Povijest Venecije - skripta

POĈECI MLETAĈKE POVIJESTI
Kad se govori o mletačkoj povijesti vremenski se okvirno obuhvaća doba 5.–15. stoljeća. Kao i svako društvo, ni Mlečani nisu od samoga početka poznavali društvene i političke institucije koje su s vremenom usvojili i razvili. U samom početku, negdje do 1000. g. Mlečani su bili ribari da bi se nakon toga okrenuli pomorstvu što im je donijelo razvijenu trgovinu Sredozemljem. To je doba kada se stvarala aristokracija i kada su se počeli razvijati obrti. Najbolje je proučena povijest iza 1000. godine jer su tada Mlečani počeli nizati pomorske pobjede. Već 1095. g. je počeo Prvi kriţarski rat koji nije zaobišao niti njih, a 1204. g. doţivjeli su svoj vrhunac kad su osvojili Konstantinopol. Tada su Mlečani bili vaţna sila na Sredozemlju, sudjelovali su u svim vaţnijim dogaĎajima i imali su zavidan poloţaj spram ostalih talijanskih drţava. Nakon otkrića Amerike, novoga kontinenta, došlo je dekadencije u mletačkoj povijesti. Otkriće novog kontinenta je dovelo do premještanja trgovine na Atlantik dok je Sredozemlje počelo gubiti na svojoj vaţnosti, što se odrazilo i na Mletačkoj Republici budući da im je glavni izvor zarade bila trgovina. Diplomacija koju su Mlečani provodili bila je i više nego uzorna. Sačuvali su svoju neovisnost o drugim drţavama. Institucije su im sačuvale kontinuitet do 1797. g., do dolaska Napoleona. U 17. st. vrhunac je dosegao mletački obrt. Za vrijeme Rimskoga Carstva Mletačka je bila X. regija, da bi nakon Rimljana na njeno područje stigli Germani. Obala, odnosno Venetia je bila uprava Rimskoga funkcionara, tj. egzarha iz Konstantinopola koji je imao svoje sjedište u Ravenni. U to vrijeme laguna se prostirala na prostoru od Akvileje do Ravenne. Oba grada su bile bitne luke, a Akvileja se nalazila na potezu ceste koja je vodila preko Alpa do Jadrana. Lidi su imali funkciju zaštite lagune od djelovanja mora, a ujedno su to bile i ljetne rezidencije aristokracije iz Padove i Akvileje. Prvi stanovnici Venecije su bili ribari. Kasiodor (5./6. st.) je donio opis načina ţivota prvih stanovnika Venecije do 6. stoljeća. Opisuje ih kao dobre pomorce, napominje kako bogati i siromašni ţive zajedno, te se slično hrane. U tom razdoblju nema delte rijeka Po i Adige, a lagune Venecije i Comacchio (suparnik Venecije) tada su bile spojene. Godine 568. došlo je do invazije Langobarda, do migracije iz kontinentalnih gradova i to je dovelo do promjene društvene strukture. Tih godina područje grada Venecije je obuhvaćalo 118. skupina otoka od kojih je najveći bioRialto. Najveći gradić je bio Torcello koji je ujedno bio i najveće trgovačko središte, dok je na SI najveći vjerski centar bio gradić Grado. Stoljeće nakon invazije Langobarda, 697. g. lagune su se organizirale u samostalne organizacije na čelu saduţdom (dux). Prvi duţd je bio Paulutius kojega su izabrali stanovnici laguna. To je doba kada je Venecija bila dio Bizanta. Langobardi su 751. g. osvojili Ravennu i od tad se bizantski utjecaj počinje sve više širiti na umjetnost. Godine 810. Karlo Veliki je poslao svoga sina u osvajanje Venecije i tom pohodu je opljačkan Malamocco, tadašnja prijestolnica. Nedugo iza toga Franci su se povukli i Bizant je

opet učvrstio svoju vlast. Dvije godine nakon pokušaja osvajanja Venecije došlo je do spor azuma tzv. Aachenski mir po kojem je Venecija ostala Bizantu kaomletaĉki dukat. Nakon arapskih osvajanja Sirije, sjeverne Afrike, Španjolske i Sicilije, Venecija se počela polako otvarati prema Levantu. Venecija koja se tada nalazila na granici bizantskog i muslimanskog svijeta na Istoku, te izmeĎu latinskog i germanskog na Zapadu prilagoĎavala se objema stranama. Isprva su glavne luke bile Aquia i Ravenna koje su u Langobardskim ratovima izgubile na vaţnosti. Primat je tada dobila luka Comacchio koja je naslijedila Ravennu, a nalazila se u posjedu Langobarda. Godine 866. došlo je do mletačkih pljački Commachia zbog kontrole riječnih ušća i to je pravi početak Venecije, tj. njenoga gospodarenja Jadranskim morem. Što se kopna tiče svu vlast je imalo Svetorimsko Carstvo koje je dalo Muslimanima pravo trgovanja. U 9. st. bila je raširena trgovina robovima. Robovi su se prvenstveno prodavali Arapima. Pape su to osudile, pa su mletački duţdevi donijeli odredbe o tome koje se nisu poštovale. Osim te vrste trgovine, još je jaka bila i trgovina drvom, opet s Arapima što su pape takoĎer osudile. Pape su te trgovine osudile jer se trgovalo sa Arapima koji su u pogledu Crkve nevjernici, ali poslovi su bili vaţniji od crkvenog stava i zabrana. Mlečani su od Arapa kupovali i zlato i ţeljezo i ostalu luksuznu robu koja je bila vrlo traţena na Zapadu. Trgovali su još i solju i ribom što pokazuje koliku su vaţnost dali prirodnim resursima. Osim toga, razvijena im je bila i brodogradnja. Nakon 1000. g. politički uspjesi su se proširili i dalje od Jadrana što je otvorilo i nove mogućnosti mletačkim trgovcima. Jezgra grada bila je trţnica na Rialtu u blizini duţdeve palače. Specifičnost Venecije jest činjenica da kuće bogatih i siromašnih slojeva društva nisu bile odvojene. Oko 1200. g. bilo je oko 60-ak gradskih zajednica. Svaka je zajednica imala svoga sveca za kojeg su se odrţavala slavlja. Već oko 1300. g. grad je bio gusto naseljen, i bio je jedan od tri najveća grada u zapadnoj Europi. Svaka četvrt imala je svoju individualnost, ali je njihova integracija u jednu cjelinu postala temelj društvene stabilnosti u gradu. Oko duţdeve palače nalazile su se kuće nobila kojima je odgovarala blizina centra vlasti i najvaţnije graĎevine, a to je crkva Sv. Marka koja je ujedno bila i privatna duţdeva kapela. Crkva nije katedrala. SagraĎena je u 9. stoljeću. Prijevarom su donesene relikvije Marka EvanĎelista iz Aleksandrije. Crkva nije zadrţala svoj prvotan izgled. Naime, crkva je kroz naredno vrijeme bila nadograĎivana isto kao i duţdeva palača. Godine 1150. sagraĎen je zvonik, čija je visina iznosila 60 m, na kojemu se nalazio sat i svjetionik za brodove. Trg sv. Marka je u doba svečanosti bio središte procesija. Canal Grande je glavna prometna arterija i do 14. st. na njegovim obalama su se nalazile male radionice za gradnju i popravak brodova. Godine 1333. brodograditelji se sele iz Canal Grandea, a obale se počinju naseljavati. Brodogradilišta su počela nicati u istočnom dijelu grada, prema Lidu. Godine 1104. izgradio se Arsenal koji se kasnije pretvorio u tvornicu oruţja, a brodogradilišta su bila uz obalu od duţdeve palače do Arsenala, ali i po otocima u laguni. Na najbliţim otocima su bila smještena industrijska predgraĎa. Na otok Murano se 1292. seli tvornica stakla. Chioggiaje bila glavni proizvoĎač soli. Prostor u blizini Rialta je prvotno bila trţnica, a kasnije je to postalo mjesto susreta trgovaca iz raznih gradova, zemalja.

Mlečani su vjerovali da miješanje slane i slatke vode uzrokuje malariju. Upravo je zbog malarije propala trgovina na Torcellu, da bi vlada nakon toga poduzela korake za sprječavanje malarije. Promijenili su riječne tokove zbog odvajanja slane i slatke vode. Tri su glavna ulaza u Veneciju : Lido, Malamocco i Chioggia. Postojala su dva čuvara Lida, tj. sagraĎena su bila dva svjetionika. Godine 1407. svi su lučki poslovi potpali pod admiralitet za luku. Za brodove u nevolji su postojale posebne laĎe s 28 veslača. To su tzv. brodovi piloti, a sjedište im je bilo u Poreču. Od 1423. postojao je otok Lazareta, tj. otok gdje su se smještali oboljeli. Od 1485. uvedena je bila karantena, odnosno imperativ da se 40 dana blokiraju brodovi koji su bili sumnjivi da su zaraţeni kugom. Kuga je odigrala veliku ulogu u venecijskoj povijesti. Naime, 1200. g. Venecija je imala 80 000 tisuća stanovnika, a 1400. g. samo 12 000 tisuća. Postojala su dva oblika kuga, plućni i bubonski, iako oni tada nisu poznavali razlike. Često su se javljali zajedno. Plućna je kuga nastala iz bubonske. Na bubonsku kugu karantena nema utjecaja jer ju prenose buhe putem štakora. Bubonska kuga je stigla sa Istoka, iz luke Kaffa na Krimu koju su najviše koristili Venecijanci i Đenoveţani. U roku od pola godine (1347./48.) došlo je smanjenja broja stanovništva za 3/5. Nova epidemija je dovela do novoga pada stanovništva tako da je 1500. g. bilo otprilike stanovništva koliko je bilo i 1300. godine. Najveći broj stanovnika je bio 1570. g., a iznosio je 190 000 tisuća. Epidemije iz 1575.-1577., 1630.-1631. smanjile su broj stanovnika za 1/3. Kasnije je bubonska kuga nestala iz Europe. Posljednja epidemija kuge bila je 1720./1721. g. i dovela je do masovnog preseljavanja stanovništva. Tada je smrtnost djece bila veća od nataliteta. Na selu su mlaĎi od 20 godina činili 50% stanovništva. Doseljenici koji su stizali preteţno su bili iz kopnenoga dijela mletačkih posjeda. Gradski sloj stanovništva – nobili uspijevali su se obnoviti nakon epidemija. U vrijeme epidemija nobila je bilo 1 200, zapravo oko 150 obitelji. U 16. st. bilo ih 2 500 da bi nakon toga počeo opadati njihov broj. Oko 1330. g. kao Venecija veliki su još i gradovi Palermo, Napoli, Milano i Firenca. Vaţnost kontrole Jadrana su brzo uvidjele talijanske obitelji, pogotovo vaţnost sjevernoga Jadrana. Obitelj Candiano uspostavila je kontrolu sjeverno od crte Ravenna – Pula u 10. st. i time su uspostavili kontrolu nad Mletačkim zaljevom. Pietro II. Candiano je osvojio Kopar, a Pietro III. Candiano se sukobio sa Akvilejom. Nakon propasti Ravenne niti jedan grad nije se mogao suprotstaviti Veneciji. Po srednjem Jadranu su harali gusari na što je Venecija traţila zaštitu Bizanta. Gusarstvom su se bavili Neretljani. Prvi duţd Candiano ubijen je od njihove ruke. Neretljani su bili i trgovci tako da su do 1000. g. mogli stvoriti flotu jednaku mletačkoj. Prvi duţd koji je uspješno ratovao protiv Neretljana bio je Pietro II. Orseolo (991.–1009.) koji je ţelio zadrţati naklonost bizantskog i njemačkoga cara radi ravnoteţe izmeĎu Istoka i Zapada. Pietro je imao vaţne trgovačke ugovore sa Bizantom i tako je htio afirmirati svoju snagu. Venecija je postala zaštitnikom trgovine na srednjem Jadranu. Neki su dalmatinski gradovi zvali Veneciju u pomoć protiv Neretljana. Dodatni problem je bio taj što su dalmatinski gradovi ovisili o Ugarskoj te je Venecija zato ratovala s njima. Pietro II. Orseolo obranio je mletačku vlast i na juţnom Jadranu. Godine 1002. došlo je spašavanja Barija od nevjernika, a prije toga je bila ekspedicija protiv Arapa pri čemu su pomogli Bizantu. Godine 1080. došlo je ponovo do mletačke intervencije u obrani Bizanta, radi trgovine s Konstantinopolom. Normani koji su 1071. g. zauzeli Amalfi i Bari, htjeli su zauzeti i Bizant i juţnu Grčku. U isto vrijeme Bizant je otvoren je provalama Turaka

a to su Bari. U tome su veliku ulogu imali kriţarski ratovi. Rikarda Lavljeg Srca. a zauzvrat su dobili povlastice. desio se pohod mletačke flote u Palestinu (bitka kod Jaffe) pod vodstvom duţda Domenica Michiela koji je završio pobjedom Mlečana. kriţari su stigli na Rodos. poništio trgovačke povlastice Mlečanima koji su počeli pljačkati po carstvu. Sicilijanci. novi duţd. Godine 1123. ali je jako koristila Venecij i. usredotočio se na jačanje mletačkih pozicija na moru. Krajem 11. Pobjeda Mlečana samo je odgodila osvajanje Drača. car Aleksije je donio zlatnu bulu u kojoj je Mlečanima dodijelio vaţne trgovačke povlastice. papa Urban II. I prije njih oni su se obogatili pljačkanjem Arapa u sjevernoj Africi. odnosno odreĎeni zemljoposjed. Godine 1098. a 1099. Mletačke lake galije su bile brze te su imale samo 20 – 30 klupa za veslače sa svake strane. Ta je bitka opisana u kronici Ane Komnen (kći Aleksija) gdje se napominje kako su Mlečani imali duge i brze brodove na vesla koji su bili preveliki te su onemogućivali manevriranje. Bizantski je car 1118. Đenoveţani. flota se okrenula srednjem i istočnom Sredozemlju.Seldţuka iz Azije. Venecija se istakla u četvrtom kriţarskom ratu. njegovi nasljednici obnovili su Mlečanima povlastice. ali su bili jako dobro naoruţani. godina Venecija je pokušavala spriječiti Ugarskoga kralja da preuzme vlast u gradovima Dalmacije. Vojna i politička situacija bila je nestabilna i uspjeh je ovisio o sposobnosti prilagodbe. Venecija se nadala smanjenju daća i ţeljela je spriječiti Normane da zauzmu tri vaţne strateške točke Krf. Kriţarima su pomagali i Đenoveţani. Krajem 12. Godine 1082. U tom trećem kriţarskom ratu nema osobitih zasluga Venecije iako se nastojala ojačati na moru. došlo je do vaţne promjene u pomorskoj politici Venecije. On je prvi duţd iz te obitelji. g. Ekspediciji je trebalo 200 brodova. ali je u svemu tome igrala i njena tradicionalna uloga zaštite Bizanta. odigrale su se pred obalom Palestine i rezultat je taj da su samo neki pomorski gradovi ostali u rukama kršćana i kako bi se ostale gradove spasilo krenulo se u treći kriţarski rat pod vodstvom francuskog kralja. Godine 1095. Normani su pokušali 1031. Mletački duţd je sklopio vaţan politički dogovor u zamjenu za sve što bi se osvojilo na moru i kopnu. ali je sve to kratko trajalo. stoljeća gusarenje je bilo općeprisutno : Saraceni. zauzet jeKrf. Ankonitanci. Tada je bizantski car pozvao u pomoć Veneciju koju ne zanima teritorij već pomorska premoć. Normani su već imali nekoliko luka u svojim rukama. st. Otrant i Briudisi. Mlečani su gradili brodove i do ljeta . st. pozvao je na Prvi kriţarski rat. Najvaţnije pomorske bitke 12. g. Manuel Komnen sklopio je savez sa Venecijom. a sada su htjeli povlastice na istočnom Sredozemlju. i engleskog kralja. Sljedećih 20. U zamjenu za 85 tisuća srebrnjaka Venecija je trebala osigurati prijevoz do Orijenta. Odazvali su se mnogi talijanski i francuski plemići koji su krenuli u oslobaĎanje Svete zemlje. Filipa Augusta. Venecija je imala veliki interes za Palestinu. Sebastian Ziani. Mlečani su se obvezali dati 50 naoruţanih galija sa 6 tisuća ljudi koji su se trebali pridruţiti kriţarima u godini dana. Te su bitke ujedno bile i dokaz da je pomorska obrana Bizantskoga Carstva ovisila o Mlečanima. Valonu i Draĉ jer bi tada mogli kontrolirati ulaz u Jadransko more. ali su ih dali i protivnicima. Đenova i Pisa su u kriţarske ratove kretale isključivo zbog interesa. osvojiti Drač no tada je stigla mletačka flota pod zapovjedništvom duţda. g. godine u brojci od oko 33 tisuće ljudi. Grci. Francuski kriţari planirali su se okupiti u Veneciji 1202. a nakon 1100. Do tada je flota sluţila za obranu Bizantskoga Carstva i za trgovinu Jadranom.

Sve povlastice i teritoriji koje su Mlečani dobili potvrĎeni su u njihovu vlast. oruţje. a nasljeĎuje ga Pietro Ziani koji se trudio ojačati poloţaj Venecije u dijelovima koji su bili strateški vaţni. Svu vlast na brodovima ima kapetan. Galija na vesla zove se bucintoro iliti zlatna laĎa koja se za vrijeme svečanosti posebno ukrašavala. a umjesto 33 tisuće ljudi došlo ih je 10 tisuća. Postojao je običaj da se luka zatvara u zimsko doba zbog manjeg broja brodoloma. Od Venecije do Poreča putovalo se jedan dan i jednu noć. ali to je bio jedini način da kriţari doĎu do Orijenta. Dandolo je odlično vodio ekspediciju. Iz 1255.1202. a ponekad su se zaduţivali kako bi krenuli na brod. Galije su graĎene u vojnoj sluţbi. duţd Dandolo umire. brodovi se nisu više gradili u arsenalu. Odlučilo se krenuti na Konstantinopol da bi se na Bizantsko prijestolje postavilo kriţarskog pretendenta. U dijeljenu teritoriju bilo je vaţno dobiti posjede koji su omogućavali morsku kontrolu. ali je imala velike posljedice. Srednjovjekovni gusari koristili su zarobljenike u galijama. Ponekad su mornari bili bogati pa su sami kupovali oruţje. Tako je stvoreno Latinsko Carstvo koje se odrţalo nekoliko desetljeća . Galije nisu mogle nositi veliki teret i bile su dosta spore. Takvi brodovi bili su velikih dimenzija. Otvaranje u proljeće ovisilo je o vremenu i političkim prilikama. godine su bili spremni. opremač i voditelj ekspedicija. Bio je još i notar koji je brinuo o plaćama i teretu. Velike obitelji su ponekad vladale morem kao na primjer obitelj Contarini. upravljanje nad Konstantinopolom te pokoravanje Zadra označavalo je prevlast Venecije na Istočnom Sredozemlju. Tada su Mlečani od kriţara dobili novac u obliku relikvija iz Konstantinopola. godina je kraj carstva. srušene su crkve i kuće. 1261. Duţd je postao gospodarom jedne i pol četvrtine Bizantskog Carstva. suparnički grad na dalmatinskoj obali. a svi feudalci. Godine 1205. Ta ideja predstavlja obrat jer je Zadar kršćanski grad što je izazvalo nezadovoljstvo kod kriţara. Konstantinopol je opljačkan. Duţd Enrico Dandolo koji je bio slijep i star oko 80 godina predloţio je da se plaćanje duga odgodi. Da bi dobili suverenitet i kako bi zagospodarili Kretom morali su platiti i boriti se sa Ďenoveţanskim gusarima. VLAST VENECIJE NAD JADRANOM . ali se nije smatrala naoruţanom laĎom ako je na njoj bilo manje od 60 ljudi. Mnogim kriţarima se ideja nije svidjela pa su krenuli direktno u Palestinu. Venecij a je dobila i dio Moreje ( Peloponez). Kriţari nisu našli novce. Kriţari i Mlečani podijelili su osvojeno. godine postoji Pomorski kodeks Ranieria Zena. Trgovačko-vojni brod nije koristio vesla. Mletački brodovi su temelj moći. Duţd je mogao izdati naredbu da svi radnici u privatnim brodogradilištima doĎu raditi u drţavna. opremu. Ponekad su svi brodovi dobili zapovijed sudjelovati u vaţnoj vojnoj ekspediciji. Prije polaska iz luke brodovi su se morali obvezati da neće napadati prijateljske laĎe. Dok su se flote kretale prema Zadru došlo je do promjene koja je odgovarala Veneciji. oruţje i popravak brodova. Vlada je odreĎivala dimenzije broda. Brodove je mogla graditi drţava ili privatne osobe. broj članova posade. a da kriţari za Veneciju osvoje Zadar. Osvojeno područje s trgovačkim povlasticama. st. Da bi dobio podršku zapada on je Bizantskog cara trebao dovesti pod papinsku vlast i dobiti vojsku za rat u Svetoj Zemlji. Na brodu je uvijek bilo puno trgovaca i niţih slojeva ljudi. Za plovidbu u ratu ili trgovini koristili su se često isti brodovi. mletački arsenal sluţio je kao spremište za brodove. Vlada novoga carstva je radila u interesu Mlečana. Galija je napravljena kao vojni brod. Po Pomorskom kodeksu kapetan je mogao postati zakupac broda. pomorske baze kao što su Konstantinopol i Kreta iliti Candija. Zemljišni posjedi su podijeljeni na feude. zakleli su se na vjernost carstvu. Godine 1104. osim duţda. Naoruţani brod se od nenaoruţanog broda razlikovao po broju posade. Od 13.

Đenova do tada (sredina 13. godine. st. do 1313. Ravenna je prihvatila izvoziti ţito i sol samo u Veneciju. U to vrijeme njemačke careve u borbi protiv pape podrţavala je Pisa. Proizvodnja soli koncentrirana je oko Chioggia. Veliki dio mletačkih prihoda dolazio je od soli. Ured je branio da se roba donosi i prodaje na drugim mjestima. a Venecija i Đenova bile su na papinoj strani. Godine 1313. . Iza 1102. godine kontrola Venecije nad tim trgovačkim putovima kao i premoć na moru bili su u suprotnosti Đenove. Smrt feudalca koji je gospodario gradom prouzročila je graĎanski rat u kojemu su sudjelovali njegovi nasljednici Venecija i papa. Ta galija se zove bucintoro. na Istočnom Sredozemlju. godine. 1250. Egipta. g. strancima su davali povlastice i zaštitu. mletački duţdSebastiano Ziani primio papu i cara koji su tada sklopili mir na kraju neuspjele faze njemačkog cara da zagospodari sjevernom Italijom. niti trgovinom izvan Jadranskoga mora. ali je Venecija uspjela postati centar trgovine ţitom na čitavom području sjeverne Italije. Cervia je opasan mletački suparnik. Rat za Ferraru bio je veliki vojni obrat za Veneciju jer nije uspjela zagospodariti utvrdom.Meke i dalje do Indije. ali je točna povijesna činjenica da je 1177. Kopneni trgovački putovi u Orijentu išli su preko Kaira – Damaska – Bagdada .) nije nikada imala više od polovice stanovnika Venecije. Taj sukob je poznatiji pod nazivom Rat za Ferraru. Pisa je za Veneciju postala drugorazredna sila. Od zaleĎa Đenova je bila izolirana planinskim lancem. g.Vaţna je ceremonija za vrijeme koje se mletačkog duţda na posebno ukrašenoj galiji doveze ispred lida. Prema legendi titulu duţda i zlatni prsten duţdu je dao papa 1177. doţivjela je veliki procvat. Mletački zakoni nisu direktno ograničavali trgovinu stanovnika Dalmacije. Dok su druge sile kriţarske ratove koristile da bi zaposjele teritorije. Kada je Venecija odbila predati jednu utvrdu. To nije značilo da su Mlečani monopolizirali trgovinu na način isključivanja stranaca već suprotno. O samoj bici ne zna se ništa. Značajan je sukob koji je trajao od 1308. a imala je i zaštitnicu u Veroni. tj. Kada urod nije bio dobar ţito se uvozilo iz Grčke. papa je povukao bulu i uklonio prokletstvo koje je bacio na Mlečane. papa je izdao bulu kojom je mletačke podanike oslobodio poslušnosti prema Veneciji i zabranio je svako trgovanje s njom. Nije niti uspjela organizirati potpunu dominaciju nad Sredozemljem jer nije imala tehnička sredstva za takav pothvat. godine izmeĎu Ferrare i Venecije. Nakon poraza i smrti cara Friedricha II. U legendi se spominje mletačka pobjeda nad carskom flotom Friedricha Barbarose koji se došao u Veneciju pokloniti papi. Osim za vrijeme ratnih sukoba Mlečani su primali brodove konkurenata čak i iz Bizanta i Đenove. 1238. g. Duţd baca zlatni prsten u more. Ancone. Ta godina označava mletačku afirmaciju na Jadranu. Papa nije imao vlastitu vojsku kojom bi protjerao Mlečane iz Ferrare. Mletački proizvoĎači morali su sol staviti na raspolaganje posebnom uredu koji je davao upute gdje će se i po kojoj cijeni sol prodavati – Camera del sal. Venecija je pomoću njih htjela povećati snagu na moru. Venecija nije htjela uzmaknuti pred papinim zahtjevima. Protivnici Veneciji u proizvodnji soli su Ravenna i Cervia koje su još i meĎusobno protivnice. Svaki srednjovjekovni grad je htio biti trgovački centar koji bi isključivao ostale gradove. Balkanskog poluotoka i sa Sicilije. Iza 1250. ali njegove prijetnje ohrabrile su mletačke susjede koji su se aktivirali. Pulje sa Istokom ili pak meĎusobnu trgovačku razmjenu već se radilo o tome da su nastojali usmjeriti sve preko Venecije. Unatoč vojnom porazu u Ferrari. Venecija je pokušala politički i trgovinski opkoliti Ferraru.

Vrativši se u Veneciju Marco je ispričao svoja putovanja i ljepote koje je posjetio. g. do 1299. Središte društvenog ţivota bio je Rialto i San Marco. Marka nije bila njegova crkva. ali za vrhovnog poglavara zajednice su smatrali duţda. do 1258. pa su sljedećih dvadeset godina povećavali ekonomsku i pomorsku moć. g. 1261. bizantski car Mihovil Paleolog preuzeo je vlast nad Bizantom i nestalo je Latinsko Carstvo i počela je obnova Bizantskog Carstva. Mihovil je sa Đenovom sklopio savez prema kojem se obvezao protjerati Mlečane i povlastice dati Đenovi. Braća Polo prvi su Europljani koji su prešli kineski zid. Marku sagraĎena je bila za duţda i bila je privatna kapela. Petra u četvrti Castello. Bitna bitka se dogodila 1284. Đenoveţani su stvorili svoj dio grada u Carigradu. Ulogu katedrale imala je crkva sv. g. Marco Polo je ostavio dobar dojam na cara i članove dvora i u sljedećih dvadeset godina puno je putovao po Kini i Mongoliji zbliţivši se sa ondašnjom civilizacijom. Marco Polo je uhvaćen i bačen u zatvor gdje je upoznao Rustichella di Pisa koji je njegovim pričama dao knjiţevni stil. tj. Tih godina u mletačkoj povijesti imaju bitnu ulogu Mongoli. dok u Veneciji nije bilo tako. – kroničar i duţd. U ratu izmeĎu Đenove i Venecije 1291. 1271. Dandolo pripovijeda da su 697. Kult sv. Castello je imao drugorazredni poloţaj. i to je najveća bitka izmeĎu Venecije i Đenove u kojoj je unatoč gubitcima pobijedila Đenova. O Mongolima govore pripovijesti Niccoloa i Mattea Pola. Po dolasku u Veneciju relikvija sveca nije odnesena patrijarhu ili biskupu već duţdu. a ne crkvu. Jedan dio govori o Pekingu kao mongolskoj prijestolnici. nije znao da je prvi mletački duţd bio bizantski sluţbenik stvoren u vrijeme kada je Venecija bila dio Bizanta. čak i u crkvenim pitanjima jer je patrijarh stanovao u udaljenom gradu. a Đenova je izgubila polovinu brodova. godine. U Veneciju se vratio preko Indije i Perzije te Konstantinopola. Marko je za vrijeme prve oluja donesen u mletačku lagunu gdje je osnovao Akvilejsku crkve i tako je nastao i Mletački patrijarh. Rat je počeo 1294. Sv. i nikada nije bila katedrala. Bitka kod Korĉule dogodila se 1298. godine Mlečani odlučili imenovati voĎu – duţda – duxa. . DRUŠTVENA POVIJEST – OD DUKATA DO KOMUNE Andrea Dandolo 14. godine kada je nakon poraza Pise Đenova dobila prevlast na Tirenskom moru. ali i Venecija je unatoč pomorskim pobjedama imala velike troškove i još je uz to izgubila trgovačke pozicije. Crkva nazvana po sv. st. g. Vaţni dogaĎaj preokrenuo je situaciju. vodeći sa sobom Niccolovog sina Marca Pola. g. Slabo je poznavao kršćanstvo pa je braću Polo poslao po kršćanske misionare. Kao i ostali kršćani srednjega vijeka smatrali su se religioznima. Trajao je od 1257. i trajao je pet godina. dok je Đenova obećala staviti caru na raspolaganje pomorsku vojnu flotu da bi pomogla njegova nastojanja za obnavljanjem carstva. U većini srednjovjekovnih gradova upravni autoritet bio je biskup. Mongolski vladar nosi titulu kana. Marka dao je jačinu odluci o nezavisnom suverenitetu.Prvi mletačko-Ďenoveški rat nastao je iz serije incidenata u Palestini. Patrijarh nije bio biskup grada i crkva sv. Nakon deset godina su se vratili. Godine 1291. ponovo su na Crnom moru počeli sukobi (Levant) izmeĎu Venecije i Đenove. g. Nakon poraza kod Korčule Venecija je priznala dominaciju Đenove u Likurskom primorju. i u presudnoj pomorskoj bici ispred Palestinske obale Venecija je pobijedila. Đenova nije imala puno uspjeha. Tu odluku donijeli su plemići i narod. Mongolsko carstvo najveće od dotadašnjih nalazilo se u Aziji.

Te je godine došlo i do unutarnjih sukoba pa je duţd ubijen. Mletačka komuna bila je nastavak ustanove duţda pod novim imenom. Do 11. a vlast je preuzeo savjet.   ODNOS DUŢDA I KOMUNE Postavši komuna Venecija je slijedila razvoj ostalih talijanskih gradova. Dramatična je epizoda obračuna sa duţdevom obitelji. Njegovi nasljednici shvaćali su je kao republiĉku magistraturu. politička vlast koja pripada zajednici koja bira svoje predstavnike. ali se najviše razvio u 18. Odluci duţda suprotstavili su se gradski moćnici koji su podrţavali Bizant i 976. Za pomoć se obratio njemačkom caru Otonu. Svakog duţda okruţivali su njegovi pomoćnici – ljudi sa iskustvom koji su sredinom 12. vjerojatno jer su Mlečani tako ţeljeli. Kasnije. Vrhunac Zianijeve političke karijere bio je 1177. a ta vlast je Boţja institucija.Drugi poznati mit vezan za Veneciju odnosi se na vjerovanje da svi stanovnici grada zajedno rade za njegovu dobrobit i slavu. ali je činjenica da su u Veneciji u 1. Vodio je vojsku. Duţd Pietro IV. st. godine protiv Bizanta. sudstvo i vanjsku politiku. Njega je naslijedio Orio Mastropiero koji je abdicirao prije smrti. Michiela 1172. stoljeću. Predstavljao je Mletačku vlast kao tiransku oligarhiju koja se odrţala pomoću sile koristeći se špijunima i trovanjima. Venecija je manje – više bila dosta pogoĎena svaĎama moćnih obitelji u gradu. što je značilo da samo zajednica daje vlast duţdu. Vitale je ulogu duţda shvaćao na tradicionalan način kao vrstu osobne monarhije. stoljeća djelovali kao predstavnici komune. Ona se dodatno učvrstila povodom pobjede duţda Vitale II. Taj mit nastao je u vrijeme protureformacije. Sebastian Ziani prvi je duţd kojega je formalno izabralo sluţbeno povjerenstvo. u posljednjim stoljećima ţivota Mletačke Republike nastao je još jedan mit o mletačkoj vlasti koji je bio negativan i utjecao je i na sam pad Venecije. U srednjem vijeku postojale su dvije koncepcije po kojima je vlast mogla biti legitimna i pravedna : ona vlast koja je od Boga dana i papi i caru . a njegovu su vlast još od 1032. stoljeću i svakako je zasjenio mnoge epizode otvorenog nasilja u prvim stoljećima mletačke povijesti. Milanu i Firenci komune su nastale kao organi koji su se neprestano borili da bi biskupu ili feudalcu oduzeli vlast. Vrhunac pada je doba Napoleona i njegove promidţbe za rušenjem Venecije. Njega je pak . Taj je mit procvao u 16. godine kada su se susreli papa Aleksandar III. su zapalili duţdevu palaču i ubili njega i sina mu. makar i izborne. i njemački car Friedrich Barbarossa. kasnije je ostao samo kao simbol jedinstva i autoritativne vlasti. stvoreno je sluţbeno povjerenstvo koje je trebalo predlagati duţda. zakoniti vladari su predstavnici zajednice i njoj su odgovorni za rad. Candiano pozvao je u Veneciju strane vojnike da bi bio ojačao svoju vlast. U Veneciji je kombinacija prve i druge koncepcije vlasti bila na snazi. ali njezina komuna bila je jača. mletački duţd bio je monarh sa neograničenom vlasti. mnogi duţdevi bili poubijani. st. U Padovi. U Veneciji je bila prihvaćena druga koncepcija. godine počeli ograničavati posebni savjetnici. ali niti prva nije bila u potpunosti odbačena jer su Mlečani vjerovali Bibliji prema kojoj sva vlast je od Boga. g. Te suprotne izjave vrijedile su i u Veneciji. Nedugo zatim on je umro u samostanu u koji se povukao. Godine 1172.

U njemu je bilo 300 – 400 osoba svih značajnijih stanovnika grada. imao je jednog upravitelja.torice. st. DRŢAVNA STRUKTURA MLETAĈKE REPUBLIKE Mletačka Republika nije imala pisani ustav. godine duţdevih savjetnika bilo je 6 i bio je još jedan za svaku četvrt. a na vrhu se nalazio doge. centar vlasti bio je veliki savjet. pri čemu je svako povjerenstvo i savjet kontroliralo više savjeta i povjerenstava i to je bila garancija za poštivanje zakona. odnosno consilium maggiorum koji je birao članove ostalih savjeta. vlast i autoritet. senatom. Sazivalo ga se zbog ratifikacije glavnih zakona i prilikom biranja duţda kojeg je povjerenstvo predloţilo.Podestati = Chioggia. Moţemo govoriti u mletačkom ustavu koji nije kodificiran u prvim dokumentima nego se sastoji od više statuta i na vrijedećim običajima od prije. Sastajali su se pod presjedanjem duţda i nazočnosti tri člana iz savjeta 40. i uz to se bavila i sudstvom. Iznad je bio duţdev savjet. Mlečani su imali puno povjerenje u razne savjete i povjerenstva. Takav savjet bio je prevelik za donošenje odluka raspravljanjem i tu funkciju je preuzelo vijeće 40-torice koji su bili ujedno i vrh sudstva. Kasnije je savjet 40-torice zasjenjen ulogom senata iliti consiglio dei pregadi ili consilium rogatorum. U 13. stoljeća signoria je imenovala zapovjednika flota i galija što je kasnije prešlo velikom savjetu. Lokalna vlast bila je gotovo jednako birokratizirana kao i centralna. Burano. Konstantinopol je bio poseban slučaj. Nakon njegove smrti duţdem je postao Pietro Ziani koji je vratio mletačku slast nad Levantom. Sluţbu su obavljali jednu godinu i nisu mogli biti ponovo izabrani prije isteka od dvije godine od prethodnog mandata. jedino je duţd bio doţivotan ili je sam mogao odstupiti sa vlasti. Njezini nositelji su imali drugačije nazive. Narodni zbor se okupljao u crkvi sv. velikim savjetom i iz te činjenice proizlazi njihova velika moć. veliki dio istarskih i dalmatinskih gradova (Labin. Izvan Jadranskog područja postojali su upravitelji koji su bili suvereni – Palestina i mletačke utvrde na Kreti. Murano.naslijedio Enrico Dandolokoji je stvorio srebrni groš. Od 1178. U početku je senat bio tijelo od 60 članova kojima je zadaća bila pripremati dekrete koji su se odnosili na trgovinu. Postojala je duţdeva zakletva koja se kasnije sa ostalim zakonima uvela u statute. odnosno vijećem umoljenih. glasovao o zakonu i davao amnestije. Središnji organi vlasti pravili su piramidu na dnu koje je narodni zbor iliti assemblea popolare. U 13. . Savičenta. koji je kasnije postao lokalni upravitelj – Bailo a bio je slan iz Venecije. Tih deset članova zajedno sa duţdem i tri člana 40. Kako je neki duţd pokazao sklonost nepoštivanju odluka savjeta 6 –torica su mu se mogla oduprijeti i spriječiti ga. 40–torica i senat i duţdev savjet. veleposlanstvo i pomorsku flotu. Početkom 13. Članovi svih tijela često su mijenjani.torice zvali su se signoria i predstavljali su vladu u uţem smislu. IzmeĎu je bio veliki savjet. Marka. Bale). stoljeću duţdevi su presjedali signoriom. Duţdev savjet ostao je glavna izvršna vlast sa zadaćom da prisili duţda da ne djeluje suprotno odlukama velikog savjeta. formulirati prijedloge i sazivati savjete. Pod vodstvom duţda signoria se trebala suočiti sa krizama.

prouzročio je toliku štetu da su se proizvoĎači preselili izvan grada na otok Murano. Mnogi mornari radili su i kao veslači na galijama. teško je razlikovati pomorca od trgovca. IV. pladnjeva. prepolovljen je broj stanovnika. Najveće industrijsko središte bio je Arsenal. stanovnika tako da je prouzročila nestanak radne snage.Mletačka vlada bila je aristokratska u smislu da se radi o vlasti manjine i bila je oligarhijska u smislu uskoga kruga ljudi. Nakon urote Tiepolo Querini1310. Time su se zatvori popunili jer ljudi nisu imali novca za plaćanje kazne. g. ali su dogaĎaji pokazali suprotno. U Veneciji nakon kuge 1348. U 12. a Venecija sa Comacchiom. Poţar iz 1291. ekonomska kriza 40-tih godina povećala je nezadovoljstvo. Obje su sile mislile da mogu doći do pobjede. tehnički napredak prouzročio je povećanje radnih mjesta na brodu. ali i tada je to bio traţen posao. Ratovi s Đenovom imaju nekoliko značajnih poglavlja u mletačkoj povijesti zbog hrabrih vojnih akcija te posljedica koje su donijele ili poraz ili pobjedu a odrazile su se na društvenu strukturu i politički sustav u Veneciji. Veslanje u početku nije bio poniţavajući rad. . Đenova se kao i Venecija prilično obogatila za vrijeme tehničkog napretka u 13. smanjila je br. donesen zakon po kojem onaj tko ode s broda mora u zatvor dok ne plati kaznu. bila najopasnija protivnica Venecije. a pokazuje dva vaţna elementa potrebna za uspjeh: poĉetni kapital i tajnost posla. cigli. g. Pomorska industrija nije imala cehove jer su mornari bili jako brojni. proizvodnja stakla. RAZDOBLJE SLABLJENJA MLETAĈKE MOĆI U većem dijelu Europe sredina i druga polovica 14. st. Ni Venecija ni Đenova nisu bile u mogućnosti poraziti protivnika na način kako je to Đenova učinila sa Pisom. kasnije je došlo do inferiornosti. g. Ďenoveški rat. st. st. Gotovi svi tipovi manufakturalnog rada odvijali su se u kući majstora-radnika što je imalo svoje prednosti. g. Uvijek je od velikog značaja omjer procjene jesu li mletački nobili vladali u interesu zajednice ili su gledali vlastitu dobrobit. Jednoga dana je našao tajne formule za pravljenje stakla. boca. koji je radio u vrijeme stare staklarske obitelji. Ratni sukob se dogodio u dva navrata : 1350-1355. st. U prvim desetljećima 14. stoljeća. Poznata je priča o staklaru Giorgiu Ballarinu. Smatra se da je trećina veslača dolazila iz Dalmacije. Venecija je bila poznata i po proizvodnji leća za naočale. i 13. moţe zaposliti obitelj i mlade pripravnike. Za te industrije bile su potrebne peći i bunari. MLETAĈKI UMJETNICI I POMORCI Nakon što je Venecija postala pomorski centar od trgovine je dobila nove poticaje za daljnji razvoj. Kuga iz 13. g. i zato je u 14. Pretpostavlja se da priča potječe iz 15. pa je donesen drugi zakon prema kojem su morali radom na galiji isplatiti kaznu. ukrao ih i dao suparničkoj obitelji. Najznačajnija srednjovjekovna industrija bila je tekstilna. Veslači su često napuštali brod tako da 1392. Veslač je tako zaraĎivao za ţivot. Sam majstor moţe si odrediti ritam rada. predstavlja krizno doba. III. st. st. g. Uskoro su počeli ratovi s Đenovom. 1378-1381. Ďenoveški rat. emigrantu iz Splita. Uglavnom su proizvoĎači bili vlasnici peći gdje se staklo pravilo. U tim ratovima vaţnu ulogu ima nesposobnost dobivanja apsolutne premoći nad morem. U Veneciji su znatno bile razvijene i druge industrije kao što su kemijska.

g. g. Sa 36 godina izabrali su ga za duţda. protivnici Đenove koji su se s njom sukobili oko Sardinije. Za pomoć su se obratili Đenovi. a Venecija je promijenila zapovjednika i postavila Niccoloa Pisanija. 1350. Četvrti rat s Đenovom trajao je od 1378-1381. Venecija je odustala od obnavljanja Latinskog Carstva i počela je njegovati prijateljske odnose s Bizantom. pokazuje koliko se Venecija promijenila. Venecija je isplanirala zauzeti Ďenoveške posjede na Levantu. Po relativno malim dimenzijama flote koje su sudjelovale moţemo uočiti posljedice kuge i oskudice tijekom stoljeća. došlo je do bitke kod Bospora i bilo je mnogo ţrtava. Flota od 35 galija naoruţala se pod zapovjednikom Marcom Ruzzinijem. Nakon kuge 1348. Shvativši da ne moţe opremiti flotu dovoljno veliku za pobjedu Venecija je počela traţiti saveznike koji bi se borili za nju. no završio je kao trgovac u Grčkoj. bilo je teško naći posadu za galije. Ponovo je došla do izraţaja njezina uloga zaštitnice Bizanta. Osim po toj pobuni ostao je zapamćen i po uroti protiv graĎanskog plemstva. Venecija je ukupno uspjela naći oko 80 galija kada je započeo sukob. Do 1409. član ugledne obitelji iz koje je u dobi od 22 godine bio zabran za prokuratora sv. g. vojni zapovjednik. Godine 1374. Novo poniţenje dobili su i na Cipru s kojeg su nakon svaĎe s Đenovom morali povući svoje trgovce. Venecija nije imala Dalmaciju. Zatim je na Kreti došlo do pobune mletačkih doseljenika protiv velikih poreza nametnutih od Venecije. Bizantskom caru je ponudila pomoć protiv Turaka i Đenove. VoĎe pobune udruţile su se sa grčkim plemenima na otoku. Đenova i Ugarska. rata umro je mletački duţd Andrea Dandolo. Nakon što je dobio bitku Pisani se vratio u bazu na Jadranskom moru. Godine 1355. g. Đenova je opremila 64 galije i zapovjednik je bio admiral Paganino Doria. Malo prije kraja III. Mletačka povijest je bila obiljeţena vaţnim dogaĎajima i u intervalu izmeĎu ratova. mletački brodovi i dalje su dominirali Jadranom. Početkom 1352. Rat je izbio vezano uz nastojanja oko kontrole trgovine na Crnom moru i u ratu su veliku vaţnost odigrale dvije ličnosti: Carlo Zeno kojemu je bila pretpostavljena karijera crkvenog velikodostojnika u Padovi. Protiv Venecije je stvorena koalicija u kojoj su sudjelovali Padova. g. On je autor i poznate povijesne kronike zbog koje je uţivao ugled. Unatoč gubitku Dalmacije. Obje su sile tvrdile da su pobjednice. te u Likurskom moru uništiti Ďenovešku flotu. Kada je izbio rat on je odlučio napasti Ďenovešku flotu u Likurskom moru. ugarski kralj je posegnuo za Dalmacijom tako da ju je Venecija iste te godine predala Ugarskom Kraljevstvu. Naslijedio ga je Marino Faliero koji je tkĎ. g. Strateški je pobijedila Đenova jer su se Mlečani i Katalonci povukli. bio vojni zapovjednik i koji je ugušio pobunu u Zadru. st. Vojska je ugušila pobunu. Jedno od mogućih objašnjenja je da se nalazio na čelu ratoborne struje koja nije bila zadovoljna rezultatom rata s Đenovom. Venecija je došla u posjed luk e Famaguste koju je koristila za plovidbu u Palestinu i Siriju. . mletački pomorski general Vettore Pisani koji je puno plovio na trgovačkim galijama stekao je veliku popularnost. osobito sjevernim.. Na zapadnom Sredozemlju kao pomorski narod bili su vaţni Katalonci. DogaĎaj iz prve godine rata. ostavio je mnoga pitanja otvorenima. Nakon što je otkrivena bio je giljotiniran u duţdevoj palači. rata s Venecijojm Đenova je dobila primat zahvaljujući trgovačkim kolonijama na otoku Khiosu i lukama Kaffa na Krimu. i dokaz je povezanosti mletačkog društva i snage njegovih republičkih institucija. Na tom području nakon II. Khiosu i Peru vratiti Bizantu. Nakon 20-tih godina 14.U trećem ratu su dvije se sukobile dvije sile oko Crnog i Egejskog mora. Osim toga turski Sultan pomogao je Ďenoveškim vojnicima. g. Marka. Svojim pravnim spisima htio je pokazati da je Venecija uvijek bila u pravu. Nije objašnjeno zašto je on bio odlučio provesti urotu protiv drţave kojoj je bio na čelu. tj. Mir iz 1355. u Pulu.

Gradenigo. a Đenova 22. Od Austrije je kupila grad Treviso. U 14. u bitci kod Nikopolja porazili kršćansku vojsku. Duţd je predloţio da se kazna ograniči na globu i da se Pisani trajno isključi sa visokih funkcija. Faliero te Cornaro (Cornero). Obitelj Carrara je vodila agresivnu politiku. Pisani je izradio izvanredan plan za poraz Đenove kod Chioggije. g.Imao je 24 galije. Venecija je htjela izbjeći rat sa Turcima. Za vrijeme rata za Chioggiu padovanski moćnik Francesco Carrara ustao je protiv Venecije iako mu je ona pomogla doći na vlast. Postojao je zakon o smrtnoj kazni za zapovjednika flote koji se povuče prije kraja bitke. Morosini. g. ali pomorsku flotu nisu uspjeli izgraditi. ali Ďenoveški zapovjednik Doria je poginuo baš od topa. Nakon 80-tih godina ta imena i dalje nalazimo na vaţnim poloţajima. Da bi ojačala svoje povlastice morala se obvezati plaćanje poreza Ugarskoj koja je i dalje imala Dalmaciju. Mirom u Torinu 1381. Da bi nadoknadila Dalmaciju. Obitelj Carrara je uništena. Tih 30 obitelji imale su posebne zasluge u ratu s Đenovom. Plemstvo je bilo ljubomorno na Pisanija i nije im se svidjela popularnost kod mornara. mletačka vladajuća struktura doţivjela je jednu promjenu. i stalno ga je imala do pada 1797.g. Opadanjem moći Pruskog Carstva porasla je i snaga Venecije i 1409. ali nije ţeljela propustiti priliku doći u posjed vaţnijih luka (Levant. Nakon sklapanja mira u Torinu 30 novih obitelji dobilo je nasljedno pravo pripadanja velikom savjetu. Nisu u potpunosti poznati uzroci te društvene promjene. Turci su 1386. a zagospodarila je dijelom Furlanije. Padova i Đenova su 1379. ali nisu više na mjestu duţdeva. Zeno. Contarini. g. Mlečani su uskoro zagospodarili čitavom lagunom. st. Tada su odlučili osloboditi Pisanija iz zatvora i vratiti mu vrhovno zapovjedništvo nad flotom. Taj IV. Michiele. Samo su plemićki nobi li . Za mnoge od tih luka razlog za posjedovanjem je bila ţelja da ih Đenova ne dobije. Protiv nje Mlečani su se udruţili sa milanskom obitelji XXXXX. Tih godina značajnu ulogu imaju Turci – Otomani. Rat je poznat i po tome što je sudjelovalo jako puno plaćenika. Zbog bjeţanja iz bitke Pisani je završio u zatvoru optuţen da je vodio bitku neorganizirano. Rat poznatiji je pod nazivom «rat za Chioggiju». napale Chioggiu nakon čega je Venecija odlučila blokirati ulaz u luku. a Đenoveţani su se našli opkoljeni u Chioggiji. Venecija je dobila Krf. Osamdesetogodišnji duţd pruţio mu je podršku kao i Zeno koji se vratio u pomoć s Egejskog mora. Prvi put ga je zauzela 1204. Završen je porazom Đenove. Unatoč postojećim problemima Mletačka Republika čvrsto je drţala trgovinski monopol na Jadranu. Krf je temeljito utvrĎen kulama i kaštelima. Do tada su duţdevi bili pripadnici starih obitelji Dandolo. Mletački duţd je tada bio Andrea Contarini. nakon čega je Venecija izgubila. To dodavanje obitelji dovelo je do povećanja broja i snage sloja nobila. g. Njihova vojska je na kopnu bila nepobjediva. Tek nakon pada Chioggije plemstvo je shvatilo da je za obranu grada Veneciji potrebno imati stanovništvo na svojoj strani. U njemu je Venecija prvi put koristila topove montirane na galiju.. Patras. a konačno ga je dobila 1386. a Pisani je pobjegao. Drač. Duţdevi sada postaju pripadnici iz novih obitelji. U bitci koja je uslijedila Ďenoveški general je ubijen.g. Radilo se vjerojatno o zavisti 30 novih obitelji koje su smatrale da su stare obitelji već dovoljno poznate i nagraĎene visokim funkcijama. Hegemonija trgovačkog plemstva kao vladajućeg staleţa još je ojačala. Vlast se koncentrirala u rukama senata čiju je moć povećala meĎunarodna diplomacija. a posjedi su podijeljeni izmeĎu Venecije i Milana. g. Oni su u početku bili neprecizni. ona je kupnjom ponovo dobila Dalmaciju. Atena). Venecija je priznala Đenovi povlastice na Cipru. Kompromisna je kazna bila 6 mjeseci zatvora i isključenje sa funkcija.

Najznamenitija graĎevina jest bazilika Sv. Mletačke su palače bile graĎene isto u bizantskom stilu. Venecija pod svoju vlast dobila Padovu. obitelj Visconti udruţila se sa Aragoncima. Mletački gotički stil doţivio je vrhunac u duţdevoj palači koju su više stoljeća gradili različiti majstori. Od 30-tih godina 14. ali je savez sa Firencom protiv Milana označio početak tridesetogodišnjih tzv. ona se protiv njih udruţila sa gospodarima Visconti. Glavno pitanje vezano uz povijest 15. Čitav je Apeninski poluotok bio u ratu. ratovanjima. tj. Lombardijski ratovi bili su jednim dijelom riječni zbog vaţnosti kontrole rijeka Po i Adige. Ali.mogli ući u bilo koji drţavni savjet. Prva opasnost za Veneciju došla je sa Zapada od gospodara Verone. U Veroni su Mlečani očuvali spomenike obitelji Scaligeri ţeleći se prikazati njihovim nasljednicima. Marka otkriva orijentalno podrijetlo najstarije mletačke umjetnosti. st. MLETAĈKA POVIJEST U 15. Dvadesetak godina poslije. g. do 1406. U trenutku kad se angaţirala u ratovanju u Padskoj nizini Venecija je počela znatno manje trošiti za obranu prekomorskih posjeda. jest jesu li se Mlečani drţati dalje od tzv. Od kuge je 1402. st. Vicencu i Veronu. Visconti se uspješno vraćaju u Milano i Lombardiju. Kada su i Carrare postale opasne za Veneciju. Da bi odrţala ravnoteţu na strani Firence i Venecije stala je i papinska drţava. Tako je poznata obrana Brescie koju je izveo Francesco Barbaro. talijanske politike sve dok neka jaka drţava nije počela ugroţavati trgovinske interese. Obitelj Carrara bila je optuţena da je zatrovala padovanske zdence i zato su članovi te obitelji bili zadavljeni nalogom savjeta desetorice. STOLJEĆU U tom razdoblju za Mletačku Republiku postala je vaţna kontrola nad kopnenim dijelom drţave. ali je središte operacija bilo u Lombardiji. pod mletačku vlast je došao Treviso. a Scaligeri su potjerani iz Padove. g. Njegov protivnik bio je stari duţd Tommaso Mocenigio. umro posljednji nasljednik obitelji Visconti i u Milanu počinje graĎanski rat. a aragonski kralj postao je vladar Napuljskog kraljevstva na jugu Italije. Kratkim ratom 1339. g. Vrlo je uočljiva sličnost sa crkvama u Bizantskom carstvu. istoka. st. Milano počinje ugroţavati Firencu koja se za pomoć obraća Veneciji. st. Za takav oblik rata sve su talijanske drţave i Venecija imale plaćenike – condottiere. Pomoću Venecije u Padovu su došli predstavnici obitelji Carrara. moţe se govoriti o petom Ċenoveškom ratu. senat je upravljao financijama. je stvorio duţd Sebastian Ziani. Trg ispred crkve u 12. Vrlo kasno je uočila svoju kobnu pogrešku. Moţe se općenito . obitelji Scaligeri. Lombardijskih ratova. U njemu je Venecija zaposjela Bresciu i Bergamo i proširila je vlast prema zapadu na Lombardiju. MLETAĈKA UMJETNOST Umjetnost se stoljećima inspirirala Orijentom. Godine 1431. Carrare su uništene pa je od 1404. Humanisti iz plemićkih redova jako su se zalagali za savez sa Firencom. tj. Kada je duţd umro Foscari je postao duţd. Od 14. trgovačkom i pomorskom politikom. Rat sa Milanom je prilika za uništenje Đenove. Mleča ni nisu jednako postupili sa Carrarima i Scaligerima. diplomacijom. Mletačka riječna flota ni u čemu nije zaostajala za pomorskom. Za rat na rijekama pravili su se posebni brodovi. Način na koji se Venecija obračunala sa Carrarima pokazuje da je njezin republikanski drţavni aparat bio u stanju voditi nesmiljenu političku borbu. a vodio ih je Francesco Foscari ( agresivna politika). koristi se gotiĉka struktura gradnje za religijsku arhitekturu.

Venecija je postala najjači član saveza. Od mletačkih plaćenika najpoznatiji je Bratolomeo Colleoni koji je Mletačkoj Republici za rat sa Turcima ostavio 100 000 dukata.zaključiti da je Venecija imala puno više uspjeha sa plaćenicima više od drugih gradskih drţava. Firenca je ţeljela zadrţati mletačku ekspanziju i Sforza je 1454. tj. . Venecija se morala povući iako je ugovorom iz 1474. a za uzvrat je traţio da mu podignu kip na trgu Sv. Ako i postoje forme političke organizacije autonomne od gradskih vlasti one se odnose na tzv. U talijanskim okvirima najslavniji je bio plaćenik Francesco Sforza – milanski vojvoda koji je ratovao sa Venecijom i koji je 1447. U posljednjoj fazi rata sa Osmanlijama Mlečani su podrţali dolazak plemkinje Katarine Cornaro na ciparsko prijestolje u nadi da će otok postati mletački posjed. a za svoje povlastice morala je platiti 10 000 dukata godišnje. g. feudalne seoske gospode gotovo više i nema. U svojoj borbi protiv Turaka Venecija nije bila sama. Poznati je plaćenik Francesco Bussone zvan Caramagnola koji je bio protjeran 1432. no ne na trgu već ispred crkve Sv. Kip jest podignut. Marka. Osim na Apeninskom poluotoku ona je trebala misliti na posjede na Levantu. g. i 15. Napuljsko Kraljevstvo. Savez koji je papa sklopio trebao je spriječiti Tursko osvajanje Konstantinopola do čega je ipak došlo 1453. Milansko vojvodstvo. ali su samostalnije od većine gradova pa ime je organiziran contado (okolni prostor). Tako je bila stvorena Taljinaska Albanija. g. Firentinsko vojvodstvo. ali je imala i problema jer su condottieri vrlo često pravili tajne ugovore sa neprijateljima. Pomogla mu je Firenca. osvojio mletačku luku Negropont na Egejskom moru. Pape su davale nesigurnu potporu. To obiljeţje ako i ima paralelu na primjer u drugim talijanskim područjima ne vrijedi za sve dijelove poluot oka. federacije seoskih zajednica ili manjih gradova bez biskupske ili municipijalne prošlosti. Godine 1482. g. Tako je i bilo. Pape su često pozivale na kriţarske pohode protiv Turaka. ali je imala mali uspjeha. g. ali na ţalost je zavladala samo nekim utvrdama jer su ostale došle u ruke Osmanlijama. Mirom iz 1479. stvorena je koalicija na čelu sa humanistom Enejom Silviom Piccolominijem (papa Pio II) koji je rodom iz mjesta Corsignano koji je kasnije preimenovan u Pienzu. Mletačka Republika je nastavila rat protiv Turaka. Tim mirom se odredio savez pet najjačih drţava na poluotoku: Mletaĉka Republika. sklopiomir u Lodiju. (grad dobio ime po njemu). g. st. Milano i Firenca bile su protiv toga. ali talijanske drţave su Veneciju optuţivale da potiče mir sa Turcima kada to odgovara njenim interesima. zadrţala teritorij na ušću rijeke Po. Osmanlije su se dočepale i albanske utvrdeSkadar. Turski sultan je 1470. U to je vrijeme Venecija bila najveća drţava Apeninskog poluotoka jer nije htjela promijeniti institucije da bi time stekla naklonost drugih talijanskih drţava. Venecija je trajno izgubila luku. nakon smrti turskog sultana papa je zatraţio Mletački savez protiv Napuljskog Kraljevstva obećavši im za uzvrat utvrdu Ferraru. Taj je plan propao jer je papa umro za vrijeme pohoda. no vrlo kratko vrijeme. STVARANJE TALIJANSKIH REGIONALNIH DRŢAVA Prijelazom iz gradske u regionalnu drţavu u pojedinim provincijama Fjorentinske Republike u 14. Papinska drţava. nakon smrti posljednjeg nasljednika obitelji Visconti oţenio njegovu kćer i tako dobio titulu milanski vojvoda. Provincija Toskana u regionalnu drţavu ulazi sa jakim urbanim karakterom. g. Deset godina kasnije 1463. Ivana i Pavla. firentinski vojvoda Cosimo (De') Medici. g. a Zapadne sile su joj još manje pomagale. g. No i dalje je njena slaba točka bila ovisnost o plaćenicima. Šezdesetih godina Venecija je dobila Albaniju.

Urbani centar je proširio svoj utjecaj na selo.U Padskoj nizini gradska komuna regionalnoj drţavi nije u nasljedstvo ostavila jedinstven i kompaktan contado. Nakon ratne faze u prijelazu 14/15. Na taj se način izmeĎu gradova i okolice otvara nova faza konflikata. Radilo se o paralelnom procesu koji je išao zajedno sa stvaranjem regionalnih drţava. u novom sustavu regionalne drţave grad i gradski slojevi pokušavaju naći prostora za ponovnu afirmaciju i konsolidaciju svojih povlastica. Nije bila rijetka pojava da su plaćenici dobivali feudalne posjede umjesto plaća. st. Gradska i drţavna cijena koja se morala platiti da bi se mirnim putem feudalna gospodstva na selu uključila u instituciju feudalnu drţavu bila je da im se morala priznati velika autonomija. Seoski feudalci ponekad su bili vojno i politički vrlo jaki i njihova moć nije uvijek oslabjela stvaranjem regionalnih drţava. Snaga tih partikularizama bila je takva da su se u vrijeme stvaranja regionalnih drţava na Apeninima raĎale mlade drţavice oko kaštela. u selu gdje je zemlja bila u vlasništvu graĎana. Sudska aktivnost raznih rektora u gradu koliko god usmjeravana iz prijestolnice nije mogla ne biti pod utjecajem lokalnih običaja. Na području od rijeke Po do Apenina postoj ali su mnogi kašteli – centri seoskih feudalnih obitelji iz kojih su feudalci mogli dobro kontrolirati sela i okolicu. Obično je bila naglašena sklonost vladara da što više kontrolira kaštele stvarajući time perifernu birokraciju. st. gradske su povlastice ipak bile dosta očuvane. Nije ju se moglo obaviti bez pomoći niţih gradskih magistrata. Tada seoske zajednice na području sudstva prestaju ovisiti o gradu. Stvaranjem regionalnih gradskih drţava na početku 15. Nastanak regionalnih drţava predstavlja obrat u odnosu selo – grad. Za mnoge dijelove Padske nizine namjera vladara da podijeli više vlasti već postojećim obiteljima izvan gradskog područja podrazumijevala je jačanje feudalaca i feudalnih gospodara u kaštelima na izvangradskim područjima. Npr. To su nepravilne političke tvorevine koje postoje kao elementi smetnje i svaĎa sa susjedima koje ţele privući i pokoriti svojim administrativnim strukturama. Gradske vlasti prilično su dobro očuvale svoje prerogative na područjima financija. Osobito su vaţnu ulogu odigrale gradske povlastice koje je trebalo proširiti na contado. Unatoč tome što regionalna drţava nije oslabila seoske feudalce činjenica je da je samo takva drţava mogla kontrolirati središta seoske moći i vlasti. sela i seoski feudalci. Čak i kada se stvaranjem regionalnih drţava smanjila obrambena moć tih seoskih kaštela.. ali je sposobnost da selo kontrolira bila slaba. Moţe se zaključiti da iako gradska komuna nije u potpunosti mogla obavljati punu vlast nad teritorijem koji je bio pod njenim nadzorom. Obitelj Visconti često je izdavala naredbe gospodi raznih kaštela. Ponegdje je postojala i namjerna politička sklonost da se gradovi oslabe tako da im se smanje područja utjecaja. Tako je Lombardija stvorena kao zbroj više autonomija koju su dobili manji gradovi. Lombardija i Toskana došle su do stupnja regionalne drţavnosti različitim putovima i sa različitom političko-institucionalnom tradicijom. Gradska vlast postala je slabija na poluotoku. Iako rezultati nisu izostajali seoski feudalci čuvali su svoju političku moć. njihovi gospodari su dobili vaţnu ulogu kao zaštitnici svojih podanika kod porezne politike. feudalac je izgubio potpuno pravo sudske vlasti. Ali ipak. Upravo takvi sustavi zbog naglašenih raznolikosti dali su snagu . u Italiji nastaje kompletan institucijski sustav koji je sposoban zamijeniti gradske drţave. Nastaju svaĎe oko nadleţnosti gradskih magistrata izvan grada. svaĎe oko fiskalnih nadleţnosti gradske uprave i oko granica autonomskih seoskih zajednica. ponovno pojavljivanje feudalnih ustanova u Lombardiji i drugdje ne treba gledati kao korak unatrag u procesu feudalizacije. Postoje iznimke u kojima su i dalje na snazi statutske norme koje odreĎena komuna davno prije stvorila i prema kojima sa i dalje afirmira vlast nad contadom.

  . stoljeću. Visconti). područjima Apeninskog poluotoka to je vrijeme kada grad u novom drţavnom ustrojstvu postaje jači od contada. Odnosi izmeĎu grada i teritorija koji ga okruţuje bit će vrlo neujednačen. Novi zahtjevi za ravnoteţom dolaze i u suprotnost s posebnostima malih drţava. Time su povećali političku vlast vojvode. Pravna forma je najprikladnija za stavljanja partikularizama pod nadzor kad ih se već nije moglo uništiti. pripadaju im samo daće za kruh. MILANSKO VOJVODSTVO Feudalni ugovori su postali zastarjela forma. javlja se teţnja za stvaranjem ravnoteţe na Apeninskom poluotoku. odustajanje od direktnoga teritorijalnoga suvereniteta. Najmanje drţavne tvorevine uglavnom postaju postupno inkorporirane u veće i time nastaje nova hijerarhija vlasti s novim zonama utjecaja na talijansku ravnoteţu. Grad postaje institucija i to moćna sa velikim ovlastima i mogućnostima da takve ovlasti obavlja. Predstavljaju konstantni faktor političkih nestabilnosti. g. a od 1437. obaveza prisege vjernosti koja se treba obaviti unutar jedne godine i jednoga dana čime se pokazivala superiornost vojvode nad bivšim carskim feudima. dok su darovanja postala tipičan oblik za koncesiju davanja u 15.partikularizmima nad kojima stoje. tj. st. I dalje ostaje ţiva ţelja graĎana za donošenjem odluka neovisno o carskoj vlasti zbog čega dolazi do borbi protiv vladarevih odluka. st. Uslijed toga javila se potreba za definiranjem sadrţaja koncesije. ali ne svim. on gubi svoju bitku sa centralnom vlašću koja mu nameće svoje odluke. U vojvodini su magistrati mogli dobiti sve prituţbe protiv feudalnih sudova. ali ne predstavljaju opasnost suverenitetu vojvode. vino i meso. U 15. Tada stvorene strukture se odrţavaju stoljećima kasnije. ali to nije upereno protiv čitavoga feudalnog sustava i time se ne ugroţava postojanje milanske drţave. Pojava feudalnih ugovora nije upropastila političku vlast milanskoga vojvode. Afirmacija njegove feudalne superiornosti nad carskim feudima znači jačanje teritorijalne drţave i nadilaţenje partikularizama s ciljem stvaranja još snaţnijih drţavnih struktura. Unatoč svemu ne moţe se negirati da je grad našao veliki prostor za svoju autonomiju i da je bio privilegiran u odnosu na teritorij koji ga je okruţivao.  odredio se iznos fiskalnih davanja feudalcima (imali su neke fiskalne povlastice). Njemu dolaze same optuţbe protiv feudalaca (antifeudalna pol itika ob. U mnogim. Novi oblici feudalizma negativno djeluju na vlast komuna. Ograničava se politička moć gradova. g.  ograničena su jurisdikcijska prava feudalaca nad graĎanima. Ali. Polovinom 15. a to znači sve veću stabilnost vlasti milanskog vojvode. lokalnim seoskim feudalcima. 1441 g. došlo je do prvog vala feudalizacije i Milansko vojvodstvo dobiva karakteristike koje ostaju nepromijenjene tijekom stoljeća. podvrgavajući se odreĎenoj feudalnoj disciplini. financije. Sve su to znakovi feudalizacije koja je znak slabosti tadašnje politike. Ušle su i neke stare form e npr. Visconti kao milanske vojvode priznavali su feudalnu superiornost. Izdana su bila dva dekreta : 1437.

Mnoge odredbe su se tumačile kao antifeudalistička politika. Rossi nestaju 1482. odnosno nisu više autonomni već postaju feudalno ovisni o drugima.Godine 1454. Carska investitura više nego što definira podčinjeni odnos vazala prema feudalnom gospodaru postaje legitimna forma koja daje pravnu osnovicu vlastitoj autonomnoj vlasti. Najmanje drţavice uglavnom su postupno bile inkorporirane u veće. Osjeća se neprekidno natjecanje s drugim talijanskim feudalcima u Padskoj nizini. g. došlo je do mira u Lodiju (Lombardija) te su nakon toga vojni i politički aspekti partikularizama morali otići u sluţbu ravnoteţe kojoj je teţio čitav Apeninski poluotok. st. U nemogućnosti da unište partikularizme uvoĎenje feudalnih odnosa nudi jednu pravnu formu koja je najprikladnija da se partikularizmi stave pod kontrolu. nestaju sa političke scene. Nasljednik mu je bio Gian Francesco Palavicino i potpuno je bio u sluţbi milanskog vojvode koji mu je davao feude i unitete Milanski dvor je postao mjesto okupljanja tzv. milanski dvor. npr. ne traţi više političku autonomiju već je vezan uz administrativno središte. Dokumentacija tog vremena jasno razlikuje ono što je po feudalnom pravu legitimno od onoga što se smatra zloupotrebom i uzurpacijom. Stvaraju se savezi uz zadrţavanje samostalnosti. ali ne predstavljaju opasnost za suverenitet vojvode i zbog toga se moţe reći da afirmacija te superiornosti milanskog vojvode nad carskim feudima i lokalnim seoskim feudima znači jačanje te teritorijalne drţave. Pojava stvaranja feudalnih ugovora nije uništila političku vlast milanskog vojvode. Još predstavlja i nadilaţenje partikularizama s ciljem stvaranja još jačih drţavnih struktura. I na neki način odustaje od direktnog teritorijalnog suvereniteta. U drugoj polovici 15. Visconti. Rolando Palavicino svoju snagu temelji na vojnoj i političkoj moći. STOLJEĆA Očita je postala afirmacija principa feudalne superiornosti milanskog vojvode nad bivšim carskim feudima i ostalim seoskim lokalnim feudalcima iz čega je proizašla povećana politička vlast vojvode. a mogu čak i štetiti ţivotu feudalnih podanika. Ta se pojava ne moţe uvijek smatrati pozitivnom u stvaranju moderne drţave jer feudalizam je na neki način znak slabosti u politici. došlo je urote u kojoj je ubijen milanski vojvoda Galeazzo Maria Sforza. Nešto drukčije predstavlja feudalna investitura dobivena od ob. Iako se čini da je ona u suprotnosti s teţnjama male drţave za autonomijom to je zato jer priznati feudalnu superiornost milanskom vojvodi znači prihvatiti odnos ovisnosti o njemu i podvrgnuti se odreĎenoj feudalnoj disciplini. To znači ući u teritorij drţave koja u svoje strukture ţeli primiti i čisto feudalna područja. Novi zahtjevi za ravnoteţu na poluotoku sada prelaze u suprotnost s posebnostima malih drţava koje predstavljaju stalni čimbenik političke nestabilnosti koja se svakog trena moţe pretvoriti u rat. Nakon mira u Lodiju vojni i politički aspekti partikularizama odlaze u sluţbu . Nastala je nova hijerarhija vlasti s novom zonom utjecaja na ravnoteţu. točnije 1476. Iluzija o samostalnosti feudalne drţave uvijek se javlja u doba kriza jer i dalje postoji davanje feuda od njemačkoga cara... To i vrijeme kada neke obitelji nestaju sa scene. SPECIFIĈNOSTI FEUDALNE DRŢAVE 13-15. Stari feudalni partikularizam uklapa se u novu drţavu. Nove feudalizacije mogu poniziti teritorijalne pretenzije gradskih komuna. a Palavicino 1457. tj. nove aristokracije. Obitelj Visconti je bila protiv partikularizama u vojnom ili političkom smislu.

Parma je ţeljela potvrditi svoje pravne i porezne ovlasti nad tim mjestima. g. tj. Od 1421. a markiz iz Pellegrina je zadrţao Careno.1421. Canesio. Na tom području je bila velika trţnica u istoimenom naselju Mercato ispod kaštela Pellegrino na obali rječice Stirone. Iluzija o maloj feudalnoj drţavi ako samostalnoj i neovisnoj stalno se vraćala u periodima političkih kriza i to najviše u vrijeme talijanskih ratova. U drugoj polovici 15. U 15. kada je bio ubijen milanski vojvoda Galeazzo Maria Sforza. Sela su u planinama i teško su pristupačna i zato su njihovi odnosi s gradovima bili nezdravi u ranom srednjem vijeku. Izneseni argumenti su u prvi plan stavili pitanje : Sporni teritorij se nalazi unutar ili van Parmskog distrikta? Područje oko kojeg su se posvaĎali parmske komune i komune iz Pellegrina se nalazio izmeĎu brda Sant'Antonio i Santa Cristina. a da Parma i Piacenza nisu pokušale to usporiti. Vojvoda Filippo Maria Visconti obećao je da će to učiniti pa je Parma pomislila da je došao pravi trenutak za pokretanjem pitanja o svojem pravu nad nekim selima na području Apenina (Mercato. g. Odmah upada u oči nepostojanje naselja . završio je.-1406. Mariano. Na Parmskom području snage partikularizama su dobivale poticaj zbog slabosti centralne vlasti i tu u znatno dubljem razdoblju nego bilo gdje u milanskom vojvodstvu. Serravalle i moţda Canesio. Godine 1421. Tada se na tom području pojavila politička snaga markiške obitelji Pallavicino iz Pellegrina.. Ponekad je ravnoteţa bil a naprasno prekinuta kao npr. OBITELJ PALLAVICINI I NASELJE MERCATO Mercato je planinsko područje na granici izmeĎu Parme i Piacenze. Njihova vlast trajala je do 1420. Seljaci iz okolnih mjesta su često dolazili na trţnicu sa svojim proizvodima. tj. Mercato su prepustili sluţbenicima Parmske komune i tada je izbila svaĎa izmeĎu Parme i Piacenze. Parmi su vraćeni Mariano. Danas to područje spada pod naselje Pellegrino Parmesse i još se vide ostaci starog kaštele Pellegrina na brdu. st. g. IzmeĎu godina 1404. kada je potpala pod vlast Viscontijevih traţila je vraćanje teritorijskog poretka od prije. njihov status ne bi bio povezan sa teritorijem. Ta mjesta su imala autonomiju u odnosu na Parmu i Piacenzu. Sudski proces od2. Parmska komuna osporila je markiška prava po kojima su Pallavicini vršili nad mjestom po kojem su dobili ime. Careno. U sklopu nove plime. gdje rječica Stirone (izvor) u jakom zavoju silazi prema sjeveru. Samo po svojem obitavalištu oni bi bili markizi. Povratak Parme pod obitelj Visconti označava dolazak energijskog obnavljanja njihove centralne vlasti. 1476. Vlast obitelji Visconti nije bila dovoljna za dobivanje fiskalnih i jurisdikcijskih ovlasti. Parmski arhiv čuva zapise sa procesa. ali Parma je dugo čuvala ţelju za samostalnošću i bila je protiv centralne politike Viscontijevih. Upravo se zbog toga činilo potrebnim i na Parmu proširiti teritorijalnu pravnu reorganizaciju koju milanski vojvoda Maria Visconti Filippo u drugim dijelovima već obavio. Serravalle). g. Canesio. Iz dokumenata se moţe vidjeti da je vlast markiza nad Mercatom bila legitimna. st.sustava ravnoteţe kojoj teţi čitava Italija.9. sposobnost Parme i Piacenze da kontroliraju ta sela i to je vrijeme kriza. Nije postojala koncesija koja bi se mogla pokazati kao dokaz za obavljanje sudskog prava. Pallavicini su zauzeli Carento. Serravalle i Mariano. neke feudalne obitelji više ne nalaze prostora za sebe i zato nestaju sa političke scene u smislu da više nisu autonomni već postaju feudalci ovisni o drţavi. IzmeĎu ostalog tu su se prodavali i konji za prenošenje tereta i po planinama.

Čini se da je jačanje drţave dovelo i do jačanja partikularizama. Glavni problem je predstavljala biskupska granica. Bez temelja je ostala tvrdnja da je Parma nad Mercatom imala jurisdikcijske i fiskalne ovlasti. Dokazana je da ondašnji Mercato odgovara današnjem naselju Pellegrino Parmesse. g.-1450. g.Mercato. zato nije bilo nikakvih posljedica kada su stanovnici Mercata doţivjeli propast političke uloge obitelji Pallavicini. Godine 1427. ali su intrige ponovile pa je vojvodina vojska zauzela utvrdu markiza. Iz sudskih akata bilo je vidljivo da su pravi gospodari Mercata bili markizi Pallavicini. Kao i drugi lokalni moćnici i oni su se našli u igri tajnih pregovora i saveza sa jačima od sebe. Nepotrebni su drukčiji teritorijalni oblici. a Pellegrino i dvije planine (Antonio i Cristina) pod Piacenzu. Nakon 1420. Parma je smatrala da granica ide po rječici Stirone. Parma na sudu tvrdi da su tirani i da je vlast nelegitimna. Pokušaj parmske komune da presječe prirodne veze izmeĎu Mercata i kaštela bio je neprirodan. Svi svjedoci pozvani na sudski proces prihvatili su takvu granicu. Piacenza je pokušala proširiti kontrolu preko Stirone. Oni su 1347. Dokumenti iz 14. Fiskalni imunitet koji su stanovnici htjeli imati da bi se obranili od Parme mogli su dobiti samo uz podršku markiza. ţitelji su se branili od oba grada pa je pokušaj Parme da pokori Mercato izazvao veliku opoziciju. kada su dodani obrambeni objekti i to po ţelji vlasnikaNiccoloa Piccininija. Malobrojni dokazi koji postoje za sljedeća stoljeća pokazuju da im je vlast bila čvrsta (stabilan element vojne i političke vlasti na području). Parma je htjela dokazati da je naselje naraslo u 40 godina. Po tome su Careno i Mercarto spadali pod Parmu. ali je nesigurna granica biskupije ţiteljima omogućila obranu njihovih imuniteta. markizi su dobili svečanu potvrdu posjeda i otada je pripadnost Mercata Pellegrinu stalno potvrĎena i u izvorima. Zemljišni posjedi koje je obitelj imala oko utvrde bili su i na području Parme. a onda prešla u posjed Niccoloa Piccininija nasljednika. Razvoj naselja objašnjava zašto je parmska komuna htjela energično nametnuti svoju jurisdikciju nad teritorijem na kojem se nalazila tako velika i vaţna trţnica. Obitelj je neko vrijeme ovisila o Milanu. g. Parmska komuna je za vrijeme sudskog procesa htjela osporiti markišku vlast i proglasiti je nezakonitom. Staru utvrdu u idućim su stoljećima često popravljali i prepravljali tako da su danas znatno promijenili i veličinu i oblik. Predstavnici Parme inzistirali su na biskupskim granicama jer su smatrali da se poklapaju sa granicama gradske komune Parme. dobili povlasticu s jurisdikcijskim i fiskalnim pravima nad Mercatom. g. stoljeća. st. g. g. ali to ne znači da je jurisdikciju nad njim imala Piacenza. Parmska komuna osporavala je i jurisdikcijska prava markiza nad Mercatom. To najbolje dokazuje zauzimanje i rušenje utvrde Mariano 1380. pali su u nemilost vojvode. a ţitelji se morali pokoriti jačemu. a da prije nije gotovo ni postojalo. u dogovoru s milanskim vojvodom. Godine 1427. Navela je da je do vlasti markiške vlasti došlo kad se Parma nije mogla braniti. Rječica Stirone predstavljala je i granicu izmeĎu notarskih okruţja Parme i Piacenze. ali ondašnje naselje pod tim imenom ne odgovara današnjem koje je smješteno niţe i na desnoj obali rječice. Osim o utvrdi postoje i vijesti o naselju Pellegrino. ga stavljaju na lijevu obalu blizu kaštela. Kasnije su sa novim milanskim . Vrlo su oskudni bili dokazi da je Mercator nekada spadao pod parmski porezni distrikt. poslije su se pomirili. Dokumenti sa sudskog procesa ne spominju sukobe izmeĎu markiza i lokalnih vlasti. ali nije dovodila u pitanje tko je vlasnik naselja. Fizionomija kompleksa promijenjena je 1430. Stanovnici Mercata htjeli su obraniti ekonomski procvat mjesta i zato su htjeli ostati izvan gradskog distrikta i prihvatiti feudalce Pallavicine. Pallavicini su uzurpirali nasilno jurisdikcijske i fiskalne ovlasti. Naziv Mercato koristi se do kraja 18.

Giovanni Anguissola priznao je 1438. st. st. g. a tada nestaje i ime Mercato. st. Viscontijem i ušli u sluţbu na njegovom dvoru. Stvorili su društvo Societas anguxolorum koje se našlo na vrhuncu početkom 14. a najutvrĎenija je bila Riva. Grazzano. kao početak svoje jurisdikcije nad spornim područjem. st. Iz ta tri mjesta su u 12. dobili su Rivu. obuhvaćala su i seljake koji nisu ovisili o njemu. Godine 1438. Ali. broj stanovnika se povećavao. a to je zbog fiskalne zaštite koje je on davao. išla su i izvan granica njegovog vlasništva. st. g. Feudalna prava Giovannija A.vojvodom Sforza sklopili nove ugovore kojima se garantirao teritorijalni integritet i kojima je priznata autonomija u odnosu na Parmu i Piacenzu. Parma je posljednji put neuspješno pokušala doći do nekih sela. Čitavo 15. Za te posjede vezuje seGiovanni Aguissola plemić iz Piacenze koji je bio jedan od prvih nobila svoga grada. U toj je fazi Parma pokušala iskoristiti pri liku jer nije bilo feudalnog gospodara koji bi branio posjede i htjela je priključiti si sela. ali vlast nad zemljom nije uvijek predstavljala temelj za političku moć. pa čak i cijela sela u kojima nije imao posjede. Careno i Mariano. stoljeća. Drugi primjer je obitelj Anguissola i naselja Riva. Pitanje je do kada je vlasništvo obitelji nad zemljom i kaštelima ostalo odvojena od vlasništva nad stanovnicima? Piacenza je ustala protiv koncesija milanskom vojvodi jer je smatrala da nisu legitimne. Giovanni je od podanika dobio zakletvu vjernosti te je imenovao podestata i počeo ubirati poreze. a okoristio se politikom davanjima feudalnih koncesija od strane milanskog vojvode F. Jesu li stanovnici stali na njegovu stranu dobrovoljno ili prisilno? Koji su temelji feudalne vlasti? Ako je bilo dobrovoljno zašto su pristali? Obitelj je štitila podanike i prihvaćala ih za vrijeme ratova i opasnosti. a 1502. Obitelj Anguissola je imala i selo Cassano. Grazzano i Montesanto. Godine 1435. je potvrĎena kada je investiturom poznatom plaćeniku condottieru obitelj Sforza Ludovicu Foglijaniju dodijelila feud Pallavicino. stanovnici Mercata dobili su kontrolu nad trţnicom. Branio ih je od Piacenze. st. a 1488. članovi obitelji došli u Piacenzu da bi se bavili bankarstvom i trgovinom. g. . Feudalci su htjeli iskoristiti postojeće neprecizne klauzule da bi ostvarili prava. M. Tridesetih godina 15. Te povlastice su bile fiskalnog karaktera i odnosile su se na zemljišne posjede. a nešto kasnije Montesanto i Castione. Obitelj se jako obogatila i povezala sa piacenskim plemićima te počela sve aktivnije sudjelovati u političkom ţivotu. g. Tek krajem 18. Uspjela jedan dio priključiti. potvrĎena su kao feudalno vlasništvo priznato od strane milanske drţave. M. a to je uz vojnu zaštitu bio glavni uzrok da mu se stanovnici priklone. ali je zemlja pripadala crkvi. Ugovor sa selom Castione imao je za cilj širenje političke vlasti u selu gdje do sada nije imao nikakvu političku moć. Smatra s eda je imao veće posjede u 14. Piacenza je ustala protiv obitelji Anguissola smatrajući nepostojećom vlast obitelji prije koncesija od milanskog vojvode. g. Četrdesetih godina 15. on je milanskim vojvodom bio rodbinski povezan. Viscontija. Takva teritorijalna podjela 1472. Grazzano i Montesanto) bila i prije vezana. U tim selima je bilo 250-300 tzv. Godine 1530. dobio je Rivu i Grazzano. trţnica počinje propadati. ali nije dobila Mercato. g. okrenuvši se nakon toga starim posjedima. Snaga obitelji je znatno oslabila dolaskom Aguissola. markizat je stavljen pod direktnu vojvodinu vlast. Nakon dolaska milanskih vladara sklopili su savez sa F. Obitelj Anguissola je za te posjede (Riva. nego u 15. homines (muških osoba). Zahvaljujući rodbinskoj vezi 1438. od čega je Grazzano najveći posjed. ali bez toga stanovnici su bili na njegovoj strani.. Do tada je jurisdikcijsku vlast nad Castionem imala obitelj Fulgosi. Obitelj Anguissola je imala posjede u rivi. Tako je nastao njegov kompaktni teritorijalni posjed.

Učinjena je i sudska arbitraţa tijekom koje je ispitani svjedoci i njihove izjave išle su u prilog obitelji Anguissola. Grof Anguissola je to i učinio. je zauzeo Veano. donijeta je uredba da se stare povlastice mogu potvrditi nakon što ih potvrdi vojvodin magistrat i nakon što se plati odreĎena svota. dan je imunitet podanicima. tj. Postojanje jake feudalne vlasti izvan milanskog vojvodstva omogućilo je seoski feudalizam. ali kasnije stanovnici nisu htjeli plaćati. Francesco Sforza potvrdio je sve povlastice Anguissoli. Taj tzv. g. Graffignano i Luzzano je zauzeo 1436. meĎutim utjecaj Viscontija je bio sve jači.). On je intervenirao i oslobodio neka druga mjesta od nasrtljivosti piacenskih poreznika. Jaki feudalac koji ima utvrdu u kojoj štiti podanike daje zapovijedi. i 15. Do 1430. a to je ţeljela uništiti komuna Piacenza ţeleći stvoriti vlast koju bi obavljale gradske komune. OBITELJ ANGUISSOLA I NJIHOVO VLASNIŠTVO U PADSKOJ NIZINI Giovanni Anguissola sklopio je sporazum sa stanovnicima sela Castione. Feudalizam potpuno završava 1481. postojao je posvuda u sjevernoj Italiji. Moţe se reći da je lako proširio povlastice na nova naselja i zato što je to u milanskom vojvodstvu bila uobičajena pojava. U početku nije imao prava nad tim naseljem jer je pripadalo obitelji Fulgosi iz Piacenze. Godine 1459. čini se da nije bilo problema u prikupljanju poreza. a gradska komuna nije mogla spriječiti politički utjecaj trgovine nad utvrdama. st. Dokumenti iz sukoba izmeĎu Piacenze i obitelji Anguissola pokazuju postojanje oblika feudalne vlasti izvan institucijskih struktura milanskog vojvodstva pri čemu je ta vlast bila vrlo jaka. a 1455. a Giovannija Anguissolu su optuţili za to. seoski feudalizam u 14. Sve do 1430. Anguissola je zauzeo sela Cadeo.obranio je i druga sela od poreza iz Piacenze. Dolazi do suradnje sa svim oblicima vlasti. g. a nakon toga su stanovnici odbili plaćati te daće zato što je optuţen Anguissola. a najvitalniji je bio u Padskoj nizini. je milanski vojvoda Francesco Sforza potvrdio povlastice Anguissoli i time je proces potpune feudalizacije posvuda je završio. daće se daju u zakup i redovito se ubiru. Osim ovih mjesta Anguissola je obratio pozornost na Cadeo (zauzeo 30-tih godina 15. Giovanni je tada dobio potvrdu starih povlastica plativši ih novcem. Na sudu je Anguissolu zastupao Antonio Satoreli i sve je išlo u prilog Anguissoli pa je komuna Piacenza morala priznati jurisdikciju. Valja uočiti reciprocitet usluga i automatski ugovor koji nastaje kada se seljaci u opasnosti sklanjaju u utvrdu feudalca. iskoristivši utjecaj koji je imao na milanskog vojvodu 1431. godine. Godine 1459. Gradska komuna . Godine 1436.. st. g. Piacenza je htjela uništiti takav sustav osobne ovisnosti i stvoriti javnu vlast koju bi obavljale gradske komune.. g. MeĎutim i feudalci ovise o pojedinim feudalcima. Poznato je da su osjećaji vjernosti prema starim gospodarima oslabjeli snagom vlasti obitelji Anguissola. Razvio se ugovor da kada su seljaci u opasnosti mogu skloniti u feudalčevu utvrdu. Godine 1439. Luzzano i Graffignano te je svoje povlastice proširio na ta mjesta. Ne zna se točno na temelju čega je jurisdikcija uvijek pripadala Piacenzi. Tako su djelovali i Anguissole.tada su Riva i Grazzano potpuno feudalizirani.

obiljeţena je nepostojanjem jake vlasti pri čemu je postojala vlast komune Bologne i vojvodstva obitelji Este. st. a to nisu čvrsti elementi. a najviše se uočava na primjeru Emilije. Propao je i pokušajNiccoloa Piccinina. U Emiliji je društvo počelo traţiti oslonce partikularizama izvan drţavne strukture jer su bile nedovoljno jake i to je obiljeţje svih tih drţava u 15. Pokrajina Emilija u 15. Najjači grad Bolonja zadovoljio se uništavanjem starih seoskih feudalaca. Nedostatak jedinstvene političke organizacije i nepostojanje velike i jake regionalne drţave i zbog toga je partikularizam bio nestabilan što se vidi u vremenu talijanskih ratova početkom 16. Firenca. Landi i Torelli. Mnogi graĎani u Lombardiji. U Emiliji ne postoji veliki gradovi koji gravitiraju centru i contado. na planinski dio Apenina i mantovanski markizat na području rijeke Po. U Emiliji postoji stara razdvojenost izmeĎu bizantskog i langobardskog dijela. obitelj Este je od starih vlasnika obitelji Pio dobila Modenu. Te ovlasti sankcionirale su povlašteni dio graĎana u odnosu na njegovo okruţje. ali su uspješne bile obitelji Rossi. st. da Sassuolo i Cavalcabo. Političke organizacije zbog toga na području Emilije širile su se susjednom drţavom milanskog vojvodstva na dio do Parme. Reggio u Emiliji iz obitelji Fogliani prelazi u ruke obitelji Gonzaga. slavljenje pojedinih feudalnih oblika uz učvršćivanje vlasti regionalne drţave najčešće ne označavaju definitivno raspadanje feudalne strukture. a za uzvrat priznaje vlast obitelji Pio nad utvrdom Santo Felice i Carpi. Sljedeći primjer za partikularizme je Emilia. Taj odnos nije smio biti prečest. ali im je nazočnost feudalca predstavljala smetnju. odvojeno od jurisdikcije gradskih magistratura. Bolonja nije uspjela postati gravitacijsko središte i time započeti proces stvaranja regionalne drţave. stoljeća. Bilo je jako puno feudalnih obitelji s takvim pretenzijama. njenog zapadnog dijela. Od predstavnika stare i nove feudalne aristokracije obitelji Visconti i Este dobili su feudalnu vlast nad gradovima. Zbog toga je Emilija granična zona i razlog svaĎe velikih talijanskih moćnika (Venecija. Papinska drţava). tj. a daje utvrduFiorenzuola. Firence. a više okretanju prema . Moţe se reći da su feudalne obitelji manje teţile dvoru u Milanu i Ferrari. Uspjesi do kojih su došli. Nastala je naglašena slabost drţavnih struktura. a utvrda Guastalla na rijeci Po. Na to su pretendirali i graĎani u Emiliji.. Nastaju samo novi feudalni oblici pa je tako zapadni dio Emilije bio pokriven gustom mreţom feudalnih jurisdikcija. U Emiliji je utjecaj grada na contado bio manji nego u drugim talijanskim komunama. Osobito brojni bili su feudalni ugovori Ferrare i Milana sa malim udjelima lokalne vlasti koji su često imali često loše definiran pravni poloţaj oko legitimnih vlasti. Fogliano. Tako je u parmskoj komuni ¾ teritorija bilo feudalizirano. a Fogliani dobivaju Scandiano. Toskani ili Venetu ako su i izgubili političku autonomiju uspjeli su spasiti dosta široke fiskalne i administrativne ovlasti na svom teritoriju.ţeljela je spriječiti veliku političku moć koju su Anguissole imale nad svojim podanicima i utvrdama. ali tek kad su partikularizmi poprimili politički i vojno opasne oblike. Iste godine obitelj Visconti od obitelji Scotti dobiva Piacenzu. Razni vladari stalno su ţeljeli usmjeravati i disciplinirati partikularizme. Cijena koju su platili bilo je priznanje koncesija. Bilo je dosta feudalaca koji su odbili razne sluţbe i time onemogućili pretvaranje starih političke aristokracije u birokraciju u sluţbi vojvode. Godine 1335. Pallavicini.Autonomija vlasti vidjela se i u zahtjevu za stvaranjem posebne jurisdikcije i odreĎivanjem njenog odnosa prema Milanu i Ferrari. Godine 1331. ali su priznavali vrhovnu vlast milanskog i ferarskog vojvode. Tek su tada intervenirali silom gušeći lokalne pobune. Unatoč tome teţili su dobiti velike autonomije koje bi njihove posjede pretvorile u male feudalne drţave. tj. Neki feudalci ţeljeli su biti privilegirani unutar drţave. Milano. posjeda i utvrda. Nisu u tome uspjele obitelji Terzi.

Livorna i Cortonea. st. Colline i Val di Serchio i Valdarno (juţno od Livorna). st. stvorena su dva nova vikarijata u firentinskim Alpama. je došlo do promjena. contado Pise. do 20-tih 15. a s dolaskom firentinske dominacije područje Pistoie je priključeno contadu Firence. Neki kancelari iz Pistoie povezali su se sa milanskom vojvodom i podigli pobunu pa je izbila opasnost da Pistoia počne podrţavati Viscontijeve. i 15. Godine 1373. odmah nakon firentinskog zauzimanja. uglavnom privremene s policijskom i vojnom funkcijom. st. Sudac za najvaţnije parnice u Pistoi bio je i dalje podestat. . vikarijati su imali obiljeţja izvanredne magistrature. Pistoiae. Svaka vaţnija obitelj imala je barem jednog condottiera u sluţbi najvaţnijih moćnika i izvan Italije. Vikari su sluţbovali nekoliko mjeseci i bavili su se pobunama.vanjskim drţavama sklapajući saveze. i kada je riječ o Toskani tada su stvoreni i neki novi. Pisanski distrikt na jugu se prostirao do utvrde Campiglie i dijeli o se na tri dijela. Pallavicini. Područje Pistoiae bilo je karakteristično za procese koji su se tada odvijali. Takav način razmišljanja bio je suprotan ideologiji toga vremena kada velika regionalna drţava hoće što direktniju vlast nad svim stanovnicima na svom području. st. Firenca. Toskana se proširila na područje Pise. Obitelji Pio. Bilo ih je i u 14. Firenca je poslala vojnike 1401. I to područje je kao i Pistoia bilo podijeljeno na manje distrikte na čelu s podestatom. Početkom 15. Ta se institucija stvarala u nesigurnim graničnim područjima. Vrlo slično bio je ureĎen i contado Pise tkĎ. Stanovnici Pistoie upravljali su svojim contadom pomoću gradskih sluţbenika i magistratura. podestati i sluţbenici Pistoie morali su biti Firentinci. kada se Firentinska Republika brzo širi. Sve do 1399. Savjet graĎana Pistoie vlast je povjerio Firentincima koji su to iskoristili i komuni oduzeli njene slobode. Veliku prekretnicu predstavljaju talijanski ratovi kada ravnoteţa na poluotok opet dolazi u pitanje. razbojnicima i zločincima. Rossi i ostali nisu nikada negirale superiornost milanskog ili ferarskog vojvode. Milanski vojvoda bio je vrhovni gospodar teritorija na isti način kao što je car bio vrhovni gospodar milanskog vojvodstva. i početkom 15. Tada je odreĎeno da se contado Pistoie treba smatrati firentinskim teritorijem. st. Podestata je bio savjet graĎana te Pistoie. To nije odnos izmeĎu vladara i podloţnika već su to dva moćnika poredana po autoritetu. Podestati. U 13. Arezza. st. Još na početku 15. Za graĎane sa slavnim i starim komunalnim tradicijama to je bilo veliko poniţenje. notari i kapetani morali su biti Firentinci kao i u Pistoi. godine. tj. To se najbolje vidi u politici sklapanja brakova kada su se tako htjele povezati i sa čak vrlo udaljenim vladarskim kućama. unatoč tome što je tu desetljećima bila nazočna firentinska vlast na području sudstva i administracije nije došlo do velikih promjena u contadu. Postoji niz obitelji čija sudbina potvrĎuje takve tendencije. TOSKANSKO VOJVODSTVO – FIRENCA Toskansko vojvodstvo je primjer sporog jačanja regionalne drţave. Od 15. tri vikarijata : Val dera. Teritorijalna jurisdikcija pistoijskih podestata smanjena je. st. Od 80-tih godina 14. MeĎusobne veze vidjele su se i na području ratova. Najvaţnije su godine one na kraju 14. Toskanske (firentinske) vojvode bili su promotori nove centralističke politike koja je bila u suprotnosti sa starim partikularističkim elementima. Čini se da Firenca nije bila sklona uplitanju pa je Pistoii prepustila svaku jurisdikciju. godine. Godine 1404. sjeverno od Firence stvoren je vikarijat Bagno di Romagna. st. npr. Razlikuje se nekoliko cjelina. Eliminirajući posebne feudalne jurisdikcije misao male feudalne drţave općenito se temelji na utvrĎenoj političkoj strukturi. dolina rijeke Arno i Val di Nievolo.

Na području Pise priznata su neka feudalna prava grofovima obitelji Gherardesca i Montescudaio. lokalnu zajednicu. pravne teorije unutar koje spadaju teorija o gradskom municipiju. Umjesto gradova i njihovih contada nastale su upravne jedinice na čelu kojih su bili sluţbenici iz Firence. Godine 1440. Rat s milanskim vojvodom bio je prilika za sreĎivanje područja Pistoie i pruţio je mogućnost da se unište dvije vaţne feudalne obitelji u Apeninima Guidi i Ubertini koje su htjele pobunu. u Toskani nije bilo za razliku od Veneta i Lombardije nikakvih ostataka feudalizma. st. ali prema drţavnim. Osim u Lunigiani. To područje karakteristično je po dugotrajnim feudalnim ostacima. Ti primjeri su iznimka. U to vrijeme dobivaju i političko-administrativnu ulogu. Zanimljiva je i teorija koja komunu tumači kao izraz ekonomskoga napretka u Europi oko 1000. teorija trga i trţnice. Do oko 1450. pokrajina Lunigiana (podijeljena izmeĎu Firence i Milana). tj. Firentinska republika smanjila je i uništila političku moć feuda vezavši ga za područja daleko od urbanim središta. savjeta i magistratura djelovao kao teţak birokratski aparat koji je postojao zato što ga je zahtijevala Firenca. ali u lokalnim okvirima to je stvaranje moralo podrazumijevati odreĎenu autonomiju. ODNOS GRADA I BISKUPA Postoje brojne teorije o podrijetlu komune kao npr. vikarijat Mugello sjeverno od Firence i Val d'Elsa sjeverno od Firence. tj. godine. PODRIJETLO KOMUNE. Politički je Firenca stvarala sustav magistratura koje je vezivala za sebe. Toskana je početkom 15. Firenca je intervenirala i promijenila odnose grad – contado s ciljem afirmacije svoje vlasti i dosta često na štetu gradova čija se vlast smanjila. samo su potvrdili svoju vlast nad nekim selima i markizatima. Nakon toga Firentinci su se okrenuli Lunigiani. germanski (feud). kao što su Apenini i Maremma u juţnoj Toskani. g. Osim pravnih teorija postoje i druge teorije kao što je teorija četiriju čimbenika u talijanskoj povijesti. npr. Statuti su funkcionirali prema vlastitim odredbama. Treba reći da je ponekad sustav ureda.godine 1415. Na firentinskom području bile su zanimljive i seoske zajednice koje su imale statute. st. Vikarijati su bili magistrature izmeĎu centralne vlasti i manjih upravnih jedinica na čelu s podestatima. promijenila svoj ustroj koji je zadrţala i kasnije. Sve do duboko u 16. Firenca je uvela direktnu vlast pomoću sluţbenika bez nazočnosti feudalnog gospodara. ili od ponašanja obitelji Este ili od Venecije koji su bili skloni primiti u svoje ustroje feudalne elemente koji su još preţivljavali. U sastavljanju statuta sudjelovali su i firentinski sluţbenici koji su došli na lice mjesta. Feud na firentinskom području nema onu snagu koji ima drugdje. pokoren je grof Poppi. teorija o kontinuitetu ustanova iz starog vijeka u rani srednji vijek. To je bilo bitno drugačije ponašanje od obitelji Visconti u milanskom vojvodstvu koja je feud koristila kao element u stvaranju drţave. kršćanski (crkva) italijanski (gospodarski razvitak). u Lunigiani su markizi iz obitelji Malaspina čuvali svoje feudalne karakteristike i široke autonomnosti. Ti čimbenici su rimski (predstavljaju grad). teorija o ruralnoj komuni koju karakterizira stvaranje komunalnih ustroja u gradu iz ustroja slobodne seoske zajednice. vlasnik Casetina u sjevernoj Toskani. Posebno područje firentinske drţave predstavlja sjeverozapad. Tu je i . teorija o podrijetlu komune iz veza koje su formirali njeni podanici. Firentinska vlast je traţila da se i seoske i gradske zajednice i dalje upravljaju pomoću vlastitih statuta. Firentinski dio Lunigiane po tome se razlikovao od milanskoga u kojemu je feud bio potpuno priznat i uklopljen u drţavnu strukturu.

ali ju je dijelio sa visokim i niţim plemstvom. Trebalo je objasniti na koji se način vicus stopio sa gradom. st. On dobiva ovlasti za drţanje trţnice. tj. One su ga pobijedile u bitci kod Legnana iako je konačni mir sklopljen znatno kasnije. Komuna se nije javila da bi biskupu ili knezu oduzela dio vlasti nego da bi garantirala mir unutar zidina. Još od vremena prvih invazija oko njega su se okupljali graĎani u molitvi i obrani. nije izgubio gospodarsku ulogu koja je u starom vijeku grad razlikovala od okolnog područja. tj. Pirenne naglasio otvorenost prema orijentalnom svijetu bizantskih gradova na Jadranu i Tirenskom moru.teorija koja tumači sklonosti grupiranja u zajednicu što je poznata karakteristika srednjega vijek a. Situacija nije svugdje ista. treba uočiti koje je puteve slijedila talijanska komuna u rješavanju svojih problematičnih odnosa sa Carstvom i Crkvom. TALIJANSKE KOMUNE 11. Aristokracijski sloj u komuni je sudjelovao u onoj mjeri u kojoj je za sebe znao vezati ostale slojeve. Prema ocjeni talijanskih povijesnih stručnjaka ta teorija je stvorena za objašnjavanje nastanka gradova u Porajnju. STOLJEĆA. Zato je bila podloţna mnogim kritikama. Budući da je biskup morao birati suradnike stvorio je sloj ljudi koji je ponekad djelovao i protiv biskupa. Biskup u gradovima preuzima inicijativu oko popravka zidina i obrane od invazije barbara. U centru gradskih zbivanja stoljećima se nalazio biskup. Najkritičniji trenutak iz komunalnog ţivota je onaj kada su stvoreni problemi izmeĎu komune i carstva. Grad je osobito bio zanimljiv niţem plemstvu koje je u biskupu vidjelo suradnika u borbi s višim plemstvom. u Milanu je biskup imao vlast u gradu. Nastala je na temelju javnog. Pri tumačenju povijesti talijanske komune nije toliko vaţno odrediti uzroke njezinog nastanka i faza razvoja koliko naći način na koji se gradski ţivot organizirao unutar feudalne drţave. Flandriji i sjevernoj Francuskoj. a ne privatnog prava. Njemački car je htio obnoviti drţavu na feudalnim temeljima i sukobio se sa talijanskim komunama. U procesu feudalizacij e drţave Crkva se odlično uklopila u postojeće strukture i borbom se znala osloboditi svih veza koje su mogle kompromitirati njeno postojanje. Puno su sadrţajnije teorije o stvarateljima gradova u srednjem vijeku u liku trgovaca. time se bavio Ernst Mayer. Još je H. podgraĎem. kao i u borbama carstva i pape sudjelovali su i pojedini gradski slojevi. U Italiji se grad nije izgubio u okolnom seoskom području. Oni su imali svoje sjedište u vicusu izvan gradskih zidina ili u feudalnom predgraĎu. na koji je način došlo do stvaranja trgovišta iz vicusa s teritorijalnom organizacijom grada u kojem je vladao feudalac iz čega je onda nastala vlast komune. On je naglasio da investitura biskupa koju je vršio vladar s obzirom na institucijski razvoj gradova u Italiji nije imala ono značenje koje je . Talijanski grad je uvijek bio središte trgovine i industrije i način ţivot u gradu bio je drugačiji od načina ţivota izvan njega. tj. Postajanje grada nije istodobno značilo i postojanje gradske autonomije. Njen prvobitni karakter bio je aristokratski zbog inicijativa na koje je taj sloj poticao. Zato se i govori o vlasti biskupa u gradu u punom smislu te riječi. Oni su predstavljali gradsku aristokraciju. U religijskim borbama. OBILJEŢJA TALIJANSKOG KOMUNAL NOG ŢIVOTA U GRADOVIMA U ODNOSU NA EUROPU Početkom 20. postali sposobni sami upravljati gradom. a moţe i kovati svoj novac. Drţava je očekivala suradnju s biskupom da bi se obranio javni mir. U Toskani je biskupska vlast bila slaba. Komuna je nastala u trenutku kada su graĎani mogli. ali na talijanske komune nije primjenjiva. I 13. Budući da javni red nije poznavao dijeljenje Crkve i drţave biskup je imao zadaće i oko crkvenog i oko javnog prava.

Oni su naglasili da na Njemačkom području nastaju novi gradovi npr. iako ni jedan grad koji nije bio biskupsko središte nije doţivio visoki razvoj komunalnog ţivota. kao npr. ali je najraširenija u Italiji. Nije bilo kao u Njemačkoj naseljavanja pojedinih područja osim u slučaju posebnih kolonizacija koju su vršile talijanske pomorske drţave. Đenova i Amalfi (Afrička i Azijska obala uz jadransko more). Macerata. nisu obnovili i nisu sudjelovali u općem procvatu gradskog ţivota. Talijanski gradovi kao i oni iza Alpa nisu imali pravno-administrativne osobitosti različite od okolnog područja. izmeĎu ostalog i zbog rijetke nazočnosti vladara u Italiji. Cuneo (Piemont). g. te francuski primjer grada Aigues-Mortes. juţnije Massa marittima (iz Populonije). Adriana Po propadali su još na kraju postojanja Rimskog Carstva. Smatrali su da bez razvoja u rimsko doba spadaju gradovi L'Aquila. Fabriano. Kad se govori o komuni gradu onda se misli na biskupski grad. ali se smanjila u broju stanovnika i postala nevaţno naselje. a srednju nešto manje. površina i oblik grada odreĎivali su se prirodnim zemljopisnim poloţajem. U ranom srednjem vijeku juţna Italija je bila definirana kao groblje gradova koji se nakon 1000. Najpoznatiji slučaj je Akvilejakoja kao crkveno središte i povremeno središte patrijarha nije nestala. Usporedno s pojavom nastanka gradova ide i pojava nestanka gradova. nakon demografskog procvata počeo je graditi druge zidine unutar kojih se našla i katedrala koja je bila izvan prvih zidina i mala predgraĎa kao npr. Središnja Italija je poseban slučaj jer u njoj uočavamo pojavu novog grada nastalog iz napuštenog naselja i tako da je prvobitno naselje bilo primorsko. Treba reći da nisu svi biskupski gradovi postala vaţna komunalna središta. g. Viterbo (Lazio). To nije tipično talijanska pojava. Arezzo i Firenca. Površina nekog grada nije uvijek bila mjerilo za brojnost ţitelja u njemu. Concordia sagittaria. To su gradovi:Alba Fucens ( blizu Avezzana danas). Gradovi Ostiglia. Vaţan je Zuglio (Iulium Carnicum) koji je danas malo selo. a ono nastalo iz njega u unutrašnjosti. Primjer tomu su: Sarzana (iz Lunija). Foggia i Lecce. u slučaju Orvieta. u Italiji i postojalo demografsko povećanje ono se odnosilo na povećanje već postojećih gradova.imala u njemačkim gradovima. Moţe se pretpostaviti da su neki od ovih gradova nastali iz malih sela kao što je slučaj sa Montepellierom. Samo u Italiji i u juţnoj Francuskoj gradovima su vladale osobe koje su poznavale pravne zakone. Pored njega još su vaţni: Altinum (Quarto D'Altino). Este. Ako je nakon 1000. Corfinium (danas Corfinio). Venecija.1168. Treba spomenuti da stari rimski gradovi koji su se očuvali nakon 1000. Zahvatila je sjevernu i juţnu Italiju najviše. Takvi slučajevi postoje u i Italiji: Udine (Furlanije). Izvan grada feudalne snage suprotstavljale su se gradu i u nekim slučajevima . godine. Ferrara (Emilia). čak i u doba Langobarda i Franaka. Catanzaro. Talijanski grad je unatoč tomu uvijek bio središte političke pravne i administrativne vlasti. Munchen (Bavarska) ili Frigbourg (Švicarska). Drugi autori nisu se sloţili s Mayerom . U većini slučajeva nastali grad je barem na neko vrijeme naslijedio biskupiju prvoga naselja. Veliki dio talijanskih gradova u 12. Naglasio je da se ta osobina najbolje vidi iz usporedbe s Njemačkom. nisu imali intenzivan komunalni ţivot. st. Tako je u ranom srednjem vijeku Italija doţivjela promjenu u smještaju svojih gradskih naselja. Comacchio i Opitergium (Oderzo danas). Mnogi gradovi su imali unutar zidina velike nenaseljena površine. Alessandria (Piemont) za koju se točno zna da je nastala u borbi lombardijskih komuna i njemačkog cara 1164. Ponekad. ali gradovi u Italiji nikada se nisu smanjili na minimum dimenzije 5 -10 ha kao što su francuski gradovi. Tu je i pitanje kontinuiteta talijanskih gradova?! Mayer je smatrao da u Italiji nije bilo novih gradova i da su svi talijanski srednjovjekovni gradovi imali svoj kontinuitet iz rimskog doba. g.

političko širenje talijanskih gradova na okolno područje već je bilo dovršeno osim na nekim područjima gdje se feudalne ostatke nije moglo lako uništiti. st. st. Feudalni gospodar ţeli izvući maksimalnu korist od zaštite koju je pruţao stanovništvu. i u tome mora uzeti u obzir i konkurenciju ostalih feudalaca. Godine 1058. i 12. Universitates su se brzo uklopile u Normansko kraljevstvo sa sjedištem u Palermu koje je postalo jače od Italskog kraljevstva. Ali ipak talijanska komuna nije nastala iz sukoba s feudalnim svijetom već iz stalne preobrazbe feudalnog društva. U njemačkim rukama gradovi postaju središta moći i u stanju su upravljati lokalnim područjem. i 14. Ugroţavale su ga razne krize. ali ipak ne stvaraju snaţne teritorijalne tvorevine.nisu se nikad asimilirale s gradskim svijetom. st. barem ne do trenutka skretanja prema oligarhijskim ili monarhijskim oblicima vlasti. i u juţnoj Italiji gdje postoje universitates – gradske zajednice koje se meĎusobno udruţuju. Gradsko plemstvo nije bilo u suprotnosti s tom preobrazbom već je sudjelovalo. U 12. i 12. Jedino s eto ne odnosi na akvilejske patrijarhe i na feudalnu obitelj Savoia i Monferrato. U Trstu. crkvene ako je Crkva feudalac ili obiteljske vezane za podjelu imovine. a kasnije stranac. IzmeĎu nositelja vlasti u komuni i biskupa postojala je pravne veza feudalnog tipa i zato su u 11. u mnogim gradovima buktale borbe protiv biskupa kao npr. stanovnici Monantove dobili su od opata izjavu u kojoj se unatoč priznanju pravnih prerogativa opata garantira integritet njihovih dobara. a tkĎ. sklapaju trgovačke ugovore i zajedno se vojno brane. seosko stanovništvo dobiva zaštitu feudalnog gospodara koji organizira obranu sela. Njemački grad je trgovački i obrtnički grad. To vlasništvo obuhvaća vlast nad ţiteljima i njihovu zaštitu bez obzira obraĎuju li ili ne zemlju feudalnog gospodara. Upravo je to doba kada je seoska zajednica počela imati odreĎenu političku ulogu u obrani svojih prava. U Italiji je vrlo poznat sustav podestata. Mantova. Milano – Como/Lodi. Trentu i Aosti vlast biskupa nije sasvim uništena. st. Podestat je isprva bila domaća osoba. Treviso – Caneda/Belluno. Utvrda uvijek pomaţe da se središte administrativne zemljišne vlasti afirmira kao centar lokalnog političkog ţivota. Traţilo se smanjenje daća. biranje vlastitih upravitelja koji su dobili ovlasti lokalnog . Od 10-12. Talijanski grad ima drukčiju društvenu strukturu od njemačkih gradova. Siena. Pri tome gradnja utvrde predstavlja put ka stvaranju feudalnog vlasništva nad selom. Gradom sjeverno od Alpa uvijek je upravljalo vijeće. U takvim slučajevima gradovi su poveli ratove protiv suparnika kao npr. Firenca. Ravenna – Cervia/Comacchio. U tom razdoblju nastaje i mletački komunalni ustroj. Vlast biskupa ţeljela se eliminirati da bi se stvorila vlast gradskih slojeva. Seoske su zajednice s gospodarima sklapale ugovore koji su odreĎivali granice feudalnih zahtjeva. U 13. Milano. RAZVOJ SEOSKIH ZAJEDNICA U 11. U Volerri je komunalni razvitak bio spor i stalno ometan od biskupske vlasti. Modena. Uočava se upornost lokalnog feudalnog i zemljišnog vlasnika da ne prihvati ulazak novih društvenogospodarskih snaga na selo. ali konačni ishod borbi bio je različit za mjesta. Zbog te razlike u unutarnjim odnosima nastaje drukčiji razvoj. veći će gradovi pokoriti manje i takav razvoj stvorit će pojavu nazvanu comitatinanza koja nema istovjetni primjer na području sjeverno od Alpa. ali se uočava i sposobnost stvaranja snaţnih i discipliniranih struktura na selu. Firenca – Fiesola. ali za razliku gradova sjeverno od Alpa takvi slučajevi nisu nikad došli u središte povijesnog ţivota. uočava se nastajanje komunalnog ţivota i u nekadašnjim bizantskim pokrajinama na Apeninskom poluotoku. a talijanski je još i agrarni. st.

Različita pisma careva i papa nikad se ne obraćaju predstavnicima nekog grada već graĎanima – cives. ali isto tako i feudalna sila. Godine1406. Đenova i Firenca. st. Gradovi su si morali sami organizirati vlast. ali je nadmašila seosku komunu i prilagodila se shemama gradskog naselja u društvenom i političkom smislu. KOMUNA U TALIJANSKIM IZVORIMA U 11. Ta vlast ima značenje komune. Moderni kapitalizam temeljen na privrednom vlasništvu ima svoje porijeklo u srednjovjekovnoj Italiji. Talijanska prevlast temeljila se na boljoj organizaciji poslova. Na taj su način stare vicinie pretvorene u seoske komune koje su dobile tako pravnu formu. ali i javna vlast koja autonomno upravlja gradom pomoću magistrata i zakona. godine. Od kriţarskih ratova pa do velikih otkrića Italija je bila dominantna sila ondašnjega svijeta.-1494. odnosno sloţili su se oko stvaranja nove komunalne vlasti kojom su trebali zamijeniti drţavnu koja nije bila efikasna. Komuna je naziv koji je označavao ukupnost i bio je sinonim za totum populum i comunem populum. Od samoga početka komuna se razvijala na području javnog prava i imala je karakteristiku teritorijalnosti poistovjećujući se sa terminima civitas i homines. koriste naziv civitas pod kojim se podrazumijeva grad i gradsko stanovništvo. STOLJEĆU Pitanje podrijetla talijanske komune meĎu znanstvenicima stručnjacima za srednji vijek izazvalo je velike historiografske polemike. i 15. U stvaranju komune zajednička je inicijativa pripadala biskupu i sloju koji je upravljao gradom. a s njom i autonomiju koja se nalazil a izmeĎu gradske i feudalne jurisdikcije. Najbolji je primjer komuna Bugellae (Biella danas) koja je nastala iz seoske vicinie . a Talijani su bili glavni bankari pri čemu je Crkva bila najbolji klijent tih udruţenja. Utvrda je zapravo komplicirala uvjete ţivota seoske zajednice. osvojila je Pisu i Porto Pisano i time dobila direktan izlaz na more. stanovnicima – habitatores ili ljudima – homines. bila je bankovni centar sa razvijenom industrijom svile i vune. Sam prijelaz iz predkomunalne institucije i oblika gradske organizacije u one komunalnog tipa bio je polagan i postupan što potvrĎuje i sama promjena značenja naziva komuna. Talijanski trgovci prvi su počeli primjenjivati bankovnu mjenicu i pomorsko osiguranje brodova. U 14. seoske zajednice nerijetko su otkupljivale čitavu sudsku jurisdikciju feudalca i predavali ih u ruke pobijeĎenih gradskih vlasti. za koju se vezuje obitelj Medici. . U 11. ne postoji izraz komuna te se iz toga zaključuje da je za izbor gradskih magistrata potrebna suglasnost čitavog gradskog stanovništva. U povijesnim izvorima ne moţemo naći hijerarhijski oblikovanu organizaciju u predkomunalnom razdoblju. i 12. Postoje samo gradske institucije koje predstavljaju graĎane. Podizanje kaštela uvijek je privlačilo stanovnike i tako se broj uvijek povećavao. BANKARSKA AKTIVNOST OBITELJI (DE') MEDICI Bankarska aktivnost obitelji Medici obuhvaća razdoblje 1397. Izvori 11. TakoĎer se zaklinjalo na solidarnost. U 13. Raspravljalo se o problemima kontinuiteta ili prekida i onda stvaranja ex novo institucija i oblika političkog ţivota iz starijeg razdoblja. U proučavanju komune ne smije se zanemariti pitanje tradicije i okruţja u kojem je komuna nastala i razvijala se. Firenca. najveća prometna središta su: Venecija. st. Kaštel je bio sredstvo feudalne vlasti. i 12. st. st. I 12. Civitas ne postoji kao pravni subjekt i nikad nije uklopljen u hijerarhiju feudalne drţave.sudstva i odbijalo se ugošćavati feudalnu pratnju. Talijanski trgovci raznosili su raznu robu.

Oni su bili ograničeni na Zapadnu Europu izuzev Šp anjolsku i Portugal. st. ali nije dosegla vaţnost banke obitelji Pazzi i Peruzzi jer uvjeti nisu bili više povoljni za razvitak banaka. propalo je glavno sijensko udruţenjeGran tavola dei bonsignori. – pisma iz kojih se moţe vidjeti propadanje. čitava obitelj bila poslana u progonstvo. najprije sa članovima vaţnijih obitelji u Firenci. Do 1345. potvrde o depozitu i slično tome. Svi bankari bili su upisani u udruţenjeArte del cambio. najvaţnija firentinska udruţenja bila se ona obitelji Bardi. g. Osnivanje banke Medici dogodilo se 1347. do 30-tih g. godine. Ulogu Siene tada preuzima Firenca. st. -sto st. Bankari su se u Firenci zvali tavolieri jer su obavljali poslove za stolom ili za klopom. Povijest njihove banke znatno poboljšava spoznaju o podrijetlu današnjih. Neki članovi obitelji nisu uţivali naklonost firentinske vlasti pa je od 80-tih g. Medici su više obiljeţili uspon bankarstva nego trgovine. Bili su najbogatija firentinska obitelj. a od 1298. smatraju kriznim vremenom. Baš zbog gospodarske snage oni su se dokopali političke vlasti. g. Godine 1488. Tada su se afirmirale tri nove obitelji: Pazzi. Kapitalizam banke obitelji Medici je bio trgovački. Medici nisu radili na Levantu. g. 1457. a puno manje kao bankari. nisu uspjeli nikada dosegnuti onu vaţnost koju su u 14. zatim sa visokim plemstvom po Italiji te sa vladarskim kućama po Europi. Takva udruţenja počela su se osnivati u Sieni u 13. Nakon toga slijedi propadanje banke koje je osobito pojačano nakon urote obitelji Pazzi. te su postali promotori humanističkih studija i stvorili su poznatu Laurenzianu. g. postojalo je udruţenje obitelji Alberti. g. – tajne knjige s točnim iznosima na računima i rezultatima poslovanja. Za razliku od obitelji Peruzzi i Bardi. ali i zbog smanjena prometa u meĎunarodnoj trgovini zbog situacije na Levantu. Banke tog vremena mogle su biti male i velike. Banka Medici je bila jedna od najvećih postojećih banaka svojega vremena. mjenice. biblioteku koja i danas postoji. g. Članstvo u jednom udruţenju nije bilo prepreka da se postane članom u drugom. Banka Medici je bila velika banka i treba spomenuti da su bankarske operacije zahtijevale odnose sa drugim bankama. 14. a ono se podijelilo u nekoliko grana zbog obiteljskih svaĎa i tako je oslabilo. Glavno obiljeţje firentinske trgovinske organizacije je postojanje trgovačkih i bankarskih udruţenja.   .banka je propala zbog lošeg voĎenja poslova. Medici su poznati kao zaštitnici umjetnosti i knjiţevnosti. Peruzzi i Acciaivoli. Sva tri udruţenja su propala uoči velike kuge 1348. pa i zbog problema u reguliranju kredita.. od Đenove je za 1 000 zlatnih florina kupila grad Livorno. st. Osobni dokumenti obitelji Medici jasno pokazuju sve probleme banke iako postoje razdoblja koja su lošije pokrivena dokumentima. kada su Medici bili otjerani iz Firence uz zapljenu dobara. zato jer su imala velike dugove koje su da vali vladarima. 15. Bez obzira što su Medici uspjeli potisnuti protivnike. kada je Giovanni di Bicci de'Medici svoju banku iz Rima preselio u Firencu. g. Banka je postojala do 1494. imale obitelji Bardi i Peruzzi. Uspon obitelji jako dobro pokazuju i bračne veze. Za vrijeme tih devedeset i sedam godina banka je doţivjela širenje koje je završilo smrću Cosima Medicija1494. iako su obje djelatnosti dobro povezane. Povjesničari 15. st. Strozzi iMedici. a i bančini dokumenti to pokazuju. Postoje još i ugovori društava. g. Iza 1348. Izvore koji nam govore o banci dijelimo u dvije skupine do 1451.-1494.Godine 1421. Banke Medici imale su problem zbog loše meĎusobne koordinacije i zbog neslaganja upravitelja pojedinih filijala koji nisu uvijek bili sposobni suočiti se s pojedinim problemom. Male banke toga vremena nisu toliko vaţne. a većinom su se bavile prodajom dragulja na kredit ili plaćanje na rate.

Godine 1427. Firentinska bankarska udruţenja mogu se podijeliti u sva tipa: ona temeljena na centralnoj organizaciji. a naslijedili su ga sinovi Cosimo i Lorenzo. Bila je sustav udruţenja kontroliranih od strane središnjega. Dokumenti su tajne knjige koje je drţao jedan član udruţenja u zaključanoj škrinji. knjigama i administracijom na čelu s upraviteljem. Katastar je imao mnogo preinaka. g. st. ali su 1457. Giovanni di Bicci je povećao imovinu obitelju kupnjom posjeda oko Firence i to najviše u Mugellu. g. '57. Što se tiče Venecije i Firence. depoziti klijenata i slične stvari. Agencija u Napulju je loše poslovala. Budući da je Firenca bila tada središte industrije vune čime su se bavile gradske obitelji. '69…. Nakon njegove smrti. Filijala u Rimu je kontrolirala podfilijalu u Napulju i Gaeti. g. tradicionalnim neprijateljem Firence. Sjedište je preneseno u Firencu 1397. ona nastala kombinacijom samostalnih udruţenja. Kapital banke je iznosio 32 000 florina. Di Bicci se 1420. povukao iz poslova.. POĈECI BANKE MEDICI Osnivatelj banke je bio Giovanni di Bicci. st. g.Vaţan izvor za društvenu i gospodarsku povijest Firence tog vremena je katastar. st. a par godina kasnije u Rimu je osnovana prva filijala. revizija npr. Godine 1440. On je napravljen 1427. Tridesetih godina 15. U 13. To je dosta malo.. g. Banka Medici imala je jedno centralno udruţenje i podreĎene filijale.Giovanni i Piero Medici su brzo propali. označava kraj prvog razdoblja širenja banke.. bila zatvorena. Giovanni je postupno prepuštao poslove oko banke Cosimu. Za razliku od njemačkih Fuggera. Medici su otvorili trgovinu za proizvodnju vunenih tkanina. Medici još nisu bili najbogatija obitelj. Tu su bile zabiljeţene plaće radnika. Taj je slučaj zanimljiv jer je to bio politički potez obavljen na zahtjev milanskog vojvode Frnacesca Sforze koji je oţenio Biancu Visconti i tako dobio titulu 1450. ali je zbog maloljetnosti sinova banku ostavio Giovanniju. g. '51. 1429. '46. Cosimo je napustio savezništvo sa Venecijojm i povezao se sa Milanom. g. Pedesetih godina 15. g. nakon pada obitelji i zamijenila ga je 10-ina koja se plaćala samo za nepokretna dobra i zadrţala se do 18. ali su bile manje vaţne od rimske filijale. kapitalom. jednu u Veneciji i jednu u Rimu. češći je prvi tip. umro je Lorezno.. dok kasnije takav sustav poslovanja propada. Medici nisu imali posebne inspektore za kontrolu knjiga što je moţda bio nedostatak. Svaka filijala bila je ustanova sa vlastitim imenom... pa je 1425. godine. tj. Upravo je vrijeme Cosima vrhunac razvoja banke. banka je imala i dvije filijale.. Osim sjedišta u Firenci. Njime je glava obitelji trebala podnijeti popis pokretnih i nepokretnih dobara uz izjavu o financijskome stanju udruţenja u kojem su se članovi obitelji nalazili. Dokumenti iz katastra pokazuju kako je bogatstvo bilo rasporeĎeno i kakva je bila društvena i financijska pozicija pojedinih firentinskih obitelji. Knjige su bile dragocjene i pisale su se na pergameni. g. Od tada do smrti Giovannija di Biccija. g. i to uz pomoć Cosima Medicija. situacija se nije mijenjala. Filijala u Veneciji je otvorena 1402. svakako bili. a nekoliko godina kasnije osnovana je filijala u Londonu. osnovana je filijala u Bruggeu u Nizozemskoj. otvorena je još jedna trgovina koja je nazvana po sinu Lorenzu.kada su se zbog ratova trebale popuniti financijske praznine. Godine 1408. Status tih agencija iz dokumenata nije jasan. Ta je banka nastala iz banke nekog roĎaka koji je umro 1395. one su dobro stajale. osnovana je još jedna filijala i to u Milanu. Upravo 1408. Trgovina je dobila ime po sinu Cosimu. i 14.Ukinut je 1494. Odnosi izmeĎu centralnog   . '42. '44. stoljeća. Tajnu knjigu imale su i filijale.

-tih g. U 15. Brugge. a nije beznačajno da su mnoge klauzule ugovora počele vrijediti tek u slučaju problema. Materijal se obraĎivao u kući. Otok je bio u vlasništvu feudalaca iz Piombina. Medici u tome nisu bili iznimka. st. često se trgovalo stipsom koja se koristila za proizvodnju stakla i u tekstilnoj industriji za skidanje masnoća sa vune. Budući da su bankari slijedili papu. Svilom i vunom su Medici opskrbljivali Veneciju i Aragonski dvor u Napulju. Ţeneva. Manufakture obitelji Medici su postale sekundarna pojava. Civitavecchia. 13. POJEDINE FILIJALE RIM Neki kaţu da je postojala dok se druga skupina povjesničara ne slaţe s time. Medici i papa su uglavnom dobro suraĎivali. st. Firenca.središta i filijala regulirali su se ugovorima. Medici su imali puno problema prije nego su zagospodarili trgovinom stipse. ali su prednost davali luksuznim proizvodima koji su se traţili u trgovini kao što nakit i svila. Srednjovjekovnu trgovinu karakterizira nepostojanje specijaliziranosti za jednu vrstu proizvoda. Papa je bio na glasu da u mjestima u kojima boravi povećava troškove ţivota. manje vaţna od bankarstva. 15. Obitelj Medici je osim po bankarstvu zanimljiva i po još jednoj činjenici. Centrala i filijale su komunicirale putem pisama i u tim pismima su se komentirali ondašnji politički dogaĎaji. ne znamo ništa zbog nedostataka dokumenata. Od 70-tih g. st. Venecija. Treći proizvod koji jako zanimao obitelj Medici je bila svila. svako je mjesto tada ne odreĎeno vrijeme postalo bankarsko središte. Medici su otvarali privremene urede gdje su se koncili odrţavali. 15. Tu se papa Pio II. a to je trgovanje odreĎenim artiklima. Rima. htio domoći monopola. ali su otkrivena nova nalazišta kod Rima. Istanbul. Napulj. Najviše informacija ima o filijali u Bruggeu. FIRENCA . Zapadnije je stipse bilo u Ischii i na Lipru.Posebno je zanimljiv Rim kao bankarsko središte. ti su rudnici bili iscrpljeni. Crkveni koncili su privlačili velikodostojnike pa su se povećavale financijske operacije. st. ali njihove trgovine svilom i vunom nisu bile industrijska središta nego su bile organizirane kao kućna industrija. a onda dalje Osmanlije. Već 60-tih g. Đenova. do sredine 15. London. Osim toga Medici su se zanimali i za monopol trgovine ţeljezom kojeg je bilo na otoku Elbi. st. st.60. 15. Krajem 70-tih g. Pisa. Najviše je stipse bilo u Maloj Aziji. Medici su dobili monopol nad trgovinom ţeljeza. Milano. . Bankarski centri u Europi su s obzirom na vaţnost Talijana bili u onim gradovima gdje su postojale naseobine inih: Barcelona. Papa je prvi srednjovjekovni vladar koji je novac dobivao iz čitave Europe. Ti su ugovori bili slični. O filijali u Rimu od kraja 30-tih g. Pariz. te su rudnike kontrolirali Đenoveţani. On je zapravo bio središte samo za vri jeme papinskog boravka u Rimu. Treba spomenuti da su na Apeninskom poluotoku najpoznatiji bankarski centri bili: Bolonja.

ali do 1420. je Lorenzo opet otvorio ured u Napulju kao pomoćni za rimsku filijalu. ali na novim temeljima. Tek 1442. godine. Filijala je dobro poslovala dok su posudbe milanskom vojvodi bile financijski ograničene. a poslije je oţivjela. Od 1426. VENECIJA Filijala u Veneciji je stvorena 1398. banka Medici nema filijalu u Napulju. koje su bile prirodne luke. O njenom poslovanju ima jako malo podataka. Ona je bila slaba i za nju nemamo dokumentacije od 30-tih godina na dalje. st. MILANO Otvorena je 1452. Cosimo Medici nije bio iznenaĎen time pa je dokumentaciju bio sakrio na vrijeme. Godine 1471. Čak i prije početka rata Venecija je bila otjerala firentinske trgovc e sa teritorija i konfiscirala im je imovinu. zbog dugova i lošeg poslovanja. . Ured je zatvoren 1483. Zatvorio ju je Lorenzo Veličanstveni 70-tih godina 15. g. – 1471. Napulj je više bio povezan sa Đenovom nego sa Firencom. na zahtjev Francesca Sforze. stvorena je prava filijala. Mletačka filijala je ukinuta 1470. bila opet zatvorena. Ova filijala je zatvorena nakon urote obitelji Pazzi. Godine 1494. Ta mala filijala se bavila uvozom vune i izvozom tkanina. Firentinci su se vratili u Veneciju. Dobro je poslovala. a ukinuta je već 1460. Napulj i Gaeta (podfilijala) su manje vaţne za razliku od rimske ili venecijske filijale. saveznika obitelji Medici jer su oni podrţavali njegove pretenzije u Milanu.U Firenci je postojalo sjedište čitave banke i posebno mala filijala. je propala banka. g. Ponovo je bila otvorena 1480. g. je otvorena filijala i u Pisi. g. iako je bila u krizi za vrijeme rata Firence i Milana protiv Napulja i Venecije. . g. pa filijala nije bila prije otvorena. kao podfilijala rimske. Milano je najviše bio povezan sa Đenovom i Venecijom. opet otvorena da bi po drugi put '79. a zatim je '71. Livorno je bio u rukama Đenove. NAPULJ Ova je filijala osnovana meĎu prvima.godine. Do 1442. g. stoljeća. PISA Pisa je osvojena početkom 15. Ova je filijala vaţna zbog opskrbe dvora obitelji Sforza./'80. zbog pristupa moru (dolina Arno koja je tada bila plovna). Nakon mira u Lodiju 1451. Godine 1402.

a bio je u suprotnosti s točno odreĎenom gospodarskom politikom koju je vodila obitelj Medici. Sin Pietro je bio jako bolestan. u kojoj je ubijen Giuliano imala je za cilj propast banke i potpuno uništenje obitelji Medici. a nakon što su Medici otjerani njihova dobra su bila zaplijenjena. Zatvorene su mnoge filijale.. otvorili filijalu koja je postojala do 66. Filijala u Bruggeu je osnovana 1436. Osim ovih gradova bili su bitni iBrugge i London koji je slovio za drugorazredno bankarsko središte i bio je u sjeni Bruggea. MeĎutim. Medici su 1420. Kad je Karlo VIII. Povjesničari se slaţu da . g. kralj je Firentincima zabranio posjećivanje sajmova. Postojala je agencija u Montpellieru 1460. do premještanja u Lyon. g. Lyon je bio veliki konkurent ţenevskoj filijali. Osim što je centar same banke propadao. Kada je Ţeneva 1462. ali je puno ovisio o savjetnicima i nije imao smisla za poslove oko banke. To se vidi u otvaranju filijala u Milanu. rat ruţa. Francuskog kralja. firentinski vojvoda Zabrano mu je zabranio prijelaz preko njegovog teritorija. g. . godine. Filijalu u Bruggeu je uspješno vodio Tommaso Portinari koji je bio poznat i po tome što su ga slikari slikali zajedno sa suprugom Mariom Baroncelli (šešir u obliku stošca). na što je kralj naredio da sluţbenici banke moraju napustiti filijalu u Lyonu. a naslijedili su ga Lorenzo i Giuliano. filijala u Lyonu bila zatvorena. Situacija se pogoršala 1492. Tako je 1497. Pietro je umro 1469. U trenutku njegove smrti banka je već prošla svoj vrhunac i počela je lagano propadati. 1494. a Giovanni je pak bio sklon trošenju novca što je ubrzalo propast banke. g. g. Brugge je poznat po tome što je davao Engleskoj kredite za kupnju vune. pa je na taj način Lyon došao u prvi plan. Londonska filijala je ušla u krizu u razdoblju 1455. roĎaka Luja XI. podrţala pobunu protiv savojskog vojvode. – 1485..FILIJALE IZVAN APENINSKOG POLUOTOKA Obitelj Medici su imali filijalu i u Ţenevi koja je bila u vlasti savojskih vojvoda. da poveća napore za uništenje banke. Ţeneva je bila raskriţje putova koje je bilo poznato po sajmovima stoga ne čudi činjenica da su mnoge bankarske kuće tamo imale svoje predstavnike. pa je posljednjih pet godina proveo u krevetu. Giuliano je tada bio još dječak da bi mogao išta učiniti. SinPierro nije bio sklon administrativnim poslovima. pa su Medici tamo 1446. g. Urota obitelji Pazzi iz 1478. kad je trajao tzv. a u Londonu 1446. MeĎutim. U ocjeni razdoblja postojanja banke političko kalkuliranje za obitelj Medici j e uvijek bilo vaţnije od gospodarstva. godine. NasljeĎe je palo u ruke Pierra. Treći sin. Pretpostavlja se da je Cosimo Medici mogao usporiti propast banke da je ostao ţiv. – 1494.1479. Lorenzo je postao jedan od vodećih talijanskih drţavnika svoga vremena. propadale su i njene filijale. ona je i nešto prije proţivljavala krizu jer duţnici nisu plaćali svoje dugove. Avignon je bio trgovački i bankarski centar.) Smrt Cosima dovela je do protjerivanja obitelji Medici. FAZA PROPASTI (1464. ali o njenoj aktivnosti ima jako malo podataka.počeo pripremati invaziju na Italiju. neuspjeh urote je naveo papuSiksta IV. jer njegovi nasljednici nisu bili sposobni za takve poslove. smrću Lorenza Veličanstvenoga. Od početka je to bio politički čin koji je trebao pomoći milanskome vojvodi Francescu Sforzi. Od samih svojih početaka to su bile dvije uspješne filijale. osnovali filijalu.

Glavna obiljeţja u srednjovjekovnom pejzaţu:      vegetacija je prirodna. Langobardi su bili vezani za poluprimitivnu ekonomiju čije je obiljeţje šuma u kojoj su se bavili lovom. st. Čovjek stvara i mijenja prostor oko sebe po svojim trenutnim potrebama. uzgoj stoke. stari opisi ambijenta. Talijanski nakladnici obogatili su znanstvenu literaturu prijevodima knjiga i članaka stranih stručnjaka. Zapadnim dijelom dominiraju šume. Loša prehrana praćena glaĎu. oko velikih potrošača poljoprivrednih proizvoda. Klima u Europi je doţivjela velike promjene. Od 11. stvaranje naselja. Breţuljci u nizinskome dijelu bili su naseljeni i bolje obraĎivani jer su bili oko velikih gradova. st. kuga. a većim dijelom se odnosi na arhivska proučavanja meĎusobnog djelovanja različitih čimbenika kao npr. u 10. U Padskoj nizini su samostani imali šume i močvare velikih površina. ratovi. langobardski i bizantski dio. epidemije i raznorazne oskudice. st. organizirani su i brojni znanstveni skupovi na temu pejzaţa. društvu i pejzaţu prouzročilo je seljenje Langobarda u 6. Uzroci krizama su zemljopisna otkrića. Smanjenjem broja stanovnika nestajale su i obradive površine što je uzrokovalo širenje močvara po europskom tlu. Obitelj Medici se 1512. Dok je u Francuskoj u 9. epidemije. seoskog i gradskog stanovništva. a istočnim dijelom pašnjaci. prirodne katastrofe… Talijanska historiografija je istraţivala mnoge pojave preobrazbe pejzaţa na svome području. monetarna nestašica. označava kriza. ratovi i pustošenja. pa i ne iznenaĎuje da novce nisu mogli povratiti. postojao velik broj seljaka koji su radili na prostranim posjedima u Italiji nije bilo takvih posjeda. Pojedina područja Apeninskog poluotoka su bolje proučena kao što je primjer Emilije. st. Banka Medici nije prva ţrtva ekonomske krize. . niču nova sela. ratovi. planine su prepune ţivotinjskih vrsta. g. organizacija prostora. obraĎivanje zemlje i uzgoj stoke su djelatnosti zajednice. Znamenita tema povijesti srednjega vijeka je propadanje gradskog ţivota. ali ne u potpunosti podjednako. i 11. na područje Italije. obradivo tlo. Po dolasku su naišli na pejzaţ različit od onog koji su napustili u staroj postojbini. ponovo vratila na vlast u Firencu. st. organizirana kolonizacija je te terene pretvorila u obradiva polja. TALIJANSKI PEJZAŢ Pejzaţ je poseban termin koji mnoge discipline nastoje definirati i odrediti svoj osebujni pristup. Povijesno proučavanje pejzaţa samo se manjim dijelom svodi na direktno opaţanje. Osim toga. pa se broj stanovništva smanjio. Na promjenu pejzaţa su utjecale i pljačke. Hladna i kišovita ljeta. na povećanje močvarnih područja i šuma. Veliku promjenu u gospodarstvu. bolest učinila je čovjeka neotpornim. oštre zime su vrlo utjecale na promjene pejzaţa. Emilija se dijeli nazapadni i istoĉni.posljednje godine 15. Banka Medici je oskudno sudjelovala u gospodarskom napretku i umjesto u proizvodnju svoje je novce ulagala u financiranje dvorskih trošenja ili vojnih plaćeničkih eskadrila. Srednjovjekovno razdoblje karakterizira spor tijek tog procesa. gradovi su slični selima i po broju stanovnika. a odnos čovjek – ambijent je uravnoteţen.

a močvare u nizinskome. šume su češće u planinskom području. st. Produkti su uvjetovani vrstom tla i način uzgoja. i 12. U 11. Objavio Sefirot 15th June 2011 . Veliki zemljoposjednici su više drţali do površine nego do načina uzgoja odreĎenih kultura.Alat za obraĎivanje je bio primitivan. Površine je trebalo zaštititi od poplava. ali se prostor i dehumanizira kada se naĎe pod utjecajem čimbenika koji izmiču čovjekovom nadzoru. pa su statuti sadrţavali odredbe o odrţavanju vodenih tokova. Čovjek humanizira prostor. Pejzaţ je znak čovjekove opstojnosti u prostoru i oblik njegovog svjesnog djelovanja na prirodu. Termin pejzaţ etimološki je povezan sa prostorom.