You are on page 1of 164

magazin za (politiku) kulturu i drutvena pitanja, broj 3, svibanj/lipanj 2004.

Mostar

STATUS magazin za (politiku) kulturu i drutvena pitanja broj 3, svibanj/lipanj 2004. /// asopis izlazi dvomjeseno Nakladnik: Udruga graana Dijalog Mostar, Franjevaka 16, 88000 Mostar Za nakladnika: Josip Blaevi, josip.blazevic@dijalog.ba Urednitvo: Josip Blaevi, Radoslav Dodig, Zvonimir Juki, Ivan Vukoja Glavni urednik: Ivan Vukoja, ivan.vukoja@dijalog.ba Grako oblikovanje: Marin Musa Korektura: Josip Blaevi e-mail adresa urednitva: status@dijalog.ba ISSN: 1512 - 8679 Tisak: Logotip, iroki Brijeg Naklada: 1.000 primjeraka Fotograja na naslovnici i u poglavlju Tema broja: Marin Musa

Objavljivanje ove publikacije je nancirala Europska Unija

Sadraj
UVODNIK IVAN VUKOJA: Sve je Jedno ................................................ MISLIOCI: ELEMIR ZOLA ELEMIR ZOLA: Upotreba imaginacije i zalazak Zapada ........................................................................................................................... 8 R AT U BIH - UZROCI I POSL JEDICE DRAEN PENZAR: Sunja.................................................... 27 4

MLADEN ANI: to svi znaju i to je svima jasno glede rata u Bosni i Hercegovini .............................................................35 RADOSLAV DODIG: Bosanskohercegovaki panoptikum 1990. Iz hrvatskog kuta .........................................................................43 MUHAMED FILIPOVI: Pitanje o povodima i uzrocima rata na tlu bive Jugoslavije 1991. - 1995. godine ............................52 ELJKO IVANKOVI: Hrvatsko-muslimanski rat u ratu ...........................................................................................................................58 ELJKO IVANKOVI: Rat i njegova medijska slika u Bosni i Hercegovini ..........................................................................................66 ANTON KASIPOVI: Kriv sam.......................................... 78 SLAVO KUKI: Uinci rata u BiH ................................... 81 TARIK KULENOVI: Bosna - Ten years after ................ 87 PREDRAG LAZAREVI: Uzroci i karakter rata u Bosni i Hercegovini od 1992. do 1995. godine ................................................91 DUBRAVKO LOVRENOVI: Sredite bez sredita ........ 95 DAVOR MARIJAN: Bosna i Hercegovina 1991.-1995. u godinama nesvrenog rata ....................................................................98 AKTUALNO ZVONIMIR JUKI: Ruenje i obnova Staroga mosta i njihov utjecaj na Mostar i njegove narode.............................................114 POEZIJA VESELKO KOROMAN: Izabrane pjesme ....................... 120 ELJKO IVANKOVI: Koromanove Sabrane pjesme 125 PERINA MEI: Poetska (o)poruka Veselka Koromana...........................................................................................................................127 JOSIP OSTI: O poeziji Veselka Koromana ................. 130 PRIKAZI RADOSLAV DODIG: Demetaforizacija Balkana ........ BORIS JOSIPOVI: Politiki ivot kao form-of-life.. RELIGIJA I DRUTVO D.T. SUZUKI: O satoriju - otkrivenje jedne nove istine u zen-buddhizmu ......................................................................................145 D.T. SUZUKI: Glavne odlike satorija............................ 150 IKO SKOKO: Specinost Budina komuniciranja ... 154 134 141

Uv o d n i k

Sve je Jedno
Iskljuivost, nemogunost uvida u injenicu da Sve je Jedno, korijen je svakog agresivnog fundamentalizma, imao on pridjev islamski (religijski), ameriki (politiki / liberalno-demokratski), ili neki trei. Jer tamo gdje je sve Jedno, nema mogunosti iskljuenja Drugog
Ivan Vukoja

SKLADU SA STAVOM, IZNIJETIM U PROLOM BROJU, da e se u okviru asopisa nastojati struno, otvoreno i kritiki govoriti o vanim temama koje se tiu nae prolosti, sadanjosti i budunosti, tema ovog broja jest: Rat u Bosni i Hercegovini uzroci i posljedice. Zasigurno niti jedan drugi drutveni fenomen unatrag nekoliko desetljea, nije u tolikoj mjeri odredio totalitet naih ivota kao rat koji se devedesetih godina prolog stoljea dogaao na prostorima ex Jugoslavije. Uvaavajui specinosti rata u Bosni i Hercegovini, smatramo da je za njegovo potpunije razumijevanje, ako se neto takovo kao rat uope moe razumijeti, nuno promatrati ga u kontekstu raspada Socijalistike Federativne Republike Jugoslavije i ratova koji su unutar i nakon tog procesa voeni u Sloveniji i Hrvatskoj. Drimo da se argumenti u prilog takvoj tvrdnji mogu pronai kako na politikoj, tako i na razini konkretnih, eksplicite navoenih i djelomino ostvarenih ratnih ciljeva i strategija. Analiza socio-politikog okruenja koje je prethodilo ratu u Bosni i Hercegovini, osobito je vana ako se eli govoriti o uzrocima rata, ali, pored toga to je spomenuti rat u mnogoemu odredio nau bliu prolost i ivuu sadanjost, on takoer utjee i na nau budunost. Stoga smatramo nunim argumentirano sueljavanje onoga to svi znaju i to je svima jasno glede rata u Bosni i Hercegovini, s onim to svi znaju i to je svima jasno, ali ovaj put promatrano iz nekih drugih kuteva i okvira. Slika e tako svima biti jasnija, a znanje vee i kompletnije. Bez imalo namjere i elje da relativiziram bilo iju ulogu u prethodnom ratu, ispriat u jednu anegdotu, ija pouka bi se mogla dovesti u vezu s ratom u Bosni i Hercegovini, a mogue i svim ostalim ratovima i sukobima. Pria, u varijanti koju sam uo, govori o jednom mudrom hodi kojemu je jednom prilikom doao ovjek, ispriao kako i zato je u sukobu sa svojim susjedom i traio da Hoda prosudi tko je u pravu. Hoda ga je mudro sasluao, i na kraju rekao: uje - ti si u pravu. Nakon toga je Hodi doao i drugi susjed s istim zahtjevom i ispriao svoju verziju prie. Nakon to je i njega mudro sasluao, Hoda mu je odgovorio: uje - ti si u pravu. Sve to je sa strane gledala i sluala Hodina su-

pruga, koja ga je, kada su ostali sami, poela prekoravati goverei mu da nije u redu to je i jednom i drugom ovjeku rekao da su u pravu. Nakon to je i suprugu mudro sasluao, hoda joj je rekao: uje eno i ti si u pravu. Povrnim i olakim prosuivanjem ove prie moglo bi se pomisliti da Hoda/Sudac/Procjenitelj pria ono to drugi ele uti, ili da ga zapravo ne zanima ni taj sukob niti tko je u pravu, ili pak da s predumiljajem daje takve odgovore kako bi sukob nastavio i rasplamsao a ne ga smirio i rijeio. Malo dubljim misaonim uvidom mogli bi pomisliti da ova pria eli kazati da je svatko - sa svoje pozicije gledajui i vrednujui u pravu. Odnosno da je istina nekog dogaaja jedan psiho-socijalni konstrukt, i da na tom podruju ne postoje objektivni kriteriji istinitosti i ispravnosti. Nadalje bi podruje prava i ispravnosti mogli proiriti na podruje etike i moralnosti, ali mislim da se ni tu ne nalazi pravi odgovor na pitanje o emu zapravo govori ova pria i to je njena pouka. Moda treba poeti od same prie, od toga da se u njoj kae kako je Hoda mudro sasluao svoje sugovornike. to to znai? Mudro sluati, ili bilo to drugo mudro raditi moe samo onaj tko u sebi ima mudrosti. Takve osobe obino nazivamo mudracima. A mudrac je onaj tko je usklaen, sa svijetom/ okolinom i sa samim sobom. Onaj koji svijet/drugog i sebe razumije i prihvaa takvima kakvi jesu, bez potrebe da ih mijenja ili im namee neto svoje. Svaki drugi stav vodi u dijalektiku - suprotnosti, roba i gospodara sukob, borbu, rat. Mudro sluajui svoje sugovornike i izraavajui slaganje s njihovim vienjima Hoda nas eli pouiti da rjeenje problema ne lei u sferi prava i ispravnosti, u tome tko jest a tko nije u pravu. To je sekundarno. Nije nevano ali nije primarno, nego upravo sekundarno. Jer tek kada prihvatimo i pokuamo razumjeti ovjeka/sugovornika/drugog bez obzira slaemo li se s njim ili ne, bez obzira je li on ili smo mi u pravu ili krivu, tek kada mu iskaemo neuvjetovano potovanje i prihvaanje, kada mu damo potpuni legitimitet a ne prolazni legalitet, tek tada smo otvorili mogunost za istinski susret s Drugim. Tek tada moemo pravilno uvidjeti, prihvatiti i uskladiti meusobne razliitosti. U protivnom

4 | MAGAZIN ZA (POLITIKU) KULTURU I DRUTVENA PITANJA

Uv o d n i k dolazimo u opasnost ne samo nastavka sukoba i proirenja podruja borbe, nego i prelaska u stanje potpune iskljuivosti i negacije u odnosu prema Drugom. Takva situacija mogua je jedino na razini u kojoj je odluujue tko je u pravu, a tko nije, tko je pravovjeran a tko krivovjeran. Onaj tko sebi uzima za pravo odreivati tko je u pravu, a tko nije, moe sebi dodijeliti i pravo nekoga iskljuiti iz sustava prava, staviti ga izvan zakona. Giorgio Agamben u djelu Homo sacer: sovereign power and bare life govori o paradoksu suverenosti kao iskljuive ukljuenosti. Na jednoj strani imamo Suverena koji je u stvari onaj kojemu pravni poredak priznaje mo da proglasi izvanredno stanje i da suspendira, na taj nain, valjanost poretka, i time na sebe preuzme ulogu onoga koji suvereno odluuje o svim pitanjima, pa i pitanjima ivota i smrti (jer on je u pravu, on je pravo samo). S druge strane paradoksa nalazi se Homo sacer. U rimskom pravu Homo sacer oznaava nekoga tko je mogao biti nekanjeno ubijen i ija smrt, iz istog razloga, nema vrijednost rtve. Goli ivot, izvanrednim stanjem iskljuen iz podruja prava, pretvara se u apsolutno usmrtiv ivot. Za odnos Suverena i Homo sacera mogli bi kazati: suveren je onaj kojemu su svi ljudi potencijalni homines sacri, a homo sacer je onaj prema kojem svi djeluju kao suvereni. Situacija se dodatno uslonjava kada Homo sacer preuzima inicijativu i postaje onaj koji djeluje. Za razliku od dijalektikog odnosa roba i gospodara, u kojem gospodar eli iskoritavati a ne usmrtiti roba, dok i sam rob eli postati gospodar koji iskoritava a ne ubija, u odnosu suverena i Homo sacera vrijede potpuno druga pravila. Homo sacer ne eli postati suveren, ve i samog suverena pretvara u Homo sacera. I jedna i druga strana su sada Homines sacri, jer nitko nije u pravu. Za razliku od stava iz prie o hodi u kojem su svi bili u pravu. U tom svjetlu se bolje razumije izjava Donalada Rumsfelda koji je u Ratu protiv terorizma (proglaeno je izvanredno stanje) zarobljene Teroriste nazvao nezakonitim borcima (kao suprotnost regularnim ratnim zarobljenicima), borcima koji nisu obuhvaeni kategorijom ljudskih prava. Ona za njih jednostavno ne vrijede. Oni nisu u pravu, oni su izvan zakona, oni su ne-zakoniti. To to su talibani i teroristi al-Qaide ve prije Ameriku i sve njezine saveznike i pomagae proglasili legitimnim ciljevima svojih napada, bez obzira radi li se o vojnicima ili civilima, vojnim objektima, kino dvoranama ili trgovakim centrima, i to pri tom ne tede ni vlastite ivote, pokazuje da se nalazimo na pragu totalnog rata ili permanentnog izvanrednog stanja. Kada je pravo suspenzirano doputena su sva sredstva i svi su ciljevi legitimni. Iskljuivost, nemogunost uvida u injenicu da Sve je Jedno, korijen je svakog agresivnog fundamentalizma, imao on pridjev islamski (religijski), ameriki (politiki / liberalno-demokratski), ili neki trei. Jer tamo gdje je sve Jedno, nema mogunosti iskljuenja Drugog. Ma koliko bio razliit Drugi je uvijek ukljuen u Jedno, i Jednim povezan sa svima ostalima. U rodu sam s pokojnim Adamom, / ocem Kajinovim... u pjesmi Nisam samo Hrvat pjeva Veselko Koroman. No, vratimo se temi broja i naim ratovima. to bi gornja razmatranja trebala znaiti u konkretnom sluaju bosanskohercegovakog rata i poraa. U prvom redu da svi trebamo shvatiti i prihvatiti da niti jedna strana u sukobu nije iskljuivo u pravu, ili iskljuivo u krivu. Takav stav ne apsolutizira odgovornost za rat i u ratu. Jer, rat nikada nije borba (iskljuivo) dobra i (iskljuivo) zla. Ali, ujedno, on i ne relativizira odgovornost sudionika rata, nego je, koliko je to mogue, objektivizira. Nitko nije izgubio ni legitimitet ni legalitet, svatko je u pravu, svatko je u okvirima zakona (pa i najvei zloinci nitko nije iskljuen), a time i u okvirima etike/ morala kao izvora prava i zakona. A postojei zakonski i etiki okviri i kriteriji e svim sudionicima odrediti i presuditi kakva je i kolika njihova odgovornost za rat, ono to se u ratu i nakon njega dogaalo. Tako bi trebalo biti i svi bi to trebali prihvatiti, bez obzira na mogue zlouporabe i pogreke u tim procjenama, presudama i osudama. U protivnom bi mogli zavriti u drutvu Homo sacera, u drutvu u kojem e u konanici vladati stanje rata svih protiv sviju, u kojem e ovjek ovjeku biti najprije Drug(i), a potom vuk - a ne brat. Ali, ne treba biti naivan, kae nam Koroman u pjesmi Treba nai etiri naina, ... i vie njih ako ustreba, a Elemir Zola, u svojoj udesno jasnoj i slikovito jednostavnoj knjizi Upotreba imaginacije i zalazak Zapada, ui nas kako velika prijetnja normalnom razvoju i ivotu ovjeka i ljudskih zajednica lei u sanjarenjima i sentimentalizmu, u lakrdijakom i infantilnom odnosu prema svijetu i ivotu. Rat je po svojoj prirodi antinomian, on je realizirana proturjenost kae Berajev vodi se u ime ivota a sije smrt. Sve vojske se pozivaju na to da je njihova glavna uloga ouvanje mira ako treba i ratom. Ali, rat nije lakrdija, rat je tragedija, i nemogue ga je jednoznano i u potpunosti odrediti i objasniti. Nikakva apstraktna moraliziranja i sentimentalna prenemaganja u odnosu prema ratu nee pridonijeti njegovom boljem razumijevanju, sprjeavanju i nadilaenju. Ali, da mogu tetiti i doprinositi sukobima i ratu Zola je arhetipski slikovito pokazao. Svaki rat ima svoje zakonitosti i svoje specinosti, svoje uzroke i posljedice. Njihovo studiozno, nepristrano i istinoljubivo istraivanje je sredstvo pomou kojeg se moemo pribliiti znanju o tome kako treba urediti nae meu-osobne, meu-narodne i meu-dravne odnose tako da mogunost nametanja ratnog rjeenja bude svedena na to manju mjeru. To je u svakom sluaju potrebno i korisno, ali nije i dovoljno. S druge strane nuna je i svekolika duevno-duhovna preobrazba ovjeka i ljudskih zajednica, jer su duevno-duhovna stanja mrnje, zavisti, sebinosti, ... i neumjerenosti svake vrste - uzroci koji kad tad dovedu do sukoba i rata i na zikoj razini. IVAN VUKOJA (LJUBUKI, 1969.) DIPLOMIRAO NA ODSJEKU ZA SOCIOLOGIJU FILOZOFSKOG FAKULTETA U ZAGREBU, GDJE POHAA I POSLIJEDIPLOMSKI STUDIJ.
STATUS, BROJ 3, SVIBANJ/LIPANJ 2004.

|5

Mislioci:
Elemir Zola

Mi s l i o c i : E l e m i r Z o l a

Upotreba imaginacije i zalazak Zapada


Elemir Zola

PROGOVOR

SANJA + SANJANO = BUDUNOST


(M ag i ma i mag i nac iju)

ANJAO SAM JEDNOM DA SAM SAN. Ne sanja, nego sanjano. Bio sam radnja, proces, nit koja proima mene koji sanjam da sam in, a ne uesnik, da sam dogaaj, a ne sudionik. Nisam bio lik, ali sam imao oblik. Nisam bio bie, ali sam bio stvaran. Moglo bi se rei da sam ponajvie bio situacija. Ja sam se odigravao. Bio sam ispunjenje, strujanje, ista akcija. Bio sam vidan, ali nevidljiv. Bio sam zvuk, ali beujan. Bio sam tik pored, ali nedodirljiv. Sve se u meni kretalo, iz jednog mog kraja od mene odlazilo, na drugom mom kraju u mene uviralo. I nekako je sve bilo tako neprirodno obino. Tako zauujue, ak zastraujue, jednostavno. Toliko sam postao san da sam poeo da liim na javu. Bio sam javan san: java sebe. Mogao sam da itam misli, da prolazim kroz materiju, da oslukujem bat srca. Nita od toga nisam inio. Mogao sam da vladam, da usmjeravam, da odreujem, da diktiram. Nita od toga nisam inio. Preputao sam to sanjau kao iluziju stvarnosti, kao varku jave. Znao sam da sam istina, a i to da u sebi, svakoga trenutka, sadravam sopstvenu suprotnost. Bio sam izvan relacija polarnosti, izvan svih vidova bijelog i crnog. Bio sam ak i izvan sebe, izvan sanjanog, kao potvrda vlastite ispunjenosti.

Doputao sam sanjau da me loe tumai, povrno razumije, da ne uspijeva da me obujmi, da u mene uroni. Niim nisam remetio njegovu jalovost. Nikakvim znakom nisam ga upuivao da nema puta ka meni, jer ako jednim poe, drugim je dalje od mene. Svuda prisutnog, mogao me primiti na svakom koraku, na svakom zavijutku, svakoj istini. Ne bude li me vidio svud, uzalud je traio. Uzalud se budio. I ponovo zaspivao. Ne bude li me vidio, u snu se nee sjetiti jave, na javi sna. Nee znati da sam sa obje strane njegovog daha, da sam njegov omota i njegova nutrina. Ali ako sanja odsanja svoju samstinu, odstrani mahovinu s mozga i kale iz due, tad e se, prvi put, sjediniti sa mnom, sa sanjanim; tad e shvatiti da uistinu sna i nema, da je to samo puka opsjena, privid i varka. Jer, kao to je sanja traio istinu sna, tako je sanjano tragalo za istinskim sanjaem. Jedino proeti jedno drugim, bez mogunosti i potrebe da prepoznaju ta je ije, ko odakle dolazi i u ta uvire, sanja i sanjano ive istinsku spoznaju probuenosti. Samo budan sanja /probuen sanjanim, a ne javom/ moe neogranieno i bezbolno da ponire u uske zaumne lavirinte sanjanog i da kroz njih prolazi kao kroz iroke bulevare emanirajue svjetkosti. Tek tad kroz njega moe da struji spoznaja da je sve san kojeg nigdje nema.

8 | MAGAZIN ZA (POLITIKU) KULTURU I DRUTVENA PITANJA

DUAN KAN

Mi s l i o c i : E l e m i r Z o l a

ZNAENJE REI
Metazika se skriva u reima poput srca zove, kao sr u kostima. Paljivo preispitivanje rei imaginacija ili rei fantazija trebalo bi da nas naui neemu o metazikom i kosmikom statusu onoga to bi se moglo denisati kao sposobnost predstavljanja slika u duhu. Slika (image) i imaginacija imaju isti koren kao i imitacija. No, koren im izgleda da ne postoji u latinskom, pa e biti da su te rei nastale dodavanjem preksa in korenu mi onom istom koji stoji u osnovi takvih rei grkog porekla kao to su mimic ili mimetic. To nas vraa natrag na indoevropski koren mei, koji mora da je oznaavao sve ono promenljivo ili nepostojano to je u stanju da privue i zadri ljudsku panju. Iz njega proistie maja u sanskrtu veno-promenljiva, zavodljiva, hipnotiua igra pojavnih oblika, i mein, obmana iz starog visokonemakog. Uz dodatak zubnog suksa, izgleda da mei, ukazuje na ideju neke magine spone, odatle na sanskrtu mithra, magija prijateljstva. Dodavanjem grlenog suksa, mei kao da nagovetava ideju neega to prolee i isezava u trenu poput oblaka (maeya na jeziku Aveste), ili isprekidanog svetla u latinskom imamo micare svetlucati, u persijskom mozheh, trepavica, na ruskom ma_k svetionik. Ruski glagol ma_ at_ znai namignuti, signalizirati, prevariti. Izmeu sveta svetlosti i sveta zvuka postoji paralelizam, pa tako mei oznaava onu vrstu zvukova koji se mogu uporediti sa isprekidanim svetlom, kao to je njitanje konja odatle na sanskritu mimati, na grkom mimizo. Ispitivanje rei fantazija daje iste rezultate. Indoevropsku koren je bha, to znai svetlo i vizija, ali i zvuk i bajalica, urok. Od njega se izvode engleske rei fable (bajka), fame (slava), i fate (sudbina). U albanskom, od njega vodi poreklo benj: izneti na svetlo, uiniti, napraviti, to je upravo onaj opseg znaenja koji odgovara onome kod rei maya. U grkom pored fantazije, ovaj koren stvara rei fantom i fajnomenon. Oko ideje imaginacije stiu se ideje neega promenjivog i opinjavajueg kao to je isprekidano svetlo ili podrhtavajui zvuk ili neka magnetski privlana re, ideja udotvorog stvaranja ili vetine, varanja, obmane i, najzad opta ideja pojavne stvarnosti kao takve. Izvan indoevropskog podruja dovoljno e biti da se navede hebrejska re ietzer, koja znai imaginacija, obmana, informacija i priroda.

METAFIZIKI STATUS IMAGINACIJE U VEDANTI


Tradicionalne metazike kosmologije objanjavaju, koordiniraju i sabiraju u jednu harmoninu celinu ideje koje se u jezicima podrazumevaju. Kada govorimo, mi i mimo nae volje implicitno iskazujemo tradicionalne istine. U Vedanti imaginacija je sposobnost koja odgovara onom uobliujuem tananom, netelesnom nivou manifestovanja. Makro-kosmiki, ona odgovara istim oblicima, arhetipovima prirode, idejama svih moguih vrsta onome to se takoe naziva i kosmikom imaginacijom. Privlanost koja postoji izmeu fantazmatskog sveta snova i sfere prirodnih oblika otvara prostor beskrajnim meditacijama i otkrovenjima. Ljude pokreu snovi, predstave koje ih progone, irealne slike to oduzimaju duh - rei koje izgovaraju, dela koja ine odreena su njihovom imaginacijom. Idealne forme minerala, biljaka i ivotinja na isti nain oblikuju pojedinane lanove vrste. Svaka semenka rue sadri san, bestelesnu predstavu rue u punom cvatu. Nasluujemo da je taj san ono to navodi ruine pupoljke da se lagano otvore ili njene zelene listove da neno propupe na stabljici. Onog dana kada ponemo da slutimo nevidljive snove koji stenje, semena, tela i duhove svud oko nas vode njihovim sudbinskim putevima, uinjen je prvi korak na stazi koja vodi mudrosti. Da bismo to postigli, trebalo bi da meditiramo o predstavama koje nosimo u sebi: trebalo bi da postanemo svesni toga na koji nas nain one neprekidno navode da mislimo odreene misli ili da inimo odreene gestove. Ova vrsta uvida moe se preneti na svekolike naine postojanja, ak i na onaj proces kojima sa neive stvari oblikuju prema predstavi sopstvenog arhetipa. Vedanta nas poziva da meditiramo o znaenju dve injenice da predstave potiu od svetla i da tokom sna nikakvo svetlo izvana ne ulazi u telo. Koje je to onda svetlo, koje stvara oblike to ih viamo u snovima? Brinadaranyaka upanisada (IV,III) objanjava da je meusvet snova osvetljen samim intelektom, samorasvetljujuom istinom; upravo je tanana esencija luminoznosti ona ista blistavost (jyotih) to to ocrtava predstave sna. Svetlo istine odraava se i prelama u tom svetu snova nestvarnom jasnoom nadolazeeg sumraka, a ne sirovim, zaslepljujuim bljeskom podneva. Kao svetlost intelekta, istina se odraava i prelama u toj sivoj i zlatnoj luminescenciji usnule due (jivatma), makrokosmiki ona oblikuje tkivo zlatnog embriona (hiranyagarbha) ili boansko svetskog jajeta (Brahmanda) sferu arhetipova, kosmike imaginacije u kojoj je sadrana mogunost postajanja svekolikih stvorenja, kao to due sadre svoja svoja tela kao
STATUS, BROJ 3, SVIBANJ/LIPANJ 2004.

|9

Mi s l i o c i : E l e m i r Z o l a to semenski oblik rue sadri materijalni cvet. Oblici sadre otisak koji ostavljaju na materiji, san sadri onaj akt koji sam sugerie. Predstave, oblici, snovi su peati, materija je vosak. Oni su stalno mogui, ivotvorni, dok njihove inkarnacije predstavljaju njihovu prolaznu, na smrt osuenu, pojavnost. Prozirni sumrak sveta iste imaginacije, odraz i prelamanje istine, opinjava nas i tanano zavodi, stvarajui maju, obmanjujui mimezu , odraz i prelamanje onoga to je iznad svih oblika, iznad svih predstava. Velika obmana opipljivog sveta sadrana je u svojoj klici ili jajetu ili prototipu svetu imaginacije u kojem gruba bljetavost dana biva proiena do iste blistavosti, a prodirua, unitavajua vatra ovog sveta postaje kvintesencija toplote. Plamen koji tinja ari se u vatrene rei, izbijajui u neodmerenim gestovima uarena lava koja u utrobi zemlje oblikuje i sabija glatki zeleni plamen bazalta, sve te zemaljske vatre predstavljaju otiske toplote sveta snova u razliitim vrstama materije. Postojani oblici, modeli ustrog gesta, sjajnog kamena, same vatre razotkrivaju se, oslikavaju u kosmikoj imaginaciji i u proienom imaginativnom duhu. Ali ak i ti modeli, ma koliko inae bili trajni u odnosu na svoje zemaljske inkarnacije, nisu nita do obmana, budui da su vezani za jedan kosmiki ciklus obmana u odnosu na venost, na odsustvo svih oblika; i mudrost koju oni daruju manje je vrijedna od iskustava ieznua u apsolutnom, u izvoritu svog svetla. U drugoj kosmikoj fazi predhodne metafore mogu se dalje razviti: za led se kae da se topi, vode vremena poinju da teku u besprostornoj tmini. Jedan treptaj odzvanja kroz no bivstvovanja prve pukotine u ledu najavljuju odmrzavanje. Stidljivi purpur prve ljubiice lelujavi nagovetaj svetla koji se iri crninom noi pred zoru sve to priziva naem seanju ovu kosmiku fazu. Nagovetava je svako jutro prvim aptajima i cvrkutom u tami prvim oklevajuim priguenim ritmovima, razlivenim obrisima senki koje se polako pomaljaju; suprotnosti jo nisu razdvojene, sanjivi ovek i pospana priroda stopljeni su u jednoj nerazluivoj supstanci na persijskom je nazivaju asom vuka i ovce. Ljudska dua kao da se neno uliva i izliva iz nejasnih prirodnih oblika telo sveta je u zlatnom stanju zametka, njegove sutine se slute u saivljavanju bez ralanjivanja, dok zadubljeni promatramo nejasni, rosom prekriveni svet utonuo u maglovitost zore i sebe u njemu, polusnene, kako se lagano odvijamo, razmotavamo se iz vlano tamne peine svog srca moemo naslutiti prostor jo u samom sebi, zamotan i usnuo u sutom vremenu. Tiha, nepristupana, najdulja istina, gola zapitanost ta? rtvuje se sada ispoljava se sada da bi obmana materijalnog sveta mogla izai na svetlost dana u postojanje. Tiina je rtvovana zvuku i konano rezonirajuim vidljivim oblicima smisao reima, a rei konano opipljivim stvarima. Sada smo u stanju da metaziki osmislimo povezanost rei imaginacija i fantazija sa njitanjem i svetlucanjem, sa prirodom i obmanom.

KOSMOGONIJSKI STATUS
Imaginacija je sredinja preaga onih lestvica koje vode od svetovnih pojava do njihovog izvora. Umesto sa lestvicama, moemo je uporediti sa postepenim rastenjem ili razvojem. Moemo govoriti o kosmologiji u terminima kosmogonije. I statiki i dinamiki referentni okviri predstavljaju govorne gure za neto to kavez ljudskih kategorija nije u stanju da obuhvati. Kosmogonija Vedante govori o poetku poetaka u terminima bezoblija, potpune tiine, krajnje tame, zamrznutog snevanja ili preiskonskog leda. Od matematike moe pozajmiti metaforu Jednosti, one Jedinstvenosti koja postoji pre brojanja u kojoj su svi brojevi ve implicitno prisutni. Iz gramatike moemo uzeti metaforu upitne zamenice ta? Zaista, ta moe biti poetak vremena kada nita u vremenu na moe proizvesti vreme i nita se izvan vremena ne moe postaviti u vreme? Poetak vremena ne moe biti u vremenu i re poetak gubi svoj smisao izvan vremena. Mogu se upotrebiti i ivopisnija poreenja: majina utroba, peina, zimska kratkodnevnica kosmosa.

DUHOVNI STATUS
Kada vedska kosmogonija dostigne svoju petu fazu, zvezda zornjaa ve blista na nebu, nai snovi dostiu vrhunac, kosmiko jaje se razbija pod prolenom ravnodnevnicom kosmosa. Sad skriveni su ono najdublje srce, krajnja istina, ona neizreciva sr. Uskoro e nas zaslepiti sirovi blesak dana, zagluie nas gruba larma ivota uareno podnevno sunce izbrisae ednu blistavost sveta snova u kojoj moemo razaznati idealne oblike predstava onoga to nam se sad ruga svojom prolaznou i gui nas svojom surovom intentzivnou. Zato traimo zaklon, izlaz i nain da se sklonimo od bleska i buke. Iskradamo se i povlaimo u hlad svetog gaja, peine ili hrama. Tu, u njihovom priguenom polumraku, moemo prizvati slike, seni koje su podarile ivot zaslepljujuem blesku koji smo ostavili napolju. Moda nam ak i uspe da, s one strane tih istih oblika, naslutimo krajnju tiinu koja im je predhodila i koja lei u osnovi svega to ivi.

10 | MAGAZIN ZA (POLITIKU) KULTURU I DRUTVENA PITANJA

Mi s l i o c i : E l e m i r Z o l a Da uplovimo u taj doivljaj izbavljenja pomoi e nam san, i on e biti postavljen na istini gaja, na peinskom platou ili oko oltara u hramu. Prethodie mu odbacivanje svih seanja na spoljani svet zavrie se u nijemoj sabranosti. Na kraju, ostavivi za sobom sve oblike, uskliknut emo sa Prosperom (Bura, 4.1): Ko nesutastveno Tkivo te vizije, tako e i kule Visoke i divni dvorci i sveani Hramovi i sama lopta zemljina I sve na njoj, nestati ko ova Iezla, nestvarna povorka i nee Za sobom nikakav ostaviti trag. Mi smo graa od koje se prave Snovi i na mali ivot snom je Zaokruen Da bismo se vratili Izvoru, jedinstvu, da bismo postali nalik dragulju, kristalu, poput leda, istiniti, mi stvaramo liturgiju krajnji i izvorni, vrhunski i primarni oblik umetnosti, ija je uloga da prikae san sveta kako se pretapa u istinu kao nita drugo do simbol istine. Vrhunac liturgije je rtvovanje stravina, potresna alegorija naeg povlaenja iz ovog sveta u jedinstvo. Poput zamirueg brujanja zvona, poslednji grcaj rtve raskriljuje vrata ka istini, ka istoi koja je rtvovana ivotu, venosti koja je razapeta na krstu vremena. Prolaz koji vodi do tog ieznua je liturgijski svet snova (i, u manjoj meri, svih umetnosti). Oni koji se nakon iskustva ieznua vrate svakodnevnom postojanju, vie nisu ono to su bili; ponovno roeni, oni irom otvorenih oiju prolaze kroz udnu gomilu meseara to zakruje gradske ulice. Oni su videli zemlju kako se vraa u polutamu svojih moguih oblika i kao se zatim uvija, poput uvijenog svitka sadanjeg kosmikog ciklusa kojeg, kroz zvezdani svod venosti, pronosi aneo na vizantijskoj kripti Kahrija damije u Istanbulu. Kao snove, obmane i kule u vazduhu, tako mudri, upueni u Vedantu, vide ovaj opipljivi univerzum, kae Gaudapada Karika (31). Put mudrih vodi od prostora ka vremenu, od opipljivih stvari ka nematerijalnim arhetipovima i na njegovom kraju sve besede zamiru podrhtavajui u zebnji pred praiskonskim pitanjem ta? A kad se pitanje postavi s pravilnom intonacijom, cepa se obojeni veo imaginacije i sve to ostaje je golo bivstvo, znanje i blaenstvo. vjetaj venosti, ali i duhovne smrti. Na njoj sve poiva. Tokom aktivnog ivota ona oblikuje predstave putem poruka koje prima iz ula. Kada se ne bavi time, moe se okrenuti unutra, izvoru svoje svetlosti ili se, pak, zamajavati predstavama koje je pohranila u seanje, ne zato da bi dola do znanja, ve radi predstava samih. Ova dva stava odreuju s jedne strane, nadahnutu viziju, a, s druge, sanjarenje. Prvo vodi najviem cilju, drugo duhovnom propadanju. Sanjarenje je tetno ak (i pogotovo) onda kada se pretvara da se samo nevino poigrava sa predstavama. Predstave su idoli, one vre uticaj. Duh se ne bi uputao u besciljno matanje da se ne osea namamljen, uljuljkan u jedno polubudno stanje. Ali to stanje predstavlja prvi korak u greh i ba one sanjarije koje izgledaju najnaivnije, zavode utoliko delotvornije. Iz njih proishodi trostruko zlo, jer ne samo da dovode do duhovne smrti, ve zagauju i snove, u kojima se odraavaju kao u iskrivljenom ogledalu, te utiu najzad na ekasnost u svakodnevnom ivotu. Matarije nas prilepljuju za spoljani svet i u isto vreme nas ine nesposobnim za svakodnevne zemaljske poslove one nas izlau svakoj nagonskoj sili koja vreba, podstiui istovremeno stidljivost i neodlunost. Sanjalice je neosetljiv, samozadovoljan, prezauzet sobom, stidljiv, neodluan, nesposoban za munjevite reakcije i bre procene. Nikakvo se istinsko saoseanje prema drugima ili svetu ne moe oekivati od sanjalice. Njemu ne samo da nedostaje moralni oseaj, ve i poetski uvid koji ovome prethodi i podaruje mu ivot; Kits nas u Padu Hiperiona (The Fall of Hyperion) podsea da Pesnik i sanjalica su razliiti, Opreni, iste suprotnosti, antipodi, Jedan na svet izliva melem Drugi ga razdrauje. Imaginativne misli dolaze ruku pod ruku, u parovima ili naizmenino, nadopunjujui se uzajamnim jemstvom nasuprot tome, samotne fantazije, kako je primjetio Emerson u Merlinu II, nemaju naslednike koji bi zaplaili la ili odrali istinu u ivotu. Sanjalica ne primjeuje zlo kojem pomae da se usadi i, malo po malo, potpuno zaboravlja da je sasvim moguno odravati svoj um jasnim i istim, da rasiavanje besciljnih, lutajuih slika podaruje oseaj oslobaanja, donosi oseanje smirene sigurnosti daleko iznad kukavne naslade sanjarenja. I najmanje ulaganje volje zahteva od okorelog sanjalice ogroman napor: najnedostojnije navike njemu izgledaju neiskorenjive, a i najmanja iskuenja neodoljiiva.
STATUS, BROJ 3, SVIBANJ/LIPANJ 2004.

TAMNA STRANA IMAGINACIJE


Imaginacija je zemljouz izmeu ivota i ieznua, noi i dana, obmane i istine. Njena polutama moe biti prvi nago-

| 11

Mi s l i o c i : E l e m i r Z o l a Kada Milton prikazuje kako Sotona zavodi Evu, on sanjarenje ini uvodom u Pad (Izgubljeni raj, IV, 800): Ko abac zgrabljen, kraj Evina uha, Pokuavaju avolskom svojom vetinom da Dotakne Organe njene uobrazilje, i s njima da iskuje Obmane kakve mu se prohte, privienja i snove. Sve tradicije su upozoravale protiv sanjarenja. kontrolu nad telom. Ono to mogu uiniti snage zla, moe se postii i u slubi dobra. Utiskivanjem odreenih slika u duh, bolesno telo moe se izleiti, vebanjem imaginacije na odreene naine koje su nam ostavile religijske tradicije moe se dostii i onaj najvii cilj: izbavljenje. Trebali bismo da otponemo tako to emo posmatrati do koje mjere je imaginacija u stanju da utie na nae stavove i sposobnosti. Pogledajte ovjeka koji se sputa niz strminu i neravnu padinu, kako oprezno bira put, korak po korak, oiju prikovanih za varljivi kamen, za klizavu vlagu sa svim ulima na oprezu, napetih miia. Jedan tanki tap sve to menja iz korena. Sada taj ovek bodro juri niz put, ushien, nezaokupljen samim sobom. On zapravo jedva da se i slui tapom i zaista, ono to ga vodi tako pouzdano izgleda da je tek povremeni juk tapa u vazduhu; sam oseaj da ga dri u ruci stvorio je u njemu jednu novu predstavu o sebi, potapalicu na koju se moe osloniti, treu nogu ili produenu ruku. Vebanje imaginacije ne sastoji se samo u tome da se sopstvenom umu ili drugim ljudima izdaju nareenja. Najvei rezultati postiu se neusmerenou. Kada hipnotizer eli da promjeni poloaj kamena u bubregu on ne pokuava da utee na oseaj i predstavu koju netko moe imati o sopstvenom bubregu, ve navodi hipnotisanog pacijenta da zamisli da jede neko teko, obilno, masno jelo. Kada zubar eli da izvadi zub hemoliaru, ona nee pokuavati da sprei krvarenje menjajui pod hipnozom zamiljenu sliku koju pacijent ima o sopstvenim desnima, ve e ga navesti da zamisli da u ustima dri pare leda i tada e se kapilarni krvni sudovi stegnuti. Izvesne borilake vetine Dalekog Istoka zasnivaju se na ispravnoj upotrebi imaginacije. kole boksa i maevanja koje potiu iz taoistikih i budistikih manastira smatraju snagu miia sekundarnom, pa ak i ometajuom. Vrednost ovih tehnika za samoodbranu je sporedna i trebalo bi je zapravo zanemariti. One maevaoca mogu uiniti nepobedivim, ali njihovo idealno oruje je lepeza. Savreni stav za tai qi quan simbolizuje oveka koji je mikrokosmos. tovie, astrolab. U nekoj tradicionalnoj civilizaciji uitelju bi bilo dovoljno da ueniku kae da zamisli da je Univerzum. Istog trenutka uenikova teina spustila bi se u donji deo stomaka. Njegova imaginacije predstavila bi protok energije koji iz sredita zemlje kroz stopala iklja navie kroz njegovo telo u snanom mlazu. Pria se da su rimski vojnici, pripremajui se za bitku, kroz stopala putali koren u zemlju. Sopstveni pojas treba zamisliti kao luk

VEBANJE IMAGINACIJE
Kada je um stekao naviku da se na sanjarije obruava poput munje i kada, kao posledica toga, stanje preputanja i smirenosti postaje uobiajeno, imaginacija se zaogre svojim najsjajnijim bojama, obogauje iskustvo poreenjima, postavlja se u samo srce stvari, dodiruje njihov arhetip i onda kada duh zaeli da se vine iznad zemaljske stvarnosti, ona to uzdizanje ini vidljivim, grakim, plastinim iznad svega to se moe videti i osetiti u svakodnevnom ivotu. Kada je obavljen preliminarni posao uklanjanja sanjarije, kada se iskuse prvi nagovetaji stvarnog i istinskog imaginativnog ivota, tada postaje moguno otpoeti s vebanjem te sposobnosti, pretvarajui je u najmonije oruje duhovne borbe, u izvor intelektualne moi. Meutim, opasno je pokuati tako neto pre vremena. Dobar uvod u vebanje imaginacije predstavlja postojano posmatranje njene uloge u ivotu. Bolesti koje oslobaaju izuzetne koliine imaginatvne energije mogu nas mnogo emu nauiti. Tokom histerinih napada um je iskrivljen obmanama koje nisu u potpunosti neeljene i koje telu omoguavaju da izvodi najneverovatnija savijanja i akrobacije miii i zglobovi posluni su poput savrenog instrumenta, stvarajui svaki traeni simptom svih moguih vrsta bolesti, prikazujui ak i besprekorne lane trudnoe. Zadobija se takoe i sposobnost opsesivnog, zapanjujue brzog ritma govora. Tokom svojih napada slabani manijak moe da se nosi sa najboljim atletom njegova imaginacija izmenila je njegovu predstavu sveta, crpei iz novih izvora energije, usmeravajui ih u nasilje nestiano onim oseanjem za granice i razmere koje ide uz uobiajenu predstavu o sopstvenoj situaciji i mogunostima koje ona nudi. Imaginacija se moe pojaati do one toke na kojoj postaje halucinacija ili histerina obmana. Vrhunac je opsednutost kada se pojavljuju sile koje prevazilaze ak i potpunu

12 | MAGAZIN ZA (POLITIKU) KULTURU I DRUTVENA PITANJA

Mi s l i o c i : E l e m i r Z o l a koji tu energiju poput strele odapinje kroz gornji deo tela u prste i van, do krajnjih granica prostora. Tada e nai pokreti teiti da obrazuju krugove. Postajemo savreno postojana osovina, kosmika osa, a stub energije koji nadire kroz nae telo kovitla u njemu poput vrtloga. Nita ne zameramo neprijatelju koji nam se pribliava, zamiljajui ga kao zabludelo stvorenje koje bes liava mira i ravnotee trebalo bi da osetimo nagon milosra, da neprijatelju pomognemo da ue u kovitlajui spiralni zagrljaj rotirajueg Univerzuma koji smo mi sami povlaei ga ka jedinstvenoj stabilnosti i miru nae kime koja je kosmika planina, osovina koja spaja Polarnu zvezdu sa Junim krstom. Moemo se takoe vebati u zamiljanju da nam spojeni kaiprst i palac stvaraju jedan elini prsten - dokle god se ta slika jasno odraava u naoj svesti, niko ih na silu ne moe razdvojiti. Samo adept u tome moe uspeti: on bi savio prst poput srpa i napravio jedan vrlo brz pokret kao da e odjednom probiti prsten to bi poremetilo mentalnu sliku i prsti bi se razdvojili. Podvizi koji su uobiajeni pod dejstvom hipnoze, kao npr. da se od sopstvenog tela stvori nesavitljiva prava linija, tako da se samo stopala i glava oslanjaju na dve razmaknute stolice, isto tako se mogu izvesti i pod samohipnozom. Ispruena ruka postaje nesavitljiva ako se zamisli kao gvozdena ipka ili crevo za polivanje bate kroz koje voda prolazi pod velikim pritiskom. I kada se usredsredimo na gornji deo ruke, nee uspeti nikakav pokuaj da se ruka silom spusti. Obrnuto se deava kada se usredsredimo na donji deo ruke. Tehnike tai qi quan-a mogu se smatrati pogodnim komentarom za neke od najteih odlomaka iz Jevanelja. Uini svoje telo laganim, a ipak ukorenjenim u suprotne polove neba, zatim se predaj, prepusti se s ljubavlju svojim protivnicima. Privuci ih k sebi svojim krunim kretanjem. Jedan je majstor tai qi-a jedanput poverio svoju neverovatnu tajnu: uloiti u gubitak, prihvatajui poraz, praznei svoje ja od ponosa, strepnje, od svega to spreava slobodnu upotrebu imaginacije. Ostavi jedino duh, ono to pokree imaginaciju. Posmatraj sebe kao kosmos, kao neposrednog boijeg potomka. Okretanje drugog obraza lako bi, u stvari, moglo predstavljati onaj munjeviti, vodenom viru nalik, okret iskusnog majstora tai qi-a. Na Zapadu je, u manastirima dominikanskog reda, prema nizu poza to se pripisuju Sv. Dominiku, razvijena jedna vrsta gimnastike koja je poput one ne kojoj se zasniva tai qi quan zamiljena za razvijanje imaginacije. Svi metodi vebanja svoj vrhunac dostiu u umetnosti nasluivanja iza uobiajenih dogaaja u ivotu, jedne podrke koja nije od ovog sveta, a koja se pojavljuje tek onda kada se oslobodimo svih predstava o samima sebi. Tada kroz ivot klizimo bez napora. Razvijaju se unutarnje snage ne nae sopstvene, ve nama poverene.

IMAGINACIJA I LJUDSKE ZAJEDNICE


I ivot ljudskih zajednica zavisi od imaginacije. Uzmite, na primer, jedan grad koji kipti od ivota. Zadivljeni smo redovima visokih dostojanstvenih zgrada izraenih od granitnih i mermernih blokova izvaenih iz planinskih kamenoloma ili od nebrojenih precizno uglavljenih kamenova divimo se irokim ravnomerno poploanim ulicama to se meusobno ukrtaju poput linija na dlanu, u kojima cvetaju poslovi uivamo posmatrajui stanovnike, svakoga sa svojim poslom u radnjama, mlinovima, uredima, kolama, svi nalik jedan drugome, a ipak svaki od njih poseban, jedinstven. A taj velianstveni prizor reda i stabilnosti satkan je od najtananije pree snova. Senke arhetipova sve to uokviruju i ni jednog trenutka ne prestaju da dre na okupu. Prisustvo vladajuih snova potvruje vidljive zaloge ak i usred zakrenih trgova na statue heroja, kipove lavova i orlova, grifona ili himera i na bronzane table to vise na zidovima urezane su magine ari tih snova, a njihovi amblemi bojom su utisnuti i u tkaninu i sada su uzdignute zastave to vijore ne vetru. U odreenim prilikama ljudi padaju u trans i ukazuje im se san koji upravlja njihovim gradom. On se odigrava na nekom uzdignutom mestu gde likovi iz sveta imaginacije ine uzviene gestove, izgovaraju rei od velike vanosti, osloboene od praktine svrhe rei svete, simboline.. svako se podsea da san uliva stvarnost u ono to se smatra stvarnim. Mudraci su to veoma dobro znali. Oni su bdeli nad snom koji potkrepljuje i upravlja imaginaciju graana, snom koji grad zbija i uvruje. Poto im je sve to dobro poznato, oni su stalno na oprezu. Znaju da bi sve propalo ako bi ikad neki neprijateljski urok razulario matarije. Ukoliko umesto sna o harmoniji, umesto grada koji se ugleda na ljudsko telo, gde svaki deo ispunjava svoj zadatak, ili na nebo gde svaka zvezda kree svojom odreenom putanjom ukoliko bi umesto takvih snova razularena fantazija pristala uz neko divlje karnevalsko snovienje, radosno se preputajui urnebesu, ukoliko bi se, u toku dana, u razgovoru zauli njihovi slogani, prizivali bi ih neki novi udni gestovi. ovek upuen u nauk imaginacije naslutio bi tada nagovetaj katastrofe. Video bi grad kako se ljulja iz temelja, kako i sam granit i mermer njegovih palata samo to nije popucao i pretvorio se u gomilu praine, ravne plonike njegovih ulica koji tek to se nisu prolomili otkrivajui ispod sebe golu zemlju, gde duh vatre vreba iz potaje, spreman da sune uz dostojanstvene fasade sile i mira. Sve to postaje zaista fatalno onda kada se dopusti da se neobuzdano razmau bolesti imaginacije; potencijalni nosioci propasti, ljudi skloni nestabilnim, hirovitim fantazijama uvek su tu nadohvat ruke,
STATUS, BROJ 3, SVIBANJ/LIPANJ 2004.

| 13

Mi s l i o c i : E l e m i r Z o l a a ti bi radije, Pa ma i sami patili zbog tog, Videli neslonom ruljom zakrene Ulice, nego to gledaju nae Zanatlije kako pevaju u radnjama Svojim i mirno poslu sleduju. Kao to se kae u Koriolanu (IV, 6). Teko monima koji nisu pastiri snova. Skiptar donosi poslunost u toku dana jedino ukoliko pastirski tap vodi stada snova u gluvo doba noi. Zbog toga su drevni vladari ugoavali pesnike i drali na oku dvorske lude. U jednom komadu arlsa Viljemsa, bog izgovara rei kletve, to otkrivaju sutinu boanskih kazni namenjenih ljudskim zajednicama: ujte, slike izlaze van! Jedanput, u svakom vremenu jednom, Kad duhovi ljudski pobesne, ja oslobodim slike, sve idole trga, hrama i pijace, sablasne slike, to im milost ljubavi moje nedostaje. uveni Ardasirski testament poduava mudrosti koja paljivo prati i najmanje nesklade u ljudskim predstavama. Meu savremenim tekstovima teko da ima iega to je po ovom pitanju pounije od romana Bendamina Dizraelija. Sledei dijalog iz Koningsbija (Coningsby) predstavlja dobru hranu za meditaciju. On daje klju za istorijska previranja. - Ja mislimda ne postoji ni jedna greka koje je toliko vulgarna kao verovanje da do revolucija dolazi usled ekonomskih kriza. One bez sumnje, esto dolaze kao povod; retko kad one predstavljaju uzrok katastrofe. Ja, na primer, ne znam nijedan period kada je ziko blagostanje bilo rairenije u Engleskoj nego 1640. godine. Engleska je imala umerenu populaciju, vrlo naprednu poljoprivredu, razvijenu trgovinu, pa ipak se nalazila ne pragu najveih i najeih promena koje ikada do sada doivela. - To je bio religiozni pokret. - Priznaj to: uzrok, dakle, nije bio ziki. Imaginacija Engleske ustala je protiv vlade. To, prema tome, dokazuje da kada se u nekom narodu ta mo uzburka, on e rtvovati ak i ziko blagostanje da bi sledio njene podsticaje. Krv ljudskih zajednica je novac, koji predstavlja stvorenje imaginacije, jer njegova vrednost ne lei u sjaju metala ili u raznoraznim simbolima koji ga predstavljaju metalnom novcu, kreditnim pismima, novanicama.. kada je sveti rimski imperator ostao bez gotovine, Mesto je njegove probleme reio jednom idejom, papirnim novcem, i bljeskom imaginacije: zalog za novanice bila je mogunost iskoriavanja skrivenih bogatstava u zemlji. Izgleda da niko nije svatio da, kada se papirna moneta prihvati kao zalog vrednosti, imperator i ne mora da se trudi da iskopa ta blaga, koja jedino mogu kupiti papirnati novac koga ve ima koliko god mu treba. Novac je u sutini jedno obeanje da e se platiti njegova sutina je predstava onoga ko obeava i poverenje koje ona izaziva. Novani presti zasniva se na pretpostavkama koje izmiu obinim proraunima raunovoe. Razlika izmeu gotovine kojom banka trenutno raspolae i vrednosti obima njenih poslova dokazuje do koje se mere protee ta igra imaginacije. Banke su izvorno bile hramovi, koji su izdavali svoje talismane. Oni su postali kovani novac, ali su sauvali neto od vraeve medicinske vreice. Neodreena mogunost koju nudi novac predstavlja neto vie od proste saete informacije o trampama koje su eventualno mogue. Mesopotamski svetenici bankari ustanovili su odnos izmeu zlata i srebra na tano trinaest i po, to se slae sa 360, brojem dana koji je potreban zlatnom suncu da napravi krug oko sveta, podeljenim sa dvadeset etiri, to ini putanju srebrnog meseca. Vrednost se zasnivala ne arhetipovima ija je slika bila ugravirana na novcu. Kasnije, novac je izgubio svoje sidrite, napustio je luku simbolizma zarad nemirnih mora matarija i udljivih trnica. Viljem Lo (William Law) u XVIII, a Lord Kejnz u XIX veku pokazivali su koliko se daleko matarija moe rastegnuti. Zveckate svojim novcem i mislite da vam je u rukama neto opipljivo. No zveket je idola to to ujete, zvuci su to iz zemlje snova.

IMAGINACIJA I UPOTREBA SIMBOLA


Postojale su zajednice gde je sve ovo bilo ostvareno. U nekim plemenima koja su danas gotovo izumrla, pogotovo u Severnoj Americi, snovi su svima bili prevashodna briga. Osnovni cilj u ivotu bio je odsanjati svoj sredinji san, u kome se objavljuje natprirodni saveznik, arhetip sopstvenog postojanja. Nita drugo nije bilo vano. Stvari su zadobijale vrednost po tome to su bile zalog boanske posete. Novanik je jo uvek bio vreica sa medicinom novac, maija. Imaginacije se, nakon velikog iskustva u snu zasluenog po cenu velikih napora, patnje, prizivanja usredsreivala na likove obznanjene odozgo. ovek je postajao ivotinja ili oblak ili grom iz svog privatnog otkrovenja. Ta izvorna slika bila je njegov grb, rezbario ju je u drvetu i postavljao na pramac svoga broda, na vrh svoga obitavalita, tetovirao ju je na svom telu, urezivao na svoj bro i prsten, nosio je na glavi, pevao o njoj idui u borbu, oeku-

14 | MAGAZIN ZA (POLITIKU) KULTURU I DRUTVENA PITANJA

Mi s l i o c i : E l e m i r Z o l a jui smrt. Pretvarao se u nju. On kao takav prestajao je da postoji. Prazno matanje bilo je nezamislivo, njegova imaginacija bila je sada gipka, oputena kao runi zglob maevaoca, jedan instrument spoznaje poput lekarevih prstiju. ivot bez vizije bio je najvea nesrea. I sve to se u takvom sluaju moglo uiniti bilo je da se zatrai pomo od nekoga ko je bio bolje sree, ko bi mogao dozvoliti da se uestvuje u njegovom snu. Najvei mudraci sanjali bi za ceo narod i javno izvodili svoje snove: pozorite je nastalo iz ovoga ina izvorne samilosti. U zapadnjakom vitetvu, u gralskom ciklusu, nalazimo drutvo u kojemu jedino sveti isposnici, koji ive izdvojeni od sveta, imaju pristup svetu otkrovenja. Oni koji ele da uestvuju u njihovim svetim snovima postaju lutajui vitezovi. Zapuuju se na put bez cilja, ali sa namerom da isprave svaku nepravdu na koju bi mogli da naiu. Kada bi osetili da su zaokruili svoj ciklus avantura, potraili bi isposnika i ispriali bi mu sve to se desilo. Isposnik je te dogaaje tumaio kao to bi vra tumaio snove. Za svaki dogaaj se ispostavljalo da predstavlja jedan simbol. Ser Tomas Malori prua nam mnoge primere ovakvog simbolikog preoblikovanja pomou kojeg su isposnici pretvarali viteka iskuenja u teofanijske snove. Ako je vitez naiao na neki zamak u posedu zlotvora i oslobodio u njemu zatoene nesrene dame isposnik bi to protumaio kao simbol Pustoenja pakla, Hristovog silaska u donji svet da bi oslobodio patrijarhe od okova smrti. Prisjeajui se, iznova preivljavajui u mati svoje podvige u takvom svetlu, vitez bi se oseao postajao bi nalik bogu. Ideja simbolikog ivota, slinog tapiseriji koje su izatkale boanske sile, u kojoj se kreemo nasluujui znaenja iza koincidencija, uei da nazremo upozorenja i poduke u svakodnevnim dogaajima, na Zapadu je izbledela i nestala. Ipak, velika poezija iznova razgara tu vatru s vremena na vreme, povraajui izgubljeni patos nezemaljskoga. Sigurno je da je vrhunac jednog takvog iskustva ivot u kojem je ovek u tolikoj meri osloboen od samog sebe da njegovo telo i dua postaju tek puki materijali simbolikog predstavljanja, danas gotovo neshvatljiv i nezamisliv. Teko je objasniti da je sutinu drevnih svetih obiaja predstavljala imaginativna slika u koju su ti obiaji po pretpostavci bili smeteni da drevna rtvovanja ili pijanke nisu bili udovoljavanje bogovima ili razmetanje pijanstvom, ve su predstavljali dokaz savrenog gospodarenja nad duom, gde se kroz sok ulazilo u teofanijski san. Ali kako objasniti da ovek koji se vraa iz jednog takvog krajnjeg iskustva ieznua moe odluiti da svoj ivot, s kojim se vie ne poistoveuje, upotrebi da bi odigrao jedan milosrdni igrokaz, jednu egzemplarnu predstavu nekog iskupljujueg mita? Spasilac je onaj ko celokupno svoje postojanje pretvori u pounu predstavu iji cilj nije da prui bogatstva ili prosperitet ili olakanje patnje ve da poui umetnosti umutarnjeg mira, zauzdavanja jalovog matanja, umetnosti prijanjanja imaginacijom u taj simbol krajnje istine to ga takav ivot otelovljuje i iznosi na videlo. Vrlo upadljiv primer takve ideje koju je Zapad nekada prihvatao jeste biblijski prorok Osija. Kada Gospod poe govoriti Osiji, ree gospod Osiji: Idi, oeni se kurvom i rodi kopilad, jer se zemlja prokurva odstupivi od Gospoda. Osija postaje olienje te alegorije, on uzima kurvu za enu, a arada dostie svoj vrhunac namernog sarkastinog uasa u trenutku kada stie sledea naredba: Idi, opet ljubi enu koju ljubi ljubavnik, a ona ini preljubu, kao to Gospod ljubi sinove Izrailjeve, a oni gledaju za tuim bogovima. Na tom stupnju sve se obavlja samo zato da bi se proroanstva ispunila. Jo jedan gotovo neizvodiv pedagoki podvig bio bi objasniti zapadnim ili pozapadnjaenim umovima da sa te duhovne visine ivot postaje san u snu. Znajui da sve ovisi o nekom snu, ak i opaanje, istinu vae ne traimo u njegovim formulacijama ili simbolima, ve te formulacije i simbole koristimo u slubi istine. Jedna sveta pria ispravno zamiljena, dobro urezana u nae svakodnevne meditacije omoguie da se uvidi krajnja istina bila to kosmogonija, ivot Spasitelja ili proroka, neka sveta tradicija to opstojava vekovima ili neki sveti rat, sveto obraivanje zemlje ili sveti lov, simbolika ljubav ili kakva preobraena vetina ili zanat. To su instrumenti: narator ili obznanjiva govori: uloi svoju imaginaciju, posveti svoju veru ovoj prii postii e osloboenje. Pusti neka ove predstave lagano natope tvoje svakodnevne misli, pusti ih da objasne ono to ti se deava, pusti neka ti se prikazuju u snovima, ne ostavljajui nimalo mesta praznim matarijama, ak sve do halucinacije i ponjee istinu. Istina je predmet prie, a ne pria sama za sebe. Pria je san. Ali to je san koji je istini blii od sna svakodnevnog postojanja, zabeleenog u javnim dokumentima, sa peatom i potpisom tri ili vie svedoka, kojeg svaki dobar advokat moe dovesti u sumnju dijalektikim vratolomijama svog zanata. Ne samo mudraci ve i iskusni svetovni ljudi ispredaju prie, ne zato da bi preneli neto to se zaista odigralo, to moe zanimati samo traare i advokate, ve imajui na umu ta bi se moglo desiti dui kada se zaplete u svoje implikacije i skrivene sugestije, kada postane natopljena slikama koje tu priu sainjavaju. Sutina i svrha prie, za praktine ljude kao to su sveti ljudi ili strunjaci za omaijavanje drutva, ne lei u potvrdi injenica, ve u onom to je ono u stanju da prizove u tananom snevakom telu ljudi. A to se tie opsene tvrdog injenikog dokaza on predstavlja najpraznijih od svih snova. Nedostian, a ako se i dostigne neupotrebljiv. Danas se svete anagoke prie poriu kao neproverljive od strane istih onih ljudi koje tvorci politikog imida i propagandisti svakodnevno obmanjuju, koji se daju zavesti (a da toga nisu ni svesni) ve
STATUS, BROJ 3, SVIBANJ/LIPANJ 2004.

| 15

Mi s l i o c i : E l e m i r Z o l a savakanim sanjarijama koje im mediji ubrizgavaju u glave. Sanjarije kojim ih kljukaju oni nazivaju tvrdom stvarnou. to se istine tie, kako oni uopte mogu i poeleti da je spoznaju, kada nikada nisu ni bacili pogled u svet istinske imaginacije? Imaginacija u dananjem pozapadnjaenom svetu lei pod zabranom. No, nita trajno, nita zaista vredno ne moe iveti, a da nije ukorenjeno u svet imaginacije. Zla se ne mogu ukloniti ukoliko se njihov izvor ne razume. Kako je dolo do toga da je sanjarenje postalo priznato kao neto ispravno, pa ak i potovanja vredno? Odgovor na to moemo nai jedino ako se vratimo unazad i pratimo povest imaginacije na Zapadu od prehrianskih vremena pa do dananjih dana.. Atenagora opisuje jednu zloupotrebu koje se oigledno ne moe primeniti na pravu pagansku veru sanjarije naravno mogu preovladavati i iskoristiti svete kipove da bi prokrijumarile razne opsesije u um, ali su u 18. veku antihrianski autori jednako optuivali hrianske obrede za istu tu zloupotrebu. Prehrianski kultovi, pogotovo misterije, nauile su pravoverne tradicionalnoj upotrebi imaginacije, onoj istoj koju e preporuivati hrianski oci. Posveenika u misterije liturgija je poduavala da nazre arhetipske oblike i Platon e u svom Fedru o tom iskustvu govoriti kao o povratku onom stanju koje predhodi roenju - kada smo bili celoviti i nepodeljeni i kada nismo nita znali o zlima to nas ekaju i ne samo da smo bili svesni slika (phyasmata) u njihovoj ukupnosti kao i pojedinano, osloboeni od kretanja i preplavljeni blaenstvom, ve smo ih sopstvenim oima posmatrali u ozarenoj istoti. Najvee delo posveeno toj temi pripada poznatom periodu antikog sveta. To je Traktat o snovima koji je napisao Sinesije, koji e docnije, ne odriui se svoje vere u drevnu misterijsku religiju, postati hrianski biskup u Kireni. Njegov nauk nalazi se, zapravo, na nivou na kome postoji oigledno transcendentno jedinstvo svih religija. videti Boga svojim oima je blaeno iskustvo pisao je on (135d) ali svatiti ga imaginacijom spada u jo vii stupanj intuicije, jer je Duh koji pokree imaginaciju ulo nad ulima, sredita svake osetljivosti, prvobitno telo due. Njeno sedite nalazi se duboko unutra i iz njega on upravlja celim naim biem kao iz neke visoke kule Onaj ija je imaginacije bolesna, ne moe oekivati iste vizije. Mistika vizija nauie vas o tim bolestima imaginacije koje zamuuju njezino oko i ine je neprozirnom. I ona e vas pored toga nauiti to je moe proistiti i povratiti njenom prirodnom stanju i, najzad, kako ona postaje obuzeta bogom nakon to se proisti ritualima inicijacije . Pre nego to postane sposobna da odraava Boanstvo, ispravan ivot mora uiniti imaginaciju tananom, istei je od ispraznih matarija koje odvlae panju. Demoni imaju oblik slika i zaogru se predstavama dogaaja, poduavao je Sinesije, pozajmljujui svoju supstanciju od imaginacije. Oienje uklanja hladne, vlane sanjarije, vraa imaginaciju njenom toplom suvom stanju, u kojoj je sposobna za vizije i prorokovanje. ivotne patnje mogu se iskoristiti da privedu estitosti ulne udnje matarija - te e ih onaj tko se ozbiljno posvetio poslu oienja ak i pozdraviti kao dobrodole. Kada se dostigne stupanj bestraca, fantazija prestaje da stvara svoje slike i imaginacije preuzima svoj mistiki zadatak oblikovanja arhetipskih gura, a vitalni ar postaje vatrena koija koja e duu uzneti do nebeskih kapija. Jedno od takozvanih Haldejskih proroanstava, izreka drevne teozoje, kae: nee ostaviti nikakvog ostatka materije u ambisu. Slika jednim svojim delom pripada i svetu u svetlost zaodenutom.

IMAGINACIJA U RANOM HRIANSTVU


Hrianska tradicija nasledila je mudrost Propovednikovu. Tvoje srce pati od snova kao srce bremenite ene; ako nisu od Najviega, ne uzimaj ih k srcu svojemu. Sv. Jeronim je dobro upio jevrejski nauk, saet u jednom pasusu Talmuda (Joma 29a) u kome se kae da je sanjarenje gore i od samog greha, kao to je sunce opasnije kada je vazduh zasien isparenjima, kao to up sa siretom vie smrdi kada je napola pokriven nego kada je potpuno otkriven. Vizionarska upotreba imaginacije koja se sree u ranim hrianskim delima kao to je i Hermov Pastir ili sama Knjiga otkrovenja, podrazumeva drastino suzbijanje svih matarija. Klement Aleksandrijski (Stromata IV, XVIII) komentarie Hristovo upozorenje da je onaj tko pogleda enu s pohotom, ve poinio preljubu govorei: onaj ko tako gleda da se u njemu budi pohota, taj sanjari. I dalje, ko god umesto toga gleda lepo telo divei se milosti to mu je odozgo podario najvei od svih Umetnika, taj ne podlee sanjarenju, ve na duhovni nain koristi imaginaciju. Mnogi oevi tumaili su osudu idolopoklonstva kao neto to se odnosi na slike iz budnog sanjarenja. Atenagora Atinjanin bavi se u svojoj Molbi za hriane onim slikama koje promiu kroz duu, neke to potiu od materije, druge to iskrsavaju nezavisno, pruzrokovane ueem due u duhu materije i njenim meanjem sa njim, ne gledajui na nebeske stvari i njihovog Tvorca, ve nadole, na zemaljske stvari ta iracionalna i fantastina kretanja due dovode do praznih vizija uma, koji se bezumno povodi za idolima tada demoni to vladaju nad materijomzaposedaju misli i uzrokuju da prazne vizije pritiu u um kao da dolaze od idola i kipova .

16 | MAGAZIN ZA (POLITIKU) KULTURU I DRUTVENA PITANJA

Mi s l i o c i : E l e m i r Z o l a Hrianska doktrina o uskrsnuu tela bila je znana prehrianskom svetu kao jedno trajno vizionarsko iskustvo.

IMAGINACIJA, ALHEMIJA I AROBNJATVO


Doktrina imaginacije je vrhunac svoje pronjenosti i jasnoe dostigla sa iranskom kolom iluminacionista (israqi). Tradicije koje idu od Avicene i Ibn Arabija do Sohravardija i Mola Sadre u potpunosti su dale odgovor na pitanje koje je proganjalo Sv. Pavla: da li je voznesenje do treeg neba bilo telesno ili se odigralo izvan tela? Na zapadu je, naprotiv, ovo pitanje bilo zapostavljeno. Samo su se teoloke doktrine, bavei se ovim vidom stvarnosti koja bi se mogla pripisati vatri to gori u paklu ili istilitu ili prirodom vaskrslih tela, pribliavale toj temi ne shvatajui, meutim, da se klju za to moe nai u doktrini o kosmikoj i ljudskoj imaginaciji. Potpuno poznavanje mistikih upotreba imaginacije koje sreemo kod mistika poput Riarda od Sv. Viktora ili Hildegarda fon Bingena, kod Dantea i Petrarke, ne nalazi teorijsku razradu koja bi mu odgovarala, barem ne u jasnom obliku. Umesto toga moemo je nai u turim i tajnovitim nagovetajima alhemiara. Od svih alhemijskih tekstova skoro je sasvim eksplicitno Pismo o lozofskoj vatri pripisano humanisti Pontanu, (Pontanus), koje je, meutim, prema nekim istraivaima mnogo starijeg datuma. Ono prua klju za sve alhemijske tekstove: Postani najpre apsolutno gospodar sopstvenih strasti, mana i sopstvenih misli, tada e zapaliti ili, bolje reeno, prii e sreditu vatre u svom srcu pomou svoje imaginacije; potrudi se da prvo oseti blagu toplinu, koja e postajati sve jaa i jaa. To e u poetku izgledati teko, taj e vam oseaj stalno izmicati, ali nastojte da ga uvrstite u svom srcu, prizovete, uveate, smanjite po svojoj volji. Stalno to pokuavajte. Steknite tu mo i zadobiete znanje o svetoj lozofskoj vatri. Tu je obelodanjeno skriveno znaenje ikona iz ciklusa Ilije, detaljnije su razraeni tedljivo sroeni opisi molitve srca oeva isihasta, kao i Sinesijevi nagovetaji. Alhemiari su sauvali ono shvatanje, koje se ne sree u zvaninoj zapadnoj metaizici, po kome postoji anitet izmeu sveta oblika, (arhetipova svih vrsta) i sveta ljudske imaginacije. Smatra se da su alhemiari radili upravo na tom nivou, a Rosarium philisophorum (objavljen u Frankfurtu 1550. god.) jezgrovito je to saeo: Posveti dunu panju, uveri se da su vrata zatvorena, tako da onaj tko unutra boravi ne moe utei tvoja imaginacija treba da prati prirodu. Stoga posmatraj u skladu s prirodom, ija se tela obnavljaju u utrobi zemlje, zamiljaj u skladu sa istinskom, a ne hirovitom imaginacijom (secundum veram et non fantasticam imaginationem). Paracelsus (u svom Paragranumu) insistira na povezanosti
STATUS, BROJ 3, SVIBANJ/LIPANJ 2004.

IMAGINACIJA I OCI
U svojoj borbi protiv sanjarenja pustinjski oci su razradili jednu sloenu strategiju. Svaki pokret due morao je biti pomno osmotren i one slike koje su se uporno nametale morale su biti rastavljene na svoje sastavne delove. Evagrije je, na primer, pouavao o tome kako izai na kraj sa obuzetou zlatom. Samo zlato, akao boiji dar, treba razlikovati od ideje zlata, a oboje treba odvojiti od gramzivosti za zlatom, koja e, kad se jednom izdvoji i izoluje, biti osuena da izbledi i nestane. Sirijski oci pouavali su o jednom postupku slinom taktici paranske konjice. S vremena na vreme treba pustiti slike da slobodno promiu, a onda iznenada navaliti na sopstveni um, zaskoivi ga nespremnog dok se preputa svojem omiljenom sanjarenju. Kada duevne vode jednom postanu mirne i iste, delni lete kae se u onom divnom poreenju sirijskog oca Simona, koje su moda itali rani su majstori. To poreenje predstavlja klju za znaenje leteih delna koje tako esto susreemo na freskama sa zidova katakombi. Blaenstvo je nagrada za duhovni rat, kao to je rekao Dionisije Aeropagita (De eccl.disc. 4,2,1): tajanstvene lepote boije, slatke iznad ljudskog poimanja, objavljuju se jedino duhovnim ljudima i zahtevaju da postojanim slikama budu predstavljene, slinim po obliku i vrlini. U tom tekstu izraz za sliku je ikona. U ovoj frazi lei seme sublimnog sveta sna vizantijskih ikona. Isti nagovetaj o lepotama metazikog sveta sna sree se u Ispovestima Sv.Avgustina (10,6), u jednom od njegovih lirskih izliva bogu: ta je to to ja volim kada volim Tebe? To nije ona lepota koju ula opaaju. Nije melodija raznolikih pojanja, niti slatki miris pupoljaka, niti je ukus mane, niti milovanje tela. Ne, nita od svega toga ja ne volim, moj Boe. Bez sumnje, meutim, ono to ja u Njemu volim jeste jedan odreeni miris, jedna odreena hrana, odreeni zagrljaj, koji se moe nai u meni. Moja dua vidi svetlo koje nije u prostoru, uje zvuke koji ne isezavaju u vremenu, osea miris ne prenesen vazduhom, kua hranu koja se ne kvari i koja nee istruleti.

| 17

Mi s l i o c i : E l e m i r Z o l a istinske imaginacije sa istraivanjem prirode: onaj ko poznaje Mars, kae on, poznaje kvalitete gvoa, onaj tko poznaje sunce, zna sve o srcu, a alhemiar svata nevidljive povezujue elemente pomou proiene imaginacije koja je u stanju da svoje predstave skoncentrie na nain na koji se voda stvrdnjava u led. U nekim svojim odlomcima Paracelzus govori o ledenicama slika odapetim u mentalnu sferu drugih ljudi, s dobrim ili loim ciljem. Ja ne moram svoje oko okretati rukom, kae on u pravcu u kojem elim da gledam, jer se moja imaginacija brine za to, okreui oko gde mi to treba. Imaginacija roena iz iste i snane elje Srca dela instinktivno i bez ikakvog svesnog napora kletva e prouzrokovati zlo, blagoslov e doneti dobro, ukoliko potiu od srca. Due su magneti koji privlae sve to odgovara njihovoj prirodi, pa tako onaj zao deo due privlai zlo koje je kletva pustila na slobodu. Traktat De peste dodaje da svatko moe lako nai pribeiste od takvih opasnosti u veri, tako to e svojom verom u boga uiniti sebe nepovredivim. Kod Bemea nalazimo odjek tog uenja kada on kae da se oblikujua sila vene mudrosti moe staviti na raspolaganje Carstvu boijem ili vradbinama avolovog carstva. arobnjastvo predstavlja namerno podsticanje razularenih matarija. Ono izrasta iz mrnje prema lepoti i istini i pothranjuje se ritualima koji izvru liturgije to vode smirenosti i izbavljenju. U satanskim ritualima tei se pomeanoj pohoti i uasu, sve dok adept tame ne pone da sebe osea i zamilja kao stub plamteeg crnog besa, obdarenog bolnom, udnom manijakom snagom. Ko god stremi ka onom suprotnom cilju izbavljenju, saznae sve o tom tamnom svetu, jer e pre ili kasnije zapaziti da njegova nevidljiva mo, njegov princip radi protiv njega, nastojei da izjalovi njegove napore neverovatnim lukavstvom i pakou. Zato svece, koji su imali posla sa arhetipskim zlotvorom, ne mogu prevariti svetovni prevaranti. Onaj tko nikada nije pokuao da proisti svoj um ne moe imati predstavu o tim skrivenim silama. se ikada preputao. Meu normalnim odraslim osobama to bi bilo nezamislivo osim na pijankama ili za vreme karnevala. Kada je imaginacija prestala da se upotrebljava na ispravan nain, dolo je do fatalnog opadanja umetnosti, a i sama duhovnost postala je nepojmljiva. Ono to se tu desilo moe se oceniti razlikom izmeu znaenja te rei u tradicionalnom miljenju i njene post-renesansne zapadnjake upotrebe. Kae se u spisima suja da se na vrhu planine Qaf nebeska vrata otvaraju prema Na Koja Abad. Doslovno: Ni-GdeMestu, u-topiji, ou topos, Ne Mestu. Uporedite ta dva znaenja: Na-Koja, besprozirnost; i Utopija. Zapadnjaka re utopila se u blatu politike. Za duhovne svrhe postala je neupotrebljiva. Ukoliko elimo da ocenimo to to se desilo, moemo se okrenuti nainu na koji se savremena psihologija odnosi prema sanjarenju. Prva stvar koja nam upada u oi je da za to postoji tako malo interesovanja. Na drugom mestu, izgleda da ni jedan psiholog nije u satnju da pravilno odredi razliku izmeu sanjarenja i imaginacije. Malo toga je vredno da se tu posebno izdvoji i moda je najbolje gradivo koje nam stoji na raspolaganju ono to je Sigmund Frojd o toj temi pisao u nekim svojim esejima izmeu 1908. i 1909. godine. On prilino dobro pokazuje ta najvispreniji zapadnjaki um uopte moe znati o imaginaciji. Shvatio je da snovi zavise od budnih sanjarija, koje oni izobliavaju i zamenjuju. Paranoici su skloni laskavim i samosaaljevajuim matarijama, ostali neurotici ambicioznim ili erotskim fantazijama. Svi histerini napadi, napominje on, predstavljaju estoki prodor takvih fantazija u normalni svakodnevni ivot. Sretni ljudi nikada ne snevaju na javi tvrdi on: sva sanjarenja su preduslovi neuroza ili prvi znaci neke zike bolesti. Sve dovde Frojdovo uenje o toj temi je tradicionalno. Ali, on ne uspeva da uvidi da neurotska matarenja i umetniku imaginaciju razdvajaju itavi svetovi, da deje igre nisu dnevno snevanje ve su pre srodne istinskoj imaginaciji dokaz je to to skoro sve njihove igre odraavaju arhetipove svetih rituala i postupaka inicijacije. Drugim psiholozima nedostaje Frojdov jasan uvid u zloslutni karakter sanjarenja. Karl Gustav Jung je, s druge strane, naglaavao potrebu da se od jogistikih praksi naui metod projekcije ili aktivne imaginacije, koji je suprotnost shizofreniji, budui da predstavlja dezintegraciju psihe preduzetu sa svesnom namerom da se ova proisti. I metoda autogenog treninga takoe pozajmljuje od istonjakih metoda.

PROPADANJE ZAPADA
Pre skoro dva veka na Zapadu se desilo neto udno i zlo. Gotovo u potpunosti je izgubljen dodir s idejom transcendentne, apsolutne istine. I naravno, kao posledica toga, razlika izmeu sanjarenja i imaginacije postala je neprepoznatljiva. Na arhetipske simbole gledalo se kao na proizvoljne znake ili proste ukrasne molitve. U isto vreme izgubljene su objektivne mere harmonije u arhitekturi. Sanjarije su do tada uvek bile prezrene, niko osim idiota, lakrdijaa ili nadurene dece nije otvoreno priznavao da im

18 | MAGAZIN ZA (POLITIKU) KULTURU I DRUTVENA PITANJA

Mi s l i o c i : E l e m i r Z o l a Ali, kao to je Jung priznao, jedan lama od svoje projekcije stvara umetniko delo, a moderni zapad ne poseduje nita to bi se s time moglo uporediti. Kako je dolo do te katastrofalne propasti Zapada? Odakle to da zapadni um oslepi za prirodu imaginacije? kljuke sopstvenih sanjarenja kao to je to uinio majstor satanistikog romana strave i uasa, Metju Gregori Luis (Mattew Gregory Lewis). Nakon toga, ostalo je vrlo malo onih koji su bili u stanju da razumeju ono to je pesnik Don Bajron (Bayron), sledbenik Bemea, koji je umro 1763., napisao kao upozorenje svojim savremenicima: Imaginacija, zaludna to izgleda, Po delima velika, samu sebe ispreda. Mislimo da su igra nae elje i nadanja, I sposobnosti vane odbacujemo bez kajanja: Otar je alat s kojim se tako igramo puni nemarnosti, On za nas izrezuje duboke stvarnosti. Sveopte nepoznavanje imaginacije bilo je takvo da, kada je poetkom 19. veka Kolrid pokuavao da denie razliku izmeu imaginacije i mate, gotovo niko nije bio u stanju da shvati o emu on to zapravo govori i Pikok je smatrao da ga zbog toga slobodno moe ismevati u svom Manastiru none more (Nightmare Abbey). Razumevanje te razlike zavisi od sposobnosti da se priroda sagleda u svetlu simbola, kao to je Koldrid objasnio u pesmi Sudbina naroda (The Destiny of Nations): Sve to telesna ula dotie verujem Simbolino je, jedna mona azbuka Za detinje umove: da bismo u ovom donjem svetu Leima okrenuti blistavoj Stvarnosti, Da bismo se nauili mladom nepovreenom spoznajom Razluiti stvari od njihovih senki. I Blejkova odbrana Blistave Svarnosti bila je baena u vetar. Uzalud je Blejk objavio da Mentalne stvari su jedino Stvarne; niko pak ne zna za Prebivalite onog to se Telesnim naziva, ono je u Lai i njegovo je Postojanje Prevara Vizija ili Imaginacija je predstava onog to Veno postoji. Kolrid se potrudio da strpljivo i detaljno razjasni to je Blejk u Biljnom Staklu Prirode u kom se ogleda nepromenljiva stvarnost svake stvari; Do lozofske imaginacije, do svete moi samointuicije, mogu dospeti samo oni, pisao je u Knjievnoj biograji (Biographia Literaria, II, 167), koji su u stanju da u sebi protumae i shvate simbol, da se krila vazdunog silfa oblikuju ispod koe gusenice, samo oni koji u svojim sopstvenim duhovima oseaju onaj isti nagon koji navodi lutku da u ahuri ostavi mesta za antene koje tek treba da izrastu. Oni znaju i oseaju da ono potencialno deluje u njima, ba kao to ono stvarno i deluje na njih.

ODLUUJUI MOMENAT
U Londonu je u osamnaestom veku Lorens Stern (Laurence Sterne) bio donekle zasluan za ukidanje zabrane nad sanjarenjem. On je to proturao kao duhovitost. Zasigurno je izgledao kao najdobronamerniji svetenik a zapravo je pripadao Klubu paklenog ognja, gde su se izvodili satanistiki rituali i odakle se upravljalo nacijom. Najekskluzivnije mode u gradu poticale su od lanova Kluba i upravo su oni bili ti koji su potezali konce i u opoziciji i u vladajuoj partiji, koji su kontrolisali i vlast i londonsku gomilu. Oni su planirali une sukobe miljenja u tampi, vrlo zabrinute rasprave u Parlamentu i krvoprolia na ulicama. A veleasni doktor Stern bio je jedan od njih. Sve njegove prie predstavljaju opravdanje za sanjarije. U njima on prati svaki tok razmiljanja, pridobijajui itaoca svojom dobrohotnou, simpatinim, bezbrinim, duhovitim i humanim osmehom. Njegov stil podsea na kerefeke koje izvodi tene jurcajui naokolo na optu zabavu svih prisutnih. No, i pored toga, na kraju se osea njegova suvoa. Ima neega to je daleko od naivnosti iza tih dobroudnih ludorija, ima tu nekog zastraujueg cinizma, koji ni sva razdragana egaenja ne mogu prikriti. Sternova velika ala je da priglupe, opscene slike treba neprekidno da niu u glavama kako dama tako i sluavki. On se zaodeva detinjastou i onda se izruguje religioznim kazuistima to pokuavaju da odbace sporedne, neobavezne misli. Korldiz e u svojim Pomoima razmiljanju (Aids to Reection) napomenuti: sva zla to su ih poinili Hobs i cela kola materijalista izgledat e nedostojna panje ukoliko se uporede s tetom do koje je dovela sentimentalna lozoja Sterna i njegovih brojnih imitatora. A ipak, ne tako davno, jo je jednoglasno vladalo tradicionalno miljenje po kome dnevna matarenja proizlaze iz vika hladne, crne ui koja gui vitalne duhove ili meseinaste, hladne vlage koja ih raskvaava dok je, nasuprot tome, istinska imaginacija suva i topla. Sve je to zvualo arhaino i neozbiljno u Londonu u kome je Klub paklenog ognja ario i palio i gde je svatko tko bi ozbiljni shvatio pretnju satanizma, bio ismejan i izbaen iz odaja ak i najpobonijeg svetenika. Drugi e sa sebe stresti ak i svaki privid dobroudnosti, otvoreno pokazujui krajnji rezultat, one najozbiljnije za-

GETEOV POSLEDNJI POKUAJ


Gete je povratio u ivot ovo simboliko sagledavanje prirode. Kao mladi bavio se alhemijom uvebavajui tako svoju imaginaciju pre nego to je poeo da krstari batama Italije,
STATUS, BROJ 3, SVIBANJ/LIPANJ 2004.

| 19

Mi s l i o c i : E l e m i r Z o l a pomno posmatrajui to cvetno bogatstvo u potrazi za njegovim arhetipom. Jednog dana u botanikim batama Palerma podarena mu je ta vizija. kad sam zatvorio oi prepriava on i pognuo glavu, predstavljajui sebi jedan cvet tano u sreditu organa vida, iz tog su srca izbili novi cvetovi raznobojnih latica i zelenih listova. To nisu bili stvarni cvetovi, ve pre cvetovi iz snova, a ipak bili su pravilni kao vajareva rozeta. Nije bilo naina da se zaustavi to mnoenje koje se nastavljalo istim ritmom sve dok je moja zaljubljenost trajala. ivi simbol, arhetip svih cvetova pojavio se na platnu Geteove imaginacije, na poslednjem velu koji se razastirao izmeu njega i svih oblika. Bila je to ona sila koja cvetovima podaruje ivot, upravo ona koju slepo i instinktivno oseamo dok razabiremo biljke, jedinstvo u bezbrojnim oblicima prirode. Gete je zatim svoje vizionarsko traganje upravio na oblike ivotinja i arhetip njihovih skeleta je poeo da se pomalja. Kroz sve lokalne adaptacije delovao je isti unapred potiskujui oblik, kulminirajui u lobanji, od koje se protezao u rogove ili bivao izbaen kao masovna vilica. etajui se jednog dana pokraj mora na venecijanskom Lidu, Gete je naiao na ovju lobanju raspoluenu na tri dela od kojih je svaki pokazivao oblik prljena i istog trenutka pojavio se arhetip: bio je to prvobitni prljen koji izluuje niz sopstvenih kopija onaj na vrhu je rastao, uvio se u lobanju i produio u poslednjem izbaaju, oblikujui par rogova ili teku vilinu kost. Udubljujui se u spiralni, rotirajui arhetipski skelet, Gete je doao do otkria kod oveka mora da postoji jedna intermaksilarna kost. Ona je i pronaena i osteologiji je pridodat jedan novi pojam. Jedino to su Geteovi savremenici i potomci bili u stanju da razumeju od celog njegovog iskustva u metazikoj imaginaciji bila je ta mala kost. Sudbina Zapada bile je konano zapeaena onog dana kada je Gete pokuao da zainteresuje bar ilera i kada nije naiao ni na kakav, pa ni najmanji, znak razumevanja. ivo sam mu predoio kae on, svoju teoriju metamorfoze biljaka i uz pomo nekoliko skica dao sam sve od sebe da mu predoim jednu simbolinu biljkuali on je samo odmahivao glavom govorei - To nije iskustvo, to je koncept. Zbunjeni iler koji odmahuje glavom amblem je jednog fatalnog zalaska. Izgubivi dodir sa transcendentnom istinom, moemo li sebi da predstavimo ita drugo osim senzacije ne jednoj i apstraktnih koncepata na drugoj strani? dustrijska beda i prljavtina ostavljajui oveka bez simbolike forme, bez rituala, a umetnost je zamenjena sopstvenom parodijom, industrijom avangarde i masovnim medijima. Fridrih legel je ve poetkom 19. veka dao osnovne postavke avangarde. Moderno i zanimljivo bile su njegove parole ija bi privlanost, prema njegovom miljenju, trebalo da ukloni ideju lepote. Uzvrpoljenost sanjalice na taj nain nadvladava smirenu kontemplaciju bezvremenosti. anrovi bi, mislio je legel, trebalo da se pomeaju, lozoja i autobiograja da se stope, kao i poezija i proza. To se u svakom sluaju slae s maglovitou i pretencioznou zatitnim znacima sanjarenja. Umetnost, mislio je legel, treba da postane ismevanje same sebe i jedna polagana disekcija neprirodnih pohota, ulne ili intelektne impotencije , - upravo fatalni proizvod sanjarenja. Nita se tako dosadno i uporno ne ponavlja kao kult novoga. legelove slogane jo i danas ponavljaju naivine ubeene u njihovu smelost. Ve dva veka, ujemo od svih moguih avangardnih grupa onaj stari uzvik vetice iz Magbeta: Lepo je runo i runo je lepo. Ovi artefakti nalik su na sastojke to ih vetice bacaju u kotao, a itka uzavrela vetiija papazjanija je reka kulturnih dobara to ih izlivaju masovni mediji na to se, vremenom, svodi svaka avangarda. Za avangardu, umetnost je neprijatelj - sanjalica osea i najmanje tragove imaginacije kao pretnju. Samoubilaki Zapad i dan-danas s munom upornou ostvaruje satanistiki program lansiran futuristikim manifestima u Dejli Mejlu iz 1913. godine. legelove ideje dovedene su do svog loginog zavretka: sanjarenje postaje otvoreno, drsko, destruktivno. Ti manifesti uzdiu apsolutnu slobodu nepovezanih slika, neobuzdane fantazije, razularenih nagona, oni pozivaju na oboavanje pohote i motora, uno propovedaju unitenje Umetnosti i zavravaju glorikujui varijetetske predstave ba zbog njihovog erotizma, imbecilnosti i apsurda.

TRIJUMF SANJARENJA I PREIVLJAVANJE IMAGINACIJE


Pria koja je zapoela u Londonu u osamnaestom veku razvijala se, po istom scenariju, i u Francuskoj. Ovde je manifest modernih vremena potpisao an ak Ruso. kolski udbenici uvebavaju nesretnu mlade da kontrastiraju Rusoa i Voltera. Meutim, upravo je napad koji je Volter prethodno izvrio na metaziku omoguio Rusou da s toliko sentimentalnog samosaaljenja opravda svoje sanjarije. Oseaj boanske prisutnosti ne bi dozvolio paradiranje morbidnou kakvo nalazimo na ovoj stranici njegovih Sanjarija usamljenog etaa (Reveries dun promeneur solitaire):

KULT NEREDA
Knjievnost ja tada bile osuena da postane rasadnik sanjarija. Odbaene su pouke Kolrida i Getea. Proirila se in-

20 | MAGAZIN ZA (POLITIKU) KULTURU I DRUTVENA PITANJA

Mi s l i o c i : E l e m i r Z o l a Kako ovo moje srce vie ne nalazi svoju hranu na ovoj zemlji, stekao sam naviku da ga hranim njegovom sopstvenom supstancom, pokuavajui da svu njegovu hranu naem u samom sebi leao bih u amcu, oiju uperenih u nebo, satima i satima se preputajui kretanju talasa, utonuo u tolike oaravajue sanjarije, zbrkane pa ipak slatke, koje nisu imale nikakvu jasnu ni postojanu temu i to pretpostavljah svemu onome to se naziva svetovnim zadovoljstvima. Ruso je uvod, Markiz de Sad epilog. Veliki umetnici koji su se pojavili u poslednja dva veka morali su da probijaju zid neprijateljstva i zbrke usmerene na unitenje umetnosti. Unizite prvo umetnosti ako bi ste oveanstvo da unizite i delima neznanja ispunite svako mesto, pisao je Blejk. Institucija pokroviteljstva je prvo skrenula umetnosti ka pukom oponaanju iskustvene stvarnosti, a to je bio uvod u prosto beleenje sanjarija. Kada je u 19. veku jedna klasa trgovaca umetninama uspostavila trgovinu koja se zasnivala na velikim ulaganjima, konana propast bila je neizbena, bez obzira na opominjanja i glasove koji su se mogli uti i bez obzira ne to koliko je remek dela nasuprot svim oekivanjima ipak stvoreno. Umetnika dela postala su, zapravo, jedna nova vrsta kockarskog etona, a privilegija uspostavljanja vrednosti nalazila se u rukama jedne vrhuke trgovaca umetninama koja je kao arbitre ukusa koristila eksperte koje je sama postavila. Oni su se, naravno, ponaali kao i svi kovai novca od kada je sveta i veka, izuzimajui Svete Careve srozali su vrednost novcu. Nije bilo razloga zato to ne bi uinili. Krajnji rezultat bio je dananja cirkulacija lanih obeanja, obmanjujuih znakova na pariima hartije, na platnima, kartonima, na bilo emu: rukotvorine koje danas stoje izloene u umetnikim galerijama Zapada. Publiku sanjara nije teko ubediti da je skoro bilo ta vredno zlata koje su njihovi preci tovali i uvali. Ona nekolicina koja se usudila da u nonoj mori obmane odri u ivotu pojam metazike i istinske imaginacije pa, prema tome, i ukusa, zasluuje predanu zahvalnost. Oni su iskusili ruku proganjanja, jer sanjari mrze onoga tko se usuuje da ih probudi za Stvarnost. Trebalo bi pomenuti barem jednog od njih, Dona Raskina (John Ruskin), ija bi pomo trebala da bude dragocena svakom onom tko eli da pobegne iz lavirinta zagaenosti i prevare. Njemu se moemo obratiti s punim poverenjem, jer e nas on strpljivo pouavati umetnosti razluivanja imaginacije od prazne matarije, umetnosti od avangarde. Tradicionalne vrednosti mogu se ponovo nai na stranicama njegovih Savremenih slikara (Modern Painters/III, II), gde se govori o imaginaciji kao prorokoj akciji uma - koja iz jedne beskonane mase stvari koje se ne mogu meusobno povezivati, u istom trenutku grabi dve koje pristaju jedna uz drugu, zajedno skladne a naprimerene odvojeno. To je oseaj za jedinstvo, trenutni prodor do plamteeg srca, do uobliujue forme stvari i ljudi do boije slike u oveku. U hemiji se mo imaginacije naziva anitetom, kae Raskin, otkrivajui, a da toga nije ni svestan, sutinu tradicionalne alhemije. Imaginacija je, dodaje on, jezik uma koji se isprua i kua u samom jezgru kamena da bi ispio ivotni sok istine. Jedino je imaginacija u stanju da shvati moralnu istinu, ulazei poput obuzimajueg duha u predele, drvee, ivotinje, ljude, nesputana sebinim brigama, u jedinstvu s prirodom dok je mata osuena da vidi samo spoljanost, da kopira ali ne i da podraava, uvek na ivici da odluta izvan svake granice, izvan prirode; povrna, isto toliko nemirna koliko je imaginacija tiha, jer smireno prebiva u samom srcu stvari. Raskinovo suptilno voenje moe pouiti izgubljenoj umetnosti razotkrivanjem puke mate koja se predstavlja kao nadahnuta imaginacija. I to ne samo u slikarstvu ve i u poeziji. Njegovo ispitivanje ovih nekoliko Miltonovih stihova to slede, moe intuitivno nagovestiti ono to denicije moda nisu u stanju da prenesu. On nas poduava kako da precizno uoimo mesto na kome scena zrai pod svetlom imaginacije, kao i ono gde, umesto toga, mutni pokuaji mate ne uspevaju da joj udahnu ivot. Imaginacija oivotvoruje prvi stih: bring the rathe primrose that foresaken dies. Ali, nadahnue posustaje kod sledeeg: The tufted crow-toe and pale jessamines. Mata se okuava u treem: The white pink and the pansy freaked with jet. Imaginacija ponovno objavljuje svoju mo u izboru pridjeva: The glowing violet. Mata se pokazuje u svoj svojoj nesposobnosti u: The musk-rose and the well-attired woodbine, dok imaginacija ponovno obasjava svojom zlatnom svetlou u: With cows-lips wan that hang the pensive head. Ove pouke treba strpljivo prouavati, jer je ukus jedina sposobnost koja je u stanju da spase izgubljenu zaostavtinu. Edgar Alan Po nas u svojoj oporuci Zapadnoj civilizaciji, Dijalogu Monosa i Une (Colloqui of Monos and Una), podsea da jednom kada ukus isezne, nita vie ne moe preiveti. Zastranjivanje ukusa onemoguava smireni povratak lepoti, prirodi i ivotu, kapiji metazikih snova. Moda je ak greka pokuavati nekoga pouavati metazikim istinama u odsustvu ukusa, koji je jedini u stanju da zazvoni na uzbunu kada se prekorai granica izmeu imaginacije i mate. Ukus i poetski intelekt su dve najdragocenije moi, kako kae Po, jer se do onih najtrajnijih istina moe doi samo preko one analogije koja uverljivim tonovima govori jedino imaginaciji samoj, a ogoljenom razumu ne predstavlja nita.

STATUS, BROJ 3, SVIBANJ/LIPANJ 2004.

| 21

Mi s l i o c i : E l e m i r Z o l a

ISTINSKA IMAGINACIJA I IKONA


Jedrimo, dakle, natrag ka izvoritu koje je u nama iz kojega je, sve u svoje vreme, proizilo sve to je ivo, pa i razbijeni san Zapada. Pre nego to napustimo gomile ubreta i zatrovani otpad na kome lee razbacane kosti naih zemaljskih i duhovnih otaca mogu li te kosti oiveti? treba da prizovemo jo jednog duha iz nedavne prolosti, jo jednog majstora, treba da se prisetimo jo jednog imena Pavla Florenskog, matematiara, naunika koji je napravio otkria u hemiji i zici, pravoslavnog svetenika i metaziara, koji je doiveo mueniku smrt negde oko 1939. godine. Jedan od njegovih posthumno objavljenih lanaka (Blogoslovskie Trudi, 1975) pokazuje kako je tradicionalna ideja imaginacije uskrsnula u Moskvi izmeu dva rata ba kao i u Isfahanu u 17. veku. Naslov je Ikonostas. Ikonostas je linija razdela, granino podruje, oblast slika izmeu naeg sveta naeg dela crkve i nevidljivog zastorom odeljenog dela crkve u kome rtvovanjem Boanstva, oivljavaju arhetipovi. Kada je umetnik obdaren milou koja mu doputa ulazak u boanski svet, on tamo raspoznaje arhetipove u njihovoj nevidljivoj, nepojamnoj sutini; zatim se vraa u ovaj svet i, na granici, oko njega se okupljaju odreene slike; one bivaju privuene, kao da postoji neki anitet izmeu njih i vibracija kojima umetnik jo uvek odzvanja; to su pravi, istinski simboli. Nasuprot tome, kada se neko nasumino uputi u pravcu nevidljivog sveta, ostavljajui ovaj svet, ali ne usuujui se, ne elei da pree na onu stranu zastiruuh slika, jedino to jo moe uiniti je da svoju zalihu svetovnih iskustava pretvori u jedan lanac slika, onih koje su, izmeu mnogobrojnih slika izloenih na zastoru to deli ta dva sveta u stanju da ga privuku. On je ili realista ukoliko povezuje iskustva sa slikama, ili je sanjalica. Sanjarije se roje oko onoga tko se zaputi u tom pravcu zadravajui se, meutim, na ovoj strani granice. Snovi su rampe ali su, takoe, i okretna vrata ukoliko ih gurnemo i proemo kroz njih naterani smo da izokrenemo nae vreme, onaj vid vremena u kome ivimo. Kada sanjamo ak i najbeznaajniji san, vreme se odmotava unazad. Na primer, dok spavamo gvozdena krevetska ipka nam dodirne vrat, u svetu snova to moe postati recimo slika otrice giljotine koja preseca na

vrat: ta slika izaziva e-bek na ono to je tome moglo prethoditi, stvarajui itav jedan dugaki san u bljesku jednog trena ako se prosuuje kriterijumima vremena koje primenjujemo na javi. Sanjamo da uestvujemo u francuskoj revoluciji i da nas nae avanture odvode na gubilite ali (sa gledita predtsave o vremenu koju imamo na javi) to je jedno odmotavanje od kraja posledica ka uzroku koji je stavljen u pokret upravo zavretkom, uzrokom cele sekvence. Uzgred budi reeno neki majstori sugeriu da uvee u sebi preispitamo ono to smo tokom dana inili, odmotavajui traku unazad, projektujui tako svoj dan u preokrenuti vremenski sled snova, kao sredstvo da se otresemo njegovog uticaja, da ga bacimo s one druge strane ogledala. Snovi, koliko god bili trivijalni, predstavljaju okretna vrata, koja nas uvode u mogunost izokretanja vremena, to je zakon najviih stanja bivstvovanja. Kosmogonije su prie snovi u svetu koji se sklupava unatrag u sopstvenu sutinu (Re proizvodi zvuk, koji stvara vibraciju, koja stvara svetlost, koja dovodi do vidljivog sveta). Svete ikone istone crkve slikane su u perspektivi odmotavanja kosmogonije; kao iskustva stvaranja sveta: olovka bi iscrtala obrise to je predstavljalo manifestaciju kao takvu; zlatni listii prekrivali su mesta sa kojih boansko treba da isijava i roeno je svetlo; obrisi bi tada bivali popunjeni bojom i nastajao je mogui svet. Najzad bi se pojavio vidljivi svet. Ikone su nasledile slike sa omotaa mumije i njene maske: na ikoni bi trebalo da se osea sveto prisustvo ba kao to i obojena povrina mumije objavljuje da je ono to se nalazi ispod sveto, da je onaj to tu lei preobraen i oslikan kao arhetip. Ikona je bila najia, garantovana forma Imaginacije, dok je svetovno slikarstvo uvek u opasnosti da bude odvueno u puko predstavljanje stvari ili sanjarija ono je uvek u iskuenju da stvari prikae ne kao kreacije svetlosti, ve kao bia koja se bora protiv svetla svom silom svojih senki. Ako bi se, kako kae Florenski u poslednjim redovima svog strahopotovanjem ispunjenog eseja, usled nekog prikrivenog nesklada prekinula ta veza izmeu ikone i nevidljivog arhetipa, onda bi ovek osetio udan bol u dui, ne znajui da je ta veza ve preseena.

22 | MAGAZIN ZA (POLITIKU) KULTURU I DRUTVENA PITANJA

Mi s l i o c i : E l e m i r Z o l a

POGOVOR
udesno izuvijani putevi kojima Zola prolazi u svom traganju za sophiom perennis, onom univerzalnom mudrou iji tok ne mogu uznemiriti udljivosti profane istorije, sustiu se u ravni imaginalnog svetu koga metazike svih podneblja smetaju na pola puta izmeu Jednog, Apsolutnog i Neizrecivog i konkretnog sveta pojavnih oblika. Kreui se sigurnim korakom erudite, Zola istrauje naine na koje iz Jednog proishodi mnotvenost, pratei puteve individuacije fundamentalnih psihikih i kosmikih sila to oblikuju istoriju i ivote ljudi na svim nivoima postojanja. Njegov slit je metaforian, krajnje jezgrovit i na jedan poseban nain poetian. Zoline radove ne prati glomazni sholastiki aparat tipinog istoriara religije ili antropologa, to, meutim, ne znai da se radi o nedisciplinovanoj pesnikoj slobodi. Ispod poetski evokativnog teksta jasno se razaznaje strogost miljenja koja je plod vievekovnog naslea evropske kritike misli. Kod Zole se ona podrazumeva, inei temelj dela koje harmonino spaja znanje i mudrost. Njegov tekst spiralno krui oko arhetipskih tema umnoavajui metafore i nadahnuta poreenja koja ga asimptotski pribliavaju onome to je po svojoj najdubljoj sutini neizrecivo. Put od konkretnog sveta pojavnog do neizrecivog Jednog vodi kroz kontemplaciju arhetipskog simbola i predstava koje poput ikona sa pravoslavnog ikonostasa predstavljaju prozore kroz koje se moe dospeti u svet iza ogledala nevidljivi svet u kome vlada obrnuta perspektiva o kojoj govori Pavle Florenski. Ovim putem upravlja proiena i izvebana imaginacija mo koju je suvremeni Zapad gotovo potpuno zaboravio. Putovati udesnim Zolinim svetom znai otkrivati umetnost ispravne upotrebe imaginacije umetnost koju poznaju jo mnoge ezoterike tradicije. U toj imaginalnoj geograji najznaajnije koordinate potiu iz vedante, amanizma, alhemije, metazike ikone, suzma i mistike tradicije Zapada. Umetnost snevanja, fenomenologija aure kojom zrae mesta i ljudi, nebeska nevesta u amanizmu i knjievnosti, teorija i indoevropskim korenima rei koje skrivaju jednu koherentnu metaziku samo su neka od mesta koja emo posetiti uputimo li se na to fascinantno putovanje.

Iako se opire svakom svrstavanju u akademske podele, Zolu bismo mogli nazvati savremenim arhetipologom, sinkretistom u posebnom znaenju te rei (to on detaljno objanjava u jednom svom eseju), ili pak poetskim antropologom i majstorom putovanja. Zola je putnik u barem dva smisla te rei. Za mudrou on traga po najzabitijim predelima sveta od Mediterana i Afrike, preko Srednjeg Istoka do Balija i Kine, pronalazei majstore imaginalnih praksi kao to su inkubacija snova i unutranja alhemija. No, putovanjem se moe nazvati i istraivanje sveta pisane rei metazikih i mistikih spisa, ali i savremene nauke i knjievnosti. Zolina putovanja poela su od studija losoje, uporedne knjievnosti, prava i psihijatrije u Torinu. Njegovi prvi radovi vezani su za Frankfurtsku kolu Adorna, Hokhajmera i Markuzea, i njihovu kritiku savremenog drutva. Iz tog perioda potiu dela kao to su Uas i utopija i Zalazak intelektualnog. No, ve krajem pedesetih godina, Zola e se okrenuti od ovih tema i posvetiti onome to ostaje nezavisno od raznoraznih uenja, ideologija i vera iskustvu Apsolutnog. Poetak tih preokupacija oznaen je etvorotomom Zolinom antologijom Mistici Zapada (1963.). Jedna od najznaajnijih njegovih knjiga svakako je udesa prirode Uvod u alhemiju Zapada i Istoka. Od 1969 do 1983 ureivao je asopis Conoscienza Religioza koji je izlazio u Firenci u okviru izdavake kue La Nuova Italia. Tri njegove najnovije knjige, Arhetipovi (na engleskom, 1981), Aure mesta i rituali (1985), i Nevidljivi ljubavnik amanistika erotika u religijama, knjievnosti i politici (1986), mogu se smatrati svojevrsnom trilogijom u kojoj se sustiu skoro sve njegove teme sistematizovane, ali na poseban Zolin nain kojim on izbegava da upadne u zamku graenja zatvorenog sistema arhetipova zamku u koju su se uhvatili mnogi suvremeni i stari arhetipolozi. Iz arhetipskog sistema, kae Zola, neto se uvek mora izostaviti, jedan se deo uvek mora izgubiti u izmaglici, podaci se na odreenom mestu moraju pobrkati, tako da niko nikada ne doe u iskuenje da ih ubaci u kompjuter. Kao i u slikanju, majstorov stil se mora upiti, ostalo je preputeno nadahnuu; simbolizovanje arheotipova nain je ivote, ono se mora iskusiti u stanju opijenosti i zanosa. MARKO IVKOVI

IZ KNJIGE: ELEMIR ZOLA: UPOTREBA IMAGINACIJE I ZALAZAK ZAPADA, OPUS, BEOGRAD, 1988, PREVEO: MARKO IVKOVI

STATUS, BROJ 3, SVIBANJ/LIPANJ 2004.

| 23

Rat u BiH Uzroci i posljedice

Ra t u B i H - u z r o c i i p o s l j e d i c e

26 | MAGAZIN ZA (POLITIKU) KULTURU I DRUTVENA PITANJA

Ra t u B i H - u z r o c i i p o s l j e d i c e

Sunja
Bez obzira na tu priu, ne mogu se pomiriti s injenicom da samo tako gazimo po tuem domu. Tu su neki ljudi gradili svoj ivot, ove slike su njima bile uspomene, neka je ena peglala onaj stolnjak to je, poderan, baen u kut
Draen Penzar

IZ KNJIGE: DRAEN PENZAR, SPOREDNA ULOGA, BIBLIOTEKA POLEMOS, NAKLADA JESENSKI I TURK, SRPANJ 2004. DRAEN PENZAR I NAKLADA JESENSKI I TURK

SUNJU SMO ILI PREKO SISKA, ISTOM CESTOM kojom sam nedavno pratio deke iz Zapreia. Sada je bio dan i nismo se okrenuli na mostu preko Kupe, nego smo nastavili dalje. Vozili smo se u kamioniima Zagrebakih transporta kojima su na bokovima bile uvrene metalne ploe. U ceradama su bili izrezani uski otvori zamiljeni da poslue kao pukarnice. Pomislio sam kako je teta cerada, morat e ih mijenjati kad rat proe. U podsvijesti sam valjda vjerovao da e se za mjesec ili dva sve zavriti i da emo dalje ivjeti normalno i u miru, kao da rata nikad nije ni bilo, a ovi e kamionii opet sluiti za dostavu robe po zagrebakim duanima. U Sisku smo preli na lijevu obalu Save, pa lokalnim cestama uz rijeku do skele kod Kratekog. Sunja je bila okruena sa svih strana, bilo vodom, bilo neprijateljima, i ta je skela bila jedini siguran nain da se doe u mjesto. Kamioni su se na ulazu u grad razdvojili. Na je prilinom brzinom vozio nekom dugakom cestom, sa strana su se izmjenjivale kue, dvorita, gospodarske zgrade, vonjaci i vrtovi. Na mnogim fasadama mogle su se u brzini nazrijeti kao akom zabaene crne toke razliitih veliina oteenja od gelera. Kue s lijeve strane ceste bile su oznaene gratima s imenima likova iz crtia i junaka pop-kulture, imenima to su si ih nadjenule grupe koje su tamo drale poloaje. Sunja je bila urbano, velikim dijelom zagrebako ratite, Zagrepani su je doivljavali kao svoje mjesto, tamo su redovito odlazile smjene zagrebakih rezervista, a Radio 101 je tamo imao ratni studio.

Kamion se poeo zaustavljati, izvana bi viknuli koliko nas treba izai, deki bi iskoili, a kamion je brzo nastavljao do sljedeeg poloaja. Doao je red na mene. Pozvali su etvoricu, petoricu vie se ne sjeam koliko nas je bilo, a nismo se razdvajali preko tri tjedna iskoili smo na cestu na nekom raskru, netko nas je pourivao da je opasno, da se to prije maknemo, i nemajui vremena da pogledamo oko sebe utrali smo u na novi dom: Leteu tvravu B-52. Letea je tvrava bila poluizgraena dvokatnica betonske deke, goli zidovi i krov opremljena kao i sve kue u kojima su se drali poloaji: prozorski otvori bili su zatvoreni daskama i vreama pijeska. Dasaka je bilo dovoljno, debelih hrastovih planki, jer je odmah do nas bilo skladite pilane, pa su deki iz prijanjih smjena navukli materijal u kuu. Spavalo se na podu, u vreama i na madracima donesenim iz susjedstva. Kao namjetaj sluile su hrpe graevnog materijala. U nekoliko rijei objasnili su nam situaciju: - Ovo je na poloaj. Na ovom prozoru straarimo prema Vedrom Polju i Hrastovcu, u onoj prostoriji prema pruzi i etvrtkovcu. Od nas dalje je niija zemlja, ako tamo nekog vidite pucajte. To je etnik. Iz kue se ne izlazi bez potrebe, moe vas pogoditi snajper ili geler od granate. Na gornji kat ne idemo, previe je izloeno. Dvojica su gore ve poginula na strai. Smjestite se gdje hoete, samo sklonite stvari s prolaza. Naveer po dvojica odlaze na strau u onu kuu tamo prijeko, da nas nou ne iznenade s boka. I gotovo: sve to sam ikada trebao znati, nauio sam jo u vrtiu. Zapovjednik nam je bio Miha, domai ovjek sporog govora i krt na rijeima. ovjek koji jednostavno nije htio dozvoliti da etnici osvoje i njegovo mjesto, bio je za
STATUS, BROJ 3, SVIBANJ/LIPANJ 2004.

| 27

Ra t u B i H - u z r o c i i p o s l j e d i c e nas prekaljeni borac i ratni voa. Bio je potpuno drugaiji od mene, nismo imali dodirnih toaka, pripadali smo razliitim generacijama i ivjeli na drugaiji nain, a njegovo iskustvo rata i moja naivnost jo su nas vie razdvajale. U izloenosti opasnosti, napadima na koje ne moe odgovoriti, gubitku prijatelja, strahu, neispavanosti... ovjek stradava kao to zgrade stradavaju od direktnih pogodaka. to rat dulje traje, ta su stradanja vea. Akutno, kad ljudi vie ne mogu, onda prolupaju, uine neto to inae nikad ne bi napravili, pa opet budu naizgled dobro. Ali rane ostaju. No, Miha je djelovao kao da zna to radi, da se snalazi u toj ratnoj situaciji, i bilo je dobro nalaziti se u njegovoj grupi. Osim Mihe, tu su bili jo jedan ili dva mjetana neki stariji ovjek, i neko vrijeme, jedan deko od osamnaest godina koji se izvukao iz JNA i teko podnosio ovo stanje. U Sisku je prije rata imao curu, ker nekog ocira Crnogorca koji je cijelu obitelj odveo na drugu stranu. Strah, rat, ljubavni jadi, sve to vodilo ga je u stalne ispade: bezvezno pucanje nou na strai zbog ega su svi skakali na uzbunu, opijanje, pla, glupo junaenje, svae. Nije ostao dugo kod nas. Od nas, mupovaca iz Zagreba, u grupi su bili Augustin Mai, Darko Petrovi i jo jedan ili dva starija ovjeka. Mai je bio nekoliko godina stariji od mene i bilo je jasno da ima poprilino novaca. Bio je oenjen kerkom nekog veletrgovca kome dobro ide, ivjeli su na Pantovaku, vozili skupe aute, bio je opremljen raznim potreptinama za boravak na fronti. Meu ostalim, donio je termovizijski ureaj za nono gledanje koji je sam kupio. Bio je spretan u kontaktu s ljudima i ubrzo se skompao s Mihom. U rat se nije razumio nita vie nego bilo tko od nas, no elio je ostaviti dojam da se tu dobro osjea. Mora se priznati odluio je poteno dati svoj doprinos, s obzirom na novce sigurno je mogao izbjei itavu gnjavau. Darko je bio neto mlai od mene i djelovao je malo zaigrano, djetinjasto. Imao je silnu potrebu dokazivati da je u pravu. Kad je naveer skinuo izme spremajui se na spavanje, Miha ga uze na zub: to on misli gdje je, neka smjesta obuva te izme, nije na ljetovanju, to ako etnici napadnu, hoe li bos na poloaj? - Pa tu su mi izme, kraj mene, odmah ih navuem i trim kamo treba... - Jebo te, ne bi ti svoju glavu naao, a ne te izme... Promatram, malo zbunjen. Meni je do tada bilo najnormalnije da prije spavanja skinem cipele, ali ovdje oito vladaju druga pravila. Miha i Petrovi ostali su u napetom odnosu, navodno frendovi, ali stalno izazivajui jedan drugoga. Sve u formi ale, no esto s mnogo ozbiljnosti u tim prepucavanjima. Najei napadi na Sunju dolazili su s juga, iz smjera etvrtkovca, sela s druge strane eljeznike pruge. Tu je bila i glavna linija obrane, du zgrada i obiteljskih kua uz prugu i cestu prema Dubici. Letea tvrava je bila na raskru, zadnja, najistonija u tom nizu kua u kojima su bili nai poloaji. Cesta je nastavljala jo kilometar, dva ravnicom, pa se kod Vedrog Polja penjala na breuljak. Vedro Polje je bilo drugo etniko uporite iz kojeg je napadan grad. Sporedna cesta, kojom su nas doveli na poloaj, vodila je prema centru Sunje. Uz nju je bila bona linija obrane koja je branila grad s istoka. Prema eljeznikoj pruzi iao je uz nau kuu put uz koji je bilo jo nekoliko imanja. Kue i drvee s te su nam strane zaklanjale pogled prema pruzi, udaljenoj dvjestotinjak metara. Te kue bile su na niijoj zemlji, i s dosta smo straha pratili Mihu kad je iao provjeriti nalazi li se netko u nekoj od njih. Ili smo pognuti, s otkoenim pukama, raskolaenih oiju, makar se od svojeg stalnog poloaja nismo udaljili ni sto koraka. Ili smo samo putem, ne skreui na travu, zagledali u zatvorene prozore i u vrtove, ne ulazei u dvorita. Moglo je biti minirano, mogla je biti zasjeda, mogao je netko sluajno naii i zapucati na nas. Miha je pogledao to ga je zanimalo, i bilo mi je stvarno drago kad smo se vratili u sigurnost nae tvrave. Nisam mogao zamisliti kako bih se osjeao da mi moramo krenuti u napad. Bio sam uvjeren da to ne bih mogao podnijeti. Glavni smjer straarenja bio je prema Vedrom Polju. Cesta je odmah iza nae kue bila zaprijeena betonskim blokovima i jeevima, bilo je i mina, pravih protutenkovskih i improviziranih, izraenih u domaoj radinosti i posijanih po grmlju kao zatita od pjeakog napada. Uz cestu su se nastavljale kue, sada naputene. Kao i prema pruzi, i ovdje su kue djelomino zaklanjale pogled, ali su iza njih bile livade koje smo mogli dobro nadzirati. U prvim danima netko bi od mjetana znao proi preko barikade na cesti da pogleda svoju kuu i nahrani ivotinje. Redovit je bio neki ia na biciklu, ije je imanje bilo par kua dalje, preko puta, pa smo ga viali i kako radi po dvoritu. Miha ih je putao, s nekima se i pozdravljao, iako je znao govoriti da su to pijuni koji etnicima javljaju nae poloaje. Po dvoritima i uz cestu su lutale svinje koje su ljudi, naputajui imanja, pustili iz kotaca da ne skapaju od gladi. Jedna krmaa je skakutala na tri noge etvrta joj je stradala od granate ili nagazne mine. Straarili smo stojei uz prozor u kojem je meu vreama s pijeskom ostavljen otvor za promatranje i pucanje. Smjene su danju brzo prolazile. U kui se neto dogaalo, moglo se razgovarati ili sluati tui razgovor. Vidjelo se van, pa si mogao prouavati susjedne kue, livade, nastojati uoiti kakvo kretanje u Vedrom Polju. Trebalo je samo paziti da ne stoji uz otvor pukarnice, da se ne izloi. Nou je vrijeme prolazilo sporije. Bilo je hladnije, ali jo uvijek ugodno. Na mjeseini noi su bile svijetle; inae je bio potpuni

28 | MAGAZIN ZA (POLITIKU) KULTURU I DRUTVENA PITANJA

Ra t u B i H - u z r o c i i p o s l j e d i c e mrak. Nad poljima je leala maglica kroz koju se nije mnogo vidjelo niti IC kamerom. Bilo je potpuno mirno i tiho, spokojno, gotovo sjetno. Uvijek me na te strae sjeti pjesma Brothers in Arms, polagana balada Dire Straitsa po kojoj je 1991. kod nas snimljen i video spot simbolino nazvan Banijska praskozorja. Vrijeme bih kratio pjevuenjem u bradu, razmiljajui o drutvu u Zagrebu, krunicom. Jedna krunica pet desetica brojanih na prste trajala bi malo vie od dvadeset minuta. Problem su stvarale jedino svinje. Njihovo rovanje, dahtanje, lomljenje granja dok prolaze kroz susjedna dvorita, straaru bi ubrzalo blo i dah. Napeto sam oslukivao, pregledavao prolaze u polju i uz kue, sve dok se na mjeseini ne bi pojavio zdepasti obris krmae ili dok se ne bi oglasila roktanjem. S odlaskom svinja, vraao se i prijanji mir. Nije uvijek u Sunji bilo mirno. Gotovo svaki dan padale su granate. Nekad bismo ih sluali kao potmule basove iz daljine, vie kroz zemlju nego kroz zrak. Nekad smo ih uli kao praskove, pa smo mogli pretpostavljati kamo padaju. Eksplodirala bi jedna, dvije, pa taj dan vie nita, ili bi po pola dana padale u pravilnim razmacima. To popodne granatiranje nije prestajalo, sa sumrakom se ak i pojaalo. Povremeno se, s raznih strana, ula i puana paljba. Neto se spremalo. Udvostruili smo strae, provjerili municiju. Pala je no; nitko nije veerao, nitko nije legao. ekali smo, svatko sa svojim mislima. Pucanje postaje sve ee. Odjednom uzvik: - Napad! Svi na mjesta! Miha. Pojurimo do pukarnica, izbacimo puke, zapoinjemo vatromet. S Petroviem sam bio na prozoru neke male prostorije, vjerojatno budue kupaonice, to je gledao u smjeru pruge. Prozor je bio mali i visoko postavljen, a nas smo se dvojica gurali da uhvatimo to bolji poloaj za pucanje. - Tamo su, kod one kue prijeko! Pucajte prema pruzi! vikao je netko. I pucali smo svi, u kratkim rafalima, pojedinano, u dugim rafalima. Pucali smo u naznaenom smjeru i svuda naokolo, da pokrijemo prostor. Tretalo je i s drugih poloaja. U odnosu na prijanje ekanje, ovaj napad koji je trebalo odbiti doao je kao isto olakanje: konano se neto dogaa. Vidio sam obrise susjedne kue, kronje u vonjaku, put pust kao i uvijek. U sjenama, u mraku, nije se razabiralo nita. Paljba je trajala neko vrijeme, a onda polako, sama od sebe, jenjala. No bi tu i tamo proparao jo koji usamljen rafal. Povukli smo se s prozora, ostavivi samo straare, u trijumfu. - Al smo ih ispraili, pika im materina! - Jeste uli onoga kaj je pogoen, kak se deral, jebem mu sve! - Pazite, mogli bi se jo vratiti. - A, ne budu vie veeras, dosta su dobili! Sutradan radio javlja o estokim borbama u Sunji. Odbijen je jak minobacaki i pjeaki napad. Sinonji je napad i kod nas glavna tema razgovora. Dolaze mjetani s drugih poloaja. Ispada da je kod nas bilo najgore. A ja sasvim sigurno nisam nikog vidio ni uo u dvoritu ispod svoga prozora odakle su nas navodno napadali, niti sam primijetio da se odande puca. Valjda je ipak nekog bilo kad svi tako tvrde, tko bi znao? Bio je mrak. Jutro je donijelo jo jedno neugodno iznenaenje. Vrea pijeska, postavljena na prozor u kupaonici, odozgo je sva propucana, prorezana kao noem. Miha navaljuje na Petrovia da ne zna pucati. Ima pukomitraljez, a puca u pijesak ispred sebe! Ruganje traje neugodno dugo. Razmiljam sasvim je mogue da to nije napravio Petrovi, nego ja. Cijev je na mojoj puci kraa, zbog magazina je nisam mogao gurnuti skroz preko vree, a pucali smo prema dolje, u susjedno dvorite i na put. Prigovori su vjerojatno pogreno upueni, moda je i Miha toga svjestan. utim i odlazim u drugu prostoriju. Za razliku od straarenja u Leteoj tvravi, koje bi se moglo nazvati ak i romantinim, nono straarenje u prodavaonici namjetaja bilo je nelagodno. Da bismo zatitili bok u sumrak smo po dvojica odlazili u jednu dvokatnicu nekoliko dvorita dalje, na cesti prema centru Sunje, i tamo ostajali na strai do jutra. U prizemlju je bila prodavaonica namjetaja. Izlozi su sada popucali od eksplozija, namjetaj je djelomino oteen. Onamo uglavnom nismo zalazili. U kuu se ulazilo odostraga, iz dvorita, preskaui preko hrpa ute i sruene ograde. Uskim stepenicama na prvi kat, gdje je bila kuhinja i dnevni boravak. Skup hrastov regal, sabrana djela ruskog klasika, ank, masivan namjetaj, novi tepih. I nered koji svojim boravkom stvara vojska. Izvuene ladice, neoprane ae na stolu, prevrnuta fotelja, na podu hrpa papira i obiteljskih slika. Tip s brkovima i trbuhom, punana ena etrdesetih, ki gimnazijalka. Slike iz Sunje, s ljetovanja, iz lova, sa kolske priredbe, s bakom i djedom. Obine, bezvezne obiteljske slike, ispale iz albuma u koje su bile paljivo sloene. Kau da je bio Srbin, radio neko vrijeme u Njemakoj pa sagradio kuu i otvorio duan. Dobro im je ilo. Sada je srpski teritorijalac i moda iz susjednog sela puca na vlastitu kuu. Bez obzira na tu priu, ne mogu se pomiriti s injenicom da samo tako gazimo po tuem domu. Tu su neki ljudi gradili svoj ivot, ove slike su njima bile uspomene, neka je ena peglala onaj stolnjak to je, poderan, baen u kut. Nemamo
STATUS, BROJ 3, SVIBANJ/LIPANJ 2004.

| 29

Ra t u B i H - u z r o c i i p o s l j e d i c e pravo to zanemariti, upadati samo tako u tui ivot. Nije to bila jedina kua u koju sam u ratu uao, a da se u njoj jo osjeala prisutnost njenih prijanjih, pravih stanara. Uvijek ista nelagoda i osjeaj krivnje. No rat je traio svoje: da bi se odmorio, morao si lei u tui krevet, pa makar stavio blatne izme na istu plahtu. Trebali su nam madraci i posue bilo bi glupo ne otii i uzeti ih. U ienju terena morao si otvoriti svaka vrata, pogledati u svaku sobu. Pri tome si morao zamijetiti kako izgleda brani krevet i slika s vjenanja na zidu, iz kakvog su posua jeli, kakve su igrake sloene u nekadanjoj djejoj sobi, s koliko je neukusa ureena kupaonica. A i znatielja je inila svoje: ovjek bi otvorio ladice ormara da vidi tko su bili ti ljudi, mislei da e tako moi proniknuti u njihove misli. Bilo je, naravno, i namjernog unitavanja iz obijesti, u traenju plijena, u urbi da se to prije krene dalje. Moja potreba da te simbole tueg normalnog ivota nekako zatitim pokazala se u ovom sluaju bespredmetnom. Jedno je popodne topovska granata pogodila ravno u dnevnu sobu. Kua je bila prazna, nitko nije stradao. No teta koju smo mi do tada napravili boravei u njoj bila je neznatna prema unitavanju uzrokovanom tim jednim topovskim pogotkom. Nelagoda na strai nije dolazila od injenice da boravimo u tuoj kui (za tu vrstu nelagode ovjek je trebao biti siguran, sit i besposlen), nego zbog izoliranosti, loeg pogleda, umora, osjeaja izloenosti. Dok jedan u hodniku na drugom katu straari, buljei u mrak, drugi u susjednoj sobi spava. S ostalima u Leteoj tvravi nismo imali vezu. Umjesto polja, ovdje je iza dvorita bila ikara i uma, koja se nou pretvarala u jednolian, crn, zasjenjen prostor. Trebalo je paziti da se onuda nitko ne priblii. Pomiljao sam da bi mi se netko mogao prikrasti iza lea stepenicama dok ja napeto gledam van. No sve su moje smjene u toj kui prole mirno. Veinu detalja iz svakodnevnog ivota u Sunji izbrisalo je vrijeme. Ostalo je samo nekoliko nepovezanih slika, poput fotograja ispalih iz tueg albuma. Gledam ih bez opisa, izvan konteksta, i nagaam u kakvim su okolnostima snimljene. Jedna od takvih tema je prehrana. Siguran sam da smo barem jednom nakon jela bacili tanjure umjesto da ih peremo. Razlog lijenost, nedostatak vode, neto drugo? Jesmo li to uinili vie puta? to smo uope jeli? Vodu smo dobivali u mjeinama, barem jednom na dan smo dobivali i toplu hranu. Za doruak smo valjda jeli neke unke, prute i sireve za mazanje. Kasnije sam u Kutini zakljuio kako smo se u Sunji sjajno hranili. Rat je bio pri poetku, vladao je zanos i vojska je na poloaje dobivala najbolje ega je bilo. Mjesec-dva poslije spali smo na mortadelu, tirolsku i parizer. Za pranjenje crijeva koristili smo WC u kui preko puta. Nekad na kupaonica sad je pretvorena u vojniku sraonicu. Vode u cijevima nije bilo pa bismo koljku povremeno zalili kantom napunjenom iz bunara. Kad se WC denitivno zaepio, koristili smo prolaz uz svinjac. Iako relativno zaklonjeno, bilo je to poticajno mjesto. Trebalo se pouriti jer nikad nisi znao hoe li u blizini roknuti granata. Imali smo nekakvu vezu sa svijetom. Bar jednom sam se javio svojima, saznao sam kad je prijateljica rodila, kad su doli prognanici iz Slavonije. Je li to bilo potom, telefonom ne znam. Imali smo tranzistor na baterije, a moda i televizor. Ali otkud struja? Filmove nismo gledali, Dnevnik moda jesmo. Sjeam se kad je objavljeno da su raketirani Banski dvori. Nastalo je ope odobravanje: - I treba, neka vide i oni kako je to! Domai su odlazili u Sisak na zdravstvene preglede za prijam u 2. brigadu ZNG-a. Do tada njihov status nije bio nikako reguliran. Bili su dobrovoljni branitelji Sunje, uvali su svoje mjesto od unitenja, i to je bilo dovoljno. Kako je rat dulje trajao, postajala su vanija pitanja plae, osiguranja, ina, poloaja. Tako je doao red i na Mihu da sredi svoj status. Nakon ruka sjedimo na gredama u hodniku. Miha je u Sisku. Mirno je, danas se nije pucalo. Dan je sunan, bilo bi lijepo izai iz kue i izvaliti se na sunce. Vodi se neki bezvezan razgovor s dugim stankama. Odjednom uasan prasak, kua se zatrese, zrak se trenutno ispuni dimom i prainom. Gotovo nita ne vidimo, u uima odzvanja od eksplozije. Hvatamo puke, ne znamo zapravo kuda bi. Pokuavamo shvatiti to se dogodilo. Najvie praine dolazi iz male sobe to gleda prema Vedrom Polju, gdje smo spavali Davor i ja. U zidu velika rupa, sve stvari potpuno zasute utom, komadima cigle, pijeskom i prainom. Ne bi vjerovao koliko praine ima u toj kui. Jurimo do prozora, moda se sprema i pjeaki napad? Onda se netko sjeti da bi nas opet mogli gaati. Povlaimo se u hodnik, pa odluujemo sii u podrum. Preglednost je dolje dosta slaba, ali smo sigurniji od topnikih pogodaka. Uzbueni raspravljamo to se dogodilo i zakljuujemo da je morao biti bestrzajni top iz Vedrog Polja. Samo su bestrzajcem mogli tako precizno pogoditi u boni zid. Sigurno su znali da smo u toj kui. Netko tvrdi i da je vidio gdje se top nalazi. Imam stranu potrebu neto uiniti, nekako djelovati. Psiholozi kau da je to normalna reakcija na stres. No najvie to mogu u onom podrumu je mirno stajati kraj prozora i promatrati polje i cestu iz ablje perspektive, u kojoj svaka travka zaklanja pogled na mogue napadae. Mai odlazi do naih minobacaa, bio je jednom tamo s Mihom i zna gdje su. Kae da su ispalili dvije granate odoka, vie nisu mogli. Nemaju municije, a i ne zna se tono gdje je cilj. Sutradan se vraamo na kat, razgledavamo tetu, razmilja-

30 | MAGAZIN ZA (POLITIKU) KULTURU I DRUTVENA PITANJA

Ra t u B i H - u z r o c i i p o s l j e d i c e mo to dalje. Petrovi i ja odluujemo pokrpati zid i nastaviti spavati u pogoenoj sobi. Bilo nam je tamo dobro: nije puhalo, nismo bili na prolazu. Deki nam pomau da oistimo svoju opremu i izbacimo utu. U rupu u zidu stavljamo vree s pijeskom, uvrujemo ih hrastovim daskama i podupiremo debelim gredama. Uvjeravam se, i odmah si povjerujem, da je zid sada vri i da prua bolju zatitu nego prije. Da je drvo elastinije, da ga je tee probiti nego ciglu. Bez straha spavam u toj sobi do kraja boravka u Sunji, zadovoljan kako je sada oiena i zatiena. Dani prolaze jedan nalik na drugoga, osim ako se ne desi kakav stvarno izvanredan dogaaj. Od Sunje vidimo samo onoliko koliko se moe vidjeti s naih pukarnica. Uope ne znam kako izgleda centar mjesta, ak ni gdje je tono ni koliko smo daleko od njega. Sunja je za mene sasvim nepoznat grad. Ali tono znam svaku pukotinu na zidu susjedne kue, svako drvo u polju ispred naih prozora i sva oteenja od gelera na cesti izmeu Tvrave i trgovine namjetaja. Najdalje sam se maknuo ni dvjesto metara prema eljeznikoj stanici, do mosta preko rijeke Sunje. Tamo je nekad bila birtija s biljarom, no stol je zaderan pa se brzo vraamo. Jednom ili dva puta odlazim sam do susjednog poloaja na liniji uz prugu, gdje su bili kojo i Kruno s kojima sam se druio u Zagrebu. Njihova kua i gospodarske zgrade potpuno okruuju etvrtasto dvorite, pa se tamo moe u relativnoj sigurnosti boraviti na otvorenom. Uza zid su posloili red praznih boca i na njima vjebaju gaanje. Izazivaju me da pokuam pitoljem; promaujem svih est metaka. kojo pria kako je zamalo ubio etnika u vonjaku. Bio je na strai i vidio ovjeka kako odlazi iz smjera jedne kue na niijoj zemlji, zagledavajui as voke, as nae poloaje. Bio je udaljen moda pedeset, ezdeset metara. kojo je na puci imao nataknutu tromblonsku minu za sluaj velikog pjeakog napada. Da je ne potroi uludo, odlui je skinuti prije no to zapuca. Dok je odvrnuo nastavak i iz cijevi izbacio tromblonski metak, etnik je ve zamaknuo meu drvee prema pruzi. Sada je pucanje bilo uzaludno. Raspravljamo kako se za tako siguran pogodak isplatilo potroiti jednu minu, tako i tako se ogromne koliine municije ispucavaju a da nitko ne bude pogoen. Danas razmiljam: ovjek je moda skupio hrabrost i otiao obii svoju kuu, i samo ga je Bog sauvao da pritom ne strada. A moda je stvarno iao u izvianje, taj se dogaaj nekako poklopio s famoznim pjeakim napadom iz istog smjera. *** Naa je smjena u Sunji trebala trajati dva tjedna, a trajala je preko tri. Na povratku nas pred ulazom u Zagreb doekuje policijska pratnja i u velikom nas stilu provodi kroz grad. Pjevamo, viemo, maemo prolaznicima. Mau i oni nama, sada se po svemu vidi da se vraamo s ratita. Osjeamo se kao prekaljeni borci, pravi hrvatski ratnici. Izdrali smo sve kunje, obavili smo svoj posao, sauvali Sunju neosvojenom. Slijedi odmor, povratak kui, zagrljaji, izlasci s drutvom. Prepriavanje doivljaja. Priam o Sunji razne detalje, ispituju me svata, ali uskoro poinjem osjeati da ne mogu prenijeti bit doivljaja. Da se vjerno odgovori na pitanje Kako je bilo?, trebalo bi opisati sve dogaaje i injenice, i sve misli i emocije s kojima smo te injenice prihvaali. Jednostavno nemogue, a nitko ne bi ni sluao. Meni govore o dogaajima u Hrvatskoj, u obitelji, meu prijateljima. Rodbina iz okolice Vinkovaca protjerana je iz svojih sela i sada su smjeteni dijelom kod nas, dijelom kod drugih roaka u Zagrebu. Njihove kue i sve to su imali osvojili su etnici. Prijatelji spominju deke koji su u meuvremenu otili na frontu, i deke koji su otili iz Hrvatske. Polako se vraam u staru koloteinu, iako nita vie nije normalno. Sada je rat nesumnjivo u punom jeku. Na ope zaprepatenje, ponovno nas zovu da se javimo u policiju. Uglavnom me zapada nono straarenje pred stanicom. Mai organizira jo jedan odlazak u Sunju. Deki iz Letee tvrave idu na Mihinu svadbu. Sada kad se vozimo u Maievom dipu ne moram viriti kroz rupu na ceradi da bih vidio kuda prolazimo. Promatram centar grada, park, drutveni dom, crkvu. Sve pogoeno i izreetano gelerima. Letea tvrava u kojoj smo boravili vie ne postoji. Ubrzo nakon naeg odlaska dobila je jo nekoliko direktnih pogodaka iz Vedrog polja u onaj isti zid u kojem smo Darko i ja napravili neprobojnu zakrpu. Zid se potpuno uruio, a betonska deka drugog kata jednostavno je sjela na deku prvog kata kao da je kuu pritisnula golema prea. Deki su se preselili u zgradu preko puta, a zajedno sa stvarima preselili su i ime poloaja. U novoj je Leteoj tvravi tee straariti jer je slabiji pogled, ali su bolje zatieni. I trgovina namjetaja je svjee pogoena. Kad smo dolazili prvi put u Sunju, posvuda su se vidjeli znakovi rata. U tri tjedna naeg boravka nastala su nova razaranja, preivjeli smo napade i mislili da je rat iskesio zube najvie to je mogao. A sada ispada da je sve to bila djeja igra u usporedbi s ovim to zatiemo. Same se svadbe sjeam vrlo malo. Uzvanici su bili veinom u uniformama i naoruani, pa je prije ulaska u crkvu svatko uza zid odloio svoju puku ili pitolj. Kasnije smo slavili u drutvenom domu. Pilo se, pucalo, jeo odojak, svirali su tamburai. Nita po emu bi svadba bila posebna. Prespavali smo na poloaju, gdje su momci iz sadanje smjene itavu no uvali strau, i ujutro se vratili u Zagreb. Nekoliko mjeseci poslije uo sam da je Miha te zime poginuo. Po jednoj prii stradao je u etnikom napadu. Po
STATUS, BROJ 3, SVIBANJ/LIPANJ 2004.

| 31

Ra t u B i H - u z r o c i i p o s l j e d i c e drugoj je prolupao i sam krenuo preko pruge izmeu vagona izazivajui da ga pogode. No to je morao biti netko drugi na poloaj bio je daleko od eljeznike stanice gdje su zaostali teretni vagoni razdvajali i titili branitelje od napadaa. U sijenju 1992. u Hrvatskoj je nastupilo primirje, a s proljeem su Srbi prebacili rat u Bosnu i Hercegovinu. estoke borbe se vode u Bosanskoj Posavini, nastanjenoj uglavnom Hrvatima i Muslimanima, a Srbima vanoj zbog spoja banjaluke krajine i same Srbije. U obranu Posavine prebaena je i Druga brigada ZNG zajedno s dekima iz Sunje. Pria se da su imali velike gubitke. udim se takvoj odluci. Uvjeren sam da su ti ljudi najprije krenuli braniti svoje mjesto, a onda se prijavili u brigadu da formalno rijee svoj status. ini im se nepravda aljui ih na drugo ratite. No ratna je logika drugaija, moramo se braniti tamo gdje to ima smisla, ne gdje bismo htjeli, ne pred vratima vlastitog dvorita. A i Sunjani su, kao i mnogi drugi, silom prilika u meuvremenu postali ratnici. Cijelu su priu kasnije dodatno zakomplicirali izvjetaji o namjetaljki i namjernom naputanju Posavine, povezanima s vjerojatnim, ali nikad slubeno dokazanim politikim nagodbama izmeu zaraenih strana. Zbog politike trgovine pretrpljene rtve nisu bile nita manje niti manje stvarne, samo je oko svega ostalo jo vie gorine.

DRAEN PENZAR ROEN JE U ZAGREBU 1970. GODINE. DIPLOMIRAO JE MATEMATIKU NA PRIRODOSLOVNOMATEMATIKOM FAKULTETU, TE MAGISTRIRAO NA SVEUILITU U ZAGREBU NA INTERDISCIPLINARNOM POSLIJEDIPLOMSKOM STUDIJU VEZANOM UZ VOENJE I UPRAVLJANJE RAKETNIM SUSTAVIMA. NAKON ODLASKA IZ VOJSKE NEKO JE VRIJEME RADIO S DJECOM U PROGNANIKIM I IZBJEGLIKIM NASELJIMA KAO VOLONTER HUMANITARNE ORGANIZACIJE SUNCOKRET. OENJEN JE I IMA DVOJE DJECE.

32 | MAGAZIN ZA (POLITIKU) KULTURU I DRUTVENA PITANJA

Ra t u B i H - u z r o c i i p o s l j e d i c e

Biblioteka Polemos
Ratovi su najdramatiniji dogaaji ljudske povijesti, pandemoniji zala i stradanja ije posljedice traju generacijama te su ujedno najsnaniji pojedinani faktori drutvene promjene. Usprkos mnogim oekivanjima, ni novo, XXI. stoljee nije zapoelo mirom. Temeljna je nakana pokretanja Biblioteke asopisa za interdisciplinarna istraivanja rata i mira Polemos da objavljivanjem iskustava, istraivanja i spoznaja o ratu i s njime povezanih fenomena pridonese razvoju svijesti o neprihvatljivosti nasilja kao naina rjeavanja sporova meu zajednicama i drutvima. Biblioteka Polemos izdavaki je niz koji objavljuje znanstvena i struna djela te monograje domaih i stranih autora. Uz to, Biblioteka objavljuje zbirke dokumenata i radnih materijala potrebnih za istraivanja te znaajna memoaristika djela koja posreduju osobna iskustva rata. Tematski krug obuhvaa djelovanje rata na drutvo i ljude, odnos vojske i drutva, posebnosti vojne organizacije, djelovanja sigurnosnih i obrambenih institucija te istraivanja Domovinskoga rata, kao i hrvatske vojne i ratne povijesti.

Iz pogovora urednika knjige:


Gubitak biljenice u koju je na svom ratnom putu od kasnog ljeta 1991. do poetka 1992. godine zapisivao poneki dojam, dogaaj, zanimljivost Draena Penzara nije sprijeio da nakon vie od jednog desetljea zapie svoja sjeanja. Unato gubitku biljenice, njegova su sjeanja na ljude, dogaaje, vlastita razmiljanja i nedoumice, itavu atmosferu toga vremena i ratnikog ivota, neuobiajeno iva i, kako e biti jasno svakome tko je sudjelovao u ratu, iznimno tona. Bez zemljovida, bez dokumenata, bez faksimila zapovijedi i izvjea i bez drugih pomagala objektivne historije, nie Penzar svakome vojniku Domovinskoga rata predobro poznate slike i evocira raspoloenja i osjeaje koji su predstavljali vojniku stvarnost u prvim, najodsudnijim mjesecima i akcijama. Dati subjektivan prikaz, kako odmah na poetku i posve otvoreno opisuje svoju nakanu, u Penzarovu se tekstu neobinom, ali za svaku pravu knjievnost karakteristinom alkemijom, pretvara u univerzalno iskustvo. Neizvjesnost i strahovi, pomirivanje nagona za samoodranjem i unutarnjeg zova da treba sudjelovati u obrani domovine, nelagode u situacijama kada ljudi ine stvari na koje u normalnim uvjetima ne bi ni pomiljali, zajedno sa cijelom galerijom likova za koje bismo se u normalnim prilikama jednako tako teko zainteresirali i uz njih vezali, sastavine su tog zajednikog iskustva. Ozren unec

OZREN UNEC (1950.), REDOVITI JE PROFESOR U ODSJEKU ZA SOCIOLOGIJU FILOZOFSKOG FAKULTETA U ZAGREBU. UTEMELJITELJ I PREDAVA KOLEGIJA SOCIOLOGIJA VOJSKE I RATA, GLAVNI I ODGOVORNI UREDNIK ASOPISA POLEMOS TE AUTOR VIE KNJIGA, IZMEU OSTALIH PLANET MINA (1997) I RAT I DRUTVO (1998.) ZA KOJU JE PRIMIO DRAVNU NAGRADU ZA ZNANSTVENO DJELO.
STATUS, BROJ 3, SVIBANJ/LIPANJ 2004.

| 33

Ra t u B i H - u z r o c i i p o s l j e d i c e

to svi znaju i to je svima jasno glede rata u Bosni i Hercegovini


Niz, dakle, tvrdnji o dvostrukoj agresiji, najveoj rtvi i uskraenoj zatiti, kao temeljnim znaajkama rata u BiH, pokazao se kao konstrukt izgraivan na pogreno tumaenim i u krivome svjetlu prikazivanim realnim injenicama
Mladen Ani

USTRIM POLEMIKAMA KOJE SU SE SVOJEDOBNO vodile u hrvatskoj javnosti oko pitanja kako je poeo rat izmeu Bonjaka-muslimana i Hrvata 1993. godine vanu je ulogu igrala i prof. dr. V. Pusi, znanstvenica i politiarka kojoj je to bila jedna od omiljenih tema u javnim istupima, podjednako u vrijeme dok je jo istupala samo u ulozi znanstvenika kao i onda kada se odluila profesionalno baviti politikom. U jednom takvom (pisanom) istupu vrla je znanstvenica/politiarka, izmeu ostaloga, izrekla i ovo: Nema nikakve dvojbe da je Tumanova politika prema Bosni i Hercegovini u proteklom desetljeu bila destruktivna i negativna za Bosnu, za Hrvate u Bosni i za Hrvatsku. Svima je to jasno, svi to znaju .1 Dakako, nedvojbena je injenica da je politika dr. F. Tumana prema BiH bila destruktivna i negativna za jednu viziju budunosti te zemlje, da je bila destruktivna i negativna za neke Hrvate u toj zemlji, i da je imala negativne reperkusije za Hrvatsku kakvu zamilja i eli prof. dr. V. Pusi.2 Citirani je, dakle, izriaj tipina politika oskula on interpretira povijest u skladu s vlastitim, partikularnim politikim idejama i ciljevima, i tomu eli dati privid opeg znanja , notorne injenice, nee1

ga to je svima jasno i to svi znaju. No, izjava je prof. dr. V. Pusi tek dio cjelovita politikog mita, zamiljenoga objanjenja jednog politikog trenutka,3 u ovom sluaju master-mind plana po kojemu su dr. F. Tuman i S. Miloevi etiri godine vodili ngirani rat na dijelu teritorija bive SFR Jugoslavije. Taj je rat, objanjava dalje ovaj mit, bio ngiran utoliko to su se dvojica politiara jo u ljeto 1991. godine dogovorili kako e on okonati, no te su im etiri godine trebale kako bi trajno uvrstili svoju vlast. Ne treba biti prevelikih sposobnosti pa zakljuiti kako neto u ovome objanjenju nije kako treba odugovlaiti etiri godine ratnoga stanja, potroiti silne tisue ljudskih ivota, neprocjenjivu drutvenu energiju i golema materijalna dobra, za ostvariti ciljeve koji su se mogli postii jednostavnijim putem i bez svih tih gubitaka pretpostaviti, dakle, takvu neracionalnost dvojice politiara koji su se uspjeli odrati na vlasti praktino cijelo jedno desetljee, ipak zahtijeva preveliku logiku petlju, pravi ali i neizvodivi intelektualni salto mortale. No, koliko god bio racionalno neodriv i neuvjerljiv, mit o ratu dogovorenom u Karaorevu daleko je od toga

2 Treba li ovdje uope naglaavati da su vizije budunosti, unato novijoj praksi tribunala u Haagu, koji sve vie lii na sudbenu instancu koja se uputa

Citirano prema Lui, 2003, 35.

u politike kvalikacije i na njima temelji presude, jo uvijek domena politikih sloboda. Pitanja koji su to Hrvati iz BiH bili oteeni, a kojima je hrvatska politika prema toj zemlji tijekom 90-ih donijela korist, odnosno o kojim je skupinama rije i koja je njihova veliina, daleko je od toga da bi bilo jasno. 3 Tako politike mitove denira Girardet, 2000, 207. U takvu se deniciju posve uklapa sve ono to je Lui, 2003, zorno pokazao o dogovorima iz Karaoreva.
STATUS, BROJ 3, SVIBANJ/LIPANJ 2004.

| 35

Ra t u B i H - u z r o c i i p o s l j e d i c e da bi bio jedini koji objanjava rat(ove) na teritoriju bive SFRJ iz prve polovice 90-ih godina 20. stoljea. Postoji, zapravo, cijeli splet arolikih mitova koji objanjavaju poetak rat(ov)a, njegov (njihov) tijek, ali i rezultate, dakako uvijek u skladu s ovakvim ili onakvima interesima i ciljevima pojedinih, partikularnih skupina (cijelih nacija, politikih stranaka, razliitih grupa, itd. itd.). Veina tih mitolokih objanjenja ima za cilj pokazati da je ona druga strana (bilo da je rije o protivnicima u ratu, ili o politikim protivnicima, koje se diskvalicira stigmom krivnje za rat) kriva za poetak sukoba. To, pak, uglavnom ide za stvaranjem dojma moralne superiornosti, ali i opravdanja za sve to je naa strana poinila tijekom sukoba. Takvi su, dakle, mitovi postali sastavni dio diskursa o zbivanjima iz prve polovice 90-ih protekloga stoljea, kako onoga koji se eli prikazati kao znanstveni, tako i onoga otvoreno politiki pragmatinog. U ovoj, dakle, prigodi namjeravam upozoriti na narav i vanost takvih intelektualnih konstrukcija, jednostavnih objanjenja povijesnih gibanja iz prve polovice posljednjega desetljea prethodnog stoljea, objanjenja koja su na razliitim stranama dobila status onoga to svi znaju i to je svima jasno te se na taj nain pretvorila u prave politike mitove. Ovaj tekst stoga nije ni zamiljen kao povijesni prikaz tih zbivanja, on zapravo ima posve druge ambicije elim pokazati kako se kroz (re)konstrukciju nedavnih, predratnih i ratnih zbivanja, stvara narativna podloga objanjenjima aktualnih odnosa i rasporeda politike moi, odnosno zahtjeva za njihovom redenicijom i promjenom, i kolikoga uspjeha takvi pothvati imaju na razliitim stranama. Navedeni je mit o dogovorenom ratu upravo izvrstan primjer interpretacije nedavne prolosti kao podloge aktualnim politikim ciljevima - njega su prof. dr. V. Pusi i njezini politiki sumiljenici u Hrvatskoj koristili kao objanjenje zahtjeva za promjenom vlasti u Republici Hrvatskoj tijekom 90-ih godina, a nakon 3. srpnja 2000. godine, nakon pobjede na izborima, i kao objanjenje zato bi bilo loe ako HDZ ponovno preuzme vlast; postavka je o dogovorenom ratu prihvaena i u bonjakim politikim krugovima, a odatle se prenijela i u javno mnijenje, ponajprije stoga to je ona vrlo prikladan nain prikrivanja pitanja odgovornosti bonjake politike elite za vlastite prosudbe i eventualne pogreke. *** Izvanrednu ilustraciju arolikoga mnotva mitova, manje ili vie pedantno i vjeto izgraenih zamisli (cjelovitih konstrukta) o tomu to je i kakav je bio rat u BiH, prua zbornik radova s okrugloga stola Karakter rata u Bosni i Hercegovini 1992.-1995., tiskan u nakladi, u najmanju ruku, neobine institucije Naunoistraivakog instituta Ibn Sina Sarajevo.4 Ta je nevelika knjiga, osim po nakladniku, neobina iz jo nekoliko razloga iako je rije o Zborniku radova, iz pregleda je sadraja nemogue utvrditi tko su autori priloga, jer oni tamo nisu navedeni (autor je naveden tek na poetku svakoga teksta); propratne su biljeke, fusnote, numerirane vrlo zagonetno - u nekim tekstovima numeracija kree od broja jedan, biljeke u prilozima fra L. Markeia i F. Muslimovia su numerirane kao da se radi o jednom tekstu (str. 31-65), doim od priloga prof. dr. K. Trnke (str. 68) do kraja Zbornika numeracija tee kontinuirano, kao da se opet radi o jednom tekstu;5 tiskani tekst ima golemo mnotvo tipfelera, dok je, neovisno o tomu, jedan dio autora u svojim prilozima ostao gotovo na granici pismenosti. No, unato svim tim neobinostima Zbornik je dragocjen jer donosi sueljene vizije toga to je bio rat u BiH iz kuta i pera Bonjaka-muslimana, Hrvata i Srba. I jedni, i drugi i trei operiraju cijelim nizom konstrukta izgraenih na krajnje selektivnom odbiru injenica, za koje, meutim, oigledno predmnijevaju da ih svi znaju i da su svima jasne. Tako se, primjerice, svi autori priloga u Zborniku Bonjaci-muslimani slau glede toga da je rat u BiH bio agresija dviju susjednih drava, s ciljem unitenja (politikoga subjektiviteta) drave Bosne i Hercegovine, odnosno istrebljenja bonjako-muslimanske populacije (najvee rtve rata), a da je pri tomu izostala zatita koju je bila duna pruiti meunarodna zajednica.6 Pokuamo li ovako formulirani niz tvrdnji ralaniti pokazat e se da one tvore klasian primjer zaokruena politikog mita. Polazei od prve tvrdnje valja svakako naglasiti temeljnu postavku: da bi drava Bosna i Hercegovina bila unitena ona bi prije toga morala biti konstituirana i stvarno djelovati, o emu je poneto ak i pokuao rei jedan od

Puni naslov knjiice tiskane u nakladi od svega 300 izvoda glasi: Karakter rata u Bosni i Hercegovini 1992.-1995. Zbornik radova, okrugli sto, Sarajevo 20.11.2001., Sarajevo 2002. 5 Formalne znaajke, odnosno nevjetost urednitva Zbornika u stvarima koje se tiu forme cijele publikacije, jasno govore da ljudi iz Naunositraivakog instituta Ibn Sina Sarajevo oigledno nemaju ba puno toga to ih vezuje za znanstvenoistraivaku djelatnost. Ponuda, pak, knjiga koje su izale u nakladi Instituta (uglavnom se radi o prijevodima djela s perzijskoga jezika, posveenih islamu, a meu njima se mogu nai i pisma imama Homeinija) upuuje na zakljuak da je rije o institucionalnom paravanu za promidbeno djelovanje skupina ili institucija iz Irana. 6 Samo kao primjere vidi Muslimovi, 2002, 56; Trnka, 2002, 69; Softi, 2002, 89, itd. itd. Poseban sluaj, vrijedan podrobnije analize, jest Popranovi, 2002, koji ve u naslovu istie krajnje neobian, da ne kaem besmislen, pojam totalicid, koji u sebi sadrava, prema autoru, etnocid, kulturocid, sakrocid, i razne druge -cide. Autor ak operira i nekim statistikim podacima za koje, dakako, ne daje nikakve informacije o vrelima i autoritetu koji stoji iza njih. No, svakako je najzanimljiviji dio dugaki popis okrutnih postupaka agresora prema Bonjacima-muslimanima isti takvi okrutni ini, naime, na drugim se stranama pripisuju, pa i dokazuju i za Bonjake-muslimane u odnosu na Srbe i Hrvate. Popranoviev popis temelji se, kako sam on to kae, na iskazima preivjelih (kao uostalom i u sluaju slinih tvrdnji na srpskoj ili hrvatskoj strani), a autoru ak nije ni palo na pamet da bi te iskaze trebalo eventualno koroborirati, jer ionako svi znaju i svima je poznato kakvi su bili agresori.
4

36 | MAGAZIN ZA (POLITIKU) KULTURU I DRUTVENA PITANJA

Ra t u B i H - u z r o c i i p o s l j e d i c e sudionika okrugloga stola. Naime, dr. S. Softi u svome prilogu polazi od stava strunoga tijela koje se nazivalo Arbitrana komisija Konferencije o Jugoslaviji, a koji se svodi na to da jedan entitet konstituira dravu onda kada se radi o zajednici koja se sastoji od teritorije i stanovnitva koji podlijeu organiziranoj politikoj vlasti, kao i da takvu dravu karakterizira suverenost, pri emu su efekti meunarodnog priznanja drave isto deklaratorni.7 Kada, meutim, pokua primijeniti takvu deniciju na sluaj Bosne i Hercegovine, dr. S. Softi moe navesti samo to da je Republika Bosna i Hercegovina priznata kao drava 6. aprila 1992. godine, da je taj in bio puko priznanje injenice njenog postojanja, i potom razglabati nebulozne teorijske postavke izvedene iz, u ovome kontekstu posve irelevantne, tvrdnje da dravnost Republike Bosne i Hercegovine see u historiju najmanje onoliko koliko i dravnost onih koji je osporavaju.8 No, stvarnost je u trenutku meunarodnoga priznanja u travnju 1992. bila posve drugaija - BiH nije imala zajednicu teritorija i stanovnitva podlonoga organiziranoj politikoj vlasti, ak ni u onome smislu kako je to predviao ustavni poredak kakav je bio na snazi dok je jo BiH tvorila dio SFR Jugoslavije. Proces raspada struktura dravne vlasti (u smislu jedinstvene organizirane politike vlasti) u okviru SR BiH okonan je jo krajem 1991. godine ustavom predvieno ureenje nestalo je u trenutku proglaenja i poetka realnoga funkcioniranja srpskih autonomija, a dalji korak u tome pravcu uinjen je proglaenjem Hrvatske zajednice Herceg-Bosna. Sredinji republiki organi nisu krajem 1991. godine bili u stanju kontrolirati dravne organe prisile (policijske snage niti snage Teritorijalne obrane, a da ne govorimo o vojsci, JNA) na vie od polovice dravnog teritorija , a i tamo gdje su navodno kontrolirali stanje dolo je do stvarnoga raspada sustava, pogotovu kada su ve poeli sukobi u proljee 1992. godine.9 Dakako, ove tvrdnje ne impliciraju podrobne ustavno-pravne ralambe, niti nain kako je ovakvo stanje nastalo,10 ve opisuju realnost na teritoriju koji je u travnju 1992. meunarodno priznat kao zasebni dravni organizam. Priznajui takvo faktino stanje, meunarodna zajednica je jo prije priznanja postojanja zasebnog dravnog teritorija otvorila proces pregovaranja s ciljem ureenja politikih prilika i ustrojavanja stvarne dravne vlasti. Na tim su naelima pregovori, uz simultane ratne operacije, i okonani sporazumom u Daytonu u jesen 1995. godine. Tada postignuti sporazum tretirao je Bosnu i Hercegovinu kao teri7 8

torij na kojemu tek treba uspostaviti dravnu organizaciju, posve u skladu sa stvarnim stanjem. Zakljuak koji iz ovoga slijedi jednostavno je negativno odrediti rat doista nije voen s ciljem unitenja drave BiH , jer ona u trenutku izbijanja rata nije ni postojala. to su, pak, bili stvarni ciljevi upletenih imbenika, jesu li oni bili iole vrsto odreeni, ili su se politike elite pridravale tek labavo postavljenih osnovnih ideja vodilja, prispodobljujui javno postavljene i deklarirane ciljeve aktualnim prilikama i potrebama odravanja vlastitih pozicija, tek treba utvrditi savjesnom i pozornom ralambom. Meu osnovnim idejama kojih se pridravala srpska strana od poetka krize, dakle jo od 1991. godine, praktino sve do trenutka u kojem nastaju ovi redovi, svakako valja uoiti ideju sprjeavanja konstituiranja bilo kakvih oblika dravne vlasti s realnim ovlastima i autoritetom, a sa sjeditem u Sarajevu. Drugi dio konstrukta, tvrdnja naime da je cilj rata bio unitenje bonjako-muslimanske populacije, koja je time postala i najvea rtva rata, doista nije potrebno podrobno elaborirati. Plimni val terora srpskih snaga bitno se razlikovao od iz povijesti poznatih (bolje ili loije organiziranih) pokuaja masovnoga istrebljenja on je, zapravo, bio uspjeno izvedena operacija masovnoga zastraivanja s jednim jedinim i prilino jednostavnim ciljem. Izvorna je namjera, proizala iz srpskoj javnosti esto predoavanih rezultata ralambi demografskih gibanja na teritoriju bive Jugoslavije tijekom druge polovice 20. stoljea, bila iz temelja promijeniti demografsku sliku Bosne i Hercegovine i uspostaviti nove prostorne i brojane odnose razliitih nacionalnih grupacija na njezinu teritoriju. U tome je sklopu valjalo tehnikom, za koju se ustalio naziv etniko ienje, pokrenuti migracijska gibanja velikih razmjera. Te su vie-manje prisilne migracije trebale smanjiti udjel Bonjaka-muslimana i Hrvata u ukupnom puanstvu na teritoriju BiH te stvoriti to je mogue vei teritorij pod punim nadzorom srpskih snaga i na tome teritoriju svesti na najmanju moguu mjeru broj pripadnika druge dvije nacionalne skupine. Gotovo nekontrolirano nasilje pojedinaca u tome je sklopu imalo svrhu unoenja psihoze straha kao motivacijskog imbenika migracija, dok se drava, onakva kakva je i koliko je uope postojala u takvim prilikama, u to uplitala tek periferno (primjerice organizacija sabirnih logora u kojima, meutim, nije provoena praksa masovnoga istrebljenja, ali su zatvorenici bili preputeni na milost i nemilost uvara koje nitko nije kontrolirao; ureenje prostora na kojemu su stajale katolike crkve i damije prije ruenja;

Softi, 2002, 86. Softi, 2002, 87. 9 Za opis razvoja prilika i stanja u prvoj polovici 1992. godine, uz materijal danas jo nedostupnih arhivskih vrela, svakom e buduem istraivau biti dragocjeno ono to se moe nai u Vulliamy, 1994. Tek kao primjer onoga to se posvuda, pa i na podrujima pod nadzorom sredinjih vlasti iz Sarajeva, dogaalo usp. prikaz prilika u Zenici prema uspomenama jednoga od aktera, u Ani, 2001, 101-2. 10 Problem nefunkcioniranja drave onako kako ju je sam denirao, Softi, 2002, 88, pokuava rijeiti tvrdnjom da su bosanskohercegovake politike stranke sa srpskim i hrvatskim predznakom pripremile i proglasile paradravne tvorevine na teritoriji BiH, prekrivajui tako prigodnom koprenom zaborava ono to je sam napisao tek nekoliko redaka prije.
STATUS, BROJ 3, SVIBANJ/LIPANJ 2004.

| 37

Ra t u B i H - u z r o c i i p o s l j e d i c e usmjeravanje izbjeglikih gibanja, i sl.). Postupak su etnikoga ienja, meutim, vrlo brzo prihvatile i druge dvije strane, ali ga nisu uspjele (ili htjele) dovesti do onoga stadija do kojega ga je dovela srpska strana. to se, pak, tie statusa najvee rtve rata rije je zapravo o injenici da je bonjako-muslimanska strana, to iz objektivnih to iz subjektivnih (loe ili pogrene prosudbe politike elite) razloga u rat ula i cijelo vrijeme ostala najloije organizirana. Iz toga je proizala nemo u ratnim operacijama - sve do samoga kraja rata Armija RBiH nije u sukobu sa Vojskom RS ostvarila ni jednu uspjenu ofenzivnu operaciju, osim osvajanja sela Vozua na obroncima planine Ozren na samome kraju rata;11 u sukobima s H(rvatskim) V(ijeem) O(brane) Armija je ostvarila nekoliko uspjenih ofenzivnih operacija, preuzevi potpuni nadzor nad Travnikom, Bugojnom, Fojnicom i Vareom, ali je pretrpjela i ozbiljne poraze nastojei ostvariti iste ciljeve u epu, Vitezu, Busovai i Kiseljaku. Takva je, dakle, vojna situacija onda vodila do toga da je bonjako-muslimanska populacija doista bila ostavljena na milost i nemilost protivnika, pa su zasigurno i ljudski gubici tu bili najvei. Pitanje rtava, meutim, daleko je sloenije no to bi se inilo na prvi pogled, kako to pokazuju podaci institucije Meunarodni forum Bosna Internacional, citirani kod jednoga od sudionika okrugloga stola.12 Prema tim podacima, prikupljenim dodue nepoznatom metodologijom i teko provjerljivih, ljudski su gubici bili daleko najvei kod Bonjaka-muslimana i dosegli su vrtoglavu stopu od 8,1% ukupne populacije (kod Srba su iznosili znatno niih 5,3%, a kod Hrvata jo niih 4%). No, istodobno je tijekom rata raseljeno, to na druga podruja unutar zemlje, to izvan nje, gotovo nevjerojatnih 65,4% Hrvata, dok je stopa raseljavanja Bonjaka-muslimana i Srba bila znatno nia (prvi 52,8%, drugi 52,3%), pri emu svakako valja uzeti u obzir da je ovo raseljavanje u daleko najveem broju sluajeva bilo rezultat raznih oblika nasilja i prisile. Iz ove grube i krajnje nehumane statistike jasno, meutim, proizlazi zakljuak da pitanje rtava nije jednostavno i da kategorija najvee rtve zapravo i nema racionalne podloge. Sa svim se time insistiranje bonjako-muslimanske elite na takvome statusu ukazuje kao pokuaj manipulacije problemom golema emocionalnog naboja, vrlo slian licitiranjima s brojem rtava koncentracijskoga logora Jasenovac nakon Drugog svjetskog rata.13 Konano, tvrdnja o uskraenoj zatiti meunarodno priznatoj dravi potpuni je nonsens. Nedavno su, dakako zbog svojih vlastitih potreba, neki ameriki dunosnici javno pojasnili kako rat jo uvijek nije zabranjeno sredstvo rjeavanja meunarodnih prijepora i sukoba, iz ega onda svakako proizlazi i obveza svake drave (ako to ona doista i jest) da skrbi sama za sebe, bilo vlastitim sredstvima, bilo u sklopu razliitih, bilateralnih ili multilateralnih obrambenih saveza. Tek kiobran takvoga obrambenoga saveza osigurava odreenu obvezu vanjskih imbenika za pruanjem zatite, na to BiH nije u doba izbijanja rata ni mogla raunati jer, kako je reeno, nije ni bila konstituirana kao drava te nije ni mogla pristupiti nekom obrambenom savezu. S druge strane, oekivanja da UN zatiti svoju lanicu rezultat su dezinformacija koje je (namjerno ili iz neznanja) lansirala bonjako-muslimanska politika elita i mediji pod njezinim nadzorom, s ciljem da pogled javnosti preusmjeri s pitanja vlastite odgovornosti i tu odgovornost prebaci na drugoga. No, i u ovoj, kao i kod dvije ve analizirane tvrdnje, ipak postoji element oslonca na neke realne injenice rije je, prije svega, o pozivu na zabranu prodaje oruja stranama upletenim u rat(ove) na teritoriju bive Jugoslavije, to ju je izglasala Opa skuptina UN. Iako politika pozadina te zabrane do danas nije posve razjanjena, ostaje neprijeporna injenica da se zabrana krila na sve strane, a njezin je jedini stvarni uinak bila mogunost za prodavae da enormno podignu cijene oruja pri svakoj transakciji s upletenim imbenicima. Ono, pak, to bonjako-muslimanska politika elita nikad nije objasnila svojoj javnosti odnosi se na povezanost odravanja zabrane s jedne, i formalnih veza vlasti u Sarajevu s islamskim teroristikim mreama s druge strane. Niz, dakle, tvrdnji o dvostrukoj agresiji, najveoj rtvi i uskraenoj zatiti , kao temeljnim znaajkama rata u BiH, pokazao se kao konstrukt izgraivan na pogreno tumaenim i u krivome svjetlu prikazivanim realnim injenicama. Dijelovi su toga konstrukta s vremena na vrijeme lansirani zbunjenoj i uasima rata gotovo izbezumljenoj javnosti na podrujima pod nadzorom vlasti u Sarajevu od strane bonjako-muslimanske politike elite i medija pod njezinim nadzorom.14 Teko bi bilo ak i pretpostaviti da je ovako nastali mit, skup injenica koje svi znaju i koje su svima jasne, nastao kao rezultat unaprijed posta-

11 Jedina stvarno velika ofenzivna operacija, ona pokrenuta iz Bihaa nakon Oluje u Hrvatskoj, zavrila je totalnim jaskom i bezglavim bjeanjem sna-

ga Armije RBiH nakon pregrupiranja i kontraudara Vojske RS, o emu je potresno svjedoenje dao u televizijskom intervjuu novinar britanske mree Sky, Aeronaut van Linden. Kao novinar, on je, naime, bio u pratnji zapovjednika operacije, generala Atifa Dudakovia te je zajedno s njima i bjeao pred srpskim snagama. Cjeloviti kontekst akcija u zapadnoj Bosni jezgrovito ali i vrlo slikovito ocrtava u svojim memoarima arini, 1999, 303-4. 12 Blaanovi, 2002, 190. Nisam uspio utvrditi vrelo na koje se autor ovdje poziva, pa podatke uzimam samo kao grube pokazatelje stanja, a ne egzaktne injenice. 13 Procjene broja rtava Jasenovca kreu se od (provjerljivih) 60000 do (posve nevjerojatnih) preko milijun ubijenih. Licitiranje golemim brojkama (kao da 60000 ubijenih samo po sebi ve nije uas) imalo je nakon 1945. godine razliite funkcije, od toga da su se time pokrivale megalomanske procjene broja rtava u sklopu zahtjeva za ratnim reparacijama, preko toga da se autoritetom odreivanja tonoga broja reprezentiralo postojee odnose politike moi i ujedno opravdavalo privilegirane pozicije jedne skupine (Srbi, kao najvea rtva), do toga da se eskalacijom ionako nevjerojatnih brojeva stvaralo atmosferu revanizma koja je, u krajnjoj liniji, opravdavala i teror u rat(ovima) prve polovice 90-ih. O svim tim aspektima krajnje osjetljivog Jasenovakoga problema postoji ve povelika literatura, iji bi ak i elementarni orijentacijski prikaz zahtijevao poseban rad.

38 | MAGAZIN ZA (POLITIKU) KULTURU I DRUTVENA PITANJA

Ra t u B i H - u z r o c i i p o s l j e d i c e vljene ideje vodilje. ini se da bi ga radije trebalo promatrati kao rezultat prigodnih strategija odvraanja pozornosti s pravih pitanja izravne odgovornosti politikoga vodstva za stanje u zemlji, s jednim jedinim ciljem odranja postojeega rasporeda politike moi.15 Nakon zavretka rata, nezadovoljni mirovnim sporazumom koji im je omoguio sudjelovanje u vlasti po naelu 30% vlasti nad 100% teritorija BiH (umjesto zacrtanih i stalno obeavanih 100% vlasti nad 100% teritorija - ili, kako se o tome u javnosti govorilo, oslobaanja cijele zemlje), pripadnici su te politike elite poeli javno manipulirati elementima ve uobliena mita. Na takvoj, naime, rekonstrukciji nedavne prolosti utemeljen je sada zahtjev za promjenom stvorenoga stanja, pod izlikom odstranjenja iz politikoga ivota zemlje onih kojima je prigodno pripisana stigma sudjelovanja u dvostrukoj agresiji i stvaranju najvee rtve. Brojni su, dakle, Bonjaci-muslimani sudionici okrugloga stola Karakter rata u Bosni i Hercegovini 1992.-1995. pokazali visok stupanj unisonosti u svojim istupima te su se sloili u glavnim postavkama, prezentirajui praktino jedinstveni sklop injenica koje svi znaju i koje su svima jasne, bar kada je rije o stavovima kakvi vladaju javnim mnijenjem na podrujima koje su tijekom rata kontrolirale vlasti iz Sarajeva (drugaije formulirano - primjerice: u bonjako-muslimanskoj javnosti - ne bi imalo isto znaenje). Slika, pak, koju ocrtavaju prilozi autora Hrvata i Srba u Zborniku izgleda bitno drugaije, to svakako valja pripisati mjestu i okolnostima odravanja okrugloga stola Sarajevo, u organizaciji institucije s (u najmanju ruku) proiranskim usmjerenjem. Mjesto i okolnosti, naime, uvjetovali su nedolazak onih meu Hrvatima i Srbima za koje bi se moglo rei da ne bi pretjerano vodili rauna o tomu to e rei druge strane o njihovim izlaganjima. Reeno drugaijim rijeima, hrvatski i srpski sudionici okrugloga stola iznosili su uglavnom i na prvi pogled izbalansiranije i uravnoteenije tvrdnje,16 pri emu je (ne samo) vei broj hrvatskih sudionika stvorio i dojam ire lepeze stavova od fra L. Markeia, za kojega se moe rei da je u svojim stavovima blizak prof. dr. V. Pusi, do prof. dr. B. epia, koji je zastupao stavove i ideje vrlo bliske dananjoj vladajuoj skupini unutar H(rvatske) D(emokratske) Z(ajednice) BiH. Zanimljivo je svakako primijetiti da meu sudionicima okrugloga stola nije bilo niti jednoga autora koji bi otvoreno zastupao tezu po kojoj je sukob izmeu Armije BiH i HVO-a rezultat strategije bonjako-muslimanskog politikog i vojnog vodstva, tezu koja u hrvatskome javnom mnijenju ima danas veliki broj pristaa,17 pa se moe rei da u nekim krugovima predstavlja injenicu koju svi znaju i koja je svima jasna. Uza sve reeno, mora se svakako primijetiti da se u pristupu problemima rata u BiH zamjeuje jasna razlika izmeu bonjako-muslimanskih na jednoj, i hrvatskih i srpskih autora na drugoj strani. Naime, dok prvi uglavnom svojim tekstovima stvaraju iluziju da se radi o posebnom ratu koji nije imao nikakve veze s onim to se dogaalo u neposrednom okruenju Bosne i Hercegovine, i hrvatski i srpski autori tretiraju taj rat uglavnom kao epizodu irega rata na podruju bive Jugoslavije.18 Svakako bi na ovome mjestu valjalo upozoriti kako se povijesni diskurs bonjako-muslimanskih autora u ovome bitno razlikuje od praktinoga djelovanja politike elite tijekom samoga rata, sve do sredine 1994. godine. U to su doba A. Izetbegovi i ljudi iz njegova kruga vrlo uspjeno uspijevali manipulirati hrvatsko-srpskim sukobom, drei stalno na oku stanje u Hrvatskoj i prispodobljujui svoje postupke i zahtjeve stanju na tamonjim bojinicama.19 No, kako taj dio politike prakse nikad nije prodro u javni politiki diskurs, to se ni u naknadnim rekonstrukcijama na toj strani o tomu nikad ne govori. Srpski, meutim, autori idu nekoliko koraka dalje od promatranja sukoba u Sloveniji, Hrvatskoj i BiH, kao jedinstvenoga rata, smatrajui da je, unato mirovnom spora-

14 S istim je tezama A. Izetbegovi nastupao i u meunarodnim pregovorima, tretirajui europske dravnike na isti nain kao i publiku kod kue. Uspo-

redi samo kao primjer kako njegov istup na pregovorima u Genevi 29. studenoga 1993. u svojim sjeanjima rekonstruira arini, 1999, 53-4: BiH nee da popusti ako nam Srbi ne vrate okupirani teritorij i ako ne dobijemo adekvatan izlaz na more kod Neuma. Ne pare zemlje ve izlaz na more. Ako ne bude tako, treba da se pootre sankcije prema Srbiji, da se uvedu prema Hrvatskoj i da se digne embargo na uvoz oruja za BiH. Mi se nalazimo u makazama dva napadaa, a i vi ste (op.a. Europska unija) sauesnici. Uz ovakve istupe i nije nikakvo udo to su europski pregovarai tretirali bonjako-muslimansku stranu onako kako su je tretirali, sve dok se u problem i pregovore za njegovo rjeenje nisu uplele USA sa svojim strategijskim zamislima u svezi s odnosima spram islamskoga svijeta, u okviru kojih je BiH imala vrlo odreeno znaenje. 15 Za te mehanizme usp. Ani, 2001, 229-253. 16 Obzirom da se izlaganja na ovakvim skupovima pripremaju za publiku, valja voditi rauna da se autori uvijek u stanovitoj mjeri ponaaju sukladno oekivanjima predviene publike te tekst pripremaju kao neku vrst socijalnoga konstrukta (istraivanja poput Tonkin, 1995, ili Lord, 2000, potvruju tu tezu ak i za povjesniare u drutvima u kojima prevladava usmena komunikacija, a osobno iskustvo brojnih konferencija i skupova to jasno potvruje i za moderne znanstvenike). Zbog toga vanog elementa valja svakako pretpostaviti da bi veina bonjako-muslimanskih (ali na isti nain i hrvatskih i srpskih) autora svoja izlaganja koncipirali na drugaiji nain i s drugaijim naglascima da se skup odravao primjerice u Zagrebu, irokom Brijegu, Beogradu ili Banja Luci. 17 Ovakvu je ideju do danas najpodrobnije elaborirao Shrader, 2001, a njezin se veliki odjek u hrvatskoj javnosti mogao razaznati iz vrlo brojnih reakcija i odobravanja u vrijeme kada je hrvatski prijevod djela objavljen u Zagrebu. Slian se stav moe implicitno razaznati u epi, 2002, a njegovu bi implicitnost najvjerojatnije trebalo dovesti u svezu s onim to je reeno u prethodnoj biljeci, 18 Izuzetak u tome smislu meu hrvatskim autorima predstavlja Koul, 2002, koji oigledno ne smatra da je rat u BiH dio procesa raspada Jugoslavije, ve njegove uzroke pripisuje duboko usaenim strukturama, nekoj vrsti povijesnih procesa duga trajanja. U tome je zapravo vrlo blizak onoj skupini zapadnih autora koji uzroke rata, ali na irem prostoru bive Jugoslavije, vide u atavizmima i duboko usaenim etnikim animozitetima i iz njih izrasloj mrnji. 19 U tome su smislu vrlo instruktivni brojni detalji koje u svojim memoarima donosi arini, 1999.
STATUS, BROJ 3, SVIBANJ/LIPANJ 2004.

| 39

Ra t u B i H - u z r o c i i p o s l j e d i c e zumu potpisanom u Daytonu 1995. godine, dio toga rata i ono to se na Kosovu i u svezi s njime dogaalo 1998. i 1999. godine. Dvojica srpskih autora (iz RS)20 u Zborniku pokazuju vrlo visok stupanj unisonosti i u onome to bi se moglo smatrati izborom injenica koje svi znaju i koje su svima jasne, dakako onih za koje se moe rei da vladaju srpskim javnim miljenjem. Ukratko orisana, njihova bi zajednika slika izgledala ovako: rat su pokrenuli nacionalisti koji su doli na vlast u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini poetkom 90-ih godina, i to tako to je njihov zahtjev za izdvajanjem (secesijom) iz Jugoslavije, podran od meunarodnih imbenika, izazvao prirodnu obrambenu reakciju Srba koji su stalno pred oima imali vlastito stradanje na tome prostoru tijekom Drugog svjetskog rata; brojni ini novih nacionalistikih vlasti ili su za iskljuivanjem Srba iz javnoga i politikog ivota i samo potvrdili strah da e se povijest ponoviti; to su bili razlozi koji su Srbe prisilili stvoriti svoje (para-)dravne okvire, dok se JNA intervencijama nacionalista (pozivi Slovencima i Hrvatima, a kasnije i ostalima, da je napuste) pretvorila u srpsku vojsku; tako je nastala vojska onda vodila pravi obrambeni rat protiv paravojnih nacionalistikih organizacija.21 Valja odmah naglasiti da je ovakva projekcija zbivanja jo krajem 80-ih i poetkom 90-ih godina prologa stoljea duboko ukorijenjena u javni diskurs novoga srpskog nacionalizma, kakav se razvio tijekom 80-ih godina, a koji je kulminirao usponom S. Miloevia na vrh srpske politike piramide.22 Koliko su, meutim, sve naprijed navedene tvrdnje realan opis gibanja s poetka 90-ih godina moe se jednostavno utvrditi usporede li se s onim to primjerice nudi nedavno objavljeni transkript videozapisa s osnivake skuptine ogranka S(rpske) D(emokratske) S(tranke) za Dubrovnik.23 Odnos realnih injenica i politikoga diskursa srpskog politikog vodstva reprezentiranog u ovoj prigodi zacijelo najbolje zrcali konfrontacija rijei voa SDSa iz BiH, dr. R. Karadia i B. Vuurovia, sa statistikim podacima na kojima su te rijei utemeljene. Naime, svoj je pozdravni govor na tome skupu, odranome 10. oujka 1991. u selu Ivanica (na teritoriju BiH u dubrovakome za20 21

leu), dr. Karadi poeo ovako: Mora da su dola posljednja vremena kada u gosparskom Dubrovniku, u kome je u davna vremena bilo demokratije i u kom se knez birao, a ne nasleivao, nije bilo toliko tople i sigurne atmosfere da Srbi, desetak hiljada ljudi, osnuju svoju politiku organizaciju usred grada Dubrovnika i uz prisustvo Dubrovana svih vjera i nacionalnosti. Uz govornikov podatak o desetak hiljada ljudi prireiva teksta citira rezultate popis provedenog te iste godine prema kojima je na teritoriju dubrovake opine tada ivjelo 4765 Srba.24 Da ovdje nije rije o greci nego o pravoj injenici koju svi znaju i koja je svima jasna potvrdio je B. Vuurovi ustvrdivi: Ne traimo mi ni to da Dubrovnik bude srpski grad, ali ne dozvoljavamo da u njemu ivi preko devet iljada obespravljenih Srba.25 Ovakav su potpuni prijezir spram injenica te spremno, s autoritetom i u istom dahu s nizom opih mjesta, izgovorena la bili, zapravo, tek dio krupnije manipulacije koja je u trenutku generiranja pokrivala ambicije tadanjega srpskog politikog vrha za preureenjem ustavnoga ustroja SFR Jugoslavije i uspostavom novoga rasporeda politike moi, uz izbjegavanje stvarne demokratizacije. Kada su takve ambicije naile na snaan otpor postojeega politikoga establishmenta u Sloveniji, a potom i Hrvatskoj, otpor koji je silom prilika u jednom trenutku preao u proces stvarne demokratizacije (i zbog toga dobio podrku vanjskih imbenika), srpsko se politiko vodstvo brzo prilagodilo. U javnome su diskursu svi protivnici njihovih ideja oznaeni kao protivnici Jugoslavije, a u masovnu je uporabu uveden pojam secesionizma zapadnih republika, kojim se zapravo pokrivalo ideju nutarnje secesije, zamisli da se iz dravnih okvira uklone Slovenija i dio Hrvatske te tako stvori zemlja u kojoj e Srbi predstavljati natpolovinu veinu. S. Miloevi i njegov krug uspjeli su uvjeriti golemu veinu Srba da je drava svih Srba vanija od demokracije. Ta e tvrdnja ostati trajno obiljeje politikog diskursa inauguriranog od strane novog srpskog politikog vodstva, od S. Miloevia, preko dr. R. Karadia, do milicionera M. Martia, ali i veine asnika koji su ostali u JNA, odnosno njezinim lijalama, Vojsci Republike Srpske Krajine i Vojsci Republike Srpske.

40 | MAGAZIN ZA (POLITIKU) KULTURU I DRUTVENA PITANJA

Blaanovi, 2002; Carevi, 2002. Valja, meutim, svakako ukazati i na stanovite razlike u pristupima dvojice autora. Naime, Carevi ipak dio odgovornosti za rat i stradanja stavlja na teret i srpskom vodstvu u BiH, u dodue pomalo neobinoj (i teko razumljivoj) formulaciji: Srpski nacionalisti napravili su strateku greku, zbog ega su poraeni u ovom ratu, to su umjesto oslobodilakog vodili etniko-vjerski rat i zagadili cijelu svoju historiju i donijeli stradanje svom i drugim narodima (Carevi, 2002, 206). Klju za razumijevanje ovakve tvrdnje vjerojatno bi trebalo traiti par redaka dalje, na mjestu na kojem autor veli: Ouvanje Jugoslavije bilo je u interesu svih njenih naroda, posebno Srba, Hrvata i Bonjaka, koji su u Jugoslaviji bili najrasprostranjeniji i inili njeno vezivno tkivo. Stvarni interesi naroda izgubili su bitku sa vlastitim nacionalizmom i meunarodnim banditizmom. Takve formulacije vjerojatno znae da su dr. R. Karadi i njegovo drutvo pogrijeili zato to se nisu borili za Jugoslaviju, to je logiki odrivo tono toliko koliko su odrivi upozoravanje na meunarodni banditizam uz istodobno pozivanje na C. Wancea, J. Bakera, H. Kissingera, lorda Carringtona i V. Christophera, kao kljune svjedoke u prilog autorovih tvrdnji samo stranicu dalje. 22 Jo uvijek vrlo reprezentativan uzorak stavova novoga srpskog nacionalizma prua ilas, 1991. Iako se pozivao na ukupne nacionalistike tradicije, manipulirao starim temama i tezama, pa je ak kroz pojedine intelektualce uklopljene u tadanja strujanja uspio ostvariti i stvarni kontinuitet s nacionalizmom kakav je obiljeio razdoblje od 1945. do 1966. godine, novi je val nacionalizma ipak bio zaseban drutveni konstrukt, bitno razliit od onoga koji je obiljeio vrijeme poratne Jugoslavije (otuda i potreba da se pojam novi stavi pod navodne znake). 23 Ragu, 2003. 24 Ragu, 2003, 67. 25 Ragu, 2003, 70.

Ra t u B i H - u z r o c i i p o s l j e d i c e Ova kratka ralamba pokazuje da se javni diskurs politikoga vrha, prenesen monim medijima masovne komunikacije do posljednje drutvene pore, reproducirao u dubini drutva, pri emu se na njemu, zapravo na injenicama koje svi znaju i koje su svima jasne, gradila cjelovita mitska slika neposredne prolosti. Uvjete u kojima je to bilo mogue i mehanizme kojima se politika elita koristila u takvu poslu podrobno je pretresao M. Thompson, naavi jako uporite u razlaganjima beogradskoga antropologa I. olovia.26 Manipulacija strahom za egzistenciju zajednice,27 duga tradicija autoritarizma, konformizam kao nevoljkost pojedinca da u socijalnoj konstrukciji svoga diskursa ulazi u sukob s okolinom, sve su to elementi koji su doveli do toga da javnost poruke masovnih medija, a prije svega televizije (koja u tim okolnostima mora biti pod vrstim nadzorom politike elite) tretiraju kao oglasne table i semafor (formulacija I. olovia), naputke za drutveno prihvatljivo ponaanje i reakcije. Iz ove perspektive arolikost stavova i istupa hrvatskih sudionika na okrugom stolu Karakter rata dobiva posve novo znaenje. Ona upozorava da hrvatsko drutvo doista izlazi iz faze u kojoj postoji jedinstvena i opeprihvaena mitska slika prolosti, sadanjosti i budunosti, utemeljena na nizu injenica koje svi znaju i koje su svima jasne , slika iji su se elementi mogli nazrijeti jo tijekom 90-ih godina. Bez elje da u ovako kratkome tekstu ulazim u podrobniju raspravu o tomu kako je do ove korjenite promjene (a ona se takvom ini posebice ako se pogled usmjeri malo dublje u prolost, u 80-te godine, kada je upravo u Zagrebu prof. dr. Stipe uvar sastavljao Bijelu knjigu nepoudnih autora, onih koji nisu prihvaali tadanji set opepoznatih i svima jasnih injenica) dolo, valja svakako primijetiti da je ona ponajmanje rezultat volje politikoga vrha i njegove elje da se dragovoljno odrekne prerogativa neupitnoga autoriteta. Takva, meutim, situacija u retrospektivnom pogledu opravdava i sve one rtve podnijete na putu izlaska iz Jugoslavije, ali i opravdanost zahtjeva za naputanjem toga politikog okvira, u kojem zapravo nije bilo mogue ostvariti realnu demokratizaciju i promjenu ukupne drutvene klime. To, pak, to se u javnom diskursu jo uvijek pojavljuju izriaji o onome to svi znaju i to je svima jasno, poput onoga prof. dr. V. Pusi citiranog na poetku ovoga teksta, samo je bezazleni recidiv zastarjele retorike kakve se politiari eljni uspjeha u budunosti moraju osloboditi. S druge strane, to svakako ne znai da u budunosti na hrvatskoj politikoj sceni i u javnom diskursu nee biti rekonstrukcija bliske prolosti s ciljem opravdanja postojeih odnosa ili kao objanjenja zahtjeva za njihovom promjenom. Vremena, meutim, u kojima su takve rekonstrukcije mogle postati jedinom istinom i time pravim mitom ini se da su, na svu sreu, iza nas. *** Ralanivi ovako neke od postavki koje pretendiraju da su injenice koje svi znaju i koje su svima jasne u svezi s ratom u Bosni i Hercegovini, pokuao sam pokazati u kojoj je mjeri javni diskurs o tome ratu zasien neutemeljenim tvrdnjama i olako donesenim sudovima. Rasprava je, zapravo, pokazala da je do realne slike rata u kojem se raspala SFR Jugoslavija, a u okviru toga nastala i drava Bosna i Hercegovina, vrlo teko doi zbog prave ume politikih mitova s vrijednou dnevne uporabe. Stoga se bez imalo zazora moe zakljuiti da se stvarna i realistina slika zbivanja poinje nasluivati tek u najnovije vrijeme, zahvaljujui pionirskim pokuajima rekonstrukcije zbivanja na temelju dokumenata,28 pri emu veliki dio onih najrelevantnijih jo zadugo nee biti dostupan povjesniarskome oku.

DR. MLADEN ANI (SARAJEVO, 1959), ZAVOD ZA POVIJESNE ZNANOSTI HAZU U ZADRU / HRVATSKI STUDIJI SVEUILITA U ZAGREBU.

BIBLIOGRAFIJA

26 Thompson, 2000, 309-326. Za Thompsonovo se djelo mora, meutim, posebice naglasiti jedan vaan nedostatak, zamjetljiv kod stanovitoga broja za-

padnih autora koji su pisali o SFR Jugoslaviji dok je postojala, ali i kod onih koji su se bavili njezinim raspadom tijekom 90-ih. Naime, nastojei biti to objektivniji, ti su autori tretirali SFR Jugoslaviju kao jedinstveno drutveno podruje, ne zamjeujui sitne razlike, koje kumulativnim uincima ipak jasno konstituiraju nacionalna drutva kao zasebna drutvena podruja to se grubo poklapaju sa sada ve uvrenim politikim granicama iscrtanim na tome podruju tijekom procesa raspada. Dakako, u uoavanju i ocrtavanju tih razlika, pogotovu ako se autor oslanja na iskaze domaih ljudi, valja biti vrlo oprezan, jer se pri takvu poslu vrlo lako otklie u podruje stereotipa kao niza slika onoga drugog. Oni, pak, poput Hayden, 2003, 15 i d., koji otkriju stereotipe i nain kako se u drutvenoj komunikaciji njima manipulira, esto vie nisu (ponekad, kao u ovome sluaju, zbog jednostrana izvora informacija) u stanju razabrati i stvarne razlike na kojima su stereotipi izgraeni. 27 Za irenje te vrsti straha postoji pogodno tlo u svim zemljama Srednje-istone i Jugo-istone Europe, kako je to zorno pokazao Bib, 1995. 28 Primjer za takav postupak jest Marijan, 2003.
STATUS, BROJ 3, SVIBANJ/LIPANJ 2004.

| 41

Ra t u B i H - u z r o c i i p o s l j e d i c e Ani, 2001 M. ANI, Tko je pogrijeio u Bosni, Mostar 2001; Bib, 1995 I. BIB, Bijeda istonoevropskih malih drava (izv. Vlogattot tanulmnyok, 1945-1949), u: I. BIB - T. HUSZR - J. SZCS, Regije evropske povijesti, Zagreb 1995; Blaanovi, 2002 J. BLAANOVI, O indikatorima karaktera sukoba na prostoru bive SFRJ, u: Karakter rata u Bosni i Hercegovini 1992.-1995. Zbornik radova, okrugli sto, Sarajevo 20.11.2001., Sarajevo 2002; Carevi, 2002 M. CAREVI, Tekoe denisanja karaktera rata u Bosni i Hercegovini 1991-1992. godine, u: Karakter rata u Bosni i Hercegovini 1992.-1995. Zbornik radova, okrugli sto, Sarajevo 20.11.2001., Sarajevo 2002; ilas, 1991 A. ILAS (ur.), Srpsko pitanje, Beograd 1991; Girardet, 2000 R. IRARDE (R. GIRARDET), Politiki mitovi i mitologije (izv. Mythes et mythologies politiques, 1986), Beograd 2000; Hayden, 2003 R.M. HEJDEN (R.M. HAYDEN), Skice za podeljenu kuu. Ustavna logika jugoslovenskih sukoba (izv. Blueprints for a House Divided. The Constitutional Logic of the Yugoslav Conicts, 1999), Beograd 2003; Koul, 2002 F. KOUL, Povijesni novom rata 19921995. godine, u: Karakter rata u Bosni i Hercegovini 1992.1995. Zbornik radova, okrugli sto, Sarajevo 20.11.2001., Sarajevo 2002; Lord, 2000 A.B. LORD, The Singer of Tales, Cambridge (Mass.) 2000; Lui, 2003 - I. LUI, Karaorevo: politiki mit ili dogovor?, asopis za suvremenu povijest 35/1/2003; Marijan, 2003 D. MARIJAN, Rat u BiH ili nepodnoljiva lakoa povjesniarenja, Motrita 26/2003; Markei, 2002 L. MARKEI, Moje vienje karaktera rata u BiH 1992-1995., u: Karakter rata u Bosni i Hercegovini 1992.-1995. Zbornik radova, okrugli sto, Sarajevo 20.11.2001., Sarajevo 2002; Muslimovi, 2002 F. MUSLIMOVI, Politiki i vojni aspekti karaktera rata u BiH 1992-1995. godine, u: Karakter rata u Bosni i Hercegovini 1992.-1995. Zbornik radova, okrugli sto, Sarajevo 20.11.2001., Sarajevo 2002; Popranovi, 2002 Z. POPRANOVI, Totalicid rata, u: Karakter rata u Bosni i Hercegovini 1992.-1995. Zbornik radova, okrugli sto, Sarajevo 20.11.2001., Sarajevo 2002; Ragu, 2003 J. RAGU, Osnivaki skup SDS-a za Dubrovnik Otvorena najava agresije na dubrovako podruje, asopis za suvremenu povijest 35/1/2003; Shrader, 2003 The Muslim-Croat Civil War in Central Bosnia, College Station (Tex.) 2003; Softi, 2002 S. SOFTI, Pravna priroda rata u Bosni i Hercegovini, u: Karakter rata u Bosni i Hercegovini 1992.1995. Zbornik radova, okrugli sto, Sarajevo 20.11.2001., Sarajevo 2002; Thompson, 2000 M. TOMPSON (M. THOMPSON), Proizvodnja rata. Mediji u Srbiji, Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini (izv. Forging War: The Media in Serbia, Croatia, Bosnia and Hercegovina), Beograd 2000; Tonkin, 1995 - E. TONKIN, Narrating our past. The social construction of oral history, Cambridge 1995; Trnka, 2002 K. TRNKA, Naznake karaktera rata u tubi BiH Meunarodnom sudu pravde protiv SRJ, u: Karakter rata u Bosni i Hercegovini 1992.-1995. Zbornik radova, okrugli sto, Sarajevo 20.11.2001., Sarajevo 2002; Vulliamy, 1994 E. VULLIAMY, Seasons in Hell. Understanding Bosnias Wars, New York 1994; epi, 2002 B. EPI, Karakter rata u Bosni i Hercegovini u svjetlu zahtjeva za podjelom drave, u: Karakter rata u Bosni i Hercegovini 1992.-1995. Zbornik radova, okrugli sto, Sarajevo 20.11.2001., Sarajevo 2002;

42 | MAGAZIN ZA (POLITIKU) KULTURU I DRUTVENA PITANJA

Ra t u B i H - u z r o c i i p o s l j e d i c e

Bosanskohercegovaki panoptikum 1990. Iz hrvatskog kuta


Prema onoj staroj Lenjinovoj, u biti svake politike je kadrovsko pitanje
Radoslav Dodig

ODINA 1990. BILA JE PREDIGRA BUDUEM dramatinom raspletu u Bosni i Hercegovini. Zbivanja na drutvenoj i politikoj sceni, posebice u bosanskohercegovakih Hrvata, nisu bila predmetom posebnih istraivanja, osim, dakako, parcijalnih. Namjera mi je opisati razdoblje kada je dolo do promjene politikoga sustava, ali i naznaiti posljedina zbivanja. Napominjem kako su relevantni dokumenti, radovi i istraivanja za razdoblje 1990. i dalje rijetki i rasuti, pa sam posegnuo za dostupnim materijalima, ukljuujui novinske lanke, kronoloke zapise, ali i vlastite biljeke, budui da sam bio aktivnim sudionikom u drutvenim i politikim zbivanjima u 1990. U sijenju 1990. raskol u vladajuoj jugoslavenskoj partiji Savezu komunista Jugoslavije otpoeo je na 14. izvanrednom kongresu SKJ u Sava centru u Beogradu, kada su sjednicu napustili slovenski izaslanici, a nakon njih i hrvatski lanovi SKJ.1 U Bosni i Hercegovini godina 1990. nagovijestila je poputanje medijske rigidne partijske matrice. Dnevni list Osloboenje u broju od 3. sijenja 1990. prvi put pojavio se bez zaglavlja: Drue Tito, mi ti se kunemo.2 Ipak, istoga dana Predsjednitvo SR BiH izdalo je priopenje, u kojemu je razmotrilo dogaaje oko osnivanja pojedinih drutava i stranaka, ponajprije Hrvatske demokratske zajednice i Srpskoga pokreta obnove, te zakljuilo kako je to izraz traginih ideja etnitva, ustatva i drugih reakcionarnih i faistikih snaga.3 Poetak sijenja bio je obiljeen i burnom proslavom srpske Nove godine, te masovnim prosvjedima u Duvnu.4 Sarajevska tvrtka Energo1 2 3

Kratice najeih izvora


Hronologija - D. Radii, Hronologija dogaaja na prostoru prethodne Jugoslavije 1990-1995., Glas srpski, B. Luka, 2002. Kronologija - Kronologija rata: Hrvatska, Bosna i Hercegovina, 1989. - 1998., Hrvatski informativni centar, Zagreb, 1998. Obrana I - K. Rotim, Obrana Herceg-Bosne, 1, Vlastita naklada, iroki Brijeg, 1997. Obrana II - K. Rotim, Obrana Herceg-Bosne, 2, Vlastita naklada, iroki Brijeg, 1998. Osloboenje - Bosanskohercegovaki nezavisni dnevnik, Sarajevo SD - Slobodna Dalmacija, Dnevni list, Split Zabiljeke - Osobne zabiljeke 1990. Zaj. zapisnici - Zapisnici zajednikih sjednica Skuptine Republike Bosne i Hercegovine 1990. - 1996., Struna sluba Skuptine RBiH, Sarajevo, 1996. Zapisnici - Zapisnici zajednikih sjednica Vijea Skuptine SR BiH, Skuptina SR BiH, Sarajevo. invest namjeravala je u Tvornici kablova Duvno postaviti akcelerator, koji je uvezen iz Rusije.5 Prosvjedi u srpskim ti-

Kronologija, 14. Hronologija, 10. Hronologija, 11. 4 Pandi, Hrvati i Bonjaci-Muslimani u BiH u godini 1990., Republika Hrvatska, asopis Hrvatske republikanske stranke, br. 187, Zagreb, 1995., 34. (dalje: Pandi, Hrvati). 5 ta je zagaeno u Duvnu? (preneseno iz Osloboenja), Sloboda, Mostar, br. 4., 16. 1. 1990., 13.
STATUS, BROJ 3, SVIBANJ/LIPANJ 2004.

| 43

Ra t u B i H - u z r o c i i p o s l j e d i c e skovinama proglaeni su nacionalistikim. Tako je o dogaaju izvjestila Politika: Eko-okupljanja graana Duvna, pod prepoznatljivom politikantskom nadgradnjom hrvatskoga nacionalizma6, a Nin, u lanku naslovljenom Duvno bure baruta, govori o estokom izlivu hrvatskoga nacionalizma,7 odnosno o nacizmu u ime kralja Tomislava.8 Odlazak izaslanstva CK SK BiH na tzv. krnji, 14. izvanredni kongres SKJ u Beograd, samo je produbilo podjele i razlike unutar dotad monolitne Partije. SK BiH tek se 21. oujka 1990. u Viem sudu u Sarajevu SKBiH registrirao kao politika stranka, to de iure znai da je u prethodnu razdoblju djelovao ilegalno.9 Dekontaminacija ideolokih socijalistikih stega lagano je otpoela i na kulturnom polju. Predsjednitvo Udruenja knjievnika BiH predloilo je Skuptini SRBiH da pokrene inicijativu promjena grba BiH, tako da se iz njega izbace dva snopa ita i dva dimnjaka, a umjesto njih da se stavi znamenje srednjovjekovne bosanske dravnosti.10 Meutim, dah politikih promjena ve se osjeao u Bosni i Hercegovini, unato injenici da je Skuptina SR BiH 21. veljae 1990. donijela Zakon o udruivanju graana, u kojemu je izriito bilo zabranjeno udruivanje na temelju nacionalne i vjerske pripadnosti (Sl. list SR BiH, 5/91, str. 11.). Krajem veljae 1990. u Grudama se osniva Inicijativni odbor Hrvatske demokratske zajednice (HDZ), a u oujku 1990. u . Brijegu i u Drinovcima utemeljeni su Poticajni odbori HDZ-a.11 Pojedini novinari zlurado su doekali politiko organiziranje hercegovakih Hrvata, piui kako su u programu Tumanovog HDZ-a prepoznatljivi bitni inioci uskonacionalne histerijei osvetnikog holokausta.12 Inicijativni odbor Stranke demokratske akcije (SDA) predstavio se javnosti 27. oujka 1990. Predsjednik odbora Alija Izetbegovi izjavio je da je SDA politiki savez graana Jugoslavije koji pripadaju muslimanskom kulturno-povijesnom krugu.13 U Mostaru je svoje politike ideje pokuala predstaviti i Ujedinjena jugoslavenska demokratska inicijativa (UJDI), koja je organizirala javnu tribinu s temom Kuda ide BiH.14 Savez
6 7

socijalistike omladine (SSO) BiH pokuao se transformirati, dodajui uz ime i odrednicu Demokratski savez BiH i registriravi se kao politika stranka 19. travnja 1990. Meutim, njegov politiki labui pjev zbio se na zadnjem 12. kongresu u Sarajevu, na kojemu je sudjelovalo 310 delegata.15 Slijedila je pojaana stranaka djelatnost u Hercegovini, pa je 22. travnja 1990. osnovan Koordinacijski odbor HDZ-a zapadne Hercegovine od inicijativnih opinskih odbora HDZ-a Gruda, . Brijega, Ljubukoga, Posuja i Tomislavgrada.16 Nakon toga u hotelu Park u Litici 26. travnja 1990. odran je sastanak inicijativnih odbora HDZ-a BiH Gruda, Posuja, Litice, Ljubukoga, Duvna i Stoca. Skup je pozdravio Perica Juri, lan Predsjednitva HDZ-a Republike Hrvatske.17 U osnivanju poticajnih odbora HDZ-a u Hercegovini, te na mnogobrojnim sastancima i skupovima, nerijetko u hotelima, gostionicama i kaima, bilo je puno mladih osoba, neiskusnih u politikim djelatnostima, pa su mnogi nastupi, govori i prijedlozi bili emocionalno obojeni i megalomanski intonirani. esto se glasovalo aklamacijom, rijetko se utvrivao kvorum ili pazilo tko ima pravo glasa, to se nastavilo i u kasnijem razdoblju, dapae i na znaajnijim skupovima i sastancima u organizaciji HDZ-a. Policija je budno pratila sva zbivanja, bilo je katkad privoenja na informativne razgovore, ali represija nije bilo. Veliku uznemirenost izazvala je svibanjska zapovijed Saveznog sekreterijata za narodnu obranu o izmjetanju oruja republikih teritorijalnih obrana (TO) u vojarne i vojna skladita pod nadzorom JNA.18 Bilo je oigledno da je iz opina s hrvatskom i muslimanskom veinom u BiH oduzeto oruje TO SR BiH, osim oruja i streljiva iznad kalibra 12,7 mm.19 Tako je u Hercegovini oruje TO Ljubukoga, itluka i dijela apljine uskladiteno u hangarima u Gabeli, a oruje Stoca, Neuma i dijela apljine u Tasoviima.20 Sve je to uraeno bez znanja taba TO SR BiH i Predsjednitva SR BiH.21 Ipak, ponegdje se uspjelo spasiti oruje u poduzeima, za koje je takoer vrijedila zapovijed o izmjetanju.22

D. Mari, Opet jedini krivci novinari (tekst je prenijela Sloboda, Mostar, 16. 1. 1990., 13.). M. Cari, Nin, br. 2037., 14. 1. 1990., 14. 8 R. urevi, Nin, br. 2038., 21. 1. 1990., 16. 9 Hronologija, 17. 10 Hronologija, 16. 11 Obrana I, 44., 265 12 M. Karabeg, Sistematinost bezumlja, Sloboda, Mostar, 6. oujka 1990., 2. 13 Dokumentacioni centar republike srpske: http://rs-icty.org/PUBLIKACIJE/hronologija_1990-1995a.pdf (dalje: DCRS). 14 D. G., Svjei politiki vjetrovi, Sloboda, Mostar, 17. 4. 1990,, 3. Meu organizatorima tribine zamijetan je bio nastup Petra Milia, tadanjega predsjednika Demokratske partije, ije je sjedite bilo u Titogradu. 15 Zadnji skup mladih, Sloboda, Mostar, 24 4. 1990, 6.-7. 16 Obrana I, 265. 17 R. Dodig, HDZ u Litici, SD, 28. 4. 1990., 6. 18 Obrana I, 43. 19 I. Lui, Sigurnosno obavjetajni sustavi u Bosni i Hercegovini 1980. - 1992., rukopis, Zagreb, 2002., 74. 20 J. Ragu, Hrvatsko Poneretavlje u Domovinskom ratu, Ogranak MH Metkovi, HIP, Metkovi-Zagreb, 2004. (dalje, Poneretavlje), 93. 21 R. Dodig, Premjeteno oruje TO, SD, 23. 5. 1990., 9. 22 Kronologija, 23.

44 | MAGAZIN ZA (POLITIKU) KULTURU I DRUTVENA PITANJA

Ra t u B i H - u z r o c i i p o s l j e d i c e U Sarajevu 26. svibnja odrana je osnivaka skuptina Stranke demokratske akcije. Za njezina predsjednika izabran je negdanji politiki zatvorenik Alija Izetbegovi, a prvi potpredsjednik postao je Adil Zulkarpai. Stranaki ideolog postao je akademik Muhamed Filipovi, predsjednik Foruma za zatitu prava Muslimana. Skupu, koji su pozdravili izaslanici hrvatskih stranaka HDZ-a, HDS-a, HSLS-a i HSS-a, su bili nazoni najugledniji muslimanski intelektualci.23 U HDZ-u BiH za prvoga ovjeka nametnuo se Davor Perinovi, lijenik iz Sarajeva. U svojim prvim istupima estoko se okomio na SK CK BiH, istiui da su Hrvati u BiH potisnuti na marginu, ali je s pojedinim politikim nespretnim izjavama iznenaivao javnost. Tako je u razgovoru s novinarima, u svojemu stanu u Sarajevu, koji je postao HDZ-ov inicijativni stoer, izjednaio bosanske franjevce s komunistima.24 Demanti koji su uputili tjedan kasnije Perinovievi kolege iz Duvna bio je neuvjerljiv.25 U Hercegovini, a posebice u Ljubukom, zamjetnu politiku djelatnost pokazao je Inicijativni odbor Hrvatske demokratske stranke (HDS). U hotelu Bigeste u Ljubukom 8. lipnja 1990. odrana je djelomino javna tribina HDSa na temu Aktualna politika situacija u Hrvatskoj nakon izbora, na kojoj su govorili M. Veselica, A. Kovaevi i I. Gabelica. Nakon intervencije policije, koji su se pozvali na l. 10. Zakona o javnim skupovima i l. 8. Zakona o udruivanju graana, tribina je nastavljena u Vitini pred tri tisue nazonih, ali je policija i tamo intervenirala, iza ega su se okupljeni mirno razili.26 IO HDS-a Ljubuki izdao je povodom toga proglas za javnost.27 Nekoliko dana nakon toga u gradskom hotelu u Grudama odrana je tribina, na kojoj je takoer nastupio M. Veselica. Suorganizatori tribine bili su Demokratska inicijativa iz Gruda na elu s J. Mariem i Demokratska inicijativa iz Neuma, a glavni orga23 24

nizator Demokratska zajednica BiH iz Dervente, na elu s S. Blaanoviem, predsjednikom Glavnoga odbora. S obzirom da je organizator tribine legalno registrirana stranka, koja nema nacionalnoga predznaka, zabrane nije bilo.28 Na Antunovo 13. lipnja 1990. u Ljubukom je boravio predsjednik Inicijativnog odbora HDZ BiH D. Perinovi. Na sastanku su bili nazoni mnogi predsjednici poticajnih odbora iz Hercegovine.29 Zakljueno je da se medijima poalje javno priopenja u obliku prosvjeda. Meutim, prosvjed nije nigdje objavljen.30 U lipnju Slobodni tjednik, opskurno glasilo M. Boia, izvjeivao je velikim reportaama o politikim zbivanjima u Hercegovini.31 Prva reportaa serijala HERCEGOVINA GATE bio je naslovljen Ratni izvjetaj iz Hercegovine specijalno odaslanog reportera (J. Kelemen).32 Na slici, koja je naslovljena Ilegalna akcija lijepljenja plakata, vidi se skupina od devet mladia kako nose plakate HDZ-a i predsjednika HDZ-a F. Tumana. Meutim, niti je stanje bilo ratno, niti je bilo ilegalnih djelatnosti, ve je to konstrukcija novina eljnih napetih senzacija. S negativnom prosudbom politikih zbivanja u Hercegovini pisao je i beogradski list Svet. Donosi uglavnom fotograje plakata HDZ-a i postere F. Tumana po hercegovakim gradovima, te pie o komunistima, franjevcima, ali i o jami u urmancima.33 Nin je poetkom ljeta umjerenije intonirao pisanje o politikim zbivanjima u BiH, ali je prozvao D. Brozovia, koji je rekao na skupu SDA da se Hrvatska brani i na Drini, na to je reagirao M. Filipovi, utvrdivi mi se ne osjeamo ugroeni sa Drine .34 U organizaciji Bonjakoga instituta u osnivanju i lista Nai dani u Sarajevu 28. lipnja 1990. odran je skup, na kojemu je utvreno da je Musliman neadekvatna odrednica za nacionalno bie, a da bi prikladniji naziv bio Bonjak ili Bosanac.35

Pandi, Hrvati, 37. M. uli, Nakostrijeeni bosanski je, Danas, br. 434, 12. 6. 1990., 17. 25 Franjevci i HDZ, Danas, br. 435, 19. 6. 1990., 4. 26 R. Dodig, Poraz represivne politike, Hrvatska domovina, glasilo HDS-a, 21. lipnja 1990., 6. 27 Proglas HDS-a, SD, 11. 6. 1990., 2. 28 R. Dodig, Pobjeda demokratskih snaga, Hrvatska domovina, 21. lipnja 1990., 6. 29 R. Dodig, Skup HDZ-a, SD, 14. 6. 1990., 5. 30 Tekst prosvjeda. Sada, nakon povijesnog trenutka ustolienja novoga Sabora Republike Hrvatske, hrvatski narod u BiH osjea da ima svoju domovinu. Mi kao Hrvati bili smo potpuno obespravljeni i za protuhrvatski komunistiki reim i vrhovnike BiH ne postojimo. Dana 30. svibnja 1990. gosp. Zlatan Karavdi, predsjednik Skuptine BiH, primio je 16, to registriranih to neregistriranih stranaka u BiH. Meutim, nas nije udostojio primiti, ime je zanijekao 200 tisua lanova HDZ-a iz BiH, a time je negirao postojanje hrvatskoga naroda u Bosni i Hercegovini. Pored toga, grupa novinara informativnog programa TV Sarajevo: D. Masli, B. Vukobrat, D. Keni, M. Kapor, M. Paunovi, N. Peji i njima slini, ire lai i izljeve mrnje prema HDZ-u, a prema tome i prema hrvatskom narodu, koji je plebiscitarno prihvatio ovu stranku. Gosp. Marko erani, koji je dugo nastojao ouvati Zakon o zabrani nacionalnih stranaka, ve je najavljen kao direktor SDK u Beogradu. Meutim, on je sebi istodobno produio mandat jo tri mjeseca, da bi mogao utjecati na dogaaje. Zato apeliramo na Skuptinu BiH da zaustavi opasne naume erania, Karavdia, Durakovia, Raidovike i njima slinih. Molimo da nas se shvati kao to i elimo, tj. da se naa sudbina rjeava u Sarajevu, a ne u Beogradu ili u Ravnoj Gori kao do sada. Koordinacijski odbor HDZ-a BiH, predsjednik dr Davor Perinovi. (Tekst u autorovu posjedu). 31 Slobodni tjednik, 20. 6. 1990.,3.-6.; 27. 6. 1990., 11.-14. i 4. 7. 1990., 11.-14. (dalje ST). 32 ST, 20.6.1990., 3. 33 L. Mieta, Sjajna zvezda iznad Metkovia, Svet, br. 214, 27. juna 1990., 11. - 13. 34 V. Zeevi, Raa se nova Bosna: ija i kakva?, Nin, br. 2060, 22. 6. 1990., 28- - 29. 35 Hronologija, 28.
STATUS, BROJ 3, SVIBANJ/LIPANJ 2004.

| 45

Ra t u B i H - u z r o c i i p o s l j e d i c e Krajem lipnja Ljubuki je bio pozornicom vrelih zbivanja. Prvo su gradom 22. lipnja protutnjali tenkovi i oklopni transporteri JNA. Graani su opet bili uznemireni paradom oklopa i oruja kroz Ljubuki i hercegovake gradove, u kojima nema nikakvih vojnih objekata i stratekih ciljeva.36 Inicijativni odbor HDZ-a Ljubuki organizirao je 30. lipnja javnu tribinu s temom Aktualna politika zbivanja na prostorima BiH. Skupu od pet tisua nazonih, pred hotelom Bigeste, obratio se lan Sredinjega odbora HDZ-a BiH D. Perinovi. Naglasak njegova izlaganja bila je i dalje diskriminacijska politika prema Hrvatima u BiH. Nakon njega govorili su predsjednici inicijativnih odbora hercegovakih opina.37 Intervenirali su redari iz Policijske postaje u Ljubukom, proitana je zabrana odravanja tribine, pa se okupljeno puanstvo mirno razilo.38 Uveer 30. lipnja 1990. u hotelu Bigeste odran je etvrti koordinacijski sastanak inicijativnih odbora HDZ-a BiH. Bilo je nazono 26 inicijativnih odbora HDZ-a iz BiH. Dnevni red bio je aroliko koncipiran, raspravljalo se o dosadanjem radu i djelovanju, materijalnim uvjetima i potekoama u radu. I. Alilovi pokrenuo je inicijativu da se oivi rad HKD-a Napredak, koji je nasilno uguen nakon Drugoga svjetskog rata. Iza pola noi izbila je una polemika oko toke Izbor Inicijativnog sredinjeg odbora HDZa BiH. Jedna struja, sastavljena uglavnom od mladih i neiskusnih lanova inicijativnih odbora, htjela je izabrati za predsjednika Inicijativnog odbora HDZ-a BiH dr. Davora Perinovia iz Sarajeva. Druga, umjerenija struja, u kojoj su prevladavali stariji i iskusniji lanovi HDZ-a, traila je predlaganje vie kandidata za predsjednika, kao i izjanjavanje prije toga na Opinskim odborima HDZ-a. Na kraju je u dosta kaotinoj atmosferi pobijedila mlaa, bunija struja i za predsjednika samoproglasio se D. Perinovi.39 Za vrijeme odravanja skupa 30. lipnja 1990. u Ljubukom se dogodio incident, o kojemu su pisali mnogi listovi u Jugoslaviji. Kolona od petnaestak automobila s etrdesetak sudionika, uglavnom apljinskih registracijskih oznaka, slavei poraz jugoslavenske nogometne repre36 37

zentacije protiv Argentine, zaustavila se u sreditu Ljubukoga, vitlajui jugoslavenskim zastavama, pjevajui i uzvikujui parole o Jugoslaviji, ali i provocirajui goste u oblinjim kaima. Izbila je tua, intervenirala je policija, nakon ega su se provokatori povukli i napustili Ljubuki.40 Prvu vijest o incidentu objavio je Tanjug, s naslovom Napad na navijae.41 U Osloboenju, o provokaciji u Ljubukom, tekst je bio naslovljen Vandalizam hadezeovaca,42 Veernje novine imale su naslov ahovnicom po leima,43 a u beogradskim dnevnim listovima pisalo je Maksimir na ljubuki nain.44 Sluaj je zakljuena kada se pojavila slubena informacija Izvrnoga odbora SO-e Ljubuki, u kojoj je osuena smiljena provokacija kolone apljinskih navijaa, koje je predvodio . Spahi, radnik SJB apljina, i koja je provocirala mjetane povicima Ovo je Srbija, Slobo, slobodo.45 Djelovanje i istupi predsjednika IO HDZ BiH D. Perinovia bivaju u medijima popraeni odreda negativnim tonovima. Izmeu ostaloga, zamjeralo mu se to stalno proziva, napada i svaa se, a to njegovi preci Perinovii, podrijetlom Srbi iz istone Hercegovine, nisu inili.46 Sam D. perinovi pretjerivao je s brojem lanova HDZ-a i izjavljivao kako HDZ BiH nije podrunica HDZ-a iz Zagreba.47 Zbog nezadovoljstva radom D. Perinovia u Zagrebu je 11. srpnja 1990. odran sastanak elnika Inicijativnih odbora HDZ-a BiH. Sastanak je vodio J. Manoli. Nakon viesatne rasprave veina opinskih inicijativnih odbora dala je povjerenje D. Perinoviu, osim IO HDZ-a Gruda (V. Zori), Posuja (M. Kova), Duvna (M. Joli), te IO HDZ-a Ljubuki, Podrunica Grad (R. Dodig i M. imi).48 Na bosanskohercegovaku politiku pozornicu 12. srpnja 1990. u Sarajevu agresivno je stupila Srpska demokratska stranka (SDS). Za predsjednika je izabran R. Karadi, koji je porazio suparnika V. Srebrova, osnivaa podmlatka Mlada Bosna . Meu pozdravnim govorima najotriji je bio J. Opaia iz Knina, koji je uzvi-

46 | MAGAZIN ZA (POLITIKU) KULTURU I DRUTVENA PITANJA

Vijest Vojne akrobacije u zapadnoj Hercegovini, poslana 22. lipnja 1990. u Slobodnu Dalmaciju, neobjavljena, u autorovu posjedu. Zabiljeke, 30. 6. 1990. 38 ini se da su organizatori povukli riskantan potez kada su na vrelom suncu htjeli organizirati javnu tribinu, a radilo se o politikom skupu, zapravo vie o samopromidbi lana Sredinjice HDZ-a BiH D. Perinovia. Naime, u razgovorima s tadanjim policijskim slubenicima doznao sam kako je odred specijalne policije ve bio krenuo iz Mostara, s namjerom da intervenira i rastjera skup u Ljubukom. To je sprijeio tadanji naelnik Policijske postaje u Ljubukom R. Lavri. 39 Vijest o sastanku poslana 1. srpnja 1990. Slobodnoj Dalmaciji, neobjavljena, u autorovu posjedu. 40 Vijest poslana 1. srpnja 1990. u Slobodnu Dalmaciju, neobjavljena, u autorovu posjedu. 41 SD, 2. 7. 1990., 32; Vjesnik: Dva napada na navijae, 2. 7. 1990., 14. 42 M. Bekan, Osloboenje, 4. 7. 1990., 5. 43 Z. Vukmirovi, 3. 7. 1990., 5. 44 Politika ekspres, 5. 7. 1990., 8. 45 F. Konjhodi, Smiljena provokacija, Osloboenje, 7. 7. 1990., 5. Dopisnik Slobodne Dalmacije iz Ljubukoga R. Dodig prosvjedovao je u vie navrata zbog neobjavljivanja njegovih tekstova o provokaciji u Ljubukom, nakon ega je objavljen njegov komentar Hou politiku u svoju butigu, SD, 11. 7. 1990., 13. 46 . Sredanovi, Zavaanje naroda, Osloboenje, 29. 6. 1990., 13. 47 A. Kaurin, Nismo podrunica HDZ-a, Veernji list, 9. 7. 1990., 7. 48 Obrana I, 265; Obrana II, 45; Zabiljeke, 11. 7. 1990.

Ra t u B i H - u z r o c i i p o s l j e d i c e knuo: Ako ne budemo imali Jugoslaviju, imat emo Liban . Skup je pozdravio i A. Izetbegovi, koji je kazao kako se SDA zalae za razumnu federaciju ili konfederaciju. Na skuptini je govorio i knjievnik A. Vuleti. Ostali govornici istaknuli su da se u sluaju konfederativna rjeenja jugoslavenske krize ne mogu priznati Brozove granice.49 Suprotno tome, F. Muhi, elnik novoutemljene Republikanske stranke ( 17. srpnja 1990.) izjavljuje: Opstanak BiH ivotno zavisi od povezanosti sa Slovenijom i Hrvatskom.50 Pored Hrvatske demokratske zajednice politiko djelovanje u Hercegovini nastavila je i Hrvatska demokratska stranka. U Ljubukom je 15. srpnja 1990. utemljen Opinski odbor HDS-a Ljubuki, kojom prigodom su govorili A. Kovaevi i I. Kujundi.51 Stranka se istoga dana oglasila priopenjem za javnost, u kojemu je prosvjedovala protiv zabrane osnivake skuptine HDS-a u itluku.52 Kraj srpnja obiljeio je prosvjed HDZ-a protiv nezakonita izbacivanja NK Velea iz prve savezne nogometne lige,53 aljivi ustav republike Hrvatske, u kojemu se u lanku XIV. kae da je Glavno selo Republike Hrvatske Ljubuki,54 najava A. Markovia, na skupu na Kozari 30. srpnja 1990., da e u BiH pobijediti njegov Reformski savez za Jugoslaviju,55 proglaenje amandmana 59. - 79. na ustav SR BiH, te izmjene Zakona o politikim organizacijama SR BiH, kojima su ukinuta ogranienja u radu politikih stranaka i utvreni imbenici za prve viestranake izbore u BiH.56 Poetkom kolovoza 1990. pojedini sarajevski listovi najavljuju lairanje izbora u BiH, optuujui Hrvate iz Metkovia, Imotskoga i Vrgorca, da se prijavljuju u Hercegovini, kako bi tamo glasovali za HDZ.57 Na drugoj strani Srbi zapoinju agresivnu politizaciju dogaaja iz Drugoga svjetskoga rata. U Prebilovcima kod apljine 6. kolovoza 1990. odran je komemorativni skup, u znak sjeanja na stradanja mjesnoga puanstva, a nakon toga u urmancima nad jamom odran je parastos, koji je vodio iguman Jovan Nedi.58 Istoga dana u Drinovcima je odrana prva osnivaka skuptina Hrvatske kransko-demokratske stranke u BiH, za ijega je predsjednika izabran V. Maji. Skupu od dvije tisue nazonih obratio se i dr. V. Pandi, potpredsjednik HKDS-a iz Zagreba, koji je pozvao na pomirbu svih Hrvata.59 Na svehrvatsko pomirenje takoer je pozvao i I. Z. iak, na osnivakoj skuptini Hrvatske seljake stranke za opinu Grude 6. kolovoza 1990.60 Osnivaka skuptina HDZ-a . Brijeg odrana je 10. kolovoza 1990. u hotelu Park, na ijem su konstituiranju govorili Z. Markovi, N. Jurica, M. Mihanovi i drugi. Za predsjednika OO HDZ-a . Brijeg izabran je A. Mikuli.61 Sutradan, 11. kolovoza 1990. u Posuju je takoer odrana osnivaka skuptina Opinskoga odbora HDZ-a. Na skupu je govorio V. eks, koji je rekao da e HDZ potovati postojee meurepublike granice, ali e voditi brigu o poloaju Hrvata, ma gdje se oni nalazili. P. Glumac poruio je da e hrvatsko biti sve od Triglava pa do Drine, pa i ire.62 HDZ BiH priredio je 11. kolovoza 1990. javnu tribinu u Rumbocima kod Prozora, gdje se okupilo oko 40 tisua Ramljaka i gostiju. Na povratku neki su autobusi bili kamenovani.63 Istoga dana, u nedjelju 13. kolovoza 1990., kada su se Duvnjaci na referendumu izjasnili o promjeni naziva Duvno u Tomislavgrad,64 odrana je osnivaka skuptina HDZ-a u Grudama. U nazonosti oko 20 tisua itelja Gruda i okolnih mjesta govorili su M. agar, N. Jurica i G. uak. Politiki tajnik HDZ-a N. Jurica rekao je: Treba graditi suverenitet Herceg-Bosne, a to e pokazati izbori 18. studenoga, u emu e nam veliku pomo pruiti muslimanska braa.65 U Duvnu je na blagdan Velike Gospe 15. kolovoza 1990. predstavljena programska orijentacija HDZ-a BiH. Na igralitu ispred Osnovne kole s kupilo se oko 20 tisua itelja duvanjske i susjednih opina. Na skupu su govorili N. Jurica, M. agar i G. uak. I. Alilovi zatraio je da se hrvatski jezik uvede u slubenu uporabu u BiH.66 Na hercegovakoj politikoj sceni pojavila se i Hercegovaka demokratska zajednica, sa sjeditem u itluku, iji je predsjednik postao T. Martinovi.67

Pandi, Hrvati, 38; Hronologija, 32. Pandi, Hrvati, 38. 51 R. Dodig, U Ljubukom skupovi HDS-a i Muslimana, SD, 16. 7. 1990., 32; T. Bradvica, Osnivaka skuptina HDS-a, Veernji list, 17. 7. 1990., 7. 52 Dva arina?, Tanjug, Osloboenje, 17. 7. 1990., 6. 53 Javni prosvjed, Vjesnik, 25. 7. 1990., 10. 54 Feral tribune, podlistak Nedjeljne Dalmacije, 22. 7. 1990., 29. 55 Pandi, Hrvati, 38. 56 Pandi, Hrvati, 38. 57 Sprema se lairanje izbora u BiH, As, Sarajevo, 3. 8. 1990., 4. 58 M. Vego, Komemoracija u Prebilovcima, SD, , 7. 8. 1990., 3. 59 P. Grubii, Bit emo jedinstveni, SD, 7. 8. 1990., 2. 60 P. Grubii, Pomirenje Hrvata, SD, 7. 8. 1990., 2. 61 A. Zeljko, HDZ velika politika snaga, SD, 11. 8. 1990., 3. 62 E. Krehi, Legalno dogaanje Hrvata, preneseno iz Vjesnika, Osloboenje, 16. 8. 1990., 18. 63 F. D., Necivilizacijski in, Osloboenje, 16. 8. 1990., 4. 64 Hronologija, 36. 65 D. Andrijani, Nikome ni pedalj Herceg-Bosne, Osloboenje, 14. 8. 1990., 5. 66 L. R. Kokanovi, Promocija volje naroda, SD, 16. 8. 1990., 2. 67 N. ujo, Registrovane nove stranke, Osloboenje, 16. 8. 1990., 4.
49 50

STATUS, BROJ 3, SVIBANJ/LIPANJ 2004.

| 47

Ra t u B i H - u z r o c i i p o s l j e d i c e U kulturno-sportskom centru Skenderija u Sarajevu 18. kolovoza 1990. odrana je osnivaka skuptina HDZ-a BiH. Pred pet tisua lanova, izaslanika i simpatizera HDZ-a, izabrano je radno predsjednitvo, u kojemu su etvrtina lanova bili Muslimani. Od dunosnika HDZ-a Hrvatske skupu su bili nazoni D. Brozovi, M. agar, N. Jurica, fra T. Duka, Z. Babi i P. Glumac. Skup su pozdravili u ime SDA A. Zulkarpai, Foruma za zatitu nacionalnih prava Muslimana M. Filipovi, Hrvatske stranke iz Zagreba H. oi, Demokratskoga saveza Kosova F. Agani, Demokratskoga saveza Vojvodine M. Biani, Hrvatske republikanske stranke I. Paraga, Hrvatske demokratske stranke D. Stipac i Hrvatskoga islamskoga centra iz Sydneya R. Avdi. Skuptinu je dosta neuko vodio A. Beljo. Skup je poeo sa zakanjenjem, uz izvjesne novinarske pretpostavke da su M. agar i D. Brozovi nagovarali D. Perinovia da se ne kandidira za predsjednika HDZ-a BiH, emu se usprotivio A. Zulkarpai.68 Uvodni referat podnio je D. Perinovi, predsjednik IO HDZ BiH. U dugom obraanju, prekidanom to spontanim, to dirigiranim aplauzima, govorio je o utemeljenju Inicijativnoga odbora HDZ BiH 19. sijenja 1990., hrvatskoj povijesti, neprijateljima Hrvata u BiH, 250.000 lanova HDZ-a u 60 opinskih odbora u BiH, o tome da se u zapadnoj Hercegovini nitko vie ne ulanjuje u HDZ, jer su svi postali lanovi, o nemijenjanju granica BiH, o suverenoj i konfederalnoj BiH, o brai Muslimanima, i o pretvaranju Bosne i Hercegovine u balkansku vicarsku. Bilo je u njegovu govoru i megalomanskih usporedaba, kao ona da je 2. lipnja 1990. u Duvnu, na sastanku privremenih koordinacijskih odbora HDZ BiH, Perinovi izabrana za predsjednika IO HDZ BiH, kao to je kralj Tomislav na Duvanjskom polju izabran za hrvatskoga kralja.69 A. Zulkarpai, obratio se u ime 400.000 lanova SDA, te istaknuo kako SDA vjeruje Hrvatima u BiH i kako su oni najvjerniji saveznici bosanskohercegovakim Muslimanima. Ta konstatacija bila je doekana frenetinim aplauzom. H. oi, u svojemu obraanju okomio se na predsjednika SIV-a A. Markovia, da treba Hrvatskoj vratiti deset milijardi dolara deviza, a Bosni i Hercegovini pet, davi potporu F. Abdiu. Zajedniko djelovanje SDA i HDZ-a najavio je i M. Filipovi. U popodnevnim satima usvojen je Statut HDZ-a BiH i Programska deklaracija. U l. 4. Statuta kae se da HDZ BIH djeluje na podruju BiH i ostalom teritoriju SFRJ. U l. IX. Programske deklaracije kae se da HDZ BiH odluno stoji na stajalitu da se odnosi u dravnoj zajednici naroda Jugoslavije mogu zasnivati
68 69

na dosljednom potovanju svakoga naroda na samoodreenje do odcjepljenja.70 Nakon stanke pristupilo se biranju lanova Koordinacijskoga i Izvrnoga odbora HDZ BiH. I tada je dolo do svojevrsna raskola na skuptini. Na prijedlog da se za predsjednika koordinacijskoga odbora izabere D. Perinovi, s tribina se zauo povik: Neemo Srbina za predsjednika. Nakon polusatne stanke, u kojoj su se prikupljali potpisi potpore za predsjedniku kandidaturu M. Lasia, vatrenim govorom skupu se obrati fra Tomislav Duka, koji se zaloio za dr. D. Perinovia za predsjednika. Taj je prijedlog prihvaen i D. Perinovi je veinom glasova izabrana za predsjednika Koordinacijskoga odbora HDZ BiH. Kada je D. Perinovi predlagao lanove Koordinacijskoga i Izvrnoga odbora HDZ BiH, ponueno lanstvo odbili su I. arac (Tomislavgrad) i V. Zori (Grude).71 Nakon skupa u sarajevskoj Skenderiji, na povratku u Hercegovinu, nekoliko autobusa je kamenovano.72 O osnivakoj skuptini HDZ-a BiH u Sarajevu oglasio se i M. Jergovi. On pie kako je D. Perinovi nekritino i katkad neumjereno govorio, a da su najuvjerljivije izlagali M. Filipovi, H. oi i fra T. Duka. Meutim, pita se Jergovi, na skupu nije bilo eminentnih hrvatskih intelektualaca u BiH (A. Vuleti, V. Koroman, M. Stoji, V. Luki, I. Lovrenovi). Time se obistinjuje predvianje da e bosanski HDZ biti razliit od domicilnoga i po tome to e biti potpuno narodnjaka organizacija, liena elite, ako to ve nije ona crkvena.73 Sutradan, 19. kolovoza 1990. u Ljubukom, nakon osnivake skuptine HDZ-a Ljubuki, na nogometnom igralitu odran je veliki skup HDZ-a BiH, na kojemu je bilo oko 30 tisua lanova i simpatizera HDZ-a, gostiju i promatraa. Na skupu su govorili dunosnici HDZ-a iz Hrvatske (G. uak, Z. Babi, M. Zuli, A, Beljo, N. Jurica, M. Akmada, I. Tolj, Z. Gavran), potpredsjednik HSP-a A. Paradik, te mnogobrojni gosti i elnici HDZ-a BiH. Za vrijeme govora D. Perinovia, u vie navrata, prolomili su se zviduci. On je za to optuio predsjednika Predsjednitva SFRJ B. Jovia i ministra obrane V. Kadijevia. Kako zviduci i negodovanja nisu prestajali, Perinovi je skratio izlaganje i napustio govornicu.74 Kasnije je optuivan u srpskom tiksu da je na skupu u Ljubukom Bosnu proglasio Hrvatskom.75 Inicijativni odbor HDZ-a, podrunica Grad Ljubuki, uputio je 23. kolovoza 1990. prosvjed sredinjim tijelima HDZ-a u Zagrebu protiv D. Perinovia. U njemu se trai smjena

. Garmaz, Zna se - HDZ, Valter, br. 33, Sarajevo, kolovoz 1990., 14. - 15. Zabiljeke, 18. 8. 1990: Pandi, Hrvati, 39. 70 Statut HDZ BiH, Sarajevo, 18. kolovoza 1990. 71 H. Orahovac, Koalicija HDZ - SDA, Fokus, kolovoz 1990, Zadar, 19; Zabiljeke 18. 8. 1990. 72 Pandi, Hrvati, 39. 73 M. Jergovi, Hrvati i Muslimani u koaliciji, Nedjeljna Dalmacija, 26. 8. 1990., 4. 74 F. Konjhodi, Aplauzi i zviduci, Osloboenje, 21. 8. 1990., 2.; F. Konjhodi, Zviduci Perinoviu, Veernje novine, 21. 8. 1990., 5; Zabiljeke, 119. 8. 1990. 75 V. Zeevi, Jugoslavija u Bosni, Bosna u Jugoslaviji, Nin, br. 2070, 31. 8. 1990., 20.

48 | MAGAZIN ZA (POLITIKU) KULTURU I DRUTVENA PITANJA

Ra t u B i H - u z r o c i i p o s l j e d i c e predsjednika Koordinacijskoga odbora HDZ-a BiH, zbog samovolje, krenja Statuta stranke, biranja poslunika i nesposobnih u stranaki vrh, te optuaba protiv hercegovakih elnika Inicijativnih odbora HDZ-a.76 Lik i djelo D. Perinovia sve je vie predmetom polemika i novinskih lanaka. Tako se pie o odjecima njegova govora iz Skenderije 18. kolovoza, kada je optuio srpsku vlast u Sarajevu da je komunistika i etnika, te da je tee biti Hrvat u BiH nego crnac u Junoafrikoj Republici, njegovu podrijetlu, ali i odgovoru N. Durakovia, koji je predbacio Perinoviu da je se nekada krstio sa tri prsta, a zato sada sa etiri prsta.77 A. Zulkarpai, potpredsjednik SDA, rekao je da mu se inilo da je Perinovi spreman i na suradnju sa Srbima, da SDA jest za koaliciju s Hrvatima, ali isto tako i za koaliciju sa Srbima.78 elnici hercegovakih opinskih odbora HDZ-a isticali su kako D. Perinovi ne uvaava nikakvu sugestiju iz Hercegovine, okruuje se s poltronima, patetian je i egocentrian, pa se stekao dojam da eli HDZ BiH odvojiti od Zagreba i nametnuti se za vou.79 Savez reformskih snaga Jugoslavije za SR BiH pokuao je djelovati i na podruju zapadne Hercegovine, pa je u Ljubukom 20. kolovoza 1990. utemeljen Inicijativni odbor.80 S druge strane, u Prebilovcima kod apljine odran je skup SDS-a 25. kolovoza 1990.81 Istoga dana u Mostaru odran je sastanak elnika Opinskih i Inicijativnih odbora HDZa BiH . Brijega, itluka, Mostara, Neuma, apljine, Ljubukoga, Posuja, Gruda, Ljubukoga, Stoca i Prozora. Na njemu se raspravljalo o organizaciji i nainu voenja predizborne kampanje u BiH, o odnosu stranakih sredinjica u Zagrebu i BiH, te o koordiniranju i usuglaavanju stajalita. Izabran je i Koordinacijski odbor za Hercegovinu.82 U tisku se pojavljuju procjene rada HDZ-a BiH, gdje se govori o dvije struje u toj stranci: hercegovake i bosanske. Prva je za Bosnu kao dio Hrvatske, a druga za Bosnu kao suverenu i samostalnu republiku.83 Rujan je nagovijestio estoku predizbornu utrku. U . Brijegu 1. rujna 1990., prireen je opskuran skup, iji je organizator najvjerojatnije bio Slobodni tjednik i njegov glodur M. Boi. Pred desetak tisua nazonih govorili su M. Boi, M. Talijani, I. Z. iak i I. Karamati. Tom prigodom M. Boi predstavio je udrugu Hrvatsku domoljubnu organizaciju (HDO), kao navodnu nadstranaku organizaciju, desno krilo HDZ-a (?). Na platou pred irokobrijekom crkvom postrojilo se 25 momaka u crnoj odjei, koji su osvanuli na naslovnici Slobodnoga tjednika. Naravno, to je izazvalo negativne reakcije u srpskome tisku.84 Sa srpske strane nastavilo se s politizacijom hercegovakih jama. Od rujna 1990., a na zahtjev SPC-a i SDS-a, speleoloko drutvo Zelena brda iz Trebinja poelo je iz krakih jama na podruju donje Neretve vaditi kosti Srba iz II. svjetskoga rata. Kosti je obraivao Institut za sudsku medicinu VMA Beograd (Bivolje Brdo, urmanci i dr.).85 U Zagrebu je 7. rujna 1990. na zatvorenom sastanku, kojemu je predsjedavao predsjednik HDZ-a dr. F. Tuman, smijenjen D. Perinovi s mjesta elnoga ovjeka HDZ-a BiH.86 To je izazvalo mnoge reakcije u tisku. Sarajevsko Osloboenje pie da je Perinovievom smjenom HDZ BiH izgubio svoju autentinost,87 da sam Perinovi ne priznaje smjenu,88 da su se elnici iz Zagreba upetljali u politiku BiH;89 list Valter donio je izjavu D. Perinovia Odbijam diktat iz Zagreba,90 Slobodna Dalmacija pie kako je Perinovieva smjena rascjep u HDZ-u BiH;91 Vjesnik pie kako je Perinovieva smjena s kormila HDZ-a BiH oduzimanje suvereniteta cijeloj republici,92 Politika zlurado komentira da je u pitanju hrvatska nesloga,93 Veernje novosti navode Perinovieve izjave s njegove turne-

Prosvjed u autorovoj pismohrani. . Rakonjac, Bilea nee pasti, Politikin Svet, august-septembar 1990., 33. 35. 78 F. apo, Srbima je mjesto u saboru, nije na ulici, SD, 25. 8. 1990., 15. 79 R. aja, Hercegovina bez Bosne- to je elja eelja, SD, 25. 8. 1990., 16. 17. 80 F. Konjhodi, Stranka nade, osloboenje, 21. 8. 1990., 2. 81 . Ragu, Hercegovina - Srpske tendencije u nacionalnom razvoju Muslimana, HKD Napredak, Podrunica Stolac, Stolac, 1997., 243. 82 Zabiljeke, 25. 8. 1990. 83 M. Tomi, Bitka za fotelju i Bosnu, Nedjelja, 26. 8. 1990., 12. 84 M. Karai, iak spustio loptu, Osloboenje, 3. 9. 1990., 5; Zabiljeke, 1. 9. 1990. 85 Poneretavlje, 46. 86 Pandi, 44. 87 M. Trivi, Zato je smijenjen Perinovi?, Osloboenje, 10. 9. 1990., 2 88 R. ivkovi, Ne priznajem Tumanovu odluku, Osloboenje, 10. 9. 1990., 3. 89 Z. Isakovi, A. Haskovi, Jastrebovi nad Herceg-Bosnom, Osloboenje, 11. 9. 1990., 4. 90 Valter, Sarajevo, br. 34., str. 10. 91 D. Mikulandra, Perinovi eli ostati u ringu, SD, 11. 9. 1990., 9. 92 S. Avdi, Zato je smijenjen Perinovi, Vjesnik, preneseno u Osloboenju, 12. 9. 1990., 17. 93 M. Duri, Hrvatski narod razjedinjen, Politika, preneseno u Osloboenju, 12. 9. 1990., 17.
76 77

STATUS, BROJ 3, SVIBANJ/LIPANJ 2004.

| 49

Ra t u B i H - u z r o c i i p o s l j e d i c e je po Australiji i S. Americi, kada je rekao: Ni na koji nain, ni pod koju cijenu neemo prihvatiti tzv. pokret autonomaa u Hercegovini,94 dok je Nin Perinovievu smjenu krstio rasistikom.95 Nije posve jasno tko je sve izabran u Predsjednitvo HDZ BiH, te u Izvrni odbor HDZ BiH, nakon opoziva D. Perinovia.96 Za politikoga tajnika predloen je S. Kljui, a kandidati za predsjednika HDZ-a BiH bili su M. Brki, V. Pandi i M. Lasi.97 ini se da su u Predsjednitvo stranke imenovani 16. rujna 1990. kao dopredsjednici I. Bender, A. Hodi, A. Bakovi, N. Krianac i M. Joli.98 Uskoro je za v.d. predsjednika HDZ-a BiH imenovan S. Kljui iz Sarajeva.99 Za to vrijeme u Viem sudu u Sarajevu registrirana je stranka Savez reformskih snaga Jugoslavije za BiH, ijim predsjednikom postaje dr. N. Kecmanovi.100 Na skupu SDA u V. Kladui 16. 9. 1990. A. Izetbegovi izjavio je: Ako Slovenija i Hrvatska odu iz Jugoslavije, BiH nee ostati s ostatkom Jugoslavije.101 Stranaki skupovi i predstavljanje programa nastavljeno je sve brim tempom. Poetkom listopada dolazi do razlaza A. Izetbegovia i A. Zulkarpaia, koji osniva novu stranku Muslimansku bonjaku organizaciju (MBO) i postaje joj predsjednikom 7. listopada 1990.102 Dosta nezamjetno prolo je osnivanje Republikanske stranke BiH u Goradu, iji je lider postao dr. F. Muhi.103 O tomu nita nije izvijestila ni svenazona nova TV postaja YUTEL, koja je otpoela s radom 23. 10. 1990.104 Uoi izbora u BiH bile su registrirane 42 politike stranke, od kojih su mnoge nosile egzotina imena, s minimalnim brojem lanova.105 Za lanove Predsjednitva SR BiH kandidate je istaknulo osam stranaka s 27 kandidata.106 Konano, 18. studenoga 1990., u sedam sati ujutro, otvoreno je 5.850 birakih mjesta, s tri milijuna registriranih gla94 95

saa. Glasovalo je 77,5% upisanih biraa.107 Prema izvjeu Republike izborne komisije od 12. prosinca HDZ BiH, u sedam izbornih jedinica, osvojila je 44 zastupnika mjesta u Vijeu graana SR BiH i u Vijeu opina SR BiH.108 Osim njih, u Skuptinu SR BiH izabrano je jo pet Hrvata iz drugih politikih stranaka. Iz Vijea graana izabrana su dva dunosnika Skuptine BiH: M. Ljubi, potpredsjednik Skuptine SR BiH i R. Dodig, potpredsjednik Vijea graana SR BiH. Predsjednik Kluba zastupnika HDZ BiH u Skuptini SR BiH postao je V. Pandi, a dopredsjednik Kluba V. Bara. U Predsjednitvo SR BiH iz reda Hrvata izabrani su S. Kljui (473.002 glasa) i F. Boras (416.629 glasova).109 U Mostaru od 72.160 izilih glasaa, HDZ BiH dobila je gotovo 30% glasova, proporcionalno najvie od svih. Dok su poeli pregovori o konstituiranju novih vlasti SDS je nastavila s politizacijom rtava iz II. svjetskoga rata. U Prebilovcima se poelo graditi spomen-obiljeje s kriptom, za kosti civilnih srpskih rtava iz hercegovakih jama, pa su Prebilovce krajem studenoga 1990. posjetili R. Karadi, N. Koljevi i Mili od Mave.110 Ipak, bilo je i kritinih tonova o tome, je li odabrano pravo mjesto i podobno vrijeme za prijenos kostiju rtava.111 Meutim, srpski tisak utrkivao se tko e vie napisati lanaka o hercegovakim jamama. U Politici Ekspres poeo je izlaziti feljton o srpskim rtvama II. svjetskoga rata iz pera M. Nadadina, a u izdanju NIP Politike pojavilo se u prosincu 1990. izvanredno izdanje B. urice i N. Vidia: Gospa Meugorska, a jame srpske, u nakladi od 50.000 primjeraka. Na prvoj zajednikoj sjednici Vijea skuptine SR BiH 20. prosinca 1990. za predsjednika Skuptine SR BiH izabran je M. Krajinik, kandidat SDS-a, predsjednik Predsjednitva SR BiH postao je A. Izetbegovi, a mandatar Vlade SR

50 | MAGAZIN ZA (POLITIKU) KULTURU I DRUTVENA PITANJA

P. Stanivukovi, Drina vodi u rat, Veernje novosti, preneseno u Osloboenju, 12. 9. 1990., 17. M. avi, Muslimani protiv Muslimana, Nin, br. 2073, 21. 9. 1990., 10. 96 R. ivkovi, Slava kratkoga vijeka, Osloboenje, 12. 9. 1990., 5; Iskljuen dr. Perinovi, Hina, Vjesnik, 9. 9. 1990., 5. 97 Pandi, Hrvati, 44. 98 Obrana I, 268. 99 Hronologija, 39. Kasnije, na svjedoenju u Haagu, S. Mesi tvrdio je da je Kljui bio Tumanov izbor, te da je on, zajedno s P. Juriem i A. Bakoviem, odletio u Sarajevo na razgovor s Kljuiem. Bilo je neslaganja oko imenovanja v. d. predsjednika HDZ-a BiH, jer je A. Bakovi htio biti predsjednikom, Transkripti iz Haaga, http://www.referendum.8k.com/transkripti%20iz%20haga1.htm, 6. 7. 2004. Sam Kljui u kasnijim razgovorima tvrdio je da nije D. Perinovi smijenjen to je bio Srbin podrijetlom, ve to je bio budala i politiki analfabet. Nadalje, Kljui je tvrdio da je on 7. rujna 1990. o svojemu izboru uo na Radio Zagrebu u Njemakoj, a da je nakon povratka u Sarajevo 16. rujna, na sastanku Glavnoga odbora, bio izabran za v. d. predsjednika HDZ BiH, http://www.danas.org/svjedoci/html/Stjepan_Kljujic.html, 6. 7. 2004. Po drugim izvorima, na sastanku u Zagrebu, uz nazonost G. uka i N. Jurice, izabrano je 16. rujna 1990. predsjednitvo HDZ-a BiH, Obrana I, 248. 100 DRCS, 7. 6. 2004. 101 DRSC, 7. 6. 2004. 102 Hronologija, 44. 103 M. Huski, Fuad and Davor, Valter, 38, 12. 104 Hronologija, 55. 105 Stranke, programi, linosti, Osloboenje, Sarajevo, studeni, 1990., 125. 106 S. Arnautovi, Izbori u Bosni i Hercegovini 1990., Sarajevo, 1996., 103. 107 Z. Sanevi, Pogled u Bosnu, Zagreb, 1998., 90. 108 Slubeni list SR BiH, 42/90., 19. 12. 1990. 109 S. Arnautovi, o. c., bilj. 2., 107. 110 M. Vego, Zajednika grobnica, SD, 23. 11. 1990., 7. 111 E. Krehi, Aveti nad jamama, Vjesnik, 14. 12. 1990., 5. 112 Slubeni list SR BiH, 44/90, 28. 12. 1990.

Ra t u B i H - u z r o c i i p o s l j e d i c e BiH J. Pelivan, kojega je kandidirao HDZ BiH.112 SDS oporavala je izbor A. ampare za generalnoga tajnika Skuptine SR BiH, ali on je izabran veinom glasova. Na zasjedanjima skuptinskih vijea dolo je do prvih nesuglasica oko teksta sveane izjave (prisege). Zatupnik SDS-a M. Simi traio je da se tekst prisege tiska irilicom, na to je reagirao I. Lui, zastupnik HDZ-a BiH, traei da se sveana izjava prevede i na hrvatski jezik.113 Na drugom zasjedanju Skuptine SR BiH 27. prosinca 1990. V. Pandi, u ime Kluba HDZ BIH, traio je da se materijali hrvatskim zastupnicima alju na hrvatskom knjievnom jeziku114 nju. Opredijelili su se listom za Hrvatsku demokratsku zajednicu, koja je u Hrvatskoj odnijela pobjedu na izborima u travnju 1990. Logino je da su prvi odbori HDZ-a poeli nicati u Hercegovini, posebice u graninim opinama s Hrvatskom. Odmah u poetku Hercegovci su pokazali otklon prema sarajevskoj sredinjici HDZ-a, jer je HDZ u Zagrebu, koji je u konanici bio arbiter ultimus, podupro D. Perinovia, lijenika iz Sarajeva, da bude elnik HDZ-a BiH. I danas je zagonetna uloga prvoga ovjeka HDZ-a BiH, od sijenja do rujna 1990. Pokazao se kao neuk i netalentiran politiar, slab govornik, sklon poslunicima i klimoglavcima, te nije udo to se nije mogao dugo odrati na elu stranke. Ni izbor S. Kljuia kao elnoga ovjeka HDZa BiH nije bilo najsretnije rjeenje. Radilo se o bonvivanu iz sarajevske arije, koji je vrlo malo imao sluha ze potrebe i stanje na terenu, u praktinim situacijama. Osim toga, nije se uspio nametnuti kao intelektualni autoritet, pa je HDZ BiH u 1990. imao malenu potporu hrvatkih intelektualaca. Osim toga, na stranake skupove dolazili su esto elnici HDZ-a iz drugoga postava I. Tolj, N. Jurica, Z. Babi, M. Akmada, A. Bakovi, G. uak i drugi. Mnogi su glumili stranake autoritete i katkad isticali svoju mesijansku ulogu. Hrvati u BiH nisu uspjeli stvoriti zdravu viestranaku klimu, jer se na izborima za Parlament SR BiH i Predsjednitvo SR BiH kandidirala samo Hrvatska demokratska zajednica. Ostale stranke bile su marginalne, ak i na mjesnoj razini. Mnogi elnici opinskih odbora HDZ-a bili su premladi i neiskusni u politici, pa se puno obeavalo i fraziralo, a vrlo malo kasnije u stvarnosti realiziralo. Sve u svemu, pozitivno je to se politika scena u BiH demokratizirala, ali je negativno to se pokazalo da je pluralizam pao na nedozrelo tlo i da je nagli prijelaz iz jednostranakoga sustava na viestranaku demokraciju, obiljeen srpskom teorijom krvi i tla, generirao kasnije sukobe. RADOSLAV DODIG, ROEN 1954. U LJUBUKOM, ZAVRIO FILOZOFSKI FAKULTET, ZAPOSLEN U MOSTARU. LAN HRVATSKOGA ARHEOLOKA DRUTVA, HRVATSKOGA FILOLOKOGA DRUTVA I UREDNIK U BIBLIOTECI STEAK NAKLADNIKE KUE ZIRAL U MOSTARU. OBJAVLJUJE RADOVE U STRUNIM ASOPISIMA, TE KOLUMNE I KOMENTARE U DNEVNIM NOVINAMA.

Zakljuak
Kada se s odmakom od gotovo etrnaest godina ralanjuje drutvena i politika scena u Bosni i Hercegovini u 1990. godini, a posebice politiko djelovanje bosanskohercegovakih Hrvata, mogu se sumirati odreena zapaanja. Evidentno je da je u BiH dolo do politikoga zamora stare komunistike vlasti, koja sama nije znala to bi sa sobom, ali je napravila demokratske uvjete za prve viestranake izbore u BiH. Bosanskohercegovaki Muslimani prvi su krenuli s politikom strankom, ali u njezinu nazivu ne stoji nacionalni epitet. Prema onoj staroj Lenjinovoj, u biti svake politike je kadrovsko pitanje. To je oito na prolu stranakih elnika Hrvata, Muslimana i Srba u BiH. A. Izetbegovi pokazao je praktinost i odreenu mudrost, ali s druge strane i strah od artikuliranja nacionalnih interesa. On je nastojao pomiriti vjersko i politiko unutar bonjakoga muslimanskoga kruga, pa se stoga sukobio s A. Zulkarpaiem i M. Filipoviem, koji su bili za svebonjaki graanski koncept sekularne drave. Srpska demokratska stranka krenula je politiki agresivno, oslonjena na zapadu na SDS J. Rakovia, a na istoku na srpski sustav srbijanskoga lidera S. Miloevia. Osjeali su se superiorno, znajui da im JNA prua potporu, pa su zauzeli koncept tvrde unitarne jugoslavenske drave, u kojoj bi Srbi imali oiglednu lidersku ulogu. Hrvati su se pokazali kao praktini organizatori, vrlo homogenizirani kada je stranaka pripadnost u pita-

113

irilica i hrvatski prevod, Osloboenje, 21. 12. 1990; Lideri se sloili, poslanici posvaali, Vjesnik, 22. 12. 1990; Zapisnik 1. zajednike sjednice Vijea Skuptine SR BiH odrane 20. 12. 1990., Skuptina SR BiH, Br. 05-011-327/90; 1ss., dalje: ZAP); Skuptina Republike Bosne i Hercegovine, Zapisnici zajednikih sjednica Skuptine Republike Bosne i Hercegovine 1990. - 1996., Struna sluba Skuptine RBiH, Satrajevo, 1996., 13ss., dalje: ZAP ZAJ). 114 ZAP 11; ZAP ZAJ, 26.
STATUS, BROJ 3, SVIBANJ/LIPANJ 2004.

| 51

Ra t u B i H - u z r o c i i p o s l j e d i c e

Pitanje o povodima i uzrocima rata na tlu bive Jugoslavije 1991. - 1995. godine
Rat u Bosni i Hercegovini je bio perdna agresija stranih trupa, u to vrijeme jedne ve strane drave - Srbije, kojoj se kasnije pridruila i druga strana drava - Hrvatska, koje su se meusobno prethodno sporazumijele o podjeli teritorija Bosne i Hercegovine, protiv jedne neovisne, suverene i univerzalno priznate drave
Muhamed Filipovi

ROBLEM POVODA I UZROKA ZA BILO KOJI RAT, AK i onaj za kojeg se moe rei da je imao opravdane i povijesno relevantne uzroke bilo koje vrste, a kamo li za onaj koji nije imao bitnijih i osnovanih razloga svog nastanka, veoma je sloeno pitanje. Njegova sloenost je utoliko vea, ukoliko su stvarni razlozi za otpoinjanje rata o kojem se donosi sudi neutemeljeni, sa stajalita pravnih i moralnih razloga neprihvatljivi i, zbog predvidljive neekasnosti u pogledu rjeenja problema zbog koji se vodi, nedopustivi, dakle, ukoliko su razlozi njegovog nastanka manji. Rat, naime svagda treba otpoeti i osnovni in svakog rata, in od kojeg se prosuuje ne samo o tome tko ga je zapoeo nego i zbog kojih i kakvih razloga je to uinio, te da li su ti razlozi bili opravdani, je upravo nain i vrijeme kada neko zapoinje ratne operacije i odluuje se da upotrijebi rat kao nain rjeenja nekih problema nastalih meu dravama i narodima. Ovaj paradoks raskoraka izmeu znaenja razloga i vehemencije s kojom se svaki rat otpoinje, najee ima svoj razlog u injenici da se stvarni razlozi nekog sukoba svagda, ukoliko postoje, jasno vide i mogu prepoznati, kao to se i njihova opravdanost pokazuje sama od sebe, ona je transparentna. Ali, kada oni ne postoje, onda ih se skriva ispod oblanda ideologija i mitologija, pokriva se teorijama o vjeitim tenjama i interesima naroda, o njegovoj ugroenosti tuom egzistencijom ili se on opravdava pravima koja neki narod i njegova drava imaju, tj. njegovim historijskim i slinim pravima. Sve to ima za cilj da prikrije nedostatak stvarnih razloga za otpoinjanje rata, i da ga opravdaju. to je vea halabuka o ugroenosti

interesa nekog naroda, to su manji i neznatniji stvarni razlozi za ratnu akciju kopja bi trebala da da zadovoljtinu tim interesima, pogotovo onu krajnje radikalnu - ratnu akciju. Iz brojnih analiza uzroka mnogih europskih ratova, kojima obiluje historiografska i politoloka literatura novijeg doba, osobito ona koja je pokuala da odgovori na pitanje zbog ega su tokom XX stoljea nastala dva velika i po ovjeanstvo katastrofalna svjetska rata (samo ta dva rata odnijela su, prema proraunima demografa, 170.000.000.ljudskih ivota, a da o materijalnim dobrima i ne govorimo), poznato je da se, u postavljanju analize nastanka ratova i istraivanju njihovih uzroka, moraju razlikovati ne samo mjesto i vrijeme zapoinjanja ratnih operacija i njihov formalni povod, nego i postojanje ili nepostojanje stvarnih uzroka nekog rata, koji se svagda razlikuju od formalnih povoda za otpoinjanje rata. Uzroci, koji dovode do rata meu dravama, obuhvataju iri kontekst odreenog povijesnog stanja samih drava koje su u pitanju, kao odnosa meu tim draavama i narodima. Ti momenti obuhvataju stanje odnosa i sukobe interesa tih drava, odnosno eventualnu situaciju da povijesno stanje i razvijenost jedne drave i kvalitet njene akcije u meudravnom prostoru, onemoguavaju ili tete interesima druge drave ili drava, tj. da ih ugroavaju. Ova relacija moe biti dvosmjerna, tj. podjednako se moe smatrati povoljnim uvjetom za nastanak rata i prevelik napredak i jaanje neke drave, ali i njeno eventualno zaostajanje u odnosu prema dravama u okruenju. Ako ona napreduje vie i bre, tada se javlja tenja zaustavljanja njenog napre-

52 | MAGAZIN ZA (POLITIKU) KULTURU I DRUTVENA PITANJA

Ra t u B i H - u z r o c i i p o s l j e d i c e tka, a ako zaostaje, smatra se za lak plijen. U tim stanjima i odnosima interesa opstanka odreenih drava u horizontu njihovih meusobnih odnosa lee dublji drutveni i povijesni uzroci nastanka koniktnih stanja meu drutvima i dravama pa i ratovi izmeu drava. Ta stanja su historijska, a to znai da su relativno trajna, da su u veini sluajeva naslijeena i da se razvijaju, ili u narastajuem, ili pak u opadajuem smjeru, te da mogu, u odreenim momentima razvoja, kreui se u suprotnim smjerovima, doi do take kada dolaze do konikta i kada je rat jedno od sredstava da se koniktna situacija takvih kretanja razrijei i da se uspostavi neka vrsta nove ravnotee interesa, koja je svagda bila i jeste osnov mira i suradnje meu dravama i narodima. Povodi za rat su, nasuprot ovim stanjima, koja su historijska, a koja mogu biti uzroci nastanka rata, u pravilu sluajni, nemaju nita zajedniko s historijskim situacijama i kretanjima unutar irih konteksta razvoja nekog drutva ili drave i predstavljaju najee konstrukciju politike ili onog koji se odluuje da povede ratnu akciju. Zbog toga su povodi za rat u pravilu i u odnosu na njihove uzroke, svagda sluajni dogaaji, koji mogu biti iskoriteni u takve svrhe, ili su, pak, namjerno isprovocirani i prireeni incidenti ili dogaaji, kojima se poduzimanje ratnih akcija i ulazak u rat, kao primjenu metode rjeavanja problema nastalih izmeu drava upotrebom sile i iznuivanjem velikih ljudskih i materijalnih rtava ljudi, pokuava opravdavati i kojima oni, koji zapoinju rat, ele da osiguraju izvjesnu dozu legitimiteta za svoje postupke. Takva dva sluaja povoda za rat, onog sluajnog i onog konstruiranog, imamo u primjerima povoda nastanka Prvog svjetskog rata, nastalog objavom rata Austrougarske carevine Kraljevini Srbiji 1914. godine, ili u primjeru pripremljenog i isprovociranog sukoba za kojeg biva optuena rtva napada, kao to je to bilo kad je Adolf Hitler traio povod za otpoinjenje rata protiv Poljske. Prvi povod je sluajan, bez obzira na planiranu atentatorsku akciju Generaltaba Vojske Kraljevine Srbije i njegovog Obavijetajnog odjeljenja, jer je, u sluaju malo boljeg djelovanja austrijske obavijetajne i policijske slube, mogla lahko biti sprijeena gotovo amaterska akcija grupe mladih i zloupotrijebljenih zanesenjaka, od kojih je sam atentator imao jedva 18 godina. Drugi povod nije sluajan, jer se, kako je poznato radilo o pomno pripremljenom incidentu, u kojem je grupa njemakih vojnika, preruena u poljske vojnike, napala radio stanicu koja se nalazila na njemakom, dakle od strane njemake vojske sasvim kontroliranom podruju, da bi taj ngirani napad, bio uzet kao povod za promptnu i ve potpuno pripremljenu akciju napada na poljsku granicu i time otpoinjanje samog rata, odnosno agresije na tu zemlju. Ovom akcijom je Hitler strvorio formalni povod za napad na Poljsku 1939. godine i otpoinjanje Drugog svjetskog rata. injenica, da onaj koji otpoinje rat nastoji svagda nai neki formalni povod za njegovo otpoinjanje, naravno, ukazuje na situaciju da se rat u opoj pravnoj svijesti ljudi i u moralnoj svijesti ovjeanstva, odavno smatra kao nelegalno i nelegitimno sredstvo za rjeavanje politikih problema nastalih izmeu drava i naroda. To shvatanje jasno razlikuje necivlizirana i nekultivirana drutva, koja rat smatraju prirodnim stanjem ljudskog drutva i prirodnim ponaanjem prema svakom ko je drugaiji, od drutava koja rat smatraju za nenormalno ljudsko stanje, a dravu, bilo koje vrste, koja se odluuje da povede rat, smatraju za nasilnika i agresora u meudravnim odnosima i meunarodnom politikom prostoru. Jedno su Barbari-Mongoli, Avari ili bilo koji drugi narodi i njihove drave koji su stalno u stanju rata ili priprema za njega, koje se odluuju da vode rat kao oblik ivota i kao temeljni nain djelovanja sopstvene drave, odnosno kao nain ivota i osiguranje uvjeta za ivot, a drugo su civlizirana i kultivirana drutva i drave, koja nastoje da svoje odnose s drugim drutvima i dravama rjeavaju i udeavaju putem dogovora, ugovora i ponaanja koja rat uzimaju samo ko krajnju i nudom opravdanu mogunost djelovanja. Kod jednih je naroda drava samo instrument ratnog djelovanja i to su barbarski narodi, to te narode i njihove drave bitno odvaja i razlikuje od civliziranih i kultiviranih naroda, drutava i drava, koji rat smatraju ili nemoralnim aktom, zlom sudbinom ili ga tretiraju i prema njemu se odnose kao stvari krajnje nude. Odkako je civilizirani i kulturni aspket na odnose meu dravama i narodima postao praksa, a to je, kako je poznato, bio sluaj ve kod starih Egipana i Babilonaca, dakle oko 3.500.- godina prije nas, rat je doputen samo u situaciji krajnje nude i poduzima se u krajnjim sluajevima, onda kada je mogunost za bilo kakvo drugaije rjeenje koniktnih situacije izmeu drava neopostojea, prvenstveno zbog odbijanja druge strane u koniktu da mirno diplomatsko i politiko rjeenja problema prihvati kao naelo ponaanja. Rat je legitiman samo u sluaju tekog ugroavanja egzistencijalnih interesa nekog naroda i drave, u sluaju kada postoje poznati i priznati takvi interesi i kad nije mogue ni na kakav drugi, a to znai mirni nain, rjeiti sukob interesa. Rat je opravdan samo kad je iznuen akcijama i ponaanjima druge strane u koniktu. U kulturnoj paradigmatici je onaj nain miljenja i ponaanja, koji rat smatra normalnim stanjem ljudskog drutva, nazvan barbarizam, dok je onaj nain ponaanja i miljenja, koji rat smatra nesreom i iznuenim stanjem ljudskog drutva, nazvan civilizirani i kultivirani nain ponaanja i on podrazumijeva vjetine politike i diplomatije, odnosno sposobnost postizanja rjeenja konikta putem ugovora, do kojeg se dolazi preko pregovora, kao nain rjeavanja situacija u odnosima meu dravama i narodima, odnosno on izraava postojanje kulturnih drutava, u kojima je moral, koji podrazumijeva i odgovornost za interese i ivot drugih ljudi, naroda i drava, jedna od pretpostavki zajednikog ivota i odnosa meu ljudima u iroj ljudskoj zajednici-ekumeni. Posebno je ovaj aspekt naglaen kad je nastala ideja ekumene (prostora naseljenog ljudskim zajeSTATUS, BROJ 3, SVIBANJ/LIPANJ 2004.

| 53

Ra t u B i H - u z r o c i i p o s l j e d i c e dnicama), izraene kroz ideju helenizma i kasnije kroz ideju Pax Romana, da bi, kroz kranstvo, ova ideja evoluirala u ideju svjetskog prostora kranstva, a kasnije i u ideju globalnog svjetskog prostora, kao tla za egzistenciju ovjeanstva u svoj raznovrsnosti njegovih naina postojanja, tj. kao zajednice raznih vrsta ljudi, njihovih drava, vjera, kultura i naina ivota. Po svojoj originalnoj ideji, ovaj sav prostor bi morao biti, ili bi morao teiti da postane, slobodni prostor za mirni ivot svih ljudi i svih njihovih povijesnih tvorevina. to se, pak, tie istraivanja rata, kao oblika odnosa i izraza stanja odreenog drutva, a svako dosadanje historijsko drutvo je, naalost, bilo karakterizirano unutranjim socijalnim sukobima i ratom kao oblikom rjeavanja unutranjih i spoljanjih drutvenih problema, kad je ideja drutva bez ratnih stanja ostala samo utopijska zamisao velikih ljudi - Immanuela Kanta npr., sa njegovom idejom o vjenom miru i svjetskoj federaciji drava, koju je izloio u svom djelu Vjeni mir, najvanije je imati na umu da je rat izraz odreenih drutvenih protivurijeja i sukoba interesa drava ili naroda, ali i da je on nain kojim odreena politika pokuava da rijeava probleme koje nije mogla, znala ili elila da rijei politikim sredstvima. Rat je, u smislu njegove antropoloke karakterizacije, zapravo izraz neprevaziene i nekultivirane prirodne osnove ljudskih drutava, u smislu prvobitnog prirodnog stava izraenog u uvenoj opasci Thomasa Hobsa o prvobitnom ljudskom drutvu kao stanju Bellum omnia contra omnes, odnosno prirodnog naela borbe za posjedovanje ili kontrolu prostora kojeg ljudi ekskluzivno iskoritavaju za ivot i osiguranja svoje egzistencije s pravom upotrebe ne samo svega to na tom prostoru postoji, nego do i svakog onog tko prijeti ostvarenju i perpetuaciji tih ciljeva. Kako je osnovno naelo nastanka pravnih drutava - Rimsko pravo to jasno izraava - naelo privatne svojine, postalo temeljno naelo modernih drutava, a to naelo podrazumijeva pravo posjedovanja nekog predmeta - ive ili mrtve prirode, s pravom upotrebe do unitenja, to je to naelo dopustilo i stanje rata, kao prava obrane vaenja tog naela. Stoga je u legitimne osnove rata svagda do sada uzimano stanje stvarne ugroenosti posjedovanja i koritenja odreenog prostora ili prava na ivot ljudi jedne drave, jednog drutva, civlizacije ili kulture. Prema tome, prevazilaenje stanja u kojem je rat ipak doputen, podrazumijeva izmjenu prirode ljudskog odnosa prema prirodi i ljudima i to nije samo stvar moraliziranja ili deklariranja volje, nego veoma sloene borbe za izmjenu nekih osnovnih institucija ljudske civlizacije, a prije svega prava vlasnitva kao totalnog posjedovanja predmeta mogue upotrebe ili rezerviranja onog to je priroda dala samo za pojedine ljude ili grupe ljudi. Promjena u prirodi vlasnitva je jedna od bitnih pretpostavki razvoja mira kao oblika odnosa izmeu razliitih drutava i drava. Ali to spada u iri kontekst problematike prevazilaenja sadanjeg stanja u kojem se nalazi ljudsko drutvo, u kojem je rat ne samo legalan i legitiman - naravno pod odreenim uvjetima, nego i u kojem je on osnovni instrument voenja svjetske politike, kako to izgleda danas. Da bi se karateriziralo stanje rata i odredila njegova bit, obino se za polazite uzima klasina denicija rata njemakog vojnog teoretiara Von Klausewitza. Ta denicija odreuje rat kao nastavak voenja politike vojnim sredstvima. To znai dvije stvari. Prije svega, rat je nastao i ima isti izvor kao i politika, u irem smislu to je vrsta politike, dakle, postupanje koje je u biti politikog karaktera, odnosno postupanje koje ima za cilj rjeavanje nekog meuljudskog problema ili sukoba interesa, ali koje ima svoj izvor u odreenom stanju ljudskog miljenja i volje, te je to ipak stvar ljudske volje i kao takav rat potpada pod kriterijume koji vae za procjenjivanje voljnih akata ljudi koji vode politiku, pa i moralne kriterije. Druga stvar je da je rat voenje politike. Ali rat je voenje politike krajnjim sredstvima, tj. sredstvima vojne moi i sile, a to implicira nune rtve u ljudskim i materijalnim potencijalima obje strane, a posebno onog protiv kog se vodi rat. rtve, esto obostrane, a prvenstveno onih na koje se upravlja inicijalna ratna operacija, stoje u srazmjeri sa sredstvima koja imaju na raspolaganju oni koji rat vode, kao i sa opim uvjetima ratovanja, dakle ekonomskom snagom drava u sukobu, pripremljenou i psiholokim stanjem napadnutih i napadaa, postojanjem arsenala oruja i veza, te stupnjem organizacije drutva. to je ovaj odnos nepovoljniji po napadnute, ratne rtve su oblinije i razaranja vea na strani onih koji su u nepovoljnom poloaju. U tom pogledu je napredak u moi razaranja i izazivanja ljudskih rtava veoma veliki i dolazi do granica mogunosti totalnog unitenja neke populacije i razaranja neke odreene zemlje, a pod odreenim uvjetima i cijelog svijeta. Voenje rata, dakle, implicira donoenje odluka za koje je izvjesno da ukljuuju veoma velike rtve u ljudima i materijalnim, kulturnim i duhovnim dobrima, te zbog ega se u vezi s ratom svagda i nuno mora postaviti pitanje o opravdanosti zapoinjanja i voenja rata i o pravnim i moralnim konzekvencijama koje donoenje takve odluke implicira za one koji ga povedu. Budui da je rat svagda izraz postojanja odreenih interesa, koji se formuliraju u brojnim aspektima - kao politiki, ekonomski, komunikacijski, kulturni, nacionalni ili egzistencijalni interesi, ali koji se svagda svode na postojanje politikih interesa, jer ih sve denira upravo politika, to ga, prije svega, moramo razmatrati i njegove uzroke traiti, u politikoj sferi, ma koliko iza politika mogli stajati i drugi, a u modernim drutvima, u prvom redu, ekonomski i nansijski interesi odreenih drutvenih grupa i drava. Politike, naime, izraavaju proizvedena shvatanja o povijesnim interesima osnovnog politikog subjekta, to u europskoj historiji, barem od VIII stoljea naovamo, do sada svagda znai interese jedne drave, ili u novijoj povijesti interese jedne nacije i njenog vodeeg sloja. U graanskoj povijesti je svagda vodei drutveni sloj bila

54 | MAGAZIN ZA (POLITIKU) KULTURU I DRUTVENA PITANJA

Ra t u B i H - u z r o c i i p o s l j e d i c e buroazija, ili sloj vlasnika kapitala. Naime, u temeljima europske historije nalazila se ideja carstva Imperium Romanum, koje je svagda i u naelu multilateralno, kako u etnikom tako i u vjerskom i kulturnom smislu. Carstvo jedne vjere ili jednog etnosa je nezamislivo i prestavlja nasilje nad historijom i konzekventno tome, nad ljudima i njegovo uspostavljanje je ujedno i poetak njegove propasti - sluaj Konstantinove odluke o proglaenju obaveznosti pripadanju kranstvu u Rimskom carstvu ili sluaj Treeg Rajha, kao istog rasnog i etnikog njemakog carstva, ili, pak, sluaj komunistikih drava ili ruskog boljevikog carstva, kao eklatantnog sluaja totalne vladavine u ime jedne klase ili jednog politikog miljenja. Ssva su ta carstva ili drave propale zbog nemogunosti opstanka ljudske zajednice kao unilateralne zajednice unutar ekumene. Raspad Rimskog carstva je doveo, u europskoj povijesti, do pokuaja da se konstituira unilateralno, ovdje prije svega germansko ili kransko carstvo. Meutim, ta historija, koja je zapoela sa stvaranjem Franaakog carstva Karla Velikog, zavrila je kao historijski proces nastanka europskih nacionalnih drava, koje su meu sobom vodile stalne ratove za prostor, resurse i komunikacije, budui je to bilo u interesu razvoja njihove ekonomske moi, prije svega kontrole izvora sirovina za industriju, trita i komunikacija. Historija, koja se svodila na procese nastajanja nacija i nacionalnih drava i njihove ekonomije, tj. nacionalnih ekonomija i njihovih interesa, svela se, po logici privatnog vlasnitva, koje podrazumijeva postojanje prava upotrebe predmeta nad kojim vlasnitvo postoji, do unitenja kao centralnog njegovog naela, na stalne ratove i moe se rei da nema tako krvavih historija nigdje na svijetu kao u Europi i u njenoj povijesti od poetka XV do kraja XX stoljea. Ovo je vano imati na umu kad se eli razumijevati stanje u bivoj dravi i posebno u Bosni i Hercegovini i kad se ele ksirati razlozi nastalog rata meu dravama bive Jugoslavije, a posebno rata voenog protiv Bosne i Hercegovine. Treba, naime, imati na umu da je jedino Bosna i Hercegovina, od svih drava na Balkanu, a da o Europi i ne govorimo, zadrala kroz gotovo cijelu svoju povijest status i konstitucije jedne drave ili pokrajine, odnosno dijela jednog svjetskog univerzalnog i multilateralnog carstva i da je zbog toga, od dana kad je carstvo unutar kojeg je postojala poelo propadati, postala objekt elja, intervencija, mijeanja i ratovanja za njenu teritoriju, izmeu novonastalih nacionalnih drava u njenoj okolini. To je Bosnu i Hercegovinu uinilo poeljnim objektom osvajanja i pripajanja njenih teritorija u cjelini ili u dijelovima, ve kako su to prilike doputale. Opa situacija i aspekt, u kojem se pitanje uzroka rata u Bosni i Hercegovini mora promatrati, prije svega, sastoji se u ovoj karakteristici Bosne i Hercegovine kao drave i teritorije. Valja imati na umu da Bosna i Hercegovina, ne samo u novijoj historiji, nego i u ranoj svojoj historiji, nije nikada bila unilateralna drava, kako u smislu etnikog porijekla svog stanovnitva, tako i u smislu njegove religiozne pripadnosti. U njoj su ivjeli ostatci ranijeg stanovnitva raznih provenijencija, doseljena slovenska plemena i rano naseljavana plemena vlakih stoara, a religijski nije bila nikada homogenizirana, kako zbog sukoba zapadnog i istonog kranstva, ija je granica ila upravo dijelovima njene teritorije, tako i zbog postojanja Crkve bosanske, koja je, gotovo sve do pred propast prve bosanske drave i nasilnog katoliciziranja njenog stanovnitva, bila najsnanija vjerska i duhovna snaga u bosanskoj dravi. Kasnije je ovaj religiozni mozaik postao samo jo sloeniji, jer je dio bosanskog stanovnitva prihvatio islam, a u XVI vijeku se u Bosnu doseljavaju i Jevreji ime se religiozni mozaik Bosne samo dopunjuje i postaje raznovrsniji. Zbog tih prilika u Bosni nije nikada dolo do stanja dominirajue vjere ili vladavine najmonije etnike skupine, to je na bitan nain okarakteriziralo ivot Bosne i njenog stanovnitva. Bez obzira na njihov broj, svi pripadnici raznih etnikih grupa i vjera su ivjeli, u datim uvjetima i mogunostima, ravnopravno, tj. imali su janso deniran pravni status u dravi (tada nije postojala demokratska koncepcija ravnopravnosti ljudi). To nije mogao izmjeniti ni razvoj prilika u XIX vijeku, kad je Bosna dola pod direktan i otvoren utjecaj velikih europskih drava Francuske, Austro-Ugarske, Njemake, Engleske i Rusije i kad je dominaciju jednog (Osmanskog) preuzelo drugo (Austrougasko carstvo). Meutim, razvoj nacionalnih politikih pokreta u susjednim slovenskim zemljama, prije svega u Srbiji i Hrvatskoj, kao i stalno i ubrzano propadanje moi Osmanskog carstva, doveo je do pojaanog utjecaja ovih pokreta na Bosnu i donio jedan novi moment u njen razvoj, a to je raanje nacioalnih politikih pokreta i aspiracija u njoj i prema njoj, a s time i inicijative za njeno pripajanje drugim zemljama ili njenu podjelu. Mogunost da, u vezi s propadanjem Osmanskog carstva i Bosna i Hercegovina postane plijen neke od okolnih zemalja koje su stalno pokuavale da zahvate dijelove njene tritorije, sprijeena je intervencijom europskih zemalja, koje su Bosnu dale na upravu AustroUgarskom carstvu, mada je bilo pametnije da su joj pomogli da ve tada, povodom krize iz 1875. godine, postane samostalna drava na Balkanu, kao to su obilno pomogle ostvarenje samostalnosti drugih ali kranskih drava na Balkanu (Srbije, Crne Gore, Grke i Bugarske). Agonija Bosne time nije prestala, nego je samo odgoena, do neke druge prilike, koju e iskoristiti narasli agresivni okolni nacionalizmi. Drugi opi uvjet, koji je pogodovao da Bosna i Hercegovina postane predmet napada i pokuaja unitenja, bio je povezan s raspadom komunisitkog drutvenog i dravnog sistema. Komunistiki sistem je dao jednu formulu rjeenja krizne situacije na Balkanu, odnosno na onom prostoru koji e nakon Prvog svjetskog rata postati prostor nastanka jugoslovenske drave. Bila je to federacija, koja je amortizirala nacionalne tenzije i tenje lokalnih nacionalizama, prije svega srpskog i hrvatskog, za teritorijama izvan njihovih matinih zemalja i prije svega za bosanskim teriSTATUS, BROJ 3, SVIBANJ/LIPANJ 2004.

| 55

Ra t u B i H - u z r o c i i p o s l j e d i c e torijama. Opadanje sposobnosti komunistikog reima, osobito rapidno nakon smrti njegovog karizmatinog lidera Josipa Broza-Tita, da rjeava narastajue protivurjenosti izmeu nacija i republika unutar drave, to je dovleo do duboke unutarnje krize, kao i iznenadni slom komunistikog svjetskog sistema, barem njegovog europskog dijela, dovelo je do situacije u kojoj su se nacionalistike snage oslobodile svake kontrole, preuzele na sebe zadatak unitenja komunizma, ali u nacionalnoj mobilizaciji protiv komunizma, uspjele su da obnove i cijelokupni kontekst nacionalnih ideja i politikih planova o konanom rjeenju nacionalnog pitanja, to se u odnosu na Bosnu i Hercegovinu izrazilo kao otvorena tenja srpskog i hrvatskog nacionalizma da konano rijee pitanje nacionalne integracije svojih naroda, a to je znailo u prvom redu da razore Bosnu i Hercegovinu i pripoje dijelove njene teritorije koje su smatrale svojim, jer su na njima ivjeli dijelovi srpskog i hrvatskog naroda. Tu nije bilo obzira prema injenici to ti dijelovi nisu nikada iovjeli unutar iste drave sa Srbima iz Srbije ili Hrvatima iz Hrvatske. Taj moment je, isto tako, doprinjeo stvaranju situacije koja je pogodovala razvoju agresivnih planova tih nacionalizama prema Bosni i Hercegovini i poveanju vjerojatnosti da njihova realizacija bude uspjena. Trei moment, koji je pogodovao stvaranju opih uvjeta za agresiju na Bosnu i Hercegovinu, sastojao se u nedostatku bilo kakve promiljene i osobito zdrave politike meunarodne zajednice prema cijelom kotekstu jugoslovenske krize i prema Bosni i Hercegovini posebno, kao i u injenici da su politike snage koje su, nakon pada komunizma, zavladale na tlu Jugoslavije, pokazale krajnju neodgovornost, nezrelost i nesposobnost da na razuman nain i bez krvi, rjeavaju meusobne sukobe interesa i ostvare mirnu tranziciju iz komunizma u demokratski kapitalizam, ukljuujui u taj proces i u tim uvjetima nunu disoluciju Jugoslavije u est nezavisnih dravica. Snage, koje su dole na povrinu otvaranjem procesa pada komunizma, nisu mogle odrati Jugoslavije, prije svega, zbog injenice da nisu bile istinski demokratske i nisu bile spremne na poputanje u interesu olakanja procesa nune tranzicije, koja, u vrijeme nastanka ope krize komunizma, nije na nuan nain imala kao dio i podrazumijevala disolucije drave. Drava je mogla biti i olabavljena, u smislu jedne jasnije izraene konfederalne zajednice, koja bi ostavila dovoljno prostora za razvoj nacionalnih interesa i ambicija, ali i ouvati neku formu dravne cjeline, u smislu zajednikog komunikacijskog, ekonomskog i u odreenoj mjeri politikog prostora (zajendika vanjska politika, carine, i sl.), utoliko potrebnijeg, ukoliko je svaka od tih dravica imala interesa za to bri razvoj demokratije i integraciju u Europu. Tim uvjetima treba, bez svake sumnje, dodati i injenicu da je u samoj Bosni i Hercegovini, u kojoj je poraz komunizma bio najizraeniji i najdirektniji, jer je za nacionalne stranke glasalo gotovo 80% glasaa, na vlast dola apsolutno problematina koalicija nacionalistikih stranaka, koje su bile ujedinjene samo u namjeri da srue prethodni reim, ali nisu imale i nisu bile mudre da makar u najmanjoj mjeri razviju neki zajedniki politiki program i tako osiguraju stabilnost zemlje u tranziciji, to bi joj garantiralo mir toliko potreban za takav drutveni proces. Naprotiv, umjesto da svoje energije koncentriu na jaanje Bosne i Hercegovine i njenu demokratizaicju, te su stranke, osobito SDS i HDZ, odmah pokazale da se uope i ne radi o bosanskim strankama nego o srpskim i hrvatskim strankama, koje djeluju u Bosni i Hercegovini, ali koje svoj politiki, nacionalni i organizacijski centar imaju u Beogradu, odnosno u Zagrebu. To je od tih stranaka stvorilo samo lijale vladajuih stranaka Srbije i Hrvatske i puke izvrioce naloga iz Beograda i Zagreba - Miloevia i Tumana. ak i ona stranka, koja je imala sve rezone da bude i ostane samo bosanska i da se skoncentrira na ouvanje Bosne i Hercegovine, a to je Izetbegovieva SDA, pristala je na ovu igru i postala jugoslovenska muslimanska stranka, koja je imala svoje organizacije na tlu svih jugoslovenskih drava, to je tu stranku, u bitnom smislu, potpuno izjednailo sa srpskim i hrvatskim strankama koje su djelovale u Bosni i Hercegovini. Sve je to stvorilo idealne ope uvjete za svaku secesijsku ili agresivnu akciju prema Bosni i Hercegovini, pa se to i dogodilo onda, kada je bosanska politika nainila prve vee greke. Vodee politike snage u Bosni i Hercegovini su najveu greku nainile dovodei se u ovisnost od politike susjednih drava, i to prije svega Hrvatske i Srbije. To se osobito jasno pokazalo u kolebanju i oscilaciji u pogledu donoenja odluke kuda e Bosna i Hercegovina ii - da li u disoluciju iz jugoslovenske zajendice, ili e ostati u krnjoj Jugoslaviji. Kao jugoslovenska politika stranka i kao predstavnik muslimana, za koga se smatrala, stranka je imala rezona da ostane u Jugoslaviji, ali je, zbog nasilne prirode i nacionalizma reima Slobodana Miloevia, imala isto toliko razloga da izae iz te zajednice i rtvuje dio interesa svog naroda. Argumenti su bili podjednaki i za i protiv, pa je glavno pitanje bilo upravo pitanje vremena kad e s poduzeti odreeni korak. Izetbegovi je uporno ostajao kod solucije ostanka u Jugoslaviji, proputajui priliku da iz Jugoslavije izae zajedno i u paketu sa Slovenijom i Hrvatskom, dakle u jedino povoljnom momentu koji bi u mnogome amortizirao mogunost i silinu udara na Bosnu i Hercegovinu i koji bi doveo i meunarodnu zajendicu u sasvim drugi poloaj u pogledu odnosa prema tom aktu. Meutim, Izetbegovi je onda, sa zakanjenjem od godinu dana, koje e se pokazati fatalnim, naglo donijeo odluku o izlasku, sasvim nepripremljenu i u odnosu na unutarnju i meunarodnu situaciju Bosne i Hercegovine i time jo vie otvorio vrata za napad i omoguio velikosrpskim vladajuim snagama u Beogradu da tu odluku iskoriste kao formalni povod za agersiju i zapoinjanje rata. Kad se, dakle, pitamo o uzrocima rata, tada se mora konstatirati da je glavni uzrok rata i agersije na Bosnu i Hercegovinu bio njen nedovoljno jak meunarodni poloaj, za to snosi

56 | MAGAZIN ZA (POLITIKU) KULTURU I DRUTVENA PITANJA

Ra t u B i H - u z r o c i i p o s l j e d i c e odgovornost i svjetska politika voena prema njoj u zadnjih stotinu pedeset godina, tj. od kada je postalo izvjesno da Osmansko carstvo ne moe da se odri kao faktor stabilnosti prilika na Balkanu. Drugi glavni uzrok je u postojanju nacionalisitkih politikih planova i ambicija pripajanja Bosne i Hercegovine u njenoj okolini, tj. u srpskom i hrvatskom nacionalnom pokretu, ije su energije bile potpuno osloboene 1990. godine, tj. padom komunizma kao faktora stabilnosti na Balkanu, te su bile usmjerene upravo prema Bosni i Hercegovini kao nacionalno i dravno jo nedovrenoj i politiki ranjivoj zemlji. Trei glavni uzrok se sastojao u katastrofalnoj nesposobnosit vodeih politikih snaga u Bosni i Hercegovini, koje su se pokazale nespsobne da prosuuje stanje stvari i da vode adekvatnu akciju u zatiti svoje zemlje i interesa svoje drave. To je ono glavno, to se tie najbitnijih uzroka rata. to se, pak, tie povoda za rat, oni su mogli biti razni. Naime, njih je uvijek mogue nai u svakom moguem postupku jedne drave, osobito u sluaju kad u njenom dravnom aparatu djeluju vidljive i otvorene snage kojima ponaanje diktiraju druge drave, odnosno koje djeluju kao agenti tih drava. Oni se mogu i konstruirati. U ovom sluaju je za povod uzeto izglasavanje zakona o referendumu kao i rezultat glasanja tokom referenduma o nezavisnosti Bosne i Hercegovine, koji je, na preporuku meunarodne zajednice, bio proveden u rano proljee 1992. godine, a za koji je bilo jasno i povodom kojeg je izreena javna i otvorena prijetnja ratom i istrebljenjem muslimana, da e biti iskoriten kao povod za rat. Naravno, kao u najee sluajeva i ovaj povod je bio unaprijed isplaniran i nije bio ni legalan ni legitiman i nije proizlazio iz unutarnjih odnosa u Bosni i Hercegovini, da bi se mogao tretirati kao unutarnji razlog i izvor sukoba, pa ak i graanskog rata. Rat je zapoet zbog legitimne odluke Skuptine Bosne i Hercegovine, koja je dola kao posljedica rezultata legitimnog referenduma, kojom je rijeeno pitanje odnosa Bosne i Hercegovine prema okolnim dravama, koje su i same odluile da postanu samostalne, suvrene i neovisne drave. Dakle, rat nije imao osnovu u poloaju i stanju prava srpskog naroda u Bosni i Hercegovini, to bi, pod odreenim uvjetima moglo da bude legitimna osnova unutarnjeg sukoba, pa ak i graanskog rata. Rat nije imao osnova ni u naruavanju bilo kojeg zakona i pogotovo Ustava tadanje drave, kako Republike Bosne i Hercegovine, tako i Jugoslavije. Oba ta ustava su doputala izdvajanje legalnim putem, to se ovdje i dogodilo. Stoga je la srpske politike propagande i njenih naunih i drugih demokratskih opsluivaa, da je rat imao legalnu i legitimnu osnovu u secesiji Bosne i Hercegovine. Ova secesija je bila i legalna i legitimna i u skaldu s unutarnjim i meunarodnim pravom. To je jasno izreeno i u odlukama organa meunarodne zajednice i potvreno opim priznavanjem nove neovisne drave i njenim izborom u OUN-a. Rat je bio nelegalan i nelegitiman, u smislu unutarnjeg tada vaeeg prava, kao i meunarodnog prava. Rat, takoer, nije imao politike i moralne osnove u ponaanju one strane prema kojoj je bio uperen, tj. tadanje muslimanske i hrvatske veine u Skuptini i u zemlji. Ne treba smetnuti s uma da su Muslimani i Hrvati tada brojali 67% ukupnog stanovnitva zemlje, kao i da su mnogi Srbi bili pristalice osamostaljenja Bosne i Hercegovine i da su glasali i na referendumu i u Skuptini za taj in. Ali ovaj rat je bio jo i vie od nelegalnog, nelegitimnog, politiki katastrofalnog i moralno nedopustivog ina. On je bio perdna agresija stranih trupa, u to vrijeme jedne ve strane drave - Srbije, kojoj se kasnije pridruila i druga strana drava - Hrvatska, koje su se meusobno prethodno sporazumijele o podjeli teritorija Bosne i Hercegovine, protiv jedne neovisne, suverene i univerzalno priznate drave, kakva je Bosna i Hercegovina postala u vrijeme poetka agresije na nju, u kojem su obje te drave iskoristile i dio bosansko-hercegovakog stanovnitva, u okviru agresije na njihovu dravu i napada na njihove sunarodnike. Unoenje momenta meusobnog istrebljenja meu stanovnike Bosne i Hercegovine je dodatni oteavajui pravni, politiki i moralni zloin cjele ove agresivne akcije. Teinu agresiji osobito daje injenica da je ona sprovoena, od samog poetka, kao dalekoseno planirana, pripremljena i organizirana, a to je najvanije i uporno i dugotrajno provoena akcija genocidnog iskorijenjivanja muslimanskih stanovnika zemlje i unitavanja svakog znaka njihovog postojanja na teritojama koje su zahvaene agresivnim akcijama srpskih i dijelom i hrvatskih snaga koje su ratovale u Bosni i Hercegovini. Zbog toga se moe rei da je rat na Bosnu i Hercegovinu, kojeg su poduzele Srbija, pomognuta unutarnjim secesionistikim snagama i kasnije i Hrvatska, u dogovoru sa Srbijom, bio agresija, nelegalan i nelegitiman i u krajnjoj liniji zloinaki korak, prije svega, Srbije i bive Jugoslavije, a zatim i onih snaga koje i danas, kao vladajue snage u Republici srpskoj, vladaju u dijelu zemlje i utjeu na ukupno stanje u njoj. MUHAMED FILIPOVI, REDOVITI LAN I OD 2002. POTPREDSJEDNIK ANUBIH, POLEMIAR, ESEJIST, POLITIAR, DIPLOMAT, PUBLICIST, PISAC I FILOZOF, ROEN JE 1929. U BANJOJ LUCI. STUDIRAO JE FILOZOFIJU U BEOGRADU I ZAGREBU. DUGO JE RADIO U SARAJEVU KAO REDOVITI PROFESOR NA FILOZOFSKOM FAKULTETU.

STATUS, BROJ 3, SVIBANJ/LIPANJ 2004.

| 57

Ra t u B i H - u z r o c i i p o s l j e d i c e

Hrvatsko-muslimanski rat u ratu


Hrvatsko-muslimanski rat ili rat unutar rata, rat pod Be, nakon to su Srbi krenuli u svoj rat protiv Hrvatske i BiH, nije se pojavio ni iz ega, nego u svom temelju ima, od poetka tripartitne koalicije (SDA, SDS, HDZ), sukobljene interese triju nacionalnih zajednica, ponajprije oko podjele zone utjecaja, tj. teritorija kao konstituirajueg imbenika neke nove BiH
eljko Ivankovi

TEKST JE PRVOTNO OBJAVLJEN U: 99, REVIJA SLOBODNE MISLI, SARAJEVO, BR. 13-14, APRIL-JUNI 1998., STR. 27-41

AT KOJI JE PROTIV BOSNE I HERCEGOVINE POVEDEN, nakon napada tadanje JNA i srpskih dobrovoljakih postrojba na Sloveniju i Hrvatsku 1991. godine, svoen na oskulu ouvanja Jugoslavije (SFRJ), prava Srba na samoodreenje, ako ve to pravo imaju drugi, kako se govorilo iz Beograda, na traenje drave za JNA, ako je ve ne ele Slovenija i Hrvatska, u biti je bio rat za Veliku Srbiju po granici amputirane Hrvatske na crti ViroviticaKarlovac-Karlobag, kako je to govorio Vojislav eelj, a u kojoj e biti svi Srbi i koja je ve jednom bila crtana i programirana u etnikim dokumentima iz 1942. godine. Nimalo neobino, ako se zna da su politike parole koje su pratile ovaj rat sa srpske strane bile tipa: ovo je dovravanje rata 1941.-1945., ili ovo je zavretak srpskih oslobodilakih ratova posljednjih 150 godina, gdje su neizbjeni politiki toposi romantiarsko vienje historije i unutar toga poziv na zaokruenje ciklusa, odnosno za denitivno rjeenje takozvanog srpskog pitanja, za to nije skupa cijena ni milijun srpskih glava, kako je to pisao dr. Milorad Ekmei, srpski povjesniar iz Sarajeva i ideolog Karadievog vojno-politikog stoera. Duboko svjesni nezrelosti situacije za potpuni vojni udar na tzv. secesionistike drave/republike, JNA i politiki Beograd su, uz demonstraciju vojno-tehnikog potencijala, a u oskudici ive sile, kako se vojniki zove ljudski faktor, vodili rat niskog intenziteta (osim Vukovara!) u Hrvatskoj, visokososticiranu propagandu unutar zemlje, diplomat-

sku borbu izvan nje, a sve to kombinirajui s pregovorima, istovremeno i sa Hrvatima i Muslimanima, kao i sa Slovencima i Makedoncima, ekonomskim pritiscima i specijalnim ratom putem razgranate slube vojnih obavjetajaca (KOS-a). U tom je smislu, Bosna i Hercegovina za buduu krnju Jugoslaviju bila neobino vana. Ona, osim to je 32% srpska (broj Srba prema popisu stanovnitva iz 1991. godine) stanovnitvom i 64% zemljitem (katastarski, kako to tvrdi Karadi!), a historijski je srpska neupitno, kao uostalom i Muslimani, pa ak i Hrvati (vidjeti brojnu srpsku kvazihistoriografsku literaturu!), aktulani nosa aviona za srpski rat protiv Hrvatske, tj. kopnena veza srpskim snagama za Kninsku krajinu, zapadnu Slavoniju i sve istono od nje na to su Srbi (srpske zemlje zapadno od Drine) polagali pravo, ukljuujui i izlazak na more, davnanju elju koju historiograja tako dosljedno i uporno vee za Rusiju i njezin izlazak na toplo more. I dok su pregovarali s Hrvatima i Muslimanima odvojeno i tako kupovali vrijeme, sprjeavali objedinjavanje prirodnih saveznika, a u pregovore, kao u kupovinu vremena, ulazili i Muslimani i Hrvati sa Srbima, dotle se stvarala objektivna pretpostavka za totalni rat svih protiv svih u BiH. O ovome, makar i naknadno, svjedoi Momilo Mandi, ondanji zamjenik ministra MUP-a BiH, kao ovjek koji je, po vlastitom priznanju, dan uoi meunarodnog priznavanja BiH kao drave napao policijsku kolu na Vracama u Sarajevu, poeo rat i tako izbjegao biti terorist, to bi bio da je to uradio u trenutku kad je zemlja postala neovisna i meunarodno priznata.

58 | MAGAZIN ZA (POLITIKU) KULTURU I DRUTVENA PITANJA

Ra t u B i H - u z r o c i i p o s l j e d i c e Danas, kad se poetak rata vee za 6. travnja 1992. godine, kako rat u BiH vidi Izetbegovi, mora se rei da je rat u BiH poeo sravnjivanjem hrvatskoga sela Ravno kod Trebinja, 12. listopada 1991., ili ak 20. rujna 1991., kako to misli general Armije BiH, Jovan Divjak, kad su u Hercegovinu doli mobilizirani rezervisti Uikog i Podgorikog korpusa tadanje JNA uz obrazloenje: zatita srpskog ivlja u tom dijelu BiH. A ustvari, rat je poeo destrukcijom drave BiH i izgradnjom paradravnih struktura tipa srpske autonomne oblasti i izgraivanjem Herceg-Bosne kao civilne institucije za organiziranje Hrvatskog vijea obrane kao vojne strukture, koja se veoma rano, zahvaljujui iskustvu rata u Hrvatskoj, poela pripremati za obranu dijelova BiH na kojima su veinski ivjeli Hrvati. U pomnijoj analizi, a sad se i poneto od toga otkriva, pokazalo bi se da je rat dugo i temeljito pripreman, rat kao varijanta srpskog preuzimanja Jugoslavije, razoruavanjem Teritorijalne obrane, to je bila svojevrsna revizija Titovog koncepta openarodne obrane, a o emu svjedoe i generali Ljubii i Kadijevi, i Miloevievim udarom na SKJ na 14. kongresu, i ruenjem najuglednijih bosanskohercegovakih politiara u saveznim institucijama, Hamdije Pozderca i Branka Mikulia, te cijelim nizom danas itljivih politikih poteza. Posebna su pria spoetka rata u BiH bili sami bh. Hrvati, koji su 29. veljae i 1. oujka 1992. godine izili na referendum za suverenost i nezavisnost BiH, kad je od ukupnog izbornog tijela izilo glasovati 64%, a od toga 99,5% bilo za. Taj bi rezultat, koji je BiH donio suverenost, zajedno sa Hrvatskom i Slovenijom, bio nemogu bez velikog odziva bh. Hrvata, a uslijed bojkota velike veine Srba. I pored inaugurirane Herceg-Bosne (18. studenoga 1991.) i ve formirane njezine vlastite vojske (HVO), dakako izvan zapovjedne strukture Vlade u Sarajevu, hrvatski politiki establishment u BiH, ovisan sve vrijeme o Zagrebu, i samom nedovoljno vojno i politiki, dakako prije svega vanjskopolitiki, etabliranom, igrao je javno probosansku igru, a tajno radio na ve spominjanim platformama podjele. Takvu dvojnu igru nije razumijevao obian hrvatski ovjek u BiH, ionako sam bitno odreen bosanskohercegovakim kulturnim miljom, Katolikom crkvom u bosanskohercegovakom varijetetu, hipotekom Drugog svjetskog rata i apolitinou kao oblikom bojkota prethodnog sustava. Kad se ovomu doda naglo i iznova probuena svijest naglaeno nacionalnoga, iznova uspostavljena hrvatska drava, snana nacionalno-politika stranka/pokret s populistikim idejama i ponos zbog vlastite vojske, koja ve ima poetne ratne uspjehe, na ve objektivno razliito izraene i izrazive interese po vertikali bh. dravnog prostora, ako nju, vertikalu, imenujemo kao tok rijeka Neretva i Bosna: Posavina, Soli, sredinja Bosna, zapadna Bosna, Hercegovina, te Hrvati velikih urbanih sredina, onda se kompleksnost hrvatskog nacionalnog i politikog pitanja postavlja dramatinije od bilo kog drugog u BiH, gdje su Hrvati trei narod po brojnosti s manje od 18 procenata u populaciji BiH.

I.
I dok je srpsko vodstvo vienje rjeenja jugoslavenskoga pitanja u obje varijante (Miloevieva i JNA, naspram ekstremnih Vojislava eelja i etnika) bilo agresivno, hrvatsko je vienje na jedan nain diktirano onim to se dogaalo u Hrvatskoj, a drugi je nain diktirao rat u BiH. Oslobodi-

Rat koji je protiv Bosne i Hercegovine poveden, nakon napada tadanje JNA i srpskih dobrovoljakih postrojba na Sloveniju i Hrvatsku 1991. godine, u biti je bio rat za Veliku Srbiju po granici amputirane Hrvatske na crti Virovitica-Karlovac-Karlobag
ti Hrvatsku u njezinim avnojskim granicama bio je princip od koga se nije odstupalo i koji je i meunarodna zajednica potvrdila, a kad je u pitanju BiH vrijedili su razliiti varijeteti istoga: onaj koji je eelj nudio Hrvatima prije bilo kakvog rata, tj. zapadna Hercegovina; ukov od 25% BiH za Hrvate (Muslimanima 20% i Srbima 55%); Tumanov projekt Banovine iz 1939. godine, do krajnje radikalnih (iz 1941. godine) do Drine koji su, dodue, funkcionirali kao romantiarska, mitska mjesta nepomirljivih ustaa. Istina, postojala je, mada nedovoljno glasna i uglavnom nemona, skupina onih koji su dosljedni onome to su traili za Hrvatsku, traili i za BiH, dodue i decentraliziranu na principu koji je uoi rata, pa i izborima iz 1990. godine instaliran, etabliran nacionalna reorganizacija. U takvom kompleksu, prije svega emotivno garniranog nacionalnoga, s nikad jasno i precizno izreenim vojnim i politikim stratekim interesima Hrvatske u vezi s ratom u BiH i pogotovu u nedostatku autohtonih bh. hrvatskih politiara i autonomne bh. hrvatske vojne i politike ideje, Hrvatima u BiH ostala je zbunjenost kao konstanta njihove ratne sudbine nakon poetnog osjeaja historijskog sad ili nikad, naspram Velikosrba i nekritikog osjeanja superiornosti nad Muslimanima. Tu je zbunjenost hranila i politika scena, koja je sve vie i sve nerazumljivije za Hrvate, konfrontirala stvarno stanje na terenu s direktivama iz Zagreba koje, da niim drugim, iznenauju ve brojem predsjednika, dakle elnih ljudi HDZ BiH (njih est za est godina je broj koji se u politikoj historiji ne pamti!), koji su
STATUS, BROJ 3, SVIBANJ/LIPANJ 2004.

| 59

Ra t u B i H - u z r o c i i p o s l j e d i c e

Hrvati u Bosni i Hercegovini, lieni snanije domovinske samosvjesti (s izmjetenom, moglo bi se rei, domovinskom svijeu!), u svojoj mitskoj vezanosti za Zagreb i Vou, brzo su se poeli odricati vlastitoga hrvatstva i bosanstva zarad zagrebakog vienja hrvatstva i recepture po kojoj se ono imalo ivjeti
bili, oito, postavljani da bi ad hoc (Tuman je neprestano govorio o kontinuitetu hrvatske politike, pa i politike prema BiH) provodili politiku serviranu iz Zagreba. Nakon to su izglasali neovisnost svoje BiH, nakon to je Hrvatska meu prvima priznala BiH i u nju odaslala svoga veleposlanika, i nakon to su politiki instrumenti HercegBosne (Hrvatske zajednice, pa Hrvatske republike) postali paralelne, da ne kaemo paradravne strukture, bez vlastitog politikog vodstva tamo gdje jest drava, u Sarajevu, bez vlastite politike i politike inicijative, Hrvati u BiH nisu imali ansu biti i politiki imbenik u BiH doli u mjeri izvanjske instrumentalizacije. Pa i nju je Zagreb inio tek u mjeri sluajno otkrivenog hrvatstva BiH, stvarnog, a ne mitolokog, i izvan Hercegovine, kao prirodnog (hrvatskog) zalea Dalmaciji. Iz perspektive Zagreba i historiara Tumana, postavljena politika prema BiH, ve reena kao projekt Banovine 1939., nuno je morala zanijekati cjelinu interesa najmalobrojnijeg naroda u BiH zarad interesa povijesnog trenutka u kome Hrvati opet, ovaj put uz pomo demokratskoga svijeta, grade svoju dravu. U ime te ideje, veoma rano su rtvovani (ako su i prepoznati!) interesi Hrvata Bosanske Posavine, potom Bosanske Krajine, dijelova sredinje Bosne, pa interesi Hrvata velikih gradova, gdje je bio koncentriran najvei intelektualni i ekonomski potencijal naroda. Sve je to rtvovano zarad onih spomenutih ukovih 25 procenata koje je imalo sluiti u svrhu podebljanja hrvatske kie, kako je Tuman zvao podebljanje uskoga pojasa Dalmacije, dalmatinskim zaleem, tj. zapadnom Bosnom i Hercegovinom. Ovakva ratna strategija brzo je prepoznata kao rezultat dogovora Miloevi Tuman u Karaorevu i Tikveu o zamjeni teritorija putem ratom proizvedenog seljenja, kompaktiranja nacionalnih prostora i rjeavanja pitanja tzv. manjinskih naroda, a ustvari remetilakoga faktora, te u novom pokuaju denitivnog razrjeenja hrvatsko-srpskog pitanja, u novom varijetetu dogovora Cvetkovi-Maek iz 1939. godine, a koji su dva elna ovjeka Srba i Hrvata dogovorila, a meunarodna zajednica u Daytonu najposlije i blagoslovila. Osim to je disparatne hrvatske interese u BiH podredio stvaranju nove hrvatske drave s hrvatskim zaleem u BiH koje se moe prisajediniti Hrvatskoj i time ponitio stoljetno postojanje Hrvata u BiH, optuujui putem svojih novinara i uvare hrvatstva u BiH, franjevce, Tuman se pokazao politiki i vojno nezrelim u procjeni da e Srbi brzo i lako poraziti Muslimane i time podjelu BiH prevesti u tehniko pitanje rjeavanja srpsko-hrvatskih interesa. Uz ogranieno paktiranje s Muslimanima kao prirodnim saveznikom, politiki Zagreb, iznenaujue, paktira i s jaim (s vlastitim delatom!) na raun druge rtve, Muslimana, uvjeren da e svijet do kraja i bez ostatka podrati ideju namirenja Srbije, koja, ako ve ne moe spasiti Jugoslaviju, svakako mora dobiti malu Veliku Srbiju, kako je tu novu raspodjelu teritorija vidio Tuman. U takvoj bi podjeli i Hrvatska, mislio je, dobila neku svoju malu Veliku Hrvatsku, a ostaci bi ostataka pripali Muslimanima, koji bi, okrueni snanim susjedima, zajedno sa svojom dravicom, nacionalno i dravotvorno atrorali. Na takvo ponaanje Zagreba morala je snaan utjecaj imati Tumanova generalska impresioniranost s JNA i svakako srpski Blietzkrieg na Drini i u Bosanskoj Krajini, gdje je u nekoliko dana poieno muslimansko stanovnitvo, to ubijanjem, to protjerivanjem, to interniranjem u logore. Neizbjeno je uz ovakve poteze Zagreba, koji samo prati poteze tada vojno i politiki superiornog Beograda, vezati i utjecaj nekih monih krugova na Zapadu, koji su morali stati uz projekt razgraniavanja dva najvea naroda Druge Jugoslavije. Kad je poela podjela leopardove koe, kako se nerijetko oznaavala (ne)mogunost podjele BiH po nacionalnom principu, bosanskohercegovaki Hrvati su se, i pored poetne vojne inicijative, pokazali nespremnim. Lieni snanije domovinske samosvjesti (s izmjetenom, moglo bi se rei, domovinskom svijeu!), u svojoj mitskoj vezanosti za Zagreb i Vou, brzo su se poeli odricati vlastitoga hrvatstva i bosanstva zarad zagrebakog vienja hrvatstva i recepture po kojoj se ono imalo ivjeti.

II.
Muslimanski politiki milj uoi rata i na poetku rata bio je neto jednostavniji, svediv na najbanalniju egzistencijalnu ifru: BiH je jedino i sve to imaju, pa i nju tek i samo onoliko koliko je imaju i druga dva naroda. Potajno, i onoliko koliko su brojniji od drugih i natalitetno perspektivniji (v. Izetbegovievu Islamsku deklaraciju), ali to oni nisu smjeli ni pomisliti, nego su to Srbi i Hrvati prepoznali kao

60 | MAGAZIN ZA (POLITIKU) KULTURU I DRUTVENA PITANJA

Ra t u B i H - u z r o c i i p o s l j e d i c e realnu, a dugoronu opasnost, nakon to su republike bive Jugoslavije nuno morale postati nacionalne drave. Tako je BiH postala jedini, ujedno i najmanji zajedniki imenitelj i jedini ratni cilj za bosanskohercegovake Muslimane, a nakon to su politiki iskuani Zulkarpaiev pokuaj historijskog dogovora sa Srbima, gdje je Izetbegoviu nueno premijersko mjesto u novoj jugoslavenskoj vladi (vladi skraene Jugoslavije); nakon pravako-hosovske varijante Muslimana kao Hrvata; Izetbegovieve srednje varijante i, najposlije, lijeve opcije u Muslimana koja je uvijek bila transnacionalna. Muslimanski izlazak iz Jugoslavije, nakon to su ga obznanili Slovenci i Hrvati, doekan je s ozbiljnom prijetnjom: Muslimane smo upozorili da ponovo ne budu oruje u zloinakim hrvatskim rukama (eelj), ili jedan bi narod mogao nestati (Karadi). Ostvarivanje prijetnji ubrzo je svelo jedan narod na razinu gole, sirove borbe za bioloki opstanak, kad su se nuno morali prisloniti uz vojno ve organizirane Hrvate i Hrvatsku kao jedini put izlaska BiH u svijet, te tako kupovati vrijeme za vlastito organiziranje i vojno jaanje. Otuda je Izetbegovi, mada za Hrvate u BiH na iritantan nain, odbijao sve do 21. lipnja 1992. godine imenovati agresora, cijeli mjesec nakon to su Slovenija, Hrvatska i BiH primljene u OUN i gotovo dva mjeseca nakon to je proglaena nova, trea, SR Jugoslavija (26. travnja 1992.), a JNA kao njihova vojska, po odluci Predsjednitva, trebala se povui iz BiH. Legalitet i legitimitet novopriznate drave BiH, nakon to su ve bile formirane dvije civilne i vojno-politike strukture, uvale su preostale institucije BiH ojaane lijevom opozicijom i znatnim brojem za BiH opredijeljenih Hrvata i Srba, te onih iz kategorije ostalih, a to se najbolje vidjelo na brojanom sastavu Teritorijalne obrane, koja je prerastala u Armiju BiH, a gdje je broj Hrvata bio u postotcima vei od njihovog broja i udjela u populaciji BiH, a broj Srba se kretao oko polovice od njihovog procentualnog uea u stanovnitvu BiH. To e rei da je oko 40% pripadnika Teritorijalne obrane bilo nemuslimanske pripadnosti. No, bilo je to samo u poetku, jer je veoma brzo i muslimanska strana na srpski i hrvatski nain radikalizirala svoju poziciju, tjerajui Srbe i Hrvate u njihovu rezervnu domovinu i lansirajui priu o temeljnom narodu, uzimajui samo za sebe ime koje znai stanovnika Bosne, falsicirajui povijest, a u stvarnosti imenima svojih postrojba (El Fatih i El Mudahid, npr.) pokazivati svoju stvarnu povijesnu (islamsku!) ukorijenjenost i politiko-programatske pretenzije. U to se vrijeme biljee i projekti unitariziranja BiH, ime su, prvotno se inilo apriorne, srpske i hrvatske optube dobile stvarnosnu potvrdu, a to politikim istupima tipa Izetbegovievog obraanja francuskoj javnosti i govorom o bosanskom narodu koji se samo religijom razlikuje. Naravno, radikaliziranje muslimanske pozicije usko je povezano s njihovim objektivnim vojno-politikim i organizacijskim jaanjem, snaenjem meunarodne podrke rtvi i ogoljavanjem Tuman-Miloevievog plana, za koji u Tumanovu sluaju postoji i pisani trag u interviewu Slobodnoj Dalmaciji od 31. prosinca. 1991. godine kad govori o srpsko-hrvatskom razgranienju koje bi moda moglo sprijeiti rat i to na temeljima sporazuma iz 1939. godine, ali jo povoljnije. Srbija bi dobila svoje na ovoj strani Drine, a ujedno bi se Hrvatskoj prikljuilo njezine krajeve. Podjela je raunala i na Muslimane: Pri tome bi mogao ostati dio zemljice Bosne gdje bi Muslimani imali veinu i ta drava Bosna bi mogla biti tampon izmeu Hrvatske i Srbije. Time bi ujedno nestala i kolonijalna tvorevina BiH. Mnogo kasnije, kad je ojaao, Izetbegovi e odgovoriti: Dogovor Cvetkovi-Maek 1939.? Banovina? Ali tada nije bilo Izetbegovia! Meutim, ovdje bi se mnogo toga imalo rei to bi pokazalo muslimansku poziciju u vremenu od pola stoljea, od vremena kad su Muslimani optirali za Hrvate ili Srbe, ili pak bili neopredijeljeni, do vremena kad se formiraju kao politiki narod, kao nacija, to se ipak ne moe vezati za Izetbegovia, kako on to sebi ovom izjavom pripisuje.

III.
Hrvatsko-muslimanski rat ili rat unutar rata, rat pod Be, nakon to su Srbi krenuli u svoj rat protiv Hrvatske i BiH,

Oko 40% pripadnika Teritorijalne obrane bilo je nemuslimanske pripadnosti. No, bilo je to samo u poetku, jer je veoma brzo i muslimanska strana na srpski i hrvatski nain radikalizirala svoju poziciju, tjerajui Srbe i Hrvate u njihovu rezervnu domovinu i lansirajui priu o temeljnom narodu, uzimajui samo za sebe ime koje znai stanovnika Bosne, falsicirajui povijest, a u stvarnosti imenima svojih postrojba (El Fatih i El Mudahid, npr.) pokazivati svoju stvarnu povijesnu (islamsku!) ukorijenjenost i politiko-programatske pretenzije.
STATUS, BROJ 3, SVIBANJ/LIPANJ 2004.

| 61

Ra t u B i H - u z r o c i i p o s l j e d i c e

Karadi, Boban i Izetbegovi, su se dogovorili u Lisabonu (18. oujka 1992.) da se BiH uredi kao drava triju konstitutivnih jedinica utemeljenih na nacionalnim naelima. I nije sad ni vano zato je i pod kojim okolnostima Izetbegovi (vjerojatno pod amerikim utjecajem) taj plan odbacio, on je legitimirao nacionalno kao crtu podjele na kojoj su ili i svi potonji planovi
nije se pojavio ni iz ega, nego u svom temelju ima, od poetka tripartitne koalicije (SDA, SDS, HDZ), sukobljene interese triju nacionalnih zajednica, ponajprije oko podjele zone utjecaja, tj. teritorija kao konstituirajueg imbenika neke nove BiH. Meunarodna zajednica je to legitimirala Cutilherovim planom, kad su izravni pregovarai oko (pre)ureenja nove BiH bili etnike voe Karadi, Boban i Izetbegovi, koji su se dogovorili u Lisabonu (18. oujka 1992.) da se BiH uredi kao drava triju konstitutivnih jedinica utemeljenih na nacionalnim naelima. I nije sad ni vano zato je i pod kojim okolnostima Izetbegovi (vjerojatno pod amerikim utjecajem) taj plan odbacio, on je legitimirao nacionalno kao crtu podjele na kojoj su ili i svi potonji planovi (Vance-Owenov iz sijenja 1993. godine, Owen-Stoltenbergov iz srpnja 1993. godine, plan Kontaktne skupine godinu dana potom i najposlije i Daytonski sporazum iz studenoga 1995. godine) i svakako davao dodatna opravdanja za i onaj postojei i onaj prijetei rat, rat u ratu. Podsjeamo da je po Vance-Owenovom planu predviena vlast za Muslimane u etiri provincije, za Srbe u tri, a za Hrvate u dvije, ona deseta provincija bila bi mjeovita muslimansko-hrvatska. Hrvati su odmah poeli provoditi reeni sporazum, ak prije nego je plan i izdiskutiran. Ve u sijenju 1993. traili su od Armije BiH da se vojno podini HVO-u tamo gdje su Hrvati trebali imati vlast. To je rat od latentnog pretvorilo u otvoreni i intenzivni sukob. Naravno, same podjele, pa i Vance-Owenova ne bi mogle uiniti da dva prirodna saveznika stanu jedan protiv drugoga da nema kontinuiranog politikog sukobljavanja sve vrijeme, ak od 7. travnja 1992. godine kad je Tuman svojom odlukom meu prvima priznao BiH, a do imenovanja veleposlanika Sanevia (29. rujna 1992.), nekoliko se puta sastajao s Izetbegoviem (15. lipnja, 21. srpnja ili 23. rujna u New Yorku) i utanaivao dogovore o prijateljstvu i suradnji dviju drava. Dakako, paralelno s tim susretima, koji su i dalje uvrivali prijateljstvo, ili su tajni susreti Karadia i Bobana (npr. u svibnju 1992. u Grazu), jaanje Herceg-Bosne, na to Vlada BiH 6. srpnja 1992. reagira osudom preuzimanja vlasti od strane HVO-a u opinama s hrvatskom veinom. U kolovozu prve ratne godine dio hrvatskoga tiska (i uope medija) napada bh. rukovodstvo, u listopadu se sukobljavaju HVO i Armija BiH u Novom Travniku i Prozoru i to traje do 1. studenoga, kad Izetbegovi i Tuman u Zagrebu jednoduno zakljuuju da su posljednji sukobi izmeu nekih jedinica Armije RBiH i postrojbi HVO-a tetni za daljnju borbu protiv zajednikog agresora. Hrvatsko-muslimanski rat ipak nije plod samo imperijalne, velikohrvatske politike, on je nuno u sebe ukljuivao i borbu za ivotni prostor, pogotovu nakon to je tehniki superioran srpski agresor zaposjeo vie od 60% BiH i time na preostali slobodni teritorij (onaj to su ga kontrolirali Armija i HVO), a napose u centralnu Bosnu, natjerao veliki broj muslimanskih izbjeglica i time u bitnome promijenio demografsku ravnoteu tog dijela BiH. Pritisak muslimanskih izbjeglica, olako muslimansko preputanje teritorija Srbima, a organiziranje za uzimanje tog teritorija od Hrvata, kako su te pokrete stanovnitva vidjeli u Herceg-Bosni, bili su opravdanje za HVO da izolira sredinju Bosnu najprije ruenjem mosta Bila na Neretvi, kojim je ila logistika u Bosnu i snanim udarom na Gornji Vakuf (12. sijenja 1993.) kojim se trebao kompaktirati hrvatski etniki prostor od Duvna i Prozora preko Gornjeg Vakufa do sredinje Bosne: Kiseljaka, Kreeva, Fojnice, Busovae, Viteza, Novog Travnika, ime se otvara komunikacija koja potpuno izolira dolinu Neretve i one sjeverno od Mostara i zapravo pravi proboj prema zamiljenoj, dodue i neko postojeoj, granici Banovine iz 1939. godine. Taj rat, koji je svakako najvie trebao Srbima u vrijeme kad su Hrvati i Muslimani ve bili u stanju poduzimati i vojnu inicijativu, Hrvati su doivljavali kao muslimanski pokuaj da od Hrvata kao brojano manjeg naroda uzmu ono to od Srba nisu mogli, pa ak niti htjeli (nisu se ovako borili protiv Srba kao protiv nas govorili su i pisali hrvatski dunosnici i mediji), a Muslimani su taj rat doivljavali kao izdaju ratnog saveznika, no u lea, kako se to kae u balkanskom vokabularu. Tim ratnim dodirima Hrvata i Muslimana isplivale su u prvi plan dotada samo sluene i briljivo skrivane duboke konceptualne podjele, ak nepomirljive strateke razlike meu dvjema rtvama istog agresorskog koncepta. Najednom se vidjelo zato su se Muslimani,

62 | MAGAZIN ZA (POLITIKU) KULTURU I DRUTVENA PITANJA

Ra t u B i H - u z r o c i i p o s l j e d i c e koji su se vojno-logistiki opremali preko hrvatskih teritorija, mogli i smjeli naoruavati samo do one mjere do koje ne bi postali opasni po hrvatsku stvar, nego tek toliko da budu, s obzirom na bioloki potencijal, korisni saveznici. Meutim, rat je pokazao veoma brzo i mnogo vie od toga. Udari HVO-a na Vitez u travnju i mostarska ofenziva 1993. godine pokazali su da Armija BiH ve posjeduje brojanu i organizacijsku snagu respektabilne razine, koja e tijekom ljeta 1993. godine poluiti i prve uspjehe (primjer zauzimanja Fojnice u srpnju 1993. godine ili deblokada Mostara sa sjeverne strane). Pokazalo se i da su procjene HVO-a o vlastitoj snazi krive, otuda i novi susret, dakako tajni, Karadia i Bobana u Herceg Novom i nastavak suradnje, na odreenim dijelovima, vojske bosanskih Srba i HVO-a (primjer epa je najoitiji). No, kako je to bio rat koji je ponajvie iao u prilog Srbima, to se biljei, dodue kao javna tajna, i suradnja vojske bosanskih Srba i Armije BiH, ovaj put u sluaju Mostara, i u obliku rentiranja topnike vatre na odreeno vrijeme i za odreenu cijenu. Tako je rat u BiH, zahvaljujui ekspanziji hrvatsko-muslimanskog rata i smanjenju intenziteta ratnih sukoba i jednih i drugih na dodirnim crtama sa Srbima (a i to je bio dio pogodbe i jednih i drugih do izvjesne mjere), postao rat svih protiv svih. Tako je ponitavana teorija o agresiji, tako je rat postajao vjerski, etniki, graanski, dakle sve ono to su Srbi od poetka tvrdili i na emu su od poetka radili. Dodatno se tako etniki istio prostor i vrila nacionalna polarizacija, dakle i etniko ienje u Armiji BiH, koja je sve vie postajala muslimanska vojna sila, ne vie i samo po asnikom sastavu, nego i po ukupnoj nacionalnoj strukturi, ideologiji, jaanju islamskog utjecaja u njoj i dr. Ovdje svakako treba spomenuti i neprestanu suradnju HVO-a i Armije BiH na brojnim zajednikim ratitima, od Oraja na sjeveru Bosne, preko ratita u tuzlanskoj regiji, u djelokrugu Drugog korpusa Armije BiH, do sarajevskog ratita (Prvog korpusa) i na zapad do bihake regije, gdje je bio djelokrug Petog korpusa Armije BiH. Bili su to, zapravo, prostori, osim u Oraju, koje je odbilo prihvatiti namijenjenu mu sudbinu cijele Posavine, gdje su Hrvati manjina. Zato su krvave borbe voene na podruju srednje Bosne, gdje je operativna zona Treeg i Sedmog korpusa Armije BiH i hercegovakog ratita, gdje je HVO zaokruivao prostor kojemu je glavni grad trebao biti Mostar, a istona granica zalee Dubrovnika (Stolac i dijelovi opine Trebinje).

IV.
Ve smo rekli da je 1993. godina praktino godina ratnog odmora za Srbe. Praktino, sva znaajnija vojna, politika i diplomatska gibanja bila su na relaciji Armija BiH HVO, Sarajevo Zagreb (via Grude), te i jedni i drugi prema meunarodnim institucijama. To je vrijeme preokretanja ratne sree i denitivnog konstituiranja Armije BiH kao imbenika na kojeg se u bilo kakvom razrjeenju bh. krize ima raunati. Od poetnih hrvatskih udara na jednom ili muslimanskih na drugom prostoru, ve u svibnju 1993. godine imamo Bobanovo pismo glavnom tajniku UN Boutrosu Boutrosu Ghaliju u povodu irenja muslimanske agresije, u lipnju upozorenje na teak poloaj Hrvata u Travniku, srpanjski zahtjev Zagreba za obustavu napada... protiv nezatienog hrvatskog civilnog puanstva. Broj apela Vlade u Sarajevu teko je i pobrojati, kao i sporazume o primirju i posvemanjem miru. Ipak, biljeimo neke: 20. travnja su ga potpisali zapovjednici dviju vojski Sefer Halilovi i Milivoj Petkovi, to su poslije u Zagrebu potpisali Boban i Izetbegovi; 10. svibnja Tuman od Bobana i Izetbegovia trai trenutni prekid sukoba bez obzira tko ih je prouzroio; 18. svibnja potpisan je mir u Meugorju izmeu Tumana, Bobana, Akmadia, Borasa, Petkovia s jedne strane, te Izetbegovia, Silajdia, Mahmutehajia, Halilovia s druge strane, a uz nazonost lorda Owena, Stoltenberga i predsjedatelja Ministarskoga vijea Europske unije Nielsa Helvega Petersona; 13. lipnja iz Geneve Predsjednitvo BiH izdaje naredbu za prekid sukoba Hrvata i Muslimana u srednjoj Bosni, a slini e se pozivi ponavljati i 12. studenoga 1993. i 23. veljae 1994. godine, praktiki sve do potpisivanja Washingtonskog sporazuma iz oujka 1994. godine i svega onog to je iz toga proslijedilo. Mir je, naravno, trebao i jednima i drugima, ali kako ciljevi nisu bili postignuti, to su sukobi imali zadatak dovravati zapoeto. HVO je htio zaokruiti svoj prostor, a one Hrvate koji su bili, teritorijalno, za njegovu politiku, u slijepom crijevu, poput Varea ili Kaknja, nakon zloinakih incidenata, kolektivno preseliti na prostor na kome bi se poveala hrvatska populacijska masa i s njom vojni potencijal. Hrvate iz Zenice, Tuzle i Sarajeva trebalo je preseliti u novi bosanskohercegovaki hrvatski glavni grad Mostar, napose hrvatski intelektualni potencijal, koji se, i pored svih ratnih nevolja i seoba, u dobroj mjeri ouvao u Sarajevu, kao sjeditvu nadbiskupije, franjevakle provincije Bosne Srebre-

HVO je htio zaokruiti svoj prostor, a one Hrvate koji su bili, teritorijalno, za njegovu politiku, u slijepom crijevu, poput Varea ili Kaknja, nakon zloinakih incidenata, kolektivno preseliti na prostor na kome bi se poveala hrvatska populacijska masa i s njom vojni potencijal
STATUS, BROJ 3, SVIBANJ/LIPANJ 2004.

| 63

Ra t u B i H - u z r o c i i p o s l j e d i c e ne, hrvatskog kulturnog drutva Napredak, dviju bogoslovija, Sarajevskog univerziteta i sl. Ujedno, trebalo je diskreditirati postrojbe HVO-a koje su branile svoja stanita zajedno s Armijom BiH i pokazati stvarnu sukobljenost dvaju naroda, a ne kao problem koji je proizveden i briljivo voen putem koji je uklanjana suradnja dva naroda. Tu su najeklatantniji primjeri uklanjanje Blaa Kraljevia, zapovjednika HOS-a, utiavanje hrvatske politike opozicije, uklanjanje hrvatskih generala koji su se protivili ratu s Muslimanima, diskreditiranje HSS-a i HNV-a u Sarajevu, koji su okupljali bh. Hrvate suprotstavljene konceptu Franje Tumana i slino. Obodreni ratnim uspjesima protiv Hrvata, i Muslimanima je trebalo krenje primirja i nastavljanje rata da bi povezali, prije svega, tri svoja velika (bosanska) grada Tuzlu, Sarajevo i Zenicu i da im na tom putu, kad ve ne mogu ukloniti Srbe, ne smetaju barem Hrvati Kaknja, Varea, epa, Kiseljaka, Kreeva, Fojnice, Busovae, Viteza i drugih mjesta. Tek bi ih poslije zanimao prodor na jug, to je jednom prigodom Sefer Halilovi kao zapovjednik Armije BiH imenovao kao izlaz na more. No, oito su i muslimanske vojne i politike voe precijenile svoje snage i meunarodno politiko okruenje u kome su se nalazile. Izgubivi Podrinje i posljednje od strane UN-a tzv. zatiene zone, muslimanski je nacionalni korpus postao zarobljenikom dviju ipak zatvorenih enklava. One bihake, potpuno okruene Srbima, i one daleko vee, u kvadratu Mostar, Zenica, Tuzla i Sarajevo, koja se, koliko god bila velika, doimala i bila terra interiora, dakle zemlja zatvorena, unutarnja zemlja i bez (mogunosti) kontakta sa vanjskim svijetom, okruena neprijateljskim narodima i dravama, kako su to Muslimani voljeli rei, i neprijateljskim velikodravnim konceptima. ki ueni cilj, ako ikad iskreno ueni, a konfederacija tek muslimanski manevar za nove prolaze oruja i opreme u ratu koji je slijedio protiv srpske strane, a sve s jasno deniranim ciljem izlaska Bosne na more, na Savu, na Unu i Drinu, to su druga dva naroda i druge dvije vojno-politike strukture iznova prepoznale kao novu unitarizaciju, dakle muslimanizaciju BiH, sa sad ve i priznatim vojnim faktorom mudahedinima, koji su hrvatska i srpska sela pretvarali u svoje nove nastambe, sa svojim oblicima ivljenja i svojim erijatskim zakonima. Muslimansko-hrvatski rat u ratu nastavio se drugim sredstvima, sad ve bolje kontroliranim, oito od meunarodne zajednice, koja je imala plan za dva naroda, za dvije vojske i dva njihova politika vodstva koja je do kraja legitimirala. Ipak, prije nego doe do toga, do hrvatsko-muslimanske vojne akcije deblokiranja Bihaa, Kninske krajine i oslobodilakih pohoda pravcem prema Banjoj Luci, ut e se jo brojne optube jednih na raun drugih. Muslimani su zamjerali pad Srebrenice, pored ostalih, i Hrvatima koji im nisu pustili konvoj oruja kojim bi oni, kao, obranili ovu istonobosansku enklavu, pa onda neuspjeh deblokade Sarajeva, opet zbog tobonje nesuradnje Hrvata. Hrvati su Muslimanima zamjerali nepouzdanost, neborbenost i neuinkovitost u njihovim zonama odgovornosti, da bi stvar postala dramatino opasna za novo otvaranje sukoba kad se zajedniki krenulo u oslobodilaki pohod. Naime, tada su muslimanske postrojbe, umjesto da se dre dogovorenih pravaca, ile od HVO-a otimati osloboeni prostor, pa je do sukoba dolazilo u Bosanskom Petrovcu, Jajcu, Donjem Vakufu, a zbog utrke s HVO-om, Armija BiH nije uspjela osvojiti neke ranije dogovorene strateke pravce u zapadnoj Bosni. Ipak, najei se savezniki sukob dogodio kod Bosanskog Petrovca, gdje je s obje strane bilo vie od deset mrtvih. Rat (verbalni) washingtonskih partnera nastavio se i poslije toga. Ponajprije priom tko je koga oslobodio. Tada smo uli da je bihaki korpus oslobodio dio Hrvatske, ali i da su hrvatske vojne postrojbe dio Federacije koje su oslobodile prepustile Srbima ili ga zatvorile za Muslimane. Tako se legitimiralo jedno novo pravilo: tko je to uzeo, uzeo je! To je, naime, ne samo legitimiralo podjelu koju e kasnije priznati Daytonski sporazum, podjelu izmeu Republike Srpske i Federacije, nego i meu federalnim partnerima, Muslimanima i Hrvatima. Tako se, zapravo, meusobni rat za zajedniki teritorij, nastavio kao meusobni rat za tui teritorij, za onaj teritorij koji su dotada kontrolirali Srbi. Spaavajui vlastiti moralni lik, meunarodna zajednica je, akcijom zaustavljanja rata izmeu Hrvata i Muslimana, a uinivi ih iznova saveznicima, odredila i mjeru oslobaanja BiH za sve tri naroda, te time etablirala nacionalnu podjelu, nacionalno kompaktiranje teritorija, tj. ratom proizvedenu zamjenu teritorija i u ratu, u kome nema i ne

V.
Obremenjeni meusobnim ratom, nerijetko krvavijim nego to su ga jedni ili drugi vodili sa Srbima, Muslimani su i Hrvati uli Washingtonskim sporazumom u novu fazu svojih odnosa, koji su ili dotle da se ugovori zajednika drava (Federacija), i konfederalna veza s Hrvatskom. I dok su Hrvati takav koncept i mogli iskreno prihvatiti, nije vjerojatno da je Muslimanima, pogotovu nakon rata s Hrvatima, odgovarao ulazak u neku konfederaciju s Hrvatskom, kad su ve u miru izbjegli ui u Jugoslaviju.

Zbog zala koja je napravio HVO pokoljima u muslimanskim selima, u Ahmiima kod Viteza ili u Stupnom Dolu kod Varea, u logorima u Mostaru ili apljini, progonima Muslimana u Prozoru, Kiseljaku, Stocu ili zlima koja je napravila Armija BiH kod Varea (sela Borovica, Kopijari), Viteza (Buhine kue), u dolini Neretvice i Neretve, u hrvatskim selima oko Travnika i Zenice, Federacija je bila dale-

64 | MAGAZIN ZA (POLITIKU) KULTURU I DRUTVENA PITANJA

Ra t u B i H - u z r o c i i p o s l j e d i c e smije biti pobjednika i poraenih, napravila tri nezadovoljne strane. Teritorijalno, s obzirom na uee stanovnitva u BiH, najvie su dobili Srbi, a izgubili Muslimani. Politiki su najvie dobili Srbi imenom i priznanjem entiteta. I opet su najvie izgubili Muslimani, jer osim to su ziki podijeljena dva najvea kompaktna teritorija s veinskim muslimanskim stanovnitvom, izgubili su i denitivno ansu unitariziranja BiH. Hrvati su kao najmalobrojniji narod u BiH, posebno u ratu s Muslimanima, u BiH prepolovljeni. Izgubili su i najplodniji i najbogatiji dio zemlje (Posavinu), prepolovljeni u velikim industrijskim (urbanim) centrima i najtraginije izgubili osjeaj bosanske zaviajnosti i domovinske pripadnosti. Jedino je dobio Tumanov koncept podebljanja hrvatskog dalmatinskog zalea, gdje je umjesto dotadanjih Srba, na prostore koje je oslobodila hrvatska vojska, naselio Hrvate. To se prije svega odnosi na velike, a slabo naseljene opine s nekadanjom srpskom veinom Glamo, Bosansko Grahovo i Drvar, zamijenjene s Miloeviem za Posavinu (Bosanski Brod, Derventa, Bosanski amac), o emu kao o dogovoru u Daytonu svjedoe svi koji su tamo bili, od Ive Komia i Kreimira Zubaka do muslimanskih i srpskih predstavnika. Ne samo da jo nisu uklonjene sve posljedice rata u ratu, nego su na politikoj sceni i dalje brojni uzroci. Jedan od njih je novi hrvatski prijedlog (do)kantonizacije, po kojemu bi se i u Federaciji stvorila dva nacionalno-teritorijalna entiteta. To bi, kao, Hrvate zadovoljilo, a Muslimani to odbijaju jer to jo uvijek vide kao dijeljenje BiH i uvod u nekakvu buduu disoluciju drave. Otuda i njihovo inzistiranje na jaanju drave, centralnih organa, to druge dvije strane prepoznaju kao unitarizaciju, a onda s obzirom na brojnost i natalitet i majorizaciju koja bi odvela u islamski ureenu dravu prema Izetbegovievoj Islamskoj deklaraciji. Posljedice rata moda uklanja tek dinamino shvaen Daytonski sporazum, gdje dinamino znai ostvarivanje i onoga to nije napisano, a to Ured Visokog predstavnika za BiH s pravom karakterizira kao: Mi interpretiramo Dayton, vi ste tu da ga provodite.

ELJKO IVANKOVI (VARE 1954.), KNJIEVNIK, KNJIEVNI KRITIAR I PREVODITELJ. IVI I RADI U SARAJEVU.

STATUS, BROJ 3, SVIBANJ/LIPANJ 2004.

| 65

Ra t u B i H - u z r o c i i p o s l j e d i c e

Rat i njegova medijska slika u Bosni i Hercegovini


(mitoloko-nacionalni i historijsko-politiki stereotipi) Tako je rat mogao biti i bio je, u ovisnosti od stojne toke, agresija na BiH, graanski rat, nacionalni sukob, vjerski rat, balkanski vjersko-plemenski sukob, etno-konfesionalno razraunavanje i dr.
eljko Ivankovi

Uvod

OSLJEDNJI JE RAT U BOSNI I HERCEGOVINI, MADA radije kaem rat protiv Bosne i Hercegovine, kao najkompleksniji od svih ratova voenih u posljednjem desetljeu na prostorima bive Jugoslavije, kvaliciran razliitim atribucijama i u BiH i na prostoru bive Jugoslavije, ali i izvan toga, tj. u onome to se kolokvijalno, a tako neprecizno zove meunarodna zajednica. Kvalikacije o biti i karakteru rata uvjetovane su ponajprije i ponajsnanije politiko-motrilinom tokom kvalikanta, to e rei interesno. A to prevedeno na razumljiviji jezik znailo bi nacionalnost i(li) pripadnost jednoj od zaraenih strana u domaem sluaju i moralnu i interesnu pripadnost u sluaju vanjskih imbenika. Tako je rat mogao biti i bio je, u ovisnosti od stojne toke, agresija na BiH, graanski rat, nacionalni sukob, vjerski rat, balkanski vjersko-plemenski sukob, etno-konfesionalno razraunavanje i dr. ak i najobjektivniji i najdobronamjerniji promatrai, politiari, novinari ili analitiari, koji znaju da je svaki rat primarno ekonomsko-interesna kategorija, a ratovi u Drugoj Jugoslaviji i recidiv globalnog sloma ideje i prakse komunizma, nisu mogli pobjei od dominantno nacionalnog i konfesionalnog kvaliciranja naega rata ili naih ratova, budui se u krvi raspadala vienacionalna, viereligijska i viekulturalna zemlja, zemlja iji je osobito sredinji dio i metaforiki i stvarnosno av povijesti, religija, kultura i civilizacija. S razlogom! Prologom naim ratovima, u ijoj je pozadini bila velikosrpska imperijalna ideja, bile su manifestacije naglaenog po-

pulistiko-religijskog i folklorno-nacionalnog sadraja to je valjda imalo potvrditi oslobaanje vjerskih i nacionalnih osjeanja priguivanih u vrijeme ateizirajueg i anacionalizirajueg (internacionalizirajueg!) komunistikog sustava, a koji se opet samodopadno hvalisao kako je razrijeio i nacionalno i religijsko, kao uostalom i mnoga druga naslijeena koniktna pitanja. Najednom su i iznova konstituenti nacionalnog postali dotadanji jedini uvari nacionalnog, marginalizirane vjerske zajednice, kako im je, dodue ne bez uporita u realnome, najednom i neumjereno poela komplimentirati nacionalna inteligencija. Kako, meutim, uvanje nacionalnog u naim okolnostima znai prije svega populistiku dimenziju, tj. obiajno, tradicijsko, folklorno, legendarno-historijsko, to je iznova probuena i osloboena nacionalna misao ostala na toj razini primarno-amblematskog, manifestacijskog, procesijskog, vaarsko-nacionalnog, kiersko-nacionalnog. Obini mali ovjek, ak i kad nije bio praktini vjernik, a nerijetko uope ni lan vjerske organizacije, vjerske zajednice, u tome je vidio ponovo osvojenu slobodu nacionalnog samoidenticiranja kroz znaku, pjesmu ili zastavu zbog kojih nee biti iznova sumnjien, proganjan, zatvaran, dok je Crkva u tome vidjela uvijek tako dragu, lijepu i dirljivu, a u biti uvijek tako patetinu sliku povratka izgubljenog sina ili u stado vraene ovice. S druge pak strane, in ponovne individualne i(li) kolektivne (samo)identikacije u disolucijskom procesu zemlje bio je mnogo vie nego simboliki udar na stvarne ili iznova prieljkivane uniformirajue procese. Drugost, ve sama

66 | MAGAZIN ZA (POLITIKU) KULTURU I DRUTVENA PITANJA

Ra t u B i H - u z r o c i i p o s l j e d i c e

Medijski najsnaniji, kao i vojno i politiki najspremniji za rat su se pokazali bosanski Srbi, jer su uz brojnost, naslijeene komparativne prednosti imali i najjasnije iskazane ratne ciljeve. I Muslimani-Bonjaci i Hrvati su imali glavnu i prikrivenu, te sporednu i transparentnu opciju i ta ih je dihotomija skupo kotala.
po sebi iritantna, ak izdajnika u projektu ideoloko-nacionalnog unitariziranja, to su obje Jugoslavije, na ovaj ili onaj nain, sve vrijeme bile, najednom je postala otro suprotstavljena, antagonistika ak do neprijateljstva iz vremena u kojima je projekt ba zbog surove agresivnosti kojom je nametan doivljavao neizbjene i dramatino krvave lomove. No, sve to to Llosa naziva uas od nepoznatog, mrnja prema razliitom, otpor prema pustolovini, panika pred slobodom i odgovornou koje zahtijevaju da se iznova izmisli svaki novi dan, vokacija sluenja rutini, masovnosti, otpor dekolektivizaciji kako se ne bi moralo suoiti sa svakodnevnim izazovima individualne suvremenosti,1 nije samo po sebi dostatno da se ue u rat. Za rat su ili vlasnicima ideje o ratu su potrebni masovni proizvoai i sredstva proizvoenja rata, a ope je mjesto da su za to najpodesniji mediji, sredstva masovnih komunikacija, kao najsnaniji i najutjecajniji oblikotvorni faktor javne, masovne svijesti, javnog mnijenja, dakle ono to je neko nazivano sedmom silom. Politikoj volji za rat oni su ona nuna transmisija izmeu ideje rata i populistiki itljive i razumljive poruke o njemu, onaj nuan propagandni stroj koji idealistiki osjeaj solidarnosti i ljubavi prema rodnoj grudi i uspomenama (zemlja i njezini mrtvi), dakle egzaltaciju vlastitosti pretvara u klevetanje tueg, elju da se ponize i poraze ostali, jezik, drugoga boga, pa ak i drugo ruho i drugu prehranu.2 jutjecajnijih (elektronskih) medija, a potom i udarom na komunikacijski manje frekventna (pisana) sredstva masovnog komuniciranja. Posebna je pria medijska izvedba rata koja se vie ne moe tretirati, a to je pokazao sluaj jugoslavenskih ratova i poglavito rat u Bosni i Hercegovini, kao popratni sluaj iz domene specijaliziranih oblika ratovanja, propagandne mainerije u slubi rata ili pak rata u ratu kako su medijski ratovi dosada tretirani. Rije je, naime, o dijelu totalnoga rata, dakle o doslovnom ratu koji u svojoj medijskoj domeni, u svome segmentu ratnog djelovanja, izlazi izvan komunikacijskoga koda i poinje ratnohukaku propagandu, tj. namjerno i plansko djelovanje u svrhu mijenjanja i kontrole stavova kako bi se stvorile predispozicije za odreeni nain ponaanja,3 te tako prvo mrzi, lae, klevee, poniava, vrijea, a potom izravno potie, angaira, ak egzekutira. Takvo mjesto i uloga medija u proizvoenju i voenju unutarjugoslavenskih ratova u posljednjih desetak-petnaest godina prologa stoljea vjerojatno e jednom biti predmetom temeljitijeg istraivanja. Nas, meutim, za ovu prigodu zanima rat u Bosni i Hercegovini i njegova slika u bosanskohercegovakim medijima i to u periodu jesen-zima 1992./93., kad je, po naem miljenju, rat ve dobio svoje denitivne konture. Od tada se, naime, po naem uvjerenju, precizno i nedvosmisleno mogu identicirati svi subjekti rata, funkcionalno su do kraja etablirani patriotizmi i nacionalizmi kao zloudna kolektivistika kcija identiteta4, bjelodane su idejno-politike platforme i ratni ciljevi zaraenih strana, a uza sve to rat je u razvijenoj ili ak poodmakloj, zreloj fazi, promatramo li ga s aspekta nae teme mitoloko-nacionalnih i povijesno-politikih stereotipa u koje se kao u ambalau pakiraju ranije spomenuti ratnopokretaki elementi, idejno-politike platforme i (ne)proklamirani ratni ciljevi. Iz razumljivih razloga taj samozadani okvir jo vie suavamo na pisane medije, ali jednako tako, radi demonstriranja kontinuiteta odreenih ideja i sukladno njima pona-

I.
U prethodnim jugoslavenskim ratovima sve je to tako egzemplarno potvreno od prvotno iskazane volje za rat (ako ne znamo da radimo, znamo da se bijemo rei e jedan od glavnih ideologa prolih ratova), do njegove egzekucije koja je obino poinjala vojnim ovladavanjem predajnicima ili unitenjem nezaposjednutih predajnika na1 2

Mario Vargas Llosa, Don Rigobertove biljenice, Vukovi & Runji, Zagreb, 2000., str. 197 Isto, str. 197 3 Ivo ani, Prevarena povijest, Durieux, Zagreb, 1998., str. 14 4 Llosa, kao gore, str. 198
STATUS, BROJ 3, SVIBANJ/LIPANJ 2004.

| 67

Ra t u B i H - u z r o c i i p o s l j e d i c e

A kad je ve vjera tu, valja rei da srpski vojnik, koji je inae brana Europi od islama, ovaj put, budui je zagledan na istok u Srbiju i pravoslavnu Rusiju, a u sukobu je s Hrvatima (ustaama!), vidi milenijski sukob Vizanta i Rima.
anja, nerijetko emo izii iz tog okvira. Poto je slika rata u medijima ovdje ilustrativnoga karaktera, razumljivo je da smo se odluili na samo nekoliko pisanih medija na sve tri strane, a koji su paradigmatini za cijelo ratno vrijeme, ak i onda kad ni kronoloki ni funkcionalno, dakle ulogom, rasprostranjenou i utjecajem, ti mediji nemaju ni priblino jednako znaenje. Vrijeme jesen-zima 1992./93. godine ve je godinu dana nakon poetka rata, ako taj poetak veemo za 12. listopada 1991. kad su srpske postrojbe sravnile hrvatsko selo Ravno kod Trebinja u Hercegovini ili ak ranije, za 20. rujna 1991. kad u BiH dolaze rezervisti Uikog i Podgorikog korpusa tadanje JNA, kako poetak rata situira general Armije BiH Jovan Divjak ili, tko voli, najmanje pola godine od dana (6. travnja 1992.) kad rat datira muslimanskobonjaki lider Izetbegovi.5 Dakle je dovoljno vremena da se i tada, a pogotovu naknadno, s ove vremenske distance, ak i posve neupuenom i naknadnom promatrau, ustvrdi kako ve tada i nedvosmisleno u BiH postoje tri zaraene strane, dakle tri vojne sile, tri vojno-politiki odijeljena i organizirana prostora, tri medijska prostora... i tako sve najmanje po tri, gdje ta brojka nipoto prvi put i nipoto iznimno znai samu bit drutvenog i politikog bia Bosne i Hercegovine kroz povijest, posljednji put dravotvorno ozvanienu simboliki i esencijalno na ZAVNOBiH-u trijadom ni hrvatska, ni muslimanska, ni srpska, ve i hrvatska, i muslimanska i srpska. Ova i ovakva igra sastavnih i rastavnih veznika u sluaju drave ili geopolitikoga prostora koji u samome svome imenu, u svojoj biti dakle, ima sastavni veznik, nije sluajna ni nova ve odreuje cijelo njezino povijesno bie i dotada i, naroito, otada. Da je bit geopolitikoga prostora Bosne i Hercegovine neprestani diskontinuitet njezine povijesti, kako to s pravom kae Daja, pokazalo je i njezino novo i ovaj put ratno identiciranje kad se iznova pokazalo da pod pojmom Bosne i Hercegovine, svaki od onih i...i...i misli na neto svoje ili samo i jedino svoje, kao onu gore spomenutu zloudnu kolektivistiku kciju identiteta, zbog kojega svako izgovaranje imena Bosne i Hercegovine ve u sebi sadri posezanje za njom, ako ne ve ili jo uvijek elju za njezinim ponitenjem kao vjetake, kolonijalne (kako su je sve nazivali?!) tvorevine.
5 6

Ope je mjesto da je ideoloki slogan o BiH kao Jugoslaviji u malom posluio kao posljednji u nizu argumenata za njezino ruenje. Jer, rei e do banalnosti izravan Karadi: ako se razjebava Jugoslavija, ne moe ni Bosna ostati itava! sudbinu koja je Bosni i Hercegovini bila namijenjena, a to e potvrditi i Tuman idejom i praksom oivljavanja politikog koncepta jednom etabliranog kroz dogovor Cvetkovi-Maek iz 1939. godine.

II.
Iz cijele prethistorije nae teme, a koju je ovdje suvino ponavljati i koju, kako smo rekli, ukorjenjujemo godinu ili pola godine nakon poetka rata (kako tko hoe!), vie je nego jasno da medijski istraitelj u Bosni i Hercegovini u jesen-zimu 1992./93. zatie vojniki najsnanije, s najveim kontroliranim teritorijem, propagandno i medijski najspremnije i najprofesionalnije bosanske Srbe. Oni iza sebe imaju jasan velikosrpski projekt preuzimanja Jugoslavije ili amputirane Jugoslavije, snanu i do kraja etniki oienu bivu JNA, naslijeenu i zaposjednutu medijsku mreu, snanu naslijeenu diplomatsku mreu, svijest o sebi (Srbiji) kao Pijemontu i najveem jugoslavenskom narodu i ve desetak godina pripreman teren ili za novu jugounitarizaciju rankovievskoga tipa (velikosrpsko preuzimanje Jugoslavije ruenjem ustavnog koncepta iz 1974.) ili za instaliranje jo starijeg (karaorevievskoga) koncepta amputirane Jugoslavije, to su ujedno i velikosrpski ratni ciljevi na djelu. Uspostavljanje novih srpskih granica i razgranienje s drugima mogu i smiju uspostavljati samo Srbi i to po principima koji nisu dani drugima. Budui u mitskoj geopolitici srpski etniki prostor ima razliite dimenzije i razliite meae,6 jednom je to etniki, drugi put povijesni, trei put mitoloki itd. princip. Metode, meutim, u ostvarenju toga cilja se pritom ne biraju: od onih s krajnje ljevice koji znae paktiranje sa svrgnutim komunistikim liderima u Sovjetskom Savezu do ultradesnih, faistikih, ili etnikih metoda moljevievsko-mihajlovievskoga tipa. S destrukcijom zajednikih institucija tadanje Republike BiH i agresijom na sve to je znaila BiH u dotadanjih pedeset godina, bosanski Srbi uspostavljaju, kao i u Hrvat-

eljko Ivankovi, Hrvatsko-muslimanski rat u ratu, u: 99, Revija slobodne misli, Sarajevo, br. 13-14, april-juni 1998., str. 27-41 Ivan olovi, Politika simbola. Ogledi o politikoj antropologiji, Drugo ilustrovano izdanje, Biblioteka XX vek, Beograd, 2000., str. 41

68 | MAGAZIN ZA (POLITIKU) KULTURU I DRUTVENA PITANJA

Ra t u B i H - u z r o c i i p o s l j e d i c e skoj, vlastitu dravu u dravi (Republiku Srpsku) sa svim dravotvornim strukturama, koje kao i sve ega se dotaknu, kao mitski frigijski kralj Mida, pretvaraju u srpsko. Jednako je i s novostvorenim dravnim medijskim prostorom koji uz ve instalirane novinsku agenciju, radio i televiziju, i tadanji banjaluki Glas od 28. rujna 1992. preimenuju u Glas srpski s podnaslovom dnevne novine Republike Srpske. Jasno je da cijeli rat, pa i onaj u medijskom segmentu s velikosrpske pozicije ima smisla samo ako obiljeava, identicira sve ega se dotakne nacionalnim imenom potvrujui davnanje ideje Srbi svi i svuda, Srbi sve tri verozakona i sl. u modernim varijantama gdje ivi ijedan Srbin, tu je Srbija gdje su srpski grobovi, tu je Srbija, nebeska i zemaljska Srbija i sline morbidne ideje koje su ve bile ukorijenjene meu pokretaima ratnoga toka. Tako je srpsko sve to se zove srpskim imenom, a to takvim nije, treba ga imenovati, uiniti ga takvim. Neka vrsta, posluimo se metaforom, pseeg zapiavanja svoga teritorija. Dakako, ni stvarno ni historijski ne moe Bosna i Hercegovina biti Srbija i unato tomu to su Srbi posvuda ispisivali ovo je Srbija, pa i na sarajevskoj Glavnoj poti. Ali ono to ne moe biti Srbija, mogu biti/postati tzv. Zapadna Srbija ili malo megalomanskije zapadne srpske zemlje. Tako Republika Srpska postaje neka vrsta pandana susjednoj Hrvatskoj ili toliko uenim veim silama Francuskoj, Engleskoj, Njemakoj i poinje pokazivati da je i od pridjeva srpski mogua imenica! O tome u, jo uvijek, banjalukom Glasu itamo 4. srpnja 1992. pravu mitomansku tiradu kako srpska uz zemlja nije obina metafora ni politika oskula, ona je za Srbe sutina postojanja. Naime, posjedovati zemlju i biti njen za svakog Srbina znai biti to to jest uvar zemlje. Srbi su obeani narod, narod od Boga odreen za uvara zemlje. Oni imaju i carstvo nebesko (muki princip) i carstvo zemaljsko (enski princip) i oni bez toga ne umiju postojati... Ni sluajno se ne govori o otimanju i preimenovanju zemlje, tek o tome kako neprijatelji juriajui na Srbe juriaju na njihovu zemlju. Tako e i dugogodinje glasilo SSRN Glas u Banjoj Luci postati Glas srpski u rujnu 1992. nakon to su Banja Luka i Bosanska Krajina manje ili vie krvavo etniki oieni, nakon to su Srbi postali uvari zemlje, tj. nakon to su zanijekane njihove stvarne prirode ve i statistikom neumoljivou dokazive samo koji mjesec ranije. Bosna i Hercegovina kao mjesto radnje u Glasu/Glasu srpskom postala je biva Bosna i Hercegovina, osim kad je spominje meunarodna zajednica ijim je punopravnim lanom na svim razinama postala ili jo uvijek, nakon meunarodnoga priznanja, postajala. Jer, ipak, ne moe Butros Gali, koji je ipak odluio doi u BiH, doi u neto bive, dakle u neto nepostojee, u bivu BiH, kako bi to htjela srpska medijska kampanja! On, itamo 29. prosinca 1992. godine, dolazi ipak u BiH! Kolizije nema, kao to je nema ni u imenovanju srpskoga Mostara (30. prosinca 1992.), nakon to su srpska vojska i Srbi ve poraeni, protjerani ili dragovoljno otili iz doline Neretve i kao to to kasnije nee biti ni s imenovanjem srpskoga Sarajeva, potom srpskoga Broda, Srbinja, Srbobrana i slinih tragova krvavoga rukopisa uvara zemlje. Takav postupak novoimenovanja trebao bi posluiti dizanju morala u vlastitim redovima i sasvim suprotan efekt kod neprijatelja. A neprijatelj, rijetko eufemistiki imenovan suprotna strana, ima stotine imena i sva su nedvosmisleno (aktualno i historijski) prepoznatljiva: muslimanske jedinice, zelene beretke, Muslimani Alije Izetbegovia, borci dihada, mudahedini, Alijini bojovnici i arapski plaenici... ili pak samo ustae. I odmah je svakome jasno tko su oni i to hoe: za strance je kvalikacija jedna damahiriju u srcu Bosne i srcu Balkana, a za domau upotrebu tu su folklorni elementi mitskog sadraja tipa trei srpski ustanak, nastavak srpskih oslobodilakih ratova i sl. kad su u pitanju Muslimani, a kad je rije o Hrvatima onda se sve svodi na Nezavisnu Dravu Hrvatsku i jasnu poruku da srpski narod nije bio organizovaniji zadesila bi ga sudbina iz drugog svjetskog rata... (30. prosinca 1992.). Sreom, Srbi su ovaj put izbjegli jame iz 1941.! Na ratitu je jasno da uvijek neprijatelj provocira, a nai borci odbijaju napad i u kontranapadu zauzimaju teritorije. Ako pak ne ide sve najbolje, neprijatelj je udario s lea, nerijetko je to jo obiljeeno i pridjevom muki. Dakako, ratni su gubici neizbjeni, pogotovu to je neprijatelj doveo ogromnu silu, a nai je borci izdravaju junaki. I onda: nai gubici su mali, a njihove je rtve teko izbrojati. A kad kojim sluajem ipak neki srpski vojnik pogine ili, ne dao Bog, vie njih, onda je rije o prii u kojoj neprijatelj ne bira sredstva (itamo: u hrvatskoj je vojsci najvie esnaestogodinjaka i stranaca!) a u kojoj je, nakon toga umjesto priznanja poraza jasno neto drugo svaki je kamen zaliven krvlju srpskih vitezova koji ne zaostaju za kosovskim (sic!), jer zavjet im je isti za krst asni i slobodu zlatnu. Krst asni e uvesti u priu religiju i religijski diskurs koji bi trebao potvrditi srpsku nacionalnu specinost koja za vrijeme rata postoji kao vjera.7 A kad je ve vjera tu, valja rei da srpski vojnik, koji je inae brana Europi od islama, ovaj put, budui je zagledan na istok u Srbiju i pravoslavnu Rusiju, a u sukobu je s Hrvatima (ustaama!), vidi milenijski sukob Vizanta i Rima. Kad, meutim, srpski vojnik pobjeuje, ne treba mu ni vjera, ni Bog, ni Rim ni Bizant, jer on sam po sebi snaga i mo i tada osvaja najjae ustako uporite u Posavini, brie mit o neosvojivom ustakom

Elias Canetti, Masa i mo, Graki zavod Hrvatske, Zagreb, 1984., str. 140
STATUS, BROJ 3, SVIBANJ/LIPANJ 2004.

| 69

Ra t u B i H - u z r o c i i p o s l j e d i c e

U tom sluaju Srbima ne preostaje nita drugo nego da se iznova vide kao nebeski narod, to bi trebalo biti drugo ime za ve rezerviran, popunjen smislom termin izabrani narod, da se iznova rtvom usporede sa idovima i svoju budunost vide kao moderni idovi, tj. Izraelci: Oni rade svoj posao, a puka im je uvijek pored njih. To je naa sudbina., zakljuit e Biljana Plavi
utvrenju, nakon ega su ustae koje su bjesomuno napadale u paninom bijegu, jer je slomljena ustaka ofanziva. Jasno, Srbi uzimaju to je njihovo i to se moe zvati srpskim, ali ono to nije njihovo uzimaju u aktivnoj obrani ili kontraofenzivi, nakon to su slomili ustaku ofanzivu ili nakon to se dogodilo rasulo u muslimanskim redovima, pa su sad, eto, prisiljeni uzeti i ono to nije njihovo, budui su, ono to drugi nisu, ne mogu i ne znaju biti, od Boga dani uvari zemlje. Hrvati jo dobro prolaze u Glasu/Glasu srpskom, to se ne bi moglo rei za Muslimane. Uostalom, o tome svjedoi i britanski ratni dopisnik Ed Vulliamy: Kroz dvije godine od Srba nisam uo ni jedne jedine podrugljive primjedbe na raun Hrvata kao naroda. Vidio sam mrnju, ali nikada nisam vidio prezir. No Muslimani su neto drugo, oni su cigani, smee, kurve, ivotinje. Srpski plan za Bosnu nije zahtijevao da se Muslimani predoe kao neprijatelji prijetnja Dihadom bila je samo obina brbljarija ve prije kao nia rasa.8 Ve iz onoga to im se potom pripisuje vie je nego oigledno srpsko medijsko gledanje na Muslimane. Naime, 1. listopada 1992. Glas srpski pie da je u Miliima Vlasenici masakrirano 60 Srba i to tako da su im odsijecane glave, vaene oi, sjeeni prsti, suneeni su za ivota, razbijane su im lubanje, tenkom su gaena tijela (otkud im tenk nije jasno!). Lanii i nakit nisu uzimani jer je, piu novine muslimansko pravilo da je u svetom ratu dihadu zabranjena pljaka. Jasni su egzekutori zloina, a jasne su i rtve budui su Srbima sjeeni prsti kojima se krste, a sa suneenjem i sjeenjem prstiju kojima se krste jasna je, nedvosmisleno se u porazu sugerira, opet, vjerska i civilizacijska pozadina sukoba. Naime, ovdje se izdaleka asocira na ranije, meu Srbima, medijski esto koritenu Izetbegovievu knjigu Islamska deklaracija iji projekt sugerira islamsku dravu u Bosni i Hercegovini. Dakako, tu nije kraj. Kako je u svijet ipak prodrla istina o
8 9

onome to Srbi rade drugima u Bosni i Hercegovini, Srpsko kulturno prosvjetno drutvo Prosvjeta izdaje priopenje o svome vienju te i takve meunarodne kampanje. Oni jasno identiciraju raznovrsne vidove blaenja, muenja i nemilosrdnog unitavanja srpskog naroda koji po obimu i stepenu mrnje prijete da nadmae zla koja su u 20. vijeku Turci nanijeli Jermenima i nacisti Jevrejima, a Sarajevo koje je ve postalo meunarodni simbol stradanja za Prosvjetu je bezgranino srpsko muilite i najtee gubilite, srpsko irilino pismo izloeno je na stub srama, prognani su srpski sveenici i umukla zvona pravoslavnih crkava... Situacija je, dakle, obrnuta, radi se o zamjeni teze, pa oni koji su napustili grad poeli su priati mazohistike prie o progonstvu iz grada, a prie iz srpske mitologije, iz junakih narodnih pjesama srpskoga romantizma i srpskih ustanaka oivjele su za nove potrebe, pa ne udi da su izmeu Teslia i Crnog Vrha srpske glave izvjeene i nabijene na kolje, da su Srbe pekli na ranju i silovali srpske djevojice. Opetuju se literarne ili stvarnosne slike iz nekih drugih vremena, ali, dakako, nigdje podataka o konkretnim svjedocima ili priblino poznatim izvriteljima (npr. vojna postrojba, ljudi iz odreenog sela i sl.). Le Bon bi rekao Gomila misli u slikama, a razbuena slika izaziva samo niz drugih slika koje nisu ni u kakvoj logikoj vezi s prvom.,9 ali zato jesu funkcionalne, mobilizatorske Budui da gomile mogu misliti samo u slikama, mogu ih samo slike impresionirati. Samo slike mogu gomilu zaprepastiti ili zavesti, te postaju pokretaem akcije.10 A mobilizirati je upravo temeljna zadaa medija u ratu. Mobiliziranje se oituje u proizvoenju kolektivne mrnje putem vraanja pojedinca na stupanj barbarstva, putem utapljanja pojedinca u kolektivno osjeanje agresivnosti, a agresivnost nagomilana u svakom pojedincu vie nije antisocijalna, jer je usmerena na objekte izvan drutva kome on pripada.11 Da to ima potpuno suglasnost sa stvarnou vidljivo je i s pojavom hrvatsko muslimanskoga sukoba, tj. pucanja (prirodnog) saveznitva izmeu dotadanje dvije rtve. Uzrok, povod i razlog tomu sukobu je posve jednostavan i

usp. Mark Thompson, Kovanje rata. Mediji u Srbiji, Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini, HHO i dr., Zagreb, 1995., str. 236 Gustave Le Bon, Psihologija gomila, Globus, Zagreb, 1989., str. 49 10 Isto, str. 70 11 Usp. Ivan olovi, Bordel ratnika. Folklor, politika i rat, Tree ilustrovano izdanje, Biblioteka XX vek, Beograd, 2000., str. 95-98

70 | MAGAZIN ZA (POLITIKU) KULTURU I DRUTVENA PITANJA

Ra t u B i H - u z r o c i i p o s l j e d i c e

Kako Hrvati u BiH nemaju i ne ispunjavaju vlastitu vojno-politiku volju, nego volju i javno neproklamirane ratne ciljeve politikog Zagreba i tek moda vlastite potajne elje i snove, to im je i medijski prostor zadugo deniran i popunjavan medijima izvan BiH, hrvatskim medijima pod Tumanovom kontrolom

on konano opravdava i Srbe: Krst i (polu)mjesec zajedno ne mogu, da vidimo ko e biti jai..., kae Njego12, a kae i Glas srpski 20. sijenja 1993. godine. ak su, gle srpske brige za Muslimane kojima, toboe brini, otvaraju oi, mudri Hrvati gurali naivne Muslimane u prve borbene redove za ostvarenje hrvatske stvari, to valjda nikoga ne bi trebalo iznenaditi, jer tko je iste novine itao 30. prosinca 1992., ako sluajno to ranije nije znao, znade stereotip Latini su stare varalice! Tu Srbi na usta Hrvata za Muslimane nalaze jo jedno, ovaj put neratniko ime balije! A da cijela ta mitoloka slikovnica ne bi ostala bez aktualnoga pokria Glas srpski objavljuje serijale, feljtone o vlastitoj vjeri pravoslavnoj, svetosavskoj, o tradiciji srpskoj i, dakako, o onima koji su vjekovni neprijatelji svega toga. Nije to samo puko podsjeanje na prolost, nego i edukacija u vjeri, budui su Srbi, kako su to pokazivala socioloka istraivanja i pred rat bili ponajmanje vjernici u praktinom smislu. I ovaj put je to poduka o tradicionalnom u religiji, a ne o temeljnom u kranstvu (kristoloke vrijednosti ljubavi, pratanja i sl.) to ne bi ba ilo s ratom. Ustaki zloini iz Drugoga svjetskog rata, islamski fundamentalizam u svijetu i ideja dihada, pria o srpskoj rtvi i zabludi u stvaranju prve i druge Jugoslavije, te svjedoenje iz muslimanskoga logora u Tarinu u ovom se periodu feljtonski tretiraju kako bi se valjda opravdala ponavljana sintagma o nevjerojatnoj vatikansko-teheransko-kominternovskoj uroti protiv Srba, koja je opravdanje i za udaljavanje Srba od tradicije u vrijeme komunizma (a ne njihova elja da i kroz partiju ostvare prevlast u Jugoslaviji!), a koja, sad je to ponovo jasno, prijeti unitenjem srpskog naroda, kako to u Glasu srpskom 24. veljae 1993. kae Biljana Plavi u povodu nekog etnikog ienja Srba od strane Muslimana, kad su mudahedini u Podrinju ubili preko tisuu Srba. Tim povodom ona tvrdi da je nepojmljiva patologija njihova uma, kao i sve muke koje izmiljaju. Dakako za Srbe! U tom sluaju Srbima ne preostaje nita dru12

go nego da se iznova vide kao nebeski narod, to bi trebalo biti drugo ime za ve rezerviran, popunjen smislom termin izabrani narod, da se iznova rtvom usporede sa idovima i svoju budunost vide kao moderni idovi, tj. Izraelci: Oni rade svoj posao, a puka im je uvijek pored njih. To je naa sudbina., zakljuit e Biljana Plavi. Urota protiv Srba, stalna i svakovrsna zavjera protiv njih imanentno je opravdanje, rei e Girardet, jer na zaveru kao da se jedino moe odgovoriti drugom zaverom, pa sve to je zastraujue i prokazano kod drugoga, poprima iznenadnu mranu, svemonu privlanost te mu se vraa u istom obliku.13 No, vratimo se spomenutoj, a nerijetko koritenoj i medijski itljivoj i probitanoj slici (idovi Srbi), koja se znade i promijeniti u pejorativnu Jevrejska posla, onda kad Jevreji plau nad sudbinom 200.000 Muslimanki silovanih u Bosni. ak se u tekstu idovima dri lekcija kako u Bosni moda uope i nema 200.000 Muslimanki, kako su se njihovi dananji saveznici koliko jue zaricali da e Izrael baciti u more, kako Jevreji nikad ne smiju da zaborave zahvalnost koju duguju Srbima za odnos koji su imali prema njima u drugom svjetskom ratu i sl. (Glas srpski, 21. kolovoza 1992.). Potreba edukacije svojih itatelja o zloinu drugih nad Srbima neobrazloiva je ako se ne kae tko smo to mi ili tko bismo trebali biti, pa na nas toliko udaraju sa svih strana, ak i sa Zapada gdje su nai vjekovni saveznici. Oni nas ne razumiju, nezahvalni su za nae predzie (neko novo antemurale christianitatis)14 islamskom fundamentalizmu i ne zasluuju da se na njih osvremo, da prenosimo ono to piu njihovi mediji, osim ako ne napiu neki tekst kao Daily Telegraph, a koji zasluuje biti predoen i naoj javnosti, kao to to ini Glas srpski 19. veljae 1993. godine. Tekst mora biti nedvosmileno upotrebljiv, tipa Izetbegovi muva bez glave. Da, moe Izetbegovi ili ne-

Narodna knjievnost, Njego, Andri uope su, mada tek literarna, esta politiko-referentna mjesta i argumenti i stoga to su glavnim ideolozima i protagonistima rata bili upravo srpski pisci i u Srbiji i u BiH. 13 Raul irarde, Politiki mitovi i mitologije, Biblioteka XX vek, Beograd, 2000., str. 17 14 Pojam danas pun mitskog/mitomanskog naboja, preuzet od Hrvata i Maara koji su to bili za turske najezde u XVI. stoljeu.
STATUS, BROJ 3, SVIBANJ/LIPANJ 2004.

| 71

Ra t u B i H - u z r o c i i p o s l j e d i c e

Ljiljan i Muslimanski glas su medijski daleko radikalniji od Osloboenja: neprijatelji su etnici, etnike horde, srpski zlikovci i pljakai, srpske hulje, psihopate, frustrai, zlikovci koji etnikom kamom, u fanatinoj mrnji kolju, ine trei genocid u ovom stoljeu. Sve su to, zajedno sa srpskom faistikom crkvom, elementi srpskog beaa.
tko drugi od neprijatelja dobiti i vie prostora, ali ponovo tekst mora biti do kraja upotrebljiv u ratno-manipulativne svrhe, ovaj put tipa njegova priznanja u interviewu Sarajevskoj televiziji, gdje se sve to je rekao dizajnira u do kraja odreen naslov Sarajevo opljakale nae oruane formacije (Glas srpski, 16. veljae 1993.). Neprijatelji su takozvana JNA, etnici, srbo-etnike formacije, Mladieva etnika armada, ili samo agresor, a agresija se karakterizira pojmovljem iz emigrantsko-ustakog vokabulara kao srbokomunistika i srboetnika. Agresorski je zapovjednik zloglasni general Mladi. Mi smo branitelji. Naa je snaga neprobojna, mi smo neprobojni bedem za etnike, na nama agresor lomi zube. To je tako samorazumljivo jer nai momci su pod stijegom i na braniku na kojem su stajali sveti hrvatski vitezovi od Tomislava i Kreimira do Zrinskog i Frankopana. Tu vrstu poziva na kontinuitet, bez obzira to hrvatska drava formalno-pravno ve tisuljee ne postoji, dakle na nekakvo tobonje zlatno doba, arkadijsko doba, sjajno je elaborirao Girardet u okviru etverokuta: zavjera spasitelj zlatno doba jedinstvo, gdje mitologizirane slike odreuju sadanjost i budunost prema onome to je bilo ili prema onome to se smatra da je bilo.16 Taj je, u ovom ratu ipak velikosrpski mitoloki patent, ve oproban i u ratu u Hrvatskoj gdje su hrvatski vojnici ve proglaavani nasljednicima Tomislavovih ratnika i Domagojevih morskih vukova,17 ime se iskazuje tobonji kontinuitet u dravotvornosti, herojstvu i, dakako, domoljublju, i daje im se prilika da se identiciraju s precima, da doive trenutak epifanije mitskih junaka.18 Da ne bi bilo zabune i sve ostalo nedovoljno jasno, usred Livna zapovjednik kae naa je stranka Hrvatska (14. veljae 1993.), to valjda opravdava to to je livanjska brigada Petar Kreimir IV., dobila ime po najveem hrvatskom kralju (njegove rijei!), tako da iz toga jedino moe proistei da smo ponosni smo to smo hrvatski vojnici (28. veljae 1993.), to osim govora privrenosti i ljubavi ukljuuje gotovo neophodan govor prezira i mrnje da bi se istaklo i obranilo ono nae19. Posebna je pria to neupuenom promatrau sa strane, nakon zapovjednikove samoidentikacije, u prvi mah ne bi bilo jasno gdje se to Livno ili slini krajevi geografski nalaze, u kojoj to od dvije istovremeno meunarodno priznatih drava Republici Hrvatskoj ili Republici Bosni i Hercegovini.

III.
HVO i HDZovi Hrvati i pored vojno-politiki organiziranog vlastitog dijela Bosne i Hercegovine (Hrvatska zajednica, pa Hrvatska republika Herceg Bosna), nemaju zaokruen autohtoni medijski sustav jo gotovo deset mjeseci poslije kad novinska agencija Habena izvjeuje da je s agencijom, televizijskim studijem i tjednikom Hrvatski list dovren medijski sustav republike hrvatskog naroda u Bosni i Hercegovini.15 Naime, kako Hrvati u BiH nemaju i ne ispunjavaju vlastitu vojno-politiku volju, nego volju i javno neproklamirane ratne ciljeve politikog Zagreba i tek moda vlastite potajne elje i snove, to im je i medijski prostor zadugo deniran i popunjavan medijima izvan BiH, hrvatskim medijima pod Tumanovom kontrolom. Taj nas dio medija u ovoj prigodi ne zanima. Medijska slika s Republikom Srpskom je apsolutno neusporediva, jer Herceg Bosna nema vlastite dnevne novine, a zadugo niti neke sredinje tjedne, pa za ovu prigodu uzimamo, iz niza lokalnih novina, lokalne livanjske novine, Livanjske vidike. One, naime izlaze u sredini, koja za sebe tvrdi da dri najveu borbenu liniju, najveu frontu prema neprijatelju na podruju Herceg Bosne, pa je ve po tome nesumnjivo najratnikija sredina, dakle u ratnom i medijskom smislu najparadigmatinija sredina. I ovdje razlikujemo medijski bodrilako-propagandni sloj i onaj edukacijski. U oba je vidljiv ratni novogovor namijenjen vlastitom itateljstvu.
15 16

usp. Thompson, kao gore, str. 239 irarde, kao gore, str. 111-112 17 ani, kao gore, str. 347 18 olovi, Bordel ratnika, kao gore, str. 99 19 Isto, str. 162

72 | MAGAZIN ZA (POLITIKU) KULTURU I DRUTVENA PITANJA

Ra t u B i H - u z r o c i i p o s l j e d i c e No, da ne bude zabune, HVO je imao i postrojbi koje su nosile imena bosanskih vladara, npr. Kralj Tvrtko u Sarajevu ili Kralj Stjepan Tomaevi u Travniku, koje je, istina, HVO vidio kao hrvatske vladare, budui su bili katoliki vladari i s njima se identicirao naspram El Dihada ili Sultana Fatiha20 s kojim se, paradoksalno, identicira muslimanska strana. Hrvati kao narod, opet je u igri religijska simbolika, u ovom nametnutom ratu ive novu hrvatsku Golgotu, ali jasno je, iz religijske slike svijeta, da nema krajnje pobjede bez Golgote. Pobjeda nad srbokomunizmom je vrijedna te Golgote, ak i kad to kota brojne ljudske ivote. A kad hrabri branitelji polau svoje ivote, polau ih pod svojim stijegom i na oltar domovine kao vitezovi, jer za poginule branitelje poten, astan i slobodan ivot imao je najveu vrijednost. (Nije pritom jasno to je s onima koji su nasreu preivjeli?!) Vitezovi, da se zna, ne umiru, oni ostaju tamo gdje rodilja majka ini naklon sretnom oticanju smrti (1. studenoga 1992.), to bi iznova trebalo da je arkadijska slika. O neprijatelju je gotovo sve reeno ako se kae da mu je ime etnik, a kad se to kae poznato je koji je to soj ljudi, jer etnici ne broje svoje mrtve (28. rujna 1992.). Istina, i taj etnik ili je tada samo Srbin, ponekad dobije u Livanjskim vidicima rije. Kad ga se pusti iz zatvora i pozove da ostane ivjeti u Livnu on ima potrebu rei: Kako da mi u Livnu proemo mirno, da nas nitko ne dira kada se lae da su negdje u Bosni Srbi silovali 30.000 Muslimanki? Zapovjednik hrvatske brigade Petar Kreimir IV. nas pouava kako je u povijesti voeno preko 14.500 ratova ali se nije zapamtio prljaviji i podliji od ovoga koji nam je nametnut (13. prosinca 1992.). Brojka ratova je impresivna, pogotovo spoznaja o njoj koju ima zapovjednik hrvatske postrojbe, no to jo nije nita koliko njegova spoznaja o najprljavijem i najpodlijem ratu, kojom uspostavlja neku novu i samo njemu znanu (ipak novomitsku!) hijerarhiju zla. No, da je to zapovjednik i samo nesvjesno hiperbolizirajui rekao, mi to itamo kao funkcionalni mitologem, poziv na pokret i delanje, izuzetno moan podstrekaki mehanizam za netom probuene snage,21 budui da je ve oprobano da kao masa, narod tei da bude zaslepljen i uzbuen.22 to se tie samih Hrvata, zapovjednik vidi estite i potene Hrvate i Hrvate bez moralne obveze. Dakako, prvi su oni to se u tekim vremenima odazivlju zovu domovine, a drugi ne razumiju da se naa stranka zove Hrvatska, tj. oni su ili otpadnici od Ideje ili se odbijaju potiniti Ideji. U ci20

jeloj prii o stranci koja se zove Hrvatska, ostaje nejasno kako pomiriti pojmove Herceg Bosna i Lijepa naa, osim ako sve nije i Lijepa i Naa. Kad je politiko vodstvo Herceg Bosne odluilo radikalizirati svoje stavove pod utjecajem Zagreba i zapoelo vojnu ofenzivu protiv Armije BiH i muslimanskog stanovnitva u BiH, to je i javno promijenjen vokabular koji je vidljiv u svim hrvatskim medijima. Mediji iz Hrvatske tu supstituiraju nepostojanje centralnog ili barem neke vrste slubenog, sverasprostranjenog i univerzalnoutjecajnog pisanog medija u podrujima pod vojno-politikom kontrolom HVO, to dodatno potvruje najinferiorniju medijsku poziciju hrvatskobosanske strane u ratu u BiH. To znai njezinu potpunu neautentinost i neautohtonost, a iz toga proistjee i medijska nepokrivenost prostora, tj. izdaja odreenih prostora i manipulacija vlastitim narodom sa zloinakim posljedicama.

IV.
Najkompleksnija i najzanimljivija je politiki i medijski trea strana, ona to je u poetku stvarno i deklarativno bosanskohercegovaka, legalna i legitimna, mada joj to druge dvije strane gotovo sve vrijeme nijeu, a koja se s vremenom sve jasnije i sve otvorenije (samo)deklarira ili biva prepoznata kao muslimanska (kasnije bonjaka!). Njezina je kompleksnost ba u tome to je spoetka vojno-politiki i medijski dominantno multinacionalna, a s vremenom, mada sve vrijeme pod krinkom multinacionalnosti, postaje najprije muslimanska (bonjaka), da bi trend iao k rigidnom ideolokom monizmu SDAovsko-muslimansko-bonjakoga tipa. I dok su druga dva prostora, sub specie aeternitatis ali i iz pozicije ovoga treeg nesumnjiva, trei je, mada tada geografski najmanji, medijski najzanimljiviji. Tu je, izmeu ostaloga, nama posebno zanimljiv neovisni dnevni list Osloboenje, koji kao i grad Sarajevo stjee legendarno ime u svijetu, a uz njega nam je zanimljiv bonjako-esdeaovski tjednik Ljiljan koji u vrijeme kad ga promatramo izlazi u Zagrebu, a kao podlistak redovito donosi sarajevski Muslimanski glas jednakih nacionalno-politikih i ideolokih atribucija. Osloboenje neprijatelja imenuje ve usvojenom ratnopropagandnom terminologijom: etnici, zloinci, srpski nacisti. Branitelji su borci Armije BiH. No, to je nekako

U anievoj knjizi, usp. str. 351, itamo da su se u lipnju 1993. u sukobu HVO i Armije BiH u Travniku jedna naspram druge nae postrojbe Sultan Fatih i Kralj Stjepan Tomaevi to je doista mnogo vie od puke simbolike. 21 irarde, kao gore, str. 13 22 Ser Moskovisi, Doba gomile, Biblioteka XX vek, Beograd 1997., knj. I., str. 33
STATUS, BROJ 3, SVIBANJ/LIPANJ 2004.

| 73

Ra t u B i H - u z r o c i i p o s l j e d i c e

Tiho etniko ienje Armije BiH, uvoenje vjerskih slubenika u Armiju BiH, izjave tipa da su bosanskohercegovakim Muslimanima blii muslimani iz Indonezije nego susjedi Hrvati i Srbi, jaanje uloge vojnih formacija tipa Sedme muslimanske i snanije eksponiranje mudahedina, napadna uloga islamsko-orijentalne terminologije u javnom i politikom ivotu, pa ak i vojsci (tipa: nazivaj selam, iri islam; ili: askeri, nizam, gazije...), skraivanje imena Bosne i Hercegovine na Bosna kako bi imalo opravdanje ime Bonjaci, i kako bi ih lider samo i jedino Muslimana-Bonjaka, mada pritom sve vrijeme predsjednik Predsjednitva BiH, proglasio temeljnim narodom
premalo rei za njih, pa su oni ljiljani ili zlatni ljiljani. etnici ine nasilje nad djevojicama, bestijalno bombardiraju, pale i pokrtavaju, pokrtavaju noem, rtvama urezuju kri na prsa, siluju ili siluju pa pokrtavaju, a onda su im, nakon svega, i ti pokrteni suvini, pa ih ubijaju. etnici su, kae Osloboenje, i majstori lai! Ljiljani, pak, rue avione, tjeraju etnike tenkove u panian bijeg, branitelji pruaju herojski otpor, idu u uspjenu kontraofenzivu, proizvode etniki slom, tjeraju etnike da bjee u krdima (sic!)... A to tek radi ljiljan-artiljerija...!? I, naravno, onda etnici svoje mrtve ne broje! Ovo o brojanju nam je, zar ne, ve poznato? Za Osloboenje je ovakva terminologija normalna budui da se ozbiljno i ekstenzivno, naveliko portretira ta druga (srpska) strana njom samom. Primjera radi, politiki visoko pozicionirani SDS-ovac Radoslav Branin izjavio je da e u Banjoj Luci biti mjesta za samo tisuu Muslimana (1. listopada 1992.); Aleksa Buha da je bolje i kolektivno samoubojstvo nego zajedniki ivot; izvjesni Stevo Medi: Gospodo Srbi u sarajevskim soliterima, to nisu vaa ognjita i neete ih ni braniti; Ratko Mladi: Tuci Pofalie, i Veluie tuci, tamo nema srpskog ivlja mnogo!; Krajinik: Vrijeme je da razumni ljudi u muslimanskom narodu shvate da nas niko vie ne moe drati zajedno bez tekog krvoprolia. (18. listopada 1992.). S druge strane, elni ovjek Armije BiH (Sefer Halilovi) govorei armijskim zapovjednicima asocira na neka druga vremena: Oni i sada, kao etniki vojvoda Zaharije Ostoji 1942. izdaju etnicima iste komande: ari, pali, kolji tedi municiju. Rezultat tog njihovog junatva je oko 80.000 zaklanih i ubijenih civila, oko 100.000 ljudi u koncentracionim logorima, na hiljade silovanih ena, djevojaka, pa ak starica i djevojica... Mi danas vodimo bitku protiv takvog agresora.. No, on ne ostaje samo na tome: Na najvii stupanj naeg sjeanja i potovanja moramo uzdii svoje muenike, svoje ehide. Jer, ehid u doslovnom prevodu znai svjedok. (Armija BiH je jo uvijek multinacionalna! op. .I.) Nai poginuli borci svojim ivotima svjedoe istinu o naoj borbi, iz njihovih grobova e izrasti bijeli ljiljani istote njihovih dua i istote svijeta za koji su se borili. (9. listopada 1992.). Novine tada daju mnogo elemenata za zapovjednikovo svjedoenje: 13. studenoga 1992. Osloboenje svjedoi o 14.000 silovanih ena, a od 26. listopada do 6. studenoga svjedoi o pokrtavanju (pale i pokrtavaju; krst na prsima; Samir kao Uro, pokrtavanje noem). Sve su to dostatni elementi za govor o muslimanskom danku u krvi, razlozi da se proglasi balkanski holokaust, da se govori kako je jedan narod u raljama srednjeg vijeka (politiko-propagandna i identikacijska upotreba opih mjesta; podvukao . I.) ili da je rije o branskoj i dvorskoj neisti. Ovim se govorom iz vokabulara mrnje na drugog indirektno sugerira naa superiornost, a u nacionalno-mitoloki arsenal, via negativa, upisuje se novi kod, novi tip samoarmacije. Nasuprot tom i takvom zemaljskom govoru, ve 30. studenoga imamo pokuaj kreiranja novog metazikog mita ehiti brane domovinu! Ljiljan i Muslimanski glas su medijski daleko radikalniji od Osloboenja: neprijatelji su etnici, etnike horde, srpski zlikovci i pljakai, srpske hulje, psihopate, frustrai, zlikovci koji etnikom kamom, u fanatinoj mrnji kolju, ine trei genocid u ovom stoljeu. Sve su to, zajedno sa srpskom faistikom crkvom, elementi srpskog beaa. Muslimani su tolerantni, miroljubivi, civilizirani; superiorni Muslimani; Bosanski muslimani imaju previe sabura; u pitanju je naivnost bosanskih muslimana; prosjean muslimanski intelektualac se stidio to je morao biti musliman. Valjda stoga se i dogaa ubijanje merhameta zbog kojeg su muslimani postali vanzemaljci (ovo je citat!), otuda i jevrejsko-muslimanski danak faizmu. Poznato je da na o-

74 | MAGAZIN ZA (POLITIKU) KULTURU I DRUTVENA PITANJA

Ra t u B i H - u z r o c i i p o s l j e d i c e vjek nema mrnje u sebi, kao i to da je islam spasio Europu od Turaka, dok je moralni lik Srba pun zloina, a ruenje i paljenje srpska sutina. Elemente za nametanje kolektivne sugestije su ve ubrzala sredstva masovne komunikacije, poput klevete koju nikakav dokaz i nijedan demanti ne uspevaju da zaustave.23 Izvan ovog stereotipa jedva da je mogue izii, ak i onda kad Ljiljan (7. prosinca 1992.) prizna kako nisu svi Srbi etnici, osim to bi to moda imalo biti utjeno. Poruka, nakon svega, je jasna Muslimani se moraju radikalizirati, etnicima podrezati krila, ubiti zvijer, uiniti posljednji tango kokarde. Muslimani mogu postati svjetska sila, citira Ljiljan (12. listopada 1992.) uglednika iz svijeta islama, to izravno asocira na brojnost i masu u islamu na nain kako je vidi Canetti.24 Borbene jedinice u Armiji BiH koje susreemo, Hamza, Fatih i potomci Zmaja od Bosne i sl. imaju, evidentno, islamski background, mada se ideolozi bosanstva/ bonjatva pozivaju na hiljadugodinju tradiciju, Kulina bana, srednjovjekovnu Bosnu i sl. I jo neto, krajnja moralna i(li) ratnika poruka Proklet bio ko ikada oprosti! svakako nije ni kranske ni europskodemokratske provenijencije. Poseban segment novina su tekstovi nednevnoga karaktera, oni to pretendiraju na trajanje, feljtonskoga karaktera, serijali. Oni su namijenjeni poduci iz vjere (islama), poduci iz (kvazi)historije Bosne i Muslimana ili su serijali o zavjeri protiv Bosne i Muslimana i svi su odreda dnevno-politiki visokoideologizirani. Ljiljan od 21. prosinca 1992. tako ui djecu povijesti Bosne: Njezin je drevni naziv Bosna, Hercegovina je postala u vrijeme Austro-Ugarske. Bosna je starija od Hrvatske 50 godina, a srpska drava u to vrijeme nije ni postojala. Bosna je dobila ime po svojim ljudima bosenima to znai da su bili blagi, razgovorljivi ljudi lijepe naravi. Nije teko pogoditi tko su drugi?! U Osloboenju itamo (22. i 23. studenoga 1992.) o genocidu nad Muslimanima i historijskoj znanosti, gdje su Muslimani najtraginiji jugoslavenski narod, to je, bez obzira na aktualno stanje, nalik preuzimanju tafetne kalimerovske palice od ve i zbog toga medijski omrznutih Srba. Meutim, malo je i to, nego se ide dalje u historiografski falsikat i tvorenje novog, ovaj put muslimanskoga mita: mrnja Europe (lokalnoj, tj. regionalnoj ksenofobinosti,
23 24

kao i kod Srba i Hrvata, potreban je iri prostor!)25 prema stanovnicima Bosne traje 800 godina i samo se s bogumila premjestila na njihove potomke Muslimane,26 kae autor teksta (usp. 24. sijenja 1993.) i to u trenutku kad je jedan drugi autor sa znanstvenom titulom ve ustvrdio da je jedna druga mitomanija rezultirala svim oblicima genocida, a njemu su dali doprinos i crkva, muzika produkcija, vojska i tampa u Srbiji (Osloboenje, 24. studenoga 1992.). Pisanje o kriarskim ratovima od XI. do XIII. stoljea u aktualnoj situaciji u kojoj se govori o nama naivnim i prirodnim Bosancima (Muslimanski glas, 21. rujna 1992.) ili naivnosti Bosanskih Muslimana (Ljiljan, 12. listopada 1992.) nije drukije od spominjanja npr. Kosova (k tomu e jedan od muslimanskih ideologa prigovoriti Srbima i Hrvatima da su u srednjem vijeku!), pogotovu ako se pritom preute svi krvavi islamski vojni pohodi na npr. Indiju (evo da preutimo Europu, mada autor pie samo o onome to se dogaalo kad se Europa oslobaala, premda nije jasno zato se oslobaala, budui je islam spasio Europu od Turaka!!), koji nisu nita drugo doli kriarski iliti polumjesen/ki, ali svakako vjerski ratovi pod Muhamedovom zastavom. Ustrajavajui u pisanju zabluda o sebi i drugima ta e vrsta literature uspostavljati jedan novi, sve agresivniji i sve opasniji mit, mit koji e poroditi sve ono to je jednom narodu na poetku bez razloga pripisivano, dakle stvarni radikalizam i islamsko-ideoloki fundamentalizam. Broj srpskih genocida nad Muslimanima u posljednjih 150 godina narast e u meuvremenu na devet (sic!), to sugerira i na mit o zavjeri, ali i o izabranom narodu, jer tko inae moe preivjeti devet genocida?! Ovakvu mitsku sliku, vjerojatno ovaj put o istinama o sebi, zaokruit e tvrdnja: u Sarajevu nigdje nema stana za muslimana, jer ta e meni engleska klozetska olja, ta ja sam Bosanac (Osloboenje, 24. oujka 1993.), napisat e jedan autor u povodu Bajrama. Razvoj situacije, eskalacija hrvatsko-muslimanskog sukoba, pojava onoga to e se nazvati agresija i sa druge strane (Osloboenje, 19. sijenja 1993.) ili srpsko-hrvatski dihad (Osloboenje 4. veljae 1993.) akcelerirao je k radikalizaciji: tiho etniko ienje Armije BiH, uvoenje vjerskih slubenika u Armiju BiH, izjave tipa da su bosanskohercegovakim Muslimanima blii muslimani iz Indonezije nego susjedi Hrvati i Srbi, jaanje uloge vojnih formacija tipa Sedme muslimanske i snanije eksponiranje mudahedina, napadna uloga islamsko-orijentalne terminologije u javnom i politikom ivotu, pa ak i vojsci (tipa: nazi-

Moskovisi, kao gore, knj. I., str. 152 Canetti, kao gore, str. 118 25 usp. o ovome veoma instruktivan tekst u: olovi, Politika simbola, kao gore, str. 52-62 26 usp. Sreko M. Daja, Konfesionalnost i nacionalnost Bosne i Hercegovine, Predemancipacijsko razdoblje 1463. 1804., 2. popravljeno i dopunjeno izdanje, Ziral, Mostar, 1999. str. 43-100 i 217-218
STATUS, BROJ 3, SVIBANJ/LIPANJ 2004.

| 75

Ra t u B i H - u z r o c i i p o s l j e d i c e vaj selam, iri islam; ili: askeri, nizam, gazije...), skraivanje imena Bosne i Hercegovine na Bosna kako bi imalo opravdanje ime Bonjaci27 i kako bi ih lider samo i jedino Muslimana-Bonjaka (komentar Tihomira Loze u Osloboenju iz ovoga perioda!), mada pritom sve vrijeme predsjednik Predsjednitva BiH, proglasio temeljnim narodom (nakon to je jedan od njegovih ideologa nazvao bestidnom europsku etnocentrinu povijest, a Europu, kranski zapad, Ameriku okvalicirao po srpski nasuprot islamu, onim dobrim Bonjanima, tj. mitskim bosenima, jednom rijei balkanskoj arkadiji28), emitiranje uz tv-dnevnik Televizije Sarajevo /BHT SDA-himne ime je do kraja signiran i taj dio medijskoga prostora u BiH. upravlja,31 ak ni onda kad se Karadi kao prvi od lidera bosanskohercegovakoga rata pozove na narod govorei: Narod e odluiti o granicama Republike Srpske! (Glas srpski, 26. veljae 1993.). U vremenima krize, a iskusili smo ih na svojoj koi u posljednjih petnaestak godina, mo tampe izgleda skoro neograniena. Kad na vidiku iskrsne opasnost, svi se graani pretvaraju u itaoce koji ekaju da vide ta e se pojaviti pod perom novinara, i tada vidimo, pie Tard, naciju, tu drutvenu grupu par excellence, kako se, kao i sve druge, pretvara u veliki savez grozniavih italaca...32. Ta nesluena mo medija prepoznavana je i kao takva na poetku rata bila jednom od prvih meta, a nakon rata jedan od prvih subjekata pacikacije. Medijski najsnaniji, kao i vojno i politiki najspremniji za rat su se pokazali bosanski Srbi, jer su uz brojnost, naslijeene komparativne prednosti imali i najjasnije iskazane ratne ciljeve. I Muslimani-Bonjaci i Hrvati su imali glavnu i prikrivenu, te sporednu i transparentnu opciju i ta ih je dihotomija skupo kotala. Hrvate kao najmalobrojniji narod u BiH na jedan nain, a Muslimane-Bonjake kao najbrojniji narod i kao objektivno najveu rtvu prologa rata na drugi nain. Oba meutim, mada na posve razliite naine, tragina. K tomu, Hrvati su se pokazali, ne samo zbog malobrojnosti i vojno-politiki i medijski nedoraslima povijesnom trenutku, povijesnim izazovima. Srbi su pravili neko novo Duanovo carstvo, Hrvati Tomislavovo, a Muslimani (poslije Bonjaci) sanjali Tvrtkovu Bosnu (samo, meutim, po prostranstvu) i u svakome od tih velikodravnih projekata nije bilo mjesta ni za druge narode, ni za tuu vjersku i kulturoloku posebnost, ni za tue naslijee i spomenike kulture. Upotreba medija (propagandno) sluila je upotrebi historiograje (uvijek romantiarski i falsicirano), upotrebi vjere (uvijek folklorno manifestirane) i upotrebi mita (aktualno-politiki adaptibilnog). To je uinilo sve tri strane u ratu jednakim u htijenju i razumijevanju upotrebe temeljnih kulturolokih topika, meutim posve razliitim u vjetini i umijeu uporabe, gdje je opet najloije prola muslimansko-bonjaka strana koja je, ve zarad prihvaanja iste matrice i u startu vlastitog povijesno-kulturolokog hendikepa u njoj ostala na razini nevjetog, ak smijenog epigona, ionako smijenih srpsko-hrvatskih povijesnih ili politikih mitologema, koji bi to i ostali, dakle smijeni, da nisu poluili tragino zatiranje naroda, unitavanje i devastiranje vjerskih objekata, histo-

Zakljuak
I pored toga to smo promotrili tek jedan isjeak rata i njegove medijske slike, dok jo dakle nije bio eskalirao hrvatsko muslimanski rat u ratu, kao niti muslimansko muslimanski sukob, uglavnom su sve paradigme kompleksnog bosanskohercegovakog rata unutar jugoslavenskih postkomunistikih ratova evidentne. Posebno je i do kraja itljiva matrica ekstremno nacionalno naglaenih i suprotstavljenih mitova, selektivne upotrebe historijskih topika, nacionalno-politikih stereotipa koji su odgovori na socijalnu neravnoteu i napete odnose, na situaciju obiljeenu prazninom, neizvesnou, brigom, strahom ili osporavanjem29 a to je sve u najekstremnijem sluaju rat. Dakako, uskraeni smo ovakvim pristupom za jedan dio ratnog novogovora, ali kako je on raen po ve vienoj srpskoj metodolokoj matrici, nekih novina nije ni bilo. Dapae, pokazalo se da ideolozi i egzekutori rata imaju ili istu ili slinu svijest, pa ili u neinventivnosti rade isto ili slino ili, ali doslovno, kao loi aci u istoj klupi, udaljeni od vlastite pameti, prepisuju znanje jedni od drugih. I kako su se kao subjekti na ratnoj sceni pojavljivali, tako su, tim redom i kvalitetom, talentom i inventivnou inili i medijsku kampanju i proizvodili vlastite nacionalne i politike mitove za sebe i svoje narode. Vidljiva je i metodski ekvivalentna upotreba naroda, masa u politike svrhe na krilima nacionalnih mitova, religijskofolklornih elemenata, povijesnih poluistina i historiografskih falsikata, gdje se onda ta instrumentalizacija dovede do savrenstva u kojem gomila jednom prenesena iz sveta razuma u svet mate30 postaje masa koja vlada ali ne
27 28

Safvet-beg Baagi npr. tu jasno razlikuje Bonjake i Hercegovce Vidjeti elaboraciju ovoga kod ania, kao gore, str. 187-203 29 irarde, kao gore, str. 204 30 Moskovisi, kao gore, knj. I., str. 236 31 Moskovisi, kao gore, knj. I., str. 17 32 Moskovisi, kao gore, knj. II., str. 17

76 | MAGAZIN ZA (POLITIKU) KULTURU I DRUTVENA PITANJA

Ra t u B i H - u z r o c i i p o s l j e d i c e rijskih spomenika i spomenika nacionalnih kultura. Tu je svakako paradigmatian i sluaj s ratnom bosanskohercegovakom zastavom s ljiljanima po kojima su pripadnici Armije BiH i postali, vidjeli smo to gore, ljiljani ili zlatni ljiljani. Zastava koja heraldiki toboe kontinuira srednjovjekovnu Bosnu, a sadri u sebi anuvinske ljiljane koji su u biti stilizirani krievi i pripadaju jednoj od tradicionalno najkatolikijih obitelji Europe, nosile su postrojbe tipa El Fatih, El Mudahid, Hamza i sl. iji su temeljni simboli zanijekali srednjovjekovnu Bosnu i unitili joj pravopolitiki kontinuitet, a na njih su juriale (sic!) Kralj Tvrtko ili Stjepan Tomaevi, koje bi se po logici stvari trebale, kao simboli kontinuiteta s tom Bosnom, boriti pod njom. Bonjaci-Muslimani su je, najposlije, proglasili zastavom bonjako-muslimanskoga naroda, a ljiljan je kao jedan od frekventnijih simbola zapadnoga kranstva najednom katolicima Hrvatima u Bosni i Hercegovini postao mrzak i u rukama Bogorodice, a kamoli sv. Ante i svetinja nieg ranga! Srbi su, meutim, u liku ratnog ministra informiranja Miroslava Toholja otro protestirali to Muslimani u svom grbu svojataju ljiljane iz nemanjikog grba. Takva raomonska promjena politiko-historijske i mitoloko-heraldike paradigme jedva da se gdje i kad tako paradoksalno krvavo dogodila, tim prije i tim vie to je novokomponirana heraldiko-simbolika igra, u biti skorojevika, nastavljena i dalje (jedan od bonjakih mitomana rei e da je anuvinski ljiljan ustvari lilium bosniacum koji su oni uzeli od Bosanaca!), ak i nakon okonanja rata kao rat drugim sredstvima, ustrajavajui inzistirati na ratom proizvedenim stereotipima. A vjera i religija, kao manifestacija politiko-folklornoga i ekskluzivno identikacijsko mjesto nacionalnoga (srpstvo pravoslavlje, hrvatstvo katolianstvo i muslimastvo/ bonjatvo islam), iseljena iz vjerskih objekata u vrijeme nosanja moiju svetaca Srpske pravoslavne crkve u miru, te blagoslivljanja junaka i pokazivanja tri prsta kao oblika borbenog pozdrava, nala je ekvivalent u katoliko-hrvatskom vjeanju krunice o vrat ili o naramenice vojnih odora, to su kao identikacijski simbol u naoj politiko-resavskoj koli, potom preuzeli Muslimani-Bonjaci vjeanjem tespiha. Upadljiva nazonost politikih i vojnih voa u vjerskim objektima i vjerskih slubenika na manifestacijama politike i vojne provenijencije do kraja je nacionalno i religijski vulgarno identicirala tri strane u sukobu i stvarna mjesta, izvorita neprijateljskoga. Ti e se vjerski simboli, sa frustrirajuim balastom prologa, od rane faze rata pokazati u medijima konfrontirani, a budui je u ratu (i ljubavi) sve doputeno zavrit e sa stotinama poruenih i devastiranih vjerskih objekata koji tako prestaju biti bogomolje ili spomenici kulture, a postaju ratne mete dalekoprotenog (podjednako u mitsku prolost koliko i u ve ivljenu mitsko-politiku budunost) etnokonfesionalnog sukoba, koji i dalje sveudilj zamagljuje stvarne vlasnike i pobjednike rata nacionalno-majake strukture u obliku politikih i vojnih elita, dakle ratni proteri ili ona poznata ilasova nova klasa. Rat, dakle, ostaje ekonomska kategorija, a sve ostalo tek i samo njegov odvajkada pusti instrument.

Izvori i literatura
monografske publikacije: 1. Gustave Le Bon, Psihologija gomila, Globus, Zagreb, 1989. 2. Elias Canetti, Masa i mo, GZH, Zagreb, 1984. 3. Ivan olovi, Bordel ratnika, tree, ilustrovano izdanje, Biblioteka XX vek, Beograd, 2000. 4. Ivan olovi, Politika simbola, drugo, ilustrovano izdanje, Biblioteka XX vek, Beograd, 2000. 5. Sreko M Daja, Konfesionalnost i nacionalnost Bosne i Hercegovine. Predemencipacijsko razdoblje 1463.1804., 2. popravljeno i dopunjeno izdanje, Ziral, Mostar, 1999. 6. Jozo Dambo, Maledicta ethnica. O nacionalnim stereotipima i verbalnoj agresiji, u: Zbornik u ast dr. fra Ignacija Gavrana, Udruga aka Franjevake gimnazije Visoko, Zagreb, 1999. 7. eljko Ivankovi, 700 dana opsade. Sarajevski ratni dnevnik, Durieux, Zagreb, 1995. 8. eljko Ivankovi, Tko je upalio mrak?, NZMH, Zagreb, 1995. 9. eljko Ivankovi, Hrvatsko-muslimanski rat u ratu, u: 99, Revija slobodne misli, Sarajevo, br. 13-14, april-juni 1998., str. 27-41 10. Mario Vargas Llosa, Don Rigobertove biljenice, Vukovi & Runji, Zagreb, 2000. 11. Branko Matan, Domovina je teko pitanje. Fragmenti dnevnika 1991.-1993., Press Data, Zagreb, 1998. 12. Ser Moskovisi, Doba gomile I-II, Biblioteka XX vek, Beograd, 1997. 13. Ratni zloini u Bosni i Hercegovini, ur. Milena Beader, Edin Tuzlak, Antiratna kampanja, Zagreb, 1993. 14. Mark Thompson, Kovanje rata. Mediji u Srbiji, Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini, HHO i dr., Zagreb, 1995. 15. Ivo ani, Prevarena povijest; Durieux, Zagreb, 1998. 16. Raul irarde, Politiki mitovi i mitologije, Biblioteka XX vek, Beograd 2000. periodine publikacije: Glas/Glas srpski, Banja Luka, jesen-zima 1992./93. Livanjski vidici, Livno, jesen-zima 1992./93. Ljiljan, Zagreb, jesen-zima 1992./93. Muslimanski glas, Sarajevo, jesen-zima 1992./93. Osloboenje, Sarajevo, jesen-zima 1992./93.
STATUS, BROJ 3, SVIBANJ/LIPANJ 2004.

| 77

Ra t u B i H - u z r o c i i p o s l j e d i c e

Rat u Bosni i Hercegovini iz ugla pripadnika manjinskog naroda

KRIV SAM...
Vrijeme je da se pogledamo i u oi i u ogledalo i da se, ja sigurno hou, testiramo: Mogu li izdrati sopstveni pogled
Anton Kasipovi

RAZMILJANJIMA O RATU U BOSNI I HERCEGOVINI, pa i na prostorima bive Jugoslavije, najvie me fascinira to mi se u godinama nakon tog zla zna uiniti da rata u stvari nije ni bilo. Uvjeren sam da je vie razloga za to, ali jedan od dominantnih je to to u stvari podsvjesno elim. Izvjesno je, naime, da je rat i pojedinano i kolektivno napravio toliku destrukciju u svijesti da se ovjek dobro osjea jedino i samo kad od takvih razmiljanja pobjegne. Koliko i kakvo zlo je bio rat u Bosni i Hercegovini moda najbolje pokazuje injenica da je lake osvojiti Oskara nego odgovoriti na pitanje ko je poeo rat. Danis Tanovi jeste ponjeo i aplauze i priznanja i postavio na dopadljiv nain plasirano pitanje: Ko je poeo rat? Inae, u tom smislu sam uo desetine razloga i povoda, ali jedan mi je svih ovih godina ostao u pamenju. Sluao sam, naime, i od ozbiljnih ljudi tvrdnju da se zaratilo zbog toga to je, ko biva, bilo izvjesno da e Jugoslavija pobijediti na tadanjem Prvenstvu Evrope u fudbalu. E, dakle, da bi se sprijeila ta pobjeda fudbala i biznisa zaratilo se. Zbog toga sam bio sretan to je Grka dobila Portugal, a nije se zaratilo. Druga teza koja se esto pominjala je da su eto nau (sada ve bivu) zemlju razorili stranci. Jednostavno smo im dojadili i odluili su da nas razvale. Mi, naravno, ni krivi ni duni. U meuvremenu je ostala samo jedna faza koju je trebalo zavriti, a to je onemoguiti Antu Markovia da nas uvede u Evropu. Tako bi propala ideja nacionalista o velikom prasku. Bili su, sjetimo se, krivi i Slovenci. Proglasili smo ih izdajnicima, seperatistima i bojkotovali njihove sokove. U jednom trenutku ih je pokuao prosvijetliti Slobodan Miloevi aljui im svoje mitingae istine na to je slovenaka polici-

ja odgovorila onemoguavanjem mitinga i uredno ispratila prosvjetitelje. Pamtim i vrijeme kad su neki epizodni likovi iz Knina usred Banjaluke promovisali ideju da treba prodavati krave, a kupovati puke. Frenetinost aplauza na centralnom trgu je bila na granici razornih zemljotresa koji su pogaali Banjaluku, a ratni adrenalin se gotovo mogao opipati. Iz dana u dan su se smjenjivali mitingai. Pamtim i dolazak nena iz Velike Kladue i Cazinske krajine koji su u hladovini ekali da im se obrate lideri koji su prethodno degustirali Mujine evape. Pamtim i da sam (kao pripadnik hrvatskog naroda u Banjaluci) po nekoliko puta iitavao imena lidera HDZ, a da mi ni jedno nije bilo bog zna kako poznato. Ko su ti ljudi pitao sam se? ta su radili ranije, na temelju ega su postali lideri, ta u stvari hoe, kakve ideje imaju? Odgovori su u svoj svojoj surovosti uslijedili kasnije. Rat je, preruen u odijelo brige za (svoj) narod, hodao ulicama, a ljudi ga nisu vidjeli. Ili nisu eljeli da ga vide. Pamtim da sam i u svojoj porodici srozao ugled i doveo u pitanje mentalno zdravlje kad sam rekao: Rat e, moramo vidjeti ta da radimo? Sad kad razmiljam o tome nisam siguran da sam bio posebno pametan, vjerovatno sam bio dovoljno uplaen. U sjeanju mi je i nevjerica mog sjajnog prijatelja, ovjeka koji je ivio u mjeovitom braku (mjeovitom dakle osim po polnoj razliitosti) kad sam i njemu iznio svoju zabrinutost nezvanim gostom pred vratima koji se odazivao na ime RAT. Nakon oka uzvratio mi je pitanjem: pa neu ja valjda pucati na tebe, ili svoju enu. Nije oklijevao ni da mi kae da sam lud. Ostalo je da lebdi i pitanje: A djeca Nacionalisti su kasnije za djecu iz mjeovitih brakova dali rjeenja koja su se kretala od sakaenja jedne ruke (da bi se

78 | MAGAZIN ZA (POLITIKU) KULTURU I DRUTVENA PITANJA

Ra t u B i H - u z r o c i i p o s l j e d i c e razlikovala) do ubijanja kopiladi Zbog ega jednom optem pitanju kao to je pitanje rata pristupam potpuno lino? Duan sam da obrazloim da, makar sad nakon svih ratnih godina i svih ratnih stradanja, zaista mislim da se sa ovim pitanjem svako od preivjelih mora suoiti zaista iz potpuno linog ugla. Vrijeme je da se pogledamo i u oi i u ogledalo i da se, ja sigurno hou, testiramo: Mogu li izdrati sopstveni pogled. U ishod naravno nisam potpuno siguran. Evo moguih raspleta: Prvi je da zaista sagledam i kaem sve. Drugi je da odustanem od pisanja ovog teksta. Trea varijanta je da ga, u trenutku kad postane zaista teko, skratim. Jo jednom se izvinjavajui zbog naglaene line dimenzije u cijeloj prii pokuavam opravdati. Razlog traim i u injenici da je ovo pria o ratu iz ugla pripadnika manjinskog naroda u jednoj sredini. Prvi put sam se zaista uplaio kad sam uo da je moj prijatelj, sveuilini profesor u Zagrebu, Srbin, prinuen da prodaje okoladice na Cvjetnom trgu. Javio je da je dobro i alio se: tezga umjesto katedre. Dobro je, iva je glava. Dosegnuo je bioloki minimum, glumei sreu injenicom da je iv. Karijera pijanog prodavca trajala je mnogo krae od sveuiline. Prljavi Srbin uskoro nije mogao prodavati okoladice. Izgubio je sve osim dvoje troje prijatelja Hrvata ija se sva pomo svela na to, ali to je zaista bilo sve i mjerilo se herojstvom, da mu pomognu da ode. I otiao je. Uskoro sam i sam iskusio ta to znai biti nepoudan. Dojueranje prijatelje su, kad bi smo se sretali u gradu, toliko zanimali izlozi neovisno da li su njima bile enske gae, ekseri ili igrake, da me zaista ne bi primjeivali. ok i razoarenje koje sam tih godina doivljavao kasnije su u tri vode oprali novi dogaaji. Razumio sam da su se ljudi jednostavno bojali. Naravno da tad nisam ni razumio ni znao da je susret sa nepoudnim, ak i kad je lien elementarne pristojnosti i srdanosti, doslovno mogao biti opasan po ivot. Noi su u tim ratnim godinama bivale sve due, sve mranije, sve neizvjesnije. Dana kao da nije ni bilo. Ili se dan i no vie nisu razlikovali. U Banjaluku se slijevale vijesti o junakim pobjedama, prikrivane su ili minimizirane informacije o poginulima, iz Banjaluke su odlazili Muslimani i Hrvati. Plasiran je pojam humanog preseljenja. I sam sam uestvovao u toj nakazi u humanom odijelu. Ispraao sam ljude na rane, jutarnje autobuse i jednog dana, otpravivi posljednjih sedamnaestoro bliih i daljih roaka, ostao sam sa enom i sinom. Rat je bjesnio u ljudima i oko ljudi. Na banjalukim lipama je postajalo tijesno osmrtnicama. Nije bilo dana bez sahrane. Dolazili su vojni pozivi. Slali su mi ih Srbi, po potrebi vojske i po linoj elji da mi se osvete za ko zna ta, ali prije svega za to to sam bio Hrvat. I spasavali su me Srbi. Ne za to to sam bio Hrvat nego zato to su vjerovali da sam ovjek. Nagledao sam se paktova i saradnje ljutih protivnika. Jedan od poziva sa zlokobnim vojnim peatom doao mi je, ini mi se, devedeset tree. Saznao sam, rekao mi je moj prijatelj Srbin (ni sad neu rei ime zbog tog ovjeka) da se u stvari u Banjoj Luci sakupljaju Hrvati da bi popunili ko zna koju brigadu HVO-a negdje oko epa. Nisam otiao. I ostao sam iv. Dakle, ljuti neprijatelji su se i tako ispomagali i tako su saraivali razmjenjujui topovsku hranu. Evo kritinog trenutka. Zaista sam u iskuenju da kaem ili preutim. Borei se za bioloki minimum, dakle da preivim, stavio sam na son jedino to sam imao i radio u novinama. Radio sam ono to su mi naredili jer je, kad su potroeni svi izgovori, pomoi, skrivanja, ostalo samo to u zamjenu za oruje i uniformu. Rei u: Dao sam obraz da bih sauvao dupe. I sad mislim da drugaije nije moglo, ali nisam do kraja siguran da u stvari ne pokuavam olakati sam sebi ono ivota to nije odnio rat. Bivao sam prinuen da u okviru kolektivnih prijema, negdje iz ugla, posmatram ljude koji su kreirali rat. Ljude koji su me direktno ugroavali, ljude koji su se udili otkud Hrvat u Banjoj Luci, ljude koji su ostajali u oku kad bih izgovorio ime i prezime. I sad se pitam ta bi bilo da sam rekao da neu da prisustvujem, da sam stegao petlju i da nisam pruio ruku. Slutio sam, a sad znam: Ne bih preivio. Fotograja sa jednim od njih mi je doslovno spasila ivot. Ono to ne znam i pitanje da li u ikad saznati je da li sam pogrijeio? Da li sam trebao biti bolji i hrabriji ovjek i rei potpuno svjestan ta to znai. Za to nisam imao petlju. Gledao sam, dakle, rat iz jednog posebnog ugla. Vidio sam to zlo u nastajanju, u zanosu, u umoru i na kraju. Gledao sam ga sigurno oima kojima su ga gledali Srbin i Hrvat u Sarajevu. Osim zla, koje je zadesilo sve one koji su bili manjina, pripala je posebna muka.
STATUS, BROJ 3, SVIBANJ/LIPANJ 2004.

| 79

Ra t u B i H - u z r o c i i p o s l j e d i c e Zbog sve ovoga sam sklon da se saglasim sa onima koji misle da narodi ne mogu biti krivi za rat, ali i narodi i pojedinci mogu biti odgovorni. Nekima e, hvala Bogu, tu odgovornost kad tad mjeriti sudovi, ali svakom od nas ostaje sopstvena, teka mjera odnosa, injenja i neinjenja pred rat, u ratu i nakon rata. Ko je doveo nacionaliste na vlast devedesetih? Da li smo to uradili zaista iz uvjerenja ili su nam podmetnuli trik star koliko i ovjeanstvo? Manipulirali su zaista naim strahom. Onima koji nisu bili ni za ta smo samim tim omoguili da projektuju i organizuju rat. Rat je, naravno, donio sasvim drugaija pravila, drugaije zakone, drugaije mjere vrijednosti. Ubistvo je osvanulo kao patriotizam, pljaki je nadjenuto ime osloboenje, budalatina je nazivana odlunou, multietninost zaostalou...Tito je preko noi postajao Broz, a onda je deloiran u psovku uz dodatak ledeni... Neki su gradovi rueni, nekim drugim su mijenjana imena. Da li smo u svemu tome uestvovali. Neko je za sve glasao. Neko je izglasane odluke provodio. Ja sam utao i zbog toga sam kriv. U postupku u kojem sebe proglaavam krivim ne treba mi ni albeni postupak, ni ocijelni postupak...Treba mi kazna. Uslovna. Ako se ne daj Boe dogodi nekad neki novi rat, Anton Kasipovi ne smije utati. Pravna pouka: Ako imenovani bude utao ima ga pravo mobilisati vojska (slubena ili privatna) koja na njega naie. Ta vojska ga, u sluaju potrebe, moe, bez naknade i saglasnosti imenovanog, prepustiti drugoj vojsci, policiji, falangi, miliciji, grupi graana, bandi... bilo kome ko za njega pokae interes. Dobro bi bilo odrediti i vaspitnu mjeru u stilu da osueni mora izai na svake izbore (lokalne, opte, redovne, prijevremene) i glasati jedino i samo po svojoj savjesti... Ako ne izae na izbore morae svaki dan gledati govore sa predizbornih skupova nacionalistikih partija i ratne izvjetaje televizija. I na kraju da kaem: Ni sad ne mislim da je u Bosni i Hercegovini bio rat. Ovdje su se tukle bande za teritoriju, bogatstvo, imetak. Da ih ne bi smo prepoznali sve su zavravali sa maskama na licima. Samo smo neke prepoznali po oima i glasu. Znam da u sigurno jo desetak puta gledati Tanoviev kultni lm, kao to znam i da mi nee dosaditi, ali moram rei da je za mene najvanije pitanje ko je zavrio rat. Ili jo moramo raditi na tom pitanju. Na izborima. ANTON KASIPOVI JE ROEN 1956 GODINE U BANJALUCI. PO ZANIMANJU JE DIPLOMIRANI PRAVNIK. DUGO GODINA PRIJE RATA JE OBAVLJAO DUZNOST GLAVNOG I ODGOVORNOG UREDNIKA DNEVNIH NOVINA GLAS IZ BANJALUKE. TRENUTNO JE ZAPOSLEN U JS BIH - BHTV1 U BANJALUCI KAO DIREKTOR MARKETINGA.

80 | MAGAZIN ZA (POLITIKU) KULTURU I DRUTVENA PITANJA

Ra t u B i H - u z r o c i i p o s l j e d i c e

Uinci rata u BiH


Indikativan je, u tom smislu, iz istraivanja prije svega pokazatelj da opi ambijent bosanskohercegovake stvarnosti obiljeava stanje nacionalne nejednakopravnosti. To je ocjena, s kojom se je prije est godina slagalo preko 2/3 svih graana BiH
dr. Slavo Kuki

Uvod

AT U BIH JE I DANAS JEDNO OD SPORNIJIH PITANJA. I, dakako, jedno od pitanja na koje se mogu sresti najrazliitiji odgovori i u drutvenoj teoriji i u politikoj pragmi. Gdje, primjerice, treba traiti njegove istinske uzroke? to je, potom, stvarni povod ratu? Je li rat agresija na jednu suverenu zemlju ili se, pak, radi o graanskom sukobu, utemeljenom preteito na premisama nacionalnog i konfesionalnog? Je li se rat mogao izbjei ili je on samo prasak vjekovne netrpeljivosti izmeu razliitih naroda, kultura, civilizacijskih krugova? Odgovori na postavljena, ali i masu drugih pitanja, su doista aroliki. I odraavaju, dakako, sve muke kojima je sociokulturni ambijent Bosne i Hercegovine, ali i njezinog okruenja, izloen. Veliki je dio intelektualne javnosti BiH, primjerice, i danas sklon tezi da je, u sluaju posljednjega rata, po srijedi klasini tip agresije na jednu suverenu zemlju. Drugi, meutim, polaze od sasvim suprotnih premisa. U ratu, njegovom zaetku, tijeku i nainu voenja skloni su traiti najraznolikije razloge za tezu da je i on, kao uostalom i mnogi drugi i u mnogim drugim dijelovima svijeta, tip graanskoga rata. Dodue, uzrok mu nije u socijalnom, klasnom ili regionalnom. Uzrok mu je, naprotiv, iako ne i iskljuivo, u etnikom i konfesionalnom. No, nerijetki nisu ni oni koji slijede logiku takozvanog srednjeg puta. Rat je, po njihovu sudu, zapoeo kao agresija. Vremenom, meutim, on je sve vie poprimao obiljeja i graanskog sukoba. Cilj nam, meutim, nije baviti se ni uzrocima ni karakterom protekloga rata u BiH. Pozornost, naprotiv, kanimo
1 2

usmjeriti na uinke, posljedice koje je rat za sobom ostavio. A meu njima, dakako, razlikovati treba one koji su izravni, neposredni s jedne, te uinke i posljedice za koje se moe kazati kako su dugoroni.

Izravni uinci rata u BiH


Iako je od rata u BiH prolo skoro itavo desetljee, njegovi razorni efekti, oni iji je uinak oigledan i za vrijeme njegova trajanja, i danas su u svjeem sjeanju. Prvi i najstraniji se, nema sumnje, odnosi na one koji su tijekom njegova trajanja, i zbog njega dakako, izgubili ivot. Pouzdanih brojki u vezi s tim, dodue, nema ni danas. No, procjenama se ve neko vrijeme operira. Bez obzira na sve razlike, koje se meu njima daju identicirati, nije sporno da su u pitanju izgubljeni ivoti nekoliko stotina tisua graana, mukaraca i ena razliite ivotne dobi, nacionalne i konfesionalne pripadnosti.1 Izravni uinak je, potom, i naputanje vlastitih domova, na to je prisiljeno bilo preko polovice ukupnog bh. stanovnitva.2 Ono je, opet, motivirano dvjema temeljnim grupama razloga. Jednu ini bjeanje pred naletom ratnih prijetnji, na koje se graani odluuju bez izravnog pritiska sa strane, a drugu, opet, progoni na koje su ih prisiljavale oruane formacije s drugim nacionalnim predznakom. Teko je i danas sa sigurnou tvrditi koji od ovih oblika naputanja vlastitih domova tijekom posljednjega rata je bio masovniji. No to, u krajnjem, i nije toliko vano. Jer, uinak je, u konanici, bio isti. Graani su, i u jednom i u drugom sluaju, morali napustiti dom u kojem su roeni, u kojem su proveli itav ili znaajan dio ivota itd.

Procjene se kreu u rasponu od 200 do 300 tisua. Po nekima, na to je bilo prisiljeno ak 2,5 milijuna stanovnika BiH, to je oko tri petine ukupnog stanovnitva po popisima iz 1991. godine
STATUS, BROJ 3, SVIBANJ/LIPANJ 2004.

| 81

Ra t u B i H - u z r o c i i p o s l j e d i c e Razliite su, s druge strane, bile i ciljne destinacije u pomjeranju prognane i izbjegle populacije. No, sve one se, ipak, mogu svrstati u dvije temeljne grupe. Prva je podrazumijevala pomjeranje unutar zemlje iz jednog dijela opine u drugi ili, pak, jednog dijela zemlje u drugi. Drugu, opet, ini naputanje BiH i odlazak u tree zemlje. Najee su to bile razliite evropske destinacije,3 ali nerijetki nisu ni prostori SAD, Kanade i Australije. I jedna i druga su, naalost, bile podjednako masovne.4 Ipak, odlazak u tree zemlje je, dugorono, pojava s mnogo teim posljedicama. Razlozi su viestruki. Za takvo se rjeenje, s jedne strane, opredjeljivao relativno obrazovaniji dio bh. populacije. to to, u razvojnom smislu, treba znaiti za budunost zemlje posebice pretpostavi li se da se obrazovanije stanovnitvo relativno lake adaptira na novu situaciju i da je u mogunosti bre osigurati i egzistenciju na novoj destinaciji nije potrebno detaljnije obrazlagati. S druge strane, odlasku u tree zemlje naginjao je mlai dio stanovnitva. Posljedice i te injenice su viestruke. One su, dakako, razvojne, i to s negativnim predznakom. No, posljedice ove injenice su, iznad svega, demografske jer se radi o odlijevanju stanovnitva u fertilnoj, esto i najplodnijoj fertilnoj dobi. Izravni uinak rata, potom, je i uasno materijalno razaranje. Prema raspoloivim podacima, naime, u BiH je, tijekom rata i zbog rata, razoreno ili znaajno devastirano preko etiristotine tisua objekata najrazliitije namjene od stambenih, preko kolskih i zdravstvenih do gospodarskih u najizravnijem smislu rijei. Posljedice i te injenice su takoer zastraujue. Privredna aktivnost zemlje je, primjerice, pala na svega dvadesetak postotaka predratne. Efekt te injenice je i vie nego podrazumijevajui radikalan pad stope zaposlenosti i itava armija onih koji su posao, kao izvor gole bioloke egzistencije, traili. Navedeno istraivanje je, potom, svom silinom uputilo na stanje ugroenosti graanskih i ljudskih prava koje je u vezi s nacionalnom pripadnou. Jo konkretnije, rat je u BiH rezultirao takozvanim novim manjinama. Radi se, zapravo, o tome da su u poziciju manjina, osim tradicionalnih manjina, doli i pripadnici triju konstitutivnih naroda u dijelovima zemlje u kojima su nominalno inili manjinu stanovnitva. Indikativan je, u tom smislu, iz istraivanja prije svega pokazatelj da opi ambijent bosanskohercegovake stvarnosti obiljeava stanje nacionalne nejednakopravnosti. To je ocjena, s kojom se je prije est godina slagalo preko 2/3 svih graana BiH. Neravnopravnost je tada identicirana u razliitim oblastima. U razliitim je oblastima, meutim, identicirano i krenje temeljnih ljudskih prava i sloboda pripadnika naroda koji, u mjestu u kojem ive, ine nominalnu manjinu stanovnitva. Obrazovni sustavi su, primjerice, bili ve tada izgraeni na nain da privilegiraju nominalno veinske nacionalne skupine.6 I ne samo to. Tako postavljeni obrazovni sustavi su, silinom logike, doprinosili ugroavanju, ne samo ljudskih i graanskih prava pripadnika drugih naroda koji su, po Ustavu, konstitutivni, nego i prava i sloboda pripadnika nacionalnih manjina. Na to su, dodue, upuivali i pokazatelji koji se izravno odnose na ugroavanje ljudskih i graanskih prava, koje nastaje kao posljedica nacionalnog pripadanja nominalno manjinskoj grupaciji, ali i jo neki podaci. U pitanju je, prije svega, preteito slaganje graana BiH sa sudom da je jedna od bitnih posljedica, koje je rat u BiH ostavio, i to da su sve manjinske etnike grupe u loijem poloaju u vrijeme provoenja istraivanja nego prije rata.7 I ne samo to. Gotovo 2/3 graana BiH dijeli miljenje da su u to isto vrijeme u naoj zemlji ugroena nacionalna i graanska prava nacionalnih manjina. Tijekom istraivanja se pokualo tragati i za uzrocima ugroavanja osnovnih nacionalnih i graanskih prava pripadnika nacionalnih manjina. Pokazalo se kako je najrairenije ono uvjerenje graana BiH koje uzroke ugroenosti osnovnih nacionalnih i graanskih prava pripadnika nacionalnih grupacija koji su nominalno u manjini u ekstremnom nacionalistikom ponaanju vladajuih struktura.8 Ali, istraivanje upuuje i na zakljuak kako dio uzroka ugroenosti osnovnih nacionalnih i graanskih prava pri-

Pretvaranje konstitutivnih naroda u manjine


Rat u BiH je, potom, a zbog etnikog ienja, imao uasavajui uinak i na nacionalnu strukturu stanovnitva. To su potvrdili i podaci istraivanja, iz 1998. godine.5 Iako su promjene u nacionalnoj strukturi tim istraivanjem identicirane na prostoru itave zemlje, njihov intenzitet je, ipak, neto jae bio izraen na prostoru Republike Srpske.
3

82 | MAGAZIN ZA (POLITIKU) KULTURU I DRUTVENA PITANJA

Pri tome se misli, prije svega, na Hrvatsku, SR Jugoslaviju (danas Srbiju i Crnu Goru), Njemaku, vedsku i Norveku, ali i druge zemlje zapadne Evrope. 4 Procjenjuje se, primjerice, da je zemlju napustilo i zavrilo na svim svjetskim meridijanima preko milijun graana BiH. 5 U pitanju je istraivanje u okviru projekta Nove manjine, koje je u jesen 1998. godine, na prostoru itave zemlje realizirao istraivaki tim na elu s prof. dr. Slavom Kukiem, a koje je objavljeno pod naslovom Poloaj graanina i naroda u BiH. 6 50% svih graana BiH smatralo je da je postojei obrazovni sustav u dijelu Federacije, u kojem Hrvati ine veinu, naklonjen Hrvatima, a u dijelu u kojem Bonjaci ine veinu, naklonjen Bonjacima. Ili, ak 59,7% svih graana BiH smatralo je da je obrazovni sustav u RS naklonjen Srbima. 7 S tim se sloilo 43,9% svih graana BiH u vrijeme realizacije istraivanja. 8 28,5% svih graana smatralo je kako takvo ponaanje vladajuih struktura ima veliki znaaj za tadanju ugroenost nacionalnih i graanskih prava pripadnika nacionalnih manjina.

Ra t u B i H - u z r o c i i p o s l j e d i c e padnika nacionalnih manjina u BiH treba traiti i u rjeenjima Daytonskog ustava i ustavima entiteta jer nisu izgradili sistem zatite pripadnika nacionalnih manjina, i to najmanje po dva osnova: prvo, jer ustavnim rjeenjima ne jame u dovoljnoj mjeri temeljna ljudska i graanska prava svojih graana, i drugo, jer tim istim rjeenjima u dovoljnoj mjeri ne tite i prava manjinskih etnikih grupa, dakle pripadnika nacionalnih manjina. O negativnim se trendovima tijekom 2003. godine, potom, na razini zemlje moe govoriti i ako se pod lupu analize stavi izloenost graana verbalnom uznemiravanju ili zikom napadu zbog njihove nacionalnosti. Oni su, dakako, upozoravajui posebice u nekim dijelovima zemlje. Gdje traiti uzroke takvom stanju stvari? Nema dvojbi da ih ne treba traiti u samo jednom izvoru. Dapae. No, neki od njih su na koncu 2003. godine i testirani u javnom miljenju. Gotovo polovica stanovnitva, primjerice, ako je temeljem provedenih istraivanja suditi, dijeli uvjerenje kako su u funkciji ponovnoga izazivanja i pojaavanja ve postojeih oblika nacionalne netrpeljivosti tijekom zadnjih godinu dana bila i neka od javnih sukobljavanja lanova dravnoga predsjednitva. Odnos naglaene kritinosti prema tim sukobljavanjima je posebice evidentan kod najobrazo-

Povrede ljudskih i graanskih prava etnikih skupina danas


Ugroavanje graanskih i ljudskih prava pripadnika etnikih skupina nije karakteriziralo samo neposredne poslijeratne godine. Dapae. Promatraju li se, primjerice, pokazatelji, koji karakteriziraju 2003. godinu, oni, sami po sebi,

Odravanju i produbljivanju nacionalnih frustracija u BiH pogoduje i tip politikog organiziranja koji je karakterizira. U pitanju je takozvano nacionalno organiziranje koje pripada tipu pretpolitikog drutva i nije imanentno razvijenim demokracijama.
izazivaju zabrinutost.9 Iako su trendovi negativni oni, jo uvijek, promatra li se zemlja kao cjelina, nisu i zabrinjavajui. No, to se ne bi moglo rei i za pojedine dijelove BiH. Dapae, za promjene u nekima od njih ima dosta argumenata za tezu kako su one alarmirajue (tabela br. 1).10 to je jo znaajnije, navedeni negativni trend posljedica je promjene prvenstveno u uvjerenju veinskog11 stanovnitva iz tih dijelova zemlje. Naravno, tijekom itave godine je osjeaj ugroenosti zbog pripadnosti manjinskoj etnikoj grupi testiran i konkretnim formama neugodnosti, koje su graani doivljavali ili su osjeali da one egzistiraju u sredini u kojoj ive postojanje, primjerice, osobnog iskustva diskriminacije, ili pak osjeaja graana da imaju manje prava od drugih zbog svoje nacionalnosti. Rast takvog i iskustva i osjeaja je, tijekom zadnjih godinu dana, nesporan. Nesporan je, potom, isti trend i u iskustvu i u osjeaju graana ako se oni dovedu u vezu s konfesionalnom pripadnou. Porast takvog i iskustva i osjeaja karakterizira doslovce cijelu zemlju, ali i sve njezine etniki karakteristine dijelove. vanijeg dijela stanovnitva. No, zaotravanje meunacionalnih odnosa i sa njim povezano krenje temeljnih graanskih i ljudskih prava mnogi su, temeljem istih istraivanja, skloni dovesti u vezu sa promjenom vlasti i javnim nastupima lidera triju nacionalnih partija. Na to, uostalom, upuuju i istraivanjem dobiveni statistiki pokazatelji (tabela 2). Sve to je, u odnosu na godinu dana ranije dakako, razlog i rastu uvjerenja da se BiH, obzirom na njezinu trenutnu politiku situaciju, kree u pravcu pogoranja opeg stanja. Promatrano na razini zemlje, naime, takvom je uvjerenju koncem prole godine sklono bilo vie od polovice svih bh. graana. Jo znaajnije je da je rast navedenog uvjerenja odlika sva tri karakteristina dijela zemlje. Intenzitet mu je, ipak, neravnomjerno distribuiran. Na prostoru Republike Srpske uvjerenost u pogoranje stanja je i najprisutnija. Gotovo 2/3 svih graana ovog entiteta je, primjerice, konac godine doekao s takvim uvjerenjem. Ali, ono nije beznaajno ni kod drugih.

U vezi s tim vidjeti Sistem ranog upozoravanja za BiH, godinji izvjetaj za 2003. godinu. Pri tome mislimo na dijelove Federacije, u kojima nominalnu veinu ine Hrvati, a u kojima je, unutar samo godinu dana, uvjerenje kako su tamo ugroena graanska i nacionalna prava pripadnika naroda koji tamo nominalno ine manjinu stanovnitva, raslo ak pet puta. Umjesto 4% graana na koncu 2002. godine, skoro 20% njih je konac 2003. godine u ovom dijelu zemlje doekao s uvjerenjem da su, tamo gdje ive, ugroena graanska i nacionalna prava pripadnika naroda koji su tamo trenutno u manjini. Na to, uostalom upozorava i tabela br. 1. 11 Termini veinsko i manjinsko koriste se iskljuivo da bi se oznailo stanovnitvo koje, u odreenom dijelu zemlje ini nominalnu veinu, odnosno manjinu, a nikako i da bi se napravila razlika izmeu konstitutivnih naroda i etnikih manjina.
10

STATUS, BROJ 3, SVIBANJ/LIPANJ 2004.

| 83

Ra t u B i H - u z r o c i i p o s l j e d i c e Ako je, pak, to i pravo stanje stvari, onda ne udi ni veoma naglaen strah od mogunosti ponovnog izbijanja ratnih sukoba u sluaju povlaenja snaga SFOR-a. Konac 2003. godine, primjerice, s takvim je strahom doekao priblino svaki trei graanin ove zemlje. preuzeti iz baze podataka UNHCR-a, , govore sami za sebe (tabela br. 3). Na koncu, a i to je podjednako vano, nevraanje predratnim domovima ne uspijeva stimulirati ak ni relativno povoljno raspoloenje domicilnog stanovnitva, onog koje je tijekom rata ostalo kod svojih domova i koje stvara ambijent povratku, bilo da je on pozitivan ili negativan. Provedena istraivanja poetkom 2004. godine,12 naime, upuuju na zakljuak da se preko etiri petine ukupnog stanovnitva BiH slae s povratkom onih, koji su u mjestu njihova stanovanja ivjeli prije rata, a koji tamo, po osnovu svoje etnike pripadnosti, ine dio stanovnitva koji je nominalno u manjini. Takvo raspoloenje je posebice izraeno na prostoru Federacije. No, jo znaajnije je da je ono u stalnom porastu i u drugom dijelu zemlje, te da dostie razinu federalnog. Posljedica svih navedenih injenica u vezi s povratkom graana njihovim predratnim domovima tjera na razmiljanje. Teko se je, meu inim, oteti dojmu kako je etniko pregrupiranje stanovnitva jedan od uinaka rata koji e bitnije obiljeiti bh. budunost. Na mjesto tigrove koe rat je u znaajnoj mjeri promovirao logiku monoetnikih teritorija. Povratak na predratnu demografsku proaranost gotovo da je, barem tijekom stoljea u kojem ivimo, nemogua. Koliko nju, u budunosti dakako, mogu stimulirati demografski globalizacijski procesi, veoma je upitno. Razlog je, dakako, u injenici da se ni putanju globalizacijskih procesa ne moe s velikim stupnjem vjerojatnoe projicirati. Etniko pregrupiranje stanovnitva, meutim, moe pogodovati i jo jednom negativnom trendu. U pitanju je, naime, odravanje, pa i stimuliranje duha nacionalne frustriranosti koji je dijelom bio pretpostavka, a dijelom je i jedan od proizvoda rata. Zato? Vie je razloga tome. Monoetniki prostori, naime, sami po sebi smanjuju razinu etnike tolerancije, stimuliraju duh smanjene osjetljivosti prema drugaijem. U takvom je sociokulturnom ambijentu, prema tome, relativno znaajno jednostavnije i manipuliranje elementom nacionalnog. Jo konkretnije, u takvom je ambijentu mnogo jednostavnije izazivati i onaj tip etnikih frustracija koje ranije nisu postojale. Poe li se, meutim, od drutva kakvo je bosanskohercegovako, od drutva, dakle, koje je etnikim tipom frustracija ionako optereeno, onda je to ambijent koji ima i dodatnih pogodnosti za odravanje postojeih i izazivanje novih formi frustracija u uvjetima egzistencije monoetnikih prostora. S druge, pak, strane, odravanju i produbljivanju nacionalnih frustracija u BiH pogoduje i tip politikog organiziranja koji je karakterizira. U pitanju je takozvano nacional-

Dugorone posljedice rata nedvojbene i projicirane


Uz posljedice koje vrijeme, bre ili sporije, savlauje i lijei, iza svakog rata ostaju i one iji je uinak trajniji. Ni rat u BiH devedesetih nije poteen te vrste efekata. U kontekstu ove analize nau pozornost zadravamo tek na nekima od njih. Nije sporno, prije svega, da e stupanj razvijenosti, koji je dostigla poetkom devedesetih godina XX. stoljea, BiH morati hvatati i slijedeih desetak godina. I ne samo to. Da bi se to postiglo neophodno je osigurati dosta dinaminu stopu privrednoga rasta, ali i opredijeliti se za razvoj koji je moe osigurati. Danas, naime, devet godina nakon okonanja rata, stopa zaposlenosti je jo uvijek na razini ispod 50% predratne, bruto drutveni proizvod i nacionalni dohodak po glavi stanovnika su daleko ispod razine koju su poetkom devedesetih godina bili dostigli. Veoma pojednostavljeno zbog rata u BiH su izgubljena desetljea. U slijedeim desetljeima izgubljeno treba dostizati, a istodobno voditi rauna da se smanji i zaostatak u odnosu na okruenje i razvijenije evropske zemlje. Usprkos svemu, mogunost savlaivanja te posljedice, barem dugorono promatrano, ipak postoji. Za razliku od toga, meutim, veoma su male, gotovo nikakve anse da BiH vrati demografsko arenilo kakvo ju je krasilo prije izbijanja rata devedesetih godina XX. stoljea. Prema podacima UNHCR-a, naime, i danas je izvan svojih predratnih domova oko 800.000 graana BiH. Mnogo je argumenata koji govore u prilog tezi da je stvarno stanje i znaajno loije. Naime, procjene UNHCR-a se temelje na statistikama o povratku. One, naalost, znaajno odudaraju od stvarnosti. Veliki postotak statistiki zabiljeenih povrataka stvarno ne egzistiraju nego su identicirani po osnovu ostvarenog prava povratka stana i druge imovine tijekom rata izbjeglih i prognanih graana. No, navedeno pravo u relativno visokom postotku sluajeva nije realizirano kako bi ostvaren bio i ziki povratak nego, naprotiv, kako bi se ostvarile pretpostavke da se imovina u vlasnitvu moe prodati treim licima. S druge strane, tijekom druge prole i, posebice, prvih mjeseci ove godine radikalno je pala uestalost ak i statistikih povrataka. Podaci, i nominalni i indeksno izraeni,
12

Koriteni su podaci iz istraivanja u okviru projekta Sistem ranog upozoravanja, kojeg realizira UNDP, ured u Sarajevu.

84 | MAGAZIN ZA (POLITIKU) KULTURU I DRUTVENA PITANJA

Ra t u B i H - u z r o c i i p o s l j e d i c e no organiziranje koje pripada tipu pretpolitikog drutva i nije imanentno razvijenim demokracijama. Sasvim je, meutim, izvjesno da je BiH jo daleko od otklona u odnosu na takav tip politikog organiziranja. Ono je, drugim rijeima, i dodatni stimulator koji e vijek nacionalnih frustracija, kojima je bh. drutvo optereeno, i sam za sebe produljivati. Na koncu, svi, naprijed navedeni, dugoroni efekti i posljedice rata u BiH iz devedesetih godina XX. stoljea, mogli bi stimulirati i jo jedan raseljavanje i demografsko pomjeranje prema drugim svjetskim destinacijama. Rat je, sam po sebi, uzrokovao demografsko pranjenje BiH. Istraivanja zadnjih pet godina, s druge strane, potvruju veliki stupanj spremnosti mladih, u dobnoj skupini izmeu petnaest i trideset godina ivota, da svoju ivotnu priu nastave izvan vlastite domovine. Prema podacima istraivanja, kojeg je 2000. godine realizirao istraivaki tim IBHI-a, u ukupnoj strukturi mladih navedene ivotne dobi ak 62% njih je, ukae li im se prilika, iskazala spremnost da napusti BiH i ode u druge dijelove svijeta.13 Nita se bitno, naalost, u raspoloenju ovog dijela bh. stanovnitva nije dogodilo ni nakon toga. Sva istraivanja i nakon toga14 potvruju veliki stupanj spremnost mladih da ivot nastave izvan granica BiH. Zbog ega su iznijeti podaci znaajni? Razlog je jednostavan. Iskazano raspoloenje za posljedicu ima, u veoj ili manjoj mjeri izraen, i stvarni odlazak stanovnitva koje je za razvoj viestruko relevantno. U pitanju je, prije svega, dio stanovnitva u najplodnijoj fertilnoj dobi. Posljedice su i vie nego jasne. Takvim odlijevanjem nemogue je, meu inim, izbjei i starenje, ali i demografsko pranjenje u najklasinijem znaenju rijei. S druge strane, odlazak obrazovanog dijela populacije za posljedicu ima i mnogostruke negativne razvojne efekte. Uostalom, to je dio stanovnitva koji bilo kakav razvoj i moe pokrenuti i njime upravljati. Njegov odlazak, dakle, najizravnije znai i smanjenje potencijala koji takvom sposobnou raspolae.

Literatura:
1. Franjo Koul, Slavo Kuki, Drava i nacija, BiH posljednji etapni prostor konsolidacije Evrope, Sarajevo-Mostar, 1999. Slavo Kuki, Position of the Citizen and the Ation in Bosnia and Herzegovina, Centre for Protection of Minorities Reghts Sarajevo, Association of Independent Intellectuals CIRCLE 99, Sarajevo, 1998. Slavo Kuki, Demografske spremembe in poloaj manjin v BiH, ISCOMET, Maribor, 2001. Slavo Kuki, Marija utura, Tranzicija i sustav vrijednosti, znanstveni skup Sarajevo, listopad, 2003. Sistem ranog upozoravanja, Bosna i Hercegovina, kvartalni i godinji izvjetaji iz 2002. i 2003. godine, te izvjetaj za prvi kvartal 2004. godine, UNDP, Sarajevo www.unhcr.ba Izvjetaj o humanom razvoju BiH 2000 Mladi, IBHI-UNDP, Sarajevo 2000.

2.

3. 4. 5.

6. 7.

SLAVO KUKI (POSUJE, 1954.), REDOVITI PROFESOR SVEUILITA U MOSTARU. U ZADNJIH EST GODINA SE INTENZIVNO BAVI ANALIZOM BH. DRUTVA

13 14

Vidjeti Izvjetaj o humanom razvoju BiH 2000 Mladi, IBHI-UNDP, Jedno od njih provedeno je i meu studentskom populacijom Sveuilita u Mostaru. ak 78,33% svih anketiranih studenata tom je prilikom iskazalo spremnost da u inozemstvo ode na neko vrijeme, ako bi imalo priliku za posao ili, pak, bilo kakvu priliku.
STATUS, BROJ 3, SVIBANJ/LIPANJ 2004.

| 85

Ra t u B i H - u z r o c i i p o s l j e d i c e

U opini, u kojoj ive, su ugroena graanska i nacionalna prava pripadnika naroda koji su tamo trenutno u manjini

Tablica br.1:

Izvor: Ispitivanje javnog mnijenja za potrebe projekta Sistem ranog upozoravanja, PRISM Research Sarajevo, prosinac 2003.

U 2003. godini poveao se broj incidenata u oblasti meunacionalnih odnosa kao rezultat promjene vlasti i javnih nastupa lidera triju nacionalnih partija

Tablica br. 2:

Izvor: Ispitivanje javnog mnijenja za potrebe projekta Sistem ranog upozoravanja, PRISM Research Sarajevo, prosinac 2003.

Povratak izbjeglih i raseljenih osoba u razdoblju I-II/2002 i I-II/2004.

Tablica br. 3:

Izvor: UNHCR, Statistics package, Sarajevo, 28. 2. 2002., 28. 2. 2003. i 29. 2. 2004.

86 | MAGAZIN ZA (POLITIKU) KULTURU I DRUTVENA PITANJA

Ra t u B i H - u z r o c i i p o s l j e d i c e

Bosna - Ten years after


(fragmenti jednog sjeanja) Opet, koja je korist od ovog rata? Tko je pobijedio? Svi su pobijedili. Gledajui ratne ciljeve, Srbi su eljeli teritorij, Hrvati dravu, a Bonjaci naciju
Tarik Kulenovi
Mislio sam da me prolo. Skrhao sam si kimu za kompjutorom, napisao puno teksta i krivim sjedenjem otetio diskove kraljenice. Tjeio sam se kako i veliki Anthony Giddens ima problema s kimom i obilazio doktore, majstore za vratit kimu u poetni poloaj, kiropraktiare, kostolomce, gutao tablete, pravio vjebe, skidao kile, slikao se na aparatima i ureajima samo da ta lea ponovo budu u redu. Koga je bolila kima, zna o emu priam. Sretnicima koji to nisu iskusili, ako moete, zamislite kako u kraljenici imate cirkularnu pilu koja rotira i pila vas 24 sata dnevno. To je to. Kad kima boli, ne mislite ni na to drugo. Pogotovo ne na rat u Bosni. Imam ja svojih problema. Proao sam hrvatski rat, u bosanskom mi je stradalo obitelji. Od silnih godina rata promijenio mi se ivot, A ja sam dobio svoj rat da mogu vrijeme dijeliti na prije rata, u ratu, poslije rata. Dosta je rata, rat je zavrio, znam si ponekad govoriti. I uglavnom je tako. Prolo je sad ve devet godina, mrtve smo pokopali, postoji mir, postoji zakon i red, kakav takav, idemo dalje. Dolo je i 21. stoljee, sve se promijenilo, i kima se poela oporavljati. Zavrim ja kod nekog masera, zijatra, ekam red, kad uleti ena, govori mi kako osniva drutvo Sandaklija. Hoe da suraujem za njihov web site. Objanjavam joj kako sam Zagrepanin, roeni, roditelji su mi Bosanci, Krajnici, stvarno nemam veze sa Sandakom. Mislim, pomoi u, uvijek pomaem kad me zamole, samo mi objasnite o emu se radi. ena je nastavila razgovor, ustvrdila da mi ne moemo nai zajedniki jezik i rekla mi da ona zna to je nama potrebno. Vama Bosancima ustvari treba jo jedan graanski rat. Poludio sam. Sav moj mir nestao je u trenu. Dvadesetak mrtvih roaka od Srebrenice do Bihaa, hrpa izbjeglica, sve obitelj, hrpa sranja kroz sve te godine i sad mi neka budaletina tvrdi da nam treba jo jedan rat. Mar u tri pike materine. Prostaki. Zdravo. Pravo bosanski. Volim Bosnu. Volim kad s Izaia uem unutra. Do granice, kue su pravljene nekim redom, arhitektura ili odraava provincijski ukus kopirajui austrijske ili slovenske uzore seoskih kua, od granice se osjeti razlika. Ve prve bosanske kue odraavaju udo slobode arhitekture. Prvi veliki zavoj, gdje je nekada, priao mi stari, sletio autobus i zabio se u kuu ispod ceste. Volim Biha zajedno s Unom, cestu AVNOJ-a, sve do Sarajeva, ili do Tuzle i Srebrenice ili slijedei Bosnu i Neretvu prema moru. Bosna su slike, od Muzeja Avnoja u Bihau, slapova kod Jajca, tekije na Buni, sve do Alada damije u Foi i starca mosta u Viegradu gradu. Za Bosnu me veu mirisi, od zraka, vjeno prisutnih evapa, preko raznovrsne hrane, okusi hrane i pia, jela raznih, od pita sirnica, maslenica, kljukua, zeljanica, kumpirua, sve do kraljevskog bureka, raznih dolmi, sireva, mesa suhog, goveeg, ovijeg, suduci, peenice...popraeno ezanom, narodnim pjesmama punim boli, sevdah, dert... Od Halida do Zabranjenog Puenja... Ono, Bosna, iva pozitiva. Bosna, u crno zavijena. Trebam pisati o Bosni. Rat, tee deseta godina od zavretka. Predsjednik srpskog entiteta priznao je da je u Srebrenici poinjen zloin. Ne znam ovjeku ni ime. Ima na Internetu. Ipak, slubeni Srbin je javno priznao najvei masovni zloin poinjen u Europi nakon Drugog svjetskog rata. Srebrenica. Stradalo mi je roaka u Srebrenici. Rizo, njegovi
STATUS, BROJ 3, SVIBANJ/LIPANJ 2004.

| 87

Ra t u B i H - u z r o c i i p o s l j e d i c e sinovi, mlaeg sam kao klinac drao u rukama na dan kad su ga donijeli iz rodilita. Srebrenica. uo si za Srebrenicu? Ja o tom priat ne volim al poslije toga ne postoji ovjek kojeg se ja bojim. Za mene strah ne postoji, ne postoji ni Bog, poslije mrtvog oca, grada i brata mog. Otad mrzim Holandiju, Ajaks, cvijee i Holanane, otad mrzim Srbe, ne mogu ih smislit jarane. Pria Alen u pjesmi Ede Maajke Obeana rije. Mrzim li ja Srbe? Nemam razloga. Pobijedili smo ih u ratu. Bio sam pripadnik Hrvatske vojske, na poetku sam sa faksa sam otiao u vojsku, na kraju sam iz bolnice otiao u Oluju. Osjetio sam slatki okus pobjede, jednom u ivotu, dovoljno za cijeli ivot. Opet, Srbi... Zlo raspada Jugoslavije pokrenuto je iz Srbije. Nisam neki jugonostalgiar. SFRJ je zemlja u kojoj sam roen i u kojoj sam proveo mladost. I kad se sjetim mladosti, sjetim se nje. Raspad Jugoslavije doivljavam kao kraj djetinjstva. I uvijek mi se ini da je moglo i ljepe zavriti. Ne mogu biti sretan kad se sjetim tko je prvi poeo. Dugo mi je vremena trebalo da prihvatim da ima ljudi koji su dobri, iako su Srbi. Jo vie vremena mi je trebalo da shvatim kako su i neki moji ponajbolji prijatelji Srbi, barem dijelom i kako smo svo ovo vrijeme proveli zajedno. Nije mi to se Juga raspala. Samo, je li se moralo desiti na takav nain? Mogli su se mirno dogovoriti, bilo je dovoljno odraslih ljudi koji su ve proli rat, onaj svjetski i znali su kako to nije uope simpatino. Mislim si, mogao sam mladost provesti u Kaliforniji kao surfer, umjesto toga je ispalo ratno. Obian zbunjeni klinac, student, deko iz kvarta upleten u povijesne silnice i sukobe civilizacija. Ma daj... Upleli su nas u rat u kojem su djedovi rjeavali situaciju iz prolog rata, u rat u kojem su oevi rjeavali frustracije to su bili premali za proli rat. Mi smo odradili njihov posao, zavrili ga kako treba i usput nam je prola mladost. Izgubljena generacija, ratna generacija, pobjednika generacija. I Bosna. Pria mi kolega kako je podjela Bosne gotova stvar. Ve je podijeljena, objanjava, sve je samo pitanje vremena. Nema teorije, mislim si. Da su mogli, podijelili bi je u ratu. emu inae toliko mrtvih? Cca. 250 000 zbog podjele Bosne i nije uspjelo. Ok, postoje dva entiteta, postoji jo uvijek svjesna podjela na nacionalne torove, no postoji Bosna. Uzdignuta na rang kosmike injenice. Moe li se sanjat ono ega nema? Mislim si, to meni znai rat u Bosni? Kad je poelo, Hrvatskom je ve protutnjio rat. Vidjelo se da se neto sprema, sve sam se nadao, pa nee valjda, pa nee valjda. Bosanci su se zezali kako je Bosna neutralna zona, duty free shop. Nee na nas. Negdje prije rata, Alija Izetbegovi je rekao kako e, ako doe do rata u Bosni, biti 300 000 mrtvih i da e on zato uiniti sve da sprijei rat. Je li uspio u tome? Nije. Je li pogrijeio u procjeni? Nije. Je li trebao rat? Valjda je Bog htio da se tako desi, kad se ve tako desilo, objasnio mi je jedan imam muslimanski fatalizam unatrag. Valjda je Bog zbilja tako htio. Promatramo li drutvo, svako drutvo, rat ima funkciju ienja. Slabiji i nemoni umiru, smanjuje se broj stanovnika, smjenjuju se generacije i elite. Rat, iako uasan u svom realitetu, za drutvo je u konanici koristan. Opet, koja je korist od ovog rata? Tko je pobijedio? Svi su pobijedili. Gledajui ratne ciljeve, Srbi su eljeli teritorij, Hrvati dravu, a Bonjaci naciju. Po zavretku rata za jugoslavensko naslijee, Srbi su dobili teritorijalne steevine, stvorena je hrvatska drava, a Bonjacima vie nitko ne negira ime ili posebnost. to je ostalo ljudima? Bio sam za proli ramazan u damiji, pio kafu s prijateljima. U drutvu je bio i jedan ovjek kog sam prvi put vidio. Par puta je spomenuo neke dogaaje, mene zainteresiralo, izgledalo je kao da je znao situaciju. Postavio sam par pitanja i iz njega je prokuljalo. Sudjelovao je u hrvatskom ratu, preao doma u Bosnu, ratovao na strani Teritorijalne obrane, kasnije Armije BiH. Zavrio je u nekom od srpskih logora, Omarska, Manjaa, Keraterm Tko bi ih sve zapamtio. Izaao je iz logora, preao u Hrvatsku, organizirao konvoje pomoi za Bosnu, skupljao oruje, na kraju zavrio usred hrvatsko bonjakog rata, doao do Zenice i tu sam negdje prekinuo razgovor. Priao je preko sat vremena, strahovito detaljno, o imenima zatvorenika koji su s njim dijelili sobu, raskrima na cestama kojima je prolazio, boji kua kraj kojih su borbe voene, ljudima Taj je volio neto jesti, onome je znao brata, nekome je nosio kutiju bajadera, u Zenici jedne od tih godina kila brana je kotala hiljadu maraka, a seljaci trguju sa Srbima preko linije Rjeima je vrtio lm, savreno precizno, kao da se juer desilo, kao da smo ponovo tamo. Damijski ka je u trenutku postao bojite, u trenutku su izronile sve one slike 1992. 1993., poetka 1994. skoro do Washingtonskog sporazuma, pria je tekla precizno u snanom mlazu, kao kad brana pukne, provali i krene izlaziti van. Pria mi prijatelj kasnije kako pripovjedaa zna godinama. A tu priu uje tek drugi put u ivotu. Mislio sam kasnije, koliko je tih pria o ratu, o Bosni, koje ljudi nose u sebi. Koliko ih jo treba provaliti napolje? Rat u Bosni pamtim sa strane. Skinuo sam se iz HV-a, vratio studirati, nakon Sarajevskog primirja nije bilo nekog veeg rata. Onda je poelo. Prvo smo se smijali posljednjim predratnim epizodama Top liste nadrealista, onda su se pojavile fotke i tekstovi u Globusu, neto oko Bosanskog broda, HVO, Zelene beretke, bosanski teritorijalci, HOS, onda malo mira, planovi napada na Sarajevo, a potom i za ozbiljno. Rat je izbio posvuda. Od Bosanskog Broda do mora, poele su se javljati vojske, fotograja Juke Prazine s

88 | MAGAZIN ZA (POLITIKU) KULTURU I DRUTVENA PITANJA

Ra t u B i H - u z r o c i i p o s l j e d i c e iltericom U2, frka i panika posvuda. Ploe, Hercegovina, Dubrovnik. Selo Ravno je bilo sravnjeno jo prole godine. Nama su se pojavili roaci iz Srebrenice, tetka, njene keri. Tetka je priala kako su ih preko nekih uma dovukli do sabirnog logora. U Bratuncu? U Zvorniku? Odatle su ih prebacili do Tuzle, pa nekako u Zagreb. Mom starom je ispriala kako su ih vodili kraj nekih ljudi, prikovanih na okolno drvee, izrezanih genitalija. Teko je bilo i shvatiti tu priu. Zato bi to netko radio? Potom su se pojavile fotograje iz logora. Manjaa, Omarska Suludo. Usred Europe zasnovane na antifaizmu, praviti koncentracione logore, e, kraj XX. stoljea, to je propast za bilo koga tko se to usudi. Ili moda nije? Umjesto bombardiranja srpskih poloaja, dolo je do nevjerice, dolo je do diplomatskih nota, do upozorenja da se to ipak ne bi trebalo raditi, doao je lord David Owen sa svojim planovima i kombinacijama koji su se mijenjali kao i planovi. A ljudi su ginuli. Iz Sarajeva je izala mala sestrina i ivjela s nama do kraja rata. Ma, rat. Tetka iz Sarajeva je rekla svojoj sestri pred rat da treba kupiti boju za kosu. Na njeno uienje, pa kako to, ne bi li trebalo prvo kupiti brana, soli, ta ve treba, tetka je odgovorila kako i u ratu ena treba biti lijepa. Onda su krenuli mrtvi. Irfana su prvog ubili. Skinuo ga je etniki snajper na pragu njegove kue. Irfan je bio partizan i poslije onog rata je jo godinama istjerivao etnike iz njihovih jazbina po bosanskim gudurama. Postoji li neki novi Irfan koji e istjerati Karadia i Mladia iz njihovih jazbina, ekamo da vrijeme pokae. Poslije se nanizalo. Od Bihaa do Srebrenice preko Sarajeva. Hamzu je odveo HVO u no na poetku sukoba u Mostaru. Doli su, priala nam je kasnije njegov ena, odveli su ga na sasluanje, zadnje to pamti od njega je, dok ga je gledala s prozora kako ga uvlae u auto, njegova trenirka. Moda je jo iv, govorila je godinama nakon to je proao rat. Njegov brat je proao Hercegovinu traei ga. Neto. Barem kosti da ga mogu pokopati. Govorio je kako je otkrio preko dvadeset logora u kojima su drani Bonjaci. Neki su bili u privatnom vlasnitvu. Hamza je mrtav. Svi znamo, godinama. Samo jo njegova ena nee priznati to. Gdje je popuio metak, ne znam. Moda su ga iza ugla, moda u nekom logoru. Zvekete, rekli bi Srbi. Vraao mi se prijatelj neki dan s mora. Neka Slovenka izjurila pred autobus, auto joj je odletio desetak metara. Izvukli su je van, on, bivi gardijski izvidnik, instinktivno je iao pruiti prvu pomo. Svi imamo mobitele, priao je, ja viem da pozovu hitnu, policiju, a svi samo stoje i gledaju. ena mu je umrla na rukama. Dobro, nije mu prvi put. Voza busa plae, on govori da ga sklone, da ovjek ne gleda. A ovaj se uporno vraa da gleda. Kuka, ljudi nisam htio, ja viem da ga sklone, ta ima gledati? Mrtva je. Nema se to

to je rat? Danas su to samo fragmenti sjeanja, kako vrijeme prolazi, sele se u knjige, sutra, kad budem htio rei to je bilo, prvo u uzeti knjigu i proitati, To je znak kako je rat postao povijest, kako se iz sjeanja preselio u knjige. To je dobar znak.
gledati. Kume, morao sam biti i psihijatar i bolniarka. Mislim si kako ga utjeiti? Dobro je kume, najtee je prvi put. Kasnije se navikne. Kako mu rei koliko sam ja poubijao? Nije neto. Opet je dola, govorim mu. Fakat, koliko dugo smrt nije bila prisutna? Kad bi priao o ratu u Bosni, priao bi o smrti. Priao bi o gubitku. Sjeam se, iao sam u BIha poslije rata, otili smo u Buim, taj legendarni Buim za koji prije rata nisam ni znao da postoji. Redovi mezara. Ispred svih turbe, Izet Nani. Petstopeta, petstopeta buimska brigada. Izginulo je Nania. Izginulo je ljudi. U Bihau roaci mi govore tko je sve izginuo, neki protiv Srba, neki na autonomiji, kako je tko preivio. Nekako su normalni. Dobro, Krajnici, nije im prvi rat. Stariji ljudi govore kako je njima bilo u onom ratu, mlai govore kako je i u ovom ratu bilo gadno. U Bosni nisam bio za vrijeme rata. Bio sam tu, u Hrvatskoj. Pitate se kako je bilo? Gadno. Kad je ovdje poeo rat, bio sam klinac. Nisam ba kuio stvar. Par godina ranije sluio sam JNA i vojski i uniformi mi je bilo dosta za cijeli ivot, studirao sam, vidio Amsterdam i malo Europe i skuio kako ljudi ustvari lijepo ive. Na televiziji sam gledao
STATUS, BROJ 3, SVIBANJ/LIPANJ 2004.

| 89

Ra t u B i H - u z r o c i i p o s l j e d i c e raspad SKJ. Ljudi koji su drmali Jugoslavijom na ekranima su ispadali nemuti diletanti koji ne znaju govoriti, pojavili su se neki novi ampioni, u Srbiji Miloevi, kod nas Tuman. Sad ve pokojni Stipe uvar je obeao na nekoj sjednici predsjednitva SKJ rei popu pop, a bobu bob, no do svoje smrti to nije uinio. Narod je traio bilo koga kao svog ampiona da ga zatiti od zla iz Srbije. Prepoznali su dr. Franju Tumana. Meni je od Tumana bilo zlo. Ne sad neto protiv Hrvata, ono lik mi je bio fuj. Kuri frku, Sloba kuri sa svoje strane, a nee oni ii u rat. Gnjavaa, a najebaemo svi. No, postalo je ozbiljno. Poeli su poimence nabrajati mrtve, prvi, drugi, njih dvanaest, onda su prestali spominjati imena, samo brojke. Bio sam dio tog rata. Kao klinac, kao civil u sklonitu, kao student, kao vojnik, svata neto. Bio sam i neprijateljski element. Jednog dana je i moje ime i prezime postalo krivo. Roen sam u Zagrebu, odrastao sam u tom gradu, proao sve kole, prvi put dobio batina, prvi put se ljubio, cijeli ivot sam tu, kao to sam i cijeli ivot musliman. Vrlo lo, ako bi se striktno drali vjerskih propisa, no ipak jesam. Ispred zgrade sam navijao za Dinamo i igrao nogomet, na prvom katu, kod nene sam uio Kuran. I najednom ispadne da si kriv, a odakle si ti, pitali bi me ljudi kad bi uli ime i prezime. Odnikud, odgovarao bi. Tu sam roen. Odavde sam. Zagreb, Kneija. Aha, zakljuivali bi i klimali glavama, kao da hoe rei, drugom ti to priaj. Vremenom se navikne. U Zagrebu sam postao balija, u Sarajevu sam postao ustaa. Dosadno je ve objanjavati kako sam begovske loze, nema tu balija (skorojevi, novopridoli), kako je moja strana obitelji bila partizanska. Valjda mi je takva nafaka. Hrvatski Bonjaci, dvostruko jebena stranka. Bikulturacija, kae sociologija o mom sluaju. Kada ovjek istovremeno odrasta u dve kulture i usvaja vrednote obe kulture kao svoje. Oti u rat mi je bilo normalno. Za Tumana se nisam htio boriti, nije mi bio simpatian lik, no, sranje je zahvatilo cijelu zemlju, ekipa je ila, kvart je iao. Jednom sam sudjelovao u nekoj anketi, pitanje: Zato ste sudjelovali u ratu? Zato ste se odluili ii? Deki su nabrajali razliite stvari, za Hrvatsku, djed nije obavio posao pa sam ja morao ii, molbilizirali su me... Ja sam rekao kak se volim voziti vlakom. Jedan od najveih guteva mi je bio ljeti spustiti se do Splita i onda na trajekt pa na otoke. Srbi su blokirali prugu i vie nisam mogao na more. Za to sam se borio. A i svi su ili. Nemre ih iznevjeriti, nemre ispast pika pred ekipom. Na kraju smo svi ispali pike. ivot. Rat. Naui te strahu, naui te da pobjegne, naui te da izgubi. Velike i vrste rijei izgube svoje znaenje pred stvarnou. Uplai se. Vremenom dobije PTSP, rije koja objanjava sve promjene raspoloenja, sve loe, kad ti sranja krenu izlaziti, a ti ih nemre zaustaviti. to ti je? Ma, bio sam u ratu. to je rat? Danas su to samo fragmenti sjeanja, kako vrijeme prolazi, sele se u knjige, sutra, kad budem htio rei to je bilo, prvo u uzeti knjigu i proitati, To je znak kako je rat postao povijest, kako se iz sjeanja preselio u knjige. To je dobar znak. Rat je zavrio 1995. godine, barem kalendarski. U glavam obinih ljudi trajao je jo godinama. Neki ga jo nisu uspjeli zavriti. Ja sam ga doekao izmeu Vojnia i Petrove gore. Na povratku, stari me je pitao gdje sam bio. Pojma nemam, odgovorio sam i uzeo novine koje je on skupio da vidim to se ustvari desilo. Kraj rata je oznaio pokolj u Srebrenici, Oluja, proboj Petog korpusa iz obrua, negdje uz granicu sreli su se nai Tigrovi, prva gardijska, i bosanski Tigrovi, 502. brigada Hamdije Abdia. ovjee, bili su odrpani, mravi, uniforme su se raspadale na njima, samo da im je bilo to za jesti, samo su hranu traili. Onda je uslijedio prodor do Banjaluke, NATO se probudio i bombardirao, pa Dayton i mir. Veinu toga sam gledao na telki, itao u novinama. Obitelj se poslije rata prebrojala, vidjelo se tko je iv, koga vie nema, poeli smo se sreivati, unormaljivati. I u Bosni su poeli dolaziti sebi. Trebale su godine, no, kree se. Dobro je, priala je moja ujna u Sarajevu neto poslije rata. Sada ima vode cijelo poslije podne, prole godine je bilo vode samo dva sata dnevno. Napredujemo, govorila je optimizmom ljudi koji su preivili najgore. Pojavljuju se novi ljudi. Gledam nekog Lijanovia na televiziji. Zalae se da u Bosni Hrvat, Bonjak i Srbin zajedno rade i da svima bude dobro. Za takve rijei bi ga prije desetak godina moda streljali kao izdajicu nacionalnih interesa. A ideja uope nije loa. I provediva je. Od njega do Ede Maajke, do ekipe koja u Mostaru podie spomenik Bruce Leeju. Nama je potrebna pozitivna energija. A to ima pozitivnije od legendarnog lmskog borca za pravdu? U Mostaru je ovih dana otvaranje Starog mosta. Starac je podignut iz vode, kao to vade brodove, obnovljen, umiven. Stajati e jo pet stotina godina, valjda ga vie nitko nee ruiti. Popratiu tu sveanost preko TV ekrana. Moram raditi i cijelo ljeto mi nema micanja. Ipak, biti u mirniji, jer, popravljeno je ono to nije ni trebalo ruiti. Na otvaranje spomenika Bruce Lee-ju u otii. Ne samo zato to je jedini na svijetu. I meni je potrebno pozitivne energije. TARIK KULENOVI, ROEN 1969. PISAC I SOCIOLOG. ZAPOSLEN KAO ASISTENT NA FAKULTETU POLITIKIH ZNANOSTI U ZAGREBU. PIE DOKTORAT TEORIJA DRUTVENE EVOLUCIJE TALCOTTA PARSONSA I MODERNIZACIJA MUSLIMANSKIH DRUTAVA. OBJAVIO ROMAN JELENI NA KII (CELEBER, 2003.) I ZBIRKU PRIA PADOVI I DRUGI RANI RADOVI (MATICA HRVATSKA, 1998.)

90 | MAGAZIN ZA (POLITIKU) KULTURU I DRUTVENA PITANJA

Ra t u B i H - u z r o c i i p o s l j e d i c e

Uzroci i karakter rata u Bosni i Hercegovini od 1992. do 1995. godine


P , u stvri, tniki rt km bi s bzirm d n prstru biv ugslvi, d tursk kupci, rligi pstl kritrium ncinlnih pdl blj dgvrl drdnic tnik-vrski ili vrsk-tniki rt
Predrag Lazarevi

EOPOLITIKI ZNAA BALKANSKG POLUSTRVA privli i privli sv, ki su nstli i uvk nst d stvr trn utic u tm strtki vnm dlu svt. D bi s ukrnili n ugistku vrp, trudili su s d similuu uthtn stnvnitv, li i d dmgrfsku strukturu mnju dsljvnjm drugih nrd. d svih pzntih kupci tursk , ipk, ndu trl i smim tim stvil brn dilm, d kih su s nk, tk n rzmu prvg i drugg milnium, pl d rzrvu. D bi s ukrnili n ugistnm plustrvu vrp i stvrili plcdrm z dlj svnj, urci su u prvim dcnim kupci nstli d s prilgd uthtnim kulturnim prilikm, s tim d similciu prpust vrmnu. ndri u sv disrtcii Rzv duhvng ivt u Bsni pd uticm tursk vldvin, 1924. gdin tvrdi d tk psl pd c (1528.) islmizci nprdu bzbzirn i brz, da bi prd kr XVI stl knn sprvdn. On isti d Bsn zprv trbl d pvzu zmlj pdunvlj s drnskim mrm, dkl, trbl d pvzu dv rzliit blsti vrpsk kultur, li zbg dmg islmizvng lmnt pstl mn prprk hrinskm Zpdu. Ik ndri psl 1924. u vi nvrt upzrv n psldic prcs islmizci, ni n, dskr ni ktulni dmi istriri, nisu bili svsni d prdrm islm n Blkn dnici nci, p k zik njn bitn drdnic, n ugistku vrp izgubil smis. Ulgu vddlnic mu blknskim nrdim d zik pruzl rligi, t uslvil njihvu multiplikciu. k Islmsk dklrci unl vi svtl u t zmrni

prblm. Nim, Iztbgvi ukz n injnicu d rligi snvn khzin sng k pvzu muslimn u dinstvnu clinu, dk su ncinlistik id u muslimnskm svitu nislmsk p svm priklu. n u prvu. I ncinln drdnic Bnjk strng prkl. Lnsirl u ustr-Ugrsk u lji d slbi utic i spirci, prvshdn Bgrd, li i Zgrb n Bsnu i Hrcgvinu, muslimni su prihvtili u ndi d tk lk t dv pkrin prigrbiti z sb. N pznui bitn duhvn krktristik islmskg svt i srpski i hrvtski plitiri, istriri i pisci prglvli su islmizvn stnvnitv z Srb, dnsn z Hrvt muslimnsk vr, muslimnski prvci d 1918. d Drugg svtskg rt bili su pdljni n n ki su smtrli d mncipciu pnislmizm z ku Iztbgvi k d ndncinlnst budu svislmsk zdnic lk stvriti pmu Srb (hmd Sph) i n ki su bili ubni d t lk pstii pmu Hrvt (smn i Dfr Kulnvi). Ik su bsnskhrcgvk muslimn p rim Slimvi urci trgnuli, nisu prihvtili, nkn ustrugrsk kupci Bsn i Hrcgvin 1878. k su s duprli s rum pli su msvn d s isljvu u ursku. N rzumvui sutinu islm, nti ih u psmi stt vd! pzv d s n isljvu. Bil t nivn, r d pv Iztbgviv Dklrci nik ni zn d Islm sn iskljuu prv i mgunst dlvnj bil k strn idlgi n svm pdruu. Psldic ninfrmisnsti i Strviv tvrdnj d hrinski sljk, i prvslvni i ktliki, u Bsni i
STATUS, BROJ 3, SVIBANJ/LIPANJ 2004.

| 91

Ra t u B i H - u z r o c i i p o s l j e d i c e Hrcgvini grz u nptnju, nvru i bzduu i k tkv pkvrn izrn puk, dk su bgvi i g, p njgvm miljnju prdstvnici nisti hrvtsk krvi. Z ntu Strvi fr ukiv kmunicirnj s mr-pm Ltsm rvn izdi, dk pbunu g i bgv prtiv rfrmi cntrln vlsti smtr nrdnslbdilkim pkrtm. utim, v pdvn pznt d s rdi prtstu islmizvng stnvnitv prtiv ustupk Prt hrinsk ri, i d su, prm tm, bsnskhrcgvk g i bgvi u tm pridu bili nrkcinrnii sl u ursk Crvini. Narvn, ni ustrugrsk kupci ni bil vlikduni d tursk. Njn similtrsk tndnci ispljvl su s n dv nin. similci Srb pinjl tkm n prvslvlj, similci Hrvt, ki su pripdli ist knfsii, tkm n zik. Prcs similci Srb izvnrdn prikz Sim tvulj u pripvci Pilipnd. bil zimi gdin 1843., pi tvulj.Zbg nbin slb ljtin, s sni zvld gld p grnj Dlmcii (...), p srsk vlst nbvi dst it i p g diliti nrdu n dv nin: ktlicim n pk (biv, d tpluu n brk u nvcu, nkn nv ljtin), prvslvnim pk p pklnjti kukuruz, pd pgdbm d svki kuni strin ki bud prim ishrnu mr prii u unitsku vru (...) s zvl: upisti s u crsku vru. Slin su s pnli i lni u un Dlmcii i Hrcgvini kd s frmirl grnic izmu Vnci i ursk. Sv s, u stvri, dvil u duhu dviz pdli p vld, r su pdl mitvl nslun kliin mrnj, n ku u Bsni i Hrcgvini u vi nvrt ukziv Iv ndri. Ltntn mrnji, k prmnntn tinj u BiH, psvti dnu d svih nbljih pripvdk Pism iz 1920. gdin, li n dignstikvn i u drugim njgvim dlim. N primr, u rmnu Gspic, prikz vidvdnskih dg 1914. sdri i v krktristin dtlj: K svk rintlsk vr pi ndri, Srv im svu fkir-fukru, t u vm sluu zni svu rulju k ivi dstinm gdin pvun, rtrkn i prividn pripitmljn, li k s u vkvim prilikm, p zknim nk nznn drutvn hmi, ddnm sdini i bukn k pritn vulkn, rigui gnj i blt nniih strsti i nzdrvih prhtv. I srpsk i hrvtsk nuk dug s inrtn dnsil prm nm t ndri nziv zknim nk nznn drutvn hmi. intlktulci su gurli glvu u psk prd ltntnm mrnjm, k im s u prlm vku u vi nvrt ukzl u sv sv mnstruznsti, li, ndrstini u pridim d 1914. d 1918., zatim d 1941. d 1945., te d 1992. d 1995. gdin. Indirktn dgvr n uzrk mrnj u bsnskhrcgvkm ncinlnm truglu d Krl Sfrc u dlu Nimri svrmn vrp. n tvrdi d ljudim u prirdi d mrz n k su izdli. Drutvnu hmiu, k uslvil d s rngti su izdnicim, d pstnj nih k su izdli njihv ptmk pts n grh prdk, dlimin rsvtli Sim tvulj u v pmnut pripvci Pilipnd. Dilg nslvng unk s Kljkm, ki s upis u crsku vru, pinj knsttcim: Kljku i drugvim Pilipnd b ivi, lini prikr, ztim slid dv krktristin rplik: - m, Pilipnd, bln rzum s i u m! N uinism ni mi t d bis, niti mislim stti u pgnii, ng ... zn ... dkl izimim, dkl spsm n i ljd, p nd m lk! Pilipnd pljunu. - n znm ht li lk i kk t, li znm d vm brz n pr nik, ni dvik ni dkl vm bud trg! vkv iskljuivst prdubil stvrni z, p kmplks krivic p d mitu mrnju, ii intnzitt vrmnm pst srzmrn ptiskivnju istin nmil prlsti. Istri, n primr, ni ni pkul d dgvri n pitnj: zt su islmizvnm stnvnitvu, nkn uspstvljnj ugslvi, Hrvti bili blii d Srb? Bnjmin Kl, krtr ustrugrsk plitik u BiH, u sv istrii Srb, iz 1877. gdin, npis d su Bsn i Hrcgvin srpsk zmlj, li g t ni mtivisl d kd ppism stnvnitv iz 1879. gzktn utvrn d su Srbi u tim pkrinm, i prd bzbzirn islmizci, stli vinski nrd dign gls prtiv dsljvnj ktlikg ivlj: Nmc, Itlin, h, Slvk, Pljk, p i puninih Ukrinc (Glicin), kk bi s izmnil dmgrfsk struktur u kupirnim pkrinm. kv pnnj vrvtn mu i bzbdil pl zdnikg ministr nnsi u i kmptncii bil Bsn i Hrcgvin. Istin, n s u nvstnim blstim ni slnj n ktliki ivlj, dnsn n dsljnik i Hrvt, v n muslimn, k ktris u Bnjk, kk bi, prk nvstvrn nci, Bsnu i Hrcgvinu trn dvi i d Srbi i d Hrvtsk. B zt srvsk fkirfukr i rgvl n vidvdnski tntt nk kk ndri prikz u rmnu Gspic. Stl n strnu kuptr, kg pr 36 gdin, z rzliku d drug dv nrd, dkl s rum, t plstin prikz ugn Kumii u utbigrfskm dlu Pd pukm (1886.). Islmizvnm ivlju, u stvri, s uinil d pmu ustrugrskih kuptr mgu vldti Bsnm

92 | MAGAZIN ZA (POLITIKU) KULTURU I DRUTVENA PITANJA

Ra t u B i H - u z r o c i i p o s l j e d i c e i Hrcgvinm i pstpn prtvriti u islmsku zmlju, u k n bi bil mst z dlvnj bil k drug idlgi. Gdin 1918. rzbil t iluzi. Rspdm ustrUgrsk i frmirnjm Krljvin Srb, Hrvt i Slvnc, muslimni su s nli izmu dv str istrisk nrd: Srb i Hrvt, p su rnj svg sttus ptrili unutr srpskg ili hrvtskg ncinlng krpus. rnsfrmisnjm Krljvin SHS u Krljvinu ugslviu, 1929. gdin, prpustili su istrisku nsu d s dklriu k ugslvni i tk pstnu drvtvrn nrd. Z vrm Drugg svtskg rt priklnili su s nzvisn drvi Hrvtsk, p su vrvtn, pd uticm v citirn Strviv cn g i bgv nkritiki prglni z hrvtsk cvi. U ustkim rdvim ktivn su ustvvli u pkljim Srb, li su prdn nstli d s distnciru d tih pstupk i svu krivicu prbc n Hrvt, ik vidntn d su u grdvim, pput Srbrnic i Krup n Uni, gd su Srbi imli pslutnu vinu, Hrvt skr d ni ni bil, dmgrfsku strukturu izmnil ust iz muslimnskih rdv. utim, d bi Hrvt ptuili i z sv ndl, lnsirli su krilticu kk s hrvtsk ust z vrm pklj dzivu muslimnskim imnim d bi stvrili iluziu d t rd muslimni. dvlinst, u svrhu prisvnj Bsn i Hrcgvin, kulminisl u mrndumu muslimnskih prvk, upunm Hitlru 1. nvmbr 1942. gdin, u km s prdstvlju k pripdnici gtskg plmn Bsni, d njg tr d Bsni i Hrcgvini pdri utnmiu u sklpu rg Rh, s tim d muslimni zustviti hrvtski gncid nd Srbim, i vrtiti Nmcim tk ptrbn mir u t krv. Ik su prm itv izvi, dt strnim nvinrim u prl 1944. gdin u NV-u bili zstupljni s ubdljiv nmnjim prcntm d 2,5%, u drug ugslvii uspstvljn i SR BiH, k cntrln fdrtivn dinic i ugslvi u mlm. nkn dvdstk gdin muslimni su ktrisni u nciu, li su stli uslimni, sm s vlikim . Dbi s utisk d Svz kmunist ugslvi shvti duh islm i pr Iztbgviv Dklrci, r ncinlnm drdnicm uslimn ni ugrzi njihvu pripdnst pnislmizmu k muslimnsk ndncii. Pd idlkim i drugim pritiscim nrdi SR BiH 45 gdin iznjvli su s z brtstv i dinstv, li im su stg ppustil, im su dunuli kkvi-tkvi idlki vtrvi, pl su muncinln trvnj. Zprtil psnst d s 1941. pnviti. Prviui dvlin pnnj muslimnskih lidr u Nzvisn Drvi Hrvtsk, n snivk skuptini SD, u Srvu, hrvtski dlgti pvzli su svu zstvu s muslimnskm, Dlibr Brzvi nivn izvi d s Hrvtsk brniti n Drini. Prtnri nisu mislili tk. ni pdrti Hrvtsku tnju z izdvnjm iz SFR, li n i intgrisnj s Hrvtskm, k ni n knfdrlng tip, k , u dnm trnutku, dklrtivn k i prihvn. Srbi u Bsni i Hrcgvini, 9. i 10. nvmbr 1991., plbiscitrn su s izsnili z stnk u ugslvii, uvrni d tk nlk suvti dinstv s Srbim. utim, mim vlj srpskg nrd, 29. fbrur 1992., gdin drn rfrndum nzvisnsti cntrln ugslvnsk rpublik. V sutrdn (1. mrt) Sud bvi, Igr Ddig i uhmd Srki pucli su n Brii u srpsk svtv i ubili mldnjing c, Niklu Grdvi.im , kk bi rk ndri, pl dn d pmm, izzvnih krupnim ili mnj krupnim dgim, k dnput rzglitil sv t s kri u itljim BiH. P , u stvri, tniki rt km bi s bzirm d n prstru biv ugslvi, d tursk kupci, rligi pstl kritrium ncinlnih pdl blj dgvrl drdnic tnik-vrski ili vrsk-tniki rt. U tim prvirnjim Hrvti su skup pltili injnicu d nisu izvukli nikkvu puku iz pnnj muslimnskih lidr z vrm NDH. Njihv spirci n BiH prmnntn su bil u klizii s muslimnskm idm nzvisn islmsk drvi Bsni i Hrcgvini, k dlu budu dinstvn islmsk zdnic d rk d Indnzi, k mt li Iztbgvi, p rim g. dun, tvrc mdrn Bsn i Hrcgvin. kv tk dg isprvcir frmirnj HrcgBsn, p u dn fzi tnik-vrskg rt uspstvljn prirdn stnj Bsn i Hrcgvin biv cntrln ugslvnsk rpublik bil pdljn n tri dl. li, tkv stnj ni dgvrl mrikncim, ki su priznli BiH u nmri d pmu nj rknstruiu ugslviu, nrvn, pd svm kntrlm. slnjui s n vzivnj hrvtskih i muslimnskih zstv u prdvr tnik-vrskg rt, ni su primrli Hrvt d u Vingtnu frmiru muslimnsk-hrvtsku Fdrciu (uslimnim t dgvrl), k pt pd pritiskm tzv. vlikih sil, n inicitivu SD s Rpublikm Srpskm frmirti u Dtnu simtrinu BiH, sstvljnu d dv ntitt i tri nrd. Nsti d nvfrmirn drv dbi drvtvrn nrd, tvrci Dtnskg sprzum primnvli su, p drugi put, uslimn u Bnjk. Ninvntivnim plitirim pput Klintn, lbrtv i Hlbruk ni prstl nit drug ng d psgnu z ncinlnm
STATUS, BROJ 3, SVIBANJ/LIPANJ 2004.

| 93

Ra t u B i H - u z r o c i i p o s l j e d i c e

Pd idlkim i drugim pritiscim nrdi SR BiH 45 gdin iznjvli su s z brtstv i dinstv, li im su stg ppustil, im su dunuli kkvi-tkvi idlki vtrvi, pl su muncinln trvnj. Zprtil psnst d s 1941. pnviti.
drdnicm ku lnsirl ustr-Ugrsk, k s z njng pstnj pkzl k ndriv. Dkl, dini izlz z ktulnu Bsnu i Hrcgvinu d Bnjci, bz bzir n miljnj svih lbist, prihvt d Fdrciu trb svsti n dv kntn: bnjki i hrvtski, ztim tvriti prcs z njihv pdiznj n niv ntitt, dnsn d simtrinu dtnsku tvrvinu trb uiniti simtrinm. U prtivnm, rk trnj suvrn drv Bsn i Hrcgvin isti pr ng t mriknci shvt d ugslvi knn pstl misn imnic. t s ti tz ku lnsiru pdini bnjki intlktulci i plitiri, d u minulm rtu n BiH izvrn grsi susdnih zmlj, rdi s, u stvri, nbini pdvli, p mdlu dr` t lpv, ki su bnjki lidri prktikvli z vrm Nzvisn Drv Hrvtsk. U Bsni i Hrcgvini dvdstih gdin dvdstg vk vn krutn i krvv rt izmu tri nrd, k su vkvni kuptri incirli mrnjm, p n vrmnm pstl ndmsk pv krktristin z t dv pkrin. Nrvn, svkm nrdu dbrvljn su pritkli u pm njgvi sunrdnici: Srbim Srbi iz Srbi, Hrvtim Hrvti iz Hrvtsk, uslimnim mudhdini iz islmskih zmlj i t uz dbrnj Klintnv dministrci. Uvrni d t trnstlntsk dministrci nddirljiv, nki bnjki intlktulci i lidri pli su d ptuuu drug z grsiu, ik pst ftgr tsnih srpskih glv n islmski nin, ftgr nd kim s pl zgrti i mrik, r t stil n sv ki. rnj u Bsni i Hrcgvini privrmn s pvukl u sv krit, li nm g. Sulmn ihi, k prvrzrdni rgns u ndriv drutvn hmii pkzu d njn stpn zstruui. Sps din u istini. li n u istini k s tkriv p dikttu nih ki z sb tr sttus nddirljivih, r tkv istin sm iri mrnju. Ptrbn nm istin s km s svki nrd intimn suiti d bi div ktrzu i tk s spsbi z ivt u sv ncinln drvi. sm u ncinlnim, grnskim drvm mgu istinsk dmkrti, dnsn dmkrti bz ncinlnih prdznk. s, nrvn, n dnsi n mriku, r n vtk tvrvin. Uvrn sm d din rnj z Blkn skndinvizci: frmirnj nlik drv klik n njmu ivi uthtnih nrd. Z t rnj zlm s d nrniih dvdstih gdin prlg vk, ik sm svstn d n n dgvr svim, r n dput mnipulciu s nrdim. li u ptku b Ri ... i d nj pst dl. PREDRAG LAZAREVI REN JE U BANJOJ LUCI 1929. GDINE. FILZFSKI FAKULTET ZAVRI JE U BGRDU 1953., A ZATIM CE RADNI VEK PRVE U BANJOJ LUCI, GDE JE, PRED STALG, BI UPRAVNIK NARDNG PZRITA (1958/64.), PRFESR PEDAGKE AKADEMIJE (1966/89.) I DIREKTR NARDNE I UNIVERZITETSKE BIBLITEKE (1989/99.).

94 | MAGAZIN ZA (POLITIKU) KULTURU I DRUTVENA PITANJA

Ra t u B i H - u z r o c i i p o s l j e d i c e

Sredite bez sredita


(Povratak iz unutranjeg izgnanstva) Opet se oitovalo opet kao 1941/45. u vidu krvave lakrdije da koncept integralnog odnosno unitarnog hrvatstva nije u stanju razrijeiti dihotomiju izmeu drave, nacije i kulture
Dubravko Lovrenovi

na aj sredita Sredite je u geograji, to je ujedno sustav vrijednosti u odnosu na koji se promatra svijet i vlastita uloga u njemu. Biti u sreditu i biti pomjeren iz njega podrazumijeva dvije bitno razliite, oprene ivotne situacije, dvije ivotne lozoje. Ideja sredita stoerne je naravi. Udaljeni smo ili blizu u odnosu na sredite, vlastitu poziciju odreujemo prema njemu. Ljudska je povijest i povijest nastanka i nestanka takvih sredita. Poznata je biblijska prispodoba o zauzeu Jeruzalema 587. p. n. e. i odlasku idova u drugo izgnanstvo: u Babilonsko suanjstvo. Pojam Babilonskoga suanjstva ostao je trajnom povijesnom paradigmom izgnanstva iz sredita, pa je koriten da oznai razdoblje (1309.-1378.) kada su, umjesto u Rimu, pape stolovale u francuskom gradu Avignonu. Odlazak idova u egipatsko suanjstvo, po datumu znatno stariji i povratak iz suanjstva odlazak iz sredita i povratak u sredite u biblijskoj su interpretaciji dobili mitsku dimenziju povratka u obeanu zemlju. Tu je rije o zikoj, ali ne i mentalnoj, dislociranosti naroda, prisilna zika pomaknutost pojaala je udnju za povratkom u praprostor kojeg danas imenujemo zaviajem. Moderni nain povezivanja kao neka vrsta odgovora globalizaciji sve vie je povezivanje mikro-regija. Puno je povijesnih primjera koji svjedoe o znaaju sredita. Izmeu brojnih, to su vjerska sredita koja su postala metaforom planetarnih razmjera. Rim je stekao status sredita svih katolika Svijeta, Mekka takav status uiva u islamskom svijetu, Konstantinopolis (Carigrad) takav je znaaj do 1453. imao za pravoslavlje, nakon toga to je postala Moskva. Moe se govoriti o dravnim prijestolnicama kao crkvenim i politikim sreditima srednjeg vijeka diljem tadanje Europe, od Aachena Karla Velikog, preko Stolno-

ga Biograda u Ugarskoj, do Mila i Bobovca u Bosni. Drati prijestolnicu, znailo je ozakoniti jedno politiko nasljee. Suvino je isticati znaaj modernih dravnih prijestolnica poput Pariza, Londona, Berlina i Rima kao geografskih i institucionalnih sredita drava i nacija. Ova i slina sredita povijesni su proizvod, esto ona sublimiraju povijest cijelih naroda. Hr vati BiH: gdje je sredi te? Ne treba posebno dokazivati da sadanje stanje Hrvata BiH svjedoi o spomenutoj biblijskoj metafori gubitka zemljopisnog i duhovnog sredita, uz jednu bitnu razliku: ostavljajui po strani sluajeve pojedinanog odlaska (razlozi su mnogovrsni i kreu se od klasinih ekonomskih do propagandno-ideolokih posebno prisutnih tokom zadnjega desetljea), ostaje injenica da u svijesti tog naroda ova zemlja ne funkcionira kao sredite, nego prije kao provizorij politiki i duhovni to za posljedicu ima irok spektar pojavnih oblika. Status obeane zemlje za prosjenog je bosanskog i hercegovakog Hrvata dobila Hrvatska tu bi temu trebalo posebno elaborirati tako da su one najbolje elje i pozitivne energije dislocirane u nekoj vrsti unutranjeg egzila, gdje se pojedinci i narod osjeaju kao u opsadi: u takvoj stijenjenosti procvjetao je mit o rezervnoj domovini, jer ova ne ispunjava uvjete povijesnoga konkursa dostojna ivljenja. To onda postaje trajno unutranje izopenje, tamnica u kojoj se izlazak Sunca oekuje sa zapada. Poto se to ne dogaa, elja se realizira u mitu kao odgovoru na nemogunost. Jedan od njih je mit o Hrvatskoj do Drine, zatim mit o antemurale christianitatis (predziu kranstva), koji taj narod dodatno udaljavaju koliko od samoga sebe od njegovih stvarnih mogunosti toliko od primarne ivotne sreSTATUS, BROJ 3, SVIBANJ/LIPANJ 2004.

| 95

Ra t u B i H - u z r o c i i p o s l j e d i c e dine, tj. zemlje i drave Bosne i Hercegovine. Mit narodu namee zadatke koje on unaprijed ne moe ostvariti, narodi se na taj nain izvode na ispite iz gradiva kojeg nisu uili. Nije ovo privilegija samo Hrvata: bolja situacija nije ni s Bonjacima i Srbima. Tako se moe govoriti o trostrukoj unutranjoj izopenosti iz praprostora, iz zaviaja. Jedni oekuju Sunce sa zapada, drugi sa istoka, ali ni jedno Sunce ne izlazi. Mentalna dislo ciranost Sljedee je pitanje na tragu pokuaja da se takvo stanje duha promijeni zato je tako, ili kako je povijest reirala takav tuinski odnos prema samome sebi? Drugim rijeima: kako je nastalo ovakvo stanje pomjerenosti iz sebe, kako je dolo do gubitka teita, kako je nastalo stanje mentalne dislociranosti. Izmeu nemalog broja uzroka, od kojih se svaki moe dalje ralanjivati, kao jedan od kljunih istie se fenomen tuinske vladavine. Lako je naime dokazivo da je zadnjih 5 stoljea narod koji se danas nacionalno nominira Hrvatima proveo pod tuinskim vladavinama, odnosno u politikim sistemima (najveim dijelom u sklopu svjetskih imperija) koje intimno nije doivljavao niti ih je objektivno mogao doivljavati svojima nego tlaiteljskim, gajei prema njima subverzivan odnos. U jednoj gruboj kronologiji, kao meane godine izdvajaju se: 1463, 1878, 1918, 1945. i 1992. NDH: realizacija mita o Hr vatskoj do D rine Ne smije se izgubiti iz vida period NDH (1941.-1945.), kada su se BiH, a s njom i Hrvati, nala u okviru ove kvislinke tvorevine. Mit o Hrvatskoj do Drine doivio je u to vrijeme svoju monstruoznu realizaciju s generacijskim posljedicama. Gorki plod takve zablude da se moe biti vei od realnih mogunosti i vaniji nego je to objektivno dano sazrio je na Bleiburgu u ljeto 1945. Ostaje nesporna injenica da je nad desetine hiljada nevinih ljudi u velikom broju civila napravljen zloin, ali se ne smije preutiti da su upravo tvorci NDH te nesretnike svjesno gurnuli u stradalniku poziciju. U najkraemu: suoenje s nekim neugodnim istinama o sebi preduvjet je daljnjeg promiljanja vlastite pozicije, odnosno otvaranja istinskih perspektiva i to ne vai samo za Hrvate nego u jednakoj mjeri i za druga dva naroda. Najekasnije bilo bi to uraditi simultano: napraviti inventuru zabluda. ivi datumi mitsk ih p oraza U dananjoj kolektivnoj hrvatskoj percepciji spomenute godine stvarno i simboliki ne predstavljaju nita drugo nego datume poraza, prelazak iz jednog u drugo babilonsko suanjstvo, iz jedne u drugu tuinsku vladavinu, uza sve objektivne razlike to ih je donosilo vrijeme. Teret suanjstva nosi cijela povijest. Na ovoj crnoj kronolokoj listi najvie je rangirano doba vladavine Osmanskoga carstva (1463.-1878.), iji psiholoki recidivi asociraju na XIX. stoljee kada se imperija raspadala u kaosu i bezakonju. Mitski odnos prema islamu sljedea je neuralgina toka, koja ovu svjetsku religiju pretvara u stranu prijetnju opstanka. Budui da je sve odavno iskliznulo u podruje iracionalnog, dovoljno je samo to da pojaani ezan i intenzivna gradnja damija ovaj mit neprestano dre na radnoj temperaturi. Sudei po aktualnom stanju odgovor nije naen, tako da se ova aporija na dosadanjim premisama ne moe razrijeiti. Hrabriti moe jedino injenica da generacija stasala u ratu dananji akademski graani BiH iz oba naroda pokazuju puno vie intelektualne senzibilnosti, potenja i odgovornosti od svojih pojedinih uitelja i profesora. Moda bi ona u nekim optimalnijim uvjetima bila sposobna suoiti se s hidrama povijesti, a od trenutanog provizorija stvoriti dravu respektabilnih europskih institucija. Za to je, meutim, potrebna pomo iz svijeta, u vidu sistematinoga investiranja u ljudske potencijale. Nacija b ez vlastite dr ave Kroz stoljea samo su se mijenjali protagonisti autoritarnih reima, spreavajui taj narod da razvije osjeaj politikog subjektiviteta u zemlji roenja, odnosno da naciju realizira u vlastitoj dravi. Odvojen od glavnih drutvenih procesa koji su, osobito u XIX. i XX. stoljeu, iz temelja preobrazili lice najrazvijenijeg dijela svijeta, rodivi dravom zasnovanom na autoritetu institucija, ostao je bosanski i hercegovaki Hrvat taocem stoljetnih europskih kontradikcija i topovskim mesom u obraunima velikih sila ili se iseljavao diljem svijeta nosei istovremeno gorinu zbog odlaska, ali i udnju za zaviajem kojemu nije bilo lijeka. Mogunost meunarodnog priznanja BiH taj narod je ipak prepoznao na pravi nain, jer se na referendumu za meunarodno priznatu dravu BiH, u predveerje rata 1992., izjasnio pozitivno vie od 95 posto, da bi ve sljedee godine postao rtvom politike opcije zasnovane na njegovu zikom i mentalnom iseljenju iz te iste drave. O posljedicama je izlino govoriti jer smo svjedoci ovoga traginog preokreta, ponovno u ime ktivnih i nedostinih etnikih homogenizacija i obeane sree u etno-konfesionalnome raju. Opet se oitovalo opet kao 1941/45. u vidu krvave lakrdije da koncept integralnog odnosno unitarnog hrvatstva nije u stanju razrijeiti dihotomiju izmeu drave, nacije i kulture i da to u krajnjem sluaju uspjeno moe apsolvirati jedino iznova osmiljen kulturoloki koncept. Pojednostavljeno: biti nacionalni Hrvat i katolik, ali s razvijenom svijeu o pripadnosti jednoj zemlji gusto posijanom znakovima identiteta sada smiljeno gurnutih ili u anonimnost ili razumljivih i prijemivih tek zanemarljivo malom broju sposobnih da prepoznaju trajne vrijednosti i otrgnu se od stereotipa. Unitarizacija kulture kao i dravno-politika unitarizacija prisutni kao vladajui trend zadnjih 10. godina sasvim sigurno vode u daljnju degradaciju i propadanje. Hrvati imaju dvije drave, i ve bi bilo krajnje vrijeme da ponu razvijati dobrosusjedske odnose na bazi meusobnog uvaavanja. Proglaavanje ovdanjih Hrvata dijasporom neslana je

96 | MAGAZIN ZA (POLITIKU) KULTURU I DRUTVENA PITANJA

Ra t u B i H - u z r o c i i p o s l j e d i c e ala, o ijim tetnim efektima je suvino govoriti. Moda bi odgovor mogao biti i u tome da ovdanji Hrvati one iz Hrvatske proglase vlastitom dijasporom. Tako bi paradoks marginaliziranja postao vidljiviji. Crkva i unit arizacija Drugi razlog dananjemu stanju propadanja, koji svoje korijene vue jo iz srednjeg vijeka, nacionalni je koncept promoviran od strane hijerarhije Katolike crkve u BiH i njezinih kulturnih institucija poput Napretka, koji se svodi na unitarizaciju odnosno subordiniranje izvornih kulturnih vrednota bosanskoga hrvatstva okljatrenoj nacionalnoj kulturi. Umjesto da crkvenu povijest staru 1500. godina kulturoloki integriraju, crkveni oci njezin poetak pomjeraju na konac XIX. stoljea., kada je uspostavljena redovita crkvena hijerarhija. Sve to se prije toga dogodilo budui da se ne uklapa u unitarni koncept proglaeno je manjom vrijednou. Na djelu je oktroirana kultura u ime tzv. nacionalnog jedinstva u osnovi kao srednjovjekovni koncept veze oltara i trona koja svoju emanaciju doivljava u eufemizmima tipa gdje niko tu poniko, biti Hrvat na bosanski nain, svoj na svome i slinim parolama bez sadraja koje obinog ovjeka dodatno zbunjuju i onemoguuju mu da mentalno stane na zaviajno tlo koje mu dalje izmie ispod nogu. Odredbe II. Vatikanskog koncila o ingerencijama mjesnoga ordinarija nisu iskoritene kao osnova za konstruktivno prevladavanje davnanjih napetosti izmeu biskupa i franjevaca u duhu zakona koji slui ovjeku, nego su prerasle u episkopalizam koji se, pogreno interpretiran, u nemoi da pomiri tradiciju i modernost obruava na ovjeka i zajednicu kao smetnje stereotipu. r t ve velike historije Trei meu razlozima ope je naravi i podjednako se tie Hrvata, Bonjaka i Srba: rtava velike historije. Da bi se to ilustriralo ne treba ii dalje od etiri meunarodna ugovora koji su tokom zadnjih 120 godina odredili povijest BiH: 1. 2. 3. 4. Berlin 1878. Versailles 1918. Jalta 1945. Dayton 1995. U svim tim ugovorima skrojenim u kabinetima velikih sila nije predstavljala BiH nita vie od objekta njihova dogovaranja, tako da su ovamo stizale samo rezonance svjetskih aranmana od kojih su nekim Bosancima i Hercegovcima zastajali zalogaji u grlu, dok su drugima rasla krila u varljivoj nadi da je dolo njihovih pet minuta. Kroz ovo vrijeme dogodile su se tri globalne promjene povijesnoga koda: historijska carstva s poetka XX. stoljea zamijenjena su ideolokim carstvima negdje na njegovoj polovici, da bi krajem stoljea vodeu ulogu preuzela ekonomska carstva. Kod nas su, meutim, na cijeni i dalje etno-konfesionalne iskljuivosti. Povijesno iskustvo pokazuje da su na svaki od ovdanjih naroda snano djelovali i jo uvijek djeluju izvanbosanski politiki i vjerski centri, i da mi vodimo unaprijed izgubljene meusobne bitke kao olovni vojnici prastarih imperijalnih snova. To je ujedno najsnanija lekcija cijele povijesti, koja je BiH promovirala u poligon civilizacijskih i drugih opreka svjetskih razmjera. Dolazimo do prividnoga paradoksa, ali zapravo do vrhunske istine o nama samima: da bi razvili nacionalni, dravni i kulturni subjektivitet, to znai svijest o naim istinskim mogunostima, najprije moramo usvojiti tu neporecivu injenicu da u areni svjetske povijesti niti smo predstavljali niti predstavljamo neto vie od potronoga materijala. Predaleko od Zapada, predaleko od Istoka, predaleko od mogunosti da nas netko adoptira, s inteligencijom izmeu tradicije i politike sklonoj korteiranju i presvlaenju dresova, ostajemo samima sebi kost u grlu, povijesna egzotika za izuavanje. Nacija pr vi put u svojoj dr avi Kao najsvjeiji problem kod Hrvata ostaje ratna trauma poistovjeivanja drave i domovine, tj. zaviaja. Drava za koju su Hrvati dali svoje glasove, a protiv koje su se okrenuli zahvaljujui manipulaciji, izjednaena je sa domovinom kojoj alternative nema. Vratiti ovaj slijepi rukavac povijesti u njegov prirodni tok primarni je zadatak novog osmiljavanja vlastite pozicije u svijetu u kojemu u krevet lijeemo u jednoj, a budimo se u drugoj epohi. DR. DUBRAVKO LOVRENOVI (JAJCE, 1956.), POVJESNIAR, DOCENT NA FILOZOFSKOM FAKULTETU U SARAJEVU.

STATUS, BROJ 3, SVIBANJ/LIPANJ 2004.

| 97

Ra t u B i H - u z r o c i i p o s l j e d i c e

Bosna i Hercegovina 1991.-1995. u godinama nesvrenog rata


Valja napomenuti da je HVO u BiH, bila vojska s najveim stupnjem pripadnika druge nacionalnosti, iako se to konstantno preuuje i negira
Davor Marijan

RVA OTVORENA PITANJA S KOJIMA SE SUOAVA istraiva posljednjeg rata u Bosni i Hercegovini jesu pitanja, koliko je trajao rat, preciznije, kada je rat poeo, i kakav je bio njegov karakter. Za bosanskohercegovake Srbe rat je poeo 4. kolovoza 1991.1 Hrvati su posljedice rata osjetili na svojoj koi u prvim danima listopada 1991., iako je od svibnja iste godine dio hrvatskog korpusa angairan u obrambenim pripremama. Za Bonjake rat je poeo u travnju 1992. Ono to je zajedniko svim nadnevcima poetka rata jest da se veu uz djelovanje Srba. To je i osnovna znaajka rata. Poeli su ga Srbi iz BiH, a u institucionalnom pogledu posrbljena Jugoslavenska narodna armija. Karakter rata odreen je akterima koji su sudjelovali u njemu. Znaajke unutarnjih aktera (Hrvati, Srbi, Muslimani) uglavnom je pripadnost razliitim vjerama to im daje obiljeje vjerskog rata. Za ovu priliku ostavio bih po strani poloaj BiH u komunistikoj Jugoslaviji i ustavna odreenja.2 O Bosni i Hercegovini do 1990. mnogo govori studija o kadrovskim odnosima, iz koje se vidi da su najvei postotak u politikim i upravnim strukturama Socijalistike Republike Bosne i Hercegovine imali Srbi, koji su, dodue, bili drugi po brojnosti, ali su u ratu 1941.-1945. bili daleko najbrojniji na pobjednikoj strani.3 Na percepciji tog rata utemeljena je kadrovska struktura zadnje Jugoslavije, u kojoj opeprihvaeni pogledi dobrim di*

jelom predstavljaju srpski svjetonazor. Tako je i slom partije, najvie pogodio upravo Srbe. Kada su tri nacionalne stranke: Stranka demokratske akcije, Srpska demokratska stranka i Hrvatska demokratska zajednica, preuzele na jesen 1990. vlast u BiH, nastala je zanimljiva politika scena kojoj teko da postoji pandan u svijetu, koja se teko odreuje i koja je u konanici bila nita do kratki prijelaz u rat. Kad profesionalni povjesniar gubi vrijeme i ita srpske autore koji su pisali i piu o ratu u BiH,4 biva svjestan njihova vjernikog pogleda na rat, koji dugo nee imati autora, koji bi prvo doveo u pitanje svjetonazor pokupljen u krugu obitelji, a potom postaviti pitanje, jesu li to Srbi krivi za tragediju koja se dogodila Jugoslaviji, i BiH, kao nekad njenom sastavnom dijelu. U trenutku dolaska na vlast u BiH, tri nacionalne stranke zatekle su rasplamsanu krizu u SFRJ, koju su u Hrvatskoj, uz potporu Srbije, izazvali lokalni Srbi, pobunom na viemanje svim podrujima gdje su bili u veini ili vrlo viskom postotku. Pobuna je bila odraz populistikih gibanja u Srbiji koja su u politiku orbitu izbacila Slobodana Miloevia. Pod silinom srpskog nacionalizma potonule su autonomije Kosova i Vojvodine, a potom i Srbiji nesklono politiko vodstvo Crne Gore. U drugoj polovici 1989. srpska plima prelila se preko republikih granica Srbije i najprije za-

Osnova rada jest autorova povijesna ekspertiza iz Haaga. Vjetaki nalaz: o ratnim vezama Hrvatske i Bosne i Hercegovine (1991.-1995.), (Expert Opinion: On the War Connections of Croatia and Bosnia and Herzegovina (1991-1995)), asopis za suvremenu povijest, 36, br. 1., 211-247, (249-289), Zagreb, 2004. 1 Komanda 1. KK, Pov. br. 12/11-83 od 21. 4. 1995., Regulisanje uea u ratu, objanjenje. 2 O tome sam pisao u uvodnom dijelu navedene ekspertize. 3 Mirsad D. Abazovi, Kadrovski rat za BiH, Savez logoraa BiH, Sarajevo, 1999. 4 Izvrstan primjer zbornik je radova Poetak rata u Bosni i Hercegovini uzroci i posledice, Udruenje Srba iz BiH u Srbiji, Beograd, 2001.

98 | MAGAZIN ZA (POLITIKU) KULTURU I DRUTVENA PITANJA

Ra t u B i H - u z r o c i i p o s l j e d i c e pljusnula Hrvatsku. Iako ni bosanski Srbi nisu mirovali, teite djelovanja bila je Hrvatska koja je postala poligon djelovanja srbijanskih slubi sigurnosti i JNA. Zato je to bilo tako razlog je jednostavan. U Hrvatskoj su prije pobijedile snage koje su bile za raskid ili konfederaciju, a u BiH poslije izbora dole su na vlast tri stranke od kojih su dvije (SDS i SDA) svaka na svoj nain, bile za Jugoslaviju. Rjeavanjem Hrvatske, Beograd, kao sredite iz kojeg su vueni konci rata i mira, rijeio bi i BiH bez ljudskog i materijalnog troenja snaga i resursa. Zbog toga je BiH od kraja 1990. do 3. sijenja 1992., u ulozi statista, znaajnog, ali ipak statista, u velikoj igri, koju je u ime Velike Srbije trebala provesti posrbljena Armija. A Armija je, u najveu avanturu svog mirnodopskog postojanja, krenula naoruana iskustvima djelovanja na Kosovu 1981. i 1989. godine. Upotreba oruanih snaga u izvanrednim prilikama, ime je za njezine postupke u Hrvatskoj i donekle Sloveniji.5 Pripreme za izvanredne prilike provela je u proljee i ljeto 1990. Dvije brigade u BiH, 329. oklopna iz Banjaluke i 10. motorizirana iz Mostara, dobile su, i odigrale, znaajnu ulogu 1991. u Hrvatskoj. Prva je od travnja 1991. djelovala na stvaranju Srpskih autonomnih oblasti Krajina i Zapadna Slavonija, a druga je, nakon neuspjela pokuaja prolaska kroz Hercegovinu na putu za Split, locirana na Kuprekom polju, s kojeg je krajem kolovoza prela u sjevernu Dalmaciju u sastav Kninskog korpusa. U rujnu 1991. dijelovi BiH dali su znatan doprinos srpskoj agresiji na Hrvatsku. Plan napadne operacije, temeljen je na ratnom planu JNA Sutjeska 2, a predviao je presijecanje Hrvatske na nekoliko pravaca, odvojeno tuenje okruenih hrvatskih snaga, a potom diktat Srbije oko njenog budueg izgleda.6 Nije nuna mata za pogaanje gdje bi bilo mjesto BiH u takvoj dravnoj tvorevini. Doprinos BiH srpskom pohodu bio je u teritorijalnom i kadrovskom znaaju. Peta vojna oblast u Hrvatskoj, Banjaluki, Tuzlanski, Kninski, Sarajevski, Uiki i dio Titogradskog korpusa, logistiki su podravani preko bosanskohercegovakih prometnica, a znatan dio priuvnika JNA i Teritorijalne obrane Socijalistike Republike Bosne i Hercegovine sudjelovao je u bojnim djelovanjima. Najvei postotak angairana ljudstva bio je iz Bosanske krajine i istone Hercegovine. Uporabu BiH u ratu protiv Hrvatske SDS je javno podrao u ljeto 1991. Postojale su kombinacije o zajednikoj Krajini sa Srbima iz Hrvatske. Bosanskohercegovaki Hrvati uglavnom su bili protiv rata, a dio dragovoljaca sudjelovao je u ratu u nekima od hrvatskih oruanih formacija. Hrvati su
5 6

u BiH 1991. bili i najvee rtve jer je u napadima JNA na Dubrovako zalee stradao kompleks sela Ravno u Popovu polju.7 Bosna je stradala onog trenutka, kada je izvrena invazija JNA na hrvatsko podruje Ravno u Hercegovini i kada nitko u BiH nije pokazao solidarnost sa stradalnicima. Smatralo se da je to hrvatsko pitanje u Bosni. Kao da nee i njih Miloevi kasnije napasti, tvrdit e kasnije Stjepan Kljuji, tadanji predsjednik HDZ.8 U dijelu hrvatskih opina poduzete su mjere obrane, dijelom kroz razoruani TO, a dijelom kroz priuvni sastav milicije (u ljeto 1991. autor ovog teksta osobno je proveo krae vrijeme u jednoj takvoj postrojbi u Livnu). Iz njih e kasnije nastati Hrvatsko vijee obrane, a nadzorni punktovi i ophodna podruja, postat e crta hrvatsko-srpskog razdvajanja, odnosno crta obrane. to je onda BiH na kraju 1991. godine? SDA i znatan dio Bonjaka nije se elio mijeati u rat u Hrvatskoj to utjelovljuje poznata, dvosmislena izjava stranakog elnika, ali i predsjednika Predsjednitva Socijalistike Republike Bosne i Hercegovine Alije Izetbegovia od 6. listopada 1991. da to nije na rat .9 Izjava se moe tumaiti kao gledite na rat koji se doivljava kao sukob susjednih republika, ali i sukob Hrvata i Srba. Kada Izetbegovievu izjavu stavimo u kontekst vremena, u vrijeme u kojem je BiH polazite za napade na Hrvatsku, angaman priuvnika protiv Hrvatske, ali i angaman nekoliko postrojba TO SR BiH,10 napad i na Hrvate u BiH, tada postaje jasna njena priroda. Izetbegovi nastupa prvenstveno kao predsjednik i predstavnik nacionalne stranke, a ne kao republiki dunosnik. Neutralnost koja se pokuava zauzeti, prividna je. Uz izjavu, pozvani su regruti da se ne odazivaju pozivima za mobilizaciju. Kasnije je Izetbegovi tom pozivu davao sudbinsko znaenje koje je imalo odraza na ishod srpske agresije u Hrvatskoj, to je nita drugo do jo jedna od njegovih povrnih procjena. Dovoljno je usporediti taj poziv s poraznim odzivom u Srbiji za rat u Hrvatskoj, a nakon kalkuliranja srpskog vodstva oko naina voenja rata. Stoga Srbima taj poziv nije nita znaio, kao ni Bonjacima. Konana ocjena oko mobilizacije bit e mogua uvidom u stupanj odziva po regijama. Izebegoviev poziv lake je bilo opstruirati u npr. Tuzli i Livnu, nego u Banjaluci ili Trebinju. Valja i postaviti pitanje to je uope SDA mogla uiniti 1991.? Odgovor je kratak, malo, a uinila je jo manje. Te godine SDA se nije borila za BiH, nije branila BiH, kupovala je vrijeme, dobila je nekoliko mjeseci koje nije iskori-

Vie o tome kod Davor Marijan, Oruane snage SFRJ u izvanrednim prilikama, asopis za suvremenu povijest, br. 34/2, Zagreb, 2002., 339-376. Veljko Kadijevi, Moje vienje raspada, Politika, Beograd, 1993., 135-136. 7 Smail eki, Agresija na Bosnu i genocid nad Bonjacima 1991-1993., NIPP Ljiljan, Sarajevo, 1994., 171. 8 Stjepan Kljuji, Bosna i Hercegovina danas, Europa i nacionalizam, Durieux, Zagreb, 2000., 127. 9 Alija Izetbegovi, Sjeanja: autobiografski zapis, ahinpai, Sarajevo, 2001., 95. 10 Komanda 2. pbr, Pov. br. 03-383/91 od 15. 11. 1991., Sprovodnica; Krajiki vojnik, br. 39/40, juni 1995., 38-39; Stjepan IBER, Prevare, zablude, istina: ratni dnevnik 1992., Rabic, Sarajevo, 2000., 15-25.
STATUS, BROJ 3, SVIBANJ/LIPANJ 2004.

| 99

Ra t u B i H - u z r o c i i p o s l j e d i c e stila. Ako pristanemo na tvrdnju, koju sam, uzgred, uo od jednog Hakog istraitelja, da je protiv Hrvatske ratovao samo srpski dio Bosne i Hercegovine, onda se postavlja pitanje to je Bosna i Hercegovina 1991.? Propast planova JNA u Hrvatskoj promijenio je srpske osvajake planove. Nastavljajui provedbu projekta Velike Srbije, Armija je u prvim mjesecima 1992. razradila planove za otvaranje sukoba unutar BiH. Armija u BiH je ve u kasno ljeto 1991. pojaana s novim snagama iz Slovenije. Dio tih snaga uveden je u sastav Tuzlanskog korpusa kao nadomjestak za izgubljene snage u Slavoniji, a dio je pojaao Sarajevski korpus. Do kraja 1991. u istonu Hercegovinu izvuen je dio Rijekog korpusa, (Komanda, podstoerne postrojbe, pukovi potpore i jedna motorizirana brigada), koji je do tada Hrvatska vojska drala u blokadi. Slino je uinjeno s dijelovima Zagrebakog korpusa kojemu je sjedite premjeteno u Biha. Od korpusa u Bosni i korpusa u Hrvatskoj ustrojena je 2. vojna oblast kojoj je sjedite bilo u Sarajevu. Snage u Hercegovini ule su u sastav 4. vojne oblasti koja je sjedite imala u Podgorici. Do kraja svibnja 1992. Armija je planirala izvui ostatke Bihakog korpusa i kompletan Kninski korpus u zapadnu Bosnu radi osnivanja 2. krajikog korpusa bosanskohercegovakih Srba. Od kraja 1991. Armija je od BiH pokuavala postii ispunjavanje obveza prema njoj, to jest da dobije novac i novake za sluenje vojnog roka.11 Krajem oujka 1992. Armija je poela privoditi kraju pripreme za sukob u Bosni i Hercegovini. Do 15. travnja planirano je ustrojavanje srpskih dobrovoljakih sastava, zatim ih popuniti starjeinskim kadrom, naoruanjem i opremom, i povezati sa zapovjednitvima JNA u pojasevima njihove nadlenosti. Sastavni dio planova bilo je izvlaenje ratnih materijalnih priuva, posebno vrjednijih i suvremenijih orua i oruja. Do 10. travnja planirano je izvlaenje iz Zenice, apljine i Travnika. Na podrujima s veinskim srpskim stanovnitvom trebalo je isplanirati mobilizaciju, a na ostalim podrujima odrati visok stupanja borbene spremnosti JNA. Postrojbe JNA u istonoj Hercegovini i dolini Neretve trebalo je ojaati oklopnitvom i topnitvom za potporu.12 Dio tog plana zapeo je zbog sukoba koji su poeli u drugoj polovici oujka u Bosanskoj Posavini, a poetkom travnja i na rubnim podrujima BiH gdje su Hrvati bili u veini. Pored Armije, za srpsku stvar i SDS se po stranakoj crti
11

pripremao za sukob.13 U proljee je 2. vojna oblast JNA krenula u ubrzano naoruavanje Srba. U travnju je u Beogradu dogovorena njezina transformacija u Vojsku Srpske Republike Bosne i Hercegovine. U drugoj polovici svibnja 1992. korpusi JNA preimenovani su u korpuse VRS. Banjaluki korpus postao je 1. krajiki, Bihaki i dio Kninskog korpusa postali su 2. krajiki, Sarajevski je postao Sarajevsko-romanijski, Tuzlanski je postao Istonobosanski, a Bileki je postao Hercegovaki. U proljee 1993. osnovan je i esti, Drinski korpus. Pored KoV-a Srbi su imali i ratno zrakoplovstvo za kojeg su takoer osnova bile postrojbe JNA uglavnom iz biveg 5. korpusa RV i PVO. Hrvati se krajem 1991. dobili neto oruja iz Hrvatske, uglavnom pjeakog, a za potporu minobacakog, a neto i kupili na ilegalnom tritu oruja koje je cvjetalo po nekadanjoj Jugoslaviji. Ustroj HVO do travnja 1992. teko se prati. Po nekim podacima osnovan je navodno jo 4. rujna 1991. u irokom Brijegu,14 a rukovodee tijelo bio je Stoer Herceg-Bosne.15 Vojni dio HVO-a slubeno je osnovan 8. travnja 1992. kao vrhovno tijelo hrvatske obrane u Herceg-Bosni s Glavnim stoerom na strategijskoj razini i opinskim stoerima HVO na lokalnoj (opinskoj) razini. Svi ostali vojni sastavi smatrani su nelegalnim ili neprijateljskim.16 Do kraja 1992. u HVO su postojali su opinski stoeri koji od svibnja 1992. postupno preputaju mjesto brigadama HVO koje se ustrojavaju na teritorijalnim znaajkama. Do kraja 1992. HVO se organizirao u etiri operativne zone: Srednja Bosna, Jugoistona Hercegovina, Sjeverozapadna Hercegovina i Bosanska Posavina sa brigada. Izvan zona bilo je nekoliko manjih podstoernih profesionalnih postrojba. Brojno stanje HVO na kraju 1992. iznosilo je 45.000 priuvnika i 846 profesionalnih vojnika.17 Poetkom 1993, poeo je ustroj domobranstva, vrlo sporo, i naelno razine satnije-bojne po opini. Izuzetak je bio Mostar i Bugojno gdje su planirane, a dijelom i postrojene, domobranske pukovnije. U listopadu 1993. operativne zone preimenovane su u zborna podruja. Krajem godine poelo je gaenje specijalnih postrojba i ustrojavanje gardijskih brigada, po jedna u svakom zbornom podruju. Do kraja 1994., s izuzetkom 108. brigade u Brko-Ravne, sve priuvne brigade HVO preimenovane su u domobranske pukovnije. Valja napomenuti da je u HVO u BiH, bila vojska s najveim stupnjem pripadnika druge nacionalnosti, iako se to konstantno preuuje i negira. Znaajan postotak Bonjaka bio je u operativnim zonama Jugoistona Hercegovina i

Komanda 2. VO od 21. 1. 1992., Zabeleka iz izlaganja saveznog sekretara za narodnu odbranu generala armije Veljka Kadijevia na sastanku sa rukovodstvom SR BiH, odranom u Sarajevu 24. 12. 1991. godine. 12 SSNO, G OS SFRJ, I uprava, Str. pov. br. 585-2 od 3. 4. 1992., Zabeleka sa sastanka zastupnika saveznog sekretara za narodnu odbranu u vezi informacije Komande 2. VO o stanju u BiH i predloga za izmetanje jedinica JNA i RMR (Izvod). Prijepis u S. iber, n. dj., 236-238. 13 Komanda 2. vojne oblasti od 21. 1. 1992., Stanje i problemi u TO SR BiH; S. eki, n. dj., 168-200. 14 Struni leksikon osnovnih vojnih i ratnih politiko-pravnih pojmova, Uprava za politika pitanja Armije BiH, Sarajevo, 1996., 115. 15 Vojska, 4. 6. 1992., 32-33. 16 HVO, Glavni stoer, br. Z-01-11 od 10. 4. 1992., Zapovijed. 17 GS HVO, Ur. br. 01-240 od 4. 2. 1993., Izvjee za period od 14. 4. 1992. do 31. 12. 1992.

100 | MAGAZIN ZA (POLITIKU) KULTURU I DRUTVENA PITANJA

Ra t u B i H - u z r o c i i p o s l j e d i c e Bosanska Posavina HVO. U Operativnoj zoni Srednja Bosna, Bonjaka nije bilo, a u Sjeverozapadnoj Hercegovini znaajniji postotak bio je u brigadama Petar Kreimir IV. iz Livna i Rama iz Prozora. Poetkom lipnja 1993. brigada Rama imala je u svom sastavu 471 Muslimana ili 23,3 posto vojnika u brigadi. Brigada Petar Kreimir IV. imala je 767 Muslimana odnosno 24,85 posto od broja vojnika, dok je brigada Kralj Tomislav iz Tomislavgrada, Kupresa i Posuja imala u svom sastavu 296 ili 9,69 posto Muslimana.18 Da su takve postrojbe zbog mijeanog sastava mogle doi u nezavidan poloaj govori odgovor Zapovjednitva 42. brdske brigade ABiH iz Stoca, sredinom travnja 1993. na ultimativnu zapovijed 1. brigade HVO iz apljine, izmeu ostalog i reenicom: Napominjem, a Vi to dobro znate, da se jedan veliki broj vojnika iz redova Muslimana nalazi u Vaim postrojbama, a oni su Muslimani i pripadaju ovome narodu, pa ne bi bilo dobro da se narui odreena organizacija i formacija Vaih postrojbi .19 Takva prijetnja postala je stvarnost 30. lipnja 1993. u Mostaru kada je izdajom od strane vee skupine Bonjaka, vojnika HVO-a, dolo do pada vojarne Sjeverni logor u Mostaru i raspada 2. brigade HVO. Nakon toga poeo je ubrzani proces razoruavanja nepouzdanih vojnika koji je dovren tek krajem 1993. osim na podruju Zbornog podruja Oraje.20 S druge strane, u ABiH, izvjesna multietninost postojala je na strategijskoj razini, u tabu Vrhovne komande oruanih snaga RBiH. No ona je bila samo formalna, radi stvaranja privida multietnike opcije, to se dobro vidi iz pisma generala Jovana Divjaka, zamjenika naelnika VK, predsjedniku Izetbegoviu: U maju mjesecu podnio sam Vam ostavku zato to je u gradu Sarajevu bilo vie nasilnih kriminalnih ponaanja prema graanima grada Sarajeva. Tom prilikom banditska grupa Topalovi Muana Cace u ulici Marala Tita teko je ranila mog sina elimira. Na va zahtjev da razmislim i sagledam to bi to znailo za interes Bosne i Hercegovine, mislio sam da ozbiljno mislite da Vam trebam kao trei lan konstitutivnog naroda u tabu TO RBiH. Samo iz tih razloga vjerovanja u vae iskrene namjere, povukao sam ostavku, te da za trinaest mjeseci rata nikada nisam tretiran kao zamjenik, ve kao trei. To potkrepljujem injenicom da nikada nisam bio ukljuen u planiranje i organizovanje operacija, borbi i bojeva Armije Republike Bosne i Hercegovine.21 Multietninost ABiH naglo je porasla u jesen 1993. udarom na postrojbe HVO u pojasu nadlenosti 1. i 2. korpusa ABiH i njihovo pre18 19

voenje u ABiH. Brigada HVO Kralj Tvrtko iz Sarajeva nasilno je uvedena u 1. korpus i preimenovana u hrvatsku brigadu ABiH. Brigada HVO Zrinski iz Tuzle sama se raspustila, a ljudstvo je preuzeo 2. korpus. U odnosu na HDZ i SDS, SDA je s kasnila s naoruavanjem, iako nije prekrienih ruku promatrala rat u Hrvatskoj. U proljee 1991. osnovala je Patriotsku ligu kao svoje vojno krilo,22 to pojedini krugovi danas osporavaju.23 Njeno djelovanje prije proljea 1992. teko se prati, uglavnom kroz kasnija sjeanja iz kojih je teko odvojit mitoloki dio od stvarnosti. Navodno je osnovana 1. oujka 1991. u Sarajevu, a prvu smotru imala je 16. lipnja iste godine u okolici Sokoca.24 Poetkom veljae 1992. PL je navodno imala izmeu 60 do 70 tisua lanova.25 Nakon to je rat stigao i u Sarajevo, Predsjednitvo Republike Bosne i Hercegovine je 8. travnja 1992. proglasilo Teritorijalnu obranu svojom oruanom silom. Vojna organizacija TO RBiH sastojala se od okrunih i opinskih tabova i brigada TO. U ljeto 1992. TO BiH preimenovana je u ABIH. U kasnu jesen 1992. ABiH prela je na korpusnu strukturu. Osnovano je pet korpusa: 1. za Sarajevo i okruenje, 2. za Tuzlansko podruje i sjeveroistonu Bosnu, 3. za srednju Bosnu, 4. za Hercegovinu i jugozapadnu Bosnu i 5. za zapadnu Bosnu. U toku 1993. od dijelova 1., 3. i 4. korpusa osnovan je 6. korpus, koji je krajem godine i poetkom 1994. uzdrman od HVO i ugaen. Posljednji, 7. korpus, osnovan je za podruje sredinje Bosne (oko Travnika) od dijela snaga 3. korpusa. Prvo razdoblje rata, koje je trajalo do proljea 1993. obiljeio je uglavnom sukob HVO i ABiH s VRS. U prvim mjesecima sukoba JNA je sa Tuzlanskim korpusom pokuala izbiti na Savu, a Bilekim korpusom na Neretvu. U suradnji s dijelovima Banjalukog korpusa, Kninski je korpus porazio HVO na Kupresu, da bi sam potom bio poraen u napadima na uicu i Livno. Sarajevski korpus pokuao je staviti pod nadzor Sarajevo, to mu nije uspjelo pa se uz teke gubitke izvukao u podruje oko grada. Istonu BiH zaposjeo je najveim dijelom Uiki korpus. Pored ofenzivnih djelovanja, JNA je dio snaga odvojila za etniko ienje. Neplanirani zastoj pri pretvaranju JNA u VRS omoguio je Hrvatskoj vojsci da u zagraninim podrujima uzdrma bivu JNA, postigne velike uspjehe u Posavini i na jugu Hrvatske, omoguivi na taj nain konsolidaciju HVO i TO BiH. Sr-

Zapovjednivo OZ S/Z H, Br. 01-5-260/93 od 8. 6. 1993., Izvjee o popuni brigada. Komanda 42. brdske brigade (Bregava), Br. 01-1024/93 od 18. 4. 1993. 20 GS HVO, br. 02-2/1-01-1245/93 od 30. 6. 1993., Izvjee; OZ Bosanska Posavina, br. 01-01/93-1434/2 od 19. 4. 1993., Procjena. 21 Divjak Jovan, zamjenik NVK OS RBiH, 02/688-1 od 27. 5. 1993., VK OS RBiH Aliji Izetbegoviu, Ostavka na dunost zamjenika N VK OS. Prijepis ostavke u A. Izetbegovi, n. dj., 401-404. 22 Nihad Halibegovi, injenice o Patriotskoj ligi Bosne i Hercegovine, Autorsko izdanje, Sarajevo, 1994., 9. 23 Rusmir Mahmutehaji osporava da je Patriotska liga [...] bila uobliena tako da bi danas neko mogao rei eto, oni su prije rata napravili paravojnu organizaciju, Slobodna Bosna, (Sarajevo), 9. 3. 2000., 32. 24 Struni leksikon osnovnih vojnih i ratnih politiko-pravnih pojmova, 166-167. 25 Sefer Halilovi, Lukava strategija, Matica, Sarajevo, 1997., 148.
STATUS, BROJ 3, SVIBANJ/LIPANJ 2004.

| 101

Ra t u B i H - u z r o c i i p o s l j e d i c e pska kriza privedena je kraju u lipnju 1992. kada je 1. krajiki korpus po povlaenju iz Hrvatske i etnikom ienju Bosanske krajine, bacio glavninu snaga na Posavinu i dio na Jajce. Borbe za Posavinu, u iju je prvu etapu, probijanje koridora Banjaluka-Brko, VRS angairala oko 25.000 vojnika, otegle su se do kasne jeseni 1992. Tek u listopadu zauzet je Bosanski Brod. Borbe za Jajce trajale su neto due, poele su u svibnju, i zavrile krajem listopada. Znaajka obije operacije, pored dugotrajnosti, jest veliko naprezanje ljudstva i tehnike. U istom razdoblju Hrvati i Bonjaci su u odsudnoj obrani. HVO je bio neto poduzimljiviji jer je uz izravan oslonac na Hrvatsku i pomo Hrvatske vojske u Bosanskoj Posavini i Hercegovini zabiljeio i napadne uspjehe. Do kraja godine uspio je obraniti vei dio podruja u kojima su Hrvati bili veina, a pretrpio je neuspjehe, kako je to ve reeno u Bosansko Posavini, Jajcu i dijelu sredinje Bosne (Usora). U tom razdoblju, HV i HVO su u bojnim djelovanjima vezali za sebe glavninu JNA, odnosno VRS. Ocjena naelnika Glavnog stoera HVO da je HVO u toku 1992. obranio [...] sebe i najvei dio Muslimana , potpuno je utemeljena.26 Moda najveu zadovoljtinu i priznanje bolje organizacije HVO je dobio u Mostaru i Maglaju gdje je dobio odobrenje i od Bonjaka za vodstvo u obrani.27 TO odnosno ABiH, glavni napor djelovanja stavila je u funkciju potpore strategijskom cilju, zadravanju privida legitimiteta. To je znailo zadravanje nazivlja TO na tetu Patriotske lige , a na to dio vojnih snaga nije gledao s razumijevanjem, te obrani Sarajeva kao institucionalnog sredita BiH.28 Nakon rata su i bonjaki publicisti iz redova ABiH teite analiza bojnog djelovanja u 1992. stavili na obranu Sarajeva, dok bojnim djelovanjima na drugim podrujima daju znatno manju panju.29 Valja napomenuti da su i Srbi traili legalitet u Sarajevu, to je razvidno iz osnivanja Srpskog Sarajeva, kao i dnevnika Osloboenje . Na kraju 1992. ABiH je uz veliku cijenu, iako u okruenju, uspijevala odrati Sarajevo. Na skromnoj listi uspjeha nalazilo se odranje Bihaa, i manjih enklava u istonoj Bosni (Gorade i Srebrenica). HVO je uspostavio stabilnu crtu sa Srbima, dijelom i zbog stajalita politikog elnitva, za ko26 27

jega ima naznaka da mu je prioritet interesa bio na opinama uz junu granicu Republike Hrvatske. ABiH stabilnu crtu nije postigla do kraja godine, dijelom i zbog nastojanja da odri privid legitimiteta, iako je od studenoga 1992., po tvrdnjama iz bonjakih redova, politiki elnik SDA razmatrao opciju podjele BiH.30 Pored vojnikih uspjeha bosanskohercegovaki Srbi strategijom etnikog ienja izazvali su trajnu napetost izmeu Bonjaka i Hrvata. Ogromne mase prognanika i izbjeglica slijevale su se s podruja pod nadzorom VRS na bonjako-hrvatska podruja. Gledat u ih kako jedni druge unitavaju, a onda u ih oba gurnuti u more , rijei su generala Mladia koje jasno svjedoe to su Srbi oekivali od etnikog ienja.31 Dio prognanika otiao je u Hrvatsku i dalje u inozemstvo, dok je za oruje sposobna populacija mukaraca uglavnom ostala. Na taj nain naruena je etnika struktura to je naroito na mijeanim podrujima srednje Bosne dovelo do novog odnosa snaga izmeu Hrvata i Bonjaka. Veina prognanika dolazila je iz ruralnih sredina u urbane donosei drugaiji mentalitet. Gradovi u etniki mijeanim podrujima imali su iskustvo zajednikog ivota to sa selima u principu nije bio sluaj. Promjenu etnike strukture koja je pojaala muslimansku poziciju, HVO je bio svjestan, pa je prema neizvjesnoj budunosti karakteristian stav HVO Gornji Vakuf, koji je u jednom izvjeu iz sredine lipnja 1992., a nakon drugog sukoba s ABiH u nepuna dva mjeseca pisao da na naem podruju ima oko 12.000 izbjeglica iz Donjeg Vakufa (a sve muslimanske narodnosti) sa velikim brojem vojnih obveznika, pa ukoliko se jo naoruaju, onda ne da prijeti opasnost samo naoj opini, nego i susjednim (Bugojno, Novi Travnik, Travnik), a na je zakljuak da smo im mi prvi neprijatelji pa tek onda etnici .32 Nakon lokalnih muslimansko-hrvatskih sukoba jedan od prvih hrvatskih zahtjeva bio je onaj za povlaenje stranaca s opinskih podruja. Nakon sukoba u u Gornjem Vakufu u sijenju 1993., ABiH ispunila je zahtjev HVO da premjesti 305. brdsku brigadu ustrojenu od muslimanskih prognanika iz Jajca. U brouri o ratnom putu brigade to se tretira kao potvrda da su se jajaki borci dokazali kao pravi branioci Bosne i Hercegovine, a ne kao imbenik koji je naruio sigurnosnu ravnoteu.33

GS HVO, Ur. br. 01-240 od 4. 2. 1993., Izvjee za period od 14. 4. 1992. do 31. 12. 1992. Skuptina opine Mostar, Krizni tab opine, Br. 427/92 od 29. 4. 1992., Odluka. Mostarsko jutro, 13. 9. 1992., 5; Krizni tab opine Maglaj, Br. 01-98-1/ 92 od 2. 6. 1992., Odluka. Odluka je stavljena izvan snage 22. oujka 1993. Ratno predsjednitvo optine Maglaj, Br. 01-023-108/93 od 22. 3. 1993., Odluka o prestanku vaenja odluke Optinskog kriznog taba o odbrani optine Maglaj od Srbo-etnike agresije. Prijepis i faksimili odluka u Anto Marini, Opina epe ili klju za funkcioniranje Federacije Bosne i Hercegovine, Ceres, Zagreb, 2000., 30, 58, 218. 28 Magnetofonski snimak 70. sjednice Predsjednitva RBiH, odrane 14. aprila 1992. godine. 29 Kao primjer, Hasan Efendi, Ko je branio Bosnu, Udruenje graana plemikog porijekla BiH, Sarajevo, 1998.; Jovan Divjak, Prva faza rata 1992-1993: borba za opstanak i nastanak Armije RBiH, Rat u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini 1991-1995., Naklada Jesenski i Turk : Dani, Zagreb-Sarajevo, 1999., 181205. 30 S. Halilovi n. dj., 18-20. 31 Laura Silber & Allan Little, Smrt Jugoslavije, Otokar Kerovani, Opatija, 1996., 294. 32 Opinski stoer HVO Gornji Vakuf, Str. pov. br. 1-5/4-2/92 od 22. 6. 1992. Izvjee o zbivanjima na podruju nae opine za dan 20., 21. 6. 1992. g. 33 Ratni put 305. brdske brigade, Zenica 1994., 10.

102 | MAGAZIN ZA (POLITIKU) KULTURU I DRUTVENA PITANJA

Ra t u B i H - u z r o c i i p o s l j e d i c e U toku 1992. odnosi izmeu HVO i ABiH, bili su najblae reeno hladni. U razdoblju golog preivljavanja bilo je sukoba, koji se u vojnom rjeniku nazivaju arkama i veim pukaranjima, o emu e kasnije biti vie govora. Na politikom polju meusobne odnose u znaajnoj mjeri karakterizira ignoriranje. Izetbegovi s polazita Sarajeva kao legitimne iskaznice preuzima u ruke dravnike poslove, dok HVO, utjelovljen u liku Mate Bobana ne daje znaaj Izetbegovievim potezima. Uz posredovanje meunarodnih predstavnika Hrvati pokuavaju sa Srbima postii dogovor o prekidu vatre i razgranienju. Sastanak u Grazu iz svibnja 1992., koji se neosnovano interpretira kao svren in, propao je jer se nije postiglo razgranienje na Neretvi.34 Istovremeno, Bonjaci bez Hrvata pregovaraju sa SR Jugoslavijom u pokuaju da ostatke JNA u BiH stave pod svoj nazor. Ti su pregovori bili na relaciji Bonjaci Jugoslavija i u njima su bosanskohercegovaki Hrvati potpuno ignorirani. vrsto uporite za ovu tvrdnju imamo upravo kod Alije Izetbegovia i naina na koji je komponirao svoja sjeanja. On, naime, nema moralnih dilema oko pregovora bez sudjelovanja Hrvata. Dijelom zbog toga to pregovorima sa tabom Vrhovne komande (Branko Kosti i Blagoje Adi) na prvi pogled zaobilazi bosanskohercegovake Srbe, a dijelom to je pregovore izmeu Mate Bobana i Radovana Karadia iz svibnja 1992. u Grazu stavio mjesec dana ranije u 5. i 6. travanj 1992. Nakon toga on nema moralnu dilemu da 26. travnja u Makedoniji bez Hrvata dogovara budui status JNA.35 Razdoblje neuspjenih pregovora s JNA i Jugoslavijom zavrava 20. lipnja 1992. kada Predsjednitvo RBiH proglaava ratno stanje.36 Na taktikoj, svakodnevnoj razini, meusobni odnosi Bonjaka i Hrvata bili su razliiti, ovisili su prvenstveno o brojnom odnosu. U mjestima gdje su bili podjednako zastupljeni odnosi su bili najloiji. Ta mjesta karakterizira borba za prevlast i naelno dvovlae. Rije je o pravnom problemu koji nije nimalo lagan za razrjeenje. Uvoenje Hrvatske u unutarnjo-politike probleme BiH nije dovelo do znaajnog pomaka, iako je dugorono bilo znaajan poen za bonjaku stranu. Za nesuradnju bosanskohercegovakih Hrvata stalno e se optuivati Hrvatska. Isti pristup dijelila je i meunarodna zajednica. Kako je to znalo izgledati moe se vidjeti na jednom primjeru iz Jajca. Kada je HVO odbio pustiti struju bosanskim Srbima, sukladno zakljucima Londonske konferencije kako se struja i voda ne smiju koristiti u ratne svrhe prema civilnom
34 35

stanovnitvu, meunarodni predstavnici su to isposlovali pritiskom na njih preko Zagreba.37 Ne znajui pozadinu pokuaja, predstavnici ABiH iz Tuzle optuili su HVO za pregovore, i skoro pa suradnju sa Srbima.38 Valja napomenuti da je znaajka bonjako-hrvatske nesuradnje izostanak meusobnog istrebljenja, odnosno etnikog ienja, to se prakticiralo u odnosu sa Srbima, a to je srpski izum. Ilustrira to ocjena s jednog bonjako-hrvatskog sastanka odranog 15. kolovoza 1992. u Travniku, gdje je jedan od sudionika rekao da gdje god su ivjeli Srbi i Muslimani, nastradali su Muslimani, a gdje su ivjeli Hrvati i Srbi, nastradali su Hrvati, ali gdje ive Hrvati i Muslimani, ivi su i jedni i drugi, ali se nisu dogovorili .39 U Bonjaku taktiku spada i pokuaj instrumentaliziranja HSP-a, odnosno njegovog vojnog krila HOS-a, na raun HVO. HOS je bio opcija prihvatljiva Sarajevu, a sve zbog zalaganja za jedinstvenu Bosnu i Hercegovinu. Takva tvrdnja, koja je rairena u bonjakim i sklonim im krugovima, prelazi preko injenice da je jedinstvena BiH za HSP znaila zajedniku dravu sa Hrvatskom, a to je bila batina propalog ustakog pokuaja s NDH.40 To se vidi iz pisma to ga je predsjednik HSP-a i vrhovni zapovjednik HOS-a Dobroslav Paraga napisao u kolovozu 1992. Darku Kraljeviu: Ne smijemo dozvoliti da se pogrena Bobanova politika prebija preko naih lea. Mi smo apsolutno za jedinstvo hrvatskog naroda i za njegovu zajedniku obranu, ali smo isto tako za jedinstvo sa muslimanskim narodom. Mi od nae politike cjelovite Bosne i Hercegovine, odn. Hrvatske do Drine ne odustajemo. Svaka druga politika znaila bi komadanje Herceg-Bosne i stvaranje nove srpske drave s ovu stranu Drine, to bi bila propast za hrvatski muslimanski narod.41 Pokuaj je propao jer je HOS pokazao da batini svjetonazor sredina u kojima je nikao, i da nije dobro ustrojena i jedinstvena vojna organizacija. Do kraja 1992. vie-manje je podijeljen po nacionalnom principu. O vojnoj suradnji Bonjaka i Hrvata postoje razliita i oprena miljenja. Po tvrdnjama lana Predsjednitva BiH, Franje Borasa, HVO je sredinom travnja 1992. Bonjacima nudio osnivanje zajednikog vojnog stoera za obranu Bosne i Hercegovine , o emu Predsjednitvo RBiH nije raspravljalo.42 U svom dnevniku general ABiH Stjepan iber objavio je nekoliko faksimila dokumenata u kojima se nudi vojna suradnja HVO-u, a na koje nije bilo odjeka.43 Tih doku-

Tekst sporazuma kod Zdravko Tomac, Iza zatvorenih vrata, organizator, Zagreb, 1992., 181-182. A. Izetbegovi, n. dj., 111. 36 A. Izetbegovi, n. dj., 115. 37 Republika Hrvatska, Ministarstvo obrane, Ur. br. 512-01-92-1543 od 26. 9. 1992. 38 RBiH, tab odbrane okruga Zenica, br. 10/1404-2 od 14. 10. 1992., Obavjetajni izvjetaj. 39 Opinski stoer HVO Gornji Vakuf, Krai osvrt na sastanak u Travniku odran 15. 8. 1992. god. 40 Rat u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini 1991-1995., Naklada Jesenski i Turk: Dani, Zagreb-Sarajevo, 1999., 389. 41 Glavni stoer HOS-a od 21. 8. 1992., Bojniku Darku Kraljeviu. 42 Franjo Boras, Kako je umirala Socijalistika Republika Bosna i Hercegovina, Slobodan Praljak (M.P. Cartonprint Co) Stolac, Mostar, 2002., 94-95.
STATUS, BROJ 3, SVIBANJ/LIPANJ 2004.

| 103

Ra t u B i H - u z r o c i i p o s l j e d i c e menata nema u arhivama HVO. Njihovu autentinost dovodi u pitanje izvjee naelnika Glavnog stoera HVO, brigadira Milivoja Petkovia, s prvog zajednikog sastanka delegacija HVO, VRS i ABiH u Sarajevu 7. listopada 1992. Petkovi je zamjeniku zapovjednika VK ABiH prebacio da nisu eljeli stupiti u kontakt s njim, a to su mogli jer imaju svakodnevne kontakte sa gosp. [Arifom] Paaliem koji je od mene udaljen svega 300 metara .44 Najozbiljniji pokuaj suradnje bio je sastanak predsjednika Tumana i Izetbegovia 1. studenoga 1992.45 na kojem je dogovoreno osnivanje Zajednikog zapovjednitva ABiH i HVO na elu s pukovnikom Jasminom Jaganjcem i generalom HV Slobodanom Praljkom.46 Zapovjednitvo nije bilo prihvaeno, u prvom redu s bonjake strane. U svojim sjeanjima Izetbegovi je preutio njegovo postojanje. Iz pisma Jovana Divjaka, koji je dao u prilogu, u kojem Divjak pita, zar meni nije bilo mjesto pored Vas da obilazim slobodnu teritoriju Bosne i Hercegovine u oktobru, novembru i decembru 1992. godine kako ste to inili sa Jasminom Jaganjcem i Arminom Poharom , moe se vidjeti koliko je Izetbegovi neuvjerljiv svjedok.47 Stoga e postojanje dviju paralelnih, kako politikih, tako i vojnih struktura u mijeanim podrujima, sredinjem dijelu Bosne i sjeverozapadnoj Hercegovini predstavljati inicijalno punjenje za sukob. Posebno je to znaajka srednje Bosne, podruja na kojem je bonjako-hrvatski rat bio najintenzivniji. Ralanjujui uzroke sukoba u Prozoru iz listopada 1992., zapovjednik HVO u Operativnoj zoni Sjeverozapadna Hercegovina s pravom je zakljuio, da je jedini preventivan lijek za izbjegavanje takvih sukoba, zabrana postojanja dva zapovjednitva, dvije vojske, dvije logistike i sl.48 Slino je zakljuio i zapovjednik 17. krajike brigade ABiH ocijenivi da je jedan od problema neuspjene obrane Jajca bio i taj to jedan grad brane dvije komande .49 Pokuaj razrjeavanja dvovlaa poznata je zapovijed ministra obrane Republike Bosne i Hercegovine od 16. sijenja 1993. Navedena zapovijed ima 9 toki, a pred irom javnou se barata samo s onom pod rednim brojem 2. po kojoj su sve postrojbe ABiH koje se nalaze u provincijama 3, 8 i 10 podreuju Glavnom stoeru Hrvatskog vijea obrane. Po prvoj toci Zapovijedi Sve postrojbe Hrvatskog vijea obrane, koje se u ovom trenutku nalaze na
43 44

prostorima provincija 1, 5, 9 koje su enevskim dogovorom proglaene Muslimanskim provincijama podinjavaju se Glavnom tabu Armije Bosne i Hercegovine.50 Zapovijed je bila neuspjeli pokuaj deniranja podruja odgovornosti i nadlenosti nakon koje su obje strane trebale imati jasniju sliku svog poloaja u vremenu, prostoru i to je najvanije ciljevima. No, ini se da je upravo to bio problem zato je odbaena od ABiH i zato se na nju ratoborno reagiralo. O Hrvatskom odnosu prema BiH pisano je mnogo, i moe se ukratko rei, da bonjaki, i skloni im autori, taj odnos dre nekorektnim, kojemu je svrha bilo stvaranje Velike Hrvatske, po uzoru na Banovinu Hrvatsku iz razdoblja 1939.-1941. Takvo stajalite podrava Tuiteljstvo hakog suda, to se dobro vidi iz nedavnih optunice protiv estorice vojnih i politikih dunosnika Hrvatske Republike Herceg-Bosne. Od kraja 1991., doista se moe pratiti nastajanje hrvatskih organiziranja koja su vremenom pored politike dobila i teritorijalnu znaajku. Ta nastojanja imala su potporu iz Hrvatske, a po nekim miljenjima Hrvatska je bila pokreta tih nastojanja. Bilo koje od ova dva miljenja prihvatimo ne moemo ne primijetiti da je politika Sarajeva, prema Hrvatskoj od druge polovice 1991. bila u funkciji srpske agresije na Hrvatsku. O tome smo naprijed ve pisali, a ovdje valja napomenuti da je konstitutivnost Hrvata u BiH jedini razlog zbog kojeg Hrvatska nije javno prozvala BiH za agresiju. Iz BiH se Hrvatska napada, a u napadima pored priuvnika JNA iz BiH sudjeluje i vojna sila BiH, Teritorijalna obrana. Od rujna do kraja 1991. zagranina podruja BiH s hrvatskim opinama zbog oportunizma Sarajeva, postala su dio obrambenih napora Hrvatske u obrani od srpske agresije. U sklopu zajednikih obrambenih napora manja koliina oruja iz Hrvatske (pjeako oruje i manji broj minobacaa raznih kalibara) dospjela je u navedena podruja. Nakon otvorenih sukoba u BiH ta praksa je nastavljena i trajala je do kraja rata.51 Vojna pomo Hrvatske, Hrvatskoj zajednici Herceg-Bosna zasigurno otvara utemeljeno pitanje njezinih namjera prema BiH. Da nema dovoljno dokaza o pomoi i Bonjacima, tada bi to bilo potpuno jasno. No tih dokaza ima, i oni pro-

S. iber, Prevare, zablude, istina: ratni dnevnik 1992. HVO, Glavni stoer, Br. 01-2331/92 od 12. 10. 1992., Izvjee o razgovorima u Sarajevu. 45 Osloboenje, 2. 11. 1992., 1. 46 Predsjednitvo R BiH, Kabinet predsjednika od 4. 11. 1992., Jasminu Jaganjcu; TG Konjic od 4. 11. 1992., Vanredan izvjetaj; Mirsad ati uperak, Sjena nad Igmanom: ratni dnevnik, 1992.-1996., DALSA Bosna, Sarajevo, 2000., 235. 47 A. Izetbegovi, n. dj., 402. 48 Zapovjednitvo OZ SZ/ Hercegovina, Broj: 135/92 od 10. 11. 1992., Izvjee po zapovijedi br. 01-2437/92. 49 Bonjak, 4. 4. 1995. Feljton o 17. vitekoj krajikoj brigadi (2). 50 RBiH, Ministarstvo obrane, Broj: 01/93 od 16. 1. 1993., Zapovijed. 51 Kao primjer vojne pomoi Hrvatske jednoj opini s velikim postotkom Hrvata dovoljno je navesti Bugojno. Sam kontekst pomoi stavljen je u upitno valjan kontekst, i uz to je opravdanje za zloine ABiH i etniko ienje Hrvata u Bugojnu. Zloini u Vrbanji jula 1993., Institut za istraivanje zloina protiv ovjenosti i meunarodnog prava, Sarajevo, 2001.

104 | MAGAZIN ZA (POLITIKU) KULTURU I DRUTVENA PITANJA

Ra t u B i H - u z r o c i i p o s l j e d i c e blem Hrvatske i Bonjaka stavljaju u mnogo sloeniji kontekst no to to paualno ini Tuiteljstvo hakog suda i veina bonjakih autora. Kada je poetkom travnja 1992. bilo jasno da je i u BiH poelo srpsko osvajanje, iz Hrvatske je poela vojna pomo i Bonjacima. Ve je 7. travnja, glavni inspektor obrane Ministarstva obrane RH, general zbora Martin pegelj, traio od ministra obrane Republike Hrvatske da se s podruja Operativne zone Rijeka ustroji skupina od oko 1.200 vojnika (uglavnom Bonjaka) i uputi u Bosnu i Hercegovinu.52 Zahtjev je prihvaen, s tim da u poetku bude skupina od 300-400 vojnika, koji su zadravali sva prava vojnika Hrvatske vojske ukljuujui i mjesena novana primanja uz obvezu skidanja oznaka Hrvatske vojske i drugih identikacijskih dokumenata.53 Istog je mjeseca Ministar obrane Republike Hrvatske dozvolio da se Hrvatskoj muslimanskoj stranci za potrebe obrane agresiji izloenog puanstva izda odreena koliina obrambenih sredstava i strjeljiva u skladu s [...] mogunostima Hrvatske vojske.54 Jo ranije je, kontroverzni asnik Hrvatske vojske Mate arlija Daia (Nijaz Batlak) opskrbio Bonjake u Mostaru, Sarajevu i istonoj Bosni veom koliinom oruja, a krajem 1991. osobno se po pitanju obrane susreo s Izetbegoviem. Izetbegovi je to u svojim sjeanjima preutio. Spomen Daide ograniio je na susret u Washingtonu iz kolovoza 1990.55 Pomo iz travnja 1992. nastavljena je i kasnije, i u kontinuitetu je trajala do napada ABiH na HVO u travnju 1993.56 Valja napomenuti da postoje tvrdnje da je ta pomo prestala krajem 1992. Zapovjednik Armije BiH general Deli izjavio je 26. veljae 1994. u Sarajevu, da je HVO u razdoblju od studenog 1992. do svibnja 1993. u potpunosti bloki52 53

rao dotok materijalno-tehnikih sredstava za ABiH.57 Izjava je u suprotnosti s tvrdnjom A. Izebegovia da je ABiH do sredine 1993. usprkos embarga na oruje unijela u BiH 30 tisua puaka i strojnica, 20 milijuna metaka, 37 tisua mina i 46 tisua protutenkovskih raketa.58 Ta koliina oruja mogla je doi samo preko Hrvatske i teritorija bosanskohercegovakih Hrvata jer je vlast u Sarajevu s Jugoslavijom bila u ratu, morskih luka nije imala, a zrani promet nad BiH rezolucijom UN-a bio je zabranjen i prekinut. Otvoreno je i pitanje kolika je koliina naoruanja i opreme stigla na cilj. Za 4. korpus ABiH postoji vjerodostojan podatak da je veinu opreme dobivao, iako je HVO zadravao i usporavao tu pomo.59 Uz naoruanje i opremu iz Hrvatske u BiH je kao to je ve reeno slano i ljudstvo, odnosno dozvoljavan njegov odlazak s naoruanjem.60 Na zagrebakom Velesajmu 30. svibnja 1992. ustrojen je 1. krajiki bataljun, koji je kasnije otiao za Travnik i Jajce. U Klani kod Rijeke, 27. lipnja 1992. ustrojena je 7. krajika brigada. U istom mjestu prije odlaska u Bosnu brigada je prola i izobrazbu.61 Za prikupljanje pomoi i upuivanje ljudstva u Bosnu i Hercegovinu u Zagrebu osnovana je Logistika baza Handar divizije .62 Logistiki centar, odnosno Glavni stoer za potporu bio je u Rijeci.63 Za pruanje pomoi na dragovoljnoj osnovi za ABiH, vojni atae BiH u Hrvatskoj, Hasan Efendi angairao je general bojnika Hrvatske vojske M. arliju Daidu.64 Od proljea 1994. nastavljeno je pruanje pomoi. U zavrnici rata, 1995., biljeeno je i pridodavanje postrojbi HV ABiH.65 Izuzetak od prekida bio je Biha, kojemu je zrana veza sa svijetom i znaajan izvor opskrbljivanja bio Zagreb.66 General HV Imra Agoti ak tvrdi da je pomo pruana i na-

MORH, Glavni inspektor obrane, Kl. 822, Ur. br. 512-20-92-01 od 7. 4. 1992. MORH, Glavni stoer HV, Kl. 8/92-01/23, Ur. br. 5120-03-92-9 od 9. 4. 1992. 54 MORH, Ur. br. 512-01-92-181 od 10. 4. 1992.; Ministar obrane je istog dana, 10. travnja, dao nalog svom pomoniku da se Muhamedu Zuliu, ministru u Vladi RH za potrebe obrane napadnutog muslimanskog puanstva izda 50 automatskih puaka sa streljivom. MORH, Ur. br. 512-01-92-182 od 10. 4. 1992. 55 Alija Izetbegovi, Sjeanja: autobiografski zapis, ahinpai, Sarajevo, 2001., 80. 56 Kao primjer: RH, Ministarstvo obrane, Kl. 003-05/92-01/252, Ur. br. 512-07-06/92-01/252 od 25. 8. 1992., Tehniko - prometna uprava, Nalog; RH, Ministarstvo obrane, Kl. 003-05/92-01/252, Ur. br. 512-07-06/92-01/252 od 27. 8. 1992., Odobrenje; RH, Ministarstvo obrane, Kl. 003-05/92-01/252, Ur. br. 512-07-06/92-01/252 od 22. 9. 1992., SPC - Preko, Nalog; RH, Ministarstvo obrane, Kl. 003-05/92-01/252, Ur. br. 512-07-06/92-01/252 od 22. 9. 1992., SPC - Preko, Nalog; RH, Ministarstvo obrane, Kl. 003-05/92-01/252, Ur. br. 512-07-06/92-01/252 od 22. 9. 1992., SPC - Preko, Nalog; RH, Ministarstvo obrane, Kl. 003-05/92-01/252, Ur. br. 512-07-06/92-01/252 od 22. 9. 1992., SPC - Preko, Nalog; RH, Ministarstvo obrane, Kl. 003-05/92-01/252, Ur. br. 512-0706/92-01/252 od 22. 9. 1992., SPC - Preko, Nalog; RH, Ministarstvo obrane, Kl. 003-05/92-01/252, Ur. br. 512-07-06/92-01/252 od 16. 10. 1992., Tehniko prometnoj upravi, Nalog; RH, Ministarstvo obrane, Kl. 213-01/93-03/01, Ur. br. 512-08/93-01 od 26. 3. 1993., TPU MORH, Nalog; RH, Ministarstvo obrane, Kl. 213-01/93-03/01, Ur. br. 512-08/93-01 od 30. 3. 1993., TPU MORH, Nalog. 57 R. Deli, Armija klju mira, 18. 58 A. Izetbegovi, n. dj., 119-120. 59 Komanda 4. korpusa, Dj. br. 01-1880/93 od 13. 3. 1993., Pregled opte situacije u zoni odgovornosti 4. korpusa Armije RBiH. 60 O pomoi za 5. korpus ABiH kod Bejdo Feli, Peti korpus 1992.-1995., Ljiljan, Sarajevo, 2002., 110-111. 61 Sloboda (Travnik), 15. 4. 1995., 4; Armija Bosne i Hercegovine, Ljiljan, Sarajevo, 1997., 45. 62 R BiH, Ured Republike Bosne i Hercegovine u Republici Hrvatskoj, Br. 05-674/92 od 12. 11. 1992., Naredba; Pukovnik Efendi Hasan, Logistikoj bazi Handar divizije Zagreb, Upuivanje jedinice u Cazinsku krajinu; R BiH, ABiH, Povjerenitvo G OS BiH za Hrvatsku Zagreb, Br. 35/92 od 4. 9. 1992., Potvrda. 63 RBiH, Glavni tab za podrku BiH, Br. G-01-18/92-RI/ST-O od 2. 10. 1992. 64 R BiH, Ured Republike Bosne i Hercegovine u Republici Hrvatskoj, Br. 572/92 od 12. 10. 1992., Ovlaenje. 65 GS HV, Kl. 80-01/95-02/08, Ur. br. 512-06-05/01-95-600 od 19. 10. 1995., Zapovijed; B. Feli, Peti korpus 1992.-1995., 615-617. 66 B. Feli, Peti korpus 1992.-1995., 22.
STATUS, BROJ 3, SVIBANJ/LIPANJ 2004.

| 105

Ra t u B i H - u z r o c i i p o s l j e d i c e kon zabrane, iako nije jasno po kojem osnovu.67 Usprkos priznanju BiH od strane RH i poetnim, korektnim, meusobnim odnosima do vojnog sporazuma nije brzo dolo. Sporazum o prijateljstvu i suradnji izmeu Hrvatske i Bosne i Hercegovine u Zagrebu 21. srpnja 1992., koji su potpisali predsjednici Franjo Tuman i Alija Izetbegovi, usprkos oekivanjima nije bio i vojni sporazum. Nakon potpisivanja sporazuma Izetbegovi je u intervjuu Hrvatskoj televiziji objasnio da jo nije vrijeme za vojni sporazum, koji bi srpski narod sigurno shvatio kao prijetnju, i da bi bilo bolje ostaviti jo malo prostora za djelovanje meunarodnih faktora.68 Izetbegoviu je od poetka nuen sporazum o suradnji protiv zajednikog neprijatelja, izjavio je u veljai hrvatski general Janko Bobetko, kao i da je predsjednik Republike Hrvatske nekoliko puta Aliji nudio rjeenja, i to ona koja su tada i za Hrvatsku i za BiH bila prihvatljiva. Meutim, bosansko dravno vodstvo nije to prihvaalo.69 Vojni sporazum Hrvatske i bonjakog vodstva u BiH potpisan je tek u ljeto 1995. u Splitu pred operaciju Oluja. Iako je bonjako-hrvatski rat obiljeio 1993., njegovi korijeni duboko su u 1992. godini. I prije nego su poeli sukobi, dijelovi HVO, odnosno ekstremno krilo HDZ, su u Direktivi za odbranu suvereniteta Patriotske lige iz veljae 1992. ocijenjeni kao opasnost za BiH.70 Nepovjerljivi meusobni odnosi bili su gotovo pravilo u svim sredinama gdje je bio priblian postotak dvaju ili vie naroda, odnosno gdje broj jednih nije bio dovoljno velik za prevagu nad drugima. Na takvim podrujima nije se ni jedna strana mogla uvjerljivo nametnuti onoj drugoj. Veina tih sukoba u 1992., a koji prethode otvorenom ratu dogodila se na takvim podrujima, najveim dijelom na podruju srednje Bosne. I Hrvati i Muslimani bili su na slian nain taoci srednje Bosne. Ni jednoj strani nije uspijevalo izboriti apsolutnu prevlast na kompaktnom podruju to je postupno iz konstantne netrpeljivosti preraslo u otvoreni rat koji se prenosio na druga podruja. Koristi od tih sukoba imala je iskljuivo srpska strana. Kratka kronologija tih sukoba bila bi ovakva: u svibnju i lipnju sukobi u Busovai, u lipnju sukob u Novom Travniku, u srpnju u Konjicu, u kolovozu u Kiseljaku i naselju Stup u Sarajevu. U listopadu je bilo nekoliko sukoba u srednjoj Bosni u podruju Travnik - Novi Travnik - Vitez.71 Pogoranje sigurnosnog stanja u Operativnoj zoni Srednja Bosna redovno se preko Gornjeg Vakufa odraavalo na rubnim podrujima Operativne zone Sjeverozapadna Hercegovina.72 To je eskaliralo u najpoznatiji sukob HVO i ABiH u 1992., sukob u Prozoru, koji se redovno dri poetkom bonjako-hrvatskih sukoba, za to se optuuje Hrvatska vojska i HVO. No, narueno sigurnosno stanje i sumnjiavost izmeu Hrvata i Bonjaka u Prozoru datira jo od jeseni 1991.73 Sukob nije iniciran sa strategijske (politiki i vojni vrh) i operativne (zapovjednitvo operativne zone) razine HVO-a. Naime poetkom listopada 1992. HVO i Juno vojite Hrvatske vojske poeli su pripreme za zauzimanje Podveleja. Za taj pothvat naelnik Glavnog stoera HVO je 18. listopada 1992. iz Operativne zone Sjeverozapadna Hercegovina izuzeo tri haubice 122 mm to je prepolovilo vatrenu mo operativne zone.74 Otvarati novi sukob u tijeku priprema za napadna djelovanja na podruju Hercegovine u proturjeju je s logikom uope, a vojnom posebno. Valja postaviti pitanje to je HVO dobivao s tim sukobom i to bi bio njegov motiv za sukob. Nadzor nad opinom i gradom imao je od rani-

67 68

Slobodna Bosna, 16. 3. 2000., 44. Dubravko Merli, Slika na sliku, Dual, Zagreb 1994., 37. 69 Janko Bobetko, Sve moje bitke, Vlastita naklada, Zagreb, 1996., 155. 70 S. Halilovi, n. dj. 222. 71 Neto o karakteru tog sukoba moe se zakljuiti iz Zapovijedi HVO Busovaa Broj: 62/92 od 10. 05. 1992., objavljenoj kod H. Efendi, n. dj., 196-198; Ratni zloini muslimanskih vojnih postrojbi nad Hrvatima Bosne i Hercegovine, Sarajevo 1997., 20; Centar za obavjetavanje Novi Travnik od 20. 6. 1992., Izvjetaj o deurstvu u Centru OIO 19/ 20. 06. 1992. god.; Centar slubi bezbjednosti, Sektor SDB Zenica od 27. 6. 1992., Slubena zabiljeka; HVO, Opina Konjic, Br. 02-938/92 od 4. 7. 1992., HZ H-B, Izvjee; HVO, Br. 03-24/92 od 11. 7. 1992., Priopenje za javnost; HZ H-B, HVO, Odjel Obrane, Dj. br. 0334/92 od 3. 9. 1992; HVO, Odjel obrane, Br. 03-50/92 od 11. 9. 1992., Prosvjed; HVO, Br. 03-25/92 od 12. 7. 1992., Pogoranje odnosa izmeu HVO i TO opine Konjic; Zapovjednitvo OZ Srednja Bosna od 15. 10. 1992., Vrhovnom zapovjednitvu ABiH; HVO, Komisija za praenje stanja na podruju opine Novi Travnik, Br. 1215/92 od 06. 11. 1992., Izvjee o radu Komisije; Ratni zloini muslimanskih vojnih postrojbi nad Hrvatima u sredinjem dijelu Bosne i Hercegovine, Sarajevo, 1996., str. 13.; Glasnik HVO, br. 2, 13. 72 U vojnoteritorijalnom ustroju ABiH Gornji Vakuf kao i Bugojno je bio u sastavu 3. korpusa, dok su ova mjesta u sustavu HVO-a bila u sastavu OZ Sjeverozapadna Hercegovina. U meusobnim sukobima 3. korpus je imao znatnu prednost jer je preko postrojbi ABiH iz Gornjeg Vakufa imao vezu s postrojbama ABiH u Prozoru i djelovao na zalee OZ Srednja Bosna i prekidao joj vezu sa OZ SZH. Takva uloga postrojbi G. Vakufa nije sluajna jer su za razliku od ABiH Bugojna, (koje su zajedno s postrojbama HVO Bugojna bila uklijetena izmeu postrojbi VRS-a s Kupresa i Donjeg Vakufa), imale bolju vezu s zaleem i taktiki povoljniji postav. Kada je koncem godine na gornjovakufskom podruje locirana 305. brdska brigada, sastavljena od Muslimana iz Jajca tenzije su dodatno porasle, pa ne treba uditi da je upravo na tom podruju sredinom sijenja 1993. poeo veliki sukob izmeu HVO i ABiH. 73 Centar slubi bezbjednosti Mostar, Stanica javne bezbjednosti Prozor od januara 1992., Informacija o stanju javnog reda i mira na podruju optine Prozor u 1991. godini. 74 HVO, Glavni stoer, Str. pov. br. 01-2370/92 od 18. 10. 1992., Uput djela postrojbi u OZ j/i H; Zapovjednitvo OZ S/Z H, Br. 77/92 od 19. 10. 1992., Uput dijela postrojbi u Operativnu zonu j/i H.

106 | MAGAZIN ZA (POLITIKU) KULTURU I DRUTVENA PITANJA

Ra t u B i H - u z r o c i i p o s l j e d i c e je, pa je motiv na koji upuuju bonjaki autori svode sukob, materijalni, upitan.75 ABiH za razliku od HVO ima mnogo jai motiv, nadzor prometnice Jablanica Prozor Gornji Vakuf. General Deli nazvao je HVO vojskom na prometnicama koju je trebalo odatle ukloniti .76 Sukob u Prozoru je po svemu sudei neuspjean pokuaj ABiH da stavi pod nadzor grad kao prometno vorite. ABiH je pristala na zahtjev HVO-a za smjenom svog zapovjednika Opinskog taba obrane Prozor, to je injenica koja u razmatranju sukoba nije nevana.77 U stvaranju slike o muslimansko-hrvatskim sukobima i ulozi Hrvatske vojske Prozor je zasigurno temeljni kamen.78 Danas bonjaka historiograja i publicistika neargumentirano tvrdi da je Republika Hrvatska izvrila agresiju na Republiku Bosnu i Hercegovinu, napadom na Prozor i Novi Travnik, te da su u napadima na Prozor sudjelovale i neke brigade Hrvatske vojske.79 Bit tog stajalita jest tenja da se na cijeli rat proiri slika bonjako-hrvatskog rata iz druge polovine 1993. godine. U stvaranju te slike sudjelovao je i muslimansko-bonjaki vojni vrh koji posebno od sijenja 1993. u svakom sukobu s HVO-om vide Hrvatsku vojsku.80 Upravo je sukob u Gornjem Vakufu iz sijenja 1993., odmah nakon svretka pregovora u enevi, predstavljao toku koju moemo drati mjestom na kojemu su prestali sukobi, a poeo rat. U drugoj polovici sijenja iz Gornjeg Vakufa sukob se proirio na podruje Busovae u srednjoj Bosni. Nije lako odgovoriti na pitanje to je bio povod ovih sukoba. Bez sumnje ih treba dovesti u vezu s rezultatima enevskih pregovora, naredbom HVO o reguliranju zapovijedanja, i dovoenju postrojba HVO i ABiH sa strane na mijeana podru75 76

ja koje su svojatali Hrvati i Bonjaci. Sve to postavlja pitanje o spremnosti i predvianju Bonjaka i Hrvata o skorom sukobu. Po miljenju povjesniara Schredera sijeanjski sukobi u srednjoj Bosni bili su priprema ABiH za travanjsku ofenzivu.81 to god da je istina, mjeseci koji su dolazili pokazali su spremnost ABiH na otar sukob s Hrvatima i etniko ienje koje je pratilo te sukobe. U veljai 1993., tab Vrhovne komande ABiH zapovjedio je razradu ratnih planova 1., 3. i 4. korpusu za sukob s HVO-om.82 Dana 11. travnja Zapovjednitvo 3. korpusa ABiH zapovjedilo je podreenim postrojbama izvlaenje iz urbanih podruja i prelazak na logorski sustav.83 U Hercegovini sline pripreme provedene su u oujku 1993. Na tom podruju sukobi su poeli ranije jer je HVO doao u posjed dokumenata na temelju kojih je postao svjestan da ABiH privodi kraju pripreme za sukob oko Konjica i Jablanice.84 Meu dokumentacijom koju je HVO zaplijenio nalazio se i Zapisnik od 20. oujka 1993. izmeu postrojba ABiH i policijskih postaja u dolini Neretve. U zapisniku su predviene i mjere koje se trebaju poduzeti protiv HVO.85 Zapisniku je prethodilo izvjee zapovjednitva 4. korpusa ABiH od 13. oujka 1993. predsjedniku Predsjednitva RBiH,86 kao i smjena predsjednika Ratnog predsjednitva Skuptine opine Konjic.87 Kraj tih postupaka bit e u prvoj polovici i sredinom travnja 1993. napadom na postrojbe HVO Jablanice i Konjica.88 Usprkos to je bio upoznat s bonjakim namjerama, HVO je pretrpio znatne gubitke i teritorijalne neuspjehe u tim sukobima. Postignuti dogovori o primirju izmeu 4. korpusa i HVO, ABiH izigrala je osnivanjem Operativne grupe Igman (kasniji 6. korpus), koja je odbila dogovorene sporazume o prekidu vatre i normalizaciji ivota.89

Mesud Hero, Prozor 1992.-1995.: Hronika zloina, Fondacija Makljen, Sarajevo, 2003. Rasim Deli, Armija klju mira, Vojna biblioteka, Sarajevo, 1994., 18. 77 Amida i Oganj (od 3. 11. 1992.), O aktivnostima u Hercegovini. 78 Kao primjer, S. eki, n. dj., 411. 79 ISTI, 226. 80 ABiH, Zapovjednitvo 4. korpusa, Str. pov. br. 02/4-3232/93 od 18. 4. 1993., Redovni ob. izvjetaj; ABiH, Komanda 4. korpusa, Str. pov. br. 02/1-320014/93 od 19. 4. 1993., Dnevno operativno izvjetavanje; S. Halilovi, n. dj. 81 Charles R. Shrader, Muslimansko-hrvatski graanski rat u srednjoj Bosni: vojna povijest 1992.-1994., Golden marketing-Tehnika knjiga, Zagreb, 2004., 119. 82 RBiH, VK OS, Str. pov. br. 02/213-1 od 6. 2. 1993., Nareenje. 83 Naredbe Komande 3. korpusa, Str. pov. br. 02/33-826 do 02/33-837 od 11. 4. 1993. 84 Brigada Herceg Stjepan, od 27. 3. 1993., Redovno borbeno izvjee za za 26. 3. 1993. god. 85 Glavni stoer HVO, VOS, Str. pov. br. 03-346/93 od 14. 4. 1993., Zabiljeka sainjena na temelju originalne dokumentacije koja je oduzeta od Jasmina Guske naelnika SJS Konjic. 86 Komanda 4. korpusa, Dj. br. 01-1880/93 od 13. 3. 1993., Na ruke Predsjedniku Predsjednitva RBiH, Pregled opte situacije u zoni odgovornosti 4. korpusa Armije RBiH. 87 tab Vrhovne komande Oruanih snaga, Pov. br. 13/37-45 od 20. 3. 1993., Naredba; Optina Konjic, Ratno predsjednitvo, Br. 01/1-012-106/93 od 28. 3. 1993., Zahtjev za ocjenu ustavnosti Odluke Predsjednitva R BiH br. 02-111-130/93 od 16. 3. 1993. godine; Brigada Herceg Stjepan, Zapovjednitvo, od 13. 4. 1993., Saznajno izvijee 13. 4. 1993.; Brigada Herceg Stjepan, Izvijee za dan 13. 4. 1993. 88 C.V. Jablanica od 12. 4. 1993., Izvjee; Operativna zona Jugoistona Hercegovina, Dj. br. 01-2347/93 od 13. 4. 1993., Zapisnik; Zapovjednitvo 4. korpusa, Dj. br. 02-2560-14/93 od 14. 4. 1993., Operativni izvjetaj; Operativna zona Jugoistona Hercegovina, Dj. br. 03-0366/93 od 28. 4. 1993., Pregled stanja. 89 OZ JiH, Dj. br. 01-2478/93 od 22. 4. 1993., Izvjee o stanju u Jablanici i Konjicu; OZ JiH, Dj. br. 03-0366/93 od 28. 4. 1993., Pregled stanja odnosa izmeu A BiH i HVO u zoni odgovornosti OZ JiH.
STATUS, BROJ 3, SVIBANJ/LIPANJ 2004.

| 107

Ra t u B i H - u z r o c i i p o s l j e d i c e Dogaaji iza toga odvijaju se brzo i prenose na srednju Bosnu. Sukob u Zenici iz travnja 1993. iznimno je znaajna u daljnjem razvoju dogaaja i putu u rat. Sukobu je prethodilo ubojstvo pratilaca zapovjednika brigade HVO Jure Franceti to je 17. travnja 1993. dovelo do napada ABiH na HVO, njegovo razbijanje i poetak etnikog ienja grada.90 U meuvremenu se dogodio sukob i zloin nad Bonjacima u Ahmiima kod Viteza (16. 4. 1993.), a nedaleko od toga, u selu Trusina kod Konjica istoga dana izvren je zloin nad Hrvatima. Nakon toga slijede viemjeseni sukobi u kojima je HVO pretrpio poraz u Fojnici, Kaknju, Travniku i Bugojnu. Popratna pojava vojnikih poraza bilo je etniko ienje poraenih. Upravo je stradanje civila u tim sukobima ABiH i HVO pribliilo postupcima srpskih snaga u Bosni i Hercegovini, to je posluilo za izjednaavanje Hrvata sa Srbima i relativiziranje ratne krivnje. Zahvaljujui percepciji rtve, Bonjaci su izbjegli stigmatiziranje, iako su Hrvati u srednjoj Bosni bili rtva bonjako-hrvatskog rata. General Rasim Deli negirao je napade na Lavansku dolinu, za njega su to bili pokuaji prognanih Bonjaka da se kao borci ABiH vrate na svoja podruja.91 Valja napomenuti da je pred travanj 1993. kada je ABiH krenula u ofenzivu protiv HVO osigurala zalee dogovorima sa bosanskim Srbima, to je dovelo do smirivanja veina bojita i prikupljanju bonjakih snaga za vee napadne operacije protiv HVO. Gotovo godinu dana bosanski Srbi uivali su u miru tijekom kojeg je cvjetala trgovina s Hrvatima i Bonjacima. Sastavni dio te trgovine bilo je naplaivanje vojne pomoi HVO i ABiH. HVO se zbog toga i danas osuuje, a slini postupci ABiH tek sada postaju javno dobro,92 prekasno za moralnu osudu. Kraj 1993. ABiH doekala je mnogo povoljnije nego to je to bio sluaj s 1992. U jednom govoru odranom u veljai 1994. zapovjednik ABiH, general Deli pohvalio se da je HVO eliminisan sa podruja Jablanice, Konjica, Fojnice, Kaknja, Zenice, Travnika i Bugojna. Znai, kompletna jedna pokrajina po Vens-Ovenovom planu sa centralom u Travniku.93 Zajedniko podrujima s kojih je HVO, kako je to ocijenio general Deli eliminisan , jest da se radi o mijeanim podrujima koja nisu imala vrstu
90

crtu razdvajanja i u kojima je brojna premo i trenutak iznenaenja odnio prevagu. HVO se odrao na podruju epa i Stoca samo tako to je preduhitrio ABiH. Klasini napadaji tipa operacije Neretve ABiH, i pokuaj HVO u Mostaru pretrpjeli su neuspjeh. Znaajka bonjako-hrvatskog rata jest i angaman vojnika Republike Hrvatske u njemu. U rat HVO-a i ABiH u proljee 1993. godine (vjerojatno u travnju), prvi se ukljuio vod pripadnika bojne Zrinski , postrojbe koju su uglavnom inili Hrvati Herceg-Bosne. O pravom angamanu moe se govoriti tek od srpnja 1993. kada je na mostarsku bojinicu ula ojaana bojna 5. gardijske brigade HV. Na tom podruju kasnije je bila i dragovoljaka postrojba Vojne policije jaine pjeake polubojne (oko 2 satnije). Pripadnici Hrvatske vojske u kolovozu se usmjeravaju na uskopaljsko-ramsku bojinicu gdje e se zadrati do svibnja 1994. Najbrojnija je bila 5. gardijska brigada koja je na bojinici due vrijeme imala postrojbu jaine bojne. Iz profesionalnog sastava na drugom mjestu bila je 7. gardijska brigada sa snagama jaine satnije. Iz 1. i 2. gardijske brigade HV bile su dvije nepotpune satnije dragovoljaca (90 i 113 ljudi). Stigle su 2. kolovoza 1993. a do kraja godine, njihovo brojno stanje palo je na 58 iz 1., i 78 iz 2. gardijske brigade. Ostale profesionalne postrojbe i razne specijalne skupine, brojno su bile u rasponu od voda do ojaanog voda. Dragovoljake skupine iz priuvnih postrojbi masovnije su bile zastupljene iz domobranskih pukovnija iz Slavonije, dok je iz nekoliko priuvnih brigada HV bilo skupina jaine pjeakog voda. Intenzitet dolazaka bio je najvei u razdoblju kolovoz-studeni 1993. Na samom kraju 1993. godine, od vojnih bjegunaca i obveznika Hrvata iz BiH ustrojena je 175. brigada koja je od kraja prosinca 1993. do svibnja 1994. po bojnama bila na ramsko-uskopaljskom bojitu.94 Bio je to in vraanja izbjegli vojnih obveznika, est u proljee i ljeto 1992., no za razliku od 1992., kada su vraani Bonjaci, u 1993. vraani su Hrvati. U ve spominjanom govoru, general Deli ustvrdio je da je vojniki poraen HVO, pa, samim tim, i koncepcija HZ Herceg-Bosna, koji su opstojali samo uz angaovanje veoma znaajnih snaga vojske Republike Hrvatske. U protivnom, potpuno bi nestali sa ovih prostora. I to kao politika i voj-

Barei (Mate) Vinko, Zapovjednik Zenike brigade HVO od 23. 4. 1993., Izvjee o organizaciji HVO Zenica i dogaajima koji su prethodili njegovom neutraliziranju na podruju opine Zenica. 91 R. Deli, n. dj., 49. 92 Npr. Ramiz Drekovi, U obruu, Dom tampe d. d., Zenica, 2004., 467. 93 R. Deli, n. dj., 19. 94 IZM OZ S/Z H, Br. 01-2916/93 od 16. 8. 1993., Pregled snaga na bojinici; OZ S/Z H, IZM Prozor, Br. 01/3482/93 od 10. 9. 1993., Zabrana vozilima na prvu crtu obrane; ZP Tomislavgrad, Sektor III, Kl. 81/93-02, Ur. br. 8233-4171-93-85 od 5. 12. 1993., Dnevno bojevo izvjee; ZP Tomislavgrad, IZM Prozor, Br. 01/5493 od 9. 12. 1993., Dnevno bojevo izvjee; ZP Tomislavgrad, IZM Prozor, Br. 01/5656 od 15. 12. 1993., Dnevno bojevo izvjee; ZP Tomislavgrad, IZM Prozor, Br. 01-5775/93 od 21. 12. 1993., Sumarno dnevno borbeno izvjee; Glavni stoer HVO, Ur. br. 02-2/1-02-3642/93 od 22. 12. 1993.; ZP Tomislavgrad, IZM Prozor, Br. 01/5867 od 25. 12. 1993., Izvjee o postrojbi sa JV; ZP Tomislavgrad, IZM Prozor, Br. 01/5976 od 29. 12. 1993., Izvanredno izvjee; ZP Tomislavgrad, IZM Prozor, Br. 01/5978 od 29. 12. 1993., Redovno borbeno izvjee; ZP Tomislavgrad, IZM Prozor, Br. 6002 od 31. 12. 1993., Redovno borbeno izvjee; ZP Tomislavgrad, IZM Prozor, Br. 01-55/94 od 5. 1. 1994., Problem ljudstva na Uskopaljsko-Ramskoj bojinici sa stanjem 5. 1. 1994. u 20,00 sati; Podcentar SIS-a Rama, 02-4/2-7-41/93 od 9. 1. 1994.; Glavni stoer HVO, Kl. 818-01/94-02/15, Ur. br. 02-10-06/01-94-10 od 13. 4. 1994., Zamjena dragovoljaca.

108 | MAGAZIN ZA (POLITIKU) KULTURU I DRUTVENA PITANJA

Ra t u B i H - u z r o c i i p o s l j e d i c e na snaga.95 Valja napomenuti da se kod bonjakih autora ustalila tvrdnja o ogromnom broju vojnika iz Hrvatske. Neki govore i o 13 brigada HV.96 Koliki je bio nedostatak ljudstva na uskopaljsko-ramskoj bojinici vidi se iz izvjea zapovjednika Zbornog podruja Tomislavgrad od 5. sijenja 1994. u kojem pie: itavo uskopaljsko-ramsko bojite nema ni interventnog vojnika slobodnog, osim mene .97 Pripadnici Hrvatske vojske u BiH u dokumentima se uglavnom vode kao dragovoljci, to je za priuvni sastav nedvojbeno. Njihov broj nikad nije preao snagu formacijske lake brigade JNA (1.400-1.800 ljudi) uz potporu ekvivalenta topnike bitnice i oklopne satnije. Nikada nisu bili koncentrirani na jednom taktikom pravcu ili mjestu, ve su dijeljeni na manje skupine u svrhu krpljenja prevelike crte obrane. Najvea od tih postrojbi, koja je uporabljena na jednom pravcu, bila je pjeaka bojna. Tijekom sukoba priblinu ratnu formaciju bojne imala je samo 5. gardijska i 175. brigada. U vojnoj terminologiji pjeaka bojna je osnovna zdruena taktika postrojba pjeatva. Po bojnim pravilima, bojna na ravniarskom zemljitu napada na irini od 1,5 km, odnosno 2-3 km na tee prohodnom zemljitu. U obrani ima pojas irine od 3 do 5 km na ravniarskom zemljitu, odnosno preko 5 km na planinskom zemljitu. No, to je sve u granicama male taktike. Nedvojbeno je da se taktikim postrojbama postiu samo taktiki uinci. S takvim snagama ne ide se u agresiju i secesiju druge drave, a pogotovo se ne koristi razdijeljena na manje skupine i razbacana na irokom podruju od Mostara do Uskoplja. Njihova uloga je u prvom redu bila psiholoka i stvarno je bila simbolina potpora HVO-u u obrani prevelike crte, koju je HVO 1993. s mukom odravao sprjeavajui da Armija BiH u pohodu oslobaanja ne oslobodi BiH od najmanjeg konstitutivnog naroda. Uz pripadnike Hrvatske vojske osvrt zasluuju muslimanski sveti ratnici izvan Bosne i Hercegovine, a koji su duboko umijeani u sva dogaanja izmeu Hrvata i Bonjaka. U drugoj polovini srpnja, tonije 22. srpnja 1992., Vojnoobavjetajna sluba HVO se kratko osvrnula na pogorano politiko-sigurnosno stanje izmeu HVO i TO na podruju srednje Bosne. Izvjee je znaajno i zbog potvrde o nazonosti mudahedina i Zenicom kao glavnim centrom za djelovanje protiv HVO-a.98 Zalaganjem Sjedinjenih Amerikih Drava u proljee 1994. prekinut je bonjako-hrvatski rat. Za bosanske Srbe to je bio kraj mira jer se ABiH ponovno okrenula protiv njih. HVO je dobio pola godine relativnog mira to je iskoriteno za prestrojavanje snaga. U studenom 1994. HVO se pridruio ABiH na kuprekom bojitu, to je bio poetak kraja rata. U prosincu 1994. Hrvatska vojska poela je operacije protiv pobunjenih Srba u Hrvatskoj.99 Kampanju je poela preko Livanjskog polja lomei postupno snage bosanskih i hrvatskih Srba. Neto ranije bosanski i hrvatski Srbi krenuli su u ofenzivu razbijanja 5. korpusa ABiH u Bihau, ije je odranje za Hrvatsku imalo strateki znaaj. Operacijom Zima 94 Hrvatska vojska je s dvije ojaane gardijske brigade nakon viednevnih napadnih djelovanja u iznimno nepovoljnim vremenskim i geografskim uvjetima uspjela staviti pod nadzor vei dio Livanjskog polja i planine Dinare. ABiH je nakon primirja s HVO-om do kraja 1994. zabiljeila nekoliko uspjenih pothvata du cijele crte bojinice, no koji u opem odnosu snaga nisu donijeli velike promjene. Najvee uspjehe zabiljeio je 5. korpus koji je u tekim okolnostima uspijevao odrati Biha, i 7. korpus koji je zajedno s HVO oslobodio Kupres.100 Hrvatske snage su do poetka travnja 1995. na podruju Livanjskog polja provodile djelatnu obranu uz nekoliko manjih taktikih pomaka. Do sredine lipnja 1995. stavile su pod nadzor cijelo Livanjsko polje, i dolinu Cetine i Vrliko polje u Hrvatskoj, te tako postigle uvjet za napredovanje prema Bosanskom Grahovu i Glamou. U Splitu su 22. srpnja 1995. Predsjednik Republike Hrvatske i predsjednik Predsjednitva Bosne i Hercegovine potpisali Deklaraciju o provedbi Sporazuma iz Washingtona, uz koju je potpisan i dogovoran nastavak vojne suradnje. Sporazum je do kraja srpnja rezultirao operacijom Ljeto 95 s kojom su Hrvatske snage ule u Glamo i Bosansko Grahovo otvorivi put za Knin. Poetkom kolovoza operacijom Oluja Hrvatska vojska slomila je srpsku pobunu u Hrvatskoj i deblokirala ire podruje Bihaa. Nakon zavretka operacija u RH, hrvatske snage su u rujnu izvele napadnu operaciju Maestral u kojoj su zauzeti i osloboeni gradovi ipovo, Jajce i Drvar, a u listopadu operacijom Juni potez i Mrkonji Grad izbivi na samo 23 km od Banja Luke. Zbog zahtjeva meunarodne zajednice dalje se nije ilo, pa rat u BiH ostaje nesvreni rat i u njemu

95 96

R. Deli, n. dj., 21. Nedad Lati, Zehrudin Isakovi, Rat u Srednjoj Bosni: ratna sjeanja generala Alagia, Bemus, Zenica, 1997., 30. 97 IZM Prozor, Br. 01-55/94 od 5. 1. 1994., Problem ljudstva na Uskopaljsko-Ramskoj bojinici sa stanjem 5. 1. 1994. u 20,00 sati. 98 HVO, Glavni stoer, Str. pov. br. 07-763/92 od 22. 7. 1992., Informacija o stanju na teritoriji srednje Bosne. 99 Osnovni podaci o tome kod Ante Gotovina, Napadajni bojevi i operacije HV i HVO, Zapovjednitvo Zbornog podruja Split, Knin, 1996. 100 Prva linija, br. 19, prosinac 1994.
STATUS, BROJ 3, SVIBANJ/LIPANJ 2004.

| 109

Ra t u B i H - u z r o c i i p o s l j e d i c e vojniki gubitnik dobiva etniki oienu srpsku dravu. vit i nejasan pojam, je li meunarodna zajednica, ili njezin dio, sudionik rata u BiH? Rat je pratila ogromna medijska pozornost, koja je nakon prekida rata nastavljena pravosudnim procesima u Haagu protiv veeg broja istaknutih sudionika rata. Na taj je nain rat u BiH, ostavljajui moralne dvojbe po strani, doveden do rijetko dobre razine na osnovu koje je mogue stei sliku rata, kao pojave u jednom civiliziranom kontinentu (Europi), i koja moe dati visok stupanj pouzdanosti, na vjeno pitanje koliko je rat suprotnost miru. To je jedini nain da se anulira nametnuto gledite o tom ratu kao obinom kriminalu. Autoru ovog teksta preesto se ini da se rat u BiH tretira u Haagu, ali i na ovim prostorima, kao prvi rat u povijesti uope. Tome pogoduje okolnost to istraivanje rata (kao najveeg drutvenog poremeaja), nema ozbiljnu tradiciju na ovim podrujima. Ratovi imaju mnogo slinosti. Do nedavno, bilo je vano utvrditi tko je rat poeo. Naelno je to utvrivao pobjednik, koji je imao poseban tretman, jer je pobijedio u njemu. S ratom u BiH to nije sluaj. Dola su neka nova, postmoderna vremena, i nove vrijednosti. Na alost, teko da emo saznati kako bi se ponaale zapadnoevropske zemlje (Nizozemska na primjer), da se prvo na njima provede jedan ovakav eksperiment, to bi bio povijesni red. Nakon toga bi s punim pravom mogli traiti isto od onih koji su, na alost, imali vie i due iskustva s totalitarizmom i neslobodom, da ih slijede na putu u jedinstvenu Europu. Rat se, miljenja sam, moe promatrati samo kao rat, a svi ostali pristupi projektirani su iz raznih pobuda i raznih sredita moi. Bez velike logistike potpore ti pristupi ne bi bili ni mogui. No taj dio prie, tko, kada i zato, bie poznat za 50-ak i vie godina, kada se sukladno zakonima i civilizacijskim obiajima otvore dobro uvane arhive u zapadnoeuropskim i nekim prekooceanskim dravama. Tono na vrijeme da danas zainteresiranima to vie ne bude vano. DAVOR MARIJAN, (LIVNO, 1966.), STUDIJ POVIJESTI I ARHEOLOGIJE ZAVRIO U ZAGREBU, RADI U HRVATSKOM INSTITUTU ZA POVIJEST U ZAGREBU NA PROJEKTU DOMOVINSKI RAT I STVARANJE REPUBLIKE HRVATSKE.

***
Kako nazvati rat u BiH? Poeo je 1991. kao srpska agresija na Hrvatsku i Hrvate u Hercegovini. U 1992., JNA je iz Hrvatske rat prenijela u BiH. Od svibnja 1992. bosanski Srbi nastavljaju ono to je poela JNA. Najzamrenija faza rata bio je bonjako-hrvatski rat. Srbi su rat pravdali prevencijom, sprjeavanje ponavljanja 1941. Stvarno to je bio pokuaj stvaranja jedinstvene srpske drave. Za Hrvate u BiH bio je to rat za emancipaciju i elju spajanja s matinom dravom. To znai da dvije od tri strane u ratu, susjedne drave doivljavaju svojom domovinom, a ne BiH. Bonjaci (SDA) svoje su jugoslavenske ambicije 1992. sveli na razumnu razinu. Rat je bio prilika za stvaranje nacije to je nesumnjivo Izetbegovieva velika osobna zasluga. Za ire, meunarodno okruenje, to je prvenstveno graanski rat. Bonjaci rat izbjegavaju nazvati graanskim iz drugog razloga. Koristi se pojam agresija s ime se sugerira da je rat unesen izvana, jer graanski ratovi uglavnom poinju u zemlji i poticaji ne dolaze izvana.101 BiH nije bila graanska drava u zapadnoeuropskom smislu. Rat ju je zatekao nakon izlaska iz 45 godina postojanja jednog utopijskog komunistikog sustava, u kojem je, bez obzira na represiju i razliite stupnjeve ravnopravnosti , kod veine zadrana jaka svijest o nacionalnoj pripadnosti i razlikama od ostala dva naroda. Uz nacionalnu podjelu ilo je i vjersko odreenje to je dodatno pospjeivalo nacionalnu homogenizaciju. Izuzetak je svakako zapadnobosanska epizoda kod Bonjaka iz 1993.1995., to je nedvojbeno znak graanskog rata. S obzirom na jaku osmansku batinu u BiH rat je imao i vjersku crtu koja je moda u njemu i najprepoznatljivija. Od razmatranja rata u BiH nemogue je iskljuiti meunarodnu zajednicu. Ona je odredila polazne pozicije u raspodjeli vojne moi, odravala sukob planovima o teritorijalnom ustroju BiH i na kraju prekinula rat iz svojih interesa. Rezolucijom 713 Vijea sigurnosti Ujedinjenih naroda (VSUN) o embargu na isporuke oruja i vojne opreme za sve republike SFRJ102 Srbima je dana prednost koju ostali sudionici sukoba nisu uspjeli dostii. Pitanje je, ma koliko to zna bit maglo-

101

U tom kontekstu treba gledati naziv za srpsku stranu u ratu koji koriste bonjaki autori. Koristi se ime srpsko-crnogorski agresor (SCA) koji je do kraja svibnja 1992. i mogao proi, no nakon toga nikako. 102 Rat u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini 1991-1995., 381.

110 | MAGAZIN ZA (POLITIKU) KULTURU I DRUTVENA PITANJA

Aktualno...

Ak t u a l n o

Ruenje i obnova Staroga mosta i njihov utjecaj na Mostar i njegove narode


U sklopu obnove Starog mosta, obnavljaju se i tri vjerska objekta (Vakufski dvor blizu Starog mosta, Biskupija u Vukodolu i Vladikin dvor u Brankovcu), a najvei smisao gradnje je da je suivot u BiH mogu bez obzira na razliitosti
Zvonimir JUKI

UVOD

RAJEM SRPNJA OVE GODINE NA SVEANOME ceremonijalu koji e, kako se oekuje, okupiti veliki broj svjetskih dravnika, bit e slubeno otvoren obnovljeni Stari most u Mostaru. Zavretak obnove mosta predstavlja simbolini poetak novog ivljenja u Gradu Mostaru, koji e sve manje biti optereen ratnim ranama. Obnova mostarskog mosta trajala je punih deset godina, a u redovima koji slijede pokuat emo kronoloki obraditi sve bitne dogaaje vezane za obnovu mosta, ali i njegovo ustolienje u simbol obnove suivota u gradu na Neretvi i znak da su rat i ratne posljedice u hercegovakom sreditu zapoele nestajati. Budui da je tema ovog broja i rat u Bosni i Hercegovini, pitanje Staroga mosta i njegova ruenja kao jednog od najmranijih inova u bh. sukobu takoer zasluuje osvrt.

kovnu vezu izmeu Istoka i Zapada, izmeu razliitih religija i kultura, onih koje je Stari most vezivao vjekovima. Nakon to je postavljen posljednji kamen na luk Starog mosta i ureen mostarski Stari Grad, moe se slobodno kazati da se simbol Mostara digao iz pepela, dajui novu nadu za meunacionalno pomirenje u Mostaru i Bosni i Hercegovini. ezdesetih godina 16. stoljea, u vrijeme prvih desetljea turske okupacije BiH, nakon to je osigurala prevlast na ovom podruju i slomila posljednji otpor, Jajaku i Srebreniku banovinu, Turska imperija poela je s izgradnjom svog ekonomskog, infrastrukturalnog i obrambenog sistema u BiH. Iz tog razdoblja datiraju mnogi veleljepni graditeljski radovi turskih neimara, od kojih su upravo mostovi ostali kao trajno svjedoanstvo ljepote te gradnje, premotavajui vode ovdanjih rijeka sve do naih dana. Stari most dovren je 1566. godine. Projektirao ga je turski neimar Hajrudin, uenik neimara Sinana, da bi premostio Neretvu u kasabi koja je u to doba bila ispostava Osmanskog carstva u junoj BiH. Nakon izgradnje Mosta, turska ispostava u junoj BiH je prerasla u grad i dobila ime Mostar, to znai uvar mosta. Upravo te 1566. godine, kada je zavrena izgradnja Mosta na Neretvi, poela je novija povijest Hercegovine i njenog sredinjeg grada Mostara. Od tada do dananjih dana,

I.
Za Mostar i Stari most vezani su i Srbi, i Hrvati, i Bonjaci, i idovi. U rasponu od stotinjak metara od Starog mosta nalaze se stara pravoslavna crkva, nova pravoslavna crkva, sinagoga i episkopski dvor. Stotinjak metara zapadno od Starog mosta nalaze se franjevaki samostan i katolika crkva. U blizini Starog mosta nalaze se neke od najstarijih damija i medresa u BiH. Obnova zone oko Starog mosta e i praktino i simbolino uspostaviti i obnoviti historijsku, vje-

114 | MAGAZIN ZA (POLITIKU) KULTURU I DRUTVENA PITANJA

Ak t u a l n o Most je bio stalna inspiracija ovdanjim umjetnicima, te su mnoge prie, pjesme, legende i anegdote utkane u kameni luk Starog mosta. Jedna legenda tako kae da neimar Hajrudin, koji je, po nalogu turskog sultana, poeo graditi Most, nikako nije mogao izgraditi njegove temelje. to bi marljivi Hajrudinovi radnici po danu izgradili, Neretva bi nou sruila. Legenda dalje kae da je oajni Hajrudin ve mislio odustati od gradnje, kada mu se u snu obratila gorska vila s planine Vele i kazala mu da e Most izgraditi tek kada dvoje najzaljubljenijih mladih Mostaraca zazida u temelje Mosta. Druga, pak, legenda kae da Hajrudin nikada nije vidio svoje djelo. Nakon devet godina iscrpljujue gradnje, Hajrudin se plaio da e Most pasti kada budu podignute skele koje su ga drale. Zato je on sa svojom karavanom krenuo prema Carigradu i tek kada je dovoljno odmakao od Mostara naredio je da skele budu uklonjene. Most je ostao itav, a Hajrudin je nastavio put u daleku Anadoliju, ostavljajui u zemlji Hercegovoj spomenik po kojem e taj dio svijeta postati nadaleko poznat. Most je u dugoj povijesti preivio brojne sukobe i oba svjetska rata. Ali, 9. studenoga 1993. godine, artiljerija i tenkovi Hrvatskog vijea obrane (HVO) sruili su Stari most. Nakon to je pogoen s ak 86 granata, most se stropotao u Neretvu. Smatra se da Stari most nije imao nikakav vojni ili strateki znaaj, te da je tokom stoljea stekao status simbola tolerancije i razliitosti izmeu naroda koji ive u Mostaru i BiH. Vjeruje se da je dio ekstremnih ratnih lidera bh. Hrvata naredio ruenje Mosta, nadajui se da e tim inom staviti toku na koegzistenciju Hrvata, Srba i Bonjaka u Mostaru i BiH. Ruenje Starog mosta simboliki je oznailo sljedee viegodinje razdoblje kojeg je karakterizirala podjela Mostara na hrvatski i bonjaki dio. No, poratna obnova Starog mosta i okupljanje svih naroda i graana Mostara na ovom projektu trasirali su put ponovnog ujedinjenja grada na Neretvi. Nijedan projekt u poslijeratnoj BiH nije uspio okupiti toliko meunarodnih i domaih strunjaka te svjetskih dravnika kao to je to uinio projekt obnove Starog mosta. Gotovo da nema vanijeg svjetskog politiara koji nije dao podrku ovom projektu, kao simbolinom inu ponovne poratne izgradnje zemlje i povjerenja meu njenim narodima. godine, kada su lanani most, podignut na mjestu sruenog luka, zajedno preli ministar vanjskih poslova Njemake Klaus Kinkel, predsjednik Predsjednitva Republike BiH Alija Izetbegovi, predsjednik Hrvatske Franjo Tuman i tadanji gradonaelnici istonog i zapadnog dijela Mostara, Safet Oruevi i Mijo Brajkovi. Tom prilikom Tuman je, izmeu ostalog, kazao kako prisustvujemo izvanrednom povijesnom dogaaju od vanosti ne samo za ovaj povijesni i napaeni, grad nego i za itavu Europu. Ne radi se ovdje samo o izgradnji razorenog Mostara, radi se o tome da, uz uspostavu poruenog Mosta, izmeu zapadnog i istonog dijela grada bude uspostavljen i most izmeu BiH i Hrvatske, trajan most sa zapadnom demokracijom. Washingtonskim sporazumom, kojeg su u veljai te godine potpisali Tuman i Izetbegovi, uspostavljena je Federacija BiH, a Grad Mostar doao je pod upravu Europske unije (EU). Njemaki diplomata Hans Koschnik imenovan je za prvog europskog administratora u Mostaru. On je odmah ponudio gradonaelniku istonog dijela Mostara Safetu Orueviu da iz sredstava EU bude obnovljen srueni Stari most. Tadanji zapadnomostarski politiari nisu prihvaali sudjelovanje u tom projektu, pa je Oruevi odbio Koschnikov prijedlog, smatrajui da Stari most predstavlja simbol koji pripada svim narodima u BiH i da treba biti obnavljan u zajednikom projektu. U vrijeme zakljuivanja Daytonskog sporazuma, 1. studenoga 1995. godine, Oruevi je potpisao Odluku o poetku obnove Starog mosta. U pismu kojeg je uputio medijima 1. prosinca iste godine, on je najavio poetak priprema na obnovi Starog mosta. Nakon toga, veliki broj meunarodnih slubenika i dravnika doao je u Mostar kako bi obiao ruevine Staroga most i dao podrku njegovoj ponovnoj izgradnji kao simbola mira. Ve u prosincu 1995. godine eki predsjednik Vaclav Havel je posjetio Mostar i, u drutvu Oruevia i Brajkovia, preao lanani visei most nad Neretvom. Nakon obnove mira na podruju BiH, pristupilo se prikupljanju novca za obnovu Mosta. Tadanji predsjednik Turske Sulejman Demirel i Alija Izetbegovi potpisali su 18. lipnja 1996. godine u Mostaru Protokol kojim Turska daje milijun amerikih dolara za startne radove na rekonstrukciji Mosta. Tokom posjete Mostaru, turski predsjednik je ponudio mostarskim vlastima da Turska u cijelosti obnovi srueni Stari most, kao dio svoje kulturne batine. No, tadanji gradonaelnik istonoga dijela Mostara Safet Oruevi odbio je tu ponudu, smatrajui da obnova Starog mosta mora biti zajedniko djelo naroda koji ive u Mostaru i toka na kojoj e se mostarski i bh. narodi pomiriti te krenuti preko obnovljenog Mosta u zajedniku budunost. Demirel je 17. studenoga 1996. godine pismeno obavijestio Izetbegovia da je Turska uplatila milijun dolara kao poetna sredstva za pripremu obnove Starog mosta.
STATUS, BROJ 3, SVIBANJ/LIPANJ 2004.

II.
Odmah po okonanju hrvatsko-bonjakog sukoba u BiH, poeli su razgovori o obnovi Mosta. Prvi znaajniji dogaaj na sruenom Starom mostu dogodio se 23. srpnja 1994.

| 115

Ak t u a l n o

Izgradnjom Starog mosta ne premouju se samo obale, nego se udaraju novi temelji suivota bh. i balkanskih naroda, ali i temelji Evrope i moderne demokratske evropske civilizacije. Sada svi mogu doi u Mostar, jedan Mostar, i ponovno pogledati stari mostarski grad u cijeloj svojoj ljepoti, te kameni luk nad zelenom rijekom, koji je jednom umro, da bi se ponovo rodio i oznaio novi poetak za Mostar i sve njegove graane.
Nakon ove donacije, mnoge druge zemlje poele su se ukljuivati konkretnim sredstvima u obnovu Mosta. Predstavnici Amerike Fondacije Council For Americas First Freedom, iji je poasni predsjednik bio tadanji potpredsjednik SAD Al Gore, razgovarali su u Mostaru o zajednikim aktivnostima na obnovi Mosta, a tvorac Daytonskog sporazuma Richard Holbrooke ponudio je 17. prosinca 1996. godine podrku ove fondacije za obnovu Mosta, te izvrnoj direktorici Fondacije Carol ONegusu uputio pismo u kojem je naveo: Stari most je simbolina veza za sve narode Bosne i bive Jugoslavije. Njegova ponovna izgradnja bi mogla osigurati vezu za sve ljude te zemlje i bio bi to praktian i simbolian istinski potez. Poto sam bio svjedok religiozne netrpeljivosti i mrnje u Bosni, shvaam da bi bilo kakav simbol zaljeenja mogao pomoi procesu mira i obnove u toj zemlji. Podrka obnovi Mosta uskoro stie i od State Departmanta, a tadanji ameriki predsjednik Bill Clinton u svom je govoru srueni Stari most nazvao simbolom tragedije u ratu na prostoru bive Jugoslavije. Polovinom rujna iste godine poela je montaa platforme na koju su poloeni izvaeni blokovi Mosta. Konano, 29. rujna 1997. godine, prvi kamen, teak oko pet tona, izvaen je iz Neretve i poloen na ovu platformu. Vaenju prvog kamena Starog mosta prisustvovali su predstavnici iz vie od 150 medijskih kua i TV mrea iz cijelog svijeta, a na ceremoniji se, uz Izetbegovia, pojavio i tadanji hrvatski lan Predsjednitva BiH Kreimir Zubak. Vaenje kamena potrajalo je skoro dva mjeseca, da bi napokon, u noi 21. studenoga, u 1.30 sati, bio izvaen i posljednji kamen luka Starog mosta iz Neretve. U ovom razdoblju izvaeno je sve kamenje Starog mosta koje se nalazilo na dnu Neretve, odnosno ukupno 158 komada dijelova luka. Tadanji generalni tajnik NATO-a Javier Solana je krajem te godine dao podrku obnovi Mosta. U studenome iste godine objavljena je knjiga UNESCOa o rehabilitaciji Starog mosta i Starog grada. Oko Starog mosta stvoreno je globalno partnerstvo za obnovu jednog objekta arhitektonske batine. Glavni stupovi ovog partnerstva bili su UNESCO, Grad Mostar i Svjetska banka, dok su u projekt ukljuene brojne drave (Hrvatska, Italija, Nizozemska, Turska, Francuska i Luksemburg), te mnoge organizacije. Tako se poela realizirati ideja da obnova Starog mosta postane toka oko koje e poeti prvi koraci suradnje meu narodima BiH, ali i zemljama bive Jugoslavije. Dolaskom u Mostar 1998. godine, podrku obnovi mosta dala je i Princeza od Luksemburga Maria Tereza. Sedmog travnja iste godine francuski predsjednik Jasques Chirac postao je lan Fondacije za obnovu Mosta. Sudjelovanje u obnovi Mosta uskoro je objavio i panjolski kralj Juan Carlos. Krajem lipnja 1998. godine predana je prijava za uknjienje Starog mosta i povijesne zone Mostara u Svjetsku graditeljsku batinu UNESCO-a. Uskoro UNESCO i WB, koja je prvi put u svojoj povijesti izdvojila etiri milijuna dolara za rekonstrukciju jednog povijesnog objekta, objavljuju da e pomoi obnovu Mosta, a Europska komisija (EC) 12. studenoga 1998. godine takoer se prikljuuje projektu obnove. Pet dana kasnije odrana je inauguracija i prvi sastanak Meunarodnog ekspertnog tima za obnovu Mosta, kojeg

III.
Prva faza direktne obnove Starog mosta poela je osnivanjem Fondacije za obnovu, koja je ozvaniena 2. srpnja 1997. godine. Na inauguralnoj ceremoniji za njenog predsjednika izabran je Alija Izetbegovi. Za zamjenika predsjednika Fondacije izabran je tadanji predsjedavajui Vijea ministara BiH Haris Silajdi, dok je mjesto predsjednika Upravnog odbora povjereno Orueviu. lanovi Odbora Fondacije bili su i bivi dravni tajnik SAD Cyrus Vance, predsjednica Fondacije World Monuments Fund iz New Yorka Bonnie Burnham i generalni direktor IRCICA Ehmeledin Ihsanoglu. Odmah po osnivanju Fondacije, od 2. do 30. srpnja, organiziran je workshop Mostar 2004, ija je tema bila rekonstrukcija Starog mosta i Starog grada u Mostaru. Radionicu Mostar 2004 tematski je i idejno osmislio i inicirao mostarski arhitekt Amir Pai. Nakon zavretka ove radionice, od kolovoza do studenoga 1997. godine, startala je poetna faza rekonstrukcije Mosta, koja je predviala vaenje kamena sruenog luka iz Neretve, koji bi trebao biti ugraeno u novu konstrukciju. Jedinice NATO-a i SFOR-a prikljuile su se vaenju kamena iz Neretve.

116 | MAGAZIN ZA (POLITIKU) KULTURU I DRUTVENA PITANJA

Ak t u a l n o je imenovao generalni sekretar UNESCO-a Federico Mayor. Ovaj tim sainjavali su profesor na Parikom sveuilitu Leon Pressouyre, arhitekt svjetskog renomea iz Ankare Ceved Ereder, arheolog pri UNESCO-u zaduen za rekonstrukciju svjetskih projekata Munir Bounaki; lan UNESCO-a Azedin Beaue, profesor na Graevinskom fakultetu u Beogradu Milan Gojkovi, profesor povijesti umjetnosti na Sveuilitu u Zagrebu Radovan Ivanevi, profesor sarajevskog Graevinskog fakulteta Michael Kiel, historiar iz Sarajeva Ferhad Mulabegovi te profesor na Harwardu Goiru Nacipoglu Kafadar. Na inauguraciji tima prvi je put energinu podrku rekonstrukciji Starog mosta javno iskazao jedan slubeni predstavnik vlasti iz zapadnoga dijela Mostara, tadanji mostarski gradonaelnik Ivan Prskalo. melji i zidovi upornjaka tehnikom injektiranja. Prilikom pripremnih radova i ispitivanja terena, otkrivena je u temeljima Mosta i jedna tajna prostorija, soba irine sedam, duine pet i visine dva metra. Profesori povijesti iz Turske su kazali da je to bila tzv. bekrihana, odnosno prostorija za bekrije (none momke), koji su je koristili kao prenoite i svojevrsno trijeznilite nakon to bi se veer prije napili. U pripremnim razdobljima su otkriveni i temelji prve kule, koja se nalazila ranije na tom mjestu i koja je jednostavno nadograena. U srpnju 2001. godine u Mostar je doao i tadanji hrvatski premijer Ivica Raan., koji je izrazio spremnost Hrvatske u obnovi Mosta. Nakon sanacije temelja Mosta, raspisan je tender za drugu fazu izgradnje osnovnog nosivog dijela, luka Mosta. Na ovom tenderu opet je pobijedila jedna turska tvrtka, ErBu.Prvi kamen za luk Mosta simbolino je isklesao talijanski predsjednik Carlo Azeglia Chiampi, oznaivi tako poetak druge faze izgradnje Mosta. Luk je najvaniji dio Mosta, pa su stoga koritena mnoga sredstva za njegovo ojaavanje kako bi bile osigurane djelotvorne spojne veze. Svaki dio kamenog luka je bio povezan s jednim ili dva svodna kamena prethodnog reda s jednom ili vie metalnih spona. Spone su bile primijenjene na kamene blokove u namjenski urezane ljebove (rupe), a rastopljeno olovo je uliveno u ljebove kako bi bili povezani metalni i kameni elementi. Sklapanje svodnog kamena bila je vrlo delikatna faza, budui da je svodni kamen trebao biti odabran i pripremljen uvaavajui zahtjeve da je svaki red morao sadravati od dva do pet komada svodnog kamena sa slinim prednjim licima, biti dug 395 centimetara, a susjedni redovi morali su imati pomaknute spojnice. Ukupna vrijednost obnove Starog mosta i prateih objekata stajala je oko 16 milijuna dolara. Posebnu zanimljivost cijelom poslu je to se, u sklopu obnove Mosta, obnavljaju i tri vjerska objekta (Vakufski dvor blizu Starog mosta, Biskupija u Vukodolu i Vladikin dvor u Brankovcu), a najvei smisao gradnje je da je suivot u BiH mogu bez obzira na razliitosti. Izgradnjom Starog mosta ne premouju se samo obale, nego se udaraju novi temelji suivota bh. i balkanskih naroda, ali i temelji Evrope i moderne demokratske evropske civilizacije. Sada svi mogu doi u Mostar, jedan Mostar, i ponovno pogledati stari mostarski grad u cijeloj svojoj ljepoti, te kameni luk nad zelenom rijekom, koji je jednom umro, da bi se ponovo rodio i oznaio novi poetak za Mostar i sve njegove graane.

IV.
Daljnji zamah obnovi Starog mosta dalo je formiranje Agencije za obnovu (PCU) na nivou Grada Mostara. Gradske vlasti za elnike ove agencije imenovale su arhitekte Esada Humu i Tihomira Rozia. Humu je na ovoj funkciji uskoro zamijenio Rusmir ii. U meuvremenu su Mostar i ruevine njegovog mosta posjetili i supruga egipatskog predsjednika Suzan Mubarak, te jordanska kraljica Ranija. Rezanje prvog kamena za izgradnju Mosta uprilieno je 11. studenoga 2000. godine. Ovaj je dogaaj posebno obiljeio govor tadanjeg gradonaelnika Mostara Nevena Tomia, koji je vratio mostarskim Hrvatima osjeaj pripadnosti Starom mostu. Stoga je Tomieva uloga u reintegraciji Mostara i, u tom smislu, ustolienje Starog mosta kao simbola pomirenja i zajednitva njegovih naroda, od nemjerljivog znaaja. Krajem iste godine novi glavni tajnik NATO-a George Robertson istaknuo je znaaj obnove Mosta. Nakon formiranja PCU, poeli su ozbiljniji radovi na rekonstrukciji Mosta, i to ispitivanjem okolnog tla, te rjeavanjem sloene problematike tehnologije gradnje i statike Mosta. U tom razdoblju rijeene su sve tri tajne graditeljskog umijea neimara Hajrudina: nain izgradnje temelja Mosta, geometrija luka i nain veziva meu kamenovima Mosta. Nerijetko je istraivanje Hajrudinovog graditeljskog umijea usporeivano s ispitivanjem i rekonstrukcijom egipatskih piramida. U prvi etvrtak lipnja 2001. godine simbolino je, ugraivanjem u temelje Mosta Povelje o izgradnji, novanih kovanica i izdanja dnevnih novina, obiljeen poetak direktne rekonstrukcije Mosta. Rekonstrukcija je izvedena u dvije faze. U prvoj fazi, koju je provela turska graevinska tvrtka Yapi-Merkezi, popunjene su kaverne i ojaani te-

ZVONIMIR JUKI (APLJINA, 1976.) APSOLVENT PRAVA NA PRAVNOM FAKULTETU U MOSTARU. EF DOPISNITVA AGENCIJE ONASA ZA HERCEGOVINU. NOVINAR-SURADNIK FTV-A I MNOGIH DRUGIH TISKANIH MEDIJA.
STATUS, BROJ 3, SVIBANJ/LIPANJ 2004.

| 117

Po e z i j a

Izabrane pjesme*
Veselko Koroman

DOLJANSKA HIMNA
Pourite dusi ludi pono gori pono budi Svud okolo granje golo javorovo bolno cvili ko u ili log zamrli Meni jeza misli svza majko moja posustala pozaspala onkraj zal kud je sjala lijeska mala gdje je voda izvirala U no ujem idu svati divlji svati ponapiti a me njima ko iz Rima vito zlato djeva ima Nijemo sluam ja ko stijena rascijepljena trube njine iz doline sa planine a tijelo mi trne gine za ljepotom davnih dana i za dragom iz Doljana

Pod irokim svodom mekim pijem ubor novih vrela pa me mori tuga svela s rosnog stijenja mojeg sela i tih brda u daljini otkud sunce sinu meni Haj dubrave mile moje haj ja bih htio u taj kraj Poneste me bure ljute u mom selu smokve ute haj ja bih htio u taj kraj Tamo momci vjetrogonjci s munjom kolo hitro vode teku vode vode rane u te dane odnjihane drhte seke mladolike bijele tvrdi splet od lka uz bokove mojih rijeka i tih kua mirnih tijeh gdje se mjesec nou skrije junom vjetru u arlije za prozorom Amalije Zato molim rodne gore sa istoka prije zore da zajee tajnim jekom i boanskom silom nekom najave mi Evo dana iz Doljana.

* Iz knjige: Veselko Koroman Sabrane pjesme, Naklada Ljevak - Zagreb, PCC Meugorje - itluk, 2004., pjesme odabrao: Ivan Vukoja

120 | MAGAZIN ZA (POLITIKU) KULTURU I DRUTVENA PITANJA

Po e z i j a

JA I MORE
Sjedinom mora voda oluju sluti, iz daleka zdenci se mole lijeno, kupine zvone i slast enke uti: odakle rosa kaplje u krv moju i sijeno?

GRAD PREMA SJEVERU


Jer klee sad gole pustinjske robinje i ljuljaju oazom, mlada radosti, uskipjelo voe u koljenu zapada i pucaju molitvama niz sela crnaka, da Juajka zanese, da potomci kvrknu, da zaprate s mor, s otvorenih, monsuni, da spregnu, a ovdje je Mostar i prozor ponoi i nagrnuta peinasta nebesa prema sjeveru kud se ore mrzle vode nad provalijama i hrvu se pretpotopni vjetrovi, a brda su se pred nama zatvorila: kamen na kamen kamena i Neretva udara do juga, a s klanaca, s molitvenih, s eskimskih, protukle se kostobolne bjeline, i zapadaju stalaktitni mrazovi, i zure ulice grebenske, i kulja, kulja propala, oborena zimska no, luakinja, nad ovim je gradom tutnjava, tutnjava nosi zvona napukla, pod zvonima bijelce propete, a negdje s niskih noita rominja starinska lira i ljube u snu djevojke.

Zadimljen mjesec sre zgruan sok u tami, na uzglavlju pjeva smokva iz lijesa djevojke, u san mi bijela stie, grli me i mami jedna hladna sjena one mrtve dojke. Pa tone sve u kamenoj utnji stida to me nijemo bode i sve do praha kosi, a kad se navine bol i voda probudi brda more me ko majka edo neujno ljulja i nekamo nosi nosi.

ZA LISTOM PRAPORCI
Dogaa li se i vama da ste jaglac najednom isti drhtavi jaglac palite na usnama svijeu koraci ute laticama cijelo vae tijelo zove da ste klin u zidu i sve to je na njemu izjutra eir na podne vrijeme uveer koulj puna suza da ste jato i u jatu vita od sjemena palog od visina rosnih od udnje bijele presvisla ptica da ste kucanje zvona udica u vodi modar mlad bezimen kamen na mostu recite mi dogaa li se i vama da odloite svoje ruke u neto tako nikakvo da ih utonete
STATUS, BROJ 3, SVIBANJ/LIPANJ 2004.

| 121

Po e z i j a ma na jedan mah ma na jedan ludi mah kako biste lutali umama kako biste traili svoje bilo nestano svoje sliice zabjegle

DOI E VRIJEME
Doi e vrijeme blagog naroda. Onog to ima obilje rana, obilje asti, obilje tuge. Naroda to ima viu a plemenitu mo, ravnicu i more, knjige i anele. Doi e vrijeme blagog naroda. Onog to ima najvee groblje, najveu glavu, vjetar i tminu. Naroda to je rasut, to ivi dugo na sjeveru i jugu, u srpu mjeseca. Doi e vrijeme blagog naroda. Onog to ima bijele gore, otoke i sunce, stoljea i tminu. Naroda to misli, to velik je i miran na sjeveru i jugu, u srpu vremena.

ESTICE
Nema punog pjeva Pun pjev ulomci su vjetra kie i praine Dvije mrvice kruha na stolu Perunika Nema punog pjeva Brda su razdijeljena danima ognjem i uzdasima Sredinom svega jest matica ljebovi klize izmeu glasova vrti se jasna crta ruenja Uskoro e svjetlo u pahuljicama uskoro obilje ilih tvari Leptiri u crkvi Vuna na sedlu Bubnjevi Trepere razlike u bitnom zrnu Rosi praznina Pa kako da pjevam cjelinu?

TREBA NAI ETIRI NAINA


Ne treba biti naivan. Dva mrava su jedan i jo jedan mrav. Dva mrava kao dvije ruke. Posustane li jedan ne e obadva. Ode li u umu mlai, bit e u domu stariji. I dozvat e se ako zatreba. I s dviju strana e doi. Ne treba biti naivan. Jedan mrav je jedan i vie nijedan mrav. Jedan mrav kao jedna vrata. Zaspi li jedinac zaspalo je sve. Ode li u umu izjutra, bit e u domu praznina. I nee ga dozvat ako zatreba. I s dviju strana ne e doi. Ne treba biti naivan. treba nai etiri naina. I vie njih ako ustreba. Jednu tvar to poiva u brdima. Koja odnese dva mrava kad zgrabe jednoga. Treba misliti, kopati po suncu, uiti od orla i od poskoka.

122 | MAGAZIN ZA (POLITIKU) KULTURU I DRUTVENA PITANJA

Po e z i j a

JA, KOJI JESAM


Poslije, vie ne u biti ja, nego ono to je svijet. Bit u slavni, dakle, dionik vjenog koje dje. I s njim u sebe, budem li htio, u ovom liku - opet nai. Idui tamo, zato drhtim onda, ovud, kroz zemaljsko vrijeme?

NISAM SAMO HRVAT


U rodu sam s pokojnim Adamom, ocem Kajinovim. S Tutankamonom zatim, ruiastom Kleopatrom. Imam roake u umama amazonskim, Maloj Dubi, po cijelom Japanu. Srdim se zato i urlam na vrijeme to mi ne da do njih. I na svakog s puta kad lud je od neznanja. Tko mi veli da nisam u svima, da svi nisu u meni. Koji ikad bjehu. Ali ne tek ovdje, nego posvud, tamo. Odakle upisano je u me, krvlju ivom, da predak je moj iza ovog to sad vidim. U osoju, dakle, na izvoru svemirskom. Odnekle doao sija mlad.

SADA ZNATI
Kriv da nisam, Biokovo. to mi vrijedi? Kad je veer, more s juga, kao nekad, u davnini. Teko meni koji imam, od poetka, lice njeno, uza nj duu. Spomen Boji. Puno tee nego tebi bez njih to si. Goro stara. Ostavio davno jesam sina jednog za kim eznem. Na sjeveru, iza brda, gdje su vrazi. Bilje mlado. S onom enom to ga rodi jek visina dok se uo, poput snijega, domom naim. Aleluja. Poginut e lijepi vojak ne znajui susjed tko je. Gavran kleti. I majka mu, dobru vjerna, poginut e. Sunce ne daj. Zvijezde lake s onu stranu, od sudbine to ste jae. Odnosite crne rijei, sakrijte ih u daljinu. Nije ocu sve na meti. Djeak onaj to me hrabri i sestra mu, ljiljan zreli, vratili se djedovini. U njoj rastu uzdiui. Dok ja ovdje, uzaludno, lijeim kosti. A knjige mi razasute, misli nove, po toj zemlji to me ubi iznenada. Nekoj Bosni. Zato velim kriv da nisam, Biokovo. I to vrijedi ovo znati kad je veer, more s juga, kao nekad, u davnini.

NIJE, JO NIJE
Nije dobro zakleti se olujom koja poinje, prvim suncem koje si ugledao. Na mjestu gdje sebe ne zna, i gdje nita, jo nita tvoje nije. Nije dobra rei da uz desnu, da uz lijevu ruku tvog uvara nema. Da ga uz njih nikad bilo nije. Niti iza, niti ispred tijela tunog na osami. No ekati ja ne mogu, pa govorim ipak tako. I priseem na svu povijest svojih rana, na nevjerno sve u meni: da ga nema. Da nestao nigdje nije. A nemo me moja pita, o radosti, to ne sluam rijei svoje. Zar ne vidim da je uvar koga nijeem ve uza me, onaj nitko iz praznine.

STATUS, BROJ 3, SVIBANJ/LIPANJ 2004.

| 123

Po e z i j a

KAD BI TO BILA ISTINA


Zar ne bih ogulio drvo, umu cijelu, a zatim prepelici nonoj bezbroj plavih zgnjeio jaja, od strave, od gnjeva, poput sulude zvijeri? Koja nikom ne duguje nita. Kad bi to bila istina, zar bi htjela moja majka, i s njom moj otac, zar bi doista htio, u asu lijepom dok su se voljeli, da budem, da doem ovamo? Zar uho nijedno ulo ne bi, jo prije toga, otud, gdje roditelji su njihovi, od sunca ranog, bilo koga, da misao je o tom porod divlji, smijean vrlo kad bi to bila istina?

SLUTEI OLUJU
Moram se okrenuti lijevo, desno. Odmah, u ovom trenutku. I evo se okreem, evo sam se okrenuo. Ja, netko. Stvorenje nekakvo koje udara sjeverac otraga, koje baca sjenu prema istoku. Evo sam na putu izjedenom do kosti, od mijena, stopala prolih. I trim, pucajui preko ramena. A sad moram stati. Odmah. I ukopati se to bolje dok jo ima vremena. Moram. Odmah. Jer tako bi voljela da uradim u neprilici ovakvoj pokojna mati. Jer time u razveseliti svoju djecu. Jer za tim udi moje izludjelo srce... Da iskopam, da barem izgrebem zjenice toj nepogodi, ne znam emu, tom dinosauru iza mojih lea, sto sad je preda mnom. Pozivam zato srdbu, sjeanja izgubljena: neka se vrate. Odmah. Iz svih rana. I pomognu meni u borbi za jednu jo minutu. Ili veer, godinu cijelu! Dosta mi je ve suza bedastih pred morem, na djevojakom polju. Dognan u dom svoj, a da ne umijem rei odakle, ni zato, oduprijeti se moram s prozor svih, ili umrijeti. Odmah. U ovom trenutku... Dok jei se vonjak potrapan znojem. Dok srlja pljusak po dvoritu.

NA NEBU
Gdje sam jo - jer snivam ga ovdje, ostavljen, cijeli dan - meni je smijeno kadikad, i suludo ve, bojati se mira u noi, vie iega. U onaj as, zamislite, kad pogledavati ponem, ispod oka, na mjesec mlad. Upravo tada, meni bude smijeno to: Bojati se vie ikad, ovud iega. Koje, kakvo god, to god bilo, nikako zanijekati ne moe da sad jesam, da posvud bio sam prije, i da bit u zauvijek. Grmei dah meu zvijezdama. Zabrinut sam, meutim, za drugo: Hou li poeljeti ipak, od leprka kada budem opet, samo od leprka, da me takne pljusak, bestjelesnom, da mi zamirie trava?

124 | MAGAZIN ZA (POLITIKU) KULTURU I DRUTVENA PITANJA

Po e z i j a

Koromanove Sabrane pjesme


Koroman, poznato je to, puno trai od svoga itatelja, njegova je poezija zahtjevna, jezino i znaenjski slojevita, koliko god, ili moda ba zato, slikom i jezikom reducirana, hermetina, teko prohodna
eljko Ivankovi

(VESELKO KOROMAN: SABRANE PJESME, NAKLADA LJEVAK - ZAGREB, PCC MEUGORJE - ITLUK, 2004.)

TO REI O POEZIJI I PJESNIKU NAKON TO JE, ZA IVOTA, sve svoje pjesme odluio staviti (i stavio!) u jedan ovitak i na njega stavio natpis Sabrane pjesme, te nakon to ste ve petnaestak puta pisali o tom pjesniku i njegovim djelima? Pitanje koje sam sebi postavljao posljednjih mjeseci do dana dananjeg nisam rijeio i zadugo vjerojatno neu. Zato? Valjda upravo zbog te ambivalencije: pisao sam i preesto o Koromanu, toliko esto da je sa mnom i mojim tekstovima imao problem sastavlja knjige Kritiari o Veselku Koromanu (2001.), jer vie nije, zbog est ve uvrtenih tekstova, mogao uvrstiti i novi, netom objavljen, za koji sam duboko uvjeren da je po svemu bio nov, jer je donio jedno novo itanje Koromana. I evo, sad sam izrekao i drugi dio tog mog ambivalentnog osjeanja. Svijest da je svako novo itanje uistinu i novo, jer je korespondencija s knjievnim djelom, neemo li biti lijeni i neodgovorni prema stvaralatvu, uvijek novi odnos, pa iz njega nuno i uvijek novi niz spoznaja i uvida. A kad ponovo itate knjievno djelo, doete u napast ne samo da otkrijete neto to ve ranije niste, nego i neto od onoga to e moda biti bitno drukije od nekog ranijeg itanja, to vas ranijega ak moe zanijekati. A zato ne? upitat emo se i suglasiti da je to posve normalno, ako ve ne i poeljno. Meutim, rei e mnogi, takoer, pa gle, ovaj sad sam sebe negira i uzet e vam to za manu. A ja mislim da je upravo to vrijednost: uvijek novo itanje i novo vienje. Naravno, vrijednost je to za umjetniko djelo i posve pouzdan znak da je i itatelj kojemu se to dogaa pravi. Ne bojte se, neu ovdje sebe ranijeg ispravljati, pogotvu ne negirati, a i da hou vi toga ne biste bili svjesni, jer i ne zna-

te to sam sve dosad o Koromanu i njegovoj poeziji pisao. No, svakako sam u ovoj prigodi ponovo iitavao Koromanove pjesme. Zalijetao sam se tu i tamo, uspostavljao vremenskim skokovima mostove ponekad velike i duge nekoliko desetljea, itao meni nepoznate pjesme, itao manje poznate pjesme, itao inovirane pjesme, itao stare i dobro poznate pjesme, pipao puls Koromanove poezije i njezino dananje disanje, ne samo zbog pjesnikovih 70 godina, nego i zbog jedne knjige, jednog omota u kojemu im je sad, kao pod jednim krovom denitivno ivjeti. A kako stoji sva ta, vremenski tako udaljena pjesnika eljad, pod jednim krovom, kako koegzistira, kako korespondira, koliko je aktualnog Koromana u tome, koliko nekog prolog, to je to najmanji zajedniki nazivnik tih pjesama, kako bi rekla matematika, koliko je tu iste ivotne lozoje, iste ili razliite poetike ili jezine matrice...? Sve sama pitanja na koja se trai odgovor. To su izazovi koji stoje i pred onima koji e ubudue Koromana itati poinjui od ove knjige i nuno od ove knjige, budui je ona konana, testamentarna, imperativna! Takvom nam ju je uinio i prezentirao sam pjesnik! Kad sam sad ve davne 1987. godine itao Koromanovu poeziju i pisao esej emu pjesma s podnaslovom Uz novo itanje Koromanove poezije (objavljen 1988. godine), a to je moj posljednji tekst o Koromanovoj poeziji koji je uvrten u knjigu Kritiari o Veselku Koromanu, nisam ni mislio da u opet jednom ponovo pisati novi uvid, preispitivati se, premda, rekoh, imam svijest o nunosti eeg iitavanja nekih knjiga, osobito poezije, koja svoj dinamizam ivi snanije i pluralnije od bilo koje proze. Pa ipak, u svibnju 2001. godine, itajui tu poeziju u povodu Koromanovih izabranih pjesama U zemaljsko vrijeme, napisao sam esej Pitam tako! s podnaslovom ili neke paraSTATUS, BROJ 3, SVIBANJ/LIPANJ 2004.

| 125

Po e z i j a digme Koromanova pjesnikog svijeta (to je onaj esej to nije uao u knjigu Kritiari o Veselku Koromanu!), za koji sam uvjeren da je sasvim nov i u itanju i u razumijevanju te poezije. Barem jednom njezinom vanom segmentu! I sad, dakako, imam novo fragmentarno itanje i novo fragmentarno vienje te poezije. Jo nisam posve zreo za novi, ili najnoviji tekst, ali svakako u za ovu prigodu s itateljima podijeliti neke svoje nove uvide u tu poeziju tim vie to je tu i sedamnaest novih pjesmama: pjesme neuvrtene u Grad prema sjeveru (3), u Crne narane (12), i u Knjigu svanua (2). Dakle, u ukupnom zbroju od 385 pjesama koliko ih je Koroman napisao i skupio u Sabrane pjesme, 17 ih je novih, dakle meni novih i nepoznatih, tj. tek ovdje (u ovu knjigu!) prvi put uvrtenih. Ako mislite da ve to nije novi razlog za novo itanje i novi uvid varate se, jer sedamnaest pjesama kod jednog pjesnika je, makar veina Koromanovih pjesama bila nevelika po opsegu, pola knjige. Kod Koromana su to 23 nove pjesnike stranice i to u ranijoj fazi stvaralatva koja je danas, nakon svega to moemo rei, intrigantnija od ove potonje, daleko poznatije i iitanije! to nam pokazuju te nepoznate i u ovoj knjizi nove pjesme? Doljanska himna ili Pastorala kamenja neuvrtene u Grad prema sjeveru su, kasnijim Koromanom mjereno, netipine koromanovske pjesme. To su jednako i pjesme Srce oieno od lai ili Bol tee prema svitanju, Voe jednakosti neobjavljene u Crnim naranama, kao i Opale ruine latice koje stoje prije Knjige svanua. Pa ipak, one su po svemu Koromanove, tj. na osnovnoj su crti njegova trajnog istraivanja mogunosti jezika, dubljenja na jeziku i u jeziku to zorno pokazuje pjesma Srce oieno od lai (str. 60), koja je sva u jeziku (dovoljno je samo na tren vidjeti zvukovne vrijednosti glasa v!), klesanom upravo u pastorali kamenja (str. 13), gdje su rije i jezik, kamen koji tek oblikovanjem, dakle imenovanjem dobiva smisao. Priroda sa svim svojim pojavnostima i jezik kao medij oblikovanja (imenovanja i stvaranja) postaju u Koromanovoj poeziji jedno. Nimalo sluajno se jedna od Koromanovih knjiga, dodue izbor iz poezije (Mrkonjiev izbor!), zove Jezik na panjaku, gdje je bjelodano pokazan, tom sintagmom, stvarni (su)odnos prirodnoga, materijalnog i jezika kojim se svijet ekstrahira u duhovno. I dok je vidljivo u tim pjesmama Koromanovo nastojanje u jeziku, vidljivo je i pjevanje. Treba vidjeti Doljansku himnu, koje potonje Koromanovo bavljenje poezijom nikad nee ponoviti, pogotovu ne u takvom obliku i tim intenzitetom, nego e bjeati od njega, utjeui se sve vie kristaliziranim oblicima jezika, na kojima pjesnik i sam alkemijski desetljeima radi. Trnje, ipak, kamen, vjetar, kia... sve ivotno opore pojavnosti, a bioloki i jezino precizno itljive slike i simboli temelj su svijeta, os oko koje se kree Koromanov pjesniki svijet. Pri dodiru te stvarnosti i jezika uspostavlja se koromanovska vremenska os oko koje snane centripetalne sile vrte trajnu dramu svijeta znanu kao odnos trenutka i vjenosti, prolaznog i trajnog, trenutnog i svevremenskog. Te drame, dakako, nema, bez drame jezika i u jeziku, a tu je malo tko Koromanu ravan. Takav osjeaj za jezik, takav rad na jeziku i, najposlije, takvu jezinu disciplinu malo je tko u svojoj poeziji dosegnuo i tako superiorno demonstrirao kao Koroman. Nije to vidljivo samo u biranoj leksici, u leksici kojoj je Koroman esto roditelj, nego osobito u pjesnikoj sintaksi, tom zaudnom odnosu imenovanja i kreiranja, dakle stvaranja... u smislu Rijei/Logosa kao kreatora svijeta, kako bi to rekli stari Grci ili odlini njihov uenik sv. Ivan Evanelist! Koroman, poznato je to, puno trai od svoga itatelja, njegova je poezija zahtjevna, jezino i znaenjski slojevita, koliko god, ili moda ba zato, slikom i jezikom reducirana, hermetina, teko prohodna. I kako prema kraju, sve tee prohodna. Ipak, ako je itamo u svjetlu njegovih ranijih pjesama, otvara nam se, nudi mogue odgonetke, ifre, strpljivima i upornima nudi kljueve... Jer, njegovo ranije pjesniko govorenje, a to nam, uz neke druge, potvruju ove nove ili, preciznije, dosad nepoznate Koromanove pjesme, kao da dolazi iz jednog nevinijeg svijeta, svijeta za koji pjesnik jo imao i oduevljenja i radosti, a s njima i sve one pjesnike igrivosti. Kasniji e njegov svijet postupno poprimati sumornije, melankolinije boje, pa e biti i manje igriv, dakle stroi, jezino reskiji. No, Koroman je ovom knjigom pokazao i da je pjesnik cjeline, koliko god da je dosad fragmentarno i reducirano recipiran.

126 | MAGAZIN ZA (POLITIKU) KULTURU I DRUTVENA PITANJA

Po e z i j a

Poetska (o)poruka Veselka Koromana


Veoma ozbiljno pripremljena, s gotovo znanstvenikom akribijom, ova e knjiga zasigurno odrediti, ne samo budua prouavanja Koromanova pjesnikog stvaralatva, nego i, po mnogo emu, usmjeriti izuavanja suvremene hrvatske knjievnosti u Bosni i Hercegovini, kao i novijeg hrvatskog pjesnitva uope
Perina Mei
(VESELKO KOROMAN: SABRANE PJESME, NAKLADA LJEVAK - ZAGREB, PCC MEUGORJE ITLUK, 2004.) Krai izbor kritikih tekstova o njegovu pjesnitva, to je u Sabrane pjesme uvrten zajedno s opsenom bio-bibliograjom, ukazuje na iznimnu zainteresiranost knjievne kritike za Koromanov pjesniki opus kako u Bosni i Hercegovini, tako i u Hrvatskoj. A da njegovo pjesnitvo zbog svoje umjetnike vrijednosti iziskuje i stalno knjievnokritiko te knjievnopovijesno iitavanje, na najbolji mogui nain pokazat e i ovo, kako ga je sam pjesnik nazvao, testamentarno djelo. Sabrane pjesme su knjiga to prikazujui pjesnitvo bogato znaenjskom i asocijativnom slojevitou itatelju nudi dijakronijski kola razvojnih etapa u kojima se oslikava poetoloki i svjetonazorski senzibilitet autora to je, operirajui sosticiranim poetolokim strategijama, uspio stvoriti prepoznatljiv i stvaralaki autonoman pjesniki opus. Iitano iz perspektive kronologijske zaokruenosti i cjelovitosti Koromanovo pjesniko djelo upuuje na zanimljiv stilsko-inovacijski stvaralaki postupak koga, meu ostalima, karakterizira akribinost, pedantnost, te strukturalana svrsishodnost. Nedvojbena je injenica da njezin autor, piui pjesmu za pjesmom, knjigu za knjigom, nije ni mogao naslutiti cjelinu to se, u obliku sabranih pjesama, pojavljuje pred dananjim itateljem. U njoj je kauzalna umreenost svih kompozicijsko-strukturalnih razina, poevi od pojedinanih pjesmama, preko ciklusa i zbirki, i konano, do cijeloga pjesnikog opusa u slubi jedinstvene stvaralake ideje, poetolokog nukleusa Koromanova pjesnitva. O karakteru tematskih i izraajnih modaliteta Koromanove poezije pisano je mnogo. Tijekom gotovo pola stoljea
STATUS, BROJ 3, SVIBANJ/LIPANJ 2004.

JESNIK, ESEJIST, KNJIEVNI KRITIAR, POVJESNIAR knjievnosti i romanopisac, Veselko Koroman, objavio je ove godine svoj do sada najambicioznije pripremani pjesniki projekt vlastite Sabrane pjesme. Sabrane pjesme Veselka Koromana, kao posebno izdanje uz sedamdesetu obljetnicu pjesnikova roenje, itateljstvu nude nakladnici Naklada Ljevak iz Zagreba i PCC Meugorje - itluk. Od kraja pedesetih godina prolog stoljea do danas Koroman je objavio deset pjesnikih zbirki, kojima valja pridodati i etiri knjige izabranih pjesama ostvarivi tako opus to ga svrstava meu najznaajnija imena novijeg hrvatskog i bosanskohercegovakog pjesnitva. U Sabrane pjesme u cijelosti su uvrtene njegove knjige stihova Grad prema sjeveru (1957.) i Crne narane (1965.), Knjiga svanua (1967.), Svjetiljka od trnja (1971.), Sjaj i rana (1975.), Na tom svijetu (1977.), Dok vlada prah (1986.), Zeleni se to je bilo (1988.), Na dan svega (1997.) i Sok od velebilja (2001.), a uz prve tri zbirke pjesama, kao zasebni ciklusi ispred svake od njih, izdvojene su pjesme to po vremenu nastajanja pripadaju tim zbirkama, ali su pri njihovu objavljivanju ostale neuvrtene. Neke od 385 sauvanih, i u ovu knjigu uvrtenih pjesama Koroman je u manjoj mjeri stilski preinaio, upozoravajui u Napomenama da njihov konani oblik u Sabranim pjesmama jedino potpisuje i smatra svojim. tovie, on izriito naglaava da Sabrane pjesme predstavljaju njegovo testamentarno djelo.

| 127

Po e z i j a kritika je uglavnom isticala specian odnos prema jeziku i podjele na razvojne etape. Biljeile su se sve tipoloke i strukturalne modikacije, pa je tako odnos spram svojstvima normativnih poetika s kojima se dovodio u svezu, postao uporitem za nacrt dijakronijski uvjetovanih poetoloko-strukturalnih etapa kroz koje se pokuala izvriti knjievnopovijesna kontekstualizacija i determinacija Koromanova pjesnikog opusa. Svijest o posebnosti poetolokog modela, kao i njegovo neuklapanje u ograniene pretince knjievnopovijesnih sustava, otvorila je prostor intertekstualnom iitavanju Koromanove poezije. Kroz spregu razliitih metodologija, od onih u znaku objektivnih, i strogo limitiranih knjievnopovijesnih prouavanja, do pristupa koji su, prije svega, naglaavali estetike kvalitete ovog originalnog stvaralatva, kritika je kroz intertekstualno umreenje pokuala pronai referentni model, ocrtati knjievnopovijesne koordinate, kojima bi se Koromanovom pjesnikom djelu, izmeu ostaloga, ovjerio i knjievnopovijesni legitimitet. Tako e neki kritiari upozoriti na injenicu da je Koromanovo pjesnitvo do zbirke Svjetiljka od trnja (1971.) mogue svrstati u nadrealistiki intoniranu poetoloku paradigmu. Poezija napisana nakon ove zbirke predstavlja zaokret to u odnosu na prvu, nadrealistiku fazu, tei formalno pojednostavljenoj, saetijoj, klasinijoj poetici. Dakako, ovdje je rije o Koromanovu generacijskom korespondiranju s poetolokim matricama krugovaa i razlogovaca, odnosno zasadama druge moderne. Unato razlikama meu pojedinim razvojnim etapama kroz koje je prolazila, i koju su uoili knjievni kritiari, Koromanova je poetika, a to pokazuje i knjiga Sabrane pjesme, sauvala homogenost, vrstu organiziranost, strukturalnu logiku i prepoznatljivu, jedinstvenu poetoloku konstantu. U sadrajnom smislu Koroman svoj motivski inventar uglavnom crpi iz zaviajnog areala i jednostavnih pojava svakodnevice. Indikativan je repertoar slika i motiva to dominiraju njegovim pjesmama. Drvo, smokva, svijetlo, izvor, majka, stvaranje, bunar, san samo su neke od njih. Reducirajui gotovo arhetipski koncipirane motivske sekvence na jednostavne oblike, Koroman iz stoljetne, jezino-iskustvene akumulacije destilira simpliciranu iskaznu formu bogatu najrazliitijim znaenjima. Jezina i izriajna faktura metaforiziraju mitsko iskustvo iji semantiki dijapazon, obogaen iskustvima samoga autora, postaje sugestivno i recepcijski djelotvorno sredstvo. Sinkretizam jezika i pjesnika kod Koromana je izraen do mjere da pjesme postaju lirska esencija pjesnikih i ivotnih iskustava samoga autora. Pjevati, kako u jednoj pjesmi kae Koroman s koom / s nosom / s ustima / s oima / i uhinama znai pjesmom pratiti ritam ivota od zipke do smrti. Prouavanje sloenog jezinog tkanja Koromanova stiha, osim formalno-znaenjske podrazumijeva, naravno, i voenje rauna o ritmikoj organizaciji njegove pjesme. Njena kompleksna struktura temeljeni se na tzv. besjedovnim naglasnim voritima i ima jedinstven i prepoznatljiv obrazac. Naruavajui smisaono-sintaktike stine cjeline estim opkoraenjima i prekoraenjima autor postie raznolikost ritmikih modulacija. Jednostavni oblici rijei vezani u nadrealistiki skrojene sintagme postaju zgusnuti, eliptini, a analogno tomu, i hermetini znakovi ija se nagomilana znaenjska energija prenosi po svim strukturalnim razinama pjesme. Jezik omeen jednostavnom slikovnou svakodnevice postaje estetika montaa stanja svijesti i reeksije o pjesnitvu, o ovjeku i njegovu mikro i makrokozmosu, stanjima egzistencijalne podvojenosti. Postupak stvaranja ritmikih obrazaca kroz sintaktiku kombinatoriku, Koroman obogauje ritmikom tenzijom na semantikoj razini. Kako kod njega rijei nisu uvijek stvari ili pojmovi, nego se procesom metaforizacije oznaitelji odvajaju od dogovorom im pridruenog oznaenog, njihova semantika ispranjenost otvara nove mogunosti stvaranja sintagmi u kojima se spaja nespojivo. Zgusnutost svoga izraza Veselko Koroman ne postie inacijom rijei, pridjeva na primjer. Najdojmljiviji poetski uinak on postie upravo onda kad razbijajui jedinstveni ustroj rijei-znaka rui iluziju vrste motiviranosti izmeu oznaitelja i oznaenog. Zbog nemogunosti jednostranog analitikog deniranja Koromanovu poeziju nuno je prouavati sa svijeu o pluralizmu poetolokih silnica iji se tragovi vide u dijakronijski postavljenim relacijama. Kroz elemente koji karakteriziraju osnovu njegove pjesnike strukture kao to su specian odnos spram jezika, prepoznatljivi ritmini obrasci, hermetina metaforinost itd. moemo prepoznati temeljna naela njegove poetike. U prvim pjesnikim zbirkama Koromanova poetoloka struktura u tematskom smislu upuuje na prostorno-zaviajni krug, s nizom arhetipskih slika i analogija izmeu svijeta pjesme i svijeta prirode. U nekim od narednih knjiga Koroman pokazuje iznimno umijee dizajniranja pjesnike slike u kojoj se ogledaju sve njegove pjesnike metamorfoze. Promatrano u dijakronijskom poretku, kod Koromana sedamdesetih godina prologa stoljea nastupa svojevrsni preokret, to se oituje kroz kondenziraniji i hermetini-

128 | MAGAZIN ZA (POLITIKU) KULTURU I DRUTVENA PITANJA

Po e z i j a ji izraz, te naglaeniju reeksiju o fenomenu umjetnosti rijei. Kroz saetu, mjestimice vizualno i auditivno ekstravagantnu stinu organizaciju u nekim pjesmama, s kontrapunktalnim udvostruavanjem tematskih linija, suvereno vladajui jezikom Koroman se poigrava tradicionalnim poimanjem pjesnikoga stvaranja. U narednim knjigama s kraja sedamdesetih i tijekom osamdesetih godina kod Koromana je sve naglaenija svijest o fundamentalnoj upitnosti samoga ina pjevanja, to se oituje ak i dovoenjem lirskoga subjekta u granine situacije pribliavanja apsolutnoj utnji kao prapoelu pjesme. Moda upravo zbog toga, u nizu pjesama, on insistira na kratkim lirskim formama koje signaliziraju, unato svemu, ono to i sam, u jednoj od pjesama, naziva nicanjem rijei i pjesme. Istiui problem samosvojnog strukturiranja poetskog iskustva u mediju jezika Koroman, kroz sugestivne lirske skice, kreira semantiki gustu i asocijativno neiscrpnu metaforiku. Tako emo u njegovim zbirkama sve do kraja devedesetih godina prolog stoljea sve ee nailaziti na kratke poetske forme, to se ponekad pribliavaju obliku haiku pjesme. A upravo kroz takve lirske oblike autor najuspjenije artikulira svoj prepoznatljiv lozofski koncept, svoju osobnu poetsku kozmogoniju. U posljednje dvije zbirke Koroman dostie stvaralaku kulminaciju zaokruujui, u osobnoj potrazi za cjelinom, ono to jedan od njegovih ranih kritiara naziva poetskim univerzumom pod sitnozorom. Gradei ove knjige pjesama kao vrste kompozicijske konstrukcije ija se poetoloka arhitektonika temelji na pomno promiljenoj i svrsishodnoj strukturalnoj konguraciji, Koroman na versikacijskom planu rastae tradicionalne metrike obrasce, ostvarujui modele stine razglobljenosti izvan svih normativnih ogranienja. Povezujui tzv. gramatikalizirane, semantiki ispranjene rijei u znaenjski nesnoljive sintagme, autor, u ovim zbirkama, oivljava svoja iskustva nadrealistike iskazne kombinatorike prepoznate jo u njegovim prvim knjigama pjesama. Kombinirajui melodioznost biblijskog izriaja i ritmike obrasce svakodnevnog govora, pjesnik kroz specine semantike i sintaktike procijepe, na svojevrstan nain, dosee antropomorziranu predmetnu stvarnost zaranjajui, istodobno, u prostore mitskog, mistinog, onirinog. Tim postupcima Koroman svoj jezik pribliava autoreferencijalnosti koja, u krajnjoj konzekvenci, znai hermetiziranje, ali i stvaranje smisaono polivalentnih znaenjskih polja na svim iskaznim razinama. Sabrane pjesme Veselka Koromana nedvojbeno su vrhunac njegova pjesnikog opusa, izuzetno uspjela sinteza polustoljetnih poetskih istraivanja i traganja. Veoma ozbiljno pripremljena, s gotovo znanstvenikom akribijom, ova e knjiga zasigurno odrediti, ne samo budua prouavanja Koromanova pjesnikog stvaralatva, nego i, po mnogo emu, usmjeriti izuavanja suvremene hrvatske knjievnosti u Bosni i Hercegovini, kao i novijeg hrvatskog pjesnitva uope. PERINA MEI (SARAJEVO, 1975.) MLAA ASISTENTICA NA KATEDRI ZA NOVIJU HRVATSKU KNJIEVNOST PEDAGOKOG FAKULTETA SVEUILITA U MOSTARU.

STATUS, BROJ 3, SVIBANJ/LIPANJ 2004.

| 129

Po e z i j a

O poeziji Veselka Koromana


Lirska meditativnost Koromanove zapise Svijet ili dvije polovice najvie pribliava njegovim pjesmama u prozi od kojih se neke nedvojbeno uvrtavaju meu najbolje kako u bosanskohercegovakom tako i u cjelokupnom hrvatskom pjesnitvu te vrste
Josip Osti

130 | MAGAZIN ZA (POLITIKU) KULTURU I DRUTVENA PITANJA

KO JE MOGUE GOVORITI O KOROMANOVOJ POEZIJI izdvojeno od pripovjedakog i esejistikog dijela njegovog cjelokupnog knjievnog opusa, ini mi se da je gotovo nemogue o njoj i razmiljati nemajui u mislima njegove lozofsko-esejistike zapiske Svijet ili dvije polovice, koji su objavljeni 1979. godine. Prije svega zato to su upravo ti zapisci, kao to je svojedobno napisao Kasim Prohi, pravi izazov i ispit za itaoce i kritiare Koromanovog pjesnitva. Po njemu i u Koromanovim pjesnikim zbirkama i u njegovim meditacijama o smislu tajnovitog ivota, o vidljivom i nevidljivom svijetu, o vjenosti i prolaznosti, ugraen je isti duhovni svijet, samo tog puta artikuliran po zakonima diskurzivnog a ne pjesnikog teksta. Taj element diskurzivnosti, kao to ustvruje, nije, meutim, porekao i izrazit lirsko-esejistiki naboj teksta, taka da se on, u cjelini posmatrano, doima kao produktivna i znaenjski bogata sprega pojmovnog i literarnog. Lirska meditativnost te Koromanove zapise najvie pribliava njegovim pjesmama u prozi od kojih se neke nedvojbeno uvrtavaju meu najbolje kako u bosanskohercegovakom tako i u cjelokupnom hrvatskom pjesnitvu te vrste. Ali ih, istodobno, i udaljava od njih, mada esto govore o istom. Preteito nainom na koji se iskazuje energija rijei, o kojoj u tim zapisima govori da je neunitiva. Koroman u tim najee lozofskim sentencama, kao i u pjesmama, govori o ljudskom govoru, o jeziku i poeziji uope, odnosno izrie svoju poetiku. A ona se temelji na vjerovanju u duhom oploene rijei, koje, kao subatinici i ponovljena svijest, nasljeujemo od predaka i zavjetamo potomcima. Ili, kao to kae u zapisku s naslovom O koincidenciji: ovjek ponekad zapjeva onako kako su pjevali ljudi iz drugih prostora i drugih vremena./ Kad to uoi za trenutak bude zbunjen, ali odmah zatim i svjestan injenice - da nije sam. Tu zemaljsku domovinu denira rijeima: Svijet je velik, malo je vremena. I koor-

dinate prostora i vremena, tako u tim zapisima, kao i u njegovoj cjelokupnoj poeziji, obgrljuju ne samo prostor i vrijeme kojima je omeen pjesnikov, uom domovinom ogranien i prolazan ivot, ve ivot uope. Kako ovjeka, koji dolazi odnekud i odlazi prema nekamo, tako i svega oko njega ili, tonije reeno, svega, zajedno s njim, jer Koroman irinom i dubinom svog pjesnikog pogleda proiruje obzorje homocentrizma ne samo do spoznatih ve i do sluenih kozmikih irina. Ne previa ono to je postojalo prije ovjeka i ono to e ga nadivjeti, odnosno to bi postojalo i bez njega. Svrhu otkrivanja prirode, koja iz njegovih stihova progovara neposrednije i uvjerljivije nego kod mnogih drugih pjesnika, vidi u istom zagrljaju, kao povratak u slobodu, koju ograniava traenje svemu smisla. Pita se: Zar bi svijet bio bolji (i smisleniji) kad bi nam se inilo da u njemu sve ima smisla? I to pitanje, upueno ujedno i nama, itateljima, kao i mnoga druga, ostaje bez odgovora. Njihov eho samo raa i umnoava nova. A upravo je odjek rijei karakteristian za dio njegovih pjesama napisanih u dvoglasju, odnosno vieglasju. Kako da bude drukije kad je za njega i smrt odjek iz ivota. Koroman, kao sjena sebe mogueg, izbjegava konane odgovore, a razotkriva niz paradoksa, pa i one najtamnije ljudskog uma. Kao mislitelj je najblii poeziji kad je paradoks vjeto uhvaen u mreu jezika, kao to mu je to uspjelo, recimo u zapisu O svijetu, sainjenom od samo jedne reenice, koja glasi: Svijet je pun - Niega. Za njega je poezija bolest. Zato, po njegovom miljenju, pjesnike treba smatrati iskonskim bolesnicima, a poeziju glasom ovjekove prabolesti. Tu bolest, koja je, prije svega, Kierkegaardovim rijeima reeno, bolest na smrt, ini mi se umnogome uzrokuje neprestana pjesnika upitanost, podsticana znatieljom da se spozna ne samo sve vidljivo ve i sve nevidljivo, a jedna-

Po e z i j a ko postojee. Ili, kako je u jednoj pjesmi rekao: Poezija sveer pita/pita pita i pita, a tome u jednom zapisu dodao: Na Zemlji jesu - tek pitanja. Ali i tu upitanost, usprkos tome da ima sluajeva kad je opasno postaviti ikakvo pitanje, treba razumijevati u kontekstu njegove poruke nepoznatom, u kojoj kae: Ne moe prihvatiti da se tvoja rije dogodila bez ikakvog razloga./ Uvijek postoji mogunost da si je elio viknuti u ije uho s onu stranu vidljivog. U tom kljuu, koji nam je sam ponudio, u svojim zapiscima, koji govore istodobno i o najsiunijem i o cjelini treba, ini mi se, i itati Koromanovu poeziju. Kako onu koju je napisao prije, tako i onu koju je napisao poslije toga. U kojoj opreka smrti nije ivot - nego ljubav. I to, kako sinovljevska ljubav prema roditeljima, kao i roditeljska ljubav prema vlastitoj djeci, muko-enska ljubav, koja dio njegovih pjesama ispunjava erotskim nabojem, tako i ljubav koju iskazuje majinski zagrljaj univerzuma odnosno ivot, koji bi, po njegovom miljenju, i da ovjek nije stvoren, bio ljubav. I bio bi smislen i lijep. Njegove pjesme, izrazito nadahnute ljubavlju prema jeziku i njegovom ljepotom, upravo govore o toj i takvoj ljubavi, smislenosti i ljepoti ivota. Zato mi se ine njegovoj poeziji primjerena i na nj primjenjiva miljenja o jeziku Petra Sloterdijka, koja je iznio u knjizi svojih frankfurtskih predavanja s naslovom Doi na svijet, dospjeti u jezik. Sloterdijk svoja promiljanja o poeziji poinje Celanovim rijeima: Poezija se ne namee, ona se izlae., s kojima bi, vjerujem, Koroman bio suglasan, jer ga vie od pjesnike poruke zanima njen izriaj. Suglasan bi vjerojatno bio i s mnogim drugim Celanovim stavovima o poeziji i jeziku, na koje se, kao i na Heideggerove misli, Sloterdijk najee poziva. Da pjesnik, za razliku od lozofa govori o istom, a na drukiji nain, potvruju, recimo, stihovi iz rane Koromanove pjesme s naslovom Seljaci: Odozdo, / iz bosilja, otvorili su usta / jer su se neeg prisjetili / i vlat je isklijala / od njih do vjenosti., koji ostvarenom pjesnikom slikom predoavaju ono to i Sloterdijk tvrdnjom da bitak treba znaiti situaciju isturenosti u nita. Jer, kao to Sloterdijk sam utvruje: Poezija govori o vatrenim znakovima due, iz karaktera utisnutih pod kou., a Pjesnik je ovjek koji u samomu nemoguem trai ono zbiljsko. Koromanova poezija je upravo ispisana tom potkonom tintom, kojom su u njegovo tjelesno i duhovno bie utetovirana ne samo vlastita ivotna iskustva, svijet vien vanjskim i unutranjim okom, predmetni svijet, svijet snova i mate, ve i iskustva prethodnika. Njegovi stihovi nas uvjeravaju u njegovo stalno traenje zbiljskog, kako zagledanou unatrag i na putovanju do izvora, Sloterdijk bi rekao samobitka, kako zagledanou unaprijed i na putovanju do podjednako tajnovitog uvira. Ti si put ovjee / ti nosi snove pod kouljom, kae u jednoj pjesmi, a taj ovjek, s kojim se poistovjeuje, kako kae drugdje, svjestan je da nikad prije nije bio i da vie nikad ne e biti. Odnosno da, kako tvrdi u pjesmi Ja, koji jesam, po smrti ne e biti ono to je bio za ivota, ve ono to je svijet, zavravajui tu pjesmu o trenutanom i vjenom pitanju: Idui tamo, zato drhtim onda, / ovud, kroz zemaljsko vrijeme? Svjestan da je nemogue opjevati Cjelinu i da nema punog pjeva, jer je mogue izricati samo njene ulomke, neprestano traga za davnom rijeju koja umije svijetliti i osvijetliti ako ne cijeli svemir, bar njegove najsitnije djelie, koji su, kao svako zrnce, pahuljica i kapljica puni ljepote i posve samostalni svjetovi. Kada traenu prastaru rije, koja je ujedno nova, nae, njom ozari i obasja pjesmu, koja najee raskriva da je svijet razdijeljen na dvije polovice. Na svijetlu i tamnu, koje se palimsestno prekrivaju, proimaju ili katkad spajaju kao u sintagmi tamni sjaj. Dio pjesama sainjenih uglavnom od svijetlih i prosvijetljenih pjesnikih slika zavrava se rijeima kao to su, recimo, propadanje, usud, jad, tuga, podsmijeh, ponienje, strah, jecaj i njima sline, koje na njegove esto osunane pjesnike pastele bacaju tamnu i hladnu sjenku. Kao to, pokatkad, usred njegovih pjesama, koje su najee vesela igra s jezikom, koji je bio njegova prva radost, poput ponornice izranjaju stihovi kontrastnih, neveselih raspoloenja i misli, ukazujui na vielije svega to spoznaje i osjea, od bjelasanja nemira svjetova do hujanja zajednikih i osobnih svetih nedaa. Jer, kao to kae u pjesmi Plove ruke, zebnja u dui samuje i bolno je sve u nama. S tugom u oima, punim beznaa i s tamom u uima pjeva svoju bol. U pjesmi Zato, iji naslov moemo razumjeti i kao Jobovu upitanost, konstatira da je sva njegova nesrea, kao i nesrea svakog drugog ovjeka, u tome da je iv. Dakle iz njegovih pjesama izranja tamna pozadina ivota, upravo onakva kakvu nalazimo u modernoj lirici o kojoj je govorio Hugo Friedrich. U koju se bez dvojbe uvrtava i poezija Antuna Branka imia, kojeg Koroman spominje kao pjesnikog subrata, ne skrivajui bliskosti niti, recimo, s Augustinom Ujeviem, Budhom, Nietzscheom. ak u pjesmi Prva pria nakon mladosti kae: Salvador Dali je moj otac. Istina, i bez tog putokaza, u mnogim njegovim pjesmama je osjetno dalijevsko onebiavanje i na svoj nain primijenjena poetika nadrealizma. Naprosto, Koroman pjeva, jezikom koji je njegova lirska djedovina, o udu ivota i njegovom zgasnuu, istodobno i veselo i alosno. Moda najslinije drvetu, kako ga opisuje u pjesmi Put, koja glasi: Drvo ima strpljenja. Stoji / na brijegu od davnina. / I eka. // Pojavu ega, / iega. // I uzgred umi. A sam, povremeno, sred blistavog okruenja i prividnog mira na dosuenom putu od zipke do groba isputa jedva ujan krik, koji nije mogue preuti. To je krik kliktavog oaja, reeno rijeima Petra Sloterdijka, koji je bit jezika vidio u njegovom obeanju, da nedostatak to smo roeni preobrati u prednost to slobodnim jezikom dolazimo na svijet. U taj preobrat vjeruje i Koroman, u to nas najpouzdanije uvjeravaju njegove pjesme, koje ujedno potvruju Sloterdijkovu tvrdnju da je poezija svjetska religija liena praznovjerja. JOSIP OSTI, REPUBLIKA, BR. 11-12, ZAGREB, 1999.
STATUS, BROJ 3, SVIBANJ/LIPANJ 2004.

| 131

Po e z i j a

Veselk o K orom an

odio se 7. travnja 1934. u Radiiima kod Ljubukog. Potjee iz obitelji s petero djece. Njegov otac Mate (1900.-1992.) je poljodjelac i najamni radnik, majka Matija, rodom Kraljevi (1908.-1997.), kuanica. Prva dva razreda puke kole zavrava na Humcu pokraj Ljubukog, a trei i etvrti nakon prekida kolovanja od lipnja 1943. do rujna 1946. u Ljubukom. Tu polazi i Niu realnu gimnaziju (1948.-1952.). Kako se zbog prestarjelosti ne moe upisati u klasinu gimnaziju ili uiteljsku kolu, u Mostaru zavrava najprije srednju ekonomsku (1952.-1956.), zatim Viu pedagoku kolu (1956.-1958.), na kojoj studira hrvatski jezik s junoslavenskim knjievnostima, te nacionalnu i svjetsku povijest. Poinje raditi na osnovnoj koli u Riici kod Kaknja, odakle nakon dva mjeseca odlazi u Pjeadijsku kolu rezervnih ocira u Bilei, potom na sta u Beograd (30. rujna 1958. do 10. rujna 1959.). Po povratku iz vojske ponovno je nastavnik na osnovnoj koli u Riici. Polae diferencijalni ispit iz latinskog jezika i upisuje se kao izvanredni student junoslavenskih knjievnosti i lozoje na Filozofski fakultet u Sarajevu. Sljedee tri kolske godine studira redovito. Kao apsolvent 1963/64. predaje na Gimnaziji u apljini, a 1964/65. na osnovnoj koli u Doboju kod Kaknja. Stekavi zvanje profesora, nastavlja raditi na kakanjskoj koli za radnika zanimanja (1965/ 66.) i Gimnaziji u Visokom (1. rujna 1966. do 1. studenog 1971.). Tijekom zadnjih godina rada na visokoj Gimnaziji urednik je poezije u sarajevskom asopisu ivot (br. 4, 1969. - br. 12. 1971.). Prvi sijenja 1972. iz politikih razloga (zbog teksta U cara Trajana kozje ui) oduzeto mu je uredniko, a dano korektorsko mjesto u nakladnom poduzeu Svjetlost. Deseti veljae 1973. sklapa brak s Lucijom Pranji (1949.) iz Kotor Varoa, a iste godine radio mu se sin Tomislav (14. studenoga 1973. 10. sijenja 2002.). Od 1. svibnja 1974. lektor je u spomenu-

toj tvrtki. Kasnije mu se raa jo dvoje djece: Josipa (10. rujna 1976.) i Ivan (23. lipnja 1986.). Nakon pada komunistikog sustava u Svjetlosti obavlja urednike poslove: od rujna 1990. do 6. studenog 1992. Tog dana izlazi iz opkoljenog Sarajeva, te od 27. travnja 1993. radi kao savjetnik za kulturu i znanost u Predsjednitvu Hrvatske Zajednice i Hrvatske Republike Herceg Bosne, zatim u upaniji Zapadnohercegovakoj. Od poetka 1995. do 1998. ureuje mostarski knjievni tromjesenik Osvit. Sada ivi u rodnom mjestu. Najprije je lan biveg Udruenja knjievnika Bosne i Hercegovine; potom Hrvatskog centra PEN-a, dopisni lan HAZU, lan Drutva hrvatskih knjievnika Herceg Bosne sa sjeditem u Mostaru i Drutva hrvatskih knjievnika sa sjeditem u Zagrebu. Dobitnik je Poletove nagrade za prozu, Udruenja knjievnika Bosne i Hercegovine za poeziju i Goranova vijenca za ukupni knjievni rad.

132 | MAGAZIN ZA (POLITIKU) KULTURU I DRUTVENA PITANJA

Po e z i j a

Prikazi

STATUS, BROJ 3, SVIBANJ/LIPANJ 2004.

| 133

Pr i k a z i

Demetaforizacija Balkana
Kako ostaje zemljopisna dvojba oko pojma Balkan, tako ostaje i dvojba oko njegova udesna, tajanstvena, a istodobno mrana metaforina sadraja
Radoslav Dodig
BALKAN KAO METAFORA: IZMEU GLOBALIZACIJE I FRAGMENTACIJE, UR. DUAN I. BJELI I OBRAD SAVI, BEOGRADSKI KRUG, BIBLIOTECA COLLECTANEA, BEOGRAD, 2003., 537 STR. turnog kolonijalizma Evropa je proizvela nakaznu sliku Balkana, sliku inferiornog, divljeg i veoma rizinog prostora. nestabilnost. Mali broj znanstvenika na Zapadu bavi se balkanskim studijima. Rastko Monik zamjera Mariji Todorovoj da je Balkan analizirala samo u kontekstu otomanskoga nasljea, a ne u kontekstu globalizacijske ideologije. Radomir Konstantinovi u svojoj Filosoji palanke govori o tajnim strahovima provincijske svijesti, o samounitavajuim i paranoidnim tendencijama u Srbiji ezdesetih godina prologa stoljea. Konstantinovi je bio prvi koji je uvidio kamo e te tendencije odvesti u devedesetim godinama, kada e se kompletirati transformacija Beograda iz metropole u selo, kada je provincijska svijest stala nasuprot hegelovskom kozmopolitskom rezoniranju. Ivo Andri uveo je metaforu, u kojoj Balkan predstavlja most izmeu Istoka i Zapada. Ta metafora, esto citirana i eksploatirana, uvodi beskrajne hermetine krugove koji most transformiraju u zid, koji dijeli a ne povezuje. Za Todorovu metafora mosta ima iznimno znaenje. Dakle, Balkan nije ni ovdje ni tamo, ve uvijek izmeu. Pada mi na um usporedba u hercegovakom mikrokozmosu. Livnjaci, pa i Duvnjaci, za sebe kau da nisu ni Hercegovci ni Bosanci, ve su i u sintagmi Bosna i Hercegovina, neto izmeu, poput Balkana izmeu Ovoga i Onoga.

eogradski krug, u svojoj biblioteci Collectanea, objavio je zbornik radova o Balkanu, koji je prvo bio objelodanjen na engleskom jeziku Balkan as Metaphor, Between Globalisation and Fragmentation, eds. D. Bjeli & O. Savi, The MIT Press, Cambridge, Masscusetts & London, 2002. Zbornik na srpskom jeziku znatno je proiren u odnosu na engleski prvijenac, s obzirom da sadrava 25 radova, prema 14 radova u engleskom izdanju. lanci su podijeljeni na etiri dijela: I. Orijentalizam, balkanizam i okcidentalizam; II. Balkanski identitet i nacionalnost, III. Seksualnost, trauma i mit, IV. Balkan i kolonijalizam. U predgovoru srpskom izdanju urednik Obrad Savi istie kako autore zbornika nisu zanimale studije koje predstavljaju povijesnu i zemljopisnu relanost Balkana, ve samo one realije u kojima je konstruirana zapadnjaka slika imaginarnog Balkana. U tom kontekstu on govori o narativnoj kolonizaciji Balkana, o Balkanu kao sinonimu za plemensko, zaostalo, primitivno i varvarsko, kao nesreno Drugo, kolateralna teta civilizovane Evrope. Zahvaljujui zavodljivom dejstvu kul-

Zbornik poinje predgovorom Michaela Herzfelda (13-16). Njegova je preporuka itatelju da proita, ne samo kritinu ralambu balkanskoga tropa, ve i komentar o njegovu pandanu Zapadu. Naime, puno toga to se pripisuje Balkanu izbija u naroda koji sebe smatraju zapadnima. Uvod Duana I. Bjelia znatno je opseniji i nosi naslov Dizanje mosta u vazduh (17-38). Poznata je stereotipna tvrdnja F. Jamesona da Istok eli govoriti samo rjenikom sile i represije, za razliku od Zapada koji govori jezikom kulture i postvarenja. Balkan nije nikad bio koloniziran u modernom smislu te rijei, premda je bio pod otomanskom upravom vie stoljea. Primjerice, srpski nacionalizam istodobno slavi svoje srednjovjekovno carstvo i sjea se ropstva pod Otomanskim carstvom, pa taj dvostruki senzibilitet prevodi u situaciju kada bosanske Muslimane naziva Turcima, tj. kolonizatorima, dok istodobno trai Kosovo kao vaan dio Srpskoga carstva. Balkan je specian i zbog svoga graninog statusa, situacije kada nije ni tamo ni ovamo. Intenzivni unutarnji polariteti, koje je stvorila binarna balkanistika logika (kranstvo islam, civilizacije barbarstvo), na- Vesna Goldsworthy svoj rad Inventapaju svaku realnost nametnutu Bal- cija i in(ter)vencija: retorika balkanikanu. Tako balkanizam donosi opasnu zacije (42-56) zapoinje navodom D.

134 | MAGAZIN ZA (POLITIKU) KULTURU I DRUTVENA PITANJA

Pr i k a z i Owena: Na Balkanu nita nije jednostavno. Daljnji stereotipi tipini su primjeri retorike balkanizacije. Sve do poetka dvadesetoga stoljea s Balkana su pristizala izvjea o neprijateljima, ije su glave odsjeene kao trofeji. Sudar Balkan planine (Stare planine) i Dinare stvorio je geoloku zonu rasjeda, koji je postao obrazac buntovna ponaanja ljudi, koji e kasnije ivjeti na tom prostoru. Stoga ne udi to su u Europi prije nekoliko godina ljudi s oduevljenjem gledali snimke pametnih bomba kako pogaaju mete. Pojedini istraivai trvdili su kako dananje drutvo mora birati izmeu nacionalizma i globalne amerike postmoderne kulture. Stoga se u odreenima sredinama i zemljama nacionalizam razvio kao odgovor na sve snaniju globalizaciju. Nacionalizam je ponudio i nekakav osjeaj sigurnosti, jer je promovirao partikularni identitet nasuprot strahu od sve vee homogenizacije. Goldsworty je tankoutno objasnila slinosti i razlike izmeu orijentalizma, balkanizma i okcidentalizma. Tomislav Z. Longinovi naslovio je svoj rad Vampiri poput nas: gotske matarije i srbi (57-77). Vlad Drakul (povijesna osoba) vjetinu muenja navodno je nauio od Osmanlija. Svjetski mediji tjeraju publiku da povjeruje kako Balkan naseljavaju Drakulini roaci, dok su nasljednici Mitteleurope predstavljeni kao marljivi potomci rimokatolike civilizacije. Razlika izmeu istone i zapadne Europe skriva se izmeu pamenja i nedostatka pamenja. Za zapadnjake naseljene u SAD-u povijest je neka vrsta kurioziteta, predmet zatvoren u udbenike, neto to je na Zapadu prisutno kao uspomena na maglovitu prolost. Male nacije tee ka identikaciji moi koju ne posjeduju. U SAD-u dominantni ideoloki diskurs razaznaje se u opoj maglovitosti svakog pojma vezanog za povijest. U doba kada je u Europi nastao meoderni nacionalni identitet, on je bio zasnovan na pojednostavljenoj deniciji drave kao teritorija koji pripada samo jednoj etnikoj

skupini. Isti proces teritorijalizacije etnikoga identiteta pokrenut je i na Balkanu u zadnjem desetljeu dvadesetog stoljea. Medijske mree na Zapadu, predvoene Sjedinjenim Amerikim Dravama, utemeljile su srbe kao postmodernu inkarnaciju vampira. Seljaki rod, koji se usudio svoj vampirski nacionalizam razapeti do imperijalne pokrajine Bosne i Hercegovine, jo jedanput je postao meta Zapada i SAD-a. Izjednaavanje zloina koje su poinili srbi tokom devedesetih, s onima koje su tijekom tridesetih i etrdesetih godina uinili nacisti, predstavlja najuspjeniji potez informacijske industrije na Zapadu. Sedamdeset i sedam dana bombardiranja NATO-a i kasnijega preuzimanja Kosova 1999. engleski premijer Tony Blair objasnio je kao neophodan korak

ka konanom porazu barbarstva, koje se na europskom kontinentu nee vie tolerirati. Izvjesno je ovdje auktorovo stajalite pro domo sua, te zamjetnu distinkciju Srba od srba, koje kanjava malim slovom i navodnim znacima. Rad Milice Baki-Hayden ta je tako vizantijsko na Balkanu? (78-97) poinje konstatacijom da izmeu istine i predrasuda obino pobjeuju predrasude. Tako se tisuu godina Bizantskoga carstva proglasilo jednostavno mranom propau. Bizantsko carstvo imalo je jedan poseban pogled na svijet, koji se oitovao u binarnoj strukturi vlasti (svjetovnoj i duhovnoj), u nadahnutom poticaju raznovrsnih religijskih sustava, kao i u iznimnim postignuima na podruju umjetnosti, arhitekture, glazbe i knjievnosti. MeSTATUS, BROJ 3, SVIBANJ/LIPANJ 2004.

| 135

Pr i k a z i utim, dolo je do krivotvorbe povijesne stvarnosti, kada se bizantizam pribliio ideji balkanizma i orijentalizma. Bizant se, nasuprot tome, treba u sociolokom smislu odrediti kao autentina civilizacija, koju treba prouavati i razumijeti u kontekstu njezinih vlastitih kategorija. Jedino je Pravoslavna crkva, uglavnom kroz svoje liturgijsko poimanje Carstva nebeskoga, odrala kontinuitet bizantske ideje kranstva. No Pravoslavna crkva etiketirana je kasnije kao autoritarna i cezaropapistika. U daljnjem izlaganju BakiHajden ralanjuje znaajke Bizantske crkve, gdje je car imao pravo postavljati patrijarhe i sazivati sabore, ali nije imao nikakva utjecaja na doktrinarna pitanja. Nakon pada Carigrada 1453. Pravoslavna crkva postala je vrhovni organizator politikog i drutvenog ivota na svim razinama, te kljuni imbenik nacionalnog opstanka pojedinih naroda. Pravoslavni monasi, za razliku od mnogih katolikih redovnika, naglasak stavljaju na asketizam i potpuno povlaenje iz drutva. Njihova osnovna djelatnost je molitva. jam neprijatelj u sreditu je njegove antropologije, jer mislim, dakle imam neprijatelje, imam neprijatelje, dakle ja sam ja. Schmitt posebnu pomnju posveuje poretku zapadne i srednje Europe, smatrajui da su one matrice modernosti. U srednjem vijeku ratovi protiv nekranskih prineva smatrani su a priori za pravedne. Ali pravedan rat tei da postane totalan rat. Nakon potpisivanja Vestfalskoga mira (Mir sklopljen nakon Tridesetogodinjega rata u vestfalskim gradovima Mnsteru i Osnabrcku 1648., izmeu cara Ferdinanda III. i Francuske i vedske) drava je postala pravni subjekt i osnovna jedinica novoga pravno-politikoga poretka. U daljnjem tijeku vremena dinamika industrijskog razvoja dovela je do velike preraspodjele ekonomske i politike moi. Pojavile su se nove sile: Sjedinjene Drave, Njemaka i Japan. Ameriki imperijalizam zrcali se i u Washingtonovoj maksimi 1796.: to vie trgovine i to manje politike. Nastaju razlike izmeu naroda-kreditora i naroda-dunika, novo pravilo je Cuius regio eius oeconomia. strijski reim. Istona i srednja Europa jo su uvijek romantini krajolici, u kojima demokratske tradicije imaju vrlo plitke korijene, a populizam predstavlja dio kulturnog naslijea. Balkan kao metafora znai balkanizaciju misli, poraz razuma pred razlikama (str. 197).

Balkanskim identitetima bavi se i Alexander Kiossev Mrana intimnost: mape, identiteti, inovi identikacije (200-226). Balkan je geografski metonim koji pretpostavlja postojanje negeografskog referenta. Uporaba naziva pokazuje da Balkan postoji kao regija s izvjesnim identitetom, uspotavljenim uz pomo izvjesna broja zajednikih znaajka. Primjerice, pojedini balkanski specijaliteti mogu se pronai u vie balkanskih zemalja, premda razlina naziva. Tako kebab (u Srbiji i u Makedoniji evap) oigledno je zajedniki balkanski fenomen, slino kao ljivovica (slivova u Bugarskoj, kuika u Rumunjskoj), te estoka rakija od groa (loza u Srbiji, lozova u Makedoniji, grozdanka u Bugarskoj). Balkanska kuhinja potjee od arapske ili otomanske verzije perzijske kuhinje. NjeRastko Monik u radu Balkan kao element u ideolokim mehanizmima U radu Bashkima Shehua: Varijacije zine granice mogu se povui na sjevena temu Balkana ( 183-190) govori se ru negdje oko Zagreba, gdje se prosti(98-137) raspravlja o balkanistikom stereotipu i ideolokim mehanizmima o ideolokim i metaforinim toposima re srednjoeuropski pojas okoladnih vezanim za Balkan, kao to su most kolaa, slatkih salata i mlijenih juha, koji se oslanjaju na njega, uzevi priizmeu istoka i Zapada, multikultu- a na jugu i zapadu Hrvatskoga primomjere iz mas-medija na slovenskom i hrvatskom jeziku. Balkanizam se ana- ralnost i dr. Percepcija Zapada prema rja, gdje se istie dalmatinsko-mediteBalkanu nema mostove, ve zidove. ranska kuhinja morskih plodova, pica i lizira kao jedna ideologija dominaciBarbare na Balkanu treba drati extra pageta. U dalekoj starini ruralne balje, i to na dva polja geopolitikom i gospodarskom. Balkanizacija se odvija muros. ehu navodi S. ieka, koji tvr- kanske zajednice imale su mnotvo zajednikiha znaajka u ivotnim obiana dvostrukom kolosijeku kao izola- di da na Zapadu postoje simpatije za cija Balkana od vanjskih utjecaja i kao Balkan kada su njegovi ljudi rtve (pri- jima, sline uvjete u podneblju, gospomjer Albanaca kada su bili izbjeglidarstvu, oblicima stanovanja, obiteljpodjela Balkana na male antagonistice). Ali kada ti isti ljudi (opet Albanci) skim kodovima, mitovima, bajkama, ke drave. U nastavku Monik spouzmu oruje, odmah postaju teroristi, folkloru i sl. Balkan je kao makro-sominje primjere iz hrvatskih i slovencijalna regija nastala unutar bizantske skih tiskovina, u kojima se Balkan uvi- narko-maja i sl. i otomanske batine, pa nije imala krjek negativno percepira (balkanske ansku aristokraciju, relativno slometode, balkanska kuhinja, balkanske Vintila Mihailescu u Balkanizmu bodno seljatvo, male posjede i eksivode, ludi Balkanci). duha (191-198) pie o europskim bilnu poziciju crkve. Tako auktor raspoznajama Balkana. Za mnoge Eulanjuje zajednie crte i oblike ruralropejce radi se o barbarskoj i tribalRad Grigorisa Ananidisa Karl mit na Kosovu ili rat uzeti ozbiljno (138- noj zoni, Balkan je duh permanentnog ne ekonomije na obje strane Dunava, na bugarsko-rumunjskom podrukonikta, u njemu predvladava sna182) analizira razmiljanja Karla Schmitta (Der Nomos der Erde = Za- ga zemaljskoga magnetizma (telurijski ju. Premda je Otomansko carstvo doputalo izvjesnu kulturnu, religijsku i duh). Tamo se obino ne nalaze Slokon zemlje), markantnoga polemiara i mislitelja dvadesetoga stoljea. Po- venci, koje je stoljeima oblikovao au- administrativnu autonomiju, postoja-

136 | MAGAZIN ZA (POLITIKU) KULTURU I DRUTVENA PITANJA

Pr i k a z i le su hermetine, autarkine i izolirane zajednice. U srednjovjekovnim otomanskim varoicama etnike skupine i religijske zajednice ivjele su u tijesnoj blizini stoljeima, ne mijeajui niti stapajui svoje identitete. esto su se pejorativno etiketirale, pa i meusobno mrzile. Balkanizam se danas okrenuo ka novoj kulturnoj industriji, agresivnoj i napadnoj, pa u glazbi susreemo turbo-folk i jugo-rok u Jugoslaviji, algu i folk glazbu u Bugarskoj, a manale u Rumunjskoj. Rad Uge Vlaisavljevia Junoslovenski identitet i suta stvarnost rata (227-243) poinje navodima Anthony D. Smitha kako nacionalisti tvrde da su njihove nacije ukorijenjene u drevnosti, a one su u biti sasvim nove konstrukcije, te Karla Poppera kako je komunizam bio zamijenjen smijenim nacionalizmom. Slijedi jo nekoliko Popperovih misli - da je mir potrebno podravati orujem i da je kolosalna mo televizije. Televizija kvari ovjeanstvo, ona uvodi nasilje u drutvo, ini ljude slijepim i neosjetljivim na svjetske tragedije, televizijska promidba ima velik utjecaj na ivote ljudi. Sukladno tome, televizija je glavni instrument masovne manipulacije. Govorei o ratu u BiH moemo govoriti o dva lajtmotiva: o junoslavenskom identitetu i nedostatku stvarnosti. Vlaisavljevi se opet navraa ka Smithu, koji govori o raznim podjarmljenim istonoeuropskim etnikim zajednicama, kao to su esi, Grci, Hrvati, Srbi, Bugari i Slovaci, iji je ideal etnika domovina, odnosno teritorijalno pripadanje. Balkanske etnije mogu se klasicirati kao granine etnije. Za mnoge balkanske etnije mir je esto bio straniji nego rat. Rat se pojavljuje kao dogaaj koji konstituira male nacije, posebice njihova sociokulturna i politika bia i njihove kolektivne osobine. Balkanske etnike kulture su epske i mitske kulture, to znai kulture narativno konstituirane ratom. Glavni sastojak balkanskog lonca je rat, rat kao uzrok, a ne kao posljedica. Rat je poetak svakoga objanjenja. Vladavina komunizma bila je rezultat masovne ju jugoslavenskoga samoupravljanja i politike nesvrstanosti, koje istraivai ocjenjuju kao neodreen put izmeu staljinizma na Istoku i kapitalizma na Zapadu. Meutim, Ditchev nastoji denirati korijene balkanskih identiteta, koje opisuje ka nagodbu izmeu pripisanih i prihvaenih atributa. Nacionalni identitet ukljuuje etabliranje suvereniteta (parlament, vojska, kola i dr.), ali i imaginarij, kao to su preci, mitovi o podrijetlu, knjievno nasljee, muzeji, folklor i slino. Nacionalni identitet je ikonian: on pretpostavlja prijelaz od neega sloenijeg ka neemu jednostavnijem. Mnogi narodi na Balkanu nastoje otkopati svoje opAdrian Cioroianu pie o rumunjskim skurne pretke Ilire, Traane, Daarelacijama prema Balkanu u radu Ne- ne, ne bi li se dolo na kronologiju starih Grka. Najpouzdaniji znak balkanmogue bekstvo: Rumuni i Balkan. skog identiteta je otpor prema balkanRumunjski model kratko se moe saskom identitetu. eti u slogan: to dalje od balkana i to je mogue blie Zapadu. Rumunji su osueni na vjeno bjeanje od Bal- Aleksandar Bokovi u radu Virtaulni Balkan: imaginarne granice, hikana i vjeno vraanje Balkanu. Preperrealnost i sobe za igranje (285ko svojega veinskoga stanovnitva Rumunjska ima snane veze s kran- 294) opisuje politike realije Republike Makedonije, Republike Slovenije i taskim Istokom, a etniki korijeni veu je preko latinskoga jezika za romanizi- danje Savezne Republike Jugoslavije. rani Zapad. Cioroianu pie o rumunj- Makedonska pozicija iznimno je osjeskim povijesnim temama - Trajanovu tljiva, od naziva FYROM Biva Jugoslavenska Republika Makedonija, do pohodu na Daane 106., godini 1862. osporavanja drave, teritorija i jezika u kada su Nezavisne kneevine postale turbulentnu susjedstvu. Ali ni poziciRumunjska, te o komunistikom razdoblju u Rumunjskoj, kada su vladala ja SR Jugoslavije nije stabilna, zbog neodreene ustavne pozicije Crne Gore dvojica partijskih generalnih sekretai njezine spremnosti za zajedniki sura - Gheorghiu Dej i Nicolae Ceausescu. Zanimljiv je rivalitet Rumunjske i ivot. Bugarske. Prva je htjela izii s Balkana, makar u istonoeuropski prostor, pa Katerina Kolozova Identitet (jedinje u Bukuretu osnovan asopis Revue stva) u izgradnji: o smrti Balkana i rodes tudes sud-est-europenes, a poto- enju Jugoistone Evrope (295-306) nja, svjesna svojih balkanskih preodre- razmatra umiranje Balkana i pojavu enja,150 km junije u Soji, osniva nove sintagme Jugoistona Europa . Revue des tudes balkaniques. CioroBalkan je potisnuta Europa, fantastiianu navodi i kuriozitetan podatak da ni konstrukt europske prolosti. je 1948. Tito predlagao Staljinu projekt Balkanske federacije, sastavljene O bugarskim sastavnicama identiteod osam federalnih jedinica: pet jugo- ta pie Evelina Klebeeva Bugarski slavenskih republika, Albaniju s Koso- kulturni identitet Eerove stepenivom, Bugarsku i Veliku Makedoniju. ce? (307-325). Autorica tvrdi da je do erozije bugarskoga identiteta dolo za Rad Ivayla Ditcheva nosi naslov Eros vrijeme komunistike vladavine. Emiidentiteta (269-284) uvodi nas u bal- gracijski egzodus mladih Bugara to jakanska proturjeja mislima o znaasno ilustrira: od 1990. do 2000. zemlju patnje i partizanske pobjede u Drugom svjetskom ratu. BiH je ula u modernu epohu kada su austrougarske trupe zaposjele njezin teritorij. Titov reim nije teio za etnikim osloboenjem, ve ga je zamijenio komunistikim zahtjevom za socijalnim osloboenjem od eksploatacije. Tvrdilo se da sve etnike zajednice u regiji pripadaju velikoj etnikoj zajednici junih Slavena i zato trebaju ivjeti u bratstvu i jedinstvu. Etniki znaaj Titova komunizma proizlazi iz magine i narativne naravi njegova konstitutivna politikoga mita. Mit je bila pria o Drugom svjetskom ratu.
STATUS, BROJ 3, SVIBANJ/LIPANJ 2004.

| 137

Pr i k a z i je napustilo 400 tisua dua. Moe se govori o odljevu mozgova (brain drain) kao kolektivnoj balkanskoj pojavi, ali i zemalja treega svijeta uope. Meutim, nakon katarze 1989. slijedilo je veliko razoaranje i Bugarsja je iznovino krenula putem nove vesternizacije. Branka Arsi u radu intrigantna naslova Srbi pederi (328-351) ralanjuje duh srpske palanke, koji je maestralno prepoznao i demisticirao R. Konstantinovi. Rad poinje vijeu da je 30. lipnja 2001., prvi put u povijesti Beograda, odrana gay parada, koja je bila u javnosti doekana na no. Izvjesni Neboja Krsti pozivao je na nemilosrdno kanjavanje sudionika, doivotnom robijom, pa i smru. Arsika nemilosrdno ironizira skupne identitet i principe na kojima se oni temelje. Jedan od njih poiva na logici iskljuenja drugoga, kako bi se homosocijalne veze mogle preoblikovati u ivot istoga roda. Seksualnost je tema u radu Seksualizovanje Srba (352-386) Duana Bjelia i Lusinde Koul. Vrsna poznavateljica Balkana Marija Todorova zamijetila je da se balkanska knjievnost apsolutno temelji na mukarcu, koji je, za razliku od svojega feminizirana parnjaka na Zapadu, primitivan, neciviliziran, sirov, okrutan i neuredan. Erotske fantazije u ratnim okolnostima na Balkanu mogle bi se saeti u pokli ene i gradovi moraju pasti. Govorei o homoseksualnosti navode se tvrdnje (iz asopisa Vreme, 2000.) da su homoseksualci mnogo bolji potroai od heteroseksualaca. Slijedi zakljuak da se u SAD-u homoseksualna kultura etablirala i postala jo jedan simptom dekadentnoga kapitalistikog Zapada. O munim dojmovima ena izbjeglica u ratu u BiH i na Kosovu, te o sudbinama silovanih ena govori rad Vesne Kesi Muslimanske ene, hrvatske ene, srpske ene, albanske ene... (387-398). Indikativan je primjer egzodusa kosovskih Albanaca u vrijeme Miloevieve agresije na Kosovo, kada se uobliila poruka da srpski vojnici siluju, kako bi razorili duh hrabrih Kosovara. Tu su enska tijela pretvorena u nacionalne simbole, u simbolina ratna polja, kao otjelovljenje nacionalnih vrijednosti. ne kulture.

Stefanos Pesmazoglu u radu Trojanskoga rata nije bilo. Kosovo: nadziranje i kanjavanje (454-494) pie o NATO-ovoj doktrini i intervenciji na Balkanu, zakljuivi da je snaga Balkana, kao metafore nasilja i brutalnoRad Statisa Gurgurisa Hipnoza i kri- sti, vjeita i da ju je lako iskoristiti radi naklonosti javnosti. tika: lmska muzika za Balkan (399427) istrauje parametre zanimljiva fenomena lmske glazbe balkanskih Rad Kajmak i demokratija bez maautora, ilustrirajui to primjerima iz snoa (495-516) auktorice Rade Drelmova redatelja E. Kusturice i T. An- zgi zanimljiv je to sa simpatijama i gelopoulosa. nostalgijom pie o kajmaku, bogatom masnoama i osebujna okusa, tom srpskom balkanskom kulinarskom idePetar Ramadanovi u radu Simonid na Balkanu: jezik haosa (428-441) ogramu. transferira antiku legendu o grkom pjesniku Simonidu na Balkan. Osvre Posthladnoratovski haos na Balkanu i se na pisanje Dubravke Ugrei i njenovi ideoloki poredak u svetu (517zin ogled Konskacija pamenja. Po- 528) Milana Popovia pokuava provijest Balkana nije nita drugo doli nai smisao i znaaj poslijehladnorakrugovi propadanja, svjedoenja i sje- tovskoga nereda na Balkanu. On naanja. Potrebita je hrabrost suoavaznauje tri ideoloke tendencije novonja s ponavljanjem povijesti, hrabrost ga doba: poslijehladnoratovski perisusretanja s mrtvima, a da mrtve ne ferni faizam, sukob civilizacija i takopretvorimo u imovinu ivih, poruuje zvani isti liberalizam. nam auktor. Zadnji rad u Zborniku je Metafora U radu Bosna kao granica Europe: moi Miroslava Milovia (529-537), Andri i Angelopulos (442-448) Dra- gdje auktor daje zanimljive opservagan Kujundi sjecira Andrieve recije na ideoloke konstrukte bivega miniscencije iz njegove uvene na Dri- komunistiko-socijalistikoga sustani uprije. U biljekama Kujundi na- va u Jugoslaviji. Komunizam je, naivodi jedan zanimljiv detalj iz 1992., me, sprjeavao svaki liberalizam, jer kada su prve vijesti o napadu na Sabi time doveo u pogibelj gospodarsku rajevu pristigle u Beograd. Na jei politiku iracionalnost sustava. Amdnom predavanju na Kolarevu Nabicija prve Jugoslavije bila je: Stvorirodnom univerzitetu Jacques Derrida li smo Jugoslaviju, stvorimo sada Jugorekao je okupljenima: Ako Evropa ne slavene. U drugoj, Titovoj Jugoslaviji, bude sluala i pazila na istorijsku lerazlike meu narodima zbrisane su uz kciju Sarajeva, bie osuena da pono- pomo bratstva i jedinstva. Zanimljivi sve greke te istorije (str. 447., bilj. va je Titova opaska o BiH, koja je za 8.). Epilog: Europa nije nauila lekciju njega bila primjer rjeenja nacionalnoiz povijesti i sve je pogreke pokuala ga pitanja. Svi smo mi Bosanci, govoispraviti na popravnom ispitu. Meu- rio je Tito. Umjesto komunizma 1991. tim, popravni jo traje. rat u Jugoslaviji nastavljen je kao rat za nacionalizam. Umjesto Jugoslavije, velika Srbija bila je artikulirana kao poliNadeda ainovi Jedan zavidljiv pogled (449-452) nastoji odgonetnuti tiki program, ali nije bilo jasno kako takva velika Srbija moe jamiti demozamrene kljueve balkanskih identiteta. Kako ona zakljuuje, Balkan je za kraciju. Auktor procjenjuje da SloboEuropljane neto izmeu strane kul- dan Miloevi nije ratovao za speciture i slabije varijante njihove sopstve- ne nacionalne interese, ve je u pita-

138 | MAGAZIN ZA (POLITIKU) KULTURU I DRUTVENA PITANJA

Pr i k a z i nju bila gola strategija za ouvanje politike moi (str. 530.). U jugoslavenskoj tradiciji nema protestantizma i nema liberalizma, to znai da nema uvjeta za razvoj moderna individualizma. Pravoslavlje i komunizam razvijali su ideje kolektivizma. Na kraju Milovi konstatira da je Univerzitet u Beogradu ostao nijem na rat u Hrvatskoj i Bosni i Hercgovini. Za vrijeme komunizma Univerzitet je bio posluan, a za vrijeme Miloevieva reima totalitarna srpska vlast eljela je uguiti svaki kritian glas. Auktor zakljuuje na kraju: Biti graanin jeste neka vrsta imaginacije, a ne samo vrsta ekonomske determinacije. Zbornik BALKAN KAO METAFORA intrigantan je i iroko koncipiran povijesni, antropoloki, socioloki, etnoloki, psiholoki, pa i esejistiki kompendij balkanske sloene stvarnosti. Bez obzira to je urednik u uvodu naveo da se nee baviti povijesnim realijama na Balkanu, trebalo je, za iscrpnije i konzistentnije razumijevanje tekstova, prikazati kartografski Balkan i donijeti moda kratak kronoki pregled povijesnih zbivanja. Kao prilog boljem razumijevanju povijesti Balkana treba spomenuti sintezu S. Pavlovia, Istorija Balkana, Clio, Beograd, 2001., 521., iji se prikaz moe pronai na stranici www.iis.unsa.ba/prilozi/ 31/31_prikaz_bandzovic_2.htm, 9. 7. 2004. Balkan, odnosno Balkanski poluotok, razlino se opisuje u dananjim enciklopedijama i leksikonima, ponajprije zemljopisno i statistiki. Le Petite Larousse Illustr prikazuje Balkanski poluotok kao podruje ogranieno rijekama Savom i Dunavom na sjeveru, a u nj su ukljuene drave Albanija, Bugarska, Grka, europska Turska, Jugoslavija, Bosna i Hercegovina, Hrvatska i Slovenija. Zaudo, nema Rumunjske. Encyclopaedia Britannica u Balkanski poluotok, uz Sloveniju i Hrvatsku, ukljuuje i Rumunjsku s Moldavijom, pa sve zaokruuje u brojku od 60 milijuna stanovnika, sa 666.700 km povrine. Amerika Comptons Interactive Encyclopedia pak navodi povrinu od 629.000 km i 75 milijuna itelja. Konano, Wikipedia, the free encyclopedia na internetu daje za Balkan povrinu od 550.000 km i 53 milijuna itelja, gdje se Slovenija i Rumunjska ne raunaju u Balkan, kao i dio Hrvatske i Vojvodina. U Wikipedijinoj natuknici o Balkanu stoji primjedba da se Balkan nastoji zamijeniti pojmom Jugoistona Europa, ali tada se ne radi o istoznanici s Balkanom, jer se moraju ukljuiti Rumunjska i Ukrajina. O balkanskim temama zainteresirani itatelji mogu se informirati i u projektu The southern Balkans: perspectives from the region, Institute for Security Studies, Paris, 2001. (http://aei.pitt.edu/archive/ 00000506/, 9.7.2004.), ili o specijalistikim temama s Balkana, kao o ulozi hajduije u stvaranju srpske drave u 19. st. (www.rastko.org.yu/istorija/ xix/apetrovic-banditry_eng.html, 9. 7. 2004.). Ne treba posebno naglaavati kako je u Hrvatskoj uloeno puno truda i pisarskoga znoja da se iupa iz zaarana balkanskoga kruga. Naime, esto se moglo uti da Hrvatska, po svom geopolitikom poloaju, po itavoj svojoj etrnaestostoljetnoj povijesti, po svojoj civilizaciji i kulturi, pripada srednjoeuropskom i sredozemnom europskom krugu. Stoga je vlada premijera Republike Hrvatske I. Sanadera puno uloila u pozitivan avis Europske unije. Ali, kako pie Gojko Bori, Europska unija ipak nije kompletna Europa. Veliki Europljanin Charles de Gaulle govorio je o Europi od kanala La Manchea do Urala, to znai da u njoj ne bi bila Velika Britanija, a to se upravo sad vidjelo nakon golema uspjeha njene antieuropske stranke na izborima za Europski parlament. No kako bilo, Europska e unija biti kompletna tek onda kad primi gotovo sve istonoeuropske zemlje, osim Rusije koja je euroazijska velesila. Naalost, izbori za Europski parlament ponovno su pokazali da Unija, ne samo to nema konzistentnu vanjsku politiku, nego joj nedostaje i prepoznatljiva unutarnja politika (www.vjesnik.com/html/2004/06/ 18/Clanak.asp?r=sta&c=1., 9.7.2004.). Nije nezanimljivo o europskim integracijama uti i razmiljanja nedavno preminula hrvatskoga ljeviara S. uvara, prigodom predstavljanje njegove knjige Hrvatski karusel. Sve zemlje jugoistoka Europe doivjet e istu sudbinu od Europe prezrenog i zaostalog balkanskog poluotoka. Europa e se prema tim zemljama odnositi podcjenjivaki i nee ulaziti u nese procjene koja je od njih naprednija, kazao je uvar pred ispunjenom dvoranom, kritizirajui modernu Europu zbog toga to ne moe i ne eli zapamtiti ni najosnovnije geografske injenice s ovih prostora. Kritizirao je uvar i domae instant-politiare i poluinteligente zato to prikljuenje EU-u predstavljaju kao hrvatsko biti ili ne biti. Ako ne uemo u EU, to e navodno biti prava katastrofa, a o toj Europi punoj rasizma, nacionalizma i ksenofobije Balkanac pojma nema, premda u njoj teko rinta. Varamo se ako mislimo da emo ulaskom u EU automatski na nae zemlje prenijeti to blagostanje i prestati se uzajamno mrziti, dodao je uvar, napominjui kako o Europi ne treba imati iluzija (http://www.slobodnadalmacija.com/ 20040619/novosti05.asp, 9.7. 2004.). Jesu li, ili nisu, imali iluzije sastavljai Samostalne specijalne radne skupine Council of Foreign Relations and Center for Preventive Action, Washington, 2002., kada su objavili materijal BALKAN 2010, nije poznato? Poglavlje ZAKLJUCI I PREPORUKE str. 23. poinje: Nepovratno okretanje Balkana na put ka standardima uprave Europske unije do 2010. godine trai od zainteresiranih strana irok spektar koordiniranih aktivnosti u pet kljunih podruja: 1) Pojanjenje ciljeva meunarodne zajednice, 2) Utvrivanje vladavine zakona, 3) Restruktuiranje privrede, 4) Povratak raseljenih i izbjeglih, 5) Reforma obrazovanja. Dej vu.
STATUS, BROJ 3, SVIBANJ/LIPANJ 2004.

| 139

Pr i k a z i U Zborniku nisu tematski obraeni kulturni aspekti koji utjeu na identikacijski konstrukt. Na to je ukazao A. Bokovi u radu Balkan, Jugoistona Evropa ili Evropa: Kulturni aspekti konstrukcije identiteta u Srbiji i Crnoj Gori (http://gape.org/sasa/ kulturni_aspekti.html, 9. 7. 2004.). Jezik je jedan od bitnih initelja identikacije. Bokovi polazi od stajalita da su hrvatski i srpski jedan isti jezik i sustavno rabi sintagmu srpskohrvatski jezik, navodei rogobatnu kovanicu iz Haakoga tribunala: bosansko-hrvatsko-srpski. Za uporabu naziva srpskohrvatski zalae se u novije vrijeme i Snjeana Kordi (Republika, god. LVII, 1-2, Zagreb, 2001, 236-243), o emu s njom polemiziraju hrvatski lingvisti (vidjeti Republika, LVII, 7-8, 2001., 213-229). O raznim aspektima tradicijske kulture u balkanskih naroda znaajan je asopis Kodovi slovenskih kultura, Clio, Beograd (1996.-), gdje se na sustavan nain opisuju pojedini tradicijski elementi u konstrukciji etnolokoga bia, kao biljke (Br. 1, 1996.), hrana i pie (Br. 2, 1997.), svadba (Br. 3, 1998.), dijelovi tijela (Br. 4, 1999.) i dr. Balkanom se u irem, znanstvenom smislu bave i asopisi Balcanica (Balkanoloki institut SANU, Beograd), Balcanoslavica (Institut za istrauvanje na staroslovenskata kultura, Prilep), Ethnologia Balkanica (ABA, Soa) i dr. radovima Georgija Bogdanova i Borisa Missirkova, koji u fotografskom radu Nova mitologija ironiziraju pojavu estradnih folk-diva. Izlobom i popratnim manifestacijama kustosi su inicirali pitanje Kako znamo o Balkanu?. Htjelo se, izmeu ostaloga, prikazati da balkanizam posjeduje drukiji nain pojmovnih mehanizama. Primjerice, balkanizam djeluje tako da svaka etnika skupina pejorativno prokazuje Druge kao Balkance, jer se Drugi nalaze zemljopisno istono od njih. Zapravo to je klasina matrica kojom se etnike skupine predstavljaju Zapadu kao Zapad. kanski Cigani i napravio boom u Parizu. Rije je o skupini u kojoj nema nijednog Roma, a niti je repertoar pjesama uope romski, ve svatarsko-balkanski. Meutim, to publici ne samo da ne smeta, ve uope nemaju pojma o Romima, njihovu izgledu, jeziku i glazbenom repertoaru. Zakljuak je da se pod balkanskom ambalaom moe Europjecima prodati svata. A tko se uope trudi razumijeti ta balkanska podruja? Svetlana Slapak zakljuuje da u svim postkomunistikim drutvima na Balkanu ostaju satre spolne strukture: knjievnici su preteito mukarsci, a prevoditelji su mahom ene. Caius Dobrescu pie da je pogrjeno promatrati bizantsko nasljee jedino kao lekciju o tatini, neumjerenosti i intelektualnoj krutosti. Naprotiv, bizantske sastavnice su razboritost, skepticizam, intelektualna znatielja i razumijevanje. Europljani su Blakan, koji je u zametku bio prost zemljopisni pojam (geografski ga je inaugurirao 1808. August Zeune), nazivali Orijent u Europi. Od proste geograje kasnije je zalutao u psihogeograju, pa se uetao u lingvistiko polje balkanizirajui ga, a na kraju ostade u kaljui degradirane periferije. Dakle, kako ostaje zemljopisna dvojba oko pojma Balkan, tako ostaje dvojba oko njegova udesna, tajanstvena, a istodobno mrana metaforina sadraja. U prvom redu trebaju itelji balkanskoga toposa dekomponirati neugodnu ljuturu naziva Balkan. Pesimistina pasivnost najgori je izlaz. I katastrofa moe zaeti energiju. Trebaju li pokopati zloduh njegove metafore, vratiti Prometeja na njegove njive ili ponoviti lekcije iz balkanske (moda jugoistonoeuropske?) antropologije, pitanje je kafkijansko sad. Neka proces demetaforizacije Balkana pone.

U Istanbulu u oujku 2004. odran je Festival knjievnosti jugoistone Europe u organizaciji Northwestwrn sveuilita iz Chicaga i Sabanci sveuilita iz Istanbula. Dvotjednik Zarez, u broju 133., od 1. srpnja 2004., u prigodnu tematu BALKAN prenio je pet lanaka auktora A. Debeljaka, C. Dobrescua, S. Slapak, N. Stojanova i I. tiksa. Tako Ale Debeljak pie da je Balkan posato metafora forma mentis za necivilizirani i primitivni mentalitet, koji ne podlijee utjecaju suvremen misli, mentalitet ije metastaze mogu zahvatiti zdravu civilizaciju u svijetu globalnog kapitalizma. Debeljak u nastavku teksta upuuje svojevrsni hommage Danilu Kiu I njegovoj Enciklopediji mrtvih. Nikola Stojanov opisuje jedan Moda je upuno napomenuti da je uz skup 1999. u Parizu, kada se susreo sa englesko izdanje Zbornika u Grazu srpskim imigrantima i albanskim prepostavljena izloba U potrazi za Bal- govaraima. Zanimljiva je primjedba kanijom, Neue Galerie am Landesmu- jednoga Albanca da je Balkan tamo seum Joanneum, 5. 30. 10. 2002., gdje caruje boza, orijentalno pie gdje je predstavljeno 60 umjetnika iz koje se pravi od fermentirana prosa. balkanskih zemalja. Predstavljeni su Danas su mjesta gdje se moe pronarazlini motivi i anrovi, a meu njima i boza samo u balkanskoj topograji. i teme iz nezaobilazne svakodnevnice, Igor tiks opisuje sluaj jednoga glakao to je balkanski turbo-folk ki, u zbenog benda, koji je uzeo ime Bal-

140 | MAGAZIN ZA (POLITIKU) KULTURU I DRUTVENA PITANJA

Pr i k a z i

Politiki ivot kao form-of-life


Cjelokupna moderna politika nalazi se u krizi
Boris Josipovi
GIORGIO AGAMBEN: 1. MEANS WITHOUT END: NOTES ON POLITICS, THEORY OUT OF BOUNDS, UNIVERSITY OF MINNESOTA PRESS, 2000. 2. HOMO SACER: SOVEREIGN POWER AND BARE LIFE, STANFORD UNIVERSITY PRESS, 1998. va paradoks suverenosti kao iskljuive ukljuenosti. Suveren je, u stvari, onaj kojemu pravni poredak priznaje mo da proglasi izvanredno stanje i da suspendira, na taj nain, valjanost poretka, dakle on stoji izvan pravnoga poretka, i ipak mu pripada, jer on ima pravo odluiti da li ustav moe biti in toto suspendiran. A izvanredno stanje vie nije iznimka. Ono, kao temeljna politika struktura, u naem vremenu izlazi sve vie u prvi plan i tei, naposljetku, da postane pravilo. sti izmeu zakona i prirode, vanjskoga i unutranjega, nasilja i prava. Kako je suverenost utemeljena na golom ivotu, a suveren je onaj koji odluuje o ivotu i smrti, to bi koncept suverenosti trebao biti naputen ili barem iznova promiljen.

Izvanredno stanje nalazi svoju materijalizaciju u koncentracijskom logoru. Logor je prostor koji nastaje kada izvanredno stanje postaje permanentna realnost. On ne pripada samo prolosti, on je skrivena matrica i nomos Drugu stranu kovanice paradoksa su- politikoga prostora u kojem jo ivivereniteta ini homo sacer: goli imo. U logoru je zakon u potpunosti vot naputen od prava koji se u izvan- suspendiran i tu je doslovno sve morednom stanju pretvara u apsolutno gue, on je mjesto apsolutnoga condiusmrtiv ivot. Suveren je onaj koji, su- tio inhumana, najradikalniji biopolitispendirajui poredak, odluuje o goki prostor u kojem se snaga suverena lom ivotu, te time upravo produkcisusree s golim ivotom bez ikakvoga Means without end zbirka je jedanaja gologa ivota izlazi na vidjelo kao posredovanja. Paradoksalnost moderest Agambenovih lanaka i eseja naizvorni rezultat suvereniteta. Suvene politike dolazi jo vie do izraaja pisanih u vremenu od 1990. do 1995. ren i homo sacer, premda stoje na imamo li u vidu da je prva demokragodine. Premda je zbirka na talijanskom jeziku (Mezzi senza ne) obja- dvije krajnje toke sistema, dvije su si- cija (Sjedinjene Amerike Drave) danas najvei proizvoa izvanrednoga vljena prije Agambenova najznaajni- metrine gure u uzajamnom odnosu: suveren je onaj kojemu su svi ljudi stanja, te da ba SAD igra ulogu suvejega djela Homo sacer, u engleskom potencijalno homines sacri, a homo rena u logoru Guantanamo u kojem se prijevodu stie nam ak dvije godine sacer je onaj prema kojemu svi djelu- kao homines sacri nalaze nelegalni kasnije. Kako se te dvije knjige nastaju kao suvereni. talibanski borci, nad kojima se ne privljaju jedna na drugu, te budui da se mjenjuju, prema priznanju i samoga meusobno nadopunjuju, to e se recenzija nuno odnositi na obje knjige. Odnos suveren homo sacer pred- predsjednika Busha, ljudska prava. stavlja snagu zakona bez znaenja, Agambenova lozofskopolitika mi- odnosno bie preputeno zakonu i na- Agamben se, polazei od teksta Hannah Arendt We Refugees, uputa i u sao okrenuta je kritici cjelokupne mo- puteno od zakona koji ne propisuje nita do samoga sebe znai ostati analizu fenomena izbjeglica. Izbjeglica derne politike. U Homo saceru, naunutar nihilizma. Time suvereno navie nije individualni sluaj, ve masostavljajui na Schmittova i Benjamisilje otvara jednu zonu nerazluivovni fenomen. Tako primjerice, broj ilenova istraivanja suverenosti, uoaiorgio Agamben profesor je estetike na Sveuilitu u Veroni u Italiji Takoer, bio je gost-predava u Parizu, te na amerikim sveuilitima: Berkeley, Los Angeles, Irvine, Santa Cruz, Northwestern. Njegovo podruje rada i djelovanja iznimno je iroko. Obuhvaa teoriju knjievnosti, kontinentalnu lozoju, politiku misao, religijske studije, te umjetnost.
STATUS, BROJ 3, SVIBANJ/LIPANJ 2004.

| 141

Pr i k a z i galnih imigranata u Evropi dosee 20 milijuna. Naelo roenja i naelo suvereniteta u modernoj politici (za razliku od staroga reima) idu zajedno, te tako tvore koncept nacije-drave koji se na fenomenu izbjeglica pokazuje kao promaaj. Stoga koncepcija nacije-drave mora biti naputena: svjetski gradovi trebaju postati gradovi svijeta. minacije, a drutvo na drutvo konzumenata (consumer society) koje nema drugoga cilja doli ugodnosti ivota. Drutvena snaga danas mora u cijelosti uvidjeti vlastitu impotenciju da bi u budunosti bila u stanju slomiti svagdje prisutnu vezu izmeu nasilja i prava, suverenosti i homo sacera. nju kao nain ivljenja jest ivot sam. to ova formulacija znai? Ona denira ivot ljudski ivot u kojem pojedini naini, akti i procesi ivljenja nisu jednostavno injenice nego uvijek i iznad svega mogunosti ivota, uvijek i iznad svega mo. Svako ponaanje i svaka forma ljudskoga ivljenja nikada nije propisana specinom biolokom sklonou, niti je odreena kojom god nunou; umjesto toga, bez obzira na to koliko je uobiajena, ponavljana i drutveno obavezna, ona uvijek sadri karakter mogunosti; to je uvijek dovedeno u pitanje ivljenje samo.

Istinski politiki ivot trebao bi biti utemeljen na obliku ivota (form-ofCjelokupna moderna politika nalazi se life). Oblik ivota shvaen je kao ivot koji nije mogue odvojiti od vlastite u krizi. Stvarnost vie nema nikakve veze s koncepcijama koje su oznaava- forme, koji je nemogue svesti na goli ivot, na homo sacera. ivot koji li pojmovi poput: suverenosti, nacije, prava i demokracije. Drava je svede- ne moe biti odvojen od vlastite forna na praznu ljuturu suverenosti i do- me jest ivot za koji ono to je u pita-

IZVOR: HTTP://PAUK.FFZG.HR/CEMU/PRIKAZ2.HTML

142 | MAGAZIN ZA (POLITIKU) KULTURU I DRUTVENA PITANJA

Pr i k a z i

Religija i drutvo

STATUS, BROJ 3, SVIBANJ/LIPANJ 2004.

| 143

Re l i g i j a i d r u t v o

D . T.

S u z u k i

Daisetz Teitaro Suzuki (1870.-1966.) poznati je japanski uenjak koji je svoj dug i produktivan ivot u cijelosti posvetio popularizaciji i tumaenju zenbuddhizma itaocima na Zapadu. Napisao je ak stotinjak knjiga na japanskom i tridesetak na engleskom jeziku, na koji je i preveo brojne originalne buddhistike tekstove. Nabrojimo samo neka od njegovih poznatijih djela: Essays in Zen Buddhism (First Series, Second Series, Third Series), An Introduction to Zen Buddhism, The Training of the Zen Buddhist Monk, Living by Zen, Manual of Zen Buddhism, Zen Buddhism and Its Inuence on Japanese Culture, itd. Vie o Suzukiju moe se nai u dolje navedenim knjigama (1,2,3), a posebno u lanku Klare Gnc Moaanin: Daisetz Teitaro Suzuki prvi uitelj zena na Zapadu, 15 dana, Zagreb; Centar za kulturu i obrazovanje, br. 2, 1993., koji prethodi prijevodu njegova eseja Tumaenje iskustva zena. Oba Suzukijeva teksta koja donosimo prijevodi su skraenih njegovih eseja On Satori - The Revelation of a New Thruth in Zen Buddhism i Chief Characteristics of Satori. Objavio ih je Bernard Phillips, dugogodinji autorov prijatelj, u knjizi izabranih Suzukijevih spisa The Essentials of Zen Buddhism, New York: E.P. Dutton & Co. Inc, 1962, u treem poglavlju koje nosi naslov The Enlightenment Experience, a eseji se nalaze na str. 153-169. Integralna verzija prvog eseja objavljena je u Suzukijevoj knjizi Essays in Zen Buddhism (First Series), London: Rider&Co, 1949, pp. 229-266, a drugi je objavljen u knjizi Essays in Zen Buddhism (Second Series), London: Rider&Co, 1950, pp. 30-36. Na koncu je jo moda bitno napomenuti da je za jedno potpunije razumijevanje ovih eseja o satoriju kao sutini zena potrebno prethodno poznavanje kako osnova zena tako i buddhizma uope. Stoga umjesto komentara, koji bi prije oteali negoli olakali razumijevanje, upuujemo na sljedee lako dostupne naslove: 1. Vladimir Devid, Zen, Zagreb, Znanje, 1992. 2. D.T. Suzuki, E. From, Zen i psihoanaliza, Beograd, Nolit, 1964. 3. edomil Veljai, Razmea azijskih lozoja (tom II), Zagreb, Liber, 1978. 4. A.W. Watts, Put Zena, Beograd, NIRO Knjievne novine, 1982.

NAPOMENA PREVODIOCA: sve okrugle zagrade u tekstovima su autorove dok u uglatim zagradama prevodilac na pojedinim mjestima daje izvorni engleski termin. Sve biljeke oznaene brojevima su takoer Suzukijeve, a one oznaene brojem i zvjezdicom prevodioeve su i namjera im je da poslue kao kratka objanjenja slabije poznatih ili strogo strunih termina, a poradi to potpunijeg razumijevanja teksta. Suzuki na pojedinim mjestima izostavlja dijakritike znake, ali u pravilu se uvijek radi o onim terminima koji su se udomaili na Zapadu. Prevodilac stoga nije smatrao potrebnim da ih sam dodaje.

144 | MAGAZIN ZA (POLITIKU) KULTURU I DRUTVENA PITANJA

Re l i g i j a i d r u t v o

O satoriju - otkrivenje jedne nove istine u zen-buddhizmu


Zen moe izgubiti svoju cjelokupnu knjievnost, sve svoje samostane i sva svoja pomona sredstva; ali sve dok u njemu ima satorija, preivjet e do u vjenost
D.T. Suzuki

UTINA ZEN-BUDDHIZMA SASTOJI SE U STJECANJU jedne nove toke gledanja na ivot i stvari uope. Time mislim da, ako elimo zai u najunutarnjiji ivot zena, mi moramo napustiti sve nae uobiajene navike miljenja koje upravljaju naim svakodnevnim ivotom, moramo pokuati vidjeti da li postoji neki drugi nain prosuivanja stvari, ili radije da li je na uobiajeni nain uvijek dovoljan da nam prui krajnje zadovoljenje naih duhovnih potreba. Ako se osjeamo nekako nezadovoljni ovim ivotom, ako postoji neto u naem uobiajenom nainu ivljenja to nas liava slobode u njenom najsvetijem smislu, mi moramo poduzeti napor da negdje pronaemo put koji e nam pruiti osjeaj konanosti i zadovoljenosti. Zen predlae da to uini za nas i uvjerava nas u mogunost stjecanja jednog novog gledita u kojemu ivot poprima svjeiji, dublji i ispunjeniji vid. To stjecanje je, meutim, doista i prirodno najvea mentalna kataklizma koju ovjek moe dovesti do kraja u svom ivotu. To nije lak zadatak, to je neka vrsta vatrenog krtenja, i ovjek mora proi kroz tu oluju, taj zemljotres, to ruenje planina i mrvljenje stijenja u komadie. Ovo stjecanje novog gledita u naem odnoenju spram ivota i svijeta japanski prouavatelji zena obino nazivaju satorijem (wu na kineskom). To je zapravo drugo ime za prosvjetljenje (anuttara-samyak-sambodhi), to je rije koju je koristio Buddha i njegovi indijski sljedbenici sve od vremena njegove spoznaje pod drvetom Bodhi kraj rijeke Nairajane. Postoji nekoliko drugih izraza u kineskom jeziku koji oznaavaju to duhovno iskustvo, od kojih svaki ima posebno suznaenje, to oprezno ukazuje na to kako se ta pojava tumai. U svakom sluaju, ne postoji zen bez satorija, koji je doista alfa i omega zen-buddhizma. Zen moe

izgubiti svoju cjelokupnu knjievnost, sve svoje samostane i sva svoja pomona sredstva; ali sve dok u njemu ima satorija, preivjet e do u vjenost. elim naglasiti ovu najtemeljniju injenicu koja se tie samog ivota zena, jer ak i meu samim prouavateljima zena postoje neki koji su slijepi za ovu sredinju injenicu i skloni su misliti da kada se zen razjasni logiki ili psiholoki, ili kao jedna od buddhistikih lozoja koja se moe shvatiti uz pomo strogo tehnikih i pojmovnih buddhistikih izraza, da je zen iscrpljen i da u njemu ne preostaje vie nita to ga ini onim to jest. Ja pak tvrdim da ivot zena zapoinje otvaranjem satorija (kai wu na kineskom). Satori se moe odrediti kao intuitivni uvid u narav stvari nasuprot analitikom i logikom razumijevanju istih. To praktino znai otkrivenje jednog novog svijeta do sada neopaenog u zbrci dualistiki obrazovanog uma. Ili moemo rei to da se sa satorijem itavo nae okruje promatra iz jednog sasvim neoekivanog ugla opaanja. Ma kako bilo, svijet za one koji su dosegli satori nije vie onaj stari svijet kakav je neko bio; ak i sa svim svojim protiuim potocima i goruim vatrama, on vie nikada nije onaj isti. Logiki izreeno, sve njegove oprenosti i proturjenosti ujedinjene su i usklaene u jednu vrstu organsku cjelinu. To je tajna i udo, ali prema zen-uiteljima takvo koje se odigrava svakoga dana. Satori se tako moe zadobiti samo onda kada ga jednom osobno iskusimo. Manje ili vie slaba i djelomina slinost ili analogija s njim moe se nai u rjeenju tekog matematikog problema, ili u trenutku nekog velikog otkria, ili kada se iznenadno ukae nain bijega usred najbeznadnijih zamrenosti; ukratko, kada ovjek uzvikne Heureka! Heureka!. No ovo
STATUS, BROJ 3, SVIBANJ/LIPANJ 2004.

| 145

Re l i g i j a i d r u t v o se odnosi samo na intelektualni vid satorija, koji je stoga nuno djelomian i necjelovit te ne dodiruje same temelje ivota shvaenog u smislu jedne nedjeljive cjeline. Satori kao istinsko zen-iskustvo mora se ticati cjelokupnosti ivota. Jer ono to zen predlae jest revolucija, a takoer i revaluacija ovjeka kao duhovnog jedinstva. Rjeenje matematikog problema privedeno je kraju tim rjeenjem, ono ne pogaa ovjekov ivot u cjelini. Tako je i sa svim ostalim posebnim pitanjima, praktinim ili znanstvenim, ona ne ulaze u osnovni ton ivota pojedinca. No otvaranje satorija je preinaka ivota samog. Kada je istinski - jer postoje mnoge njegove patvorine - njegovi uinci na ovjekov moralni i duhovni ivot su revolucionarni, a takoer su i uzvisujui, proiujui, kao to su i zahtjevni. Kada su jednog uitelja zapitali u emu se sastoji budhinstvo [Buddhahood], on je odgovorio: Dno vedra je probijeno. Iz ovoga moemo vidjeti kakva je cjelovita revolucija proizvedena tim duhovnim iskustvom. Roenje novog ovjeka doista je kataklizmiko. Ovo duhovno uznoenje cjelokupnog ovjekovog ivota se u psihologiji religije naziva obraenjem. No kako taj pojam koriste uglavnom kranski obraenici, on se u svom strogom smislu ne moe primijeniti na buddhistiko iskustvo, pogotovo ne na ono sljedbenika zena; taj pojam ima suvie afektivan ili emocionalan prizvuk da bi se stavio na mjesto satorija, koji je prije svega spoznajni [noetic]. Opa je tendencija buddhizma, kao to znamo, vie intelektualna nego emocionalna i njegov nauk o prosvjetljenju otro ga razlikuje od kranskog poimanja spasenja; zen kao jedna od mahayana-kol sudjeluje u velikoj mjeri u onome to bismo mogli nazvati transcendentalnim intelektualizmom, koji ne zavrava u logikom dualizmu. Poetski ili gurativno izraen, satori je otvaranje cvijeta-uma, ili otklanjanje tereta, ili razbistrenje rada uma. Sve ovo nastoji oznaiti proienje jednog prolaza koji je na neki nain zaprijeen ometajui slobodan, nesmetan rad stroja ili pun prikaz njegovih unutranjih radnji. Otklanjanjem te smetnje pred nama se otvara novi pogled, bezgranino prostran i doseui kraj vremena. Kako se ivot time osjea potpuno slobodan u svojoj djelatnosti, to nije bio sluaj prije probuenja, on se sada raduje do najvieg stupnja svojih mogunosti, dosegnue kojih je cilj zen-discipline. To se esto smatra istoznanim s lienou interesa i siromatvom svrhovitosti. No prema zen-uiteljima, nauk o nepostignuu odnosi se na subjektivni stav uma koji nadilazi granice misli. On ne opovrgava etike ideale niti ih nadilazi; on je naprosto unutranje stanje svijesti bez odnosa s njenim objektivnim posljedicama.
1 2

* * * to se tie otvaranja satorija, sve to zen moe uiniti jest da ukae na put a ostatak prepusti ovjekovom vlastitom iskustvu; to e rei, slijeenje tog ukazivanja i stizanje na cilj - to ovjek mora uiniti sam i bez pomoi drugoga. Bez obzira na to to sve uitelj moe uiniti, on je nemoan u tome da uini neto kako bi uenik zahvatio stvar ukoliko ovaj nije iznutra potpuno spreman za to. Ba kao to ne moemo prisiliti konja da pije protiv njegove volje, tako je i zahvaanje konane stvarnosti neto to ovjek mora uiniti sam. Ba kao to cvijet cvjeta iz svoje vlastite unutranje nunosti, tako i uvianje ovjekove vlastite naravi mora biti izljev njegovog vlastitog unutranjeg preobilja. To je mjesto gdje je zen tako osoban i subjektivan, u smislu da je nutarnji i stvaralaki. U agama1 i nikaya2 knjievnosti vrlo esto susreemo izraze poput Atta-dipa viharatha atta-sarana anaa-sarana, ili sayam abhia, ili Dittha-dhammo patta-dhammo vidita-dhammo pariyogalhadhammo apparappaccayo satthu sasane; oni pokazuju da je prosvjetljenje probuenje, unutar samoga sebe i neovisno od drugih, jednog unutranjeg osjeaja u ovjekovoj svijesti, koji ovjeka ini sposobnim da stvori jedan svijet vjene harmonije i ljepote zaviaj nirvane. Rekao sam da nam zen ne prua nikakvu intelektualnu pomo, niti gubi vrijeme na to da nam neto dokae; on tek sugerira ili ukazuje, ne zato jer eli biti neodreen, ve zbog toga to je to doista jedino to on moe uiniti za nas. Kada bi mogao, on bi uinio sve da nam pomogne kako bismo doli do razumijevanja. Zen zapravo iscrpljuje sva mogua sredstva da to uini, kao to moemo vidjeti u ophoenju svih velikih uitelja spram njihovih uenika. ak i kada ih doslovce obaraju na zemlju, u njihovu dobrohotnost se nikada ne moe sumnjati. Oni samo ekaju na vrijeme kada e umovi njihovih uenika sazrijeti za konani trenutak. Kada on nastupi, prilika da se otvori oko za istinu zena lei svuda uokolo. ovjek ju moe iskoristiti uvi neartikulirani zvuk ili nerazumljivu primjedbu, gledajui cvjetanje cvijeta ili susrevi se sa bilo kojim beznaajnim svakodnevnim dogaajem kao to je spoticanje, podizanje zastora, mahanje lepezom, itd. Sve su to dovoljni uvjeti koji e probuditi ovjekov unutranji osjeaj. Oigledno jedan najbeznaajniji dogaaj, a njegov uinak na um ipak beskonano nadilazi sve to bi ovjek od njega mogao oekivati. Jedan lak dodir uarene ice i nastupa eksplozija koja potresa same temelje zemlje. Zapravo svi uzroci satorija nalaze se u umu. To je razlog zato, kada za to doe vrijeme, sve to je tu lealo prsne poput vulkanske erupcije ili bljesne poput mu3 nje. Zen to naziva povratak ovjeka vlastitoj kui, jer nje-

Agama-knjievnost je est naziv za tekstove koji spadaju u kanon mahayana-knjievnosti. Nikaya-knjievnost je naziv za dio tekstova Sutta-pitake, jedne od triju koara koje ine osnov pali-kanona, odnosno hinayana-knjievnosti. 3 Poredba s munjom u Kena upanisadi (IV,30), a kako to pretpostavljaju neki uenjaci, nema za cilj da opie osjeaj neizrecivog strahopotovanja prema naravi Brahmana, ve slikovito opisuje prsnue prosvjetljenja u svijesti. A-a-ah doivljaj je ovdje vrlo znaajan.

146 | MAGAZIN ZA (POLITIKU) KULTURU I DRUTVENA PITANJA

Re l i g i j a i d r u t v o govi sljedbenici e izjaviti: Sada si se pronaao; od samog poetka nita ti nije bilo uskraeno. Ti sam si zatvorio svoje oko za tu injenicu. U zenu se nema to objasniti, nita za poduiti, a to bi doprinijelo tvom znanju. Ukoliko ono ne izraste iz tebe samoga, nikakvo znanje za tebe zapravo nema vrijednosti; posueno perje nikada ne naraste. * * * Do sada se pojava zvana satori u zen-buddhizmu obraivala kao ona koja sainjava sutinu zena, kao toka obrata u ovjekovom ivotu koja otvara um za jedan iri i dublji svijet, kao neto to se moe pokupiti i iz najbeznaajnijeg dogaaja u svakodnevnom ivotu. elio bih privesti kraju ovaj esej istiui nekoliko opih opaski u svrhu kratkog pregleda buddhistikog iskustva poznatog kao satori. 1. Ljudi esto zamiljaju da se u disciplini zena radi o tome da se izazove stanje autosugestije putem meditacije. To nije sasvim tono. Kao to moemo vidjeti iz raznih gore navedenih primjera, satori se ne sastoji u proizvoenju nekog prethodno umiljenog stanja tako da se o njemu intenzivno misli. On je rastua svijest jedne nove snage u umu koja ga ini sposobnim da prosuuje stvari s nove toke gledita. Jo od samog poetka razvitka svijesti navoeni smo da na unutranje i izvanjske poticaje odgovaramo na jedan pojmovni i analitiki nain. Disciplina zena se sastoji u tome da se poremeti taj umjetno izgraeni okvir jednom za svagda i da ga se preoblikuje na potpuno novoj osnovi. Stariji okvir je Neznanje (avidya), a novi Prosvjetljenje (sambodhi). Stoga je oigledno da meditiranje o nekoj metazikoj ili simbolinoj tvrdnji koja je proizvod nae relativne svijesti ne igra nikakvu ulogu u zenu. 2. Bez postignua satorija nitko ne moe prodrijeti u tajnu zena. On je iznenadni blijesak jedne nove istine o kojoj se do sada uope nije ni sanjalo. On je neka vrsta mentalne katastrofe koja se dogaa sasvim iznenada nakon tako mnogo gomilanja intelektualne i dokazane grae. To gomilanje dosee svoju granicu i itavo se to zdanje sada rui, i gle, jedno novo nebo razastire se pred vaim sveobuhvatnim pogledom. Voda se iznenada smrzava kada dosegne odreenu toku, tekuina se pretvara u krutu tvar i vie ne tee. Satori vam dolazi neopazice kada osjeate da ste iscrpli vae cjelokupno bie. Religiozno gledano, to je novo roenje, i, moralno, prevrednovanje ovjekovog odnosa spram svijeta. Ovaj se sada pojavljuje odjeven u drugaiju odjeu koja pokriva svu runou dualizma, koji se u buddhistikoj frazeologiji naziva prividom (maya) roenim iz rasuivanja (tarka) i pogreke (vikalpa). 3. Satori je raison dtre zena i bez njega zen nije zen. Stoga je svako vjeto sredstvo (upaya), disciplinirano ili doktri4

narno, usmjereno ka dostignuu satorija. Zen-uitelji nisu mogli ostati strpljivi ekajui da satori doe samo od sebe; to jest, da doe tu i tamo i po vlastitom nahoenju. Oni s punom ozbiljnou iznalaze neki nain kako bi postigli to da ljudi promiljeno ili sistematino steknu uvid u istinu zena. Njihova naizgled zagonetna predstavljanja te istine usmjerena su uglavnom na to da stvore jedno odreeno stanje uma kod njihovih uenika, koje e poploiti put koji vodi ka prosvjetljenju zena. Sva intelektualna razlaganja i nagovarajua uvjeravanja [exhortatory persuasions] do tada provedena od strane religijskih i lozofskih voa nisu uspjela proizvesti eljeni uinak. Uenici su sve vie i vie bili voeni pogrenim putem. Kinezi su naroito bili u nedoumici kako da shvate sredinju toku buddhistikog nauka kad je buddhizam bio uveden u Kinu sa svom svojom indijskom opremom, sa svojim visokometazikim apstrakcijama i sa vrlo sloenim sustavom moralne discipline. Bodhidharma, Eno, Baso i drugi uitelji primijetili su tu injenicu. Prirodna posljedica toga bilo je obznanjenje zena; satori je postavljen iznad itanja sutri i uenjakih raspravi sastri, i poistovjeen je sa zenom. Zato je zen bez satorija kao papar bez ljutine. No pri tome ne smijemo zaboraviti da postoji tako neto kao to je bivanje suvie svjesnim satorija, to doista treba prezirati. 4. To naglaavanje satorija u zenu iznad svega drugoga ini prilino znaajnom injenicu da zen nije sustav dhyane kako se ona vjeba u Indiji ili u drugim kolama buddhizma osim zena. Pod dhyanom se obino razumijeva neka vrsta meditacije ili kontemplacije, to jest uvrenje misli, naroito u mahayana-buddhizmu, na nauk o nitavilu (sunyata). Kada je um tako izvjeban da je sposoban ostvariti uvid u stanje savrene praznine u kojoj nije preostalo ni traga svijesti, iz kojega je ieznuo ak i osjeaj bivanja nesvjesnim - drugim rijeima, kad su svi oblici mentalne aktivnosti zbrisani iz polja svijesti, koja je sada poput nebeskog svoda lienog svakog traka oblaka, naprosto jedno iroko prostranstvo plavetnila - za dhyanu se kae da je dosegla svoje savrenstvo. To se moe nazvati ekstazom ili transom, ali to nije zen. U zenu mora biti satorija, mora se zbiti sveopi mentalni obrat koji razara stare nakupine intelektualnosti i postavlja temelje jedne nove vjere; mora doi do buenja jednog novog osjeaja koji e preispitati stare stvari iz jednog u potpunosti novog i okrepljujueg ugla opaanja. U dhyani nema ni jedne od ovih stvari, jer ona je tek vjeba smirivanja uma. Kao takva ona nesumnjivo ima svojih vrijednosti, ali zen ne treba poistovjetiti s takvom dhyanom. Buddha se zbog toga i razoarao u svoja dva uitelja sankhye, u ijim uenjima su meditacije imale tako brojne stupnjeve odvajanja od samog sebe [self-abstraction] ili ponitenja misli. 5. Satori nije vienje Boga kakav On jest, kao to to tvrde

Razlog postojanja (franc.).


STATUS, BROJ 3, SVIBANJ/LIPANJ 2004.

| 147

Re l i g i j a i d r u t v o neki kranski mistici. Zen je od samog poetka razjasnio svoju glavnu tezu, a to je uvid u djelo stvaranja, a ne susret sa Stvaraocem Samim. Ovoga bi se zatim moglo nai zaokupljenim oblikovanjem Njegova svemira, no zen moe nastaviti sa svojom djelatnou ak ako se Njega tamo i ne pronae. Zen ne ovisi o Njegovoj potpori. Kada shvati razlog ivljenja ivota, on je zadovoljan. Hoen iz Gosozana je obiavao pokazati svoju vlastitu aku i zapitati svoje uenike zato se to zove aka. Kad ovjek zna zato, tu je satori i ovjek ima zen. to se pak tie Boga kako ga shvaa misticizam, tu postoji dohvaanje jednog odreenog predmeta, a kada imate Boga, sve to nije Bog je iskljueno. To je samoogranienje. Zen hoe apsolutnu slobodu, ak i od Boga. Bez obitavalita znai da se Isperi svoja usta ak i kad izgovori rije Buddha svodi na isto. To ne znai da zen eli biti morbidno svjetovan i bezboan, ve da poznaje necjelovitost imena. Stoga kad se od Yakusana zatrailo da odri predavanje, on nije izrekao ni rije, ve je umjesto toga siao s mjesta za propovijedanje i otiao u svoju sobu. Hyakujo je tek poao nekoliko koraka prema naprijed, zastao i rairio ruke - to je bilo njegovo izlaganje velikog naela buddhizma. 6. Satori je najprisnije osobno iskustvo i stoga se ne moe izraziti rijeima ili opisati na bilo koji nain. Sve to ovjek moe uiniti u smislu priopavanja tog iskustva drugima jest da sugerira i ukazuje, i to samo kao pokuaj. Onaj koji ga ima smjesta razumije kada su takvi nagovjetaji dani, no kada ga pokuamo ugledati uz pomo tih danih nagovjetaja, potpuno promaujemo. Tada smo poput ovjeka koji kae da voli najljepu enu na svijetu, a koji ne zna nita o njenom porijeklu, njenom drutvenom poloaju, ne zna njeno ime i prezime, niti ita zna o njenoj osobi, kako u zikom tako i u moralnom smislu. Takoer smo poput ovjeka koji gradi stubite na raskriju da bi se tako popeo na vii kat palae, a koji ipak ne zna gdje se ta palaa nalazi, na istoku ili zapadu, sjeveru ili jugu. Buddha je postupio sasvim suvislo kada se na taj nain narugao svim onim lozoma i ispraznim prialicama svoga vremena koji su se bavili tek apstrakcijama, praznim mnijenjima i neplodnim ukazivanjima. Zbog toga zen od nas hoe da to stubite izgradimo pravo ispred svake palae na iji vii kat se namjeravamo popeti. Kada moemo rei: Ovo je sama osobnost, ovo je sama kua, tada imamo satori susrevi se s njim lice u lice i ostvarenog naim vlastitim snagama. (Ditthe va dhamme sayam abhia sacchikatva.) 7. Satori nije morbidno stanje uma, pogodan predmet prouavanja psihologije abnormalnosti. Ako je uope neto, on je savreno normalno stanje uma. Kada govorimo o mentalnom obratu, ovjeka to moe zavesti da zen smatra neim ega se obino ljudi trebaju kloniti. To je pogreno
5 6

gledanje na zen, naalost esto prisutno kod kritiara obuzetih predrasudama. Kao to je Nansen izjavio, on je vaa 5 svakodnevna smisao. Kada je kasnije jedan redovnik upitao svog uitelja to se mislilo pod svakodnevnom milju, ovaj mu je odgovorio: Pijui aj, jedui riu, Provodim svoje vrijeme kako dolazi; Gledajui dolje na potok, gledajui gore u planine, Kako se odista smireno i oputeno osjeam! Da li e se vrata otvoriti prema van ili unutra, u potpunosti ovisi o tome kako se namjesti arka. U tren oka sve je izmijenjeno, i vi imate zen, i savreni ste i normalni kao to ste uvijek bili. tovie, u meuvremenu ste stekli neto sasvim novo. Sve vae mentalne aktivnosti sada se odvijaju na jedan drugaiji nain, to prua mnogo vee zadovoljstvo, vei mir, i ispunjava mnogo veom radou od bilo ega drugoga to ste imali ikad prije. Ton vaeg ivota je promijenjen. U njemu postoji neto podmlaujue. Proljetno cvijee izgleda ljepe, a planinski potok tee mirniji i bistriji. Subjektivna revolucija koja donosi ovakvo stanje stvari ne moe se nazvati abnormalnom. Kada ivot postane radosniji, a njegovo prostranstvo iroko kao svemir sam, u satoriju mora biti neto prilino zdravo i vrijedno ovjekovog nastojanja da to dosegne. 8. Pretpostavlja se da mi ivimo u istom svijetu, ali tko moe rei da je ova stvar koja se obino naziva kamenom to lei pred ovim prozorom ista stvar za sve nas? Prema 6 tome kako mi gledamo na to, nekima kamen prestaje biti kamen, dok za druge on zauvijek ostaje bezvrijedan primjerak geolokog stvaranja. A to poetno razilaenje u pogledima kasnije za sobom povlai jedan beskonaan niz razilaenja u naim moralnim i duhovnim ivotima. Tek jedan mali okret, da tako kaemo, u naim nainima miljenja, a ipak kakva e ogromna razlika na koncu izrasti meu nama! U zenu je satori taj okret, ili radije zaokret, ne u krivom smjeru, ve u jednom dubljem i punijem smislu, a on rezultira otkrivenjem jednog svijeta potpuno novih vrijednosti. I ponovo, ti i ja ispijamo alicu aja. Sam taj in je oigledno slian, ali tko moe rei koliko je u subjektivnom smislu irok jaz izmeu tebe i mene? U tvom pijenju moda nema zena, dok je moje dupkom njime ispunjeno. Razlog tome je taj to se jedan od nas kree u logikom krugu, a drugi je izvan njega; to e rei, u jednom sluaju potvruju se kruti zakoni takozvane intelektualne djelatnosti [intelle-

Hoji Bunkin, uenik Hofoku Jutena (u. 928). Tj. autor sam.

148 | MAGAZIN ZA (POLITIKU) KULTURU I DRUTVENA PITANJA

Re l i g i j a i d r u t v o ction], a djelatnik ak i kada djeluje nije u stanju sebe osloboditi od tih intelektualnih okova; dok je u drugom sluaju subjekt zakoraio novim putem i uope nije svjestan podvojenosti svog djela; u njemu ivot nije rascijepljen na objekt i subjekt ili u djelovanje i djelovano. Pijenje za njega u tom trenutku predstavlja cjelokupnu injenicu, cijeli svijet. Zen ivi i stoga je slobodan, dok je na uobiajeni ivot u ropstvu; satori je prvi korak ka slobodi. 9. Satori je prosvjetljenje (sambodhi). Sve dok je buddhizam nauk o prosvjetljenju, kao to znamo da jest, iz njegove ranije kao i iz njegove kasnije knjievnosti, i sve dok zen tvrdi da je satori njegov vrhunac, za satori se mora rei da predstavlja sam duh buddhistikog nauavanja. Kada se zen obznanjuje kao prenoenje buddha-citte (fu-hsin) neovisno od logikog i diskurzivnog izlaganja u kanonskim spisima, bilo hinayane ili mahayane, to nikako nije preuveliavanje njegove temeljne odlike u razlici spram drugih kola buddhizma koje su se razvile u Japanu i Kini. Ma kako bilo, nema sumnje da je zen jedan od najdragocjenijih i u mnogim svojim vidovima jedan od najizvrsnijih duhovnih posjeda ostavljenih u nasljee ljudima na Istoku. ak i kad ga se smatra buddhistikim oblikom spekulativnog misticizma koji nije nepoznat Zapadu u lozoji Plotina, Eckharta i njihovih sljedbenika, sama njegova cjelokupna knjievnost od estog patrijarha, Ena, tako dobro ouvana, vrijedna je ozbiljnog prouavanja uenjaka i tragalaca za istinom. A tada cjelokupno tijelo koana koje sustavno stupnjuje napredak u duhovnom buenju postaje udesno blago u rukama zen-redovnika u Japanu danas. PREVEO S ENGLESKOGA: DOMAGOJ ORLI

STATUS, BROJ 3, SVIBANJ/LIPANJ 2004.

| 149

Re l i g i j a i d r u t v o

Glavne odlike satorija


U zenu nema rijei; kad imate satori, imate sve
D.T. Suzuki

AIE JE BIO VELIKI ZAGOVORNIK SATORIJA, A JEDNA OD njegovih omiljenih izreka bila je: U zenu nema rijei; kad imate satori, imate sve. Otuda potjeu njegovi jaki razlozi za nj, koji su proizali, kako je to ve bilo pokazano, iz njegovog vlastitog iskustva. Sve do tada, on je bio potpuno spreman da napie raspravu protiv zena, u kojoj je namjeravao opovri sve ono to su zenu pripisivali njegovi sljedbenici. Razgovor voen s njegovim uiteljem Engom je, meutim, slomio svu njegovu dotadanju odlunost, inei od njega jednog od najstrastvenijih zagovornika zen-iskustva. U nastavku ove studije o vjebi koan, bit e jo mnogo prilika da spomenem Daiea. U meuvremenu bih elio nabrojiti neke od najistaknutijih znaajki satorija, koje e nam kasnije pomoi da razumijemo ulogu koana u cjelokupnoj strukturi zena. 1. Iracionalnost [Irrationalit y] . Pod tim mislim da satori nije zakljuak do kojeg se dolazi rasuivanjem i da se on opire svakom intelektualnom odreenju. Oni koji su ga iskusili uvijek su u nedoumici kako da ga smisleno i logiki objasne. Kad god je uope objanjavan, bilo rijeima ili gestama, njegov sadraj u manjoj ili veoj mjeri pretrpi neko osakaenje. Neupueni stoga nisu u stanju da ga shvate uz pomo onoga to je izvanjski vidljivo, dok pak oni koji su imali to iskustvo razluuju ono to je u njemu nepatvoreno od onog to takvo nije. Iskustvo satorija je tako uvijek obiljeeno iracionalnou, neobjanjivou i neopisivou. Posluajmo Daiea jo jednom: Ova stvar (tj. zen) je poput velikog ognja; kada mu se priblii, zasigurno e ti ispriti lice. Ona je takoer i poput maa koji samo to nije izvuen iz korica; kada je jednom izvuen, netko e zasigurno izgubiti ivot. No ako ne odbaci korice i ne pristupi ognju, nisi nita bolji od komada stijene ili drveta. Kad se to je1 dnom dogodi, ovjek mora biti vrstog i odvanog duha. Tu nema niega to bi navodilo na sabrano rasuivanje i smirenu metaziku ili epistemoloku analizu, ali ima ne1 2

kog oajnikog htijenja da se prodre kroz nesavladivu prepreku, htijenja potaknutog nekom iracionalnom snagom to lei iza njega. Zato se i ishod takoer opire intelektualnom razmatranju ili opojmljavanju. 2. Intuitivni uvid [Intuitive Insight]. Da je spoznajni kvalitet prisutan u mistinim iskustvima, istaknuo je James u svojoj knjizi Razliitosti religioznog iskustva [Varieties of Religious Experience], a to se odnosi i na zen-iskustvo poznato kao satori. Drugo ime za satori je kensho (chien-hsing), to znai vidjeti sutinu ili Narav, a to jasno dokazuje da u satoriju ima vienja ili opaanja. Da je to vienje sasvim drugaije kvalitete od onog to se obino oznaava kao znanje, ne treba posebno isticati. Eki se pripisuje ova izjava u vezi s njegovim satorijem kojeg je potvrdio sam Bodhidharma: (to se tie mog satorija), on nije posvemanje ponitenje; on je najprimjerenije znanje; samo ono se ne moe izraziti rijeima. S tim u vezi Jinne je bio jasniji, jer on kae da je jedan znak chi (znanje) izvor svih tajni (myo).2 Bez tog spoznajnog kvaliteta satori bi izgubio svu svoju prodornost, a ona je doista razlog satorija samog. Korisno je napomenuti da se znanje sadrano u satoriju odnosi na neto ope, a u isto vrijeme na pojedinani vid postojanja. Kada je prst podignut, to podizanje znai, sa stajalita satorija, mnogo vie nego sam taj in podizanja. Neki e ga nazvati simbolinim, ali satori ne ukazuje ni na to sebi onostrano, poto je po sebi konaan. Satori je znanje pojedinanog predmeta, a takoer i Stvarnosti koja je, ako tako mogu rei, u njegovoj pozadini. 3. Mjero davnost [Authoritativeness]. Pod tim mislim da je znanje ostvareno satorijem konano te da ga nikakva koliina logikog dokazivanja ne moe pobiti. Poto je izravno i osobno, dovoljno je samo sebi. Sve to logika tu moe uiniti jest da ga objasni, da ga protumai

150 | MAGAZIN ZA (POLITIKU) KULTURU I DRUTVENA PITANJA

Daieva propovijed na zahtjev Ri Senkyoa. Shumitsu u Zen-uitelji i uenici. Myo je rije koju je teko prevesti; ona esto znai izvrsnost, neodrediva suptilnost. U ovom sluaju myo je tajnoviti put na kojemu su stvari predoene tom krajnjem znanju.

Re l i g i j a i d r u t v o u odnosu na ostale vrste znanja kojima su ispunjeni nai umovi. Satori je tako oblik opaanja, jedno unutranje opaanje, koje se zbiva u najunutarnjijem dijelu svijesti. Otuda osjeaj mjerodavnosti, to znai konanosti. Tako se obino kae da je zen poput pijenja vode, jer jedino ovjek sam moe znati da li je ona topla ili hladna. Kako zen-opaanje predstavlja granicu iskustva, ne mogu ga porei neupueni koji nemaju to iskustvo. 4. Pot vrivanje [Armation]. Ono to je mjerodavno i konano nikada ne moe biti negativno; jer negiranje je bez vrijednosti za na ivot, ono nas ne vodi nikamo, ono nije snaga koja potie niti ono prua ovjeku prostor za odmor. Mada se iskustvo satorija ponekada izraava negativnim pojmovima, ono je u sutini potvrdan stav spram svih stvari to postoje; ono ih prihvaa kako dolaze bez obzira na njihovu moralnu vrijednost. Buddhisti to nazivaju ksanti, strpljenje, ili, prikladnije, prihvaanje, to jest, prihvaanje stvari u njihovom nadodnosnom [suprarelative] ili transcendentalnom vidu u kojemu je beskoristan dualizam bilo koje vrste. Neki bi mogli rei da je ovo panteistiko shvaanje. Meutim, taj pojam ima odreeno lozofsko znaenje i ja ga ne bih elio vidjeti upotrebljenog u tom smislu. Ako ga se tako protumai, zen-iskustvo se izlae beskrajnim nesporazumima i kaljanjima. Daie u svom pismu Myosou pie: Jedan drevni mudrac kae da sm Tao ne zahtijeva nikakvo posebno discipliniranje, samo ne dozvoli da on bude okaljan. Ja bih rekao: govoriti o umu ili naravi je kaljanje; govoriti o onom nedokuivom ili tajnovitom je kaljanje; vjebati meditaciju ili smirivanje je kaljanje; usmjeriti svoju panju ka njemu, razmiljati o njemu je kaljanje; pisati o njemu ovako s etkicom na papiru je posebno kaljanje. Pa to onda moramo uiniti da bismo se ispravno usmjerili i na pravi nain ga se prihvatili? Dragocjeni vajra-ma je upravo ovdje i svrha mu je u tome da odsijee glavu. Nemoj se baviti ljudskim pitanjima dobra i zla. Sve je zen ba tako kako jest i upravo ovdje se treba prihvatiti posla. Zen je Takvost - jedno uzvieno potvrivanje. 5. Osje aj O nostranosti [S ense of the B eyond]. Terminologija se moe razlikovati u razliitim religijama, a u satoriju uvijek postoji ono to bismo mogli nazivati osjeajem Onostranosti. To iskustvo je doista moje vlastito, ali osjeam da je ono ukorijenjeno negdje drugdje. Ljuska posebinosti, u koju je moja osobnost tako vrsto zatvorena, rasprskava se u trenutku satorija. Nije nuno da se sjedinim s nekim biem koje me nadilazi ili da budem upijen u njega, ve da se moja posebinost, koju nalazim tako skuenom i jasno odvojenom od drugih posebinih postojanja, oslobodi tog stijenjenog zahvata i istopi se u neto neopisivo, u neto sasvim drugaije od onoga na to sam navikao. Osjeaj koji slijedi je onaj potpunog rastereenja ili potpunog poinka osjeaj da se konano stiglo na odredite. Stizanje kui i tiho odmaranje je izraz kojeg obino koriste sljedbenici zena. Pria o rasipnom sinu iz Saddharmapundarika sutre3, u Vajrasamadhi sutri4, a takoer i u Novom zavjetu, ukazuje na isto osjeanje koje ovjek ima u trenutku iskustva satorija. to se tie psihologije satorija, osjeaj Onostranosti je sve to o njemu moemo rei. Nazvati ga Onostranim, Apsolutnim, Bogom ili Osobom znai ii dalje od iskustva samog i upustiti se u nekakvu teologiju ili metaziku. ak i rei Onostranost znai rei premalo ili previe. Kada jedan zen-uitelj kae: Nema ni komadia crijepa iznad moje glave, nema ni centimetra tla pod mojim nogama, taj izrijek se ini odgovarajuim. Na drugom mjestu nazvao sam to Nesvjesnim, mada je ta rije psihologijski optereena. 6. Neosobni ton [Imp ersonal Tone]. Moda je najizvrsniji vid zen-iskustva to to u njemu nema osobne note kao to se to moe uoiti u mistinim iskustvima kranstva. U buddhistikom satoriju nema ni spomena o takvim osobnim i esto seksualnim osjeajima i odnosima primjetnim u ovakvim pojmovima: ljubavni plam, udesna odaja ljubavi u srcu, zagrljaj, ljubljeni, nevjesta, enik, duhovni brak, Otac, Bog, Sin Boji, Dijete Boje, itd. Mogli bismo rei da su ti pojmovi tumaenja utemeljena na odreenom misaonom sustavu i da doista nemaju nita zajedniko sa tim iskustvom samim. Kako god bilo, slino kao u Indiji, u Kini i Japanu satori je ostao potpuno neosoban, ili radije visokointelektualan. Da li je to tako zahvaljujui osebujnom karakteru buddhistike lozoje? Da li smo to iskustvo poprima svoje obojenosti iz lozoje ili teologije? Ma kako bilo, nema sumnje da je usprkos nekim slinostima s mistinim iskustvom kranstva, iskustvo zena naroito lieno osobne ili ljudske obojenosti. Choben, visoki dravni inovnik dinastije Sung, bio je laiki uenik Hosena iz Chiang-shana. Jednog dana, nakon to je obavio svoje slubene dunosti, naao se kako u dokolici sjedi u svojoj slubenoj sobi, kad sasvim iznenada udar groma prasnu na njegovo uho i on ostvari stanje satorija. Pjesma koju je tada spjevao opisuje jedan vid zen-iskustva:

3 4

Saddharmapundarika sutra je jedna od najstarijih sutri mahayana-kanona i napisana je negdje oko 1.st.n.ere. Vajrasamadhi sutra je takoer jedna od sutri mahayana-kanona na koju se esto pozivaju zen-uitelji.
STATUS, BROJ 3, SVIBANJ/LIPANJ 2004.

| 151

Re l i g i j a i d r u t v o Lien misli, mirno sam sjedio za stolom u svojoj slubenoj sobi, Sa svojim izvornim umom neuzburkanim, bistrim poput vode; Jedan iznenadni udar groma, vrata uma naglo se otvorie, I gle, tu sjedi ovaj starac u svoj svojoj prostodunosti. Ovo je vjerojatno sav osobni ton koji se moe nai u zeniskustvu, i kakva je samo razlika izmeu tog starca u svoj svojoj prostodunosti i Boga u svoj Njegovoj slavi, a da i ne govorimo o takvim osjeajima kao to je nebeska slast Kristove ljubavi, itd! Kako je satori jalov, kako neromantian u usporedbi s mistinim iskustvima kranstva! Nije samo satori tako prozaian i neslavan dogaaj, nego i okruje koje ga pobuuje takoer izgleda neromantino i sasvim lieno uzviene osjeajnosti. Satori se doivljava u vezi s bilo kojim obinim dogaajem iz ovjekovog dnevnog ivota. On se ne javlja kao neka izuzetna pojava, kako je to zabiljeeno u mistinim knjigama kranstva. Netko vas zgrabi, ili vas oamari, ili vam donese alicu aja, ili vam uputi neku najobiniju primjedbu, ili izrecitira odlomak iz neke sutre ili knjige pjesama, i kada je va um zreo za svoje prsnue, smjesta doseete satori. Tu nema romantinih pria o ljubavnim doivljajima, nema glasa Duha Svetoga, nema obilja Boanske Milosti, nema nikakvih hvalospjeva. Tu nita nije obojeno ivim bojama, sve je sivo i krajnje nenametljivo i neprivlano. 7. uvst vo ushienosti [Feeling of Exaltati on]. Da to uvstvo neizbjeno prati satori, jest zbog injenice to je on slamanje ogranienosti nametnute ovjeku kao jedinki, a to slamanje nije puki negativan dogaaj, ve neto sasvim pozitivno i prepuno smisla jer predstavlja jedno beskonano irenje te jedinke. Prevladavajue uvstvo, mada ga nismo uvijek svjesni, koje obiljeava sve djelatnosti nae svijesti, jest ono ogranienosti i ovisnosti, jer svijest sma jest rezultat tih dviju sila koje se meusobno uvjetuju ili omeuju. Nasuprot tome, satori se u svojoj biti sastoji u ukidanju oprenosti meu tim dvjema granicama u svakom moguem smislu - a ta oprenost je princip svijesti kao to je ve spomenuto, dok se u satoriju radi o uvidu u Nesvjesno koje nadilazi tu oprenost. Kada je se ovjek jednom oslobodi, jasno je zato se mora osjeati silno ushienim. Lutajui izopenik svuda zlostavljan, ne samo od drugih ve i od samoga sebe, otkriva da je on posjednik sveg bogatstva i moi koju smrtnik uope moe dosegnuti na ovom svijetu - ako mu to ne moe pruiti jako uvstvo samouznoenja [self-glorication], to bi drugo moglo? Jedan zen-uitelj kae: Kada ima satori, sposoban si otkriti raskonu palau izgraenu od dragog kamenja na jednoj jedinoj vlati trave; no ako nema satori, ista ta raskona palaa zaklonjena je jednom obinom vlati trave. Jedan drugi zen-uitelj, oigledno aludirajui na Avatam5 saka sutru , izjavljuje: O redovnici, gledajte, gledajte! Jedna vrlo blagonaklona svjetlost povoljnog znamenja sja najsjajnijim blistavilom sveudilj ogromnog svemira tisua 6 svjetova [chiliacosm] otkrivajui pri tome sve zemlje, sve 7 oceane, sve Sumere , sva sunca i mjesece, sva neba, sva ko8 pna - od kojih svaki broji stotine tisua kotija . O redovnici, zar ne vidite tu svjetlost? No ipak, uvstvo ushienosti u zenu je prije jedno tiho uvstvo samozadovoljstva; ono se uope ne pokazuje nakon to je minuo prvi blijesak. U zen svijesti nesvjesno se ne obznanjuje tako napadno. 8. Trenutanost [Momentariness]. Satori ovjeku stie iznenada i iskustvo je to jednog trena. Zapravo, ako nije iznenadno, to nije satori. Ta iznenadnost (tun) jest ono to obiljeava Enovu kolu zena sve od njenog obznanjenja krajem sedmog stoljea. Njegov protivnik Jinshu insistirao je na postepenom razvitku zen-svijesti. Enovi sljedbenici su se tako istakli kao vrsti zagovornici nauka o iznenadnosti. Taj iznenadni doivljaj satorija u tom trenu otvara jedan posve nov vidik, a cjelokupno postojanje se potom vrednuje iz jednog sasvim novog ugla promatranja. PREVEO S ENGLESKOGA: DOMAGOJ ORLI

5 Avatamsaka sutra je jedan od najvanijih tekstova mahayana-buddhizma i temeljni tekst kineske sekte Hua-yen (Kegon u Japanu). 6 Chiliacosm je neobina kovanica sastavljena od dvije grke rijei: khilioi - tisuu i kosmos - red, svemir, svijet. 7 Sumeru je drugo ime za Meru ili mitsku svetu planinu, kako u buddhizmu tako i u hinduizmu, koja predstavlja sredite svijeta i stanite bogova. 8 Koti je oznaka za deset milijuna.

152 | MAGAZIN ZA (POLITIKU) KULTURU I DRUTVENA PITANJA

Re l i g i j a i d r u t v o

O m! Amit ay a!
Ne mj er i r ij e ima nei z mj er no, mi slima ne i stra uj b ezd ano. U z abludi j e onaj tko pit a , i onaj to o dgov ara . uti!

Sv jetlo Az ije , V III. k njig a

STATUS, BROJ 3, SVIBANJ/LIPANJ 2004.

| 153

Re l i g i j a i d r u t v o

Specinost Budina komuniciranja


U ovom radu obraene su drutveno-religiozne prilike Budinog okruenja, vaniji trenuci iz njegova ivota, temeljne poruke, zahtjevi koje je traio od svojih uenika i primatelja poruke, te komunikacijski kanali koje je koristio
mr. sc. fra Iko Skoko

1. Budino drutveno-religiozno okruenje

dra). Ova etvrta kasta nije imala nikakva drutvena i religijska prava. Na kraju vedskog razdoblja ta kultura iznjedrila je izmeu 8. i 5. st. pr. Krista tekstove Upaniade4, koje su sadravale molitve, obredne pjesme i lozofske tekstove koji nisu bili usko povezani s brahmanizmom, s ciljem da se pronae nain kako se izvui iz kruga vjenog raanja (usp. B. Klai: Rjenik stranih rijei, NZMH, Zagreb, 2001., str. 1394. i Povijest svijeta, Naprijed, Zagreb, 1990., str. 142.). Ti tekstovi iznose tadanji religiozno-lozofski nain miljenja. Vjerovali su u seljenje due i kruenje egzistencije. Kako e se ponovno pojaviti u ivotu neija dua ovisilo je po tadanjem vjerovanju o karmi, tj. utjecaju dobrih i loih djela. Vjebanje joge i asketske prakse nisu vie davale zadovoljavajui odgovor ljudima, kako se osloboditi zla i osmisliti ivot. Drutvo je bilo ispunjeno i optereeno metazikim spekulacijama, duevnom konfuzijom i kulturnom iscrpljenou (usp. Amori d Rienkur: Duh Indije, Mo., Motovun, 1991., str. 55.). U tom razdoblju asti se krava i voda. Krava se asti kao sveta ivotinja koja daje ivot, a voda kao dar osloboditelja boga Indre5. Takvo religiozno-lozofsko ozraje je iznjedrilo veliki broj putujuih uitelja i nauka, te i pokuaja nadvladavanja sistema kasta. Iz tog razdoblja posebno su poznati Siddhar-

IVILIZACIJA IZMEU 2300.-1600. PR. KRISTA KOJA SE razvila oko rijeke Inda, naziva se po otkriu grada Harappe Civilizacija Harappa. tovali su kult Boginje-Majke. Ratoborna arijevska plemena (Baharati, Jdai, Ani, Puri) dolaze na indijsko podruje Pandab1 oko 1500. pr. Krista. Novi doseljenici s podruja ispod Kaspijskog mora donijeli su i novu kulturu, koja je pomijeana s domicilnom kulturom sadrana u etiri velike zbirke Veda (znanje)2, napisane na sanskritu. Zbirke se zovu: 1. Rig-vede: znanje sadrano u 1.028 stihova, opisuje ratovanje izmeu Arijevaca i starosjedilaca; 2. Sama-vede: znanje sadrano u melodijama, sadri 585 kitica; 3. Jadur-vede: znanje sadrano rtvenim izrekama i 4. Atarve-vede: znanje sadrano u izrekama pri aranju koje su koristili sveenici kulta vatre (usp. Luigi Pareti, Paolo Brezzi i Luciano Petech: Historija ovjeanstva kulturni i nauni razvoj, Sv. II./I., Stari vijek, Naprijed, Zagreb, 1967. str. 50. i Povijest svijeta, Naprijed, Zagreb, 1990., str. 141.). Cijelo drutvo je bilo rascjepkano na male dravice3, koje su bile u neprestanom sukobu oko prevlasti. Iz suivota te dvije kulture razvilo se drutvo s etiri kaste: kasta sveenika (brahman), kasta ratnika (katrija), kasta trgovaca i poljodjelaca (vaiija) i kasta slugu (u1 2

Pandab (sanskrt. Pana pet) zemlja s pet rijeka je podruje oko rijeke Inda (usp. B. Klai: Rjenik stranih rijei, NZMH, Zagreb, 2001., str. 998.). Vede najstariji indijski knjievni korpus izmeu 1000. i 500. pr. Krista (usp. Opi religijski leksikon, LZMK, Zagreb, 2002., str. 999.). 3 Jedan od razloga to Indija nema bogatu pisanu povijest su i male rascjepkane drave. 4 Prvotno su upaniade znaile sjedaljke pred uiteljem koji je poduavao, a zatim nazivaju se tekstovi nastali usmenim stvaralatvom i predajom (usp. Opi religijski leksikon, LZMK, Zagreb, 2002., str. 985.). 5 Indra je glavno boanstvo vedizma, gospodar nebeskog svoda.

154 | MAGAZIN ZA (POLITIKU) KULTURU I DRUTVENA PITANJA

Re l i g i j a i d r u t v o tha Gautama i budizam te Vardhaman Mahavira i dainizam (usp. Hans Kng: Kranstvo i svjetske religije, Naprijed, Zagreb, 1994., str. 260. i Povijest svijeta, Naprijed, Zagreb, 1990., 142.) postoji i rjeenje patnje (usp. Anri Arvon: Budizam, Plato, Beograd, 2001., str. 30.). U 29. godini ivota naputa obiteljski ivot i sljedeih sedam godina posti i ide od jednog do drugog uitelja i ivi samotniki u umama. Nakon tih sedam godina dolazi do zakljuka da askestski strogi ivot ne donosi zadovoljavajue rjeenje. Prosvjetljenje je doivio u mjestu Uruvele, pod stablom indijske smokve (usp. Anri Arvon: Budizam, Plato, Beograd, 2001., str. 31.). Smatrao je krajnostima ivot kao zadovoljavanje strasti i ivot u muenju samog sebe. Doao je do zakljuka: to je patnja, odakle je i kako se ovjek moe rijeiti. Rjeenje je u Srednjem putu koji vodi do osloboenja i spasenja. Buda je poeo obilaziti razliitim mjestima svoje zemlje i propovijedajui novu nauku. Propovijedao je i pouavao svoj pogled na ivot skoro etrdeset pet godina jezikom koji su obini ljudi razumjeli. Umro je prilikom povratka u rodni kraj u osamdesetoj godini ivota 483. prije Krista nakon rijei: Prolazan je svaki oblik; stremite bez prestanka (usp. K. Jasper: Sokrat, Buda, Konfucije, Isus, Zodijak, Beograd, 1980. str. 139.). Buda nije pisao svoje govore i poune razgovore, a niti je to traio od svojih uenika. Ubrzo nakon njegove smrti uenici su odrali prvi sabor na kojem su skupili i zapisali Budine rijei na paliju, iako je sam Buda govorio na magadhiju, prakritu jeziku magadhskog naroda (Amori d Rienkur: Duh Indije, Mo., Motovun, 1991., str. 57.).10 Tri su dragulja budizma: Budha, dharma (njegovo nauavanje) i sangha (redovnici). (usp. John Allan, John Butterworth, Myrtle Langgley: to sve ljudi vjeruju?, DS, Zagreb, 1988., str. 18). Uz budistike redovnike svakako posebno mjesto za uvrenje i irenje budizma ima i kralj Ashoka, koji je bio na vlasti od 268. do 233. pr. Krista. Kad je uspio ovladati cijelim tadanjim indijskim subkontinentom obratio se i prihvatio budizam. Organizirao je i tei budistiki sabor. Davao je uklesati u stijene po svom kraljevstvu opomene koje su poticale ljude da njeguju vrline. Danas se budizam dijeli na dva velika ogranka: theravad (mala kola) i mahayana (velika kola). Neki znanstvenici tvrde da pripadnici theravade vjeruju da je put spasenja samo ponuen redovnicima, dok sljedbenici mahayane smatra-

2. Vaniji trenutci Budina ivota


Podatke o Budinu ivotu imamo iz tekstova koji su nastali odmah nakon njegova ivota na Prvom saboru koji je odran u glavnom gradu Magadhe u Rajagrhi. Oko 500 uenika, koji su pamtili Budine rijei, na tom Prvom saboru je dalo sakupiti te rijei. Drugi je odran sto godina poslije u gradu Vinyapitki. A oko tisuu uenika je na Treem saboru, koji je odran u Pataliputri 253. godine prije Krista za vrijeme kralja Ashoka, radilo devet mjeseci na skupljanju predaje, ispravljanju i izboru tekstova. Ti tekstovi su uglavnom napisani na srednjoindijskom jeziku paliju, koji je postao jezik budistikog kanona Tipitaka6, koji ima tri dijela: Vinaya-pitakam (tekstovi o redovnikim pravilima u Budinim zajednicama), Sutta-pitakam (Budini govori u kojima izlae svoju nauku) i Abhidhamma-pitakam (sedam knjiga o metazikim pitanjima). Siddhartha7 Gautama, koji je poznatiji po svome imenu Buda (Buddha Probueni ili Prosvijetljeni, jo se koriste za njega imena: Sakyamuni mudrac; Bhagavat onaj koji je postigao sreu: Tathagata savreni i Jena pobjedonosni) roen je oko 560(3)8 prije Krista u mjestu Kapilavatthu, u kraljevstvu plemena Sakya, ispod Himalaja, izmeu dananjeg Nepala i Indije. Obitelj mu je pripadala kasti ratnika (katrija). Njegov otac Shuddhodana bio je vladar tog kraljevstva. Njegova majka Maha Maya je umrla esti dan nakon to ga je rodila. Njega je odnjegovala majkina sestra Mahaprajapati. Odgojen je u palaama, koje su ga ujedno titile od utjecaja vanjskog svijeta. U esnaestoj godini eni se s Yashodharom. U braku su dobili sina, kojem su nadjenuli ime Rahula.9 Njegov ivot se mijenja kad je tijekom etiri uzastopna putovanja izvan palaa susreo senilnog starca, tekog bolesnika, ljude koji su nosili spaliti tijelo nekog mrtvaca i radosnog redovnika koji je bio obrijane glave i obuen u utu haljinu (usp. John Allan, John Butterworth, Myrtle Langgley: to sve ljudi vjeruju, DS, Zagreb, 1988., str. 21). Susret sa starou, boleu i smrti uinile su da je postao svjestan da postoji patnja. Nakon te svijesti izgubio je ivotnu hrabrost. Meutim, redovnikova radost mu je dala nadu da
6

Budistiki kanon se zove Tripitaka to znai tri koare, jer sastoji se iz tri dijela, a napisan je na palminom liu, a sauvan u koarama (usp. Religije svijeta, GZH/KS, Zagreb, 1987., str. 238.). 7 Siddharta znai onaj koji je postigao cilj, a ime Gautama je uzeo po poznatom hinduistikom uitelju (usp. Religije svijeta, GZH/KS, Zagreb, 1987., str. 226.) 8 Veina autora se slae da je Buda roen 560. prije Krista. 9 Kad je uo da je dobio sina Buda je rekao: Rahula ato, bandhanam atam (Rodila mi se spona, rodila se veza.) Na oev poziv posjetio je jedanput oev dom i tom prilikom htio je povesti sina meu svoje redovnike. Na oevo insistiranje odustao je i donio pravilo da bez odobrenja roditelja djeca ne mogu pristupati njegovoj zajednici (usp. . Veljai, www.geocities.com/budizam/canon/khuddaka/, 20. 8. 2003.). 10 Znanstvenici koji prouavaju budizam nisu se jo jedinstveni kojim je jezikom govorio Buda.
STATUS, BROJ 3, SVIBANJ/LIPANJ 2004.

| 155

Re l i g i j a i d r u t v o ju da je spasenje ponueno svim ljudima (usp. John Allan, John Butterworth, Myrtle Langgley: to sve ljudi vjeruju, DS, Zagreb, 1988., str. 21). Budu zanima kako se kruenje postojanja koje izaziva udnja moe prekinuti. Ljudski ini odreuju kako e se ponovno pojaviti, dobri ini omoguuju dobre oblike, a zla djela loe oblike ponovnog utjelovljenja (karma). Stari oblici mogueg utjelovljenja su: pakao, ivotinjski svijet, carstvo duhova, ljudski svijet i svijet bogova (usp. Hans Kng: Kranstvo i svjetske religije, Naprijed, Zagreb, 1994., str. 264.) III. Osloboenje od patnje ili ugasnue elje znai kraj patnje Buda je ponudio odgovor na pitanje: kako se moe istrgnuti iz kruga bolnog postojanja. Patnja se moe ukloniti iz ivota, ako ovjek uspije nadvladati sebinost, udnju, mrnju i zasljepljenost. Dokonanje patnje ovjek e doivjeti ako ukloni poudu tako da ne ostane ni jedna strast (usp. ovjeanstvo u potrazi za Bogom, WBATS/IBSA, N. York, 1995., str. 139.). IV. Put pobjede nad patnjom14 ovjek e pobijediti patnju ako slijedi plemenitu stazu od osam dijelova ili Osmerostruki put: pravilna gledita, pravilne tenje, pravilan govor, pravilno vladanje, pravilan nain skrbljenja za ivot, pravilan napor, pravilna svjesnost i pravilna kontemplacija (usp. ovjeanstvo u potrazi za Bogom, WBATS/IBSA, N. York, 1995., str. 139.). Tim vjebama ovjek moe uspostaviti kontrolu nad svojim vladanjem, razmiljanjem i uvjerenjem i nadvladati tri izvora boli: udnju, mrnju i zasljepljenost (usp. Hans Kng: Kranstvo i svjetske religije, Naprijed, Zagreb, 1994., str. 265.). Ako ovjek proe Osmerostruki put dospjet e do nirvane (ugasnua). Nirvana je prestanak patnje jer nema udnje, mrnje i neznanja, nego se dospjelo u apsolutni mir. Buda to opisuje rijeima: Postoji, o redovnici, jedno podruje gdje nema ni krutog ni tekueg, ni vruine ni pokreta, ni ovoga ni onoga svijeta, ni sunca ni mjeseca. To, o redovnici, ne nazivam ni dolaskom ni odlaskom, ni mirovanjem, ni raanjem ni umiranjem. To je bez svake podloge, bez razvoja, bez uporita: upravo to je kraj patnje (usp. Hans Kng: Kranstvo i svjetske religije, Naprijed, Zagreb, 1994., str. 267.). Osoba koja doe u stanje nirvane naziva se arhat (asni).

3. Budina temeljna poruka


Buda je doivio prosvjeenje pod stablom indijske smokve u 36. godini ivota. Razmiljajui i meditirajui pod tim stablom jedne noi otkrio je etiri plemenite istine: spoznaja patnje, podrijetlo patnje, osloboenje od patnje i put pobjede nad patnjom. Bit te spoznaje je da je sve nestalno i da nema trajnog subjekta naih promjenjivih iskustava (jastva) (usp. F. Capra: Mrea ivota, Liberata, Zagreb, 1998., str. 276.) I. Spoznaja patnje (dukkhe) ili forme postojanja su po svojoj biti patnja11 A ovo je, bhikkui, plemenita istina o patnji. Roenje je popraeno mukom, starenje je muno, bolest je muna, smrt je muna. Muno je sjedinjenje s onim to je neugodno, muno je odvajanje od ugodnog; i svaka udnja koja nije zadovoljena, i ona je muna (usp. ovjeanstvo u potrazi za Bogom, WBATS/IBSA, N. York, 1995., str. 139.) Svaka patnja: zika, duhovna, psihika i emocionalna je posljedica prole karme.12 ovjek nije nikada na zemlji potpuno sretan. Sve je prolazno, neprestano se mijenja u kruenju. Pet je osnovnih dijelova osobnosti: tjelesni lik, osjeanje, opaanje, psihike zamisli i svijesti. U njima ovjek ne moe pronai nita trajno jer su neprestance u promjeni, zato je traenje u tim dijelovima osobnosti: bolno, prolazno i obmana (usp. Hans Kng: Kranstvo i svjetske religije, Naprijed, Zagreb, 1994., str. 264). II. Podrijetlo patnje ili patnja dolazi od elje ili udnje13 A ovo je, o bhikkui, plemenita istina o podrijetlu patnje. Doista, to je pouda, koja prouzrokuje obnovu postojanja, koja prati ulni uitak, koja trai zadovoljenje sad ovdje, sad ondje drugim rijeima, udnja za zadovoljenjem strasti, ili udnja za ivotom, ili udnja za uspjehom (usp. ovjeanstvo u potrazi za Bogom, WBATS/IBSA, N. York, 1995., str. 139.). Patnja ima podrijetlo u osjetilnim udnjama, koje dovodi do pohlepe i nesebinosti tijekom ivota. Podrijetlo patnje je i u krivom davanju znaenja stvarima i osobama (usp. Religije svijeta, GZH/KS, Zagreb, 1987. str. 235.).
11 12

Mnogi prvu Budinu istinu nazivaju ontologijom (uenjem o bitku). Karma dolazi od rijei karman (skt: in djelo), a ima tri znaenja: 1. u vedizmu obredni in, 2. obred za redovnike u budizmu i jinizmu, 3. vjerovanje da zakon uzorka i posljedice kao i svako djelovanje donosi plodove. Pozitivno djelovanje donosi dobre, a negativno loe plodove. Cilj ivljenja je da se osoba oslobodi uinka karme (usp. Opi religijski leksikon, LZMK, Zagreb, 2002., str. 427.). 13 Druga i trea Budina istina nazivaju se budistikom fenomenologijom (naukom o pojavama). 14 etvrta Budina istina naziva se budistikom etikom.

156 | MAGAZIN ZA (POLITIKU) KULTURU I DRUTVENA PITANJA

Re l i g i j a i d r u t v o

4. Dekodiranje Budine poruke


Od vjernika budista se trai da pokua u ivotu ivjeti Osmerostruki put i izvravati Pet zapovijedi. Budistiki znak je kota s osam bica. Simbolizira osmerostruki put koji vjernik treba proi, ako eli pobijediti patnju u ivotu. Osmerostruki put u sebi sadri mudrost (1. i 2.) tj. prihvaanje etiriju plemenitih istina; moralnost (3., 4. i 5.) izraenu u pet pravila i meditacija (6., 7. i 8.) tj. vjebanje uma kako bi bio sposoban postii uvid u pravu bit ovoga svijeta (usp. John Allan, John Butterworth, Myrtle Langgley: to sve ljudi vjeruju, DS, Zagreb, 1988., str. 23.). 1. Ispravna (prava) spoznaja ili razumijevanje: ljudi moraju jasno spoznati to rade sa svojim ivotom. Trebaju prihvatiti etiri plemenite istine. Ispravni (pravi) stavovi: naputanje stavova zasnovanih na osjetilnim eljama, mrnji i zasljepljenosti. Ispravni (pravi) govor: govor mora biti istinit i usmjeren prema pomirenju. Ispravna djelatnost (pravo ponaanje): uzdravanje od ubijanja, krae i nedoputenih seksualnih odnosa. Ispravan nain ivota (pravo zanimanje): ljudi bi trebali raditi samo one poslove koji drugima nee nanijeti tetu. Ispravan napor (pravo nastojanje): ljudi moraju stalno razvijati poeljna i zdrava stanja uma. Zle porive treba prepoznati i onda napustiti kao tetne. Ispravna sabranost (pravo razmiljanje ili pozornost, svjesnost): ljudi moraju biti svjesni onoga to rade i ne poputati zapovijedima elja u mislima, govoru i djelovanju. Ispravna (prava) koncentracija: postie se intenzivnom koncentracijom na razliite objekte, ime se stvara mogunost za dostizanje uvida (usp. Religije svijeta, GZH/KS, Zagreb, 1987., str. 235. i str. 236.).

3. 4. 5.

Uzdravaj se od nedoputenih spolnih uitaka. Ne lai. Uzdravaj se od alkohola ili droga.

Svakodnevno ivljenje ovih zapovijedi potie do beskonane ljubavi (prijateljstva), samilosti, sudjelovanja u radosti i ravnodunosti prema neistom i zlu (usp. K. Jasper: Sokrat, Buda, Konfucije, Isus, Zodijak, Beograd, 1980., str. 142). Budistiki monasi su dodali jo pet novih zapovijedi: 1. 2. 3. 4. 5. Jedi umjereno i u odreeno vrijeme. Nemoj plesati, glumiti i pjevati. Ne upotrebljavaj parfeme i ukrase. Ne spavaj u udobnom krevetu. Ne uzimaj (ak i ne diraj) zlato i srebro.

2. 3. 4. 5.

5. Budina intrapersonalna komunikacija


Nakon iskustva patnje u svijetu, Buda u 29. godini ivota naputa obitelj i postaje lutajui asketa. Nakon est godina strogog posta i meditacije samo je smravio i tjelesno oslabio, a duhovno nije bio zadovoljan. Naputa pet asketa s kojima je ivio i povlai se u osamu. Pod jednim velikim stablom indijske smokve (stablo bodhi), koji se naziva stablo spoznaje u blizini rijeke Gaya, Buda je razmiljao elei doi do odgovora na dva pitanja: 1. to je stvarnost i 2. to je istina. Tu je doivio veliko prosvjetljenje. Otkrio je da je korijen patnje u eljama te da ovjek treba slijediti Srednji put, koji je izmeu senzualnosti i asketizma. Nakon spoznaje Buda poinje propovijedati. esto se Buda povlaio u osamu u kontemplaciju. To povlaenje bilo je svakodnevno, a ponekad i po petnaest dana (http://www.geocities.com/budizam/canon/samyutta/ sn54-9.html, 20. 5. 2003.). Njegovi uenici su pola dana posveivali kontemplaciji.

6.

7.

8.

Pet zapovijedi su vane za ivot budistikog vjernika, bilo da ivi kao redovnik ili kao svjetovnjak, ako eli ivjeti krepostan ivot u svakodnevnim rijeima i djelima: 1. 2. Ne ubij ni jedno ivo bie. Ne uzimaj to ti nije dano.

6. Primatelji Budine poruke


Prvu propovijed odrao je petorici asketa15 (Mahanamo, Vapo, Konando) u Parku jelena u gradu Benaresu (Varanasiju). Toj grupi se ubrzo pridruila skupina od 60 mukaraca i time je zapoela jedna nova redovnika zajednica.

15

Budistiki redovnici nose odjeu ute boje, boje afrana.


STATUS, BROJ 3, SVIBANJ/LIPANJ 2004.

| 157

Re l i g i j a i d r u t v o Uglavnom je to bila zajednica bez mjesta stalnog boravka. Putovali su i propovijedali, osim za vrijeme kinih mjeseci (lipanj-rujan) kad bi se zaustavljali u perivojima i viharama.16 S vremenom su dobivali zemljite na poklon, kao i samostane za stalan boravak. Tako su od putujuih jednakopravnih propovjednika postali zajednica koja je dobila svoj ustroj. Meutim, zadatak misionarenja ostaje trajan. Budistika redovnika zajednica se zove sangha, a ima dva ogranka: muki (bhikkhu) i enski (bhikkhuni). Buda je opisao tu zajednicu rijeima: Glava obitelji, sin glave obitelji ili ovjek iznova roen u drugoj obitelji tu slua nauk. Poto ga je uo, stjee povjerenje prema savrenstvu i kae sam sebi: Kuni ivot je pun mana, mjesto neistoe. Ali beskunitvo je poput slobodnog neba. Nije lako u kuom ivotu provesti neokaljanu, svetu preobrazbu. Kako bi bilo kad bih sada oiao kosu i bradu, odjenuo uto ruho i odlutao u beskunitvo (usp. Hans Kng: Kranstvo i svjetske religije, Naprijed, Zagreb, 1994., str. str. 291.). Svoje prve misionare odaslao je s rijeima: Budhi odlazim po utoite, Dharmi odlazim po utoite i Sanghi odlazim po utoite17 (usp. John Allan, John Butterworth, Myrtle Langgley: to sve ljudi vjeruju, DS, Zagreb, 1988., str. 18.). Govor koji se naziva Propovijed o vatri je odrao pred tisuu redovnika (www.geocities.com/budizam/canon/ samyutta, 20. 8. 2003.) Buda je propovijedao narodu oko etrdeset pet godina. Osim to se obraao skupinama, Buda je razgovarao i s pojedincima, posebno svojim najbliim uenikom Anandom, dok je intelektualno bio najistaknutiji uenik Sariputto (usp. edomir Veljai u Uvodu prijevoda knjige Dhamma-Padam /Put ispravnosti/ www.geocities.com/budizam/ canon/samyutta, 10. 8. 2003.) Pojedinac je za Budu bitan. Kroz razgovore, dijaloge i slikovite govore htio je dovesti sugovornika do uvida to je ivot i kako treba ivjeti. canon /samyutta/sn22-95.html, 15. 5. 2003.). Mnoge govore je odrao u umi gdje su boravili on i njegovi uenici obino drugi dio dana, jer su jutri prosili hranu za uzdravanje. Neki govori se nazivaju po umi u kojoj su odrani. Npr. govor koji je odrao u umi Gosingam naziva se po toj umi Veliki govor u umi Gosingam. Tom prilikom bili su nazoni njegovi najstariji uenici. Govor u Vesaliju odrao je u velikoj dvorani (http:// www.geocities.com/budizam/canon/samyutta/sn549.html, 18. 8. 2003.). Budui da je vie od 45 godina obilazio, posebno po dravama Magadhe i Kosale, dolazio je u mnoga mjesta i gradove i propovijedao. Posjeivao je i obitelj te je u obiteljskom krugu iznosio svoju nauku za vrijeme i poslije objeda.

8. Kanali Budina komuniciranja


8.1. Verbalni kanali Budina komuniciranja Nakon iskustva prosvjetljenja Buda je poeo propovijedati i pouavati. Putovao je iz jednog kraja u drugi oko 45 godina i propovijedao. Svoje uenje je nazvao Dhamma-vinaya (usp. www.geocities.com/budizam/history, 22. 8. 2003. ). Buda je ostao meu svojim uenicima poznat po vjetini namjera. Zato to je znao vrlo uspjeno svoje pouavanje prilagoditi sposobnostima sluatelja (usp. John Bowker: Religije svijeta, Znanje, Zagreb, 1998., str. 55.). Buda se nije koristio tadanjim sakralnim jezikom sanskritom, nego je rabio jezik svojih sluatelja srednjoindoarijski dijalekt magadhi, koji je bio govorni jezik obinih ljudi. Traio je i od svojih uenika da koriste u nauavanju materinski jezik (usp. Hans Kng: Kranstvo i svjetske religije, Naprijed, Zagreb, 1994., str. 294.). Traio je od svojih uenika da izbjegavaju lai, govore istinu, izbjegavaju grube rijei i brbljanje, zato pretpostavljamo da je i sam tako ivio. Poduavao je Treba se uvati uzbudljivog govora i obuzdati govor. Napustivi loe navike u govoru, treba se pridravati dobrog ponaanja u govoru (usp. Dhamma-Padam XVII,232) te da dugi govor ne mora biti ispravan, nego onaj koji s malo pouke stvarno shvati ispravnost (usp. Dhamma-Padam XIX,259). ovjek koji eli izgraditi svoju mudrost uz suzdrljivost duha i ne inei zlo treba paziti to govori (usp. Dhamma-Padam X,133). Najveim nadzorom je smatrao nadzor nad govorom (usp. Dhamma-Pa-

7. Mjesta Budina komuniciranja


Prvi govor je odrao kod grada Varanasi u Parku jelena. Veinu svojih govora i razgovora obavio je u samostanu koji je bio u gradu Savati. Taj samostan i imanje oko njega darovao im je bogata Anatapindika. Buda je drao svoje govore i uz rijeke. Jednom je zgodom boravio u Ayohaji, na obali rijeke Gange i tu odrao govor isposnicima (usp. httwww.geocities.com/budizam/
16 17

Boravita Bude i njegovih uenika. Ove rijei budistiki hodoasnici izgovaraju i danas kad dou u neko svetite.

158 | MAGAZIN ZA (POLITIKU) KULTURU I DRUTVENA PITANJA

Re l i g i j a i d r u t v o dam XXV,362). Smatrao je da govor mora biti pouan i objanjavati smisao, a ne uobraen (usp. Dhamma-Padam XXV,363). 8.1.1. Govori Buda je nakon prosvjetljenja u 36. godini poeo propovijedati. Svoju prvu propovijed izgovorio je u jednom sklonitu u blizini grada Varanasi (Benares). Taj govor se naziva Pokretanje toka uenja (o pravednosti) ili Propovijed u parku jelena. Njegovi prvi sluatelji bili su petorica redovnika. Njima je prilagodio svoj govor. Govor je kratak. Panju sluatelja odrava retorikim pitanjima, npr.: Koja dva? ili A kakav je to srednji put koji je proao Tathagata.18 U tom govoru iznio je svoje poimanje istine i patnje. Oni koji su prenijeli taj govor kau kako su sluatelje obradovale Budine rijei (usp. www.geocities.com/budizam/history, 10. 8. 2003.). U Govoru o ljubavi istie vanost vjebanja svijesti kroz dobronamjernost. Dobronamjerna ovjeka potuju i ljudi i sva druga bia i ele ga u svom drutvu (usp. www.geocities.com/budizam/canon/anguttara/an1116.html, 20. 8. 2003.). Meu poznatije Budine govore spada govor Propovijed o vatri koju je odrao pred tisuu redovnika (usp. www.geocities.com/budizam/canon/samyutta, 20.8.2003.) Budi se pripisuje desetak tisua govora (sutta). 8.1.2. Prispodobe i metafore Buda je u svojim propovijedima i pounim razgovorima neizmjerno mnogo koristio metafore (alegorije) da bi sluatelji njegov nauk i poruke mogli lake shvatiti i pamtiti. Pravila koja je ostavio svojim uenicima usporedio je sa splavi pomou koje se stie na drugu obalu. Kad se pree, splav vie ne treba, nego se ostavlja uz obalu, jer bi bila samo teret (usp. Hans Kng: Kranstvo i svjetske religije, Naprijed, Zagreb, 1994., str. 291.). Na kraju svog ivota svom najbliem ueniku Anandu svoju dob usporeuje s kolima iju osovinu dre konopci: Osamdeset mi je godina. O Anando, ja sam kao stara kola, ije se osovine jo dre povezane (usp. edomil Veljai u Uvodu prijevodu knjige Dhamma-Padam /Put ispravnosti/ www.geocities.com/budizam/canon/ samyutta,
18

20.8.2003.). Sljedee metafore su uzete iz knjige Dhamma-Padam koju je s pali jezika na hrvatski jezik preveo edomil Veljai (usp. www.geocities.com/budizam/canon/samyutta, 20.8.2003.). ovjeku koji zlo govori i radi slijedi patnja kao to toak slijedu volovsku spregu (usp. Dhamma-Padam I,1). ovjeka koji nije odnjegovan i odgojen obuzimaju strasti kao to kia prodire u kuu koja nije dobro pokrivena (usp. Dhamma-Padam I,13). ovjeka koji samo nabraja svete rijei, a ne ivi po njima usporedio je s pastirom koji broji tue blago (usp. Dhamma-Padam I,19). utljivog mudraca koji prolazi kroz selo usporedio je s pelom koja usie sok iz cvijeta, a ne oteti ni boju ni miris cvijeta (usp. Dhamma-Padam IV,49). Prazne rijei usporedio je s arolikim cvijetom bez mirisa (usp. Dhamma-Padam IV,51). U razgovoru s princem Abhajem, koji mu je postavio sostiko pitanje moe li rei drugome ono to mu se ne svia, iskoristio je nazonost njegova sinia. Princ je drao u naruju svoga sina. Mislio je ako ga Buda bude u raspravi pobjeivao utinut e sina i radi plaa bi ga trebao odnijeti. Buda je iskoristio tu priliku za svoj odgovor i postavio protupitanje bi li on sve uinio da spasi svoga sinia kad bi mu neto zastalo u grlu. Ueniku Sonu, koji je htio napustiti monaki ivot i vratiti se ivjeti u svojoj obitelji, Buda isposniki ivot usporeuje s instrumentom vini. Buda kae kao to ice na instrumentu vini ne smiju biti ni oputene i zategnute tako ni ivot trpljenja. Redovnik mora znati mjeru koju moe izdrati i koja e ga dublje i dublje voditi u kontemplaciju (usp. www.geocities.com/budizam/canon/anguttara/an655.html, 20. 8. 2003.). Mudra uitelja koji pozna Dhammi te je dobar i zreo usporeuje s ovjekom vjetu upravljanjem brodom. Kao to taj moe prevesti ljude s jedne obale na drugu tako mudar i dobar uitelj moe uenike pouiti znanju (Govor koji se naziva Propovijed o vatri je odrao pred tisuu redovnika (www.geocities.com/budizam/canon/khuddaka/snp28.html, 20. 8. 2003.).

Tathagata takodoavi (tatha-gata) ili onaj tko je postao svoj(tatha-agata), epitet koriten u drevnoj Indiji za osobu koja je dostigla najvii duhovni cilj. U budizmu, on obino oznaava Budu, mada se ponekad koristi i za nekog od njegovih uenika arahanta (usp. www.geocities.com/budizam/ history, 22. 8. 2003. ).
STATUS, BROJ 3, SVIBANJ/LIPANJ 2004.

| 159

Re l i g i j a i d r u t v o 8.1. 3. Razgovori Buda smatra da se u razgovoru ne smije vrijeati sugovornika. Zato govor ne smije biti osoran i otar, jer izaziva otpor sugovornika (usp. Dhamma-Padam X,133). U odnosu s drugima ne moe se koristiti batina, nego povjerenje. Smatrao je da ovjek koji eli opominjati druge prvo treba sebe uvrstit u dosljednom vladanju (usp. Dhamma-Padam XII,158). Laan govor i preziranje nadzemaljskog ivota smatra izvorom svakog drugog grijeha (usp. Dhamma-Padam XIII,176). Da bi smanjio la, poduavao je ljude da onaj koji govori ono to nije istina dospijeva u pakao (usp. Dhamma-Padam XXII,306). Redovniki ivot nije shvaao samo kao ivljenje u uzvienom umovanju, umjerenu jelu i samoi nego i u susprezanju od ogovaranja i napadanja drugoga (usp. Dhamma-Padam XIV,185). Buda je znao sluati svoje uenike dok su vodili dijalog te bi se prikljuio tom razgovoru kad bi sasluao. Jedanput je Buda boravio u salovoj umi Gosingam sa svojim najprivrenijim uenicima: Sariputto, Maha-Mogalano, Maha-Kasapo, Anuruddho, Revato, Anando i neki drugi. Taj dijalog se zove Veliki govor u umi Gosingam. Dijalog se vodio na temu kakav bi trebao biti lik redovnika isposnika. Nakon to su uenici iznijeli svoje miljenje i Buda je iznio svoje: Svi ste vi po redu, Sariputo, dali dobre odgovore. A sada ujte i od mene kakav bi lik isposnika trebalo da zasja u salovoj umi Gosingam: Isposnik koji na povratku s proenja dnevnog obroka sjedne skrtenih nogu i uspravna tijela i koji ustaljenom panjom sprovede vlastitu odluku: Neu se maknuti iz ovog poloaja dok mi se duh potpuno ne oslobodi prljavih taloga ivota (usp. http://www.geocities.com/budizam/canon/majjhima/ mn32.html, 21.8.2003.). Buda potuje svoje sugovornike i njihovo miljenje. Iz dogovora uenika Maha-Moalona da se zakljuiti da je u Budinoj redovnikoj zajednici poduavanje bilo u obliku razgovora. Jedan bi postavljao pitanja, a drugi odgovarao. Na neka pitanja odgovaralo se utnjom. Njegovao se pravi dijalog tako da su se uenici osposobili. Zabiljeena su dva razgovora Bude i Utija u kojima se govori o pet elemenata osjetnosti. Brahamn Bavarija je poslao svih 16 uenika da razgovaraju s Budom. Nakon tog razgovora Mogharaa je postao Budin uenik (ak se navodi da je za Budom polo 500 mladih plemia) (usp. www.geocities.com/budizam/canon/ majjhima/mn32.html, 20. 8. 2003.). Buda je vodio dijaloge i sa raznim brahmanima posebno iz plemena Bharadvaa iz kojega je bio njegov uenik Pindolo Bharadvao. U dijalogu s kovaem, Buda iznosi kako etiri verbalna postupka naruavaju ovjeka i njegovo dostojanstvo. To su svjesna la od koje se ima koristi, spletkarenje s kojim se dovodi u sukob i razdor ljude, uvredljive rijei koje poniavaju sugovornika i nepoznavanje situacije kad i to rei (usp. http://www.geocities.com/budizam/canon/ anguttara/an10-176.html, 21. 8. 2003.). Kralj velike drave Magadhe, koji je htio napasti i osvojiti narod Vaa u republici Vrii, poslao je svoga glavnog savjetnika brahmana Vasakara da razgovara s Budom o toj namjeri. Buda je iznio savjetniku kroz dijalog s uenikom Anandom sedam vrlina koje imaju Vai: redovito okupljanje, sastanci se odravaju u miru i odluke se donose slono, ive u skladu za zakonima, potuju i sluaju svoje voe, ne uzimaju djevojke i ene na silu, potuju svoja svetita te skrbe o onima koji se posvete monakom ivotu. Savjetnik je razumio poruku. Treba rei svome kralju da ne pokuava jer nee uspjeti (usp. http://www.geocities.com/budizam/ canon/digha/dn22.html, 20. 8. 2003.). Jedanput je isti savjetnik pitao je li pravedno da osoba iznosi ono to je vidjela, osjetila i razumjela kao tono. Buda ga savjetuje da samo ono to smo vidjeli, osjetili i razumjeli govorimo ako poveava dobro, a ako ini suprotno da nemamo pravo iznositi (www.geocities.com/budizam/ canon/anguttara/an4-183.html, 20. 8. 2003.). Za Budu astan ovjek je onaj koji ni nakon pitanja ne otkriva slabosti drugih, a niti svoje vrline, te koji i prije nego to je pitan iznosi dobre osobine neke osobe, a svoje slabe (usp. www.geocities.com/budizam/canon/anguttara/an473.html, 20. 8. 2003.). Smatrao je da u odnosima ovjek mora biti paljiv i pronicljiv, te nikada brzo donositi zakljuke. Mogu se drugi upoznati ako se s njima due ivi, kontaktira, doivljavaju nedae i razgovara www.geocities.com/budizam/canon/ anguttara/an4-192.html, 20. 8. 2003.). Za vrijeme dijaloga i govora sa svojim uenicima Buda je sjedio. esto je njegovo mjesto s kojeg je govorio i poduavao bilo unaprijed pripremljeno. Uenicima je savjetovao da se drue s mudrim i dobrim ljudima te da budu spremni sluati i primati njihove pouke (usp. www.geocities.com/budizam/canon/khuddaka/ snp2-8.html, 20. 8. 2003.) 8.2. Neverbalni kanali Budina komuniciranja Prije nego to je odrao svoj prvi govor Pokretanje kotaa uenja petorici redovnika, Buda je napravio od zrna rie na zemlji krug, koji je predstavljao kota ivota koji se neprestano okree. Kota je postao simbol budizma. Tih pet

160 | MAGAZIN ZA (POLITIKU) KULTURU I DRUTVENA PITANJA

Re l i g i j a i d r u t v o redovnika je polo za njim. Htjeli su biti njegovi uenici. Sam Buda je imao vrlo jednostavno odijelo (i ogrta) i zdjelu za prosidbu. Kao i ostali njegovi uenici svako jutro bi prosio hranu ((http://www.geocities.com/budizam/canon/ majjhima/mn18.html, 20. 8. 2003.). Kad je drao govor u simsapovoj umi uzeo je u ruke neto simsapovih listova te ih usporedio sa listovima u umi. Kao to se listovi u njegovoj ruci odnose prema listovima u umi, tako se ono to je rekao odnosi prema svemu onomu to zna a ne iznosi. Zastupao je da treba iznositi samo ono to je povezano s ciljem da omogui ovjeku svetaki ivot, koji je otrijenjenje, mirnoa, znanje, samoprobuenje, utrnuu (www.geocities.com/budizam/canon/samyutta/ sn56-31.html, 25. 8. 2003.). Simboli pletenja kose i odjee od kozjeg krzna koje su nosili brahmani i pripadnici vie kaste smatrao je nedostatnom ako bi nutrina takvog ovjeka bila puna lakomosti (usp. Dhamma-Padam XXVI,393-394). U Budino vrijeme prinosile su se rtve i odravao sveti oganj kao simboli uspostavljanja odnosa s boanstvima. Buda smatra odavanje potovanja i poasti usavrenome veim od tisuu rtava i veim od odravanja sto godina svetog ognja (usp. Dhamma-Padam VII,106-107). Buda je obiavao dolaziti na objede u obitelji koje bi ga pozvale. Tijekom i poslije objeda bi vodio dijalog u kojem bi iznio svoje stavove i nauku (usp. http://www.geocities.com/ budizam/canon/majjhima/mn58.html, 24.8.2003.) Poduavao je svoje uenike da sjedenje skrtenih nogu, uspravnog tijela i stalnom panjom omoguuje bolju i dublju kontemplaciju (http://www.geocities.com/budizam/ canon/samyutta/sn54-9.html, 20. 8. 2003.). ak se navodi da je za Budom polo 500 mladih plemia nakon to je izmirio plemena Sakja i Kolija koji su bili u sukobu zbog rijeke Rohini (usp. www.geocities.com/ budizam/canon/majjhima/ mn32.html, 20. 8. 2003.). Uitelj Bavarije je poslao svojih esnaest uenika da pronau Budu i s njima razgovaraju. Nakon to su ga pronali, njihov predvodnik Aito iznio je pozdrave svog uitelja te u ime njegovo, svojih nazonih kolega i svoje osobno zapoeo je dijalog s Budom (http://www.geocities.com/ budizam/canon/khuddaka/snuvod.html, 23. 8. 2003.) Buda je poduavao kako sa sugovornicima treba biti paljiv (usp. Dhamma-Padam XXIII,328) te da se patnja ne smije nanositi ovjeku ni tijelom ni rijeju ni milju. Poduavao je Treba se uvati uzbudljivog govora i obuzdati govor. Napustivi loe navike u govoru, treba se pridravati dobrog ponaanja u govoru (usp. Dhamma-Padam XVII,232). Dugi govor ne mora biti ispravan, nego onaj koji s malo pouke moe stvarno prikazati ispravnost (usp. Dhamma-Padam XIX,259). ovjek koji se eli izgraditi kao mudra osoba to moe postii uz suzdrljivost duha i ne inei zlo te dobro paziti to govori (usp. Dhamma-Padam X,133). Najveim nadzorom je smatrao nadzor nad govorom (usp. Dhamma-Padam XXV,362). Smatrao je da govor mora biti pouan i objanjavati smisao, a ne u uobraen (usp. Dhamma-Padam XXVI,391). Za njega je mudar ovjek koji zna ispravno postupati sa svojim tijelom, rijeima i miljenjem te je traio od svojih monaha da se u tome vjebaju (http://www.geocities.com/ budizam/canon/anguttara/an3-2.html, 25. 8. 2003.). Uio je da ovjek koji eli govoriti treba voditi rauna o troje: 1. je li ono to govori istinito, 2. je li sadraj govora na dobrobit sluatelju i 3. je li poruka na zadovoljstvo. Buda je izgovarao ono to je smatrao istinitim, korisnim i to je bilo u skladu s njegovim osjeajima u trenutku kad je trebalo neto izgovoriti (usp. www.geocities.com/budizam/canon/ majjhima/mn58.html, 20. 8. 2003.). Traio je od svojih uenika da trebaju biti osobe uvjerljive, ustrajne, pune sabranosti, koncentracije i uvida u stvarnost oko njih (usp. www.geocities.com/budizam/canon/ majjhima/mn48.-10.html, 20. 8. 2003.). Budi je bio vaan pojedinac koji moe dosei visoki etiki stupanj ivota. Na neki nain stvarao je novu duhovno-intelektualnu elitu nasuprot masi. Svakako, Buda je bio otvoren prema svim ljudima svoga vremena. Na upit Dandapanija to je njegovo uenje odgovorio je da je njegovo uenje pouiti ljude da se ne svaaju u ivotu tj. da se osposobe izbjei sve konikte. Smatrao je da je za konikte meu ljudima te izmeu ljudi i bogoSTATUS, BROJ 3, SVIBANJ/LIPANJ 2004.

9. Uinci Budine komunikacije


Pet redovnika koji su prvi uli Budinu poruku o patnji odmah su poli za njim. Toj prvoj grupici ubrzo se pridruilo ezdeset novih osoba, te se broj uenika neprestano poveavao. Za Budom su poli bogatai i plemii (braa Sangamaito i Posijo te Viamlo, Usabo, Abhajo, Ugo) vojskovoe (Sona Potirijaputa) i brahmani (Sabamito, Sitavanijo, Aito, Upavano, Kitako). Jedni su poli kao djeaci (Daba sa sedam godina, Manavo), a drugi ak i u starakoj dobi (Suradho). Neke osobe prihvatile su monaki nain ivljenja nakon to su samo jedanput ule Budino propovijedanje. Meu takvim bili su Bhuto, sin uglednog ovjeka iz grada Saketo i ento, sin poglavara mjesta enoto.

| 161

Re l i g i j a i d r u t v o va prije svega kriva ovjekova nutrina u kojoj su loe navike (usp. www.geocities.com/budizam/canon/majjhima/ mn18.html, 20. 8. 2003.). Buda je smatrao da se osoba kojoj se rijei i djela ne poklapaju ne moe smatrati prijateljem, nego obinim laskavcem, kao ni onoga ovjeka, koji oekuje sukob i budno motri slabosti dugoga (usp. www.geocities.com/budizam/ canon/khuddaka/snp2-3.html, 20. 7. 2003.). vljao je dobar kontakt s primateljima. Posebno je koristio u razgovorima dijaloge. Kroz dijaloge vodio bi svoje sugovornike do zakljuka. Dijaloge je vodio i za vrijeme objeda. Vjeto je koristio prirodne komunikacijske mree. Komunikacija mu je bila mnogo puta spontana u malim grupama meu uenicima ili onima koji su davali savjete voama i obinom puku. Naglasak je stavljao na primatelje poruke. Svaka osoba bila mu je vana. Poruke je prilagoavao njihovu mentalitetu. Zatim, koristio je usporedbe i alegorije da bi sugovornik lake razumio i prihvatio poruku. Njegov isposniki nain ivota privlaio je mnoge osobe. Buda je posebno volio mir i tiinu u svom okruenju. Prvoj petorici uenika ubrzo su se prikljuili mnogi iz svih slojeva drutva tako da je nastala velika budistika redovnika zajednica (sangha), koja je u poetku imala samo muki ogranak, a poslije i enski. Redovnici su ivjeli vrlo skromno. Oblaili su odjeu od tri dijela naranaste boje te nosili jednu zdjelu za proenje hrane. Rano ujutro isprosili bi hranu za taj dan, a poslije bi se posvetili meditaciji i razgovorima. Oni koji su prihvaali Budu i njegove redovnike nazivali su se upasake (svjetovnjaci). Darovatelji bi svoju zaslugu stjecali time to bi darivali redovnike hranom za svagdanji ivot. Nakon smrti Budini uenici su prihvatili aenje njegovih zemnih ostataka koje su ostavljali u posebno pripremljene koveie koji se uvaju u budistikim hramovima (stupama). Budistiki simboli su stopala, kota nauka, lopoev cvijet i trostruki dragulj (predstavlja Budu, dharmu i sanghu). MR. SC. FRA IKO SKOKO JE ROEN U LJUBUKOM 1963. GODINE. DJELUJE NA PEDAGOKOM FAKULTETU SVEUILITA U MOSTARU I NA HRVATSKIM STUDIJIMA U ZAGREBU.

10. Zakljuak
Buda je indijski duhovni reformator koji je ivio u 6. i 5. st. prije Krista. Na vrlo miran i blag, ali radikalan nain je odbacio tradiciju i tadanje duhovne autoritete. Budui da je prvi dio ivota proveo u zatvorenom krugu svoje bogate obitelji nije upoznao stvarnost ivota sve do svoje 29. godine. Tek nakon izlaska iz obiteljskih dvora susree se s ljudima iz stvarnog drutva (senilnog starca starost, tekog bolesnika bolest, mrtvaca smrt i radosnog redovnika). Nakon tog iskustva da postoji patnja naputa svoju obitelj i smisao ivota je potraio u asketizmu. Nije bio zadovoljan onim to su nudili tadanje indijske duhovne struje kroz vedski brahmanizam. Nakon sedam godina pokornikog ivota, samoe i druenja s lutajuim isposnicima postie prosvjetljenje pod jednom smokvom. Spoznao je (doivio je prosvjetljenje buenje) da je ivot sama patnja (dukkha), a osloboenje patnje je u Srednjem putu koji se ostvaruje kroz osam etapa. Poeo je propovijedati o patnji i putu kako se ovjek moe osloboditi i postati probueni. U svojoj prvoj propovijedi koju je odrao petorici isposnika u Benaresu naglasio je etiri temeljne istine budizma, koje su postala konstanta: 1. ivot je patnja, 2. ljudske elje stvaraju patnju, 3. patnja e nestati kad se ovjek rijei elja, 4. ovjek se moe osloboditi elja ako slijedi Osmerolani put. Taj put je: ispravna (prava) spoznaja ili razumijevanje, ispravni (pravi) stavovi, ispravni (pravi) govor, ispravna djelatnost (pravo ponaanje), ispravan nain ivota (pravo zanimanje), ispravan napor (pravo nastojanje), ispravno zalaganje (pravo razmiljanje ili pozornost, svjesnost) i ispravna (prava) meditativna sabranost. ovjekov ivot zavrava u nirvani gdje nema ni patnje ni elja, nego potpuni mir. Buda je tim govorom pokrenuo jedan novi kota nauke koji je odigrao veliku ulogu u istonim kulturama i civilizaciji, te ga svakodnevno mnoge osobe prihvaaju i na Zapadu. Buda je putovao Indijom, propovijedajui na ljudima razumljivom jeziku, skoro etrdeset i pet godina. Odrao je oko deset tisua propovijedi. Kroz retorika pitanja usposta-

Literatura:

Rienkur, Amuri: Duh Indije, Mo., Motovun, 1991. Opi religijski leksikon, LZMK, Zagreb, 2002. Povijest svijeta, Naprijed, Zagreb, 1990. Kng, Hans: Kranstvo i svjetske religije, Naprijed, Zagreb, 1994. Jaspers, Karl: Sokrat, Buda, Konfucije i Isus, Zodijak, Beograd, 1980. Enciklopedija leksikografskog zavoda, sv. br. 3., JLZ, Zagreb, 1967. Religijski leksikon, Mosta, Zagreb, 1999. Allan, John: Butterworth, John; Langley, Myrtle: Religije-kultovi-misterije, DS, Zagreb, 1988. Povijest svijeta, Naprijed, Zagreb, 1990. Cvitkovi, Ivan: Religije suvremenog svijeta, FPN/SKRM, Sarajevo, 1999. Pareti, Luigi; Brezzi, Paolo; Petech, Luciano: Historija ovjeanstva kulturni i nauni razvoj, Sv. II./II., Stari vijek, Naprijed, Zagreb, 1967. Religije svijeta, GZH/KS, Zagreb, 1987. Bowker, John: Religije svijeta, Znanje, Zagreb, 1998. ovjeanstvo u potrazi za Bogom, WBATS/IBSA, N. York, 1995. Arvon, Anri: Budizam, Plato, Beograd, 2001. D Onza Chiodo, Mariangela: Buddhismo, EQ, Berscia, 2000. Internet stranice: www.geocities.com/budizam

162 | MAGAZIN ZA (POLITIKU) KULTURU I DRUTVENA PITANJA