You are on page 1of 0

1.

0 UREĐAJI ZA VJEŠANJE TERETA

1.1 OPŠTI POJMOVI I PODJELA UREĐAJA ZA VJEŠANJE TERETA

Uređaji za vješanje tereta predstavljaju pomoćne elemente kojima se ostvaruje veza između
tereta i transportnog uređaja (savitljivog organa mehanizma za dizanje), ili za zahvat tereta. U
industrijskoj proizvodnji najšire je primijenjen transport komadnih materijala i jediničnih
tereta, te su za isti u primjeni su slijedeći načini zahvatanja:
- ovješenjem,
- pretovarnom pločom,
- prihvatom,
- stezanjem,
- elektromagnetom,
- vakumom

Konstrukciona izvedba elementa za vješanje tereta može da ima karakter univerzalnog tipa
(za dizalice koje prenose različite terete) ili u izvedbi specijalnog pribora za zahvat materijala
koji omogućuju samo transport materijala se određenim osobinama (magnetan, sitnozrnast,
jednaki po svom gabaritu, težini, itd.), čime se omogućava znatno brže, jednostavnije i
efikasnije odvijanje operacija utovara i istovara materijala.

Prema grupama univerzalni uređaji za vješanje materijala mogu se podijeliti na:
• užad (čelična ili kudeljna) i lanci za vezivanje tereta
• sintetičke trake,
• teretne platforme,
• kliješta, hvatači i kuke,
• noseće grede.


Slika 1.1. Razne izvedbe pomoćnih sredstava za vješanje tereta

U grupu specijalnih konstrukcija za zahvat transportovanog tereta spadaju konstrucione
izvedbe sa:
• elektromagnetom,
• vakumom,
• kofama,
• grabilicama itd.

1.2. Užad

Užadi kao nosivi element tereta dizalica imaju jako veliku konstrukcionu primjenu, razlog u
ovome da su pogodna za vezivanje komadnog materijala, odnosno tereta zbog svoje
elastičnosti i jednostavnog rukovanja sa komadima različitih fizičkih karakteristika. Kod
dizaličnih uređaja užadi imaju dvojaku ulogu te se isti primjenjuju kao elementi za dizanje i
nošenje tereta od strane dizaličnog mehanizma ili kao elementi veze između tereta i uređaja za
ovješanje tereta.
Užadi se prema materijalu izrade mogu podijeliti na:
• kudeljna užad,
• sintetička užad i
• čelična užad.

Nosivost užadi ovisna je, osim o materijalu od koga su izrađena i o uglu kojeg uže zaklapa sa
vertikalom. U tabeli 1.1. prikazani su podaci nosivosti užadi u zavisnosti od vrste ovješenja i
ugla ovješanja kojeg zauzimaju prilikom podizanja tereta (podaci se odnose na jedan krak
užeta). Sila zatezanja opterećenog užeta može sa odrediti obrascem:
α ⋅
=
cos z
Q
F
u
gdje je:
− Q – težina tereta (N);
− z – broj užadi koje nose teret,
− α - ugao između užeta i sile težine tereta Q.

Tabela 1.1.. Nosivost užadi u ovisnosti od ugla zavješenja

VRSTE OVJEŠENJA

Ugao [
0
]-
položaj

NOSIVOST
[ % ]
Zatvorena-beskonačna okomit 75
Dvokraka-podesiva 45 90
Dvokraka-podesiva 60 87
Dvokraka-podesiva 90 70
Dvokraka-podesiva 120 50
Jednokraka okomit položaj 100
Jednokraka-podesiva okomit položaj 75

Izbor prečnika užeta za zadatu silu zatezanja vrši se na osnovu obrasca:
kid
u
max u
F
K
F
F ≤ = gdje su:
− F
u
– najveća sila u užetu u toku rada,
− F
umax
– računska sila kidanja posmatranog užeta,
− K – stepen sigurnosti,
− F
kid
– računska sila kidanja užeta utvrđena standardom izabranog tipa užeta ili od
strane proizvođača.

1.2.1. Kudeljna užad

Užad izrađena od konoplje vrlo su pogodna za vezivanje tereta, a dobre osobine su
ima: elastičnost, ne oštećuju teret i ne izazivaju povredu rukovaoca. Zadnjih decenija kudeljnu
užad u velikoj mjeri je potisnuta od strane čeličnih užadi, a osnovni nedostaci kudeljnih užadi
su: niska nosivost, osjetljivost na vanjske utjecaje (temperatura, vlaga, hemijski utjecaji itd.),
relativno kratak vijek trajanja i sve veći zahtjevi ka sigurnosti transportnih sredstava i
njihovih elemenata. Čvrstoća kudeljnih vlakana užeta s obzirom na teorijski presjek kreče se
iznad 120 N/mm
2
, ali vremenom mehaničke osobine kudeljnih užadi opadaju zbog
podložnosti mehaničkim povredama i različitim atmosferskim uticajima. Tako smrznuto uže
od konoplje ne smije se upotrebljavati dok se ne otopi i osuši.

Kudeljna užad se primjenjuju procesu u vezivanju tereta za noseće dijelove dizaličnog
mehanizma ili kao vučni element dizaličnog mehanizma u tu svrhu se obično upotrebljavaju
užadi ispletena od četiri pramena, mada se koriste i transmisijska užadi koja su pletena od tri
pramena ali samo u svrhe tereta za noseće dijelove dizaličnog mehanizma. U eksploataciji se
koriste dvije izvedbe kudeljnih užadi:
• obične izvedbe i
• impregrirane izvedbe.

Za razliku do običnih kudeljnih užadi impregrirana užad imaju nešto manje dopušteno
naprezane od navedenog za 10 % uslijed slabljenja vlakana od strane smole kojom se
premazuju, dok se njihova otpornost prema vlazi znatno povećava. Proces impregniranja vrši
se natapanjem užadi u karbolineum, katran ili tome slično.

Proračun kudeljnih užadi vrši se samo na istezanje obrascem:
( ) N
d
F
dop
σ
π


=
4
2


Koeficijent sigurnosti za užad od konoplje nalazi se u dijapazonu od: 8 ÷ 20, zavisno od
prečnika i stepena rastezljivosti. U tabeli 1.2. prikazane su vrijednosti dozvoljene vučne sile
za užad od konoplje.

Tabela 1.2. Dozvoljena vučna sila za užad od konoplje
Prečnik užeta [mm] 13 16 18 20 35 60
Dozvoljena vučna sila [kN] 1,2 2 2,5 3,25 10 25

Približna vrijednost nosivosti neimpregniranog užeta od konoplje može se odrediti prema
obrascu:

d
nu
= 0,7 . d
2
; [mm]

1.2.2. Sintetička užad

Vrijednosti zatezne čvrstoće čelične užadi i užadi od sintetskih vlakana, prikazane su u tabeli
1.3., Za usporedbu tih vrijednosti uzeto je uže od polipropilena (koeficijent sigurnosti: 9).

Približne vrijednosti zatezne čvrstoće užadi od prirodnih i sintetskih vlakana, prikazane su u
tabeli 1.4. Za poređenje tih vrijednosti uzeta je kvalitetna konoplja sa indeksom 1.













Tabela 1.3. Zatezna čvrstoća čelične i užadi
od propilena

Zatezna čvrstoća [kN]
Prečnik
užeta
[mm]
čelično uže
uže od
polipropilena
12 7,05 2,5
18 15,9 5,5
24 27,4 9,5
30 42,8 14,3
Karakteristike sintetičkih užadi su:
− velika dilatacija (40%);
− mala zapreminska gustina;
− niska sklonost ka starenju;
− niska sklonost ka primanju vode (poliamidna užad od 5 do15%);
− gubljenje čvrstoće uslijed uticaja toplote i trenja;

1.2.3. Čelična užad

Od svih vrsta elemenata za dizanje i vješanje tereta, a i užadi čelična užadi su u najširoj
primjeni u industriji. Manje su elastična od kudeljne i užadi od sintetskih materijala , ali su
otpornija na vanjske utjecaje (temperaturu, mehanička oštećenja itd.). Ovješenja od čelične
užadi, izrađuju se u kombinacijama: zatvorena-beskonačna, dvokraka-podesiva, jednokraka
itd o čemu će biti kasnije govora. Nosivost čeličnog užeta je u zavisti od konstrukcione
izvedbe istog i ugla vješanja kojeg uže zatvara se vertikalom.


Tabela 1.4. Indeks zatezne
čvrstoće užadi
Materijal Indeks
konoplja 1
manila 1,25
najlon 3,75
dakron 2,5
polietilen 2,2
polipropilen 2,6
žica


jezgro

pramen

pramen

Slika 1.2. Konstrukcija čeličnog užeta

Žice čeličnih užadi se izrađuju hladnim vučenjem (prečnika 0,2...4,2 mm) uz
naknadnu termičku obradu tako da se ostvaruje jačina žice na kidanje od R
m
= 1570, 1770,
1960 N/mm
2
. Konstrukcija čeličnih užadi koncipirana je tako da se na specijalnim mašinama
pojedine žice pletu u strukove od 7,19 ili 37 žica, a strukovi se naknadno pletu u uže oko
jezgra (osnovnog vlakna) koje se izrađuje od kudelje, azbesta ili meke čelične žice. Izbor
materijala jezgra vrši se u zavisnosti od radnih uslova u kojima se primjenjuje uže, pri čemu
jezgro u osnovi služi za potporu strukova u nošenju opterećenja, a ujedno unutar istog se
talože podmazujuća stedstva (maziva). Prilikom opterećenja užeta strukovi vrše pritisak na
uže i istiskuju malu količinu maziva, čime se unutrašnje trenje između jezgra i strukova
znatno smanjuje. Osim toga prisustvo maziva u užetu nedozvoljava pojavu korozije u
unutrašnjosti užeta. Ukoliko se desi da se podmazujući materijal u unutrašnjosti užeta potroši
li zbog toplotnih uticaja ispari čvrstoća užeta ostaje nepromjenjena, ali se životni vijek užeta
smanjuje. Zbog toga je potrebno čelična užad s vremena na vrijeme naknadno premazati
podmazujućim materijalom sa vanjske strane, kako bi se unutrašnje trenje i habanje svelo na
minimalnu mjeru.
U zavisnosti od radnih okolnosti u kojima se upotrebljava uređaj sa čeličnim užetom
ovisi i izbor osnovnog jezgra, tako za uređaja koji rade u blizini toplotnih izvora primjenjuju
se jezgra užeta od azbesta (u skorije vrijeme se gotovo i ne izrađuju ????? ili ?????) ili od
meke čelične žice.
Čelična užad se primjenjuju za različite svrhe u svim granama industrije, a najčešće se
koriste kao:
- sredstva za vezivanje i dizanje tereta (razne vrste dizaličnih postrojenja),
- sredstva za povlačenje tereta (konvejeri, žičare itd.),
- kao vozna sredstva (žičare, kabl kranovi itd),
- kao nosiva sredstva (skele, viseći mostovi i sl.).



1.2.3.1 Konstrukcione izvedbe čeličnih užadi

Zavisno od oblasti primjene razlikujemo nekoliko vrsta čeličnih užadi i to užadi sa
spiralnim upredanjem, duplog upredanja i sa oblogom, te ista se mogu podijeliti na nosiva
(nepokretna) i pokretna užad.
Nosiva (nepokretna) užad predstavljaju specifičnu konstrukcionu izvedbu čeličnih užadi
koja se koriste nošenje tereta pri čemu ista miruju i opterećena su samo na istezanje. Trenutno
se koriste vrste u ove svrhe i to:
• spiralna užad i
• zatvorena užad.

Spiralno uže se oblikuje tako što se oko jezgra namotava nekoliko redova čelične žice
tako na iste čine zavojnicu u odnosu na jezgro. Najčešće se primjenjuju kao noseći element
kod žičara i kablovskih dizalica.
Zatvorena užad predstavljaju modificiranu verziju spiralnog užeta pri čemu oko
spiralnog užeta se postavlja nekoliko slojeva profilnih žica (najčešće jedan ili dva sloja, mada
ima izvedbi i do 5 slojeva). Ovakvim konstrukcinim rješenjem smanjuje se prodiranje vlage
unutar užeta i sila trenja između dodirnih površina i užeta usled glatkosti površine užeta.
Pokretna užad se koriste kao nosivi elementi mehanizama za dizanje dizaličnih
postrojenja i ista su opterećena nazatezanje, savijanje i uvijanje. Opterećenje na savijanje
nastaje prilikom prelaza užeta preko koturača i obavijanjem oko doboša i kao dopunsko
opterećenje usled savijanja užeta žice, zbog zavojnog konstrukcionog oblika oblika užeta, se
opterećuju na uvijanje. U ovu svrhu se najčešće primjenjuju pramena užad odnosno užad
dobivena pletenjem žica prvo u strukove oko jezgra, pa pletenjem strukova u užad oko jezgra
(proces je dataljno već opisan u poglavlju 1.2.3).
Natezanje nepokretnih užadi se obično vrši sa protu tegovima (npr. kod žičara), izuzeća se
dozvoljavaju samo u specijalnim slučajevima.
Prema vrsti upredanja strukova oko jezgra razlikujemo unakrsno, istosmjerno i
kombinovano upredenu užad, a prema smjeru zavojnice oko koje se motaju na desnohodna ili
lijevohodna užadi. Na slici 1.3., prikazano je unakrsno (a) i istosmjerno pleteno uže (b).




smjer struka
smjer žice
smjer struka
smjer žice




a) unakrsno b) istosmjerno

Slika 1.3. Vrste pletenja užadi


Kod jako opterećenih dizalica primjenjuju se paralelno pletena užad, kod kojih se dva
susjedna sloja oslanjaju po cijeloj dužini čime su smanjeni površinski pritisci i povećan vijek
trajanja užeta. Ovakva konstrukcija dozvoljava primjenu žica različitih prečnika, tako da su
unutrašnji slojevi strukova pleteni od tanjih, a vanjski od debljih žica, te su užadi savitljivija i
tanja.





Tabela.1.5. Pramena čelična užad
NORMALNO PLETENA UŽAD
6×7 f=0.47
d=2,...,40 (mm)

6×19 f=0.455
d=3,...,56 (mm)

6×37 f=0.455
d=6,...,64 (mm)

8×37 f=0.431
d=12,...,58 (mm)

PARALELNO PLETENA UŽAD
Saele Warrington
6×19 f=0.49
d=6,...,36 (mm)

8×19 f=0.435
d=10,...,44 (mm)

6×37 f=0.50
d=10,...,54 (mm)

6×19 f=0.49
d=6,...,36 (mm)

Warrington Sa žicama za popunu Warrington - Saele
8×19 f=0.435
d=10,...,44 (mm)

6×19 f=0.50
d=8,...,44 (mm)

8×19 f=0.445
d=10,...,56 (mm)

6×31 f=0.50
d=10,...,56 (mm)

Warrington – Saele Slabo odvrtljivo Neodvrtljivo
6×36 f=0.50
d=12,...,56 (mm)

8×36 f=0.445
d=16,...,68 (mm)

18×7 f=0.52
d=4,...,28 (mm)

36×7 f=0.53
d=12,...,40 (mm)




1.2.3.1 Dimenzionisanje čeličnih užadi

Stvarna čvrstoća pokretnog užeta (užeta za dizanje tereta) u trenutku puštanja u rad
mora da bude minimalno 4,5 puta veća od maksimalne radne sile zatezanje užeta, dok kod
nosećih užadi minimalni stepen sigurnosti iznosi 3,5. U zavisnosti od pogonske grupe
koeficijent sigurnosti poprima druge vrijednosti, za pokretne užadi vrijednosti stepena
sigurnosti dati su u tabeli 1.6.
Uže se obično proračunava samo na zatezanje, u slučajevima gdje se očekuje brzo
zamaranje materijala užeta potrebno je i provjeriti naprezanje užeta na savijanje (savijanje).
Izbor prečnika užeta vrši se na osnovu zadovoljenja slijedećeg obrasca,:
K F F R
4
d
f R A F
u max u m
2
m kid
⋅ = ≥ ⋅
π ⋅
⋅ = ⋅ = gdje je:
F
kid
– računska sila kidanja izabranog užeta (N),
R
m
– jačina materijala užeta na kidanje (N/mm
2
),
π ⋅

= =
2
t
d
A 4
A
A
f - faktor odnosa teorijskog i stvarnog poprečnog presjeka užeta, tabela 1.5.
F
u max
– računska maksimalna sila užeta uzimajući u obzir pogonsku klasi dizaličnog
mehanizma unutar kojeg djeluje uže (N),
F
u
– maksimalna sila u užetu (N),
K – stepen sigurnosti, tabela 1.6.

Tabela 1.6. Stepen sigurnosti za čelična užad
Oznaka pogonske klase
Naziv Broj
Broj radnih
ciklusa na sat
Stepen
sigurnosti
Laka 1 do 16 4,5
Srednja 2 od 16 do 32 5,5
Teška 3 od 32 do63 7
Vrlo teška 3 preko 63 8,5

Standardi prečnici d (mm) za čeličnu pramenu užad iznose:
2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12, 13, 14, 16, 18, 20, 22, 24, 26, 28, 32, 36, 40, 44, 48, 52, 56, 60,
64, 68.

Na vijek trajanja užeta najveći uticaj ima zamaranje materijala, na što najveći uticaj ima
savijanje. Tako uže kada pređe izvjestan broj savijanja sklono je kidanju. Eksperimentalnim
putem došlo je se do spoznaje da dužina vijeka u zavisnosti od savijanja zavisi od odnosa
najmanjeg prečnika kotura (doboša) i prečnika užeta odnosno D
min
/d
u
i odnosa najmanjeg
prečnika kotura (doboša) i prečnika žice užeta odnosno D
min
/δ.

Tabela........ kompezacioni faktor
Broj
savijanja
1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 14 15 16
d
D
min
16 20 23 25 26,5 28 30 31 32 33 34 35 36 37 37,5 38


1.2.4. Ovješenje tereta užetom

U svrhu ovješenja tereta najčešće se koriste užad i lanci. Čelična užad za vezivanje su
lakša od lanaca, ali imaju veću osjetljivost pri povećanim temperaturama i zbog svoje veće
krutosti. Na slici 1.4., dat je prikaz nekoliko načina zahvatanja materijala ovješenjem,
primjenom čelične užadi.


a) b) c) d) c)
Slika 1.4. Vrste ovješenja od užadi; a) zatvorena-beskonačna, b) dvokraka-podesiva, c) jednokraka,
d) jednokraka-podesiva.

Za terete manjih veličina često se koriste kudeljna i sintetička užadi, koja su često
pogodnija od čeličnih, zbog svoje velike savitljivosti i lakše manipulacije.

1.3. Čelični lanci

Čelični lanci koji se primjenjuju unutar dizaličnih konstrukcija mogu se podijeliti u
dvije osnovne grupe:
- zavareni lanci i
- zglobni (Galovi) lanci.

Pored prenosa obrtnog momenta ovi lanci se češće koriste kao sredstva za vezivanje i
ovješenje komadnih tereta (zavareni lanci DIN 766 i zglobi lanci DIN 8150). Za srednja
opterećenja češće se primjenjuju zavareni kolutni lanci, a za ovješenje tereta veće mase
obično se primjenjuju zglobni lanci. Prilikom vezivanja i ovješenja tereta primjenjuju se razne
ovjesnica zavisno od oblika i mase tereta. Na slici 1.5., prikazane su lančane ovjesnice za
vezivanje tereta.















a) Jednokraka b) Podesiva-jednokraka c) Zatvorena d) Višekraka
Slika 1.5. Lančane ovjesnice za vezivanje tereta

1.3.1. Zavareni lanci

Zavareni lanac, slika 1.6., predstavlja konstrukcioni vezu nekolicine karika ovalnog
oblika u dvije ravni koje su normalne jedna na drugu, pri čemu se svaki druga karika nalazi u
istoj ravni. Ovakav položaj karika omogućava kretanje lanca u svim ravnima. Najosjetljivije
mjesto karike predstavlja mjesto spoja karike odnosno zavar. Karike imaju ovalan oblik s tim
da mogu biti kratke ili duge izvedbe (t > 5·d), pri čemu su izrađene od čelika kružnog
poluprečnika sa jačinom na kidanje od R
m
=370...450 (N/mm
2
). Lanci sa dugim karikama se
inače ne koriste kod dizaličnih mašina zbog povećanog naprezanja karike uslijed savijanja
iste.
Konstrukcione izvedbe kratkih karika dijele se na:
• kalibrirane – korak odstupa ±3%, a nominalna širina za ±5% od nominalnih veličina,
• nekalibrirane – dimenzije variraju do 10% nominalnih dimenzija.
Slika 1.6. Osnovne dimenzije zavarenih lanaca


Pored neujednašenosti krivina na raznim beočuzima i sama neujednačenost strukture
materijala beočuga na mjestima zavara otežava proračun stvarnog naprezanja materijala u
stranicama beočuga. Zbog navedenih razloga izbor i dimenzionisanje zavarenih lanaca se vrši
ne na osnovu stvarnig lanaca koji vladaju unutar beočuga, već se odvija orijentaciono.
Karike zavarenih lanaca se proračunavaju na zatezanje obrascem:
zdoz
2
max
4
d
2 F σ ⋅
π ⋅
⋅ = gdje je:
F
max
– najveća sila kojoj je lanac izložen,
d – prečnik karike,
zdoz
σ - dozvoljeni napon na zatezanje.

Proračun se može izvršiti i primjenom stepena sigurnosti lanca:
S
F
F
M
max
= gdje je:
F
M
– sila kidanja lanca (N),
S – stepen sigurnosti zavarenih lanaca, tabela.1.7.

Tabela 1.7 – stepen sigurnosti zavarenih lanaca
Brzina
kretanja
lanca (m/s)
do 0,25 do 0,5 dd 1 do 1,5
Stepen
sigurnosti S
5 6 8

Standardne vrijednosti zavarenih lanaca prema DIN 766 date su u tabeli 1.8.

Tabela 1.8 – Vrijednosti zavarenih lanaca okruglog presjeka za dizalice DIN 766
Normalni materijal poboljšani materijal
nosivost lanca
nazivna
debljina
d (mm) t

(
m
m
)

b
(
m
m
)

nosivost
lanca (kg)
sila
kidanja
(N)
normalne
izvedbe
(kg)
za
dizalice
(kg)
sila
kidanja
(N)
Masa
lanca
(kg/m)
7 22 23 450 18000 450 630 25200 1,0
8 24 26 630 25000 630 800 32000 1,35
9 27 30 800 32000 800 1000 40000 1,8
10 31 34 1000 40000 1000 1250 50000 2,25
11 36 36 1120 44800 1250 1600 64000 2,7
13 41 44 1600 64000 1600 2120 84800 3,8
14 41 47 - - 2120 2500 100000 4,4
16 45 54 2500 100000 2500 3150 126000 5,8
18 50 60 3150 126000 3150 4000 160000 7,3
20 56 67 4000 200000 4000 5000 200000 9,0
23 64 77 5000 252000 5000 6700 268000 12,0

1.3.2. Zglobni lanci

Zglobni (Galovi) lanci imaju primjenu kod dizaličnih postrojenja velike nosivosti i
malih brzina dizanja. Osnovnu prednost zglobnih lanaca nad zavarenim ogleda se u većoj
sigurnosti i savitljivosti, pri manjem trenju u odnosu na zavarene lance. Konstrukciona
izvedba zglobnih lanaca prikazana je na slici 1.8., te se isti sastoje iz višestrukih redova
lamela koje su međusobno spojene osovinicama, slika 1.7. Dopušteno opterećenje zglobnih
lanaca je zavisno od brzine kretanja koja obično iznosi od 0,2 ...0,3 (m/s), dok se pri većim
brzinama dozvoljeno opterećenje znatno smanjuje.


Slika.1.7. Konstrukcija zglobnog lanca (1. vanjska lamela, 2. unutrašnja lamela,3. osovinica, 4. čahura, 5. rolna)

Materijal od kojih se izrađuju lamele je Č.0645 i Č.1730, dok se osovinice izrađuju od
materijala Č.0545. Proračun zglobnih lanaca vrši se samo na zatezanje i za isti se primjenjuje
obrazac ....., pri čemu se usvaja stepen sigurnosti koji je zavisan od brzine kretanja zglobnog
lanaca, tabela ... Sila kidanja lanca se određuje eksperimentalnim putem i njene vrijednosti za
različite dimenzije zglobnog lanca dati su u tabeli 1.9.


Slika 1.8. Izgled zglobnih lanca prema DIN 8150


Tablica 1.9. Zglobni lanci prema DIN 8150

Korak t
(mm)
b
(mm)
d
1

(mm)
d
2

(mm)
e
1

(mm)
g
1

(mm)
g
2

(mm)
a
(mm)
Broj
lamela u
svakom
članku
Masa
(kg)
Najmanja
sila
kidanja
(kN)
a
(mm)
d
3

(mm)
g
2

(mm)
e
2

(mm)
e
3
(mm)
3,5 2 2 1,3 - 3 2 0,65 2 0,07 0,075 - - - 7,5 -
6 4 3 2,3 - 5 3 1 2 0,16 0,125 - - - 11 -
8 6 3,5 2,6 16 7 5 1 2 0,25 0,15 - - - 13 -
10 8 4 3 19 8 6 1,5 2 0,40 0,25 15 6 - 17 -
15 12 5 4 26 12 9 2 2 0,70 0,50 20 9 18 24 -
20 15 8 6 32 15 11 2 2 1,10 1,25 25 10 20 27 -
25 18 10 8 41 18 13 3 2 1,75 2,50 30 12 25 35 67
30 20 11 g 57 20 15 3 4 3,40 4,00 40 14 30 50 87
35 22 12 10 60 26 18 3 4 4,50 6,00 45 16 35 52 92
40 25 14 12 65 30 22 3 4 4,70 8,00 50 18 40 57 101
45 30 17 14 69 35 24 3 4 6,40 10,00 55 22 45 62 107
50 35 22 16 96 38 26 4,5 10,6 15,00 60 26 50 89 140
55 40 24 21 114 40 28 6 4 15,5 20,00 65 32 55 107 152
60 45 26 23 119 45 30 6 4 18 25,00 70 36 60 113 170
70 50 32 28 156 55 - 6 6 33,5 37,50
85
100
40
71
70
120
147
147
212
212
80 60 36 32 170 60 - 6 6 38,2 50,00 100 50 85 158 2 32
90 70 40 36 199 70 - 7 6 53,0 75,00 12 0 60 100 183 2 65
100 80 45 40 238 30 - 7 8 76,6 100,00 140 70 120 223 3 08
110 90 50 45 250 90 - 7 8 90 125,00 160 80 140 235 326
120 100 55 50 276 100 - 8 8 112 150,00 180 90 160 261 356
1.3.3. Ovješenje tereta čeličnim lancima

Lanci za vješanje napravljeni su os zavarenih beočuga i izvode se sa karikom i kukom,
slika 1.8. Standardima je propisano da svaki lanac ima obilježenu dozvoljenu nosivost na sebi
i mora se podvrgnuti provjeravanju svakih pola do jedne godine. U slučajevima primjene
lanca za nošenje sa tri ili više krakova postoje tablice u kojima se na osnovu ugla vješanja
može odrediti nosivost lanca. Na slici 1.9. prikazani su primjeri ovješanja tereta lancom za
terete različitog oblika. Prilikom ovješanja treba izbjegavati direktno savijanje beočuga, na
slici 1.10. dat je prikaz ispravnog odnosno neispravnog vezivanja tereta lancima.










Slika 1.9. Mogućnosti vezivanja i ovješenja tereta lancima






a) nepravilno b) pravilno
Slika 1.10. Načini vezivanja tereta

Načini kombiniranog vezivanja i ovješenja tereta, čeličnim užadima i lancima,
prikazani su na slici 1.11. Standardne izvedbe lanaca za ovješanje prikazane su na slici 1.12.








Slika 1.11. Načini vezivanja tereta lancima i čeličnim užadima



Slika 1.12. Standardni lanci za ovješanje

Prilikom transporta dobara cestama ili morskim putem za osiguravanje
transportovanog materijala koriste se specijalne izvedbe konstrukcione izvedbe za ovješanje,
slika 1.13.



Slika 1.13. osiguravanje ereta tokom transporta

.4. Kuke
Kuke su direktni elementi koji učestvuju u procesu vješanja tereta ili se koriste kao
noseći
• zvedbe do 250 t),
za radna okruženja u kojima djeluju visoke

.4.1. Jednokrake kuke
Jednokrake kuke imaju široku primjenu u procesu vješanja komadnog terete i najčešći
t
1

elementi pomoćnih sredstava za prenos tereta (traverze, noseće ploče , elektromagneti,
grabilice, ...). Oblik i dimenzija im zavisi od mase tereta i uslova u kojima rade, pri čemu se
teži da dimenzije budu što manje uz zadovoljenje sigurnosnih aspekata, što se naročito odnosi
na težinu i visinu kuke. Izrađuju se kovanjem, livenjem ili u sklopu od nekoliko lamela od
materijala Č.1330, Č.1331 i Č.1205. Kovane kuke su znatno jače i sigurnije od livenih kuka.
Kuke se mogu podijeliti u tri konstrukcione grupe:
jednokrake kuke (nosivosti do 50 t, mada postoje i i
• dvokrake kuke (za nosivosti preko 20 t),
• lamelaste kuke (za nosivosti preko 100 t i
temperature).
1


su element koji sa kojim se susrećemo u praksi. Na gornjem dijelu kuke nalazi se vrat
kružnog presjeka kojim se ostvaruje vijčana veza sa traverzom, dok zakrivljeni dio kuke ima
trapezni poprečni presjek pri čemu je unutrašnja stana šira. Preimućstvo trapeznog presjeka
nad okruglim ili eliptičnim je u boljem iskorištenju materijala, kao i u lakšoj izradi. Za manje
veličine tereta koriste se i modifikovane konstrukcije na slici .1.14. prikazana je izvedba kuke
sa uškom.

Slika 1.14.

Kuke su standardizovane po DIN 687, tabela..... Njihov odabir se vrši na osnovu
ličin


aponi u jezgru zavojnice:

ve e nosivog tereta i podataka koji su dati od strane proizvođača, te se provjeravaju
naprezanja u karakterističnim presjecima kuke, slika .1..15. Kuka je napregnuta na istezanje
na vratu i na složeno naprezanje od strane savijanja i istezanja na savijenom dijelu kuke.

N
[ ]
2
zdoz z
mm / N
A
Q
σ ≤ = σ gdje je:
4
d
A
2
o
⋅ π
= - površina poprečnog presjeka jezgra zavojnice,
Q – nosivost tereta,
pon na istezanje.

Visina navrtke navrke određuje se na osnovu dozvoljenog pritiska obrascem:
zdoz
σ - dozvoljeni na
( )
( ) mm
t Q 4
H
⋅ ⋅
= gdje je:
p d d
2
o
2
⋅ − ⋅ π
t – korak zavojnice navoja,
ice,

k dodira za čelik o čelik.
avoj vrata kuke se u zavisnosti od opterećenja i prečnika zavojnice izrađuje kao metrički,
d – spoljašnji prečnik zavojn
d
o
– unutrašnji prečnik zavojnice,
p=30÷35 N/mm
2
-dozvoljeni pritisa

N
testerasti ili trapezni.

Slika 1.15.
Trenutno u literaturi se mogu naći nekoliko vidova proračuna zakrivljenog dijela kuke,
koji su
štap ekscentrično opterećen;
vrijednosti).

Pri približnom proraćunu pretpostavlja se da je kuka ravan nosač opterećen
ekscen
aprezanje kuke u presjecima A-B provjerava se obrascem:


koncipirani na slijedeći način:
− pretpostavkom da je kuka ravan
− analizom kuke kao zakrivljenog nosača (rezultati imaju realne
trično, pri čemu rezultati odudaraju od stvarnih vrijednosti za 20...30%. Složeno
naprezanje, odnosno naprezanje na istezanje uslijed sile tereta Q i na naprezanje na savijanje
uslijed momenta R Q M
s
⋅ = , provjeravaju se u karakterističnim presjecima kuke A-B.

N
[ ] [ ]
2 2 1 s
M Q
σ ≤ ± = σ + σ = σ
idoz
2 / 1 1
II sI II zI II iI
N/mm N/mm
W A
− − −
gdje je:
− [ ]
2
1
2 1
1
mm h
2
b b
A
+
= - površina presjeka poprečnog presjeka za približno trapezni
oblik,
− [ ]
3
2 / 1
1
2 / 1
mm
e
I
W = - otporni momenti,

( )
[ ]
4 3
1
2 1
2
2 2 1
2
1
1
mm h
b b 36
b b b 4 b
I ⋅
+ ⋅
+ ⋅ ⋅ +
= - moment inercije,
− [ ] mm e h e ;
b b
b 2 b
3
h
e
1 1 2
2 1
2 1 1
1
− =
+
+
⋅ = - položaj težišta presjeka od krajnjeg vlakna,
− [ ] kNm R Q e
2
a
Q M
1 1 1 s
⋅ =






+ = - moment savijanja u krivom dijelu kuke,
[ ] mm e
2
a
R
1 1
+ = − - poluprečnik
Dopunska provjera može α pri tome
mo nt savijanja iznosi:
krivine neutralne ose.
se i provjeriti i u presjeku C-D u zavisnosti od ugla
me
[ ] kNm X tg
2
Q
M
3 s
⋅ α ⋅ =

Proračun kuke uzimajući u obzir da je ista zakrivljeni nosač daje gotovo tačan uvid u
eličinu stvarnih naprezanja u kritičnim presjecima, koja se određuju na osnovu izraza: v
[ ]
2
idoz
2 / 1
1 n 2 / 1
1
1 s
1
II iI
N/mm
r
r r
e A
M
A
Q
σ ≤



+

gdje je: = σ
Q – sila tereta koja opterećuje kuku;
A – površina trapeznog presjeka;
ku presjeka i zakrivljenosti nosača;
od ose kroz težište presjeka.
olazi se ako se u
1
r – radijus zakrivljenosti nosača;
i o obli χ – pomočni koeficijent koji zavis
a y – udaljenost napregnutih vlakan

ci presjeka d Do maksimalnog naprezanja na zatezanje u krajnjoj tač
redhodni izraz uvrsti y=-e p . budući da je R=a+e .
1
( ) ( )
a
e 1
A
Q
a
e 1
1 1
A
Q
a
e 1
1
e a
e a
1
A
Q
e r
e 1
1
r
e a
1
A
Q
r y
y 1
1
r
e a
1
A
Q
Q
1
A
1 1
1
1
1
1 1 1

χ
⋅ = σ















χ
− − ⋅ =















χ
− ⋅
+
+
− ⋅ =
=














+

χ
− ⋅
+
− ⋅ =














+

χ
+ ⋅
+
− ⋅ =
= σ

Istim načinom dolazi se i do maksimalnog naprezanja u tačci B, ukoliko se u osnovni obrasac
uvrsti da je y
2
=e
2
.
uke
imaju primjenu kod nosivosti preko 20 t, pri čemu su naprezanja
nostranih kuka jer imaju simetrično vezivanje tereta. Proračun je
ličan k
r y
y 1
r A
e a Q
r A
e a Q
A
1 1
A
=
+

χ


+ ⋅


+



.4.2. Dvokrake k 1

Dvokrake kuke
ovoljnija nego kod jed p
s ao i kod jednokarakih kuka, a provjera napona se vrši u vratu kuke i presjecima I-II i
III-IV. Najveći napon u tim presjecima imaće svoju vrijednost pri uglu zaklapanja sa nosećim
užetom od α=π/2 sa vertikalom.

Sila savijanja u presjecima A-A i B-B su:
( )
[ ] kN
cos
sin
[ ] kN tg
2
A nA
α ⋅ =


Q
F
2
F
B nB
Q
α
β + α

Moment savijanja u presjecima A-A i B-B je:
⋅ =

[ ] kNm x tg
2
A nA A sA − −
Q
x F M ⋅ α ⋅ = = ⋅
( )
[ ] kNm y
cos
sin
2
Q
y F M
B nB B sB

α
β + α
⋅ = ⋅ =
− −

Složeni napon može se odrediti pretpostavkom da je kuka ravan štap ekscentrično opterećen
na osnovu izraza:
( )
[ ] [ ]
2 2 s
sI II zI II iI
N/mm N/mm
M sin Q
σ ≤ ±
β + α
⋅ = σ + σ = σ
− − −

idoz
2 / 1
II
W cos 2 A 2 α ⋅ ⋅
Ili analizom kuke kao zakrivljenog nosača:
( )
[ ]
2
idoz
2 / 1
II iI
r e A cos 2 A 2
σ ≤
1 n 2 / 1 s
N/mm
r r M sin Q −


+
α ⋅
β + α


1.4.3. Lamelaste kuke
najčešće se primjenjuju unutar dizaličnih postrojenja za dizanje
vaoničkih lonaca u livnicama i čeličanama. Imaju sličan geometrijski izgled kako i kovane
kuke p
izvedba veze kuke sa savitljivim užetom generalno zavisi o broju
rakova užeta sa kojim se želi ostvariti veza. Pa se stoga veze mogu podijeliti u dvije
onstru
ekolicinom krakova užeta – veza donjom koturačom.

uka veže direktno
a no e ča koja je vezana
za neko


= σ


Lamelaste kuke
li
ri čemu su sastavljene od nekolicine lamela. Između pojedinih lamela ostavljen je
razmak ili materijal sa lošom temperaturnom provodljivošću kako bi se onemogućilo
rasprostiranje toplote među susjednim lamelama. Glavni razlog primjene ovog tipa kuka u
temperaturski otežanim uslovima je dobivanje zadovoljavajuće sigurnosti unutar procesa rada.
Tako u slučaju pojave naprsline jedne lamele ostale mogu da prenesu teret dok se kuka ne
zamjeni.

1.4.4. Vješanje kuke

Konstrukciona
k
k kcione grupe:
− veza kuke o jedno uže – veza spajalicama, veza konusom itd.,
− veza kuke sa n
Kod dizalica nosivosti od 3 t teret se veže o jedan krak užeta pa se k
s ći element, dok se kod većih nosivosti od 3 t primjenjuje donja kotura z
licinu krakova nosećeg užeta.


Slika 1.16.



.4.4.1 Veza spajalicama
Najjednostavniji način ostvarenja veze između kuke i užeta je spajanje pomoću
ju zaštite užeta od habanja na nosećem dijelu postavlja specijalna
arika profilisanog presjeka. Potreban broj spajalica određuje se, na osnovu sile zatezanja svih
zavrtnj
1

spajalice, pri čemu se u cil
k
eva, obrascem:
w 2
F c
F
2
F c
w F
u u


= ⇒

= ⋅ gdje je:
F
u
– sila u užetu (N);
F – potrebna sila zatezan (N);
- koeficijent specifičnog otpora proklizavanja užadi;
ja svih zavrtnjeva
35 , 0 w ≈
c=1,25 – koeficijent sigurnosti;


a.) b.)
slika

ecima zavrtnja: Na osnovu poznate sile zatezanja potrebno je provjeriti napone u presj
zdoz 2
1
4
d
z
⋅ π

z
F 3 , 1
σ ≤

= gdje je:
1,3 – koeficijent kojim se u obzir uzima dodatni napon zavrtnja na uvijanje koji nastaje
prilikom zatezanja navrtke;
z – broj zavrtnja (po dva na svaku spajalicu);
σ
d
1
– unutrašnji prečnik zavojnice zavrtnja;
( )
2
mm / N 90 ... 80 = σ - d
zdoz
ozvoljeni napon na istezanje zavrtnja od materijala Č.0345.

Tabela 1.10. Dimenzije karika
Dimenzije karike u
nm
Prečnik
užeta
mm D L R B L
1
r s s
1
3,6 ... 3,9 10 15 13 7 24 2,5 2 2,5
3,9 ... 4,7 14 20 16 8 31 3 3 3
4,7 ,5 ... 5 18 25 20 9 38 3 3 3
5,5 6 ... 6, 22 30 24 10 45 4 4 4
6,6 ... 7,8 26 35 26 12 52 5 4 5
7,8 ... 9,5 30 45 38 14 65 6 4 6
9,5 ... 11 35 50 39 16 73 6 5 6
11 ... 13 40 55 40 20 82 7 6 7
13 ... 15 45 65 52 23 98 8 7 8
15 ... 17 50 70 54 25 106 9 8 9
17 ... 18,5 55 80 65 27 122 10 9 10
1 8,5 ... 20,5 60 90 76 29 137 11 10 12
2 0,5 ... 22,5 65 100 87 32 152 12 10 13
22,5 ... 24,5 70 110 99 34 166 13 11 14
24,5 ... 26,5 80 120 .102 36 177 14 11 15
26,5 ... 28 90 130 103 40 190 15 12 16
28 ... 30,5 95 140 115 42 205 16 12 18

Tabela 1.11. d a imenzije sp jalica
Dimenzije spajalice (mm) Dimenzije spajalice (mm)
Prečnik
užeta du
(mm)
d
1
C H A B H
1
b

Prečnik
užet a du
(mm)
d
1
C H A B H
1
b
4,8 6 15 30 28 15 10 5 19.5 16 35 90 70 55 30 16
6,2 6 15 30 28 15 12 6 24 20 40 125 90 65 34 20
8,7 10 22 50 45 25 16 8 28 24 55 140 110 75 40 20
11 10 22 50 45 25 20 10 34,5 24 65 150 125 90 40 20
13 17 30 60 60 35 24 12 39 30 65 160 125 90 40 20
15 12 30 75 60 45 28 14


.4.4.2 Veza konusom
eta kroz uži dio konusnog priključka i raspletanjem žica užeta te
jihovim povijanjem naviše ostvaruje se veza užeta sa kukom pomoću konusnog dijela
prikaza
1

Provlačenjem už
n
nog na slici...... Naknadno se uže zalije olovom ili bronzom kako bi se dodatno
osigurala veza.

Tabela 1.12. Dimenzije konusnih vezača
Dimenzije konusnih vezača (mm) Prečnik užeta
d
u
(mm) a b c d e f g h i k l m
6 ... 7 50 18 11 26 17 18 16 4 4 12 9 9
8 60 20 13 30 20 21 19 5 5 13 10 10
10 75 25 16 35 24 25 23 6 6 16 12 12
12 90 30 19 42 28 32 27 7 7 20 14 14
14 105 33 21 50 32 35 31 7 7 22 16 16
16 120 40 25 60 38 43 37 9 9 25 18 18
18 ... 20 150 50 30 70 46 54 46 11 11 32 22 22
22 ... 24 180 60 38 82 55 64 54 13 13 38 26 28
26 ... 30 210 73 42 102 70 72 66 16 16 46 30 32

adi šeg lap i lap a č e se prim
r a na i..... dje s nut onusnog dijela uvla i uže omotano o klin.

od 3 t i pri vješanju o više krakova užeta kuka je u sklopu sa
onjom koturačom, pri čemu postoje dvije izvedbe odnosno duge i kratke. Osnovna razlika
ove dv
ležaja može
R
ikazan
lak
slic
sk
, g
anja
e u
rask
ar k
anj ešć jenjuje konstrukciona izvedba,
p č
1.4.4.3 Donja koturača

Pri teretima većim
d
ije konstrukcije je u položaju kuke u odnosu na osu koturova. Pri dugoj izvedbi kuka se
nalazi ispod koturova, dok pri kratkoj veza je ostvarena u osi koturova, slika.......
Opterećenje tereta se sa vrata kuke koji prolazi kroz otvor traverze, te na osnovu navrtke i
aksijalnog ležaja prenosi opterećenje na donju koturaču. Donji prsten aksijalnog
da bude ravan ili sferičan, čime se u malim granicama omogućava otklanjanje ose kuke u
vertikalnoj ravni a da se pritom vrat kuke nenapreže savijanje.





Kod duge izvedbe koturače poprečni nosač, traverza koja ostvaruje vezu između kuke i
koturova, oslonjen na bočne limove

a.) b.)

Slika 1.17.-a.) traverza donje koturače, b.) donja koturača

(ispraviti zadatak)
Napon na savijanje na sredini traverze određuje na osnovu momenta savijanja
4
l
F M
o
1 s
⋅ = , te
je dat izrazom:
( )
[ ]
2
sdoz 2
o 2
0
1
I I
I sI
I sI
mm / N
6
h d B
4
l
F
W
M
σ ≤
⋅ −

= = σ




Na krajevima traverze nalazi se ležište čije se dimenzioniranje vrši na osnovu napona na
savijanje i dozvoljenog površinskog pritiska. Moment savijanja na kraju traverze ima
vrijednost
2
s s
2
F
M
1 1
s
+
⋅ = , odnosno napon savijanja je dat izrazom:
[ ]
2
sdoz
2
5
1
1
II II
II sII
II II
mm / N
32
d
4
s s
F
W
M
σ ≤
⋅ π
+

= = σ




Površinski pritisak između nosećih limova i rukavca traverze određuje se obrascem:
[ ]
2
doz
1 5
1 1
mm / N 120 ... 80 p
) s s ( d 2
F
A
F
p = ≤
+ ⋅ ⋅
= =
Normalni napon koji se javlja pri istezanju bočnih limova u presjeku...........
[ ]
2
A A
mm / N
s b 2
Q
⋅ ⋅
= σ


( )
[ ]
2
B B
mm / N
s d b 2
Q
⋅ − ⋅
= σ




Slika 1.18.

1.5 Uzengije (stremeni)

Uzengije se primjenjuju pri težinama tereta preko 100 t, osnovna prednost uzengija nad
kukama je u maloj težini istoga, dok je nedostatak u otežanom ostvarenju veze sa užetom.
Uzengije mogu biti kovane ili zglobne.
Da bi se teret okačio o uzengiju potrebno je da se uže provlači kroz otvor uzengije. Kako je
horizontalni dio čvrsto vezan sa bokovima uzengije, to se opterećenje prenosi i na bokove, te
u njima izaziva dodatne napone od momenta savijanja.
Proračun uzengije je komplikovan i dug, te se u praksi primjenjuje uprošćeni proračun pri
čemu je za horizontalni dio uzengije pretpostavljeno da se ponaša kao greda koja je uklještena
na oba kraja. Pri proračunu provjerava se napon u horizontalnom – poprečnom dijelu uzengije
i u stranicama.


a.) b.)
Slika.1.19. a.) zglobna uzengija, b.) kovana uzengija

Naprezanja na horizontalnom određuju se obrascem:
[
2
d
1 1 s
mm / N
A
F
W
M
σ ≤ + = σ ] gdje je:
− [Nm x F
6
l Q
M
1 s
⋅ +

= ]
]
- moment savijanja na sredini poprečnog dijela uzengije,
− - težina tereta, [ ] N Q
− - dužina horizontalnog dijela uzengije izmjerena po neutralnoj osi presjeka, [mm l
− [ ] N
2
tg
2
Q
F
1
α
⋅ = - sila pritiska na horizontalni dio uzengije,
− [
3
2
mm
b
b a
W

= ] - otporni moment eliptičnog poprečnog presjeka,
− [ ]
2
mm b a A ⋅ ⋅ π = - površina poprečnog presjeka,

Bočne strane uzengije opterećene su na zatezanje silom:
[ ] N
2
cos 2
Q
F
2
α

= ,
a na mjestu prelaza u horizontalni dio opterećene su na savijanje.

Zglobnim uzengijama se izbjegavaju nedostatci jednodijelnih uzengija, pri čemu su bočne
strane uzengije opterećene na zatezanje:
[
2
zd z
mm / N
A
F
σ ≤ = σ ] gdje je:
− [ ] N
2
cos 2
Q
F
α

= - sila u bočnoj starani,
− [ ]
2
mm A - površina poprečnog presjeka,
Horizontalni poprečni nosač proračunava se kao štap, oslonjen na dva štapa sa krivolinijskom
osom, a opterećen je momentom savijanja:
[
2
1 s
mm / N c F
4
l Q
M ⋅ +

= ] gdje je:
− [ ] N
2
tg
2
Q
F
1
α
⋅ = - sila pritiska na poprečni nosač.

1.7. Noseće grede (traverze)









1.8. Kofe, grabilice,

Za prenos rasipnih materijala primjenjuju se specijalne konstrukcije kojima bi se obezbijedilo
zahvatanje određene količine (kofe, grabilice) ili korištenjem magnetne karakteristike istoga
(transport elektromagnetom).

Kofe su trasportna pomoćna sredstva koja se koriste za transport rasipnog materijala pri čemu
se izrađuju i do zapremine od 10 m
3
. Glavni nedostatak kofa potreba za dodatnim uređajem
koji bi vršio punjenje iste. Postoji nekoliko vrsta kofa pri čemu su najviše u upotrebi kofe koje
se podizanjem graničnika prevrću i kofe za čiji je rad potrebno dva doboša.


Grabilice su najčešća primjenjivana pomoćna sredstva dizalica za prenos velikih količina
rasipkastih materijala.





Slika ......... grabilica rude iz brodova (DEMAG) (1. 2. 3. glava, 4. 5. čeljusti, 6. )

1.9. Elektromagneti i vakum

Dizanje i premještanje transportovanih tereta elektromagnetom primjenjuje se kod materijala
sa dobrim magnetnim osobinama. Sila dizanja postignuta elektromagnetnim uređajima za
dizanje je u zavisna od temperature, te hemijskih i geometrijskih karakteristika tereta koji se
diže.