You are on page 1of 152

STATUS magazin za (politiku) kulturu i drutvena pitanja broj 5, studeni/prosinac 2004.

/// asopis izlazi dvomjeseno Nakladnik: Udruga graana Dijalog Mostar, Franjevaka 16, 88000 Mostar Za nakladnika: Josip Blaevi, josip.blazevic@dijalog.ba Urednitvo: Josip Blaevi, Radoslav Dodig, Zvonimir Juki, Ivan Vukoja Glavni urednik: Ivan Vukoja, ivan.vukoja@dijalog.ba Grako oblikovanje: Marin Musa / SHIFT KREATIVNA AGENCIJA Korektura: Josip Blaevi e-mail adresa urednitva: status@dijalog.ba ISSN: 1512 - 8679 Tisak: Hercegtisak, iroki Brijeg Naklada: 1.000 primjeraka Fotograja na naslovnici:
Jelovnik veere prireene 6. studenog 1995. godine, u The Racquet Club u bazi Wright-Peterson, s potpisima sudionika mirovnih pregovora u Daytonu.

Objavljivanje ove publikacije nancirala je Europska unija. Ova publikacija ne predstavlja stavove Europske komisije.

Sadraj

UVODNIK IVAN VUKOJA: Kakvu Bosnu i Hercegovinu elimo. . . MISLIOCI: REN GUNON REN GUNON: Danteov ezoterizam . . . . . . . . . . . . . . . MARTIN LINGS: Ren Gunon . . . . . . . . . . . . . . . . . . . SOLIDARNOST HEINZ PAETZOLD: Promiljanje tolerancije . . . . . . . .

8 27

34

TEMA BROJA: (POST)DAYTONSKA BIH TO (NE)BI TREBALO P ROMIJENITI ESAD BAJTAL: Metanarativna poetizacija i psihijatrizacija Daytona . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 44 NERZUK URAK: Postdejtonska Distopija i Nova Bosanska Utopija . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 52 AIR FILANDRA: Dayton ili Bosna . . . . . . . . . . . . . . . 59 ELJKO IVANKOVI: Daytonska BiH konstrukcijska greka ili meunarodna zavjera . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 62 ZVONIMIR JUKI: Planovi ustavnog i teritorijalnog preustroja BiH 1992.-2005. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 65 SLAVO KUKI: Promjene bez kojih nema budunosti 71 IVAN LOVRENOVI: Aporije Daytona: Promjena kulturnoga modela uvjet svih promjena . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 77 DRAEN PEHAR: O iracionalnostima u politikom tumaenju daytonske strukture za Bosnu i Hercegovinu lekcije za domae i inozemne politiare . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 81 ELDAR SARAJLI: Daytonski univerzum: epistemologija i kolektivno ludilo u BiH . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 92 MILO OLAJA: Dayton izmeu slova i duha . . 98 BOO EPI: Nesuglasja o ustavnim promjenama i postdaytonskoj Bosni i Hercegovini . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 106

PLANET ENA DR. JOVO TOEVSKI: Planeta ena - Spekulacije o evoluciji i dejstvu seksualnosti ene i mukarca . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 122 HEIDEMARIE KROLAK: Divlja ena - to sad? O psihoanalitikom domesticiranju enskih elja . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 142 BELA HAMVAS: ena . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 148

Uv o d n i k

Kakvu Bosnu i Hercegovinu elimo


Pitanje ustavnih promjena nije niti ustavno-pravno, niti sentimentalno, niti humanitarno, niti kulturalno, niti ekonomsko, niti povijesno, niti metaziko, nego je primarno politiko pitanje
Ivan Vukoja

NEKOLIKO PRETHODNIH MJESECI U BIH JE ODRAN veliki broj skupova, rasprava, okruglih stolova, kolokvija i simpozija ije teme su bile vezane uz ustavne promjene u Bosni i Hercegovini, odnosno, uz moguu reviziju Daytonskog mirovnog sporazuma. Premda nisam est gost, niti veliki ljubitelj takvih skupova, sudjelovao sam, ipak, na jednom od njih odranom u Mostaru. Ve od ranije svjestan da ivimo u jednoj shizofrenoj drutvenoj i politikoj zajednici, panju nisam usmjeravao na ono to su sudionici govorili nastojei jedni druge uvjeriti da misle ono to misle da se od njih oekuje, nego na fragmente izlaganja koji iskau iz spomenute misaone reetke. Upravo ti fragmenti, naizgled uzgred spomenuti, mogu nas bolje uputiti u sredite, a time i rjeenje problema nego (p)razni deklarativni stavovi izreeni u skladu s neijim oekivanjima. Jedan od sudionika tako je spomenuo kako je problem u tome to je pitanje ustavnih promjena ispolitizirano. Ova naoko tona i dobronamjerna tvrdnja, sadri i odreene zanimljive, ali i opasne implikacije. Ona eli rei da je pitanje ustavnih promjena tehniko, proceduralno pitanje, odnosno struno formalnopravno pitanje. Kao da pitanje promjene ustava, odnosno ustavnih odredbi trebamo prepustiti strunjacima ustavnog prava. Kao da je problem u tome to nemamo takvog ustavno-pravnog strunjaka koji bi bio u stanju napisati bolji ustav od postojeeg, ili, kao da ga oni koji politiziraju to pitanje u tome ometaju. Tako, s jedne strane imamo politiziranje, odnosno koritenje tematike i problematike ustavnih promjena u dnevno politike svrhe, a s druge, miljenje kako bi rjeenje te problematike trebalo prepustiti navodnim strunjacima. I jedno i drugo polazite daju potpuno iskrivljeno gledite na bit stvarnog problema, i takvim krivim dijagnosticiranjem onemoguuju pronalaenje i dostizanje rjeenja. Istina je da pitanje ustavnih promjena u BiH, ne bi trebalo politizirati, iz jednog osnovnog razloga, a taj je da je pitanje ustavnih promjena u BiH politiko pitanje. Ne politikantsko, niti ustavno-pravno, nego u biti i praksi politiko pitanje. Velika veina rasprava koje sam sluao ili itao o ovoj problematici tu injenicu ne samo da ne stavljaju u prvi plan svojih razmatranja, nego je ak, svjesno ili nesvjesno, preuuju. Smatram to osnovnom strukturalnom i metodolokom pogrekom s dalekosenim posljedicama za bosanskohercegovako drutvo i dravu.

Bez apostroranja navedene injenice sva razmatranja ustavnih promjena u BiH zavriti e kao zamagljivanje situacije kroz nedeniranost i netransparentnost procesa i odnosa, i kao nametanje ustavnih rjeenja kroz koje neka od zainteresiranih strana pokuava kao opi i zajedniki nametnuti svoj partikularni interes na tetu ostalih sudionika u procesu, to e za posljedicu imati permanentnu nestabilnost i nefunkcionalnost bh. drutva i drave. Drugi karakteristini stav na spomenutom kolokviju iznio je profesor Mostarskog univerziteta. Uz nespretan pokuaj komparativnog deniranja termina narod i nacija, gospodin profesor je izjavio da osnovno pitanje svih rasprava o ustavnim promjenama u BiH treba biti, citiram: Da li mi elimo dravu BiH. Po profesorovim rijeima jedino bi oni koji vole i ele BiH smjeli razgovarati o ustavnim promjenama i ustavu BiH. No, ako i prihvatimo takvu metodologiju veoma brzo bi se pojavili neki praktini problemi. Na primjer, tko e i kako odrediti kriterije te ljubavi, i tko e i kako mjeriti tko voli a tko ne voli Bosnu i Hercegovinu. Ne prihvaajui otrcanu frazu da je ljubav slijepa, ja bih se najprije zapitao tko je to koga bih trebao voljeti i kakav, odnosno, kakva je. Nisam ba siguran da se profesorova i moja vizija voljene/eljene BiH bez ostatka preklapaju. Pravo pitanje, dakle, nije da li volimo i elimo BiH, nego kakvu BiH elimo. Ili u konanici, jesmo li mi ovdje zbog Bosne i Hercegovine ili je BiH ovdje zbog nas. Ovo naizgled bezazleno retoriko pitanje kada se malo dublje promisli ispada da i nije tako bezazleno. Ako nam nisu jasne sve konzekvence spomenute dvojbe, veoma lako se moe dogoditi, a u BiH se to veoma esto i dogaa, da iz podruja politikog i drutvenog olako prelazimo u podruje metazikog i mitolokog. Pa tako poinjemo govoriti o tome tko voli a tko ne voli Bosnu, instituciji bosanskog komiluka, duhu Bosne, ili pak, metazici Bosne, to kao takvo ne mora biti niti dobro, niti loe. Problem nastaje kada se argumenti iz takvih registara koriste kao argumenti koji bi trebali imati politiku teinu i drutveni legitimitet u aktualnim raspravama o tome kakvu Bosnu i Hercegovinu elimo, i shodno tome, kakav ustav trebamo. Pored toga, kada se govori o Bosni, esto ostaje nejasno misli li se pri tom na dio/regiju drave Bosne i Hercegovine, ili pak, na samu dravu. Govoriti o Bosni, a misliti pri tom na Bosnu i Hercegovinu, najblae reeno, politiki je nekorektno, uvredlji-

4 | MAGAZIN ZA (POLITIKU) KULTURU I DRUTVENA PITANJA

Uv o d n i k vo za sve koji se smatraju Hercegovcima, a da moe biti i groteskno, pokazuju primjeri kada jedne bosanskohercegovake novine piu o hercegovakim kriparima u bosanskim gradovima itluku i Ljubukom, ili pak, kada jedan lan trolanog predsjednitva drave Bosne i Hercegovine, pohvali drugog da je dobar Bosanac znajui pri tom da je dobar Bosanac zapravo Hercegovac. Konstrukcije se ne bi posramio ni spomenuti mostarski profesor zaljubljen u Bosnu (i Hercegovinu). Pitanje ustavnih promjena, dakle, nije niti ustavno-pravno, niti sentimentalno, niti humanitarno, niti kulturalno, niti ekonomsko, niti povijesno, niti metaziko, nego je primarno politiko pitanje. Ne uvaavajui tu injenicu svi, u veini sluajeva dobronamjerni pokuaji normalizacije i stabilizacije bosanskohercegovakog drutva i drave, uglavnom e izazivati suprotne uinke od zamiljenih i eljenih. Mnotvo pokazatelja iz gotovo svih sfera drutvenog i politikog ivota govori nam da je krajnje vrijeme zapoeti otvorenu javnu raspravu o fundamentalnim problemima koji mue ovu dravu i drutvo. Preduvjet za to je to realnije sagledavanje postojeeg stanja i ispravno dijagnosticiranje konkretnih (drutvenih i politikih) problema. Zanimljiv slijed razmiljanja o ovoj tematici, u zagrebakom Jutarnjem listu, nedavno je iznio i bivi ameriki veleposlanik u Rumunjskoj, Hrvatskoj i Srbiji i Crnoj Gori. U tekstu pod naslovom BiH mora izabrati bolne revizije radi svog boljitka, William Montgomery pie: Drugi je problem neto to malo tko u meunarodnoj zajednici eli priznati. Gotovo je sigurno da sada manje od polovice ljudi u BiH eli da ona uope postoji, i prema njoj ne osjeaju nikakvu lojalnost. Veina bosanskih Srba zasigurno je odluna u tome da eli ili potpunu neovisnost ili barem entitet sa svom pompom koju ima drava. Veina bosanskih Hrvata ne eli imati nita s Federacijom i u najmanju ruku ele vlastiti entitet. Vjerujem da Bonjake ljute odredbe Daytonskog sporazuma koje ograniavaju stupanj njihova odluivanja i kontrole u zemlji u kojoj imaju najvei postotak biraa. Jedan od simptoma svega navedenog je postojea snaga nacionalnih stranaka u BiH. Svi oni koji doista ive u toj regiji znaju da je sve ovo istina, ali i da je to takvo svetogre za meunarodnu zajednicu da se malo ljudi usudi to glasno izrei. Izabrani dunosnici u BiH koji su to javno uinili bili su uklonjeni sa svojih poloaja. No, zamijenili su ih drugi sa slinim stavovima. Mnogi drugi jednostavno su pak nauili da je mnogo jednostavnije ponavljati kljune rijei koje meunarodna zajednica eli uti nego rei to doista misle. Uzimajui u obzir autorovu tipino ameriku sklonost pojednostavljivanju sloenih i vieznanih drutvenih fenomena, ne moemo ne priznati odreenu utemeljenost ovakvih tvrdnji u bosanskohercegovakoj drutvenoj i politikoj praksi. I moji dojmovi sa spomenutog mostarskog kolokvija govore tome u prilog. Dodamo li tome i tezu po kojoj BiH zapravo i nema Ustav jer u njegovu konstruiranju nije slijeena neophodna, i u ustavnopravnoj teoriji do u detalje razraena procedura, niti je usvojen od najvieg zakonodavnog tijela kao jedino ovlatenog za donoenje takvog akta*ili injenicu da su ve uinjene ustavne promjene donesena na nain da su za njih glasovala tri lana meunarodne zajednice (!?) i dva bonjaka lana, a protiv dva sr*

pska i dva hrvatska lana Ustavnog suda (kao predstavnici dvaju od tri, tim istim Ustavom proklamirana konstitutivna naroda u BiH) biti e to jo samo osvrti na par scena u dugogodinjem bosanskohercegovakom teatru politikog apsurda. Ve smo ustvrdili da je pitanje ustavnih promjena u BiH politiko pitanje, odnosno pitanje ijim odgovorom se prvenstveno trebaju baviti legalno izabrani politiki predstavnici onih koji po Ustavu konstituiraju dravu Bosnu i Hercegovinu (Srbi, Bonjaci, Hrvati i graani). No, da bi oni tu zadau mogli uspjeno izvriti i da bi imali puni legitimitet za nju, nuno je jo neto. Neto to bi se dalo okarakterizirati nekom vrstom drutvenog ugovora u kojem bi bio usuglaen minimum uvjeta koje sva budua politika rjeenja trebaju uvaiti i zadovoljiti. Kao poticaj daljnjim razmiljanjima i javnoj raspravi o ovoj tematici moda mogu posluiti i slijedei prijedlozi neophodnih uvjeti unutar kojih bi se trebalo traiti politiko rjeenje oblika i sadraja bosanskohercegovake dravne zajednice. 1. Nepovredivost meunarodno priznatih granica drave Bosne i Hercegovine

Zatitni mehanizmi ovog uvjeta trebali bi biti ugraeni u svaki prijedlog oblika drutveno-politikog ureenja BiH. Time bi stvorili preduvjete da se pitanje unutarnjeg ureenja i ustroja drave Bosne i Hercegovine ne moe politiki i politikantski diskvalicirati zbog navodnog secesionizma i pokuaja cijepanja Bosne i Hercegovine. Politika rasprava o modelima unutarnjeg ureenja i administrativno-teritorijalnom ustroju BiH nije pokuaj podjele i cijepanja BiH. 2. U Bosni i Hercegovini kao vienacionalnoj dravi zatita i politika artikulacija nacionalnih interesa mora biti ureena na principima simetrije i jednakopravnosti

to bi znailo da su politiki neprihvatljiva rjeenja po principima: tri naroda dva entiteta, veinsko odluivanje u entitetu kao federaciji dva naroda, i svi drugi oblici asimetrine jednakopravnosti konstitutivnih naroda. 3. Bosna i Hercegovina treba biti ureena kao decentralizirana drava s najmanje tri regionalna sredita (Sarajevo, Banjaluka i Mostar) i s posebnim statusom Sarajeva kao glavnog grada drave Bosne i Hercegovine.

Time bi se umanjila mogunost politikog centralizma i ekonomske majorizacije Sarajeva. Centralizma i majorizacije koji i u (jedno)nacionalnim, i u dravama utemeljenim na graanskim naelima, stvaraju drutvene i politike napetosti i probleme na relaciji centar/glavni grad ostale regije. Centralizirani model ureenja osobito je neprikladan u vienacionalnim dravama s jakim regionalnim posebnostima, kao to je to sluaj i u Bosni i Hercegovini. BiH mora izabrati bolne revizije radi svog boljitka, rekao bi William Montgomery ono to svi manje vie znamo, ali rijetko smo to sebi spremni iskreno priznati i u skladu s tim politiki odluno i drutveno odgovorno djelovati. I kao graani i kao pripadnici vlastitih naroda.

Citat iz teksta Slave Kukia Promjene bez kojih nema budunosti kojeg donosimo u ovom broju.
STATUS, BROJ 5, STUDENI/PROSINAC 2004.

|5

Mislioci:
Ren Gunon

Mi s l i o c i

Danteov ezoterizam
Ren Gunon

Pojavni i skriveni smisao


O voi che avete glintelleti sani, Mirate la dottrina che sasconde Sotto il velame delli versi strani!

takvoga svog karaktera duboko znaenje je potpuno izmaklo veini komentatora; a ipak, ako to znaenje zanemarimo ili pogreno shvatimo, ni ona druga ne mogu biti do kraja rastumaena, jer je ono naelo koje ureuje i ujedinjuje njihovo mnotvo. ak i oni koji su naslutili ezoterinu stranu Danteovog djela esto su grijeili u pogledu njegove prave prirode zato to im je obino izmicalo stvarno razumijevanje tih pitanja i to je njihovo tumaenje bilo pomueno predrasudama koje nisu uspijevali prevazii. Tako se dogodilo da su Rosseti i Aroux, koji su meu prvima ukazali na postojanje tog ezoterizma, vjerovali kako mogu izvesti zakljuak o Danteovoj herezi, nesvjesni kako na taj nain mijeaju razmatranja iz potpuno razliitih domena; naime, ako su neke stvari znali, mnoge druge nisu, i na njih emo pokuati ovdje ukazati, bez ikakve pretenzije na sveobuhvatno izlaganje ove teme koja je, po naem miljenju, zaista neiscrpna. Za Arouxa se pitanje postavilo ovako: je li Dante bio katolik ili albianac? Za druge je ono prije bilo izraeno na sljedei nain: je li bio kranin ili poganin?3 Mi, pak, smatramo da su te dileme nepotrebne, jer je pravi ezoterizam neto sasvim razliito od vanjske religije i jedino to ga s njom moe povezivati jest injenica da se i u religijskim formama nalazi jedan oblik simbolinog izraza; u svakom sluaju, malo je vano kojoj religiji te forme pripadaju, jer se iza njihove prividne raznolikosti krije bitno doktrinarno jedinstvo. Zato su stari posveenici sudjelovali, bez razlike, u svim vanjskim kultovima, sukladno obiajima zemalja u kojima su se nalazili; i upravo zato to je sagledao to temeljno jedinstvo, a ne uslijed nekakvog umjetnog sinkretizma, Dante je ravnopravno, po potrebi koristio jezik preuzet, kako iz kranstva, tako i iz grko-rimske antike. ista metazika nije ni poganska ni kranska, ve univerzalna; antike misterije nisu pripadale poganstvu, ve su sta-

VIM RIJEIMA1 DANTE VEOMA JASNO POTVRUJE kako u njegovom djelu postoji skriveni smisao, uistinu doktrinaran, i da je vanjski i pojavni smisao samo njegov veo. Za tim skrivenim smislom trebaju tragati oni koji su sposobni u njega proniknuti. ak, pjesnik ide i dalje od toga kad tvrdi kako je za razumijevanje i tumaenje svih spisa, a ne samo svetih, potrebno voditi rauna o etiri osnovna znaenja: si possona intendere e debbonsi sponere massimamente per quattro sensi2. Oito je i to da se ta razliita znaenja ni u kojem sluaju ne mogu uzajamno ponitavati ili jedna drugima suprotstavljati, ve se, naprotiv, moraju dopunjavati i usklaivati kao dijelovi jedne iste cjeline, kao sastavni elementi jedinstvene sinteze. Dakle, Boanstvena komedija u cjelini moe se tumaiti na vie naina u to se ne moe ni najmanje sumnjati, budui imamo svjedoanstvo njenog autora, koji je zasigurno najpozvaniji da nas obavijesti o vlastitim namjerama. Tekoe nastaju tek onda kada treba odrediti ta razliita znaenja, naroito ona najvia ili najdublja; prirodno je da upravo tu poinju razlike u gleditima komentatora. Oni su uglavnom sloni kad ispod doslovnoga znaenja pjesnikog kazivanja otkrivaju jedno lozofsko, ili tonije lozofsko-teoloko znaenje, kao i politiko i socijalno; ali zajedno sa doslovnim, to su tek tri znaenja, a Dante nas upozorava da tragamo i za etvrtim; to bi ono moglo biti? Po naem miljenju, to ne moe biti nita drugo do jedno pravo inicijacijsko znaenje, metaziko po svojoj biti; uz njega se vezuju mnoge injenice koje, premda nisu sve isto metazikog reda, pokazuju isti ezoterini karakter. Upravo zbog
1

Pakao, IX. 61-63. Tko zdrav sud ima nek sad pomno tije,/ da bi mu panja nauk razabrala,/ to se pod velom udne pjesme krije (Stihovi iz Boanstvene komedije u prijevodu Mihovila Kombola). 2 Gozba, II., 1. Valja znati da se spisi mogu shvaati i objanjavati prema etirima njihovima glavnim smislovima. Prijevod Pavlii. 3 Up. Arturo Reghini, Allegoria esoterica di Dante u Nuovo Patto, rujan-studeni 1921., str. 541-548.

8 | MAGAZIN ZA (POLITIKU) KULTURU I DRUTVENA PITANJA

Mi s l i o c i jale iznad njega4; a isto tako su u srednjem vijeku postojale organizacije koje su po svom karakteru bile inicijacijske a ne religijske, ali koje su se zasnivale na katolianstvu. Ako je Dante pripadao nekima od tih organizacija a to nam se ini nepobitnim ne treba ga zbog toga proglasiti heretikom; oni koji tako misle imaju pogrenu ili nepotpunu predstavu o srednjem vijeku; oni vide, da tako kaemo, samo vanjsku stranu, jer u suvremenom svijetu ne nalaze nita s im bi mogli usporediti onu drugu, unutarnju. Budui je takav bio stvarni karakter svih inicijacijskih organizacija, postojala su samo dva sluaja u kojima su neke od njih, ili neki od njihovih lanova mogli biti optueni za herezu, a iza te optube krile su se druge, mnogo utemeljenije ili, u najmanju ruku, istinitije zamjerke, koje se nisu smjele otvoreno iskazati. Prvi od ta dva sluaja bio je neoprezno razglaavanje tajnog uenja; posveenici koji su to inili mogli su unijeti nemir u duhove nepripremljene za saznanje viih istina i izazvati nerede u drutvu; oni su svojim neprilinim ponaanjem stvarali pomutnju izmeu dva reda, ezoterijskog i egzoterijskog, pomutnju koja je, sve u svemu, bila dovoljna da opravda optubu za herezu; to se vie puta dogodilo u islamu5, premda tu ezoterijske kole nisu nailazile ni na kakvo neprijateljstvo vjerskih i sudskih vlasti, koje su predstavljale egzoterizam. Drugi sluaj je onaj kad se istom optubom sluila politika vlast naprosto kao povodom da uniti protivnike, koje je smatrala utoliko opasnijim ukoliko je do njih tee mogla doprijeti uobiajenim sredstvima; ukidanje Templarskog reda najuveniji je primjer takvoga postupanja, i upravo je taj dogaaj u neposrednom odnosu s predmetom ove studije. vidimo kako Dante nije bez razloga uzeo za vodia, za kraj svog boanskog putovanja6, svetog Bernarda, koji je ustanovio pravilo Templarskog reda; vjerojatno je na taj nain elio pokazati da je samo zahvaljujui njemu bio mogu, u uvjetima svojstvenim tom vremenu, pristup najviem stupnju duhovne hijerarhije. to se tie rijei Imperialis Principatus, njihovo objanjenje moda ne iziskuje da se ograniimo na razmatranje Danteove politike uloge, koja jasno svjedoi o tome da su organizacije kojima je pjesnik pripadao tada bile u milosti carske moi; pored toga, treba primijetiti kako Sveto Carstvo ima simbolino znaenje, te da se i dan-danas, u kotskom masonstvu, lanovi Vrhovnog vijea nazivaju asnicima Svetog Carstva, dok titula Princ ulazi u naslove velikog broja stupnjeva. tovie, poglavari razliitih organizacija rozenkrojcerskog podrijetla nosili su, poev od XVI. stoljea, titulu Imperatora; ima razloga vjerovati kako je Fede Santa u Danteovo vrijeme pokazivala izvjesne slinosti s kasnije osnovanim Rozenkrojcerskim bratstvom, ak i ako ono nije neposredno iz nje nastalo. Nai emo jo mnogo drugih takvih slinosti, a na znatan broj je ukazao i sam Aroux; jedna od osnovnih toaka koje je on dobro rasvijetlio, premda moda nije povukao sve njene konzekvence, jeste znaenje razliitih simbolikih podruja koje je Dante opisao, a naroito neba. Ta podruja, zapravo, predstavljaju razliita stanja, a neba su, u stvari, duhovne hijerarhije, to jest stupnjevi inicijacije; u tom smislu, bilo bi zanimljivo ukazati na analogije izmeu Danteove i Swedenborgove koncepcije, da i ne govorimo o nekim teorijama hebrejske Kabale i, prije svega, islamske ezoterije. Sam Dante je u tom pogledu dao jednu naznaku koja zasluuje panju: A vedere quello che per terzo cielo sintende... dico che per cielo intendo la scienza e per cieli le scienze7. Ali koje to znanosti neba simboliki oznaavaju i treba li tu vidjeti aluziju na sedam slobodnih vjetina, koje Dante i svi njegovi suvremenici tako cesto spominju? Ono to ide u prilog takvoj pretpostavci jeste da su, prema Arouxu, katari imali, od XII. stoljea, znake prepoznavanja, lozinke, astroloku doktrinu: inicijacije su obavljali na proljetnu ravnodnevicu; njihov znanstveni sustav bio je utemeljen na doktrini korespondencija: Mjesecu je odgovarala gramatika, Merkuru dijalektika, Veneri retorika, Marsu glazba, Jupiteru geometrija, Saturnu astronomija, Suncu aritmetika ili prosvijetljeni Um. Tako je svakoj od sedam planetarnih sfera, koje predstavljaju prvih sedam Danteovih neba, odgovarala po jedna od sedam slo-

Fede Santa
U bekom muzeju nalaze se dva medaljona od kojih jedan predstavlja Dantea, a drugi slikara Pjetra Pizanskog; oba na poleini imaju slova F.S.K.I.P.F.T., koja Aroux tumai na sljedei nain: Frater Sacroe Kadosch, Imperialis Principatus, Frater Templarius. Tumaenje prva tri slova je oito pogreno i ne daje nikakav razumljiv smisao; smatramo da treba itati Fidei Sanctoe Kadosch. Udruenje Fede Santa, u kojem je Dante bio jedan od poglavara, bilo je Trei razred Templarskog bratstva, to opravdava naziv Frater Templarius; a njegovi asnici nosili su titulu Kado, to na hebrejskom znai svet ili posveen, koja se ouvala do naih dana na visokim stupnjevima masonerije. Ve iz toga
4

Treba rei da bi nam neka druga rije bila draa od rijei poganizam, nametnute dugom upotrebom, koja je u poetku pogrdno oznaavala grko-rimsku religiju u vrijeme kad je ona, na posljednjem stupnju svoga opadanja, bila svedena na prosto narodno praznovjerje. 5 Ovdje zapravo aludiramo na uveni primjer EI-Halaja, pogubljenog u Bagdadu 309. godine Hegire (921. godina kranske ere), iju uspomenu slave oni koji smatraju da je bio pogubljen upravo zbog neopreznog razglaavanja svoga uenja. 6 Raj, XXXI. Rije contemplante (razmatra), kojom Dante oznaava svetog Bernarda (isto, XXXII., 1) ima, izgleda, dvostruko znaenje uslijed svoje slinosti s rijeju temple (hram). 7 Gozba, II., 14. Da bi se shvatilo to se ovdje podrazumijeva pod treim nebom... velim da pod nebom podrazumijevam znanost, a pod nebima znanosti.
STATUS, BROJ 5, STUDENI/PROSINAC 2004.

|9

Mi s l i o c i bodnih vjetina; to su upravo one vjetine ija se imena pojavljuju na sedam uzlaznih stupnjeva s lijeve strane Ljestvice Kado (30. stupanj kotske masonerije). Silazni red, u ovom drugom sluaju, razlikuje se od prethodnog samo zamjenjivanjem mjesta retorike i logike (koja je ovdje zamijenjena dijalektikom) i, na drugoj strani, geometrije i glazbe, kao i po tome to znanost koja odgovara Suncu, aritmetika, zauzima rang koji obino pripada toj zvijezdi u astrolokom poretku planeta, to jest etvrto mjesto u sredini sedmorke, dok je katari smjetaju na vii stupanj svoje Mistike ljestvice, kao to to ini i Dante s njenim parom iz desnog uzlaznog niza, Velom (Emounah), to jest misterioznom Fede Santa, iji je Kado bio on sam8. Ovdje se, meutim, javlja potreba za jo jednom napomenom: kako je mogue da su takve korespondencije, koje tu predstavljaju istinske inicijacijske stupnjeve, pripisivane slobodnim vjetinama, koje su bile javno i slubeno predavane u svim kolama? Vjerujemo da su postojala dva naina njihovog predstavljanja, egzoteriki i ezoteriki: naspram svake profane znanosti mogla se staviti jedna druga koja je, da tako kaemo, imala isti predmet, ali ga je razmatrala s dubljeg stanovita, i koja je u odnosu na tu svjetovnu znanost bila ono to je vie znaenje svetih spisa u odnosu na njihovo doslovno znaenje. Moglo bi se rei jo i to da vanjske znanosti predstavljaju jedan nain izraavanja viih istina, jer su one same tek simbol neega to pripada drugom poretku; naime, kao to kae Platon, ulni svijet je samo odraz pojmovnog svijeta; sve prirodne pojave i svi povijesni dogaaji imaju simbolinu vrijednost, utoliko to izraavaju neto od onih naela na kojima se zasnivaju i ije su manje ili vie udaljene posljedice. Dakle, ako se izvri odgovarajua transpozicija, svaka znanost i svaka umjetnost moe poprimiti istinsku ezoterinu vrijednost; zato izrazi izvueni iz slobodnih vjetina ne bi mogli igrati, u srednjovjekovnim inicijacijama, ulogu slinu onoj koju jezik preuzet od graditeljske vjetine igra u spekulativnoj masoneriji? Ii emo i dalje od toga: razmatrati stvari na taj nain znai vratiti ih njihovom naelu; to gledite je, dakle, svojstveno samoj njihovoj biti, a nikako nije sluajno pridodano; a ako je tako, zar ne bi s tim povezana tradicija mogla sezati do samog podrijetla znanosti i umjetnosti, dok bi iskljuivo profano gledite bilo samo jedno posve moderno gledite, proisteklo iz opeg zaborava te tradicije? Ovdje se ne moemo baviti svim aspektima toga pitanja; pogledajmo, ipak, kojim rijeima sam Dante ukazuje, u komenta8

ru svoje prve Kancone, na to kako u svom djelu primjenjuje pravila nekolicine slobodnih vjetina: O uomini, che vedere non potete la sentenza di questa Canzone, non la riutate per; ma ponete mente alla sua belleza, che grande, s per costruzine, la quale si pertiene alli grammatici; si per lordine del sermone, che si pertiene alli rettorici; si per lo numero delle sue parti, che si pertiene alli musici9. Zar u takvom shvaanju glazbe kao neeg povezanog s brojem, dakle, kao znanosti o ritmu u svim njegovim korespondencijama, ne prepoznajemo odjek pitagorejske tradicije? I zar nije upravo ta ista tradicija ono to nam omoguuje razumjeti solarn ulogu pripisanu aritmetici, koja se postavlja u zajedniko srediste svih znanosti, kao i odnose koji povezuju sve te znanosti, a posebno glazbu s geometrijom, preko saznavanja proporcija formama (to nalazi svoju izravnu primjenu u arhitekturi) i s astronomijom, preko harmonije nebeskih sfera? Kasnije emo pokazati temeljni znaaj simbolike brojeva u Danteovom djelu; i premda ta simbolika nije samo pitagorejska, premda se nalazi i u drugim doktrinama naprosto zato to postoji samo jedna istina, ipak nam je doputeno vjerovati kako, od Pitagore do Vergilija i od Vergilija do Dantea, lanac tradicije ni u kojem sluaju nije prekinut na tlu Italije.

Slinosti izmedu masonstva i hermetizma


S opih razmatranja kojima smo se dosad bavili prei emo na one posebne slinosti na koje je ukazao Aroux i koje smo ranije tek uzgred spomenuli10: Pakao predstavlja profani svijet, istilite sadri inicijacijske probe, a Nebo je boravite Savrenih, koji objedinjuju i dovode do vrhunca um i ljubav... Na poetku nebeskog kruga koji opisuje Dante11 nalaze se alti Serani (uzvieni serami), to jest Principi celesti (Kneevi neba), a na njegovom kraju su najvii stupnjevi neba. Pokazuje se, meutim, kako se neki nii dostojnici kotske masonerije, koja pretendira da vue podrijetlo od, templara i koju u Ariostovom spjevu Orlando Furioso personicira Zerbino, kotski princ, ljubavnik Izabele od Galicije, takoer nazivaju prinevima, Prinevima Milosti; da se njihova Skuptina ili kapitular naziva Tree Nebo; da kao svoj simbol imaju jedan Paladijum, ili kip Istine, odjeven kao Beatrie u tri boje, zelenu, bijelu i crvenu12; da je njihov asnik (koji nosi zvanje Veoma izvrsni princ), i

10 | MAGAZIN ZA (POLITIKU) KULTURU I DRUTVENA PITANJA

O Tajanstvenoj ljestvici Kado, o kojoj e kasnije jo biti rijei, vidi Manuel maonnique F. Vauillaumea, XVI. i str. 213-214. Ovo djelo navodimo prema drugom izdanju (1830.). 9 Evo prijevoda ovog teksta: O ljudi, koji ne moete uvidjeti smisao ove kancone, nemojte je zato odbaciti, nego obratite pozornost na njezinu ljepotu, koja je velika, i zbog sastava, o kojemu pouavaju gramatiari, i zbog reda govora, o kojemu nauavaju retoriari, i zbog broja njezinih dijelova, o kojemu pouavaju muziari. Prijevod P. Pavliia. 10 Navodimo saetu verziju Arouxovih radova prema Sedir, Histoire des Rose-Croix, str. 16-20; 2. izdanje, str. 13-17. Naslovi Arouxovih djela su: Dante heretik, revolucionar i socijalista (objavljeno 1854. i ponovljeno 1939.) i Danteova komedija, doslovno prepjevana i komentirana prema duhu, propraena Kljuem simbolikog jezika bratstva Vjernici Ljubavi (1856.-1857.). 11 Raj, VIII. 12 U najmanju ruku je neobino da su te iste tri boje postale, u novije doba, nacionalne boje Italije; njoj se, inae, prilino esto pripisuje masonsko podrijetlo, iako je teko ustanoviti na emu se tono osniva ta ideja.

Mi s l i o c i koji u ruci ima strijelu a na grudima srce u trokutu13, personikaciji Ljubavi; da je tajanstveni. broj devet, koji je Beatrie posebno voljela Beatrie koju treba zvati Ljubav, kae Dante u Novom ivotu takoer dodijeljen ovom asniku, okruenom s devet stubova, devet devetokrakih svijenjaka s devet iaka, koji je, na kraju, imao osamdeset jednu godinu (to je proizvod ili, tonije, kvadrat broja devet) kad je Beatrie umrla, u osamdeset prvoj godini stoljea14. Zvanje Princa Milosti ili Trojnog Skota jeste 26. stupanj kotskog reda. Evo to o njemu kae F. Bouilly u svome Objanjenju dvanaest grbova koji predstavljaju ambleme i simbole dvanaest lozofskih stupnjeva kotskog Reda zvanog Stari i Priznati (od 19. do 30.): Taj stupanj je, prema nama, najnerazmrsiviji od svih koji sainjavaju tu uenu kategoriju: on se takoer naziva Trojni kot15. Zapravo, sve u toj alegoriji predstavlja amblem Trojstva: njena trobojna osnova (zeleno, bijelo i crveno), gura Istine u dnu i, konano, svuda taj znak Velikog Djela Prirode (na ije faze podsjeaju tri boje), sastavni elementi metala (sumpor, iva i sol)16, njihovo rastakanje i zgruavanje (solve et coagula), jednom rijeju, znanosti mineralne kemije (ili preciznije, alkemije), koju je kod Egipana osnovao Hermes i koja je medicini dala toliku mo i irinu (spagirija)17. Istina je da znanosti koje doprinose blaenstvu i slobodi slijede jedna za drugom i svrstavaju se suobrazno tome udesnom redu, to dokazuje da je Bog ljudima dao sve to je bilo mogue kako bi ublaio njihove bolove i produio njihov boravak na zemlji18. Prije svega, od broja tri, koji tako dobro predstavljaju tri kuta Delte, napravili su krani plameni simbol Boanstva; rekao bih kako je u broju tri, koji vodi podrijetlo iz pradavnih vremena19, ueni promatra otkrio prvobitni izvor svega onoga to potie misao, obogauje uobrazilju i daje pravu ideju o drutvenoj jednakosti... Nemojmo, dakle, asni Vitezovi, prestati biti Trojni koti, da odravamo i slavimo broj tri kao amblem svega onoga to ini ljudske dunosti, i to, u isti mah, upuuje na voljeno Trojstvo naeg Reda, uklesano na stubovima naeg Hrama: Vjera, Nada i Milosre20.
13 14

Ono to prije svega treba zapamtiti iz ovoga dijela jeste da stupanj o kojem je rije, kao i gotovo svi stupnjevi iz istog razreda, pokazuje jedno nedvosmisleno hermetiko znaenje21; a poeljno je posebno istaknuti vezu hermetizma s Vitekim redovima. Ovdje se ne moemo baviti istraivanjem povijesnog podrijetla visokih stupnjeva kotske masonerije, niti raspravljati o kontroverznoj teoriji po kojoj oni potjeu od templara; ali postojanje stvarnog i neposrednog srodstva, ili barem obnavljanja, nije nita manje izvjesno no injenica da veina tih stupnjeva, ali i neki od onih koje nalazimo u drugim redovima, izgledaju kao tragovi organizacija koje su nekad postojale kao nezavisne22, a naroito starih Vitekih redova, ije je osnivanje vezano za Kriarske ratove, to jest za jedno vrijeme u kojem izmeu Istoka i Zapada nisu postojali samo neprijateljski odnosi, kao to vjeruju oni koji zastaju na pojavama, ve i aktivna intelektualna razmjena, koja se uglavnom vrila posredstvom tih redova. Treba li prihvatiti pretpostavku da su upravo od Istoka oni preuzeli hermetika znanja i prilagodili ih sebi, ili je moda vjerojatnije da su od samih svojih poetaka imali slinu ezoteriju, i da ih je njihova vlastita inicijacija uinila prijemivima za veze s istonjacima na tom polju? To je jo jedno pitanje koje ovdje izvjesno ne moemo rijeiti, ali druga hipoteza, premda se na nju mnogo rjee nailazi nego na prvu23, nee izgledati nevjerojatna nekom tko zna da je tokom itavog srednjeg vijeka Zapad imao vlastitu inicijacijsku tradiciju; u prilog toj pretpostavci ide i injenica da su kasnije osnovani Redovi, koji nikad nisu ophodili s Istokom, takoer imali hermetiku simboliku, na primjer red Zlatnog Runa, ije ime najjasnije svjedoi o tome. Kako god bilo, u Danteovo vrijeme, u Templarskom redu je sasvim izvjesno postojao hermetizam, kao i poznavanje nekih doktrina koje su nesumnjivo arapskog podrijetla; one ni Danteu nisu bile nepoznate i svakako su do njega stigle tim putem; kasnije emo objasniti ovu zadnju tvrdnju. Vratit emo se masonskim podudarnostima koje spominje komentator; do sada smo vidjeli samo jedan dio, jer Aroux vjeruje kako je na vie stupnjeva kotskog reda uoio po-

Tom znaku raspoznavanja treba dodati i krunu nazubljenu zlatnim strelicama. Up. Light on Masonry, str. 250, i Manuel maonnique F. Vauillaumea str. 179-182. 15 Moramo priznati da ne vidimo koji bi odnos mogao postojati izmeu sloenosti ovog stupnja i njegovog naziva. 16 To alkemijsko trojstvo esto se poistovjeuje s trojstvom elemenata koji sainjavaju ljudsko bie: duhom, duom i tijelom. 17 Rijei u kosim zagradama dodali smo da bismo tekst uinili razumljivijim. 18 U ovim posljednjim rijeima moe se uoiti diskretna aluzija na alkemiarski eliksir dugog. ivota. Prethodni 25. stupanj, Vitez medene Zmije, prikazan je kao da sadri jedan dio prvog stupnja Egipatskih misterija, od kojih potiu medicina i velika vjetina spravljanja lijekova. 19 Autor svakako eli kazati: ija simbolika upotreba vodi podrijetlo iz pradavnih vremena, jer ne moemo pretpostaviti da je htio pripisati kronoloko podrijetlo samom broju tri. 20 Postoji pretpostavka da tri boje ovog stupnja simboliziraju tri teologalne vrline: bijelo predstavlja Vjeru, zeleno Nadu, crveno Milosre (ili Ljubav). Stupanj Princ Milosti ima sljedee oznake: crvena kecelja, koja u sredini ima nacrtan ili izvezen bijeli i zeleni trokut, i trobojna traka Reda oko vrata, ukrtena na grudima; na nju je kao ukras prikaen zlatni jednakostranini trokut (ili Delta); v. Manuel maonnique F. Vauillaumea, str. 181. 21 Jedan visoki mason koji je, po svemu sudei, vie upuen u modernu i profanu nauku po imenu povijest religija nego u pravo inicijacijsko znanje, grof Goble dAlviela, smatrao je da se ovom isto hermetikom i kranskom stupnju moe dati budistiko tumaenje, uz obrazloenje da postoji izvjesna slinost izmeu naziva Princ Milosti i Gospodar Suosjeanja. 22 Na primjer, postojao je jedan Red trinitaraca ili Red milosti koji je imao za cilj, u najmanju ruku za vanjski cilj, otkup ratnih zarobljenika. 23 Neki idu dotle da grbu, koji je u prilino bliskoj vezi sa hermetikim simbolizmom, pripisuju iskljuivo perzijsko podrijetlo, dok je grb zapravo postojao u antici kod velikog broja naroda, kako zapadnih tako i istonih, a posebno kod keltskih naroda.
STATUS, BROJ 5, STUDENI/PROSINAC 2004.

| 11

Mi s l i o c i tpunu analogiju s devet neba koja Dante obilazi u drutvu Beatrie. Navesti emo podudarnosti za sedam planetarnih neba: Mjesecu odgovaraju svjetovnjaci; Merkuru, Vitez Sunca (28. stupanj); Veneri, Princ Milosti (26., zeleno, bijelo i crveno); Suncu, Veliki Neimar (12.) ili Noahit (21.); Marsu, Veliki kot Sv. Andreja ili Patrijarh Krionosac (29., crveno s bijelim kriom); Jupiteru, Vitez bijelog i crnog Orla, ili Kado (30.); Saturnu, Zlatna ljestvica istih Kadoa. Istini za volju, neke od tih analogija izgledaju nam sumnjive; prije svega, neprihvatljivo je uzeti prvo nebo kao boravite profanih jer njihovo mjesto moe biti samo u vanjskoj tami; zar nismo ranije vidjeli da Pakao predstavlja profani svijet, dok se do raznih neba, ukljuujui i nebo Mjeseca, dospijeva samo prolaenjem kroz inicijacijska iskuenja istilita? Dobro nam je poznato da je sfera Mjeseca u posebnom odnosu s istilitem; ali tu nalazimo sasvim drukiji aspekt njegove simbolike i njih ne bi trebalo pobrkati s aspektom koji je predstavljen prvim nebom. Zapravo, Mjesec je u isti tren Janua Coeli i Janua Inferni, Dijana i Hekata24; stari su to dobro znali, pa se ni Dante tu nije mogao prevariti, niti pripisati profanima nebesko boravite, ak ni ono najnie. Mnogo je manje sporna identikacija simbolikih gura koje je vidio Dante: kri na Marsovom nebu, orla na Jupiterovom, ljestve na Saturnovom. Taj kri izvjesno moemo usporediti s onim koji je nekad bio razlikovno obiljeje Vitekih redova, a sad jo slui kao amblem mnogim masonskim stupnjevima; a budui da je postavljen u Marsovu sferu, zar ne bi bio opravdan zakljuak da je posrijedi aluzija na vojniki karakter tih redova, koji ih je naveo da se pokau u javnosti, i na vanjsku ulogu koju su igrali u kriarskim ratnim pohodima?25 to se tie dva druga simbola, nemogue je u njima ne prepoznati simbole Templarskog Kadoa; u isti mah, orao, kojega je ve klasina antika dodjeljivala Jupiteru, a Indijci Vinuu26, bio je amblem starog Rimskog carstva (na to nas podsjea prisustvo Trajana u orlovom oku), a to je ostao i u Svetom Carstvu. Jupiterovo nebo je boravite mudrih i pravednih kneeva: Diligite justitiam, qui judicatis terram27 ova korespondencija se, poput svih Danteovih za druga neba, moe potpuno objasniti
24

astrolokim razlozima; hebrejsko ime planete Jupiter je Cedek, to znai pravednik. O ljestvici Kado ve smo govorili: budui je Saturnova sfera smjetena neposredno iznad Jupiterove, do podnoja te ljestvice stie se pomou Pravednosti (Cedakah), a do njenog vrha pomou Vjere (Emounah). Taj simbol ljestvi ima, po svemu sudei, kaldejsko podrijetlo, i na Zapad je prenesen s Mitrinim misterijama: ljestve su tada imale devet preki, a svaka od njih je bila nainjena od razliitog metala, u skladu s korespondencijama metala i planeta; s druge strane, znamo da u biblijskoj simbolici nalazimo Jakovljeve ljestve koje povezuju zemlju s nebom, te imaju istovjetno znacenje28. Prema Danteu, osmo nebo Raja, zvjezdano nebo (ili zvijezde nekretnice) jest nebo Ruinog kria: Savreni su tu obueni u bijelo; oni tu pokazuju simboliku slinu onoj Viteza od Heredoma29; oni propovijedaju evangeliku doktrinu, upravo onu Luterovu, suprotstavljenu rimokatolikoj. To je Arouxovo tumaenje, koje svjedoi o brkanju, na kakvo kod njega esto nailazimo, dva domena, ezoterije i egzoterije: prava ezoterija mora biti iznad suprotnosti koje se uoavaju u vanjskim kretanjima profanog svijeta, a ako ta kretanja ponekad neopaeno izazivaju ili usmjeravaju mone inicijacijske organizacije, moe se rei da one njima vladaju ali ne i da se s njima mijeaju na takav nain da utjeu na svaki od suprotstavljenih dijelova. Tono je da se protestanti, a naroito luteranci, obino slue rijeju evangeliki kako bi s njom oznaili vlastitu doktrinu, a s druge strane znamo da je Luterov peat imao kri u sreditu rue; znamo takoer da se rozenkrojcerska organizacija, koja se pojavila u javnosti 1604. (i s kojom se Descartes bezuspjeno nastojao povezati) nedvosmisleno izjasnila kao antipapska. Trebamo, meutim, rei kako je taj Ruin kri s poetka XVII. stoljea ve uveliko bio ospoljen i veoma udaljen od pravog, izvornog znaenja Ruinog kria, koji nikad nije bio udruenje u pravom smislu rijei; a to se tie Lutera, on je izgleda bio tek sporedan initelj, izvjesno ne mnogo svjestan uloge koju je imao odigrati; meutim, ti razliiti momenti jo nisu potpuno rasvijetljeni. Kako god bilo, bijele halje lzabranih ili Savrenih, izgleda-

Ta dva aspekta odgovaraju vratnicama dva solsticija; moglo bi mnogo toga da se kae o ovoj simbolici koju su stari Latini saeli u obliju Janusa. S druge strane, valjalo bi povui razlike izmeu Podzemnog svijeta, Limba i vanjske tame o kojoj je rije u Evanelju; ali to nas ne bi daleko odvelo, i ne bi promijenilo nita u tvrdnjama koje iznosimo ovdje, gdje je rije samo o tome da se, u opim crtama, razdvoje profani svijet i inicijacijska hijerarhija. 25 Moemo jo napomenuti da je Marsovo nebo predstavljeno kao boravite muenika vjere; ak i tu, u Marte i martiri (muenici), postoji neka vrsta igre rijei kakvu nalazimo i na drugim mjestima: brdo Monmartr zvalo se Mont de Mars (Marsovo brdo) prije nego to je postalo Mont des Martyrs. Skrenuemo uzgred panju na jo jednu neobinu injenicu: imena tri muenika Monmartra, Dionizija, Rustikusa i Eleuterosa zapravo su tri Bakhova imena. tovie, sveti Dionizije, u svojstvu prvog pariskog biskupa, obino se poistovjeuje sa svetim Dionizijem Areopagitom, a u Ateni je Areopag takoer bio Marsovo brdo. 26 Simbolika orla u razliitim tradicijama iziskuje posebnu studiju. 27 Raj, XVIII., 91-93. 28 Zanimljivo je napomenuti da se sveti Petar Damiano, s kojim Dante razgovara na Saturnovom nebu, javlja i na popisu (preteno legendarnom) Imperatores Rosoe-Crucis navedenom u Clypeum Veritatis Ireneja Agnostusa (1618.). 29 Red Heredom Kilvininga i Veliki Kapitular visokih stupnjeva vezan za Veliku Kraljevsku Lou Edimburga, iji je osniva prema tradiciji, bio Kralj Robert Brus (Thory, Acta Latomorum, sv. I., str. 317). Engleska rije Heredom (ili heirdom) znai naslijee (templara); meutim, neki autori izvode to ime iz hebrejske rijei Herodim, titule nadzornika nad radnicima koji su gradili Solomonov hram (up. na lanak o tome u tudes traditionelles, oujak 1948.).

12 | MAGAZIN ZA (POLITIKU) KULTURU I DRUTVENA PITANJA

Mi s l i o c i ju nam prije svega kao aluzija na templarska odijela, iako oigledno imaju veze s nekim apokaliptikim tekstovima30 ; postoji jedan posebno znaajan odlomak koji se na to odnosi31: Qual e colui che tace e dicer vuole, Mi trasse Beatrice, e disse: mira Quanto e il convento delle bianche stole! Ova tumaenje omoguuje, izmeu ostalog, da se d vrlo precizno znaenje izrazu sveta vojska, koji nalazimo malo dalje, u stihovima koji ak, reklo bi se, diskretno izraavaju preobraaj templarstva poslije njegova prividnog ukidanja iz kojeg se rodilo rozenkrojcerstvo32: In forma dunque di candida rosa Mi si mostrava la milizia santa, Che nel suo sangue Cristo fece sposa. S druge strane, kako bi bolje razumjeli o kojoj simbolici se radi u naem posljednjem navodu prema Arouxu pomoi e nam ovaj opis Nebeskog Jeruzalema koji nalazimo u Kapitularu Vrhovnih Prineva Ruinog kria, Reda Heredom Kilvininga ili kotskog Kraljevskog Reda, nazvanog i Vitezovi Orla i Pelikana: U dnu (posljednje sobe) nalazi se slika koja prikazuje planinu i rjeicu to tu izvire; na njenoj obali stoji drvo s dvanaest vrsta plodova. Na vrhu planine vidi se jedno postolje sainjeno od dvanaest dragih kamenova uglavljenih u dvanaest draa. Iznad toga postolja nalazi se jedna zlatna kocka; na svakoj od njenih strana prikazana su tri anela s imenima svih dvanaest izraelskih plemena. U toj kocki je jedan kri, a u njegovom srediste jagnje koje lei33. Tu, dakle, nalazimo apokaliptiku simboliku, a nastavak e pokazati do koje su mjere cikline koncepcije na koje se ona odnosi blisko povezane sa samim planom Danteovog djela. U XXIV. i XXV. pjevanju Raja, nalazimo trostruki poljubac Princa Ruinog Kria, pelikana, bijele halje kakve imaju i starjeine iz Apokalipse, tapie peatnog voska, tri teologalne vrline masonskih Kapitulara (Vjera, Nada i Milosre)34; naime, simbolini svijet Ruinog kria (Rosa candida iz XXX. i XXXI. pjevanja) prisvojile su Rimska crkva, kao guru Spasiteljeve Majke (Rosa mystica iz litanija) i Tulu30 31

ska crkva (albiani), kao tajanstveni model generalne skuptine Vjernika Ljubavi. Te metafore ve su koristili pavlini, pretee katara u X. i XI. stoljeu. Smatramo da je korisno predoiti te zanimljive slinosti; izvjesno bismo mogli da navedemo jo mnogo drugih, bez velikih tekoa; ipak, osim moda u sluaju templarstva i izvornog rozenkrojcerstva, ne bi trebalo iz njih izvoditi odve stroge zakljuke o bliskoj srodnosti razliitih inicijacijskih oblika kod kojih su naeni neko slini simboli. Zapravo, ne samo da je osnova uenja uvijek i svuda isti, ve to na prvi pogled moe izgledati neobinije i sami naini izraavanja esto pokazuju udnovatu slinost, i to u tradicijama koje su suvie udaljene u vremenu i prostoru da bi se moglo govoriti o neposrednom utjecaju jednih na druge; svakako, u slinim sluajevima, da bi se otkrila stvarna veza, moralo bi se otii mnogo dalje u prolost nego to nam to doputa povijest. S druge strane, komentatori poput Rosettija i Arouxa, prouavajui na svoj nain simboliku Danteovog djela, ostali su pri jednom aspektu koji moemo nazvati vanjskim; time elimo kazati da su se zaustavili na onome to rado nazivamo ritualnom stranom, to jest, na formama koje vie skrivaju nego to saopavaju duboki smisao onima koji nisu kadri otii dalje od njih. I kao to je vrlo tono reeno, prirodno je da je tako; naime, da bi se mogle uoiti i razumjeti konvencionalne ili alegorijske aluzije i referencije potrebno je poznavati objekt aluzije ili alegorije; u ovom sluaju, treba poznavati mistina iskustva koja tokom prave inicijacije doivljavaju inicijanti i njihovi uitelji. Onaj tko ima takvih iskustava ni najmanje ne sumnja da u Boanstvenoj komediji i u Eneidi postoji metaziko-ezoterika alegorija koja, u isti mah, prikriva i pokazuje uzastopne faze kroz koje prolazi svijest inicijanta na svom putu ka besmrtnosti35.

Dante i rozenkrojcerstvo
Prigovor koji srno uputili Rosettiju i Arouxu moe se odnositi i na Eliphasa Lvija; naime, iako je uoio povezanost Danteovog djela s antikim misterijama, on je prije svega vidio politiku, ili politiko-religijsku stranu koja, po na-

Otkrivenje Ivanovo, VII., 13-14. Raj, XXX., 127-129. Ko kog to uti, a govorit eli,/ mene povue Beatrice: Sudi/ ree koliki zbor je halja bijelih. Ovdje emo napomenuti da se rije convento (zbor) upotrebljava u masoneriji da oznai velike skuptine. 32 Raj, XXXI., 1-3. Dakle na ruu nalik bijelu, istu,/ pokaza mi se sveta vojska to je/ postala krvlju zarunica Kristu. Posljednji stih mogao bi se odnositi na simbolizam templarskog crvenog kria. 33 Manuel maonnique F. Vuilliaumea, str. 143-144. Up. Otkrivenje Ivanovo, XXI. 34 U Kapitularima Ruinog kria (osamnaesti kotski stupanj) imena tri vrline predstavljaju njihovu krilaticu Sloboda, Jednakost, Bratstvo; s njima bi se moglo dovesti u vezu i ono to se u simbolikim stupnjevima naziva tri glavna stuba Hrama: Mudrost, Snaga, Ljepota. Tim istim vrlinama odgovaraju kod Dantea sveti Petar, sveti Jakov i sveti Ivan, tri apostola koji su prisustvovali Preobraenju. 35 Arturo Reghini, navedeni lanak, str. 545-546.
STATUS, BROJ 5, STUDENI/PROSINAC 2004.

| 13

Mi s l i o c i em miljenju, ima tek drugorazredan znaaj, i pogreno je pretpostavljao da su prave inicijacijske organizacije neposredno ukljuene u vanjske odnose. U svojoj Povijesti magije ovaj autor kae: Napisani su mnogi komentari Danteovog djela i studije o njemu ali, koliko nam je poznato, nitko nije ukazao na njegov pravi karakter. Smjelim otkrivanjem misterija u svome djelu, veliki Gibelin objavio je rat papstvu. Danteov ep je ivanovski36 i gnostiki; to je hrabra primjena gura i brojeva Kabale na kranske dogme i indirektno pobijanje svega to je u tim dogmama apsolutno. Njegovo putovanje kroz natprirodne svjetove zavrava se kao inicijacija u eleuzinske i tebanske misterije. Vergilije ga vodi i titi u krugovima novog Tartara, kao da je taj njeni i melankolini proricatelj sudbina Polionovih sinova u oima rentinskog pjesnika nezakoniti, ali istinski otac kranskog epa. Blagodarei Vergilijevom poganskom geniju, Dante izmie ponoru na ijem je ulazu proitao jednu oajniku reenicu; izmie mu okrenuvi glavu gdje mu bijahu pete, to jest stajui na stanovite suprotno dogmi, a onda se penje na svjetlost sluei se samim demonom kao kakvim udovinim ljestvama on izmie uasu pomou uasnog, stravinom pomou stravinog. Pakao je, reklo bi se, bezizlazan samo za one koji ne znaju iz njega da se vrate; ako mi je doputeno da se posluim jednim narodnim izrazom, on hvata avola za rep i oslobaa se vlastitom hrabrou. To je ve prevazieni protestantizam i pjesnik neprijatelja Rima ve je nagovijestio Fausta koji se uspinje na nebo na glavi pobijeenog Mestofelesa37. U stvarnosti, volja da se objave misterije, pod pretpostavkom da je to mogue (a nije, jer je svaka istinska misterija neizraziva), i unaprijed donijeta odluka da se zauzme stanovite suprotno dogmi, to jest svjesno izokretanje znaenja i vrijednosti simbola, nije obiljeje jedne vrlo visoke inicijacije. Na sreu, mi ne vidimo nita od toga kod Dantea, iji se ezoterizam, naprotiv, zaodijeva slabo prozirnim velom, iako poiva na strogo tradicionalnim osnovama; vidjeti u njemu preteu protestantizma, a moda i revolucije, naprosto zato to je bio protivnik papstva na politikom terenu, to znai sasvim pogreno protumaiti njegovu misao i ne razumjeti duh njegove epohe. Jo jedna stvar izgleda teko odriva: miljenje da je Dante kabalista u pravom smislu rijei; tu trebamo biti veo36

ma oprezni, jer vrlo dobro znamo da neki nai suvremenici lako podlijeu zabludi da su nali Kabalu kad god se susretnu s nekom formom ezoterizma. Zar nije jedan masonski pisac ozbiljno tvrdio da su Kabala i Vitetvo jedno te isto, i da te dvije rijei imaju zajedniko podrijetlo38, to je u suprotnosti s elementarnim etimolokim pojmovima? Zbog takvih neuvjerljivih tvrdnji moramo biti obazrivi i ne smijemo na osnovu nekih neodreenih slinosti zakljuiti da je ovaj ili onaj bio kabalista; pored toga, Kabala po svojoj biti pripada hebrejskoj tradiciji39, a nemarno nikakvih dokaza o izravnom idovskom utjecaju na Dantea40. Takvo miljenje se zasniva samo na Danteovoj upotrebi znanosti o brojevima; ta znanost zaista igra jednu od najvanijih uloga u hebrejskoj Kabali, ali njenu upotrebu nalazimo i drugdje; hoemo li, na osnovu istog argumenta zakljuiti kako je i Pitagora bio kabalista?41 Kao to smo ve rekli, ima vie razloga da Dantea dovedemo u vezu s pitagorejstvom nego s Kabalom, jer je on o judaizmu znao prije svega ono to je kranstvo od njega sauvalo u svojoj doktrini. Uoimo takoer, nastavlja Eliphas Lvi, da Danteov Pakao nije nita drugo do negativno istilite. Objasnit emo tu tvrdnju: ini se da je njegovo istilite uoblieno prema Paklu kao u kalupu, ono je nalik poklopcu ili zatvarau ponora, i jasno nam je zato je rentinski Titan, uspinjui se do Raja, gurnuo istilite u Pakao. To je u izvjesnom smislu, tono brdo Pakla se uzdie na junoj hemisferi, napravljeno je od grae izbaene iz zemljinih njedara, a ponor je izdubio Luciferov pad; ali Pakao ipak ima devet krugova, koji su izokrenuti odraz devet neba, dok istilite ima samo sedam odjeljaka; simetrija, dakle, ne postoji u svim tokama. Njegovo nebo se sastoji od niza kabalistikih krugova odijeljenih kriem, kao Ezekielova petokraka zvijezda; u sreditu toga kria cvjeta rua, te vidimo kako se po prvi put pojavljuje, javno izloen i gotovo kategoriki razjanjen, simbol Ruinog kria. Dodue, u to isto doba, isti simbol pojavio se, iako moda na manje jasan nain, u jednom drugom slavnom pjesnikom djelu, u Romanu o rui. Eliphas Lvi smatra da su Roman o rui i Boanstvena komedija dva suprotstavljena (tonije bi bilo: komplementarna) oblika jednog istog djela uvoenje u nezavisnost duha, satira na raun svih suvremenih institucija i alegorijska for-

Sveti Ivan se esto smatra poglavarom unutranje Crkve, i prema nekim shvaanjima ije tragove ovdje nalazimo, on je u tom svojstvu suprotstavljen svetom Petru, poglavaru vanjske Crkve; istinu treba prije traiti u injenici da njihovi autoriteti pripadaju razliitim domenima. 37 Ovaj odlomak Eliphasa Lvija (iz Dogme i obreda visoke magije), preuzeo je, bez spominjanja izvora, Albert Pike u knjizi Pouke i dogma Slobodnog zidarstva, str. 822; uostalom, i sam naslov djela oigledno je podraavanje naslova Eliphasove knjige. 38 Up. Ch.-M. Limousin, La Kabbale littrale occidentale. 39 Sama rije kabala na hebrejskom znai tradicija, te ako se ne pie na tom jeziku nema nikakvog razloga da se ta rije koristi da oznai svaku tradiciju. 40 Valja, meutim, rei da je, prema svjedoanstvima suvremenika, Dante odravao redovne odnose s jednim vrlo uenim idovom, koji je i sam bio pjesnik, Immanuelom ben Salomon ben Jekuthielom (1270.-1330.); ali je jednako tono da nema nikakvih specino judaistikih tragova u Boanstvenoj komediji; s druge strane, Immanuel je s njom bio inspiriran za jedno od svojih djela, iako Israel Zangwill smatra da je to neodriva pretpostavka zbog kronolokih nepodudarnosti. 41 To miljenje je Reuchlin doista izrazio.

14 | MAGAZIN ZA (POLITIKU) KULTURU I DRUTVENA PITANJA

Mi s l i o c i mula velikih tajni Bratstva ruinog kria, koje, dodue, jo nije nosilo to ime i koje, tovie, kao to smo ve rekli, nikad nije bila udruenje, sa svim onim formama koje ta rije podrazumijeva (s izuzetkom nekoliko ranijih ogranaka, koji su manje-vie skretali s glavne linije). S druge strane, nezavisnost duha ili, bolje reeno, intelektualna nezavisnost, nije u srednjem vijeku bila tako nesvakidanja pojava kao to se danas obino zamilja, pa se ni sami redovnici nisu libili prilino slobodne kritike dokaze za to moemo pronai ak i u skulpturama katedrala; u svemu tome nema nieg to bi ukazivalo na istinsku ezoteriju, dok u djelima o kojima ovdje govorimo postoji neto mnogo dublje. Ti znaajni pojavni oblici okultizma, kae dalje Eliphas Lvi, podudaraju se s vremenom pada templara, kad je Jean de Meung ili Clopinel , suvremenik Danteove starosti, stvarao u svojim najljepim godinama na dvoru Filipa Lijepog. To je duboka knjiga u lakoj formi42, jedno otkrivenje tajni okultizma koje nije nita manje ueno od Apulejevog. Rue Flamela, Jean de Meunga i Dantea nikle su u istom ruinjaku43. Od ovih redova ogradit emo se samo u jednoj stvari: naime, rije okultizam, koju je izmislio sam Eliphas Lvi, slabo moe oznaiti ono to je postojalo prije njega, naroito ako imamo u vidu u kom pravcu se razvio suvremeni okultizam, koji iako sebe smatra obnovom ezoterizma nije nita drugo do njegova gruba krivotvorina, jer njegovi upravljai nikad nisu posjedovali istinske principe nit ikakvu ozbiljnu inicijaciju. Eliphas Lvi je nesumnjivo prvi raskrinkao svoje samozvane nasljednike, koji mu intelektualno nisu dorasli, premda ni on sam nije tako dubok kao to se eli prikazati i premda sve pojave promatra jednostrano, kroz prizmu mentaliteta jednog revolucionara iz 1948. Iako s izvjesnim zakanjenjem raspravljamo o njegovom miljenju, znamo koliko je veliki bio njegov utjecaj, ak i na one koji su ga jedva razumjeli, i smatramo da je dobro utvrditi granice u kojima moemo priznati njegovu kompetenciju: njegov glavni nedostatak a to je zapravo nedostatak njegovog doba jeste to to drutvene preokupacije stavlja u prvi plan i to ih uplie u sve bez razlike; u Danteovo doba, svaka stvar je bolje postavljana na mjesto koje joj po pravu pripada u opoj hijerarhiji. Povijest ezoterijskih uenja posebno je zanimljiva zbog toga to se pokazuje da se mnoge znaajne manifestaci42 43

je tih doktrina podudaraju, uz odstupanje od nekoliko godina, s ukidanjem Templarskog reda; izmeu tih dogaaja postoji nesumnjiva veza, ali se ona teko moe precizno odrediti. U prvim godinama XIV. stoljea, a svakako ve i tokom prethodnog stoljea, postojala je, kako u Francuskoj tako i u Italiji, jedna tajna tradicija (moe se rei okultna, ali ne okultistika), ona ista koja e kasnije biti nazvana rozenkrojcerskom tradicijom. Ime Fraternitas Rosoe-Crucius pojavljuje se prvi put 1374., a prema nekim autorima (naroito Michaelu Maieru) 1413.; legenda o Christianu Rosenkreuzu, navodnom osnivau ije su ime i ivot isto simboliki, vjerojatno nije mogla biti potpuno stvorena prije XVI. stoljea; ali, kao to smo upravo vidjeli, sam simbol Ruinog kria izvjesno je znatno stariji. Kakvo god posebno znaenje eljeli dati rozenkrojcerskoj doktrini prije pojave pravog rozenkrojcerstva (ako smatramo da je potrebno davati joj neko znaenje u to doba), ona izvjesno pokazuje crte koje nam doputaju ukljuiti je u ono to se, na prilino uopen nain, naziva hermetizmom. Povijest te hermetike tradicije blisko je povezana s povijeu vitekih redova; u vrijeme kojim se mi ovdje bavimo, nju su uvale inicijacijske organizacije kakve su bile Fede Santa i Fedeli dAmore, kao i Zidarstvo Svetog Grala, iji povjesniar Henri Martin govori u tom smislu44 o vitekim romanima koji su i dalje jedna od velikih knjievnih pojava ezoterizma u srednjem vijeku: U Titurelu, legenda o Gralu dostie svoj zadnji udesan preobraaj pod utjecajem ideja koje je Wolfram45 izgleda crpio u Francuskoj, posebno kod templara na jugu zemlje. Gral se vie ne uva na Britanskom otoku, ve u Galiji, na granicama panjolske. Junak po imenu Titurel osniva manastir da bi u njega poloio svetu Posudu; tom tajanstvenom graevinom upravlja prorok Merlin koga je Josip iz Arimateje osobno uputio u plan idealnog Hrama, Solomonovog Hrama46. Vitetvo grala ovdje postaje Zidarstvo, to jest jedno asketsko Slobodno zidarstvo iji se lanovi nazivaju templisti; tu se moe raspoznati namjera da se uz zajedniko srediste predstavljeno tim idealnim Hramom, veu Red templara i brojna bratstva graditelja koja tada obnavljaju arhitekturu srednjeg vijeka. Tu naziremo mnoge mogunosti, pronicanja u ono to nazivamo podzemnom povijeu toga vremena, koja je mnogo sloenija nego to se obino misli... Ono to je udno, ali i sasvim nesumnjivo jest da se povijest modernog Slobodnog zidarstva moe pratiti unazad, stopu po stopu, sve do Zidarstva Svetog Grala47.

To isto moemo rei za Rabelaisova djela (XVI. stoljee), koja takoer sadre jedno ezoterino znaenje, dostojno briljivijeg istraivanja. Eliphas Lvi, Histoire de la Magie, 1860., str. 359-360. Ovdje je vano napomenuti da postoji neka vrsta italijanske adaptacije Romana o rui, pod naslovom Il Fiore, iji je autor, Sir Durante Fiorentino, po svemu sudei nitko drugi do Dante; naime, pjesnikovo pravo ime bilo je Durante, a Dante je samo skraenica. 44 Histoire de France, sv. III., str. 398-399., 45 vapski templar Wolfram dEschenbach, autor Parsifala, i podraavatelj benediktinskog satirinog autora Guyota od Provanse, ije ime pogreno navodi kao Kyot Provansalski. 46 Henri Martin ovdje dodaje i jednu napomenu: Parsifal je na kraju prenio Gral i ponovo izgradio hram u Indiji, a sveenik Ivan, ktivni poglavar izmiljenog orijentalnog kranstva, naslijedio je zadatak uvanja svetog Pehara. 47 Ovdje dotiemo jedno veoma zanimljivo pitanje, ali se ne moemo njime baviti jer bi nas to odvelo predaleko od nae teme: postoji vrlo bliska veza izmeu simbolike Grala i opeg sredita na koje aludira Henri Martin, ali, reklo bi se, ne nasluujui njegovu duboku realnost, ba kao to ne shvaa ni to simboliziraju, u istom redu ideja, sveenik Ivan i njegovo tajanstveno kraljevstvo.
STATUS, BROJ 5, STUDENI/PROSINAC 2004.

| 15

Mi s l i o c i Moda bi bilo neoprezno prihvatiti na suvie iskljuiv nain miljenje izraeno ovom zadnjom reenicom, zato to su veze moderne masonerije s ranijim organizacijama takoer krajnje sloene; ali o tome ipak treba voditi rauna, jer tu u najmanju ruku moemo nai obavjetenje o jednom od stvarnih izvora masonstva. Sve to nam moe pomoi donekle shvatiti naine prenoenja ezoterinih uenja tokom srednjeg vijeka, kao i teko razumljivu povezanost inicijacijskih organizacija u vrijeme kada su one zaista bile tajne u najpunijem znaenju te rijei. dernog masonstva, zalog uskrsnua i besmrtnosti. Ali i samo kranstvo pokazuje nam jedan slian simbolizam: u katolikoj liturgiji, svetkovinom Grane48 poinje sveta sedmica, koja e vidjeti Kristovu smrt i njegov silazak u Pakao, zatim njegovo uskrsnue za kojim e ubrzo uslijediti njegovo slavno uzaae; upravo na Veliki ponedjeljak poinje Dante svoju priu, kao da time nagovjetava da je u potrazi za tajanstvenom granom zalutao u mranoj umi u kojoj e sresti Vergilija; a njegovo putovanje kroz svjetove trajat e sve do Uskrnje nedjelje, to jest sve do dana uskrsnua. Kao da smrt i silazak u Pakao, s jedne strane, i uskrsnue i uzaae na Nebo s druge, predstavljaju dvije suprotne i komplementarne faze, od kojih je prva nuna priprema za drugu, i koje emo bez muke otkriti i u opisu iz hermetikog Velikog djela; takvo dvosmjerno kretanje postoji u svim tradicionalnim doktrinama. U islamu, na primjer, nalazimo epizodu o Muhamedovom nonom putovanju, koja sadri silazak u podruja pakla (isra), a zatim uzlazak u razliite rajeve ili nebeske sfere (miraj); u nekim relacijama toga nonog putovanja nalazimo zaista upadljive slinosti s Danteovim spjevom, to je navelo neke tumae da tu vide jedan od glavnih izvora njegovog nadahnua. Don Miguel Asin Palacios pokazao je da postoje mnoge slinosti izmeu Boanstvene komedije (da i ne govorimo o nekim odlomcima iz Novog ivota i Gozbe) i Knjige o nonom putovanju (Kitab el-isra) i Otkrivenja iz Meke (Futuhat elMekkiyah) Muhjudina ibn Arabija, djela starijih za osamdesetak godina, i zakljuio da su te slinosti brojnije nego sve one koje su komentatori uoili izmeu Danteovog djela i svih drugih knjievnosti iz svih zemalja49. Navest emo nekoliko primjera: U jednoj preradi muslimanske legende, vuk i lav prepreuju put hodoasniku, ba kao to pantera, lav i vuk prisiljavaju Dantea na uzmicanje... Nebo je Danteu poslalo Virgilija, a Muhamedu Debraila; i jedan i drugi tokom putovanja zadovoljavaju hodoasnikovu radoznalost. U obje legende Pakao je najavljen istovjetnim znacima: snanim vrtlogom sukljanjem plamenova... Arhitektura danteovskog Pakla podudara se u svim pojedinostima s onom koju nalazimo u muslimanskom Paklu: to su dva dinovska lijevka sainjena od niza katova krunih razina ili stepenika koji se postepeno sputaju sve do sredita zemlje; na svakom od njih boravi odreena kategorija grenika to su dublje, to je vea njihova krivica i to su tee njihove muke. Svaka razina je izdijeljena na vie drugih koje su dodijeljene razliitim podvrstama grenika; konano, oba su Pakla smjetena ispod grada Jeruzalema... Da bi se oistio po izlasku iz Pakla, prije nego to e se popeti u Raj, Dante se podvrgava trostrukom pranju. Takvo trostruko pranje

Vanzemaljska putovanja u razliitim tradicijama


Jedno od pitanja koje je snano zaokupljalo komentatore Dantea jest, po svemu sudei, pitanje o izvorima s kojima bi trebalo povezati njegovu zamisao silaska u Pakao, a ujedno je to i jedna od onih toaka gdje se najjasnije pokazuje nesposobnost istraivaa koji su tim pitanjima pristupili na sasvim svjetovan nain. Tu, zapravo, ima stvari koje se mogu razumjeti samo ako se posjeduju neka saznanja o fazama realne inicijacije; to emo sada pokuati objasniti. Glavni razlog zato Dante uzima Vergilija za vodia u prva dva dijela svoga putovanja prebiva nesumnjivo svi su u tome suglasni u sjeanju na VI. pjevanje Eneide; tome treba dodati da tu, kod Vergilija, ne nalazimo tek obinu pjesniku kciju, ve i dokaz nesumnjivoga inicijacijskog znanja. Nije se bez razloga u srednjem vijeku rairila praksa sortes virgilianoe; a to to su od Vergilija htjeli nainiti arobnjaka samo je narodna i egzoterika deformacija jedne duboke istine koju su vjerojatno bolje osjeali nego izraavali ljudi koji su njegovo djelo poredili sa Svetim knjigama, iako su se njime sluili samo kao sredstvom proricanja od vrlo relativnog znaaja. S druge strane, nije teko utvrditi da je, u stvari koja nas ovdje zanima, sam Vergilije imao pretea medu Grcima; treba se samo prisjetiti Odisejevog putovanja u zemlju Kimeraca i Orfejevog silaska u Pakao; ali zar suglasnost koju u svemu tome zapaamo ne dokazuje nita vie do niz pozajmica i imitacija? Istina je da to o emu je rije stoji u najtjenjoj vezi s antikim misterijima i da ta razliita pjesnika ili legendarna kazivanja nisu nita drugo do prevodi jedne iste stvarnosti: zlatna grana koju Enej, predvoen Sibilom, prvo bere u umi (to je ona ista selva selvaggia u koju Dante smjeta poetak svoga spjeva) jest grana koju su nosili eleuzinski posveenici i koja podsjea i na akaciju mo48

Latinsko ime tog praznika je Dominica in Palmis; palma i grana su oigledno jedna te ista stvar, a palma kao obiljeje muenika imala je i znaenje na koje ovdje ukazujemo. Podsjetit emo i na narodno ime Cvijetni uskrs (Cveti), koje jasno izraava vezu simbolike tog praznika sa uskrsnuem; iako oni koji ga danas upotrebljavaju nisu toga svjesni. 49 Miguel Asn Palacios, La Escatologia musulmana en la Divina Comedia, Madrid, 1919. Up. Blochet, les Sources orientales de La Divine Comedie, Pariz, 1901.

16 | MAGAZIN ZA (POLITIKU) KULTURU I DRUTVENA PITANJA

Mi s l i o c i proiava due i u muslimanskoj legendi: prije nego to stupe na Nebo one zaredom bivaju porinute u vode tri rijeke koje, navodnjavaju Abrahamov vrt... Arhitektura nebeskih sfera kroz koje se uzlazi u Nebo takoer je istovjetna u te dvije legende; u devet neba rasporeene su, prema svojim zaslugama, due blaenih koje se na kraju sve okupljaju Empireji ili posljednjoj sferi... Kao to se Beatrie povlai pred svetim Bernardom da bi on poveo Dantea u posljednje dijelove, tako isto Debrail naputa Muhameda u blizini Bojeg prijestola do kojeg e ga privui svjetlosni vijenac... Konana apoteoza dvaju uzlazaka je ista: dva putnika, uzdignuta do Bojeg prisustva, opisuju Boga kao jedno jezgro snane svjetlosti, okrueno s devet koncentrinih prstenova koje ine zbijeni redovi bezbrojnih aneoskih dua to odaju svjetlosne zrake; prsten koji je najblii jezgru sainjen je od heruvima; svaki prsten obavija onaj koji je neposredno ispod njega, a svih devet neprestano krue oko boanskog sredita... Nie ravni, astronomska neba, krugovi mistine rue, aneoski horovi koji okruuju sredite boanske svjetlosti, tri kruga koja simboliziraju lino trojstvo, preuzeo je rentinski pjesnik, od rijei do rijei, od Muhjudina ibn Arabija50. Takve podudarnosti, krajnje tone ak i u pojedinostima, ne mogu biti sluajne, te imamo mnogo razloga za tvrdnju kako je Dante zaista u velikoj mjeri bio inspiriran Muhjudinovim spisima; ali, kak oje do njih doao? Kao mogui posrednik javlja se Brunetto Latini, koji je boravio u panjolskoj; ta hipoteza nam, meutim, ne izgleda dovoljno uvjerljivom. Muhjudin je roen u Mursiji, otud i njegov nadimak El-Anda-lusi, ali nije proveo itav ivot u panjolskoj; umro je u Damasku; imao je uenika u itavom islamskom svijetu, a najvie u Siriji i Egiptu, i na kraju, malo je vjerojatno da su njegova djela tada bila dostupna javnosti; u najmanju ruku, neka od njih to nikad nisu bila. U stvari, Muhjudin nikako nije bio mistiki pjesnik kao to zamilja Asin Palasios; u islamskom ezoterizmu on je nosio ime E-eik al-akbar, to znai najvei meu duhovnim Uiteljima, uzorni Uitelj, na osnovu ega moemo zakljuiti da je bit njegova uenja isto metazika i da mnoga naela islamskih inicijacijskih redova, ukljuujui i ona koja su ujedno najuzvienija i najvra, neposredno iz njega ishode. Ve smo naznaili da su takve organizacije u XII. vijeku, to jest upravo u Muhjudinovo vrijeme, bile povezane s vitekim redovima i smatramo da se time moe objasniti prenoenje koje smo opisali; da je bilo drukije, i da je Dante upoznao Muhjudina preko nekog od svjetovnih puteva,
50 51

zato ga nikada ne bi spomenuo zajedno s drugim egzoterinim lozoma islama, Avicenom ili Averoesom?51 Pored toga, poznato je da je na poecima rozenkrojcerstva bilo islamskih utjecaja, o emu svjedoe i navodna putovanja Christiana Rosenkreuza na Istok; ali, pravo podrijetlo rozenkrojcerstva treba traiti, kao to smo ve rekli, upravo u vitekim redovima; oni su u srednjem vijeku stvarali istinske intelektualne veze izmeu Istoka i Zapada. Zapadni moderni kritiari, koji na Muhamedovo nono putovanje gledaju kao na puku legendu, manje-vie poetinu, smatraju kako ta legenda nije specino islamska niti arapska, ve da potjee iz Perzije, jer se povijest o jednom slinom putovanju nalazi u jednoj mazdejskoj knjizi, Arda Virah Nameh52. Neki misle kako treba otii jo dalje, sve do Indije, gdje se moe nai, u brahmanizmu kao i u budizmu, mnotvo simbolikih opisa razliitih stanja egzistencije u obliku jedne hijerarhijski organizirane cjeline Neba i Podzemnog svijeta; neki ak idu do pretpostavke da je Dante mogao neposredno pretrpjeti indijski utjecaj53. Kad se radi o onima koji u svemu tome ne vide nita drugo do literaturu, taj nain predstavljanja moe se razumjeti, iako je prilino teko povjerovati, ak i sa isto povijesnog stanovita, da je Dante mogao znati neto o Indiji bez posredovanja Arapa. Ali za nas te slinosti ne pokazuju nita drugo do jedinstvo doktrine koja je sadrana u Svim tradicijama; nema nieg neobinog u tome to svuda nalazimo izraene iste istine; da nas to ne bi udilo, potrebno je da najprije budemo svjesni upravo injenice da su to istine, a ne manje-vie proizvoljne kcije. Tamo gdje nailazimo samo na slinosti opeg karaktera, nemamo pravo izvoditi zakljuak o neposrednoj komunikaciji; takav zakljuak opravdan je samo tamo gdje su iste ideje izraene na istovjetan nain, kao u sluaju Mahjudina i Dantea. Izvjesno je da se ono to nalazimo kod Dantea potpuno slae sa indijskim teorijama svjetova i kozmikih ciklusa, ali to kod njega nije zaodjeveno specinom indijskom formom; takvo slaganje nuno emo nai kod svih onih koji su svjesni istih istina, kakav god bio nain na koji su do njih dospjeli.

Tri svijeta
Razlikovanje tri svijeta, koje predstavlja opi plan Boanstvene komedije, zajedniko je svim tradicionalnim uenjima; meutim, ono poprima razliite oblike, pa ak i u samoj

A. Cabaton, La Divine Comedie et lIslam, u Revue de lHistoire des Religions, 1920.; taj lanak sadri saetak rada g. Asina Palaciosa. Pakao, IV., 143-144. 52 Blochet. tudes sur lHistoire religieuse de lIslam, u Revue de IHistoire des Religions, 1899. Postoji jedan francuski prevod Knjige Arda Virafa, objavljen 1887.; prevodilac je M. A. Bartelemi. 53 Angelo de Gubernatis, Dante e lIndia, u Giornale della Societ asiatica italiana, sv. III., 1899., str. 3-19; Le Type indien de Lucifer chez Dante, u Actes du X Congrs des orientalistes. G. Kabaton, u lanku koji smo gore naveli, ukazuje da je Ozanam ve naslutio dvostruki islamski i indijski utjecaj na Dantea (Essai sur la philosophie de Dante, str. 198. i dalje); ali moramo rei da nam Ozanamovo djelo, usprkos ugledu koji uiva, izgleda krajnje povrno.
STATUS, BROJ 5, STUDENI/PROSINAC 2004.

| 17

Mi s l i o c i Indiji postoje dvije podjele koje se ne poklapaju, ali nisu ni proturjene, ve samo odgovaraju dvjema razliitim tokama gledanja. Prema jednoj od njih, tri svijeta su Podzemni svijet, Zemlja i Nebo; prema drugoj, u kojoj se Podzemni svijet ne pojavljuje, to su Zemlja, Atmosfera (ili srednje podruje) i Nebo. Valja priznati da se u prvoj podjeli srednje podruje smatra obinim produetkom zemaljskog svijeta; meutim, upravo u toj ulozi se kod Dantea javlja istilite; ono se moe poistovjetiti s tim podrujem. S druge strane, ako ostanemo pri ovoj usporedbi, druga podjela je strogo ekvivalentna razlikovanju koje nalazimo u katolikoj doktrini izmeu borbene Crkve, stradalnike Crkve i pobjednike Crkve; ni tu ne moe biti govora o Paklu. Konano, esto postoje jo i brojne potpodjele Neba i Podzemnog sveta; ali, u svakom sluaju, uvijek je rije o jednom hijerarhijskom rasporedu stupnjeva egzistencije, koji realno postoje u neogranienom mnotvu i mogu biti razvrstani na razne naine, u zavisnosti od toga koje su analoke korespondencije uzete za osnovu simbolikog predstavljanja. Neba su via stanja bia; Podzemni svjetovi su, kao to im samo ime kae, niz stanja; a kad kaemo via i nia, to treba razumjeti u odnosu na ljudsko ili zemaljsko stanje, koje je prirodno uzeto kao srednji lan usporedbe, jer nam ono neizbjeno slui kao polazite. Budui da je istinska inicijacija svjesno osvajanje viih stanja, lako je shvatiti zato je ona simbolino opisana kao uzlazak ili nebesko putovanje: ali, moe se postaviti pitanje zato tom uzlasku prethodi silazak u Podzemni svijet. Za to ima vie razloga; ne moemo ih navesti u cjelini ako se ne upustimo u odve obimna razjanjenja, koja bi nas odvela daleko od posebnog predmeta ove studije; rei emo samo ovo: s jedne strane, taj silazak je saeto ponavljanje stanja koja logiki prethode ljudskom stanju, koja su odredila njegove posebne okolnosti i koja, uz to, moraju sudjelovati u potonjem preobraaju; s druge strane, on omoguuje da se, prema nekim modalitetima pokau mogunosti nieg poretka koje bie u nerazvijenom stanju jo nosi u sebi i koje ono mora iscrpsti kako bi moglo pristupiti ostvarenju viih stanja. Treba naglasiti da ovdje nije rije o stvarnom vraanju bia na stanja koja je ve ostavilo za sobom; ono ta stanja moe istraivati samo posredno, taka to e postajati svjesno tragova koje su ona ostavila u tamnijim podrujima samog, ljudskog bia; zato je Podzemni svijet simbolino predstavljen kao oblast koja se nalazi u unutranjosti Zemlje. Nasuprot tome, neba su realno via stanja; dakle, ne govori se samo o njihovom odrazu u ljudskom stanju, a njihov najvii produetak jest srednje podruje ili istilite, planina na
54 55

iji vrh Dante smjeta svoj zemaljski Raj. Stvarni cilj inicijacije nije samo obnavljanje rajskog stanja, koje je tek jedna etapa na putu to vodi ka mnogo veoj visini, jer tek poslije te etape poinje pravo nebesko putovanje; taj cilj je aktivno osvajanje nadljudskih stanja, jer kao to Dante ponavlja za Evaneljem, Regnum coelorum violenzia pate...54 i tu treba vidjeti jednu od osnovnih razlika izmeu posveenika i mistika. Drugim rijeima, ljudsko stanje mora najprije biti dovedeno do svoje pune ekspanzije pomou cjelovitog ostvarivanja onih mogunosti koje su mu svojstvene (rajsko stanje znai upravo tu punou); ali, to nipoto nije kraj, ve samo osnova na koju e se bie osloniti da bi moglo salire alle stelle55, to jest da bi se uzdiglo u via stanja koja obrazuju planetarne i stelarne sfere, reeno jezikom astrologije, a aneoske hijerarhije, prema jeziku teologije. Treba, dakle, razlikovati dva razdoblja u tom uspinjanju; prvi je, zapravo, uspinjanje samo u odnosu na obinu ovjenost: kolika god bila visina neke planine, ona je ipak nitavna u usporedbi s udaljenou izmeu Zemlje i Neba; u stvari, tu se prije moe govoriti o produetku, jer je rije o potpunom razvijanju ljudskog stanja. Razvoj mogunosti potpunog bia dogaa se najprije kao irenje, a zatim kao uzdizanje, da se posluimo rjenikom islamske ezoterije; a dodati emo i to da razlika izmeu ta dva perioda odgovara antikoj podjeli na male misterije i velike misterije. Tri faze na koje se redom odnose tri dijela Boanstvene komedije mogu se dalje objasniti indijskom teorijom guna, fundamentalnih svojstava ili, tonije, tendencija iz kojih ishodi ukupno oitovano bie; sattwa, suobraznost istoj biti Bia, koja je istovjetna sa svjetlou Saznanja, simboliziranom sijanjem nebeskih sfera koje predstavljaju via stanja rajas, nagon koji izaziva rasprostiranje bia u nekom odreenom stanju, kakvo je ljudsko stanje, ili, drugim rijeima, razvoj toga bia na nekom nivou egzistencije; i konano, tamas, tama poistovjeena s neznanjem, mrani korijen bia u njegovim niim stanjima. Tako se, sattwa, uzlazna tendencija, odnosi na via i svijetla stanja, to jest na Nebo, a tamas, silazna tendencija, na nia i mrana stanja, to jest na Podzemni svet; rajas se moe predstaviti kao rasprostiranje u horizontalnom pravcu, a odnosi se na srednji svijet, to ovdje znai svijet ovjeka, jer mi svoj stupanj egzistencije uzimamo kao osnovu usporedbe; podrazumijeva se da taj svet obuhvaa Zemlju sa istilistem, to jest da je on jedinstvo tjelesnoga i psihikoga svijeta. Vidimo da to tono odgovara prvom od dva naina predstavljanja tri svijeta koja smo ranije spomenuli; a prelazak iz je-

18 | MAGAZIN ZA (POLITIKU) KULTURU I DRUTVENA PITANJA

Raj, XX., 94. Regnum coelorum od estine pati. istilite, XXXIII., 145. ...I za uzlet spreman meu zvijezde. Treba uoiti da se sva tri dijela spjeva zavravaju rijeju stelle (zvijezde), jer to potvruje poseban znaaj koji je za Dantea imala astroloka simbolika. Zadnje rijei Pakla, riveder le stelle (da ugledamo zvijezde), oznaavaju povratak u stanje svojstveno ovjeku, odakle je mogue promatrati via stanja kao odraz; posljednje rijei istilita ve smo naveli. to se tie zavrnog stiha Raja: LAmor che muove il Sole e laltre Stelie (Ljubav to giba sunce i sve zvijezde), on oznaava, kao zadnju stanicu nebeskog putovanja, boansko sredite, koje je izvan svih sfera, i koje je, po Aristotelovim rijeima, nepokretni pokreta svih stvari; ime Ljubav koje mu je Dante dodijelio moe dati maha zanimljivim razmatranjima u vezi sa simbolikom svojstvenom inicijaciji vitekih redova.

Mi s l i o c i dnog od tih svjetova u drugi moe biti opisan kao neto to ishodi iz jedne promjene u opem usmjerenju bia, ili iz promjene gune koja u njemu prevladava i usmjerava ga. Postoji jedan vedski tekst u kojem su tri gune prikazane kako se preobraaju jedna u drugu prema opadajuem redu: Sve je bilo tamas: on (Vrhovni Brahma) naredio je promjenu, i tamas je poprimila boju, to jest prirodu rajas (posrednika izmeu tame i svjetlosti); a rajas se, poto je ponovno dobila zapovijest, zaodjenula prirodom sattwe. U ovom tekstu nalazimo neto poput sheme ustrojstva tri svijeta poev od prvobitnog kaosa mogunosti i suobrazno redu nastanka i povezivanja ciklusa sveope egzistencije. Pored toga, svako bie, da bi ostvarilo sve svoje mogunosti, mora redom proi, u onome to ga se posebno tie, kroz stanja koja odgovaraju tim razliitim ciklusima, i zato inicijacija, koja ima za cilj potpuni dovretak bia, mora prolaziti kroz iste faze: inicijacijski proces tono reproducira kozmogonijski proces zato to postoji konstitutivna slinost izmeu Makrokozmosa i Mikrokozmosa56. sjetit emo samo na jednu od najvanijih: uenje o sedam planeta, koje slui kao osnova mnotvu slinih korespondencija (ve smo naveli primjer sedam slobodnih vjetina). Broj 22 povezan je s brojem 7 u razlomku 22/7, koji je priblian izraz odnosa obima kruga prema njegovom promjeru, tako da skup ta dva broja predstavlja krug, najsavreniju guru za Dantea kao i za pitagorejce (sve podjele svakog od tri svijeta imaju kruan oblik); tovie, 22 ujedinjuje simbole dva elementarna kretanja aristotelovske zike: pomjerno kretanje, predstavljeno brojem 2, i mijenjanje, predstavljeno brojem 20, kao to sam Dante objanjava u Gozbi58. Takvo tumaenje daje Benini za ovaj zadnji broj; iako priznajemo da je ono sasvim tono, moramo kazati kako nam taj broj ne izgleda tako fundamentalan kao to on misli, i da ak smatramo kako je izveden iz jednog drugog, koji ovaj autor tek uzgred spominje, a koji je zapravo znaajniji: to je broj 11, a 22 je tek njegov umnoak. Na ovome emo se malo zadrati; najprije, taj propust nam kod Beninija izgleda utoliko neobiniji to se itav njegov rad zasniva na sljedeoj napomeni: veina zaokruenih prizora ili epizoda u koje su podijeljena razliita pjevanja Pakla ima ili jedanaest strofa ili dvadeset i dvije (nekolicina ih ima samo deset); nalazimo i izvjestan broj preludija i nala sa sedam strofa; a ako te proporcije nisu uvijek ouvanje, tome je razlog injenica da je prvobitni plan Pakla kasnije promijenjen. Kad se to ima u vidu, zato ne bismo smatrali kako je broj 11 u najmanju ruku jednako znaajan kao i 22? Ta dva broja povezana su i s dimenzijama graninih jaruga (bolgie), iji su obimi jedanaest, odnosno dvadeset i dvije milje; ali, 22 nije jedini umnoak od 11 koji se pojavljuje u spjevu. Nailazimo i na broj 33; to je broj pjevanja u svakom od tri dijela; samo ih Pakao ima 34, ali prvo je vie nalik opem uvodu; na taj nain je ukupan broj pjevanja u dijelu zaokruen na 100. S druge strane, kad znamo to je Danteu znaio ritam, s dobrim razlogom emo zakljuiti da nije proizvoljno odabrao stih od 11 slogova, ba kao ni strofu od tri stiha koja nas podsjea na trojstvo; svaka strofa ina 33 sloga, a cjeline od 11 i 22 strofe, o kojima je upravo bilo rijei, sadre 33, odnosno 66 stihova; svi razliiti umnoci od 11 koje ovdje nalazimo imaju posebnu simboliku vrijednost. Nije, dakle, dovoljno ograniiti se, kao to ini Benini, na to da se uvedu brojevi 10 i 11 izmeu u 7 i 22 kako bi se obrazovao jedan tetrakord koji ima maglovitu slinost s grkim tetrakordom; to objanjenje nam izgleda prilino smueno. Broj 11 je zaista igrao znaajnu ulogu u simbolizmu nekih inicijacijskih organizacija; a to se tie njegovih umnoaka,

Simbolini brojevi
Prije nego to preemo na razmatranja koja se tiu teorije kozmikih ciklusa, moramo napraviti nekoliko napomena o ulozi simbolike brojeva u Danteovom djelu; pronali smo vrlo zanimljiva obavjetenja o toj temi u jednom djelu profesora Rodolfa Beninija57, ali nam se ini da je on propustio izvesti neke od moguih zakljuaka. Tono je da se njegov rad bavi istraivanjem prvobitnog plana Pakla i da je motiviran prije svega literarnim razlozima; ipak, po naemu miljenju, on prua osnovu za neke tvrdnje koje imaju mnogo vei znaaj. Prema Beniniju, kod Dantea postoje tri para brojeva koji imaju autentinu simboliku vrijednost: to su 3 i 9, 7 i 22, 515 i 666. to se tie prva dva broja, tu nema nikakvih tekoa: svatko zna da je opa podjela spjeva trojna i upravo smo objasnili iz kojih dubokih razloga; s druge strane ve smo spomenuli da je 9 broj Beatrie, kao to se jasno vidi u Novom ivotu. Taj broj 9 je, uz to, neposredno povezan s prvim u paru, budui je njegov kvadrat, i mogli bismo ga nazvati trostrukim trojstvom; to je broj aneoskih hijerarhija, dakle Neba, ali i broj krugova Pakla, jer postoji odnos obrnute simetrije izmeu Neba i Podzemnog sveta. to se, pak, tie broja 7, koji nalazimo naroito u podjeli istilita, sve tradicije i njega smatraju svetim brojem, ali mislimo da ovdje nije neophodno nabrajati sve njegove primjene; pod56

Teorija tri gune, koje se odnose na sve mogue oblike pojavnog svijeta, podlona je, naravno, mnogim primjenama; jedna od njih, koja se posebno tie ulnog svijeta, nalazi se u kozmolokoj teoriji elemenata; ali, ovdje emo se baviti samo najopijim znaenjem, jer je rije samo o tome da se objasni podjela cjeline pojavnog bia prema hijerarhijskom rasporedu tri svijeta, i da se ukae na znaaj te podjele s inicijacijskog stanovita. 57 Per la restituzione della Cantica dell Inferno alla sua forma primitiva, u Nuovo Patto, rujan-studeni 1921., str. 506-532. 58 Tree elementarno kretanje, to jest rastenje, predstavljeno je brojem 1.000; zbir ta tri simbolina broja iznosi 1.022, broj koji, prema Danteu, egipatski mudraci smatraju brojem zvijezda nekretnica.
STATUS, BROJ 5, STUDENI/PROSINAC 2004.

| 19

Mi s l i o c i prisjetimo se samo kako je 22 broj slova hebrejskog alfabeta, a znamo koji je njegov znaaj u Kabali; 33 je broj godina Kristovog zemaljskog ivota, koji ponovo nalazimo u simbolikim godinama masonskog Ruinog kria, kao i u broju stupnjeva kotske masonerije; u arapskom je 66 ukupna brojana vrijednost imena Alah, a 99 je, prema islamskoj tradiciji, broj glavnih boanskih atributa; mogli bismo bez sumnje navesti jo mnogo takvih primjera. Pored razliitih znaenja koja se mogu pridati broju 11 i njegovim umnocima, njegova upotreba kod Dantea predstavlja istinski znak prepoznavanja, u najstroem znaenju toga izraza; smatramo da upravo tu treba traiti razlog izmjena koje je pretrpio Pakao poslije prve redakcije. U motive koji su mogli dovesti do tih izmjena Benini ubraja izvjesne promjene u kronolokom i arhitektonskom planu djela, koje su svakako mogue, ali nam ne izgledaju nepobitno dokazane; ali, on spominje i nove injenice koje je pjesnik elio uzeti u obzir u sustavu proroanstava, i ini nam se da se on upravo tu pribliava istini, naroito kad dodaje: Na primjer, papa Klement V. umro je 1314., kad je morala biti dovrena prva verzija Pakla. U stvari, pravi razlog, po naem miljenju, treba traiti u dogaajima koji su se odigrali od 1300. do 1314, to jest u ukidanju Templarskog reda i razliitim posljedicama koje su uslijedile59; uostalom, Dante se nije mogao uzdrati da ne spomene te dogaaje, pa je kroz usta Huga Capeta predskazao zloine Filipa Lijepog, nakon to je govorio o uvredi koju je ovaj nanio Kristu u njegovom namjesnitvu; zatim je nastavio60: Veggio il nuovo Pilato si crudele, Che cio nol sazia, ma, senza decreto, Porta nel Tempio le cupide vele. I, to je jo neobinije, sljedea strofa61 sadri Nekam Adonai62 Templarskog kadoa izraen Danteovim rijeima: O Signor mio, quando saro la lieto A veder la vendetta, che, nascosa, Fa dolce lira tua nel tuo segreto? Nema nikakve sumnje da su upravo to nove injenice koje je Dante uzeo u obzir, i to ne iz onih pobuda na koje bi se moglo pomisliti kad bi se zanemarila priroda organizacija kojima je pripadao. Te organizacije koje su proizale iz Templarskog reda i koje su preuzele jedan dio njegovog nasljea, morale su se preruavati jo mnogo briljivije nego ranije, posebno poslije smrti njihovog vanjskog poglavara, cara Henrika VII. od Luksemburga, iji je budui prijesto Beatrie pokazala Danteu na najviem Nebu63. Tada je trebalo prikrivati znak. prepoznavanja koji smo spomenuli: podjele spjeva u kojima se najjasnije pojavljuje broj 11 morale su biti ne ukinute, ali svakako uinjene manje vidljivima, tako da ih mogu otkriti samo oni koji poznaju njihov smisao i znaenje; i kad imamo u vidu da je prolo est stoljea prije nego to je njihovo postojanje objelodanjeno, treba priznati da su eljene mjere opreza bile dobro poduzete i djelotvorne64. Na drugoj strani, u isto vrijeme kada je unio izmjene u prvi dio svoga spjeva, Dante je uveo i nove referencije na druge simbolike brojeve; o tome Benini kae: Dante je zatim zamislio da udesi intervale izmeu proroanstava i drugih naglaenih dijelova spjeva na takav nain da oni jedni drugima odgovaraju poslije odreenog naravno, simbolinog broja stihova. Sve u svemu, jedan sustav rima i ritmikih perioda zamijenjen je drugim, mnogo sloenijim, kao to i prilii jeziku otkrivenja, kojim se slue bia obdarena sposobnou gledanja u budunost. Tu se pojavljuju uveni brojevi 515 i 666, kojih je trilogija puna: 666 stihova dijeli Ciaccovo proroanstvo od Vergilijevog; 515 dijeli Farinatino proroanstvo od Ciaccovog; 666 stoji izmeu proroanstava Brunetta Latinija i Farinate, i jo 515 izmeu

Zanimljivo je promatrati niz tih datuma: godine 1307. je Filip Lijepi, u dogovoru sa Klementorn V., zarobio Velikog majstora i glavne asnike Reda templara (sedamdeset dvojicu, glasi legenda, i tu imamo jo jedan simbolian broj); godine 1312. Henrik od Luksemburga proglaen je za cara; godine 1312. Red templara slubeno je ukinut; godine 1313. car Henrik VII. umro je na misteriozan nain, po svoj prilici je bio otrovan; godine 1314. izvreno je pogubljenje templara, nakon procesa koji je trajao sedam godina; iste godine umrli su Filip Lijepi i papa Klement. 60 istilite, XX., 91-93. Vidim gdje novi kruti Pilat nee/ da stia glad ve nepovlasno svoje/ lakomo jedro prema Templu skree. Po Danteu, Filipa Lijepog pokreu krtost i gramzivost; izmeu dva ina koja se pripisuju ovom kralju postoji moda blia veza nego to se pretpostavlja: njegova su djela unitenje Templarskog reda i promjena novane jedinice. 61 istilite, XX., 94-96. Gospode, kad e vidjet oi moje/ osvetu koja, u tajnosti skrita/ tvojoj, otrinu blai srdbe tvoje? 62 Na hebrejskom te rijei znae: Osveta, o /moj/ Gospode!. Adonai se doslovno moe prevesti s moj Gospode, a upravo taj oblik nalazimo u Danteovom tekstu (O, signor mio...). 63 Raj, XXX., 124-148. Upravo u ovom dijelu je rije o zboru halja bijelih. Organizacije o kojima govori uzele su za lozinku rije Altri, koju Aroux (Dante hrtique, rvolutionnaire et socialiste, str. 227) tumai na sljedei nain: Arrigo Lucemburghese, Teutonico, Romano Imperotore; mi smatramo da rije Teutonico nije tona i da je treba zamijeniti rijeju Templare. Istini za volju, morala je postojati veza izmeu Templarskog reda i Teutonskih vitezova; oni nisu sluajno osnovani gotovo u isto vrijeme, prvi 1118., a drugi 1128. godine. Aroux pretpostavlja da bi rije altri mogla biti protumaena na taj nain u jednom Danteovom stihu (Pakao, IX., 9) i da se, tako isto, rije tal (isto, VIII., 130 i IX., 8) moe prevesti kao Teutonico Arrigo Lucemburghese. 64 Broj 11 sauvan je u obredu 33. kotskog stupnja, gdje je povezan upravo s datumom ukidanja Templarskog reda, prema masonskoj, a ne prema svjetovnoj eri.
59

20 | MAGAZIN ZA (POLITIKU) KULTURU I DRUTVENA PITANJA

Mi s l i o c i proroanstva Nikole III. i gospodina Brunetta. Brojevi 515 i 666, koji se ovdje tako pravilno izmjenjuju, suprotstavljeni su jedan drugom u simbolizmu koji je Dante prihvatio: znamo da je u Apokalipsi 666 broj zvijeri, i da su se mnogi uputali u nebrojene proraune, esto rukovoeni samo vlastitom uobraziljom da bi pronali broj koji predstavlja numeriku vrijednost Antikrista, jer taj broj je broj ovjeka65; s jedne strane, broj 515 je izriito spomenut u znaenju direktno suprotnom od onog koje nalazimo u Beatriinom predskazanju: Un cinquecento diece e cinque, messo di Dio.. 66. Mislilo se da je taj broj 515 isto to i tajanstveni Veltro, neprijatelj vuka koji je, dakle, poistovjeen sa apokaliptikom zvijeri67; pretpostavljalo se, takoer, da oba ta simbola oznaavaju Henrika od Luksemburga68. Ovdje nemamo namjeru raspravljati o tome to znai Veltro69, ali ne vjerujemo da bi tu trebalo vidjeti aluziju na odreenu linost; smatramo da je rije samo o jednom aspektu Danteove ope koncepcije Carstva70. Benini, s obzirom da je uoio kako se broj 515 rimskim brojevima pie DVX, tumai ta slova kao inicijale za Dante, Veltro di Cristo; meutim, to tumaenje je izrazito usiljeno i, pored toga, nita nam ne daje za pravo pretpostaviti kako je Dante elio poistovjetiti se s tim boanskim izaslanikom. Zapravo, dovoljno je promijeniti red tih numerikih slova kako bi se dobilo DVX, to jest rije Dux kojoj nije potrebno nikakvo objanjenje71; dodat emo jo da zbir cifara broja 515 iznosi 1172: taj Dux moe biti Henrik od Luksemburga ako se ba hoe, ali on takoer moe biti, s jednakim pravom, sasvim drugi vladar kojega e moda izabrati iste organizacije da bi ostvarile cilj koji im je dodijeljen u drutvenom poretku, a koji kotska masonerija i dalje oznaava kao vladavinu Svetog Carstva73. naziva kronologijom Danteovog spjeva. Ve smo podsjetili na to da je Dante obavio svoje putovanje kroz svjetove tokom Velikoga tjedna, to jest u onom trenutku liturgijske godine koji odgovara proljetnoj ravnodnevici; vidjeli smo takoer da su u to doba, prema Arouxu, katari vrili svoje inicijacije. S druge strane, u masonskim loama Ruinog kria, sjeanje na Tajnu veeru obavljano je na Veliki etvrtak, dok se s radom simbolino nastavljalo u tri po podne u petak, to jest u dan i sat Kristove smrti. Konano, poetak Velikoga tjedna podudario se godine 1300. s punim mjesecom; tim povodom moemo dopuniti niz podudarnosti na koje je ukazao Aroux tako to emo istaknuti da su noahiti odravati svoje skuptine u vrijeme punog mjeseca. Godina 1300. oznaila je polovinu Danteovog ivota (tada je imao 35 godina), a za njega je ona predstavljala i polovinu vremena; ponovo emo navesti Beninijeve rijei: Zanesen u jednu krajnje egocentrinu misao, Dante je postavio svoju viziju u sredinu ivota svijeta kretanje Neba trajalo je prije njega 65 stoljea, a trajat e jo 650 poslije njega i vjeto je izveo da se tu susretnu tone godinjice, U tri vrste astronomskih godina, najveih povijesnih dogaaja, a u etvrtoj, godinjica najveeg dogaaja njegovog osobnog ivota. Ono na to prije svega treba obratiti pozornost jest procjena ukupnog trajanja sveta, ili, kako bismo radije rekli, tekueg ciklusa: dva puta po 65 stoljea, to jest, 130 stoljea ili 13.000 godina, pri emu je od poetka kranske ere isteklo 13 stoljea, dakle tono jedna desetina ukupnog dotadanjeg postojanja svijeta. Broj 65 je i sam po sebi zanimljiv: sabiranjem njegovih brojki ponovo se dobiva 11, a pored toga 11 je tu razloeno na 6 i 5, simbolini broj Makrokozmosa, odnosno Mikrokozmosa; oba ta broja Dante izvodi iz prvobitnog jedinstva kad kae: ...Cosi come raia dell un, se si conosce, il cinque e il sei74. Konano, kad 65 izrazimo rimskim brojevima, kao to smo uinili sa 515, dobivamo LXV, ili, ako na isti nain promijenimo red numerikih slova, dobivamo LVX, to jest rije Lux; a to moe imati veze sa masonskim dobom Istinske Svjetlost75.

Kozmiki ciklusi
Poslije ovih zapaanja kojima smo eljeli utvrditi neke znaajne povijesne trenutke, stiemo do onoga to Benini
65 66

Otkrivenje Ivanovo, XIII., 18. istilite, XXXIII., 43-44. Kad jedan petsto deset i pet, bie/ od Boga slano... 67 Pakao, I., 110-111. Znamo da je vuk bio prvi simbol Rima, ali je on kasnije, u doba careva, zamijenjen orlom. 68 E. G. Parodi, Poesia e Storia nella Divina Commedia. 69 Veltro je hrt, pas, i Aroux pretpostavlja da je tu moda posrijedi igra rijei izmeu cane i naslova Kan koji nose tatarske voe; i ime Danteovog zatitnika, Can Grande della Scala, moe imati dvojak smisao. U tim pretpostavkama nema nieg nevjerojatnog, jer to nije jedini primjer simbolike zasnovane na fonetskoj slinosti; dodat emo jo da u raznim jezicima korijen can ili kan oznaava mo, to se moe dovesti u vezu s istim redom ideja. 70 Danteova zamisao Cara moe se usporediti s akravartijem ili univerzalnim monarhom Indusa, ija je osnovna uloga da odrava mir sarvabhaumika, to jest na itavoj zemlji; mogue je takoer, usporediti ovu teoriju Carstva s Kalifatom kod Muhjudina. 71 Moemo primijetiti da je Dux isto to i tatarski Khan. 72 Isto tako, slova DIL, inicijali od Diligite justitiam..., koja su najprije navedena odvojeno (Raj, XVIII., 78) imaju vrijednost 551, broja koji je sastavljen od istih znamenki kao i 515, te je zbir njegovih znamenki takoer 11. 73 Meutim, neki kotski Vrhovni savjeti, naroito onaj belgijski, sasvim su izbacili iz svojih Konstitucija i obreda izraz Sveto Carstvo; tu vidimo poseban znak nerazumijevanja najosnovnijih elemenata simbolike, to pokazuje u kojoj su mjeri propali ak i najvii stupnjevi nekih ogranaka suvremenog masonstva. 74 Raj, XV., 56-57. Od prvog, ko iz je(jedinice znane/ dolazi znanje broja pet i est. 75 Dodat emo i to da je 65 u hebrejskoj tradiciji broj boanskog Adonai.
STATUS, BROJ 5, STUDENI/PROSINAC 2004.

| 21

Mi s l i o c i Ali, tu je najzanimljivije neto drugo: razdoblje od 13.000 godina nije nita drugo do polurazdoblje pomicanja ravnodnevice unaprijed, procijenjen s grekom od plus 40 godina, dakle manjom od pola stoljea, to predstavlja jednu sasvim prihvatljivu priblinu vrijednost, pogotovo kad uzmemo u obzir da je to trajanje izraeno stoljeima. Pravi period traje ukupno 25.920 godina, a njegova polovina je 12.960 godina; taj poluperiod je perzijska i grka velika godina, koja se ponekad procjenjuje na 12.000 godina, to je znatno netonije nego Danteovih 13.000 godina. Tu veliku godinu stari su smatrali vremenom koje protekne izmeu dvije obnove svijeta, to bez sumnje treba protumaiti, u povijesti zemaljskog ovjeanstva, kao vremenski raspon izmeu velikih kataklizmi u kojima su nestajali itavi kontinenti (u posljednjoj je nestala Atlantida). Istini za volju, to je tek jedan sekundarni ciklus, koji se moe smatrati dijelom drugog, ireg ciklusa; ali, zahvaljujui izvjesnom zakonu korespondencije, svaki sekundarni ciklus ponavlja, na manjoj ljestvici, faze velikog ciklusa kojem pripada. Ono to se moe rei o ciklusnom zakonu uope nai e, dakle, svoju primjenu na razliitim stupnjevima: povijesni ciklusi, geoloki ciklusi, kozmiki ciklusi u pravom smislu, s podjelama i potpodjelama koje dalje umnoavaju mogunosti primjene. Pored toga, kad stupimo izvan granica zemaljskog svijeta, vie ne moe biti govora o mjerenju trajanja jednog ciklusa doslovno shvaenim brojem godina; brojevi tada dobivaju isto simbolinu vrijednost i prije izraavaju razmjer nego stvarna trajanja. Jednako je tono da su, u indijskoj kozmologiji, svi ciklusni brojevi u biti zasnovani na periodu pomjeranja ravnodnevice unaprijed i da su s njim u jasno odreenoj vezi76; to je, dakle, fundamentalna pojava u astronomskoj primjeni ciklusnih zakona i, prema tome, prirodno polazite svih analognih transpozicija koje se mogu izvriti na osnovu tih istih zakona. Nemamo namjeru ovdje se baviti razvojem tih teorija; znaajno je, meutim, da je Dante uzeo istu osnovu za svoju simbolinu kronologiju i da i ovdje moemo utvrditi njegovo potpuno slaganje s tradicionalnim uenjima Istoka77. Moemo se, meutim, zapitati zbog ega Dante postavlja svoju viziju tono u sredinu velike godine; tu se zaista moe govoriti o egocentrizmu ako se ne pronau drugi razlozi. Ovdje je potrebna jedna napomena: kad se odredi neka polazna toka u vremenu i kad se poevi od nje rauna trajanje ciklinog perioda, uvijek e se dospjeti do to76

ke koja e potpuno korespondirati s onom od koje smo poli, jer upravo ta korespondencija izmeu elemenata ciklusa koji idu jedan za drugim osiguravaju njihov kontinuitet. Dakle, idealno polazite postavljeno je u sredinu jednog takvog perioda; na taj nain se dobivaju dva jednaka trajanja, jedno koje prethodi i drugo koje slijedi, u kojima se zbiva itava revolucija neba, jer se sve stvari na kraju nalaze ne u istovjetnom poloaju (tvrditi tako neto znai pasti u Nietzcheovu zabludu vjenog vraanja) ve u poloaju koji analogno korespondira poetnom. To se geometrijski moe predstaviti na sljedei nain: ako je dati ciklus poluperiod pomjeranja ravnodnevice unaprijed, i ako se itav period predstavi krugom, dovoljno je povui horizontalni promjer da bi se taj krug podijelio na dvije polovine od kojih svaka predstavlja jedan poluperiod, iji poetak i kraj odgovaraju dvjema krajnjim tokama promjera; ako promatramo samo gornji polukrug, i ako povuemo njegov vertikalni polupromjer, jedna njegova krajnja toka pasti e u sredite; ona odgovara sredini vremena. Tako dobivena gura je znak to jest alkemijski simbol mineralne vladavine78; ako se povrh njega doda kri, dobiva se simbol kugle svijeta, hijeroglif Zemlje i amblem carske moi79. Ta posljednja upotreba danog simbola navodi nas da mislimo kako je on za Dantea morao imati posebnu vrijednost; a dodavanje kria neraskidivo je povezano s injenicom da je sredinja toka u koju je postavljen geografski odgovarala Jeruzalemu, koji je za njega predstavljao ono to moemo nazvati duhovnim stoerom80. S druge strane, na antipodima Jeruzalema, to jest na drugom polu, uzdie se planina istilita, nad kojom sjaju etiri zvijezde sazvijea Juni kri81; iznad njega se nalazi ulaz u Nebo, kao to se iznad Jeruzalema nalazi ulaz u Podzemni svijet; tom suprotnou predstavljena je antiteza alosnog Krista i blaenog Krista. Na prvi pogled, moe nam izgledati neobino uspostavljanje takve jednakosti izmeu jednog kronolokog i jednog geografskog simbolizma; a ipak, upravo na to smo htjeli doi kako bismo prethodnoj napomeni dali njeno pravo znaenje, jer vremenski slijed, u svemu ovome, nije nita drugo do jedan oblik simbolinog izraavanja. Bilo koji ciklus moe biti podijeljen u dvije faze koje su, kronoloki, njegove dvije sukcesivne polovine, i to u onoj formi koju smo ranije prikazali; ali u stvarnosti te dvije faze predstavljaju djelatnosti dvije suprotstavljene, ali i komplementar-

Glavni meu tim ciklinim brojevima su 72, 108 i 432; lako je vidjeti da su oni toni razlomci broja 25.920, za koji su neposredno vezani geometrijskom podjelom kruga; ta podjela je i sama jo jedna primjena ciklinih brojeva. 77 Uostalom, tu postoji sablasnost izmeu svih tradicija bez obzira na njihove razliite oblike; zbog toga teoriju o etiri ivotna doba ovjeanstva (tu je rije o ciklusu veem od 13.000 godina) nalazimo istovremeno u grko-rimskoj antici, kod Indijanaca i naroda Srednje Amerike. Aluziju na ta etiri doba (zlatno, srebrno, bronano i eljezno) moemo nai u guri starca s Krita (Pakao, XIV., 94-120), koja je identina kipu iz Nabukodonosorovog sna (Danilo, II.); a etiri Paklene rijeke, koje tu Dante spominje, imaju veze sa zemaljskim Rajem; sve to se moe razumjeti samo iz perspektive ciklinih zakona. 78 Taj simbol je jedan od onih koji se odnose na etvornu podjelu kruga, koja ima gotovo nebrojene primjene po analogiji. 79 Up. Osvald Wirth, Le Symbolisme hermtique dans ses rapports avec lAlchimie et la Franc-Maonnerie, str. 19 i 70-71. 80 Simbolika stoera igra znaajnu ulogu u svim tradicionalnim uenjima; ali, da bi se ona objasnila potrebna je itava zasebna studija. 81 istilite, I., 22-27.

22 | MAGAZIN ZA (POLITIKU) KULTURU I DRUTVENA PITANJA

Mi s l i o c i ne tendencije; a ta djelatnost oigledno moe biti i istovremena kao i sukcesivna. Postaviti se u sredite kruga znai, dakle, postaviti se u toku u kojoj se te dvije tendencije uravnoteuju: kao to kau muslimanski posveenici, to je boansko mjesto u kojem se izmiruju suprotnosti i protivrjenosti; to je sredite toka stvari, prema indijskom izrazu, ili nepromjenljivo sredite dalekoistone tradicije, nepokretna toka oko koje rotiraju sfere, neprekidno mijenjanje pojavnog svijeta. Danteovo putovanje se odvija po duhovnoj osi svijeta; samo odatle se, zapravo, mogu predstaviti sve stvari u postojanom obliku, jer tu i sami izmiemo promjeni, i tako se moe stei jedan povezan i cjelovit pogled. Sa strogo inicijacijskog stanovita, ovo to smo napomenuli odgovara jo jednoj dubokoj istini; bie mora prije svega da poistovjeti sredite vlastite individualnosti (u tradicionalnom simbolizmu predstavljeno srcem) s kozmikim sreditem onog stanja egzistencije kojem pripada ta individualnost; to sredite e uzeti kao osnovu za uznoenje u via stanja. U njemu poiva savrena ravnotea, slika naelne nepromjenljivosti u pojavnom svetu; tu se projicira osa koja meusobno povezuje sva stanja, boanski zrak, iji uzlazni smjer vodi ravno do onih stanja koja treba dostii. Svaka toka virtualno posjeduje te mogunosti i, ako tako moemo rei, predstavlja potencijalno sredite; ali ona to treba i stvarno postati, pomou jedne stvarne identikacije, da bi omoguila potpunu rasprostiranje bia. Zbog toga Dante, da bi se mogao uspeti ne Nebo, mora najprije da se postavi u jednu toku koja je zaista sredite zemaljskog svijeta; a ta toka je istovremeno i sredite vremena i sredite prostora, to jest ona se odnosi na oba uvjeta koji bitno karakteriziraju egzistenciju u ovom svijetu. Ako sad ponovo pribjegnemo geometrijskom predstavljanju koje smo ranije koristili, vidjet emo da vertikalni polupromjer, koji ide od povrine zemlje do njenog sredita, odgovara prvom dijelu Danteovog putovanja, to jest prolasku kroz Podzemni svijet. Sredite zemlje je najnia toka zato to k njemu idu sile tee iz svih dijelova; dakle, im se ta toka proe, poinje uspon u suprotnom smjeru, a na njegovom kraju su antipodi polazita. Dakle, da bi se prikazala ta druga faza, polupromjer treba produiti dalje od sredita, to jest treba dovriti vertikalni promjer; tako dobivamo guru kruga podijeljenog kriom, to jest znak , koji je hermetiki simbol biljne vladavine. Ili, ako na opi nain predoimo prirodu simbolinih elemenata koji igraju presudnu ulogu u prva dva dijela spjeva, moemo utvr82

diti da se oni odnose na dva carstva, mineralno i biljno; neemo posebno isticati oiglednu vezu koja povezuje prvo carstvo sa unutarnjim podrujima zemlje, podsjetit emo samo na mistina drveta istilita i Zemaljskog raja. Moglo bi se oekivati da postoji i korespondencija izmeu treeg dijela i ivotinjske vladavine82; ali, istini za volju, nje nema, jer su tu prekoraene granice zemaljskog svijeta, te nadalje nije mogue primjenjivati isti simbolizam. Upravo na kraju drugog dijela, to jest jo u Zemaljskom raju, nalazimo najvee obilje ivotinjskih simbola; mora se proi kroz tri carstva, koja predstavljaju razliite modalitete egzistencije u naem svijetu, da bi se prelo u druga stanja, gdje su uvjeti sasvim razliiti83. Potrebno je jo razmotriti dvije suprotne toke, postavljene na dva kraja ose koja prolazi kroz zemlju; kao to smo rekli, one predstavljaju Jeruzalem i Zemaljski raj. To su, u izvjesnom smislu, vertikalne projekcije dviju toki koje oznaavaju poetak i kraj kronolokog ciklusa i koje smo, kao takve, doveli u vezu s krajnjim tokama horizontalnog promjera u prethodnoj simbolikoj slici. Ako te krajnosti predstavljaju suprotnosti u vremenu, a krajnje toke vertikalnog promjera predstavljaju suprotnosti u prostoru, na taj nain dobivamo jedan izraz komplementarne uloge dva naela ije se djelovanje u naem svijetu iskazuje postojanjem dva uvjeta vremena i prostora. Vertikalna projekcija moe se smatrati projekcijom u bezvremeno, ako je doputeno da se posluimo tim izrazom, jer ona prati osu na kojoj su sve stvari prikazane u trajnom, a ne vie u prolaznom vidu; prelazak s horizontalnog na vertikalni promjer predstavlja, dakle, zaista promjenu iz slijeda u jednovremenost. Ali, moemo se zapitati kakva je veza izmeu dvije toke o kojima govorimo i krajeva kronolokog ciklusa? Za jednu od njih, Zemaljski raj, ta je veza jasna, i upravo se tu nalazi ono to odgovara poetku ciklusa; ali kad je rije o drugoj, treba primijetiti da je Zemaljski Jeruzalem shvaen kao nagovjetaj Nebeskog Jeruzalema koji opisuje Apokalipsa; pored toga, simboliki promatrano, Jeruzalem je i mjesto uskrsnua i posljednjeg suda, koji dovravaju ciklus. Poloaj te dvije meusobno suprotne toke dobiva jo jedno znaenje ako imamo u vidu da Nebeski Jeruzalem nije nita drugo do reprodukcija Zemaljskog raja, prema jednoj analogiji koja se primjenjuje u obrnutom smjeru84. Na poetku vremena, to jest postojeeg ciklusa, Zemaljski raj je uinjen nepristupanim poslije ovjekovog pada; Novi Jeruzalem mora sii s neba na zemlju na kraju tog istog ciklusa, da bi obiljeio ponovno uspostavljanje svih stvari u

Hermetiki simbol ivotinjske vladavine jest znak , koji sadri vertikalni promjer i horizontalni polupromjer; taj simbol je u izvjesnom smislu obrnut od simbola mineralne vladavine ono to je horizontalno u jednom postaje vertikalno u drugom, i obrnuto; a simbol biljne vladavine, gdje postoji neka vrsta ekvivalencije izmeu horizontalnog i vertikalnog pravca, predstavlja stadij koji posreduje izmeu druga dva. 83 Napomenut emo da tri stupnja simboline masonerije imaju, u nekim sustavima, lozinke koje takoer predstavljaju tri vladavine, mineralnu, biljnu i ivotinjsku; tovie, prva od tih rijei ponekad se tumai u smislu koji je blisko povezan sa simbolikom zemljine kugle. 84 Izmeu Zemaljskog raja i Nebeskog Jeruzalema postoji isti odnos kao i izmeu dva Adama o kojima govori sveti Pavao (Prva poslanica Korinanima, XV.).
STATUS, BROJ 5, STUDENI/PROSINAC 2004.

| 23

Mi s l i o c i njihov prvobitni poredak, i moe se rei da e on u buduem ciklusu imati istu onu ulogu koju je u ovom igrao Zemaljski raj. U stvari, kraj jednog ciklusa analogan je njegovom poetku, i poklapa se s poetkom sljedeeg ciklusa. Ono to je na poetku ciklusa bilo samo virtualno, na njegovom kraju je realno ostvareno, i odmah raa nove virtualnosti, koje e se razvijati tokom narednog ciklusa; ali, na tom pitanju se ne moemo vie zadravati, a da potpuno ne napustimo predmet istraivanja85. Da bismo ukazali na jo jedan aspekt iste simbolike, dodat emo da je sredite bia, koje smo ranije spomenuli, u indijskoj tradiciji oznaeno kao grad Brahme (na sanskrtu Brah-mapura), i da mnogi tekstovi govore o njemu rijeima koje su gotovo istovjetne s onima koje nalazimo u apokaliptikom opisu Nebeskog Jeruzalema86. Konano, da bismo se vratili onome to se neposrednije tie Danteovog putovanja, uinit emo sljedeu napomenu: ako poetna toka ciklusa postaje kraj obilaska zemaljskog svijeta, u tome nalazimo jednu formalnu aluziju na povratak izvorima koji zauzima znaajno mjesto u svim tradicionalnim uenjima i koji s posebnom upornou istiu a to slaganje je prilino znaajno islamski ezoterizam i taoizam; pored toga, rije je i o obnavljanju rajskog stanja, o kojem smo ve govorili i koje treba promatrati kao preduvjet za osvajanje viih stanja bia. Toka koja se nalazi na podjednakoj udaljenosti od dvaju krajnosti, to jest sredite zemlje, jeste, kao to smo rekli, najnia toka; ona odgovara i sredini kozmikog ciklusa, kad se taj ciklus promatra kronoloki, kao vremenski slijed. U stvari, cjelina se tada moe podijeliti u dvije faze: silaznu, u smjeru sve naglaenije diferencijacije, i uzlaznu, povratak k prvobitnom stanju. Te dvije faze, koje indijsko uenje usporeuje s fazama disanja, nalaze se jednako i u hermetikim teorijama, gdje se nazivaju zgruavanjem i rastvaranjem: zahvaljujui zakonu analogije, Veliko Djelo ukratko ponavlja itav kozmiki ciklus. Tu moemo vidjeti kako jedna za drugom prevladavaju dvije suprotstavljene tendencije, tamas i sattwa, koje smo ranije denirali: prva se ispoljava u svim silama skupljanja i zgruavanja, druga u svim silama irenja i istezanja; u tom pogledu, nalazimo jo jednu korespondenciju sa suprotnim svojstvima toplote i hladnoe: prva iri tijelo, a druga ga skuplja; zbog toga je posljednji krug Pakla zamrznut. Lucifer simbolizira izokrenutu privlanu silu prirode, to jest tenju ka individualizaciji, sa svim ogranienjima koja su joj svojstvena; njegovo boravite je, dakle il punto al qual si traggon dogni parte i pesi87, ili, drugim rijeima, sredite onih sila
85

privlaenja i sabijanja koje su, u zemaljskom svijetu, predstavljene silom tee; a ta sila koja vue tijela nadolje (to uvijek znai ka sreditu zemlje) pravo je oitovanje onoga to se u indijskoj tradiciji zove tamas. Moemo uzgred primijetiti da je to u suprotnosti s geolokom hipotezom o sredinjoj vatri, jer najnia toka mora biti upravo ona gdje su gustina i vrstina najvee; a s druge strane, jednako je suprotno i hipotezi nekih astronoma o kraju svijeta do kojeg e doi uslijed smrzavanja, zato to ovaj kraj moe biti samo povratak u bezrazlino. Pored toga, ta posljednja hipoteza je u suprotnosti sa svim tradicionalnim koncepcijama: nisu samo Heraklit i stoici tvrdili ksko e svijet biti uniten vatrom; tu tvrdnju nalazimo gotovo svuda, od indijskih Purana do Apokalipse; a moramo ukazati i na slaganje tih tradicija s hermetikom doktrinom, u kojoj je vatra (element u kojem preovladava sattwa) pokreta obnavljanja prirode ili konane reintegracije. Sredite zemlje predstavlja, dakle, krajnju toku manifestacije u stanju egzistencije koje je predmet razmatranja; to je prava toka zastoja; od, nje se pravac mijenja i jedna od dvije suprotne tendencije dobiva nadmo nad drugom, koja je dotad preovladavala. Zbog toga, kad se dostigne dno Podzemnog svijeta poinje uspinjanje ili povratak ka pranaelu; ono slijedi neposredno po silaenju; a prelazak iz jedne u drugu hemisferu obavlja se zaobilaenjem Luciferovog tijela, na takav nain da nas navodi na pomisao kako shvaanje te sredinje toke ima izvjesne veze s masonskim misterijima Sredinje Sobe, gdje se takoer radi o smrti i uskrsnuu. Uvijek i svuda jednako nalazimo simbolike izraze tih dvaju komplementarnih faza koje, u inicijaciji ili u hermetikom Velikom Djelu (to je u osnovi jedna te ista stvar) iskazuju one iste ciklusne zakone, univerzalno primjenljive, na kojima, po naem miljenju, poiva itava konstrukcija Danteovog spjeva.

Pogreke sustavnih tumaenja


Netko e moda pomisliti da ova studija postavlja vie pitanja nego to ih rjeava i, istini za volju, ne bismo se mogli pobuniti protiv takve eventualne kritike; ali, ona moe doi samo od strane onih koji ne znaju koliko se inicijacijsko znanje razlikuje od svakog profanog znanja. Zbog toga smo

Ovdje se javljaju i mnoga druga pitanja koja zavreuju istraivanje, na primjer: zato je Zemaljski raj opisan kao vrt, dakle, biljnom simbolikom, dok je Nebeski Jeruzalem opisan kao grad, mineralnom simbolikom? Razlog moe biti to to vegetacija predstavlja razvoj klice u sferi vitalne asimilacije, dok minerali predstavljaju denitivno utvrene, mogli bismo rei kristalizirane rezultate na kraju ciklinog razvoja. 86 Mogunost poreenja na osnovu ovih tekstova jo je znaajnija kad poznajemo vezu izmeu Jagnjeta u kranskom simbolizmu i vedskog Agnija (ije je prijevozno sredstvo predstavljeno ovnom). Ne tvrdimo da izmeu rijei Agnus (jagnje) i Ignis (latinskog ekvivalenta Agnija) postoji ikakva druga veza do fonetska slinost koju smo gore spomenuli i koja moda ne odgovara nikakvoj leksikoj slinosti u uem smislu, ali vjerojatno nije posrijedi ni puka sluajnost. Ono o emu bismo, prije svega, eljeli govoriti jest izvjestan aspekt simbolike vatre, koja se u razliitim tradicionalnim formama vezuje uz ideju Ljubavi, transponiranu, kao kod Dantea, u jedno vie znaenje; i tu je Dante nadahnut svetim Ivanom, kojeg su viteki redovi uvijek dovodili u vezu sa svojim doktrinalnim koncepcijama. Uz to, valja primijetiti kako je Jagnje istodobno povezano s predstavama Zemaljskog raja i Nebeskog Jeruzalema. 87 Pakao, XXXIV. 110-111. ...Ti kroz toku minu/ koja je ciljem tekom tijelu svakom.

24 | MAGAZIN ZA (POLITIKU) KULTURU I DRUTVENA PITANJA

Mi s l i o c i od samog poetka upozoravali da nae izlaganje nee biti iscrpno, jer sama priroda predmeta kojim se bavimo onemoguuje takvu namjeru; uz to, u ovoj oblasti sve je tako povezano da bi svakako bilo potrebno vie svezaka da bi se mnoga pitanja koja smo spomenuli u ovom radu razvila kako zasluuju; da i ne govorimo o onima koja smo svjesno ostavili po strani, a koja bi morala biti ukljuena u jedno takvo iscrpno izlaganje kad bi ono bilo poduzeto. Na kraju, da ne bi bilo nesporazuma u pogledu naih namjera, rei emo samo da stanovita koja smo ocrtali nipoto nisu jedina mogua, i da svakako postoje mnoga druga na koja bismo se mogli jednako postaviti i iz kojih bismo mogli izvui ne manje znaajne zakljuke; pri tom, sva se ta stanovita sasvim skladno dopunjuju u jedinstvu potpune sinteze. Samoj biti inicijacijskog simbolizma pripada to da se on ne moe svesti na manje-vie usko sistemske formule, poput onih kojima se dovrava profana lozoja; uloga simbola jeste da podravaju pojmove, ije su mogunosti irenja zaista neograniene, i iji je svaki izraz simbol; treba, dakle, uvijek ostaviti jedan dio neizrazivog; u poretku iste metazike, upravo je on najznaajniji. S obzirom na to, nije teko razumjeti zato se nae namjere ograniavaju na pruanje polazita za razmiljanje onima koji se istinski zanimaju za ovakva istraivanja, te su kadri razumjeti njihov stvarni znaaj, i na pokazivanje puta ka istraivanjima iz kojih bi se, po naem miljenju, mogla izvui sasvim specina dobit. Dakle, ako ovaj rad uspije navesti druge da istrauju u istom pravcu, taj rezultat nipoto nee biti zanemarljiv, utoliko vie to se za nas ovdje ne radi o manje ili vie tatoj erudiciji, ve o istinskom razumijevanju; nema sumnje da e takva sredstva jednog dana omoguiti da nai suvremenici shvate ogranienost i nedovoljnost svojih uobiajenih koncepcija. Moda je cilj kojem teimo veoma daleko, ali se ipak ne moemo suzdrati da o njemu razmiljamo i da k njemu stremimo, dajui pri tom svoj doprinos, ma kako neznatan, osvjetljavanju jedne malo poznate strane Danteovog djela. PREMA PRIJEVODU S FRANCUSKOG SLAVICE MILETI, ZA TISAK PRIREDILI IVAN VUKOJA I JOSIP BLAEVI.

STATUS, BROJ 5, STUDENI/PROSINAC 2004.

| 25

Mi s l i o c i

26 | MAGAZIN ZA (POLITIKU) KULTURU I DRUTVENA PITANJA

Mi s l i o c i

Ren Gunon
Njegov je moto vincit omnia veritas, istina sve pobjeuje, no ideja vodilja ukljuena implicitno u njegovu misao svakako je bila: Trai i nai e, kucaj i otvorit e ti se. Iz njegovih zapisa proizlazi samo po sebi da e oni doi po providnosti onima koji su kvalicirani da prime njegovu poruku, a ti zapisi e ih onda poticati da trae i stoga pronau put
Martin Lings

TRANSKRIPT PREDAVANJA ODRANOG U JESEN 1994. GODINE NA INSTITUTU PRINCA OD WALESA, U LONDONU, POD POKROVITELJSTVOM AKADEMIJE TEMENOS. BOG IZRAZITE POVUENOSTI RENA GUNONA naa saznanja o ranim godinama njegova ivota vrlo su ograniena. Objektivnost, koja je jedan od aspekata njegove veliine, uinila je da uvidi sva zla subjektivnosti i individualizma modernoga svijeta i odvela ga moda ipak malo predaleko u suprotnom smjeru: u potpunosti i u svakom trenutku zazirao je govoriti o sebi. Nakon smrti, napisane su o njemu brojne knjige, autori kojih su, bez sumnje, bili vrlo razoarani zbog nemogunosti da dou do vanih informacija vezanih za njegov rad. Iz tog razloga one sadre brojne injenine pogreke. Znamo da je roen u Bloisu u Francuskoj, 1886. godine, da je bio sin arhitekta, te da je odgojen u tradicionalnom katolikom duhu i da se u koli isticao na satovima lozoje i matematike. Napunivi dvadeset i prvu godinu naao se u Parizu, u svijetu okultizma, koji je u periodu izmeu 1906. i 1908. godine bio u punom vrenju. Obzirom na njegovu otvorenost irim perspektivama mogue je da su opasnosti toga svijeta na njega djelovale ak i opreno. ini se da je ba u to vrijeme u Parizu doao u doticaj s nekim Hindusima, pripadnicima Advaita Vedanta kole, od kojih ga je jedan inicirao u njihov ivaitski ogranak duhovnosti. Ne poznajemo ni vrijeme ni mjesto toga dogaaja i ini se da Gunon sm nikada nije govorio o Hindusima koje je sreo u Parizu. Nakon godine ili dvije dana intenzivnih kontakata s njima je prekinuo sve veze. No ono to je od njih nauio sadrano je u njegovim knjigama. Taj je susret oito bio djelo providnosti. Suradnja s njima zasigurno je bila vrlo intenzivna dok je trajala. Njegove knjige su ustvari upravo ono to

je bilo, a to je jo i danas, potrebno kao protuotrov za krizu modernoga svijeta. Njegova iznimna inteligencija omoguila mu je da do tridesete godine starosti shvati to nije u redu s modernim Zapadom i upravo ta inteligencija ga je svjesno izmjestila iz njega u potpunosti. Sjeam se svijeta u prvom desetljeu nakon Prvog svjetskog rata u kojemu i za koji je Gunon napisao svoje prve knjige: bio je to udovitan svijet kojeg je euforija uinila nedokuivim: Prvi svjetski rat bio je rat koji je trebao okonati ratovanje zauvijek. Nakon njega vie nije trebalo biti ratova; nauka je dokazala da je ovjek postao od majmuna, odnosno da je napredovao iz stanja ovjekolikog majmuna, taj e se napredak sada nastaviti i nita ga nee moi zaustaviti; sve moe biti samo bolje i bolje. U to vrijeme pohaao sam kolu i sjeam se da su me tako uili dok sam samo jedan sat tjedno, na satovima vjerskog obrazovanja sluao sasvim oprene stvari. Religija u modernom svijetu davno je satjerana u kut. Iz tog svoga zapeka ona je prosvjedovala protiv euforije, uzaludno. Danas je situacija bitno gora, ali u isto vrijeme i bitno bolja. Gora je zbog toga to su ljudska bia degradirala jo i vie. Sada je mogue vidjeti puno vie zlih ljudi nego u dvadesetim godinama, ako to mogu tako rei. Barem je takav moj dojam. Bolja je zato to euforije vie uope nema. Graevina modernog svijeta u ruevnom je stanju. Velike pukotine kroz koje se moe prodrijeti kao nikad dosad pojavljuju se posvuda. No ipak je gora zato to je Crkva, u strahu da ne ostane iza ovog vremena, postala suuesnikom moderniteta. No da se vratimo u svijet dvadesetih godina. Sjeam se politiara koji izjavljuje ono to se danas nitko ne bi usudio
STATUS, BROJ 5, STUDENI/PROSINAC 2004.

| 27

Mi s l i o c i izjaviti: Proivljavamo slavno jutro svijeta. A u tom istom trenutku, Gunon je pisao o tom prekrasnom svijetu sljedee: To je kao da organizam kojemu je odsjeena glava mora nastaviti ivjeti ivotom koji je ujedno intenzivan i poremeen. (Iz knjige Istok i Zapad, (East and West), prvi puta objavljene 1924.) ini se da Gunon vie nije imao doticaja s Hindusima koji su se sigurno vratili u Indiju. U meuvremenu, on je iniciran u red suja koji e postati njegovim duhovnim domom do kraja ivota. Meu svim zlima kojima je bio svjedokom najvie ga je zabrinjavala opa anti-vjerska predrasuda rairena meu takozvanom francuskom inteligencijom. Bio je uvjeren da bi neki od tih praktiki inteligentnih ljudi bili u stanju odgovoriti na istinu ukoliko bi im ona bila jasno izloena. Ova anti-vjerska predrasuda pojavila se zato to su predstavnici religija postepeno postajali sve manje inteligentni, a sve vie usredotoeni na razmatranje uvstava. Posebice je to naglaeno u katolikoj Crkvi gdje je podjela zajednice na sveenstvo i laike uvijek bila izraena. Figura laika redovito se morala oslanjati na Crkvu. Njegova zadaa nije bila da se brine za duhovna pitanja. Inteligentan laik postavljao bi sveeniku upite na koje ovaj nije bio u stanju odgovoriti i koji bi obino pronalazio izlaz u razmiljanju da su inteligencija i ponos vrlo usko povezani. Zato nije teko shvatiti kako je ova anti-vjerska predrasuda uzela maha, posebice u Francuskoj. Tu je Gunon sebi postavio pitanje: obzirom da su ovi ljudi odbacili kranstvo, bi li oni bili u stanju prihvatiti istinu izreenu islamskim terminima suzma, koji su u svojim brojnim aspektima vrlo srodni kranskima? Zakljuio je da bi odgovor bio negativan zato to bi oni zasigurno rekli kako je rije o drugoj vjeri; a nama je religije ionako dosta. Meutim, hinduizam, najstarija ivua religija, na povrini je bitno razliita od kranstva i islama, pa je upravo zbog toga Gunon odluio suprotstaviti se Zapadnom svijetu istinom utemeljenom na hinduizmu. S tim ciljem napisao je opi Uvod u studij hinduistike doktrine (Introduction to the Study of Hindu Doctrines). Francusko izdanje ovog djela objavljeno je 1921. godine. 1925. uslijedilo je moda najznaajnije Gunonovo djelo, ovjek i njegovo postajanje prema Vedanti, (Man and His Becoming according to the Vedanta. Nije mogao odabrati bolji kontekst za smjetanje poruke istine Zapadu jer je hinduizam imao neposrednost koja rezultira iz objave ovjeku iz dalekih vremena kada jo nije postojala potreba za razlikovanjem ezoterije i egzoterije, a ta izravnost je znaila da istina nije morala biti prikrivana. Ve u klasinoj starini misteriji, odnosno ezoterija, bili su namijenjeni samo odabranima. U hinduizmu, meutim, oni su bili pravilo i najvie istine mogle su biti izreene izravno. Nije postojao problem bacanja bisera pred svinje ili preporuka da se svete stvari ne daju psima. Sestrinske religije hinduizma, kao na primjer, religije Stare Grke i Rima, odavno su nestale. Doim, zahvaljujui kastinskom sustavu, u kojemu brahmani djeluju kao uvari vjere, mi danas imamo hinduizam koji jo uvijek ivi i koji je do ovog stoljea proizvodio cvjetove svetosti. Jedna od toaka koju prvo moramo razjasniti jest pitanje nunosti razlikovanja na boanskoj razini koje postoji u svim ezoterizmima, ali ne moe postojati egzoteriki tj. u religijama kako se one prezentiraju masama u dananje vrijeme rije je o razlici izmeu Apsolutnog i poecima relativnosti unutar njega. Apsolut koji je Jedan, Beskonaan, Vjean, Nepromjenjljiv, Neodrediv, Bezuvjetan predstavljen je u hinduizmu svetim slogom Aum, i nazvan je Atm, to znai sebe i Brahma, neutralna rije koja slui da se naglasi sve ono to je iznad svake dualnosti kao to su na primjer muko i ensko. Takoer ono nosi ime Tat (To), ba kao u suzmu, a ponekad se Apsolutno jo i naznaava kao Huwa (On). Zatim postoji ono to u drugim religijama odgovara osobnom bogu, Ishvara, a to je ve poetak relativnosti, jer ima veze s manifestacijom, izraz koji Hindusi koriste da bi oznaili stvaranje, a stvaranje je oito poetak dualnosti pojavljuju se Stvoritelj i stvoreno. Ishvara se nalazi na boanskoj razini, no to je ipak poetak relativiteta. U svim ezoterizmima nailazimo na istu doktrinu. Meister Eckhart imao je problema s Crkvom jer je inzistirao na razlikovanju izmeu Boga i Boanstva Gott und Gottheit. Koristio je drugi izraz da bi oznaio Apsolutno. A moglo je biti i obrnuto, jedino je vano imati na umu da postoji razlika. Suzam govori o Boanskoj Biti i Esencijalnim Imenima Boga kao to su Jedini, Istinski, Sav-Svet, ivi, Beskrajno Dobro, al-Rahmn, to sadri korijene svega dobra i koji je takoer ime za Boansku Bit. Nakon toga slijede Imena Kvaliteta, kao to su Stvoritelj, Milostivi, u smislu onaj koji ima milost za druge. Tu je sasvim jasan poetak dualnosti. U svakom ezoterizmu ovo razlikovanje postoji ak i na razini Boanskog. Ono ne moe postojati izvan ezoterije jer bi rezultiralo idejom o dvama Boanstvima; podjela u pojmu Boanstva bila bi previe opasna u rukama mase vjernika. Boansko Jedinstvo mora biti odrano pod svaku cijenu. Gunon u svojoj knjizi vrlo jasno iscrtava hijerarhiju univerzuma kreui od Apsolutnog, od osobnog Boga, sve do stvorene rijei, tj. buddhi-ja, koja oznaava intelekt i koja ima tri aspekta Brahmu (ovoga puta rije je u mukom rodu), Vinu i ivu. Striktno govorei, u hijerarhiji svijetova, ove deve (lingvistiki se radi o rijei s istim znaenjem kao u sluaju latinske rijei deus), imaju rang onih koje bismo mi nazivali arhanelima. Hinduizam je toliko istanan u tome da dri da, iako su stvoreni, mogu biti zazivani kao Imena Apsolutnog jer proizlaze iz Apsolutnog i vraaju se Apsolutnom. Oni mogu biti zazivani u smi-

28 | MAGAZIN ZA (POLITIKU) KULTURU I DRUTVENA PITANJA

Mi s l i o c i slu Apsolutnog Brahme, u smislu Atme i takoer u smislu Auma. Hinduistika doktrina, jednako kao Knjiga Postanka, govori o dvije vode. U Kuranu se spominju dva mora, gornje i donje. Gornje vode predstavljaju vie aspekte stvorenoga svijeta tj. pojavnoga svijeta, koji odgovara razliitim nebesima u kojima pak postoje razliiti rajevi. S toke gledita ovoga svijeta to je sve dio onostranosti. Donje vode predstavljaju svijet tijela i due, a sve je to manifestacija Apsolutnog. U knjizi ovjek i njegovo postajanje po Vedanti (Man and His Becoming according to Vedanta), Gunon nakon to je objasnio manifestacije ovjeka, te pokazao kakva je ljudska priroda do najsitnijih pojedinosti, objanjava kako se, prema hinduistikoj doktrini, ovjek moe vratiti svojem apsolutnom izvoru. Ona zavrava vrhunskom duhovnom mogunou jedinstva s Apsolutnim, jedinstva koje je ve ondje. Brahmanskog djeaka od osam godina inicijalizira otac govorei mu ove rijei na uho: Ti si To, to znai da je on Apsolut, tat vam asi. To nam pokazuje koliko smo mi udaljeni od religije kako je ona shvaena u modernom svijetu. No istina koja se u suzmu naziva tajnom, al-sirr, nuna je u svim ezoterizmima u dananje vrijeme, u suprotnom se ne bi mogao smatrati ezoterizmom. Drugi aspekt hinduizma koji je postao savrenim instrumentom za Gunonovu poruku jest irina njegove strukture. U kasnijim religijama situacija je drugaija: ini se kao da je Providnost satjerala ovjeanstvo u sve uu i uu dolinu. Otvorenost prema nebesima jo uvijek je ostala ista, no horizontalni pogled je sve ui jer ovjek vie nije u stanju uzeti vie od ograniene koliine. Hinduska doktrina samsre, tj. beskrajnog lanca bezbrojnih rijei koje su se manifestirale i od kojih se svijet sastoji, odvela bi do svakojakih zabluda. Doim, kada se govori o Apsolutnom, Vjenom Boanstvu, ideja da je Beskonanost proizvela samo jedan jedinstveni svijet kroz vlastitu manifestaciju ne zadovoljava razum. S druge strane, doktrina samsre, zadovoljava, jer su pojavni svjetovi neizbrojivi. Druga toka vezana za ova pitanja jest ta da je hinduizam zaudno mnogostran. Prije svega on ovisi o Boanskom Otkrivenju. Vede i Upaniade su otkrivene: Bhagavad Gita se openito smatra otkrivenom, dok to nije sluaj s nadahnutom epskom poemom Mahabharatom u cijelosti, kojoj Gita pripada. U hinduizmu ova razlika izmeu objave, sruti, i nadahnua, smrti, je vrlo jasna, kao to je takoer jasna u judaizmu i u islamu; Petoknjije, odnosno prvih pet knjiga Staroga Zavjeta, bilo je otkriveno Mojsiju, Psalmi, Davidu, Kuran Muhamedu. To je neto to krani u pravilu ne razumiju. Oni imaju potekoa shvatiti, primjerice u Starom zavjetu, razliku izmeu Petoknjija i Knjiga o Kraljevima ili Kronika koje su jednostavno sveta povijest, nadahnuta bez sumnje, ali ni u kom sluaju objavljena. Za krane objava je sm Isus Krist, Rije koja je postala tijelom; koncepcija Rijei koja postaje knjigom, koja je analogna objavi, ne ulazi u njihovo poimanje. Hinduizam takoer posjeduje avatare, odnosno manifestacije, Boanska utjelovljenja, a to kranin moe s lakoom razumjeti. Naravno kranin nee prepoznati utjelovljenja hinduskih avatara jer za prosjenog kranina postoji samo jedno utjelovljenje i to je sm Krist, dok hinduizam priznaje neizbrojive mogunosti i imenuje deset avatara koji su pomogli odrati ivotnost religije do dananjih dana. Deveti avatar je sm Budhha, a naziva se jo i stranim avatarom. Iako je djelovao u Indiji, nije doao za Hinduse ve za Istoni svijet. irina hinduizma moe se vidjeti kroz preoblikovanje egzoterizma, koje je priznavanje Triju Puteva. Rije je ovdje o Putovima povratka Bogu ili o tri marge o putu spoznaje, putu ljubavi i putu djelovanja. Ova tri puta odgovaraju sklonostima i anitetima razliitih ljudskih bia. Jo jedna toka koja ini hinduizam i termine kojima se on koristi iskoristivim za prenoenje poruke Europljanima je ta da oni kao arijci imaju srodnosti s hinduizmom jer se njihovi korijeni nalaze u religijama klasine starine, sestrinskim religijama hinduizma, struktura kojih je identina strukturi hinduizma. Dakako, one su degenerirale do potpune dekadencije, a potom i sasvim nestale. Doim, nae naslijee poiva u njima i Gunon nam daje, netko bi mogao rei, mogunost ponovnog mistinog raanja putem ove poruke u sasvim pozitivnom smislu kroz hinduistike termine. Ipak, ne smije se pretjerati s naglaavanjem srodnosti i Gunon, koliko sam ja upoznat, nikada nije savjetovao nekoga tko nije Hindus da postane Hindusom. Njegova poruka bila je uvijek poruka stroge ezoterijske ortodoksije, no u isto vrijeme jednako je priznavala sve ostale ortodoksije iako njegova namjera ni u kojem smislu nije bila akademska. Njegov je moto vincit omnia veritas, istina sve pobjeuje, no ideja vodilja ukljuena implicitno u njegovu misao svakako je bila: Trai i nai e, kucaj i otvorit e ti se. Iz njegovih zapisa proizlazi samo po sebi da e oni doi po providnosti onima koji su kvalicirani da prime njegovu poruku, a ti zapisi e ih onda poticati da trae i stoga pronau put. Gunon je bio svjestan svoje zadae. Tono je znao to se pod njom podrazumijeva, a to joj ne pripada. Znao je da imati uenike nije bila njegova zadaa. Stoga ih nikada i nije imao. Njegova je zadaa bila pouavati kako se pripremiti za put koji ovjek mora pronai sam, a ta je priprema podrazumijevala popunjavanje praznina to ih je ostavilo moderno obrazovanje. Prvi od tih propusta svakako je nemogunost razumijevanja znaenja transcedencije i znaenja rijei intelekt koje takvo krnje razumijevanje ima za posljedicu. Radi se o rijei koja
STATUS, BROJ 5, STUDENI/PROSINAC 2004.

| 29

Mi s l i o c i je u stalnoj uporabi. Njega je zanimao intelekt u tradicionalnom smislu rijei, ekvivalent sanskrtske rijei buddhi, a on je zaboravljen u Zapadnom svijetu. Gunon je u svojim djelima inzistirao da ovoj rijei dade istinsko znaenje, a to je percepcija transcendiranih stvarnosti, sposobnost koja moe opaati stvari iz sljedeeg svijeta i njezino produenje u dui jest ono to moemo nazvati intelektualnim intuicijama, a one su pak blijesci koji prethode cjelovitom djelovanju intelekcije (intellection). ovjek dobije dojam da je Gunon morao doivjeti intelektualno prosvjetljenje u vrlo ranoj dobi. Zasigurno je izravno spoznao duhovne istine pravim i istinskim intelektom. On popunjava praznine objanjavajui znaenje rituala, simbola, hijerarhija svijetova. Dok su u srednjem vijeku uenici uili o hijerarhiji sposobnosti, a u skladu s time i o hijerarhiji univerzuma, u modernom obrazovanju onostranost biva izostavljenom. Sada u morati nakratko govoriti na vrlo osobnoj razini, no to moda i nije tako nezanimljivo. Kada sam itao Gunonove knjige u ranim tridesetima osjeao sam se kao pogoen munjom i shvatio sam da je rije o istini. Nikada nisam vidio istinu izloenu kao u Gunonovoj poruci koja kae da postoje brojne religije i da ih sve treba tretitrati s potovanjem; one su razliite zato to su namijenjene razliitim ljudima. Sve je to imalo smisla, a u isto vrijeme je doprinosilo slavi Boga zato to bi ovjek s prosjenom inteligencijom kada bi ga pouavali ono to su nas uili u koli, neizbjeno postavio pitanje to se zbiva s ostatkom svijeta? Zbog ega su stvari postavljene na taj nain? Zato je istina dana idovima, dakle samo jednom narodu, prije negoli svima ostalima? A tek se potom ustrojilo kranstvo i rairilo se po svijetu. emu tako kasno? to se ranije dogaalo? Odgovori na ova pitanja nikada nisu dani, no kada sam itao Gunona znao sam da je ono to on govori istina i takoer sam znao da i ja neto moram uiniti u svezi s time. Odluio sam pisati Gunonu. Preveo sam jednu od njegovih prvih knjiga, Istok i Zapad (East and West), na engleski jezik pa sam se s njime odravao korespondenciju s tim u vezi. Nakon smrti prve supruge, godine 1930., Gunon je napustio Pariz i otiao u Kairo gdje je ivio dvadeset godina, sve do svoje smrti 1951. godine. Jedna od mojih prvih ideja koja se rodila kada sam itao Gunonove knjige bila je da poaljem po jedan primjerak od svake svojem prijatelju s kojim sam studirao na Oxfordu jer sam znao da e njegova reakcija biti identina mojoj. On se vratio na Zapad pronaavi isti put koji sam i ja pronaao, put o kojemu je Gunon govorio u svojim knjigama. Obzirom da mu je trebao posao prihvatio je posao predavaa na Sveuilitu u Kairu pa sam mu iz tog razloga poslao Gunonov broj poste restantea. Gunon je bio silno tajnovit. Nikome nije elio dati svoju adresu. elio je jednostavno nestati. U Francuskoj je imao neprijatelje za koje je sumnjao da ga ele napasti magijom. Nisam posve siguran je li to bilo ba tako, no pouzdano znam da se bojao da ga neki ljudi ne napadnu te je stoga elio ivjeti u anonimnosti, uroniti u egipatski svijet i svijet islama u kojem se tada naao. Moj je prijatelj morao dugo ekati da Gunon konano pristane na susret. No kada su se konano sreli Gunon se istom za njega vezao rekavi mu da ubudue moe dolaziti k njemu kad god to poeli. Kada sam 1939. godine posjetio prijatelja u Kairu izbio je rat. U to vrijeme radio sam kao predava u Litvi. Budui se nisam mogao vratiti, bio sam prisiljen ostati u Egiptu. Moj prijatelj, postavi gotovo lanom Gunonova domainstva, donosio mu je potu s poste restantea i obavljao mnoge druge poslie za njega, u toj me je prigodi odveo k njemu. Godinu dana kasnije jahao sam s prijateljem po pustinji kad mu se konj otrgao kontroli i pobjegao to je imalo za posljedicu njegovu pogibiju. Nikada neu zaboraviti trenutak kada sam Gunonu morao saopiti vijest o smrti dragog prijatelja. Kada sam mu to priopio samo je plakao cijeli sat vremena. Nisam imao drugog izbora negoli zamijeniti ga. Tada sam ve imao potpunu slobodu u njegovu kuanstvu i ubrzo sam postao gotovo lanom obitelji. Bio je to za mene izuzetan privilegij. Gunonova ena nije znala pisati i govorila je samo arapski. Ubrzo sam nauio arapski pa sam mogao s njom razgovarati. Bili su u sretnom braku iako punih sedam godina bez djece. Gunon je bio ve odmakle dobi, dosta stariji od supruge, a ni u prvom braku nije imao djece pa je prvo dijete dolo kao veliko iznenaenje. Sve ukupno imali su etvoro djece. Posjeivao sam Gunona skoro svaki dan. Bio sam prva osoba koja je proitala Vladavinu kvantitete ( The Reign of Quantity), jedinu knjigu koju je napisao od kad sam ga osobno upoznao. Ostale knjige bio je napisao ranije. Davao mi ju je poglavlje po poglavlje. A i ja sam njemu dao na itanje svoju prvu knjigu kad sam je napisao, Knjiga izvjesnosti (The Book of Certainty) takoer poglavlje po poglavlje. Bila je velika ast poznavati toga ovjeka. Tijekom ovog perioda rijeeno je jedno veliko pitanje. Hindusi s kojima je Gunon uspostavio vezu u Parizu dali su mu krivu predodbu o budizmu, ideju koja nije bila u strogom smislu hinduistika. Hinduizam priznaje Buddhu kao devetog avatara Vine, no neki Hindusi dre da on uope nije bio avatar ve smo revoltirani kshatriya, odnosno lan kraljevske kaste, nasuprot brahmanima. Taj je stav Gunon prihvatio. Posljedica toga bila je da je pisao o budizmu kao da nije jedna od velikih svjetskih religija. Tada su Ananda Coomaraswamy, Frithjof Schuon i Marco Pallis odluili zapoeti polemiku s Gunonom o tom pitanju. Bio je vrlo otvoren za razgovore pa sam 1946. doveo Marca Pallisa do njega, a rezultat je bilo njegovo priznanje zablude i odluka da ispravi pogreke u svojim knjigama. Marco Pallis poeo mu je slati brojne stranice koje je trebalo ispraviti. Gunon gotovo nikada nije izlazio osim kada bi dolazio nama u posjet. Ja bih dva puta godinje slao automobil po njega i

30 | MAGAZIN ZA (POLITIKU) KULTURU I DRUTVENA PITANJA

Mi s l i o c i obitelj. U to vrijeme ivjeli smo u predgrau Kaira u blizini piramida. S njime sam izaao samo jednom prilikom kada smo otili posjetiti damiju Sayyidne Husayna pored al-Azhara. Njegova pojava bila je uistinu upeatljiva; bilo je dojmljivo vidjeti kako su se drugi prema njemu ophodili s potovanjem. im je uao u damiju moglo se uti sa svih strana: Allhumma salliala Sayyidn Muhammad, to je znailo Neka Bog prospe kiu blagoslova na proroka Muhameda, a to je nain na koji se nekome izraava osobito potovanje. Njegova pojava bila je blistava, a predivne oi, jedno od najsnanijih obiljeja ovog ovjeka, zadrale su sjaj sve do poznih godina. Nakon smrti izala mu je knjiga o razinama Vedante i simbolima, naslovljena Temeljni simboli: Univerzalni jezik svete znanosti (Fundamental Symbols: The Universal Language of Sacred Science), sastavljena na temelju lanaka koje je redovno objavljivao u svom asopisu tudes Traditionelles. Bilo je predivno itati te lanke koji su izlazili svaki mjesec. Ipak ova knjiga vodi nas u gotovo pretpovijesna vremena kao to je takoer sluaj s knigom ovjek i njegovo postajanje prema Vedanti (Man and His Becoming according to Vedanta), no u dosta irem smislu. Naravno sve je simbol, ne bi moglo postojati da nije simbol, no osnovni simboli su oni koji jasno izraavaju aspekte Najvie Istine i najvieg Puta. Na primjer, ono to ini jedan od tih aspekata Puta i Istine u isto vrijeme jest ono to se jo naziva os svijeta, os koja prolazi kroz sva via stanja polazei iz sredita ovoga stanja. To je znaenje onoga to se naziva Stablom ivota. Simbol za Stablo ivota mogu biti razliite vrste stabala kao npr. hrast, jasen, smokva ili neka druga vrsta irom svijeta. Os je sama po sebi Put, put povratka Apsolutnom. Simbol za njega takoer mogu biti stvari koje je izradio ovjek kao npr: ljestve, jarbol, oruje tipa koplja, kao i centralni stup graevina. Kao to je poznato arhitektima, mnoge su graevine izgraene oko centralne osi koja ne postoji u materijalom smislu. U tradicionalnim kuama ognjite je esto predstavljalo sredite, a dim koji se iz njega die takoer je neka vrsta osi. Predmeti prirodni poloaj kojih je vodoravan takoer mogu simbolizirati os: most je simbol osi svijeta. O tome svjedoi i naslov Pontifex, graditelj mostova, kojeg nosi najvei duhovni autoritet Crkve most je ustvari poveznica izmeu zemlje i neba. Drugi osnovni simbol je rijeka. Postoje tri aspekta vezana za rijeku: prelazak rijeke uvijek simbolizira prijelaz s ovoga svijeta u vii, no tu je i rijeka sama po sebi. Postoji potekoa uzvodnog kretanja koje simbolizira tekoe duhovnoga puta, povratka vlastitim izvorima protiv struje. Postoji takoer simbolika kretanja u drugom smjeru, prema oceanu, konanog povratka oceanu; to je drugi simbol Puta. U svojoj knjizi Gunon se bavi simbolikom planine, peine, vremenskog ciklusa. U hinduizmu ljetni i zimski solsticij u okviru vremenskog ciklusa predstavljaju vrata bogova. Vrata bogova u zimskom solsticiju su u znaku Jarca dok su vrata predaka u ljetnom solsticiju u znaku Raka. Kao to sam ranije rekao Gunon nije volio govoriti o sebi i ja sam potivao njegovu povuenost stoga mu nisam postavljao pitanja i mislim da je time bio zadovoljan. Da na kraju samem koja je bila njegova zadaa u ovom svijetu zasienom herezama i pseudo-religijama. Njegov zadatak bio je podsjetiti ovjeka dvadesetog stoljea na potrebu za ortodoksijom koja prije svega podrazumijeva boansko djelovanje, a zatim tradiciju koja vjerno, s generacije na generaciju, prenosi ono to je nebo objavilo. Mi smo njegovi veliki dunici kada je u pitanju ova problematika jer je svijetu vratio svijet ortodoksije u njegovom punom i izvornom znaenju, odnosno ispravnost miljenja, ispravnost koja razumnog ovjeka potie, ne samo da odbaci herezu, ve da prizna vrijednost svih vjera koje su u skladu s kriterijima o kojima ovisi njegova vlastita vjera u svojoj ortodoksiji. Temeljen na ovoj vrsti univerzalnosti, koja je poznata pod nazivom religio perennis, Gunonov zadatak bio je podsjetiti da velike religije svijeta nisu samo sredstvo spasenja za ovjeka, ve da mu, ak i u ovom ivotu, nude dvije ezoterine mogunosti koje odgovaraju onome to je u grko-rimskoj starini bilo poznato kao mysteria pava i mysteria magna, veliki misteriji i mali misteriji. Prvi od njih oznaava put povratka prvobitnom savrenstvu koje je izgubljeno za vrijeme pada. Drugi koji pretpostavlja prvi, jest put gnoze, ispunjenje naloga upoznaj sebe sama. Ovo posljednje u kranstvu je poznato kao deicatio, u hinduizmu, yoga, jedinstvo i moka, osloboenje, u budizmu nirvana tj. eliminacija svega prividnog. U islamskom misticizmu, odnosno suzmu, to je tahaqquq, to znai realizacija, objanjen od sujskog eika kao samo-ostvarenje u Bogu. Misteriji, posebice veliki misteriji, eksplicitno ili implicitno glavna su tema Gunonova pisanja, ak i u djelima Kriza modernoga svijeta (The Crisis of the Modern World) i Vladavina kvantitete (The Reign of Quantity). Problemi koji su ovdje u pitanju pojavili su se u posljednje vrijeme zbog nedostatka dimenzije mistinog u ezoterizmu. Gunon iscrtava sve opasnosti modernoga svijeta koje dovode do zaboravljenja viih aspekata religije. Bio je svjestan da je u tome pionir. Zavrit u citirajui njegove rijei o sebi samome: Sve to kaemo ili uinimo dati e onima koji dolaze za nama ono ime mi nismo raspolagali. Ovdje, kao i posvuda, nalazi se poetak posla, a on je uvijek najtei. S ENGLESKOG PREVELA GORDANA MATI. DR. MARTIN LINGS DUGO JE GODINA BIO PREDAVA NA SVEUILITU U KAIRU PRIJE NO TO JE POSTAO KUSTOSOM ZBIRKE ORIJENTALNIH RUKOPISA U BRITANSKOJ KNJINICI (BRITISH LIBRARY). AUTOR JE BROJNIH KNJIGA MEU KOJIMA SU JEDANAESTI SAT (THE ELEVENTH HOUR), SIMBOL I ARHETIP (SYMBOL AND ARCHETYPE), MUHAMEDOV IVOT TEMELJEN NA NAJRANIJIM IZVORIMA (MUHAMMAD: HIS LIFE BASED ON THE EARLIEST SOURCES). VELIKI JE AUTORITET KADA JE RIJE O TRADICIJI, A POSEBICE O SUFIZMU.
STATUS, BROJ 5, STUDENI/PROSINAC 2004.

| 31

Solidarnost

So l i d a r n o s t

Promiljanje tolerancije
Slabljenje pojedinih nacija-drava (u Europskoj zajednici) i istovremeno jaanje sredinje vlasti podrava s jedne strane regionalnost, odnosno daje regijama snaniji status kvazipolitikoga subjekta, a s druge strane vodi do toga da pojedinac gubi vezu sa svojom regionalnom nacionalnou
Heinz Paetzold

TEKST HEINZA PAETZOLDA RETHINKING TOLERATION PROITAN JE 9. TRAVNJA 2002. GODINE U OKVIRU SEMINARA IZ SOCIJALNE FILOZOFIJE PRI INTER UNIVERSITY CENTRE-U U DUBROVNIKU.

VRHA JE OVOGA ESEJA RASPRAVITI PITANJE ONOGA to bi se moglo nazvati kulturalnim obratom u suvremenoj politikoj lozoji. Dosad je potrebu za kulturalnim obratom u lozoji eksplicitno naglaavao Frederic Jameson. No, dok je njegov interes postmodernistika estetika, ja u argumentirati kulturalni obrat u podruju politike lozoje. Tolerancija kao politiki fenomen, ini se, ovaj obrat ini ne samo vjerodostojnim nego ak nunim. Ovaj lanak poinje s nekoliko opaski o toleranciji, koje obrauju svakodnevno znaenje pojma kao pretpolitikoga i kao politikoga fenomena. Nakon toga okrenut u se teoriji tolerancije Michaela Walzera, iji e mi pristup omoguiti da pojasnim koje su implikacije kulturalnoga obrata u politikoj lozoji. Kasnije u dodati nekoliko elemenata Walzerovoj teoriji. S jedne u strane odabrati neke elemente proslavljenoga eseja Herberta Marcusea Repressive tolerance kako bismo teoriju tolerancije postavili na kritike temelje. S druge u strane predloiti model tolerancije koji je Walzer izostavio, ali koji je ipak znaajan: radi se o kulturi tolerancije kao djelovanja povezanoga s urbanim ivotom.

ja kao neko djelovanje, i to na otprilike sljedei nain. Kao stav, tolerantnost nije vie od bezrezervnoga prihvaanja. ak, tovie, nemam drugoga izbora nego prihvatiti svojega susjeda i to zato to ivi pored mene. Tolerancija, pak, implicira neto vie od pukoga prihvaanja. Ona obuhvaa stvarno ili zbiljsko ophoenje izmeu mojega susjeda i mene: ne samo govorenje Bok! kada ga sretnem, nego, na primjer, razgovor s njime ili poziv kod mene na kavu. Tolerancija ne mora dovesti do prave interakcije izmeu ljudi koji se samo toleriraju. Nisam netolerantan ako sumnjam da moj susjed ima neobine obiaje koji se meni ne sviaju. Mogu sebi rei To je njegov nain ivota i odluiti izbjegavati blie kontakte s njim. Ako nemam predrasuda prema drukijim nainima ivota od onih koji se sviaju meni, ne moe me se prestati zvati tolerantnim. Ovo je, grubo govorei, pretpolitiko znaenje tolerancije. Kao politiki odnos tolerancija znai istovremeno manje i drukije od priznavanja. Priznavanje je u modernom smislu simetrian odnos, kako je izraeno u modernoj lozoji, recimo, u Hegelovoj Fenomenologiji duha. A priznaje da je B neto, bila to grupa ili osoba, jednako tako kao to B priznaje da je A neto, opet bila to grupa ili osoba. Tolerancija je, kako rekoh, vie od prihvaanja bez prigovora, ali je manje od ljubavi prema blinjemu. Tolerancija je negdje u sredini izmeu punoga prihvaanja i dobroinstva. Ako toleriram nain ivota neke osobe ili grupe ljudi, ne moram ih cijeniti i na jednak se nain ne moram slagati s njihovim pogledom na ivot. injenica da toleriram naine ivota druge osobe ili grupe ljudi ne vodi do toga da one moraju tolerirati mene. Tolerancija je nesimetrian odnos. Vano je, ipak, da tolerancija postoji u intersubjektivnom svijetu. Na odre-

I.
34 | MAGAZIN ZA (POLITIKU) KULTURU I DRUTVENA PITANJA
U svakodnevnom ivotu koristimo se terminom tolerantnosti kako bismo izrazili neki stav i terminom toleranci-

So l i d a r n o s t en nain, tolerancija je most koji ispunjava jaz izmeu mene ili nas i razliitih naina ivota. Otvara mogunost za koegzistenciju razliitih kulturnih obiaja. Tolerantnost kao stav obuhvaa razliite mogunosti. One se kreu od rezigniranoga prihvaanja razliitosti zbog mira, pasivan, oputen i dobrohotno ravnoduan stav prema razliitosti, prepoznavanje u naelu da drugi imaju prava ak i ako ih koriste za neprivlane svrhe, otvorenost prema drugima, znatielja, potovanje do entuzijastinoga podupiranja razliitosti (Walzer, 1997:10-11). Prihvaanje razliitosti radi mira karakteristina je za modernu religijsku tolerantnost u 16. i 17. stoljea. Moderna religijska tolerantnost bila je reakcija na okrutnosti i zloine poinjene za Tridesetgodinjega rata (1618.-1648.). Pasivan ravnoduan stav prema razliitosti moe se povezati s opisom koji je Georg Simmel dao za mentalitet modernoga metropolitskoga ovjeka, a koji je putem ikake kole za urbane studije (Chicago School of Urban Studies) postao utjecajan u modernoj drutvenoj teoriji grada. Simmel je modernom metropolitskom ovjeku pripisao dva stava: blas stav i moralno ravnoduje. Blas stav uzrokovan je bombardiranjem prevelikom koliinom osjetilnih podraaja u svakodnevnom gradskom ivotu, a svoje mjesto nalazi u podruju izmeu subjekta i objekta. Moralno ravnoduje odnosi se na intersubjektivnu dimenziju i reakcija je metropolitskoga ovjeka na mnoinu ljudi na ulici. Prepoznavanje u naelu da drugi imaju prava, ak i ako ih koriste na neprivlane naine, moglo bi se smjestiti u okvire habermasovske teorije prava. No problem je ovoga stava da kultura tolerancije u potpunosti biva apsorbirana postojeim zakonima u njihovom provoenju, mijenjanju ili promjene domaaja. Ova teorija, dakle, ne objanjava dostatno kulturu tolerancije. Tolerancija bi se, stoga, bolje opisala kulturnom verzijom politike teorije u duhu, recimo, Charlesa Taylora ili Michaela Walzera. Razumijevanje tolerancije kao otvorenosti prema drugima, kao znatielje i potovanja elementarni je zahtjev postmodernih drutava, pogotovo imigrantskih drutava. Entuzijastino podupiranje razliitosti jedan je od kljunih dijelova poststrukturalistike lozoje razlike. cija vie nije vjerodostojna. Globalizacija ekonomije kao i globalizacija civilnoga drutva zahtijevaju da razliitost, kulturalnu drugost, uzmemo u obzir kao trajnu stvarnost. Argumenti proceduralista nee nam pomoi da na primjeren nain priemo problemu tolerancije. Potreban je vie historijski i kontekstualni pregled tolerancije i suivota, onaj koji prouava razliite modele tolerancije i pripadajue norme svakodnevnoga ivota (Walzer, 1997:3). Ovdje nailazimo na jo jedno znaenje kulturalnoga obrata u suvremenoj politikoj lozoji. Ovaj je obrat potreban kako bismo se mogli nositi s razliitim kulturnim kontekstima politikoga ivota. Pretpostavimo li da briga o kulturnim razlikama spada u djelokrug moderne politike, oito je da teorija tolerancija ovdje igra znaajnu ulogu. Mogue je stoga sloiti se s Walzerom: Tolerancija ini razliitost moguom; razliitost ini toleranciju nunom (Walzer, 1997:XII). Ovo, ipak, ne znai da obrana tolerancije mora istovremeno biti snana obrana razliitosti (Walzer, 1997:XII).

III.
Slijedei Walzera, moemo razlikovati pet razliitih reima tolerancije: multinacionalno carstvo, meunarodno drutvo drava, sudrutva (consociations konsocijacije), drave-nacije i imigracijska drutva. Multinacionalno carstvo stara Perzija, ptolomejski Egipat, stari Rim, Otomansko carstvo primjeri su modela tolerancije na osnovi nacionalno-religijskih razlika. Tolerira se nekoliko nacionalno-religijskih skupina, ali ne i pojedinci kao takvi, a lanstvo u nekoj skupini je obvezno. Skupine su carskom vlau prisiljene meusobno se tolerirati kao skupine. Ovakav sistem prosa ekasno je funkcionirao dugo vremena. Iako je dravna religija bio islam, u istoj su dravi zajedno ivjele grko-pravoslavne, armensko-pravoslavne i idovske zajednice. Ljudi su morali pripadati jednoj od ovih zajednica. Zajednicama je bilo doputeno osnivati autonomne organizacije, ali lanovi zajednica nisu imali nikakvo pravo na samoodreenje ili na udruivanje protiv svoje zajednice (Walzer, 1997:17-18). Stara Aleksandrija nudi jo jedan primjer. Grad je bio podijeljen u tri dijela: grki, idovski i egipatski, a u drugom stoljeu prije nae ere imao je 300 000 stanovnika. Spomenute su skupine manje ili vie mirno ivjele jedna s drugom. Walzer ovaj model opisuje na sljedei nain: Carska vlast obino zatvara pojedince u njihove zajednice i na taj nain istovremeno u jedan nacionalni ili religijski identitet. Ona tolerira skupine, njihove strukture vlasti i obiaje, a ne... mukarce i ene kojima je doputena sloboda odluivanja i socijalnoga kretanja. Mijeane zajednice nisu
STATUS, BROJ 5, STUDENI/PROSINAC 2004.

II.
Nekoliko metodolokih primjedbi. Koji su zahtjevi teorije tolerancije? Uzmemo li Habermasov komentar eseja Multikulturalizam Charlesa Taylora kao pokazatelj, tada bismo iz Habermasove pozicije trebali zakljuiti kako nema potrebe da teorija tolerancije ponovno denira multikulturalnost. ini se da dostaje provoenje zakona i njihova reinterpretacija kroz proceduru. No, mislim da ova pozi-

| 35

So l i d a r n o s t dobrovoljne, one povijesno nisu podupirale liberalne vrijednosti. (Walzer, 1997:16) Samo u predgraima glavnih gradova, kao to su Rim, Bagdad, carski Be, Budimpeta, i u nekim drugim mjestima, na primjer Rusi u Bugarskoj, bilo je mjesta za poneke disidente koji su pobjegli od strogih okova kulturnoga pripadnitva (Walzer, 1997:16-17). Meunarodno drutvo drava predstavlja drugu kategoriju politike kulture tolerancije. Na jednom je kraju ovoga slaboga, ali ne i anarhinoga, reima tolerancije naelo suvereniteta, a na drugom pravna doktrina humanitarne intervencije. Razumno je govoriti o toleranciji jer su drave ipak tolerirane od strane meunarodne zajednice, ak i ako ne ispunjavaju kriterije tolerancije za koje elimo da ih uvedu. Naelo suvereniteta moe se razumjeti na dva naina. Kada kao pozadinu izaberemo reciprocitet, suverenost se svodi na sljedee: ne brine nas kako se ponaaju na onoj strani granice, sve dok se oni ne brinu kako se mi ponaamo na ovoj. Ovo razumijevanje tolerancije pribliava se maksimi sve je doputeno (anything goes). To je prije puko prihvaanje nego tolerancija i stoga je druga interpretacija, koja ne previa zloinake postupke, prikladnija. No, s obzirom na to da su dravnici najee neskloni snositi posljedice intervencije, breme se prebacuje na diplomaciju. Iako pregovori diplomata i tiranina nemaju moralnoga znaaja, postignuti dogovori ga imaju, jer su inovi tolerancije. Formalnost tolerancije (Walzer, 1997:20) kri put mnogo snanijoj verziji autonomije zajednica nego to su je doputala multinacionalna carstva. Granica tolerancije u meunarodnom drutvu drava jest u pravnoj doktrini humanitarne intervencije. Po Walzerovu shvaanju ove doktrine, svrha vojne intervencije ne moe biti uvoenje ili provoenje demokracije, nego iskljuivo zatita ljudskih ivota.(1) Intervencija mora biti dobrovoljna. Vijetnamska intervencija u Kambodi s ciljem zaustavljanja okrutnosti Crvenih Kmera jedan je od rijetkih slinih primjera (Walzer, 1997:21). Jedni su od nasljednika multinacionalnih carstava i sudrutva (konsocijacije), odnosno drave dvaju ili triju naroda. Belgija, vicarska, Cipar, Libanon, Bosna i Hercegovina primjeri su ovoga treega reima tolerancije. Po Walzerovu miljenju, konsocijalnost je herojski pokuaj. Cilj mu je odrati koegzistenciju iz carskoga doba, ali bez carskih birokrata i bez udaljenosti koja je te birokrate pretvarala u manje ili vie nepristrane vladare. Razliite grupe moraju tolerirati jedna drugu bez prisustva transcendentne sile (Walzer, 1997:22). itav niz elemenata, poput bliskosti lanova razliitih grupa, zajednike povijesti zajednikoga ili susjedskoga ivota, mora biti ponovno ureen na razini ustava bez ikakve pomoi izvana. Mogunosti su uspjeha velike, kao to pokazuju primjeri vicarske i Belgije, ako se uspostavljanje konsocijacije dogaa prije nastanka snanih nacionalnih pokreta. U raspodjeli ovlasti i novca koji e se troiti na javne slube i fondove mora postojati ravnotea, a sve treba biti podreeno ideji ograniene prevlasti ili pribline jednakosti. Kako pokazuju primjeri Cipra i Libanona, meusobna tolerancija bit e ugroena ako se povjerenje izmeu grupa izgubi i ako propadnu institucionalni dogovori koji u normalnim sluajevima tite od posljedica zlih namjera (Walzer, 1997:23-24). Demografske ili ekonomske promjene mogu potkopati stare dogovore. Ono ega se grupe boje jest da e se konsocijacija pretvoriti u nacijudravu i da e jedna od grupa biti proglaena manjinom. Kako pokazuje primjer Belgije, u doba krize vano je prilagoditi se u pogledu jezika, raspodjele ovlasti, parlamentarne zastupljenosti i nanciranja. Drugi su nasljednici multinacionalnoga carstva nacije-drave, u kojima se fokus pitanja tolerancije prebacuje s grupe na pojedinca. Prva razina na kojoj se odluuje o pojedinanim sudionicima jest razina dravljana, a tek tada dolazi razina lanova ove ili one manjine (Walzer, 1997:25). Nacija-drava stvara homogeni kulturni prostor, zajedniku povijest i zajedniki jezik koji, pak, nadziru dravne akademije (Walzer, 1997:27). Obrazovanje igra vanu ulogu garancije kulturne reprodukcije drutva. Oni koji se ne prilagode standardnoj kulturi bivaju tolerirani na osnovi svojega statusa manjine. Oni smiju stvoriti ono to Walzer naziva privatnim kolektivom (private collective) ili, drugim rijeima, doputeno im je da imaju vlastitu manjinsku religiju, nauavaju vlastitu povijest i da se dre obiaja svojih predaka. Nacija-drava, ipak, na sve to gleda s dubokom sumnjom (Walzer, 1997:26). Liberalna nacija-drava jami jednaka prava i jednak tretman za sve i ne doputa iznimke. Nacija-drava mora se suoiti s ambivalentnim rezultatima u pokuajima da zatiti toleranciju. S jedne strane, ak je i u liberalnim nacijama-dravama manje mjesta za razliku nego u multinacionalnim carstvima ili u konsocijacijama, a mnogo manje nego u dravama s vie nacija. S druge, pak, strane, nacija-drava proizvodi paradoks koji ne moe ignorirati nijedna teorija tolerancije: iako je nacija-drava manje tolerantna prema grupama, lako bi se moglo dogoditi da prisiljava grupe da budu vie tolerantne prema pojedincima (Walzer, 1997:27). Razlog tomu je to se grupe moraju preobliiti u dobrovoljna udruenja koja zadravaju svoje lanove samo u onoj mjeri u kojoj je lanovima doputeno individualizirati doktrine grupe. Alternativa je tada rigidno sektaka zatvorena zajednica (Walzer, 1997:27). Liberalna otvorenost lanstva u grupi suoava se s opasnou gubitka grupne kohezije i polaganoga apsorbiranja od strane veinske kulture. Imigracijsko drutvo predstavlja peti oblik tolerancije, u

36 | MAGAZIN ZA (POLITIKU) KULTURU I DRUTVENA PITANJA

So l i d a r n o s t kojem se briga nacije-drave za pojedinca produbljuje. No, imigracijsko drutvo ne poznaje sumnju koju spram kulturnih grupa pokazuje nacija-drava. U njemu je kulturno lanstvo zasnovano na dobrovoljnim udruenjima. S obzirom na to da imigracijskom drutvu nedostaje etnika homogenost njegovih lanova, ono po svojoj prirodi potie toleranciju. Tolerancija je pak usmjerena na osobni odabir i ponaanje. Ljude se ohrabruje da jedni druge tretiraju kao pojedince, zahtijeva se od njih da cijene razliku kao individualiziranu ... verziju grupne kulture (Walzer, 1997:31). Walzer zakljuuje ovako: Tolerancija osobnih izbora i individualiziranih verzija kulture i religije predstavlja maksimalan (ili najjai) reim tolerancije (Walzer, 1997:34). On navodi tri razloga za ovaj stav: prvo, nijednoj se grupi u imigracijskom drutvu ne doputa da se namee drugima, da preuzme kontrolu nad javnim prostorom ili da ovlada javnim resursima. Svaki se oblik korporacije odbacuje. Drugo, drava je neutralna u pogledu kultura pojedinih grupa, ali ih sve podupire. Tree, veina ljudi u imigracijskom drutvu zapravo nosi dvojni ili podijeljeni identitet na osnovi kulturnih ili politikih karakteristika (Walzer, 1997:32-33). Amerikanci, na primjer, esto o sebi govore kao o talijanskim Amerikancima, poljskim Amerikancima ili kineskim Amerikancima. Jedna moja prijateljica, Audrey Ng, o sebi misli kao o kineskoj Amerikanki, jer su joj roditelji emigrirali iz Kine. Kineski je prvi jezik koji je nauila. Njezina veza s Kinom esto se ini sentimentalnom i izmiljenom, ali joj bez obzira na to prua smislene smjernice u njezinu nainu ivota. Jesu li podijeljeni identiteti, ili, bolje, dvojni identiteti u imigracijskim drutvima dobri ili ne za ivot u grupi, ostaje potpuno otvoreno pitanje (Walzer, 1997:34). smjeru, konkretno u smjeru rastue integracije. Socijalna povelja autonomiju zakonodavstva pojedinih drava prebacit e na europske sudove i poluadministrativne agencije, a to e rezultirati u poveanoj sudskoj moi pojedinca nad njegovom/njezinom nacijom-dravom ili nad religijskom skupinom kojoj pripada. Takve e pojave postajati tim ee to se Europska zajednica vie kree prema jednom sveobuhvatnom zakonodavstvu. U pogledu populacije svaka e drava lanica postati vie heterogena nego to je sada. Slabljenje pojedinih nacijadrava i istovremeno jaanje sredinje vlasti podrava s jedne strane regionalnost, odnosno daje regijama snaniji status kvazipolitikoga subjekta, a s druge strane vodi do toga da pojedinac gubi vezu sa svojom regionalnom nacionalnou. Ove e tendencije zajedno dovesti do toga da e se poveati vjerojatnost velikih migracija unutar granica Europske zajednice. Veinske nacije uskoro e se nai u situaciji da ive s manjinama na koje nisu navikle. Konani je rezultat sljedei: to se ljudi budu vie selili, to e Zajednica kao cjelina postajati slinija imigracijskom drutvu u kojem e postojati velik broj geografski rasprenih manjina bez posebne vezanosti za neko konkretno podruje (Walzer, 1997:50). Obje e se strane morati pomiriti s tim, autohtoni s novopridolim alohtonima, a novi alohtoni sa starosjedilakim autohtonim zajednicama. Europska zajednica kao cjelina morat e od svojih lanica traiti vie tolerancije i to toleranciju na drukiji nain nego u prolosti (Walzer, 1997:49). Zora je to novoga multikulturalizma.

V.
Ranije sam u ovom eseju rekao da se tolerancija razvija od pukoga prihvaanja do uzajamnoga potovanja. Sada se moramo upitati na koji nain mo utjee na razliite reime tolerancije i kakav je njihov meusobni odnos. U multinacionalnom je carstvu cijela mo oito koncentrirana u rukama cara i njegovih birokrata. Iako ne postoji dobrovoljno uzajamno potovanje izmeu razliitih grupa, svi su podanici jednoga imperijalnoga sredita koje ih prisiljava na meusobnu toleranciju. U sluaju imperija, mo najekasnije potie toleranciju kada je udaljena, neutralna i sveobuhvatna (Walzer, 1997:53). Konsocijacija zahtijeva odreeno uzajamno potovanje barem izmeu voa razliitih zajednica, jer je njihova dunost dogovoriti uvjete koegzistencije. Od pojedinih lanova zajednica trai se da se prema lanovima drugih zajednica odnose s potovanjem samo ako se susretnu prilikom trgovine. Konsocijacija najbolje funkcionira ako
STATUS, BROJ 5, STUDENI/PROSINAC 2004.

IV.
U svojoj knjizi O toleranciji Walzer prua osvjeavajui pogled na Europsku zajednicu s tezom da je njezina vlastita dinamika vodi u smjeru imigracijskoga drutva. Ovo e svim njezinim lanicama donijeti i prednosti i nedostatke multikulturalizma, htjele one to ili ne (Walzer, 1997:51). Poetna je pretpostavka njegova teksta da Europska zajednica nije ni multinacionalno carstvo ni konsocijacija jer zemlje lanice u isto vrijeme i odustaju, ali i zadravaju dio svojega suvereniteta. Argument protiv konsocijacije jest puki broj zemalja lanica. Europska je zajednica istovremeno i neto drugo od saveza drava. Zajedniko trite te Europska konvencija o pravima ovjeka i Socijalna povelja usmjeravaju Europsku zajednicu u potpuno drugom

| 37

So l i d a r n o s t zajednice nemaju previe veze jedna s drugom i ostanu okrenute vlastitim pitanjima. U sluaju nacije-drave sva mo poiva u veinskom narodu i potovanje izmeu pojedinaca cvate. Veinska kultura promatra manjinske kao to vlada promatra opoziciju, odnosno prua im graanska prava i slobode. Manjinske grupe osnivaju dobrovoljna udruenja koja, ako su dovoljno snana i interno diferencirana, nee zaaliti to ne djeluju u javnosti. Ako su manjinske grupe slabe, njihovi e lanovi prihvatiti vjerovanja i obiaje veine. Ipak, postoje stalne kontroverze oko simbolizma u javnome ivotu, poput onoga u Francuskoj oko frizure uenica u dravnim kolama (Walzer, 1997:55). U kontekstu imigracijskoga drutva drava se ponaa neutralno i od svih lanova drutva zahtijeva toleranciju osobnih razlika. Dravna se simbolika mijenja u skladu s nacionalnim obiljejima nadolazeih imigranata. podijeljene po klasnoj osnovi i neka je od njih nia klasa, tada su netolerancija, diskriminacija i omalovaavanje tuno pravilo. Samo u onoj mjeri u kojoj se sprjeava poklapanje izmeu klase i grupe tolerancija ima ansu (Walzer, 1997:59). Pozitivno djelovanje (armative action) ili pozitivna diskriminacija mogu, dugorono gledano, pomoi u promociji tolerancije. One nisu egalitarne spram pojedinaca nego samo na razini skupina, a podlone su riziku poticanja netolerancije u kratkoronom razdoblju. Moglo bi se openito rei da tolerancija u pluralistikim drutvima zahtijeva iri egalitarizam koji e nadii potvrivanje drutvene hijerarhije za podreene skupine (Walzer, 1997:59-60).

VII.
Rod je takoer vano pitanje. Kako se on odnosi prema toleranciji? Velika su multinacionalna carstva pitanje roda prepustila svojim konstitutivnim zajednicama. U ovom je kontekstu zanimljivo da je Britanska kolonijalna vlast u Indiji zabranila sati (samospaljivanje hinduske udovice na pogrebnoj lomai svojega mua) tek 1829. godine. East India Company i britanska vlast tu su praksu tolerirali kroz dugi period vremena (Walzer, 1997:61). I dok bi u konsocijacijskom ureenju mogla nastati praksa tolerancije usporediva s onom u multinacionalnom carstvu, nacija-drava ne bi tolerirala obiaje poput satija u svojim religijskim ili nacionalnim manjinama. Isto se odnosi i na imigracijsko drutvo. Posvetimo se sada problemima roda i tolerancije koji su nastali posljednjih godina. Dananje se europske drave suoavaju s problemom afrikih imigranata koji dolaze iz zemalja u kojima je klitoridektomija ili inbulacija (2) uobiajena, a koji esto sa sobom donose i te obiaje. Stoga je mogue susresti takve operacije u Europi, te ak i u Sjevernoj Americi, dok su zabranjene u vedskoj, vicarskoj i Velikoj Britaniji. Sredinom 1980-ih u Francuskoj je vie od 23 000 djevojica bilo u opasnosti. Provedeno je nekoliko medijski izrazito popraenih suenja (pod opim zakonom protiv muenja) nad enama koje provode te operacije i nad majkama djevojica. ene su bile osuene, a kazne nakon toga odbaene, ime se praksa, dakle, javno osuuje, ali uistinu tolerira (Walzer, 1997:62). Oito je da se klitoridektomija i inbulacija ne mogu tolerirati ni u javnosti ni privatno, a to se jednako odnosi i na naciju-dravu i na imigracijsko drutvo. Jedini argument za odbijanje tolerancije moe biti da se djevojici nikako

VI.
to je s netolerancijom i kako ona funkcionira u razliitim uvjetima? Walzer nudi sljedee pravilo: Netolerancija je najsnanija kada se razlike u kulturi, nacionalnosti ili rasi poklapaju s klasnim razlikama, odnosno, kada su pripadnici manjinske grupe istovremeno i ekonomski podreeni (Walzer, 1997:56). Ova se podreenost ne javlja ni u multinacionalnim carstvima, ni u konsocijacijama jer se u njima pojedine grupe jednako javljaju na svakoj od klasnih razina (Walzer, 1997:56-57). U konstelaciji nacije-drave nalazimo drukije stanje. U nekim su sluajevima etnike skupine u dobrom ekonomskom poloaju, poput, na primjer, Kineza na Javi, te se tamo netolerancija javlja samo povremeno. U nekim su nacijama-dravama one manjinske skupine koje su dotad bile privilegirani dio drutva u opasnosti da taj status izgube ako nova veina preuzme vlast, kao to je primjer u baltikim dravama gdje se Rusi danas nalaze u nepovoljnom poloaju. U imigrantskim drutvima obino postoji rizik za nove imigrante, ali esto samo na poetku njihova dolaska. Duboko siromatvo i kulturna stigmatizacija u ovakvim drutvima ee su rezervirani za osvojene uroenike ili skupine koje su nasilno naseljene, poput crnih robova i njihovih potomaka u obje Amerike. Rasna netolerancija nije tome iznimka i u jednakoj mjeri podriva praksu tolerancije. Mogli bismo zakljuiti da je tolerancija oito kompatibilna s nejednakou, i to u sluajevima u kojima se klasni sustav u jednakoj mjeri odraava u svakoj od razliitih skupina (Walzer, 1997:58). Ako su, pak, skupine istovremeno

38 | MAGAZIN ZA (POLITIKU) KULTURU I DRUTVENA PITANJA

So l i d a r n o s t ne smije oduzeti pravo na ivotne odluke, a ovo stoji i ako se klitoridektomija i inbulacija razumiju kao ritualne prakse. Mogue je u ovom trenutku uvesti pojam kulturne pripadnosti Willa Kymlicke. Kulturna pripadnost omoguuje preivljavanje kulturnih manjina i poveava mogunost za ivotni izbor njihovih lanova. U unutranjem funkcioniranju, pak, a u tome jest stvar, te kulturne zajednice ne smiju doi u sukob s ljudskim pravima i demokratskim naelima (Kymlicka, 1995). Po pravilu: Tolerancija implicira pravo na reprodukciju zajednice. Ovo, ipak, ne smije doi u sukob s pravima pojedinih graana da slobodno izaberu svoj nain ivota bez pritiska kulturnih zajednica (Walzer, 1997:65). gzistencija jakih grupa i slobodnih , autonomnih pojedinaca jest kljuna trajna karakteristika moderne (Walzer, 1997:87). Moderna kao kompleksan kulturan, politiki, socijalni - pokret odreena je pomou ove dvije smjernice. Postmoderna je dovela do duboke promjene u ovom stanju stvari. Granice se zamuuju, a identiteti postaju klizni. Postmoderna je uistinu ivot bez jasnih granica i bez sigurnih i jedinstvenih identiteta . Jasno isklesani identiteti modernih mukaraca i ena zamjenjuju se dvostrukim i podijeljenim ja (Walzer, 1997:87). Multikulturalizam sve vie i vie postaje sloganom vremena. Novi model tolerancije koji je karakteristian za postmoderne mukarce i ene posebno smeta onima koji podijeljeno ja doivljavaju u prvoj generaciji. Oni se sjeaju i moda jo eznu za bivim koherentnim zajednicama kao i za jedinstvenijom svijesti. Projekt postmoderne u svakom sluaju podriva svaki oblik zajednikoga identiteta i standardnoga ponaanja. Walzer podupire svoj diskurs o postmodernoj toleranciji post-strukturalizmom Kristeve. U svojoj knjizi Etranger a nous memes(3) (1988.) Julia Kristeva primjenjuje Freudovu psihoanalizu na politiku openito. Njena je sredinja ideja da, ako shvatimo da postoji jedan dio nae psihe kojim nikada neemo u potpunosti zagospodariti svijeu, a koji nam ne prestaje biti udnim, trebamo gledati strance na ulici drukijim oima. Umjesto da se bojimo njihova neprimjerenoga ponaanja i izgleda, naa znatielja biva zagolicana. Walzer se dri politike poruke koja se krije iza Kristevina diskursa. Dobro ga prenosi transformacija biblijske naredbe u postmoderno vjerovanje. Biblijska reenica glasi: DO NOT OPPRESS THE STRANGER, FOR YOU WERE STRANGERS IN THE LAND OF EGYPT. Kristeva pretvara ovu reenicu u postmoderni slogan: DO NOT OPPRESS THE STRANGER, FOR WE ARE ALL STRANGERS IN THIS VERY LAND (Walzer, 1997:89). Lake je tolerirati drugost i razliku jednom kada priznamo drugo u sebi samima. Na zavretku ove prie, Walzer trai od nas da zadrimo stavove prve generacije postmodernih ljudi. Odnosno, da ne ivimo u svijetu stranaca sve vrijeme. Niti da se sa strancem u drugima suoavamo samo jedan na jedan. S obzirom na to da razliku i drugost i dalje velikom mjerom osjeamo zajedniki - mi protiv njih potrebna nam je i bit e nam potrebna politika tolerancije (Walzer, 1997:90). Argument glasi da projekti moderne i postmoderne postoje rame uz rame. Moramo objasniti dvije razine razlike, prvo u njezinoj singularnoj individualnoj i zajednikoj verziji, a drugo u njezinoj pluralistikoj, rasprenoj i podijeljenoj verziji (Walzer, 1997:90). Razlika se mora toleriSTATUS, BROJ 5, STUDENI/PROSINAC 2004.

VIII.
Bilo koji ozbiljan pristup koji tvrdi da izvodi kulturalni obrat u lozoji ne moe izbjei raspravu o pitanju postmoderne, a teorija tolerancije u tom pogledu nije nikakva iznimka. S obzirom na povezanost pojmova postmoderne i moderne, moramo poeti s modernom. Po Walzeru projekt moderne imao je dva lica. Jedno lice moderne politike tolerancije slijedilo je put proirenoga ukljuenja. Drutvene grupe koje su na poetku modernoga doba bile u poziciji iskljuenih borile su se za priznanje i na kraju dole do ukljuenja. Walzer ispravno govori: Demokratska ukljuenost prvi je modernistiki projekt. Politiku demokratske ljevice u zadnja dva stoljea moemo zamisliti kao seriju borbi za ukljuenje: idovi, radnici, ene, crnci i razni imigranti napadaju i probijaju zidine buroaskoga grada. U toj borbi stvaraju vrste stranke i pokrete, organizacije za kolektivnu obranu i razvoj. Ali, kada ulaze u grad, to ine kao pojedinci (Walzer, 1997:85). Narativni tekst modernistike politike tolerancije ne zavrava ovdje. Nalije ove politike jest u podjeli koja cilja k samoodreenju: Alternativa ulazu, kae Walzer, jest rastavljanje. Ovo je drugi modernistiki projekt: grupi kao cjelini dati glas, mjesto, vlastitu politiku. Sada nam nije potrebna borba za ukljuenje, nego borba za granice. Kljuni je slogan ove borbe samoodreenje, koji implicira potrebu za komadom teritorija ili barem skupom nezavisnih institucija (Walzer, 1997:85). U prvoj modernistikoj politici tolerancije fokus je bio na individualnom priznanju, na priznanju ovjeka kao dravljanina. U drugoj je modernistikoj politici tolerancije fokus na ugnijeenosti pojedinca u grupu, u zajednicu. U jednom se sluaju radi o pojedinanom bijegu iz okova religijske, nacionalne ili socijalne odreenosti, a u drugom o odanosti pojedinoj grupi. Samo ako ih uzmemo zajedno, ove dvije niti mogu istkati tkaninu moderne. Koe-

| 39

So l i d a r n o s t rati dva puta, na osobnoj i na politikoj razini (Walzer, 1997:91). Upravo kako je moderna zahtijevala stalnu napetost izmeu pojedinca i grupe, dravljanina i lana, postmoderna pretpostavlja slinu napetost izmeu dravljana i lanova s jedne strane i podijeljenoga ja, kulturnoga stranca s druge (Walzer, 1997:92). Samo oba ova stava uzeta zajedno, moderni i postmoderni, mogu objasniti nau suvremenu situaciju. tiku Aleksandriju (Walzer, 1997:17,53), carski Be, Rim, Bagdad, Budimpetu i bugarski Rusuk (Walzer, 1997:16,114). Walzer antikoj Aleksandriji pripisuje rani stadij multikulturalizma (Walzer, 1997:17) i upuuje na postojanje kozmopolitizma u ostalim spomenutim carskim prijestolnicama. On, ipak, ne povezuje ivot u gradu s tolerancijom, tako da na povrinu izlazi poseban reim tolerancije. Tvrdim da bismo trebali eksplicitno naglasiti tu injenicu i povezati je s namjerom deniranja novoga, estoga reima tolerancije. Ovaj bismo pristup mogli podrati sljedeim argumentima. Prvo, veliki su gradovi od antikoga doba, preko srednjega vijeka do modernih i postmodernih drutava oduvijek bili mjesta gdje su izbjeglice, nevjernici i disidenti nalazili skrovite i mjesto za ivot. Podsjeam itatelja na srednjovjekovnu njemaku poslovicu Stadtluft macht frei (Gradski zrak oslobaa). Srednjovjekovni su gradovi zapada pruali dobrodolicu hodoasnicima na njihovu putu u Rim na jednak nain na koji su to radili i orijentalni gradovi za muslimanske hodoasnike u Meku. Nije tada sluajno da suvremeni gradovi New York i Los Angeles imaju poseban status imigrantskih gradova. injenica da su razliite grupe ljudi ovdje nalazile i jo nalaze prvo sklonite i mogunost ivota pretpostavlja neto vie od pukoga prihvaanja naime, posebnu toleranciju koja je obojana posebnom kulturom. Drugo, ostaje ipak istina ono to je Robert Ezard Park rekao u svojem poznatom eseju o Gradu (1915.), naime, da gradski ivot odaje stanje ljudske rase u njezinu najboljem i najgorem svjetlu. Tako moemo u povijesnim zapisima o gradovima itati o pogromima protiv idova u srednjovjekovnim njemakim gradovima, u renesansnoj Veneciji i kasnije u Rusiji. Danas, pak, primjeujemo oajno stanje milijuna ljudi u junoamerikim favellama i u getima SADa kao izravnu posljedicu neobuzdane kapitalistike globalizacije. Isti je taj Park tvrdio da je gradovima sueno da od geografskoga mjesta naprave moralni poredak. Park je prisustvovao Simmelovim predavanjima na Sveuilitu u Berlinu. Na poetku eseja spomenuo sam da je Simmel mentalitet metropolitskoga ovjeka opisao u terminima moralne ravnodunosti prema razlikama. Simmelova je tvrdnja bila da ova ravnodunost ne znai manjak moralne osjeajnosti. Mnotvo na ulicama tjera metropolitanskoga ovjeka da svoj moralni osjeaj skriva iza maske ravnoduja. Briljantna Parkova uenica Louis Wirth nastavila je njegovim stopama kada je u svojem proslavljenom eseju Urbanizam kao nain ivota (1938.) tvrdila da graani** zbog izloenosti razliitim stilovima ivota prolaze kroz civilizirajui efekt urbanoga ivota(4) . Ovu je argumentacijsku liniju slijedila i Lyn Loand, koja je u svojoj knjizi Svijet stranaca: ivot i djelovanje u urbanom javnom prosto-

IX.
Ranije sam u ovom eseju napomenuo da bismo trebali uzeti u obzir neke aspekte eseja Herberta Marcusea iz 1965. Represivna tolerancija. Proitamo li Marcuseov esej u svjetlu Walzerovih odrednica, jasno otkrivamo da je Marcuse razlikovao etiri koncepta tolerancije. 1. Tolerancija je subverzivan oslobaajui koncept, a istovremeno i politika praksa. Tolerancija je telos u samom sebi (Selbstzweck). 2. Liberalna teorija Johna Stuarta Milla pretpostavlja da su sloboda i istina samo dvije strane istoga novia. Telos tolerancije je istina. 3. Bezuvjetna tolerancija mora biti najvia vrlina u raspravama, osobnim razgovorima, u znanosti, u osobnoj religiji i u umjetnosti. 4. Kasni je kapitalizam pod utjecajem represivne tolerancije koja podrava status quo. Marcuse je tvrdio da su nam negativnost umjetnosti i negativnost heretikih religioznih tradicija potrebni kako bismo proirili svoje kulturne i politike horizonte. Ovi nam izvori trebaju kako bismo nesigurnost povijesnih djelovanja uinili produktivnom, ali ih moramo prevesti u koncept niime ograniene racionalnosti. Tvrdim, stoga, da Marcuseov koncept represivne tolerancije zajedno s njegovim upravljanjem izvorima moramo dodati Walzerovoj teoriji kako bismo odrali i uvrstili njezinu kritiku namjeru.

X.
Postoji jo jedna strana ove rasprave. Na nekoliko mjesta u svojoj knjizi Walzer toleranciju pravilno naziva vrlinom (Walzer, 1997:12,31,81,110). U nekoliko sluajeva istie da se tolerancija na neobine naine potivala kao vrlina u mnogim gradovima. Walzer eksplicitno referira na an-

40 | MAGAZIN ZA (POLITIKU) KULTURU I DRUTVENA PITANJA

So l i d a r n o s t ru (1973) ukazala na injenicu da metropolitski graani ive meu strancima i da moraju pronai naina kako da se bore s tim stanjem. Jedan od tih naina je, tvrdi ona, tolerancija. Tree, ideja da su suvremeni mukarci i ene podijeljeno ja igra vanu ulogu u Walzerovoj politikoj lozoji. Usput spominjem da je Sennett rekao da su ikaki sociolozi bili prvi pisci o gradovima koji su hvalili vrline fragmentiranoga ja (Sennet, 1992:127). To je oito svakome tko promatra metropolitske mukarce i ene dananjice kako kombiniraju modne stilove da bi stvorili i slavili svoje poosobljene podijeljene identitete, kako kombiniraju razliite jezike tijela da svoje podijeljene sebe izraze na puniji nain. Ovo je postmoderna i multikulturalnost u svojim najljepim bojama. Ne moe ih se pronai u unutarnjim krugovima obitelji, kako predlae Walzer, nego su najvidljiviji na ulicama velikih gradova. Sve ovo svjedoi o toleranciji, ali i pretpostavlja toleranciju. Saimajui ove komentare, zakljuujem sljedee: u gradskom ivotu nalazimo razliite vrste tolerancije koje bi se mogle podvesti pod vrstu koju je Walzer zaboravio u svom odlinom radu. Walzerovo usredotoenje na statine idealne tipove odvuklo ga je od onih za koje je karakteristino dinamiziranje reima tolerancije. Antika Aleksandrija je, da iskoristimo Walzerove primjere, anticipirala multikulturalnost na jednak nain na koji su Be i drugi glavni gradovi preduhitrili modernu toleranciju individualiziranoga disidentskoga naina ivota. Jednom rijeju, Walzerovoj shemi moramo dodati esti model tolerancije, onaj ija je glavna karakteristika dinamiziranje prije postavljenih reima tolerancije. Onaj koji je uobiajeno bio drutveno iskljuen i koji je uvijek bio zabranjivan u urbanom ivotu pronalazio je i danas pronalazi ukljuenje. S ENGLESKOG PREVEO LUKA JURO. 3. 4. 5. 6. Kymlicka, Will: Multicultural Citizenship. A Liberal Theory of Minority Rights. Oxford: Clarendon Press 1995. Krause, Skudi/Malowitz, Karsten: Michael Walzer zur Einfhrung. Hamburg: Junius 1998. Kristeva, Julia: Strangers to Ourselves. Translated by Leon S. Roudiez. New York London Toronto Sydney Tokyo Singapore: Harvester Wheatsheaf 1991. Marcuse, Herbert: Repressive Tolerance. In: Robert Paul Wol Barrington Moore, Jr. and Herbert Marcuse: A Critique of Pure Tolerance. Boston: Beacon 1965. Paetzold, Heinz: Symbol, Culture, City. Five Exercises in Critical Philosophy of Culture. Maastricht: Jan Van Eyck Akademie 2000. Sennett, Richard: The Conscience of the Eye. The Design and Social Life of Cities. New York London: Norton 1992. Walzer, Michael: On Toleration. New Haven and London: Yale University Press 1997.

7. 8. 9.

Biljeke:
(1) Usp. Skudi Krause/Karsten Malowitz: Michael Walzer zur Einfhrung. Hamburg: Junius 1998, str. 53-57, str. 163-173. (2) Op.prev. Inbulacija - stavljanje pojasa nevinosti eni ili metalne kope na spolovilo mukarcu da se sprijei spolno openje ili onanija. Objanjenje prema rjeniku stranih rijei M. Filipovi. (3) Usp. Julia Kristeva: Strangers to Ourselves. Translated by Leon S. Roudiez. New York London Toronto Sydney Tokyo Singapore: Harvester Wheatsheaf 1991. (**) op. prev. Autor teksta koristi se terminom urbanites koji smo zbog jasnoe preveli kao graani. (4) Vidi moju knjigu: Symbol, Culture, City. Five Exercises in Critical Philosophy of Culture. Maastricht: Jan Van Eyck Akademie 2000, str. 64-65; str. 77-79. HEINZ PAETZOLD JE PREDAVA NA ODSJEKU ZA FILOZOFIJU SVEUILITA U KASSELU I SVEUILITU PRIMIJENJENIH ZNANOSTI U HAAMBURGU. U PODRUJE NJEGOVA RADA I DJELOVANJA ULAZI FILOZOFIJA KULTURE, ANTROPOLOGIJA, SOCIJALNA FILOZOFIJA I ESTETIKA. OD KNJIGA KOJE POTPISUJE IZDVAJAMO SAMO NEKE: STHETIK DER NEUEREN MODERNE: SINNLICHKEIT UND REFLEXION IN DER KONZEPTIONELLEN KUNST DER GEGENWART; ERNST CASSIRER, VON MARBURG NACH NEW YORK: EINE PHILOSOPHISCHE BIOGRAPHIE; PROFILE DER STHETIK: DER STATUS VON KUNST UND ARCHITEKTUR IN DER POSTMODERNE; CITY LIFE ESSAYS ON URBAN.
STATUS, BROJ 5, STUDENI/PROSINAC 2004.

Kritika literatura:
1. Habermas, Jrgen, Struggles for Recognition in the Democratic Constitutional State. Translated by Shierry Weber Nicholson. In: Charles Taylor et alii: Multiculturalism. Examining the Politics of Recognition. Edited and Introduced by Amy Gutmann. Princeton, New Jersey: Princeton University Press 1994, pp. 107-148. Jameson, Fredric: The Cultural Turn. Selected Writings on the Postmodern, 1983-1998. London and New York: Verso 1998.

2.

| 41

Tema broja:

(Post)Daytonska BiH to (ne)bi trebalo promijeniti

(P o s t ) D a y t o n s k a B i H t o ( n e ) b i t r e b a l o p r o m i j e n i t i

Metanarativna poetizacija i psihijatrizacija Daytona


Da narodi mogu sami da se dogovore, prisustvo Meunarodne zajednice Ovdje bilo bi nepotrebno. Meunarodna zajednica je Ovdje zato to mora da bude Ovdje. A biti Ovdje, u kontekstu te neizbjenosti, znai istinski, a ne formalno biti. A to opet znai, maksimalno funkcionalizirati svoje prisustvo i preuzeti konkretnu odgovornost, te, konkretnom terapijom, snano pristupiti konkretnom rjeavanju konkretnih problema
Esad Bajtal
IMA ASOVA KAD PRED DUHOM, JASNOU MUNJE, SINE SVA STRAHOVITA NEPRAVDA DRUTVA I NJEGOVA PORETKA. IMA ISTIN KOJE SU STARE, SVAGDANJE I OTRCANE DUGIM PONAVLJANJEM, ALI KAD TE ISTINE SINU OVJEKU PRED OIMA NEKAZIVANE I NENANGLAAVANE, NEGO OCRTANE NA UTNJI JEDNOG STRAHOVITOG ASA, ODIGRANE MEU IVIM LJUDIMA, TADA TE STARE OVETALE ISTINE DOBIVAJU NOV I STRAHOVIT LIK I IVE U DUI NAOJ KAO VJENA BOLNA MISAO. I. ANDRI

I.

44 | MAGAZIN ZA (POLITIKU) KULTURU I DRUTVENA PITANJA

ERMIN POETIKA STRUKOVNO SPADA U VOKABULAR nauke o knjievnosti. Etimoloki gledano, pojam se razvio od starogrkog pridjeva pjesniki, u vezi s pjesnitvom. Sami Grci pjesnitvo zovu ili , pri emu ovo tehne znai pjesniko umijee ili pjesnika vjetina (lat. ars poetica). Termin naracija (lat. narratio), odnosi se na prianje, pripovijedanje dogaaja. U osnovi ovoga pojma jeste specikum karakteristian za prasituaciju meuljudske komunikacije: pripovijedanje kao verbalno posredovanje dogaaja u smislu njegovog faktografski slobodnijeg prezentiranja sluatelju.

Rije je o distanciranom prikazivanju stvari i dogaaja sa subjektivnog stanovita pripovjedaa, koji, budui da nije ni akter radnje niti njen uesnik, on, shodno maniru i tradiciji knjievne oratorske naracije, esto sasvim pristrano mijenja injeninu istinu zbilje zarad svojih posebnih (npr. estetskih, idejnih, ili politikih), ciljeva. Sve u svemu, stvar se, s aspekta pripovjedaa, svodi na neobavezujuu lagodnost principa priam ti priu. Danas jednu, sutra drugu (na istu temu i o istom dogaaju), iskljuujui pri tome svaku, pa i moralnu odgovornost zbog evidentne inkompatibilnosti (meta)narativnih (di)verzija prie. I tu nema nita sporno sve dok pria ostaje u okvirima zabavno-igrajuegse lart pour lart-istikog konteksta zimskog seoskog sijela;

(P o s t ) D a y t o n s k a B i H t o ( n e ) b i t r e b a l o p r o m i j e n i t i ili dok interpretativni pristup nekom knjievnom predloku svoju zaokupljenost tekstom/priom gradi na otrcanosti kolskog pitanja: ta je pisac htio da kae? Meutim, kad proizvoljnost naracije pred idejno-pragmatski tempiranim konceptom napusti okvire interpersonalne komunikacije, i kad programski preuzme na sebe epohalno kolektivistiko znaenje i vaenje (u smislu namjenski strukturiranog oblikovanja najire drutvene zbilje), onda imamo posla s neim to se zove metanaracija, metapripovijest ili Velika pria koja funkcionira kao mesijanskoidejni promotor i koordinator aktivnosti inspiriranih aktualnopolitikim ideologijama spasa. Ustupak toj vrsti konceptualizacije bilo kog dokumenta, svodi ovaj, snagom interpretativne proizvoljnosti, na razinu slobodno raspoloive knjievne grae ije se ocijelno znaenje stavlja u slubu samo interpretatoru znanih i od javnosti briljivo skrivanih motiva. Upravo u tom pogledu fenomenoloki krajnje indikativna je SDS-ova pragmatika, dnevnopolitika i metanarativna diverzantska interpretacija Daytona, kojom se, zakonska obaveznost potpisom prihvaenog meunarodnog dokumenta, umjesto supotpisniki zajednikog striktnog provoenja u praksu, nonalantno devalvira na doivljajno inspirativnu i hermeneutiki-interpretativnu neobaveznost njegovog pre-voenja (kao da je rije o gimnazijskom knjievno literarnom tivu) u idejno-konceptualne obrasce individualnog, grupno-stranakog i dnevnopolitikog interesa i smisla. Radi podsjeanja, diverzija (lat. diversus suprotan, razliit), znai odvraanje, skretanje, promjenu smjera, a diverzant je onaj koji, u prenesenom smislu (druga znaenjska ravan, kod B. Klai-a)1, kvari slogu u nekom radu. I upravo tu, u taki ukrtanja politikog voluntarizma i avanturizma dekadentno jednostrane SDS-ove metanarativne promjene smjera Daytona (iz provoenja u prevoenje), dolazi do pucanja veze izmeu znaenja i vaenja Daytonskog ustava, s jedne, te, njegove konverzije iz dokumentarne, zakonske ravni, u knjievno-narativnu sferu situaciono-prigodne dnevno-politike prie/naracije, s druge strane. I dok nam povijest estetskih ideja pokazuje kako dokumentarna svakodnevnica ograniava knjievnost, ovdje, upravo obrnuto proizvoljno ispolitizirana poknjievnjenost s mukom usaglaenog mirovnog dokumenta, grubo suspendira i ograniava njegovu naelnu i zbiljsku funkcionalnost. Dogaa se to prisilnom artizacijom i redukcijom Dokumenta na karikaturalni privid njegovog izvornog bia. U tako maskiranoj i vjeto instrumentaliziranoj disfunkcionalnosti Dokumenta, na njega se moe jo samo pozerski pozivati, ali ne i djelom, i na djelu-ga-pokazivati, na ta se Potpisom pred Svijetom obavezalo. Zahvaljujui tome, Dokument u svojoj idejnoreduktivnoj i metanarativnoj svedenosti na estetsko (pukost formalnog privida), prestaje biti ono to jest (Ustav, Zakon), a postaje ono to nije: Pria, Naracija, Umijee, dakle, neto podlono slobodnom tumaenju, koje, svog Potpisnika, a istovremeno (logikom povratne sprege), i Ocijelnog itaoca (tanije: jednostrano heuristikog Naratora), vie ni na ta ne obavezuje. U tom smislu, Dejtonski sporazum, prepredenjatvom ideolokog kalkulusa, sveden na polisemiku nesravnjivost ake lektire, implicite ograniava bosanskohercegovaku ivotnu stvarnost na isti onaj nain na koji ivotna svakodnevnica porie lijepu knjievnost u njenoj svjetopopravljakoj benevolenciji. Naime, zahvaljujui otroumnim estetskim i lozofskokritikim uvidima Jrgena Habermasa, dolazimo do otrenjujue spoznaje da dva jezika: jezik svakodnevnice i jezik knjievnosti u svojoj egzistencijalnoj disparatnosti imaju potpuno razliitu operativnu teinu (jedan obavezuje, dok drugi oslobaa obaveze), to u optici mimikrijski prevrtljive vlasti omoguava beskrajnu manipulaciju prethodno ve dobrano nacionalizirane svijesti i podsvijesti civilizacijski retardirane i ratom ostraene gomile. Preciznije: analitiki pronicljivi Habermas pokazuje nam kako, u svakodnevnoj komunikativnoj praksi jeziki inovi imaju snagu koju u knjievnim tekstovima gube. U prvom sluaju oni funkcioniu u kontekstima inova u kojima uesnici moraju da ovladaju situacijama i da valjda zbog toga rjeavaju probleme; u drugom sluaju su skrojeni prema recepciji koja itaoca oslobaa djelanja: situacije koje on susree, problemi sa kojima se suoava, nisu neposredno njegovi vlastiti. Knjievnost ne zahtijeva od itaoca da zauzme stav kao to to svakodnevna komunikacija zahtijeva od onih koji djeluju. I jedan i drugi su upleteni u prie, ali na drugaiji nain. Ova razlika se moe objasniti preko aspekta povezanosti znaenja i vaenja. Dok se pretenzije na vaenje iskaza, ispravnost normi, iskrenost ekspresija, nadreenost vrijednosti (pretenzije koje proimaju prozu svakodnevnice), tiu koliko govornika toliko i adresata, pretenzije na vaenje koje nastupaju unutar knjievnog teksta imaju istu obavezujuu snagu samo za osobe koje se pojavljuju u njemu, ali ne i za autora i itaoca. Transfer vaenja se prekida na ivici teksta, i ne dopire do itaoca. U ovom smislu su knjievni jeziki inovi ilokutivno obesnaeni. Interna veza izmeu znaenja i vaenja reenog ostaje netaknuta samo za likove romana (Graane BiH, koji se nadaju), za tree osobe ili za druge osobe

B. Klai, Rjenik stranih rijei, Zagreb, 1987.


STATUS, BROJ 5, STUDENI/PROSINAC 2004.

| 45

(P o s t ) D a y t o n s k a B i H t o ( n e ) b i t r e b a l o p r o m i j e n i t i pretvorene u tree (Meunarodna zajednica, koja nadgleda) ali ne i za realne osobe (SDS i haaki optuenici, kao masmedijski i politiko-marketinki ideologizirana signatura opstojnosti RS-a koja, proizvoljnim i situaciono prilagoenim novoznaenjskim iitavanjem Prie, prikriveno, ali uinkovito, opstruira vaenje Sporazuma)2. (Sva umetanja u zagrade E.B.). U optici tradicionalne narodne mudrosti (usmene knjievnosti), taj se fenomen frazeoloki uobiajeno imenuje kao prazno, ili mrtvo slovo na papiru3, tj. Zakon koji u svojoj praktinoj suspendiranosti ostaje potpuno izvan ivotne primjene. Stoga, u kriznom trenutku narastajuih reformskih zahtjeva i zahvata u anemino drutveno tkivo BiH, umjesto da bude spiritus movens novih rjeenja, na tragu ivotne dinamike i njenih urgentnih zahtjeva, idejno poknjievnjeni Dayton postaje fortikacijska utvrda protivnika Sporazuma. Postaje ono na ta se ba Oni na sav glas pozivaju. Na Prazno Mjesto derogiranog Zakona, Prekritelji, ne samo da se lukavo i koniarski uspjeno ubacuju u ve usporeni ivotni ritam BiH, nego jo uz to, prozirnom javnom halabukom vlastitu antidaytonsku subverziju sugeriraju domaoj i svjetskoj javnosti kao generiki zakonitu i pravovjernu formu uvanja izvornosti Sporazuma. provoenja Daytona. Ve skoro punu deceniju, kompletna dnevnopolitika bosanskohercegovaka scena, uokvirena je njome: od toga da je RS drava, pa do (u skladu s tim), neskrivene opstrukcije zajednikih organa i odbijanja svih drugih Daytonom prihvaenih obaveza: uvoenja konvertibilne marke; registracijskih tablica/ploica; jedinstvenog pasoa, vojske, policije, dravne granine slube, zastave, himne i jo uvijek aktualnog odbijanja hapenja lica sa haake liste, optuenih za ratne zloine itd. Tako se metanaracija o grobnici izmetla u passe-partout svih bh politikih i egzistencijalnih nevolja i nedaa. Istrajavanjem na njoj Dayton je ne samo revidiran, nego i praktino sahranjen tj. odbaen. Cijenu su plaali i jo uvijek plaaju egzistencijalno frustrirani i izmanipulirani Graani civilizacijski marginalizirane Bosne i Hercegovine. Vremenom, pod pritiskom svijeta (resp. MZ), da se konano okona neskriveno odbijanje Daytona, i sve glasnijih unutranjih zahtjeva za njegovom revizijom, odbijanje Sporazuma, taktiki, biva zamijenjeno njegovim deklarativnim prihvatanjem uz, planski smiljeno i kontinuirano, nastavljanje praktinog opstruiranja. Dolo se dotle da, u maniru ketmanpolitikog cinizma, Dayton, od svojih najglasnijih i najdosljednijih Praktinih Poricatelja, biva proglaen za sveto slovo, koje se mora tvrdo potovati, inae, kako prijetei kau, slijedi talas potresa u regionu i novi lanac radikalizma, to, prevedeno na jezik realpolitike4 (koja je pokrenula i prethodni), znai novi rat: Svako slovo Dejtonskog sporazuma tvrdo se mora potovati. Pokuaji njegovog jednostranog menjanja mogli bi da dovedu do potresa u regionu i novog talasa nestabilnosti. Ovu zajedniku poruku nakon razgovora u Beogradu, uputili su premijer Srbije Vojislav Kotunica i predsednik Republike srpske Dragan avi... Svaka promena Ustava BiH i Dejtonskog sporazuma pokrenula bi novi lanac radikalizma ocenio je avi. (P. Vasiljevi: Svaka revizija Dejtona opasna, Veernje novosti, 27. 9. 2004.). Logika nedosljednost gornje poruke ini je ljudski i moralno sasvim upitnom, a politiki neprihvatljivom: za njene Poiljaoce, oigledno, nije bila potrebna nikakva saglasnost za njihovo desetogodinje i jednostrano ne-provoenje Daytona. Ali e, njegovo jednostrano menjanje, (nuno upravo zbog jednostranog neprovoenja), dovesti do potresa u regionu, novog talasa nestabilnosti i lanca radikalizma.

Kako je narodna grobnica postala sveto slovo


Kako drugaije objasniti sljedei moralno-logiki paradoks. Dolazak Daytonskog mirovnog sporazuma, tadanja vodea politika struktura RS doekala je na unaprijed pripremljen no: u SDS-ovoj metaforikoj metanaraciji, Daytonski sporazum je, odmah po potpisivanju, medijski sinhronizirano i na sva zvona, proglaen i snano marketiran kao grobnica srpskog naroda. Sva daljnja dogaanja njegove opstrukcije od 1995. do danas, bila su i ostala na tragu te grobljanske metanarativne matrice. Pod okriljem semantiki tako tempirane metanaracije, legalizirano je, i organizirano je otvoreno provoenje ne-

J. Habermas, Postmetaziko miljenje, Beograd, 2002. str. 287. Sve lepe rei... ostaju prazno slovo na papiru ako dugo traje taj raskorak izmeu normativnih prava i njihove realizacije... Cf. J. Matei, Frazeoloki rjenik hrvatskoga ili srpskog jezika, Zagreb, 1982. 4 ...u pitanju je politika liena principa i moralnih normi, koja se zasniva na gruboj materijalizaciji ljudskih odnosa, drutvenih i politikih ciljeva, koja se prvenstveno zasniva na sili i prinudi ili ne preza da se njome koristi; koja sve ocjenjuje sa pozicija sile i prihvaa naelo da cilj opravdava sredstvo, dok je cilj istovremeno sam za sebe jedna politika interesa uskih klasa i vladajuih grupa ili manipulisanje ljudima i stvarnim ljudskim vrijednostima (R. Tubi).
2 3

46 | MAGAZIN ZA (POLITIKU) KULTURU I DRUTVENA PITANJA

(P o s t ) D a y t o n s k a B i H t o ( n e ) b i t r e b a l o p r o m i j e n i t i Dakle, realpolitiki kodirana, gornja poruka, urbi et orbi, znaenjski dekodirana, glasi ovako: Bez nae saglasnosti Vi ne moete, tanije: (pod prijetnjom rata) ne smijete Dayton mijenjati. Istovremeno Mi ga, bez Vae i bilo ije saglasnosti, i moemo, i hoemo, i smijemo ne-provoditi. Jo krae: Drugima se zabranjuje upravo ono to se Sebi (bermensch, tj. nebeskom logikom), dozvoljava. Na taj nain prijetnje i ucjene, kao jednostrana instrumentalizacija viegodinje kontraproduktivne i logiki nerazumljive tolerancije Meunarodne zajednice, postaju sraunatom osnovom status quo-a i egzistencijalno jalove pat pozicije BiH koju nije mogue prevazii bez promjene Daytona ili bez nove meunarodne konferencije. I jedno i drugo odbijaju upravo oni koji, javno se zaklinjui u njega praktino (na djelu) odbijaju Dayton. I koji o Daytonu odbijaju razgovarati u BiH, nego to ine u susjednoj zemlji, aljui pri tom u svijet poruke nedvosmisleno prijeteeg sadraja. Tako je licemjerje politike jednostranosti vremenom poprimilo snagu pravila koje ne samo da se ne dovodi u pitanje, nego se s njim na ocijelnoj politikoj sceni ponizno licitira. Poslije svega, postaje zdravorazumski upitno kako je mogu takav iracionalizam u srcu racionalno-pragmatine Evrope i zato se to tolerira? Je li u pitanju politiko sljepilo ili sauesnitvo? Odgovor valja potraiti na iroj, antropolokoj ravni, u kombinaciji krae fenomenoloko-psiholoke analize neosvijetene, tj. obiajno kodirane prakse gradnje/uspostave kako pojedinanih interpersonalnih, tako i irih drutvenih odnosa. Zanimljivo, iskustvo pokazuje da se uspostava meuljudskih odnosa odvija uvijek na tetu korektnije, racionalnije, narodski reeno: pametnije strane. Sve se dogaa po scenariju nepisanog pravila: pametniji poputa i gubi. Uzmimo onaj Vaclavikov (P. Watzlawick) primjer: mladi ima prvi sastanak sa djevojkom. I dok je on na zakazanom mjestu (ne)strpljivo eka, ona kasni beskonanih dvadesetak minuta. Pa, ipak, kad ona konano doe on je tolerantno prihvata ne pominjui joj ni jednom rijeju sporno zakanjenje. Zanemarimo na trenutak mogunost da on, u svojoj glavi, ve ima neko pravilo vezano za potovanje tanosti i vremena npr. da ene nikada ne stiu na vrijeme. Ili to da, u emotivnom zanosu ljubavne zatravljenosti, prihvatajui smjerno njen postupak, zadovoljno, i bez komentara prelazi preko zakanjenja. Kad zabacimo sve to, i mnogo ta drugo, ostaje pitanje: ta se dalje dogaa? Preutnim prihvatanjem njenog kanjenja (razlonog ili bezrazlonog, sasvim svejedno), on je dopustio da se uspostavi prvo pravilo njihovog odnosa: od sada, u fantazmagoriji egosa njenog samoljublja, Ona ima pravo da kasni, a On nema pravo da se zbog toga buni ili trai objaCf. P. Vaclavik, Koliko je stvarno stvarno?, Beograd, 1987. Ibid. 7 Ibid.
5 6

njenje. Ustvari, ako bi je kasnije, prilikom nekog budueg zakanjenja i kritikovao, kae Vaclavik, ona bi imala pravo da mu, udei se, ljutito prebaci: Kako to da se sada odjednom buni zbog toga? I tu lei zec! To je mjesto gdje je Meunarodna zajednica, s preutkivanjem prvog SDSovog antidaytonskog ispada, izgubila bitku s buduim leernim opstruiranjem Daytona. O emu se, fenomenoloki, ovdje radi? U komunikativnoj teoriji i praksi, da ostanemo jo malo kod Vaclavika, taj je fenomen poznat pod imenom ogranienje, i ilustruje injenicu da svaka izmjena poruka zainteresiranih strana uokviruje komunikativni prostor i suava lepezu narednih poteza. Drugim rijeima: neki incidentalni dogaaj ne mora nikad biti zvanino pomenut, a kamoli odobren. Ali, sama injenica da se zbio i da je u momentu dogoda preutno prihvaen, ini da se presedan ustolii kao budue komunikativno pravilo. Naknadno dovoenje u pitanje tako uspostavljenog pravila postaje, sa aspekta druge strane, neoprostivo ili u najmanju ruku pogreno ponaanje. To, vai kako za ivotinje, koje zapiavanjem odreuju svoju teritoriju (ta je ko jamio, jamio...), tako i za interpersonalne ili meunarodne odnose.5 Iskustva sfere druge politike ravni, pokazuju kako to praktino izgleda. Uzajamno elektronsko nadgledanje supersila, predstavlja pouan i dobar primjer uspostavljanja takvog pravila u ravni meunarodnih odnosa. Logiki gledano: to se ti pijunski brodovi ili avioni vie priblie teritoriji nadgledane zemlje, to e bolje obaviti svoj zadatak. I zato svi nastoje doi to blie cilju. Ali, ta znai blizu ili preblizu, to jo nije strogo kodicirano i na to se teko pozivati. Meutim, sama praksa je iznjedrila pravilo sljedee vrste: ako pijunski avion bude oboren na svom prvom nadlijetanju neke teritorije, taj se incident po nepisanom pravilu uglavnom zatakava. Suprotno tome, njegovo obaranje prilikom drugog nadlijetanja iste teritorije, predstavlja ozbiljan meunarodni incident.6 Na tragu gornjih primjera, za deifriranje tajne upornog desetogodinjeg odbijanja i nesprovoenja daytonskog sporazuma od nekih njegovih potpisnika, principijelno bitno je sljedee: u nestabilnim i potencijalno eksplozivnim podrujima kakvo je nae (BiH i najblie okruenje), Prekritelj se obino okree neemu to je Hitler nazivao taktikom salame; to e rei, tehnici stvaranja jednog svrenog ina za drugim, dobro pazei pri tom da, svi pojedinano, ostanu taman toliko malih razmjera da nijedan (sam po sebi, E.B.) nije dovoljno vaan da bi ona druga strana zbog toga rizikovala ozbiljniji sukob.7 SDS nikad nije rekla: Ne prihvatamo Daytonski sporazum, ali je uporno,

STATUS, BROJ 5, STUDENI/PROSINAC 2004.

| 47

(P o s t ) D a y t o n s k a B i H t o ( n e ) b i t r e b a l o p r o m i j e n i t i po principu salame, opstruirala njegove pojedinane stavke. ( I obrnuto: Meunarodna zajednica ih je na isti nain, i nakon podosta izgubljenog vremena, naknadno provodila, tj. nametala.). no pristupiti konkretnom rjeavanju konkretnih problema, kako uz pomo domaih aktera koji to hoe, tako i otrim sankcioniranjem onih koji taktikom salame odbijaju da stanu iza vlastitog Potpisa. Sve dok se to ne dogodi imaemo shizofrenu politiku situaciju analognu onoj s kojom se bori moderna antipsihijatrijskim presingom demokratizirana psihijatrijska praksa. Cilj svake (psiho)terapije je vraanje pacijenta u normalnost. Ali, to se ne postie pukim pozivanjem pacijenta da se unormali. Bespredmetnost tog pozivanja je isto logike naravi: kad bi pacijent bio sposoban da se sam unormali, njemu ne bi trebala bolnica, i on ne bi bio hospitaliziran. Dakle, potpuno neovisno ta o tome misle pacijenti i ljekari individualno, svaka se normalnost, a politika ba kao i pacijentska, armira i potvruje preko odreenih pravila ponaanja, koja se moraju potovati spontano, a ne zato to pacijent nema drugog izbora. Dakle, sve dok je pacijentu potrebna pomo da bi se ponaao kako treba on je pacijent. Struna literatura, za potvrdu tog pravila, nudi nam jednostavan i slikovit dogaaj iz prakse. Situacija: U bati jedne psihijatrijske klinike, pacijent za vrijeme zajednikog piknika, samostalno, pri nicle. Prilazi mu ljekar i njih dvojica uz rotilj vode sasvim normalan razgovor u toku koga (jer nijedan od njih ne poduzima nita), nicla poinje da zagorijeva i dogorijeva na njihove oi. Kad su poslije zajedno raspravljali taj poraavajui detalj, ispalo je da su pacijent i ljekar uzajamno raunajui jedan na drugog, razmiljali ovako: pacijent je smatrao kako, ukoliko su ravnopravni, i sam ljekar treba da poduzme neto u vezi sa niclom. Istovremeno, psihijatar je odluio da se distancira od svake pomoi smatrajui da bi, eventualno uplitanje, bila jasna poruka pacijentu da ga smatra nesposobnim da sam dovri sporno prenje.8 Analogno: SDS, pritisnut vlastitom metanarativnom hipotekom grobnice zbog koje RS-u gori pod nogama (svakodnevni trajkovi, protesti, kriminal..., /a nije puno bolje ni u FBiH/), nestrpljivo (na dnevnoj ravni, to se nestrpljenje artikulira kao verbalni javni otpor i pobuna protiv odluka MZ, to je psiholoki govorei najobinija reakciona formacija namijenjena glasakom tijelu9), eka Meunarodnu zajednicu da konano poduzme (nametne) promjenu Daytona (sve do sada je

II.
TREBALO BI PREMA TOME DA U IME TOLERANCIJE ZAHTIJEVAMO PRAVO DA NE TOLERIEMO NETOLERANTNE. K. POPER Dakle, bosanskohercegovaku daytonsku agoniju smiljeno odravanu perdnom step by step logikom, produuje i poetna, zauujue snishodljiva i kontinuirana neodlunost (naivne?!) Meunarodne zajednice, koja (upravo zbog opisanog petriciranja te neodlunosti u samorazumljivo pravilo), Zajednicu ini sve nemonijom i benevolentnijom, a Prekritelje Daytonskog sporazuma sve bezobzirnijim i istrajnijim u njegovu nepotovanju. Novi Dayton, dakle, neophodan je kako bi Meunarodna zajednica, uei iz vlastitog iskustva, startajui novom i znatno energinijom politpedagogijom, uspostavila nova pravila igre i krenula u njihovo striktno potovanje, tj. provoenje. Pri tom, Novi Dayton ne moe biti samo unutranja stvar, stvar dogovora narod, tj. bh politiara, kako to kompromiserski nisko najee formuliraju u OHR-u: Stvar je politiara Bosne i Hercegovine da se kroz odgovarajue institucije dogovore o konstitutivnim promjenama. Ne bismo komentarisali specine prijedloge; meutim, ono to je vano jeste da bosanskohercegovaki politiari pronau nain da pojednostave sistem vlasti i smanje birokratiju, za koju trokove plaaju graani (vidi: www.patriotmagazin.com./media/oo14.htm). Misijska neloginost i neodrivost ovakvog dranja MZ vidljiva je iz sljedeeg stava: da narodi mogu sami da se dogovore, prisustvo Meunarodne zajednice Ovdje bilo bi nepotrebno. Meunarodna zajednica je Ovdje zato to mora da bude Ovdje. A biti Ovdje, u kontekstu te neizbjenosti, znai istinski, a ne formalno biti. A to opet znai, maksimalno funkcionalizirati svoje prisustvo i preuzeti konkretnu odgovornost, te, konkretnom terapijom, sna8 9

48 | MAGAZIN ZA (POLITIKU) KULTURU I DRUTVENA PITANJA

Ibid. Rije je o odbrambenom mehanizmu kojim se neki vlastiti motiv sakriva pred sobom (nesvjesno) i pred okolinom, tako to se javno i naglaeno manifetira njemu suprotan motiv. I upravo ova naglaenost, pretjerivanje je ono to ga odaje. Konkretno: kriminogenoj hipoteci vlastodrake strukture RS-a, koliko god javno insistirala na obrani manjeg entiteta, intimno odgovara upravo njegovo nestajanje. Zato? Nestajanjem RS-a nestali bi i tragovi koji podrazumijevaju krivinu odgovornost za nezakonito i enormno bogaenje pojedinaca, te nezakonitu privatizaciju sprovedenu na raun sveopteg siromaenja naroda. Sjetimo se samo injenice da su Yugoslaviju sruili oni koji su je toboe branili. ta je bilo i gdje je silni novac od posljednjeg narodnog zajma to ga je raspisala Miloevieva administracija krajem osamdesetih godina. Nema novca, nema Yugoslavije, nema tragova i - nema krivaca. Ergo: YU je morala nestati. Isto tako, samo nestanak RS-a spaava one koji u privatnim depovima danas dre cjelokupno drutveno i narodno bogatstvo dok narod bulvalno umire od gladi. Naravno, ni u drugom dijelu BiH nije bolje i zato svi zajedno (svako na svoj nain) bjee od pravne drave ko avao od krsta.

(P o s t ) D a y t o n s k a B i H t o ( n e ) b i t r e b a l o p r o m i j e n i t i upravo tako prihvatano), dok Meunarodna zajednica, poput onog psihijatra, uzalud eka pacijenta da prevrtanjem nicle preuzme svoju obavezu, i konano pokae oekivanu zrelost/normalnost. Ergo: Bez obzira na mogunost kontradiktorne i polivalentne interpretacije navedenog primjera, nicla je nepopravljivo upropatena, a vrijeme piknika u nepovrat izgubljeno. Ali, na iju tetu? Ljekar je, doavi kui, vjerovatno zatekao svoj uobiajeni obrok. Pacijentu se moglo dogoditi, upravo iz pedagokih, sanaciono-edukativnih razloga, da ostane gladan jer je, vlastitim kalkulusom, upropastio dijagnostiki indikativnu priliku, to je, posljedino gledano, najvjerovatnije produilo njegov boravak u sanatoriju. Bez obzira na dvostruki prognostiko epistemoloki promaaj (i ljekara i pacijenta), pitanje najveeg gubitnika, nadam se, ovdje ne moramo postavljati. Tek injenica je da niko nije na dobitku: ni ljekar ni pacijent, ni zdravstvena ustanova. Ukratko, sve nas do daljnjeg pritie problem pacijentove nespremnosti da se ponaa na nain preuzete obaveze (Sporazuma) koje se on ve na startu javno odrekao (grobnica srpskog naroda) i nespreman je da je naknadno (djelovalo bi pokajniki), prihvati. Stoga, terapeutsko prognostiki gledano, Pacijentova oigledna nespremnost njenog prihvatanja govori da obavezu (Dayton) treba mijenjati, jer on u okviru nje, sraunato oklijevajui, ve godinama ne funkcionira. U analogiji: rukovoeni tom vrstom spoznajne logike, pojedini evropski parlamentarci u posljednje vrijeme se (pojedinano ili grupno), sve vie odluuju za sve urgentniju tezu o ivotnoj potrebi revizije Daytonskog sporazuma. Sve je izvjesnije da je ovakva BiH neostvariva i neodriva: tri naroda plus ostali, dva entiteta, jedna drava, esnaest vlada, tri vojske, tri elektroprivrede... i milijuni gladnih i obespravljenih. Jedna od novijih inicijativa za promjenu Dejtonskog sporazuma stie iz Evrope. Povodom njegove osme godinjice (god. 2003., E.B.), 24 zastupnika u Evropskom parlamentu... potpisali su posebnu Deklaraciju kojom trae da se Dejton mijenja. Njihova je ocjena da je Dejton dostigao krajnji domet i da se BiH u njegovim granicama vie ne moe razvijati, ak ni konaan mir nije osiguran, smatraju evropski parlamentarci. Dejtonski sporazum danas spreava daljnji razvoj BiH na putu ka pravnoj dravi i stvarnom evropskom drutvu. Ko danas eli BiH, taj mora eljeti i prevladavanje dvosmislenosti Dejtona, pie u ovoj deklaraciji koja je istovremeno objavljena u Briselu, Varavi i Berlinu. Deseta godinjica je, po njihovom miljenju,
10

povod da se Dejton preispita i nadogradi. (Mirko agolj: Oma oko vrata, Osloboenje, 20.12. 2003.). Godinu dana poslije, uoi svog puta u Bosnu i Hercegovinu, 4. novembra 2004. godine, Johanes Svoboda, austrijski poslanik, iz redova Evropske socijalistike partije u Evropskom Parlamentu, izjavljuje za BBC da je u perspektivi izvjesna zvanina izmjena Dejtonskog sporazuma. Svoboda pri tom naglaava da najavljena revizija nije ni protiv koga, ve je za narod itave zemlje, jer nije problem u entitetima v u njihovim kompetencijama i moi koju ima centralna vlast...; nije rije o ukidanju ve u traenju uravnoteenja; o tome da se kao prioritet postavi ekonomski interes: zapoljavanje, meunarodna trgovina, investicije... Zamoljen da komentira reakcije onih koji se naelno suprotstavljaju reviziji Daytona, Svoboda kae: Sve predstavnike naroda u BiH treba postaviti pred izbor: da li elite dobru ekonomsku budunost ili elite da igrate nacionalistiku igru? Rije je o izboru: Hoete li modernu zemlju ili hoete da vodite ratove? U ovom drugom sluaju izgubiete evropski voz. Znate, ak i ako ste u vagonu u kome je trenuto udobno, treba dobro razmisliti. Ako taj vagon vjeno ostaje u stanici na kraju e u njemu biti hladno, a ostatak voza e otii u Evropu, kao na primjer Hrvatska, Makedonija, pa i Albanija. Modernizacija BiH znai put ka Evropi, vie radnih mjesta, vie investicija. (Cf: http://www.bbc.co.uk/serbian/news/2004/10/printable/041029_swobode.shtml)

Mrzim ga zato to me mrzi


Meutim, ono o emu dodatno svjedoe revizionistiko armativni iskazi Johanesa Svobode (2004.), evropskih parlamentaraca (2003.) i grupe ESI (European Stability Initiative Berlin-Brussels-Sarajevo, 2004.10), HDZ (2004.), jeste injenica sporog sazrijevanja ideje o neophodnoj potrebi izmjene Daytona. Kad je dr. Haris Silajdi, davne 1999. godine, ponukan planski istrajnom opstrukcijom Sporazuma, prvi iznio ideju o kantonizaciji cijele Bosne i Hercegovine, Karlos Vestendorp ga je kao aka, s dozom ljutita prijekora, kae agencijska vijest, uutkao uz opasku: Silajdi je imao lo dan. Istovremeno, reeksne reakcije iz Republike Srpske paualno optuujui Silajdia (tada jednog od kopresjedavajuih Vijea ministara BiH), da prijedlogom o kantonizaciji BiH, zapravo eli islamsku republiku, traile su da se

Od kako je ESI u januaru 2004. objavio svoj prijedlog za proces ustavne promjene u BiH, pokrenula se iva javna debata. Ekstenzivne diskusije voene su na bh televiziji, te u dnevnim novinama i magazinima u Sarajevu, Banjoj Luci i Mostaru. Reakcije se nisu podijelile po tradicionalnim etnikim linijama, a oni koji daju potporu kao i kritiari prijedloga pojavili su se na svim stranama. Ova nova intenzivna debata o ustavnoj reformi pomenuta je i u meunarodnoj tampi (International Herald Tribune, 13. 1. i 3. 2.; vicarski Neue Zrcher Zeitung, 21. 1. 2004.) Cf. esi@esiweb.org ~ www.esiweb.org
STATUS, BROJ 5, STUDENI/PROSINAC 2004.

| 49

(P o s t ) D a y t o n s k a B i H t o ( n e ) b i t r e b a l o p r o m i j e n i t i on smijeni (AIM, 26. 1. 2000.). Otkud to proizvoljno i islamofobino iitavanje klerikalno-jeziki potpuno bezbojno iznesene ideje kantonizacije Bosne i Hercegovine? Po zakonima psihologije nesvjesnog, tako asocijativno slobodno obojen odgovor mogao je doi samo iz onog mentalnog sklopa koji sam, skriveno ili otvoreno, tei klerikalizaciji drutva i drave. Prema Freudovom iskustvu putem tako slobodnih asocijacija na dnevni red se postavljaju vlastiti kompleksi i potekoe njihovih nosilaca. Za bolje razumijevanje gornje optube ovdje moe biti od pomoi jedno modernopsiholoko razmiljanje na tragu spoznajne psihoanalitike Zigmunda Frojda (S. Freud), rodonaelnika i utemeljitelja psihoanalize i psihologije nesvjesnog. Psihoanalitiki gledajui, rije je o projekciji, mehanizmu odbrane kojim se ego osobe brani od vlastitih nagonskih tenji i oseanja, nesvesno ih pripisujui drugim licima i stvarima. Projekcija omoguava da se osoba brani od unutranjih opasnosti kao da su spoljanje i da na zaobilazan nain prihvati sopstvene nesvjesne elje. Tako se, npr. nesvesno oseanje ja ga mrzim preobraa u on me mrzi, pa zato i ja njega mrzim. Psiholoka korist od projekcije je u tome to je mnogo lake braniti se od spoljanjih negoli od unutranjih pretnji, smatra Frojd. Namere, stavovi i elje drugih ljudi pod uticajem projekcije tumae se u skladu sa sopstvenim potisnutim sklonostima... Kod drevnih ljudi, kod tzv. primitivnih naroda, ovaj mehanizam, smatra Frojd, igra vanu ulogu u animizmu, magiji i stvaranju mitova (. Trebjeanin). Ukratko, terapeutsko, olakavajue dejstvo projekcije rezultira oslobaanjem duevnih tenzija i rastereenjem subjekta od nelagode potisnutih sadraja. Dakle, slijedei ovu logiku, bie da je posrijedi metanarativni govor ideologije ve ispolitiziranog pravoslavlja? Ali, moda i nije tako? Moda nam se to samo ini? Da izbjegnemo nagaanja, dobro i korektno bi bilo, podastiranjem validnih argumenta (tj. pisanih dokumenata), vidjeti kako u tom pogledu stoje stvari na drugoj strani. Je li u pitanju stvarna bojazan od samo mogue ili je u pitanju mimikrijski prikriveno poricanje ve postojee klerikalizacije itavog jednog dijela BiH. Vratimo se unazad deset godina, dakle, punu deceniju prije Silajdievog prijedloga. U poruci za Vidovdan 1989. Glas crkve izlae svoj Predlog srpskog crkvenonacionalnog programa u kojem pie:
11 12

...Stoji injenica da je tokom poslednje dve godine dolo do otopljavanja u odnosima Srpske Crkve i srpske politike i do promena, do kakvih nije dolo za pola veka od rata na ovamo. Mi za sada nismo mogli ni oekivati vie. Ali ne sme se sada na tome stati. Ne treba se bojati i zazirati od Crkve koja je vekovima bila najstabilniji stub srpskog naciona... Zato predlaemo politikom rukovodstvu Srbije (...) da Crkvi povrati ulogu koja joj je nepravedno i nasilno oduzeta i tako ispuni prazninu koja je nastala njenim zapostavljanjem u drutvu. Jer nema jake drave bez jake Crkve.11 Jedan drugi srpski autor, na fonu neophodnosti pravoslavizacije srpskog drutva i drave, imperativno zahtijeva: u naoj obnovi duhovnog temelja neophodno je poi od toga da je Srpstvo niklo na pravoslavlju i da bez njega nema niti moe biti Srpstva. Srbi koji su prestali biti pravoslavni prestali su da postoje i kao Srbi (M. Radovanovi, O potrebi moralne i duhovne obnove, Glas Crkve, 1/1991.). Budui da Srbi, po vlastitom priznanju, jo uvijek postoje kao Srbi, oito je da njihov dravotvorni pravoslavni temelj, bar u BiH, niim nije doveden u pitanje, te M. orevi o manjem bh entitetu razmilja kao o do sada jedino poznatom primeru pretakanja klerikalnog diskursa i klerikelne ideologije u praktian politiki in uspostavljanja teodulije, tj. vlasti kao sluenja Bogu, u Republici Srpskoj (M. orevi, Znaci vremena, Beograd, 1998. str. 54).12 Na istom mjestu, samo petnaestak stranica ranije, isti autor govori o neverovatnoj stvarnosti uspostavljanja jedine danas postojee crkveno/dravne simfonije13 u Evropi Republike Srpske (...) koja je (ustavom) ozvaniena pravoslavna drava, sa obavezujuom dravnom religijom, obaveznom veronaukom i sa nejverovatnije najveim brojem crvenih datuma u kalendaru: samo u januaru, zbog raznih crkveno-dravnih (ili obrnuto) svetkovina, 17 dana je neradno! No, nije li time (pita orevi), samo ovaploena srednjovekovna ideja Oca Nacije, izreena gotovo uzgredno 1992. godine, sa funkcija predsednika Jugoslavije: Ujedinimo Crkvu i dravu u brizi za srpski narod. Dakle, kao to se vidi, navedeni primjeri jasno svjedoe o emu je stvarno rije. Na sceni je pokuaj da se, namjenskim, paualnim ad hoc priama o moguoj islamizaciji, katolicizaciji, unitarizmu, itd.itd.itd., kao toboe skrivenim ciljevima promjene Daytona, skrene panja sa ve postojee pravoslavne i antidaytonski strukturirane tvorevine, u kojoj dojueranja massmedijski orkestrirana metanaracija Sporazuma kao grobnice srpskog naroda , danas, napreac biva sup-

R. Dimi, Crkva i srpsko pitanje, in: Srpska strana rata (ur. N. Popov), Beograd, 1996. str. 282. www.komunikacija.org.yu./komunikacija/casopisi/sociologija/XLI_2/d004/document 13 Jo na saboru u Halkidonu godine 453. ustanovljena je doktrina simfonije iliti srastanja Crkve i drave, koja se odrava, eto, jo i danas. U BiH, to anahrono srastanje se, istina u razliitoj mjeri, vidi na sve tri konstitutivne strane.

50 | MAGAZIN ZA (POLITIKU) KULTURU I DRUTVENA PITANJA

(P o s t ) D a y t o n s k a B i H t o ( n e ) b i t r e b a l o p r o m i j e n i t i stituirana Velikom priom o nedodirljivom svetom slovu Daytona. Eskivira se pri tom pravno i civilizacijski krajnje porazna injenica da u temelju tog metanarativnog koncepta lei neto sasvim drugo, i sa druge, SDS strane: jedno Ravno, jedna Srebrenica, jedno Sarajevo..., i preko tri stotine stvarnih masovnih grobnica (drugih naroda), tih ivih rana na istonoj periferiji moralno smuene i danas, moda, postiene Evrope. Kasno osvijetena, Evropa bi konano da, civilizacijski neugodnu krv, tih bolnih rana, sapere i okaje: dolo je vrijeme trijenjenja i vrijeme lijeenja od nacionalnog pijanstva. Uostalom, ako je Daytonski sporazum stvarno sveto slovo, to se ne dokazuje verbalnim metanisanjem, nego njegovim striktnim provoenjem. Za poetak (jer to nije jedina, ali jest najvea prepreka na putu u Evropu), hapenjem i predajom Haagu svih onih koje Haag, upravo po svetom slovu Daytona, ve deset godina uzaludno trai. Ako je Sporazum, pak, narodna grobnica (neto mrano, hladno, vlano, pogubno po ivot), treba je konano napustiti i tako spasiti narod. Izvesti ga iz grobnice na (politiko) sunce. U konstelaciji regionalnih globalizacija, Evropa je aktualna stvarnost tog Sunca. A u Evropu moemo samo evropski okupani i isti. Drugog naina nema. Daytonski debelo izigrana, pravno inkompatibilna evropskim juristikim standardima, zloinom uprljana, moralno i civilizacijski nezrela, takva, neevropska BiH nema mjesta u Evropi. Put prijetnji i sile, nije evropski put. I nije put za Evropu. Kao to ni puke Deklaracije, Ubjeivanja, Zaklinjanja u Evropu nisu dovoljna. To su Prie. Velike prie za malu djecu. Vrijeme je da se, konano, uini neto. Ne moe se aktivno i svim sredstvima opstruirati Dayton, i istovremeno, pred javnou zagovarati njegovu nedodirljivost. Mora se izabrati: ili-ili. Tertium non datur! ESAD BAJTAL, GRAANIN BIH. STUDIRAO PEDAGOGIJU, PSIHOLOGIJU, FILOZOFIJU I SOCIOLOGIJU. REDOVNI I POSTDIPLOMSKI STUDIJ ZAVRIO U SARAJEVU. DJELUJE KAO NEZAVISNI INTELEKTUALAC. NESPOSOBAN DA BUDE PODOBAN, IVI OD PISANJA.

S N I M L J E N O U L I S TO PA D U 1 9 9 2 . G O D I N E
STATUS, BROJ 5, STUDENI/PROSINAC 2004.

| 51

(P o s t ) D a y t o n s k a B i H t o ( n e ) b i t r e b a l o p r o m i j e n i t i

Postdejtonska Distopija i Nova Bosanska Utopija


Paradoks je potpun: branilac bosanskohercegovakog suvereniteta dolazi izvana (meunarodni faktor) a antisuverenitetske sile egzistiraju unutar staklenog suvereniteta, sa permanentnom ambicijom da ga razbiju u paramparad
Nerzuk urak

OSTOJI LI RAZLIKA IZMEU DEJTONSKE I POSTDEJTONSKE Bosne i Hercegovine? Ovdje nije rije o retorikom pitanju, ili samo retorikom pitanju. Odgovor na ovu razliku ako ona postoji, a pokuaemo dokazati da postoji ima narav nove bosanske (pseudo)paradigme. to je, dakle, bit postavljene dileme? Na pojavnoj ravni, u svakodnevnom govoru, politikom i urnalistikom diskursu, ne postoji vana distinkcija izmeu dejtonskog i postdejtonskog deniranja bilo koje forme stvarnosti recentne Bosne i Hercegovine. U znanstvenom, dubinskom pokuaju razumijevanja razloga svakoga pojma, izmeu dejtonskog i postdejtonskog pojma i pripadajuih sadraja tih pojmova, postoji oigledno vana, sutinska razliitost politike i kulturne naravi, bez obzira to obje atribucije, u biti, oznaavaju istost dominaciju iskustva nad bilo kojom tradicijom, izmatanom ili objektiviziranom u temporalnom polju povijesti. Dejtonskom Bosnom i Hercegovinom odreujemo dravnu zajednicu stvorenu i miljenu ratom, izvedenu iz rata, uvjetovanu njegovim rezultatom. Dejtonska konstitucija drave je izratna i u sebi ne sadri nita poratno, postratno, nita politiko, nita kulturno, to bi moglo svjedoiti o zasnivalakom aktu jedne dravne zajednice. Dejtonska BiH je forma rata koga obiljeava odsustvo borbe, borba

za izostanak borbi (Sloterdijk, 1995.), odsustvo mira koji je stvaran i formalan tek kada pored odsustva nasilja imamo i druge kvalitete kao to su sloboda i pravda. (Melko, 1998.). ta znaajno drugaije obiljeava postdejtonsku BiH, kada je i ta zajednica nae najsutastvenije Sada bez slobode i pravde, dakle, bez natkriljujueg kriterija, koji jednoj zajednici priskrbljuje epitet mirnog drutva? (Kudenhou-Kalegri, 1998.) Razlika je u smjeru iz koga dolazi konstituent razlike. U dejtonskoj dravi, on dolazi iz prolosti, u postdejtonskoj dravi, formalnopravno i politikokulturno postvarenje dolazi iz budunosti, iz sljedee mirovne forme. To znai da se dejtonska konstitucija moe prevladati, za razliku od postdejtonske koja u Sada potvruje svoju budunost. Stoga je mogue govoriti o postdejtonskoj (pseudo)paradigmi Bosne, koja nelimitirana vremenom trajanja, kao stalno odgaanje razumne i razlone zajednice, postepeno se oslobaa rata kao svog uzroka i potvruje se kao konstitucija koja nije zarobljena u rezultat rata. A jeste. Motrimo.

52 | MAGAZIN ZA (POLITIKU) KULTURU I DRUTVENA PITANJA

(P o s t ) D a y t o n s k a B i H t o ( n e ) b i t r e b a l o p r o m i j e n i t i

Nadmoni trijumf Tanatosa


Bosna i Hercegovina, okovana Dejtonskim mirovnim ugovorom, suoava se sa diktatom koji je osporava na najtjeskobniji mogui nain SAD kao kreirajua sila svijeta priznaje BiH, ali tek kao novu dravnu zajednicu dizajniranu i proizvedenu ratom. Kao naknadnu dravu , ili, jo preciznije, kao kao dravu. Bijela Kua se u oblikovanju postratne BiH i ne htijui pozvala na Lenjina: Ne priznavati ono to jeste nije mogue: ono e svojim postojanjem natjerati na priznavanje (Suljevi, 1981.: 5) Postdejtonska BiH, egzistirajui u vremenu osloboenom jasne, konsenzualne politike odgovornosti bilo kog politikog subjekta spram svoga uea u Jue, po toj amerikoj matrici, moe proizvesti svoj raison detre, smisao svog postojanja, svoju, sokratovski kazano, duevnost, koja e ohrabriti njene etnike identitete da se identiciraju s Bosnom i Hercegovinom. Da li je takvo to mogue, ako proizvodnja novog bosanskohercegovakog smisla podrazumijeva otpremanje zajednikih vrijednosti, npr. patriotizma, u ktivni muzej eshatona? Drugim rijeima, kazano, moe li se stvoriti drutvo u kojem nema zajednitva? (Fukuyama, 1994.: 301) Jezike, politike, pravne, ekonomske, kulturne i druge vrijednosti proizale iz Dejtonskog mirovnog ugovora uticale su na kreaciju javno nepriznate a po socijalnim posljedicama stvarne aksioloke discipline koju, s puno obzira, nazivam dejtonologija. Pod njom podrazumijevam antiaksioloku aksiologiju, konstruktivnu destrukciju ideolokih vrijednosti prolosti u ime ekonomizacije ivota (Fukuyama, 1994.: 350) koja e etniku poudu stanovnika Bosne i Hercegovine racionalizirati, smiriti i transformirati u trpljivi interes za domovinu. Zajednitvo, navodno, dolazi poslije, nakon potpunog zadovoljenja etnikih sebinosti koje su s onu stranu zajednikih vrijednosti. Sutina ove, od strane Sjedinjenih Drava, oktroirane armativne prezentne demokratije je da nema razloga ne razvijati bosanskohercegovaku dravu, jer ona, kao nova zajednica, ne moe koditi svojim ljudima, voljeli je oni ili ne, intimno je priznavali ili dozivali njen kraj. Ona naprosto

poiva na svemu novom i njen recentni stanovnik ne mora biti rodoljub, niti mora biti dobroinitelj onih oko sebe; tovie, nova bosanska drava i drutvo mogu se sastojati (i) od vragova, pod uvjetom da su racionalni. (Fukuyama, ibid) Dakle, racionalnost je temeljni kriterij amerikog politikog pristupa, jer i avolju zajednicu moe uiniti ljudskom. BiH to, navodno, potvruje: ureena dejtonskim sporazumom kao antidravna drava, kao suprotiva dravi, ona svojim postojanjem usprkos tjera unutranje subjekte u BiH da se okanu rada na njenom nestanku jer ako je uspjela opstati na principima antidravne drave, nerazumno je blokirati njen razvoj u punom kapacitetu drave. Taj pristup zasnovan je na minimalistikom poimanju drave i anticipaciji graanske udnje za njom; u temporalnom smislu on armira odsutnost drave kao njenu prisutnost.1 U irem geopolitikom smislu, taj pristup prati osnovne tendencije kreirane od strane amerikih unilateralnih i multilateralnih struktura moi iji je metasadraj destrukcija kulta suvereniteta (Zgodi, 1997.) i njegova zamjena kultom globalne drave.2 Bosna i Hercegovina je radni, eksperimentalni dio tog kulta koji se u geopolitikoj ravni zbiljski ispoljava kao neto zagluujue Novo, kao postdejtonska Bosna i Hercegovina, kao drava poslije.3 Geopolitika je proizvela postdejtonsku Bosnu i Hercegovinu kao realij i kao imaginarij, ije znaenjenije tano odreeno(Sim, 2001.: 63) i koja se otima jasnom imenovanju. Postdejtonska Bosna i Hercegovina kao realni imaginarij i imaginarni realij (to samo potvruje njene raznovrsne kontekste i iroke mogunosti interpretacije) izraz je politike postmoderne. Postmodernizam postdejtonske BiH ne ispoljava se samo u istosti preksa, znai ne samo u ravni imena, mada nomen est omen, ve i po jasnom prekidu povijesne veze izmeu pamtljive BiH i njenog dejtonskog surogata, ba kao to postmodernizam, po Lyotardu, jeste ono stanje u kojemu smo prekinuli vezu, odnosno prestali vjerovati u povijesne

Pozivam se na Kojeve-a koji, razmatrajui fenomenoloku projekciju Hegelove metazike analize Vremena, kae: udnja je, naime, prisutnost neke odsutnosti: ja sam edan zato to je u meni odsutnost vode. To je, dakle, prisutnost budunosti u sadanjosti: prisutnost budueg ina pijenja. udjeti za pijenjem znai udjeti za neim to jest (za vodom): znai, dakle, djelovati prema sadanjosti. Alexandre Kojeve: Kako itati Hegela, Veselin Maslea Svjetlost, Sarajevo, 1990. str. 359. U naem sluaju, udjeti za Bosnom i Hercegovinom, znai udjeti za neim to jest (za dravom). 2 Vano je napomenuti da pod globalnom dravom ne podrazumijevam svjetsku dravu kao konani pravni okvir koji e supstituirati nacije-drave, niti dubinski zalazim u pravne varijacije svjetske drave i svjetskog prava. Globalna drava je vanpravni, geopolitiki termin kojim se imenuje globalno u lokalnoj zajednici. Globalna drava je ona drava koja tendira da svojom ili tuom voljom u prostoru svog suvereniteta kruni ili razara klasino poimanje drave. Dakle, globalna drava se primarno odnosi na lokalnu zajednicu kao scenaristiki topos globalizacije a ne na svjetsku zajednicu kao planetarni topos svjetske drave, odnosno svjetskog prava. 3 Sa sigurnou moemo tvrditi da u modernom svijetu nema drave ija je politika konstrukcija slina postdejtonskoj BiH. No ne moemo biti sigurni da drava slinih ovoj BiH nee biti; naprotiv odnos izmeu partikularnog i globalnog, etnikog i kosmopolitskog, lokalnog i univerzalnog, dravnog i regionalnog, individualnog i kolektivnog vie ide u prilog razvoja neobinih dravnih struktura kao to je dejtonska BiH, nego klasinih nacija-drava. Takve politike proizvode, u najboljoj tradiciji Derridine dekonstrukcije i postmodernistikog diskursa moemo oznaiti sintagmom drava poslije.
1

STATUS, BROJ 5, STUDENI/PROSINAC 2004.

| 53

(P o s t ) D a y t o n s k a B i H t o ( n e ) b i t r e b a l o p r o m i j e n i t i metapripovijesti, te smo svoju panju usmjerili na razvoj novih znanja koja e nam omoguiti da skrimo njihovu mo. (Sim, ibid : 68) Politiki sistem u kojemu ive graani Bosne i Hercegovine navodno je iskljuio velike (meta)pripovijesti nacionalne ili dravotvorne naravi, a od 1996. godine graanstvo stie nova (utopijska znanja) liberalistike provenijencije koja trebaju omoguiti uspjeno suprotstavljanje atacima Moderne od kojih povijesnu ofanzivnost, s razliitim intenzitetom, jo uvijek ispoljavaju dionizijske strukture Erosa (jedinstvo u razliitostima, suverena BiH, bosanska Bosna, nova Bosna, graanska Bosna, evropska Bosna) i ruilake strukture Tanatosa (srpska Bosna, hrvatska Bosna, bonjaka Bosna, etnitvo, ustatvo, konspirativni panislamizam). Primitivnom metodom posmatranja utvrdiemo, bez velike metodoloke greke, nadmoni trijumf Tanatosa u postdejtonskoj BiH, koja se objavljuje kao prirodno stanite nacionalizma, kao Mjesto ispoljavanja radikalnog zla, kao (suprotno oekivanjima) sutina nacionalistikih praksi etnometapripovijesti. To znai da je u politikoj ravni, trijumfom dejtonske postdejtonske Bosne i Hercegovine postmodernizam odnio pobjedu nad modernizmom ija je kvintesencija komunistika BiH, dakle ona drava koja je, ne iskljuujui totalitarnu narav njene komunistinosti, za svijet Bosne bila najnaprednija. A napredak je kljuni termin Moderne. Sporazum iz amerike vojne baze Right Peterson, ultimativni je dokument teorijski sistematiziran i uokviren razliitim metodama politologije, polemologije, lozoje, sociologije, pravnih znanosti i politike geograje koje se ne ponaaju apstraktno, ve u meuovisnoj igri oblikuju jedan interdisciplinarni metod diplomatske prakse kojim je Holbrooke-ov tim znanstvenika te civilnih i vojnih strunjaka nadiao prijeteu tiraniju historije balkanskih aktera dejtonske drame, zapoinjui, pozovemo li se na Karla Poppera, nemoguu misiju: komplementaran nastup utopijskog ininjeringa i postupnog drutvenog ininjeringa. (Popper, 1996.: 72) Utopijski ininjering podrazumijevao je prihvatanje Mirovnog sporazuma od aktera geopolitikog problema (BiH) jer je utopist (SAD) prethodno odluio da je potpuna rekonstrukcija mogua i nuna (Popper, ibid : 76) te da je u skladu sa odreenim planom ili nacrtom (Popper, ibid : 78) (dejtonski mirovni paket). Utopist (personaliziran u Holbrooke-u) naiao je na nerjeiv problem ljudski faktor u BiH, prezasien mitovima, heraldikom, skolastikom, impregniran strahom Zato je Dejtonski ugovor, pored transformacije bosanskohercegovake drave, morao raunati i s transformacijom ovjeka, (Popper, ibid: 77) faktiki, sa oblikovanjem novog ovjeka budunosti za novu dravnu zajednicu. Znajui iz povijesti da svako takvo modeliranje zavrava totalitarizmom, utopist, nakon to je nametnuo Sporazum, odustaje od holistikog pristupa i u fazi implementacije Mirovnog sporazuma okree se ka postupnom ininjeringu: Razlog je tomu to u praksi holistika metoda ispada nemoguom; to se vee holistike promjene namjeravaju postii, to su vee njihove nenamjeravane i najveim dijelom neoekivane reperkusije, koje prisiljavaju holistikog ininjera na primjenu postupne improvizacije. (Popper, ibid) Ovaj Popperov pouak odreuje dinamiku realizacije Dejtonskog mirovnog ugovora u dravnom prostoru Bosne i Hercegovine, ne doputajui holistikoj metodi da se otjelotvori, jer bi njen primat doveo do novog vala nasilja u BiH. Na taj nain, Dejtonski ugovor kao teorijski okvir i puzajua implementacija Ugovora kao praktini zenit, ive u simbiotikoj klopci koju zenonovski nazivam Holbrookeov paradoks: Da bi se nametnuti geopolitiki model mogao realizirati, ne smije se realizacija nametati! Step by step! Korak po korak! Tim pristupom utopist se presvukao u postupnog ininjera i izbjegao zamku apsolutnog gospodara istine. Mirovni Sporazum,ubijajui historiju4, istovremeno je i nadilazi. Po miljenju nekolicine evropskih autoriteta za globalne strategije, ve taj grijeh suspendira ga da bude prihvaen kao ozbiljan mirovni dokument. Nije mali broj onih koji u njemu, unutar konvencionalnog historijskog diskursa, vide samo prekid vatre a ne i potencijal za mirovni sporazum. Alain Joxe, jedan od najcijenjenijih francuskih strunjaka za geostrategiju je uvjerljiv: Produeni prekid vatre tehniki je neto to predstavlja jedan vojniki in. To nije ba nita. Ne treba, meutim, na Dejtonski sporazum, pa ak i na njegov rezultat, gledati kao na jedan diplomatski in, kao na ustavni in koji se produuje. On je pun kontradikcija. S jedne strane, Dayton kae da je Bosna i Hercegovina jedin-

kraj svake decenije izaziva razmiljanja o znaenju historije i pitanjima koja ona postavlja; a moda takoe i o ubijanju historije (istakao N. .) od strane njenih uvara To je korisna konvencija. Ako je usvojimo i ispitamo neke od godinjica koje padaju oko godine petstote, (500 godina od Columbovog otkria Amerike, op. N. .) nauiemo poneto i o sebi, naroito o doktrinarnim osnovama zapadne kulture, to je veoma vana tema s obzirom na sredstva kao to su nasilje, prinuda i liavanje, koji su u njenom jezgru. Vidi u Noam Chomsky, Godina 501 Konkvista se nastavlja, Svetovi, Novi Sad, 1998. str. 285.
4

54 | MAGAZIN ZA (POLITIKU) KULTURU I DRUTVENA PITANJA

(P o s t ) D a y t o n s k a B i H t o ( n e ) b i t r e b a l o p r o m i j e n i t i stvena, a s druge strane, da je podijeljena na dva ili tri dijela. U njemu se govori na inkompatibilan nain o itavom nizu stvari. Meutim, oigledno je da, ukoliko prekid vatre bude trajao, ivot sam e dati izvjestan sadraj tim sporazumima, (Joxe, 1998.: 24) rezonuje Joxe i nastavlja: Sporazum o miru je izvriv sporazum, dakle neto to se moe izvriti. Sporazum o miru se vie manje moe realizirati, meutim, ovaj sporazum nije sporazum o miru na evropski nain. Sporazum o miru na evropski nain ukljuuje izvjesne klauzule koje se moraju izvriti, koje su obavezujue. Neto slino Daytonu bilo je i sa sporazumima u Oslu i Washingtonu a koji se tiu mira na Bliskom istoku. Sjedinjene Amerike Drave mogu zamisliti jedan sporazum o miru koji ustvari nije izvrni, koji nije izvriv i koji sam po sebi ne moe opstati kao prekid vatre ukoliko nema njihovog stalnog utjecaja na to, ukoliko nema njihovog stalnog pritiska. (Taj pritisak u iekivanju drugog mandata predsjednika Busha sveden je na najmanju moguu mjeru, op. N..) Prema tome, ja pravim razliku izmeu imperijalnog prekida vatre koji traje i izmeu mira. (Joxe, ibid) Ipak, Ugovor je, uz sva ogranienja, puzajue promjene, nagovijetene ustavne promjene, jo uvijek na stolu, jo uvijek je u igri. hoe zaustaviti rat na Balkanu. Ono to nije uspjela troma evropska diplomacija, uspjela je agresivna vanjska politika vodee planetarne sile. Mirovni ugovor za Bosnu i Hercegovinu bio je veliki je spoljnopolitiki uspjeh Clintonove administracije kojim je Bijela Kua ponizila ostale subjekte meunarodne politike, uvjerivi ih da su Sjedinjene Drave jedina ovovremena sila svijeta koja isijava globalnu mo. Da je to tako, potvrdili su i Miloevi, Tuman i Izetbegovi, ratni lideri drava u koniktu, koji su, iako nevoljko, ambivalentno i sa pomijeanim osjeanjima trijumfa i poraza, primorani da stave svoj potpis na dejtonske papire. Nakon te ovjere, arhitekta Dejtonskog sporazuma, Clintonov izaslanik za specijalne diplomatske operacije Richard Holbrooke, ponosno je mogao pozvati tadanjeg predsjednika SAD-a da objavi kraj rata protiv Bosne i Hercegovine. 2. Naalost, ustavnim aranmanima, u srcu amerike vojne moi, u bazi Right Peterson, u gradu Daytonu, u amerikoj saveznoj dravi Ohio, 21. novembra 1995. godine, relativiziran je nagovjetaj mira, jer je legitimna zakonodavna mo iznesena iz podruja suvereniteta same dravne teritorije BiH, nudei politologiji, znanosti o meunarodnim odnosima i meunarodnom pravu, zanimljiv metodoloki eksperiment: Ustav jedne meunarodno priznate drave koja je 22. maja 1992. godine zvanino primljena u lanstvo Organizacije UN-a, donesen je van njenih granica, postajui, na neki neuhvatljiv nain, meunarodna pravna konvencija! Nacionalni ustav jedne drave nastaje kao oktroirana norma meunarodnog politikog sustava! Radi se o istom revolucionarnom pristupu pravu. Ako bi parafrazirali Lenjina, mogli bi kazati da je dejtonski Ustav BiH volja vladajue svjetske nacije, pretvorena u entitetski, dravni i regionalni zakon (akt)! I ini se da ne bi pogrijeili.5 Danas, devet godina nakon ovjere Sporazuma, veina domaih i meunarodnih aktera dejtonskog provizorija zahtijeva de se nametnuti Ustav mijenja u redovnoj proceduri, to prevedeno na jezik realne politike, imajui u vidu dejtonsku politiku konstituciju, znai samo jedno: nema promjene Ustava, jer postojei Ustav prijei svoju promjenu! Preciznije, za njegovu promjenu, potrebna je kategorija vremena od jednog stoljea ili vie. To nas dovodi na teren istog politikog: nisu u pravu realisti koji smatraju da nije problem u Dejtonskom mirovnom sporazumu, ve samo u Ustavu, kao sastavnom dijelu Sporazuma. Problem je ba u Mirovnom ugovoru koji je proizveo imobilizirajui Ustav. Drugo je pitanje da li je moglo drugaije, ali u ovoj analizi ne interesuje nas ono to nije bilo, ve ono to jeste ulo u povijest i nae stvarne ivote.
STATUS, BROJ 5, STUDENI/PROSINAC 2004.

Drava (malo) sutra!


Dejtonski mirovni sporazum okonao je organizirano nasilje u Bosni i Hercegovini. To je najvanija atribucija ovog kontradiktornog povijesnog dokumenta. Nagovijestivi mir, predmetni Sporazum izdigao se iznad prethodnih pokuaja meunarodne zajednice da preduprijedi, odnosno zaustavi bosanski oruani konikt. Cutillerovo posredovanje, Vance-Owenov plan, Owen-Stoltenbergov plan, Washingtonski sporazum i plan Kontakt-Grupe1 Bosni i Hercegovini nisu donijeli mir, ve su samo nadahnuli nasilje. Uzrok posvemanjeg poraza mirovnih posrednika bio je vie nego uoljiv: Sjedinjene Amerike Drave su bosanskoj klanici pristupile neodgovorno i konformistiki, prilagoavajui svoje diplomatske standarde drugima. Tek kada su preuzeli vostvo u bosanskoj krizi, podreujui druge balkanske politike sebi i racionalizirajui snagu i znaaj Londona, Pariza, Berlina i Moskve u bosanskom koniktu, posredovanje u pregovorima izmeu zaraenih strana uozbiljilo se i od jedne neodgovorne meunarodne larpurlartistike promenade transformisalo se u ozbiljan i odgovoran instrument amerike vanjske politike. Serijom diplomatskih manevara uz umjeno koritenje pregovarake tehnike mrkve i batine, odnosno nagrade i kazne, Washington je za pregovaraki sto doveo bogove rata, uvjerivi saveznike da Sjedinjene Drave mogu i

| 55

(P o s t ) D a y t o n s k a B i H t o ( n e ) b i t r e b a l o p r o m i j e n i t i To to je ulo u nas kao na pojedinani i kolektivni ugovor s avlom jeste dejtonska, odnosno postdejtonska Bosna i Hercegovina. Dejtonski mirovni ugovor Bosnu i Hercegovinu je zamislio kao nadirue neto, kao politiki logo koji dolazi iz budunosti, kao tranzicijsku strateku prostoriju koju tek treba ispuniti sadrajem. Sadraj tog prostora je drava. I to ne bilo kakva drava, ve drava eksperiment. Da bi eksperimet uspio, nova bosanska dravna zajednica zamiljena je kao ideoloki prazna drava. To znai da nakon rata protiv BiH ne moe biti zvanine, institucionalne proizvodnje ideologije, bilo one koja je protiv BiH, bilo one koja je za BiH shvaenu u njenoj historijskoj vieznaajnosti. Tom nainu distribucije novog tipa drutva najpredaniji je strani faktor, koji linijama odluivanja utie na drutvene procese, tako to se zadovoljava utvrivanjemdatosti (Klai, 1990.: 1077) i, djelujui pozitivistiki, izbjegava svako objanjenje kao suvinu metaziku. Preko konsenzualnih intervencija u obrazovni sistem, sljedee generacije bosanskih ljudi spremaju se za retuiranu sliku novije povijesti. Na dogaaje s kraja 20. stoljea lijepi se neprozirna markica nije se dogodilo te se tako nastoje prevazii sjeanja, a ivot najpropulzivnijih generacija svesti na istu sadanjost: Sa konvencionalne take gledita, taj svijet u kome svaki graanin naprosto ivi (osloboen svih inhibicija, N..) na nekoj teritoriji je ista utopija; dakle sanjarija o divnoj budunosti koja se u praksi ne moe realizovati. ( Korbridge, 1999.) Zato, s jedne strane, zasluuje obazrivo divljenje hrabri pokuaj stranog upravljakog faktora u BiH da izvede udo i od lane drave napravi funkcionalnu politiku zajednicu osloboenu sjeanja; a, s druge strane, nemogue je iskljuiti i nevjericu spram upravljake inozemne legije zbog naina na koji meunarodni etatizam to eli postii upotrebom voluntarizma Hruovljevog tipa: mi moemo, mi hoemo! da od dejtonske postdejtonske BiH stvorimo poeljnu dravu. Da vidimo, od kakve to dravne konstrukcije, od kakvog to dravnog provizorija, meunarodna zajednica eli iskovati ekasnu, uspjenu i od svojih graana eljenu dravnu zajednicu. Dejtonskim ugovorom uspostavljen je novi magistralni tok bosanske drave. Stvaranjem dva bosanska entiteta Bosna i Hercegovina je iz dominantno ideoloko-etnikih interpretacija svoje vlastitosti, s jedne strane, i povijesno i znanstveno argumentiranih interpretacija s druge strane, uskoila u novo, postdejtonsko doba, obiljeeno namjerom meunarodne zajednice da izgradi demitologiziranu dravnu strukturu oblikujui novu dravu. Takvim pristupom svijeta njoj samoj, BiH je u drugoj polovini posljednje decenije dvadesetog stoljea zakoraila u novo doba slobode, omeeno pragmatinoinstitucionalnom intervencijom meunarodne zajednice. Je li to zemlja iz bajke ili zemlja iza ludila? ta nam potvruje ovih devet godina? Pretee politika shizofrenija. Elementi nove Bosne su u povoju ( na tome e i ostati) a njena nategnuta i traumatina dejtonska konstitucija zahtijeva viegodinji angaman stranih upravitelja koji su svoju politiko-sigurnosnu mreu razapeli preko istrgane leopardove koe bosanskog dravnog epiderma, poroznog do bola. Stakleni suverenitet BiH zahtijeva uvara koji e garantirati otpornost na udare. Paradoks je potpun: branilac bosanskohercegovakog suvereniteta dolazi izvana (meunarodni faktor) a antisuverenitetske sile egzistiraju unutar staklenog suvereniteta, sa permanentnom ambicijom da ga razbiju u paramparad. To znai da je unutranji odnos snaga u BiH i na poetku desete godine (van)povijesnog bivstvovanja postdejtonske drave na razini suspregnutog konikta interesa koji, dodue, vie ne moe eskalirati u najradikalniju varijantu drutvenog sukoba rat, ali, iz banalnog razloga: rat je prisutan kroz svoje odsustvo. Ni rat ni mir, nego nerat to je pravi socijalni status drave na ekanju. Bosna iza Daytona je novum. To neto novo oblikovano je kao dvojna zemlja i, uprkos svim svojim antinomijama, jo uvijek traje. U prethodnim redovima ukazali smo na odsustvo drave u postdejtonskoj dravi Bosni i Hercegovini to je ne prijei da se narcistiki smatra dravom, jer, parafrazirajui Sloterdijka, drave jesu drave sve dok uspjeno uobraavaju da su drave. (Sloterdijk, 2001.:12) Tu uobraenost u limitirajuoj mjeri proizvodi i ograniava meunarodna zajednica jer (okrenimo naglavake opeprihvaenu tezu o ovisnosti BiH od meunarodne zajednice) bez postdejtonske Bosne i Hercegovine meunarodna zajednica gubi svoju realnu apstrakciju , svoj modus procenendi za geopolitiko arbitriranje u regionalnim krizama. Da ova vrsta pristupa ne spada u arsenal tradicijskih bosanskih pretencioznosti ( niko nije kao mi, sve se vrti oko nas, sposobni smo posvaati Evropu i Ameriku, izazvali smo Prvi svjetski rat, a mogli smo zamalo i trei, etc) svjedoi i promptno ( u odnosu na trajanje rata protiv BiH) rjeavanje kosovskog i makedonskog konikta, koji bi, bez bosanskog geopolitikog modela, produljili agoniju regiona, odnosno ili Kosovo ili Makedonija morali bi na sebe preuzeti sav konkretni teret i semantiku realne apstrakcije. Ako je to ve tako, a jeste, to znai da je Bosna, po znaenjima to ih isijava, prevazila svoj obuhvat. No to nije znala i ne zna naplatiti. Uzmimo za primjer poetak nove misije snaga EUFOR-a u BiH. Drugi decembar 2004. oznaio je novi iskorak evropskog i sigurnosnog koncepta koji, po prvi put u povijesti, u robusnom kapacitetu moi, ispituje svoje domete, a gdje

56 | MAGAZIN ZA (POLITIKU) KULTURU I DRUTVENA PITANJA

(P o s t ) D a y t o n s k a B i H t o ( n e ) b i t r e b a l o p r o m i j e n i t i drugo, nego u Bosni i Hercegovini. Funkcija BiH, od potpisivanja Dejtonskog ugovora pa do danas, svedena je na ispitivanje razliitih politikih, ekonomskih, sigurnosnih i drugih aranmana i angamana meunarodne zajednice, a u aktualnoj fazi, Evropska Unija, na bosanskom primjeru i na bosanskoj teritoriji, testira ideju o mogunosti konstitucije sopstvene sigurnosne agende. Nesposobnost, neznanje, arogancija, potkupljivost i druge negativne atribucije domaih politiara, onih koji donose odluke na najviem nivou producirala je neosjetljivost na vanost BiH kao eksperimentalne drave. Razliiti oblici i forme djelovanja meunarodne zajednice Sjedinjenih Amerikih Drava, a posebno Evropske Unije, kao novog, od Amerike relativno nezavisnog geopolitikog entiteta, u prostoru BiH, nudili su politikoj strukturi na vlasti strategijsku mogunost koju je malo koja zemlja u povijesti (tako mala i nevana) imala. No, umjesto ispostavljanja zahtjeva, bh. politika fokusirala se na prosjaenje donacija. Kakvo odsustvo svijesti o dravnom razlogu! tu ivota (javnom ili intimnom) sakrije svoje odsustvo iz uobiajene Bosne i Hercegovine, koja, za razliku od postdejtonske BiH, nije zasnovana na mirovnom procesu ve na multilateralnom nainu ivota kao Logosu i kao Telosu. Stvarnost postdejtonske BiH potvruje se upravo kroz mogunost lobistikih prijatelja takve zajednice i pokvarenih intelektualaca da ironiziraju multilateralizam BiH proizvodnjom nove povijesti koja nastaje naslonjena na postdejtonsku articijelnu (pseudo)paradigmu. No, ta articijelnost ne prijei postdejtonsku Bosnu da se objavi kao stvarna forma: samo naivni vjeruju da neto to je vjetaki proizvedeno ne moe da traje. Naprotiv, vjetaka svjetlost osnauje iluziju, priskrbljujui kciji snagu fakticiteta. Vrijedi, stoga, misliti sljedei sud: Ako Bosnu i Hercegovinu apriori oznaavamo aposteriornim iskazima (postdejtonsko apsolutiziranje zasnovano je, u zaaranoj, skrivalakoj formi, na epistemologiji empirijskog nasilja6) to nas upuuje na redukciju koja onemoguuje smisleno djelovanje. Djelovanje koje nije smisleno ne vodi ka svrhi i ne upuuje na razlog . Bezrazlono djelovanje onemoguuje istinu, ako pod njom mislimo jasnou i preciznost sopstvenog iskazivanja. Tamo gdje stanuju jasnoa i preciznost nema razloga za la. U dejtonskoj postdejtonskoj BiH la se objavljuje kao istina. Njen openiti trijumf priznavanje je nadmoi nemilosrdnog iskustva, i to samo onog generiranog iz tektonike posljednjeg rata protiv Bosne i Hercegovine. Politika podloga takve drave je apsolutizacija i dominacija politiki korektnog govora, koji prijei jasnou i preciznost.7 To su dva krajnja gabarita zajednice izmatane i konstruirane na osnovu ultimativnih zahtjeva Polemosa i geopolitike dosjetke Sjedinjenih Amerikih Drava. Polemos i dosjetka onemoguuju da predloimo ostvarimo bilo kakvu Bosnu i Hercegovinu, sem onu zasnovanu na Ontologiji Prezenta, onoj ontologiji Bosne koja zabranjuje samoj sebi da misli svoje vlastito porijeklo. (Nancy, 2004.: 100) A prezent lae, jer apsolutno raz-povijeen, proizvodi novu metapripovijest, apstraktnu redukciju metazikog toposa Bosne, onoga toposa to ga udarniki razvlauju, preoravaju i nasilno rekartograraju nacionalistike elite Sarajeva, Mostara, Banjaluke Umjeteni subjekt izmjene toposa, meunarodna zajednica, prije svega Evropska Unija, jer aktualnu vladu SADa dejtonska Bosna i Hercegovina gotovo da ne zanima to podrava, uvjerena da e, pod njenom protektorskom i savjetnikom egidom, Institucionalizam zamijeniti Emocio-

Mogunost i budunost Bosne


Vidljivo je iz prethodne analize da je rezultat isporuen Bosni na granici prihvatljivog minimuma. Kao takav, on je zbir geopolitike moi vodee transatlanske sile i njenog etikog imperativa. Ameriki multilateralni pristup postdejtonskoj BiH omeo je tradicijske nacionalne politike evropskih sila, zaustavivi na taj nain simulaciju lanih suosjeanja i putovanje Bosne u konanu agoniju: Tako, ako se promatra budunost Bosne i Hercegovine u duljem vremenskom razdoblju, amerika odlunost i postojanost u tumaenju, tienju i razvijanju bosanskog obrasca jedinstva razliitosti, to je i ameriki uzor, moe dati rezultate samo uz dugotrajnu i skupu prisutnost meunarodne zajednice. (Mahmutehaji, 1998.: 138) Naravno, pod amerikom upravom. Kako te vrste zainteresiranosti SAD-a vie nema, budunost BiH je pod velikim znakom pitanja. Postdejtonska BiH nema unutranju pogonsku snagu i kompetentnu upravljaku elitu pa da se prometne u novi formalnopravni i politiki kvalitet bez kontinuiranog pritiska Sjedinjenih Amerikih Drava. I sa tim pritiskom teko. A njega vie nema. Tako postdejtonska drava uspijeva objavljivati svoje prisustvo otvorenom nemogunou da u bilo kom segmen5

Postdejtonska konstitucija drave ne zasniva se u realnom povijesnom prostoru, ona nije upuena ni na to, nema je nigdje sem u articijelnoj geopolitikoj konstrukciji Richarda Holbrookea, to uope vie nije vano. Kao takva ona je isto Sada i to ono Sada u kojemu nije sadrano bilo koje Jue, bilo koje Sutra. Takva BiH je postvarena kcija, isto geopolitiko, bez unutranjeg razloga da se oblikuje kao politika zajednica. 6 Politiki korektan govor je lingvistiki hendikep dejtonske postdejtonske drave. Etnika i entitetska lingvistika izgradili su moni vokabular dejtonske citadele koji pokree tu birokratsku maineriju, reproducira je i multiplicira njen smisao meu ljudima koji stanuju u Bosni. Na taj nain, jezik kojeg objektivno nema, proizvodi zemlju koje nema a samo to nemanje omoguuje protagonistima dejtonske Bosne da se imaju za sebe i to tako da stvarno misle kako se po sebi imaju za sebe. Novoj, primitivnoj dejtonskoj buroaziji potreban je jezik bez porijekla u vrlini bezinteresnog bosanskog patriotizma, onaj jezik koji besmislu hiperbirokratske, po svemu, lude drave, pozajmljuje, navlai vrline smisla.
STATUS, BROJ 5, STUDENI/PROSINAC 2004.

| 57

(P o s t ) D a y t o n s k a B i H t o ( n e ) b i t r e b a l o p r o m i j e n i t i nalizam. (Metrovi, 2000.) Na stranu notornost, da graanima BiH jo nije objanjeno zato Emocionalizam ne valja, zato odbaciti srce, kada i srce ima svoj um, kako je to, razmatrajui strasti, primjetio Pascal. Emocionalizam (shvaen kao neoktroirani sinkretistiki patriotizam) ne moe se odbaciti kao pejorativna, zaostala socijalna sekundarija, ako se nee valjano obrazloiti zato se ostavlja u zoni primordijalnog (nepolitikog) i ako se jasno kroz sustav obrazovanja (ne iskljuujui i andragogiju) nee objasniti suvinost bilo kojih politikih strasti u proizvodnji korisne graanske zajednice. Bez tih ultimativnih prethodnih radnji, Emocionalizam e, u najgoroj, nacionalistikoj formi, etnicizirati evropsku formu Institucionalizma u BiH, a Evropska Komisija tek tada e uvidjeti svu nekompetenciju Izetbegovieve amaterske unutranje geopolitike: ekonomija e ujediniti zemlju! Poraz Institucionalizma, vidljiv odgovornim ljudima koji ne bjee od istine naeg svakodnevnog dejtonskog ivota, oigledan kao neminovnost novoga dana, navjeuje trijumf postdejtonske (pseudo)paradigme, koja, u raskonoj izvedbi populistikog uma glasi ovako: Spasa nam nema, propasti neemo! Odgonetanje ove zagonetke, u benignom razumijevanju njene uasne nepokretljivosti, upuuje na radikalan zakljuak: U postdejtonskoj BiH ne treba nita promijeniti, ve koristei apatiju bosanskohercegovakog postdejtonskog ovjeanstva, oblikovati novu dravnu zajednicu, novu Bosnu i Hercegovinu, koja e predstavljati prekid sa bilo kojim politikim, pravnim, ekonomskim, kulturnim i sigurnosnim parametrom dejtonske postdejtonske drave! Bezvoljnost graanstva prela je u rutinu postdejtonske bijede, pa bi, promjena cjeline dravne i socijalne strukture izuzimajui politike elite postdejtonske drave koja, objektivno, postoji samo radi politike birokracije i potrebna je tek dejtonskim kleptokratima u zemlji i meunarodnoj zajednici odgovarala svim drugim drutvenim stratumima. Bilo da BiH nestane kao politika zajednica, bilo da nastane kao drava slina drugim dravama svijeta, desilo bi se udo: I jedna i druga varijanta ne tiu se zamorenog bosanskog svijeta. I to je jedini socijalni doping koji je proizvela dejtonska postdejtonska drava. Apsolutnost apatije omoguuje proizvodnju novog stanja. Kako je besmisleno ulagati energiju u mijenjanje dravnih granica, jasno je kuda smjera ova (i)racionalna intencija. Ka stvaranju nove Bosne i Hercegovine, zajednice njenih ljudi koji injenici da su mukarci ili ene, heteroseksualci ili biseksualci, transseksualci ili homoseksualci, lezbijke ili bule, prostitke ili karmelianke, sportisti ili eprtljavi intelektualci, nee pretpostaviti injenicu da su Bonjaci, Srbi ili Hrvati. Nema ni povijesnih ni vanpovijesnih razloga da bilo koji etniki identitet pretpostavimo drugim sadrajima naeg ljudskog identiteta. Tragino ispranjenog unutar zidina dejtonske postdejtonske pseudodrave.

Literatura:
1. 2. 3. 4. 5. 6. 7. 8. 9. 10. 11. 12. 13. 14. 15. 16. 17. 18. 19. 20. 21. 22. 23. 24. 25. 26. 27. 28. Bieber F., (2004.): Institucionaliziranje etninosti, Sarajevo, Meunarodni forum Bosna Brzezinski Z., (2004.): The Choice, New York, A Member of the Perseus Books Group Campbell D., (2003.): Nacionalna dekonstrukcija Nasilje, pravda i identitet u Bosni, Sarajevo, Meunarodni forum Bosna. Carr E.H. (2001.): ta je istorija, aak Beograd, Umetniko drutvo Gradac. Chomsky N., (1998.): Godina 501 Konkvista se nastavlja, Novi Sad, Svetovi urak Nerzuk (2004.): Dejtonski nacionalizam, Sarajevo, Buybook. (2002.): Geopolitika kao sudbina. Sluaj Bosna. Postmodernistiki ogled o perifernoj zemlji, Sarajevo, Fakultet politikih nauka. Foucault Michel (2003.): Kritika politikog uma, Dubrovnik, Art radionica Lazareti. Fukuyama F. (1994.): Kraj historije i posljednji ovjek, Zagreb, Hrvatska sveuilina naklada Grupa autora (1998.): Svetska enciklopedija mira, Beograd, Zavod za udbenika i nastavna sredstva Holbrooke R., (1998.): Zavriti rat, ahinpai, Sarajevo Joxe A., (1998.): Evropska nemo i amerika mo. U: Odjek, asopis za kulturu i drutvena pitanja, Sarajevo. Klai B., (1990.): Rjenik stranih rijei, Zagreb, Nakladni zavod Matice Hrvatske Kojeve A.,(1990.): Kako itati Hegela, Sarajevo, Veselin Maslea Svjetlost Korbridge S. (1999.): Teritorija i demokratija. U: Alexandria, asopis, Beograd, br. 2. 19. januar Mahmutehaji R., (1998.): itanje historije i povjerenje u Bosni, Tuzla, Radio Kameleon; Sarajevo, DID; Zagreb, Durieux Metrovi S., (2000.): Pravi razlozi genocida protiv Bosne? U: Mladen Grbin, Carol Hodge, Sigurnost i stabilnost u Jugoistonoj Evropi, Zagreb, Durieux Nancy Jean Luc (2004.): Stvaranje svijeta ili mondijalizacija, Zagreb, Jesenski i Turk. Panattoni R., (2004.): Eshaton i pripadnost, Sarajevo, Meunarodni forum Bosna. Paul T.V., Ikenberry G.John, Hall A. John (2003): The Nation State in Question, New Jersey, Princeton University Press. Popper K., (1996.): Bijeda historicizma, Zagreb, Kruzak. Rawls J., (2003.): Pravo naroda, Beograd, Alexandria Sloterdijk P., (2001.): U istom amcu, Beograd, Beogradski krug. (1995.): Vojni cinizam. U: Obrad Savi, Evropski diskurs rata, Beograd, Beogradski krug Stuart S. (2001.): Derrida i kraj povijesti, Zagreb, Jesenski i Turk Suljevi K., (1981.): Nacionalnost Muslimana, Rijeka, Otokar Kerovani Ulmen G. (1995.): Povratak protivnika. U: Obrad Savi, Evropski diskurs rata, Beograd, Beogradski krug. Zgodi E., (1997.) Kult suvereniteta, Sarajevo, FEB

NERZUK URAK (1964.), ZAPOSLEN NA UNIVERZITETU U SARAJEVU, FAKULTET POLITIKIH NAUKA. UE POLJE ZNANSTVENOG INTERESA GEOPOLITIKA, GEOFILOZOFIJA, POLITIKA GEOGRAFIJA, POLEMOLOGIJA, IRENOLOGIJA, MEUNARODNI ODNOSI I MEUNARODNA SIGURNOST.

58 | MAGAZIN ZA (POLITIKU) KULTURU I DRUTVENA PITANJA

(P o s t ) D a y t o n s k a B i H t o ( n e ) b i t r e b a l o p r o m i j e n i t i

Dayton ili Bosna


Nae iskustvo demokratizacije drutva odozgo, administrativnim mjerama meunarodne zajednice, a potpomognuto novouspostavljenom domaom agenturom profesionalnih demokrata koji karijeru, novac i odanost demokraciji priskrbljuju potezanjem pitolja na spomen kategorija naroda i nacije u javnom diskursu, pokazao se karikaturalnim. Demokracija je postala vlasnitvo OHR-a i domae NGO birokratije, sve ostalo su nacionalisti, kriminalci, ratni proteri, antieuropejci i sl.
air Filandra

PITNOST DAYTONA KAO POSTOJEEG BOSANSKOhercegovakog ustavnog/politikog ureenja postala je neupitna, i to je u cijeloj prii oko Daytona danas jedina injenica oko koje se sve postojee politike strane slau, odnosno, to da je Dayton sporan za sve je nesporno. Odmah na poetku ovog eseja, a kao njegov projicirani zakljuak, istiem da je to nezadovoljstvo postojeim ustavnim stanjem jedini rezultat ovog istraivanja, jedino je to zbiljsko i konsensualno, a sve ostalo to iz te injenice proizlazi izvodi nas na puteve dijaloga, spora ili sukoba. Odnosno, u svakom teorijskom pristupu ovome pitanju ili njegovu predloenom rjeenju implicira se politiko stajalite autora, implicitno se odraava njegova politika usmjerenost i mogua angairanost, rizik je kojeg se autor ovog priloga prihvata i kojeg u postojeim politikim odnosima ne moe da izbjegne. Stoga to da je nezadovoljstvo postojeim ustavnim rjeenjem ope prisutno i razvijeno kod svih bosanskohercegovakih graana i naroda smatram mojim prvim stavom ove kratke rasprave. Ako se referiramo na na naslov temata (Post)Daytonska BiH to (ne)bi trebalo promijeniti onda kado drugi stav istiem da ne postoji postdaytonska Bosna i Hercegovina. Nita poslije Daytona, a na osnovama njega, nema novo i drugaije to bi tu novost legitimiralo kao razliitost u odnosu na preddaytonsko stanje, tako da postdaytonska

Bosna i Hercegovina i ne postoji. Samo se dvije injenice, istina jako bitne, i to obje vojne naravi, mogu prepoznati i ocijeniti kao nove, a to su prekid oruanih sukoba i kontrola nad oruanom silom od strane sila implementacije mirovnog ugovora. To da negiram postojanje postdaytonske Bosne i Hercegovine znai da smatram da se ukupna ratna energija samim potpisivanjem mirovnog sporazuma samo transformirala i prvim poslijeratnim izborima 1996. godine legitimirala. Sve ono to je inilo aktivnog aktera rata nacionalne elite i njihovi ratni ciljevi, personalni sastav tih elita, nacionalne stranke kao glavni akteri ratnih sukoba ostalo je netaknuto, nepromijenjeno, samo je izborima prvi put demokratski legitimirano, i tu je u provoenju mirovnog sporazuma nainjena kljuna greka. Bilo je prostora, ali ne i hrabrosti, spremnosti i interesa na strani tzv. meunarodne zajednice da se na jedan radikalan nain izvri otklon od rata, ali za tim se nije poseglo. Umjesto toga, sve to je bio sadraj i prtljag rata sada je samo zamijenilo uniformu civilkom . Tu se ne radi samo o nacionalnim elitama i nacionalnim strankama, koje se ovim tipom analize mogu prepoznati, ve o zadravanju istog, ili skoro istog, stupnja etnike distance, meunacionalnog nepovjerenja, podijeljenosti drutva, ljudi, tj., nepovjerenju, strahu, nevjerici, bolu, mrnji, elji za osvetom. Tu, dakle, nije rije o podijeljenoj dravi, nekakvoj apstrakciji i sili
STATUS, BROJ 5, STUDENI/PROSINAC 2004.

| 59

(P o s t ) D a y t o n s k a B i H t o ( n e ) b i t r e b a l o p r o m i j e n i t i iznad ljudi a o kojoj nai obini ljudi nikada nisu ni mislili dobro jer im dobrim nije uzvraala, ve o jednoj socijalnoj i antropolokoj razini same stvari, dubokim etnikim nepovjerenjem, strahom, neuvaavanjem i poricanjem drugog u podijeljenom drutvu. U takvom bosanskohercegovakom drutvu nema ljubavi niti ima mjesta za nju, bez obzira koliko se na nju pozivali i ta sve u njeno ime radili. Isto je i sa istinom, kao i sa bilo kojom drugom univerzalnom ljudskom vrijednou. Na taj nain ratom uniteno drutvo je preivjelo, ostalo isto, odnosno, ljudi su deformirani, dehumanizirani, bili oni svjesni toga ili ne. Jer, nanositi drugom zlo, bol, nipodatavanje, poricati ga samo iz razloga njegove drugojanosti, ostavlja trajne posljedice za samoga nosioca te radnje, bez obzira koliko se ti zli postupci u konkretnoj situaciji pravdali i amenovali povijesnim razlozima. To da je ta negativna ratna energija posredstvom Daytona i ciklinih parlamentarnih izbora postala pobjednika, mirnodopska, obina, cementirana, normalna, smatram kljunim fatalistikim dehumanizirajuim povijesnim i drutvenim bosanskohercegovakim tokom. Akcenat stavljam na dimenziju fatalizma unutar nae drutvene stvarnosti, i ona je, kao i sve naprijed reeno, apsolutno u istoj mjeri prisutna unutar sva tri bosanskohercegovaka naroda. Na fatalistiki postdaytonski identitet perpetuira se na nain da se iz navodnog straha i viih nacionalnih interesa stalno trebaju birati isti ljudi iz istih politikih stranaka, nacionalnim strankama su pobijede osigurane jer zebnju i strah stalno mogu da pobuuju onim drugima, a tako se i radi, to sve doprinosi uspostavi personalnih hijerarhija, unija, klanova i lobija unutar nacionalnih elita koji postaju nezamjenjivi, pretvarajui svoju poziciju u monopolsku. Ovaj trend se izuzetno negativno odrava na procese unutarnacionalne demokratizacije. Postojea daytonska struktura apsolutiziranjem nacionalnog sprjeava demokratizaciju drutva, ali i svaku naciju ponaosob, i to je moj trei stav. Onaj ko se suprotstavi toj eliti sa demokratskih nacionalnih pozicija oznaava se nacionalnim izdajnikom. Proces unutarnacionalne demokratizacije, kao proces demokratizacije iznutra, u i kroz posebne nacionalne zajednice, jeste u suprotnosti sa teorijskim naelima o demokratizaciji savremenih drutava jer se taj proces ne vee za etnicitet kao jedan ograniavajui identitet. Meutim, nae iskustvo demokratizacije drutva odozgo, administrativnim mjerama meunarodne zajednice, a potpomognuto novouspostavljenom domaom agenturom profesionalnih demokrata koji karijeru, novac i odanost demokraciji priskrbljuju potezanjem pitolja na spomen kategorija naroda i nacije u javnom diskursu, pokazao se karikaturalnim. Demokracija je postala vlasnitvo OHR-a i domae NGO birokratije, sve ostalo su nacionalisti, kriminalci, ratni proteri, antieuropejci i sl. Na taj nain je proces demokratizacije drutva apsolutno izostao, demokratska prava su ostala fraza, obini ljudi nisu pretvoreni u graane, oni nisu osjetili sebe kao nosioca suvereniteta, slobode, inicijative, pravde. Oni se neprestano plae onim Drugim, na nain ako ne glasate za nas i Oni pobijede tada vie nee biti ni nas ni vas. Strah se proizvodi i instrumentalizira. Sa aspekta unutarnacionalne demokratizacije iskustvo govori da se uspostavlja monopol nad politikom, sfera politikog postaje ekskluzivno vlasnitvo stranaka krajnje desnice i krajnje ljevice, to odrava raspoluenost i neravnoteu drutva, nedostatak politikog centra, politikog pluralizma, i srednje klase. Naravno, sintagma nacionalnih interesa postaje osnovno sredstvo i medij manipulacije, vri se znatan nacionalni redukcionizam na nain da novouspostvaljena nacionalna elita, nastala u rata i na rezultatima rata, dakle ne svojom pameu, radom i fer konkurentskom borbom, nacionalne interese svodi na svoje, grupne, i uspostavlja klasinu emu manipulacije. U pravilu je opasnost od Drugog postala najmonije orue nasilne i frustrirajue nacionalne homogenizacije. Samo postojee domae politike snage ne mogu se konsenzualno usaglasiti oko promjene Daytona, zato to samo njih i takve, dijamentralno suprotstavljene, Dayton generira i odrava, te je stoga neophodna intervencija sa strane meunarodne zajednice, moj je etvrti stav. Istovremeno, nametnuta promjena ustava, a ima i takvih prijedloga kao opozitnih onom dogovorite se sami, je neodriva bez oslanjana na domae aktere. Izolacionistiki stav, a koji je u ovom sluaju krajnji nacionalizam, po kome se mi sami, ovakvi kakvi jesmo, moemo dogovoriti o unutarnjem ureenju zemlje, dakle, promjeni Daytona, je samo beskrajno ponavljanje Krleine scene o balkanskoj krmi u kojoj je ugaeno svijetlo. Jer, postojee odredbe o ustavnoj promjeni kau da su one izvodive dvotreinskom veinom u dravnom parlamentu, dakle konsenzusom, a ako te veine nema, a vidimo da je nema i znamo da je pri ovakvom ustavu ne moe biti, onda se vrtimo u zaaranom krugu. Onoliko koliko je intervencija meunarodne zajednice po ovom pitanju neophodna ona upravo toliko nedostaje, i to je unutarnji kontradikcijski stav njenog cjelokupnog katastrofalnog i propalog angamana u Bosni. Te neophodne i odlune pomoi od stranaca najvjerojatnije nee biti, oni e nastaviti svoju poziciju promatraa i sljeditelja zbivanja bez namjere da bilo kojim potezom pomognu rtvi, a kazne zloinca. A od njih se ne oekuje nita posebno. Samo protezanje svoje nacionalne i evropske politike ljudskih prava na na prostor, ureenje Bosne i Hercegovine, kao i cijeloga regiona, na njihovim vlastitim, evropskim naelima. To izostaje, evropska pravila ovdje blijede, zadravaju se na razini retorike, naivno vjerujui da se rjeenjem militarnih pitanja ukidanjem vojske i stvaranjem jedinstve-

60 | MAGAZIN ZA (POLITIKU) KULTURU I DRUTVENA PITANJA

(P o s t ) D a y t o n s k a B i H t o ( n e ) b i t r e b a l o p r o m i j e n i t i ne policije rjeava pitanje demokracije, ljudskih i nacionalnih prava. Tu dolazimo do pitanja ko je subjekt ustavnih promjena, i koji je njihov cilj? Ako stvar ostavimo na naoj klasinoj dilemi, pri tom namjerno opozitno postavljenom i tumaenom, a to je pitanje da li su subjekt i cilj promjena narodi ili graani, a svi su izgledi da u toj opoziciji i zbiljski ostanemo, onda se stvar beskrajno vrti u krug. Sasvim je jasno da postojei teritorijalizirani etniki identiteti nastoje zadovoljiti nacionalnu dimenziju dok tzv. graanski blok, kojeg ine samo oni koji nisu na vlasti, i grupacija profesionalnih demokrata, preferiraju principe liberalne demokracije. Argument snage je na strani, uvjetno reeno, etnikog bloka. On operira sa vrstim, ratnim, zloinakim injenicama. Ono to je u ratu dobijeno, a to je etniko zaokruivanje prostora i preseljenje stanovnitva i za to su date ogromne rtve, sada bi se trebalo potrijeti. To e ii izuzetno teko, jer bi to znailo mnogo runog i bolnog za nosioce te politike. Morali bi, npr. priznati da je njihova politika bila pogrena i bez rezultata, da su brojni zloini i pljake uzalud vreni, da od stvaranja velikih nacionalnih drava nema nita, i to je moda najgore, to bi u pitanje dovelo njihovu karijeru. Istovremeno, za proteklih deset godina stvoreno je jedno novo stanje, jedna nova Bosna, jedna krvava, na ubistvima, pljaki, zlostavljanjima, silovanjima, deportiranjima i zatvaranjima civila, uspostavljena nikom mila Bosna, preostala Bosna, koja nije Bosna, niti je to bila niti ikad moe biti, i to da ova nova Bosna nije Bosna moj je peti stav. Nova Bosna se odrava na trijumfu zloina, i nadati je se po ljudskim i bojim principima da se taj i takav rezultat nee moi dugorono sauvati. Iako je, dakle, argument sile etnikoga bloka naa svakodnevna realnost, on nije bosanska niti ljudska zbiljnost, i stoga je se nadati da do njegove apsolutizacije nee doi. Nasuprot njemu je ovdje rigidni i apstraktni graanski blok, istina vie retorike no stvarne naravi, ali duboke povijesne, humanistike i teorijske utemeljenosti, to mu sve daje veu legitimnost i povijesnost, dakle pravo i vjeru na pobjedu. Njegovi nosioci su nejaki ali su im stavovi u osnovi istiniti. U tom smislu te dvije opcije su trenutno nespojive i treba da ostanu takve. Ovdje su kompromisi truhli. Zbog svega toga smatramo da je u ovakvim prilikama potreban radikalno drugaiji ustav ali da ga je u idealnom obliku nemogue donijeti. Odnosno, promjena Daytona, za koju smo svi, ne moe, niti treba biti, radikalna u ovom trenutku, moj je esti stav. Ona treba da dosegne razinu, i sigurno e to i uspjeti, konanog osujeivanja velikonacionalnih etnikih blokova, odnosno, ona e biti politiko sahranjivanje susjednih velikosrpskih i velikohrvatskih projekata na tlu Bosne i Hercegovine, tj., dosegnut e se znatno vea, stabilnija deteritorijalizacija identiteta i prava. To se moe postii uspostavljanjem bosanskohercegovake dravnosti u veem kapacitetu u svijesti obinih graana. Svakom ovjeku je danas jasno da je Bosna i Hercegovina kao drava neoboriva injenica, ali i to da je njeno drutvo duboko podijeljeno. Upravo na toj podijeli drutva argumentirat e snage etnikog bloka nastojei pojaati teritorijalizaciju etniciteta uspostavom tri etnika entiteta. Ako je rjeenje sa tri entiteta propalo u ratu, a jeste u liku nuenog i neusvojenog mirovnog plana o uniji triju nacionalnih republika, nema razloga da se ponovo uspostavi u miru. Rjeenje nisu ni dva entiteta, od kojih je jedan drava u punom nacionalnom kapacitetu, a drugi prostor za majorizaciju i nepovjerenje. Moda je izlaz u nekom regionalnom meustupnju izmeu opine i drave, ali sigurno ne na nain mimikrije etnikih regija. U tom smislu je zadravanje Daytona smrt Bosne, odnosno, dilema Bosna ili Dayton je egzistencijalna i to je ovoga puta moj konani stav. PROF. DR. AIR FILANDRA, UNIVERZITET U SARAJEVU, FAKULTET POLITIKIH NAUKA.

STATUS, BROJ 5, STUDENI/PROSINAC 2004.

| 61

(P o s t ) D a y t o n s k a B i H t o ( n e ) b i t r e b a l o p r o m i j e n i t i

Daytonska BiH konstrukcijska greka ili meunarodna zavjera


Te sile, koje mi tako neprecizno imenujemo meunarodnom zajednicom, jo ni danas, devet godina nakon Daytona, nemaju jasno prolirane politike stavove o tome to jest ili to bi trebalo da jest BiH
eljko Ivankovi

OVOREI PRIJE GOTOVO PET GODINA NA JEDNOM okruglom stolu o uincima Daytonskog mirovnog sporazuma, tvrdio sam da je taj oblik okonanja rata protiv Bosne i Hercegovine (to mu je i jedina vrijednost!) i konzekvence iz toga proizile, ponajprije u dravno-pravnom konstituiranju drave, ili dio meunarodne zavjere ili nevjerojatna konstrukcijska greka. Kako u neki oblik meunarodne zavjere na naim prostorima nikad nisam ni sumnjao, namjernu ili nenamjernu konstrukcijsku greku, a sasvim je svejedno koje je ona vrste, doivljavam kao sastavni dio te zavjere. Prekrupne rijei i tvrdnje, svjestan sam toga, a da bi se ikako i iim mogle dokazati. No, kad bi se zavjera tako lako dokazivala ne bi bila zavjera! Ipak, kao to ovjeka oditavamo (i) po njegovu rukopisu, tako i zbivanja na prostorima Druge Jugoslavije i osobito Bosne i Hercegovine, oditavamo po rukopisu koji su ovdje ostavile velike sile i njihovi interesni rukopisi. Dakako, oni ne vole kad mi spominjemo zavjeru, stoput sam se u to uvjerio. Zato, ne znam, osim to je sigurno da nitko ba ne voli biti zavjerenikom, to e rei i (su)krivcem za tuu nesreu! No, susretao sam se u svojim brojnim kontaktima sa strancima u posljednjih desetak-dvanaest godina sa stavom da se o svemu na naim prostorima moe govoriti osim o zavjeri. Ne spominjem je ni ja kao prvu asocijaciju onih koji za sve krivnju vide u drugom, ali je svakako podrazumijevam u svemu to se na naim prostorima dogaalo barem posljednjih petnaestak godina!

Znamo da je zavjera uvijek nevidljiva ili barem dobro maskirana, konspirativna. Nju smiljaju i provode obino oni nevidljivi ili oni koji takvima ele zauvijek ili barem zadugo i ostati. Sjetimo se kako smo cijeli na kolski ivot uili da je poznate beogradske demonstracije 1941. godine voene protiv pristupanja Jugoslavije Trojnom paktu, a pod geslom Bolje rat, nego pakt i Bolje rob, nego grob, organizirala ondanja Komunistika partija Jugoslavije. A onda su, pred ovaj na posljednji rat, otkriveni neki britanski obavjetajni dokumenti, pa smo vidjeli da je to ustvari uradila jedna stara, mona i zavjerenitvu nadasve veoma vjeta imperija. U komunistima su (dakako, za svoje interese!) samo nali vjete egzekutore! Rukopis te velike obavjetajne sile itali smo i u prolom ratu na tlu bive Jugoslavije, kao, uostalom, i francuski rukopis, a s njima i ruski, njemaki, i brojne druge. Zvali se ti rukopisi interesi ili kako drukije, ovdje je posve nevano. Posve je nedvojbeno da u vremenu 1991.-1996. ni Miloevi ni Tuman ni Izetbegovi nisu sve sami i samo iz svoje glave govorili i radili. Podsjetimo se epizode kad je dogovarana Federacija Hrvata i Muslimana i kad je Tuman maui papirom opravdavao iznenadnu promjenu vlastitog stava brzopleto izrekavi da je dobio mandat uvesti Muslimane u Europu!? Time je samo njemu svojstvenom nespretnou i bahatou, kao i desetinama puta dotada, poput slona u staklarnici, interpretirao ono to je uo na nekom od europskih dvorova moi. Ili, zar popis Miloevievih svjedoka, svjedoka njegove obrane u Haagu, ne ukazuje na sve njegove politike

62 | MAGAZIN ZA (POLITIKU) KULTURU I DRUTVENA PITANJA

(P o s t ) D a y t o n s k a B i H t o ( n e ) b i t r e b a l o p r o m i j e n i t i i ratne mentore. Nehapenje i obeanja o nehapenju Karadia govore o drugom kraku prie o zavjeri. Hoete jo? Mitterrandovu neasnu ulogu u ratu u BiH ve i dvanaesta generacija vrabaca u Sarajevu cvrkue. Engleski serijski lm o ratu u Sredinjoj Bosni, emitiran pred koju godinu i na naim televizijskim kanalima, britansko je, lmski inae veoma uspjeno, propagandno pranje njihove umijeanosti u taj dio naeg rata. Itd., itd. Dakako, pria o zavjeri niim ne amnestira sve domae politike aktere, ali oni su ipak beznaajan imbenik (osim, opet, kao egzekutori!) i u onome to je oznailo kraj rata i u onome to je znailo konstrukciju neke nove Bosne i Hercegovine. To je vidljivo i iz ne tako davne izjave Richarda Holbroockea kako su u Daytonu pogrijeili to su ostavili dvije vojske, to nisu raspustili SDS i sl. Ve i ta priznanja dijela konstrukcijske greke govore o Daytonskoj BiH (tako je treba zvati, jer samo tako imenovana znai ono to stvarno jest Daytonski dravni Frankenstein!) kao o pokusnom politikom prostoru, poligonu za vjebanje najrazliitijih politikih interesa, kako onih vezanih za nae najblie susjede, tako i, ponajprije, onih vezanih za interese tzv. velikih, prije svega, europskih sila. Te sile, koje mi tako neprecizno imenujemo meunarodnom zajednicom, jo ni danas, devet godina nakon Daytona, nemaju jasno prolirane politike stavove o tome to jest ili to bi trebalo da jest BiH. No, u jednoj stvari toj apstraktnoj meunarodnoj zajednici ipak treba skinuti kapu s glave, a to je da je Daytonski sporazum i Daytonsku BiH napravila kao dinamiku strukturu, gdje dinamizam i ini i faktiki znai jedini ovlateni interpretator Daytonskog sporazuma u liku i djelu konkretne institucije Visokog predstavnika, te mrkve i tapa u liku i djelu apstraktne institucije Euroatlanskih integracija. Obje te institucije jednom rijeju moemo nazvati, njihovim rjenikom, pritisak ili krajnje ogoljeno i po naki ucjena! Ucjenama je i nametanjem, kao kratkoronim i uvijek ad hoc mjerama, meunarodna zajednica ve dobrano revidirala Daytonski sporazum. K tomu, neprestance je ponavljala kako nema promjene Daytona izbjegavajui pritom iim priznati vlastitu konstrukcijsku greku. Uostalom, u politici se greke ne priznaju (ne znam to to bi Holbroockeu?!). U ratu u kojemu nije bilo niti smjelo biti ni pobjednika ni pobjeenih, a i kako bi u zemlji u kojoj bi sutra tri naroda trebala graditi zajedniku dravu, valjda je jedino bilo mogue nametanje drave i njezinih institucija, demokracije i vladavine zakona izvana. Bolje reeno nametanje svega i svaega! S tom svijeu iznova se vraamo zavjeri. Zato? Jer, ne mogu vjerovati da sve ono to je meunarodna zajednica htjela provesti, a pokazala je da moe, zna i hoe, da ne moe provesti do kraja onda kad je to njezin interes. U protivnome, teko je razumjeti njezino desetogodinje paktiranje s opstrukcionistikim nacionalnim oligarhijama i nain na koji tolerira izvrgavanje ruglu nekih od temeljnih daytonskih odredaba (povratak izbjeglica ili hapenje zloinaca, npr.). Teko je razumjeti i to da predstavnici meunarodne zajednice neprestano govore o velikoj administraciji, a sami su kumovali stvaranju tako sloene, neracionalne i skupe dravne organizacije (drava, entiteti, kantoni, gradovi, opine, distrikt!), kakvu ne bi mogao nancirati ni ameriki budet. Teko je razumjeti i da je kolstvo, kao temeljni strateki interes svake drave, povjereno upanijskoj razini; da nacionalno-identitarne institucije (tipa: Narodno pozorite, Dravni muzej, Nacionalna biblioteka...) pripadaju kantonu; da su u Sarajevu sjedita ak pet razina vlasti (drava, entitet, kanton, grad, opina!); da BiH na etiri milijuna stanovnika ima vie ministara, njihovih zamjenika, njihovih sekretarica i vozaa i dr. nego mnogo vee i bogatije zemlje; da na etiri milijuna stanovnika, toliko nepismenih i tako nizak GDP ima sedam sveuilita itd., itd... Ta konstrukcijska greka, u hodu ve nebrojeno puta popravljana, ali ne i denitivno popravljena, na razini vojske, sudstva, policije, carinske i porezne politike, dravne granine slube i sl., samo pokazuje koliko je Daytonska BiH dravno-pravno nemogu ili barem rogobatan i skup eksperiment i, istovremeno, otvorena i dinamika struktura. Ta otvorenost za promjene u hodu, bila bi neto to vrijedi pozdraviti da konstrukcijska greka nije u startu temelje kue postavila ukrivo, a o nosivim zidovima se jo raspravlja u krugu posve nekompetentnih arhitekata-projektanata i graevinara-izvoaa radova, a da o krovu i ne govorimo... to to Bosnu i Hercegovinu kota mnogo novaca, uludo izgubljene energije, to to troi neponovljive godine naih ivota, to nikoga iz meunarodne zajednice ne zanima, jer oni ive svoj lijepi, lagodni, bogati i ugodni ivot. Za to vrijeme nai ivoti prolaze u ekanju, ekanju boljih vremena, bolje drutvene i politike klime, nekakve demokracije, nekakvih ulazaka u Europu i sl. I oni znaju da se ovdje stoljeima isto ivjelo: e k a j u i... Uvijek neto ekajui! Nakon svega, najlake im je, kao opravdanje, rei da je sve u naim rukama. A ustvari je, od samog poetka, sve u njihovim rukama: oni su trebali razvlastiti nacionalno-feudalne politike monike, izbrisati granice stvorene zloinom i genocidom (ako su ve za zloin i genocid ustanovili Haaki tribunal!), priznati sveto pravo Zapada privatno vlasnitvo i u bosanskohercegovaku stvarnost instalirati stvarni protektorat. Ovako, u de iure poluprotektoratu i de facto protektoratu, sve to valja, oni su nam dali i donijeli; a za sve to ne valja mi smo sami krivi! Impresivno! Sva prava i nikakve odgovornosti! Daj Boe, da je ovo samo konstrukcijska greka tipa podijeljene Njemake nakon Drugog svjetskog rata, greka koja
STATUS, BROJ 5, STUDENI/PROSINAC 2004.

| 63

(P o s t ) D a y t o n s k a B i H t o ( n e ) b i t r e b a l o p r o m i j e n i t i e se ispravljati etrdesetak godina... No, i ona je bila preskupa to se i sad bjelodano vidi na primjeru petnaestogodinjeg ujedinjivanja istoka i zapada jedne drave, a znamo (Nijemci jo bolje znaju!) da e se ta dva dijela Njemake jo desetljeima ujedinjavati! No, Njemaka je tada barem bila denacicirana, osueni su gotovo svi vaniji ratni zloinci, imala je (barem u zapadnom dijelu) Marshalov plan, samo jedan narod i nevjerojatan kult rada, discipline, odgovornosti, odsustva zala naega doba (maje, droge, trgovine ljudima, orujem, terorizma...). Ne nijeui niti jedan jedini doseg uinjen u ovim postdaytonskim godinama (dovoljno je pogledati unatrag, samo deset godina ranije, u 1994. godinu npr.!), ne moe se ovjek oteti dojmu da se moglo i moralo daleko vie u stvaranju pretpostavki za normalan dravno-pravi ustroj, koji je danas glavna konica svakom iole vanijem politikom, gospodarskom, kulturnom, socijalnom ili kakvom drugom pomaku. No, oito, nije se htjelo. Neka mi ovdje nitko ne kae kako je politika umijee mogueg i da je to tada bilo jedino mogue. To neko jedino mogue nije takoer dolo samo po sebi, nego tek i samo nakon bombardiranja srpskih vojnih poloaja, dakle kao rezultat sile, pritiska, ili konkretno odgovora silom na silu! Uostalom, i sve nakon Daytona je uraeno silom, prijetnjom silom, ucjenom... A kad je to ve tako, zato ne 1996., 1998., 2000. ono to se ini sada ili e se uiniti sutra? Zato? Nekim je, oigledno, zavjerenikim snagama trebao dugotrajni eksperimentalni poligon ili laboratorij za eksperimente in vivo! I jo im treba! Koliko je jo dugo i daleko do eutanazije Daytonskog Frankensteina? ELJKO IVANKOVI (VARE, 1954.), KNJIEVNIK, KNJIEVNI KRITIAR I PREVODITELJ. IVI I RADI U SARAJEVU.

64 | MAGAZIN ZA (POLITIKU) KULTURU I DRUTVENA PITANJA

(P o s t ) D a y t o n s k a B i H t o ( n e ) b i t r e b a l o p r o m i j e n i t i

Planovi ustavnog i teritorijalnog preustroja BiH 1992.-2005.


Opa je ocjena veine domaih politikih snaga, ali i meunarodne zajednice da dananja daytonski organizirana Bosne i Hercegovine nije najsretnije rjeenje za njezinu budunost i da su ustavne promjene koje e zahvatiti i teritorijalni preustroj drave neminovne
Zvonimir Juki

Uvod

ITANJE TERITORIJALNE ORGANIZACIJE BOSNE I HERCEGOVINE DOMINATNO JE POLITIKO PITANJE VE PUNIH PETNAEST godina. Na kraju krajeva i rat koji je naom zemljom bjesnio poetkom devedesetih bio je rat za teritorij u kojem je svaki od tri bosansko-hercegovaka naroda nastojao ostvariti kontrolu na to veem podruju. Ovom prigodom neu se doticati organizacije BiH kroz povijest, ve iskljuivo na planove njezine unutarnje organizacije koji su na stolu bili uoi rata i tijekom rata. Posebnu pozornost nuno je posvetiti i planovima nove teritorijalne organizacije zemlje koji su se javljali nakon potpisivanja Daytonskog mirovnog sporazuma, a koji u posljednje vrijeme imaju sve vee izglede za oivotvorenje. Opa je ocjena veine domaih politikih snaga, ali i meunarodne zajednice da dananja daytonski organizirana Bosne i Hercegovine nije najsretnije rjeenje za njezinu budunost i da su ustavne promjene koje e zahvatiti i teritorijalni preustroj drave neminovne. U tu svrhu je pri Parlamentu BiH ustanovljeno i posebno Povjerenstvo koje se bavi pitanjem preustroja zemlje i koje je dovrilo ve nekoliko planova mogue nove teritorijalne organizacije drave. Na kraju ovoga Uvoda elim navesti i da sam, kada je u pitanju ratno razdoblje, najvei dio planova teritorijalne organizacije zemlje koji su izraivani pod patronatom meunarodnih posrednika, obradio uz pomo knjige Ivana Markeia Kako smo sauvali BiH objavljene u povodu desetogodinjice utemeljenja Hrvatskog narodnog vijea (HNV). Takoer, moram napomenuti da sam ovom prigodom obradio samo one planove koji su bili poznati javnosti.

STATUS, BROJ 5, STUDENI/PROSINAC 2004.

| 65

(P o s t ) D a y t o n s k a B i H t o ( n e ) b i t r e b a l o p r o m i j e n i t i

Planovi reorganizacije BiH uoi rata i za vrijeme ratnih sukoba


Na prvim slobodnim i demokratskim izborima odranim u naoj zemlji najvei broj glasova dobile su nacionalne stranke tri bh. naroda: Stranka demokratske akcije (SDA), Srpska demokratska stranka (SDS) i Hrvatska demokratska zajednica (HDZ). Ove tri stranke nakon izbora formirale su koalicijsku vlast i izmeu sebe podijelile sve dravne funkcije koristei nacionalni klju iz Ustava Socijalistike Republike BiH. No, s nastavkom krize u Jugoslaviji iji je BiH tada bila sastavni dio, raste kriza i naoj zemlji. Prve znaajnije naznake nadolazeeg rata i agresivne politike SDSa zapoinju se prepoznavati kroz utemeljenje tzv. srpskih autonomnih oblasti koje su formirane okupljanjem opina s veinskim srpskim stanovnitvom u regionalne cjeline s ciljem uspostave nacionalne srpske vlasti neovisne od sredinjih dravnih institucija u Sarajevu. Ve je tada postalo jasno da kriza moe poprimiti dramatine razmjere i odvesti BiH u rat. Stoga, poetkom 1992. godine pod utjecajem meunarodne zajednice zapoinju prvi pregovori o ustavnom preustroju BiH s posebnim naglaskom na teritorijalnoj decentralizaciji zemlje. Po tadanjem Ustavu naslijeenom od komunistike vlasti BiH je bila denirana kao snano centralizirana drava sastavljena od opina kao jedinih jedinica u okviru kojih se odvijala lokalna samouprava.

sredno od strane svih graana BiH te Dom drava u kojem bi svaka od tri drave imala jednak broj zastupnika. Kriterij za odreivanje teritorija drava lanica bio je popis stanovnitva iz 1991. godine. Nastavljajui razradu ovoga plana Europska je zajednica polovinom oujka 1992. godine predloila podjelu BiH na tri nacionalne regije prema kojoj bi Bonjacima pripale 52 opine, Srbima 37 opina te Hrvatima 20 opina. Meutim jo dok su pregovori o ovom planu trajali, u BiH su zapoeli estoki ratni sukobi koji su naposljetku rezultirali odbacivanjem ovoga plana. Slijedei planovi preustroja drave koji su se javljali do 1995. godine kao glavni kriterij, uglavnom, su uzimali odnos vojnih snaga na terenu. Stoga su ovi planovi vie pokuaji obuzdavanja rata nego ozbiljno i struno traenje rjeenja najbolje i najfunkcionalnije unutarnje organizacije nae zemlje.

Vance-Owenov plan Nakon vie od pola godine tekih borbi i brutalne srpske ofenzive poslije koje je vie od dvije treine BiH dolo pod nadzor srpskih trupa uz etniko ienje Bonjaka i Hrvata, zapoeli su novi pregovori o ustavnoj organizaciji BiH i njezinom administrativno-teritorijalnom ustroju. Dvojica supredsjedatelja Mirovne konferencije o bivoj Jugoslaviji Cyrus Vance i David Owen 2. sijenja 1993. godine u enevi su predloili svoj plan za rjeenje ratnih sukoba u BiH. Prema tom planu BiH je, bar formalno, trebala ostati jedinstvena drava, ali sa snanom decentralizacijom kroz prijedlog organiziranja zemlje u deset provincija. Owen i Vance tada su izjavili da su se u izradi ovoga plana rukovodili gospodarskim, povijesnim i etnikim kriterijima u teritorijalnom deniranju provincija. Plan je predviao po tri provincije s veinskim bonjakim, srpskim i hrvatskim stanovnitvom te jednu kojom bi podjednako upravljala sve tri etnike skupine. Hrvatske su provincije tako trebale postati: Odaka, Mostarska i Travnika (s blagom veinom Hrvata u odnosu na Bonjake). Srpske bi provincije bile Banjaluka, Bijeljinska te istonohercegovaka sastavljena od tri teritorijalno razdvojene cjeline. Bonjake bi provincije bile Bihaka, Zenika i Tuzlanska. Desetu bi provinciju sainjavao Grad Sarajevo s okolicom i njome bi upravljale sve tri etnike zajednice. Prevedeno u postotke, po ovom bi sporazumu Srbi dobili 46 posto teritorija BiH, Hrvati 24 posto, a Bonjaci 28 posto. Ostatak teritorija otpada na zajedniku sarajevsku provinciju.

Cutilleirov plan Prvi pregovori oko novoga preustroja zemlje, zapoeli su u Sarajevu 13. veljae 1992. godine, a na njima su sudjelovali tadanji elnici bh. nacionalnih stranaka, koji su u meuvremenu izrasli u neprikosnovene nacionalne lidere. Budui gospodari rata Alija Izetbegovi, Radovan Karadi i Mate Boban uz pomo meunarodnog posrednika Portugalca Jose Cutilliera, posebni izaslanik Europske zajednice, pokuali su postii dogovor o novom unutarnjem izgledu BiH. Kako sarajevski pregovori nisu dali bitne rezultate, u Lisabonu, 21. i 22. veljae pod Cutillierovom predsjedanjem organizirana je nova runda razgovora o budunosti BiH. Na ovoj je konferenciji posebni izaslanik EZ-a predloio i potpisivanje dokumenta nazvanog Izjava o naelima novog ustavnog ustrojstva BiH. Cutillierov plan predviao je da BiH nakon stjecanja neovisnosti bude nezavisna federalizirana drava sastavljena od tri dravice koji bi nosile naziv regije ili pokrajine i u kojima bi jedan od tri naroda bio veinski. Drave lanice bile bi obvezne na potivanje prava ostalih naroda, a ovu bi ravnopravost uz drave-sastavnice jamile i sredinje institucije savezne Republike BiH. Uz ovo plan je predviao da Skuptina Republike BiH ima dva parlamentarna doma: Dom graana koji bi se birao nepo-

66 | MAGAZIN ZA (POLITIKU) KULTURU I DRUTVENA PITANJA

(P o s t ) D a y t o n s k a B i H t o ( n e ) b i t r e b a l o p r o m i j e n i t i Ovaj je plan odmah potpisao ratni lider bh. Hrvata Mate Boban, a pod meunarodnim pritiskom to je uskoro uinio i Alija Izetbegovi. Iako je i voa bosanskih Srba Radovan Karadi stavio paraf na ovaj plan, on je zatraio da punovanost njegovog potpisa potvrdi i skuptina bosanskih Srba na Palama. Iako je sporazum formalno potpisao upravo je Karadi zajedno s ratnim zapovjednikom srpske vojske Ratkom Mladiem od zastupnika u srpskom parlamentu zatraio da odbace ovaj plan i njegov potpis uine nevaeim. Zastupnici su to i uinili, usprkos injenici da su tadanji predsjednici SR Jugoslavije i Srbije Dobrica osi i Sobodan Miloevi javno pozvali paljanski parlament da se pozitivno izrazi o Vance-Owenovom planu. Nakon srpskoga Ne, plan je propao, a oruani sukobi u BiH jo se vie rasplamsao. U proljee iste godine dotadanji ratni saveznici Bonjaci i Hrvati takoer su zapoeli bespotedni i brutalni rat. pska bi se republika protezala na 52 posto teritorija BiH, hrvatska na 17 posto, a bonjaka na 31 posto. Samo bi srpska republika imala teritorijalni kontinuitet putem koridora preko Brkog. Iako je ovaj plan naelno prihvaen od sve tri strane predloena raspodjela teritorija uinila ga je neprihvatljivim za sve strane te se i od njega uskoro odustalo. Treba navesti kako amerika politika nije bila zadovoljna ovakvim rjeenjem tandema Owen-Stoltenberg smatrajui postojei plan nagradom za agresiju srpskoj srani. Takoer, tendencija udovoljavanja srpskim zahtjevima koja je, to je rat dulje trajao, bila sve vie izraenija kod meunarodnih pregovaraa, prouzroila je aktivno ukljuenje SAD-a u bosanskohercegovaku krizu . Kao rezultat angamana SAD-a ve je poetkom 1994. godine okonan hrvatsko-bonjaki rat za teritorij sporazumom potpisanim u Washingtonu pod patronatom tadanjeg amerikog predsjednika Billa Clintona.

Owen-Stoltenbergov plan Tijekom 1993. godine Cyrus Vancea na mjestu supredsjedatelja Mirovne konferencije za bivu Jugolaviju zamjenjuje Torwald Stoltenberg. U lipnje iste godine, u enevi, Stoltenberg i Owen zapoinju nove razgovore s predstavnicima zaraenih strana. Na ovim je pregovorima iznesen srpsko-hrvatski prijedlog devet ustavnih naela o ureenju BiH kao konfederacije tri nacionalne republike. Taj prijedlog u srpnju 1993. godine Predsjednitvo BiH u Sarajevu je odbilo i ponudilo prijedlog svojih dvanaest ustavnih naela koji su predviali federalno ureenje BiH sa saveznom federalnom dravom i federalnim jedinicama koje ne bi bile identicirane ni s jednom od etnikih skupina. Budui da su se ova dva prijedloga meusobno iskljuivala i da nije bilo mogue pronai kompromis, supredsjedatelji Owen i Stoltenberg ponudili su tzv. kompromisno rjeenje u kojem su BiH denirali kao uniju tri republike. Prema ovome rjeenju BiH bi bila ustavno odreena kao unija republika s tri konstitutivna naroda koji bi mogli imati dvojno dravljanstvo. Niti jedna republika, prema ovome planu ne bi imala svoje vojne jedinice, a postojee bi, pod nadzorom EZ-a i UN-a, postupno bile razoruane. Po ovom prijedlogu, svaka bi republika imala svoj ustav, demokratski izabrani parlament, vladu, neovisno sudstvo i ostale institucije. Savezna bi drava imala trolano Predsjednitvo, premijera sa manjom vladom, ali u ijem bi sastavu bilo Ministarstvo vanjskih poslova. Savezni bi parlament imao samo jedan dom koji se ne bi birao izravno ve bi u njega svaka republika delegirala jednak broj zastupnika. Ovaj je plan sadravao i prijedlog teritorijalnog razgranienja izmeu republika, a temeljni kriterij za razgranienje bilo je zateeno vojno stanje. Prema ovome planu sr-

Washingtonski sporazum Pod amerikim patronatom izmeu 1. i 18. oujka 1994. godine potpisani su sporazumi koji su okonali hrvatskobonjaki rat i uspostavili hrvatsko-bonjaku federaciju. Tada utemeljena Federacija BiH kao entitet unutar BiH postoji i danas. Sutina ovoga rjeenja je organizacija teritorija s bonjakom i hrvatskom veinom kao federacije sastavljene od 10 upanija-kantona. Prema mirovnom sporazumu Federacija ima svoju Vladu, dvodomni parlament sastavljen od Zastupnikog doma i Doma naroda te predsjednika i potpredsjednika Federacije. Federacija je prema planu iz Washingtona predviala da se, nakon okonanja rata, proiri i na srpska podruja te da i ta podruja kao i srpski narod u cjelini inkorporira u svoj dravno-pravni sustav. Meutim, to se prema ovome planu nikada nije dogodilo.

Plan kontaktne skupine U intermezzu izmeu Washingtonskog i Daytonskog sporazuma pojavio se i plan Kontaktne skupine. Kontaktnu skupinu formiralo je pet drava: Rusija, SAD, Francuska, Njemaka i Velika Britanija. Plan Kontaktne skupine, u pogledu na prethodne planove, nije donio nita novo. Dio plana Kontaktne skupine bio je i morbidni prijedlog o teritorijalnom povezivanju teritorija. Naime, da bi se osigurao teritorijalni kontinuitet Republike Srpske, a Grad Brko ostao u bonjako-hrvatskoj federaciji, ovaj je plan predlaSTATUS, BROJ 5, STUDENI/PROSINAC 2004.

| 67

(P o s t ) D a y t o n s k a B i H t o ( n e ) b i t r e b a l o p r o m i j e n i t i gao izgradnju nadvonjaka kod Brkog gdje bi cesta iznad nadvonjaka bila stavljena pod suverenitet srpske republike, a cesta ispod nadvonjaka pod suverenitet Federacije. Ipak, ovaj je plan denirao raspodjelu teritorija izmeu Federacije i RS, u odnosu 51 prema 49 posto u korist Federacije, a ovaj e omjer postati zadanom maksimom u mirovnim pregovorima u Daytonu, u drugoj polovici 1995. godine.

Planovi preureenja BiH nakon daytonskog sporazuma


Kantonizacija RS i BiH Prva od inicijativa za preustrojem BiH koja je dola nakon rata bila je kantonizacija RS. Projektori ovoga plana polazili su od injenice da bh. entiteti nisu simetrini. Dok je Federacija BiH sloena zajednica sastavljena od kantona, Republika Srpska je snano decentralizirana drava. Stoga je kantoniziranje RS prije svega trebalo harmonizirati unutarnja ureenja entiteta. Meutim, kako se u vrijeme kada se ovaj plan pojavio (1997/98) vjerovalo u masovniji povratak izbjeglica, kantonizacijom RS stvorili bi se i dva nacionalno mjeovita kantona na podruju ovoga entiteta: srpsko-hrvatski u Bosanskoj Posavini i srpsko-bonjaki u Podrinju. Istodobno s povratkom Srba u Federaciju Herceg-Bosanski kanton postao bi mjeovitim srpsko-hrvatskim kantonom, a Sarajevski bonjako-srpskim. S vremenom i uz uspjeno funkcioniranje ovih kantona, kako se vjerovalo, potreba za entitetima bi prestala i BiH bi postala na itavom svom prostoru kantonizirana drava s tri stupnja vlasi: opina-kanton-drava.

Daytonski sporazum Sve strane u BiH napokon su potkraj 1995.godine prihvatile Daytonski mirovni sporazum koji je BiH organizirao u dravu podijeljenu na dva entiteta: Republiku Srpsku i Federaciju BiH. RS je dobila 49 posto teritorija, a FBiH 51 posto. Sredinje institucije prema ovome sporazumu bile su trolano Predsjednitvo, Vijee ministara te dvodomna Skuptina sastavljena od Zastupnikog doma s 42 zastupnika od kojih se 28 bira neposredno iz FBiH, a 24 iz RS-a, te Doma naroda u kojem je po pet predstavnika sva tri konstitutivna naroda. Ve u prvim godinama primjene ovoga sporazuma on se pokazao kao lo, a i meunarodni su dunosnici u vie navrata iskazivali potrebu njegove modikacije ili promjene. Uskoro, pod pritiskom meunarodnih dunosnika zapoinje revizija ovoga sporazuma s ciljem koncentriranja svih funkcija moderne drave u sredinjim dravnim institucijama. O ovoj reviziji bit e vie rijei u poglavlju: Revizija Daytona. No, meunarodni dunosnici niti jednom prigodom nisu se pokuali uhvatiti u rjeavanje pitanja ukidanja entiteta odnosno deniranja nove unutarnje organizacije drave. Ipak, unutarnja organizacija drave dominantnim je pitanjem na domaoj politikoj sceni, ostala do danas. Ovdanje politike stranke, intelektualci, nevladine organizacije, a naposljetku i parlamentarno Povjerenstvo, u proteklih su devet godina u javnosti prezentirali nekoliko planova preustroja drave. Poneki prijedlozi organizacije drave, posebice u prvim godinama nakon rata, pojavljivali su se u javnosti usprkos injenici da su njihovi stvarni autori ostali nepoznati.

Dokantonizacija FBiH, daljnja entitetizacija BiH i hrvatska samouprava Dokantonizacija Federacije BiH i stvaranje treeg entiteta, projekt je kojeg je javnosti prezentirao HDZ BiH. Iz ove stranke prvo je istaknuta potreba da se dva federalna mjeovita kantona Srednjobosanski i Hercegovako-neretvanski razgranie po nacionalnom obrascu na hrvatski i bonjaki dio. Na ovaj bi nain svi kantoni u Federaciji bili nacionalno odreeni, a ta bi injenica omoguila stvaranje zajednice nacionalnih kantona i naposljetku podjelu Federacije na bonjaki i hrvatski entitet. Tako bi bila provedena puna entitetizacija BiH s tri republike-entiteta za tri naroda. Stvaranje treeg entiteta u drugoj je polovici devedesetih bila stalna maksima voenja politike ispod stola o HDZ BiH. Konano je ova politika svoje oivotvorenje dobila na terenu proglaenjem hrvatske samouprave u oujku 2001. godine, kao pretee stvaranja treeg hrvatskog entiteta u BiH. Da je samouprava imala ambiciju prerasti u entitet svjedoi i podatak da je ona imala predstavniko tijelo u vidu hrvatskog narodnog sabora, vladu u vidu koordinacijskog vijea samouprave, predsjednika samouprave i vrhovnog vojnog zapovjednika hrvatske komponente Vojske Federacije u vidu Marka Tokia te sredinju nancijsku instituciju u vodu Hercegovake banke. Kod organizatora ovoga pro-

68 | MAGAZIN ZA (POLITIKU) KULTURU I DRUTVENA PITANJA

(P o s t ) D a y t o n s k a B i H t o ( n e ) b i t r e b a l o p r o m i j e n i t i jekta provlaile su se dvije ideje o ovlastima entiteta. Po jednoj novostvoreni hrvatski i bonjaki entitet trebali bi imati iste ovlasti kakve je dobila RS Daytonskim sporazumom. Po drugoj pak ideji ova dva entiteta trebala bi u svojoj nadlenosti imati samo one poslove koje su Washingtonskim sporazumom predviene za federalne kantone, a razmjerno tome trebale su smanjiti i ovlasti Republike Srpske. Meutim ovaj projekt koji je u konanici znaio punu entitetizaciju BiH propao je pod pritiskom meunarodne zajednice. dnju ove konstitutivnosti u svoje Ustave. Uskoro dolazi i do nametanja novih ustavnih rjeenja po kojima Bonjaci i Hrvati postaju konstitutivni u RS, a Srbi u Federaciji BiH. Takoer, nova ustavna rjeenja deniraju i nacionalni klju koji osigurava uspostavu multietnikih Vlada u RS u i FBIH sa zajamenim minimalnim brojem ministarskih mjesta za svaki od tri konstitutivna naroda. Uskoro dolazi do stvaranja i istinske dravne vlade s devet ministarstava, to je otvorilo put daljnjem revidiranju daytonskih rjeenja. Nakon ovih promjena uslijedile su reforme iji je krajnji cilj bio revidirati Daytonski sporazum na nain da sve nune poluge dravne vlasti (vanjska politika, sigurnost, unutarnji poslovi, skalna i monetarna politika te obrana) dou pod upravu sredinjih dravnih organa. Od bitnih poluga dravne vlasti samo su vanjska i monetarna politika, prema Daytonskom mirovnom sporazumu bile u iskljuivoj nadlenosti Drave BiH. Ustrojem Dravne granine slube i carinske uprave BiH stavlja svoj granini pojas pod dravnu kontrolu. Revizija u nancijskom sektoru zapoinje formiranjem dravne Uprave za indirektno oporezivanje. Uz dravni Porez na dodanu vrijednost koji e se primjenjivati na isti nain na podruju cijele zemlju, ova e Uprava omoguiti dravi da u svoju nadlenost stavi i poresku politiku. Zaivljavanjem jedinstvenog carinskog sustava i Dravne granine slube te nastavkom djelovanja Centralne banke, Drava BiH je u potpunosti preuzela nancije i nancijsku politika, a ije stavljanje u dravnu nadlenost nije bilo predvieno Daytonskim mirovnim sporazumom. Od ostalih bitnih stupova dravne moi treba navesti i formiranje Ministarstva obrane na dravnoj razini koje je obrambenu politiku BiH uinilo jedinstvenom. Stvaranjem jedinstvene obavjetajne slube BiH, zapoela je i revizija Daytonskog sporazuma na planu unutarnjih poslova i sigurnosti koja e biti dovrena organiziranjem jedinstvene bosanskohercegovake policije.

BiH bez entiteta Stranka za BiH u predizbornoj je kampanji za izbore 2000. godine formirala je slogan BiH bez entiteta kojim se zaloila za ukidanje RS i FBiH i pretvaranje BiH u sloenu dravu sastavljenu od etiri regije: Zapadnobosanske, Zapadnohercegovake, Istonohercegovake, i Istonobosanske. Iako ovaj plan nije bio detaljno razraen bitno ga je spomenuti jer je to bio prvi put da se jedna stranka javno u predizbornoj kampanji zaloila za punu reviziju mirovnog sporazuma sklopljenog u Daytonu.

Dezintegracija BiH i kosovska kriza Takoer, pitanje pune dezintegracije BiH povremeno se javljalo kroz cijelo poratno razdoblje. Plan dezintegracije neformalno znai izdvajanje veinskih srpskih i hrvatskih podruja iz BiH i njihovo pripajanje Srbiji odnosno Hrvatskoj, uz istodobno stvaranje bonjake nacionalne drave na bh. podrujima s veinskim bonjakim stanovnitvom. Nedostatci ovoga plana jasno se iitavaju iz ratnog razdoblja jer budui da rat, zloini i razaranja koja su se dogaala od 1992. godine do 1995. godine nisu uspjele podijeliti BiH teko je vjerovati da e se to dogoditi danas. Ipak, ne treba zaboraviti da srbijanski politiari povremeno u javnosti plasiraju izjave da e u sluaju priznanja nezavisnosti Kosova od Srbije zatraiti rekompenzaciju teritorija pripajanjem Republike Srpske Srbiji..

Revizija Daytonskog mirovnog sporazuma


Revizija Daytonskog mirovnog sporazuma zapoinje odlukom Ustavnog suda BiH kojom se sva tri bosanskohercegovaka naroda proglaavaju konstitutivnim na cijelom podruju BiH, a entitetski se organi vlasti obvezuju na ugra-

Modeli parlamentarnog povjerenstva za izmjene ustava BiH


Povjerenstvo Parlamentarne skuptine sastavljeno od domaih znanstvenika i sveuilinih profesora takoer je izradilo nekoliko prijedloga novoga Ustava BiH i njezinog unutarnjeg administrativno-teritorijalnog ureenja. PolaSTATUS, BROJ 5, STUDENI/PROSINAC 2004.

| 69

(P o s t ) D a y t o n s k a B i H t o ( n e ) b i t r e b a l o p r o m i j e n i t i zei od injenice da je sadanji model dva asimetrino ureena entiteta praktino neodriv izraena su tri nova rjeenja unutarnjeg administrativnog ustroja koji bi Bosnu i Hercegovinu, po tvrdnjama kreatora ovih modela, uinili funkcionalnijom dravnom zajednicom. opine sa sadanjim ovlastima, a dravna vlast, u takvom tro-republikom sustavu, u svojoj bi ingerenciji imala sve one poslove koje danas obavljaju sve moderne drave, a to su: vanjska politika, sigurnost, unutarnji poslovi, skalna i monetarna politika te obrana. Prednost ovoga modela je u tome to bi on jamio ekasno funkcioniranje dravnog sustava, a njime bi, kako smatraju njegovi zagovornici, bilo rijeeno nacionalno pitanje u BiH te bi se sva politika retorika tada morala usmjeriti na pitanja oivljavanja gospodarstva. Nedostatak ovoga sustava prije svega je u upitnosti dogovora oko granica tih republika, a kao primjer istie se injenica da je i u pregovorima o miru, tijekom rata u BiH, na stolu bio slian prijedlog ali tadanje zaraene strane uz posredovanje meunarodnog faktora nisu se mogle dogovoriti oko razgranienja.

Prvi model: BiH kao drava opina Ovaj model podrazumijeva organizaciju BiH kao drave opina. Kako je obrazloeno osnovna prednost ovoga modela jesu svega dva stupnja dravne strukture: opina i drava. U prilog ovome modelu ide i injenica da su u dananjoj BiH granice opina najmanje upitne te da jedino opinski ustroj ima kakav-takav povijesni kontinuitet. Predloeni model podrazumijeva i da opine, u tako organiziranoj BiH, imaju daleko vei spektar ovlasti nego je to danas sluaj. Takoer dravni parlament u tom sluaju, uz Dom naroda, imao bi i Dom opina to bi ulogu opina, kao izbornih jedinica, dodatno osnailo. Oponenti ovoga prijedloga kao njegov temeljni nedostatak istiu mogunost centralizacije odluivanja u samo jednome centru odnosno glavnome gradu drave te tekoe pri komunikaciji centralnih organa drave sa svakom od brojnih opina u BiH.

Trei model: BiH kao drava regija I ovaj model kao i prethodni ima nedostatak u pogledu deniranja granica. Osnovno pitanje i u ovome sluaju je kako iscrtati granice regija. Iako su sami zagovornici ustavnih promjena ovaj model tek uzgred spominjali i razradili, on moda ima i najvee izglede da uspije. Naime, organiziranje BiH kao drave regija ima svoje snane zagovornike i u zemlji i u svijetu. Ovaj model predvia organiziranje BiH kao drave sastavljene od pet-est multietnikih regija kantona koji bi bili denirani na temelju prirodnih, gospodarskih i povijesnih kriterija. Ove bi regije imale iroke ovlasti u pogledu gospodarskih poslova i ostalih funkcija koje se i u modernim europskim dravama dodijeljene regionalnim organima. Sredinja dravna vlast i po ovome modelu u svojoj bi nadlenosti zadrala sve ovlasti koje pripadaju modernim dravama, a to su vanjska politika, sigurnost, unutarnji poslovi, skalna i monetarna politika te obrana. ZVONIMIR JUKI (APLJINA, 1976.), APSOLVENT PRAVA NA PRAVNOM FAKULTETU U MOSTARU. NOVINAR-SURADNIK FTV-A, DNEVNOG LISTA I MNOGIH DRUGIH TISKANIH MEDIJA.

Drugi model: BiH kao federacija tri nacionalne republike Ovaj model predvia preustroj BiH u federaciju tri republike koje ne bi morale imati teritorijalni kontinuitet. Ovaj prijedlog sadri odredbu da tako koncipirane republike imaju prepoznatljivu nacionalnu komponentu jednog od bh. naroda, ali i snano zajamena prava za pripadnike ostalih konstitutivnih naroda i nacionalnih manjina. Ovlasti ovih republika prema tom prijedlogu bile bi manje nego to su ovlasti dananjih entiteta, ali vee od ingerencija koje sada uivaju federalne upanije. Unutar republika postojale bi

70 | MAGAZIN ZA (POLITIKU) KULTURU I DRUTVENA PITANJA

(P o s t ) D a y t o n s k a B i H t o ( n e ) b i t r e b a l o p r o m i j e n i t i

Promjene bez kojih nema budunosti


BiH zapravo i nema ustava jer temeljni ustavni akt nije dobila na nain koji se smatra operazumljivim i jedino moguim. U njegovu konstruiranju nije slijeena neophodna, i u ustavnopravnoj teoriji do u detalje razraena procedura, niti je usvojen od najvieg zakonodavnog tijela kao jedino ovlatenog za donoenje takvog akta
Slavo Kuki

AYTONSKI MIROVNI SPORAZUM JEDNA JE OD najeih tema intelektualnog i politikog sporenja danas. Pri tome se, dakako, esto previa podatak da sporazum predstavlja paket sastavljen od ak jedanaest aneksa i da devet od njih gotovo nikada nisu bili predmet ozbiljnijega sporenja1. Ono, dakle, to je iz Daytonskoga paketa bilo sporno svih postdaytonskih godina odnosilo se tek na dva aneksa. Prvi je Sporazum o izbjeglicama i raseljenim osobama (aneks 7). Njime se utvruje pravo izbjeglica i raseljenih osoba da se slobodno vrate svojim kuama, kao i pravo na povrat oduzete im imovine ili nadoknade iste ukoliko povrat nije mogue realizirati. Sporazumom se, s druge strane, obvezuju strane potpisnice da izbjeglicama i raseljenim osobama osiguraju siguran povratak, bez rizika od uznemiravanja, zastraivanja, progona i diskriminacije po osnovu etnikog podrijetla ili konfesionalne pripadnosti, te da poduzmu sve mjere koje bi takvom povratku stajale na putu.2 Drugi je, i mnogo vie osporavan, Ustav BiH (aneks 4). U pitanju je, dakako, dokument koji je, po miljenju mnogih, i
1

Uvod

zaustavio rat i skoro etiri godine dugo ubijanje i razaranje, a istodobno i omoguio nastavak postojanja BiH kao drave po meunarodnom pravu u njezinim dotadanjim, meunarodno priznatim granicama. Teite teorijske analize ovog rada stoga je usmjereno upravo na ova dva segmenta Daytonskoga mirovnog sporazuma kako na prikazivanje detalja u kojima se kriju i razlozi njihove kritike, tako i na prijedloge nekih od rjeenja koja bi mogla udovoljiti zahtjevima BiH kao demokratske i funkcionalne drave i drutva.

Ratna pomjeranja i povratak stanovnitva


Rat u BiH je, i to nije sporno, jedna od posljedica raspada bive SFRJ. U vezi, meutim, s pitanjem to je uzrokovalo njezinu disoluciju postoje nepomirljive razlike. Za jedne, disolucija je posljedica garaaninovskog velikosrpskog projekta, prema kojemu je postitovsko, i vrijeme raspada komunizma, trebalo iskoristiti za denitivno oblikovanje velike Srbije i uvrivanje njezinih zapadnih granica na potezu Karlobag-Karlovac-Virovitica. Za druge, opet, uzroke

U pitanju su aneksi: Sporazum o vojnim aspektima mirovnoga sporazuma (Aneks 1-A), Sporazum o stabilizaciji regiona (Aneks 1-B), Sporazum o granici izmeu entiteta i pitanjima u vezi s granicom (Aneks 2), Sporazum o izborima (Aneks 3), Sporazum o arbitrai (Aneks 5), Sporazum o ljudskim pravima (Aneks 6), Sporazum o komisiji za ouvanje nacionalnih spomenika (Aneks 8), Sporazum o osnivanju javnih korporacija BiH (Aneks 9), Sporazum o provoenju civilnih aspekata mirovnoga rjeenja (Aneks 10), te Sporazum o meunarodnim snagama za policijske dunosti (Aneks 11). 2 Vidjeti lanak 1, Aneksa 7, Dejtonski sporazum, USAID, Sarajevo
STATUS, BROJ 5, STUDENI/PROSINAC 2004.

| 71

(P o s t ) D a y t o n s k a B i H t o ( n e ) b i t r e b a l o p r o m i j e n i t i joj treba traiti u secesionistikim ambicijama bivih jugoslavenskih republika, a prije svega onih koje su do izraaja dole u Sloveniji, Hrvatskoj i dijelu BiH. Sukladno tome, razlike su izraene i u gledanju na rat koji je voen na prostorima nae zemlje. Za jedne, rat je izraz i posljedica agresije koju su na BiH izvrile Srbija i Crna Gora kao njezin satelit. Dio meu njima ovoj formi agresije pripisuje i agresiju koja je na BiH izvrena od strane njezinih zapadnih susjeda, Republike Hrvatske. Za druge, opet, posljednji rat u BiH je klasini graanski sukob, a temelj za ratno svrstavanje u njemu su bili etniko i konfesionalno pripadanje. Nerijetka su, meutim, i shvaanja, koja nude tumaenje na pitanje to je to to je bh. Hrvate prisililo da ratuju. To je, po ovom tumaenju, agresija koju je na BiH izvrila SR Jugoslavija, odnosno Srbija i Crna Gora s jedne, ali i izloenost agresiji kojoj su bili izloeni iznutra izloenost velikomuslimanskoj najezdi, kojoj je krajnji cilj bio progon Hrvata i utemeljenje etniki iste muslimanske drave. Dio analitiara bh. ratne kataklizme, a njihov pristup preuzimamo i kao na vlastiti, sklon je tezi kako se objanjenje rata u BiH ne moe zadovoljiti jednostranim pristupima i kako je on, po svome karakteru, mnogo kompleksniji. Rat je, dakle, zapoeo kao agresija. U pitanju je, prije svega, agresija koja je na BiH izvrena od strane SR Jugoslavije i koritenjem bive JNA, a u koju je ukljuen i najznaajniji dio srpskog stanovnitva unutar BiH. Elemente agresije, meutim, ne treba iskljuiti ni u ponaanju zapadnih susjeda. Istina, dodue, jeste da iza nje ne stoji odluka nikakve slubene institucije Republike Hrvatske. Mnogi su, meutim, skloni uvjerenju da je prenoenje rata na prostor BiH vodstvo ove zemlje smatralo ventilom za vlastito rastereivanje u sukobu s ratno nadmonijim agresorom, ali istodobno i prilikom da se ostvari projekt banovinske Hrvatske. No, vremenom je ratni sukob u sve veoj mjeri poprimao i onu drugu dimenziju dimenziju koja ga odreuje kao graanski. U prilog tome, dakako, govore najmanje dvije vrste podataka. S jedne strane, nije sporno da su u BiH organizirane tri, meusobno zaraene vojske, a osnova njihove konstitucije su bile etniko i vjersko pripadanje. Pokuaji da se to i negira injenicom da je, u ponekoj od njih, bilo pripadnika svih nacija i konfesija, nemaju previe uvjerljivo utemeljenje. Istodobno, u dijelu BiH, bihakoj krajini ili prostoru dananjeg Unsko-sanskog kantona, graanski sukob eskalirao je i unutar jedne te iste etniko-konfesionalne grupacije. Rat je, po svojim uincima i razorniji od me3

uetnikih ratnih sukoba, u ovom dijelu zemlje doveo do grupiranja bonjakog stanovnitva oko dvaju, meusobno suprotstavljenih politikih koncepata. Dananji pokuaji da se jedan od njih proglasi legitimnim, a drugi izrazom manjinskog kvislinkog ponaanja, takoer nisu previe uvjerljivi. Neovisno, meutim, o tome kakvog je karaktera posljednji rat na prostoru BiH bio, nedvojbeno je da je on za posljedicu imao mnoge razorne efekte. Gubitak ljudskih ivota i materijalno pustoenje svakako spadaju u red najznaajnijih meu njima3. No, isto toliko je vana i injenica da je rat za posljedicu imao i demografsko pomjeranje kakvo, po svemu sudei, na ovim prostorima nikada prije toga nije zabiljeeno. Preko dva miliona graana BiH, a to je polovica ukupnoga predratnog stanovnitva, zbog rata je - bilo da je prognano, bilo da je prisiljeno na bjeanje zbog opasnosti od pogibije pomjereno od svojih domova. Polovica od toga zavrila je u razliitim dijelovima svijeta i na razliitim jezinim meridijanima. Druga polovica, meutim, bila je prisiljena sklonite traiti u dijelovima BiH, u kojima je etnika skupina, kojoj pripadaju, u tom momentu inila nominalnu veinu. Posljedica ovog posljednjega je prostorno etniko grupiranje pripadnika triju etniciteta i pretvaranje BiH iz multietnike zajednice u tri monoetnika prostora. Predznak monoetninosti ti su prostori, po opoj ocjeni iako e se pouzdaniji sudovi moi izrei tek nakon prvog poslijeratnog popisa stanovnitva i usprkos svim ostvarenim rezultatima u procesu povratka, zadrali i do danas. A u kakvoj su, postavlja se pitanje, vezi ostvareni rezultati prava na povratak i Aneks 7 Daytonskoga sporazuma? Sporazumom o izbjeglicama i raseljenim licima, kao dijelom Daytonskoga mirovnog paketa, predvieno je - kako je i u uvodu precizirano - pravo na povratak graana njihovim predratnim domovima, kao i pravo na povrat ili nadoknadu vrijednosti njihove predratne imovine, ali i obveze koje drutvena zajednica ima poduzeti kako bi ta prava bila zadovoljena. Iz dananje perspektive promatrano, meutim, stvari izgledaju znaajno drugaije. Prema podacima UNHCR-a, svojim predratnim domovima vratilo se preko milion, tijekom rata prognanih i izbjeglih graana4. Oko tri etvrtine od ukupnog broja povratnika predstavljaju oni na prostoru Federacije.5 Na koncu, gotovo polovicu svih ostvarenih povrataka ine tzv. manjinski, odnosno povratci graana u

72 | MAGAZIN ZA (POLITIKU) KULTURU I DRUTVENA PITANJA

esto se, primjerice, operira i s preko 250.000 izgubljenih ivota. Operira se, potom, s preko 400.000 poruenih objekata razliite vrste i namjene, te s injenicom da su gospodarski potencijali u momentu okonanja rata svedeni na svega dvadesetak postotaka predratnih. 4 Prema podacima UNHCR-a od 30. rujna 2004. godine, od 1996. godine do danas svojim predratnim domovima vratilo se 1.002.668 graana. (vidjeti www.unhcr.ba) 5 Jo konkretnije, od ukupnoga broja povrataka, prema podacima UNHCR-a, 729.372 ih je ostvareno na prostoru Federacije, 251.914 na prostoru Republike Srpske, a 21.382 povratka na podruju Distrikta Brko (www.unhcr.ba )

(P o s t ) D a y t o n s k a B i H t o ( n e ) b i t r e b a l o p r o m i j e n i t i dijelove zemlje, u kojima etnicitet kojem pripadaju nominalno ini manji dio stanovnitva.6 Stvarno, meutim, analitiari bosanskohercegovake zbilje nerijetko su skloni rezervama prema navedenim, ili slinom tipu podataka u vezi s ostvarenim rezultatima u procesu povratka. Vie je razloga tome. Sumnja se, prije svega, da su prikazani povratci i stvarno realizirani. Sumnja se, jo konkretnije, da su oni tek statistiki a ne i ziki, a razlog zato oni i statistiki postoje je u izravnoj vezi sa ostvarivanjem imovinskih prava, koja proizlaze iz Aneksa 7 Daytonskog sporazuma. S druge strane, ostvareni povratci su takvih demografskih svojstava da ne nude razloge za optimizam. U strukturi onih koji su se ziki vratili dominiraju demografske skupine koje ne jame da bi se revitalizacija duha multietinosti mogla projicirati u blioj, a teko i u izglednijoj budunosti. Povratak je, naime, obiljeje prvenstveno starijih dobnih skupina, onih koje su izvan fertilne dobi i koje iskljuuju bilo kakvu ozbiljnu mogunost bioloke reprodukcijske obnove. Dapae. Struktura povratka po svemu je pouzdana garancija da e i ono multietinosti, to je povratkom revitalizirano, u doglednoj budunosti izblijedjeti ili, pak, potpuno nestati. Struktura povratka nije dobra preporuka ni za razvojne projekcije bh. drutva. Povratak starijih dobnih skupina uz istodobni gubitak nade kod onih koji svoje domove nisu ni naputali slabi reprodukcijsku vitalnost. Fertilnost, naime, pada s rastom ivotne dobi, a gubitak perspektive za posljedicu ima pad opredjeljenja mladih da stupaju u brak i formiraju obitelj. Skupni rezultat jednog i drugog je pad nataliteta i naglaeniji proces starenja drutva. Na koncu, struktura povratka na brzinu razvoja kao konica djeluje i po jo jednom osnovu. Na povratak se, naime radi li se o povratku iz treih zemalja mnogo rjee odluuju mladi i obrazovani. Razlozi tome su razumljivi. Oni se, budui su savladali i jezine barijere, ne odluuju na povratak jer su se tamo gdje su, ne svojom voljom, zbog rata zavrili danas adaptirali, formirali novi ivotni ambijent, rijeili temeljna egzistencijalna pitanja. Povratak za njih je, objektivno, put u neizvjesnost, nova avantura i nepotreban rizik. Izmeu toga i ve ostvarene sigurnosti izbor je mnogo ee, gotovo u pravilu, na ovom posljednjem.

Nekoliko teza o Daytonskom ustavu


Aneks 4 Daytonskog mirovnog paketa je Ustav BiH. Na tu se injenicu danas pozivaju mnogi. Pri tome su im, dakako, motivi razliiti, ponekada i krajnje suprotstavljeni. Jednima on slui kao argument za diskontinuitet u povijesti bosanskohercegovake dravnosti. Sukladno tome, primjerice, koriste dvije vrste termina. Pod bivom, podrazumijevaju zavnobihovsku BiH koja je, tijekom svoje polustoljetne povijesti, doivljavala izvjesne promjene u nazivu, ali joj je bit ostajala ista7. Za daytonsku BiH je, meutim, karakteristino izostavljanje oblika njezina dravnog ureenja iz naziva. Ona se, dakle, utemeljuje kao drava Bosna i Hercegovina, a u odnosu na sve predratne je karakterizira lozoja narodnosno podijeljenog suvereniteta. Iako je takva podjela osporena kasnijim odlukama Ustavnoga suda BiH, istina je da je ona, temeljem izvornih tumaenja, ugraenih u ustave entiteta, postojala. Pri tome je Republika Srpska, njezinim ustavom, denirana kao drava srpskog naroda, a Federacija kao drava u kojoj su konstituenti Bonjaci i Hrvati. Na Ustav BiH kao dio Daytonskog paketa se, s druge strane, oslanjaju i kritiari bosanskohercegovakih ustavnih rjeenja. Neki od njih, primjerice a duhom takve logike je proeta i ova analiza zastupaju tezu kako BiH i nema ustava jer temeljni ustavni akt nije dobila na nain koji se smatra operazumljivim i jedino moguim. U njegovu konstruiranju nije slijeena neophodna, i u ustavnopravnoj teoriji do u detalje razraena procedura, niti je usvojen od najvieg zakonodavnog tijela kao jedino ovlatenog za donoenje takvog akta.8 to su, dakle, temeljne znaajke Daytonskog Ustava BiH? U pitanju je, prije svega, injenica da je on produkt meunarodnog mirovnog ugovora a ne volje njegovih graana i naroda. Sukladno tome, doista je diskutabilno koliko ga se i moe smatrati najviim aktom u znaenju kako ustav denira ustavnopravna teorija. Da je daytonski Ustav atipian govori i jo jedan podatak. Uz Preambulu i dva aneksa9, strukturu ustava ini jo samo dvanaest lanaka. S druge strane, nije sporno da je njime, i takav kakav jeste, ouvan dravnopravni kontinuitet BiH. Istina, dodue, jeste da je novom denicijom izbjegnut i karakter dravnoga ureenja. U odreenju drave se, primjerice, izbjegava na-

Na razini BiH takvih je 446.414 povrataka. Promatrano po karakteristinim dijelovima zemlje, u Federaciji je ostvareno 267.969, u Republici Srpskoj 157.063, a u Distriktu Brko 21.382 manjinskih povrataka (www.unhcr.ba). 7 Od Prvog zasjedanja ZAVNOBiH-a do posljednjeg rata BiH je egzistirala kao Federalna BiH, Narodna Republika BiH, Socijalistika Republika BiH, te Republika BiH. 8 Meu njima, nema dvojbi, prvo ime je ugledni sarajevski profesor, akademik Muhamed Filipovi. 9 Prvi je Dodatni sporazumi o ljudskim pravima koji e se primjenjivati u BiH, a kojim se navodi dvanaest meunarodnih sporazuma i konvencija koji se smatraju sastavnim dijelom Ustava i koji obvezuju i graane i institucije. Drugi aneks su Odredbe o prijelaznom periodu.
6

STATUS, BROJ 5, STUDENI/PROSINAC 2004.

| 73

(P o s t ) D a y t o n s k a B i H t o ( n e ) b i t r e b a l o p r o m i j e n i t i znaiti njezin republikanski karakter iako BiH, i po tradiciji i po ustavnim rjeenjima, pripada dravama republikanskog tipa. injenica da je ta odrednica u Ustavu i izbjegnuta samo govori o tezi kako je Daytonsko rjeenje i kod njegovih potpisnika doivljavano kao privremeno i kako mu nije projicirana dulja budunost. U prilog tome, potom, govori i injenica da je BiH strukturirana kao drava dvaju entiteta, pri emu se obiljeje dravnog ustroja manifestira u svakom od njih. Jedan je odreen kao federacija, a drugi kao republika. Daytonsko ustavno rjeenje, sukladno dugoronijim projekcijama njegovih potpisnika, obiljeava i radikalna redukcija funkcija drave na raun ovlasti koje su date entitetima. Takav sud proizlazi, kako iz pobrojanih funkcija koje joj pripadaju, tako i iz odredbe da se entitetima dodjeljuju sve ostale, i funkcije vlasti i ovlatenja koja Ustavom nisu izriito dodijeljena institucijama BiH. No, meu analitiarima je gotovo nepodijeljeno i uvjerenje kako su dravni i dva entitetska ustava u prethodnih devet godina proivjeli znaajne korekcije. Dva su tipa intervencija u ustavnu materiju triju navedenih ustava. Prve su formalno-pravne. U pitanju su, prije svega, intervencije koje se tiu konstitutivnosti i ravnopravnosti pripadnika triju naroda i na razini drave i na razini entiteta. Intervencije su, kako je ve apostrorano, posljedica tumaenja Ustava BiH od strane Ustavnoga suda, a njima se, uz domove naroda, koji su i ranije egzistirali na razini Federacije i drave Bosne i Hercegovine, instalira i Vijee naroda kao institut konstitutivnosti i ravnopravnosti triju naroda i ostalih graana na prostoru Republike Srpske. Pored odredbi koje preciziraju sastav i nadlenosti doma (vijea) naroda, konstitutivnost i ravnopravnost do izraaja dolazi i u nacionalnoj strukturi est najznaajnijih funkcija, kako na razini drave tako i na razini entiteta. Za sada se, meutim, ne moe rei kako su ustavne odredbe u ivotu, prije svega na razini entiteta, i ispotovane. U Republici Srpskoj, primjerice, odstupanje je evidentno u strukturi ustavom deniranih funkcija u kojima princip nacionalnog balansa mora doi do izraaja. U Federaciji BiH u kojoj umjesto Vijea naroda funkcionira Dom naroda, meu kojima su razlike, ne samo jezine nego i sutinske odstupanje je, pored strukture najznaajnijih funkcija, evidentno i u sastavu Doma naroda. Naime, Ustavom je predvieno da ovaj dom ini po sedamnaest predstavnika Bonjaka, Srba i Hrvata, te devet predstavnika ostalih. U stvarnosti, meutim, klub srpskih zastupnika nije konstituiran ni dvije godina nakon okonanja posljednjih parlamentarnih izbora a to, drugim rijeima, znai da se odluke od vitalnog nacionalnog interesa donose mimo njih. Sve to, opet, govori u prilog tezi kako stvarna spremnost za promjenu status quoa unutar nacionalnih politikih elita ne postoji ni danas, te kako taj detalj upozorava da e se u ustavnom instrumentariju, koji bi ih na tu obvezu primorao, morati dodatno intervenirati.

Promjene bez kojih nema budunosti


Gdje traiti rjeenje? I, postoji li ono uope? To su pitanja koja se, u vezi s budunou BiH, najee postavljaju. Drimo, dakako, kako rjeenje rebusa, koje Bosni i Hercegovini omoguuje hvatanje prikljuka evropskoga vlaka, postoji. I da je, sukladno tome, pravo pitanje, gdje je ono? Ili, drugaije kazano, koje od moguih rjeenja je najoptimalnije? Izvjesno je, dakle, da su odreene promjene nuan uvjet, bez kojega nema ni budunosti. A one, vjerujemo, moraju zahvatiti najmanje etiri oblasti pitanje povratka, ustavna rjeenja za budunost, evropske kriterije u politikom organiziranju, te razvijanje ambijenta koji ivot ljudi, a ne iskljuivo pripadnika etniciteta, ini moguim. Pitanje povratka je, po miljenju mnogih, uvjet svih drugih promjena. U ovom momentu rezultati ostvarenih povrataka uope ne zadovoljavaju. Prikazani rezultati, prije svega, ni po njihovoj brojnosti ni po strukturi ne odgovaraju stvarnom stanju. S druge strane, ne ostvari li se potrebni minimum povrataka, stvarnih a ne statistikih, i to povrataka koji svojom strukturom ne znae samo odlaganje monoetinosti kao konstruirane slike budunosti na odreeno vrijeme, nego multietninost ine realnom mogunou, teko je pretpostaviti i sve druge promjene na tragu evropskih vrijednosti. Poe li se od te teze kao neupitne, elementarnim se namee pitanje, kako do navedenog minimuma doi? Recepte je teko nuditi. Naelno se, meutim, moe pretpostaviti kako je masovan, i od postojeeg strukturalno znaajno prihvatljiviji, proces vraanja graana njihovim predratnim domovima vie objektivno nerealan. No, to ne znai kako se na takvom tipu povratka vie nita ne moe i uiniti. Naprotiv. Udovolji li se odreenim pretpostavkama, proces vraanja se, po naem sudu, moe i vremenski produiti i omasoviti i strukturno biti bitno kvalitetniji od dosadanjega. Istina, dodue, jeste da osiguranje takvih pretpostavki podrazumijeva i materijalna optereenja bitno vea od dananjih, ali i bitno ekasnije funkcije drave, drugaiji socijalni ambijent, promjenu u sistemu vrijednosti i slino. Koliko je sve to, opet, realno, detalj je koji zavrjeuje posebnu pozornost. I svestranu analizu dakako. Promjena, potom, nema ni bez ustavnih rjeenja koja nude nadu i otvaraju perspektivu. Postojea ustavna rjeenja, oito je, nisu dovoljan okvir ni za bolji ivot ni za pro-

74 | MAGAZIN ZA (POLITIKU) KULTURU I DRUTVENA PITANJA

(P o s t ) D a y t o n s k a B i H t o ( n e ) b i t r e b a l o p r o m i j e n i t i mjene prema poeljnom. I stoga se na stol, kao predmet analize, mora staviti i mogue ustavno rjeenje. U kontekstu ovakvog tipa analize ambicije takve vrste bi bile i vie nego pretenciozne. No, od naznaka takvog rjeenje ne bi trebalo bjeati. Nerazumnim se, primjerice, doima bjeanje od toga da se BiH odredi kao konkretnu formu drave. A, ako je to pitanje po srijedi, povijesnom biu, sociokulturnom miljeu i tradiciji nae zemlje, po naem sudu, odgovara republikanski ustroj. Neodrivom se, potom, na temelju desetgodinjega iskustva pokazuje entitetska podjela jer i ona, osim to konzervira stanje ratne podjeljenosti, destimulira povratak, konstituira prostorno-etnike realitete kao formu ivljenja u budunosti i onemoguuje revitalizaciju interkulturalnosti i interetninosti kao vrijednosti koja je stoljeima obiljeavala bh. prostore. Hoe li se te vrijednosti revitalizirati, neophodno je osmisliti drugo, rjeenje koje ih moe stimulirati, a koje polazi od dostignua zapadnih demokracija, liberalne ideje i ovjeka-graanina, ali i posebnosti bh. stvarnosti, utemeljene na koegzistenciji triju etniciteta. Poe li se od tih, pa i nekih drugih premisa, nemogue se je oteti sudu kako ustavne promjene moraju biti proete s nekoliko aksioma. Prvi je princip piramidalne ustrojenosti drave, pri emu e se na njezinu vrhu ouvati sve funkcije, koje su za suvremeni tip drave i inae karakteristine. Po znaenju odmah do njega je i princip decentralizacija, koji mora potivati logiku geografske, gospodarske, prometne i druge strukture prostora. Poe li se od toga, BiH bi se mogla organizirati kao drava regija. Hoe li, pri tome, prevladati opredjeljenje na etiri, pet ili, moda, sedam regija, manje je vano. Vano je, po naem sudu, tek da se njihov broj ne poklapa s brojem etnikih konstituenata, te da temeljni princip regionalizacije ne bude princip etnikog pripadanja jer time se promjene ne bi moglo ni projicirati. Dapae, time bi denitivno bio uvren princip status quoa, a time i podjele BiH. Na koncu, decentralizacija bi, promatrana vrijednosno, morala potivati princip da sve ono to je mogue ekasno obavljati na nioj razini vlasti, ne treba centralizirati na viim nivoima dravnog organiziranja. Budui je BiH drava triju konstitutivnih naroda, i u njezina se ustavna rjeenja moraju ugraditi ona koja to, i to na svim razinama vlasti i ivota od opinske do dravne jame. Princip dvodomnog politikog organiziranja na dravnoj i na razini regija je, oito, u funkciji izvrenja takve misije i najekasniji. Na lokalnim razinama on bi se, opet, mogao dograditi rjeenjima koja onemoguuju majorizaciju i mogue potiskivanje zasebnih kolektivnih identiteta. Sve to, dakako, ne znai i potiskivanje u potpuno drugi plan ljudskih i graanskih prava. Naprotiv. Njima se u dananjem svijetu pridaje posebna vanost. Ona bi, prema tome, morala biti jedno od sredinjih mjesta i u buduem ustavnom ustroju BiH. Dijelom tih prava, s druge strane, treba shvatiti i razliite forme pojavnosti kolektivnih prava pravo na vlastiti jezik, na izuavanje vlastite kulture i povijesti itd. Sukladno tome, poeljna organizacija BiH podrazumijeva i ureivanje obrazovanja, kulturnog organiziranja, medija itd., koji ta i takva prava i omoguuju. Promjena u BiH nema i bez onih u politikom organiziranju. Ono, koje njezin politiki sustav karakterizira danas, nije u suglasju s politikim organiziranjem u suvremenom svijetu. Demokracija, naime, kao princip vladavine veine, u njemu podrazumijeva i mehanizme zatite manjine. A, i jedno i drugo je u bh. uvjetima, zbog njezinih osobenosti, podjednako vano. Naalost, zbog nespremnosti da se ta dva principa, a polazei od bosansko-hercegovakih specinosti, dovedu u meusobni sklad, inzistira se ili iskljuivo na jednom ili, isto tako, iskljuivo na drugom. A zna li se na kojim su temeljnim postulatima organizirane politike stranke, ili najznaajniji njihov dio, razumljiva je i apostrorana iskljuivost. Umjesto dobrobiti socijalno ugroenijih slojeva ili, pak, interesa kapitala, osnovni princip njihova organiziranja je nacionalno pripadanje i iracionalno postavljeni nacionalni interes. A iz toga, onda, sam po sebi proizlazi i osnovni preduvjet politikog pripadanja. To nije sklonost konkretnom politikom programu nego, to je za evropsko iskustvo potpuno atipino, nacionalno pripadanje. Na koncu, promjena nema i bez onih u podruju svijesti. A one, istini za volju, moraju biti i radikalne i sveobuhvatne. Spremnost, naime, na zajedniki ivot, ivot u uvjetima etnikih, vjerskih i drugih razliitosti, na dijeljenje zajednike sudbine jedna je od odlika pojedinaca i grupa koje stoljeima nastanjuju prostore dananje BiH. Nerijetko se tako manifestirana spremnost oznaava i posebnim, samo ovim prostorima imanentnim, terminom bosanski komiluk. Zahvaljujui njemu, u BiH je bez obzira na tumaenja po kojima je to izraz politikog silovanja, a ne i stvarne potrebe i spremnosti onih koji su u njoj ivjeli bilo mogue, uz egzistiranje posebnih, stvaranje i zajednikih vrijednosti koje prelaze granice etnikog i konfesionalnog. Zahvaljujui tome, drugim rijeima, u vrijednosnom smislu je pravo na egzistenciju stekao i niz vrijednosti koje nisu ni hrvatske, ni srpske, ni bonjake, nego su vrijednosti bosansko-hercegovakog ovjeka i drutva. Danas je taj tip vrijednosti znaajno ugroen. Sustavno ga se, naime, potiskuje na raun, prije svega, etnikih i konfesionalnih posebnosti. A njegova je revitalizacija, zapravo, jedna od temeljnih pretpostavki bh. budunosti. Jo konkretnije, Bosni i Hercegovini je, radi budunosti i njezinih graana i njezinih naroda, neophodna promocija i njegovanje onoga to pripada sferi etnike, vjerske, jezine, kulSTATUS, BROJ 5, STUDENI/PROSINAC 2004.

| 75

(P o s t ) D a y t o n s k a B i H t o ( n e ) b i t r e b a l o p r o m i j e n i t i turoloke, povijesne i svake druge posebnosti, ali i onoga to je zajedniko, to je dio zajednike sudbine i povijesti, to oplemenjuje i pretpostavka je spremnosti na zajedniki ivot i dijeljenje zajednike sudbine. Da li je tako neto uope vie mogue i, ako jeste, koji je put do takvog socijalnog miljea? Ustavno rjeenje, koje iskljuuje strahove i promovira pojedinano i kolektivno pravo, jedna je od pretpostavki. No, ono nije i dovoljno. U istoj mjeri kao ono, moda i vie, znaajno je sustavno, uporno i dugotrajno djelovanje u svim sferama ivota i rada u obrazovanju, kulturi, medijima, politici, mjestu ivota i rada. Potrebna su, zapravo, svojevrsna pravila koja omoguuju proboj bar minimuma duhovne ekologije u svakodnevni ivot bh. drutva. Uz zakone i sankcije za djelovanja koja naruavaju drutveni sklad i normalan ivot, bh. drutvu su, bez obzira to to moe djelovati retrogradnim, potrebni i etiki kodeksi kao uvjet ponovne rearmacije vrijednosti bosanskog komiluka kao pretpostavke spremnosti na zajedniki ivot i dijeljenje zajednike sudbine i brana novom ekolokom duhovnom zagaivanju poput onog kojeg smo proivljavali i zadnjih desetak-dvadeset godina.

Literatura:
1. 2. 3. 4. 5. 6. 7. 8. 9. 10. Dejtonski sporazum, USAID Istraivanje Early Warning System in Bosnia and Herzegovina (istraivanja od 2000-2004. godine) Koul Franjo, Kuki Slavo: Drava i nacija, BiH - posljednji etapni prostor konsolidacije Evrope, MostarSarajevo, 1999. Kuki Slavo, utura Marija: Transition and Values System, Znanstveni skup Tranzicija i globalizacija, Ekonomski fakultet Sarajevo, 2003. Kuki Slavo, Kulturni identitet u Bosni i Hercegovini, Okrugli stol HKD Napredak, Prosvjete, Preporoda i Benevolencije, Sarajevo, 1999. Kuki Slavo, Poloaj graanina i naroda u BiH, Centar za zatitu prava manjina Asocijacija nezavisnih intelektualaca Krug 99, Sarajevo, 1998 Tolerancijom protiv mrnje, Hrvatski helsinki odbor, Zagreb, 1997. Ustav Federacije BiH Ustav Republike Srpske www.unhcr.ba

SLAVO KUKI (POSUJE, 1954.), REDOVITI PROFESOR SVEUILITA U MOSTARU, AUTOR JE DVANAEST KNJIGA, TE STOTINJAK ZNANSTVENIH RADOVA. U ZADNJIH EST GODINA SE INTENZIVNO BAVI ANALIZOM BH. DRUTVA.

76 | MAGAZIN ZA (POLITIKU) KULTURU I DRUTVENA PITANJA

(P o s t ) D a y t o n s k a B i H t o ( n e ) b i t r e b a l o p r o m i j e n i t i

APORIJE DAYTONA PROMJENA KULTURNOGA MODELA UVJET SVIH PROMJENA


Cijeli model je tako postavljen, da domaoj politikoj sferi i strukturi onemoguuje puni razvoj i osamostaljenje, dozrijevanje do pune svijesti o odgovornosti za vlastitu zemlju, ostavljajui domae politike snage u nekoj vrsti trajne nepunoljetnosti, dok meunarodnomu faktoru, i pokraj sve njegove goleme realne moi, ograniava otvoreni i puni protektoratski kapacitet.
Ivan Lovrenovi

PREAMBULA

UMARNA KARAKTERISTIKA, KOJOM SE MORAJU OPISATI OPE PRILIKE U BOSNI I HERCEGOVINI NA PRAGU DESETE GODINE od prekida rata, jest stagnacija. Sve godine od zakljuivanja Dejtonskoga sporazuma do danas, i svi najavljivani projekti i pokuaji meunarodne zajednice i domaih vlasti, uvijek su na kraju rezultirali vraanjem na poetke, na status quo, i izostajanjem dinamikoga procesa promjena, takvoga procesa, ija bi najvea vrijednost bila, makar on u poetku morao biti spor i slabo vidljiv, to da bude strukturalan i da bude nepovratan. Deprimirajue stajanje u mjestu, u zatvorenom krugu, odnosi se podjednako na sve relevantne drutvene aspekte: politiki, socijalno-ekonomski, kulturni, obrazovni, na aspekt meuetnikih i meukonfesionalnih odnosa i uope na konsolidiranje cijeloga neuralginog kompleksa etniko-konfesionalnih pitanja... Dramatinu teinu ovome momentu ope stagnacije daje injenica da traje predugo, a s povratkom na vlast triju etnikih partija u jesen 2002. godine, i uope sa svojevrsnom restauracijom etnicistikoga modela upravljanja, sa sigurnou se moe predviati produljenje stagnacije, jer je odranje statusa quo i odgaanje kvalitativnih promjena zapravo osnovni motiv i nain odranja na vlasti etnikih partija i oligarhija.

Aporije Daytona
Dva su bitna momenta zbog kojih dejtonski politiki dizajn Bosne i Hercegovine sam po sebi funkcionira kao konica bilo kakvomu ozbiljnijem reformnom procesu. Jedan se moment tie politiko-teritorijalno-administrativne podjele zemlje, drugi se tie funkcionalnoga odnosa izmeu meunarodne i domae administracije.

Formula jedna drava (bez ikakvoga politikog atributa), dva entiteta, plus jedan distrikt (Brko) i tri konstitutivna naroda proizvod je koji na sebi nosi izrazit peat jednokratne pragmatine svrhe i konkretnoga trenutka. To je smjesa disparatnih elemenata i kompromisa, iji je jedini cilj bio da se zaustavi rat, ali tako da se sve strane natjeraju na ustupke, a da se ni jedna ne osjeti poraenom. U isti mah zemlja je stavljena pod meunarodnu pasku uvoSTATUS, BROJ 5, STUDENI/PROSINAC 2004.

| 77

(P o s t ) D a y t o n s k a B i H t o ( n e ) b i t r e b a l o p r o m i j e n i t i enjem strane vlasti u svim bitnim komponentama civilnoj, policijskoj i vojnoj. Izmeu dvaju entiteta uspostavljena je nepomirljiva i zapravo diskriminatorna politiko-konstitucionalna razlika. Federacija Bosne i Hercegovine (dizajnirana jo Vaingtonskim sporazumom 1994, koji je takoer imao glavnu svrhu da prekine rat, onaj izmeu Izetbegovieve Armije Bosne i Hercegovine i Boban-Tumanova HVO-a) podijeljena je na deset kantona, s deset potpunih dravnih administracija, a nikad do kraja nije razjanjeno je li ona federacija kantona kao administrativnih jedinica, u kojima se etnika prava trebaju ostvarivati ustavnopravnim mehanizmima, ili je muslimansko-hrvatska federacija, dakle s naglaskom na etniku legitimaciju vlasti. To je omoguilo vladajuim etnikim partijama, Stranci demokratske akcije i Hrvatskoj demokratskoj zajednici, da, odmah po Washingtonu, te kasnije po Daytonu, provedu potpuni, dosljedni etniko-partijski paralelizam kroz cijelu drutvenu strukturu Federacije, i pod maskom parlamentarne demokracije nametnu dvostruki jednopartijski model politikoga ivota, a njihovim oligarhijama da zapravo uzurpiraju cijelu vlast u svojim podrujima. Republici Srpskoj taj posao je samim dejtonskim ustrojstvom bio od poetka znatno olakan ona je, naime, i konstituirana kao etnika srpska drava, i to naelo je, u sintezi etnikoga i konfesionalnoga, sistematski provedeno i naglaeno armirano kroz sve aspekte javnoga i drutvenog ivota, uz otvorenu diskriminaciju nesrpskih i nepravoslavnih kolektiviteta. Postojanje i meunarodna legaliziranost takvoga monoetnikog, praktino segregacionistikog modela drave, steenoga i priznatoga kao plijen iz jednoga agresivnog rata i etnikoga zloina, ne moe a da se ne reektira na politiki ivot u Federaciji, u vidu to javnih i otvorenih to prikrivenih aspiracija na analogan etniko-politiki status. U hrvatskoj verziji, uvjetovanoj manjinskim osjeajem ugroenosti, to se reektira kao zahtjev za treim entitetom, u bonjakomuslimanskoj, utemeljenoj na veinskom osjeaju prirodnoga prava, kao reeks ka dominaciji i marginaliziranju hrvatskoga elementa. Sve zajedno, to u Bosni i Hercegovini proizvodi trajnu nestabilnost, produbljivanje meuetnikoga nepovjerenja, kompromitiranje i suspendiranje ionako krhkih osnova za nastanak graanskih, transetniki orijentiranih politikih programa, stranaka, pojedinaca... Za vrijeme kratkotrajne vladavine Alijanse za demokratske promjene (2001. i 2002. godine) i mandata Wolfganga Petritscha na mjestu visokoga predstavnika pokualo se rigidni dejtonski etnicistiki model relativizirati donoenjem ustavnih reformi putem oivotvorenja prava svih triju naroda na tzv. punu konstitutivnost. To je obavljeno napola, uz takav stupanj kompromisnosti, da je cijela inicijativa zapravo obezvrijeena. Osim toga, ubrzo je uslijedila krupna promjena politike meunarodne zajednice u Bosni i Hercegovini, dolazak na elo OHR-a Paddyja Ashdowna, te opi izbori u jesen 2002, na kojima su se na vlast vratile nacionalistike stranke, te su stvorene sve pretpostavke za restauraciju staroga reima. Naruku takvom razvoju obilato ide i novi stil meunarodne administracije i visokoga predstavnika osobno, u ijemu je dranju ve i prije izbora bilo mogue prepoznati stanovito ohrabrivanje nacionalista, a poslije izbora to se i eksplicitno potvrdilo, prije svega kroz uvjerenje visokoga predstavnika i njegovoga kabineta da je i s nacionalistikim strankama i liderima mogue ii u realizaciju reformi i pribliavanje evropskim integracijama. Postoji mnogo indicija koje ukazuju na to, da novi meunarodni upravitelji, kao i Ashdown lino, ne shvaaju injenicu (ili ju zbog neega, jednostavno, ignoriraju) da je upravo kljuni moment za razumijevanje permanentne krize i stagnacije u Bosni i Hercegovini organika simbioza nacionalistikih struktura i korupcijsko-kriminalnoga sustava. Jedno o drugomu vitalno ovisi, toliko presudno, da bi se, slobodnije govorei, moglo rei: nacionalizam i korupcija-kriminal u Bosni i Hercegovini su sinonimne pojave. Zato je sasvim logino da etnicistikom tipu vlasti, kakav je ponovo uspostavljen poslije posljednjih izbora (ovoga puta s mandatom od etiri godine!), nikako ne odgovaraju reforme koje proklamira Paddy Ashdown (snano i neovisno pravosue, izgradnja institucija drave, konsolidacija socijalnoga sektora kroz zapoljavanje, evropski put, itd.), jer bi ostvarivanje tih reformi izravno ugroavalo njihovu poziciju. Oni e stoga, sasvim sigurno, taj reformni kurs opstruirati svim raspoloivim sredstvima, u isto vrijeme deklarativno se izjanjavajui kao njegovi zastupnici. Najvie to se od njih moe oekivati, to je poznata balkanska politika da lukavo pokuavaju iz cjelokupnoga repertoara reformi izabrati poneto to njima odgovara, pa to gurati i predstavljati kao svoju predanost reformnome putu. Najviim politiarima u Bosni i Hercegovini, onima to sainjavaju Predsjednitvo zemlje, mandat biva posveen arobnom formulom oni se biraju iz reda toga i toga naroda. Jezina nakaradnost i logika besmislenost ove nemogue jezine konstrukcije vrlo tono ispunjava svoj mrani zadatak: sugerirati da narod i nema drugu prirodu do prirodu u-reene formacije, stroja sastavljenog od meusobno zamjenjivih, deindividualiziranih mehanikih jedinki, te da je glavna, ako ne i jedina svrha njegovoga postojanja: legitimirati i opravdati postojanje ovakvoga sistema i ovakvih politiara. U iri, meunarodni registar politike perverzije svakako spada injenica, da je takav sustav u Bosni i Hercegovini razraen i potvren najviim dokumentom meunarodne zajednice (Dejtonski sporazum), i da ga institucije i funkcioneri meunarodne administracije u ovoj zemlji zduno podravaju.

78 | MAGAZIN ZA (POLITIKU) KULTURU I DRUTVENA PITANJA

(P o s t ) D a y t o n s k a B i H t o ( n e ) b i t r e b a l o p r o m i j e n i t i

Dualizam vlasti
Drugi moment, zbog kojega dejtonsko ureenje predstavlja prepreku za izlazak Bosne i Hercegovine iz zaaranoga kruga stagnacije, jest odnos izmeu meunarodne i domae administracije. Rije je o posebnom, do sad vjerojatno nepoznatom sluaju dualizma vlasti, koji nas sve ee i sve zabrinutije suoava s pitanjem: u ijim je rukama Bosna i Hercegovina? Tko njome uistinu vlada, tko usmjerava njezin hod prema budunosti? Moe li se uope znati prema kakvom modelu drutva i drutvenoga racionaliteta teimo? Tko god namjerava sistematski i racionalno odgovoriti na ta pitanja, ubrzo se mora sudariti s nerjeivom zadaom. Nakon to taksativno nabrojite sve (neizbrojne) institucije i razine sistema, nakon to im dodate institucije i funkcije meunarodne vlasti, te sve to pokuate sagledati u meusobnoj povezanosti, traei u tomu smislenost, funkcionalnost a naroito drutveno-razvojnu ekasnost shvatite da se radi o zastraujue hipertroranoj strukturi, koja se otela svojemu prvotnom smislu, ako ga je uope i imala, i sada se, neproduktivna i parazitska, razrasta i dalje umnoava sama od sebe gotovo organski, s jedinim smislom da odrava svoje besmisleno postojanje. Cijeli model je tako postavljen, da domaoj politikoj sferi i strukturi onemoguuje puni razvoj i osamostaljenje, dozrijevanje do pune svijesti o odgovornosti za vlastitu zemlju, ostavljajui domae politike snage u nekoj vrsti trajne nepunoljetnosti, dok meunarodnomu faktoru, i pokraj sve njegove goleme realne moi, ograniava otvoreni i puni protektoratski kapacitet. Time ga ostavlja bez prave i transparentne odgovornosti, ali i bez jasnoga zadatka, a, paradoksalno, olakava mu punu samovolju voluntaristikoga i ad hoc djelovanja, onda kada mu je ono potrebno. Cijeli taj meuodnos kao da je smiljen da bude odlina formula za njegovanje i odravanje statusa quo! U nedostatku drugih, jasno i vjerodostojno artikuliranih obeanja, u javnosti se zato esto susree osjeaj da je ba to stanje neizvjesnosti i stagnacije jedini smiljeni plan koji meunarodna zajednica ima u vezi s Bosnom i Hercegovinom. A takva klima neizbjeno raa svakojake manifestacije kolektivne paranoinosti, koje nisu manje opasne i regresivne zato to su tipine i trivijalne. Za vrijeme namjesnikovanja Wolfganga Petritscha i kratkotrajnoga vladanja Alijanse, s graanskim tipom vlasti, bio je pokrenut eksperiment partnerstva, kao ohrabrujue obeanje bosanskohercegovakoj javnosti da e se odnos meunarodne i domae vlasti programski mijenjati u pravcu sve veega kapacitiranja domaega politikog faktora. No, ve na projektu ustavnih promjena u proljee 2002. godine pokazalo se da je taj eksperiment bio vie deklarativne nego stvarne naravi, a zamjena Petritscha komandosko-politiarskim prolom Ashdowna na jednoj strani, te

na drugoj povratak etnonacionalnih partija, odnosno etnonacionalnoga tipa vlasti suvremene karikaturalne verzije starinskoga otomanskog milet-sistema vratili su ovaj odnos na njegovu nultu toku. Mentalno i politiki zarobljeni u defetistikom i regresivnom stavu, da je etnonacionalna politika, s unutarnjom trodiobom cjelokupnoga drutvenog smisla i prostora, jedini mogui oblik zatite nacionalnih interesa kao i izgradnje odrive drutvene i dravne strukture Bosne i Hercegovine, bonjaki, srpski i hrvatski nacionalni politiari samo sve vie udaljuju zemlju od stvarne politike emancipacije, a na nesagledivo dug rok produuju njezino politiko maloljetnitvo i uvruju raison dtre upravo ovakve vojne i civilne prisutnosti meunarodne uprave. Drugi fatalan proizvod cjelokupne ove sheme jest nuno obeshrabrivanje i marginaliziranje bilo kakvoga oblika alternativne politike ponude graanskoga, transetnikog tipa. Epizoda s Alijansom za demokratske promjene, i kad se ne zanemare njezini vlastiti promaaji, u dubinskoj analizi mogla bi o tomu govoriti cijela poglavlja...

Etnonacionalistiki kulturni model


Exceptis excipiendis, etnonacionalizam je sveproimajui elemenat javnoga mnijenja i tzv. kulturnoga modela u dananjoj Bosni i Hercegovini, u sve tri etnike zajednice podjednako. Kombiniran s religijsko-konfesionalnom komponentom i ojaan njome, on je dubinski impregnirao ba sve strukture drutvenoga ivota: slubeni politiki diskurs, kulturnu sferu, sustav obrazovanja po cijeloj vertikali od vrtia do univerziteta, medije, diskurs vjerskih zajednica i njihovih lidera... Uz to jo treba dodati opi pad kulturnih i vrijednosnih kriterija, te intelektualnih i profesionalnih standarda. Sociolozi e lako objasniti kako izmeu ta dva procesa etnonacionalizma i pada kriterija postoji izvanredno snaan i izravan suodnos. Jedno drugomu odgovara, jedno se s drugim slae, jedno drugo doziva i pronalazi, uzajamno se potpomau i podravaju. Intelektualno i politiki razorna mistika naroda, metazika narodnoga bia i nacionalne kulture instalirana je kao vladajui moment i kriterij svih slubenih politikih, nacionalnih, kulturnih, obrazovnih, vjersko-institucionalnih programa i shvaanja. Na potpuno istom kalupu u sva tri bosanska etnokonfesionalna i nacionalna miljea, ali i u svim novonastalim dravnim jedinicama tokavskoga jezika (Hrvatskoj, Srbiji-Crnoj Gori, Bosni i Hercegovini). U dominaciju te fantomske supstance i bia naroda, kao pogonske energije svih aktualnih omraza i razdvajanja, svih buduih raskola i ratova, u svevlast toga opakog mi-diskursa, uvjeravamo se svakodnevno. Opasnost te pojave i sastoji se u njezinoj obinosti; u nauenosti na nju kao na neSTATUS, BROJ 5, STUDENI/PROSINAC 2004.

| 79

(P o s t ) D a y t o n s k a B i H t o ( n e ) b i t r e b a l o p r o m i j e n i t i to to je ne samo normalno, nego i drutveno poeljno. Graanski individualizam, kritiki ratio, civilna kultura i raznovrsni oblici subkulture, subverzivna energija alternative, sve ono to jedino moe biti uspjena obrana od diktature mi-diskursa i uvjet njegove makar i polagane neutralizacije i detronizacije u nas postoji samo u izoliranim, alternativnim, rijetkim urbanim ambijentima i projektima. U takvom svijetu, u kojemu je etniko-konfesionalno-politiki kolektivizam temeljna drutvena vrijednost, istoa i samodovoljnost vlastite etnike kulture predmet oboavanja, a zazor prema drugoj etnikoj grupaciji glavno ideoloko gorivo , te u kojemu je vrijednosno-kriteorioloki sustav naruen do granice raspadanja, a socijalni status vie od polovice stanovnitva gotovo parijski jedva da je i zamisliv pojedinac kao politiki subjekt u graanskom smislu rijei, kao nosilac demokratski iskazane i oblikovane politike volje. Nasuprot tomu, takav svijet idealan je laboratorij za proizvodnju kolektivnih strahova, za jaanje tribalnih reeksa, za sve oblike masovne manipulacije, u kojima demokracija, vazda pod prividom potpune legalnosti i legitimnosti, biva izobliena i ismijana do vlastite karikature ili pervertirana do negacije. U okolnostima i s tendencijama, s kakvima se danas, na pragu desete godine po Daytonu, uvruje sloena struktura odnosa meunarodnoga i domaega politikog faktora, nema nikakve sumnje da e opisani etnonacionalistiki kulturni model u Bosni i Hercegovini sve vie postajati ideolokom armaturom drutva. I obratno, nema nikakve sumnje da je promjena toga modela temeljni uvjet bilo kakvih drutvenih promjena kroz koje bi ova zemlja mogla krenuti na put vlastite konsolidacije i europeizacije . vnoga sektora, vrsto u rukama meunarodne administracije, kojoj oevidno nikad nije bilo ni na kraj pameti da napravi istinski neovisnu i profesionalnu informativnu kuu na razini cijele zemlje, od ogromne vanosti za restituciju kritike, samosvjesne javnosti bila bi pojava snanog dnevnog lista politiki neovisnog, profesionalnog, vjerodostojnog i tako tehniki i kadrovski kapacitiranog da moe kritiki i informativno reektirati stvarnost cijele Bosne i Hercegovine. Sve to na tom planu danas postoji, i to se svodi na tri-etiri naslova, ili je izgubilo identitet, kvalitetu i tirau, pa preivljava samo simbolino (kao sarajevsko Osloboenje), ili je manje-vie regionalno-entitetski i/ili etniki adresirano (banjaluke Nezavisne novine, mostarski Dnevni list), ili je primjer basnoslovnoga biznisa i tehnolokoga monopola (s veoma mutnom nancijsko-politikom ratnom genezom) ali i potpunoga sumraka novinarske profesije, u snanoj kombinaciji s etnikom adresiranou (sarajevski Dnevni avaz). Onaj tko bi se htio stranac ili domai ovjek, svejedno iz novina mjerodavno i cjelovito informirati o bosanskohercegovakoj svakodnevnici, provjeriti svoje miljenje ili ga s pouzdanjem osloniti na utemeljene, inteligentne, strune analize i komentare, takvu mogunost naprosto nema. Da se i ne govori o sustavnom i serioznom praenju svjetskih zbivanja, kulture, domae i svjetske produkcije knjiga i drugih oblika intelektualne i umjetnike proizvodnje. Zato se u nas i ne pamti, niti je mogue da se dogodi, da je neka vana drutvena tema ikada bila u novinama predmetom sustavne javne kritike debate, na takav nain da se u njoj sueljavaju slobodno iznesena mjerodavna miljenja, bruse argumenti i uobliuje neka opeprihvatljiva solucija. U potpunom nedostatku takve tampe, mi na novinskim stupcima umjesto javne debate esto imamo javni lin, umjesto kritikoga diskursa najprimitivniju vrstu divljakoga obraunavanja ad hominem, umjesto kulturne i drutvene kronike ordinarni i opaki mahalski tra. Naalost, tona je prosudba da su mnogobrojni pokuaji, nastojanja i nezanemarljiva sredstva, to su do sad na razne naine ulagana u razvoj civilnoga drutva, graanske svijesti, neovisnih medija u Bosni i Hercegovini, dali mrave rezultate. Dio toga neuspjeha je i zakrljalost javnosti o kojoj je ovdje rije. Tek bi jedna kompleksna analiza, kakvu do sad nitko nije poduzeo, pokazala sve razloge zbog kojih je to tako. Ovaj tekst nema takve ambicije. On bi samo htio vratiti u sredite panje vanost temeljite promjene dominantnoga kulturnoga modela, koja je nemogua bez strukturirane kritike javnosti. Onakve javnosti, u kojoj bi bila javno debatirana sva najvanija pitanja, i u kojoj bi javno artikulirana stanovita djelovala obavezujue prema sreditima, forumima i osobama politikoga odluivanja i moi lokalne i meunarodne podjednako. IVAN LOVRENOVI, NOVINAR, UREDNIK I PUBLICIST IZ SARAJEVA

Invalidna javnost
Postoje li neke pukotine u monolitu etnonacionalizma, u koje bi se moglo posijati sjeme blagotvornih promjena? Potpun odgovor mogao bi se dobiti tek sveobuhvatnom kombinacijom sagledavanja stanja iz svih relevantnih uglova (socijalno-ekonomskoga, politikog, kulturnog, obrazovnog, itd). Potpisnik ovih redaka smatra da je jedno od najvanijih podruja moguega djelovanja sfera javnosti. Ona je i sama fragmentirana i dekontekstualizirana, ba onako kako je fragmentiran i dekontekstualiziran ukupan kulturni i politiki ivot u Bosni i Hercegovini. Naprosto, javni prostor je obezvuen , te i ono malo kritikih glasova to dolaze od pojedinaca i iz spomenutih preostalih oaza u kojima se njeguje subverzivni diskurs, padaju ugluho. Prisustvujemo paradoksu: postoje mediji, ak u relativno golemom broju, ali ne postoji javnost. Za razliku od televizije, koja je kako je to davno i tono reeno uza svu svoju mo tek biblia pauperum suvremenoga doba, a koja je u Bosni i Hercegovini, barem to se tie ja-

80 | MAGAZIN ZA (POLITIKU) KULTURU I DRUTVENA PITANJA

(P o s t ) D a y t o n s k a B i H t o ( n e ) b i t r e b a l o p r o m i j e n i t i

O iracionalnostima u politikom tumaenju daytonske strukture za Bosnu i Hercegovinu lekcije za domae i inozemne politiare
Umjesto da se vrijeme posveti razgovoru s neposrednim partnerom u sprovedbi mira, glavne su strane posvetile svo svoje vrijeme da se neposredni partner satjera u kut i nekako porazi, a da se inozemni akteri ujedno uvjere da on zasluuje taj poraz. Takva logika je zapravo samoporaavajua, jer, ako ju svi usvojimo, mirovni posrednici e imati osiguran posao sljedeih sto godina, a nai e ivoti biti odloeni na neodreeno vrijeme
Draen Pehar

A N A S P E C T O F T H E B A L K A N C H A R A C T E R W A S R E V E A L E D A N E W : ONCE ENRAGED, THESE LEADERS NEEDED OUTSIDE SUPERVISION T O S T O P T H E M S E L V E S F R O M S E L F - D E S T R U C T I O N . 1

Jedan aspekt balkanskog karaktera se ponovo pokazao: tim liderima je, nakon to se strahovito naljute, bila potrebna izvanjska supervizija kako bi se zatitili od samounitenja (R. Holbrooke, To End a War, New York: The Modern Library, 1999, str. 165, prijevod je moj). Ovu reenicu navodim ne stoga to se s njom slaem nego stoga to govori o balkanskom karakteru, u oima Amerikanca, i to denira jednu patoloku vezu u kojoj odrasli ljudi, da bi preivjeli, moraju traiti pomo drugih koji ih onda pretvaraju u inferiornu djecu; u toj vezi izvanjska supervizija i ljutnja, koja vodi ka samounitenju, se zapravo uzajamno hrane i podravaju. Holbrookeova reenica je u originalu udno viesmislena jer, gramatiki, izvanjsku superviziju pretvara u instrument u rukama balkanskih lidera. Stoga je ona zapravo simptom jednog odnosa izvanjskih supervizora prema nama Balkancima, odnosa kojeg i prvi i drugi nastoje potisnuti i porei: mi ih privlaimo naim ludilom, i naom eljom za samounitenjem; oni nas spaavaju od nas samih i time postaju mi, oni zauzimaju nae mjesto; tako mi moemo nastaviti ljenariti, a oni mogu nastaviti zaraivati na nama; odnos, u kojem se granice izmeu subjekata gube, postaje trajan.
1

STATUS, BROJ 5, STUDENI/PROSINAC 2004.

| 81

(P o s t ) D a y t o n s k a B i H t o ( n e ) b i t r e b a l o p r o m i j e n i t i

AKON POTPISIVANJA DAYTONSKOG MIROVNOG Okvira za okonanje rata u Bosni i Hercegovini, mnogo je toga krenulo pogrenim putem. Danas imamo osjeaj da taj sporazum u stvari nije okonao rat nego je samo transformirao ratni, oruani sukob u neto blai oblik politikog sukoba koji se vodi preteno verbalnim orujem; no, i glavni rezultat ovog potonjeg oblika se, kao i u sluaju oruanog oblika, svodi na generiranje stanja neizvjesnosti i nestabilnosti. Postdaytonska politika je politika kako ju je vidio M. Foucault u svojim predavanjima na College de France iz 1976., pravei inverziju na znameniti Clausewitzev dictum: politika je nastavak rata drugim sredstvima.2 Uzroci su ovakvog stanja stvari viestruki, no, sami akteri postdaytonskog mirovnog procesa, ukljuujui inozemne, predstavljaju glavni uzrok. Daytonskoj strukturi za Bosnu i Hercegovinu se pristupa posredstvom jednog broja iracionalnosti koje indiciraju da niti bit Daytona niti bit mirovnog sporazuma, kao ope forme, nije adekvatno shvaena. U ovom lanku ja u prvo podsjetiti na glavne odrednice, fundamentalne postulate Daytona, a onda neto detaljnije opisati najuestalije iracionalnosti u politikom tumaenju daytonske strukture. U treem dijelu u pokuati izvui neke openite i privremene zakljuke o smjeru u kojem treba traiti rjeenja.

teritorijalne dobiti dijelom gurnuto u drugi plan. injenica da srpski entitet sainjava terititorijalnu polovicu bosanskohercegovake drave (-1%) nije smetala glavnim akterima bonjako-muslimanske strane da prihvate daytonsku strukturu za Bosnu i Hercegovinu u kojoj je srpska relativna autonomnost kombinirana sa meunarodnim suverenitetom drave u kojoj je srpski entitet sastavni dio te drave. Daytonski sporazum je, takoer, denirao smjer u kojem treba traiti odgovore na neposrednu ratnu prolost, u smislu ratnih zloina i nepravde koja je uinjena osobama koje su prognane iz svojih domova. To, naravno, nije nita neuobiajeno jer svi mirovni sporazumi nastoje ponititi odreene efekte rata koji provedbu mira ine tekom ili ponekad nemoguom. rtve se moraju na neki nain zadovoljiti odreenim reparacijama, inae one (ili njihove ire obitelji, prijatelji itd.) na dui ruk predstavljaju ozbiljnu prijetnju za sprovedbu mira. Usporedimo li Dayton sa prethodnim prijedlozima mirovnih sporazuma, ukljuujui Lisabonski dogovor i VanceOwenov mirovni plan, vidjet emo da, unato razlikama u detaljima, svi su mirovni sporazumi, na neki nain, pokuavali uspostaviti balans izmeu tri naela: 1. naelo prava na nacionalno samoodreenje, 2. naelo nemjenjanja granica izmeu republika bive Jugoslavije, 3. naelo zatite ljudskih, a posebno manjinskih, prava u smislu vjere, kulture i obrazovanja.4 Budui su ta naela teko uskladiva u realnosti i da je teko postii balans izmeu njih, smatram da su uzroci nepostizanja mirovnog sporazuma prije kasne 1995. u bitnome uzroci strukturalne naravi, to naravno ne skida odgovornost sa onih koji prethodne mirovne sporazume nisu eljeli pravovremeno prihvatiti ili nisu bili u stanju formulirati kreativnija mirovna rjeenja (Na strukturalne pritiske pojedinci ipak mogu odgovoriti na vie i manje kreativan nain). No, najzanimljiviji detalj Daytona se sastoji u tome da su neke bitne odredbe prije svega Daytonskog Ustava ostavljene neodreenima, ili viesmislenima. Ovo ne treba shvatiti samo u smislu aktivnog, strateko-taktikog, i svjesnog formuliranja viesmislenih odredbi od strane amerikih posrednika.5 Jezik, objektivno, ne moe sve dorei. Stoga je normalno da tekst Daytonskog Ustava ne sadri odgovore na sva pitanja, ili da se odgovori koje daje mogu tumaiti na vie naina. Osim toga, politiki vokabular je intrinsino viesmislen; ne postoji jedan obvezujui rjenik precizno deniranih politikih termina. Rije-

Dayton
Rat u Bosni i Hercegovini je zavren usvajanjem Daytonskog Okvirnog Mirovnog Sporazuma.3 Dayton je, barem smo u to na poetku vjerovali, denirao jednu strukturu kojom je postignut balans nezadovoljstva i zadovoljstva izmeu tzv. strana potpisnica sporazuma. Srpska strana je, grubo reeno, dobila entitet, a bonjaka i hrvatska strana su dobile, osim drugog entiteta, i dvije posebne dodatne strukture strukturu paralelnih odnosa sa susjednim dravama (za hrvatsku stranu) te ustavnu odredbu o kontinuitetu meunarodnog suvereniteta bosanskohercegovake drave (za bonjaku stranu). Naravno, i srpska je strana pozdravila injenicu da Dayton trai formiranje posebnih odnosa izmeu entiteta i susjednih drava. Primjetimo ovdje da je Dayton postavio strukturu u kojoj je pitanje
2

M. Foucault (2003), Society Must Be Defended, London: Allen Lane. The Penguin Press; preveo sa francuskog David Macey; Foucault elaborira tu inverziju na str. 15-19. 3 Ubudue, kadgod spominjem, ili navodim tekst Daytonskog Mirovnog Sporazuma, inim to prema tekstu objavljenom na web stranici Visokog Predstavnika, www.ohr.int . 4 Te je sporazume analizirao D. Campbell u (2003.) Nacionalna Dekonstrukcija (posebno izdanje Forum Bosnae, 21/03, Sarajevo, prev. D. Pehar, str. 135187); rije je o dobroj i iscrpnoj analizi, no Campbell uglavnom krivi meunarodnu zajednicu/posrednike za nepravovremeno zaustavljanje rata u BiH, sa im se ne slaem. 5 O tome postoji izravno svjedoanstvo navedeno u N. Malcolm, Dekonstrukcija Bosne (Dani, Mart/Oujak 1996., str. 20-21).

82 | MAGAZIN ZA (POLITIKU) KULTURU I DRUTVENA PITANJA

(P o s t ) D a y t o n s k a B i H t o ( n e ) b i t r e b a l o p r o m i j e n i t i i poput federacija , ili konfederacija ili entitet , ili posebni paralelni odnosi , u bitnome ovise o kontekstu njihove primjene. I SAD i biva Jugoslavija predstavljaju federacije, no, rije je o bitno razliitim stvarima. Ne moemo posegnuti za nekim politikim rjenikom i rei da su SAD prava, autentina federacija, pa onda izvesti zakljuak da se, zbog toga to se Federacija BiH zove Federacija, njen Ustav mora tumaiti na odreeni, sa amerikom paradigmom harmonizirani, nain. Trei objektivni razlog viesmislenosti bitnih daytonskih provizija se sastoji u injenici da mirovni posrednik, kada posreduje, mora birati jezike formulacije na za obje strane (ili tri, ili vie) zadovoljavajuoj, obino vioj, razini abstraktnosti, a to onda implicira da e se via razina abstraktnosti reektirati kao nedostatna specikacija oko koje e se strane, nakon prihvaenog sporazuma, interpretativno sporiti. Primjerice, na inicijativu W. Petria, kao posrednika u ime EU, 22. sijenja 1999. (neto prije pregovora u Rambouilletu kraj Pariza) tzv. Kontakt Skupina za rjeenje kosovskog konikta je usvojila tzv. Temeljne Elemente (Basic Elements) koji su precizno denirali temeljne toke konsenzusa izmeu srpske i kosovsko-albanske strane, a daljnji pregovori izmeu samih strana su se trebali striktno drati tih toaka. Petrievi pomonici su primjetili da srpska strana ne eli prihvatiti odredbu po kojoj bi meunarodna zajednica igrala bitnu vojnu ulogu u kosovskom koniktu, a kosovsko-albanska strana je eljela upravo takvu odredbu. Stoga su se oni dosjetili da bi se obje strane vjerojatno sloile oko neto abstraktnijeg zahtjeva da meunarodno ukljuivanje (odnosno uee OSCE i drugih meunarodnih institucija, kako bude nuno) predstavlja jednu od toaka u Basic Elements. Obje strane, i srpska i kosovsko-albanska, su se preliminarno sloile oko ovakve formulacije, no kasnije su ju, zbog njene abstraktnosti, mogle tumaiti na razliite i inkompatibilne naine.6 to se tie samog Daytona, ovdje neu ulaziti u detaljnije opisivanje pojedinih viesmislenih odredbi. Dovoljno je rei da, to se tie aneksa 4, tj. Ustava, lanovi III.1, III 3a i III5a (o odgovornostima i nadlenostima entiteta i centralnih dravnih institucija) u kombiniranoj primjeni daju viesmislen rezultat. Isto vai za lan V5a aneksa 4 te za lan o specijalnim paralelnim odnosima izmeu entiteta i susjednih drava. No, i u aneksu 10 (Sporazum o civilnim aspektima implementacija Daytona) nalazimo viesmislice. Visoki Predstavnik je, prema lanu V ovog aneksa, glavni tuma ovog aneksa (no, lan V ne kae da je on glavni tuma npr. aneksa 4 tj. Usta6

va). Moe li, pod tom odredbom, Visoki Predstavnik rei da on iri svoje ovlasti u smislu ovlasti konanog tumaenja kompletnog Daytonskog Sporazuma, ukljuujui Ustav? Primjetimo ovdje da su prava Visokog Predstavnika u aneksu 10 izvorno definirana kao prava partnera u implementaciji, ili dobronamjernog pomonika, ali ne kao prava protektora. Aneks 10 kae da e Visoki Predstavnik pratiti implementaciju, koordinirati aktivnosti (gdje je to adekvatno), olakavati rjeavanje potekoa, te slati izvjetaje (meunarodnim instancama), npr. redovite izvjetaje Vijeu Sigurnosti UN koje odobrava imenovanje odreenog meunarodnog inovnika kao Visokog Predstavnika. I, najbitnije, primjetimo da (domae) strane trae, zbog kompleknosti mirovnog procesa koji je pred njima, imenovanje Visokog Predstavnika da im pomogne. Dakle, postojanje Visokog Predstavnika poiva na eksplicitnom odobrenju (consent) domaih strana, a ne obratno. U naelu, one mogu to odobrenje i opozvati. Sredinja poruka ovoga ogleda kae da je, nakon usvajanja Daytona, veina glavnih politikih aktera na Daytonske viesmislenosti uglavnom reagirala kroz suboptimalno racionalne (ovo je eufemizam) tj. iracionalne (ovo nije eufemizam, no bolje odgovara istini), a ne racionalne, misaone i verbalne obrasce. U narednom dijelu ogleda u opisati te iracionalnosti, a u treem objasniti kako se prema Daytonu moemo odnositi i na racionalniji nain.

Iracionalnosti7
1. VJEROVANJE DA JE DAYTONSKI SPORAZUM NEUPOTREBLJIV, ILI DEFEKTAN, ZBOG TOGA TO JE VIESMISLEN Jedna od prvih iracionalnosti, koje podrivaju mogunost razborite postdaytonske politike, sastoji se u vjerovanju da je Daytonski Okvir neupotrebljiv, ili neprihvatljiv, zbog toga to su neke bitne odredbe tog Okvira viesmislene, tj. otvorene za alternativna tumaenja. Takvu iracionalnost nalazimo i kod inozemnih8 i kod domaih analitiara Daytona. Primjerice, E. arevi zagovara povratak u period republikog ustava i, izmeu ostalog, dodaje da injenica da domae strane zagovaraju neuskladiva tumaenja Daytona implicira da je Dayton koriten kao sredstvo obmane, jer jedna od strana mora biti u pravu, a druga mora biti

Za Basic Elements vidi, W.Petritsch, K. Kaser, R. Pichler (1999.), Kosovo-Kosova, Klagenfurt. Wien. Ljubljana. Tuzla. Sarajevo: Wieser Verlag, str. 263266; no, u knjizi se ne moe nai objanjenje koje navodim, a koje mi je priopio sam Veleposlanik Petri za vrijeme njegova mandata Visokog Predstavnika, u proljee 2000., za to mu zahvaljujem. 7 Ovdje uzimam zdravo za gotovo koncept iracionalnosti (kao inkoherencije, prema objektivnom standardu) kako ga je elaborirao Donald Davidson, u (2004.) Problems of Rationality, Oxford: Clarendon Press, posebno str. 189-198. 8 Npr. A. Borden, direktor utjecajnoj londonskog IWPR, u njegovom dijalogu sa Danom Serwerom, Is It Time to Rewrite Dayton? (2000/01, NATO Review, vol. 48, str. 22-27).
STATUS, BROJ 5, STUDENI/PROSINAC 2004.

| 83

(P o s t ) D a y t o n s k a B i H t o ( n e ) b i t r e b a l o p r o m i j e n i t i u krivu u pogledu tumaenja; ona koja je u krivu je u stvari obmanuta viesmislicom.9 Takva je logika totalno inkonzistentna. injenica da je jedan sporazum interpretabilan ne stavlja taj sporazum izvan snage, niti ga ini neupotrebljivim. Pojedinci mogu insistirati na svom tumaenju, i svojim tumaenjem usporiti ili onemoguiti provedbu jednog sporazuma, ali to onda znai da nije viesmislenost ta koja ini sporazum manjkavim; ono to sporazum ini manjkavim je neprihvatanje te viesmislenosti kao viesmislenosti od strane utjecajnih implementatora sporazuma. Prihvaanje viesmislenosti kao viesmislenosti implicira prihvaanje DRUGOG i tumaenja i tumaa kao neega to se mora uzeti u obzir, a to implicira uzajamno pribliavanje izmeu strana sporazuma. Primjetimo takoer da kritika mirovnog sporazuma, na iracionalnoj ili slaboj osnovi, ne ini dobro mirovnom sporazumu. Ovo naravno ne znai da je svaka kritika nuno manjkava. No, kritika mirovnog okvira, da bi bila efektna i dobronamjerna, mora biti reformatorska, a ne revolucionarna; ona mora biti (vrlo precizno i plauzibilno) usmjerena na pojedine aspekte ili elemente, a ne na cjelinu, ili najvei dio sporazuma. Revolucionarna kritika nas vraa u predmirovno doba. Ona potkopava temelje mira i delegitimira injenicu da su se strane-potpisnice sloile oko jedne fundamentalne strukture koju je potrebno implementirati na mudar i dobronamjeran nain. 2. KORITENJE NEJASNIH, VIESMISLENIH I OTVORENIH DIJELOVA DAYTONA DA SE POTKOPA SPORAZUM U CJELOSTI Sljedea iracionalnost je po duhu slina prvoj iracionalnosti. Svaki sporazum predstavlja kombinaciju mnotva provizija i, naravno, mnoge su provizije povezane logikim ili semantikim implikacijama. Primjerice, daytonska provizija o posebnim paralelnim odnosima je direktno povezana sa provizijom o nadlenostima centralnih bosanskohercegovakih institucija; naime, entiteti ne bi smjeli suraivati sa susjednim dravama u oblastima koje su u nadlenosti bosanskohercegovake drave. No, kako je diskutabilno koje sve oblasti jesu u nadlenosti centralnih bosanskohercegovakih institucija, moe takoer biti diskutabilno kako jedan sporazum o paralelnim odnosima izmeu primjerice Federacije BiH i Republike Hrvatske treba izgledati.10 Prema tome, upitnost opsega nadlenosti centralnih institucija moe zaraziti namjeru da se formulira sporazum izmeu jednog entiteta i susjednih drava o posebnim paralelnim odnosima. I to se, naravno, po pravilu dogaalo. Primjerice, RS potpie sporazum sa Federalnom Republikom Jugoslavijom o posebnim paralelnim odnosima u kojem se navede i mogunost vojne suradnje. To za SDA nije bilo prihvatljivo zbog toga to je za SDA bilo sporno u kom su tono smislu entiteti nadleni za vojna pitanja. Nakon toga SDA bi obino proglaavala dotini sporazum o paralelnim odnosima potpuno neprihvatljivim.11 Primjetimo da se, ako stvari posmatramo na ovaj nain, cijeli Dayton moe dovesti u pitanje. Moemo blokirati implementaciju svih provizija zbog toga to se ne slaemo oko interpretacije pojedinih provizija. No, ako to uinimo, u biti emo se vratiti u predmirovno doba. Mirovna struktura, kako smo ju denirali, prestae nas obvezivati i nai partneri u samoj Bosni i Hercegovini poet e vjerovati u nau nespremnost da govorimo jezikom mira. Alternativu ovoj iracionalnosti moemo lako zamisliti. Budui da znamo barem neke oblasti u nadlenosti centralnih institucija (one eksplicitno navedene) pravimo sporazum o paralelnim odnosima ukljuujui one oblasti koje, prema Daytonu, denitivno ne mogu biti u nadlenosti centralnih institucija; ako su neke od preostalih oblasti sporne, njih ne ukljuujemo u dotini sporazum o paralelnim odnosima. No, to ne koristimo kao ispriku za odustajanje od formuliranja sporazuma. Sporazum o paralelnim odnosima e onda biti privremen, i vjerojatno e dobiti neki novi oblik nakon to kasnije postignemo dodatni sporazum o nekim (ili svim) od preostalih spornih oblasti; no, imat emo sporazum; gradit emo nove strukture mira i izbjei situaciju u kojoj sebi samima izmiemo tlo ispod nogu. To znai da sivo podruje oblasti koje bi mogle biti i na centralnom i na entitetskom nivou ne koristimo kako bismo sve oblasti obojili u sivo.

E. arevi (1997.), Ustav i Politika, Sarajevo: Vijee Kongresa bonjackih intelektualaca, str. 128-9; on tvrdi da se u ovom sluaju mora primjeniti lan 48 Beke Konvencije o Pravu Ugovora (o zabludi), to je pogreno; 48 govori o materijalnoj zabludi (npr. kada jedna strana potpie ugovor to ga je posrednik u meuvremeno tajno i bitno izmjenio u nekim dijelovima); u sporovima o viesmislenom tekstu ugovora primjenjuju se 31, 32 (i eventualno 33, ako je rije o sporu o autentinom znaenju teksta koji je izvorno napisan na vie jezika koji se uzimaju kao podjednako autentini i obvezujui). 10 O nesuglasicama koje su pratile pregovore o sporazumu izmeu Federacije BiH i Republike Hrvatske, vidi npr. S. Despot, Tko u klin, tko u Ploe (Tjednik, br. 38/97, 14. studeni 1997., str. 16-18). 11 Stoga je, primjerice, sporazum o paralelnim odnosima izmeu RH i Federacije BiH usvojen pod enormnim pritiskom amerike administracije i J. P. Kleina.
9

84 | MAGAZIN ZA (POLITIKU) KULTURU I DRUTVENA PITANJA

(P o s t ) D a y t o n s k a B i H t o ( n e ) b i t r e b a l o p r o m i j e n i t i 3. TVRDOGLAVO INSISTIRANJE NA JEDNOM TUMAENJU UNATO OEVIDNIM DOKAZIMA DA SU ALTERNATIVNA TUMAENJA PODJEDNAKO MOGUA Ova iracionalnost je usko vezana uz prethodne dvije. Pogledamo li primjerice sukob u tumaenju Daytona izmeu Kasima Trnke i Petra Kunia, vidjet emo da njih dvojica zapravo ne razgovaraju.12 Trnka interpretira Dayton kao neto to sadri mogunost stvaranja jedne zajednike bosanskohercegovake vojske. On takoer postdaytonsku Bosnu i Hercegovinu posmatra kao homogenu cjelinu koja se samoreorganizirala u nastojanju da se prilagodi nekim svojim unutarnjim tenzijama. Kuni pak tumai Daytonski Ustav kao nacrt kojim je priznata ve postojea Republika Srpska (i Federacija), kao jedna od lanica asocijacije koja entitete povezuje na interesnoj osnovi. Trnka kae da je daytonska Bosna i Hercegovina neto slino bivoj Jugoslaviji, a Kuni insistira na tome da republike bive Jugoslavije nisu imale vlastitu vojsku i policiju. Slino tome, razliite domae strane su dugo vremena tvrdoglavo insistirale na pojedinim tumaenjima daytonske provizije o ovlasti civilnog zapovjedanja lanova Predsjednitva BiH u odnosu na oruane snage BiH. Ova provizija nije denirala niti koje ovlasti pripadaju kojem lanu Predsjednitva niti u odnosu na koje oruane snage Bosne i Hercegovine. To je naravno dovelo do toga da uglavnom bonjaka strana u ovu proviziju uita kolektivnu nadlenost civilnog vojnog zapovjedanja Predsjednitva kao kolektiva (nad nekom buduom ujedinjenom Vojskom Bosne i Hercegovine). No, srpska je strana insistirala na jasnoj podjeli nadlenosti izmeu entiteta i centralnih institucija prema kojoj vojne ovlasti ne spadaju meu ovlasti centralnih institucija. Isto naravno vai i za spor izmeu Silajdia i Dodika o krovnom privatizacijskom zakonu za Bosnu i Hercegovinu, 13 kao i za sporove o sporazumima o paralelnim odnosima izmeu entiteta i susjednih drava. injenica da strane razliito tumae jedan tekst nije sporna. No, injenica da strane insistiraju na svom tumaenju bez obzira na alternativna tumaenja, kao da ne uju drugu stranu, jeste sporna. Jer, ako netko, na osnovi nekih razloga, daje tumaenje alternativno mojemu, ja sam duan povesti diskusiju i o njegovim razlozima. To ne znai da moji razlozi nikada nee prevladati; to znai da, ako nisam sposoban dokazati da su moji razlozi jai, ili da su partnerovi razlozi slabiji, onda moje tuma12 13

enje ne moe biti shvaeno kao superiorno. Naprosto ponavljati jedno tumaenje, samo zbog toga to je mogue, predstavlja iracionalnu strategiju stoga to partnerska strana, u tom sluaju, ima pravo initi isto tvrdoglavo insistirati na svom tumaenju bez obzira na to to druga strana misli, tvrdi, ili govori. U tom sluaju strane se ponaaju kao veslai koji, premda se nalaze na istom plovilu, veslaju u suprotnim smjerovima. Njihova se veslanja uzajamno potiru i plovilo stoji na mjestu, to naravno nikome ne odgovara. Slino tome, gluho ponavljanje vlastitog tumaenja bez obzira na mogunost (i realnost) alternativnog tumaenja vodi neemu to samo izgleda kao dijalog, a u zbilji predstavlja samo traenje vremena i uzrokuje nove frustracije, osjeanje da je ona druga strana iracionalna i da u stvari, na jednoj vrlo bazinoj razini, ne eli suraivati. 4. KORITENJE DAYTONSKIH VIESMISLICA ZA NEOBJANJENO, ARBITRARNO I TOTALNO MJENJANJE STAVA Viesmislicu (npr. ba je toplo u ovoj sobi to moe znaiti i (molim te) otvori taj prozor) moemo koristiti i na sljedei nain. Prvo damo jedno tumaenje. Onda kaemo kako je to samo mogue tumaenje, ili da je mogue pod odreenim okolnostima. Neko vrijeme nakon toga damo drugo, u odnosu na prvo inkompatibilno, tumaenje, zbog toga to su se okolnosti navodno promjenile, ili su drugaije od prvotno zamiljenih, no ne preciziramo niti objanjavamo u kom su se smislu te okolnosti (navodno) promjenile ili su drugaije. Nae tumaenje mjenjamo radikalno jednostavno stoga to to moemo (a ne stoga to smo, primjerice, dokazali da je promjena racionalno motivirana ili da predstavlja, objektivno, promjenu na bolje). Na takav su nain koritene i daytonske viesmislice i to uglavnom od strane predstavnika tzv. meunarodne zajednice. itate li Holbrookeovu knjigu o putu ka Daytonu To End a War primjetiete da je Holbrooke Bosnu i Hercegovinu izvorno zamislio kao neto to se sastoji od dva jaka entiteta i jedne slabe centralne strukture. On je Izetbegoviu ponudio alternativu: ili jedna snana centralizirana drava (na jednom dijelu BiH, i to bez veine Srba) ili dvoentitetska struktura sa slabom (loose) centralnom vladom.14 Holbrooke hvali Izetbegovievu odluku kao povijesnu, kao odluku da se, zbog kompromisa, podnese velika rtva. No, oito je da je izvorno ameriko tumaenje Daytona preferiralo usko tumaenje daytonskih ustavnih provizija o ovlastima centralne vlade, a ne iroko.15

Vidi Paralelni interview sa Kuniem i Trnkom u sarajevskom tjedniku Svijet (1998., 21. lipanj, str. 19-21. Vidi A. Bajri, Ko ne zna itati Dayton? (Dnevni Avaz, 26. svibanj 1998., str. 6). 14 Vidi Holbrooke (1999., str. 96-7). 15 Holbrooke je ponovo naglasio da Daytonski sporazum podrazumjeva dva jaka entiteta i jednu slabu centralnu vladu na sastanku sa Izetbegoviem, i suradnicima, i K. Zubakom, tadanjim Predsjednikom Federacije BiH, u zgradi Predsjednitva BiH 18. srpnja 1996., kojem sam prisustvovao u svojstvu Zubakovog efa Kabineta.
STATUS, BROJ 5, STUDENI/PROSINAC 2004.

| 85

(P o s t ) D a y t o n s k a B i H t o ( n e ) b i t r e b a l o p r o m i j e n i t i itate li Bildtovu knjigu o Daytonu i njegovom (prvom) mandatu Visokog Predstavnika (VP), uoit ete da Bildt izriito kae kako su ameriki posrednici malo pozornosti poklonili instituciji VP, kao i problemima civilnog aspekta implementacije Daytona. Prvotna je zamisao bila ta da VP bude samo koordinator mirovnog procesa, da pomae posredujui izmeu domaih strana koje su prihvatile glavnu odgovornost za implementaciju mirovnog plana. Bildt se u svojoj knjizi esto ali kako ameriki komentatori rane faze implementacije Daytona sa podsmjehom i kritiki gledaju na nesposobne europske supervizore daytonskog mirovnog procesa.16 N. Malcolm takoer jednostavno prenosi duh daytonskog dogovora kada, u jednoj od prvih kritika Daytona, kae da VP nema nikakve posebne, niti iroke, ovlasti u svojim rukama.17 No, u meuvremenu Holbrooke je otiao toliko daleko da je odluku da se Republika Srpska prizna pod tim imenom nazvao pogrekom (aw)!18 Bildtovo Vijee Ministara se sastojalo od tri dravna BiH ministarstva. Danas je taj broj znatno uvean. Usko vezano uz ovo, daytonska odredba o VP kao Konanom Tumau (ultimate interpreter) aneksa o civilnim aspektima implementacije Daytona je iskoritena da se samom VP da mo da tumai svoje moi (tj. ovlasti),19 to je isti i uinio (kroz Bonsku Deklaraciju iz 1998.) tako to se je pretvorio u Konanog Tumaa cjelokupnog Daytonskog Okvira sa, kako znamo, ovlastima da, izmeu ostaloga, smjenjuje domae dunosnike, stvara nove institucije, namee nove zakone, ili proglaava postojee zakone nevaeim. Time se VP od posrednika pretvorio u diktatora/protektora koji ne mora podnositi raune niti jednoj domaoj instanci u Bosni i Hercegovini. To znai da je izvorno, usko tumaenje nekih od najbitnijih odredbi Daytona naprosto zamjenjeno irokim tumaenjem, bez ikakve bitnije diskusije/objanjenja o tome to to znai, da li je to u skladu sa naelima meunarodnog prava, jesu li mogua alternativna rjeenja i kakve konsekvence to moe poluiti na dui rok. Po emu je strategija arbitrarnog mjenjanja stava (pozicije, tumaenja), na temelju daytonskih viesmislica, iracionalna? Ona je iracionalna po tome to implicira vjerovanje da je tumaenje neto to je odreeno samo pritiskom trenutnih politikih okolnosti. Ona je iracionalna takoer po tome to prihvaa oba tumaenja viesmislice kao plauzibilna (u razliitim periodima) premda su ta tumaenja, na samom startu, zapravo samo mogua. Ona je iracionalna i stoga to implicira stvarno prihvaanje neuskladivih tumaenja pravdajui to
16 17

navodnom neuskladivou povijesnih perioda, ili neim slinim. Tako se svaka promjena u tumaenju moe opravdati navodnom promjenom bitnih povijesnih okolnosti za koje ne mogu vie vrijediti stare tekstualne interpretacije. Na koncu, ona je iracionalna i stoga to jednu od domaih strana (pogodimo koju!) nuno otuuje od mirovnog procesa jer stvara dojam da je ta strana na brzinu i nepravedno izigrana. Nasuprot ovoj strategiji, racionalna strategija bi implicirala mogunost razliitih tumaenja viesmislice, priznanje njihove (samo) mogunosti, diskusiju o tome koja je mogunost plauzibilnija, i zato, (i postoje li neke druge mogunosti) izmeu samih zastupnika konkurentskih tumaenja, te pronalaenje za sve prihvatljivog, jednosmislenog i trajnijeg rjeenja, po mogunosti minimalno osjetljivog na promjene povijesnih okolnosti. Ovakva strategija ne implicira kontradikciju i ne otuuje nikoga. 5. STVARANJE NOVOG VERBALNOG KONTEKSTA KOJI OTEAVA, ILI BLOKIRA, KONVERZACIJU O ALTERNATIVNIM TUMAENJIMA Ova iracionalnost se sastoji u tome da utjecajan tuma Daytona (npr. S. Tihi, ili bilo koji lan Predsjednistva BiH) izrie reenice koje indiciraju da bi razgovor (s istim) o moguim tumaenjima daytonskih viesmislica bio beznadeno neproduktivan i uzaludan. Primjerice, koliko smo puta uli od bonjakih politiara da je RS rezultat genocida, i stoga u naelu ilegitimna? Ova poruka stvara verbalni kontekst unutar kojega je skoro nemogue zapoeti razgovor o tumaenju Daytona, jer indicira da dotini bonjaki politiar(i) prema fundamentalnim (i neviesmislenim) postulatima Daytona ima negativan stav. Pokojni Alija Izetbegovi je esto znao napomenuti kako ponekad smatra da je priznanje RS bilo dobar potez, a ponekad da je bilo lo potez. Izetbegovi je time indicirao da ga tekst Daytonskog sporazuma obvezuje samo u nekim (eratino rasporeenim) momentima. No, verbalni iskazi koji formiraju kontekst, na osnovu kojega stvaramo sliku o tumaima Daytona, njihovim intencijama i temeljnom stavu prema Daytonu i daytonskim viesmislicama, ne moraju se izravno ticati daytonskih tema da bismo ih mogli tretirati kao indikatore odnosa prema Daytonu. Primjerice, svi se vjerojatno sjeamo Izetbegovieve upotrebe metafore grke antike drame kojom je htio

Za ovo vidi C. Bildt (1998.), Peace Journey, London: Weidenfeld and Nicolson, posebno str. 130-132 i 174. U N. Malcolm, Dekonstrukcija Bosne (ibid.). 18 Holbrooke (1999., str. 363), kao i Holbrooke, u izjavi za Dnevni Avaz (3. listopad 2003., str. 3). 19 Kako je to, vrlo jasno, formulirao tadanji Visoki Predstavnik, Carlos Westendorp, u interview za sarajevski tjednik Slobodna Bosna (30.11.1997., vol. 3 br. 59, str. 6).

86 | MAGAZIN ZA (POLITIKU) KULTURU I DRUTVENA PITANJA

(P o s t ) D a y t o n s k a B i H t o ( n e ) b i t r e b a l o p r o m i j e n i t i rei da su svi izbori, koje je on morao napraviti, bili njemu nametnuti i da on nije niti mogao izabrati drugaije. Primjerice, u izboru izmeu mira i neovisne BiH on je morao izabrati neovisnu BiH. Izmeu nastavka rata i Daytona, on je morao izabrati Dayton. Sve se, Izetbegovi je tvrdio, odvijalo poput grke drame u kojoj glavni junaci predstavljaju marionete u rukama viih sila. Ovakav iskaz zapravo sugerira dvije vrlo bitne stvari o Izetbegovievoj volji i (ne)sposobnosti da doe, kroz razgovor sa partnerima, do tumaenja Daytona prihvatljivog za sve: 1. on svjet posmatra kroz prizmu otrih i iskljuivih alternativa izmeu kojih se ne moe postii kompromis; 2. on sebe vidi kao instrument u rukama Vie Sile, dakle ne kao aktivni subjekt povijesnih promjena nego samo kao pasivni predmet koji reektira izvana mu nametnutu promjenu. Obje toke indiciraju da akter, u ovom sluaju Izetbegovi, ima neke ire (tj. apstraktnije) politike stavove koji mogunost da se, kroz otvoreni razgovor s njim, doe do sporazuma koji bi rezultirao doricanjem i promoviranjem Daytona, ine malo vjerojatnom. Isto bi se moglo rei i o njegovoj esto ponavljanoj kvalikaciji uspjeha SDA, naime njegovoj tvrdnji da je SDA spasila bonjaki narod ali je samo djelomice dostigla drugi cilj, odranje cjelovite Bosne i Hercegovine. Dakle, prema Izetbegoviu, borba (ka potpunom dostizanju i drugog cilja) se nastavlja, a politika je nastavak rata drugim sredstvima , prema Foucaultovoj formuli.20 Veliki broj Tihievih izjava indicira da on ne namjerava izdati svog duhovnog oca, uitelja i politikog mentora. Istu iracionalnost, naravno, nalazimo i u obliku poziva za stvaranje treeg (hrvatskog) entiteta, u obliku odbijanja suradnje sa Hakim Sudom, u obliku iskaza da su za bosanske Srbe osumnjieni ratni zloinci u stvari heroji, kao i obliku (nekih inozemnih) prijetnji da bi RS mogla nestati zbog toga to ne ispunjava neke obveze u skladu sa Daytonom itd. itd. 6. VJEROVANJE DA JEDINO KONANI TUMA MOE, I ZNA KAKO, RJEITI PROBLEME TUMAENJA DAYTONA Ve sam napomenuo da irenje ovlasti tzv. Konanog Tumaa (izvorno samo daytonskog aneksa o civilnim aspektima implementacije Daytona) u stvari i samo predstavlja iracionalnu promjenu prvotnog tumaenja Daytona. Politiari u Bosni i Hercegovini, kao i analitiari bosanskohercegovakih promjena, oito potiskuju spoznaju da napuhavanje ovlasti Visokoga Predstavnika i promjena njegove uloge u ulogu Konanog Tumaa kompletnog Daytona predstavljaju povredu suvereniteta Bosne i Hercegovi20

ne. Onoga trenutka kada je donesena odluka da glavnu rije u provedbi Daytona preuzima Visoki Predstavnik, Bosna i Hercegovina je izgubila kljuni dio svog suvereniteta, suverenitet u tumaenju sporazuma kojim su se obvezale same domae strane-potpisnice sporazuma. Zamislimo da, primjerice, SAD prepuste europskim arbitrima da donose odluke o tumaenju amerikog Ustava. To je, premda nezamislivo u odnosu na SAD ili neku drugu suverenu dravu, lako zamislivo u sluaju Bosne i Hercegovine. Domai politiari, a posebno bonjaki, su nasjeli na priu da e zlo koje dolazi od druge strane biti uniteno tako to e u arenu ui supersnani eliminator zla; no njegovim ulaskom u arenu zapravo je, prije svega, privremeno suspendiran suverenitet same Bosne i Hercegovine. Desni politiari, prije svega iz RS, mogu se radovati zbog toga to, fokusiramo li se na injenicu postojanja Visokog Predstavnika kao Konanog Tumaa, moramo ustvrditi kako izgleda da je Bosna i Hercegovina mogua samo u obliku protektorata meunarodne zajednice, a da se, ostavljena sama sebi, ona spontano dezintegrira. U ovom svjetlu, injenica da je svaki Visoki Predstavnik na poetku svog mandata naglaavao kako politiari i graani Bosne i Hercegovine moraju preuzeti glavnu odgovornost (Petri je koristio termin ownership koji oznaava odgovornost u smislu odgovornosti za svoj posjed) za svoju dravu predstavlja izraz, blago reeno, dubokog licemjerstva. Moram ovdje primjetiti da prenos moi tumaenja na jednog (inozemnog) posrednika, u sluajevima tzv. interpretativnog spora, a bez eksplicitne dozvole samih strana, predstavlja rjetku praksu u meunarodnim odnosima. Primjerice, Deklaracija o naelima iz Osla (koja predstavlja tzv. prvi Oslo sporazum u nizu sporazuma izmeu Izraela i predstavnika Palestinskog naroda) postulira da e sporove u tumaenju same Deklaracije rjeavati zajedniki Vezni komitet (Liaison Committee) koji se sastoji od jednakog broja palestinskih i izraelskih predstavnika.21 Uobiajena praksa je takoer da sporove u tumaenju rjeava Ustavni (ili Vrhovni) Sud jedne drave. U Bosni i Hercegovini Ustavni Sud, po deniciji, ne moe opozivati odluke Visokoga Predstavnika. (Mada bi, za radost eksperimenta, Ustavni Sud BiH moda trebao pokuati opozvati neku od odluka Wolfganga Petria). No, prethodne komentare moemo privremeno ostaviti po strani. Ono to je najbitnije u injenici postavljanja Visokog Predstavnika za Konanog Tumaa Daytona jeste iracionalnost vjerovanja koje stoji u osnovi tog postavljanja. Rije je o vjerovanju da jedan nepogrjeivi Konani Tuma

Prisjetimo se takoer Izetbegovievog olakog (javnog) posezanja za etiketama etnik (ee) i ustaa (manje esto) u godinama nakon prihvatanja Daytona, zbog ega su mu iz Ureda Visokog Predstavnika upuivani izrazi nezadovoljstva i tokom 2000. 21 Svi sporazumi iz izraelsko-palestinskog mirovnog procesa mogu se pronai na web stranici izraelskog ministarstva vanjskih poslova http://www.mfa. gov.il/MFA.
STATUS, BROJ 5, STUDENI/PROSINAC 2004.

| 87

(P o s t ) D a y t o n s k a B i H t o ( n e ) b i t r e b a l o p r o m i j e n i t i moe, i a priori zna kako, rjeiti probleme tumaenja Daytona. Ovo je vjerovanje potaknuto nekim posve normalnim observacijama. Primjerice, nakon Daytona esto smo bili u prilici vidjeti situaciju u kojoj domai politiari ne mogu postii sporazum o nekim bitnim pitanjima, ukljuujui pitanja tumaenja, kao i situaciju u kojoj se Dayton ita kao jelovnik sa kojeg moete poruiti neka jela, ali ne morate uzeti sva. To, prirodno, implicira da su svae, posebno u poslijeratnom periodu, mogue i da ljudima, koji teko dolaze do zajednikog rjeenja, treba nekako pomoi. No, iracionalno vjerovanje o jednom Konanom Tumau predstavlja neto vie od ovih normalnih observacija. Ono implicira da strane nikada, i ni pod kojim uvjetima, ne mogu doi do jednog zajednikog tumaenja, tj. da nisu sposobne rijeiti vlastite sporove. Vjerovanje o Konanom Tumau je iracionalno stoga to iz oevidne premise da u sporu uestvuju dvije strane izvlai pogrean zakljuak da svako rjeenje spora podrazumjeva Jednog (stranama u sporu nadreenog, navodno nepristranog) Tumaa koji daje Jedno i Obvezujue tumaenje odreene sporne daytonske odredbe. Naglasimo da takvo rezoniranje takoer implicira da su strane koje se interpretativno spore u naelu inkompetentne i/ili iracionalne. Ako, pak, prihvatimo tu implikaciju, to nas moe uvjeriti da e te iracionalne strane prihvatiti odnose moi koji odravaju postojanje Jednog Konanog Tumaa? Moram dodati da ovo to sam do sada prezentirao ne znai da smatram da bosanskohercegovakim stranama ne treba savjet, ili da im ne treba nikakva pomo u procesu traenja zajednikih rjeenja. No, savjet, ili posredovanje, nisu isto to i Konano Tumaenje. Konani Tuma je arbitar u procesu, a savjetnik i posrednik su oni koji blago usmjeravaju i olakavaju proces u njegovim kritinim momentima, ali ga ne odreuju stopostotno. U realnosti, tumaenja su Konanog Tumaa pogrjeiva poput svih drugih tumaenja; no, problem sa grekama koje on poini je u tome to one obavezno otuuju jednu domau stranu, ili dvije (ili sve tri) strane, koje moraju prihvatiti neto to smatraju ilegitimnim i arbitrarnim. Primjerice, Odluka W. Petria objavljena 19. travnja 2002. o amandmanima na Ustav Federacije, a na temelju Odlu22

ke Ustavnog Suda BiH o konstitutivnosti sva tri naroda na cijeloj teritoriji Bosne i Hercegovine,22 sadri jednu udnu odredbu (amandman 44 na Ustav Federacije) o brojevima ministara u Vladi Federacije Bosne i Hercegovine. Ona kae da e osam ministara biti iz reda bonjakog naroda, pet iz reda hrvatskog i tri iz reda srpskog naroda. Ova je numerika podjela totalno arbitrarna i ne zasniva se ni na kakvoj logici. Ako su svi narodi konstitutivni u Federaciji, onda bi najpravednija podjela bila podjela na jednaki broj (primjerice: pet Hrvata, pet Srba i pet Bonjaka). Petrieva odluka sugerira da su neki narodi ipak vie konstitutivni od drugih, ili da je on elio da zadri neto od stare strukture (u kojoj je Federacija uglavnom zajedniki projekt samo bonjakih i hrvatskih predstavnika) a da toj strukturi doda i jednu formalnu novinu kako bi se navodno ispotovala odluka/tumaenje Ustavnog Suda o opoj konstitutivnosti sva tri naroda, to ta novina ipak nije poluila. Dakle, Petrieva je odluka u tom pogledu bila totalno arbitrarna i nelogina, no niko nema autoritet da ju promjeni ili dovede u pitanje. Slino je sa Odlukom Carlosa Westendorpa (od 19. veljace 1999.) kojom on daje tumaenje lana V.5a Ustava Bosne i Hercegovine, koji govori o nadlenosti civilnog vojnog zapovjedanja nad oruanim snagama BiH koja pripada lanovima Predsjednitva BiH na temelju njihova mandata.23 Westendorpova odluka naprosto kae da Predsjednitvo u ovom pogledu odluuje kolektivno te da ono treba izabrati Stalno Vijee za Vojna Pitanja. Takoer se u odluci kae da entiteti trebaju potivati Daytonski Ustav Bosne i Hercegovine. No, ova odluka ne rjeava temeljni problem u tumaenju Daytona, a taj je da, budui da entiteti zadravaju glavne ovlasti u vojnim pitanjima, i vojne snage ne postoje na dravnom nivou, kakvu ulogu mogu i trebaju igrati lanovi Predsjednitva BiH u smislu civilnog zapovjedanja nad oruanim snagama Bosne i Hercegovine (to zapravo znai snagama entiteta).24 U tom smislu, Westendorpova je Odluka (bila) isprazna. U istom pogledu, tj. u pogledu naelne nesuperiornosti i arbitrarnosti tumaenja Konanog Tumaa, posebno je indikativna jedna izjava koju je Visoki Predstavnik Ashdown nedavno (8. listopada 2004.) dao pred Venecijanskom Komisijom.25 Ashdown je, govorei o ustavnim pitanjima u BiH, pred lanovima Komisije prvo dao izjavu da Daytonski Ustav predstavlja temelj (foundation), a ne strop (cei-

88 | MAGAZIN ZA (POLITIKU) KULTURU I DRUTVENA PITANJA

Petrieva je Odluka objavljena i na web stranici Ureda Visokog Predstavnika: http://www.ohr.int/decisions/statemattersdec/default.asp?content_id=7475 23 Ovo Westendorpovo tumaenje se nalazi na: http://www.ohr.int/decisions/statemattersdec/default.asp?content_id=351 24 Da su vojne ovlasti, po Daytonu, u entitetima indicirano je injenicom da je ove godine (2004.) Skuptina RS morala eksplicitno prenjeti dio svog suvereniteta (u vojnim nadlenostima) na centralni nivo kako bi novonastalo Ministarstvo Obrane BiH moglo funkcionirati; no, ne zaboravimo takoer da se eksplicitno prenesen suverenitet moe uvijek uzeti natrag. 25 Vidi saopenje za javnost iz OHR-a: http://www.ohr.int/ohr-dept/presso/pressr/default.asp?content_id=33326

(P o s t ) D a y t o n s k a B i H t o ( n e ) b i t r e b a l o p r o m i j e n i t i ling); no, svoj je govor zavrio sljedeom reenicom: U budunosti politiki lideri Bosne i Hercegovine e se suoiti sa izborom ili da odre postojei Ustav i plate (za to) ekonomskim, drutvenim, i politikim konsekvencama, ili da uvedu ustavne promjene koje su potrebne kako bi Bosna i Hercegovina postala stabilna, funkcionalna, i prosperitetna drava u Europskoj Uniji. Drugim rjeima, Ashdown ovdje konotira da Daytonski Ustav treba mjenjati i to ne samo u smislu kozmetikih promjena nego u smislu promjena koje bi ile protiv odravanja samog daytonskog Ustava za BiH. Njegova prva reenica kae da Daytonski Ustav ostaje, a da se onda nadograuje nekim dodatnim elementima. Njegova se posljednja reenica pak ne moe razumjeti u tom smislu; ona kae da je izbor jasan: ili nastavljamo sa daytonskim Ustavom ili uvodimo (dalekosene i duboke) ustavne promjene. Krajnji rezultat je oito ili antidaytonski ili (bolno i sramotno) konfuzan. Prema tome, niti Ashdown, etvrti, i moda posljednji Konani Tuma Daytona, zapravo, u ovom trenutku, vjerojatno ne zna to bi trebalo uiniti sa Daytonom. Moja je poanta dovoljno jasna. Uvoenje Konanog Tumaa na temelju vjere da jedno tumaenje, i rjeenje daytonskih interpretativnih problema, moemo dobiti samo kroz usta suverenitetu Bosne i Hercegovine nadreenog Visokog Predstavnika, jeste jedna od iracionalnosti kojih se moramo osloboditi. Nitko ne posjeduje arobnu formulu kojom bi se pronalo pravo interpretativno rjeenje za daytonske viesmislice. Rjeenje moraju pronai same (domae) strane i kroz aktivno traenje rjeenja, u smislu kompromisa, i kroz doslovno stvaranje novih znanja i novih sredstava tumaenja (koja, po deniciji, moraju biti prihvatljiva za sve). 7. VJEROVANJE DA SE TUMAENJE DAYTONSKE STRUKTURE MOE AUTOMATSKI DERIVIRATI IZ POSTOJEIH MEUNARODNIH PRAVNIH INSTRUMENATA/KONVENCIJA Posljednja iracionalnost sa kojom se moramo suoiti jeste iracionalnost vjerovanja da se do adekvatnog tumaenja Daytonskog sporazuma moe doi tako to emo posegnuti za nekim ve postojeim, pravno obvezujuim tekstovima; rije je, prije svega, o Europskoj Konvenciji za Ljudska Prava,26 koja ja navedena u preambuli daytonskog Ustava kao nadreena tom Ustavu. Druga je mogunost da posegnemo za tekstom Beke Konvencije o Pravu Ugovora (iz 1969.), lanovima 31 i 32 koji deniraju postupak tumaenja svih meudravnih sporazuma, dakle, pretpostavno, i Daytonskog.27
26 27

Prva je Konvencija, u ovom kontekstu, posebno znaajna jer je James OBrien, ameriki vodei pravni ekspert u Daytonu, a kasnije i pravni savjetnik Chrisa Hilla u pregovorima u Rambouillet-u izmeu srpske i albanske strane, u vrijeme prihvatanja Daytona smatrao da se izlaz iz viesmislica Daytonskog Sporazuma moe pronai u Europskoj Konvenciji za Ljudska Prava. Naalost, to je vjerovanje iracionalno jer se ne bazira na informiranom sudu o ve postojeoj praksi u tumaenju Europske Konvencije. Sama Europska Konvencija je predmet razliitih i esto inkompatibilnih tumaenja.28 Pogledamo li u neke lanove te Konvencije shvatiemo da to mora biti tako jer su njeni bitni lanovi zapravo viesmisleni i ispunjeni tzv. klauzulama izuzetka koje kau da se primjena lana u nekim situacijama moe ili oslabiti ili suspendirati. Drugim rjeima, ljudska prava su Europskom Konvencijom zatiena na jedan oevidno viesmislen nain. Primjerice, lan 8 (o zatiti prava na potivanje privatnog i obiteljskog ivota, doma i pisane korespondencije) kae da e vlasti, u nekim situacijama (npr. kada se radi o nacionalnoj sigurnosti, ili ekonomskoj dobrobiti zemlje, ili javnoj sigurnosti) moi, doslovno, interferirati (odn. uplitati se na nain redukcije ovog prava) u odnosu na potivanje ovoga prava. Slinoga su duha i lanovi 9 i 10 koji govore o slobodi miljenja, vjerovanja i izraavanja. I oni sadre klauzule izuzetka u kojima se termini nacionalna sigurnost, ili ekonomska dobrobit zemlje, mogu tumaiti na razliite naine. Posebno zanimljivo, lan 9 (o slobodi miljenja, savjesti i vjerovanja) kae da su ogranienja te slobode mogua onda kada je to nuno za zatitu javnog reda, zdravlja i etike (!). Prema tome, nemogue je naprosto posegnuti za Konvencijom o Ljudskim pravima i rei evo, tu je rjeenje za interpretativni spor izmeu strana Daytonskog Sporazuma. Budui je sama Europska Konvencija viesmislena, njena bi primjena u tumaenju Daytonskog Sporazuma u stvari samo udvojila potekoe sa kojima se suoavaju izravni tumai Daytonskog Sporazuma. Naravno, mogue je i da prvo same strane postignu sporazum o znaenju Europske Konvencije, pa da onda iz tog sporazuma deriviraju i sporazum o znaenju spornih provizija daytonskog Ustava. No, u tom sluaju se ne bi radilo o prostom posezanju za izvanjskom formulom koja, na neki nain, ve sadri rjeenje za daytonske viesmislice. U tom bi se sluaju radilo o kreativnoj konstrukciji nove formule kao temelja za tumaenje Daytona. To je savreno prihvatljivo jer ne sugerira da neki Inozemni Ekspert, obino dobro plaen i superioran u odnosu na lokalne bosanske primitivce, posjedu-

Ova se konvencija moe itati na http://conventions.coe.int/treaty/en/Treaties/Html/005.htm. Tekst Beke Konvencije o Pravu Ugovora se nalazi na http://www.un.org/law/ilc/texts/treaties.htm. 28 Zahvaljujem Donni Gomien, meunarodnom ekspertu za ljudska prava i bivem savjetniku u Uredu Visokog Predstavika, koja me je poduila o ovome u studenom 1995.
STATUS, BROJ 5, STUDENI/PROSINAC 2004.

| 89

(P o s t ) D a y t o n s k a B i H t o ( n e ) b i t r e b a l o p r o m i j e n i t i je tajnovite spoznaje koje se mogu lako pretvoriti u recepte koji e nas izvesti iz naeg (bosanskohercegovakog) hermeneutikog primitivizma. Istu iracionalnost susreemo i u vjerovanju da moemo naprosto se pozvati na lanove 31 i 32 Beke Konvencije o Pravu Ugovora, koji govore o postupku, metodama, naelima, i svrhama, pravnog tumaenja u meunarodnom kontekstu. Premda je ova Konvencija jedini meunarodni instrument u kojem provizije o tumaenju, prema opem sudu, imaju status priblian tzv. customary law (obiajno pravo), njena je primjena ograniena sa dva vrlo vana faktora. Prvo, premda mnoge zemlje jesu raticirale ovu Konvenciju i ona jeste stupila na snagu, neke vane lanice meunarodne zajednice to jo uvijek nisu uinile, ukljuujui SAD i Izrael. Tako da je sporno da li su SAD (koje su bile tzv. perzistentni oponent u odnosu na lanove 31 i 32) obvezane ovom Konvencijom. Drugo, i vanije, i sami lanovi 31 i 32 su viesmisleni i mogue ih je tumaiti na razliite naine.29 Ovdje ne mogu ulaziti dublje u elaboraciju ove teze, no mogu dati kratak i jezgrovit primjer koji snano indicira da su lanovi 31 i 32 otvoreni za razliita i inkompatibilna tumaenja. Naime, posao je tzv. Meunarodnog Suda Pravde da esto donosi tumaenja odredbi nekog dokumenta/sporazuma na kojem dvije drave, koje se spore pred tim sudom, temelje svoje pravne stavove. Primjerice Meunarodni Sud Pravde je morao tumaiti tzv. Zapisnik o sastanku u Dohi, i to na temelju lanova 31 i 32 Beke Konvencije o Pravu Ugovora, kada je arbitrirao izmeu drava Qatar i Bahrain u teritorijalnom sporu podnesenom 1991. godine.30 Najzanimljivija injenica u tom tumaenju je da se suci Meunarodnog Suda Pravde obavezno meusobno spore o znaenju lanova 31 i 32, te na temelju razliitih tumaenja tih lanova donose i razliite zakljuke o tome kako bi se spor izmeu, u ovom sluaju Qatara i Bahraina, trebao rjeiti. Taj spor unutar Meunarodnog Suda Pravde se jednostavno rjeava glasovanjem; ako vei broj sudaca prihvaa (u tom trenutku i obzirom na taj predmet) jedno tumaenje lanova 31 i 32, onda e se spor rjeavati na temelju tog tumaenja. No, primjetimo da se taj spor rjeava glasovanjem, a ne konsenzusom, ili uvjeravanjem druge grupe sudaca da naa grupa daje plauzibilnije tumaenje lanova 31 i 32. Dakle, spor se u ovom sluaju rjeava jednim mehanizmom moi, prevagom veine, a ne podastiranjem razloga ili argumenata. To je tako stoga to se unutarnji spor (sudaca Meunarodnog Suda Pravde) oko tumaenja lanova 31 i 32 zapravo zasniva na podjednako moguim, i na tekstu lanova 31 i 32 podjednako utemeljenim, no inkompatibilnim itanjima tih
29 30

lanova koji se, stoga, moraju pojmiti kao viesmisleni. Prema tome, i vjerovanje da bismo do plauzibilnog i konanog tumaenja Daytonskog Sporazuma mogli doi naprosto pozivanjem na tekst Beke Konvencije o Pravu Ugovora, preuzimanjem tog teksta u smislu recepta ili formule, i jednostavnom primjenom te formule na daytonske viesmislice, predstavlja iracionalno vjerovanje. Moda postoje neki drugi meunarodni instrumenti na koje bismo se takoer mogli pokuati pozvati, no dvojim da iz njih naprosto moemo iitati rjeenja. Daytonski sporazum predstavlja jedinstven (i svakako nedoreen) odgovor na jedan jedinstven problem, i u tom smislu smatram da niti moemo posegnuti za nekim kodiranim modelima da bismo rjeili na problem niti smijemo receptima sputati nau (verbalnu i kognitivnu) kreativnost kroz koju jedino moemo doi do nekih rjeenja.

Pouke i mogua rjeenja


Do sada su se viesmislice Daytonskog sporazuma uglavnom koristile kao instrument za potvrivanje, ili promoviranje, odnosa moi. Veina glavnih aktera, ukljuujui inozemne, koristili su viesmisleni jezik daytonskog sporazuma kako bi sam jezik stavili izvan glavne jednadbe, kako bi se oslobodili ope ljudske obveze da se jezikom dorie jezik, da se kroz jezik trae rjeenja za probleme koje sam jezik generira. Kako je pak jezik stavljen izvan jednadbe, stvara se privid da se problemi daytonskog sporazuma mogu rjeiti samo uporabom nejezikih sredstava, to jest oslanjanjem na faktor (vojne, ekonomske, simboliko-ideoloke, informacijske i ine) moi. Dva su glavna naina na koji se faktor moi probija kroz jezik koji je iracionalnom uporabom viesmislice prisilno uutkan. Ili se viesmislica koristi kao sredstvo mimikrije kojim se rtva primamljuje i zavodi, a onda se drugi i skriveni smisao viesmislice proglaava pravim, no za rtvu bolnim, smislom. Ili se ona koristi kao sredstvo generiranja konfuzije kojom se kod rtve stvara osjeaj da je sve nesigurno, maglovito, nejasno, neprozirno. rtva se u takvom stanju mora osloniti na neku roditeljsku guru koja preuzima svu odgovornost za rtvu, koja misli umjesto rtve i istoj namee deniciju realnosti koju rtva ne shvaa kao neto nametnuto, nego kao sredstvo spasa.31

90 | MAGAZIN ZA (POLITIKU) KULTURU I DRUTVENA PITANJA

Vidi npr. Sir I. Sinclair (1984), The Vienna Convention on the Law of Treaties, Manchester: Manchester University Press, str. 153. Za taj spor, i podatke na kojima temeljim moj kratki opis, vidi sljedeu stranicu Meunarodnog Suda Pravde: http://www.icj-cij.org/icjwww/idocket/ iqb/iqbframe.htm. 31 Viesmislica kao sredstvo mimikrije: rudimentarni opisi ovog mehanizma moi mogu se pronai u reeksijama o ideologiji i simbolikoj moi R. Barthesa i P. Bourdieu-a. Viesmislica kao sredstvo generiranja (patoloke) konfuzije: zaetke teorije o tom mehanizmu moi nalazimo u tzv. double bind teoriji shizofrenih poremeaja koju je razvila Palo Alto kola psihijatrije predvoena G. Batesonom. Ovdje ne mogu dati detaljniji opis ovih mehanizama moi.

(P o s t ) D a y t o n s k a B i H t o ( n e ) b i t r e b a l o p r o m i j e n i t i Primjetimo da se mehanizam moi moe osloniti na viesmislice jednog mirovnog sporazuma samo ako su rtve tog mehanizma suboptimalno racionalne tj. iracionalne. Primjerice, oito je da iracionalnost br. 4 predstavlja uporabu viesmislice kao sredstva mimikrije. Iracionalnosti br. 2 i 3 oito otvaraju vrata za oslanjanje na faktor moi. Iracionalnost br. 7 (zajedno sa 6) podmazuje mehanizam moi tako to inozemne tumae Daytona obdaruje aureolom autoriteta koji nije stvaran nego je umjetan i ktivan. Dakle, prosto reeno, glavne su strane daytonskog sporazuma olako pristale igrati ulogu nedovoljno racionalne rtve jednog mehanizma moi to koristi viesmislicu kao sredstvo svoje potvrde. Umjesto da se vrijeme posveti razgovoru s neposrednim partnerom u sprovedbi mira, glavne su strane posvetile svo svoje vrijeme da se neposredni partner satjera u kut i nekako porazi, a da se inozemni akteri ujedno uvjere da on zasluuje taj poraz. Takva logika je zapravo samoporaavajua, jer, ako ju svi usvojimo, mirovni posrednici e imati osiguran posao sljedeih sto godina, a nai e ivoti biti odloeni na neodreeno vrijeme. Konikt koji generiramo je za inozemne posrednike dobra poslovna ansa. Dokgod daytonske viesmislice nastavljamo koristiti kao sredstvo razdora, izvanjski mirovni posrednici imat e razloga da interveniraju i time za sebe osiguravaju posao, a mi emo izgraditi kulturu ovisnosti o izvanjskim akterima od koje se stoljeima neemo moi osloboditi. U tom kontekstu treba posmatrati i nedavne, inozemne i domae, inicijative da se za Bosnu i Hercegovinu pronau, ili izmisle, novi, adekvatniji modeli. Te su inicijative, iako unaprijed osuene na propast, naile na znaajan odaziv upravo stoga to domae strane jo uvijek smatraju da se poeljni modeli za Bosnu i Hercegovinu mogu nekako izvana nametnuti svima. Umjesto da se razgovara na temelju Daytona, to znai na temelju samog teksta Daytona, pa da se onda pokua pronai za sve prihvatljivo tumaenje onih odredbi koje su viesmislene, taj je tekst unaprijed proglaen manjkavim, a umjesto njega se nudi neki posve novi model koji bi, navodno, mogao osigurati bolje funkcioniranje bosanskohercegovake drave, ili dati pravedniju strukturu za tu dravu. Naalost, ne moemo ostvariti bilo kakav napredak, ako emo krenuti od stavova koji naprosto poriu realnost, a realnost je ta da se Bosna i Hercegovina sastoji od dva entiteta i da se Ustav BiH moe promjeniti samo konsenzusom. Ne vjerujem da e itko moi natjerati predstavnike srpskog naroda da prihvate ustavne amandmane kojim bi se RS proglasila nepostojeom. Moda netko izvana bude spreman primjeniti enormnu silu, ili uloiti ogromnu koliinu novca, da se ukinu entiteti Bosne i Hercegovine; no, to bi znailo otvoriti vrata novom ratu. Stoga, jedino mogue rjeenje se sastoji od prihvaanja daytonske strukture kao fundamentalnog postulata. Unutar te strukture svakako su mogue neke promjene, neki svjei dogovori koji bi samo dali konano tumaenje nekih nedovoljno jasnih, ili nedovoljno usklaenih, odredbi. Primjerice, mogli bismo dati konano tumaenje za raspodjelu ovlasti izmeu centralne razine vlasti i entitetskih vlasti. Mogli bismo takoer pojednostaviti entitete, ili uvesti neke eksibilnije strukture u odnose izmeu entiteta. Mogli bismo, osim toga, ustave i entiteta i drave obogatiti u smislu dodatnih garancija za individualna, i kolektivna, ljudska prava. No, sve to podrazumjeva izravan, iskren i poten dogovor izmeu domaih aktera. Naa e se zrelost mjeriti naom sposobnou da sami doemo do rjeenja prihvatljivih za sve nas. Za to je potreban nov, racionalan odnos prema i daytonskim viesmislicama i prema jeziku kao takvom. Prema daytonskim viesmislicama se moramo moi odnositi kao prema kognitivnoverbalnim zagonetkama koje se mogu rjeiti samo i iskljuivo u mediju jezika. To pak podrazumjeva davanje primata samom jeziku kao fundamentalnom obiljeju ljudske vrste, to nadalje podrazumjeva zbiljsko uivanje u kreaciji jezikom; moda je ovo previsok zahtjev za domae i inozemne politiare; no, ako jeste, onda u ovom svjetu za nas nema nade. Stoga, vratimo se na poetak, tj. zamislimo da je Daytonski sporazum potpisan juer. I zamislimo da moemo uivati u razgovoru sa dojueranjim neprijateljem bez elje da ga prevarimo, smutimo, ili porazimo i ponizimo. Zamislimo da odranje mira predstavlja na minimalni i jedini, no uistinu zajedniki, interes. Onda bismo vjerojatno mogli doi do skupa bitnih zajednikih (politikih) vjerovanja na temelju kojih bi se Daytonski sporazum dorekao i obnovio. Jedino pod tim zamislima e naa djeca imati ansu da ive normalan ljudski ivot. Mi, odrasli, smo tu ansu svakako ve propustili. DRAEN PEHAR, KOLA ZA POLITIKU, FILOZOFIJU, MEUNARODNE ODNOSE I OKOLI (SPIRE), SVEUILITE KEELE, VELIKA BRITANIJA.

STATUS, BROJ 5, STUDENI/PROSINAC 2004.

| 91

(P o s t ) D a y t o n s k a B i H t o ( n e ) b i t r e b a l o p r o m i j e n i t i

Daytonski univerzum: epistemologija i kolektivno ludilo u BiH


injenice danas svakako pokazuju i nikakve integrativne i optimistine iluzije tipa OHR-a koje se prenose ih ne mogu zasjeniti da u Bosni i Hercegovini egzistiraju tri zasebna i odvojena drutva s asimetrinom tendencijom integracije
Eldar Sarajli

AYTONSKI SPORAZUM PREDSTAVLJA KLJUNI historijski momenat u egzistenciji Bosne i Hercegovine. Ovu injenicu, bez obzira na vrijednosne (pred)rasude o samom sporazumu i konzekvencama koje je prouzroio, ne moemo prenebregavati, a da ne zapadnemo u onu vrstu metazikog nihilizma koja negira materijalan historijski fakat. Dayton, mali gradi amerikog srednjeg zapada postao je vrhunska simbolika referenca, kako za milione graana Bosne i Hercegovine, tako i za veliki dio graana susjednih zemalja, a i ire, s obzirom na injenicu da predstavlja svojevrstan presedan meunarodne politike medijacije u koniktu izmeu zemalja. Njegov povijesni znaaj to kako vrijeme prolazi postaje sve jasnije see i dalje od direktnog cilja s kojim je stvoren. Iako namijenjen prvenstveno zaustavljanju sukoba i uspostavljanjem kakvog-takvog institucionalnog i politikog okvira za opstanak zemlje, Dejtonski sporazum uspio je u Bosni i Hercegovini u (historijski) krakom vremenskom periodu (10 godina) stvoriti cijeli univerzum znaenja. Manipuliui odrednicama sporazuma ticale se one ustavnog u(od)reenja, normativa za povratak izbjeglica ili izbornog sistema politiki akteri postdejtonske bosanskohercegovake scene kreirali su specian simboliki okvir ponaanja kolektivni uzus interne socijalizacije ovog drutva u irem smislu.
1

Da li govorili o Daytonu kao skupu lozofskih i antropolokih znaenja; kao matrici i simuliranoj stvarnosti;1 ili kao sloterdijkskoj sferi s funkcijom simbolikog imunosistema, sasvim je jasna injenica da mi ivimo Dayton. Detaljnija introspektiva e, meutim pokazati vrlo lako i da u isto vrijeme Dayton ivi nas, uspostavljajui se epistemoloki, kao lako probavljiva i pragmatina tehno-ideologija, koja se (kao u apokaliptinim futuristikim lmovima) odrodila od prvobitnog tvorca i postala organizam po sebi i za sebe. Iako ovakva perspektiva ima metazian prizvuk, karakteristian kritikom usmjerenju kao neophodnosti interpretacije politikog meta-konstrukta kakav je Daytonski sporazum, materijalna, konkretna eksplikacija strukturnih posljedica politikih (posebno konstitucionalnih) odredbi sasvim je jasno vidljiva i u pojavnom svijetu. S obzirom da je svaka ideologija, strukturno, stvarnost za sebe i da ju je kao takvu, teko uoiti kada se jednom razvije u koherentan sistem i stekne pristalice, ona se kao iskrivljena svijest najjasnije oituje u svom ishoditu u onim epistemolokim obrascima koji kreiraju obrazovni sistem jednog drutva. Ono to slijedi, pokuaj je identiciranja takvog obrasca, kao pojavne manifestacije daytonske ideologije u temeljima jednog drutva.

Metaforu ovog tipa (koliko znam) danas u BiH najjasnije predstavljaju pisanja ali i javni istupi dvojice istaknutih intelektualaca mlae generacije, Nerzuka urka i Asima Mujkia. Njima dugujem ovo zgodno, ali i indikativno poreenje.

92 | MAGAZIN ZA (POLITIKU) KULTURU I DRUTVENA PITANJA

(P o s t ) D a y t o n s k a B i H t o ( n e ) b i t r e b a l o p r o m i j e n i t i

Sluaj Rektor
Imenovanje Hasana Muratovia novim rektorom sarajevskog univerziteta podiglo je stanovitu prainu, kako u studentskim, tako i u medijskim i drugim javnim krugovima u BiH. Utrka za rektora najveeg univerziteta u Bosni i Hercegovini, koja se u nalu svela na dr. Muratovia i dr. Lamiju Tanovi, dobila je kroz tu (polu)javnu polemiku obrise sudara dvaju antipoda u drutvenom ivotu BiH: politike i nauke. Naime, dok se profesionalna karijera Hasana Muratovia u posljednje vrijeme uglavnom vee za znaajan politiki angaman u upravnim strukturama, putem matine SDA (iako se i sam Muratovi svojevremeno aktivnije bavio naukom, uz profesuru na dva fakulteta u Sarajevu) curriculum vitae Lamije Tanovi krase respektabilne naune, diplomatske i druge istaknute reference. injenica da je upravo Muratovi, sa znaajnim politikim balastom iza sebe izabran za rektora Univerziteta u Sarajevu, naspram Tanovike, iji su meunarodni znanstveni ugled i impresivna bibliograja vie mogli posluiti kao kruna akademskih referenci za poziciju jednog rektora, otvorila je neka kljuna, moemo rei i strukturna pitanja funkcionisanja bosanskohercegovakog, ali i svakog savremenog drutva uope. Pozicija univerzitetskog obrazovanja u jednom drutvu prilino jasno ocrtava njegove politike i kulturoloke koordinate, tako da nam analiza simbolike pozadine ovog sluaja moe dosta toga rei o nainu ivljenja daytonskoga ivota Bosne i Hercegovine. Isto tako, sama injenica da je pomenuti sluaj u javnosti (jednog dijela BiH) odjeknuo prilinom estinom, mobilizirajui odreeni dio javnosti i njenih eksponenata, olienih u rijetkom broju analitiki i kritiki nastrojenih novinara, daje naznaku da se ovaj dio obrazovnog sektora uope smatra veoma znaajnim, u jednom, kako e se pokazati, strogo odreenom smislu. Kao paradoks moe zvuati i fakat da je sistem visokog obrazovanja kao cjelina u BiH i dalje nedenisan, to ne umanjuje njegov kolektivni znaaj, ve ga kao takvog i dalje odrava u statusu quo, i ini okosnicom paralize bh. drutva i demokracije.

na ispraznu pseudoverikacijsku funkciju drutvene vertikale i sluei kao socijalni prostor simulirane regrutacije velikoj sloja mladih ljudi. Bosanskohercegovaki univerziteti su danas krcati studentima bez stvarne vizije znanja kao takvog i njegove drutvene agenture u slubi duhovnog i drugog razvoja; znanje se usvaja mehaniki, biva shvaeno kao nuno zlo u procesu individualnog uspona na ljestvici materijalnog blagostanja i (mikro)socijalnog ugleda. Bosanskohercegovako drutvo dananjice kako proizlazi iz spomenute polemike i kontroverze oko izbora elnog ovjeka Univerziteta u Sarajevu isto tako egzistira i na stanovitim oprenostima. Osim svakodnevne dijalektike (trijalektike) koja se izraava uglavnom putem nacionalnih, i neto manje ostalih politikih suprotstavljanja, kolokvijalna dihotomija na osovini nauka politika se ini prilino oitom. To upravo potvruje intenzitet ire javne kritike izbora politikog umjesto naunog rektora, od strane grupe novinara i javnih djelatnika, to je tumaeno politikom moi i utjecajem stranakih stuktura unutar sistema univerziteta, naspram znanstvene pragmatike i svojevrsnog gender balansa po kojem bi izbor enskog rektora sa znaajnim biografskim pretpostavkama pokazivao stanovitu demokratinost sarajevskog univerziteta i njegovu vrstu orijentiranost ka nauci. Ova kritika ne iznenauje. Pokazuje logiku masovnog razmiljanja koje se protivi apsolutnoj politizaciji kao kako ga ova svijest posmatra dominantnom drutvenom procesu u BiH, ije zakonitosti utiu na skoro svaki aspekt ivota u zemlji, pa i na univerzitet.2 Zaista, sva praina oko, u normalnim vremenima rutinske demokratske vjebe izbora univerzitetskog rektora jo jednom je potvrdila nemilosrdnu podreenost civilnog dijela drutva politikim strukturama s vrha . No, analizira li se cijela situacija s pozicija moi, ideologije i uloge nauke u politikom obrazovanju jednog drutva, nalije sarajevskog Sluaja Rektor dobija neto drugaije obrise. Nauka i politika su u svim drutvima vrsto isprepletene. Sama politika je nauka, kako disciplinski, u okviru drutvenih znanosti, tako i epistemoloki, kao odreeno znanje o odreenoj drutvenoj stvarnosti. Politika jednog drutva se bitno uspostavlja epistemoloki: dakle, kao ideologija. (Vlaisavljevi, 2000.) Nauka od politike pravi ideologiju, a politika od nauke orue vlastitog legitimiteta; ovaj obrazac i vie je nego vidljiv u Bosni i Hercegovini. U vrijeme socijalizma, sistem znanosti, kako je to slikovito opisao Ugo Vlaisavljevi, uivao je najvii politiki ugled, interpretirajui politiku stvarnost kao nauno dostignue par excellence.

Nauka, mo i ideologija: Homo Politicus Universitas Studiorum?


Prije svake analize bh. drutva u kontekstu nauke, obrazovanja i sistemskog ureenja ove oblasti, valja imati na umu i stvarni status znanja u ovom drutvu. injenice pokazuju da je znanje kao svojevrsni kumulus jednog drutvenog bivstvovanja, u BiH u irem smislu izgubilo svoju aktivistiku i drutveno-mobilizatorsku dimenziju, svodei se u najveoj mjeri
2

Iako politizacija, u izvornom obliku kako od samog Aristotela, tako i recimo od jednog Manheima koji ju je opisao kao djelovanje u okviru iracionalnog manevarskog prostora ili Hana Arent kao natalnost predstavlja pozitivnu drutvenu silu za racionalno i pravedno ureenje kolektivnog bivstvovanja, neuspjesi koje je (pogrena) politika u posljednjih 13 godina u BiH uinila i na taj nain zagorala ivote miliona, ovu ljudsku djelatnost su u velikoj mjeri degradirali i osjenili tamnim tonovima zla i nevolje. Ovo naravno, kod velikog djela politiki/politoloki neupuenih individua (K. Manheim, Ideologija i Utopija, Beograd, 1968.; Agne Heler Hana Arent o tradiciji i novim poecima, u Daa Duhaek & Obrad Savi Zatoenici zla: zavetanje Hane Arent, Beograd, 2002.; i Hana Arent Izvori totalitarizma, Beograd, 1998.
STATUS, BROJ 5, STUDENI/PROSINAC 2004.

| 93

(P o s t ) D a y t o n s k a B i H t o ( n e ) b i t r e b a l o p r o m i j e n i t i Nakon kraha socijalizma tu ulogu preuzela je nova popularna ideologija: nacionalizam. Danas je sasvim jasno da vladajue strukture uglavnom nacionalne i nacionalistike provenijencije, u svojim rukama dre korijene naunog establishmenta. Pod izravnim politikim uticajem se danas u BiH to je i empirijski dokazivo nalazi najvei dio univerziteta. Dekani, profesori i ostali kadar nerijetko su aktivni lanovi nekih (preteno vodeih) politikih stranaka, istovremeno obnaajui univerzitetske i aktivne politike funkcije u strukturama drave ili jednog od entiteta. Politiki uticaj na nauku proizvodi mo, racionalnu legitimaciju za odreenu politiku, ali i, to je najgore, indoktrinirane studente. Radi se, naravno, i o odreenom naslijeu prologa sistema, u kojem su politika stvarnost i teorija kao stvarnost koja se tek treba ostvariti bile uslovljene jedna drugom, i u kojem je svako odstupanje od ovog principa bivalo tumaeno kao ideoloka hereza, lozofsko zastranjivanje od vladajue ideologije socijalizma. Struktura ovog odnosa, meutim zadrala se i do danas. Iako je znanje kao takvo zanemareno jednim dijelom zbog prodora hipermodernizirane prakse tehnicizma i pozitivnog pragmatizma, kao posljedica globalizacije i umetanja zapadnih ekonomskih i politikih vrijednosti koje naglasak stavljaju na upotrebljivosti svakog znanja instrumentalizacija znanja, kolektivne percepcije i shvatanja biva i dalje odrana, drugim dijelom upravo zbog ovog odnosa upotrebljivosti i korisnosti odreenog znanja za uspostavljanje odreenog politikog ili ideolokog projekta (odreene stvarnosti), ali i zbog stanovite metazike reeksije postojee (etnike) politike u sferama naunih istina. Dokaz za ovu tvrdnju moemo sasvim lako pronai u injenicama koje pokazuju koji je znaaj (nakon 1992. godine) dat drutvenim znanostima poput historije, nacionalih jezika, sociologije...itd. iz kojih je isisana kritika dimenzija i u koje je usaen pozitivan pristup spram interpretirane socijalne prakse. Sasvim je jasno, naravno, da je ovdje dobrim dijelom rije i o pitanju legitimiteta, njegovim uspostavljanjem, kao i odravanjem statusa quo kao eljene egzistencije Bosne i Hercegovine. Klasina etnoloka postavka ranih istraivanja u ovoj oblasti koja su se fokusirala uglavnom na (etno)graju, tj. biljeenje kulturolokih proizvoda naroda, bez odreenog fenomenolokog pristupa koji bi kritiki, to znai strukturno, historijski, politiki i ideoloki istraivao i interpretirao duhovne produkte razliitih naroda (ukljuujui i vlastiti) bila je koristan alat za dubinsko kopanje po vlastitoj povijesti i usaivanje izmiljenih tradicija u takozva3

ni nacionalni kod bh. etnikih zajednica (Hobsbawm, 2000.; Bauzinger, 1999.).

Nacionalni univerziteti
Fenomen nacionalnih univerziteta je danas bitno obiljeje (post)daytonske Bosne i Hercegovine. Kao direktna posljedica ratnih osvajanja, politiki i drutveno odvojenih teritorija, stvorila su se tri razliita, i u odreenoj mjeri meusobno suprotstavljena obrazovna sistema. Iako je ovaj proces, ustvari zapoeo mnogo ranije, posebno u okviru srpske nacionalne zajednice koja je, za razliku od ostale dvije u Bosni i Hercegovini imala kudikamo razvijeniju nacionalnu svijest, potpomognutu sveobuhvatnom mitoloko-historijskom tradicijom3, ni ostale dvije zajednice nisu ostale imune na izazov znanstvene instrumentalizacije s ciljem legitimiranja vlastitih tenji na uspostavu nacije-drave u ili van okvira postojee Bosne i Hercegovine. U prvom redu, stvoreni su geografski, a potom (ili na osnovu njih) historijski, zatim jeziki, etnoloki i politiki okviri grupnog bivstvovanja. U okviru njih, na teritorijama pod epistemolokom kontrolom triju nacionalnih ideologija kreirali su se zatim odvojeni obrazovni sistemi, to je predstavljalo jedan od prvih koraka legitimacije: hrvatsko obrazovanje u BiH predstavljalo je repliku znanstvenog diskursa koji je diktiran putem HDZa iz Zagreba, srpsko, (uglavnom) putem SDS-a, uz strategiju Beograda a bonjako iz esdeaovskih struktura Sarajeva koje su si postavile najtei zadatak: stvoriti naciju Bonjaka iz ratrkane zajednice nekadanjih Muslimana naroda bez trunke dravotvornog iskustva. Zadatak je predstavljao sveobuhvatan i sistematski pristup pisanja odvojenih i esto suprotstavljenih historija, kreiranja nove vrste miljenja rastavljene (i po nekima nepostojee) stvarnosti drutvenog bitka BiH. Poseban uspjeh u tom procesu postigle su srpske i hrvatske intelektualne elite, koje su kod bosanskohercegovakih Srba i Hrvata uspjele stvoriti osjeaj maehinske i sintetike egzistencije Bosne i Hercegovine kao administrativnog i geografskog okvira njihovog kolektivnog postojanja. Reinterpretacijom historije kreirano je shvaanje BiH kao upravne ad hoc domovine, ija meunarodna i postmodernistika uvstva predstavljaju privremen i nametnut okvir s kratkoronom valjanou. S duge strane, bonjake elite, rastrojene izmeu partikularnih i integrativnih tendencija su kod pripadnika ovog naroda uspjele stvo-

Zanimljiva, u nekom antropolokom smislu i egzotina, injenica koja pokazuje i potvruje razvijeniju srpsku nacionalnu svijest u BiH koja je kreirana upravo putem obrazovanja jeste i fakat da su, prije 1992. godine u (najee) ruralnim dijelovima Bosne (i Hercegovine) bili esti sluajevi i primjeri uitelja osnovnih kola iz Srbije koji su predavali u krajevima s etniki bonjakim ili hrvatskim stanovnitvom. Na umu imam primjer teanjskoga kraja, u kojem postoje cijela sela koja i danas govore ekavicom kao posljedicom fakta da su uitelji u ovim selima bili Srbijanci i Crnogorci. Iako je ovaj zakljuak zasnovan prvenstveno na linom uvidu i iskustvu u posljednjih nekoliko godina, i da je na taj nai dosta paualan i nepotvren, mislim da nee nepoznato zvuati openitiji zakljuak da se radilo o svjesnoj, racionalnoj i donekle imperijalnoj obrazovnoj politici s ciljem uitavanja odreenih drutvenih vrijednosti jedne u perceptivne mehanizme druge zajednice, zarad prikrivenih ideolokih (nacionalnih) ciljeva. Ovo ne predstavlja novost u meunacionalnim odnosima u svijetu; slina praksa primjenjivana na razliitim meridijanima i pri razliitim historijskim uvjetima, no zajednike karakteristike mogu biti vidljive u skoro svakom od takvih primjera. O slinim stvarima je najbolje pisao Edward Said, tako da referenca na njegov opus moe naznaiti postavke koje se ovdje iskazuju (E. Said, Orijentalizam, Beograd 2000.; Kultura i imperijalizam 2002.), kao i sjajno i popularno djelo Erica Hobsbawma i Terenca Rangera Izmiljanje tradcije, Beograd 2002.

94 | MAGAZIN ZA (POLITIKU) KULTURU I DRUTVENA PITANJA

(P o s t ) D a y t o n s k a B i H t o ( n e ) b i t r e b a l o p r o m i j e n i t i riti osjeaj ushita novostvorene nacije (s dravom) ali i kljune zbunjenosti vis vis poloaja te nacije u odnosu na (zajedniku) dravu i ostala dva naroda u BiH. Proces je bio praen i podran od strane irih struktura u sva tri (odvojena) drutva u BiH. Pod platom nacionalne samobitnosti i ouvanja etnonacionalnog blaga uspostavile su se se totalne ideologije kao zasebni socioloki sistemi saznanja o sebi i drugome, ije bitno obiljeje biva slava vlastitog, i nezainteresiranost i (u manjoj mjeri) negiranje tueg drutvenog identiteta. injenice danas svakako pokazuju i nikakve integrativne i optimistine iluzije tipa OHR-a koje se prenose ih ne mogu zasjeniti da u Bosni i Hercegovini egzistiraju tri zasebna i odvojena drutva s asimetrinom tendencijom integracije. Upravo zbog kljunog epistemolokog nesporazuma koji traje u kontinuitetu od poetka devedesetih godina do danas, male su anse za uspostavljanje i minimalne simetrinosti kao garanta stvarne funkcionalnosti i napretka jedinstvenog domovinskog/dravnog okvira. Uitavanje novog vrijednosnog sistema u obrazovni diskurs, ve desetak godina se, to je sasvim jasno deava pod patronatom triju nacionalnih ideologija i nacionalnih politikih stranaka kao njihovih direktnih eksponenata. Novo itanje povijesti, knjievnosti, jezika i sociologije, nakon 1992. godine isto tako ima bitno obiljeje romantiarskog zanosa kakav je krasio devetnaestovijekovne momente nacionalnog uzdizanja i kolektivne samospoznaje vlastite posebnosti. Istina, nacionalizam, u odnosu na socijalizam gaji istaknutu premodernu dimenziju, uglavnom zasnovanu na emocijama, vjeri i svojevrsnim biolokim odrednicama, dok je potonji, kako je ranije reeno, sebe shvatao kao posebno dostignue ljudskog socijalnog uma. Upravo u ovom kontekstu treba shvatati i nastojanja nacionalnih ideologija da se inltriraju u sistem znanosti, ime bi se nauno opravdale , institucionalizirale i premjestile u empirijsko-razumske okvire, vre zasnivajui svoj drutveni legitimitet i politiku mo na osnovama znanstvenog racionalizma. Ova modernizacija nacionalizma na osnovama znanosti odvija se putem obrazovnog sistema, dakle preko studentske populacije kao potencijalnog rezervoara politikih i drutvenih vrijednosti buduih elita, trajno oblikujui njihova shvatanja i ukopavajui na taj nain bh. drutvo u zacementirane grupne odnose s minimumom meusobne eksibilnosti i svijesti o zajednikoj politikoj sudbini. Ono to se deava predstavlja svojevrstan proces racionalizacije nacionalizma kao socijalnog mehanizma putem kojeg se gnoseoloki produkti jedne od ideologija (sasvim sigurno najdominantnije u 20. stoljeu) uspostavljaju kao vrijednosni kanali kolektivne epistemologije. Znanost kao ultima ratio savremenog drutva s dovoljno legitimiteta da stvara vrijednosti i utvruje zakonitosti meu pojavama, bila je medijem stvaranja i odravanja dinaminosti raznih ideologija ve par stoljea. Upravo u kontekstu shvatanja nedozrelosti balkanskih drutava i primjene devetnaestovijekovnih procesa u 20. i 21. stoljeu, gurira i postavka donekle anahrone i organske povezanosti sistema znanstvene zajednice jednog drutva sa kolektivnim politikim obmanama, ideologijama u funkcionalnom smislu njihove odredbe. Sluaj rektora sarajevskog univerziteta dakle, samo je naznaka ve utvrenog odnosa na relaciji nauka mo u bh. drutvu. Iako Muratovi, do sada, nije eksplicitno izrazio bilo kakve nacionalistike emocije, njegova pozicija unutar vodee bonjake nacionalne stranke sama za sebe govori dovoljno. Otvorena penetracija vrhunskog stranakog kadra u sami vrh Univerziteta u Sarajevu, primjeena je i kritikovana, dobrim dijelom i zbog injenice da je image ove visokoobrazovne institucije do sada odolijevao otvorenoj nacionalistiko-politikoj inltraciji odreenih bonjakih struktura moi koje su teile vlastitoj drutvenoj legitimaciji putem etabliranog znanstvenog sistema. Ipak, sistem visokog obrazovanja u zemlji ne moemo posmatrati samo kroz prizmu pojedinanog sluaja. Iako je egzemplaran i predstavlja uzorak funkcioniranja specinih drutvenih odnosa, reforma visoko-obrazovnog sektora zahtijeva cjelovit uvid i sistematiziran pristup utvrivanju savremenih, evropskih standarda drutvene epistemologije. Upravo tu, situacija se pokazuje kao katastrofalna. Ni status ostalih univerziteta (poglavito onih u Republici Srpskoj i u dijelovima FBiH s veinskim hrvatskim stanovnitvom) ne biljei ni najmanju naznaku pretpostavljene autonomije u odnosu na dominantne politike ideologije u tim dijelovima BiH. ak tavie, posveena nacionalna ideja predstavlja konstituens skoro svakog znanja koje se emituje iz ovih epistemolokih utvrda . Svaki od tri obrazovna sistema u BiH, kako danas izgleda ivi u zasebnoj Platonovoj peini, vjerujui jedino u svoju ispravnost, i gledajui na sjenke ona druga dva kao na ideologijama iskrivljene sisteme kolektivnog saznavanja. Inltracija nacionalizma u ire kulturne postavke bh. drutva funkcionira kao stanoviti perpetuum mobile i upravo zbog toga ovo treba posmatrati kao kljuni problem bosanskohercegovakog drutva, od ijeg rjeavanja e ovisiti budunost ove zemlje. ak tavie, iskazati sud da je budunost BiH prvenstveno epistemoloko pitanje ini se prikladnim, kako u kontekstu ove rasprave, tako i u kontekstu primjera iz iskustva koje navodimo. Ve smo opisali veze znanstvenih diskursa i njihovih artikulanata u BiH, s nosiocima politike moi, kapitala i sve-drutvenog utjecaja u okvirima ovog drutva. Perpetuacija ideologije jedne vrste kroz drutvene tokove odvija se putem kanala koje formulie obrazovni sistem, stvarajui vrijednosnu matricu i oblikujui receptivne mehanizme, prije svega intelektualnih elita i njihovih krugova uticaja, kao i irokih masa koje, esto nekritiki slijede utabane staze politike aksiologije. Takav drutveni poredak, koji se u sluaju Bosne i Hercegovine stvorio u vakuumu koji je nastao kao posljedica kraha jednog meta-sistema poput socijalizma, razarajueg rata i etnikih antagonizama
STATUS, BROJ 5, STUDENI/PROSINAC 2004.

| 95

(P o s t ) D a y t o n s k a B i H t o ( n e ) b i t r e b a l o p r o m i j e n i t i koji su usisali sav bezvazduni prostor i stvorili iluziju socijalne koherencije, omoguio je ideologiji (nacionalizma) da se etablira u samo ishodite drutvene epistemologije: sistem (visokog) obrazovanja. Univerzitetska edukacija je u tom trenutku preusmjerila racionalni poredak svog predratnog znanstvenog legitimiranja drutva (putem drutvenih, i posebno politikih znanosti Vlaisavljevi, 2000.) iz sistema socijalizma u nacionalistiki postmodernizam koji je relativizirao sve osim vlastitog vrijednosnog polazita. Na taj nain, posebni oblici drutvenog saznanja bivaju usaivani generacijama studenata, (svjesno) zaboravljajui razviti njihov kriticizam spram savremenih drutvenih konstrukata, stvarajui tako simplicirane osjeaje ove kritine grupacije u bh. drutvu: s jedne strane utopljenost u okeanski osjeaj vlastite nacije i etniki ar koju on emituje; i s druge inertnost koja pokazuje svu zbunjenost, poremeaj drutvenih vrijednosti i sveopu letargiju koja se jasno manifestuje prilikom svakih izbora.4 oko pitanja dananjice, odnosno sutranjice? Iako je historija kao nauka, prva linija na udaru ideologija na vlasti, ni ostali aspekti obrazovanja nisu operisani od ove partikularizacije kolektivnog saznanja. Samo obrazovanje se sakralizira, mitologizira i slavi kao etniki stub zvaninih politika. Neki fakulteti ak imaju i svoje krsne slave, kole se nazivaju po raznim svetim imenima (iako su svjetovne, a ne teoloke) ili ak i po nazivima samih nacija, to odailje samo jednu poruku: u njima stanuje ideologija. Sistem u kojem je totalna ideologija shvaena u odreenom instrumentalnom smislu, u kojem nacionalno-politike elite manipuliu cjelokupnim sistemom kolektivne percepcije i odnosa spram Drugog, nema samo karakteristike ovog obrasca, protumaenog stanovitom teorijom interesa (Geertz, 1998.) koja potvruje ovaj instrumentalni odnos izmeu ideologije kao kulture i politike elite, ve i u dobroj mjeri gaji relacije koje proizlaze i iz napetosti u kulturi, koja po odreenom frommovskom principu, ublaava nelagodnost koja proizlazi iz (neeljene) slobode pojedinca (Fromm, 1978.). U tom smislu, stanje daytonske Bosne i Hercegovine u oblasti visokog obrazovanja koje opisujemo, svakako se iskazuje kao simbioza epistemoloke zloupotrebe politikih elita i odreene kulture nacionalizma koja se usadila u drutvo kao simboliki okvir grupne (esto i individualne) interakcije. Putem visokog obrazovanja i opisanog procesa perpetuacije kljune take politikog sazrijevanja intelektualnih elita koje kasnije tvore institucionalne i politike okvire te iste kolektivne epistemologije u etiku jednog drutva kao njegovo kulturoloko Nad-Ja, ubrizgana je premoderna ideja organske etnike zajednice koja se nastoji racionalizirati i na taj nain legitimirati za daljnji politiki razvoj. Ublaavajui frojdovsku nelagodu u kulturi i njoj imanentan strah od krivice grijehova vlastitoga Ja (u ovom sluaju vlastite etno-nacionalne zajednice) naspram glasa savjesti, dolazi do niveliranja odnosa Ja i Nad-Ja, kao dijalektikog principa ljudske psihe koji omoguava autokritiku putem transkripcije egoistinih vrijednosti u objektivni kulturoloki (Nad-Ja) okvir vlastite zajednice kao organizma. To znai da je princip grupne partikularnosti, kao imanencija ne-slobode i straha od univerzalnosti koja implicira veu odgovornost pojedinca, izmjeten u meta-okvir savjesti konanog arbitra iznad kojeg ne postoje atributi kritikog preispitivanja. Iako je historijska specinost stvaranja i razvoja junoslovenskih nacija/nacionalizama u dobrom dijelu odgovorna za specine politike i drutvene proizvode kojima se danas tako ustro bavimo debata o svrsishodnosti Daytona i buktinji nacionalizma koju je legitimirao sve je intenzivnija u cijelom procesu koji generirao epistemologiju ludila i savren krug ko-

Ideoloki biotop
Primjer jednog drugog bh. univerziteta Sveuilita u Mostaru i javnih istupa nekih njegovih profesora, takoer potvruje ranije iznesenu tezu. Izjava imuna Muse, dekana Pedagokog fakulteta, koju je dao Dnevnom listu, (2. 6. 2004.) u kojoj kae da je osnovna svrha postojanja ove obrazovne institucije upravo izgraivanje hrvatske samobitnosti a ne, to bi bilo logino, obrazovanje buduih obrazovatelja u duhu istine, znanosti i prosvjeenosti, dovoljno govori o tome koliko je znanost u bh. drutvu izgubila kompas. Ovaj sluaj (kao svojevrsna epistemologija epistemologije) razotkriva sav paradoks u kojem se, kao u iskrivljenoj svijesti, nalazi dananje visoko obrazovanje u BiH, vrei funkciju moderniziranja jednog predmodernog principa, odnosno pravdajui razumom ono to razum ne moe opravdati. Taj iskrivljeni racionalizam se, kao moderna etnotehnologija, putem obrazovanja, kako smo utvrdili, prenosi narednim generacijama, usaujui u njih partikularno (iskljuivo etniko) shvatanje Bosne i Hercegovine i odreujui njihov budui intelektualni, politiki i drutveni odnos prema onom Drugom u BiH. Ovo je najvidljivije u izuavanjima historije, koja se kao, magistra vitae stavila u slubu strukturnog polazita svakog meunacionalnog odnosa. Ukoliko je ono, danas u BiH radikalno suprotstavljeno kada je rije o kljunim interpretativnim takama bosanskohercegovake prolosti, stvarna funkcionalnost drutva teko da e biti ostvariva i u budunosti. Ukoliko ne postoji znanstveni konsensuz (stvarni i jedini legitimitant validnosti jedne teorije u drutvenim znanostima) oko kljunih pitanja zajednike prolosti bh. naroda, kako moemo oekivati konsenzus
4

Nedavno istraivanje kod populacije mladih u RS o tome koju osobu smatraju najznaajnijom u povijesti Balkana, donekle potvruje tezu o vrijednosnoj dezorijentiranosti i ideolokoj toksikaciji ove populacije. Naime, prema ovom istraivanju mladi u Republici Srpskoj favoriziraju tri povijesne linosti: 1) Josipa Broza Tita, 2) Radovana Karadia i 3) Drau Mihajlovia. Distorzija povijesnog tumaenja, uzrokovana inltracijom nacionalistike ideologije u sistem obrazovanja, uzrok je stanja u kojem se tri povijesne linosti i (dijametralno) razliite vrijednosti koje one (dvije naspram jedne) predstavljaju mogu nai u malom razmaku na skali vrijednosnog sistema. Isto tako, injenica da sve tri osobe prati stanoviti mitoloki aureol kao nain historijskog prenoenja pokazuje da je prisutan poremeaj vrijednosti i epistemologije koja se nalazi u njegovom ishoditu. (Nezavisne Novine, 3. 12. 2004.)

96 | MAGAZIN ZA (POLITIKU) KULTURU I DRUTVENA PITANJA

(P o s t ) D a y t o n s k a B i H t o ( n e ) b i t r e b a l o p r o m i j e n i t i jim ideologija ivi nae kolektivne ivote ne smijemo zanemariti ulogu meunarodne zajednice. U dijelu u kojem je odgovorna za (poslije)ratne dravotvorne aranmane koji su, po recepturi institucionalizacije etninosti (Bieber, 2003.) uspostavili i legitimirali jedan oblik teritorijalizacije (balkanizacije), meunarodna zajednica u BiH najveim dijelom OHR kao njeno operativno-politiko krilo doprinijela je modiciranju cjelokupnog drutva u skladu s principom partikularizacije kao totalnog procesa. Ne pokuavajui prigovoriti konsocijalnom pristupu (Lijphart) rjeavanja politikih problema drutava poput Bosne i Hercegovine, koji na odreeni nain pokuava uspostaviti funkcionalnu ravnoteu podijeljenog drutva putem etiri specina mehanizma5 priznavajui njegovu politiku segmentarnost, kritika ove vrste ustvari nastoji dekonstruirati onu politiku pragmatiku koja je rezultirala interesnom uskogrudou meunarodne zajednice i prenebregnula injenicu reeksije ovakvog institucionalnog ureenja na ostale (civilne) strukture drutva, kao to je obrazovanje. Tom reeksijom se institucionalizacija etninosti, kao princip legitimacije nasilnog stjecanja suvereniteta i kolektivnog znanja nametnula kao apsolutno, a ne prijelazno rjeenje duboko podijeljenog bosanskohercegovakog drutva. Dakle, Daytonski (sporazum) ustav za Bosnu i Hercegovinu, kao etnika institucija par exellence i sublimacija svih kolektivnih predrasuda u ovoj zemlji silikonski je umetak institucionalizma u etniku epistemologiju i palanaki mentalitet prostora u kojem ivimo. Ovo ustvari znai da je nacionalizam kako dominantna tako i idealna drutvena vrijednost u BiH. Iako njegovom odranju doprinose razliiti, kako unutranji tako i spoljni faktori, kljuna uporina taka ove ideologije je upravo sistem obrazovanja i drutvena epistemologija koju on stvara. To znai isto tako i da je simbolika kultura kojom opimo dominantno ideoloki obojena, i da je proizvod ranije opisane simbioze. Ovome svjedoi i njegovanje stanovite festivalske kulture u Bosni i Hercegovini koja se lako moe instrumentalizirati i staviti u korist bilo koje ideologije kao i propadanje istinskih kulturolokih vrijednosti, poput dejtonskoj nedoreenosti preputenih institucija muzeja, biblioteka, teatra i slinih institucija. Iako pitanje univerziteta i visokog obrazovanja zahtijeva sistemske odgovore, drutvene i politike prirode koje trebaju poduzeti zdrave politike snage u BiH (ako uope i postoje takvi simptomatino je da je dr. Muratovi prve dane svog rektorisanja proveo u popularnoj debati o novom pseudoustroju BiH, a ne u isticanju kljunih problema sarajevskog univerziteta), sva ova problematika namee i jedno, zaista bitno pitanje kojim smo se ovdje i pokuali baviti. Naime, ako je svrha ovjekovog drutvenog obrazovanja razumijevanje sebe i okoline, sebe putem okoline i okoline putem sebe samog, pomou sistematiziranog i objektivnog mehanizma koji se zove nauka, zato se ovo naslijee zatvara u uske okvire kolektivnog bivstvovanja, kao to je naci5

ja? Pod pretpostavkom da je ova pogubnost i (u krajnjoj liniji) organienost, nedopustiva u globalnom dobu vidljiva i prepoznata od strane kljunih decision-makera u BiH (mislim prvenstveno na meunarodnu zajednicu), zato se onda napori, ogromna nansijska sredstva i ulaganja ka revitalizaciji/reintegraciji/ rekonstrukciji/rekoncilijaciji Bosne i Hercegovine uporno koncentriu na ublaavanje posljedica, umjesto uklanjanja uzroka ove iaene egzistencije? Da li su, zaista bosanskohercegovaki (daytonski) univerziteti svojevrsni zatvori odgojne institucije grupnih identiteta, ija svrha nije znanje po sebi, ve usaivanje ispravnog znanja kao politike ideologije generacijama koje dolaze? injenice, koje bi se, kako je ranije reeno, vrlo lako mogle i empirijski dokazati, naalost, pokazuju da je tako. Otpori reformama cjelokupnog obrazovnog sektora ukazuju upravo na bastionski karakter ideolokog obrazovanja u BiH, kao (in)direktne posljedice felerinosti rjeenja donijetih iz Daytona. Kontinuirani neuspjeh usvajanja Zakona o visokom obrazovanju, koji bi, barem nominalno, postavio solidne temelje za racionalniju dekonstrukciju univerzitetske naune i socijalne tromosti, upravo svjedoi o injenici da je ono etniko, nacionalno i stranako (predstavljeno jezikom i politikom nadlenou) u potpunosti nadreeno obrazovnom, prosvjetiteljskom i razvojnom potencijalu i perspektivi bh. drutva u cijelosti. Skamenjeni interesi nacionalistikih (ideolokih) elita uzurpirali su proces dugoronog drutvenog odgoja i protegli svoje prste u kolske i univerzitetske klupe, ime doprinose beskonanoj perpetuaciji etno-nacionalnih antagonizama, mrnji i nerazumijevanja triju nacionalnih skupina u BiH. Univerziteti, skoro i 15 godina nakon kraha komunizma, studente i dalje ue ideologiji, a ne znanju takvom. Njegujui nekritiki, legitimistiki i suanjski karakter budue inteligencije, trenutne obrazovne politike u Bosni i Hercegovini konstantno ulau u tromost, neslobodu i ovisnost o vanjskom autoritetu (makar i sama ideja Nacije predstavljala taj poizvanjeni autoritet) kada su u pitanju politiki procesi u zemlji. Dananje nacionalne/intelektualne elite u svim bh. nacionalnim zajednicama samo nastavljaju praksu zaaravanja nauke u okvire primordijalnih uvstava6 i ideolokih konstrukcija s poetka vijeka, uporno tvrdei da je sloboda ostvarena i da je individualizam, u svom pozitivnom znaenju, temelj politike kulture. No, fakti nam svakodnevno i uporno govore da je sloboda partikularno shvaen obrazac, stvoren zarad dostizanja grupne razlike umjesto univerzalnog karaktera ljudske egzistencije. Ako je zaista tako, ta se onda u posljednjih sto godina uope i promijenilo? ELDAR SARAJLI (DOBOJ, 1978.), ZAVRIO FAKULTET POLITIKIH NAUKA U SARAJEVU, GDJE I DANAS POHAA POSTDIPLOMSKI STUDIJ IZ OBLASTI POLITOLOGIJE. BAVI SE NOVINARSTVOM I RADI U UNDP-u.

Tj. iroke koalicije, prava manjina na veto, proporcionalnu zastupljenost i segmentarnu autonomiju; Florian Bieber, Institucionalizacija etninosti: postignua i neuspjesi nakon ratova u Bosni i Hercegovini, na Kosovu i u Makedoniji, Meunarodni forum Bosna, 2003. 6 Cliord Geertz, Tumaenje kultura, Beograd, 1998.
STATUS, BROJ 5, STUDENI/PROSINAC 2004.

| 97

(P o s t ) D a y t o n s k a B i H t o ( n e ) b i t r e b a l o p r o m i j e n i t i

Dayton izmeu slova i duha


Ustavni sud BiH usvojio je ustavne promjene u BiH i uspostavljanje multietnikih entiteta preglasavanjem lanova Suda iz meunarodne zajednice. Po dva Srbina i Hrvata glasala su protiv ustavnih promjena i uvoenja konstitutivnosti svih naroda u entitetima, ali su one usvojene glasovima dva Bonjaka i tri meunarodna predstavnika
Milo olaja

ESETOGODINJICA OPTEG OKVIRNOG SPORAZUMA za mir u Bosni i Hercegovini potpisanog u Parizu 14. decembra 1995. godine je za nekoliko mjeseci. Sporazum je mnogo poznatiji po argonskom nazivu Dejtonski mirovni sporazum (The Dayton Peace Accord ili The Dayton Peace Agreemant) DPA, jer su svi sutinski prilozi, odnosno sva rjeenja usvojeni u amerikoj vojnoj bazi Dayton u dravi Ohajo 21. novembra 1995. godine nakon tri pune sedmice pregovaranja izmeu delegacija zaraenih drava i vojski u regionu i velikih sila garantora ostvarivanja mira. Taj dan se uzima kao denitivan kraj rata u Bosni i Hercegovini. Istina, ak i sam naziv sporazuma izaziva ponekad kontroverze. Ako neka od strana eli jae da istakne ameriku ulogu kao vaniju onda ga naziva iskljuivo Dejtonskim. Ukoliko, pak, neko eli da umanji ameriki znaaj, a istakne i evropsku ulogu naziva ga dejtonsko-pariski. Jo niko, koliko se moglo vidjeti u medijima, nije iskoristio naziv parisko-dejtonski to znai da razlike postoje samo u shvatanjima o tome da li je vie ili manje ameriki. Ipak, neprikosnovena je istina da je tim Mirovnim sporazumom zaustavljen rat i da je to najvanija injenica i elementarna pretpostavka za izgradnju zone bezbjednosti i stabilnosti, ne samo u Bosni i Hercegovini, nego i u dvije susjedne zemlje Srbijom i Crnom Gorom i Hrvatskom (za koje se esto u zajednici s BiH koristi naziv Daytonlandili Dejtonija), ali i na Jugoistoku Evrope ili Balkanu, kako

ve neko voli da naziva taj Region. Ni jedna kriza na Balkanu ne moe da postoji ni da se posmatra izolovano. Posljedice raspada Jugoslavije trpjela su najvie SR Jugoslavija (Srbija i Crna Gora) i Republika Srpska koje su bile pod ekonomskim sankcijama Ujedinjenih nacija, ali i sve ostale zemlje koje su imale neposrednu tetu zbog gubitka bliskog i razraenog trita, ekonomskih veza i uticaja na smanjenje proizvodnje do promijenjenog reima saobraaja i oteanih komunikacija. Stoga je kraj rata bio od opteg interesa, ne samo balkanskih zemalja, ve i onog to se naziva meunarodna zajednica, a to podrazumijeva SAD, Evropsku uniju i Rusiju. Kraj jedne meunarodne krize predstavljao je olakanje za sve spoljne aktere koji nisu imali direktne posljedice na teritoriju i stanovnitvo, ali su ekonomski, politiki i vojno veoma duboko bili umijeani. Dejtonski mirovni sporazum je meunarodni pravni akt koji obavezuje sve strane potpisnice, ali i sve ostale aktere meunarodne zajednice, da se ponaaju u skladu s njegovim odredbama. Istorija krize u vremenu raspada druge Jugoslavije ila je veoma razliitim tokom. Mirovni sporazuma Dejton-Pariz je peti uspjeli, nakon etiri prijedloga od kojih su po dva odbili muslimanska (danas bonjaka) strana i Republika Srpska. Prvo je Alija Izetbegovi povukao potpis sa mirovnog teksta u Kutiljerovom mirovnom planu 1992. godine uz reenicu rtvovau mir za dravu . Mnogi povlaenje potpisa povezuju s posjetom tadanjeg ambasadora SAD u SFRJ Warrena

98 | MAGAZIN ZA (POLITIKU) KULTURU I DRUTVENA PITANJA

(P o s t ) D a y t o n s k a B i H t o ( n e ) b i t r e b a l o p r o m i j e n i t i Zimmermana Aliji Izetbegoviu u Sarajevu to bi se iz kasnije podrke SAD muslimanskoj Bosni analogijom i moglo zakljuiti. Drugi neuspio je Vens-Ovenov sporazum iz juna 1993. godine kada je Skuptina Republike Srpske prihvatila ustavne principe, ali je odbila teritorijalnu kantonalnu organizaciju. Trei sporazum, Oven-Stoltenbergov iz jeseni 1993. godine koji je pretpostavljao dvije kompaktne teritorije i zajedniko rjeenje kod Brkog odbio je da potpie ponovo Alija Izetbegovi. etvrti plan je bio plan Kontakt grupe iz avgusta 1994. godine koji je Republika Srpska poznatija po tada esto korienim terminima Bosanski Srbi i srpska strana, nakon provedenog referenduma odbila da potpie iako je tada drala prilino veliku teritoriju. Neke nepoznanice jugoslovenske krize iz poetka devedesetih vjerovatno se nikada nee saznati. Bilo je to vrijeme pobjednike euforije Zapada nakon ruenja Berlinskog zida, to je sintagma za kraj hladnog rata. Zemlje istonog bloka, odnosno socijalizma, meu koje je spadala i SFR Jugoslavija proklamovale su tranziciju koja je podrazumijevala opredjeljenje za izgradnju drutva na zapadnim vrijednostima neoliberalne trine ekonomije, viepartijske demokratije, vladavine prava i potovanja zapadnih standarda u ostvarivanju ljudskih prava i sloboda. U zemljama bive Jugoslavije (isto kao na prostoru biveg Sovjetskog saveza i Albanije) vaei model tranzicije bio je upravljani (po deniciji Dahrendorfa)1. To je podrazumijevalo i pojaavanje svih do tada skrivenih nacionalnih i etnikih razlika i napetosti koje su u procesu raspada Jugoslavije odigrale kljunu ulogu. Prestankom postojanja SFRJ kao buffer zone izmeu Istoka i Zapada nestao je i spoljni zid ouvanja takve tvorevine koja je od 1948. godine i razlaza sa Staljinom njegovana od strane razvijenih zemalja Zapada kao vie demokratska iako u istom ideolokom bloku. Raspad je zato predstavljao trostruku tranziciju: iz socijalizma u kapitalizam, tranziciju u nacionalizam i izgradnju nacionalne drave.2 Poetkom devedesetih nakon potpisivanja ugovora iz Maastrichta kojima je Evropska ekonomska zajednica prerasla u Evropsku uniju (EU) s poetnim oblicima zajednike spoljne i odbrambene politike, porasla je elja Evropljana da svoju naraslu ekonomsku mo iskau i kao vojna i politika sila. Ovo je as Evrope, ovo nije as Amerikanaca, rekao je Jacques Poss, ministar inostranih poslova Luxemburga kao predsjedavajuu Evropske zajednica i ef trojne delegacije u Jugoslaviji 29. juna 1991. godine. Tadanjoj
1 2

Evropskoj zajednici poetak krize u Jugoslaviji uinio se prikladnom prilikom da se pokae na djelu.3 Novostvorena EU nije rijeila problem, naprotiv! Umeala su se razna meunarodna tela. Na prvom mestu Evropska zajednica. U Jugoslaviju je 1991. godine poslala trolanu delegaciju koja je, naizgled, uspela da zaustavi krizu u Sloveniji i Hrvatskoj. Taj uspeh im je udario u glavu. Posle toga, ministri Evropske zajednice i Evropske unije nastojali su na svaki nain, bezumno i tato, da se bi pripiu pravo da ree jugoslovenski problem zato to je Jugoslavija evropska drava. Jugoslavija je trebalo da bude prvi trijumfalni uspeh nove zajednike evropske spoljne politike i odbrane. Ludost te mastrihtijanske evroforije pokazala se u pravom svetlu kada je jedna od sila Evrope usvojila sasvim linu politiku prema Federaciji u raspadu, a za njom su krenuli svi ostali.4 Neuspjeh Evrope zavrio je pokuajem uvlaenja Ujedinjenih nacija u igru i angaovanje snaga za odravanje mira. Ipak, u bivoj jugoslovenskoj republici Bosni i Hercegovini izbio je rat izmeu tri nacionalne zajednice od kojih je tokom intenzivnih, svakodnevnih meusobnih borbi svaka ratovala sa svakom. Na prostoru Bosne i Hercegovine proglaena je Republika Bosna i Hercegovina sa sjeditem u Sarajevu koja je u svjetskim medijima dobila oznaku (pro)muslimanske vlade iako je nastojala da odri sliku multietninosti zahvaljujui nekolicini Srba i Hrvata u politikim institucijama, vojsci i medijima. Republika BiH smatrala je cijelu zemlju svojom teritorijom. Hrvati su na prostoru Zapadne Hercegovine proglasili Hrvatsku Republiku HercegBosnu kao nepriznatu dravu sa svim institucijama i obiljejima drave koja nije ni krila ni sporila da je u bliskoj vezi s Republikom Hrvatskom. Srbi u BiH svoje nacionalne interese nastojali su da zatite proglaenjem Srpske Republike Bosne i Hercegovine oktobra 1991. godine u okvirima jo cijele Socijalistike Republika BiH i njenih institucija poput Predsjednitva, Skuptine i Vlade. Ipak 9. januara 1992. godine srpska zajednica je i denitivno proglasila nezavisnost Srpske Republike BiH (od avgusta 1992. godine nosi naziv Republika Srpska).5 Politiku i legitimnu osnovu za proglaenje zajednike drave srpski nacionali lideri crpili su iz plebiscita srpskog naroda u BiH novembra 1991. godine koji se bezuslovno izjasnio za ostajanje u Jugoslaviji odnosno zajednikoj dravi s drugim Srbima. Ista ta zajednica nije podrala ni izala na referendum o nedjeljivoj i nezavisnoj BiH 1. marta 1992. godine nakon ega je i izbio rat na prostoru BiH. Srpska zajednica u institucionalnim

Ralf Dahrendorf, Reections on the Revolution in Europe, Random House, London, 1990., str. 30. Mirjana Kasapovi, Demokrtska tranzicija i politike stranke, Fakultet politikih znanosti, Zagreb, 1996., str. 11 3 Nedovreni mir izvjetaj Meunarodne komisije za Balkan (Leo Tindemans, predsjednik), Hrvatski helsinki odbor za ljudska prava i Pravni centar FOD BiH, Zagreb, Sarajevo, 1997., str. 56. 4 Riard P. Krempton, Balkan posle drugog svetskog rata, Klio, Beograd, 2003., str. 319. 5 Ustav Republike Srpske, Slubeni glasnik Srpske Republike BiH, 1/92.
STATUS, BROJ 5, STUDENI/PROSINAC 2004.

| 99

(P o s t ) D a y t o n s k a B i H t o ( n e ) b i t r e b a l o p r o m i j e n i t i okvirima Republike Srpske postala je pregovaraka strana s ogranienim meunarodno-pravnim subjektivitetom, u poetku subjektivitetom ustanikog pokreta6, kasnije ogranienim pravom pregovaranja kao dravne tvorevine. SAD su u poetku jugoslovenske krize nastojale da odre stav o potrebi ouvanja zajednike jugoslovenske drave. Tokom rasplamsavanja krize one su dugo stajale po strani, praktino sve do priznavanja nezavisnost Slovenije i Hrvatske od strane Njemake i Vatikana, da bi prve priznale nezavisnu BiH i tako je praktino u potpunosti gurnule u rat etniteta i entiteta do potpisivanja mira u Daytonu. Taj rat dugo je bio briga Evrope i Ujedinjenih nacija, ali je ipak poetka kraja ratne prie doao energinom amerikom akcijom. Odmotavanje je poelo nakon prve i istorijske akcije avijacije NATO-a u napadu na poloaje Vojske Republike Srpske kod Gorada. Akcija je istorijska, jer su snage NATO-a prvi put dejstvovale out of area, dakle izvan teritorije drava-lanica. Time je naena formula po kojoj Sjevernoatlantska alijansa moe da djeluje izvan teritorije drava-lanica poto je ona kao proizvod hladnog rata osnovana kao izrazito odbrambeni savez. Ta formula bila je bitna za pravnu svrhu dejstva, ali u politikom smislu bila je jo vanija, jer je omoguila da se nae razlog i opravda postojanje NATO-a nakon nestanka bipolarne konfrontacije i samorasputanja Varavskog ugovora i raspada sovjetske federacije. Time je rat u BiH ispunio svrhu i popunio jednu dilemu, ali i pukotinu u transatlantskim odnosima zapadnih saveznika koja je ve tada poela da se iri, ali nije bilo dovoljno zrelo da se pojavi neto vidljivije. Uostalom, kriza u BiH je pokazale elju, ali i nemo Evrope u toj fazi da je rijei. Evropska zajednica nije se snala u ratovima na tlu bive Jugoslavije. Nespremna za takvo djelovanje EEZ, odnosno kasnije EU, lutala je u traenju rjeenja omoguavajui da se interni konikt pretvori u rat i to u dijelu evropskog kontinenta. Neoekivanost takvog razvoja kao i razliiti politiki interesi i tradicije odnosa uslovili su umjesto jedne jedinstvene evropske bezbjednosne politike razliite pristupe koji su pokuavali vratiti bezbjednost na ovom podruju pomou EU, OEBS (OSCE) i na kraju UN.7 Kada je opstanak NATO-a kroz akcije predvoene visokososticiranim amerikim vojnim tehnologijama postao sasvim izvjestan, veliki brat i svjetski policajac umijeao se u rjeenje krize. Rat vie nije imao svrhe ni za meunarodnu zajednicu. Temelj amerikog shvatanja globalizacije bio je snano udaren na jugoistoku Evrope, pod nosom
6 7

ekonomskog dina, ali vojnog patuljka Evropske unije. Rasplet je mogao da pone. Da e se prema stranama u BiH zauzeti vri stav pokazao je ve poetak 1994. godine. Nakon izuzetno estokih i krvavih borbi izmeu Hrvata i muslimana (Bonjaka) u Hercegovini i Srednjoj Bosni, predstavnici obe strane natjerani su u Washingtonu, u Bijeloj kui u prisustvu amerikog predsjednika Bila Klintona 18. marta 1994. godine da stvore muslimansko-hrvatsku federaciju i usvoje Ustavnu sporazum o savezu republika Bosne i Hercegovine, takozvani Washingtonski ustav. Istovremeno je potpisana i deklaracija o principima uspostavljanje moguih konfederalnih odnosa BiH sa Republikom Hrvatskom koju su potpisali Franjo Tuman i Alija Izetbegovi kao lideri Hrvatske i bosanskih Muslimana.8 Iste godine, pojavljuje se i plan kontakt grupe koji je uveo princip od 51:49 odsto za teritorijalnu raspodjelu izmeu dva entiteta. Jedan je Federacija BiH stvorena Washingtonskim ustavom, a drugi je Republika Srpska nastala na osnovu sopstvenog ustava iz 1992. Entiteti i njihovi postojei ustavi postali su dio dogovorenih principa u enevi 8. septembra 1995. godine. Prema tim principima entiteti nastavljaju da postoje na osnovu sopstvenih ustava. Jedan od principa bilo je i uspostavljanje specijalnih paralelnih odnosa sa susjednim dravama u skladu sa teritorijalnim suverenitetom i teritorijalnim integritetom BiH.9 Principi dogovoreni u enevi ui e kasnije i u Dejtonski mirovni sporazum. Na alost, jedan od idejnih kreatora mirovnih rjeenja u bosanskohercegovakom sukobu i ovjek koji je poeo pregovore sa svim zaraenim stranama, ameriki diplomata Robert Frejer, nije iv doekao da vidi rezultat uspjenog poetka svog rada, jer je poginuo u prevrtanju oklopnog vozila na planini Igman pored Sarajeva u jednoj od etapa svoje mirovne misije. Kao specijalni izaslanik amerikog predsjednika Klintona posao je dovio Richard Hoolbroke koji e se kasnije kititi titulom autora mira u Bosni i Hercegovini.10 Kratak pregled situacije kao uvod u postdaytonsko razdoblje bio je neophodan da bi moglo da se prati ostvarivanje Daytonskog mirovnog sporazuma nakon potpisivanja. Prije svega treba istaknuti nekoliko injenica koje mogu da imaju vanost za objanjenje kasnijeg toka dogaaja. Delegacije koje su u ime svojih nacionalnih zajednica u BiH uestvovale u tronedeljnim pregovorima u Ohio-u dole su na njih u razliitima avionima, odnosno u sastavu razliitih delegacija. I Bonjaci (muslimani) predvoeni predsjednikom Republike BiH Alijom Izetbegoviem i Hrvati iz BiH, predvoe-

Juraj Andrassy, Meunarodno pravo, kolska knjiga, Zagreb, 1976., str. 72-73. Radovan Vukadinovi, Securitu in South-Eastern Europe, Politika kultura, Zagreb, 2002., str. 18. 8 Momir Stojkovi, Balkanski ugovorni odnosi 1876-1996, III tom, (1946-1996), str. 674. 9 Dr Vitomir Popovi, dr Vladimir Luki, Dokumenti Dejton-Pariz, documents Dayton-Paris, Institut za meunarodno pravo i meunarodnu poslovnu saradnju, Banja Luka, 1997. 10 Richard Hoolbroke, To End a War, Random House, New York, 1998.

100 | MAGAZIN ZA (POLITIKU) KULTURU I DRUTVENA PITANJA

(P o s t ) D a y t o n s k a B i H t o ( n e ) b i t r e b a l o p r o m i j e n i t i ni predsjednikom Hrvatske zajednice Herceg-Bosna bili su u sastavu jedinstvene delegacije BiH. Predstavnici Republike Srpske bili su u sastavu Savezne Republike Jugoslavije koju je predvodio Slobodan Miloevi i koji je u sluaju balansa glasova u delegaciji imao pravo odluivanja. Iako u srpskoj delegaciji nije bilo saglasnosti po brojnim pitanjima svi aneksi Mirovnog sporazuma usaglaeni su u Daytonu i time je sklopljen konaan mir. Ipak, BiH je ula u period neizvjesnosti i jo uvijek veoma nestabilnog mira. Iako je 60.000 stranih trupa koje su ve 20. decembra 1995. u sastavu Implementation Forces (IFOR) bilo garant spreavanja izbijanja sukoba, injenica da je oko 360.000 vojnika u sve tri vojske i dalje bilo pod orujem izazivalo je zbrinutost. Briga je bila jo vea zbog postojanja grupa bez vrste komandne vojnike kontrole (paravojske), steenih ratnih navika kod brojnih njihovih pripadnika i izmijenjenih demografskih i nestabilnih prilika uslijed unutranjih migracija stanovnitva na etnikoj osnovi, kao i emigracije u strane zemlje. Iako je Opti okvirni sporazum za mir akt meunarodnog prava on kao jedan od svojih priloga (aneksa) ima i Ustav Bosne i Hercegovine. Taj ustav nije usvojen narodnim izjanjavanjem referendumom, ali injenica da nije imao ni snanu i kljunu opoziciju svjedoi o tadanjoj politikoj volji da se zaustavi rat i nastavi ivot u restukturisanoj BiH iji su kljuni sastavni elementi dva teritorijalno odvojena entiteta po formuli Kontakt grupe iz 1995. godine Federacija BiH 51 odsto, Republika Srpska 49 odsto. Ovakva teritorijalna struktura, kao i enevskim principima i novim Ustavom BiH institucionalna organizacija i odrano postojanje entitetskih ustava u velikoj mjeri zadovoljilo je interese Republike Srpske u tenji ka to veoj samostalnosti i, eventualno, razvijenijim bliskim vezama sa SR Jugoslavijom i Srbijom. Period neposredno nakon uspostavljanja mira zaustavio je oruane sukobe, ali veina tenzija je ostala. Srbi predstavnici Republike Srpske nisu doivjeli uspostavljanje BiH na osnovu Daytonskog sporazuma kao stvaranje zajednike drave. U medijima i politikom ivotu stvaran je utisak postojanja saveza ili unije drava Republike Srpske i Federacije BiH. Tadanja institucionalna struktura BiH podravala je, ak, takav utisak, jer je Savjet ministara imao samo tri ministarstva: inostranih poslova, civilnih poslova i komunikacija i ljudskih prava i predsjedavajueg koji se rotirao svakih osam mjeseci. Sve ostale funkcije drave bile su u institucijama entiteta. To je odgovaralo Republici Srpskoj, ali sloena washingtonska struktura Federacije BiH nije mogla da se ukopi u standarde upravljanja svojom dravnom strukturom. Podijeljena na 10 kantona / mini drava / republika, svaki sa svojim ustavom i vladom komplikovana i preskupa administracija gotovo je potpuno onemoguavala ekasno funkcionisanje Federacije BiH (Federacije Bonjaka i Hrvata). etiri kanto11

na bila su bonjaka, tri hrvatska i tri mjeovita. Ve prva reakcija Hrvata u BiH bila je na takvu organizaciju, njihov nacionalni poloaj i zatitu nacionalnih interesa. Veoma brzo u hrvatskom nacionalnom korpusu pojavila se ideja o dokantonizaciji mjeovitih kantona koja nije uspjela, zatim ideja o hrvatskoj samoupravi, pa o treem (hrvatskom) entitetu. Ni jedna od tih ideja proizala iz interesa i elja Hrvata uglavnom u Zapadnoj Hercegovini nije doivjela praktinu realizaciju. Istovremeno iz bonjakog nacionalnog korpusa ubrzo su poele da stiu ideje koje su imale za cilj umanjenje ili topljenje funkcija entiteta (posebno Republike Srpske) i njihovo to jae uspostavljenje na nivou BiH. Prema Ustavu Daytonska Bosna i Hercegovina nastavie svoje postojanje kao drava...11 i vie nema ni preksa ni suksa kao drava, snanom retorikom i upornim propagandnim ponavljanjem te oskule nametnula se ideja drave Bosne i Hercegovine kao centralistika i unitaristika nasuprot separatistikim eljama u Republici Srpskoj i konfuznoj neekasnosti u Federaciji BiH. U teoriji, prema Daytonskom mirovnom sporazumu, nova, nanovo stvorena drava Bosna i Hercegovina povezivae bonjako-hrvatsku Federaciju i Republiku Srpsku. Meutim, taj novi krov ima dosta ogranienu zakonsku snagu. Centralna vlast u BiH imae predsjednitvo, parlament, ustavni sud i centralnu banku. Ona e u izvjesnoj mjeri podsjeati na Titovu Jugoslaviju, jer e imati rotirajue Predsjednitvo, a u imenovanju dravnih slubenika bie primjenjivan nacionalni klju. Vlast e biti odgovorna za spoljnu politiku, trgovinsku i monetarnu politiku, politiku useljavanja i veze s meunarodnom zajednicom. Sva druga ovlaenja koja, izmeu ostaloga, obuhvataju i odbranu, prenesena su na dva odnedavno priznata entiteta, na bonjako-hrvatsku Federaciju i na Republiku Srpsku.12 Meunarodna komisija za mir biveg belgijskog premijera Lea Tindemnasa, u ranoj fazi primjene Daytona s prilino skepse je gledala na budunost BiH.Teko je shvatiti kako e Bosna i Hercegovina postojati kao drava s toliko prerogativa u rukama entiteta. U ovom sluaju cjelina nije ak ni zbir njenih dijelova. Da su entiteti imali srdane odnose jedan prema drugome, ili da su bare bili spremni da meusobno sarauju, mogla se izgraditi drava koja bi mogla da opstane. Meutim, to nije bilo tako. Nije manje vana ni injenica da oni granie sa Srbijom i Hrvatskom, koje sebe smatraju domovinama dviju od tri etnike zajednice u Bosni. Na taj nain, imajui u vidu privlanu mo Srbije za bosanske Srbe i Hrvatske za bosanske Hrvate, Bonjaci e biti jedina meu tri konstitutivne nacije koja e imati oigledan, ivotni interes da sauva novu dravu.13

Nedovreni mir, izvjetaj Meunarodne komisije za Balkan (Leo Tindemans, predsjednik), Hrvatski helsinki odbor za ljudska prava i Pravni centar FOD BiH, Zagreb, Sarajevo, 1997. str. 56. 12 Isto, str. 56. 13 Isto, str. 78.
STATUS, BROJ 5, STUDENI/PROSINAC 2004.

| 101

(P o s t ) D a y t o n s k a B i H t o ( n e ) b i t r e b a l o p r o m i j e n i t i ak ni meunarodni predstavnici u tom trenutku nemaju jasnu predstavu o budunosti BiH i Tindemansova komisija navodi ak tri mogua scenarija. Prvi je mogunost obnove multietnike Bosne. U odgovoru na ovo pitanje trai se smanjenje prevlasti entiteta u javnom ivotu. Drugi je suivot u miru triju zajednica unutar dvaju entiteta pod zajednikim krovom to se procjenjuje kao najbri mogui put do obnove multietnike Bosne. Trei scenario je podjela najprije u dva, a zatim u tri dijela i taj scenario Komisija ocjenjuje kao najizgledniji. Dodatak toj ocjeni jeste i da potpuna podjela kod koje jedna islamska drava stijenjena izmeu Velike Srbije i Velike Hrvatske nije recept za stabilnost.14 Ve prvi period funkcionisanja daytonske tvorevine donio je izvjesnu reviziju koja, moda, nije ima odluujue kratkorone efekte, ali kao injenica da se Sporazum u osnovi ne potuje dugorono je otvarala put izmjenama. Iako je predsjedanje u trolanom Predsjednitvu bilo predvieno na jednaku duinu mandata, srpski predstavnik (prema slovu Ustava BiH: predsjednik u Predsjednitvu) Momilo Krajinik sloio se da Aija Izetbegovi produi mandat za dvije godine protivno dogovorenom principu. Time je ve u samom startu naruena principijelnost vodila ka kasnijim sve brim i eim izmjenama. U tom poetnom periodu Republika Srpska se prema Bosni i Hercegovini i svim njenim strukturama odnosila kao prema drugoj dravi. I tada (kao i danas) kljunu ulogu u ostvarivanju mira i stvaranju institucija imao je Visoki predstavnik, funkcija uvedena Mirovnim sporazumom. Prvi Visoki predstavnik bio je bivi vedski premijer Karl Bildt koji je u Republici Srpskoj ostavio utisak ovjeka procesa, utemeljenih i sutinskih promjena na osnovama konsenzusa. Meunarodna zajednica, reprezentovana u Savjetu za implementaciju mira15, u elji da ubrza promjene na konferenciji Savjeta u Bonu, decembra 1997. godine proirila je do tada relativno skroman ovlaenja visokog predstavnika i dala mu mogunost vrhovnog autoriteta za tumaenje i sprovoenje Daytonskog sporazuma. Tom odlukom visokom predstavniku su, praktino, data sva ovlaenja protektora odnosno neograniena politika i zakonska mo. Prva rjeenja na osnovu takvih odluka pogodila su Republiku Srpsku. U istom danu Visoki predstavnik (tada je to bio bivi ministar inostranih poslova panije Carlos Westendorp) smijenio je na izborima izabranog predsjednika Republike Srpske Nikolu Poplaena i donio arbitranu odluku za Brko po kojem ovaj grad proglaava kondominijumom (suvlasnitvom) oba entiteta. Brko je bila sporna teitorija prilikom pregovora u Daytonu, a pitanje je ostalo otvoreno za meunarodnu arbitrau.
14 15

Nakon vie pokuaja i rasprava, posebno dokazivanja od strane Republike Srpske da je to teritorija tog entiteta Visoki predstavnik je donio odluku kojom grad s pripadajuom optinskom teritorijom stavlja u okvire institucija BiH i oba (praktino ni jednog) entiteta. Neposredno nakon potpisivanja Daytonskog sporazuma ak je i Slobodan Miloevi u svojim izjavama govorio da je Republika Srpske, uz druge gradove, dobila i Brko. Oduzimanjem Brkog iz teritorijalnog sastava Republike Srpske naruen je ranije dogovoren princip teritorijalne cjelovitosti. Smjenom neposrednim izborima izabranog predstavnika Westendorp je otvorio seriju smjena i niza drugih nametnutih koja e se desiti iz raznih razloga i u raznim situacijama. Takvim injenjem obeshrabrie se demokratski naboj u stanovnicima BiH, posebno Republike Srpske, jer izbori postaju izlini. Iz kruga u krug izlaznost biraa sve je manja i prijeti da ugrozi i samu sutinu izbornog procesa. Nakon smjene predsjednika Poplaena, predstavnici Republike Srpske zamrzli su svoja lanstva i aktivnosti u zajednikim organima BiH, ali to nije trajalo dugo i zauzeli su svoja mjesta ime su na izvjestan nain politici nasilnih smjena od strane Visokog predstavnika dali bar legalistiko, ako ne politiko opravdanje. Period mira obojen je posebno situacijom vezanim za Meunarodni krivini tribunal za ratne zloine poinjene na tlu bive Jugoslavije (ICTY) ili kako se argonski kratko zove Haki tribunal. Sud je uspostavljen 1993. godine s ciljem kanjavanja odgovornih za ratne zloine poinjene tokom rata. Poto je tih zloina bilo najvie u BiH, prvi osumnjieni, a kasnije optueni, pa i osueni su upravo iz BiH i to Srbi. Od tog asa poela su osporavanja Tribunala sa srpske strane i to u vie pravaca. Prvo je kritikovan uz obrazloenje o nelegitimnosti, jer je osnovan odlukom Savjeta bezbjednosti, a ne Generalne skuptine UN to se smatra presedanom. Druga velika primjedba jeste na disbalans optuenih, poto srpska strana smatra ne samo da je nesrazmjerno vie Srba optueno za ratne zloine koji su injeni na svim stranama tokom rata, ve i da kvalitet nije isti. Veoma brzo su za ratne zloine osumnjieni ili, ak, izvedeni na sud, lideri Srba kao naroda (Radovan Karadi, Ratko Mladi i Slobodan Miloevi), dok se za hrvatskog predsjednika Franju Tumana i lidera SDA i Bonjaka u BiH Aliju Izetbegovia ekalo da prirodno odu sa ivotne scene da bi se saoptile injenice o voenju istraga pred Tribunalom. Predstavnici mnogih politikih i drugih organizacija u Republici Srpskoj iskoristili su to da optue meunarodnu zajednicu za izrazito antisrpsku politiku u BIH. Prebrojavanje rtava i uspostavljanje disbalansa u brojevima poginulih ne bi smjelo ni najmanje da utie na samu kvalikaciju ina zloina, ali do toga je dovela inje-

102 | MAGAZIN ZA (POLITIKU) KULTURU I DRUTVENA PITANJA

Isto, str. 84-86. Savjet za implementaciju mira ine predsjednici drava ili vlada, ministri inostranih poslova (ili na drugom dogovorenom nivou) SAD, Rusije, Njemake, Velike Britanije, Francuske i Evropske unije (to su ujedno i predstavnici Kontakt grupe koja je kreirala mirovno rjeenje).

(P o s t ) D a y t o n s k a B i H t o ( n e ) b i t r e b a l o p r o m i j e n i t i nica da se prema liderima uspostavio nejednak odnos, to je kasnije dovelo i do bespotrebnog prebrojavanja i pokuaja da se stvori imid veeg ili manjeg zloinca. Veina takvih kvalikacija u sutini je opet produkovana u meunarodnoj zajednici kojoj je i dalje neophodan kamen spoticanja meu narodima u BiH. Da je meunarodna zajednica ta kojoj ne odgovara da uspostavi vru meusobnu komunikaciju i saradnju meu politikim faktorima u BiH dovoljno govori i sam proces ustavnih promjena. Ustavni sud BiH usvojio je ustavne promjene u BiH i uspostavljanje multietnikih entiteta preglasavanjem lanova Suda iz meunarodne zajednice. Po dva Srbina i Hrvata glasala su protiv ustavnih promjena i uvoenja konstitutivnosti svih naroda u entitetima, ali su one usvojene glasovima dva Bonjaka i tri meunarodna predstavnika. Iako se te ustavne promjene potuju kao slovo zakona, u politiko-sociolokom smislu one su i u srpskoj i u hrvatskoj zajednici izazvale suprotan psiholoki efekat. No, da li je situacija zaista u skladu s normativnim regulisanjem. Mnogi analitiari situacije u BiH u vie navrata istakli su da dva od tri naroda u BiH nemaju identitet s dravom u kojoj ive. Da je tako najbolje pokazuju sportski dogaaji u kojima Srbi navijaju za sve to dolazi iz Srbije i Crne Gore, Hrvati za sve to dolazi iz Hrvatske. S druge strane neophodne ustavne promjene u Federaciji BiH nisu sprovedene i nije konstituisan Dom naroda Parlamenta Federacije BiH, jer nema dovoljno Srba. O ustavnim promjenama u kantonima Federacije BiH gotovo da se i ne govori. Ipak, u veini kriznih situacija najvie se kao glavni krivac za probleme u BiH navodi Republika Srpska i kao injenica navodi nesaradnja s Hakim Tribunalom. Naravno, kada Republika Srpska ima najvei broj i to mnogo znaajnije rangiranih hakih osumnjienika, takvu situaciju i nije teko stvarati. I pored takvog stanja stvari meunarodna zajednica ima svoj plan koji sprovodi. U takvim okolnostima 2001. godine u entitetima, pa tako i u Republici Srpskoj nametnute su ustavne promjene na specian nain pogaanjem uskopartijskih grupa s Visokom predstavnikom Volfgangom Petritchem. Vladajue i opozicione partije Republike Srpske u viednevnim pregovorima uz prisustvo Visokog predstavnika izmijenile izgled i sastav skuptine kroz uvoenje novog doma. Nije im bilo teko da se u parlamentima usvoje ta rjeenja, ali bez iroke referendumske podrke ustavu, takva rjeenja ostala su nedovrena i neprestano imaju prizvuk i posljedice nestabilnosti. Jedan od kljunih taaka potencijalne nestabilnosti u Republici Srpskoj jeste i brisanje pojma suverenost iz Ustava Republike Srpske od strane Visokog predstavnika ime je otvoren put nekim reformama koje e zaista i promijeniti drutveno-politiku realnost i sutinu Republike Srpske u toj mjeri da e ostati samo naziv za ono to je 1992. godine usvojila kao svoj ustav, a 1995. unijela u Ustav BiH odnosno Mirovni sporazum. Iako su ustavne promjene bile najkrupnije izmjene Dejtonskog sporazuma, taj proces u sutini tee neprestano od njegovog potpisivanje. Prije est godina predsjednik Stranke za BiH Haris Silajdi iznio je u Parlamentarnoj skuptini Bosne i Hercegovine listu od 20 zakonskih projekata koji su se odnosile i na sve oblasti ivota od poreske politike do sporta. Ta lista doekana je veoma kritiki u Republici Srpskoj, pa i hrvatskoj zajednici, ali je do danas kroz brojne korake uglavnom ispunjena. Iako Dejtonski sporazum ne govori eksplicitno o regulisanju brojnih oblasti poput nansija, sudstva, medija i sporta, na osnovu stavova meunarodne zajednice olienih u deklaracijama o sprovoenju mira na sjednicama Savjeta za implementaciju mira i kroz aktivnosti visokih predstanika danas BiH ima centralizovanu upravu za indirektno oporezivanje odnosno poresku upravu, u velikom dijelu sudstvo, pored entitetskih i javni radio-televizijski servis BiH, centralizovane sportske saveze i brojne druge institucije. Pored pravnih obrazloenja za ovakve promjene, poelo je da se govori o slovu i duhu Daytona. Taj duh podrazumijevao je izmijenjeno slovo, a da ono nikada nije primijenjeno. Iz dosadanjeg iskustva moe se sa dosta sigurnosti tvrditi da izgleda i nije bilo mnogo elje da se primijeni. Posljednje dvije reforme su reforma odbrane i policije. BiH je odmah poslije proglaenja, pa i poslije potpisivanje Sporazuma u miru u Daytonu i Parizu 1995. godine, bila lanica Organizacije za bebzjednost i saradnju u Evropi (OEBS) kao najireg okvira kolektivne bezbjednosti. Ulazei u evropsku porodicu drava, BiH je kao i sve drave iznikle u istonom bloku proklamovala ulazak u Evropsku uniju i NATO kao primarni cilj. BiH je 2002. godine primjena u Savjet Evrope kao 44. lanica ove najstarije evropske integracije. Taj prijem je trebalo da znai dostizanje odreenog nivoa demokratskih standarda koji su preduslov za lanstvo. Do prijema je dolo najvie zahvaljujui intervenciji same meunarodne zajednice iako su neke analize pokazivale da je ak 76 odsto zakona i odluka bitnih za funkcionisanje BiH nametnuto od strane visokog predstavnika, a nije usvojeno u normalnoj politikoj atmosferi potrebnoj za funkcionisanje demokratskih parlamenta. Takav standard vie odgovara protektoratu nego demokratskim normama. I takav pristup u sutini vie je slika pristupa meunarodne zajednice realnosti u BiH, jer je najee opredjeljenje da je dovoljno promijeniti zakonske tekstove da bi se ostvario napredak. To je samo prepisani ideoloko-sektaki metod iz doba socijalizma, to e realnost njegovog uruavanja kroz ratove na prostoru bive Jugoslavije lako dokazati. Po slinom principu, i realni odnosi u BiH u velikoj mjeri su zaleeni administrativnim i vojnim moima meunarodne zajednice zbog ega je danas teko i zamisliti normalno funkcionisanje institucija BiH bez njenog prisustva. Zbog toga ne udi zato su snage EUFOR-a uopte zamijenile SFOR, ve zato oruane trupe nisu prestaSTATUS, BROJ 5, STUDENI/PROSINAC 2004.

| 103

(P o s t ) D a y t o n s k a B i H t o ( n e ) b i t r e b a l o p r o m i j e n i t i le sa ouvanjem mira u BiH ukoliko su sve prijetnje miru otklonjene? Poto ulazak u multilateralne organizacije podrazumijeva i dostizanje odreenih standarda, a prije svega saradnju s Hakim tribunalom, to se neprestano istie kao uslov, pred BiH su postavljeni brojnu uslovi koje treba da ispuni i za evropske i za evroatlantske integracije. Nakon nekoliko godina preispitivanja i iekivanja, kada je postalo jasno da, nakon pacikacije i institucija i predstavnika Republike Srpske, pa i hrvatskog naroda u BiH od tenji ka veoj samostalnosti nee mnogo ostati pokrenuta je reforma u posljednje dvije oblasti koje u sutini ine dio suverenosti entiteta, a to je naroito pogodovalo Republici Srpskoj. To su odbrana i unutranji poslovi, poto su spoljna politika odnosno meunarodni odnosi oduzeti republici srpskoj sa odlaskom vlade Alekse Buhe januara 1997. godine. Potpunim ukidanjem odbrane, spoljne politike i unutranje politike dovren je proces razgraivanja relativne suverenosti i utapanja u BiH iako je dio unutranjih institucija ukljuujui naziv i simbole Republike Srpske i dalje zadran. Zbog stalnog uslovljavanja ulaska u BiH, u BiH je sprovedena reforma odbrane koja je apsolutna reforma Daytonskog ustava. Jer, ni u Ustavu BiH ni u vojnom aneksu Dejtonskog mirovnog sporazuma ne postoje zajedniki organi u oblasti odbrane i bezbjednosti. Iako program Partnerstvo za mir postoji od 1994. godine i znalo se da e i BiH nastojati da doe u njegovo lanstvo, nisu stvorene ustavne i politike pretpostavke jedinstvenih oruanih snaga i drugih institucija. Tek reformom, koja je u sutini revizija Ustava, te pretpostavke su stvorene i uspostavljen jedinstven sistem odbrane u BIH koji podrazumijeva ministarstvo i zajedniku komandu postavljenu na udan nain donoenja odluka konsenzusom. U entitetima su zadrane vojske i ministarstva odbrane iskljuivo kao tehniko-administrativni aparati. Istina, poueni ranijim iskustvima, vjerovatno je i to samo prolazna faza stvaranja centralizovanih sistema odbrane. Posljednja reforma koja se sprovodi su unutranji poslovi. Zahvaljujui inerciji u stvaranju centralizovane poreske uprave i odrambenog sistema reforma policije ila je mnogo bre, a rjeenja usvajana s mnogo manje taktike i diskusije nego to se oekivalo. Duh Daytona gotovo da niko i ne spominje, ali ga se veina dri i razna rjeenja prolaze mnogo lake nego to se oekivalo. Time bi proces razgradnje suvereniteta entiteta, to mnogo vie pogaa Republiku Srpsku nego Federaciju BiH, bio u velikoj mjeri dovren, a time bi i meunarodna zajednica poela redeniciju svoje uloge u BiH. U istraivanju Balkan 2010 godine stoji: Da bi se ostvarili ovi ciljevi meunarodna zajednica postavila je prioritete: 1. uspostavljanje Procesa za stabilizaciju i pridruivanje (Stabilisation and Association Process SAP), otpoinjanje procesa pridruivanja NATO-u kroz MAP (Akcioni plan za lanstvo) i PfP (Partnerstvo za mir) kao osnove road map; evolucije stanja u Regionu i dosljedna realizacija meunarodnog prisustva prema zemljama i prioritetima; meunarodno voena kampanja (poevi od BiH i Kosova) za eliminisanje prijetnji unutranjoj i regionalnoj bezbjednosti koju mogu da predstavljaju politiko-kriminalne organizacije; restrukturiranje meunarodnog prisustva kroz eliminaciju nezavisnih centara donoenja politikih odluka od strane ad hoc meunarodnih struktura uspostavljenih u regionu, posebno Kancelarije visokog predstavnika (OHR) u BiH i UNMIK na Kosovu i saradnja lokalnih organa u transferu odgovornosti na stalne evropske ili lokalne institucije.16

2.

3.

4.

Pripremajui se za nov nain prisustva u Bosni i Hercegovini ipak ostaje pitanje za domae stanovnike i meunarodnu zajednicu da li su u BIH stvoreni svi uslovi za razvoj u miru i dalji napredak? Ako izvjetaj Meunarodne komisije za mir pod predsjedavanjem Lea Tindemansa nije podneen isuvie rano neka upozorenja ipak ostaju. Uostalom, neki nezavisni glasovi neoptereeni politikom oportunou prema meunarodnoj zajednici, upozorili su da meunarodna saglasnost iza aktuelne strategije demokratizacije u Bosni ne moe biti objanjavana kroz analize njenog uticaja na tlu Bosne same za sebe. Umjesto toga, sugerisano je da njeno voenje (u BiH) pored demokratizacije moe biti prepoznato i kao potreba meunarodnih institucionalnih faktora za novim oblicima saradnje i novih puteva legitimisanje njene meunarodne uloge. Proces demokratizacije u BiH zato je bio centralni proces u preoblikovanju meunarodnih institucija nakon Hladnog rata. Meunarodni konsenzus koji se uspostavio kroz rat u Bosni povezao je evropske i amerike interese preoblikovao meunarodnu saradnju kroz ameriko vostvo kroz NATO.17 Vraajui se ne poetak teksta i prvobitnu elju Republike Srpske da Daytonski mirovni sporazum smatra kao meunarodno priznanje steene samostalnosti, mora se prisjeti-

104 | MAGAZIN ZA (POLITIKU) KULTURU I DRUTVENA PITANJA

Balkans 2010, Report of an Independent Task Force Sponzored by the Council on Foreign Relations, New York, November 2002., str. 29-30. David Chandler, Bosnia Faking Demokracy After Dayton, (Djevid endler, Lana demokratija nakon Dejtona), Pluto press, Pondon-Sterling, Virginia, 1999. str. 193.
16 17

(P o s t ) D a y t o n s k a B i H t o ( n e ) b i t r e b a l o p r o m i j e n i t i ti i pesimistikijih tumaa da e jednog dana krajnji cilj biti odbrana izvornog Dejtonskog sporazuma. Preovlaujue stanovite bilo je da Dejtonski mirovni sporazum i Ustav BiH, koji je njegov sastavni dio nisu prepreka da se unaprijedi odnos izmeu nadlenosti BiH i entiteta. Neko je ak duhovito primijetio da bi, moda, pravac trebao da bude obrnut i da se sa nivoa BiH u cilju njenog jaanja neke nadlenosti prenesu na nivo entiteta .18 Da li je eksperiment zavren? 6. 7. 8. Riard P. Krempton, Balkan posle drugog svetskog rata, Klio, Beograd, 2003. Momir Stojkovi, Balkanski ugovorni odnosi 18761996, III tom (1946-1996). Dr Vitomir Popovi, dr Vladimir Luki, Dokumenti Dejton-Pariz, documents Dayton-Paris, Institut za meunarodno pravo i meunarodnu poslovnu saradnju, Banja Luka, 1997. Radovan Vukadinovi, Securitu in South-Eastern Europe, Politika kultura, Zagreb 2002. Sinia Tatalovi, Etniki sukobi i europska sigurnos, Politika kultura, Zagreb, 2003. Da li je odriva Dejtonska BiH, zbornik radova sa rasprave u Narodnoj skuptini Republike Srpske, 12. februara 2004. godine. Balkans 2010, Report of an Independent Task Force Sponzored by the Council on Foreign Relations, New York, November 2002. Nedovreni mir izvjetaj Meunarodne komisije za Balkan (Leo Tindemans, predsjednik), Hrvatski helsinki odbor za ljudska prava i Pravni centar FOD BiH, Zagreb, Sarajevo, 1997. Ustav Republike Srpske, Slubeni glasnik Srpske Republike BiH 1/92.

9. 10. 11. 12. 13.

Literatura:
1. 2. Juraj Andrassy, Meunarodno pravo, kolska knjiga, Zagreb, 1976. David Chandler, Bosnia Faking Demokracy After Dayton, (Dejvid endler, Lana demokratija nakon Dejtona), Pluto press, Pondon-Sterling, Virginia, 1999. Ralf Dahrendorf, Reections on the Revolution in Europe, Random House, London, 1990. Richard Holbrooke, To End a War, Random House, New York, 1998. Mirjana Kasapovi, Demokrtska tranzicija i politike stranke, Fakultet politikih znanosti, Zagreb, 1996.

3. 4. 5.

14.

MILO OLAJA, PREDSJEDNIK CENTRA ZA MEUNARODNE ODNOSE, BANJA LUKA.

18

Da li je odriva Dejtonska BiH, zbornik radova sa rasprave u Narodnoj skuptini Republike Srpske 12. februara 2004. godine, str. 111.
STATUS, BROJ 5, STUDENI/PROSINAC 2004.

| 105

(P o s t ) D a y t o n s k a B i H t o ( n e ) b i t r e b a l o p r o m i j e n i t i

Nesuglasja o ustavnim promjenama i postdaytonskoj Bosni i Hercegovini


BiH nije jedina tro nacionalne drava u Europi. Takve su i vicarska i Belgija. Pa, ako one mogu postojati, a nisu drave-nacije, zato ne bi i BiH? Meutim, kako je mogue da neki, umjesto traganja za racionalnim rjeenjem, nude izlaz u prijepornom i uveliko iracionalnom projektu stvaranja bosanske nad-nacije u obliku bosanskog politikog naroda? Ne potkopavaju li se time sami temelji zajednike nam drave?
Boo epi

Saetak
U BOSNI I HERCEGOVINI, PO SVEMU SUDEI, SVE OSTAJE PO STAROM. NITA NIJE DEFINITIVNO RIJEENO, NITI IMA SUGLASJA NAJVANIJIH POLITIKIH AKTERA O KRUCIJALNIM PITANJIMA NJEZINE BUDUNOSTI. DEVETOGODINJA MEUNARODNA UPRAVA ZAUSTAVILA JE RAT, ALI NIJE USPOSTAVILA TOLIKO POELJAN I DUGORONO STABILAN MIR. NIJE DOLO DO ZNAAJNIJEG POMAKA U RAZVITKU GOSPODARSTVA, STVARANJA ZAJEDNIKOG TRITA, SOCIJALNOG RAZVOJA, NI AFIRMACIJE PRAVNE DRAVE. DVOJNOST MEUNARODNE I DOMAE VLASTI, KOJA NEMA NIKAKVE ODGOVORNOSTI PREMA NARODIMA I GRAANIMA BOSNE I HERCEGOVINE, NIKOGA NE ZADOVOLJAVA. I PORED IZVJESNOG PRIBLIAVANJA U OCJENI POTREBE ZA RACIONALIZACIJOM DRAVE, I NADALJE SU NA JAVNOJ SCENI GOLEME RAZLIKE KAKO UREDITI POST DAYTONSKU BOSNU I HERCEGOVINU. TRI NACIONALNE POLITIKE I POLITIKA MEUNARODNE ZAJEDNICE, TAK SAMO U PONEEM IMAJU PRIBLINA STAJALITA, A U NAJVANIJIM PITANJIMA MEUSOBNO SU POTPUNO ISKLJUIVE I GOTOVO NEPOMIRLJIVE. ZEMLJA JE U KRIZI I SVOJEVRSNOJ PAT POZICIJI. SAMA NE MOE FUNKCIONIRATI BEZ MEUNARODNE UPRAVE, A NI S NJOM NEMA U IZGLEDU PROSPERITETNU BUDUNOST. POSVUDA SU NEZAPOSLENOST I SIROMATVO. SVI SE IPAK NADAJU DA E INTEGRACIJOM U EUROPU TEMELJNI PROBLEMI BITI RIJEENI I DA IMA NADE ZA OPTIMISTIKO PROMILJANJE BUDUNOSTI. OSTAJE NAM NADATI SE, DOIVJETI I VIDJETI.

106 | MAGAZIN ZA (POLITIKU) KULTURU I DRUTVENA PITANJA

(P o s t ) D a y t o n s k a B i H t o ( n e ) b i t r e b a l o p r o m i j e n i t i

Uvod
to se vie pribliava desetogodinjica potpisivanja Daytonskog mirovnog sporazuma, (21. studenoga 2005.) sve je vie onih koji sebi postavljaju pitanje i tragaju za odgovorom to (ne) bi trebalo mijenjati u post Daytonskoj BiH i kako bi ona trebala izgledati u dogledno vrijeme? Naravno, postoji i prethodno pitanje mijenjati ili ne mijenjati Daytonski koncept? U raspravama o tomu ispostavit e se tko jest, a tko nije za njegove promjene. Odmah na poetku ove rasprave treba rei da Daytonski mirovni sporazum od njegova potpisivanja do danas formalno nije uope mijenjan, jer nikad takva odluka nije donesena, a objanjenje je bilo da je to meunarodni ugovor zakljuen i potpisan u ono vrijeme, od onih aktera i za one potrebe koje su ga uvjetovale. Drukije moe biti samo ako bi se na novoj meunarodnoj konferenciji o BiH zakljuio novi meunarodni sporazum. Naknadno su mjerodavni iz meunarodne zajednice pojasnili da se ne moe mijenjati okvirni mirovni sporazum kao takav, ali da se moe mijenjati njegov aneks etiri Ustav za Bosnu i Hercegovinu. Otada se u javnosti o ovome sve vie govori tako to se identicira promjena sporazuma s ustavnim promjenama, pa se promjene DAYTONA u pravilu izjednauju s promjenom Ustava BiH. A, kada se govori o ustavnim promjenama, onda se one u pravilu izjednauju s promjenama entitetskog unutarnjeg ustroja drave. Sve se, u krajnjem, svodi na pitanje hoe li ostati dva entiteta Federacija BiH i Republika Srpska? I, kakva e biti poslije daytonska Bosna i Hercegovina? Zapravo, to je kljuno pitanje. Moete ovdje mijenjati to god hoete, kao to je mnogo toga provedenim zakonskim reformama ve promijenjeno, ak dosta toga i suprotno Daytonskom Ustavu, ali e to uvijek biti palijativne kozmetike promjene. Ako mijenjate entitetsko ureenje, tek onda moete raunati na korjenite i radikalne promjene. Prema tomu, krucijalno je pitanje: ovakva drava, drukija i kakva? U preambuli Opeg okvirnog sporazuma za mir u BiH istaknuto je da su ga strane zakljuile prepoznajui potrebu za sveobuhvatnim rjeenjem da se okona tragini sukob u regiji, a zatim elei pridonijeti ovoj svrsi i da promoviraju trajni mir i stabilnost.1 To su njegovi kljuni motivi. Danas, devet godina kasnije i na deveto godinjicu potpisivanja, moemo rei da je prvi cilj ispunjen i da je tragini sukob ve odavno okonan. Meutim, promoviranje trajnog mira i stabilnosti u regiji jo nije postignuto i pitanje je kada e biti? Neki taj mir nazivaju krhkim, drugi nepravednim, trei nametnutim, etvrti nedovrenim, a peti nesavrenim. Trajna stabilnost drave i drutva odravaju
1

se primarno zahvaljujui meunarodnim civilnim i vojnim potencijalima. Pored toga u Aneksu jedan sporazuma stoji da strane pozdravljaju pripravnost meunarodne zajednice da poalje u regiju, na period od otprilike jedne godine, snage koje e pomoi provoenju teritorijalnih i drugih odredbi vezanih za vojna pitanja. Proteklo je devet godina, a nitko jo ni priblino ne zna odgovor na pitanje do kada e to stanje trajati?

Moe li se dravna struktura BiH promijeniti bez promjene Daytonskog mirovnog sporazuma?
Mjerodavni iz meunarodne zajednice dugo su nam objanjavali da je Opi okvirni sporazum za BiH meunarodni ugovor i da se on kao takav, shodno meunarodnom pravu, uope ne moe mijenjati. Ugovori i sporazumi kao pravni akti, u pravilu se mijenjaju na nain i prema proceduri kako je to u njihovom sadraju predvieno. Doista, u Opem okvirnom sporazumu za mir u Bosni i Hercegovini nije predviena nikakva klauzula o njegovoj promjeni, niti o proceduri po kojoj bi se to radilo. Meutim, uviajui da su neki aneksi i njihove odredbe postale konicom stanovitim zakonskim reformama koje se provode pod pokroviteljstvom meunarodne zajednice, naknadno su dali tumaenje po kojem moe se mijenjati Aneks IV Ustav Bosne i Hercegovine. Pritom su od mjerodavnih iz meunarodne zajednice takoer dana objanjenja po kojima se to moe initi samo ako postoji konsenzus sva tri konstitutivna naroda. Pored toga, vano je ukazati i na jo jedno izuzetno vano upozorenje, a to je da predstavnici meunarodne zajednice vie ne ele ni pisati, niti nametati neki novi Ustav. Ne jednom, upozorili su da je pitanje promjene Ustava stvar njezinih graana i naroda, politike i politiara. Uz to, nedvosmisleno i kategoriki su potvrdili kako DAYTONA 2 nee biti. Meutim, isticanjem politike fraze kako je promjena Ustav BiH stvar graana i postizanja konsenzusa izmeu naroda BiH, te da meunarodna zajednica u tome vie ne eli sudjelovati, a pogotovo ne i nametati nova rjeenja, u biti je isto to i ne pristajanje meunarodne zajednice na ustavne promjene. Jer, ona je svjesna da neorganizirani graani ne mogu pisati Ustav, a da podijeljeni narodi ne mogu postii konsenzus. Iz izjave visokog predstavnika mogli smo vidjeti da ta zajednica i ne pomilja na ustavne promjene i ukidanje svojevrsnog meunarodnog protektorata nad ovom zemljom, prije nego to BiH bude primljena u Europsku uniju i NATO. Na pitanje kada bi mogli poeti pregovori o ustavnim promjenama visoki je predstavnik odgovorio Ne BiH volio da se tome ozbiljnom pitanju pristupa do

sva podebljanja u tekstu su autorova (op. ur.). Vidi Preambulu Opeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, JP NIO Slubeni list R BIH, Sarajevo, 1995. str. 9.
STATUS, BROJ 5, STUDENI/PROSINAC 2004.

| 107

(P o s t ) D a y t o n s k a B i H t o ( n e ) b i t r e b a l o p r o m i j e n i t i vremena do kada ova zemlja ne bude ula u lanstvo europskih institucija.2 Prema tomu, za ustavne promjene nije onaj koga se najvie pita. je KOMI prvo otiao ALIJI IZETBEGOVIU, voi pregovarakog tima za BiH, i rekao mu kako je pripremljeni sporazum dobar za bonjaki i hrvatski narod i za budunost zemlje i da ga treba pararati, ali pod jednim jedinim uvjetom: da bonjaki entitet trodijelne drave dobije izlaz na Savu u BRKOM i na more u NEUMU. Ako to dobije odmah treba potpisati, a ako ne, onda odbiti kao neprihvatljiv. Odmah iz toga otiao je kod FRANJE TUMANA i rekao mu kako je ovaj sporazum dobar za Hrvate Bosne i Hercegovine i kako ga treba potpisati, ali pod uvjetom da nipoto ne dozvoli bonjakom entitetu izlaz na Savu u BRKOM i na more u NEUMU. Tako je ovo pitanje postalo kljuna jabuka razdora zbog koje su propali pregovori. Na pitanje MURATOVIA zato je to uinio ova mu je kratko odgovorio zato da ne bude sporazuma . Potvrdu takvog odnosa prema ureenju BiH osim, prijedloga kantonalne Federacije, sastavljene od 17 kantona, sivih zona i nekoliko gradova pod upravom meunarodne zajednice, nalazimo i u sljedeem stavu: HNV BiH e odmah nakon odranoga Sabora Hrvata u Sarajevu zapoeti svoje politiko djelovanje u nekoliko ciljanih smjerova i na nekoliko geografskih toaka, to e donijeti i prve politike uspjehe na meunarodnoj sceni. Ukljuivanjem njegovih predstavnika u pregovore o budunosti Bosne i Hercegovine u ENEVI dolazi do potpunoga neuspjeha tih pregovora, ime je izbjegnuto ve gotovo pripremljeno komadanje Bosne i Hercegovine. (MARKEI, 2004/211). Opstruiranje postizanja sporazuma koji nije odgovarao njihovom vienju, i neuspjeh takvih pregovora, predstavnici HNV istiu kao vlastiti uspjeh, a pojedinci objavljivanjem knjiga objanjavaju kako smo sauvali Bosnu i Hercegovinu. Drimo kako nitko nema pravo iskljuivo i samo sebi pripisivati zaslugu za ouvanje BiH, jer je to zasluga veeg broja imbenika, ali ipak najvea zasluga pripada meunarodnoj zajednici. Da ona nije bila za ouvanje BiH i da u prilog tomu nije vojno intervenirala protiv agresora, teko bi bilo kakve unutarnje snage, a pogotovo HNV, sauvali ovu zemlju. Meutim, prihvatljiva nam je njihova tvrdnja da su idejni tvorci Federacije, budui da to do danas nitko drugi nije idejno svojatao. Postaje nadalje sasvim jasno da za dananje, po Hrvate izrazito nepovoljno ureenje drave BiH, zasluge pripadaju i onom dijelu hrvatskoga naroda koji je predstavljalo i u ije ime je djelovalo HNV-e. Zapravo, HNV je bio svjestan injenice kako se sudbina Bosne i Hercegovine nee rjeavati iskljuivo na vojitima u BiH, nego i izvan nje, i to najveim dijelom uz sudjelovanje meunarodne zajednice. Bilo je stoga neizostavno politiko djelovanje usmjeriti i na druga mjesta: NEW YORK, (UN), WASHINGTON

U kojoj su mjeri podjele u hrvatskom narodu utjecale na sadanje ustrojstvo?


Kako stvari sada stoje, kompromis meu narodima i nacionalnim politikama u istoj je mjeri danas nemogu, kao i prije devet godina. Daytonski entitetski ustroj drave danas je golemi kamen spoticanja, koji moe ukloniti samo onaj tko ga je postavio, a to je meunarodna zajednica. Budui da ona to ne eli, a da kompromis meu vodeim nacionalnim strankama i politikama gotovo je nemogu, ovdje ostaje, ahovskim jezikom reeno, svojevrsna pat pozicija. Autoru ovoga teksta bilo bi jo dugo, ako ne i zauvijek nejasno, kako su tvorci Daytonskog Ustava mogli ozbiljno prihvatiti ideju od dva entiteta za tri konstitutivna naroda i dvije drave za tri dravna prava. Ili, u Federaciji BiH jedna drava, dva dravna prava. A onda takvo rjeenje silom nametnuti. Ako su uope voeni logikom dravnopravnog prosuivanja i pravednog rjeenja koje ima izgleda na uspjeh? Tek ovih dana po prvi put imamo prigodu itati da su idejni tvorci Federacije, nitko drugi do opet Hrvati. Samo ne hercegovaki nego bosanski hrvati, organizirani u Hrvatsko narodno vijee u Sarajevu. Neosporna je povijesna injenica da je HNV BiH idejni tvorac Federacije BiH koja nije trebala biti nikakav izdvojeni dio Bosne i Hercegovine, koji bi trebalo dodijeliti nekomu drugomu, nego je trebala posluiti opstojnosti cjelovite drave BiH i njezinom unutarnjem demokratskom ureenju.3 Ne elimo biti maliciozni pa rei to su traili to su i dobili. Imaju Federaciju u kojoj poloaj Hrvata od nekadanjih vremena do danas nije bio tei. Imaju Sarajevo kao glavni grad drave i Federacije, sa po pet-est bonjakih i srpskih opina, bez ijedne hrvatske. Kada mi je gospodin HASAN MURATOVI prigodom rada na projektu Dijalog o Ustavu BiH ispriao da je ureenje BiH od tri nacionalne republike bilo dogovoreno i pripremljeno za potpisivanje na amerikom brodu u Jadranu, ispriao mi je i to da je kljunu ulogu u miniranju toga sporazuma odigrao nitko drugi do IVO KOMI, predsjednik Hrvatskog narodnog vijea i lan pregovarakog tima. Ostao tada sam u nevjerici i golemoj nedoumici. Pitao sam ga kako to i otkud njemu takva mo utjecaja? Ispriao mi je zbiljsku anegdotu koju ovdje vrijedi zabiljeiti. Kae da
2 3

108 | MAGAZIN ZA (POLITIKU) KULTURU I DRUTVENA PITANJA

O tomu ire, vidi: Veernji list od 3. 12. 2004., strana 4-5. IVAN MARKEI, Kako smo sauvali Bosnu i Hercegovinu, Sarajevo-Zagreb, 2004. str. 210.

(P o s t ) D a y t o n s k a B i H t o ( n e ) b i t r e b a l o p r o m i j e n i t i (SAD), BRUXELLES, ENEVU, BONN, LONDON, PARIZ, MOSKVU, (EU), gdje je predstavnicima meunarodne zajednice, svejedno koliko ona bila meusobno podijeljena, bilo potrebno ponuditi rjeenja koja su bila drukija od onih koja su promovirali zagovaratelji trodijelne etnike podjele Bosne i Hercegovine. To se moglo initi jedino sudjelujui na meunarodnim mirovnim konferencijama, to su lanovi HNV BiH i inili(MARKEI, 2004/213-214). Prethodni navodi objanjavaju dosad samo pretpostavljano, ali nedokazano motrite, po kojem su podjele izmeu bosanskih Hrvata u Sarajevu i hercegovakih u Mostaru, imale znatno vei utjecaj na sadanje dravno ustrojstvo i nepovoljan poloaj cijeloga hrvatskog naroda u Bosni i Hercegovini, nego smo to do sada znali. vna prava, za tri konstitutivna naroda. Tree dravno pravo biti e u stanju mirovanja dok se pred nama ne pojavi potpuno stabilizirana slika bosansko hercegovake konfederacije s njezine dvije konfederalne jedinice. Ovo e biti odluujui trenutak kada e iz povijesnih dubina ponovno iskrsnuti u narodnoj svijesti sauvano staro dravno pravo, i to uvijek snano, uvijek aktualno, uvijek virtualno, i zauzeti svoje mjesto na zemljovidu Bosne i Hercegovine. To e biti trenutak kada e, nadamo se, Bosna i Hercegovina konano nai svoj mir.6 Da li u tro dijelnoj konfederaciji, ili federaciji, za tri konstitutivna naroda i tri dravna prava, tek ostaje vidjeti.

Jesu li stranci iskreno za stabilnu i ureenu Bosnu i Hercegovinu?


Ne elimo prihvatiti, a pogotovo se pomiriti, s danas sve vie rastuim shvaanjem mnogih ljudi ovdje, koji misle i tvrde da u meunarodnoj zajednici iskreno nisu ni eljeli BiH kao stabilnu dravu i da su ovakvu dravno-pravnu konstrukciju uspostavili s nakanom da ovu zemlju uine trajno nestabilnim i politiki trusnim prostorom, koji nikada nee moi biti stabilan, niti samostalno funkcionirati bez njihove suverene vlasti i nezamjenljive mrkve u jednoj, a batine u drugoj ruci. Meu ove ljudske, ali i dubinske pravne probleme, koji sve uoljivije izlaze na povrinu, pojavljuju se zabrinjavajui dravno pravni status pojedinih narodnosnih cjelina u Bosni i Hercegovini, koji na trenutak izgledaju kao da su namjerno potisnuti u pozadinu, dok u isto vrijeme jo ne uspijevamo podignuti zavjesu sa skrivenog pravnog statusa cjelokupne Bosne i Hercegovine, koja nam ponekad izgleda kao da je netko namjerno gura u dubine zaborava.4 (podvukao B.) Za razliku od Daytonskih konstruktora austrougarska je uprava relativno brzo transformirala Bosnu i Hercegovinu u vrstu zemljopisnu, ali i ekonomsku cjelinu s doziranom politikom autonomijom (doba bosanskohercegovakog sabora 1910.-1914.), dok su konstruktori Daytonskog sporazuma uspjeli zaobii brojne zamke jednog surovog graansko-vjerskog rata i iscrpljenoj Bosni i Hercegovini pokloniti u ono doba jedino mogue konfederalno rjeenje. (podvukao B.)5 Prema kompetentnom miljenju jednog od istaknutih bosanskohercegovakih pravnih intelektualaca, ovo e stanje potrajati sve dok je ovakva Bosna i Hercegovina bude u procesu nastajanja i stabiliziranja u neprirodnu konfederaciju od dva entiteta i dva dra4 5

Razumiju li stranci bit problema koji karakteriziraju Bosnu i Hercegovinu?


Mnogima koji u svijetu promiljaju, a ovdje sa strane dolaze i odluuju o Bosni i Hercegovini, pokazuju veliki stupanj neznanja ili nerazumijevanja nae stvarnosti. Tako Za Sjeverne Amerikance termini nacije i drave su sinonimi. U Europi, ovi termini imaju razliita znaenja. Da bi drava imala stabilnu konguraciju (u kojoj je demokracija sigurna), kao prvo, nuno je uspostaviti naciju. Nacija, kae HAYDEN, odnosi se na etniku grupu. Historijski, nacija, HAYDEN primjeuje, stjee dravu, teritoriju, vlast. Ovaj koncept, HAYDEN kae, standardni je europski model i on funkcionira.7 Koliko puta smo na mnogim primjerima vidjeli da stranci kada govore i ovdje djeluju ne razumiju razliku izmeu nacije i drave u naim uvjetima, niti pak razliku izmeu nacije i drave, te dravnosti i nacionalnosti.

Prijepornost projekta bosanske nacije-drave


Meutim, uoavajui da su jednonacionalne nacije drave politiki najstabilnije, kao to su vienacionalne sloene drave najnestabilnije, i ovdanji su neki bonjaki intelektualci, ali i politike stranke, pa i Akademija nauka BiH, prihvatili se posla dugoronog projektiranja bosanske nacije, kao nad-nacije u odnosu na tri konstitutivna naroda. Neki pokuavaju pribjei amerikom shvaanju po kojem su drava i nacija sinonimi, pa budui da postoji drava BiH, koja je lanica Ujedinjenih naroda, to ve postoji i bosanska nacija. (. SADIKOVI, primjerice). Drugi misle da bosansku naciju tek treba stvoriti drava Bosna i

Dr. HALID AUEVI, Dvije drave, tri dravna prava, Steak br. 62/1999., str. 62. Dr. HALID AUEVI, Dvije drave, tri dravna prava, Steak, Sarajevo, broj 62/1999. 6 Dr. HALID AUEVI, 1999./15 (Steak, Sarajevo). 7 O tomu ire, KEITH DOUBT, Sociologija nakon Bosne, Sarajevo, 2003., str. 62.
STATUS, BROJ 5, STUDENI/PROSINAC 2004.

| 109

(P o s t ) D a y t o n s k a B i H t o ( n e ) b i t r e b a l o p r o m i j e n i t i Hercegovina. Za razliku od drugih, jednonacionalnih drava-nacija, gdje su nacije formirale vlastite drave, ovdje se zagovara obrnuti put da drava BiH stvori vlastitu bosansku (nad)naciju. Neophodno je vie od dobre politike volje sva tri naroda u Bosni i Hercegovini da, zadravajui i dalje razvijajui kulturni identitet, svoj politiki identitet veu za dravu Bosnu i Hercegovinu kao jedinstven dravni narod po europskom principu DRAVA-NACIJA, pa budui da je to projekt budunosti u dananjim vremenima za Bosnu i Hercegovinu bit e najbolje rjeenje da se politiki i ekonomski integrira u Europu gdje BiH moe postati stabilna i prosperitetna drava ukoliko u njoj budu razdvojeni kulturni i politiki identitet njene tri etnije i one postanu dravni politiki narod Bosne. Tada e drava osigurati vie sloboda i prava da e svaki graanin (dravljanin) bez obzira na etniju i vjeru moi se politiki identicirati kao Bosanac, Europejac, a kulturno kao Bonjak Hrvat i Srbin. (IBRAHIMAGI 2001./149-153). Tenja je da se otvori proces graanske identikacije bosanske nacije s Bosnom kao nacionalnom dravom Bosanaca razliitih kultura i vjera a kako se radi o dugoronom povijesnom procesu i projektu za naredna desetljea, to je zadatak dravne i kulturne politike da sa svoje strane, oprezno i osmiljeno, kroz mehanizme socijalnog uenja, institucije javnog odgoja i medijsko oblikovanje svijesti, oslobodi prostor i mogunosti da se graani identiciraju s bosanskom (politikom) nacijom, ve kod prvog narednog popisa stanovnitva, kao i u drugim povodima.8 Da ovaj projekt uope nije bezazlen govori podatak da ga je prihvatila i Akademija nauka BiH, u svojoj nedavnoj Deklaraciji o nunosti izmjena Ustava BiH i ustrojstva Federalne republike Bosne i Hercegovine. Tako se jedna izuzetno vana i ugledna nevladina drutvena institucija izjasnila u prilog ureenja BiH kao Federalne Republike, sastavljene od regija, kao federalnih jedinica koje bi dobile veoma visoki stupanj samouprave . To znai da su regije ovdje zamiljene kao, od opine ire jedinice lokalne samouprave, koje bi bile neto slino kao upanije u Hrvatskoj, bez ikakve politike autonomije u odnosu na centraliziranu dravnu vlast u Sarajevu. U Deklaraciji je posebno zanimljiva teza da bi se time stvorile pretpostavke i za vei stupanj identikacije graana ove zemlje odnosno stvaranje politikog dravnog naroda Bosanaca, gdje nacionalne i vjerske razliitosti i specinosti ne samo ne bi bile potisnute, nego naprotiv, tek tada dobile priliku da se u svoj svojoj punini iskau.??!!9 Mi mislimo obrnuto. Projekt nove Bosanske nacije , kao novog dravnog naroda, trasirao bi put u asimilaciju sva tri naroda u jedan, a osobito u asimilaciju Srba i Hrvata.
8 9

Mi priznajemo da bi jednonacionalna Bosna i Hercegovina bila stabilnija, mirnija i samoodriva drava. Ali, mi smatramo da je to naprosto nemogue i da je taj projekt potpuno pogrjean. U svojoj najgrubljoj varijanti praktine primjene stvaranje politikog naroda Bosanaca, primjenom objavljenih metoda, realizacija toga projekta: podrazumijeva stvaranje nove bosanske nacije kao zadatak drave BiH; zagovara razdvajanje politikog od kulturnog identiteta; nastoji postii prenoenje politikog identiteta na razinu drave, a ostavljanje kulturnog identiteta na razini konstitutivnog naroda u regiji, kao jedinici lokalne samouprave, koja opet ne bi mogla biti ni etnika ni politika, ve samo regionalna zajednica; nagovjetava stvaranje nove nad-nacije, a ostanak tri postojea naroda, to namee pitanje iz ega bi onda nastala nova nacija?; uvodi nove metode socijalnog uenja; ukazuje na novu ulogu odgoja i formiranje novih institucija javnog odgoja; upuuje na novo medijsko oblikovanje svijesti; predlae uvoenje nacionalnog izjanjavanja Bosanac ve kod prvog narednog popisa stanovnitva?

Budui da su postojea tri naroda ve dovoljno nacionalno osvjeena realizacija tog projekta nikako ne bi mogla ii na dobrovoljnoj osnovi i bez ikakve prisile i povlaivanja Bosanaca, a podcjenjivanja Hrvata, Srba i Bonjaka, te tretiranje svakog graanina koji bi se tako nadalje izjanjavao graaninom drugoga reda. Napokon postavlja se kljuno pitanje: nije li zagovor bosanstva ponovno raanje ve vienog projekta jugoslavenstva iz propale nam zajednike drave, koja nije znala ni mogla rijeiti nacionalno pitanje na naelima jednakopravnosti, suverenosti i zajednitvu naroda, pa se radi toga raspala. Nije prijeporno da tro-nacionalni sastav uslonjava rjeenje izlaska iz krize i traganje u pravcu iznalaenja najboljeg mogueg, funkcionalnog ureenja drave BiH. Meutim postavlja se pitanje: jeli projekt legitiman i realan, odnosno nije li to svojevrsna nova utopija? Glavni problem u Bosni nastavlja HAYDEN je u tome to ne posto-

O tomu ire, vidi O. IBRAHIMAGI, DAYTON, BOSNA U EUROPI, Sarajevo, 2001., str. 147-153. Navodi iz Deklaracije Akademije nauka BIH o nunosti izmjena Ustava BIH i ustrojstvu Federalne Republike Bosne i Hercegovine.

110 | MAGAZIN ZA (POLITIKU) KULTURU I DRUTVENA PITANJA

(P o s t ) D a y t o n s k a B i H t o ( n e ) b i t r e b a l o p r o m i j e n i t i ji etnika veina za koju se moe rei da konstituira naciju na osnovu koje treba izgraditi dravu. Prema HAYDENU, kod predstavnika Europske zajednice i Sjedinjenih amerikih drava bilo je prisutno dosta neznanja prilikom priznavanja Bosne i Hercegovine kao nezavisne drave. Bosna je, kae on, pravna kcija. Ona ne postoji na terenu. Nemogue je Bosnu proglasiti dravom jer ne postoji jedna nacija na osnovu koje bi se uspostavila drava.10 Meutim, BiH nije jedina tro nacionalne drava u Europi. Takve su i vicarska i Belgija. Pa, ako one mogu postojati, a nisu drave-nacije, zato ne bi i BiH? Meutim, kako je mogue da neki, umjesto traganja za racionalnim rjeenjem, nude izlaz u prijepornom i uveliko iracionalnom projektu stvaranja bosanske nad-nacije u obliku bosanskog politikog naroda? Ne potkopavaju li se time sami temelji zajednike nam drave? Prosto je nevjerojatno kako iza takvog projekta mogu stati uvaeni bonjaki intelektualci, kao i najvia znanstvena institucija ANU BiH, koji nesporno vole dravu Bosnu i Hercegovinu, a nude joj projekt opstanka koji su srpski intelektualci i SANU nudili za bivu Jugoslaviju. Nije sporno da je ovdje nakana dobra, uiniti da BiH kao drava-nacija bude stabilna, jednonacionalna i samoodriva zemlja Bosanaca, kao dravnog politikog naroda. Meutim, posljedice mogu biti pogubno katastrofalne po samu tu dravu, jednako kao to je jugoslavenstvo bilo po Jugoslaviju. Vjersko, kulturno, nacionalno i politiko, sastavni su elementi jedinstvenog i nedjeljivog identiteta. Nemogue je razdvoji kulturni i politiki identitet, pa prvi ostaviti narodu, a potonji prenijeti naciji-dravi. Nemogue je osjeati se kulturno Bonjak, Srbin ili Hrvat, a nacionalno i politiki Bosanac. Takvo unitaristiko rjeenje nacionalnog pitanja, stvaranjem politikog bosanskog naroda od tri postojea, nuno i neminovno bi vodilo u asimilaciju dva malobrojnija naroda u korist bonjakog. To bi osobito znailo jaanje pritisaka i tendencija daljeg zatiranja svega to je razliitost i posebnost, jer se takav projekt u ovakvoj dravi moe realizirati samo u Federaciji BiH, gdje ve je uveliko zapoeo, i na politikom, i na jezinom, i kulturnom planu. Naravno, tek ako bi BiH postala unitarna graanska drava, projekt bi se zapoeo realizirati i na podruju Republike Srpske, ali upravo zato u njoj postoji svenarodni otpor ukidanju tog entiteta, kao najboljem jamstvu identiteta. Nikakva dragovoljna asimilacija na ovim nacionalno tradicionalno osvjeenim prostorima nema ansu, a nikakva nasilna asimilacija ne bi mogla proi bez svenarodnog otpora oba malobrojnija naroda. Zato bi provoenje tog dugoronog projekta oznailo put u dalju i dugoronu destabilizaciju, a mogue i raspad drave BiH, to nitko tko voli ovu zemlju ne eli, a po najmanje autori projekta. Prisjetimo se da i put u pakao moe biti poploan dobrim nakanama, na to nas je davno upozorio jedan veliki lozof. Zato bi od toga projekta bilo mudro i dobro na vrijeme odustati i okrenuti se drukijem rjeenje tog, nadasve vanog nacionalnog pitanja. Povijesno nam iskustvo govori da ak i okupatori u Bosni i Hercegovini nisu uspjeli nakalemiti svoju nacionalnu svijest i time potisnuti nacionalnu svijest triju njezinih naroda, niti su uspjeli ni s pokuajima stvoriti ni novu zajedniku naciju ni svijest o njoj.11 To golemo povijesno iskustvo upuuje na zakljuak da su potpuno neizgledni i danas aktualni pokuaji ideologa takozvanoga bonjatva i tro lisnog naroda koji izrasta iz istoga stabla. Iz istih razloga uvjereni smo da Bosna i Hercegovina, svakako uz dobru volju, ima sve pretpostavke da se konstituira kao drava. Ali ona, po naem uvjerenju, nema mogunosti i da se konstituira i konsolidira kao drava tipa nacije. (KOUL-KUKI, 1999./332-335) Nitko danas nije toliko pametan, niti na javnoj sceni vidimo takav intelektualni autoritet, koji bi pronaao idealno i za sve prihvatljivo rjeenje za buduu Bosnu i Hercegovinu. Ono pak, to bi iz svih povijesnih iskustava i intelektualnih promiljanja moglo imati ansu za zajedniko motrite, je da BiH ima najvee anse biti ureena kao kompromisno dogovorena racionalna zajednica, na naelu sloene drave jednakopravnih naroda i graana, s tri razine vlasti.

O perspektivama Daytonskog mirovnog sporazuma


Govoriti o perspektivama Daytonskog mirovnog sporazuma o Bosni i Hercegovini niti je jednostavno, niti lako, a niti bez rizika. Meutim, svakako da je izazovno, znatieljno i korisno. Ne bismo tvrdili da je i zahvalno, budui da je svako predvianje i prognoziranje drutvenog razvitka i svako uplitanje drutvenih znanosti u futurizam, u najmanju ruku rizino. Umjesto o budunosti i perspektivama Daytonskog mirovnog sporazuma, moda bi mnogo zahvalnije bilo raspravljati o budunosti drave Bosne i Hercegovine na osnovama tog sporazuma. Jer, on je meunarodni ugovor, zakljuen u odreeno vrijeme i za postizanje odreenih ciljeva, od kojih je svakako najvaniji bio zaustaviti rat i daljnja ratna razaranja. Meutim, je li on i trajno rjeenje za ovu zemlju?

10 11

O tomu ire KEITH DOUBT, Sociologija nakon Bosne, Sarajevo, 2003., str. 61-73. F. KOUL-S. KUKI, Drava i nacija, Sarajevo, 1999. str. 331.
STATUS, BROJ 5, STUDENI/PROSINAC 2004.

| 111

(P o s t ) D a y t o n s k a B i H t o ( n e ) b i t r e b a l o p r o m i j e n i t i Mnogi znanstvenici, poznati intelektualci, javni djelatnici, pa i politiari, smatraju da je Daytonski mirovni sporazum ve odavno potroen, da je ve dao to je mogao i da se Bosna i Hercegovina na njegovim rjeenjima vie ne moe uspjeno razvijati. Ako je to tono, a mnogi argumenti idu tomu u prilog, postavlja se pitanje to danas initi za bolje sutra? Mijenjati taj sporazum postupnim reformama, makar one bile i suprotne njegovom aneksu IV. Ustavu Bosne i Hercegovine, kako to esto ine pojedini predstavnici meunarodne zajednice, mijenjati ga radikalno i temeljito, kako misle drugi, ili zakljuiti novi DAYTON II., to predlau trei? Nedavno je obiljeena deveta godinjica potpisivanja toga sporazuma, koji je samo djelomino ispunio naa oekivanja glede zaustavljanja rata, dok su drugi njegovi ciljevi samo djelomino ostvareni. Prvi cilj, da se okona tragini sukob u regiji uglavnom je ostvaren. Svi se uglavnom slau da je zaustavljanje sukoba njegovo najvee postignue, zbog kojeg treba odati duno priznanje meunarodnoj zajednici i svima koji su tomu pridonijeli. Meutim, njegov drugi cilj da promovira trajni mir i stabilnost jo uvijek nije ni priblino ostvaren. Ostati na postojeem, znailo bi ovu zemlju, njezine narode i graane, do u nedogled ostaviti u svojevrsnoj pat poziciji, koju karakterizira uidno, nestabilno i perspektivno neizvjesno stanje ni rata ni mira. Drimo zato kako je danas pravo pitanje, postavljeno u pravo vrijeme i na pravom mjestu, kakva je budunost ove zemlje, njezinih naroda i graana? bliku Srpsku. Protivnici promjena istiu da sporazum nije do kraja proveden, pa ga prvo treba provesti, a tek onda mijenjati. Oni takoer navode da DAYTON ostavlja dovoljno prostora na kojem se moe dalje uspjeno djelovati u pravcu razvijanja trine ekonomije, gospodarstva, politike demokracije, ljudskih prava i sloboda, zapoljavanja i razvijanja ivotnog standarda te drugih neprijepornih vrijednosti, pa zato ga onda mijenjati? Meutim, mnogo je vanije da se protivnici promjena plae kako bi eventualno mogli izgubiti neka vana postignua i tako izgubiti u miru ono to su dobili u ratu. Odnos snaga izmeu ovih polariziranih zagovornika i protivnika promjena za sada je u stanju ravnotee, tako da nitko ne moe raunati na prevagu. Tu prevagu moe napraviti samo meunarodna zajednica. Pitanje je koliko je ona na to spremna?

Je li potreban i je li mogu DAYTON 2?


Na vie sastanaka ekspertnog tima angairanom na projektu Dijalog o Ustavu BiH predstavnici meunarodne zajednice bili su kategorini u tvrdnji da nee biti DAYTONA 2. Kao razlog istiu injenicu da je to irok meunarodni sporazum koji je pisan za ono vrijeme i u cilju zaustavljanja rata. Budui da je rat zaustavljen, emu DAYTON 2? On se sastoji od Opeg okvirnog sporazuma i jedanaest drugih sporazuma o raznim pitanjima, od vojnog sporazuma i sporazuma o regionalnoj stabilizaciji, pa sve do sporazuma o meunarodnim mirovnim snagama. Budui da se radi o sloenom meunarodnom ugovoru bilo bi suprotno pravilima meunarodnog prava mijenjati ga nakon desetak godina. To znai Opi okvirni sporazum za mir u BiH, ne moe se mijenjati. Pored toga, prilike u Bosni i Hercegovini danas su ipak bitno drukije, pa iako se radi o krhkom, nedovrenom, nesavrenom, pa i nepravednom miru, bio on kakav takav, ipak je postignut, kao nadasve poeljan i svima koristan. Prema tomu, prihvatljivi su i opravdani argumenti protiv DAYTONA 2. Meutim, treba rei da mnogi s DAYTONOM u cjelini izjednauju njegov aneks IV koji je ustvari Ustav Bosne i Hercegovine, pa govorei o promjeni DAYTONA misle i predlau promjenu ustavnog ustrojstva drave, to je sasvim pogrjeno. Ali, za nas su ipak promjene Ustava najvanije. Iz meunarodne zajednice o tomu je dano pozitivno miljenje kao zeleno svjetlo za ustavne promjene. To znai, moe se mijenjati Ustav Bosne i Hercegovine, kao aneks IV Opeg okvirnom sporazuma.

Mijenjati Dayton ili ne?


U traenju odgovora na ovo pitanje do sada su se ispostavila dva dosta suprotstavljena motrita u kojima su se mogle lako raspoznato polarizirane snage za i protiv promjena. Promjene trae oni koji njime nisu zadovoljni, pa oekuju da bi mogli dobiti vie i bolje. Njima se suprotstavljaju oni koji zadovoljni postojeim stanjem te smatraju da promjenama ne bi mogli postii vie, ve da bi mogli izgubiti i ono to ve imaju. Zagovornici promjena istiu da je Daytonski mirovni sporazum istroen, da je on dao onoliko koliko je mogao i da se od njega u perspektivi ne moe oekivati neko znatnije poboljanje stanja u dravi. Ujedno kao argument istiu i brojne njegove nedostatke i ogranienosti koje je pokazao u dosadanjih devet godina provoenja. Najsnaniji im je argument stanje u zemlji kojim nitko nije zadovoljan, niti u cjelini, niti na bilo kojem segmentu drutvenoga ivota. Posebno, neuspjeh njegove realizacije glede povratka prognanika, izbjeglica i raseljenih, osobito u Repu-

112 | MAGAZIN ZA (POLITIKU) KULTURU I DRUTVENA PITANJA

(P o s t ) D a y t o n s k a B i H t o ( n e ) b i t r e b a l o p r o m i j e n i t i Visoki predstavnik meunarodne zajednice za Bosnu i Hercegovinu Paddy Ashdown, nedavno je izjavio da je promjena Ustava mogua samo uz dogovor sva tri naroda.12 Time potvruje naelno pozitivan stav meunarodne zajednice i vlastite administracije u prilog promjene Ustava. Kao kljuni razlog za to on istie neracionalnost i nefunkcionalnost drave u kojoj 70% sredstava troe vlade, a samo 30% graani. Treba naglasiti da ova, a i neke druge izjave koje su dole iz meunarodne zajednice, sadre u sebi zamku koja u biti dovodi u pitanje mogunost promjena. O emu se zapravo radi? Akcent se stavlja na odgovornost i suglasnost sva tri naroda za promjene, to je naelno u redu. Meutim, to ako nema suglasja, a oito je da ga nema, oko odluke da se Ustav mijenja. Pogotovo ga nema oko konkretnih ustavnih rjeenja. Postavlja se pitanje mogu li meunarodna zajednica i Visoki predstavnik ostati samo pasivni promatrai? Osobno smatramo da meunarodna zajednica i Visoki predstavnik trebaju i dalje imati vodeu ulogu, ne samo glede privole na ustavne promjene, ve isto tako i glede iznalaenja novog ustavnog ureenja. Oni ne mogu i ne smiju ostati po strani i samo ponavljati izvolite dogovorite se, a mi emo prihvatiti sve ono o emu se postigne konsenzus sva tri naroda. Ovo iz sljedeih razloga: f Daytonski mirovni sporazum i njime propisani Ustav BiH su njihovi produkti, o kojima konsenzusa ni tada nije bilo, a oni su ga oni ipak nametnuli; Za sve to je u BiH od njega provedeno oni imaju velike zasluge, ali takoer i odgovornost za sve ono to nije realizirano; Visoki je predstavnik za sve vrijeme od DAYTONA do danas bio jedini mjerodavni tuma Ustava BiH i jedini koji je imao vee ovlasti od svih institucija politikog sustava vlasti, ukljuujui pravo njegove promjene; Visoki je predstavnik provodio potrebne, znaajne i prihvatljive zakonske reforme, ali i one koje su bile suprotne Daytonskom Ustavu, koji je esto bio konica i prepreka donoenju i provoenju potrebnih reforma; Meunarodna zajednica unaprijed znade da se ovdje konsenzus ne moe o bilo emu postii, a pogotovo ne o promjeni entitetskog ustavnog ureenja, pa je njezin odgovor da e prihvatiti sve o emu postignemo konsenzus i o emu se tri naroda i njihove politike dogovore, faktiki isto to i odbijanje da se pristupi ustavnim promjenama; f Za sadanje stanje u drutvu i u svim segmentima drutvenog ivota jednako su odgovorni meunarodna zajednica i Visoki predstavnik, koliko i domaa politika i politiari, pa ona mora odigrati aktivnu ulogu u privoli na ustavne promjene i njihovom nametanju, kada se konsenzus o tomu ne moe postii; Dananje stanje u kojem postoje dvije vlasti, meunarodna i domaa, a nitko nema pune odgovornosti za pogrjene odluke, nije se pokazalo ni korisnim, ni uinkovitim, pa jedini izlaz iz takvog stanja i ansu za boljitak vidimo u ustavnim promjenama.

Iz reenog proizlazi da nama niti je nuan, niti potreban DAYTON 2. Ovoj zemlji, njezinim narodima i graanima, potrebne su i nune ustavne promjene, koliko radi sadanjih, jo vie zbog buduih narataja. Samo one mogu trasirati put uspostavi stabilnog i dugotrajnog mira i perspektivne budunosti. Ako ni sada ne moemo sami nai naina prevladati meusobne iskljuivosti i neslaganja, a oito je da to jo uvijek ne moemo, meunarodna zajednica je duna aktivno pomoi u pronalasku izlaska iz krize.

Je li u izgledu ENEVA?
Nedavno je objavljeno kako u Sarajevu djeluje udruenje Bosna i Hercegovina 2005., koje zagovara skoro zatvaranje Ureda PADDY ASHDOWNA u Sarajevu13 te da je sve spremno za odravanje konferencije DAYTONA 2 sljedee godine u ENEVI koja bi omoguila snanije oslanjanje drave na svoje snage koje jedino mogu povesti BiH prema Europskoj uniji. Napisano je kako se visoki predstavnik energino suprotstavio novoj mirovnoj konferenciji iji bi rezultat bio DAYTON 2, prestanak funkcije OHR-a i zatvaranje njegova Ureda u Sarajevu. Iako naelno podupire izlaznu strategiju meunarodne uprave za BiH visoki predstavnik usprotivio se novoj mirovnoj konferenciji koja bi odgovorila na pitanje o budunosti institucija Bosne i Hercegovine, ali i svoga ureda. On se protivi novoj mirovnoj konferenciji i kategoriki je protiv DAYTONA 2. Miljenja smo da je to i logino i opravdano. Nismo mi u ratu da pravimo novu mirovnu konferenciju, a kao to smo vidjeli nije nam nuan ni DAYTON 2. Meutim, ne moemo se sloiti da u povodu deset godina od potpisivanja Daytonskog mirovnog sporazuma nije potrebna jedna nova meunarodna konferencija, ukoliko prije toga ne uspijemo sami uraditi i usvojiti novi Ustav Bosne i Hercegovine. Izgledi za to vrlo su mali, jer su razlike i iskljuivosti o tomu kako treba izgledati novo ustavno ustrojstvo ove zemlje tolike da je kompromis domae po-

12 13

Vidi Dnevni list, Mostar, od 30. 10. 2004. godine, str. 6. Prema pisanju Veernjeg lista za Bosnu i Hercegovinu, od 17. 11. 2004. godine, str. 4.
STATUS, BROJ 5, STUDENI/PROSINAC 2004.

| 113

(P o s t ) D a y t o n s k a B i H t o ( n e ) b i t r e b a l o p r o m i j e n i t i litike i politiara gotovo nemogu. U takvim okolnostima nova meunarodna konferencija i ENEVA trebaju imati podrku svih aktera i cjelokupne javnosti Bosne i Hercegovine. Jer, domae snage nisu sazrele da bi nam bile u stanju trasirati put u Europu. Ako openito osporava meunarodnu konferenciju koja bi odobrila novi Ustav za Bosnu i Hercegovinu visoki predstavnik grijei, kao to je u pravu to se protivi nekoj novoj mirovnoj konferenciji iji bi rezultat bio DAYTON 2. nefunkcionalan politiki sustav vlasti, koji ne moe uspostaviti poeljan odnos izmeu javne vlasti i drutva; nelogian, nepravedan i nelegitiman entitetski koncept dravne strukture, kojeg bi se dva naroda rado odrekla, ali trei koji je privilegiran nee ni pod koju cijenu; asimetrian i neracionalan kantonalni ustroj samo u jednom entitetu i neracionalnu Federaciju od deset kantona s glomaznom, te funkciji i mogunostima neprimjerenom dravnom administracijom, koja jede ekonomsku supstancu zajednice, budui da je ova ne moe izdravati; privilegiran poloaj jednog naroda u odnosu na druga dva, koji ima etniki gotovo potpuno istu dravu u dravu, dakle neto to nemaju druga dva, a osobito ne trei najmalobrojniji, to je kljunim uzrokom nacionalne neravnopravnosti, nemogunosti uspjenog rjeenja nacionalnog pitanja i moguim aritem koniktnog etnikog sukobljavanja.

Entitetski ustroj najvei kamen spoticanja?


Ako je DAYTON do sada u bilo emu bio kamen spoticanja, onda je to njegov entitetski ustroj. Nitko od vanih aktera na domaoj politikoj sceni nikada prije rata nije mogao zamisliti ovakvo ureenje za Bosnu i Hercegovinu, mladu dravu, nastalu raspadom bive Jugoslavije u jednom tekom i krvavom ratu, kakav nitko prije nije mogao ni u primisli pretpostaviti. Pomni analitiari ratnih zbivanja i mnogih pregovaranja znaju kako je do toga dolo, ali nitko ne zna zato? Koji je bio cilj svjetskih monika pa je sklepana takva drava od dva entiteta za tri naroda i drugi entitet s jednim distriktom i deset kantona za dva naroda. Zato jedan narod ima svoju ekskluzivnu nacionalnu dravu u dravi, dok to druga dva ne mogu imati ni pod koju cijenu? Danas ak i neki predstavnici srpskog naroda vide daytonski entitetski ustroj kao veliku pogrjeku i negativnu stranu Daytonskog sporazuma. Njime je otvoren put disolucije Bosne i Hercegovine zbog priznavanja dvije odnosno tri strane u sukobu. Obimna je faktograja koja ukazuje na to da je Daytonski sporazum nastavak loe politike meunarodne zajednice prema BiH, a ne nikakav preokret u toj politici.14 Uviajui apsurdnost entitetske stvarnosti i njima se postavljaju dva pitanja: Geopolitiki gledano, sa nivoa BiH, jesu li entiteti denitivno doreen dio zajednike drave? Geostrateki gledano, da li entiteti odista vjerno odraavaju ozbiljnost bosanskih ljudi u njihovoj nakani da stvore vlastitu dravu. Temeljno pitanje, koje se postavlja u svakom pristupu promjeni ustava BiH, koje je ljuti kamen spoticanja o koji se razbijaju svi pokuaji njegovog revidiranja, je pitanje sudbine daytonskih entiteta, koje se postavlja u smislu dvojbe: uspostaviti tri regionalne, etniki pluralne republike za tri naroda ili ukinuti Republiku Srpsku? Ili tri republike za tri naroda, ili ni ona, samo za jedan!! Iz reenog proizlazi da nije upitan Daytonski mirovni sporazum kao cjelina. Kljuni generator naih tekoa i nesporazuma je Ustav, dakle aneks IV mirovnog sporazuma, jer on je uspostavio:
14

Svi koji misle dobro ovoj zemlji, njezinim narodima i graanima trebaju podrati ideju o odravanju nove meunarodne konferencije o Bosni i Hercegovini, koja bi se odrala u povodu desete godinjice potpisivanja DAYTONA, a koja bi odobrila novi Ustav i inovirala ostale priloge (anekse) Opem okvirnom mirovnom sporazumu, osobito aneks VII sporazum o izbjeglicama i raseljenim osobama.

U emu grijei meunarodna zajednica?


Nitko nije nepogrjeiv, pa ni meunarodna zajednica i njezina administracija. Naravno, grjeke mogu biti namjerne i katastrofalne, ali takoer neeljene i bezazlene. Nemamo aspiracije rangirati ih ili ocjenjivati, ve samo identicirati neke od njih. Provoenje reforma na neustavan nain. Reforme su nasuna potreba Bosne i Hercegovine. Osobito su poeljne i opravdane one koje na razini globalnog drutva osiguravaju jedinstvo pravnog, pravosudnog, obrambenog, mirovinskog, zdravstvenog, redarstvenog i svakog drugog sustava. Meutim, umjesto da promijeni Ustav kao konicu reforma, meunarodna je zajednica vrila pritisak na usvajanje reformskih zakona suprotnih Ustavu. Kada se u jednoj zemlji ne potuje Ustav i to od onih koji su doli u

114 | MAGAZIN ZA (POLITIKU) KULTURU I DRUTVENA PITANJA

KRSTO MIJANOVI, Bosanski Srbi stanje i perspektive, Status, 4/2004., str. 86.

(P o s t ) D a y t o n s k a B i H t o ( n e ) b i t r e b a l o p r o m i j e n i t i pomo uspostaviti pravnu dravu, onda je to najbolji primjer domaim monicima da mogu kriti zakone i druge pod-zakonske akte. I, oni su ih masovno krili, da bi onda bili smjenjivani i kazneno procesuirani. Pored toga, protiv ustavno, a time i protiv Daytonsko, najee prisilno, oduzimanje ovlasti kantonima i njihovo prenoenje na entitet zvani Federacija, a zatim isto takvo oduzimanje ovlasti entitetima i njihovo prenoenje na razinu i u mjerodavnost drave, bilo je uobiajeni stil rada meunarodne administracije. Tako je Daytonski Ustav BiH uveliko revidiran u procesu tihe revizije, a da nikada nije promijenjen u propisanoj ustavnoj proceduri. To iz temelja rui kredibilitet BiH kao pravne drave. Gruba dominacija politike nad pravom, pravosuem i pravnom znanou, kao svojevrsni suvremeni politiki voluntarizam, gdje vladajua politika nije ekala ni potovala pravnu proceduru u kojoj e biti u zakon pretvorena volja vladajuih, ostavila je dubokog traga na drutvene odnose i proizvela je zbunjujue i kaotino drutveno stanje. Umjesto da uspostavi vrste mehanizme preventivne zatite javnog vlasnitva meunarodna je zajednica najveu pozornost usmjerila na progon i procesuiranje onih koji su ga otuivali. Rezultat: prazni budeti i blagajne, puni i pretrpani zatvori. Kakva korist od toga? Neograniene, neustavne i nedemokratske ovlasti institucije visokog predstavnika. Ona je izvan-ustavna, nad-ustavna, nad-narodna i nad-sudbena kategorija. Nametnuta bez pitanja i odobrenja naroda. S veim ovlastima od sva tri naroda i svih kantonalnih, entitetskih i dravnih parlamenata, vlada, vrhovnih i ustavnih sudova zajedno. S pravom da mijenja ustave, donosi zakone, smjenjuje predsjednike dravnog predsjednitva, predsjednike entiteta, premijere i svakog pojedinca u sustavu dravne hijerarhije. To je institucija bez presedana u suvremenom demokratskom svijetu. Nije nam poznato da postoji zemlja na ovoj planeti, gdje pojedinac ima takve ovlasti da moe bez propisanog postupka i razgovora s njima smjenjivati ljude, oduzimati im pravo na rad, prava na sudjelovanje u javnom i politikom ivotu zajednice i druga temeljna ljudskih prava i slobode. I sve to na neogranieno vrijeme i bez prava na albu !!?? Ako je sve to u svrhu priprave za demokraciju i lekcija iz demokracije od demokratskog svijeta, ipak je previe. Narodi i graani ove zemlje i njihova znanost, ipak neto znaju o demokraciji. Oni imaju pravo znati dokle e sve to trajati? Ovako, strah od smjenjivanja i sankcija uinio je ljude i politiare poslunicima, a strah od gubitka posla u uvjetima ope nezaposlenosti sve zaposlene podanicima u odnosu na pretpostavljene. U takvim uvjetima licemjerstvo, sebinost i
V. Osloboenje, od 5. 11. 2004., str. 10. Veernji list od 16. 10. 2004. godine, str. 5. 17 J.K. GALBRAITH, Predvianja, Zagreb, 2000., str. 150.
15 16

podanitvo meu intelektualcima, barbarstvo, primitivizam i bespogovorna poslunost kod obinog puka, neporecivo govore o stanju duha kod bosanskih Srba danas. (MIJANOVI, 2004./86) Naravno, sve je isto kod Bonjaka, a jo gore kod Hrvata. Vrijeme je da se to promijeni jer paranoini strah blokira svaku ljudsku kreativnost i svaki napredak. A, jao drutvu koje se ne oslanja na stvaralaku energiju poduzetnog naroda i radinog ovjeka, a dravi koja se ne oslanja na neovisne medije, snane institucije, odgovorne politiare, nezavisno sudstvo, kritiku javnost i slobodne graane. Tolerancija ekonomskog zaostajanja, nezaposlenosti i krajnjeg siromatva. Narodi i graani ove zemlje od meunarodne su zajednice i njezine administrativne uprave oekivali ekonomsku i gospodarski rast, daleko veu zaposlenost i bolji ivot. Unato takvim iluzornim nadama Bosna i Hercegovina ostala je najnerazvijenija i najsiromanija zemlja Europe. U njoj je za etverolane obiteljske potrebe danas neophodno zaraditi 1.000. KM, a toliko uspijeva zaraditi tek samo 12,5% obitelji. U njoj pojedinac, prema nedavno objavljenim podacima, dnevno troi u prosjeku tek jednu marku, koliko kotaju dnevne novine, dok se u svijetu smatra da potronja ispod osam maraka znai ivot ispod granice siromatva, a potronja od dvije marke ivot na granici zike egzistencije. Prema istraivanju Centra za sigurnosne studije Kao razlog zato standard obitelji nije vii ispitanici su najvie navodili da je to zbog nezaposlenosti ili rada za nisku i neredovnu plau, a za ovo okrivljuju izostanak politike volje za stvaranje boljih uvjeta ivota, lo rad vlade i institucija, neadekvatnu organizaciju drave te nepostojanje jedinstvenog ekonomskog prostora u BiH.15 A, prema objavljenim podacima federalnog Zavoda za zapoljavanje evidentirano je 321.093 osobe koje trae posao, prosjena zaposlenost je 45,2%, a na jednu prijavu za posao dolaze 253 nezaposlene osobe.16 Mi visoko cijenimo ono to je ovdje stiglo kao pomo i zahvalni smo za sve to je za nas i nau zemlju uinjeno. Ipak, oekivali smo vie. Nezaposlenost i siromatvo najbolja su podloga za nestabilno drutvo i korumpiranu dravu. Siromani su postali glasaka manjina, a bogati i dobrostojei sve ee svoju sreu pripisuju svom superiornom karakteru i inteligencijiposljedica je toga uasno stanje u naim gradovima, na sramotu cijele zemlje.17 Rekao BiH, siromatvo je u naravi isto, kako u bogatoj Americi, tako i u siromanoj BiH. Nita ne dokida uivanje u ivotu, pa i samu slobodu, vie od potpune odsutnosti novca, a ljudi su ljudi: boli ih izgladnjelost, to to nemaju krov nad glavom i bolest ma gdje bili. Kao ljudi oni moraju biti predmet naeg suosjeanja,

STATUS, BROJ 5, STUDENI/PROSINAC 2004.

| 115

(P o s t ) D a y t o n s k a B i H t o ( n e ) b i t r e b a l o p r o m i j e n i t i nae pomoi i naeg djelovanja.18 Izmeu bogatih i siromanih drava razlika je samo utoliko to bogata zemlja siromanima moe jamiti odreeni dohodak, a siromana BiH ni priblino za ivot u ljudskom dostojanstvu. A, kakvo je ljudsko dostojanstvo onoga tko je prisiljen prebirati po kontejnerima da bi pronaao baeni komad kruha. Ili onoga tko na ulici dri ispruenu ruku da bi isprosio za kupiti lijek u ljekarni? Tolerancija nestabilnog mira i ugroenosti ljudskih prava. Siromatvo i socijalna bijeda su najbolji recept za nestabilnu dravu, a neureena drava za masovno krenje ljudskih prava. Ta dva kljuna cilja Daytonskog mirovnog sporazuma nisu u zadovoljavajuoj mjeri postignuta, a pitanje je kada e biti? U Ustav zapisana najvia razina ljudskih prava i sloboda, ostala je prazno obeanje. Neuvjerljivost meunarodne zajednice i njezine administracije dovodi u pitanje njezin kredibilitet u oima graana i naroda BiH. Nama je jasno da ovako zavaeni bez njih ne moemo, a njima nije jasno da s njima ovako neuinkovitim po razvoj, nemamo perspektivnu budunost. Ozbiljno se stoga postavlja pitanje je li BiH poeljna zajednica, ako u njoj golema veina mladih i kolovanih u potrazi za poslom i boljim ivotom razmilja kako i kuda iseliti? nad drugima, zapoeli smo i vodili krvav i nezapameni rat katastrofalnih posljedica po ljude i narode, po kulturu i civilizaciju, po naciju i vjeru. Znademo mi dobro tko je tomu vie pridonio, tko je napadao a tko se branio, tko je osvajao tue a tko titio svoje, tko je agresor a tko rtva. To nije nevano, ali to je prolost. Ozbiljno se postavlja pitanje moemo li mi u svijesti i ponaanju napraviti odmak od te prolosti i okrenuti se budunosti? Jesmo li mi, i kao narodi i kao ljudi, u stanju sami napraviti povijesni iskorak ka sretnijoj budunosti? Moemo li shvatiti da nam takvu budunost nee na pladnju donijeti pokloniti drugi. Imamo li snage uvaiti druge narode i ljude i tretirati ih kao ljudske zajednice i ljudska bia, pa ne initi slabijima ono to ne bi eljeli da od nas jai ine nama? Kada bismo za to smogli snage i pokazali dobre volje, onda bismo mnogo lake nali izlaza iz pat pozicije i teke krize u kojoj se nalazi naa zemlja, njezini narodi i graani. Lake bismo nali rjeenje i za novo ustavno ustrojstvo na temeljnom svjetovnom i religijskom naelu jednakosti velikih i malih naroda i svih pojedinaca kao ljudskih bia i batinika ljudskih prava i sloboda. Ne gradimo novi sustav vrijednosti. Mi ne inimo gotovo nita ili ne inimo ni priblino dovoljno za novi sustav vrijednosti kao najsigurniji kamen temeljac zdravog drutva. Rat je razruio sela i gradove, tvornice i ljudska stanita, sakralne objekte i kulturno povijesne spomenike. On je napravio pusto u ljudskim duama. Ali, u njemu je stradao i cjelokupni sustav vrijednosti prethodnog drutva. Novi nije izgraen. Nastao je moralni vakuum u kojem se najbolje snalaze ljudi bez morala. Nasilje nad drugima u pohoti za materijalnim caruje posvuda kako meu ljudima, tako i meu narodima. Rat u BiH davno je zavren, a nasilje posvuda caruje. Za ljudsku zajednicu pitanje je danas moe li nastati novi svijet bez nasilja i ouvanja razliitih kultura na osnovu zajednikih vrijednosti tj. na minimalnom etikom konsenzusu.20 Za bosanskohercegovako drutvo od presudne je vanosti pronalazak odgovora na pitanje: moemo li pronai zajedniki minimum etikih naela i drutvenih vrijednosti na kojem bismo mogli izgraditi ivot u zajednitvu i toleranciji, uz ouvanje svih razliitosti naroda, kultura, svjetonazora i drugih osobina ljudi i naroda? Ne koristimo, niti stega oslobaamo vlastitu inteligenciju. Ideologijom i prizemnom politikom zarobljen je pojedinani i kolektivni um. Inteligencija nam je svedena na ulogu slukinje ideologije i nacionalne politike. Nastala je totalna podreenost inteligencije interesima na-

U emu grijeimo mi?


Hegemonija nad drugim postala nam je vanija od vlastita opstanka. To naalost, nije samo naa specinost. To je bolest od koje boluju vodee svjetske sile i suvremeno ovjeanstvo. Zaokupljene tenjom i nadmetanjem, za hegemonijom i dominacijom jednih nad drugima, veliki i bogati postali su neosjetljivi na probleme siromanih i malih, a preosjetljivi na kritiku i najmanju ugroenost vlastitih interesa. Jedan od najveih intelektualaca dananjice upozorava na dominaciju vladajueg izvrnutog sustava vrijednosti, pa kae: Temeljno naelo glasi da je hegemonija vanija od opstanka. To naelo, ni u kom sluaju novo, u posljednjih pedeset godina ilustrirano je nebrojenim primjerima, iako povijest nas ui da su takvi koraci opasni. A, opasnost je sada ve dosegnula razinu prijetnje ovjekovu opstanku, a ipak se pokazuje racionalno nastaviti tim smjerom, u skladu s pretpostavkama dominantnog vrijednosnog sustava, duboko ukorijenjenima u postojeim institucijama.19 Zaronjenost u prolost ne vodi nas u prosperitetnu budunost. Zaslijepljeni tenjom za dominacijom jednih

J.K. GALBRAITH, Predvianja, Zagreb, 2000., str. 155. NOAM CHOMSKY, Hegemonija ili opstanak, Zagreb, 2004., str. 257. 20 IVAN CIFRI, Moderno drutvo i svjetski etos, Zagreb, 2000., str. 103.
18 19

116 | MAGAZIN ZA (POLITIKU) KULTURU I DRUTVENA PITANJA

(P o s t ) D a y t o n s k a B i H t o ( n e ) b i t r e b a l o p r o m i j e n i t i cije i politike. Naravno da svi koji se bave intelektualnim radom, ali ne misle svojom glavom i ne suprotstavljaju se svojim razumom i javnim djelovanjem zlu i nepravdi, nisu intelektualci u punom smislu rijei. Meutim, rijetki su oni koji to ine, to je najbolji dokaz sputanosti i podreenosti inteligencije. Stoga se jo uvijek prema poloaju intelektualaca (i inteligencije B) u nekom drutvu mogu denirati kako stupanj njegova kulturnog i civilizacijskog razvoja tako i karakter politikog sistema.21 Na primjeru pokuaja skupine stranaki neovisnih znanstvenika da zaponu raditi na pripremi novog Ustava BiH, pokazalo se da u nas vie nema od nacionalne politike neovisnih ljudi. Sve je podreeno ideologiji i politici, sve je ispolitizirano i svatko se plai javno suprotstaviti, pa i onda kada se u dubini svoga bia ne slae s kojekakvim odlukama. Jer, ako eli osobni mir i sigurnost posla, mora stalno kalkulirati kako ne doi u sukob s politikom i ne snositi posljedice. Postavlja se pitanje grijeimo li kao ljudska zajednica, ako smo inteligenciju sveli na razinu slukinje beskrupulozne ideologije i politike? A jesmo. Nije problem to mi u BiH danas nemamo jedinstvenu dravnu inteligenciju kao mislei sloj drutva, ve imamo tri nacionalne inteligencije. Problem je to meu njima nema dijaloga ni spremnosti da se dijalogom pronau putovi zajednitva i zajednikog ivota u uvjetima razliitosti, snoljivosti i meusobne tolerancije. Naa politika sve vie gubi etiku utemeljenost. Etinost politike, to vjeno pitanje odnosa politike i morala, u nas je dobrano upitna, a mi ne inimo gotovo nita da to promijenimo. Otuda sve vie makijavelizma u politici. Svatko ima svoje parcijalne politike ciljeve i svatko se ponaa tako da mu cilj opravdava sredstvo. Budui da su ciljevi utemeljeni na interesima, a ne na moralnim vrednotama, politika gubi svoj pravi smisao da se iskazuje kao vjetina upravljanja drutvenim poslovima i sposobnost razrjeavanja drutvenih sukoba, ve i sama stalno potie drutvene konikte i uslonjava drutvene odnose i procese. Kao takva, kao koniktna a ne kompromisna politika, ona ne moe sagledati, a pogotovo ne i nadvladati one latentne sile i silnice to izvan javne drutvene scene retrogradno djeluju na drutvenu koheziju inei tako upitnom i samu dravnu zajednicu. Meutim, politika je oduvijek bila takva i to nije nita novo. Problem nastaje onda kada se ona potpuno distancira od morala i moralnog sustava vrijednosti, kada izgubi kompas za orijentaciju u izuzetno sloenim uvjetima drutvenog ivota, a oni su u BiH upravo takvi. Rukovoeni primarno osobnim interesima, eljom za uspjehom po svaku cijenu, karijerom i posjedovanjem moi te nastojanjem za neogranienim bogaenjem, mnogim se politiarima ini smijenim pozivanje na moralne vrednote: isti21 22

nu, potenje, skromnost, jednakost i drugo. A kada politika i politiari pokidaju veze s moralom i postanu amoralni, s takvom politikom drutvo e teko nai izlaz iz krize i svijetlo u tunelu svakodnevnice. Ako to znamo mi ne moemo i ne smijemo ostati pasivni pred tom injenicom, ve kroz sustav obrazovanja i na sve druge nain raditi na podizanju etinosti politike. Tako emo najbolje pomoi sami sebi umjesto da pasivno iekujemo pomo drugih. Mi ne razvijamo osjeaj za druge i sve vie smo egoistini. Jednakost ljudi u njihovim ljudskim, graanskim i socijalnim pravima i jednakost naroda u njihovim politikim i kulturnim pravima u nas se shvaa samo formalno. Naelno svi su za jednakost, ali se u praksi meusobnog odnoenja olako zanemaruju interesi, osjeanja i tenje drugih. Ako pojedinac osjea da je on i njegov narod istinski slobodan, da u vienacionalnoj zajednici uiva punu slobodu i jednakopravnost i da u takvoj zajednici nalazi mogunost za puni procvat i prosperitet svoje domovine, tada se njegova ljubav prema domovini moe proiriti i na tu zajednicu, pa se osim patriotizma moe pojaviti i pozitivan odnos prema takvoj zajednici jednakopravnih naroda. Ali se to ne moe postii pritiscima, nego istinskim provoenjem u ivot pune slobode i jednakopravnosti naroda. U vienacionalnim zajednicama prijeko je potreban odreeni takt i osjetljivost za osjeaje drugih naroda. Ako se o tome ne vodi briga ili se ignoriraju tenje i osjeaji drugih naroda, tada se pojavljuje neto posve drugo ovinizam, unitarizam i sl. Tada se rodoljublje pojedinih naroda prirodno vezuje samo uz svoju domovinu, svoj narod, a ira zajednica se ne osjea domovinom.22 Zbog odsustva jednakopravnosti i slobode za sve i zbog tenje za gospodstvom i hegemonijom najbrojnijeg u odnosu na druge manje narode nedavno se raspala biva zajednika drava. Postavlja se ozbiljno pitanje u kojoj mjeri koristimo iskustva koja imamo i kako se moemo organizirati da ponovno ne napravimo iste grjeke? Kako se u nas moe osjeati i prema zajednici odnositi pojedinac i narod, koji je manjinski u nekoj lokalnoj zajednici, ako mu pripadnici veinskog stalno i svakodnevno ponavljaju: zar ste vi jo ovdje, to vie ekate, zato se ne selite, zar ne vidite da je ovo sada nae? Na takvim se porukama i odnosima Bosna i Hercegovina ne moe izgraditi kao odriva pluralna zajednica. Mi nemamo, niti se trudimo imati koncept zajednike drave. Osnovali smo bezbroj domaih i stranih, vladinih i nevladinih institucija, ali nismo osnovali ni jednu za dravno ureenje. Svatko ima svoje i na svom interesu utemeljeno vienje mogueg budueg ustroja drave. Ali, nitko ne radi na konceptu koji bi zadovoljio barem minimum interesa svih naroda i graana. Zato svatko hoe, zastupa i namee samo i iskljuivo svoj koncept, a nitko ni po

RASIM MUMINOVI, Zarobljeni um, Sarajevo, 2000., str. 337. ANTE VUKASOVI, Etika-moral-osobnost, Zagreb, 1993. str. 181.
STATUS, BROJ 5, STUDENI/PROSINAC 2004.

| 117

(P o s t ) D a y t o n s k a B i H t o ( n e ) b i t r e b a l o p r o m i j e n i t i koju cijenu nee tui, niti bilo kakav zajedniki.!!! Tako radei nikada neemo stii do zajednike drave kao zajednikog opeg dobra za sve. Ako to ne shvatimo ostaju nam samo dvije alternative: ili vjeiti protektorat ili raspad sustava i drave.??!! improvizacije, a premalo politike utemeljene na znanstvenim spoznajama i na etikom kodeksu, a politika koja je izgubila sponu i oslonac u etici ne moe voditi drutvo u progres.

DAYTON sutra moe li se ova drava BiH bolje urediti ?


Za razliku od prirode i prirodnih zakona, kada su u pitanju drutvo i drava, onda ljudi ako hoe mogu sve i ako nee ne mogu nita. Predratno, ratno i poratno iskustvo, nas upuuje na zakljuak da ovdje nije upitno kako Bosna i Hercegovina moe bolje, da njezini narodi mogu zajedno i da ova drava ima budunost. Meutim, ona sama nije u stanju rijeiti svoje probleme. Potrebna nam je aktivna , iskrena i uinkovita pomo Europe i svijeta. Prema tome, ako se eli stabilizirati ovaj dio Europe, i ako se eli povratiti stotine tisua bosanskohercegovaki izbjeglica u svoje nekadanje domove, svjetska zajednica posebice Europska unija, mora osigurati gospodarski razvoj ovog dijela Europe. To je mogue samo ako postoji politika volja. Stabilnost i sigurnost Bosne i Hercegovine je u Europskoj uniji, a ne u nekoj nejasnoj Balkanskoj asocijaciji.23 Ako nas svijet i Europa pripravljaju i guraju u magloviti Zapadni Balkan, a ne za i u Europu, onda nas guraju u pogrjenom smjeru ??!!. Oni nam duguju iskren i konkretan odgovor. Mi na takav odgovor imamo pravo, a oni su nam ga duni dati. Potrebno nam je odrediti rok do kada emo biti pod meunarodnom upravom i kada e ova zemlja biti primljena u Europsku uniju. Hoemo li za desetogodinjicu potpisivanja DAYTONA, ili za neku drugu godinjicu, i koju, konano dobiti vizu za Europu? Potrebno je promijeniti Aneks VI (Ustav BiH) i provesti Aneks VII (sporazum o izbjeglicama i raseljenim osobama). Oni su predstavljali spoticaj stabilnom miru i ostvarivanju ljudskih prava i sloboda. Potrebno je reorganizirati dvojnu i neodgovornu vlast i razrijeiti dvojnost vlasti visokog predstavnika i domaih institucija, a uvesti novu, jedinstvenu, uinkovitu i odgovornu. Potrebna nam je znanstveno i moralno utemeljena iskrena politika, jer imamo previe

Koje su prepreke i to tko nee?


Tri su kljuna pitanja na koja trai odgovore bosansko hercegovaka zbilja danas: 1. 2. 3. Mijenjati ili ne Daytonski Ustav? Koji je oblik drave prihvatljiv? Kako urediti teritorij?

U traenju odgovora na ova kljuna pitanja etiri relevantne politike, od kojih tri domae nacionalne i jedna strana politika meunarodne zajednice, nemaju zajedniko stajalite. to je jo gore, uope nemaju nikakav oblik institucionalne koordinacije u pronalaenju zajednikog kompromisnog rjeenja. Jo uvijek dijametralno suprotni nacionalni interesi i retrogradni otpori nacionalistikih snaga, koje iz sjene djeluju i utjeu na politika opredjeljenja su najvea prepreka iznalaenju odgovora na oznaena pitanja, koja trae odgovore. To bi pomoglo da se u konanici prevladaju godinama nesavladive prepreke u traenju puta perspektivnog daljeg razvitka. Dok se oko toga ne suglasimo nee biti mogue brim koracima ii naprijed, a prijeporno je li prijem u Europsku uniju arobni tapi koji e sam po sebi denitivno rijeiti sve nae probleme? Ako pretpostavimo neki zajedniki imenitelj na koji, bez obzira na sve razlike, svedemo tri nacionalne politike, vidjet emo da: Na prvo pitanje mijenjati Ustav ili ne, bonjaka i hrvatska politika odgovaraju pozitivno. Negativno srpska, koja je kategoriki protiv, jer obranom Daytonskog Ustava najbolje brani svoju Republiku. Politika meunarodne zajednice u biti je protiv. Prividno i formalno je za, ali zahtijeva da to graani BiH urade sami, uz puni konsenzus sva tri naroda, za koji je svjesna da se ne moe postii. Na drugo pitanje, koji je oblik dravnog ureenja prihvatljiv, korespondiraju bonjaka i politika meunarodne zajednice, koje bi buduu BiH najradije vidjele kao graansku unitarnu, ili regijama blago decentraliziranu dr-

23

118 | MAGAZIN ZA (POLITIKU) KULTURU I DRUTVENA PITANJA

Dr. STJEPAN BALOBAN, Povratak pastoralna zadaa crkve, U slubi crkve i drutvene zajednice, Sarajevo, 2004.

(P o s t ) D a y t o n s k a B i H t o ( n e ) b i t r e b a l o p r o m i j e n i t i avu. Srpska nacionalna politika je za sadanji Daytonski dvodijelni entitetski model. Hrvatska nacionalna politika je dosta podijeljena, ali najveim dijelom preferira kantonalni ustroj, ukljuujui kantonizaciju i Republike Srpske, mada bi se lako pridobila i na model trodijelne drave, sastavljene od tri republike, entiteta, kantona ili provincije. Na tree pitanje, kako urediti teritorij, bonjaka je politika protiv etnike podjele prostora i ukinula bi sve ratom uspostavljene unutarnje administrativne crte, a ostavila samo granice predratnih opina. Etnikim administrativni unutarnjim razgranienjima nije sklona ni politika meunarodne zajednice, koja takoer brani stanje uspostavljano DAYTONOM. Hrvatska nacionalne politika najradije bi ukinula entitetske a ostavila kantonalne granice, s tim da bi ih rado vidjela i u Republici Srpskoj. Ako ih promatramo pojedinano moemo konstatirati: Bonjaka politika zagovara i zalae se za ustavne promjene. Prihvatljiv joj je graanski, regijama blago decentralizirani, unitarni koncept drave, bez entiteta i kantona, u kojoj bi se vlast oslanjala samo na uu i iru lokalnu samoupravu i funkcionirala na relaciji: drava regija opina. Zagovara jedinstven dravni teritorij, unutar drave administrativno podijeljene na regije i opine i protivi se svakoj etnikoj podjeli teritorija. Srpska politika odbija sve poticaje za otvaranje razgovora o ustavnim promjenama. Prihvatljiv joj je samo postojei Daytonski, entitetski koncept dravnog ureenja. Odustala je od ranijeg koncepta konfederacije sastavljene od tri republike. Brani sadanji nain podjele i funkcioniranja vlasti na relaciji drava entitet opina. Kritina je prema kantonalnom ustrojstvu Federacije BiH, a potpuno odbojna na kantonizaciju Republike Srpske. Zagovara sadanju etniku podjelu dravnog teritorija po formuli 51% za dva i 49% za jedan, vlastiti narod. Hrvatska politika je najvei zagovornik ustavnih promjena. Nema jasan definiran koncept budueg dravnog ureenja. I pored unutarnjih podjela, najveim dijelom se zalae za ukidanje entitetskog i uspostavu kantonalnog dravnog ureenja, ukljuujui i kantonizaciju drugog entiteta. Odbojna je prema graanskom unitarnom konceptu, a izuzev nekih minornih politikih stranaka i nevladinih udruga, nije odbojna ni prema ureenju drave na konceptu trodijelne drave, sastavljene od tri republike, entiteta, kantona ili provincije, niti je iskljuivo odbojna prema unutarnjoj etnikoj podjeli teritorija. Politika meunarodne zajednice naelno odobrava ustavne promjene, ali je praktino protiv, jer odbija u njima
STATUS, BROJ 5, STUDENI/PROSINAC 2004.

aktivno sudjelovati, ujedno ih uvjetuje postizanjem punog konsenzusa tri naroda i svih graana, to je za sada jo uvijek praktino nemogue. Preferira graanski koncept drave, ali u krajnjem, dozvoljava mogunost kantonalne ili trodijelne drave BiH. Nije sklona unutarnjoj etnikoj podjeli dravnog teritorija.

Literatura:
1. 2. 3. 4. 5. 6. 7. 8. 9. 10. 11. 12. 13. 14. Narodi Europe, Zagreb, 1997. NOAM CHOMSKY, Hegemonija ili opstanak, Zagreb, 2004. IVAN MARKEI, Kako smo sauvali Bosnu i Hercegovinu, Sarajevo-Zagreb, 2004. HALID AUEVI, Dvije drave tri dravna prava, Steak, Sarajevo, 62/1999. KEITH DOUBT, Sociologija nakon Bosne, Sarajevo, 2003. OMER IBRAHIMAGI, DAYTON Bosna u Europi, Sarajevo, 2001. F. KOUL S. KUKI, Drava i nacija, Sarajevo, 1999. KRSTO MIJANOVI, Bosanski Srbi stanje i perspektive, Status 4/2004. PREDVIANJA, Zagreb, 2000. IVAN CIFRI, Moderno drutvo i svjetski etos, Zagreb, 2000. RASIM MUMINOVI, Zarobljeni um, Sarajevo, 2000. ANTE VUKASOVI, Etika-moral-osobnost, Zagreb, 1993. STJEPAN BALOBAN, Povratak pastoralna zadaa crkve, Sarajevo, 2004. BOO EPI, Enigma Bosna i Hercegovina, Mostar, 2002.

Dokumenti: Opi okvirni sporazum za mir u Bosni i Hercegovini; Ustav Bosne i Hercegovine; Dnevni tisak

PROF. DR. SC. BOO EPI, SVEUILITE U MOSTARU, PRAVNI FAKULTET.

| 119

Planet ena

Pl a n e t e n a

Planeta ena Spekulacije o evoluciji i dejstvu seksualnosti ene i mukarca


Dr. Jovo Toevski

ULOMCI IZ KNJIGE: JOVO TOEVSKI, PLANETA ENA, DERETA, BEOGRAD, 1989., II. DOPUNJENO IZDANJE

GOVOR KAO ENSKA EVOLUTIVNA POTREBA I KAO SREDSTVO ENSKE DOMINACIJE

OVOR JE EKSKLUZIVNI DAR I JEDNO OD GLAVNIH svojstava razborite vrste. Iz mnotva formulacija govora i jezika, izdvojiemo Gleitman-ovu iz 1981. godine: Svi ljudski jezici njihova forma, sadraj, i upotreba, poseduju karakteristike koje ih izdvajaju od svih drugih formi komunikacije. Ljudski jezik je kreativan, strukturisan, karakteristian i interpersonalan. Skoro sve denicije jezika imaju u sebi nekog linog ponosa, koji je rezultat pripadnosti vrsti koja je u stanju da govori, jer je potpuno jasno da jezik svojim nainom delovanja i mogunou kombinacija, moe da indukuje najrazliitije emocije i da svakoj ljudskoj aktivnosti da snagu kojom ona postaje ivotvorna. Zbog izvanredne delotvornosti, jezik moe da bude i veoma opasno oruje kojim se mogu poremetiti interpersonalni odnosi, ba zbog njegovog izrazitog psiholokog uticaja. Umee korienja jezika spada u vrhunska umea oveka koja se dugo ue, a teko je nai oveka koji u ivotu nije imao nevolja, nekada zbog samo jedne neadekvatno izgovorene rei. Jezik je veoma mono, ali i veoma ranjivo podruje ljudske delatnosti, u kojem su mo i nemo (jezika) razdvojene
*

tankom niti, ije je praenje neophodno da bi se obezbedila pozitivna jezika akcija. Kako emo kasnije videti, nimalo nije sluajno to je evolucija stvorila jezik kao izuzetno mono oruje, koje je u stanju da iznenada promeni prvobitnu situaciju u potpuno novi neizvestan sled dogaaja. Da vidimo najpre ta mogu da nam prue dananja shvatanja o periodu evolucije Hominida, u kojem bi mogao da bude zaetak pojave jezika. Vani zakljuci dolaze od istraivanja M. Le May sa Harvarda, u kojima su ispitivane karakteristike unutarlobanjskih fosilnih ostataka ljudskih predaka. Naena je razlika na otiscima unutranje lobanjske upljine, koja ukazuje da bi mogla postojati asimetrija modanih hemisfera, ba poput one koja se sree kod dananjeg oveka, a koja je odgovorna za funkciju govora. Na osnovu morfolokih razlika, zakljueno je da su uslovi za govor mogli da postoje kod neandertalskog oveka (pre 30 000-50 000 godina) i kod pekinkog oveka (pre 300 000 do 500 000 godina). Meutim, tekoe nastaju zbog nemogunosti da se proue meka tkiva i organi za stvaranje govora, koji se naravno ne vide na fosilnim ostacima jer nisu kotanog porekla. Pretpostavka o njihovom eventualnom obliku moe se indirektno izvesti na osnovu neravnina baze lobanje na fosilima. Naime, komplikovana i neravna baza lobanje moe da ukae na kotane strukture pomou kojih je organ govora grkljan, privren za bazu lobanje.* Da bi organ

Anatomski i fonetski preduslovi. neophodni da bi vazduna struja iz plua mogla da se uoblii u glasove i rei su postojanje visoko razvijenog grkljana, jezika i usta.

122 | MAGAZIN ZA (POLITIKU) KULTURU I DRUTVENA PITANJA

Pl a n e t e n a govora kod dananjeg oveka mogao da vri svoju funkciju, on mora da se spusti nisko u vrat, to se i dogaa posle prve godine ivota. Mogli bismo, zato, mogunosti govora da pripiemo samo onim Hominidama iji fosili imaju neravnu bazu lobanje (kao i dananji ovek), na koju moe da se vee sloeni organ govora grkljan. Moe se dalje rei da Autralopithecus nije mogao da govori zbog ravne baze lobanje, a daje Homo erectus moda mogao da upotrebljava govor jer je njegova baza lobanje sloenija. U nemogunosti da se pribave konkretni dokazi, moe da se pretpostavi da pojava govora kod naprednih Hominida datira od pre oko 100 000 godina, kada su se maglovito stekli osnovni uslovi za pojavu govora, koji ukljuuju dobro razvijene: eoni i slepooni reanj mozga kao i organe govora (grkljan, jezik i usta). Dve vodee dananje teorije o nastanku govora su: gestikulacijska (po kojoj je jezik nastao preobraajem primitivnih gestova u govor) i vokalna (po kojoj je govor stvoren iz glasova koji su se razvojem artikulisali u rei). Dananji ovekoliki majmuni nisu uspeli da pretvore u neto to je nalik govoru ni svoje gestove, niti svoje glasove. Oni imaju kratak vrat, visoko postavljen grkljan bez dara za govor, ravnu bazu lobanje i slabije razvijen slepooni reanj velikog mozga. Dananji ovek poseduje kortikalno govorno polje smeteno u eonom i slepoonom renju. Deo govornog polja slepoonog renja lei na mestu koje se naziva slepoona ravan (planum temporale). Slepoona ravan je kod veine ljudi vea u levoj (dominantnoj) hemisferi, to je u skladu sa asimetrijom koja postoji u ljudskom mozgu, pri emu svaka modana hemisfera ima specine funkcionalne karakteristike. Vratimo se sada posmatranju nekih optih karakteristika govora. Jedna od osnovnih karakteristika govora je to se njime ostvaruje komunikacija i verbalno odreivanje uslova za ostvarivanje svih ljudskih akcija. Reavanje neophodnih emenata akcije kao to su: predmet, vreme, mesto, nain akcije i sl. takoe se precizira jezikom. Znai, jezikom bi trebalo da se otklone nedoumice, usaglase stavovi i uopte preciznije odrede elementi bilo koje ljudske delatnosti, koja zahteva rie od jedne jedinke. Veina ljudi se slae da je preciznost odreivanja pojmova najizrazitija osobina jezika. To je naravno tano, ali preciznost interpersonalne komunikacije nije jedina, niti najvanija karakteristika jezika. Jezik ima dve protivrene funkcije: prva je da precizira i odreuje pojmove, a druga je upravo suprotna da stvara i odrava zabludu. Prva funkcija je potpuno jasna i njome se neemo ovde baviti. Interesantnija je druga funkcija jezika, jer udno je da jezik uopte moe da doprinosi stvaranju zabluda. Kao vrsta, mi smo evoluirali sa vrlo preciznim primatskim smernicama, pa je teko i poverovati da nam je potreban takav instrument koji e stvarati zabludu, jer ako se osvrnemo na primitivne oblike komunikacija kod ivotinja, videemo da veina dobro prouenih formi sporazumevanja kod ivotinja, (kakve su na primer, upozoravajui krici kod pojave opasnosti), slue pozitivnim radnjama i nemaju u sebi mo da naine namernu zabludu, kakav je sluaj sa ljudskim jezikom. Meutim, izgleda daje nama kao vrsti potreban govor kao instrument iz kojeg mogu da izlaze namerne nejasnoe. Stavie, ko zna da li bismo bez takvog svemonog i prevrt1jivog instrumenta mogli uopte da nastanemo kao vrsta. emu moe da slui osobina jezika da je u stanju da neguje la i zabludu u svim spektrima njihovih jaina? Jedan od odgovora bi mogao biti daje govor bio i ostao u dananjoj evoluciji oveka, ensko sredstvo za vrenje psiho-biomanipulacije nad mukarcem. Primitivan oblik govora je verovatno nastao paralelno sa procesom koji je doveo do skrivanja polnih genitalija ene na najskrovitije mogue podruje na telu ene (duboko izmeu bedara). Kako su u isto vreme obilato isticane druge seksualne karakteristike ene (dojke, usne), i to ba na prednjoj, komunicirajuoj strani ene, moramo tu pojavu da poveemo sa injenicom da se jezika komunikacija partnera takoe obavlja licem u lice. Povezivanjem ovih pojava, moemo da zakljuimo da govor ima neobinu funkciju, tj. moe da slui ubivanju mukarca da odustane od seksualne namere. Interesantno je da govor vie slui enama da spree mukarca kad je kod njega formirana seksualna elja, nego da ga stimulie u njegovoj nameri. Spreavanje ve emotivno pripremljenog mukarca da dopre do dobro skrivenih genitalija ene je vaan enski zahvat koji ima posebnu ulogu, da skrene panju mukarca sa njegovih svesnih i nesvesnih seksualnih elja. Tako ena prvobitnu energiju mukarca moe govorom da pretvori u drugi nain mukog dejstva koji joj odgovara, ili se slae sa njenim dugoronim namerama i ciljevima. Dakle, drei ga izmeu gladi i sitosti pomou govora, ena moe mukarca kao na poluzi da seksualno privodi i odvodi (seksualna adukcija i abdukcija). U uslovljavanju seksualnog ina kod ljudi, esto se upotrebljava obeavajui jeziki uvod koji se zavrava kratkim reima glavnog dejstva, kao to su: ali, moda, videemo, itd. Zamislite kako bi izgledalo parenje abe ili konja, kada
STATUS, BROJ 5, STUDENI/PROSINAC 2004.

| 123

Pl a n e t e n a bi zavisilo od neega to je nalik pojmovima videemo, ili moda. Kada bi kod abe ili konja postojalo videemo ne bi bilo ni abe ni konja, dok naa ljudska vrsta i te kako dobro napreduje i s tim videemo. Jer, dok se kod oveka ostvari to videemo, i dok se to videemo ponovi nekoliko puta, u meuvremenu je izmislio neku spravu ili obradio polje, radei pritom pod dejstvom seksualne uslovljenosti, za opte civilizacijsko dobro. Znai, govor u naoj vrsti izmeu ostalog slui da uslovi parenje. Kada je seksualni in u vazduhu, govor vie nije potreba, i onda nema mnogo prie. Poto seksualno spajanje kod ljudi poinje tek kada to ena odlui, netano je opte rasprostranjeno miljenje da se radi o enskom pristanku, ve je to najee enska odluka, to je vrlo razliito, jer odluka ima aktivno dejstvo koje se protee na ensko-muke odnose i posle seksualnog ina. Mnogo rea pojava je muko uslovljavanje seksualnog ina, to je sporadina pojava, sa sasvim drugom dinamikom. Sada emo se osvrnuti na obian, tzv. svakodnevni govor, koji se najee koristi u jezikoj komunikaciji uopte, i naravno medu polovima. Ono to nazivamo obinim razgovorom, je upotreba jezika koje ene najvie vole. Naizgled bezazlen, obian razgovor ini ustvari najvaniji deo nae dnevne verbalne aktivnosti, ali smo toga malo svesni. Iz jednog obinog razgovora sa mukarcem, ena je u stanju da sazna sve to joj je potrebno za njenu obavetenost, da zatim sklopi svoj mozaik delovanja na mukarca koji je interesuje, a da mukarac nita od toga ne primeti. Mukarci se ak sa prezrenjem odnose prema svakodnevnim razgovorima koje ene vode izmeu sebe, smatrajui ih naklapanjima, potpuno nesvesni, da su ta naklapanja vrlo znaajna razmena informacija iako vae kao tra. Tra je veoma jaka institucija van domaaja kontrole ireg drutva, neto poput enskog obavetajnog centra, koji naravno, ne podlee zakonskoj zabrani i u najkonzervativnljim zemljama. Iz najobinijih razgovora i dogaaja koji se rado prepriavaju, ena je u stanju da izdvoji pojmove i da ih ugradi u svoju strategiju prema odreenom mukarcu, tako da on nita ne primeti i da mu ne mogu pomoi sve njegove interkontinentalne rakete i projektili koje je stvorio kao izraz svoje pseudomoi. Jer, moderni mukarac, kao pripadnik kompeticijskih politikih ili tehnolokih grupacija, uvek umilja ekskluzivnost i na tome zasniva pravo da bude znaajan u oima svoje partnerke. Kakav sizifovski izbor u odnosu na arobno sutinski nain delovanja, sazdan na osnovu najobinijih razgovora, iz kojih svaka ena sazna ono to joj treba, a zatim u zavisnosti od okolnosti izabere nain na koji e razbiti nabeeni muki sistem. S druge strane, enski nain govora, kada je u akciji, obiluje slatkoreivou, nepreciznou, alternativama, nedoreenou i esto je proet diskretnom preteom ultimativnou. Govor kroz usta ene biva izreen na nain kojim se stie utisak da je takvo govorno ponaanje smislio neko drugi, pa eto nama ostaje samo da ga se pridravamo, jer tako rade svi. To je, u stvari, namerno ensko govorno ponaanje u kojem se kroz laku i neobaveznu formu mukarcu zada zadatak ili iznudi obeanje kojeg e on kasnije morati da se pridrava jer, znate ve, kakav je to mukarac koji i nema svoju re. Izuzetno retko se deava da mukarac upotrebi jezik da bi otkrio kod ene neto to ona nee da mu kae. I kada uspe u tome rezultati su skromni za mukarca, zbog toga to on nije u stanju i da za due vreme zadri panju na predmetu koji ispituje i posle nekog vremena smatra ga nevanim, to je velika greka. U isto vreme, ena e uzeti u obzir njegov pokuaj i imajui ga u vidu, odmah e promeniti taktiku u okviru date teme i time lako dovesti mukarca u drugo efektivno stanje. U meuvremenu je primarni muki motiv, da sazna odreen podatak, izgubio na snazi. Ako bude dovoljno tvrdoglav, i pone iz poetka, ena e mu na kraju rei to to je traio, ali bie to izmenjena istina. I pored svega navedenog, treba rei da se ene jezikom vie slue da bi na neprecizan i neobavezan nain pred mukarcem u stvari precizirale svoje zahteve. Dakle, naizgled neobavezna jezika manipulacija dovee do konkretnih i ozbiljnih ostvarivanja enskih zamisli kroz upotrebu muke niske svesnosti o fenomenu uticaja jezika. Ali, upotreba jezika nije najvea enska specijalnost u komunikaciji, iako odlino prolazi kod najveeg broja mukaraca. Najvea enska ostvarenja vezana su za govor bez rei o kojem e biti rei kasnije.

LJUBAV NAMERNO NEJASNA PREDSTAVA


Ljubav kao re i pojam poseduje harizmatsku nedodirljivost kakva se retko sree kod drugih pojmova u jeziku oveka. Ljubav se doivljava kao uidno bie, pokretljivo,

124 | MAGAZIN ZA (POLITIKU) KULTURU I DRUTVENA PITANJA

Pl a n e t e n a dolazee i odlazee, nepredvidljivo i oekujue, bie iji je duh zaas na pruenoj ruci, ali spreman da iezne im se aka stegne oko njega sa namerom da ga dohvati. Ne postoji ni jedna ljudska tenja koja bi se mogla porediti sa tenjom za ljubavlju. U svesti oveka ljubav je najdublje ukorenjena i proima sve nivoe od nesvesnog do supersvesti. To je dalje pojam na iji je oltar prineto najvie ljudskih rtava, svakodnevnih, izuzetnih, malih i velikih, umetnikih i neumetnikih, moguih i nemoguih. Iza nesumnjive moi ljubavi skrivene su slabo prepoznatljive pojave, ak i one za koje se nikad ne bi reklo da potiu iz tog nepresunog izvora ovekove inspiracije. U isto vreme, ljubav kao bioloki fenomen je najslabije prouena sa stanovita uzronosti i naina dejstva, dok su njene posledice u toj meri deo svakodnevnog ivota, da su svima dobro poznate. Analiza ljubavi neminovno vodi do tekoa, zbog toga to katkada znai neprijatno poniranje u samog sebe, te je mnogo primamljivije i zahvalnije ekati pozitivne efekte ljubavi, nego se njome baviti. Kult ljubavi podignut je na nivo nedohvatljivih visina, sa nepristupanim stazama koje vode do njegovog obitavalita. Pripadnici nae vrste vie vole da ekaju da makar i deo ljubavne samilosti doe po njih, nego da joj svojim ueem pou u susret. Ali kome to poi u susret i kako ga prepoznati? To je prvo pitanje putnika sa namerom. Mnogi su odavno primetili da put u ljubavi ne mora da bude dugaak jer je u nama samima. Neemo nabrajati mnogobrojne pohvale ljubavi izreene od velikog broja ljudi uvek sa prizvukom uzvienosti i iskrene ubeenosti. Za to bi bile potrebne hiljade stranica i sve bi one odisale iskrenou. Poi emo od najudnijeg objektivnog nalaza koji pada u oi kad je ljubav u pitanju. To je intimno ubeenje oveka da ima pravo na ljubav! Neverovatno je to ljudsko polaganje prava na ljubav koje se lako zapaa i kod deteta (koje tek poinje da razumeva svet oko sebe), kao i kod starog oveka koji je od sveta video sve to je sam mogao. To zapravo znai da je ovek u stanju da a priori polae pravo na neto to ne razume u potpunosti, na neto izuzetno, uvek teko dostino, dakle neto, to je van njegove kontrole. Otkuda potie to ljudsko, skoro ultimativno pravo, koje ako bude ugroeno, ili se ne ostvaruje, dovodi oveka u stanje potitenosti ili prave depresije. Na to pitanje, naravno, nije lako odgovoriti. Ipak, deo odgovora bi mogao da bude u injenici da ljubav kada se ostvari - uvek donosi bioloku korist za jedinku koja je doivljava. Te su koristi ljudi izgleda svesni i u najmanjem uzrastu i za nju mogu da zapodenu ratove irih dimenzija. Klasian primer bio bi Trojanski rat koji je Paris poveo u slepoj tenji da vrati Jelenu. Jelena, zbog irine sukoba koji je izazvala, nije nazvana Parisovom, nego Trojanskom. Jelena Trojanska je, zbog toga to je bila Trojanska ena, nesvesno podstakla ratnike Troje, koji su se u stvari borili za svoje ene ije olienje je Jelena postala, jer je otmica Jelene pogodila i ugrozila i njihovo pravo na ljubav. I stvarno, izgleda da je bioloka korist koju ovek ima od ljubavi tako znaajna, da je on spreman da je brani svim sredstvima, iako esto ljubav i nije bioloki zasluio. Zbog toga je ljubav pojava o ijoj se sutini retko pria, i koja se kao tema izbegava ba zbog spremnosti oveka da pravo na ljubav koje mu je evolucija donela brani i u sluajevima kada je oigledno da niim nije pridoneo unapreenju iste svoje ljubavi. Iza rei ljubav, nalazi se skriveno mnogo razliitih pojmova. Izdvojiemo u posebnu kategoriju poimanje ljubavi kod prosvetljenih jogina i duhovno obdarenih ili nauenih ljudi, uz napomenu da tu vrstu ljubavi (naziva se jo i kosmika ljubav) poseduje izuzetno mali broj ljudi u svetu. Nije iskljueno da se i u ovom sluaju radi o terminolokoj nejasnoi u odnosu na primarnu pojavu izraenu kroz re ljubav, jer je ljubav prosvetljenog oveka pojam apsolutno van domaaja najveeg broja ljudi i verovatno predstavlja najnaprednije evolutivno stanje svesti, ija e rasprostranjenost medu ljudima u budunosti nadamo se, bivati sve vea. Zbog opte upotrebe povlaenog koncepta ljubavi, u svrhu line bioloke koristi jedinke, tolerie se svako pozivanje na ljubav, koje postaje esto opravdanje i koje se koristi bez opasnosti od moralne ili bilo koje druge sankcije. Iz obilja primera naveu najobiniji: zaljubljeni student ne uspeva da poloi ispite i okolina nalazi opravdanje u smislu on je izgubio godinu jer je strano zaljubljen u svoju, na primer, koleginicu. Kada bi taj student izgubio godinu iz nekog drugog razloga, okolina bi to sankcionisala u smislu: lenj je, nije mnogo pametan, itd., ali ako je zaljubljen onda on ima sauesniki stav okoline. Oigledna je korist koju na student ima od svog stanja zaljubljenosti kada je okolina u pitanju, tako da on na neki nain ima vie drutvenog prostora da se posveti eventualnim biolokim problemima u svojoj ljubavnoj vezi. Jer drutvo je dobro ako vas pusti da se mirno bavite svojom biologijom. Vratimo se sada tvrdnji izreenoj u naslovu ljubav je namerno nejasna predstava. U pokuaju da je objasniSTATUS, BROJ 5, STUDENI/PROSINAC 2004.

| 125

Pl a n e t e n a mo, vratiemo se na mesto glavnih dogadaja kada je ljubav u pitanju to su odnosi medu polovima. Pojam ljubavi, kao to je reeno, je pogodan za skrivanje raznih namera i znaenja, jer bilo koja ljudska akcija, ako uspe da bude stavljena pod plat ljubavi dobija poseban i osiguran tretman okoline, a pre svega, polnog partnera. To praktino znai da je pojmom ljubavi u naoj vrsti mogue snano manipulisati. Postoji konfuzija oko pitanja ta je to ljubav, dok se svi lepo slau da je ljubav neto najuzvienije, najposebnije i najlepe. Ipak, od svemonog pojma ljubavi najvie koristi imaju ene, jer iako i one ljubav smatraju svojom intimnom privilegijom koja im nije uvek jasna, (kao ni mukarcima), ene umeju neuporedivo bolje da iskoriste sva dejstva ljubavi usmeravajui ih prema mukarcima. Moda emo do vie sastavnih elemenata ljubavi doi ako pojedinano kod oba pola razmotrimo proces koji se zove zaljubljivanje i koji je uvod u trajnije stanje ljubavi, i ako pogledamo kakve su predstave o ljubavi pojedinano kod ene i mukarca. Mislim da su predstave o ljubavi i zaljubljivanju razliite kod ena i mukaraca i da su u skladu sa njihovim specinim evolutivnim ulogama. Tokom svake zaljubljenosti, povremeno se javljaju stanja uzvienosti koje zaljubljeni opisuju kao neto najlepe to su doiveli. To su u stvari kratki bljeskovi transendencije ega, koji mogu da se jave u ljubavnom zanosu, ali koje najee kratko traju, jer obian duhovno netreniran ovek, brzo angauje ego u drugom pravcu, stavljajui ga u funkciju sebinih poriva tokom razvijavanja zaljubljenosti i ljubavi. Na taj nain, velika snaga koja lei u egu biva neadekvatno upotrebljena, a magija zaljubljenosti pretvara se u kompetitivnu trku partnera za nadmo u kojoj se ene neuporedivo bolje snalaze od mukaraca. Kada sebinost ovlada jednim od partnera ljubavni odnos gubi kosmike dimenzije, a kada zahvati oba partnera, ljubavni odnos prestaje. Meutim, ena prva shvati da je ljubav prestala, ali nastavlja sa svojim superiornim aktivnostima nad mukarcem, a svoje budue intimne ljubavne emocije priprema za drugog mukarca. Mukarac, naprotiv, teko shvata da je ljubavno oseanje promenjeno i sklon je da nalazi razloge u tehnikim potekoama (novac, okupiranost poslom, itd.). Takvi muki razlozi, naravno, nisu ni od kakvog dejstva kod ene koja nije zaljubljena i nevolja je u tome to to mukarci teko shvataju.

Razliite predstave ljubavi kod ena i mukaraca


I pored nae arhetipske tenje da se pribliimo vrhunskom doivljaju ljubavi (unio mistica mistiko sjedinjenje), ljubav veine ljudi na dananjem stepenu evolucije ostaje bioloki pragmatina. To je, moe se rei primenjena ljubav, sa sadrajem koji se deava najveem broju ljudi i kao takva ima najvei uticaj na meupolna zbivanja danas, na kraju dvadesetog veka nove istorije. Primenjena ljubav je pre svega mogua zbog razliitog shvatanja ljubavi ene i mukarca. Ona se uspeno odvija zbog vee ljubavne koristi koju ena ima od ljubavi, nasuprot malom biolokom uticaju, koji mukarac ostvaruje tokom svog ljubavnog dejstva. ena u svom mozgu verovatno ima stabilan funkionalnoanatomski sistem, koji je u stanju da ostvaruje bioloku korist, upotrebljavajui mukarcu nejasnu predstavu ljubavi, za veiti nain kojim se ostvaruje cilj - enska dominacija nad mukarcem (Dominatio feminina). Kada je cilj ostvaren, ena moe da bira, ve od konkretnih uslova, na koji e nain tei ostvarivanje enske bioloke vlasti. Zaljubljivanje ene i mukarca je potpuno razliito i dinamiki i sutinski. ena i mukarac se zaljubljuju u sasvim razliite, da tako kaem, ljubavne ciljeve. Pogledajmo ta znai ensko zaljubljivanje i kada je ena stvarno zaljubljena, a kada samo tako izgleda. Pre svega, eni je lako da mukarcu nametne lani utisak daje zaljubljena u njega. To ona lako postie seksualnim nagovetavanjem, koje je delotvoran nain za veinu mukaraca. Seksualno nagovetavanje je uspena radnja, jer koristi spremnost i tenju mukarca za polnim spajanjem, koje je utkano u same osnove njegove mukosti. Kod lane enske zaljubljenosti postoji osigurana dominacija nad mukarcem i to je za enu rutinski svakodnevni bioloki posao. Ali taje sa pravom enskom zaljubljenou? Oseanje prave zaljubljenosti je najcenjeniji dogaaj, koji ena eli svim svojim biem i zbog koga lake podnosi svakodnevicu, stalno ga iekujui. Kada se ena istinski zaljubi razlog njenog stanja zaljubljenosti je u tome to ona jo uvek nije uspela da ostvari svoju potpunu dominaciju nad mukarcem u koga je za ljubljena, pa otuda i potie uzrok njene zaljubljenosti. Nemojte misliti da je to jednostavno. To nije nikako, jer zaljubljenost je u neku ruku nemogunost da se ena iskae u svojoj evolutivnoj ulozi i tenji (a to je dominacija nad mukarcem), pa otuda potie duboka i iskrena tuga

126 | MAGAZIN ZA (POLITIKU) KULTURU I DRUTVENA PITANJA

Pl a n e t e n a kada mukarac koga je izabrala, ne obraa panju i time je liava nesvesne tenje da ispolji dominaciju. Tuga zaljubljene ene je iskrena i mislim da mukarac ne treba da se mea u njenu tugu, ve daje pusti da se sama izbori za svoju bioloku tenju. Ne treba dirati u ensku ljubavnu tugu, utoliko pre to e mukarac, previe joj pomaui jer ne moe da gleda da ona plae, izgubiti trenutni vii poloaj na klackalici interpolne borbe i doi u situaciju da e prestati da bude inspiracija tune ene. ene vole svoju ljubavnu tugu i odlino je podnose. Nasuprot eni mukarac teko podnosi tugu, jer muka tuga najee ne dolazi iz muke sutine, ve iz mukih greaka u postupcima prema eni. Dakle, enska zaljubljenost odraava stanje pri kojem ena nije jo uspela da doe do onih pozicija sa kojih bi mogla da ispolji svoju dominaciju, odnosno ensku vlast. Jer kada ena ostvari dominaciju, osvoji seksualnu vlast i pone da ostvaruje bioloku korist, njena zaljubljenost prestaje. Ona prestaje da bude zaljubljena u mukarca onda kada je ostvarila svoju evolutivnu tenju: dominaciju iz koje e proistei bioloka korist. To znai da stanje zaljubljenosti izezava sa pojavom bioloke koristi. Kada se ena ustali u svojoj dominaciji nad mukarcem, dolazi do poveanog angaovanja svih mukih delatnosti, to daje motornu snagu razboritoj vrsti. Mukarac u procesu zaljubljivanja ima sasvim razliitu ljubavnu viziju. On se zaljubljuje pravolinijski, ciljano, iskljuivo i pritom mnogo vie gubi realni kontakt sa okolinom u kojoj ivi. Dok ena ima odlian uvid u okolinu, koristi je u samom zaljubljivanju i nikad ne gubi glavu, mukarac obavezno upada u stanje benigne suene svesnosti. To je zato to nagovetavajui znaci enske spremnosti na seksualno spajanje dotiu sr mukosti, koja se ogleda u ubeenosti mukarca daje ba on taj koji je izabran. Mukarac je ubeen da je samo njemu upuen 1jubavni poziv. Inae, ljubavni poziv je vie odobrenje mukarcu da moe da pokae ono to zna. On je dakle, na samom startu u prirodno podreenom poloaju. Poto je izabran, mukarac esto zaboravlja da to nije njegov izbor, ve enski i da su pravila igre u rukama onog ko ih je odredio. U enskom pozivu mukarac dalje vidi mogunost za ispoljavanje svoje muke dominacije (Dominatio masculina), jer pred njim je neno, ensko, naizgled nejako i bie. Mukarac tada poinje da ostvaruje jedan od svojih glavnih nagona a to je nagon zatitnitva.

Zatitnitvo mukarca
Zatitnitvo mukarca je jedna od glavnih primatskih mujakih crta koja je kroz evoluciju pretvorena u zaljubljivanje mukarca. Pri tome su zatitnike sklonosti mukarca, u naoj vrsti, velikoduno ponuene eni. Kad mukarac ponudi zatitu poinje sudbinski delikatan postupak za njega. U tom procesu pomeane su dve osobine mukarca: stara osobina superiornosti primatskog mujaka nad enkom i tenja za pruanjem zatite mukarca, kao bioloke protivvrednosti za seksualno spajanje sa enom. To je najosetljivija taka sistema mukog zaljubljivanja jer su i zatitnitvo i seksualna tenja zapisane duboko u njegovom mozgu. Mukarac mora, sledei svoju unutranju prirodu da odri obe tenje. To bi bilo jednostavno kada bi on titio slabije bie (enku), to se deava kod majmuna primata gde je enka stvarno slabija. A ta i koga zatititi u dananje doba, kada je ena u veini sluajeva sposobna da se sama titi. Tako nastaje apsurd, da se bioloki slabiji deo vrste sa svojom umiljenom superiornou (u dananje vreme) i dalje zatitniki ponaa prema eni, ne mogavi svesno da se odvoji od nagona zatitnitva. U toj situaciji ena je prinuena da prihvati navodno zatitnitvo, ali ona ne eli zatitu u onom obliku koji mukarac zamilja kada je zaljubljen (on bi hteo da izoluje enu ziki i da je odvede na pusto ostrvo). ena zbog toga, upotrebom govora transformie zatitnitvo mukarca u svoju bioloku korist i tako taj deo muke energije ona dobija bez interpolne borbe, jer joj je mukarac iz svog neznanja nudi. Uprkos tome to je ena dananjice sposobna da funkcionie bez zatite mukarca (sem u retkim izuzecima bukvalne zatite od napasnika), ona se poziva na potrebu o mukoj zatiti, jer time uvlai mukarca direktno u ostvarivanje svojih enskih ciljeva, uveravanjem mukarca da joj je njegova pomo potrebna. I stvarno, malo je mukaraca, koji ne veruju ovoj enskoj tvrdnji. S druge strane, mukarac uiva da ispolji zatitniki nagon, sa dubokim uverenjem da mu je to prednost za ostvarivanje njegove seksualne dominacije. Mukarac bi morao da zatitnitvo stavi u slubu svoje mukosti, a nikako da dozvoli da ono postane enska svojina. Meutim kako pruanje zatite eni, mukarcu donosi veliko duevno zadovoljstvo, on lako gubi kontrolu. On donosi zatitnitvo eni na noge i tako njegov duboki poriv lako bude pretopljen u sredstvo za zadovoljavanje povrnih i svakodnevnih enskih potreba.
STATUS, BROJ 5, STUDENI/PROSINAC 2004.

| 127

Pl a n e t e n a Da bi muko zatitnitvo bilo sa odobravanjem prihvaeno kod ene vano je da ga mukarac ponudi dobrovoljno. To eni garantuje mogunost manipulacije zatitnitvom i ene ne vole kad mukarac na silu prihvata da bude zatitnik, to je razumljivo, jer je onda upotrebna mo manja. ena ima koristi samo od onog mukarca, koji dobrovoljno pristaje na sve posledice zatitnitva nad enom. Dakle, mukarac ne bi smeo da banalizuje svoje nagone nudei ih eni u zamenu za beznaajne ustupke, to dananji mukarac esto ini. On ne sme svoju mukost da stavi u slubu ene, nego mora upravo mukou da vlada situacijom, izazivajui kod ene elju da se nosi sa tom mukou, to e njoj priiniti veliku radost. Jer ene daju najvie od sebe kada hoe da anuliraju mukost. ena e sve uraditi da mukost partnera stavi na probu i da je ugrozi. Nita nije vanije za mukarca od toga da bude korak ispred u toj interpolnoj borbi, jer ena trai mukost, a istovremeno sve daje da je stavi na probu, a to je ono to veina mukaraca ne razume. ta se dogaa danas? ena lako dobija interpolnu borbu jer postoji kriza mukosti. Od krize mukosti pate naravno oboje. ena, jer nema s kim da se u biolokoj igri nadmee, mukarac zato to zbog krize mukosti nije dostojan partner i on to sve vie osea. Pa ko je ugrozio ljubav? Ugrozile su je naravno ene, jer je ugroavanje mukosti bioloki modus koji je potreban za dominaciju ene. A ko je krivac? Krivac je mukarac koji je olako predao svoju mukost u enske ruke, zapostavljajui navike naih dedova koji su od svojih ena imali takoe ensku dominaci ju, ali su uspevali da odre tenziju izmeu polova aktivnim suprotstavljanjem svoje mukosti enskoj evolutivnoj tenji za dominacijom. Uloga mukarca bi morala biti u stalnom spreavanju ene da uzme maha, da joj time naini borbu privlanijom, a da pritom uiva u svom mukom delu interpolne borbe. Na taj nain mukarac ne moe naneti tetu svojim glavnim nagonima (zatitnitvu i seksualnoj tenji prema eni), a to je jedan od naina da se unapreuje mukost. Interpolna borba se ne sme zanemariti od mukarca bez obzira da li sedi pored vatre u praistorijskoj peini ili je za raunarom svemirskog broda. Dananji mukarac zbog svoje niske svesnosti o nainu na koji ena funkcionie uobraava da e enu osvojiti tako to e zaraditi mnogo novaca, napraviti neki novi proizvod ili postati vana linost i sl. On nezna da je vanije od svega posedovanje elementarne psihike snage ranog mujaka nae vrste koju svaki mukarac ima u sebi kao potisnutu snagu. Ta muka snaga se oslobaa tek onda kada on postane ravnopravni, ili jo bolje vodei uesnik svakodnevne interpolne borbe. Pored svega, sasvim je izvesno da e mukost, posle savremenog aktuelnog pada, morati da ojaa u bliskoj budunosti, kada poraste svesnost o celoj pojavi. Naravno, ene nikada nee biti ugroene bilo kakvim promenama u spoljnoj sredini jer je ena psihiki najprilagodljivije bie i u tome joj nema premca.

O dinamici zaljubljivanja ene


Jo moe da se kae da se na poetku zaljubljivanja ena manje zaljubljuje u samog mukarca, a vie u nadu o njegovoj mukosti, koju on nosi u njenoj ljubavnoj mati. Ako ena u procesu zaljubljivanja osvoji polnu vlast, poinje njeno tiho nezadovoljstvo i melanholinost, jer je njen evolutivni zadatak za taj momenat ispunjen. Slabu i prinudnu kompenzaciju ena nalazi u tome da na razne naine izaziva mukarca nad kojim ve ima dominaciju. Time ga ona podstie da joj da novi bioloki zadatak koji e joj biti interesantan. Meutim, mukarci obino ne razumeju enski zahtev, jer od poetka ne prepoznaju pojavu. S tim u vezi mukarac se esto pita: ta sad ona hoe kad je sve sreeno i nema nikakvih problema. U tome i jeste problem, to sa kompletnim reavanjem zahteva koji su bili postavljeni nastupa zastoj, koji ena ne sme da dozvoli zbog svoje evolutivne uloge. U nedostatku interpolne borbe sa svojim partnerom, ena poinje da trai novog mukarca. Njen stalni partner tek tada ne moe da shvati o emu se radi, jer je obezbeivanjem svih ivotnih uslova, smatrao da je zadovoljio svoju partnerku. Kakva greka! Kada su zaljubljeni i ene i mukarci pokazuju smanjeno interesovanje za svakodnevne aktivnosti i njihove misli uglavnom su upuene izabranicima. Zbog izvesne opte inhibicije, mi uslovno reeno pred sobom imamo jedinku, koja je u momentu zaljubljenosti hendikepirana za poslove od opteg interesa. Takoe se moe rei da razmnoavanje u naoj vrsti prvenstveno osiguravaju nezaljubljene jedinke jer je njima vie stalo do polne dominacije u okviru koje se ostvaruju seksualni kontakti a samim tim i reprodukcija. Dakle, izgleda da je za razmnoavanje, od ljubavi vanija vlast koja se ostvaruje putem primenjivanja seksualnosti pa u je nazvati biovlast seksualnost . Biovlast-seksualnost je pojava koja se podvlai pod terminoloki nejasni plat ljubavi. Poto je ljubav u svesti mu-

128 | MAGAZIN ZA (POLITIKU) KULTURU I DRUTVENA PITANJA

Pl a n e t e n a karca namerno nainjena (od ena) kao nejasna predstava, jer mukarci smatraju da ene nose monopol ljubavi (to je tano), dolazi do toga da ljubav gubi karakter stroge veze sa polnou, a kao glavno sredstvo polnosti koje e osigurati reprodukciju pojavljuje se biovlast seksualnost. Partneri u elji da jedno drugom nametnu seksualnu vlast, seksualno se spajaju i tako dolazi do zaea. Kao to smo ve rekli retko ko spava sa enom da bi je nainio trudnom. Jo ubedljivije zvui enska strana, koja se najee uva da ne zatrudni. Do razmnoavanja dolazi zbog tenje oba pola da plasiraju vlast putem seksualnosti. Kao to vidite ljubav nije pouzdan evolutivni argument razmnoavanja, ve je glavni pokreta reprodukcije tenja za biovlau koja se postie seksualnou. Ne treba ni govoriti da se u biovlast-seksualnosti ene bolje snalaze od mukaraca, emu e biti posveeno sledee poglavlje. Izolovan i namerno stvoren pojam ljubavi ena uzima za svoj monopol dajui sebi pravo da sudi o tome ta je to prava ljubav, a ta nije. Mukarac u ogromnoj veini sluajeva smatra da se ena bolje razume u ljubav od njega i pomirljivo prelazi preko estih enskih optubi da on nije u stanju da voli. S druge strane enski monopol nad ljubavlju ima i velike praktine koristi jer predstavlja odstupnicu i opravdanje u nekim situacijama kada treba umiriti agresivnog mukarca koji na primer sumnja da mu je ena neverna. tim okolnostima povlai sa datog seksualnog polja, a svoje svetlije dane vidi u druenju sa drugom enom. Izuzetno niska svesnost mukarca o sutini enske seksualne motivacije naravno ide na ruku enama, koje savreno poznaju muku seksualnu motivaciju. One znaju da je mukarcu potrebno smanjenje seksualne napetosti koja se obavlja kroz dobro logenetski uspostavljenu zioloku radnju ejakulacije (orgazam) mukarca. Osim toga, teko je (skoro nemogue) da mukarac iz na primer taktikih razloga sakrije orgazam. S druge strane, enski orgazam, iz taktikih razloga lako moe da se prikrije ili simulira, jer je kao pojava mnogo tee primetljiv i moe da se koristi za manipulaciju nad mukarcem koji ima jaku tenju da zadovolji enu, enska seksualna motivacija je potpuno razliita od muke. Da bismo je upoznali, pogledajmo najpre kakvi su muki i enski stavovi prema sopstvenim spoljnim polnim organima. ena ne obraa mnogo panje na svoje polne organe. Svu panju ona usmerava na delove svoga tela koji se vide (usne, glava, dojke, noge). ena o svojim polnim organima ne razmilja kao delu svoje privlanosti. Nasuprot eni, mukarac se mnogo vie bavi svojim polnim organima posmatra ih, procenjuje njihovo stanje, oblik i veliinu, i smatra ih odluujuim faktorom u ispoljavanju svoje mukosti. Razliito shvatanje vanosti polnih organa kod ene i mukarca, posledica je razliitog doivljavanja seksualnog uspeha i neuspeha kod polova. Za mukarce je vaan bukvalan uspeh u toku seksualnog ina, dok su za enu vanije posledice koje e proistei iz samog ina. Seksualni in dovodi do veeg stepena prisnosti u kojem ena moe lako da nametne svoje zahteve. Njena seksualna motivacija, u stvari sadri tenju da putem seksualnog kontakta to je mogue vie (u zavisnosti od sluaja) zaokupi svu telesnu i mentalnu panju mukarca. Ali, najinteresantnije od svega je to, da mukarac ne shvata da seksualni in za enu nije puko zadovoljstvo koje ljubavna igra prua. tavie, u naoj vrsti ljubavno zadovoljstvo ene je uvek sekundarno i u njemu ena uiva tek kada je u dubini due zadovoljna uticajem koji je izvrila na konk retnog mukarca. Mukarac za sve to vreme misli daje eni pre svega stalo do seksa, u ta se lako moete uveriti ako sluate grupu mukaraca kada raspravlja o tome kako bi one sve dale za seks. To je pogreno, jer one ne daju sve za seks, ve sve
STATUS, BROJ 5, STUDENI/PROSINAC 2004.

enska i muka seksualna motivacija


Mukarcima kroz milenijume nije jasno ta ena zapravo eli kada hoe da ima seksualni odnos. Ruku na srce, za ovakve vrste opservacija, mukarac je u prirodno nepovoljnom poloaju, jer njegov nain gledanja na enski seks u mnogome biva ogranien velikom linom angaovanou oko tehnikih preduslova koje mora da stvori da bi obezbedio: odvajanje ene iz njene okoline, odreivanje vremena i mesta seksualne igre, itd. U svim tim radnjama mukarac se vie usredsreuje na linu seksualnu napetost, protkanu dubokom nesvesnom odgovornou za uspeh seksualnog ina, koji kod mukarca podrazumeva seksualno zadovoljavanje ene, Jer, seksualno zadovoljavanje ene je, po mukom miljenju, jedini nain da on ostvari svoju muku dominaciju nad enom. Kada seksualni in proe (jedan ili vie njih), mukarac se uvrsti u svojoj tipino mukoj iluziji uspeha i ta opijenost mu najee ne da da donese bilo kakve dublje zakljuke o datom seksualnom odnosu. Ako je pak po njegovom miljenju loe odigrao muku ulogu, teko ko ga moe ubediti da nema ba toliko razloga za brigu i on se najee u

| 129

Pl a n e t e n a daju za ono to seks nosi, a to je: ostvarivanje enske dominacije nad mukarcem u svim oblastima mukog delovanja. Jer ta bi evolucija imala od enskog orgazma? Evolucija postie svoj cilj putem enske dominacije koja se ostvaruje uslovljavanjem mukog orgastikog zadovoljstva. enski orgazam kao izvor linog zadovoljstva je mnogo rea pojava, ali nije iskljueno da e se kroz dalju evoluciju razvijati i postii nivo ekasnosti mukog orgazma, to bi bilo dobro za mukarce koji bi onda dobili jak argument za uticajniji meupolni poloaj od onog koji imaju danas. Mnogi mukarci bi se silno zaudili kada biste im rekli da ene izolovan seks, seks u prolazu, ne smatraju bitnim. Seks za ene postaje bitan tek kada obeava. Pored toga, ene ne smatraju bitnim, da tako kaem, upotrebu enskog polnog organa. Drugim reima, ranija upotreba polnih organa za enu ne predstavlja pojam vredan panje, dok kod mukarca preanja upotreba genitalija predstavlja deo tradicije koju on neguje i za koju se emocionalno vezuje. Ovde mislim na potpuno razliiti stav koji polovi imaju u odnosu na izolovani detalj bukvalne upotrebe polnih organa u seksualnom inu. Mukarac ima jaku predstavu bukvalne upotrebe svojih genitalija dok je ena uopte ne poseduje, to stvara niz nesporazuma u odnosima medu polovima. Otuda i proistiu razliita shvatanja zike vernosti kod polova. Mukarcu je vanije da mu je partnerka ziki verna, jer on za najvei prekraj smatra telesno spajanje svoje partnerke sa drugim mukarcem. Ovo je razumljivo upravo stoga to je za mukarca od najveeg znaaja seksualni kontakt i to je podruje na kojem je on najposesivniji i najosetljiviji. Fizika vernost partnera, eni je vana u kontekstu mogunosti gubitka uticaja, ukoliko bi se njen partner eventualno zaljubio u toku prevare. Ovaj enski stav se kao motiv provlai u tradicionalnim narodnim pesmama u smislu: ako ljubi nek se ne zaljubi. Dakle, ena e daleko lake oprostiti ziku nevernost, ukoliko zakljui da se njen partner nije zaljubio u tu drugu enu, jer u tom sluaju njena seksualna dominacija u sutini nije ugroena. Sam postupak opratanja mukog neverstva ene obavezno dramatizuju i iz njega izvlae dodatne argumente za jo vee podinjavanje mukarca koji je , uhvaen u prevari. I dok mukarac u toku ispitivanja da li mu je ena bila verna, najvie vremena provodi da otkrije da li je ona ziki neverna, enu u analognom sluaju interesuje da li je mukarac doao u psihiku zavisnost posle seksualnog kontakta sa drugom enom. Iz toga proistiu jaki svakodnevni konikti izmeu oba partnera. Jer ono to je za mukarce opasno za ene nije, te nepoznavanja tih detalja ugroavaju konstruktivnu dnevnu aktivnost polova. Pogledajmo jo jedanput sa kakvim su oprenim shvatanjima suoeni ena i mukarac kad je seks u pitanju. Opte muko uverenje da je enama vie potreban seks nego njima, je toliko izraeno da ene ne treba da ulau nikakav napor da bi poduprle takvo shvatanje. Takvo muko shvatanje je dobrodolo enama, jer su na osnovu njega u stanju da lako izraze svoju dominaciju. Mukarci ne primeuju da je situacija upravo obrnuta odnosno da je enama na dananjem stupnju evolucije polova manje stalo do seksa nego njima jer je enska seksualna dominacija vea od muke. Muki seks u evoluciji je stvoren tako da psiholoki uinak mukog seksa kratko traje posle seksualnog ina. Time je obezbeeno obnavljanje muke seksualne motivacije u kratkom vremenu, pa se enska dominacija lako odrava. Psiholoki uinak mukog seksa zbog kratkog trajanja, izgleda kao da stalno izmie mukarcu, koji ne moe da stekne trajno seksualno samopotovanje, ukoliko ne obnavlja uspene seksualne kontakte. U tom prostoru lee najvee opasnosti po psihiko zdravlje mukarca. Mukarac moe lako pogreno da protumai psihiko seksualno izmicanje (koje je normalan fenomen) i da ga ksira u neku vrstu opte seksualne nesigurnosti to je vrlo ozbiljna pojava, koja moe da se pretvori u psihiku ili somatsku bolest. Mukarac bi trebalo da zna da su njegov mozak i njegov genitaIni aparat, zajedno stabilne strukture, koje postoje da bi se muka seksualnost mogla da ostvaruje na adekvatan nain. Zbog toga ne bi smeo da ne razume elemente koji podstiu muku seksualnost i da im takvo eventualno da pogreno tumaenje. Ako bismo gledali striktno biomehaniki, telo ene je mesto seksualnog dogaaja te je to najznaajnija okolnost iz koje proistie stabilnost enskog dela uea u seksualnom dogaaju. Prema tome stepen elje za seksom ne moe biti vei kod ene, jer je taj motiv evolucija morala da pojaa kod mukarca da bi ga naterala da se priblii mestu seksualnog dogaaja eni. Glavna enska evolutivna uloga nije da uiva u seksu, nego da upotrebi seks, a uivanje dolazi tek na drugo mesto, te ako ve upotrebljavamo re uivanje bolje bi bilo rei da enama pripada uivanje u biovlasti putem seksa, a mukarcima je odredeno uivanje u seksu sa iluzijom biovlasti. Jo krae evolutivni imperativ oveka bi bio: mukarcima seks, enama psihika vlast.

130 | MAGAZIN ZA (POLITIKU) KULTURU I DRUTVENA PITANJA

Pl a n e t e n a

ENSKA VLADAVINA KROZ BIOVLAST-SEKSUALNOST Biovlast-seksualnost


Mnoge pojave u prirodi izazivaju ljudsko divljenje. Setite se na primer velianstvenog leta krupnih ptica grabljivica: ako ste imali priliku da vidite sokola ili orla u krstarenju, ne moete da mu poreknete ekskluzivnost, ba kao i lavici koja se kree kroz visoku travu prema plenu, mirna i stabilna u svojoj nameri. Moda jo vee divljenje mogu da izazovu mikroskopski vidljivi virusi koji pokazuju fantastinu prilagodljivost i sposobnost da ulazei u tue bioloke sisteme (esto kod oveka), izazovu takve promene pri kojima nateraju napadnute elije da proizvode onu vrstu proteina koja je njima (virusima) potrebna. Po takvom nainu delovanja, virusi su nali jedan od najprostijih i najjaih evolutivnih metoda opstanka, i sigurno je da oni imaju zajemenu budunost kao to su imali uspenu evolutivnu prolost, koja verovatno see do samog poetka ivota na zemlji. Virusi su odlian primer prilagodljivosti i ekasnosti, i po tome se teko koja vrsta iz biosfere moe porediti sa njima. Meutim, i mi kao vrsta posedujemo komparabilni primer uspeha evolutivne prilagoenosti i ekasnosti, koji je ostvaren u mnogo komplikovanijim ziolokim sistemima u okviru najviih toplokrvnih kimenjaka. Pred naim oima i u naem okruenju je primer najvie bioloke moi i specinosti. Sada ve pogaate, to je enka nae vrste ena. Mislim da je ena jedan od najuspenijih oblika evolutivnog prilagoavanja, ija se bioloka sutina odrava pomou fenomena koji sam nazvao biovlast-seksualnost. Biovlast -seksualnost je psihika vlast ostvarena putem upotrebe seksualnosti i ona je verovatno genetski uslovljena. Poto je kod oveka primarna enska seksualnost, neuporedivo ee se ispoljava enska biovlast-seksualnost od odgovarajue muke, kao izraz dominantne enske bioloke vlasti u okviru polova. Promena primatskih osobina prema ljudskim je ostvarena time to je enska seksualnost stvorena kao model koji u sebi sadri muku seksualnost, odnosno, enska seksualnost je lider obeju seksualnosti i kao takva je nosilac razvoja vrste.

Biovlast-seksualnost obuhvata sve pojave u meupolnoj komunikaciji pri kojima bivaju zadovoljeni zahtevi jednog partnera od strane drugog. Kroz celu evoluciju oveka dominirala je enska biovlast seksualnost, ali se dananjica karakterie enormnim porastom enske vlasti kroz seksualnost. Uzrok je u poremeenoj biolokoj ravnotei nastaloj zbog pada aktuelne mukosti. U logenetskim okvirima i kada su u pitanju odnosi medu polovima, kod ivotinja ne postoji ni priblian primer sa tolikim univerzalnim uticajem na suprotni pol, kakav je primer uticaja ene na mukarca. U pitanju je neprimetna, ali izuzetno delotvorna vladavina ene nad mukarcem, u kojoj se biovlast plasira suptilnim nainima delovanja, pri emu mukarac ima iluziju o svojoj nadmoi i vanosti. Po biolokoj sutini, enska biovlast-seksualnost ima najvei znaaj i mnogo vei uticaj od na primer, politike, vojne ili druge poloajne vlasti koja uglavnom pripada mukarcu. Sve te druge vrste vlasti su nieg ranga jer se po uticaju i esto kratkoi trajanja, ne mogu porediti sa sveprisutnom enskom bioseksualnom vlau. Uostalom, sve druge poznate vlasti na neki nain slue enskoj biovlasti, obzirom da je njihov krajnji cilj sadran u zadovoljavanju enskih zahteva. Na primer, i ako je mukarac uspean politiar, novinar, vojnik ili profesor, odreena vlast koju takav poloaj donosi bie stavljena na neki od naina u slubu njegove partnerke. Pri tome e od veliine njegovog drutvenog uticaja u mnogome zavisiti seksualno ponaanje njegove partnerke, odnosno, stepen seksualne gratikacije mukarca odreuje ena. Veina mukaraca nije svesna delovanja enske biovlasti, a oni retki medu njima koji su u stanju da neke od pomenutih fenomena shvate, u praksi vae kod ena za bolje mukarce. Kako se ostvaruje enska biovlast-seksualnost? Moram da kaem da su naini njenog ostvarivanja raznovrsni, da zavise od istorijskih i drutvenih zbivanja, ali su po jednom identini uvek su delotvnorni na mukarca. Na primer, u srednjem veku bilo je sueno polje enskog delovanja zbog toga to je ena bila bez drutvenih prava, ali to nipoto nije smanjivalo ekasnost enske biovlasti, jer je mesto njenog ostvarivanja i tada, kao i danas bio seksualni in. Uticaj ena bio je manje vidljiv jer im teki uslovi ivota nisu ostavljali vreme za proirivanje delovanja izvan ljubavne postelje. U uslovima malog javnog i drutvenog uticaja ene, kakvi su vladali sve do dvadesetog veka, enska biovlast se ostvarivala pomou seksualno uslovljenog ponaanja koji je sadravalo seksualno primamljivanje, seksualno obeavanje i seksualno spajanje. Pri
STATUS, BROJ 5, STUDENI/PROSINAC 2004.

| 131

Pl a n e t e n a tome je ovakvo ponaanje bilo i ostalo ekasno i primenjuje se i danas. Kada je posle industrijske revolucije na uzlaznoj tehnolokoj liniji dvadesetog veka poeo da se ostvaruje lagodniji nain ivota, kada je razvoj medicine unapredio zdravlje i smanjio posledice bolesti, ena je proirila polje svoje biovlasti koja je dobila oblik kakav se verovatno ree sretao u ranijim periodima ljudske istorije. Dakle, u savremenom vremenu postoji novi oblik biovlasti-seksualnosti, koji je tiho doao i koji osvaja poput stepskog poara. Pritom mukarci nisu spremni da u svoj deo interpolne borbe unesu nove elemente kojima bi se unapredili meupolni odnosi. Koji su seksualni postupci za ostvarivanje savremene biovlast-seksualnosti kojom se dananja ena slui? Rekao sam ve da je cilj enske biovlasti uvek isti, i da su se nabrojani seksualni postupci za njeno ostvarivanje javljali u toku svih epoha ljudskog razvoja. Ipak, izgleda da je danas najdelotvornije sledee seksualno ponaanje. Neka mi bude dozvoljeno da udeo ene u procesu seksualnog spajanja nazovem neromantinim imenom dozvoljavanje ili davanje ene. U tom sluaju moemo da kaemo da se dananja enska biovlast-seksualnost, uz nabrojano primamljivanje, obeavanje i seksualno spajanje, ostvaruje i jednim karakteristinim postupkom koji moe da se nazove zaustavljanje davanja ili isprekidano davanje. Zaustavljanje davanja je vid enske biovlasti u kojoj je mukarac ve bio seksualni partner eni, odnosno, imao je jedan ili vie kontakata sa datom enom. Pritom je mukarac ve seksualno vezan za enu i u tim okolnostima ena namerno prekida seksua1nu komunikaciju, odnosno, zaustavlja davanje, stavljajui na taj nain seksualno ksarnog mukarca u seksualno zavisan poloaj. To je najea savremena varijanta enske biovlasti-seksualnosti koja mukarca dovodi u situaciju da ne razume zbog ega se doskora dobri seksualni odnosi sa njegovom partnerkom, iznenada pretvaraju u nerazumljivo odbijanje. Mukarac koji ne razume pojavu postaje konfuzan, ne siguran i spreman da sve uini za svoju partnerku ne bi li povratio preanje stanje seksualne sloge. On pritom najee ne zna daje u osnovi te pojave enska potreba za biovlau. Naravno, veina mukaraca ne ume da se suprotstavi ovoj svojoj ugroenosti. Nedostatak mukog suprotstavljanja je najgora mogua stvar i za enu i za mukarca, jer meupolna borba u takvim okolnostima jenjava i na tetu oba partnera. Dok je u prolosti enska biovlast-seksualnost bila uglavnom bazirana na nedavanju, savremena varijanta u veini sluajeva sadri zaustavljanje davanja, to je neuporedivo ekasnije od nedavanja jer ima jae dejstvo na mukarca (poto je mukarac ve seksualno vezan). S druge strane, enska seksualna komunikacija je ovim nainom stekla moralnu legalnost veu nego ikada u ljudskoj istoriji, to je, naravno, uvrstilo dananji enski uticaj koji je uao na mala vrata u srce vekovnih moralnih dogmi jedinog mukog oslonca do doba tehnoloke revolucije. Dakle, zaustavljanje davanja, odnosno oduzimanje seksualnog prava mukarca u momentu kada on misli da ga je stekao je, ini se, najvei izazov savremenom mukarcu. Moglo bi se rei da zaustavljanje davanja ene ima u sebi neto od simbola devianstva i da predstavlja njegov savremeni ekvivalent. Naravno da je to pseudodevianstvo jer ena najee ima manju ili veu seksualnu prolost. Doivljavanje mukarca je u oba sluaja (pravom i lanom devianstvu) slino. Psiholoka slinost zaustavljanja davanja (pseudodevianstva) sa devianstvom, verovatno je doprinela da se vekovni znaaj devianstva za mukarce umanji, odnosno, da sasvim nestane. Ovoj tvrdnji ide u prilog i injenica da u sredinama gde devianstvo i danas postoji kao preduslov da ena moe da stupi u brak, nalazimo na umereno izraenu biovlast ene nad mukarcem, sa neporemeenim odnosima medu polovima. Zaustavljanje davanja kao nain ostvarivanja enske biovlasti ima u sebi klicu blage negacije seksualnosti. Ovo je posledica injenice da dananja ena sve ee stie utisak da se mnogi njeni problemi mogu reiti deliminom upotrebom, seksualnosti, to je udaljavanje od osnovnog koncepta vrste. Tu problem i nije toliko u enama, jer one umeju da koriste seksualnost po potrebi, brzo se adaptiraju i vraaju seksualnom dejstvu ukoliko drugi naini (kao to je imitiranje seksualne spremnosti) ne funkcioniu. Problem je vie u mukarcima jer oni tee vre promenu usmerenja seksualnosti i zbog toga nisu u stanju da uvek proprate brzu ensku adaptaciju. Zbog toga mukarac mora da bude spreman da neutralie bilo kakvu alternativu seksualnosti kojoj ena najee pribegava. Mukarac, pre svega, treba da ispolji svoju elementarnu muku prirodu. Ni pod kakvim okolnostima on ne sme da odustane od svoje glavne karakteristike i evolutivnog imperativa a to je: mukarac mora da enu uhvati u zamku njene sopstvene seksualnosti i dovede je u poziciju da nema kud nego da se seksualno to vie spaja sa njim. Pritom mukarac treba stalno da ispoljava raznovrsne seksua1ne sadraje i da vodi primat u iniciranju seksualnog odnosa, jer mu je to i evolutivna i sudbinska dunost.

132 | MAGAZIN ZA (POLITIKU) KULTURU I DRUTVENA PITANJA

Pl a n e t e n a Kako u tome uvek uspevati, pitanje je na koje ne postoji jedan odgovor, i zavisi od svakog pojedinanog sluaja. Neosporno je da vanu ulogu igraju: vetina mukarca da pridobije enu za seksualni in, matovitost, snalaljivost i talenat za brzo reavanje svih promenijivih veliina u seksualnoj igri. Angaovano i vrsto ponaanje mukarca u seksualnom inu (kao i u situacijama koje mu prethode i prate ga) sigurno vraaju eskaliranu ensku biovlast u njene prirodne okvire i ne dozvoljavaju da do njenih poremeaja uopte dode. Dakle, mukarac treba da zna da ena prirodno poseduje izraeniju biovlast-seksualnost od njega, da je enska biovlast-seksualnost vrlo pokretljiva i uvek spremna za dejstvo, i da on mora da joj se suprotstavi i umiruje je istim orujem svojom seksualnou. Muka seksualnost je najizraenije fokusirana u seksualnom inu i u radnjama koje se dogadaju oko seksualne aktivnosti, kao to je, na primer, zavoenje ene. Dokaz za takvu tvrdnju izmeu ostalog lei u injenici da je priroda podarila mukarcu mogunost oploenja ene i u njegovim poznim godinama, to reito ukazuje na glavnu evolutivnu funkciju mukarca da privoli enu na polno kontaktiranje. Zato ena od svega najvie mrzi da mukarac sa njom bude iz saaljenja? Zato to saaljenje mukarca znai da on nije zaljubljen a kao takav on je neupotrebljiv za plasman biovlasti. Nijedno muko oseanje ne moe vie da uvredi enu od ispoljavanja saaljenja. Mukarci se u ovom sluaju pogreno ponaaju jer po mukom shvatanju saaljenje nije prezrena osobina kao kod ena, te mukarac ne shvata neobino burnu reakciju koju izaziva kod ene pri samom nagovetaju saaljenja. Naravno, ene su vrlo saaljive kada nisu one same u pitanju, ve kada treba shvatiti neije druge nevolje, jer time, iskazujui velikodunost, stvaraju uslove za eventualni plasman line vlasti. U vezi sa ovim, treba ukazati na injenicu da stare ene, nasuprot mladim, vie dre do dogovora i potuju dogovorene planove, insistirajui naroito na lepom ponaanju i uljudnosti u svim oblicima komuniciranja sa okolinom. One na taj nain supstituiu seksualnu vlast koju su u optim okvirima izgubile. Njihova vlast moe nekako da se odrava insistiranjem na tradicionalnim moralnim normama koje same u mladosti nisu potovale, jer su tada posedovale aktivnu seksualnu biovlast. Zbog toga stare ene imaju koristi samo od ranije ve obraenih i seksualno izdresiranih mukaraca najee mueva. Dalje se moe rei da se u procesu zajubljivanja ena zaljubljuje u nadu o biovlasti nad mukarcem. Nada o biovlasti nesvesno pojaava egocentrinu crtu enskog zaljubljivanja i u samoj osnovi podupire ensku individualnost i nezavisnost, to ini da svesni doivljaj zaljubljivanja ena doivi egzaltirano. Egzaltiranost poveava enstvenost i time ena postaje interesantnija za mukarca, koji e se lake ispoljiti enska biovlast-seksualnost, a ukoliko se mukarac eni odupre svojom mukou, to e znaiti napredak za oboje i naravno, celu vrstu. U ostvarivanju i plasmanu biovlasti, ena se slui naravno govorom, ali jo vaniji nain joj je posmatranje mukarca i besprekorno tumaenje njegovih pokreta kao i deifrovanje modulacije glasa mukarca u momentu kada on razgovara sa njom. ena iz govora mukarca saznaje neophodne tehnike detalje koji se odnose na ono to je interesuje. Ona meutim, svoje najvanije zakljuke donosi na osnovu boje glasa i afektivne prisutnosti u govoru mukarca. Iz tog razloga ene vole telefon, radio, televiziju, jer tako na posredan
STATUS, BROJ 5, STUDENI/PROSINAC 2004.

Plasman vlasti kroz biovlast-seksualnost


Da bi enska biovlast-seksualnost mogla nesmetano da se ostvaruje, osnovni uslovi su seksualna naklonost, zatitnitvo i seksualna ksacija, odnosno, da je mukarac ksiran u seksualnoj nameri da ponavlja seksualne kontakte i da je njegova tenja za zatitnitvom ene, poela da funkcionie u stabilnom obliku. Kada se ovi uslovi zadovolje, mukarac se nalazi u stanju seksualne naklonosti, koji ena lako koristi za ostvarivanje biovlasti. Drugi nain koji podrava plasman enske biovlasti-seksualnosti odnosi se na namerno izazivanje mukog gneva pomou smiljenih enskih iznenadnih obrta ponaanja, naroito u odnosima prema drugim mukarcima, to izaziva ljubomoru njenog partnera. Uzgred, ene vie vole gnevne muke reakcije nego nikakve. Trei nain je u stvaranju nedoumice kod mukarca putem namernog nepotovana ranije dogovorene strategije u ensko-mukom odnosu. U veini sluajeva mukarac se dri dogovora. ena je, meutim, u stanju da bez razmiljanja namerno prekri ustanovljene dogovore, jer time eli da poremeti mukarca i skrene njegovu panju sa drugih aktivnosti, da bi se panja usmerila prema njoj, odnosno da bi ona mogla neometano da vri biovlast nad njim.

| 133

Pl a n e t e n a nain prikupe najvei broj informacija o pojavi koja ih zanima. Naroito je vaan telefon, pomou kojeg ena moe izvanredno da proceni svog sadanjeg ili eventualnog budueg partnera. U toku obinog telefonskog razgovora, ena je u stanju da za kratko vreme proceni upotrebljivost mukarca, a da mukarac to ni ne nasluti! ena ne procenjuje upotrebljivost mukarca po jeziku (bogatstvo jezika ukoliko nije obojeno seksualnim mogunostima mukarca ne predstavlja za enu nikakav izazov). Zato ene vie vole obian jezik od visoko strunog koji u svojoj ozbiljnosti skree misli od plasmana seksualnosti. Zbog svega reenog moramo da se zapitamo emu slui jezik u konceptu biovlasti? Jezik (govor) ena koristi da bi njegovom upotrebom lake dola u situaciju da kroz dijalog sa mukarcem nesmetano posmatra i ocenjuje za nju mnogo vaniju verbalnu komunikaciju, u kojoj je vetija od mukarca. Ona procenjuje mukarca ne na osnovu govora ve na osnovu njegovih gestova, boje glasa, naina izvoenja pokreta, itd. Jezik slui da bi se skrenula panja mukarca na druge nabaene teme, kojom prilikom ena moe da proceni mukarca, jer je razgovor ansa da se on sagleda iz blizine. Kako bi to bilo mogue bez verbalnog kontakta? Znai, upotreba jezika je samo nain da se mukarac oceni pouzdanijim sredstvima u funkciji lane vanosti, iako mukarac za vreme razgovora najee razume samo bukvalnu jeziku simboliku koju mu ena plasira uveravajui ga da i ona tako misli. ka, naroito ene, jer ima jo jednu vanu karakteristiku: moe lako da se skida, te je to termiki i seksualni plat ijim skidanjem i oblaenjem se lako reguliu seksua1ni signali, u smislu da se mogu pojaati ili smanjiti u zavisnosti od elje i potreba ene. Skidanje odee u seksualne svrhe je vaan signal za mukarca i spada u sigurne pozive na muku akciju. Meutim, to je tako samo u odreenom sklopu okolnosti kada ve postoji i odluka ene o seksualnom spajanju. Mnogim ljudima golotinja na nudistikoj plai ne izaziva seksualno uzbuenje, to ukazuje na dobro poznatu injenicu da je ba prikrivena golotinja seksualno izazovnija. U ovom kontekstu, nain oblaenja ene dobija vrhunski bioloki znaaj. Odevanje i moda imaju, pre svega, ulogu orua biovlastseksualnosti. Celokupna ceremonija odevanja potie od ene i njene potrebe da odeu upotrebi u funkciji biovlasti. Mukarac se oblai da bi u okviru stvorenog kulta odevanja mogao normalno da komunicira u sredini ili drutvenom sloju u kojem se kree. Izvesni mukarci tee da pratei modne trendove zainteresuju enu, u emu uspevaju samo zbog toga to padajui u oi dovode do ubrzavanja zainteresovanosti odreenog tipa ena, koje na osnovu izbora mukareve odee procenjuju tip mukarca i njegovu drutvenu pripadnost. Moe se rei da je dobro obuen mukarac izloeniji enskom izboru nego onaj koji ne obraa panju na odevanje. Lako bismo mogli slino razmiljanje da primenimo na ene, tvrdei da mukarac na isti nain ocenjujui enski izgled na osnovu oblaenja, vri selekciju i odluuje kojoj e eni pokloniti svoju naklonost. Moe da se kae da je to tano, ali je nedovoljno da objasni sutinu i znaaj enskog oblaenja za ljudsku vrstu. Kod najveeg broja ivotinjskih vrsta, ruho enke je neupadljivo, skromno i neugledno, a polnim prikazivanjem koloriteta, kitnjastih i upadljivih detalja na telu bave se skoro iskljuivo mujaci. Rep pauna, arenilo perja fazana, griva lava, i slino, sve su odreda muki atributi u seksualnoj igri. Ne postoji uporediv primer iz ivotinjskog sveta koji bi bio i blizu obilja boja, oblika i ponekad i bizarnih stvaralatava mate, koju ene na svim kontinentima usmeravaju u pravcu smiljanja predmeta za odevanje. Odevanje ena je specijalni doivljaj za nju, ona kult oblaenja neguje kao najveu linu svetinju ak i onda kada je neugledno obuena, jer ena se iskljuivo ciljano oblai i u svakom njenom presvlaenju zapisana je ifrovana namera

ORUA BIOVLAST-SEKSUALNOSTI Odevanje


Kao to je biovlast-seksualnost veto skrivena platom obinih i svakodnevnih zbivanja, tako su i njena orua deo uobiajene dnevne, nedeljne i godinje enske aktivnosti. Ali, iako je oblaenje ena normalna pojava, sa bioloke take gledita, sigurno je da fabrika tekstila i konfekcije ne proizvode odeu ija je jedina uloga da tite od vetra, kie ili hladnoe. Naime, odea ima svojevrstan seksualni znaaj jer se ispod nje nalaze seksualni morfoloki detalji, koje ona delimino skriva, ali koje odreenim krojem naglaava, tako da se dobije dvostruka korist. Odea titi telo ali i diskretno prikriva seksualne karakteristike ene (grudi, kou i sl.). Na taj nain, odea pravi uslugu seksualnosti ove-

134 | MAGAZIN ZA (POLITIKU) KULTURU I DRUTVENA PITANJA

Pl a n e t e n a da putem odreenog oblaenja proizvede efekt koji joj je potreban. Na primer, ena odeom i detaljima kao to su nakit, minka, frizura, eli da odreenom kombinacijom odevnih predmeta saopti svoju poruku ili nameru i izrazi biovlast kroz suptilno seksualno naglaavanje. enske poruke biovlasti upuene su i drugim enama iz okoline, ali one se u tom kontekstu javljaju kao demonstracija moi, kada je ona ve ostvarena nad raspoloivim mukarcima iz grupe. Simbolina demonstracija moi upuena je drugim enama i ona uvek ra a ensku ljubomoru, koja skoro da nema veze sa mukarcima, ve je ljubomora na ostvarenu biovlast. Upotreba odee u svrhe biovlasti, do te mere je bitna za enu da postoji mnogo primera gde ena neadekvatno daje prednost odei koja nije klimatski pogodna. Poznato je da su ene u stanju da na visoku planinu pou u cipelama sa tiklom, ili da se u toku ledenih zimskih dana odevaju kao da je sredina leta. Ova pojava se naroito zapaa kod mladih i neudatih ena to je razumljivo jer su udate ene udajom osigurale biovlast-seksualnost pa mogu da misle na zdravstvene faktore, dok mlade ene sa vikom tenje za biovlau ine klimatske prekraje koji su mukarcima nejasni. Neko je dobro rekao da ena koja misli daje dobro obuena ne moe da nazebe. To je tano, jer ena koja je u procesu ostvarivanja biovlasti maksimalno je zioloki zatiena s obzirom da ostvaruje svoju evolutivnu ulogu. S druge strane, stare ene se oblae neupadljivije i uvek su u opoziciji prema mladim enama. Stare ene ive od varijante biovlasti koja se ogleda u tome da one dre stranu mueva i sinova, odnosno manipuliu svojom armijom vaspitanih mukaraca u line svrhe. Jer i oevi i sinovi e lako podlei iskuenju da napadnu odreen stil ili nain ivota drugih ena, kada im je to natureno, a to im iz linih razloga vlasti plasiraju njihove majke, tetke ili sestre. Ono to je tipino je da stare ene uglavnom kritikuju mlade i na taj nain pridobijaju one mlade mukarce koji su suoeni sa neuspesima kod ena svoje generacije. Koristei se autoritetom majke, babe, starije ene ne isputaju i najmanju mogunost za ostvarivanje biovlasti. Sinovi i muevi esto ine greke, jer pod autoritativnim delovanjem majki proputaju interpolnu borbu sa svojim partnerkama, tragino se stavljajui na pogrenu stranu, na kojoj naravno ne mogu da ispolje svoju muku seksualnost. O tome e detaljnije biti rei kasnije.

ena i njena potreba za modom


Zbog ega je moda uopte potrebna kada se ene i onako odevaju raznoliko? Da li je moda samo jo jedna nova haljina izmeu onih koje ena ve ima? Naravno da nije, jer moda ima sasvim drukiju, moe se rei iskljuivo bioloku ulogu. Iako modni trendovi zahvataju ogranieni broj ena u odnosu na njihov apsolutni broj u svetu, svaka zajednica ima svoju modu koja je u stvari simbolina poruka vlastseksualnosti, ali, za razliku od obinog oblaenja, moda oznaava pomak enske dominacije. enska moda uvek predstavlja eskalaciju biovlasti, odnosno ona je uvek znak da je eskalacija ostvarena. Najbolji primer su pantalone koje su vekovima bile simbol mukog pola (u pantalone ne spadaju dimije kod enskog muslimanskog ivlja ili slini delovi odee kod induskinja). Poslednjih decenija dvadesetog veka, pantalone su iznenada postale redovni deo enske garderobe, naroito u Evropi i Americi, to danas izgleda sasvim normalna pojava, a u stvari je direktni pokazatelj irenja dominacije ene nad mukarcem. Koji je mogui mehanizam ove pojave? ene, u nastojanju da zauzmu to vei prostor u mukom nesvesnom, prihvatile su, u prvo vreme oprezno a zatim u potpunosti, mogunost da oduzmu mukarcima ekskluzivnost upotrebe pantalona kao simbola mukosti. Koje su koristi od noenja pantalona za ene? Najee ete uti kako su pantalone vrlo praktine, to je ensko objanjenje. Naravno da je to naivni izgovor, jer da su ene praktina bia nikada ne bi nosile dekoltirane haljine ili majice usred zime, to je rairena pojava, naroito u zemljama severne Evrope. Znai, nije u pitanju praktinost, ve je masovno ensko noenje pantalona u stvari delovanje na nesvesno mukarca u smislu mi smo isti, pa kad smo isti, nemoj da se buni nizata. Ova poruka uvek ima uticaja na mukarca kod koga je vizuelni doivljaj blisko povezan sa njegovom seksualnou, te poto je savremeni mukarac prihvatio ensko noenje pantalona (mukarci ak i vole kada ene nose pantalone), ne ostaje mu nita drugo nego da slaui se sa nesvesnom porukom da smo isti, dopusti eni da ue jo blie u njegovu muku auru. Da biste potvrdili ove postavke, dovoljno je da zamislite ta bi se dogodilo da su mukarci uzeli haljinu, glavni enski odevni simbol, za svoj argument pribliavanja enama. Tek to bi bila katastrofa, ali je ona, bar zasada, na sreu nemogua, jer mukarac ne moe takvim nainom da napravi nikakvu prednost za sebe, to se dogodilo sa pojavom enskog noenja pantalona. Prema tome, moda pantalona nije enski hir, ve stabilan bioloki znak da je ena uspela da osvoji jo jednu novu oblast mukog delokruga aktivnosti, uveavajui tako svoju dominaciju (dominatio feminina).
STATUS, BROJ 5, STUDENI/PROSINAC 2004.

| 135

Pl a n e t e n a Jer tek to grupa naunika proklamuje da je doging dobar za zdravlje, odmah se javljaju enski kompleti za doging (to to postoje i muki kompleti upravo potvruje osnovnu pojavu). Bez obzira to ena ne moe da tri tako brzo kao mukarac, ona moe da ostavi dobar utisak stojei na krivini staze za tranje u svojim lepim patikama. Moete biti potpuno sigurni da je tranje u ovom sluaju sasvim sporedno, a vano je da ona ne pusti mukarca da bude u prednosti jer kad samozadovoljni mukarac oseti da je jai, plasman enske biovlasti je otean, a ena sve ini da to onemogui. Pogledajte oko sebe i videete da sve enske javne aktivnosti prate doteranost, naminkanost, urednost, to sve ima za cilj da povea ensku dominaciju u interpolnoj borbi, da bi se ostvarila biovlast kroz seksualnost. Isto se deava i sa enama po manastirima ili zabaenim predelima sveta, u kojima, iako su prepokrivene feredama ili svetenikim mantijama uspevaju u okviru svojih skromnih mogunosti da na osnovu takvog izgleda izvre uticaj na okolinu, prilagoavajui se datoj situaciji. S tim u vezi, mora se rei da ena ispoljava onoliko od svog uticaja koliko je to mogue. Ako joj dozvolite, ispoljie vei uticaj, ako ne, snai e se sasvim dobro i u oteanim uslovima za ispoljavanje enske dominacije. Ta prilagodljivost ena je udesna pojava u prirodi i jedan je od najjaih evolutivnih argumenata koje naa vrsta poseduje. Jer ena e uspeti da bude zanimljiva za mukarca u uslovima najveih materijalnih ili zikih nedaa, upravo zato to ume da prilagodi nivo svoje dominacije tako da mukarac nita ne primeti, smanjujui seksualnim sredstvima njegovu eventualnu agresiju ili negodovanje. Dakle, opta prilagodljivost ene je jedna od najkorisnijih osobina za vrstu. Ne moemo rei da je razvoj civilizacije doneo ensku emancipaciju (emancipacija ena je pojam izmiljen da bi se skrenula eventualna panja mukarca sa glavnih enskih delovanja, pa mislim da takva pojava u prirodi ne postoji), nego je upravo suprotno: izraeniji prodor biovlasti ena poslednjih decenija, doveo je do napretka civilizacije kroz muku stvaralaku kompenzaciju enske biovlast-seksualnosti. U stvaralakim naporima oveanstva uestvuju naravno i ene, ali tek kada u sebi vide tragove zadovoljavanja svojih evolutivnih tenji enske dominacije u interpolnoj borbi i biovlasti. Pritom, stvaralaki udeo ena neminovno je meovita kategorija za razliku od mukog stvaralatva, koje mukarac ima za cilj, dok ena stvaralatvo ima za sredstvo.

ena i brak
Brak su izmislili mukarci a ne ene jer on predstavlja otelotvorenje mukog nagona zatitnitva. Brak je jedini nain da mukarac koliko-toliko vee svoju izabranicu za stakleni stub svoje muke predstave o nainu ivota, u kojem e moi trajnije da ispoljava svoje zatitnitvo. Meutim, iako ene nisu izmislile brak, one su ga oduevljeno prihvatile i kada se na brak pomisli, odmah se ima jasna predstava o instituciji u kojoj je ena centralna gura. Znai, ene su prihvatile brak kao najeu formu ivota u paru, ali treba videti ta su dobile, a ta izgubile u tome. Moe se odmah rei da ene u savremenom braku nisu izgubile nita, dok je u prolosti gubitak bio neznatan. ta su dobile? Dobile su praktino sve u dananjem braku i one su te koje zahvaljujui braku jo vie uslovljavaju mukarca, iako u sadanje vreme pojaane enske dominacije enama brak uopte nije potreban, obzirom da enska biovlast-seksualnost funkcionie odlino i bez braka. Dakle, iako ene verbalno zahtevaju da se udaju za svog izabranika, one samu udaju ne smatraju vanom, jer imaju biovlast i bez nje. S druge strane, mukarac je duboko uveren da e mu brak doneti mogunost za pojaani plasman njegove seksualnosti i stvarno ga teko ko moe u tome razuveriti. Postavlja se pitanje ta se deava sa enskom tenjom da bude zatiena? Takva tenja postoji kod ene i pojava je koju nije lako objasniti. ena zbilja iskreno eli da ima mukog zatitnika, u koga e moi da se pouzda. Meutim, postoje dve vrste traenja zatite. Prva je traenje zatite same po sebi, tj. zatite od zike, materijalne ili duhovne ugroenosti okoline. To je vrsta zatite koju mukarac rado prua i koja je, moe se rei, prava bioloka zatita, u kojoj i zika snaga i umne sposobnosti mukarca bivaju stavljeni u bioloku zatitu ene. Druga vrsta zatite je ona koju ena trai od mukarca, a da pritom ostvarivanje takve zatite tee na tetu mukarca. To je sluaj kada ena koristi svoju biovlast-seksualnost nad drugim mukarcima, a zahteva aktivnu zatitu od stalnog partnera, to predstavlja teku zloupotrebu naklonosti njenog stalnog partnera. Ova poslednja pojava se danas esto sree, mada izgleda da je bila prisutna u svim razdobljima ljudske istorije, ali u mnogo manjoj meri. U svakom sluaju, pojava zloupotrebe zatite je pokazatelj enske sposobnosti da izmanipulie mukarca i to najee tako da ovaj to i ne primeti. Neuporedivo rea je obrnuta situacija, u kojoj biva izmanipulisana ena od strane mukarca i to su uvek sluajevi u kojima je ena ve imala

136 | MAGAZIN ZA (POLITIKU) KULTURU I DRUTVENA PITANJA

Pl a n e t e n a dovoljno koristi, pre nego to je bila izmanipulisana. Mukarac ne samo da je izmislio brak nego ga je stavio pod okrilje zakona, ne bi li mu na taj nain dao ozbiljniju formu i nainio ga jaim. Sa bioloke i evolucijske take gledita, brak za enu nema ozbiljan znaaj. Brak je za nju samo poeljno stanje jer dobija priliku da iskoristi zakonska jemenja koja brak nosi za svoje ciljeve. Meutim, itava brana ceremonija, od venanja pa nadalje, za enu predstavlja ozbiljan dogaaj, ne zbog toga to ona ceni brak, nego to u tim javnim prilikama ona priprema i pokazuje svoju dominaciju gradei mozaik svoje vlast-seksualnosti. Takoe je jasno da ena ulazi u brak da bi se oslobodila odgovornosti oko line egzistencije, znajui jo da brakom dobija proirena prava koja e joj doneti budui status majke. partnera da se stara o njenoj deci, na ta ovaj najee pristaje. Opet vidimo da su deca vie upuena na raspolaganje majke sa njima u situaciji kada je brak razoren i da ena nerado naputa svoj deo uticaja na decu, bez obzira da li je razvedena ili ne. Sutinski psihobioloki razlog zbog kojeg se ena u normalnom, kao i u poremeenom branom ili vanbranom odnosu veoma retko odrie direktnog uticaja na decu, lei u tome to je njena biovlast-seksualnost nedeljiva kategorija, i da vai i za mukarca i za decu. U sluaju plasmana biovlasti na mukarca, ena koristi bukvalnu seksualnost kao najdelotvornije oruje, a u sluaju primene biovlasti na decu ena vri njenu transformaciju u razliite oblike. Primena biovlasti na decu vri se pogodnom transformacijom seksualnosti pre svega u zavisnosti od pola deteta. Transformisana seksualnost ene primenjena na muko dete sadri neseksualne naine zavoenja, isticanjem optih enskih vrednosti, sa stvaranjem predstave o monoj i lepoj majci. Ukoliko muka deca nemaju oca koji je jaka linost, sa ispoljenim mukim karakteristikama, povean uticaj majke u detinjstvu moe da dovede do stvaranja mukarca slabijih mukih atributa. Naalost, izgleda da je ova pojava sve rairenija, jer je sve vie dominantnijih majki koje suprimuju ionako oslabljeni uticaj mukarca u vaspitavanju dece. Transformisana seksualnost ene-majke primenjena na ensko dete, obavezno sadri tenju da ensko dete bude lepo, snalaljivo, ali da bude kao njena majka. Pri tome, ena-majka strogo vodi rauna da ne oslabi njena biovlast nad ocem, nesvesno smatrajui ensko dete svojom konkurencijom. S druge strane, enska deca kada odrastu vie se brinu o svojim roditeljima, jer znaju da je briga o porodici neiscrpan izvor svakodnevnih dogaaja kojima mogu da deluju na svog mua. Znai, dogaaji oko brige za porodicu su vrlo zgodan nain da ena, angaujui mukarca u reavanju porodinih problema, u stvari nesmetano dolazi do svog linog uticaja na njega, koristei opte prihvaena moralna shvatanja o brizi oko porodice. to se tie enske brige oko muevljeve porodice, ona je nestalna pojava i iskljuivo zavisi od stepena ostvarene enske biovlasti nad njenim mukim partnerom. Ako biovlast nije ostvarena, ena se zalae za muevljevu porodicu, skupljajui tako poene za pogodniji plasman svoje biovlasti. Ako je biovlast potpuno izraena i ena nad svojim muem ima potpunu dominaciju, ena izbegava muevljevu porodicu kao da ona ne postoji. Ovo poslednje je primer kako se ena u potpunosti menja kada izrazi svoju dominaciju i kada je njena biovlast-seksualnost na vrhunSTATUS, BROJ 5, STUDENI/PROSINAC 2004.

ena i deca
Nie je jednom napisao: ena je zagonetka ije je reenje dete. Poznati lozof je bio u pravu ponajvie zbog toga to je dete najvei zalog dominacije ene nad mukarcem. Retki su tako tvrdi mukarci kojima se ne moe vladati uz pomo dece. Ali ipak, veinu razvedenih oeva od njihove roene dece uspeva da odvoji famozna druga ena (ona koja nije majka njegove dece). To praktino znai da su oevi u stanju da napuste svoju decu zbog druge ene, te je potpuno jasno da je jedina prepreka enama u ostvarivanju biovlasti ne mukarac, nego druge ene. esta spremnost oeva da ostave svoju decu i da im razvodom daju tretman nie kategorije, ustvari indirektno ukazuje na jedno drugo pitanje. Da li bi evolucija mogla da se osloni na ljubav roditelja prema deci, i da tu ljubav prihvati kao garanciju uspene reprodukcije? I pored rairenog miljenja da je ljubav prema porodu presudna karika u lancu reprodukcije, ipak se ini da to miljenje ne moe biti prava istina. Jer znamo iz ivotnih primera da ljubav oca prema deci nije nikakva garancija da on nee napustiti svoju decu zbog druge ene koja nije majka te dece. Da razmotrimo onda i uticaj majke i njenu ljubav prema deci sa stanovita reprodukcije. Majka je oigledno vie angaovana oko poroda, ali, da li se ta poveana i stalna briga majke za decu moe podvesti pod nejasan pojam materinskog instinkta, odnosno pod takoe neodreen pojam materinska ljubav. Pre nego to odgovorimo na ovo pitanje, treba naglasiti da su rei primeri u kojima majka ostavlja svoju decu i odlazi sa drugim mukarcem, nego to je to obrnuto, sa napomenom da i kada napusti decu, ona primorava trenutnog

| 137

Pl a n e t e n a cu dejstva. Mora se rei da mukarci teko uoavaju manje vredan odnos svoje ene prema njegovim roditeljima, dok ene smatraju normalnim angaovanje mukog partnera u poslovima oko njenih roditelja. Ta pojava je karakteristina za dananje vreme, a uzrok joj je enska dominacija nad mukarcem. Da je mukarac objekt ispoljavanja enske biovlasti, vidi se i u tako estoj netrpeljivosti snaje i svekrve, do koje dolazi zato to obe ele da zadre i ispolje biovlast. Pritom, one svaka za sebe postavljaju pred mukarca beskompromisne zahteve koje je, naravno nemogue ostvariti tako da oba budu zadovoljne. Ovo je jedan od klasinih mukih problema koje moe da rei samo odluan mukarac, time to e obe ene (i suprugu i majku) staviti na mesto koje im pripada. Naalost, mnogi mukarci ne razumeju da je sutina te pojave besomuna borba za vlast pri kojoj obe ene ratuju preko mukarca. One pritom najee izbegavaju direktno konikte, ve ne vodei uopte rauna o objektu za koga se bore (mukarcu), svaljuju sve posledice borbe na njega. esta beskrupuloznost koja se zapaa u nastojanjima (i majke i ene da po svaku cenu ne izgube primat u biovlasti nad mukarcem (sinom-muem) ukazuje da ene u borbi za dominaciju ne biraju sredstva. U tome moe da ih onemogui sam mukarac, koji svojom psihikom i zikom snagom moe da sprei da tenja za dominacijom ena ne poprimi destruktivne odlike. Obine, stalnoprisutne, svakodnevne pojave, iako su na dohvat ruke tee su za posmatranje i razumevanje iz dva razloga: prvo, posmatra je deo tih pojava pa nije zatien ekskluzivnou koja se dogaa drugima, drugo, objanjavanje oiglednog nema drai, jer ono je, navodno, jasno. Ali, nedajte da vas obmane prividna beznaajnost onoga to vam se ini jasnim, jer je to jedan od naina na koji ene ravnaju neravnine na putu koji vodi pravo u muko sedite nesvesnog. Jer, iako tako ne izgleda, glavni predmet interesovanja ena su ba svakodnevne, obine pojave koje naravno pruaju najvie podataka o uesnicima i stvaraocima tih pojava, pri emu ena uverava mukarca kako joj je sve to se ponavlja dosadno. I dok ona tera mukarca na smiljanje novih dogaaja traei od njega dinaminost, ona se dobro snalazi i u svakodnevnoj dosadi u kojoj pomno prati sve mogue nagovetaje buduih dogaaja koji mogu da se izrode iz iste dosadne svakodnevice. I zbilja, sve krupne promene koje se dogode u ivotu bilo kog privremenog ili trajnog para, poinju kao najobiniji dogaaj koji bi kao bezazlen bio prihvaen i u najmoralnijem drutvu. Dau jedan oigledan primer: mukarac odlazi na posao svakodnevno. Imajui cilj odlaska na posao on je uglavnom pravolinijski usmeren prema tom cilju. ena na posao odlazi na sasvim drukiji nain: prvo, njoj je sam put do posla, rad na poslu kao i vraanje sa posla otvorena mogunost za sticanje i ostvarivanje svog jedinstvenog enskog uticaja. Ona je za sve to vreme otvorena za nova poznanstva (naravno, ona koja nju zanimaju). Celokupnu tu aktivnost ena doivljava kao izlazak na neku vrstu poligona, na kojem e se tog dana ona oprobati. To ona znai da je najvanije od svega da li e njena enska egocentrinost tog dana biti zadovoljena. Pritom, ena obino dobro obavi posao koji radi, ali on je za nju beznaajan. Posao je za enu samo nain da bude u toku dogaaja i da uestvuje u dogaajima kroz koje e (poto skupi dnevne informacije) lake moi da utie na svog izabranika. Ako sada pogledate kako to spolja izgleda, uinie se da je odlazak ene na posao najobinija opta pojava i teko ete iz nje i moi neto da zakljuite. Jer, mukarac radei svoj svakodnevni posao u stvari radi za opte dobro i za dobro svoje porodice i tu se njegova motivacija iscrpljuje, dok ena prvo radi za sebe. Iako su ene stvarno marljiviji i pouzdaniji radnici, to je zbog toga to one svesno rade za sebe, pa paze da njihov radni uinak bude dobar, dok mukarac, to je nesvesniji svoje prave motivacije, vie vai za boljeg radnika. Dakle, ovo je primer jedne obine pojave kojoj, kao to vidite, lako ostaje skrivena sutina i koja odraava samo

Obine pojave i njihov znaaj za enu


Teko da se reima mogu opisati zasluge arlsa Darvina za prirodne nauke i tihi uticaj koji je izvrilo njegovo delo na svakog zainteresovanog pojedinca. Njegov mehanizam razmiljanja nije inila samo genijalna opservacija ve i ogromna hrabrost da se opredeli za nain istraivanja oiglednih i svuda prisutnih pojava. Neobinost neke pojave je znaajan podstrek za veinu naunika. Jo ako je ta pojava praena nekom periodikom, naunici po pravilu trae promenu u manifestovanju pojave. Na taj nain je u istoriji nauke donoeno na hiljade istinitih zakljuaka koji su podupirali ili menjali dotadanje vaee teorije i pretpostavke. Darvin je, meutim, istraivao oigledne, sveokruujue pojave, iste one koje svakodnevno nadrauju naa ula i koje u ponavljanoj svakodnevici ljudska panja nedotie stoga to je utrci za ekskluzivnou. Dezmond Moris je na poetku svoje knjige Goli majmun napisao daje jedna od najudnijih karakteristika oveka gotovo redovno izbegavanje oiglednog, suoivi nas time sa fundamentalnom istinom o ljudima. To je takoe jedna, takozvana obina pojava, a objaavanje uzroka bi nam sigurno donelo vie znanja o nama samima.

138 | MAGAZIN ZA (POLITIKU) KULTURU I DRUTVENA PITANJA

Pl a n e t e n a jedan deo od prirodne enske talentovanosti da prikrije sutinu. ti svoju ljubav nad njim, samo ukoliko otkloni najopasniju prepreku ensku konkurenciju. Interesantno je da se ena u otklanjanju enske konkurencije najee slui ba mukarcem u koga je zaljubljena, na razne naine diskretno ga uveravajui da je ba ona bolja od drugih. Kada ena uspe da osvoji nesvesno bie mukarca i pridobije ga za svoj morfoloki i psiholoki model moe se smatrati da je opasnost od konkurencije prola i da je mukarac njen. Potonje angaovanje ene sastoji se u odravanju uspostavljene biovlast-seksualnosti, u prismotri i kontroli mukarca da ne potpadne pod sluajni i namerni uticaj enske konkurencije. Evolucija nema moral, ve samo favorizuje model koji ima bioloku svrhu, a specijalno u sluaju oveka ima se utisak da su ba na osnovu svrhe nastali i svi estetiki ljudski doivljaji koji prikrivajui strogu, ali jedino moguu stvarnost, pripadnicima nae vrste ine ivot lepim. Neminovna posledica meuenske konkurentne borbe je stvaranje dve psiholoke kategorije ena koje moemo da nazovemo terminima: gladna i sita ena. Gladna ena bi bila ona koju enska konkurencija esto uspeva da savlada, spreavajui je da ispolji biovlast. Iz redova ovakvih ena stvaraju se kandidati za psihike i somatske bolesti ene. Psihologija gladne ene dovodi do sasvim specinih psihikih poremeaja. Sita ena je psiholoki tip ene koji manje ili vie uspeva da uspostavi trajnu biovlast i pored jake enske konkurencije. Sita ena najverovatnije podlee drukijim kriterijumima ostvarivanja zdravlja i bolesti. Gladna i sita ena imaju sasvim razliitu psihologiju i kao takve, razliitu sklonost ka oboljevanju od razliitih psihikih i somatskih bolesti.

DRUGE ENE KAO POMO I KONKURENCIJA


Najvea i jedina opasna prepreka za plasman biovlasti ene jeste druga ena ili druge ene. Druge ene u sve ukupnoj manipulaciji mukarcem predstavljaju podrku, jer daju opti primer na koji se pojedinano svaka od njih poziva kada treba izvriti uticaj na mukarca. Veoma esto se dogaa da ena kae mukarcu: Vidi li kako su druge ene doterane, kako imaju ovo ili ono, ili neto slino tome. Ovde nije toliko vaan materijalni aspekt koji se ogleda u tome da e mukarac da kupi eni ono to ona hoe, ve je mnogo bitniji uticaj koji ostvaruje ena u okviru imitiranja drugih ena, koje navodno imaju sve, a ona, eto, nema nita. Ova pojava je prisutna u svim sredinama bez obzira da li ena nagovara mukarca da joj kupi jevtinu maramu na bazaru u Nju Delhiju ili skupu vilu sa bazenom u Akapulku. Princip je potpuno isti i ne zavisi od materijalne moi njenog partnera. Bitno je samo ensko pozivanje na to kako maramu ili vilu imaju na primer, njene prijateljice. Potpuno je vidljiva enska podrka, uvreena u moralne tokove, te je mukarci lako prihvataju, ne znajui da enama nisu vani novac, marame ili kue, ve uticaj i dominacija koji se ostvaruju na taj nain. esta je pojava nezadovoljnih ena udatih za bogatae, koje i pored sveg bogatstva istiu kako ne vole svoje mueve i kako je njihov odnos sveden na protokolarno druenje. Uzrok ovoj pojavi lei u injenici da za enu nije vaan novac u situacijama kada je ona onemoguena da ponavljano ostvaruje biovlast. Kada je eni sve obezbeeno, menja se dinamika meupolne borbe, obzirom da je biovlast ostvarena i na neki nain konzervisana u materijalnom blagostanju. Mukarac nikako ne shvata ovakvo ponaanje ene koju je obasuo panjom i bogatstvom, jer ne razume prirodu enske biovlasti-seksualnosti. Meuenski odnos je dvostruk: ene su sa jedne strane veliki klan po biolokoj ulozi, ziolokoj i psiholokoj slinosti. Ali, drugi kraj zlatne enske batine pripada najopasnijoj prirodnoj pojavi za ene enskoj konkurenciji. enska konkurencija je apsolutno najvea i jedina prepreka ostvarivanju evolutivne tenje za biovlau i nju ene najozbiljnije mogue shvataju. Mukarac je u meukonkurentnim borbama ena objekt (nazovite ga subjekt ako vam se vie svida), i ena nesvesno zna da e lake ispolji-

RAZLIITA POLNA PSIHOLOGIJA ILI DVOSTRUKA PSIHOLOGIJA


Psihike funkcije oveka su verovatno rezultat specine seksualnosti. Ne postoji drugo evolutivno ishodite koje bi moglo da bude osnova za stvaranje najrazvijenijih neuralnih sistema osim seksualnosti. Jer specinost ovekove seksualnosti je najznaajnija razlika koja ga odvaja od drugih primata. Setimo se da dananji ovekoliki majmuni poseduju seksualnost sa jednostavnim sadrajima, a njihovi pripadnici polova imaju nagonski osiguranu reprodukciju i po tome se manje vie ne razlikuju od ostalih viih kimenjaka.
STATUS, BROJ 5, STUDENI/PROSINAC 2004.

| 139

Pl a n e t e n a Ako se sloimo sa konstatacijom da je unapreena i jedinstvena seksualnost oveka uzrok postojanju najviih psihikih funkcija (miljenje, pamenje, govor, volja, itd.), moramo da odemo korak dalje i vidimo kako razlike u upotrebi seksualnosti koje postoje izmeu ene i mukarca dovode do vanih razlika u psihologiji ene i mukarca. Sledei liniju: seksualnost upotreba seksualnosti prema drugom polu dejstvo seksualnosti na kvalitet psihikih funkcija dolazimo do elemenata - razliite polne psihologije, ili dvostruke psihologije. Ovde u ukazati samo na postojanje razliite psihologije ene i mukarca koja bi izlazila iz razliite upotrebe seksualnosti kod polova. Iako ova knjiga nee biti mesto podrobne rasprave ovog koncepta (koji zahteva vei prostor), ipak treba izneti neke mogunosti koje bi mogle da imaju veliki praktini znaaj u medicini i primenjenoj psihologiji. Veliki napredak bi bio ostvaren u dijagnostici i terapijskom usmerenju, kada bismo uspeli da otkrijemo koji deo seksualnosti ene ili mukarca je ugroen i kao takav se ispoljava u vidu psihike, psihosomatske ili isto somatske bolesti. Jer, jedan od odgovora zato ovek neuporedivo vie oboljeva od drugih ivotinja i majmuna moe upravo i da lei u razvijenoj specinoj seksualnosti, kao najmarkantnijoj razlici u odnosu na najvie majmune, sa kojima inae ovek ima skoro identine sve druge organske sisteme (kardiovaskularni, miini, ekskretorni, itd.). Kako seksualnost oveka ima za svoje orue i psihike funkcije, a upotreba seksualnosti kod polova je razliita, bie razliito i zioloko i psiholoko dejstvo na nastanak bolesti, jer: postoji razliita polna psihologija, ili psihologja ene i mukarca. Ne elim ovim da kaem da na primer upala plua ene i mukarca dolazi od razlike u seksualnosti, ve da patoloki mehanizam upale plua, da tako kaem prolazi kroz posledice seksualnosti koji mogu da utiu tako da ga ublae ili da ga pospee. Vrlo je teko pokazati ovu tvrdnju na obinom primeru, ali ogromni zahtevi ljudske seksualnosti, koja kao daje sudbinski utkana u sve nivoe ovekovog ivota, doprinose da ovek u ekspresiji seksualnosti lako ini greke koje dovode do bolesti iz zikih, infektivnih, psihikih ili drugih uzroka. Evo nekoliko primera: Mladii da bi se prikazali pred svojim devojkama u stanju su da skoe u hladnu vodu, da suludo voze automobil, da se lako potuku, da ne uzimaju hranu zbog ljubavnih jada, itd. Sve su to radnje koje zahtevaju prisutnost najviih psihikih funkcija, uzrok im je ispoljavanje seksualnosti, a posledice mogu da budu nazeb, i povrede, mravljenje, pad otpornosti, sklonost ka bolesti. Isti je sluaj i sa odraslim ljudima samo to je polje ispoljavanja njihove seksualnosti neto i drukije: najee su to ziki i umni napori koji slue za zaraivanje novca, to je osnovni nain izraavanja seksualnosti u zrelo doba, jer novac stvara dobra kojima polovi podupiru svoj seksualni uticaj. Drugi primer se odnosi na komparaciju sa oboljevanjem od istog uzroka kod majmuna i oveka. Majmun nikada ne dolazi u situaciju da prekorai svoje mogunosti da bi zadovoljio svoju jednostavnu seksualnost on, na primer, nee da se pari ako je smeten u kavez u kojem je hladno. S druge strane, ovek stalno vri proboj svojih zikih i psihikih mogunosti da bi svesno ili nesvesno zadovoljio svoju seksualnost, a na sve posledice te svoje sudbinske tenje misli tek kasnije. Zbog toga i postoji niz psihosomatskih i drugih bolesti koje su posledica neizbene zloupotrebe iskonske potrebe za ostvarivanjem seksualnosti oveka. ak su i zarazne bolesti, koje su harale u ne tako davnoj ljudskoj prolosti, esto bile mala prepreka ispoljavanju seksualnosti, naravno, uz velike rtve. Ispoljavati seksualnost za nau vrstu znai iveti. Sada nas interesuju razlike u ispoljavanju seksualnosti koje postoje izmeu polova da bismo pokuali da preciznije odredimo nain za uspeno ostvarivanje zdravlja, sagledanog sa aspekta razliite upotrebe seksualnosti koje postoje u dejstvu jednog pola na drugi. Ostvarivanje najveeg dela enske i muke seksualnosti dolazi iz razliitog uzroka. Kod ene dominira biovlast-seksualnost, a kod mukarca nagon zatitnitva. Zbog toga je najvei deo ega ene proet tenjom za ispoljavanjem biovlasti, a ega mukarca za ispoljavanjem zatitnitva. Iako oba pola imaju u svom egu elemente sadraja od suprotnog pola (muka biovlast, ensko zatitnitvo), oni nisu dominantni, mada mogu da imaju veliki uticaj na psihodinamiku od sluaja do sluaja. Ne treba sa ovim meati zatitnitvo koje enamajka ispoljava prema deci, jer to zatitnitvo iako je najvieg ranga dolazi iz potrebe enske biovlasti pa je i njen proizvod. ini se, dakle, da su kod oveka prisutni uslovi za postojanje enskog ega i mukog ega, zahvaljujui razliitoj ekspresiji enormno jake seksualnosti. Spoljne manifestacije oba ega dovode do slinih ili istih psihikih ispoljavanja, ali mislim da nemamo prava da ih samo zbog toga smatramo istim, jer razliite funkcije ega kod ene i mukarca upravo izlaze iz kvantitativno razliite zastupljenosti glavnih egopodravajuih elemenata razliitih za svaki pol: kod ene biovlast-seksualnost, kod mukarca nagon zatitnitva.

140 | MAGAZIN ZA (POLITIKU) KULTURU I DRUTVENA PITANJA

Pl a n e t e n a Iako ova tvrdnja ima svoje glavno uporite u spekulativnoj sintezi morfolokih, evolucijskih i psiholokih elemenata u odnosima meu polovima, pokuau da je podrim nekim poznatim injenicama iz humane patologije. Neuporedivo ee oboljevaju enski polni organi od analognih mukih. Procenat oboljevanja enskih polnih organa naroito je izraen kada su u pitanju maligna oboljevanja ovih organa. Ciklini hormonski uticaji kao deo zdrave ziologije, zastupljeni su kod ena u vidu dinaminih promena na zdravim enskim genitalijama u toku svakog meseca. Neuroendokrina regulacija menstrualnog ciklusa potie iz hijerarhijski najviih struktura mozga (hipotalamus, hipoza), a poremeaji menstrualnog ciklusa koji se viaju u uslovima stresa ukazuju na uticaj kore velikog mozga u njihovom nastajanju. Ali, i pored dinamine neuroendokrine aktivnosti u toku zaea, raanja i klimakterijuma, ipak moramo da se zapitamo zato najvie oboljevaju dojka i materica od malignih bolesti i zato je esta pojava drugih vrsta oboljenja upravo na ovim organima, dok na drugoj strani muki polni organi ree oboljevaju i od malignih i od bolesti drugog uzroka. Verovatni uzrok disproporcije u vrsti i uestalosti oboljevanja enskih i mukih genitalnih organa moramo opet da potraimo u razliitom ispoljavanju seksualnosti ene i mukarca. enska biovlast-seksualnost se ostvaruje upotrebom polnih organa i dojki i ovi organi stoje pod direktnim neurohormonskim uticajem mozga, dobijajui time neophodnu dinamiku koja slui za seksualno primamljivanje i spajanje. Na taj nain je mozak ene kao neposredni stvaralac seksualnosti direktno ukljuen sa svojim potencijalima u za enu sudbinsko ostvarivanje i plasiranje seksualnosti. Organi efektori za ostvarivanje seksualnosti su upravo enski polni organi i dojke. Zato u ovoj vezi moramo da potraimo uzroke eeg oboljevanja tih organa ene, jer bi uzroci mogli da potiu od: frustrirane, neadekvatno primenjene ili od poremeene biovlast-seksualnosti. Mukarac, u stalnoj potrazi za zatitnitvom koje najee ostvaruje kroz tenju za seksualnim spajanjem sa enom, ima drukije predispozicije za oboljevanje od ena. Kod mukarca vaan faktor u nastanku oboljenja dolazi od: frustriranog, neadekvatno primenjenog i poremeenog nagona zatitnitva. Zbog toga je on sklon bolestima srca, krvnih sudova, plua, jer su to organi koji uestvuju u ostvarivanju motornog efekta koji je potreban da bi mukarac zatitio enu i porodicu. Frustracija motornih zahteva koja je uzrokovana psihikim razlozima, moe lake da ugrozi zdravlje mukarca od drugih faktora za nastajanje bolesti. U svakom sluaju, ako je kod mukarca groen glavni nain ispoljavanja seksualnosti nagon zatitnitva, on moe lake da oboli od somatske i psihike bolesti, ba kao to je to sluaj sa enom ukoliko joj je ugroena biovlast-seksualnost. Ljudska patologija je veoma sloena i slojevita oblast teorijske i praktine medicine, a od cele te ogromne materije, ovde sam u kratkim crtama hteo da ukaem na mogunost uzroka nastanka bolesti, koje bi bile u vezi sa razliitim doivljajem i primenom seksualnosti kod oba pola nae vrste. to se tie evolutivnog trenutka u kome su i denitivno oformljene karakteristike enskog i mukog ega, jasno je da se on ne moe precizirati. Ipak, moe se pretpostaviti da je prvo formiran enski ego, a zajedno sa njim, ali vie kao reakcija muki ego. Verovatno je ovek nastao kao vrsta onda kada je enski ego konano oblikovao muki ego, koncipirajui ga za svoj nain i svoje polje delovanja. Interakcija dvaju ega, mukog i enskog, odredila je kvalitet i sadrajnost drugih psihikih funkcija koje su takoe u stalnoj sloenoj interakciji i unutar same jedinke i izmeu jedinki suprotnog pola. Ove interakcije ine osnov za stvaranje zajednikih osobina vrste homo sapiensa. Dakle, enski ego je stariji, sadrajniji i bioloki znaajniji od mukog jer je vodei. Iako je muki ego dinaminiji i energetski moda snaniji, on je u evoluciji napravljen kao podloga za enski ego. Dokle god bude tako, postojae bie koje samo sebe naziva razboritim. Ukoliko bi se taj odnos promenio, nova vrsta koja bi za pretke imala nas, bila bi bez fizikih i psihikih svojstava oveka. To bi bio ko zna kakav novi kvalitet ivota, ali to ne bismo mogli da budemo mi.

STATUS, BROJ 5, STUDENI/PROSINAC 2004.

| 141

Pl a n e t e n a

DIVLJA ENA - TO SAD? O psihoanalitikom domesticiranju enskih elja


Mi ene moramo uz mnogo snage i izdrljivosti, vraajui se daleko unatrag, ponovo uzeti ono to je nae vlastito: moramo denirati, osjeati i ivjeti seksualnost i erotiku u odnosu na nas same tak tada e se stvoriti zdravo erotsko i seksualno polje napetosti izmeu mukaraca i ena i tek tada e biti mogue potivati granice i rei da i ne
Heidemarie Krolak
PRENESENO S HTTP://WWW.ZINFO.HR/HRVATSKI/STRANICE/IZDAVASTVO/KRUHIRUZE/KIR19/19DIVLJAZENA.HTM

VOJU PRVU ANALIZU PROLA SAM VE SA 17 GODINA u Sjedinjenim Dravama, gdje sam provela godinu dana u sklopu programa razmjene uenika. Nakon te uslijedila je Schultz-Henckijeva analiza u Berlinu, budui da prvu nisam zavrila zbog povratka iz Sjedinjenih Drava. Na svome radnom mjestu u vicarskoj imala sam sreu jer sam u vrijeme ivotne krize prije roenja svog drugog djeteta naila na genijalnu jungovsku analitiarku. U to sam vrijeme ve imala sedmogodinje iskustvo u bioenergetici. Jedna sam od lanica utemeljiteljica vicarskog drutva za bioenergetiku i tamo sam se kolovala tri godine. Gledajui unatrag mogu rei da sam prihvatila razliite predodbe o svijetu svih tih kola, iako nijedna od njih nije eksplicite prenosila svoje ideoloke zasade. Sve te predodbe o svijetu nastajale su iz tumaenja, koje se nesvjesno kristaliziralo te je tako stvorilo i odreeno oblije linosti. Potresena zbivanjima u ernobilu u travnju 1986. ponovno sam provjeravala stvarnost koja me na poslu okruuje i tako se oslobodila iluzije da bi me netko trebao voditi ili me pouiti ili mi dati doputenje, revidirati ili promijeniti ono to je u radu sa enama ostalo nerijeeno, nezadovoljavajue ili manjkavo. Pri tome mi je ponajprije stalo do izvornog enskog identiteta, a zatim i do seksualnog identiteta ena. I kod terapije s mukarcima za mene je feministiko tumaenje ono koje najvie obo-

gauje, zato jer doputa drugaije gledanje na odnose prema majkama, sestrama, ljubavnicama, suprugama, kerima i uenicama. Feministiku literaturu itam, Bogu hvala, ve dugo, ali sad se dogodio i nov nain formuliranja preispitivanje. Moje vlastito pitanje pritom je mogu li ene od tradicionalne psihoanalize oekivati potporu u svom seksualnom razvitku, erotskom sazrijevanju, a zatim i lijeenju i iscjeljenju u sluaju silovanja ili seksualne zloporabe? Postoji li (tu mislim i na kole koje prakticiraju terapiju tijela) uistinu enama primjereno poimanje enske seksualnosti i njezinih smetnji i poremeaja? Koliko ja znam i koliko mogu jamiti - ne postoji. Izvan feministike psihoterapije u psihoanalitikim kolama ne postoji zadovoljavajue, enama primjereno poimanje enske seksualnosti. Njihove su teorije izvorno vezane za mukarca i reducirane na ranodjetinju interakciju s ocem. Redukcije podsjeaju na teoloke promaaje, na pogrene prijevode mjesta iz Biblije ena se pokorava muu, u mukama e raati. Tradicionalna psihoanaliza, a to se enske seksualnosti tie, u svojih sada ve vie od stotinu godina postojanja i djelovanja, nije bila enina osloboditeljica, nego ju je ponovno okovala dodue laganijim, nevidljivim, ali vrlo djelotvornim okovima.

142 | MAGAZIN ZA (POLITIKU) KULTURU I DRUTVENA PITANJA

Pl a n e t e n a Agresivna, autonomna, eksplozivna seksualnost ene ne postoji u sklopu psihoanalize. Kod Junga ona se naziva opsjednutost animom, a kod Freuda nimfomanijom, kod Reicha faliko-narcistikom ili histerikom karakternom strukturom. Alexander Lowen, utemeljitelj bioenergetike, kae: U veini seksualnih situacija reakcija ena uvjetovana je mukarevom enjom za enom ena eli biti trebana, uzimana, eljena, uena. Prevladavajua predodba i dalje je: ena aktivna kao majka, pasivna kao supruga. Pukotine i rascjepi pojavljuju se uvijek na opasnim mjestima. Recimo, agresivnu ensku seksualnost moemo otkriti u pornograji, dakle, na jednom od opasnih mjesta. Mukarci kod pornograje konzumiraju enu pasivno, poput predmeta kukaviki, te tako u mraku izbjegavaju stvaran susret, suoenje s njom. Svakako, nuditeljice ili protagonistice nisu zastupnice aktivne enske seksualnosti, one kompenziraju socijalno ili psihiki manjkave situacije. One prodaju isti seks bez osjeaja, bez duha. A gledano sa suprotne strane, kod takvih susreta i mukarac postaje objekt i jedino mu injenica to plaa dodjeljuje ulogu onog aktivnog, onog koji potie i djeluje. Mukarci kod ena prieljkuju nedomesticiranu seksualnost, no oni takvu seksualnost ne ukljuuju, dapae protjeruju je iz partnerstva koje podrazumijeva obostranost kad je o obvezama rije. Previe teoretiziranja? Budui da nas duh vremena izaziva na suoenje sa enskom istinom i stvarnou, pitanje je mogu li i ele li se ene uope baviti tom koliinom teorije, mukom prolou. Unutar svoje skupine imala sam namjeru porazgovarati i o teorijama i o vlastitim mislima vezanim uz tu temu. Evo reakcije na moju nakanu. Neke od etrnaest vrlo ivahnih ena iz skupine prekinule su me rijeima popraenim smijehom: Tako vie ne elimo ni uiti, ni druiti se. Sve te starudije vie nas ne zanimaju, optereuju nas , samo nas vraaju razumijevanju neega to je destruktivno. To nam oduzima vrijeme. Imamo drugog posla, elimo izgraditi neto novo, mi se vie ne elimo truditi shvaati zato se s onim starim nita vie ne moe poeti. Mi smo tu, zajedno smo, znamo to je bilo pogreno, ali to vie ne elimo analizirati. Zato bismo se jo jednom okretale neemu to nas je u stvarnosti raetvorilo, koja korist od toga ako mi to jo bolje razumijemo? Istodobno sam bila oduevljena i razoarana tim stajalitima, no ubrzo sam shvatila da to nije pravo mjesto za neku vrstu obrazovne kolske rasprave. Htjela sam uz pomo shvaanja i razumijevanja razliitih psihoanalitikih teorija, odnosno njihovih manjkavosti, a s obzirom na razvitak enske seksualnosti, otvoriti tamnicu arhainih slika ensko-seksualnog identiteta. Prisutne ene, svjesno ili ne, u trenu su mi razotkrile da tu tamnicu ne ine samo stare, izobliene slike o naoj seksualnosti, ve da se to sve, djelujui izolirajue, protee i na pojedine biograje izvan nekog drutvenog konteksta. Tako sam odustala verati se stranputicama do preminulih mukih autoriteta, i sama se postavila kao osoba koja je kao ena strunjak godinama prikupljala iskustva, udila se i iz toga izvlaila zakljuke. Radilo se tu i o mom vlastitom procesu, koji je bio pun radosti, iv, djelotvoran i pouan, a za koji imam zahvaliti enama iz moje skupine. To je jedna strana. S druge pak strane, elim li izgraditi kuu na trusnom tlu, ne mogu se ne suoiti s istinom o loem temelju, i to iz razloga kako bih bila u stanju povui prave konzekvence i kako ne bih nakon kraeg vremena opet morala zapoinjati s novim, nezgodnim pregradnjama. Sigmund Freud ivio je i djelovao u vrijeme epohalnih promjena. NJEGOVO DJELO KOJE SE NAJPRIJE SNANO KRITIZIRALO I VIESTURKO ODBACIVALO, PREDSTAVLJA REVOLUCIJU NA PODRUJU MEDICINE. Ono je i izraz njegova golemog antropolokog zanimanja, te se stalno nadopunjuje i nastavlja djelima njegovih kolegica i uenica. Postavke o enskom seksualnom razvitku ve su jedno stoljee pod utjecajem Freudove teorije. Freud je svoje rasprave o seksualnoj teoriji pisao u vrijeme kad je ve zavrio s vlastitim seksualnim ivotom. Freud kao polazinu toku postavlja socijalno uvjetovanu tezu zavisti zbog penisa. On smatra da djevojice, im postanu svjesne svojih spolnih organa, osjeaju odreen gubitak, nedostatak. Budui da imaju samo prorez, moda su, tako misle, neto izgubile, moda im je neto odrezano na mjestu gdje djeaci imaju ilji, repi neto za to se moe povui. Jedina mogunost ponovno doi u posjed tog navodno izgubljenog penisa jest identikacija s ocem, i poslije, kad postanu ene, nezaobilazna udaja: ene postaju pasivnim objektom mukareve elje ne bi li tako dole do penisa kao izraza drutvene moi. Freud zatim kae da djevojice nita ne znaju o svojoj vagini, koja je, s bioloke strane gledano, u podruju neshvatljivog, nedokuivog i nesvjesnog, te se stoga i odlikuje pasivnou. Zbog toga se, prema Freudu, dogaa manjak ili nedostatak seksualne samosvijesti ena, koji se nadoknauje tek preko veze s mukarcem. Razvijanje i irenje vlastite enske erotike mogue je tek u zrelom obliku kroz mukarca. U Freudovo vrijeme ivio je i lijenik Georg Groddeck koji je u svojem praktinom radu u jasan odnos dovodio tijelo i duu i dri se ocem psihosomatike. On je 17 godina komunicirao s Freudom,
STATUS, BROJ 5, STUDENI/PROSINAC 2004.

| 143

Pl a n e t e n a preuzeo njegova uenja, proirio ih, radio vrlo uspjeno sa svojim pacijenticama. Njegova terapija predstavljala je mjeavinu dijete, balneolokih tretmana (tretiranje pacijentica ljekovitom mineralnom vodom, blatom i morskim kupkama) i psihoanalize. Groddeck je stvorio pojam Ono (Es), koji Freud preuzima uz priznanje njegova rada. Groddeck od raka oboljelom Freudu nudi svoju terapiju, no on ju odbija. Zanimljivo je kod Groddeckova rada to on razvija teze o mukarevoj zavisti zbog trudnoe i dojenja, teze koje ipak nisu naile ni na kakvo drutveno priznanje i koje su zbog toga pale u zaborav. I ostalo njegovo djelo (napisao je devet knjiga, meu ostalima i romane) poznato je samo jo upuenijima. Sav je njegov rad bio pod geslom: Natura sanat, medicus curat (Lijenik lijei, priroda iscjeljuje) i jo je i danas od velike vanosti. To da se Freudov model tako uvjerljivo probio, a da je Groddeckovo djelo dugo ostalo u pozadini, povijesno je shvatljivo, ali nije prihvatljivo. Znanost nikada nije potpuno objektivna, o njoj moemo suditi samo uzimajui u obzir odreen socijalni kontekst, obraajui pozornost na svjesne i nesvjesne poglede istraivaa. I unutar znanosti postoji uglavnom ona stvarnost koju elimo vidjeti, koja moe stajati u slubi sustava, a ne ona koja je objektivno pred nama. Freudov model enske seksualnosti izraz je kolektivno nesvjesnog. Time bi se ena trebala domesticirati unutar naeg kulturnog kruga. Stoga je, ako drutvo i dalje trpi i podnosi enama neprijateljske elemente, vrlo teko unutar pojedinane terapije razrijeiti unutarpsihiku neurotizirajuu konstelaciju. Jo nisu - politiki gledano - postignuti svi ciljevi, a uvjet za to je da ena razvije autonoman seksualni identitet (kanjavanje zloina provedenih nad enama, uznemiravanje i maltretiranje ena na radnom mjestu, spolna diskriminacija). Feministika literatura i enske skupine utiru i ire putove k enskom samorazumijevanju; sama pojedinana terapija nije dovoljna. koji s njom ivi, koji joj se moda ak i divi ako odgovara aktualnom katalogu ljepote. Ta konstelacija to se veze tie moe isto tako poprimiti i suprotan predznak: bez vlastite, enske samosvijesti, ena moe biti stalno odbijana od mukaraca. Ipak, seksualni identitet u svakoj je starosnoj dobi bitan imbenik koji sudjeluje pri tvorbi osobnosti. eni je uvijek iznova potrebno zrcaljenje, odjek kako bi mogla zadrati konture, kako joj se ne bi dogodilo da napusti vlastite granice, kako bi uspjela ostvariti Ja u potpunoj predanosti drugom ovjeku, svejedno radi li se o porodu ili o spolnom inu. To je situacija bezuvjetnog predavanja ili povjeravanja vlastitog tijela drugom ovjeku ma trajalo to zbivanje samo nekoliko minuta, kao kod spolnog ina pokloniti srce, no pritom ne izgubiti vlastitu duu, otvoriti duh za drugaiju osobnost partnera ili partnerice, no ne prodrijeti ga (ili nju), a ne podrediti sebe. Svaka parcijalna simbiotika stopljenost ili ujedinjenost partnera, ene i mua, djeteta i majke, sina i majke, sina i oca , keri i majke, keri i oca, ako predugo traje, moe biti destruktivna, moe tetiti ivotu. Ti fenomeni stapanja im se uspostave partnerske veze drutveno su savreno prijemivi ili prilagodljivi, i sasvim je svejedno jesu li konzervativne ili progresivne naravi. Freudov model kod ene podrazumijeva razvojni nedostatak koji se moe nadoknaditi samo heteroseksualnim sudionitvom. No u tom smislu mogu nastajati samo simbiotike, a ne zrele veze. Muki seksualni identitet, gledano ire, jo je naalost premalo ispitan, iako se danas mnogo od onog to se smatralo uzorno mukim preokrenulo u neto to se otvoreno deklarira kao bolno i patniko, trpno i pasivno. I esto se dodue pomiljalo na nove putove, no jo se premalo pokuavalo kroiti njima. Inzistirala bih na sljedeem: enska seksualna potraga za identitetom, koja se reducira samo na mukarca, nuno rezultira unutarnjim i vanjskim manjkavostima kod veza, te neumjerenom tenjom ili strau za vezom, jer neto bitno nikada ne moe biti namireno ili zadovoljeno preko mukarca. Zadovoljenje se moe pronai samo preko identikacije s vlastitom majkom ili s drugim enama kao erotskim subjektima, preko uspostavljanja i uvrivanja vlastite erotske kulture sa sestrama, prijateljicama, uiteljicama.

Tenja za vezom s mukarcem izraz je gubitka ili pomanjkanja identiteta kod ene
Freudov prozaini opis enske seksualnosti ne odgovara realnosti ene, no to je ipak prikladan i uspio, ak izvanredan opis procesa otuenja i eksproprijacije enske erotike. Freudova teorija objanjava i uobiajeni ili obiajni imbenik elje i strasti u odnosu izmeu mukarca i ene. Ako ena na podruju seksualnosti nema vlastitu samosvijest, ve je stjee preko odnosa s mukarcem, tad ona postaje ovisna o mukarcu koji nadahnjuje njezinu seksualnost,

Raskid
Freudova teorija je drutveni mit koji zbiljski funkcionira i koji konano mora biti razvrgnut jer ene (a na kraju krajeva i mukarci) zbog njega pate. Taj mit objanjava i ono gnusno i neprihvatljivo sveope i seksualno nasilje spram djevojaka i ena, isto kao i incestuozno presezanje unutar vlastite obitelji i u okvirima srodnikih veza. Seksualnost ene, a prema tom mitu nije neto to je automatski i primarno njezino, ve je on arhetipski, socioloki, psiholoki

144 | MAGAZIN ZA (POLITIKU) KULTURU I DRUTVENA PITANJA

Pl a n e t e n a imanentan oblik mukarca. ena je u svako doba na raspolaganju, bilo silom ili milom. Izgleda kako unutar nae civilizacije ne postoje ni granice, a ni osjeaj stida to se tie bilo koje vrste seksualnog nasilja spram ena. Mnogi ljudi, naalost, jo vjeruju kako se tu radi o pojedinanim sluajevima, iako se u vicarskoj svakog sata nad nekom enom ili djevojkom provodi seksualno nasilje u rasponu od seksualnog uznemiravanja do silovanja. U SAD-u to isto zbiva se svakih 11 sekundi. U sadanjem ratu u Europi, u ratu u bivoj Jugoslaviji, jezovita okrutnost spram ena dio je ratne strategije; silovanje nije popratna ratna pojava, nego oruje koje se sustavno primjenjuje: znamo za postojanje logora u kojima se ene siluju, sto tisua hrvatskih i muslimanskih ena silovanjem je bilo zlorabljeno i mueno. Nije li to oblik genocida usporediv s nacistikim koncentracijskim logorima, ije smo ludilo smatrali davnom prolou i neim to smo prerasli? Meni je pozlilo od te vijesti i ja je zbog otpora elim izbaciti, izbljuvati iz sebe; ja se opirem seksualnom i drugom nasilju kao neemu s im se moram pomiriti. Takvo stanje je stanje TAJNOG RATA koji se vodi protiv ena, rata koji se bezuvjetno mora prekinuti jer se tu radi o svekolikoj ljudskoj egzistenciji. snage i izdrljivosti, vraajui se daleko unatrag, ponovo uzeti ono to je nae vlastito: moramo denirati, osjeati i ivjeti seksualnost i erotiku u odnosu na nas same tak tada e se stvoriti zdravo erotsko i seksualno polje napetosti izmeu mukaraca i ena i tek tada e biti mogue potivati granice i rei da i ne. To e znaiti ostvarenje seksualne autonomije: kada erotika u nama samima bude uspostavljena, uzemljena kao enska snaga, a ne denirana samo preko mukarca. Ni preko prijatelja, oca, branog partnera, ni preko onih koji stvaraju pornograju, ni preko znanstvenika s podruja medicine ili psihoanalize. to znai za djevojicu kada ona majku poinje doivljavati kao seksualnu osobnost koja udi za ocem i koja ga erotski mami, zavod ili snubi? to doivljava djevojica kada vlastitu majku pone doivljavati kao erotsku osobnost do krajnosti upuenu na tjelesnost, koja se tijekom duih razdoblja aktivno odrie seksualnih kontakata s mukarcima jer se ne eli pomiriti ili zadovoljiti s kompromisima koji joj trajno oduzimaju snagu? Takva iskustva postoje i ona nisu nikakvi pojedinani sluajevi takvih je iskustava sve vie i ona obesnauju velik dio psihoanalitike teorije. Kerima su za seksualni razvitak prijeko potrebne njihove erotski osvijetene majke kako bi se mogle seksualno orijentirati. I to nema nikakve veze s lezbijstvom ili lezbijskim iskustvima. Jedna od ena iz skupine sa savjetovanja daje prekrasan primjer iz vlastitog ivota o tekoama koje ima sa svojom keri u pubertetu, koju tu i tamo poljubi u usta jer ona to mora uiniti prije nego se pone ljubiti s mukarcima. Pritom govori keri: Nemoj misliti da sam lezbijka. Ki uz seksualno autonomnu majku moe razviti vrlo mnogo od svoje seksualne samosvijesti; isto tako, ona u odreenoj mjeri moe stei sigurnost i crpsti nadahnue iz majina tjelesnog energetskog polja i onda kada ona nema heteroseksualnih sklonosti. Ako majka ima zadovoljavajuu partnersku vezu, razvojnom procesu pridodaje se jo jedna vana identikacijska funkcija, funkcija koja pripomae dozrijevanju. Erotski kanal svijesti izmeu majke i keri mora biti otvoren to se tie predverbalnih signala: O tom podruju mogu razgovarati, jer ga poznajem: bila sretna ili nesretna s tim, ipak sam toga svjesna. Unutar svega toga svjesna sam i svojih granica, pa ako naie na njih, uputit u te k drugim enama koje znaju vie, a ja u nastaviti traiti svoj put jer ivim u drugom vremenu i ne elim tvoj put opteretiti svojom prolou. No, zato ti ne smije polagati nikakva prava na mene.

Majka i ki
Psihoseksualna veza izmeu majke i keri je podruje koje jo nije dovoljno opisano. elim to je mogue podrobnije istraiti socijalne imbenike nasilja spram ena kako bih mogla opisati situaciju naih majki i baka u irem generacijskom slijedu, a vezano uz njihov seksualni razvitak. Mi u svom drutvenom odgojnom procesu u naelu ne obraamo pozornost na razvitak, ni na prenoenje erotske kulture u smislu u kojem je ona u Indiji i u Japanu dio svakodnevlja. Nedostatak erotske kulture kod nas u naelu postoji kod obaju spolova, no pritom su zanimljive okolnosti zbog kojih se mukarcima pripisuje seksualna kompetencija od strane biologije, te mo i vlast kompetencije koju mukarci u stvarnosti ne posjeduju. Prema shvaanjima indijskih i tibetanskih tantri koje govore o seksualnim pitanjima predajama iz taoistike medicine, starim vie od 5000 godina, koje i danas vrijede ena ima nedvojbeno snaniju seksualnu energiju. Mukarcu se stoga preporua krijepiti se viestrukim meditacijskim postupcima kako bi se na primjeren nain mogao susresti sa enom. Obesnaenje prirodne seksualne kompetencije, koju posjeduje svaka ena, kod nas je staro vie stotina godina. Stoga se odgovornost za to ne moe individualno pripisivati vlastitoj majci. Dakle, mi ene moramo uz mnogo

STATUS, BROJ 5, STUDENI/PROSINAC 2004.

| 145

Pl a n e t e n a

Svakodnevna sueljavanja
Stalno mi dolaze ene s pritubama poput ove:Kada mi je ki rekla da je dobila prvu menstruaciju, ja sam uistinu htjela postupiti sasvim drugaije. Pozvala sam ju da to proslavimo. Rekla sam joj da treba biti ponosna A ki je odgovorila: Ne hvala. Nemam volje. Majke su razoarane i povlae se, to je itekako shvatljivo . U ovom sluaju je, mislim, prije svega potrebno malo vie strpljenja. Mi ne moemo sve arhaine grijehove i stoljetne propuste spram ena ispraviti jednim pokuajem na vlastitoj keri ili s njom. Onaj prijeko potreban intelektualni i djelatni instrumentarij nadilazi dijadu majka-ki i kod takvih stvari prijeko je potrebno sudjelovanje cjelokupnog enskog kolektiva. Slino se ve dogaa na mnogim podrujima, recimo na podruju pravosua, pedagogije, politike i feministike psihoterapije. Mnoge skupine koje se bave enskom samopomoi predano rade na rjeavanju egzistencijalnih enskih pitanja, feministika teologija ne potkopava dodue temelje crkvene moi, ali nastoji provesti dugo oekivanu obnovu i promijeniti paradigme. U sadanjem trenutku jo ni izdaleka nisu ostvarena sva prava i pozicije potrebne enama, stoga se esto i dogaaju takve kompenzacije u sklopu odnosa majka-ki. U sklopu vanih podruja enama jo nedostaje drutvena potpora. Za nju se treba boriti uvijek iznova. Tu bih se jo sam htjela pozabaviti pitanjem prve menstruacije, poetkom spolnog sazrijevanja ene, pitanjem ginekologije i seksualnog razvitka. Prisjetimo se trbunih plesova, plesova koje su prije plesale samo ene. Erotika i spiritualnost u plesu neodvojivo su povezani. Meu ostalim, ti su plesovi sluili (i jo slue) za laki porod, za reguliranje menstruacije i plodnosti, za regeneraciju unutranjih organa nakon poroda, za seksualnu stimulaciju cijelog tijela, za regulaciju krvotoka u menopauzi. Robert Ranke-Graves spominje u svojoj knjizi Bijela boginja ritualne i trbune plesove kao plesove kojima se boginjama iskazivalo tovanje.

jalizacija, enama de facto i dalje prua manje ansi nego mukarcima. Pretpostavljam da je djeja ginekologija ve sada napravila vie tete nego to je djevojkama eventualno mogla biti od koristi u zdravstvenom ili socijalnom pogledu. Tu se jednostavno radi o nastojanjima ginekologa da si osiguraju nove pacijentice, budui da se njihov broj trenutano smanjuje zahvaljujui enskom pokretu, odnosno feministikim zdravstvenim centrima. Znanstvenici bi se na tom podruju hitno trebali posvetiti realnim potrebama ena i djevojaka, obrazovne planove trebale bi stvarati ene, ene bi trebale sjediti u kolskim klupama. Za nas ene to konkretno znai ponovno osvojiti podruje koje nam se neprestano oduzima. Mi moemo nae keri upozoriti na pojedinane, osobne opasnosti koje mogu proistei iz patrijarhata, a da ih pritom ne prestravimo za cijeli ivot. Kada zajedno s njima posjeujemo teajeve za samoobranu, to i nas same na neki nain potie i oivljava. Kad dobiju prvu menstruaciju, kad ponu spolno sazrijevati, mi moemo svoju vlastitu seksualnost i plodnost promiljati na nov nain zajedno s drugim enama. Mi moemo pozvati keri da od stare pree ispredu nove niti, ne bismo li tako za nae vrijeme, za vrijeme u kojem ivimo, zajedno s kerima na nov nain domislile, dosanjale, otplesale kolo stvaralake enstvenosti. Za kraj jo jedno malo, ali lijepo prisjeanje. U prvobitnome, izvornome matrijarhatskom klanu, sve ene i djevojke, svejedno koliko bile stare, nazivane su majkama. Majinstvo je bila i drutvena i tjelesna funkcija, maternica, plodnica bila je krajnje svjestan i svet prostor stvaranja. Sve ene bile su majke i sestre svoj djeci roenoj u klanu, o svakom djetetu brinule su se razliite ene. Prije su se i djeca, ako su bila u stanju, brinula za starce i za invalide. Ni od jedne ene nije se trailo da sama obavi sve kako treba to se tie njezine keri u sluaju problema mogla se posavjetovati s drugim enama ili pitati svoje sinove kojoj bi eni i kada mogla svoju ker povjeriti na uvanje. Starim vremenima ne moemo se vratiti, no moemo si stvoriti nove kreativne prostore u kojima e svaka ena biti stvoriteljica, bez obzira na to odakle dola i na kojem je poloaju. Treba samoj sebi i drugima dopustiti da bude stvoriteljica a ne

Ginekologija za keri?
Danas se to podruje namjerava pokriti djejom ginekologijom. Unutar te nove grane znanosti do danas su djelatni samo mukarci. Oni vjeruju da bi time preventivno mogli pridonijeti enskoj medicini. U podruje njihova djelovanja ubraja se i medicinsko, to znai ginekoloko potvrivanje, odnosno dokazivanje delikta silovanja. Tvrdi se kako ima premalo kvaliciranih ena za to novo struno podruje unutar medicine. Ta je tvrdnja jednostavno skandalozna, jer studij medicine, a posebno speci-

samo

146 | MAGAZIN ZA (POLITIKU) KULTURU I DRUTVENA PITANJA

Pl a n e t e n a sluati profesoricu koja dijeli blagoslove onima koji kreu novim putovima. Smatram da je ivotno vana stvar svaka razmjena iskustava meu enama. O enskoj seksualnosti postoje tolika neizgovorena iskustva, recimo od ena koje su svoju seksualnu snagu snano razvile tijekom terapije, ali su ih zatim partneri potpuno neoekivano ostavili na cjedilu, jer su jednostavno bili preoptereeni enskim potrebama i potencijalima. Tekoa se tad ne ogleda samo u tome da se neto razvrgava, propada ili slama u eninoj individualnoj vezi, ve da joj se izokree ili joj se vie ne slae i ne poklapa slika svijeta: Neto sam u sebi oslobodila, a to nije dobro: ako sam slobodna gubim svoju ljubavnu vezu. To je, dakako, pogrean zakljuak jer se jednostavno razotkriva da je dosadanji partner slijedio stari , tradicionalni uzorak te da se sad sam mora pokuati razvijati dalje. Ako se to ne dogodi, pomo moe donijeti samo razvrgavanje veze, a u smislu kako su to inile stare velike sveenice: one su svoje ljubavnike povremeno slale daleko od sebe kako bi stekli nova iskustva, kako bi mogli izdrati nove kunje, jer njihovo svakodnevno Ja vie nije zadovoljavalo visoke sveenice. I samim sveenicama trebalo je vremena kako bi ritualima s drugim enama obnovile snagu, osnaile svoja sakralna znanja, to je bilo na dobrobit svim ljudima. Tako njihova snaga nije bila blokirana iskljuivou individualnih veza. Visoke

sveenice ivjele su u braku isto kao i u zajednici, sluile boici i male djecu. Iz svoje blizine uklanjale su one mukarce koji su ih neposredno vrijeali svojom manjkavom tjelesnom, duevnom ili duhovnom svijeu. Ta mitska slika sadri golemu koliinu energije. Nadam se da e se mnoge ene njome osnaiti.
STATUS, BROJ 5, STUDENI/PROSINAC 2004.

| 147

Pl a n e t e n a

148 | MAGAZIN ZA (POLITIKU) KULTURU I DRUTVENA PITANJA

Pl a n e t e n a

ENA
Eva nije lijepa. Eva je arobna. Eva je bie koje je svoju ljepotu ostavila u duhovnom svijetu i zamijenilo je za ari. Zemaljska ena nije lijepa nego zavodljiva. I ovjek kada kae da je ena lijepa pobrka Djevojku Ljepote, pravo bie koje potjee iz ovjekovog bia, sa zavodnicom i sa zavoenjem
Bela Hamvas

IZ KNJIGE: BELA HAMVAS, SCIENTIA SACRA I-III, CERES, ZAGREB, 1995., (DRUGA KNJIGA: ARHAJSKI OVJEK, V. ENA)

1. Miljenje povijesnoga ovjeka u razumskim zrcalnim konstrukcijama nigdje se ne osveuje vie, nego kad je rije i kada treba biti rije o enskom biu i o enskom postojanju. Time to se ena dri za negativ mukarca, za njegovu nadopunu, za njemu bez ostatka odgovarajuu polovicu, dakle njegovu zrcalnu sliku, zbilju se shvaa posve krivo. Nemo miljenja povijesnoga ovjeka tu se oituje u pravoj svojoj biti. Dosta opirna literatura o eni posve je neupotrebljiva. I u najnovije vrijeme kada se govori o usponu antropologije ak i opaaj o ovjekovoj dvospolnosti spada u otkria svjetskog znaaja. U novom vijeku o enskom postojanju, osim u nekih rijetkih mistiara i pjesnika, nema prihvatljive misli. Temelj od kojeg treba poi je metaziki kao svaka misao u iskonsko doba. Ne moe se razumjeti porijeklo i bit ene iz razumske konstrukcije, iz slike ili iz mita. Prije svake konstrukcije, svake slike, svakog mita postoji kao neimenovljivi i neuhvatljivi misterij, to zovu metazikom osjetljivou i to je prvo prvcijato iskustvo due. ensko postojanje se samo odatle moe shvatiti. Tajna svijeta nije u dva posebna spola, niti u dvospolnosti u Jednom nego u iskonskoj spolnosti. Jer dvospolnost je dva, iskonska spolnost je Jedno. Zagonetka enskog postojanja je u tome kada se razdvoji Jedno.

Pitanje je duboko, teko, ozbiljno i neuveno vano; udesno je meutim to da ba u ovom pitanju od kojeg je dublje, tee, ozbiljnije i vanije samo jo jedno, u razliitim predajama vlada najvea istovjetnost. Ta je istovjetnost takva da se moe govoriti o gotovo doslovnom slaganju. Iskonsko Jedno, nedjeljivu iskonsku zbilju, iskonsku bit koja prethodi svakom stvorenju i svakoj stvaralakoj kretnji hinduistika Sankhya zove Purusha. Prvo oitovanje Purushe je samo stvaralako naelo svijeta, tvorac, leaj i porijeklo oblika: Prakriti. Purusha je iskonski bitak, nekvalicirani i koje se ne moe kvalicirati, bezimeni, bezgranini, apsolutni. Prakriti je skupnost kvaliteta, imena, granica, oblika, bia. Purusha je muki, a Prakriti enski bitak. Kineski Sen-sien-kien pak kae: Sve to ima oblik, izilo je iz bezoblinog. to nema oblik nema ni uhvatljivu toku. Oblik je pak iskonska bit bia. U tome poiva vjena velika promjena, Veliki Izvor, Veliki Poetak, Velika istoa. Velika je Promjena jo nevidljiva, Veliki Izvor je poetak snaga; Veliki Poetak je poetak oblika; Velika istoa je prva materija. Bezoblino koje nema uhvatljivu toku: Yang, muki je bitak. Oblik, iskonska bit bia, u kojem poiva Velika Promjena, Veliki Izvor, Veliki Poetak, Velika istoa: Yin, enski je bitak.
STATUS, BROJ 5, STUDENI/PROSINAC 2004.

| 149

Pl a n e t e n a Hinduistika i kineska predaja gotovo se doslovno slau. Ali isto tako se obje slau s iranskom, hebrejskom, egipatskom predajom. Svaka se metazika slae u tome da prvotno, nekvalicirano, to koje se ne moe kvalicirati je iskonska bit koja prethodi svakom obliku i stvorenju. Purusha, Wu kih, Atman, Adam su muko. ena pak Prakriti, maya, Eva, Tai Yih, Chih, stvoriteljica oblika, roditeljica, prva materija, koju kineska predaja zove Velikom istoom, skupnost i iskonski oblik imena, bia, granica i stvorenja. U smislu mitolokih slika hebrejske svete knjige isto bi se moglo rei sljedeim rijeima: Adam, prvi ovjek; ovjek, ovjeanstvo, kralj prirode, duhovno bie, slika i prilika Stvoritelja. Gospod je iz Adamovog rebra stvorio Evu, enu. ena je, meutim, u tom asu kada je ula u postojanje ve majka. I ne samo da je majka Adamovoj i Evinoj djeci, ne samo cijelom ovjeanstvu, nego je majka i samom Adamu. Taj misterij dolazi do izraaja i drugdje. U mitologijama svih naroda boica majka je Majka Bogova, ali je i majka tog stvaralakog boanstva koje je stvorilo Boicu Majku. Pri zapisu predaje su zagonetku koja djeluje paradoksalno openito posve shvaali, te nije bilo potrebno koristiti jasnije simbole. Znanje je od tog vremena izblijedjelo i ak se izgubilo. Danas bi svatko stajao s nerazumijevanjem pred tim, da intuicija Jakoba Bhmea u poglavljima Mysterium Magnuma nije to odgonetnula. Po mjestu koje tu spada: Adam je bio mukarac i ena i ni jedno ni drugo, nego djeviansko bie, iskonska slika istoe i ednosti, slika i prilika Boja; obje iskonske biti: i vatra, i svjetlost, jednako su u njemu ivjele. Tumaenje: Adam nije bio dvospolan, nego iskonski spolan. Iskonska spolnost je stanje u kojem su dva spola isto: mukarac i ena i nijedno od njih. Stvoritelj nije tako stvorio Evu da je podijelio Adama. Nije rijei o tome. Bhme kae: enu je Gospod stvorio iz Adamove esencije. Kako to razumjeti? Tako, da je Stvoritelj izluio kvintesenciju Adamovog bitka i iz izluevine, iz tog zgusnutog bitka stvorio je Evu. Zato je Eva u postojanje stupila kao esencija ovjeka i postojanja: Matrix mundi kako Bhme pie. Temeljni uzorak svijeta, iskonska slika, iskonski oblik, iskonska majka. Skriveni smisao hinduistike sankhye je isto to, jer se Prakriti zove skupom imena, granica, oblika, bia. To pie kineski Sen-sien-kien, kada u Tai Yihu oznaava iskonski oblik svijeta. Zato je u mitologiji majka bogova, Boica Majka. Majka je svim oblicima svijeta, svim biima, materiji, mnotvu, prizoru, osjetilima i idealima. Majka: majka svijeta. Magna Mater. Iz nje tee bez prestanka mnogolikost postojanja. Ona je Mater i Matrix. Nije Adamova polovica, nije simetrina druga strana nego kvintesencija Adamovog bia. U postojanje je ula kasnije, u vremenu je dola kasnije, ali je u svojem biu prethodila Adamu. Boica Majka, egipatska Maat i Izida, grka Gea, hinduistika Maya, hebrejska El Ruach i En Soph, kineska Yin je, iako stvorenje iskonskoga duhovno muko-boanskog principa ali to je stvorenje u apsolutu prije Stvoritelja i iznad njega. To je misterij roenja ene.

2. Drugi moment nije manje dubok, manje teak, ozbiljan i znaajan od prethodnog. I tu bi opet nemono stali da Bhme moment o Sophii nije uvukao u vidokrug povijesnoga ovjeka. Sophia nije Bhmeov naziv. Kod srednjovjekovnih alkemiara je postojala tajna predaja koja se protezala preko aleksandrijske gnoze, osobito preko Filona do egipatskog iskonskoga doba. Hermetike rasprave o Svjetskoj Djevici (kor kosmou) vjerojatno poiva na vietisuljetnoj predaji. Mit o Sophii pria da kada se ovjek materijalizirao, Adamovo prvo i iskonsko bie i bit, djeviansko bie, iskonska slika istoe i ednosti, nije se sunovratilo u materiju nego je ostalo u duhovnom svijetu. To djeviansko bie je Sophia Mudrost. Mudrost je slika i prilika Ljubavi. Ljubav u Mudrosti vidi i prepoznaje sebe. Sophia je u obliku djevice ostala kod Boga i mjesto nje je Adam koji se spustio u materiju dobio enu od krvi i mesa, Evu. Sophia je ideal, iskonska Djevica Majka svijeta, Matrix, Mudrost, u njoj Ljubav prepoznaje sebe, ona je Blistava Djevojka, Nebeska ena. Eva je zemaljsko bie, dosuena materijaliziranom ovjeku, izgubljena slika i prilika i nadomjestak iskonskom biu. 3. Reeno nije teko uiniti razumljivijim. Treba samo razlikovati to to ovjek nesvjesno i nehotice i tokom cijelog ivota radi. Treba razlikovati ljepotu i ar. Izjednaenje ene i ljepote shvaa se openito i priprosto neim po sebi razumljivim i bez pogovora se prihvaa. Toliko da se samo u izvanrednim prilikama ljepota osamostaljuje i odvaja od enskog bia. Zamilja se da je ena vjeno obnavljani simbol na zemlji, vjena svjetska injenica ljepote: oblikom, glasom, kretanjem, biem. ovjek ne primjeuje da enu, nazivajui je lijepom, zapravo dovodi u vezu s prvom i iskonskom slikom ene, sa Sophiom. Poistovjeuje Evu sa Sophiom. Poistovjeenje je u materijalnoj prirodi neizbjeno. ovjek enu nikad nee moi drukijom vidjeti jer se nikad nee moi osloboditi od Sophie koja ivi u njemu, od prve ene, od iskonske Djevice, od Nebeske Djevojke, ali se ne moe

150 | MAGAZIN ZA (POLITIKU) KULTURU I DRUTVENA PITANJA

Pl a n e t e n a osloboditi niti od bia ene koja ivi u osjetilnom svijetu. Medu iskonskim uspomenama koje su ive u svakom ovjeku, nakon iskonske slike dobivene o Bogu, odmah slijedi iskonska ena to je to Iskonsko Bie koje je izgubio i kojem se udi vratiti, koje je pravo bie iz njegovog bia i kojem je Eva samo gruba zemaljska slika i prilika. ovjek Evi nikad ne vjeruje potpuno i bez ostatka, njoj ne moe popustiti, ne moe se s njom sjediniti. ovjek u svojem najdubljem biu prima zemaljsku enu uvijek sa zadrkom. I to najdublje bie zna, da ljepotu ne predstavlja Eva nego Nebeska Djevojka. Ako ovjek zemaljsku enu vidi lijepom, takvom je naziva i takvom je dri, onda zemaljsku enu pogreno poistovjeuje s nebeskom i pobrka ih (adhyasa). To brkanje, meutim, gotovo je zakonito, neizbjeno, nesvladivo i u omamljenosti se ne moe raspriti. Eva nije lijepa. Eva je arobna. Eva je bie koje je svoju ljepotu ostavila u duhovnom svijetu i zamijenilo je za ari. Zemaljska ena nije lijepa nego zavodljiva. I ovjek kada kae da je ena lijepa pobrka Djevojku Ljepote, pra-vo bie koje potjee iz ovjekovog bia, sa zavodnicom i sa zavoenjem. Cijelo postojanje i cijelo bie zemaljske ene se iscrpljuje u tom arobnom zavoenju. ar je materijalnost ene. To je na njoj biljeg Moi i to je u njoj i na njoj: znaaj, obraz. ena se minka, oblai i voli izokrenuti svoju vanjsku izvornu tjelesnu zbilju, da i ne govorimo o unutarnjem biu; da promijeni i svoju materijalnu konstituciju i da ga zastre. Ima jedan cilj: zavoditi. Biti arobna. Zavoenje je jalovo i prazno, besciljno i besmisleno. Zato? Zato zavodi? to hoe? Vladati, gospodariti? Svojoj plodnosti nai oploditelja? Ne. Zavoenje shvaa samo onaj koji u njemu prepoznaje praznu tatinu, rodni grijeh enskog Ja enski hybris. Iz zavoenja ne nie ljubav, brak, vladavina, mo, slava, pobjeda, srea, smirenje, proienje, plemenitost. Iz zavoenja nita ne nie: cijelo je magijska igra arenog, zanosnog, i iluzionistikog majstorluka koje oara i opsjeni, ali ako se raspri, i zavodnica i zavedeni ostaju sami, razoarani, siromani, gorki i prazni. Zavoenje i ar nadomjestak su i krivotvorenje ljepote i mudrosti: u grijeh pala i obogaljena ljepota i mudrost. Jer Sophiina ljepota i mudrost su ljubav i bude ljubav; Evin ar budi opsjenu. Sophiina ljepota zauvijek vezuje, s njom se sjediniti u ljubavi znai vratiti se Jedinstvu za vjena vremena. Evin ar omamljuje, ali nakon buenja iz omame ispostavlja se da se sjedinjenje nikad nije ni dogodilo; sve je bilo samo opsjena i ar. I to stanje krivo shvaaju oni koji misle da zavodnica Eva nije jednako na gubitku, prevarena, oarana, isto tako kao i Adam, kojeg je Eva prevarila i oarala. ena je jednako rtva ari kao i mukarac. Jer Eva je bila ta koja je donijela ar i preko koje je ar prodro u svijet. Putem nje je i svijet postao opsjena, ar, arolija, puki privid, slika, maska i iza nje nema niega, jer kad se ovjek probudi iz arolije zna da je prevaren. Jedini cilj zemaljske ene je ar, ne svjesno, ne namjerno, od toga mnogo dublje: po svojem biu. To je eni kob. ega se ena najvie boji: biti stara i runa. Ako bi bila lijepa, nikad ne bi mogla biti runa, ni stara. Ljepota nije znaajka koja se moe izgubiti; ljepota nije osobina, ona je slinost Bogu. To to se moe izgubiti a to ena i gubi, to je ar. Zato postaje runa i stara. Ljepota nije neto to je puka vanjtina. Poznata nam je otud gdje zbilja postoji: u umjetnosti. Tamo postoji i tamo vjeno i ostaje. U umjetnosti se ljepota realizira. Ljepota je mona vatra i svjetlost koja vlada cijelim biem. to je puka izvanjskost, to je ar: haljina, minka, uloga, naueni smijeak i kretanje, ponaanje. I to je to ena izgubi, ta sredstva ari i kob je arobnice da mora proiviti i prepoznati da je izabrala masku, a ne lice. 4. Ljudsko postojanje se napinje izmeu budnosti boanskoga uma i mrane omamljenosti. enin bitak se napinje izmeu Sophie, Nebeske Djevojke i propale arobnice, gadne i stare vjetice. Predaja poznaje razliita imena Sophie isto tako kao i imena vjetica grku Hekatu, tibetansku Dakini, meksiku Cinapipiltin i zna da je put enskog bitka to: enina budnost je Sophia, Nebeska Djevojka, Ljepota, Mudrost, Ljubav, enina omamljenost: ar, zavoenje, vjetiina tjelesna arolija, ija rtva je u prvom redu ona sama. Kaotina vreva zemaljskog postojanja to Vede zovu Sangsara, zavodljivost i arobnost materijalnog postojanja, to zovu maya samo se tako moe razumjeti. To je yin znaajka, prakriti, znaajka svijeta, to je privid, nejasnoa, maska, veo, opsjena, bezgraninost, zrcaljenje. Zato prastara predaja zove zemlju, materijalnu prirodu, ovjekovo tjelesno bie enskim i enskom prirodom i enskim porijeklom. To je sangsara, neiscrpno izlijevanje i nadolaenje oblika, bia, prizora, slika iz enskog svijeta struji nezaustavljivi tok. Ta voda, kao to Tales kae, poelo je stvari. Povijesno vrijeme vjeruje da ena personicira opsjenarski znaaj materijalne prirode. U toj svojoj vjeri, naravno, ivi u stalnoj viparyayi. Viparyaya znai obrtanje izvornog smisla stvari. Nije materijalna priroda prvotna, nego ena, jer kada su se ovjek mukarac i ena materijalizirali izvorna duhovna priroda se materijalizirala. ovjek je prirodu povukao sa sobom u mrak. I iz enskog bia otada struji ta opsjena, ta arolija, to da mnotvo kaotino vrvi, nezaustavljivom plodnou struji, ali cijelo je mnotvo iznutra prazno i nita: puki ar, privid. Kao to su Grci rekli: pseudos, apate nita ne nosi svoje lice, nitko i nita nije ono samo, nego lana maska, nego iluzionistika krinka u kojoj postojanje ni znaaj ne dolaze do izraaja, jer sve se degradira i samo je trik, prijevara, zavarljivi karneval. Gdje nita ne
STATUS, BROJ 5, STUDENI/PROSINAC 2004.

| 151

Pl a n e t e n a stoji na svojem mjestu, ali sve hoe mjesto drugoga uiniti upitnim... tako nita ne prebiva na svojem mjestu, nego na od drugog iznuenom mjestu. Opsjena, maya nepostojee, kao to Platon kae, nije vanjsko stanje. To je prinudno stanje ovjekove omamljene budnosti. Tu prinudu koja ivi u opsjeni to je stanje svijesti zovu Vede sangsara, a grka predaja ananke. Dua je u toj nunosti gdje tumara medu svojim ar-slikama. Ta uzetost to je sangsara i ananke svijesti mrsi niti sudbine, plete, uvija, ree to su Moire, Suenice koje sjede pokrivene gustim velom i pletu i uvijaju i vjeno i besmisleno i neopravdano po udi reu nit ljudskog ivota. 5. enin pad je izazvao onesvjetenost due, to da u aroliji oslijepljeno tumara. U toj onesvjetenosti kao to Egipani kau: dua se nemono pretvara u to to zaeli. Zato se pretvara i mijenja u mnogostrukost bia, u arenilo, u karneval to je sve puko pseudosa, puka maska. Dua je izgubila svoju iskonsku sliku, Sophiu, svjetlost Mudrosti, Ljubavi i, jer je izgubila iskonsku svjetlost, sada je sve zaeli i uslijed svoje sposobnosti bezgranine promjene luta preko stupnjeva i nijansa bezbrojnih metamorfoza. To je jedno od simbolikih tumaenja iskonskoga doba misli o seljenju dua. Dua je u prinudnom stanju kada ivi u aroliji i oaranosti vlastitim snovienjima i dua nikad nije pojedinano Ja nego ovjek, ovjeanstvo, Ljudska Dua izruena vlastitoj elji za promjenom bez mjere i cilja; zaeli svako snovienje i upadne u svaku opsjenu, znatieljno, omamljeno; neprestance brkajui sebe sa svojim snovienjima i sebe poistovjeujui s maskama. To je maya, u koju se dua, ako sebe izgubi, moe upiti. Njezina se duolikost polako, tijekom milijuna godina potroi i raspri. Moe upasti medu demone, straila, vampire, cvijee, ptice, kamenje, zvijezde, kristale i ba radi toga to je mara postojanje takvo, bia i oblici, forme postojanja nikad nisu odreene. Dua u imaginaciji, u snu moe doivjeti nove i nove vizije: moe stvoriti bia, dogaaje, svjetove, forme koje se raspre i daju mjesto novima. Te forme, oblici, bia, dogaaji prazni su i bezsadrajni. Bez supstancije su. Maya je arolija, a ne zbilja. Opsjena nemone due: opsjena se raspri i ne ostaje nita. Dua ivi u aroliji, u materijalnom svijetu, pospanom stanju: ne eli napustiti nijednu sliku prolosti. Lijeno tone u svojim vizijama, ponavlja, bez budnosti, bez usmjerenja, bez svjetlosti, onesvijetena u vlastitim beskrajnim mogunostima i neiscrpnim bogatstvima. Pospanost, to je osobina due koja dolazi odozdo i to donosi iz potonulosti u materiju, dri je u tekoj oaranosti. Hoe kuati, hoe iskusiti sve o emu misli da je ona sama. Ali nije to ona nego samo maya, arolija. Ta pohlepa i ta glad, ivotna je glad nezatomljivog, bestidnog, i nesustegnutog jedenja ivota i deranje, to su osobine maya-postojanja. U materijalnoj prirodi, u kasno doba, u vrijeme apokalipse kada se budnost gotovo potpuno ugasne, enski znaaj bitka postaje vladajui. Otkriva se bestidna pohlepnost, to je svojstvo enskog bia, a osobito ensko tijelo. Otkriva se, odnosno sudi joj se, jer ta apokalipsa, taj sud, posljednji je moment kreacije. Eva je bie koje se je bez ostatka poistovjetilo s tijelom i neovisnost due se u njoj ni ne nazire. Ukoliko temeljnije brka sebe sa svojim tjelesnim biem, utoliko se tee moe smiriti, utoliko je lakomija i pohlepnija; utoliko se ednije pokriva eljenim opsjenama svijeta, utoliko vie privlai eljena bia i eljene predmete. Evo meni sve kae ensko tijelo. Zato iskonska predaja iz enskog bia generira moment kada ljudsko Ja sebe nezakonito stavlja u sredite bitka. Predaja puku tjelesnu enu zove vjeticom. To je Hekata, Cinapipiltin, Dakini koje nisu drugo nego sama tjelesnost. Pomraeni i potonuli oblik iskonske privlane snage Sophije, Ljubavi, Mudrosti je to kada ena sebe poistovjeti sa svojim tijelom i kada eli podrediti univerzalnost bia i stvari koristi tijela. Ta je lakoma pohlepa pokvareni oblik boanskog magnetizma Sophije: oaravanja. Tu ena stie na taj stupanj koji predaja zove vanjskim mrakom. U tom momentu postaje plijenom Seta kad zaboravlja svoje iskonsko bie, Nebesku Djevojku i svoju tjelesnost shvaa kao jedinu stvarnost. Okree se od Atona, od unutarnje svjetlosti i slui vanjskom tijelu. A tko se okree prema van proguta ga mrak. 6. Svaka napetost kae Baader svaka dvojnost zapravo je razdor pomutnja mjesta u polarnom, elektrinom, magnetinom svijetu i rezultat je metastaze. Kobna dvojnost i razdor koji proistjeu iz takve napetosti i pobrkanosti mjesta su spolnost, dva spola, dvojnost mukarac i ena. enski bitak dotie iste postaje kao i ljudski bitak: poznaje iskonsko stanje, materijalizaciju, buenje, ponavljanje, vanjski mrak i osloboenje. Postaje, meutim, imaju osobitu ensku narav i ne mogu se pobrkati s postajama mukarca. Ba radi toga, kada je rije o osloboenju enskog bia ne smije se vjerovati da je tu cilj povratak u boanski um. ena se ne oslobaa vraajui se u vjenu inteligenciju nego u enski oblik iskonskoga ovjeka, u Sophiu, u Nebesku Djevicu. Simbol osloboenja je Izida na rukama s malim Horom, Magna Mater na rukama s djetetom ovjeanstvom. U enskom biu probuena nebeska ljubav. Jer ljubav je najvii oblik budnosti. U tom obliku ena se vraa u Jedno, u Stvoritelja. Hinduistika predaja kae da se nestankom velikih svjetskih ciklusa sva snaga i sposobnost postanka obue i zgusne u jedan oblik. Taj oblik je Shakti. To je kvintesencija bitka. I Shakti, ena, prespava s Brahmanom no svijeta. Kada zapoinje nova svjetska godina, nova kreacija, iz sebe ponovno ispusti snage.

152 | MAGAZIN ZA (POLITIKU) KULTURU I DRUTVENA PITANJA