e biti nadahnut gotikim grbom brae Pavlovia, gospodara tih prostora prije Sandalja, koji je pri tom izgubio svoje stilske odrednice. Meutim, taj primjer potee drugo, vrlo ozbiljno pitanje u odnosu na zadanu teme, i to o mjeri u kojoj motivi, koji se kopiraju, gube tu svoju izvornu stilsku prepoznatljivost pri samom kopiranju. Takoer je mogue da je sfragistike provenijencije, ukoliko nije originalno klesarovo nadahnue, konjanik u potpunoj opremi kao heraldiki motiv na velikom titu s ovalnim donjim dijelom, koji se nalazi u Popovu25. U dva sluaja posve je razvidno da je heraldika predstava, uklesanom na steku, grb pokojnikov. U oba sluaja na spomeniku je uklesan natpis koji identicira pokojnika kao pripadnika plemstva i u jednim sluaju interpretira likovnu predstavu na kamenom spomeniku. Radi se o steku iz Vranjeva Sela pored Neuma u kome je nekropola knezova Nikolia pod kojim je pokopan upravo jedan lan te poznate srednjovjekovne obitelji26 i steak velikog kneza bosanskog Radivoja iz Toplice
24 25

kod Lepenice u Bosni27, kome se pripisuje i srebreni gotiki peatnjak, pronaen u Milima. Likovne predstave na oba reljefa odaju gotiko likovno nadahnue i zasluuju poseban osvrt, pri emu Radivojev spomenik ima niz elemenata koji bi ga dovodili u vezu s s tradicionalnom iluminacijom u bosanskim rukopisima, posebice sa Suprasaljskim zbornikom. Na grobnoj ploi kneza Petra sina Vladisava Nikolia, postavljenoj tik uz oev grob na samom kraju XIV st. u Vranjevu Selu kod Neuma, nalazi se predstava ptice s rairenim krilima u heraldikom poloaju na titu i nedvojbeno moe predstavljati kopiju njihova grba, koji je poznat s peatnjaka Grgura Nikolia, Petrova bratia28. Izrada spomenika vrlo je bliska izradi nadgrobnih ploa u oblinjim grobnim crkvama u Stonu, Slanom ili Dubrovniku. Na samom vrhu kamene plohe iznad glave pokojnika u etverokutnoj uklesanoj plohi nalazi se natpis u kome se iitava ime kneza Petra. Ispod te etvorine, na polju gdje se obino nalazi tit, iscrtano je nekoliko titova, koji su zamiljeni u srcolikom obliku, jedan na drugome, a na posljednjem, etvrtom, prikazana je grabljivica u ijim se

Op.cit, br.22 S.Belagi: Popovo.., op cit. fotograja br. 67. 26 Tihomir Glava: Nekropola knezova Nikolia u Vranjevu Selu, GZMBiH, NS, 42/43, Sarajevo, 1988. 143-164. 27 . Belagi: Steci centralne Bosne, Sarajevo, 1967. str. 42-43. 28 Njegovu sliku i crte donosi Aneli u svojoj studiji Srednjovjekovni peati iz Bosne i Huma, op. cit. fot. 33. Podudarnost likovnih i stilskih detalja gotikog peatnjaka i lika na steku posve je jasna.
STATUS, BROJ 2, VELJAA/OUJAK 2004.

| 135

Ba t i n a

STEAK IZ DONJE ZGOE, KAKANJ poloaju glave, krila, nogu i stilizacije repa prepoznaje tradicionalna heraldika vrijednost tog lika. Meutim, u pojedinim detaljima, posebice u naznakama geometrizacije lika i stiliziranim repom s tri kljuna pere u maniru visoke gotike, opravdano bi bilo pomiljati da je idejna skica, na osnovi koje je klesar izveo tu predstavu, bila napravljena u tom maniru. Obrubljivanje ploha na stecima raznolikim bordurama, bilo da uokviruju kakvu likovnu kompoziciju, bilo da su one jedini ukras, tipino je za steke najkvalitetnije izrade, poglavito one iz Hercegovine. Vrlo esto su upravo bordure najbolje uraeni dio na tim spomenicima. Najbrojnije su ipak one u obliku vrijee ili puzavice s trolistovima ili sa stiliziranim liem akantusa, koji se daju prepoznati na kamenoj plastici jo iz kasnoantikih bazilika i romanikih crkava, otkrivenih u podruju steaka. Te sinusoidne vrijee s trolistovima, uz jedva zamjetne stilizacije, daju se vidjeti i na objektima tipinim za gotiku, kao to je srebreni sarkofag s moima sv. imuna u Zadru. Uz njih svakako ide takoer vrlo tradirana bordura u obliku konopca, koja je obino reljefna ili samo ucrtana, i za koju se tvrdi da dolazi na steke kao element iz primorske gotike arhitekture. Meutim, nije to jedina obrubna forma koja je ve interpretirana kao izraz upravo tog umjetnikog sloga. Vijugava bordura s trolistovima od kojih se jedan, i to onaj krajnji, preoblikuje iz krune ili djetelinaste u otru izduenu formu, oprezno je naznaena kao prijelazni oblik od romanikih obrazaca prema gotici29. Pojavljuje se na relativno malom broju hercegovakih steaka, uglavnom na nekropolama iza Neuma i oko Stoca. Nekoliko primjeraka koji se nalaze izvan naznaenog ueg prostora, dadu se jednostavno dovesti u vezu s klesarskom radionicom koja je uglavnom djelovala u spomenutom humskom prostoru i iji su radovi obino u plitkom reljefu, slinom radovima duborezaca. Taj se oblik vitice ne pojavljuje nikad sam. Ona je redovito okvir pomno koncipiranih i majstorski isklesanih likovnih kompozicija, u kojima dominiraju elegantne izduene gure ljudi i ivotinja u dinaminim pokretima, i koje se nude razumijevanju ba kao izradbe gotikog stila i na tematskoj ravnini. Meu najreprezentativnije izvedbe te radionice, koja je imala bogatiji repertoar bordura i likovnih predstava, spadaju dva steka s nekropole u Vranjevom Selu, na kojoj su sahranjivani knezovi Nikolii. Na toj vanoj i skoro posve unitenoj nekropoli stajala su ta dva niska sanduka jednake veliine, ukraena gotovo sa svih strana, na svom zadanom mjestu sve do u pedesete godine prolog stoljea, kada ih je opisao i dijelom fotograrao Alojz Benac30. Nakon toga jedan je prenesen u zbir-

29 30

136 | MAGAZIN ZA (POLITIKU) KULTURU I DRUTVENA PITANJA

Cvito Fiskovi: Steci u Cavtatu i u Dubrovakoj upi, Prilozi povijesti umjetnosti u Dalmaciji, 13, Split, 1961. A. Benac: op. cit.

Ba t i n a ku Zemaljskog muzeja u Sarajevu, gdje je u gradskoj prljavtini i drugaijem klimatskom ambijentu poprimio runu patinu, a u opsadi grada devedesetih godina oteen krhotinama granata. Najvjerojatnije je drugi uniten na samoj nekropoli, kao i ostalih stotinjak spomenika u opem nemaru pri irenju obradivog zemljita, uz koje je osamdesetih godina proao regionalni vodovod. Prvi od ta dva steaka ukraen je na svih pet vidljivih strana. Na ravnoj gornjoj plohi spomenika, ruka s podlakticom dri dug ma s kuglom na balaku, tipian kao predstava stvarnog oruja za XIV.st. Takav ma isklesan je i na drugom steku na istom mjestu, ali bez ruka koja posee za balakom. Ako bi se interpretirali u srednjovjekovnom kontekstu, onda bi njihova pojava na spomeniku upuivala na kneevske grobove. Je li u pitanju predstava rukavice, koja se na spomenicima sline provenijencije stavlja uz tit i ma upravo u tom vremenu i koju je majstor steka shvatio ili animirao kao ruku, to se ne moe sa sigurnou interpretirati. U svakom sluaju takve maeve o pojasu nose konjanici i na ova dva i na drugim stecima, koji se mogu pripisati upravo toj radionici. Na stecima takav ma je najee uz ovalni tit, iji se rukohvat predstavlja kao skriveni kri, a jedna od najljepih predstava na steku je Stipana Ozrinovia iz Strgaine kod Rudog31. elo steka uokvireno je i ureeno najprije spomenutom bordurom u vitice s trolistovima, a s unutarnje strane bordurom u obliku ueta. Taj okvir zauzima vei dio plohe nego li njegova sredinja likovna kompozicija s kojom se doima kao uveana skica za kakvu iluminaciju u rukopisnim gotikim kodeksima. Vitez na krupnom konju s maem za pojasom, s kacigom na glavi, s kopljem blago podignutim, u poloaju tijela kojim se obuzdava uznemiren etveronoac, oponira smirenoj enskoj guri koja ga pridrava za uzde. Kompozicija u idejnom i realistikom smislu snano podsjea na englesku gotiku minijaturu u Lutrwellovu psaltiru iz XIV. st, na kojoj je prikazan Sir Geofrey Lutrwell dok ga opremaju na ispraaju supruga i pastorka. Taj prizor, koji se pojavljuje i kod drugih klesara, bilo kao imitacija upravo te iz Vranjeva Sela32 ili drugaije koncipiran, kao u Hodovi i na Radimlji33, sugerira obiteljski trenutak iz dvorskog ivota. Meutim , takve i sline scene na stecima valjalo bi prije shvatiti u smislu citatnosti tradicionalne i suvremene zapadnjake likovnosti, nego ih poimati kao ilustracije iz ivota samih pokojnika. U tom smislu pojavljuju se i reljefne kompozicije s lovom na jelena na desnoj bonoj strani u kojoj strijelac s napetim lukom, takoer s pripasanim dugim maem saekuje kavalkadu
31

od dvije koute i dva jelena. Posve je izvjesno da je oblik plohe diktirao broj ivotinja. Na Njivicama kod Stoca takav lovac koji saekuje velikog jelena s napetim lukom sastavni je dio trolisne bordure34. Evocirajui koncepcijski rijeenja iz minijatura ili tehnikom klesanja na drvorezbarske zahvate, mogao bi se pripisati upravo toj istoj radionici koja je imala nekoliko obrazaca s prizorima lova, meu kojima je tako prikazan lov sokolom, tipinost te radionice na nekropoli u Vranjevu Selu35 . Prizor je uokviren istim bordurama s proelja, kao i scena na zaelju u kojoj dva lovca kopljima istodobno probadaju po jednog medvjeda. Na desnoj bonoj strani gornji vertikalni dio bordure iznad usukanog ueta ima oblik zubaca na bastionima i interpretiran je kao tipino gotika varijanta. Iako su uspravne bordure kao i na ostalim stranama steka, taj novi motiv sugerira da se likovi konja i ljudi kreu ispod gradskih zidina. Vitez koji s uzdama u ruci i kopljem s plamencem na ramenu, nagnut u hodu naprijed, provodi svog konja, osedlana bojnim sedlom, jedinstvena je scena na stecima i ona bi se jedino mogla dovoditi u bliu vezu s realnim ambijentom u kome je pokojnik ivio i iji kreviti putovi uglavnom nisu za jahanje. U drugom dijelu te kompozicije na lijevom boku steka plemi je s kacigom, pripasanim dugim maem i sokolom na desnoj ruci na konju, snanog vrata i tijela i vitkih nogu. Jahaa u kasu slijedi lovaki pas. ena na sredini steka s podignutom rukom ispred konjske glave samo na prvi mah podsjea na prizor s proelja i mogue je da nema tematski vre veze s konjanikom. Premda se scene lova sa sokolom i psima mogu susresti na stecima drugih nekropola, takva kompozicija najblia je iluminacijama u gotikim rukopisima koji se bave sokolarenjem i lovom uope iz XIV i XV. stoljea. Jaha sa sokolom u ruci uklesan je jo na uvenom steku iz Brotnjica u Konavlima i na stubu oltarske menze iz crkvice na nekropoli u Zabru kod Stoca. Meutim, oni po izradi i detaljima kvalitetno zaostaju za tom izvedbom. Najblia likovna analogija tom prizoru je ilustracija mjeseca svibnja, koju je iluminator hrvatske primorske gotike naslikao u Hrvojevu misalu poetkom XV. stoljea. Najkvalitnije izraeni likovi konja na reljema steaka pripadaju upravo toj klesarskoj skupini, koja je utjecala snano na lokalne majstore u Hercegovini36. Konji uzdignuta vrata, krupna tijela i vitkih noga u skladnom pokretu djeluju elegantno i kao likovna ostvarenja kolovano. U odnosu na umanjenu predstavu jahaa, makar prema proporcijama u tadanjem evropskom slikarstvu, te se konjske gure doimlju vrlo mo-

Marko Vego: Zbornik srednjovjekovnih natpisa i Bosne i Hercegovine, IV, Zemaljski muzej, Sarajevo, 1970. br. 213. ek Belagi: Popovo.., op. cit. fot. 73. 33 M. Wenzel: op.cit. T. CII, br3,4 34 op.cit: T. CIX. br 20 35 Prizor lova s a sokolom, u slinoj formi, bio je urezan i na susjednom, unitenom spomeniku. 36 Za ilustraciju navodi se nekoliko primjera iz M. Wenzel: Ukrasni motivi na stecima, op. cit, T. LXXXI. br. 6,7;T XCIII. br. 24; T. XCIV. br.5;T. XCVI. br.12, 16, 25; T. CV. br. 8, 9; T. CXII.br.16.
32

STATUS, BROJ 2, VELJAA/OUJAK 2004.

| 137

Ba t i n a numentalno. Jeleni i koute na reljema te klesara kole, vitke ljudske gure s odjeom i opremom tadanjeg europskog plemstva na istoj su estetskoj ravni to je najbolje dolo do izraaja na velikom steku s Radimlje, koji se sa svim svojim prizorima i gurama dade prepoznati kao reeks gotikog nadahnua. Posebno je zanimljivo da konji kod tih majstora, kao i kod veine hercegovakih klesara steaka, nemaju repova. Ne zanemarujui negativno znaenje repa u Apokalipsi i magijskim folklornim poimanjima, to se dade shvatiti i kao podudarnost s pojedinim slikarima talijanske gotike i minijaturama u Francuskoj kronici. Arhitektonskih ukrasni motivi na stecima u Hercegovini s pretenou arkada s neodoljivo podsjeaju na detalje iz graditeljstva primorskih gradova posebice na iste motive na zabatima crkava, na kamenim sjedalima uz reprezentativne graevine, ali i na oltarske pregrade, ograde terasa i stepenita, na razliite kolonade. Premda su uglavnom potkoviasta oblika, s naglaenim kapitelima vitkih stupova, koji se u elementarnoj podjeli takve stilizacije dodjeljuje romanici, njihova elegantna izduenost upravo na taj nain uspostavalja relacije s izracima primorske gotiko-renesansne proizvodnje. ak bi se u krunice upisane rozete na takvim stecima asocijativno mogle dovoditi u vezu s atrijem Dominikanskog dubrovakog samostana, koji na ogradi gornjeg ambulatorija ima upravo takve oblike37. Zanimljivi su iz nekoliko razloga steci s tipino gotiki zailjenim lukovima arkada, koje su se u osnovi dobivale presijecanjem polukrunica, kako je to jo razvidno na steku iz Topolog u Gornjem Hrasnu38, koji je kao i nekolicina steaka s te nekropole oteen gelerima i eksplozijama granata u ratu tijekom 92. godine. S osamnaest arkada, koliko ih ima na etiri strane tog niskog sanduka, on je zacijelo matrica koja je umnaana po drugim nekropolama uskog hercegovakog prostora, uglavnom na bonim stranama niskih sanduka. estokraka rozeta s romboidnim krakovima, katkad reljefno isklesana, katkad samo ucrtana, imitira pozicijom izmeu kosih lukova vielisne otvore na prozorskim biforama koje su ukraavale primorske palae i javne graevine. Takve rozete i stilizacija ua koja ih uokviruju, neizostavan je dio ornamentike na tom tipu nadgrobnih spomenika. Njihova rasprostranjenost na relativno malom prostoru, dodue bogatom stecima, od Studenaca do Zavale39 odnosno od mlaih neumskih do stolakih nekropola, ukazuje na vrlo kasnu pojavu. Koncentriranost spomenika s takvim ukrasima u zalee Stona, a da ni jednog primjerka nema u prostoru tadanje Dubrovake Republike, upuuju na mogunost njihova kasnog datiranja, svakako u drugu polovicu XV. st. Meu ta37 38

kve arkade spadaju i one koje svravaju trokutastim oblicima, predstavljajui lokalne stilizacije klesara koji su ve gubili vezu s izvornim nadahnuem. Meu tim primjercima posebno mjesto zauzima niski sanduk iz Hutova, nadaleko od upne crkve uz put prema uvoru Trebinjice, u ijim su reljefnim arkadama ucrtani muki i enski likovi40, koji bi u slinim pozicijama zapadnjake gotike umjetnosti predstavljali svece ili ljudsku funeralnu pratnju. Meu posve originalne izraevine, nadahnute procvijetalom primorskom gotikom, steak je Lupka Vlasnia41. Prenesen u gradski mete i zagaenje iz tihih i pitomih Troskota, gdje je u isto vrijeme oznaavao pokojnikov grob i njegovu batinu, doekao je estim premjetanjem kao i veina steaka, pomaknutih s njihova povijesnog mjesta, niz grubih oteenja. Upravo kameno ue koje obrubljuje taj sarkofag, identino i po dimenzijama s takvim obrubom na prozorima gotikih zgrada u Stonu, kao i niz steaka u Rotimlji, jako je oteeno od krhotina granate u posljednjem ratu. Imitacije otrih lukova ne prenosi majstor tog spomenika izravno s primorskih graevina. One su stilizirane listovima cvijea koje na bonim stranama spomenika zamjenjuje stubove, na ijim je vrhovima ona estokraka rozeta postala cvijet divljeg ljiljana, iris illyrica. Steak je po svemu sudei rad pokojnikova sina koji je, kako stoji u jedinstveno izvedenom natpisu u dubokom reljefu, bio dijak. Na njegovom proelju kontura je konjanika s tekim turnirskim kopljem, koje se inae moe vidjeti na slikama gotikog sloga. Isklesan u pokretu na nain kao i portret vojvode Hrvoja u njegovu glagoljskom misalu s poetka stoljea, iluminiranom u maniru talijanske gotike, posve je mogue da predstavlja samog pokojnika. Na njegovom zaelju u krunicu je upisan istostranini kri, na isti nain kako je naslikan u jednoj minijaturi netom spomenutog misala kriem i rozeticama ukraen kruh. Dakle, kao likovna cjelina s cvijetovima irisa on uspostavlja odnos s iluminacijom bliskog vremena i prostora, a u arhitektonskom smislu zadrava svoje reminiscencije na elemente graevinskih gotikih motiva. Taj spomenik koji bi valjalo to skorije opraviti i vratiti na njegovo izvorno mjesto, upravo u tim likovnim odnosima zasniva svoji neospornu vrijednost. Veliki sarkofag iz Zgoe sredinji je spomenik u galaksiji steaka koji svojom visoko kvalitetnom izradom likovnih predstava zbunjuje interpretatore i dovodi pod znak pitanja teoriju o ruralnoj i naivnoj umjetnosti na tim spomenicima. Obim, estetske kvalitete i njegov smjetaj u samo srce srednjovjekovne bosanske drave na sredini puta izmeu dviju kraljevskih rezidencija, Kraljeve Sutjeske i Bobovca, upuuju da je stajao nad grobom kakve vane osobe. Revizijska arheoloka 42 iska-

138 | MAGAZIN ZA (POLITIKU) KULTURU I DRUTVENA PITANJA

Vidi: . Belagi: Steci - kultura, umjetnost, op. cit. sl. 32. S. Belagi: Steci u Gornjem Hrasnu, Nae starine, Sarajevo, 1960. sl. 9; M.Wenzel: op. cit. T.XV. 39 M.Wenzel: op. cit. T. XIII. br. 1,2,3,4,5,6,7,9,10. 40 . Belagi: Popovo, op. cit. sl. 101 i 101a 41 Palameta, Miroslav: Steak Lupka Vlasnia sa ovnice i njegov natpis, Motrita,3, srpanj-rujan, Mostar, 1997. str.52-55. 42 Irma remonik:Iskopavanja crkvine u Zgoi 1948, GZMBiH, V, NS, Sarajevo, 1950. str.411-416.

Ba t i n a panja upravo su potvrdila takvu tezu nalazima dijelova brokatne tkanine i luksuznog uvoznog stakla u davno opljakanoj grobnoj raki. Tko je bio njegov vlasnik, tko je koncipirao njegov izgled i izradio prizore na njegove etiri boka, ostat e zacijelo nerijeena zagonetka. U svakom sluaju on je djelo umjetnika koji je poznavao izvrsno europske i mediteranske kiparske i slikarske tradicije, pa ak i one lokalne, i izvoaima kojima je bio blizak i rezbarski i klesarski zanat. Kako nije nita slino ostalo sauvano u bliskom i irem prostoru, niti u mekom, podatnom kamenom materijalu od koga je napravljen taj spomenik i visoki stup na toj istoj nekropoli oko male kapelice ispod Stipan-grada, pomisao o iskusnim klesarima, graverima i rezbarima koji su ukraavali drveni namjetaj u palaama bosanske gospode ne bi trebalo otklanjati. Posve je pouzdano i znano da su graveri, peatoresci i zlatari boravili u slubi bosanskih banova i kraljeva i visoke feudalne gospode due vremena i da su izraivali proizvode po najboljim tadanjim standardima. Nije teko predvidjeti niti vanu ulogu tih majstora, premda su njihove izraevine najlake propadale u nesigurnim vremenima. Spomenik je ukraen sa sve etiri bone strane bogatim guralnim scenama, geometrijskim motivima i bujnim biljnim bordurama. Proelju steka sastoji se od etiri likovne cjeline, postavljene jedna nad drugom, kako se to komponira u srednjovjekovnom zidnom slikarstvu. U samom zabatu slika je grada koji se sastoji od pet vitkih viekatnih tornjeva s otrim krovovima, pokrivenim slinim elementima kao zadarski tornjevi na Raki svetog imuna, s velikim lunim loama kakve se u stvarnosti mogu vidjeti u Dubrovniku ili nad trgovima gotiki koncipiranih srednjovjekovnih gradskih sredita po Italiji. Naznaka prsobrana u tim velikim lunim niama, dok se u jednoj od njih sluti ljudska gura, kruni i zvjezdasti ukrasi na vrhovima krovova, pleteni vijenac iznad glavnih vrata i cvjetne rozete u pozadini kao nestvarna nebeska tijela pridonose dojmu mediteranskog gradskog ugoaja. Reljefna horizontala na kojoj stoji grad postavljena je na vrh stilizirane planine, naznaene s po est breuljaka koji se uspinju, s po jednim stiliziranim stablom sa svake strane. U sreditu planine, na sjecitu sredinje horizontale i vertikale cijele likovne kompozicije, izdubljene su tri gure, postavljene u izrazito ceremonijalnu pozu, od kojih sredinja sjedi, a druge dvije ogrnute u toge ili plateve, kao pobona pratnja, stoje pored nje. Ispod te cjelokupne kompozicije vrlo pravilni je biljni pojas od pet jaih i pet slabijih stabala koja u gornjem dijelu imaju slobodne stilizirane grane s po tri izduena lista. njihov donji dio povezan je u linijo od krunih isjeaka, pa se dobiva dojam da je itav vijenac tih stabala sastavljen oko deset zamiljenih krunica, meu sobom povezanih. Sline pravilne vo43 44

doravne kompozicije, donjeg povezanog dijela i gornje otvorene forme, koje prerastaju iz zamiljenog geometrizma u biljne stilizacije mogu se vidjeti na gotikim pokaznicama ili na ligranskim detaljima s okvira za slike u spomenutom stilskom slogu. Ispod tog biljnog friza dva su suprotstavljena osedlana i zauzdana konja s uzdignutom prednjom nogom prema frontalno koncipiranim ljudskim gurama koje ih pridravaju za uzde. Cvjetne rozete iznad i ispod konja iste su kao iznad gradskih kula u gornjem dijelu. Prednja ploha odvojena je od ostale etiri jakim kamenim uem u koje su ule njegove otre pravokutne sastavnice. Sve su plohe na taj nain odvojene i povezane jedna s drugom. Tanka reljefna linija koja uokviruje to proelje prerasta na rubnim vertikalama steka u jedan od rubova trake, ispunjene ligranski tankom petolisnom vrijeom. Slina vrijea, s izduenim poljima i uspravnim petolisnim granicama prati vertikalni rub susjedne bone lijeve plohe, podijeljene na dvije skupine gura bujnom biljnom bordurom. Bordura koja razdvaja lijevu bonu stranu na kavalkadu konjanika u gornjem dijelu i na donje guralne prizore, sastavljena je pomno od srcolikih polja, u kojima su petolisne palmete. Spojena jedno uz drogo proirenim dijelom, iz kojih na stranu izlaze mali pupoljci, ona su tim parnim oblicima isklesana na gredi kao da slijede prostor zamiljenih istostraninih trouglova odnosno rombova. Na njihovim otrim spojevima izbijaju mala sedmolisna stabla lijevo i desno, popunjavajuu prazninu i uravnoteujui kompoziciju unutar sebe i istodobno s ostalim oralnim elementima na steku. Precizno ukomponiranih devet polja podrazumijeva ne samo dobrog majstora ve i ukraavanje na licu mjesta, na ve pripravljenom bloku kamena. Kada je iro Truhelka govorio o detaljima hrvatske romanike provenijencije na ovom steku43, onda je zacijelo i ovu borduru dovodio u vezu s nalazima kao to je pilastar iz Knina, koji je ukraen slinim elementima u tropleternoj stilizaciji44. Na bazamentima i bordurama oltarskih pregradnih ploa iz kasnoantike ili ranosrednjovjekovne bazilike iz VI. st. u zenikom predgrau Belimiu, nalaze se ukrasne kombinacije s takvim elementima. Valja spomenuti da je osim toga na kamenom namjetaju iz te zenike crkve, koja je mogla funkcionirati jo u doba Kulina bana, niz motiva koji se nalaze i na zgoanskom nadgrobnom spomeniku45, kao to su suprotstavljeni konjanici, rozeta i kri od ljiljana. Dakako te slinosti govore samo o snanoj tradiciji tog dekorativnog elementa, koji se ne susree samo na kamenim reljema. Sline srcolike oblike s vielisnom palmetom, za koje se dri da su bizantske provenijencije, moe se susresti u razliitim dekoracijama iz vremena otonske renesanse u Njemakoj. Svojim oblikom sline zgoanskim izve-

. Truhelka: Sredovjeni spomenici bosanske Hrvatske, Hrvatsko kolo, XXIII, 1942. Stipe Gunjaa: Rad Muzeja hrvatskih starina u g. 1951., Starohrvatska prosvjeta,3,1954. 45 . Basler: Arhitektura kasnoantikog doba u Bosni i Hercegovini, Kulturno nasljee, Veselin Maslea, Sarajevo, 1972 str.126-143
STATUS, BROJ 2, VELJAA/OUJAK 2004.

| 139

Ba t i n a dbama tog motiva u parnim kombinacijama pojedine su bordure na oslikanim staklima prozora u San Denisu, u Parizu, posebice na onom s biblijskim prizorima iz Mojsijeva ivota ili onom na kome se prikazuje kako prorok Ezekijel najavljuje Kristovu muku. Veliinu i konanu verziju tog motivira obino uvjetuje arhitektonika podloge, kao na zidnim oslikanim bordurama ispod apostolskih likova u gotikoj kupoli baptisterija iz Parme, s kraja trinaestog stoljea. Nije teko pretpostaviti da su bordure od takvih elemenata pogodne upravo za dekoracije zidnih ploha i drvenog namjetaja, to doputa promiljati njihova vrlo duga, postojana i rairena uporaba kroz epohe upravo na reprezentativnim primjercima europske srednjovjekovne umjetnosti. Meutim i u pojedinim bosanskim kodeksima iz XIV. st., kao i kod Vida Omiljanina, nalaze se ukrasi upravo takve stilizacije. Gornji friz lijeve bone strane u visini je planine i grada s proelja prema kome se upuuju njegovih pet konjanika. U prostoru izmeu glave prvog i drugog odnosno treeg i etvrtog jahaa ostavljeno je reljefna etvorina s natpisom, koji je posve neitak. Tradicionalni predromaniki i romaniki motiv kria od ljiljana, stiliziran posve na nov nain, ponavlja se tri puta na praznim poljima izmeu ostalih gura. Jedan manji upisan je u vei kri od ljiljana strogim geometrijskim rasporedom tako da se on moe recipirati istodobno kao cvjetna rozeta, konstruirana sloenim presijecanjem krunica. Likovi konjanika s vitkim kopljima i zastavicama na njima, odjeveni su u odjeu koja odgovara likovnim rjeenjima ratnika iz gotikih minijatura XIV. st. kao to je Velika francuska kronika. Usko odijelo sa sputenim pojasom za dugi tipini ma, uske nogavice i s kacigom na glavi, koja sa zada ima titnik, posve je isto kod svih. Na konjima monumentalnog izgleda koji su opremljeni bojnim sedlom i bogatim ukraenim konim remenjem sve naelno podsjea na slina likovna rjeenja s gotikih minijatura, premda su ti detalji uoblieni prilino originalno. Ti konji i jahai ne razlikuju se od konjanika na donjem frizu desne bone strane, koji se kreu u bojnom poretku takoer prema elu steka. Kavalkada je dodue dinaminija u narativnom smislu jer su koplja blago sputena u poziciju spremnosti, a etvorici se jahaa suprotstavlja peti, kao da brani pristup u prizor na proelju steka. Svi imaju pored sebe rozetu od est latica. I konji s proelja u najnioj razini posve su iste kopije ostalih konja, koji imaju pomalo neobine trbuhe, vie nalik zvjerinjim, retuiranu grivu i rep brojnim linijama i oklopljene nozdrve, a ljudske gure, premda dijelom oteene, posebice na proelju, razaznaju se po svojoj odjei opremi i naoruanju kao uobiajeni guralni sadraj na gotikim likovnim predstavama iz spomenutog razdoblja. Takve su i dvije predstave lovaca u donjem frizu u prizorima lova lukom i strijelom na jelena i kopljem na vepra. Realizam tih
46 47

scena dade se povezati sa slinim scenama u kasnijim kodeksima o lovu, posebno po predstavi kapitalnih primjeraka ivotinja koje gonjene psima, stiu na domet lovakog oruja. U prvom prizoru lovac s nisko pripasanim tobolcem natee luk na ve u vrat ustrijeljenog i iznenaenog jelena, opkoljena ljutim hrtovima. U drugom prizoru lovac zabija koplje u vepra, takoer natjerana psima. Poloaj gura u iznenadnom srazu uva neto od klasinih rimskih prizora na sarkofazima s motivom lova na Kaledonskog vepra. Treu scenu, raenu s posebnom pozornou i kaligrafskom strpljivou, predstavljaju par koji ine zmaj i zvijer iz porodice divljih maaka u poloaju uznemirene ukroenosti. Zmaj na lijevom frizu, koga je rep svezan u vor, iznad stabla za koje je privezan gepard ili tigar s ogrlicom i podvijenim repom, tipian je reptil, gotike stilizacije, s malim imievim krilima i isplaenim zmijskim jezikom. Njegov oblik slian je zmajevima koji nose monik s golgotskom Kristovom spuvom u Zadarskoj riznici46. ak je klesar tako plastino radio tijelo reptila da njegov epiderm sugerira zmijske ljuske. Takav oblik glave imaju ispleteni zmajevi na stecima s Meugorja u Glumini, u Toplici, na Zelenikovcu i Hodovu. Meutim, u starom talijanskom gradiu Narni, na Palazo commune pored nekoliko reljefa koji ukraavaju fasadu iznad gotikog luka soji meu reljefnim ploama i jedna u kojoj su suprotstavljeni lav i zmaj, koji pripada upravo ovom likovnom tipu. Krzno je zvijeri, koju samo moni lanac dri u pokornosti, takoer kaligrafski obraeno, pa taj par spada u najbolje ouvane scene na steku prema kojima se da zakljuivati kako je pomno raena cijela dekoracija steka. Izmeu tih lovakih prizora tri su stabla romanike provenijencije, maksimalno stiliziranih oblika, grana i podnoja koje podsjea na stabla u minijaturama iz evanelja Divoa Tihoradia, dvorskog plemia iz tridesetih godina XIV. rodom iz Usore. Lepezaste stilizirane kronje, posebno ona iza koje stoji na eki lovac na jelena, likovno je bliska velikoj lepezi kojom mae sluga uz Irudovo prijestolje iz Evanelja kneza Miroslava Humskog. Posve drugaije geometrizirane koncepsije stabla su s proelju i s desne bone strane. Stablo s pticama u gornjem posljednjem uglu desne bone strane podsjea na slina stabla koja na polukrunoj gotikoj luneti iznad dananjeg sjevero-istonog ulaza u Sv. Nikolu u Stonu, u kome je inae bio sahranjen i Gost Radin47. Zaglavlje i desna bona strana, osim spomenutog donjeg friza s konjanicima i stabla s pticama, podijeljeni su na osam tradicionalno romanikih slijepih nia s polukrunim zavretkom, i u donjem dijelu devet etvorina biljnim trakama. Osim uspravne vitice s listovima akantusa, sve spomenute prostore uzdu i poprijeko uokviruje iroka biljna traka ispunjena granama nalik na stabljiku ljiljana, a sastavljena od nekoliko modula, koje po potrebi moe odbacivati ili dodavati. Nie i etvorine ispunje-

140 | MAGAZIN ZA (POLITIKU) KULTURU I DRUTVENA PITANJA

Ivo Petricioli: 1000 godina umjetnosti u Zadru, Zadar, 1988. sl.74 Dr. sc. Josip Sopta: Gost Radin (Radivoj) Butkovi i njegov grob, Hercegovina, 6-7 ( 14 15), Mostar, 2001., str. 49.- 60.

Ba t i n a nu brojnim rozetama i cvjetovima. Samo na te dvije strane izrezbareno ih je oko stotinu. Meu njima dominira dvadeset velikih rozeta, raenih pomno i precizno sloenim kombinacijama koncentrinih i presjeenih krunica. Veina od njih ima kao zamiljenu osnovu dva meusobno spojena istostranina trokuta. Premda takvu osnovu imaju rozete od davnina i u drvetu i u kamenu, na romanikim i gotikom luksuznom namjetaju, te rozete ba onim koncentrinim krugovima i pravilnim dijelovima krunice na unutranjim rubovima, povuenim iz nekog vanjskog izbrisanog sredita djeluju inventivno i nekonvencionalno. Upravo gotiku tipinost i ovjerenost pokazuje rozeta u obliku medaljona od est listova oko kojih tee puni krug. Takvo polje ima mali tajni Tvrtkov peat i dva srednja iznimno dobro uraena gotika peata Tvrtka II48. U tom polju smjeteno je sedam jednakih cvjetova sa po osam latica, u svakom listi po jedan i u sreditu posljednji. Cvjetovi su dobro ouvani pa se vidi jo vrlo mala krunica u njihovom sreditu koja sugerira cvjetni tuak. Takva dva medaljona ispunjavaju posljednju bonu niu, a slobodni prostor izmeu njih ili njegov viak popunjavaju rozete u obliku dvostrukog cvijeta. I manji cvijet isklesan u sreditu veega, kao i taj vei, ima osam latica. Slina kombinacija dvojnih cvjetova vidi se na gotikom natprozorniku iz ruevina Sv. Nikole u oblinjim Milima49. Takoer je gotike zlatarske i rezbarske provenijencija tanka cik-cak linija, koja oponaa katkad oblik otrih arkada, a u svoj funkciju dopunjuje ipkasti reljef ukrasa. Cvjetovi i rozete drugih oblika prekrivaju i prostor s guralnim scenama, koje su zacijelo imale i neki dublji smisao, teko odgonetljiv zbog nejasnih i oteenih gura. Izgleda da nije taj sadraj niti drugim majstorima steaka bio u potpunosti razvidan, posebice prizori s proelja. Naime, prema steku s Avtovca i velikom steku s Radimlje ta je scena shvaena samo kao turnir pod gradom. Basler na generalnom planu u tim motivima vidi elemente i odjeke kasnoantikog orkog kulta50. Zdravko Kajmakovi prepoznaje sredinji prizor kao predstavu deizisa,51 a Marian Wenzel u paru suprostavljenih konja vidi motiv s Dioskurima52. Kad bi scena bila na rimskom sarkofagu reklo bi se da su to prizori lustruma ili prikaz junakih djela pokojnikovih. Ipak, radi se o srednjovjekovnom kulturolokom kontekstu koji starim tradicionalnim obrascima i oznaiteljima pridruuje svoja, esto posve nova znaenja. Ono to je svim tim prizorima zajedniko tenja je prema uzvienom i zanosnom u epskom smislu. To nastojanje ima estetsku vrijednost uope u funeralnoj skulpturi bez obzira na povijesne i stilske epohe, pa se namee misao da ta estetska ravnina, prije nego samo znaenje, doziva stare, okuane izriaje.
48 49

U raspravljanjima o tom steku neizostavni su osvrti o drugom znaajnom spomeniku s iste nekropole u Zgoi, napravljenom od istog materijala, moda ak u bliskom vremenskom rasponu, ali od drugoga majstora, u drugaijem obliku i s posve razliitim repertoarom ukrasa. Njegova interpretiranja, kao dio polemikih rasprava, zahvaena su idejom o slinosti s mnogo kasnijim islamskim spomenicima koji pripadaju drugoj kulturi sahranjivanja i obiljeavanja grobova u Bosni i Hercegovini. To je zgoanski stup na kome je bio natpis iji se cjeloviti sadraj dri dvojnim, ali proitana titula bana, najvjerojatnije Stipana, pomae vremenskom odreenju koje nije mlae od polovice XIV. stoljea. Likovni motivi na njemu i sam izgled, nadahnuti gotikom arhitekturom, ne kolidiraju s takvim datiranjem, pa se posve susljedno namee potreba reintrpretacije steaka u obliku stuba od Brela na morskoj obali do istone Bosne, sa stajalita kronoloke perspektive i tradicije tog oblika. Nesumnjivo je meutim da je osnovnu skicu za taj spomenik radio autor kojemu nisu bili nepoznati elementi gotike arhitekture. Takvu provenijenciju potvruju jo snanije motivi otrih reljefnih arkada u tri navrata. Na jednoj od njih, koja je urezana na cijeloj plohi kvadratinog zavretka stuba, nalazi se etvorolisni medaljon koji se moe nai upravo u takvoj orijentaciji i u sprezi s takvim arkadama ili iznad gotikih bifora na objektima primorske gotike. Tom graevinskom stilu pripadaju i dekoracije u formi pletenog ua. Mnotvo stiliziranih krieva, meu kojima se posebno istiu oni istokrani malteke stilizacije, potvruju takvu interpretaciju i otklanjaju tobonje kasno datiranje tog spomenika i njegovu osmansku provenijenciju. Spomenici najkvalitetnije izrade, meu kojima prednjae ta dva steaka iz Zgoe, prepoznaju se kao djela onih majstora kojima su podjednako bila vana tradicijska likovna rjeenja kao i suvremena stilska nastojanja. U sintetiziranju tih razliitih stilskih koncepata, posebice gotikog i romanikog, ti su majstori i klesari pokazali svoje umijee, izgraivano na primorskim iskustvima sintetiziranja razliitih stilova. Bez obzira na bogatstvo oblika i reljefnih likovnih i dekorativnih motiva u korpusu steaka, njihov repertoar ipak je prilino ogranien, pokazujui dominantnu vanost kopizma u njihovoj izvedbi. Ta znaajka podrazumijeva i kvalitativni raspon, u kome identikacija najkvalitetnije uoblienih steaka i njihovih majstora postaje preduvjet ozbiljnih rasprava o tom vidu kiparske umjetnosti. Ovaj rad se zadrava upravo na takvim izracima, ija su likovna rjeenja preuzimana i kopirana. Ti primati najjasnije pokazuje dodire sa suvremenom i tradicionalnom umjetnikom likovnom produkcijom. Na njima se prepoznaju i tradicionalni romaniki i suvremeni gotiki odrazi, to armira ideju da su te spomenike uglavnom radili domai likovnjaci, duboresci i kle-

P. Aneli: Srednjovjekovni peati iz Bosni i Hercegovini, op. cit, br.7, 18, 20 P.Aneli: Krunidbena i grobna crkva .., op. cit. sl. na str. 198 50 . Basler: Orki elementi u simbolici steaka, Dobri pastir, Sarajevo, 1976, st. 79-96. 51 Z. Kajmakovi: Neki ikonografski motivi na stecima. Radovi sa Sipozijuma Srednjovjekovna Bosna i evropska kultura, op. cit. str.297-306. 52 M. Wenzel: Some Reliefs outside the Vjetrenica Cave at Zavala, Starinar, SAN,XII, Bg. 1961. str.21-34.
STATUS, BROJ 2, VELJAA/OUJAK 2004.

| 141

Ba t i n a

142 | MAGAZIN ZA (POLITIKU) KULTURU I DRUTVENA PITANJA

Ba t i n a sari, koji su se kolovali kod majstora iz primorskih centara. Njima makar pripadaju idejne skice koje pokazuju osjeanjem za kompoziciju, upravo na stecima najbolje izrade, da su ukraene strane steaka meusobno odnose kao gotiki poliptisi. Arhitektura i skulptura, kako se jo moe vidjeti jo na samom terenu i u arheolokim iskapanjima, zanatske izraevine, od novca do nakita, peati i minijature u bosanskim i humskim rukopisima od poetka bosanskog kraljevstva pokazuju armaciju gotikog stila i njegovu sintezu s tradicionalnim formama. Upravo se reeks takve sinteze osjea i na stecima. Dovoenje njihovih oblika i ukrasa u vezu sa spomenutim istodobnim repertoarom uradaka u Bosni, Humu i bliskom susjedstvu rekonstruira kulturoloki kontekst kasnog srednjeg vijeka u tom prostoru, pokazujui upravi takvim objektivnim pristupom da su po ukusu nainu ivota, ili makar u samom nastojanju, ti krajevi u tom vremenu bili dio europskog Zapada.

PROF. DR. MIROSLAV PALAMETA, (BOROJEVICI KOD STOCA, 1949.) REDOVITI JE PROFESOR NA PEDAGOKOM FAKULTETU SVEUILITA U MOSTARU, GDJE PREDAJE TEORIJU KNJIEVNOSTI.

STATUS, BROJ 2, VELJAA/OUJAK 2004.

| 143

Prijevodi i najave

Pr i j e v o d i i n a j a v e

Obrisi novog svjetskog poretka


Hoe li doista biti mogue izgraditi meunarodno drutvo na neemu kao to je model Treeg svijeta, s otocima velikih povlastica u moru bijede
Noam Chomsky

IZ KNJIGE NOAM CHOMSKY: STARI I NOVI SVJETSKI PORETCI, NAKLADA JESENSKI I TURK, ZAGREB, SVIBANJ 2004., PREVEO VIESLAV KIRINI, NAKLADA JESENSKI I TURK

TRUKTURE VLASTI ISKAZUJU SKLONOST VEZIVANJA UZ domae monike, a u zadnjih nekoliko stoljea uz gospodarsku mo. Taj proces se nastavlja. BBC-jev dopisnik za gospodarske teme James Morgan opisao je u Financial Timesu de facto svjetsku vladu koja postupno poprima oblik, to su: MMF, Svjetska banka, grupa G-7, GATT i ostale strukture nastale da bi sluile interesima transnacionalnih tvrtki, banaka i ulagakih tvrtki novog imperijalnog doba. Na drugome kraju batine, Povjerenstvo za Jug zapaa da su najmonije zemlje Sjevera de facto postale upravno tijelo u svijetu gospodarstva, titei svoje interese i nameui svoju volju zemljama Juga; vlade tih zemalja zbog toga su izloene gnjevu, ak i nasilju vlastitog stanovnitva, iji ivotni standard opada kako bi se ouvali sadanji obrasci odvijanja poslova u svjetskom gospodarstvu, to jest sadanje strukture bogatstva i moi.1 Osobito znaajno svojstvo de facto vladajuih ustanova u nastajanju jest njihova neosjetljivost na utjecaj i svijest stanovnitva. One djeluju u tajnosti, oblikujui svijet podreen potrebama ulagaa, pri emu je publika stavljena na mjesto koje joj pripada, a prijetnja demokracije smanjena. Obrat u irenju demokracije tijekom posljednjih stoljea nije stvar od malenog znaaja, a praen je novim oblicima izopaenja klasine liberalne doktrine u meunarodnom gospodarstvu. Prirodno je da se takav razvoj dogaaja sa zabrinutou promatra diljem Juga, ali bi stanovnitvo Treeg svijeta u samoj Americi trebalo biti jednako zabrinuto. U svojem zavrnom obraanju Grupi 77, predsjednik Luis Fernando Jaramillo imao je pred oima neprijateljsko meunarodno okruje i gubitak gospodarskog i politikog uporita zemalja u razvo1

ju unutar takozvanoga novoga svjetskog poretka... u osvit 21. stoljea; to su imbenici koji dovode do stvarnog neprijateljstva koje je pak u otrom kontrastu s euforijom koja se javila po zavretku Hladnog rata, s programima gospodarske liberalizacije i donoenjem sporazuma GATT. Strategija bogatih, kako je primijetio, jasno je usmjerena na sve vee jaanje gospodarskih ustanova i agencija koje djeluju izvan sustava organizacije Ujedinjenih naroda, koja unato svojim ozbiljnim nedostacima ostaje jedini multilateralni mehanizam pri kojemu zemlje u razvoju imaju pravo glasa. Nasuprot tomu, ustanove Bretton Woodsa (Svjetska banka, MMF, itd.), koje su postale gravitacijsko sredite za gospodarske odluke koje pogaaju zemlje u razvoju, obiljeava nedemokratski karakter, nedostatak transparentnosti, dogmatinost naela, nedostatak pluralizma pri razmatranju ideja, te nemo da utjeu na politiku industrijaliziranih zemalja ijim vodeim sektorima zapravo slue. Nova Svjetska trgovinska organizacija, ustanovljena posljednjim sporazumima GATT-a, ponovno e biti u skladu sa Svjetskom bankom i MMF-om kroz novo institucionalno trojstvo ija bi posebna uloga trebala biti da upravlja i ravna gospodarskim odnosima koji obvezuju svijet u razvoju, dok e industrijalizirane zemlje sklapati svoje vlastite poslove... izvan normalnih kanala, kroz G-7 i na druge naine. Slino gledite iskazano je na konferenciji koju su u San Salvadoru organizirali isusovci u sijenju 1994. godine []. U izvijeu o radu konferencije zakljuuje se: Srednja Amerika danas doivljava globalizaciju kao pljaku razorniju od one kojoj su njeni ljudi bili izvrgnuti prije pet stotina godina kroz osvajanje i kolonizaciju, to je komentar koji openito vrijedi za veinu svijeta u razvoju. Nova dominantna sila nije trite nego snana transnacionalna drava koja diktira gospodarsku politiku i planira raspodjelu resursa. MMF, Svjetska banka, Interamerika razvojna banka, Amerika agencija za meunarodni

Weekend FT, 25/26. travnja 1992; South Centre, op. cit., str. 13.

146 | MAGAZIN ZA (POLITIKU) KULTURU I DRUTVENA PITANJA

Pr i j e v o d i i n a j a v e razvoj, Europska zajednica, Program razvoja Ujedinjenih naroda i slian soj jesu dravne ili meudravne ustanove transnacionalnog karaktera, koje imaju znatno vei gospodarski utjecaj na nae zemlje negoli trite.2 tovie, ustanove transnacionalne drave uglavnom slue drugim gospodarima, kao to je svojstveno dravnoj moi. U ovom sluaju to su transnacionalne korporacije iz podruja nancija i ostalih usluga, proizvodnje, medija i komunikacija ustanove koje su totalitarne po unutarnjem ustroju, sasvim neodgovorne, apsolutistike po karakteru i koje raspolau silnom moi. Unutar njih mjesta se rasporeuju prema prilino krutoj hijerarhiji dominacije, u kojoj se nalozi provode odozgo prema dolje. Oni izvana mogu se pokuati nuditi gospodarima i mogu kupovati to se proizvodi, ali izvan toga veliki dio stanovnitva ima vrlo malo mogunosti. Moe se zamisliti to bi klasini liberali mislili o ovom novom obliku neodgovorne, apsolutistike moi ogromnog dosega. Na primjer, Thomas Jeerson sa svojim prezirom prema jedinstvenoj i sjajnoj vlasti aristokracije, utemeljenoj na bankarskim ustanovama i novarskim korporacijama, kroz koju bi nekolicina upravljala i vladala nad pokradenim seljacima i osiromaenim gazdama to je opis none more koja je ostvarena vie nego to je on mogao i sanjati. Ili ak Adam Smith iz pretkapitalistike ere, sa svojom podozrivou prema dioniarskim tvrtkama (korporacijama), osobito ako bi one postale praktiki besmrtne osobe tvorevine koje posjeduju prava osoba, bez ogranienja to su prava koja su im dodijeljena tijekom devetnaestog stoljea uglavnom pravnim odlukama. Moemo se prisjetiti, u svezi s tim, Smithova uvjerenja da bi u savrenoj slobodi postojala prirodna tendencija ka jednakosti, koja je uvjet za uspjeno djelovanje trita.3 Je dna o d p o slj e dic a dj elov anja g lob ali z ac ij e na go sp o d arstvo j e st na st ajanj e nov ih vl adinih u st anov a koj e slu e intere sima transnac ionalne go sp o d arske mo i. Druga je posljedica proirenje nepravednog drutvenog modela Treeg svijeta na industrijski svijet. Sjedinjene Drave preuzimaju vodstvo, to je jo jedna posljedica izvanredne moi i klasne svijesti poslovnog sektora koji se uspio oduprijeti drutvenom ugovoru, drugdje izborenom zalaganjem i borbom naroda. Proizvodnja se sve vie premjeta u podruja s niskim plaama, a vode je povlateni sektori svjetskoga gospodarstva. Veliki dijelovi stanovnitva tako su postali suvini za proizvodnju, a vjerojatno i za trite, za razliku od vremena Henryja Forda koji je shvatio kako nee moi prodavati automobile ako njegovi radnici ne budu imali pristojne plae u okviru dravnoga gospodarstva. GATT, NAFTA i slini nazvani su sporazumima o slobodi trgovanja, ali to je pogrean opis. Prije svega, pojam trgova2 3

nje teko se moe odnositi na sustav u kojem je oko etrdeset posto amerikog trgovanja unutarnja stvar, neto ime centralno upravljaju iste vrlo uoljive ruke koje upravljaju planiranjem, proizvodnjom i ulaganjima. Vie od polovice amerikog izvoza u Meksiko, na primjer, ne stie na meksiko trite, nego ga ine transferi amerikih korporacija od jedne grane drugoj, ime se maksimizira zarada zahvaljujui niskim trokovima rada i niskim standardima zatite okolia. Takve interne operacije (koje ukljuuju politiku cijena usmjerenu na porezne povlastice i slino), takoer unose razne trine poremeaje, koji se svode na nevladine i netarifne zapreke veih razmjera, premda one nisu predviene trgovinskim aranmanima niti neoliberalnim fetiizmom koji ih prati. Kalkuliranje uz navodnu uinkovitost previa i mnoge druge imbenike. Nekadanji vii ekonomist Svjetske banke Herman Daly zapaa da u obzir nisu uzete stvari kao to su umjetno sniavanje trokova prometa kroz vladinu potporu energetici putem poreznog kreditiranja ulaganja i razvoja, te vojni trokovi koji osiguravaju pristup nafti i kontroliranje njezine cijene, to ini velik dio uloge Pentagona. Trokovi zatite okolia zbog koritenja goriva takoer su eksternalizirani, to bi inae znatno smanjilo navodne prednosti trgovanja. U sluaju trgovine izmeu Sjedinjenih Drava i Meksika, Daly napominje: U Meksiko je doputen slobodan uvoz amerikoga kukuruza, subvencioniranog iscrpljivanjem plodne zemlje, navodnjavanjem, zaradom od nafte i sredstvima iz savezne riznice, tako da e NAFTA vjerojatno unititi meksike seljake kad ih jeftini ameriki izvozni poljoprivredni proizvodi, subvencionirani na takve naine, pokose i natjeraju u gradove, snize tamonje plae, a neizravno i plae u Sjedinjenim Dravama.4 Iz v ij e e Uj e dinj enih naro d a o transnac ionalnim tv r tk ama (U N C TA D World Inve stment Re p or t 1993, W I R) pro c j enjuj e d a transnac ionalne tv r tke kontroliraju tre inu proi z vo dnih re sursa , dok su njihov a prekomorsk a ul ag anja z na ajnija z a s v j e tsko go sp o d arstvo ne go s v j e t sk a trgov ina, izvjeuje Tony Jackson u Financial Timesu; 5,5 bilijuna dolara ostvareno je prodajom izvan zemlje porijekla roba, dok ukupni svjetski izvoz (koji ukljuuje i znaajni izvoz izmeu tvrtki) donosi 4 bilijuna dolara. Trgovinski analitiar Chakravarthi Raghavan dodaje da ove brojke ne ukljuuju brojne tvrtke koje obavljaju transnacionalne djelatnosti, te s malim ili nikakvim izravnim stranim ulaganjima upravljaju stranim proizvodnim resursima putem razliitih neulagakih aranmana podugovora, franiza, licenci, itd. kao i putem stratekih saveznitava. U WIR-u se izvjeuje da su izravna strana ulaganja visoko koncentrirana, jer oko jedan posto transnacionalnih tvrtki posjeduje preko polovice dionica izravnih stranih ulaganja ili ukupnih pripadnih resursa. Dalje se navodi da sporazumi GATTa iz 1993. poveavaju prava transnacionalnih tvrtki da provo-

Jaramillo, op. cit. Pico, Envo, op. cit. Jeerson, 1816. godine, navodi Sellers, op. cit., str. 106. Smith, Wealth of Nations, Knj. V, poglavlje 1.III.I; knj. I, poglavlje 10.I; E. Cannan, urednik, Chicago 1904. (1976), svezak II, str. 264; svezak I, str. 111. Vidi Werhane, Adam Smith, str. 125 i 106. 4 Peter Cowhey i Jonathan Aronson, Foreign Aairs, America and the World, 1992/93. Senator Ernst Hollings, Foreign Policy, zima 1993/94. Ian Robinson, op. cit., str. 63. Daly, op. cit.
STATUS, BROJ 2, VELJAA/OUJAK 2004.

| 147

Pr i j e v o d i i n a j a v e de svoje djelatnosti koje unapreuju gospodarsku integraciju svjetske ekonomije u dosad nezabiljeenoj mjeri i tempu, navodi Raghavan. Nasuprot tomu, na transnacionalne tvrtke ne prelaze odgovarajue obveze. U skladu s tim, Svjetska banka objavljuje smjernice za odnos domaih vlasti spram privatnih izravnih stranih ulaganja, ali se ne bavi obvezama stranih ulagaa, osim na sasvim openit nain, istie se u WIR-u. Pokuaj da se razradi kodeks ponaanja za transnacionalne tvrtke propao je u srpnju 1992. To znai formalni kraj najobuhvatnijeg napora da se stvori globalni i uravnoteeni okvir za izravna strana ulaganja, stoji u WIR-u.5 Bitno je da su ulagaka prava zatiena i unaprijeena, kao to je to sluaj s GATT-om i NAFTA-om. Za perverznu trinu demokraciju, ljudi su tek neto usputno. Od 1982. do 1992. godine, dvije stotine najmonijih korporacija povealo je svoj udjel u globalnom BDP-u s 24,2 posto na 26,8 posto, udvostruivi zdruene prihode na skoro 6 bilijuna dolara, pri emu je vodeoj desetorici pripala gotovo polovica dobiti gornje dvije stotine, to je nedovoljno za ocjenu koncentracije jer u obzir nisu uzete divovske tvrtke u privatnom vlasnitvu, kao to su Cargill, UPS i ostali. U meuvremenu je vodeih svjetskih pet stotina tvrtki otputalo po etiri stotine tisua radnika godinje tijekom proteklog desetljea, bez obzira na rast njihovih zdruenih prihoda, primjeuju Frederic Clairmont i John Cavanagh. Ta pojava odrazila se i na Sjedinjene Drave. U 1992. godini, prvoj godini blagoga oporavka, na poslovnim stranicama zabiljeeno je: Americi ba i ne ide dobro, ali njene korporacije lijepo napreduju, ostvarujui dobit koja dosie nove rekorde u porastu zarade. Paradoks 92: Slabo gospodarstvo, jaki proti, glasio je naslov koji dobro uoava sasvim neparadoksalne posljedice ogorenog i uspjenoga klasnog rata, koji je uspjeno nastavljen i u prvoj godini Clintonova mandata. asopis Forbes je u svom godinjem prikazu korporacijskog stanja ustvrdio kako je dobit u 1993. godini porasla za 13,8 posto, na 204 milijarde dolara za pet vodeih rmi, ija je vrijednost porasla za 10,2 posto na 8,9 bilijuna dolara, dok im je trina vrijednost porasla za 6,9 posto na 3,6 bilijuna dolara. Pritom je broj zaposlenih smanjen za oko jedan posto, to se uklopilo u ukupno poveanje nezaposlenosti od gotovo deset posto, odnosno 1,8 milijuna radnih mjesta od 1991. godine. Za 785 tvrtki s Forbesova popisa, dobit je rasla etiri puta bre od prodaje.6 Snaga privatne moi i sumnjiv karakter trgovine mogue je ilustrirati i napomenom Nacionalne akademije znanosti da izvoz iz Sjedinjenih Drava treba obraunavati uzimanjem u obzir ukupne prodaje tvrtki sa sjeditem u Sjedinjenim Dravama, ma gdje da su smjeteni njihovi pogoni. Kada se primijeni ta metoda, izvjeuje Wall Street Journal, ekonomisti Ministarstva trgovine izraunali su da Sjedinjene Drave iskazuju ukupni trni viak izvoza roba i usluga od 164 milijarde dolara u 1991. godini, a ne decit od 28 milijardi dolara, to je jo jedan pokazatelj kako nacionalno gospodarstvo moe cvasti, dok ljudi trpe.7 Vana kritika analiza GATT-a dolazi od ekonomista Svjetske banke Hermana Dalyja i Roberta Goodlanda, koji istiu da u prevladavajuoj ekonomskoj teoriji tvrtke jesu otoci centralnog planiranja u moru trinih odnosa. Kako otoci postaju vei, tako ima sve manje razloga da se proglaava pobjeda trinog naela, osobito kada se otoci veliinom pribliavaju veliini mora, radikalno se odvajajui od naela slobodnog trita, a tako je uvijek i bilo jer se moni ne ele podvrgnuti tim destruktivnim pravilima.8 Osim to nisu bili ni izdaleka slobodni, sporazumi o slobodnoj trgovini samo se djelomice odnose na trgovanje, meu ostalim i stoga to jaaju mo transnacionalnih tvrtki i tako ograniavaju trgovinu (u bilo kojem smislenom znaenju). Sporazumi seu daleko iza trgovanja. Jedna od bitnih karakteristika jest zahtjev za liberalizacijom nancija i usluga, to u prijevodu znai doputanje meunarodnim bankama da istisnu domae suparnike tako da nijedna zemlja ne moe izvriti onaj oblik nacionalnog gospodarskog planiranja koji je omoguio razvoj bogatih zemalja. Suvino je pritom rei kako naelo Adama Smitha da slobodno cirkuliranje radne snage predstavlja jednu od kljunih poluga slobodne trgovine na to se stalno poziva Trei svijet biva posve zanemareno od strane zagovornika neoliberalizma, koji jednako malo mare za zakljuak njihova junaka da e radnici biti uniteni trinim silama ukoliko se vlast ne potrudi da to sprijei, to mora biti osigurano u svakom naprednom i civiliziranom drutvu. Uglavnom, bogate sile i njihovi dominantni elementi ostaju suprotstavljeni slobodi trgovanja kao to su i inae bili, osim kada smatraju da mogu dobiti trinu utakmicu. Sadanji trgovinski sporazumi i na druge naine odraavaju netrpeljivost bogatih nacija spram neoliberalnih doktrina koje se nameu siromanima kako bi se osigurala to uspjenija pljaka. Prvenstveni je cilj Sjedinjenih Drava da poveaju zatitu svoga intelektualnog vlasnitva, ukljuujui softver i patente, pri emu se patentna prava proteu na procese, ali i na proizvode. Ameriko povjerenstvo za meunarodnu trgovinu procjenjuje da su amerike tvrtke na putu da dobiju 61 milijardu dolara godinje od Treeg svijeta, u sluaju da budu ispunjeni ameriki protekcionistiki zahtjevi prema GATT-u (kao to su oni prema NAFTA-i), to je za Jug troak znatno vei od servisiranja golemog duga kada se ekstrapolira i na druge

5 6 7

Jackson, FT, 21. srpnja; Raghvan, TNCs getting more rights with less obligations, says UN report, Third World Economics, 1-15. kolovoza 1993. Clairmont i Cavanagh, op. cit.; Floyd Norris, NYT, 30. kolovoza 1992; Reuters, BG, 11. travnja 1994. World-Trade Statistics Tell Conicting Stories, WSJ, 28. oujka 1994. 8 Daly i Goodland, An Ecological-Economic Assessment of Deregulation of International Commerce Under GATT, Odjel za okoli, Svjetska banka 1992.

148 | MAGAZIN ZA (POLITIKU) KULTURU I DRUTVENA PITANJA

Pr i j e v o d i i n a j a v e industrijske zemlje. Takve doktrine, koje Sjedinjene Drave i ostale bogate zemlje nisu prihvatile dok su bile u razvoju, nego tek nedavno, smiljene su kako bi se osiguralo da korporacije sa sjeditem u Sjedinjenim Dravama kontroliraju tehnologije budunosti, ukljuujui biotehnologiju. Na taj nain nadaju se da e privatna poduzea, potpomognuta od strane drave, biti u mogunosti kontrolirati zdravstvo i poljoprivredu, kao i ivotne namirnice openito, te time siromanu veinu dovesti u ovisnost o skupim proizvodima zapadnog agrobiznisa, biotehnologije, industrije lijekova, itd. Vano je osigurati da Indija ne proizvodi lijekove po cijenama koje si ljudi mogu priutiti. Indijska industrija lijekova, jedna od najnaprednijih meu zemljama u razvoju, zasnivala se na ograniavanju patenata na procese, bez ukljuivanja proizvoda. Time su bile otvorene mogunosti ekonominije proizvodnje. Ta naela, na kojima su dananje bogate sile ustrajale tijekom vlastitog razvoja, sada bi trebala biti uklonjena novim protekcionizmom koji je paljivo oblikovan kako bi ouvao mo transnacionalnih tvrtki. Ove procedure podjednako ometaju tehnoloke inovacije, koliko i sama poviena razina zatite patentnih prava. Optereujui trokovi meunarodnih patenata odbit e ak i one pojedince/razvojne ustanove koji bi eljeli krenuti u posao s patentima, rekao je vodei biolog Indijskog znanstvenog instituta, napominjui kako njegovoj ustanovi manjka resursa da obradi vie od dva patenta godinje. Prihvaajui te odrednice sporazuma GATT, direktor glavnog indijskog proizvoaa lijekova dodaje: Ugrozili smo dva kljuna socijalna podruja svoje zemlje hranu i zdravlje, izlaui se na milost i nemilost multinacionalnih tvrtki koje e biti u mogunosti unititi indijske farmaceutske korporacije i povisiti cijene lijekova do neprihvatljive razine. Te mjere su u otroj suprotnosti s naelima slobode trgovanja koja je Zapad proglasio svetinjama, kako je komentirao vodei indijski novinar, te predstavljaju ozbiljnu zapreku naem znanstvenom i tehnolokom napretku, ugroavajui napredak i neovisnost, to je korak u smjeru vlasti transnacionalnih tvrtki i izrugivanje suvereniteta naroda i parlamentarne demokracije.9 Openitije govorei, amerike korporacije moraju kontrolirati sjeme, saditi varijetete, kontrolirati lijekove i openito ivotne namirnice. U usporedbi s tim, elektronika se bavi tricama. Jednake mjere poduzimaju se kako bi se uzdrmalo neugodno uinkovite kanadske zdravstvene usluge, koje predstavljaju trulu jabuku u bliskom susjedstvu zbog ograniavanja proizvodnje generikih lijekova, te na taj nain znatno povisuju trokove i dobit amerikih korporacija.10 Izvrna verzija NAFTA-e ukljuuje i ostale protekcionistike crte, od kojih su neke ve spomenute, zbog ega je industri9 10

ja i podrala sporazum. Jedini aspekt po kojemu je on istinski sjevernoameriki sporazum o slobodi trgovanja jest taj da se odnosi na Sjevernu Ameriku: nije rije o slobodi, niti o trgovini, a ponajmanje o sporazumu izmeu nevanih javnosti. Slobodni trgovinski sporazumi nameu mjeavinu liberalizacije i protekcije, seu znatno dalje od trgovanja, a smiljeni su kako bi odrali bogatstvo i mo vrsto u rukama gospodara novog imperijalnog doba. Ameriki stavovi spram slobode trgovanja odraavaju se nadalje u oslanjanju na embargo i sankcije kao oruja protiv neprijatelja iz Treeg svijeta, od demokratskih kapitalista Gvatemale i ilea do Kube, Vijetnama i Nikaragve, kao i ostalih prestupnika. Od 116 sluajeva sankcija pokrenutih nakon Drugoga svjetskog rata, njih osamdeset pokrenule su Sjedinjene Drave. Te mjere, koje radikalno naruavaju doktrinu o slobodi trgovanja, esto su nailazile na meunarodnu osudu, ukljuujui odluke Svjetskoga suda i GATT-ova savjeta. Pravila GATT-a pruala su rtvama mogunost da se suprotstave takvim mjerama: one su se na neki nain mogle osvetiti. Tako su se Sjedinjene Drave mogle osvetiti, ako bi osjetile da ih Nikaragva diskriminira, dok Nikaragva moe nametnuti sankcije protiv Sjedinjenih Drava i ak zahtijevati naknadu pred Svjetskim sudom koju je odredio taj sud, od ega je Nikaragva odustala pod pritiskom amerike prijetnje. Kao to su shvatili osnivai ikake kole, prije nego to su je preuzeli ideoloki ekstremisti, sloboda bez moi, kao i mo bez slobode, nemaju smisla niti znaenja to je jo jedna oigledna istina koja nije nala svoje mjesto u oduevljenim hvalospjevima slobodnom tritu.11 Analizirajui ileansko gospodarsko udo, Cathy Schneider, koja se bavi prouavanjem Latinske Amerike, napomenula je kako je tamonja transformacija gospodarskog i politikog sustava posve izvan standardnih gospodarskih obiljeja trinih reformi znatnoga poveanja kamatnih stopa, nejednakosti i tako dalje imala dubok utjecaj na svjetonazor tipinog ileanca. Veina ileanaca danas, bilo da vode mali nesiguran biznis ili su privremeno zaposleni, rade sami. Oni su neovisni o vlastitim inicijativama ili o jaanju gospodarstva. Imaju vrlo malo kontakta s ostalim radnicima ili sa svojim susjedima, a samo ogranieno vrijeme provode s obitelji. Vrlo malo su okrenuti politikim ili radnikim organizacijama te im, s iznimkom nekih vanih javnih sektora kao to je zdravstveni [kojega faistike vlasti, suoene s otporom javnosti, nisu mogle unititi], nedostaje bilo resursa, bilo spremnosti da se suprotstave dravi. Rascjepkanost oporbenih zajednica postigla je ono to sirova vojna represija nije mogla. Ona je preobrazila ile, kulturalno i politiki, iz zemlje aktivnog djelovanja samo-

Third World Economics (Penang), 1-15. listopada 1993. Parvathi Menon i uredniki komentar, Frontline (India), 14. sijenja 1994. Joel Lexchi, Pharmaceuticals, patents, and politics: Canada and Bill C-22, International Journal of Health Services, svezak 23.1, 1993; Dennis Bueckert, Terrance Wills, Montreal Gazette, 3. prosinca 1992; Linda Diebel, Toronto Star, 6. prosinca 1992. Vidi Year 501, etvrto poglavlje. O tetnom uinku patenata na proizvode u prvih nekoliko godina, vidi William Brock, The Norton History of Chemistry (Norton, 1992), str. 308. 11 Mark Sommers, Sanctions Are Becoming Weapon of Choice, CSM, 3. kolovoza 1993., gdje se govori o odmetnikim reimima koji su se u praksi odmetnuli od Sjedinjenih Drava. Henry Simons, navodi Warren Gramm, Chicago Economics: From Individualism True to Individualism False, Journal of Economic Issues IX.4, prosinac 1975.
STATUS, BROJ 2, VELJAA/OUJAK 2004.

| 149

Pr i j e v o d i i n a j a v e inicijativnih zajednica u zemlju nepovezanih, apolitinih pojedinaca. Zbrojni uinak tih promjena je takav da e se u skorijoj budunosti vrlo teko moi naii na ikakvo skupno osporavanje trenutne ideologije.12 Upravo kao to se i htjelo, trine reforme uzdrmale su temelje funkcioniranja demokracije, a ljudi su razdvojeni, svatko za sebe, ako ne i zgaeni kao to je to sluaj u Istonoj Europi i na drugim mjestima koja su jo dublje zaglibila u bijedu Treeg svijeta. Mnogo slinosti moe se nai u zajednicama amerike radnike klase gdje su ljudi, koji su se neko hrabro i uspjeno borili za drutvenu pravdu i ljudska prava, sada esto bez nade, demoralizirani i usamljeni. Meu najbjednijima u rastuem amerikom treem svijetu, kriminalno nasilje i ostali oblici socijalne patologije dosegnuli su strane razmjere, dok se ljudske vrijednosti uruavaju pod naletom selektivne marketizacije. Tamo gdje je postojala iva demokratska tradicija, kao na Novom Zelandu i u Kostariki, uinak reformi jest uruavanje temeljnih vrijednosti, do te mjere da se svatko dri podloga gesla: Sve nama, nita drugima; ili, u verziji Clintonovih humanista: to mi od toga dobivamo? Gospodarska racionalnost i uinkovita uporaba resursa, kada se tumae u prilog potreba bogatih i monih, moraju postati dogma fundamentalistike religije koja odbacuje takva zloesta odstupanja od pravovjerja kao to su suosjeanje ili osjeaj obveze i naklonost koja povezuje ljude u drutvima u kojima se dade ivjeti. Tako stoljee za stoljeem, a danas u jednoj zemlji za drugom, nalazimo isto od bogatih zapadnih drutava, preko poneke sluajne iznimke u Treem svijetu kao to su Kostarika i ile ija je hereza poraena, sve do bolnih rana Juga, a sve vie Istoka. Trijumfalizam svjetovnog sveenstva Zapada lako je uoljiv. Niti kod kue niti u inozemstvu, stvarni svijet nije nalik sanjanim matarijama kakve su sada u modi, o povijesti koja se stjee u ideal slobodnoga trita i demokracije, to je budunost koju Amerika titi i kojoj je istodobno uzor. Toniji opis pokazao bi znaajke koje su se izrazito istakle tijekom posljednjih dvadeset godina. U novom svjetskom poretku svijetom e upravljati bogati u korist bogatih. Svjetski sustav nimalo ne slii klasinom tritu; znatno bolje mu odgovara pojam korporacijski merkantilizam.13 Upravljanje je sve vie u rukama golemih privatnih ustanova i njihovih zastupnika. Ustanove su totalitarnog karaktera: u korporacijama mo struji odozgo prema dolje, dok je vanjska publika iskljuena. U diktatorskom sustavu znanom kao slobodno poduzetnitvo, mo odluivanja o ulaganjima, proizvodnji i trgovanju centralizirana je i nedodirljiva, izuzeta od utjecaja i kontrole radnika i zajednice, to je regulirano naelima i zakonom. S naglim razvojem transnacionalnih tvrtki do razine na kojoj njihov izvoz ve nadmauje ukupnu trgovinsku razmjenu ostatka svijeta, ovi sustavi privatnog upravljanja stjeu mo o kakvoj se
12 13

nije moglo niti sanjati. Ta je mo naravno iskoritena za stvaranje de facto svjetske vlade opisane u poslovnom tisku, koja ima svoje vlastite ustanove, takoer izdvojene od javnog uvida ili utjecaja. Glede svjetske trgovine, vie od njene treine zapravo je trgovina izmeu tvrtki, te je rije o centralno upravljanom komercijalnom meudjelovanju, a ne o trgovanju u bilo kakvom ozbiljnom smislu. Velika koncentracija privatne moi zahtijeva snanu dravu koja titi i uveava njen interes na mnoge naine. Mogunost transnacionalnih kompanija da prebace proizvodnju u najzaostalija podruja i da je usmjere na najbogatije dijelove globalnog sustava proiruje dvorazinski model Treeg svijeta i na sama bogata drutva. Ti su se procesi ubrzali sa zavretkom Hladnog rata, jer se sada nude nova oruja protiv razmaenih zapadnih radnika koji su kroz duge borbe izborili neka prava. Ti procesi razmahali su se golemim irenjem nereguliranoga meunarodnog kapitala, te radikalnim premjetanjem kapitala s proizvodnih ulaganja na pekulacije. Ovi su imbenici takoer pridonijeli usporavanju gospodarskog rasta i onemoguili nacionalno gospodarsko planiranje. Nacionalne vlasti, koje na razliite naine primjenjuju do neke mjere javno sudjelovanje, sputane su sada jo i vie nego u prolosti onim vanjskim imbenicima koji slue interesima bogatih i monih. Dananja era priziva sjeanja na znaajna razdoblja iz prolosti. Oduevljeno pridravanje klasine (sada neoliberalne) gospodarske doktrine kao oruja u ratu izmeu klasa izvrstan je primjer. Drugi su primjer nove tehnologije koje stvaraju neku vrstu napretka bez ljudi koji nije posljedica prirode tih tehnologija ili tenji za uinkovitou i isplativou, to je u svom znaajnom djelu pokazao David Noble. On je, na primjer, uoio da je krajnju neuinkovitost automatizacije trebalo prikriti uobiajenim pribjegavanjem Pentagonovu sustavu javnih subvencija i izobliavanja trita. Kao i u vrijeme rane industrijske revolucije, tehnologija je upotrijebljena u cilju poveanja dobiti i moi, vlasnitva i menaderskog upravljanja, a na raun smislenog rada, slobode, humanizacije ivota i dobrobiti; i ostali socijalni aranmani mogli su razviti svoje oslobaajue djelovanje. Slino tomu, trenutne rasprave o odnosu socijale i cijene rada svakako podsjeaju na teorije Malthusa i Ricarda, ija je nova znanost navodno dokazala da bi siromana veina samo trpjela tetu ukoliko bi im se pruala pomo, to su tvrdili sa sigurnou kao da je rije o naelu gravitacije, kako je izjavio Ricardo.166 14 Oni koji ne posjeduju vlastiti imetak nemaju prava zahtijevati niti najmanju porciju hrane i kao takvi zapravo nemaju pravo ni na kakve zahtjeve. Mjerilo svega je ono to pojedinac svojim radom donosi na trite, kako je proglasio Malthus u svojem vrlo utjecajnom djelu. Pokuaji da se siromane zavede na pogreno uvjerenje da oni imaju neka dodatna prava jesu veliko zlo i nasilje nad prirodnom slobodom, smatrao je Ricardo. Utvrdila je to ekonomska znanost iji je on bio vodei predstavnik, na osnovu neupitnih moralnih naela na kojima je ta znanost utemeljena. Kao to je Karl Polanyi primijetio u svojoj klasinoj studiji o ta-

150 | MAGAZIN ZA (POLITIKU) KULTURU I DRUTVENA PITANJA

Report on the Americas (NACLA), XXVI. 4, veljaa 1993. Peter Phillips, Challenge, sijeanj-veljaa 1992. 14 Za iscrpan prikaz tih zbivanja, vidi Rajani Kanth, Political Economy and Laissez-Faire (Rowman and Littleeld, 1986). Noble, Progress without People (Charles Kerr, 1993), te Forces of Production (Knopf, 1984). Vidi takoer Seymour Melman, Prots without Production (Knopf, 1983).

Pr i j e v o d i i n a j a v e kvom razvoju: Nita nije oiglednije od toga da je sustav plaa nuno iziskivao odstupanje od prava na ivot, kako je ono bilo proklamirano u ranijem zakonodavstvu, odraavajui kapitalistiki mentalitet. Kasnijim generacijama bila je potpuno oevidna meusobna nespojivost ustanova kao to su sustav plaa i pravo na ivot. Zbog toga je ovo potonje trebalo ustuknuti, dakako u interesu opeg dobra.15 Do tridesetih godina devetnaestog stoljea, znanstveni rezultati postajali su dio zakona, a pravo na ivot, kao zastario ostatak negdanjih iluzija, podleglo je sustavu plaa i tvornikom zatvoru. Na taj nain ovjeanstvo je bilo natjerano na staze utopijskog eksperimenta, pie Polanyi. Moda nikad u cijeloj modernoj povijesti nije izvrena nemilosrdnija drutvena reforma. Ona je unitila ogroman broj ivota i ne pokuavajui postaviti kriterije za istinsku bijedu u tvornikom ispitu. Ali gotovo odmah je nastupila drutvena samozatita: tvorniki zakoni i socijalna legislativa, nakon ega je iznikao politiki i industrijski pokret radnike klase, radi obrane od posve novih opasnosti trinog mehanizma. Opeproireni oaj i patnja doveli su, nakon poetnih izgreda, do nereda i pobuna koji su kasnije prerasli u organizirane socijalne pokrete. Ti su socijalni pokreti poeli ugroavati naela koja su uzdigla akumulaciju kapitala kao najviu ljudsku vrijednost ugrozivi pritom i pravo gospodara da vladaju. Preutni pristanak kojim su se ljudi odricali svojih osjeaja i strasti u korist svojih gospodara bio je naruen, a on predstavlja temelj vlasti, kako je napisao Hume. Isto se dogodilo u Sjedinjenim Dravama nakon uspostave industrijskog poretka, sa svojom slobodom rada koju su radnici vidjeli kao plaeno ropstvo. Suoene s pobunama i neredima i to je jo gore s organiziranjem artista i socijalista, elite su promijenile svoje stavove i znanost se okrenula otkriu da se pravo na ivot mora ouvati. Doktrine laissez faire postale su jo omraenije kada su novi vladari shvatili da im je, kao i u prolosti, jo uvijek potrebna mo drave da bi poveali svoje povlastice i zatitili ih od trine discipline. Prelo se, stoga, na razne oblike kapitalizma drave sa socijalnom zatitom, barem u onim drutvima koja su terorom, represijom i pljakom izborila svoje mjesto pod suncem. Pria se zapravo uvijek iznova ponavlja. Vrlo je malo toga novog u neoliberalnim programima, teorijama postupnog sputanja i ostaloj doktrinalnoj prtljazi koja slui odranju povlastica i moi. Primjena ideologije represije razliita je u Treem svijetu i na domaem terenu, ali slinosti su oigledne, a trenutno oduevljenje tek je ponavljanje ranijih naina da se opravdaju povlastice onih koji dre uzde. Kao i poetkom devetnaestoga stoljea, danas moramo jo jednom shvatiti da je rije o krenju prirodne slobode i ak znanosti kada se obmanjuje ljude da imaju neka prava, osim onih koja stjeu kroz prodaju svoga rada. Bilo koji pokuaj naputanja takvog miljenja vodi izravno u Gulag, mudro objanjavaju trijezni mislioci. Sadanje doba veoma podsjea na trenutke oduevljenja koji su vladali prije nego to je postalo suvie opasno zanemarivati nedolinu buku svjetine, a ta injenica sadri poruke koje nisu suvie nejasne.
15 16

Usred ozraja opeg oaja i straha javljaju se i znaci otpora, koji poprimaju razliite oblike. Treba usporediti dva sluaja: nerede 1992. godine u sredinjem junom dijelu Los Angelesa i pobunu Maya u Chiapasu u Meksiku 1. sijenja 1994. U oba sluaja, pobune su odraz sve vee marginalizacije ljudi koji ne pridonose stvaranju dobiti u skladu s prevladavajuim drutvenim aranmanima, te zbog toga nemaju ljudska prava ili ljudsku vrijednost. Ljudi koji ive u slamovima Los Angelesa neko su imali zaposlenje, djelomice u drutvenom sektoru koji je imao kljunu ulogu u drutvu kapitalistikog slobodnog trita, a djelomice u tvornicama koje su bile premjetene tamo gdje je bilo mogue bezdunije iskoritavanje radnika i gdje se unitavanje prirode moglo odvijati nesmetano. Po apsolutnim mjerilima oni su znatno bogatiji nego Maye iz Chiapasa koji shvaaju da su preivjeli lanovi tog naroda suoeni s unitenjem otkako sporazumi o ulagakim pravima (NAFTA, GATT) uzimaju maha. Neredi u Los Angelesu odvijali su se, meutim, sasvim drugaije od pobune u Chiapasu. Njihov kontrast odraava razliku izmeu onih zajednica koje su postale demoralizirane i opustoene vanjskim silama i onih koje su zadrale unutarnju koheziju i vitalnost. Specini problemi koji tek predstoje neto su posve drugo: vapea potreba za solidarnou i osmiljenim sudjelovanjem oiglednija je no ikad, sada kad je pokrenut globalni eksperiment. Narav tog eksperimenta graki se moe prikazati kroz izvijee Meunarodne radnike organizacije (ILO)*, koja procjenjuje da je u sijenju 1994. godine bilo nezaposleno trideset posto svjetske radne snage, pri emu si ti ljudi nisu mogli priskrbiti niti minimalan ivotni standard. Ta dugotrajna neprekidna nezaposlenost predstavlja krizu razmjera velike depresije, zakljuuje ILO. Golema nezaposlenost odolijeva, meutim, golemim potrebama za zapoljavanjem. Kamo god da se pogleda, postoji mnogo posla od velike socijalne i humane vrijednosti kojeg bi trebalo obaviti, a postoje i mnogi ljudi koji bi taj posao itekako eljeli obavljati. Ali, gospodarski sustav nije u stanju povezati posao koji treba obaviti s nezaposlenim rukama ljudi koji trpe. Njegov je koncept gospodarskog zdravlja usklaen sa zahtjevima dobiti, a ne s potrebama ljudi. Ukratko, gospodarski je sustav katastrofalan promaaj. Naravno, on je hvaljen kao veliki uspjeh, to i jest tono za uski krug povlatenih ljudi, ukljuujui i one koji proglaavaju njegove vrline i trijumfe.16 Dokle e to ii tako? Hoe li doista biti mogue izgraditi meunarodno drutvo na neemu kao to je model Treeg svijeta, s otocima velikih povlastica u moru bijede, pri emu su ti otoci u bogatim zemljama poveliki, te s upravljanjem totalitarnoga tipa u okviru demokratskih formi koje sve vie postaju fasada? Ili e puki otpor, koji se i sam mora internacionalizirati da bi uspio, biti u stanju razbiti te nastajue strukture nasilja i dominacije, te nastaviti stoljeima star proces napredovanja sloboda, pravde i demokracije koji se sada odbacuje, pa ak i okree u suprotnom smjeru? To su velika pitanja za budunost.

Polanyi, The Great Transformation (1944; Beacon, 1957), str. 78. Third World Resurgence, br. 44, 1994.
STATUS, BROJ 2, VELJAA/OUJAK 2004.

| 151

Prenosimo

Pr e n o s i m o

Internet u zemljama u tranziciji


Jednostavno, u ovim zemljama ne postoji dogovor vlasti i poduzetnika tko to treba uraditi ili razviti i u takvom okruju napredak naprosto nije mogu
Shmuel Vaknin

PRENESENO S HTTP://SAMVAK.TRIPOD.COM,

Invazija Interneta
Rasprostranjenost Interneta u zemljama u tranziciji razlikuje se od zemlje do zemlje, iznimno je niska ak i za europske prilike, a posebice za one amerike. Razlozi lee prije svega u nedostatku infrastrukture, iznimno visokim trokovima usluga, dodatnom optereenju cijena, raunalnoj pismenosti i ludizmu (raunalnoj fobiji). Drutva ovih zemalja inertna su (mnoga i konzervativna pa i pretjerano tradicionalna), sve zahvaljujui nekada preivljenom sredinjem planiranju. Mnogi, zahvaljui predodbi o Internetu kao tehnolokom luksuzu, smatraju ga prijetnjom.

ta i zajednitva. Ali irenje Interneta i dalje najvie ovisi o reimima ovih zemalja koje mu trebaju pruiti infrastrukturu za razvitak. Internet je, slino mobilnoj telefoniji, omoguio ovim zemljama i predodbu o potrebi odustajanja od velikih ulaganja u socijalistike gigante i zastarjele tehnologije i postao simbolina kratica za decentraliziranu distribuciju dobara, globalnu penetraciju, pojaanu inovativnosti, i ponajvie, motivirao mlade i kreativne osobe. Mnogi su to prihvatili kao izazov i krenuli u stvaranje vlastitih Silikonskih dolina. Ne zaboravimo kako je softvereska industrija najjaa u Indiji, kako je antivirusni softver razvijen u Rusiji, web design u zemljama bive Jugoslavije, e-mediji u ekoj i sl. Istovremeno, ne zaboravimo kako druge bitne stvari kripe. Primjerice e-trgovine gotovo kako i nema (izuzev moda u ekoj ili Baltikim zemljama). E-trgovina prirodna je kulminacija procesa internetizacije. No, za nju je potrebna razvijena telekomunikacijska infrastruktura, dostupne i jeftine telekomunikacijske mree, jeftin pristup Internetu, raunalna pismenost, lozoja potronje i ponajvie povjerenje izmeu igraa u trinoj utakmici. Zemlje u tranziciji nemaju ove preduvjete, a mnogi im stanovnici uope nisu svjesni to im sve Internet nudi. Broj korisnika, bilo na poslu ili u domu, iznimno je mali. Trokovi su nerealno visoki zahvaljujui monopolu dravnih tvrtki. Put do velikih Internet tvrtki u ovim zemljama zahtjevat e iznimne napore i prelaziti iznimne prepreke. Istina, postoje izolirane uspjene tvrtke, ali su osuene na lokalne razine, lokalna trita i nemaju prigodu vinuti se izvan granica vlastite zemlje. Jednostavno, u ovim zemljama ne postoji dogovor vlasti i poduzetnika tko to treba uraditi ili razviti i u takvom okruju napredak naprosto nije mogu.

Govorkanja kao trend


Maniri instant dopisivanja, posebice prvotnih inaica IRC-a igraju bitnu ulogu u razmjeni drutvenih informacija i necenzuriranih informacija. Kao i drugim dijelovima svijeta i ovdje se internet prvo poeo koristiti za komuniciranje instant porukama i e-mailovima, a one su i ostale jedna od glavnih svrha uporabe Interneta openito.

IRC

154 | MAGAZIN ZA (POLITIKU) KULTURU I DRUTVENA PITANJA

se koristio (i koristi) uglavnom za razmjenu politikih miljenja i vijesti te eu meusobnu komunikaciju. Ostali mediji u zemljama u tranziciji i dalje su notorno nerealni. Desetljea slubenog uplitanja, ureivanja i promidbe primorala su ljude da itaju (stvarno ili zamiljeno) izmeu redova. Traevi i glasine bile su oduvijek alternativni izvor informiranja, a Internet im je pruio idealno tlo za razvitak i postao temeljni kanal komuniciranja. Instant dopisivanje osnailo je Mreu (ne nuno i kvalitativno), obogatilo komuniciranje izmeu ljudi te stvorilo nove narataje izolirane od slubenih dravnih stavova i ideologija, neovisne o politici i neosjetljive na politike paranoje. Internet je mlade pribliio zapadu u razmiljanju i interaktivnosti ali im i pootrio osjeaje identite-

Velika uravnilovka
U samom poetku, itelji su ovih zemalja od Mree oekivali veliku uravnilovku. Koristili su je za lijeenje vlastititih frustra-

Pr e n o s i m o cija i agresivnosti, provedbe kojekakvih virtualnih ratova, eksploziju kreativnosti ili destrukcije. Bili su frustrirani nemogunou dostizanja Zapada. Osjeali su se zanemareno, odbaeno, ponieno i openito sputano kao po zapovijedi. Internet se uinio prigodom koja e donijeti ravnoteu. Ali nije. Nije ni mogao. Ostao je samo medij bogatih. Predsjednik Clinton naglasio je jednom prigodom digitalni jaz unutar Amerike, a isti jaz, mnogo iri, postoji izmeu razvijenog i nerazvijenog svijeta. Internet nije uinio gotovo nita da taj jaz premosti. Pojaao je produktivnost i ekonomski rast bogatih zemalja (poznat kao Nova ekonomija) a nerazvijene ostavio tamo gdje su i bili u praini. Krivotvorenje sadraja raireno je u svim ovim zemljama. U njima, poslije Azije, glavno je sredite nezakonite distribucije softvera, lmova, ak i knjiga i sve se to odvija otvoreno i slobodno. Trgovine u kojima bi se takove stvari trebale prodavati licencirane gotovo i ne postoje, ali su ilegalne kopije dostupne na svakom koraku. Izgleda kako e se problem intelektualnog vlasnitva rjeiti putem kojim se rjeavaju sline stvari u farmaceutskoj industriji: Umjesto borbe stvarnih tvoraca i proizvoaa sa ilegalnim distributerima oni e se meusobno udruiti. U toj udruzi pridruit e im se bogati sponzori koji e svojim novcem platiti cijenu intelektualnog vlasnitva i uiniti ga dostupnim obinim malim ljudima u ovim zemljama. Takvi sponzori mogli bi biti ili multi-lateralne organizacije (poput Svjetske banke) ili donatori i dobroinitelji. PREVEO S ENGLESKOGA: BOJAN UNJI SHMUEL (SAM) VAKNIN ROEN JE 1961.G. U MJESTU QIRYAT-YAM U IZRAELU. DIPLOMIRAO JE NA IZRAELSKOM INSTITUTU TEHNOLOGIJE U HAIFI, A DOKTORIRAO FILOZOFIJU NA PACIFIC WESTERN UNIVERSITY, CALIFORNIA.

Intelektualno vlasnitvo
Koncept intelektualnog vlasnitva, u glavama ljudi tranzicijskih zemalja predstavljan kao simbol zapadnjake hegemonije i monopolistike prakse, ostao je nepoznat u prvom valu internetizacije. Krenje intelektualnog vlasnitva i prava, softver piratstvo ili nezakoniti upadi ak su postali neka vrsta statusnih simbola ili simbola prestia.

STATUS, BROJ 2, VELJAA/OUJAK 2004.

| 155

Umjetnost / umjesnost

Um j e t n o s t / u m j e s n o s t

Razgovor s Josipom Mlakiem

O pisanju, knjievnosti...
Pisati o ratu a ne demitologizirati ga posve je neozbiljno i nesuvislo
Dragan imovi

OSIP JE MLAKI UAO U KNJIEVNOST TIHO I BEZ HALABUKE. Buka oko pisca i njegova djela obino zapoinje kada je, da se ne razbacujemo znaenjima, stanovito knjievno djelo iznimno vrijedno ili kada je, pak, reeno djelo aktualno. Aktualnost ovdje podrazumijeva injenicu da se upravo, u nesuvisloj naravi javnoga komuniciranja, na povrini drutveno-politikog ivota odigrava neka somnabula rasprava o tomu jesu li koke bile prije jaja, ili su pak jaja bogomdana kokama, razumije se Svaki imalo trezven itatelj, ili ne daj Boe pisac, znade koje se sve zamke kriju u podruju javnoga komuniciranja te koliko i kakvoga utjecaja to podruje moe ili smije imati na nastanak knjievnoga djela. Nuno je, dakako, da pisac svom djelu ne dopusti ovlanu komunikaciju s naznaenom opasnou, jer se u tom sluaju lako moe dogoditi da okolnosti preuzmu vlast. A ta sintagma preuzimanje vlasti naalost je u nas najmanje knjievna tema jer esto, naime, znade biti i knjievnim ciljem. Drugom je svojom knjigom, romanom Kad magle stanu Mlaki ipak svrnuo pozornost knjievne, pa i ire drutvene javnosti na sebe, svoje djelo i njegovu tematiku. Reeni je roman na svoj nain pomna i svakako najupeatljivija prozna studija hrvatskoga vojevanja za slobodu u devedesetim godinama prologa stoljea. Knjiga se pojavila kao pobjednica na anonimnom natjeaju zagrebakoga nakladnika Faust Vrani i izazvala je u knjievno-kritikoj javnosti nepodijeljeno dobre ocjene. No, nakon strunih ocjena ve su na pomolu bile i one manje strune, kada se (nakon Odraza u vodi i Obiteljske slike, nama nezanimljivih knjiga) javlja i njegov roman ivi i mrtvi. Po mnogima ovaj roman dira u ive rane hrvatske borbe za slobodu, no po autoru ovaj roman tek pria jednu koliko teku toliko i obinu priu koja ima svoje korijene i svoju kronju. Gdje je granica u kojoj se mi ivi sastajemo sa svojim mrtvima?! Je li ona dio naih ivota ili je ona pak dio njihovih smrti?!? ivi i mrtvi su ipak roman koji e - izgleda, napokon - u produkciji mostarske lmske kue Porta biti postavljen i na veliko lmsko platno.

JOSIP MLAKI S Josipom Mlakiem za javnost razgovaram po drugi put, kao njegov prijatelj, kolega i, napokon, kao urednik njegove netom izale knjige pjesama Oi androida te romana Most na kraju svijeta, koji e se u knjiarama pojaviti u rujnu ove godine. Razgovaramo, zapravo, po drugi put javno o stvarima o kojima nikada nismo stigli temeljitije popriati tajno, tj. kao dvojica kojih se sve izreene rijei i ivotno tiu. DRAGAN IMOVI: Josipe, jedan od likova iz romana ivi i mrtvi izgovara sljedeu reenicu: Tko je bio u jednom ratu, kao da je bio u svakom. Je li to i tvoj stav ili si ga tek tako poturio svom liku? JOSIP MLAKI: Ta reenica pomalo korespondira s Borgesovom opsesivnom temom o ciklinoj izmjeni povijesti, ali bez one ne borgesovske ironije, kojom on obino impregnira sline stavove. Meutim ta njegova ironija je stav, kao to je to i izostanak iste kod moga junaka, ali ne u onom smislu da zdra-

158 | MAGAZIN ZA (POLITIKU) KULTURU I DRUTVENA PITANJA

Um j e t n o s t / u m j e s n o s t vo za gotovo prihvaam teoriju o ciklinoj izmjeni povijesti, jer je to u sutini jedna velika la, koja moda ima svoje ishodite u toj uasnoj banalnosti mehanizma zloina. Naravno, zloini su ono to zapravo stvara dojam o nekakvom ciklinom ponavljanju, jer oni se ponavljaju, i to, ponavljam ja, po uasno banalnim kliejima, a ne povijest. U tom smislu, rijei mog lika su samo podsjeanje da su svi ratovi isti ili slini, ali iz razloga koje sam naveo, a ne zato to se povijest po nekim tajanstvenim zakonima uvijek iznova ponavlja. To na svoj nain i demitologizira rat, a pisati o ratu a ne demitologizirati ga posve je neozbiljno i nesuvislo. Osim, naravno, ukoliko niste pisac guslarskih epopeja. Ne poznajem ni jednu ozbiljnu knjigu o ratu koja rat ne demitologizira ili ga, jednostavnije reeno, ogoljava do besmisla. to misli o terminima ratno pismo ili openito ratna proza, poto mnogi tvoje knjige uproeno nazivaju ratnim knjigama? Ne volim termin ratni roman ili ratno pismo i slino iz vrlo jednostavnog razloga: sve to neodoljivo podsjea na trpanje u nekakve anrovske obrasce, mada ja volim anrovsku prozu, ali ne volim predrasude o toj vrsti proze. Ratna proza u sutini predstavlja samo koritenje specinih dramaturkih obrazaca, to je ipak premalo za uspostavljanje nekakvih konvencija, to je osnovna znaajka anrovske proze. Tvoj je roman Kad magle stanu u anketi Jutarnjeg lista u Hrvatskoj ocijenjen kao jedan od najitanijih romana godine, a on je, da pojednostavim, ratna pria s dva posve mirnodopska ubojstva. U njemu i pomalo koketira, bolje rei ironizira, i na temu junoamerikih sapunica. Kako je taj roman nastajao? to se tie same strukture romana, da krenem odatle, koji je strukturiran na dvije razine, trudio sam se pronai pravi nain za opisati ratni kaos, to je jednom linearnom strukturom gotovo nemogue. ini mi se da je za opisivanje rata najbolja upravo ta struktura, koja pomalo podsjea na slaganje mozaika, s tim da mi je prva razina prie ona o boravku Jakova Serdara u bolnici posluila kao okvir u koji sam smjestio rasute djelie mozaika. Jedan slian prosede je koristio Babelj u Crvenoj konjici, a to je moda knjiga u kojoj je jedan pisac najdublje uao u fenomen rata. Radi se ustvari o veem broju kratkih pria o graanskom ratu u Rusiji, a sve njih, kao onaj okvir o kojem sam govorio, vee pripadnost jednoj postrojbi - crvenoarmejskoj konjici. Ne sumnjam da bi dosta knjievnih kritiara, da je se ova knjiga pojavila u postmodernistikom razdoblju, ovu zbirku kratkih pria, iz pobrojanih razloga, bez ograda smatrali romanom. Da ne spominjem injenicu kako je za ovakav tip proze neposredno iskustvo, konkretno ovdje ratno, itekako vano, moda ponekad i presudno. S druge strane, istina je i da se Magle na neki nain mogu okarakterizirati kao ratna pria s dva mirnodopska ubojstva, kako kae, ali upravo stoga to se radi o ubojstvu koje svoje uzroke ima, izmeu ostalog, i u predratnom razdoblju. elio sam time ukazati na stanoviti fenomen kojemu smo u proteklom desetljeu bili svjedoci, a to je injenica da su neki predratni odnosi u samom ratu esto bili najvei katalizatori zloina. Taj je fenomen dosta zasluan i za manino kopanje po povijesti, sjetimo se samo mahanja Andrievim Pismom. Moe li, u tom smislu, rei neto i o tomu kako zapravo pie, kakve metode koristi? Moda bi to bilo zanimljivo uti i kolegama piscima, kritiarima, a svakako i najiroj publici, s obzirom da se knjievni rad esto i nepotrebno misticira? Nema tu nekog posebnog sustava, niti nekih metoda. Sam proces pisanja poesto pree u pravo muenje i bar s te strane stvari nipoto ne treba misticirati. Jednom sam davno, negdje poetkom devedesetih, proitao jedan esej Umberta Eca, koji naalost nisam sauvao, u kojem Eco pie o utjecaju tehnike pisanja na ispisani tekst. Sjeam se usporedbe izmeu napisanog na kompjuteru i onoga napisanog nalivperom. Eco (koji je inae zaljubljenik u kompjutere, toliko da je ak nauio i odreene tehnike programiranja, o emu moda najbolje svjedoe uvodne stranice romana Faucaultovo njihalo) smatra da su tekstovi napisani nalivperom poetiniji od onih ispisanih na kompjuteru. Ja se osobno nikada nisam uspio rijeiti kompromisa nalivpero - kompjuter. Promijenio sam dosada vie editora teksta: od onih prvih DOS editora i word procesora na onim legendarnim Macintoshima iz osamdesetih, pa preko Chi Writera, Word Stara i WordPerfecta 5.1, pa do bezbrojnih verzija MS Worda (od onih baziranih na DOS-u pa do ovih novih, do kraja napucanih verzija). Naravno, tu je negdje u rezervi uvijek najobiniji waterman ili pelican na patrone, kojima ja obino na papiru skiciram ono to kasnije unosim i proirujem na kompjutoru. Pitao sam te o metodama kojima se koristi, meutim htio sam primijetiti kako za tebe, ini mi se, u knjievnom smislu, iznimno znaenje predstavlja lik? S obzirom da postoji stanovita veza meu likovima od tvoje prve knjige pria, preko romana do Odraza na vodi. Je li za tebe lik onaj stoer oko kojeg gradi priu? Kod mene je zaista lik ono oko ega gradim sve ostalo, i mislim da je to, generalno, osnovna znaajka mainstream proze nastale u BiH. Volim, takoer, uspostavljati veze meu likovima, bez obzira koliko one bile labave, jer me to pomalo podsjea na linkovanje na webu, gdje su i labave i vrste veze izjednaene (do svake vodi samo jedan klik). Ne volim itati neije jezine eksperimente, kako se to poesto naziva, ili neto to kritika naziva hermetikim, sve me to pomalo podsjea na neiji pokuaj da vlastitu prazninu ogradi neprobojnim titom nerazumljivosti. Naravno, i tu postoje iznimke, ali mene pretjerano ne interesiraju. Bjeim od svakog djela u kojem knjievni postupak pojede ostalo: ne znam da li je to ponukalo
STATUS, BROJ 2, VELJAA/OUJAK 2004.

| 159

Um j e t n o s t / u m j e s n o s t u rei - to je, ako gledamo na onaj pojam ratna knjievnost kao anrovsku odrednicu, jedina konvencija do koje bi ova vrsta proze trebala drati. Ne elim ovim stavom podcijeniti niije pisanje o ratu iz neke drugaije perspektive, ali gledajui iz vlastite, sumnjam da bi se usudio i bio sposoban pisati o ovoj temi bez ovog preduvjeta. Kada smo ve kod anra te kod iskustva itanja i pisanja, zanimljivo bi bilo poneto rei o Obiteljskoj slici, tvojoj knjizi koja je kod takozvane knjievne kritike ostala posve neprimjeena, do te mjere da se zapravo moe govoriti o ignoranciji? Moje je miljenje da si u njoj pokazao sve odlike zreloga, tovie velikoga pisca, to je u dananjim knjievnim okolnostima kod nas svakako loa preporuka. Pisanje se esto pretvara u pravo muenje. Meutim dok sam radio na zbirci Obiteljska slika to mi se nije dogaalo. U toj zbirci sam pokuavao prenijeti na papir svoju fascinaciju pojedinim piscima, ispisujui tekstove u njihovom maniru, apsolutno bez ikakvih pretenzija. ini mi se da je kod ove knjige mnogo znaajnije upravo iskustvo itanja, negoli pisanja. A vjerujem da veina pisaca daleko strastvenije pristupa itanju negoli pisanju. Mi smo, ipak, prvenstveno itatelji. Od svih tekstova koje sam dosada napisao, a istina je da je ova knjiga prola skoro nezapaeno, ovaj mi je najdrai, moda upravo zbog tog iskustva itatelj-pisac-itatelj, jer ipak postoji stanovita povratna veza, bez obzira to autor teko moe napraviti itateljski odmak u odnosu na vlastita djela. O razlozima igonorancije, kako ti kae, radije ne bih govorio. Kada smo ve kod reakcija knjievne javnosti, spomenimo i tvoju prvu knjigu poezije. Pojavila se prije nekoliko mjeseci, a prve su oine reakcije bile: otkud gasad u poeziji i sl. Meutim, ini mi se kako su tvoje pjesme neraskidivi dio tvoga proznoga tkiva, na neki su nain fusnote tvojih romana i pria i zapravo su, ini se, svoju formu te fusnote pronale same ovoga u puta u formi pjesme, ma to to znailo Prve reakcije na moj pjesniki prvijenac Oi androida su sasvim oekivane i razumljive. Uglavnom se svode na iznenaenje da sam nakon nekoliko romana i zbirki pria objavio zbirku pjesama. Meutim, po meni tu apsolutno nema mjesta nekom posebnom iznenaenju, jer su veina pjesama u ovoj zbirci upravo i faktiki male, zgusnute prozne fusnote, dane u formi pjesama. To ni u knjievnom pogledu nije nikakva novina, pogotovo ne na ovim prostorima. Sidran ili Mile Stoji su svoje najbolje pjesme ispisali u slinoj maniri. Od ovoga odstupaju dva kraa ciklusa u ciklusu Recycle Bin, a pogotovo posljednji, Sevdah extended plax, koji se sastoji od samo etiri pjesme. Kada smo kod odmaka od stila i tematskoga niza koji si do sada pratio, valja rei i to kako priprema, tovie, zavrava konano i roman Most na kraju svijeta, koji je posve razliito tivo od svega to si do sada napisao. Radi se o ne-

Kia da Joyceovog Uliksa nazove najvelianstvenijim promaajem svjetske knjievnosti, ali sam ja to uvijek sebi tumaio na ovaj nain. Svaki pisac, na svoj nain, ima neke uzore i knjige koji su ga obiljeili. Dosta se koristi citatima, Mariom Vargasom Llosom recimo u Maglama, ali i rok standardima i skupinama, odreenim ljudima i pjesmama. Kakva je po tebi veza to se poesto i maglovito protresa izmeu iskustvenog ivota pisca i njegova djela? O ovoj temi je toliko toga reeno, da je zaista teko rei neto novo. Pokuat u na ovo pitanje odgovoriti pomalo indirektno. U cjelokupnoj ratnoj knjievnosti uvijek izdvajam etiri stvari: Kadareovog Generala mrtve vojske, koji je uvjetno ratni roman, Bllove rane romane, Hemingwayev Kome zvono zvoni i, naravno, vrhunac onoga to je napisano o ratu, o bijedi rata openito, Babeljevu Crvenu konjicu. Jedna zanimljivost vezana za pobrojana djela je injenica da su trojica od pobrojanih, za Kadarea nisam siguran, sve ono o emu su pisali gledali iznutra, i mislim da je za dobru ratnu knjievnost to jedan od kljunih preduvjeta. To sam ve spomenuo. Ili, ovako

160 | MAGAZIN ZA (POLITIKU) KULTURU I DRUTVENA PITANJA

Um j e t n o s t / u m j e s n o s t koj vrsti anrovskoga tiva, koje se moe dijelom stilski naslanjati tek na Obiteljsku sliku?! Most na kraju svijeta je strukturalno anrovska proza, kao to su to na svoj nain i prie iz Obiteljske slike. Naime, pisan je u formi krimia i mislim da ni po emu ne iskae iz kanona anra. To mi se nametnulo sasvim loginim, jer moderni krimii prvenstveno insistiraju na socijalnom backgroundu, koji je onako na prvu loptu sasvim sporedna stvar, to piscu daje jako mnogo slobode, bez straha da ispadne patetian, pretenciozan ili da bez razloga moralizira. A u tom romanu taj socijalni moment mi je strahovito vaan. Roman se dogaa negdje na podrujima posebne dravne skrbi u Hrvatskoj, poslije Oluje, naseljenim izbjeglim bosanskim Hrvatima. elio sam opisati, ne samo metaforiki, ivo blato u koje su upali ti ljudi. Po meni, radi se o tragediji i namjera mi je bila do tako ispadne. Koliko sam u tome uspio, ne znam. Otuda i pomalo ironini podnaslov romana: krimi o humanom preseljenju. Nadam se da u taj roman uspjeti dovriti do sredine ljeta. ini se onda da si na neki nain zavrio taj tzv. ratni opus, tj. prie izravno naslonjene na rat, ljude u ratu ili na posljedice rata? I Oi androida na neki nain mogu ukazivati na to. Je li anr ono to te privlai u budunosti? Za razliku od prva dva romana, i za razliku od Mosta na kraju svijeta radnja posljednjega moga romana ratne tematike e se odvijati u malo duljem vremenskom periodu (dvadesetak godina), ukljuujui i rat i porae. Za sada sam jedino siguran da e biti mnogo opseniji od prva dva romana trilogije. Jedno uvijek aktualno pitanje. Kakav je tvoj stav spram odnosa provincije i sredita, s obzirom na injenicu da mnoge dobre knjige koje izau u provinciji, poput tvoje Pueve kuice, prou gotovo ili u potpunosti nezapaeno? Ovo pitanje mi se ini jo zanimljivijim danas kada se openito dri da je Sarajevo prigrabilo previe prostora, a da je ostali dio BiH u nekom kulturolokom smislu gotovo uguen? To, takoer, pitam i zbog pokuaja izgraivanja miljenja kako su knjievnosti rubna ili daleka zanimanja poput strojarstva recimo zapravo openito periferija, kako umjetnosti tako i duhovnosti uope, pismenosti, kako se izrazi jedan kritiar. No kad se sjetimo samo Leonarda, pa i naega Vrania (uostalom, po njemu se i zove knjievna nagrada koju su takoer osvojio), onda smo, ini mi se, u kritiarskom pliaku Kakve su boje oi Emme Bovary i tomu slino Sarajevo mnogim ljudima, koji nisu ba najbolje upoznati sa situacijom ovdje u BiH, a slomie se pokazati nekome da su eksperti ba za ovaj dio svijeta, slui kao jedna stereotipna paradigma cijele BiH. U dosta sluajeva ono to uistinu i jest, meutim prihvaati jedan klie kao nekakav temeljni aksiom, pa zatim na njega lijepiti nove (stare) klieje, esto je najkrai put za stvaranje jedne nakaradne slike o zemlji. (Ovo, naravno,
STATUS, BROJ 2, VELJAA/OUJAK 2004.

ne vrijedi samo za Sarajevo, ali je ono daleko najea polazna toka svih stereotipa o BiH.) Pogotovo se to dogaa onima za koje ni uz najbolju volju ne moemo upotrijebiti onu Lovrenovievu sintagmu o vratima Bosne, a naalost takvih je ini mi se najvie u naem najbliem okruenju, a mnogi od tih eksperata ak su i porijeklom iz ovih krajeva, ali su izgleda kada su odlazili iz ove zemlje vrsto zalupili vrata za sobom. ini mi se da jedno ovakvo tretiranje zemlje ima svoje uporite u anakronom shvaanju odnosa provincija-centar. Onaj klasini i uvrijeeni odnos provincije i centra vie ne postoji, a i ono to je do sada predstavljao vie je bila karikatura, negoli istinski odraz pravog stanja. A to to neke knjige, koje dolaze iz provincije, prou nezapaeno vie je rezultat slabo izgraene knjievne infrastrukture, nego li injenice da dolaze iz provincije. Da sam u pravu govori i injenica da ima jako mnogo dobrih knjiga koje su naalost prole nezapaeno, a objavljene su na primjer u Sarajevu ili Zagrebu. to se tie drugoga dijela pitanje, zapravo aluzije koju izvrsno razumijem, pomalo mi je smijeno to neprestano uenje nad injenicom da se ja, po struci inenjer strojarstva, bavim pisanjem. Da sam primjerice svreni srednjokolac, uvjeren sam da nitko od toga ne bi pravio priu, pogotovo ne priu o pismenosti i nepismenosti. Po tim nekakvim istuncima, logino je da sam sve one godine koje sam proveo na studiju bacio niz vodu, to je smijeno. Pogotovo to ti ljudi na tehnika zanimanja gledaju pomalo s visine i s prijezirom, to je prvo-

| 161

Um j e t n o s t / u m j e s n o s t razredni kretenizam, jer, evo, najnoviji kulturoloki fenomeni usko su vezani uz poznavanje tehnologije i prirodnih zakona. A tako je bilo i prije, meutim danas je to ogoljeno do sri. I ako to netko ne vidi, njegov je to problem. I danas, s ovom pameu, da biram studij, ne znam bih li odabrao ba strojarstvo, ali neku prirodnu disciplinu zasigurno bih, primjerice matematiku ili ziku. Sva ta pria o zanimanju primjenjiva je i na temu odnosa provincije i centra, ako takvo to vie uope funkcionira, osim kao anakronizam. I tu imate nekog ispraznog gledanja s visine, ali to vie nema apsolutno nikakve veze s kulturom, ali ima naalost s Potemkinom. Svuda oko nas su nekakva Potemkinova sela, lmska, knjievna, i jedino se bojim da ona malo-pomalo ne zague ono istinski vrijedno, bez obzira odakle dolazi. Uostalom, razgovarati o odnosima sredite provincija, posebice u knjievnosti, jo i ako ste prikljueni na Internet, na kablovsku TV ili satelit, jednostavno je neprepoznavanje duha naega vremena. to misli o knjievnom ivotu u BiH, ili pak o ivotu knjige, ukoliko se o tome uope moe razgovarati. to bi na naem knjievnom tritu mogao posebno izdvojiti... Ve je postalo ope mjesto u svim razgovorima o knjievnosti, pa i kulturi openito, razglabati o loem poloaju u kojem se nala knjievnost. Tako da je danas knjiga koja bi se izdavau isplatila postala rijetkost, da ne kaem incident. U BiH je takvo stanje, naalost, konstanta, dok su u Hrvatskoj neke stvari u tom pogledu krenule nabolje, prvenstveno zahvaljujui FAK-u, tako da se danas u Hrvatskoj u nakladnitvu dogaa pravi bum. Kada smo ve kod njegove svetosti trita, primijetit u i kako vrlo zanimljivo, moglo bi se rei i s okusom trita zavrava svoj roman Kad magle stanu. Naime, pomalo koketira s pojmom i stilom tv-sapunica, to naravno dodatno ironizira tvoje poimanje knjievnosti i samoga ivota? Misli li da si izabrao najbolji mogui zavretak... Ono to me u stilu ili fenomenu sapunica najvie privlai je to to se u sapunicama sve odvija po najcrnjim crno-bijelim stereotipima, a svi smo svjedoci da su nae sudbine u prolom desetljeu bile dio svakojakih trpanja u jednoznane kategorije, i to je ono gdje sam vidio najveu slinost izmeu fenomena sapunice i ivota koje smo ivjeli. Naravno, ironiziranjem tih mehanizama sapunice, na neki sam nain pokuao ironizirati takav odmak od realnosti u tom periodu. to se tie svretka romana, time sam samo htio naglasiti tu ironiju, a da li je to najsretniji svretak za jedan roman.... Jednostavno, ne znam, ali znam da mi je uvijek bilo udno zato na slian nain Llosa nije zavrio svoj roman o Tetka Hulija i piskaralo na kojeg se ja na vie mjesta u Maglama pozivam. Svaki pisac, na neki nain, ima svoje pisce i knjige koji su ga obiljeili. Ti taj fenomen takoer, da tako kaem, dovoljno rabi. Osim knjiga i pisaca, kod tebe su u tom smislu prisutni i rok standardi, rock skupine, odreeni ljudi i pjesme!? Mi smo odrastali u macluhanovskom globalnom selu, i to u godinama kada je dolo do visoke fuzije pop-kulture, literature, lma, stripa, tako da je postalo normalno da je recimo strip-autor Hugo Pratt bio neobino popularan u knjievnim krugovima, a kada bi ili dalje u svakoj oblasti bi mogli pronai ponekog slinog autora. A drugi fenomen koji me je uvijek privlaio iz tog svojevrsnog proimanja su knjievnici kantautori, poevi od velikog ruskog dvojca Okudave i Visockog, Leonarda Cohena, a u novije vrijeme Nicka Cavea, ili recimo u Hrvatskoj Arsena Dedia. Ta moja fascinacija proimanjem pop-kulture na neki nain se preslikala u moj roman, a tu je svakako svoju ulogu odigrala i bolest citiranja, koju je na velika vrata u svjetsku knjievnost uveo Borges, koja je u jednom periodu naprosto zarazila knjievnost. Naravno, i ovdje treba pronai pravu mjeru, jer meni osobno pretjerano i nepripremljeno linkovanje na odreene teme ili pisce pomalo ide na ivce. U jednom si mi razgovoru spomenuo, parafrazirat u, kako te jako interesira baviti se prazninom i beznaem u tekstu. Uostalom, radi se o vladajuim osjeajima dananjega vremena, naravno u nas. I u Maglama se osjea taj oaj, odnosno onaj vrisak Chandlerovih loosera koji spominje na jednom mjestu. Koliko to stvarno odgovara osjeajima ljudi oko nas: ostavlja li rat iza sebe ponajprije i iskljuivo prazninu, prije nego li svaki drugi osjeaj? Teko mi je iznijeti jedan generalan stav po tom pitanju. Ipak je to vie individualna stvar, ali ne bih smio garantirati da ne postoji neto to bi uvjetno mogli nazvati kolektivnom depresijom. Ja sam se u romanu trudio prikazati ovjeka kome je samo ostalo beznae. to se tie manjka oaja u odnosu na beznae, to bi se dalo objasniti na jedan pomalo fatalistiki nain: rat je u BiH zahvatio vrlo irok sloj drutva, tako da je svaka promjena u odnosu na ratni kaos, smrt i stradanja, zapravo promjena na bolje, pa je ak i jedna uasavajua praznina, koja je zaista dio ivota u dananjoj BiH, promjena na bolje. Na kraju, jo neto o iskustvu rata. Kae kako autentinim i vrijednim tekstovima o ratu dri uglavnom one to su kao djela nastala iz same utrobe rata, dakle iznutra. Meutim, mnogi dre da su takve stvari banalne (jer je ivot vojnika banalan) te da im je potrebno oneobiavanje ili neki drugi pristup. Moram priznati da nisam oekivao sline stvari, ali me nisu pretjerano ni zaudile, pogotovo to znam desetine stvarnih detalja iz rata za koje bi moda bio i ismijan da sam ih ubacio u roman ili priu. Uglavnom, to je samo jo jedan dokaz vie da nita ne moe biti nevjerojatnije od gole istine. Toka.

162 | MAGAZIN ZA (POLITIKU) KULTURU I DRUTVENA PITANJA

Um j e t n o s t / u m j e s n o s t

Proizvodnja umjetnosti je prioritet


Proizvodnja svijeta umjetnosti kao svijeta ivota u kojem socijalne strukture tee postati socijalnim skulpturama, a meuljudski odnosi primarnom formom izraavanja nove umjetnosti socijalnog kontakta
Ivan Vukoja

ALIBOR NIKOLI ZAVRIO JE AKADEMIJU LIKOVNIH umjetnosti, to nam, barem formalno, daje za pravo nazivati ga umjetnikom. injenice da je diplomirao 2000. godine, i da cjelokupna njegova umjetnika i izlagaka djelatnost datira iz te i slijedeih godina ovoga stoljea podloga je dodatnom odreenju Dalibora Nikolia kao umjetnika XXI. stoljea. No, krenemo li dalje i problematiziramo ove naizgled banalno beskorisne tvrdnje, mogli bismo doi do pitanja: to je to umjetnost (danas)? i Tko je umjetnik? U naoj suvremenosti, ova vjena pitanja dobivaju, ini se, neke nove i neoekivane odgovore. Jer, kako pie Catherine Millet: Mnogo prije Interneta, svijet moderne umjetnosti denirao se kao potpuno otvoren prostor. Da bi se u njega prodrlo, beskorisno je navoditi drutveno porijeklo ili imati posebnu putovnicu. Nikakva diploma za to nije obavezna ne treba ak tu ni dokaz o bilo kakvom umijeu, a jo manje uvjerenje o dobrom vladanju ili zdravstvena potvrda. Koliko je samo marginalaca, prognanika, izbjeglica, koliko alkoholiara i poluludih ima u tom panteonu moderne umjetnosti. Suvremena umjetnost, kao prostor otvoren za ulazak raznih neumjetnikih principa i praksi, i kao mogunost ulaska umjetnosti na neumjetnika podruja, od svakog tko se umjetnou bavi ili se smatra pozvanim to initi, zahtjeva tako uvijek nove naine promiljanja, pristupanja i djelovanja unutar svijeta umjetnosti. Ili barem, preispitivanje starih. Ovakvim promiljanjima sporadino se pribliavamo i moguim odreenjima termina umjetnost XXI. stoljea. Taj termin moe sugerirati da na razmeu stoljea i milenija dolazi do jednog veoma uoljivog reza poslije kojega zapoinje razdoblje ispunjeno mnotvom novih pojava i problema, znatno drukijih u odnosu na pojave i probleme prethodnih razdoblja (post)moderne umjetnosti.

DALIBOR NIKOLI Prije pokuaja traenja i eventualnog pronalaenja tih posebnosti, vano je, za naa razmatranja, uoiti povezanost odreenja umjetnika s vremenom unutar kojega djeluje. U konkretnom sluaju umjetnike produkcije Dalibora Nikolia, nuno je dodati: i prostora, odnosno ukupnosti okruenja. Vrijeme i prostor, odnosno ue i ire drutveno/kulturno/ civilizacijsko okruenje, pri tom su, ne samo izvanjski okviri u koje je potrebno smjestiti Nikolievu umjetnost da bi ju se moglo potpunije sagledati i vrednovati, nego i podruja koja Dalibor Nikoli problematizira i tematizira svojom umjetnou.

STATUS, BROJ 2, VELJAA/OUJAK 2004.

| 163

Um j e t n o s t / u m j e s n o s t Suvremena umjetnost batini doprinose vie uzastopnih generacija umjetnika razliitih (stilskih) razdoblja i mnogih kulturnih sredina. Taj doprinos u ogleda se prije svega u samoj umjetnikoj produkciji. Ali, za razumijevanje njene sutine, po rijeima Jee Denegria, neophodno je istai da se ta produkcija zasniva(la) i ispoljava(la) unutar cijelog jednog kruga specijaliziranih slubi i institucija kroz koje se u suvremenom svijetu odvija(o) umjetniki ivot. Tu spregu je Bonito Oliva nazvao sistem umjetnosti, i po njemu taj sistem ini cjelinu u koju su ukljueni umjetnika praksa, teorija i kritika umjetnosti, trite, muzejsko-galerijska mrea, velike meunarodne i lokalne umjetnike priredbe, kao i masmedijska promocija svih tih zbivanja u javnosti. Dalibor Nikoli je ini se svjestan uloge i vanosti koju sistem umjetnosti ima u procesu proizvodnje, distribucije, promocije i recepcije suvremene umjetnosti (i umjetnika). Kao potvrda ovoj tvrdnji dovoljno je pogledati popis meunarodnih i lokalnih umjetnikih priredbi na kojima je Nikoli do sada sudjelovao, ili pogledati njegov web site.

Kunsterzeugnis ist prioritat


U kontekstu osvjetenosti vlastite pozicije unutar sistema umjetnosti treba promatrati i naziv njegove zadnje samostalne izlobe odrane u veljai ove godine u Franjevakoj galeriji na irokom Brijegu. Izloba, naime, ima naziv Kunsterzeugnis ist prioritat, ili, u prijevodu, odnosno podnaslovu: Proizvodnja umjetnosti je prioritet. Nikoli time kao da eli naglasiti da unutar sistema umjetnosti upravo proizvodnja umjetnosti, odnosno umjetnika praksa, ima primarnu ulogu, najveu vanost, odnosno prioritet nad svim ostalim segmentima i podsistemima sistema umjetnosti. Izreena i napisana na njemakom jeziku, misao o proizvodnji umjetnosti kao prioritetu, dobiva i dodatna znaenja, te pojaava dojam strukturiranosti i preciznosti cjelokupnog procesa, odnosno sistema. Izjava se takoer moe razumijeti i na programatskoj razini, kao osobno/drutveno mobilizirajua parola, ali i kao parola koja moe sadravati jak (auto)ironijski diskurs, ako nas, na primjer, uspjeva asocirati na Mladena Stilinovia i njegove akcije tipa Rad je bolest, Napad na moju umjetnost / napad je na socijalizam i napredak, ili neto noviju Umjetnik koji ne zna engleski nije umjetnik. Spomenuta izjava se moe postaviti i u kontekst poimanja umjetnosti kasnog/visokog modernizma za koji je karakteristina svijest o specinosti i autonomiji umjetnikih oblika i sadraja, pri emu umjetniko djelo posjeduje status estetskog proizvoda iji je tvorac umjetnik. Umjetnik kao profesionalac i strunjak u poslu kojim se bavi. Tako sagledana, misao o prioritetnoj umjetnikoj proizvodnji, kao da protestira protiv potpune otvorenosti umjetnosti, o kojoj na poetku teksta govori citat Catherine Millet, i svega onog neumjetnikog u umjetnosti to takvom otvorenou dobivamo. Uz programatski, izloba je imala i revijalno-retrospektiPLAKAT SA IZLOBE U IROKOME BRIJEGU vni karakter, razvidan ve u podnaslovu: nagraeni radovi + predstavnici ciklusa. Ovim tekstom dotaknut emo se i nekih radova i ciklusa koji nisu bili predstavljeni na izlobi, a smatramo ih bitnim za stvaranje to cjelovitije slike o Daliboru Nikoliu i njegovoj umjetnikoj produkciji.

Skulpture
Ima li se u vidu injenica da je Dalibor Nikoli po vokaciji akademski kipar, razumljivo je da je njegov prvi ozbiljniji

164 | MAGAZIN ZA (POLITIKU) KULTURU I DRUTVENA PITANJA

Um j e t n o s t / u m j e s n o s t ciklus nakon Akademije imao ishodite u plastinim kiparskim oblicima, odnosno skulpturi. Materijal i komponente za svoje kiparske artefakte pronalazio je u tehnolokom okruenju, tako da su dijelovi i komadi onoga to obino smatramo starim otpadnim eljezom postajali gradbeni elementi Nikolieve skulpture. Pri tom, naglasak nije bio na stiliziranju ili komponiranju gotovih oblika, niti na mimetikoj prepoznatljivosti, nego na procesu i zakonitostima konstrukcije samog djela, te specinostima strukture i teksture gradbenog materijala. Ne slijedei pri tom apstraktne geometrijske zakonitosti, nego logiku vlastite zaigranosti, on je od pronaenih i ponuenih elemenata konstruirao sklopove koji mogu funkcionirati samo unutar slobodnih autonomnih zona umjetnike kreativnosti. Ali, kako rekosmo, skulpture su bile samo ishodite za dodatna problematiziranja i propitkivanja. Ispunjavajui unutranjost hrapavih i zahralih metalnih objekata blagom i toplom svjetlou plamena svijea, te putajui u galeriji minimalistiku/industrial/ambijentalnu glazbu, Nikoli nas je elio blago pomaknuti iz, po navici preuzete, pozicije neutralnog i isto promatraki orjentiranog posjetitelja izlobe. Pomaknuti nas kako bismo se iz tog pomaka morali nanovo odrediti i spram sebe i spram (novo)nastale situacije, te svjesno i vlastitim naporom ponovno vratiti u poetni poloaj. U kiparski ciklus moe se smjestiti i javna skulptura Steci, postavljena u Mostaru. Njome Nikoli nudi osobnu repliku poznatog povijesnog fenomena. Ukidajui sve dekorativne elemente Nikoli nam podastire hladne i gole povrine aluminijskih ploha, te zakrivljuje njihove forme. Time kao da eli pokazati kako je duhovnost naeg vremena i prostora ogoljena, iskrivljena i ohlaena. Ali, premda iskrivljeni i ogoljeni, jo uvijek smo tu.

FOTOGRAFIJA STEAKA NA MJESTU NJIHOVE IZRADE

Instalacije i objekti
Vjerojatno najzanimljiviji i najkompleksniji dio Nikolieve umjetnike produkcije ine ciklusi instalacija i objekata. Tim ciklusima Nikoli pokazuje da je slijedei trag vlastite kreativne zaigranosti i propitkivanja uloge i smisla umjetno-

sti, otiao nekoliko koraka dalje u odnosnu na prvi kiparski ciklus. Nikolia i dalje ne zanimaju organske forme i klasina kiparska plastika, on i dalje gradi i konstruira svoje objekte, ali ovaj put ti objekti ni na to ne podsjeaju, nita ne opisuju. Dok se u ranije pomenutom kiparskom ciklusu u nekim djelima jo i moglo prepoznati dojku, tit, orah, kacigu ili neku Jednostavnu Napravu Koja Niemu Ne Slui, u novim je objektima potpuno nestalo takve opisnosti i mimetinosti. S druge strane, slijedei princip manje je vie Dalibor Nikoli je svoj kreativni konstruktivizam poprilino umirio i reducirao, dovodei tako svoj izraz u okvire minimalizma, apstrakcije i konceptualnosti. Ali, i u tako strogim i reduciranim oblicima i kompozicijama, moe se naslutiti i pronai kreativna razigranost i lirska matovitost autora. Gotovo bi mogli kazati da se kreativni konstruktivizam pretvorio u poetski asketizam, u lirsku apstrakciju, u mnogobrojne minimalistike varijajcije i multipliciranja istih bijelih povrina i jednostavnih monokromnih oblika.

IZ CIKLUSA SILIKONSKI OBJEKTI


STATUS, BROJ 2, VELJAA/OUJAK 2004.

| 165

Um j e t n o s t / u m j e s n o s t

***
U radovima ciklusa Silikonski objekti Nikoli problematizira i propitkuje pojam izolacije i izoliranosti, a time posredno i otvorenosti, komunikacije, drutvenosti. List papira, ili slikarsko platno je semantiki i simboliki prazno polje u koje umjetnik naizgled slobodno unosi svoja znaenja i simbole. Ali, u konanici, sve uneeno odreeno je tim poetnim praznim poljem. Ono se time pojavljuje kao nadreujui okvir, i s poetne pozicije odsustva znaenja prelazi na poziciju vrhovnog oznaitelja umjetnikog djela. Tim slijedom medij postaje vaniji od poruke, materijal od forme, proces od proizvoda. Poetna otvorenost pokazuje se kao ogranienje i izoliranost. elei to zorno i plastino pokazati Nikoli bijele listove papira presvlai slojem silikona. Poetna otvorenost praznog bijelog lista papira naizgled je zadrana, ali vidljiva je i njegova izoliranost novim materijalom. Izoliranost se pokazuje kao transparentnost, a transparentnost kao izoliranost. Ali, Nikoli ponovno ide nekoliko koraka dalje te u prazno ali ogranieno polje instalira objekte od silikona, stakla, listova eljeza i papira, ... objekte koji u jednom lanku niza slobodnih asocijacija podsjeaju na neboder presaen/instaliran u pustinju ili u sredite velikog pustog polja. Premda polje i neboder, u takvom odnosu, pripadaju zajednikom krajoliku, meusobno se proimaju i upueni su jedno na drugo, ivot u neboderu i ivot u polju, oito je, odvija se po razliitim kriterijima u paralelnim vremenima i prostorima. Slino je i s odnosom drutvenog okruenja i umjetnike prakse, drutva/ zajednice i umjetnika. Premda tvore i dijele jedan zajedniki ogranieni univerzum, drutvo i umjetnik umjesto u odnosu komunikacije, suradnje i simbioze, nalaze se u stanju meusobnog nepovjerenja i izolacije.

IZ CILISA REDOSLIJEDI

***
Logian nastavak ciklusa Silikonskih objekata je ciklus Redoslijedi. U njemu Nikoli proiruje ranije problematizirani odnos umjetnikog podruja s vanumjetnikim okruenjem. Naglasak se prebacuje na odnos pojedinca i drutva, te odnos meu pojedincima unutar tog drutva. Na bijelu (ili crnu) povrinu papira u geometriziranim kompozicijama posaeni su pravokutni listii plave rentgen folije, ili crnog i bijelog kartona. Jedna od moguih asocijacija koju ova djela i ciklus sadre, moe se izraziti idejom o gomili ljudi koji, promatrani s odreene pozicije, svi jednako izgledaju, i pri tom su svi samo sastavni dijelovi te kompozicije/sistema/drutva, i kao takvi, u potpunosti odreeni tim istim drutvom/sistemom. Ali, ubrzo nakon toga uviamo da i najmanja promjena nekog dijela mijenja kompletnu kompoziciju. to je kompozicija vea i sloenija, potrebna je manja promjena da bi se izmjenila cjelina, i suprotno uvrijeenom miljenju, to je vie djelova u nekom sistemu svaki pojedinani dio postaje sve znaajniji i samostalniji.

166 | MAGAZIN ZA (POLITIKU) KULTURU I DRUTVENA PITANJA

Um j e t n o s t / u m j e s n o s t to je sistem/drutvo na viem stupnju organiziranosti i ureenosti svaki dio/pojedinac postaje sve vaniji za ispravno funkcioniranje sistema/drutva, a s druge strane, upravo zbog mnogostrukosti raznoraznih veza, sve samostalniji u odnosu na taj sistem/drutvo. Prikazujui odnose djelova i cjeline unutar svojih kompozicija/instalacija, Dalibor Nikoli nas upuuje na onu dimenziju odnosa drutva i pojedinca koja se ogleda u ogromnoj odgovornosti svakog pojedinca u odnosu na drutvo, odnosno velikoj ranjivosti velikih, kompleksnih i dobro organiziranih drutava. Da bi nam taj odnos postao to jasniji, spomenut emo negativnu stranu te odgovornosti. Zamislite to bi se dogodilo da odjednom odluite voziti suprotnim smjerom auto ceste, ili pustite neku udnu otopinu u vodovodni sustav jednog velegrada, ili ubacite opasan virus u informatiki sustav neke banke. Sjetimo se samo 11. rujna. Dojam da se ovdje radi o (psiho-)socijalno osvijetenoj umjetnosti, pojaava se uvidom da se kompozicija/instalacija mijenja ne samo kada se mijenjaju njeni dijelovi, nego i kada se mijenjaju izvanjske okolnosti. U prvom redu, kada se mijenja ono to je ini vidljivom svjetlost, i njeno djelomino odsustvo sjena. Analogno tome kako nam razliiti kutevi, intenziteti i oblici svjetlosti prikazuju razliite slike iste kompozicije/instalacije, tako nam i razne teorije/ideologije razliito prikazuju istu stvarnost ili dogaaj. Time postajemo svjesni da je konceptualizacija nekog dogaaja njegov sastavni/tvorbeni/konstruktivni dio, i da smo mi ti koji stvaramo/kreiramo/proizvodimo predmetnu(tu) stvarnost. Pratei taj misaoni slijed moemo pronai i dublji smisao parole: Proizvodnja umjetnosti je prioritet.

STOLICE niji svjetski okvir za tematiziranje takvog stanja jest prostor Bosne i Hercegovine i bosanskohercegovako drutvo. Ili, po rjeima, autorice izlobe, Asje Mandi: Bosna i Hercegovina je zemlja na vjekovnoj raskrsnici razliitih svjetova. Tu se i dalje (po inerciji) osjea prisustvo svih prolih imperija, sudaraju ostaci prolosti, sukobljavaju civilizacije. ... i kao iva rana egzistira u meuprostoru kao prelazni trans-model postojanja i djelovanja. .... Njena paradigma je nehomogena, rascjepljena izmeu razliitih institucionalnih, kritikih, medijskih, trinih i politikih zahtjeva i oekivanja. .... Bosna i Hercegovina egzistira na margini izmeu Istoka i Zapada kao jedan tabu meuprostor. .... postala je .... locus kompleksnih i kontradiktornih sistema i konstrukcija. .... Ona postaje evropski Drugi koji se pretvara u Novi Orijent imperijalne Evrope. Ve smo na poetku ovog teksta ukazali na povezanost umjetnika i ukupnosti njegovog okruenja, kojeg pomenuta autorica odreuje kao kompleksnost historijskih, prirodno-geografskih i politikih faktora. Pomenuli smo i, niim izazvani, termine umjetnosti i umjetnika XXI. stoljea, te mogunost drutvene/povijesne prekretnice koja sa sobom nosi mnotvo novih pojava i problema. Moda se upravo s pozicija meuvremena i meu-prostora moe uoiti, ili barem naslutiti, posebnosti onog novog koje se upravo dogaa. Ili se ve dogodilo, kao J. G. Ballardov Trei svjetski rat iji poetak sa zeSTATUS, BROJ 2, VELJAA/OUJAK 2004.

***
Instalacija pod nazivom Stolice tretira pojam napetosti, nesigurnosti. etiri vrtne aluminijske stolice nakalemljene su jedna na drugu tako da ine jednu nakaradnu i nestabilnu kompoziciju u kojoj je ukinuta osnovna funkcionalnost stolica. Ima li se u vidu ve spomenuta socijalna osvjetenost autora, nije teko povui paralelu s nakaradnim i nefunkcionalnim drutvenim ureenjem u kojem nita nije na svome mjestu i sve sluti krahu struktura sistema. Ova paralela u prvom redu se odnosi na neposredno Nikolievo mostarsko i bh drutveno okruenje, ali se ini primjenjivom i na iroj svjetsko-civilizacijskoj razini. Po napisanom Nikolievom shvaanju jedina stolica koja je relativno stabilna i na kojoj sklop poiva je duhovnost.

Izmeu ... / Between ...


U sklopu programa Muzeja/Centra savremene umjetnosti Ars Aevi u Sarajevu, bila je, u lipnju 2003. godine, postavljena tematska izloba mladih bosanskohercegovakih umjetnika pod nazivom Izmeu ... / Between .... Vjerojatno, najideal-

| 167

Um j e t n o s t / u m j e s n o s t bnjom oekujemo ne znajui da je on ve zavrio. Dalibor Nikoli je na pomenutoj izlobi Izmeu ... / Between ... bio predstavljen instalacijom u kojoj je na sredini grafoskopskog stakla/zaslona postavio jednu malu pregradu, a onda u taj omeeni i podjeljeni prostor stavio dva insekta, tako da je bilo mogue izravno promatrati to se dogaa u prostoru, ali je istovremeno bilo mogue pratiti ta ista dogaanja kao grafoskopsku projekciju na zidu. Ovaj izuzetno kompleksan rad mogue je objanjavati na vie razina. Prva i najosnovnija je razina analogije izmeu ograenog i podjeljenog prostora s akterima istog roda ali razliite vrste, i bosanskohercegovakog drutva i drave. Druga da nije mogue predvidjeti razvoj situacije, niti na njega svrhovito utjecati. U kakav odnos, kada i na kojim mjestima e stupati insekti (akteri dogaaja) nitko sa sigurnou ne moe tvrditi, niti na to bitno utjecati. Trea razina je mogunost da se dogaanje prati u ivo, ili kao projekciju/sliku na zidu/ekranu. U sluaju da se odluimo za projekciju - kao to ini veina posjetitelja izlobe, izmeu ostalog i zato jer je to jednostavnije, lake i preglednije - akteri dogaanja gube svoju stvarnost, ukida im se tjelesnost i taktilnost, postaju pokretne sjene, ive crne mrlje. Ali i u sluaju da ih izravno promatramo mi smo jo uvijek i samo promatrai. Moemo imati neke elje i oekivanja, ali nas se u biti ne tie to to se dogaa, jer to se ne dogaa nama, to nije na rat. I uope se ne pitamo kako je insektima. Jedno vrijeme pratimo stanje i razvoj situacije, ali ubrzo odustajemo i idemo dalje svojim putem - jer toliko toga jo imamo za vidjeti i obaviti. ivjelo drutvo spektakla.

KREATIVNA IGRA

***
Interaktivna instalacija Kreativna igra napravljena je od dijelova iste rendgenske folije koja je geometrijski izrezana pa se dijelovi mogu sastavljati u oblik bez koritenja ljepila. Postoji osam identinih dijelova, svaki oblika etvrtine valjka. Postavljanjem tih osam oblika na ravno staklo i izlaganjem u galeriji oni postaju objekti likovne kompozicije, odnosno instalacija. U trenutku kada staklena podloga postaje interaktivni zaslon projektora instalacija postaje crte na zidu u formi projekcije. U takvoj situaciji svaki posjetitelj izlobe je u mogunosti da pomjeranjem objekata stvori svoju vlastitu instalaciju i nacrta zidnu projekciju. Osnovna ideja ove instalacije je ukljuivanje posjetitelja u kreiranje a ne samo promatranje umjetnosti. Zamiljeno je da se akcija razvija u smjeru fotograranja svake pojedinane kompozicije koju posjetitelji naprave, i paralelno, koritenje tih fotograja u stvaranju jedne kontinuirane izlobe u nastajanju koja se mijenja sa svakim novim interaktivnim posjetiteljem.

Crtei
Jedna od tehnika kojima se Nikoli slui je i crte na fotografskom/rentgen slajdu veliine 3,5 x 2 cm. Umjesto odslikavanja izvanjske stvarnosti slajd postaje medij izravne umjetnike intervencije, i time se od fotografskog pretvara u slikarski materijal. Ali, ve u slijedeoj fazi proces postaje reverzibilan, Nikoli tada crte na slajdu koristi kao fotografski zapis koji tiskanjem reproducira na novi medij plakata dimenzija 120 x 80 cm. S obzirom da su svi slajdovi runo izraeni koristei se kombinacijom razliitih tehnika i materijala (akrilom, akvarelom, benzinom, acetonom, iletima, odvijaima, ekserima, ...), ne mogu se smatrati fotograjama. A kako crtei nisu raeni softverskim alatima ne mogu se smatrati ni kompjuterskim grakama. Kroz nemogunost preciznog odreenja tehnike i vrste umjetnikog djela Nikoli eli da uvidimo koliko vanosti pridajemo izvanjskim karakteristikama umjetnikog djela, a ne djelu samom, odnosno razumijevanju i doivljaju onoga to je umjetnik djelom elio izraziti. Jer tehnika, materijal pa i samo djelo su tek medij, komunikacijski kanal izmeu umjetnika i njegove okoline, izmeu umjetnika i posjetitelja njegovih izlobi, sudionika njegovih umjetnikih akcija. Vano je ono to se prenosi a nije vaan

168 | MAGAZIN ZA (POLITIKU) KULTURU I DRUTVENA PITANJA

Um j e t n o s t / u m j e s n o s t

prenosnik/kanal/medij/materijal/tehnika. Vano je stanje i duhovno-duevni sadraj koji postoji neovisno o obliku i materijalu u kojem se objavljuje i prikazuje. Umjetniko djelo je komunikacijski kanal kroz kojeg umjetnik svojoj okolini ini dostupnim svoja vlastita duhovno-duevna stanja i iskustva. Otvoriti se za svjesni doivljaj i razumijevanje punine tog iskustva je ono emu trebamo teiti, a ne zamarati se izvanjskim odrednicama umjetnikog djela. Unutar ovakvih konceptualnih okvira moemo smjestiti i njegov rad pod nazivom Crte u prostoru, u kojem Nikoli list papira zamjenjuje bjelinom poda i zidova galerije, a crte olovkom objektima napravljenim od isprepletene tanke crne ice. Ovi radovi se mogu sagledavati i kao pokuaj Dalibora Nikolia da nadie ogranienost materijalom/tehnikom i osjeaj izolacije kojeg je tematizirao u ciklusu Silikonski objekti.

web siteu) pie: Dan D nije obian mladi. On puno razmilja o realnosti koju djeli sa susjedima i svojim sugraanima. Akcija zapoinje kada jedne veeri primi veoma neobian poziv. Poziv se dogodio nakon to je grom udario u telekomunikacijski toranj. Glas preko telefona daje mu informacije i upute kako se boriti s loim dekima. Taj glas dolazi od Time man-a, osobe snanih moralnih uvjerenja koja se prikazuje samo u Dan D-ovim snovima. Time man vodi naeg heroja kroz epizode i titi ga od sila zla. Krajnji cilj Dan D-a je osnovati Djeje vijee koje bi trebalo kreirati svijetliju budunost za graane njegovog grada, zemlje i cijelog svijeta. Strip nema scenarij. Scenarij je sama stvarnost. U cilju to vjernijeg prikazivanja stvarnosti bio sam prisiljen kreirati brutalne scene ubijanja. Likovi ubojica i zlikovaca u stripu su izmiljeni. Naalost, mnogobrojna ubojstva i razbojstva su se uistinu dogodila . Jo jedan primjer u prilog ranije iznesenoj tvrdnji o Daliboru Nikoliu kao (psiho-)socijalno osvjetenom umjetniku
STATUS, BROJ 2, VELJAA/OUJAK 2004.

Strip
Nakon zamora eksperimentiranjem s materijalima i mjetnikim procesima, Dalibor Nikoli se, kako je sam napisao, oputa crtajui stripove. U popratnom objanjenju stripa (na

| 169

Um j e t n o s t / u m j e s n o s t

Kreativne radionice
U suradnji s Nansen Dijalog Centrom Dalibor Nikol je bio voditeljem nekoliko kreativnih radionica za djecu. Shvaajui umjetnost kao prostor/polje komunikacije i razmjene sa svima koji u tom polju neto trae ili nude, Nikoli se aktivno ukljuuje u razmjenu upravo s onima koji su najotvoreniji i za davanje i primanje. Jer umjetnou se, kako i sam kae, aktivno komunicira u oba smjera. Ako se ve ne moe ostvariti Boysova misao o svakom ovjeku kao umjetniku, Nikoli pokuava barem potvrditi tezu o kreativnosti svakog djeteta.

anju da je svako umjetniko djelo rezultat umjetnike akcije, odnosno procesa nastajanja/pravljenja/proizvodnje umjetnikog djela. A slijedom toga shvaanja, i prema osamostaljivanju procesa proizvodnje u odnosu na umjetniko djelo kao proizvod, te razlikovanju, s jedne strane, prezentacije same akcije kao umjetnikog djela (kao u performansu The re), a s druge, akcije iji je rezultat umjetniko djelo (kao u interaktivnoj instalaciji Kreativna igra). Ali, umjetnika

***
Po vlastitom priznanju, Dalibor Nikoli ima izraenu potrebu suoavati se s uvijek novim i neobinim situacijama, kako u ivotu tako i u umjetnosti. Jedna misao Nikolaja Berdjajeva kae da svaka ivotna situacija od ovjeka zahtjeva stvaralaki napor, kreativno rjeenje. Na tragu te misli Nikoli esto pronalazi ili kreira situacije koje mu mogu ponuditi neto novo i neobino. Situacije koje od njega trae kreaciju i akciju s nepredvidljivim ishodom. Prenoenje takvih tenji i stavova u podruje umjetnike prakse vodilo ga je prema shva-

akcija, proces proizvodnje umjetnosti kao ni samo umjetniko djelo nisu sami sebi svrha, ne trebaju se bavit samo formalnom stranom umjetnosti i iscrpljivati u eksperimentiranju zbog eksperimentiranja. Njegovu umjetniku produkciju bilo bi bolje svrstavati u svijet nego u sistem umjetnosti. Nikoli nije zarobljen ni matricom egzibicionistikih pretjerivanja. Njegova umjetnost ne provocira, nego problematizira i trai rjeenja, eli izazvati (re)akciju i preuzeti odgovornost.

170 | MAGAZIN ZA (POLITIKU) KULTURU I DRUTVENA PITANJA

U neprestanoj potrebi za uspostavom to sloenije i intenzivnije komunikacije s okolinom i svijetom, Dalibor Nikoli nas eli to dublje uvui u proces proizvodnje i razmjene umjetnikih

Um j e t n o s t / u m j e s n o s t

dobara i iskustava, odnosno, proces proizvodnje svijeta umjetnosti kao svijeta ivota u kojem socijalne strukture tee postati socijalnim skulpturama, a meuljudski odnosi primarnom formom izraavanja nove umjetnosti socijalnog kontakta. Moda bi se u okvirima prethodno navedenih smjernica i moglo poeti govoriti o novom u umjetnosti XXI. stoljea. Ili se barem iznova poeti pitati o smislu i budunosti, kako umjetnosti, tako i ivota.

Dalibor Nikoli roen je u Mostaru 1974. Diplomirao je kiparstvo na Akademiji likovnih umjetnosti u irokom brijegu u klasi profesora Nikole Vukovia 2000-te godine. Nakon zavretka kolovanja predaje kiparstvo na srednjoj likovnoj koli u Mostaru 3 godine.Trenutno uposlen kao v.d. tajnika, na ALU-iroki Brijeg. lan je: Udruenja likovnih umjetnika Bosne i Hercegovine. Sarajevo; Udruenja hrvatskih likovnih umjetnika u BiH. Mostar, Internacionalne udruge umjetnika Whatisart-Whatissound USA. Seattle, Udruenja hrvatskih likovnih umjetnika. Zagreb Samostalne izlobe: 1998. performans gradski trg Mostar The Fire 2001. Lazareti Dubrovnik stari grad projekcije slide show 2003. Foto klub AKT Mostar 2003. Javna skulptura Steci. Mostar 2004. Franjevaka galerija iroki Brijeg 2004. Nacionalna galerija BiH, Sarajevo 1999. Godinja izlobaUdruenja hrvatskih likovnih umjetnika H.S. Kosaa Mostar

2000. Diplomska izloba studenata akademije Franjevaka galerija iroki Brijeg; Grand prix Mostar ( ULU-BiH) Kulturni Centar; Jesenji salon Galerija Calamus Mostar. 2001. Grand prix Mostar K.C.; Bijenale mladih mediteranskih umjetnika Sarajevo. 2002. Novi fragmenti(mladi suvremeni umjetnici hrvatske) galerija Studentski centar Zagreb., Novi fragmenti galerija Juraj porer Opatija., Novi fragmenti galerija Art klub Gal Rijeka., Centar za kulturnu dekontaminaciju Beograd., Institut Contemporary Art projekcija Experimentalnog lma 6,50 min. London.; Izloba Akademije iroki Brijeg Colegij artisticum Sarajevo.; Riverside studios Out of Bosnia festival predstavljao suvremenu umjetnost Bosne i Hercegovine London.; Godinja izloba DHLU-BIH H.S .Kosaa Mostar.; Grand prix Mostar ULU-BIH Kulturni centar Mostar.; Art kamp between budui Centar Suvremene Umjetnosti Sarajevo Ars Aevi plato., Whatisart internacionalna smotra suvremene umjetnosti Luise Park. Mannheim. Nagrade: Specijalna nagrada za crte ULU BIH-a Mostar 2000.; Specijalna nagrada za crte ULU BIH-a Mostar 2001.; Nagrada za crte ULU BIH-a Mostar 2002.; Za dostignua u kiparstvu UHLU BiH Mostar 2003.
STATUS, BROJ 2, VELJAA/OUJAK 2004.

| 171

Euroatlantske integracije

Eu r o a t l a n t s k e i n t e g r a c i j e

Bosna i Hercegovina i europske integracije


Priredio: Josip Blaevi

OTKRAJ PROLE GODINE, EUROPSKA KOMISIJA1 USVOJILA JE Studiju o izvodljivosti2 kojom se procjenjuje spremnost BiH za europske integracije. Tom prigodom, Europska komisija postavila je pred bh. vlasti nekoliko uvjeta nakon ijeg ispunjenja BiH moe poeti pregovore o Sporazumu o stabilizaciji i pridruivanju EU3. Proces integriranja Bosne i Hercegovine u europske asocijacije vrlo je teak, sloen i esto nerazuman, to posebno ne zauuje budui je i stupanj unutarnje integracije drave na vrlo niskoj razini. Premda su domae vlasti vrlo intenzivno ukljuene u njega, ovaj se proces, praktino, odvija u nekom paralelnom vremenu. Razloga tome je mnogo: najvei je, moda, to mediji povrno prate dogaaje vezane uz proces euroatlantskih integracija tako da obian ovjek nema sasvim jasnu sliku to je to zapravo. Mediji koji postoje u BiH ne mogu dati toliko prostora kako bi naveli sve uvjete koji su postavljeni pred bh. vlasti u smislu pribliavanja Europskoj uniji. Stoga smo u ovom prikazu eljeli dati precizan popis prioriteta u ovoj godini, tko je odgovoran za njihovu provedbu kao i stupanj njihove dosadanje realizacije, kako bi itateljima barem malo pribliili ovu problematiku. Glavni izvor za ovaj tekst predstavljaju web stranice Direkcije za europske integracije, koja, moramo priznati, dosta dobro radi svoj posao. Meutim, treba i na to ukazati, njihove stranice nisu uraene u trojezinoj varijanti, to, svakako, jedna dravna institucija poput Direkcije za europske integracije sebi nije smjela dopustiti, pogotovu to je Internet takav medij koji, bez posebnog uslonjavanja ili poskupljivanja, doputa potivanje Ustava BiH u smislu jezine ravnopravnosti.
1

Dodatni razlog koji nas je ponukao da objavimo ovaj prikaz, i pored injenice da je ogromna veina njegovoga sadraja dostupna na Internet stranici www.dei.gov.ba (zakljuno s 11. 3. 2004.), jest taj to u naoj dravi internet scena nije dovoljno razvijena, ime se, po naem sudu, samo mali broj zainteresiranih za ovu tematiku moe opirnije informirati. Time elimo dati svoj doprinos popularizaciji ove, za sve nas iznimno vane, problematike. Napominjemo da smo u ovom broju objavili prvi dio prikaza prioriteta koje BiH treba realizirati kako bi pristupila pregovorima o Sporazumu o stabilizaciji i pridruivanju EU. Drugi dio prikaza prioriteta bit e objavljen u sljedeem broju Statusa. Isto tako, u iduim brojevima Statusa posvetit emo veu pozornost implementaciji prioriteta odnosno istraiti koliko su postavljeni uvjeti ispunjeni, te, u sluaju njihovoga neispunjenja, pokuati utvrditi gdje je dolo do zastoja i tko je za to odgovoran. Kratice koritene u tablici: MS BiH Ministarstvo sigurnosti BiH MP BiH Ministarstvo pravde BiH MVP BiH Ministarstvo vanjskih poslova BiH MVTEO BiH Ministarstvo vanjske trgovine i ekonomskih odnosa BiH MLjPI BiH Ministarstvo za ljudska prava i izbjeglice MFT BiH Ministarstvo nancija i trezora MCP BiH Ministarstvo civilnih poslova BiH PS BiH Parlamentarna skuptina BiH IK BiH Izborna komisija BiH VM BiH Vijee ministara BiH ADS BiH Agencija za dravnu slubu BiH

174 | MAGAZIN ZA (POLITIKU) KULTURU I DRUTVENA PITANJA

Europska komisija je jedna od pet temeljnih i ujedno najvea institucija EU, koja ima ovlasti inicijative, provedbe, upravljanja i kontrole. Ona osigurava provedbu osnivakih ugovora Zajednice. Komisija je sastavljena od 20 lanova (po dva iz Francuske, Njemake, Italije, panjolske i Velike Britanije te po jedan lan iz ostalih zemalja). lanove Komisije sporazumno dogovaraju zemlje lanice, a potvruje ih Europski parlament kojem je Komisija odgovorna. Mandat lanova Komisije traje 5 godina. 2 Studija koja se radi o potencijalnoj dravi za kandidatski status, s ciljem ustanovljavanja, je li mogue zakljuiti Sporazum o stabiliziranju i pridruivanju. 3 Ima za cilj razvijanje politikoga dijaloga izmeu EU i zemlje potpisnice Sporazuma. Nakon potpisivanja Sporazuma isti se raticira u parlamentu zemlje potpisnice, Europskom parlamentu te parlamentima zemalja lanica EU.

Eu r o a t l a n t s k e i n t e g r a c i j e

ANKETA: Ispitivanje javnog mnijenja poka- Napredak je zlosutno spor biti zadovoljan dok tih 16 uvjeta ne bude zalo da stanovnitvo Bosne i Hercegovine Neu ispunjeno - nemogue je precijeniti znaaj toga. U mjesecima koji dolaze, vlasti u BiH moraju zahtjeva bre provoenje reformi
Delegacija Europske komisije angairala je Prism Research s ciljem ispitivanja javnog mnijenja o poimanju Europske unije u Bosni i Hercegovini. Rezultati potvruju da stanovnitvo Bosne i Hercegovine ima veoma pozitivnu sliku o Europskoj uniji te da su miljenja kako Europska unija znai stvaranje bolje budunosti za mlade ljude. Takoer misle da nisu dovoljno obavijeteni o procesu integracija, te da on nije dovoljno brz. Kada se rezultati usporede s rezultatima slinih anketa koje su provedene u buduim zemljama lanicama Europske unije, jasno je da u BiH postoji vea elja za integracijom u EU, veim obrazovanjem i razumijevanjem Europske unije. Rezultati ankete su zasnovani na ispitivanjima 1.500 osoba iz svih dijelova Bosne i Hercegovine, koji predstavljaju prol bh. populacije, provedenim tijekom veljae 2004. godine. Anketa jasno pokazuje da Europska unija ima pozitivnu sliku u BiH sa 61% od svih ispitanika koji su iskazali da imaju vrlo i prilino pozitivan stav prema Europskoj uniji, dok manje od 10% izraava prilino ili vrlo negativan stav. Svakako, postoji i relativno veliki broj ispitanika koji su iskazali neutralno miljenje (26,9%). Jasno je da stanovnitvo u znaajnom broju podrava lanstvo BiH u Europskoj uniji gdje je velika veina ispitanika (73,2%) uvjerena da bi to bilo dobro, sa samo 2,7% koji ne misle tako. Ali ipak, jo uvijek svaki etvrti ispitanik nije siguran (22,3%). Vie od jedne treine ispitanika uglavnom povezuje Europsku uniju sa stvaranjem bolje budunosti za mlade ljude. Sljedee to je najakarakteristinije za koncept Europske unije odnosi se na poboljanje privrede u BiH (14,8%) i otvaranje novih radnih mjesta (11,5%). Ovo su tri aspekta koje veina ljudi povezuje s Europskom unijom te u poimanju graana odraz glavnih problema s kojima se suoavaju u tekoj socijalnoj i ekonomskoj situaciji u BiH. Izgleda kako ispitanici misle da je Europska unija mogunost za poboljanje ovih okolnosti. Jasno je da graani smatraju da su kriminal i korupcija, ekonomska situacija kao i nekanjavanje osumnjienih za ratne zloine najvee prepreke za integraciju BiH i mogui pristup EU u budunosti. Karakteristike poput zemljopisne lokacije zemlje, jezika i obrazovnih standarda nisu uzete kao veliki problem. Rezultati pokazuju da stanovnitvo openito osjea kako nije dovoljno informirano o procesu integracije BiH u Europsku uniju. U usporedbi sa dravama koje e se 1. svibnja pridruiti Europskoj uniji, BiH je na dnu skale. S druge strane, po poznavanju injenice da Europska unija nancijski podrava napredak BiH prema EU, samo je Poljska iznad BiH. Na pitanje koju politiku stranku graani vide kao onu koja najaktivnije radi na pribliavanju BiH Europi, 33% ispitanika je odgovorilo nijednu, dok je 16,5% odgovorilo da ne znaju. Veina glavnih politikih stranaka dijeli proporcionalno isti procent, koji je manji od 10%. Upitani o eljenoj brzini napretka BiH prema EU, jasno je da 70% stanovnitva eli bri napredak prema EU, a jedna treina svih ispitanika je miljenja da nema nikakvog napretka u vezi s ovim pitanjem i da BiH, zapravo, stoji u mjestu, te da se uope ne kree prema Europskoj uniji. Velika veina graana BiH (81,6%) su prilino sigurni da je suradnja njihove zemlje sa EU vanija za BiH od suradnje sa Sjedinjenim dravama. Da bi se ocijenilo znanje graana o Europskoj uniji, njima je postavljeno istih 9 trivijalnih pitanja koja su bila postavljena graanima buduih zemalja lanica EU. Podatak da je BiH na prvom mjestu visoko iznad drugih je jo jedan dokaz snane volje graana BiH da uu u Europsku uniju.

napredovati s reformama koje e otvoriti vrata Europe, i to je isto tako znaajno, olakati ivot graanima. Imam jednu poruku: nemojte zabrljati. Do sada je napredak bio zloslutno spor. Paddy Ashdown, Southeast European Times, 30. 1. 2004.

Potrebna mentalna tranzicija

Mene brine provedba reformi. U 18 mjeseci stvorili smo dravne institute, sustav za neizravno oporezivanje, Ministarstvo obrane BiH. Stvorili smo kostur, ali nismo sve ispunili. Mogu rei da sam zabrinut, ne samo zbog nedonoenja zakona i stvaranja institucija, nego i zbog implementacije, no to je zadatak koji treba ispuniti. Relativno je lako stvoriti hardver drave, sudski sustav, carine, poreze meutim, dugo vremena treba da se promijeni softver, a to je ono to imate u glavi. Trebat e proi godine da ljudi zaborave socijalistiki reim, da se stvori drugi moderan mentalitet i prilagodljiv za otvaranje trita. Paddy Ashdown, Dnevni list, 30. 3. 2004. Kako to rade u susjedstvu

Ministar odrao kolegij u 5.30 ujutro

Ministar Dragan Primorac je, ini se, vei radoholik od bive ministrice pravosua Ingrid Antievi-Marinovi, iji je radni dan, poznato je, poinjao u est sati ujutro. Naime, kako bi ispunio sve planirane obveze, od kojih je jedna bila i novinska konferencija na kojoj je govorio o svojih prvih 100 dana, Primorac je jutarnji kolegij sa svojim najbliim suradnicima juer odrao u cik zore: u 5.30 ujutro, kad su svi ministrovi najblii suradnici morali doi i na posao. Veer prije veina ih je Ministarstvo napustila tek oko ponoi, jer je veernji kolegij poeo, kako su nam rekli, tek oko 11 sati. Treba rei da Primorac takav ritam dri praktiki od prvog dana, ve puna tri mjeseca, pa se mnogi pitaju otkud mu tolika energija. Jutarnji list, 25. 3. 2004.

STATUS, BROJ 2, VELJAA/OUJAK 2004.

| 175

Eu r o a t l a n t s k e i n t e g r a c i j e
Br. prioriteta: PRIORITET: Nositelj aktivnosti: Aktivnosti koje treba poduzeti: Rok: Ostvareni napredak: Zakoni i akti koje treba donijeti: Rok: Ostvareni napredak: Br. prioriteta: PRIORITET: Nositelj aktivnosti: Aktivnosti koje treba poduzeti: Rok: Ostvareni napredak: Zakoni i akti koje treba donijeti: Rok: Ostvareni napredak: Br. prioriteta: PRIORITET: Nositelj aktivnosti: Aktivnosti koje treba poduzeti: Rok: Ostvareni napredak: Zakoni i akti koje treba donijeti: Rok: Ostvareni napredak: Br. prioriteta: PRIORITET: Nositelj aktivnosti: Aktivnosti koje treba poduzeti: Rok: Ostvareni napredak: Zakoni i akti koje treba donijeti: Rok: Ostvareni napredak: Br. prioriteta: PRIORITET: Nositelj aktivnosti: Aktivnosti koje treba poduzeti: Rok: Ostvareni napredak: Zakoni i akti koje treba donijeti: Rok: Ostvareni napredak: Br. prioriteta: PRIORITET: Nositelj aktivnosti: Aktivnosti koje treba poduzeti: Rok: Ostvareni napredak: Zakoni i akti koje treba donijeti: 1a Puna suradnja s Meunarodnim sudom za ratne zloine (ICTY) MS BiH; MP BiH; MVP BiH Sprovesti akcije po pitanju izvoenja osumnjienih za ratne zloine pred lice pravde; Podrka ICTY-ju tako to e se omoguiti pun pristup svjedocima, dokumentaciji i arhivima vezano za ratne zloine 31.1.2004. i 31.12.2009. Usvojiti izmjene i dopune Zakona o Sudu BiH i Zakona o Tuiteljstvu BiH; Zavriti integraciju propisa jedinice za pravila puta pri Hakom tribunalu u Tuiteljstvu BiH 1.4.2004. i 1.4.2004. 1b1 Ispuniti preostale korake iz Mape puta; Formirati i uiniti operativnim Konkurencijsko vijee (Prioritet obraen pod stavkom 15 a) MVTEO BiH

1b2 Ispuniti preostale korake iz Mape puta; U potpunosti sprovesti Zakon o zatiti potroaa MVTEO BiH

1b3 Ispuniti preostale korake iz Mape puta; Formirati Institut za standarde i osigurati njegovo puno funkcioniranje MVTEO BiH

Usvojiti Zakon o osnivanju Instituta 15.3.2004. 19.2.2004. - Na 42. sjednici Vijea ministara utvren je Prijedlog Zakona o osnivanju Instituta za standarde. Za sjedite Instituta odreena je Banja Luka. 1b4 Ispuniti preostale korake iz Mape puta; Formirati Institut za mjeriteljstvo i osigurati njegovo puno funkcioniranje MVTEO BiH

Usvojiti Zakon o osnivanju Instituta 15.3.2004. 19.2.2004. - Na 42. sjednici Vijea ministara utvren je Prijedlog Zakona o osnivanju Instituta za mjeriteljstvo. Za sjedite Instituta odreeno je Sarajevo. 1b5 Ispuniti preostale korake iz Mape puta; Formirati Institut za intelektualno vlasnitvo i osigurati njegovo puno funkcioniranje MVTEO BiH

Usvojiti Zakon o osnivanju Instituta

176 | MAGAZIN ZA (POLITIKU) KULTURU I DRUTVENA PITANJA

Eu r o a t l a n t s k e i n t e g r a c i j e
Rok: Ostvareni napredak: Br. prioriteta: PRIORITET: Nositelj aktivnosti: Aktivnosti koje treba poduzeti: Rok: Ostvareni napredak: Zakoni i akti koje treba donijeti: Rok: Ostvareni napredak: Br. prioriteta: PRIORITET: Nositelj aktivnosti: Aktivnosti koje treba poduzeti: Rok: Ostvareni napredak: punu upranjenih radnih mjesta. Zakoni i akti koje treba donijeti: Rok: Ostvareni napredak: Br. prioriteta: PRIORITET: Nositelj aktivnosti: Aktivnosti koje treba poduzeti: 15.3.2004. 19.2.2004. - Na 42.sjednici Vijea ministara utvren je Prijedlog Zakona o osnivanju instituta za intelektualno vlasnitvo. Za sjedite Instituta odreen je Mostar. 1b6 Ispuniti preostale korake iz Mape puta; U potpunosti provesti Zakon o osnivanju Instituta za akreditiranje MVTEO BiH

1b7 Ispuniti preostale korake iz Mape puta; U potpunosti implemenirati imovinske zakone MLjPI BiH Preuzeti bazu podataka od CRPC 31.12.2003. 15.1.2004. Preuzeta baza podataka. U toku je kadrovska popuna i obuka osoblja koje radi na bazi podataka. Baza nije instalirana. 20.2.2004. - U toku je uspostavljanje baze. Raspisan je natjeaj za poPotpuna implementacija imovinskih zakona (planirano da e se 2.000-3.000 spornih sluajeva rijeiti do kraja 2004. sudskim putem, a i putem Komisije za rjeavanje podnesenih zahtjeva za preispitivanje CRPC odluka podnijetih za vrijeme trajanja CRPC mandata) 31.12.2003. 16.2.2004. - Procent implementacije imovinskih zakona po slubenim statistikama od 30.12.2003. je 92,50%. Nije rijeeno 2.000-3.000 spornih sluajeva koji e se rijeiti sudskim putem i putem Komisije. 1b8 Ispuniti preostale korake iz Mape puta; Poboljati uvjete za odriv povratak MLjPI BiH; MFT BiH BiH pristupa Razvojnoj banci Vijea Europe. Uplatiti prvu ratu za kotizaciju u iznosu od 500.000,00 eura; Pokrenuti inicijativu za izmjenu Zakona o ministarstvima u pogledu nadlenosti MLJPI u oblasti odrivosti povratka obnova, razvoj i poboljanje ukupnog kvalitata ivota; Zavriti implementaciju projekta SUTRA tj. otpoeti implementaciju projekta SUTRA II. 15.1.2004.; 1.5.2004.; 31.5.2004. 15.1.2004. - BiH postala lanica Razvojne banke Vijea Europe 18.12.2003. (BiH predala Deklaraciju Upravnom odboru Banke); 20.2.2004. - U toku je razmatranje prijedloga projekta za povlaenje kredita-struna ekspertiza; 20.2.2004. - Formirana je radna grupa za izmjenu zakona. Pripremljen je prijedlog inicijative za izmjenu Zakona o ministarstvima. U toku je usuglaavanje rjeenja sa EC u okviru projekta SUTRA; 15.1.2004. - Aktivnosti po projektu SUTRA odvijaju se prema planu; 20.2.2004. - U toku su zavrne aktivnosti na realizaciji pilot projekta (obnova 40 kua). U okviru projekta raspisan tender za drugu fazu (obnova 300 kua). U toku supripremne aktivnosti za otpoinjanje projekta SUTRA II.

Rok: Ostvareni napredak:

Zakoni i akti koje treba donijeti: Rok: Ostvareni napredak: Br. prioriteta: PRIORITET: Nositelj aktivnosti: Aktivnosti koje treba poduzeti: Rok: Ostvareni napredak: Zakoni i akti koje treba donijeti:

1c Poduzeti korake na ispunjenju postprijemnih kriterija Vijea Europe, naroito u oblasti demokracije i ljudskih prava MP BiH; MVP BiH; MLjPI BiH; MCP BiH; PS BiH; IK BiH Ispotovati rokove za implementaciju kriterija koji proizlaze iz lanstva u Vijeu Europe za 2003. i 2004. 31.12.2004. Neophodno je izvriti izmjene i dopune Izbornog zakona u pogledu zastupljenosti konstitutivnih naroda. Napomena: Izmjene i dopune je neophodno izvriti na osnovu Miljenja Venecijanske komi sije od 20.10.2001.; Dostavljanje nacrta Zakona o izmjenama i dopunama izbornog zakona u parlamentarnu proceduru kojeg radi ekspertna radna grupa; Raticirati sljedee: 1) Europska povelja o manjinskim i regionalnim jezicima (MLjPI); 2) Europska konvencija o transferu procesa u kaznenim stvarima; 3) Europska konvencija o kompenzaciji rtava kaznenih djela nasilja; 4) Europska konvencija o kibernetskom kriminalu;
STATUS, BROJ 2, VELJAA/OUJAK 2004.

| 177

Eu r o a t l a n t s k e i n t e g r a c i j e
5) Europska konvencija o prekograninoj suradnji i njeni protokoli; 6) Konvencija VE o ekstradiciji; 7) Konvencija VE o uzajamnoj pomoi u kaznenim stvarima. 8) Konvencija VE o pranju i pljenidbi prihoda steenih kriminalom; 9) Konvencija VE o prosljeivanju osuenih osoba; 10) Socijalna povelja VE; 11) Zakon o priznavanju javnih isprava (BiH); 12) Usvojiti zakone o prigovoru savjesti FBiH i RS. 30.4.2004.; 31.1.2004.; 30.4.2004.; 30.4.2004.; 30.4.2004.; 30.4..2005.; 30.4.2004.; 30.4.2004.; 30.4.2004.; 30.4.2004.; 30.4.2004.; 30.4.2004.; 30.4.2005.; 30.4.2004. 27.2.2004. - Sastanci Radne grupe koja priprema izmjene su u toku. Radna grupa je odrala devet sastanaka. Usvojen je Zakon o nacionalnim manjinama koji tretira i manjinske i regionalne jezike, to je bio jedan od preduvjeta za pokretanje procedure potpisivanja Povelje; 15.1.2004. - Ministarstvo pravde pripremilo prijedlog Odluke o pokretanju postupka za pristupanje. Prijedlog dostavljen VM; 15.1.2004. - Ministarstvo pravde pripremilo prijedlog Odluke; 15.1.2004. - Ministarstvo pravde pripremilo prijedlog Odluke; 15.1.2004. - Ministarstvo pravde pripremilo prijedlog Odluke; 15.1.2004. - Ministarstvo pravde pripremilo prijedlog Odluke; 16.2.2004. - Prijedlog dostavljen VM; 15.1.2004. - Ministarstvo pravde pripremilo prijedlog Odluke, koji je proslijeen VM; 15.1.2004. - Ministarstvo pravde priprema prijedlog Odluke. eka se miljenje Ministarstva nancija i trezora; 16.2.2004. - Prijedlog dostavljen VM; 15.1.2004. - Ministarstvo ljudskih prava i izbjeglica u suradnji s Ministar stvom civilnih poslova i Ministarstvom trezora priprema osnovu za pristupanje Povelji, koja treba sa dravati procjenu potrebnih nancijskih sredstva. Osnova treba biti pripremljena do kraja sijenja 2004. Ratikacija Povelje povlai iza sebe osiguranje velikih nancijskih sredstava; 16.2.2004. - Ministarstvo ljudskih prava i izbjeglica pripremilo je osnovu za pristupanje Povelji koja sadri procjenu potrebnih nancijskih sredstava. Osnova upuena Odboru za unutarnju politiku. Oekuje se razmatranje na Vijeu ministara; 15.1.2004. - Zakon je u parlamentarnoj proceduri; 16.2.2004. - Odgo varajue izmjene zakona su utvrene u okviru entitetskih zakona. U suradnji sa NGO sprovode se kampanje koje imaju za cilj iznalaenje najboljih modela za omoguavanje sluenja civilnog vojnog roka. 2a Sprovesti Zakon o Vijeu ministara i Zakon o ministarstvima i drugim organima uprave BiH MP BiH; MFT BiH; VM BiH; IK BiH; ADS BiH

Rok: Ostvareni napredak:

Br. prioriteta: PRIORITET: Nositelj aktivnosti: Aktivnosti koje treba poduzeti: Rok: Ostvareni napredak: Zakoni i akti koje treba donijeti: Rok: Ostvareni napredak: Br. prioriteta: PRIORITET: Nositelj aktivnosti: Aktivnosti koje treba poduzeti: Rok: Ostvareni napredak: Zakoni i akti koje treba donijeti: Rok: Ostvareni napredak: Br. prioriteta: PRIORITET: Nositelj aktivnosti: Aktivnosti koje treba poduzeti: Rok: Ostvareni napredak: Zakoni i akti koje treba donijeti: Rok: Ostvareni napredak:

Potpuno i konzistentno sprovesti Zakon o Vijeu Ministara i Zakon o ministarstvima i drugim organima uprave BiH 31.12.2009. 10.3.2004. - Izmjene i dopune Zakona o sukobu interesa usvojena na Predstavnikom domu, u toku je procedura razmatranja u Ustavno-pravnoj komisiji nakon ega e se razmatrati i na Domu naroda. 2b Puna implementacija Akcionog plana za realizaciju hitnih reformskih mjera 1.8.2003. 1.3.2004. Odbor za ekonomski razvoj i europske integracije; Ured koordinatora za PRSP Sprovesti Akcioni plan hitnih reformskih mjera 1.8.2003. 1.3.2004. 1.3.2004. 15.1.2004. - Akcioni plan realizacije hitnih reformskih mjera za period srpanj prosinac implementiran je 84%.

2c Izraditi konsolidirani plan rada Vlade na dravnoj razini koji odgovara prioritetima politika i proraunskim sredstvima za 2004. (i za svaku narednu godinu) MFT BiH; VM BiH Usvojiti konsolidirani plana rada Vlade za 2004. 31.12.2004. Usvojiti proraun za 2004. godinu na vrijeme 31.3.2004. 15.1.2004. -Proraun za 2004. godinu je predloen Vijeu ministara u sijenju 2004.; 2.3.2004. Nacrt Prorauna institucija BiH je usvojen na sjednici VM 26.2.2004.; 3.3.2004. - Predsjednitvo je utvrdilo prijedlog Prorauna za 2004. godinu. Razmatrat e se u Parlamentu po skraenoj proceduri.

178 | MAGAZIN ZA (POLITIKU) KULTURU I DRUTVENA PITANJA

Eu r o a t l a n t s k e i n t e g r a c i j e
Br. prioriteta: PRIORITET: lom nadlenosti Nositelj aktivnosti: Aktivnosti koje treba poduzeti: 3a Izraditi sveobuhvatan Akcioni plan za reformu javne uprave s procjenom trokova i jasnom raspodjeMP BiH; MFT BiH; ADS BiH Ostvariti napredak u procesu izrade sveobuhvatnog Akcionog plana za reformu javne uprave; Osigurati da Akcioni plan bude zasnovan na preporukama koje e proizai iz EC revizije: (i) sistemske revizije javne uprave u podrujima kao to su: zapoljavanje/ljudski resursi, javne nancije, izrada zakonske regulative, administrativne procedure i informaciono-tehnoloko umreavanje, (ii) funkcionalne revizije u sektorima kao to su: pravosue, policija, privreda, poljoprivreda, zdravstvo, povratak izbjeglica i raseljenih lica; Da IGTF implementira Prvi tromjesni akcioni plan za reformu javne uprave u BiH, prihvati Izvjetaj o provedbi Plana, te donese drugi tromjeseni akcioni plan za reformu javne uprave u BiH; Osigurati da Agencija za dravnu slubu BiH postupa u skladu sa Zakonom o dravnoj slubi i poduzme korake kako bi se zaustavila politika imenovanja dravnih slubenika 31.5.2004.; 31.1.2004.; 31.12.2009. 04.2.2004. - Akcioni plan je u izradi. Imenovan je nacionalni koordinator

Rok: Ostvareni napredak: Zakoni i akti koje treba donijeti: Rok: Ostvareni napredak: Br. prioriteta: PRIORITET: Nositelj aktivnosti: Aktivnosti koje treba poduzeti: Rok: Ostvareni napredak: Zakoni i akti koje treba donijeti: Rok: Ostvareni napredak: procesu izrade Br. prioriteta: PRIORITET: Nositelj aktivnosti: Aktivnosti koje treba poduzeti:

3b Financiranje i suradnja izmeu agencija za dravnu slubu na dravnoj i entitetskoj razini MP BiH; MFT BiH; ADS BiH Da Agencija za dravnu slubu BiH zavri neposrednu reviziju postojeih dravnih slubenika u institucijama i osigura zapoljavanje novog osoblja na profesionalnoj osnovi i putem konkurencije 31.5.2004. 4.2.2004. - Obavljena revizija preko 50% dravnih slubenika Usvojiti podzakonske akte za provedbu Zakona o dravnoj slubi FBiH 31.5.2004. 4.2.2004. - Usvojena su 4 podzakonska akta, dva su u proceduri usvajanja na Vijeu ministara i dva u 4a Odgovarajue i puno funkcioniranje DEI-a ukljuujui i kapacitete za koordiniranje pomoi Direkcija za europske integracije BiH Uspostaviti pravilne mehanizme za koordiniranje pomoi, gdje bi DEI imala vodeu ulogu u organiziranju konzultacija/radionica s ministarstvima za programiranje CARDS-a 2005.; Donijeti procedure za koordinaciju SAP-a, kako na politikom tako i na operativnom nivou. To bi trebalo (i) osigurati koordinaciju izmeu ministarstava na dravnom nivou i (ii) izmeu dravnog nivoa (DEI i dravna ministarstva) i entitetskih tijela i Distrikta Brko (enitetska ministarstva); Poeti sa izradom bh. Strategije za europske integracije (ukljuujui metodologiju i organizaciju - radne skupine, itd.) 31.1.2004.; 29.2.2004.; 31.1.2004. 4.2.2004. - U skladu s Pravilnikom o unutarnjoj organizaciji DEI, osnovan je sektor za koordinaciju pomoi koji je i kadrovski popunjen. Sektor je ukljuen u aktivnosti evaluacije CARDS-a 2004. U toku je izrada Plana rada sektora; 4.2.2004. - Usvojena Odluka o horizontalnoj i vertikalnoj koordinaciji, u toku je postupak proirivanja Odbora za ekonomski razvoj i europske integracije; 4.2.2004. - Javni poziv za prikupljanje ponuda za angairanje vanjskih strunjaka na izradi strategije objavljen 23.1.2004.; 8.3.2004. - Javni poziv zatvoren je 23.2.2004. Do sredine oujka se oekuju rezultati ocjene koju daje nadlena Komisija.

Rok: Ostvareni napredak:

Zakoni i akti koje treba donijeti: Rok: Ostvareni napredak: Br. prioriteta: PRIORITET: Nositelj aktivnosti: Aktivnosti koje treba poduzeti:

Rok: Ostvareni napredak:

5a Usvojiti i provesti neusvojene zakone o povratku izbjeglica, a naroito ukljuujui usvajanje i implementaciju propisa o fondu za povratak izbjeglica BiH MLjPI BiH; MFT BiH Formirati odriv mehanizam na dravnom, entitetskom nivou i u Brko Distriktu, s ciljem koordinacija politika s predstavnicima lokalnog civilnog drutva; Implementirati odredbe Memoranduma o razumijevanju po projektu SUTRA s ciljem formiranja standardiziranih operativnih procedura rada Fonda 31.12.2009.; 30.4.2004 15.1.2004. - Formirana etiri regionalna centra za povratak izbjeglica. Aktivnosti se odvijaju u skladu sa Strategijom za provoenje Aneksa 7. Daytonskog mirovnog sporazuma; 20.2.2004. - U toku
STATUS, BROJ 2, VELJAA/OUJAK 2004.

| 179

Eu r o a t l a n t s k e i n t e g r a c i j e
su zavrne aktivnosti na kadrovskom popunjavanju (raspisan je natjeaj) i materijalno tehniko opre manje. Aktivnosti centra se odvijaju u skladu s planom; 15.1.2004. - Pripremljene su standardizirane operativne procedure; 20.2.2004. - Procedure e biti razmatrane na prvoj narednoj sjednici Komisije za izbjegle i raseljene osobe BiH (za jedan mjesec) Uskladiti entitetske zakone i zakone Brko Distrikta s dravnim zakonom o izbjeglicama i raseljenim licima BiH, ukljuujui amandmane na ovaj Zakon; Bosna i Hercegovina, entiteti i Brko Distrikt trebaju usvojiti podzakonske akte s kriterijima, standardima i procedurama za: (i) odabiranje prioritetnih korisnika i (ii) pruiti pomo za obnovu i povratak; Usvojiti podzakonske akte nune za implementiranje dravnog zakona. 31.1.2004.; 31.3.2004.; 31.5.2004. 15.1.2004. - Odravaju se redovni sastanci s predstavnicima entiteta i Brko Distrikta. Nacrti zakona su napravljeni i trebaju biti upueni u parlamentarnu proceduru u entitetima; 20.2.2004. - Radna gru pa radi na usuglaavanju podzakonskih akata; 20.2.2004. - U toku su aktivnosti na pripremi podzakonskih akata. 5b Poeti sa izradom bh. Strategije za europske integracije (ukljuujui metodologiju i organizaciju radne skupine, itd.) MP BiH; MLjPI BiH; MFT BiH Premijer BiH, zajedno s entitetskim premijerima treba potpisati Okvirni sporazum o prijenosu aktivnosti CRPC-a na dravnu vladu; Imenovati est komesara, dravljana BiH da rade na albama CRPC-a 31.1.2004.; 29.2.2004. 15.1.2004. - Sporazum su prihvatili Vijee ministara i Vlada RS

Zakoni i akti koje treba donijeti:

Rok: Ostvareni napredak:

Br. prioriteta: PRIORITET: Nositelj aktivnosti: Aktivnosti koje treba poduzeti: Rok: Ostvareni napredak: Zakoni i akti koje treba donijeti: Rok: Ostvareni napredak: Br. prioriteta: PRIORITET: Nositelj aktivnosti: Aktivnosti koje treba poduzeti: Rok: Ostvareni napredak: Zakoni i akti koje treba donijeti: Rok: Ostvareni napredak: Br. prioriteta: PRIORITET: Nositelj aktivnosti: Aktivnosti koje treba poduzeti: Rok: Ostvareni napredak: Zakoni i akti koje treba donijeti: Rok: Ostvareni napredak: Br. prioriteta: PRIORITET: Nositelj aktivnosti: Aktivnosti koje treba poduzeti: Rok: Ostvareni napredak:

5c Osigurati postupanje po nerijeenim predmetima pred Domom za ljudska prava i prijenos nadlenosti Doma na Ustavni sud, te osigurati nanciranje Ustavnog suda MP BiH; MFT BiH Osigurati odgovarajue nanciranje Ustavnog suda BiH u 2004. da bi mogao procesuirati poveani broj predmeta i pokriti rashode poveanog broja osoblja Suda 31.1.2004. 15.1.2004. - Ustavni Sud uao u proraun za 2004.

5d Preuzeti potpunu odgovornost za dravnog Ombudsmena i ostvariti napredak po pitanjima spajanja dravnog i entitetskih Ombudsmena MP BiH; MLjPI BiH; MFT BiH Formirati Ekspertnu radnu skupinu za izradu zakona o spajanju dravnog i entitetskih ombudsmen-a 31.5.2004. 8.3.2004. - Formirana je Radna grupa za izradu Zakona o spajanju dravnog i entitetskih ombudsmana Donijeti zakonski okvir koji e omoguiti da se preuzme puna odgovornost za dravnog Ombudsmana. (Ako bude neophodno, izvriti izmjene i dopune Ustava FBiH i ukinuti enitetsko zakonodavstvo iz ove oblasti); Izraditi Nacrt zakona o spajanju dravnog i entitetskih Ombudsmen-a 31.5.2004. 6a Usvojiti legislativu kojom se uspostavlja jedinstveno Visoko sudsko i tuilako vijee BiH MP BiH; Entitetski parlamenti Entitetski parlamenti trebaju osigurati potrebni prijenos entitetskih kompetencija na dravnu razinu 31.1.2004. 8.3.2004. - Narodna skuptina RS-a zauzela stav da preporui Vladi potpisivanje Sporazuma o prenoenju odreenih odgovornosti entiteta kroz uspostavljanje Visokog sudskog i tuilakog Vijea; 9.3.2004. - Oba doma Parlamenta FBiH dala suglasnost na Sporazum o prijenosu ovlasti Visokog sudskog i tuilakog vijea FBiH na Visoko sudsko i tuilako vijee BiH. Usvojiti i poeti s implementacijom Zakona o jedinstvenom Visokom sudskom i tuilakom vijeu BiH 29.2.2004.

Zakoni i akti koje treba donijeti: Rok:

180 | MAGAZIN ZA (POLITIKU) KULTURU I DRUTVENA PITANJA

Eu r o a t l a n t s k e i n t e g r a c i j e
Ostvareni napredak: 4.2.2004. Izraena radna verzija Zakona o jedinstvenom Visokom sudskom i tuilakom vijeu BiH; 11.3.2004. - Na 44. Sjednici VM utvren prijedlog Zakona o jedinstvenom Visokom sudskom i tuilakom vijeu. 6b Osigurati odgovarajue osoblje i nanciranje Dravnog suda BiH MP BiH; Sud BiH; MLjPI BiH; MFT BiH

Br. prioriteta: PRIORITET: Nositelj aktivnosti: Aktivnosti koje treba poduzeti: Rok: Ostvareni napredak: Zakoni i akti koje treba donijeti: Rok: Ostvareni napredak: Br. prioriteta: PRIORITET: Nositelj aktivnosti: Aktivnosti koje treba poduzeti: Rok: Ostvareni napredak: Zakoni i akti koje treba donijeti: Rok: Ostvareni napredak: Br. prioriteta: PRIORITET: Nositelj aktivnosti: Aktivnosti koje treba poduzeti: Rok: Ostvareni napredak: Zakoni i akti koje treba donijeti:

7a Osigurati puno funkcioniranje Ministarstva sigurnosti i SIPA-e MS BiH Kao nastavak realizacije aktivnosti po Londonskoj konferenciji o organiziranom kriminalu odranoj u studenom 2002., implementirati akcione mjere predstavljene na Sastanku ministara pravde i unutarnjih poslova 28. studenog 2003. 30.6.2004. Usvojiti i poeti primjenu podzakonskih akata koji se odnose na SIPA-u 31.3.2004. 7b Nastaviti sa strukturalnom reformom policije u pogledu racionalizacije policijskih snaga MS BiH Podrati inicijative o strukturalnoj reformi policije; Usvojiti akcioni plan kako bi se implementirale preporuke koje proizlaze iz funkcionalne revizije policije (ukljuujui rokove, mjerila i ljudske i nancijske resurse) 31.5.2004. Usvojiti Zakon o policijskim slubenicima u BiH; Zakon o Agenciji za istrage i zatitu; Zakon o zatiti granice BiH; Zakon o dravnoj graninoj slubi; Zakon o programu zatite svjedoka; Zakon o sprjeavanju pranja novca; izmjene i dopune Zakona o krivinom postupku; izmjene i dopune Zakona o dravnoj slubi u institucijama BiH 31.3.2004. 19.2.2004. - Na 42. sjednici Vijea ministara utvreni su: Prijedlog Zakona o policijskim slubenicima u BiH, Prijedlog Zakona o Agenciji za istrage i zatitu, Prijedlog Zakona o programu zatite svjedoka, Prijedlog Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o krivinom postupku i Prijedlog Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o dravnoj slubi u institucijama BiH; 11.3.2004. - Na 44. sjednici VM utvren Prijedlog Zakona o sprjeavanju pranja novca. 8a Osigurati uspostavu i rad struktura koje se bave pitanjima azila i migracija MS BiH

Rok: Ostvareni napredak:

Br. prioriteta: PRIORITET: Nositelj aktivnosti: Aktivnosti koje treba poduzeti: Rok: Ostvareni napredak: Zakoni i akti koje treba donijeti: Rok: Ostvareni napredak:

Usvojiti podzakonske akte Zakona o kretanju i boravku stranaca i azilu 15.4.2004.

STATUS, BROJ 2, VELJAA/OUJAK 2004.

| 181

Eu r o a t l a n t s k e i n t e g r a c i j e

Vrijedan rad bit e nagraen


Pie: Chris Patten, europski povjerenik
(PRENESENO IZ VEERNJEG LISTA OD 31. 3. 2004.)

A MANJE OD MJESEC DANA DESET E ZEMALJA, MEU kojima su Maarska i Slovenija, postati novim lanicama Europske unije. lanstvo su zaradile vrijednim radom i predanou. Prikljuivanje EU znai vei napredak i vie radnih mjesta, vii standard, vee slobode i mjesto u jednom od najvanijih svjetskih klubova ali to takoer znai ivjeti po vrlo zahtjevnim ekonomskim i politikim standardima. Samo one reforme koje su potpuno provedene dovest e do napretka prema EU, a samo verbalno iskazivanje podrke nee biti dovoljno za nova radna mjesta niti za lanstvo u EU. Ne postoji zamjena za postizanje konkretnih rezultata.

e moi preporuiti sljedei korak u integracijama. Rije je pregovorima o sporazumu os stabilizaciji i pridruivanju, a to e biti kad BiH pone raditi na 16 osnovnih reformi. Budui da je tih 16 reformi dogovoreno prolog studenog, ostvaren je vrlo umjeren napredak. Reforma je poela u javnoj administraciji. Vidjeli smo prve presude u BiH za trgovinu ljudima, a i prvi su koraci poduzeti na uspostavljanju tijela za indirektno oporezivanje iako su na tom podruju neke stvari izale iz dogovorenog okvira. Vijee ministara odobrilo je plan aktivnosti za pitanja glede studije izvodljivost u kojem je prepoznalo obujam zadataka s kojima se BiH suoava.

Potovanje uvjeta
Za naih deset novih lanica to je bio dug put, ali vrijedan putovanja. To je isti put kojim Bosna i Hercegovina i druge zemlje Zapadnog Balkana sada putuju s istim ciljem. EU je obeala da svaka zemlja u regiji moe oekivati lanstvo, ali kad e se tono koja od njih kvalicirati za pridruivanje EU, nee ovisiti od EU, nego o tome koliko brzo one ine promjene potrebne kako bi pribliile svoja gospodarstva i potovanje demokracije, ljudskih prava i vladavine zakona standardima Europske unije. Europska komisija namjerava pomoi svaki korak na tom putu. Zbog toga mi objavljujemo godinja izvjea kako bismo pokazali gdje je ostvaren napredak, a gdje nije. Upravo smo zbog toga ove godine pokrenuli i Europsko partnerstvo sa svakom zemljom u regiji, ukljuujui BiH, na osnovi sporazuma koje smo prije nainili, a radi pruanja pomoi naim novim lanicama. Partnerstvo e postaviti najhitnije prioritete koji zahtijevaju akciju u svakoj zemlji i pomoi e EU da usmjeri nancijsku pomo gdje e se ona najbolje upotrijebiti kako bi se zemlja pribliila Europi.

Vie odgovornosti
Ali mnogo se vie treba uiniti i mnogo bre. Ako se korak ne ubrza, promait ete vae mete. Odvie reformi jo nije zavreno, a neke nisu ni poete. A kada se i ostvari napredak, u mnogim je sluajevima to zbog meunarodnog pritiska. Od osnovne je vanosti da BiH pone preuzimati vie odgovornosti za svoju sudbinu. Teke rijei? Ponekad prijatelji moraju dati iskrenu kritiku. Svatko priznaje da se kao zemlja BiH suoava s jedinstvenom izazovima zbog jedinstvene i tragine nedavne povijesti. Ve ste preli velik put, ali kako bi prolost potpuno dali povijesti i gledali u budunost kako lanica EU-a, BiH e trebati prijatelje koji su iskreni i koji je podravaju. Svi elimo da BiH uspije i vjerujemo da vi to moete uiniti. No od kljune je vanosti da se dugogodinjim nedostacima pozabavi sada. Ovdje je plan za vae premijere i vae politike elnike za ostatak 2004. godine.

Zdravije gospodarstvo
Odravajte redovite sastanke Vijea ministara i Parlamenta i brzo radite na poslovima vezanim uz Vladu. Znatno ubrzajte reforme potrebne za djelotvornu javnu upravu. Prihvatite zakone koji e ojaati sudstvo. Prihvatite i provedite zakone kojima se podrava povratak izbjeglica. Poboljajte poslovno okruenje tako to ete odgovoriti potrebama poslovnih lju-

Umjeren napredak
Juer smo objavili nau godinju ocjenu o BiH i naem novom partnerstvu s tom zemljom. Vlasti BiH ve znaju to su po nama najhitniji prioriteti jer je Europska komisija rekla kako

182 | MAGAZIN ZA (POLITIKU) KULTURU I DRUTVENA PITANJA

Eu r o a t l a n t s k e i n t e g r a c i j e

EUROPSKA KOMISIJA OBJAVILA GODINJE IZVJEE O NAPRETKU BIH

Napredak oit, ali nedovoljan

uropska komisija objavila je juer godinje izvjee o stabilizaciji i pridruivanju, u kojem je istaknuto kako je u BiH postignut znaajan napredak u mnogim podrujima obuhvaenim reformama, ali to jo nije dovoljno. U izvjeu koje je novinarima juer predstavio voditelj misije Europske komisije u BiH Michael Humphreys navedeno je kako Vlada na dravnoj razini jo nije dovoljno razvijena te na provedbu reformi negativno utjeu tenzije izmeu entitetskih i dravnih vlada. Posebno su pohvaljene reforme u obrani i neizravnom oporezivanju, a zakljueno je i kako je postignut odreeni napredak u potovanju ljudskih prava. Suradnja s Haakim sudom i dalje je nedovoljna iako i tu postoji napredak u ovoj godini. Nasuprot tomu, gospodarstvo je i dalje vrlo krhko. Istaknuta je potreba daljih reformi kako bi BiH privukla to vie stranih ulaganja, a time bi se smanjila nezaposlenost. Odreeni napredak ostvaren je u reformi prorauna, ali i dalje je problem to ne postoji pouzdana statistika. - I dalje je zabrinjavajue to je u mnogo podruja postignuti uspjeh ostvaren samo zbog meunarodnog pritiska rekao je Humpreys prenosei zakljuke iz izvjea Europske komisije PRENESENO IZ VEERNJEG LISTA OD 31. 3. 2004.

di i ulagaa. Neka BiH funkcionira kao jedinstven ekonomski prostor, tako da privreda i banke mogu raditi bez nepotrebnih prepreka. Postavite osnovu za zdraviju privredu provoenjem dravnog zakona o proraunu tako da Vlada moe djelotvornije planirati te poduzimati korake da se zabiljei sav prihod koji pritjee u razliite razine vlasti. Uspostavite okvir za javne nabavke u koji i vai graani i meunarodni donatori mogu imati povjerenje. Reformirajte javni radio-televizijski sustav tako da se izvue njegova puna vrijednost i promovira jedinstvo a ne podjela. Potrudite se ubrzati pripremu uspostave jedinstvene carinske slube i uvoenja poreza na dodanu vrijednost. Iznad svega, ne dopustite da reforme zataje ili da budu izbaene iz kolosijeka zbog svaa o lokaciji, nacionalnoj pripadnosti kljunih slubenika, i tako dalje. Takve bi stvari trebale biti periferne. Nitko ne razmilja o tome da e Europa biti istinski ujedinjena dok se zemlje Zapadnog Balkana, ukljuujui i BiH, ne pridrue Europskoj uniji. Vi ste sada na tom putu. Prije deset godina lanstvo u EU inilo se nemoguim snom milijunima Maara,

Slovenaca, eha, Poljaka i drugih Europljana. Danas te zemlje pretvaraju snove u stvarnost.

Mijenjati budunost
Europska unija, a posebice Europska komisija, potpuno je spremna pomoi BiH na njezinu putu za Europu, koliko god bude to trajalo. Mi emo biti s vama i podravati svaki va korak na tom putu. Ali jedino to ne moemo uiniti je da umjesto vas putujemo tim putem. Mi ne moemo provoditi reforme i promjene koje su potrebne vaoj zemlji. Samo vi i vai politiki elnici to moete uiniti. Samo vi moete skupiti odlunost kako biste uinili ono to su Srednja i Istona Europa uinile. Samo vi moete traiti od vaih politiara da neprestano rade kako bi promijenili budunost vae zemlje. Narodi BiH dokazali su svoje dostojanstvo i odlunost u najteim trenucima. sad se suoavate s drugim izazovom. On je drukiji ali takoer teak: dokaite da BiH ima ono to je nuno da se kvalicira za lanstvo u Europskoj uniji.

STATUS, BROJ 2, VELJAA/OUJAK 2004.

| 183

Prikazi

Pr i k a z i

Lisiin Brijeg kao hercegovaki Macondo


Fino upakirana ironija s primjesama odmjerenog, nenametljivog humora, blago nas zapljuskuje sa svih stranica ove neobine knjige
Ivan Vukoja
MILJENKO BUHA, GLASOVI IZ PROPUNTE, HERCEGTISAK, IROKI BRIJEG, 2004.

njigu Miljenka Buhaa Glasovi iz propunte ini est zasebnih pria, ali pria koje su tematikom, stilom i likovima tako bliske da bi smo knjigu, kako to u svome proslovu pie i njezin urednik Dragan imovi, slobodno mogli smatrati i svojevrsnim romanom. Prva, uvodna pria zove se Born to be slave, a nakon nje slijede: Mufto i Ferdo, , Jure Tutkum, Maniti Gujica i Milava urkanova. Ve iz samog navoenja naslova, moe se uoiti kako prva pria stoji u odreenom odnosu kontrapunkta prema ostalim priama. Kako na jezinoj, engleski u odnosu na hrvatski jezik, tako i leksikoj razini: Born to be slave asocira nas na popularnu glazbeno-medijsku kulturu dananjice, kao npr. Born to be wilde, dok su Mufto i Ferdo, Jure Tutkum, Maniti Gujica i Milava urkanova strogo arhainog i lokalnog predznaka. Vanost ovakvog razdvajanja i supostojanja dvaju konteksta, suvremenog masmedijskog i arhaino-lokalnog, osobito dolazi do izraaja u pokuajima sagledavanja zbirke pria kao jedne kohernetne cjeline u kojoj razumijevanje prve, posljedino vodi potpunijem razumijevanju pet ostalih pria, i obrnuto. Stoga smatram urednikim umjeem, ili sretnom okolnou, injenicu da knjigu otvara, da nas u knji-

Born to be slave je pria o Mitchu Lieblichu, ovjeku robovske krvi, koji Pritajen, dobro maskiran u skromnog gospodina lijepih manira sjedi na terasi salzburkog hotela sterreichischer Hof. Ve prvim reenicama autor/pripovjeda nas uvlai u mreu znaenjskih i simbolikih preklapanja likova i dogaaja prie. Relativno lako odgonetavamo koga bismo trebali prepoznati u liku Mitcha Miljenka Lieblicha, kao to relativno lako odgonetamo i prevodimo i ostale toponime i nazive: Lisiin Brijeg, Odmetnuti sinovi i Endemske lije. Govorei o Mitchu u treem licu, autor nam ostavlja mogunost pratiti priu na barem dvije razine, onoj pripovijedakoj i na razini doivljaja glavnog lika prie, jasno nam sugerirajui pri tom, da se na nekoj treoj razini ti likovi i njihove pozicije zapravo preklapaju. Time, ujedno, sebi otvara literarni prostor za autoironijske obrate i odmake, tako da nas no upakirana ironija s primjesama odmjerenog, nenametljivog humora, blago zapljuskuje sa svih stranica ove neobine prie. Dok Mitch Lieblich sjedei na kavanskoj terasi ispija svoje hladne i svjee pilseve, kroz sliku neobine torbice sa rajsferlusom u kojoj se nalazila slika Mitchevog djeda i jedan oev rad u drvetu, bivamo uvueni u priu o njihovom robovskom podrijetlu i prokletstvu, o tragovima uzdi na Mitchevom vratu, o njegovoj nemogunosti da se, usprkos svome daru za raunanje, lijepo izraavanje i razumijevanje

gu uvodi, pria Born to be slave i da time, postaje svojevrsni referentni okvir ostalim priama. Eksplicitna prisutnost okvira suvremenosti i stvarnosti (Salzburg u ijem Festspielhaus-u upravo kulminira Hajdnov koncert) postavlja se nasuprot nestvarnoj situaciji (Mitch razgovara s Georgom Traklom). Time ve prva pria otvara mogunost preklapanja stvarnih i izmiljenih likova i dogaaja, te tako iri okvire prie/ pripovjetke u podruja mita i legende. Ta mogunost, aktivno se koristi i u ostalim priama knjige Glasovi iz propunte.

186 | MAGAZIN ZA (POLITIKU) KULTURU I DRUTVENA PITANJA

Pr i k a z i ekonomije, izvue iz lanca ropstva i iz robovskih lanaca. Ali, Mitch se ipak ne predaje. Budui je uskraen za mogunost herojskog ina kidanja okova, ne moe biti ni tragiki junak jer njegove patnje i stradanja nisu posljedica njegovog slobodnog i herojskog djelovanja. Ali, kako rekosmo, Mitch se ipak ne predaje. Odluuje uiniti jednu veliku stvar, bolnu, ravnu svetogru, a ipak tako jednostavnu, obinu i samorazumljivu - odluuje odustati. Ne pobuniti se, ne pomiriti se i prihvatiti igru, nego napustiti igru, prekinuti niz, ostati bez potomaka. Ali pria se time ne zavrava nego dovodi do vrhunca, do Mitchevog delirinog susreta s pjesnikom Georgom Traklom. Upravo, i samo njemu, Mitch, poput djeaka Elisa, eli predati svoje jedino djelo, ono jedino to e preostati nakon to i njegovo odustajanje postane stvar prolosti, eli mu predati svoje stihove, svoju knjigu, svoju ivotnu priu Born to be slave. Na svoj naivno-pjesniki, zanesenjaki nain Mitch je bio svjestan pogubnosti prihvaanja dijalektike roba i gospodara, svjestan da su i jedan i drugi u jednakoj mjeri, samo u razliitom obliku, neslobodni, uhvaeni u matricu srozanog postojanja, iz koje bi Mitch, da je kojim sluajem roen na obalama Gangesa, a ne na obroncima Lisiinog brijega, nastojao to prije, meditirajui u lotusovom poloaju, prijei u nirvanu. Zateenog u takvoj nemogunosti, izdaje ga njegova robovska krv pomijeana s pristojnom koliinom austrijskog pilsa, tako da je u sekundi odluio, laganim skokom naglavake, potraiti spas u vodenoj struji Salzacha. Ali, u svemu tome, kako bi se iz navedenog moda moglo zakljuiti, nema ba ni malo patetike, ni tragine ni uzviene, nema ni prkosa ni ponosa, samo ve spomenuta no upakirana ironija i nenametljivi melankolini humor. Imajui u vidu, u stvarnom ivotu, kao i, u prii o kojoj je rije, tolike primjere iskljuivosti, sebinosti, brutalnosti usuujemo se pomisliti: simpatine li dobroudnosti. Mitch Miljenko se tako potvruje kao dostojan nasljednik svoga legendarnog pretka Chorvata Lieblicha, pastoralnog paciste i pionira politike miroljubive koegzistencije na ovim prostorima. pripovjedne proze, mitova i legendi, poeti govoriti o maginom, pastoralnom, arhaino-humoristinom realizmu i knjievnom regionalizmu. Pokuamo li izii iz okvira knjievnosti, i metodom analogije u nekom drugom umjetnikom podruju, na primjer glazbenom, pronai stil ije se karakteristike preklapaju sa stilskim karakteristikama Buhaevog pisanja, trebali bi se zaustaviti u podruju koje se uobiajeno u svijetu nazivlje World music, a u nas, etno glazbeni stil. U skladu s tom analogijom Buhaevu knjievnost mogli bi okarakterizirati kao World literatur, Knjievnost Svijeta, Svjetsku knjievnost, a Buhaa kao Svjetskog knjievnika, ili, u lokalnom prijevodu, literarnog abana Bajramovia.

***
Ostalih pet pria govore o stanovnicima i dogaajima Lisiina brijega. U svim priama, ili bolje rei pripovijetkama, radnja se zasniva na nekom dogaaju, ali se osnovna narativnost dogaaja neprestano ispreplie s pripovjedanjem likova koji, pripovjedajui o njima, u dogaaje uitavaju vlasita znaenja i tumaenja. Uz to, likovi koji pripovijedaju ujedno su i sudionici tih istih dogaaja. Tako se stjee dojam da se radnja, zapravo, dogaa samo u mediju pripovjedanja, odnosno da je likovi priajui izmiljaju, premda i sami vlastito postojanje duguju prii. Izvan medija jezika/ prianja/pripovijedanja nema ni dogaaja ni likova. Priam ti priu jer postojim samo dok pria traje, a trajati e onoliko dugo koliko je mogu priati kao da nam poruuju Buhaevi likovi, svi odreda vrhunski pripovjedai i zanesenjaci, poput eherzade iz 1001 noi, ili aha od Bla-Bla iz izvrsne knjige Salmana Rushdia Harun i more pria. Mo prianja, kao jedna od tema ove proze u kojoj mjetani uglavnom sjede priajui jedni drugima prie ini od Buhaeva toponima Lisiin Brijeg alegorijski Macondo, te na kraju i simboliku Propuntu rijei su urednika knjige Dragana imovia. Lisiin Brijeg kao hercegovaki Macondo; Mitch Lieblich, Chorvat Lieblich, Jere arlija, Mila Prutanova, Jure Tutkum, Maniti Gujica, elud i Goluban kao daleki roaci plemenite loze Buendia ima li vee pohvale likovima, knjizi i autoru.

***
Netko mudar jednom je rekao da su vrijedne knjige, samo one kojima se vraamo. Pretpostavljam da u se knjizi Glasovi iz propunte esto puta vraati barem iz tri razloga. Prvi je njezina veliina. Drugi, injenica da je jedini mogui govor na kojem ove prie mogu biti ispriane, autentina zapadnohercegovaka ikavica, govor moga djetinjstva, govor moga djeda koji bi s likovima ovih pria, uz kiju i lozu, imao toliko toga za popriati. A trei, zato to elim, po tko zna koji put, nanovo spoznati kako je itanje, ipak neispriiva Pustolovina.

***
elimo li u knjizi Miljenka Buhaa Glasovi iz propunte pronai odreene stilske karakteristike na osnovu kojih bi knjigu i Buhaev nain pisanja pokuali anrovski odrediti, pribliit emo se odreenjima
STATUS, BROJ 2, VELJAA/OUJAK 2004.

| 187

Pr i k a z i

Mitomanije bez granica


Mitovi o samosvojnosti (sui generis), o predziu (ante murale) i starini (antiquitas)
Radoslav Dodig
HISTORIJSKI MITOVI NA BALKANU, ZBORNIK RADOVA, INSTITUT ZA ISTORIJU, SARAJEVO, POSEBNA IZDANJA, KNJIGA 1, SARAJEVO, 2003., 330 STR.

SARAJEVU OD 7. DO 9. STUDENOGA 2002. odrana je Meunarodna konferencija pod nazivom Balkanska drutva u promjenama upotreba historijskih mitova, iji su organizatori bili Institut za istoriju, Sarajevo i Odjel za istonoeuropske i orijentalne studije Sveuilita u Oslu. Na skupu su bila podnesena 22 referata, od ega ih je u Zborniku objavljeno 11. Kako se navodi u predgovoru, urednitvo je izabralo one referate koji su od interesa za bosanskohercegovaku javnost. Prvi u zborniku rad je Pla Kolsta, Procjena uloge historijskih mitova u modernim drutvima (11. -37.). Auktor raspravlja o genezi, strukturi i ulozi mita na Balkanu, navodei miljenje da su mitovi imanentni balkanskom mentalitetu, ali ne slaui se s pretpostavkom da je Balkan zaraen tim mitovima u veoj mjeri od drugih dijelova Europe. Prosvjetitelji opisuju mitove kao suprotnost injenicama, a funkcionalisti tvrde da su mitovi dio grae od koje su napravljena drutva, a koja uspjeno funkcionira. U lanku Kolst je podijelio mitove na tri teme: Mitovi o samosvojnosti (sui generis), o predziu (ante murale) i starini (antiquitas). Mitovi u jednom narodu mogu biti suprostavljeni, ali ipak odrivi. Za primjer navodi mit maarskih nacionalista, koji se, na jednoj strani, dre nasljednicima surovih Huna i njihova voe Atile, a na drugoj strani

njeguju mit o Maarima kao potomcima Sv. Stjepana, blaga i pobona sveca. Poznati medievist Sreko M. Daja u lanku Bosanska povijesna stvarnost i njezini mitoloki odrazi (39. - 66.) u uvodu istie da su Bonjaci, Hrvati i Srbi prije 1992. meusobno bili izmijeani na cjelokupnu bh prostoru, ali jo nisu bili nali stabilan model normalnog politikog suivota. Bonjaka historiograja, na hrvatska i srpska osporavanja svoje etnogeneze, odgovorila je posebnim zanimanjem za osmansko razdoblje bh povijesti, te spekulativnim traenjem vlastitih korijena u bh srednjo-

vjekovlju. U razmatranju srpskih mitologema bosanskohercegovake povijesti Daja navodi kao elnike srpske mitizacije Dositeja Obradovia, Vuka Stefanovia Karadia, Iliju Garaanina i Jovana Cvijia. Hrvatska povijesno-mitoloka percepcija BiH znatno je nesigurnija od srpske. Nategnuto i suhoparno zvui auktorova tvrdnja da je hrvatska politika, pod vodstvom predsjednika Republike Hrvatske F. Tumana, svoje djelovanje gradila na postavkama Hrvatsko-srpskoga sporazuma iz 1939. (u Daje: Srpsko-hrvatskoga sporazuma, stari recidiv), da je BiH nazivala kolonijalnom tvorevinom a bosanskohercegovake Hrvate dijasporom (44. - 45.). Bonjaka historiografska mitologija u prvoj fazi vee se uz pripadnost Osmanskom Carstvu, kada se Bosna identicira kao islamski antemurale. Posebice se nastoji utvrditi kontinuitet izmeu srednjovjekovnih Bonjana i osmanskih Bonjaka s bonjakim narodom novijega doba. Daja se osvre na esto rabljeni izriaj dobri Bonjani, koji jednostavno povezuje s kasnoantikim pojmom boni homines i srednjovjekovnim testes idonei, u smislu kvaliciranih svjedoka u pravnim postupcima. Pomnju zasluuje auktorovo pisanje o mitu o idealnoj toleranciji prema nemuslimanskom puanstvu (M. Filipovi), premda je poznato da se radilo o izrazito diskriminatorskom odnosu prema nemuslimanskim iteljima u Bosanskom pa-

188 | MAGAZIN ZA (POLITIKU) KULTURU I DRUTVENA PITANJA

Pr i k a z i aluku i Hercegovakom sandaku. U doba austro-ugarske okupacije BiH veina bosanskog i hercegovakog muslimanskog puanstva prema ideji bonjatva odnosila se nezainteresirano. Nakon 90-tih godina prologa stoljea bonjaka historiograja prelazi na marginalizaciju hrvatske i srpske komponente, meu kojima se istiu M. Imamovi (Historija Bonjaka), A. S. Alii (Pokret za autonomiju Bosne od 1931. do 1832. godine) i E. Imamovi (Korijeni Bosne i bosanstva, Porijeklo i pripadnost stanovnitva Bosne i Hercegovine). Uz mitoloko velianje Zmaja od Bosne zanimljivo je dodati da je u Gradacu prije dvije godine pokrenuta pokrenula inicijativa da se prenesu posmrtni ostaci Husein-kapetana Gradaevia iz Turske u Gradaac ( Z. Mujki, Zmaj od Bosne od jeseni u Gradacu, Osloboenje, 21. 4. 2002., 10.). to se tie pisanja M. Imamovia, noviji primjer njegove mitomanije jest predgovor iz knjige Z. ehi, I. Tepi, Povijesni atlas Bosne i Hercegovine. Bosna i Hercegovina na geografskim i historijskim kartama, Sejtarija, Sarajevo, 2002. On pie: Historija Junih Slavena i openito Balkana, ustvari je historija stalnih migracija, pri emu se nisu selili samo narodi nego i drave, koje su usto mijenjale i imena. Izuzetak u tom pogledu je Bosna kao drava, koja se tokom stoljea nije nikuda selila niti je mijenjala ime... Odmah nakon to su sruili srednjovjekovnu bosansku dravu, osmanske su vlasti na njenom matinom teritoriju, ukljuujui tu Gornje Podrinje, Polimlje i Novi Pazar, osnovali Bosanski sandak.... U meuvremenu ovaj sandak 1580. prerastao je u Bosanski ejalet ili paaluk.... Time je odran svojevrsni politiko-teritorijalni kontinuitet izmeu bosanske srednjovjekovne drave i Bosne kao osmanske provincije (str. 7.). Mislim da se u popisu literature o ovoj temi mogle nai jo tri knjige, bez obzira na auktorovo negativno stajalite o njima: N. Malcolm, Povijest Bosne, kratki pregled, Erasmus, Novi Liber, Dani, Zagreb-Sarajevo, 1995. i J. Fine, R. Donia, Bosna i Hercegovina: tradicija koju su izdali, Sarajevo, 1995.; M. Glenny, The Balkans: Nationalism, War, and the Great Powers, 18041999, Penguin, USA, 2001. Prilog Husnije Kamberovia Turci i kmetovi - mit o vlasnicima bosanske zemlje (67. - 84.) znaajan je zbog jasne ideje vodilje da su mnoge zablude, mitovi, ali i ratovi, nastali zbog vlasnikih prava nad zemljom. U srpskoj svijesti ukorijenilo se miljenje o nevienoj pljaki i otimaini srpske zemlje u 15. st. S druge strane, u bonjakom okruju, nastao je mit o posebnosti bogumila, te o muslimanima kao njihovim nasljednicima. Time se nastojao osigurati kontinuitet bonjake zemljoposjednike elite sa srednjovjekovnom bosanskom i humskom zemljoposjednikom aristokracijom. U doba austro-ugarske uprave u BiH slubeno se forsirala pretpostavka kako su dananji Muhamedovci, bosanski i hercegovaki, potomci starih bosanskih plemia, na emu se gradila ideja o bosanskoj naciji. Kallayev cilj bio je da forsiranjem bosanskog patriozizma preko begova stvori protuteu hrvatskim i srpskim tendencijama u Monarhiji. Ponovno isticanje vlasnike strukture nad zemljom zbilo se na drastian nain 1991. - 1992. Predstavnici srpskih politikih struktura tvrdili su da Srbi posjeduju 64% zemljita u BiH. Taj postotak kasnije je porastao na 74%. Auktor je mogao navesti za zadnji primjer grau iz Bosanske vojne rijei, asopisa za vojnu teoriju i praksu, br. 1, Sarajevo, 1994., iji su auktori I. Bijedi, S. ampara, I. Kubat i I. Buatlija. Prema njihovim izraunima i komentarima zemljinih karata, str. 22., u posjedu katolika ima 15,80% zemlje, u posjedu pravoslavaca 31,19%, a u posjedu muslimana 53,01% zemlje. Jon Kvaerne Da li je Bosni i Hercegovini potrebno stvaranje novih historijskih mitova? (85. - 107.) ralanio je pisanje dvojice Bonjaka - Mustafe i Envera Imamovia, pokazujui da su oni mitizatori bonjake prolosti. M. Imamovi u Historiji Bonjaka reproducira mit sui generis o starini Bonjaka, te o njihovoj ekskluzivnosti. On je jednostavno izjavio da Bonjaci, suoeni s povijesnim mitovima susjednih drava, moraju producirati svoje vlastite mitove. Imamovi pie da su Bosanci, i kad su bili pokrteni, sauvali predkranske stavove, kasnije su postali bogumili i konano prihvatili islam. E. Imamovi je vidio bh Muslimane kao autohton balkanski narod, ija prolost see nekoliko tisua godina u prolost. Njihovi korijeni su ilirski, preivjeli su slavenske seobe, te kasnije prigrlili uenje Bosanske crkve. Ivo Goldstein, bavei se fenomenom rijeke Drine u radu Granica na Drini znaenje i razvoj mitologema ( 109. - 137.), pie da mit o Drini kao granici nije star, premda se takvim doimlje. Stvorio ga je dvadesetih godina prologa stoljea Milan uay, a denitivno se oblikovao pedesetih godina u hrvatskoj emigraciji. Slijede navodi pisaca koji su Drinu spominjali kao granicu kultura, svjetova,vjera i nacija: Filip Lukas, Ante Paveli, Oton Knezovi, Mile Budak, Mladen Lorkovi, Maks Luburi i dr. Zanimljivo je Goldsteinovo zapaanje da su partizani kult Drine zamijenili velianje ratne epopeje i kultom Sutjeske. Kada pie o novijim zbivanjima u BiH, onima 90-ih godina prologa stoljea, Goldstein nije tako uvjerljiv, pae povran i spekulativan. Nonolantno izjavljuje da je hrvatski predsjednik Franjo Tuman bio nositelj politike djelidbe BiH sa Srbijom. Takoer, bez navoenja izvora, tvrdi da su karizmatski nositelji ideje o integralnoj BiH i savezu s Bonjacima bili Ludvig Pavlovi i Bla Kraljevi. Ideja o njihovoj integrativnoj politici neuvjerljivo je domiljanje, kao i netoan podatak da je Pavlovi ubijen u prvim danima rata snajperskim hicem u blizini Ljubukoga, a slubeno objanjenje je bilo da su ga ubili Srbi (?), str. 135. Damir Agii, u radu Bosna je ...naa! Mitovi i stereotipi o dravnosti, nacionalnom i vjerskom identitetu te pripadnosti Bosne u novijim udbenicima povijesti, bavi se problemima kolskih udbenika iz povijesti, onima u BiH, Hrvatskoj i u Srbiji. Pozornost je posvetio pitanjima: 1. Kako je prikazan problem dravnosti Bosne u srednjem vijeku?, 2. Kako je predoen problem vjerskih odnosa?, 3. to pie o etnikoj pripadnosti stanovnitva? Ralanjeno je gradivo pet udbenika iz Republike
STATUS, BROJ 2, VELJAA/OUJAK 2004.

| 189

Pr i k a z i Hrvatske, dva udbenika iz BiH i tri udbenika iz SR Jugoslavije (Srbija). Zakljuak je da su auktorima najdraa pojednostavljena tumaenja, jer se njima lake moe stvoriti mitska dimenzija. Primjerice, bitku kod Banja Luke 1737. izmeu austrijske i turske vojske hrvatski i srpski udbenici i ne spominju, dok se za nju u bonjakom udbeniku kae da su bojem pod Banja Lukom 1737. g. Bosanski muslimani ili Bonjaci roeni kao narod ili moderna nacija(sic!). Auktoru nije smetalo to do formiranja modernih nacija poinje istom pola stoljea kasnije, nakon Francuske revolucije, a u BiH tek pokraj 19. i poetkom 20. st. Ukratko, glavni antijunaci bosanske srednjovjekovne povijesti u bonjakom udbeniku su ugarski vladar i rimski papa, jer ele unititi Crkvu bosansku i dravnu samostalnost. Srpski autori udbenika ukljuuju Bosnu u nau, tj. u pravoslavnu Srbiju, to se takoer moe rei za dio hrvatskih autora udbenika, po kojima Bosnu oduvijek naseljavaju Hrvati, a Crkva bosanska poseban je dio Katolike crkve. Ivo ani fokusirao se u svojemu radu na simbolinu dimenziju politike Simbolini identitet Hrvatske u trokutu raskrije - predzie - most, (161. - 202.). Predzie kranstva (antemurale Christianitatis) prvi je upotrijebio 1143. francuski teolog Bernard iz Clairvauxa. Hrvatski pisci i pjesnici kasnije su koristili simbol predzia u svojim djelima (iko Meneti, Trublja slovinska, 1665.), Petar Preradovi (Na Grobniku, 1851.) i dr. Jo vie rabi se u povjesniara i politiara. Mihovil Pavlinovi pie o Hrvatima kao predstrai od nekrena iztoka. Krki biskup Anton Mahni pokrenuo je tromjesenik Hrvatska straa, ije geslo je bilo Antemurale Christianitatis. U novije doba stari simbol predzie zamjenjuje most. U Titovo doba Jugoslavija se predstavljala kao most u politikom i gospodarskom povezivanju dviju Europa. Simbolika mosta zna se pronai i danas u novinskom tisku (Veernji list, 25. 3. 2004., S. Herek, Hrvatska - most povezivanja regije i EU, str. 2.). Djelovanje crkava na Balkanu ralanio je Vjekoslav Perica u svojemu radu Uloga crkava u konstrukciji dravotvornih mitova Hrvatske i Srbije (203. - 223.). Auktor je opisao ulogu crkve u NDH, poziciju kardinala Stepinca i percepciju jasenovakoga mita. Prvi prikaz jasenovakoga sluaja objavila je Srpska pravoslavna crkva u Sjedinjenim Amerikim Dravama, u knjizi koja je izila u Chicagu 1943. Knjiga govori o genocidu nad Srbima, to se jednostavno pripisuje nekakvom vjerskom ratu. Kasnije e se u Srbiji S. Miloevia ustaki zloini proglaavati okrutnijim od zloina holokausta. Proces kardinalu Stepincu, po auktorovoj procjeni, nanio je samo tetu komunistima, a koristio je Katolikoj crkvi u Hrvatskoj, hrvatskoj dijaspori, Vatikanu, hrvatskom nacionalizmu, ali i Srpskoj pravoslavnoj crkvi i srpskom nacionalizmu. Rad Bojana Aleksova Poturica gori od Turina: srpski istoriari o verskim preobraenjima obuhvaa nastanak i dinamiku razvoja i trasnformacije mita o preobraenju. Religijskim imbenicima u formiranju nacionalne svijesti pozabavio se Milorad Ekmei. On smatra da osnovna podloga nacionalnih pokreta pripada crkvama. Za islamizaciju dri da je plod nedovoljno sosticirane organizacije drutva. Tako su islamizaciji podlegli najvie krajevi bez dravnih struktura i jakoga plemstva, posebice stoarski katuni. U daljnoj obradi teme Aleksov se bavi idejama preobraenja u djelima P. Petrovia Njegoa i I. Andria. Ana Anti, Evolucija i uloga tri kompleksa istorijskih mitova u srpskom akademskom i javnom mnjenju u posljednjih deset godina (259. - 290.) opisuje politike i socijalne imbenike u interpretaciji povijesnih mitova ante murale i sui generis. Meu inima, ralanjuje uveni boj na Kosovu 1389., za koji su akademski krugovi tvrdili da su se Srbi rtvovali poradi obrane kranskoga europskoga sustava. Nadalje, medijski se vrlo eksploatirao mit o Srbima kao ante murale u sukobu s albanskom islamskom kulturom. Posebice se isticala vanost Kosova i stare Rake, koja je klju opstanka Slavena na Balkanu. U mitu tipa sui generis posebno mjesto zauzima srpski jezikoslovac Radmilo Marojevi. On se zalagao za priznavanje razliitih etnikih skupina na principu jezinih razlika. Osim toga, pisao je da tokavskim narjejem govore pravoslavni, katoliki i muslimanski Srbi iz Bosne, Srbije, Slavonije, Dalmacije, Dubrovnika, Kosova i Crne Gore?! Zadnji rad u Zborniku je Drevna nacionalnost i vjekovna borba za dravnost: Historiografski mitovi u Republici Makedoniji Ulfa Brunnbauera. Rad poinje kronoloki od 1944., kada se Makedonci formiraju kao zasebna nacija u Republici Makedoniji. Otada zapoinje makedonska etnogolgota, u sueljavanju sa Srbima, Bugarima, Albancima i Grcima. Srbi nisu nikada promijenili stajalite da su Makedonci juni Srbi. Za Grku Makedonija je bila jugoslavenska komunistika tvorevina. Bugarska je Makedoniju i njezino pravoslavno stanovnitvo smatrala konstitutivnim elementima svoje nacionalne prolosti. Kljuni povjesniar koji je Makedoncima dao etnogenetska krila za srednji vijek bio je Hrvat Stjepan Antoljak. On je cara Samuila prvi proglasio Makedoncem. U najnovijem izdanju Historije makedonskoga naroda Samuilova drava denitivno je makedonska drava. injenicu da bizantski pisci Samuilovu dravu zovu Bugarskom, usputno se spominje. to se tie Grke, poznato je njezino protivljenje uporabi naziva Makedonija. Brunnbauer je s mitske strane istraio Ilindenski ustanak i Kruevsku republiku, oko koje Makedonci najvie veu svoje mitske slike. Zbornik Historijski mitovi na Balkanu zanimljivo je i intrigantno tivo. Pokazalo se da je Balkanski poluotok sloen i kompleksan organizam, koji u politikom i dravnom smislu jo nije proao sve razvojne faze. Ipak, za produkciju i zloporabu mitova najodgovorniji su intelektualci. To se najvie iitava iz zbivanja osamdesetih godina prologa stoljea, to je kulminiralo ratom na tlu upokojene Jugoslavije u zadnjem

190 | MAGAZIN ZA (POLITIKU) KULTURU I DRUTVENA PITANJA

Pr i k a z i desetljeu 20. st. Mislim da se na polju mitskoga na Balkanu moglo jo toga rei, ili pak pojedine teme kompleksnije i potpunije obraditi. U radu D. Agiia o mitovima u povijesnim udbenicima svakako se mogao nai ve klasian primjer mitske manipulacije udbenik E. Imamovia i J. Bonjaka Poznavanje drutva za 4. razred osnovne kole, RBiH, Ministarstvo obrazovanja, nauke i kulture, Sarajevo, 1994. U njemu je toliko mitskih i proizvoljnih bisera, posebice o etnogenezi Bonjaka. Tako E. Imamovi pie: Starosjedilako ilirsko stanovnitvo, zahvaljujui svopjoj tradicionalnoj borbenosti i dobrom naoruanju, koje je dobijalo iz svojih rudnika, uspjelo je odbiti navale slavenskih hordi (11); Doseljenje Srba i Hrvata na bosanskohercegovaki prostor uslijedilo je tek u vrijeme turske okupacije Bosne (12). Na popisu promitskih prirunika mogli su se nai i Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog rata, Press centar Armije BiH, Sarajevo, 1995., te, Historija bosanske vojske, E. Imamovia, Sarajevo, 1999. O njima i mitizaciji iz pera E. Imamovia pisali su: R. Dodig, Kako su Bonjaci postali od Ilira, Hrvatska misao, 1, Sarajevo, 1996.; A. kegro, Historija Bosne i Hercgovine koja to nije, Obavijesti HAD-a, sv. 1, Zagreb, 2000., 124129.; A. kegro, Kad Bonjaci stupaju, Obavijesti HAD-a, sv. 3, Zagreb, 1999.; A. kegro, O najnovijim krivotvorinama u bonjakoj historiograji, Obavijesti HAD-a, sv. 3, Zagreb, 2003., 164-172.; D. Lovrenovi, Snana ambicija slabog znanja, Obavijesti HAD-a, sv.3, Zagreb, 2000., 166-170. Takoer je o knjigama Ahmeda S. Aliia (Pokret za autonomiju Bosne od 1831. do 1832. godine) i O. Ibrahimagia (Bosna i Bonjaci, drava i narod koji su trebali nestati, Sarajevo, 1966.) pisao i R. Dodig: Romantina apologija bonjatva, Hrvatska misao, 34, Sarajevo, 1997., 213. - 217.; Na razini lijevo-desne retorike, Hrvatska misao, 2, Sarajevo, 1997., 201-203. Moemo jo dodati da se vie korisnih informacija o udbenikim promaajima i mitologizacijama moe pronai u lanku: B. Peri, Udbenici i politika u BiH, Nin, 2. 2. 1999., http://www.knjizara.com/ Udzbenici_i.html. /25. 3. 2004./ Tema o balkanskim mitovima nala se i u Osloboenju kao feljton Mitomanija naroda balkana u srpnju 2001. Tako . Ivankovi, iz mitoloke bosanskohercegovake tvornice, navodi: Temeljni politiki mitovi konstituirani u Bosni i Hercegovini, oko nje i u povodu nje, svedivi su po podrijetlu uvijek na etnokonfesionalni tip, a po izvedbi na, uvjetno, unitarno-unitaristiki, monohegemonistiki i disolutivni model. Auktor hegemonistike politike mitove dijeli na velikosrpske (karaorevievske, s pijade-rankovievskom podvarijantom), velikohrvatske (starevianske u pavelievskoj izvedbi) i bonjake (esdeaovske). Osloboenje, 13. 7. 2001., 19. Meu hrvatske i srpske mitologeme moglo se pridodati jo gradiva. U mit tipa sui generis ekskluzivno podrijetlo Hrvata trai se u Iranu (Staroiransko podrijetlo Hrvata, zbornik simpozija 24. 6. 1998., ur. Z. Tomii i A. . Lovri, Zagreb -Teheran, 1999.; V. Koak, Iranska teorija o podrijetlu Hrvata, u Etnogeneza Hrvata, ur. N. Budak, NZMH Zagreb, Zavod za hrvatsku povijest, Zagreb, 1995., 110-116. Ne zaostaju ni Srbi s egzotinim pretpostavkama o podrijetlu: R. Novakovi, Karpatski i Likijski Srbi, Miroslav, Beograd, 2000., R. Novakovi, Srbin rimski car, Miroslav, Beograd, 1999.; O. Lukovi-Pjani, Srbi narod najstariji, Miroslav, Beograd, 2002. U Srba nae se mitomanskih stranica iz kulturne povijesti, kada se nastoji dokazati da je najstarije pismo zapravo nae: R. Pei, Vinansko pismo, Pei i sinovi, Beograd, 1999.; F. Gavri, Glagoljica slovenska, Beograd, 2000. Meu Hrvatima dugo se producira mit o krunidbi kralja Tomislava na Duvanjskom polju, o emu piu: L. Steindor, Duvanjski sabor: Tumaenja rijei Dalmatia u srednjovjekovnoj historiograji. Istovremeno o saboru na Planities Dalmae, u Etnogeneza Hrvata, 148-158.; I. Lasi, Viestoljetno predzie kranstva. Mitomanija naroda Balkana, Osloboenje, 15. 7. 2001, 23.

STATUS, BROJ 2, VELJAA/OUJAK 2004.

| 191