You are on page 1of 16

III.

MEDITACIJA O BOGU, DA EGZISTIRA


Sad u zatvoriti oi, zaepit u ui, odvratit u sva svoja osjetila, ak u i sve slike tjelesnih stvari izbrisati iz svojeg miljenja, ili u ih barem, jer se to jedva moe postii, smatrati ispraznim i lanim, te u se obratiti sebi samom i nastojati razmotrivi pomnije - upoznati bolje sama sebe i vie se pribliiti sebi. Ja sam stvar to misli, to jest: koja sumnja, tvrdi, nijee, malo stvari razumije, mnoge ne poznaje, koja hoe, nee, koja zamilja i osjea kao to sam ve prije primijetio, iako one stvari koje osjeam ili zamiljam izvan sebe moda nisu nita, ipak se ti obli!i miljenja "kako nazivam i osjeaje i zamiljaje# - samo utoliko ukoliko su obli!i miljenja - siguran sam, nalaze u meni. $ ovo malo rijei naveo sam sve to istinski znam, ili barem ono za to sam dosad primijetio da znam. Sad u pomnije razgledati postoje li u mene jo neke druge stvari koje jo nisam opazio. Siguran sam da sam stvar to misli. %e znam li tako&er i to to se trai da bih bio siguran u nekoj stvari' (aista u toj prvoj spoznaji nema nieg drugog osim jasna i odjelita zahvaanja (perceptio) onog to potvr&ujem to uistinu ne bi bilo dostatno da me uvjeri u istinu o stvari, kad bi se uope moglo dogoditi, da bude lano neto to sam shvatio tako jasno i odjelito stoga mi se ini da se moe postaviti kao ope pravilo: istinito je sve ono to zahvaam veoma jasno i odjelito. )a ipak, primio sam prije mnoge stvari kao posve sigurne i oigledne, za koje sam poslije otkrio da su sumnjive. *akve onda one bijahu' %aravno, zemlja, nebo, zvijezde i sve ostale koje prisvojih osjetima. + to sam od toga ma jasno zahvatio' ,ojem su se duhu pojavile zaista ideje ili misli takovih stvari. + ni sad ne nijeem da su te ideje u meni. +li bilo je jo neto to sam tvrdio i za to sam, po navi!i vjerovanja, drao da to jasno zahvaam to ipak zapravo nisam zahvaao: naime stvari koje su izvan mene od kojih su potekle iste ideje i kojima bijahu posve sline. + to bijae ono u emu sam se varao ili - ako sam istinito sudio - zaista to ne bijae zbog snage mojeg zahvaanja. -to je posrijedi' *ad sam razmatrao stvari aritmetike ili geometrijske, togod veoma jednostavno i lako, kao kad su dva i tri pet ili sli no, nisam li barem njih dovoljno jasno prozreo da bih mogao utvrditi da su istinite' %aravno, nisam poslije ni iz kojeg drugog uzroka tvrdio da i u njih treba sumnjati nego samo zbog toga to mi je palo na pamet da mi je kakav .og mogao dati takvu narav da se varam ak i u onim stvarima koje se ine najoitije. )a koliko god mi puta do&e u pamet to unaprijed stvoreno mnijenje o potpunoj .ojoj moi, ne mogu ne doputiti: kad god on to poeli, lako mu je postii da se prevarim ak i u onim stvarima za koje mislim da ih najbjelodanije uvi&am oima duha. Samo, koliko god se puta obratio tim stvarima za koje mislim da ih veoma jasno zahvaam, toliko sam u njih uvjeren, da sam od sebe izriem ove rijei: nek me obmanjuje tko god moe, ipak nikad nee postii da ne budem nita, sve dok mislim da neto jesam, ili da pak jednom bude istina da mene nije nikad bilo - ako je pak sada istinito da jesam ili pak moda da tri i dva zbrojeni budu vie ih manje od pet, ili slino, u emu naime prepoznajem oito protuslovlje. + budui da sigurno nemam nikakva povoda po kojem bi se osvjedoio da postoji nekakav .og obmanjiva, niti pak dosad dostatno znam da li i postoji nekakav .og, razlog za sumnju veoma je slabaan i - da tako kaem - meta/iziki i ovisi tek od onog mnijenja. +li da bi se i on uklonio, im se prui prilika treba istraiti da li .og jest, i ako on jest, moe li biti obmanjiva jer dok se o tome ne zna, ne ini mi se da ikako mogu biti siguran u bilo to drugo. Sad je pak potrebno poi po redu, pa podijelivi prvo sve moje misli u stanovite redove, istraiti u kojima se od njih zapravo nahodi istina ili la. %eke su od njih poput slika stvari i samo njima navlastito odgovara ime ideja: kao kad mislim o ovjeku, utvari, nebu, an&elu ili .ogu. 0ruge pak osim toga imaju drugaije oblike: kao kad hou, kad se bojim, kad tvrdim, kad nijeem, te uvijek shvaam neku stvar kao podmet svojeg miljenja, ali miljenjem obuhvaam i neto ire od same slinosti dotine stvari od tih stvari jedne se nazivaju voljama (voluntates) ili a/ektima, a druge sudovima (judicia). -to se pak tie ideja, promatraju li se same u sebi, bez odnosa prema neem drugom, one zapravo ne mogu biti lane, jer zamislio ja kozu ili kimeru, nita nije manje istinito da zamiljam jedno kao i drugu. 1sto se tako ne treba bojati nikakve lai u samoj volji ili u a/ektima jer ma kako opake stvari, ili pak one kojih nikad nema, mogao poeljeti - nije stoga neistinito da ih elim. + kako preostaju sami sudovi, kod njih mi se valja pripaziti da se ne prevarim. + glavna pogreka, i ona koja se u njima moe najee otkriti, jest u tome, to sudim, da ideje koje su u meni jesu sline ili sukladne stvarima koje su izvan mene a naravno, ako ja same ideje smatram tek obli!ima (modus) svojeg miljenja, bez odnosa prema neemu drugom, teko da e mi moi pruiti ikakva gradiva za grijeenje. 2d tih ideja jedne mi se ine uro&ene, druge pridole, a tree od samog mene sainjene: jer kad razumijevam to je stvar, to je istina, to je miljenje, ini mi se da te ne potjeu niodkuda nego od same moje prirode ako pak sluam buku, gledam sun!e, osjeam vatru, sve dosad sam sudio da to potjee od stvari to su izvan mene i napokon s3m izmiljam sirene, hipogri/e i slino. +li mogao bih moda i misliti da su sve ili pridole ili sve uro&ene ili sve sainjene: jer jo nisam jasno nazreo njihovo pravo podrijetlo. 2 idejama koje drim da potjeu od stvari to egzistiraju izvan mene, treba prije svega istraiti koji me to razlog nagoni

da njih smatram slinima tim istim stvarima. (aista, ini mi se da me priroda pouava tako. (atim se uvjeravam kako one ne ovise od moje volje, te stoga ne ni od mene sama esto se naime pojavljuju protiv moje volje: kao sad kad - htio ja ili ne htio - osjeam toplinu, te stoga mislim da taj osjet ili ideja topline, dolazi meni od neke stvari to je razliita od mene, naime od topline vatre uz koju sjedim. %ita sad nije prikladnije nego da sudim kako ta ista stvar unosi u mene svoju slinost prije nego bilo to drugo. Sad u pogledati da li su ti razlozi dostatno vrsti. *ad ovdje kaem da me tomu pouava priroda, onda mislim samo kako me na to da vjerujem nagoni spontani poriv, a ne da mi istinu otkriva kakva prirodna svjetlost (lumen naturale). 4o dvoje se uveliko razlikuje jer sve one stvari koje mi se pokazuju spomou prirodne svjetlosti "kao to iz toga da sumnjam proizlazi da jesam i slino#, ne mogu nikako biti sumnjive, - jer ne moe biti ni jedne druge sposobnosti kojoj bih jednako vjerovao kao toj svjetlosti - iako ona moe uiti da nisu istinite ali to se tie prirodnih poriva, esto sam izjavljivao kako su me oni navodili na ono to je gore - kad posrijedi bijae izbor dobra - te ne vidim razloga zato bih njima vie vjerovao u bilo kojoj drugoj stvari. (atim, ma koliko one ideje ne ovisile o mojoj volji, iz toga nuno ne proizlazi da one potjeu od stvari to su izvan mene. Jer, kao to oni porivi - o kojima sam ve govorio - iako su u meni, ine se razliitim od moje volje, tako da je moda u meni i neka druga sposobnost, koja mi jo nije dostatno poznata, proizvoaica tih istih ideja, upravo kao to mi se dosad uvijek inilo da se one u meni oblikuju dok spavam, a bez ikakve pomoi vanjskih stvari. %apokon, neka i potjeu od stvari koje su od mene razliite, iz toga ne slijedi da one moraju biti sline tim stvarima. 0apae, u mnogih sam esto opazio veliku razliku: tako, na primjer, u sebe nalazim dvije razliite ideje sun!a: jednu to je dobivena spomou osjetila "i koju uglavnom treba razmatrati me&u idejama koje smatram pridolim# i po kojoj mi se ono ini veoma malenim, dok se druga ideja temelji na astronomskim razlozima "to jest potjee od misli koje su mi kao uro&ene ili sam ih sam nainio nekim drugim nainom#, i po njoj sun!e izlazi mnogo puta vee od zemlje dakako: obje ne mogu biti sline istom sun!u koje egzistira izvan mene, a um me uvjerava kako je od njih ona od sun!a najrazliitija koja se ini da najvie potjee od njega. + sve to dostatno pokazuje kako sam do sada vjerovao - ne po sigurnome sudu, nego tek po slijepom porivu - da egzistiraju neke stvari razliite od mene koje meni putem organa osjetila, ili nekim drugim nainom, nameu svoje ideje ili slike. +li postoji i drugi nain da se istrai egzistiraju li izvan mene neke od stvari o kojima su ideje u meni. $istinu, utoliko ukoliko su te iste ideje tek obli!i miljenja, ne razaznajem me&u njima nikakve nejednakosti i ini se da sve potjeu od mene na isti nain ali, ukoliko jedna predstavlja jednu, a druga drugu stvar, oito je da se one veoma razlikuju me&usobno. Jer, nema nikakve sumnje, one koje mi iznose supstan!ije neto su mnogo vie i - da tako kaem sadravaju u sebi vie objektivne stvarnosti (realitas objectiva) od onih koje predstavljaju tek oblike, (modi) ili akcidencije; te ponovno, ona ideja po kojoj razumijevam najvieg .oga, vjenog, beskonanog, sveznajueg, svemonog i tvor!a svih stvari koje postoje izvan njega - zaista ima u sebi vie objektivne stvarnosti negoli one po kojima se pokazuju konane supstan!ije. %aravno, ve po prirodnoj svjetlosti je oito da u sveopem tvornom uzroku (causa efficiens et totalis) treba biti barem tohko koliko i u uinku istog uzroka. Jer, odakle - pitam se - moe uzeti uinak svoju stvarnost ako ne od uzroka' + kako da uzrok nju njemu da, ako je sam ne bi imao' 2datle pak slijedi ne samo da neto ne moe postati iz nita, nego i da ono to je savrenije - naime: to u sebi sadri vie stvarnosti, ne moe postati od onog to je manje savreno. + to nije oigledno istinito samo o onim uin!ima kojih je stvarnost aktualna ili formalna, nego vrijedi i za ideje, u kojima se promatra tek objektivna stvarnost. To jest, ne samo da - primjera radi - nekakav kamen koji prije nije postojao ne moe sad poeti postojati ukoliko se ne proizvode od neke stvari u kojoj se - bilo formalno bilo eminentno nalazi sve ono od ega se sastoji kamen niti se toplina moe uvesti u predmet koji se prije nije grijao, osim od stvari koja je poretku barem jednako savrena kao i toplina, i slino u drugim sluajevima nego pored toga - ne moe u meni biti ni ideje topline ni kamena, ukoliko nisu u meni nastale po nekom uzroku u kojem je barem toliko stvarnosti koliko poimani da je ima u toplini ili kamenu. 1 ma koliko taj isti uzrok ne pretoio nita od svoje aktualne ili /ormalne stvarnosti u moju ideju, ne treba stoga misliti da je ona manje stvarna, jer takva je narav same ideje da njoj izvan nje same ne treba nikakva /ormalna stvarnost, osim one koju dobija od mojeg miljenja, kojega je i oblik (modus). + to pak ova ideja sadri vie ove ili one objektivne stvarnosti nego neka druga, to oito ima po nekom uzroku, u kojem je barem toliko /ormalne stvarnosti koliko ona sama sadrava objektivne. +ko pak pretpostavimo da se u ideji nalazi togod to ne bijae u njezinu uzroku, onda to potjee od nita ali ma koliko bio nesavren dotini oblik bitka (essendi modus), kojim je stvar preko ideje objektivno u razumu, ipak nikako nije ni!ta, niti pak stoga moe potje!ati od ni!ta. + isto tako ne trebam pretpostavljati, ako je stvarnost koju razmatram u svojim idejama tek objektivna, da ista stvarnost treba /ormalno biti u uzro!ima istih ideja, nego dostaje ako je i u njima objektivno. Jer kao to objektivni oblik bitka pripada idejama po samoj njihovoj prirodi, tako formalni oblik bitka pripada uzro!ima ideja - barem prvih i glavnih - po njihovoj prirodi. + iako se moda jedna ideja moe roditi iz druge, ipak od toga ne nastaje progressus in infinitum, nego tako treba doi tek do neke prvotne ideje, kojoj je uzrok poput arhetipa, u kojem je /ormalno sadrana sva ona stvarnost koja je u ideji tek objektivno. $pravo kao to mi je spomou naravne svjetlosti oigledno da su ideje u meni poput nekakvih slika, koje lako mogu odstupiti od savrenstva stvari od kojih potjeu, ali ne mogu sadravati nita ni vee ni

savrenije. + to sve te stvari due i pomnije istraujem, sve jasnije i odjelitije spoznajem da su istinite. +li to da iz toga zakljuim' (aista, ako je objektivna stvarnost neke od mojih ideja takva da sam siguran kako ona nije u meni ni /ormalno ni eminentno, niti da ja s3m mogu biti uzrokom te ideje, otuda neminovno slijedi da nisam u svijetu ja s3m, nego da egzistira i neka druga stvar koja je uzrok dotine ideje. +ko pak u meni nema nikakve takve ideje, onda ne znam ni kakva argumenta koji bi me uvjerio u egzisten!iju bilo koje stvari razliite od mene sve sam pomno razmotrio, i nisam mogao dosad otkriti nikakva drugog. 2d tih pak mojih ideja, osim one koja mene samog meni predoava, i s kojom ovdje ne moe biti nikakve tekoe, jedna predstavlja .oga, neke stvari tjelesne i neive, neke an&ele, jedne ivotinje i napokon neke druge ljude meni sline. + to se tie onih ideja koje predstavljaju ostale ljude ili ivotinje ili an&ele, lako razumijevam kako se one mogu sloiti od, onih koje imam o sebi samom, tjelesnim stvarima i .ogu, sve da na svijetu ne postoje ni drugi ljudi osim mene, niti pak ivotinje ili an&eli. -to se opet tie ideja tjelesnih stvari, niega u njima nema to bi bilo takvo da - ini se - ne bi moglo potje!ati od mene samoga jer ako pomnije razmotrim i pojedine od njih istraim istim onim nainom kojim juer istraivah ideju voska, opaam kako je u njima vrlo malo onoga to zahvaam jasno i odjelito: naime, veliinu ili protegnutost u dubinu, irinu i dubinu lik to potjee od ogranienja protegnutosti poloaj to ga r a z 5 i i t e uobliene stvari izme&u sebe zauzimaju zatim gibanje ih promjenu toga poloaja tima se jo mogu dodati s u b s t a n ! i j a , trajanje i broj: ostale pak, kao svjetlost i boje, zvu!i, vonjevi, okusi, top-$na i hladnoa i ostala dodirna svojstva - pomiljam tek zbrkano i nejasno tako da ne znam jesu li istinite ili lane, to jest: jesu h ideje koje imam o njima ideje stvari ili ne stvari. 1ako sam malo prije primijetio da se pravo nazvana ili /ormalna la"no#a moe otkriti samo u sudovima, ipak u idejama postoji stanovita materijalna la"no#a, kad ono to je ne stvar predstavljaju kao stvar: tako su - na primjer - ideje koje imam o toplini i hladnoi tako malo jasne i odre&ene, da po njima ne mogu razabrati nije li hladnoa tek lienost topline ili je toplina lienost hladnoe, nisu li obje stvarna svojstva ili to nije ni jedna od njih. 1 jer nema ideja koje nisu o nekim stvarima, ako je zaista istinito da hladnoa nije nita drugo nego lienost topline, ideja koja mi to predstavlja kao neto stvarno i pozitivno, s pravom se naziva lanom, a isto je tako i sa ostalim. 4ima zaista ne trebam pripisivati nekog drugog tvor!a osim sebe sama jer, ako su lane, to jest, ako ne predstavljaju nikakve stvari, meni je po prirodnoj svjetlosti znano da one potjeu od ni!ta, to jest, one nisu u meni po bilo kojem drugom uzroku nego zbog toga to neto manjka mojoj naravi i to ona nije posve savrena ako pak jesu istinite, budui mi iznose tako malo stvarnosti da ih ne mogu razlikovati od nestvari, ne vidim zato ne bi mogle biti samo po meni. 2d onih pak koje su jasne i odjelite me&u idejama tjelesnih stvari, ini mi se da sam neke mogao posuditi od ideje o sebi samom, naime supstan!iju, trajanje, broj i ostale tomu sline jer kad mislim da je kamen supstan!ija ili stvar spremna egzistirati sama po sebi, tako sam i ja supstan!ija, premda sebe poimam kao stvar to misli a nije protena, dok je kamen stvar protena, a nije ona to misli i upravo kao to je izme&u oba pojma velika razlika, oni se - ini se - slau to se tie supstan!ije isto tako kad poimam da sad jesam ili se sjeam da sam prije bio, kad posjedujem razliite misli kojima razumijem broj, razumijem ideje trajanja i broja, koje onda mogu prenijeti na bilo koje druge stvari. Sve pak ostale od kojih se sastoje ideje tjelesnih stvari, naime: protenost, oblik, poloaj i giban$e, formalno u meni nisu sadrane, jer nisam nita drugo nego tek stvar to misli nego budui tek stvar to misli nego budui tek stanoviti obli!i (modi) supstan!ije, a ja sam supstan!ija, ini se da mogu biti u meni eminentno. )reostaje tako jedina ideja .oga, o kojoj treba razmotriti ima li u njoj togod to nije moglo potei od mene samog. )od .ojim imenom razumijevam stanovitu supstan!iju to je beskonana, neodvisna i vrhunski razumna, vrhunski mona i koja je stvorila kako mene sama tako i sve ostalo to egzistira, ako togod ostalo egzistira. + sve su te stvari doista takve da - promislim li pomnije - sve mi se manje ini da su mogle potei od mene samog. Stoga iz svega to je dosad reeno treba zakljuiti da .og nuno egzistira. Jer iako je u meni ideja supstan!ije zbog samog toga to sam supstan!ija, ipak - budui sam s3m konaan - ne bi bilo ideje beskonane supstan!ije, da ona ne potjee od neke druge supstan!ije koja je instinski beskonana. + ne treba da mislim kako zahvaam beskonano ne spomou istinske ideje, nego tek nijekanjem konanoga, kao to zahvaam mirovanje i tamu nijekanjem gibanja i svjetlosti naprotiv, oito razumijevam da je vie stvarnosti u beskonanoj nego u konanoj supstan!iji, pa je stoga u meni nekako prvotnija predod"ba (perceptio) o beskonanom nego o konanom, to jest: o .ogu nego o meni samom. Jer, kojim bi drugim nainom razumio da sumnjam, da elim, to jest: da mi togod manjka i da nisam sasvim savren, da u meni ne postoji nikakva ideja savrenijeg bia, iz usporedbe s kojom spoznajem svoje nedostatke' 1sto se tako ne moe rei da je moda ta ideja o .ogu tvarno (materialiter) lana, te da stoga moe potje!ati od ni!ta, kao to sam maloprije primijetio o idejama topline i hladnoe i slinom naprotiv, poto je najjasnija i najodjeiitija i sadri vie objektivne stvarnosti od bilo koje druge, nije od nje po sebi nijedna istinitija, niti se u bilo kojoj drugoj nalazi manje sumnje zbog lanosti. )osve je istinita - kaem - ta ideja bia najsavrenijeg i beskonanog jer ma koliko se moglo izmiljati da takvo bie ne egzistira, ipak se ne moe hiniti da njegova ideja ne predstavlja meni togod stvarna, kao to

prije rekoh o ideji hladnoe. 2na je naime i najjasnija i najodjeiitija jer to god zahvaam jasno i odjelito, to god je stvarno i istinito, i to god donosi kakvo savrenstvo, sve je to u njoj sadrano. + ne smeta ni to ja ne shvaam beskonano ili pak to se u .ogu nalaze druge nebrojene stvari koje nikako ne mogu ni shvatiti niti moda na bilo koji nain dosegnuti miljenjem u samoj je naravi beskonanoga da ga ja - koji sam konaan - ne mogu shvatiti i dostaje mi da samo to razumijem, pa da sudim kako sve one stvari koje jasno zahvaam i koje donose kakvo savrenstvo, a moda i bezbrojne druge o kojima ne znam, nalaze se bilo /ormalno bilo eminentno u .ogu, da6 ideja koju o njemu imam bude najistinitija, najjasnija i najodjeiitija od svih koje su u meni. +li moda sam ja neto vie nego to s3m razumijevam i sva ona savrenstva koja pripisujem .ogu nekako su kao mogunost u meni, iako se jo nisu izluila niti svela na in. 7e doivljavam kako moja spoznaja pomalo raste i ne vidim to prijei da tako sve vie i vie raste do beskonanosti, niti pak - kad se tako poveala spoznaja - zato ne bih njome mogao dosei sva ostala .oja savrenstva ni napokon zato mogunost za ista savrenstva, ako je u meni, ne bi dostajala da proizvede ideju o njima. Samo, ni jedno od toga ne moe biti. Jer, prvo, premda je istina da se moja spoznaja postupno poveava i da su u meni mnoge stvari kao mogunost "koje jo nisu postale in#, ipak nijedna od njih ne pripada ideji .oga, u kojoj zaista nita nije samo kao mogunost a samo pak to to se moja spoznaja postepeno poveava, najsigurniji je dokaz o nesavrenstvu. )ored toga, iako se moja spoznaja uvijek sve vie i vie poveava, ipak razumijem da ona stoga nee nikad postati u inu (actu) beskonana, jer nee nikad otii tako daleko da ne bude sposobna za jo vei porast .oga pak smatram toliko beskonanim u inu (actu), da se njegovu savrenstvu ne moe nita dodati. %apokon, uvi&am da objektivni bitak (esse objectivum) ideje ne moe proizvesti sam mogui bitak (esse potentiali) koji je pravo reeno, nita nego samo aktualni bitak (esse actuali sive formali). % doista, u svemu tome nema niega to se ne bi pomnjivu pozorniku oitovalo prirodnom svjetlo!#u; ah kad sam manje pozoran i kad slike osjetilnih stvari zaslijepe otrinu duha, onda se tako lako ne sjeam zato ideja bia savrenijeg od mene nuno potjee od nekog bia to je zaista savrenije, te stoga mi valja dalje istraivati mogu li biti ja sam s takvom idejom, ako ne egzistira nikakvo takvo bie. %aime, po kome ja jesam' )o sebi samome, po roditeljima ili po bilo emu drugom manje savrenom od .oga jer se ni misliti ni izmisliti ne moe nita to je od njega savrenije ili pak jednako savreno. +li - doista, da sam po sebi, niti bih sumnjao, niti bih elio, niti bi mi uope bilo to manjkalo dao bih sebi sva ona savrenstva od kojih je u meni neka ideja, i tako bih s3m bio .og. %iti pak trebam misliti da je moda tee postii one stvari koje mi manjkaju nego one koje su ve u meni naprotiv, oito je da mnogo tee bijae da ja, to jest stvar ili supstan!ija to misli, izronim iz nita, nego da steknem spoznaje o mnogim stvarima koje ne znam, koje su tek akcidencije iste supstan!ije. 1 zaista, kad bih po sebi imao ono vie, ne bih sebi uskratio ne samo one stvari koje je lake stei, nego nijednu od onih za koje vidim da su sadrane u ideji .oga jer mi se ini da nita drugo nije tee postii kad bi pak neke bilo tee posti#i, sigurno bi se i meni inile teima "ako bih po sebi imao sve ostale stvari koje imam#, budui da bih spoznao kako u njima prestaje moja mo. 1sto tako neu izbjei snazi tih razloga ako pretpostavim da sam ja moda uvijek bio kakav sam sada, kao da odatle slijedi, kako ne treba traiti nikakva tvor!a moje egzisten!ije. .udui da se !ijelo vrijeme ivota moe razdijeliti na nebrojene dijelove, od kojih pojedini nikako ne ovise od drugih, iz toga to ja malo prije bijah, ne proizlazi da i sad trebam biti, ukoliko me kakav uzrok kao iznova ne stvara za ovaj as, to jest odrava. 2evidno je naime pomnijem promatrau naravi vremena da je potrebna sasvim ista sila i djelovanje kako bi se bilo koja stvar odrala u svim trenu!ima u kojima traje, kakvi su potrebni da se naini nova ako jo ne egzistira jer da se odravanje razlikuje od stvaranja samo u razumu, neto je od onoga to se oituje po prirodnoj svjetlosti. 1 tako, sad moram samog sebe pitati, imam li kakvu silu s pomou koje mogu postii da i malo poslije budem onaj isti koji sam sad: jer -kad ve nisam nita drugo nego stvar to misli, ili se barem sada tono bavim onim dijelom sebe koji je stvar to misli - bude li u meni takve sile, nedvojeno bih ja postao svjestan. +li kako doznajem da nikakve takve sile nema, iz samog toga najbjelodanije spoznajem da ovisim od nekog drugog bia koje je razliito od mene. ,oda zaista to bie i nije .og, pa su me proizveli ili roditelji ili pak kakvi drugi uzro!i manje savreni od .oga. Samo, kao to ve prije rekoh, oigledno je da u uzroku treba bili najmanje toliko stvarnosti koliko je u uinku i stoga, kako sam stvar t8 misli i u sebi imam nekakvu ideju .oga, kakav god mi se uzrok pripisao, i on e biti stvar to misli, te se mora dopustiti da ima ideju svih savrenstava koja pripisujem .ogu. 2 tom se uzroku moe opet pitati da li postoji po sebi ili po neem drugom. )ostoji li po sebi samom, iz reenog je jasno da je on sam .og jer zaista, budui posjeduje sposobnost da egzistira sam po sebi, ima nedvojbeno i snagu da posjeduje inom sva ona savrenstva o kojima ima u sebi ideju, to jest sva ona za koja poimam da su u .ogu. +ko je po neem drugom, treba opet i o tome drugome istraiti na isti nain da li jest po sebi ili po neemu drugom, sve dok se tako ne do&e do posljednjeg uzroka, koji e biti .og. + dostatno je jasno da ovdje ne moe biti napretka do u beskonanost, osobito zbog toga to se ne bavim uzrokom koji me je neko bio proizveo, nego uglavnom onim to me odrava u sadanjem vremenu.

1sto se tako ne moe izmisliti da se nekoliko djelominih uzroka steklo radi moje tvorbe i da sam od jednog primio ideju jednog od savrenstva koja pripisujem .ogu, od drugog ideju drugog, tako to se sva ta savrenstva nalaze negdje u svemiru, ali se ne nalaze sva ujedno spojena u jednom koji je .og. Jer, jedinstvo, jednostavnost ili nerazdvojivost svega onog to je u .ogu - jedno je od glavnih savrenstava za koja razumijevam da su u njemu. 1 svakako ideju o istom jedinstvu svih njegovih savrenstava nije mogao u meni usaditi nikakav drugi uzrok od kojeg ne bih imao i ideje o ostalim savrenstvima: niti bi pak mogao postii da ih razumijevam kao ujedno spojena i nerazdvojiva, ukoliko istodobno ne bi uinio da spoznam i kakva su ona. -to se pak tie roditelja, pa da i jesu istinite sve one stvari koje sam ikad o njima mislio, ne samo da me oni zaista ne odr"avaju, nego me nikakvim nainom i ne proizvedoe koliko sam stvar koja misli nego su samo stavili stanovite sklonosti u onu tvar u kojoj se, kako sam sudio, nalazim ja, to jest duh, kojeg sad jedinog uzimam kao sebe sama. 4ako tu s tima stvarima ne moe biti nikakve potekoe nego uope treba zakljuiti da ve samo zbog toga to egzistiram i u meni je stanovita ideja najsavrenijeg bia, to jest .oga, najbjelodanije se dokazuje da i .og egzistira. )reostaje tek da istraim kojim sam nainom primio istu ideju od &oga; nisam je primio osjetilima niti mi je pak pridola dok je nisam oekivao, kao to obiavaju ideje osjetilnih stvari, kad se iste stvari vanjskim organima osjetlila doga&aju ili se tako tek ini niti sam je pak ja sam izmislio, jer njoj ne mogu nita ni oduzeti niti joj dodati preostaje sto ga da mi je ona uro&ena isto tako kao to mi je uro&ena i ideja mene samoga. 1 uistinu nije udo to je .og, stvarajui mene, stavio u mene tu ideju da bude poput znaka tvoreva utisnuta u njegovu tvorevinu i nije potrebno da taj znak bude stvar razliita od same tvorevine. +li iz toga jedinog to je mene .og stvorio, veoma je vjerojatno da sam stvoren nekako prema liku i slinosti njegovoj i da tu slinost, u kojoj je sadrana ideja .oga, mogu zahvatiti istom onom sposobnou kojom s3m sebe s3ma zahvaam: to jest, kad otrinu uma okrenem prema sebi samome, ne samo to razumijevam da sam stvar nepotpuna i ovisna o drugome, stvar to neodre&eno tei veemu ili boljemu, nego istodobno razumijevam da onaj o kojem ovisim u sebi ima sve te vie stvari, i to ne neodre&eno i tek kao mogunost, nego stvarno i beskonano, i da je .og. 1 sva snaga dokaza je u tome to spoznajem da je nemogue da egzistiram ovakve naravi kakve sam, naime: imajui u sebi ideju .oga, a da zaista ne egzistira i .og, .og - kaem - onaj isti ija je ideja u meni, to jest onaj koji ima sva ona savrenstva koja ja ne mogu u !ijelosti shvatiti ali ih mogu nekako dosei miljenjem, i koji nije podloan nikakvim nedosta!ima. )o tima je dovoljno jasno da on ne moe biti varljiv jer po prirodnoj svjetlosti je oito da svaka la i prijevara ovise o nekom nedostatku. +h prije nego to to paljivije istraim, te isto tako ispitam ostale istine koje se tu mogu nai, ini mi se prikladnim prepustiti se ovdje unekoliko motrenju samoga .oga, odvagnuti kod sebe sve njegove atribute, te promatrati, veliati i slaviti divotu neizmjerne svjetlosti koliko to bude uzmogla zasljepljena otrina mojega duha. .udui da po vjeri vjerujemo kako se najvie blaenstvo drugoga ivota sastoji tek u takvom motrenju boanskog vehanstva, pokuajmo sad osjetiti u istome, pa i nek je mnogo manje savreno, najviu nasladu za koju smo sposobni u ovom ivotu.

IV. MEDITACIJA O ISTINITOME I LANOME


4oliko sam se ovih dana navikao osloba&ati svoj duh od osjetila i tako sam tono shvatio da je malo onoga to se istinski zahvaa od tjelesnih stvari, dok je mnogo vie onih stvari koje se doznaju o ljudskom duhu - a jo vie o .ogu - da e sad bez ikakve tekoe skrenuti mi ljenje od zami!ljivih (res imaginabiles) na one koje su samo razumljive (res intelligibiles), odvojene od svake tvari. 1 zaista imam mnogo odjelitiju ideju ljudskog duha, ukoliko je stvar to misli, to nije pretegnuta u duinu, irinu i dubinu, niti ima bilo to drugo od tijela, od ideje o bilo kojoj tjelesnoj stvari. 1 kako razmatram da sumnjam, ili da sam stvar nepotpuna i zavisna, objavljuje mi se jasna i odjelita ideja bia nezavisnog i potpunog, to jest .oga i po tome jednom to je takva ideja u meni ili to egzistiram imajui takvu ideju, bjelodano zakljuujem i da .og egzistira i da o njemu ovisi !ijela moja egzisten!ija svakog pojedinog trena, tako da vjerujem kako se ljudskim duhom ne moe spoznati nita ni bjelodanije ni sigurnije. 1 sad mi se ini da nazirem onaj put kojim e se doi od istog motrenja istinskoga .oga, u kojem su naime skrivena sva blaga znanosti i mudrosti, do spoznaje o ostalim stvarima. )rvo pak spoznajem kako je nemogue da on mene obmane jer u svakoj obmani ili prijevari otkriva se neko nesavrenstvo i koliko god se moglo initi kako je obmanjivanje znak otroumlja ili moi, nema nikakve sumnje da htjeti obmanuti svjedoi ili o zloi ili o slabosti, te stoga u .ogu nema obmane. $vi&am zatim kako je u meni stanovita sposobnost prosudbe koju sam - upravo kao i sve ostalo to je u meni - primio od .oga i budui me on ne eli obmanuti, takvu mi zaista nije dao da bih njome ikad mogao pogrijeiti, sve dok se njome pravo sluim. + ne bi bilo ni kakve sumnje o toj stvari, kad se ne bi inilo da odatle slijedi kako ja stoga ne mogu nikad pogrijeiti jer ako od .oga imam sve to je u meni i ako mi nije dao nikakvu sposobnost grijeenja, ne ini se da bih ikad mogao pogrijeiti. 1 upravo sve dotle dok samo o .ogu mislim, i sav se okre#em prema njemu, ne nalazim nikakva uzroka pogreke ili lanosti ali, tek to se okrenem prema sebi, otkrivam da sam podloan nebrojenim pogrekama, kojima istraujui uzrok opaam da se meni ne pojavljuje samo ideja .oga, ili bia to je najsavrenije koja je stvarna i pozitivna - nego, da tako kaem, i ideja o ni!ta, ili o onome to je najudaljenije od nekog savrenstva, to jest stanovita negativna ideja, i tako sam nekako nainjen kao sredina izme&u .oga i nita, ili izme&u najvieg bia i nebia, tako te ukoliko sam stvoren od najvieg bia, niega u meni nema po emu bih se varao ili grijeio, ali pak ukoliko nekako sudjelujem u ni!ta, ili u nebiu, to jest: ukoliko nisam samo najvie bie, manjkaju meni mnoge stvari, pa onda nije ni udo to se varam. 1sto tako, jasno razumijevam da pogreka, ukoliko je pogreka, nije nita stvarno to ovisi o .ogu, nego je tek nedostatak (defectus); a nije meni da bih pogrijeio ni potrebna neka sposobnost data u tu svrhu od .oga, nego se doga&a da grijeim zbog toga to sposobnost prosudbe istine, koja mi je od %jega data, u meni nije beskonana. 1pak, to jo posve ne zadovoljava jer pogreka nije isti nijek (negatio), nego je li!enost ili nedostatak (privatio sive carentia) stanovite spoznaje koja bi nekako trebala biti u meni a uzevi u obzir .oju narav ne ini se moguim da bi on pridao meni kakvu sposobnost koja nije savrena u svojem rodu, ili koja je liena kojeg njojzi potrebna savrenstva. Jer, ako je tono da to je savreniji tvora! to od njega proizlazi savrenija tvorevina, kako moe onda onaj najvii stvoritelj svih stvari nainiti neto to nije savreno u svim svojim svojstvima'9 %ema sumnje da me je .og mogao stvoriti takvim da nikad ne pogrijeim niti pak ima sumnje u tome da uvijek kani ono to je najbolje: je li stoga bolje da se varam nego da se ne varam' +li kad o tome paljivije rasudim, dolazi mi na um da se ne trebam uditi to postoje od .oga uinjene stvari kojima razloge ne razumijevam isto tako ne treba sumnjati u njegovu egzisten!iju, jer moda spoznajem kako i neke druge stvari postoje, o kojima tako&er ne shvaam za!to i kako ih je nainio. Jer kad ve znam kako je moja narav slabana i ograniena, dok je narav .oja neizmjerna, neshvatljiva, beskonana, iz samog toga dostatno saznajem da su u njemu mogue bezbrojne stvari o uzro!ima kojih nita ne znam i zbog toga jedinog razloga mislim da u prirodnim stvarima nita ne vrijedi sav onaj rod uzroka koji se izvlai iz svrhe a isto tako bez lakoumlja ne mogu ni pomisliti da se mogu istraiti svrhe .oje. 0alje mi dolazi u pamet da - kad god istraujemo savrenstvo .ojih djela - stvorove ne treba promatrati posebi!e, nego valja pregledati svu openitost stvari jer ako je stvar izdvojena - moda i ne nezaslueno -init e se nesavrenom, dok e biti najsavrenija kao dio svjetske !jeline iako sam - po onome to htjedoh sumnjati u sve - zasigurno spoznao dosad da nita ne egzistira osim mene i .oga, ipak - zbog toga to uvidjeli neizmjernu .oju mo - ne mogu zanijekati da je mnoge druge stvorio ili barem mogao stvoriti, kako bih ja time stekao vrijednost tek jednog dijela u ukupnosti stvari. (atim, prilazei blie sebi samomu i istraujui koje su moje pogreke "koje same dokazuju bilo koje nesavrenstvo pri meni# opaam da one ovise od dva uzroka koji istodobno djeluju, to jest od sposobnosti spoznavanja koja je u meni i od

sposobnosti izabiranja ili od slobode izbora, naime od razuma (intellectus) i istodobno od volje (voluntas). Jer samim razumom zahvaam tek ideje o kojima mogu donositi sud, i tako promatrano nema u njemu nikakve pogreke iako moda egzistiraju nebrojene stvari o kojima u meni nema nikakve ideje, ipak ne mogu rei da sam njih li!en, nego samo negativno - da mi nedostaju, jer me mogu zaista navesti kakav razlog kojim bih dokazao kako je .og meni trebao dati veu sposobnost spoznavanja nego to mi je dao i ma koliko ga razumio kao vina umjetnika, ipak ne mislim da je on trebao u pojedina od svojih djela staviti sva savrenstva koja u neka djela moe staviti. 1sto se tako ne mogu poaliti da od .oga nisam primio dostatno iroku i savrenu volju, ili slobodu izbora jer doista doivljavam kako je ne sputavaju nikakve ograde. 1 to mi se jo ini veoma znaajnim, nema u meni ni jedne druge stvari koja bi bila tako savrena ili velika, a da ne bih mogao zamisliti da moe biti jo savrenija i jo vea. Jer ako, primjera radi, razmotrim sposobnost razumijevanja (facultas intelligendi), odmah priznajem kako je ona u meni premalena i veoma konana, ali istodobno oblikujem ideju jedne druge to je mnogo vea, ak najve#a i beskonana, i ve zbog samog toga to ja tu ideju mogu oblikovati, uvi&am da ona pripada .ojoj naravi. 1sto tako, istraim li sposobnost pamenja ili zamiljanja (facultas recordandirel imaginandi), ili bilo koju drugu, ne nalazim ni jedne koja u mene ne bi bila slabana i ograniena, a u .ogu neizmjerna. Jedina je volja ona - ili sloboda izbora koju u sebi otkrivam tolikom da ideju ni jedne druge ne mogu zamisliti veom stoga ja po njoj razumijevam da sam stanovita slika i prilika .oja. Jer, iako je ona vea, i bez ikakve usporedbe, u .ogu nego u meni, kako iz razloga spoznaje i moi koje su uz nju vezane, i koje nju ine jaom i djelotvornijom, tako i iz razloga predmeta, jer se protee na vie stvari, ipak - promatrana /ormalno (formaliter) i tono sama po sebi - ne ini mi se veom, budui je samo u tome to isto moemo initi ili ne-initi "to jest potvr&ivati ili nijekati, slijediti ili izbjegavati#, ili prije tek u tome da se mi, pri onome to sam razum predlae za potvrdu ili nijek, za prihvaanje ili izbjegavanje, ponaamo tako da ne osjeamo da nas na to nagoni bilo koja izvanjska sila. + nije potrebno ni da se mogu zanositi na obje strane, kako bih bio slobodan, nego suprotno, to se. vie drim jedne, bilo zbog toga to u njoj bjelodano razumijem razlog istine i dobrote, bilo zbog toga to je .og tako ugodio mojim najdubljim mislima, to je slobodnije izabirem jer, doista, ni boanska milost ni prirodna spoznaja ne umanjuju slobodu, nego je dapae uveavaju i osnauju. 0ok je neodlunost (indifferentia) koju doivljavam kad me nikakav razlog ne nagoni na jednu stranu vie nego na drugu, najnii stupanj slobode, i nije znak nikakva savrenstva u njoj, nego tek manjka u spoznaji, ili stanovita poreknu#a (sive negatione no 'uandano); jer ako bih uvijek jasno vidio to je dobro i istinito, nikad ne bih premiljao kako valja suditi ili to treba izabrati te tako, koliko god slobodan, ipak ne bih nikad mogao biti neodluan. )o tima shvaam da uzrokom mojih pogreaka ne moe - uzeta sama za sebe - biti sila volje, koju imam od .oga, jer je sveobuhvatna i savrena u svojoj vrsti a ne moe to biti ni sposobnost razumijevanja, jer to god razumijevam, kako od .oga treba da razumijevam, sumnjivo ispravno razumijevam, i nemogue je da se varam u tome. 2dakle onda potjeu moje pogreke' %aravno, jedino od tuda to - dok volja dosee dalje od razuma - ne zadravam je u istim grani!ama, nego je proteem i na one stvari koje ne razumijem a kako pri tome biva neodluna, lako odstupa od istinitog i dobrog, te se ja tako varam i grijeim. )rimjera radi, kad sam ovih dana istraivao egzistira : togod u svijetu, te ustvrdio da ve po samom tome to istraujem bjelodano proizlazi da s3m egzistiram, nisam mogao ne prosuditi da je istinito ono to tako jasno razumijevam ne stoga to bijah na to nagnan nekom izvanjskom silom, nego zato to od velike svjetlosti u razumu nastade veliko nagnue volje, te sam u to to svojevoljnije i slobodnije vjerovao to sam manje bio neodluan prema tome. Sad pako, ne samo to znam da egzistiram ukoliko sam stvar to misli, nego mi se jo javlja ideja tjelesne prirode, pa se doga&a te sumnjam da li je mislea priroda koja je u meni, ih koja je tovie ja s3m, drugaija od same tjelesne prirode, ili su obje iste i predpostavljam da mojem razumu nije dosad pruen nikakav dokaz koji bi me uvjerio vie u jedno nego u drugo. (aista, zbog toga sam neodluan da li da jedno ili drugo potvrdim ili zanijeem, ili da pak nita ne sudim o toj stvari. 0apae, ta neodlunost se ne pretee samo na one stvari o kojima razum nita jasno ne spoznaje, nego uope na sve one koje dostatno jasno ne spoznaje u isto ono doba kad volja o njima odluuje: koliko me god naime vjerojatna naga&anja vukla na jednu stranu, sama spoznaja kako su posrijedi tek naga&anja, a ne sigurni i nedvojbeni razlozi, dostaje da nasuprotno okrene moj pristanak. 4o je ono to sam dostatno iskusio ovih dana kad sam pretpostavio da je jednostavno lano sve ono u to sam ranije bio vjerovao kao u posve istinito, a samo na temelju toga to sam otkrio da se o tome moe sumnjati. +ko pak dostatno jasno i odjelito ne uvi&am !to jest istinito ('uid verum sit# oito je da ispravno pastupam i da se ne varam ako se usteem donijeti kakav sud. +li ako togod patvr&ujem ili nijeem, onda se ispravno ne sluim slobodom izbora pa okrenem li se onoj strani koja je lana, jasno je da se varam prigrlim li pak drugu, pogodit u nekim sluajem istinu, ali time neu biti lien krivi!e, jer je prirodnoj svjetlosti bjelodano da uvid razuma mora uvijek predhoditi odre&enju volje. $ toj neispravnoj upotrebi slobodnog izbora nalazi se onaj manjak od kojeg se sastoji oblik (forma) pogreke: manjak je, rei u, u samom postupku, koliko taj potjee od mene, a ne nalazi se u sposobnosti koju sam primio od .oga, niti pak u djelovanju ukoliko ono od njega ovisi. 1sto tako nemam nikakva razloga aliti se to mi .og nije dao veu mo razumijevanja (vis intelligendi) ili to mi nije dao veu prirodnu svjetlost (lumen naturale) nego to mi je dao, jer je u naravi konanog razuma da mnoge stvari ne razumije, i jer je u naravi stvorenog razuma da bude konaan nego trebam biti zahvalan onomu koji mi nije nikad nita dugovao, na onome to mi je podario, a ne da mislim kako me je on liio, ili mi je uskratio, onoga ili ono to mi nije dao.

+ nemam razloga aliti se ni zbog toga to mi je dao volju koja dalje dosee od razuma i jer se volja sastoji od jedne jedine stvari i jer je nedjeljiva, ini se da je njezina narav takva te ne doputa da joj se togod oduzme a zapravo, to je ona ira, to veu zahvalnost dugujem njezinu davatelju. %e trebam se, napokon, aliti ni zbog toga to .og sudjeluje sa mnom u izvedbi onih inova volje, ili onih sudova, u kojima se varam: ti inovi su openito istiniti i dobri, utoliko ukoliko ovise o .ogu, i na neki je nain u meni vie savrenstva to njih mogu izvoditi nego da ne mogu. (anjku pak, u kojem je jedini /ormalni uzrok lanosti i grijeha, ne treba nikakva .ojeg sudionitva, jer nije stvar, i pripisuje li se .ogu kao uzrok ne treba to ni nazivati manjkom (privatio), nego tek nijekom (negatio). Jer doista nije nikakvo nesavrenstvo u .ogu zbog toga to je meni podario slobodu pristanka ih nepristanka na neke stvari o kojima u moj razum nije stavio jasno i odjelito uvi&anje, nego je izvan svake sumnje nesavrenstvo u meni zbog toga to se dobro ne sluim tom slobodom i donosim sud o onim stvarima koje tono ne razumijevam. 7idim da bi .og mogao lako uiniti da se nikad ne varam, iako bih ostao slobodan i ograniene spoznaje: tj. ili da podijeli mojem razumu jasno i odjelito razumijevanje svih stvari o kojima bih ikad razmiljao ili da tako vrsto utisne u moje pamenje - kako nikad ne bih zaboravio - da ne donosim sud ni o jednoj stvari koju ne bih razumio jasno i odjelito. 1 lako shvaam da, promatran kao stanovita !jelina, mogao bih biti savrenijim no to sam sad, kad bi me .og nainio takvim. +li ne mogu stoga nijekati da je nekako vee savrenstvo u !jelokupnosti svemira zbog toga to su neki od njegovih dijelova lieni pogreaka, dok drugi nisu, nego da su svi posve slini. 1 nemam nikakvo pravo aliti se zbog toga to je .og htio da na svijetu postojim kao osoba koja nije od svega vrsnija i savrenija. 2sim toga, ako se ve ne mogu suzdrati od pogreaka onim prvim nainom, koji ovisi o bjelodanu uvi&anju svih onih stvari o kojima se razmilja, mogu barem onim drugim, koji ovisi samo od toga da se sjetim, da se ne donosi sud o stvari kad god nije istina bjelodana jer, premda sam svjestan slaboe koja je u meni, da se ne mogu uvijek vrsto drati jedne te iste spoznaje, ipak mogu postii paljivim i estim meditiranjem da se nje prisjetim kadgod ustreba, te tako steknem stanovitu naviku da ne grijeim. + kako je u tome glavno i najvee ovjekovo savrenstvo, !ijenim da korist od dananje medita!ije nije malena: time to sam istraio uzrok pogreke i lanoe. 1 zaista nita drugo ne moe biti uzrok nego ono to objasnih jer, kad god pri donoenju sudova volju tako obuzdavam da se ona pretee samo na ono to joj je jasno i odjelito razumom podneseno, naprosto ne mogu pogrijeiti, jer svako jasno i odjelito poimanje nedvojbeno jest neto (ali'uid), i stoga ne moe biti od ni!ta (a nihilo), nego mu je nuno .og uzronik, .og - kaem - onaj najsavreniji, koji ne moe biti laan stoga je sud nedvojbeno istinit. 1 nisam danas samo nauio ega mi se valja uvati da nikad ne pogrijeim, nego istodobno i to mi je initi da postignem istinu i do nje u zaista doi ako se dostatno drim samo onoga to savreno razumijevam, a susteem se onih stvari koje poimam zamreno i nejasno. %a to u ubudue brino paziti.

V. MEDITACIJA O ESENCIJI MATERIJALNIH STVARI I JO JEDNOM O BOJOJ EGZISTENCIJI


2staje mi istraiti jo mnogo toga o .ojim atributima, mnogo toga o naravi mene samoga i mojeg duha ah time u se pozabaviti moda jednom drugom zgodom, dok mi se sad nita drugo ne ini preim "poto sam primijetio ega se treba uvati i to valja initi kako bi se dolo do istine# nego da se pokuam izbaviti iz sumnje u koje sam bio zapao prolih dana, te da razvidim moe $ se otkriti togod sigurno u materijalnim stvarima. Samo, prije nego to istraim da li neke takve stvari egzistiraju izvan mene, moram razmotriti njihove ideje ukoliko su u mojoj svijesti, i vidjeti koje su od njih odjelite, a koje zbrkane. 4ako, prije svega odjelito zamiljam koliko#u ('uantitas), koju /ilozo/i obino nazivaju stalnom, ili protenost te kolikoe ih bolje protegnue kakve stvari u duinu, irinu, dubinu tu ubrajam razliite dijelove pa tim dijelovima pripisujem veliine, likove, poloaj i mjesna gibanja (motus locales), a tim gibanjima opet bilo koje trajanje. 1 nisu te stvari samo tako, openito promatrane, meni posve poznate i bjelodane, nego - paljivo promatrajui - poimam i nebrojene pojedinosti o likovima, o broju, o gibanju i slinome, istina o kojima toliko je oita i tako sukladna s mojom naravi, da kad ih prvi put otkrivam ne ini mi se da upoznajem togod novo koliko da se prisjeam onoga to sam prije znao, ili da tek sad opaam one stvari koje su ve odavno bile meni, samo to im prije nisam obratio pozornost svojeg duha. + ono to je ovdje, mislim, vrijedno najvie pozornosti jest da u sebi otkrivam nebrojene ideje o stanovitim stvarima za koje se, premda moda izvan mene nigdje ne egzistiraju, ipak ne moe rei da su nita pa iako o njima nekako svojevoljno mislim, ipak ih ja nisam izmislio, nego one imaju svoje istinske i nepromjenljive naravi. *ao kad, naprimjer, zamislim trokut, onda moda takav lik izvan moje svijesti nigdje na svijetu ne egzisitira niti je egzistirao, pa ipak posve je odre&ena njegova narav, ili esen!ija, ili oblik, koji je nepromjenljiv i vjean, to ja nisam izmislio, i koji ne ovisi o mojem duhu kao to proizlazi iz toga da se mogu dokazati razliita svojstva dotinog trokuta, naime da su tri njegova kuta jednaka dvoma pravim, da je nasuprot njegova najveeg kuta najvea strani!a i slino, to sve sad htio ili ne htio - jasno spoznajem, ak i ako nikad prije nisam o tome razmiljao kad sam zamiljao trokut, te to tako nisam izmislio. Samog se predmeta opet ne tie, ustvrdim li kako mi je moda putem osjetila od izvanjskih stvari dola ta ideja trokuta, jer sam naime nekoliko puta vi&ao tijela trokutnog lika mogu ja izmisliti druge nebrojene likove, o kojima ne moe biti nikakve sumnje da su mi ikad doli spomou osjetila, pa da ipak uzmognem i o njima, nita manje nego o trokutu, dokazati razliita svojstva. Svi su ti likovi zaista istiniti, kad ih jasno spoznajem, te su stoga neto, a ne jednostavno nita: bjelodano je naime - sve ono to je istinito jest neto a ve sam dostatno dokazao da su istinite sve one stvari koje jasno spoznajem. + da to i nisam dokazao, takva je zaista narav mojeg duha da ne mogu ne pristati na njih barem sve dotle dok ih jasno zahvaam a sjeam se kako sam uvijek ve i prije ovog vremena - kad sam najvie pristajao uz osjetilne predmete - bjelodano priznavao kao najsigurnije od svih ostalih one istine koje pripadaju likovima ili brojevima, ili ostalim stvarima u aritmeti!i ili geometriji ili uop#e istoj i apstraktnoj matematici. +ko ve samo iz toga to mogu ideju bilo koje stvari izvui iz svoje svijesti, proizlazi da sva ona svojstva za koja jasno i odjelito shvaam da pripadaju toj stvari njoj zaista i pripadaju, zar se odatle ne moe izvesti i dokaz o .ojoj egzisten!iji' (aista, njegovu ideju, to jest ideju najsavrenijeg bia, ne nalazim u sebi nita manje nego ideju bilo kojeg broja lika ili broja i nita manje jasno i odjelito razumijevam kako njegovoj naravi pripada da uvijek egzistira, upravo kao to ono to dokazujem o nekom liku ili broju pripada prirodi toga lika ili broja pa i kad ono o emu sam proteklih dana meditirao ne bi bilo sve istinito, .oja bi egzisten!ija morala u mene imati barem onaj stupanj sigurnosti koji su dosad imale matematike istine. )remda, zapravo, sprve ovo nije posve bjelodano, nego poprima donekle oblik so/izma. Jer sam, naime, naviknuo u svim ostalim stvarima razlikovati egzisten!iju od esen!ije, lako sebe nagovaram da se ona moe odvojiti i od .oje esen!ije, te tako zamisliti da .og ne egzistira. +li kad se pozornije promisili, oito je da se isto tako ne moe .oja egzisten!ija odvojiti od .oje esen!ije kao to se od esen!ije trokuta ne moe odvojiti da je veliina njegovih triju kutova jednaka dvoma pravim. 1li kao to se ne moe odvojiti ideja brijega od ideje doline: stoga je isto tako neprihvatljivo misliti .oga "to jest: najsavrenije bie# kojem nedostaje egzisten!ije "to jest: kojemu manjka neko savrenstvo# kao i brijeg kojem manjka dolina. +li uistinu, to kad ne mogu .oga zamisliti nego kao egzistirajueg -kao to ne mogu zamisliti brijeg bez doline, a zaista zbog toga to zamiljam brijeg s dolinom iz toga nikako ne slijedi da bilo koji brijeg na svijetu postoji - nikako zbog toga to mislim o .ogu kao egzistirajuem ne slijedi da .og egzistira: jer moje miljenje ne namee nikakvu nunost

(necessitas) stvarima pa kao to se moe zamisliti krilat konj, iako ni jedan konj nema krila, tako moda mogu izmisliti i egzistirajueg .oga, iako nikakav .og ne egzistira. %aravno, tu se krije so/izam jer zbog toga to ne mogu misliti o brijegu bez doline, nikako ne slijedi da igdje egzistira brijeg i dolina, nego samo da se brijeg i dolina - egzistirah ili ne egzistirali - ne mogu odvojiti jedno od drugoga. 0oim, zbog toga to o .ogu ne mogu misliti nego kao o egzistirajuem, slijedi da je egzisten!ija neodvojiva od .oga, te da on stoga istinski egzistura i ne zbog toga to to postie moje miljenje ili to ono bilo kojoj stvari namee neku nunost, nego naprotiv, jer takvo moje miljenje odre&uje nunost same stvari, naime .oje egzisten!ije: jer meni nije slobodno misliti o .ogu bez egzisten!ije "to jest: o najsavrenijem biu bez najvieg savrenstva#, kao to mi je slobodno zamiljati konja s krilima ili bez njih. 1sto tako ovdje ne treba rei da je potrebno pretpostaviti egzistirajueg .oga, poto sam ve bio utvrdio da on posjeduje sva savrenstva - a egzisten!ija je tek jedno od njih - pa prva pretpostavka i nije bila potrebna kao to nije potrebno ni da ja vjerujem kako se u svim etvrtastim likovima moe u!rtati krug a kad bi to ipak pretpostavio, morao bih povjerovati da se u rombu moe na!rtati krug, to je oigledno lano. Jer, iako nije nu"no da se ikad upustim u bilo koju misao o .ogu, ipak kad god mi se svidi misliti o prvom i najviem biu, te njegovu ideju izvaditi iz rizni!e svojeg duha, nuno je da mu pripiem sva savrenstva, iako ih sad ne moram ni sva nabrajati, niti se posebnima pozabaviti: a ta nunost posve dostaje da poslije, poto spoznam kako je egzisten!ija savrenstvo, ispravno zakljuim da egzistira prvo i najvie bie: kao to nije potrebno da zamislim bilo koji trokut, ali kad god hou razmatrati pravokutni lik samo s tri kuta, nuno je da mu pripiem svojstva iz kojih ispravno slijedi da sva tri njegova kuta nisu vea od dva prava kuta, iako ja ba to zasad ne opaam. + kad istraujem koji se likovi mogu u!rtati u krug, nikako nije nuno da mislim kako se tu ubrajaju svi etverostrani likovi to vie, ne mogu takvo to ni zamisliti, sve dotle dok ne elim prihvatiti nita ukoliko to ne razumijevam jasno i odjelito. Stoga je golema razlika izme&u takvih lanih pretpostavki i istinskih ideja koje su mi uro&ene, a od kojih je prva i glavna ideja .oga. Jer zaista - na razliite naine shvaam kako ona nije togod izmiljeno, ovisno o mojem miljenju, nego je slika istinske i nepromjenljive naravi: jer, prvo, ne mogu smisliti nijednu drugu stvar ijoj bi esen!iji pripadala egzisten!ija, osim samog .oga i, drugo, jer ne mogu razumjeti dvoji!u ili vie takvih .ogova, i jer, pretpostavivi da jedan egzistira, jasno uvi&am kako je nuno da je vjeno i otprije egzistirao i da e egzistirati u vjenosti te zahvaam u .ogu jo mnoge druge stvari od kojih ja ni jednu ne mogu ni oduzeti ni izmijeniti. +li, kojom god se vrstom razloga posluio, uvijek se vraa na to da me u !ijelosti mogu uvjeriti samo one stvari koje poimam jasno i odjelito. )a iako od tih koje tako poimam neke svakomu su dostupne, dok se druge otkrivaju samo onima koji ih izblieg razmotre i pomnije istrae, ipak i te - poto se napokon otkriju - nisu nita manje sigurne od onih prvih. 1ako se, na primjer, ne ini tako jednostavnim da je u pravokutnog trokuta kvadrat nad osnovi!om jednak zbroju kvadrata obaju strani!a kao i da osnovi!a lei nasuprot najveem kutu trokuta, ipak se i tomu nita manje vjeruje poto je jednom spoznato. -to se pak samog .oga tie, da nisam zatrpan predrasudama, i da slike sjetilnih stvari ne opsjedaju moje mi!ljenje (cogitatio), niti bih od njega to prije niti lake spoznao jer to je samo po sebi oitije nego da jest, da egzistira najvie bie ili .og, jedini ijoj esen!iji pripada egzisten!ija' (atim, iako je trebalo da pozorno razmatram kako bih i to shvatio, sad ne samo to sam u to jednako siguran kao i u sve ostalo to mi se ini najsigurnijim, nego dapae uvi&am da od tog samog ovisi tako i sigurnost "nesumnjivost# drugih stvari, da se bez njega ne moe nita nikad savreno spoznati. Jer, premda sam takve naravi da ne mogu ne vjerovati da je istinito ono to zahvaam veama jasno i odjelito, ja sam jo! i takve naravi da ne mogu duhovni pogled upirati uvijek u jednu te istu stvar kako bih je jasno shvatio, pa mi se esto vraa sjeanje na ranije donesen sud, i kako vie ne pazim na razloge zbog kojih sam takvo togod sudio, lako mi se mogu podmetnuti drugi razlozi koji bi me lako - ako bih zaboravio na .oga - mogli odvratiti od mojeg mnijenja, te tako ne bih nikad imao istinskog i sigurnog znanja (scientia) o bilo emu, nego tek nestalna i promjenljiva mnijenja (opiniones). 4ako, na primjer, kad promatram narav trokuta, meni - koji poznajem naela geometrije - najbjelodanijim se ini to su tri njegova kuta jednaka dvoma pravim, i nikako ne mogu ne vjerovati da je to istinito, sve dok se drim dokaza o tome ali im otri!u svojeg duha odmaknem od toga - pa iako se jo sjeao da sam ga najjasnije spoznao - ipak se moe lako dogoditi da posumnjam u njegovu istinitost, ukoliko bih .oga smetnuo s uma. ,ogu, naime sebe uvjeriti kako sam od prirode stvoren takvim da se pakatkad varam i u onim stvarima o kojima mislim kako ih najbjelodanije zahvaam, osobito kad se sjetim kako sam esto smatrao da su istinite i sigurne one stvari za koje sam poslije - na temelju drugih razloga ustvrdio da su lane. )oto sam jednom shvatio da .og jest, te istodobno razumio da od njega ovisi sve ostalo i da on nije varljiv, pa otuda zakljuio da su nuno isitinite sve one stvari koje zahvaam jasno i odjelito - ak ako vie i ne pazim pomnjivo na one razloge zbog kojih prosudih da je dotino istinito - nego se samo prisjeam da sam bio uvidio jasno i odjelito - ipak se vie ne moe navesti nikakav suprotan razlog koji bi me naveo na sumnju, nego ja posjedujem istinsko i sigurno znanje. 1 ne samo o tome, nego i o svim ostalim stvarima za koje se sjeam da sam ih neko dokazao, kao o geometriji i slinom. -to e mi se sad prigovoriti' 0a sam nainjen takvim da se esto varam' +li ja ve znam da se ne mogu prevariti u onim stvarima koje jasno razumijevam. 1li da sam mnoge stvari smatrao istinskim i sigurnim, za koje sam poslije otkrio da su lane' +li ni jednu od tih ne bijah zahvatio jasno i odjelito, nego sam - ne poznavajui pravila istine - povjerovao moda u njih zbog drugih razloga, za koje sam kasnije otkrio da su manje pouzdani. -to e se dakle rei' 0a sam moda "kao to

sam prije ve bio prigovorio# u snu, ali da sve ono o emu sad mislim nije nita istinitije od onoga to se zbiva usnulu ovjeku' %li ni to ni!ta ne mijenja; jer zaista, ako sam i u snu, ono to je bjelodano mojem razumu, to je i u !ijelosti istinito. 1 tako jasno uvi&am da sigurnost i istina svakog znanja ovise od same spoznaje istinskog .oga, toliko da prije no to njega ne upoznah nisam mogao savreno spoznati nita ni o jednoj stvari. Sada pak mogu jasno i sigurno spoznati neizmjerno mnogo toga, kako o samom .ogu i drugim predmetima razuma, tako i o !ijeloj tjelesnoj prirodi, koja je predmet iste matematike.

VI. MEDITACIJA O EGZISTENCIJI MATERIJALNIH STVARI I O STVARNOJ RAZLICI IZMEU DUHA I TIJELA
)reostaje mi jo ispitati da li egzistiraju materijalne stvari. (nam da one barem - ukoliko su predmet iste matematike mogu egzistirati, kad ih ve zahvaam jasno i odjelito. %ema naime nikakve sumnje da je .og u stanju proizvesti sve ono to sam ja u stanju tako zahvatiti i prosudio sam kako je njemu samo onda nemogue nainiti togod ako je protuslovno da ja to jasno zahvatim. )ored toga, iz same sposobnosti zamiljanja (facultas imaginandi) - o kojoj osjeam da se njome sluim dok se bavim tim materijalnim stvarima - ini se da slijedi kako one egzistiraju jer pokuam li podrobnije istraiti to je imagina!ija, izlazi da ona nije nita drugo nego stanovita primjena spoznajne sposobnosti (facultas cognoscitiva) na tijela to su joj izravno nazona, te stoga egzistirajua. + da bi to bilo jasno, istrait u prvo razliku izme&u imaginacije i istog razumijevanja (intellectio). *ad, na primjer zamiljam trokut, ne samo to razumijevam da je to lik ome&en s tri strane, nego istodobno otri!om duha uvi&am kao da su te tri strani!e izravno nazone, a to je ono to nazivam zami!ljati (imaginari). +ko pak elim misliti o )tisu#okutniku*, dodue dobro razumijem kako je to lik to se sastoji od tisuu strani!a, kao to razumijem da je trokut lik koji se sastoji od tri strani!e ali tih tisuu strani!a ne zamiljam na isti nain, niti ih vidim kao da su nazone. )a iako tad - zbog navike da uvijek neto zamiljam kad god mislim o tjelesnoj stvari - i predoim sebi moda neki zbrkan lik, ipak je bjelodano da on nije tisuokutnik, jer ni u emu nije razliit od onog lika koji bih sebi predstavio da mislim o m;riogon-u "liku s deset tisua kutova# ili bilo kojem drugom liku s vie strani!a, i jer ne pridonosi nita spoznaji onih svojstava po kojima se tisuokutnik razlikuje od ostalih viekutnika. +ko je pak pitanje o peterokutu, njegov lik mogu razumjeti - kao i lik tisuokuta - i bez pomoi imagina!ije ali ga mogu i zamiljati, to jest: obuhvaajui svojim duhovnim okom njegovih pet strani!a, kao i povrinu koju ome&uju i tu jasno opaam kako mi je potreban svojevrstan poseban duevni napor za zami!ljanje (ad imaginandum) koji mi nije potreban za razumijevanje (ad intelligendum)+ te taj novi duevni napor jasno pokazuje razliku izme&u zamiljanja (imaginatio) i istog razumijevanja (intellectio). )ri tome primjeujem da ta snaga zamiljanja koja je u meni - utoliko ukohko se razlikuje od moi razumijevanja, nije nuna za moju esen!iju, tj. za esen!iju mojeg duha jer, sve da nje i nemam, nesumnjivo bih ipak ostao isti onaj koji sam sad iz toga ini se slijedi da ona ovisi od neega to je razliito od mene. 1 lako razumijevam - egzistira li neko tijelo s kojim je duh tako povezan da ga moe promatrati po svojoj volji - onda je mogue da ja tjelesne stvari zamiljam upravo spomou toga i tako da se taj nain miljenja samo utoliko razlikuje od istog razumijevanja to se duh - dok razumijeva nekako okree prema sebi samome te promatra neku od ideja koje su u njemu a kad zami!lja, okree se tijelu i u njemu promatra neto to je u skladu ili s idejom koju je sam smislio ili primio osjetilno. <ako, kaem, razumijevam da zamiljanje (imaginatio) moe tako nastati, ukoliko tijelo egzistira i kako nema nikakva drugog naina jednako pogodnog da se to objasni, zakljuujem iz toga da tijelo vjerojatno (probabiliter) egzistira ali samo vjerojatno, i kohko god pomno sve istraio, ipak ne vidim da se, iz te odjelite ideje tjelesne naravi "koju nalazim u svojoj imagina!iji# moe izvesti ikakav argument po kojem bi se nuno zakljuilo da neko tijelo egzistira. )ored te tjelesne prirode koja je predmet iste matematike, uobiavam zaista zami!ljati i mnoge druge stvari, kao to su boje, zvu!i, ukusi, bol i slino, ah nita tako odjelito i budui da ja njih bolje shvaam osjetilima putem kojih je, ini se, spomou pamenja dolo do zamiljanja, kako bih ih pogodnije obradio, moram na isti nain postupiti i sa osjetilima te vidjeti da li se iz onog to primam onim istim oblikom svijesti koji nazivam osje#anjem (sensus), moe izvui kakav dokaz o egzisten!iji tjelesnih stvari. )rvo u prizvati u pamenje kakve su stvari koje sam - kao primljene putem osjetila - neko smatrao istinitim, i na temelju kojih uzroka sam tako mislio zatim u ispitati uzroke zbog kojih sam poslije isto posumnjao, te u napokon razloiti to mi je sad o njima drati. )rvo sam osjetio da imam glavu, ruke, noge i ostale udove od kojih se sastoji ono tijelo koje sam smatrao ili dijelom sebe ili moda ak !ijelim sobom osjetio sam da to tijelo dolazi u dodir s mnogim drugim tijelima, koja na njega mogu djelovati razliitim ugodama ili neugodama, i ugode sam o!jenjivao prema osjetu uitka, a neugode prema osjetu bola. + pored uitka i bola osjeao sam u sebi glad, e& i ostale sline udnje zatim stanovita tjelesna nagnua prema veselosti, turobnosti, srdbi i ostalim slinim strastima izvan sebe pak osjeao sam - osim protenosti tijela, likova i gibanja, - u njima istima jo i tvrdou, toplinu i slina svojstva dodira te dalje svjetlost, boje mirise, okuse i zvukove, po raznolikosti kojih razlikovah nebo, zemlju, mora i ostala tijela jedna od drugih. 1 zaista ne bez razloga - zbog ideja svih tih svojstava koje su se javile mojoj svijesti i koje sam jedine primio ispravno i neposredno -miljah da sam osjetio stvari koje su sasvim razliite od moje svijesti, to jest: tijela od kojih su potekle te ideje iskusio sam, naime, kako one meni pridolaze neodvisno od ikakva mojeg pristanka, tako te ne mogu nikakav predmet osjetiti "koliko god htio#, ako nije nazoan mojem osjetilu, niti pak mogu ne osjetiti ga ako je nazoan. 1 budui su ideje primljene spomou osjetila mnogo ivlje i izrazitije - i na svoj

nain odjelitije - od bilo kojih to bih ih naumice i znatimice izmislio razmiljanjem ili ih pak naao utisnute u svojem pamenju, ini se da nije mogue da bi one potekle od mene samoga stoga je preostalo jo da su one pridole od nekih drugih stvari. + kako o tim stvarima ni iz kojeg drugog izvora ne posjedujem znanje nego od tih samih ideja, nije mi u pamet moglo doi nita drugo nego da su jedne sline drugima. 1 jer sam se sjetio kako sam se ranije bio posluio osjetilima nego umom, i jer sam vidio da ideje koje sam sam izmislio nisu tako izrazite "kao one koje sam osjetilima primio i da sam ih veinom sastavio od njihovih dijelova#, lako sam se uvjerio da nikakvu ideju nemam u razumu prije nego to sam je imao u osjetilima. 1sto tako, ne bez razloga, vjerovao sam da ono tijelo koje sam s posebnim pravom nazvao svojim meni pripada vie nego sva ostala: jer se od njega nisam mogao nikad odvojiti kao od ostalih sve udnje i sve a/ekte osjeao sam u njemu i za njega: i napokon, outio sam bol i nasladu u njegovim dijelovima, a ne u onim koji se nalaze izvan njega. (ato pak zbog ne-znam-kojeg osjeta bola nastaje u dui tuga, a iz osjeta ugode neka radost, ili zato me ne-znam-kakvo uvrnue u utrobi, koje nazivam gla&u, opominje da uzmem hranu, dok me suhoa grla opominje na pie i tako dalje - tomu zaista ne znam drugog uzroka nego da me je tako nauila priroda jer zaista nema nikakve srodnosti (affinitas) - barem koliko ja razumijevam - izme&u onog uvrnua u utrobi i elje za uzimanjem hrane ili izme&u stvari koja izaziva bol i misli o tuzi to nastade zbog tog osjeta. %ego mi se inilo da sam i sve ostalo to sam sudio o osjetilnim predmetima nauio od prirode: ja sam, naime, vjerovao da je tomu tako prije nego to sam poeo odvagnjivati bilo koje razloge radi dokaza. +h poslije su mnoga iskustva malo-pomalo podrivala vjeru koju sam bio imao u osjetila jer ponekad su tornjevi, koji su se izdaleka inili okruglim, izbliza se pokazali etverokutnim, a veliki kipovi, koji stajahu na njihovu vrhu, gledani sa zemlje inili se malenim i u nebrojenim drugim takvim stvarima otkrio sam da su pogreni sudovi utemeljeni na vanjskim osjetima. 1 ne samo na vanjskim nego i na unutranjim jer to moe biti unutranjije od bola' )a ipak sam toliko puta sluao od onih kojima bijahu odsjeene noga ili ruka kako im se inilo da od vremena do vremena osjeaju bol u onom dijelu tijela koji vie nisu imali stoga ni kod sebe nisam posve siguran da me neki dio tijela zaista boli, iako u njemu osjeam bol. %edavno sam tima dodao jo dva najopenitija razloga za sumnju: prvo, nita od onoga to sam vjerovao da osjeam dok sam budan nije takvo da ne bih mogao pomisliti da isto osjeam i dok snivam i kako za ono koje mi se ini da osjeam u snovima ne vjerujem da potjee od stvari koje su smjetene izvan mane, nisam uvidio zato bih to prije povjerovao o onome to mi se ini da osjeam dok sam budan. ,rugo, kako tad nisam jo poznavao tvor!a svojeg bia ili sam se barem pretvarao da ne znam - nisam vidio to bi prijeilo da budem po naravi tako nainjen da se varam, pa ak i u onome to mi se inilo najistinitijim. + to se tie razloga koji su me ranije uvjeravali u istinu osjetilnih stvari, nije mi bilo teko na njih odgovoriti. *ad mi se inilo da me priroda nagoni na mnoge stvari kojima se um opire, pomislio sam kako ne treba mnogo vjerovati onim stvarima kojima nas priroda pouava. )a iako osjetilni opaaji nisu ovisili, od moje volje, ipak stoga nisam mislio da treba zakljuiti kako oni potjeu od stvari koje su razliite od mene, jer je moda u meni neka sposobnost - iako meni jo nepoznata - koja je njihov uzronik. Sad pak, poto sam poeo bolje spoznavati sebe sama i svojeg tvor!a, ne mislim da treba naprosto prihvaati sve to dolazi od osjetila, ali ne treba ni u sve sumnjati. )rvo, budui znam kako sve ono to jasno i odjelito razumijevam takvim od .oga moe biti kakvim ga razumijevam dovoljno je to mogu jasno i odjelito razumijevati jednu stvar bez druge, da bih bio siguran da je jedna razliita od druge, jer barem .og ih moe postaviti ponaosob i nije vano kojom moi biva tako da se smatraju razliitim te zato, samo zbog toga to znam da egzistiram i to opaam da nita drugo ne pripada mojoj naravi ili esen!iji nego jedino to to sam stvar koja misli ispravno zakljuujem da se moja esen!ija sastoji jedino u tome to sam stvar koja misli. )a iako moda "ili pak sigurno, kao to u poslije kazati# imam tijelo, koje je sa mnom veoma prisno povezano, ipak - kako s jedne strane imam jasnu i odjelitu ideju o sebi samome, ukoliko sam tek stvar koja misli i nije protena, a - s druge strane - odjelitu ideju o tijelu ukoliko je tek protena stvar, a ne ona koja misli, sigurno je da sam odista razliit od svojeg tijela i mogu egzistirati bez njega. 0alje, nalazim u sebi sposobnosti posebnih oblika miljenja, naime: sposobnosti zamiljanja i osjeanja (facilitates imaginandi et sentiendi), bez kojih mogu sebe !ijelog jasno i odjelito razumijeti, ali ne i obrnuto: njih bez sebe, tj. bez razumske supstan!ije u kojoj se one nalaze: one u svojem /ormalnom pojmu ukljuuju stanovito razumijevanje (intellec tio), te po tome primjeujem da se one od mene razlikuju kao obli!i (modi) od stvari "res#.)repoznajem i neke druge sposobnosti, kao to su promjena mjesta, poprimanje razliitih likova i slino, koje nita vie nego prethodne ne mogu se razumijeti bez stanovite supstan!ije, u kojoj se nalaze, niti pak mogu egzistirati bez nje: jer je oito da one ukoliko egzistiraju, moraju biti u nekoj supstan!iji tjelesnoj ili protenoj, a ne razumskoj, poto se u jasnu i odjelitu pojmu o njima nalazi stanovita protenost, ali nikakvo razumijevanje. 1stina je da se u meni nalazi i stanovita trpna sposobnost osjeanja (passiva facultas sentiendi), ili primanja i spoznavanja ideja osjetilnih stvari, ali njome se nikako ne bih mogao posluiti da nije i stanovite djelatne sposobnosti (activa facultas), bilo u meni bilo u nekome drugom, sposobnosti da proizvede ili uzrokuje te ideje. + to zapravo ne moe biti u meni samome, jer ne pretpostavlja nikakvo razumijevanje (intellectio), i jer te ideje nastaju i bez moje suradnje, pa esto i usprkos meni: preostaje dakle da bude u nekoj supstan!iji razliitoj od mene, u kojoj mora biti sva stvarnost bilo /ormalno bilo eminentno, koja je objektivno u idejama proizvedenim od te sposobnosti "kao to sam ve primijetio#, te je ta supstan!ija ili tijelo, ili tjelesna pniroda, koja - naime - /ormalno sadrava sve ono to je u idejama objektivno ili je zaista .og, ili kakav stvor plemenitiji od tijela, u kojem je stvarnost eminentno sadrana. +li, kako .og nije prijevaran, bjelodano je da mi on nije te ideje dao, niti s3m neposredno, niti posredstvom

kojeg drugog stvora, u kojem njihova objektivna stvarnost nije sadrana /ormalno, nego samo eminentno. 1 jer mi naprosto nije dao nikakvu sposobnost da to spoznam, nego naprotiv veliku sklonost da vjerujem kako one potjeu od tjelesnih stvari, ne vidim kojim bi se nainom moglo razumjeti da on nije prijevaran, ako bi one potje!ale od nekog drugog izvora a ne od tjelesnih stvari. Stoga: tjelesne stvari egzistiraju. ,oda one sve i ne egzistiraju tono onako kako ih ja osjetilima poimam, jer je osjetilno poimanje u mnogim sluajevima veoma pomueno i zbrkano ali su barem u njima sve one stvari koje razumijevam jasno i odjelito, tj. openito uzevi, koje su predmetom iste matematike. -to se pak tie ostalih koje su ih posebne "kao da je sun!e tolike veliine ili lika i sl.# ili nejasnije razumljive "kao svjetlost, zvuk, bol i si.#, koliko god bile sumnjive i nesigurne, ipak - jer .og nije varljiv, i jer nije mogue da se u mojim mislima pojavi bilo koja lanoa a da mi .og ne podari sposobnost da je ispravim - mogu gajiti vrstu nadu da mogu do#i do istine i o njima. + zaista nema nikakve dvojbe da neto istine ima u svemu onome emu me ui priroda: - jer pod prirodom - openito gledano - ne shvaam nita drugo nego ili samog .oga ili raspored tvorevina kako je od .oga postavljen a posebno pod svojom vlastitom prirodom ne shvaam nita drugo nego sklop svega onoga ta mi je dato od .oga. %ita me ta priroda izriitije ne ui nego da imam tijelo, kojem je zlo kad osjeam bol, kojem treba hrane ili pia kad osjeam glad ili e& i slino stoga ne trebam sumnjati da u njemu ima neke istine. )riroda me tako&er pouava - preko tih osjeta bola, gladi, e&i itd. -da svojem tijelu nisam nazoan samo onako kako je brodar brodu, nego da sam s njim najprisnije povezan i gotovo pomijean, tako da tvorimo jedinstven sklop. 1nae, kad se tijelo pozlijedi, ja - koji nisam nita drugo nego stvar koja misli - ne bih zbog tog osjetio bol, nego bih tu povredu primio tek istim razumom, kao to brodar vidom prima ako se togod slomi na brodu a kad tijelu zatreba hrane ili pia, i to bih tek razumijevao, a ne bih imao zbrkane osjete gladi i e&i. Jer, zaista, ti osjeti e&i, gladi, bola itd. nisu nita drugo nego zbrkani obli!i svjesti, nastali od spoja i mjeavine tijela i duha. )ored toga priroda me jo pouava da oko mene egzistiraju razliita druga tijela, od kojih mi je neka slijediti a neka izbjegavati. 1 zaista, zbog toga to osjeam veoma razliite boje, zvukove, mirise, okuse, toplinu, tvrdou i sl. s pravom zakljuujem da u tim tijelima "od kojih dolaze razliiti osjetilni opaaji# postoje stanovite razliitosti (varietates) koje njima odgovaraju, iako im moda nisu sline (similes); a zbog toga to su mi neki od tih opaaja ugodni a drugi neugodni, posve je sigurno da je moje tijelo "ili bolje reeno: !ijelo moje bie, ukoliko sam sklop tijela i duha# izloeno razliitim ugodama i neugodama (commodis et in!ommodis# od okolnih tijela. +li postoje i mnoge druge stvari koje, iako se ine da sam ih od prirode nauio, zapravo sam ih poprimio od stanovite navike nesmotrena rasu&ivanja, te se lako doga&a da su lane: kao da je sav prostor u kojem se nita ne zbiva to bi pokrenulo moja osjetila zapravo prazan da je, na primjer u nekom toplom tijelu neto to je posve nalik ideji topline koja se nalazi u meni, da je u bijelom ili zelenom ista bjelo#a ili zeleno#a koju osjeam u gorkome ili slatkome isti okus i slino da su zvijezde i tornjevi i ostala udaljena tijela upravo takve veliine i oblika kakvi se predstavljaju mojim osjetilima i tako dalje. +: kako ne bih ovdje togod nedovoljno odjelito shvatio, moram tonije odrediti to zapravo podrazumijevam kaem li da me emu ui priroda. )riroda ovdje, naime, uzimam u uem smislu, kao skup svega onoga to mi je od .oga dano u tome su skupu sadrane mnoge stvari koje pripadaju samo duhu, kao ta je kad poimam da ne moe bati rainjeno ono to je jednom uinjeno i sve ostalo to mi je poznato po prirodnoj svjetlosti, a o emu ovdje nije rije sadrane su i mnoge stvari koje se tiu samo tijela, kao da ono nanie tei i slino, ime se sad ne bavim, nego je rije samo o onim stvarima koje su mi od .oga dane kao sklop duha i tijela. 4ako ta priroda ui izbjegavati one stvari koje nanose osjet bola, a slijediti one koje pruaju osjet uitka i slino ali se ne ini da nas ona ui i tomu da zakljuujemo po tim istim osjetilnim opaajima - a bez prethodnog istraivanja razumom - o predmetima koji se nalaze izvan nas, jer se ini da spoznaja istine o njima pripada samo duhu, a ne sklopu (compositum) duha i tijela. 4ako, iako kakva zvijezda ne podrauje moje oko nita veim ognjem nego to je onaj od kakve zublji!e, ipak u tome nema nikakva stvarna ili pozitivna svojstva koje bi me navelo da vjerujem kako ona nije vea ali, ja sam od svoje rane mladosti sudio tako bez razloga zatim, iako kad se primaknem ognju osjeam toplinu, a kad se jo vie pribliim osjeam i bol, ipak nema nikakva dokaza koji bi me uvjerio da se u ognju nalazi togod slino toplini, ili pak bolu, nego samo to da se u njemu nalazi neto, pa ma ta to bilo, to u nama izaziva osjet topline ili bola i dalje, ako u nekom prostoru nema niega to pokree moja osjetila iz toga ne slijedi da u njemu nema nikakva tijela: nego vidim kako sam navikao u tim i mnogim drugim stvarima preokretati prirodni poredak, jar onim istim osjetilnim opaajima "koji su zapravo od prirode dani samo zato da se duhu dojavi to je za onaj sklop kojeg je dio - ugodno ili neugodno, i samo su utoliko jasni li odjeliti# slu"im se kao pouzdanim pravilima za izravno spoznavanje esen!ije stvari koje su izvan nas, o emu oni obavjetavaju tek veoma nejasno i zbrkano. 7e sam ranije dovoljno izvidio kako se doga&a da - unato .ojoj dobroti - moji sudovi budu lani. +$ ovdje se javlja i nova potekoa to se tie onih stvari koje ja po prirodi trebam slijediti ili izbjegavati i to se tie unutarnjih osjeaja u kojima mi se ini da sam opazio pogreke: kao kad tkogod, zaveden ugodnim ukusom kojeg jela, pojede otrov koji je u njemu skriven, ali priroda nas nagoni samo na to da udimo za onim to je ugodna ukusa, a ne za otrovom, koji ona oito ne poznaje pa se otuda ne moe zakljuiti nita drugo nego da ta priroda nije sveznajua: to i nije udo, jer kako je

ovjek ogranien, njemu i moe pripadati samo priroda ograniena savrenstva. + esto se zaista varamo i u onome na to nas priroda nagoni: kao kad bolesni!i ele pie ili hranu to e im ubrzo koditi. 4u bi se moda moglo rei da oni grijee zbog toga to im je priroda izopaena ali time se potekoa ne uklanja, jer bolestan ovjek nije nita manje stvor .oji od onoga koji je zdrav pa se prema tome ini protuslovnim da on od .oga ima prijevarnu prirodu. 1 kao to ura sastavljena od kolutia i utega nita se manje ne pridrava svih zakona prirode kad je loe izra&ena i tono ne pokazuje sate kao i kad u svakom pogledu udovoljava zahtjevu izra&ivaa, tako i ljudsko tijelo promatram li ga kao stanovitu napravu - koja je od kostiju, iva!a, ila, krvi i koe tako sloena i sastavljena da ako u tijelu i nema nikakva duha, ipak ima sva gibanja koja sad u njemu ne potjeu ni od vlasti volje niti od duha, pa lako uvi&am da e njemu biti jednako prirodno - ako, primjera radi, boluje od vodene bolesti - trpjeti istu suhou grla koja uobiava duhu prenijet osjet e&i, te time tako podesiti njegove iv!e i ostale dijelove da uzme napitak od kojeg se bolest poveava, kao to kad u njem nikakve takve boljke nema, slinom suhoom drijela biva nagnan popiti pie koje mu je korisno. + dodue, uzimajui uobzir namjeravanu upotrebu ure, mogao bih rei da ona odstupa od svoje prirode kad tono ne pokazuje sate pa na isti nain, razmatrajui stroj ljudskog tijela kako je podeen za gibanje koje se u njem ima odvijati, pomislio bih kako i ono odstupa od svoje prirode ako je njegovo drijelo suho i kad pie nije potrebno za njegov opstanak pa ipak dostatno jasno opaam kako je ovo posljednje znaenje prirode veoma razliito od drugog: ono nije naime nita drugo nego oznaka po mojem mnijenju - jer ja uspore&ujem bolesnog ovjeka i loe nainjenu uru s idejom zdravog ovjeka i dobro izra&ene ure i jer je ta oznaka izvanjska u odnosu na stvari o kojima je rije: u drugom pravom znaaju, pod prirodom razumijevam neto to se zaista nalazi u stvarima i stoga sadrava neku istinu. (aista, iako u odnosu na tijelo bolesno od vodene bolesti jest vanjska oznaka kad se kae da je njegova priroda izopaena, zbog toga to mu je drijelo suho a pie mu ne treba u odnosu na !ijeli sklop, ili na duh koji je sjedinjen s tim tijelom, nije to tek obina oznaka, nego je prava pogreka prirode, jer tijelo e&a i kad e mu pie koditi i stoga ovdje ostaje jo da se istrai kako da dobrota .oja ne sprijei da tako uzeta priroda ne bude prijevarna. )rije svega ovdje primjeujem da je velika razlika izme&u duha i tijela u tome to je tijelo po svojoj naravi uvijek djeljivo, dok je duh posve nedjeljiv jer uistinu dok njega promatram, ili sebe s3ma ukoliko sam tek stvar koja misli, ne mogu u sebi razlikovati nikakve dijelove, nego razumijevam da sam jednostavno jedna i !jelovita stvar pa iako se ini da je s !ijelim mojim tijelom sjedinjen !ijeli duh, odsijee li se noga ili ruka ili koji drugi dio tijela, ne vidim da je time ita oduzeto duhu a ne mogu se njegovim dijelovima nazvati ni sposobnost htijenja, osjeanja, razumijevanja i sl., jer uvijek je jedan te isti duh koji hoe, koji osjea, koji razumijeva. %asuprot tome, ne mogu zamisliti ni jednu tjelesnu ih protenu stvar koju - u svojem razmiljanju - ne bih lako mogao razdijeliti na dijelove, te je stoga i razumijevam kao djeljivu: i to bi jedino dostajalo da me poui kako je duh od tijela posve razliit, kad isto ne bih i od drugdje dostatno znao. )rimjeujem isto tako da svi dijelovi tijela ne djeluju neposredno na duh, nego samo na mozak, ili moda samo na jedan njegov mali dio, naime, onaj u kojem je smjeten, kako kau, sensus communis "zajedniko osjetilo# i kako god taj dio "epi/iza# bio raspoloen, on to isto i duhu prenosi, pa ma kako u me&uvremenu drugaije bili raspoloeni ostali dijelovi tijela, kao to pokazuju brojni pokusi koje ovdje nije potrebno navoditi. )ored toga opaam da je narav tijela takva da se ni jedan njegov dio ne moe pokrenuti, od strane nekog neto udaljenog dijela, a da se na isti nain ne bi mogao pokrenuti bilo kojim od dijelova to se nalaze izme&u njih, iako taj udaljeni dio ne djeluje. *ao na primjer, ako se na uetu +, ., =, 0 povue njegov posljednji dio 0, pokrenut e se prvi dio +, kao to bi se mogao pokrenuti da se povue jedan od dijelova to su izme&u . ih =, dok posljednji dio 0 ostaje nepokretan. >otovo isto tako, kad osjetim bol u nozi, /izika me ui da taj osjet nastaje uz pomo iva!a koji se nalaze u nozi, i koji se poput uadi pruaju do mozga, i koji kad se povuku u nozi, povuku i unutranje dijelove mozga kojima pripadaju, te u njima izazivaju stanovito gibanje koje je od prirode podeeno tako da u duhu izazove osjeaj bola kao da je taj u nozi. +li, kako ti iv!i moraju prijei kroz golijen, bedro, bok, le&a i vrat - kako bi doli od noge do mozga - moe se dogoditi da iako nije taknut onaj njihov dio koji je u nozi, nego jedan od onih koji se nalaze izme&u, ipak u mozgu nastaje isto ono gibanje kao od pozlijedene noge, zbog ega e biti nuno da duh osjeti isti bol. 1sto treba misliti i o svakom ostalom osjetu. %apokon primjeujem, kako svako od onih gibanja to se odvijaju u onom dijelu mozga koji neposredno djeluje na duh, prenosi njemu tek jedan jedini osjet, ne moe se u tome nita bolje iznai nego da ono njemu od svega to bi mu moglo prenijeti prenosi samo ono to najee i najvie pridonosi odravanju ovjekova zdravlja. 1skustvo nam posvjedouje da su takvi svi osjeti kojima smo obdareni od prirode u njima se stoga ne moe otkriti nita to ne bi svjedoilo o moi i dobroti .ojoj. 4ako kad se na primjer snano i neuobiajno pokrenu iv!i koji su u nozi, onda njihovo gibanje - koje se preko modine u hrptenjai prenosi do unutranjosti mozga - daje tu duhu znak da neto treba osjetiti, naime bol koji je u nozi, ime se duh potie da koliko je mogue - odstrani uzrok onoga to je nozi tetno. 1stina, .og bi mogao ljudsku prirodu urediti i tako da ono isto gibanje u mozgu prenese duhu neto drugo: ili sebe sama, ukoliko je u mozgu ih ukoliko je u nozi, ili bilo to drugo ali nita drugo ne bi jednako pridonosilo odravanju tijela. %a isti nain, kad ustrebamo pia, nastaje stanovita suhoa u drijelu, koja pokree iv!e i s pomou njih unutranjost mozga pa to gibanje u duhu izaziva osjet e&i, jer u !ijeloj toj prigodi nije nama nita korisnije znati nego da nam treba pia za odravanje zdravlja, i slino u ostalim sluajevima. 1z toga je posve oito - bez obzira na neizmjernu .oju dobrotu - da ljudska priroda, kao spoj duha i tijela, ne moe a

da povremeno ne obmane. Jer, ako zbog nekog uzroka, ne u nozi, nego u bilo kojem od dijelova "kojima prolaze iv!i od noge do mozga, ili ak u samom mozgu# nastane posve isto gibanje kao kad je ozlije&ena noga, osjetit e se bol kao da je u nozi, i osjetilo e se naravno prevariti pa kako ono isto gibanje u mozgu ne moe a da duhu ne prenosi uvijek isti osjet, i on mnogo ee potjee od uzroka ozlijede noge nego bilo kojeg drugog dijela, blie je razlogu da e duhu prenositi prije bol u nozi nego u nekom drugom dijelu tijela. 1 ako katkad suhoa drijela ne dolazi zbog toga to je pie potrebno za tjelesno zdravlje, nego potjee od nekog oprenog uzroka - kao to je sluaj kod vodene bolesti - mnogo je bolje da ona tad vara nego da uvijek vara kad je tijelo u dobru stanju, te tako i u slinim sluajevima. 4akvo razmatranje uvelike slui ne samo da primijetim pogreke kojima je sklona moja narav nego i da ih lako mogu ispraviti ili izbjei. Jer, budui znam kako svi osjeti o onome to je tijelu potrebno mnogo ee znae istinito nego lano, i budui se gotovo uvijek mogu posluiti veim brojem njih kako bih istraio istu stvar, a jo i pamenjem "kojim se povezuje prolost sa sadanjou#, kao i razumom "koji otkriva sve uzroke zabluda#, ne trebam se vie bojati da su lane one stvari koje mi svakodnevno prenose osjetila nego valja sumnje ovih nekoliko prolih dana odba!iti kao pretjerane i smijene. 2sobito one openitosti o sanjanju koje nisam razlikovao od bdijenja sad pak primjeujem kako je golema razlika izme&u toga dvoga, u tome to moje pamenje moje snove nikad ne povezuje s ostalim postup!ima ivota kao to to ini s onima koji mi se doga&aju budnomu jer, zaista, ako mi se dok sam budan tkogod iznenada pojavi, a zatim odmah iezne, kao to biva u snovima, tako da nisam vidio ni odakle je doao ni kamo je otiao, s pravom u ga prije smatrati prikazom ili tlapnjom to je nastala u mojem mozgu, negoli zbiljskim ovjekom. + kad se pak doga&aju one stvari za koje odjelito primjeujem odakle, gdje i kad mi dolaze, te njihovo opaanje bez ikakva prekida povezujem sa !jelokupnim ostalim ivotom, posve sam siguran da mi se one doga&aju budnomu, a ne u snu. + ne trebam nimalo sumnjati u istinu o stanovitim stvarima, ako sam radi njihova ispitivanja okupio sva osjetila, pamenje i razum, a ni jedno mi od njih nije dojavilo nita to bi bilo protuslovno ijednomu od njih. Jer na temelju toga to .og nije prijevaran, openito proizlazi da se u tima ne varam. +li kako nuda obavljanja svakodnevnih poslova ne prua uvijek vremena za tako tono istraivanje, mora se pristati na to da je u posebnostima ljudski ivot esto podloan pogrekama i mora se priznati slabost nae prirode.