Dr M I L A N K R E C

savjetnik u Republičkom sekretarijatu za pravosudne poslove SR Hrvatske

ÐURO PAVIC
javni pravobranilac općine Centar u Zagrebu

KOMENTAR ZAKONA O NASLJEÐIVANJU
(SA SUDSKOM PRAKSOM)

NARODNE NOVINE ZAGREB 1964

PREDGOVOR Vrijeme od gotovo devet godina koje je proteklo od stupanja na snagu Zakona o nasljeđivanju još je uvijek prekratko razdoblje da bi se mogao napisati komentar koji bi s teoretske i praktične strane obuhvatio i u potpunosti osvijetlio sva pitanja koja su se pojavila u dosadašnjoj primjeni tog zakona, Ovim našim radom nastojali smo, međutim, da izradom relativno opsežnijih objašnjenja uz pojedine odredbe zakona olakšamo pravnicima praktičarima njegovu svakodnevnu primjenu. Naš je zadatak bio posebno težak zbog toga što je zakonodavac u zakonskom tekstu često dao samo osnovna pravila za reguliranje pojedinih nasljednopravnih odnosa, prepustivši sudu da u konkretnom slučaju nađe rješenje koje će najviše odgovarati svim utvrđenim okolnostima. U takvoj situaciji sudska praksa imade izvanredno važnu ulogu koja izlazi iz okvira stroge interpretacije zakonskog teksta. S obzirom na istaknutu zakonodavnu tehniku otvorene su, doduše, sudskoj praksi šire mogućnosti u interpretiranju pojedinih odredaba, ali je odatle za nju proizašla i obaveza na ulaganje većih napora u pronalaženju takvih rješenja koja će što potpunije odgovarati principima zacrtanim u zakonu i dinamičkim potrebama života. Bit ćemo zadovoljni ako našim, objašnjenjima bude sudskoj praksi olakšan rad u izgrađivanju jedinstvenih pogleda i stavova u primjeni pojedinih instituta našeg nasljednopravnog sistema. Zahvalni smo dru Franji Stankovicu, sucu Vrhovnog suda Hrvatske, što se prihvatio recenzije našeg rada, pruživši nam pri tom dragocjenu pomoć u zauzimanju stavova i njihovom formuliranju. Objašnjenja uz članove 1-4, 6-8, 39-63, 91-104, 128-153, 173-187, 193-217 i 227-238 napisao je Ð. Pavić, a ona uz članove 5, 9-38, 64-90, 105-107, 108-127, 154-172, 188-192, 218-226 i 239-247 napisao je M. Kreč. U Zagrebu, mjeseca lipnja 1964. M. Kreč Ð. Pavić

SADRŽAJ Predgovor • V

ZAKON O NASLJEÐIVANJU DIO PRVI NASLJEDNO PRAVO
Glava prva — Opće odredbe (čl. 1-8) Nasljeđivanje na temelju zakona (čl. 9-63) • 1 29 29 _• 29 34 39 44 • • • 46 48 • • • 48 48 56 58 60 68 70 Glava druga —

I. Zakonski nasljednici 1. Nasljedni redovi a) Prvi nasljedni red •b) Drugi nasljedni red c) Treći nasljedni red d) Četvrti nasljedni red e) Ostali nasljedni redovi

2. Posebne odredbe za neke nasljednike a) Vanbračna djeca b) Pozakonjena djeca c) Usvoj enici d) Bračni drug e) Roditelji ,.., II. Nužni nasljednici
:

1. Nužni nasljednici i nužni i raspoloživi dio ostavine • • • • 70 2. Izračunavanje nužnog i raspoloživog dijela, umanjenje raspolaganja oporukom i vraćanje darova 85 a) Izračunavanje nužnog i raspoloživog dijela 85 b) Imovina koja se izdvaja iz ostavine 96 c) Umanjenje raspolaganja oporukom i vraćanje darova zbog povrede nužnog dijela • • 108 3. Isključenje nužnih nasljednika iz nasljedstva i lišenje nužnog dijela u korist potomaka 133 a) Isključenje nužnih nasljednika • • • 133 b) Lišenje nužnog dijela u korist potomaka 146 III. Uračunavanje darova i zapisa u nasljedni dio 149

Glava treća — Nasljeđivanje na temelju oporuke (čl. 64-107) I. Uvjeti za pravovaljanost oporuke II. Oblici oporuke III. Sadržaj oporuke IV. Zapisi (legati) V. Izvršioci oporuke VI. Opoziv oporuke

183 183 202 233 270 314 321

Glava četvrta — Nasljednopravni ugovori (čl. 108-127) 326 I. Ugovor o nasljeđivanju i o budućem nasljedstvu ili zapisu 326 II. Ustupanje i raspodjela imovine za života 330 III. Ugovor o doživotnom uzdržavanju 364 Glava peta — Prelazak ostavine na nasljednike (čl. 128-152) I. Otvaranje nasljedstva II. Stjecanje ostavine i odricanje od nasljedstva III. Odgovornost nasljednika za dugove ostaviočeve IV. Dioba nasljedstva Glava šesta — Posebne odredbe o nasljeđivanju (čl. 153-154) I. Nasljeđivanje poljoprivrednog zemljišta II. Nasljeđivanje ostavine člana porodične zadruge Glava sedma — Sukob zakona (čl. 155-160) • 408 408 437 496 508 529 529 535 540

DIO D R U G I POSTUPAK U NASLJEDNIM STVARIMA
Glava prva — Sastavljanje sudske oporuke, čuvanje i opoziv oporuke (čl. 161-172) • 559

Glava druga — Postupak za ostavinsku raspravu (čl. 173-241) 574 I. Opće odredbe 574 II. Nadležnost 612 III. Prethodne radnje 656 IV. Postupak s oporukom 681 V. Postupak ostavinskog suda po primitku smrtovnice 693 VI. Ostavinska rasprava 701 VII. Rješenje o nasljeđivanju i o zapisu 728 VIII. Nasljednopravni zahtjevi nakon pravomoćnosti rješenja o nasljeđivanju 747 IX. Postupak kad je za ostavinsku raspravu nadležan inozemni""' organ 756 Prelazne i završne odredbe (čl. 242-247) LITERATURA SKRAĆENICE ••••• • • STVARNO KAZALO .- • 768 779 781 809

ZAKON O NASLJEÐIVANJU*
DIO PRVI

NASLJEDNO PRAVO
GLAVA PRVA OPĆE ODREDBE
Jedinstvo nasljednog Član 1. Nasljedno pravo> u Federativnoj Narodnoj Republici Jugoslaviji jedinstveno je i ostvaruje se po odredbama ovog zakona. l^Nasljeđivanje je^rijelaz o s t a v i n e, tj.<stvari .j. prava umrlog na njegove nasljednike (ČL 2. ZN), .(*') Ovaj prijelaz nastaje u času s m r t i ostaviočeve (čl. 135. ŽN), a prava koja odatle izviru ostvaruju se po odredbama Zakona o nasljeđivanju i drugim propisima (2) koji se odnose na nasljeđivanje. Zakon o nasljeđivanju temelji se na načelu j e d i n s t v a nasljednog prava i na načelu r a v n o p r a v n o s t i nasljednika u nasljeđivanju (čl. 4. ZN). Načelo j e d i n s t v a nasljednog prava znači da se na sve državljane FNBJ, bez obzira gdje su umrli i gdje se nalazi imovina koja je predmet * Ovaj zakon je objavljen u »Službenom listu FNRJ«, broj 20 od 11. svibnja 1955. 1 Uobičajena definicija da se pod nasljeđivanjem smatra prijelaz i m o- ' v i n e umrlog na njegove nasljednike ne odgovara u potpunosti sadržaju instituta nasljeđivanja. Predmet nasljeđivanja su s t v a r i i p r a v a umrlog (čl. 2. ZN), koje spadaju u ostavinu i koje prelaze na njegove nasljednike. U ostavinu ne spada i nije predmet nasljeđivanja onaj dio ostaviočeve imovine koja je predmetom izdvajanja u smislu čl. 37. ZN, ili sporazuma o raspodjeli i ustupanju imovine za života (čl. 111—114. ZN), ili ugovora o doživotnom uzdržavnju (čl. 122. ZN). (O predmetu nasljeđivanja vidi i objašnjenja uz čl. 2. ZN). 2 O tome koji još propisi dolaze u obzir vidi čl. 154. i čl. 246. ZN i objašnjenja uz ove članove. prava

Član 1. nasljeđivanja (čl. 155. ZN), primjenjuju odredbe ovog zakona i drugih propisa koji se odnose na nasljeđivanje. Isključena je mogućnost primjene^ regionalnih propisa ili pravila o nasljeđivanju. ~ ™ ~ " J t l r a v n o p r a v n o s t i u nasljeđivanju utvrđeno j e odredbom (vidi objašnjenja uz taj član). 2. Zakon o nasljeđivanju nije definirao pojam nasljednog prava i nasljedstva, a niti pobliže odredio njihov sadržaj. Zato se kod određivanja ovih i ostalih nasljednopravnih pojmova treba poslužiti tekovinama nauke 0 nasljednom pravu. Pod pojmom o s t a v i n e , ostavštine ili zaostavštine razumijeva se Cjnijovina koja je predmet nasljeđivanja, tj. skup imovinskih prava umrlog, 1 ona neimovimka prava koja prelaze na njegove" nasljednike (autorska moralna prava). Hrjjelaz^ ostavine, tj. stvari y prava umrlog na njegove nasljednike naziva s e n a s l j e đ i v a n j e m.(Pravo nasljedstva ili nasljeđivanja, koje pripada određenoj osobi, naziva se nasljednim pravom u subjektivnom smislu, ili nasljednopravnim ovlaštenjem. Skup normi, propisa, kojima je regulirano nasljeđivanje, naziva se nasljednim pravom u objektivnom smislu. 3. Zakon o nasljeđivanju ima s a v e z n i karakter. Njegovo donošenje spada u isključivu nadležnost Savezne narodne skupštine (čl. 15. tač. 5. Ustavnog zakona o osnovama društvenog i političkog uređenja FNRJ i saveznim organima vlasti). Njime je na j e d i n s t v e n način regulirano nasljeđivanje na cijelom području FNRJ. Izuzetak od ovoga predstavlja ovlaštenje dano narodnim republikama (u čl. 154. st. 2 ZN), da mogu donositi posebne odredbe o nasljeđivanju u porodičnim zadrugama. Ovi propisi se mogu kretati »u okviru osnovnih načela ovog zakona«. 4. Zakon o nasljeđivanju donesen je 23. IV 1955, a objavljen je 11. V 1955. (SI. list FNRJ br. 20/55). Prema odredbi čl. 247, zakon ima i r e t r o a k t i v n o djelovanje u slučajevima predviđenim u čl. 242. ZN. (Vidi tamo dana objašnjenja.) 5. Do stupanja na snagu novog Zakona o nasljeđivanju, na području FNRJ imali smo (historijski uzeto) dva režima. Jedan do 6. IV 1941, koji je bio zasnovan na partikularnim propisima koji su vrijedili na području pojedinih pokrajina, i drugi koji se u toku rata, a naročito poslije Oslobođenja, razvio sudskom praksom na osnovu novog društvenog i političkog uređenja. P r i j e 6. IV 1941. na današnjem području FNRJ vrijedili su slijedeći propisi: a) Općeg (austrijskog) građanskog zakonika (Ogz) od 1. VI 1811., koji je stupio na snagu u pojedinim krajevima slijedećim redom: 1. I 1812. na području biv. Vojne krajine, osim područja Karlovačke i tzv. Banske krajine; 1. VII 1814. na području biv. Karlovačke i Banske krajine; 1. V 1815. na području biv. okruga Postojna, Ljubljana i Novo Mesto; 1. X 1815. na području Istre i Rijeke. Godine 1822. važenje Ogz bilo je stavljeno izvan snage na području grada i kotara Rijeke, kad je to područje bilo priključeno Hrvatskoj time, da je na tome području

Član 1. Ogz ponovo stupio na snagu 1. I 1853. kad i na području Hrvatske i Slavonije; 1. I 1816. na području Dalmacije; 1. X 1816. na otocima Korčula, Vis, Lopud, Sipan, Mljet i Lastovo; 1. I 1820. na području biv. okruga Karlovac, koji je za vrijeme francuske okupacije bio priključen biv. kraljevini Iliriji, s tim što je već 1822. god. ponovo ukinuto važenje Ogz. kad je i taj okrug bio inkorporiran biv. banskoj Hrvatskoj; Na temelju patenta od 29. XI 1852. Ogz je bio protegnut na područje biv. Hrvatske i Slavonije, Srijema i dijela bivše Vojvodine Srpske, obuhvaćene vojnom granicom i dijela tamiškog Banata (područje biv. kotara Bela Crkva, Alibunar i Pančevo), s važnošću od 1. I 1853. Od 1879. god. Ogz je naredbom biv. austrougarskog ministarstva za Bosnu, i Hercegovinu od 29. XII 1878. uveden i na području Bosne i Hercegovine. Novelama od 12. X 1914, 22. VII 1915. i 19. III 1916. izvršene su izmjene i dopune Ogz-a prema njemačkom građanskom zakoniku od 1896. Novele su imale obaveznu snagu na području Slovenije, Dalmacije i otocima, te Istre (do 1928. god. kad je na tom području i u gradu Zadru uvedeno važenje talijanskog grad. zakonika). Nenovelirani Ogz ostao je i dalje na snazi na području Hrvatske, Slavonije, Srijema, tamiškog Banata, i Bosne i Hercegovine.(3) b) Građanskog zakonika za biv. kraljevinu Srbiju od 11. III 1344. koji je važio na području biv. uže Srbije, a čija je važnost poslije balkanskih ratova (1912—1913.) bila protegnuta i na područje današnje NR Makedonije; c) Šerijatskog nasljednog prava, koje je važilo na području današnje NR Bosne i Hercegovine, te na današnjem području NR Makedonije i Kosovsko-Metohijske oblasti kao nasljedno pravo za vjerske pripadnike Islama; d) Općeg imovinskog zakonika za Crnu Goru od 23. III 1888. (redaktor dr Baltazar Bogišić), koji je važio na području biv. Crne Gore; e) na području Vojvodine, Međimurja i Prekomurja, s izuzetkom područja koje je potpadalo pod biv. vojnu granicu, vrijedilo je do 1848. god. ugarsko običajno pravo, zabilježeno u djelu Verbecijevog Tripartdta od 1514. god. (»-Opus tripartitum iuris consuetudinarii inclvti regni Hungariae« — Corpus iuris hungarici). Ovo običajno pravo, kao izrazito klasno pravo, bilo je u stvari plemićka pravo koje se zasnivalo na donadonalnom sistemu dobara koja su pripadala plemićkim obiteljima sve dok postoji i posljednji član, te na načelu ataviciteta (neotuđivosti djedinstva), sa sistemom porodičnih fideikomisa. Odnosi seljaka i vlastelina zasnivali su se na urbarijalnom sistemu. Zakonodavstvo iz 1848. god. ukinulo je donacionalni sistem i princip ataviciteta (Zak. članak IV iz 1848) i urbarijalne odnose, te doprinijelo oslobođenju seljaka (Zak. čl. IX, X I I i XIII iz 1848). Međutim, ovo je bilo provedeno u život tek u vrijeme apsolutizma (1849—61). Tada se pristupilo i razrješenju urbarijalnih posjedovnih odnosa (1853). Patentom od 1852. god.
3 Vidi dr M. V u k o v i ć , Opći dio građanskog prava, knjiga I, Zagreb 1959, str. 150—153.

Član 1. protegnuto je važenje austrijskog Općeg građanskog zakonika (Ogz) na cijelo područje tadašnje Ugarske, tj. u isto vrijeme kad i na području biv. Hrvatske, Slavonije, Srijema i tamiškog Banata, Ukidanje apsolurtizma god. 1861. dovelo je do vraćanja na snagu starog ugarskog običajnog prava i do stavljanja izvan snage austrijskih zakona na tadašnjem području Ugarske. Tada je ponovo uspostavljena važnost Tripartita, ali s time, što je tamo zabilježeno običajno pravo nadopunjeno zaključcima Državne pravne komisije od 5. XI 1861. (Judex kurijalne konferencije). Ovi zaključci u buduće važe kao privremena pravosudna pravila, ali je ipak održano na snazi ukidanje donacionalnog sistema i ataviciteta, kao i razrješenje urbarijalnih odnosa kao tekovina revolucije od 1848. godine. Na onom području Ugarske, koje je potpadalo pod biv. Vojnu krajinu (granicu): jugoistočni dio Bačke (tj. na području predratnih sreskih sudova u Titelu i Žablju), te na području južnog dijela tzv. tamiškog Banata (tj. biv. područje predratnog Okružnog suda u Pančevu te sreskih sudova u Beloj Crkvi, Kovinu i Alibunaru), i nadalje, pa i nakon ukidanja granice, ostalo je u važnosti pravo austrijskog Općeg građanskog zakonika (Ogz). Nakon ukidanja vojne granice, na ovom području vrijede još i neki kasnije doneseni mađarski zakoni koji su inače vrijedili na području Ugarske, Međimurja i Prekomurja, kao što su Zakon o ostavinskom postupku (Zak. čl. XVI—1894) i Zakon o formalnim zahtjevima (potrepštinama) oporuka, nasljednih ugovora i darovanja za slučaj smrti (Zak. čl. XVI—1876).(4) f) Zakonom o sudskom vanparničnom postupku od 24. VII 1934. bila su na jedinstven način regulirana samo pitanja nadležnosti i p o s t u p a n j a ostavinskog suda (§ 23. Vp). Primjena m a t e r i j a l n o g nasljednog prava regulirana je odredbom čl. 26. Uvodnog zakona za Zakon 0 sudskom vanparničnom postupku od 26. VII 1934. (SI. novine br. 178. XLVII. od 4. VIII 1934) (5). Poslije Oslobođenja, odlukom AVNOJ-a od 3. II 1945. odnosno odredbama Zakona o nevažnosti pravnih propisa donesenih prije 6. IV 1941^ 1 za vrijgfne*~neprijateljske okupacije (Si. list FNRJ broj 86/46^. ukinuti "SU svi pravni propisi koji se dotle važili, pa s njima i propisi koji su se odnosili na nasljedno pravo. Kako je po čl. 4. navedenog zakona uvjetno priznata važnost pravnih -pravila iz' ukinutih propisa, ukoliko nisu u _
4 Vidi o tome u knjizi dr G 1. B o g d a n f i — dr N. N i k o 1 i ć, Opšte privatno pravo koje važi u Vojvodini, sv. I, Pančevo 1925, str. 8. i 15. i u knjizi dr Zvonimir P i š k u l i ć — dr Imre Ð e r đ : Osnovi privatnog prava u Vojvodini, Beograd, 1924, str. 6—8. . • 5 Prema ovoj odredbi trebalo se kod raspravljanja ostavine primjenjivati materijalno pravo mjesta u kome je ostavilac imao prebivalište u vrijeme smrti, odnosno u posljednje dvije godine prije toga. U pogledu ograničenja raspolaganja nekretninama za slučaj smrti (mortis causa), vrijedili su propisi mjesta, gdje su se nekretnine nalazile, a za izjave posljednje volje i ugovore o nasljeđivanju vrijedilo je pravo pod koje je ostavilac potpadao u vrijeme kad je sastavio izjavu posljednje volje, odnosno ugovor o nasljeđivanju. Ovim kolizionim normama htjelo se izbjeći istovremeno vođenje ostavinskog postupka od strane više sudova u pogledu ostavinske imovine istog ostavioca.

Član 1. suprotnosti s novim ustavnim i društvenim uređenjem, na području ^nasljednog prava ostao je tek ledan dio pravnih pravila iz ukinutih propisa, koji su se mogli primijeniti. Zato se nasljedno pravo u tom periodu razvijalo putem sudske prakse, koja se temeljila na tekovinama narodne revolucije izraženim u odredbama Ustava FNRJ od 30. I 1946, u kome su već bila sadržana neka osnovna nasljednop ravna načela: princip nasljeđivanja privatnog vlasništva; izjednačenje svih građana bez obzira na spol, rasu, vjeru i narodnost; utvrđivanje jednakih prava i obaveza roditelja prema bračnoj i vanbračnoj djeci (čl. 18, 21, 24. i 26. Ustava FNRJ). Time su isključene sve privilegije po rođenju (pravo nasljeđivanja po principu primogeniture), zatim primjena svih onih pravnih instituta i pravila o nasljeđivanju, koji su se temeljili na nejednakom položaju pojedinih nasljednika s obzirom na spol (prednost muških pred ženskim nasljednicima), ili rođenje (isključenje odnosno ograničenje prava nasljeđivanja za djecu rođenu izvan braka). Propisima nekih zakona koji su doneseni nakon Oslobođenja, a prije stupanja na snagu Zakona o nasljeđivanju, regulirana su neka pitanja nasljednog prava. Tako je Osnovni zakon o braku od 3. IV 1946. (SI. list FNRJ broj 29/46 i br. 36/48) normirao učinak razvoda braka na nasljedno pravo bračnih drugova (čl. 65. i 71. OZB). Zakon o zaštiti autorskog prava od 25. V 1946. (SI. list FNRJ br. 45/46 i br. 4/51) u članu 9, 10. i 11. utvrđivao je krug osoba kojima je bilo priznato pravo nasljeđivanja autorskog prava. Ovaj zakon prestao je važiti 28. XI 1957, kad je stupio na snagu novi Zakon O' autorskom pravu (SI. list FNRJ broj 36/57 od 28. VIII 1957), u kome su sadržani neki propisi koji se odnose na reguliranje nasljeđivanja imovinskih i moralnih autorskih prava (čl. 45). Zakonom o postupanju s imovinom koju su vlasnici morali napustiti u toku okupacije i imovinom koju im je oduzeo okupator i njihovi pomagači od 2. VIII 1946. (SI. list FNRJ broj 64/46, 65/46, 105/46) određen je krug osoba kojima se ostavina mogla predati na upravu radi čuvanja imovine i pokretanja ostavinskog postupka. U čl. 7. cit. zakona određeno je da imovina prisilno odvedenih osoba prelazi na državu ako nema nasljednika. Uredbom o obaveznom osiguranju putnika na željeznicama protiv nesretnog slučaja od 18. III 1947. (SI. list FNRJ broj 25/47) određen je krug osoba, kojima se priznaje pravo na odštetu zbog smrtnog slučaja (čl. 10.). Ovamo još ispada i odredba člana 10. Uredbe o obaveznom osiguranju putnika na pomorskim brodovima protiv nesretnog slučaja (SI. list FNRJ broj 27/48), zatim odredba čl. 10. Naredbe o uvođenju obaveznog osiguranja putnika na riječnim i kanalskim plovilima (unutrašnja plovidba) u državnoj eksploataciji (SI. list FNRJ broj 71/47); te čl. 9. Uredbe o obaveznom osiguranju putnika u javnom autosaobraćaju protiv nesretnog slučaja (SI. list FNRJ broj 25/48). Zakon o usvojenju od 1. IV 1947. (SI. list FNRJ broj 30/47 i br. 24/52) u čl. 19. regulirao je pravo nasljeđivanja između usvojitelja i usvojenika. Osnovni Zakon o zemljoradničkim zadrugama cd 6. VI 1949. (SI. list FNRJ broj 49/49) regulirao je nasljeđivanje imovine osobe koja je umrla kao član seljačke radne zadruge.

-

) / I y

Član 1 — 2. Zakon o prometu zemljišta i zgrada od 15. VI 1954. (SI. list FNRJ broj 26/54) regulirao je u cl. 8. nasljeđivanje zemljišta i zgrada od strane stranih državljana na teritoriju FNRJ. U izgradnji sudske prakse značajnu su ulogu imale i t e z e za pretprojekt Zakona o nasljeđivanju, objavljene u Arhivu za pravne i društvene nauke (broj 3/47), kao i Uputstvo o pravilima zakonskog nasljeđivanja;, Vrhovnog suda NR Bosne i Hercegovine iz 1946. godine, te Uputstvo o pitanju sudske prakse u ostavinskim predmetima, Vrhovnog suda FNRJ od 23. IX 1947. (Su 627/47). 6. Odredbom čl. 1. ZN usvojeno je načelo i s k l j u č i v e važnosti novog zakona, njegovih materijalnih i procesnih odredaba. Izuzetak postoji samo u pogledu nasljeđivanja ostavine s t r a n i h državljana ili osoba bez državljanstva, kad se i pored toga što se ostavina raspravlja pred našim sudom trebaju primijeniti propisi države čiji je državljanin bio ostavilac u vrijeme svoje smrti (čl. 156. stav 1 ZN), odnosno propisi države u kojoj je osoba bez državljanstva ili nepoznata državljanstva imala posljednje prebivalište ili boravište (čl. 157. ZN). Ovo, međutim, vrijedi samo u slučaju postojanja reciprociteta. Ako nema reciprociteta, dolazi do primjene odredba čl. 156. stav 2 ZN, po kojoj se u tom slučaju ostavina raspravlja po propisima našeg zakona. Međutim, u nekim odredbama ZN (čl. 246) odstupa se od načela isključivog važenja ovog zakona, ukoliko je nasljednopravna materija regulirana s p e c i j a l n i m propisima, kao što su propisi o nasljeđivanju zemljišta koje je podijeljeno kolonistima i agrarnim interesentima; propisi o nasljeđivanju autorskog prava (čl. 45, 46. i 47. Zak. o autorskom pravu); propisi o nasljeđivanju sume osiguranja u slučaju smrti putnika kod nesretnog slučaja u javnom saobraćaju (čl. 246. ZN); zatim propisi o nasljeđivanju najamne zgrade ili posebnog dijela zgrade (čl. 6. i čl. 24) Zak. o nacionalizaciji najamnih ograda i građevinskog zemljišta (SI. list br. 52/58). Predmet nasljeđivanja

Član 2. Nasljeđivati mogu se stvari i prava koja pripadaju pojedincima. 1. P r e d m e t nasljeđivanja je o s t a v i n a , pod kojom se razumijevaju stvari i prava umrlog, koja prelaze na njegove nasljednike^1) Ovako određen pojam ostavine ne poklapa se s pojmom imovine umrlog. Ranije se oba pojma često identificiralo te uzimalo da se pod ostavinom razumije imovina kojeg pokojnika (tako dr Zv. P i š k u l i ć — - d r i . Ð e r đ , Osnovi privatnog prava u Vojvodini, Beograd 1924, str. 260). Imovinu, naime, sačinjavaju stvari i prava, koja pripadaju nekoj osobi, koje imaju materijalnu vrijednost koja se može izraziti ili utvrditi u novcu. Kako su predmetom nasljeđivanja i takve stvari i prava koje nemaju ovog svojstva, nemaju materijalne vrijednosti, a mogu biti predmetom zadovoljenja kakvog nematerijalnog interesa, kao što je to slučaj s predmetima porodičnih i ličnih uspomena, zatim kod moralnih autorskih prava i si., očito je da je ostavina š i r i pojam i da pored imovine u materijalnom smislu obuhvaća i neimovinska p.rava umrlog.
1

Član 2. Ostavina je skupni pojam (čl. 7. ZN) za one s t v a r i i p r a v a koje nakon smrti neke osobe p r e l a z e na njezine nasljednike. One ostaviočeve stvari i prava koja su predmet i z d v a j a n j a (po čl. 37. ZN), 1 ili koja su obuhvaćena sporazumom o~ u s 1 u"p a n j u i r a s p o d j e l i imovine za života nisu predmet nasljeđivanja i ne spadaju u osla vinu (u smislu čl. 111—114. ZN) ako taj sporazum nije izvršen do momenta smrti ostaviočeve, kao i ona imovina*koja je predmet ugovora; o d o ž i v o t n o m u z d r ž a v a n j u (čl. L22. ZN). Međutim, u ostavinu ulaze i stvarfTprava kojima je ostavilac besplatno raspolagao za života, ako se trebaju u r a č u n a t i u. nasljedni dio zak. nasljednika (čl. 51. ZN), ili ako je uslijed povrede nužnog dijela potrebno vraćanje darova u ostavinu, da bi se nužni dio nadopunio (čl. 40, 42. ZN). _-Predmet nasljeđivanja nisu o s o b n a ^ prava, ni ona imovinska prava koja su isključivo o s o b n e naravi, [vezana^ uFjičnost^ostavioc^ koja se gase njegovom smrću i ne prelaze na njegove nasljednike, ica'o'" nprosobne služnosti (prav, pravila iz 5 529. OGZ, § 338. SGZ); obećanje^ "besplatne rente (prav, prav. iz § 955. OGZ); punomoć (prav. pravila iz' § 1022. OGZ, § 624. SGZ); pravo nazadne kupnje (§ 1070. OGZ, §. 661 SGZ); pravo nazadne prodaje (§ 1071. OGZ, § 664 SGZ); pravo prekupa (§ 1074. OGZ, § 665. SGZH prava iz ortakluka (§ 1206. OGZ, § 752. SGZ). Sva ova prava, i ako su imovinska, u t r n j u j u smrću njihovog nosioca (prav. pravila iz § 1448. OGZ, jj 913. SGZ). 2. Pod s t v a r i m a koje mogu biti predmet nasljeđivanja treba podrazumijevati one predmete (objekte) u fizičkom svijetu, koji imaju materijalnu egzistenciju,(2) koje su pripadale ostaviocu i koje njegovom smrću p r e l a z e u vlasništvo njegovih nasljednika. Nije bitno da stvar ima i materijalnu vrijednost koja se može procijeniti u novcu. I neprocjenjive stvari, pod uvjetom da imaju fizičku egzistenciju, mogu biti predmet nasljeđivanja. Stvari koje mogu biti predmet nasljeđivanja, mogu biti p o k r e t n e ili n e p o k r e t n e . O sastavu ostavine ovisi hoće li se ona raspravljati po službenoj dužnosti ili samo na zahtjev nasljednika. Ostavina se neće raspravljati ako uopće nema imovine (stvari i prava koja imaju novčanu vrijednost) i neimovinskih nasljednih prava (čl. 216. st. 1 ZN). stavina, koja se sastoji sa?mr» nd n o k r e t n i h stvari. raspra^it_gg. se samo na • z a h t j e v zainteresiranih nasljednika^ (čl. 216. st. 2 i čl. ffitavS^nanepokretne njeno. raspravljanje je oba.vez_n_o.. b bez obzira b d da li li tto nasljednici lj zahtijevaju IHne^čl. 216. st. 1 i I ZN, i čl. 235. st. 2 IAISI;. ,_ 3. Predmeli nasljeđivanja su i p r a v a koja su pripadala ostaviocu. Nasljeđivanje je stupanje u sve p r a v n e o d n o s e umrlog, osim onih koji su vezani uz njegovu ličnost. Nasljednik je preuzimalac, sukcesor tih U socijalističkom pravu pojam s t v a r i postavlja se samo u m a t e r i j a l n o m smislu. Na taj se način pojam stvari odvaja od subjektivnog prava (vidi kod dr M. V u k o v i ć, Osnovi stvarnog prava, Zagreb, 1950., str. 15, tač. 81, slično i dr Slavko S t o j k o v i ć , Osnovi građanskog prava, Beograd, 1948, str. 90). Po prav. pravilima biv. Ogz (§ 298) i biv. Sgz (§ 190), pod pojmom stvari pogrešno su se shvaćala i p r a v a , tj. svaki objekt prava uopće (vidi dr M. V u k o v i ć , Opći grad. zakonik, Zagreb, 1955, str. 31).
J

Član 2. odnosa. Koncepcija o produženju ličnosti ostavioca nasljeđivanjem, koja se očitovala u pravnoj konstrukciji »ležeee ostavine« u"ranijim" pravnim sistemima, odbačena je u našem nasljednom pravu. Na nasljedstvo zvane osobe dobivaju svojstvo naisljednika u času ostavj^č<g|^e.|smrt1i i tim momentom nastaje priielazostavine na. nasljednike (čl. 135. ZN). Ustanova nasljeđivanja ima u n i v e r z a l n i karakter. Nasljednik se javlja kao n o v i nosilac, subjekat svih prava koja nasljeđivanjem 3 prelaze na njega.( ) Ako je više nasljednika, oni stupaju u te odnose po aTTKvoUiim dijelovima u odnosu prema cijeloj ostavim, ukoliko sam ostavilac nije odredio svakom nasljedniku određeni dio ostavine. Predmet nasljeđivanja mogu biti imovinska i neimovinska prava ostavioičeva. Pod i m o v i n s k i m p r a v i m a podrazumijevaju se poj puti n/> prava (apsolutna ili relativna)., koja imaju i m o v i n s k u vrijednost, tj. vrijednost čiji se ekvivalent može izraziti u n o v c u . To su apsolutna (stvarna) prava, kao pravo vlasništva, zaloga, služnosti, građenja, korištenja^ 4 ) zatim r e l a t i v n a (obligaciona) prava, kao potraživanja s bilo kog pravnog naslova (zajma, naknade štete, osiguranja i si.), autorska imovinska prava, sva druga tražbena prava čiia se vrijednost može izraziti u novcu. Predmet nasljeđivanja ne mora uvijek imati imovinsku (novčanu) vrijednost. Nasljeđivati se mogu i spadaju u ostavinu n e i m o v i n s k a prava, čija se vrijednost ne može izraziti u novčanom ekvivalentu. To su tzv. m o r a l n a prava koja se sastoje u zadovoljenju nekog pravnog interesa. Ovamo spada nasljeđivanje ^M^rck^LJS^rc^^jLJ^f^ 2 - (čl. 45. Zak. o autorskom pravu) koja tra.jy \ T^jjpfl^Ts^gff^gnTnrgki'h imovinskih prava i nisu vremenski ograničena (čl. 49. Zak. o autorskom pravu).
3 Dr Andrija G a m s : Uvod u građansko pravo, opšti deo, III izd. Beograd, 1959, str. 154. 4 Među prava korištenja spadaju: — pravo korištenja zemljišta iz društvene svojine dano privatnim osobama po čl. 43. i 45. Zak. o prometu zemljišta i zgrada (SI. list FNRJ, br. 26/54); — pravo trajnog i besplatnog korištenja građevinske parcele na -kojoj je podignuta stambena zgrada radnika i službenika (čl. 5. st. 2 Uredbe o izgradnji stambenih zgrada radnika i službenika, SI. list FNRJ br. 23/51); — pravo besplatnog korištenja građevinskog zemljišta koje se nalazi na užem građevinskom rajonu, na kome je podignuta stambena zgrada koja nije predmet nacionalizacije (čl. 37. Zak. o nacionalizaciji najamnih zgrada i građevinskog zemljišta, SI. list FNRJ br. 52/58); — pravo privremenog korištenja nacionaliziranog građevinskog neizgrađenog zemljišta koje se ostavlja prijašnjem vlasniku na besplatno korištenje do predaje u posjed narodnom odboru općine (čl. 38. i 39. Zakona o nacionalizaciji i Obavezno tumačenje čl. 39. st. 1 istog zakona, SI. list FNRJ br. 24/59); — pravo ranijeg vlasnika nacionaliziranog građevinskog neizgrađenog zemljišta da mu se zemljište dodijeli na trajno besplatno korištenje u svrhu podizanja porodične stambene zgrade (čl. 40. Zak. o nacionalizaciji).

8

Član 2. 4. U zakonu se ne spominju posebno o b a v e z e os'taviočeve kao predmet nasljeđivanja, kako je to bilo ranije u prav. pravilu iz § 531. OGZ i § 394. SGZ, što je rezultat modernijeg shvaćanja, da se pod i m o v i n o m koja spada u ostavinu podrazumijeva samo skup stvari 5 i potraživanja,( ) a ne i obaveze ostaviočeve. Po starijem gledištu pod ostavinom smatrala su se potraživanja (kao aktivna stavka) i obaveze (kao pasiva). Po tome shvaćanju obaveze, pa tako i dugovi smatraju se s a m o s t a l n i m (negativnim) sastojkom imovine (ostavine), time da su mogle postojati i biti predmet nasljeđivanja i onda ako nema potraživanja i druge imovine, iz -koje bi se mogli namiriti (aktive). Uslijed toga se smatralo da se ostavina može sastojati i od samih dugova, što je bilo rezultat shvaćanja da svaki čovjek mora imati neku imovinu, pa makar ona bila i »pasivna«, i da bez imovine nema ljudskog bića. Odatle je izvirala neograničena odgovornost za ostaviočeve dugove osim ako je nasljednik izričito prihvatio nasljedstvo pod uvjetom popisa i procjene (cura beneficio inventaru). Uslijed toga nasljednik je odgovarao za ostaviočeve dugove svom svojom imovinom. Ako nije imao imovine u času delatije, odgovarao je i onom imovinom koju bi kasnije za svoga života stekao. Po novijem gledištu imovinu predstavlja samo aktiva. Dugovi predstavljaju t e r e t koji opterećuje neku imovinu a ne osobu odakle slijedi da svaki čovjek ne mora imati imovinu.(6) Nasljeđuje se samo aktiva, a nasljednik odgovara za ostaviočeve dugove samo do visine vrijednosti naslijeđene imovine, bez obzira na vlastitu imovinu koju ima u času smrti ostaviočeve i bez obzira da li će kasnije steći kakvu imovinu (čl. 145. ZN). Stoga obaveze ostaviočeve nisu predmet samostalnog nasljeđivanja budući da ne predstavljaju za nasljednika ni stvari, a niti prava, nego samo dužnosti. Obaveze ne spadaju u pojam imovine, pod kojim se razumijeva skup imovinskih p r a v a koja pripadaju jednoj osobi. Obaveze predstavljaju t e r e t na toj imovini, tako da se imovina u odnosu na obaveze smatra objektom koji služi za namirenje tih obaveza.(7) Ako nema imovine iz koje bi se trebale ispuniti, obaveze se gase. Ovo shvaćanje usvaja i naš ZN.(8) Odgovornost nasljednika za dugove gstavioea posebno Je ustanovljena odredbama čl. 145. i čl. 146. ZNQ~ Nasljednici "uvi j e k o d g o v a r a ju svojom imovinom z.a sve dugove o s t ? " vioce^e^alisanioa»o^visinevrijednosti naslijeđene imovine, bez obzira Dr M. V u k o v i ć, Osnovi stvarnog prava, str. 18. i 19, tač. 105—107. e Vidi dr M. V u k o v i ć , op. cit. str. 20, tač. 112. 7 Tako dr M. V u k o v i ć , Opći dio grad. prava, Zagreb, 1960, str. 167. i 168, tač. 899, A g a r k o v - B r a t u s, Sovjetsko građansko pravo, Knj. "I, Beograd 1948. (prijevod), str. 110, 111. 8 Vidi dr M. V u k o v i ć , Opći dio grad. prava, str. 160. 9 Tako dr Z. Z a n i n o v i ć , Zakon o nasljeđivanju (prikaz), »Odvjetnik« broj 7—8/55, str. 3, i M. P e d e r i n, Zak. o nasljeđivanju (prikaz), »Odvjetnik« br. 9/55, str. 12. Suprotno stanovište zastupaju: Dr F. S t a n k o v i ć, u članku »Sticanje ostavine i odricanje od nasljedstva«, u časopisu »Naša zakonitost«, br. 3—4/57, str. 119, kad ističe da su dugovi ostaviočevi dio ostavine, jer da nasljednik prema čl. 145. ZN odgovara za dugove ostaviočeve, iz čega izvodi zaključak da se dugovi nasljeđuju. Slično i dr B. B l a g o j e v i ć , Nasljedno pravo FNRJ, Beograd, 1956, str. 23, 25. i 408.
5

Član 2. da li je ostavina popisana i procijenjena ili nije. To vrijedi ne samo u pogledu dugova nego također i u pogledu ostvarenja ostalih _zahtj« koje je neka osoba imala prema ostavioou, koji su imovinskog karaklera, tj. koji se mogu izraziti u novčanom ekvivalentu vrijednosti. Uslijed toga nasljednik niie dužan ispuniti o:s/t:aYjo^pypjnihavp7.p ako njitvova vri•jp p ^yj j j^p nije_jy>krivena vrijednošću onih stvari i prava koje su ušle u ostavinu i pripale tome nasljedniku. 5. Propisi Zakona o nasljeđivanju odnose se na nasljeđivanje stvari i prava, koja su pripadala p o i e d i ' n c i m a , dakle, f i z i č k i m oso"5ama. Likvidacija imovinskih odnosa p r a v n i h osoba koje su prestale postojati, kao i likvidacija odnosa imovinskih zajednica koje nisu imale svojstvo pravne osobe, ali su imale izvjesnu samostalnost u odnosu na ostale pravne subjekte (građanski ortakluk i si.), vrši se po posebnim propisima, a ne po propisima. Zak. o nasljeđivanju. 6. U pogledu nasljeđivanja članova seljačke radne zadruge vrijede posebne odredbe iz Zak. o nasljeđivanju. Iza umrlog člana seljačke radne zadruge, koji je svoju imovinu unio u zadrugu, provest će se rasprava ostavine i utvrditi tko su njegovi nasljednici. Nasljednik koji nije član seljačke radne zadruge nasljeđuje ostavioca, člana radne zadruge, u svim pravima prema SRZ, koja je imao sam ostavilac (pravo na kamate, zakupninu i sl.).(10) 7. U pogledu nasljeđivanja p o l j o p r i v r e d n o g zemljišta koje je dodijeljeno agrarnim interesentima na osnovu Zak. o agrarnoj reformi i kolonizaciji, vrijede propisi Zak. o nasljeđivanju, time da su nasljednici vezani onim ograničenjima u raspolaganju i opterećenju toga zemljišta, koja su predviđena u Zak. o agrarnoj reformi i kolonizaciji (vidi o tome više uz čl. 246. ZN). Izmjenama i dopunama cit. zakona od 15. III 1956. (SI. list FNRJ br. 21/56) dozvoljeno je članovima kolonističkog domaćinstva da mogu svoj pripadajući dio zemljišta otuđiti drugim članovima domaćinstva i određenim organizacijama (čl. 24. si. b). Time je ustanovljen s u v l a s n i č k i karakter imovinske zajednice među članovima kolonističkog domaćinstva. Odatle proizlazi i dopustivost nasljeđivanja dodijeljenog zemljišta na temelju zakona i oporuke. ( n ) Kod toga treba imati u vidu da s obzirom na odredbu čl. 24. Zak. o agrar, reformi i kolonizaciji, za nasljednika vrijede ista ograničenja koja su vezala ostavioca, jer nasljednik ne može imati više prava nego što ih je ostavilac imao.(12) 8. U pogledu nasljeđivanja imovine člana k u ć n e z a d r u g e treba razlikovati imovinu člana zadruge, koju on ima u vlasništvu neovisno c zadruzi (tzv. »osebujak«, »osebina«), od članskog udjela u zadruzi, «> Rješ. Vrh. suda APV Gzz 111/51 od 31. I 1952. u Zbirci odluka vrhovnih sudova, Beograd, 1952, I pod br. 157, str. 170. (Gajić). 11 Vidi dr Srečko G o 1 j a r, u članku Novi zakon o dedovanju v sodni rabi, Pravnik br. 1—2/58, str. 34. 12 Vidi stanovište Savez, vrhovnog suda, zauzeto na proširenoj općoj sjednici od januara 1957. u članku dr J. B r n č i ć a, Neka sporna pitanja sudske prakse, NZ 1957, str. 26.

10

Član 2. kao posebnoj porodičnoj i radnoj zajednici, za koju su vrijedili, partikularni propisi (Zak. o kućnim zadrugama od 1889.) U pogledu nasljeđivanja p o s e b n e imovine člana zadruge, koju on ima neovisno o članstvu u zadruzi (osebujak), vrijede u cijelosti propisi Zak. o nasljeđivanju. U pogledu nasljeđivanja članskog u d j e l a na imovini biv. kućne zadruge, koji pripada ostaviocu pored propisa Zak. o nasljeđivanju, vrijede još i propisi republičkih zakona, koji budu doneseni u skladu s odredbom čl. 154. ZN. (Vidi o tome u objašnjenjima uz čl. 154. ZN.) 9. G r a đ e v i n s k o zemljište može biti predmet nasljeđivanja samo ako nije nacionalizirano, tj. ako se nalazi i z v a n užeg gradskog građevinskog "rajona i naselja gradskog karaktera (čl. 34. i 35. Zak. o nacionalizaciji najamnih zgrada i građevinskog zemljišta). U određenim slučajevima nacionalizirana građevinska zemljišta ostavljaju se prijašnjim vlasnicima na besplatno trajno ili privremeno korištenje. Ovo p~r a v o k o r i š t e n j a ] R n a s l j p r i i ^ o a prelazi na zakonske nasljednike ranijeg vlasnika. Pravo besplatnog korištenja može biti predmet n>poručnog raspolaganja, kako u pogledu zemljišta na kome je sagrađena poroolčna stambena zgrada koja nije obuhvaćena nacionalizacijom (čl. 37. Zak. o nacionalizaciji), tako i u pogledu neizgrađenog građevinskog zemljišta ako je ostaviocu pripadalo pravo na korištenje u smislu čl. 38, 39. st. 1 i čl. 40. Zakona o nacionalizaciji. (l())U pogledu nasljeđivanja stambenih z g r a d a vrijedi odredba čl. gTŽakona o nacionalizaciji. po_ kojoj su zgrade, posebni dijelovi (etaže) i zemljišta, koja nisu nacionalizirana, u slobodnom prometu i mogu se nasljeđivati. Koje se zgrade ne nacionaliziraju predviđeno je u čl. 2. Zakona p nacionalizaciji,. To su porodične stambene zgrade s ukupno najviše dva stana ili "tri manja stana, ili najviše dva stana kao posebni (etažni) dijelovi zgrade, ili dvije porodične stambene zgrade s najviše dva stana i trećim manjim stanom, ili jedna porodična stambena zgrada i jedan stan kao poseban (etažni) dio zgrade. Izuzetno se ranijem vlasniku nacionalizirane zgrade može, u okviru stambenog maksimuma, ostaviti u vlasništvu pored dva stana ili tri manja stana (u smislu čl. 2. cit. zakona) još i jedan sporedni stan koji po svojoj namjeni ili po svojoj strukturi, položaju u zgradi ili udobnosti predstavlja" sporedni dio zgrade (čl. 13. st. 1 Zak. o nacionalizaciji) ^ s t o tako se, pored -jednog--stana iij dv-a mafija. mogu ranijem vlasniku ostaviti u vlasništvu i p o s l o v n e prostorije koje nemaju više od sedamdeset kvadratnih metara (čl. 13. st. 2 Zak. o "nacionalizaciji). ~~ ' "• Ranijem vlasniku nacionalizirane zgrade mogu se ostaviti p o s l o v n e p r o s t or i j e koje služe njegovoj dozvoljenoj djelatnosti lc\. F T . *i cl. 14. st. 1 Zak. o nacionalizaciji). O v e s e prostorije ne računaju u dozvoljeni stambeni maksimum, Tako ostavljene prostorije m o g u b i f , J predmetFrTaslj e d i v a n j a na" temelju z a k o n a ^ pod uvjetom da će zakonskim nasljednicima (ili jednome od njih) služiti za obavljanja rfp"zvoljene poslovne djelatnosti (čl. 14. st. 3 Zak. o nacionalizaciji). Kad te
11

Član 2 — 3.

'

prostorije prestanu služiti za obavljanje poslovne djelatnosti njihovog vlasnika, postaju društveno vlasništvo (čl. 14. st. 4). Slično vrijedi i u pogledu nasljeđivanja p o s l o v n i h p r o s t o r i j a u nacionaliziranoj zgradi, koje su ostavljene u vlasništvu prijašnjeg, vlasnika (čl. 29. st. 1). I ove prostorije mogu biti p r e d m e t n a s l j e đ i v a n j a , i to samo na temelju z a k o n s k o g nasljeđivanja pod uvjetom da će služiti obavljanju dozvoljene poslovne djelatnosti zakonskih nasljednika (čl. 29. st. 3 Zak. o nacionalizaciji). Predmet nasljeđivanja mogu biti g o s p o d a r s k e (ekonomske) z g r a d e koje služe poljoprivrednoj djelatnosti zemljoradnika (čl. 30. st. 1 Zak. o nacionalizaciji), zatim mali magazini i mali podrumi koji nisu značajni za obavljanje privredne djelatnosti (čl. 31), garaže za smještaj najviše dva automobila (čl. 31. st. 1), te sporedne prostorije koje služe za potrebe stanara, kao što su praonice, sušionice, podrumi i si. (čl. 32. st. 2 Zak. o nacionalizaciji). Predmet nasljeđivanja su i one stambene i poslovne prostorije koje su u nacionaliziranim zgradama i z u z e t e (kao poseban dio zgrade) od nacionalizacije i ostavljene prijašnjim vlasnicima, u smislu odredbe čl. 17, 18. i čl. 27. Zak. o nacionalizaciji. S ud sk a p r ak s a Sve što je umrli u času svoje smrti imao kao svoju imovinu prelazi u njegovu ostavinu i predmet je ostavinske rasprave. Prema tome, i udio člana kućne zadruge u zadružnoj imovini jest njegova imovina koja je predmet nasljeđivanja (Rješenje Vrhovnog suda NR Hrvatske, Gzz 100/56 od 18. XII 1956, Naša zakonitost br. 12/56, str. 529). Nasljeđivanje poljoprivrednog Član 3. Nasljeđivanjem ne može se prekoračiti zakonom određena veličina poljoprivrednog zemljišta kojvp pojedinci mogu imati u vlasništvu. 1. Odredba ovog člana predstavlja o g r a n i č e n j e v l a s n i š t v a određenih stvari (poljoprivrednog zemljišta) koje su nasljeđivanjem prešle na nasljednike. Ovo ograničenje je posljedica načela, da na području FNRJ nijedan građanin ne m o ž e i m a t i ni po kom pravnom osnovu, pa ni na osnovu nasljeđivanja, više poljoprivrednog zemljišta nego što je zakonom određeno (čl. 15. Zak. o' prometu zemljišta i zgrada, SI. list FNRJ broj 26/54; čl. 6. Zak. o poljoprivrednom zemljišnom fondu općenarodne imovine i o dodjeljivanju zemlje poljoprivrednim •organizacijama, SI. list FNRJ broj 22/53; čl. 153. st. li čl. 160. st. 2 i 3 ZN). Ovo ograničenje, međutim, ne predstavlja ograničenje n a s l j e đ i v a n j a budući da u času smrti ostaviočeve cjelokupna ostavina p r e l a z i po sili zakona ,na njegove nasljednike. Tim momentom nasljednici postaju novi subjekti, stječu vlasništvo cijelog poljoprivrednog zemljišta ostaviočevog (ol. 135. ZN). 12 zemljišta

bilo prema stanju katastra ili stvarnom stanju (čl. 2. on ulazi u njegov nasljedni dio. voćnjaci. koji prelazi dozvoljeni maksimum.Član 3. ZOPZF te čl. o agrarnoj reformi i kolonizaciji). Prema tome. zadržati do određenog maksimuma. 3. dok se ono u stvari oduzima nasljedniku. ZN. 3. a za oduzetijvišak daje se_ n a k n a d a Vel. prilikom oduzimanja viška poljoprivrednog zemljišta. 3. o agrarnoj reformi i čl. 2 Zak. zajedno sa zemljil D r B. vrtovi. i 6. Međutim. 251. stečen nasljeđivanjem oduzima se nasljedniku i postaje društvena imovina. tj. livade i pašnjaci podignuti na obradivom zemljištu. Oduzimanjem viška poljoprivrednog zemljišta iznad dozvoljenog maksimuma. Nasljednik koji je nasljeđivanjem stekao poljoprivredno zemljište može z a d r ž a t i samo onoliko zemljišta koliko mu. o agrarnoj reforma i kolonizaciji. iznosi 3—5 hektara obradive površine (čl. 3. 227. na str. nego u posebnom postupku po propisima Zak. st. nego posebnih propisa. njegovoj ostavini oduzima zemljište. 21. o poljoprivrednom zemljišnom fondu (čl. agrarni maksimum određen je propisima Zakona o agrarnoj reformi i kolonizaciji (SI. 18. koji prelazi dozvoljeni maksimum. (') 2. tj. osobe kojima zemljoradnja nije glavno zanimanje i koji ga ne obrađuju sami sa svojom porodicom. st. 1 Zakona o prometu zemljišta i zgrade). Živi i mrtvi inventar koji se nalazi na oduzetom višku poljoprivrednog zemljišta ne potpada pod zakonsku eksproprijaciju. B l a g o j e v i ć . pa se stoga visina naknade ne utvrđuje u ostavinskom. 22/46. st. Višak poljoprivrednog zemljišta. Iz ovoga bi izlazilo kao da se ostaviocu odn. prema odredbi čl. kao i davanje naknade za oduzeti višak nisu instituti nasljednog prava. si. cit. 16. st. Voćnjake i vinograde vlasnik može po ovoj odredbi. u III izd. nasljednik u stvari nasljeđuje i taj višak. Dozvoljeni maksimum poljoprivrednog obradivog zemljišta. 13 . U pogledu nasljeđivanja zgrada i građevinskog zemljišta vidi objašnjenja uz čl. 10:1/47. 2 ZOPZF). Dozvoljeni agrarni maksimum za ne z e m l j o r a d n i k e . ZOPZF). st. ali ga ne može zadržati u vlasništvu. 19. koje pojedinac z e m l j o r a d n i k ili zemljoradničko d o m a ć i n s t v o (čl. e k s p r o p r i r a se i postaje društveno vlasništvo te ulazi u poljoprivredni zemljišni fond općenarodne imovine (čl. 4 Zakona o proinetu zemljišta" i zgrada). 2 ZOPZF) može imati u vlasništvu ili posjedu. 5 ZN). zauzima stanovište da nasljednik koji već ima poljoprivredno zemljište u površini dozvoljenog maksimuma ne može naslijediti zemljište. Pod o b r a d i v i m poljoprivrednim zemljištem smatraju se oranice. d) Zak. u oduzetom višku mora biti srazmjeran dio oranica. g) i d) Zak. 6. vinogradi. 16. tač. nego samo n a k n a d u za višak koji bi mu pripao nasljeđivanjem. nego umjesto njega prima naknadu koja se određuje u posebnom postupku. op. 105/48 i 4/51) i odgovarajućim propisima republičkih zakona i Zakona o poljoprivrednom zemljišnom fondu općenarodne imovine i o dodjeljivanju zemlje poljoprivrednim organizacijama (SI. list FNRJ br. već putem zakupa ili najamnim radom. Veličina p o l j o p r i v r e d n o g zemljišta u vlasništvu pojedinaca. iznosi 10 hektara (čl. Višak poljoprivrednog zemljišta. 1. st. list FNRJ broj 22/53).

zatim propisima Odluke o visini naknade za zemljište koje je postalo općenarodna imovina (SI. st. dok bi se kod prekoračenja te vrijednosti u pogledu viška radilo o darovanju. Nasljednik. st. čl. Ne može ga.( ) Iz ovoga proizlazi da izjavu o izboru parcela može dati samo onaj nasljednik koji se nije odrekao nasljedstva (u smislu čl. koja se utvrđuje u posebnom postupku pred nadležnom komisijom (čl. zemlj. način utvrđivanja i isplate regulirani su propisima čl. eit. Za višak poljoprivrednog zemljišta. odnoisno do završenja rasprave ostavine. ako bi nasljednik ovim sporazumom primio vrijednost koja odgovara njegovom dijelu. 387. st. n e d o s t a j e do poljoprivrednog maksimuma (čl.Član 3. koje će parcele između svojih i naslijeđenih ustupiti zemljišnom fondu. Prilikom izbora nasljednici mogu sklopiti s p o r a z u m te u okviru agrarnog maksimuma izvršiti međusobnu razmjenu parcela i odlučiti. međutim. zajedno s njegovim poljoprivrednim zemljištem. 16. st. o prometu zemljišta i zgrada. o polj. st. Nasljedniku pripada p r a v o i z b o r a zemljišnih parcela koje će zadržati. 5. 4 ZN). ustupiti trećoj osobi koja nije sunasljednik. 153. list FNRJ br. B1 a g o j e v i ć. 2 ZN). takav bi sporazum bio moguć i dopustiv pod uvjetom iz čl. tako da svaki od njih dosegne agrarni maksimum. Uredbe o izdavanju obveznica za naknadu imovine izdvojene u poljoprivredni zemljišni fond općenarodne imovine (SI. 228. a koje će predati u zemljišni fond. 1 ZN. ZOPZF). prelazi agrarni maksimum. ZOPZF). iz čl. koji se zakonskom eksproprijacijom oduzima. može u cjelini ili jedan dio svog nasljednog dijela u poljoprivrednom zemljištu u s t u p i t i kojem sunasljedniku. U svrhu utvrđivanja naknade. st. 136. 1 ZN). i 24. 5 ZN). Visina naknade. 26/53). » Vidi B. 153. st. a koje će zadržati (agr. u smislu čl. 4. list FNRJ br. Budući da se ovdje radi u stvari o sporazumu o diobi nasljedstva. oduzima se i unosi u poljoprivredni zemljišni fond te postaje društveno vlasništvo (čl. 14 . U ZN nije riješeno pitanje da li se sporazumom nasljednika može jednom ili nekolicini sunasljednika prepustiti veći dio poljoprivrednog zemljišta u zamjenu za koje drugo dobro iz ostavine. 3 ZN. 3 ZN. 227. 19—27. 227. 2 ZN. čl. ZOPZF. čiji nasljedni dio u poljoprivrednom zemljištu. Pravo izbora proteže se ne samo na one zemljišne čestice koje je stekao nasljeđivanjem negO' i na one koje nasljednik ima od ranije u svom posjedu (čl. 227. 138. list FNRJ broj 20/54) i Uredbe o dopuni Uredbe o izdavanju obveznica za naknadu imovine izdvojene u poljoprivredni zemljišni fond općenarodne imovine (SI. rješenje o nasljeđivanju dostavlja s e ' nadležnom narodnom odboru radi provođenja postupka po Zak. Ova izjava u stvari predstavlja neke vrsti pozitivne nasljedničke izjave (o prihvatu nasljed2 stva) u smislu odredbe čl. Izjava o izboru parcela može se dati do svršetka ostavinskog postupka. nasljedniku pripada n a k n a d a po postojećim propisima (čl. 54/55). 23. tj. štem koje već posjeduje. 153. fondu (čl. str. Sav ostali dio koji prelazi taj maksimum. 3 ZN). st. st. st. 4 Zak. op. 139. ZN).

Odluka o poljoprivrednom zemljištu. str. 8. op. i 233. Sudska praksa Prilikom utvrđivanja koliko nasljedniku nedostaje poljoprivrednog zemljišta do propisanog maksimuma i prilikom odlučivanja koji dio poljoprivrednog zemljišta iz ostavine postaje općenarodna imovina. koje prelazi propisana maksimum pojedinog nasljednika odnosno legatara (čl. Svaka osoba. V 1958. 1955. br. Nove administracije. o prometu zemljišta i zgrada). Zb. 2 i 6 ZN). Tako B. o prometu zemljišta i zgrada. III/2-1958.Č l a n 3 % — 4. Ova dužnost prijavljivanja postoji i u slučaju ako je višak poljoprivrednog zemljišta stečen nasljeđivanjem. 5. međutim. 261). 2 tač.(3) To. 15 3 . str. cit. 6. u izd. st. ne sprečava nasljednika. dužna je taj višak p r i j a v i t i nadležnom narodnom odboru (općini) u roku od t r i d e s e t dana od časa kad je s a z n a l a da njezin posjed prelazi dozvoljeni maksimum (čl. 50. kad tvrdi da se država može pojaviti kao zakonski nasljednik u slučaju predaje ostavine bez nasljednika nadležnom narodnom odboru (čl. ZN) obavezno ulazi u dispozitiv rješenja o nasljeđivanju. st. 15. a ne poljoprivredno zemljište cijelog domaćinstva u kome on živi (Rješenje Vrhovnog suda NR Srbije Rev. 22. 228. Ovamo ulaze i odredbe o izboru odnosno zamjeni parcela ustanovljene sporazumom nasljednika (čl. ZN). 227. 55/57 od 9. 1 Protivno B l a g o j e v i ć . koja je bilo po kom pravnom osnovu stekla više poljoprivrednog zemljišta nego što ga po 2akonu može imati. odlučno je poljoprivredno zemljište samog nasljednika. Beograd. 258. da višak poljoprivrednog zemljišta zadrži u posjedu i koristi do predaje u poljoprivredni zemljišni fond time da za ovo korištenje nije dužan plaćati naknadu. u komentaru Zak. Zak. R a d o v a n o v i ć i d r P o z n i ć .

(Gajić). I pod br. suda NRH. 1952. Vrh. sudova. 2 Takvo stanovište zauzeto je u rješ.Član 4. VII 1951. 158 na str. Beograd. 171. objavljeno u Zbirci odluka Vrh. 16 . Gzz/51 od 5.

2. U praksi će biti dosta slučajeva. IV 1941. a propustila je za posljednjih 5 godina da se evidentira pri našem predstavništvu u inozemstvu ili da se pismeno prijavi saveznom organu za unutrašnje poslove —• gubi. t. Ovo načelo ne važi samo onda ako je to pitanje drugačije regulirano nekim međunarodnim sporazumom. Strani državljani imaju u Federativnoj Narodnoj Republici Jugoslaviji pod uvjetima primjene načela reciprociteta ista nasljedna prava kao 1 domaći državljani. X 1928. IV 1959. br. Zakona o nasljeđivanju i na nasljedstvo otvoreno prije ovog zakona. uslijed odsutnosti naše državljanstvo. zakona). U načelu bi svaka osoba mogla biti državljanin samo jedne jedine države. Osobe koje su izgubile naše državljanstvo uslijed odsutnosti prema § 28. odnosno osobe s višestrukim državljanstvom — p o l i p a t r i d i ) . osoba koja stalno boravi izvan područja FNRJ. na primjer. ali je ipak za gubitak državljanstva po ovom temelju (odsutnost) potrebno rješenje koje donosi Državni sekretarijat za unutrašnje poslove FNRJ (čl. 88/48.Član 4 — 5. državljanstvo FNRJ isključuje istovremeno državljanstvo svake druge države. bez obzira na ondašnje pravne propise da muški potomci ostavioca isključuju iz nasljedstva njegove ženske potomke (Presuda Saveznog vrhovnog suda Rev. a sporove o tome rješava u prvom stepenu republički organ za unutrašnje poslove. Zb. međutim. ne dolazi do automatskog gubitka državljanstva uslijed odsutnosti. Do takve situacije. što po našim propisima o državljanstvu. cit. list FNRJ br. 15. zbog različitih sistema stjecanja ili gubitka državljanstva. Sudska praksa Načelo da su muška i ženska djeca ravnopravna u nasljeđivanju primjenjuje se u granicama predviđenim u 61. da će se kao nasljednici pojavljivati osobe koje po narodnosti pripadaju jednom od naroda Jugoslavije. Prema odredbi čl. ima ljudi koji nemaju uopće državljanstva ( a p a t r i d i ili a p o liti) ili su državljani dviju ili više država (osobe s dvojnim državljanstvom — b i p a t r i d i . biti uvijek slučaj. 23). Međutim. 1 cit. može doći uslijed okolnosti. Kako prema tome. da su ove osobe izgubile naše državljanrstvo. 104/47. 242. Neće. Pitanje državljanstva FNRJ prosuđuje se po odredbama Zakona o državljanstvu (SI. doduše. 20/59 od 4. 1. pa za 15 godina nakon navršenih 18 godina života ne ispunjava nikakve javne obaveze prema FNRJ. zakona. Nasljedna prava stranaca Član 5. smatraju se navedene osobe našim državljanima tako dugo dok nadležni organ ne donese rješenje o gubitku državljanstva. 54/46. IV/1-1959. (po ovom je propisu gubio državljanstvo jugoslavenski državljanin koji je bio trajno nastanjen u ino2 Zakon o nasljeđivanju s komentarom 17 . Iz ovog proizlazi da se jugoslavenski državljanin pred jugoslavenskim organima ne može pozivati na državljanstvo* neke strane države niti zbog eventualnog stranog državljanstva može biti drugačije tretiran od ostalih jugoslavenskih državljana. ali koje su za vrijeme dužeg boravka u inozemstvu stekle strano državljanstvo. pa i ona otvorena prije 6. Zakona o državljanstvu od 21. 105/48.

iako se kod priznavanja nasljednih prava strancima. moguće je da strani državljanin u našoj državi uživa veća nasljednopravna ovlaštenja nego što bi imao po pravu svoje zemlje (na primjer u pogledu nasljednog prava bračnog druga ili vanbračne djece). Međunarodno privatno pravo I. uvjetovanog formalnim reciprocitetom. 18 . str.Član 5. 119. ne traži da nasljednopravni instituti međusobno odgovaraju. 1 Vidi E i s n e r . 1953. Zagreb.

sticati u drugoj Državi Ugovornici imovinska prava pod istim uslovima i u jednakom obimu kao i državljani te države. IX 1955. zaveštanjem ili ma kojim bilo drugim aktom. Oni neće biti.). VI 1955. str. na osnovu zakonskog nasljednog prava ili prava na nužni deo. Isto tako ovde pomenuta izuzeća i ograničenja neće pogađati nepokretnosti nasljeđene ab intestato a ni one nepokretnosti kad ih ex testamente nasleđuju lica. porezima ili nametima. IV 1929. III 1945. cit. kojom je priznat državni kontinuitet Jugoslavije s međunarodnog gledišta. 117-L od 21. u napred navedenim slučajevima. (2) Državljani jedne Države Ugovornice mogu. nov.). razmenom. (Službeni list DFJ br. Oni će ta dobra moći isto tako otuđivati ili ustupati prodajom. sadrži odredbe o reciprocitetu u članu 2. Dodatak »Međunarodni ugovori i drugi sporazumi« od 1. poklonom. VI 1926. 3. djelo.. XII 1954. ratificiran zakonom od 2 Međunarodni ugovori koje je sklopila stara Jugoslavija vrijede i danas s obzirom na Deklaraciju o sporazumu između Nacionalnog komiteta oslobođenja Jugoslavije i bivše Kraljevske jugoslovenske vlade od 1. koja bi ih eventualno mogla naslediti ab intestato. ukoliko se ne radi o ugovorima s državama koje su stupile u rat s narodima Jugoslavije (vidi E i s n e r .« 2) Ugovor s A u s t r i j o m o uzajamnom pravnom saobraćaju od 6. da pribavljaju pokretna i nepokretna dobra. podvrgnuti drugojačijim ili većim taksama. Većina tih ugovora potječe još iz vremena stare J u 2 goslavije. XII 1926. ili na osnovu izjave poslednje volje ili darovanja za slučaj smrti. ratificiran uredbom od 15. kojima su podvrgnuti domorotci ili državljani najpovlašćenijeg naroda.L u k s e m b u r š k o m C a r i n s k o m U n i j o m o trgovini i plovidbi od 16. br. Isto tako oni će moći slobodno da izvoze svoje lične stvari ili druge. ratificirana zakonom od 20.« 3) Ugovor s B e l g i j s k o . koji glasi: »(1) Državljani jedne Države Ugovornice mogu. (Služb. 29. kao i domorotci ili državljani najpovlašćenijeg naroda. ma kakav bio njihov naziv ili ma koje bile vlasti u korist kojih se oni naplaćuju — od onih kojima su podvrgnuti domorotci ili državljani najpovlašćenijeg naroda. 42. ukoliko se to tiče sticanja nepokretnosti zadržavaju se izuzeća i ograničenja koja su propisana zakonodavstvima Država TTgovornica s pogledom na strance uopšte. (Službeni list FNRJ. - 19 . sadrži odredbe o reciprocitetu u nasljeđivanju u čl. ( ) Odredbe o reciprocitetu u nasljeđivanju sadrže slijedeći međunarodni (bilateralni) ugovori koje je zaključila masa država: 1) Konvencija s A l b a n i j o m o> nastanjivanju i konzularnoj službi od 22. prema pravu te države ili prema pravu druge Države Ugovornice.član 5. 11 od 5. koji glasi: »Državljani svake od strana Ugovornica imaće uzajamno na teritoriju druge Strane isto pravo kao i domorotci ili državljani najpovlašćenijeg naroda. V 1929). Naša zemlja ima s nizom država ugovoreni reciprocitet o priznavanju nasljednih prava. Međutim. br. 8). volje ili darovanjem za slučaj smrti raspolagati celokupnom svojom imovinom koja se nalazi na teritoriji druge Države Ugovornice. brakom. izjavom poslednje . a da ne budu podvrgnuti drugoj ačij im ili većim ograničenjima ili nametima od onih. XI 1944.

« 6) Konvencija konzularna i o nastanjivanju s F r a n c u s k o m od 30. ni u kome od pomenutih slučajeva. porezima ili nametima ma pod kojim nazivom to bilo. 1). poklona. 44-XI od 25. (Služb. br. saglasno odredbama ovog Ugovora. Tako isto. III 1956. sadrži odredbe o reciprocitetu u nasljeđivanju u čl. pravo na zakoniti deo (rezervu). u čemu neće biti podvrgnuti. sadrži odredbe o reciprocitetu u nasljeđivanju u čl. sadrži odredbe o reciprocitetu u nasljeđivanju u čl. koji glasi: »Državljani svake ugovorne strane mogu testamentom. od onih koji jesu ili koji će biti ustanovljeni za domorotce. ratificiran uredbom od 25.« 5) Ugovor sa C e h o s l o v a č k o m o uređenju uzajamnih pravnih odnosa od 17. Isto tako mogu državljani obe ugovorne strane i u svakoj oblasti druge ugovorne države. koji važe u ugovornim državama o pribavljanju i posedovanju nepokretnina. pravo sticanja i posedovanja svake vrste pokretne i nepokretne sopstvenosti. koju imaju u oblasti druge ugovorne države.uzajamnoj pravnoj pomoći od 23. koji glasi: »(1) Državljani jedne Države Ugovornice mogu. 4. list FNRJ. 112-XLVII od 15.. koje bi domorotci imali da plaćaju u istim prilikama. Propisi. koji glasi: »Državljani svake od Strana Ugovornica imaće. nov. kao i sticati je putem nasljeđa. pribavljati imovinska prava putem nasleđa. izjavom poslednje volje (testamentom-zaveštanjem). Oni će moći njom raspolagati putem prodaje. II 1928. slobodno da odnose iznos od prodaje svoje sopstvenosti i da izvoze svoju imovinu uopšte. kao stranci. Ratificirana zakonom od 20. ili koje će biti ustanovljene u pogledu podanika svakog drugog stranog naroda. oni će moći. upravljajući se po zakonima. I 1929. koje su.. V 1924. isto kao i sopstveni državljani. 4. III 1923. ugovorom o nasleđivanju. kodicil. drugim ili većim dažbinama nego što su one. pod istim pogodbama. biti podvrgnuti ni većim ni drugim taksama. IX 1956. 181-XXXVIII od 9. da je mogu sticati i posedovati. VIII 1924). koji glasi: 20 • . 2) Državljani jedne Države Ugovornice mogu sticati u drugoj Državi Ugovornici imovinska uprava na osnovu zakonskog ili testamentalnog nasleđivanja pod istim uslovima i u jednakom obimu kao i državljani te Države. I 1957. testamentom ili kojim drugim načinom. br.Član 5.. poklon u slučaju smrti i pribavljanje državi nasleđa bez naslednika. 7. testament. IV 1929. 18. 19. naročito propisi o agrarnoj reformi. br. na teritoriji druge Strane. sadrži odredbe o reciprocitetu u nasljeđivanju u čl. u čemu neće. Dodatak »Međunarodni ugovori i drugi sporazumi« od 10. razmene. II 1928). poklonom u slučaju smrti ili na drugi način raspolagati ćelom imovinom. Kao pravni osnovi pribavljanja u smislu prethodne alineje razumeju se: nasleđivanje po zakonu. time se ni u koliko ne vređaju. raspolagati svojom imovinom koja se nalazi na teritoriji druge Države Ugovornice.« 4) Ugovor s B u g a r s k o m o. nov. (Služb. (Služb. bračnog ugovora. za koju zemaljski zakoni i uredbe dopuštaju ili će dopustiti državljanima svakog drugog stranog naroda. (Služb. nov. ugovor o nasleđivanju. kodicilom. br. ratificiran zakonom od 27. V 1929).

poslovanja i drugih delatnosti. Oni će imati prava da tu stiču pokretna i nepokretna dobra putem nasledstva. odavati se trgovini. IV 1959. X 1928. zakonima zemlje u kojoj se dobra nalaze. koji glasi: »Sva preimućstva. (Služb. Prema odredbama prethodne alineje može biti izuzetaka samo za zone ili mesta zadržana u interesu državne bezbednosti. da drže i otuđuju svoja dobra. biće date i državljanima druge Visoke strane ugovornice. sadrži implicrte o d r e d b u o reciprocitetu u nasljeđivanju u čl. industrije i plovidbe. 1. ni jedna Visoka strana ugovornica neće biti obavezna da državljanima druge Visoke strane ugovornice daje povoljniji postupak u pogledu sticanja nepokretnosti i prava zaposlenja u rudarstvu od onih koji ova poslednja Visoka strana ugovornica daje državljanima prve Visoke strane ugovornice. nov. 254-LXXXIV od 1. Oni će moći njima da raspolažu pod istim pogodbama kao i ovi poslednji. V 1930. a tako isto i da poseduju. da poseduju i da otuđuju pokretna i nepokretna dobra na isti način kao i državljani najpovlašćenijeg naroda. u svemu što se tiče nastanjivanja i obavljanja trgovine. »Državljani svake od Visokih Strana Ugovornica imaće potpunu slobodu da imaju ili da uzimaju pod najam pokretna ili nepokretna dobra na teritoriji druge. isto tako povoljno kao i sa državljanima najpovlašćenijeg naroda. r a tificiran zakonom od 30. VII 1959. sadrži odredbe o reciprocitetu u nasleđivanju u čl.« 7) Ugovor s G r č k o p o trgovini i plovidbi od 2. razmene ili svakim drugim zakonitim putem. br. (SI. darovanja. tamo se nastanjivati. koji glasi: »1) Sa državljanima svake od Visokih Strana Ugovornica postupaće se na teritoriji one druge Strane. VIII 1930. sadrži odredbe o reciprocitetu u nasljeđivanju (na bazi klauzule najvećeg povlašćenja) u stavu 2 člana 2. olakšice.« 8) Ugovor s H o l a n d i j o m o trgovini i plovidbi od 28. list FNRJ.Član 5. (Služb. koji glasi: »Državljani svake od Visokih Strana Ugovornica imaće prava. 85-XXXVI od 13. posedovanju i uživanju nepokretnih dobara. kupovinom.« 9) Ugovor s J a p a n o m o trgovini i plovidbi od 28. XI 1928). Dodatak »Međunarodni ugovori i drugi sporazumi« od 21. legata. br. ratificiran uredbom od 28. 7). pod istim pogodbama kao što su one koje su predviđene. da mogu slobodno odlaziti na teritoriju druge Strane Ugovornice. testamentalnom odredbom ili na svaki drugi način. br. 2) Tako isto. i da pribavljaju ova dobra. u pogledu na strance. IV 1932). nov.« 21 . poklonom. II 1959. XI 1927. kupovine. pod rezervom izuzetaka i ograničenja ustanovljenih. u granicama zakona i propisa koji su sada ili će biti na snazi u odnosnim zemljama i pod istim uslovima kao i državljani Najpovlašćenijeg naroda. privilegije ili povlastice koje daje ili će ubuduće dati. industriji i svakoj drugoj profesiji. Međutim. 1. za državljane ma koje treće Države. Društva predviđena u članu 2 moći će da stiču ili da uzimaju pod najam sva dobra pokretna i nepokretna potrebna za njihovo dobro delanje. Visoka strana ugovornica državljanima neke treće zemlje u pogledu sticanja imovine. nasledstvom. odnosnim zakonodavstvom obeju Visokih Strana Ugovornica o sticanju. ratificiran zakonom od 8. oni će imati prava da stiču.

XI 1882) (3) sadrži odredbe o reciprocitetu u nasljeđivanju u čl. U svemu što se tiče prava pribavljanja. VIII 1961. ratificiran uredbom od 12. koji glasi: »1) Državljani jedne strane ugovornice mogu sticati imovinska prava na teritoriji druge strane ugovornice na osnovu zakonskog ili testamentalnog nasljeđivanja pod istim uslovima i u istom obimu kao i državljani te strane ugovornice. posedovanja. koja bi im pripala na teritoriji druge Strane Ugovornice. (zakon od 3. 10) Ugovor & M a đ a r s k o m o uzajamnom pravnom saobraćaju od 7. koji su udareni na zemaljske građane ili na podanike najpovlašćenije države. 22 . Dodatak »Međunarodni ugovori i drugi sporazumi« od 26. na osnovu zakona ili raspolaganja poslednje volje. koji glasi: »St.« 3 Ovaj ugovor važi za Jugoslaviju na osnovu čl. XII 1928). X 1960. drugim ili višim od onih. sadrži odredbe o reciprocitetu u nasljeđivanju čl. koji glasi: »Državljani svake Strane Ugovornice primaće pod istim uslovima kao i državljani dotične zemlje i pribaviće svojinu nad dobrima. 13). ugovorom. X 1960. cit. V 1923. koji glasi: »1) Državljani jedne strane ugovornice mogu sticati dobra i prava na teritoriji druge strane ugovornice na osnovu zakonskog ili testamentalnog nasljeđivanja pod istim uslovima i u istom obimu kao domaci državljani. 34. podanicima najpovlašćenijeg naroda. St. Sporazuma između vlada Sjedinjenih Američkih Država i FNRJ o novčanim potraživanjima SAD i njihovih državljana od 19. ratificiran uredbom od 24. ili raspolaganja ma kakve svojine. 25/51) te Obavezno tumačenje čl. vjesnik Prezidijuma NS br. (SI.« 12) Ugovor s R u m u n j s k o m o pravnoj pomoći od 18. a da ne budu podložni taksama porezima. ženidbom. br. nasleđem ili ma kojim drugim načinom. sadrži odredbe o reciprocitetu u nasljeđivanju u čl.. kretne ili nekretne. ratificirana zakonom od 8.Član 5. Vidi i čl. 1. 2) Državljani jedne strane ugovornice mogu testamentom raspolagati svojim pokretnim i nepokretnim dobrima koja se nalaze na teritoriji druge strane ugovornice. 29. XII 1960. 2) Državljani jedne strane ugovornice mogu izjavom posljednje volje (testamentom) raspolagati svojom imovinom koja se nalazi na teritoriji druge strane ugovornice. 8). prodajom. i čl. 12. (SI. br. u ovim dvema državama.« 1 13) Ugovor o trgovini i plovidbi između Srbije i S A D od 14. X 1881. list FNRJ. X 1928. II. nov. Sporazuma (SI. 31/53). 2. uživaće prava koja zakoni daju ili budu dali. X 1881. V 1960. biće im slobodno da pribavljaju imanja i raspolažu njima bilo kupovinom. VII 1948. 23.« 11) Konvencija s P o l j s k o m o pravnim odnosima od 4.' (Služb. 5. list FNRJ br. podanici Srbije u Ujedinjenim Državama i građani Ujedinjenih Država u Srbiji. razmenom. i pod istim uslovima koje imaju podanici najpovlašćenijeg naroda. sadrži odredbe o reciprocitetu u nasljeđivanju u čl. 302-XCIX od 27. Senžernienskog ugovora. testamentom. ili ma kakvim teretima. V 1960. 5. U ovjm granicama. II Ugovora o trgovini i plovidbi između Srbije i Ujedinjenih Država Američkih od 14. list FNRJ. Dodatak »Međunarodni ugovori i drugi sporazumi« od 15. br. (SI. poklonom.

II 1931). 42-XI od 24. čl. 46-XII od 28. ne tretira pitanje prava nasljeđivanja između naših i talijanskih državljana. koje bi bile drukčije ili više nego one.« 4. koju je naša država zadržala u važnosti svojom notom od 25. Oni neće biti podvrgnuti. II 1928). čije je sticanje i posedovanje po zakonu druge Ugovorne Strane dozvoljeno ili će biti dozvoljeno državljanima odnosno građanima ma koje druge zemlje. nego što su one. 5. III 1930. V 19io. 23 . br.Član. (ratificirana zakonom od 11. U svakom slučaju oni će se koristiti istim režimom kao i državljani i pravna lica najviše povlašćene države. Oni će njome moći raspolagati putem prodaje. V 1940. ratificiran zakonom od 7. nov. upućenom Italiji u smislu citirane odredbe Ugovora o miru s Italijom. koje se primenjuju ili će se primenjivati na državljane druge Ugovorne Strane. treba pitanje nasljednih prava talijanskih državljana kod nas riješiti na bazi f a k t i č kog reciprociteta. Ova lica kao i građani svake od Ugovornih strana imat će pravo da se obraćaju sudovima kako radi traženja tako i radi zaštite svojih prava. V 1927. nov. — pod istim uslovima koji su propisani ili će biti propisani za vlastite državljane odnosno građane najvećma povlašćene države. XIII koji glasi: »Pravna lica koja imaju domicil na teritoriji jedne od Ugovornih Strana bit će također priznata na teritoriji druge. koji glasi: »Državljani svake od Ugovornih Strana imaće punu slobodu na teritorijama druge strane da pribavljaju i poseduju svaku vrstu pokretne i nepokretne svojine. Budući da konvencija o pravnoj i sudskoj zaštiti "odnosnih* državljana od 6. razmene. br. V 1940). 1 i j o m. poklona. 14) Ugovor sa S S S R i o trgovini i plovidbi od 11. nije od strane naše države prema čl. II 1928. ne postoji između naše države\i Italije ugovoreni reci-* procitet u nasljeđivanju. ratificiran uredbom od 23~. (Služb. taksama. ili na državljane odnosno građane najpovlašćenije strane zemlje. sadrži odredbe o reciprocitetu u nasljeđivanju u čl. br. zaveštaja ili ma kojim drugim načinom. II 1948. Ugovora o miru s Italijom od 10. 44. sadržavala odredbe o reciprocitetu u nasljeđivanju. 118-XLIII od 25. Ako. 5. talijanski građanski zakonik (Codice civile. koja je u svom članu 4. za sve slučajeve pomenute u gornjem stavu. — Služb. nikakvim porezima. sadrži odredbe o reciprocitetu u nasljeđivanju (na bazi klauzule najvećeg povlašćemja) u čl. Konvencija s T t a. kojima bi u sličnim okolnostima bili podvrgnuti sopstveni državljani ili državljani odnosno građani bilo koje druge strane zemlje. testamenta. (Služb. IV 1922. o nastanjivanju i o konzularnoj službi od 21. bračnog ugovora. ili je mogu sticati putem nasleđa. međutim. Njima će također biti dopušteno da slobodno izvezu svoju imovinu i svoju robu uopšte a neće u tim stvarima biti podvrgnuti nikakvim drugim ograničenjima niti ikakvim drugim ili višim dažbinama. proizlazi da t a l i j a n s k i državljani uživaju u našoj državi ista nasljedna prava kao i naši državljani.« 15) Ugovor s V e 1. niti dažbinama ma kakvog naziva. nov. to danas prema izloženom'. prema tome. zadržana u važnosti. 16) dozvoljava stranim državljanima uživanje građanskih prava pod pretpostavkom faktičkog reciprociteta i s obzirom da talijanski sudovi priznavaju nasljedna prava našim državljanima. B r i t a n i j o m i I r s k o m o trgovini i plovidbi od 12. Iz navedenog. II 1947. VIII 1924.

a u svakom slučaju na način koji neće biti nepovoljniji od onog koji je pod istim okolnostima predviđen za strance uopće. Vidi i objašnje^nja uz navedene članove. do 23. Odredba o tretmanu apatrida u pitanju nasljednih prava sadržana je implicite u članu 13. 9). Naša je država jedna od potpisnica Konvencije o pravnom položaju lica bez državljanstva koja je usvojena na konferenciji održanoj u sjedištu Organizacije ujedinjenih naroda od 13. 239. Uvjetovati priznanje nasljednih prava apatrida postojanjem reciprociteta predstavljalo bi za njih — s obzirom na pomanjkanje državljanske veze s nekom državom — lišenje mogućnosti da se koriste ovim pravima. ako ne postoji međunarodnim ugovorom odnosno izjavom vlada utvrđeni reciprocitet. glasi: U pogledu stjecanja pokretne i nepokretne imovine i drugih uz to vezanih prava. zatraže posredstvom republičkog organa za pravosudnu upravu o tome o b j a š n j e n j e Sekretarijata za pravosudne poslove Saveznog izvršnog vijeća. Iako se može uzeti da između naše države i svih ostalih država u principu postoji reciprocitet u nasljeđivanju. I 1959. 155—160.Član 5 — 6 . koje je za njih obavezno. ZN. ove konvencije. list FNRJ. (SI. ZN. Temelji pozivanja Član 6.—241. O sukobu zakona vidi čl. br. vidi čl. ZN. IX 1954. 5. O s o b a m a b e z d r ž a v l j a n s t v a (apatridima) priznaje se u našoj državi pravo da raspolažu imovinom za slučaj smrti i pravo na budu nasljednici kao opće pravo. na nasljedstvo Tekst člana 13. vidi čl. a ratificirala ju je uredbom Saveznog izvršnog vijeća od 28. kao i u pogledu zakupa i drugih ugovora koji se odnose na pokretnu i nepokretnu imovinu. ipak treba da sudovi u slučaju sumnje. (4) 6. a o postupku kad je za raspravljanje ostavine nadležan inozemni organ. o nadležnosti za raspravljanje ostavine stranog državljanina i osobe bez državljanstva ili nepoznatog državljanstva. države ugovornice tretirat će svaku osobu bez državljanstva na što je moguće povoljniji način. ?4 4 . IX 1959. Dodatak »Međunarodni ugovori i drugi sporazumi« od 1. 189—191.

25 .Član 6.

Član 6 — 7. Oporučitelj može oporukom raspolagati svojom imovinom na način i u granicama koji su određeni u zakonu. "" 26 . Raspolaganje oporukom Član 7.

27 .

Protivno tome B l a g o j e v i ć . odbora prema vjerovnicima ostaviočevim i legatarima ne temelje se na nasljednopravnim odnosima. Odatle izvodi zaključak da narodni odbor ima u svemu položaj nasljednika: on odgovara za obaveze ostavioca na isti način kao svaki drugi nasljednik. obaveze i dužnosti nar. Naime. već su obligacionopravne naravi i posljedica preuzimanja imovine. o nasljeđivanju. a dužan je da ispuni sve terete koji su bili naređeni u oporuci. op. 2 Vidi: Objašnjenja uz Zak.Član 8. Ostavina bez nasljednika Član 8. str. Ćini se da se iz ovoga ipak ne bi mogao izvesti zaključak da narodni odbor ima svojstvo nasljednika. do čega dolazi po sili zakona.. 23 1 . str. 96. J Ostavina bez nasljednika postaje općenaj»dfia imovini. kad smatra da je u ZN usvojeno načelo prelaska ostavine na državu (općenarodnu imovinu) na osnovu državljanske veze odnosno veze domicila. cit. 304.

koji se mogu staviti ovim izrazima. Izvan sumnje je da se i oporučno nasljeđivanje temelji na zakonu^ jer je predviđeno i regulirano zakonskim propisima. GLAVA D R U G A 1 Izrazi »nasljeđivanje na temelju zakona«. bračna veza). Međutim. 276. 14S. XII 1957. S druge je strane i kod zakonskog nasljeđivanja potrebno uvijek postojanje neke konkretne činjenice (srodstvo. Sudska praksa Ostavina bez nasljednika ustanovljuje se kao općenarodna imovina rješenjem ostavinskog suda i predaje se organu koji upravlja tom imovinom (Rješenje Vrhovnog suda NR Hrvatske Gzz 121/57 od 5. str. 5—6/58. prosuđuje sepopravilima imovinskog prava^ane po odredbama o odgovornosti nasljednika za dugove ostavioceve (a. 29 . pravna teorija nije dosad našla podesnijih naziva za navedene pojmove. Naredni odbor odgovara kao pošteni posjednik samo onom imovinom koja mu je predana. kraj svih prigovora. »zakonsko nasljeđivanje« i »zakonski nasljednik« ne čine se u prvi mah kao najpodesniji za označavanje pojmova na koje se odnose. čijim posredstvom izvjesna osoba postaje nasljednik. i to prema stanju i vrijednosti koju je ta imovina imala u času predaje. Kako su ti izrazi već toliko ustaljeni u većini zakonodavstava da su u istom značenju prihvaćeni i u običnom govoru. ispunjenje Jegata i drugih obaveza. Odgovornost narodnog odbora za d u g o v e ostaviočeve. 2N).Član 8 — 9. nema razloga da se ne prihvate i u teoriji nasljednog prava. Naša zakonitost br.

Krug zakonskih nasljednika. Ne uzimajući u obzir ostavioeeve potomke.). J II. i načelo isključivosti. S t e p e n (stupanj. c) ako ostavilac oporukom nije raspoložio čitavom svojom imovinom (u ovom se slučaju zakonsko nasljeđivanje odnosi samo na dio imovine. dok se kod pobočnih srodnika računa po broju rođenja koja su nakon rođenja zajedničkog pretka dovela do rođenja pobočnih srodnika (vidi P i s k o u Klangovu komentaru. I u jednom i u drugom slučaju vrijedi pravilo rimskog prava: quot generationes. Potomci ostaviočevih roditelja su njegovi pobočni srodnici. str. što potomci ostaviočevih pradjedova i prababa (četvrti nasljedni red) i njegovih daljih predaka (peti i dalji nasljedni redovi) ne j mogu biti ni u kojem slučaju pozvani na nasljedstvo na temelju zakona. sakrivena ili zametooita. kod srodnika u prvoj liniji računa se po broju rođenja koja su poslije rođenja pretka dovela do rođenja potomka. jest p a r e n t e l a r n i s i s t e m . prema tome. Da„. posredstvom koje nastaje pravo neke osobe. njegova braća i sestre i njihovo potomstvo. koja nastaje rođenjem. Ta činjenica proizlazi ili iz (kjrvnog srodstva ili građanskog srodstva (usvojenja) ili. prema tome. Jedan od najpoznatijih sistema zakonskog nasljeđivanja. a__oštiaviTac za. ostaviočeve potomke. koje vlada između pojedinih srodničkih skupina u pozivanju na nasljedstvo.Član 9. potrebno je postojanje određene činjenice. izgubljena. može se parentela označiti kao skupina srodnika koji s ostavioeem imaju kao najbliže zajedničke pretke osobe koje su po stepenu srodstva( 2 ) jednako od njega udaljene. da se u konkretnom slučaiu~Tx>javi kaon zakonski nasljednik. Postoje razni sistemi kojima se određuje red pozivanja krvnih srodnika na nasljedstvo u slučaju nasljeđivanja na temelju zakona. tot gradus.ono nasjupi. 1. uključujući i tu osobu u istu parentelu. prednik. d) ako oporukom postavljeni nasljednik um^e pri je ostavi oca ijLzbjjg nedosto|nosti ne može naslijediti ili se odrekne nasljedstva. a_ne dođe do utvrđenja njenog postojanja. koji nije obuhvaćen oporukom). Taj je krug zakonskih nasljednika ZN ograničio utoliko. rodonačelnik). oblika i sadržaja (cl. ove slučajeve nije nasljedniku odredio zamjenika. b) ako je oporuka uništena. parentele. tj. ZN). Zakonsko nasljeđivanje ne proizlazi neposredno iz zakona. 30 2 . Pod p a r e n t e l o m (koljenom) podrazumijeva se skupina srodnika kojima j e neka osoba neposredno n a j b l i ž i z a j e d n i č k i p r e d a k (predstavnik. koji se danas u raznim varijantama i kombinacijama primjenjuje u većini pozitivnih zakonodavstava. sačinjavaju ostaviočevi krvni srodnici (bračni i vanbračni) i njegov bračni drug. 2. Ova parentela obuhvaća. P r v u (ili ostaviočevu) parentelu sačinjavaju osobe kojima je ostavilac najbliži zajednički predak. Dvije su bitne karakteristike parentelarnog sistema: svrstavanje krvnih srodnika u srodničke skupine. bračne veze (bračnog odnosa). 347. grad) s r o d s t v a je veza između dviju osoba. U d r u g u parentelu dolaze ostaviočevi roditelji i njihovi potomci. 83.

prema tome. odgovor na pitanje. pored krvnih srodnika. četiri predstavnika. rodonačelnika) i njihovi potomci. kao što je već naprijed istaknuto. Ovdje treba. koje u potpunosti vrijede i za režim zakonskog nasljeđivanja po ZN (svrstavanje zakonskih nasljednika u nasljedne redove i načelo isključivosti između nasljednih redova u pozivanju na nasljedstvo) ne daju. P e t a i d a l j e parentele obuhvaćaju dalje pretke ostaviočeve kao predstavnike parentele i potomke ovih predaka. Prema tome se i od ostaviočevih pobočnih srodnika u bližu parentelu stvrstavaju oni koji su s njim povezani preko bližeg pretka. ZN je prihvatio parentelami sistem kao bazu za formiranje nasljednih redova. po ZN ne dolaze u obzir kao njegovi zakonski nasljednici. U stavu 3 ovog člana istaknuto je već spomenuto načelo parentelarnog sistema. 31 . naslijedi dio k o j i b i tome pretku pripao kao srodniku ostaviočevom na temelju zakonskog nasljeđivanja (vidi čl. st. ali je pri tom. Ovi posljednji su također pobočni srodnici ostaviočevi (s njime imaju njegove djedove i babe kao najbliže zajedničke pretke). 11. Budući da između pojedinih parentela. međutim. ukoliko se radi o prvoj parenteli.isključuju iz nasljedstva sro3m^"' ke daljeg nasljednog reda. O ^ / P r a v o p r e d s t a v l j a n j a . naravno. međutim. ZN je to pitanje riješio na način koji uglavnom (ali ne do kraja — vidi objašnjenje uz čl. navedene srodničke skupine formiraju se prema blizini srodstva njihovih predstavnika (rodonačelnika) s ostaviocem. 1 i 143. 132. ne mogu srodnici dalje parentele biti pozvani na nasljedstvo.reda. 20. čiji su nosioci predstavnici (rodonačelnici) parentele. Spomenute dvije karakteristike parentelarnog sistema. preJBaJiojem-srodnici bližeg-nasljednog-. nog režima zakonskog nasljeđivanja. vlada načelo isključivosti. 2. Č e t v r t a parentela obuhvaća ostaviočeve pradjedove i prababe (četiri bračna para osam predstavnika. kako se vrši raspoređivanje nasljedstva među srodnike koji pripadaju istoj parenteli. P a r e n t e l a r n o . napomenuti da potomci pradjedova i prababa i potomci daljih predaka ostaviočevih. ZN). taj srodnik može i hoće naslijediti). Kako se iz dosad izloženog vidi. tj. koji pripadaju četvrtoj i daljim parentelama. dok god postoji makar i jedan ostaviočev srodnik koja pripada bližoj parenteli (ukoliko. T r e ć u parentelu sačinjavaju ostaviočevd djedovi i babe (dva bračna para. 49.—21. rentelamo-lineamom sistemu koji predstavlja jednu varijantu parentelar. ostaviočevi pobočni srodnici. rodonačelnika te parentele) i njihove potomke. Srodniri se svrstavaju u nasljedne redove. s modifikacijom koja je vezana uz bračnog druga kao zakonskog nasljednika. ZN pod 11 odgovara pa.Član 9.l i n e a r n i s i s t e m karakteriziraju dvije njegove osobine: neograničena primjena prava predstavljanja i podjela parentele (nasljednih redova) na linije (odatle i naziv tog sistema). koji je umro prije ostavioca ili je iz druginTazloga otpao kao njegov nasli'ednik. u prva dva nasljedna reda uveo i bračnog druga. odnosno ostaviočevi prvostepeni potomci. na isti način ka«1 i kod formiranja parentele. koji bi pripao njihovom pretku koga predstavljaju. Potomci koji nasljeđuju uz primjenu prava predstavljanja dobivaju zajedno dio ostavine. pravo reprezentacije (ius representationis) sastoji se u pravu potomka da umjesto svog pretka.

unutar kojih se opet dio ostavine. bez obzira na to da li se zajedno pojavljuju potomci istog ili raznih stepena srodstva. koji otpada na pojedino stablo odnosno podstabla. Prema istini načelima vrši se dioba ostavine između nasljednika u ostalim nasljednim redovima kada se radi o srodnicima koji nasljeđuju po pravu predstavljanja (to su pobočni srodnici ostaviočevi). O priraštaju u slučaju odreknuća oporučnog nasljednika vidi objašnjenje uz čl. ostaviočeva braća dijele ostavinu po glavama. Istom onda ako nema nijednog nasljednika dotične linije. cit. 143. prirašćuje nasljednicima višeg stepena srodstva~iste linije. tako da svaki od njih dobiva dvanaestinu ostavine. dijele ostavinu na jednake dijelove odnosno po glavama (per capita). Prema tome. Ako je. Ako. dijeli po glavama.(3) ^freba. tako da se tek onda ako se i unuk odrekne. udaljeniji ostaviočevi potomci. ZN. ius accrescendi) nastaje kad dio jednog ili— više sunasljednika iz bilo koieg razloga (na primjer uslijed nedostojnosti ili odreknućai postane slohodan. 36. koji je ostavioca preživio. ^Priraštaj (akrescencija. a ako nema drugih nasljednika istog stepena srodstva. njegov dio prirašćuje drugom praunuku. Stablo umrlog djeteta dijeli se zatim na dva podstabla: na svako otpada po jedna šestina ostavine. i to najprije unutar i stop s^epena srodstva iste linije. onda se ostavina treba podijeliti na tri stabla (tri prvostepena potomka) tako da na svako od njih otpada po jedna trećina ostavine. prirašćuje cijeli njihov dio unuku. a praunuci dijele na jednake dijelove šestinu ostavine koja otpada na njihovo podstablo. 32 . Praunuci su ovdje reprezentanti umrlog unuka (svog roditelja) i zato zajedno dobivaju dio koji bi njemu pripao da je ostavioca preživio.nasVjednjcima prema razmjeru njihovih nasljednih diieLova. a u konkretnom slučaju nema mjesta primjeni prava prea^tavIjanjaTTTrtom slučaju slobodni diojpripada (»prir'ascuje«) oKfaljrnjH. Unuku. priraštaj nastaje u korist ostalih sunasljednika. uzeti u obzir da pravo predstavljanja djeluje "ocfozgo prema dolje. da taj nije otpao kao nasljednik. 142.. a ako se i ovaj odrekne. na primjer. dok se pravo priraštaja kreće unutar iste 'linije. ostavilac imao troje djece. str. Pri svakoj daljnjoj primjeni prava predstavljanja u okviru iste linije nastaje dioba stabala na daljnja stabla (podstabla). a njihovi potomci po stablima. ZN. Dok ostaviočevi potomci prvog stepena. na primjer. ostaje šestina ostavine koja otpada na njegovo podstablo. Izložena načela o diobi ostavine po stablima (per stirpes) dolaze do izražaja i kod primjene p r a v a p r i r a š t a j a kod zakonskog nasljeđivanja. međutim. a unutar stabala na jednake dijelove (po glavama). op. po stepenu srodstva.Član 9. J F i n ž g a r . mogu oba sina koristiti priraštajem. nasljeđuju dva sina te jedan unuk i dva praunuka kao potomci trećeg sina koji je otpao. od kojih je jedno prije njega umrlo i ostavilo dvoje djece (ostaviočevi unuci). pa se jedan praunuk odrekne nasljedstva. kada sami nasljeđuju. a jedan od tih unuka je također umro prije ostavioca ostavivši dvoje djece (ostaviočevi praunuci). uz čl. nasljeđuju po stablima (per stirpes). a u slučaju odreknuća zakonskog nasljednika.

Prema tome su nosioci linija u svakom pojedinom redu predstavnici (rodonačelnici) nasljednog reda. Ta se linija naziva p o b o č n o m ili s p o r e d n o m l i n i j o m . doduše.(5) "^^ 5. st. Dok je po prijašnjem pravu koje je važilo na području noveliranog OGZ r e c i p r o c i t e t u očekivanju na nasljedstvo općenito vrijedio kao jedno od načela zakonskog nasljeđivanja (izuzetak je postojao samo kod adopcionog odnosa). već se na nasljedstvo poziva uvijek onaj srodnik najbliže parentele. koji je po stepenu srodstva najbliži ostaviocu. ne dolazi do izražaja pravo predstavljanja. tako da potomci sačinjavaju silaznu. 25. Reciprocitet u zakonskom nasljeđivanju postoji po ZN i između vanhračnih srodnika (čl. već prema to*me. ^ Ova podjela srodnika na linije važna je naročito zbog toga što unutar ) svake linije djeluje pravo predstavljanja (to po ZN vrijedi samo za prva / tri nasljedna reda). •i Zakon o nasljeđivanju s komentarom 33 . Od četvrtog nasljednog reda dalje postoji reciprocitet samo između srodnika u pravoj liniji. koji predstavlja drugu varijantu čistog parentelarnog sistema. dok kod zakonskog nasljeđivanja koje se temelji na parentelarno-linearnom sistemu. onda se nasljedstvo između njih dijeli na jednake dijelove. Izraz l i n i j a ima više značenja. tako da u slučaju ako koji nosilac linije (predstavnik. a umjesto otpalog djeteta dalji \ potomci i tako sve dotle dok je moguća primjena prava predstavljanja u J okviru iste linij e.C) Međutim. da li imaju zajednička oba pretka ili im je zajednički samo jedan od njih. u zakonskom nasljednom režimu s parentelarno-graduelnim sistemom potomci umrlih predaka ne mogu biti pozvani na nasljedstvo. gdje se nosiocima linija smatraju prvostepeni ostaviočevi potomci. 5 U p a r e n t e l a r n o . Prema tome.g r a d u e l n o m s i s t e m u . Pod tim se izrazom podrazumijeva niz srodnika (dva ili više njih) koji potječu jedan od drugoga. a preci uzlaznu liniju. 4 Rođena braća i sestre nazivaju se prema rimskom pravu g e r m a ni. osim u prvom nasljednom redu. dok postoji ma i jedan predak koji je nosilac linije.Član 9. To je tzv. po ZN postoji reciprocitet u nasljeđivanju samo u prva tri nasljedna reda (ali je i ovdje kod adopcionog odnosa isključen — čl. 23. jer je primjena prava predstavljanja u ovim nasljednim redovima isključena (zato prasinovac ili pranećak nasljeđuje svog prastrica odnosno praujaka. ali ne i obrnuto). onda se pod tim pojmom podrazumijeva skup srodnika koji svi zajedno potječu cd pretka nosioca linije. 4. od zajedničkog pretka. a srodnici koji pripadaju toj liniji nazivaju se pobočnim srodnicima (kolateralima) koji mogu biti puno rodni (punokrvni) ili polurodni (polukrvni). Pod izrazom linija smatra se. nadalje. A° rodonaeelnik) iz bilo kojih razloga otpadne kao nasljednik. ali ne proizlaze jedan od drugoga. na njegovo \ mjesto dolaze kao nasljednici njegova djeca. ZN). a braća i sestre samo po majci uterini. a ne i između pobočnih srodnika. skup srodnika koji proizlaze. braća i sestre samo po ocu c o n s a n g u i n e i . a ako unutar te parentele imade više srodnika istog stepena. 1 i 3 ZN). ostaviočevi preci (nosioci linija) nasljeđuju zajedno s potomcima umrlih predaka. kad se govori o podjeli srodnika unutar nasljednog reda (parentele) na linije. p r a v a l i n i j a koja može biti silazna ili uzlazna.

dotle ostaviočev b'račni drug može naslijediti samo u okviru prvog nasljednog reda. "flikada prije umrlo dijete između više djece ostaviočev e odnosno ono. ZN. Vidi objašnjenje uz čl. 1. str. onda ostaviočev bračni drug nasljeđuje kao nasljednik drugog nasljednog reda. Zb. pa se svi odreknu nasljedstva osim bračnog druga. 1373/60 od 27.. tj. 34 . dok po stupnju srodstva udaljeniji ostaviočevi potomci. nije ostavilo svojih potomaka. br. koje je nesposobno za-nasljeđivanje ili koje se odrekjg"~nasljedstva (čl. X 1960. cii. 9. nasljeđuju pri međusobnom konkuriranju na nasljedstvo samo potomci prvog stupnja. ZN). bez obzira na stepen srodstva s njime. 175. Sudska praksa Srodstvo na temelju koga se očekuje nasljedstvo nije razlog da budući nasljednik već za života osobe. 136. kao i potomci usvojenikovi dijele nasljedstvo najprije po stablima>(in stirpes). ZN. 19. 25. U prvom nasljednom redu nasljeđuje samo u konkurenciji s ostaviočevim potomcima odnosno s njegovim usvojenicima i njihovim potomcima. Zakona o usvojenju). 12. u kojem na nasljedstvo konkurira s ostaviočevim roditejima. 5 ZJNI). po glavama. odnosno njihovim potomcima i bračnim drugom još i ostaviočevi usvojeni ci i njihovi potomci. 136. pod 11-3). ZN i čl. . V/3-1960. a o mogućnostima smanjenja njegovog nasljednog dijela u okviru prvog nasljednog reda (vidi čl. 2. st. y U okviru prvog nasljednog reda nasljeđuju zajedno s djecom (bračnom. 27. pobija ugovor ili drugi pravni posao te osobe (Rješenje Saveznog vrhovnog suda Rev. 4 ZN). 1. Ako ne postoji nijedan ostaviočev srodnik koji bi se mogao pojaviti kao nasljednik prvog nasljednog reda.Član 9 — 1 0 . 13. Riječi »prije sviju« odnose se samo na slučaj kada su sva djeca ostaviočeva na~zivotu. od koje očekuje nasljedstvo. po glavama (vidi objašnjenje uz čl. usvojenici i bračni drug. a) P r v i n a s l j e d n i red P o t o m c i i bračni drug umrloga Član 10. iraćni drug ostaje nasljednik prvog nasljednog reda i sam nasljeđuje cijelu ostavinu* (čl. 1 B l a g o j e v i ć govori ovdje o »prebacivanju« bračnog druga iz prvog nasljednog reda u drugi nasljedni red (op. Bračni se drug može pojaviti kao nasljednik prvog ili drugog nasljednog reda. ukoliko ugovorom o usvojenju nisu na«1jprfr). a zatim. st. i 13TrZN£_L hoćejnasJjjedi ti. unutar stabala. njegovom braćom i sestrama i njihovim potomcima^ 1 ) n Ako su na nasljedstvo pozvani bračni drug i djeca odnosno dfl]j . Ostavinu umrloga nasljeđuju prije sviju njegova djeca i njegov bračni drug. Dok god se kao nasljednik pojavljuje makar i jedan potomak ostaviočev. Oni nasljeđuju na jednake dijelove. te su sposobna za nasljeđivanje (čL 47.f) prava usvojenika ograničena ili sasvim isključena (čl. ZN pod tač. vanbračnom i pozakonjenom).). Na jednake dijelove. 3. ^. i]i_jnj£gov^usvjoj£rrik odnosno usvojenikov potomak. 313). O gubitku prava bračnog druga na nasljedstvo vidi čl.ji IstavTocevi potomci.

s obzirom na određen krug nužnih nasljednika. ZN je određeno i jasno riješio pitanje pravne naravi ovog nasljednopravnog instituta koji je jedan od temelja zakonskog nasljeđivanja s parentelarno-linearnim sistemom. prema kojoj nedostojnost ne smeta potomcima nedostojnog. 136. mjerodavne i za njegovog potomka koji je po pravu predstavljanja došao u obzir kao ostaviočev zakonski nasljednik. To je vidljivo u prvom redu iz odredbe stava 1 čl. i tako redom sve d o k l e i m a M potomaka \tstaviocevih. ukoliko. OGZ imali su potomci iznašlijeđenog djeteta pravo samo na nužni dio. Pravo predstavljanja Član 11.(*) Vidljivo je to i iz odredbe čl. ZN. kojom se omogućilo potomcima nedostojnog da umjesto njega naslijede. na jednake dijelove. kada je vrijedio princip. naročito na području na kojem je važio OGZ. na jednake dijelove. unuci ostaviočevi. nasljeđuju po svom v l a s t i t o m p r a v u . jer oni nasljeđuju k a o da je njihov nedostojni predak umro prije njega. nego da oni uslijed isključenja svog pretka mogu ostavioca naslijediti na temelju zakona. st. može u konkretnom slučaju doći do primjene prava predstavljanja. nasljeđuju ostavitelja po svom vlastitom pravu (iure proprio) ili samo na temelju prava svog pretka. 2 Prema pravnom pravilu iz § 780. kada je iznaslijeđeni preživio ostavioca. 1. naravno. biv. Od tog su principa postojale samo iznimke spomenute u bilješkama pod 1 i 2. makar on ostavioca i preživio. 49. koji nasljeđuju po pravu predstavljanja.Član 11. 3> Dio ostavine koji bi pripao prije umrlom djetetu da je preživjelo ostavioca nasljeđuju njegova djeca. onda dio koji bi njemu pripao da je bio živ u času smrti ostaviočeve nasljeđuju njegova djeca. koji se nasljedstva odrekao. 132. a ako je neki od unuka umro prije ostavioca.(2) Dok kod nedostojnosti i isključenja iz nasljedstva pravo predstavljanja dolazi automatski do primjene. 35 1 . da su okolnosti od kojih je zavisilo nasljedno pravo pretka. g i J ostavi oče^i. razlika između noveliranog i nenoveliranog OGZ u odnosu na ovaj propis bila je u tome. čiji nasljedni dio dobivaju. iz koje proizlazi ne samo da isključenjem nužnog nasljednika iz nasljedstva njegovi potomci stječu pravo na nužni dio. Ova nepravednost bila je otklonjena III novelom. kod odricanja od nasljedstva potomci nasljednika. sada se iz pojedinih odredaba ZN može lako zaključiti da i oni nasljednici. Prema pravnom pravilu iz § 541. 2 ZN). bilo sporno da li pravo reprezentacije znači samo stupanje u nasljedni dio pretka umrlog prije ostavioca ili i u njegovo nasljedno pravo. mogu putem predstavljanja jedino onda naslijediti ostavioca na temelju zakona ako se njihov predak nasljedstva odrekao samo u svoje Ime (čl. odnosno drugim riječima. Dok je kod nas ranije. ^ Iz navedenih odredaba proizlazi da u našem nasljednom pravu pravo predstavljanja nema isto značenje koje je ta ustanova imala u vrijeme važenja OGZ. što je III novelom to pravo potomcima dano i u slučaju. dok prije ove novele potomci u tom slučaju nisu imali pravo ni na nužni dio. ZN. da li potomci koji do nasljeđivanja dolaze putem prava predstavljanja. OGZ potomci nedostojnog nisu bili isključeni od prava nasljedstva samo ako je nedostojni u m r o p r i j e ostavioca. makar on preživio ostavioca.

st. IV 1959. međutim. ili tačnije rečeno. 4. 3. prosuđuju neovisno od okolnosti koje postoje na strani njihovog pretka kojeg predstavljaju. Među prve spadaju samo djeca ostaviočeva (prvi descedenti) i svi njegovi preci (ascedenti). Sudska praksa Unuk nema nasljednog prava iza djeda i bake ako su oni umrli prije sina. međutim. U slučaju kada se zakonski nasljednik nije odrekao nasljedstva samo u svoje ime. ukoliko za to postoje pretpostavke iz čl. Nema. oba srodnici trećeg nasljednog reda. odnos pravila i iznimke u tom pogledu bio sadržajno obrnut. 5 ZN). 36 . Uslijed primjene prava predstavljanja mogu se u prva tri nasljedna reda kao nasljednici istovremeno pojaviti bliži i udaljeniji srodnici ostaviočevi. pod II-3. Svi oni nasljeđuju po svom vlastitom pravu. 2 ZN) radi se. dok je u daljnjim nasljednim redovima njegova primjena isključena (čl. dok ga svi ostali njegova srodnici (to su njegovi unuci i dalji potomci te njegovi pobočni srodnici) nasljeđuju putem prava predstavljanja. 207). 208/59 od 2. stepena). Zakona o usvojenju). <O pravilima raspodjele ostavine između srodnika koji nasljeđuju po pravu predstavljanja — vidi objašnjenje uz čl. 3 ZN). str. jer između nasljednih redova vrijedi princip isključivosti (čl. st. stepena) i ostaviočev bratučed — sin ostaviočevog drugog' strica (srodnik 4. Pravom predstavljanja mogu se koristiti samo potomci prema svom neposrednom pretku koji je umro prije ostavioca ili je iz drugog razloga otpao kao njegov nasljednik. st. da nije bilo odreknuća. 1 ZN i čl. ostaviočev stric (srodnik 3. jer im zakon to omogućuje pozivajući ih u danom slučaju na nasljedstvo. . Njima se u konkretnom slučaju mogu koristiti samo srodnici istog nasljednog reda. kvalitativno razlike između nasljednog prava jedne i druge grupe srodnika. bez primjene prava predstavljanja. jedina iznimka od istaknutog načela o neovisnosti nasljednog prava potomaka od nasljednog prava pretka. 9/59. iza kojega je nasljedstvo oporukom dosuđeno drugim osobama (Rješenje Vrhovnog suda NR Hrvatske Rev. koga predstavljaju. 9. Iz naprijed izloženog se vidi da kod zakonskog nasljeđivanja neki srodnici nasljeđuju ostavioca izravno. dakle. istina. Do primjene prava predstavljanja može doći samo u okviru prva tri nasljedna reda. odricanje važi i za njegove potomke (čl. na primjer. 21. koji primjenom prava predstavljanja dolaze u obzir kao zakonski nasljednici. o okolnosti koja je proizvela djelovanje ne samo na strani nasljednika koji se odrekao nego i kod onih koji su mpgli postati nasljednici koristeći se pravom predstavljanja. 9. Po ZN se. st. Odvjetnik. 19. koje je važilo na području nenoveliranog OGZ. 136. Ono se primjenju i na vanbračne srodnike ostaviočeve. Ovo je. dok ga drugi mogu naslijediti samo uz primjenu te ustanove. ZN.Član 11. naprotiv. ZN. 25. 2. okolnosti koje utječu na nasljedno pravo potomaka. kao i na usvojenikove potomke ako pri usvojenju njihova nasljedna prava prema usvojiocu nisu ograničena ili sasvim isključena (čl. br. 23. kada. dok je po ranijem pravu.

isti. 12. Ratio ove ustanove jest da se poboljša ekonomski položaj djece iz prijašnjeg ostaviočevog braka (a može se raditi i o više djece iz više prijašnjih brakova) naprema preživjelom bračnom drugu. cit. a ne i ona koju je kasnije stekao. jer dok se pretpostavlja da djeca iz prijašnjeg ostaviočevog braka redovito neće živjeti u zajednici s preživjelim bračnim drugom. Pod. koji po pravu predstavljanja (čl. međutim. onda svakom ostaviočevom oTetemTnSez" je braka. koji smatra da ustanova sadržana u čl. ipak će sud toj djeci. ali samo ako s njima konkuriraju na nasljedstvo djeca iz prijašnjeg ostaviočevog braka. 155. str. ZN. Za kompariranje vrijednosti vlastite imovine bračnog druga s xvrijednošću njegovog neumanjenog nasljednog dijela odlučan je također momenat delacije. morati da odredi dvaput veći dio nego preživjelom bračnom drugu. jer ZN ne predviđa za ovakve slučajeve mogućnost drugačijeg postupanja.(*) Dru1 Protivno B l a g o j e vi ć. Umanjenje dijela bračnog druga Član 12. ZN predstavlja izuzetak od pravila iz. prije umrlom pretku. st.Član 12. Premda se može lako pretpostaviti da se djeca iz prijašnjeg ostaviočevog braka mogu nalaziti u povoljnijoj ekonomskoj situaciji od preživjelog bračnog druga. podrazumijevati i ostale potomke potekle iz prijašnjih ostaviočevih brakova. doći će i onda ako vrijednost njegove imovine makar i za neznatni iznos premašuje vrijednost neumanjenog dijela. »djecom« iz prijašnjih brakova treba. 37 . a imovina njegovog SaopxU2°4y£l na ^flnj^e^djjjfi^oj/e. U obzir dolazi samo imovina koju je bračni drug imao u vrijeme ostaviočeve smrti (monienat delacije). kojim se mogu koristiti samo prvostepeni potomci ostaviočevi iz njegovih prijašnjih brakova (op. Od vlastite imovine bračnog druga i od njegovog neumanjenog nasljednog diiela treba odbiti dugove. Do umanjenja dijela bračnog druga.). 11. 3. da je preživio ostavioca. ZN. ukoliko postoji prvi uvjet. pripada dramut^gcldio nego 1. 2 čl. evih. vjerojatno je da će to biti slučaj s ostaviočevom djecom iz njegovog posljednjeg braka. tako da za kompariranje služi čista vlastita imovina i čista vrijednost neumanjenog dijela ostavine. po našem mišljenju. ZN) nasljeđuju dio koji bi pripao njihovom neposrednom. na njihov zahtjev. čija vlastita imovina iznosi više od nasljednog dijela koji bi mu pripao iza ostavioca prema odredbi člana 10. jDvasuuvjeta za primjenu ove ustanove: da bračni drug konkurira na nasljedstvo s ostaviočevom djecom iz prijašnjih brakova i da njegova imovina iznosi više od dijela koji bi mu pripao pri podjeli ostavine na jednake dijelove. Ekonomski položaj sve ove djece i njihov odnos prema preživjelom bračnom drugu nije. 10. Ovom se ustanovom mogu koristiti i ostaviočeva djeca keja potječu iz braka s preživjelim bračnim drugom.

jer isto tako kao što ne treba dopustiti da prvostepeni ostaviočevi potomci budu u gorem materijalnom položaju od ostaviočevog bračnog druga s kojim. Praktična konsekvencija protivnog stanovišta bila bi ta. Vanbračna i usvojena djeca imaiu.očitom zaštitom zakona. da u smislu čl. onda je dužnost suda. 24. st. 4. On smatra da sud po službenoj dužnosti mora utvrđivati postojanje i vrijednost imovine bračnog druga i umanjiti njegov nasljedni dio. doduseTnaostavinu svojin rodIT. ZN).'erjaa' odnosno usvojilaca ista nasljedna prava kao i bračna djeca (čl.. Do umanjenja dijela hrpm^a Hj-iig. da bi ostaviočev unuk iz prvog braka. 178. da se što prije i potpunije utvrdi da li postoje uvjeti za primjenu ove odredbe. 38 2 . ZN). 3 Protivno Z a n i n o v i ć (vidi diskusiju o nekim problemima iz ZN objavljenu u »Našoj zakonitosti« br.Član 12. da li BračnTdrug ostaviočev ima imovine i koja joj je vrijednost. dobio za polovicu manji dio od onog koji bi pripao jednom i drugom djetetu.anja ni podataka o tome. ali ovo načelo rte. u potpunosti izjednačena s djecom rođenom u braku (vidi objašnjenje uz čl. 23. 3/56 str. u pravilu. za koje zaKon propisuje izvi esne"učinkqf samo za bračnu djeetu|Kak"o~se odredbom ovog člana predviđa mogućnost umanjenja dijela bračnog druga samo za slučaj ako se s bračnim drugom pojavljuju kao zakonski nasljednica djeca iz prijašnjih ostavi očevih brakova.^ pa su. koji se pojavljuje kao nasljednik. nego da se ovom ustanovom mogu koristiti samo bračna djeca i njihovi potomci. nema temelja za drugi zaključak. 1 ZN učim sve što je potrebno. ne ostaju u životnoj zajednici. a ne po služihpnoj dužnosti /3) Sud reaovito~nema~zn. 433. i 25. 176. B l a g o j e v i ć naprotiv smatra (op. 155) da do umanjenja nasljednog dijela bračnog druga može doći i u slučaju kada se pored bračnog druga pojavljuju kao nasljednici ostaviočeva vanbračna djeca ako su ta djeca rođena prije zaključenja braka između ostavioca i bračnog druga. vrijedj_ju_situacijama. U pravilu će podatke koji su za to potrebni dati sudu nasljednik koji je stavio zahtjev za umanjenje. međutim. prema tome. međutim. kada nasljeđuje zajedno s djetetom iz prvog braka i s ostaviočevim bračnim drugom i njihovim djetetom. st. 138). Sud je. Na p o z a ' k o n j e n u se djecu.a Hrtla^i R amo ^ n a z ^ ^ t j e v ovlaštene osobe. gačije tumačenje ne bi bilo u skladu sa svrhom koja se hoće postići ovom ustanovom. str. dužan nakon što mu je stavljen zahtjev za umanjenje dijela bračnog druga odnosno za uvećanje dijela ostaviočeve djece.(2) 5. Isključena je primjena ove ustanove ako s bračnim drugom konkuriraju na nasljedstvo ostaci or-p-va v fl TI bj^a_ejtva i l i u s v o j e n a djera. 10—12/55 »Naše zakonitosti«. jer se po samom zakonu smatra da su ta djeca rođena u braku. čim ustanovi da su za to ispunjeni zakonski uvjeti. cit. a naročito da se pribave podaci o imovini bračnog druga i utvrdi njena vrijednost. da njihove zakonske Isto stanovište zauzima B a z a l a u članku »Nasljedno pravo bračnog druga« br. može primijeniti ova odredba. kao što su maloljetnici ili druge osobe koje nisu sposobne da se same brinu za svoja prava i interese. Ako su nasljednici osobe koje su pod nar. 1 i čl. str. tako ne treba to dopustiti ni u pogledu daljnjih potomaka koji se zbog maloljetnosti mogu nalaziti u težoj ekonomskoj situaciji od prvostepenih potomaka.

2. st. ZN i da im o tome dade potrebne upute. uvećan za broj djece. Na primjer. u pogledu veličine nasljednog dijela mjerodavna odredba ovog člana. Odredba Čl. 2 ZN. Kako je po zakonskom redu nasljeđivanja. Ovo proizlazi iz odredbe čl. Prema tome. 31. brojnik za bračnog druga 1. 3—4/58). 4 e v i ć (op. onda je nazivnik razlomka 5 (1+2 + 2). 1. ZN. roditelji umrloga nasljeđuju cijelu ostavinu na jednake dijelove. b) Drugi i nasljedni drug red umrloga Roditelji bračni Član 13. 2 tač. onda će sud nasljednike uputiti na parnicu (čl. 2 ZN. kod istih okolnosti. ako je iza ostavioca ostao bračni drug i dvoje djece iz ostaviočevog prijašnjeg braka. str. 3/56). Roditelji umrloga nasljeđuju jednu polovinu ostavine na jednake dijelove. dok je brojnik razlomka za bračnog druga uvijek 1. ( ' 8. Ako su sporne ove činjenice. st. 6. koja je inače mjerodavna za određivanje nasljedničkih kvota između ostaviočeve djece i ostaviočevog bračnog druga. Kada postoje okolnosti zbog kojih se za slučaj nasljeđivanja na temelju zakona nasljedni dio utvrđuje po odredbi ovog člana. a drugu polovinu ostavine nasljeđuje bračni drug umrloga. onda tako utvrđeni zakonski nasljedni dio služi i kao osnovica za izračunavanje nužnog dijela./ ( i Član 12 — 13i i zastupnike u smislu člana 177. uz čl. treba uzeti u obzir i kod određivanja nužnog dijela. 3. N a š a ( » P r a v o n u j n i h dedičev«.(4) Vidi i objašnjenje pod tač. F i n ž g a r z a l a (»Nužno n a s l j e d s t v o « . 10. za situaciju predviđenu ovim članom. P r a v n i k b r . Najjednostavniji način izračunavanja alikvotnih dijelova nasljednika u slučajevima kad postoje uvjeti za umanjenje nasljednog dijela bračnog druga jest taj da se kao nazivnik razlomka uzme ukupan broj svih nasljednika (bračnog druga i djece). 223. a za svako dijete 2. Ako poslije umrloga nije ostao bračni drug. 3—4/57} i d r A . Z a n i z a k o n i t o s t i « b r . S m o l e br. O stavljenom zahtjevu raspravlja se i odlučuje u ostavinskom postupku. To isto vrijedi i u slučaju" Rada je ostavilac pored bračnog druga ostavio usvojenika ili kad je njegov Isto s t a n o v i š t e z a u z i m a j u B l a g o j n o v i ć ( s p o m e n u t a d i s k u s i j a u »Našoj (»Nujni delež«. Dok god postoji malkar i jedan ostaviočev potomak. 1—2/56). ne dolazi u ovom slučaju u obzir. ukoliko među nasljednicima nema spora o postojanju imovine I bračnog druga i njenoj veličini. 31. ZN upozori na prava koja za te osobe proizlaze iz člana 12. 156). 7. bračni drug nasljeduje kao nasljednik prvog nasljednog reda. a svako dijete 2/5. ZN). st. a za svako dijete 2. bračni drug u ovom slučaju dobiva 1/5. P r a v n i k ' 39 . to se o v a odredba. c i t . prema kojoj se kao osnovica za određivanje nužnog dijela treba uzeti onaj dio ostavine koji bi s v a k o m p o j e d i n o m nužnom nasljedniku pripao po zakonskom redu nasljeđivanja. Ostavinu umrloga koji nngostavjioDotomke nasljeđuju njegovi roditelji i njegov bračni drug. B a zakonitost br.

ili ako se oba roditelja odnosno njihovi potomci odreknu nasljedstva ili su isključeni iz nasljedstva ili su nedostojni za nasljeđivanje (čl. ZN. st. dolazi do 40 . i 29. Ako je jedan roditelj ostaviočev umro prije ostavioca. sadržani u članu 29. 16. Bračni drug dobiva cijelu ostavinu tek onda ako su oba ostaviočeva roditelja umrla prije ostavioca. Ako su oboje živi i ako s njima konkurira na nasljedstvo ostaviočev bračni drug. uz koje se može povećati nasljedni dio roditelja na račun nasljednog dijela bračnog druga.. 'rema tome bračni će drug u takvom slučaju sam naslijediti cijelu ostavinu. onda svakome od njih pripada jedna polovina ostavine (čl. u pravilu. jedna četvrtina. " U svim slučajevima ostaviočeva braća i sestre samo po ocu nasljeđuju na jednake dijelove očev dio ostavine. usvojenik (koji je umro prije ostavioca) ostavio svojih potomaka. riagl-JArlnorn rprln u nasu na nasljedstvo pozivaju nasljednici slijedećeg nasljednog reda. svakom roditelju pripada. Dok je veličina nasljednog dijela bračnog druga kao nasljednika prvog nasljednog reda ovisna o broju ostaviočeve djece i ostaviočevih usvojenika i zbog toga u raznim slučajevima različita. 1 ZN). a ako bračnog druga nema. navedeno je u članu 28. Ako su oba roditelja ostaviočeva umrla prije ostavioea. po pravilima koja vrijede za slučaj kad umrloga nasljeđuju njegova djeca i ostali potomci. Braća i sestre umrloga i njihovi potomci Član 14. 28. a rođena braća i sestre nasljeđuju na jednake dijelove sa braćom i sestrama po ocu očev dio. 2. ZN).. dio ostavine koji bi mu pripao da je preživio ostavioca nasljeđuju njegova djeca (braća i sestre ostaviočevi). a ima svojih potomaka.4>sim3iko pTrusvojenju nasljedna prava usvojenikova nisu ograničena ili isključena (cl. 25. bračnom drugu kao nasljedniku drugog nasljednog reda pripada. kako_je izloženo u prethodnomjrtavu. ZN). To proizlazi i iz odredbe pjm na riiflžnig^^'H " jt ^5 . Uz koje uvjete može doći do povećanja nasljednog dijela bračnog druga na račun nasljednog dijela roditelja. ZN).ZN. u načelu (čl. Bračni drug nasljeđuje u okviru prvog nasljednog reda i onda ako se sva ostavioćeva djeca i drugi njegovi potomci 1 nasljedstva. unaprijed određeni dio ostavine. Ako je jedan od roditelja umro ili se odrekao nasljedstva samo u svoje ime ili je nedostojan za nasljeđivanje. obrnut slučaj. Roditelji su nosioci linija drugog nasljednog reda. 3. 13. 1. dakle. st. prema kojoj se u slučaju <5ćJreknuća od nasljedstva ^^ konj pripadaju najbližem.Član 13 — 1 4 . braća i sestre samo po majci nasljeđuju na jednake dijelove majčin dio.potomci. 1 ZN. a sa braćom i sestrama po majci majčin dio. njegovi unuci i praunuci i njegovi daljnji potomci. dok su uvjeti. koji iznosi jednu polovinu. dio ostavine koji bi svakome od njih pripao da je preživio ostavioca nasjjejduju. a nisu ostavili nijednog potomka.

postoji ovdje razlika u veličini njihovog nasljednog dijela. a ti se dijelovi. ako je jedan roditelj otpao. ostaviočev polubrat u smislu ZN u času smrti ostaviočeve postao vlasnik njegove ostavine. transmitirao je svoje pravo nasljedstva na svog oca (koji je očuh ostaviocu) ako nije imao svojih potomaka. sestrići i ostali potomci ostaviočeve braće i sestara. 11. ostaviočeva braća i sestre dijele cstavinu na jednake dijelove (in capita). njegovi potomci. mogao nastupiti ako je ostavilac od krvnih srodnika ostavio samo polubrata. u ovom slučaju (ako su oba roditelja umrla prije ostavioca) između ostaviočeve braće (sestara) i polubraće (polusestara) odnosno njihovog potomstva nema razlike u redu nasljeđivanja. a unutar stabala — uko>liko se radi o srodnicima istog stupnja — opet na jednake dijelove (vidi objašnjenje uz čl. U tom će slučaju dio. po pravu predstavljanja. koji im je s ostaviocem zajednički. Drugačije je. dok po(lubraća i polusestre dobivaju dio samo onog roditelja. pod II-3. ZN). a ako su ona otpala. raspoređuju među njihove potomke neovisno jedan od drugoga. primjene prava predstavljanja (čl. S obzirom na djelovanje prava predstavljanja. nećaci i nećakinje.(') "~ 1 Maćeha (maćuha) i očuh nisu zakonski nasljednici svoje pastorčadi. dok bi ostaviočev očuh kao zakonski nasljednik svog sina (polubrata ostaviočevog).Član 14. 9. koji se kao nasljednici mogu pojaviti tek u drugom nasljednom redu. onda daljnji njegovi potomci. Sve su to pobočni srodnici ostaviočevi. Očuh je u ovom slučaju transmisijom stekao ostavinu svog pastorka. dok ostali pobočni srodnici dijele ostavinu po stablima (in stirpes). njegovi sinovci i šino viče. na primjer.). s kojim je imao zajedničku majku. bez obzira na stupanj srodstva s ostaviocem. 2. bratanci (bratanići). bez obzira na to da li su njihovi potomci u srodstvu s ostaviocem sa. jer su im oba roditelja zajednička s ostaviocem. ako su oba roditelja umrla prije ostavioca ili iz drugog razloga otpala kao njegovi nasljednici. 41 . Budući da se ostavina odnosno njen dio koji pripada roditeljima dijeli na dva jednaka dijela. naslijedio istu imovinu nakon smrti svog sina kao njegovu ostavinu. Prema tome. ZN). Dok. ako su oba roditelja umrla prije ostavioca. tj. jer ostavina umrle osobe po sili zakona prelazi na njene nasljednike u času njene smrti (čl. onda umjesto njega nasljeđuju. naime. Ova konstrukcija danas nije potrebna. međutim. moglo se govoriti o tome da očuh ili maćeha mogu ostavinu svog pastorka ili pastorke steći transmisijom. ZN. 135. međutim. U navedenom bi slučaju. jer između njih postoji samo tazbinski odnos. Na ostaviočevu rođenu braću i sestre raspodjeljuje se. Ako je samo jedan ostaviočev roditelj umro ili je iz drugog razloga otpac kao nasljednik. u ovom nasljednom redu. mo s jedne ili s obiju strana. U vrijeme važenja nasljednog prava koje je poznavalo institut »ležeće ostavine«. prema tome. mogu na nasljedstvo biti pozvana ostaviočeva braća i sestre. praunuci i ostali potomci. koji bi njemu pripao. Ako je polubrat umro prije nego je dao nasljedničku izjavu. da li se tu radi o rođenoj ili polurodnoj braći i sestrama ostaviočevim. ti dijelovi pripast će u ovom slučaju njihovoj djeci odnosno daljnjim potomcima po pravu predstavljanja. njegovi unuci. bratične (bratanice). Takav je slučaj. naslijediti njegova djeca. dio i jednog i drugog roditelja. kod čega je posve irelevantno. Iz ovog proizlazi da braća i sestre samo po ocu ili samo po majci ne dobivaju ništa ako njihovo srodstvo s ostaviocem ne proizlazi od prije umrlog roditelja.

). koja sadrži pravilo o uvjetima priraštaja između srodničkih linija drugog nasljednog reda (očeva i majčina linija). 662). ne može srodnik daljnjeg nasljednog reda biti pozvan na nasljedstvo. u prvom redu. st. br. Sudska praksa Ostaviočeva braća i sestre samo po ocu ili samo po majci nasljeduju onaj dio ostavine. S obzirom na činjenicu da između nasljednih redova djeluje načelo isključivosti. ZN). koji bi njihovom roditelju pripao da je ostavioca preživio (Rješenje Vrhovnog suda NR Bosne i Hercegovine Gzz 126/56 od 25. nego je jedan od njih (bilo otac ili majka) ostavio 42 .w ga će roditelju. a ako je i ovaj umro prije ostavioca. Ako se radi o vanbračnom srodstvu. 3. 3 ZN. koji hoće i može naslijediti. već je mjerodavno.Član 14 — 1 5 . 2 ZN). niji od srodnika slijedećeg nasljednog reda. da li se kao zakonski nasljednici pojavljuju ostaviočevi vanbračni roditelji ili ostaviočevi pobočni srodnici (njegova braća i sestre. Ako se kao zakonski nasljednici pojavljuju r o d i t e l j i v a n b r a č n o g d j e t e t a . da li je vanbračno srodstvo između ostavioca i pobočnih srodnika nastalo posredstvom majke ili oca. dio ostavine koji bi mu pripao da je preživio ostavioca nasljeđuje drugi roaTEelj. njegovi potomci nasljeduju ono što bi pripalo i jednom i drugom roditelju. nećaci i nećakinje itd. To je slučaj iz prve rečenice ovog člana. koji im je zajednički (rođena djeca i njihovi potomci). st. Isto tako ne može doći do primjene prava priraštaja između srodničfeih linija istog nasljednog reda alco postoji mogućnost za primjenu prava predstavljanja (čl. U drugom slučaju mogu pobočni srodnici naslijediti ostavioca samo uz postojanje pretpostavki predviđenih u članu 23. tj. sinovice. onda oni nasljeđuju prema odredbama člana 13. onda treba razlikovati. kada roditelji nisu ostavili nijedno dijete ili daljnjeg potomka. koji je preživio ostavioca. njegovi sinovci. Ako je jedan roditelj ostavioćev umro prije ostavioca a nije ostavio nijednog potomka. dok god postoji koji srodnik bližeg nasljednog reda. pobočni srodnici imaju na njegovu ostavinu ista nasljedna prava kao i bračni srodnici (čl. st. 23. 1 i 2 ZN). pripasti dio ostavine prije umrlog roditelja tek onda ako umrli roditelj nije ostavio nijednog potomka. 1/3-1956. Ako je jedan r o d i t e l j umro bez potomstva Član 15. X 1956. 23. Druga rečenica ovog člana odnosi se na slučaj. treba najprije naglasiti da nije bitno da li vanbračnost postoji na strani ostavioca ili pobočnih srodnika. pa makar bi taj srodnik po stupnju srodstva bio udalje. ZN. Kada se radi o p o b o č n i m s r o d n i c i m a kao nasljednicima drugog nasljednog reda. kako je rečeno u prethodnom članu. 11. kada je vanbračno srodstvo između ostavioca i pobočnih srodnika utemeljeno preko majke. Zbog to. jer : otac i majka imaju na ostavinu djece rođene izvan braka ista nasljedna prava kao i na ostavinu bračne djece i njihovih potomaka (čl. U prvom slučaju.. Zb.

ZN) odnosno daljnjem potomku ili skupini potomaka. Prema tome.Član 15 — 16i samo svojih potomaka. ^ p o ostavilac nije ostavio nijednog potomka. Sudska praksa Ostavinu osobe umrle bez potomaka ili bračnog druga nasljeduju njeni roditelji na jednake dijelove. pozakonjena i usvojena') ili njihovi potomci. pripasti jedinom polubratu ili polusestri odnosno njihovim potomcima. ako nema bračnog druga (cl. XII 1955. a nema ni usvojenika ni njegovih potomaka ili nijedna od ovih osoba ne može (zbog nedostojnosti) ili neće naslijediti. na koji se odnosi odredba ovog člana. odnosno kada može i sasvim otpasti. st. 202). ZN). Ne obazirući se na slučajeve kad se nasljedni dio bračnog druga može zbog posebnih. 2 ZN). povećati ih ukinuti. zakonom predviđenih okolnosti smanjiti ili povećati. može čitava ostavina na temelju prava predstavljanja. 13. tj. onda bračni drug nasljeđuje Kao nasljednik prvog nasljednog reda i pripada mu jednaki nasljedni dio kao svakom ostaviočevom djetetu (čl. Zbirka III br. može uz određene uvjete i u određenim slučajevima smanjiti. njihovi potomci nasljeduju dio ostavine koji bi svakom roditelju pripao da je preživio ostavioca. oni će naslijediti ono što bi pripalo i jednom i drugom roditelju (Rješenje Saveznog vrhovnog suda Gz 104/55 od 2. ovo je slučaj. 10. koji predstavljaju dijete^urnrlo prije ostavioca (čl. a samo je jedan od njih ostavio potomke. nasljednopravni položaj preživjelog bračnog druga kao zakonskog nasljednika dade se svesti na ova tri pravila^ ya)jkada se pored bračnog druga kao nasljednici pojavljuju ostaviočeva djeca (Erama. Dok se nasljedni dio bračnog druga. ni roditelje. Ako su roditelji umrli prije ostavioca. ova mogućnost bez izuzetaka otpada kada su iza ostavioca pored bračnog druga ostali samo još njegovi djedovi i babe ili njihovi potomci i njegovi dalji preci (čiji potomci ni ne ulaze u krug zakonskih nasljednika). kada on konkurira na nasljedstvo s ostaviočevim srodnicima prvog ili drugog nasljednog reda. bračni drug nasljeđuje kao nasljednik drugog nasljednog reda i u tom slučaju dobiva polovinu ostavine . TOukada se pored bračnog druga kao zakonski nasljednici pojavljuju ostaviočevi roditelji ili njihovi potomci. Ako su oba roditelja umrla prije ostavioca. koje u potpunosti djeluje i u korist ostaviočevih polurodnih srodnika. jer sve ove ostaviočeve srodnike bračni drug u potpunosti isključuje iz nasljedstva. bračni drug isključuje iz nasljedstva sve ostale srodnike ostaviočeve i dobiva sam cijelu ostavinu kao nasljednik drugog nasljednog reda. 11. polubraću odnosno polusestre ostavioca ili njihove potomke. st. niti su ovi ostavili nekog potomka. 43 . 3 ZN). vanbračna.

niti su ovi ostavili potomke. njegovi unuci i njegovi daljnji potomci. po pravilima koja vrijede za slučaj kad umrloga nasljeđuju njegova djeca i ostali potomci. Potomci djedova i baba ostaviooevi su pobočni srodnici koji zajedno s djedovima i babama formiraju treću parentelu. U svemu ostalom za nasljedno pravo djeda i babe jedne loze i njihovih potomaka vrijede pravila po kojima nasljeđuju roditelji ostaviočevi i njihovi potomci. njihovi unuci i njihovi daljnji potomci. Ako su djed i baba jedne loze umrli bez potomstva Član 19.Član 17 —19. To su njegovi djedovi i babe i njihovi potomci. Ostavinu umrloga koji nije ostavio ni potomke. Srodnici trećeg nasljednog reda pozivaju se na nasljedstvo ako ostavilac nije ostavio nijednog krvnog srodnika koji nasljeđuje u prvom ili drugom nasljednom redu. Ako je neki od ovih predaka jedne loze umro prije ostavioca. a bračni drug u prvom i drugom nasljednom redu). dio ostavine koji bi im pripao da su preživjeli ostavioca nasljeđuju djed i baba druge loze. „ 1. ili ako nijedna od ovih osoba zbog nedostojnosti ili isključenja iz nasljedstva ne može naslijediti ili ako neće naslijediti. ni usvojenike. ni roditelje. Jednu polovinu ostavine nasljeđuju djed i baba sa očeve strane. c) Treći nasljedni red i babe umrloga Član 17. dio ostavine koji bi mu pripao da je preživio ostavioca nasljeđuju njegova djeca. Djedovi Prava djeda i babe iste loze Član 18. Vidi objašnjenje uz član 19. njihova djeca. niti su ovi ostavili nekog potomka. ni bračnog druga. niti je ostavio bračnog druga. Djed i baba iste loze nasljeđuju na jednake dijelove. Prema tome se od pstavi- 44 . Ako su djed i baba jedne loze umrli prije ostavioca a nisu ostavili nijednog potomka. u ovom nasljednom redu mogu ostavioca naslijediti samo njegovi krvni srodnici. nasljeđuju njegovi djedovi i babe. Vidi objašnjenje uz član 19. Dok se u prva dva nasljedna reda pored krvnih srodnika kao zakonski nasljednici pojavljuju i osobe koje s ostaviocem nisu u krvnoj vezi (usvojenik i njegovi potomci u prvom. a drugu polovinu djed i baba sa majčine strane. kako je rečeno u prethodnom članu.

a to vrijedi i za daljnje redove. da nema više na životu nijednog pretka (nosioca linije) jedne loze niti njegovih potomaka. a to je njegov bračni drug. naime. 10. onda i jednu i drugu četvrtinu ostavine po pravu predstavljanja nasljeđuju njegovi potomci. i 11. a drugu djed i baba s majčine strane. tako da svakom djedu i babi pripada jedna četvrtina. rodonačelnika nasljednog reda). 2. vrši se i u trećem nasljednom redu dioba ostavine najprije na dvije polovine. Raspodjela ostavine unutar iste loze vrši se. njegov dio (četvrtina ostavine) prirašćuje nasljednom dijelu onog pretka (nosioca linije) koji pripada istoj lozi. koji su s ostaviocem u srodstvu samo s jedne strane svog oca ili samo sa strane svoje majke. Prema tome se ostavina u trećem nasljednom redu dijeli na toliko jednakih dijelova. ujčevići i ostali potomci ostaviočevih stričeva. zatim njegovi bratučedi (stričevići. dok je u daljnjim redovima njegova primjena isključena. unutar jedne i druge loze do diobe po linijama. ZN). prema pravilima po kojima nasljeđuju roditelji ostaviočevi i njihovi potomci (čl. dijeli se. između ostalog. predak koji je otpao nije ostavio potomke ili su njegovi potomci iz bilo kojeg razloga otpali kao nasljednici. tako da jednu polovinu ostavine nasljeđuje djed i baba s očeve strane. ujaci i tetke. samo što ovdje ovakva dioba ima poseban značaj s obzirom na pravo priraštaja do kojeg dolazi između pojedinih linija. da se na nasljedno pravo stričeva. Ako. Svi ovi pobočni srodnici ostaviočevi. Isto tako kao što se u drugom nasljednom redu ostavina dijeli na dvije polovine od kojih jedna pripada liniji ostaviočevog oca. bratići) i bratučede (rođake). Raispodjela tog dijela ostavine unutar linije vrši se prema pravilima koja važe kad ostavioca nasljeđuju njegova djeca i ostali potomci (čl. tetaka i ujaka. iz čega proizlazi da se ostavina u trećem nasljednom redu dijeli u stvari na četiri jednaka dijela. Prema tome. a druga liniji ostaviočeve majke. ostaje vezan uz tu liniju. Dio koji pripada jednoj liniji. S obzirom na pravila parentelarno-linearnog sistema. kao i na nasljedno pravo njihovih potomaka (polurodni pobočni srodnici) shodno primjenjuje pravilo koje važi za nasljedno pravo ostaviočeve po^lurodne braće i sestara (čl. ujaka i tetaka. dok god postoji mogućnost da se u njenom okviru primijeni pravo predstavljanja. prvenstveno po lozama.Član 19. nasljeđuju po pravu reprezentacije. dakle četvrtina ostavine. što znači da djed i baba iste loze nasljeđuju na jednake dijelove. očevih pobočnih srodnika u okviru trećeg nasljednog reda kao nasljednici mogu pojaviti njegovi istričevi. rođaci. njegov dio po pravu predstavljanja nasljeđuju njegova djeca odnosno njegovi daljnji potomci kao pobočni srodnici ostaviočevi. odnosno da nijedna od ovih osoba zbog 45 . ako iz bilo kojih razloga koji od predaka (nosilac linije) otpadne kao nasljednik (jer je umro ili je nedostojan za nasljeđivanje ili je od nasljedstva isključen ili se odrekao nasljedstva samo u svoje ime). dolazi zatim. 15. st. koliko u tom redu ima predaka odnosno nosilaca linija (predstavnika. prema tome. ZN). Dioba ostavine u ovom nasljednom redu. 3 ZN). koje još samo u ovom nasljednom redu može doći do primjene. To znači. U slučaju. međutim. kada su pozvani na nasljedstvo. Ako i taj predak otpadne kao nasljednik. 13—15.

46 . dio ostavine koji bi im pripao da su u životu nasljeđuju pradjedovi i prababe druge loze. loze i grane loza. a drugu polovinu nasljeđuju pradjedovi i prababe sa majčine strane. što se potomci umrlih pradjedova i prababa i daljih predaka ostaviočevih. I pradjedovi i prababe sa majčine strane nasljeđuju na način izložen u prednjem stavu dio koji im pripada. st. Ako nema pradjedova i prababa jedne loze. niti su ovi ostavili nekog potomka. niti su ovi ostavili nekog potomka. 21. ni bračnog druga. Ako nema jednog para ovih predaka. Ako nema koga od ovih predaka. uz neograničenu primjenu prava predstavljanja). Vidi objašnjenja uz čl. dio ostavlne koji otpada na tu lozu (polovina ostavine) prirašeuje drugoj lozi. ovaj sistem je u potpunosti ij ZN proveden samo u prva tri nasljedna reda. - nedostojnosti ili isključenja iz nasljedstva ne može naslijediti ili se sve ove osobe odreknu nasljedstva. Od dijela koji pripada pradjedovima i prababama umrloga sa očeve strane. Počevši od četvrtog nasljednog reda. dolazi do izvjesne modifikacije u sistemu zakonskog nasljeđivanja koje se očituje u tome. Naprijed (vidi objašnjenje uz čl. 9-^ZN) je izloženo da se zakonsko nasljeđivanje krvnih srodnika prema Zakonu o nasljeđivanju temelji na principima parentelarno-linearnog nasljednog sistema (svrstavanje srodnika u srodničke skupine. a drugu polovinu roditelji njegove babe po ocu. 3 i 4 ZN. Međutim. 1 i 2 ZN). 23. tj. ni djeda i babu. Član 21. nasljedne redove. Ostavinu umrloga koji nije ostavio ni potomke ni roditelje. 1. d) Četvrti n a s l j e d n i red i prababe Pradjedovi Član 20. 23. 3. Jednu polovinu nasljeđuju pradjedovi i prababe sa očeve strane. pa dalje.Član 19 — 21. Vanbračni srodnici imaju u okviru trećeg nasljednog reda ista nasljedna prava kao i bračni srodnici ako se radi o srodničkoni odnosu koji je nastao posredstvom vanbračne majke (čl. jednu polovinu nasljeđuju na jednake dijelove roditelji njegovog djeda po ocu. dio koji bi mu pripao da je u životu nasljeđuje predak koji mu je bio bračni drug. dok je nasljedno pravo ostalih vanbračnih srodnika ovisno o postojanju pretpostavki iz čl. raspodjela ostavine unutar pojedinih redova na linije. tako da cijelu ostavinu nasljeđuju djed i baba te druge loze odnosno njihovi potomci istim redom i na isti način kako je naprijed izloženo. dijelove koji bi im pripali da su u životu nasljeđuje drugi par iste loze. st. nasljeđuju njegovi pradjedovi i prababe. odnos isključivosti između nasljednih redova.

3. st. 21. 2. tako da polovina ostavine pripada pradjedovima i prababama s očeve strane. ne pozivaju na nasljedstvo na temelju zakona. na svakog nosioca linije. njihov dio pripada drugoj lozi (čl. 4 ZN). 47 . u četvrtom nasljednom redu prije raspodjele ostavine na nosioce linija dolazi unutar jedne i druge loze do diobe ostavine grane loza. 3 ZN. st. onda treba razlikovati da li je vanbračni odnos potekao od pradjeda odnosno prababe ili je ostavilac vanbračno dijete ih' vanbračnost postoji na strani ostaviočevog oca ili majke. st. 2 ZN). nema ovdje onaj značaj kao u prethodnim nasljednim redovima. Ovakva raspodjela ostavine na loze. a svrstani su u četiri bračna para. a ako otpadne jedan par predaka. ni usvojenika ni njihovih potomaka. st. tj. st. Otpadnu li oba para jedne loze. a druga pradjedovima i prababama s majčine strane (čl. s obzirom na isključenje prava predstavljanja. na svakog pradjeda i prababu otpada jedna osmina ostavine. 2 ZN). što pri raspodjeli ostavine na bračne parove nosiocu svake linije pripada jednaki dio. 5 ZN). koje inače pred pravom priraštaja ima prednost. st. njegov dio dobiva onaj predak koji mu je bio bračni drug (čl. jer je ovdje isključeno pravo predstavljanja. 23. 20. ako koji predak iz bilo kojih razloga otpadne. njihov dio nasljeđuje drugi par iste loze (čl. 3 ZN). Međutim. a nema ni bračnog druga. 2. počevši od četvrtog nasljednog reda. Prema tome. Prema tome. U drugom slučaju ima samo onaj ostaviočev pradjed odnosno prafoaba nasljedno pravo naprema ostaviocu (svom vanbračnom praunuku) koji je predak njegove vanbračne majke (čl. isključeno je pravo predstavljanja koje je inače jedna od bitnih značajki nasljednog režima s parentelarno-lineamim sistemom. 1 ZN). Oni su predstavnici (rodonačelnici) ovog nasljednog reda i nosioci linija. Pravo priraštaja vrši se tako da u slučaju. 23. st. on nasljeđuje cijelu ostavinu. onda može ostavioca naslijediti na temelju zakona samo uz pretpostavke iz čl. tako da svaki bračni par koji predstavlja jednu granu loze (dva bračna para u jednoj lozi) dobiva četvrtinu ostavine koju zatim bračni par dijeli na jednake dijelove (čl. grane loza i linije ima poseban značaj kod primjene prava priraštaja. 23. Ako između kojeg pradjeda ili prababe i ostavioca postoji vanbračni odnos. U prvom slučaju ima vanbračni pradjed odnosno prababa (vanbračni u odnosu na ostavioca) puno nasljedno pravo. jer se radi o nasljeđivanju potomka rođenog izvan braka (čl. Ako je ostaviočev pradjed odnosno prababa predak ostavi očevom vanbračnom ocu. Dioba na linije važna je u ovom i u daljim nasljednim redovima tek utoliko.1. njegovi pobočni srodnica četvrtog i daljih nasljednih redova. st. Već je istaknuto da se u četvrtom nasljednom redu pozivaju na nasljedstvo isamo preci kojih ima ukupno osam. Ako je od svih osam predaka ostao na životu samo jedan. Do pozivanja ostaviočevih pradjedova i prababa na nasljedstvo dolazi onda ako ne postoji nijedan krvni srodnik koji nasljeđuje kao nasljednik prvih triju nasljednih redova. 21. kako se to vrši i u trećem nasljednom redu između ostaviočevih djedova i baba. Inače se i u ovom nasljednom redu ostavina dijeli najprije po lozama. odnosno ako nijedna od ovih osoba ne može naslijediti ili se ne posluži svojini nasljednim pravom. 21. ali dioba na linije.Član 21. 2 ZN).

Poslije pradjedova i prababa. U petom nasljednom redu pozivaju se na nasljedstvo ostavi očevi čukundjedovi (šukundjedovi) i čukunbabe (šukunbabe). U trećem slučaju pradjed odnosno prababa imat će nasljedno pravo naprema ostaviocu ako vanbračnost postoji na strani ostaviočeve majke. a ako je ostaviočev otac vanbračno dijete. Unutar podgrane vrši se dioba na jednake dijelove. Posebne odredbe za neke nasljednike a) V a n b r a č n a Član 23. Pravo priraštaja. samo što se počevši od petog nasljednog reda dalje. svoje maike i njezinih srodnika ista nasljedna prava kao i bračna djeca. e) Ostali nasljedni redovi Ostali preci Član 22. st. redom. ili ako manjka koji par ovih predaka ili jedna njihova grana ili loza. a podgrane na ogranke.' ~~ Otac. 3 ZN. ostavinu umrloga nasljeđuju daljnji njegovi preci. svaki od njih naslijenio jednu šesnaestinu ostavine. majka i njeziii^srodjii^i_imaju na ostavinu djece rođene izvan braka i niiEovTE potomaka ista nasljedna prava fcao i n. ako nema kojeg od čukundjedova ili čukunbaba. 2. zatim u svakoj lozi na dvije grane (po dva bračna para).Član 21 — 23. Raspodjela ostavine u ostalim nasljednim redovima. svaka grana dijeli dalje na podgrane. u kojima se pozivaju na nasljedstvo dalji preci. vrši se istim redom i na isti način kako je ovdje izloženo. S obzirom na okolnost da je pravo predstavljanja isključeno u četvrtom i u daljim nasljednim redovima. sa svakim nasljednim redom udvostručuje račvanje loza. tako da bi u slučaju kad bi bili na životu svi predstavnici (nosioci linija) petog nasljednog reda (njih šesnaest). shodno pravilima po kojima nasljeđuju njegovi pradjedovi i njegove prababe. djeca ^ Djeca rođena izvan braka i njihovi potomci imaju na ostavinu oca. a u svakoj grani na dvije podgrane (u svakoj podgrani je jedan bračni par). ne mogu se pobočni srodnici ni u ovom nasljednom redu pojaviti kao zakonski nasljednici. Raspodjela ostavine u petom nasljednom redu vrši se na sličan način kao i u prethodnom. tako da se nakon diobe loza na grane. 48 . vrši se prema istim načelima kao i u četvrtom nasljednom redu. Prema tome se u petom nasljednom redu ostavina dijeli najprije na dvije loze (svaka sa četiri bračna para). djece i njihovih potomaka. onda je nasljedno pravo pradjeda odnosno prababe ovisno o postojanja pretpostavki iz čl. 23.

26. Zakon o nasljeđivanju s komentarom 49 1 . Prema načelu sadržanom u čl. nenoveliranog OGZ mogla su vanbračna djeca na osnovu zakona naslijediti samo vanbračnu majku. 1. zagarantirana je jednakost bračne i vanbračne djece samo u odnosu prema roditeljima.^) Određivanjem nasljednopravnog položaja vanbračne djece pošlo se korak dalje u pravcu potpunog izjednačenja pravnog položaja bračne i vanbračne djece. 2. a) Vanbračno dijete kao zakonski nasljednik v a n b r a č n e m a j k e i n j e n i h s r o d n i k a potpuno je izjednačeno s bračnom djecom.. Ustava FNRJ (i odgovarajućim ustavnim odredbama narodnih republika) roditelji imaju prema djeci rođenoj izvan braka iste dužnosti i obaveze kao i prema djeci rođenoj u braku. 2 OZORD o jednakosti bračne i vanbračne djece u odnosu prema roditeljima a u pogledu priznavanja nasljednog prava vanbračne djece prema materinim srodnicima bila su prihvaćena pravna pravila noveliranog OGZ. odnosno bračna djeca prema svojim roditeljima.kojom se određuje da roditelji prema svojoj vanbračnoj djeci i vanbračna djeca prema svojim roditeljima imaju ista prava i dužnosti koja imaju roditelji prema svojoj bračnoj djeci. s obzirom na preduvjete. kao ni na ostavinu materinih srodnika nije vanbračnoj djeci pripadalo nasljedno pravo. Ovo ustavno načelo došlo je do izražaja i u osnovnoj odredbi iz čl. „ Član 23. Dok su po Osnovnom zakonu o odnosima roditelja i djece vanbračna djeca izjednačena s bračnom samo u odnosu prema roditeljima. treba razlikovati da li se vanbračno dijete pojavljuje kao nasljednik vanbračne majke i njenih srodnika ili kao nasljednik vanbračnog oca ili kao nasljednik srodnika vanbračnog oca. Prema tome. Kod toga se očito polazilo od načela iz čl. pa stoga ostvarenje Prema § 754. u smislu spomenutog ustavnog načela odnosno odredaba porodičnog prava. OZORD. čije se poistojanje po zakonu pretpostavlja za mogućnost ostvarenja tih prava u pogledu pojedinih kategorija srodnika. Poslije I djelomične novele.J. 3. nakon izvjesnog kolebanja. priznavala je vanbračnoj djeci nasljedno pravo na ostavinu vanbračnih roditelja i srodnika vanbračne majke. st. a ne i prema njihovim srodnicima. Sudska praksa poslije Oslobođenja. što je njihovo nasljedno pravo prošireno i na srodnike vanbračne majke. OGZ poboljšan je nasljednopravni položaj vanbračne djece utoliko. a uz izvjesne uvjete i srodnike vanbračnog oca. na ostavinu vanbračnog oca ni njegovih srodnika. Kod razmatranja nasljednih prava vanbračne djece prema njihovim krvnim srodnicima. Ovdje dolazi do izražaja načelo »mater semper certa est«. kojom je izmijenjen § 754. prema Zakonu o nasljeđivanju vanbračna djeca su zakonski nasljednici ne samo vanbračne majke i vanbraonog oca nego ona na temelju zakona nasljeđuju i srodnike vanbračne majke. 3.

među koje spadaju i sporovi o utvrđivanju vanbračnog očinstva. za vanbračno dijete ne postoji više mogućnost utvrđivanja očinstva kao pretpostavke za ostvarenje nasljednog prava. vanbračno dijete ni njegovi potomci neće moći na osnovu zakona naslijediti vanbračnog oca ako je propušten rok za podnošenje ove tužbe. 1 UZOKU1. prošireno subjektivno djelovanje materijalne pravomoćnosti budući da djeluju ne samo među strankama (inter partes) nego i prema trećim osobama (erga omnes). OZORD. 24. ako se o tom istom pitanju zbog pomanjkanja materijalnopravnih pretpostavki. 2 t. Ako je otac vanbračno dijete p r i z n a o za svoje pred ma2 str. Ovako treba postupiti i u ovom slučaju ako ostali nasljednici ne osporavaju činjenice od kojih zavisi utvrđenje vanbračnog očinstva. st. /<>™rasljednopravni položaj vanbrapp<->p djeteta u odnosu na s r o d n i-_ k e v a TI b i a č T T * o ~ g o c a ovisi o načinu na koji je utvrđeno njegovo vanbracno očinstvo. Q>pizjednačenje između bračne i vanbračne djece postoji i u pogledu njihovog nasljednog prava prema ocu. ' ~""" Ako je r o k iz čl. ne može pokretati samostalna parnica. 1. predviđenih u čl. može utvrditi samo ioš pravomoćnom presu: dom (čl. jer odluka o nasljednom pravu vanbračnog djeteta zavisi ovdje od utvrđenja odnosa između nasljednika i ostavioca na temelju kojeg se po zakonu nasljeđuje. ' T i : 2 f ^ ^ ^ ć n o m presudom ili {priznanjem koje je vanbračnl otac dao pred maticarem ftli u javnoj ispravi ili oporuci. nakon što je zbog smrti vanbračnog oca otpala mogućnost utvrđivanja očevim priznanjem. 35. u sporovima statusnih odnosa. OZORD v e ć p r o t e k a o . između ostalog. i zbog toga što odluke o statusnim parnicama proizvode. u pravilu. sud treba dajDrekine ostavinski postup_ak i vanbračno dijete koje se pojavljuje kao zakonski nasrjecknK uputi usrnislu čl. s f . 2 cit. Osim toga. 50 . što sud ne može o nekom spornom pitanju rješavati kao prejudicijelnom u toku neke parnice. ali u vrijeme vođenja ostavinske rasprave n i j e j o š p r o t e k a o r o k iz čl. 223. st. x i i 1956. Komentar zakona o parničnom postupku. u kojoj bi se vanbračno očinstvo utvrdilo samo kao prejudicijelno (prethodno) pitanje za nasljednopravne svrhe. st. jer se taj odnos. nasljednog prava vanbračne djece prema svojoj majci i njenim srodnicima nije vezano uz druge pretpostavke osim onih koje se općenito traže. OZORD prema Zakonu o Izmjenama i dopunama od ii. To neće moći u prvom redu zbog toga. 25. 25. Ono neće u ovom slučaju moći da to postigne ni parnicom o nasljedstvu. već samo u samostalnoj parnici u kojoj se o tim pitanjima rješava kao u glavnoj stvari. 24. ne može se rješavati kao o prejudicijelnim pitanjima u toku neke druge parnice. zbog proteka prekluzivnog roka. Vidi Zuglia-Triva. 24. Kako se tužba radi utvrđenja očinstva ne može podići poslije isteka prekluzivnog roka od pet godina po navršenoj punoljetnosti djeteta (čl. U slučaju kada vanbračno očinstvo za života vanbračnog oca nije bilo utvrđeno. 53/56). (2) Ovo.Član 23. 25. zakona. — Službeni list FNRJ br. na primjer. a ostavilac nije za života priznao dijete za svoje na jedan od načina. ZN na parnicu radi utvrđenja vanbračnog očinstva. ali je za nasljedno pravo vanbračnog djeteta prema vanbračnom o c u potrebno da je vanbračno o č i n u s t v o t v r ^ g I j j 3 na jedan od načina predviđenih u čl.

ako vanbračno očinstvo prethodno nije utvrđeno na način predviđen u čl. Naša zakonitost br. Da li će se u konkretnom slučaju uzeti da izvjesni postupci i vladanje osobe. Ako je vanbračno očinstvo utvrđeno pravomoćnom sudskom presudom. 2 OZORD). 2—5 čl. 3 čl. dok u slučaju kada je vanbračno očinstvo bilo utvrđeno priznanjem koje je dano prema odredbama st. međutim. OZORD. str. bez obzira da li je do njih došlo priJtVRTpuslije donošenja sudske presude. 23. a zatim po odredbi st. OZORD. str. koja je pravomoćnom presudom utvrđena kao otac djeteta rođenog izvan braka. moglo na temelju zakona naslijediti očeve srodnike. 24. jer se ova odredba ne odnosi na neku određenu osobu. 2 čl. tako da involvira i one oblike priznanja koji su predviđeni po propisima OZORD. 3 biti potrebno samo onda ako je vanbračno očinstvo bilo ranije utvrđeno sudskom presudom. OZORD. 3 čl. 5/55. I sama stilizacija odredbe trećeg stava govori u prilog prvog stanovišta. 24. ali. 185) da je za ostvarenje nasljednog prava vanbraćne djece na ostavinu očevih srodnika i obratno dovoljno da je otac vanbračno dijete priznao svojim na način predviđen u st. ili u pogledu kojeg je na drugi prećutan način pokazao da ga priznaje za svoje. S druge strane. imaju karakter prećutnog priznanja očinstva. B a z a l a . doik je predviđena mogućnost. Protivno stanovište dovelo bi do situacije. što znači da vanbračno očinstvo u svakom slučaju mora biti utvrđeno na način predviđen u čl. makar prethodno nije očinstvo utvrđeno prema propisima OZORD. vanbračno dijete može naslijediti očeve~sroaniiće samo u sTuča]u~ako ga je otac naknadno priznao za svoje pred nadležnim organom (vidi niže pod tač. tičarem ili u javnoj ispravi ili u oporuci (čl. 23. OZORD. 217. opravdanim. ili ako to priznanje proizlazi iz konkludentnih čina~vanbračnog oca (prećutno priznanje). onda je ono u svom nasljednom pravu prehia očevim srodnicima potpuno Izjednačeno s bračnim djetetom. 24.(3) Isporedi dr B. ne bi bez prethodnog utvrđenja očinstva moglo naslijediti vanbračnog oca. 3—4/55. Protivno stanovište. E i s n e r. Nasljedno pravo djece rođene izvan braka. da se prećutno priznanje očinstva izvede i iz drugih okolnosti koje upućuju na zaključak da je otac vanbračno dijete priznao za svoje. naprotiv. 51 3 . smatra (vidi njegov članak »Nekoliko pitanja nasljednog prava. makar vanbračno očinstvo nije prethodno utvrđeno u smislu čl. OZORD. 3). Ova posljednja odredba je. ZN.Član 23.i postupka u ostavinskim stvarima s obzirom na Zakon o nasljeđivanju« objavljen u »Zborniku Pravnog fakulteta u Zagrebu« br. ZN. U trećem stavu ovog člana spomenut je samo Jedan primjeFlakvog prećutnog priznanja vanbračnog očinstva (»ako ga je doveo da s njim živi«). međutim. st. ZN. Ovaj prigovor ne čini nam se. da bi vanbračno dijete koje je otac doveo u kuću da s njim živi. u pogledu načina priznanja očinstva šire koncipirana od odredbe st. jer će izrično ili prećutno priznanje u smislu st. 23. za ostvarenje nasljednog prava vanbračnog djeteta prema očevim srodnicima nije dovoljno da je ispunjena koja od pretpostavki iz trećeg stava. 24. osim ukoliko ta pretpostavka ne predstavlja ujedno jedan od načina utvrđenja očinstva prema odredbama citiranog zakona. dovelo bi do toga da bi otac morao dvaput davati priznanje o očinstvu djeteta: najprije po formalnostima čl. 24. nego na oca vanbračnog djeteta. koji je izričito ili na prećutan način to dijete priznao za svoje. OZORD. treba da ocijeni sud na temelju svih utvrđenih okolnosti. ne treba još i ponovnog priznanja u smislu odredbe st. naime. prema njegovom mišljenju. 24. 3 čl. s obzirom na odredbu prvog stava. 24.

Priznanje očinstva"dano pred sudom u toku parnice ima. istina. u koju je upisano rođenje vanbračnog djeteta (čl. 136). l)red kojim se vodi parnica radi utvrđenja očinstva. 24. može ostavioca naslijediti samo a"5o"su~u. 52 .-čL-24. nasljedna prava bračne i van'bračne djece u odnosu na njihove roditelje i majčine srodnike u svakom su slučaju potpuno izjednačena. međutim. Zakona o državnim matičnim knjigama). st.'ako se kao zakonski naslj ednik po4 Drugačije B l a g o j e v i ć (op. ZN. 1 ovog člana7^to~^načlTHa^Je~ža ostvarenje hje""govog nasljednog prav^đovoljnčTda ^e vanbračno očinstvo između ostavioc^Tlijl^'v'ogjyanj?račnog_^inaJLitvrđeno na bilo koji ori načina iz. tako da sud i u tom slučaju donosi presudu kojom se utvrđuje vanbračno očinstvo. u čiju nadležnost spada nadzor nad podizanjem vanbračne djece. cit. a u drugom i na strani vanbračnog unuka i na strani vanbračnog sina. 24. 3. 3 i 5 OZORD). koji smatra da u prvom slučaju pretpostavke iz st. umrlog prije oStavioca. st.Član 23. b r a č n o dijete vanbračnog ostaviočevog sina. Nadležan organ u smislu stava 3 jest i o r g a n kj^a r a t e l j s t v a ./ 4. Naprotiv. i sudXorgan jstarateljstva o izjavi priznanja vanbračnog očinstva sastavljaju zapisnik^ to se ovdje zapravo radi o priznanju očinstva u obliku jjivne isprtprefeL to je opet jedan od načina na koji se u smislu odredbe stava 2 čl. st. Odredba stava 3 ovog člana odraz je okolnosti što sudske presude o utvrđenju očinstva nemaju onu sigurnost utvrđenja materijalne istine koju se smatralo nužnom za priznanje zakonskog nasljednog prava prema srodnicima vanbračnog oca. naslje'Suje po~načelu~lreprezentacije * ostavioca preinSTođredbi st. Pod » n a d l e ž n i m o r g a n o m « iz stava 3 podrazumijeva se u prvom redu matičar. sa sigurnošću utvrditi da je i sam o^^_yjmbj:a£m^dyjej^_sniatrao_ svojim. V_^ ^ .^ogledu. 3 čl. Kako.. S obzirom na tu okolnost. za tu parnicu samo procesnopravni značaj. Priznanjem očinstva pred nadležnim organom treba smatrati i ono koje je dano pred kotarskim sudom u njegovoj funkciji vanpamične djelatnosti. ali nema razloga da se i ta izjava o priznanju očinstva ne bi mogla smatrati priznanjem pred nadležnim organom u smislu stava 3. str. 1 i 2 OZORD. 23. uz pretpostavku da je s priznanjem očinstva suglasna majka odnosno staralac djeteta (čl. OZORD utvrđuje vanbračno očinstvo. 2 OZORD. dok je izjednačenje u odnosu na očeve srodnike uvjetovano postojanjemjtakvih-^okolnosti iz-kojih-se-mož©. To je onaj r n a t i P a r koji vodi matičnu knjigu rođenih. 3 moraju biti ispunjene na strani vanbračnog sina ostaviočevog. Nadležan organ pred kojim se može dati izjava o priznanju očinstva u smislu stava 3 ovog člana jest i (s u~đ. njega ispunjene pretpostavke iz st. 24. umrlog prijek ostavloča. bez obzira na to da li se radi o nasljeđivanju roditelja vanbračne djece ili roditeljevih srodnika. v a n b r a č n o dijete ostavioeevog vanbračnog sina. pred kojim otac može vanbračno dijete priznati za svoje prema odredbi čl. Prema tome.. Ista nasljedna prava kao i vambračna djeca imaju i njihovi potomci. jer se u ovom slučaju radi o nasljednom pravu vanbračnog djeteta prema srodniku vanbračnog oca (vaiTBracnog unuTča~^r^na_diediiyr"ove' pretpostavke ne moraju postojati i u pogledu vanbračnog ostaviočevog sina. 13. jer za njegov odnos prema osta"vioču"'vnjeoT75cTfečTBa~šTrT(*)TXffettutim.

onda se preživjeli brat ne može naprema vanbračnom ocu koristiti pravom reprezentacije. 14. naslijedit će s obzirom na odredbu st. a kao nasljednik se pojavljuje očev srodnik koji je također osoba rođena izvan braka. i 23. jer je vanbračno dijete u svakom slučaju reprezentant svoje majke (čl. mogu jedno drugoga našli jediti na temelju zakona i bez obzira na to na koji je način utvrđeno njihovo vanbračno očinstvo. 1 ZN). ako je vanbračna majka prije umrla.Član 23. 1 ZN) samo u slučaju ako su u pogledu braće ispunjene pretpostavke iz st. opgt_ radi _ o nasljednbpravnom"odnosu između vanbracnog djeteta i srodnika vanbraičnog 'oca. vanbračni brat umrlog (čl. tj. Djeca rođena izvan braka. Međutim. dok očevi srodnici mogu naslijediti vanbračnu djecu i njihove potomke samo ako je otac vanbračno dijete izričito ili na prećutan način priznao za svoje (st. za ostvarenje njegovog nasljednog prava moraju u pogledu vanbračne majke naprema njenom vanbračnom ocu biti ispunjene pretpostavke iz stava 3. kako na strani ostavioca (umrlog vanbracnog djeteta). onda je ostvarenje nasljednog prava ovog srodnika prema umrlom vanbračnom djetetu potrebno da su. st. onda za ostvarenje njegovog nasljednog prava_j)rejaa O/stavipcu " (njegovom dJeHu)~Txeba da tTpogledu njega budu ispunjene pretpostavke iz stava 3. tako 53 ."naime. onda će preživjelom bratu pripasti po pravu reprezentacije cčev dio (čl. vrijedi u potpunosti samo onda ako vanbračna majka i njeni srodnici potječu iz b r a č n o g odnosa. tako da u tom slučaju čitava ostavina umrlog brata pripada vanbračnoj majci. koji bi majci pripao da je preživjela umrlo vanbračno dijete. 14. 2). 1 drugo vanbračno dijete. 3. Zbog toga za ostvarenje nasljednog prava vanbracnog djeteta ostaviočeve v a n b r a č n e kćeri prema ostaviocu (djedu tog djeteta) nije dovoljno da je vanbračno očinstvo ostaviočeve kćeri utvrđeno sudskom presudom. 15. Drugim riječima. 3. 4). Kada je ostavilac vanbračno dijete. kojima su i otac i majka zajednički (punorodna braća). dio ostavine. vanbračnu djecu i njihove potomke na temelju zakona nasljeđuju roditelji i majčini srodnici jednako kao što nasljeđuju bračnu djecu i njihove potomke (st. Za nasljednopravni odnos vanbračne djece i njihovih potomaka prema srodnicima roditelja. prema kojem vanbračna djeca i njihovi potomci' imaju na ostavinu materinih srodnika ista nasljedna prava kao i bračna. a vanbračni otac je još na životu. 1 i 2 ZN). Prema tome. Ako je samo vanbračni otac prije umro. U ovom slučaju kao i onda ako bi se radilo o nasljednom pravu istog djeteta prema daljim srodnicima njegove vanbračne majke po ocu (na primjer o nasljednom pravu tog vanbracnog djeteta prema djedu njegove majke s očeve strane). 5. st. kao zakonski nasljednici vanbračne djece i njihovih potomaka mogu doći u obzir samo one osobe koje na osnovu zakona mogu naslijediti vanbračna djeca i njihovi potomci. Načelo iz stava 1. Ovdje še.~~ža razliku od prvog slučaja. kao i roditelja i njihovih srodnika prema vanbračnoj djeci i njihovim potomcima vrijedi n a č e l o r e c i p r o c i t e t a . ako su oba roditelja prije umrla. Ako ih vanbračni otac za života nije priznao za svoje u smislu st. javljuje ostaviočev unuk koji je v a n b r a č n o dijete ostaviočevog b r a p "nog sina.

ZN). odredbe osobne prirode. st. 8—9/55. 144. 244. Autor u tom članku zastupa. a rok iz čl. i na strani nasljednika (srodnika ostaviočevog vanbračnog oca) ispunjene pretpostavke iz st. odnosno vanbračnog oca na ostavinu vanbračne djece i njihovih potomaka. čime bi u ime umrlog dali priznanje u smislu čl. Međutim. OZORD.Član 23. ne bi bilo smetnje za pokretanje istog spora. 1. ZN. drugim riječima. prema tome. ZPP). 54 5 . smatra (vidi njegov članak »Prelazne i završne odredbe Zakona o nasljeđivanju«. 14. 244. 3. str. onda bi vanbračno dijete moglo ponovno pokrenuti spor o utvrđenju očinstva radi ishođenja presude u smislu čl. ZN. st. B. 244. 1 tač. OZORD. 25. U ovom slučaju ne bi bilo mjesta prigovoru da je stvar pravomoćno presuđena (čl. ZN iz koje proizlazi da ranija presuda o utvrđenju očinstva ne važi za nasljednopravne odnose. na temelju kojih se očinstvo utvrđuje. 223. jer je priznanje očinstva u smislu cit. 290. Odvjetnik br. ima vanbračno dijete u pogledu kojeg već postoji presuda o utvrđenju očinstva. na njegove nasljednike. i 322.Dr B. Ako je vanbračno očinstvo utvrđeno sudskom presudom i na njoj se osniva nasljedno pravo. 25. To. negoi rok iz čl. vambračna djeca i njihovi potomci mogu naslijediti svog oca i otac vanbračnu djecu i njihove potomke samo ako su presudu donijeli sudovi Federativne Narodne Republike Jugoslavije (čl. OZORD još nije protekao. tako ni ovdje ne može rok iz čl. prema tome. 1 OZORD. Oni bi mogli jedino u parnici za utvrđenje očinstva priznati činjenice.. trebalo zainteresirane osobe uputiti na parnicu u smislu čl. jer taj prigovor otpada s obzirom na odredbu čl.(8) Vidi B 1 a g o j e v i ć. 6 . 25. međutim. Ovo se mišljenje ne bi moglo prihvatiti. Ovlast za davanje ovog priznanja ne prelazi. dakle. Prema tome. i u slučaju kada je prošlo 23 godine od rođenja djeteta. op. cit. Ako se kao nasljednik pojavljuje vanbračno dijete za koje je očinstvo utvrđeno presudom koju nisu donijeli sudovi FNRJ. ZN koji se odnosi na zahtjeve za ostvarivanje nasljedstva. znači da upravo ta odredba omogućuje da se očinstvo. 24. kada je. i mišljenje da bi zakonski nasljednici mogli u ostavinskom postupku priznati da se umrli treba smatrati ocem vanbračnog djeteta. ZN nema mjesta prigovoru pravomoćno presuđene stvari.) da bi u slučaju ako zakonski nasljednici umrlog neće vanbračnom djetetu priznati pravo na ostavinu osobe. To isto vrijedi i za slučaj kada se radi o nasljednom pravu vanbračne djece i njihovih potomaka na ostavinu očevih srodnika i obratno.( 5 ) U vezi s ovom odredbom treba razmotriti koje pravne mogućnosti. Ovdje. s obzirom na nasljedno pravo. presuda o utvrđenju očinstva koju su donijeli sudovi stare Jugoslavije ili za vrijeme okupacije ili inozemni sud. 139. pa ga može dati samo otac. sada utvrdi i s obzirom na njegov nasljednopravni odnos prema vanbračnom ocu. ne može služiti kao temelj za ostvarenje nasljednog prava vanbračne djece i njihovih potomaka na ostavinu vanbračnog oca. čije je očinstvo utvrđeno presudom koju nisu donijeli sudovi FNRJ. koje je ranijom presudom bilo utvrđeno samo radi uzdržavanja i podizanja djeteta. 6. jer između nasljednika postoji spor o činjenicama od kojih zavisi pravo vanbračnog djeteta na nasljedstvo. jer kao što u gornjem slučaju zbog odredbe čl. ali koju nisu donijeli sudovi FNRJ. ne dolazi u obzir rok iz ČL 25. 244. već protekao prekluzivni rok iz čl. OZORD spriječiti donošenje druge pre*sude koja pitanje očinstva rješava samo u vezi s nasljednopravnim odnosom. str.

međutim.Član 23. V 1958. nije propisom čl. 24. str. ZN. 4. Civilna pravna praksa II br. 25. biti utvrđeno po čl. potrebno je da je utvrđeno očinstvo (Vrhovni sud AP Vojvodine Gž S92/57. ZN ne određuje se dodatni način za utvrđenje vanbračnog očinstva. Glasnik br. str. već joj je samo oduzeto pravno djelovanje kao osnov za nasljeđivanje na teme55 . (Vrhovni sud NR Slovenije Gž 315/58. 28). nego se određuju samo uvjeti pod kojima vanbračna djeca imaju nasljedno pravo na ostavinu očevih srodnika. pošto je njegovo očinstvo u parnici bilo utvrđeno. a za nasljedno pravo potrebne su još daljnje pretpostavke. 33). 1—2/57. Vidi i objašnjene uz čl. 179/58). 1. Vanbračno očinstvo mora. adv. 3/58. a takvo bi ponašanje postojalo kada bi se prema djetetu odnosio na takav način koji hi bio toliko značajan kao u slučaju kad bi ga doveo da s njim živi. U ostavinskom kao vanparničnom postupku očinstvo se ne može ni pobijati ni utvrđivati (Vrhovni sud AP Vojvodine R 7/57. dakle. XII 1956. koju nisu donijeli sudovi FNRJ. 144. ne bi. st. Odredbom stava 3 čl. da je otac pokazao da priznaje dijete za svoje. 3. ima'na ostavinu očevih srodnika nasljedno pravo samo onda ako je otac svojim ponašanjem pokazao da dijete priznaje za svoje. pitanje očinstva ne može više rješavati ni kao pitanje rodbinskog odnosa u vezi s pravom nasljeđivanja pa niti u slučaju ako je vanbračno očinstvo već utvrđeno presudom koju nisu donijeli sudovi FNRJ. 244. Da bi vanbračno dijete moglo biti pozvano na nasljedstvo po zakonu. Vanbračno dijete koje otac nije priznao za svoje pred nadležnim organom. Za zaključak. 223. 2. te smatra da se u slučaju kada je protekao rok od pet godina nakon mavršenja punoljetnosti djeteta (čl. suda NRH od 15. Jug. Sudska praksa 1. bf. ne bi bilo dovoljno da je nakon toga. već se radi isključivo o utvrđenju njenog rodbinskog odnosa prema ostaviocu kao pretpostavci za njezino zakonsko nasljedno pravo (vidi rješenje Vrh. 63). vidi objašnjenje uz čl. ZN. pred raznim ljudima priznavao da je stvarno otac. bilo procesne smetnje da se utvrđenje očinstva u ovom slučaju (kad postoji presuda o utvrđenju očinstva koju nisu donijeli sudovi FNRJ) riješi kao prejudicijelno pitanje. 23. Rev. Presuda o utvrđivanju očinstva. 23. 1085). Smole. To proizlazi iz riječi »na drugi način pokazao« (Rješenje Vrhovnog suda NR Slovenije Gž 651/56 od 29. u ovom pitanju suprotno stanovište od onog koje je naprijed izloženo. po našem mišljenju. OZORD). o tome da se sudskom odlukom utvrdi status zainteresirane osobe kao vanbračnog djeteta. U navedenim se slučajevima ne radi. priznanje očinstva pred nadležnim organom Ud. OZORD-a. tj. 25). Za nasljedno pravo vanbračnog djeteta na ostavinu očevih srodnika potrebno je osim utvrđenja očinstva u presudi o utvrđenju očinstva još i utvrđenje činjenica iz stava 3 čl. jer vrijedi samo za nasljednopravni odnos. II 1956. niti ga je doveo da s njim živi. Zakona o nasljeđivanju (Rješenje Vrhovnog suda NR Hrvatske Gž 212/56 od 22. Otac bi morao određenim ponašanjem pokazati da priznaje dijete za svoje. bilo u parnici pokrenutoj u smislu čl. ZN). str. 5. 7/57. bilo u parnici pokrenutoj tužbom o nasljedstvu (petitio hereditatis. Kako ova presuda proizvodi ograničeno djelovanje. Savezni vrhovni sud zauzima. 3—4/1959. Glasnik br. Pravosodni bilten br. str. ZN izgubila pravnu važnost kao statusna odluka. prema tome. 6. 244. 2 t.

traži zakonsko nasljedno pravo iza oca. potvrđena presudom Saveznog vrhovnog suda Rev. istog zakona. V 1958. 165). Zakona o izmjenama i dopunama Osnovnog zakona o odnosima roditelja i djece (Presuda Saveznog vrhovnog suda Rev. 6/61. 24. 1. str. Poročilo 1959/2. 25. P r e m a čl. OZORD postoje dvije v r s t e pozakonjenja (legitimacip o z a k o n j e n j e n a k n a d n i m b r a k o m r o d i t e l j a (legi- je): 56 . II 1959. 1). presudom utvrđena za vanbračno dijete ostavioca. II 1958. br. 11 ZPP) i nakon proteka roka iz čl. str. 9. VII 1960. 24. osim statusnog. te ako su za podnošenje tužbe radi utvrđenja očinstva protekli rokovi iz čl. Zato nema zapreke da se u parnici u kojoj osoba. 394/58 od 25. 872/59 od 28. Naša zakonitost br. 23."Pofdčilo I9WJ27~br. XI 1959. Djeca rođena izvan braka koja se po zakonu smatraju kao da su rođena u braku izjednačuju se u pogledu nasljedstva sa djecom rođenom u braku. stav 3 ZN o pravu vanbračne djece i njihovih srodnika na ostavinu očevih srodnika primjenjljiv je i u slučaju kada je vanbračni otac pokazao_dajpriznais_jza_svo2e_dijete jcoje je isfdmTzaceTo. Zb. a ne može se više ni utvrditi u parnici za utvrđenje očinstva uslijed proteka roka iz člana 1. Članom 23. Pravni život br. OZORD (Rješenje Vrhovnog suda NR Hrvatske Rev. ne može se uvažiti kao priznanje posredstvom koga se utvrđuje očinstvo u smislu čl. V/2—1960. rodbinski odnos te osobe prema ostaviocu riješi kao prethodno pitanje (cl. OZORD. može ostvarivati nužni dio po odredbama ZN iako je u ostavinskom postupku koji je bio završen rješenjem o nasljeđivanju prije stupanja na snagu ZN njegov zahtjev za nužni dio pravomoćno odbijen. Pravnik br. 179/58 od 15. Vanbračno dijete. 10T/60~od~97Vl 1960. Član 23. Nasljedstvo na temelju vanbračnog srodstva ne može se tražiti kad to srodstvo nije utvrđeno na način predviđen u čl. str. V 1961. 2 Osnovnog zakona o odnosima roditelja i djece. stav 3 ZN nije član 24. ali ga je priznavao u raznim prilikama pred drugim osobama i tako se ponašao kao da je otac djeteta (Presuda Saveznog vrhovnog suda Rev. 8. 24. OZORD. OZORD izmijenjen ili dopunjen u tom smislu da bi se vanbračnim ocem mogao smatrati i onaj koji očinstvo nije priznao pred nadležnim organom. Naša zakonitost br. Osnovnog zakona o odnosima roditelja i djece. Takvo rješenje o nasljeđivanju nije materijalno pravomoćna odluka o nasljeđivanju (Rješenje Saveznog vrhovnog suda Rev. koja je takvom. st. 150). i nasljednopravni interes (Presuda Vrhovnog suda NR Hrvatske Rev. 3—4/59. 11. 10). 83). 12. 649/61 od 26. Član 23. stav 3 Zakona o nasljeđivanju pretpostavlja da je vanbračno očinstvo već utvrđeno (Presuda Saveznog vrhovnog suda Rev. 179/58 od 15. vanbračno dijete nema zakonsko nasljedno pravo na ostavinu svog oca ni njegovih srodnika (Presuda Vrhovnog suda NR Hrvatske Gž 1894/57 od 12. Ponašanje određene osobe koje bi se prema okolnostima moglo shvatiti kao potvrda i priznanje da je ta osoba otac djeteta rođenog izvan braka. 13. str. 160).Član 23 — 24. 82/60 od 14. b) Pozakonjena djeca Član 24. 24. u pogledu kojega je očinstvo ustanovljeno na način iz čl. X 1958. Naša zakonitost br. jer za tu tužbu dijete ima. 3—4/59. Iju zakona. Ako otac nije priznao vanbračno dijete za svoje na način propisan u čl. 212). br. 7. 3—4/1960. Vanbračno dijete može i nakon smrti navodnog vanbračnog oca dići tužbu na utvrđenje vanbračnog očinstva protiv njegova nasljednika. 10. 25. 834/58 od 17. o-~<^č:in^vo^je^Vitc)~ utvrđeno presudom suda FNRJ poslije očeve šm/rfi {Rješenje" Vrhovnog~ "luda T V R Slovenije Gs r~ev. V 1958.

i 143. na ovaj način pozakonjenu djecu u pogledu nasljednih prava smatrati izjednačenom s bračnom djecom ako je do pozakonjenja došlo na traženje oca. 3 A. poznavao i pozakonjenje milošću vladaoca (per rescriptum principis •— § 162). koja su stekla legitimaciju po propisima. P r o k o p . Pozakonjenjem nastaje uzajamno pravo nasljeđivanja između bračnih i pozakonjenih potomaka pozakonjenog djeteta i ostalih njegovih srodnika. Komentar Osnovnom zakonu o braku. nastalom poslije začeća djeteta (st.) ili u slučaju ako su roditelji u namjeri sklapanja braka bili spriječeni nekom bračnom smetnjom. te s obzirom na pravno pravilo iz § 753. 4 OZB) i djeca iz p on i š t e n o g braka (čl. Porodično pravo. 52. druga reč. Djeca rođena izvan braka. ove osobe nisu imale nasljednih prava na imovinu očevih srodnika. tj. str. str. čiji roditelji međusobno zaključe nepostojeći brak ili ništav brak. 2 1 57 . st. Vidi E i s n e r. prva reč. A. trebalo bi. OGZ. djeca iz nepostojećeg braka i djeca iz braka koji je poništen imaju zakonsko nasljedno pravo kao i sva druga bračna djeca i bez obzira na odredbu ovog člana o izjednačenju pozakonjene djece i djece rođene u braku u pogledu nasljednih prava. ZN). st. (*) 2. P r o k o p . (3) Ako vanbračnO' dijete umre prije nego što njegovi varabračni roditelji sklope brak i ostavi potomke. st.). Tako je OGZ pored pozakonjenja do kojeg je dolazilo naknadnim brakom roditelja (§ 161). str. 49. pozakonjenje djeluje neposredno na njih te im naprema srodnicima umrlog vanbračnog djeteta pripada zakonsko pravo nasljeđivanja. 3 ZN nemaju zakonsko pravo nasljeđivanja iza očevih srodnika u slučajevima kada se po zakonu smatra da je zakonski nasljednik umro prije ostavioca (čl. 4. da učinci pozakonjenja nastupaju od dana sklapanja braka vanbračnih roditelja odnosno od dana pravomoćnosti sudske odluke. Djeca iz n e p o s t o j e ć e g braka (čl. 5. 1) p o z a k o nj e n i e s u d s k o m o d l u k om donesenom u vanparničnom postupku. po našem mišljenju. oglašenja djeteta bračnim može doći u slučaju ako su njegovi roditelji imali namjeru sklopiti brak. 1 GZORD i zadržavaju isti status i nakon utvrđenja braka nepostojećim odnosno poništenja braka. a zatim u slučaju uklanjanja ženidbenih zapreka ili u slučaju putativnog braka (§ 160). Odnosi roditelja i djece po zakonodavstvu FNRJ. 158. Iako je kod ove posljednje vrste pozakonjenja opseg izjednačenja s bračnom djecom ovisio o molbi roditelja i sadržaju akta (rješenja) o pozakonjenju. timatio per subsequens matrimonium — st. 1 OZB) po samom su zakonu bračna djeca sa svim posljedicama takvog njihovog statusnog odnosa. 3. Odredba ovog člana odnosi se i na onu djecu. Prema tome. Do pozakonjenja sudskom odlukom. pa su u tome bili spriječeni smrću jednog od njih (st. 132. Budući. 38. st. 2. koji su se primjenjivali prije stupanja na snagu Osnovnog zakona o odnosima roditelja i djece i Osnovnog zakona o braku. 2.(2) to pozakonjena djeca bez postojanja pretpostavki iz čl.Član 24. 23. 23. 56. postaju bračnom u smislu čl. 119 i 132.

str. 1950.. Porodično pravo. 171. str. cit. E i s n e r. op.1 2 B l a g o j e v i ć . 144. 58 . Zagreb.

ostaje i nakon usvojenja netaknuto pravo nasljeđivanja između usvojenika i njegovih srodnika. 20—22. S obzirom na odredbu st. st. nasljedna prava usvojenika i njegovih potomaka nisu pri usvojenju ograničena ili isključena (vidi gore pod 2). prema kojoj usvojenje ne utječe na prava usvojenika prema njegovim roditeljima. 11. 5. usvojenik i njegovi potomci ne mogu naslijediti usvojioca na temelju zakona. naravno. usvojena usvojenikova djeca nisu zakonski nasljednici njegovog usvojioca. ZN). Ako usvojenik umre prije usvojioca ili se nasljedstva odrekne samo u svoje ime (čl. :st. 1 i 3 ZN. 4 ZN) ili postane nedostojan da ga naslijedi (čl. To je opet u skladu s odredbom čl. ne bude za njegova života dovršen. 3 ZN. njegovi potomci nasljeđuju usvojioca po pravu predstavljanja (čl. 3 Protivno B1 a g o j e v i ć. zakona. ukoliko. 1 ZN). st. bez obzira na razlog prestanka usvojenja. st. vanbračna djeca usvojene ženske osobe imaju u smislu odredbe čl. 23. op. Zakona o usvojenju i čl. Kako zahtjev za prestanak usvojenja može podnijeti i usvojilac (čl. tako da se na taj način poboljša njegov pravni položaj. Ako usvojenje u momentu smrti ostavioca nije više postojalo. kao ni njegove dužnosti prema njima. 132. str. cit. ukoliko ugovorom o usvojenju njihova nasljedna prava prema njemu nisu isključena (čl. st. 23. 59 . st. 30. ovom se odredbom predviđa da usvojenik i njegovi potomci gube nasljedno pravo prema usvojiocu. — koja je sadržana i u cl. 1. 2 čl. 25. 4 OZB. 131. 24. 22. Postojanje usvojenja u momentu smrti usvojioca je pretpostavka za ostvarenje nasljednog prava usvojenika i njegovih potomaka prema usvojiocu. st. 1 ZN na ostavinu usvojioca ista nasljedna prava kao i bračna. 3 Zakona o usvojenju — hoće spriječiti sklapanje usvojenja iz materijalnih interesa koji bi se na strani usvojioca mogli pojaviti u slučaju kada usvojenik ima vlastite imovine. 19. Prema tome. st. ako organ strateljstva poslije smrti usvojiočeve usvoji njegov zahtjev za prestanak usvojenja. 23. 144. u vezi sa čl. O načinu prestanka usvojenja vidi čl. ZN. cit. 17.. 4 cit.Član 25 — 26.(3) 6. ZN) kao što ga nasljeđuju i potomci njegove rođene djece. Na nasljedno pravo vanbračnih usvojenikovih potomaka na ostavinu usvojioca treba shodno primijeniti odredbe čl. zakona). a postoji mogućnost da postupak. Upravo iz: razloga što usvojenje treba da bude u interesu i u korist usvojenika. 25. dok vanbračna djeca usvojene muške osobe mogu usvojioca naslijediti samo uz pretpostavku iz čl. Usvojenici i njihovi potomci nužni su nasljednici usvojioca. koji se u povodu tog zahtjeva vodi pred organom starateljstva.

str. SL* E i s n e r. 10. Porodično pravo. Ako su bračni drugovi zajedno usvojili. Zagreb. Glasnik br. tako da usvojenikova nasljedna prava prema umrlom usvojiocu ostaju netaknuta. Isporedi dr B. 173. ako organ starateljstva uvaži zahtjev. Prestanak zakonskog prava nasljeđivanja bračnih drugova. 2. odnos usvojenja prestaje samo između preživjelog bračnog druga i usvojenika. str. 1 1 60 .Član 26 — 27. 1950. a jedan je od njih umro. 8/55. M a t i ć.^) U tom slučaju. preživjeli bračni drug može podnijeti zahtjev za prestanak usvojenja.

na temelju kojeg mog u nastaviti postupak. kojom se brak proglašava nepostojećim ili se poništava. 1). 1). Pravo na podizanje tužbe za proglašenje braka nepostojećim (čl. m e đ u t i m ! n e m o g u p o k r e n u t i postupak za razvod braka. koji se u momentu smrti ostavioca nalazi s njime u pravovaljanom braku. 43.^ d u ž i l i v e ć z a p o č e t i p o s t u p a k radi dokazivanja osnovanosti * tužbe (čl. makar bi za to i imali pravni interes. Ako se u produženom postupku utvrdi opravdanost tužbe za razvod braka. J 61 . 1. Izuzetak naveden pod tač. bez obzira na to. moći na osnovu zakona naslijediti ostavioca iako je njihov brak u momentu smrti ostaviočeve formalno još postojao. OZB). ali neće ni u kojem slučaju imati to pravo ako njihov brak bude poništen ili utvrđen kao nepostojeći za života ostavioca. Postojanje pravnog interesa na strani nasljednika nije uvjet za produženje započetog postupka. se poništi. st. jer pravo tražiti razvod ne samo da je strogo osobno pravo bračnih drugova nego se i ne može razvoditi brak koji je već prestao smrću jednog bračnog druga (čl. 407. utvrditi da li je koja strana znala za okolnosti koje brak čine nepostojećim ili ništavim. 4. i 46 u vezi sa čl. 3. st. 1 OZB). zbog kojih je njihov brak poslije smrti ostaviočeve utvrđen kao nenostoipr-i. čijom je krivnjom ostvaren brakorazvodni razlog. pripada pravo nasljedstva na njegovu ostavinu. Pravo na p o d i z a n j e tužbe radi utvrđenja da je brak nepostojeći i tužbe na poništenje braka ne p r e l a z i na nasljednike. da preživjelom bračnom drugu. nasljednici ne mogu biti ni pozvani da navedu pravni interes za nastavak postupka. odnosi se na slučaj kada su nasljednici poslije smrti bračnog druga. preživjeli bračni drug gubi pravo da ga naslijedi. preživjelom će bračnom drugu. 3 OZB).n is r a z l o g a. Odredba tač.Član 27. 42. 3. 2 preživjeli bračni drug gubi pravo da naslijedi ostavioca samo onda ako je z n a o za p o s t o j a.jp_r_o. Štoviše. Za razliku od slučaja kada je brak razveden ili poništen za života ostavioca (st. koji je u vrijeme za"EJučenja braka postupao b o n a f i d e . 1 OZB) i tužbe na poništenje braka iz razloga navedenih u čl. neće moći naslijediti ostavioca. 40. Nasljednici. koji je podnio tužbu za razvod braka. odnosno kada je poslije njegove smrti utvrđeno da je tužba za razvod bila opravdana (st. razlozi apsolutne ništavosti) imaju ne samo bračni drugovi nego i javni tužilac i svatko tko ima neposredni pravni interes da se brak proglasi iiepostojećim ili da. 47. 1 OZB (tzv.(2) Prema tome. 47. 50. Preživjeli bračni drug. st. ako se ostvare pretpostavke iz ove tačke. sud je dužan u izreci presude. 2 tač. koju je podnio ostavilac. st. st. u slučajevima iz tač. 55. OZB). 2. ali nasljednici tužitelja m o g u p r o d u ž i ti već započeti postupak (čl. saarzi slučajeve koji su najizrazitiji primjer odstupanja od načela. makar je si2 Prema odredbi čl. 38. 71. 2 ZPP. st. odnosno zbog kojih je poništen. 41. jer je taj njihov interes već sadržan u zakonskom ovlaštenju. ostati zakonsko nasljedno pravo na ostavinu umrlog bračnog druga ako do poništenja braka ili utvrđenja braka nepostojećim dođe poslije smrti ostaviočeve. Tužba se u ovim slučajevima može podići i poslije prestanka braka (čl.

koji (preživjeli bračni drug nije skrivio. nalazi među odradbama glave druge Zakona o nasljeđivanju. 27. što' se u tom članu ne samo uopće ne govori o oporuci ni o oporučnom" nasljeđivanju nego se pojedine njegove odredbe ne bi u potpunosti ni mogle primjeniti na oporučno nasljeđivanje. Prema tome se ni s obzirom na mjesto na kojem se čl. OZB pravo nasljeđivanja koje zakon priznaje bračnim drugovima prestaje razvodom braka. 65. Prema odredbi stava 1 čl. M a t i ć u svom članku. citiranom u noti 1. ako do odvojenog života nije došlo uslijed sporazuma bračnih drugova. do kojeg je došlo uslijed k r i v n j e p r e ž i v j e l o g b r a č n o g d r u g a i l i u s p o r a z u m u s ostaviocem. Zakon. kojom je umrli bračni drug za svog života pokrenuo postupak za razvod. Ipak je pri tom određeno. moralo bi se zaključiti da preživjeli bračni drug gubi pravo na naljedstvo i na temelju oporuke koja je napravljena poslije razvoda odnosno poništenje braka. Jedan i drugi način prestanka životne zajednice predstavlja samostalni razlog gubitka prava na nasljedstvo. G2 . napravljenim prije ra3 Jednako i d r B. 2 sadrži odredbe koje se odnose na pitanje nasljednih prava između bračnih drugova za slučaj razvoda braka. S druge pak strane. u ovom slučaju smatra da je stvarno stanje bračnih odnosa važnije i mjerodavnije od formalne pravovaljanosti braka. i 71. Tako. nalazi u sistematici Zakona o nasljeđivanju ni s obzirom na njegov sadržaj ne bi moglo uzeti da se taj član odnosi i na nasljeđivanje između bračnih drugova na temelju oporuke. Osnovni zakon o braku u svojim članovima 65. ne dovodi do gubitka njegovog prava na nasljedstvo na ostavinu umrlog bračnog druga. makar na strani preživjelog bračnog druga nema nikakve krivnje za poremećaj bračnih odnosa. i okolthost.Član 27. odnosno za slučaj da nasljednici tužitelja dokažu osnovanost tužbe za razvod braka. ako bi se uzelo da je ovim članom uz iste pretpostavke regulirano i pitanje gubitka prava nasljeđivanja između bračnih drugova na temelju oporuke. Prema tome. da se on s njime u momentu smrti nalazio u pravovaljanom braku koji se zbog smrti ostaviočeve više ne može razvesti. st. gumo. ZN odnosi se s a m o na nasljeđivanje na t e m e l j u z a k o n a . Član 27. a prema odredbi stava 2 istog člana razvedeni bračni drug gubi također pravo tražiti koristi predviđene za njega u oporuci ili kom drugom raspolaganju za slučaj smrti. na primjer. 27. a ne može se ni poništiti ili utvrditi da je nepostojeći ako za to ne postoje zakonom predviđene pretpostavke. koja se odnosi na nasljeđivanje na temelju zakona. trajni prestanak zajednice života. 5. za gubitak tog prava dovoljno je da je zajednica života bračnih drugova prestala na temelju njihovog sporazuma. Na ovaj zaključak upućuje okolnost što se čl.( 3 ) Trajni prestanak zajednice života uslijed o b o s t r a n e k r i v n j e bračnih drugova ama za preživjelog bračnog druga iste posljedice u pogledu prava nasljeđivanja kao i u slučaju kada je do prestanka zajednice došlo isključivo njegovom krivnjom. da samo onaj t r a j n i prestanak životne zajednice bračnih drugova ima kao posljedicu gubitak prava na nasljedstvo. a to bi bilo očito neprihvatljivo. međutim. a ne i na ono na temelju oporuke.

71. st. 105 — 107. pa u produženom postupku dokažu osnovanost tužbe. 27. st. ZN usvojeno je načelo j e d i n s t v e n o s t i n a s l j e d n o g p r a v a . zvoda braka od drugog bračinog druga. ZN odnosi i na nasljeđivanje na temelju oporuke. 2 OZB. U Zakonu o nasljeđivanju nema nikakvih odredaba u pogledu oporučnog nasljeđivanja između bračnih drugova za slučaj razvoda ili poništenja braka. 3—4/61.postupak za razvod braka. st. makar u taj zakon nisu preuzete. kao i načelo isključive primjene odredaba Zakona o (nasljeđivanju pri ostvarivanju tog prava. P r o k o p u II izdanju Komentara Osnovnom zakonu o braku (Knjiga II. koji je umrli bračni drug svojom tužbom pokrenuo. 65. i 38. Postavlja se sada pitanje da li su odredba čl. što bi značilo da se čl. odnosno za slučaj utvrđenja da je brak nepostojeći. zakona. st. ZN propisi Zakona o nasljeđivanju trebaju primjenjivati na sva nasljedstva koja do dana objave tog zakona nisu definitivno uređena. i 71. 2 OZB prestale važiti. Jednake nasljednopravne posljedice kao u slučaju razvoda braka nastupaju s obzirom na čl. 2 OZB. naslijedi drugog bračnog d r u g a ili dobije druge koristi predviđene za njega u oporuci. ZN u cjelini' obuhvaćena materija koja je bila regulirana navedenim odredbama OZB. 2 OZB i odredba čl. 2 i odredba čl. ZN. ZN) drugačije ne izrazi svoju volju. Prema odredbi čl. st. 65. st. n a pravljene prije razvoda braka. 246. st. 2. 2 OZB kao raniji propisi nasljednopravnog karaktera u c i j e l o s t i p r e s t a l e v a ž i t i danom objave Zakona o nasljeđivanju. ukoliko se odnosi na oporučno nasljeđivanje. također prestale važiti objavom Zakona o nasljeđivanju ili su te odredbe i dalje ostale na snazi. 4 Dr B. ukoliko se odnosi na oporučno nasljeđivanje ostale na snazi. 93) zastupa u tom pitanju stanovište koje se podudara sa stanovištem u tekstu. st. 71. 242. 65. br. Iste pravne posljedice prema čl. preostaje još samo zaključak da razvedeni bračni drug nakon objave Zakona o nasljeđivanju n e g u b i p r a v o d a i n a t e m e l j u o p o r u k e .. 65. st. Prokop (Odvjetnik. Zgb. ZN ne predviđa nikakvih odstupanja od odredaba Zakona o nasljeđivanju u pogledu osobe ostavioca ili nasljednika. to se nameće zaključak da su i odredba čl. Izvan sumnje je da je odredba stava 1 čl. koje je u cijelosti regulirano članom 27. B a z a 1 a u svom prikazu navedene knjige A. ukoliko se odnosi na nasljeđivanje na temelju. M a t i ć u svom članku citiranom u noti 1 zauzima stanovište da su odredbe čl. A. 65. Isto je tako iz istog razloga prestala važiti i odredba čl. OZB prestala važiti nakon objave Zakona o nasljeđivanju između bračnih drugova. ZN. 71. 2 i 3 OZB i za slučaj poništenja braka iM utvrđenja braka nepostojećim. S obzirom na izloženo. 2 OZB i odredba čl. prema kojoj ostaju i dalje na snazi samo posebni propisi o nasljeđivanju u tom članu navedenih ostavinskih masa kao predmeta nasljeđivanja. ukoliko oporučitelj opozivom ili izmjenom oporuke (čl.Član 27. 1. 1960. 63 . Izuzetak od ovih načela predviđen je samo odredbom čl. 71. 71.(4) Ovo. Navedeni propisi Osnovnog zakona o braku po svom su sadržaju nasljednopravnog karaktera. str. 2 OZB za preživjelog bračnog druga nastupaju i u slučaju ako nasljednici umrlog bračnog druga produže . st. a čl. vrijedi i za slučaj poništenja braka. Kako se prema odredbi čl.) zastupa mišljenje da su odredba čl. mutatis mutandis. ali smatra da je članom 27. 246. 53.

132. : • ] 64 .. ako ta osoba polaže pravo n. 2. 1. 421/59 od 25. br.drug gubi pravo da naslijedi umrlog bračnog druga ili ove razloge treba da uzima u obzir samo u povodu stavljanja zahtjeva. da ta osoba bude zakonski nasljednik.a nasljedstvo kao bračni drug ostaviočev. prema tome. onda ta osoba nije s ostaviocem ni u kakvom odnosu koji bi joj davao pravo na zakonsko nasljeđivanje.Član 27. Bračni drug nema pravo nasljedstva kad je njegova zajednica života s ostaviocem bila trajno prestala u sporazumu s ostaviocem. Medu uzrocima koji po čl. 2 tač. ZN samo na zahtjev zainteresiranih osoba. Kako pak sud mora po službenoj dužnosti paziti da li između određene osobe i ostavioca postoji odnos iz kojeg ta osoba izvodi zakonsko pravo nasljeđivanja. V sumnji se uzima da nije nastao gubitak tog prava. ZN ocjenjuje se ponašanje bračnog druga. cit. i 176. tako da ona po zakonu može biti njegov zakonski nasljednik. 61. br. Zb. 172). 3. 27. st. Sud je isto tako dužan po službenoj dužnosti ispitati da li osoba. 213). O njihovim pravima sud odlučuje bez obzira da li su oni postavili odgovarajući zahtjev ili ne (čl. koje je nedopušteno s obzirom na uzajamna prava i dužnosti bračnih drugova. 6. IV/2—1959. tako da sud o slučajevima iz st. VI 1959. U/1—1957. 27. Bračni drug ima pravo naslijediti na temelju oporuke iako je njegova zajednica života s ostaviocem bila trajno prestala njegovom krivnjom (Rješenje Vrhovnog suda NR Hrvatske Rev. Zb. ZN). ZN). IV 1957. o kojoj se sudi na osnovu dokazanih činjenica ponašanja kojim se ispoljava i potvrđuje sporazumna odluka. str. 61. to sud treba po službenoj dužnosti ispitivati činjenice navedene u ovom članu. 173. da li je određena osoba u određenom rodbinskom odnosu s ostaviocem. Kao krivnja u smislu čl. Ako je određena osoba prestala biti bračni drug ostaviočev ili nikada nije ni bila njegov bračni drug uslijed nepostojećeg braka. Zakon nije predvidio da li sud po službenoj dužnosti treba da pazi na postojanje razloga zbog kojih preživjeli bračni . doista ima sva svojstva koja su in concreto potrebna. 27. i 2. 3. da ovdje treba analogno primijeniti pravila koja su u ovom pitanju predviđena kod nedostojnosti za nasljeđivanje (61. 54). bez obzira na to tko je skrivio taj prestanak (Presuda Vrhovnog suda AP Vojvodine Gž 757/56 od 19. Iz ovog proizlazi da sud mora po službenoj dužnosti ispitati da li je između određene osobe i ostavioca postojala bračna veza kao temelj nasljeđivanja. a bračni drug je prema okolnostima mogao i morao biti svjestan da to nedopušteno ponašanje vodi trajnom prestanku zajednice života brač5 B l a g o j e v i ć stoji na stanovištu (op. 2 tač. Sud je. 1 i st. a o slučajevima iz st. 220. 27. Kod razmatranja ovog pitanja treba najprije uzeti u obzir da sud mora po službenoj dužnosti utvrditi osobe koje po zakonu imaju nasljedno pravo na ostavinu (čl. 3). dužan ispitati. Prestanak zajednice života u sporazumu s ostaviocem pretpostavlja sporazumnu odluku jednog i drugog bračnog druga da njihova zajednica života trajno prestane. ZN treba voditi računa po službenoj dužnosti. (3) . ZN dovode do gubitka prava nasljedstva bračnog druga predviđen je slučaj kad je zajednica života s ostaviocem osobi koja kao bračni drug zahtijeva nasljedstvo bila trajno prestala njezinom krivnjom ili u sporazumu s ostaviocem. koja kao zakonski nasljednik polaže pravo na određenu ostavinu. S udska pr aksa t f 1.

niti je usvojenik ostavio svojih potomaka (čl. ZN oni mogu prema bračnom drugu ostavioca postaviti isti zahtjev. Naša zakonitost br.sve okolnosti slučaja. ZN). Zb. ~~ ———1. 7—8/61. 13 — 14. već je ostavljeno sudu da o tome odluči prema svim okolnostima slučaja. Zakonom nije određeno. 29. ZN). 12. njegovom braćom i sestrama i s potomcima ostaviočeve braće i sestara (čl. Kako pri zahtjevu pri odlučivanju o zahtjevu za povećanje treba u smislu odredbe drugog stava ispitati i uzeti u obzir imovinske prilike i sposobnost za privređivanje ne samo na strani bračnog druga nego i na strani ostalih nasljednika. VI/3—1961. njegov se nasljedni dio može povećati . 3. potvrđena bez posebnog obrazloženja presudom Saveznog vrhovnog suda Rev. 13. Pri odlučivanju sud će uzeti u obzir . br. 1150/61 od 15. 357). VI 1961. 5 Zakon o nasljeđivanju s komentarom . nih drugova (Presuda Saveznog vrhovnog suda Rev. Dok do umanjenja nasljednog dijela bračnog druga može doći kako u slučaju kada se on pojavljuje kao nasljednik prvog nasljednog reda (čl. U tom nasljednom redu bračni drug konkurira na nasljedstvo s ostaviočevim roditeljima. 235). u kojem će se opsegu izvršiti povećanje nasljednog dijela bračnog druga.Član 27 — 28. imovinske prilike ostalih nasljednika i njihovu sposobnost za privređivanje i vrijednost ostavine. ZN). Ovo vrijedi posebno u slučaju k a d a s bračnim drugom konkuriraju na nasljedstvo ostaviočevi roditelji (ili jedan od roditelja). ZN). IX 1961. 65 . 287/61 od 5. Nasljedni dio bračnog druga može se povećati na teret ostalih nasljednika drugog nasljednog reda samo ako je bračni drug b e z n u ž n i h s r e d s t a v a za život. 2. Pravo zakonskog nasljeđivanja između bračnih drugova prestaje i presudom o rastavi od stola i postelje donesenom od nadležnog suda prije stupanja na snagu Osnovnog zakona o braku (Presuda Vrhovnog suda NR Hrvatske Gž 2443/60 od 23. 29. '.samo onda kada je on pozvan na nasljedstvo s nasljednicima drugog nasljednog reda. a naročito imovinske prilike i sposobnost za privređivanje bračnog druga. sud može i pored činjenice da je bračni drug bez nužnih sredstava za život odbiti njegov zahtjev za povećanje nasljednog dijela ako su i ostali nasljednici u istoj imovinskoj situaciji. Bračni drug se pojavljuje kao nasljednik drugog nasljednog reda ako ostavilac nije ostavio1 nijednog potomka ni usvojenika. jer po čl. XII 1960. odnosno smanjenje nasljednih dijelova ostalih nasljednika ako se utvrdi osnovanost stavljenog zahtjeva. 4. i 25. tako i u slučaju kada nasljeđuje u drugom nasljednom redu (čl. str.

1 Vidi B 1 a g o j e v i ć. 2 isporedi B 1 a g o j e v i ć. str. 4. op. a preostali dio ostavine da se zatim podijeli između bračnog druga i ostalih nasljednika. Nije potrebno da se povećanje nasljednog dijela bračnog druga vrši jedino na način na koji. jer u protivnom slučaju preživjeli bračni drug. uslijed čega će se samo njihov nasljedni dio umanjiti u korist bračnog druga. ZN ne bi više imao mogućnosti da ga ostvari. Za dodjelu cijele ostavine bračnom drugu nije dovoljna samo okolnost da je on bez nužnih sredstava za život. s obzirom na odredbu čl. ZN) ili ako postoje uvjeti za ponavljanje postupka u smislu čl. gdje se za primjer ovakvog načina povećanja nasljednog dijela bračnog druga uzima dodjela jedne krave muzare bračnom drugu. koji nema vlastite imovine ni drugih sredstava za život. 238. Povećanje dijela bračnog druga može se i tako postići. tj. Ostvarenje zahtjeva za povećanje svog nasljednog dijela mogao bi preživjeli bračni drug tražiti. S obzirom na okolnost da imovinske prilike i sposobnost za privređivanje ne moraju kod svih osoba koje se zajedno s bračnim drugom pojavljuju kao nasljednici biti jednake i istovrsne. ZN). . dijela bio u skladu s karakterom ovog instituta kojemu je svrha da se omogući individualizacija pri raspodjeli ostavine između srodnika drugog nasljednog reda i bračnog druga (što vrijedi i u slučajevima iz čl. cit. Do ovakvo'g slučaja maže doći naročito kod zemljoradničkih porodica ako je jedinu imovinu umrlog bračnog druga predstavljalo poljoprivredno zemljište male površine. naknadno jedino u slučaju ako nije učestvovao u postupku za ostavinsku raspravu (čl. da se bračnom drugu dodijeli najprije jedna ili više određenih stvari iz ostavine. ZN. upućuje marginalna rubrika uz ovaj član i formulacija prvog stava. može se zahtjev za povećanje nasljednog dijela bračnog druga prema pojedinim nasljednicima različito riješiti. 161. Zahtjev mora biti stavljen u ostavinskom postupku prije nego što rješenje o nasljeđivanju postane pravomoćno. podjelom tog zemljišta zapao u oskudicu. 6.^) Ovaj bi način povećanja nasljednog. 29. tako da bi preživjeli bračni drug. 237. str. Pri tom se može povećanje odrediti samo prema nekim nasljednicima. u prvi mah. 234. omjeru dio ostalih nasljednika smanji. a i opseg umanjenja pojedinih nasljednika može biti različit.Član 28. sud mora o tom zahtjevu raspravljati i odlučiti i u slučaju ako bude postavljen u toku žalbenog postupka u žalbi protiv rješenja o nasljeđivanju. cit.(2) 5. 163. Do povećanja nasljednog dijela bračnog druga može doći samo ako u tom pravcu bude stavljen z a h t j e v od strane preživjelog bračnog druga.. da se nasljedni dio bračnog druga razmjerno (u alikvotnom dijelu) poveća odnosno da se u istom. Odluku u tom smislu može sud donijeti samo onda ako zbog male vrijednosti ostavine nužno uzdržavanje bračnog druga ne bi bilo osigurano ni povećanjem njegovog nasljednog dijela. Prema tome. op. Naravno da se ni u ovom slučaju neće moći usvojiti zahtjev bračnog druga za dodjelu cijele imovine ako se uz bračnog druga kao nasljednici pojavljuju ostaviočevi roditelji ili pobočni srodnici koji su također bez nužnih sredstava za život.

223. 30). 276). Naša zakonitost br. 28. Sudska prak s a 1. II 19J>9. 2 tač. 31. IVII—1953. XII 1955. postoji mogućnost da se o tome odluči u ostavinskom postupku bez upućivanja na parnicu. ako nema spornih činjenica za čije je utvrđivanje potrebno uputiti stranke na parnicu (Rješenje Okružnog suda. ~br. a ne i u slučaju nasljeđivanja na temelju oporuke (Presuda Vrhovnog suda NR Hrvatske Rev. Glasnik br. 2. ukoliko nisu sporne činjenice (Vrhovni sud AP Vojvodine Rev. 6. 8—9/56. 233/58. zapala bi u oskudicu podjelom ostavine koja se sastoji od 3 katastralna jutra zemljišta (Rješenje Vrhovnog suda AP Vojvodine G rev.Član 28. 83). 3. ZN uputi na parnicu. Naša zakonitost br. a naročito imovinske prilike i sposobnost za privređivanje bračnog druga i ostalih nasljednika (Vrhovni sud AP Vojvodine. 1—2/61. može uslijediti jedino u slučaju zakonskog. 67 . 28. Kad postoje pretpostavke za povećanje nasljednog dijela bračnog druga u smislu ovog člana. st. kao i nakon obavljene rasprave među strankama o odlučnim okolnostima za ocjenu tog zahtjeva. Gž 1397/56 od 28. Ako se zahtijeva primjena čl. ZN. 5. Povećanje nasljednog dijela bračnog druga. 2 ovog člana. 28. ZN (Rješenje Vrhovnog suda NR Hrvatske Rev. 8. XII 1956). Pri odlučivanju o povećanju nasljednog dijela bračnog druga sud treba uzeti u obzir sve okolnosti slučaja. a ne i oporučnog nasljeđivanja (Rješenje Okružnog suda Split. VII 1960. 256/58 od 6. onda tako utvrđeni zakonski nasljedni dio služi kao baza za određivanje nužnog dijela. predviđeno u čl. Ako između bračnog druga i ostalih nasljednika nastane spor o činjenicama koje se odnose na okolnosti iz st. Udova ostavioca (pozvana na nasljedstvo s njegovim sinovicama). 3. 8/61). 4. 5/59. str. isključuje mogućnost primjene čl. da bi njenom podjelom bračni drug ostavioca zapao u oskudicu iako ni drugi nasljednik nema nužnih sredstava za život (Rješenje Vrhovnog suda AP Vojvodine Rev. str. 380). da uživa porodičnu mirovinu u iznosu od 3. Odvjetnik br. 7. br. 7. Glasnik br. Odredbe čl. Činjenica da je žena ostaviočeva vlasnica polovice idealnog dijela kuće i gospodarskih zgrada i da u toj kući stanuje u položaju nosioca stanarskog prava. 2. Zb. 329). 11/61. str. 1371/60 od 19. uz taj član. sud treba da ih u smislu čl. Sud može odlučiti da cijelu ostavinu naslijedi bračni drug ostavioca koji je pozvan na nasljeđivanje s nasljednicima drugog nasljednog reda ako je ostavina tako male vrijednosti. 769/60 od 26. 2 ZN i objašnjenja pod tač. VI 1956. 21). ZN. 1/2—1956. ZN o povećanju nasljednog dijela bračnog druga dolazi do primjene samo u slučaju nasljeđivanja na temelju zakona. str. Vidi o tome čl. I 1961. Povećanje nasljednog dijela bračnog druga može uslijediti samo na zahtjev bračnog druga postavljen u tom pravcu. stara 12 godine i nesposobna za privređivanje.040 dinara mjesečno i da stalno privređuje prodajom mlijeka od svoje krave te da je 5O°/o nesposobna za rad. 28. Zb. Zagreb Gž 5462/55 od 29. 4/56 od 26. Gž 872/1960. jer u tom slučaju među njima postoji spor o činjenicama. st. od kojih zavisi veličina nasljednog dijela.

a naročito imovinske prilike i sposobnost za privređivanje roditelja. 2. a samo jedan roditelj nema nužnih sredstava za život. ne može se povećati na račun nasljednog dijela preživjelog bračnog druga. OZB). Ako je između roditelja ostaviočevih zajednica života trajno prestala. Pri odlučivanju sud će uzeti u obzir sve okolnosti slučaja. nasljednog Član 29. uz uvjete iz prethodnog člana. tako da se ne može smatrati da je kod njih ispunjena pretpostavka pomanjkanja 68 .og nasljednoga dijela i prema nasljednicima umrlog ostaviočevog roditelja. preživjeli roditelj koji nema nužnih sredstava za život može zahtijevati povećanje sy. 13. Roditelji se u ovom slučaju tretiraju kao jedna zajednica. on može zahtijevati povećanje nasljednog dijela kako prema bračnom drugu tako i prema drugom roditelju ostaviočevom. Nasljedni dio pobočnih ostaviočevih srodnika. Ako je jedan roditelj ostaviočev umro prije ostavioca. može p o v e ć a t i na račun nasljednog dijela svih ostalih nasljednika drugog nasljednog reda. 1 ZN). a može odlučiti da roditelji naslijede cijelu ostavinu. Kad su roditelji koji nemaju nužnih sredstava za život pozvani na nasljedstvo sa bračnim drugom ostaviočevim. njihov zahtjev za povećanje nasljednog dijela može biti upravljen samo prema preživjelom bračnom drugu. Kada se oba roditelja pojavljuju kao nasljednici. 1. e) Povećanje Roditelji dijela roditelja . jer drugi srodnici u tom slučaju ni ne dolaze u obzir kao zakonski nasljednici (čl. imovinske prilike bračnog druga odnosno nasljednika umrlog roditelja i njihovu sposobnost za privređivanje i vrijednost ostavine. jedna cjelina (što je u skladu s načelom iz čl. Dok se nasljedni dio preživjelog bračnog druga. uz koje se na zahtjev bračnog druga može povećati njegov nasljedni dio na teret ostalih srodnika drugog nasljednog reda. sud može na njihov zahtjev odlučiti ga naslijede i jedan dio onog dijela ostavine koji bi po zakonu trebao naslijediti bračni drug. tj. potomaka ostaviočevih roditelja. Prema tome je i ovdje pomanjkanje nužnih sredstava za život osnovna pretpostavka za usvojenje zahtjeva za povećanje nasljednog dijela. može doći i do povećanja nasljednog dijela roditelja (ali ne i njihovih potomaka) na teret nasljednog dijela bračnog druga. 1. do u m a n j e n j a njegovog nasljednog dijela može prema odredbama ovog člana doći samo na zahtjev i u korist oistaviočevih roditelja kao nosilaca linije tog nasljednog reda. st.Član 29. Uz iste pretpostavke. a z a j e d n i c a živ o t a između njih p o s t o j i . ako je ona tako male vrijednosti da bi njezinom podjelom roditelji zapali u oskudicu.

I kod rješavanja zahtjeva za povećanje nasljednog dijela roditelja postoji ista mogućnost individualnog tretiranja pojedinih nasljednika. situacije može doći ako se uz bračnog druga kao zakonski nasljednici pojave ili oba ostaviočeva roditelja. sud može i u slučajevima na koje se odnose stav 2 i 3 ovog člana diferencirati na1 B l a g o j e v i ć (op. Uz pretpostavku da su i bračni drug i jedan od ostaviočevih roditelja bez nužnih sredstava za život. ako ta sredstva postoje makar kod jednog od njih. kako zajednički potomci obaju roditelja. 4. u dijelu gdje se govori o zahtjevu preživjelog roditelja prema »nasljednicima umrlog ostaviočevog roditelja«. 69 . 180. 29. dijelu odredbe trećeg stava umjesto riječi »nasljednicima« upotrijebljena riječ »potomcima«. zakonski nasljednici tog roditelja. Formulacija trećeg stava ovog člana. cit. Osim toga. U tom se slučaju nasljedni dio preživjelog roditelja. koji nema nužnih sredstava za život. 28. onda samo onaj roditelj može zahtijevati povećanje svog nasljednog dijela. Ako su oba roditelja bez nužnih sredstava za život. ali oni se u ovom slučaju ne po^ javljuju kao njegovi nasljednici. op. Prema tome. cit. zahtjev za povećanje može preživjeli _roditelj upraviti samo prema p o t o m c i m a umrlog roditelja.. Do ove. Do umanjenja nasljednog dijela pobočnih srodnika ostaviočevih može doći u slučaju ako je jedan ostavi očev roditelj umro prije ostavioca. nego su kao njegovi reprezentanti nasljednici ostavioca. Vidi B l a g o j e v i ć . 165.(2) 6. Nije isključena mogućnost da zahtjev za povećanje nasljednog dijela bude opravdano istaknut i od strane preživjelog bračnog druga po čl. Bilo bi stoga i ispravnije i preciznije. nije posve ispravna. 2) odnosno na račun nasljednog dijela potomaka umrlog roditelja (u slučaju iz st. ZN. 3). ili jedan roditelj i potomci umrlog roditelja (st. To mogu biti. Potomci umrlog roditelja jesu. doduše. može povećati ne samo na teret ostaviočevog bračnog druga nego i na teret potomaka umrlog roditelja. na njegov zahtjev. da je u cit.) ističe da to vrijedi i u slučaju ako se jedan roditelj odrekne nasljedstva ili ako zbog nedostojnosti ne može naslijediti. 3 ovog člana). str. situacija je ista kao i u slučaju kada između njih postoji zajednica života. ZN i od strane jednog od ostaviočevih roditelja po čl. ali svoj zahtjev može tada upraviti ne samo prema ostaviočevom bračnom drugu nego i prema drugom roditelju. kako je to izloženo uz prethodni član pod tač. 4. 2 ovog člana).. Kada se oba roditelja pojavljuju kao nasljednici. tako i potomci samo umrlog roditelja ako je on imao djece iz drugog braka ili vanbračne djece. (i) 3. a preživjeli roditelj nema nužnih sfedstava za život.Član 29. a između njih je z a j e d n i c a ž i v o t a t r a j n o p r e s t a l a . što znači da oba roditelja mogu tražiti da se njihov nasljedni dio povećava na teret nasljednog dijela bračnog druga. str. 5. čija je zajednica života trajno prestala (st. nužnih sredstava za život. jer bi se inače mogle vršiti zloupotrebe davanjem izjave o odricanju2 nasljedstva. može na zahtjev jednog i drugog doći do povećanja njihovih nasljednih dijelova na račun nasljednog dijela drugog roditelja (u slučaju iz st. a ne i prema drugim njegovim srodnicima koji ga inače mogu naslijediti kao njegovi zakonski nasljednici.

sljednike prema okolnostima navedenim u st.Član 29—30. 1 Vidi F i n ž g a r.. 66. 70 . ili će se umanjiti nasljedni dijelovi samo nekih nasljednika. i 7. 5. vrijede mutatis mutandis i za ovaj član. Objašnjenja dana uz prethodni član pod tač. 6. cit. u kojem opsegu će se umanjiti dio pojedinog nasljednika i na koji način. str. op. 4 i nakon toga odlučiti da li će se u povodu zahtjeva jednog od ostaviočevih roditelja za povećanje njegovog nasljednog dijela umanjiti nasljedni dijelovi svih ostalih nasljednika koji s njime konkuriraju na nasljedstvo.

Član 30. .

2. onda taj srodnik nema pravo na nužni dio. 15/58 od 23. uz pretpostavke iz ovog člana. dok je pravo na nužni dio po Zakonu o nasljeđivanju. za ostvarenje prava na nužni dio vanbračnog djeteta na ostavinu njegovog djeda po ocu potr6bno~Je"poštOjaTrJB"-pret-" *~postavla~iz cl. koji. razlika postoji u pogledu vanbračnih srodnika. dok su od predaka samo roditelji apsolutni nužni nasljednici (vidi notu br. ali ima imovinu iz koje se može uzdržavati ili ima drugi stalni prihod (npr. koji traže nužni dio. 23.000 dinara. inače nesposobna za rad. rentu i si. 4. str. mirovinu. 23. 32. Ne mora kod tih osoba postojati potpuna radna nesposobnost niti svako pomanjkanje nužnih sredstava za život. nema nužnih sredstava za život. 261). 5. I 1958. jer za ostvarenje prava na nužni dio ostalih predaka vrijedi odredba stava 2. ispomaže u kućanstvu kćeri i imade godišnji prikod 10. II—5). 1—2/56. ali koji je sposoban za rad. 72 . To proizlazi odatle što su potomci uvijek nužni nasljednici svojih predaka. str. 3). 10—11/58. 23. To isto vrijedTTu slučaju kada se kao nužni" "nasljednik pojavljuje ostaviočev polubrat koji je rođen izvan braka. samo što ovdje treba uzeti u obzir posebne odredbe koje se odnose na nasljeđivanje vanbračne djece (čl. Kod nužnog nasljednog prava ne vrijedi u potpunosti načelo reciprociteta ni u okviru prva tri nasljedna reda (vidi objašnjenje uz čl. Sposobnost za rad i pomanjkanje jiužnih sredstava _zaj|ivota su stanja koja sud" treba da utvrdi prema svim okolnostima pojedinog slučaja. OZORD. »Pravnik« br. ZN pod tač. Isto tako ne pripada pravo na nužni dio srodniku iz st. kojima je određen krug srodnika između kojih postoji dužnost uzdržavanja. Prema tome. ne mogu služiti kao izvor nužnog uzdržavanja. ako je koji od tih "šl-odnika^(relatlvinih~ nužnih nasljednika) nesposoban za rad.). a s ostaviocem ima zajedničkog oca (vidi objašnjenje uz čl. odnosno da mu imovina kojom raspolaže ili prihod koji ima. kada su po zakonskom redu nasljeđivanja pozvani na nasljedstvo. postoje uvjeti za priznanje nužnog nasljednog prava (Rješenje Vrhovnog suda NR Hrvatske Rev. jer je po Osnovnom zakonu o odnosima roditelja i djece dužnost uzdržavanja između vanbračnih srodnika ograničena na roditelje i djecu. priznato u načelu (čl. 4 Isporedi F i n ž g a r. 4. a njena kći nije u mogućnosti da je uzdržava. kad sestra ostaviteljice stara 68 godina. 2.~3 ZJN. Odvjetnik br. Nujni delež. ZN). s odredbama čl. makar bi po zakonskom redu nasljeđivanja bio pozvan na nasljedstvo. već je dovoljno da se srodnik koji traži nužni dio svojim radom u danim uvjetima ne može uzdržavati.) koji mu daje nužna sredstva za život. uglavnom. 9. sredstava za život su pretpostavke koje moraju k_u_m u 1 a t i y_n o po^ stojati na strani srodnika_iz st. Odredbe ovog člana o krugu osoba kojima pripada pravo na nužni dio podudaraju se. 23.~sT. (4) Sudska praksa 1.Član 30. ZN pod tad 4. ZN) i ostalim vanbračnim srodnicima. U slučaju. doduše. Za nužno nasljedno pravo v a n b r a č n i h srodnika vrijede iste pretpostavke kao i kod bračnih srodnika. Prema tome.

veličina nužnog dijela određuje se prema zakonskom nasljednom dijelu (st.reda dalje isključena primjena prava predstavljanja. Ne smije se. Iz toga bi se. međutim. 30. koje osobe dolaze u konkretnom slučaju u obzir kao zakonski nasljednici. jer se prema momentu njegove smrti ocjenjuje tko su njegovi nužni nasljednici i koliki su njihovi nužni dijelovi. prema tome. 73 1 . 30. Slična situacija može nastati i u okviru trećeg nasljednog reda. 3 ZN). zatim koji su od tih zakonskih nasljednika nužni nasljednici^) i koji bi dio nasljedstva nužnim nasljednicima pripao po zakonskom redu nasljeđivanja. zaboraviti da se nužni i raspoloživi dio mogu utvrditi istom poslije' smrti ostavioca. Treba. osobama kojima se po zakonu priznaje svojstvo nužnih nasljednika (čl. 2 ovog člana). Prema zakonskoj definiciji n u ž n o g i r a s p o l o ž i v o g dijela izgledalo bi da nužni dio predstavlja g l o b a l n u količinu ostavine koja se uvijek određuje prema ostavini kao cjelini.1. ali im ne pripada pravo na nužni dio (na primjer u slučaju kada bi po zakonskom redu nasljeđivanja na nasljedstvo bio pozvan jedan ostaviočev roditelj i ostaviočevi sinovci). mogli bi se u tim nasljednim redovima kao zakonski nasljednici pojaviti samo preci. od kojih bi pravo na nužni dio imali samo oni koji su trajno nesposobni za rad i nemaju nužnih sredstava za život. najprije utvrditi. Kako je od četvrtog nasljednog. i drugo. u prvi mah. nakon čega se prema tom zakonskom nasljednom dijelu u Kada su po zakonskom nasljednom redu na nasljedstvo pozvani nasljednici prvog nasljednog reda. onda su svi zakonski nasljednici ujedno i nužni nasljednici. u drugom nasljednom redu mogle bi uz nužne nasljednike postojati i osobe koje su zajedno s nužnim nasljednicima pozvane na nasljedstvo po zakonskom redu nasljeđivanja. i s kojom ostavilac ni u kojem slučaju ne može raspolagati. "st. a ne u dijelovima pojedinih nužnih nasljednika iako su ti njihovi dijelovi obuhvaćeni globalnom količinom. st. moglo zaključiti da se nužni dio uvijek treba uzeti globalno. 1 i 2 ZN) pripada pravo na nužni dio samo onda kada su po zakonskom redu nasljeđivanja pozvane na nasljedstvo (čl. Između nužnog dijela i nasljeđivanja na temelju zakona postoji uska veza koja se očituje u dva pravca: prvo.

74 .

iznosio više od zbroja njegovog nužnog dijela i nužnog dijela roditelja (skupnog nužnog dijela). slučaju iznosio 25. onda bi nužni dio bračnog druga. zbog kojih bi trebalo da bračni drug kao zakonski nasljednik naslijedi cijelu ostavinu. 29. izračunatog prema formuli navedenoj pod tač.000 dinara.000 dinara. ostavio trećoj osobi koja nije njegov zakonski nasljednik. a za svako dijete 24. dok nužni dio bračnog druga iznosi 6. jer bi oporučni nasljednici u jednom slučaju bili nepravedno oštećeni. nužni dio izračunava na bazi vrijednosti cijele ostavine. odnosno odredbi st. ZN sud može odrediti da bračni drug. njegov bi zakonski nasljedni dio iznosio 12. onda še~riužnT~ dio privilegiranog nužnog nasljednika (bračnog druga odnosno roditelja) određuje tako da se najprije" izračuna nužni dio svakog od tih nužnih nasljednika. ZN. Ako se. Ostavilac je svoju imovinu oporukom.Član 31. a za svako dijete 12. 1 čl. 28. 28.000 dinara. utvrdi da na strani bračnog druga postoje pretpostavke koje bi u slučaju zakonskog nasljeđivanja dovele do povećanja njegovog nasljednog dijela.000 dinara. 75 . ako na njegovoj strani postoje pretpostavke za povećanje nasljednog dijela. objašnjenja uz čl. ZN) iznosi 60. iznosio bi 30. 33. 33. P r i m j e r : Obračunska vrijednost ostavine (čl.000 dinara. dok bi nužni dio roditelja. a isto tako i roditelja. dok bi se u drugom slučaju neopravdano okoristili. P r i m j e r : Obračunska vrijednost ostavine (čl.000 dinara. Ako sud utvrdi da postoje okolnosti zbog kojih bi po zakonskom redu nasljeđivanja bračnom drugu na teret roćlTteT]a7~59rTosBo roditerjirna"TTa Teret bračnog druga trebala pripasti "cijela _' ostavina.000 dinara. 28.000 dinara.000 dinara. Očita je. a nužni. t r e b a uzeti u obzir da prema odredbi st. Ovakav se način izračunavanja nužnog dijela u ovoj situaciji ne bi mogao prihvatiti. kada bi iste pretpostavke postojale na njihovoj strani. da bi njenom podjelom bračni drug. 12. onda bi njegov nužni dio iznosio 25. 7. dok bi nužni dio bračnog druga iznosio 15. a u situaciji u kojoj bi bračnom drugu odnosno roditeljima trebala pripasti cijela ostavina. druga predstavlja jednu polovinu nasljednog dijela. iznosio manje od zbroja jednog i drugog nužnog dijela. 1 čl. odnosno roditelji zapali u oskudicu. ZN. odnosno roditelji naslijede cijelu ostavinu ako je ona tako male vrijednosti.000 dinara. odnosno čl.a postoje pretpostavke za povećanje nasljednog dijela bračnog druga odnosno roditelja u smislu čl. a nužni dio roditelja zajedno 10. naime. ZN. pa sud n a đ e da postoje i razlozi. 29. a u drugom bi slučaju roditelji bili neopravdano oštećeni. međutim. Kada se radi o određivanju nužnog dijela nasljednika drugog nasljednog reda. u jednom bi slučaju bračni drug neopravdano stekao veću korist. Ako bi se zauzelo stanovište da se u slučaju primjene čl. P r e m a t o m e bi skupni nužni dio u ovom. ZN) iznosi 60.su nasljednici bračni drug i roditelji. a iza ostavioca je ostao bračni drugi i dvoje djece iz ostaviočevog ranijeg braka. odnosno. na čiji se račun povećava dio privilegiranog nasljednika. Uz pretpostavku da postoje svi uvjeti za umanjenje nasljednog dijela bračnog druga. Zakonski nasljedni dio bračnog druga. ZN. misao zakona da privilegirani nasljednik u navedenoj situaciji treba uz svoj dio da dobije ono što bi po zakonu dobio onaj nasljednik. i 29. Zbroj tako izračunatih nužnih dijelova sačinjava nužni dio privilegiranog nužnog nasljednika.000 dinara.

ali i te potomke treba uzeti u obzir pri određivanju veličine nužnog dijela ostalih nužnih nasljednika. zbroj jedinog i drugog nužnog dijela. a njegovi su potomci (braća i sestre ostaviočevi) sposobni za rad ili imaju nužnih sredstava za život. nužni dio ostalih nužnih nasljednika određuje se kao da nasljednik koji se odrekao odnosno njegovi potomci ni ne postoje (čl. odnosno nedostojni nužni nasljednik nema potomaka. opet zbroj obaju nužnih dijelova. 132. 1 ZN). 47. 1 i 2 ZN). koji imade potomaka sa svojstvom nužnih nasljednika (čl. pravo na nužni dio po pravu predstavljanja pripada njegovim potomcima. nema potomaka. 136. 2 ZN). st. Prema tome bi po ovom stanovištu u navedenim situacijama nužni dio bračnog druga bio veći. nužni dio drugog roditelja iznosit će samo jednu šestinu ostavine iako u ovom slučaju ostaviočeva braća i sestre nemaju pravo na nužni dio. pravo na nužni dio ako nemaju svojstvo nužnih nasljednika. a ukoliko bi ove pretpostavke postojale na strani roditelja. 136. što bi u prvom slučaju po zakonskom redu nasljeđivanja. u slučaju kada pravo na nužni dio pripada ostaviočevim roditeljima. međutim. Ako se.000 dinara. odnosno^ onog koji je isključen iz nasljedstva ili je nedostojan za nasljeđivanje. nužni dio drugog roditelja iznosio bi jednu trećinu ostavine. ne pripada. Potomcima nužnog nasljednika koji se nužnog dijela odrekao samo u svoje ime. prihvatilo drugo stanovište. odnosno ako nužni nasljednik. nužni dio bračnog druga. Ako se nužni nasljednik odrekne prava na nužni dio ne samo u svoje ime nego i za svoje potomke (čl. od čega bi njegov nužni dio iznosio jednu trećinu. 4 ZN). ZN) dolaze umjesto isključenog. odnosno nedostojnog nužnog nasljednika do prava na nužni dio njegovi potomci (čl. iznosio bi 30. U slučaju i s k l j u č e n j a nužnog nasljednika iz nasljedstva (čl. ZN) ili njegove n e d o s t o j n o s t i za nasljeđivanje (čl. dakle. Ako bi se. ukoliko bi po zakonskom redu nasljeđivanja bih' pozvani na nasljedstvo. Ako isključeni. ukoliko im zakon priznaje svojstvo nužnih nasljednika. Ako bi iste okolnosti i razlozi postojali na strani roditelja. a nužni dio roditelja manji od skupnog nužnog dijela. Ovi će potomci u ime nužnog dijela zajedno dobiti onaj dio ostavine koji bi kao nužni dio pripao njihovom pretku. Ako bi se jedan roditelj odrekao prava na nužni dio ne samo u svoje ime nego i u ime svojih potomaka. Sve ovo zbog toga. njihov bi nužni dio iznosio također 25. 4 ZN). o d r e k n e p r a v a na nužni dio samo u svoje ime (čl. 3. koji se odrekao.000 dinara. ukoliko bi navedene pretpostavke postojale na njegovoj strani. jedan od roditelja odrekne prava na nužni dio samo u svoje ime. na primjer. da se prava na nužni dio nije odrekao. st. i čl. istina. 136. drugi roditelj nasljeđivao zajedno s ostaviočevom braćom i sestrama (u kojem bi mu slučaju prema tome. 131. pripala polovina ostavine. njihov bi nužni dio iznosio 20.000 dinara. iako bi pod istim uvjetima u slučaju zakonskog nasljeđivanja jedna ili druga strana naslijedila cijelu ostavinu. 30. st. nužni dio ostalih nužnih nasljednika određuje se i u ovom slučaju kao da isključeni ili nedostojni nužni nasljednik ni ne postoji. tj.Član 31. st. što opet predstavlja jednu šestinu čitave osta76 . Ako se n u ž n i nasljednik. st. 49.

). Do povećanja raspoloživog dijela ostavine došlo bi na taj način u već naprijed (pod 3) spomenutom slučaju. st. čiji nužni dio iznosi samo jednu trećinu zakonskog dijela. ukoliko bi oni po zakonskom redu nasljeđivanja bili pozvani na nasljedstvo (čl. 5—8/57. Kako se iz ovih primjera vidi. 5. niti se pismenim putem. 77 4 . i njegovi potomci umrli prije ostavioća (u kojem bi slučaju drugom roditelju kao zakonski nasljedni dio pripadala čitava ostavina. što kod određivanja nužnog dijela treba uzeti u obzir i zakonske nasljednike koji nemaju pravo na nužni dio. 247. c. kada se jedan od roditelja samo u svoje ime odrekne prava na nužni dio. od čega bi nužni dio iznosio jednu trećinu). Sticanje ostavine i odricanje od nasljedstva. mogli odrediti svoj stav prema oporuci i ostaviočevim oporučnim raspolaganjima. vine). 142. nasljedni dio drugog roditelja određivao kao da su roditelj. i B a z a 1 a. dok nužni dio nasljednika prvog nasljednog reda iznosi jednu polovinu zakonskog dijela. Ako se tog prava o d r e k n e . str. njihovi će se dijelovi odrediti kao da nužni nasljednik koji se odrekao nije nikad ni bio nasljednik (vidi objašnjenje 'pod tač.( 4 ) 4. 45. a među njima nužni. 3. podnošenjem pismene izjave u smislu Isporedi S t a n k o v i ć . ali se raspoloživi dio povećava za iznos nužnog dijela onog roditelja koji se nasljedstva odrekao samo u svoje ime. a potomci tog roditelja nemaju svojstvo nužnih nasljednika. Nužni dio se ne određuje po službenoj dužnosti. a može se prava na nužni dio i odreći. tražiti nužni dio te staviti zahtjev u tom pravcu. a osim njega imade i drugih nužnih nasljednika. već se zbog odricanja jednog ili više nužnih nasljednika od nasljedstva može i promijeniti. kako bi zakonski nasljednici. ZN). koji se odrekao. po zakonskom redu nasljeđivanja. sud je dužan na ročište pozvati zakonske nasljednike i u onom slučaju kada je ostavilac oporukom raspoložio svojom imovinom (čl. i 143. ukoliko bi ti zakonski nasljednici po zakonskom redu nasljeđivanja bili pozvani na nasljedstvo. Određujući ročište za ostavinsku raspravu. U tom slučaju dio koji bi mu pripao nasljeđuju ostaviočevi zakonski nasljednici. Nužni nasljednik može. 218. omjer raspoloživog i nužnog dijela ostavine ne mora ostati isti. 4 Z-N). prema tome. Već uz poziv na ročište sud treba sve zainteresirane osobe obavijestiti o postojanju oporuke. pa tako njegov dio može pripasti ne samo ostalim nužnim nasljednicima nego i oporučnim. na primjer. dok bi se u drugom slučaju. ZN i objašnjenje uz te člamvej". u slučaju kada se odreknu nasljedstva svi nužni nasljednici prvog nasljednog reda. Isto tako može doći do povećanja raspoloživog dijela ostavine i u slučaju kada usprkos odreknuću nužnog nasljednika od prava na nužni dio ne dolazi do priraštaja njegovog dijela ostalim nužnim nasljednicima iz razloga. 1.Član 31. Zbog odricanja nužnog nasljednika od nasljedstva (nužnog dijela) može doći i do povećanja raspoloživog dijela ostavine. »Naša zakonitost« br. tako da će pravo na nužni dio pripasti ostaviočevim roditeljima. i 46. Nužni dio drugog roditelja ostaje u tom slučaju nepromijenjen. To će nastati. Ako se nužni nasljednik ne o d a z o v e pozivu na ostavinsku raspravu. već samo n a z a h t j e v nužnog nasljednika (vidi čl.

000 dinara (to je jedna polovina zakonskog dijela. koji bi u tom slučaju iznosio 200. niti će išta poduzeti u tom pravcu.000 dinara. čl. umro prije ostavioca. ukoliko je ostavilac oporukom raspoložio čitavom svojom imovinom i pri tom nužnom nasljedniku nije ništa ostavio. uzeti u obzir kao zakon78 . Isti bi rezultat bio i u. Pretpostavimo li da obračunska vrijednost ostavine (čl. odrekne li se jedno dijete. 3 ZN). D r u g i p r i m j e r : Ako jedan od nužnih nasljednika navedenih u prvom primjeru ne dođe na ročište za ostavinsku raspravu niti se pismenom izjavom ne izjasni o svom pravu na nužni dio. 220. koje ovdje navodimo. nužni dio ostalih nužnih nasljednika određuje kao da je nužni nasljednik koji se odrekao. ni odrekao nasljedstva).000 dinara). koje nema potomaka. u ovom slučaju u korist ostalih nužnih nasljednika i u korist oporučnog nasljednika. Sve to proizlazi iz naprijed istaknutog pravila. Prema izloženom. onda u primjerima. još i dio koji mu od tog dijela ostavine pripada kao zakonskom nasljedniku. U prvom slučaju mora se pri izračunavanju nužnog dijela uzeti u obzir i nasljednik koji se nije izjasnio. 221. prema tome.. dobivamo slijedeće rezultate: P r v i p r i m j e r : Ako je iza ostavioca ostala žena i troje djece. prema podacima kojima raspolaže (čl. tako da će sada nužni dio svakog od njih iznositi 100. a ostavilac je svoju imovinu ostavio trećim osobama. dio koji bi svakom od njih pripao na temelju zakona iznosi 150. a nužni dio 75. prava na nužni dio. do donošenja odluke ne i z j a s n i da li traži nužni dio ili se odriče nasljedstva odnosno prava na nužni dio. bez obzira na njegova prava kao nužnog nasljednika.000 dinara povećao raspoloživi dio ostavine. treba drugačije prosuđivati slučaj kada se nužni nasljednik ne izjasni o svom pravu na nužni dio od slučaja kada se nužni nasljednik odrekne tog prava. prema tome. Ako oporučnim raspolaganjima nužni dio nije u cijelosti uskraćen. Raspoloživi dio ostavine povećava se u tom slučaju za iznos dijela nužnog nasljednika. sud mu neće po službenoj dužnosti odrediti nužni dio. koji je ostao izvan oporučnih raspolaganja. Za onoliko za koliko je nužni dio povrijeđen. jer bi se za iznos od 25. sud će. njegov će dio pripasti ostalim maznim nasljednicima (čl. ZN) iznosi 600. jer bi i njega kao zakonskog nasljednika trebalo uzeti u obzir pri izračunavanju dijelova nužnih nasljednika. jer i u ovom slučaju pri izračunavanju dijelova nužnih nasljednika treba nužnog nasljednika. nužnom nasljedniku dosuditi ono što mu je oporukom ostavljeno. prema kojem kao baza za izračunavanje nužnog dijela služi uvijek onaj dio ostavine koji bi u k o n k r e t n o m s l u č a j u pripao nužnom nasljedniku po zakonskom redu nasljeđivanja. 33. nužni dio nije zatražio niti ga se odrekao. 136. ZN.000 dinara. koji dakle. slučaju kada bi jedan od ovih četvero nužnih nasljednika bio oporučni nasljednik. a od onog dijela ostavine. nego je samo o k r n j e n . dok se u slučaju odricanja nužnog nasljednika od nasljedstva. iznosit će nužni dio svakog pojedinog nužnog nasljednika 75. odreknuće jednog od njih od nasljedstva (prava na nužni dio) išlo bi. raste opet raspoloživi dio. st. st. a ostali nužni nasljednici svoj nužni dio zatraže.Član 31. 4 ZN). koji se nije izjasnio (pa.000 dinara.000 dinara.

a. Zbog toga. Kako se iz gornjih primjera vidi. odnosno i oporučnog. Ostavilac je svoju imovinu oporukom ostavio trećim osobama. str. što bi ostaviočev sinovac po zakonskom redu nasljeđivanja došao u obzir kao zakonski nasljednik. ostaviočeva majka i brat. ali samo za 50.000 dinara). u kojoj je zauzeto stanovište da dio nužnog nasljednika u slučaju njegovog odreknuća od nasljedstva pripada ostalim nužnim nasljednicima. skog nasljednika. Zbog toga se i pitanje priraštaja dijela nužnog nasljednika koji se odrekao nasljedstva^5) može riješiti samo u okviru odredbe drugog stava ovog čliina. Nužni dio kao korelat raspoloživog dijela nije.000 dinara). dok. koji bi. brat i sinovac (dijete drugog ostaviočevog brata. Štaviše.000 dinara (jedna trećina zakonskog nasljednog dijela. Na netačnost ovog stanovišta upozorili su B a z a l a i S t a n k o v i ć u svojim člancima. koji bi iznosio 300. ne mora ići ni u korist s v i h nužnih nasljednika'. Brat je trajno nesposoban za rad i nema nužnih sredstava za život. Ntfžni nasljednici su. dijela). povećat će se nužni dio ostaviočevog brata. povećava se raspoloživi dio. umrlog prije ostavioca). i u k o l i k o bi nužnom nasljedniku pripao po zakonskom redu nasljeđivanja. jer bi po zakonskom redu nasljeđivanja konkurirao na nasljedstvo s ostaviočevim sinovcem. Vidi o tome i prikaz dra Srećka G o 1 j a r a pod naslovom Novi zakon o dedovanju v sadni rabi.o raspoloživi dio ostavine. ne bi se nužni dio ostaviočev i majke povećao. 3 i 4. iz koje proizlazi da je nužni dio u v i j ek samo dio zakonskog dijela. koji se nije izjasnio. a raspoloživi bi se dio povećao na iznos od 550. 79 .000 dinara (ostaviočev sinovac se' opet mora uzeti u obzir kod utvrđivanja temelja za određivanje kvote nužnoj. 5 Diskusiju o tom pitanju u našim pravnim časopisima potakla je presuda Vrhovnog suda NR Srbije od 8. treba ostaviočevog sinovca uzeti u obzir kod određivanja zakonskih nasljednih dijelova koji služe kao temelj za određivanje nužnog dijela. nužni dio ostaviočevog brata ostao bi na iznosu od 50. prema tome. 1—2/58. je on ujedno i zakonski nasljednik. Ako. broj G2.000 dinara (njegov bi zakonski nasljedni dio iznosio 150. »Pravnik« br. a bratov 50. T r e ć i p r i m j e r : Ostaviočevi zakonski nasljednici su majka.000 dinara. Zbog njegovog odreknuća povećao bi se za iznos njegovog nužnog dijela jedia. citiranim u noti br.000 dinara. slučaju. 107). ne mora odreknuće jednog cd nužnih nasljednika od nasljedstva ići uvijek u korist s a m o nužnih nasljednika. tako da će iznositi 100. prema tome. Ako bi odreknuće ostaviočeve majke važilo i za potomke. čiji bi nasljedni dio također iznosio 150. ima situacija kada to odreknuće ne ide uopće u korist nužnih nasljednika. je u prethodnom primjeru odreknuće nužnog nasljednika išlo u korist ostalih nužnih nasljednika.000 d: nara.000 dinara. što ide u korist" oporučnog nasljednika. makar bi se ostaviočev brat odrekao nasljedstva. Raspoloživi dio ostavine iznosi 450.000 dinara. 39. i to samo u svoje ime.Član 31. nego djeluje jedino u pravcu povećanja raspoloživog dijela. prema tome.000 dinara. naime. se majka odrekne nasljedstva. na iznos od 500. Majčin nužni dio iznosi 100.. Raspoloživi dio ostavine povećat će se. Za iznos nužnog dijela nasljednika. ukoliko. 794/55 (Zbirka I/l b •. I u ovom. XII 1955.

čime bi. što znači da njegov dio ostaje oporučnom nasljedniku u opsegu oporučnih raspolaganja. st. u pravilu. cit. 107). vidi objašnjenje uz čl. str.) da nužni nasljednik samim time što ne daje nikakvu izjavu o svom pravu na nužni dio postizava da se za vrijednost njegovog dijela povećava raspoloživi dio. Oporučitelj ne može okrnjiti nužni dio ni odredbom o kreiranju zabrane otuđenja i opterećenja u korist drugih osoba (Vrhovni sud AP Vojvodine Gž 434/59. objašnjenje pod tač. Već je rečeno (vidi objašnjenje pod tač. str. ZN i tamo dana objašnjenja. 251. on nije jedini nužni nasljednik. Potrebno je stoga da izjava nužnog nasljednika bude tako formulirana. Nije rijedak slučaj da nužni nasljednik odricanjem od nasljedstva želi zapravo svoj dio ostavine. nužni nasljednik može svoj dio i izričitom izjavom ustupiti oporučnom nasljedniku u smislu odredbe čl. koji mu kao nužni dio po zakonu pripada. 5. ZN (obračunska vrijednost ostavine). Glasnik br. Međutim. 6. 33. u kojem slučaju oporučitelj mora to izraziti u oporuci na nesumnjiv način. 33—38. Dio nužnog nasljednika koji se odrekao nasljedstva pripada ostalim nužnim nasljednicima (Presuda Vrhovnog suda NR Srbije Gž 749/55 od 8. onda nije za to dovoljna njegova izjava o odricanju od nasljedstva. Raspoloživi dio je pak onaj dio ostavine. Vidi. određen u globalnom iznosu već u momentu smrti ostaviočeve. cit. ZN). dok bi oporučni nasljednik sudjelovao u toj koristi samo u slučaju ako je on ujedno i ostaviočev zakonski nasljednik (čl. Isporedi S t a n k o v i ć . 136. međutim. nota 10. 26/60. 1/1—1956. br. i notu 5 uz ovaj član. ZN pod tač. 33. 2 ZN. Oporučitelj. tako da kasniji događaji ne mogu utjecati na njegovu veličinu.O O određivanju nužnog dijela. 80 . međutim. koji se dobiva kada se zbroje nužni dijelovi svih nužnih nasljednika koji su u konkretnom slučaju p o s t a v i l i z a h t j e v radi određivanja nužnog dijela koji svakom pojedinom od njih po zakonu pripada. 142. 8. str. 24). 2. ne može nikakvim raspolaganjem okrnjiti nužni dio koji pripada nužnim nasljednicima ako ne postoje osnovani razlozi za isključenje nužnog nasljednika iz nasljedstva ili za lišenje nužnog dijela u korist njegovih potomaka. Takav efekt postigao bi nužni nasljednik odricanjem od nasljedstva samo onda ako osim njega nema drugih nužnih nasljednika. O utvrđivanju vrijednosti ostavine te izračunavanju nužnog i raspoloživog dijela. da se iz nje može sa sigurnošću ustanoviti njegova prava volja. Zb. Ako. XII 1955. utvrđene prema odredbama čl. članak. bila izjednačena i izjava kojom se nužni nasljednik odriče prava na nužni dio u korist oporučnog nasljednika. koji se dobiva kada se od obračunske vrijednosti ostavine odbije nužni dio ustanovljea na naprijed navedeni način. Sudska praksa 1. prema istoj odredbi. 5. jer bi u tom slučaju njegov dio pripao ostalim nužnim nasljednicima. 6 7 Vidi S t a n k o v i ć . 250.Član 31. članak. i 251.^) T a j d i o ostavine sačinjava nužni dio u smislu odredbe prvog stava i taj je dio rezerviran za nužne nasljednike te njime ostavilac ne može raspolagati. nego on predstavlja onaj dio ostavine. prepustiti oporučnom nasljedniku. vidi čl. kada se nužni nasljednik koji je za života ostavioca primio dar odrekne nasljedstva.

prema tome. Između njih je. Slavonije. str. ali oporuatelj_niože odrediti da nužni nasljednik primi_svo2_dio_i u određenim stvarima. po tom sistemu. ostavilac nije time nasljedno pravo nužnog nasljednika pretvorio u obligatorni zahtjev na izručenje određenih stvari ili iistup prava. S m o l e smatra da konkretizacija nužnog dijela na određene stvari ili prava ima taj učinak. 86). i nije bio pravi nasljednik. Nužnom nasljedniku pripadala je protiv oporučnog nasljednika novčana tražbina u iznosu koji je odgovarao veličini nužnog dijela. i a l i k v o t n i d i o ostavine. pravima ili u novcu. Ostavilac. 91. članak cit. dok je nužni dio ostavio netaknut. A. pravo na nužni dio značilo je samo pravo na dio vrijednosti zakonskog nasljednog dijela. s pravom na novčani iznos na teret vrijednosti ostavine. može nužnom nasljedniku ostaviti nužni dio i na taj način da oporukom odredi. Nužnom nasljedniku pripada određeni dio svake stvari i prava koji sačinjavaju ostavinu. 6. str. međutim. 1. već samo vjerovnik oporučnog nasljednika. a ne i na dio nasljedstva. str. Dalmacije. da stvari odnosno prava dodijeljena nužnom nasljedniku ne ulaze u nasljedničku zajednicu (vidi njegov članak. kada mu je ostavilac oporukom ostavio dio ostavine u visini nužnog dijela. cit. Po Zakonu o nasljeđivanju pravo na nužni dio je nasljedno pravo — što je istaknuto i u marginalnoj rubrici uz ovaj član — a nužni nasljednik je nasljednik u pravom smislu. g Zakon o nasljeđivanju s komentarom 81 . Slovenije. tako da nužni nasljednik. 8. ZN smatra nasljednikom osoba kojoj su opo1 Vidi Z a n i n o v i ć . Nužnom nasljedniku pripada alikvotni dio ostavine i u slučaju. zadržava karakter i položaj nasljednika. To će biti uvijek slučaj kada je ostavilac oporukom obuhvatio ne samo raspoloživi nego i nužni dio ostavine ako je pri tom mimoišao nužnog nasljednika ili ga je neopravdano isključio iz nasljedstva. da nužni nasljednik svoj dio treba primiti u određenim stvarima. op. u noti 3 uz prethodni član. u noti 2 uz čl. F i n ž g a r. već je samo unaprijed odredio način^diobe nasljedstva između nužnog nasljednika i ostalih nasljednika. kome je na taj način nužni dio ostavljen. ili kada je ostavilac oporukom raspolagao samo raspoloživim dijelom ostavine. Bosne i Hercegovine te Vojvodine.Član 32. Posluživši se zakonskim ovlaštenjem da nužni dio ovako konkretizira. cit. odnosno na isplatu novčanog iznosa kao što je to slučaj kod zapisa (legata). On je ostaviočev u n i v e r z a l n i s u k c e s o r u razmjeru koji odgovara veličini njegovog nužnog dijela te mu u tom razmjeru pripada. postojao samo obligatorni odnos.(*) Dok se prema odredbi trećeg člana stava člana 84. nužni nasljednik. Prema sistemu nasljednog prava koje je važilo na području Hrvatske. 31. ZN). pravima ili u novcu. u pravilu. Pravo na nužni dio je nasljedno pravo Član 32. Iako bi takva odredba oporuke u prvi mah upućivala na određivanje zapisa (čl.

bilo pravilno kada bi sud nužni dio odredio u alikvotnom dijelu ostavine. 3. S m o l e . ZN. ili ako se za života ostavioca odrekao nasljedstva. nužni nasljednik nema pravo na nužni dio ako je opravdano isključen iz nasljedstva (čl.Član 32. 31. P e d e r i n. njegovu ^* tražiti samo u novcu. 135. 135 ZN)p) te se.pored postojanja ovih općih pretpostavki za nasljeđivanje. i . Ne bi. 47. smatra (vidi njegov prikaz Zakona o nasljeđivanju u »Odvjetniku« br. Međutim. na temelju tako utvrđene vrijednosti ostavine. l'4O. Iz toga P^i^lazi. mora se zaključiti da se i na nužne nasljednike odnose odredbe zakona o općim uvjetima nasljeđivanja. u slučaju kada je on ostaviočevim oporučnim raspolaganjima ili darovima učinjenim za života prikraćen u svom nasljednom pravu. ZN) i nakon toga. j^ n^njega ^ ne odnosi odredba cL_100. 131. nužni nasljednik treba po samom zakonu smatrati ostaviočevim nasljednikom. samo onda ako se premaTJteotftosRma^'ojedinog slučaja utvrdi da ovakav način nadopune nužnog dijela odgovara volji ostaviočevoi. Kad nužni nasljednik.""ža'"'siučaj d a . prava ili novac. času smrti ostaviočevejjostao vTasnlR ~ostavinskfh_stvari koje n i u j ^ osta\ vilac odredio (čl. 3—4/57. kada je ostavilac nužnom nasljedniku kao njegov dio ostavio individualno određene ostavinske predmete. ZN o_gggtarjj'gXanJu zaJ2i?a> / ~ ~nin i stvari koje su l mu T l ostavljene T I J S pored nužnog [ 2^)Ako je ostavilac nužnom nasljedniku u ime nasljednog dijela za života dao izvjesnu svotu u novcu ili mu je izvjesnu svotu u novcu namijenio oporučno. rukom ostavljeni jedna ili više određenih stvari. ako se utvrdi da je to bila volja oporučiteljeva. 2 ZN). kada je takvo odricanje po zakonu dopušteno (čl. u noti 4 uz čl. rješenjem o nasljeđivanju odredi iznos koji pripada nužnom 'lasljedniku kao nužni dio. međutim. nije pretvorio u tražbinu. st. primljenFocEnosno cporu^om ostavljeni j£THJ?jieJ]^^^wg_yjjjednost nužnog dijela. ZN. prema tome. Prema tome je i za stjecanje prava na nužni dio potrebno da nužni nasljednik preživi ostavioca (čl. Nužni nasljednik s t j e č e n a s l j e d s t v o u č a s u o s t a v i o č e v e s m r t i (čl. S obzirom na istaknuto načelo da je pravo na nužni dio nasljedno pravo. da je nužni nasljednik u. 87. ZN). 130. kao polovinu odnosno trećinu zakonskog dijela. ZN). »Naša zakonitost« Yr. prema odredbi ostavioca. str. međutim. svoj dio treba primiti u novcu. to je stjecanje ovisno o njegovoj izjavi kojom 2 Vidi dr A. ZN). članak cit.(3) To vrijedi. cit. i 130. u ovom se slučaju. uz odredbu da se vrijednost na taj način utvrđenog nužnog dijela treba isplatiti u novcu. 33. onda__nužni •nasljeo!nik". 128. str. 4. a u oporuci nije označen iznos koji mu se ostavlja. 82 . Međutim. 3 S t a n k o v i ć. o stjecanju nasljedstva i o odgovornosti za dugove ostavioca ukoliko u tom pogledu nije za njih nešto drugo određeno. a ne legatarom. sud treba da u ostavinskom postupku prethodno utvrdi obračunsku vrijednost ostavine (čl. 9/55) da je nužni dio nasljedno pravo samo u slučaju ako ga oporučitelj svojom odredbom kojom nužnom nasljedniku ostavlja individualno određene stvari. pretpostavka »nasciturus pro iam nato habetur« odnosi se i na nužne nasljednike) i da je dostojan za nasljeđivanje (čl. 5. članak. a nužni nasljednik da je nasljednik u pravom smislu.

iako oni to nisu zatražili. ZN). 33. prestat će biti nužnim nasljednikom samo ako se odrekao nužnog nasljedstva izjavom sudu do svršetka ostavinske rasprave. Nužni se dio izračunava iz č i s t e ostavine. Nužno nasljedstvo. Nužni nasljednik. i to do visine svog nasljednog dijela. ni opterećivati drugim teretima. u kojoj prema vrijednosti primljenih stvari participira u ostavini. 6. 2—4 ZN). koji je ostao izvan ostaviočevih oporučnih raspolaganja. uz pretpostavku da se prava na nužni dio pred sudom nisu odrekli. st. Prema ovoj koncepciji morao bi ostavinski sud po službenoj dužnosti paziti da se nužnim nasljednicima osigura odgovarajući nužni dio. Sud ne može nužnom nasljedniku. 5 F i n ž g a r . onda će nužni nasljednik koji se nije odazvao .(5) 7. 3 i 220. dobiti samo dio koji mu pripada kao zakonskom nasljedniku. pozivu na ročište za ostavinsku raspravu. koja odgovara nužnom dijelu izračunatom prema odredbi čl. priznati pravo na nužni dio i po službenoj dužnosti izvršiti umanjenje oporučnih raspolaganja. Nujni delež. pravima ili novcu toliku vrijednost. ZN i iznosu pasive koji otpada na tako izračunat nužni dio. U internom odnosu naprema ostalim nasljednicima. izdatke za plaćanje dugova dužni su snositi ostali nasljednici. pravima ili u novcu. st. str. Ako je. ZN solidarno s ostalim nasljednicima za o s t a v i o č e v e d u g o v e . Nužni nasljednik kao ostavioeev univerzalni sukcesor o d g o v a r a prema odredbi čl. 218. međutim. i to u onoj kvoti. ostavilac oporukom nije raspoložio čitavom svojom imovinom. 145. niti je dao nasljedničku izjavu do svršetka postupka. nužni nasljednik odgovara za ostaviočeve dugove. 33. uvećane za vrijednost darova (čl.Član 32. koji smatra da o pravu nužnog nasljednika sud odlučuje prema podacima kojima raspolaže bez obzira na to da li je nužni nasljednik do svršetka ostavinskog postupka dao izjavu o primanju nužnog nasljedstva ili ne.( ) Ako. U protivnom slučaju nužni nasljednik može tražiti ukidanje svih ograničenja i tereta osim onih koji se odnose na dio što prelazi vrijednost alikvotnog dijela ostavine koji po zakonu pripada nužnom nasljedniku. dakle. 3 ZN). rakovima ili nalozima. međutim. st. Na taj način utvrđeni nužni dio treba ostati nužnom nasljedniku čist te se ne smije ograničavati uvjetima. čiji je nužni dio povrijeđen. od dijela ostavine. prema mišljenju ovog autora. 1—2/56. u kojoj nema pokrića za odgovarajući dio pasive. onda on u istom razmjeru odgovara i za dugove. 7. traži nužni dio. »Pravnik« br. mogućnost da ostavilac nužnom nasljedniku oporukom ostavi veći dio ostavine nego što iznosi vrijednost nužnog dijela 4 Drugačije B a z a 1 a. 3—4/57.. »Naša zakonitost« br. Ako je nužni nasljednik u stvarima koje mu je ostavilac dodijelio primio samo vrijednost nužnog dijela. pretpostavlja da je ostavilac ostavio nužnom nasljedniku u određenim stvarima. Kod toga se. međutim. nasljedni dio nužnog nasljednika određen u alikvotnom dijelu ostavine. str. bez obzira na to da li je time povrijeđen njegov nužni dio (a. 144. Postoji. odnosno narediti povrat darova kojima je povrijeđen nužni dio ako nužni nasljednik nije stavio zahtjev u tom prav4 cu (čl. I u slučaju kada svoj dio treba primiti u određenim stvarima. 45. nužni nasljednik odgovara samo razmjerno svom nasljednom dijelu. 83 .

str. kako stoji sumnje. 40). onda je izrazio želju da i nužni dio trebaju primiti u gotovom (Presuda Vrhovnog suda NR Hrvatske Gž 2111/58 od 23. 7. 5—6/56. po pravilu je stvarnopravnog. 87. a ne obveznopravnog karaktera (Rješenje Vrhovnog suda NR Makedonije Gž 225/56 od 24.Član 32. Pravo na nužni dio. 330). (Rješenje Vrhovnog suda NR Hrvatske Gž 1522/55 od 4. Nužni nasljednici imaju pravo tražiti dopunu nužnog dijela u naravi i onda kada je oporukom određeni novčani iznos znatno manji od vrijednosti nužnog dijela koji im pripada po zakonu (Rješenje Saveznog vrhovnog suda Rev. 16). treba prema oporuci primiti cjelokupnu oporučiteljevu imoi leži. br. 5. XII 1955. da je naravi (Vrhovni br.(6) Sudska praksa 1. Kad je oporučitelj nužnim nasljednicima oporukom ostavio vrijednost u gotovom. S m o l e . 1/2—1956. uz dužnost da B-a isplati (bez označenja iznosa). Poročilo 6 Isporedi B l a g o j e v i ć . br. Pravosodni bilten 3—4/59. 14). 1/1—1956. treba o njegovom pravu na nužni dio kao o nasljednom pravu u ostavinskom postupku donijeti rješenje (Rješenje Okružnog suda Zagreb Gž 5420/55 od 29. cit. 3. nema oporučitelj isključio B-a od bilo kakvog dijela ostavine u sud NR Slovenije Gs rev. Zb. III 1957. onda on može tražiti nadopunu svog nužnog dijela samo u novcu (Vrhovni sud AP Vojvodine Gž 634/55 od 17. VIII 1956. str. str. op. U ovom slučaju zavisi od nužnog nasljednika. XI 1956). 4.tima i u pogledu nužnog dijela. Ako je nužnom nasljedniku oporukom određen nasljedni dio u novcu. str. Odvjetnik br. O zahtjevima nužnih nasljednika odlučuje se u ostavinskom postupku i onda kada nema imovine za provođenje ostavinske rasprave (Okružni sud Bjelovar Gž 1767/56 od 24. X 1958. U/1—1957.. Zb. Premda nužni nasljednik koji je upućen na parnicu radi pobijanja oporuke nije parnicu pokrenuo u danom roku. I 1956. o njegovom nasljednom pravu. Može se dozvoliti zabilježba tužbe kada se njom na temelju nužnog nasljednog dijela traži nekretnina. Odvjetnik br. treba rasvravlmti u ostavinskoj rasvravi i odlučiti rješenjem o nasljeđivanju. Ako A vinu. 514/58 od 15. Zb. odnosno dio nekretnine koja je u zemljišnoj knjizi upisana kao vlasništvo tuženog (Rješenje Vrhovnog suda NR Slovenije Gž 131/57 od 28. socinistička kautela). 2. i odlučiti u ostaimovinom rasponeke svoje djece X 1960. br. O pravu koje pripada nužnom nasljedniku iz ostavine. i dr A. 6. Zbirka III. br. 9. hoće li tražiti samo nužni dio bez ograničenja odnosno tereta ili će prihvatiti oporukom ostavljeni veći dio zajedno s ograničenjem i ten. X 1955. 8. 84 . 235. 10. 64). 174). po zakonu. 1960/2. ali uz odredbu da nužnom nasljedniku pripada nasljedstvo samo onda ako prihvati ograničenja ili terete ne samo u pogledu viška ostavljenog nasljednog dijela nego i u pogledu samog nužnog dijela (cautela Socini. O nužnom dijelu mora ostavinski sud raspravljati vinskom postupku_ iako je ostavilac svojom cjelokupnom ložio već među živima ugovorom o darovanju u korist (Rješenje Okružnog suda Murska Sobota Gž 155/60 od 10. tj. 206). rit. br. 106). 7—S/59. članak. 160/58. I 1959).

.Član 33.

ZN. koji su s njime živjeli u istom domaćinstvu (čl. . ubrajajući u tu imovinu i njegova potraživanja. ili drugim riječima. tj. a ukoliko nužni dio time ne bi bio podmiren^onda i do vraćanja darova (čl. 39. Kod prava i potraživanja koja su ovisna o suspenzivnom ili rezolutivnom uvjetu treba prepustiti ocjeni svakog konkretnog slučaja da se utvrdi da li je uvjet s obzirom na mogućnost svog ostvarenja takav. uzimajući pri tom u obzir stepen vjerojatnosti njihove naplativosti. kao ni predmeti domaćinstva koji se izdvajaju iz ostavine u korist preživjelog bračnog druga i potomaka ostaviočevih. ZN). -^ 2. Inače se popis i procjena vrši samo u slučajevima koji su navedeni u članu 197. svih imovinskih objekata. Isto se tako. pa i oni imovinski predmeti za koje se tvrdi da nisu vlasništvo ostavioca iako su se kod njega nalazili. prva faza računske operacije koja dovodi do utvrđivanja obračunske vrijednosti ostavine jest ustanovljivanje o s t a v i n s k e a k t i v e . Ako to nije slučaj. ZN). st. čija je naplativost samo dvojbena. 198. može podmiriti iz ostavinske imovine koja je ostala izvan ostaviočevih oporučnih raspolaganja. Postoji li o tome spor među nasljednicima. ZN popis obuhvaća cjelokupnu pokretnu i nepokretnu imovinu koja je bila u posjedu ostavioca u času njegove smrti. utvrdi da se(nužni dio svakog pojedinog nužnog nasljednika. U tom slučaju dolazi do umanjenja oporučnih raspolaganja. 38. ' . U tu svrhu vrši se najprije popis i procjena imovine koju je ostavilac imao u času smrti. kada ukupna vrijednost raspolaganja oporukom i darova premašuje raspoloživi dio (čl. treba i uvjetovana prava i potraživanja 86 . iako popis obuhvaća i tu imovinu. st. 37. međutim. iz kojih se sastoji ostavina. 1 i čl. Za način vršenja popisa mjerodavne su odredbe čl. iz čega. Dok se. međutim. 198. Nužni (rezervirani) dio — koji predstavlja zbroj nužnih dijelova svih nužnih nasljednika in concrete — je povrijeđen. popisom u smislu čl. prilikom utvrđivanja obračunske vrijednosti ostavine uzima se u obzir samo ona imovina za koju je neosporno da je u času smrti pripadala ostaviocu. a za koju se tvrdi da nije njegovo vlasništvo. 40. neovisno od izvršenog popisa. ZN). koji su privređivali s ostaviocem (čl. bez obzira na to da li se radi o sporu o činjenicama^ ili o primjeni prava .jj) ganja koja je ošTavilac izvršio za života. proizlazi da će se uračunati i vrijednost ostavine prava i potraživanja. zatim njegovu imovinu koja se nalazi kod drugih osoba kao i imovinu koju je ostavilac držao.Član 33. i 201. Prema odredbama čl. 199. ZN obuhvaća sva ostaviočeva imovina. Postojanje nužnog nasljednika samo po sebi nije razlog za popis i procjenu imovine umrlog ako nužni nasljednik nije stavio zahtjev za ostvarenje svog prava na nužni dio. ZN. neće pri utvrđivanju obračunske vrijednosti ostavine uzeti u obzir o č i t o nenaplativa potraživanja. 2 ZN). 39. Kako se vidi iz naprijed rečenog. da on sam čini pravo odnosno potraživanje očito nenaplativim. onda utvrđivanje obračunske vrijednosti ostavine neće dovesti ni do kakvih promjena \ ni u pogledu (Oporučnih raspolaganja ni u pogledu besplatnih raspola. međutim. ako se utvrdi da oporučna raspolaganja i darovi ne premašuju raspoloživi dio.treba prekinuti ostavinsku raspravu i stranke uputiti na pokretanje parnice ili postupka pred (upravnim organom/ U obračunsku vrijednost ne u l a z i imovina koja se i z d v a j a iz ostavine u korist potomaka. izračunat na temelju obračunske Vrijednosti ostavine. Ako se.

ZN). VII 1947. 3. 204. Drugu fazu u postupku utvrđivanja obračunske vrijednosti ostavine predstavlja ustanovljivanje o s t a v i n s k e p a s i v e koju sačinjavaju: a) ostaviočevi dugovi. Trošak za podizanje nadgrobnog spomenika ne može se smatrati sastavnim dijeS m o l e . str. 145. Vidi B a z a 1 a. list FNRJ br. uračunati u vrijednost ostavine prema stepenu vjerojatnosti njihove na1 plativosti. Procjena se vrši po grometnoj vrijednosti stvari u vrijeme ostaviočeve smrti. ZN). st. platine i predmeta izrađenih od plemenitih metala. (SI. U t r o š k o v e p o p i s a i p r o c j e n e ulaze i troškovi koji su nastali uslijed poduzimanja privremenih mjera za osiguranje ostavine (čl. sadržana i ona kojima je raspolagao oporukom. Istovremeno s popisom izvršuje se i procjena popisanih ostavinskih dobara (čl. 3—4/58. »Pravnik« br. već prigovaraju samo popisu ili procjeni imovine.(3) U ove troškove spadaju i troškovi čuvanja pologa koji se sastoje iz gotovog novca. ZN) nego u slučaju ako premašuje njegov nasljedni dio. Dug što ga je ostavilac nasljedniku oprostio tretira se kao dar (čl. pored toga još izdaci potrebni za obavezno uređenje groba nakon pogreba uključivši ovamo i stavljanje uobičajene nadgrobne oznake (za koju je trošak redovno uračunat u pogrebne troškove). Isto tako u ove troškove ulaze i troškovi čuvanja ostavine u smislu čl. 203. Pravo nujnih dedičev. 200. 198.(clug nasljednikov ostaviocu. U t r o š k o v e s a h r a A e mogu se ubrojiti samo s t v a r n i pogrebni troškovi. uložnih knjižica i drugih važnih isprava. i 201.C ) Kako su u dobrima. pa ne samo da se nasljedniku uračunava u njegov nasljedni dio (čl. st. vrijednosnih papira. Među dugove uračunavaju se i nedospjele obaveze koje su nastale za života ostaviočeva. koja je ostavilac imao u času smrti. kao što su depozitne takse i manipulativni troškovi banke za čuvanje predmeta za čije držanje. nije bilo potrebno posebno određivati 2 da i ta dobra treba obuhvatiti popisom i procjenom. Taj nasljednikov dug ulazi u popis kao dio ostavinske aktive. zatim obavezno polaganje i depozit zlata. 3—4/57. 95. c) troškovi sahrane ostavioca (pogrebni troškovi). 3 ZN) i obaveze koje proizlaze iz propisa o socijalnom. 3 Vidi Naredbu ministra financija FNRJ broj 17953 od 8. ( ) Potraživanje koje ostavilac ima prema nasljedniku predstavlja viče versa. Takvi propisi postoje u pogledu predaje deviza i strane valute na obavezni otkup Narodnoj banci. str. nastali do momenta smrti ostavioca. 34.Član 33. 2 1 87 . b) troškovi popisa i procjene ostavine. Nužno nasljedstvo. dragocjenosti. 1 i 2 ZN). ZN). čuvanje i prijavljivanje postoje posebni propisi (čl. 1 ZN. zdravstvenom ili drugom osiguranju. 62. 60/47). Ovamo spadaju i nepodmireni alimentacioni dugovi. st. sud može narediti da sudski službenik ponovno izvrši popis ili procjenu. U i z n o s d u g o v a uključuju se i nenamirene porezne obaveze (čl. »Naša zakonitost« br. Ako među nasljednicima nema spora o tome da li neka imovina ulazi u ostavinu. dužan je nasljednik vratiti višak. 204.

radi o zakonskom nasljedniku in c o n c r e t o . 134. 98. 4. 53. 7 Tako i » O b j a š n j e n j a « strana 16. članak. Ovo priračunavanje vrijednosti darova čistoj ostavini bitno se. 6 Vidi K1 a n g. po odluci ostavinskog suda. 1 ZN). prema tome. zakoniku pojmu priračunavanja darova čistoj ostavini odgovara izraz Hinzurechnung (§ 785. koje se vrši na taj način. i da se dobije osnovica za izračunavanje nužnog dijela pojedinog nužnog nasljednika.« ' 6. svezak II/l. 145. Za priračunavanje dara u smislu stava 4 potrebno je da je daroprimac osoba koja je po zakonskom redu nasljeđivanja pozvana na nasljedstvo. ZN) kao i u pogledu troškova staraoca ostavine (čl. jer je to izdatak koji je nastao kasnije. U austrijskom grad. str. da ostali nasljednici dobivaju iz ostavine odgovarajuću vrijednost. osim uobičajenih manjih darova. st. obično po4 slije izvjesnog.). odnosno koja su zadirala u nužni (rezervirani) dio. Odbijanje ostavinske pasive od utvrđene vrijednosti ostavinskih dobara (ostavinske aktive) jest treća faza računske operacije za utvrđivanje obračunske vrijednosti ostavine. 51. Protivno S m o l e. nov. str. 399.( ) Troškovi izvršioca oporuke i iznosi upotrijebljeni za nagradu za njegov trud ne uzimaju se u obzir kao odbitne stavke. cit. Komentar. Stoga se na dar što ga Tako i B a z a l a u cit. 1. a pojmu uračunavanja darova i zapisa u nasljedni dio odgovara izraz Anrechnung (§ 789. Ti se troškovi. B 1 a g o j e v i ć.-. 1 nov. str. i 146. relativno dužeg vremena. čista vrijednost ostavine je osnovni element obračunske vrijednosti ostavine. Isto načelo vrijedi i u pogledu naknade troškova i nagrade za trud privremenog upravitelja nasljedstva (čl. i d e a l n a k o l a c i j a ( 5 ) kojoj je svrha da se utvrdi koja su se ostaviočeva besplatna raspolaganja kretala u granicama raspoloživog dijela. 5.. prema tome. ( ' ) Daroprimac koji je u vrijeme darovanja imao kvalifikaciju Zakonskog nasljednika (in abstracto) smatra se trećom osobom ako u času ostaviočeve smrti nije bio pozvan na nasljedstvo. Uzimanje u obzir darovanja koja je ostaviiac izvršio za života i priračunavanje (pribrojavanje) njihove vrijednosti čistoj ostavini ima ovdje samo o b r a č u n s k i z n a č a j .). 2 ZN). str. članku. razlikuje od uračunavanja darova i zapisa u nasljedni dio u smislu čl. Ovdje se. st. četvrta faza naprijed spomenute računske operacije sastoji se u tome da se čistoj vrijednosti ostavine dodaje v r i j e d n o s t d a r o v a koje je ostaviiac bilo kada i ma na koji način darovao nekom zakonskom nasljedniku. ZN). neto vrijednost ostavine). nakon sahrane. 5 4 . kao i darova koje je u posljednoj godini svog života darovao drugim osobama. 148.Član 33. 713. Rezultat koji se dobiva zbrajanjem ovih dviju vrijednosti (vrijednost čiste ostavine + vrijednost darova) predstavlja obračunsku vrijednost ostavine. mogu isplatiti na teret raspoloživog dijela ostavine (čl. op. Kako je već istaknuto pod tač. i § 793. lom troškova sahrane. Razlika između aktive i pasive jest č i s t a v r i j e d n o s t o s t a v i n e (čista ostavina. st. ZN. nakon čega se ostatak ostavine dijeli među sve nasljednike (čl. T o j e tzv. i si. cit. 103.

c) dobra koja su od ostavioca dobili njegovi potomci i njegov bračni drug n a temelju(s_p o r a z u m a o u s t u p a n j u i r a s p o d j e l i imovine (čl. prema kojoj se kao dar. je ostavilac darovao svom bratu u vrijeme dok mu je ovaj bio najbliži srodnik. .. na primjer u povodu rođendana. 115. cit. uzimaju u obzir kod utvrđivanja obračunske vrijednosti ostavine. ZN). 392. Ovamo spadaju i tzv. treba smatrati svako ostaviočevo raspolaganje imovinom bez naknade u korist drugoga (vidi objašnjenje uz čl. običajima mjesta i imovinskim prilikama darovaoca i daroprimca. I 7. U pravilu se svi darovi koje je ostavilac bilo kada darovao zakonskim nasljednicima i darovi koje je darovao trećim osobama u posljednjoj godini svog života./„. 34. 2 i 3 ZN). za osnivanje Blagoj ević. Ako ustupanjem i raspodjelom nije bio obuhvaćen ostaviočev bračni drug. ustupljeni dijelovi imovine. prilikom utvrđivanja vrijednosti ostavine radi određivanja njegovog nužnog dijela. str. s ustupanjem i raspodjelom nije suglasio koji potomak. smatraju se darovima (čl. zadrugama i društvenim organizacijama ili njihovim ustanovama i poduzećima kao ni darovi darovani za postizanje općekorisnih svrha (npr.Član 33. za postignut uspjeh u školi i u sličnim prigodama. 59. . kao i izdaci koje je ostavilac dao za daljnje školovanje nasljednika. međutim. b) izdaci koje je ostavilac imao za u z d r ž a v a n j e z a k o n s k i h n a s l j e d n i k a i njihovo obavezno školovanje (čl. Pojam dara" sadržan je u odredbi čl. ZN. b) darovi darovani političko-teritorijalnim jedinicama. (8) a postojanje obaju ovih momenata treba da utvrdi sud prema shvaćanju društvene sredine. 1 ZN).. ukoliko se ti izdaci prema odluci suda ne uračunavaju u nasljedni dio (čl. to su takvi manji darovi Koji se daju prigodno.. r e m u n e r a c i o n i d a r o v i . darovani u povodu neke usluge koju je daroprimac izvršio ostaviocu ili njegovim bližnjima. i u pogledu darova darovanih trećim osobama. 2 i čl. 1 ZN). u slučaju povrede prava bračnog druga na nužni dio. 34. što je o tim darovima rečeno u odnosu za zakonske nasljednike. 60. st. Bitan je svakako kod toga moment uobičajenosti i moment vrijednosti. st. 117. 59. Od darova darovanih trećini osobama neće se uzimati u obzir pri utvrđivanju obračunske vrijednosti ostavine: a) uobičajeni manji darovi. čija se vrijednost priračunava vrijednosti čiste ostavine. 2(ZN). Od darova darovanih zakonskim nasljednicima n e ć e se u z i m a t i u o b z i r pri utvrđivanju obračunske vrijednosti ostavine oni darovi koji se na temelju samog zakona ne uračunavaju nasljedniku u njegov nasljedni dkyTo su: a ) r u o b i č a j e n i m a n j i d a r o v i (čl. Ako se. 117. 89 . ostaviočev nasljednik. sklapanja braka. ZN). imendana. ZN). 114. st.. st. ne odnosi pri računa van je <u smislu stava 4 ako mu se kasnije rodilo dijete koje ga je preživjelo. ovdje vrijedi isto. st. Od tog pravila postoje izuzeci u pogledu darova darovanih zakonskim nasljednicima. onda se ustupljeni dijelovi imovine smatraju darovima koji se uzimaju u obzir pri utvrđivanju obračunske vrijednosti ostavine (čl. op.

14 i S t a n k o v i ć na str. bez obzira na vrijeme kada su darovani. Svakako se mora raditi o darovima koje je ostavilac darovao za života. S m o l e smatra.000 dinara. F i n ž g a r. 146. 600.000 dinara. 1—2/56. str. 251. Iako se ovdje misli na slučaj odricanja od nasljedstva za života ostavioca u smislu čl. Dok dijete A kao nužni nasljednik dobiva iz ostavine vrijednost od 150. Kako nužni nasljednik koji se odrekao nasljedstva ne dobiva nužni dio. očito je da autor isto stanovište zauzima i u pogledu odricanja koje je uslijedilo poslije smrti ostaviočeve. ali je istovremeno kao naknadu za to odricanje primilo iznos od 160. Čista vrijednost ostavine iznosi 440. iako je uzet u obzir pri izračunavanju nužnih dijelova ostalih nužnih nasljednika. Ostavilac je oporukom svoju imovinu ostavio trećoj osobi. koje se odreklo nasljedstva. pa se njihova vrijednost ne priračunava čistoj ostavini. jer nužni nasljednik. st. treba obuhvatiti pbpisom i procjenom kao dobra koja je ostavilac imao u času 9 smrti i kojima je raspolagao oporukom. 140. dok raspoloživi dio iznosi 450. 103). ovi darovi imaju p r i v i l e g i r a n i položaj. »Pravnik« br. 11 F i n ž g a r .( ) 8.000 dinara (600. 31.(10) Protivno postupanje dovelo bi do nerealnih rezultata. ZN). 1. 55. zadržava dar u granicama raspoloživog dijela (čl.000 — 150. članka cit. naprotiv (cit. 2 ZN) ako je odricanje uslijedilo uz naknadu.000 dinara. a vrijednost tog dara sadržana je u obračunskoj vrijednosti ostavine. to se u ovom slučaju rezervirani dio ostavine (skupni nužni dio) sastoji iz zbroja nužnih dijelova ostalih nužnih nasljednika. ZN. Dijete B odreklo se nasljedstva već za života ostavioca. u noti 4 uz čl. Obračunska vrijednost ostavine iznosi. i onda kada je do odricanja od nasljedstva došlo za života ostaviočevog. Ovo vrijedi u slučaju kada se nasljednik koji je primio dar odrekao nasljedstva poslije smrti ostaviočeve (čl. sporazumom između ostavioca i njegovog potomka (čl. cit.000). 2 ZN. 1 ZN). Nujni -delež. jer zakonski nasljednik s odrekrmćem gubi zakonsko nasljedno pravo koje je podloga prava na nužni dio. st.000 dinara. str. prema kojoj se izračunavaju dijelovi ostalih nužnih nasljednika. zaklade). članak.000 dinara (440.Član 33. koji se odrekao nasljedstva.(u) P r i m j e r : Iza ostavioca ostalo je dvoje djece: dijete A i dijete B. c. st.000 dinara. 1 ZN). prema tome. 10 9 90 . dijete B zadržava dar (naknadu za odreknuće od nasljedstva) od 160. st.000 + 160. jer ih u slučaju ako su dani u obliku zapisa. str. da se zakonskog nasljednika koji se odrekao nasljedstva ni u kojem slučaju ne može uzeti u obzir kod izračunavanja nužnog dijela. rezervirani dio jednak je u ovom slučaju nužnom dijelu djeteta A. iznosi nužni dio djeteta A 150. članak. 136. Budući da pri izračunavanju nužnog dijela treba u ovom slučaju uzeti u obzir i dijete B. bez obzira na to da li je od ostavioca dobio kakvu naknadu ili ne. B a z a 1 a.000). 140. treba i tog nasljednika uzeti u obzir pri izračunavanju nužnih dijelova ostalih nužnih nasljednika iako ništa ne dobiva iz ostavine. S obzirom na okolnost da se prema odredbi stava 4 čistoj ostavini priračunava vrijednost dara darovanog zakonskom (nužnom) nasljedniku koji se odrekao nasljedstva. Kako dijete B ne dobiva ništa iz ostavine. 55. jer vrijednost tog dara kreće u granicama raspoloživog dijela (čl.

X 1957. pa se i ne obračunava prema razmjeru koji važi za predratne novčane obaveze. Osigurnina isplaćena oporučnom nasljedniku za propalu imovinu ubraja se u vrijednost ostavine (Vrhovni sud NR Slovenije Gž 59/58. jer je nužni dio djeteta A određen prema obračunskoj vrijednosti ostavine. pri izračunavanju nužnog dijela ne bi uzelo u obzir dijete B koje se odreklo nasljedstva. IV 1957).000 dinara. 174). I vrijednost vanknjižnih nekretnina uračunava se kod utvrđivanja vrijednosti ostavine (Vrhovni sud AP Vojvodine Gž 321/57. str. Kad se. str. predao svoju imovinu sinu i njegovoj ženi (svojoj snasi). iznosio bi nužni dio djeteta A 300. str. mora se odbiti i u korist oporučnog nasljednika uračunati vrijednost imovine koju je isti oporučni nasljednik. 6. 9—10/58. svakom u idealnoj polovici. 10—11/58. Sudska praksa 1. ide na štetu ne samo oporučnog nego i nužnog nasljednika. 3. 5. zatečenih u času smrti ostavioca. za izračunavanje nužnog dijela nasljednika koji je navedenim ugovorom prikraćen. 7—8/59. br. nego po vrijednosti stvarnog doprinosa u sačuvanju imovine (Rješenje Saveznog vrhovnog suda Gz 34/55 od 6. st. u kojoj je sadržana i vrijednost naknade od 160. Glasnik br. međutim. 2/61. Povreda nužnog dijela utvrđuje se na temelju vrijednosti ostavine prema procjeni u smislu čl. 91 . 35). 133). civilne odluke. 5 uz čl. X 1958. Pravosodni bilten br. Troškovi popisa i procjene ostavinske imovine nastali u parnici radi utvrđenja nužnog dijela ne spadaju u pasivu ostavine (Presuda Vrhovnog suda NR Hrvatske Gž 2111/58 od 23. od utvrđene vrijednosti dobara. ovaj rezultat ne bi bio realan. 205). 42). a poslije posebno za pokretnine (Vrhovni sud AP Vojvodine Gž 666/59. uzima se u obzir samo sinu namijenjena polovica dara. Kod izračunavanja nužnog dijela. ZN. O načinu izračunavanja nužnog dijela. str. koji se djelomično treba smatrati ugovorom o darovanju. dok bi raspoloživi dio u ovom slučaju iznosio 300. Ako je ostavilac pred više od godinu dana prije smrti ugovorom o doživotnom uzdržavanju. Ovo pravo oporučnog nasljednika nije obična novčana tražbina. dao ostaviocu da isplati dugove i tako sačuva prezaduženo imanje. U/1—1957.000 dinara. Zbirka III. Odvjetnik. Kako je naprijed izloženo. br. a ne na temelju razlike površine nekretnina koje ulaze u ostavinu i onih koje je nužni nasljednik za života od ostavioca dobio (Rješenje Vrhovnog suda NR Hrvatske Gzz 38/57 od 30. 3 ZN za slučaj vraćanja darova zbog povrede nužnog dijela (Rješenje Okružnog suda Bjelovar Gž 45/57 od 13.000 dinara. 8. ZN. 55). ali prije donošenja rješenja o nasljeđivanju odnosno diobe ostavine. 26).Član 33. koju je dijete B stvarno primilo i zadržalo iz ostaviočeve imovine koja je ušla u račun. 4. 263). Odvjetnik br. inače član porodice koji s ostaviocem živi u zajednici. 33—35. može se sklopiti nagodba (Presuda Vrhovnog suda NR Hrvatske Gž 1487/57 od 2. Pravnik br. 3—4/59. nego se taj uračunava kod utvrđenja vrijednosti iste ostavinske imovine po čl. Zb. To bi bila ujedno i visina rezerviranog dijela. V 1955. str. 9. 33. Propadanje ostavinske imovine (izgorjela kuća) nakon smrti ostavioca. IV 1957. Nužnom se nasljedniku ne smanjuje njegov alikvotni nasljedni dio uslijed ostavinskog duga. 2. 10. Vidi odluku pod br. II 1958. Dopuna nužnog dijela ne može se izračunavati samo za nekretnine. ako se on ne protivi kogentnim zakonskim propisima i ne dira u prava trećih osoba. Glasnik br. 39. br.pri izračunavanju nužnog dijela. 6/57. a ne i druga polovica koja je namijenjena snasi (Presuda Vrhovnog suda NR Slovenije Gž 15/58 od 6. 7.

II/l. 122. Ako je korisnik uzdržavanja zakonski nasljednik. OGZ. Ovako shvaćeni pojam dara podudara se uglavnom sa sadržajem darovne pogodbe u smislu pravnog pravila iz § 938. st. prema kojoj je darovanje pogodba kojoj je svrha besplatno pribavljanje imovinske koristi^ 1 ) Nesumnjivo je da se i u onom slučaju radi o darovanju u smislu ovog člana kada su ostavilac i zakonski nasljednik. Pojam dara u Zakonu o nasljeđivanju vrlo je široko koncipiran. oproštaj duga. (disimulirani pravni posao). Što se smatra darom Član 34. OC*Z. Ako je ostavilac zaključio ugovor o doživotnom uzdržavanju (čl.(2) 2. 36. prethodnih primitaka i darova. ukoliko je vrijednost uzdržavanja za to vrijeme manja od vrijednosti imovine koju je od ostavioca primio davalac uzdržavanja. 713). 1. 1. 1 ZN) u korist zakonskog nasljednika. Pod darom se u smislu ovog zakona treba podrazumijevati svako ostaviočevo raspolaganje imovinom bez naknade u korist drugoga. kao dar smatra se vrijednost onoga što je primalac uzdržavanja primio u ime uzdržavanja za života ostaviočeva. Prema Zakonu o nasljeđivanju prethodni primici tretiraju se kao dar 2 Pravno pravilo iz § 916. Kao dar u smislu ovog zakona smatra se i odricanje od prava. 59. 1 9? . OGZ bio dužan vratiti dar. kao dar smatrat će se sve ono što primalac uzdržavanja na osnovu ugovora dobiva iznad obaveze ili potrebe uzdržavanja.tnegotia dicis causa. oprema dana sinu ili unuku. ukoliko je njime bio povrijeđen nužni dio. a drugoj osobi u posljednjoj godini svog života. ono što je ostavilac za vrijeme svog života dao nasljedniku na ime nasljednog dijela. Ako je vrijednost uzdržavanja veća od vrijednosti te imovine. kao i svako drugo raspolaganje bez naknade. nov. Kad je ostavilac ovaj ugovor zaključio u korist osobe koja nije zakonski nasljednik. zatim ono što je ostavilac dao sinu odnosno unuku za stupanje u službu ili otvaranje obrta ili što je dao za plaćanje dugova punoljetnog djeteta. što će biti uvijek slučaj kada je ostavilac na teret svoje imovine zakonskom nasljedniku bilo kada. kojeg je po zakonu dužan uzdržavati. kojeg ostavilac nije dužan po zakonu uzdržavati. odnosno ostavilac i treća osoba prividno sklopili neki drugi pravni posao (simulirani roravni posao). ili radi osnivanja ili proširenja kućanstva. što je dano više nego što iznosi obaveza ili potreba uzdržavanja (vidi objašnjenje uz čl. kao dar će se smatrati njena vrijednost (analogna primjena čl.Član 34. ili radi obavljanja zanimanja. Pod p r e t h o d n i m p r i m i c i m a (§ 788. prethodne primitke ni u tom slučaju nije trebalo vraćati (vidi K l a n g o v komentar. str. sv. ako se tim pravnim poslom prikriva drugi. tač. kao dar se smatra ili vrijednost onoga što je ta osoba primila u ime uzdržavanja u posljednjoj godini Ipak je po bivšem građanskom zakoniku postojala razlika između tzv. I darovi i prethodni primici pribrajali su se čistoj ostavini u svrhu izračunavanja nužnog dijela. koji se po svojoj pravnoj naravi treba smatrati darovanjem. Pod darom treba smatrati i sve ono. ali kad je daroprimac u smislu pravnog pravila iz § 951. OGZ) podrazumijeva se miraz dan kćeri ili unuci. ZN). učinio neku imovinsku korist za koju u njegovu imovinu nije ušla niti je trebala ući odgovarajuća vrijednost.).

s ustupanjem i raspodjelom imovine nije suglasio koji zakonski nasljednik. 2 ZN). 33. 1 ZN). 2 ZN). 121. Pri procjenjivanju dara uzima se vrijednost darovane stvari u času smrti ostaviočeve. čija se vrijednost u smislu odredaba čl. ZN) morao vratiti ustupiocu ono što je od njega primio na temelju sporazuma o ustupanju i raspodjeli ima pravo na nužni dio (čl. st. Sudska praksa Davanjem svatova dan je dar u smislu čl. međutim. Ukoliko se i uz koje pretpostavke ugovor o doživotnom uzdržavanju može djelomično smatrati darovnim ugovorom. 115. a prema njezinom stanju u vrijeme. već prema tome koja je vrijednost manja. st. i 177. st. Za utvrđivanje vremena kada je dar poklonjen mjerodavan je dan predaje darovane stvari ne samo u slučaju kada je darovanje izvršeno ne93 . st. XI 1957). 1 ZN ne smatra se darom. 2 ZN). Određivanje vrijednosti ostavinskih dobara u svrhu izračunavanja nužnog dijela vrši se procjenom prema stanju u kojem su se ta dobra nalazila u času smrti ostavioca (čl. Darom se smatraju i izdaci koje je ostavilac imao za daljnje školovanje zakonskog nasljednika i njegovo osposobljavanje za samostalni život ako je sud prethodno odlučio da se ovi izdaci uračunavaju nasljedniku u njegov nasljedni dio (čl. ZN. Imovina koju su od ostavioca dobili njegovi potomci ili njegov bračni drug na temelju sporazuma o ustupanju i raspodjeli u smislu čl. 6 i čl. ustupljena dobra smatrat će se darom (čl. st. 3. st. dara. 34. Zakona o nasljeđivanju (Rješenje Okružnog suda Bjelovar Gž 2190/57 od 19. Određivanje vrijednosti dara Član 35. st. mjerodavna je također prometna vrijednost darovanih stvari u vrijeme ostaviočeve smrti. U tom slučaju dijelovi imovine koja je ustupljena ostalim nasljednicima smatrat će se darom (čl. 35. 115. trebaju uračunavati u nasljedni dio. Ako se. i 58. st. ali se pri tom uzima u obzir stanje u kojem su se te stvari nalazile u vrijeme darovanja. 2 ZN). st. 5. Potomak koji je zbog opoziva (čl. Isto tako će se ustupljena dobra smatrati darom ako se ustupiocu poslije ustupanja i raspodjele koja je izvršena sporazumno sa svim nasljednicima rodi dijete ili se pojavi nasljednik koji je bio proglašen umrlim (čl. 114. 120. 122. 59. 112. 1. 1 ZN). ostaviočeva života ili vrijednost imovine koju je primio davalac uzdržavanja. ZN. 4 i 5 ZN treba dodati čistoj ostavini. vidi uz čl. te se ne uzima ni u kakav račun pri izračunavanju nužnog dijela (čl.Član 34 — 35. uzimajući u obzir njihovu prometnu vrijednost u to vrijeme. Kod procjenjivanja darova. 2 ZN). Vrijednost dara utvrđuje se prema odredbama čl. 33. 121. U tom će se slučaju ti izdaci smatrati darom u onoj mjeri u kojoj se. 36. prema odluci suda. 33. st. 4. 57.

Zakona o prometu zemljišta i zgrada — može biti jedino kod pokretnih stvari) nego i onda kada je ugovor o darovanju zaključen u propisanoj formi. doduše. op. 242. 2 cit. prema autorovom mišljenju.(4) Isti kriterij po kojem se određuje vrijednost darova primljenih u predratnim dinarima ili u okupacijskim novčanicama u svrhu izračuDrugačije B l a g o j e v i ć . Z a d o r u članku »Uračunavanje u nužni deo poklona u novcu« (Glasnik AKAPV br. god. 101. do primjene ove odredbe moglo doći jedino u sporovima koji su nastali u vezi s ostavinama koje su u smislu čl. a ta jednakost se može postići samo onda ako se vrijednost svih darova. 4. onda bi. Vrijednost darova primljenih u novcu stare Jugoslavije ili u okupacijskim novčanicama ne utvrđuje se. 4 ZN u svrhu izračunavanja nužnog dijela. 2 čl. 5) zastupa stanovište da se odredba čl. utvrđuje po istom kriteriju. zakona određeno je. 33. nego o idealnoj kolaciji u smislu čl. godine. po odredbama Zakona o reguliranju predratnih obaveza (»SI.^) 2. održanoj 10—12. Odredbom st. danog u novcu prije rata i za vrijeme okupacije. određuje prema stvarnoj ekonomskoj vrijednosti (kupovnoj moći) novca u vrijeme darovanja. prema tome. pod tač. da su bile nabavljane darovanim novcem u vrijeme darovanja. da se neizmirene obaveze između nasljednika.Član 35. ZN. bez obzira na njihov imovinski oblik. treba se rukovoditi načelom o jednakosti zakonskih nasljednika u njihovom pravu na nužni dio. formalno (što danas — s obzirom na odredbu čl. 4 D r A.(2) Rezultat koji se na taj način dobiva treba dopuniti i korigirati i drugim značajnijim momentima kao što je odnos vrijednosti novčanog dara i cjelokupne ostaviočeve imovine u vrijeme darovanja. 2/56 str. a ako je nasljedstvo ranije otvoreno. odnosno pri uračunavanju u nasljedni dio. 9. uzimajući pri tom u obzir i vrijednost koju bi imale stvari određene vrste u času smrti ostaviočeve. iz osnova nasljedstva. 3 S m o l e . članka cit. str. u noti 1 uz čl. Vidi članak dr J. ZN konačno uređene prije objavljivanja Zakona o nasljeđivanju. ispoređenje veličine i vrste ostaviočeve imovine u vrijeme darovanja s veličinom i vrstom njegove imovine u vrijeme delacije. Iz ovog proizlazi da se vrijednost dara. u kojem su izloženi neki problemi o kojima se raspravljalo na općoj proširenoj sjednici Saveznog vrhovnog suda. list FNRJ« br.(3) Kod utvrđivanja vrijednosti novčanih darova. st. nastale do 18. Kako se ovom odredbom ne pravi razlika između darova danih u novcu i darova danih u stvarima ili pravima. str. treba primijeniti i u slučaju kada je darovanje izvršeno u novcu predratne Jugoslavije ili u okupacijskim novčanicama. primljenih prije rata ili za vrijeme okupacije. 404. B r n č i ć a pod naslovom Neka sporna pitanja sudske prakse (»Naša zakonitost« br. prema kojem je za određivanje vrijednosti dara mjerodavno stanje darovane stvari u vrijeme darovanja. IV 1941. I 1957. 4. ali se ta odredba ne može odnositi na utvrđivanje vrijednosti darova primljenih u predratnim jugoslavenskim dinarima budući da se ovdje ne radi o neizmirenim predratnim obavezama iz osnova nasljedstva. prijašnje i sadašnje gospodarske prilike i drugi slični momenti. cit. zakona ne odnosi na slučajeve u kojima je delacija nastala poslije 18. 66/46) odnosno po propisima o tečajevima za povlačenje okupacijskih novčanica i o reguliranju obaveza na području pojedinih narodnih republika. na str. st. trebaju regulirati kao da su određene u dinarima FNRJ. treba zaključiti da se načelo. IV 1941. cit. 33. XIV).. 1—2/57. 2 1 . 23.

(Naša zakonitost br. III 1956. godine zakonskom. računa se nominalni iznos u novcu primljenog dara (Presuda Vrhovnog suda NR Slovenije Gž 6/56 od 29. Odvjetnik br. (5) Kad je dar primljen u stranoj valuti. Poročilo 1960/2. 94). Kad sedar sastoji u osiguranju Član 36. I 1956. 6 U pogledu predratnih obaveza u stranoj valuti u obaveze u starim jugoslavenskim dinarima — vidi presudu Vrhovnog suda NRH br. str. 4. Zb. III 1954. Ako je dar u stranoj valuti primljen za vrijeme stare Jugoslavije. (6) S udska pr aks a 1. prema tome. 3. Vrijednost ostavine za utvrđenje nužnog dijela treba odrediti prema današnjoj vrijednosti ako bi procjena prema vrijednosti u času smrti oporučitelja bila očito na štetu nužnog dijela i bila nepravedna (Presuda Vrhovnog suda NR Hrvatske Gž 2111/58 od 23. X 1958. a zatim će se odrediti vrijednost dara prema ekonomskoj vrijednosti novca u vrijeme darovanja. 1/1—1956. ako je taj zbroj s B a z a l a . II 1957. str. 5. a ne prema Zakonu o reguliranju predratnih obaveza "(Vrhovni sud AP Vojvodine Gž 634/55 od 17.). 13). izračunavanje nužnog dijela odnosno uračunavanje dara u nasljedni dio izvršit će se prema nominalnoj vrijednosti novca. 3—4/57. 101. članak. 2. uzima se prema kupovnoj moći novca u vrijeme dara. 174). 7—8/59. S m o l e . vrijednost dara se određuje prema službenom tečaju valute na dan izvršenog darovanja. 510. Ako se dar sastoji iz novca FNKJ. Pri procjenjivanju dara koji je ostavilac dao zakonskom nasljedniku u novcu prije 6. kao vrijednost dara uzet će se zbroj premija koje je uplatio ostavilac.Član 35 — 36. Pravnik br. vrijednost tog dara treba odrediti prema istom kriteriju. str. Kad se dar sastoji u osiguranju u korist daroprimca. navanja nužnog dijela treba primijeniti i pri uračunavanju takvih novčanih darova nasljedniku u njegov nasljedni dio u smislu cl. str. nasljedniku u novcu. Nužno nasljedstvo. jer je vrijednost naše valute zakonom određena. ZN jest da se vrijednost dara utvrđuje prema času ostaviočeve smrti i u slučaju kada se radi o daru u novcu (Rješenje Vrhovnog suda NR Slovenije Gs rev 313/60 od 12. 57. 3. »Naša zakonitost« br. 106). samo što će se strana valuta prethodno pretvoriti u dinarsku vrijednost prema tadašnjem službenom tečaju. po kojem se određuje vrijednost dara danog u predratnim dinarima. 10—11/54. ne uzima u obzir. — 246/54—2 od 22. Vrijednost dara koji je ostavilac dao prije 1941. 35. 1/1—1956. ugovorom o predaji obvezao da će predavuoca imovine do smrti uzdržavati. civilne odluke. ZN. koju mu je već za života predao ostavilac. 105). Zb. Ako se primalac imovine. str. 147. cit. GŽ. 9—10/1957. IV 1941. pri ustanovljenju vrijednosti dara treba uzeti u obzir vrijednost doživotnog uzdržavanja prema stvarnom trajanju tog uzdržavanja (Presuda Vrhovnog suda NR Slovenije Gž 671/56 od 14. Smisao cl. br. Povećanje ili Umanjenje stvarne vrijednosti (kupovne moći) novca od vremena darovanja do vremena delacije u ovom se slučaju. I 1961. 95 . br. br.

koja se odnosi na određivanje vrijednosti dara pri uračunavanju u nasljedni dio kad se dar sastoji u osiguranju. postupa jedino onda ako je zbroj premija. Tako izdvojeni dio ne spada u ostavinu te se ne uzima u račun pri izračunavanju nužnog dijela. kod utvrđivanja vrijednosti dara. str. to se darom treba smatrati i osiguranje. b) Imovina u koja se izdvaja iz ostavine su privređivali Izdvajanje korist potomaka koji saostaviocem Član 37. kao vrijednost dara uzet će se iznos osigurane svote. dok se u slučaju kada je zbroj premija veći od osigurane svote. niti se uračunava nasljedniku u njegov nasljedni dio. Kao što je ustanova bračne tekovine iz čl. 43. 5 ZN). st. jednak osiguranoj svoti ili je od nje manji. zaradom ili inače pomagali mu u privređivanju. koji su privređivali s ostaviocem. Uplaćivanjem premija umanjuje se osiguranikova imovina do vremena. koji se sastoji u osiguranju. izraz socijalističnog shvaćanja da imovina 1 Dr A. kao vrijednost dara uzima se zbroj premija koje je ostavilac uplatio u posljednjoj godini svog života (čl. o kojem je ostavilac sklopio ugovor ' u korist zakonskog nasljednika ili treće osobe. koje je ostavilac uplatio. ili osigurana svota ako je manja od zbroja premija uplaćenih u navedenom razdoblju. manji od osigurane svote. dok višak uplaćenih premija ostaje osiguraču (ustanovi koja vrši osiguranje). Višak uplaćenih premija ne može se smatrati darom iako je ostaviočeva imovina za taj iznos umanjena. isplaćuje u svakom slučaju samo osigurana svota. 96 . međutim. imaju pravo zahtijevati da im se iz ostavine izdvoji dio koji odgovara njihovom doprinosu u povećanju vrijednosti ostaviočeve imovine. 34. 1. a ako je zbroj premija veći od osigurane svote. naknade (čl. U slučaju kada je osiguranje ugovoreno u korist treće osobe (koja nije zakonski nasljednik). P r o k o p . jer se osobi u čiju je korist osiguranje ugovoreno. Budući da kod ugovora o osiguranju u korist zakonskog nasljednika ili treće osobe neće u ostaviočevu imovinu za uplaćene premije ući nikakva protuvrijednost. uzima u obzir samo ta svota. ZN). Vidi i objašnjenje uz taj član. Kako se pod darom u smislu Zakona o nasljeđivanju podrazumijeva svako ostaviočevo raspolaganje imovinom bez. 10. trebalo bi kao vrijednost dara uvijek uzeti zbroj uplaćenih premija. 58.Član 36 — 37. OZB izraz socijalističnog gledanja na bračnu zajednicu kao na zajednicu radnih ljudi^1) tako je i ustanova izdvajanja imovine iz ostavine u korist potomaka. dok ne nastupi osigurani slučaj. Potomci ostaviočevi koji su živjeli u zajednici sa ostaviocem i svojim trudom. Tako se. 33. ZN. Odredba ovog člana potpuno je jednaka odredbi čl. Komentar Osnovnom zakonu o braku.

Član 37. na primjer. Pravo na izdvajanje pripada. Kod toga treba uzeti u obzir ne samo prilike i shvaćanje sredine u kojoj je ostavilac živio nego i zanimanje ostavioca i njegovih potomaka. Opravdanost ove ustanove očituje se upravo u mogućnosti potomaka da nakon smrti svog pretka s kojini su zajedno privređivali. 3 3 2 Zakon o nasljeđivanju s komentarom 97 . str. kao i posebne prilike uz koje su oni živjeli i radili.su oni ostaviocu svojim t r u d o m . članka cit. Razmatranja o članu 37. štaviše. može uzeti da zajednica. utvrdit će za slučaj spora sud uz uvaženje svih okolnosti. a koji je utemeljen radom i doprinosom potomaka u ostavioeevom gospodarstvu. z a r a d o m ili na d r u g i n a č i n p o m a g a l i u privređivanju. 33. traže izdvajanje imovine koja je rezultat njihovog rada i doprinosa. 3. Nije.^) Da li je u konkretnom slučaju postojala zajednica u smislu ovog člana. Življenje u zajednici predstavlja svakako širi oblik zajedničkog života od življenja u zajedničkom kućanstvu. na str. jer bi inače ostali nasljednici 3 prisvojili plodove njihova rada. Zbog toga pravo ovih potomaka da traže izdvajanje dijela imovine. potrebno da' to U konkretnom slučaju budu istovremeno i njegovi zakonski nasljednici. Iako to u ovom propisu nije izričito određeno^. koji odgovara njihovom doprinosu u povećanju vrijednosti ostaviočeve imovine. ZN.• sljednopravnom odnosu. Pravo zahtijevati izdvajanje imovine pripada samo ostaviočevim p o t o m c i m a . 148 članka cit. Za ostvarenje prve pretpostavke nije potrebno da su potomci s ostaviocem živjeli u zajedničkom kućanstvu. Tako se. međutim. u noti 1 uz 61. 18). tko je stvara svojim radom.( ) 2. i onim potomcima koji su se odrekli nasljedstva ili su nedostojni za nasljeđivanje ili su isključeni iz nasljedstva. o kojoj je ovdje riječ. treba uzeti da pravo izdvajanja imovine pripada i ostaviočevim usvojenicima i njihovim potomcima. već je taj dio imovine. c) da je njihovo zajedničko privređivanje s ostaviocem imalo kao rezultat p o v e ć a n j e v r i j e d n o s t i o s t a v i o č e v e imovine. 35.( ) Dio imovine koji odgovara doprinosu ostaviočevih potomaka u povećanju njegove imovine i nije u stvari ostaviočeva imovina iako se u času smrti ostavioca našla u njegovom posjedu. jer se ovdje i ne radi o na. jer pravo na izdvajanje pripada i onim ostaviočevim potomcima koji po zakonskom redu nasljeđivanja nisu pozvani na nasljedstvo. D j e t v a i . Dr K. ostaje netaknuto i u onom slučaju kada im po pravilima nasljednog prava ne pripada pravo na nasljedstvo. br. Za izdvajanje imovine u smislu ovog člana potrebno je postojanje slijedećih pretpostavki: a) da su ostaviočevi potomci ž i v j e l i u z a j e d n i c i s ostaviocem. Za to govore svi razlozi koji opravdavaju ovaj institut. predstavljao njihovo vlasništvo. 4 B a z a 1 a. na str. 5/56. već o posebnom pravnom odnosu koji je između ostaviočevih potomaka i ostavioca nastao već za ostaviočeva života. postoji između pretka i onih njegovih poS m o 1 e. b) da . pripada onome. u noti 5 uz čl. 96. kao i okolnost da Zakon o nasljeđivanju i inače usvojenike i njihove potomke izjednačuje s krvnim potomcima ostaviočevim. Zakona o nasljeđivanju »Glasnik Advokatske komore za AP Vojvodinu«. kako je bio stvaran radom i doprinosom potomaka. ZN.

rješava se prema propisu čl. 10. Sam rad potomaka u ostaviočevom gospodarstvu. Pomaganje u privređivanju može imati razne oblike. može smatrati opravdanim jedino u slučaju ako su potomci. b) veličinu (novčanu vrijednost) njihovog doprinosa kojim je povećana vrijednost ostaviočeve imovine. ako su ostvarene ostale pretpostavke koje se traže za izdvajanje imovine u korist potomaka. Vrijednost imovine može se. nije trajala od konca ostaviočeva života. ( ) Kada se.( 5 ) pa se ne može ovdje uzeti u obzir. ukoliko su svi ovi oblici pomaganja u privređivanju vršeni za vrijeme postojanja zajednice između ostavioca i potomaka. kao i u svakom drugom doprinosu kojim se povećava vrijednost ostaviočeve imovine. Pri utvrđivanju opsega i načina pomaganja i vrijednosti doprinosa treba uzeti u obzir odnose koji postoje u porodici uopće. Prije nego što odluči o načinu i obliku izdvajanja sud mora ustanoviti : a) opseg i način pomaganja potomaka u privređivanju s ostaviocem. 4. bez obzira na to da li ta zarada potječe iz stalnog radnog odnosa ili iz pojedinačnih poslova ili je stečena u samostalnom zanimanju. tomaka koji su kao pomorci najveći dio vremena odsutni od kuće. Investicijama se može ili poboljšati kvalitet pojedinih imovinskih dobara ili spriječiti njihovo propadanje. OZB). predstavlja prostu reprodukciju. do kojeg bi inače došlo. Ono se može sastojati u radu u ostaviočevom gospodarstvu ili izvan njega. tako da porodično imanje i njihov rad služi kao baza za podizanje. onda se zahtjev za izdvajanje što ga jedni potomci ističu prema drugima. 5 uzdržavanje i privrednu djelatnost svakog pojedinog člana. povećati ne samo pribavljanjem novih dobara nego i investicijama u postojeća dobra. koji traže izdvajanje. zatim u ulaganju zarade u ostaviočevo gospodarstvo. i posebne odnose i prilike koje su vladale u ostaviočevoj porodici. c) koji dio ostaviočeve imovine odgovara vrijednosti ovqg doprinosa. ako su ispunjene i ostale pretpostavke. . a ne i njen opseg. prema tome. održanog u Beogradu na dane 13—15. prema tome.Bitno je da je povećana v r i j e d n o s t ostaviočeve imovine. već je prestala izvjesno vrijeme prije njegove smrti. ako oni pretku stalno pomažu u privređivanju svojom zaradom ili na sličan način. Sigurno je da su za svaku porodičnu zajednicu važna uzajamna prava i dužnosti između njenih članova. 98 • . Pravo na izdvajanje pripada i za onaj doprinos koji se odnosi na vrijeme kada je potomak bio maloljetan. koja je postojala između ostavioca i njegovih potomaka. koji nije izražen u povećanju vrijednosti imovine u navedenom smislu. VI 1955. koju je zajedno s ostaviocem stekao radom u toku braka. Primjena ove odredbe moguća je i u slučaju kada zajednica. kao nasljednici pojavljuju samo oni ostaviočevi potomci koji su s njime živjeli i privređivali (pitanje udjela preživjelog bračnog druga u imovini. dali izrazito veći doprinos u privređivanju s ostaviocem i u povećanju ostaviočeve imovine 5 Mišljenje sa sastanka sudaca Saveznog vrhovnog suda i predsjednika vrhovnih sudova narodnih republika i AP Vojvodine.Član 37. ako se taj rad može obilježiti zajedničkim privređivanjem.

4. Analogna primjena čl. ostaje još da se utvrdi u kojem se razmjeru nalazi vrijednost doprinosa naprema vrijednosti ostaviočeve imovine. opravdava njihov zahtjev za izdvajanje naprema ostalim potomcima. pripadajući dio isplati u novcu. sud može na z a h t j e v o v l a š t e n e o s o b e analognom primjenom čl. prema upravo cit. mora vršiti u a l i k v o t n o m d i j e l u ostavine. a koji pozivom na svoje pravo po čl. Nasljednici i ostale zainteresirane osobe mogu se. onda činjenica povećanja vrijednosti ostaviočeve imovine. 150. prilikom diobe sporazumjeti. Ako su. br. koji zahtijeva izdvajanje u smislu ovog člana. nego na d i o ostavine.p«™JŽ?f1jeS5n"os'tavioSev potomak" stalno ulagao u ostavioeevo imanje znatne iznose od svojih posebnih prihoda (od samostalnog zanimanja ili iz radnog odnosa). to se izdvajanje. ZN odlučiti da se toj osobi umjesto alikvotnog dijela ostavine o s t a v e p o j e d i n e s t v a r i . a uz to je s ostalim članovima porodice sudjelovao u obrađivanju ostaviočevog imanja. Ako među zainteresiranim osobama nema spora o činjenicama na kojima se temelji zahtjev za izdvajanje (opseg i način pomaganja ostaviocu u privređivanju od strane potomaka. zahtijeva izdvajanje dijela ostavine« (načelno mišljenje proširene opće sjednica Sav. čija vrijednost mora biti razmjerna povećanju vrijednosti ostaviočeve imovine nastalog uloženim doprinosom. načelnom mišljenju. odlučit će o tome sud u diobnom postupku. Ako do sporazuma ne dođe. da mu se kao njegov dio ostave određene stvari ili grupe stvari. dok su drugi osnovali svoje vlastito gospodarstvo ili su stupili u radni odnos. Nakon što se odredi i u novcu izrazi vrijednost doprinosa potomaka u povećanju vrijednosti ostaviočeve imovine. To je čisto računska operacija i njen rezultat pokazuje koji alikvotni dio treba izdvojiti iz ostavine u korist potomaka koji su privređivali s ostaviocem. Sud inače. može s obzirom na okolnosti pojedinog slučaja. suda od 4. IV 1960. a svoj su odnos s ostaviocem i ostalim članovima njegovog kućanstva sveli na održavanje rodbinske veze. Zahtjev za izdvajanje dijela ostavine ovlaštene osobe ostvarivat će u ostavinskom postupku. Kako pravo na izdvajanje nije pravo na određenu stvar ili određene grupe stvari. nastalog doprinosom potomaka koji su privređivali s ostaviocem. i l i g r u p e s t v a r i ako za to postoji opravdana potreba. p o k r e t n e i l i n e p o k r e t ne. mogu postojati i na strani potomka koji nije nasljednik. vrijednost njihovog doprinosa. samo neki od potomaka živjeli i privređivali s ostaviocem. na koji će se način i u kojem obliku ovlaštenoj osobi predati izdvojeni dio ostavine. jer »razlozi koji su u osnovi tog zakonskog propisa i zbog kojih zakon određuje potomku.). vrh. Međutim. iznos povećanja vrijednosti ostaviočeve imovine i druge činjenice) ni o primjeni prava. međutim. 5. pod tač. tako i za potomke koji nisu ostaviočevi nasljednici (vidi načelno mišljenje cit. 2/60). u načelu. 37. naravno. koji je istovremeno nasljednik. To vrijedi kako za one potomke koji u tom postupku sudjeluju kao nasljednici. na zahtjev zainteresiranih osoba odlučiti da se potomku. ZN opravdana je. ostavinski će sud provesti raspravu o zahtjevu za iz99 . 150.

145. prema kojoj izdvojeni dio imovine ne spada u ostavinu. podrazumijevajući pod ovim pitanjem i spor o obliku izdvajanja. ZN veže nasljednike i ostale učesnike koji su sudjelovali u ostavinskom postupku. 238. I 1958. bilo o pravnom pitanju. 100 . (8) Ako se. Uporište za ovo stanovište nalaze te rješidbe u odredbi drugojg stava ovog člana. broj Rev. S m o l e . 226. međutim. tač. 7. dvajanje i odluku o tome unijet će u rješenje o nasljeđivanju. 234. 1 ZN. broj Rev. cit. ZN). 2. Ako se između zainteresiranih osoba pojavi spor bilo o činjeničnom. onda je teško odatle izvesti zaključak da potomd m a to pravo pripada već za života ostavioca.Član 37. ZN). u odnosu na temeljnu odredbu sadržanu u prvom stavu. 225. predstavlja konačno rješenje ovog pitanja i ono u smislu čl. i protivnih stanovišta. Taj se zaključak ne može izvesti ni iz odredbe drugog stava ovog člana. jer se radi o pravilima koja »za ovu vrstu imovinskih odnosa izražavaju opća pravila našeg društvenog života«. predstavlja zapravo interpretadono pravilo za utvrđivanje nasljednih dijelova na ostavim koja preostane nakon izvršenog izdvajanja. 7 Dr A. 4 i 5 ZN ili ako postoje uvjeti za ponavljanje postupka (čl. 24/58 i rješenje istog suda od 26. iz čega se izvodi zaključak da je pravo na izdvajanje nastalo već za života ostaviočeva te se stoga za njegova života može realizirati. uzme u obzir da je pravo potomaka na izdvajanje imovine statuirano Zakonom o nasljeđivanju i da je predviđeno za slučaj smrti pretka. (7) U sudskoj praksi imade rješidaba u kojima je došlo do izražaja prvo stanovište. na primjer. što naše imovinsko pravo još nije u cjelini kodicifirano. st. između braće i sestara (1. a u Zakonu o nasljeđivanju sadržana su samo zbog toga. jer ova odredba. st. 97.( 6 ) Imade. U pravnoj je literaturi izraženo stanovište da se odredba o izdvajanju imovine u korist potomaka može primijeniti i za života pretka. 28. op. Od samog početka stupanja na snagu Zakona o nasljeđivanju pojavilo se u sudskoj praksi pitanje. rit. Zajedničkim privređivanjem s ostaviocem osiguravaju si potomd već za njegova života udio u njegovoj imo6 B l a g o j e v i ć . str. međutim. sud će prekinuti ostavinsku raspravu i uputit će učesnike da povedu parnicu radi rješenja spornih pitanja (čl. 167/59. III 1959. c). str.. 6. da li se institut izdvajanja imovine u korist potomaka može primijeniti ne samo u povodu smrti pretka nego i za njegova života. 8 Vidi rješenje Vrhovnog suda NRH od 30. Poslije pravomoćnosti rješenja o nasljeđivanju mogu ove osobe svoje pravo na izdvajanje dijela ostavine ostvarivati u parnici. Ostaviočevi se potornd u pogledu izdvojenog dijela ostavinske imovine ne smatraju nasljednidma i zato se taj dio imovine ne uzima u obzir kada se postavlja pitanje opsega njihove odgovornosti za ostaviočeve dugove u smislu čl. članak. isti autor smatra da se ovaj institut može primijeniti (inter vivos ili mortis causa) i za slučaj analognih odnosa i između drugih srodnika. ali to samo onda ako za pokretanje parnice postoje pretpostavke iz čl. Pravomoćno rješenje o nasljeđivanju kojim je odlučeno i o pravu ostaviočevih potomaka na izdvajanje dijela ostavine.

U rješenju o nasljeđivanju (čl. Zb. 4. 37. 2/60 od 4. 9). Kao u slučaju predviđenom u članu 150. U rješenje se unosi i postignuti sporazum o diobi i o načinu diobe u pogledu dijela koji učesniku pripada po čl. došlo je do izražaja i u načelnom mišljenju proširene sjednice iSav. Na temelju diobe s nasljednicima ustanovljuje se kojim se stvarima iz ostavine isplaćuje taj dio. treba suditi po drugom pravnom temelju. kao i odluka suda o načinu isplate tog dijela. 37. Zakona o nasljeđivanju nije pravo na određenu stvar ili grupe stvari. Glasnik br.• nosti ostaviočeve imovine. Zb.dom ili na drugi način pomaže u privređivanju. c) Pravo zahtijevati dio na tem. 2.elju čl. Ovo stanovište. ali je tek ostaviočeva smrt moment. 37. 37. 228. vini prema svom doprinosu u povećanju vrijednosti te imovine. zaradom ili inače pomagao mu u privređivanju i tako dao svoj doprinos u povećanju vrijednosti ostaviočeve imovine. str. Potomci oporučitelja imaju pravo zahtijevati da se iz ostavine izdvoji dio koji odgovara njihovom doprinosu u povećanju vrijednosti ostaviočeve imovine (Vrhovni sud AP Vojvodine Gž 1044/55. 305). 37. 26). 37. 4/56. br. prema okolnostima pojedinog slučaja. nezavisno od toga da li je ovaj njegov doprinos nastao u vrijeme dok je bio maloljetan ili poslije navršene punoljetnosti. Zakona o nasljeđivanju. VI 1957. ZN izdvoji dio iz ostavine može se ostvarivati ne samo tužbom i prigovorom u sporu pokrenutom radi diobe nasljedstva (Rješenje Vrhovnog suda NR Srbije Gž 1697/57 od 7. 353). V/l—1960. i označiti ga odvojeno od njegovog nasljednog dijela. 11/57. Pravo nasljednika da na temelju čl. 37. str. sud može na zahtjev ovlaštene osobe odlučiti da joj se kao dio ostave određene stvari ili grupe stvari kad to iziskuju opravdani razlozi. suda br. a ne na temelju čl. žara. Odvjetnik br. 2/60 od 4. sud je dužan da i u pogledu tog traženja provede postupak i odluči. koji je živio u zajednici s ostaviocem. str. Ovo pravo nastaje u času smrti ostavioca. 37. V 1957. prema kojem pravo p o t o m a k a na i z d v a j a n j e dijela os t a v i ne nastaje u č a s u s m r t i o s t a v i o c a . d) Ako nasljednik ostavioca u postuvku za raspravljanje ostavine traži dio po čl. Zakona o nasljeđivanju. 11/2—1957. 101 . Zakona o nasljeđivanju ostvarivati u postupku raspravljanja ostavine. U tom je načelnom mišljenju istaknuto da se o pravima i dužnostima. 3. odlučiti da se ovaj dio isplati U novcu. svojim trudom. Zahtjev iz čl. Zakona o nasljeđivanju) sud će ustanoviti dio koji učesniku u postupku pripada po čl. V povodu takvog zahtjeva sud će provesti postupak i odlučiti kao i o zahtjevu nasljednika (Načelno mišljenje Proširene opće sjednice Saveznog vrhovnog suda br. kada potomci mogu realizirati svoja prava koja im zakon priznaje na toj imovini. 5. tako i poboljšanje koje povećava vrijednost imovine. vrh. Zakona o nasljeđivanju ima potomak ostavioca. koje za života određene osobe nastaju iz odnosa s nekim od njenih potomaka koji s tom osobom živi u zajednici i njoj svojim trudom. b) Pod povećanom vrijednosti ostaviočeve imovine razumije se kako novostečeno dobro i isplaćeni dug ostavioca. IV 1960. Sudska praksa 1. 37.Član 37. ZN pravo zahtijevati da se iz ostavine izdvoji dio koji odgovara njegovom doprinosu u povećanju vrijed. Potomak koji nije nasljednik može svoj zahtjev za izdvajanje dijela ostavine po čl. Potomak ostavioca ima prema čl. Sud može. ZN ne može Se staviti u onim ostavinama koje su pravomoćno dovršene prije objavljivanja Zakona o nasljeđivanju (Presuda Vrhovnog suda NR Hrvatske Gž 815/57 od 8. a) Pravo na dio ostavine predviđeno u čl. 37. Zakona o nasljeđivanju. IV 1960.

IV/1—1959. X 1969. preuzet §-om 69. to svoje pravo može prema nasljednicima ostvarivati i poslije pravomoćnosti rješenja o nasljeđivanju. OGZ) iz njemačkog prava (§ 1932. Na području Slovenije i Dalmacije postojao je već otprije institut koji je po svojoj svrsi i pravnoj naravi odgovarao institutu sadržanom u ovom članu. 262). 10). ZN nije nužno da su stranke živjele u zajedničkom kućanstvu. ZN može se isticati i prigovorom i nakon pravomoćno završene ostavinske rasprave (Rješenje Vrhovnog suda NR Hrvatske Gž 461/59 od 19. njem. grad. 7. I 1958. Pž 626/62 od 13. Tako izdvojeni predmeti ne uzimaju se u račun pri izračunavanju nužnog dijela. 3—4/59. 167/59 od 26. X 1914. (§ 758. 34). str. 12. kao što su pokućtvo. br. 37). namještaj. 37. 8. 5—6/59. Razlika između jednog i drugog instituta 102 . 9—10/58. XII 1962.Član 37 — 38. Naša zakonitost br. 37. str. Pravo iz čl. To je bio institut p r e t h o d n o g z a p i s a (prelegat) pokretnih stvari koje ulaze u bračno kućanstvo. Ako zakon propisuje »da izdvojeni dio ne spada u ostavinu«. ZN ima pravo zahtijevati da se iz ostavine izdvoji dio odgovarajući njegovom doprinosu u povećanju vrijednosti ostaviočeve imovine. zakonika). nego kad u povodu postavljenog zahtjeva sud donese svoju odluku koja ima stoga konstitutivni karakter (Presuda Okružnog suda u Bjelovaru Gž 629/59 od 30. ZN ne prestaje radi nedostojnosti za nasljeđivanje (Presuda Vrhovnog suda NR Slovenije. Pravosodni bilten br. VI 1959). br. 37. 1. 37. nov. 11. 10. Zahtjev za izdvajanje dijela ostavine po čl. JVe važi pravno pravilo da maloljetno dijete stječe za oca (Presuda Vrhovnog suda NR Srbije Gž 3678/56 od 15. posteljina i slično. Preživjelom bračnom drugu i potomcima ostaviočevim koji su živjeli sa ostaviocem u istom kućanstvu pripadaju predmeti kućanstva koji služe za zadovoljavanje njihovih svakodnevnih potreba. 9. 478). 6. I 1958. Bračni drug nema pravo zahtijevati izdvajanje imovine u smislu čl. 24/58 od 30. Zahtjev za izdvajanje imovine u smislu čl. ali ne i ako su ovi predmeti znatnije vrijednosti. Poročilo 1960/2 br. 37. austrijske naredbe od 12. 15). 20). str. Izdvajanje predmeta kućanstva član 38. niti se uračunavaju nasljedniku u njegov nasljedni dio. 37. Osnovnog zakona o braku (Vrhovni sud NR Slovenije Gs rev 60/58. ZN ne može se više ostvarivati ako je ostavina bila između nasljednika sporazumno razdijeljena (Rješenje Okružnog suda Novo Mesto Gž 244/60 od 21. III 1959. ZB. pa i u sporu o diobi nasljedstva (Rješenje Vrhovnog suda NR Hrvatske Rev. Za primjenu SI. proizlazi zaključak da je pravo na izdvajanje nastalo već za života ostavioca i da se još za njegova života može realizirati u veličini dijela koji odgovara doprinosu u povećanju vrijednosti ostaviočeve imovine (Rješenje Vrhovnog suda NR Hrvatske Rev. str. Pravo potomka da mu se iz ostavine izdvoji dio koji odgovara njegovom doprinosu u povećanju vrijednosti ostaviočeve imovine ne prestaje. već poslije smrti ostavioca taj dio još postoji i prelazi na potomkove nasljednike. ZN. Ostaviočev potomak koji po SI. 37. već je dovoljno da su radile u zajednici. Pravo iz čl. III/1—1958. Zb. III 1959. ZN ne nastaje već silom zakona. Poročilo 1962/2. 10. Naša zakonitost br. za nj važi odredba SI. ako potomak umre prije ostavioca.

međutim. ne može izvesti iz ovog propisa koji predstavlja izvjestan privilegij za tačno određene osobe. kao i njegovi dalji potomci.(2) Takav se zaključak. je u tome. koji smatra da usvojenicima i njihovim potomcima pripada ovo pravo i u slučaju kada su njihova nasljedna prava prema ostaviocu prilikom usvojenja isključena (čl. a u drugom nasljednom redu samo u korist preživ. 151. Postoji mišljenje da pravo na izdvajanje predmeta kućanstva imaju i ostaviočevi usvojenici i njihovi potomci ako su živjeli s njime u istom kućanstvu.v jelog bračnog druga. st. 25. pripadaju im izdvojeni predmeti kućanstva kao zak o n s k i p r e l e g a t . preživjelog bračnog druga treba u pogledu tih predmeta smatrati zakonskim prelegatarom (jer u slučaju. 103 1 . prema tome. str. koji su živjeli s ostaviocem u istom kućanstvu. 1 ZN. u čiju se korist izdvajaju predmeti kućanstva. čiji se krug ne može proširivati.Clau 38. što je prethodni zapis predmeta bračnog kućanstva prema § 1 758. Zakona o usvojen ju). 19. bilo zakonski. članak M. ostaviočevi potomci koji su živjeli s ostaviocem u istom kućanstvu ne moraju u konkretnom slučaju biti njegovi zakonski nasljednici. 2. Njima ovi predmeti pripadaju iz ostavine po sili zakona kao legat (zakonski legat). tako da te osobe imadu položaj z a k o n s k i h p r e l e g a t a r a . 2 Na tom stanovištu stoji i B l a g o j e v i ć (op. prema tome. ostaje. međutim.. nov. samo za slučaj kada bračni drug nasljeđuje pored srodnika drugog nasljednog reda ili pored djedova i baba. koji su s njime ž i v j e l i u i s t o m k u ć a n s t v u . u kojem se osporava osnovanost Blagojevićevog stanovišta. 9. Usvojeniku i njegovim potomcima. st. a ne i onda kada nasljeđuje zajedno s ostaviočevom djecom.i gog nasljednog reda. čiji je otac na životu. Dok je. U slučaju kada su ove osobe ujedno i ostaviočevi nasljednici. međutim. Spomenuto se mišljenje ne može s uspjehom braniti ni pozivanjem na odredbu čl. Vidi. ako Austrijski građanski zakonik je u tom pogledu povoljniji za bračnog druga od njemačkog. Prema tome. str. preživjeli bračni drug. Osobe "Kojima pripada pravo na predmete kućanstva nisu u pogledu tih predmeta ostaviočevi univerzalni sukcesori. bilo oporučni. jer se tom odredbom "samo konkretiziraju nasljedna prava usvojenika kao zakonskih nasljednika s obzirom za odredbu čl. Stepen srodstva nije ovdje važan. M i t i ć a pod naslovom »Nekoliko napomena u vezi sa Zakonom o nasljeđivanju« u časopisu »Pravni život« br. 3/56. cit.) 3. Pravo na predmete kućanstva u smislu ove odredbe imaju. pa se one u pogledu tih predmeta trebaju smatrati z a Sfo~n s k i m l e g a t a r i m a . uvijek i ostaviočev zakonski nasljednik. OGZ statuiran u korist preživjelog bračnog druga^ ) dok predmeti kućanstva u smislu ovog člana pripadaju ne samo preživjelom bračnom drugu nego i ostaviočevim potomcima koji su živjeli s ostaviocem u istom kućanstvu. u kojem će im se slučaju vrijednost ostavljenih predmeta uračunati u nasljedni dio. Do primjene ovog instituta može doći samo u okviru prvog ili dru. 186). jer ovaj posljednji priznaje to pravo preživjelom bračnom drugu. 13. i ostaviočevi unuci. ZN prilikom diobe nasljedstva stave zahtjev da im se ostave predmeti kućanstva koji služe za zadovoljavanje njihovih svakodnevnih potreba. pravo da u smislu čl. 1 ZN. kojom su i usvojenici uključeni u krug zakonskih nasljednika.

a ne o sukcesiji u odgovornosti za ostaviočeve dugove. nije posve u skladu s ostalim autorovim izlaganjima o pravnoj prirodi tog instituta. njihov je položaj sličan položaju nasljednika. 119). jer svakoj pripada jednaki dio od tih predmeta. nema pravo ni n a ove predmete — vidi niže pod tač. Ostaviočevi vjerovnici imaju. u smislu odredbe prvog stava. pravo da se naplate i iz predmeta kućanstva. 98. s obzirom na formiranje posebne imovinske mase i njenu raspodjelu i namjenu. doduše. je izgubio nasljedno pravo ili je isključen iz nasljedstva ili je nedostojan za nasljeđivanje. postoji ne samo onda kad su navedene osobe neprekidno zajedno živjele i stanovale nego i u raznim drugim situacijama koje su uvjetovane životnim potrebama radnog čovjeka.( ) / Ako imade više osoba koje su korisnici ovog zakonskog legata. cit. Tako se može smatrati da su živjeli u istom B l a g o j e v i ć smatra (op. nisu u pogledu navedenih predmeta ostaviočevi univerzalni sukcesori. kod kojeg je vlasništvo legirane stvari ili drugo stvarno pravo prelazilo na legatara ipso iure. str. čim je nasljednik nastupio nasljedstvo. ZN). I s t o k u ć a n s t v o . ZN). tako da se' na taj institut djelomice primjenjuju pravila nasljednog prava iako nema u pravom smislu nasljedno pravni karakter. 4. veličina njihovog nasljednog dijela (nasljednička kvota) nije ovdje važna. dok su ostavioeevi potomci u pogledu ovih predmeta ili zakonski prelegatari (ako su ujedno i nasljednici — bilo zakonski bilo oporučni). ih zakonski legatari (ako se u konkretnom slučaju ne pojavljuju kao 3 nasljednici. Međutim. tako da navedene osobe stječu pravo vlasništva na tim predmetima po sili zakona. 186) da izdvajanje predmeta kućanstva u korist bračnog druga i potomaka. u momentu njegove smrti. ipak oni te predmete stječu kao njegovi n e p o s r e d n i sukcesori. što.Član 38. ZN).). str. st. one se u pogledu izdvojenih predmeta kućanstva trebaju smatrati sulegatarima (collegatari). 145. 5. Ako to nisu. str. Ipak stoji na stanovištu da su navedene osobe u pogledu izdvojenih predmeta kućanstva univerzalni sukcesori ostavioca (tako i Objašnjenje. ako se nisu mogli namiriti iz imovine nasljednika (čl. 92. međutim. Za stjecanje prava vlasništva na ovim predmetima nije potreban poseban akt stjecanja kao kod ostalih legata (cl. na njih n e p r e l a z i o d g o v o r i f o s t z a o s t a v i o č e v e dugove (čl. 7. U tom pogledu ovaj zakonskTTSgat (prelegat) ima sve karakteristike v i n d i k a c i o n o g l e g a t a rimskog prava (legatum per vindicationem). koji sačinjavaju zakonski legat. nije institut nasljednog prava. ali se ovdje radi o s t v a r n o j odgovornosti zakonskih legatara. i 100. dok nasljednici u svakom slučaju solidarno odgovaraju za ostaviočeve dugove do visine vrijednosti naslijeđene imovine (čl. na preživjelog bračnog druga i njegove potomke. 93. u momentu smrti ostavioca. 104 3 . 1 ZN). Iako preživjeli bračni drug i ostaviočevi potomci koji su živjeli s ostaviocem u istom kućanstvu. 162. 4 H o r v a t.(4) S obzirom na neposredni prijelaz vlasništva na predmetima kućanstva s ostavioca. nego institut do čije primjene dolazi u povodu nasljeđivanja i u vezi s nasljeđivanjem. Rimsko pravo II. kod ovih zakonskih legatara postoji ta odgovornost samo u slučaju ako su oni ujedno i ostaviočevi zakonski ili oporučni nasljednici.

kućanstvu s ostaviocem njegovi potomci i bračni drug koji su odilazili svake godine kroz duže vrijeme na r a d u drugi kraj ili koji su kao pomorci provodili najveći dio vremena na plovidbi. pribor za jelo i drugi predmeti koji se upotrebljavaju u kućanstvu. 6. 188. koji se upotrebljavaju samo kroz nekoliko dana u godini. uz pretpostavku da ti predmeti nisu znatnije vrijednosti. jer objektom instituta izdvajanja mogu biti i one stvari kućanstva. kao što su ormari. međutim. ukoliko su ispunjene opće pretpostavke koje se ovdje traže. njem. OGZ (prema službenom prijevodu na hrvatski jezik) imadu izrazi pokućstvo i namještaj obrnuto značenje. Mobilien. ovdje uzeti doslovno i davati mu neko samostalno značenje. dok n a m j e š t a j (njem. tal. ukrasi za novogodišnje drvce. ali ipak redovito svake godine). u naročitim prilikama. pa je stvar suda. pokućanstvo) i »namještaj« imadu u običnom govoru isto značenje. koji služe z a z a d o v o l j a v a n j e s v a k o d n e v n i h p o t r e b a osoba u čiju se korist vrši izdvajanje. Izraz »svakodnevni« ne treba. da u svakom konkretnom slučaju o tome donese potrebnu odluku. Mobel) sačinjavaju samo stvari koje su smještene po stanu i služe za njegovu upotrebu. str. koje se u odnosu na članove kućanstva ne mogu smatrati redovitima niti su odraz n j i h o v i h neposrednih potreba. što znači da ovamo spada ne samo drvenina smještena po sobama i kuhinji nego i pribor za čuvanje i pripremanje hrane. ulagali od svoje zarade u njegovo kućanstvo i nakon završenog posla ili putovanja nastavljali zajednički život s ostaviocem. Haus-Einrichtung. a kao sinonimi su označeni i u svim rječnicima našeg jezika. na primjer. Rječnik hrvatskog ili srpskog jezika u izdanju Jugoslavenske akademije u Zagrebu. međutim. stolovi itd. u čiju se korist vrši izdvajanje (među takve predmete spadaju na primjer. To se u prvom redu odnosi na živežne namirB 1 a g o j e v i ć. cit. koje se s obzirom na svoju namjenu rjeđe upotrebljavaju.( ) I p o t r o š n e stvari mogu biti objektom izdvajanja. Hausrat. 6 5 105 . a naročito. ako su stalno održavali vezu s ostaviocem. Tako. Svakako će se tu raditi u prvom redu o onim pokretnim stvarima kućanstva. da su te stvari za života ostavioca služile za zadovoljavanje svakodnevnih potreba ostavioca i korisnika izdvajanja. ali ne i poseban pribor koji se u tom kućanstvu upotrebljava samo izuzetno. op. da je u zakonu izrazu »pokućstvo« dano šire značenje od izraza namještaj. Pod p o k u ć s t v o m (lat.(6) Čini se. nisu objektom izdvajanja.( 5 ) Izrazi »pokućstvo« (pokućstvo. Pod režim izdvajanja potpadaju samo oni p r e d m e t i k u ć a n s t v a . ukoliko njihova upotreba ulazi u okvir redovitih potreba koje se od vremena na vrijeme ponavljaju u toku života osoba. korisnicima ovog instituta pripada kao zakonski legat pribor za jelo koji se u kućanstvu ostavioca svakodnevno upotrebljava. 7 U §-u 674. supellex. Nabrajanje predmeta kućanstva u zakonu je ekzemplifikativno. Oni pak predmeti kućanstva koji se upotrebljavaju samo u određenim prilikama. kre7 veti. na primjer. mobile di časa) treba u smislu odredbe stava 1 podrazumijevati stvari koje su potrebne za vođenje kućanstva. O značenju ovih izraza vidi. koje se redovito i stalno upotrebljavaju.Član 38.

Stvari koje ne služe nova njegova kućanstva. 131.( 8 ) Takvi se slučajevi u praksi mogu lako pojaviti. Opseg izdvajanja ovih stvari treba odrediti prema mogućnostima njihove reprodukcije ili ponovne nabave. neposredno za osobnu upotrebu ostavioca i članego za obrađivanje nekretnina i uzdržavanje konji. 7. 50. Takva konkretizacija nije. Budući da se osobe kojima pripada pravo na predmete kućanstva. međutim. pogotovo ako je opskrbljen. ZN prestalo pravo da naslijedi umrlog bračnog druga. ZN). 3. Pojam znatnije vrijednosti predstavlja ovdje tzv. kao i obratno.). njen će dio na tim predmetima pripasti ostalim osobama. str.Član 38. niče. u pogledu tih predmeta smatraju zakonskim legatarima odnosno prelegatarima (vidi naprijed pod tač. ili ako nijednoj od navedenih osoba to pravo ne pripada zbog nedostojnosti ili isključenja iz nasljedstva. ostalim nasljednicima u okviru njihovog nasljednog dijela. ZN). naročito kada bračni drug nasljeđuje zajedno s djecom koju je imao s ostaviocem. 135. ZN). navedene osobe gube pravo na predmete kućanstva ako su nedostojne za nasljeđivanje (čl. cit. ili ako su se~nasljedstva odrekle (čl. Osoba kojoj pripada pravo na predmete kućanstva može se odreći nasljedstva ako je ujedno i ostaviočev nasljednik. ZN). tako da od pojedine vrste potrošnih stvari ne bi trebalo izdvojiti više od količine koja dostaje za jednu gospodarsku godinu. jer apstraktna i generalna norma ne može uvijek vrijediti za sve slučajeve i situacije koje se mogu pojaviti u životu. Prema stilizaciji odredbe stava 1 treba sud po s l u ž b e n o j d u ž n o s t i brinuti se za primjenu ovog instituta. a nije ni potrebna. 8. p r a v n i s t a n d a r d (vidi objašnjenje uz cl. i zadržati pravo na ove predmete. u pogledu kojeg se donosi odluka o izdvajanju potpada ili ne potpada pod taj pojam. moraju one ispunjavati sve uvjete koji se traže za legatare. pripast će ti predmeti. u okviru kojeg sud na osnovu svih. 47. OGZ) ne spadaju u ne mogu biti ni objekt izdvajanja u smislu ovog Pojam z n a t n i j e v r i j e d n o s t i nije u zakonu pobliže određen. U slučaju da se koja od ovlaštenih osoba odrekne svog prava na predmete kućanstva. ne znači da 8 B 1 a g o j e v i ć. 96. op. Ako se sve ovlaštene osobe odreknu tog prava. Preživjeli bračni drug gubi ovo pravo i u slučajevima kada mu je u smislu čl. plug i drugi mrtvi i živi inventar — pravno pravilo iz § 296. 189. da li neki određeni predmet kućanstva. ako su opravdano ftiđjučene iz nasljedstva (čl. i 140. u korist kojih se vrši izdvajanje. 27. Prema tome. ZN) ili lišene prava na nužni dio u korist potomaka (čl. dok se ostalog nasljedstva u interesu djece odriče. kola. 223. okolnosti treba za svaki pojedini slučaj utvrditi. st. jer se tada često dešava da bračni drug. gospodarstva kao što su dobra (fundus instructus predmete kućanstva. ovdje moguća. 106 . pa člana. Sudu je zbog toga dana mogućnost da kod primjene ove odredbe uzme u obzir specifičnost svakog konkretnog slučaja. međutim. zadržava samo predmete kućanstva. ogrjev i slične potrošne stvari. To. 1 i čl.

sud treba u svakom pojedinom slučaju ex offo prikupljati potrebne podatke. Ovdje ne dolazi. kao neposredni sukcesori ostavioca. do primjene odredbe čl. Budući da sud i bez zahtjeva stranaka razmatra mogućnost primjene ovog propisa. OGZ) koji nije sprečavao ranije umrlog bračnog druga. u granicama zastarnog "roka.( ) Kako se. prema kojoj se ne prekida ostavinska rasprava ni u slučaju kada su sporne činjenice. ISTO iako zainteresirane osobe mogu putem parnice ostvari. 10. 1 i 2 tač. sud i bez posebnog zahtjeva odlučiti o izdvajanju predmeta kućanstva u korist ovlaštenih osoba. od kojih zavisi pravo'na legat. od kojih zavisi opravdanost zahtjeva za izdvajanje predmeta kućanstva. putem. Pravo koje pripada preživjelom bračnom drugu i potomcima ostaviočevim u smislu ovog člana z a s t a r u j e u r o k o v i m a k o j i v a ž e za zastaru prava z a h t i j e v a t i o s t a v i n u kao n a s l j e d n i k ostavioca (čl. 4 ZN).avljeii iz z'azloga. Za slučaj s p o r a o č i n j e n i ca ma. ukoliko se prava na te predmete nisu izričito odrekli. međutim._ vati svoje p'ravo na predmete kućanstva ako je ostavinski postupak bio : oi!)Uiij|. nesumnjivo je da preživjeli bračni drug i ostaviočevi potomci mogu izdvajanje predmeta kućanstva tražiti ne samo u toku prvostepenog postupka nego i u žalbenom postupku. 100.parnice. 9. Na ovaj zaključak upućuje okolnost da korisnici ovog instituta. Razumljivo je da će u slučaju kada raspolaže sa svim potrebnim podacima. ZN). st. ftjm—pTOttrpfcn nije raspravlj'alo i odlučivalo o njihovom pravy ina tp jFejmete. Ostaviiac ne može svojim oporučnim raspolaganjima otkloniti primjenu odredaba sadržanih u ovom članu. koja važi za ostale legate. str.Član 38. ZN). kao što je to slučaj kod ostalih legatara. štaviše. nov. vezan je i ostaviiac ovom odredbom budući da on svojom imovinom može oporučno raspolagati samo na W e i s s u Klangovu Komentaru. premda u pogledu izdvojenih predmeta kućanstva nisu nasljednici već zakonski prelegatari. 216. I u tome se naš institut razlikuje od svog austrijskog prethodnika ^ 758. koja je po samom zakonu namijenjena preživjelom bračnom drugu i ostaviočevim potomcima koji su s ostaviocem živjeli u istom kućanstvu. ZN. st. što znači da naprema ostalim nasljednicima nisu samo obavezno — pravni ovlaštenici na izvršenje legata. postaviti zahtjev za izdvajamjp predmeta kućanstva i poslije završenog ostaviniskog postupka ako se u. stječu ove predmete bez posebnog akta stjecanja. Navedene osobe mogu. već je dovoljno da zainteresirane osobe upozori na prava koja im pripadaju na temelju ovog propisa i da im dade upute za ostvarenje njihovih prava. po našem nasljednom pravu predmeti kućanstva izdvajaju u posebnu ostavinsku masu. 144. da svojim oporučnim raspolaganjima preživjelog bračnog druga liši mogućnosti primanja pokretnih stvari 9 koje ulaze u bračno kućanstvo. 224. prema tome. 223. 607. sto je ostaviiac ostavio samo pok '(cl. a ne u roku. predviđen je po zako'nu isti postupak koji vfijedi_zajrjdsavanje_. 107 . 2).sporova između nasljedirtlja^ tako da će sud u tom slučaju prekinuti ostavinsku raspravu i stranke uputiti na parnicu ili postupak pred upravnim organom (čl. u kojem zastaruje pravo tražiti izvršenje legata (čl.

Odredba čl. 42). kod čega treba navesti. 1/2—1956. 38. Zagreb. 52—55. 11. njegova oporučna raspolaganja koja su protivna ovoj odredbi. ZN.odjeljak zakona koji sadrži odredbe o nužnim nasljednicima. 3—4/56. odlučuje sud s obzirom na svaki konkretan slučaj (Rješenje Okružnog suda. Što treba smatrati predmetom kućanstva. 12). V 1956. Preživjeli bračni drug ostaviočev može i u žalbi protiv rješenja o nasljeđivanju postaviti zahtjev za izdvajanje predmeta kućanstva po čl. st. koji su određeni u zakonu (čl. tako i osobe u čiju su korist izdvojeni^10) Ako se radi o osobama koje su u konkretnom slučaju ujedno i zakonski ili oporučni nasljednici. 12. ZN odlučuje sud po službenoj dužnosti. koji potpadaju pod režim predviđen u ovom članu. br. O mogućnosti primjene čl. Kada sud ustanovi da postoje uvjeti za izdvajanje predmeta kućanstva u korist osoba spomenutih u stavu 1. ZN). 10. radi jasnoće. 38. 7. Zb. str. istaći da im . Ako se radi o predmetima kućanstva. 108 . Sudska praksa 1. oporukom ostavljeni predmeti kućanstva trebaju uzeti u obzir pri izračunavanju nužnog dijela (čl. Glasnik br. OZB). 14/56 od 18. 2). potrebno je da to konstatira u dispozitivnom dijelu rješenja o nasljeđivanju. U ovom se slučaju izdvajanje odnosi isamo na onaj dio pojedinih predmeta kućanstva koji predstavlja suvlasništvo ostavioca. mogu ostati na snazi samo uz izričiti pristanak osoba koje su tim raspolaganjima prikraćene.Član 38 — 39. kako predmete koji se izdvajaju. što je institut izdvajanja predmeta kućanstva uvršten u. vrijede odredbe čl. ukoliko se tog zahtjeva u ostavinskom postupku nije izričito odrekao (Rješenje Vrhovnog suda NR Slovenije G rev. 3. U tom se slučaju. Gž 6394/55 od 23. str. dok za isti slučaj u pogledu uračunavanja tih predmeta u nasljedni dio. ZN odnosi se samo na predmete kućanstva među koje ne spada poljoprivredni inventar (Vrhovni sud AP Vojvodine Gž 936/57. se izdvojeni predmeti kućanstva ne uračunavaju u njihov nasljedni dio. Ako ostavilac ipak oporukom raspoloži i s predmetima kućanstva. 33. korisno je. 2/58. treba prethodno utvrditi njihove dijelove na toj imovini. 2. način i u granicama. II 1956. međutim. Za to govori i okolnost. koji predstavljaju zajedničku imovinu bračnih drugova stečenu radom u toku braka. ZN. 328). Objekt izdvajanja su oni predmeti kućanstva koji su bili vlasništvo ostavioca u času njegove smrti. 38. u pogledu koje još nije utvrđen udio svakog bračnog druga (čl. Odvjetnik br.

tj" p u ž n i m dijetonT~(čTr~3~T. Ako se umanjenjem oporučnih raspolaganja može dopuniti odnosno namiriti nužni dio. Ostavilac može na dvojaki način p o v r i j e d i t i nužni dio. kad su učinjeni. O p o r u č n a raspolaganja umanjuju Se samo u dijelu koji je potreban da bi se dopunio nužni dio. 31. Ako je. ^Time što je nekim raspolaganjima ostavilac povrijedio nužni dio svojih nužnuT^naslJediBIca^ ova raspola"i ^ l ^ i g ostžijirniriiia5~ive~dok n a zahtjev nužnihjiasljednika. stav 3 ZN). neće doći do vraćanja darova.vaPJ' ukupne vrijednosti oporučnih raspolaganja i darova samo onoliko ?a koliko oni premašuju njegov nužni dio.r ručna raspolaganja (osim ako oporučitelj nije što drugo odredio) koja \ "seTumanjuju razmjerno svojoj veličini (čl. Samo ako to ne bi bilo dovoljno. nužnim nasljednicima priznato je pravo da z a h t i j e v a j u razmjerno u m a n j e n j e ili u k i d a n j e svih o p o r u č n i h raspolaganja. Međutimž_kod_ ' umanjenja oporučnih raspolaganja obuhvata ju se. i na taj način prekoračiti raspoloživi dio ostavine. međutim. kao i vraćanje d a r o v a u opsegu koji je potreban da bi se povrijeđeni nužni dio dopunio. O p s e g umanjenja oporučnih raspolaganja i vraćanja darova također je određen. s v a opo. i to onih koji su po vremenu. najbliži danu smrti ostavioceve. 1 i 2 ZI^. dao određena sredstva kojima mogu svesti ostaviočeva raspolaganja u granice u kojima je mogao raspolagati (član 31. stav 1 ZN). To može učiniti o p o r u č n i m raspolaganjima (određivanjem nasljednika ili namjenom legata) ili b e s p l a t n i m r a s p o l a g a n j i m a izvršenim u korist zakonskih nasljednika ili drugih osoba. mogu zahtijevati vraćanje darova. umanjiti vrijednost onog dijela ostavine koji mora ostati nužnim nasljednicima. "J 109 . 1) Iz odredbe čl. st. Zakon je utvrdio i r e d o s l i j e d sredstava koje nužni nasljednici mogu upotrijebiti u svrhu ostvarenja svog prava. 41."^štavlIaFlnože~ilobodno raspolagati preostalim dijelom ostavine koji se naziva r a s p o l o ž i v i m dijelom (čl. vratit će se u opsegu koji je potreban da bi se dopunio nužni dio. 31. u pravilu. st. potrebno da se darovi vrate. Na prvom mjestu mogu tražiti razmjerno umanjenje odnosno ukidanje oporučnih raspolaganja.Član 39. čiji je dio povrijeđen""ne budu reducirana! "" Zakon je nužnim nasljednicima. u svrhu osiguranja i ostvarenja njihovog prava na nužni dio. Budući da nužni dio može biti povrijeđen o p o r u č n i m raspolaganjima (određivanjem nasljedstva i legata) ili b e s p l a t n i m raspolaganjima za života. . tj. 3 ZN).Od ovih darova i oporučnih raspolaganja koji se uračunavaju nužnom 1 nasljedniku u njegov nasljedni dio uzima se u račun pri utvrfl'. ZN proizlazi da ostavilac ne može raspolagati s dijelom ostavine koji mora ostati rezerviran za nužne" nasljedmEe. Pri utvrđivanju ukupne vrijednosti oporučnih raspolaganja i darova uzimaju se u račun i oni darovi i raspolaganja oporukom za koja je ostavilac naredio da se ne uračunavaju nužnom nasljedniku u njegov nasljedni dio.

mogao povrediti nužni dio. čista ostavina) kojoj je dodana vrijednost darova. 33. odnosno potpunim ukidanjem. Darovi se vraćaju odvojeno. 43. U ovoj su sadržana sva dobra ostavine (aktiva) umanjena za vrijednost pasive (dakle. nužni dio. stav 5 ZN). pa se pretpostavlja-da se ranija raspolaganja kreću u granicama raspoloživog dijela. 30. koja u stvari predstavlja svu čistu imovinu koju je ostavilac imao na raspolaganju za svoga života. od kasnijeg ka ranijem. iza darovanja učinjenih za života. pri čemu ostale osobe (koje nisu zakonski nasljednici) izlaze iz obaveze za vraćanje. bez obzira da li su darovani zakonskim nasljednicima ili drugim osobama (čl. izračunava se vrijednost onog dijela imovine s kojom ostavilac nije mogao ni smio besplatno raspolagati. Zatim dolaze u obzir darovi koji su r a n i j e darovani z a k o n s k i m n a s l j e d n i c i m a . Ona predstavlja masu. uzete kao apstraktne veličine. Svaki dar smatra se samostalnim raspolaganjem. 33. 31. U međusobnom odnosu pojedinih ovlaštenika koji treba da trpe ograničenje zakon na prvo mjesto postavlja o p o r u č n a raspolaganja. Na bazi vrijednosti ove mase. U svakom slučaju darovi se vraćaju po redu kad su darovani idući obrnutim redom davanja. nužni dio ne bi mogao biti namiren u cijelosti. Na prvo mjesto dolaze u obzir darovi koji su darovani u p o s l j e d n j o j godini života ostaviočeva. ZN). Ova masa utvrđuje se na podlozi utvrđene vrijednosti 1 B l a g o j e v i ć . prema vremenu kad su darovani. Ako njihovim umanjenjem. pristupa se vraćanju darova. Prava ostalih nasljednika (oporučnih i zakonskih) i legatara moraju ustupiti svoje mjesto pravu nužnih nasljednika. 40. koja je kao cjelina trebala ostati nužnim nasljednicima (čl. 110 . 3) Veličina i vrijednost nužnog dijela utvrđuje se posebnom računskom operacijom (čl. umanjenje pa čak i gubitak nekog prava koje im je pripalo. pa se uzima u obzir prema vremenu kada je učinjen (čl. u stvari. budući da se sva ostvaruju u času njegove smrti. dakle. ZN). (') Osobe u čiju su korist namijenjena oporučna raspolaganja ili dani darovi moraju na zahtjev nužnih nasljednika trpjeti odgovarajuća ograničenja. koju je morao ostaviti za svoje nužne nasljednike. oporučna raspolaganja tretiraju kao jedna cjelina (čl. koja su učinjena bliže času njegove smrti. op. 402. nakon što prava nužnih nasljednika budu osigurana. rit. Ona su prva pogođena jer se smatraju »posljednjim« darovanjem u nizu besplatnih ostaviočevih raspolaganja.Član 39. u opsegu koji je potreban da se osigura ostvarenje prava nužnih nasljednika u granicama koje im je zakon garantirao (čl. Ovaj redoslijed ima osnova u shvatanju da je ostavilac tek kasnijim raspolaganjima. stav 1 ZN). Osobe koje nisu nužni nasljednici mogu polagati pravo na ostavinu. primaju dar pod prećutnim zakonskim uvjetom — da se darom koji im je darovan ne vrijeđa nužni dio. str. Kod toga se sva. 2) Pravo nužnih nasljednika da im se osigura njihov nužni dio p r e če je od prava svih ostalih oporučnih i zakonskih nasljednika i legatara. Kod vraćanja d a r o v a postupa se na drugi način. i 31. ZN). i 41. To vrijedi i za daroprimce koji. ZN) kojom se ujedno utvrđuje i obračunska vrijednost ostavine. svaki za sebe.

ocjenjuje se da li je. 31. treba da pokaže k o l i k o je koji nasljednik primio na teret raspoloživog dijela ostavine. k_ojff*s k i nasIjednicLkoji su m_concreto pozvani na nasljedstvo. kad u naprijed navedenim slučajevima ima mjesta reprezentaciji (u smislu čl. nema povrede nužnog dijela. S m o l e . Pravnik br. Tko od zakonskih nasljeđnOčaiz posebnih razloga ne nasljeđuje. tada p o t o m c i ovih osoba stupaju na njihovo mjesto u zakonski nasljedni dio. 47. 131. u članku: Pravo nujnih dedičev. st. Sve dok se ukupna vrijednost oporučnih raspolaganja i darova (zbroj vrijednosti ovih raspolaganja) kreće u granicama vrijednosti koju ima raspoloživi dio. Ovoj masi suprotstavlja se preostala imovina ostaviočeva koja u stvari predstavlja V2 ili 2/3 obračunske vrijednosti ostavine. st. st. Ova računska operacija. ono što mu je ostavljeno ili što je primio kao dar. da li se ostaviočeva raspolaganja izvršena oporukom ili učinjena darovanjima. to se kod izračunavanja nužnog dijela uzima u obzir. ZN). ZN) ili koji se odrekao nasljedstva. 132. U slučaju kad je ostavilac svojim raspolaganjima prekoračio raspoloživi dio. uračunavajući sve ono što im se u nužni dio treba uračunati (čl.nužni dio povrijeđen ili nije. (i)iPri izračunavanju nužnog dijela uzimaju se u__obzir__syi _oni. Daljnja računska operacija koja se sastoji u utvrđivanju pojedinačne i ukupne vrijednosti oporučnih raspolaganja i darova. 136. odnosno restituciju raspolaganja izvršenih u njihovu korist. 49. ZN). . ZN). smatra se da je nužni dio p o v r i j e đ e n .Član 39. 104. To je potrebno da bi se moglo utvrditi k o j a o p o r u č na r a s p o l a g a n j a treba umanjiti i k o j e d a r o v e treba vratiti. str. a koliko preostaje dobara u ostavini s kojima ostavilac nije uopće raspoložio. 11. što znači da dobra koja su ostala u ostavini i ona kojima je raspolagao u korist nužnih nasljednika nisu dovoljna da pokriju vrijednost imovine koja je trebala ostati nužnim nasljednicima. To ujedno znači da se u tom slučaju nužni dio može podmiriti iz čiste ostavine. Nasljednika koji je isključen od nasljeđivanja (čl. 3 ZN). Svij3e_ £muzimaju__u_obzir i ako nisu_nužni nasljednici. da ne mogu nasljeđivati. pa ni mjesta umanjenju oporučnih raspolaganja i vraćanju darova. što je imaju pojedini dijelovi zakonskih nasljednika kao nužnih nasljednika (zbroj vrijednosti njihovih nasljedničkih kvota). koji je nedostojan za nasljeđivanje (čl. 52. 51. Međutim. kojom je ostavilac mogao slobodno raspolagati i koja se naziva r a s p o l o ž i v i m dijelom (čl. kreću u granicama koju predstavlja vrijednost raspoloživog dijela ili ih prekoračuju. p r e m a š u je nužni dio. 111 . Uslijed toga te osobe potpuno i s p a d a j u iz r a č u n a kad se nasljednicima utvrđuje zakonski odnosno njihov nužni dio. 1.(2) Ovisno o tome. uzeto kao cjelina. odnosno nužni dio. pored toga. odnosno koje su o s o b e i u kome opsegu dužne trpjeti redukciju.je u m r o prije ostavioca (čl. Na fikciju da su ove osobe umrle prije ostavioca nadovezuje se učinak. ZN). 3—4/58. 105. Potomcima 2 Dr A. prema odredbama ZN treba smatrati kao da . odnosno za koliko. 1 i čl. pokazat će koliko od raspoloživog dijela otpada na ova raspolaganja. čl.

ZN). Smole. čl. U tom slučaju ima mjesta redukciji oporučnih raspolaganja. Taj nasljednik mora. uz čl. kad je stavljen zahtjev za uračunavanje. ZN. 1 ZN). 2 ZN). koga bi dobio kod primjene čl. ZN) ili da primi legat pored svog nasljednog dijela (čl. koji mu se ne uračunavaju (čl. cit. st. ZN). st. Ono što mu je ostavljeno ili što je već primio p o v r h vrijednosti nužnog dijela. jer se upravo tim viškom prekoračuje raspoloživi dio i vrijeđa nužni dio drugog nužnog nasljednika. 54. ZN). To znači da se treba uzeti u obzir i odredba čl. 54. koji bi svakom pojedinom nužnom nasljedniku pripao po zakonskom redu nasljeđivanja. s nužnim nasljednikom koji je primio dar ili legat. 54. Ovaj nasljednik primit će svoj nužni dio pored primljenog dara ili namijenjenog legata. odnosno vraćanju darova izvršenih u korist drugih nasljednika i osoba. st. Svi potomci jednog pretka računaju se kao j e d n a o s o b a . kako bi se nužnom nasljedniku osiguralo njegovo pravo na nužni dio budući da mu se u taj dio ne može uračunati ono što je opo~ ručilac izričito odredio da mu se ne uračunava (čl. što će se za tog nužnog nasljednika utvrditi vrijednost njegovog nasljednog dijela na način da p o v r h vrijednosti nužnog dijela primi ili zadrži ono što mu je ostavilac dao na dar ili namijenio iz ostavine kao legat. da mu to treba ostati nedirnuto (čl. 54. nužnom nasljedniku uračunat će se u nužni dio vrijednost oporučnih raspolaganja i darova izvršenih u njegovu korist. utvrditi veličinu njegovog nužnog dijela. 112 . To znači da će takav nužni nasljednik primiti svoj nužni dio bez uračunavanja (čist). st. op. Slična je situacija onog nužnog nasljednika kome se legat ili dar u r a č u n a v a j u u nasljedni dio. Ako predak nema potomstva. ZN. 51. međutim. (3) Kao osnovicu za određivanje nužnog dijela treba uzeti onaj dio ostavine. 3 ZN. (Vidi objašnjenja u tač. 52. tada nužni nasljednik koji je primio dar ili kome je namijenjen legat (koji mu se ne uračunava) može primiti legat odnoisno zadržati dar samo u granicama r a s p o l o ž i v o g dijela (čl. 102. U tome slučaju. ili ako se odrekao nasljedstva i u njihovo ime.f Član 39. Ako. dakle. st. 5) Ostavilac može u pogledu nekog nužnog nasljednika odrediti da mu se ono što je ovaj ranije od njega primio na temelju besplatnih raspolaganja ne u r a č u n a v a u nasljedni dio. 6. 54. 103. 1 ZN). . vratiti u ostavinu sve ono što predstavlja viš a k . pa se de facto broj nužnih nasljednika ne povećava a niti smanjuje. 63. 2 ZN). onda on potpuno o t p a d a kao zakonski i kao nužni nasljednik. međutim. konkurira još koji nužni nasljednik (čl.. 12. 12. pripada s k u p n o nužni dio njihovog pretka. moći će zadržati samo u dijelu čija se vrijednost nalazi u granicama raspoloživog dijela. 12. Višak darova. 3 Dr A. tj. str. Ovu ostaviočevu odredbu treba ispuniti tako. osim ako koji sunasljednik ne bi stavio zahtjev da se nužnom nasljedniku u nasljedni dio uračuna ono što je primio na dar ili što mu je namijenjeno kao legat budući da se uračunavanje* uvijek vrši samo na z a h t j e v ovlaštene osobe (čl. i prema tamo utvrđenoj osnovici u pogledu veličine nasljednog dijela k o n k r e t n o g nužnog nasljednika.

V 1959. Sve što mu je namijenjeno ili što je već primio preko toga. Oporučitelj ne može svojom odredbom isključiti važnost ove odredbe zakona. odnosno oporučnih raspolaganja kojim se p r e k o r a č u j e vrijednost njegovog nužnog dijela. as. " 1) Način umanjenja raspolaganja izvršenih o p o r u k o m . To znači da prilikom izračunavanja nužni dio mora uvijek ostati čist. V 1959. 6/56. 5. 104). 73/59 od 16. Ne može se suditi o zahtjevu za namirenje nužnog dijela prije nego što se utvrdi pravni osnov i način otuđenja imovine pretka. iz koje se tužbom traži namirenje nužnog dijela (Rješenje Saveznog vrhovnog suda Rev. 6). koje može zahtijevati nužni nasljednik ičiji je nužni dio povrijeđen. Po tim pravilima prilikom izračunavanja i utvrđenja vrijednosti oporučnih raspolaganja i darova u z i m a se u obzir vrijednost oporučnih raspolaganja i primljenog dara u dijelu koji p r e m a š u j e vrijednost n u ž n o g dijela. Zb. br. pa ukoliko nužni dio time ne bi bio namiren. XI 1958. propisan je i određen. Nužni nasljednik ne može tražiti da se. a ne samo na ustanovljenje prava na nužni dio (Vrhovni sud'AP Vojvodine Gž 1081/55. Pravni život 1—2/60. Red umanjenja i vraćanja Član 40. str. 2. U parnicama u vezi s povredom nužnog dijela tužbeni se zahtjev treba postaviti radi ispunjenja. Kad je povrijeđen nužni dio. onda se vraćaju darovi. a niti ih na bilo koji način mimoići. Glasnik br. Sudska praksa 1.Član 39 — 40. vrati imovina koju je ostavilac otuđio ugovorom o doživotnom uzdržavanju (Presuda Vrhovnog suda NR Srbije Gž 1991/54 od 6. br. bilo da se oporučna raspolaganja i darovi uračunavaju ili neuračunavaju nužnom nasljedniku u nasljedni dio. ZN) da mu se povrijeđeni nužni dio namiri. Da bi se mogla utvrditi v r i j e d n o s t oporučnih raspolaganja i darova. 30). Ako je nužni nasljednik stavio z a h t j e v (čl. X 1956). U oba slučaju. u koji treba uračunati i legat. 4. 54). Kod izračunavanja nužnog dijela ima nužni nasljednik pored dobivenog alikvotnog dijela nasljedstva. sva o p o r u č n a raspolaganja u m a n j u j u Zalvon o nasljeđivanju s komentarom 113 . 45. str. u stavu 3 i 4 ovog člana sadržana su odgovarajuća interpretativna pravila. najprije se umanjuju raspolaganja oporukom. dužan je vratiti u ostavinu budući da taj višak predstavlja povredu nužnog dijela ostalih nužnih nasljednika. radi dopune povrijeđenog nužnog dijela. 73/59 od 16. u račun se uzima samo ona vrijednost koja p r e m a š u j e vrijednost njegovog nužnog dijela. I univerzalni nasljednik obdarenikov dužan je vratiti dar ako je to potrebno radi dopune nužnog dijela (Rješenje Vrhovnog suda NR Slovenija Gi 445/58 od 6. 1/1—1956. III 1956. zadržati i taj legat ako ga je primio (Rješenje Okružnog suda Bjelovar Gž 1227/56 od 6. bez obzira da li se radi o oporučnim raspolaganjima i darovima za koje je oporučitelj odredio da se ne u r a č u n a v a j u u njegov nasljedni dio. 3. potvrđeno rješenjem Saveznog vrhovnog suda Rev. nasljednik će moći zadržati samo u granicama r a s p o l o ž i v o g dijela. Poročilo 1959/1.

br. op. ( ) Ako je više oporučnih raspolaganja u korist jednog ili više oporučnih nasljednika. u k i d a n j u svih opo/ ručnih. 41. Nužni nasljednik. Ovo radi toga što sva ta raspolaganja predstavljaju jednu cjelinu u vrijeme njihove realizacije. i Sm o l e .i proces bitno mijenja i pretvara u restitucioni. . III 1956. 9. C\ Ovo umanjenje može biti i d j e l o m i č n o . knjiga I. koja racta" _ konkretnom dužnošću određenog daroprimca da vrati predmet člara m natura. str. st. 1. Sav. Pravnik br. Zbirka 1956.u^zahtj^v nužnih nasljednika prema daroprimcima za vraćanje darova u svrhu namiren ja . ZN) ako to nužni nagljednik zahtijeva. Pravnik br. 43. Knj. se u istom omjeru bez obzira na opseg i njihovu narav. 666. 122.Član 40. 153. ZN). Time se idealna koladja pretvara u r e a l n u . Ostavilac može u oporuci odrediti r e d o s l i j e d (čl. Pres.u članku Pravo nujnih dedičev. kao i odredbe o l e g a t i m a i drugim koristima koje se trebaju izvršiti neposredno iz ostavine (čl. suda NR Srbije. Gž. međutim. 104. str. 4 Tako dr B a z a 1 a. nužnog dijela. 105. 1 ZN) po kojem će se umanjivati oporučna raspolaganja. sv. sv. Vrh. i bez obzira da li su sadržana u jednoj ili više oporuka. st. (4) 2) Ako i pored umanjenja oporučnih raspolaganja. raspolaganja istovremeno. ako je ovim raspolaganjima došlo do povrede nužnog dijela.(3) U ovom slučaju radi se u stvari o anulaciji. pod br. ali ne može odrediti da se određena oporučna raspolaganja neće uopće umanjivati radi nadopune nužnoga dijela. Naša zakonitost br. Neće se pristupiti vraćanju darova'sve dotledok~~še umanjenjem oporučnih raspolaganja može podmiriti nužni dio odnosno dio koji nedostaje da se namiri povrijeđeni nužni dio. tako da nakon toga ne preostaje više / oporučnih nasljednika ni legatara. Ovim procesom restitucije uspostavlja se prijašnje stanje imoB l a g o j e v i ć . radi nadopune nužnog dijela vrati ona imovina koju je ostavilac otuđio 2 ugovorom o doživotnom uzdržavanju (čl. 3. (5) Kod vraćanja darova u stvari se posiže za imovinom koje više nema u ostavini. oporučni nasljednici trpe razmjernu redukciju vrijednosti svog nasljednog j dijela. Ovo pravilo o redu podmirenja primjenjuje se i u slučaju kad se u jednoj osobi stječu oporučni nasljednik i daroprimac.. u članku Nujni delež. 1 ZN). 5 Rieš. Oni u stvari gube svojstvo oporučnih I nasljednika (odnosno legatara). XII 1956. moraju sva oporučna raspolaganja o t p a | s t i. odnosno njihovog ukidanja. jer ju je ostavilac za života otuđio. I. vrh. a ako nisu istovremeno i zakonski na\ sljednici. 2 1 f 114 • - . U tome slučaju s v i . prema svojoj vrijednosti. 101/56 od 14. . suda. ne bude namiren nužni dio kojeg nužnog nasljednika. 3—4/58. 3 Tako dr Finžgar. cit. 3—4/57. ne može tražiti da se. 402. str. 1991/54 od 6. 1—2/56. Gž. sva se ta raspolaganja umanjuju p r o p o r c i o n a l n o . 91. pristupit će se vraćanju d a r o v a (čl. Uslijed toga se redukcijsk. Zbirka 1956. str. u članku Nužno nasljedstvo.. . (*) Pod o p o r u č n i m raspolaganjima razumijevaju se odredbe o određivanju n a s l j e d n i k a njihovih dijelova. Ako to nije dovoljno. gube svojstvo nasljednika uopće.

Ako je oporučitelj ostavio više zapisa i naredio da se neki zapis isplati prije ostalih. Rješ. Ovo pravilo o redu podmirenja primjenjuje se i u slučaju kada se u jednoj osobi stječu oporučni nasljednik i daroprimac (Rješenje Saveznog vrhovnog suda Gz 101/56 od 14. umanjuju se r a z m j e r n o vrijednosti izvršenog raspolaganja. Njime mogu biti obuhvaćeni samo oni . 6 st. bez obzira na njihovu prirodu i na njihov opseg. vraćanju darova po određenom redu — ne može se mijenjati. pod br. 3. i to u odnosu na odredbe o nasljednim dijelovima oporučnih nasljednika i na raspolaganja izvršena l e g a t i m a ili određivanjem neke koristi iz ostavine. članak str.darovi koji se p r i b r a j a j u vrijednosti iste ostavine. br. on može tražiti vraćanje dara. Ud kolacrje~su dakle. Vrh. knjiga I. 6 ZN). 1 6 115 . tretiraju se kao j e d n o raspolaganje. Ovim se pravilima u stvari osigurava načelo o neopozivosti darova koji ostaju na snazi u opsegu kojim nije povrijeđen nužni dio. vine ostavioca vraćanjem dara. kao cjelina.( ) 3) U zakonu propisani način namirenja povrijeđenog nužnog dijela — da najprije treba pristupiti umanjenju oporučnih raspolaganja. 33. ko]i se~* uključuju u obračunsku vrijednost ostavine. 1/3—1956. S m o l e . XII 1956.Član 40 — 41. *" Sudska praksa Nužni nasljednik može tražiti da se njegov nužni dio podmiri iz one imovine kojom je ostavilac raspolagao oporukom. najprije će mu se razmjerno umanjiti nasljedni dio po oporuci i legat zajedno. Zbirka 1956. Gž. ili s više važećih oporuka. 595/56 od 23. Razmjerno umanjenje raspolaganja oporukom. ako je nužni nasljednik takav zahtjev stavio. Ako je oporučni nasljednik ujedno i daroprimac i legatar. bez obzira u čiju su korist učinjena i bez obzira na vrijeme kada su nastala i način kako je raspolaganje izvršeno. taj će se zapis umanjiti samo ukoliko vrijednost ostalih zapisa ne dostiže da se namiri nužni dio. suda NR Srbije. 666). a tek ukoliko se nužni dio ne bi mogao podmiriti iz ove imovine. Raspolaganja oporukom umanjuju se u istom omjeru. a ako to ne bi bilo dovoljno za podmirenje nužnog dijela. cit. a tek nakon toga. Zb. P r i v i l e g i r a n i z a p i s (legat) Član 41. XI 1956. ako iz oporuke ne proizlazi što drugo. (*) Sva o p o r u č n a raspolaganja.. i bez obzira da li se nalaze u jednoj ili više oporuka. 1. izuzeti oni darovi KOJI ne mogu biti' predmel zahtjeva za vraćanje (čl. tj. dok se kreću u granicama raspoloživog dijela. dakle. Sva raspolaganja izvršena jednom o p o r u k o m . u slučaju povrede nužnog dijela. doći će pored toga još i do vraćanja dara. ukoliko to ne bi bilo dovoljno. sv. 665. 106. Nužnom nasljedniku za povrijeđeni nužni dio odgovaraju srazmjemo s v i oporučni nasljednici.

stav 2 i čl. oni će se s v i umanjiti u istom "•omjeru kao i ostala oporučna raspolaganja. 4. sukcesivno. 51. ostavljajući više legata. 5 Tako dr A. S m o l e . 3. 116 2 . vršiti umanjenje oporučnih raspolaganja. naime. pod pretpostavkom da se redukcijom ostalih oporučnih raspolaganja može osigurati namirenje nužnog dijela bez zahvata u darove. može odrediti da se neka oporučna raspolaganja uopće i z u z m u iz procesa redukcije. Taj će legat. vrši u razmjeru s cijelom vrijednošću svih pojedinačnih oporučnih raspolaganja. B 1 a g o j e v i ć. Redukcija se. 91.. (3) Ovo stoga što nužnom nasljedniku mora ostati netaknuta vrijednost nužnog dijela. 108. u tom slučaju. Jedino ako je oporučitelj odredio da se jedan direktni legat izvrši prije ostalih. 106. str. Ako se redukcija treba primijeniti prema nužnom nasljedniku kome se vrijednost onoga što mu je oporučnim raspolaganjem namijenjeno ne u r a č u n a v a u njegov nužni dio (čl. imati prvenstvo pred ostalim legatima ne samo u Budući da se direktni legati izvršuju neposredno iz ostavine. To znači da će redukcijski proces zhvatiti samo dio oporučnog raspolaganja. 39. str.r a s p o l o ž i v o g dijela. st. ZN. Pravnik br. ZN). 54. mora mu se osigurati ne samo netaknuti nužni dio nego i vrijednost oporučnog raspolaganja koje se nalazi u g r a n i c a m a . 42. u članku Nužno nasljedstvo. 153. Ovi nasljednici mogu zahtijevati i razmjerno umanjenje naloženih im legata (čl. cit. i to samo v i š a k kojim je prekoračen r a s p o l o ž i v i dio (čl. Oporučitelj može o d s t u p i t i od načela razmjernog umanjenja oporučnih raspolaganja. 41. op. On može odrediti kojim će se redom. B a z a 1 a. postupa se drukčije. Ako je više direktnih legata. i dr B. Slučaj p r e ć u t n o g određivanja postoji ako je ostavilac. stav 1 ZN). u članku Pravo nujnih dedičev. Naša zakonitost br. a ne na teret nasljednih dijelova pojedinih nasljednika. 4 Vidi dr B. nego u razmjeru s v i š k o m koji prelazi vrijednost nužnog dijela. st. 3 i 52. cit. str. 3—4/58. 2 ZN). ( ) Ovu svoju odredbu oporučitelj može izraziti izričito ili prećutno. Vidi objašnjenja uz čl. On može odrediti da se oporučna raspolaganja prilikom redukcije r a z l i č i t o tretiraju. U tome slučaju redukcija se neće vršiti u razmjeru s cjelokupnom vrijednoišću oporučnih raspolaganja. Umanjenje oporučnih raspolaganja obuhvata i direktne l e g a t e 2 (čl. Odredba o umanjenju oporučnih raspolaganja ne odnosi se na one legate koje su dužni izvršiti određeni nasljednici na teret svojih nasljedničkih dijelova. op. neće moći namiriti povrijeđeni nužni dio. odredio da se neki legat izvrši p r i j e ostalih. ( ) Direktni legati se umanjuju u istom omjeru kao i nasljedni dio oporučnih nasljednika i zajedno 's ovima. do njegovog umanjenja može doći samo ako se umanjenjem ostalih legata. st. 403. st. S m o l e . 1 i čl. 2. da se neka umanje u većem ili manjem opsegu nego 5 ostala. osim ako oporučitelj nije što drugo odredio. s obzirom na njihovu vrijednost. u pravilu. kad im se ona trebaju u r a č u n a t i u nužni dio. 1 i 3 ZN) ako bi im njihov nasljedni dio morao biti umanjen.(4) Oporučitelj. Kod oporučnih raspolaganja izvršenih u korist n u ž n i h nasljednika. 3—4/57. 94. str.Član 41. 3 Tako i dr A.

ili ako je zahtjev za umanjenje oporučnih raspolaganja ostvarivan prema nekom drugom oporučnom nasljedniku odnosno legataru. može tražiti razmjerno umanjenje zapisa koje on treba isplatiti. 10.. (6) S ud ska pr ak s a 1. koje su dužne izvršiti legate. F i n ž g a r. pa su ih u tom slučaju dužni u cijelosti ispuniti. 2. Nužnom nasljedniku za okrnjeni nužni dio odgovaraju razmjerno svi oporučni nasljednici (Rješenje Vrhovnog suda NR Srbije Gž 595/56 od 23. Pravnik br. podlegata. XI 1956. • • 117 6 . str. Razmjerno u m a n j e n j e zapisa n a l o ž e n i h oporučnom n a s l j e d n i k u ili z a p i s o v n i k u (legataru) Član 42. naloga i drugih tereta koji su im nametnuti oporukom. br. 403. i dr B1 a g o j e v i ć. Oporučni nasljednik čiji bi nasljedni dio morao biti umanjen da bi se dopunio nužni dio. kome je naloženo izvršenje legata na teret njegovog nasljednog dijela. 1 i 2 ZN). 1 Vidi B 1 a g o j e v i ć. Oporučni nasljednici za isplatu nužnog dijela ne odgovaraju solidarno. pogledu ispunjenja nego i u pogledu svoga postojanja. 94. On može odrediti da se legati srazmjerno ne Vidi dr A. Posljedica toga je da za taj legat ne vrijedi pravilo o razmjernom umanjenju oporučnih raspolaganja. ili ako zahtjev bude odbijen. samo u slučaju kad bi uslijed ostvarivanja zahtjeva nužnog nasljednika za umanjenje oporučnog raspolaganja u svrhu nadopune nužnog dijela. ili l e g a t a r u na teret ostavljenog mu legata (sublegat). Isto vrijedi i za zapisovnika kome je oporucitelj naložio da iz svoga zapisa nešto isplati. str. str. Zb. st. 403. u članku Nujni delež. ne m o g u tražiti umanjenje legata. Oporučni nasljednik. 2. 174). 1/3—1956. Odvjetnik br. vrijedi samo do visine vrijednosti naslijeđenog dijela imovine kojom je oporucitelj mogao slobodno raspolagati (čl. op. odnosno legatar ne može tražiti umanjenje legata ako nužni nasljednik nije stavio z a h t j e v za umanjenje oporučnog raspolaganja. nego razmjerno svom nasljednom dijelu (Presuda Vrhovnog suda NR Hrvatske Gž 2111/58 od 23. (1) Ovo ograničenje. 7—8/59. 665). str. 1. cit. op. međutim. Ostavilac može oporukom odrediti (izričito ili na drugi način) da ovlaštene osobe. došao u situaciju da bi morao trpjeti u m a n j e n j e svog nasljednog dijela ili ostavljenog legata.Član 41 — 42. Oporucitelj može također odrediti da se o d s t u p i od načela razmjernog umanjenja legata. 1—2/56. X 1958. Pravo z a h t i j e v a t i razmjerno u m a n j e n j e l e g a t a pripada onom o p o r u č n o m nasljedniku. Stoga se naziva i privilegiranim legatom. cit. ako iz oporuke ne proizlazi što drugo.

(*) Nužni nasljednik može tražiti vraćanje ranije darovanog dara samo ako vraćanjem kasnijeg dara ne bi bio podmiren njegov nužni dio. može se izvršiti samo u dijelu kojim se prekoračuje r a s p o l o ž i v i dio (čl. st. a zatim ostali idući redom ka onom koji je najprije darovan. 51. I on ima pravo tražiti razmjerno umanjenje. Pravo na razmjerno umanjenje legata pripada i n u ž n o m nasljedniku koji u svojstvu legatara prima neku stvar ili korist iz ostavine. 3—4/58. Nužnom nasljedniku pripada pravo da zahtijeva v r a ć a n j e d a r o v a ako se umanjenjem ili ukidanjem oporučnih raspolaganja ne može postići nadopuna povrijeđenog nužnog dijela. To odgovara koncepciji da je ostavilac tek posljednjim. i onog za koga je određeno da mu se oporučna raspolaganja ne u r a č u n a v a j u u nasljedni dio (čl.Član 42 — 43. koje mu je namijenjeno. 2 ZN). 3. redom koji je obrnut redu kojim je darovan. da se umanje sukcesivno i red kojim se njihovo umanjenje treba izvršiti. 1. Prvo se vraća dar darovan neposredno pred smrt ostavioca. umanjenje legata. str. legata koga bi trebao izvršiti u korist treće osobe (sublegat) na teret oporučnog raspolaganja. 107. ZN). Darovi učinjeni istodobno vraćaju se razmjerno. a nakon toga dođe do u m a n j e n j a njegovog nasljednog dijela uslijed zahtjeva nužnog nasljednika za nadopunom povrijeđenog nužnog dijela. zahtijevati razmjerno umanjenje legata koga je dužan izvršiti iz onoga što mu je oporučnim raspolaganjem ostavljeno. u članku Pravo nujnih dedičev. umanjenje vrijednosti legata izvršit će se u n o v c u . 54. Red v r a ć a n j a d a r o v a Član 43. 118 1 . 52. Pravnik br. Kod vraćanja dara primjenjuje se načelo p o j e d i n a č n o g vraćanja svakog dara napose. U oba slučaja. umanje. Nužni nasljednik može. mlađim darovima mogao prekoračiti raspoloživi dio. ako uslijed zahtjeva drugog nužnog nasljednika bude potrebno umanjiti ova oporučna raspolaganja učinjena u njegovu korist. dakle. Ako nije moguće vraćanje dijela legirane stvari in natura. 3 i čl. za koju povredu nasljednik koji je ispunio legat nije znao —• takav oporučni nasljednik ima pravo da naknadno zahtijeva umanjenje legata i vraćanje onog dijela vrijednosti ispunjenog legata koji odgovara opsegu umanjenja njegovog nasljednog dijela. kao Tako S m o Le. Vraćanje darova vrši se počev od posljednjeg dara i ide dalje obratno redu kojim su darovi učinjeni. Ovakvi zahtjevi mogu nastati u pogledu nužnog nasljednika kome se oporučna raspolaganja u r a č u n a v a j u u njegov nužni dio. a da se stariji darovi kreću u granicama raspoloživog dijela. Ako je nasljednik na teret ostavljenog mu nasljednog dijela i s p u n i o l e g a t u cjelini.

op. cit. cit. 44. G o 1 j a r. str. cit.. 109. smatra da to vrijedi samo kod neformalnih darovnih ugovora. da je uspio sa zahtjevom za vraćanje dara od kasnijeg daroprimca. B l a g o j e v i ć . str. i kad ne može s uspjehom o s t v a r i t i svoj zahtjev za vraćanje dara pre^ma primaocu kasnijeg dara. 119 . u Izvještaju toga suda o sudskoj praksi za razdoblje od 1. B l a g o j e v i ć . Svi darovi koji se kreću u okvirima raspoloživog dijela moraju ostati netaknuti. (3) Ako je darovano više stvari i s t o v r e m e n o . koja je sadržavala ovlaštenje po kome daroprimac može otkloniti vraćanje. međutim. kad smatra da se u slučajevima kad iz objektivnih (nestanak ili uništenje stvari) ili iz subjektivnih razloga (insolventnost daroprimca) nije moguće dar vratiti. Daroprimac. plaćanjem manjka. Ovi darovi ne mogu postati predmetom restitucionog zahtjeva ako više nije moguće vraćanje mlađeg dara. Citirano prema S. 44. Vraćanju dara. 5 Vidi u tom smislu odluku Vrh. ne može pristupiti vraćanju starijeg dara. 11. VIII 1957. Kod pismenih darovnih ugovora. 1—2/56. u članku Novi zakon 'o dedovanju v sodni rabi. članak. ZN). str. Tim više što daroprimac po čl. pa nužni nasljednik ne može zahtijevati vraćanje 3 starijeg dara ako sa zahtjevom za vraćanje mlađeg dara nije uspio. Po tome momentu procjenjuje se i savjesnost (poštenje) držaoca. 6 To je. ZN ima položaj poštenog posjednika. a zadržati dar. ne bi mogao umjesto predmeta dara naknaditi vrijednost. 105. str. Oporučitelj nije ovlašten da bilo sam ih" u sporazumu s daroprimcima odnosno nasljednicima ugovori i mijenja ovaj utvrđeni red i način vraćanja dara. Tako i S m o l e . eit. (4) Vraćanje dara vrši se u n a r a v i .Član 43. 1 Ogz (novela III). (2) Ako je nužni nasljednik p r o p u s t i o da zahtijeva vraćanje k a s n i j e učinjenog dara u vrijeme kroz koje je m o g a o o s t v a r i t i svoj zahtjev za vraćanje tog dara. suda LR Slovenije od 15. ima mjesta samo ako je ovim darom povrijeđen nužni dio. op. čije je vraćanje propustio. vraćanje darova vrši se na isti način kao kod umanjenja oporučnih raspolaganja. Nužni nasljednik u tom slučaju gubi pravo da se namiri za vrijednost onog dara čije je vraćanje propustio. Protivno stanovište zastupa S m o l e . razmjerno u smislu stava 2 ovoga člana. st. 44. str. V do 31. Vrijeme kad je izvršeno darovanje procjenjuje se prema času kada je predmet dara p r e d a n (izvršena predaja darovane stvari u smislu pravnih pravila građanskog prava). po mišljenju ovog autora. VIII 1957. 108. (5) prema stanju u kome se darovana stvar nala2i u času saznanja daroprimca za zahtjev za vraćanje dara (čl. (6) 2 Vidi F i n ž g a r . 2. nego samo u pogledu v i s ka kojim inače ne bi bio podmiren da ja ostvario vraćanje kasnije darovanog dara.. Pravnik br. u članku Nujni delež. smatra da je za4 stjecanje dara mjerodavan moment potpisa ugovora. str. 107. u pravilu. 1—2/58. Pravnik br. a ostaje mu pravo da zahtijeva vraćanje ranije darovanog dara samo u dijelu u kome bi inače bio ovlašten tražiti njegovo vraćanje. op. bilo moguće po odredbi § 951. ne m o ž e zahtijevati vraćanje r a n i j e darovanog dara u vrijednosti onog dara čiji je povratak propustio. tj. 404. Vraćanje dara vrši se redom i na način propisan u zakonu.

). 2 Srp.). z. 4. Ovo bez obzira da li se primljeni dar uračunava ili neuračunava u nasljedni dio nužnom nasljedniku. darovne pogodbe ne mogu se opozvati (prav. (čl. st. grad. Prilikom vraćanja dara postoje razlike u pogledu o s o b a kojima je' dar darovan. i 949. Zakonski nasljednici vraćaju darove bez obzira na vrijeme kad su im darovani. 3. ne radi se u stvari o opozivanju ugovora. Srp. dužne su vratiti samo one darove koje su primili u posljednjoj godini života ostaviočeva (čl. OGZ i § 566. 120 . g. To vrijedi i za oporučne nasljednike. OGZ i § 565. koje nisu zakonski nasljednici. st. ZN) primjenjuju se i u slučajevima kad je darovanjima učinjenim u korist nužnog nasljednika p o v r i j e đ e n n u ž n i d i o kojeg drugog nužnog nasljednika. 40. st. 33. 43. odnosno Srp. predviđenim u OGZ. OGZ i § 565. samo u dijelu u kome vrijednost njemu darovane stvari prelazi vrijednost r a s p o l o ž i v o g dijela (čl. zbog n e z a h v a l n o s t i (neharnosti — ob ingratitudinem) predviđena je izuzetno u pravnom pravilu iz § 948. Zakonski nasljednici. 5 ZN). Institut o p o z i v a n j a (revokacije) darova je imovinskog?ravnog karaktera. vratiti samo one darove koje su primili u posljednjoj godini ostaviočeva života. pravilo iz § 946. 2 Srp. Oni će. • u pogledu obaveze na vraćanje dara izjednačuju se s ostalim osobama (u smislu odredbe čl. Treće osobe. b. ovisna o odnosima i ponašanju daroprimca prema darodavcu. Institut v r a ć a n j a darova zbog povrede nužnog dijela treba strogo razlikovati od instituta o p o z i v a n j a (revokacije) darovanja. g. OGZ i § 565. 2 Srp.Član 43. trpjeti restituciju na zahtjev drugog nužnog nasljednika. 45. i sve ono što je daroprimac darovanjem stekao i potrošio u dobroj vjeri nije dužan vratiti budući da se smatra poštenim posjednikom. 5. g. 54. si. zbog dužnosti uzdržavanja (ob diminutionem sustentationis § 950. Odredbe o načinu vraćanja dara (in natura). kojima je prekoračen raspoloživi dio ostavine. z. z. u pravilu. st. z. OGZ). g.). nego o zahtjevu za v r a ć a n j e dara odnosno njegovog viška: zbog povrede nužnog dijela (ob laesionem legitimae § 951. zbog oskudnosti (exeptio ob aegestatem § 947. z. g. 5 ZN). U slučaju pravnog opoziva. st. OGZ i § 567.). Ovaj će. Prvi je institut nasljednog prava i njegova primjena je neovisna o držanju i odnosima daroprimca prema darodavcu. i 46. 33. U ostalim slučajevima. st. Srp. zak. zbog oštećenja vjerovnika (§ 953. Njegova je primjena. pri čemu pravni posao darovanja ostaje na snazi. Ovim institutom mogu se poslužiti samo n u ž n i n a s l j e d n i c i u slučajevima kada je njihovo pravo na nužni dio p o v r i j e đ e n o raspolaganjima ostaviočevim. dakle. Opozivost darovnog ugovora. naime. 2 Srp.) i zbog rođenja djeteta (ob supernascentiam liberorum § 954. 44. z. U pravilu. Kod vraćanja darova bitno je da ugovor o darovanju zadržava svoju pravnu valjanost. st. g. koji nisu nasljednici in concreto. 2 ZN). OGZ i § 565. p o n i š t a v a se pravni posao.

str. u stanju u kome je zatečena u momentu kad je daroprimac saznao za z a h t j e v za vraćanje -dara. cit.(3) Pošteni daroprimac. Srp. koji je v r a t i o stvar.^) Ovamo spadaju i slučajevi kad je daroprimac izgubio vlasništvo stvari uslijed izvršenih raspolaganja. Zagreb. 121 .Član 44. Položaj daroprimca koji v r a ć a dar Član 44. (litogral). ima pravo na naknadu za t r o š k o v e koje je oko stvari imao. Od civilnih plodova zadržava sve dospjele i ubrane plodove. zatim pravo na naknadu n u ž n i h troškova (impensae necessariae) ako je trošak bio učinjen za održanje stvari i stvar stvarno održana. Kod luksuznih troškova (impensae voluptariae) pošteni posjednik ima pravo 1 Vidi dr B. ili ako je oporučitelj odredio da nužni nasljednik svoj nužni dio treba primiti u novcu (čl. Naša zakonitost D r . B a z a 1 a. Daroprimac se ne može osloboditi ove dužnosti davanjem naknade u novcu'za vrijednost darovane stvari. 1. 3—4/57. 3 R a j a č i ć. do kojih je došlo do momenta s a z n a n j a o zahtjevu za vraćanje. 2.(2) Daroprimac kao pošten posjednik ima pravo. Vraćanjem dara treba da se uspostavi stanje ostavine kaikvo bi bilo da 1 dar nije darovan. Daroprimac kao pošten posjednik ovlašten je raspolagati sa stvari poput vlasnika sve dok se smatra poštenim. 32. na sve p l o d o v e i koristi od stvari koje je imao. Ovo stoga što nužni nasljednik ima po članu 32. do časa dok se smatra poštenim posjednikom. Darovana stvar vraća se u n a r a v i . grad. On nije dužan za te stvari dati naknadu. osim ako na to pristane nužni nasljednik. str. pravilo iz § 329. op. OZ i § 204. Daroprimac ne odgovara za nastalo pogoršanje.). 154. 17. ZN pravo na određeni dio svake stvari i prava. što vrijedi i kod dopune nužnog dijela. Plodove koji nisu ubrani (naplaćeni) ne može v tražiti ni zadržati i pored toga što su dospjeli. 3 Vidi dr Č. ili je uopće nije dužan vratiti ako je individualno određena stvar do toga časa propala. R a j a č i ć. Njemu pripadaju i svi sabrani plodovi makar i nisu utrošeni. 15. u članku Nužno nasljedstvo. U pogledu darovane stvari koju je dužan vratiti daroprimac se smatra kao savjestan držalac do dana kad je saznao za zahtjev za vraćanje dara. u djelu Stvarno pravo I dio. bez obzira da li se zahtjev za vraćanje dara ostvaruje samostalno ili zajedno sa zahtjevom za umanjenje oporučnih raspolaganja. • uništenje ili propast stvari (prav. str. ZN). On nije dužan naknaditi protuvrijednost stvari. Od daroprimca se ne može tražiti ni naknada za štetu što je vrijednost dara oštećenjem umanjena ili što je darovana stvar uništenjem propala. Daroprimac se do momenta kad je s a z n a o za zahtjev za vraćanje dara smatra p o š t e n i m posjednikom (savjesni držalac). i to: na naknadu k o r i s n i h troškova (impensae utiles) ako je stvar objektivno dobila na vrijednosti. i ne odgovara za stvar. zak. U ovakvim slučajevima daroprimac je dužan vratiti stvar u stanju u kome se zatekla u trenutku kad je saznao za zahtjev. 1956.

ali nikako preko onoga što je stvarno potrošio. u kojem je darom povrijeđen nužni dio. Daroprimac se smatra n e p o š t e n i m posjednikom od momenta kad je s a z n a o za zahtjev za vraćanje dara (prav. i 205. Ako se radi o dužnosti vraćanja samo dijela n e d j e l j i v e stvari. da odnese odnosno skine sa stvari sve što je nabavio ako je to moguće.). Pored stvari mora v r a t i t i p l o d o v e i k o r i s t i koje je imao. Srp. U tome ima pravo izbora. daroprimac je popravio kuću prihodima od te kuće). nego samo u onom dijelu koje je naknadio iz svoje imovine ako prihodi od stvari nisu bili dovoljni da se ovi troškovi pokriju. Ako se radi o zahtjevu za vraćanje stvari koja je u naravi d j e l j i v a . N e p o š t e n i daroprimac odgovara za k r i v n j u od trenutka kad se smatra nepoštenim (§ 335. z.(5) U tome slučaju može doći do c i v i 1n e d i o b e stvari budući da i daroprimac i nužni nasljednik imaju u tom slučaju pravo na istu stvar. zasnovati s u v l a s n i č k i odnos u pogledu darovane stvari. odnosno upotrijebiti za namirenje nužnog dijela (prema načelu pretium succedit in loco rei et res succedit in looo pretio). u članku Pravo nujnih dedičev. dakle. str. grad. 107. Pravnik br.). 1—2/56. OGZ i § 204. u kojoj odnosne koristi p o s t o j e u času vraćanja dara. 3—4/58. op. u članku Nujni delež. str.. Međutim. 15. pa se i ne mora koristiti ovim pravom. 5 4 122 . Ova obaveza tereti nužnog nasljednika u dijelu kojim se okoristio u razmjeru H a j a 6 i ć. dužan je tu stvar dati. daroprimac je dužan u ime nadopune nužnog dijela prepustiti nužnom nasljedniku odgovarajući idealni dio te stvari ili platiti nužnom nasljedniku vrijednost darovane stvari u razmjeru dijela. Srp. on ne bi imao pravo da zahtijeva naknađivanje ovih troškova u dijelu u kome su ti troškovi podmireni redovnim prihodima (npr. i 11. 108.. OGZ i § 207.Član 44. 16. 10. odnosno koje je mogao imati po normalnom toku stvari. Ovaj suvlasnički odnos razrješava se na način i po pravilima građanskog prava. cit. Ako je time stvar dobila na vrijednosti. Između daroprimca i nužnog nasljednika može se. pravilo iz § 338. Aiko su predmeti dara donosili kakve prihode koje je daroprimac upotrijebio za podmirenje nužnih i korisnih troškova. ili istu vrst stvari ako ima takvu vrst stvari. (e) Ako je daroprimac o t u đ i o dar i protuvrijednost u p o t r i j e b i o za nabavu druge stvari koju ima u času kad je saznao za zahtjev za vraćanje dara. nužni nasljednik koji zahtijeva vraćanje dara dužan je i nepoštenom daroprimcu naknaditi sve potrebne i korisne izdatke koje je ovaj imao oko stvari. na ius tollendi. daroprimac je dužan vratiti dio stvari. može tražiti na4 knadu kao u slučaju kad se radi o korisnim troškovima. Tako S m o l e . ili koja je g e n e r i č n o određena. ( ) Pošteni daroiprimac ima pravo na naknadu korisnih i nužnih troškova toliko i u mjeri. 3. 6 Tako dr F i n ž g a r . Pravnik br. koja se odnose na diobu zajedničke stvari. Takva će se stvar prodati i kupovnina razdijeliti. g. str. zak. tj.

op. 2 ZN). 56. st. Pitanje koristi koje je nužni nasljednik imao ili stekao prosuđuje se prema subjektivnim momentima na strani nužnog . ne može biti predmetom restitucionog zahtjeva (vidi i notu br. Daroprimac odgovara za darovnu stvar ili njenu vrijednost i onda ako ju je »nepoštenim načinom pustio iz posjeda« (prav. 1. oravilo iz S 952. članak. 405. u cit.( 1 0 ) 5. cit. str. Ako je zahtjev za vraćanje dara uslijedio nakon što je nužni nasljednik bezuspješno pokušao da umanjenjem oporučnih raspolaganja postigne nadopunu nužnog dijela. odnosno od momenta zaključenja darovnog ugovora. cit. 16 Tako B a z a 1 a. (12) A.. Tada se on smatra savjesnim držaocem (poštenim posjednikom). vrijednosti svog nužnog dijela. pravilo iz § 338. daroprimac će se smatrati p o š t e n i m posjednikom (savjesnim držaocem) sve do momenta kad je saznao za stavljanje zahtjeva za vraćanje d a r a . smatra da i u posljednjem slučaju nužni nasljednik može tražiti vraćanje dara od onog daroprimca kome je dar radovan. OGZ).raspoloživog dijela. Nužni nasljednik može zahtijevati vraćanje r a n i j e darovanog dara samo ako vraćanjem kasnijeg dara n i j e n a m i r e n . a to je dokle god ima mlađih darova. sve dok se njegova nesavjesnost ne bi dokazala. 12 S m o l e . kad opravdano smatra da je ovdje trebalo odrediti isto kao što je to učinjeno u slućaju kad zakonski nasljednik vraća darovanu stvar u ostavinu (čl. pa i onda ako je za zahtjev za umanjenje oporučnih raspolaganja saznao ranije.. (9) Daroprimac se treba smatrati nepoštenim posjednikom i u onom slučaju kada bi mu se to d o k az alo. bilo iz objektivnih (što darovana stvar ne postoji). 4. Samo saznanje da je darom povrijeđen nužni dio. ne čini daroprimca nepoštenim posjednikom^8) Ako je daroprimac z n a o da ostavilac darovanjem namjerava izigrati pravo nužnih nasljednika.(7) Za nepredviđeni slučaj (nenadani slučaj) koji ne bi zadesio stvar da je bila kod nasljednika. biv. smatrat će se nesavjesnim (nepoštenim) od trenutka p r i m i t k a d a r a . " F i n ž g a r . str. cit. OGZ). ili iz subjektivnih razloga (zbog insolventnosti daroprimca). cit. str. 107. 9 Vidi B l a g o j e v i ć . daroprimac odgovara samo ako je zadržao povratak stvari vodeći objesno parnicu (prav. 11. Dar koji se kreće u granicama. 154. str. Sporno je da li može tražiti vraćanje ranijeg dara i onda ako je zahtjev za vraćanje kasnijeg dara ostao b e z u s p j e h a . str. op. T<I ^ ' S m o l e . 123 . 43).nasljednika. c. članak. 2 uz čl. Iz toga izlazi zaključak da nužni nasljednik ne može tražiti vraćanje starijeg dara ako se mlađi dar nije mogao vratiti. 109. smatra da je za ocjenu da li je dar podložan restitucionoj dužnosti odlučno samo da li je njime povrijeđen nužni dio.Član 44. članku. " S m o l e . ( n ) Čini se da to ne bi bilo moguće ako se ima u vidu da zakon daroprimca u izvjesnom smislu favorizira u odnosu prema nužnom nasljedniku dajući mu položaj poštenog (savjesnog) posjednika.

3 Protivno tome B a z a 1 a. Nasljedniku. nužnih nasljednika^ 1 ) O pravu na nužni dio ne može se odlučivati po službenoj dužnosti. u članku Nužno nasljedstvo. i tko se time okoristio. koji nije stavio zahtjev za umanjenje oporučnih raspolaganja ili vraćanje dara. i pass. u izlaganjima dr J. 1. Umanjenje oporučnih raspolaganja ili vraćanje darova vrši se samo na z a h t j e v ovlaštenih osoba. str. odnosno prema kome će nužni nasljednik moći ostvarivati svoj zahtjev za redukciju ili restituciju. u članku Sticanje ostavine i odricanje od nasljedstva.(2) Nužnom nasljedniku. Sud ne može u ostavinskom postupku raspravljati o tom pitanju bez prijedloga nužnih nasljednika kao jedinih po zakonu ovlaštenih osoba. 220. ne može se iz ostavine dati više nego što iznosi njegov zakonski dio. ostavinski sud neće ni pristupiti utvrđivanju vrijednosti ostavine (čl. u članku: Neka sporna pitanja sudske prakse. str. 2. 33. Ovaj zahtjev ne mogu ostvarivati ni oni nužni nasljednici. ZN). 141. 2 S t a n k o v i ć . Naša zakonitost br. prema stvarnom stanju i vrijednosti ostavine koju ona ima u času smrti ostaviočeve. 1—2/57. ne može se priznati više nego što iznosi njegov z a k o n s k i dio u ostavim koja je preostala zakonskim nasljednicima. 3—4/57. u kome opsegu postoji povreda. B r n č i ć a . br. 3—4/57. Nužnom nasljedniku za nužni dio o d g o v a r a j u svi oporučni i oni zakonski nasljednici. Ovaj zahtjev ne mogu * ostvarivati ostale osobe koje nisu nužni nasljednici in concreto. suda izraženo na proširenoj općoj sjednici od 10. Provođenju ovog postupka i računskih operacija ima mjesta samo ako postoji zahtjev nužnih nasljednika. kad tvrdi da se o pravu na nužni dio pojedinog nasljednika treba voditi računa po službenoj dužnosti. koji su od ostavioca primili neku imovinu na dar za njegova života ako je tim darom prekoračena vrijednost raspoloživog dijela. koji se n i j e o d a z v a o pozivu na ostavinsku raspravu (čl. Umanjenje raspolaganja oporukom i vraćanje dara kojima je povrijeđen nužni dio mogu tražiti samo nužni nasljednici. str. nakon što im se uračuna ono što su primili na dar od ostavioca za njegova života bilo u kom obliku. kojima nužni dio nije povrijeđen.Član 45. Pravo na ostvarivanje zahtjeva za umanjenje raspolaganja izvršenih oporukom i vraćanje dara pripada samo onim n u ž n i m nasljednicima kojima je nužm_dj£_j^_v . Naša zakonitost br. I 1957. (3) Ako nužni nasljednica. *-• 1. uključujući i ostale nužne nasljednike. 124 . 3. Budući da se samo pomoću ove operacije može utvrditi obračunska vrijednost ostavine koja služi kao baza ne samo za utvrđivanje vrijednosti nužnog i raspoloživog dijela nego i za ocjenu da li je nužni dio konkretnog nasljednika uopće povrijeđen. Tko može tražiti oporukom umanjenje raspolaganja i vraćanje dara Član 45. nisu stavili zahtjev u ostavinskom postupku. 121. 1 Vidi stanovište Saveznog vrh. 11. 3 ZN). st. i 12.a^jij^_^yjjje đen. Naša zakonitost.

ili na dar do visine vrijednosti ove imovine. 53. Oporučni nasljednici / odgovaraju r e a l n o . Ako je. ZN). 41. 51. 33.jnoraju„x.( mili. oni odgovaraju za nužni dio nužnom nasljedniku onom imovinom koju su primili. imaju pravo da p o v r h svog zakonskog dijela iz ostavine dobiju još i ono što im je oporučnim raspolaganjem kao legat namijenjeno. ali oporučitelj može i drukčije odrediti.LilJ i t i upravo iHiQvinu. Nakon izvršene diobe odgovaraju kao pošteni posjednici (savjesni držaoci). odnosno da mu se dar ne uračuna u nasljedni dio (čl. i da zadrže darove koje su od ostavioca primili ako ne bi bio stavljen zahtjev za uračunavanje. 2 ZN.Član 45. naime. Oporučni nasljednici. sve do momenta kad su saznali da je podnesen zahtjev za umanjenje oporučnih raspolaganja.vrijednosti iz svoje imovine. ZN). st. Zakonski će nasljednici u tom slučaju moći zadržati v i š a k koji prelazi vrijednost nasljednih dijelova. bilo na temelju oporučnih raspolaganja. 1 ZN).se_QslQ. 2 ZN. ~ll d određeni d đ i dio di nužnim nasljednicima. međutim. 2 i 3 ZN). da do diobe "nasljedstva odgovaraju kao čuvari stvari. st 5 i 43. i razmjerno veličini nasljednog dijela (čl. st. 125 . odnosno prema vremenu ili vrijednosti dara koji im je darovan (čl._oJ3Jek_te_i Ovo stoga što J^ _ J J _ _ prava_ p _ koje j su. tj. Njihova odgovornost za stvari iz ostavine prosuđuje se prema mornentu s a z n a n j a za z a h t j e v nužnih_jiasljednika za umanjenja oporučnin" ragEo^anja time. prema tome. 32. zapisa i darova danih u korist ostalih zakonskih nasljednika utvrđen na način . nisu stekli vlasništvo u času ostaviočeve smrti. Z a k o n s k i n a s l j e d n i c i odgovaraju za nužni dio onom imovinom koja im je ostavljena oporučnim raspolaganjem (u obliku direktnog legata) i darovima koje su primili za života ostaviočeva. 148. upravitelji nasljedstva (čl. u korist nužnih nasljednika v ne mogu. Ovim se nasljednicima u njihov zakonski nasljedni dio. uračunavaju namijenjeni legati i primljeni darovi. od časa ostaviočeve smrti. jer je na njih u tome času prešlo i vlasništvo na predmetima ostavine.rimiIL . ZN). st. da zakonski nasljednik primi legat povrh svog zakonskog nasljednog dijela (čl..j?. koji im je na temelju oporuke pripao.određen u čl. dužm^jnakiia^ivaniem. st. Ovi nasljednici. ex tune. st. ~ Odgovornost oporučnih nasljednika kreće se u granicama u kojima je nužni dio povrijeđen. ovo uračunavanje izvršit će še po odredbama čl.baditLove. Ako se oporučna raspolaganja i darovi u r a č u n a v a j u u nasljedni dio zakonskim nasljednicima. kaopravim~nlisljednicima. a ne njihovom vrijedno!ŠguJ__. 52. U slučaju da u povodu zahtjeva nužnog nasljednika budu obavezni na izručenje dijela ostavine._Oni. u pravilu. 3 ZN). tj. onim stvarima i pravima koje su iz__ostavine__gri. 53. O p o r u č n i nasljednici odgovaraju cjelokupnom imovinom koja im je oporukom ostavljena (nasljednim dijelom i direktnim legatima). pripada s v a k e s t v a r i i p r a v a (čl. netko od sunasljednika stavio z a h t j e v da se zakonskim nasljednicima vrijednost legata i dara u r a č u n a u nasljedni dio. i darovima koje im je ostavilac dao u posljednjoj godini života (osim ako oporučni nasljednici nisu ujedno i zakonski). na stvarima i pravima 'boje moraju vratiti u ostavinu odnosno nužnim nasljednicima.

dakle. 5 ZN). kome se vrijednost legata i dara uračunava u nasljedni dio. Međutim. svi ovi zakonski nasljednici morat će trpjeti da im se oporučna raspolaganja. st. Ako je odredbom oporučitelja određeno da se vrijednost dara n e u r a č u n a v a zakonskim nasljednicima u nasljedni dio (čl. 238. odnosno da zadrže vrijednost legata i dara u granicama svog zakonskog dijela. ili ako je sud propustio da stranke uputi na parnicu (čl. st. Ovo prvenstveno vrijedi za sve u č e s n i k e ostavinskog postupka budući da ih veže pravomoćno rješenje o nasljeđivanju (čl. st. a niti je do svršetka rasprave dostavio ostavinskom 126 . takav će nasljednik odgovarati d r u g o m n u ž n o m nasljedniku samo sa dijelom imovine. u pravilu. da svoja prava ostvaruju u parnici nakon dovršenog ostavinskog postupka (čl. 226. ZN). Nužni nasljednici. ZN). ovi će nasljednici moći zadržati dar. za nužni dio ostalim nužnim nasljednicima. ako takvim raspolaganjima bude p o v r i j e đ e n n u ž n i d i o . To isto vrijedi ako nije s t a v l j e n z a h t j e v za uračunavanje. nije sudjelovao u raspravi ostavine. odgovaraju za nužni dio u razmjeru c i j e l i h svojih nasljednih dijelova i vrijednošću legata. dakle. 226. ZN). u pogledu onih zakonskih nasljednika kojima se dar i zapis inače uračunavaju u zakonski nasljedni dio. participirati u podjeli ostavine kao da dar nisu uopće primili (čl. 51. Svi oporučni i oni zakonski nasljednici. 237. Pravo na nužni dio treba se. 54. umanje na kvotu koju ima njihov zakonski dio. nisu vezane pravomoćnošću rješenja o nasljeđivanju. koja su im namijenjena (legati). 234. 234. oni ne bi mogli to svoje pravo naknadno ostvarivati u parnici. koje sud n i j e o b a v i j e s t i o o pokretanju toga postupka niti p o z i v a o na raspravu. odnosno ako je određeno da dobiju legat p o r e d svog nasljednog dijela (čl. st. koji nisu ujedno i nužni nasljednici. 54. ostvarivati naknadno nakon dovršenog ostavinskog postupka. st. Kao učesnici ostavinskog postupka. unatoč valjanom pozivu. u posebnoj parnici (čl. Ako nužni nasljednik. i pravo na nužni dio. ZN). 4. Ako je n u ž n i d i o p o v r i j e đ e n . ili kad postoje uvjeti za ponavljanje ostavinskog postupka (čl. Osobe koje nisu sudjelovale u ostavinskom postupku. Ove osobe mogu svoja prava iz ostavine. Ako zakonski nasljednik. pa.Član 45. 3 ZN). odgovaraju samo s viškom koji prelazi raspoloživi dio (čl. tj. ostvarivati u o s t a v i n s k o m postupku. 1 ZN). 54. odnosno primiti legat povrh svog nasljednog dijela. ZN). kojim je prekoračen njegov nužni dio tj. st. 2 ZN). odnosno primiti legat samo u granicama r a s p o l o ž i v o g dij e l a (čl. ima istovremeno položaj n u ž n o g nasljednika. v i š k o m oporučnih raspolaganja (legata) i darova koji su mu dani preko vrijednosti raspoloživog dijela. 52. 2 ZN). To će biti u slučajevima kad ostavinski sud u toku ostavinske rasprave uputi stranke na p a r n i c u koju one nisu pokrenule prije dovršenja ostavinskog postupka i donošenja rješenja o nasljeđivanju (čl. 4 ZN). osim u slučajevima u kojima je inače dopušteno učesnicima ostavinskog postupka. zakonski će nasljednici moći zadržati dar.

a u "vezi s time ustanoviti da li postoji povreda nujaiog_dijela ili ne.nestalog ostavioca za umrlog (čl. ZN. odnosno s onim što mu se treba uračunati u nasljedni dio. u roku koji ne može biti duži od tri godine od proglašenja oporuke ako se zahtijeva umanjenje oporučnih raspolaganja. nužnom nasljedniku. sudu svoju nasljedničku izjavu ih zahtjev za ostvarenje prava na nužni dio. kao i protiv svih ostalih osoba. 34. ZN). da 6i došaodo~svog~prava na~nužni 9j6rTSTaTemeTju njegovog zahtjeva ostavinski sučTJe đužanHTfvrdlfrEoffljo iznosi nužni dio ostavine i konkretnog nasljednika. ZN). 221. 3 ZN'. 127 . a kod zahtjeva za vraćanje darova u roku od tri godine od dana smrti ostaviočeve. U protivnom.i_ošFavinsko^p[)stupku postavi]atiTTconkretneT zahtjeve fzafi2ev~zauman j en j e oporučnih raspolagahja"iir**vraćanje darova). 5. Pravo na nužni dio. u pravilu. nužni nasljeddnik može iz ostavine primiti i više nego što iznosi njegov nužni dio i u granicama raspoloživog dijela zadržati dar odnosno primiti oporučna raspolaganja (legate). st. st. 51.Član 45. odnosno pravomoćnosti rješenja o proglašenju . 220. Zahtjev za u m a n j e n j e o p o r u č n i h raspolaganja učesnici ostavinskog postupka ostvaruju u toku r a s p r a v e o s t a v i n e na način da nasljedničkom izjavom zatraže ostvarenje svog prava na nužni dio (čl. pristupit će se umanjenju oporučnih raspolaganja i bez posebnog prijedloga. prema stanju ostavine s kojom ostavilac nije raspoložio. veličina i postojanje eventualne povrede toga dijela utvrđuju se samo na izričiti z a h t j e v n u ž n o g n a s l j e d n i k a . Ako se pokaže da se umanjenjem oporučnih raspolaganja i uračunavanjem zakonskim nasljednicima onoga što su besplatno primili od ostavioca ne bi mogao namiriti povrijeđeni nužni dio iz sredstava ostavine. 6. U ostavinskom postupku tome nužnom nasljedniku utvrdit će se po službenoj dužnosti samo njegov z a k o n s k i dio u smislu čl. Nasljednik koji je nasljedničkom izjavom zahtijevao nužni aio ne bi niora^j. ne gubi pravo da svoj zahtjev za nadopunu povrijeđenog nužnog dijela ostvaruje t u ž b o m u posebnoj p a r n i c i nakon dovršenja ostavinskog postupka. p o v r i j e đ e n u svom pravu na nužni dio. ZN). i to ako pristanu da d o b r o v o rj n o stvar vrate. Ako sud tom prilikom ustanovi da je nužni dio o s i g u r a n . ' " ~~ " ~ * Prilikom izračunavanja nužnog dijela po članu 33. odnosno kao zahtjev da se zakonskim nasljednicima izvrši uračunavanje legata i besplatnih raspolaganja izvršenih za života ostaviočeva (čl. 3 ZN). Ovaj svoj zahtjev nužni nasljednik u ostavinskom postupku može ostvariti samo protiv s u n a s l j e d n i k a . nužnom nasljedniku pripada pravo da traži v r a ć a n j e dara. Ako se prilikom izračunavanja ustanovi da je nužni nasljednik sa svim onim što je za života ostaviočeva od njega primio na dar. i 63. u z i m a se u r a č u n sve što je za života ostaviočeva od njega primio besplatnim raspolaganjem (čl. U tom će se slučaju nasljednička izjava smatrati kao zahtjev za umanjenje oporučnih raspolaganja. Takva nasljednička izjava dovoljna je da sud može pristupiti provođenju postupka u kome će izvršiti izračunavanje nužnog i raspoloživog dijela i utvrditi veličinu nužnog dijela pojedinog nužnog nasljednika. 46.

Svrha tužbe odnosno tužbenog zahtjeva jest da se umanjenjem ili ukidanjem oporučnih raspolaganja odnosno vraćanjem darova. ZN izlazilo bi kao da se radi o zastari t u ž b e . i u p a r n i c i . omogući ispravljanje ove povrede odnosno namirenja nužnog dijela. kojima je povrijeđen nužni dio. ZN). Karakter tužbe kojom se ostvaruje zahtjev za umanjenje oporučnih raspolaganja i vraćanje darova proizlazi iz samog sadržaja zahtjeva. konkretiziranog na ovakav način. st. na str. a postoji jedan ili više nužnih nasljednika koji bi svoje pravo na nužni dio mogli ostvarivati samo vraćanjem dara koji je ostavilac dao konkretnim zakonskim nasljednicima za života (61. Kod zahtjeva za v r a ć a n j e dara početak roka računa se od dana smrti ostaviočeve. 3—4/58. st. treba uzeti da se ovdje radi o zastari z a h t j e v a . Ako se iz podataka sadržanih u smrtovnici ustanovi da ostavilac u času smrti n i j e i m a o nikakve imovine. prema tome. po zahtjevu za umanjenje oporučnih raspolaganja. 7. 115. 46. rok počinje teći od časa proglašenja oporuke. Tužbeni zahtjev koji bi bio . tj. ili njihovu protuvrijednost. Kod umanjenja o p o r u č n i h raspolaganja. 2 i 3 i 121. . 111. članku. ZN budući da se početak rokova zastare računa neovisno o toku i dovršenju rasprave ostavine. str. Tužbeni zahtjev. 34. 128 .Član 45. u cit. a u pogledu darova uspostava onog pravnog stanja koje je bilo prije povrede nužnog dijela. dakle. nego i u ostavinskom postupku. a ne tužbe. što proizlazi i iz sadržaja odredbe čl. Vidi slično i Baz5 a 1 a. p r a v a . a presuda sadrži č i n i d b u koju je tuženi dužan izvršiti ili trpjeti. 8. 154. pa uslijed toga dođe do donošenja rješenja o n e r a s p r a v l j a n j u ostavine (čl. Kad se zahtjev za ostvarenje prava na nužni dio ostvaruje u p a r n i c i . po zahtjevu za vraćanje darova. 117. u članku Pravo nujnih dedičev. Pravnik br. 46. budući da se zahtjevi za ostvarenje prava na nužni dio mogu realizirati ne samo u parnici. koliki je dio kojim je njegov nužni dio povrijeđen i da traži da sud obaveže tuženika na izvršenje. Tako i S m o l e . Međutim. Uslijed toga moguće je da se pravo na nužni dio ostvaruje istovremeno na dva kolosijeka: u o s t a v i n s k o j raspravi. nih elemenata. Tužbom se u stvari traži p r o m j e n a oporučnih raspolaganja ili njihovo anuliranje. ovo svoje pravo nužni nasljednici mogu ostvarivati samo u posebnoj p a r n i c i . Početak toka rokova u kojima z a s t a r u j e pravo zahtijevati nado4 punu nužnog dijela( ) računa se različito. dopunu odnosno izručenje njegovog nužnog dijela iz ostavinskih dobara. tužbeni zahtjev treba postaviti radi i z v r š e n j a . 1 ZN). z a h t j e v za v r a ć a n j e d a r a može se ostvariti samo u posebnoj parnici.usmjeren samo na ustanovljenje prava 4 Iz marginalne rubrike uz čl. Bez određenog tužbenog zahtjeva. da određeno navede i postavi u čemu se sastoji po) vreda njegovog nužnog dijela. 216. ima kondemnatorni karakter( 5 ). sud ne može raspravljati i" odlučivati o pravu na nužni dio. Shodno tome tužitelj u tužbi treba da postavi određeni zahtjev na bazi konkretizira-' .

ZN) treba uputiti onog nasljednika koji osporava pravo nužnog nasljednika. str. odnosno iz svoje imovine. ZPP). Vrh. Pravnik br. postupa analogno odredbi čl. kad se zahtjev za nadopunu nužnog dijela ostvaruje u s a m o s t a l n o j p a r n i c i . suda NRH Gž. već podmireni. Zahtjevom za umanjenje oporučnih raspolaganja ili vraćanje dara t r a ž i se da se oporučno raspolaganje ili dar umanji ili ukine i postigne izručenje određene imovine 7 ' ovlašteniku. odnosno daroprimac. 48. 1—2/56. protiv oporučnog nasljednika ne može više nužnih nasljednika postaviti skupni zahtjev.( ) U parnici je pasivno legitimiran onaj u čiju je k o r i s t izvršeno raspolaganje oporukom. Uslijed toga. Nužni nasljednik može ostvarivati umanjenje o p o r u č n o g raspolaganja protiv jednog nasljednika samo u opsegu koji tog nasljednika tereti. suda APV. On ne mora zahtjev tužbe usmjeriti istovremeno protiv svih nasljednika i daroprimaca. potrebno je za s v a k o g a od njih utvrditi vrijednost primljenih darova i onoga što mu je namijenjeno oporukom. Budući da svaki nužni nasljednik ima svoj p o s e b n i z a h t j e v . pa prema utvrđenoj visini nužnog dijela utvrditi da li je pojedinačno svaki dobio odgovarajuću vrijednost. Glasnik AK APV br. 43. 7 8 6 Zakon o nasljeđivanju s komentarom 129 i . 783/53. 2 tač. tada je uvijek n u ž r i i n a s l j e d n i k taj kome pripada aktivna legitimacija na tužbu. Kad nužni nasljednik svoje pravo na nužni dio ostvaruje u p a rn i c i . st. 11. 98. Gž. izvan ostavinskog postupka. 6/58. 3 ZN. u članku Nujni delež. nužni naRješ. a da drugi nisu. Nužni nasljednik može tražiti od svakog tuženika nadopunu onoga što bi pojedinačno taj tuženik (nasljednik ili daroprimac) trebao trpjeti ili dati na teret svog nasljednog dijela. na nužni dio treba odbaciti. koji tvrdi da je nužni nasljednik namiren u svom nužnom dijelu. 30. tj. dakle. a drugi nasljednici mu o s p o r a v a j u to pravo tvrdeći da je nužni nasljednik ranije namiren za svoj nužni dio. Ovdje se. ako je više nužnih nasljednika koji zajedničkom tužbom ostvaruju svoje zahtjeve za nadopunu nužnog dijela. u Izvještaju o sudskoj praksi. Prije odbačaja tužbe sud je dužan pozvati 6 tužioca da ispravi i nadopuni tužibu u određenom roku (či. ( ) U slučaju kad nasljednik u toku ostavinskog postupka t r a ž i n u ž n i d i o . darovima primljenim za života ostaviočeva. VII do 30. Tidi F i n ž g a r . 3. 9. zahtjev za umanjenje oporučnih raspolaganja ili vraćanje dara može ostvarivati i individualno. na parnicu (čl. od 10. za razdoblje 1. prema pojedinim nasljednicima i daroprimcima. Ovo vrijedi ako oporucitelj nije odredio drukčiji način i red umanjenja oporučnih raspolaganja. na primjer. ali samo u opsegu u kome bi taj daroprimac trebao vratiti dar. str. IX 1953.Član 45. Vrh. Međutim. 223. VIII 1953. ZN). da im se preda stanovita imovina iz koje bi se oni njezinom podjelom trebali podmiri ti. Tako bi. st. Vidi rješ. 1081/55. redoslijedom propisanim za vraćanje dara. Nužni nasljednik također može tražiti vraćanje dara od p o j e d i nog d a r o p r i m c a protivno redu po kome se vrši vraćanje (čl. razmjerno veličini njegovog nasljednog dijela. (8) Ovo stoga što se može desiti da su neki od njih.

ne bi mogao od daroprimca B. odnosno^^d^danaTtad^jgT^es^je^ o njegovom progla"šenju^žiFuniflogrodnosno rješenje kpjim_ "pravomoćna ~ —— 1. stavljanjem zahtjeva u toku postupka za r a s p r a v u o s t a v i n e i na samoj raspravi. tražiti veći iznos nego što bi inače mogao tražiti (pojedinačno) od svakog od njih. (9) Sudska praksa Postupak zbog povrede nužnog dijela provodi ostavinski sud. Umanjenje raspolaganja oporukom može se tražiti u roku od tri godine od proglašenja oporuke. a prijeti opasnost da će pravo na ostvarivanje zahtjeva zastarjeti. sljednik. i to A — 10. Ovo naročito dolazi u obzir ako nužni nasljednik ne zna da li je. prema odredbi čl. cit. Umanjenje 'oporučnih raspolaganja može se ostvarivati stavljanjem z a h t j e v a u toku rasprave o s t a v i n e ili samostalnom t u ž b o m izvan ostavinskog postupka. pa i onda aito je za ras9 F i n ž g a r . Umanjenje o p o r u č n i h raspolaganja ostvaruje se. Ako je nužnom nasljedniku sam ostavilac odredio da svoj nužni dio primi u n o v c u ili odr e đ e n i m stvarima i pravima (čl. Onaj koji je obavezan dati ili dopuniti tako određeni nužni dio mora tome udovoljiti.000 dinara. Naime. u cijelosti ili djelomice/Međutim.000 dinara. odnosno novac umjesto određenih stvari. preskačući daroprimca C.000 dinara. koji ima pravo tražiti da mu daropriinci A. oporuka proglašena. B i C vrate ukupno 80. st. On se može zadovoljiti i naknadom vrijednosti za stvari i prava. a C — 50. a_vraćanjedara u roku ^od tri godine od smrti ostaviočeve. i Zastara tužbe Član 46. nužni nasljednik ne može zahtijevati da mu se umjesto novca dadu neke određene stvari ili dio ostavine in natura. 130 . Budući da je nužni nasljednik p r a v i nasljednik kome pripada određeni dio s v a k e s t v a r i i p r a v a koja sačinjavaju ostavinu (čl. 10. V 1956). ali samo na zahtjev nužnog nasljednika. 4 ZN oporuku može. a takvim zahtjevom smatra se i osporavanje oporuke i prihvat nasljedstva na temelju zakona od strane nužnog nasljednika (Rješenje Okružnog suda Bjelovar Gž 171/56 od 26. 32.000 dinara (računajući kronološkim redom kojim su darovi dani). ZN). osloboditi ove dužnosti davanjem stvari umjesto novca. loc. Ostvarivanje zahtjeva samostalnom t u ž b o m dolazi u obzir ako postupak za raspravljanje ostavine n i j e p o k r e n u t . ili novca ili druge stvari umjesto određene stvari. 32. i kada. mogao zahtijevati od daroprimca B iznos od 20. ima pravo da svoj nužni dio dobije u n a r a v i .000 dinara.Član 45 — 4 6 . bez suglasnosti nužnog nasljednika. u pravilu. Ne može se. 207. B — 20. proglasiti svaki kotarski sud kome oporuka bude podnesena. ZN).

u ostavinskom postupku ne može se ni staviti zahtjev protiv tih osoba. 4.ove druge osobe —. ^^ treba se ostvarivati isključivo u samQstalnQ4-4X^o^aijci_Jmdući--da. cit. 1 ZN). Dosljedno tome. st. nisu ni nasljednici ni zapisovnici. 187. ZN). ili kojim se utvrđuje njezina smrt. 5 ZN). 3. 210. st. postalo pravomoćno. On je obratan redu po kome se vrši umanjenje oporučnih raspo1 B1 a g o j e v i ć. op. 2. odnosno od dana kada je rješenje o proglašenju neke osobe za umrlu. Ovi rokovi su o b i e k \ j v n n g karaktera.. Kod ostvarivanja zahtjeva za vraćanje d a r a . 412. Rok za podnošenje samostalne tužbe ili zahtjeva u postupku za raspravu ostavine iznosi t r i g o d i n e . učesnici u ostavinskom postupku (čl.koje nisu zakonski nasljednici (čl. Kod zahtjeva za umanjenje op~o~ru č n i h~raspo^" laganja ovaj rok počinje teći od trenutka p r o g l a š e n j a oporuke (ČL 218. rok za ostvarivanje toga zahtjeva počinje teći od momenta s m r t i ostavioca. uslijed čega one ne mogu biti ni stranke. S u b j e k t i v n i momenti (moment saznanja za oporuku odnosno za svoje pravo) ne d o l a z e u obzir. 209. st. st. a niti ostvaruju kakvo pravo iz ostavine. str.(') Početak toka rokova za ostvarivanje naprijed spomenutih zahtjeva je različit. 131 .daroprimci. bez obzira u kome se postupku^ ovi zahtjevi ostvaruju. 33.

. str. 6 Tako G o l j a r . u članku Sticanje ostavine i odricanje od nasljedstva.S t a n k o v i ć . cit. loc. str. i B 1 a g o j e v i ć. prema S. 152. str. VI 1957. 5 Rješ. u Izvještaju toga suda 0 sudskoj praksi za razdoblje od 1. 45. 236. 121. str. op. 3—4/57. VIII 1957. str. 4 B a z a l a . 31. 1 412. G o 1 j a r. cit. 412. 3 Tako i B a z a l a . str. 154. Pravnik br. V do 31. Vrh. članak. suda LR Slovenije od 20.. Naša zakonitost. op. 3—4/57. cit. isporedi: B l a g o j e v i ć . str.. cit. 154. cit. 132 2 . br. Naša zakonitost br. u članku Novi zakon o dedovanju v sodni rabi. 1—2/58. u članku Nužno nasljedstvo.

(4$ ako se odao neradu i nepoštenom životu. 109). br. Naša zakonitost. kojom nužni nasljednik traži da se ustanovi nevaljanost oporuke. 46. ZN ni po čl. Sudska praksa 1. I 1956. već se zastara mora ocjenjivati prema odredbatna Zakona o zastari potraživanja i to po čl. 3. VI 1957. djetetu ili roditelju. starije je pravo upotrebljavalo zajednički izraz i z n a s l j e đ e n j e . Ako je pravomoćnim rješenjem o nasljeđivanju_jaMŽ2wm_aS^§MSŠS^iL priznatn prmin Wn mii npnrnrni nasljednik isvlati nužni dio. nezavisnosti zemlje. kojim je upućen na parnicu pokrenuo parnicu u određenom roku nema učinak odricanja od prava na nasljedstvo (Rješenje Vrhovnog suda NR Srbije Gž 3105/55 od 20. br. 1 Za pojam i s k l j u č e n j a od nasljedstva (exheredatio nota causa) i lišenja nužnog dijela u korist potomaka (exheredatio bona mente). Isključenje nužnih nasljednika iz nasljedstva i lišen je nužnog dijela u korist potomaka a) Isključenje Uzroci nužnih nasljednika isključenja Član 47. 1/1—1956. ZN. 133 . Zastarni rok za ovo potraživanje iznosi. VII 1962. P3j) ako je učinio krivično djelo upravljeno na potkopavanje narodne. Zb. 3—4/63. a prije toga je. I s k l j u č e n j e iz nasljedstva( 1 ) predstavlja posebnu ustanovu nasljednog prava po kojoj oporučitelj može spriječiti ili onemogućiti nasljeđivanje onih osoba kojima je zakon garantirao pravo na n u ž n i d i o . potvrđeno bez posebnog obrazloženja rješenjem Saveznog vrhovnog suda Rev 3013/62 od 1.Član 46 — 47. u postupku za raspravljanje ostavim. deset godina od donošenja rješenja o nasljeđivanju (Rješenje Vrhovnog suda NR Hrvatske Gž 784/62 od 12. tražio za sebe nasljedstvo na temelju zakona (Rješenje Vrhovnog suda NR Slovenije Gž 254/57 od 20. br. Zastarijevanje prava tražiti smanjenje raspolaganja oporukom prekinuto je podnošenjem tužbe. 3. tog zakona. 357). II 1963. Oporučitelj može isključiti iz nasljedstva nasljednika koji ima pravo na nužnir dio: (jj 1 ako se on povredom neke zakonske ili moralne obaveze teže ogriješio prema ostaviocu. Isključenje iz nasljedstva može biti potpuno ili djelomično. Zb. prema tome. 1. ovo potraživanje nužnog nasljednika ne podleži zastari nj po čl. 11/2—1957. 144. 2. 168). njezine obrambene snage ili socijalističke izgradnje. vlasu. Činjenica da nužni nasljednik nije prema rješenju suda. 23. str. (2% ako je sa umišljajem učinio neko teže krivično djelo prema njemu ili njegovom bračnom drugu.

uslijed nemarnosti i nebrige nužnog nasljednika (rasipništvo). Do ovakvog imovinskog stanja maže doći iz subjektivnih razloga. cit. pravilu iz § 776—779. čl. Po vojvođanskom pravu samo mimoila134 . 47. ili što bi ga sam nužni nasljednik l a k o u m n o potrošio na štetu svoju ili svoje porodice. ili iz objektivnih razloga. U sistemu ZN postoje dvije vrste isključenja: i s k l j u č e n j e u pravom smislu (exheredatio ob iusta causa) predviđeno u čl. koje se očitovalo u izvršenju krivičnog djela na štetu zajednice ili u nemoralnom životu. str. koje pripada određenom nasljedniku.. da postane nužni nasljednik. uslijed njegove prezaduženosti koja ne mora rezultirati iz njegove krivnje. koja ima ili može imati svojstvo nužnog nasljednika. i isključenje u obliku l i š e n j a nužnog "dijela u korist potomaka (exheredatio bona mente). OGZ. Budući da u našem pravu nema prećutnog iznasljeđenja. Potrebno je postojanje određenog temelja isključenja.P o s i 1 o v i ć op. 50. Stoga ustanova lišenja nužnog dijela u korist potomaka ima prvenstveno z a š t i t n i karakter imovinskih interesa p o t o m a k a nužnog nasljednika. nalaze objektivno u takvom stanju da ugrožavaju uzdržavanje onih njegovih potomaka koji nisu sposobni za rad i privređivanje. U prvom slučaju primjena instituta isključenja ima za svrhu sprečavanje određene osobe. pokazale da ne zaslužuju da budu n j e g o v i nasljednici. o kojima se taj nasljednik kao njihov predak treba brinuti. dijete koje je oporučitelj sasvim mimoišao ima u svakom slučaju pravo na nužni dio (vidi i R u š n o v . i da im zajednica osigurava pravo na nužni dio — koga bi inače imali. dakle. njegovim srodnicima. Stoga ustanova isključenja nužnog nasljednika od nasljedstva ima karakter g r a đ a n s k e k a z n e za njegovo ponašanje. 47. 50. zbog čega može doći u opasnost uzdržavanje ovih osoba. zahtijeva se k r i v n j a nasljednika (prema kome se ovaj institut primjenjuje) za određeno n e d o p u š t e n o ponašanje prema oporučitelju. Ovdje. bračnom drugu i zajednici. ZN) treba razlikovati slučajeve kad oporučitelj u svojoj oporuci m i m o i đ e odnosno propusti da svome nužnom nasljedniku ostavi nužni dio koji mu po zakonu pripada. ako su se prema njemu ili njemu bliskim osobama ponijele na način kojim su povrijedile njihovu ličnost ili njihova prava. postoji o p a s n o s t da bi naslijeđeni nužni dio mogao postati plijen nasljednikovih vjerovnika uslijed p r e z a d u ž e n o s t i nužnog nasljednika.Član 47. Naprotiv. a nema karakter kazne. do 49. ZN) svrha je da se oduzimanjem prava na nužni dio. prema (kome se primjenjuje ovaj institut. 2. ZN) i ustanove l i š e n j a nužnog dijela u korist potomaka (čl. Stoga je za primjenu ovog instituta dovoljno da se i m o v i n s k e prilike nužnog nasljednika.(2) Ovaj nasljednik unatoč tome može 2 Po prav. ne smatra se da je samim aktom mimoilaženja nužni nasljednik isključen od nasljedstva ih' lišen svog nasljednog dijela. Od ustanove i s k l j u č e n j a od nasljedstva (čl. 179.). ili da je nužni nasljednik osoba koja je sklona rasipništvu. 180. ZN. 50. bez obzira tko će doći na njezino mjesto. ovo pravo p r e n e s e neposredno na one osobe (njegove potomke) o kojima se nužni nasljednik dužan brinuti. kod instituta l i š e n ja nasljednog dijela u k o r i s t p o t o m a k a (čl. ili koje su svojim asocijalnim ponašanjem u društvu.

Dosljedno tome ove osobe zadržavaju svoje potencijalno pravo nasljedstva. nasljednike iako nema nikakvih razloga za isključenje. i 61. str. Na nedostojnost sud pazi po s l u ž b e n o j d u ž n o s t i .samo o . 3 ZN. Kod isključenja od nasljedstva. potpunom ili djelomičnom. Time ipak ostavilac ne lišava ove osobe »prava nasljedstva«. 4 S m o l e . kao s a n k c i j i . 131. 132.Član 47. ni gubitak prava na zakonski dio odnosno prava naslj edstva. osim u iznimnim slučajevima. u vezi s čl. 3 B a z a l a . Gubitak prava na nužni dio uslijed isključenja izaziva gubitak zakonskog . st. 301. istovremeno ovim isključenjem isključen i o d p r a v a na z a k o n s k i d i o . (3) Isključenj em naslj ednik gubi nasljedna prava u mjeri u kojoj je isključen (čl. 142. prema tome. 131. 235. M a r k o v i ć a (op. ZN). jer se zak.. str.). Kraj odredbe čl. 1 ZN). Po mišljenju L.nasljednog prava. Naša zakonitost. cit. 49.(4) Od ustanove isključenja od nasljedstva i lišenja nasljednog dijela u korist potomaka. Kod mimoilaženja kojeg nužnog nasljednika radi se . 48. 4. kojom se o s t a v i l a c može poslužiti protiv određenog nužnog nasljednika. koji nastaju uvijek v o l j o m ostavioca i njegovom i z r i č i t o m i z j a v o m u tom pravcu. i da je za isključenje potrebna određena ostaviočeva izjava u tom pravcu. 132. predviđenim u čl. br. to je nasljednik. Odredbu o isključenju ostavilac mora izraziti u svojoj odredbi posljednje volje na n e s u m n j i v način (čl. Prema tome. danoj u formi oporuke. ZN). t. ako su ispunjene pretpostavke koje se po zakonu inače traže za ostvarivanje prava na nužni dio. štaviše. Oporučitelj. Isključeni nužni nasljednik ne m o ž e b i t i z a k o n s k i nas l j e d n i k o s t a v i o č e v. 3—4/57. str. Ona nastupa po s i l i z a k o n a i. op. zakonski nasljednici (koji nisu nužni) bili bi isključeni iz nasljedstva već i time što im ostavilac nije ništa ostavio. ili ako se utvrdi da je oporučni nasljednik nedostojan za nasljeđivanje (čl. radi se uvijek o g u b i t k u p r a v a na nasljedstvo. ali i pored toga smatra da zakonske nasljednike. ženje u oporuci ne smatra se isključenjem budući da je ostavilac morao izričito i na nesumnjiv način izraziti svoju volju o isključenju. ili ako se naknadno utvrdi da ima imovine kojom ostavilac nije raspolagao (čl. može raspolagati cijelom svojom ostavinom i mimoići zak. izražava istu misao. Budući da je nužni dio određeni dio zakonskog dijela. u članku Nužno nasljedstvo. ZN.. (Vidi objašnjenja uz čl. koji ne povlači gubitak prava na nužni dio. koji nisu i nužni nasljednici. ostavilac isključuje iz nasljedstva već time što je odredio drugačije nasljeđivanje. naime. 131. ZN ovo stanovište se teško može prihvatiti. kao i kod lišenja nasljednog dijela u korist potomaka. cit. ZN). naslijediti. bio je dužan da to i obrazloži (vidi P i š k u l i ć . 135 . nasljednici pozivaju na nasljedstvo samo ako ima ostavine kojom ostavilac nije raspoložio mortis causa. trebalo se uzeti da ostavilac time što je mimoišao (»obišao«) nužnog nasljednika nije ga isključio od nasljedstva. bez volje ostavioca.. ZN). tj.Ð e r đ . st. Pravnik br. 269). pa. kad je potreban z a h t j e v zainteresiranih nasljednika. str. i ako u Sgz nema o tome posebnog propisa. prema kojem je ostavilac primijenio mjeru isključenja od nužnog dijela. u članku Pravo nujnih dedičev. 113. ukoliko nužni nasljednik nije za života ostaviočevog od njega primio besplatnim raspolaganjima onoliku vrijednost koliko iznosi vrijednost njegovog nužnog dijela. u pravilu. 300. 3—4/58.nemotiviranom ili nesvjesnom propustu ostaviočevu. 48. ZN). 136. koje će doći do izražaja ako se koji oporučni nasljednik odrekne nasljedstva (čl. treba razlikovati ustanovu n e d o s t o j n o s t i za nasljeđivanje.

ZN. a ne među zakonske (tako B a z a l a . cit. str. njene obrambene snage ili socijalističke izgradnje (tač. kad smatra da se oporukom treba smatrati svaka izjava posljednje volje dana u propisanoj formi koja ima svrhu da odredi drukčiji raspored imovine i red nasljeđivanja nego što ga propisuje zakon. S m o l e . Ima. 223.. st. 221. djetetu ili roditelju (tač. članak. oblik koji je propisan za sastav oporuke. 3). 8. 3. cit.(8) 5 Tako S m o l e . članak. članak. 1—2/56. Nije dovoljno da je ostavilac neformalno 5 oprostio razlog isključenja.( 6 ) 4. 6 str. braći i sestrama te svojim potomcima da pružaju uzdržavanje (čl. pa samo iz tih razloga nasljednik može biti isključen. 105. međutim. str. da ih odgajaju i spremaju za korisne članove društva (čl. st. R a z l o z i za i s k l j u č e n j e nasljednika od nasljedstva taksativno su navedeni i u zakonu. str. tj. Isključenje zbog povrede neke z a k o n s k e ili m o r a l n e obaveze mora da predstavlja t e ž e o g r e š e n j e prema ostaviocu. 1 OZORD-a). 6. B l a g o j e v i ć . može izvršiti isključenje i u pismenom sastavku koji nema karakter oporuke. str. F i n ž g a r . 225. ' B a z a l a . pa nije nužno da sadrži postavljanje nasljednika. 238). ZN). nezavisnosti zemlje. tj. st. 1 OZORD-a). cit. u Odvjetniku br. koje ne mora predstavljati krivično djelo (ili prekršaj). str. op. cit. u prikazu Zakon o nasljeđivanju. Oporučitelj može svoju odredbu o isključenju o p o z v a t i na način i u obliku predviđenom za opozivanje oporuke (čl. dakle. čl. str. op. Za valjanost isključenja odnosno lišenja nužnog dijela.. ako u tome sastavku nije imenovao nasljednika. 32—37. oporučitelj ne mora u konkretnom slučaju biti stvarni oporučitelj. 112. članak. i čl. zatim koji predstavljaju krivična djela učinjena prema ostaviocu. 1 ZN). (op. ili krivično djelo protiv narodne vlasti. Pod z a k o n s k i m ' obavezama (st. prema tome. da se staraju o školovanju i stručnoj naobrazbi (čl.Član 47. OZB ustanovljena z a k o n s k a dužnost bračnih drugova da 136 . Ovo i onda ako svojom imovinom nije raspoložio oporukom. 47. i u njemu izraziti isključenje nužnog dijela. cit. 2 OZORD-a). kao i slučajevi ako se isključeni nasljednik odao neradu i nepoštenom životu (tač. u članku Nujni delež Pravnik br. 4). Vidi dr Z. precima. mišljenja da se takve obaveze mogu prije svrstati među moralne. str. Zatim. a slično i B l a g o j e v i ć . i 171. Međutim. op. njegovom bračnom drugu. 6. 3 OZORD-a). Slično i B l a g o j e v i ć . cit. st. Među razlozima za isključenje iz nasljedstva nalaze se i oni koji predstavljaju povredu neke zakonske ili moralne obaveze prema ostaviocu (tač. 1 tač 1. 106.. 8. 13. Isključenje se mora i z r a z i t i u o p o r u c i na n e s u m n j i v način (čl. također i uzajamna dužnost djece prema roditeljima.( ) Ostavilac mora uvijek koristiti oblik oporuke. OZORD-a). 137). st. str. Ovamo bi ispadalo: dužnost roditelja da uzdržavaju djecu i da se staraju o njihovu životu i zdravlju (čl. 15. 9. 8 B l a g o j e v i ć . 1—4. str. cit. 170. 9.. 48. 6. Ostavilac. 137. da ih zastupaju u njihovim pravnim i imovinskim interesima (čl. 7/55. 2). cit. Isključena je. s obzirom da je odredbama čl. Z a n i n o v i ć . primjena analogije(7) ili iz drugih razloga koji nisu navedeni u tač. ovog člana) treba razumjeti ne samo one obaveze koje su kao takve izričito predviđene zakonom nego i ostale obaveze i dužnosti koje rezultiraju iz porodično pravnih odnosa. 114. 1). st. 107. da upravljaju imovinom djece (čl. 2 OZORD-a).

tač. 132.Član 47. ali također ona mora s u b j e k t i v n o predstavljati teže ogrešenje prema ostaviocu. 48. 1 ZN) isključeni nasljednik g u b i n a s l j e d n a p r a v a u mjeri u kojoj je isključen (čl. On obuhvaća opće ponašanje koje se sastoji u iskazivanju pažnje. koju je nužni nasljednik imao kao svoju z a k o n s k u obavezu (prema odredbama čl. Nije dovoljno utvrditi p o s t o j a n j e povrede zakonske ili moralne obaveze nužnog nasljednika prema ostaviocu. što može uslijediti i neformalno te se izvoditi iz konkludentnog ponašanja ostavioca. 2 ZN). str. 4. ako je oporučitelj u oporuci naveo kao razlog isključenja od nužnog dijela teže ogrešenje nužnog nasljednika o obavezu uzdržavanja. 32. 49. 9 B a z a 1 a. cit. a da je nije namjerno izvršio.). i čl. odnosno drugih zainteresiranih osoba (čl. st. poštovanja. sud vodi računa samo na z a h t j e v sunasljednika. Da li se radi o t e ž o j povredi koje od ovih dužnosti ovisi o ocjeni suda koji kod toga uzima u obzir sve okolnosti slučaja. E i s n e r. ZNj o kojoj. 6. tač. odnosno u užem krugu u kome su ostavilac i nasljednik živjeli. st. Ovaj razlog nedostojnosti ostavilac može i oprostiti (čl. o kome sud vodi računa po službenoj dužnosti. Naprotiv kcd isključenja nasljednika od nužnog dijela vodi sud računa po s l u ž b e n o j d u ž n o s t i . 132. 32—37. činjenice o kojima ovisi osnovanost isključenja (čl. 72—75. posjećivanja. mora biti teža. ukoliko postupa po oporuci. koju je ovaj imao prema ostaviocu. ZN). Međutim. doprinose uzdržavanju porodice prema svojim mogućnostima. Povreda zakonske ili moralne obaveze. To također proizlazi i iz odredaba čl.(9) U slučaju spora parnični sud utvrđuje da li postoji povreda zakonske ili moralne obaveze. 1950. tada se takva odredba treba uzeti kao i s k 1 j u č e n j e od nasljedstva. 131. 132. st. 4. Pojam moralne obaveze je znatno širi. str. 137 . a ne kao nedostojnost za nasljeđivanje (čl. Zagreb. OZORD-a. 3 ZN). sud ne vodi računa po službenoj dužnosti. međutim. nego samo na prijedlog sunasljednika. podvorbe u bolesti. kao i da jedan od drugoga traže uzdržavanje. 131. a također i utvrđena. OZORD-a). povreda takve dužnosti rađa n e d o s t o j n o ! ć u za n a s l j e đ i v a n j e toga nasljednika (čl. Pretpostavlja se da je nužni nasljednik tu obavezu mogao izvršiti. ukoliko postupa po odredbama oporuke budući da isključenjem izraženim u valjanoj oporuci (čl. pa se time t e ž e o g r i j e š i o prema ostaviocu. u knjizi Porodično pravo. 137. uljudnog ponašanja i ophođenja. pružanja povremene pomoći i slično. odnosno zainteresiranih osoba (čl. 3 ZN). članak. Ako se radi o težoj povredi obaveze u z d r ž a v a n j a prema o s t av i o c u . kao ius cogens ostvarivati tužbom (tako dr B. ZN). pa se ove obaveze mogu. da bi se mogla smatrati opravdanim razlogom za isključenje od nasljedstva. po kojima su roditelji d u ž n i davati svojoj djeci uzdržavanje i odgoj. st. Razliku između zakonskih i moralnih obaveza treba tražiti u tome što se moralne obaveze ne mogu ostvarivati tužbom. radit će se prije o zakonskoj. nego i da je ta povreda po svome karakteru objektivno t e ž a tako da difamira nasljednika u očima javnosti. Ovo stoga što o nedostojnosti zbog ogrešenja o obavezu uzdržavanja i zbog neukazivanja nužne pomoći ostaviocu. dakle. a ne samo o moralnoj obavezi koja postoji uz zakonsku obavezu.

4. cit. 2 tač. Pravomoćna krivična presuda v e ž e ostavinski i parnični sud. njegovom bračnom drugu. cit. cit. P o z n i ć. cit. da bi moglo biti osnov isključenja treba da je izvršeno s u m i š l j a j e m . 137. Za ocjenu pitanja da li se radi o umišljaju. cit. B a z a 1 a. 222. pojam težeg krivičnog djela ne treba procjenjivati isključivo u objektivnom smislu. ovisi o o s o b n i m o d n o s i m a učinioca krivičnog djela i povređenoga. ZN). budući da naš KZ ne postavlja granicu između težih i lakših krivičnih djela na osnovu normativističkog kriterija (kao u biv. 2. 10 138 .(u) Primjena instituta isključenja ovisna je isključivo o v o l j i oporučitelja. op. op.Član 47. ovoga člana. uzimajući u obzir sve subjektivne i objektivne elemente konkretnog krivičnog djela. Ako postupak zbog izvršenog težeg krivičnog djela predviđenog u tač... u obliku propisanom za sastav oporuke. str. str. 11 B 1 a g o j e v i ć. w Tako B l a g o j e v i ć . Da li se u takvom ponašanju nalaze elementi težeg ogrešenja prema ostaviocu. P o z n i ć . djetetu ili roditelju. ili ako se ne može sprovesti. Nasljednici se ne mogu pozivati na ovaj razlog ni onda ako postoji osuda za teže krivično djelo. KZ u kome je postojala dioba krivičnog djela po objektivnom kriteriju na prijestupe i zločine). u članku Raspravljanje zaostavštine. ili kad postoje druge okolnosti koje isključuju gonjenje zbog izvršenog krivičnog djela). ma da je brak kasnije razveden ili prestao. ovog člana n i j e dovršen ili nije poikrenut. 131. stvar je p r a v n e ocjene ostavinskog suda. 223. Ovo bez obzira da li se bračni drug nalazi u odnosu srodstva prema isključenom nasljedniku ili prema osobi koja polaže pravo na ostavinu. jug. ako oporučitelj nije sam na nesumnjiv način izrazio isključenje. članak str.(13) Ako bi naknadno brak bio razveden ili prestao. stav 1 ZPP(12). djetetu ili roditelju ocijenit će g r a đ a n s k i (parnični) sud na temelju ovlaštenja iz čl. mjerodavni su uvijek propisi Krivičnog zakona. u smislu tač. 11. " B l a g o j e v i ć . st. pitanje da li se radi o krivičnom djelu izvršenom prema ostaviocu. K r i v i č n o d j e l o zbog koga nužni nasljednik može biti isključen od nasljedstva u smislu propisa Krivičnog zakonika. članak. 263. str. pokrenuti ili nastaviti (zbog zastare krivičnog gonjenja. oporučitelj može svoju odredbu o isključenju nužnog nasljednika opozvati na način i u obliku u kome je isključenje dano. osim u slučaju ako taj razlog ne bi ujedno predstavljao i razlog zbog koga nastupa nedostojnost za nasljeđivanje (čl. (lu) 5. 263. 2. Krivično djelo zbog koga se nužni nasljednik može isključiti od nasljedstva koje je učinjeno prema ostaviocu. kao i o okolnostima konkretnog slučaja. loc. Tako dr B. str. 3/55. 222. njegovom bračnom drugu. Da li se radi o težem ili lakšem krivičnom djelu. Pod b r a č n i m drugom oporučitelja treba smatrati osobu s kojom je oporučitelj u vrijeme isključenja bio u braku. Anali br. ZN). amnestije ili pomilc*vanja. tj.

cit. ( ) 6. Ovamo bi spadalo i pribavljanje sredstava za život vršenjem nedopuštenih i zabranjenih poslova. treba smatrati da krivično djelo ne postoji i da. u smislu odredbe tač. Krivična djela navedena u tač. U slučaju ako je okrivljeni nasljednik oslobođen optužbe za krivično djelo koje je navedeno kao razlog isključenja. Ovamo ne spada privremena nezaposlenost. str. javnog poretka i socijalističkog društvenog uređenja. Za pojam u č i n j e n o g krivičnog djela ne traži se da je to djelo utvrđeno pravomoćnom p r e s u d o m niti to da ta presuda postoji u času otvaranja nasljedstva ili u momentu sastava akta isključenja. 222. 7. O volji ostavioca ovisi da li će u konkretnom slučaju primijeniti mjeru isključenja. str. kao što su kocka. 100—123. prema tome. cit. protivno B l a g o j e v i ć . ZN. osim ako ugovorom o usvojenju nije 14 drukčije određeno. 4. ili pokrenut.. ne ovisi o ocjeni ostavioca. Pod d j e c o m ostavioca treba smatrati b r a č n u i v a n b r a č n u djecu i u s v o j e n i ke oporučitelja. zatim sva ona koja su uperena protiv narodne vlasti. obuhvaćaju krivična djela protiv naroda i države iz glave X KZ (čl. str. nego da živi na tuđi račun i teret. makar iz nehata. I 14 B a z a 1 a. ili da je izvršeno s umišljajem. bilo na teret ostavioca i njegovih srodnika. Ako postupak ne bi bio započet. kao razlogu za isključenje iz nasljedstva. drugih osoba ili zajednice. ovog člana razumije se t r a j n o i n e o p r a v d a n o izbjegavanje ili napuštanje rada. KZ). 15 Tako i B l a g o j e v i ć .Član 47. op. socijalističke izgradnje. pa i u pokušaju (ako je pokušaj kažnjiv). 138. ako do nje nije došlo krivnjom nasljednika. građanski sud će biti nadležan za ocjenu da li postoje svi potrebni elementi krivičnog djela koje može biti razlogom isključenja. kao najteža. jednom riječju i sve ono što se uglavnom podrazumijeva pod pojmom »huliganstva«. makar trajala i duže vrijeme. članak. nema ni valjanog osnova za isključenje. sudskog akta kojim se nasljednik osuđuje za to djelo. 222. a ne u postojanju presude. predstavlja opravdan razlog na temelju koga oporučitelj može izreći isključenje nužnog nasljednika od nasljeđivanja. Krivično djelo postoji kad je ono izvršeno bez obzira da li je krivični postupak započet ili dovršen. op.(15) Dovoljno je da je krivično djelo učinjeno p r i j e nego što je isključenje uslijedilo budući da je presuda krivičnog suda samo pravna posljedica izvršenog krivičnog djela. krijumčarenje i si.. Traži se da se u ponašanju isključenog nasljednika manifestirala volja da svjesno i namjerno ne ulaže pc*trebne napore za pribavljanje sredstava za svoje uzdržavanje redovnim radom. 139 . koja mogu biti razlogom za isključenje nužnog nasljednika od nasljedstva. cit. Da li pojedine određene činjenice koje predstavljaju osnov isključenja objektivno doista predstavljaju u zakonu navedeni razlog za isključenje. Već samo izvršenje takvog krivičnog djela. 3. Pod pojmom ne r a d a odnosno odavanja neradu. Osnov isključenju nalazi se u postojanju krivičnoga djela. Kod ovih krivičnih djela ne traži se da je izvršeno djelo teže naravi .

IV 1956. Odredbu o isključenju nužnog nasljednika od nasljedstva oporučitelj. U slučaju spora o opravdanosti isključenja~dužnost dokazivanja dlTje isključenje opravdano leži na onome tko se na isključenje poziva. Oporučitelj može svog nužnog nasljednika isključiti iz nasljedstva u c j e l i n i . 59. 1. Da li je neko djelo nečasno. od 25. Temelj za isključenje mora postojati u vrijeme sastavljanja oporuke. 1.. Sudska praksa 1 dijete može isključiti svog oca iz nasljedstva ako je ovaj zanemario njegov odgoj ili ako se odao nepoštenom životu. shvatanju. ponašanja i djela koje se društveno smatraju nečasnim i nepoštenim. Isključenje se može odnositi i na onaj dio nužnog dijela za koji je nužni nasljednik prikraćen. knj. br. koji se sastoji od čitavog niza radnji. str. 140 16 . a da u pogledu preostalog dijela. Uvjeti za pravovaljanost isključenja Član 48. IV 1955.( le ) 8. odnosno koji se. Pri ocjeni pitanja. ZN i objašnjenja uz taj član. na koji bi taj nužni nasljednik imao pravo. To nisu samo djela i radnje koje se po pozitivnim propisima smatraju kažnjivim djelima (krivična djela. tako da mu uopće ne može ništa pripasti iz ostavine. kad bi postojali. Međutim. Pravni život. sud se može upustiti u utvrđivanje samo onih činjenica i ocjenu samo onih temelja koji su u oporuci navedeni kao razlozi isključenja iz nasljedstva (Rješenje Saveznog vrhovnog suda Gz 54/55 od 24. Oporučitelj koji želi isključiti nekog nasljednika mora to izraditi u oporuci na nesumnjiv način. ovog člana.) upotrebljava se za isti pojam termin »nečastan život«.Član 47 — 48. i ponašanja koja su protivna opće usvojenom društvenom. ili može mjeru isključenja ograničiti na određeni dio prava na nužni dio. bilo oporučnim ili besplatnim raspolaganjima inter vivos. odredi njegovo isključenje iz nasljedstva. izražava u o p o r u c i . 2 ovog člana) može biti izraženo tako da oporučitelj dio ostavine ostavi nužnom nasljedniku. za koje bi inače (da nema isključenja) nužni nasljednik imao pravo zahtijevati umanjenje oporučnih raspolaganja ili vraćanje darova. nego takva djela. da li je ostavilac oporukom osnovano isključio iz nasljedstva svog nužnog nasljednika. a korisno je da navede i temelj za isklju'cenje. 11/55. Vrh. U ZN nije pobliže određen sadržaj pojma n e p o š t e n o g života koji je predviđen kao razlog za isključenje u tač. 25). 635/56. I. prilikama. U osnovnom Zakonu o braku (čl. računaju nužnom nasljedniku u njegov nužni dio. mora se prosuđivati prema općim. Pod ovim pojmom nepoštenog ili nečasnog života treba razumjeti vođenje takvog načina života od strane nužnog nasljednika. 49. privredni prestupi. br. Zbirka 1956. Djelomično isključenje (spomenuto u st. 85. 0 učinku djelomičnog i potpunog isključenja od nasljedstva vidi čl. suda NRH Gž. u pravilu. 4. oporučitelj može Pres. nepošteno. ponašanju i držanju neke osobe prema takvom shvatanju koje u jednoj zajednici vlada.). sv. prekršaji i si. etičkom i moralnom.

sud se može upustiti u utvrđivanje i ocjenu ne samo onih činjenica i temelja koji su u oporuci navedeni kao razlog isključenja od nasljeđstva( 3 ) nego iz bilo kojeg drugog razloga. Razlog za isključenje mora p o s t o j a t i u v r i j e m e kad ostavilac sastavlja a k t o isključenju. i da za ovo isključenje postoji u zakonu predviđeni razlog (čl. On može imati interesa da se razlog isključenja ne sazna u široj javnosti. 2 B l a g o j e v i ć . Ovaj mora biti sastavljen uz pridržavanje svih formaliteta predviđenih za sastav ili opozivanje oporuke 1 Vidi tako dr M. po našem pravu isključenje se ne pretpostavlja. ovu svoju volju izraziti i u kome drugom aktu koji ima sve potrepštine koje se traže za valjanost oporuke. Pri ocjeni pitanja da li je ostavilac oporukom osnovano isključio iz nasljedstva svog nužnog nasljednika.. 141 . po kome oporučitelj nije dužan navesti razlog isključenja. ostavljam samo određeni dio. Sav. str. Isključenje ne mora biti izraženo riječima. IV 1955. od 24. 3. Glavno je da se iz njegove odredbe može utvrditi da je njegova volja bila da nasljednika i s k l j u č i od nasljedstva. expressis verbis. 1. bilo iz obzira prema nasljedniku ili prema sebi lično. 4. pa mora biti i z r a ž e n o na n e s u m n j i v način u jednom od zakonskih oblika propisanih za sastav oporuke. To će najčešće biti slučaj kod djelomičnog isključenja ( pr. sastaviti akt o isključenju. tač. Oporučitelj nije dužan navesti r a z l o g isključenja. ( ) Međutim. a koji ne sadrži postavljanje nasljednika. međutim. ostavilac može na neki drugi. budući da se isključenje. 11/55. koga oporučitelj nije izrekom naveo. Dovoljno je da je namjera isključenja o č i g l e d n a . 47. Oporučitelj može donošenje akta o isključenju o d g o d i t i u očekivanju da će se nasljednik popraviti i slično iako su već ranije u vrijeme sastava oporuke postojali razlozi za isključenje. koji može. da bi bilo valjano. Vrh. kad nastanu razlozi za isključenje ili kad nađe za shodno.Član 48. Ako je razlog za isključenje nastao k a s n i j e . 2. Y. 1—4). Pravni život. 226. cit. ali ne mora biti u istom aktu u kome je sadržana i oporuka. vrh. 11/59. 325/59. ovog člana. Uslijed toga. mora izraziti na n e s u m n j i v način. oporučitelj može izrariti isključenje n a k n a d n i m aktom. 25. u Odvjetniku br. tako i B a z a l a . u članku Zak. 14. vidi Glasnik AK APV br. a niti dan u isto vrijeme. str. 9/55. Gž. i rješ. str.. izvršena na n e s u ran n j i v način. ne znači da je time isključio nužnog nasljednika od nasljedstva.). 138. u članku Nužno nasljedstvo. 3—4/57. koje je. br. a više mu ne ostavljam. o nasljeđivanju (prikaz). suda APV. P e d e r in.suda Gzz 54/55. a nikako prećutno. *op. posredan način dati da se nasluti razlog isključenja. premda navođenje razloga može biti korisno. u protuslovlju s odredbom st.( 2 ) Činjenica što je oporučitelj mimx>išao nužnog nasljednika i raspolagao cijelom svojom imovinom. ako se može pretpostaviti i utvrditi da je oporučitelj imao u vidu taj određeni razlog. Naša zakonitost br. kad bi oporučitelj svoju izjavu formulirao: »nasljedniku X. Oporučitelj može i kasnije iza sastava oporuke. jer me nije uzdržavao« i si. 3 Vidi rješ. str. x Neki smatraju da je moguće i prećutno isključenje.

st. str. st. članak. smatra da bi isključenje u ovom slučaju predstavljalo neku vrst neopravdane kazne. 1 ZN). 1 ZN). izuzetno. 226.Član 48. 1 ZN). st. osobi koja tvrdi da post oj i isključenje i da je ono valjano. Ono ostaje i onda ako je oporučitelj propustio opozvati isključenje. u članku Pravo nujnih dedičev. Isključenje ostaje na snazi dok ga oporučitelj ne opozove.. oprostio razlog isključenja. str. slično i dr S m o l e . st. U tom će se slučaju akt isključenja smatrati n o v o m o p o r u k o m (u smislu čl. Ovo se ne pretpostavlja. dakle. ZN — odavanje neradu i nepoštenom životu. st. 106. Ako su s v i n a s l j e d n i c i s l o ž n i u tome da ne p o s t o j i r a z l o g i s k l j u č e n j a na temelju koga je oporučitelj isključio nužnog nasljednika od nasljedstva. 6. o p o z v a t i na način koji je propisan za opozivanje oporuke (čl. Pravnik br. kad ne bi bilo isključenja. Na parnicu će se uputiti oporučni ili zakonski nasljednik koji bi dobio onaj dio ostavine. već se mora d o k a z a t i . Ako je taj razlog otpao zbog toga što se nužni nasljednik popravio. 4 5 142 . nego samo v o l j o m oporučitelj a izraženom na nesumnjiv način. nego uvijek nasljedniku odnosno osobi koja se na i s k l j u č e n j e p o z i v a (čl. smatrat će se da ne postoji isključenje. a ni je potrebno da postoje i u momentu smrti ostavioca (delacije). smatra se da je time prestao i razlog isključenja. Isključenje ne prestaje prestankom razloga ili oproštajem. ali samo neformalno. str. 1 tač. odnosno akta o isključenju. 47. koji bi inače pripao isključenom nasljedniku. 4. cit. 4. cit. ZN. Nužni nasljednik može osporavati osnovanost isključenja kako u pogledu opstojnosti razloga. st. 3—4/58. B l a g o j e v i ć . 223. Oporučitelj može opozvati isključenje bez obzira da li su otpali razlozi isključenja. Tužilac. mora navesti i dokazati razlog isključenja i okolnost da je temelj isključenja p o s t o j a o u trenutku sastavljanja oporuke. čije pravo sud smatra manje vjerojatnim (u smislu čl. 113. ZN). Prema tome. 105. (SI. tako i u pogledu opravdanosti primjene samog instituta isključenja u konkretnom slučaju. U slučaju s p o r a o opravdanosti isključenja. Samim tim prisiHt će zainteresirane osobe da pokrenu parnicu i da u njoj dokazuju osnovanost isključenja. u slučaju kad je u pitanju isključenje iz razloga navedenog u čl. dovoljno je da isključeni nužni nasljednik o s p o r i isključenje. odnosno da nisu ispunjeni uvjeti i dokazani razlozi za Vidi B a z a 1 a. Tužilac mora navesti razlog isključenja i onda ako ga ostavilac nije izričito naveo. op.(5) 5. kad su razlozi na kojima se temeljilo isključenje naknadno p r e s t a l i . vrijeme s m r t i ostavioca. 139. ima mišljenja da bi razlog za isključenje morao postojati i v. Oporučitelj može isključenje. 2 tač. pa i onda ako je ostavilac. položaj tužioca ne pripada stranci (nasljedniku). 48. (4) Bitno je da razlozi za isključenje p o s t o j e u m o m e n t u isk l j u č e n j a . Položaj tužioca u ovoj parnici je unaprijed određen. a nitko ne ospori opravdanost prigovora isključenog nužnog nasljednika protiv isključenja. sud će prekinuti o s t a v i n s k u r a s p r a v u i stranke uputiti na pokretanje parnice u smislu odredbe čl. 105. izraženo u oporuci ili posebnom aktu. Međutim. U ovom slučaju. 3 ZN). 224.

trebalo bi se raspraviti pitanje opravdanosti isključenja. Glasnik br. Glasnik br. op. 143 . 226. 223. 4 ZN). 5 ZN.(l) Ako oporučitelj ne bi tako postupio. 226. Isključenje iz nasljedstva mora biti izraženo u oporuci na nesumnjiv način (Vrhovni sud AP Vojvodine Gž 325/59. p r o p u s t i o da parnicu pokrene do svršetka ostavinske rasprave (čl. U toj parnici.Član 48 — 49. str. a prava ostalih osoba koje mogu naslijediti ostavioca određuju se kao da je isključeni umro prije ostavioca. 7/56. Rok u kome bi se takav zahtjev mogao ostvarivati tužbom određen je u čl. To isto vrijedi ako je nasljednik. pravovaljanost isključenja. a to tim više ako je rješenjem ostavinskog suda upućen na parnicu (Rješenje Vrhovnog suda NR Slovenije Gž 299/60 od 9. aktivno legitimiran na tužbu. Nužni nasljednik može biti isključen od svog nasljednog dijela potpuno (u cjelini) ili djelomično. sadržavati zahtjev za predaju ostavine koja je pripala nužnom nasljedniku u pogledu koga se tvrdi da je osnovano isključen od nasljedstva. rit. odnosno da je u m r o prije ostavioca. 25). Sudska praksa 1. str. Temelj za isključenje iz nasljedstva može. kao prethodno pitanje. Ovo vrijedi i onda ako se u parnici koja bude pokrenuta zbog spora o osnovanosti isključenja utvrdi da je isključenje opravdano. str. 144. prema pravnim pravilima imovinskog prava (iz odnosa koji nastaje uslijed poslovodstva bez razloga). Posljedice isključenja isključen. 3 ZN). u takvim slučajevima. st. 25). Isključeni nužni nasljednik. Član 49. 3. 2. pod pretpostavkom da je ostavilac na n e s u m n j i v način izrazio da u pogledu ostalog dijela i s k l j u č u j e od nasljedstva nužnog nasljednika. 4 ZN. st. D j e l o m i č n o isključenje postoji kad je oporučitelj nužnom nasljedniku ostavio m a n j e nego što iznosi nužni dio koji mu je po zakonu trebao ostati. moralo bi se uzeti da je nužni nasljednik p r i k r a ć e n 1 Tako B1 a g o j e v i ć. a ne po propisima nasljednog prava. ali ne mora biti naveden u oporuci (Vrhovni sud AP Vojvodine Gž 640/55. br. VI 1960. Ako je od nasljedstva isključena osoba u međuvremenu ipak raspolagala ostavinom. st. Iako opravdanost isključenja iz nasljedstva mora dokazati onaj koji se na isključenje poziva. U tom slučaju nije ni potrebno dokazivati opstojnost razloga za isključenje. 2. 2 tač. koji nije osporavao osnovanost isključenja (čl. ZN. 16). . 48. Tužbeni zahtjev će. ipak je onaj koji tvrdi da ima nasljedno pravo. Ako nužni nasljednik ne p r i g o v o r i osnovanosti isključenja. . nastaje njena odgovornost prema nasljednicima. . koji se poziva na isključenje bio upućen na parnicu po čl. Isključenjem nasljednik gubi nasljedna prava u mjeri u kojoj je 1. smatra se da se s njim suglasio i priznao osnovanost isključenja. 11/59. 226. smatra se da je konačno isključen. Takav nasljednik može i nakon dovršenja ostavinskog postupka pokrenuti parnicu u smislu odredbe čl. Poročilo 1960/2. st.

Ako je oporučitelj isključenoj osobi namijenio legat p r i j e isklju3 čenja. Legatom opterećeni nasljednik nije dužan da ispuni legat namijenjen osobi koja je potpuno isključena iz nasljedstva. Razumije se da kasnije namijenjeni legat. 48. 3. što ovisi o opsegu isključenja. Ako se o sudbini legata oporučitelj nije izričito i na nesumnjiv način izrazio. za svoj nužni dio. Ovo stoga što se u našem pravu ne pretpostavlja isklju2 čenje nasljednika. Ovo pravo prelazi po sili zakona na one osobe koje po odredbama zakona postaju nužni nasljednici ostaviočevi. bit će potrebno na drugi posredan način ustanoviti volju oporučitelja. loc. cit. odnosno kao da mu nikada nije pripalo pravo na nužni dio. Ako je isključenoj osobi namijenjen l e g a t . treba uzeti da se odredba o isključenju odnosi i na legat i nalog. kao da isključeni nužni nasljednik uopće nije postojao. 1 ZN). Isključeni nasljednik ne m o ž e osobno n i š t a p r i m i t i iz ostavine ni kao zakonski ni kao oporučni nasljednik. u korist osobe koja je isključena iz nasljedstva. U pogledu o s o b e isključenog nužnog nasljednika nastupaju određene posljedice. Uslijed isključenja nužni. Dio koji ostane slobodan uslijed potpunog ili djelomičnog isključenja jednog nužnog nasljednika pripada ostalim nužnim nasljednicima koji po pravu predstavljanja imaju pravo na nužni dio u razmjeru svojih nasljednih dijelova (kvota). da u slučaju kad mu je povrijeđen nužni dio. kao nužni nasljednici u jednoj polovici ili u jednoj trećini njihovog zakonskog dijela (čl. 143. treba prethodno ustanoviti pravu volju ostavioca. tj. tj. unatoč postojanju odredbe o isključenju. vrijedi i kod djelomičnog isključenja u mjeri u kojoj je isključenje uslijedilo. si.( ) osim ako oporučitelj nije što drugo odredio. Posljedica isključenja nužnog nasljednika iz nasljedstva jest. Isključenje pogađa samo o s o b u nužnog nasljednika. može zahtijevati radukciju oporučnih raspolaganja i vraćanje darova. 144 . ili je korisnik n a 1 o g a. Kod toga treba uzeti u obzir opseg isključenja i vrijeme kad je legat namijenjen. kad određeni nasljednik treba da ispuni legat iz one imovine koju je naslijedio. što kod potpunog isključenja isključeni nužni nasljednik g u b i s v o j s t v o n a s l j e d n i k a kao da je u m r o prije ostavioca. Učinak što ga ima potpuno isključenje nužnog nasljednika od nužnog dijela. Na isti način treba prosuđivati sudbinu legata namijenjenih isključenoj osobi na indirektan. ako je ovo isključenje uslijedilo n a k o n određivanja legata i kad ono ima karakter ukidanja svih oporučnih raspolaganja namijenjenih u ko~ 2 3 B l a g o j e v i ć .Član 49. On bi u tom slučaju imao pravo zahtijevati da mu se taj dio nadopuni. Vidi » O b j a š n j e n j a « str. ZN).( ) već ono mora biti i z r a ž e n o na nesumnjiv način <čl. 20. da se smatra kao da je isključeni nužni nasljednik u m r o prije ostavioca. ne sprečava isključenu osobu da namijenjenu stvar ili pravo primi iz ostavine.nasljednik gubi pravo koje mu daje zakon. posredan način. Ako se radi o d j e l o m i č n o m isključenju treba pretpostaviti da je oporučiteljeva volja bila da legat odnosno nalog o s t a n u isključenoj osobi.

pa moraju ispunjavati sve uvjete koji se traže za nužne na-" sljednike (čl. Ostavilac nije ovlašten raspolagati dijelom nasljedstva koji bi trebao pripasti isključenom nužnom nasljedniku. na koji bi inače isključeni nužni nasljednik imao pravo. Darovi darovani isključenom nužnom nasljedniku umjesto koga dolazi na nasljedstvo drugi nasljednik. To znači da će se kao zakonski odnosno nužni nasljednici smatrati one osobe koje bi inače po zakonskom redu nasljeđivanja došle u obzir kao zakonski nužni nasljednici ostaviočevi. 2 ZN. ne u r a č u n a v a j u se ovom nasljedniku u nasljedni dio (čl. na njegovo mjesto dolaze njegovi potomci po pravu reprezentacije (čl. Ostali zakonski nasljednici ostavioca. kojima pripada pravo na nužni dio. ZN). bez obzira da li se ovo izračunavanje vrši u svrhu ustanovljenja zakonskog dijela. Kod djelomičnog isključenja. 1 ZN). Ako isključeni nužni nasljednik nema potomstva kome pripada pravo na nužni dio. ovisi da li će na nasljedstvo biti pozvane druge osobe. 61. kao da je isključena osoba umrla prije ostavioca. da tim osobama.Član 49. Oni. 30'. 33. ili će se nekim nasljednicima njihov nužni dio povećati. 30. Oni nasljeđuju po vlarstitom pravu. njegovi potomci po pravu predstavljanja. 2 ZN). a isključena ih osoba z a d r ž a v a u granicama raspoloživog dijela. ZN). On mora taj dio ostavine ostaviti rezerviran za one nužne nasljednike koji dolaze na nasljedstvo na mjesto isključenog ili djelomično isključenog nasljednika. pod pretpostavkom da uopće nema nasljednika koji ostvaruju pravo na nužni dio. Osobe koje su potpuno i s k l j u č e n e od nasljedstva ne u z i m a j u se u o b z i r prilikom izračunavanja nasljednih dijelova. O tome da li je isključena osoba imala potomstva (bračnog. 11. ZN). ne nasljeđuju dio nasljedstva. ukoliko postoje. Pravo reprezentacije dolazi u obzir ako je isključeni nužni nasljednik imao potomke u času smrti ostaviočeve. U slučaju kad isključeni nužni nasljednik i m a potomstva. st. vanbračnog ili usvojenike kojima pripada pravo nasljeđivanja njihovog usvojioca). Bračni drug isključenog nasljednika ne može naslijediti primjenom prava reprezentacije. Smatra se da isključeni nužni nasljednik nije bio nasljednik u dijelu u kome je isključen. uslijed primjene prava reprezen10 Zakon o nasljeđivanju s komentarom 145 . koji bi trebao pripasti isključenom nužnom nasljedniku. ili u svrhu utvrđivanja nužnog i raspoloživog dijela (čl. nego onaj dio ostavine na koji oni osobno imaju pravo kao neposredni nasljednici ostavioca (u kvoti od jedne polovine ili jedne trećine njihovog nasljednog dijela. nedostaju uvjeti iz čl. legatom opterećena osoba dužna je da ispuni legat. Na njih prelazi pravo da zahtijevaju ostvarenje svog nužnog dijela u kvoti koja im pripada kao nužnim nasljednicima. 31. čl. st. kao i kod naknadnog određivanja legata (nakon akta isključenja). Pod »ostalim« osobama koje mogu naslijediti ostavioca treba razumjeti one zakonske nasljednike ostaviočeve. tj. To može učiniti i tako što će im oporučnim raspolaganjem ostaviti upravo onaj dio ostavine. st. dakle. ostavilac bi mogao slobodno raspolagati i tim dijelom ostavine u korist drugih osoba. rist određene osobe.

. jer slobodan dio ostavine u cijelosti apsorbiraju potomci isključenog nužnog nasljednika. i B l a g o j e v i ć . To znači da će im se nužni dio uvećati za dio ostavine. neće dobiti ništa na račun dijela koji bi inače trebao pripasti isključenom nužnom nasljedniku kad isključenja ne bi bilo. kojima in concreto pripada pravo na nužni dio. na slobodni dio nasljedstva imaju pravo oni zakonski nasljednici ostaviočevi.. i to samo u dijelu koji otpada na njihovu nasljedničku kvotu koja se treba nanovo utvrditi uzimajući u račun cijelu ostavinu. koju osobno imaju pravo. ZN. 209. cit. pripada im pravo na nužni dio 6amo u kvoti na. pod pretpostavkom da ispunjavaju uvjete iz čl. a ne uzimajući u obzir nužnog nasljednika koji je isključen. 30. 146 . Na njih prelazi pravo da zahtijevaju umanjenje oporučnih raspolaganja odnosno vraćanje darova. ukoliko bi im pravo na nužni dio bilo povrijeđeno. bez obzira na kvotu osobe. koja je isključena. koji je trebao biti osiguran isključenom nužnom nasljedniku. op. str. taeije. Ako isključeni nužni nasljednik n e m a potomaka.Član 49 — 50. III izd. Budući da ovi nužni nasljednici nasljeđuju po vlastitom pravu.

očigledno da njegovi dugovi prelaze njegovu imovinu i m o g u ć n o s t p r i v r e đ i v a n j a ako nema i z g l e d a da će dužnik pasivno stanje svoje imovine moći u dogledno vrijeme sanirati ili popraviti. 1930. cit. u knjizi Komentar uz Zakon o sudskom vanparničnom postupku. 50. nego pored imovine treba uzeti još u obzir i dužnikovu radnu i stručnu sposobnost. kojima bi dužnik mogao pribaviti potrebna materijalna sredstva za udovoljavanje svojim obavezama i tako popraviti svoju prividnu (formalnu) prezaduženost. i zbog čega je takvim osobama zabranjeno raspolaganje svojom imovinom. (5) Po ZN ne traži se da je nasljedniku. st. Ovaj zakon među razlozima za izricanje ove mjere predviđa i postojanje tjelesnih i duševnih mana v (čl. expressis verbis ne navode. biv. nužnog nasljednika. Z u g 1 i a. kad je. da bi moglo biti razlogom lišenja prava na nužni dio. Vanparnični postupak. op. 147 2 . treba da predstavlja t r a j n o stanje. str. nego ih znatno p r e m a š u j u . Pod ovim se razumiju samo one osobe koje je sud takvim p r o g l a s i o (prav. Zagreb. pravima i interesima« (čl. u propuštanju pribavljanja potrebnih sredstava za svoj život i život svoje porodice redovnim radom (npr. i to najmanje četvrtinu njene vrijednosti. UVP). 16. st. OGZ). Praksa je priznavala da se iz istog razloga (zbog rasipništva) moglo izreći ograničenje p o s l o v n e s p o s o b n o s t i i po odredbama Osnovnog zakona o starateljstvu. Zagreb. 3 B1 a g o j e v i ć. . st. u knjizi Komentar Stečajnog zakona. 1. gledajući i na o s o b n a s v o j s t v a dužnika. tj. 568 i 1210) upotrebljava stariji izraz »razmetnik«.(2) Pojam prezaduženosti treba uzeti u š i ' r e m smislu.Z u g l i a . 5 Vidi tako i dr S. okretnost. Rasipništvo ili rastrošnost treba da se očituje u n e r a z b o r i t o m trošenju imovine na n e p o t r e b n e . nekorisne pa i luksuzne stvari ili na sklapanje štetnih poslova. 1 OZB). Uvodnog zakona za vanparnični postupak (čl. str. (3) 3. uz čl. potraživanja i drugih prava. premda se . pokretnina. o d u zeta ili o g r a n i č e n a poslovna sposobnost.(4) Za pojam rasipnika OGZ (§§ 21. str. 91. koja se može sastojati od nekretnina. rasipništvo je bilo razlogom za djelomično oduzimanje svojevlasti samo u pogledu punoljetnih osoba koje rasipništvom »izlažu sebe ili svoju porodicu opasnosti bijede« (čl. zapuštanje obrađivanja zemljišta i sl. koja se mogu procijeniti i odvojiti od ličnosti dotičnog dužnika. među koje svakako spadaju rasipništvo i pijanstvo. 222. poduzetnost. koji se smatra rasipnikom.). 42. UVP). str. 1956. 1934. tj. 4 Vidi Ž i l i ć . Prema pravnim pravilima biv. kao i činjenica što je dotičnom nasljedniku iz tog razloga Vidi V e r o n a .Š a n t e k . biv. Stanje prezaduženosti.. 1 tač.Član 50. 2. Pod r a s i p n i š t v o m treba smatrati takav način gospodarenja kod koga se i z d a c i ne nalaze u skladu i razmjeru s prihodima. 221. pravilo iz § 21. 92. Smatra se da prezaduženost postoji ako p a s i v a prelazi aktivu u z n a t n o j mjeri. Ukoliko postoji takva odluka suda. 229. UVP. Ovakvo ponašanje ovih osoba čini ih nesposobnim da se »same staraju o svojoj osobi. Zagreb. osobe. 16. 16. 1 OZOiS).

U takvom slučaju nije potrebno još i posebno dokazivanje i utvrđivanje rasipništva. kod primjene ovog instituta ostavilac ne može umjesto svog potomka. smatra se da ne ispunjavaju uvjet za primjenu instituta lišenja nužnog dijela. ako se taj nužni nasljednik ponaša na način koji se može karakterizirati kao rasipništvo. op. irelevantno je za primjenu ovog instituta. str. 4. br.. postavljen staratelj. 3 B l a g o j e v i ć . sam institut kraj slobode raspolaganja u korist samo nekih od tih osoba ne bi imao opravdanja. Ovo stanje svakako treba da postoji i u trenutku s m r t i ostavioca. 3—4/57. a ne samo neki od njih. da se njime zaštite s v i oni potomci nasljednika koji je lišen nužnog dijela koji su maloljetni ili punoljetni.(6) Stanje rasipništva ili prezaduženosti koje nastane i prestane u međuvremenu. budući da i onako ne može raspolagati dijelom ostavine koji mora ostati njegovim nužnim B 1 a g o j e v i ć.(8) Potomci nužnog nasljednika prema kome je primijenjen institut lišenja. da i ovdje vrijedi načelo da ostavilac ne može oporukom raspolagati i određivati kome će pripasti nasljedni dio isključenog nasljednika.Član 50. str. a svojih nužnih nasljednika. 140. koga je lišio nužnog dijela. jer se radi o n u ž n o m dijelu. Tako B a z a 1 a. Stanje rasipništva ili prezaduženosti treba da postoji u momentu s as t a v a oporuke odnosno izjave o l i š e n ju nužnog dijela u korist potomaka. Za primjenu instituta lišenja nužnog dijela u korist potomaka dovoljno je da je ostavilac samo o d r e d i o lišen je svog potomka prava na nužni dio iz razloga prezaduženosti ili zbog rasipnosti. cit. Razlog tome jest taj što se ustanova lišenja nužnog dijela u korist potomaka nužnog nasljednika sastoji u tome što se ostavilac. Oporučitelj može lišiti nušiog dijela u korist njegovih potomaka i onog nasljednika kome n i j e o d u z e t a ili ograničena poslovna sposobnost. str. potomke nasljednika koji je lišen nužnog dijela. tj. Ovo zato što se svrha ovog instituta sastoji u osiguranju nužnog nasljednog dijela za određene pot o m k e lišenog nužnog. Držimo. smatra da ostavilac mora odrediti potomka u ćiju korist lišava nužnog nasljednika njegovog prava na nužni dio. U tom slučaju lišen nasljednik mogao bi naslijediti ostavioca unatoč izrečenom lišenju nužnog dijela u korist potomaka. cit. naime. 9 B l a g o j e v i ć . u pogledu koga je uopće isključena svaka drugačija oporučna raspoložba od one koju određuje sam zakon. 231. između ta dva momenta. u članku Nužno nasljedstvo. Ako iz bilo kog razloga oni ne bi mogli naslijediti (zbog isključenja iz prava na nužni dio. op. ili zbog nedostojnosti). 7 6 . dovoljna je. str. cit. j ' j j 148 . nužnog nasljednika. Naša zakonitost. 230. 232. kao i uzdržavanje njegove porodice ili drugih osoba koje je po zakonu dužan uzdržavati. nasljednika. da bi se mogli koristiti ovim institutom.(B) Dosljedno tome. a nesposobni su za rad i privređivanje. U protivnom.(7) Nije potrebno da je ostavilac na mjesto Ušenog nasljednika oporukom odredio za nasljednike n j e g o v e p o t o m k e . op. Protiv usvajanja ovog stanovišta govori baš zaštitni karakter ovog instituta. Ovo osobito ako postoji opasnost da bi zbog toga bilo otežano ili osujećeno njegovo u z d r ž a v a n j e .. moraju biti s p o s o b n i za nasljeđivanje. postaviti nekog drugog za nasljednika izvan određenog kruga njegovih potomaka.

bilo što su umrli prije ostavioca. Umjesto isključenog nužnog nasljednika. postali nedostojni ili su isključeni od nasljedstva). nužni nasljednik. nasljednicima (čl. nasljeđuju potomci nužnog nasljednika po vlastitom pravu. pripada pravo na nužni dio (čl. I ovdje vrijedi odredba čl. 149 . Budući da se ustanova lišenja nužnog dijela u korist potomaka nužnog nasljednika može sastojati u lišenju prava na nužni dio u c j e l i n i ili d j e l o m i č n o . Stoga ostavilac ne m o ž e r a s p o l a g a t i nužnim di^ jelom u korist potomaka nužnog nasljednika. tj. da se smatra da je nužni nasljednik. III. URAČUNAVANJE DAROVA I ZAPISA U NASLJEDNI DIO Uračunavanje darova zakonskom nasljedniku Član 51. ako ujedno nije izrekao da nužnog nasljednika lišava njegovog prava na nužni dio. 48. pa bi nužni nasljednik takvu oporučnu raspodjelu mogao pobijati. umro prije ostavioca. prema kome je primijenjena ova ostaviočeva mjera. 2 ZN). Ako takvih potomaka nema (bilo što ih uopće nije bilo u času ovakve oporučne odredbe. u dijelu u kome im. ovlašćuje da u izuzetnim slučajevima (kod rasipništva ili prezaduženosti) može u oporuci i z r e ć i da tog nužnog nasljednika l i š a v a n u ž n o g d i j e l a u korist njegovih (nasljednikovih) potomaka. 1 ZN). koji je Ešen nužnog dijela u korist svojih potomaka. Ostavilac mora i z r e ć i da l i š a v a nužnog nasljednika nužnog dijela u korist njegovih potomaka (ne mora reći kojih) na nesumnjiv način (čl. nije osiguran nužni dio. Ovakva odredba vrijedi samo ako nužni nasljednik u času ostaviočeve smrti ima maloljetnih i za privređivanje nesposobnih potomaka. st. 31. jer nema osoba u čiju se korist ovaj institut može primijeniti. 31. ostavilac ne može nužnog nasljednika lišiti nužnog dijela. ZN. koje je primio za života. 1 ZN). g u b i p r a v a n u ž n o g n a s l j e d n i k a u mjeri u kojoj je lišen prava na nužni dio. Ovakva raspodjela ne bi bila valjana ako nužnom nasljedniku iz osta vine ili darovima. makar ovi bili maloljetni ili nesposobni za privređivanje. kao nužnim nasljednicima ostaviočevim. 49.Član 50 — 51. st. st.

on to može učiniti na način što će dotičnog •zakonskog nasljednika postaviti za oporučnog nasljednika. 263). str. str. 388. koji su za života ostaviočeva primili od njega neku imovinu. koja ostaje iza njegove smrti. loc. 52. op. ukoliko nije imao razloga da drukčije postupi. Vidi dr A. oporučitelj je mogao odrediti uračunavanje samo ako se kao oporučni nasljednici pojavljuju njegova. pravilu iz § 790. odnosno dio (vrijednost) koji odgovara stepenu srodstva i nasljednom redu kome pojedini nasljednik pripada. nenaplatnim pravnim poslom participirali u podjeli ostavine jednako kao oni nasljednici istog nasljednog reda koji od ostavioca nisu ništa primili. oporučiteljeva djeca (vidi R u š n o v . 14. Uračunavanje dolazi u obzir ne samo kod prvog nego i kod svih ostalih nasljednih redova. cit. Kod toga se pretpostavlja da ostavilac. ili mu ostaviti legat pored nasljednog dijela (čl. Pravnik br. str.P o s i l o v i ć . ili odrediti da se ne uračuna tome nasljedniku u nasljedni dio vrijednost dara što mu ga je dao 2a svoga života (čl. cit.. nije imao namjeru da unosi nejednakost među svoje zakonske nasljednike.Član 51. Zato se onim zakonskim nasljednicima koji su od ostavioca za njegova života primili neku imovinu na temelju besplatnog raspolaganja treba njezinu vrijednost uračunati u nasljedni dio. op. cit. svaki zakonski nasljednik treba da primi jednaki dio. op. Zakonski ostaviočevi nasljednici su njegovi srodnici ili bračni drug. 1—2/61. op.. ZN). Stoga pri podjeli imovine. Po prav. 3 B 1 a g o j e v i ć. ne bi bilo pravedno kad bi oni zakonski nasljednici.Ð e r đ . 387. 3 ZN). 2 150 . Kako nasljeđivanje predstavlja također oblik stjecanja imovine besplatnim načinom(1). Uračunavanje darova i zapisa u nasljedni dio zakonskim nasljednicima predstavlja z a k o n s k u ustanovu našeg nasljednog prava. tj.(2) Ako ostavilac želi da nekog zakonskog nasljednika iz bilo kog razloga ipak p r e f e r i r a . 194). imovina koju je ostavilac za života b e s p l a t n o razdijelio zakonskim nasljednicima i ona koja mu je ostala u momentu smrti tretira se kao jedna c j e l i n a . i F i n ž g a r . Da se to izbjegne i postigne jednakost među zakonskim nasljednicima. Iz ove cjeline svaka osoba koja nasljeđuje kao zakonski nasljednik treba da dobije j e d n a k i d i o . u članku Vračunavanje daril in volil v dedni delež. 193. st.(3) Uračunavanje se vrši ex lege kod zakonskog nasljeđivanja. str. 4 Tako i po vojvođanskom pravu (vidi P i š k u l i ć . cit. osim ako opo- i B l a g o j e v i ć . F i n ž g a r . 51. Ogz. cit.. str.

nasljedniku.iL se u nasljedni djo_ono štojejojezinjgrednik. ZN). 47. U njemačkom. 'T Vidi F i n ž g a r. 2. primio od ostavioca na temelju besplatnih raspolaganja„(čl.Član 51. na sve potomke i pretke (descedente i ascedente). 138. osim ako ostavilac nije isključio uračunavanje. bio on descendent ili ascendent. Po propisima Sgz uračunavanje se moglo primjenjivati samo na djecu ostaviočevu. Ako je dar dan osobi koja nije naslijedila.N i k o l i ć .(5) Uračunavanje se primjenjuje i na n u ž n e nasljednike. Uračunavanje može zahtijevat^ samo sunasljednik prema__drugim sunasljednicima. str. ZN). st. 31. (") Uračunavanjesevrši_ onim zakonskim nasljednicima koji su postali _stvarji"r nastjgjfrnci. To su Ofni nasljednici koji su dali izjavu o primanju nasljedstva. Po propisima biv. naime. ili z^o^j2j_ejy_a_jnj&iogdijela u korist potomaka (čl. Ogz uračunavanje se odnosilo samo na descendente (§ 790). Osobi koja nasljeđuje_umjesto svog prednika koji je otpao zbog n e d o s t o j n o s t i za nasljeđivanje (član 131. 61. imali smo različit način uračunavanja. 288). st. u r a č u n a v a sve ono što je njezin 5 Prije stupanja na snagu ZN. Odnosi se. 381). švicarskom i našem pravu uračunavanje se vrši svakom zak. 1 ZN). st. 1 ZN). cit. op. Stoga je uračunavanje međusobna — uzajamna dužnost stvarnih nasljednika-(7) 3. To je vrijedilo i na području važenja biv. U vojvođanskom pravu uračunavanje se moglo primijeniti i na oporučne nasljednike ako su im nasljedni dijelovi određeni alikvotno (vidi B o g d a n f i . ili su raspolagali ostavinom (čl. ili koji se do svršetka ostavinske rasprave nisu odrekli nasljedstva. i 32. jer se nužni dio smatra zakonskim nasljednim dijelom (čl. loc. 50. op. ZN). str. u vezi s članom 132. ovisi o razlogu zbog koga na nasljedstvo pozvani zakonski nasljednik nije naslijedio. ono što je ostavilac dao sinu ili unuku da se namjesti ili neposredno da stupi u koju službu. Dok se po Ogz i vojvođanskom pravu uračunavanje moglo primijeniti samo u pogledu nekih određenih davanja (miraz kćeri ili unuci. nasljedniku uračunava s v e što je besplatnim načinom primio od ostavioca za njegova života (vidi M a rković. tada se u nasljedni dio osobe. Institut u r a č u n a v a n j a dara i zapisa u nasljedni dio odnosi se na sve z a k o n s k e nasljednike. Nasljedniku koji nasljeđuje umjesto otpalog prednika uračunava se u nasljedni dio ono što je o s o b n o neposredno primio od ostavioca. privilegirani zakonski nasljednici kojima je zakonom osiguran minimalan dio iz ostavine. koja umjesto njega nasljeđuje (stvarnom nasljedniku). U francuskom. — ne ur a čujL.. u pravilu. 1 ZN). ili i s k l j u č e n j a od nasljedstva (čl. cit. Uračunavanje darova i zapisa u nasljedni dio ima o s o b n i karakter.. ili da plati dugove punoljetnog djeteta •— § 788. da započne vršiti obrt. _Kod oporučnog nasljeđivanja uračunavanje može doći u obzir samo ako "ga je oporučitelj izričito odredio. tj. kao i na bračnog druga ostaviočevog. isključeni ili lišeni nasljednik). na ona besplatna raspolaganja i legate koji su neposredno učinjeni samom stvarnom nasljedniku.. uračunavanje vrijednosti toga dara. F i n ž g a r. u srpskom pravu se smatralo da se zak. vojvođanskog prava. Ogz). Ako zakonski nasljednik ne naslijedi uslijed s m r t i ili o d r i c a nja od nasljedstva. cit.ajv. 380. 12. str. osobi koja nasljeđuje umjesto nje. 151 . austrijskom i talijanskom pravu uračunavanje dolazi u obzir samo kod ostaviočevih potomaka (descendenata). Nužni nasljednici su. cit. op. umjestojkoga__iiasljeđuje (nedostojni.

st. st. ostavilac može dano oslobođenje povući ne samo u obliku propisanom za sastav oporuke nego i na bilo koji drugi način ako se iz okolnosti slučaj a može zaključiti da je to bila volja oporučiterja (čl. tada će zakonski nasljednici (uključiv i nužne) morati trpjeti uračunavanje. cit. 51. st. Ostavilac može osloboditi dužnosti uračunavanja.( ) 4. 59. 61. a niti svoju izjavu davati u nekom propisanom obliku. kao i obratno. glavno je da se postojanje izjave o oslobođenju od uračunavanja može dokazati. neuobičajeni m a n j i d a r o v i (čl. ili kasnije. tj. 61. u dijelu kojim je prekoračen r a s p o l o ž i v i d i o ostavine. ZN). ' " ~ ~ ~ ~ 5 . ne može biti povrijeđen nužni dio (čl. 3 ZN). 2 ZN). tj. Tako može odrediti da se pojedini dar ili zapis. Pri tome. 3 ZN — in fine). prednik primio na dar od ostavioca (čl.1 ZN) budući da ta osoba zadržava pravo na ove darove. da bi imalo pravnog učinka. 121. ^ 8 Finžgar. st. 59. mora biti i z r a ž e n o na način iz koga je vidljivo da je ostaviočeva volja bila da se vrijednost dara ne uračunava u nasljedni dio određenog nasljednika. Stvarnom nasljedniku uračunavaju se u nasljedni dio ne samo darovi ikoje je osobno primio od ostavioca nego i oni darovi koje je primio njegov prednik. 152 . nije dužan pridržavati određenog postupka. Ovu svoju volju ostavilac može izraziti u vrijeme dara. Na isti način ona može biti i opozvana. st. 3 i čl. Kod toga se ostavilac. ili svi darovi ili zapisi dani jednom nasljedniku ne u r a č u n a v a j u u nasljedni dio (čl. st. Troškovi daljnjeg školovanja "uračunavaju se samo ako sud takojodredi (čl. (^pdarovi darovani osobi koja gubi pravo nasljedstva zbog n e d o s t o j n o s t i za nasljeđivanje ili zbog i s k l j u č e n j a iz nasljedstva. 8 osoba umjesto koje nasljeđuje.u času kad daruje neki predmet zakonskom nasljedniku. To vrijedi i onda ako je oporučitelj odredio da se ovim zakonskim (i nužnim) nasljednicima ne uračuna vrijednostj dara u nasljedni dio. 2 ZN). ili zbog lišenja nužnog dijela u korist potomaka (čl. Tako se zakonskom nasljedniku ne u r a č u n a v a j u u nasljedni dio: (^f-. Ako je oslobođenje od uračunavanja uslijedilo u oporuci. (čl. odnosno vraćanje dara u dijelu i opsegu kojim je povrijeđen nužni dio. st. oslobođenje od uračunavanja može uslijediti i usmeno. u pravilu. 4 ZN. Od pravila da se zakonskom nasljedniku uračunava u nasljedni 1 dio sve što 'je primio na dar postoje u zakonu određeni izuzeci. loc. 56. sve do svoje smrti. Isključenje primjene instituta uračunavanja. st. _ Ako postoji nužni nasljednik koji je stavio zahtjev da mu se osigura pravo na njegov nužni dio.troškjoyj_ u z d r ž a v a n j a i obavezno_g__školgvanja (čl. Njegova izjava o neuračunavanju dara u nasljedni dio može biti učinjena pismeno ili usmeno i na svaki drugi način (neformalno) iz koga se može razabrati ostaviočeva volja o deliberaciji.st. Ako je dar uslijedio pismenom izjavom. 60. 2 ZN). 53. st. 51.Član 51. 1 ZN). st. (dV vrijednost dara koga je daroprimac — nasljednik v r a t i o u ostavtnu. 1 ZN). 2 ZN i čl.54. Propisi o uračunavanju su dispozitivne naravi. tj.

115. ili ako se ustupiocu poslije ustupanja rodi dijete. P l o d o v i i k o r i s t i koje je nasljednik imao od darovane stvari do momenta s m r t i ostavioca ne uračunavaju se u njegov nasljedni dio (čl. ZN). kao i tzv. ZN. U nasljedni dio uračunava se v r i j e d n o s t darovane stvari prema stanju dara u vrijeme kad je d a r o v a n . 11 F i n ž g a r. Ekonomski razlozi govore za to da nasljednik treba da uživa i koristi sve plodove od darovane stvari od časa primitka dara do momenta ostaviočeve smrti. u članku Novi zakon o dedovanju v sodni rabi. cit. 121.^) Ovamo spadaju pogodbe kojima se kakva stvar prepušta nekome bez naknade (prav. 1 ZN). ili svi darovi ili zapisi dani u korist jednog zakonskog nasljednika ne uračunavaju u njegov nasljedni dio (čl. 7. str.. pravilo iz § 940. ono što je ostavilac za života dao nasljedniku u ime nasljednog dijela. op. Što se smatra d a r o m određeno je u članu 34. ili ako bračni drug uopće ne bude obuhvaćen sporazumom o ustupanju i raspodjeli (čl. stav 3 ZN i čl. 117. 115. a ne i sama remuneracija. kao i svako drugo raspolaganje b e z n a k n a d e . U tom slučaju odredba ostavioca. 1 ZN).ZN). st. 54. Ogz i § 561. st. pravilo iz § 938. kad se vrijednost darova i zapisa kreće u granicama r a s p o l o ž i v o g dijela utvrđenog na način predviđen u Vidi » O b j a š n j e n j a « na str. a prema njegovoj vrijednosti u času ostaviočeve s m r t i (cl. 45. ili radi obavljanja zanimanja. svaki akt otuđenja za koji u ostaviočevu imovinu nije ušla odgovarajuća protuvrijednost. 2 ZN).Član 51. Ako je besplatnim raspolaganjem učinjenim za života ili legatima p o v r i j e đ e n nužni dio. U posljednjem slučaju u nasljedni dio uračunava se samo vrijednost koja premašuje iznos remuneracije. st. oproštaj duga. Ogz). 6. ukoliko darodavac nije bio obavezan da ga učini (prav. ili se pojavi nasljednik koji je bio proglašen umrlim (čl. st. st. 51. st. ZN. To isto vrijedi i u slučaju ako bi koji potomak morao vratiti ustupiocu ono što je primio na temelju sporazuma o ustupanju u slučajevima predviđenim u članu 120. nužni nasljednik može zahtijevati da se zakonskim nasljednicima uračuna u nasljedni dio dar ili zapis (legat) po članu 53. 2 ZN. str. Ovamo spada. st. 51. 3 i čl. 1 ZN). Pravnik br.(10) Darom se smatra i uračunava u nasljedni dio i ona imovina koja je bila u s t u p l j e n a nasljednicima za života ostaviočeva na osnovu sporazuma o ustupanju i raspodjeli imovine za života (cl. 10 9 153 . ZN) ako se s ustupanjem ne suglasi koji nasljednik (čl. st. ( u ) 8. 44. vrijedi samo u dijelu kojim se ne v r i j e đ a nužna dio nužnog nasljednika. pa bi zahtijevao svoj nužni dio (čl. 117. 2 ZN). odricanje od prava. Sgz). da se određeni dar ili zapis. 111. Darom se smatra i ona imovina koja je bila ustupljena nasljednicima. tj. 1—2/58. 18.35. Stoga ostavilac ni posebnom odredbom ne može naložiti nasljedniku uračunavanje plodova i drugih koristi. ili radi osnivanja ili proširenja kućanstva. nagradno darovanje (donatio remuneratoria). Dr S. ukoliko se bračni drug ustupioca ne suglasi sa sporazumom o ustupanju (čl. G o 1 j a r. 2 i 3 ZN). Obaveza na vraćanje plodova predstavljala bi ponekad teret za nasljednika koji bi mogao premašiti vrijednost dara. 118. 52.

Uračunavanje z a p i s a (legata) u nasljedni dio z a k o n s k o m nasljedniku vrši se ex lege. Vraćanje darova vrši se na način što se zakonskim nasljednicima vrijednost primljenog dara obračunskim putem u r a č u n a v a u nasljedni dio (čl. 5. 3. ZN). Zapis ostavljen zakonskom nasljedniku uračunava se u njegov nasljedni dio.Član 51 — 52. 33. — Darovan je iznos kupovne cijene. st. st. 1. stav 1 i članu 40. V~l§53. Vraćanje u naravi (realna kolacija) predstavlja izuzetak i dolazi u obzir kad treba vratiti v i š a k d a r a koji prelazi vrijednost zakonskog dijela kojim je p r e k o r a č e n r a s p o l o ž i v i dio ostaviine (čl. i 39. 5 ZN). ostali daroprimci (koji nisu zakonski nasljednici) odgovaraju vrijednošću onih darova koje su primili u p o s l j e d n j o j godini ostaviočeva života (čl. Zb. br. 34). XII 1955. Zakonski nasljednici odgovaraju za nužni dio bez obzira kada su primili dar. Darovi dobiveni od ostavioca uračunavaju se u nasljedni dio zakonskim nasljednicima. Ako je ova granica prekoračena i nužni dio povrijeđen. Uračunavanje legata ne dolazi u obzir ako iz oporuke proizlazi da 154 . br. 2. IX 1956). ZN. čl. osim ako je volja ostavioca bila da se to uračunavanje ne vrši (Rješenje Saveznog vrhovnog suda Rev. ZN. US). 33. ako neki od sunasljedn&ka to zatraži (61. Uračunavanje zapisa zakonskim nasljednicima Član 52. V nasljedni dio uračunava se sve što je nasljednik primio iz imovine ostavioca prije njegove smrti. osobama (oporučnim nasljednicima) i ostalim daroprimcima koji nisu zakonski nasljednici. Naprotiv. 204). života daqkćeri_ najme miraza. pristupa se v r a ć a n j u darova. 203). to"šesmafra""jčao đ'ažF i Jcao Ifar "se uračimava jl nasljedni' dio kćeri (Rješenje Saveznog vrhovnog suda Gz 43/55 od 13. bez obzira na to da U je u tom davanju sam ostavilac neposredno sudjelovao ili su dijelove njegove imovine nasljedniku dali drugi budući sunasljednid (Rješenje Saveznog vrhovnog suda Gz 102/55 od 2. Zbirka III. br. VI 1962. 63. Ako ni to ne bi bilo dovoljno. Vraćanje darova dolazi u obzir ne samo kod darova danih zakonskim nasljednicima (i ostalim nužnim nasljednicima) nego i kod darova koji su dani i drugim.opremg iudomlje•nja. 41. 4/59. str. Aoifka ili. 2 ZN). 54. osim ako iz oporuke proizlazi da je oporučitelj htio da nasljednik dobije zapis uz svoj dio. a ne kuća ako je otac isplatio vrijednost kuće koja je u zemljišnu knjigu upisana kao vlasništvo sina (Vrhovni sud AP Vojvodine Gzz 16/58. 1637/62 od 19. Djevojačka oprema pribavljena iz prihoda ostavine ne može se smatrati kao dar koji se uračunava u nasljedni dio (Rješenje Vrhovnog suda NR Srbije Gž 3254/55 od 26. Svakom zakonskom nasljedniku uračunava se u nasljedni dio sve što je dobio na dar od ostavioca ma na koji način. 53. pristupa se reparaciji na način određen u članu 39. i to tako što se najprije umanjuju sva oporučna raspolaganja. VII/2—1962. Što Je_ostavilac za. ZN). uključiv i legate namijenjene zakonskim (i nužnim) nasljednicima (čl. Sudska praksa 1. ZN). Glasnik br. 4.

1 i 2 ZN). Kako se ovdje radi o raspolaganju koje se s obzirom na uračunavanje izjednačuje s besplatnim raspolaganjima ostaviočevim učinjenim za života. što će se prilikom diobe ostavine zakonskom nasljedniku uzeti u račun vrijednost onoga što mu je ostavljeno odredbom o legatu. st. što je rezultat karaktera ovih vrsta legata. u pogledu uračunavanja vrijednosti darova i vrijednosti legata. Zatim se utvrđuje veličina i vrijednost nasljednog dijela pojedinog nasljednika prema ukupnoj vrijednosti ostavine.^) jer se izvršuje iz ostavine prije ostalih legata. tj. ZN. ili se radi o legatu koji se izvršuje na teret nasljednog dijela o d r e đ e n o g nasljednika (čl. U tom slučaju tako ostavljeni legat ima svojstvo p r eleg at a. a) Ako se radi o d i r e k t n o m legatu. to se kod uračunavanja legata primjenjuju ista pravila. uslijed čega se na zakonske nasljednike raspodjeljuje preostali dio ostavine. premda se vrši prema istim načelima iz čl. i 54. 92. Sada se od vrijednosti ostavine najprije odbija vrijednost legata.Član 5Sje oporučatelj htio da zakonski nasljednik dobije legat p o r e d svog nasljednog dijela. koje utječe na to da se vrijednost realnog dijela zakonskog nasljednika uvećava. a to će biti uvijek kad oporučitelj nije odredio da se legat ne uračunava. 2 Ibid. najprije će se utvrditi vrijednost ostavine uključujući i vrijednost legirane stvari ili prava. I postupak uračunavanja. a zadovoljiti se legatom. 53. 155 1 . Ako se legat t r e b a u r a č u n a t i u nasljedni dio zakonskog nasljednika. Kod uračunavanja legata u nasljedni dio postupa se po istim načelima (čl. nešto je drugačiji. pa se svakom nasljedniku (kome legat nije ostavljen) Vidi F i n ž g a r . postoji također izvjesna razlika kod uračunavanja 1 eg a t a što ovisi o tome da li se radi o uračunavanju legata koji se sastoji od i n d i v i d u a l n o određene stvari (direktni legat). U tome se slučaju zakonski nasljednik može odreći nasljedstva. Oni su drukčiji kad se radi o direktnom legatu. str. 1—2/61. koji se izvršava neposredno iz ostavine ili na teret nasljedničkih dijelova s v i h zakonskih nasljednika (čl. bez obzira da li se radi o uračunavanju darova ili o uračunavanju legata. Pored ove razlike. Rezultati do kojih se dolazi kod uračunavanja nisu isti. da zakonski nasljednik dobije legat pored svog nasljednog dijela — tada se vrijednost primljenog legata u r a č u n a v a u nasljedni dio tako. 92. i 54. nego što je kod uračunavanja indirektnog (posrednog) legata. tj. ZN). st. Pravnik br. Kod uračunavanja l e g a t a ne dolazi do ovog uvećanja. Ipak postoje izvjesne razlike u načinu na koji se postiže izjednačenje među nasljednicima u navedenim slučajevima. jer se radi samo o raspodjeli vrijednosti unutar dobara ostavine budući da se legati izvršuju u okvirima vrijednosti ostavine. Kod uračunavanja d a r o v a vrijednost darova pojavljuje se kao prividno u v e ć a n j e vrijednosti ostavine. u članku Vračunavanje daril in volil v dedni delež. Legati ne predstavljaju zasebnu imovinsku masu koja bi se pribrajala ostavini. (2) 2. 13. legatu koji se sastoji od individualno određene stvari. 3 ZN). 53. kao što je to slučaj kod darova koje je ostavilac darovao za života.

0.000 dinara (uključiv vrijednost legata od 50. Prema tome svaki će nasljednik primiti u ime svog nasljednog dijela po 100. ovaj se dijeli na s v e zakonske nasljednike (uključujući i onoga kome je namijenjen legat). nasljednici B i C neće smjeti ispuniti legat u dijelu kojim je premašena vrijednost nasljedničke kvote nasljednika A. odnosno da ispune legat u vrijednosti koja je umanjena za vrijednost ostaviočevih dugova. tj. za svakog nasljednika (B i C) po 50.000 dinara da bi se tako ovi nasljednici izjednačili s nasljednikom A koji prima legat u istoj vrijednosti.000 dinara dijeli se sada na s v e nasljednike na jednake dijelove. za 50. izdvojiti iz ostavine vrijednost od 100. Ako npr. međutim. Zatim će se nasljedniku kome je namijenjen legat uračunati vrijednost legata u nasljedni dio. Međutim. dakle. Time će se vrijednost ostavine smanjiti na 250. Iz ove vrijednosti treba se najprije nasljednicima B i C.000 dinara.000 dinara prije nego što se namire ostaviočevi vjerovnici budući da oni imaju prednost u namirenju ispred legatara (čl.Član 52. b) Ako se legat^treba ispuniti na teret nasljednog dijela o d r e d e legatu.000 dinara.000 dinara time. svakom po jedna trećina (50. dok će nasljednik A kome je ostavljen legat primiti-iz ostavine vrijednost koja je za 50. a budući da se iz sredstava ostavine ne bi moglo postići potpuno izjednačenje ostalih nasljednika (B i C) kojima nije ostavljen legat. za ostaviočeve dugove odgovaraju svi nasljednici. koliko iznosi vrijednost njegovog nasljednog dijela. 93. Prema tome. tada će se najprije iz ostavine izdvojiti vrijednost legata od 50. svaki u Vs (od ostavine koja vrijedi 300. odnosno za 75. ZN). tada će nasljednici B i C podijeliti preostali dio ostavine i primiti svaki po 75.000).000 dinara).000 dinara). Nasljednici B i C odgovarat će također do visine vrijednosti svojih nasljedničkih dijelova. u ovom slučaju vrijednost legata ostavljenog nasljedniku A iznosila 150.000 dinara. iz preostalog dijela ostavine (nakon odbitka vrijednosti legata) namiruje onolika (jednaka) vrijednost što je ima legat.000 dinara veća od vrijednosti njegove nasljedničke kvote. Ako bi. nasljednik A odgovarat će za ostaviočeve dugove iznosom od 100. ali će imati pravo da ne ispune legat prije nego što se namire ostaviočevi vjerovnici. svaki u dijelu (kvoti) koji odgovara njegovom nasljednom dijelu. razmjerno veličini njihovih nasljedničkih dijelova (kvota). tj. sa po 10. koji nasljeđuju ostavioca zajedno s nasljednikom A na jednake dijelove (u jednoj trećini). U ovom slučaju nasljednici B i C primit će iz ostavine za 25.000 dinara.000 dinara više nego što primaju ostali sunasljednici. tj. u konkretnom slučaju svaki u dijelu od jedne trećine uzimajući u obzir vrijednost cijele ostavine (od 300. tada će se najprije utvrditi veličina i vrijednost nasljedničkih dijelova pojedinih nasljednika. tj.000 dinara.000 dinara koji je namijenjen nasljedniku A). Ako u ostavini nakon izvršenog izjednačenja i uračunavanja na izloženi način ostane izvjestan višak. Preostatak ostavine od 150.000 dinara. Vrijednost ovog 156 .000 dinara. što će se nasljedniku A u njegov nasljedni dio uračunati vrijednost legata od 50. ukupna vrijednost ostavine iznosi 300.000 dinara. U naprijed navedenom slučaju.000 dinara manju vrijednost nego što iznosi vrijednost njihovog nasljednog dijela. tj.

51. zajedno s ostalim nasljednicima. U tom slučaju taj nasljednik zadržava pravo na legat. Ako prema volji ostavioca legat ne t r e b a uračunati u nasljedni dio nekom zakonskom nasljedniku. ovaj iznos od 50. tj. st. st. 45.000 dinara. Ova vrijednost (višak) podijelit će se na sve nasljednike razmjerno veličini njihovih nasljedničkih dijelova. a višak preko ove vrijednosti. 54. st. ZN).666 (50. st. 1 ZN).000 dinara (koji mu se uračunava u nasljedni dio). 3 ZN). 157 .666) i nasljednik C vrijednost od 116. koju nasljeđuju A. koji se dijeli na sve zakonske nasljednike prema veličini njihovih nasljednih dijelova (po kvotama). tada nužni nasljednik ima pravo da dobije legat p o r e d svog nužnog dijela. st.000 + 16. Oporučitelj može' u vrijeme dara. ako ima n u ž n i h nasljednika koji su stavili zahtjev za ostvarenje svog prava na nužni dio (čl. 94. Tako će iz ostavine primiti nasljednik A 116.pravo primiti legat u granicama svog nužnog dijela. odnosno ima pravo da ne izvrši legat u dijelu koji prelazi vrijednost njegovog nasljednog dijela (čl. Ako se nužnom nasljedniku legat ne u r a č u n a v a u nužni dio.000 + 16. na teret raspoloživog dijela.000 + 50. na teret nasljednog dijela onog nasljednika koji je po odredbi oporueitelja dužan ispuniti legat iz onoga što mu je •ostavilac ostavio (čl. ima pravo da sudjeluje u podjeli ostavine kao da dara ili zapisa nije bilo (čl.000 dinara pojavit će se kao »višak« u ostavini. Ako nasljednik C treba da primi legat u vrijednosti od 50.666 dinara (100. svakome po 16. ili u oporuci.666).Član 52. 30. time da se nasljedniku C treba na teret nasljednog dijela nasljednika B dati legat u vrijednosti od 50. stim da nasljednik koji je dužan ispuniti legat (B) neće izvršiti legat prije nego što namiri ostaviočeve vjerovnike. nasljednik B vrijednost od 66. 54. legata stavit će se. 2 ZN). Uračunavanje zapisa u nasljedni dio odnosi se također i na n u ž nog nasljednika. st.000 dinara.000 dinara). 54. 2 ZN). tada će se najprije utvrditi da vrijednost nasljednog dijela svakog nasljednika (jedna trećina) iznosi 100. ah' i to također samo u granicama r a s p o l o ž i v o g dijela ostavine (čl. Npr. međutim. 4. ako ukupna vrijednost ostavine iznosi 300. ili k a s n i j e odrediti da se pojedini dar ili zapis ili svi darovi i zapisi dani jednom zakonskom nasljedniku ne u r a č u n a v a j u u njegov nasljedni dio (čl.666). a povrh toga. Nužni nasljednik kome se vrijednost legata u r a č u n a v a u nasljedni dio ima. 92. B i C na jednake dijelove (jedna trećina). U pogledu odgovornosti za ostaviočeve dugove ovdje se nije ništa bitno izmijenilo: svaki nasljednik odgovara prema veličini svog nasljednog dijela (po 100. tada će. jer on uvijek spada u krug zakonskih nasljednika (čl. 3 ZN).000 :3). 3. Tako će se u ostavini pojaviti v i š a k za vrijednost uračunatog legata.666 dinara (50. taj nasljednik (legatar) moći zadržati vrijednost legata u granicama r a s p o l o ž i v o g dijela (čl. st.000 + 16.000 — 50. 1 ZN).. 1 ZN).666 dinara (100.000 dinara na teret nasljednog dijela nasljednika B.

Član 53. Uračunavanje darova i zapisa (legata) u nasljedni dio zakonskim i nužnim nasljednicima vrši se na z a h t j e v sunasljednika (čl. primit će iz ostavine onoliko koliko mu nakon uračunavanja dara treba pripasti p o v r h vrijednosti dara ili legata na račun nasljednog dijela. Uračunavanje neće doći u obzir ako sunasljedniei nisu stavili takav zahtjev. Ako dobra koja je ostavilac imao u času smrti nisu dovoljna da ostali nasljednici dobiju odgovarajuću vrijednost. 51. ZN). 1. Uračunavanje se vrši na način da se prethodno utvrđuje koliko ima zakonskih nasljednika i koji su. bilo po odredbi samog osta158 . 1 ovog člana smatraju se oni zakonski nasljednici koji od ostavioca za njegova života nisu n i š t a p r i m i l i na temelju besplatnog raspolaganja (čl. ZN). priznat će mu se pravo na sudjelovanje u podjeli ostavine. 57. 63. Ako korištenjem prava izbora nasljednik z a d r ž i darovanu stvar. pa se tek nakon toga ostatak ostavine dijeli među svim nasljednicima.t darovane^stvarT ili "legataT Nasljednik može ovo uračunavanje' izbjeći ako darovanu stvar v r a t i u ostavinu (čl. i čl. a prema vrijednosti (tržnoj cijeni) koju je imala u času s m r t i ostavioca (čl. Kad nastupi slučaj da treba u r a č u n a t i dar i legat u nasljedni dio. 52. Uračunavanje vrši se tako da ostali nasljednici dobivaju iz ostavine odgovarajuću vrijednost. 56. u posljednjim slučajevima. Pri tome ostaju u važnosti odredbe o nužnom dijelu. nemaju nikakvog značaja. ZN). st. Zahtjevi sunasljenika za uračunavanjem. Ako je nasljednik u mogućnosti da samo djelomično vrati neke od darovanih stvari. u smislu odredbe st. ili ako se dar ili legat po z a k o n u ne uračunavaju (čl. ZN). kao i svi oni koji su primili dar koji im se. i vrijednost koju je svaki od njih primio od ostavioca na dar. U tom slučaju n^ljednik^se^rie^jnože osloboditi uračunavanja . mora trpjeti uračunavanje njezine vrijednosti u svoj nasljedni dio. 1 ZN). 59. 2. V r i j e d n o s t dara utvrđuje se prema s t a n j u u kojem se darovana stvar nalazila u vrijeme kad je d a r o v a n a . nasljednik kome se vrši uračunavanje nije dužan vratiti im nešto od onoga što je on dobio. irračiinavanjfi se vrši na način što se zakonskom nasljedniku u nasljedni dio uračunava v r i j ed nos. 60. i čl. Uračunavanje vrijednosti primljenog dara dolazi u obzir ako nasljednik nije u mogućnosti koristiti se pravom izbora i vratiti dar u ostavinu. Kako se vrši u r a č u n a v a n j e darova i zapisa Član 53.") ij ni onda ako biju_ ostavinu položio vrijednost darovane stvari i zahtijevao rw R./'' 3a~mu se prizna pravo na sudjelovanje u podjeli ostavine. st. ili ako je oporučitelj izričito odredio da se namijenjeni legat ili primljeni dar ne u r a č u n a v a u nasljedni dio (čl. U tom slučaju darovana stvar neće se uračunati u njegov nasljedni dio. tako što će nju se nevraćena vrijednost dara uračunati u nasljedni dio. 3 i čl. 35. Zatim se za svakog pojedinog nasljednika izračunava koliku bi vrijednost trebao primiti iz ostavine da bi bio izjednačen s onim nasljednicima koji su primili dar. 34. U tom slučaju. ZN). Pod » o s t a l i m« nasljednicima.

3—4/57. str. Naša zakonitost. 152.Član 53. u članku Nužno nasljedstvo. 393. 2 1 159 .. br. B a z a 1 a. cit. B 1 a g o j e v i ć. str. op.

000 dinara. koji premašuje vrijednost njegovog zakonskog dijela. ili su primili dar ili legat čija je vrijednost niža. 395. tada će se najprije izvršiti izjednačenje. a nasljednik C 2.000 dinara (20.000 dinara. svaki u 1 / 4 dijela. koji odgovara njegovoj nasljedničkoj kvoti.000).000 dinara. nasljednik B 8.000 dinara (40. cit.000 + 6. Stoga će iz ostavine nasljednik A primiti vrijednost 26. svakome. jer je u cijelosti podmiren vrijednošću svog dara. primit će iz ostavine samo onu vrijednost koja »odgovara« vrijednosti svih darova i legata danih onom zakonskom nasljedniku.000 dinara. odnosno""bnaj dio vrijednosti darovane stvari. od kojih su primili dar nasljednik B 10.čija_je vrijednosti dara i legata v e ć a od vrijednostlTgjpivine koja^se. i nasljednik C 10.Član 53.(3) iako iz ostavine neće ništa primiti i u njezinoj podjeli de facto ne sudjeluje. i On nije dužan vratiti u ostavinu visak.000 dinara (po odbitku iznosa od 4. nasljednik B 3. Stoga će A primiti iz ostavine 12. Ako u ostavini nema dovoljno imovine da bi se moglo izvršiti izjednačenje svih nasljednika u visini vrijednosti dara koji ima najveću vrijednost.000). vidi se iz niže navedenih primjera: a) ako ostavinu čija je ukupna vrijednost 30. neće se moći postići potpuno izjednačenje svih zakonskih nasljednika. a vrijednost primljenih darova iznosi: za nasljednika B—4. Stoga ovaj nasljednik neće primiti ništa iz ostavine.000 dinara) dijeli se na sve nasljednike u razmjeru njihovih nasljedničkih dijelova. s kojim odgovara za dugove 3 B l a g o j e v i ć . tj. b) ako nasljednički dijelovi n i s u j e d n a k i a ostavioea nasljeđuju sin A u Vs i unuci B i C.000 dinara nasljeđuju 1 A. Nasljednici koji uopće nisu primili dar ili legat. Ostatak ostavine od 24.000 dinara. a nasljednik C 2. za nasljednika C—2.000 + 2.000 dinara.. Tako će nasljednik A primiti u ime izjednačenja 20. razmjerno veličini njihovog nasljednog dijela (kvote). On se utvrđuje nasljednikom u dijelu ostavine. smatra da takav nasljednik ima položaj t i t u l a r n o g nasljednika. tj.000 + 8. Preostatak ostavine od 12. Način uračunavanja i izjednačenja sunasljednika. odnosno u visini vrijednosti svih darova danih jednom nasljedniku koji je najviše primio. koja je n e p o s r e d n o n a j v i š a . Nasljednik koji je primio v i š e nego ostali nasljednici.000 +3. op. tj.000—28.000 dinara (8. sljednici. a nasljednik C 8.000). pokriti vrijednost svih darova.000 — izvršit će se međusobno izjednačenje nasljednika tako da će nasljednik A primiti 4. str. što ukupno iznosi 30.000 dinara.000 dinara. što ne stoji s obzirom na njegovu odgovornost za dugove. koji su im na izloženi način uračunati u nasljedni dio.000).000 dinara (2.000 + 8. tj. dijeli z_a_d ^ _ j __ r ž a v a darovanu stvar u trajno vlasništvo. ili su primili dar (legat) koji im se ne uračunava u nasljedni dio.000 dinara (4.000 dinara.000 dinara. B i C u j e d n a k i m dijelovima (svaki u / 8 ). kad u ostavim i m a dovoljno imovine da se može izvršiti izjednačenje svih nasljednika. Ovaj nasljednik ima ipak položaj stvarnog nasljednika. po 8. uključiv i one koji su primili darove i legate. do koje je prema sredstvima ostavine moguće izvršiti izjednačenje. u Vs. i nasljednik C vrijednost od 11.000 dinara.000) razdijelit će se među sve sunasljednike u omjeru 1 :2. 160 .

000 dinara. 38.000 dinara (18.000 + 6.000 dinara (28. postoji ostavina u vrijednosti od 30. dvostruko više nego što je nasljednik B primio na dar.000) podijelit će se razmjerno veličini njihovih nasljedničkih dijelova. tj. takav će nasljednik. vidi se jasnije iz slijedećih primjera: a) Ako nasljednici nasljeđuju na j e d n a k e dijelove.000 + 12. od kojih je A primio dar od 18.000 dinara. b) Ako nasljednički dijelovi n i s u j e d n a k i . a nasljednik B u vrijednosti od 42. tada će se radi izjednačenja nasljednika A ovom izdvojiti iz ostavine vrijednost od 20. Zakon o nasljeđivanju s komentarom 161 . Ostatak od 12. 145.000—18. jer je sa svojim nasljednim dijelom već podmiren uračunavanjem vrijednosti dara. 1 ZN).Član 53. a B i C svaki u V4. ili samo u dijelu koji omogućava ukupna Vrijednost ostavine. Institut uračunavanja predstavlja sredstvo pomoću koga se vrši međusobno i z j e d n a č e n j e zakonskih nasljednika namirenjem vrijednosti darova i legata. ostaviočeve (dl. nasljednik B vrijednost od 6. pa će A primiti iz ostavine vrijednost od 32.000). prije nego što v se isto tolika vrijednost namiri iz ostavine onim nasljednicima koji nisu primili dar ili legat.000 dinara. nasljednom dijelu ili ga premašuje. koje su neki zakonski nasljednici primili od ostavioca. Tako će iz ostavine primiti nasljednik A vrijednost od 6.000 dinara (20. Ako bi se naknadno pronašla nova ostavinska imovina (čl.000 dinara. B i C. bez obzira što vrijednost njegovog dara premašuje vrijednost njegovog nasljednog dijela (nasljedničke kvote). svaki u V3. onim nasljednicima koji ih nisu primili. ZN).000 dinara. 235. Nakon toga će se preostali dio ostavine od 18.000—20. kad u ostavini n e m a dovoljno imovine za potpuno izjednačenje svih sunasljednika. izvršit će se izjednačenje u pogledu nasljednika A i C. Ako nema dovoljno imovine. pri čemu je nasljednik B primio dar u vrijednosti od 10. jer je sa svojim nasljednim dijelom podmiren budući da je vrijednost koju bi trebao primiti iz ostavine primio još za života ostaviočeva. dok nasljednik B neće primiti. Iz ovog proizlazi da institut uračunavanja darova i zapisa u nasljedni dio ne može biti na š t e t u zakonskom nasljedniku koji je dar primio. st. Način jednačenja i uračunavanja. nasljednik C vrijednost cd 24. ako npr.000 dinara. institut uračunavanja predstavlja mjeru kojom se sprečava da u podjeli ostavine sudjeluju oni nasljednici koji su od ostavioca za njegova života primili darove čija vrijednost odgovara nji| novom zakonskom.000 dinara (30.000 dinara. a nasljednik C u vrijednosti od 30. Ovo namirenje može se ostvariti u cijelosti. dok nasljednik C neće dobiti ništa.000) razdijeliti nasljednicima A i B u razmjeri 2:1. budući da je nasljedni dio nasljednika A dvostruko veći (2:1). svakome u 1/2. iznosi npr. a vrijednost ostavine koju nasljeđuju A u V2. koju nasljeđuju A. ništa. prilikom njezinog raspoređivanja.000). Prema tome. nasljednici koji nisu primili dar moraju se zadovoljiti razmjernom podjelom one imovine koja je ostala u času smrti ostaviočeve. participirati u njenoj podjeli nakon što ostali nasljednici dobiju vrijednost koja odgo>vara vrijednosti dara toga nasljednika.000 dinara.000 dinara. pa će se za nasljednika C izdvojiti iz ostavine vrijednost od 18.000 dinara.

Ovo uračunavanje darova u nasljedni dio zakonskim nasljednicima izvršit će se bez obzira na vrijeme kad je dar darovan. Zakonski nasljednici. u r a č u n a v a t će se dar zakonskim nasljednicima samo ako to nužni nasljednik z a h t i j e v a (čl. a k t i v e koja je zatečena u momentu s m r t i ostavioca. Prilikom uračunavanja darova i zapisa u nasljedni dio zakonskim nasljednicima uzima se u obzir v r i j e d n o s t ostavinske imovine. uslijed uračunavanja vrijednosti dara. utvrđuje se prema vrijednosti ostavinske aktive. vrijednost dara koji je pojedini nužni nasljednik primio. ZN. ZN (vidi objašnjenja uz čl. ZN). nužni nasljednik morat će isvoj zahtjev za vraćanje ostvarivati u posebnoj parnici. koja se uračunavaju u nasljedni dio. 33. 5. koji su za života ostavioca primili dar nalaze i n u ž n i nasljednici. u ovom slučaju. 33. ZN. kojima vrijednost primljenog dara prekoračuje vrijednost njihovog nasljednog dijela. st. Vrijednost ovih darova i zapisa uzima se u obzir samo kod izračunavanja i utvrđenja obračunske vrijednosti ostavine (čl. tj. Ako se među zakonskim nasljednicima. kod podjele ostavine na zakonske nasljednike koji ne ostvaruju pravo na nužni dio. darovi se ne pribrajaju vrijednosti čiste ostavine (kao u slučaju iz čl. Ako uračunavanjem dara u nasljedni dio nije moguće podmiriti nužni dio u cijelosti uslijed toga što je darovima danim u korist zakonskih nasljednika p r e k o r a č e n r a s p o l o ž i v i d i o . koji dolazi u obzir samo kad postoji zahtjev n u ž n i h nasljednika za realizaciju njihovog prava na nužni dio. i 44. 43. Veličina nasljednog dijela koja pripada pojedinom zakonskom nasljedniku. ZN). ZN). 63. st. kreće u granicama r a s p o l o ž i v o g dijela ostavine. Ovaj način obračunavanja primjenjuje se ako nema nužnih nasljednika. uzima se o b r a č u n s k a vrijednost ostavine utvrđena po čl. Ovo vrijedi dok se vrijednost besplatnih raspolaganja. neće ništa primiti iz ostavine. Ako zakonski nasljednici ne bi htjeli nužnom nasljedniku u ostavinskom postupku vratiti darove koji prekoračuju raspoloživi dio. 41. ZN). Prema tome. Ovi nasljednici ipak odgovaraju nužnom nasljedniku za nužni dio bez obzira na vrijeme kad im je dar darovan (čl. dakle. u r a č u n a t će se u nužni dio ako se inače dar u r a č u n a v a tom nasljedniku. 4. Kao osnovica za utvrđivanje vrijednosti ostavine. 33. ZN). Ako ima n u ž n i h nasljednika koji su stavili zahtjev za ostvarenje prava na nužni dio. ako je takav zahtjev postavljen od strane sunasljednika (čl. do visine vrijednosti kojom je ostavilac prekoračio raspoloživi dio ostavine u njihovu korist. Kod ustanovljenja vrijednosti ostavine u svrhu uračunavanja ne primjenjuju se način obračunavanja predviđen u članu 33. i 39. 5 ZN). 33. prilikom uračunavanja darova i zapisa u nasljedni dio. 4 i 5.Član 53. 162 . jer je njihov nasljedni dio. dakle. u cijelosti podmiren. cjelokupne imovine koja je u času smrti pripadala ostaviocu. pristupit ć e s e v r a ć a n j u darova in natura redoslijedom propisanim u čl. 43. ako umanjenjem o p o r u č n i h raspolaganja ne bi bio namiren za svoj nužni dio. u koji se uračunavaju darovi i zapisi. 63.

F i n ž g a r. To vrijedi i onda ako uslijed izvršenog uračunavanja darova ne bi ništa primili iz ostavine (jer su za života ostaviočeva već primili jednaku i Dr A. 7. 1—2/61.Član 53. st. odnosno od naknadno pronađene imovine. 51/st. koliko iznosi vrijednost njegovog dara ili legata. tj. U prvom slučaju naknadno pronađena imovina rasporedit će se prema veličini nasljeđničkih dijelova. Ovaj realni dio može biti izražen vrijednosno ili u obliku alikvotnog dijela koji dotični nasljednik treba da stvarno dobije iz ostavine nakon izvršenog uračunavanja. neće iz ostavine primiti jednaku vrijednost kao ostali nasljednici. st. tj. prema tome da li je već rješenjem o nasljeđivanju postignuto izjednačenje nasljednika ili nije. Ovom prilikom moraju. u članku Vračunavanje daril in volil v dedni delež.^) Međutim. 235. utvrdit će se prema onome što pojedini nasljednik s t v a r n o treba još da dobije iz ovog preostalog dijela ostavine. Nužni nasljednik zadržava višak dara. nužni nasljednik koji je takav dar primio morat će vratiti u ostavinu v i š a k . 6. nasljednik kome se vrši uračunavanje. ako je ovim raspolaganjem ostaviočevim p o v r i j e đ e n nužni dio kojeg drugog nužnog nasljednika. 1 ZN). Ako vrijednost dara koji se uračunava nužnom nasljedniku u smislu čl. uračunavanje utječe na utvrđivanje onog dijela ostavinske imovine koji u povodu izvršenog uračunavanja ima realno pripasti pojedinom zakonskom nasljedniku. 53. 163 . Pravnik br. treba navesti još i vrijednost. Uračunavanje vrijednosti dara ili legata u nasljedni dio važno je za u n u t r a š n j e odnose i obračun među nasljednicima. Stoga u rješenju o nasljeđivanju. Ako je uračunavanje darova ili legata bilo primijenjeno prilikom utvrđivanja nasljeđničkih kvota. odnosno veličinu r e a l n o g dijela ostavine koju pojedini nasljednik treba da primi iz dobara ostavine nakon izvršenog uračunavanja. uslijed uračunavanja vrijednosti ranije primljenog dara ili legata u nasljedni dio. str. ZN). u slučaju izvršenog uračunavanja. naknadno pronađena imovina raspodijelit će se među zakonske nasljednike. 1 i 2 ZN o načinu uračunavanja. On će primiti iz ostavine po vrijednosti manji dio. U drugom slučaju realne kvote u podjeli ostavine u pogledu naknadno pronađene imovine. Ako se nakon pravomoćnosti rješenja o nasljeđivanju naknadno pronađe još imovine koja spada u ostavinu (čl. pored utvrđenja sastava i vrijednosti ostavine i veličine nasljeđničkih dijelova (kvota) pojedinih nasljednika. svaki u 7 4 ). Prema t r e ć i m osobama uračunavanje nema utjecaja.se uzeti u obzir odredbe člana 53. dok će ostali sunasljedniei primiti razmjerno veći dio ostavine. I pored toga što zakonski nasljednici istog nasljednog reda nasljeđuju na jednake dijelove (npr. 22. kad je prekoračen r a s p o l o ž i v i dio ostavine. ova će se imovina rasporediti među nasljednike prema rješenju o nasljeđivanju. Za ostaviočeve d u g o v e nasljednici odgovaraju u visini vrijednosti svojih nasljeđničkih dijelova (po kvotama). 1 ZN prelazi veličinu njegovog nužnog dijela. koji prelazi visinu vrijednosti njego^ vog nužnog dijela samo u granicama raspoloživog dijela. Uračunavanje vrijednosti primljenog dara ili legata ne utječe na veličinu n a s l j e d n o g d i j e l a (nasljedničku kvotu) zakonskog nasljednika. vodeći računa o izjednačavanju zakonskih nasljednika (čl.

st. u snošenju ostaviočevih dugova participirat će i oni zakonski nasljednici koji uslijed uračunavanja realno nisu dobili ništa iz ostavine. 3 ZN). pravilima Zakona o pobijanju pravnih djela izvan stečaja (od 22. jer su od ostavioca primili dar ili neku imovinu na račun svog nasljednog dijela. samo je uslijed izvršenog uračunavanja došlo do izvjesnog rebalansa u korist onih nasljednika koji od ostavioca za njegova života nisu ništa primili na račun svog nasljednog dijela. Ostaviočevi vjerovnici imaju pravo da se namiruju samo u opsegu vrijednosti ostavine budući da im nasljednici odgovaraju samo vrijednošću svojih nasljednih dijelova (po kvotama). 145. 238). Za odnos nasljednika prema vjerovniku mjerodavna je samo veličina nasljednog dijela (nasljedničke kvote). Zb. ili veću vrijednost) ili ako su primili više nego što bi iznosila vrijednost njihove nasljedničke kvote. op. međutim. Ostaviočevim vjerovnicima. P r a v o n a s l j e d n i k a k o m e se dar ili zapis ne u r a č u n a v a Član 54. s F i n ž g a r. cit. str.. VI/3—1961.(5) Nasljednik odgovara vrijednošću svog nasljednog dijela (kvote) bez obzira da li je vrijednost kvote pokrivena vrijednošću darova ili odgovarajućim dijelom ostavine. I 1931). po prav. 393. 1 ZN) i ostali daroprimci (arg. koja su učinjena u namjeri oštećenja ili osujećenja naplate njihovih potraživanja. br. 145. Za ostaviočeve dugove ne odgovaraju legatari (čl. 225/61 od 28. U međusobnom odnosu. a contr. 98. u koje je unesen sporazum zakonskih nasljednika o diobi nasljedstva ne može se pobijati iz razloga da nije uzet u obzir dar koji je ostavilac učinio nasljedniku (Rješenje Vrhovnog suda NR Slovenije Rev. Oni nasljednici koji su iz ostavine realno primili veću vrijednost nego što iznosi vrijednost njihovog nasljednog dijela (kvote) odgovaraju ostaviočevim vjerovnicima samo do visine vrijednosti svog nasljednog dijela (svoje nasljedničke kvote). pa je. vrijednost ostavine samo prividno »uvećana«. Sudska praksa Rješenje o nasljeđivanju. XII 1961. prema tome. Povećanje njihovog realnog dijela ide na teret sunasljednika prema kojima je primijenjeno uračunavanje. Kad prema volji ostaviočevoj dar ili zapis ne treba uračunati nasljedniku u njegov nasljedni dio.Član 53 — 54. Nasljednici odgovaraju ostaviočevim vjerovnicima z a j e d n i č k i do visine vrijednosti ostavine ne uzimajući u obzir vrijednost darova. Ovo stoga što ovi nasljednici realno primaju više ostavine uslijed uračunavanja vrijednosti darova koje su primili drugi sunasljednici. iz čl. 164 . takav nasljednik zadržava dar odnosno zapis i učestvuje sa ostalim nasljednicima u diobi ostavine kao da dara odnosno zapisa nije ni bilo. st. Ovo stoga što je u pogledu odgovornosti za ostaviočeve dugove neodlučno da li je ostavina već podijeljena ili nije (čl. Vrijednost ostavine u stvari je ostala ista. ZN). ostaje pravo da tužbom pobijaju ostaviočeva raspolaganja.

U ovakvim slučajevima ne primjenjuju se odredbe čl. 2. ali koji im se po odredbi oporučitelja ili po odredbi zakona ne uračunava u nasljedni dio (član 59. 3 i 4 ZN. Pravo zakonskog nasljednika da z a d r ž i dar ili primi legat. Zakonski nasljednik (daroprimac) zadržat će višak vrijednosti dara u dijelu koji se kreće u granicama vrijednosti raspoloživog dijela ostavine. ZN. i član 61. pa će se ostavina raspodijeliti među sve nasljednike prema njihovim nasljednim dijelovima (kvotama) koji budu utvrđeni b e z o b z i r a na primljeni dar. Nasljednik koji se o d r e k a o nasljedstva nije nasljednik. 1. stav 1. a zatim vraćanju dara u ostavinu u dijelu kojim je prekoračena vrijednost raspoloživog dijela. pored svog nasljednog dijela zadržava ovaj višak koga predstavlja preostala vrijednost dara nakon podmirenja nužnog nasljednika. stav 1 ZN). Pravo nasljednika koji se odrekao nasljedstva Član 55. Vrijednost ovog dara ne uračunava se u njegov nasljedni dio.Član 54 — 55. 53. vidi odredbu čl. ZN. On ima pravo zahtijevati ispunjenje zapisa samo u granicama raspoloživog dijela. On. nasljednik-<Jaroprimac (i nužni nasljednik ako je ovaj primio dar) moći će zadržati primljeni dar ili legat pored svog nasljednog dijela samo u granicama r a s p o l o ž i v o g dijela. Stoga ako je uslijed darovanja p o v r i j e đ e n nužni dio kojeg nužnog nasljednika. kao i oni zakonski nasljednici koji su primili dar. 31. i objašnjenja dana uz ove propise. dakle. st. član 60. a kako se utvrđuje da li je nužni dio povrijeđen i prekoračen raspoloživi dio. Sto se smatra raspoloživim dijelom. jer se odricanje od nasljedstva smatra odricanjem od p r a v a na nasljedstvo i svih ovlaštenja koja su jednom nasljedniku na temelju nasljeđivanja 165 . Nasljednik koji se odrekao nasljedstva zadržava dar u granicama raspoloživog dijela. i da zajedno s ostalim nasljednicima sudjeluje u podjeli cijele ostavine nije neograničeno. vidi odredbu čl. taj nasljednik moći će zadržati dar odnosno zapis u granicama raspoloživog dijela. odnosno prema sadržaju oporuke (u pogledu legata). Sve to u opsegu koji je potreban da se nadopuni povrijeđeni nužni dio kojeg nužnog nasljednika. Kad ima nužnih nasljednika. Ako postoje n u ž n i nasljednici. koji m u s e n e u r a č u n a v a u nasljedni dio. Nasljednik kome se vrijednost dara ne u r a č u n a v a u nasljedni dio sudjeluje u podjeli ostavine na isti način kao i svi oni zakonski nasljednici koji od ostavioca za njegova života nisu ništa primili na temelju besplatnih i s njima izjednačenih raspolaganja. koji su istakli z a h t j e v za ostvarenje svog prava na nužni dio. 39. tada će se prvo pristupiti umanjenju oporučnih raspolaganja (legata). 1. a prema volji ostaviočevoj dar ili zapis ne treba uračunati nekom nasljedniku u njegov nasljedni dio.

zakonski nasljednik koji se odrekao nasljedstva dužan je vratiti sve one darove koji prelaze raspoloživi dio. Takva osoba smatra se da nikada nije bila nasljednik (čl. Ako se dar koga je takav nasljednik (koji se odrekao nasljedstva u korist sunasljednika) primio za života ostavioca uračunava u njegov nasljedni dio. 136. tj. postupit će se po odredbama člana 53. pa stoga i odgovara za dugove ostaviočeve. 41. ili vraćanjem darova koji su kasnije darovani (čl. Naprotiv. pa bi se moralo pristupiti vraćanju dara koji je ranije darovan zakonskom. nasljedniku. Ovo vrijedi bez obzira da li se radi o odricanju od nasljedstva samo u vlastito ime (čl. . 1 ZN). Ako zakonski nasljednik. ZN). koji se nasljedstva odrekao. U tom slučaju ima pravo sudjelovati u raspodjeli ostavine zajedno s ostalim na. 43. Ustupanjem svog nasljednog dijela ne gubi nasljedničko svojstvo i smatra se nasljednikom. st. Ove osobe imaju pravo zadržati dar ako njime nije povri-_ jeden nužni dio. Ovo njeno pravo izjednačeno je s pravom svakog drugog daroprimca koji nije zakonski nasljednik. nje povrijeđenog. bez obzira na vrijeme kad su mu darovi dani. Daroprimci koji nisu zakonski nasljednici dužni su vratiti samo one darove koji su im darovani u posljednjoj godini ostaviočeva života (čl. stav 4 ZN). 56. koji je primio (izuzev plodova i koristi koje je imao od darovane stvari čl. pripadala. 51. 3 ZN). stav 4 ZN) ili i u ime svog potomstva (61. ovisi o tome da li se prema odredbi ostavioca treba tome nasljedniku uračunati dar u nasljedni dio ili ne. Opseg vraćanja dara. st. 136. 136.Član 55. Takvom se nasljedniku u nasljedni dio treba uračunati sve što je besplatnim raspolaganjem primio za života. bit će dužan v r a t i t i u ostavinu vrijednost dara u slučaju ako zbog povrede n u ž n o g d i j e l a kojeg nužnog nasljednika bude stavljen zahtjev u tom pravcu. stav 2 i 3. Takve osobe mogu zadržati dar ako se namire-. stav 2 ZN). 139. ako se po odredbi ostavioca dar darovan nasljedniku n e u r a č u n a v a u nasljedni dio (po članu 51. Međutim. 33. u dijelu koji je potreban da se namiri povrijeđeni nužni dio. Zakonski nasljednik koji se odrekao nasljedstva u korist kojeg s u n a s l j e d n i k a smatra se i dalje nasljednikom. stav 5 ZN). stav 2 ZN). stav 2 ZN). ovaj nasljednik morati vratiti dar.nužnog dijela može postići umanjenjem oporučnog raspolaganja (čl. ako se vrijednost dara kreće u granicama r a s p o l o ž i v o g dijela ostavine. To znači da će u slučaju ako je povrijeđen nužni dio kojeg nužnog nasljednika i stavljen zahtjev za vraćanje darova. koji je svoj nasljedni dio ustupio sunasljedniku. Posljednje dolazi u obzir ako se vraćanjem darova koji su darovani u posljednjoj godini života ostaviočeva ne bi mogao namiriti povrijeđeni nužni dio. međutim. Osoba koja se odrekla nasljedstva ima pravo zadržati dar.• sljednicima. odluči da z a d r ž i dar. Ovaj se nasljednik može o s l o b o d i t i uračunavanja ako v r a t i u ostavinu ono što je od ostavioca primio kao dar (čl. 2 . ZN). takav će nasljednik. u slučaju zahtjeva nužnog nasljednika za vraćanje dara morati vratiti 166 . jer se ovakvo odricanje smatra u s t u p a n j e m svog nasljednog dijela (čl.

st. potrebno je da postoji odgovarajuća odredba ostaviočeva o o p r o š t a j u toga duga. Takav se nasljednik ne može više odreći nasljedstva. Uračunavanje onoga što je zakonski nasljednik dugovao ostaviocu u njegov nasljedni dio. nasljednik — daroprimac i legatar. nisu. dijelom (čl. u članku Nužno nasljedstvo. To pravo pripada i legataru koji se odrekao nasljedstva a zadržao pravo na legat ako iz vrijednosti svog legata treba da ispuni legat (sublegat). što ga je nasljednik dugovao ostaviocu. ovi mogu zahtijevati razmjerno umanjenje legata u onom omjeru u kojem je smanjen njihov nasljedni dio. nego će se uračunati u nasljedni dio nasljedniku — (dužniku) tako da će uslijed toga primiti manje iz ostavine. 1. Ako nema odredbe o oproštaju. darova Nasljednik ima pravo darovanu mu stvar vratiti ostavini. st. ispuniti u granicama raspoloživog dijela. Ako je ostavilac oprostio dug. 3. Na isti način postupa se i kod uračunavanja darova i legata nasljedniku koji je r a s p o l a g a o s cijelom ostavinom ili njenim. 1 ZN) odnosno legat (čl. str. imovinu koju su nasljednici dobili od. st. dužni da in natura (fizički) vrate u ostavinu predmete ili pojedine stvari koje su primili na dar od ostavioca. Da bi se dug mogao smatrati darom. dar u dijelu kojim su prekoračene granice raspoloživog dijela. ZN). Redovan način uračunavanja predstavlja tzv. 1 ZN) budući da se takvo raspolaganje smatra prećutnom izjavom 0 primanju nasljedstva. tj. 94. u pravilu. 34. Na dugove koji izričitom odredbom oporučite^lja nisu oprošteni ne mogu se primijeniti propisi koji se odnose na darove. 2 ZN). Pravo vraćanja Član 56. (čl.Član 55 — 56. ostavioca na temelju besplatnih 1 s njima izjednačenih raspolaganja. ZN). tada će se vrijednost oproštenog duga smatrati darom. U tom slučaju ne će mu se njezina vrijednost uračunati u nasljedni dio.O 4. 42.—4/57. a zadržati dar u granicama raspoloživog dijela (čl. dok se njegova nesavjesnost ne bi dokazala. osim u slučajevima ako je takvim darom povrijeđen nužni dio. dug se neće smatrati darom. Prilikom uračunavanja dara u nasljedni dio zakonskim nasljednicima. koji je ostavljen neposredno iz ostavine. Ako zapis namijenjen zakonskom nasljedniku koji se odrekao nasljedstva tereti kojeg drugog nasljednika ili kojeg legatara (sublegat). 54. ima kod utvrđivanja nasljednog dijela obračunski karakter. 150. Darom se smatra i o p r o š t a j d u g a (čl. br. 3. Kad nasljedniku koji se o d r e k a o nasljedstva treba isplatiti legat. po će se samo u odnosu na tu vrijednost primijeniti propisi koji se odnose na uračunavanje dara. 167 . tada će se direktni legat. 138. v r i j e d n o s n o k a z a l a . a u pogledu troškova koje je učinio za stvar i u pogledu oštećenja koje je ona pretrpjela on će se smatrati kao savjestan držalac. Naša zakonitost.

uračunavanje darova i legata^ ) Nasljednicima koji nisu primili dar daje se iz ostavine prvo vrijednost darova što su ih pojedini nasljednici primili za života ostaviočevog. 4 postupio na način da je stvar oštetio ili prouzročio nepotrebne izdatke. U posljednjem slučaju vrijednost darovane stvari u r a č u n a t će mu se u'njegov nasljedni dio. Naša zakonitost. F i n ž g a r. članak. u n a m j e r i da ošteti sunasljednike. U tom slučaju takav se nasljednik izjednačuje u potpunosti ili djelomice (ako vrati samo neke stvari) s ostalim nasljednicima. i 204. 1—3/61. op. 3. 3 A. 2 M.F i n ž g a r. Zakonskom nasljedniku mora se dopustiti da o d n e s e odnosno skine sa stvari sve ono što je dao za njeno poljepšanje ako se time ne oštećuje ili ne dira u samu stvar. potrošiti i uništiti darovanu stvar. a. Odatle proizlazi da zakonski nasljednik. Nasljednik — daroprimac smatra se savjesnim držaocem (poštenim posjednikom) sve do časa saznanja za zahtjev za uračunavanje (čl. 14. biv. OGZ). cit. pa se tek ostatak ostavine dijeli među sve nasljednike. B a z a l a . Izuzetno. Pod pojmom s a v j e s n o g držaoca stvari treba smatrati p o š t e n o g posjednika. SGZ). naravno. ne bi dokazala njegova nesavjesnost (nepoštenje). postoji obaveza nasljednika da vrati stvar in natura. 3—4/57.. u članku Zakon o nasljeđivanju (prikaz). koje ne donose uvećanu korist od stvari ako su utjecale da se vrijednost stvari povećala (§. str. Isto tako pripada mu pravo na naknadu k o r i s n i h troškova (inpensae utiles) koje je učinio da se umnože (povećaju) koristi od darovane stvari (§. a bez kojih bi ova stvar propala li bi se njena vrijednost pogoršala. On može darovanu stvar vratiti u ostavinu ili je z a d r ž a t i . uključujući ovamo nasljednike koji su primili dar manje vrijednosti (čl. ako vrati dar u ostavinu. SGZ. 9/55. u članku Vračunavanje daril in volil v dedni delež. Samo ako je povrijeđen nužni dio. Pravnik br.. pravilo iz § 329. 151. 332. 22. OGZ § 204. ukoliko se. str. br. 168 1 1 . i dr A. 2. 331 OGZ). Vraćanjem dara u ostavinu stječe pravo da sudjeluje u podjeli ostavine zajedno s ostalim nasljednicima. 13. 53. st. 63). Ako je darovana stvar potrošena ili uništena tako da zakonski nasljednik nije više u mogućnosti vratiti je u ostavinu. (4) B 1 a g o j e v i ć. Nasljednik — daroprimac ima pravo i z b o r a . Savjesni držalac (pošteni posjednik) može po volji upotrijebiti.(2) U pogledu prava i obaveza poštenog posjednika vidi pravna pravila iz §-a 329. Od kad se smatra da je nasljednik nepošten je questio facti. ne o d g o v a r a za ona oštećenja koja je darovana stvar pretrpjela do momenta saznanja za zahtjev. u članku Nužno nasljedstvo. nasljedniku će se naknaditi i troškovi koje je učinio radi p o l j e p š a n j a (i poboljšanja) stvari (inpensae voluptuariae). str.da za to nikome ne odgovara (prav. str. P e d e r i n . 330 do 332 GG'Z odnosno §. cit. Svakako nije pošten onaj nasljednik koji je računajući da će stvar vratiti u ostavinu. vrijednost darovane stvari uračunat će mu se u nasljedni dio.Član 56. Str. 395. 203. u dijelu koji je potreban da bi se dopunio povrijeđeni nužni dio. Odvjetnik. 1 ZN). ukoliko se njegova ranija nesavjesnost ne bi dokazala.( s ) Zakonskom nasljedniku trebaju se nadoknaditi svi p o t r e b n i troškovi (inpensae necessariae) koje je učinio da se sačuva darovana stvar. br. Nasljednik može darovanu stvar v r a t i t i u ostavinu.

1. članak. ZN). pripada uvijek onome tko je pridonio svojim radom i sredstvima da se vrijednost stvari povećala. a prema v r i j e d n o s t i koju je imala u času smrti ostavioca. P l o d o v i i druge koristi koje je nasljednik imao od darovane stvari do m o m e n t a s m r t i ostaviočeve ne uračunavaju se zakonskom nasljedniku u nasljedni dio (čl. 2 ZN. a prema njezinom stanju u vrijeme dara. Ako je u međuvremenu došlo do p o b o l j š a n j a ili povećanja vrijednosti (npr. ovo poboljšanje odnosno povećanje vrijednosti n e uzima se u obzir prilikom procjene. 2 ZN). loc. (6) 4. st. 51. dok se u pogledu zadržavanja plodova i koristi primjenjuju odredbe čl. 21. u pravilu. st. 2 ZN. U slučaju v r a ć a n j a darovane stvari u ostavinu. Ako je do oštećenja vraćene stvari došlo uslijed k r i v n j e nasijednikove.(6) Ako je vrijednost vraćene stvari umanjena u odnosu na stanje u kakvom se nalazila u času d a r o v a n j a . odnosno darovane stvari (objekta). 51. Ako je došlo do kakvih promjena nakon što je darovanje izvršeno. Kasnije promjene nemaju utjecaja. st. 56. Ovo načelo primjenjuje se i kod određivanja vrijednosti dara u svrhu izračunavanja nužnog dijela (čl. cit. treba prethodno utvrditi u kakvom je stanju bila darovana stvar u času darovanja. pa mu se plodovi i koristi koje je imao nakon smrti ostaviočeve uračunavaju u nasljedni dio. 2 ZN). str. uslijed izvršenih melioracija. cit. tako da nije u mogućnosti da vrati stvar u stanju u kojem ju je primio (iza saznanja za zahtjev). Vrijednost dara utvrđuje se s obzirom na stanje darovane stvari u vrijeme kad je dar darovan. u kome se nalazila u vrijeme kad je darovanje i z v r š e n o . 35. Ovaj ima pravo zahtijevati da mu se naknadi sve ono što je uložio za poboljšanje.). Pri uračunavanju darova nasljedniku u nasljedni dio uzima se vrijednost darovane stvari u času smrti ostaviočeve. Blagojević. Prema tome. st. nasljednik se izjednačuje s poštenim ili nepoštenim posjednikom samo u pogledu troškova i oštećenja (čl. Određivanje vrijednosti darova pri uračunavanju Član 57. 169 .Član 56 — 57. Prilikom utvrđivanja vrijednosti dara potrebno je prethodno utvrditi s t a n j e dara. ali samo pod pretpostavkom da je bio savjestan držalac (pošteni posjednik) u smislu odredbe člana 56. ostali nasljednici imaju pravo tražiti da se ova razlika u vrijednosti (koju predstavlja umanjenje) uračuna u nasljedni dio tog zakonskog nasljednika. podizanja nasada na zemljištu i tome si. Zakonskom nasljedniku koji ne vrati darovanu stvar u ostavinu uračunava se v r i j e d n o s t darovane stvari u njegov nasljedni dio. Povećana vrijednost. F i n ž g a r. zakonski će nasljednik zajedno sa stvarima morati vratiti i sve plodove i koristi koje je od stvari imao od momenta 'smrti ostaviočeve do momenta vraćanja dara. postupat će se prema njemu kao prema nepoštenom nasljedniku (nesavjesnom držaocu).

Nasljednik ima pravo v r a t i t i darovanu stvar u ostavinu. razlika koja rezultira iz promjene stanja (između vrijednosti stvari prema stanju u kome se nalazila u času primanja i vrijednosti prema stanju u kome se nalazi u času vraćanja). kao da na darovanoj stvari nisu nastale nikakve promjene. zbog čega nije u mogućnosti vratiti stvar u stanju u kome ju je primio. Plodovi i ostale koristi koje je stvar donijela do momenta smrti ostaviočeve (čl. Pogoršanja i poboljšanja ne uzimaju se u obzir prilikom procjene.^) 3. 51. Nasljednik će odgovarati za nastalo pogoršanje ako se dokaže njegova nesavjesnost — nepošten je. sud će prekinuti ostavinsku raspravu i uputiti na pokretanje parnice prema odredbama čl. odgovornost za ovo pogoršanje prosuđuje se prema pravilima koja vrijede za p o š t e n o g posjednika. on će moći vratiti stvar u ostavinu u stanju u kakvom se nalazi. B a z a l a . 152. Ovo stoga što se daroprimac smatra poštenim posjednikom sve do časa saznanja za zahtjev za uračunavanje. st. u članku Nužno nasljedstvo. Vrijednost darovane stvari utvrđuje se procjenom. a zatim odrediti njegova v r i j e d n o s t po prometnim (tržišnim) cijenama. Ako među nasljednicima dođe do s p o r a o činjenici u kome se s t a n j u nalazila stvar u momentu kad ju je nasljednik primio od ostavioca na dar. pod tač. U tom slučaju vrijednosti vraćene stvari n e ć e se uračunati u nasljedni dio ako je stvar vraćena u stanju u kome je darovana. U tom slučaju u ostavinu će stvarno biti vraćena stvar koja zbog promijenjenog stanja ima manju vrijednost nego što ju je imala u času kad je bila darovana. 1. 2 ZN). 223. st. str. st. ide uvijek na teret nasljednika (daroprimca). tj. st. 3—4/57. Naša zakonitost br. do koga je došlo od momenta s a z n a n j a za zahtjev za uračunavanje pa do časa kad ju je nasljednik vratio u ostavinu. Razlika vrijednosti koja proizlazi iž promijenjenog stanja neće mu se uračunati u njegov nasljedni dio. 4. ne o d g o v a r a (čl. 35. na s t a n j e u kakvom se nalazio u vrijeme darovanja. 2 1 170 . Međutim. ako je od dana primitka dara do časa vraćanja došlo do p o g o r š a n j a stvari. Prilikom procjene treba utvrditi objekt procjene s obzirom. 1 ZN budući Vidi i objašnjenje uz čl. ZN. 56. kao pošteni posjednik (savjesni držalac). 226. 2 tač. i to prema p r o m e t n o j (tržišnoj) vrijednosti koju je stvar imala u času s m r t i ostavioca. Ako je do promjene stanja (pogoršanja) došlo b e z k r i v n j e nasljednika. Ako je do pogoršanja stvari došlo uslijed k r i v n j e nasljednika. nasljedniku će se u nasljedni dio uračunati r a z l i k a u vrijednosti vraćene stvari. ZN i čl. 3. (2) Promjena stanja stvari uslijed pogoršanja.Član 57. Ako prilikom diobe ova ista stvar ponovno pripadne nasljedniku koji ju je vratio. koju bi stvar imala na dan s m r t i ostavioca da je ostala u stanju u kakvom je bila darovana. 2 ZN) ne uzimaju se pri tome u obzir i o s t a j u nasljedniku bez obzira da li je pošten ih ne. a da za to. 2. tada će se ta stvar uračunati u nasljedni dio prema stanju i vrijednosti koju je imala u času ostaviočeve smrti.

171 . premda će zavod za osiguranje biti dužan da isplati pun iznos osiguranja. op. Ako je zbroj uplaćenih premija m a n j i . kad se iznos osiguranja ostavioca treba isplatiti određenom zakonskom nasljedniku. a ako je zbroj premija veći od osigurane svote. smatra da u tom slučaju ima mjesta upućivanju na parnicu na temelju odredbe čl. kao vrijednost dara Uzet će se zbroj premija koje je uplatio ostavilac. 2. br. na ime njegovog nasljednog dijela. Kad se dar s a s t o j i u osiguranju Član 58. vidi objašnjenje uz čl. 313/60 od 12. 57. 394. Zakona o nasljeđivanju (Rješenje Vrhovnog suda NR Slovenije Rev. str. Ovo stoga što se darom može smatrati samo ono što je iz ostaviočeve imovine ušlo u imovinu nasljednika — daroprimca što je utjecalo na umanjenje ostaviočeve imovine. 3 B 1 a g o j e v i ć.nego što iznosi iznos osiguranja. IV 1941. dakle. Kad se dar sastoji u osiguranju u korist daroprimca. Dar koji je zakonski nasljednik primio od ostavioca može se sastojati i od iznosa o s i g u r a n j a namijenjenog u korist toga nasljednika. VI/1—1961.( ) 0 određivanju vrijednosti dara koji se sastoji u novcu. ne dosiže visinu svote osiguranja. daroprimcu (zakonskom nasljedniku) će se uračunati u nasljedni dio (kao dar) samo iznos o s i g u r a n j a bez izvršene pretplate. iako su one isplaćene iz ostaviočeve imovine. i 3. ako je taj zbroj manji od osigurane svote. ZN pod tač. 1. da o ovoj činjenici ovisi utvrđenje vrijednosti dara. vrijednost onoga što je ostavilac dao nasljed7iiku u dinarima prije 6. utvrđuje se na način predviđen u čl. Višak uplaćenih premija ostaje uvijek zavodu za osiguranje. nije se okoristio nasljednik.Član 57 — 58. Ovo s razloga što osiguravajući zavod nije dužan osiguraniku isplatiti više. pa mu se taj višak ne može uračunati u njegov nasljedni dio. I 1961. ZN. tj. tj. što je ostavilac ugovorio prilikom sklapanja ugovora o osiguranju ili naknadnom odredbom. 224. bez prekidanja ostavinske rasprave. 12). Tim viškom uplaćenih premija. ne može se smatrati da je darovano nasljedniku od strane ostavioca. uzet će se u obzir kao dar samo zbroj u p l a ć e n i h premija. cit. Opseg uračunavanja takvog dara ovisi o tome da li zbroj uplaćenih p r e m i j a premašuje ili ne premašuje visinu osiguranja. Zb. Ako zbroj ukupno uplaćenih premija premašuje visinu osiguranja. kao vrijednost dara uzet će se iznos osigurane svote. Ono što nije bilo uplaćeno do punog iznosa svote osiguranja. S ud ska pr ak s a Prilikom izračunavanja nužnog dijela. 35. dakle i opseg uraču3 navanja u nasljedni dio. jer su to sredstva koja su iz ostaviočeve imovine bila izdvojena i predstavljaju stvarno umanjenje ostavine.

nego iz sredstava zavoda za osiguranje. odijevanje i podmirenje ostalih životnih potreba predviđenih u čl. Dužnost uzdržavanja postoji između roditelja i djece uzajamno kao i između ostalih bračnih srodnika u pravoj ushodnoj i nizhodnoj liniji. 51. st. Troškovi uzdržavanja Član 59. Isplata punog iznosa osiguranja od strane osiguravajućeg zavoda (i pored manje uplaćenih premija od strane ostavioca) predstavlja k o r i s t od darovane stvari koju je ostavilac namijenio nasljedniku. 33. ZN — vidi objašnjenja uz taj član). st. Ova razlika ne može se stoga smatrati darom koji je ostavilac dao na štetu ostalih zakonskih nasljednika. kao i između braće i sestara u pogledu uzdržavanja njihove maloljetne braće i sestara (čl. 32. st. 1 OZORD-a). To znači da će se pri uračunavanju dara u nasljedni dio. 1 ZN. odnosno takvim raspolaganjem imovinom koje bi utjecalo na umanjenje ostavine. Svakom zakonskom nasljedniku. nasud tronanasljednika 1. odlučit će prema okolnostima. 6. 2. 3 ZN). 2. Da li će se izdaci koje je ostavilac učinio za daljnje školovanje sljednika uračunati u njegov nasljedni dio i u kojoj mjeri. koji se sastoje od izdataka za prehranu. 59. prema kojima se neće uračunati nasljedniku u nasljedni dio ono što je primio od ostavioca u ime uzdržavanja i školovanja.Član 58 — 59. osim ako sam ostavilac nije odredio da se dar neće uračunati u nasljedni dio (čl. Razlika između vrijednosti manje uplaćenih premija do punog iznosa isplaćene vrijednosti osiguranja ne potječe iz ostaviočeve imovine. 51. st. 1 ZN zakonskom nasljedniku neće se uračunati u nasljedni dio ona vrijednost koju je primio od ostavioca s naslova svog u z d r ž a v a n j a i o b a v e z n o g š k o l o v a n j a . Prema odredbi čl. ova se obaveza dijeli među njima prema njihovim mogućnostima (čl. koji se sastoji od vrijednosti osiguranja. 59. st. OZORD-a). 172 . kao i vrijednost uobičajenih manjih darova. uzimajući u obzir naročito vrijednost ostavine i škova školovanja i osposobljavanja za samostalan život ostalih sljednika. primijeniti ista pravila koja vrijede za izračunavanje nužnog dijela. i 60. Pod pojmom u z d r ž a v a n j a treba razumjeti troškove učinjene u vezi sa staranjem za život i zdravlje nasljednika. i čl. stanovanje. 2 OZORD-a). Osnovnog zakona o odnosima roditelja i djece. kojim dolaze na nasljedstvo (čl. predviđeni su izuzeci od ovog pravila. prema odredbi čl. u r a č u n a v a se u nasljedni dio sve ono što je na ma koji način primio na d a r od ostavioca. 36. Obaveza uzdržavanja tereti sve ove osobe onim redom. a ako je više osoba zajedno obavezno na uzdržavanje. Ono što je potrošeno na uzdržavanje nasljednika i na njegovo obavezno školovanje ne će se uračunati u njegov nasljedni dio. 33. U čl. Utvrđivanje vrijednosti dara koji se sastoji u osiguranju regulirano je na potpuno isti način kao i kod izračunavanja nužnog i raspoloživog dijela (član 36.

bio dužan uzdržavati. dakle. 51. koje obavezu uzdržavanja na strani uzdržavane osobe statuiraju i kao njezino pravo. 124. a uzdržavanje davano preko stvarnih potreba. Na naprijed navedeni način treba prosuđivati i doprinose za uzdržavanje koje je ostavilac davao za uzdržavanje onog zakonskog nasljednika koga je uzdržavala druga osoba. 100. Dr Ana P r o k o p . Troškovi učinjeni za uzdržavanje zakonskog nasljednika neće mu se uračunati u nasljedni dio ako se po svojoj vrijednosti kreću u granicama stvarnih potreba. ). 2 1 173 . 1 ZN. pa se stoga neće ni uračunati tome nasljedniku u njegov nasljedni dio. bračnog druga i t. Ova se sredstva neće smatrati darom u smislu propisa čl. a može biti potpuna ili djelomična. st. međutim. 1954. str. osim ako sam ostavilac nije drukčije odredio (čl. a bio je potreban da se dopuni ono što je nedostajalo za uzdržavanje i život nasljednika (iz nasljednikovih sredstava ili sredstava koje je davala koja druga osoba).Član 59. Zagreb. uzdržavanje nasljednikovih potomaka. Uzdržavanje osoba koje imaju dovoljno vlastitih sredstava za život predstavlja njihovo pogodovanje na račun ostalih nasljednika. ono što mu je davao u ime uzdržavanja neće se smatrati darovanjem ako se kretalo u granicama stvarnih potreba uzdržavane osobe. a ne sam ostavilac. str. OZORD-a). Pojam nepotrebnog uzdržavanja nasljednika uzima se u ovom slučaju u širem smislu. 59. 51. 1 ZN. Nesposobnost za rad može biti uzrokovana bolešću. 36. si. ili ima nešto. smatrat će se potrebnim uzdržavanjem i u smislu odredbe ćl. st. »Objašnjenja«.(2) Prema tome.^) i koja je nesposobna za rad (čl. treba. ali mu to nije dovoljno za najnužnije potrebe. koja nema ili nema dovoljno vlastitih sredstava da se sama uzdržava. uzdržavanje koje bi bilo davano osobi koja ima dovoljno sredstava za uzdržavanje i sposobna je za rad. invaliditetom. st. koji nema dovoljno sredstava za svoje uzdržavanje. Pretpostavlja se da se radi o uzdržavanju takve osobe kojoj je to uzdržavanje p o t r e b n o . 6. jer je za vrijednost uzdržavanja umanjena imovina ostaviočeva. u knjizi Odnosi roditelja i djece po zakonodavstvu FNRJ. smatrati darovanjem. pa se tome zakonskom nasljedniku vrijednost primljenog uzdržavanja neće uračunati u njegov nasljedni dio. ne bi se moglo obuhvatiti pod pojmom potrebnog uzdržavanja koje imaju u vidu odredbe čl. Doprinos koji je ostavilac davao. starošću. V i š a k sredstava što ih je ostavilac davao za uzdržavanje zakonskog nasljednika preko vrijednosti i mjere koja je bila potrebna da se dopune njegova ili tuđa sredstva potrebna za nasljednikovo uzdržavanje. 3 ZN). i čl. Taj višak treba u r a č u n a t i u nasljedni dio. Nema dovoljno sredstava za život onaj koji uopće nema nikakve imovine niti prihoda. OZORD-a. i 36. Ako je ostavilac uzdržavao kojeg zakonskog nasljednika koga ni po kome temelju nije bio dužan uzdržavati. d a r o v a n j e u pravom smislu. 34. Na isti način postupa se i u pogledu uračunavanja vrijednosti što ju je ostavilac dao za uzdržavanje drugih osoba koje je zakonski nasljednik. Ovo bez obzira na to da li se uzdržavanje temelji na zakonu ili proističe iz moralne obaveze i dužnosti (npr.

situacija je nešto drukčija. loc. primjenjuju se : odredbe ZN o uračunavanju darova zakonskom nasljedniku u njegov nasljedni dio. 59. imajući u vidu njihove osobne sklonosti i sposobnosti. Takva ostaviočeva odredba treba se smatrati nedopuštenom i. sve drugo smatrati darom i u r a č u n a t i zakonskom nasljedniku u njegov nasljedni dio. pa se ni ne utvrđuju u ostavinskom postupku. nepostojećom. kako dugo traje i tome slično. preci ili bračni drug. 61. 3 ZN). 3 P r o k o p . i čl. u pravilu. To znači da će se. 174 I . Kod utvrđivanja vrijednosti što ju je ostavilac dao nasljedniku u svrhu uzdržavanja. može posebnom odredbom o neuračunavanju spriječiti uračunavanje u nasljedni dio vrijednosti što ju je dao nasljedniku. O uračunavanju i njegovu opsegu odlučuje ostavinski sud prema okolnostima pojedinog slučaja. kao njegovi potomci. međutim. Na potpuno isti način tretira se i sve ono što je iz ostaviočeve imovine utrošeno n a o b a v e z n o š k o l o v a n j e zakonskog nasljednika. 59. osim ako postoji namjera 3 pogodovanja ili darovanja.( ) što će biti ako vrijednost onoga što je dano prelazi opseg stvarnih potreba. Kod toga se uzimaju u obzir vrijednost ostavine. Sto se smatra obaveznim školovanjem. 3. 1 ZN). 1 ZN). st. Iz ovih odnosa rezultiraju određene zakonske. 1 čl. Ovi se troškovi. 60. U pogledu izdataka koje je ostavilac imao za d a l j n j e školovanje i osposobljavanje za samostalan život zakonskog nasljednika. međutim. od ocjene suda ovisit će da li će se u konkretnom slučaju njihova vrijednost uopće uračunati i u kom opsegu. Ostavilac. Tako dužnost uzdržavanja postoji ne samo između roditelja i djece nego i između predaka (ascendenata) i potomaka (descendenata). moralne i društvene obaveze uzdržavanja i pomaganja. ili kad je po zakonu propisano da se dar ne uračunava (čl. st. Ostavilac. 51. 60. visina troškova potrebnih za daljnje školovanje i osposobljavanje za samostalan život i ostalih zakonskih nasljednika. kao i između pobočnih srodnika. ne može odrediti da se nasljedniku uračuna u nasljedni dio i ono što mu se po odredbama zakona ne uračunava (čl. st. Međutim. Troškovi obaveznog školovanja ne u r a č u n a v a j u se nasljedniku u njegov nasljedni dio. koji bi odgovarao troškovima učinjenim za daljnje školovanje kojeg drugog nasljednika. U krug zakonskih nasljednika ulaze osobe koje su u bližoj porodičnoj •vezi s ostaviocem. Ostavilac može odrediti da se ovi troškovi ne uračunaju nekom zakonskom nasljedniku u njegov nasljedni dio. ne mogu tražiti da im se prizna pravo na odgovarajući ili veći dio ostavine. u pravilu. u r a č u n a v a j u u nasljedni dio. Ostali zakonski nasljednici. cit. 4. koja prelazi vrijednost uzdržavanja ili obaveznog školovanja što je bio dužan dati. kao nešto što je učinjeno donandi causa. st. pa su ti propisi mjerodavni za prosuđivanje što ono obuhvaća. prema tome. osim u slučaju kad je ostavilac odredio da se dar ne uračunava u nasljedni dio (čl. određeno je u posebnim propisima. i 61. Ono što je ostavilac učinio ili dao u izvršavanju ove svoje dužnosti ne može se samo po sebi uzeti kao dar.Član 59.

Do neuračunavanja tih troškova može doći iako ne postoji jednakost u odnosu na ono što je potrošeno za ostale nasljednike ako takva nejednakost ne predstavlja očiglednu n e p r a v i č n o s t u odnosu na pojedine nasljednike. smatrat će se darom sve ono što je pojedini zakonski nasljednik primio u v e ć o j vrijednosti nego što je bilo potrebno za njegovo osposobljavanje za samostalan život. nego o primjeni prava. 3—4/57.. ostavinski sud će sam odlučiti o zahtjevu 2a uračunavanje. a što bi se inače trebalo smatrati darom i trebalo uračunati u nasljedni dio. 3 ZN). 223. str. 3 ZN). ukoliko prelaze granice raspoloživog dijela (čl. st. Prema tome. 54. 51. Svaki nasljednik treba da se osposobljava za život i samostalno privređivanje troškovima koji su r a z m j e r n i vrijednosti ostavine i sposobnostima samog nasljednika. usavršavanje ili osposobljavanje za samostalan život n e ć e se uračunati u nasljedni dio ako po vrijednosti odgovaraju onome što je utrošeno za školovanje ili osposobljavanje za samostalan život o s t a l i h zakonskih nasljednika. u odnosu prema izdacima učinjenim za školovanje i osposobljavanje ostalih nasljednika. Troškovi učinjeni za daljnje školovanje. Tako i F i n ž g a r . str. 2 tač.(4) Sud odlučuje o tome da li će se troškovi daljnjeg školovanja uračunati zakonskom nasljedniku -u njegov nasljedni dio prema okolnostima pojedinog slučaja. Ako među_ nasljedni cima dođe do s p o r a o č i n j e n i c a m a o kojima o~viši uračunavanje u nasljedni dio. koga je ostavilac školovao. 2 ZN). Darom će se također smatrati i uračunati u nasljedni dio oni izdaci koji su bili n e r a z m j e r n i vrijednosti ostavine. 31. u članku Nužno nasljedstvo. » O b j a š n j e n i a«. ostavinski sud prekinut će raspravu (čl.( ) Tada će se ovi troškovi smatrati darom. ————— -~_ N u ž n i n a s l j e d n i k može zahtijevati da se troškovi za daljnje i više školovanje (stav 2 ovog člana) uzmu u račun prilikom utvrđivanja vrijednosti ostavinske imovine u svrhu izračunavanja vrijednosti ostavine i veličine nužnog dijela. 3. To će biti ako se vrijednost dara kreće u granicama r a s p o l o ž i v o g dijela (čl. koji predstavljaju v i š a k iznad stvarnih potreba. Ako među nasljednicima nema spora o činjenicama. (5) Ostavilac može odrediti da se ono što je potrošeno za daljnje školovanje i osposobljavanje određenog nasljednika. st. 151. ne u r a č u n a v a u nasljedni dio tome nasljedniku (čl. pa će nužni nasljednik moći zahtijevati da zakonski nasljednik. I to samo onda ako je sud već prethodno odlučio da se ovi troškovi u r a č u n a j u nasljedniku u njegov nasljedni 6 dio. st. 1 ZN. B 1 a g o j e v i ć. pa će se uračunati u nasljedni dio toga zakonskog nasljednika. 392. str.Član 59. cit. Ako ima n u ž n i h nasljednika. Izdaci koji se pokažu kao neopravdano p o g o d o v a n j e pojedinog nasljednika. ove troškove vrati u ostavinu. str. u članku Vračunavanje daril in volil v dedni delež. 18. smatrat će se d a r o m. sposobnostima i potrebama pojedinog nasljednika. 5. st. 22. op. Naša zakonitost br. 5 4 175 . B a z a 1 a. ZN) i uputiti na parnicu onog nasljednika za k*bga drzTda ispunjava uvjfT^ i7 ^ ?^ s t .6 Pravnik 1—2/61. ova ostaviočeva odredba vrijedi ako ovakvim darovanjem nije povrijeđen nužni dio.

Naša zakonitost br. 146. Pravnik br. nužni nasljednik neće moći zahtijevati da se ovi troškovi uzmu u obzir kod utvrđivanja vrijednosti ostavine. 1. Pod u o b i č a j e n i m darom smatraju se svi oni darovi koji se u određenoj sredim. dr A. 3 ZN). Ako je ostavinski sud odlučio da se troškovi za daljnje i više školovanje ne u r a č u n a v a j u zakonskom nasljedniku u nasljedni dio. ZN). Zakonskom nasljedniku. iako za određenu sredinu imaju karakter uobičajenog dara. Primjenom ove odredbe o neuračunavanju uobičajenog manjeg dara u nasljedni dio zakonskom nasljedniku. str. 59. Uobičajeni manji darovi Član 60. Nove godine. ovakvi darovi n e ć e se uračunati u nasljedni dio. u pravilu. Prvo. Takav dar treba se. ostavilac ne bi mogao spriječiti svojom suprotnom odredbom ako se vrijednost darovane stvari kreće u granicama uobičajenog manjeg dara. i dosljedno tome. neće moći ni zahtijevati da ih nasljednik. 51.Član 59 — 60. Ovamo spadaju i darovi koji se uobičajeno daju u povodu neke učinjene u s l u g e (tzv. u pravilu. pod uvjetom da su manje vrijednosti i da njihovo davanje odgovara običajima i shvaćanjima sredine u kojoj je ostavilac živio. uračunati u nasljedni dio pod uvjetima iz čl. i drugo. Takva ostaviočeva odredba bila bi ništava u dijelu i opsegu za koji sud utvrdi da se nalazi u granicama vrijednosti uobičajenog manjeg dara. 34. ZN). uračunava se u nasljedni dio sve što je u bilo kom vidu primio od ostavioca za njegova života na temelju besplatnih i s njima izjednačenih raspolaganja (čl. Odredba po kojoj se zakonskom nasljedniku ne uračunava u nasljedni dio vrijednost uobičajenih manjih darova predstavlja u stvari i z u z e t a k . vrati u ostavinu. odnosno osposobljavanje za samostalan život (čl. 3—4/57. str. 2 ZN. nego darom kojemu je svrha osnivanje kućanstva (u smislu čl. Uobičajeni manji darovi ne uračunavaju se u nasljedni dio. F i n ž g a r. da je ovaj dar m a n j e vrijednosti. i da se uračunavaju u dijelu kojim premašuju vrijednost remuneracije ili naknade za učinjenu uslugu. 176 . st. Bez posebne odredbe ostaviočeve o neuračunavanju dara u nasljedni dio (čl. prigodom rođendana. koga je ostavilac uputio na daljnje ili više školovanje i usavršavanje. 1—2/61. ne smatraju se takvim darom. veličine i vrijednosti nužnog dijela. st. 34. darovi sub modo ili mješoviti pravni poslovi (negotium mixtum cum donatione). uspjeha u školi i si. smatra da su remuneracioni darovi. (*) Darovi koji se u nekim krajevima daju ženskim osobama prigodom njihove udaje (miraz) ili djevojačka oprema. raznih svetkovina. Za primjenu odredbe o neuračunavanju dara u nasljedni dio traži se da budu ispunjeni u zakonu posebno određeni uvjeti. 2. području ili mjestu daju prigodice prema mjesnim običajima i navikama (npr. 2 ZN). u članku Nužno nasljedstvo. 59. 16. st. • B a z a l a . da se radi o daru koji je u o b i č a j e n . remuneracioni darovi).). u članku Vraćunavanje daril in volil v dedni delež.

Odatle proizlazi da se može. Uloga tužioca u ovom sporu može biti dodijeljena nasljedniku koji osporava karakter dara. ne uračunavaju se nasljedniku u nasljedni dio. si. tj. ili je među nasljednicima sporna činjenica sama odredba ostaviočeva u pogledu uračunavanja i t. dakle. ili zbog lišenja nužnog dijela. ili da darovana stvar po svojoj naravi. st. Kod toga dolazi u obzir i odnos prema vrijednosti ostaviočeve imovine. i onom nasljedniku koji u slučaju odredbe ostaviočeve o uračunavanju dara u nasljedni dio tvrdi da se radi o uobičajenom manjem daru. 3 ZN). si. 60. Darovana stvar treba da ima m a n j u vrijednost. ZN i obratno zaključiti. Za ocjenu ove činjenice u pogledu vrijednosti dara u ZN nema posebne odredbe.Član 60 — 61. ostavinski sud bit će dužan prekinuti ostavinsku raspravu i uputiti nasljednike na pokretanje parnice (čl. ne predstavlja »uobičajeni dar«. nego je dovoljno da se to iz okolnosti slučaja može zaključiti (čl. 2 tač. koji ocjenjuje karakter dara. ne uračunavaju se nasljedniku u nasljedni dio. st. Ovo stoga. ili zbog lišenja ili zbog lišenja nužnog dijela. njegovih imovinskih obaveza. st. načinu i vremenu kad je dar darovan. Darovi učinjeni osobi mjesto koje nasljednik dolazi na nasljedstvo (e osobe. zatim običaja mjesta i t. Naprotiv darovi kojima se daruju bračni drugovi prilikom sklapanja braka (svadbeni darovi) imaju karakter Uobičajenih manjih darova u smislu odredbe čl. Ovo posljednje dolazi u obzir ako je ostavilac smatrao da darovani dar nema karakter uobičajenog manjeg dara. da je volja ostaviočeva bila da mu se ovaj dar ne uračunava u nasljedni dio. U slučaju s p o r a među nasljednicima o tome. nasljednik (daroprimac) ima mogućnost da se brani od protivnog zahtjeva isticanjem prigovora. u slučaju predviđenom u čl. povoda i prilika u kojima se dar daje. st. ZN. ako dođe do spora o činjenici da li se radi uopće o daru. ili zbog njezinog isključenja iz nasljedstva.. 223. 3. iz čl. Ova mogućnost postoji i zbog toga što se po ZN-u ne traži da opor učiteljeva odredba o uračunavanju dara u nasljedni dio mora biti učinjena izričito. U slučaju da se ipak utvrdi da vrijednost darovane stvari prelazi granice manjeg dara. ZN). 223. Međutim. ako o tome nema protivne odredbe ostaviočeve (agr. 60. s obzirom na odredbu čl. Darovi učinjeni osobi mjesto koje nasljednik dolazi na nasljedstvo zbog nedostojnosti te osobe. 51. 3 ZN u vezi sa čl. a contr. ZN. 3. ili zbog njezinog isključenja iz nasljedstva. ]2 Zakon o nasljeđivanju s komentarom nasljednik dolazi 177 . da li će se darovana stvar uračunati ili ne u nasljedni dio odlučuje ostavinski sud (čl. 51. što se. 60. 60. Darovi učinjeni osobi na mjesto koje nasljedstvo Član 61. 3 ZN). ZN). o objektivnim i subjektivnim okolnostima pojedinog slučaja da li će se darovana stvar s obzirom na njezinu vrijednost smatrati darom manje ili veće vrijednosti. pretpostavlja da se radi o uobičajenom manjem daru. Ovisit će. da je volja ostaviočeva bila da se dar ne uračunava ako oporučitelj nije pre + ivno odredio. odnosno tvrdi da se radi o uobičajenom daru koji se uračunava u nasljedni dio.

61. nego nasljeđivanju od strane zakonskih nasljednika ostaviočevih upravo tako kao da ta osoba nikada nije naslijedila. ZN). 47. treba uračunati u nasljedni dio nasljednicima koji dolaze na njihovo mjesto (čl. odnosno kao da nije ni postojala (čl. 131. 2 ZN). Tako je određeno da osobe koje nisu naslijedile zbog nedostojnosti za nasljeđivanje. 1 ZN). Na mjesto osoba koje nisu naslijedile. Primjena instituta uračunavanja vrijednosti dara ili legata nije moguća u ostavinskom postupku u pogledu darova danih u korist osoba koje nisu postale nasljednici. st. ZN). Primjena instituta uračunavanja u nasljedni dio nasljednicima koji nasljeđuju umjesto osobe koja nije naslijedila. na nasljedstvo se pozivaju drugi s r o d n i c i ostaviočevi. ili zbqg lišen ja nasljednog dijela u korist svojih potomaka. Njihovo pravo da zadrže vrijednost dara kreće se u granicama r a s p o l o ž i v o g dijela (čl. 49. Uslijed gubitka nasljedničkog svojstva ove osobe nisu nasljednici. 218. ili što se o d r e k l a nasljedstva. st. ZN). ovisna je o razlogu zbog koga je došlo do pozivanja na nasljedstvo drugih osoba. nema mjesta reprezentaciji. Uslijed toga ove osobe z a d r ž a v a j u sve ono što su osobno za života ostaviočeva od njega primile na dar. isključena od nasljedstva ili je lišena nasljednog dijela. određeno je da se sve. 39. Primjena instituta uračunavanja u nasljedni dio moguća je samo u pogledu onih osoba koje su p o s t a l e stvarni nasljednici ostavioca. st. 136. Ako je do pozivanja na nasljedstvo druge osobe došlo uslijed o d r i c a n j a zakonskog nasljednika od nasljedstva samo u svoje ime (čl.Član 61. st. 1 ZN). tj. 4 ZN). To su osobe koje su primile nasljedstvo bilo izričitom izjavom o primanju nasljedstva. st. ZN). pa ni ne dolaze u situaciju da im se nešto uračuna u nasljedni dio. i 50. 134. na temelju besplatnih ili s njima izjednačenih raspolaganja. ili zbog isključenja od nasljedstva voljom ostavioca. Ako se radi o odricanju i u ime potomstva. i čl. 138. 55.ono što su te osobe primile na dar od ostavioca za njegova života. Uslijed toga se nasljednicima koji dolaze na njihovo mjesto ne uračunava u nasljedni dio ono što su te osobe kao daroprimci primile od ostavioca. 143. U prvom slučaju nasljedniku. Ako do stjecanja nasljedstva neke osobe nije došlo uslijed n e d o s t o j n os ti za nasljeđivanje (čl. ili uslijed ranije smrti osobe pozvane na nasljedstvo. 50. 43. Naprotiv. 11. tada se na nasljedstvo pozivaju nasljednikovi p o t o m c i koji nasljeđuju ostavioca po pravu predstavljanja (čl. ili zbog i s k l j u č e n j a od nasljedstva (čl. 3. koji nasljeđuje umjesto osobe koja je nedostojna. z a d r ž a v a j u primljeni dar. ZN). kao da je osoba pozvana na nasljedstvo u m r l a prije ostavioca (čl. oni će biti dužni da kao ostali daroprimci vrate dar u ostavinu u cijelosti ili u dijelu koji je potreban da se namiri nužni dio (čl. ili zbog l i š e n ja nužnog dijela u korist potomaka (čl. ZN). 178 . ako do nasljeđivanja nije došlo uslijed toga što je osoba kojoj je darovan dar umrla prije ostavioca. 132. Ako je ovim raspolaganjima p o v r i j e đ e n nužni dio. čl. 2. st. i pored toga što su na temelju zakonskog nasljeđivanja inače pozvane na nasljedstvo. ZN). na nasljedstvo se pozivaju d r u g e osobe. 1. 3 ZN). 2. ili koje se do svršetka ostavinske rasprave nisu odrekle nasljedstva (čl. ili raspolaganjem ostavinom ili njenim dijelom (čl.

Nasljednik (dužnik) može vratiti u ostavinu cjelokupni iznos duga (čl. Višak duga. 1 ZN). Ovi dugovi. 23. st. koji prelazi njegov nasljedni dio.obzir kao aktiva kod" utvrđivanja vrijednosti ostavine u svrhu izračunavanja nužnog i raspoloživog dijela ostavine (čl. 1—2/61. 53. Ovo samo u visini koja odgovara vrijednosti njegovog nasljednog dijela (kvote). 34. Nasljednik — dužnik. Pravnik br. 1 »Objašnjenja«.(') Uračunavanje duga u nasljedni dio vrši se. U 1 Vidi tako i dr A. st. U drugom slučaju. st 2 ZN). kao ostaviočevo p o t r a ž i v a n j e . (*) Uračunavanje n a s l j e d n i k ovog duga ostaviocu Član 62. Tome nasljedniku utvrdit će se rješenjem o nasljeđivanju kao njegov nasljedni dio (kvota) vrijednost njegovog (nepodmirenog) duga ostaviocu. 179 . iznos (vrijednost) njegovog duga u r a č u n a t će mu se u njegov nasljedni dio. Prema tome. st. Uslijed toga se uzimaju u. a neće mu se uračunati u njegov nasljedni primila osoba umjesto koje nasljeđuje. 53. odnosi se i na d u g o v e koje je taj nasljednik imao prema ostaviocu. nasljedniku koji nasljeđuje umjesto osobe koja je umrla ili se odrekla nasljedstva. 2 ZN). po odredbama člana 53. str. uračunava se u nasljedni dio ne samo ono što je sam nasljednik primio osobno od ostavioca nego i ono što je od ostavioca primila osoba umjesto koje nasljeđuje budući da je vrijednost dara danog njegovom predniku prešla preko njegove ostavine na stvarnog nasljednika. str. participirat će u podjeli preostale ostavine zajedno s ostalim nasljednicama.Cian 61 — 62. predstavljaju ostavinsku imovinu. koje je provedeno kod uračunavanja u nasljedni dio svega onoga što su primili na dar od ostavioca za njegova života (čl. Tada sudjeluje u podjeli ostavine kao da duga nije bilo. koji preostaje kad se ostalim nasljednicima podmiri dio koji odgovara vrijednosti duga pojedinog nasljednika ostavioca (čl. samo ako postoji v i š a k ostavine. Ako je nasljednik bio ostaviočev dužnik. Nasljedniku uračunava se u njegov dio ono što je dugovao ostaviocu. i 51. 33. 1 ZN). ostaviočevog dužnika (čl. Načelo izjednačenja svih zakonskih nasljednika istog nasljednog reda u njihovim pravima. u članku Vračunavanje dariJ in volil v dedni delež. 3 ZN). dužan je vratiti u ostavinu. st. 1 ZN. uračunat će se osobno primio dio ono što je osoba zadržava u nasljedni dio samo vrijednost dara koju je taj nasljednik od ostavioca. radi toga što ta dar. st. izbjeći će uračunavanju i dobiti svoj nasljedni dio u cjelini. Nasljednik (ostaviočev dužnik) zadržava sve ono što je od ostavioca primio uključujući i vrijednost svoga dugovanja do visine svog nasljednog dijela. nasljednik (ostaviočev dužnik) neće iz ostavine primiti ništa. Ako u ostavini n e m a viška koji prelazi vrijednost duga. F i n ž g a r. 56. tj. 1. 15. ostali nasljednici dobit će iz ostavine prvo odgovarajuću vrijednost koja odgovara vrijednosti duga kojeg nasljednika.

kako bi se u slučaju naknadno pronađene imovine (član 235. 2 ZN) ni za legate. odgovara i za izvršenje z a p i s a (legata). Nasljednik — dužnik u pogledu ovog viška nema položaj daroprimca. ZN). Ta će osoba z a d r ž a t i vrijednost duga kao d a r (član 34. okolnost što ta osoba nije postala stvarni nasljednik nema utjecaja na raniji oproštaj duga. 392. smatra da se dug nasljednika ostaviocu treba tretirati kao dar. To. Ovo stoga što svaki nasljednik odgovara samo do visine vrijednosti imovine koju je naslijedio. Nasljednik. a ne i preko toga (čl. odgovara samo onaj nasljednik koji je postao stvarni nasljednik (član 42. kako je to dužan učiniti svaki dužnik koji nije nasljednik. međutim. taj nasljednik bit će dužan v r a t i t i u ostavinu ili ostalim nasljednicima dio dugovanja koji p r e l a z i vrijednost njegovog nasljednog dijela. mogao nasljedniku uračunati i taj višak u nasljedni dio. Ova odgovornost kreće se u granicama vrijednosti njegovog nasljednog dijela. odgovara također i za dugove ostaviočeve svojom vlastitom imovinom. ostaviočev dužnik. Ako je ostavilac o p r o s t i o dug osobi koja se odrekla nasljedstva. st. Oproštaj duga sma2 B l a g o j e v i ć . str.(2) U tome dijelu nasljednik se tretira kao dužnik ostavine.Član 62. 180 . rješenju o nasljeđivanju utvrdit će se također i iznos duga koji prelazi vrijednost nasljednog dijela. stav 1. cit. odnosno kao dužnik nasljednika. On se može osloboditi ove dužnosti ako se odrekne nasljedstva. vrijedi samo ako se iznos duga kreće i s p o d vrijednosti nasljednog dijela toga nasljednika. Ostaviočevim vjerovnicima pripada pravo -da zahtijevaju naplatu svojih potraživanja od toga nasljednika (ostaviočevog dužnika). ostaviočev dužnik. 1 i 2 ZN). stav 2 ZN. 53. može z a d r ž a t i višak dugovanja samo u slučaju ako mu je ostavilac o p r o s t i o dug. Nasljednik. 3 14 ZN. op. tj. Nasljednik. Za ove posljednje. st. naime. 1 ZN). 145. Ako iznos (vrijednost) nasljednikova duga ostaviocu iznosi v i š e nego što iznosi vrijednost njegovog nasljednog dijela. st. ostaviočev dužnik. Taj nasljednik. međutim. Ostaviočevi vjerovnici ne mogu tražiti od nasljednika (ostaviočevog dužnika) da ostavini podmiri svoje dugovanje. ZN). ZN). To pravo da zahtijevaju uračunavanje duga u nasljedni dio pripada samo sunasljednicima (čl. 145. ne odgovara za dugove ostavioca u dijelu koji prelazi vrijednost njegovog nasljednog dijela (kvote). 63. podmiriti sve ono što je dugovao ostaviocu upravo onako. U tome slučaju ne odgovara ni za ostaviočeve dugove (član 145. 4. 3. po odredbama člana 145. o d r e k n e nasljedstva. da visine vrijednosti njegovog nasljednog dijela (čl. a ne i kad ga premašuje. pa se na njega ne mogu primijeniti odredbe člana 53. ostaviočev dužnik. ZN). ili će mu dug (višak) oprostiti (čl. 2. 1 ZN). Kao takav on će biti dužan vratiti u ostavinu odnosno nasljednicima svoj dug. O volji nasljednika ovisit će da li će zatražiti da taj nasljednik vrati razliku u ostavinu. prestaje biti nasljednik i tretira se kao obični ostaviočev dužnik. st. Ako se nasljednik. kome se u nasljedni dio uračunava vrijednost njegovog duga ostaviocu. kako bi se posrednim putem mogli namiriti.

koji su i s k l j u č e n i iz nasljedstva (član 47. To pravo ne p r i p a d a onima koji su se odrekli nasljedstva (član 136. njegov dug prema ostaviocu. Budući da institut uračunavanja darova u nasljedni 181 . dugovao ostaviocu. Ostaviočevi v j e r o v n i c i n i s u o v l a š t e n i da traže uračunavanje u nasljedni dio one imovine koju je nasljednik za života primio od ostavioca besplatnim raspolaganjem. Stoga im se mora u r a č u n a t i u nasljedni dio sve ono što je ostaviočev dužnik. tra se d a r o m (čl. tj. 3 i čl. ZN). ono što su dugovali ostaviocu. 50. ako se vrijednost oproštenog duga kreće u granicama r a s p o l o ž i v o g dijela ostavine (čl. Ovo vrijedi ako oproštajem duga nije povrijeđen n u ž n i dio. umjesto koga nasljeđuju. Ove osobe dužne su v r a t i t i u ostavinu. ili uslijed n e d o s t o j n o s t i za nasljeđivanje (čl. 131. ZN). osim ako im ostavilac nije dug oprostio. st. 1 ZN). odnosno prema njegovim nasljednicima. ZN). st. tj. Pravo na stavljanje zahtjeva za uračunavanje darova i zapisa u nasljedni dio priznato je samo s u n a s l j e d n i c i m a . lišen ja nužnog dijela u korist potomaka (čl. kao i oni koji nasljeđuju po oba osnova pozivanja na nasljedstvo. pripada samo njegovim sunasljednicima. 47. Ako je nasljednik — ostaviočev dužnik u m r o prije ostavioca. tereti one osobe koje dolaze na njegovo mjesto. Sud ne može po službenoj dužnosti vršiti uračunavanja. 4 ZN). ZN). 145. 53. Pravo zahtijevati da se u nasljedni dio jednog nasljednika uračunaju darovi i zapisi. one imovine koju su nasljeđivanjem iz ostavine stekli od ostavioca (čl. 5. odnosno nasljednicima. osobama koje su postale s t v a r n i nasljednici. Pod sunasljednicima razumiju se ne samo oni nasljednici koji nasljeđuju na temelju z a k o n a nego i oni koji nasljeđuju na temelju o p o ruke. Sunasljednici imaju pravni interes da se uračunavanjem zakonskom nasljedniku u nasljedni dio onoga što je za života ostaviočevog od njega primio na dar oslobodi veći dio ostavine za podjelu među zakonske nasljednike. ne u r a č u n a v a se u nasljedni dio ono što je ostaviočev dužnik. 131. ZN). Nasljednici odgovaraju ostaviočevim vjerovnicima samo do visine vrijednosti naslijeđene imovine. Nasljednicima koji dolaze na mjesto osoba koje nisu postale nasljednici. I.Član 62 — 63. koji su postali n e d o s t o j n i (čl. a zakonski nasljednik kome je dug oprošten smatra se za vrijednost oproštenog duga daroprimcem. dugovao ostaviocu. st. ZN). 34. ZN). Tko može zahtijevati uračunavanje Član 63. ZN). Uračunavanje darova i zapisa u nasljedni dio vrši se samo na zahtjev ovlaštenih osoba. 39. ili koji su lišeni nužnog dijela u korist svojih potomaka (član 50. Naprijed rečeno vrijedi u cijelosti i u pogledu osobe koja nije postala nasljednik uslijed i s k l j u č e n j a iz nasljedstva (čl. umjesto koga nasljeđuju. 6.

a sami za života ostaviočeva nisu primili dar ili im nije ostavljen legat. 3. kako bi na taj način utvrdili kojim je darom.utvrđuje samo prema onome što nasljednik stvarno p r i m a iz ostavine (vidi tač. Ovdje se u stvari i ne radi o. Taj interes postoji ako su ostali zakonski nasljednici primili dar ili legat. 2. ZN radi utvrđenja nužnog i raspoloživog dijela u svrhu utvrđenja da li je i u kome opsegu povrijeđen nužni dio. utvrđivanja obračunske vrijednosti ostavine i nužnog i raspoloživog dijela (po čl. uračunati ostalim sunasljednicima u nasljedni dio. 1 ZN). odnosno oporučnim raspolaganjem povrijeđen nužni dio. uračunavanju (realnoj kolaciji) nego samo o obračunavanju vrijednosti. kako bi time vrijednost darova i zapisa. 3. Nužni nasljednici također imaju interes da zahtijevaju uračunavanje dara ili zapisa u nasljedni dio zakonskim i ostalim nužnim nasljednicima. st. ZN). sveli u granice r a s p o l o ž i v o g dijela ostavine. tj. ZN. 145. 62. raspravlja se i odlučuje u postupku za raspravljanje o s t a v i n e. U tome slučaju njihov se interes za uračunavanjem sastoji u tome da za sebe osiguraju što veći dio ostavine koja ostaje za podjelu među nasljednike nakon uračunavanja darova i legata zakonskim nasljednicima u njihov nasljedni dio. 33. 55 ZN i čl. u svrhu njihovog izjednačavanja. što treba da im osigura realizaciju njihovog prava na nužni dio. ostavinski sud će prekinuti raspravu u smislu člana 223. kao i iz kojih se razloga osporava dužnost uračunavanja. Ako među strankama nastane s p o r o činjenicama o kojima ovisi uračunavanje. prema njihovim zahtjevima. kad nije ograničen na određene stvari ili prava. zakonski nasljednici imaju također interes da zahtijevaju utvrđenje vrijednosti raspoloživog dijela ostavine. i 39. a ne u svrhu zaštite interesa vjerovnika. kao i njegovi dugovi ostaviocu (čl. Objašnjenja iz čl. ili ako su primili legat ili dar manje vrijednosti. stav 2 tač.Član 63. to se vrijednost darova koji se nekom zakonskom nasljedniku uračunavaju u njegov nasljedni dio. dio postoji u interesu zakonskih nasljednika. jer se inače uračunavanje neće izvršiti bez njihovog posebnog zahtjeva prilikom idealne kolacije. O zahtjevima sunasljednika. 4. koji se uračunavaju. 33. Z a k o n s k i nasljednici imaju interes da zahtijevaju uračunavanje darova i legata n u ž n i m nasljednicima ako se ovi pojave sa zahtjevom za ostvarenja prava na nužni dio. Prilikom raspravljanja ostavine ostavinski sud ustanovit će koji nasljednici zahtijevaju uračunavanje i koji se darovi trebaju. Nužni nasljednici moraju zahtijevati uračunavanje (realnu kolaeiju). da se zakonskom nasljedniku uračunaju u nasljedni dio darovi i legati. Sve ovo dolazi u obzir ako se radi o darovima i legatima koje treba u r a č u n a t i . O p o r u č n i nasljednici imaju interes da zahtijevaju uračunavanje darova i zapisa u nasljedni dio zakonskim i nužnim nasljednicima ako je njihov oporučni nasljedni dio određen u idealnom dijelu (kvoti). koje se vrši po odredbama čl. ne uključuje u njegovu nasljedničku kvotu koja se. a stranke 182 . ZN). Ako se radi o darovima i zapisima koji se ne u r a č u n a v a j u zakonskim nasljednicima u njihov nasljedni dio.

F i n ž g a r . u smislu cl. 1—2/61. i 238. ostavinski sud je dužan da u rješenju o nasljeđivanju.Član 63 — 64. pored utvrđenja veličine nasljednog dijela svakog nasljednika (nasljedničke kvote). Nema sumnje da se uračunavanje može tražiti za vrijeme trajanja ostavinskog postupka. ili u obliku samostalnog zahtjeva osobe koja ostvaruje svoje pravo na nužni dio. 144. Kod toga će. uračunavanje darova i legata u nasljedni dio postigla redukcija oporučnih raspolaganja. treba uzeti da pravo na stavljanje zahtjeva za uračunavanje zastarijeva u istim rokovima koji su propisani za zastarjelost prava zahtijevati ostavinu (ćl. ZN). 22.. 183 1 . st. Prema tome. U ZN nije određen r o k u kome se može tražiti uračunavanje. ostavine na2 kon izvršenog procesa uračunavanja (čl. st. 2 Vidi A. (*) Kako se o uračunavanim dara ili lesata u nasliedni dio odlučuje u ostavinskom postupku. odnosno restitucija (vraćanje) darova u svrhu nadopune povrijeđenog nužnog dijela. Oporuku može sastaviti svaka osoba sposobna za rasuđivanje koja je navršila šesnaest godina života. 396. 236. 3.( ) 4. op. str. 144. među nasljednicima ima osoba koje nisu sposobne nikako ili nisu sposobne potpuno da se same staraju o svojim poslovima (čl. Ako. • ~—~ " Nakon dovršenog ostavinskog postupka uračunavanje se može tražiti prilikom naknadnog ostvarivanja prava nasljedstva (po čl. GLAVA TREĆA NASLJEÐIVANJE NA TEMELJU OPORUKE 1. sve do donošenja meritornog rješenja o na: sljeđivanju. ZN). str. UVJETI ZA PRAVOVALJANOST OPORUKE Sposobnost za s a s t a v l j a n j e oporuke Član 64. u vezi sa čl. 177. dakle. utvrdi i navede opseg izvršenog uračunavanja na teret nasljednog dijela pojedinog nasljednika. 1 ZN odrediti koji će nasljednik u parnici imati ulogu tužioca odnosno tuženika. 228. sud je dužan poduzeti mjere radi zaštite njihovih interesa. ZN). 226. Tako i B1 agojevie. u članku Vračunavanje daril in volil v dedni delež. uputiti na parnicu. Pravnik br. cit. kao i dio (kvotu) za svakog sunasljednika u kome će (realno) sudjelovati u podjeli. 2. Tu se zahtjev za uračunavanje može pojaviti i u obliku prigovora koji bi bio istaknut nasuprot zahtjevu osobe koja potražuje pravo nasljedstva. kako bi se isticanjem zahtjeva za. tač. 237. ZN).

j e d n o s t r a ni p r a v n i a k t . da li darovanje za slučaj smrti (donatio mortis causa) spada u pravne poslove za slučaj smrti ili u pravne poslove među živima. Gubitak sposobnosti za rasuđivanje koji bi nastupio pošto je oporuka sastavljena ne utječe na njezinu pravovaljanost. I z ove definicije oporuke proizlaze slijedeće njene karakteristike: a) Oporuka je jednostrana izjava volje i. O p o r u k a (testamentum) j e j e d n o s t r a n a . Poznata je dioba pravnih poslova na one m e đ u ž i v i m a (negotia inter vivos) i na one za s l u č a j s m r t i (negotia mortis causa).. u zakonodavstvima u kojima je dopušten. prema tome. Nacrt 1/2. S obzirom na spomenute karakteristike pravnih poslova za slučaj smrti treba zaključiti da je darovanje za slučaj smrti. o p o z i v a . može poslije smrti ostavioca odreći nasljedstva koje joj je na temelju oporuke pripalo. str. 72. čiji je učinak odgođen do časa smrti darovaoca. pravni posao među živima. dovršen istom smrću disponenta. usprkos svome nazivu. b) Jednostranost izjave volje upućuje na njenu o p o z i v o s t stojeći s njom u uskoj vezi. a među dvostrane. str. prema tome. dok je ugovor o nasljeđivanju isključen kao temelj pozivanja na nasljedstvo. e). U tom se oporuka i razlikuje od ugovora o nasljeđivanju (u pravnim sistemima u kojima je dopušten) koji se kao dvo1 2 M a u r o v i ć. u p r o p i s a n o j f o r m i d a n a i z j a v a p o s l j e d n j e v o l j e .(2) Pravni poslovi za slučaj smrti. 2. uz sankciju ništavosti (čl. jednako kao i pravni poslovi među živima. tiče imovine živih. S p a i ć. pa niti one u čiju. 115.^) Za pravne poslove za slučaj smrti karakteristično je da je pravni učin (skup činjenica. 244. cit. na temelju kojeg nastaju.Član 64. kojom n e k a o s o b a r a s p o l a ž e s v o j o m i m o v i n o m . i l i jedd n i m n j e n i m d i j e l o m . Tatbestand). str. Oporuka je ništava ako u vrijeme njezinog sastavljanja oporučitelj nije imao šesnaest godina života ili nije bio sposoban za rasuđivanje. nego je smrt disponenta dio činjeničnog stanja. i 108. Za valjanost tog pravnog akta nije potrebna suglasna izjava volje druge neke osobe. u Klangovom Komentaru. korist je oporuka sastavljena. pravna činjenica. ZN). Kod ove vrste pravnih poslova smrt disponenta nije samo vremenski moment do kojeg je zbog uvjeta ili roka odgođen pravni učinak perfektnog pravnog posla. 6. kao što je to moguće kod pravnih poslova među živima. H a n d l . Pravni posao za slučaj smrti proizvodi svoje djelovanje nakon smrti disponenta i sadrži raspoložbu ostavinom. si. U pravnoj nauci je sporno. 1. bez koje pravni posao nije potpun. mogu biti j e d n o s t r a n i (unilateralni) ili d v o s t r a n i (bilateralni). 2 . Među jednostrane pravne poslove za slučaj smrti spadaju oporuka i kodicil. 184 . prema tome da li se radi o očitovanju volje'jedne ili više osoba. Kodicil kao poseban oblik naredbe posljednje volje nije predviđen u našem nasljednom pravu (vidi niže pod tač. ugovor o nasljeđivanju (nasljedna pogodba). mijenjaju se ili prestaju prava. z a s l u č a j s m r t i . tj. Pravni posao među živima proizvodi svoje djelovanje već za života disponentova. ta se osoba. II/I svezak. pa se. međutim. op.

105. sve do svoje smrti. Upravo zbog toga što je pravni učinak oporuke neposredno vezan za činjenicu smrti ostavioca. 110. 3 Prema austrijskom grad. pod kodicilom (codirillus) razumijeva se opoziva izjava posljednje volje. 135. c) Oporuka je izjava p o s l j e d n j e v o l j e . Za razliku od oporuke. Materijalnopravne pretpostavke z a pravovaljanost oporuke (unutarnje potrepštine oporuke) jesu: a) sposobnost oporučitelja (o kojoj se govori u ovom članu).( ) d) Oporuka je s t r o g o f or m a I n i p r a v n i a k t . Zbog toga je ništav ugovor kojim se netko obavezuje da unese neku odredbu u svoju oporuku ili da je ne unese. Dedno pravo. dok se konačno u modernim pravima nije gotovo posve izgubila. 4 Maurović. ZN). O pojedinim oblicima oporuke vidi čl. . (4) f) Oporuka proizvodi pravno djelovanje tek u času smrti ostavioca. Za pojam oporuke nije vise bitno da se njom određuje jedan ili više univerzalnih nasljednika. oporučitelj ne može drugu osobu ovlastiti da u njegovo ime odredi nasljednika ili nasljedne dijelove pojedinih nasljednika. kao što je to bio slučaj u rimskom pravu i u kasnijim zakonodavstvima koja su se i na području nasljednog prava oslanjala na rimsko i opće pravo. ne postoji mogućnost ni zakonskog zastupanja u pravljenju oporuke. Pridržavanje zakonom propisane forme kod sastavljanja oporuke jedan je od uvjeta njene pravovaljanosti (čl. 68—83. strani pravni posao za slučaj smrti ne može jednostrano opozvati. nego se vrše druge raspoložbe imovinom za slučaj smrti. Za p r a v o v a l j a n o s t oporuke kao jednostranog pravnog akta za slučaj smrti potrebno je da budu ispunjene određene materijalnopravne i formalnopravne pretpostavke. 47. Načelo opozivosti oporuke prihvaćeno je općenito u svim zakonodavstima. ali ova razlika imade neki praktični . Međutim. 185 str. str. stvarna razlika između oporuke i kodicila postepeno je sve više nestajala u toku vremena. kojim časom njegova ostavina po sili zakona prelazi na njegove nasljednike (čl. i 714). odnosno da opozove neku odredbu iz svoje oporuke ili da je ne opozove (čl. ZN). 3. 67. g) Oporuka je s t r o g o o s o b n i a k t . Finžgar. zakoniku (§ 553) postoji još uvijek razlika između oporuke i kodicila.Član 64. u cjelini ili djelomično opozvati svoju oporuku i napraviti novu (čl.značaj samo u pogledu djelovanja kasnije oporuke na raniju s jedne strane i kasnijeg kodicila na ranije kodicile ili oporučne zapise (legate) s druge strane (§§ 713. e) Oporukom se vrši r:a^jg=o=|=oj_bja_ijnro^vxnom za slučaj smrti. ZN). Prema tome. ZN). Nacrt V knjiga. što znači da se volja koja je izražena u neopozvanoj oporuci smatra posljednjom voljom osta3 viočevom. Oporučitelj može u svako vrijeme. ona je p r a v n i p o s a o za slučaj smrti. 18. ZN i objašnjenja uz te članove. kojom se ne postavlja nasljednik.

(6) S p o s o b n o s t za r a s u đ i v a n j e predstavlja subjektivan kriterij u određivanju sposobnosti za sastavljanje oporuke. Prema toj odredbi ne može stupiti u brak umobolna osoba ni osoba nesposobna za rasuđivanje. st. niže. njime se može označiti ono duševno stanje kod oporueitelja u kojem je on spo7 soban shvatiti prirodu i pravni značaj svojih postupaka. jer su odredbe stava 1 i 2 ovog člana u pogledu početne starosne granice za sposobnost testiranja kategorične. koji predstavlja objektivni kriterij u određivanju ove sposobnosti. b) slobodno i svjesno izjavljena volja (sklad. što oporučna sposobnost u pogledu starosne granice nastupa prije potpune poslovne sposobnosti. Za razliku od cit. OZB. koji se odnose na pojedine oblike oporuke (čl. Očito je da »nesposobnost za rasuđivanje« prema ovom zakonu obuhvaća i duševno stanje koje je u Osnovnom zakonu o braku određeno izrazom »umobolnost« (duševna bolest). 2 OZB). može izvesti zaključak da se stjecanjem ove posljednje stječe i oporučna sposobnost.Član 64. str. 65. odredbe Osnovnog zakona o braku u Zakonu o nasljeđivanju upotrebljava se samo pojam »sposobnost za rasuđivanje«. D o b o d n a v r š e n i h š e s n a e s t g o d i n a ž i v o t a jedan j e o d uvjeta za sposobnost testiranja. Postavlja se. 186 . suglasnost između volje i njenog očitovanja — čl.a sastavljena u obliku utvrđenom u zakonu i uz druge uvjete predviđene zakonom.. a sposobnost za testiranje je neovisna o općoj poslovnoj sposobnosti iako s njom spada u isti red pravnih pojmova.( ) Da li u konkretnom slučaju postoji sposobnost za rasuđivanje. koja je stupila u brak i time stekla potpunu poslovnu sposobnost (čl. 7 » O b j a š n j e n j a « . međutim. 5 Da izjava posljednje volje mora biti dana p r o m i š l j e n o i ozb i l j n o razumljivo je samo po sebi. Sposobnost za sastavljanje oporuke ima svaka osoba koja je: a) navršila šesnaest godina života b) sposobna za rasuđivanje. sposobna i za sastavljanje oporuke. cit. U načelu je svaka osoba koja imade potpunu poslovnu sposobnost sposobna i za testiranje (vidi. jer je to opći uvjet za valjanost svakog pravnog posla. testamenti factio activa) odgovara općoj poslovnoj (djelatnoj) sposobnosti za sklapanje pravnih poslova. 16. ZN) koja mora odgovarati pravoj volji 5 oporučitelj evoj. 6 Protivno stanovište ima G o 1 j a r (op. ( ) F o r m a l n o p r a v n e p r e t p o s t a v k e za pravovaljanost oporuke (vanjske potrepštine oporuke) su ispunjene • — • ako je oporuk. Sposobnost za rasuđivanje je pojam vrlo širokog značenja. ali ne i obratno. koja je stupila u brak). za koju se traži niža starost. str. . ZN). Mislimo da na ovo treba odgovoriti negativno. međutim. U naše pozitivno pravo uveden je pojam sposobnosti odnosno nesposobnosti za rasuđivanje već odredbom čl. pitanje da li je maloljetna osoba ispod 16 godina starosti. u pogledu maloljetne osobe ispod 16 godina starosti. 19. 127. 188) koji smatra da se iz okolnosti. 67. to je quaestio facti. S p o s o b n o s t z a s a s t a v l j a n j e o p o r u k e (sposobnost z a testiranje.

Nesposobnost za rasuđivanje može. . cit. do kojih je došlo uslijed uživanja alkohola. u kojima ima sposobnost rasuđivanja.Član 64. i sposobnost za sastavljanje oporuke. Ako je gubitak sposobnosti za rasuđivanje nastupio nakon sastavljanja oporuke. tko tvrdi protivno pretpostavci. Ova stanja nastaju uslijed raznih duševnih bolesti (razne vrste demencije i psihoze) ili su uvjetovana nedovoljnom duševnom (umnom) razvij enošću (idiotizam. već je potrebno da poslije nastupa sposobnosti za rasuđivanje sastavi novu oporuku (quod ab initio vitiosum est. br. Nesposobnost za rasuđivanje može nastati uslijed trajnih ili privremenih psihičkih defekata koji imaju različite uzroke i koji dovode do smetnje u duševnom djelovanju. opijuma. 185. Zbornik Pravnog fakulteta u Zagrebu. uzimajući pri tom u obzir i mišljenje liječničkih vještaka. tractu temporis oonvalescere nequit). da je kroz to vrijeme sposobna za rasuđivanje. uko&ko naknadno ne postane opet sposoban za rasuđivanje (čl. Dok se pretpostavlja da je oporučitelj koji je u vrijeme sastavljanja oporuke imao navršenih šesnaest godina života bio sposoban za rasuđivanje. Isp. pa. Da li je zbog duševne bolesti ili umne nerazvijenosti ili zbog smetnja svijesti u konkretnom slučaju bila isključena sposobnost za rasuđivanje. prema tome. kokaina. Isto je tako moguće. samo što teret dokazivanja pada na onoga. debilne (najlakši stepen umne nerazvijenosti) u stanju shvatiti stvarni i pravni značaj oporučivanja i. op. njegova oporuka ne postaje valjanom samim time. 9 B l a g o j e v i ć . str. međutim. da se nekoj osobi koja boluje od duševne bolesti kao što je shizophrenija od vremena na vrijeme poboljša njezino duševno stanje u tolikoj mjeri. Sposobnost za oporučivanje potrebna je ne samo za sastavljanje oporuke nego i za druge akte koji se na nju odnose kao što su izmjena. postojati i u slučajevima takvih smetnja (poremećaja) svijesti. ako nije bio lišen poslovne sposobnosti.( 8 ) I jedna i druga pretpostavka mogu se oboriti. str 243. to treba sud da utvrdi na osnovu svih okolnosti. Vrlo je lako moguće da je. etera i drugih narkotičnih sredstava) ili uslijed intoksikacije drugim otrovima. prema tome. (9) Ako oporučitelj u vrijeme kada je sastavljao oporuku nije bio sposoban za rasuđivanje. E i s n e r. valjano izjaviti svoju posljednju volju. dopuni ili opozove. kao i u času svakog kasnijeg akta posebno. 187 8 . osoba koja po svom stepenu umnog razvoja spada među tzv. 3—4/55.ZN).. Sposobnost za oporučivanje. dopuna i opoziv oporuke. 105. ah' je oporučitelju zbog gubitka ove sposobnosti oduzeta mogućnost da svoju oporuku izmijeni. I kod ostalih duševnih oboljenja može bolesnik imati s v i j e t l i h m o m e n a t a (lucida intervalla). oporuka ostaje valjanom. upotrebe živčanih otrova (morfija. na primjer. što je on kasnije stekao tu sposobnost. imbecilnost. Ova sposobnost mora postojati u času sastavljanja oporuke. 4. okolnost da je oporučitelj sudskom odlukom bio lišen poslovne sposobnosti daje presumpciju njegove nesposobnosti za rasuđivanje i u vrijeme sastavljanja oporuke. debilnost).

kod kojih se nevaljanost efektuira samo na zahtjev zainteresirane stranke. st. Kod sastavljanja sudske oporuke mora sud po službenoj dužnosti paziti na okolnosti koje bi mogle biti važne za pravovaljanost oporuke. 65. 2 ovog člana). na primjer. 3 ZN). 8. Međutim. 6. a oporuka kojoj manjka koji od zakonskih uvjeta jest n i š t a v a o p o r u k a . Prema jednom dijelu sudske prakse poslije oslobođenja. 7. a oni druge grupe kao 188 . 242. koje su sastavljene za vrijeme važenja prijašnjih propisa. sada se s obzirom na odredbu čl. priznavala se oporučna sposobnost punoljetnim osobama. jest p r a v o v a l j a n a (punovažna) o p o r u k a . u pogledu koje su ispunjeni svi uvjeti predviđeni zakonom. na području bivšeg OGZ-a osobe koje su bile djelomično lišene poslovne sposobnosti zbog rasipništva mogle oporučno raspolagati samo polovinom svoje imovine. st. gotovo svim današnjim pozitivnim pravima poznata je podjela nevaljanih pravnih poslova na one. 67. doći zbog pomanjkanja oporučiteljeve sposobnosti za sastavljanje oporuke (st. Nevaljani pravni poslovi prve grupe općenito se označuju kao a p s o l u t n o n i š t a v i . Vidi o tome čl. 162.Član 64. prema tome. Sposobnost stranog državljanina za sastavljanje oporuke prosuđuje se po zakonu zemlje. Srbijanskog građanskog zakonika maloljetnici su stjecali punu sposobnost testiranja već sa navršenih 15 godina starosti. čiji je on državljanin ili po zakonu na koji taj zakon upućuje. ukoliko se inače. 159. Međutim. i 243. kojih danas više nema. Prema terminologiji Zakona o nasljeđivanju oporuka. To naročito vrijedi u pogledu dobi koja se za tu sposobnost tražila. Uvjeti za sposobnost oporučivanja prema prijašnjim propisima bili su različiti na pojedinim pravnim područjima naše države. Prema pravnom pravilu iz § 427. ZN). Isto tako postoji razlika u tom pogledu i između pojedinih^zakonodavstava. dok je na srbijanskom pravnom području njihova nesposobnost za oporučivanje bila čak potpuna. 5. a naročito na one. dok se prema pravnom pravilu iz §-a 569. OGZ maloljetnici od 14 do 18 godina starosti mogli praviti samo usmenu oporuku pred sudom. Tako su. O p o r u k a je n e v a l j a n a ako sadrži nedostatke koji se odnose na njene materijalnopravne ili formalnopravne potrepštine (vidi naprijed pod tač. Kao što svaki pravni posao. po kojima se prosuđuje oporučiteljeva sposobnost za sastavljanje oporuke (čl. 2 ZN sposobnost oporučitelja za sastavljanje oporuke prosuđuje po odredbama Zakona 0 nasljeđivanju i u pogledu onih oporuka. nepravovaljanih) pravnih poslova i u terminološkim pitanjima koja se na to odnose. Do nevaljanosti oporuke može. 3). s obzirom na oblik 1 ostale uvjete smatraju valjanima. ZN i tamo dana objašnjenja. tako i oporuka može biti nevaljana ako pri njenom sastavljanju nisu ispunjeni svi zakonski uvjeti koji se traže za njenu valjanost (pravovaljanost). Postojala su osim toga i izvjesna druga ograničenja oporučne sposobnosti. zbog nedostatka u volji oporučitelja (čl. ZN) i zbog nedostatka oblika oporuke (čl. U pravnoj teoriji postoje različita mišljenja u pogledu klasifikacije nevaljanih (nevažećih. kod kojih nevaljanost nastupa po samom zakonu i na one.

cit. ZN i objašnjenje uz taj član. Sudska praksa 10 1. prema tome. Glasnik br. Okolnost da oporučitelj u vrijeme sastavljanja oporuke nije imao šesnaest godina života ili da nije bio sposoban za oporučivanje (st. radi o materijatno. Osoba psihopatičnog karaktera nije nesposobna testirati (Vrhovni. takvi koji uopće nisu nastali. u prethodnom članu riječ o takvim nedostacima koji utječu na samu sposobnost volje. sila ili prevara povlači ništavost oporuke i kad potječe od treće osobe. kao posebna kategorija ne^ valjanih (nevažećih) pravnih poslova diferenciraju n e p o s t o j e ć i p r a v n i p o s l o v i . Vidi o tome čl. 295. Ništava je oporuka ako je oporučitelj bio natjeran prijetnjom ili silom da je sastavi. apsolutno ništave pravne poslove i relativno ništave pravne poslove. op.Član 64 — 65. 11 S p a i ć. ili što se nalazio u zabludi. ex nunc. sud AP Vojvodine Gž 1020/56. Glasnik br. tj. a relativna ništavost ex tune. jednako kao i u prethodnom. Ovu podjelu. uslijed prevare. Ništavo s t o p o r u k e zbog n e d o s t a t k a u volji opor učitelja Član 65. 26). Prijetnja. ( ) Ako se još istakne da se u pojedinim zakonodavstvima. U ovom-se članu. str. Oborivi i relativno ništavi pravni poslovi slični su u tome što je i za obaranje oborivih i poništenje relativno ništavih pravnih poslova potreban zahtjev ovlaštene osobe. str. 2. 6/57.. jer ne ispunjavaju n ni najosnovnije elemente koji su potrebni za njihovo postojanje. možemo prihvatiti i za naše nasljedno pravo. ili u zabludi. Raspolaganja oporukom ništava su i kad jp_ostoji zabluda o činjenicama koje su pobudile oporučitelja da učini ta raspolaganja. Ništava je oporuka sastavljena od osobe koja je lišena poslovne sposobnosti zbog nesposobnosti rasuđivanja (Vrhovni sud AP Vojvodine Gž 963/58. 32). Oborivost djeluje. a ništavi pravni poslovi se zatim dijele na aspolutno i relativno ništave. 189 . Razlikuju se pak po tome. koja se zbog nedozrele dobi ili zbog trajnih ili 10 U pravnoj teoriji poznata je još i klasifikacija nevaljanih pravnih poslova na ništave i o b o r i v e (pobitne. onda su samo one ništave. relativno ništavi pravni poslovi. 5/59. Dok je. str. a posebno razlikovanje između apsolutno i relativno ništavih pravnih poslova. dok kod relativno ništavog posla ovisi o volji ovlaštene osobe hoće li uopće nastati pravni učinak (do kojeg će i doći ako u određenom roku ne bude zatraženo poništenje). a među njima i u našem. Ako su samo neke odredbe oporuke učinjene pod prijetnjom ili silom. pravnim nedostacima valjanosti (pravovaljanosti) oporuke. 1. rušljive). međutim. što oborivi pravni posao proizvodi pravni učinak sve dotle dok se ne obori. ili se odlučio da je sastavi uslijed toga što je bio prevaren.( ) onda se nevaljani (nevažeći) pravni poslovi mogu podijeliti na nepostojeće pravne poslove. 66. 2 ovog člana) dovodi do relativne ništavosti oporuke.

Tamo manjka sposobnost za formiranje valjane volje. Imade teoretičara koji pod psihičkom silom smatraju isto.^) Prijetnja mora biti ozbiljna. da kod oporueitelja izazove s t r a h . razlikovati ne samo od pojma prijetnje nego i od naprijed označene čiste mehaničke sile. pod utjecajem kojeg se odlučio na sastavljanje oporuke. str. što i pod prijetnjom.(3) tako da bi sila u pravom smislu bila samo fizička sila (sila u užem smislu). međutim. S p a i ć. ali nema p r a v e volje. 95. cit. iz čega proizlazi da u ovom slučaju oporuka u stvari i ne postoji. dok se kod sile zlo primjenjuje već u momentu kada se djeluje na oporučitelja da sastavi oporuku određenog sadržaja. kojim mu se stavlja u izgled nastupanje nekog ozbiljnog zla ako ne sastavi oporuku ili je ne sastavi s određenim sadržajem. op. str. 2 L. 3. str. osobine oporučiteljeve ličnosti i druge slične momente.(2) Kod prosuđivanja. prilike pod kojima je učinjena. S i l a (prinuda) može biti psihička (vis compulsiva) ili fizička (vis absoluta). P r o k o p .. 4.Član 65. 190 1 . Nacrt 1/2. 216. str. treba uzeti u obzir ' sve objektivne i subjektivne momente. str. Uvod u građansko pravo. op. Kod ovakve se. str. uz njeno opiranje. op. str. ovdje se radi o nesuglasnosti. str.. Temeljna načela. da li je prijetnja mogla izazvati pravno relevantni strah. 253. III izđ. mehaničke sile ne radi o nesuglasnosti između volje i očitovanja kao što je to slučaj kod prijetnje i sile o kojoj se govori u ovom članu. Komentar Osn. Ta bi postojala i onda ako bi netko pri potpisivanju isprave ili predaji stvari mehanički upravljao rukom druge osobe. 133. cit. o braku. privremenih psihičkih defekata ne može smatrati pravno relevantnom.. 212. što se kod prijetnje oporučitelju stavlja u izgled nastupanje nekog zla. takve prirode. U svim ovim slučajevima nesuglasnost između volje i očitovanja ima kao posljedicu ništavost oporuke. i na taj ga način prisilila na sastavljanje odnosno potpisivanje oporuke. a n e s v j e s n a n e s u g l a s n o s t ako je oporuka sastavljena uslijed prijevare ili u zabludi. 82. S v j e s n a n e s u g l a s n o s t između volje i očitovanja postoji ako je oporuka sastavljena pod utjecajem prijetnje ili sile. koja bi postojala ako je neka osoba upotrebom snage upravljala rukom ©stavioca uz njegovo opiranje.). ne dolazi u obzir čista mehanička sila. 3 Vidi. Između prijetnje i sile u smislu ovog člana razlika je u tome.. op. cit. zak. R a s t o v c a n. F i n ž g a r. 78. cit. naime. Pojam sile u ovom članu treba. tj. U tom pogledu situacija je ista kao i kod drugih pravnih poslova. P i s k o u Klangovu Komentaru II/2. 74. na primjer.. S p a i ć. Ovdje. Do nesuglasnosti između oporučiteljeve volje i njezinog očitovanja može doći sa znanjem oporučitelja (svjesna nesuglasnost) ili bez njegovog znanja (nesvjesna nesuglasnost). a od domaćih autora: M a u r o v i ć . 50. M a r k o v i ć . P r i j e t n j a predstavlja takvo djelovanje na volju oporučitelja. već tu nema ni volje ni očitovanja. 253. dr Andrija G a m s. Opći dio. ZN pod tač. ovdje postoji ta sposobnost. 3. str. 2. neskladu između volje i očitovanja. Slučaj je ovdje isti kao kod krivotvorene (lažne) oporuke (vidi uz čl. prema tome. kao što su intenzitet prijetnje.

ima za posljedicu ništavost oporuke u cjelini ili u pojedinim njezinim dijelovima ako bez te zablude do oporuke ne bi uopće došlo odnosno ako oporuka ne bi bila sastavljena onako kako je sastavljena. 5. vidi niže. oporučitelj pri sastavljanju oporuke bio pod hipnozom. 6. S p a i ć. Bitna se zabluda odnosi na bitne okolnosti pravnog posla. U prvom slučaju postoji z a b l u d a o p r a v u (error iuris). P r i j e v a r a je svjesno izazivanje ili održavanje zablude kod oporučitelja od strane druge osobe. st. To je misao da svaki oblik i stepen zablude. mogu poništiti. uslijed čega dolazi do nesuglasnosti između predodžbe o toj okolnosti i stvarnog stanja.(4) Neispravna se predodžba može odnositi na pravno pravilo (pravo u objektivnom smislu) ili na činjenice. bilo u cjelini. prema tome. 96. Z a b l u d a (bludnja. Iz stilizacije ovog člana dade se. da je znala za zabludu. 191 . Takva zabluda postoji onda kada stranka koja je u zabludi ne bi pravni posao zaključila. a kod besteretnih i nekih teretnih pravnih poslova i zabluda u pogledu o s o b e (error in persona). Zakon o nasljeđivanju ne određuje pobliže kakva mora biti zabluda da bi utjecala na pravovaljanost oporuke. 2 ZN). međutim. Ne postoji prijetnja ni sila u smislu ovog člana niti se radi o nedopuštenom djelovanju na slobodu oporučivanja ako je oporučni nasljednik ili druga osoba nagovorila oporučitelja na sastavljanje oporuke s određenim sadržajem ili ako je do pojedinih oporučnih odredaba došlo na želju ili pod utjecajem tih osoba. U pravnoj se teoriji razlikuje b i t n a zabluda od n e b i t n e zablude. i pravna zabluda utjecati na valjanost oporuke. 74. Od nebitne zablude treba razlikovati zabludu~u pobudama (zabluda u motivu. U ovu vrst zablude ubraja se zabluda u pogledu i d e n t i t e t a s t v a r i (objekta činidbe. op.. ostavilac pogrešno smatrao da braća imaju u svakom slučaju položaj nužnih nasljednika i jedino im zbog toga. zabluda u pogledu p r i r o d e p r a v n o g p o s l a (error in negotio). 99. ostavio dio svoje imovine. 257. cit. pored živih potomaka. na zahtjev potomaka kao zakonskih nasljednika. pod tač. Ako je.član 65. Pod pojam prijevare spada i prešući• M a u r o v i ć . error) je pomanjkanje ispravne predodžbe o nekoj okolnosti. P i s k o u Klangovu Komentaru II/2. ma kakav bio. a u drugom slučaju postoji z a b l u d a o č i n j e n i c a m a (error facti). str. na primjer. tj. 10 Krivičnog zakonika). Ako je. Nebitna zabluda je ona koja se odnosi na sporedne okolnosti očitovanja. koja je bila važna za njegovo odlučivanje. zabluda u pogledu b i t n o g s v o j s t v a s t v a r i (error in substantia). na takve okolnosti o kojima ne ovisi sama egzistencija pravnog posla. 64. onda je oporuka ništava već iz razloga što oporučitelj u momentu sastavljanja oporuke nije bio sposoban za rasuđivanje (čl. bilo u pojedinim njezinim dijelovima. ukoliko oporučitelj nije time doveden u zabludu o kojoj okolnosti. U nasljednom pravu može. oporukom. ova se oporučna raspolaganja zbog pravne zablude u kojoj se nalazio ostavilac. 7). error in corpore). međutim. str. Pod silom se u teoriji podrazumijeva i primjena hipnoze (isp. st. Nacrt 1/2. str. čl. izvesti rukovodna misao za njegovu primjenu.

Dok motiv u obaveznom pravu. kod zablude u motivu oporučitelj s t v a r n o h o ć e ono što je izjavio. u slučaju kada oporučitelj ostavlja svoj klavir kao legat osobi A. nema utjecaja na valjanost pravnih poslova. pa. jer je pogrešno smatra za osobu B. zakonika. Njem. a raznoliko je riješeno i u pojedinim zakonodavstvima. ali je izazvana pogrešnim (krivim) motivom (falsa causa).(6) 8. se u istom slučaju pravni poslovi uz naknadu smatraju relativno ništavim. cit. Izjava posljednje volje sadržana u oporuci i prijevara moraju biti u uzročnoj vezi iz čega proizlazi da je oporuka pravovaljana ako je prijevara ostala bez utjecaja na ostavi5 oca ili ako bi on sastavio oporuku i bez obzira na prijevaru.Član 65. u pravilu. z a b l u da u m o t i v u (pobudama) u nasljednom pravu u načelu prouzrokuje ništavost oporuke. a zabluda u motivu -— ako svoj klavir ostavlja kao legat nekom srodniku. U pojedinim je slučajevima teško odrediti granicu između bitne zablude i zablude u motivu. sile i prijevare na pravni posao. str 220. tj. dok je kod zablude u motivu za ništavost oporučnih raspolaganja dovoljno da je onoručitelj bio u zabludi o okolnostima koje su ga pobudile da ih učini. jer pogrešno smatra da je taj srodnik klavirista. j e r je u zab l u d i . Slično stanovište proizlazi i iz OGZ-a (i noveliranog). mogli bismo stoga i za naše nasljedno pravo uzeti da su oporučna raspolaganja ništava ako ih oporučitelj kod poznavanja stvarnog stanja stvari i pri razumnoj ocjeni situacije ne bi učinio. u našem nasljednom pravu nije ni odlučno. 5 6 L. sile ili prijevare. Dok u slučaju bitne zablude i prijevare postoji nesklad između volje i očitovanja. prema tome. zbog kojih oporučitelj. pitanje utjecaja prijetnje. ne bi sastavio oporuku ili bi joj dao drugi sadržaj. op. Kod bitne zablude oporučitelj sastavlja oporuku s određenim sadržajem iako s t v a r no n e ć e ono što je izjavio kao svoju posljednju volju. grad. M a r k o v i ć. U teoriji prevladava stanovište da su pravni poslovi bez naknade u ovom slučaju nevaljani (bilo apsolutno bilo relativno ništavi). Odredbom stava 2 raščišćeno je za naše nasljedno pravo pitanje koje je sporno u teoriji. vanje važnih okolnosti. prema tome. 192 . § 119. isti učinak. sila ili prijevara potječe. zabluda u motivu ssmo iznimno dovodi do nevaljanosti ugovora (pravno pravilo iz § 901. jer ništavost oporuke u slučaju zablude koja se odnosi na sadržaj oporuke nije ograničena samo na bitnu zabludu. ( ) 7. međutim. Po Zakonu o nasljeđivanju oporuka. I jedna i druga vrst zablude u pogledu djelovanja na pravovaljanost oporučnih raspolaganja ima. OGZ). zbog kojeg se oporučitelj odlučio da sastavi oporuku odnosno da je sastavi sa sadržajem koji joj je dao. kada potječu od strane treće osobe. To. kod zablude u motivu volja se formalno slaže s očitovanjem. da je bio svjestan zablude. da su mu bile poznate. koja je sastavljena pod utjecajem prijetnje. U vezi s utjecajem zablude na valjanost oporuke. ništava je. j e r je u z a b l u d i . ukoliko je sukontrahent kod sklapanja posla postupio mala fide. na primjer. dok. Motiv je onaj unutarnji razlog. bez obzira na to od koga prijetnja. Bitna zabluda postoji..

gdje treba nastojati da se odredbe posljednje volje uzdrže na snazi. a ako treća osoba pri tom nije postupila dolozno. 343. a naj-J ""Kasnije za deset godina od proglašenja oporuke. onda dolazi do primjene odredba stava 3. razlog ništavosti sastoji u pomanjkanju sposobnosti za rasuđivanje ili u nedozreloj dobi (čl. da je samo uslijed straha došlo do izjave posljednje volje određenog sadržaja (Presuda Okružnog suda Osijek Gž 566/57. međutim. U/57. Ovo načelo vrijedi pogotovo u nasljednom pravu. na koji se odnosi razlog ništavosti (utile per inutile non vitiatur). 7 G o 1 j a r. prevare ili zablude. koliko god je to moguće (favor testamenti). ZN). Osoba koja je ostaviooa silom ili prijetnjom natjerala ili prijevarom navela da sastavi oporuku. 193 Zakon o nasljeđivanju s komentarom . 2 ZN). jer . onda je to slučaj zablude na koju se odnosi odredba stava 1. Ako se. st. prosuđuju se po odredbama o v o g zakona (čl. kao i poništenje oporuke ili pojedinih njezinih odredaba zbog prijetnje ili sile. što ga pogađa nedostatak — d j e l o m i č n a n i š t a v o s t . n e d o s t o j n a je da ga naslijedi (čl. i to u rokuj od godinu dana otkada je doznala za postojanje uzroka nišitajvosti. 306). koji ne odgovara njegovoj volji. cit. 2 ZN). prijevara ili zabluda odnose samo na one pojedine oporučne odredbe. Odredbom stava 4 provedeno je spomenuto načelo u potpunosti za slučaj kada se prijetnja. odnosno da je sastavi sa sadržajem. st. Na području obaveznog prava vrijedi pravilo da se učinak ništavosti proteže samo na onaj dio pravnog posla. mora biti izražena nakanom da se druga osoba primora na određeno očitovanje volje i mora kod oporučitelja prouzrokovati takav strah od nastupa zla.(7) 10. O zabludi se u stavu 2 posebno govori. onda se i ovdje radi o prijevari. Sudska praksa Prijetnja da se napravi oporuka određenog sadržaja. uslijed koje je ta oporuka ništava. Ništavost do tkoje dolazi zbog nedostatka volje može se odnositi na čitav pravni posao — p o t p u n a n i š t a v o s t ili samo na onaj njegov dio. 191. str. Odvjetnik br. op. ukoliko iz zakona što drugo ne proizlazi. koja je sastavljena prije stupanja na snagu Zakona o nasljeđivanju. 64.Član 65 — 66. 131. Poništenje oporuke zbog oporućiteljeve nesposobnosti za rasuđivanje ili zbog toga što oporučitelj nije imao šesnaest godina. Ako je pak ostavilac od strane treće osobe bio doveden u zabludu o činjenicama koje su ga pobudile da učini izvjesna oporučna raspolaganja. Uzroci ništavosti oporuke. po naravi stvari. 9. može tražiti samo osoba koja ima pravni interes. oporuka ništava u potpunosti. tad 1. onda je. sila.u slučaju kada je treća osoba ostavioca krivim prikazivanjem dovela u zabludu. str. Foništaj oporuke zbog oporućiteljeve nesposobnosti i zbog nedostatka u njegovoj volji član 66.

Ako sud. dok se o poništenju oporuke iz formalnopravnih razloga govori u čl. cit. 65. Rok od godinu dana ne može početi teći prije proglašenja oporuke. Prema tome. op. B l a g o j e v i ć . što je tom oporukom namijenjeno oporučnom nasljedniku ili drugoj osobi kojoj je ostavljena neka korist. Sud neće po službenoj dužnosti paziti na razloge ništavosti niti će ih po službenoj dužnosti uzimati u obzir.. ustanovi da bi poništenje oporuke zbog opaženih razloga ništavosti išlo u prilog osobama koje se zbog malorjetnosti. upozorit će na ovo zakonske zastupnike navedenih osoba. ZN). -ubrajajući ovamo i osobu koja je isključena iz nasljedstva odnosno lišena nužnog dijela (čl. 1. 8. kao što je.Član 66. na primjer. ZN). 2 1 194 . međutim.(4) da bi joj uslijed poništenja oporuke iz n a s l j e d n o p r a v n o g t e m e l j a pripala neka korist iz ostavine. ni vjerovnici ni dužnici ostavioca. 297. Poništenje oporuke prema nesavjesnoj osobi može se tražiti za dvadeset godina od proglašenja oporuke. prijevare ili zablude — čl. kao i osoba na koju se odnosi tzv. ZN). 296. Zbog navedenih razloga ništavosti može se poništiti ne samo oporuka kao takva nego i svi ostali akti oporučitelja.(3) Pozitivan interes na poništenju oporuke ima osoba kojoj bi u cijelosti ili djelomično pripalo ono. Negativan interes ima pak ona osoba koja bi poništenjem oporuke bila oslobođena nekog tereta ili dužnosti koja joj je naređena oporukom. 84. 406. 47. str. 2. Materijalnopravni razlozi (uzroci) poništenja oporuke odnose se na njene unutarnje potrepštine. koji se daju u obliku propisanom za oporuku i koji se na nju odnose kao što je opoziv oporuke ili njena izmjena i dopuna. Oporuka u pogledu koje postoje navedeni razlozi ništavosti je rel a t i v n o n i š t a v a (vidi objašnjenje uz čl. pod tač. 177. op. 4 B 1 a g o j e v i ć. zatim osoba koja je postavljena za nasljednika ili kojoj je ostavljena neka druga korist u nekoj ranijoj oporuci. op. dužnosti da izvrši legat. duševne bolesti ili drugih okolnosti ne mogu same brinuti za svoje poslove (čl. str. str. cit. kao i svaka druga osoba koja učini vjerojatnim. 82. kada ne bi bilo oporuke. (2) Aktivno su legitimirane u pravcu traženja poništenja oporuke zbog razloga ništavosti samo one oisobe koje imaju na tome p r a v n i i n t e r e s koji može biti pozitivan ili negativan.). 64. ZN). negativna oporuka (vidi uz čl.(') Prema tome će oporuka koja je opozvana ništavom izjavom oporučitelja ostati na snazi kao pravovaljana. ZN. Pravni interes da traži poništenje oporuke ima u prvom redu osoba koja bi po zakonskom redu nasljeđivanja bila pozvana na nasljedstvo. U ovom se članu govori o poništenju oporuke iz materi jainopravnih razloga.. sile. Razlozi (uzroci) za poništenje oporuke mogu biti materijalnopravne ili formalnopravne prirode. 64. ZN) ili iz nedostatka u volji oporučitelja (zbog prijetnje. i 50. kao ni vjerovnici zainteresiranih nasljednika nisu ovlašteni tražiti poništenje oporuke. pa stoga proizlaze ili iz nedostataka oporučdteljeve sposobnosti za sastavljanje oporuke (nedozrela dob i nesposobnost za rasuđivanje — čl. cit. 3 E s c h e r.

"ali bez"obzira na vrijeme kada je osoba _s pravnim interesom saznala za postoj anjejuzr oka ništavosti. to i njima pripada pravo da preko svojih organa traže poništenje oporuke kada na tome imaju pravni interes. 195 . str. ne može početi teći prije proglašenja oporuke. To sve vrijedi i' u slučaju kada pravni interes na utvrđenju ništavosti oporuke imaju druge javnopravne osobe koje po zakonu zastupa javni pravobranilac. ako bi poništenjem te oporuke ostala u važnosti ranija oporuka kojom je ostavilac određenoj političko-teritori jalnoj jedinici ostavio neku imovinsku. . pa. list FNRJ br. cit. Rokovi od d e s e t g o d i n a i d v a d e s e t g o d i n a su objektivni rokovi koji počinju teći od dana proglašenja oporuke. na njih djeluju uzroci sprečavanja i prekida zastari jevan ja. ""*" ' ' "~ "~ s r »To b j a š n j e n j a«. Pravni interes na utvrđivanju ništavosti oporuke može imati i narodni odbor općine na području koje se nalazi ostavina koja bi u slučaju poništenja oporuke u cijelosti ili djelomično postala općenarodnom imovinom (čl 8. od deset godina i od dvadeset godina. Za početak roka od g o d i n u d a n a (subjektivni rok) mjerodavan je najprije o b j e k t i v n i moment. st. a odnos tih rokova je Jaj. op. 130._Rok od godinu dana i rok od deset godina dolaze u obzir kada se_ radi o poništenju oporuk*e~prema**savjesnoj osobi. premaTome. 128. (6) Sud neće po službenoj dužnosti paziti na njihovo održavanje. 51/54). a može to tražiti i nadležni javni tužilac uz uvjet iz čl. računajući od proglašenja oporuke. Za traženje poništenja oporuke zbog materijalnopravnih nedostataka postoje t r i z a s t a r n a r o k a od godinu dana. str. Subjektivni moment je vezem uz objektivni.Član 66. Kako se.(5) _ Navedeni rokovi su zastarni rokovi.. 207.korist. u smislu odredbe čl. cit. 3 ZN i druge javnopravne i privatnopravne osobe mogu pojaviti kao oporučni nasljednici. kada bi oporuka bila poništena. ' B1 a g o j e v i ć.. (7) š 5 Drugačije BI a g o j e v i ć (op. 9. Drugi moment je s u b j e k t i v n e prirode ijodnogi se na saznanje postojanja uzroka ništavosti. Do' toga može doći u slučaju ako ne postoji nijedan zakonski nasljednik koji bi ostavioca mogao naslijediti. ZN). a taj je dan proglašenja oporuke (čl. da subjektivni rok od godinu dana ne može početi teći prije proglajenja oporuke i da mora završiti najjcasmje s ~"~ ' od deset godina. Zakona o javnom tužilaštvu (SI. 300) koji stoji na stanovištu i da i za poništenje oporuke prema nesavjesnoj osobi vrijedi subjektivni rok | od godinu dana. ZN). nego samo na prigovor protivne stranke. međutim. imati i druge poh'tičko-teritorijalne jedinice. Rok od dvadeset godina primjenjuje se prema nesavjesnoj osobi. i 133. 299. str. Pravni interes na poništenju oporuke mogu. U svim ovim slučajevima poništenje oporuke u ime političko-teritorijalne jedinice može tražiti onaj javni pravobranilac koji po zakonu zastupa odnosnu političko-teritori jalnu jedinicu u pogledu njenih imovinskih prava i obaveza. jer rok od godinu dana od kada je osoba koj'a ima pravni interes doznala za postojanje uzroka ništavosti. 3.

cit.. uz nesporno činjenično stanje. 223. 9 Isto se stanovište može izvesti i iz B l a g o j e v i ć e v a izlaganja (op. c. i E s c h e r. protivnom slučaju. str.j ) Ako. 191. nego je nastupila naknadno (mala fides superveniens). 223. Ako su. 1. cit. makar je na strani oporučnog nasljednika odnosno legatara naknadno nastupila mala fides. na primjer. međutim. 223. U tom je smislu nesavjesna ne samo ona osoba (nasljednik.) iako se on posebno ne izjašnjava o slučaju kada nesavjesnost nastupi nakon proteka zastarnog roka od jedne godine. 196 . moglo bi se lako desiti da stranka bez svoje krivnje izgubi rok od godinu dana. onda zastarni rok od dvadeset godina može doći u obzir samo u slučaju ako je zla vjera nastupila prije proteka subjektivnog roka od godinu dana. st. zbog spora o činjenicama od > kojih zavisi pravovaljanost oporuke (čl. ZN natjerala. Prema tome. odlučit će sud u okviru tog postupka (čl. da se u slučaju kada nesavjesnost nastupi prije proteka općeg zastarnog roka od deset godina. legatar) koja je opo^ ručitelja na način naveden u čl. u slučaju ako je među strankama nesporno da oporučitelj u vrijeme sastavljanja oporuke nije navršio šesnaest godina života. st.. Do spora o primjeni prava. str. Isp. ako bi se. 2 tač. st. 1 ZN. Ako se među strankama u vezi s unutarnjim potrepštinama oporuke pojavi s p o r o njenoj pravovaljanosti. već je dovoljno da je to učinjeno u ostavinskom postupku. računajući taj rok najranije od proglašenja oporuke. čekajući da je sud. rok od dvadeset godina treba smatrati konzumiranim protekom roka od deset godina. koje je zatraženo u ostavinskom postupku. uz normalnu pažnji^jgiorala znati za oye 8 okolnosti. 4. doći će samo izuzetno.za očuvanje roka za poništenje oporuke tražila formalna tužba. op. taj rok produžava na dvadeset godina. odnosno navela da sastavi oporuku ili koja jejznala^ za_ postojanje nedostataka u volji oporučrtelja odnosno za njegovu nesposolmošt za"oporučivanje nego i osoba koja je u konkretnoj situaciji. ali postoji među njima spor o utjecaju ove okolnosti na pravovaljanost oporuke. zla vjera na strani oporučnog nasljednika ili legatara nije postojala od početka. 1 ZN) uputi na parnicu. G o l j a r . onda ne može više doći do primjene zastarni rok od dvadeset godina. 3 ZN). op. a ako nastupi poslije roka od deset godina. (8) Za očuvanje roka nije potrebno da je poništenje oporuke zatraženo formalnom tužbom. U slučaju kada između stranaka postoji spor o činjenicama koje se odnose na oporučite" E s c h e r . bit će to redovito zbog spora o činjenicama u smislu čl. 413. međutim. međutim.Član Pod s a v j e s n o m (poštenom) osobom razumijeva se osoba koja se nalazi ili postupa u dobroj vjeri (bona fide). o poništenju oporuke. 1. Isti autor na citiranom mjestu ističe. c. 65. cit. odnosno najkasnije za deset godina od dana proglašenja oporuke. prilikom davanja izjave o primanju nasljedstva. ako je oporučni nasljednik odnosno legatar bio savjestan u pogledu uzroka ništavosti kroz vrijeme od godinu dana od kada je zakonski nasljednik doznao za uzroke ništavosti. na primjer. Time je u najmanju ruku došlo do prekida zastarnog roka. a pod n e s a v j e s n o m (nepoštenom) ona ikoja se nalazi ili postupa u zloj vjeri (mala fide). U. nesporne činjenice koje čine razlog ništavosti.

mada nije isključeno da će u pojedinom slučaju. na sve njene odredbe. tj.( 10 ) U slučaju kad se ništavost odnosi na oporuku kao cjelinu. jer se tu radi o sporu o činjenicama od kojih zavisi pravovaljanost oporuke. koga u tom slučaju treba uputiti na parnicu radi utvrđenja da je oporuka pravovaljana. koja je svoje nasljedno pravo temeljila na zakonskom redu nasljeđivanja. manje vjerojatnim izgledati činjenično tvrđenje oporučnog nasljednika. barem u pogledu razloga na kojima je zasnovan tužbeni zahtjev. Ipak se . . 223. prema tome. čije pravo smatra manje vjerojatnim (čl. morala uvijek podići tužbu protiv nasljednika koji je zahtijevao nasljedstvo na temelju izjave posljednje volje koja je odgovarala propisanim formalnostima i čija istinitost nije bila obrazloženo osporena. istaći da je ovo pitanje sporno ikako u teoriji. i pravo na nasljedstvo /čl. Erfoschaftsklage — čl. 64. na koju se odnosi ništava odredba. u najvećem broju slučajeva biti zakonski nasljednik. već samo o j e d i n s t v e n o m s u p a r n i c a rs t v u (čl. 226. Tužba kojom se traži poništenje oporuke spada u kategoriju p r e j u d i c i j e l n i h (deklaratornih) tužbi ( t u ž b a o n a s l j e d n o m p r a vu. Presuda kojom se utvrđuje da oporuka zbog ništavosti nije pravovaljana imade a p s o l u t n i u č i n a k . 65. 197 10 . Treba. tako i u judikaturi. nego samo na pojedine njene odredbe. Od naših Drugačije je bilo prema pravnim pravilima biv. Nakon. To će. Na podnošenje tužbe sud upućuje onu stranku. bilo bi normalno. 1 ZN). sud će u toj parnici o pravovaljanosti oporuke odlučiti kao u prethodnom pitanju (ali ako je već protekao rok u kojem se može tražiti poništenje oporuke. 11 B l a g o j e v i ć . Ijevu sposobnost za sastavljanje oporuke (cl. oporuka će se zbog konvalidacije smatrati pravovaljanom). jer se nasljednik za ostvarenje svog prava može poslužiti tužbom o nasljedstvu (nema. ZPP). Ako s e pitanje pravovaljanosti oporuke postavlja istom u tužbi o nasljedstvu (hereditatis petitio. međutim. ZN). ZN) ili na pitanje slobodno i svjesno izjavljene volje (čl. onda. osoba. st. da se tužba upravi protiv svih oporučnih nasljednika odnosno uopće protiv svih osoba kojima iz oporuke n epos r e d n o pripada neka imovinska korist (npr.Član 66. po naravi stvari. po kojima je u slučaju suprotnih nasljedničkih izjava. 144. prema danim okolnostima. tako da se spor o pravovaljanosti oporuke može riješiti samo na jedinstven način prema svim oporučnim nasljednicima protiv kojih je tužba upravljena. ni pravni interes za podnošenje prejudicijelne tužbe). op. str. 6. cit. treba prekinuti ostavinsku raspravu i stranke uputiti na parnicu. imade i presuda kojom se odbija tužbeni zahtjev za poništenje oporuke. ZN). Vanparničnog postupka (§ 99). ( u ) Isti učinak. dovršenog ostavinskog postupka nije više dopuštena samostalna tužba na poništenje oporuke kao ni druga tužba o nasljednom pravu. st J7 tsč 5. pa prema tome. 301. 189. tužbu treba upraviti samo prema onoj osobi. Erbrechtsklage).ovdje ne radi o nužnom. a presuda koju sud u povodu te tužbe donosi jest čista p r e j u d i c i j e l n a p r e s u d a . naravno. direktni legat). Ako se ništavost ne odnosi na čitavu oporuku kao pravni akt.

. Kod toga treba uzeti u obzir i činjenicu da uzroci ništavosti oporuke redovito nisu uočljivi (što djelomice vrijedi i za formalne nedostatke). 198 .. 13 Op. Tako npr. str. a poziva se na raniju oporuku. ' " K l a n g . str. a i pravnoj svijesti naroda. (17) Ovo je važno u slučajevima kada se zakonski nasljednik nagazi u posjedu ostavine ili njenog dijela. 1073. zakonika). F i n ž g a r. • • w Op. autora za djelovanje ove presude inter partes izjasnili su se F i n ž g a r(12) i Goljar. c. stanovište da presuda kojom se izriče nevaljanost oporuke ide u prilog samo onim zakonskim nasljednicima koji su u parnici sudjelovali kao tužitelji.. nego li stanovište o djelovanju inter partes. cit. op. Po švicarskom pravu može se prema izričitoj odredbi zakona nevaljanost oporuke u svako vrijeme ostvarivati prigovorom (Art... 191. op.. E s c h e r . str. 646. str. Isto se tako prigovorom može poslužiti.(ie) Iz okolnosti što se ništavost utvrđuje samo na zahtjev osobe s pravnim interesom ne slijedi nužno zaključak o ograničenom (relativnom) djelovanju sudske presude o utvrđenju ništavosti. str. tako da se ništavost kraj pasivnog učesnika ne bi ni mogla utvrđivati. Protekom rokova u kojima se može tražiti poništenje oporuke z a s t a r u je s a m o t u ž b a . 414. naprema oporučnom nasljedniku koji traži nasljedstvo na temelju kasnije. III sv. IV sv. cit. 7.( 1 3 ) Interesantno je napomenuti da švicarska teorija i judikatura imaju međusobno suprotna shvaćanja o djelovanju presude kojom se utvrđuje nevaljanošt oporuke. Kommentar zum Schweizerischen Zivilgesetzbuch u izdanju Gmura. cit. E s c h e r ( w ) i T u o r(16) smatraju da takva presuda djeluje protiv svih oporučnih interesenata iz iste oporuke. i 519—521. Opravdana je primjedba Blagojevića da jedan pravni akt ne može u isto vrijeme biti i pravovaljan i ništav. 521/III švic. Treba još primijetiti da švicarski građanski zakonik u pogledu pravovaljanosti oporuke sadrži u biti iste odredbe (Art. cit. te da se na tako utvrđenu nevaljanost oporuke mogu pozivati i oni zakonski nasljednici i drugi interesenti koji nisu u parnici sudjelovali kao tužitelji.. grad. 1. 407. Teorija i praksa u Švicarskoj ipak su suglasne u tome. str. 16 B 1 a g o j e v i ć. 48.. oporučni nasljednik koji posjeduje ostavinu. ali nevaljane oporuke. Švicarski Savezni sud usvojio je. str. cit. cit. a oporučni se nasljednik poziva na nevaljanu oporuku nakon preteka roka za traženje poništenja. više odgovara našem pravu. Apsolutno djelovanje sudskom odlukom utvrđene ništavosti. 15 Op. bez obzira na to da li su sudjelovali u parnici ili ne. str. 307. barem kada se radi o izjavama posljednje volje. ' 2 1 Op. protiv kojih je tužba bila upravljena. međutim. da tužbu kojom se traži utvrđenje nevaljanosti oporuke nije potrebno podići protiv svih osoba koje su u takvom sporu pasivno legitimirane. 467—469. 48.Član 66. a l i ne i p r i g o v o r . Komentar. kao što djeluje samo protiv onih oporučnih interesenata.) kao i naš zakon.

69. ZN). jer im je. a po drugom kriteriju na redovne i izvanredne oporuke.i govor stranaka (Vrhovni sud AP Vojvodine Gž 346/61. 2. unutarnjim potrepštinama oporuke.prave volje ostaviočeve u pogledu raspoložbe imovinom za slučaj smrti. 68. 65. ZN. P r i v a t n e o p o r u k e su one koje su sastavljene bez sudjelovanja. ZN. već samo ona izjava iz koje se s obzirom na održanu formu i ostale uvjete predviđene zakonom može zaključiti da je dana c u m a n i m o te š t a n d i. ' ( c | usmena oporuka (testamentum nuncupativum) —• čl. Finžgar. sud ne ispituje po službenoj dužnosti. Sudska praksa Protek roka za poništenje oporuke. Propisi o obliku opotruke nisu izraz formalizma. Dok se u čl. protiv koga je upravljen zahtjev za isplatu indirektnog legata. (Vfr p7imena~oporuka pred svjedocima (testamentum allographum) — čl. Propisani formaliteti imaju i izvjesnu dokaznu funkciju. između ostalog. u ovom je članu istaknut još jedan bitni uvjet njene pravovaljanosti: oporuka mora biti sastavljena u p r o p i s a nom o b l i k u . i 65. ZN govori o materijalnopravnim. Nasljednik. Prema Zakonu o nasljeđivanju mogu se oporuke . 199 . nego potrebe da se ostaviocu i ostavinskim interesentima pruži sigurnost i zaštita za ostvarivanje. Zakonom predviđeni formaliteti daju ujedno oistaviocu sigurnost da se neće bilo koja ni bilo kakva njegova izjava u pogledu imovine smatrati njegovom odredbom o imovini za slučaj smrti. 1. (18) . 82. 64. Glasnik ~Wr~T2j6TT' Oblik o p o r u k e kao uvjet za njezinu pravovaljanost Član 67. 1. sačinjavaju formalnopravne (vanjske) potrepštine oporuke. 78. već šarao na pri. Oblik oporuke zajedno s ostalim uvjetima koji su vezani uz pojedine vrste oporuke. državnih o^ganjL U ovu vrsFopbruke spadaju slijedeće: ~ra) vlastoručna oporuka (testamentum holographum) — čl.Član 66— 67. po jednom kriteriju podijeliti na privatne i javne oporuke. ZN) ili Zbog nedostatka I oblika (čl. ne mora tražiti poništenje oporuke. i svrha da se osigura autentičnost izjave posljednje volje. već može u svako vrijeme protiv tog zahtjeva istaći prigovor nevaljanosti oporuke odnosno određene oporučne odredbe. Zbog svih ovih razloga forma je bitan element oporuke "kao jednostranog pravnog akta te se nedostaci oblika ne mogu otkloniti dokazivanjem autentičnosti oporuke ili tumačenjem njenog sadržaja. bez obzira da li se radi o ništavosti zbog nedostatka u volji oporučitelja (čl. Pravovaljana je ona oporuka koja je sastavljena u obliku utvrđenom u zakonu i pod uvjetima predviđenim zakonom. c. ZN.s obzirom na njihov oblik.

pismena oporuka pred svjedocima. 71. Na taj način mogli su kod nas izjaviti. bilo da su raspolaganja jednog bračnog druga učinjena ovisnim o raspolaganjima drugog (testamentum oorrespectivum). J a v n e o p o r u k e su one. Grad. svoju posljednju volju samo bračni drugovi. jer se zaista u zakonu nigdje ne govori o mogućnosti zajedničkog oporučivanja (jednim aktom). po prijašnjem srbijanskom nasljednom pravu (§ 779. kao i po vojvođanskom pravu. Kao speci jalna vrst oporuke postoji u nekim zakonodavstvima tzv. ZN) i oporuku osobe koja n e značitati (čl. testamentum redprocum). I z v a n r e d n e o p o r u k e mogu se sastavljati samo u iznimnim prilikama i pod okolnostima. što su formaliteti kod izvanrednih oporuka blaži nego kod redovnih i što je važenje izvanrednih oporuka vremenski ograničeno. Izvanredne oporuke razlikuju se od redovnih još i u tome. Među redovne oporuke spadaju vlastoručna oporuka. op. cit. bilo da su se uzajamno imenovali za~nasljednike ( z a m j e n i t a o p o r u k a. str. uz koje zakon dopušta upotrebu ovog oblika oporuke. ZN. Niti ih predviđa niti zabranjuje.. vojnička oporuka i usmena oporuka. 9/55. Iz toga neki autori izvode da se zajednička oporuka mora kod nas smatrati nedopuštenim oblikom oporučivanja^1) dok drugl(2) stoje na stanovištu da je takav način oporučivanja danas dopušten ne samo z. P e d e r i n. ZN). Ova vrst oporuke bila je'poznata i na području bivšeg OGZ-a (§ 583. Ovamo spadaju slijedeće oporuke: (a)) sudska oporuka (testamentum iudiciale). ( c | oporuka sastavljena na jugoslavenskom brodu (testament na brodu) — čl. 200 .Član 67. z a j e d n i č k a o p o r u k a (testamentum simultaneum). Prvo je stanovište (Zaninovićevo) po našem mišljenju prihvatljivije. »Odvjetnik« br. a među izvanredne oporuke — oporuka na brodu. kod čijeg sastavljanja je potrebno sudjelovanje državnog (javnog) organa. Iz navedenog proizlazi da redovne i izvanredne oporuke mogu istovremeno biti privatne ili javne i obratno. i 1248). str. Qđ)! oporuka sastavljena za vrijeme mobilizacije ili rata (vojnički testament) — čl. 77. R e d o v n e o p o r u k e mogu se sastavljati u svako vrijeme i u svim okolnostima. sudska oporuka i oporuka sastavljena pred konzularnim ili diplomatskim predstavnikom. Zak: o nasljeđivanju. dok redovne oporuke važe neograničeno vrijeme. ZN. 75. bilo da su nezavisno jedan od drugoga raspolagali svojom imovinom (testamentum mere simultaneum). zakonika). 5.a bračne drugove nego i za ostale osobe. 3. dok je s druge strane teško pretpostaviti da bi zakonodavac pro1 2 Z a n i n o v i ć . 70. 15. Zakon o nasljeđivanju nema odredaba o zajedničkoj oporuci. ZN. (b) oporuka sastavljena pred konzularnim ili diplomatskim predstavnikom u inozemstvu (konzularna oporuka) — čl. kod koje treba razlikovati oporuku osobe koja z n a čitati (čl. 76.

78. 28). 5. po svojem je sadržaju u suštini zajednička oporuka. oblik oporuke (konverzija pravnog posla).. pustio izričito statuirata ovu vrst oporuke ako ju je htio dopustiti (čl. Jug. Nedostajanje datuma nije bitna formalnost za pravovaljanost oporuke (Vrhovni sud AP Vojvodine Gž 605/57. str. Tako. bilo po propisima koji važe u mjestu sastavljanja. može biti valjana oporuka (Presuda Vrhovnog suda NR Hrvatske Gž 1769/56 od 11. 194. 11/57. koji ga već 15 godina u gospodarstvu pomaže i u slučaju bolesti njeguje. adv. ovaj se autor priklanja Zaninovićevom stanovištu. VI 1956). Oporuka stranog državljanina pravovaljana je u pogledu oblika. Sudska praksa' 1. Glasnik br. ZN. 158.(3) 4. Oblik zajedničke oporuke nije predviđen u Zakonu o nasljeđivanju. već ostavinski sud treba neizvršivu raspoložbu pretvoriti u izvršivu na način da se u najvećoj mogućoj mjeri približi volji oporučitelja (Okružni sud Bjelovar Gž 531/56 od 23. str. a isti nećak to očitovanje prihvaća. Vidi G o l j a r . bilo po propisima Zakona o nasljeđivanju (čl. 61). 2. 201 3 . ostavlja u nasljedstvo pod istim uvjetom svoju imovinu ako ga preživi. Očitovanje prema kojem vlasnik imovine svom nećaku (tuženom). 7 i 67. str. cit. 1—-2/57. dakle neizvršiva je. ali može vrijediti kao usmena oporuka ako su u vrijeme sastavljanja oporuke postojale iznimne prilike.Član 67. Glasnik br. X 1956. 5. pa takva oporuka sastavljena poslije stupanja na snagu ovog zakona ne može biti temelj nasljeđivanja. Ukoliko bi to bio ugovor o nasljeđivanju. oporuka koju je oporučatelju treća osoba napisala po njegovom kazivanju u prisutnosti dvaju svjedodoka. ne vrijedi kao alografska oporuka (čl. a oporučitelj je umro prije izmaka roka od trideset dana nakon prestanka iznimnih prilika (čl. na primjer. sastavljana u inozemstvu. ZN). Oporuka nije izgubila pravnu valjanost ako sadrži raspoložbu o fizičkim dijelovima suvlasničkih nekretnina ostavioca. ukoliko odgovara uvjetima ikoji su predviđeni za dragi. 2 uz član 69. str. već se ostavina treba raspraviti po zakonskom redu nasljeđivanja. Vidi odluku pod br. 69. 24). Ako kod sastavljanja) oporuke nisu ispunjeni svi uvjeti koji se traže za određeni oblik oporuke. što se zajednička oporuka približuje ugovoru o nasljeđivanju. koji je kod nas ništav. 3. takav ugovor ne bi važio (Vrhovni sud AP Vojvodine Gž 778/62. ZN). 4. ističući da u prilog tom stanovištu govori i okolnost. pravovaljana je u pogledu oblika ne samo ako odgovara propisima Zakona o nasljeđivanju nego i onda ako je sastavljena po propisima inozemnog zakona. ZN). op. ona ipak može btiti pravovaljana. ZN) ako je oporučitelj nije vlastoručno potpisao. bilo da je sastavljena po propisima nacionalnog zakona ostavioca. br. Oporuka bračnih drugova da jedan drugog naslijede. 2/63. Oporuka jugoslavenskog državljanina.

1 Tako R a š k o v i ć . štaviše. Oblici oporuka po Zakonu o nasljeđivanju. Vrst sredstva kojim je oporuka pisana. može pisati crnilom. 11/1. Oporuka ne mora biti napisana na službenom jeziku. i onda ako je pod sličnim okolnostima oporuka pisana nogom ili ustima.. Oporuka se. Nije isključena ni upotreba kojeg od neživih jezika. cit. kod kojeg je oporučitelj oporuku s v o j o m r u k o m n a p i s a o i s v o j o m r u k o m p o t p i s a o . Dovoljno je da se iz konteksa isprave može sa sigurnošću zaključiti da se radi o oporuci. olovkom. str. 202 . 178. 194. 8—9/56. Tom je zahtjevu udovoljeno i onda ako je oporučitelj. 1. 2. koji nema ruku ili prstiju. prema tome. str. ali je korisno da datum bude naznačen. 3. op. kao što su latinski ili stari grčki jezik. 2 L . Nije potrebno da pismeni sastav o izjavi posljednje volje sadrži i naslov s izričitom oznakom »oporuka« iM »izjava posljednje volje« ili tome sličnu oznaku. već je oporučitelj ovlašten da je napdše na bilo kojem od naših jezika ili na stranom jeziku ako ga on razumije. dopuštenost i opravdanost odstupanja od uobičajenih sredstava pisanja. upotrebe materijala na kojem je oporuka pisana ili od načina pisanja. kredom ili sličnim sredstvom. Vrst pisma (abeceda) je irelevantna. međutim. cit. Oporuka je pravovaljana ako ju je oponičitelj napisao svojom rukom i ako ju je potpisao. E s c h e r . cit. upotreba šifri i drugih tajnih znakova koji su poznati jedino ostaviocu i osobama u korist kojih su izvršena oporučna raspolaganja. pisanje i potpisivanje oporuke pisaćom mašinom ili upotrebom štambilja i sličnih mehaničkih sredstava oduzima oporuci značaj vlastoručnosti (rukopisa). 343..(') ukoliko je kod toga upotrijebljena koja od usvojenih stenografskih metoda. Naša zakonitost br. Zahtjev vlastoiručnosti (pisanje svojom rukom) ne treba shvatiti u doslovnom smislu. 176. V l a s t o r u č n a o p o r u k a (testamentum holographum) jest onaj oblik oporuke. OBLICI OPORUKE Vlastoručna oporuka Član 68. II.Član 68. a može biti napisana na papiru. c.. pa bi na taj način pisana ili potpisana oporuka bila nevaljana. op. kao i sredstvo na kojem je pisana nisu važni. drvu ili na drugom materijalu. jer stenogram predstavlja rukopis osobe koja se njime služi i kao rukopis nosi lično oblilježje autora. str. sv. ali ne i za potpis. Stenografski pisana i potpisana oporuka je valjana. op. treba uvijek cijeniti prema svim okolnostima konkretnog slučaja. platnu. H a n d l u Klangovu Komentaru. B l a g o j ev i ć. R a š k o v i ć . Za pravovaljanost vlastoručne oporuke nije nužno da je u njoj naznačen datum kada je sastavljena. 1. M a r k o v i ć.. Nedopuštena je. str.(3) Međutim. str. cit. op..(2) Naprotiv. 334. dopušta upotrebu stenografije kod pisanja oporuke. pisao oporuku vještačkom rukom (protezom) ili vještačkim prstima. 263. str. 3 H a n d l .

str. ako je oporučitelj već u uvodu oporuke označio svoje ime i p r e z i m e . 336. Ovom je uvjetu. Nije li tako učinjeno. str. nema razloga da se ova oporuka. Zakona o ličnim imenima (SI. str. 203 4 . ) 6 ) Potpis treba biti stavljen na kraju oporuke. cit. ne može zamijeniti potpis na vlastoručnoj oporuci. bez obzira na vrstu. nota 1. Postoji. bilo bi korisno da je svaki list odnosno arak na kraju potpisan iako to nije zakonom propisano. N e d e l j k o v i ć . međutim.Drugo je.. cit. ne bi se oporuci mogla osporiti valjanost jedino^ zbog toga. str. 196. mogućnost da je oporučitelj potpuno pismen. zatim kod H a n d 1 a. Testament nepismenih. . Glasnik AK za APV br. Bez potpisa se oporuka kao isprava o izjavi posljednje volje ne može smatrati dovršenom. prema tome. str. što potpis treba da sadrži. 8/57. uvjet njene valjanosti. R u k o z n a k . pitanje. G o l j a r naginje protivnom stanovištu (op. Č i t l j i v o s t p o t p i s a nije uvjet valjanosti oporuke. međutim. 14. Vidi kod autora spomenutih u prethodnoj noti. 61. 24. op. 7 G o 1 j a r. tj. list FNRJ br. 4. usprkos tome što oporučitelj nije bio u stanju da je pročita.* član 68. udovoljeno i onda ako se potpis nalazi u istoj ravnini s posljednjom rečenicom teksta oporuke. 1. na primjer. op. jer oporučitelj na taj način potvrđuje da je sve ono što je iznad potpisa napisano njegova posljednja volja.. Potpis je bitan sastavni dio oporuke i. ili ispisivanje općepoznatog n a d i m k a . ali u vrijeme pisanja oporuke da nije u stanju pročitati ono što je napisao. 5 L . 179. što se oporučitelj na oporuci potpisao samo svojim p r e z i m e n o m. str. 1. R a š k ović. Takav slučaj može nastupiti kod osobe koja je oslijepila poslije stečene pismenosti. Postoji mišljenje da je uvjet potpisivanja ispunjen ako se oporučitelj potpisao samo svojim (rođenim) i m e n o m ili se označio r o d tonskim odnosom prema drugim osobama navedenim u oporuci ukoliko sadržaj oporuke ne ostavlja nikakve sumnje o osobi oporučitelja. međutim. M a r k o v i ć. ne smatra valjanom. istog zakona sastoji od prezimena (porodičnog imena) i imena (rođenog imena). onda se oporuka može smatrati valjanom samo ako između pojedinih listova odnosno araka postoji Isp. Ako se iz sadržaja oporuke može sa sigurnošću odrediti osoba oporučitelja.(7) Nije potrebno da čitava oporuka bude napisana na jednom listu ili arku papira. 192). da znade i pisati i čitati. Ovakav način potpisivanja oporuke pruža najveću sigurnost u određivanju osobe oporučitelja. Prema čl. Za osobu koja sastavlja vlastoručnu oporuku pretpostavlja se da znade i p i s a t i i č i t a t i . Kako je ta osoba u mogućnosti da vlastoručno napiše i potpiše oporuku i time ispuni uvjete koji se po zakonu u pogledu oblika traže za vlastoručnu oporuku. i E s c h e r a . B 1 a g o j e v i ć. Ako se oporuka sastoji iz v i š e l i s t o v a i l i a r a ka. cit. 105/47) treba na ispravama —> a među te spada i oporuka — označavati puno lično ime. iako se po zakonu traži samo da je oporuoitelj oporuku vlastoručno pisao i potpisao. 194. (5) Općenito se prihvaća da se kao potpis treba smatrati i ispisivanje poznatog p s e u d o n i m a kojim se oporučitelj služio kao svojim umje^ tničkim imenom. c.(4) 5. c.. koje se prema čl.

a korisno je naznačiti njihovo svojstvo svjedoka. koja je od dviju ili više oporuka novija. prema tome. naročito u slučaju kada se tvrdi da je oporučna nesposobnost bila privremene prirode. str. 1 ZN). str. 83). makar je nacrt te oporuke oporučitelju pisala druga osoba.N i k o l i . Svjedoci će se potpisati na samoj oporuci. 6. izvršeno rukom oporučitelja. da bi se otklonile sumnje koje su u tom pogledu postojale u ranijoj sudskoj praksi. ukoliko neistinitost datuma ne ukazuje na koji od razloga ništavosti (npr. naročito poslije Oslobođenja. sv. 204 . onda takvo pismeno predstavlja punovažni testament iako u potpisu nema porodičnog ni rođenog imena. da konačni sastav oporuke izražava slobodno i svjesno izjavljenu volju oporučitelja.(8) Prema pravu koje je važilo na području bivše Hrvatske i Slavonije. 7. Svakako je korisno da oporučitelj stranice oporuke koja se sastoji iz više listova. kao i uopće na području austrijskog grad. oporuka nije zbog toga nevaljana. naravno. ukoliko su oporuke međusobno u suprotnosti (čl. i važeća. Valjana je oporuka koju je oporučitelj u i z v o r n i k u kao konačni sastav napisao i potpisao. XII 1960. niti je ono nazvano »testament« (Presuda Vrhovnog suda NR Srbije Gž 2108/59 od 31. 1881/60 od 27. izjavljujući pred njima da je to njegova oporuka. 1/61. Zbog toga se u mnogim zakonodavstvima kao bitan element vlastoručne oporuke traži i njeno datiranje. nakon izmjene iz 1911. pa. označi brojevima. ali se prema ovom posljednjem oporuka nije smatrala nevaljanom ako je datum na holografskoj oporuci označila druga osoba. sadržajna povezanost (povezanost teksta). potvrđena presudom Saveznog vrhovnog suda Rev. Pravni život br. cit. Sudska praksa Kada je posljednja volja izražena u pismenu napisanom rukom testatorke s potpisom na kraju: »vaša mama«. 223. zakonika (§ 578. Označenje d a t u m a na oporuci može biti od velike koristi u slučaju kada postoji više oporuka. na oporučnu nesposobnost).Član 68 — 69. P i s m e n a oporuka pred s v j e d o c i m a Član 69. kod toga. Oporučitelj koji zna čitati i pisati može sastaviti oporuku na taj način da će ispravu koju ma je netko drugi napisao vlastoručno potpisati u prisutnosti dva svjedoka. ali je neistinit. . Po našem zakonu datiranje također nije obavezno.) i u vojvođanskom nasljednom pravu. st. neobaveznost datiranja je posebno istaknuta. a oporučitelj ga prepisao. Pretpostavlja se.) datiranje oporuke nije bilo obavezno. ć . jer se na taj način dade bez poteškoća utvrditi. Takav je propis postojao u Srbijanskom građanskom zakoniku (§ 430. P i s m e n a o p o r u k a p r e d s v j e d o c i m a (testamentum allographum). Datum je važan i u slučajevima kada se oporučitelju osporava sposobnost za sastavljanje oporuke. Međutim. 1 . II. op. 106. / Ako je datum ipak označen. kao i vlastoručna oporuka jedan je od dvaju predviđenih 8 Vidi B o g d a n f i . III 1960.

265. 345. umjesto imenom i prezimenom mogao potpisati svojim poznatim pseudonimom ako se inače njime služi u pravnom i društvenom saobraćaju^1) Uvjetu vlastoručnasti kod potpisivanja udovoljeno je i u slučaju kada se oporučitelj zbog fizičkih nedostataka umjesto vlastitom rukom služi vještačkom rukom ili vještačkim prstima. cit. 3). tač. 68. međutim. Za valjanost ovog oblika oporuke traži se: vlastoručni potpis oporučitelja pred svjedocima na već gotovom pismenom sastavu. u pravilu. Oporučitelj koji je potpuno pismen. a za ostale slučajeve traži. može izjaviti svoju posljednju volju samo u obliku sudske oporuke (čl. Osoba koja znade samo pisati. ali uslijed fizičkih nedostataka koji su kasnije nastupili nije u mogućnosti potpisati se. u noti 1 uz prethodni član) dopušta izražavanje znacima samo za nijeme i gluhonijeme. nije u mogućnosti da pregleda i ustanovi ono što je napisano. Usmena i izričita izjava postoji i u slučaju kada oporučitelj na pitanje da li pismeni sastav sadrži njegovu oporuku odgovara usmenim izrazima potvrde. kojom potvrđuje da pismeni sastav što ga potpisuje sadrži njegovu oporuku (nuncupatio).. kao na primjer.^ i 3 ) B1 a g o j e v i ć. već se traži da on bude u s t a n j u služiti se ovim svojim znanjem. i nakon što je § 579. njegova izjava pred svjedocima kojom potvrđuje da je to njegova oporuka i potpis svjedoka na samoj oporuci. op. pod tač.i s p o d t e k s t a o p o r u ke. ali ne i pismenom oporukom pred svjedocima. Oporučitelj koji zbog bolesti govornih organa nije u stanju govoriti može svoju izjavu o potvrdi oporuke pred oporučnim svjedocima izraziti i pisanim riječima. što se posebno odnosi na oporučitelja koji se ne bi ni mogao koristiti pismenom oporukom pred svjedocima ako nije pismen. 68. ZN). članka cit. pod tač. Potpisivanje oporučitelja i svjedoka treba izvršiti uz oznaku imena i prezimena (čl. (na str. Usmenost. Svoj p o t p i s mora oporučitelj staviti . riječju »da«. zakonika (koji se odnosi na pismenu oporuku pred svjedocima) 2 1 * • 205 .) ili se služiti sudskom oporukom. nije dovoljno da oporučitelj z n a d e čitati i pisati. 3 Interesantno je da noviji austrijski pisci. ali nije uvjet za valjanost održavanja forme. 3. 70 •— 71. dok je inače u stanju da je napiše. oblika redovne privatne oporuke.Član 69. 5) ili bar uz oznaku prezimena i početnog slova imena. I z j a v a oporučitelja. dok se oporučni svjedoci mogu potpisati na bilo kojem mjestu izvan teksta. Za nijeme i gluhonijeme dovoljno je da izjavu o potvrdi oporuke dadu odgovarajućim znacima. ali uvijek na samoj ispravi. ali u tom slučaju treba da oba svjedoka istovremeno pročitaju ono što je napisano.Osoba koja z n a č i t a t i i p i s a t i . ustima ili nogom (vidi i objašnjenje uz čl. ali je u nemogućnosti da zbog fizičkih nedostataka (npr. 68. austrijskog grad. Ovim oblikom oporuke može se koristiti samo. tj. Oporučitelj bi se. može sastaviti vlastoručnu oporuku (vidi uz čl. izražavanje riječima. Zbog toga osoba koja je stekla potrebno znanje iz pisanja. Rukoznak nije dovoljan. zbog sljepoće) pročita oporuku. mora biti i z r i č i t a i j a s n a . usmenu izjavu. svakako je poželjna i korisna. R a š k o v i ć. 2 . str. Potrebno je osnovno znanje i za čitanje i za pisanje. Štaviše. ili čak samo potpisati se. 4.

. 5. 73. K o n k l u d e n t n i č i n i (koji bi postojali. 6. 181). 7. oporučiteljevi usvojenici i njihovi potomci. u slučaju ako bi oporučitelj umjesto davanja izjave tražio pero da potpiše oporuku) ne mogu nadomjestiti izjavu koja se ovdje traži. OGZ. ali ne vlastoručno. jednako kao i ona iz stava 2 prethodnog člana ima. cit. ni srodnici oporučitelja ili nasljednici. Svjedocima ne mora biti poznat sadržaj oporuke.. riječima. op. str. oporučiteljevi srodnici u pobočnoj liniji do uključivo četvrtog stupnja.član 69. . i H a n d 1 u Klangovu Komentaru. koje su bile predviđene propisima koji su se prije donošenja Zakou na o nasljeđivanju kao pravna pravila primjenjivali na pojedinim pravnim područjima naše države. kod kojih se postupalo s punim oprezom i pažnjom (Isp. 73. jedan za drugim. sv. 1 ZN).(4) Za razliku od svjedoka pri sastavljanju sudske oporuke. • . već se to smatra samo korisnim. izmijenjen III novelom. tako da je riječ »potvrditi« (»bestatigen«) zamijenjena riječima »izričito izjaviti« (»ausdriicklich erklaren«). str. E h r e n z w e i g . ni bračni drug oporučitelja. P i s a c oporuke može biti bilo koja osoba kojoj to povjeri opo^ ručitelj ili netko drugi na traženje oporučitelja. Nisu od toga isključeni ni oporučni svjedoci. jer se njihova svjedočka uloga u ovom solemnitetnom aktu odnosi samo na autentičnost oporueiteljevog potpisa i njegovu izjavu da isprava koju potpisuje predstavlja njegovu oporuku. moraju biti izvršena u prisutnosti obaju svjedoka. koji se odnose na oporučitelja. njegova izjava kojom potvrđuje da je isprava koju potpisuje njegova oporuka i potpisivanje svjedoka predstavlja j e d n u p r a v n u r a d n j u (unitas actus). Kod toga se upiru i na § 863. 4 B 1 a g o j e v i ć. kao ni bračni drugovi svih ovih osoba. u tom pogledu samo konzultativni karakter. nakon čega oba svjedoka. Oporuka treba da bude sastavljena uz formalitete predviđene odredbom ovog člana i u slučaju kada ju je napisao sam opo-. Prema odredbi stava 2 ovog člana nije potrebno da oporučni svjedoci prilikom potpisivanja naznače svoje svojstvo svjedoka. str. Prva dva elementa ove pravne radnje. Ovaj oblik oporuke razlikuje se u pogledu potrebnih formaliteta kao i u pogledu uvjeta dopustivosti od pismenih oporuka pred svjedocima. . st. cit. nego na pisaćoj mašini. smatraju da se ova izrična izjava može dati ne samo usmeno. u završnoj fazi ove jedinstvene pravne radnje moraju potpisati oporuku. ni nasljednici odnosno osobe kojima treba pripasti na temelju iste oporuke neka druga korist iz ostavine. ZN. 400. vremenski i prostorno povezana. 4. nego i opće usvojenim znacima koji ne ostavljaju nikakve sumnje. Pri sastavljanju pismene oporuke pred svjedocima ne mogu-sudjelovati kao oporučni svjedoci oporučiteljevi potomci. II/l. 266. Potpisivanje oporuke od strane oporučitelja. oporučiteljevi preci i usvojioci. op. Svakako je značajna primjedba Ehrenzweiga da bi suviše uska interpretacija navedene odredbe dovela do toga da bi bile oborive i one oporuke.. prema tome. ovi svjedoci ne moraju razumjeti jezik na kome je oporuka sastavljena (čl. na primjer. Ova odredba. Vidi o tome uz čl. ručitelj. prema kojem izričito očitovanje obuhvaća i očitovanje znacima. pa izostavljanje spomenute oznake nema utjecaja na valjanost oporuke. 206 .

NR Makedonije Gzz 31/57 od 11. VIII 1955. 354). ZN može biti njezin svjedok (Rješenje Vrhovnog suda NR Hrvatske Gž 1239/55 od 11. Zb. str. i to na onom jeziku na kojem je isprava sastavljena (Presuda Vrhovnog suda. ZN (Rješenje Vrhovnog Suda NR Bosne i Hercegovine Gzz 75/57 od 5. koju je pisala druga osoba. ZN. 207 . 2. Glasnik br. Oporuka.) također oblik privatne pismene oporuke pred svjedocima (alografsku oporuku). 34). IV 1959.Član 69. 32). S. Zbirka III. br. 200). 392). god. Pravosodni bilten br. 11/3—1957. Nevaljana je pismena oporuka pred svjedocima ako oporučitelj. 68.ZN). 3. str. tj.. IV/3—1959. koji inače znade čitati i pisati. ZN nema vrijednost pravovaljane pismene oporuke. Pred svjedocima učinjena izjava posljednje volje oporučitelja. 8.. Zb. a on stavio otisak prsta umjesto potpisa. god. br. VI 1957. Pisac oporuke iz čl. iz 1876. 7). ZN) samo vlastoručno potpisao (Rješenje Vrhovnog suda NR Hrvatske Gzz 144/55 od 29. na koju je oporuku oporučitelj stavio svoj ručni znak. 4. br. Naša zakonitost br. •nije li oporuka valjana kao usmena. čl. XVI. zakonika iz 1911. Zb. Na pravovaljanost oporuke. važi kao usmena oporuka. koju je drugi sastavio. Sudska praksa 1. 155/59 od 9. 69. alografska oporuka kojom su se mogle koristiti pismene i nepismene osobe. 68—71. br. Pismena oporuka ne mora biti napisana u prisutnosti oporučiteljice niti pisac oporuke mora prisustvovati samom oporučivanju (Vrhovni sud AP Vojvodine Gž 1020/56. 3/56. Ako je tjelesna oslabljenost bila zaprekom za potpis. 14/59 od 18. 6. kojima su se rješavale tri različite situacije uz određene modalitete u formi za svaku od njih. 6/57. da li je tjelesna oslabljenost bila trajno ili izvanredno stanje koje je nastupilo upravo prije sastavljanja oporuke (Vrhovni sud NR Slovenije Gs rev. 69. što se tiče bitne forme. sud je dužan ispitati. 3-4/59. ukoliko postoje uvjeti potrebni za pravovaljanost takve oporuke predviđeni u članu 78. 2/59. Glasnik br. i koja s obzirom no odredbe čl. nije valjana pismena oporuka po čl. Poročilo 1959/1. 69. a ne važi u pogledu odredaba drugog oporučitelja koji ju je (bez formalnosti iz čl. X 1959. jest činjenica da je oporučitelj u vrijeme pravljenja takve oporuke znao čitati i pisati. str. Jedan od bitnih uvjeta za pravovaljanost oporuke koju je oporučitelj napravio na taj način što je svojeručno potpisao ispravu koju mu je drugi sastavio. Srbijanski građanski zakonik poznavao je izvorno (§ 432—435. Prema pravnim pravilima OGZ-a (§ 579—581) mogle su se služiti oblikom pismene oporuke pred svjedocima i osobe koje nisu znale ili nisu mogle čitati ili pisati. Bile su predviđene tri varijante ove oporučne forme. br. str. 5. 11/2—1957. prestao važiti. 103/58. VII 1955. Nije valjan testament napisan za testatora od treće osobe ako ga testator nije potpisao u p r i s u t n o s t i dvaju svjedoka (Vrhovni sud AP Vojvodine Gž 814/57. ne može pročitati sastav oporuke radi oslabjenosti vida ili iz nekog drugog razloga (Rješenje Vrhovnog suda NR Slovenije Gs rev. ali je taj oblik oporuke nakon izmjene grad. ne utiče okolnost da je neka osoba ostaviocu prilikom potpisa oporuke pridržavala ruku (Presuda Vrhovnog suda NR Slovenije Rev. 46). 135). 7. 613). Zamjenita oporuka važi u pogledu odredaba oporučitelja koji ju je vlastoručno napisao i potpisao (čl. ali uz strože formalitete od onih koji su bili za iste situacije predviđeni u OGZ-u. XI 1957. Na području bivše Vojvodine vrijedila je prema Zak.

izjavivši da je prihvaća (Vrhovni sud AP Vojvodine Gž 346/61. Alografska oporuka je pravovaljana samo ako je napisana na jeziku koji oporučitelj zna (Vrhovni sud AP Vojvodine Rev. koji je inače znao čitati i pisati. | | V } ! r : : \ '. 80/60 od 17. Zb. tko zna čitati i pisati. Poročilo 1960/1. nakon čega ju je bolesni oporučitelj 'naknadno pročitao i potpisao. IV 1962. II 1961. '•' : i r [. Postoje dvije varijante sudske oporuke. 85). XII 1962. br. Ne postoji pismena oporuka pred svjedocima u smislu čl. 16. Pismenu oporuku pred svjedocima po čl. 12/61. 149). br. zbog nekog tjelesnog nedostatka na pismenu stavio rukoznak umjesto svojeručnog potpisa (Rješenje Vrhovnog suda AP Vojvodine Gž 797/60 od 27. 69. Glasnik br. u svakom shičaju upućene na sastavljanje sudske oporuke. b) sudska oporuka osobe koja n i j e u s t a n j u oporuku pročitati. I i [• ' ' • ' Sudska oporuka Član 70. Prema tome je ništava oporuka koju je sastavio svjedok ne po kazivanju oporučitelja. i V ] ' '• \ '• i '. ZN može napraviti samo onaj. Nepismene su osobe. kod kojeg oporučitelj sudu predaje gotov pismeni sastav s vlastoručhim potpisom —• nije preuzet u Zakon o nasljeđivanju. Nije pravovaljana pismena oporuka pred svjedocima kad je oporučitelj. '• - ' ' Oporuku može oporučitelju sastaviti po njegovom kazivanju sudac kotarskog suda. br. 24). S u d s k a o p o r u k a (testamentom iudiciale) je oblik javne redovne oporuke koju oporučitelju po njegovom kazivanju sastavlja sudac kotarskog suda. Po našem nasljednom pravu može se sudska oporuka kod suda praviti samo usmeno. na ovu se varijantu odnosi idući član. ZN ako oporučitelj zbog oštećenja vida nije bio u stanju da čita i piše (Rješenje Saveznog vrhovnog suda Rev. 3—4/63. Pošto oporučitelj takvu oporuku pročita i potpiše. Prema članu 69. Poročilo 1962/1. ukoliko nema uvjeta za sastavljanje oporuke u kojem od izvanrednih oblika. a t o j se varijanti govori u ovom članu. VI 1962. bitno da oporučitelj oporuku i pročita (Rješenje Vrhovnog suda NR Slovenije Pž 185/62 od 27. 117/60. koji će prethodno utvrditi identitet oporučitelja. 12/60. VI 1960. već na osnovu kazivanja oporučiteljeve žene. Zb. sudac će potvrditi na samoj oporuci da ju je oporučitelj u njegovoj prisutnosti pročitao i potpisao. Potpisivanje oporuke od strane ostavioca mora biti popraćeno istovremenom izjavom da je to njegova oporuka (Presuda Saveznog vrhovnog suda Rev 3719/62 od 11.Član 69 — 70. br. međutim. U obliku sudske oporuke može. Oporuka je strogo ličan akt koji se sastavlja na osnovu kazivanja oporučitelja lično. ' 12. 15. ZN oporučitelj može oporuku potpisati i samo svojim rođenim imenom (Rješenje Vrhovnog suda NR Slovenije Gs rev. Za pravovaljanost oporuke nije. 13. prema tome. VII/2—1962. str. međutim. 10). Glasnik. Pismeni oblik sudske oporuke (testamentum iudici oblatum). svaka s posebnim formalitetirna: a) sudska oporuka osobe koja z n a i m o ž e č i t a t i i p i s a t i . 1. . bez obzira na to da li je pismena ili nepismena. ' [ • 208 I . 10). 38). 13). 10. ~ r . str. br. Odvjetnik. na sudski zapisnik (testamentom apud acta conditum). izjaviti svoju posljednju volju svaka osoba koja ima oporučnu sposobnost. 11. br. str. VI/1—1961. 769/62 od 19. 69. ' • 14.

313). oporučnih. od advokata ili druge osobe) i nakon potpisivanja od strane oporučitelja i sudskih službenika priložio ga spisu ili ga predao oporučitelju (čl. mora pred sudom. da u oporuci dođe do izražaja stvarna volja oporučitelja. ZN). značaj bitnog uvjeta za pravovaljanost oporuke. ali ne na taj način da on sam diktira u zapisnik svoj koncept. ukoliko nisu međusobno u suprotnosti. Sudsku oporuku b e z s v j e d o k a (tj. Kod sastavljanja sudske oporuke važno je da sudac ne samo pazi na okolnosti koje bi mogle biti važne za pravovaljanost oporuke ( Č U . a ako su u suprotnosti. st. praviti oporuku uz sudjelovanje dvaju svjedoka. ZN) kao da se radi o oporuci sastavljenoj pred sudom. da kod tih radnja sudjeluje z a p i s n i č a r . Kako se prema odredbama čl. jer se kod javnih isprava presumira njihova a u t e n t i č n o s t . 3 ZN) nego da nastoji. vrijedit će ona koja je novija (cl. ili koji nije u stanju njima se služiti. Za sastavljanje sudske oporuke nadležan je s v a k i k o t a r s k i s u d . objašnjavajući mu pri tom propise koji ga ograničavaju u raspolaganju oporukom (čl. bilo pismeno (vidi kod E s c h e r a. Kraj svega toga. Isto je tako ovim oblikom oporuke u najvećoj mjeri Osigurano izražavanje prave volje opoiručitelja i time otklonjena opasnost poništenja oporuke zbog materijalnopravnih nedostataka. u pogledu sigurnosti i de facto većih prednosti nego u obliku privatnih oporuka. 500. jer će obje ostati na snazi. već je u takvom slučaju potreban t u m a č i dva svjedoka koji se mogu s oporučiteljem sporazumjeti (čl. ZN o svim radnjama u vezi sa sastavljanjem sudske oporuke. Isključivo pismenim načinom saopćavan ja volje ne može se služiti ni oporučitelj koji je nijem. međutim. Zakon o nasljeđivanju s korr. Sudac sastavlja oporuku po k a z i v a n j u opoiručitelja. koje treba razlikovati od svjedoka identiteta) mogu praviti samo osobe koje su u stanju čitati i pisati. op. 165. 4. 162..Član 70. zakonika upotrijebljen je za isti slučaj neutralan izraz »saopćiti« (mitteilen) iz čega proizlazi da je u švicarskom nasljednom pravu kod sastavljanja sudske oporuke dopušteno da oporučitelj ovlaštenom sudskom službeniku saopći svoju volju bilo usmeno. 106. cit. te opozivanjem i čuvanjem oporuke mora sastaviti sudski zapisnik u kojem se utvrđuje i tekst oporuke. potrebno je. Bilo bi pogotovo nepravilno kada bi sudac od oporučitelja primio gotov »zapisnik« s tekstom oporuke koja je napravljena izvan suda (npr. st. bez obzira na prebivalište ili boravište oporučitelja. To vrijedi u prvom redu za održavanje formalnih potrepština oporuke. st. 1 ZN). st. međutim. st. 166.^) Dopušteno je da se oporučitelj pri tom služi svojim pismenim bilješkama ili nacrtom oporuke. 2. Švicarskog grad. 1 U Art. sudska oporuka nema jaču pravnu snagu od privatne oporuke u pogledu međusobnog odnosa. Izjavljivanje posljednje volje u obliku sudske oporuke ima. niti je ranija opozvana kasnijom. Sudjelovanje zapisničara nema. Ove poslove vrši sudac pojedinac. 2 ZN). Sudske oporuke kao javne isprave imaju jaču dokaznu snagu od privatnih oporuka. 161—172. Onaj kome manjka bilo jedan ili drugi od ovih dvaju elemenata pismenosti. osim toga.entarom 209 . 4. 162. str. Pod izrazom »kazivanje« treba razumjeti usmeno saopćavanje.

Vidi i objašnjenje uz čl. jer se ovdje radi o javnoj ispravi (čl. sudac mora u t v r d i t i i d e n t i t e t oporučitelja. st. pod tač. ZN pod tač. op. Zakona o ličnim imenima — SI. 71'. 1. vidi uz čl. cit. U ovom slučaju mora se sudska oporuka sastaviti uz formalnosti navedene u čl. Oporučitelj mora oporuku s t v a r n o p r o č i t a t i . O uvjetima koje moraju ispunjavati ovi svjedoci. Ako se. 163. uzme u obzir da se kod vlastoručne oporuke kao potpis može smatrati i ispisivanje poznatog pseudonima ili nadimka (vidi objašnjenje uz čl. ili samo po imenu.Član 70. st. Ako ga ne pozna uopće ili ga pozna samo osobno. ZN. preostaju još tri radnje kojima se završava akt sastavljanja sudske oporuke: čitanje oporuke od strane oporučitelja.. 68. 315. 2 ZN). formulira tekst oporuke po mogućnosti riječima samog oporueitelja (čl.(3) 2 Vidi E s c h e r . (2) Rukoznak ne može zamijeniti potpis ni u onom slučaju kada je oporuičitelj pismen (znade čitati i pisati). ne bi mogla smatrati nevaljanom samo zbog toga što se oporučitelj umjesto potpisa imenom i prezimenom potpisao svojim pseudonimom. ZN. potrebno je njegov indetitet utvrditi izjavom dvaju p u n o l j e t n i h svjedoka koje sudac pozna osobno ili čiji je identitet utvrdio ispravama izdanim od nadležnih organa (čl. u noti 4 uz čl. međutim. Njihova prisutnost u ostalim fazama sastavljanja oporuke nije potrebna. 63. i 24. 2. Prije nego što prijeđe na utvrđivanje teksta oporuke. kod koje su ostale garancije tnstinitosti neuporedivo jače nego kod privatne oporuke. a ne i osobno. snabdjevenu fotografijom i potpisom (čl. str. 5. ZN) koji smatra da izraz »potpiše« u gornjem slučaju obuhvaća i stavljanje rukoznaka. 2 ZN). Ako ga pozna o s o b n o i p o i m e nu. 5). 1 ZN). Zadatak svjedoka identiteta sastoji se samo u potvrđivanju da je oporučitelj osoba za koju se izdaje. Ovi svjedoci imaju svojstvo oporučnih svjedoka (kvalificirani oporučni svjedoci). Za utvrđivanje identiteta oporučitelja dovoljan je jedan svjedok ako oporučitelj predoči ispravu izdanu od nadležnog organa. 3. nisu potrebna druga ispitivanja u tom pravcu. 162. bez obzira na to što je sudac tekst oporuke glasno diktirao u zapisnik. list FNRJ br. potpisivanje oporuke s njegove strane i potvrda suca na oporuci da su ove radnje u njegovoj prisutnosti izvršene. Sudac koji sastavlja oporuku mora na ovo paziti po službenoj dužnosti. ZN. ali zbog fizičkih smetnja n i j e u s t a n j u potpisati oporuku. a ne i po imenu. Oporučitelju koji ne zna službeni jezik mora sudac sastaviti oporuku uz sudjelovanje zakletog tumača i u prisutnosti dvaju svjedoka koji uz službeni jezik poznaju i jezik oporučitelja (čl. 163. i to u cijelosti. 3 Protivno N e d e l j k o v i ć (u članku cit. 105/47). st. 210 . uz njihovu dužnost da potpišu zapisnik o sastavljanju oporuke odnosno da na nj stave svoj rukoznak. onda se sudska oporuka. 166. st. 166. 4. 163. 1 ZN). Nakon što sudac prema kazivanju oporučitelja. Svoj potpis treba oporučitelj izvesti ispisavanjem imena i prezimena.

Svjedoci koji u navedenim slučajevima sudjeluju kod sastavljanja sudske oporuke nazivaju se oporačnim svjedocima. ako ih je bilo (čl. pa se ti svjedoci nazivaju i s o l e m n i t e t n i m (solenitetnim) svjedocima. ali n e z n a j u p i s a t i . 166. Ako se zapisnik. ovaj će je pročitati oporučitelju u prisutnosti dva svjedoka. oporučitelj mora posebno potpisati s v a k i l i s t (čl. Na oporučivanje u obliku s u d s k e o p o r u k e uz s u d j e l o v a n j e s v j e d o k a upućene su osobe: a) koje ne znaju ili nisu u stanju čitati ni pisati. 67. b) koje znaju i mogu pisati. jest završni akt u sastavljanju sudske oporuke. st. ali n i s u u s t a n j u čitati. ^!))koje znaju pisati i čitati. 1. e) koje ne znaju službeni jezik (čl. 6. O p o r u č n i s v j e d o c i nisu obični dokazni svjedoci. st. 6 ZN). Samo onda ako oporučitelj ne zna službeni jezik ili ako 211 . Pismeni sastav oporuke postaje javnom ispravom istom onda kada sudac potpiše zapisnik na kojem je oporuka sastavljena. Potpis oporučitelja stavlja se ispod teksta oporuke (zapisnika). ali n i s u u s t a n j u p i s a t i . 162. Svjedoci će se potpisati na samoj oporuci. ZN). pa će onda oporučitelj u prisutnosti istih svjedoka oporuku potpisati. 164. ili znaju i čitati. 166. Potvrda sadrži konstataciju da je oporučitelj u prisutnosti suca pročitao i potpisao oporuku. potpisivanje treba uslijediti neposredno nakon toga kako je oporučitelj pročitao oporuku. 2 ZN). •' c) koje znaju i mogu čitati.Član 70 — 71. st. (f|)koje su nijeme (čl. tako da čitanje i potpisivanje oporuke od strane oporučitelja predstavlja dvije međusobno povezane radnje. U slučaju da oporučitelj nije u stanju da pročita oporuku koju mu je sastavio sudac. Sudska o p o r u k a a k o o p o r u č i t e l j n i j e u s t a n j u da je p r o č i t a Član 71. 3 ZN). već njihova uloga prilikom sastavljanja oporuke ima određeni solemnitetni karakter. Njihova je uloga u tome da prisustvuju č i t a n j u oporuke oporučitelju od strane suca i izjavi oporučitelja. st. Sudac će na oporuci potvrditi da su sve ove radnje izvršene. pošto izjavi da je to njegova oporuka. predviđene u stavu 2 izvršene. st. zatim da prisustvuju p o t p i s i v a n j u oporuke odnosno stavljanju rukoznaka na oporuku od strane oporučitelja i konačno da se potpišu na samoj oporuci (čl. 2 ZN). 166. Zapisnik potpisuju osim suca zapisničar i svjedoci identiteta. svjedoka identiteta. ili staviti na nju svoj rukoznak. Oporučni svjedoci mogu. na kojem je pisana oporuka sastoji od više listova. Potvrda suca je integralni dio ove oporuke i bez te potvrde oporuka ne bi bila1 valjana (čl. ali ne moraju prisustvovati utvrđivanju teksta oporuke. kojom p o t v r đ u j e da je pismeni sastav koji je pročitao sudac njegova oporuka. P o t v r d a od s t r a n e s u c a da su radnje. čija se funkcija iscrpljuje u utvrđivanju identiteta ^oporučitelja. za razliku od tzv. 1 ZN).

Ova izjava nije vezana na neku određenu formu. st. X 1961. op. koji mogu na zapisnik staviti svoj rukoznak ako ne znaju pisati (čl. (2) 4. pitanje kako treba postupati kada oporučitelj zbog fizičkih smetnji nije u stanju da na oporuku stavi ni svoj rukoznak. odnosno kad sudac sastavlja oporuku. cit. koji ne zna službeni jezik ili onog koji je nijem. op. 1 ZN). 162. Dovoljno . moraju oporučni svjedoci prisustvovati čitavom. cit. 197. str. ZN str. Svoj rukoznak na oporuku mjesto potpisa može staviti i oporučitelj koji znade i može pisati. ako nisu ujedno i svjedoci identiteta. Oni ne treba ni da budu formalno pozvani na vršenje ove funkcije kao svjedoci oporuke (testes rogati)._. 318. ZN). koji je osiavioca osobno poznavao. 7 ZN). Nakon što sudac oporučitelju u prisutnosti obaju svjedoka pročita opoiTuku. Poročilo 1962/1.. Sudska oporuka nije nevaljana zato što je sudac. To ne vrijedi za svjedoke identiteta. 73. 13. 2 1 212 .Član 71. Bez ove potvrde oporuka ne bi bila valjana (čl. propustio u zapisnik unijeti konstataciju o oporučiteljevoj istovetnosti (Presuda Okružnog suda Novo Mesto Gž 148/61 od 5. oporučitelj mora p r i j e p o t p i s i v a n j a oporuke pred oba i s t o v r e m e n o p r i s u t n a svjedoka izjaviti da je to njegova oporuka. tako da u tom pogledu ne bude nikakve sumnje. 68. 67. je nijem. u noti 4. jer je njihova uloga u ovom slučaju nešto šira: njihovom prisutnošću pojačava se garancija da je izjava posljednje volje oporučitelja. E s c h er. uz čl. vjerno unesena u sudski zapisnik. jer je za valjanost oporuke bitno da se održe formalnosti koje su propisane za ovaj oblik oporuEe". Oporučni svjedoči. a onaj koji ne zna ili nije u stanju pisati — svoj r u k o z n a k . G o1 j a r. Mislimo da je u ovom slučaju dovoljno da sudac na samoj opo>ruci konstatira ovu okolnost. ali svakako mora biti jasna. ali ih se ipak mora upozoriti na razlog i svrhu njihove prisutnosti kod sastavljanja oporuke. 9). br. oporučitelj na pitanje koje mu je u tom pravcu postavljeno dade potvrdan odgovor^1) 3. Oporučitelj koji znade i može pisati stavlja na oporuku svoj p otpi s. P o t p i s s v j e d o k a na oporuci ne može se zamijeniti njihovim rukoznakom. Postavlja se. str. ne moraju oporučitelja poznavati. jer kao oporučni svjedoci mogu fungirati samo osobe koje znadu čitati i pisati (čl. jejdjg. toku sastavljanja sudske oporuke. N e d e l j k o v i ć . 2. međutim. Sudska praksa }• Svjedoci kod sudske oporuke ne moraju biti prisutni i tada kad ostavilac izjavljuje svoju volju. Potvrda suca na oporuci da su sve predviđene radnje izvršene jest integralni dio sudske oporuke. st. u članku cit.

zbog toga vlastoručna oporuka odnosno pismena oporuka pred svjedocima ostaje privatnom oporukom i nakon predaje sudu. ZN). Međutim. Oporučitelj može vlastoručnu oporuku. 75. str. što u prvom slučaju. o čemu će sud sastaviti zapisnik. ZN). 69. redovna je oporuka i ona koja je sastavljena pred našim konzularnim ili diplomatskim predstavnikom u inozemstvu (konzularna oporuka — čl. cit. oporuku staviti u poseban omot. zakonom se daje oporučitelju mogućnost da svoju oporuku povjeri na čuvanje sudu. ne mogu doznati za njegova oporučna raspolaganja. Na pravovaljanost oporuke nema nikakvog utjecaja okolnost. U prvom slučaju radi se o pravljenju sudske oporuke. zakonika (§ 432). pismena oporuka pred svjedocima (čl. 52. 213 . P o v j e r a v a n j e (predaja) o p o r u k e s u d u n a č u v a n j e treba razlikovati od oblika pismenog izjavljivanja posljednje volje pred sudom (testamentum iudici oblatum). Držimo da oporučitelj može i konzularnu oporuku koja je samo jedna 1 F i n ž g a r. pismenu oporuku pred svjedocima i sudsku oporuku povjeriti na čuvanje kotarskom sudu u otvorenom ili zatvorenom omotu. a uz to se u znatnoj mjeri otežava mogućnost podmetanja lažne oporuke.. Prema odredbi ovog člana od redovnih oporuka mogu se predati na čuvanje sudu samo vlastoručna oporuka (čl.Član 72. ZN) i sudska oporuka (čl. Uvaženjem ovih iaktičnih prednosti koje su spojene čuvanjem oporuke na mjestu osiguranom od tuđeg utjecaja. Prednosti koje u tom pogledu mogu postojati s obzirom na ovaj ili onaj način čuvanja oporuke nisu pravne nego f a k t i č n e prirode. čime oporuka koju je napisao oporučitelj ili treća osoba po njegovom kazivanju postaje javnom oporukom. Ova varijanta sudske oporuke nije preuzeta u Zakon o nasljeđivanju. na kojem je mjestu oporuka pohranjena ili u čijim je rukama u vrijeme otvaranja nasljedstva zatečena. op. dok u drugom slučaju sud potvrđuje samo činjenicu predaje odnosno prijema oporuke na čuvanje. u drugom o pohranjivanju već gotove (perfektne) oporuke. 68. Sudu se mogu predati na čuvanje samo r e d o v n e oporuke. ZN).(*) Predajom oporuke sudu na čuvanje ne mijenja se oblik ni karakter oporuke. Povjeravanjem oporuke sudu na čuvanje osigurava se oporuka od slučajnog ili namjernog uništenja ili od neovlaštenog ispravljanja. što za njega u izvjesnim situacijama može biti od velike važnosti. Taj oblik sudske oporuke bio je predviđen pravnim pravilima OGZ-a (§ 587. koji će zapečatiti i čuvati u sudu. 1. i 71.) i Srbijanskog grad. Razlika između pismenog oblika sudske oporuke i predaje oporuke sudu na čuvanje jest u tome. Osim toga oporučitelj na taj način postizava da druge osobe prije proglašenja oporuke. 2. Predavanje oporuke sudu Član 72. 70. sud zapisnički ovjerava autentičnost oporuke. do kojeg dolazi istom poslije njegove smrti.

st. 2. pod tač. a oporučitelju se na njegov zahtjev izdaje potvrda da je oporuka sastavljena i ostavljena sudu na čuvanje. Ovamo spada i slučaj kada oporučitelj naknadno predaje istom ili drugom sudu na ouvanje sudsku oporuku koja mu je nakon sastavljanja na njegov zahtjev bila predana (čl. naprotiv potreban. u kojem je oporučitelj predao oporuku. Zbog toga je potrebno u zapisniku o predaji oporuke navesti i način. ZN. 165. ZN). 4 ZN). ' • " O vraćanju oporuke oporučitelju vidi čl. 76. 168. 167. U prvom se slučaju oporuka stavlja u poseban omot i zapečaćuje. 167. da mu se izruči zapisnik o sastavu sudske oporuke — čl. 214 . 4. kome je oporuku sastavio naš konzularni odnosno diplomatski predstavnik. 165. ZN). O čuvanju isprave o usmenoj . O predaji oporuke na čuvanje zapovjedniku broda vidi objašnjenje uz čl. ZN). može ovu oporuku na način predviđen članom 165. varijanta sudske oporuke povjeriti sudu na ouvanje. ZN. 2 ZN). u kojem slučaju sud treba postupiti prema odredbama čl. na koji je sud utvrdio identitet oporučitelja (čl. 169. 3. U ostalim slučajevima povjeravanje oporuke sudu na čuvanje. ubrajajući ovamo i slučaj kada oporučitelj naknadno predaje sudu na čuvanje sudsku oporuku koju je nakon sastavljanja preuzeo (čl. st.oporuci vidi čl. st. Oporuku mora sudu predati na čuvanje oporučitelj o s o b n o . ZN. U ovom slučaju otpada potreba sastavljanja posebnog zapisnika o činjenici povjeravanja oporuke sudu na čuvanje (poseban je zapisnik. No oporučitelj. kada oporučitelj traži. 165. 165. 167. 4. »Predavanje oporuke sudu« (marginalna rubrika uz ovaj član) obuhvaća kako slučaj o s t a v l j a n j a na čuvanje sudske oporuke neposredno nakon njenog sastavljanja od strane suda (čl. ZN). tako i slučajeve p r e d a j e na čuvanje oporuke koja nije sastavljena u sudu (čl. ZN. a isto tako zapečaćuje i omot. Otvorenu oporuku sud stavlja u poseban omot i zapečaćuje. Oporučitelj može predati oporuku sudu na čuvanje otvorenu ili u zatvorenom omotu. st.Član 72 — 73. ZN ostaviti na čuvanje i odnosnom diplomatskom konzularnom predstavniku. mora se sastaviti z a p i s n i k o činjenici predaje.

st. osim da budu punoljetni. 282) priznanje sposobnost za oporučno svjedočanstvo i osobama koje su samo djelomično lišene poslovne sposobnosti. u svakom slučaju. da li je razlog isključenja svjedoka takav. Čini nam se prihvatljivijim G o l j a r o v o mišljenje da je za ove svjedoke. 166. onda su kao oporučni svjedoci nesposobne osobe koje ne znaju jezik oporučitelja. za ove se svjedoke traži samo da budu punoljetni. c) kod u s m e n e o p o r u k e osobe koje ne razumiju jezik na kome je oporuka1 . a ako je oporučitelj nijem. Ovdje se radi o sposobnosti za s o l e n i t e t n o svjedočenje^ kod sastavljanja oporuke. da djeluje uopće. str. 22. 202). po našem mišljenju. op. 16. R e l a t i v n o su n e s p o s o b n i kao oporučni svjedoci osobe koje su s oporu'čiteljem u odnosu srodstva (krvnog ili građanskog) ili tazbine. 4 Tako i B l a g o j e v i ć . što znači da je postojanje ove sposobnosti jedan od elemenata oblika oporuke i prema tome uvjet njene valjanosti. B l a g o j e v i ć . To su: a) kod p i s m e n e o p o r u k e pred svjedocima osobe koje ne znaju čitati ili pisati. 2 OZORD) treba. (^ O sposobnosti svjedoka identiteta govori se u čl. onda i osobe koje se ne mogu s njime sporazumjeti (čl. 3 B l a g o j e v i ć . 1 ZN).. za nesposobnost svjedočenja je dovoljno nepoznavanje bilo kojeg od ova dva elementa pismenosti. (op. Nacrt V. st. iako razumiju službeni jezik (čl. 1. b) kod s u d s k e o p o r'u k e osobe koje ne znaju čitati ili pisati (bilo jedno.( ) Sposobnost da netko bude oporučnim svjedokom odnosi se na formalne (vanjske) potrepštine oporuke. cit. 2 163. str. op.—na kome je oporuka sastavljena (službeni jezik). Nesposobnost za oporučno svjedočenje može biti a p s o l u t n a ili r e l a t i v n a . 269) smatra da svjedoci identiteta treba da budu i poslovno sposobni. ako oporučitelj ne zna službeni jezik.. se članu govori najprije o sposobnosti odnosno nesposobnosti da netko bude svjedokom pri sastavljanju pismene oporuke pred svjedocima i sudske oporuke. ili takav da važi samo za konkretni slučaj. st. 2. A p s o l u t n o s u n e s p o s o b n i k a o o p o r u č n i s v j e d o c i maloljetne osobe i o s o b e koje su p o t p u n o i l i d j e l o m i č n o l i š e n e p o s l o v n e s p o s o b n os ti.sastavljena (cl.Član 73. 282. (op.( s ) Maloljetnike koji su stupili u brak i time stekli potpunu poslovnu sposobnost (čl. i to: M a u r o v i ć . 166. st. prema tome. str. cit. a zatim i o razlogu za isključenje suca kao službene osobe od sudjelovanja pri sastavljanju sudske oporuke u svojstvu suca. smatrati sposobnim za oporučno svjedo^ čenje. bilo drugo) i koje ne razumiju jezik. U ovom.(4) U grupu apsolutno nesposobnih oporučnih svjedoka spadaju i osobe koje su nesposobne za oporučno svjedočenje s o b z i r o m na o d r e đ e n o b l i k o p o r u k e .. 79. ZN). 2 1 215 . str. str. 2 ZN). 1 ZN. cit. potrebno još samo da umno i fizički budu u mogućnosti potvrditi oporučitelj ev identitet (vidi Gol jar. cit..

moraju i svjedoci koji sudjeluju pri sastavljanju ovih oporuka ispunjavati iste uvjete. 35). Isti razlozi koji isključuju suca od sudjelovanja pri sastavljanju sudske oporuke vrijede i za isključenje službenih osoba koje su u smislu čl. b) usvojeni ci oporučitelja i njihovi potomci. 1. 405). a) potomci oporučitelja (bračni i vanbračni). 76. braći i sestrama i bračnim drugovima ovih osoba. oporuka na brodu i vojnička oporuka sastavlja prema odredbama koje važe za sudsku oporuku (čl. Naša zakonitost 8—9/56. 379).' st. Prema pravnim pravilima OGZ-a (§ 594) odnos srodstva i tazbinska veza neke osobe s nasljednikom ili legatarom bili su razlogom nesposobnosti te osobe za oporučnog svjedoka. Naša zakonitost br. svjedocima pri njezinom sastavljanju. str. str. bez obzira na stepen srodstva. g) bračni drug oporučitelja. XII 1955. kao i precima. Po Zakonu o nasljeđivanju o d216 . R a s p o l a g a n j a u k o r i s t s u * a. IV 1960. 3. Kao sastavljač oporuke isključen je kod sastava sudske oporuke samo sudac koji je prema oporučitelju u odnosu navedenom u čl. s v j e d o k a i n j i h o v i h b l i ž i h srodnika Član 74. Predsjednik i tajnik općinskog narodnog odbora valjani su svjedoci oporuke. ZN. O uvjetima sposobnosti svjedoka pri sastavljanju usmene oporuke vidi čl. 3—i/59. I za s u c a koji kao službena osoba sudjeluje kod sastavljanja sudske oporuke traži se da bude nezainteresiran u ostavini oporučitelja. u kojoj je za nasljednika postavljen općinski narodni odbor (Vrhovni sud NR Slovenije Gž 518/57. 1 ZN vrijediti oporuka pri čijem su sastavljanju bili svjedoci osobe koje su to mogle biti prije stupanja na snagu ZN. Zbog toga se odredbom stava 2 predviđa da ne može u svojstvu suca kod sastavljanja sudske oporuke sudjelovati osoba koja se s oporučiteljem nalazi u odnosu srodstva one vrste i stepena.Član 73 — 74. Ništave su odredbe oporuke kojima se ostavlja nešto sucu koji je oporuku sastavio. zbog kojeg nekoj osobi u konkretnom slučaju manjka sposobnost za oporučnog svjedoka. S obzirom na odredbu da se konzularna oporuka. 3. 196/60 od 27. potomcima. bez obzira na stepen sredstva. ZN. f) bračni drugovi srodnika (i građanskih) navedenih pod a—«. 77. 75—77. tako da će pri postojanju pretpostavki iz člana 243. str. e) pobočni srodnici oporučitelja do četvrtog stepena zaključno. U oblik oporuke spadaju svojstva koja moraju imati oporučni svjedoci. Pravosodni bilten br. 75. 4. a ne i sastavljač pismene oporuke pred svjedocima koji je u istom takvom odnosu s oporučiteljem (Rješenje Okružnog suda Zagreb Gž 5367/55 od 8. koji se traže za svjedoke sudske oporuke. 73. 1 ZN). c) preci oporučitelja. st. ZN ovlaštene za sastavljanje tamo navedenih oporuka. Sudska praksa 1. 2. 79. makar po propisima ovog zakona one ne mogu biti oporučni svjedoci (Rješenje Vrhovnog suda NR Hrvatske Rev. 1. d) usvojioci oporučitelja. st. 7—8/60.

69. Prema tome su ništave samo one odredbe kojima je nešto ostavljeno osobama navedenim u ovom članu. samo što je kod ove posljednje ništavost oporučnih raspolaganja proširena i na pobočne srodnike trećeg i četvrtog stepena (čl. svjedoka i njihovih bližih srodnika učinjena u alografskoj i sudskoj oporuci (i ovoj izjednačenim oporukama) ništava su i raspolaganja u korist svjedoka i njihovih bližih srodnika sadržana u usmenoj oporuci. Raspolaganja u korist suca. dok razlog nesposobnosti za oporučno svjedočenje leži u odnosu srodstva i tazbinskoj vezi između neke osobe i oporučitelja. K o n z u l a r n a o p o r u k a je oblik redovne javne oporuke koju našim državljanima u inozemstvu po odredbama. svjedoka i njihovih bližih srodnika odnosi se mutatis mutandis i na službene osobe i svjedoke koji sudjeluju pri sastavljanju diplomatske oporuke. da i pisac alografske oporuke može biti ne samo srodnik oporueiteljev ili nasljednikov nego i osoba kojoj je oporukom nešto ostavljeno. dok ostali sadržaj oporuke ostaje na snazi. koje važe za sastavljanje sudske oporuke. što se dade opravdati okolnošću. ZN).). • Odredba ovog člana o ništavosti oporučnih raspolaganja u korist suca. 1. i sam nasljednik (vidi objašnjenje uz čl. dakle. različita od pisca oporuke. OGZ nije bila valjana oporučna odredba kojom je bilo nešto ostavljeno piscu oporuke ili njegovim bliskim srodnicima odnosno osobama koje su s njime u tazbinskoj vezi. svjedoka i njihovih bližih srodnika predstavljaju nedostatke u obliku oporuke.Č l a n 74 — 75.(1) 2. ukoliko oporučitelj takvu odredbu nije vlastoručno napisao ili je nisu specijalno potvrdila tri svjedoka. 81. nossrodstva i t a z b i n s k a veza i z m e đ u s v j e d o k a i o s o b e kojoj j e n e š t o o p o r u k o m o s t a v l j e n o j e s t r a z l o g o m ništavosti odnosno oporučne odredbe. pod tač. oporuke na brodu i vojničke oporuke (čl. ZN). Jednako kako su ništava raspolaganja u korist suca. Oporuka s a s t a v l j e n a p r e d d i p l o m a t s k i m i l i k o n z u l a r n i m predstavnikom u inozemstvu Član 75. 217 1 . ZN. Prema pravnom pravilu iz § 595. Oporuku može sastaviti državljaninu Federativne Narodne Republike Jugoslavije u inozemstvu po odredbama koje vrijede za sastavljanje sudske oporuke konzularni predstavnik ili diplomatski predstavnik Federativne Narodne Republike Jugoslavije koji vrši konzularne poslove. Nije ništava odredba oporuke kojom se nešto ostavlja z a p i s n i č a ru kod sudske oporuke. to je isto vrijedilo i za slučaj kada je oporučitelj nešto ostavio sudskim osobama koje su sudjelovale kod pravljenja sudske oporuke. sastavlja naš konzularni predstavnik ili naš diplomatski predstavnik koji vrši konzularne poslove. Isto je tako ništava i oporučna odredba kojom se nešto ostavlja s u c u koji je oporuku sastavio ili oporučnim sv j e d o cima. 4. 75—77. Oporuka je i u ovom slučaju ništava samo u onom dijelu na koji se odnosi razlog ništavosti.

Međunarodno pravo. Međutim. konzul. str. 2 Vidi A n d r a s s y . u izvjesnim slučajevima i k o n z u l a r n i o d j e l i ambasada i poslanstava. između ostalog i za vršenje izvjesnih poslova koje u zemlji obavlja vanparnični sud. u od. R a š k o v i ć . Naša zakonitost br. on javne isprave izdaje u svoje ime. Do ovog spajanja diplomatske i konzularne djelatnosti dolazi obično onda ako u glavnom gradu neke države nema konzulata. ( ) Službenici konzulata konzularnog ranga jesu: generalni konzul. Oblici oporuka po Zakonu o nasljeđivanju. koristiti i holografskim ili alografskim oblikom oporuke koji predviđa naš zakon ili oblicima privatnih oporuka predviđenih tamošnjim propisima. Sastavljanje oporuke našim državljanima u inozemstvu jedna je od redovnih dužnosti konzula. op. st. koja proizlazi iz načela da su konzuli. Konzularne funkcije vrše. bez obzira na boravište 5 oporučitelja ili dužinu boravka u inozemstvu. 218 1 ') i | f . str.(4) Teritorijalna nadležnost konzulata (konzularno područje) koja se utvrđuje patentnim pismom države koja je konzula imenovala i egzekvaturom teritorijalne države nije od važnosti za primanje izjave posljednje volje naših državljana od strane naših diplomatsko-konzularnih predstavnika u inozemstvu. vicekonzul i konzularni agent. oporuka koju našem državljaninu u inozemstvu sastavi naš konzularni odnosno diplomatski predstavnik neće se smatrati oporukom sastavljenom u inozemstvu. šefu konzularnog odjela.. 162. 1958.Član 75. nadležni. nosu na naše državljane u inozemstvu. 156. međutim. cit. On se može. sastavljena u inozemstvu. u pogledu oblika pravovaljana ako je sastavljena i po propisima tamošnjeg zakona. 273. c. Ako šef konzularnog odjela ima svoj vlastiti patent. 161. (2) U konzularnom. prema tome. ipak p o č a s n i k o n z u l i mogu sastavljati oporuke i druge javne isprave samo ako im je to pravo dano od strane Državnog sekretarijata za vanjske poslove prilikom određivanja njihovih konzularnih funkcija ih naknadno pismenom odlukom. odjelu diplomatskog predstavništva pravo na izdavanje javnih isprava pripada šefu predstavništva ili. pa njegove funkcije vrši diplomatsko predstavništvo. 1 ZN.sastaviti pored šefa konzulata samo onaj s l u ž b e n i k k o n z u l a r n o g r a n g a ^ 1 ) koga je šef konzulata izričito ovlastio na izdavanje javnih isprava. može naš državljanin koji se nađe(3) u inozemstvu izjaviti svoju posljednju volju kako u obliku koji propisuje zakon mjesta. 5 B l a g o j e v i ć .. 3 Vidi B 1 a g o j e v i ć. gdje je napravljena. Zagreb. jer se naše predstavništvo u stranoj državi smatra dijelom jugoslavenskog područja. 158. Analogno odredbi čl. str. 2. 346. prema kojoj je oporuka državljanina FNRJ. 8—9/56. 1. tako i u obliku koji propisuje naš zakon. 4 » O b j a š n j e n j a « . Oporuku našim državljanima u inozemstvu može . Iako je status počasnih konzula načelno identičan sa statusom karijernih konzula. str. S obzirom na odredbu čl. ZN o nadležnosti svakog kotarskog suda za sastavljanje sudske oporuke mogu i naši državljani u inozemstvu izjaviti svoju posljednju volju p r e d s v a k i m naš i m k o n z u l a r n i m p r e d s t a v n i š t v o m odnosno diplomatskim predstavništvom koje vrši konzularne poslove. na temelju njegovog ovlaštenja.

172. da konzularni odnosno diplomatski predstavnik o sastavljenoj oporuci u smislu čl. pod brodom trgovačke mornacire FNRJ smatra onaj brod koji je upisan u neki od upisnika brodova trgovačke mornarice FNRJ i koji je po izvršenom upisu dobio tzv. Uredbe o upisu pomorskih brodova i čamaca FNRJ — SI. na primjer. ZN). Oporuka koja je sastavljena na brodu prestaje vrijediti po isteku trideset dana po povratku oporučitelja u Federativnu Narodnu Republiku Jugoslaviju.(6) Oporuka s a s t a v l j e n a n a j u g o s l a v e n s k o m b r o d u Član 76. 158. i 166. 1. na području kojeg oporučitelj ima prebivalište. 71. 3. 163. i 6. tj. 162. j a v n i (specijalni) brodovi. U upisnik brodova 6 Isp. jezerski i kanalski brodovi). Na jugoslavenskom brodu oporuku može sastaviti zapovjednik broda. str. Upisni list (čl. 274. Nisu isključeni ni tzv. 1. a može tražiti i da mu se preda (analogno odredbi čl.Član 75 — 76. Bilo bi korisno. 25/51). B1 a g o j e v i ć. 165.. ZN). ZN) nego i one o postupku suda kod sastavljanja te oporuke (čl. takvi koji su isključivo u službi s javnim ciljem i obavljaju trgovačko poslovanje (državne jahte. Oporuka ovog oblika može se praviti kako na p o m o r s k i m b r o dovima. U ovom se članu radi o oporuci koju je našem ili stranom državlja^ninu sastavio zapovjednik j u g o s l a v e n s k o g broda. carinski brodovi. Ako se oporučitelj evo prebivalište nalazi u inozemstvu. ZN odmah obavijesti onaj jugoslavenski kotarski sud. što s obzirom na načelo »locus regit actum« iz čl. Oporučitelj može oporuku koju mu je sastavio naš konzularni odnosno diplomatski predstavnik povjeriti na čuvanje odnosnom predstavništvu. po odredbama koje vrijede za sastavljanje sudske oporuke. op. 219 . Konzularna oporuka se sastavlja po odredbama koje važe za sastavljanje sudske oporuke uzimajući kod toga u obzir ne samo odredbe o obliku sudske oporuke (čl. i 73. tako i na b r o d o v i m a u n u t r a š n j e p l o v i d b e (riječni. Tako se. iako to nije izričito predviđeno. 70. ZN ne isključuje mogućnost da naš sud primi kao pravovaljanu oporuku koju je našem ili stranom državljaninu sastavio zapovjednik broda strane državne pripadnosti. onda konzularni odnosno diplomatski predstavnik u pogledu obavještavanja o sastavljenoj oporuci treba da uzme u obzir i zakonodavstvo zemlje oporučiteljevog prebivališta. list FNRJ br. Oporuka s a s t a v l j e n a na j u g o s l a v e n s k o m b r o d u (testamentum in navigationibus conditum) je oblik izvanredne javne oporuke. brodovi za znanstvena istraživanja i drugi slični brodovi). Za određivanje p o j m a b r o d a mjerodavni su posebni propisi o klasifikaciji prijevoznih sredstava na vodama. cit. koju po odredbama koje važe za sudsku oporuku sastavlja zapovjednik broda.

onda se rok od trideset dana računa od dana završetka oporučiteljevog putoB l a g o j e v i ć . 2 Odredbe čl. a sastavlja je zapovjednik broda. list FNRJ. Ako izjavilac posljednje volje umre za vrijeme putovanja broda ili do završetka putovanja ne zatraži da mu se vrati izjava posljednje volje. na str. cit. 109/49). R a š k o v i ć . Primanje izjave posljednje volje na čuvanje.. zapovjednik broda ju je dužan predati našem konzularnom predstavniku ako je prva luka pristajanja broda u inozemstvu. 52/57). G o 1 j a r. list FNRJ. str. upisati samo onaj plovni objekat koji ima preko 10 Brt. oporučitelj povjeriti na čuvanje i oporuku koju je on sam. str. 11.( ) 3. 4. Pravilnika o prijavljivanju rođenja i smrti. cit. op. kao i oporuku koja je napravljena prije dolaska na brod. 274. 274. uz povraćaj potvrde.Član 76. Ova se oporuka može praviti ne samo za vrijeme plovidbe broda na otvorenom moru ili u stranim teritorijalnim vodama. nakon čijeg isteka prestaje vrijediti oporuka sastavljena na brodu. cit. njeno vraćanje izjaviocu. u kojoj on postoji. Pravilnika ostale su na snazi i nakon donošenja Uredbe o usklađivanju odredaba o upravnom postupku iz propisa bivše Vlade FNRJ. Ako je putovanje brodom izvršeno u teritorijalnim vodama FNRJ. Na zahtjev izjavioca posljednje volje zapovjednik broda vratit će mu izjavu posljednje volje. 11. cit. svojom rukom napisao i potpisao za vrijeme plovidbe. op. str. kao i predaja izjave posljednje volje nadležnom organu zabilježit će se u brodski dnevnik (čl. Rok od trideset dana. br. Saveznog izvršnog vijeća i saveznih organa uprave sa Zakonom o općem upravnom postupku (SI. jer se tu ne radi o odredbama upravnog postupka. niti su te odredbe u suprotnosti s odredbama Zakona o nasljeđivanju ili drugim propisima koji su kasnije doneseni. zapovjednik broda je dužan primiti na čuvanje takvu pismenu izjavu i o tome izdati potvrdu. odnosno za vrijeme zadržavanja broda u stranim lukama nego i za vrijeme plovidbe u našim teritorijalnim vodama. računa se od dana povratka oporučitelja u FNRJ. uredbe). zapovjednik broda predat će izjavu posljednje volje našem konzularnom predstavniku u prvoj narednoj luci pristajanja broda u inozemstvu. br. Ako u prvoj luci pristajanja broda u inozemstvu ne postoji naše konzularno predstavništvo.. 346. 220 1 . o primanju izjava posljednje volje i o postupku s imovinom umrlih osoba na 2 brodovima trgovačke mornarice — SI. ukoliko ima palubu (čl. 199. međutim. međutim. Sastavljenu oporuku može oporučitelj povjeriti na čuvanje zapovjedniku broda. R a š k o v i ć. a ukoliko ni u jednoj luci pristajanja broda u inozemstvu nema konzularnog predstavništva ili ako je prva luka pristajanja broda u FNRJ — lučkoj kapetaniji prve luke pristajanja broda u FNRJ. Zapovjedniku broda može. Ako osoba koja se nalazi na brodu za vrijeme putovanja želi da preda na čuvanje pismenu izjavu posljednje volje. članka cit. Oporuka na brodu sastavlja se po odredbama koje važe za sastavljanje sudske oporuke. može se. u noti 5 uz prethodni član. pa i onda kada se brod još nalazi u našoj luci ako 1 je spreman za plovidbu^ ) 2.

O p o r u k a s a s t a v l j e n a za v r i j e m e m o b i l i z a c i j e i l i r a t a je oblik izvanredne javne oporuke naziva se obično v o j n i č k o m o p o r u k o m (testamentum militare). 275. uputit će jednu od stranaka na parnicu radi rješenja spora o čdnjenicima.Član 76 — 77. ili koja druga osoba u prisutnosti "kojeg od ovih starješina. dakle. međutim. po odredbama koje vrijede za sastavljanje sudske oporuke. i oficiri.(1) Sastavljanje vojne oporuke dolazi u obzir samo za vrijeme mobilizacije ili rata. smatra da se vojnička oporuka može praviti i za vrijeme većih vojnih manevara ili vježbi koje imaju mobilizacioni režim (op. nego i sve druge osobe koje se za vrijeme mobilizacije ili rata nađu na vojnoj dužnosti. Prema tim propisima čin ne označava samo starješinski odnos i mjesto koje njegov nosilac zauzima u hijerarhijskom redu vojnih jedinica nego i stručnu sposobnost za vršenje funkcija za B l a g o j e v i ć .adekvatan za ovaj oblik oporuke. st. vojničke oporuke određen je propisima o organizacionoj podjeli JNA na jedinice i njihove dijelove. 1. jer se njime mogu koristiti ne samo vojnici kako bi to proizlazilo iz etimološkog značenja riječi »vojnička«. U pripravnom stanju ne može se ova oporuka 2 sastavljati. Za vrijeme mobilizacije ili rata može. 275). 2 tač. B l a g o j e v i ć . Na ovaj rok pazi sud po službenoj dužnosti.( ) > Vojnička se oporuka sastavlja uz formalitete koji su predviđeni za sudsku oporuku. cit. Oporuka će vrijediti samo u slučaju ako oporučitelj umre još za vrijeme putovanja brodom ili prije isteka roka od trideset dana po povratku u FNRJ. od kojih zavisi pravovaljanost oporuke (čl.. O p o r u k a s a s t a v l j e n a z a v r i j e m e m o b i l i z a c i j e ili r a t a - Član 77. što znači da oporuku sastavljenu na brodu neće uzeti u obzir ako je iz same oporuke vidljivo da je rok od trideset dana istekao već za života oporučitelja ili ako tu okolnost kao nespornu iznesu svi učesnici. 223. a sud ne može ovaj spor riješiti u ostavinskom postupku kao pravno pitanje. str. cit. Ovako sastavljena oporuka prestaje vrijediti po isteku šezdeset dana po završetku rata. Ako o toj okolnosti postoji spor između stranaka. ZN). podoficiri i druge vojne osobe. sastaviti oporuku osobi na vojnoj dužnosti komandir čete ili drugi koji starješina njegovog ili višeg ranga. a ako je oporučitelj prije ili kasnije demobiliziran po isteku trideset dana po demobilizaciji. op. a njom se može koristiti jedino osoba koja se za vrijeme tih stanja nalazi na vojnoj dužnosti. vanja brodom.. 2 1 • 221 . Položaj i rang vojnog starješine koji je ovlašten na sastavljanje. koji naziv nije posve . kao i svaki starješina odvojenog odreda. 2. Sporedno je da li je mobilizacija opća ili djelomična. 1. str.

brodoloma i velike epidemije. već u staroj Jugoslaviji vođene opsežne diskusije. koje je pojedini čin vezan.) bile su na području Vojvodine predviđene dvije vrste usmene privatne oporuke: obična usmena oporuka pred četiri svjedoka. koji se mogao koristiti jedino u slučaju rata. Za prestanak važnosti vojničke oporuke postoje dva roka: o p ć i od šezdeset dana i p o s e b n i (individualni) od trideset dana. zakonik poznavao je izvorno sve vrste oporuke. Usmena oporuta •' Član 78. koji se računa od dana demobilizacije te osobe. ali je zakonom od 24. i privilegirana usmena oporuka pred dva svjedoka. prestanka tog stanja. Privatna usmena oporuka kao redovni oblik oporuke bila je predviđena pravnim pravilima OGZ-a (§ 585) na području ranije Hrvatske i Slavonije. zak. Opći rok dolazi u obzir onda ako je osoba koja je izjavila svoju posljednju volju u obliku vojničke oporuke demobilizirana danom završetka ratnog stanja. pa je. i 27—32. U s m en a o p o r uk a (testamentom nuncupativum extraiudiciale) je jedini oblik"Tz v a n r e d n ejjrivatne oporuke. de lege ferenda. o djelovanju roka na važnost oporuke na brodu vrijedi — mutatis mutandis — i za vojničku oporuku. članka XVI. prema tome. kao i OGZ.Član 77 — 78. pa joj je zbog toga i vrijeme važenja ograničeno. a usmena je ostavljena samo kao izvanredni oblik oporuke. 1876. | f• 1 | |" *• . 3. Prema pravnim pravilima mađ. poplave. V 1911. (§ 15—20. makar i nema rang koji se traži za komandira čete. koja I | j i . Većina učesnika u tim diskusijama iz~ jasnila se za ukidanje te vrste oporuke ili bar da se ona uvede samo kao izuzetan oblik. Kako se može desiti da za vrijeme mobilnog ili ratnog stanja treba primiti izjavu posljednje volje od osobe koja je na vojnoj dužnosti u sastavu odvojenog odreda. i f f t. Izvanredna je zato jer se može praviti samo u iznimnim prilikama. zatim na temelju zakona od 1. 3. 222 I r . Dalmacije i Slovenije. a na temelju običajnog prava i na području Crne Gore. Oporučitelj može izjaviti svoju posljednju volju usmeno pred dva svjedoka samo ako uslijed iznimnih prilika nije u mogućnosti da sastavi pismenu oporuku. Objašnjenje uz prethodni član pod tač. ukinuta alografska oporuka. Položaju komandira čete odgovara čin kapetana i kapetana I klase. 1. to je predviđeno da u takvom slučaju vojničku oporuku može sastaviti svaki starješina odvojenog odreda. dopuštao i usmenu oporuku kao redovnu. Srbijanski grad. Usmena oporuka prestaje vrijediti kad proteče trideset dana od prestanka iznimnih prilika u kojima je sastavljena. i . Ako je ta osoba demobilizirana za vrijeme ratnog stanja ili posla je. koja je vrijedila samo onda ako je ostavilac umro prije isteka tri mjeseca cd dana oporuke. O pitanju usmene oporuke bile su. I 1912. na području Bosne i Hercegovine. za trajanje važnosti oporuke mjerodavan je posebni rok od trideset dana.

Otpada. Upravo zbog toga što je zakonom dana dovoljno široka mogućnost za rješavanje raznih situacija koje se mogu pojaviti u stvarnom životu u vezi s potrebom pravljenja usmene oporuke. dotle se kod usmene oporuke traži manje formaliteta nego kod redovnih oporuka. zakoniku (§ 447). 1 i priroda usmenog testamenfaL 223 . str. već je dopustivost usmene oporuke vezana i uz određeni subjektivni moment na strani oporučitelja (»ako uslijed iznimnih prilika n i j e u m o g u ć n o s t i * ) . prema tome. na primjer. slobodno i savjesno izražena volja) moraju biti u potpunosti ispunjene. Naš zakonodavac nije <u tom pogledu prihvatio metod taksativnog nabrajanja slučajeva koji bi predstavljali iznimne prilike kao što je to učinjeno u Srbijanskom grad. ako je.Član 78. pismeni sastav koji je bitan element ne samo kod redovnih nego i kod ostalih izvanrednih oporuka. ratne operacije. Dopustivost usmene oporuke kao izvanrednog oblika oporučivanja vezana je uz postojanje i z n i m n i h p r i l i k a . brodolom. a uz to i u takvoj situaciji da joj nije bilo moguće sastaviti pismenu oporuku. Traži se. epidemija. Pravni značaj Glasnik AK za APV br. odnosi samo na f o r m a l n e potrepštine oporuke. grad.). Umjesto toga naš je zakonodavac generalnom formulacijom. na moru i za vrijeme rata). međutim. Nije. 2. 506. Osim iznimnih prilika općeg značaja kao što su poplave. dakle. dok materijalne potrepštine (dob od navršenih šesnaest godina. ali je zadržana kao izvanredni oblik oporuavanja. sposobnost za rasuđivanje. švic. dovoljno da postoje iznimne prilike u objektivnom smislu. 3. ne samo da su postojale iznimne prilike nego da su one u konkretnom slučaju i spriječile oposručitelja u sastavljanju pismene oporuke. Takav bi slučaj postojao. Povlaštenost se. u konkretnom slučaju postojale iznimne prilike — to je q u a e s t i o f a c ti. međutim. epidemija itd. zastoj prometa. u obliku pravnog standarda (vidi objašnjenje uz čl. a izvanrednost se odnosi samo na mjesto odnosno vrijeme sastavljanja. 223. držimo da ne treba u tom R a d o v a n o v i ć . neku osobu na visokim planinama zadesila nezgoda takve prirode da se zbog nje našla u velikoj opasnosti po život. ZN). računajući od prestanka iznimnih prilika. a nije to učinio ni egzemplifikativno kao švicarski zakonodavac (bliza smrtna opasnost. Da li su. zak. Zakonom o nasljeđivanju riješeno je pitanje opstanka usmene oporuke u neku ruku na kompromisan način: odbačena je ta vrst oporuke kao redovni oblik. a vrijedila je samo za slučaj da ostavilac umre za tri mjeseca. Usmena oporuka kao oblik izvanredne oporuke ima — za razliku od oporuke na brodu i vojničke oporuke koje također spadaju u kategoriju izvanrednih oporuka — i izvjesne z n a č a j k e p o v l a š t e n o s t i Dok se kod sastavljanja oporuke na brodu i vojničke oporuke moraju ispuniti svi formalni uvjeti kao i kod sudske oporuke. dao široku mogućnost individualizacije za svaki pojedini slučaj. 3/57. (*) mogu postojati i iznimne prilike u kojima se našao sam ostavilac. se mogla praviti samo u određenim iznimnim prilikama (za vrijeme kuge ili druge zarazne epidemije. naime. ratni događaji — Art. 18. do kojih je došlo iznenada i koje ostavilac nije mogao predvidjeti niti im se suprostaviti.

Čini se da je takva mogućnost predviđena i samim zakonom. 342. trebalo tako da bude. ZN). str. u pravilu. V r i j e m e v a ž e n j a usmene oporuke je ograničeno. E s c h e r . 224 .. str. 351. 1 ZN). op. vidi uz čl. jer u slučaju ako je oporučitelj u stanju pisati. 79. Ne traži se da oba svjedoka budu istovremeno prisutna iako bi.( ) Da li je spor o postojanju iznimnih prilika činjenične ili pravne prirode. cit. bilo alografsku. ZN. jednako kao i kad oporučitelj umre prije isteka tog roka. cit. 4.e svoju vrijednost. Naročito ne bi došlo u obzir pismeno saopćenje posljednje volje. Međutim. usmena će oporuka ostati na snazi. a pojam izuzetnosti isključuje ekstenzivnu primjenu. Može se. umre za vrijeme trajanja iznimnih prilika ili prije isteka roka od trideset dana od prestanka iznimnih prilika. To je i razumljivo. st. u noti 5 uz čl.Član 78. ukoliko oporučitelj prije isteka roka nije umro ih nije postao nesposoban za sastavljanje oporuke (vidi naprijed pod tač. Istekom roka od trideset dana od prestanka iznimnih prilika gubi usmena oporuka i p s a 1 e g. 75. jer je u oba slučaja ratio ista. in fine). s obzirom na 2 3 R a š k o v i ć . Ako su među strankama. " O dužnosti svjedoka usmene oporuke vidi uz čl. nakon što je oporuku napravio. bilo holografsku. a koje opet isključuju mogućnost pravljenja pismene oporuke. ( ) Postavlja se pitanje da li usmena oporuka vrijedi ako je oporučitelj prije isteka roka od trideset dana zbog gubitka sposobnosti za rasuđivanje postao nesposoban za sastavljanje oporuke. Usmena oporuka predstavlja izuzetni oblik oporučdvanja. 80. a ne »u prisutnosti« dvaju svjedoka kao kod pismene oporuke pred svjedocima (čl. Inače bi se moglo desiti. pogledu ići suviše daleko. Držimo da bi i u ovom slučaju oporuka trebala ostati na snazi. 281. onda je u mogućnosti da napravi pismenu oporuku. Za svjedoke se traže isti uvjeti kao i kod sudske oporuke. 223. da se »kroz širinu izraza provuče« »na druga vrata« usmena oporuka kao stvarno redovni 2 oblik testiranja. 3. U takvom se slu3 čaju rok od trideset dana računa od prestanka novih iznimnih prilika. Oporučitelj treba svoju posljednju volju pred svjedocima izjaviti u s m e n o . ZN ne daje nam odgovor na ovo pitanje.. zbog kojih je oporučitelj bio upućen da izjavi svoju posljednju volju u obliku usmene oporuke nastupe druge smetnje koje sačinjavaju nove iznimne prilike. samo ako oporučitelj. s obzirom na posebne okolnosti nekog slučaja. može se dopustiti i odstupanje od tog pravila. 69. op. s obzirom na provizornu prirodu ove oporuke. Odredba stava 3 člana 64. kako opravdano primjećuje Rašković. ZN. dogoditi da za vrijeme dok još traju iznimne prilike. međutim. niti je ovdje primjenljiva. B 1 a g o j e v i ć. na str. kada se u stavu 1 ovog člana upotrebljava izraz »pred« dva svjedoka. Kako rok važenja iznosi trideset dana računajući od prestanka iznimnih prilika. & obzirom na određenost ovog izraza koji je sadržan i u samom nazivu oporuke ne bi ovdje došao u obzir drugi način izjavljivanja volje. Za valjanost usmene oporuke potrebno je da posljednja volja bude izražena p r e d d v a s v j e d o k a . samo što nije potrebno da znaju čitati i pisati (čl. članka cit. ZN. 5.

VIII 1956'. u s m e n e o p o r u k e Pri sastavljanju usmene oporuke mogu biti svjedoci samo osobe koje mogu biti svjedoci pri sastavljanju sudske oporuke. Za odluku da li postoje »iznimne prilike« u smislu čl. II 1959. 6. i slučaj kad oporučitelj uslijed naglo. 1—2/57. prema tome. Vrijeme. 8. 4/61. Izuzetnim prilikama po čl.«fi i s rib?. sporne okolnosti koje se odnose na moment prestanka iznimnih prilika odnosno na početak roka od trideset dana. Pravni život br. a za trajanja sposobnosti za testiranje nije se mogao pozvati sudac radi sastava sudske oporuke. br. ZN. ZN obuhvaća sve okolnosti kako objektivne. Zb. 374). mjerodavno je za ocjenu da li uslijed iznimnih prilika nije on bio u mogućnosti da~sastavi pismenu oporuku (Presuda Vrhovnog suda NK Hrvatske Rev. Naša zakonitost br. 1 ZN). XI 1957. 223. II/1—1957. ocjenjuju sudovi prema okolnostima svakog slučaja (Vrhovni sud NR Bosne i Hercegovine Gzz 75/57 od 5. ZN (Rješenje Vrhovnog suda NR Makedonije Gžz 14/57 od 27. 78. X 1957. 5—6/59. ZN smatra se. već će sud njenu nevažnost konstatirati u ostavinskom postupku. da li će se tako izjavljena posljednja volja priznati pravovaljanom oporukom. XI 1957). Kao oporučni svjedoci kod usmene oporuke mogu biti osobe koje su punoljetne (i one koje su punoljetnost stekle stupanjem u brak iako još jt. str. ali ne moraju znati čitati i pisati. 67). treba ih uputiti na parnicu zbog rješenja spora o činjenicama. 3. nastupile nemoći nije u stanju potpisati pismenu opo'ruku. nego je dovoljno da je u njihovoj prisutnosti oporučitelj jasno i određeno očitovao svoju posljednju volju (Presuda Vrhovnog suda NR Hrvatske Rev. 8 6 / 5 < U > đ 18. Izraz »izuzetne prilike« iz člana 78.Član 78 — 79. (^ Izuzetne prilike za valjanost usmene oporuke treba shvaćati u najširem smislu (Vrhovni sud AP Vojvodine Gž 76/60. biti odlučno da je ostaviteljica uslijed starosti i bolesti i s obzirom na godišnje doba i teške vremenske neprilike. 29). Glasnik br. Jug. kad je oporučitelj usmeno izjavio posljednju volju. Vidi odluku pod br. Ako je među strankama nesporno da je ostavilac umro poslije isteka roka od trideset dana od prestanka iznimnih prilika. 1—2/61. 583/60 od 14. jer je to bilo van uredovnog vremena suda (Presuda Okružnog suda Bjelovar Gž 1312/57 od 2. str. tako i subjektivne prirode uslijed kojih oporučitelj nije bio u mogućnosti da napravi redovnu. str. 257). Pod iznimnim prilikama koje su preduvjet valjanosti usmene oporuke razumijevaju se vremenske nepogode i teški događaji uslijed kojih ostavilac nije mogao sastaviti pismenu (holografsku ili alografsku) oporuku (Rješenje Vrhovnog suda NR Hrvatske Gzz 124/57 od 31. 78. str. 3—4/58. 57). str. 2 tač.(Rješenje Vrhovnog suda NR Hrvatske Gzz 106/56 od-30. Svjedoci usmene oporuke ne moraju biti posebno baš za to pozvani. III 1957. uz član 69. pa. 50). ZN može.irom na udaljenost Jbtto nesposobna doći do suda radi "pravljenja oporuke. Naša zakonitost br. jf. 9. Zakon o nasljeđivanju s komentarom 225 . 82). Da li su postojale izuzetne prilike u istaknutom smislu. Sudska praksa 1. Bolest oporučitelja sama po sebi ne može se smatrati kao izuzetna prilika za sastav usmene oporuke u smislu člana 78. Tko m o ž e biti s v j e d o k p r i Član s a s t a v l j a n j u 79. adv. dan smrti ostavioca. X 1960. Naša zakonitost 7—8/58. pismenu oporuku. str. 5. st. 5. nije potrebno (ni dopušteno) tužbom utvrđivati nevažnost oporuke. od kojih zavisi pravo na nasljedstvo (čl. 4. 2.

kod usmene oporuke ovaj uvjet otpada. 2 ZN. sud treba po službenoj dužnosti da B l a g o j e v i ć . jer je ovdje dovoljno da svjedoci čuju izjavu posljednje volje. Kad primi izjave svjedoka. ne mogu kod ove oporuke kao svjedoci nastupati osobe koje su g l u h e . navedenom u čl. 2. koju je oporučitelj pred njima dao p i s m e n o s a s t a v e i zatim da taj pismeni sastav p r e d a j u s u d u . ! 1 ) Osobe koje ne ispunjavaju navedene uvjete su a p s o l u t n o n e s p o s o b n i s v j e d o c i pri sastavljanju oporuke. bez nepotrebnog odgađanja. ZN. 80. a sudu treba da ga predaju š t o p r i j e . 73. ZN). Svjedoci pred kojima je oporučitelj usmeno izjavio svoju posljednju volju dužni su bezodvlačno pismeno sastaviti izjavu oporučitelja i što prije predati je sudu. cit. Vidi i objašnjenje uz taj član. U oba slučaja treba navesti u koje je vrijeme (datum. Izvršenje ove dužnosti nije uvjet za pravovaljanost usmene oporuke. tj. ili je usmeno ponoviti pred sudom. Sudska Vidi odluku pod br. b) ili da izjavu oporučitelja u s m e n o p o n o v e pred sudom. 3. gdje i u kojim prilikama je oporučitelj izjavio svoju posljednju volju. S obzirom na okolnost da oporučitelj kod usmene oporuke treba da pred svjedocima izjavi svoju posljednju volju usmeno. uz član 73. pismeni sastav treba da učine »bezodvlačno-« (bez odlaganja). a svojoj dužnosti da naknadno reproduciraju tu izjavu u pismenom obliku (čl. 283. da je usmeno' ponove pred sudom. str. pod tač. pismeni sastav moraju oba svjedoka potpisati. Ovu dužnost mogu oni izvršiti na dva načina: a) ili da izjavu posljednje volje. Odredba iz stava 1 ovog člana sadrži obavezu koju su dužni izvršiti svjedoci usmene oporuke. navodeći i kad. u kojem mjestu i u kojim prilikama oporučitelj izjavio svoju posljednju volju. R e l a t i v n o su n e s p o s o b n i kao oporučni svjedoci osobe koje se s oporučiteljem nalaze u odnosu srodstva ili tazbine. u noti . 75.. op. 226 1 Dužnost članak cit. tj. R a š k o v i ć . a korisno je navesti i sat). čim im to s obzirom na postojeće prilike bude moguće. mogu oni udovoljiti i na taj način.Član 79 — 80. Dok se kod oporuka sastavljenih u pismenom obliku traži da oporučni svjedoci znaju čitati i pisati. 5 uz čl. koju je oporučitelj pred njima usmeno izrazio. kojima oni usmeno ponavljaju njima izjavljenu posljednju volju oporučitelja. 1. praksa svjedoka usmene oporuke Član 80. na kome je oporučitelj usmeno izjavio svoju posljednju volju. st. i u ovom slučaju trebaju svjedoci postupati bezodvlačno. nemaju navršenih 18 godina) ukoliko nisu (potpuno ili djelomično) lišene poslovne sposobnosti i koje razumiju jezik. ZN.

propust svjedoka da o usmenoj oporuci sastave pismenu ispravu i da ovu ispravu podnesu sudu. 4 ZN). grad. Ne bi. Ništave su odredbe usmene oporuke kojima se ostavlja nešto svjedocima pri njezinom sastavljanju.). st. u slučaju kada se radi o pismenim svjedocima ne mogu oba svjedoka istovremeno pisati jedan pismeni sastav. ZN. da opor učiteljevu izjavu posljednje volje usmeno ponove pred sudom. međutim. 507. kao i o uzimanju njihovih usmenih izjava sud sastavlja zapisnik. bilo dopušteno da svjedocima usmene oporuke. kao i na oporuku koje su sa sudskom izjednačene. Ako. 507. međutim. . može taj propust dovesti do odgovornosti svjedoka za naknadu štete. 2. njihovim precima. nema nikakvog utjecaja na pravovaljanost oporuke. od kojih zavisi pravovaljanost usmene oporuke (čl. Otklanjanje ove sumnje bilo je potrebno i zbog toga što po nekim zakonodavstvima. ima za posljedicu nevaljanost oporuke. zak. ispita okolnosti. šine. s obzirom na mogućnost povrede obaveze svjedoka statuirane odredbom stava 1. 227 . njihovim potomcima-. To znači da i potpuno pismeni svjedoci mogu ovu svoju dužnost izvršiti na taj način. Odredba zakona. st. zakonika je izričito predviđeno da j e d a n od svjedoka ima o oporučiteljevoj usmenoj izjavi posljednje volje načiniti pismeni sastav koji zatim trebaju potpisati oba svjedoka. Odredbom stava 2 otklonjena je sumnja koja bi se inače u praksi mogla pojaviti u pogledu pravovaljanosti oporuke. njihovim bračnim drugovima. u sporazumu s drugim svjedokom. grad. dovoljno je da jedan od svjedoka pismeno sastavi oporučiteljevu izjavu. " Raspolaganja u s m e n o m o p o r u k o m u korist svjedoka i njegovih bližih s r o d n i k a Član 81. Švic. 169. koji ne znaju pisati. Nepismeni svjedoci usmene oporuke upućeni su. a zatim da taj pismeni sastav oba svjedoka potpišu. kao npr. koja se odnosi na alografsku i sudsku oporuku. Ova odredba odgovara onoj iz čl. zbog povrede ove obaveze nasljedniku ili nekoj drugoj osobi kojoj je usmenom oporukom ostavljena neka korist iz ostavine bude nastala kakva šteta. kojom se svjedocima nameće ova obaveza nije ipak bez značaja. po švicarskom (Art. Kako. naime. Svjedocima usmene oporuke ostavljeno je na volju hoće li oporučiteljevu izjavu posljednje volje sudu reproducirati u pismenom sastavu ili usmeno na sudski zapisnik. obrate sudu zbog usmenog ponavljanja oporučiteljeve izjave. 3 ZN). Neizvršenje dužnosti. njihovim srodnicima u pobočnoj liniji do uključivo četvrtog stupnja. naravno. Isprave o usmenoj oporuci čuvaju se u sudu odvojeno od ostalih spisa (čl. da se za izvršenje dužnosti.^) 3. O primitku pismenog sastava koji su svjedoci sami napravili. 74. prema tome. koja je svjedocima naređena odredbom stava 1.Član 80 — 81. i bračnim drugovima svih ovih osoba. samo 1 U Art. 169. oporučiteljevu izjavu posljednje volje po njihovom kazivanju napiše treća osoba i da zatim oni takav pismeni sastav predaju sudu. • . koja im je naređena odredbom stava 1 ovog člana.

74. ZN). ZN. i 79. po njenom vanjskom izgledu. učinjenih u korist svjedoka i njihovih bližih srodnika proširena i na raspolaganja učinjena u korist pobočnih srodnika trećeg i četvrtog stepena. Tako npr. ZN) sudjelovala kao svjedok osoba koja u vrijeme sastavljanja oporuke nije imala sposobnost da bude oporučnim svjedokom (čl. nedostatak oblika oporuke predstavljaju raspolaganja u korist suca koji je oporuku sastavio. Isto tako. o njenom poništenju iz materijalnof^avnih razloga govori se u članu 66. 73. jer se smatra da su svjedoci u situacijama. Rok od godinu dana ne može početi teći prije proglašenja oporuke. Mogućnost nastupanja ništavosti formalno manjkave oporuke ograničena je u dva pravca: u odnosu na osobe koje su ovlaštene tražiti njeno poništenje i u odnosu na vrijeme kroz koje se poništenje može tražiti. 67. 75—77. Ovdje je primijenjen stroži kriterij. ako je napisan rukom i ako je na njemu. i 81.Član 81 — 82. 128. iako to nije u tom članu posebno istaknuto. ZN. ZN) ili kod usmene oporuke (čl. jer prije toga presumptivni nasljednici nemaju nikakvo pravo u pogledu buduće ostavine. i to u roku od ffodinu danafotkada je saznala za oporukuj a najkasnije za deset godina od proglašenja oporuke. tj. Formalni nedostaci oporuke ne moraju biti vidljivi već na prvi pogled (prima facie). ZN). Ovo vrijedi i u pogledu poništenja oporuke iz materijalnopravnih razloga ništavosti u smislu člana 66. ZN).. ZN). pismeni sastav koji sadrži raspoložbu imovinom za slučaj smrti. Poništenje oporuke može se tražiti istom poslije otvaranja nasljedstva (čl. 78. predviđenih za pojedine oblike oporuke (čl. ZN pod tač. Poništenje oporuke zbog nedostatka oblika može tražiti nakon otvaranja nasljedstva samo osoba koja ima pravni interes. O opsegu i djelovanju ove ništavosti vidi objašnjenje uz cl. što je kod usmene oporuke ništavost oporučnih raspolaganja. istim rukopisom ispisano lično ime ostavioca. ZN). ZN) odnosno njoj izjednačenih oporuka (čl. ZN) ili sudske oporuke (čl. 68. 71. 1. 74. O n e d o s t a c i m a o b l i k a oporuke govorimo kada kod njenog sastavljanja nije ispunjena koja od formalnopravnih pretpostavki njene pravovaljanosti. Nedostatak oblika postoji i onda ako je kod pismene oporuke pred svjedocima (član 69.^dok oporučitelj može svoju oporuku u svako vrijeme opozvati. 2. makar je stvarno taj pismeni sastav pisan tuđom rukom. u kojima dolazi do usmenog oblika oporučivanja. više podvrgnuti sumnji nego kod ostalih oblika oporuke. 2. prema izgledu. a samo ga 228 . ili u korist svjedoka koji su sudjelovali pri njenom sastavljanju i njihovih bližih srodnika (čl. Dok se u ovom članu radi o p o n i š t e n j u o p o r u k e iz f o r m a l n o p r a v n i h r a z l o g a . daje izgled formalno valjane vlastoručne oporuke (čl. P o n i š t e n j e o p o r u k e zbog n e d o s t a t k a o b l i k a Član 82. '/ .

str. Neki pisci. koji je napisala treća osoba. Sudski zapisnik u kojem je sadržana izjava posljednje volje ostavioca* ako je potpisan od ostavioca i snabdjeven potvrdom suca. cit. sud će provesti ostavinsku raspravu na temelju predočene oporuke. cit. istina. str. ZN). 229 1 hi . nije bio u stanju pročitati zapisnik o primljenoj izjavi posljednje volje. ZN ne može se. U sudskoj praksi o ovom pitanju nije još došlo do izražaja određeno stanovište. Ovo se shvaćanje upire na odredbu člana 67. sud mora taj pismeni sastav primiti kao podlogu za provođenje ostavinske rasprave. a taj pismeni sastav po svom vanjskom izgledu odgovara jednom od oblika oporuke predviđenih zakonom. iako svjedoci kod potpisivanja oporuke od strane ostavioca nisu bili prisutni. je ostavilac potpisao. jer se pretpostavlja da ona sadrži izjavu posljednje volje ostaviočeve. ali se to pravilo ne može primjenjivati izolirano ni od odredaba B l a g o j e v i ć . Naša zakonitost br. str. sadržano opće pravilo da je za pravovaljanost oporuke u formalnom pogledu potrebno da ona bude sastavljena uz formalitete predviđene zakonom. 48. op. Ne dođe li u ovim slučajevima od strane zainteresiranih osoba do zahtjeva za poništenje oporuke zbog nedostatka oblika.. makar nijedna od zainteresiranih osoba u tom pravcu ne stavi zahtjev. je. prema kojoj je pravovaljana samo ona oporuka koja je sastavljena u obliku utvrđenom u zakonu i pod uvjetima predviđenim zakonom. ZN) pismeni sastav o raspolaganju imovinom za slučaj smrti. cit.ZN. iako stvarno nisu ispunjene sve formalne pretpostavke koje se traže za odnosni oblik oporuke. 70. B a z a 1 a. da u navedenim slučajevima poništenje oporuke zbog nedostatka oblika može tražiti samo ona osoba s pravnim interesom. ukoliko nijedan od zakonskih nasljednika ili druga osoba s pravnim interesom s uspjehom ne ospori pravovaljanost takve oporuke zbog nedostatka oblika. — Vidi i F i n ž g a2 r. 109. Poništenje oporuke zbog nedostatka oblika. kojoj su poznate okolnosti pod kojima je oporuka sastavljena. pitanje da li sud može po s l u ž b e n o j d u ž n o s t i o d b i t i da kao temelj nasljeđivanja uzme oporuku koja već po svom vanjskom izgledu ne odgovara obliku utvrđenom u zakonu. s obzirom na prirodu stvari. makar ostavilac nije znao službeni jezik i.Član 82. članak. 107. po našem mišljenju. Staviše — prema ovom stanqvištu — sud ne bi mogao ovakvu oporuku uzeti u obzir ni u slučaju ako bi sve zainteresirane stranke izričito tražile da se ona uzme kao podloga za ostavinsku raspravu. 298. U toj je odredbi. B a z a 1 a. dati ono značenje kakvo proizlazi iz naprijed spomenutog stanovišta.. odgovara po svom vanjskom izgledu formalno valjanoj sudskoj oporuci (čl.(2) Odredbi člana 67. ako je ispod teksta tog pismenog sastava ispisano lično ime oporučitelja i još dviju osoba. 69. međutim. op. prema tome. da ga je ostavilac u njegovoj prisutnosti pročitao i potpisao. 3—4/59.. međutim. Isto tako ima izgled formalno valjane oporuke pred svjedocima (cl. Razumljivo . Postavlja se. izražavaju shvaćanje^) da sud ne •srnii e kao temelj nasljeđivanja primiti oporuku koja ima u o č l j i v e f o r m a l n e n e d o s t a t k e . str. Ako nasljednici podnesu sudu pismeni sastav kojim je ostavilac rasporedio svoju imovinu za slučaj smrti.

230 . sud se n i k a d a po službenoj dužnosti ne obazire na formalne nedostatke oporuke. 7—8/59. op cit. koje se odnose na pojedine oblike oporuke. 645. Dok u slučaju poništenja oporuke iz materijalnopravnih razloga ništavosti (čl. naravno. Prema tome. 144. za koji je neosporno da ga je napisala treća osoba bez znanja ili privole ostavioca. S t a n k o v i ć . Komentar IV sv. Tako. u ovom slučaju poštenje odnosno nepoštenje na strani osobe.(4) Na taj se slučaj ne odnose rokovi iz ovog člana. paziti po službenoj dužnosti. jer oporuke u materijalnom smislu ovdje i nema. samo uz pretpostavku da je sudu u konkretnom slučaju u svrhu provođenja ostavinske rasprave predložen pismeni sastav k o j i p o s v o m s a d r ž a j u materijalno predstavlja oporuku. protiv koje teče rok. 4. S u b j e k t i v n i rok počinje teći danom saznanja za oporuku. nema apsolutni značaj ili drugim riječima: pravna posljedica formalno manjkave oporuke jest njena r e l a t i v n a n i š t a v o st (vidi objašnjenje uz čl. ni od odredaba o njenom poništenju. Švic. sud ne bi ni u kojem slučaju kod donošenja odluke o nasljedstvu mogao uzeti u obzir pismeni sastav. 324.. pod tač.). Prema jednodušnom stanovištu švicarskih sudova i teoretičara. 8. ZN) dužina objektivnog roka ovisi o poštenju (savjesnosti) odnosno nepoštenju (nesavjesnosti) osobe. i T u o r. U vezi s formalnom pravovaljanosti oporuke može između stranaka nastati spor o činjenicama ili spor o pravnim pitanjima. da se takav sastav primi kao temelj nasljeđivanja. međutim. op. Vidi E s c h e r. 520. nego rokovi iz čl. koja u sebi sadrži sankciju ništavosti za nepridržavanje uvjeta o obliku oporuke. ZN. zakonika). dok se odredbom člana 67. Švicarska judikatura i teorija nisu ovdje u dilemi iako se propisi švicarskog nasljednog prava u tom pogledu podudaraju s našim zakonom (čl. i 521. odredbom stava 1 ovog člana postavljen je djelovanju tog pravila određen okvir: n a s t u p a n j e n i š t a v o s t i f o r m a l n o m a n j k a v e o p o r u k e o v i s i o s t a v u oso' be koja je o v l a š t e n a da t r a ž i njeno p o n i š t e n j e . O b j e k t i v n i rok počinje teći danom proglašenja oporuke. tj. Ako je pismeni sastav koji je sudu predložen kao oporuka l a ž a n (krivotvoren). 409. ..Član 82. ZN postavlja pravilo. grad. * K l a n g . ispravu ostavioca kojom je rasporedio svojom imovinom za slučaj smrti. (3) Iz izloženog proizlazi da odredba člana 67. u kojima zastaruje pravo zahtijevati ostavinu kao nasljednik ostavioca. str. nema nikakvog utjecaja na dužinu roka. str. protiv koje teče rok. onda se ne radi o nedostacima u obliku oporuke. ZN. ali ne prije njenog proglašenja. Utjecaj forme na pravnu valjanost oporuke. po kojem je za pravovaljanost oporuke potrebno da bude sastavljena u jednom od oblika predviđenih zakonom. cit. Naša zakonitost br.. str. Za traženje poništaja oporuke postoje dva zastarna roka: subjektivni od godinu dana i objektivni od deset godina. str. Sve ovo vrijedi. ne z a t r a ž i l i o v l a š t e n a o s o b a p o n i š t e n j e o p o r u k e u odr e đ e n o m r o k u d o l a z i d o n j e n e k o n v a l i d a c i j e . Na ove osnovne uvjete sud mora. 64. 315. Činjenično pita3 Isp. makar bi sve zainteresirane osobe bile suglasne. na primjer. 3. 66.

br. 5. ZN). 66. ali između njih postoji spor o djelovanju tih činjenica na pravovaljanost oporuke. nje ticat će se redovito s k r i v e n i h nedostataka u obliku oporuke. a ne prMuzmni. Ako se tužbom pobija oporuka zbog nedostatka u volji oporučitelja (čl. izgubljena. 2 tač 1. 223. Vidi odluku uz čl. a ne od dana saznanja za nedostatak oblika (Presuda Vrhovnog suda NR Hrvatske Gž 523/57 od 20. Član 83. st. II/1—1957. 7). Ovaj je propis materija. a među strankama postane s p o r n o m činjenica koja čini oporuku formalno nevaljanom. a ne odbaciti rješe-f njem (Vrhovni sud AP Vojvodine Rev. XI 1962. ali ipak ne prije proglašenja opo ruke. kojom. iterijalne. sud će prekinuti ostavinsku raspravu i stranke uputiti na parnicu. sud će na traženje zainteresirane osobe pitanje pravovaljanosti oporuke raspraviti i riješiti u ostavinskom postupku kao pravno pitanje (čl. Zakona o parničnom postupku (Presuda Vrhovnog suda AP Vojvodine Gž 137/62 od 9. kojom se traži poništenje oporuke. s a k r i v e n e nute oporuke ili zamet- NR SlmiPn. Dokazivanje uništene. a o d j e l o v a n j u presude. 65. 13). II 1961. vidi uz čl.Clan82 —83. 3. P r i g o v o r formalne nevaljanosti ©poruke može se istaći i izvan roka u kojem se može tražiti njeno poništenje. Sudska praksa 1.. Rok u kome se može tražiti poništenje oporuke zbog nedostatka oblika teče od dana saznanja za oporuku. 58). ZN).. 26).a. (ipNevaljanost oporuke zbog nedostatka oblika uzima se u obzir samo ako zainteresirana osoba traži njeno poništenje (Rješenje Vrhovnog suda NR Slovenije Rev 216/62 od 9. Vidi o tome uz čl. i.' br. a ne I formalne prirode. ZN. Zb. 5/61. pitanje da li je oporučitelj alografsku oporuku potpisao u prisutnosti dvaju svjedoka. ZN pod tač. br. •I Poromo 1962/1. ako su među strankama n e s p o r n e činjenice koje dovode do formalne nevaljanosti oporuke. Poročilo 1962/2. 66. se utvrđuje ni: štavost oporuke. 7. br. Glasnik br. kao što je. Odluka ostavinskog suda o upućivanju zainteresirane osobe na parnicu radi poništenja oporuke zbog nedostatka oblika. 2. III 1957. Zb. nakon smrti oporučitelja ili prije njegove smrti 231 . izgubljene. vidi uz isti član pod tač. 6. pa se tužba treba odbiti presudom. 223. br. onda se ne može tek u žalbi protiv prvostepene presude pobijati oporuka i zbog nedostatka oblika (čl. 82.iiP" g a « RP. Zb. 236/60. 0 k a r a k t e r u t u ž b e . nema nikakvog utjecaja na početak i tok roka u kojem se moSe tražiti poništenje (Rješenje Vrhovnog suda AP Vojvodine Gž 797/60 ođ 27. 3 ZN). 66. 41). st.JKiPRP. Ako koja od stranaka osporava pravovaljanost oporuke zbog skrivenih nedostataka u obliku oporuke. VI/1—1961./R? nd 4 T> 7qfl?. Oporuka uništena slučajem ili radnjom neke druge osobe. Međutim. str. U). ZN). Poništenje oporuke zbog nedostatka oblika treba tražiti žiti u roku od i godine dana od proglašenja ili saznanja. jer je to preinačenje tužbe protivno članu 178.nie Vrhrmnna surl. sakrivena ili zametnuta. na primjer. III 1962. ZN pod tačkom 7. (lOKofc za poništenje oporuke zbog nedostatka ^oblika je zastarni. VIIf 1—1962. u kojoj će se prema rezultatu "rješenja spornog činjeničnog pitanja riješiti i pitanje pravovaljanosti oporuke (čl.

sakrivena ili zametnuta. st. 210. sud će rekonstruirati oporuku i utvrditi njen sadržaj. Nasljednik koji se poziva na uništenu. Ako se ne može rekonstruirati čitava oporuka. cit. a ne solemnitetnim svjedocima. da je uništena. može se utvrditi sadržaj samo jednog njenog dijela. proizvest će učinke pravovaljane oporuke ako zainteresirana osoba dokaže da je oporuka postojala. više teoretskog značaja nego stvarne prirode. prema tome. . Mogućnost dokazivanja usmene oporuke drugim dokazima. 232 . zainteresirane osobe mogu poslije smrti oporučitelja postojanje i sadržaj usmene oporuke. c) sadržaj oporuke. Ako su među stranka1 F i n ž g a r . Ova se odredba odnosi samo na p i s m e n e oporuke. međutim. Isto tako nema mjesta primjeni ove odredbe ni onda ako je već za života oporučiteljeva oporuka uništena slučajem ili je za života oporučiteljeva izgubljena. a oporučitelj je za to z n a o . st. ZN. kao i druge relevantne okolnosti mogu se dokazivati svim dokaznim sredstvima kojima se po pravilima parničnog postupka • dokazuju sporne činjenice^1) Prema rezultatu provedenih dokaza. sakrivena ili zametnuta. Nema sumnje. pa zbog smrti svjedoka ili iz drugih razloga nema više mogućnosti za njihovo saslušanje u smislu čl. o načinu nestanka ili uništenja kao i o njenom sadržaju. koju je oporučitelj pred njima dao. da je bila sastavljena u obliku propisanom u zakonu i ako dokaže sadržaj onog dijela oporuke na koji se poziva. 1. jest. kao i okolnosti pod kojima je bila sastavljena dokazivati drugim dokaznim sredstvima. ali bez njegovog znanja. OGZ o dokazivanju sadržaja usmene oporuke suglasnim iskazom o p o r u č n i h (solemnitetnih) svjedoka nije preuzeto u naš zakon. pa se njen sadržaj ne može dokazivati. I prijedlog zainteresirane osobe može se odnositi na dokazivanje sadržaja samo jedne oporučne odredbe ako se ona poziva samo na tu oporučnu odredbu. ZN). 2.. takva se oporuka smatra opozvanom (čl. Međutim. 65. a ne i na usmene. 80. izgubljenu. b) da je bila sastavljena u obliku predviđenom u zakonu. str. o obliku u kome je sastavljena. 209.Član 83. op. ' Ako među zainteresiranim osobama nema spora o prijašnjem postojanju uništene odnosno nestale oporuke. da će ovakav dokaz samo rijetko uspjeti. niti su njegovu izjavu usmeno ponovili pred sudom (čl. 105. Ako je pismenu oporuku uništio sam oporučitelj ili za njegova života netko drugi po njegovom nalogu dli s njegovim znanjem i odobrenjem. 2 ZN). 1 ZN). ipak ukazati i na tu mogućnost budući da dokazno pravilo iz § 586. jer će biti teško pružiti podesne dokaze za utvrđivanje sadržaja usmene oporuke i okolnosti od kojih zavisi njena pravovaljanost.. rekonstrukciju oporuke izvršit će ostavinski sud (čl. Treba. ako svjedoci usmene oporuke nisu na vrijeme pismeno sastavili usmenu izjavu posljednje volje. izgubljena. Sadržaj oporuke. sakrivenu ili zametnutu oporuku mora osim ovih okolnosti dokazati: a) da je oporuka postojala.

koje se odnose na ove momente. 151/60 od 17. onda će se u parnici riješiti ne samo pitanje postojanja prijašnje oporuke. V/2—1960. moraju se naročito utvrđivati činjenice važne za pravovaljanost oporuke i za saznanje njezinog sadržaja. Svakako je i po našem nasljednom pravu nasljednik osoba. i 91. br. na koju. ako se utvrdi da je volja oporučiteljeva bila da mu ta osoba bude nasljednik. Dosljedno načelu pravne sigurnosti i općoj odredbi Zakona o nasljeđivanju. 1108/58 od 10. IV/I—1959. ZN). toga i činjenice' da je oporuka nestala načinom i u uvjetima predviđenim u članu 83. proizvede učinak pravovaljane oporuke. član 83. Oporučitelj može oporukom odrediti jednog ili više nasljednika. koja nije pronađena i predana sudu. 233 . ma sporne činjenice. Zakona o nasljeđivanju (Rješenje Saveznog vrhovnog suda Rev. Nasljednik na temelju oporuke je osoba koju je oporučitelj odredio da naslijedi cjelokupnu njegovu imovinu. "dok osoba kojoj su oporukom ostavljene pojedMe stvari ili prava iz ostavine. Nakon što ostavinski sud u ostavinskom postupku izvrši rekonstrukciju nestale odnosno uništene oporuke. VIII 1960. proglasit će se rekonstruirana oporuka po odredbama koje vrijede za proglašenje pismene oporuke (čl. pod tač. jest samo oporučiteljev singularni sukcesor (legatar — čl. 83. III 1958. ili dio imovine određen prema cijeloj imovini. 1 ZN). Nasljednikom smatrat će se i osoba kojoj su oporukom ostavljene jedna ili više određenih stvari ili prava. sakrivena ili zametnuta. tog zakona određuje stroge uvjete potrebne da oporuka. O d r e đ i v a n j e n a s l j e d n i k a (heredis institutio) jest najtipičnija odredba oporuke iako nije bitna za njen pojam kao što je to slučaj u rimskom pravu.prelazi ostaviočeva imovina kao cjelina ili na koju prelazi dio te imovine određen prema cjelini (suecesio per universitatem). a ne njen (ostavine) alikvotni dio. br. ZN jesu materijalno-pravne činjenice odlučne za postojanje prava nasljedstva u korist osobe koja se na takvu oporuku poziva (Rješenje Saveznog vrhovnog suda Rev. a osim. Ako se dokazivanje nestale odnosno uništene oporuke zbog spora o činjenicama vrši u parnici. ukoliko se ne utvrdi da je bila drugačija volja oporučiteljeva (vidi niže.). st. V presudi koja utvrđuje oporuku u slučaju kad je ova uništena. Uvjeti označeni u čl. 2. uslijed čega otpada proglašenje oporuke u ostavinskom postupku. III. dokazivanje uništene odnosno nestale oporuke vrši se u parnici. 86.Član 83 — 84. 4. SADRŽAJ OPORUKE Određivanje nasljednika Član 84. Zb. Sudska praksa 1. izgubljena. Zb. 25). 1. da izjava posljednje volje proizvodi pravni učinak oporuke kad je učinjena u obliku i na način u zakonu strogo određen. način njenog nestanka ili uništenja i sadržaja oporuke nego i pitanje njene pravovaljanosti. 151). 210.

st. pod tač. nego su relevantni za druge pravne odnose. ZN). st. imovinskog su značaja ili se barem odnose na sam institut nasljeđivanja. odredbe o o p o z i v u r a n i j e o p o r u k e . Izjava o priznanju vanbračnog očinstva. 101. 64. koja bi predstavljala jedini sadržaj oporuke.Član 84. st. Među takve oporučne odredbe spada i izjava kojom oporučitelj dijete rođeno izvan braka priznaje za svoje (čl. Oporučitelj može oporukom odrediti jednu ili više osoba za izvršioce oporuke (čl. Treba kod toga uzeti u obzir da oporučitelj svojom izjavom o priznanju vanbračnog očinstva posredno vrši i raspored imovinom za slučaj smrti. Oporuka može sadržavati i odredbe o uračunavanju odnosno neuračunavanju darova ili legata u nasljedni dio (čl. u slučaju ako jedinom odredbom oporuke isključi određene zakonske nasljednike bližeg nasljednog reda iz nasljedstva (negativni testament). osim odredaba o određivanju nasljednika i o s t a v l j a n j u l e g a t a . a isto tako taj pravni akt ne bi zbog toga izgubio karakter oporuke. 2 OZORDM1) Izjava o priznanju vanbračnog očinstva nalazi se obično uz odredbe oporuke. ZN) i odredbe o postavljanju u v j e t a ili r o k o v a i o određivanju t e r e t a (naloga — čl. ZN). st. koje može oporuka sadržavati. 87. jer tim priznanjem oporučitelja vanbračno dijete ulazi u krug njegovih zakonskih nasljednika prvog nasljednog reda (čl. 2. koje se odnose na raspored imovinom za slučaj smrti. na primjer. 234 1 . 48. zatim oderedbe o r a s p o l a g a n j u u d o p u š t e n e s v r h e i o osnivanju z a d u ž b i n e (zaklade — čl. 106. Međutim. Ovamo spadaju. Odredbe o isključenju iz nasljedstva. o oposivu ranije oporuke. st. kao i odredbe o načinu diobe ostavine. međutim. ZN). ako su isključeni svi nasljednici bližeg nasljednog reda. sadržavati odredbe i druge'pravne akte koji nemaju imovinskopravni značaj niti se odnose na nasljeđivanje.. ZN). 1 ZN) i ostalih zakonskih nasljednika iz nasljedstva. Za oporuku je karakteristično da se njom raspodjeljuje imovina za slučaj smrti (vidi uz čl. i 52. I u ovom posljednjem slučaju oporučitelj posrednim putem raspoređuje svoju imovinu za slučaj smrti. na nasljedstvo će se pozvati ostali zakonski nasljednici istog nasljednog reda ili. Među oporučne odredbe koje utječu na raspored imovine oporučitelja spadaju i one kojima oporučitelj određuje nasljedniku ili legataru z a m j e n i k a (supstituta — čl.(čl. nasljedstvo će pripasti zakonskim nasljednicima daljnjeg nasljednog reda. 1 ZN).). 132. ne bi se mogla smatrati nevažećom samo zato što oporučitelj nije u istom aktu posebnom odredbom izvršio i raspodjelu imovinom. 88. kojima oporučitelj neposredno i na tačno određen način raspoređuje svoju imovinu može oporuka sadržavati i odredbe kojima se isti cilj (raspored imovine) postizava posrednim putem. jer. kao i odredbe o o p r o š t a j u i n e d o s t o j n o s t i (čl. ali mogu biti i jedini i samostalni sadržaj oporuke. Sve naprijed navedene odredbe. 2 ZN). 1 ZN). 51. Oporuka može. 23. 85. ZN. na primjer. odredbe o i s k 1 j uč en j u nužnih (čl. o raspolaganju u dopuštene svrhe ili' o osnivanju zadužbine mogu biti sadržane u oporuci zajedno s odredbama o određivarnju nasljednika ili legatara. o oproštaju nedostojnosti. 24.

ukoliko se oporukom ne vrši njihovo osnivanje (čl. br. Naslijediti mogu međutim. 84. Iz okolnosti. To vrijedi i za pojedine oporučne odredbe. smatrati oporukom (Presuda Vrhovnog suda NR Slovenije Rev. To isto vrijedi i u slučaju ako su oporukom jednoj osobi ostavljene nekretnine. cit. 1 br. Kod utvrđivanja da li oporučna odredba sadrži određivanje nasljednika ili ostavljanje legata nije mjerodavan izraz koji je oporučitelj upotrijebio.) izričito je predviđeno da se oporuka može poništiti ako je njen sadržaj ili koji od pridodanih uvjeta nemoralan ili protupravan. potvrđena presudom Saveznog vrhovnog suda Rev. 8). U švic. Porodilo 1962/1. 89. Poročilo 1962/1. smatrati ih kao da ne p o s t o j e. st. 297. cit. stav 3 ZN smatrati nasljedstvom (Presuda Vrhovnog suda NR Slovenije Pž 12/62 od 16. 1 i 2 ZN).(2) Dopustivost sadržaja oporuke prosuđuje se po Zakonu o nasljeđivanju i u pogledu oporuka sastavljenih prije stupanja na snagu ovog zakona (čl. VIII 1962. oporučitelj nekoj osobi ostavio pojedine stvari koje po svojoj vrijednosti sačinjavaju veći dio ostavine. 54. 1599/62 od 1. 235 . grad. biti protivan normama morala. Vidi odluku uz član 89. ukoliko nešto drugo ne proizlazi iz same oporuke. tj. 3. 1. ZN. 2 ZN). može se svakako zaključiti da se radi o ostavljanju legata. Odredba zadnjeg stava ovog člana u sMadu je s načelom izraženim u čl. cit. što je oporučitelj nekoj osobi ostavio jednu ili više stvari iz svoje imovine uz isključenje odgovornosti za dugove. str.. Legat uživanja cjelokupne ostavinske imovine može se u smislu čl. U našem se zakonu takvi uvjeti ili tereti smatraju nepostojećim (čl.(3) Sudska praksa <•. dok se o pitanju nemoralnih ili nedopuštenih ostalih oporučnih odredaba ništa ne određuje. zakoniku (Art. onda ovakav raspored imovine upućuje na zaključak da je oporučitelj htio da mu ta osoba bude nasljednik. biti n e m o r a l n o g i l i n e d o p u š t e n o g s a d r ž a j a . I 1962. F i n ž g a r . str. II 1962. op. Isp. 1 ZN). op. a drugoj pokretnine ili ako ostavljena stvar predstavlja jedinu imovinu oporučitelja. br. na primjer. 519. 130.f Član 84. odnosno one pravne osobe koje u to vrijeme postoje. tako i privatno-pravne. 15). 3.. 1 ZN. 2. samo one fizičke osobe koje su u životu u času otvaranja nasljedstva (čl. st. 243. Koje nisu uvjeti ili tereti. Nasljednikom mogu biti ne samo fizičke nego i p r a v n e osobe kako društvene (javno-pravne). 2. 4. st. a ne o određivanju nasljednika. S a d r ž a j o p o r u k e mora biti u skladu sa zakonskim propisima i ne smije. st. 3. trebalo b i i takve odredbe tretirati jednako kao nemoralne ili nedopuštene uvjete i terete. op. 87. 88. Za valjanost odredbe o postavljenju nasljednika nije potrebno da je " nasljednik označen ličnim imenom. I izjava volje koja se označuje kao »ugovor-kontrat« može se. Kako mogu i pojedine oporučne odredbe. 90. bez posebnog obrazloženja. 2 3 Isp. 53. F i n ž g a r . nego smisao oporučne odredbe i oporuke uzete u cjelini. r . 267/61 od 5. st. prema kojem odredbe oporuke treba tumačiti prema pravoj namjeri oporučitelja. ZN). i B l a g o j e v i ć . s obzirom na sadržaj i okolnosti pod kojima je bila dana. str. st. 3 ZN). već je dovoljno da oporuka sadrži podatke na temelju kojih se može utvrditi o kojoj se osobi radi (čl. Ako je.

obična zamjena) pod kojom se razumijeva odred ha posljednje volje.ne pripadne nasljedstvo. . i kod R a p p a p o r t a u Klangovu Komentaru. ne mora supstitut doživjeti i nastupanje supstitucionog slučaja. osim toga. S u ps t i t u c i o n i s l u č a j (događaj. ZN). supstitut postaje neposredni oporučiteljev nasljednik. za slučaj da ne može ili neće primiti nasljedstvo. ali je umro prije institutovog odreknuća. 137. međutim. Ako. • Ako nastupi koji od navedenih supstitucionih slučajeva. ili bude nedostojan da naslijedi. mora supstitut ne samo biti živ u času smrti oporučitelja nego doživjeti i ostvarenje ovog supstitucionog slučaja. makar u vrijeme institutovog odreknuća ne bi više bio na životu. OGZ) od strane instituta ako je taj slučaj oporučitelj predvidio kao razlog supstitucije. 138. op. U našem nasljednom pravu dopuštena je samo jedna vrst supstitucije: o b i č n a s u p s t i t u c i j a (substitutio vulgaris. supstitut postaje nasljednikom ako je bio živ u času smrti oporučitelja. op. str. Zbog toga supstitut mora u odnosu na oporučitelja biti dostojan za nasljeđivanje. Odreknuee. Kako se po našem na-*sljednom pravu naljedstvo stječe ipso iure. Isto vrijedi i za zapise. 30. nasljedstvo pripada njegovim (supstitutovim) nasljednicima (zakonskim ili oporučnim). Oporučitelj ne može odrediti nasljednika svome nasljedniku ni zapisovniku. umre prije oporučitelj a ili postane nedostojna za nasljeđiva nje ili se odrekne nasljedstva odnosno legata.(*) Prema tome. str. 130. oporučni nasljednik (institut) preživi oporučitelja. i f : i [ .Član 85. razlog) sastoji se u okolnosti da osoba koja je kao prva određena za nasljednika ili kojoj je u prvom redu namijenjen legat. • . 59. što znači da mora preživjeti oporučitelja (čl. dolazi do transmisije njegovog nasljednog prava na njegove (institutove) nasljednike. 213) da u slučaju odbijanja nasljedstva (pravno pravilo iz § 805. OGZ-a bilo je ovo pitanje sporno. ZN). ako je valjano (čl. ali umre prije nego je dao izjavu da li prima nasljedstvo ili ga se odriče (čl. kojom se p o s t a v l j e n o m n a s l j e d n i k u (institutu) određuje z a m j e n i k (supstitut/. str. cit. Iz okolnosti da je vulgarna supstitucija uvjetno honoriranje. ili se odrekne nasljedstva. Vidi j F i n ž g a r. cit. djeluje unatrag te se uzima da osoba koja se odrekla nasljedstva. izvodila je većina pisaca (vidi M a u r o v i ć . Ako je supstitut preživio oporučitelja. naime. ako se prvopostavljeni nasljednik (institut) odrekne nasljedstva (casus noluntatis). kao i svaki drugi nasljednik. časom smrti ostavioca (čl. TransU literaturi biv. nije nikada ni bila nasljednikom. 236 1 | J i I | p i | | [ " • t { I. 135. Oporučiteli može odrediti oporukom osobu kojoj će pripasti nasljedstvo ako određeni nasljednik umre prije njega. u kojem slučaju supstitucija otpada. ukoliko se nasljedstva ne odreknu. ZN).. • 1. II/l. On mora. ZN). Na isti se način i za isti slučaj može zamjenik odrediti i l e g a t a r u . sv. Kod obične supstitucije postavlja se supstitut za nasljednika pod s u sp e n z i v n i m u v j e t o m da institutu . Supstitucije Član 85.. biti živ u vrijeme otvaranja nasljedstva.

nakon što svi postavljeni instituti (sunasljednici) otpadnu. potonji nasljednik. koji je umro prije nego je dao nasljedničku izjavu. naziva se f i d e i k o m i s a r (naknadni. prema tome.Član 85. dolazi do zakonskog nasljeđivanja. Vorerbe). ako se ostvari supstitucioni doga2 đaj. po našem nasljednom pravu iz nasljeđivanja supstituta. dok su ostali isključeni. cit. misari institutovi isključuju. str. 3. Odredba zadnjeg stava sadrži z a b r a n u određivanja f i d e i k om i s a r n e s u p s t i t u c i j e (povjerbene zamjene). str. isključuje iz nasljedstva oporučiteljeve zakonske nasljednike. b) da institutu odredi dva ili više supstituta koji se za predviđeni supstitucioni slučaj sukcesivno. ako oporučitelj nije drugačije odredio ili ako nešto drugo ne proizlazi iz okolnosti pojedinog slučaja. Ako oporučitelj. onda supstitut može postati nasljednikom samo ako se taj razlog ostvari. Ovi se pisci pri tom oslanjaju na pravno pravilo iz § 809. a za slučaj da i A otpadne. d) da sunasljednike međusobno supstituira (supstitutio reciproca). jedan za drugim. od zakonom predviđenih supstitucionih slučajeva. a da posebno ne istakne za koji ga.( 3 ) Oporučitelj može supstituta odrediti i zakonskom nasljedniku. a ona koja postaje nasljednikom poslije prve osobe. određuje. Oporučitelj može u oporuci prvopostavljenom nasljedniku odrediti supstituta. U tome će slučaju supstitut postati nasljednikom ako se ostvari bilo koji od zakonom predviđenih razloga supstitucije. tako da jedan od njih treba postati nasljednikom u času njegove smrti. a druga u nekom kasnijem momentu.). ako otpadne i institut i supstitut. 4. o kojoj se govori • kada ostavilac dvije osobe (ili više njih) s u k c e s i v n o poziva na nasljedstvo. Osoba koja prva dobiva nasljedstvo naziva se f i d u c i a r (prethodni nasljednik. c) da istog supstituta odredi ne samo jednom institutu nego i dvojici njih ili više (sunasljednicima). pozivaju na nasljedstvo (prvopostavljenom nasljedniku određuje se A za supstituta. nasljednikom postaje B itd.( ) 2. Eventualna nejasnoća ili nepreciznost u izražavanju oporučite]ja u vezi s određivanjem supstitucionog slučaja. 211. Vidi kod R a p p a p o r t a u Klangovu Komentaru. 246. dok supstitut. op. ali svakako nakon prestanka prava osobe koja je prva postala nasljednik. sv. 3 Vidi E s c h e r . OGZ iz kojeg izvode da na nasljednike instituta. pozivanje supstituta na nasljedstvo ograniči samo na j e d a n određeni razlog supstitucije. samo onda prelazi njegovo nasljedno pravo ako mu •oporučitelj nije odredio supstituta. 237 . Većina pisaca stoji na stanovištu da supstitut isključuje institutove transmisare. Nacherbe). može se razjasniti utvrđivanjem njegove prave namjere iz. Za pojam fideikomisarne~ supstitucije bitno je da je volja oporučiteljeva upravljena na ustanovlje2 U austrijskoj je literaturi sporno i pitanje odnosa transmisije i supstitucije. Kod određivanja supstituta može oporučitelj postupiti tako: a) da institutu odredi samo jednog supstituta. sadržaja i smisla čitave oporuke. u ovom slučaju. II/l. međutim. sunasljednici su jedan drugom supstituti u razmjeru njihovih nasljednih dijelova. kod toga može oporučitelj predvidjeti da supstitut treba doći na mjesto onog sunasljednika koji prvi otpadne ili da supstitut treba postati nasljednikom.

međutim. Naša zakonitost. 2 ZN) ne mogu izbjeći pravni odnosi jednaki onima koji postoje između fiduciara i fideikomisara. u tom pogledu ići suviše daleko. Iako je. imala za svrhu pogodovanje određenih članova porodice. a naročito u vrijeme feudalizma. s jedne strane. st. dok kod obične supstitucije postaje nasljednikom i l i institut i l i supstitut. Iz ovog proizlazi da se mogućnost određivanja uvjeta i rokova u oporuci ne smije iskoristiti za izigravanje odredbe zadnjeg stava ovog člana o zabrani fideikomisarne supstitucije. što je njom izrečena zabrana dobila na svojoj određenosti. Ona u našem nasljednom pravu na neki način samo još utoliko dolazi do izražaja. a time i smetnju za napredno gospodarstvo.(5) to odredba zadnjeg stava ne može imati drugo značenje od onog koje proizlazi iz njene formulacije. pa sma4 Ovo je pitanje iznio S t a n k o v i ć već u svome članku »Sticanje ostavine i odricanje od nasljedstva«. sve to prema odredbi oporučitelja.. a ne fiduciara (prethodnog nasljednika). smatrati postavljanje nasljednika pod takvim uvjetom ili rokom koji bi proizveo isti pravni učinak kao da je ostavilac izričito odredio »nasljednika svome nasljedniku«. jer je fideikomisarni supstitut (potonji nasljednik) sukcesor oporučitelja. da isključi primjenu fideikomisarne supstitucije za slučaj kada se kao supstitucioni događaj predviđa smrt fiduciara. ukoliko se s obzirom na dopustivost određivanja uvjeta i rokova pri postavljanju nasljednika ili legatara (čl. može se ipak uzeti da je fideikomisarna supstitucija kao ustanova n a č e l n o odbačena. fideikomisarna supstitucija po svojoj pravnoj konstrukciji i nije ništa drugo nego jedan oblik postavljanja nasljednika (legatara) pod uvjetom ili s rokom. a fideikomisar pod suspenzivnim uvjetom ili s početnim rokom (vidi niže uz čl. str. Kao supstitucioni slučaj kod fideikomisarne supstitucije dolazi u obzir ne samo smrt fiduciara nego. (4) Na opravdanost ovog zaključka upućuje okolnost da je po našem nasljednom pravu izričito dopušteno postavljanje nasljednika (legatara) pod uvjetom ili s rokom (čl. međutim. Izigravanjem ove odredbe moglo bi se. str. Nacrt V. da se odredba zadnjeg stava ovog člana o zabrani fideikomisarne supstitucije odnosi samo na slučaj. s druge strane. Ne treba. postavljanje nasljednika pod uvjetom ili s rokom smatra u pravnoj teoriji prećutnim određivanjem fideikomisarne supstitucije. međutim. s druge strane. ZN). 126. nje d v a j u ili više sukcesivnih nasljeđivanja njegove ostavine. 5 M a u r o v i ć . str. 88. Čini se. sv. Kako. tako da dvije ili više osoba j e d n a za d r u g o m postaju nasljednicima. 238 . 232. dok se. op. Ta se ustanova koja je ranije. prema odredbi zadnjeg stava zabrana određivanja fideikomisarne supstitucije svedena samo na određeni slučaj (smrt fiduciara). br. 247. 2 ZN). 88. cit. prednost ove formulacije u tome. na primjer. 88. i drugi događaj ili vremenski momenat. kada je fideikomisarno nasljeđivanje vezano za smrt fiduciara. str. 32. st. E s c h e r . tj. jer predstavlja ograničenje slobodnog raspolaganja imovinom. 3—4/57. ne može prihvatiti u našem društvenom uređenju i pravnom poretku. ali je. II/l. R a p p a p o r t i H a n d l u Klangovu Komentaru. Istina. tako da je fiduciar nasljednik pod rezolutivnim uvjetom ili sa završnim rokom. formulacija odredbe o zabrani fideikomisarne supstitucije s teoretske strane nije posve korektna.Član 85. i 525.

. 1/1—1956. 5.N i kolić.Član 85. Propis člana 243. XII 1958. br. Ne može se tražiti brisanje uknjiženog potonjeg nasljeđivanja ako se ne traži i proglašenje oporuke za nevažeću (Vrhovni sud AP Vojvodine Gzz 199/56. i 5. ne dolazi do primjene ako je do dana objavljivanja tog zakona u ostavinskom postupku iza oporučitelja fideikomisarna supstitucija pravomoćno priznata (čl. str. Pravosođni bilten hr. Zb. Naredba o fideikomisarnoj supstituciji nema učinak ni u slučaju kada je ostavilac umro prije stupanja na snagu Zakona o nasljeđivanju. U sumnji. st. . a zatim ocijeniti da li se s obzirom na dopustivost uvjeta i rokova u oporuci (čl. Odredba kojom je oporučitelj odredio »-nasljednika svome nasljedniku ili legataru« smatra se nepostojećom u slučaju. II. Savezni vrhovni sud Rev. Nagodba u ostavinskom postupku. 239 8 . nije ugovor o fideikomisarnoj supstituciji. sv. a drugoj ostaviti doživotno uživanje iste ostavinske imovine. II 1956. Vidi odluke Saveznog vrhovnog suda pod br. 2. Tako. 4 ZN i tamo dana objašnjenja. 247. 2 ZN) može ta odredba smatrati valjanom. jer fiduciar. OGZ. kada je sadržana u cporuci koja je sastavljena prije stupanja na snagu Zakona o nasljeđivanju. op. 90. 43. oporučitelj može oporukom jednu osobu odrediti za svog nasljednika. st. st. st. kada neka odredba oporučiteljeva dovodi do učinka koji je sličan onome. str. U ovom slučaju će između nasljednika i osobe kojoj je ostavljeno doživotno uživanje nastati sličan odnos koji postoji između fiduciara i fideikomisarnog supstituta.3). Glasnik br. ima samo ograničeno pravo vlasništva. treba u prvom redu tumačenjem oporuke u cjelini utvrditi pravu volju oporučitelja (čl. 4. Nema razloga da se takva odredba smatra nevaljanom samo zato. 43/58. Vidi o tome čl. stav 4 ZN. 88. 242. Zb. 113. str. Takva odredba je dopuštena. 4. da li neka odredba oporučiteljeva ne krije u sebi izigravanje zabrane iz zadnjeg stava ovog člana.'U I Pravno pravilo iz § 613. 11/56. u kojima je zauzeto suprotno stanovište. 242. prema kojoj jedan od nasljednika preuzima ostavinske nekretnine uz obavezu da nakon svoje smrti preda nekom drugom od tadašnjih nasljednika. 29). 111/3—1958. 1 ZN). op. cit. ZN) — Presuda Vrhovnog suda NR Hrvatske Gž 1854/55 od 27. V parnici kojom se nagodba pobija svi su prijašnji nasljednici jedinstveni suparničari. 35). 91. str. or. 3. prema kome se smatra da ne postoji odredba o fideikomisarnoj supstituciji učinjena u oporuci prije stupanja na snagu Zakona o nasljeđivanju. 1 ZN). s pravima i obavezama uživaoca.(6) Ostavljanje doživotnog uživanja je odredba o ostavljanju legata. na primjer. Sudska praksa 1. za bivše srbijansko pravno područje vidi L. 243. 503/58 od 23. što ga stvara fideikomisarna supstitucija. jer oporučitelj može određenoj osobi kao legat ostaviti ne samo određenu slvar iz svoje ostavine nego i neko pravo na toj ostavini (čl. Markovi ć. što je položaj legatara u ovom slučaju sličan položaju prvog nasljednika (fiduciara) u fideikomisarnoj supstituciji. cit. dok ne nastupi supstitucioni događaj. trati da uvijek postoji izigravanje odredaba o fideikomisarnoj supstituciji. pa samo jedan od njih nije pasivno legitimiran (Vrhovni sud NR Slovenije Gž 632/57. 3—4/59. pa je i ostavina raspravljena pravomoćnim rješenjem prije stupanja na snagu tog zakona (Rješenje Saveznog vrhovnog suda Rev. a za vojvođansko B o g d a n f i .

2. XII 1960. XI 1958.Član 85 — 86. O s t a v l j a n j e z a p i s a Član 86. ZN u slučaju kad je prije stupanja na snagu Zakona o nasljeđivanju nastupio slučaj supstitucije i potonjem nasljedniku kao takvom već •predana ostavina (Presuda Saveznog vrhovnog suda Rev. koja je na temelju ženidbenog i nasljednog ugovora preuzela ostavinsku imovinu iza muža. Tor. jideikomisarna supstitucija koja ne važi (Vrhovni sud AP Vojvodine Rev. 6. Glasnik 10/61. 242. koji je bio potvrđen oporukom^ 1 ) dok najzad nije Mio dopušteno određivati legate u svakom kodicilu. 444/58 od 26. Oporučitelj može oporukom ostaviti jedan ili više zapisa (legata). 9. 7. 129/59. Zakona o nasljeđivanju (Vrhovni sud AP Vojvodine Rev. Odredbe u oporuci o potonjem nasljeđivanju trebaju se smatrati "kao da i ne postoje. stav 4 ZN proizlazi zaključak da nasljedstvo potonjeg nasljednika nije u smislu odredbe člana 242. 10. 12/60 od 11. 242. 402). 240 . 9—10/60. str. br. Postavljanje nasljednika svome nasljedniku je tzv. stav 3 i člana 243. si. 21). a na teret nasljednika. Zb. upisanu u korist sve djece. pa supstitut može slobodno odlučivati © svojoj imovini (Presuda Saveznog vrhovnog suda Rev. II 1960. 62/61. U rimskom je pravu' imenovanje nasljednika (heredis institutio) bila bitna i nužna odredba oporuke. S obzirom na okolnost da je raspolaganje prema sporazumu i tadašnjim propisima bilo valjano. Nasljedstvo potonjeg nasljednika može se smatrati kao konačno uređeno -u smislu čl. 524/58 od 25. 64. 8. nema učinka jednako kao ni fideikomisarna supstitucija određena oporukom (Presuda Saveznog vrhovnog suda Rev. Iz kategoričkih odredaba člana 85. U takvom slučaju ne može se analogno primijeniti propis čl. ZN konačno uređeno time što je prije stupanja na snagu Zakona 0 nasljeđivanju pravomoćno raspravljena ostavina i odlučeno da se ona preda prvom nasljedniku uz ograničenje određeno naredbom o fideikomisarnoj supstituciji. str. Udova. 1708/60 od 22. 314). 9). mogla sadržavati i druge odredbe o raspolaganju imovinom. Među takve odredbe spadala je i odredba o određivanju legata. Odredba ugovora. str. pored imenovanja jednog ili više nasljednika. 1. pod tač. Ipak je već i rimska oporuka. predajom preuzete imovine jednom od djece ispunila je fideikomisarnu supstituciju. Glasnik 2/60. uz obavezu da isplati djeci nasljedne dijelove 1 do svoje smrti preda preuzetu imovinu jednom od djece. Sporazum između nasljednika o preuzimanju ostavine po jednom i kasnije prepuštanje iste ostavine drugom nasljedniku nije nasljedni ugovor. II 1959). Tako stečena imovina ne spada u ostavinu prvoga ako su nakon njegove smrti ispunjeni uvjeti za preuzimanje imovine po drugome (Rješenje Vrhovnog suda NR Slovenije Gs Rev. treba smatrati da je ostavina iza umrlog bračnog druga bila konačno uređena. e).imovina prelazila kao skupnost. tj. 5. o namjeni pojedinih imovinskih koristi u prilog trećih osoba. ZN. kojom darodavac ograničava daroprimca da darovanu imovinu mora sačuvati i ostaviti svojim zakonskim nasljednicima. U kasnijem razvoju rimskog nasljednog prava mogao je ostavilac određivati legate ne samo u oporuci nego i u k o d i c i l u (vidi uz čl. na koje je ostaviočeva . Pravnik br. V/3—1960. 24). Poročilo 1959/2.

U modernim zakonodavstvima nema razlike između oporuke i kodicila. koja se njime ostavlja. Jg Zakon o nasljeđivanju s komentarom 241 . 2 tač. 98.Član 86. 59. 92. tko je dužan izvršiti legat — čl. tj. legatar nije univerzalni sukcesor ostavioca. Nazivom — legat — označava se ne samo odredba oporuke kojom se legat određuje nego i ^am predmet legata. legatari stječu vlasništvo na legiranim stvarima. 232. pravo ili korist. osobe kojoj oporučitelj ostavlja cjelokupnu svoju imovinu ili njen dio određen prema cjelini. on je ostaviočev singularni sukcesor. tj. predaju ovih pokretnina. od ostavioca na nasljednike u času ostaviočeve smrti. ZN). bez obzira na to. 38. st. ZN). dok bi legirane ostavinske nekretnine trebalo upisati najprije na nasljednike kojima je izvršenje legata naloženo (odnosno na nasljedničku zajednicu. tako da za pojam oporuke nije više bitno određivanje nasljednika. Legat nije. 91. da li se radi o postavljanju nasljednika ili samo o određivanju legata. 228.(2) pa na njega — u načelu — ne prelaze ostaviočeve obaveze (čl. str. 2 Vidi M a u r o v i ć . Legatari na osnovu oporuke zadobivaju samo o b a v e z n o p r a v n i zahtjev. prema oneratu na prijenos vlasništva odnosno na predaju ostavljenih imovinskih koristi ili na ispunjenje drugih činidbi koje su predmet legata. već je na taj način postignuto samo znatno skraćenje u proceduri predaje. Legatum per damnationem imao je samo obligatorni učinak. 3 U konačnom razvoju rimskog prava postojala su dva glavna oblika legata: legatum per vindicationem i legatum per damnationem. u ovim slučajevima izgubio svoj obaveznopravni karakter. ZN) može. na osnovu koje se u zemljišnoj knjizi prenosi vlasništvo na tim nekretninama neposredno od ostavioca na legatara. a kada su predmetom legata nepokretne stvari iz ostavine. tj. naime. odnosno samo ona stvarna prava ili potraživanja koja su pripadala ostaviocu. 5 ZN) ili posebnog rješenja o legatu (čl. potraživanje. tako da je legatar predaju posjeda legirane stvari mogao od nasljednika tražiti redovnom vlasničkom tužbom (reivindikacijom). u pravilu (izuzetak kod zakonskih prelegatara iz čl. Prvi su mogli biti u oporuci potvrđeni (codicilli testamento confirmati) ili nepotvrđeni (codicilli non confirmati). testamentarni kodicili koji su postojali uz oporuku i intestatni kodicili koji su postojali bez oporuke. Prvi je proizvodio stvarnopravni učinak. ZN. Predmetom tog legata mogle su biti samo one stvari koje su se nalazile u ostavini. Nacrt V. U našem se nasljednom pravu pod oporukom smatra svako opozivo raspolaganje imovinom za slučaj smrti. 230. 232. ako oporučitelj nije odredio. ipsa lege. sud u obliku rješenja'o nasljeđivanju (čl. tek p o s r e d n i m putem: prenosi ga na njih nasljednik ili druga osoba kojoj je nešto ostavljeno iz ostavine (onerat). umjesto nasljednika i sud izvršiti predaju ostavinskih pokretnih stvari legataru u vlasništvo. U protivnom bi slučaju sud morao pokretnine koje ima na čuvanju uručiti nasljedni cima i legataru prepustiti da od njih traži izvršenje legata. ZN) izdaje i ispravu. doduše. 1 Razlikovali su se. pa je legatar na osnovu takvog legata morao od nasljednika tražiti ispunjenje legata osobnom tužbom. Ovaj oblik legata ima isto značenje kao i l e g a t u m p e r d a m n a t i o n e m rimskog prava. međutim. ona stvar. 2. Pojam l e g a t a (zapisa) dan je u čl. Za razliku od nasljednika. u vezi s čl. Dok vlasništvo na stvarima ostavine prelazi neposredno.( 3 ) U izvjesnim slučajevima (čl.stvari i prijenosa vlasništva na legatara. Ukoliko su mu ostavljene stvari ili prava iz ostavine.

str. 6 U austrijskoj pravnoj. 84. tač. Kako se darovanje za slučaj smrti treba ispuniti istom poslije smrti darodavca te se. ako s e d a r o d a v a c i z r i č i t o o d r e k a o p r a v a da ga p o r e č e i ako je darodavac daroprimcu p r e d a o p i s m e n u i s p r a v u o tom pravnom poslu. 5 4 242 . iz čega proizlazi da na pravVidi prethodnu notu. U našem nasljednom pravu ne postoji. II/l.( ) 3. 4). cit. koja je nastala u osobi ostavioca. OGZ darovanje za slučaj smrti smatra se u g o v o r o m samo onda ako j e d a r o p r i m a c p r i h v a t i o d a r o v a n j e . 4. Zbog toga ovdje (u švic. i sv. sv. Srbijanskog grad. 3 ZN). samo što zahtjev za ostvarenje tog prava dospijeva istom u času smrti darodavca. 64. ZN.(') U švicarskom se pravu ovaj ugovor smatra pravnim poslom za slučaj smrti. op. međutim. ai posebno kod ugovora o nasljeđivanju. za »koji važe formalne i materijalne pretpostavke kao kod ostalih raspoložbi za slučaj smrti.. zakonika darovanje za slučaj smrti smatra se uvijek legatom. biti sastavljen u obliku sudskog akta (pravilo iz § 52. H a n d l i S w o b o d a u Klangovu Komentaru. na kojem je važio austrijski grad. IX 1930. cit. U/2. 173. op.nauci imade daroprimac kod darovanja za slučaj smrti prema mišljenju većine autora položaj vjerovnika ostavine (K r a s n o p o 1 s k i. uz čl. Zak.. zakonik. ovaj ugovor mora na pravnom području. pod tač. op. cit. prava. Ovaj pravni institut vrijedi i danas na onim pravnim područjima. o javnim bilježnicima i Odluka AVNOJ-a o ukidanju javnih bilježnika i javno-bilježničkih komora). 38. Ugovor o darovanju za slučaj smrti je pravni posao inter vivos (sporno —• vidi uz čl. st. Prema pravnom pravilu iz § 956. cit. 23. str. Darovanje za slučaj smrti i legat međusobno se razlikuju po svojim formalnim i materijalnim pretpostavkama. rimski l e g a 4 t u m p e r v i n d i c a t i o n e m ( ) (vidi. 654). predmet darovnog ugovora ne ulazi u ostavinu. dužni izvršiti njegovi nasljednici. jer se smatra da je daroprimac već za života darodavca stekao određeno subjektivno pravo. pod tač. 530) smatra da je položaj daroprimca kod ovog ugovora jednak legatarevom. ' E s c h e r . str.N i k o l i ć . 244. Prema sudskoj praksi na području. morao tražiti ne samo predaju nekretnina nego i izdavanje isprave za prijenos vlasništva u zemljišnoj knjizi. ovdje radi o darovanju »bez prave predaje«. Vidi o tome: B o g d a n f i . dok E h r e n z w e i g (op. koji je sa svojim punim stvarnopravnim učinkom bio poznat i u prijaš5 njem nasljednom pravu vojvođanskog pravnog područja.(7) Prema pravnom pravilu iz § 568. pravu) predmet darovanja za slučaj smrti ulazi u ostavinu te su obavezu. prema tome. str. Razumljivo je da je takva procedura posve nepotrebna. str. prema tome... ha kome je važio Zakon o javnim bilježnicima od 11.Član 86. a zatim bi legatar od tih nasljednika.) čije je ispunjenje odgođeno do časa smrti darodavca. str.. gdje za nj postoji podloga u pravnim pravilima grad. Izvjesnu sličnost s legatom ima institut d a r o v a n j a za s l u č a j s m r t i (donatio mortis causa) kao posebna vrst darovnog ugovora. 1.

jer za nekretnine vrijedi i u ovom. kao i za pismene oporuke i iste materijalne pretpostavke koje su bile potrebne za darovanje i oporuci vanje. darodavac i daroprimac moraju potpisati pismenu ispravu o tom darovanju. Sudska praksa Za valjanost darovanja za slučaj smrti (otpust duga) potreban je sudski akt ili izjava volje u jednom od oblika koji su propisani u Zakonu o nasljeđivanju (Presuda Vrhovnog suda NR Slovenije Ps Rev. slučaju odredba čl. Ovakvo prethodno ispunjenje nadomjestit će. 12/61. bez stvaranja posebnog pravnog subjekta. zadužbina će postati kad se dobije odobrenje nadležnog državnog organa. vrijedit će ovaj pravni posao kao darovanje inter vivos. Pravnik br.N i k o 1 i ć. 1. VI 1961. što znači da i pored istovremene predaje predmeta darovanja daroprimcu. OGZ). Ostavilac u takvom slučaju ostaB o g d a n f i . Zbog toga se i danas darovanje za slučaj smrti. Nakon što je otpala razlika između oporuke i kodicila. n e s a m o s t a l n i m za1 d u ž b i n a m a ( n e s a m o s t a l n i m z a k l a d a m a ) ^ ) pod kojima se podrazumijeva namjena imovine za neku dopuštenu t r a j n u svrhu. str. međutim. Oporucitelj može oporukom narediti da se neka stvar ili pravo ili dio ostavine ili cijela ostavina upotrebi za postizanje neke dopuštene svrhe. str. formalne nedostatke bez izuzetka samo kada se radi o pokretninama.Član 86 — 87. pravovaljana je svaka odredba posljednje volje. može smatrati legatom ako su ispunjene pretpostavke koje se traže za akt oporučivanja. Zakona o prometu zemljišta i zgrada. 98/61 od 15. zakonika termin »zadužbina«. 263. sudski akt). U gornjim se objaš1 8 i. Ako je ostavilac predmet legata odmah predao ovlašteniku. Ako nisu ispunjene sve pretpostavke koje se traže za valjanost ugovora o darovanju za slučaj smrti (prihvat darovanja. cit. Na pravnom području OGZ-a upotrebljava se termin »zaklada«. U pogledu pravnog učinka darovanja za slučaj smrti primjenjivali su se propisi koji su važili za oporuke i za nasljedne ugovore (ugovore o nasljeđivanju). nom području tog Grad. 243 . U prvom stavu ovog člana riječ je o tzv. Na vojvođanskom pravnom području darovanje za slučaj smrti smatralo se jednostranim ugovorom. zakonika nije poznat institut ugovornog darovanja za slučaj smrti. civilne odluke. a na o n o m Srbijanskog grad. ovaj pravni posao nije valjan ni kao legat.. op. Ako je oporucitelj naredio osnivanje zađužbine i odredio sredstva za postizanje njezine svrhe. Raspolaganje u d o p u š t e n e s v r h e i o s n i v a n j e z a đ u ž b i n e Član 87.(8) 4. kada se darodavac nije odrekao prava na opoziv darovnog obećanja.koje su potrebne za oporuku (pravno pravilo iz prve reč. 9.. Ova vrst darovanja za slučaj smrti nema u našem pravu neko veće praktično značenje. Manjka li koja od ovih pretpostavki. 13). § 956. darovanje može za slučaj smrti vrijediti kao legat ako su ispunjene formalnosti -. koja je izražena u obliku propisanom za oporuku. odreknuće od prava na opoziv. za koji su se tražile iste formalne pretpostavke.

st. st. Odredbom drugog stava predviđena je mogućnost osnivanja zadužbina kao posebnih pravnih subjekata na temelju naredbi posljednje volje. koju je stekao na temelju oporuke) ili samo iz one imovine koju je oporučitelj za tu svrhu namijenio. to je ova mogućnost sada izričito predviđena. postavi za nasljednika ili joj ostavi legat. kojim je ostavilac opteretio nasljed3 nika ili legatara.ienjima upotrebljava drugi termin. postala vlasništvom nasljednika (legatara) opterećenog nalogom. u slučaju ako bi ostavilac naložio nasljedniku. Kao što je poznato. jer je taj upotrijebljen i u srpskom i hrvatskom tekstu Zakona o nasljeđivanju. vlja određenu imovinsku vrijednost nekoj osobi. 2 ZN). 88. naime. Nacrt V. samo što je on tada mora odvojeno držati i posebno njom upravljati te na taj način privesti određenoj svrsi. op. Z a d u ž b i n a je društvena tvorevina kojoj je pravni poredak priznao pravnu osobnost. I u ovom je posljednjem. međutim.. Tu bi se.( ) Nalog (modus) i nesamostalna zadužbina imaju dodirnih tačaka. 530.Član 87. 88. 130. cit. za podi2 zanje spomenika) ne sačinjavaju zadužbinu. oživotvoriti iz svoje imovine uopće (ubrajajući ovamo i onu.( ) Ovdje je. što pogotovo vrijedi za slučaj kada nalog. jer se nalogu može dati. str. za njeno je osnivanje -potrebno da se neka imovinska vrijednost. Da bi se. otklonila svaka sumnja u dopustivost takve namjene. 4 E s c h e r. 1 ZN) da tu imovinsku vrijednost upotrijebi za određenu svrhu trajnog karaktera. sv. 52. Za pojam nesamostalne zadužbine je irelevantno da li nasljednik (le gatar) treba određenu svrhu. povjeren).(4) Ostavilac može i bez ustanovljenja nesamostalne zadužbine postići da se njegova imovina upotrijebi za ostvarenje neke dopuštene svrhe. redovno već postojećoj pravnoj osobi. Ž44 . sadrži pretpostavke i obilježja takve zadužbine. na primjer. međutim. Nesamostalna zadužbina naziva se u pravnoj teoriji i f i d u c i j a r n a z a d u ž b i n a (fiduciarius: na vjeru predan. s nalogom (čl. Režimu nesamostalne zadužbine može oporučitelj podvrći cijelu ostavinu ili njen alikvotni dio ili samo pojedinu stvar odnosno pravo iz ostavine. str. 3 Vidi H a n d l u Klangovu Komentaru. vrlo raznolik sadržaj. st. Davanja s p r o l a z n o m svrhom (npr. što osobito vrijedi'za slučaj kada je takva zadužbina vezana uz pravnu osobu. na koju se nalog odnosi. II/l.slučaju ostavina. u pravnoj se teoriji. prema nalogu oporučitelja. razlikuju dvije kategorije pravnih osoba: korporan. namijeni određenoj trajnoj svrsi. pa taj slučaj i ne potpada pod ovaj član. s odobrenjem nadležnog državnog organa. 2. Mogućnost ovakvog raspolaganja osta vinom proizlazila bi za ostavioca već iz odredbe čl. nalog samo forma u koju je ostavilac zaodjeo svoju odredbu o upotrebi ostavine ili njenog dijela u neku dopuštenu trajnu svrhu. 2 M a u r o v i ć . 1 ZN. Nesamostalna zaklada postojala bi. ako neku pravnu osobu koja već ostvaruje određenu svrhu (npr. str. 214. s obzirom na pravnu konstrukciju. radilo o običnoj namjeni za slučaj smrti jednoj egzistentnoj pravnoj osobi (čl. da iz prihoda ostavine svake godine podmiruje troškove za školska putovanja određenog broja učenika. socijalnu).

Za postanak zadužbine potrebne su tri pretpostavke: i z j a v a v o l j e 0 o s n i v a n j u z a d u ž b i n e kao pravno samostalnog subjekta. o ukidanju i likvidaciji državnih fondova (SI. kao i fondovi osnovani prije 1919. ovim propisima o ukidanju i likvidaciji fondova nisu bile obuhvaćene zadužbine osnovane od privatnih osoba kao ni crkveni i školski fondovi koji su crpli sredstva iz dobrovoljnih uloga đaka i dobrovoljnih priloga. Spaić ih tretira kao jedan pojam pod nazivom »ustanove« (op.(8) Pored navedenih g r a đ a n s k o p r a v n i h p r e t p o s t a v k i potrebna je za postanak zadužbine i jedna a d m i n i s t r a t i v n a p r e t p o s t a v k a . 6 Zadužbine se. već su rezervirane za poseban Zakon kojim će se regulirati pitanja i odnosi koji se mogu pojaviti u toj materiji. mogu se pojedina pitanja koja odatle proističu rješavati primjenom pravnih pravila starog jugoslavenskog Zakona o zadužbi5 Nema potrebe da se ovdje posebno ističe razlika između zavoda I zaklada. Izjava volje o osnivanju zadužbine može biti dana među živima ili za slučaj smrti (u oporuci). 79/46) i Rješenjem od 29. Detaljnije odredbe o zadužbinama nisu sadržane u Zakonu o nasljeđivanju. 150). čije kao jedna kategorija te zavodi i zaklade (zadužbine) kao druga kategorija^5) Dok je za korporacije karakteristično da imaju članstvo s autonomnom organizacijom. Kako se iz ovog vidi. a za čije svrhe država po svojoj funkciji treba da osigura budžetska sredstva. kod zavoda i zadužbina je supstrat pravnog subjektiviteta imovinska masa koja je namijenjena trajnoj svrsi.• • Član 87.. prema odredbi tač. XI 1946. kada je dana među živima. Ta pretpostavka jest odobrenje nadležnog državnog organa. list FNRJ br. prihvaćala mogućnost njihovog postojanja i funkcioniranja. str.. To naročito vrijedi za zavode. Dovoljno je reći da u literaturi postoji stanovište da su zaklade samo podvrsta zavoda. I u slučaju. kao i aktom državnog organa. 245 . o značenje s v r h e za koju se zadužbina osniva i o d r e đ e n j e i m o vine koja se namjenjuje za tu svrhu. nije bio stran institut zadužbina kao posebnih pravnih subjekata te se. našem pravnom poretku ni prije donošenja Zakona o nasljeđivanju. tako da se cilj korporacije određuje voljom njenih članova. Time je u pogledu osnivanja zadužbine prihvaćen sistem k o n c e s i j e . godine. u načelu. list FNRJ br. izjava o osnivanju zadužbine predstavlja jednostrani pravni posao. kao i stanovište da razlike između njih uopće nema. ikojima je bilo dodirnuto i pitanje zadužbina. 98/46) ukinuti svi fondovi čiji prihodi imaju ili su imali javnopravni značaj. Tako su Rješenjem Predsjedništva Vlade FNRJ od 25. Međutim. mogu osnivati ne samo pravnim poslom negoi zakonskim propisom. međutim. II Rješenja od 29. zatim fondovi o kojima nema podataka o osnivanju i namjeni. cit. a ovu određuje sam osnivač. XI 1946. koji je za ovu kategoriju pravnih osoba važio 1 u starom jugoslavenskom pravu. koji su postali bespredmetni. IX 1946. ukoliko prihvatimo razlikovanje između njih i zadužbina. Budući da o organizaciji zadužbina i njihovom djelovanju nema pozitivnih propisa. Poslije Oslobođenja doneseno je nekoliko pravnih akata općeg značaja. o ukidanju i likvidaciji preostalih državnih fondova (SI.

Imovinska sredstva za postizanje zadužbinske svrhe može oporučitelj namijeniti zadužbini njenim postavljanjem za nasljednika ili ostavljanjem legata ili. c..u obliku naloga. 3 ZN sigurno nije imala u vidu. Članu 87. funkcioniranje i prestanak zadužbina. ima i određeno nasljednopravno značenje. Ovo pravilo treba usvojiti i za naše današnje pravo. ukoliko nadležni organ odobri njeno osnivanje. pravno postoji od dana smrti ostavioca. st. Prema pravilu iz § 7. pa do momenta dok nadležni organ dade odobrenje za osnivanje zadužbine može proteći duže vrijeme. op. i 205.. nego taj elan. 130. 9 Vuković. Gporučitelj može. 130. VII 1930. Kako. Zadužbina k a o n a s l j e d n i c a stječe nasljedstvo danom smrti oporučitelja kao i svaki drugi nasljednik. Jedinstveni akt predstavljat će. prema tome. (Službene novine od 11. koja je bila istaknuta u ranijim (predratnim) propisima o zadužbinama. 1 ZN). prema tome. kojim je regulirano osnivanje. Vuković. pa. u stvarnosti redoviti slučaj.(8) Ovom se fikcijom ostvaruje bitna pretpostavka sposobnosti za nasljeđivanje (čl. str. 8 Isp. U protivnom bi se slučaju moralo uzeti da zadužbina do časa odobrenja ima položaj fideikomisarnog supstituta. organizacija. međutim. cit. 1 ZN nasljednik može biti samo osoba koja je u životu u času otvaranja nasljedstva. cit. može imati samo to značenje. da se oporučitelju dade mogućnost ne samo da naredbom posljednje volje osnuje zadužbinu nego da tu zad u ž b i n u i s t o v r e m e n o p o s t a v i z a n a s l j e d n i k a odnosno da joj ostavi legat. ZN). Ona je.(7) Bez ove odredbe postavilo bi se pitanje dopustivosti ovakvih oporučnih namjena s obzirom na okolnost da prema čl. 1. a posebno odredba stava 2. međutim.. Formulacija odredbe stava 2. nama od 6. onda ono ima retroaktivno djelovanje. 134. a takva se solucija s obzirom na načelo iz čl. VII 1930. prema tome. ZN nije svrha samo da stavi izvan sumnje mogućnost •osnivanja zadužbina naredbom posljednje volje. 3. od časa smrti ostavioca. st. op. 246 . str.(9) ' E s c h e r . 155—LVIIL). prema kojoj će zadužbina »postati kad se dobije odobrenje nadležnog državnog organa«. br. Izjava volje oporučitelja o osnivanju zadužbine i namjena inw>vinskih sredstava ne moraju nužno biti sadržani u jednom pravnom aktu.Član 87. 85. u koju svrhu može postaviti i privremenog staraoca ostavine (čl. 4. Smisao ove odredbe jest u tome. 267. st. neposredni pravni nasljednik ostavi očev iako joj se pravna osobnost s danom smrti ostavioca priznaje uz pretpostavku naknadnog odobrenja. ako je osnovana naredbom posljednje volje. a kasnijom oporukom namijeniti sredstva za postizanje ove svrhe. jednom oporukom odrediti osnivanje zadužbine i označiti njenu svrhu. ali kad je odobrenje jednom dano. 286. ni postojati. morat će ostavinski sud u slučaju potrebe poduzeti nužne mjere za osiguranje i čuvanje zadužbinske imovine. predratnog Zakona o zadužbinama smatra se da zadužbina. knjiga I. da bez takvog odobrenja zadužbina ne može steći pravnu osobnost.

2. st. Pozitivnim propisima nije određeno. 2 tač. Zadužbina k a o k o r i s n i k n a l o g a ne zadobiva nikakav zahtjev prema osobi opterećenoj nalogom (nasljedniku. uz koje se i inače po Zakonu o nasljeđivanju može tražiti umanjenje oporučnih raspolaganja zbog povrede nužnog dijela (čl. da li sud može dovršiti ostavinski postupak. st. 5. kojom se određuje osnivanje zadužbine. pod III. Od oba ova slučaja treba. 231. bio bi ostavinski sud dužan da odmah nakon proglašenja oporuke. ZN. VII 1930. i 3. mogu u tom slučaju i druge zainteresirane osobe tražiti od osoba opterećenih nalogom povrat primljenih koristi iz ostavine. 92.Član 87. Zakona o zadužbinama od 6. 95. i čl. može zadužbina. makar nadležni organ još nije riješio pitanje odobrenja. osnovanih od drugih osoba. Zadužbina k a o l e g a t a r stječe danom smrti ostavioca (opet uz pretpostavku da je osnivanje odobreno) potraživanje protiv osoba opte1reoenih legatom na ispunjenje legata (čl. Osim toga. ZN). 102. naravno. legataru). 88. prema kojem je pravo pobijanja bilo ograničeno samo na potomke osnivača zadužbine. U ovom posljednjem slučaju osnivač zadužbine ne bi bio oporučitelj. Pravno pravilo iz § 10. ZN). međutim. 30. ZN) mogu tražiti umanjenje oporučnih raspolaganja koja su predviđena za postizanje određene svrhe odnosno namijenjena zadužbini koju osniva oporučitelj. međutim. uz iste pretpostavke. VII 1930. Ovdje je. U vezi s odredbom stava 2 o davanju odobrenja za osnivanje zadužbine od strane nadležnog organa postavlja se pitanje. već samo zahtijevati nužni dio odnosno njegovu nadopunu. tač. 39—46. nego nasljednik odnosno legatar na temelju izjave volje među • živima. 2 Zakona o zadužbinama od 6. 4. tražiti od njih povrat onoga što su iz ostavine primili (čl. zadužbina ima pravo tražiti ispunjenje legata od osobe koja dolazi na njegovo mjesto (čl. sud neće sve dotle narediti potrebne upise u zemljišnoj knjizi ni predati nasljednicima (legatarima) pokretne stvari. razlikovati nalog. i pored okrnjenja nužnog dijela ne mogu pobijati osnivanje zadužbine. Kako neispunjenje naloga djeluje kao raskidni uvjet (čl. a ne o namjeni u korist zadužbina. devogirano je odredbama Zakona o nasljeđivanju o nužnim nasljednicima. ZN). prema tome. za slučaj neispunjenja. dostavi ovjereni prijepis oporuke organu nadležnom za davanje odobrenja. dok se ne dokaže da je nalog u korist zadužbine ispunjen ili da je njegovo ispunjenje barem osigurano (vidi i uz čl. Prema pravilu iz § 3. U slučaju da onerat iz bilo kojeg razloga otpadne od nasljedstva. doći posrednim putem. ZN). 6. ili bi bilo svrsishodnije sačekati njegovu odluku. 228. koji bi državni organ danas bio nadležan da daje odobrenje za osnivanje zadužbine i uopće da postupa i odlučuje u upravnim poslovima 247 i . Nužni nasljednici (čl. onda je taj ovlašten tužbom tražiti ispunjenje naloga od osoba koje su njime opterećene ili. riječ o namjeni koju oporučitelj u obliku naloga određuje zadužbini koju on sam osniva naredbom posljednje volje. Do onog što joj je u obliku naloga namijenjeno.). Oni. prema kojem je nasljednik ili legatar dužan osnovati zadužbinu i odrediti sredstva za postizanje određene svrhe. Ako je oporučitelj odredio izvršioca oporuke. ZN).

na čijem se području nalazi sjedište zadužbine. 1. kada je zadužbina postavljena za jedinog nasljednika ili kad joj je ostavljen naj• veći dio ostavinske imovine.Član 87 — 88. Prema izloženom bilo bi. O uvjetima. ukoliko nasljednici ili izvršilac oporuke ne dokažu da su to učinili. Kod protivnog bi se postupanja moglo desiti da se zbog uskrate odobrenja ostavinska rasprava mora iznova provoditi. U ovom se članu predviđa samo mogućnost određivanja uvjeta. Oporučitelj može opteretiti nekom dužnošću osobu kojoj ostavlja neku korist iz ostavine. Smatramo. 2 tač. u kojima se govori o odgodnom i raskidnom uvjetu. da bi ostavinski sud i danas bio dužan da nadležnom državnom organu dostavi ovjeren prijepis oporuke kojom se osniva zadužbina. međutim. roka ili naloga pri postavljanju nasljednika ili ostavljanju legata. Nemogući. Sudska praksa Po našem pravu za pravovaljanost oporuke nije potrebno određivanje. koji se odnose na zadužbine. onda u djelokrug republičkog odnosno saveznog organa za opću upravu. smatraju se kao da ne postoje. korisno da se novim propisima o zadužbinama predvidi dužnost suda da istovremeno od nadležnog organa z a t r a ž i odobrenje za osnivanje zadužbine. pa tek pošto primi izvještaj o ispunjenju ove administrativne pretpostavke osnivanja. On može u pojedinim odredbama oporuke postaviti uvjete ili rokove. rokove i naloge. da bi prema našem sistemu državne uprave rješavanje zadužbinskih predmeta spadalo u djelokrug kotarskog organa za opću upravu. svrsishodno da sud sačeka odluku nadležnog organa o odobrenju osnivanja zadužbine. Međutim. 231. kao i oni koji su nerazumljivi ili protuslovni. nedopušteni i nemoralni uvjeti i tereti. i nalozima kao nuzgrednim sastojinama oporuke Zakon o nasljeđivanju nema odredaba. str. 4. iz odredaba čl. u pravilu. poznatih iz pravnih pravila imovinskog prava i razrađenih u pravnoj teoriji. st. nasljednika. Bilo bi. Smatramo. da donese rješenje o nasljeđivanju. početnom i završnom roku i o nalogu koji se treba smatrati kao raskidni uvjet. može se zaključiti da i u našem nasljednom pravu dolaze u obzir pojedine vrste uvjeta i rokova. 6/59. 8/57. već je bitno samo raspolaganje o imovini za slučaj smrti (Okružni sud Subotica G£ 246/57 i Vrhovni sud AP Vojvodine Rev. rokovima. pretpostavljajući da će osnovna pitanja iz materije koja se odnosi na uvjete. ZN. nadalje. 228. biti regulirana u općem dijelu imovinskog za248 . 32). a ako se poslovanje zadužbine proteže na više kotara ili prelazi područje republike. kojima bi se detaljnije rješavala pitanja koja se u ovoj materiji pojavljuju. štaviše. Tereti i uvjeti Član 88. i čl. Zakonodavac je očigledno imao u vidu buduću kodifikaciju našeg imovinskog (građanskog) prava. To naročito vrijedi za slučaj. Glasnik br.

U v j e t (condicio). dopustivi. (*) Sada je ova sumnja otklonjena. ovdje se ne radi o ograničenju volje oporučitelja. 496. na koje se uvjet odnosi. Zbog toga Zakon o nasljeđivanju. 501. Građanskog zakonika Republike Cehoslovačke od 25. str. str. rokova i naloga u izjavama posljednje volje. Načelno uzevši. postavljeni na prošlost ili sadašnjost. kod H a n dl a u Klangovu Komentaru. ova okolnost treba da je buduća. kod očitovanja posljednje volje sadrži u tom pogledu još samo odredbu o djelovanju nemogućih.iako je u stvarnosti takva okolnost već nastupila ili upravo nastupa. ukoliko time ne vrijeđa prava nužnih nasljednika.(2) 2. pa i posve oprečnih mišljenja i prijedloga (vidi i Ob j aš n j e n j a. što bi se inače. naglasiti da kod postavljenja nasljednika ili ostavljanja legata pod uvjetom nije o uvjetu zavisna sama oporuka odnosno pojedine njene odredbe. 2 H a n d 1 u Klangovu Komentaru. međutim. tako da u ovom slučaju može postojati subjektivna neizvjesnost.Član 88. osim načelne odredbe o dopustivosti uvjeta. X 1950. Prema odredbi § 550. jer u slučaju kada se kao uvjet postavlja okolnost koja se već dogodila u p r o š l o s t i ili se događa u s a d a š n j o s t i (condiciones in praeteritum vel in praesens collatae) objektivno nema neizvjesnosti. 3 Vidi npr. dok oporučitelj na taj način dobiva još šire područje raspolaganja imovinom. na taj način dobivena rješenja budu u skladu s našim nasljednopravnim siste^mom. U pravnoj literaturi postoji stanovište(3) da su uvjeti. II/l. Ostavilac može slobodno raspolagati svojom imovinom za slučaj smrti. Treba. 'sv. Međutim. ukoliko. 135. nego je o uvjetu zavisan O tom je pitanju u diskusijama koje su vođene prilikom izrade nacrta ovog zakona bilo različitih. sadržan u oporuci. . nemoralnih. mogla pojaviti sumnja o dopustivosti uvjeta. sv. s obzirom na zabranu ustanovljavanja fideikomisarne supstitucije (čl. konika. kojom se stvaraju slični odnosi kao i kod postavljanja nasljednika pod uvjetom ili sa rokom. nasljednik može dobiti samo na određeno vrijeme ili tek poslije izvjesnog vremena od dana ostaviočeve smrti. 249 1 . str. rokova i naloga u pojedinim odredbama oporuke. naravno. Zbog pomanjkanja pozitivnih propisa u ovoj materiji ostala su otvorena mnoga pitanja na koja će se u praksi pronalaziti odgovor u pravnim pravilima imovinskog prava i u pravnoj nauci.). Donošenje odredaba sadržanih u stavu 1 1 2 ovog člana bilo je potrebno i zbog toga. u slučaju subjektivne neizvjesnosti. Uvjetom se naziva i okolnost. OGZ). smatra se nevažećom ne samo odredba oporuke o fideikomisarnoj supstituciji nego i odredba na temelju koje ono što se ostavlja. ne mora to biti poznato ostaviocu (ni uvjetno postavljenom nasljedniku). ograničenju pravnog položaja nasljednika odnosno legatara. Ovo njegovo pravo slobodnog raspolaganja sadržajno je prošireno mogućnošću određivanja uvjeta. II/l. nedopuštenih. kao i odredba o uvjetu kojom je ostavilac ograničio pozivanje nekog za nasljednika. U austrijskom građanskom zakoniku pravo oporučitelja na određivanje ovih nuzgrednih sastojina oporuke nazvano je »ograničenjem posljednje volje« (marginalna rubrika uz § 695. već o sužavanju. 85. od koje zavisi učinak oporuke. 3 ZN). Međutim. rokova i naloga (tereta). je odredba oporučitelja kojom on učinak oporuke čini zavisnim o nekoj budućoj neizvjesnoj okolnosti. st. nerazumljivih i protuslovnih uvjeta i naloga.

str. 3. odložni). potestas: mogućnost. 500. ali uz neki uvjet. str. kojima se traži da ta okolnost n e nastupi. casus: slučaj). Oporučitelj može postavljanje nasljednika (legatara) i z r i č i t o označiti kao uvjetno.(prećutno) opozvanom kasnijom oporukom (cl. st. Kod oporuke kao jednostranog pravnog posla za slučaj smrti. iako postaje perfektnim pravnim poslom istom smrću ostavioca. Zbog toga.(4) S druge strane. pa do momenta dok se uvjet ne odluči (ispuni odnosno izjalovi. treba smatrati . treba naglasiti da ne mora uvjet postojati u svakom slučaju. Kao što uvjeti u pravnim poslovima uopće. 5 E s c h e r . čije ispunjenje ovisi o volji uvjetno ovlaštenog.. ne znači uvjetno postavljanje nasljednika. k a z u a l n i (condiciones casuales. 253.. cit. kada je oporučitelj upotrijebio formu izražavanja koja je inače uobičajena za uvjete. tako i uvjeti koji se postavljaju u oporuci mogu biti: a ) s u s p e n z i v n i (odgodni. moć). kojima se traži da se nešto dogodi. kojima se odgađa pravni učinak oporuke do vremena dok ne nastupi okolnost. str. osujeti) naziva se u pravnoj teoriji s t a n j e p e n d e n c i j e (oondicio pendet: uvjet visi. ovo stanje počinje časom smrti ostavioca i traje dok se uvjet ne ispuni ili izjalovi. buduće djelovanje oporuke. i r e z o l u t i v n i (raskidni).. op. tj.. Oporuka postoji od momenta čim je sastavljena. što je konačni efekt te oporuke zavisan o ispunjenju odnosno neispunjenju postavljenog uvjeta. stilizacija oporuke: »ako ja za vrijeme svog putovanja u Ameriku umrem. 210. da nastupi okolnost postavljenja kao uvjet. što se obično izražava veznikom »ako« ili riječima »pod uvjetom«. Uvjetovanost pojedine oporučne odredbe ne mora.Član 88. i n e g a t i v n i (niječni). biti izričito označena. bez obzira na to. E s c h e r . već može proizlaziti i iz sadržaja te odredbe i smisla čitave oporuke. čije ispunjenje ovisi o slučaju odnosno o nekom prirodnom događaju ili o volji treće osobe i m j e š o v i t i (condiciones mixtae). ako njihovo ispunjenje ovisi i o volji uvjetno ovlaštenog i o nekom događaju izvan njega. cit. postavljam za nasljednika. nego pitanje. op.«. 106.. c) p o t e s t a t i v n i (condiciones potestativae. kojima se raskida pravni učinak oporuke u času nastupanja te okolnosti. za razlikovanje ove vrste uvjeta nije odlučan afirmativan ili negativan način izražavanja. a u kasnijoj oporuci drugu. ako je ostavilac u ranijoj oporuci odredio za svog nasljednika u pogledu cjelokupne imovine jednu osobu. Tako npr.. potvrdni). sv. 210. međutim.str. premda sadrži bezuvjetno postavljanje nasljednika. b) a f i r m a t i v n i (pozitivni. stanje neizvjesnosti. prva se oporuka. cit. koja je postavljena kao uvjet. nego označuje samo povod sastava oporuke. 250 4 . da li bi se ispunjenjem uvjeta mijenjalo ili se ne bi mijenjalo dosadašnje stanje. U tom će se slučaju sadržaj uvjeta utvrditi tumačenjem ( p r e ć u t n i uvjeti). 1 ZN). B l a g o j e v i ć . pravni efekt. op. Razdoblje koje traje od časa kada je uvjetni pravni posao zaključen.(5) 4. »uz uvjet« i tome sličnim načinom izražavanja. vrijeme iščekivanja). H a n dl u Klangovu Komentaru. II/l.

ZN sadržana je pak pretpostavka da je oporučni nasljednik postavljen za nasljednika samo s obzirom na svoju osobu. 90. Ako oporučni nasljednik {legatar) umre prije nego uvjet bude odlučen. ako oporučitelj za slučaj njegovog odreknuća od nasljedstva nije odredio njegove nasljednike kao supstitute ili predvidio priraštaj njegovog dijela ostalim oporučnim nasljednicima. kao zainteresirana osoba ovlašten tražiti od suda da odredi privremene mjere za osiguranje dijela ostavine. i 520. zakoniku ovo pitanje nije riješeno. prije svega. Ako se još uzme u obzir. Naša zakonitost br. Prema odredbi čl. Iako nasljednik (legatar). grad. da u slučaju postavljanja nasljednika (legatara) pod suspenzivnim uvjetom treba u dvojbi uzeti. U Švicarskom grad.(7) Na području nasljednog prava ne vrijedi. Pogoj.(6) Isto je. Finžga. 212. Osoba koja je postavljena za nasljednika pod s u s p e n z i v n i m uvjetom ili kojoj je pod tim uvjetom ostavljen legat stječe nasljedstvo odnosno legat istom u času ispunjenja uvjeta. OGZ. dolazi do nasljedne transmisije na njegove nasljednike (zakonske ili oporučne) samo u slučaju ako iz oporuke proizlazi takva namjera oporučiteljeva. rok in nalog u posijednjevoljnih odredbah.r. sv. stječe nasljedstvo (legat) istom nastupom uvjeta. On je. prema tome. njemu ipak i za vrijeme pendencije (pendente condicione) pripadaju izvjesna ovlaštenja. code civil (art. zakonik (§ 2074). Pravnik br. da § 703. S t a n k o v i ć . ZN iako zakon ne daje direktan odgovor na ovo pitanje kao što ga je davao bivši OGZ (§ 703). U odredbi čl. Prema franc. Ipak se u austrijskoj pravnoj nauci i judikaturi.Član 88.. Za iznijeto stanovište postoji oslonac u odredbi čl. koji mu 6 Isp. i u to vrijeme mora biti dostojan za nasljeđivanje. 251 . 3—4/57. dr F. odnosno izrazio kakvu drugu namjeru za takav slučaj. zakoniku (§ 703) mora nasljednik (legatar) doživjeti ispunjenje uvjeta i u to vrijeme biti sposoban (dostojan) za nasljeđivanje. i 142. stanovište ušlo u njem. 8 Vidi R a p p a p o r t i H a n d l . a istaknuto je i u švicarskoj literaturi. str. 1040.) i austrijskom grad. dr A. onda sve ovo opravdava naprijed istaknuto stanovište. Uvjetno postavljeni nasljednik (legatar) mora doživjeti ne samo čas smrti ostavioca nego — ako ostavilac oporukom nije što drugo predvidio — i nastup uvjeta. str.(8) "5. da oporučitelj često ni ne pozna nasljednike osobe koju je postavio za svog nasljednika. načelo o nasljedivosti uvjetovanih prava (pravno pravilo iz § 900. Sticanje ostavine i odricanje od nasljedstva. 488. nakon što je III novelom nadopunjen § 615. 228. cit. 7 E s c h e r. da nasljednik (legatar) mora doživjeti ispunjenje uvjeta. op. str. 142. ukoliko iz oporuke ne proizlazi protivna volja ostavioca. str. a u slučaju sumnje držati se onoga što je povoljnije za zakonskog nasljednika ili za osobu kojoj je oporukom naložena neka obaveza. 1124. na njegovo mjesto dolaze njegovi nasljednici. II/l. OGZ). ako iz oporuke ne proizlazi da je to bila volja ostaviočeva. općenito zastupa stanovište. u Klangovu Komentaru. OGZ ne sadrži kogentnu pravnu normu pa se uzima da u slučaju ako nasljednik (legatar) umre prije ispunjenja uvjeta. ikoji je postavljen pod suspenzivnim uvjetom. U protivnom će slučaju nasljedstvo pripasti oporučiteljevim zakonskim nasljednicima. 90 ZN treba oporuku tumačiti prema pravoj namjeri oporučitelj a. 11—12/57.

Uvjetno postavljeni nasljednik je. od doslovnog prijevoda navedenih njemačkih izraza. Ovu pravnu situaciju zakon pobliže ne određuje. prema tome. 4. 197. na primjer. ZN). cit. švicarskoj i njemačkoj pravnoj terminologiji za označavanje pravne situacije nasljednika. Iz ovog proizlazi da se po samom zakonu uzima u obzir pravni položaj. Ove mjere osiguranja (privremene naredbe) može sud izdati ne samo poslije 2avršenog ostavinskog postupka nego odmah nakon otvaranja nasljedstva.. ' . kome pripada ostavina za vrijeme pendencije. dok se za uvjetno postavljenog nasljednika upotrebljava izraz »Anwarter« ( o č e k i v a l a c . koji su nastali već u momentu smrti o-staviočeve.. treba razmotriti. za vrijeme pendencije pripadati oporu čiteljevim zakonskim nasljednicima. 228. članak. tj. str. 2 tač.(9) Uvjetno postavljeni nasljednik može zahtijevati da sud izvrši popis i procjenu ostaviočeve imovine (čl. pa do vremena dok se uvjet ne ispuni. 6. nego samo o jednom p r a v n o m s t a n j u .• j 252 . st. očekivanje) i »Warterecht« ( p r a v o č e k a n j a ) . jer uvjetno postavljeni nasljednik (!. str. postavljenog pod suspenzivnim uvjetom je odgođeno do nastupa uvjeta. prema tome. uz podatak da je njezino pravo odgođeno zbog neispunjenog uvjeta. ostavina će do ispunjenja uvjeta pripadati onim osobama koje bi po zakonskom redu nasljeđivanja bile pozvane na nasljedstvo. 491) da oporučitelj ne može odrediti neku drugu osobu koja bi bila nasljednik za vrijeme 10 9 ' t . a njegovo pravo u odnosu na ostavinu — pravo čekanja (pravo očekivanja). U našoj se pravnoj terminologiji dosad nije našao podesniji izraz za označavanje pravnog položaja nasljednika. Sud je. F i n ž g a r stoji na stanovištu (vidi cit. } . usvojeni izrazi »Anwartschaft« ( č e k a n j e . Očigledno je da ostavina za to vrijeme može pripadati samo osobi koja bi bila nasljednik da nema oporuke. ukoliko oporucitelj nije i u tom pogledu nešto drugo odredio (ako nije. postavio izvršioca oporuke i povjerio mu upravljanje ostavinom do ispunjenja uvjeta). č e k a l a c ) . ZN rješenjem o nasljeđivanju utvrditi i nasljedno pravo osobe koja je postavljena za nasljednika pod suspenzivnim uvjetom. čije je pravo odgođeno zbog neispunjenog uvjeta. u kojoj »Anwarter« ima izvjesna prava u pogledu ostavine iako se tu ne radi o nekom potpunom subjektivnom pravu. od časa smrti ostavioca. 231. čekalac (očekivalac). nadalje.ClaaSSf je ostavljen (čl. Ovo pravno stanje odgovara onim elementima kasnijeg (kada se uvjet ispuni) potpunog činjeničnog stanja. dužan u smislu čl. čije je pravo "odgođeno zbog još neispunjenog uvjeta. 2 ZN). U austrijskoj su. članak.(10) Ako je oporučitelj zakonske nasljednike imenovao svojim nasljednicima pod suspenzivnim uvjetom. na koje se nadovezuju izvjesne pravne posljedice. Ostavina će. u pomanjkanju druge odredbe oporučitelja. kada postavljenih zakonskih nasljednika ne S t a n k o v i ć . u kojem se nalazi uvjetno postavljeni nasljednik (legatar) prema ostavim u vremenu od otvaranja nasljedstva pa do momenta dok se uvjet ne ispuni odnosno izjalovi. Izrazom »Warterecht« hoće se pokazati da već za vrijeme pendencije postoji takva pravna situacija. 123.egatar) već u čašu smrti ostavioca stupa u izvjesni odnos prema ostavini. Kako u našem nasljednom pravu nema instituta »ležeee ostavine«. st. a pravo nasljednika.

onda će nasljedni dio uvjetno postavljenih nasljednika za vrijeme pendendje pripadati ostalim sunasljednidma. u korist uvjetno postavljenog nasljednika. cit. zakonika zakonski nasljednik ima u ovom slučaju položaj prethodnog nasljednika (fidudara — vidi uz čl. 2 ZN. U pogledu prava raspolaganja pravni je položaj prethodnog nasljednika drugačiji od pravnog položaja uživaoca. treba sud utvrditi kao nasljednika ne samo uvjetno postavljenog nasljednika nego i zakonskog nasljednika ili drugu osobu. U ovakvom je.(12) Rješenjem o nasljeđivanju (čl. str. jedna za drugom fungirati kao nasljednici iste ostavine. ZN). ako se uvjet ispuni. u zemljišnoj knjizi kao vlasnik ne može označiti osoba kojoj bi vlasništvo trebalo tek u budućnosti pripasti. uzufruktuara) vrijedi. 11 E h r e n z w e i g . vidi i objašnjenja uz taj član pod tač. st. prema tome. dok će druga osoba biti ili zakonski nasljednik ili ona koju je oporučitelj za taj slučaj odredio izvan kruga zakonskih nasljednika.Član 88. Ako se. bi bilo. 228. nego osoba kojoj vlasništvo nekretnina upravo pripada. 489. a. Vlasničko pravo zakonskog nasljednika odnosno osobe kojoj prema odredbi oporučitelja pripada nasljedstvo za vrijeme pendendje nije. definitivnih vlasnika. uvjetnom postavljenju zakonskih nasljednika sadržano istovremeno njihovo isključenje iz nasljedstva za slučaj • d a se uvjet izjalovi. 12 F i n ž g a r . naime. u pravilu. u slučaju određivanja nasljednika pod suspenzđvnim uvjetom. međutim. članak. OGZ). i 143. u potpunosti samo u pogledu upravljanja i korištenja (uživanja) stvari. odnosno osoba koju je oporučitelj u oporuci odredio. međutim. jednako pravu ostalih. jer bi takva odredba stvarala pravu fideikomisarnu supstituciju. 253 . 85. Dok uživalac ne može otuđiti. nota 25. uzme u obzir da je samim zakonom zabrana fideikomisarne supstitucije ograničena na slučaj kada je takva supstitucija vezana na smrt fiduciara (čl. kojoj prema odredbi oporučitelja treba pripadati nasljedstvo dok uvjet ne nastupi. str.(u) Ako su pak između više sunasljednika neki od njih uvjetno postavljeni. 5). s pravima i obavezama uživaoca (§ 613. ZN pod tač. ni opteretiti dok se ne ispuni suspenzivni uvjet. 4). Oporučitelj. Kako se. cit. Jedna od tih osoba bit će uvijek uvjetno postavljeni nasljednik. ali uz upis (uknjižbu — vidi niže) ograničenja njegovog vlasničkog prava. odredi drugu osobu za nasljednika. Odnos koji postoji između fiduciara i fideikomisara ne može se izbjeći ni u jednom ni u drugom slučaju. slučaju. kome pripada ograničeno pravo vlasništva. međutim. 142. Ova usporedba pravnog položaja prethodnog nasljednika (fiduciara) s pravnim položajem uživaoca (plodouživaoca. i 707. op. zbog odgodnog uvjeta. ZN). određujući osobu. 417. Ono je vremenski i sadržajno ograničeno pravom uvjetno postavljenog nasljednika. te da u krajnjoj liniji i postavljenje nasljednika pod uvjetom ili rokom — a ti su dopustivi — stvara iste odnose koji postoje u fideikomisarnoj supstituciji. onda nema razloga da se oporučitelju oduzme mogućnost da za vrijeme pendencije kod suspenzivnog uvjeta ili za slučaj ispunjenja rezolutivnog uvjeta. koja će biti nasljednik za vrijeme pendencije. kao ni za slučaj ispunjenja rezolutivnog uvjeta. naime. dvije osobe. a kod ostalih sunasljednika postoje pretpostavke za priraštaj (akrescendju — čl. U svakom će. to će za vrijeme pendendje kao vlasnik ostavinskih nekretnina biti upisan zakonski nasljednik.. nije time odredio »nasljednika svome nasljedniku«. međutim. Prema sistemu austrijskog grad. 85.

Član 88.( ) Postavlja se. 244. sv. cit. tj. II/l. str. Das osterr. N j e m a č k i grad. II/l. sv. Treba. 428. 213. bez obzira na to da li se radi o nekretninama ili pokretnim stvarima. P f a f f . zakonik je otklonio svaku sumnju u tom pogledu odredbom da prethodni nasljednik u načelu može raspolagati ostavinskom imovinom. cit. Za naše se pravo može prihvatiti rješenje prema kojem je prethodni nasljednik za vrijeme pendencije ovlašten na stvarnopravna raspolaganja sa stvarima iz ostavinske imovine (nepokretnim i pokretnim). s potrebnim ograničenjima u interesu čekaoca (§ 2112. ne dopuštaju otuđenje ni opterećenje pokretnih stvari budući da ovdje. op. on će nakon toga biti dužan da u ispunjenju ugovora svome suugovaraču preda otuđenu stvar u posjed i prenese na 13 njega vlasništvo nekretnina u zemljišnoj knjizi. Ako se. i si. 244. 254 13 . i si.). Ovi autori. str. Kommentar I. 525. cit. 491. cit. ali uz pridržavanje prava uvjetno postavljenog nasljednika. istaći da su pravni poslovi prethodnog nasljednika kao obaveznopravni naslovi (titulusi) koji su upravljeni na otuđenje ili opterećenje ostavinskih stvari dopušteni i valjani. dakle. u š v i c a r s k o j se literaturi zastupa stanovište. " U n g e r . VI Aufl. zakonik ne sadrži o tome nikakvih propisa.. tako i u pogledu pokretnina. is Op. Prema R a p p a p o r t u i H a n d l u ( 1 6 ) prethodni nasljednik može otuđiti i opteretiti ostavinske nekretnine. Osterr. i 857. zbog čega otuđenje ili opterećenje za potonjeg nasljednika ne može biti škodljivo. prethodni nasljednik ugovorom obavezao otuđiti neku stvar iz ostavine. Kommentar II. prethodni nasljednik ima i u tom pogledu određena ovlaštenja. jer je uslijed upisa prava potonjeg (uvjetno postavljenog) nasljednika u zemljišnim knjigama stjecatelju poznato postojanje supštitucione veze. str. pitanje. op. str. 440. 11 F i n ž g a r . pa se uvjet. U a u s t r i j s k o j se literaturi na ovo pitanje različito odgovara. str. stvar koju ima na uživanju. dok E h r e n z w e i g (16) to dopušta kako u pogledu nekretnina. Iako švic. (17) da prethodni nasljednik može otuđiti i opteretiti ostavinsku imovinu (nekretnine i pokretnine). str. S t u b e n r a u c h . 247.. članak. da otuđenje ili opterećenje ostavinske imovine za vrijeme pendencije nije moguće.. Vidi R a p p a p o r t u Klangovu Komentaru. grad.. 775. !« Klangov Komentar. pravo čekaoca nije osigurano kao u slučaju kad se radi o nekretninama. međutim. IV Aufl. pod kojim je nasljedstvo ostavljeno oporučnom nasljedniku izjalovi. (18) kao i u drugim sličnim situacijama. Erbrecht. 247. da li prethodni nasljednik može već za vrijeme pendendje otuđiti ili opteretiti stvari iz ostavinske imovine. prije svega. da li se već za vrijeme pendencije mogu r e a l i z i r a t i obaveze koje je on u tom pravcu na sebe preuzeo. str. naprotiv smatra da prethodni nasljednik može otuđiti i opteretiti nekretnine.. T u o r . " E s c h e r . ako je otuđenje ili opterećenje potrebno radi isplate ostaviočevih dugova ili ako to iziskuju potrebe redovne uprave. 269. str. međutim. 112. Erbrecht.H o f m a n n. jer je stvarnopravna raspoložba dopuštena svagdje gdje je znanje treće osobe o pravu potonjeg nasljednika osigurano putem zemljišnih knjiga. K r a s n o p o l s k i . Većina je starijih pisaca( 14 ) zastupala stanovište. str. str.

Ovaj može. ne mogu biti na štetu prava uvjetno postavljenog nasljednika (fideikomisara).. str. zakonski nasljednik. međutim. i bez obzira na ove posebno istaknute slučajeve. 102. cit. op. Međutim. i to redovito u obliku zabilježbe. 249. str. kojem je vlasnik za svoju osobu podvrgnut u pogledu raspolaganja zemljišnoknjižnim tijelom. VP govorilo o u k n j i ž b i difeikomisarne supstitucije i drugih naredbi posljednje volje.. Uknjižba o g r a n i č e n j a prava prethodnog nasljednika ne može se.. u tom pitanju ne slažu. 442). trebala. Zakona o stambf nim odnosima osnuje hipoteku na toj zgradi. već ona s uknjižbom p r a v a tog nasljednika sačinjava jednu c j e l i n u . na primjer. cit. premda se u pravnom pravilu iz § 120. koje su s njom izjednačene po svom učinku (vidi i Ž i l i ć .. na koja je prethodni nasljednik bio ovlašten (zbog isplate ostaviočevih dugova ili obaveznih popravaka zgrade i tome si. 775. štaviše. Dok S t u b e nrauch (op. Takva je bila i praksa austrijskih sudova (uvedena judikatom 214 — GUNF — XVIII — 7349). str. Ako. već ima kao posljedicu. prema tome. Prema predratnoj praksi naših sudova pravo fideikomisara odnosno uvjetno postavljenog nasljednika evidentiralo se u zemljišnoj knjizi na vlasničkom listu. cit. Po svojoj je vanjskoj formi i stilizaciji uknjižba ograničenja vlasničkog prava prethodnog nasljednika slična zabilježbi ograničenja.« I to je sporno. Formulacija ovog upisa bi. prethodnom nasljedniku treba. dotle E h r e n z w e i g (op. ukoliko ta prava ne rezultiraju iz raspolaganja. str. čije je nasljedno pravo odgođeno zbog još neispunjenog uvjeta. koja je treća osoba stekla poslije upisanog ograničenja. — vidi naprijed). uknjižuje se pravo vlasništva u korist A (prethodni nasljednik) s ograničenjem tog prava u korist B. za vrijeme pendencije. nakon ispunjenja uvjeta ishoditi brisanje svih uknjiženih prava koja su u korist trećih osoba upisane poslije upisa ograničenja. cit. 427) zahtijeva u k n j i ž b u o g r a n i č e n j a prava prethodnog nasljednika (uknjižbu supstitucione veze) u korist uvjetno postavljenog nasljednika (fideikomisara) — na vlasničkom listu. međutim. smatrati nekim samostalnim upisom. 111) traže upis supstitucione veze u teretnom listu uz evidentiranje tog upisa u vlasničkom listu. uvjetno postavljali nasljednik ni nakon ispunjenja uvjeta neće moći s uspjehom osporavati valjanost ovog pravnog posla. 255 19 . Austrijski se pisci. Ovaj je upis po svom karakteru uknjižba(19) koja se unosi u vlasnički list. otprilike da glasi »•. zbog podizanja zajma za popravak zgrade iz ostavinske mase u smislu čl. uz potrebna ograničenja u interesu uvjetno postavljenog nasljednika. nota 3) i K r a s n o p o l s k i (op. cit. Za očuvanje interesa uvjetno postavljenog nasljednika u pogledu ostavinskih n e k r e t n i n a služi u prvom redu upis ograničenja vlasničkog prava prethodnog nasljednika (koji ima položaj fidudara) na ostavinskim nekretninama u korist uvjetno postavljenog nasljednika (čiji je pravni položaj jednak položaju fideikomisara).. da knjižna prava.H o f m a n n (op.' član 88.. Međutim. a P f a f f . str. jer ona ne sprečava prethodnog nasljednika u raspolaganju nekretninom na koju se odnosi (kako je to slučaj kod ove vrsti zabilježbe).Š a n t e k . nota 38) se zadovoljavaju zabilježbom ograničenja na teretnom listu i njenim evidentiranjem na vlasničkom listu. po našem mišljenju priznati pravo na otuđenje i opterećenje stvari iz ostavinske imovine.. od te se zabilježbe uknjižba ograničenja vlasničkog prava razlikuje po svom djelovanju.

to i u pogledu prava uvjetno postavljenog nasljednika na koristi (plodove. Ubrani plodovi i prihodi koji su dospjeli do nastupa uvjeta pripadaju prethodno nasljedniku. S m o l e . ostavina za vrijeme pendencije u slučaju određivanja nasljednika pod suspenzivnim uvjetom ne može pripadati drugoj osobi kao prethodnom nasljedniku. analogno slučaju odvajanja ostavine od imovine nasljednika (čl. To bi pogotovo bilo nekorisno u slučaju da se uvjet izjalovi. Srb. • koji bi išli za povredom tih interesa. 231. uvjetno postavljenom nasljedniku nakon ispunjenja uvjeta pripadaju viseći plodovi. uvjetno postavljenom nasljedniku za očuvanje njegovih interesa stoje na raspolaganju mjere osiguranja (čl. 21 R a p p a p o r t u Klangovu Komentaru. a od ostalih koristi one koje su nastale poslije tog vremena. ukoliko su te promjene rezultat urednog gospodarenja. jer bi i u slučaju kada vrijeme pendencije treba duže trajati. 20 Posve drugačiji stav od onog koji je iznesen o pravnoj sudbini ostavine za vrijeme dok se ne ispuni suspenzivni uvjet zauzima dr A. koji je sličnog karaktera kao i takav zahtjev vlasnika stvari prema uživaocu nakon prestanka uživanja.). str. Stanje pendencije (stanje neizvjesnosti) prestaje ispunjenjem odnosno izjalovljenjem (osujećenjem) uvjeta. bez sumnje. uvjetno postavljeni nasljednik (čekalac) postaje u momentu nastupa uvjeta nasljednikom i p s a l e g e . 146. Rješenje koje predlaže Smole ne bi uvijek bilo ni praktično. tako da uvjet (u dvojbi) nema retroaktivno djelovanje (vidi niže. da ostavinu za vrijeme pendencije u slučaju određivanja nasljednika pod suspenzivnim uvjetom ili s početnim rokom treba tretirati kao posebnu osamostaljenu imovinu. ZN odrediti upravitelja. za navedene slučajeve uveli u naš nasljednopravni sistem ustanovu ležeće ostavine koja je kod nas isključena. prihvatljivim. jer bi tada ostavina ipak konačno pripala zakonskom nasljedniku. kamate i druge prihode) vrijede pravila koja su mjerodavna za uređenje odnosa između vlasnika i uživaoca nakon okončanja uživanja (§ 519. Ovakvoj osamostaljenoj ostavinskoj imovini može sud u smislu čl. 5—8/59. međutim. Prema stanovištu Smolea. pod tač. 231. grad. sv. II/l. ZN) ili slučaju kada nasljednici nisu poznati (čl. ili joj može na prijedlog zainteresiranih osoba na temelju čl. ostavinskom imovinom morao upravljati staralac ili upravitelj. Zbog toga nisu ovdje ni potrebna 20 druga zakonska ograničenja. kojima se mogu spriječiti postupci prethodnog nasljednika. da ostavinu za to vrijeme koristi i da njome upravlja. 215. u kojem ga je primio ne uzimajući u obzir promjene do kojih je u toku vremena došlo. Prethodni mu je nasljednik dužan izručiti nasljedstvo u bitno onom stanju. Budući da pravni učinci ispunjenog uvjeta djeluju ex n u n c. 133. * š t o se pak tiče p o k r e t n i n a . ZN po službenoj dužnosti postaviti privremenog staraoca. premda je on na taj način bio lišen mogućnosti. jer bismo zato da pod svaku cijenu izbjegnemo odnose koji su slični onima u fideikomisarnoj supstituciji. vrlo interesantno i originalno Smoleovo stanovište ne čini nam se. Prema tome. Od tog mu momenta pripada prema prethodnom nasljedniku s t v a r n o p r a v n i zah t j e v na predaju nasljedstva. 134. OGZ. zak. Ovo. jer bi to značilo da u naše nasljedno pravo uvodimo odnose koji postoje u fideikomisarnoj supstituciji koja je zabranjena.. str.( ) 7.( 21 ) Zbog toga uvjetno postavljeni nasljednik ima prema prethodnom nasljedniku i o b a v e z n o p r a v ni z a h t j e v. 12). Ako se suspenzivni uvjet isp u n i (condicio existit). ZN). 256 . postavivši u svom članku »Učinak določitve dediča s pogojem ali z rokom na pravno usodo dediščine« (Pravnik br.Član 88. 212) tezu. ZN). § 382.

str. cit. pod tač. 85. da je ostavilac u tom času umro —• prihvaćeno je u njem. op. st. U tom slučaju. Vidi i E s c h e r. nasljedstvo (legat) definitivno ostaje prethodnom (u ovom slučaju oporučnom) nasljedniku (legataru). grad. cit.. i H a n d 1 u Klangovu Komentaru.. nasljednici određuju uvijek prema času smrti ostavioca te ih oporučni nasljednici u slučaju rezolutivnog uvjeta samo privremeno ili trajno potiskuju. odnosno osobi kojo. zakoniku (§ 2104). a zastupano je i u austrijskoj literaturi. zakonika. legat ostaje oneratu. 10. ZN) i osobe kojoj je pod istim uvjetom ostavljen legat. str.Član 88. op. 251. U ovom bi slučaju osoba. Ovakva odredba nije protivna zabrani iz čl. već prema tome. grad. op. da se zakonski.. Kao zakonski nasljednici kojima ostavina treba pripasti u slučaju ostvarenja rezolutivnog uvjeta dolaze (u slučaju sumnje) u obzir one osobe koje bi bile na temelju zakona pozvane na nasljedstvo u času smrti ostavioca. nakon ispunjenja uvjeta morala predaju legata tražiti od prethodnog legatara. 489. u času ostvarenja rezolutivnog uvjeta.(23) Protivno stanovište. str. pozivanjem na §§ 703. (24) Ako se rezolutivni uvjet izjalovi. Takvo je rješenje sadržano i u § 2191. odrediti i drugu osobu kojoj će pripadati legat do vremena dok se uvjet ne ispuni (prethodni legatar). 9. 418. jer se njom ne određuje nasljednik legataru (vidi i naprijed notu 10). samo u obrnutom pravcu: nasljednik po*. i E s c h e r . str. cit. zakonika. međutim. 2a Vidi F i n ž g a r. Kod postavljenja nasljednika (legatara) pod r e z o l u t i v n i m uvjetom stječe oporučni nasljednik (legatar) nasljedstvo (legat) odmah. 3 ZN. 8. grad. u pravilu. ovlašten tražiti njegovo izvršenje (čl. 91. momentom smrti ostavioca. Sličan odnos koji postoji između prethodnog nasljednika i osobe koja je postavljena za nasljednika pod suspenzivnim uvjetom postoji i između osobe opterećene legatom (onerata. stavljen pod rezolutivnim uvjetom ima za vrijeme pendencije položaj prethodnog nasljednika (fiduciara). nasljedstvo ostaje prethodnom nasljedniku (zakonskom nasljedniku. tj. članak. II/l. prema odredbi oporučitelja ima pripadati nasljedstvo za vrijeme pendencije) koji sada postaje definitivnim^ nasljednikom. a ne od nasljednika koji je legatom opterećen. U prilog ovog stanovišta govori okolnost. J7 Zakon o nasljeđivanju s komentarom 257 . str. da li će se uvjet ostvariti ili izjaloviti. vidi uz čl. 525. a zakonski nasljednik — položaj potonjeg nasljednika (fideikomisara). Uvjetno ostavljeni legat za 22 vrijeme pendencije pripada oneratu. Ako se uvjet izjalovi. 516. ZN). 100. sv. cit. kojoj je legat ostavljen pod suspenzivnim uvjetom. ukoliko oporučitelj za taj slučaj nije nešto drugo odredio. Između oporučnog i zakonskog nasljednika nastaje ovdje sličan odnos kao i kod postavljanja nasljednika pod suspenzivnim uvjetom (vidi naprijed. 22 Ostavilac može. članak. austr.( ) Nastupom uvjeta legatar stječe pravo na legat i od tog je momenta. 24 E h r e n z w e i g. i 92. da se kao zakonski nasljednici u slučaju ostvarenja rezolutivnog uvjeta uzimaju u obzir osobe koje bi bile na temelju zakona pozvane na nasljedstvo. nasljedstvo prelazi na oporučiteljeve zakonske nasljednike. Ako se uvjet i z j a l o v i (condicio deficit). njem. S m o l e naprotiv smatra (vidi cit. ali ga gubi nastupom uvjeta. str. 6). 214) da u slučaju ispunjenja rezolutivnog uvjeta ostavina pripada onim osobama koje u tom času imaju svojstvo zakonskih nasljednika. i 708.

Član 88. str. tj.(25) afirmativni se uvjet ispunio kada je nastao događaj koji je bio predviđen kao uvjet. cit. zakoniku (§ 162. 25 26 Prema § 2075. zakonik nema tog pravila. da nasljednik odnosno legatar vrši neke radnje kroz n e o d r e đ e n o vrijeme. ako je pravo na nasljedstvo ili legat uvjetovano time. radi samo o interpretacionom pravilu koje se primjenjuje u slučaju sumnje kod poH a n d l u Klangovu Komentaru. H a n dl u Klangovu Komentaru. 512. . ali ono je općenito bilo prihvaćeno 28 od austrijskih autora i u judikaturi. b) pravilo da se n e g a t i v n i s u s p e n z i v n i uvjet kod izjava posljednje volje pretvara u afirmativni rezolutivni (§ 708. cit. 23 E h r e n z w e i g . str. 492. 222. II dio.(27) c) pravilo da se uvjet smatra ispunjenim. E h r e n z w e i g . str. ako se uvjet sastoji u takvoj radnji koju on može ponoviti (§ 701. 156). str. potrebnu za ispunjenje uvjeta. ovo posebno vrijedi za negativne p o t e s t a t i v n e uvjete ako se uvjet sastoji u tome. str. cit. da nasljednik (legatar) kroz n e o d r e đ e n o vrijeme ima nešto propustiti. mala fide spriječila njegovo ispunjenje — f i k c i j a i s p u n j e n j a uvjeta — odnosno kod rezolutivnog uvjeta da se uvjet ne* smatra ispunjenim. sv.( ) d) pravilo da nasljednik (legatar) u slučajii kada je određeni uvjet nastupio p r i j e o t v a r a n j a n a s l j e d s t v a samo onda mora ponoviti radnju. grad. OGZ). II/l. op. međutim. ako je osoba kojoj je u interesu da se uvjet ne ispuni. 27 F i n ž g a r . i 2076). Gode civil). 1178. da neće ni nastupiti. negativni se uvjet ispunio. njem. Budući da Zakon o nasljeđivanju nema odredaba o rješavanju pojedinih pitanja koja se pojavljuju u različitim situacijama u vezi s određivanjem uvjeta.N i k o l i ć . odnosno čim je postalo sigurno da neće ni nastupiti. F i n ž g a r . str. a izjalovio se ako događaj koji je trebao nastupiti do određenog vremena nije nastupio ili čim je sigurno. grad. pravilo o fikciji ispunjenja uvjeta sadržano je u švic. predviđenog u odnosnoj oporučnoj odredbi. zakoniku (art. njem. grad. austr. 221. ako se dogodilo ono što se nije smjelo dogoditi. zak. ali ga gubi ako kasnije izvrši radnju protivnu uvjetu. a izjalovio se ako je događaj nastao. što nasljednik inače ne bi mogao kroz duže vrijeme dobiti nasljedstvo ili ga uopće ne bi dobio. str. ako uvjetovani događaj nije nastupio.. 43. o obligacijama (art. zakoniku RSFSR (čl. 509. op. zakonika ovo pravilo vrijedi i za pozitivne potestativne uvjete. cit. grad.. str. L. op. 277. ovakvo tretiranje negativnog suspenzivnog uvjeta potrebno je zbog toga. op. franc. cit. 489.(26) nasljednik odnosno legatar u takvom slučaju dobiva nasljedstvo (legat) odmah. 414. ' 11. prema načinu. mala fide postupanjem dovela do njegovog ispunjenja. i to naročito: a) pravilo da se pravo koje je zavisno od uvjeta može steći samo njegovim t a č n i m i s p u n j e n j e m (§ 699. članak. grad. 258 . str. ako je osoba kojoj je u interesu da se uvjet ispuni. članak. op. ovdje se. 414. pod ispunjenjem uvjeta koji je dodan oporuci razumijeva se ostvarenje događaja. S p a i ć. potrebno je i za naše nasljedno pravo prihvatiti izvjesna opće usvojena pravila o uvjetima.) i u anglosaksonskom pravu. B o g d a n f i .. cit. OGZ). OGZ). vremenu i mjestu kako je to odredio oporueitelj. cit. M a rk o v i ć.

art. testativnog uvjeta. zakonskom — vidi pod tač.Član 88. OGZ). str. N e m o g u ć i u v j e t i su oni koji se ne mogu ostvariti. onda je izvan sumnje da se ni u našem nasljednom pravu ne može govoriti o retroaktivnom djelovanju ispunjenog uvjeta.(80) 12. cF i n ž g a r. Nemogućnost ostvarenja može biti objektivne prirode (ako ispunjenje uvjeta nije ni za koga moguće) i subjektivne prirode (ako uvjet nije u stanju izvršiti ona osoba kojoj je postavljen). a to je stanovište preko općeg pravapreuzeto u romanska zakonodavstva. nadalje. 13. u pravilu. Codice civile). dok se inače volja oporučiteljeva u pogledu ponavljanja uvjeta (condicionis repetitio) treba utvrditi tumačenjem oporuke. 1. 5) te da prethodnom nasljedniku definitivno pripadaju svi ubrani plodovi i prihodi dospjeli do ispunjenja uvjeta. Među neprave uvjete ubrajaju se: nemogući. nedopušteni. bilo fizički. Može se. F i n ž g a r . međutim. uz posebne prilike. bilo pravno. opravdano pretpostaviti da će kod nas ovakav način određivanja uvjeta biti vrlo rijedak slučaj. dok se takvi rezolutivni uvjeti. 29 30 H a n d l u Klangovu Komentaru. Code civil. kod rezolutivnog. 1179. zakonskom nasljedniku. sv. c.(29) e) pravilo da je uvjet u nasljednom pravu u slučaju sumnje osobne naravi te se ne proteže na zamjenike nasljednika odnosno legatara bez posebne odredbe oporučitelja (§ 702. grad. i 698 OGZ). kod rezolutivnog oporučnom). 1. Nemogućnost može. bez obzira na vrstu. u pravilu. nemoralni. n e p r a v i u v j e t i . Srb. biti apsolutna ili relativna. smatraju kao da nisu priloženi (§ 697. međutim. U austrijskom je pravu. Isto je stanovište važilo i u srbijanskom pravu (§ 474. Mogućnost i nemogućnost ispunjenja prosuđuje se po objektivnom kriteriju. U stavu 3 ovog člana navedeni su tzv. gdje se ispunjenju uvjeta daje retroaktivno djelovanje (art. da li ispunjenje ne može postići ni pod kojim okolnostima ili samo u određenoj situaciji. prema austrijskom i njemačkom pravu i s p u n j e n j e uvjeta n e m a r e t r o a k t i v n u s n a g u . kao i nerazumljivi uvjeti. Izuzetak od ovog pravila mogao bi postojati jedino u slučaju kada je oporučitelj u oporuci ne samo izričito odredio da ispunjenje uvjeta ima retroaktivno djelovanje nego ako je ujedno na odgovarajući način regulirao odnos između prethodnog nasljednika i osobe kojoj treba nasljedstvo pripasti nakon ispunjenja uvjeta ili ako je odredio da ostavinom do ispunjenja suspenzivnog uvjeta upravlja izvršilac oporuke. nužni. — 642. prema tome.). Ako se uzme u obzir da i prema našem nasljednom pravu — jednako kao i u germanskim zakonodavstvima — nasljedstvo do momenta ispunjenja uvjeta uz određena ograničenja pripada jednoj osobi (kod suspenzivnog uvjeta. 259 . Za razliku od romanskih zakonodavstava. nerazumljivi i protuslovni uvjeti. II/l. Stanovište koje je o nepravim uvjetima zauzeto u Zakonu o nasljeđivanju odgovara stanovištu rimskog prava. 639. i 1183. zak. a nakon ispunjenja uvjeta drugoj osobi (kod suspenzivnog uvjeta oporučnom nasljedniku. 517. pitanje djelovanja nepravih uvjeta kod očitovanja posljednje volje riješeno drugačije: nemogući i nedopušteni suspenzivni uvjeti dovode do nevaljanosti oporuke.

nemogućnost ispunjenja uvjeta postojala u vrijeme sastava oporuke. I u tom se slučaju radi o pravom uvjetu. na koji se ne odnosi odredba stava 3 ovog člana. Ako je. 260 . smatraju kao da ne postoje. međutim. Ako je do nemogućnosti ostvarenja uvjeta došlo naknadno. međutim. a ne sastavljanja oporuke. da se neće održati. pa je. Ako su sklopljeni pod rezolutivnim nužnim uvjetom. Kod utvrđivanja da li je uvjet dopušten ili nedopušten. iz čijeg se sadržaja ne može razabrati što bi uvjetno honorirana osoba trebala izvršiti (ako se radi o potestativnom uvjetu) ili u čemu bi se ispunjenje trebalo sastojati. Treba. nedopušteno. ne može primijeniti kod izjava posljednje volje. bez obzira na to da li su suspenzivni ili rezolutivni. Ovo se pravilo. ali je ispunjenje kasnije postalo moguće. uslijed kojeg bi pred drugim osobama ispadala smiješna. Prema tome se i nužni uvjeti kod izjava posljednje volje. ni što bi se njime trebalo postići. istina buduća. condiciones turpes). N e d o p u š t e n i u v j e t i su oni koji su protivni pravnom poretku u cjelini ili posebno nekom određenom pravnom propisu (contra legem). Dopustivost uvjeta prosuđuje se prema vremenu otvaranja nasljedstva. potrebno je tumačenjem odredbe na koju se uvjet odnosi i s obzirom na sadržaj uvjeta utvrditi. ali nije neizvjesna. Njima se od uvjetno ovlaštene osobe zahtijeva besmisleno ponašanje. kada se negativno izrazi. (31) U posebnu kategoriju nerazumljivih uvjeta spadaju b e s m i s l e n i u v j e t i . U zakonu se ne govori posebno o n u ž n i m u v j e t i m a . sv. Da li je uvjet moguć ili nemoguć. Ako se. str. da se afirmativni nemogući uvjet u negativnoj formulaciji pretvara u nužni uvjet. to su oni koji nemaju nikakav razuman smisao. pa u tom slučaju nasljednik (legatar) gubi oporučnu namjenu. N e m o r a l n i u v j e t i protive se dobrim običajima ili pravilima morala (contra bonos mores. međutim. jer je unaprijed sigurno da će nastupiti. prosuđuje se po vremenu sastava oporuke. (condi31 H a n d 1 u Klangovu Komentaru. istaći da je teško odrediti neku oštru granicu između nedopuštenih i nemoralnih uvjeta. 505. ti su pravni poslovi nevaljani. može smatrati nerazumljivim samo onda ako se njegov smisao i značenje ni sredstvima tumačenja ne mogu ispitati. što je znao da će zapreka za njeno ispunjenje poslije njegove smrti otpasti. I ono što je protiv dobrih običaja ulazi u pojam protupravnosti. Pravni poslovi inter vivos. uzme u obzir. međutim. neukusna. jer je unaprijed sigurno. Uvjet se. II/l. da postaje nemoguć uvjet — onda se mora zaključiti da u našem nasljednom pravu treba jednako tretirati jednu i drugu vrstu ovih nepravih uvjeta. prema tome. nije li oporučitelj upravo zbog toga i predvidio takvu okolnost kao uvjet. jer se tu zapravo radi o bezuvjetnom pravnom poslu. naime. koji važe u određenoj društvenoj zajednici. To su takvi uvjeti. nedostojna i tsl. sklopljeni pod suspenzivnim nužnim uvjetom su valjani.Član 88. ne radi se o nemogućem nego o izjalovljenom uvjetu. kod kojih je uvjetovana okolnost. treba uzeti u obzir ne samo njegov sadržaj nego i sadržaj oporuke u cjelini. a afirmativni nužni uvjet. N e r a z u m l j i v i u v j e t i su takvi uvjeti.

certus quando. incertus quando. da li će nastupiti ili se izjaloviti ili drugim riječima — da li će proizvesti pravni učinak oporuke odnosno izazvati prestanak pravnog učinka.(32) Vjerojatno je. II 1. 1. Sve ove raznolike kombinacije neizvjesnosti kod čistih i složenih rokova izražene su već u teoriji općeg prava shemom: a) dies certus an. a završni rezolutivnom uvjetu. D. nerazumljiv) — onda je nevaljana i sama oporuka ili barem njena odredba. Složeni rok je onaj. st. b). VII naredne godine. na dan kada B postaje punoljetan). Ako je protuslovlje sadržano u samom uvjetu. koji je kombiniran s uvjetom. tako da to pravo ili nastaje istom od određenog vremena ili traje samo do određenog vremena. što uvjeti stvaraju neizvjesnost. incertus quando. 64. Prema općim načelima građanskog prava treba. d) dies incertus an. c) dies incertus an. smatrat će se da uvjet ni ne postoji. dok kod rokova nema neizvjesnosti. uostalom. Do tog vremena ostavina pripada oporučitelje32 Poznat je primjer iz vrela rimskog prava: »Si Titius heres erit. 33 S p a i ć. 16. dones derisoriae). na dan smrti A). da li će uopće nastupiti (npr. Početni je rok sličan po svom djelovanju suspenzivnom. međutim. Rokovi se razlikuju od uvjeta po tome. što se ni kod njih ne može razabrati što je oporučitelj htio njihovim određivanjem. tako da se uvjetovana odredba i uvjet. 7). certus quando. Čisti rok postoji onda ako je sigurno da će određeni dan (čas. terminus) u oporuci je uzgredna odredba oporučitelja.Član 88. jer se zna da će pravni učinak oporuke u određeno vrijeme nastupiti odnosno da će njen pravni učinak u određeno vrijeme prestati. stvarajući nesmisao. si Seius heres erit. op. 281 2f. R o k (dies. dies certus an. Besmisleni se uvjeti zbog toga mogu u određenim situacijama svrstati i pod pojam nedopuštenih ili nemoralnih uvjeta. protuslovan ne samo sadržaj uvjeta nego protuslovlje postoji između uvjeta i sadržaja oporuke. cit. međusobno isključuju — p e r p l e k s n i u v j e t i (perplexus: prepleten. 2. a legataru legat tek nastupom roka. ( . kojom se pravo postavljenog nasljednika ili legatara ograničuje vremenom. 2 ZN). termin) nastupiti. U prvom se slučaju radi o početnom (odgodnom(33)) roku — dies a quo — a u drugom o završnom (raskidnom) roku — dies ad quem. Ako je. i kod složenog roka dan nastupa može biti poznat ili nepoznat. 28. bez obzira na to. kada se u mjestu sagradi kazališna zgrada.. da li se zna kada će nastupiti (npr. međutim. Seius heres esto. P r o t u s l o v n i ( p r o t i v r j e č n i ) u v j e t i slični s u nerazumljivim uvjetima u tome. str. na dan. Ako je posta vi janje nasljednika ili ostavljanje legata vezano uz početni rok (dies a quo). Titius heres esto« (L. jer se ne zna. nasljedniku će pripasti nasljedstvo. zbog čega je neizvjesno. da razlog ovakvom načinu oporudvanja treba tražiti u pomanjkanju sposobnosti ostavioca za rasuđivanje (čl. na koju se uvjet odnosi. razlikovati č i s t e (proste) rokove od s l o ž e n i h rokova.

kao i kod postavljanja nasljednika (legatara) pod suspenzivmm uvjetom (vidi naprijed pod tač. kad je pravo nasljednika odgođeno zbog neprispjelog vremena ili zbog još neispunjenog uvjeta. Cit. grad.Član 88. U prilog Finzgarovog stanovišta govori odredba čl. tj. op. Zbog toga je dovoljno da nasljednik doživi čas smrti ostavioca i da je u to vrijeme sposoban za nasljeđivanje. 3. nasljedstvo (legat) istom nastupom roka. 262 . st.. postavljen s početnim rokom. * Vidi E s c h e r . Sve ovo vrijedi. 35. njem. Prema mišljenju S t a n k o v i ć a H ovako bi trebalo početni rok tretirati i u našem nasljednom pravu. doduše. odnosno legat legataru. 1-6). (S4) 4. str. ali nastupom roka njihovo pravo prestaje. Prema austrijskom i njemačkom nasljednom pravu (§ 705. gdje se jednako tretira slučaj. 2 ZN prema koioi se u slučaju sumnje. treba držati onoga što je najpovoljnije za zakonskog nasljednika. nasljednik (legatar) stječe. iz stilizacije čl 228 'i 231 ZN. 247. Ako umre prije nego što određeni rok nastupi. Složeni se rokovi zbog neizvjesnosti svog nastupa prosuđuju kao uvjeti i.) u slučaju postavljanja nasljednika (legatara) s početnim (čistim) rokom. OGZ. str. 75. s istan pravama i obavezama. U pomanjkanju druge odredbe oporučitelia nasljedstvo nakon nastupa završnog roka dobivaju oporučiteljevi zakonski nasljednici. dakako. i 272. njegovo nasljedno pravo prelazi na njegove nasljednike. 492. pa se s obzirom na odredbu zadnjeg stava ovog d a n a smatra kao da ne postoji 34 35 36 Dies incertus condicionem in testamento facit (1. D. cit.. U slučaju postavljanja nasljednika (legatara) uz završni rok (dies ad quem) nasljedstvo pripada odmah nasljedniku. 493. radi s e o n e m o g u ć e m r o k u koii se tretira kao nemogući uvjet. 90. da je prihvatljivije stanovište F i n ž g a r a . a ne mora doživjeti i nastup roka. str. kako Finžgar ističe. ali je njegovo nasljedno pravo egzistentno već u momentu otvaranja nasljedstva (već tada ima ius successionis). da nasljednik. zak. Čini nam se međutim. 1—10). ukoliko oporučitelj nije nešto drugo odredio. zakonika. i Art. članak. § 2074. samo onda ako iz oporuke nešto drugo ne proizlazi. dok se legat vraća nasljedniku koji je njime bio opterećen Pravni odnos između oporučnih nasljednika (legatara) i zakonskih nasljednika (onerata) prosuđuju se u ovom slučaju jednako kao kod rezolutivnog uvjeta (vidi naprijed.(") Ako je postavljenje nasljednika (legatara) vezano uz rok za koji se zna da ne može nikad nastupiti. 126. grad. (»•) da u našem pravu u slučaju postavljanja nasljednika s početnim rokom vrijede ista pravila kao i kod uvjetnog postavljanja (pod suspenzivnim uvjetom). Švic. mora doživjeti ne samo otvaranje nasljedstva nego i nastup određenog roka i u to vrijeme biti dostojan za nasljeđivanje. prema tome. vim zakonskim nasljednicima odnosno legat oneratu. pod tač. Između zakonskih i oporučnih nasljednika kao između opterećenog nasljednika i legatara nastaje isti pravni odnos. Izloženo je stanovište zastupano i u švicarskoj literaturi. članak. 1) Cit. To proizlazi. njihovo je djelovanje na pravni učinak oporuke potpuno jednako kao i kod uvjeta.

87. i čl. koji je njime opterećen. grad. cit. ZN o izvršenju i osiguranju obaveza naređenih nasljednicima (legatarima) u opću korist ili u korist određenih osoba. ne pripada odštetni zahtjev (Escher. ne stoji na drugoj strani ovlaštenik koji bi imao pravo tražiti izvršenje naloga u svoju korist.. da studentima omogući korištenje ostaviočeve biblioteke ili da građanstvu u određene dane dopusti razgledanje zbirke umjetnina. gdje se o nalogu govori kao o raskidnom (rezolutivnom) uvjetu. u korist kojeg je neposredno određen. namet. 482.. kojom se nasljedniku ili legataru nameće dužnost da u određenu svrhu nešto učini. 2. op. kao i odredba čl. ZN. koji se. Usporedba naloga s rezolutivnim uvjetom potpuno je opravdana samo u slučaju. Tu dolazi u obzir svaka činidba (pozitivna ili negativna). koja može sačinjavati sadržaj obligacije. što znači da ispunjenje može tražiti i sam ovlaštenik. u javnom interesu). nalog nasljedniku. jer se i kod rezolutivnog uvjeta i kod naloga na x sljedstvo odnosno legat stječe o d m a h u času smrti ostavioca. Može se. Isto tako može ostavilac u formi naloga nasljedniku odrediti. N a l o g (teret. ni po švicarskom pravu položaj vjerovnika. iako je nalog dužnost za stjecatelja-neke imovinske koristi. Iako je za pojam naloga karakteristično da nasuprot nasljedniku odnosno legataru. modus) u oporuci je odredba oporučitelja. međutim. odreditf i u interesu osobe kojoj je učinjena namjena — • t o j e m o d u s s i m p l e x . tač. švic.• vini ili da objavi njegov rukopis i tome si. Međutim. Takav nalog u interesu ostavioca postoji na primjer. tko na tome ima interes. pa mu u slučaju da ispunjenje postane nemoguće. kada se govori o momentu stjecanja onoga. naravno. da dio ostavine upotrijebi za postizanje neke dopuštene svrhe (čl. f ) Na to upućuje odredba čl.Član 88. U javnom je interesu. da uništi njegova pisma koja se nađu u osta. uostalom. 233 . on nema karakter protučinidbe. Od toga treba opet razlikovati obični s a v j e t i l i ž e l j u kojom se za nasljednika odnosno legatara ne stvara nikakva pravna dužnost. to treba sud da utvrdi tumačenjem oporuke. Ispunjenjem rezo38 Prema čl. str. a odatle za korisnika ne proistiće potraživanje. ipak se osobu opterećenu nalogom može na i s p u n j e n j e s i l i t i p o s r e d 8 nim p u t e m . 228. Predmet naloga može biti vrlo raznolik. 216). dade ili propusti. u slučaju kada ostavilac naredi nasljedniku (legataru) da mu podigne nadgrobni spomenik ili uzdržava grob. Ostavilac može nasljednika ili legatara opteretiti nalogom ne samo u k o r i s t t r e ć i h o s o b a (fizičkih i pravnih) nego i u svom v l a s t i tom i n t e r e s u . Nalog može biti učinjen i u j a v n e s v r h e (na opću korist. što je nasljedniku ili legataru namijenjeno. Korisnik naloga nema. III 1. na primjer. 4. 1 ZN). 231. treba ostvariti poslije njegove smrti. Da li se u konkretnom slučaju radi o nalogu kojim se osniva pravna dužnost ili samo o savjetu odnosno želji. zakonika može ispunjenje naloga zahtijevati svatko. 230. st. U pogledu djelovanja nalog i rezolutivni uvjet se ne podudaraju. U tome se švicarsko pravo razlikuje od njemačkog i austrijskog. ali nije potrebno da ima imovinsku vrijednost.

Prema tome je n e i s p u n j e n j e naloga izjednačeno s n a s t u p o m rezolutivnog uvjeta. da nema osobe opterećene nalogom. kako to odgovara volji oporučiteljevoj (čl. javnom interesu) u slučaju neispunjenja naloga mogli od osoba opterećenih nalogom tražiti ne samo povrat namijenjenog dijela ostavine nego ih i t u ž i t i na ispunjenje naloga ( E h r e n z w e i g . što su iz ostavine primili. To pravo pripada i nadležnom narodnom odboru ako bi ostavina u slučaju neispunjenja naloga od strane nalogom opterećenih osoba postala općenarodnom imovinom (čl. grad. članak. H a n d l u Klangovu Komentaru. Zakonom je. zakonik to izričito određuje (§ 2194). 8. str. kada su nalogom opterećeni oporučni nasljednici. već je za to 39 potreban zahtjev ovlaštenih osoba. op. Ako se. ukoliko oporučitelj njegova ovlaštenja nije ograničio. ukoliko ne bi bilo mjesta supstituciji ili priraštaju ostalim nasljednicima ili ukoliko oporučitelj nije nešto drugo odredio. str. ZN). sud neće osobama opterećenim nalogom izručiti pokretne stvari niti će u njihovu korist provesti u zemljišnoj knjizi potrebne upise. c. Do gubitka namijenjenog dijela ostavine zbog neispunjenja naloga dolazi samo onda ako se iz oporuke vidi da je na to bila upravljena volja ostavioca. 496. Gubitak namjene ne nastupa ipso iure. Izvršilac oporuke. međutim. javni organi ako je ispunjenje naloga u općem. cit. zakonski ili oporučni nasljednici. U Zakonu o nasljeđivanju nemamo za to uporišta.. str. 1. II/l. 230. ako ne ispune nalog kojim su bili opterećeni. 231. a to vrijedi i za švicarsko pravo (vidi notu 38). ima pravo i dužnost da se stara za tačno izvršenje oporuke. Postoji mišljenje da bi i druge određene osobe ili organi (nasljednici ukoliko nisu nalogom opterećeni ili pogodovani. U tom bi slučaju ostavina pripala osobama. koje bi u konkretnoj situaciji po zakonskom redu nasljeđivanja bile pozvane na nasljedstvo. To su zakonski nasljednici. H a n d 1. kada je nalog naređen legataru. 40 3 9 264 .Član 88. 534. U tom se smislu i treba shvatiti usporedba naloga s raskidnim uvjetom. dok se ne pruže dokazi da su ti nalozi ispunjeni ili da je njihovo ispunjenje barem osigurano (čl. Povrat onoga što je nasljednik (legatar) primio mogu u slučaju neispunjenja naloga tražiti u prvom redu one osobe kojima za taj slučaj treba da pripadne odnosni dio ostavine (nasljedstvo ili legat). kao i svaka druga osoba kojoj bi nasljedstvo ili legat pripali. F i n ž g a r. naime. Iz ovog proizlazi da je on ovlašten t u ž b o m t r a ž i t i i s p u n j e n j e naloga. dok se ispunjenjem naloga zadržava. 216). Njem. sv. ZN). i 233.( 40 ) Svakako mii pripada i pravo da od nasljednika traži povrat onoga. cit. 102. ZN). Izvršilac oporuke i osobe kojima bi u slučaju neispunjenja naloga pripao odnosni dio ostavine mogu prema odredbi čl. 4. / lutivnog uvjeta namjerna se gubi. radi o nalogu koji je određen u korist osoba koje nisu sposobne da se same staraju o svojim poslovima ili koji ie određen za postizanje neke općekorisne svrhe. dana mogućnost da se osobe opterećene nalogom u izvjesnim slučajevima na još jedan efikasniji način prisile na ispunjenje naloga.( ) 3. str. cit. S m o l e . 418. ZN tražiti da sud odredi p r i v r e m e n e m j e r e za osiguranje tog dijela ostavine. članak.

Nalog se mora i s p u n i t i u r o k u koji je odredio oporučitelj. nerazumljivi i »protuslovni nalozi — jednako kao i isto takvi uvjeti — smatraju se kao da ne postoje. ukoliko je nalog određen u korist osoba koje su pod naročitom zaštitom zakona.(42) To se vidi i iz odredbe čl. ali ne isuspendira. Oporučitelj može istu dužnost (teret) za nasljednika ili legatara odrediti u obliku naloga ili uvjeta. 2. a ispunjenjem rezolutivnog uvjeta gubi.Član 88. Izreka: uvjet suspendira. str. cit. Oporuku. prema tome. 496. Nemogući. treba smatrati da se radi o nalogu. što se kod naloga odmah stječe ono što je nasljedniku (legataru) namijenjeno. članak. kojom je oporučnom nasljedniku naloženo ispunjavanje obaveza već 2a života oporučitelja. 265 . Nalog se r a z l i k u j e od u'v j e t a u prvom redu po tome što je u pojmu naloga sadržana obaveza na ispunjenje. 88. dok kod naloga nema odnosa vjerovnik — dužnik. 495. pa. ali ne sili — nalog sili. ukazuje na razliku između suspenzivnog potestativnog uvjeta i naloga. gdje se jednako tretiraju legati i nalozi (»tereti«). nedopušteni.. Između jednog i drugog instituta postoji izvjesna sličnost. jer oba predstavljaju teret i obavezu za osobu kojoj su nametnuti. kada treba izvršiti njihovo umanjenje zbog povrede nužnog dijela ili zbog toga što vrijednost legata ili naloga koje treba izvršiti legatar. F i n ž g a r. ni osobe koja bi bila ovlaštena za sebe tražiti ispunjenje. iako ovaj imade živog oca koji prema čl. Ako nastane sumnja. Odredba oporuke kojom se nalaže legataru da upravlja imovinom ma. 5. IX 1958). nemoralni. Vidi o teme naprijed. Pitanje je tumačenja oporuke. cit. OZORD ima pravo i dužnost upravljati imovinom maloljetnog djeteta. 94. određuje ga sud na traženje ovlaštenih osoba ili po službenoj dužnosti. jer je to za nasljednika (legatara) manji teret od uvjeta. da li je u pitanju nalog ili uvjet. čega kod uvjeta nema. 1. Zbog ove sličnosti između naloga i legata mogu se pojedine odredbe koje vrijede za legat analogno primijeniti i na nalog. mogu zakonski nasljednici pobijati ako 41 42 43 F i n ž g a r. jest nedopušten teret (nalog) po čl. str. 7. premašuje vrijednost njegovog legata. Sudska praksa 1. Nalog se r a z l i k u j e od l e g a t a (čl. članak. ili u općem interesu. (4S) 9. pod tač. ZN i smatra se kao da ne postoji (Okružni sud Bjelovar Gž 969/58 od 23. 91. a kod suspenzivnog uvjeta je stjecanje namjene odgođeno. a ako rok u oporuci nije određen. F i n ž g a r. 8. ZN.(41) 6. Između naloga i rezolutivnog uvjeta je razlika još i u tome što se ispunjenjem naloga namjena definitivno zadržava. loljetnog nasljednika. Pravilo je da kao teret ostavine prelazi i na te osobe. c. ZN) po tome što kod legata postoji osoba koja kao vjerovnik ima pravo tražiti njegovo izvršenje u svoju korist. Između naloga i suspenzivnog uvjeta je razlika u tome. 9. 1—13. da li nalog mora ispuniti samo osoba kojoj je neposredno naređen ili on prelazi i na osobe koje dobivaju nasljedstvo (legat) umjesto onoga koji je njime bio prvobitno opterećen.

Načelo o n e d o p u s t i v o s t i z a s t u p a n j a pri sastavljanju oporuke i određivanju njezinog sadržaja vrijedi u potpunosti i u našem nasljednom pravu. Naprotiv. prema tome. str. iako u Zakonu o nasljeđivanju nema o tome izričite odredbe. Odredba oporuke kojom se nasljedniku nalaže da ostavioca i njegovu ženu čuva i obrađuje imanje važi kao raskidni uvjet (Presuda Saveznog vrhovnog suda Rev. a to je nedopustivo. Međutim. 150). dovoljno su određeni ako oporuka sadrži podatke na temelju kojih se može ustanoviti tko su oni. oporučni nasljednik nije ispunjavao obaveze (Presuda Vrhovnog suda NR Slovenije Rev. ZN vidi se da je naš zakonodavac išao u tom pogledu dalje od austrijskog. 1343/62 od 22. na osnovu kojih bi se između više osoba koje je on imenovao mogao odrediti nasljednik. O d r e đ e n o s t n a s l j e d n i k a i drugih k o r i s n i k a Član 89. iz odredbe čl. Poročilo 1962/1. 12). potvrđena presudom Vrhovnog suda NR Slovenije Pž 716/61 od 15. V 1962. VII/2—1962. ako je to bila namjera oporučitelja. nego i ostavljanje legata) ni određivanje predmeta namjene . jer ovo načelo vrijedi ne samo kod postavljanja nasljednika i određivanja nasljednih dijelova nego i u pogledu svih oporučnih namjena uopće. kod kojeg treća osoba ili nasljednik određuje osobu legatara iz određenog kruga osoba i predmet legata. bez posebnog obrazloženja. Kod postavljanja nasljednika ili određivanja legatara n i j e pot r e b n o p o i m e n i č n o označivanje osobe kojoj se ostavlja neka korist iz ostavine. ali mora biti moguća o b j e k t i v n a odredivost nasljednika. 3.Član 88 — 89. br. bila valjana odredba prema kojoj bi netko treći trebao izvršiti izbor nasljednika ili legatara između više osoba. X 1961. Zb. jer bi ovdje pored volje ostaviočeve za određivanje nasljednika ili legatara bilo potrebno i sudjelovanje tuđe v o l j e . odnosno legatara prema podacima koje je u oporuci označio sam ostavilac^1) Ne bi. jer podatke o 1 H a n d 1 u Klangovu Komentaru. stav 2. 55/62 od 8. 89. Nasljednici. elemente. 228. zakoniku dopustiv tzv. Dok je prema austrijskom grad. Svaka obaveza naložena oporukom u granicama dozvoljenog i mogućeg djeluje kao uvjet. 623/62 od 16. 4 ZN (Presuda Okružnog suda Novo Mesto P 16/59 od 13. 13). br. XII 1961. grad. Nalog u oporuci da nasljednik podigne oporučitelju nadgrobni spomenik nije ostaviočev dug. tač. izričito određuje da ostavilac ni određivanje osobe kojoj nešto n a m j e n j u j e (time je obuhvaćeno ne samo postavljanje nasljednika. 2. sv. stav 1 i čl. zapisovnici i druge osobe kojima su oporukom ostavljene neke koristi. 266 . odnosno presudom Saveznog vrhovnog suda Rev. distributivni legat. 4. br. takva bi odredba bila valjana. po Zakonu o nasljeđivanju takva oporučna odredba ne bi bila valjana. 88. Ovo je u skladu s njem. II/l. zakonikom koji u svom §-u 2065. ako bi ostavilac u oporuci označio. već nasljednikov teret — čl. koje je označio ostavilac. 1. ne može prepustiti drugoj osobi. 142. kakva je bila sadržana u pravnom pravilu iz § 564. VI 1962. VI 1962. Porodilo 1962/1. OGZ.

U/3—1957. br. I austrijski grad. X 1957. Tumačenje oporuke Član 90. NRH Gzz 108/57 od 17. Pojedini građanski zakonici sadržavaju redovito i pravila za tumačenje" pravnih poslova.Član 89 — 90. 243. cit. str. sadržava još niz interpretativnih pravila kojima je svrha da omoguće pronalaženje prave volje oporučiteljeve za razne situacije. 614). Nasljednik (legatar) je dovoljno određen i onda kada je njegovo postavljenje učinjeno ovisnim o nastupu neke neizvjesne okolnosti (uvjeta — čl. U pogledu pravnih poslova među živima vrijedilo je pravilo da se pravni poslovi trebaju tumačiti prema značenju riječi i namjeri pojedine stranke (§ 914. ( ) Isto tako bi bilo dopustivo da treća osoba na osnovu obilježja iz oporuke dade podatke o ličnom imenu nasljednika (legatara). Pored ovog osnovnog načela za tumačenje oporuka austrijski grad. 2 i 3 ZN). međutim. koji podaci ostaviocu nisu bili poznati. kada se 1 2 Isp. koja ispuni uvjet što ga je postavio oporučitelj. OGZ). (interpretacije) postoji ne samo kod primjene. st. 302. proizlazi iz same oporuke (rješenje V. Prije III' Novele postojao je u tom zakoniku s u b j e k t i v i s t i č k i k r i t e r i j za tumačenje svih vrsta pravnih poslova. što vrijedi i za slučaj kada je ostavina ostavljena onoj između više imenovanih osoba. osobi nasljednika. Zb. ne bi trebalo tražiti izvan oporuke ni izvan ostavio8 čeve volje. jer određenost nasljednika u ovom slučaju.. tko ga dohrani i sahrani. X 1957). knjiga II. zakonik. zakonik Srbije. u savezu s § 6. s. . 88. Sudska praksa Nasljednik je u oporuci dovoljno određen riječima: »ostavljam onome tko me dohrani i sahrani« (Rješenje Vrhovnog suda NR Hrvatske Gzz 108/57 od 17. tako i pravnih poslova za slučaj smrti. op. zakonik imade pravila za tumačenje pravnih poslova.. a prema njemu i grad. Nakon III Novele otpalo je kod tumačenja pravnih poslova među živima ovo subjekti vis tičko mjerilo kao jedino načelo tumačenja i od tog je vremena za utvrđivanje sadržaja ovih pravnih poslova mjerodavna poslovna namjera stranaka i zahtjevi prometnog morala ( o b j e k t i v i s t i č k i k r i t e r i j). op. V u k o v i ć . B l a g o j e v i ć . Potreba tumačenja. kako onih među živima (naročito dvostrukih pravnih poslova). makar i okolnosno. cit. 1. koja su se osnivala na subjektivističkom kriteriju (teorija volje). 267 . (') U pogledu oporuke ostala su. U slučaju sumnje treba se držati onoga što je povoljnije za zakonskog nasljednika ili za osobu kojoj je oporukom naložena neka obaveza. i nakon III Novele u važnosti pravila tumačenja. str. pravnih propisa i pravila nego i kod utvrđivanja sadržaja pravnih poslova. Odredbe oporuke valja tumačiti prema pravoj namjeri oporučitelja. Ne bi bila protivna propisu ovog člana oporučna odredba kojom bi ostavilac svoju imovinu ostavio onome.

2. što je oporučitelj htio odrediti. Oporuka je. Cesto. str. na primjer. 122. čl. cit. može izvesti misao kojom se rukovodio oporučitelj. op. čl. 227. o čemu se oporučitelj na manjkav način izrazio. kojim je usvojeno subjektivističko načelo tumačenja. formulacije neke oporučne odredbe proizlazi dvojba o onomu. op. ostavilac ostavi legat »svom sinovcu«. ZN. naoko međusobno neovisnih odredaba. sv. iz činjenica koje nisu vidljive iz same oporuke. Naravno. daje pri tumačenju oporuke prioritet volji ostavioca. H a n d l u Klangovu Komentaru. st. jedini izvor tumačenja. jer se tu ne radi o traženju bitnih podataka o osobi legatara izvan oporuke. 142. 145. na primjer. cit. onda tu odredbu treba u potpunosti provesti. Vidi. t u m a č e n j e m d o p u n j a v a t i . ne može tumačenjem nadomjestiti. ukoliko je ono što se njom određuje moguće i dopustivo. Tako se može preko ostaviočevih pisama. a imade ih dva. Prioritet volje ostavioca istaknut je na više mjesta u Zakonu o nasljeđivanju. međutim. prema tome. tako da se iz sklopa različitih. jer se ono što ovdje manjka. koje predstavlja opću normu. oporučitelj nije dovoljno precizno izrazio. Ovo pravilo. i čl. Odredbom stava 1 ovog člana postavljeno je osnovno pravilo za tumačenje oporuke. f ) Ako ostavilac propusti uopće da odredi osobu kojoj ostavlja legat ili ako osobu legatara. st. Nije bitno.. 268 . kakav je bio njegov odnos prema određenim osobama ili njegovo shvaćanje i stav prema izvjesnim pitanjima koja treba razjasniti u vezi s pojedinim oporučnim odredbama. B i t n i s a d r ž a j o p o r u k e n e m o ž e se. M a r k o v i ć . Zato je pri istraživanju prave namjere oporučitelja. takva odredba nema nikakvog učinka. potrebno ocjenjivati oporuku kao cjelinu. kakav je izraz oporučitelj upotrijebio. zbog čega sud pri istraživanju prave volje oporučiteljeve nije imao dovoljno slobode. str. 91. Ako. ali ne označi predmet legata. naime. 51. 4 ZN. odredi. već samo bitni podaci iz oporuke upućuju na izvjesne okolnosti koje se mogu uzeti u obzir kod tumačenja oporuke. II/l. doduše. dnevnika ili usmenih izjava ustanoviti. sama oporuka sadržava koristan materijal za tumačenje pojedine njene odredbe. 3 L. naročito kada se pojavi sumnja o značenju i smislu pojedine oporučne odredbe. Tumačiti oporuku prema p r a v o j n a m j e r i oporučitelja znači tražiti smisao i značenje onoga što je oporučitelj izjavio. Ovakvo postupanje ne bi bilo protivno odredbi čl. ako se nesumnjivo utvrdi što je ostavilac htio postići nekom oporučnom odredbom. Korištenje drugim izvorima podataka izvan oporuke dopustivo je samo onda kada iz teksta. da su ovi zakonici na taj način pali u kazuistiku. 89. 3. već što je htio postići.Član 90. Isto se tako n e mogu t u m a č e n j e m n a d o m j e s t i t i f o r m a l n i n e d o s t a c i 2~]Escher. str. ali pomoću kojih je moguće stvoriti zaključak o onome. U takvim se dvojbenim slučajevima prava namjera oporučiteljeva može ustanovljivati i indicijelnim putem. onda se iz njegovih izjava koje je izvan oporuke dao 2a svog života ili iz njegovog držanja i odnosa prema jednom i drugom sinovcu može zaključivati o kojem se od njih radi. tj. (2) Tumačenje se može odnositi samo na ono što je u oporuci sadržano.

Srbij. Pravilo tumačenja oporuke iz stava 2 ima prema onome iz stava 1 s u p s i d i j a r n i . onda pitanja koja se u konkretnom slučaju pojavljuju treba riješiti na način povoljniji za zakonskog nasljednika odnosno za osobu kojoj je oporukom naložena neka obaveza (legat. kod kojeg se odnosna oporučna odredba može najuspješnije održati na snazi. 248. zakonika). da će u pravilu. a ne oporučnim. Favor testamenti proizlazi i iz odredaba Zakona o nasljeđivanju u smislu kojih se pojedine oporučne odredbe načelno smatraju međusobno neovisnima. što ocjena činjenica daje prevagu u prilog tog tumačenja. ako između njih postoji spor o značenju neke oporučne odredbe. dobrostivim tumačenjem oporuke (benigna interpretatio) bio je prihvaćen i u austrijskom građanskom zakoniku (§§ 558. a donekle i u bivšem srpskom nasljednom pravu (§ 450. Gz. čl. značaj. cit. st. Osnovna je ideja ovog shvaćanja. 92. nego da oporuka ostane bez učinka. st. op. 269 . cif:. s obzirom na odredbu stava 2 ovog člana načelo favoris testamenti je znatno oslabljeno.(5) Sud treba. pretpostavka tumačenja jest postojanje u formalnom i materijalnom pogledu valjane izjave posljednje volje. (4) U našem nasljednom pravu načelo favoris testamenti dolazi samo djelomično do izražaja. malog). 3. 4. 65. ostane sumnja o tome. ostale ostaju na snazi. v. u slučaju spora. da se ostavilac. naime.. Kada. tako da u slučaju nevaljanosti ili nedjelotvornosti jedne od njih. što je bila njegova prava volja. i nakon brižljive ocjene izjave izražene u oporuci. s. s blagonaklonim. Ako. op. dakle. već ostavljaju sumnju da bi volja ostavioca mogla imati i drugi smisao« (rješenje S. u prvom redu tumačenjem ustanoviti pravu namjeru (volju) oporučitelja. 5 B 1 a g o j e v i ć. prema kojem u slučaju kada su moguća različita tumačenja o sadržaju izjave posljednje volje treba. 107/56 od 10. kao i drugih okolnosti koje mogu objasniti pravu volju oporučitelja. 106. Taj f a v o r t e s t a m e n t i rimskog prava. Pretpostavlja se. ne smije opredijeliti za jedno tumačenje samo zato. Ono je sadržano najprije u odredbi stava 1 ovog člana. o p o r u k e . prema tome. na koje u danoj situaciji upućuju pravila o zakonskom nasljeđivanju. sud se. ukoliko »činjenice nisu takve da sa sigurnošću upućuju na određeni smisao sadržaja oporuke. i slobodnija interpretacija oporuke više odgovarati oporučiteljevim intencijama. str. treba razlikovati. str. 4.Član 90. 74. da li je među njima s p o r n a s a m o o c j e n a izraza. htio prikloniti onom rješenju. in fine i 655). Većina suvremenih građanskih zakonika preuzela je iz rimskog prava načelo. ukoliko oporučitelj za takav slučaj nije što drugo predvidio (čl. kada se nije jasno i određeno izrazio.. međutim. Kad se između nasljednika i drugih učesnika u ostavinskom postupku pojavi s p o r o t u m a č e n j u oporuke. postoji mogućnost različitih tumačenja oporuke. u slučaju sumnje prihvatiti ono tumačenje. 1 ZN). 81.). jer se kod tumačenja oporuke u slučaju sumnje prednost daje zakonskim nasljednicima. grad. Međutim. kojima je formulirana • E s c h e r . kojom se kod tumačenja oporuke daje prioritet pravoj volji oporuatelja. V 1957.

Z a p i s (legat) je k o r i s t koju je oporučitelj pravovaljanom izjavom posljednje volje namijenio nekoj osobi iz ostavine ili iz onoga. U/2—1957. V 1957. br. kao uvijek kada utvrđuje činjenice. takva se namjena naziva zapis (legat). Pri tom sud. ZAPISI (LEGATI) Sadržaj zapisa Član 91. a osoba kojoj je namijenjena naziva se zapisovnik (legatar). iako je osobina legata. ili da je oslobodi nekog duga. ili naložiti nasljedniku ili kojoj drugoj osobi kojoj nešto ostavlja da iz onoga što joj je ostavljeno dade neku stvar određenoj osobi. ZN. Vidi objašnjenja uz čl. za keju. Element darovanja (animus donandi). da predmetom nasljeđivanja mogu biti stvari i prava. 355). 2. Vidi i odluku pod br. Legat je. 243. tj. st. što je ostavio nekom nasljedniku ili legataru ne postavljajući time tu osobu za svoga nasljednika. IV. To proizlazi odatle što je legat singularna sukcesija mortis causa. 3. 1/3—1956. 2. ali je dužan imati u vidu pravilo materijalnog prava iz člana 90.Član 90 — 91. Kod tumačenja oporuke. uz čl. osim same izjave u oporuci. 223. Pravno načelo po kome se uzdržavanje ne može tražiti za proteklo vrijeme prije tužbe (nemo pro praeterito alitur) primjenjuje se i u slučaju kad je oporukom određeno da nasljednik uzdržava drugoga (Presuda Vrhovnog suda NR Hrvatske Gž 1559/56 od 1. st. iz kojih se indidjelnim putem nastoji izvesti zaključak o ostaviočevoj pravoj volji. treba uzeti u obzir i druge okolnosti pogodne da objasne pravu volju oporučitelja. b e s p l a t n a namjena neke stvari ili prava. ili da joj isplati svotu novaca. u pravilu. Takvom se namjenom u pravilu ne postavlja nasljednik. br. tj. riječi koje su u izjavi upotrijebljene. neka oporučna odredba ili su s p o r n e i o k o l n o s t i . U prvom će slučaju sam ostavinski sud raspraviti i riješiti pitanje tumačenja oporuke kao pravno pitanje (čl. vrijedi odredba čl. U drugom slučaju ostavinski sud mora prekinuti ostavinsku raspravu i stranke uputiti na parnicu. ZN. 3. Zb. nije njegova bitna karakteristika. ZN. kao i za nasljeđivanje. 1. jer će se kod toga služiti samo pravilima o tumačenju oporuke i logičkim zaključivanjem. Oporučitelj može ostaviti oporukom jednu ili više određenih stvari ili neko pravo određenoj osobi. 3 ZN). XI 1956. 223. Zb. jer se legat ne mora uvijek sastojati od imovinske koristi. jer se tu radi o spornim činjenicama koje se moraju dokazivati (čl. 659). prema kojem se u sumnji treba držati onoga što je povoljnije za zakonske nasljednike (Rješenje Saveznog vrhovnog suda Gz 107/56 od 10. ili da je uzdržava ili uopće da u njezinu korist nešto učini ili da se uzdrži od nečega ili da nešto trpi. Zakon ne određuje da stvari i prava 270 . slobodno ocjenjuje dokaze. ZN. Sudska praksa 1. 1 ZN). 223.

Švicarski (art. Legatar u odnosu na predmet legata nije nasljednik. Z a n i n o v i ć. što se i on temelji na odredbi p o s l j e d n j e v o l j e . onda se radi o nekom drugom pravnom poslu. na primjer. pa i samo nioralna. pod tač. 4. postoje više vrsti legata: a) I n d i r e k t n i (posredni) legat postoji kad oporučitelj određenoj osobi. 88. da predstavlja »imovinsku korist«. a vlasništvo na nekretninama stječe. 2. Vlasništvo pokretnih stvari legatar stječe kad mu budu predane. U času smrti ostaviočeve on ne stječe nikakva stvarnopravna ovlaštenja na stvari ili pravu koje mu je ostavljeno. 4 Legat ne mora uvijek predstavljati povećanje imovine na strani legatara. loc. Ima sukcesija koje počivaju na zakonu. Naprotiv B 1 a g o j e v i ć. M a r k o vic. cit. tzv. 136. trpjeti ili propustiti. ne bi se radilo o legataru. tako i »Objašnjenja« na str. str. jer je moguće nasljeđivanje i neimovinskih prava. kao i nasljedstvo. 2. za legatara može pretpostaviti^1) Legat s nasljedstvom ima zajedničko to. Vidi Escher. 3 Dr Z. ZN. ili da nešto trpi. na primjer. F i n ž g a r . Ni svaki legat ne predstavlja istovremeno singularnu sukcesiju. i vrijedi samo kao odredba za s l u č a j s m r t i ostaviočeve. Vidi i objašnjenje uz čl. cit. odnosno polaganjem isprave kod kotarskog suda. M a r k o v i ć. 9/55. upisom u zemljišne knjige. Osnovno je da se neka korist. str. ZN). 258. o nasljeđivanju u Odvjetniku. dopusti ili propusti što inače ne bi bio dužan.(2) Ako to nije. ili da uzdržava takvu osobu. stoga nije ovlašten. br. ili da učini što u njezinu korist. cit. (Vidi o tome objašnjenja uz čl. nego o nalogu . ZN. U pogledu nekretnina koje nisu upisane u zemljišne knjige steći će vlasništvo prijenosom tapije (gdje takav sistem postoji). str.(8) Legatar postaje v l a s n i k legiranih stvari na način koji je propisan i sjećanje vlasništva po pravilima imovinskog prava. 0 razlikovanju legata od nasljedstva vidi objašnjenja uz ČL 86.. 256. zak izričito određuju da legat treba da ima imovinsku korist. Svaka singularna sukcesija mortis causa ne mora biti ujedno i legat. jednom nasljedniku ili nekolicini. pod tačkom 2. 2. cit. 228. str. op. 38.koja su predmet nasljeđivanja moraju imati imovinsku. nema u slučaju legiranja duga (legatum debiti). 1 ZN). (čl. 2 L. str. smatra da legat treba da ima »imovinsku vrijednost«. kod izdvajanja predmeta kućanstva po čl. op.(novčanu) vrijednost. odnosno da se uzdrži od nečega na što bi imao pravo. 271 1 . prikaz Zak. S obzirom na sadržaj i način ispunjenja. vinIćaćionom tužbom od trećih osoba traži izručenje legiranih stvari. op. Legat. ili nekome kome je nešto namijenio za slučaj smrti. kad je legatar pored namijenjene mu koristi dužan nešto učiniti. Ako ta osoba ne bi bila unaprijed određena. da poput vlasnika. op. 86. Odlučno je da se legat odnosi na neku određenu korist. čega npr. 56. pripada o d r e đ e n o j osobi. st.(4) Ta se korist mo^že sastojati i u tome da nasljednici nešto učine ili dadu što bi inače bio L. naloži da iz o n o g a š t o mu je o s t a v l j e n o dade neku stvar ili novac određenoj osobi.. a ne na volji ostaviočevoj. u pravilu. cit. 484) i njemački (§ 1939) grad. »zakonski pr&legat«.

52. 92. osobu kojoj je legat namijenjen. To je i s u b l e g a t . i to uvijek u ime nasljednika kao cjeline. ili privremeni staralac ostavine (čl. 52. ZN). 1 ZN). U našem nasljednom pravu nije prihvaćen institut vinđikacionog legata. a prema kome je legatar imao ovlaštenje. svaka odgovara razmjerno dijelu ostavine koji mu pripada (čl. prethodni legat ili p r e l e g a t (čl. U tom se slučaju ova imovina ne tretira kao legat. - dužan učiniti ili dati sam legatar (na primjer. st. 148. Neposredni. Oporučitelj može svakog legatara opteretiti nalogom. I kod direktnog legata radi se o da r a n a c i o n o m legatu. 92. 2 ZN). kod utvrđivanja opsega odgovornosti za ostaviočeve dugove. 272 5 | . 88. tzv. a da kod toga nije odredio koji je nasljednik dužan ispuniti legat (čl. zahtijevati izručenje predmeta direktnog legata od držaoca stvari. nego kao nasljedni dio. neposredni legat postoji kad ostavilac oporukom n e p o s r e d n o iz ostavine ostavi jednu ili više individualno o d r e đ e n i h stvari ili neko pravo određenoj osobi koju nije postavio za svoga nasljednika. ZN). 4.). b) D i r e k t n i . st.(3) 3. uzima se u obzir i vrijednost legiranih stvari. Ostavilac može l e g a t a r u naložiti da iz onoga što mu je ostavio ili namijenio dade nešto drugoj osobi. a može odrediti u v j e t e pod kojima legatar stječe pravo na legat i r o k o v e u kojima se legat treba ispuniti na isti način i pod istim pretpostavkama kako je to određeno u pogledu stjecanja nasljedstva (vidi čl. Ako se predmet direktnog legata nalazi u ostavku. Ako se legat prema odredbi oporučitelja treba uračunati u nasljedni dio (čl. 3 ZN). 53. Dužnost ispunjenja legata kod indirektnog legata tereti osobu određenog nasljednika ili primaoca kakve koristi iz ostavine i pada na teret nasljednog dijela toga nasljednika (čl. 134. 4 ZN). vojvođanskom pravnom području. nego uvijek kao ej e l i n a . a za dugove ostaviočeve odgovara samo u vrijednosti nasljednog dijela ne uzimajući u obzir vrijednost prelegata. 92. direktni legat izvršuje se neposredno iz o s t a v i n e . i čl. Ovakav legat tereti legatara. ZN). za izvršenje brine se. u razmjeru svojih nasljedničkih dije1lova (čl. Kod direktnog legata nasljednici ne odgovaraju pojedinačno za izvršenje legata. ZN) ili onaj nasljednik koji u ime ostalih vrši poslove upravljanja ostavinom (čl. U tom slučaju nasljednik se u pogledu legirane stvari smatra 1 e g a t a r o m . koji je ranije postojao na biv. a ne protiv ostavine ili trećih osoba. Ako je izvršenje legata naloženo nekolicini osoba. da umjesto legatara uzdržavaju neku osobu i si. ZN i tamo dana objašnjenja). (Vidi objašnjenja uz čl. a predmet se legata smatra sastavnim dijelom nasljednog dijela. st. ZN). a da pri tome nije određeno u kome dijelu svaka od njih treba pridonijeti ovoj dužnosti. izvršilac oporuke (čl. da je mogao neposredno vindikacionom (vlasničkom^ tužbom. Namijenjeni legat ne u r a č u n a v a mu se u nasljedni dio. tj. Legat može biti ostavljen određenom nasljedniku ili suriasljedniku p o r e d nasljednog dijela.Član 91. u pravilu. 146. tj. st. 102. potraživanju koje se može realizirati samo protiv nasljednika. 92. 3 ZN). st.

II/l. obveznicu i t. Jednom riječju. Nasljednik.Član 91. 6 I. u pravilu. • je legatara o s l o b o d i t i plaćanja glavnice i kamata. sv. tj. Oprost duga odnosi se na sve dugove koji 1 su postojali u času kad je odredba o legatu učinjena. Ako je legatar ne znajući za oslo|.bođenje od duga određeno legatom ipak platio dug. a što inače može biti predmetom obligacije. osim ako ih po oporučiteljevoj odredbi treba pribaviti za legatara. Predmetom legata mogu biti ne samo stvari i prava iz ostavine nego i stvari koje su vlasništvo n a s l j e d n i k a ili druge zapisom opterećene |. odnosno osoba koja je dužna izvršiti legat. Ne vrijedi zapis stvari koja • je izvan prometa ili stvari koje nema (čl. što u stvari predstavlja legat činidbe. P r e d m e t o m legata mogu bdti sve stvari i prava koja se nalaze u p r o m e t u i koje imaju neku vrijednost. sv. osim ako iz oporučiteljeve izjave ne bi što drugo i*: proizlazilo. vratiti mjenicu. što u stvari predstavlja prolongaciju kod koje se kamati ipak moraju plaćati. oprostiti mu dug i s tim u vezi vratiti predmete uzete u zalog. što je fizički nemoguće ili pravno nedopušteno. ako je ostavilac odredio da se u korist legatara »nešto učini«. da se legatom oproste i oni dugovi koji su kasnije nastali. u Nacrtu. str. si. smatra se da je odredba o legatu time opozvana. 6. |g Zakon o nasljeđivanju s komentarom 273 . dužna . Ako je ostavilac sam naplatio dug. 5. V. korisniku legata pripada vrijednost one stvari koju ona ima u času smrti ostaviočeve. 97.' ne mogu biti predmetom legata. odnosno osoba koja je dužna izvršiti legat. a ne o onima koje proizlaze iz stvarnopravnih odnosa. Ne smatra se da je oprošten dug ako se legat odnosi samo na ukidanje založnog prava ili danog jamstva. propuštanja i tome slično. Ako su predmetom legata potraživanja bez posebnog označenja. treba mu se vratiti | sve što je solvendi causa platio. smatra se da I se radi o novčanim tražbinama ili o tražbinama koje se odnose na druge I' zamjenjive stvari. M a u r o v i ć . Ovamo dolaze radnje. c) sposobnost (dostojnost) iegatara za !: nasljeđivanje. b) pravovaljana izjava posljednje volje. ne odgovara za istinitost ni za naplativost tih potraživanja. dužna je c e d i r a t i . što se ne može ispuniti ili učiniti. T u đ e stvari.( 6 ) • b ) potraživanja koja l e g a t a r d u g u j e oporučitelju (legatum liberationis). oporučiteljeva bila. Za v a l j a n o s t legata traži se: a) sposobnost oporučitelja. 62. ustupiti legataru dotična potraživanja. I ostaviočeva p o t r a ž i v a n ] a mogu biti predmetom •legata: a ) potraživanja koja oporučitelj ima p r e m a t r e ć i m o s o b a m a (legatum nominis). osim ako je volja f . ZN). 455. str. Legatom se može odrediti i o d g a đ a n j e rokova plaćanja legatarevog duga oporučitelju. U svakom slučaju potrebno je da dug p o s t o j i u času ostaviočeve smrti. Ako se određene stvari ne mogu nabaviti po uobičajenoj f cijeni. nasljednik. dozvoliti brisanje hipo• teke. t * međutim. pa i stvari legatarove (u slučaju sublegata). osobe. sve ono što za legatara može pretpostavljati neku vrijednost. tj. Ne može biti predmetom legata ono. Nasljednik. R a p p a p o r t u Klangovom Komentaru.

1 ZN). M . do primjene odredba čl. st. st. c) Legatar mora biti s p o s o b a n za nasljeđivanje u času s m r t i ostaviočeve jednako kao i svaki nasljednik. ZN. 131. 3 ZN). prije stupanja na snagu Zakona o nasljeđivanju. 1 ZN. st. 1 ZN) ili osnivanju zadužbine (čl. 132. kolektivni legat). ZN). zakonika bilo moguće zasnivanje legata i na temelju ugovora. Ovo bez obzira da li se radi o odricanju u svoje ime ili u ime svoga potomstva (čl. 2 ZN). budući da legat može biti namijenjen i osobama koje 7 Međutim. a r k o v i ć . 67. i 4. ZN o ništavosti ugovora o nasljeđivanju odnosi se i na legate. šLiggat Prelazi_na_ " Legat može biti namijenjen i pravnoj osobi. 136. ZN). Dovoljno je da odredba o legatu sadrži podatke na temelju kojih se može ustanoviti kome je legat namijenjen (čl. ZN). Za ovo je sposobna svaka fizička osoba sposobna za rasuđivanje. Isto tako legat može biti namijenjen postizanju neke dopuštene svrhe (čl. kojom je ostavljen ili namijenjen legat. ZN. ZN). ili bar da je u to vrijeme bio začet. 131. 89. Nasljednik koji se odrekao prava nasljedstva može ipak primiti legat. legat se može namijeniti samo o p o r u k o m . ZN). 87. pravilima iz § 682. koja je navršila 16 godina života (čl. Odredba čl. Ako legatar umre i z a ostavioca. legat pada (čl. pod z a p o s l e n i m osobama. Ona mora biti sastavljena u obliku propisanom u zakonu. st. Oporučitelj ne mora i m e n o v a t i osobu legatara. cit. 130. Ostavilac može namijeniti legat svojim srodnicima bez bližeg označenja. Ako razlog nedostojnosti nije oprošten (čl. 66. Legatar mora biti živ u času delacije (čl. § 602).Član 91. one koje se u času ostaviočeve smrti zateknu u radnom odnosu s ostaviocem. dakle. st. 90. u prijašnjim partikularnim propisima ovo pitanje bilo je riješeno na različite načine. 8 U Zakonu o nasljeđivanju nema u tom pravcu odredaba interpretativne naravi sličnih onima koje je sadržavao OGZ (u prav. pa potomci nedostojnog legatara ne stječu pravo na legat umjesto njega. pod tač. b) Legat može biti namijenjen samo p r a v o v a l j a n o m izjavom p o s l j e d n j e volje. 2 ZN). 90. 87. st. Legatar mora biti d o s t o j a n za nasljeđivanje (čl. 390). jer u taj zakon nije bila preuzeta odredba § 602. op. 87. ne smije imati nedostataka u volji oporueitelja (čl. U slučaju sumnje treba se držati onoga što je povoljnije za onerata (čl. 96. Vidi o tome uz čl. str. ili osobama koje se nalaze kod njega zaposlene (tzv. 2 ZN). jer je pravnim osobama priznato pravo i sposobnost za oporučno nasljeđivanje (čl. Dok je po propisima OGZ-a bila isključena mogućnost konstituiranja legata na temelju ugovora (pogodbe. Legat pada i u slučaju kad se legatar o d r e k n e legata (čl.). st. OGZ (L. ZN). st. 274 . st. i § 683. 130. Izjava posljednje volje. 130. 2 ZN).(7) Prema tome. koji se traži za sastav oporuke i pod uvjetima predviđenim zakonom (čl. grad.(8) Odredbe oporuke o legatu treba t u m a č i t i prema pravilima iz čl. 2 ZN). 1 ZN). Kod legata ne dolazi. Prema naravi stvari pod s r o d n i c i m a smatraju se zakonski nasljednici najbližeg nasljednog reda. 1. 64. a) S p o s o b n o s t oporučiteljeva treba da bude ona koja se traži za pravljenje valjane oporuke. 96. st. dotle je na području važenja Srp. 108. pod uvjetom da se živ rodi (čl.

st. 9 10 L. u pravilu. kao i prijem ili odricanje od nasljedstva ne mogu biti djelomični ni dani pod uvjetom (čl. ili nije dao nikakvu izjavu.(10) Oporučitelj može ostaviti legat i osobi koja je i s k l j u č e n a od nasljedstva (čl. 149. st. u t r e n u t k u smrt a'ostaviočeve. ali ova njegova obaveza dolazi do izražaja nakon što je ostvario svoje pravo na legat (analogno odredbi čl. Odredba čl. ali ne i protiv svoje volje. jave dane prije toga ne vrijede. Od pravila da legatar stječe pravo na legat već u času otvaranja nasljedstva. Legatar stječe ovo pravo često i bez svoga znanja. cit. kojem legataru ili nekoj trećoj osobi). i čl. da je u času smrti ostaviočeve s t e k a o p r a v o na legat. 275 . Odricanje ma i jednoga od njih ima učinak da legat nije primljen. svaki od njih samostalno odlučuje o primanju • ili odricanju od prava na legat. 5Q. 232. 267. Stjecanje ovog prava nastaje po samom zakonu. Ako bi se nasljednik. mora dati posebnu i z j a v u o odricanju samo cd prava na legat u smislu cl. 1 ZN).nasljedstva. 228. st. Izjava se mora odnositi na legat u cjelini. M a r k o v i ć. 221. u slučaju ako jedan od legatara ne primi svoj udio u legatu. L. ili nije dao izjavu o primanju legata. 47. Prijem legata ili odricanje od prava na legat. htio odreći samo prava na legat. Kod legata koji su u v j e t o v a n i suspenzivnim uvjetom ili vezani uz odgodni r o k . Ovo stoga što isključenje od nasljedstva (čl. Legatar stječe p r a v o na l e g a t . sud će rješenjem o legatu ili rješenjem o nasljeđivanju utvrditi da je legataru pripalo pravo na legat. 3 ZN. Legatar. Ako pravo na legat ne bude osporeno od strane osoba koje su dužne ispuniti legat. Ako je oporučitelj tako vezao legate da . str. postoje i z u z e c i . ili koja je l i š e n a nužnog dijela u korist potomaka (čl. 139. taj će udio pripasti ostalim kolegatarima. st. ili ako se legatar riije valjanom izjavom odrekao legata. 267. obavezna.. 1 i 2 ZN). 7. nisu nasljednici. a nije bila rođena u času otvaranja . st. str. Izjava o primanju legata nije.član SI. M a r k o v i ć . tj. Osoba kojoj je legat namijenjen može dati izjavu o primanju legata ili o odricanju od prava na legat tek p o s l i j e s m r t i ostaviočeve. Odricanje od prava na legat u korist o d r e đ e n o g n a s l j e d n i k a ili legatara nije moguće u ostavinskom postupku. op. Ako se legatar do svršetka ostavinske rasprave n i j e o d r e k a o legata. 139. Iz. u času smrti ostaviočeve. sadržaj tog legata." se moraju zajednički primiti. st. može ugovorom zasnovati obavezu da predmet legata ustupi drugoj osobi (nasljedniku. dakle. 1 ZN). ova osoba stječe pravo na legat tek od momenta svog rođenja. potrebno je da su svi legatari prihvatili legat. tj. međutim. stjecanje prava na legat ovisi o ostvarenju uvjeta odnosno o isteku roka. 3 ZN). p o t r a ž i v a n ] e prema nasljednicima. cit. Tim momentom legatar stječe samo o b l i g a t o r n i zahtjev. kome je namijenjen legat. kao i osobe koje su ga dužne ispuniti (čl. st. 5. 2 ZN odnosi se samo na odricanje (ustupanje) nasljednog dijela u korist sunasljednika. |u Ako je legat ostavljert nekolicini osoba nepodijeljeno ili svima na ravne (jednake) dijelove. 2 tač. smatra se da je p r i h v a t i o legat.(9) Ako ima više legatara. pa ne vrijedi izjava koja bi se odnosila samo na njegov dio. op. Ako je legat ostavljen osobi koja je tek z a č e t a . ZN).

ZN). br. st. 2 ZN). ZN u času smrti ostaviočeve ostavina prešla na nasljednika i tako se spojila s njegovom imovinom. 2 ZN) i lišenje nužnog dijela (čl. u m r e prije ostavioca. o nasljeđivanju u Odvjetniku. ili postane n e d o s t o j a n za nasljeđivanje (čl. 85. u Vidi i pravno pravilo iz § 689. OGZ i L. a legat s k u p n i m (kolektivnim). osim ako je to oporučitelj i z r i č i t o odredio. 9/55. Do akrescencije (priraštaja) u korist ostalih legatara može doći izuzetno. u razmjeru njihovih nasljednih dijelova (analogija iz čl. 2 ZN). ili se o d r e k n e p r a v a na legat. " Kod "legata moguća je" t r a'HTniTiTJa7~Ova nastaje ako je osoba kojoj je legat namijenjen d o ž i v j e l a čas ostaviočeve smrti. 1 ZN) može biti i djelomično. cit. Za stjecanje v l a s n i š t v a na stvarima. Oporučitelj može odrediti drugu osobu kojoj će pripasti pravo na legat. 8. st. u prikazu Zak. Oporučitelj može namjenjujući legat određenoj osobi. st. st. Protivno Z.slučaju ako l e g a t a r um re pj^je ostavioca. M a r k o v i ć .Član 91. za njegovog supstituta odrediti jednog od legatara. kod legata pravo predstavljanja' (ČL_1L_ZN) ne dolazi u obzir. predmet legata ostaje ostaviočevim z a k o n s k i m nasljednicima. potreban je uvijek poseban akt nasljednika koji je opterećen dužnošću da ispuni legat. 137. 1 ZN). nasljedivim pravom. U tome slučaju pravo prijema ili odricanja od prava na legat p r e l a z i na l e g a t a r o v e n a s l j e d n i k e budući da se pravo na legat smatra imovinskim. 142. Njima p r i r a š ć u j e dio onoga koji se odrekao nasljedstva. predajom stvari ili prijenosom odnosno ustupom prava. ali je u m r l a prije nego što se izjasnila o primanju ili odricanju od prava na legat (čl. 50. jer je po članu 135.(n) U tom slučaju svi se oni smatraju jednom osobom. njegove nedostojnosti ili odricanja od prava na legat. Ovo stoga. Ako legatar ima više nasljednika. svaki za sebe može samostalno primiti legat ili ga se odreći. Odricanjem jednog legatarovog nasljednika ostali (legatarovi) nasljednici ne gube pravo da naslijede legat.. u pravilu. Isključenje od nasljedstva i lišenje nužnog dijela u korist potomaka. 276 . Kođ'direktnog legata koji se izvršuje iz ostavine. 85. Prema tome. ako je isti predmet legata namijenjen nekolicini legatara zajedno (kolegatari). U . ne o d n o s i se na l e g a t e . 267. na isti način kako je to predviđeno u pogledu nasljednika (čl. st. o d r e k n e se prava na legat ili jeliS3ogto|an7"predniet legata ostaje osobi koja ga ie bila dužna izvršitLako iz same oporuke što drugo ne proizlazi (čl. legat p a d a (čl. ako legatar. npr. Ovim aktom. Ako oporučitelj nije odredio supstituta za slučaj legatarove ranije smrti. Z a n i n o v i ć . nasljednik odnosno osoba koja je dužna ispuniti legat. pa jedan od njih otpadne. st. 96. 47. tj. 96. Kod legata moguće su i dopuštene s u p s t i t u c i j e . kome su stvar ili pravo namijenjeni. op. Kod posrednog (indirektnog) legata ovaj će akt izvršiti onaj nasljednik iz čijeg se nasljednog dijela ili druge njegove imovine treba ispuniti sadržaj legata. 1 i 2 ZN). str. koje su legataru namijenjene legatom. ZN). prenosi pravo vlasništva na legatara i time ispunjava svoju dužnost prema legataru.

Šteta na razlici namiruje se zateznim kamatima (Vrhovni sud NR Slovenije Gs rev. radi uspostavljanja niza zemljišnoknjižnih prethodnika. ZN). st. ZN). Odredba o legatu može biti sadržana i u p o s e b n o m r j e š e n j u o 'I legatu (čl. 228. Ovo rješenje donosi ostavinski sud samo na posebno t r a ž e n j e legatara. str. nasljednici moraju prethodno pružiti d o k a z o izvršenju ili o osiguranju obaveza koje su im naložene. nasljednik će steći nasljedstvo tek kad ispuni taj legat. Bez toga se ne mogu izvršiti upisi u zemljišnoj knjizi (čl. 5. Ako je oporučitelj ispunjenje legata postavio nasljedniku kao u v j e t za nasljeđivanje (čl. Nasljednici su dužni ispuniti legat na zahtjev legatara. a iza toga na legatare. ZN). ZN). Pravosodni bilten br. na temelju pravomoćnog rješenja o legatu (čl. svaki odgovara razmjerno dijelu ostavine koji dobiva. jer se pretpostavlja da su nasljednici suglasni s ovim upisom. 9. 219/58. odnosno na temelju presude iz godine 1956. Određivanje legata predstavlja ograničenje. Na temelju oporuke zapisovnik ima pravo tražiti izvršenje zapisa od osobe kojoj je oporukom naloženo da zapis izvrši. ZN). a ne prema vrijednosti u vrijeme plaćanja. 2 ZN). Ovim upisom prenosi se vlasništvo legiranih stvari s ostavioca neposredno na legatara. opterećenje nasljedstva. 232. i čl. 92. ZN). čije donošenje dolazi u obzir ako prije donošenja V rješenja o nasljeđivanju i dovršenja ostavinske rasprave. 232. 34). nasljednici ne ospore pravo na legat. osim ako se iz oporuke može zaključiti da je oporučitelj htio da oni odgovaraju na drugi način. Sudska praksa Ako je prema rješenju o nasljeđivanju iz godine 1928. 5. ili ako se radi o nekretnini (čl. ZN). To vrijedi u slučaju ako je predmet legata pohranjen kod suda ili kod čuvara. 177. 3—4/59. odnosno rješenja o nasljeđivanju (čl. 230. 277 . ZN) ili ako je legat namijenjen postizanju neke općekorisne svrhe ili osnivanju zadužbine. Tko je đ u z a n iz vrši ti zapis Član 92. tač. odnosno nasljednog dijela određenih ili svih nasljednika ili osoba koje primaju kakvo pravo ili imovinu iz ostavine (čl. U posljednjem slučaju rješenje o nasljeđivanju ili legatu treba se po službenoj dužnosti upisati u zemljišnim knjigama. 228. 2 tač. 230. Odredba o legatu unosi se u izreku (dispozitiv) r j e š e n j a o nas l j e đ i v a n j u (čl. nasljednik dužan platiti legataru vrijednost jednog para volova. novčani se iznos određuje prema vrijednosti stvari u vrijeme dospjelosti.Član 91 — 92. pri čemu nije potrebno. 232. 88. st. Ako je izvršenje zapisa naloženo nekolicini. izvršiti upis prvo na nasljednike. Kod direktnog (neposrednog) legata predaju stvari legataru može ponekad umjesto nasljednika ili izvršioca oporuke izvršiti sam ostavinski sud. Ako je legat ostavljen osobama koje nisu nikako ili koje nisu potpuno s p o s o b n e da se same brinu o svojim poslovima čl. o čemu ostavinski sud vodi računa po službenoj dužnosti.

koji se treba ispuniti na teret nasljednog dijela (ili legata) određenog nasljednika. o s t a t i zakonskim nasljednicima i onim oporučnim nasljednicima kojima je nasljedni dio određen u obliku kvote ili bez ograničenja na pojedine individualno određene stvari i prava. nasljednici kojima je naloženo ispunjenje takvog legata odgovaraju razmjerno vrijednosti imovine koju dobivaju iz ostavine. str. predmet legata ostaje svima njima u razmjeru u kome su ga bile dužne ispuniti. tada će predmet direktnog legata. koje treba dati neposredno iz ostavine.Član 92. pripada predmet legata već u času smrti ostaviočeve. ili postane n e d o s t o j a n . 262. 135.ili legatar) kojoj je oporučitelj naložio da iz onoga što joj je ostavljeno dade neku stvar ili ustupi. Ako je oporučitelj p r o p u s t i o odrediti t k o je dužan ispuniti legate. predmet legata ostaje uvijek onoj osobi koja ga je po odredbi oporučitelja bila dužna ispuniti. Oporučitelj može također samo općenito odrediti koji su nasljednici dužni na teret svog nasljednog dijela ispuniti određene legate. za ispunjenje legata moraju se brinuti z a k o n s k i ostaviočevi nasljednici^1) Njima. U tom slučaju. Kod i n d i r e k t n o g (posrednog) legata to je uvijek ona osoba (nasljednik. ZN). kad postaje njihovo vlasništvo (u smislu čl.neko pravo ili izvrši neku činidbu u korist određene osobe. 1. Odredba o legatima može iscrpsti vrijednost cijele ostavine i biti jedini sadržaj oporuke. 1 L. U tom slučaju. ili se o d r e k n e legata. Ako l e g a t a r u m r e prije ostavioca. budući da nema oporučnih nasljednika. op. predmet legata ostaje s v i m n a s l j e d n i c i m a zajedno (čl. Ako je nasljedni dio oporučnih nasljednika određen na način da svaki od njih nasljeđuje pojedine individualno određene stvari i prava. koji ga između sebe dijele razmjerno vrijednosti svojih nasljednih dijelova. obaveza izvršenja leži na svim zakonskim i oporučnim nasljednicima. Oni su dužni ispuniti legate ali samo do visine vrijednosti svog nasljednog dijela. da oporučitelj tačno odredi svakom nasljedniku sadržaj legata koji treba ispuniti svaki pojedinačno ili više njih ili svi zajedno (po utvrđenim kvotama). Oni odgovaraju za ispunjenje legata r a z m j e r n o vrijednosti svojih nasljednih dijelova (stav 3 ovog člana). Ako je više takvih osoba. Predmet posrednog (indirektnog) legata. 278 . 142. M a r k o v i ć . Ako oporučitelj nije uopće odredio koje će osobe biti dužne ispuniti legat. razmjerno njihovim nasljedničkim dijelovima. naime. ostat će toj osobi. a da pri tom nije odredio svakom nasljedniku (oneratu) sadržaj njegove dužnosti. Legat izvršuje ona osoba kojoj je sam oporučitelj to naložio. ZN). ova dužnost tereti s v e n a s l j e d n i k e (oporučne i zakonske) koji sudjeluju u podjeli ostavine. odnosno u razmjeru vrijednosti nasljednih dijelova. cit. Ova oporučiteljeva odredba može biti izražena na način. . Ako je oporučitelj propustio odrediti tko je dužan izvršiti zapis. koji se također sastoji od individualno određene stvari i prava.

Legat može teretiti i o p ć e n a r o d n u imovinu ako se ostavina. prelazi na osobu kojoj ostaje imovina koja je predmet legata. 37. cit. te se ovo darovanje (legat) ne može vršiti na teret tuđe imovine. m o g u biti predmetom legata. Osoba koja bi po zakonskom redu nasljeđivanja imala pravo na nasljedstvo ali je oporukom mimoiđena. da od onog što mu je kao legat neposredno pripalo iz ostavine. 87. To isto vrijedi i kad je cijela ostavina namijenjena osnivanju zadužbine. mogao je ili ispuniti sublegat ili prepustiti sublegataru predmet legata. st. 96. osim ako iz sadržaja oporuke ne proizlazi kakva druga namjera ostaviočeva (čl. a nije mogao tražiti naknadu razlike.. . str. i 112.U posljednjem slučaju sublegatar se morao zadovoljiti vrijednošću prepuštenog legata. te mogao u cijelosti ispuniti sublegate. jer spadaju u ostavinu i sačinjavaju njen dio. za koju je izričito određeno da ne ulazi u ostavinu (čl. ili da ispuni neku činidbu ili propuštanje. ili u koju općekorisnu svrhu (čl. 8. one koja ne spada u ostavinu. ZN). tj. 1 ZN) ako je oporučitelj odredio da se iz ove imovine trebaju izvršiti i određeni legati. Isporedi B l a g o j e v i ć (op. nakon odbitka ostaviočevih dugova (čl. 38. ZN). ZN). Protivno je bilo po pravnom pravilu iz § 650. 111. samo što se kod izračunavanja nužnog dijela i uračunavanja zak. 2 ZN). 2 ZN). st. Kako je legat u stvari darovanje naloženo od strane oporučitelja kao teret nasljednika i onih osoba koje nešto primaju iz ostavine. tj. dužnost ispunjenja sublegata. kad je legatar imao facultatem alternativam. Legatom može biti opterećena svaka osoba koja prima kakvu korist iz os ta v i n e (nasljednik. pa i onda kad je njihova vrijednost premašila vrijednost legata. ili iz svoje vlastite imovine. koja je bez nasljednika. OGZ. ne bi mogla biti opterećena legatom ako iz ostavine i na račun ove ne dobiva ništa. ili se mogao odreći prava na legat. ili je nedostojan za nasljeđivanje. st. 1 ZN) budući da tako izdvojeni dio ne spada u ostavinu (čl. određenoj osobi dade neku stvar ili ustupi neko pravo. st. 93. isto vrijedi u pogledu imovine koja je predmet sporazuma o u s t u p a n j u i raspodjeli za života ostavioca (čl. Legat se ne može naložiti na teret imovine koja se izdvaja iz ostavine u korist potomaka koji su privređivali s ostaviocem (čl.37. 1 ZN. Ako je dužnost ispunjenja sublegata 3 2 279 . tj. ali je dužan ispuniti legate( 2 ) u visini čiste vrijednosti preuzete imovine. 258). a dobila je nešto za života od ostavioca što bi joj se inače trebalo uračunati u nasljedni dio. ili što je dobio kao legat na teret nasljednog dijela kojeg nasljednika. preda narodnom odboru (čl. Legatar nije dužan ispuniti sublegat u dijelu koji premašuje vrijednost ostavljenog mu legata. legatar ili druga koja osoba). Narodni odbor kao organ upravljanja općenarodnom imovinom nema položaj na~ sljedmika. pa s njome ne može ni raspolagati. i čl. ili se odrekne legata. 2 ZN). st. koja mu je bila naložena. st. (3) Ako legatar umre prije ostavioca.Član 92. ZN). 114. Ostavilac može odrediti d a l e g a t a r ispuni d a l j n j i l e g a t (sublegat). nasljedniku u nasljedni dio. ne uzimaju u r a č u n (čl. Za ispunjenje sublegata legatar odgovara samo do vrijednosti svoga legata.. Onaj. 233. 38. Imovina koju je oporučitelj dao za života kojem nasljedniku nije više njegova. kome je ostao predmet zapisa. Predmeti kućanstva koji su izdvojeni u smislu čl.

budući da se on treba brinuti u ime nasljednika o ispunjenju onih legata koji se trebaju izvršiti na teret o s t a v i n e kao cjeline (čl. st. i 687. tada neposredne legate u ime svih nasljednika izvršava privremeni staratelj ostavine. st. ne može izvršiti legat prije nego što bude podmireno ili osigurano namirenje potraživanja ostaviočevih vjerovnika. 146. st. 1 ZN). Ako je ostavim određen staratelj u smislu odredbe čl. 1 i čl. Upravitelj nasljedstva. izvršenje direktnog legata nije moguće . Uslijed toga stvaralac ostavine (iz čl. međutim. 134. Ako oporučitelj nije odredio izvršipca oporuke. i to svima zajedno1. ZN). Predosnove za grad. zakonik. pojedini nasljednik ili upravitelj nasljedstva. 2. st. npr. čl. odnosno privremeni staralac ostavine (čl. To pravo pri4 znato je samo ostaviočevim vjerovnicima (čl. 146. Ova odgovornost kreće se do visine č i s t e vrijednosti naslijeđene imovine. 146. 4 ZN). ako je nasljedstvo prihvatio cum benefićio inventarii. dakle. 102. 3 ZN). 280 . 148. jer se taj legat sastoji od individualno određene stvari ili prava koje se treba dati ili ispuniti iz dobara ostavine. međutim. OGZ). 2 ZN). st. st. ZN). 93. prešla na nasljednika. nakon odbitka oporučitelj evih dugova (čl. sve nasljednike kaocjelinu. ZN). 93. je oporučitelj mogao slobodno r a s p o l a g a t i (raspoloživi dio. 134. Za i s p u n j e n j e legata odgovara onaj nasljednik ili osoba kojoj je n a l o ž e n o ispunjenje. 91. 3. pod tač. Ako postoje n u ž n i nasljednici. 4 ZN. Izvršenje d i r e k t n o g (neposrednog) legata (vidi objašnjenja uz čl. odgovarao za ispunjenje legata (pravno pravilo iz § 802. OGZ) što znači da je tada dolazilo do razmjernog umanjenja legata (pravno pravilo iz § 692. u takvom slučaju. ne mogu biti osobno tuženi radi ispunjenja direktnog legata. Legatar nema pravo zahtijevati i z d v a j a n j e iz ostavine one imovine koja mu je ostavljena kao legat (separatio bonorum). 4 ZN). Legatari treba da se sa svojim zahtjevom za ispunjenje legata obraćaju u prvom redu i z v r š i o c u oporuke. Beograd. Slične odredbe bile su predviđene i u §§ 650. st. 4 ZN).( ) Legatar. 31. ispunjenje direktnog legata može se zahtijevati od nasljednika koji u ime ostalih u p r a v l j a nasljedstvom. 148. Izvršilac oporuke. nasljednik odgovara za legate samo do visine vrijednosti dijela naslijeđene imovine kojom. § 812. st.. ZN). U Srb. ako ovaj postoji. ovaj je. S obzirom na to da se vjerovnici ostaviočevi imaju pravo naplatiti prije legatara (čl. ZN). 4 Pravo na separaciju priznavala su. grad. a napose da vrše sve poslove izvršioca oporuke (čl. 53. kao cjelini. ostavinski sud može na prijedlog nasljednika ili po službenoj dužnosti (pa i na inicijativu legatara) postaviti posebnog upravitelja nasljedstva iz redova nasljednika ili drugih osoba (čl. 146. 231. U slučaju neslaganja nasljednika o upravljanju nasljedstvom. ZN. da s odobrenjem ostavinskog suda raspolažu stvarima ostavine. Pasivna legitimacija pripada samo n a s l j e d n i c i m a koji participiraju u podjeli ostavine (čl.za vrijeme dok traje o d v a j a n j e ostavine u smislu čl. 1934.Član 92. OGZ). legataru starija prava (vidi. zakoniku ne nalazimo sličnih odredaba. st. ima pravo zahtijevati primjenu mjera osiguranja po propisima izvršnog postupka (čl. 1 i 146. ovlašteni su. 2) tereti samu ostavinu.

U o s t a v i n s k o m postupku utvrđuje se p r a v o na l e g a t .Član 92. odnosno legatom opterećenih osoba i legatara. ili se odrekla nasljedstva. Od opsega faktičnog smanjenja nasljednog dijela. tada obaveza ispunjenja legata (sublegata) prelazi na one osobe koje dolaze umjesto nje (ćl.(5) Ako jedan nasljednik odnosno legatar s a m ispuni legat. Ako u toku rasprave ostavine dođe do s p o r a o p r a v u na l e g a t .. ili je postala n e d o s t o j n a . st. 42. što također vrijedi i za legatara kome je oporučitelj naložio da iz svoga legata nešto isplati (čl. To proizlazi iz odredbe čl. dakle. pa se taj opseg ne može unaprijed utvrditi. str. st. Sama okolnost. Nema prijelaza obaveze za ispunjenje legata ako je radnja koju je trebalo izvršiti takve naravi da je može izvršiti samo određena osoba ili nasljednik (onerat). 94. Taj zahtjev je d e k l a r a t o r n o g značaja. Utvrđivanje prava na legat vrši se u ostavinskom postupku ili u parnici. 4. nužni dio namiren). samim tim i taj legat postaje neostvarivim. da bi u slučaju stavljanja zahtjeva nužnog nasljednika za nadopunu nužnog dijela nasljedni dio mogao biti smanjen.(6) ako ovi posljednji nisu sudjelovali u ispunjenju legata. Slično L. a odredba o legatu smatra se nepostojećom. nasljednik odnosno nasljednici koji su ispunili legat nemaju pravo na regres prema ostalim nasljednicima koji nisu bili opterećeni ovom dužnošću. Ako je oporučitelj odredio da legat ispuni o d r e đ e n i nasljednik ili više njih. uslijed toga što je ta osoba u m r l a prije oporučitelja. još ne ovlašćuje nasljednika da zahtijeva umanjenje legata budući da zahtjev nužnog nasljednika ne mora biti uvažen (npr. Pravo zahtijevati razmjerno umanjenje legata naloženih oporučnom nasljedniku ili legataru pripada onom oporučnom nasljedniku čiji bi nasljedni dio m o r a o biti umanjen da bi se dopunio nužni dio (čl. koji je bio dužan ispuniti zajedno s drugim nasljednicima ili legatarima. cit. odnosno ako vrijednost legata ili tereta koje treba izvršiti na teret legata (sublegati) premašuje vrijednost legata iz koga treba izvršiti daljnje legate (sublegati). cit. ako je primanjem darova koji mu se uračunavaju u nasljedni dio. odlučuje o zahtjevu legatarevu za priznanjem prava na legat. st. 2 ZN). op. među zainteresiranim strankama. M a r k o v i ć. 1 ZN. prema kojoj nasljednik nije dužan izvršiti u cjelini legate (zapise) čija vrijednost p r e m a šuje vrijednost onog dijela naslijeđene imovine. str. ima pravo na r e g r e s prema ostalim nasljednicima ili legatarima u razmjeru njihovih nasljednih dijelova. odnosno u dijelu s kojim su bili dužni sudjelovati u ispunjenju legata. 262. 281 . op. Ako legat ne bi bio u cijelosti izvršen od strane osobe koja ga je bila dužna ispuniti (oporučni nasljednik ili legatar). ZN). pod pretpostavkom da je nasljedni dio faktično i smanjen radi nadopune nužnog dijela. ovisi i opseg smanjenja legata. 1 ZN). 263.. M a r k o v i ć. zbog potrebe za nadopunom nužnog dijela. 42. ostavinski sud nije ovlašten da sam 5 6 U L. Sadržaj ovog zahtjeva sastoji se u utvrđivanju opstojnosti obligaciono-pravnog odnosa između nasljednika. kojim je oporučitelj mogao s l o b o d n o r a s p o l a g a t i (raspoloživi dio). 95. Ako bi taj nasljednik otpao.

u razmjeru svojih nasljednih dijelova. uvijek deklaratorna. Zahtjev za utvrđenje prava na legat. s druge strane. U posebnoj p a r n i c i ostvarivat će se zahtjev na utvrđenje prava na legat i onda ako je ostavinski postupak pravomoćno d o v r š e n . Ovo vrijedi i onda ako se predmet legata nalazi kod druge osobe. 135. 216. ZN u času smrti ostaviooeve na nasljednike prelazi v l a s n i š t v o cjelokupne. a nasljednici nisu tražili da se ostavina raspravi {čl. i čl. jer se sastojala od pokretne imovine. što prema odredbi čl. Ovo radi toga.Član 92. koji su po svojoj naravi različitog karaktera. odnosno na teret koristi koju prima iz ostavine. 236. dok je odluka Ostavinskog suda o pravu na legat. 2 i 4 ZN). Isto vrijedi i u slučaju kad rasprava ostavine nije provedena. ZN). 237. U tome času legatari ne stječu vlasništvo legiranih stvari i prava. Zahtjev za ispunjenje legata kao i odluka. Izvršenje ie^ gata ne može se zahtijevati u ostavinskom postupku ni onda ako u pogledu dužnosti ispunjenja legata nema spora među strankama. o b l i g a c i o n i zahtjev da od onerata traže ispunjenje legata. kojom sud rješava taj zahtjev je. odnosno protiv osoba za koje je utvrđeno da su d u ž n e isp u n i t i legat. riješi ovaj spor. ali radi toga nema mjesta prekidanju ostavinske rasprave (čl. čl. i legatara (ili sublegatara). Prema tome. 2 ZN). Kod p o s r e d n o g legata ispunjenje treba zahtijevati uvijek od one osobe (onerata) kojoj je oporučitelj n a l o ž i o ispunjenje legata na teret svog nasljednog dijela. ZN). za ispunjenje samog sadržaja legata. Stoga se zahtjev za ispunjenje legata mora uvijek ostvarivati protiv nasljednika. da 'ovi na njih prenesu vlasništvo legiranih stvari. Ako je zahtjev za ispunjenje legata već d o s p i o . s a m o s t a l n o j parnici. Kod d i r e k t n o g (neposrednog) legata ispunjenje legata mora se zahtijevati od s v i h zakonskih i oporučnih nasljednika. a drugi kondemnatornog značaja. To osobito vrijedi ako je raspravljanje ostavine već završeno ili ako uopće nije vođen postupak raspravljanja ostavine (u smislu čl. naime. koji odgovaraju za ispunjenje legata kao cjelina. a osoba koja je dužna ispuniti legat neće to dobrovoljno učiniti. 216. ostavine. st. bilo da je sadržana u rješenju o nasljeđivanju ili u rješenju o legatu. odnosno protiv osoba koje su opterećene tom dužnošću. bez obzira da li su ove osobe u posjedu stvari ili prava koja su namijenjena legatarima. i onih stvari i prava koja su predmetom legata. ostavinski sud ne može bez pristanka nasljednika odnosno onerata izvršiti neposredni prijenos vlasništva predmeta legata . To leži u naravi legata koji uvijek rađa obligacionopravnim odnosom između nasljednika (ili legatara) s jedne strane. ao pravu na legat u tome postupku n i j e uopće odlučeno (čl. dakle. 5. k o n d e m n a t o r n e naravi. tj. kao i zahtjev za i s p u n j e n j e sadržaja legata. On je dužan uputiti stranke da o osporenom pravu povedu p a r n i c u ._nego_teE"pravo. trebaju se uvijek ostvarivati protiv n a s l j e d n i k a . 238. st. ostvaruje se u posebnoj. jer je prvi deklaratornog. legatar (sublegatar) će tužbom tražiti ne samo utvrđenje prava na legat nego i samu č i n i d b u — ispunjenje sadržaja utvrđenog prava na legat. Zahtjev za i z v r š e n j e legata. 224.

st. a ni bilo kakav zahtjev protiv drugih osoba koje drže u posjedu predmet legata. sud ne može dozvoliti neposredan upis nekretnina na legatara. Odredba čl. koje se donosi na zahtjev legatara ako nasljednici ne o s p o r a v a j u legat (čl. ZN). direktno ostavljenog legata. ili za postizanje neke općekorisne svrhe. 228. i čl. to njegovo pravo bilo utvrđeno. Ako su oporukom naložene obaveze u korist drugih osoba. ili većem broju istih). Ovo utvrđenje odnosi se samo na utvrđenje njegovog p o t r a ž i v a n j a prema određenom nasljedniku i utvrđenje dužnosti posljednjega da izvrši određeni legat. odnosno pravomoćnom presudom. a o čemu sud vodi računa po službenoj dužnosti (čl. Izuzetak predstavlja mogućnost upisa vlasništva nekretnina neposredno na legatare u slučaju n e p o s r e d n o g . kad je predmetom legata određena zemljišna parcela. 232. Stoga se legatar sa svojim zahtjevom za ispunjenje ove dužnosti može obraćati samo nasljedniku. 230. 177. pa su jedino oni i ovlašteni da takav prijenos izvrše. ili neku drugu određenu nekretninu upisanu u zemljišnim knjigama. ako se odredba oporu čiteljeva ne odnosi na određenu zemljišnu parcelu. Legatar ne može svoje pravo na predaju predmeta legata ostvarivati neposredno protiv d r u g i h osoba koje drže u svom posjedu predmet legata. ili sve nekretnine. dakle. kojom je odlučeno o njegovom pravu na legat. ZN). Neposredni upis izvršit će se na temelju pravomoćnog rješenja o legatu. legatar nije stekao vlasništvo stvari. Međutim. ili određeni alikvotni dio određene parcele. odnosno oneratu. i čl. 2 ZN o upisima rješenja o nasljeđivanju ili rješenja o legatu u zemljišnoj knjizi pretpostavlja da su prije davanja dozvole za upis pruženi dokazi o izvršenju i osiguranju obaveza koje su nasljedniku naložene oporukom u korist osoba koje nisu sposobne da se same staraju o svojim poslovima. 230. koja po svome sadržaju treba biti takva da omogućuje neposredni prijenos u zemljišnim knjigama (na primjer. pa ni onda kad je pravomoćnim rješenjem o legatu (čl. ili određeni alikvotni dio nekretnina upisanih u jednom zemlj. ili pravomoćnim rješenjem o nasljeđivanju (čl. ZN). st. ili kad su nasljednici osporili pravo na legat.Član 92. 5. ako nasljednici nisu osporili pravo na legat. nego samo na nasljednike. 232. knjižni uložak. i s neposrednim prijenosom nekretnina s ostavioca na legatara. st. Ako je legatom namijenjena nekretnina u zemljišnim knjigama upisana neposredno na legatara. knjigama. Sve dok mu nije p r e d a n predmet legata od strane osoba koje su ga dužne ispuniti. U oba slučaja vlasništvo nekretnina upisat će se uvijek na nasljednike. stekli vlasništvo predmeta ostavine. Ovaj upis vrši se po oporučnoj odredbi. 1 ZN). Stoga mu ne pripada vlasnička tužba ni protiv osoba koje su dužne ispuniti legat. Isto vrijedi i u pogledu provedbe rješenja o nasljeđivanju u zemlj. To samo po sebi pretpostavlja da su nasljednici s u g l a s n i i s upisom. smatra se da je time i z v r š e n p r i j e 283 ii 1 ! . Ovo također vrijedi i kad su u pitanju nekretnine. sud će dozvoliti upise na nasljednike i be2 dokaza o izvršenju ili osiguranju ovih obaveza. ili određeni zemlj. u času smrti ostaviočeve. 2 tač. na legatara budući da su nasljednici. knjižnom ulošku. 232.

Dok takav upis u zemljišnim knjigama nije uslijedio. Solidarnost se kod legata ne pretpostavlja. op. kao i kod legata koji se sastoji od d j e l j i v e stvari. ovo pravo prelazi i na legatara kao ostaviočevog nasljednika. U tome slučaju onerat je dužan prethodno ishoditi brisanje tereta koji na toj nekretnini postoje. kako protiv nasljednika koji bi se skanjivao predati nekretninu u posjed. Nasljednik je dužan predati predmet legata legataru u s t a n j u u kakvom s e z a t e k a o u trenutku kad je legatar stekao pravo na legat (u času smrti ostaviočeve ih' u času ispunjenja uvjeta.(7) Kod legata koji se sastoje od g e n e r i č k i određenih stvari. legatar ima tek od časa kad je zahtijevao ispunjenje legata. čime je u stvari ispunjen sadržaj legata. odnosno duga osiguranog hipotekom prema vrijednosti njegova legata. Ako je hipotekom opterećena cijela ostavina. vlasničkom tužbom ostvaruje svoj zahtjev za f a k t i č n o m p r e d a j o m nekretnina u posjed. 7 B l a g o j e v i ć . dakle. tj. koje se nalaze u posjedu predmeta legata. osim ako je oporučitelj što drugo odredio.. Legataru priJ padaju također i p l o d o v i od stvari od dana kada je stekao pravo na / legat. ona može proizlaziti bilo iz naravi predmeta legata ili iz odredbe oporučitelja. Legatar snosi sve t e r e t e kojima je predmet legata opterećen. str. Ako ova dužnost tereti više nasljednika.. 284 . stvari koje su po svojim svojstvima zamjenljive.Član 92. Ako je ostaviocu pripadalo pravo na naknadu štete ili pravo na otklanjanje nedostataka.(8) I Legat tjelesne stvari obuhvaća i p r i p a t k e te stvari. ( međutim. Kod legata koji se sastoji od i n d i v i d u a l n o određene stvari. a nema~~aktivne legitimacije prema drugim osobama koje drže "predmet legata u posjedu. n o s prava vlasništva. Pravo na k a m a t e . Nasljednik nije prodavalac i ne odgovara za eventualne nedostatke koje bi stvar imala ili stekla bez njegove krivnje. legatar ima s a m č T o b l i g a c i o n i zahtjev prema nasljednicima. postoji k o l e k t i v n a odgovornost nasljednika za ispunjenje legata. cit. Legatar je time postao vlasnik i kao takav postao je ovlašten da neposredno. M a r k o v i ć . Ovo posljednje vrijedi ako oporučitelj nije što drugo odredio. da se nekretnina koja je predmet legata treba predati legataru slobodna od tereta. To isto vrijedi i u pogledu nekretnina opterećenih hipotekom. legatar će moći zahtijevati ispunjenje legata i od svakog p o j e d i n o g nasljednika. nasljednik je dužan predati upravo ovu i n d i v i d u a l n o određenu stvar. tako i protiv drugih osoba. i to u dijelu koji odgovara nasljednikovom udjelu u ispunjenju legata. i to od momenta stjecanja prava na legat. 271. ili nastupa roka). na legatara otpada samo razmjerni dio hipoteke. 258. str. op. odnosno sve nekretnine koje spadaju u ostavinu. cit. 6. s obzirom na svojstvo stvari koja je predmet legata (nezamjenjivost ili nedjeljivost). Kod legata ove vrste svaki nasljednik odgovara s a m o s t a l n o svojim nasljednim dijelom. 8 L.

94. Isplata v j e r o v n i k a prije z a p i s o v n i k a Član 93. nasljednici odgovaraju za ispunjenje legata samo do visine vrijednosti naslijeđene imovine. a svi legatari. što ostavilac duguje drugima predstavlja pasivnu stavku u njegovoj imovini. dakle. Granice i opseg ove odgovornosti određeni su u čl. može slobodno raspolagati svojom imovinom tek kad je podmirio odnosno osigurao ispunjenje svojih obaveza. Legati se namiruju iz č i s t e ostavine. st. 3 ZN). i to samo u granicama vrijednosti legata (čl. nisu dužni ispuniti legate ako je vrijednost ostaviočevih dugova iscrpila cijelu ostavinu. bez obzira na vrst legata. Vjerovnici oporučiteljevi imaju pravo naplatiti se prije zapisovnika. legatari mogu ostvariti svoja potraživanja. str.član 93. a nakon toga potraživanja legatara. cit. dakle. Legatari. Nasljednici. 98. dakle. 145. 1 ZN). u pravilu. st. nakon odbitka ostaviočevih dugova. op. Ako bi nasljednik ispunio legat u cijelosti ne obazirući se na ostaviočeve dugove. 98. a ne po službenoj dužnosti. 259. Umanjenje legata provodi se samo na z a h t j e v nasljednika.. Ostavilac. Odatle proizlazi da je pravo legatara da zahtijeva ispunjenje legata slabije od prava ostaviočevih vjerovnika^ 1 ) budući da su nasljednici dužni na prvom mjestu podmiriti ili osigurati po-traživanja ostaviočevih v j e r o v n i k a . Legat je v r i j e d n o s t (korist) koja se namiruje iz č i s t e ostavke. Ako su dugovi ostaviočevi iscrpli samo d i o ostavine. trpe umanjenje vri• jednosti svojih legata u i s t o m omjeru (čl. ne oslobađa se time svoje odgovornosti za ostaviočeve dugove. a vrijednost preostale ostavine nije dovoljna da se namire svi legati. st. 2 ZN). Ovo proizlazi odatle što oporučna raspolaganja među koja spadaju i legati predstavljaju besplatna raspolaganja koja oporučitelj ne može vršiti na štetu svojih vjerovnika (nemo liberalis nisi liberatus). osim ako oporučitelj nije što drugo odredio. samo u granicama č i s t e vrijednosti ostavine koja preostane nasljednicima nakon podmirenja ili osiguranja ostaviočevih vjerovnika. S druge strane. Ono. 1. Samo ako oporučitelj posebno i izričito odredi i utvrdi opseg ove odgovornosti. Ostaviočevim vjerovnicima za njegove dugove odgovaraju uvijek njegovi n a s l j e d n i c i . Takav će nasljednik morati podmiriti ostaviočev dug koji na 1 B1 a g o j e v i ć. Ona znači da se legatari n e mogu n a m i r i t i prije nego što su namirena ili osigurana potraživanja ostaviočevih' vjerovnika. Odredba da se ostaviočevi vjerovnici imaju pravo naplatiti p r i j e legatara predstavlja z a š t i t u ostaviočevih vjerovnika i nasljednika pred zahtjevima legatara za ispunjenje legata. Ova odgovornost tereti sve one zakonske i oporučne nasljednike koji su postali s t v a r n i nasljednici ostaviočevi. 235 . koja im pripadaju na temelju prava na legat. određeni legatar može odgovarati za sve ili za pojedine njegove dugove ili dio nekog duga. ZN. ne o d g o v a r a j u za ostaviočeve dugove (čl. ukoliko to nasljednici zatraže.

nasljednici će biti dužni predati 286 . njega otpada iz vlastite imovine do visine vrijednosti naslijeđene imovine (čl. 146. 3 ZN).legatara traži p o v r a t one vrijednosti koju je ovaj neopravdano primio. Ako jedan nasljednik treba da ispuni više legata iz svog nasljednog dijela koji mu je preostao nakon podmirenja ostaviočevih dugova koji na njega otpadaju. st. 1 ZN budući da su legati u stvari potraživanja legatara. legatar će moći dobiti tu stvar samo ako pristane da snosi dio ostaviočevog duga koji prelazi vrijednost ostavine. dakle. Ovdje se primjenjuje odredba čl. i iz stvari i prava koji su namijenjeni kao legat. nakon odbitka ostaviočevih dugova. 5 ZN dugovi ostaviočevi dijele među nasljednicima — r a z m j e r n o njihovim nasljednim dijelovima. Budući da za ostaviočeve dugove odgovaraju samo n a s l j e d n i c i . 1 ZN). Kako se prema odredbi čl. primio iz ostavine. takvom nasljedniku ipak ostaje pravo da od . namire svi legati u cijelosti (analogno odredbi iz čl. ako legatar na to ne bi pristao. 94. 145. a ne i legatari. 1 ZN). on će biti dužan ispuniti naložene mu legate iz ove vrijednosti. Međutim. osim ako sam oporučitelj nije što drugo odredio (čl. do r a z m j e r n o g u m a n j e n j a legata može doći samo ako naslijeđena imovina toga nasljednika ne bi bila dovoljna da se iz nje. 93. nakon što budu namirena potraživanja ostaviočevih vjerovnika koja uživaju prvenstvo pred pravima legatara. st. odnosno u dijelu koji odgovara vrijednosti imovine koju su naslijedili (čl. ZN o pravu ostaviočevih vjerovnika da se naplate prije legatara — znači da su nasljednici dužni podmiriti ostaviočeve dugove u cjelini. dakle. st. a do visine vrijednosti koju je. Ako nakon podmirenja ostaviočevih dugova nasljedniku p r e o s t a n e izvjesna vrijednost. Tada će se vjerovnici moći neposredno namiriti iz sredstava ostavine koja je odvojena (čl. Ako vrijednost čiste ostavine koju je naslijedio (po odbitku dugova ostaviočevih koji na njega otpadaju) n i j e d o v o l j n a da se iz nje namire naloženi mu legati. bsz obzira na vrijednost legata koje su dužni ispuniti. a ukupna vrijednost ostaviočevih dugova p r e m a š u j e vrijeddnost ostavine. koja nedostaje da se podmire obaveze prema ostaviočevim vjerovnicima. 146. 145. k o j i s obzirom na odredbu čl. st. st. U protivnom. Nasljednik nije dužan ispuniti u cijelosti legate ako imovina koju je naslijedio nije dovoljna za njihovo podmirenje. 93. To vrijedi i onda ako ispunjenje legata tereti više nasljednika zajedno. 98. Ovo vrijedi i onda kad se predmet legata sastoji od i n d i v i d u a l n o određene stvari. st. nasljednik će biti dužan ispuniti legate u dijelu koji mu je preostao iz čiste ostavine. Ako je predmet legata i n d i v i d u a l n o određena stvar (direktni legat). ZN). Vjerovnicima ne pripada pravo da se sami neposredno naplaćuju iz predmeta legata. bez obzira na vrstu legata. st. — odredba čl. dugovi koji terete onerata (nasljednika). ZN dolaze "do namirenja u d r u g i red. 145. 2. Ostaviočevim vjerovnicima pripada pravo da se naplate p r i j e 1 eg a t a r a . pa. Izuzetak predstavlja slučaj kad su ostaviočevi vjerovnici ishodili o d v a j a n j e ostavine od imovine nasljednika (čl. ukoliko oporukom nije drukčije određeno. 3 ZN). 2 ZN). bez obzira na vrstu legata.Član 93. ostaviočevi vjerovnici sa svojim zahtjevima za plaćanje ostaviočevog duga moraju se obraćati uvijek samo nasljednicima. 145.

3 ZN). 2. nakon odbitka ostaviočevih dugova. 93. bez obzira na vrstu legata. bsz obzira na vrijednost legata koje su dužni ispuniti. U protivnom. Međutim. pa. d r u g i red. nasljednici će biti dužni predati 286 . koji. nasljednik će biti dužan ispuniti legate u dijelu koji mu je preostao iz čiste ostavine. Ako je predmet legata i n d i v i d u a l n o određena stvar (direktni legat). st. Izuzetak predstavlja slučaj kad su ostaviočevi vjerovnici ishodili o d v a j a n j e ostavine od imovine nasljednika (čl. koja nedostaje da se podmire obaveze prema ostaviočevim vjerovnicima. 5 ZN dugovi ostaviočevi dijele među nasljednicima — r a z m j e r n o njihovim nasljednim dijelovima.Član 93. Kako se prema odredbi čl.iz ove vrijednosti. 3 ZN). 1 ZN). ostaviočevi vjerovnici sa svojim zahtjevima za plaćanje ostaviočevog duga moraju se obraćati uvijek samo nasljednicima. Ovdje se primjenjuje odredba čl. ZN). 145. 146.legatara traži p o v r a t one vrijednosti koju je ovaj neopravdano primio. Ako jedan nasljednik treba da ispuni više legata iz svog nasljednog dijela koji mu je preostao nakon podmirenja ostaviočevih dugova koji na njega otpadaju. ZN o pravu ostaviočevih vjerovnika da se naplate prije legatara — znači da su nasljednici dužni podmiriti ostaviočeve dugove u cjelini. 94. 145. osim ako sam oporučitelj nije što drugo odredio (čl. 1 ZN budući da su legati u stvari potraživanja legatara. bez obzira na vrstu legata. a do visine vrijednosti koju je. st. 93. st. st. dakle. ZN dolaze *do namirenja u. Tada će se vjerovnici moći neposredno namiriti iz sredstava ostavine koja je odvojena (čl. i iz stvari i prava koji su namijenjeni kao legat. do r a z m j e r n o g u m a n j e n j a legata može doći samo ako naslijeđena imovina toga nasljednika ne bi bila dovoljna da se iz nje.s obzirom na odredbu čl. Budući da za ostaviočeve dugove odgovaraju samo n a s l j e d n i c i . 98. namire svi legati u cijelosti (analogno odredbi iz čl. legatar će moći dobiti tu stvar samo ako pristane da snosi dio ostaviočevog duga koji prelazi vrijednost ostavine. njega otpada iz vlastite imovine do visine vrijednosti naslijeđene imovine (čl. 145. Ovo vrijedi i onda kad se predmet legata sastoji od i n d i v i d u a l n o određene stvari. on će biti dužan ispuniti naložane mu legate. primio iz ostavine. Ako vrijednost čiste ostavine koju je naslijedio (po odbitku dugova ostaviočevih koji na njega otpadaju) n i j e d o v o l j n a da se iz nje namire naloženi mu legati. Nasljednik nije dužan ispuniti u cijelosti legate ako imovina koju je naslijedio nije dovoljna za njihovo podmirenje. ukoliko oporukom nije drukčije određeno. Ako nakon podmirenja ostaviočevih dugova nasljedniku p r e o s t a n e izvjesna vrijednost. 146. Vjerovnicima ne pripada pravo da se sami neposredno naplaćuju iz predmeta legata. Ostaviočevim vjerovnicima pripada pravo da se naplate p r i j e 1 eg a t a r a . To vrijedi i onda ako ispunjenje legata tereti više nasljednika zajedno. takvom nasljedniku ipak ostaje pravo da od . nakon što budu namirena potraživanja ostaviočevih vjerovnika koja uživaju prvenstvo pred pravima legatara. a ukupna vrijednost ostaviočevih dugova p r e m a š u j e vrijeddnost ostavine. odnosno u dijelu koji odgovara vrijednosti imovine koju su naslijedili (čl. st. 2 ZN). 1 ZN). 145. a ne i legatari. ako legatar na to ne bi pristao. st. st. dakle. — odredba čl. dugovi koji terete onerata (nasljednika).

osigurano nužnim nasljednicima da u potpunosti ostvare svoje pravo na nužni dio-. ako vrijednost zapisa ili tereta koje treba izvršiti premašuje vrijednost njegovog zapisa. 52. i '42. Legatom se ne može opteretiti osoba koja nije ništa primila od ostavioca. ZN). 1 i 4. i o vraćanju darova (čl. ZN). 31. st. Uslijed toga predviđeno je i razmjerno u m a n j e n j e zapisa i tereta (čl. Isto vrijedi za zapisovnika. 84. ZN). Ako je nužni nasljednik primio iz ostavine v i š e nego što iznosi njegov nužni dio. odnosno vrijednost legata na čiji teret pada izvršenje konkretnog legata (sublegata). te se s obzirom na vrijednost legirane stvari u odnosu prema vrijednosti cjelokupne ostavine i vrijednosti ostaviočevih dugova. kome je namijenio individualno određenu stvar razmjerno veće vrijednosti. st. U tim slučajevima svi legati i tereti umanjuju se u istom omjeru ako oporučitelj nije naredio što drugo. 39. a ako toga viška ne bi bilo. 51. nasljednici se oslobađaju svoje dužnosti prema legataru. čl. 43. st. 54. prosuđivati nije li volja ostavioca bila da mu taj legatar. st. Umanjenje zapisa i tereta Član 94. priznato pravo da zahtijevaju razmjerno u m a n j e n j e legata koji su im naloženi (čl. 41. osim ako oporučitelj nije što drugo odredio. To znači da se legati mogu kretati samo u granicama r a s p o l o ž i v o g dijela ostavine (čl. Ostavilac ne može ni legatima niti na bilo koji drugi način povrijediti n u ž n i d i o . Nasljednik nije dužan izvršiti u cjelini zapise čija vrijednost premašuje vrijednost onog dijela naslijeđene imovine kojim je oporučitelj mogao slobodno raspolagati. 94. Zato je propisima o uračunavanju darova i legata u nasljedni dio (čl. 3 i čl. dolazi do razmjernog umanjenja l e g a t a (stav 3 ovog člana). 1. st. st. 1 i 2. u kome vrijednost njegova nasljednog dijela premašuje vrijednost njegovog nužnog dijela. st. 42. 3 ZN. a. 53. da nitko nije dužan dati u ime zapisa više nego što je od ostavioca primio. zatim o umanjenju oporučnih raspolaganja (čl. U Zakonu o nasljeđivanju je provedeno načelo. 3 i čl. ZN) u slučaju povrede nužnog dijela. 41. bude nasljednikom. 2 ZN). odnosno onog dijela naslijeđene imovine kojom je oporučitelj mogao s l o b o d n o raspolagati (raspoloživi dio). Povreda nužnog dijela postoji kad ukupna vri287 .Član 93 — 94. čl. morat će ispuniti legat u onom dijelu. 1 i 3 ZN). U ovakvim slučajevima treba imati u vidu i odredbu čl. a oporučnim nasljednicima i legatarima s druge strane. ako bi njihov nasljedni dio ili legat morao biti umanjen da bi se dopunio povrijeđeni nužni dio. Ako vrijednost legata p r e m a š u j e vrijednost nasljednog dijela. Isto tako ne može se opteretiti legatom ni onaj nužni nasljednik koji je primio samo onoliko koliko mu je ostavilac bio dužan ostaviti i kome nužni dio mora uvijek ostati čist. legataru samo višak koji eventualno ostaje od vrijednosti individualno legirane stvari nakon podmirenja ostaviočevih dugova.

000 dinara. radi toga što je tome nasljedniku morao biti umanjen njegov nasljedni dio. nasljedniku A naloženo je da iz svog nasljednog dijela. 2 ZN). 40. legatar neće moći dobiti uvijek iz ostavine namijenjenu 288 . st. i 41. Prema tome.Član 94.000 dinara. Odredba iz stava 2 ovog člana ovlašćuje nasljednika da u s k r a t i izvršenje legata u dijelu čija bi vrijednost premašila vrijednost naslijeđene imovine. 30. Ako je povrijeđen nužni dio. 1 i 2 ZN određeno da nasljednik odnosno legatar. kako na one koje treba da izvrše određeni nasljednici. Ako nijedan od nužnih nasljednika (čl. tj. tj.000 dinara. koji vrijedi 100. Ako to nije moguće. dužan izvršiti. međutim. st. kao onerat. 2 i 3 ZN) do svršetka ostavinske rasprave ne stavi zahtjev za ostvarivanje nužnog' dijela. i pored toga ova osoba može ispuniti legat ako ne zahtijeva njegovo umanjenje. Nasljednik je. Raspolaganja koja su izvršena jednom ili više oporuka. 39. u prvom redu umanjuju se raspolaganja izvršena oporukom (čl. — na V2. Umanjenje legata može zahtijevati nasljednik čiji je nasljedni dio morao biti umanjen radi nadopune nužnog dijela. U m a n j e n j e l e g a t a vrši se na z a h t j e v osobe koja je dužna ispuniti legat (čl. time da ovaj dade svome sinu C vrijednost od 20. umanjuju se u istom omjeru. Međutim. čiji bi nasljedni dio bio umanjen odnosno čija bi vrijednost legata m o r a l a biti umanjena da bi se dopunio nužni dio. st. ukoliko vrijednost naloženih im legata inače ne premašuje vrijednost naslijeđene imovine. također razmjerno. ili ne uspiju sa svojim zahtjevom. može t r a ž i t i razmjerno umanjenje legata. na iznos od 10.000 dinara. makar i djelomično. svoju obavezu prema legataru u granicama r a s p o l o ž i v o g dijela. U tom slučaju nasljednici i legatari bit će dužni izvršiti u cijelosti legate koji su im naloženi. na iznos od 25. 42. Kako legati spadaju među oporučna raspolaganja. U tom opsegu izvršit će se umanjenje legata u smislu stava 3 ovog člana. bez obzira na njihovu prirodu i na njihov opseg (čl. a ovaj posljednji umanjenje sublegata namijenjenog C.) 2. Uslijed toga je u čl. Ako je u povodu zahtjeva nužnog nasljednika. kojom je oporucitelj mogao s l o b o d n o raspolagati. to se odredba o umanjenju oporučnih raspolaganja odnosi i na legate. 2 ZN). također u istom omjeru. 41. imati pravo da zahtijeva umanjenje legata namijenjenog B '/». smatrat će se da su ostaviočeva raspolaganja izvršena u granicama raspoloživog dijela. i na umanjenje sublegata (npr. st. 3. Umanjenje sublegata može zahtijevati samo onaj legatar kome je u povodu zahtjeva oporučnog nasljednika umanjen legat (čl. ZN).000 dinara. a preko ovoga. dade legataru B stvari u vrijednosti od 50. 42. 2 ZN). st. kojoj je nešto iz ostavine ostavljeno. st. umanjenje nasljednog dijela reflektira se na razmjerno umanjenje legata. 1 ZN). Razmjerno umanjenje legata ovisno je o tome da li je legat po svojoj naravi takav da je moguće njegovo d j e l o m i č n o ispunjenje. jednost raspolaganja izvršenih oporukom i danih darova premašuje raspoloživi dio ostavine (čl. 42. nasljedniku A umanjen njegov nasljedni dio za V2. tako i na one koje treba da izvrši neka druga osoba (nenasljednik). a da time ne povrijedi pravo nužnog nasljednika na nužni dio. tada će u istom omjeru ovaj nasljednik.

st. st. To znači da se prilikom razmjernog umanjenja neprioritetnih legata ne uzima u obzir prioritetni legat. U tom slučaju ostali neprioritetni legati p a d a j u . odnosno umanjenja vrijednosti legata ili onoga što su primili iz ostavine. 2 ZN). Oni se ukidaju kad nastane slučaj da treba posegnuti za prioritetnim legatom i izvršiti njegovo umanjenje. 4. Kod ovog legata može ipak iznimno doći do umanjenja ako vrijednost ostalih legata ne dosiže da se namiri n u ž n i dio (čl. 1 ZN). pravo na stavljanje zahtjeva za umanjenje direktnog legata pripada samo n u ž n i m nasljednicima. međutim. prvo će se u k i n u t i . 41. Takvi legati. Z a h t j e v za razmjerno u m a n j e n j e legata pripada oporučnim nasljednicima.Član 94» određenu stvar ili pravo. tereti one nasljednike i ostale osobe koje su inače dužne izvršiti legat (čl. st. odnosno vrijednosti naslijeđene imovine. za koje je oporučitelj i z r i č i t o odredio da se trebaju ispuniti p r i j e svih ostalih legata. 92. 2 ZN). 2 i st. a ukupna vrijednost legata premašuje raspoloživi dio ostavine (čl. 5.pred prioritetnim legatom. 39. 42. Ako je cijela ostavina iscrpljena direktnim legatima tako da u stvari nema oporučnih nasljednika. izvršiti njihovo r a z m j e r n o u m a n j e n j e . 3 ovog člana). neposrednog legata (iako taj legat ne tereti nasljedne dijelove pojedinih nasljednika nego se izvršuje neposredno iz ostavine) ako vrijednost direktno legirane stvari zajedno s vrijednošću ostavine p r e m a š u j e vrijednost raspoloživog dijela. Pravo da traži umanjenje legata dolazi u obzir i kod d i r e k t n o g . ako bi uslijed povrede nužnog dijela moralo doći do umanjenja njihovog nasljednog dijela. 2 i 3 ZN). i to samo do visine vrijednosti nasljednog dijela. Legatar će u tome slučaju moći iz ostavine primiti samo vrijednost koja preostaje nakon namirenja nužnog dijela. Dužnost ispunjenja tako umanjenog legata. tako da se umanjenjem nasljednih dijelova pojedinih nasljednika ne bi moglo namiriti nužni dio. Morat će se zadovoljiti naknadnom vrijednosti koju ima preostali dio legata nakon izvršene redukcije. odnosno davanje naknade. 92. u pravilu. U tom slučaju vrijednost koju treba namiriti nužnom nasljedniku treba se dati iz vrijednosti direktno (neposredno) legirane stvari u dijelu koji nedostaje da se iz vrijednosti nasljednih dijelova u cijelosti namiri nužni dio. st. iz koje vrijednosti su dužni ispuniti legate ili sublegate. Ako je radi namirenja n u ž n o g d i j e l a potrebno obuhvatiti i prioritetne legate. pripada pravo da zahtijevaju umanjenje sublegata. Rok je. pa će se. svi neprioritetni legati. Legatarima ili drugim OiSobama koje primaju kakvu korist iz ostavine. ako je više prioritetnih legata. određen samo n u žnom nasljedniku koji može tražiti umanjenje oporučnih raspolaganja unutar roka od t r i godine računajući od dana p r o g l a š e n j a o p o Zakon o nasljeđivanju s komentarom 289 . ne p o d l i j e ž u u m a n j e n j u . sve dok to bude potrebno da bi se podmirio nužni dio. st. On se izdvaja i i z v r š a v a u nesmanjenom opsegu (čl. Izuzetak predstavljaju p r i o r i t e t n i legati. U Zakonu o nasljeđivanju nije propisan poseban r o k u kome bi nasljednik (ili legatar) mogao zahtijevati u m a n j e n j e legata ili sublegata zbog nastalog umanjenja njegovog nasljednog dijela radi nadopune nužnog dijela (čl.

sve dok legat n i j e izvršio. tj. te iznosi g o d i n u d a n a . bilo u ostavinskom postupku. 46. a računa se od časa kad je legatar s a z n a o za svoje pravo i bio o v l a š t e n da traži njegovo ispunjenje. moći će u redovnom zastarnom roku kondikcijom zahtijevati cd legatara (odnosno legatar od sublegatara) vraćanje vrijednosti legata koji je u bludnji ispunio. koji će moći isticati sve dok postoji pravna mogućnost da nužni nasljednik ostvari umanjenje oporučnih raspolaganja u mjeri koja je potrebna da se povrijeđeni nužni dio nadoknadi. Budući da je rok u kome l e g a t a r može zahtijevati izvršenje legata određen u čl. nasljedniku odnosno legataru pripada pravo da zahtijeva umanjenje legata. Legatari ne mogu trpjeti štetu uslijed toga što osobe koje su dužne ispuniti legat n i s u n a s l i j e d i l e ili n i s u p r i m i l e imovinu koja im je ostavljena. kao što može tražiti prigovorom u parnici za ispunjenje legata. ZN. kojim je oštavilac mogao slobodno raspolagati u korist tog nasljednika. I to bez obzira kad je nužni nasljednik uspio sa svojim zahtjevom za umanjenje oporučnih raspolaganja. odnosno prema osobama 290 . umanji u dijelu u kome premašuje raspoloživi dio ostavine. koji mu je naložen. To. bilo u posebnoj parnici. ne može sprečavati oporučnog nasljednika (ili legatara) da ispuni svoju dužnost prema legatarima (ili sublegatarima). oporučni nasljednik odnosno legatar. Ako nužni nasljednik naknadno uspije sa svojim zahtjevom i postigne umanjenje nasljednog dijela (ili legata) iz koga je ispunjen legat (ili sublegat). On će to redovito tražiti u ostavinskom postupku ako su nesporne činjenice o kojima ovisi umanjenje legata. koga je dužan ispuniti na teret svog nasljednog dijela (odnosno legata). U tom slučaju legatari će svoje pravo na ispunjenje legata moći ostvariti prema oisobama koje n a s l j e đ u j u u m j e s t o o s o b a koje nisu postale nasljednici ili legatari. ili se od rekla nasljedstva.Član 94 — 95. može u redovnom zastamom roku zahtijevati kondikcijom vraćanje cijelog legata ili neopravdano ispunjenog viška legata (sublegata). to će legatar koji hoće da se posluži svojim pravom na legat i da to pravo ostvari. 1. izvršenje legata. međutim. ZiN). a nije ga bio dužan ispuniti odnosno ako ga je ispunio u većem opsegu nego što je bio dužan. ili je nedostojna da naslijedi. Zapisovnik ima pravo tražiti izvršenje zapisa i kad je osoba koja je po oporuci bila dirana izvršiti zapis umrla prije oporučitelja. koji nije bio dužan ispuniti ili u dijelu većem nego li je to bio dužan. r u k e (čl. Ako je nasljednik ili legatar u bludnji i s p u n i o legat u cijelosti. P r a v o z a p i s o v n i k a kad dužnik z a p i s a ne n a s l i j e d i Član 95. Prema tome. Nasljednik koji je dužan ispuniti legat moći će se legatarevu zahtjevu uspješno suprotstaviti p r i g o v o r o m . U svom prigovoru onerat će trebati dokazati opseg umanjenja svog nasljednog dijela i zahtijevati da se legat. morati u n u t a r spomenutog roka zahtijevati ispunjenje svog prava. 100.

ZN). ili se o d r e k a o nasljedstva. što su legati oporučna raspolaganja koja ne mogu biti na štetu nužnih nasljednika (čl. ili se odrekao legata ili namijenjenog prava iz ostavine.što drugo odredio. 4 ZN). 11. pa u slučaju kad legatar otpadne (čl. ZN). ZN). 3. st. predmet legata ostaje osobi koja ga je bila dužna izvršiti (čl. na njegovo mjesto na nasljedstvo dolaze njegovi (nasljednikovi) p o t o m c i (ako ih. st. osim ako iz odredbe oporučiteljeve što drugo ne proizlazi. 2 ZN). ostavioca nasljeđuju ostaviočevi zakonski nasljednici (čl. Ovo stoga. Kako se pod nužnim dijelom razumije onaj dio č i s t e ostavine. što kod legata nema reprezentacije. 2 ZN). ZN). 142. Dužnost ispunjenja s u b l e g a t a . ostavioca će naslijediti ostaviočevi zakonski nasljednici (roditelji i braća i sestre) prema zakonskom redu nasljeđivanja (čl. Odredbom ovog člana nisu obuhvaćeni slučajevi i s k l j u č e n j a nužnog nasljednika od prava nasljedstva (čl. 291 . 143. Ako zakonski nasljednik nema p o t o m a k a .Član 95. Ako zakonski nasljednik n e m a p o t o m a k a ili se odricanje proteže i na njegove potomke (čl. koji mora biti ostavljen ili osiguran nužnim nasljednicima. Ako dužnost ispunjenja legata tereti o p o r u č n o g nasljednika koji je u m r o prije ostavioca. u slučaju ako je legatar umro prije ostavioca ili je postao n e d o s t o j a n. 2 ZN). 96. ZN) i l i š e n j a n u ž nog d i j e l a u korist potomaka (čl. 11. nikada nije bio nasljednik (čl. tereti one osobe koje su inače dužne ispuniti legat. umjesto njega. Ako se zakonski nasljednik koji je bio dužan ispuniti legat o d r e kao nasljedstva. ZN). st. ima) po pravu predstavljanja (čl. redu nasljeđivanja). ZN) budući da se smatra da nasljednik. ili je n e d o s t o j a n . 131. st. i čl. 96. smatra se kao da je u m r o . st. 143. 96. 136.prije ostavioca (čl. Ovo stoga. 94. koje su stvarno primile imovinu iz ostavine iz" koje se imaju namiriti legati (čl. 1 ZN). o opsegu njegovog odricanja ovisit će koje će osobe umjesto njega naslijediti. takav će nasljednik biti d u ž a n da ispuni legat u dijelu koji prelazi vrijednost njegovog nužnog dijela. ako je on povrijeđen. koji se odrekao i u ime svoga potomstva. Ako je u pitanju zakonski nasljednik koji nije ujedno nužni nasljednik ili takav nužni nasljednik kome nužni dio n i j e p o v r i j e đ e n . 143. 136. na njegovo mjesto dolaze o s t a v i o č e v i zakonski nasljednici (njegovi roditelji i njegova braća i sestre prema zak. 47. ZN). očito je da je taj dio slobodan od legata i da nužni nasljednik svojini nužnim dijelom ne o d g o v a r a za l e g a t e . U tom slučaju ostavioca će umjesto njega naslijediti njegovi (nasljednikovi) potomci (po pravu predstavljanja — čl. ZN) osim ako ostavilac nije. To je i razumljivo ako se ima u vidu da obje ustanove predstavljaju oduzimanje prava nužnom nasljedniku da traži svoj nužni dio ili njegovu nadopunu. Ako je onerat z a k o n s k i nasljednik koji je u m r o prije ostavioca ili postao n e d o s t o j a n za nasljeđivanje (čl. 50. dužnost ispunjenja legata tereti one nasljednike koji nasljeđuju umjesto osobe koja nije postala nasljednik. 2. Prema tome. tako da mu je iz ostavine osigurano v i š e nego što iznosi vrijednost njegovog nužnog dijela. Ako -se zakonski nasljednik odrekao samo u svoje ime.

Z a n i n o v i ć . ili je nedostojan. iz stilizacije čl. preživio ostavioca. je osobno i neprenosivo pravo.Član 96. ili se odrekne zapisa. prikaz Zak. mogu se na isti način kao i nasljednici o d r e ć i prava na legat. 2. ZN obuhvaćeni su slučajevi prestanka prava na legat iz s u b j e k t i v n i h razloga. 1. ZN. Pravo na legat . faktičnu nemogućnost da ostvari pravo na legat koji mu je namijenjen. ZN. b) biti dostojan za nasljeđivanje i c) da se nije odrekao prava na legat. Osoba koja je bila dužna izvršiti legat o s l o b a đ a se ove dužnosti s time da' joj ostaje legirana stvar ili pravo. ili je predmet legata prestao postojati za života ostaviočevog) ili neovisno o volji oporučitelja. dakle. ako iz same oporuke ne proizlazi kakva druga namjera oporučiteljeva. 97. U tim slučajevima predmet zapisa ostaje osobi koja je bila dužna izvršiti ga. 96. kad je legat s l u č a j n o p r o p a o poslije smrti ostaviočeve. koji nastanu u o s o b i l e g a t a r a i koji dovode do g u b i t k a prava na legat. u Odvjetniku br. legat p a d a . a umro prije ispunjenja legata. 4. ili se odrekao prava na legat. str. Legat je moguć u korist n a s c i t u r u s a ako je on već bio začet u momentu smrti ostaviočeve pod pretpostavkom da se živ rodi. a prije dovršenja ostavinskog postupka. što se. međutim. pravo na legat prelazi na njegove nasljednike budući da je legatar u času smrti ostaviočeve već stekao ovo pravo koje je obligacionog karaktera. Kao takvo ono predstavlja ostavinu koja može biti predmet nasljeđivanja u smislu odredbe čl. ZN ne bi moglo izvesti s obzirom da je predviđeno da zapis pada samo ako je legatar umro prije. ili je postao nedostojan. Nasljednici legatara koji je umro iza ostavioca. (*) Z. i 97. tj. 9/55. Kad pravo z a p i s o v n i k a u t r n j u j e Član 96. koja je u ovom slučaju i kod legata moguća. Nasljednici legatara nemaju pravo zahtijevati ispunjenje legata ako je legatar u m r o prije ostavioca. Ako nastane ma i jedan od navedenih slučajeva. Odredbama cl. 292 1 . bilo uslijed određenog ponašanja o p o r u č i t e l j a koji je legat namijenio (ako je ovaj potrošio ili otuđio predmet legata. Odredbe čl. 2. smatra da transmisiji nema mjesta kod legata. uslijed čega kod legata nema mjesta reprezentaciji u smislu čl. o nasljeđivanju. tj. ZN. Zapis pada ako zapisovnik umre prije oporučitelja. što u stvari predstavlja transmisiju legata. ZN odnose se na slučajeve kad je legatar došao u objektivnu. 96. Da bi legatar mogao steći pravo na legat i mogao zahtijevati njegovo ispunjenje mora: a) preživjeti ostavioca. Legatar mora d o ž i v j e t i čas smrti ostaviočeve. smatra se kao da odredba o legatu ne p o s t o j i . a ne p o s l i j e ostavioca. Prestanak prava na legat reguliran je odredbama člana 96. Ako je legatar d o ž i v i o čas delacije.1 11.

1 ZN).Član 96. Legatar može svoje pravo na legat u s t u p i t i drugoj osobi. Zakonski nasljednik kome je namijenjen legat i pored odricanja od nasljedstva z a d r ž a v a pravo da traži ispunjenje legata koji mu je namijenjen. st. 5. Ako je oporučitelj naknadno. jer se za stjecanje prava na legat ne traži da osoba legatara bude istovremeno i nasljednik. 47. 52. 131. 51. tač. u granicama r a s p o l o ž i v o g dijela (čl. 47. a ne po odredbama Zakona o nasljeđivanju. st. i s k l j u č i o legatara iz nasljedstva (čl. 1 i čl. 5. Budući da isključenje od nasljedstva (čl. 2 ZN). ima isti učinak. ako je nedostojnost nastupila iza odredbe oporučiteljeve kojom toj osobi namjenjuje legat. ZN) može biti i djelomično (čl. bez obzira da li je izraženo u svoje ime ili u ime svoga potomstva (čl. 2 ZN). kad oproštaj vrijedi samo ako se nasljednik (legatar) vrati u zemlju prije smrti ostaviočeve. ZN). ako oporučitelj nije opozvao raniju odredbu o legatu. 149. ili bilo kojoj drugoj osobi. Pravo na legat može biti ustupljeno sunasljedniku. nakon izjave kojom je namijenio legat. 50. koji bi zbog isključenja od nasljedstva ili lišenja prava na nužni dio izgubio u cijelosti svojstvo nasljednika. ZN budući da se ove odnose samo na reguliranje odnosa među sunasljednicima kao učesnicima nasljedničke zajednice u koju legatari ne ulaze. Ako bi unatoč odredbi o isključenju ili lišenju nekog nasljednika prava na nužni dio oporučitelj kasnije ovome ipak o s t a v i o l e g a t . a pri tome z a d r ž a t i pravo na legat koji joj je namijenjen pored nasljedstva (čl. tj. Odricanje od prava na legat vrši se na isti način i u istom obliku kao i odricanje od prava nasljedstva (čl. legat ostaje. 221. st. Nedostojnost koja je postojala u v r i j e m e s a s t a v a o p o r u k e ili prije toga. 50. čl. 2 i čl. 47. ne smatra se da je time opozvao svoju odredbu o lišenju prava na nužni dio. 131. ZN) i lišenje prava na nužni dio u korist potomaka (fl. može pojaviti kao tar. u pravilu (osim zbog razloga iz tač. st. 4. odnosno o isključenju iz nasljedstva. a niti odredbe čl. osim ako se razlog nedostojnosti temelji na čl. Smatra se da je oporučitelj ostavljanjem legata osobi koja je u to vrijeme (u času sastava pravovaljane izjave oporučiteljeve) bila nedostojna o p r o s t i o razlog nedostojnosti (čl. 293 . Međutim. utječe na stjecanje prava na legat. ZN). ustupanje prava na legat biva po pravnim pravilima koja vrijede za imovinsko obligaciono pravo. 2 ZN. 136. ZN. nego da je inače sposobna i dostojna da naslijedi. kod odricanja prava na legat nema onih razlika u posljedicama koje za sobom povlači izjava o odricanju od prava nasljedstva. 2 ZN). 5. Ovo stoga. ili ga l i š i o prava na nužni dio u korist njegovih potomaka (čl. ZN). Legat pada i u slučaju ako je legatar n e d o s t o j a n za nasljeđivanje. 136. 139. st. Prema tome. Svako odricanje od prava na legat. st. da legat p a d a kao da nikad nije bio namijenjen. 55. Osoba koja se odrekla prava nasljedstva može svoju izjavu o odricanju od nasljedstva o g r a n i č i t i samo na nasljedstvo. ZN). to se i onaj nasljednik. 3. na odstupanje prava na legat ne mogu se primjenjivati odredbe čl. st. ili sulegataru. Međutim. 132. ZN).

Ako je. a dijelovi oporučnih nasljednika određeni su realno (u određenim stvarima i pravima). 1 i 2 ZN). a nasljedni dijelovi oporučnih nasljednika određeni su u realnim dijelovima. 1 ZN legat pada. Ako zakonskih nasljednika ne bi bilo. s obzirom da u tom* razmjeru odgovaraju za izvršenje legata (čl. pa će se kao ostavina bez nasljednika predati narodnom odboru i postati društvenom imovinom. 92. Ako oporučitelj n i j e o d r e d i o tko je dužan izvršiti legat u slučaju da legat pada. nije pribavio drugi ili nije odredio kako će se i da li će se namijenjeni legat izvršiti. 3 ZN). 96. 294 . postane nedostojan ili se odrekne prava na legat). ZN. predmet direktnog (neposrednog) legata ostaje zakonskim i oporučnim nasljednicima u razmjeru vrijednosti njihovih nasljednih dijelova. bez obzira na veličinu njihovih nasljednih dijelova. legat ostaje onim nasljednicima koji su ga bili dužni izvršiti u razmjeru obaveze kojom su bili opterećeni. st. sam otuđio ili potrošio predmet legata. U tome slučaju predmet direktnog legata pojavit će se kao neraspoređeni dio ostavine. slučajno propao nakon njegove smrti. 6. U Zakonu o nasljeđivanju nema neposrednog odgovora na pitanje kome će pripasti predmet d i r e k t n o g l e g a t a ako legatar ne stekne pravo na legat (umre prije oporučitelj a. i 233. ili znajući da je predmet legata prestao postojati. 107. st. Ako je oporučnim raspolaganjima bila iscrpljena cijela ostavina. 92. vrijednost legata ostaje s v i m zakonskim i oporučnim nasljednicima. međutim. ako se sastoji u određenim stvarima i pravima. Legat može prestati i iz o b j e k t i v n i h razloga(1) kad se u času smrti ostaviočeve u ostavku ne n a đ u predmeti koji su bili namijenjeni legatarima. Uzrok tome može biti ili u ponašanju samog o p o r u č i t e l j a koji je.Član 96 — 97. U slučajevima kad prema odredbi čl. i tamo dana objašnjenja. st. U ovim se slučajevima smatra d a j e o p o r u č i t e l j svojom voljom na posredan način (konkludentnim radnjama) izvršio o p o z i v legata (čl. Ako je izvršenje legata bilo naloženo nekolicini osoba (čl. ZN). 1 O s u b j e k t i v n i m razlozima zbog kojih legat pada vidi odredbe čl. ZN. tj. Držimo da predmet legata ostaje z a k o n s k i m ostaviočevim nasljednicima u razmjeru njihovih nasljednih dijelova ako je nasljedni dio oporučnih nasljednika određen u r e a l n o m dijelu ostavine. 96. 1. razmjerno njihovim nasljedničkim dijelovima. 8. nasljedni dio oporučnih nasljednika određen u a l i k v o t n o m dijelu ostavine. predmet legata o s t a j e nasljedniku odnosno osobi koja ga je bila dužna izvršiti. tada će predmet direktnog legata pripasti zakonskim nasljednicima koji će se pozvati na nasljedstvo. ili j«. Zapis pada i kad je oporučitelj otuđio ili potrošio predmet zapisa ili je taj predmet inače prestao postojati za života oporučiteljevog. predmet direktnog legata predstavljat će dio ostavine kojim ostavilac nije raspolagao. u smislu čl. Član 97. unatoč ranije izraženoj volji da određenoj osobi ostavi legat.

b) Ako je namijenjena stvar određena i n d i v i d u a l n o . Ako je legatar svojim ili tuđim sredstvima pribavio istu stvar koja mu je namijenjena kao legat. bez obzira da li se stvar već nalazila u rukama nasljednika. legatum generis). Ovo vrijedi samo ako je predmet legata i n d i v i d u a l n o određen. treba se izručiti legataru osim ako je o poručite! j legat izričito ili prećutno opozvao ili ga je otuđio. a ne i kad je određen samo po vrsti (genusu). odnosno osoba koje su bile dužne ispuniti legat. Odredbe o legatu ne vrijede ako je u času izjave posljednje volje legatar već bio v l a s n i k namijenjene stvari. OGZ. pa se tako namijenjena stvar doista nalazi u ostavini. Međutim. Ako je legatar svojim ili rogiranje legata (surogatum). prava (§ 1447. grad. Ako je legatum generis ponovljen u istoj oporuci ili drugoj oporučitelj evoj odredbi. moguće je izvesti izvjesna pravila kako treba postupati u pojedinim slučajevima. l/vršenje legata može biti osujećeno i p r o t i v n o v o l j i o p o ru č i t e l ja kad je predmet legata s l u č a j n o g ) p r o p a o nakon oporučiteljeve smrti. potrošio ili preinačio. Ako je do propasti stvari došlo za života ostaviočevog p r o t i v n o njegovoj v o l j i i bez njegova znanja ili n a k o n njegove smrti. a nije određen i sam predmet. On mora izabrati takvu stvar kojom se legatar može služiti. i pored toga imajući u vidu karakter predmeta legata koji se može sastojati od pokretnih i potrošnih stvari. U oba slučaja nasljednici i ostale osobe kojima je naloženo ispunjenje legata o s l o b a đ a j u se ove dužnosti. pa ih u ostavim nema. kvaliteti i osobinama. 97. Ako su predmetom legata o d r e đ e n e stvari koje se trebaju dati iz os ta v i n e . Ako je p r a v o i z b o r a pridržano l e g a t a r u . 2. Srp. 2 295 . zapis p a d a (čl.). ili u rukama koje druge osobe. a) Ako je predmet legata stvar koja je određena samo po v r s t i (genus. ZN) osim ako se ne radi o novčanom iznosu koji se mora uvijek isplatiti. treba se dati toliko puta koliko je puta namijenjen.Član 97. tako da ga više nema u ostavku ni kod nasljednika ili drugih osoba. tako da je stvar izgubila svoj raniji oblik. tada su nasljednici dužni n a b a v i t i stvar određene vrsti i predati legataru. različitih po vrsti. § 808. i z b o r stvari pripada ostaviočevu n a s l j e d n i k u koji je dužan ispuniti legat. Oni nisu dužni legatarima naknaditi vrijednost legata. a ne samo po vrsti i rodu (legatum speciei). ovaj može izabrati i najbolju stvar dotične vrste. pravila grad. U Zakonu o nasljeđivanju nema bližih (interpretativnih) pravila kojima bi detaljnije bio reguliran način izvršenja pojedinih zapisa s obzirom na njihovu vrstu i kvalitete predmeta koji su namijenjeni legatarima. namjenu i ime. Legat pada i onda ako j e z a ž i v o t a ostaviočevog p r e s t a o p o s t o j a t i ili j e s l u čajno p r o p a o nakon s m r t i ostaviočeve. zak. ali ne zbog slučajne propasti stvari. Ako je predmet legata stvar za koju nije izričito određeno da se treba dati upravo iz ostavine. legatar već bio v l a s n i k namijenjene stvari. O tome kad postoji s l u č a j vidi prav.

Ako je stvar opterećena. Nasljednik (legatar) je dužan davati cjelokupna sredstva potrebna za život legatara ako ih ovaj uopće nema. kao legat. odredba 0 legatu ostaje na snazi. Legatum speciei 'treba se ispuniti samo j e d a n p u t bez obzira koliko je puta ponovljen. Dužnost uzdržavanja. legatar se mora zadovoljiti s legatom opterećenim ovim stvarnim teretom. treba mu se isplatiti njena vrijednost osim ako je legatar stvar dobio od oporučitelja na temelju besplatnog raspolaganja. Odredba kojom je legataru namijenjena t u d a stvar (legatum rei alienae) vrijedi ako je volja oporučiteljeva bila da se legataru n a b a v i upravo ta stvar. Ako vlasnik stvari neće da ovu stvar uopće proda ili ne po uobičajenoj cijeni. o odnosima roditelja i djece). Za s l u č a j n u p r o p a s t stvari. ukoliko oporučitelj nije što drugo odredio. propao ili nestao. legataru pripada n a k n a d a za stvar u visini njene uobičajene (prometne) vrijednosti. orierat. Ako bi p r e s t a l a potreba uzdržavanja iz razloga što je legatar stekao sredstva koja su mu potrebna za život. odnosno namijenjen u jednoj ili više oporučlteljevih izjava. kad ta osoba umre ili odbije da prima uzdržavanje. 4. Dužnost uzdržavanja postoji samo ukoliko je osoba koja traži uzdržavanje n e s p o s o b n a za rad i kad nema dovoljno sredstava za život (čl. . ili samo neko određeno pravo na stvar (uživanje). 3. Ako je namijenjena stvar vlasništvo osobe koja je dužna ispuniti legat (oneratova). a ako ih nema dovoljno. legat se prestaje izvršavati kad prestane mogućnost ili potreba da se određenoj osobi daje uzdržavanje npr. ukoliko se po odredbi oporučitelja i generično određena stvar nije trebala predati baš iz ostavine.'9F- Član 97. . samo u dijelu i vrijednosti koja je potrebna da se sredstva kojima legatar sam raspolaže n a d o p u n e . 36. O tome ovisi opseg i vrijednost sredstava za život koja je nasljednik (ili legatar) dužan davati legataru (sublegataru). Ako neka stvar pripada oporučitelju ili oneratu samo djelomično (pro parte).se (nasljednik ili legatar) o s l o b a đ a dužnosti 296 s i • ( f F ' . ili postao sposoban za rad 1 privređivanje. Ako se legat sastoji u davanju u z d r ž a v a n j a. Slučajna propast predmeta koji je određen samo po v r s t i (genusu) ne o s l o b a đ a opterećenu osobu dužnosti da ispuni legat. ili kad zbog izmijenjenih imovinskih prilika uzdržavanje postane bespredmetno. ili dok legatar (sublegatar) nije stekao sredstva potrebna za život. tj. za propast bez ičije krivnje nema odgovornosti. Legat uzdržavanja sastoji se u davanju sredstava za život osobama koje ta sredstva nemaju ili ih nemaju u dovoljnoj mjeri uslijed toga što su nesposobne za rad. tereti nasljednika (ili legatara kod sublegata) tako dugo dok traje nesposobnost za rad. Ovo se odnosi samo na one legate koji se sastoje od i n d i v i d u a l n o određene stvari ili prava. tada je legat ograničen na dio namijenjene stvari ili samo na ono pravo koje je pripadalo oporučitelju ili oneratu. Zak. nekim teretom stvarnopravne naravi (legatum rei onerate). bez njene krivnje. Osoba koja je obavezna da ispuni legat o s l o b a đ a se ove dužnosti ako je predmet legata slučajem. a najduže do momenta smrti legatara.

pa se obaveza onerata prosuđuje prema potrebama onerata u času dospijevanja pojedinog davanja. prema tome. pa su. onerat će biti dužan n a s t a v i t i s uzdržavanjem legatara. legatar ili sublegatar odbije da primi novac koga je nasljednik trebao isplatiti. bilo što će odrediti da legatar odgovara za sve dugove. Ono. Zapisovnik ne odgovara za dugove oporučitelja. ili u slučaju oslobođenja duga za koji se ustanovi da ne postoji. ali se u tome slučaju ne može izvršavati tako dugo dok legatar ne zapadne u oskudicu. ili kad se radi o činidbi koju nije moguće izvršiti. ako legatar ponovno zapadne u oskudicu. Ali oporučitelj može narediti da zapisovnik odgovara za sve ili pojedine njegove dugove iH dio nekog duga u granicama vrijednosti zapisa. davanja sredstava za uzdržavanje sve dok legatar naknadno ne zapadne u oskudicu. ne o d g o v a r a za ostaviočeve dugove. Legatar odgovara za ostaviočeve dugove v l a s t i t o m imovinom do visine vrij ednosti 297 . 1 ZN). Legatar ne odgovara ostaviočevim vjerovnicima za njegove dugove ni onda ako vrijednost legata premašuje vrijednost ostavine koja ostaje nasljednicima. Oporučitelj može odrediti i opseg ove odgovornosti. Sredstva koja nasljednik (legatar) treba davati radi uzdržavanja legatara (ili sublegatara) nisu utvrđena u fiksnim iznosima. u ovom slučaju. ZN). davati mu i dalje sredstva potrebna za život. Legatar ipak može odgovarati za ostaviočeve dugove ako je oporučitelj prilikom određivanja legata i z r i č i t o m odredbom o p t e r e t i o legatara i odgovornošću za njegove dugove. st. 145. podložna promjenama ako ostavilac nije što drugo odredio. nego se utvrđuju prema stvarnim potrebama uzdržavanja osobe. u pravilu. ili samo za d i o n ekog duga. legat uzdržavanja postoji kao p o t e n c i j a l n o pravo legatara i za vrijeme dok on ima sredstva za život ili je sposoban za rad i privređivanje. op o r u ć i t el j a Član 98. Ova dužnost tereti samo nasljednike (čl. Legatar. 145. ili samo za p o j e d i n e dugove. Legatar je samo korisnik nekog prava iz ostavine. u pravilu je o s l o b o đ e n o od svih tereta. Odgovornost legatara kreće se samo u granicama v r i j e d n o s t i legata budući da i nasljednik odgovara za ostaviočeve dugove samo do visine vrijednosti naslijeđene imovine (čl. Legatar stoga ne može tražiti da mu se. Međutim. nasljednik ili legatar ima pravo z a d r ž a t i vrijednost legata.Član 97 — 98. što je legataru namijenjeno. Prema tome. isplati protuvrijednost uzdržavanja budući da je sadržaj legata — dužnost uzdržavanja i davanja koja iz ovoga proizlaze. tj. Ako je oporučitelj odredio nasljedniku ili legataru izvršenje kakve dužnosti koju ovaj iz o b j e k t i v n i h razloga nije u mogućnosti-izvršiti (npr. ili je ona nedopuštena). Odgovornost zapisovnika za d u g o ve. 1. periodičnog karaktera. osim ako mu nisu naložene određene dužnosti.

45. 31. Za slučajnu propast predmeta legata. Kako su legati korist koja je ostavljena određenoj osobi iz č i s t e ostavine. st. st. samu stvar ili pravo. 2. Zapis ostavljen vjerovniku Član 99.Član 98 — 99. ZN). mogu vratiti in natura predmet legata. osim izvršenja zapisa. ovaj ima pravo. pa oporučni nasljednici ili legatari pretrpe umanjenje svog nasljednog dijela ili legata (čl. tražiti i izvršenje svoje tražbine. legatar neće ni u tom slučaju odgovarati za ostaviočeve dugove. Postojanje nepodmirenih ostaviočevih dugova i pored toga što legatari ne odgovaraju za te dugove nije bez utjecaja na mogućnost ispunjenja legata. Legatar se može osloboditi odgovornosti za ostaviočeve dugove na isti način kao i nasljednik: o d r i c a n j e m od prava na legat. 94. Legatari će. 1 ZN). ukoliko ostavilac nije što drugo odredio. st. U takvim slučajevima smatraju se poštenim (savjesnim) posjednicima. 56. 2 i 3 i čl. primljenog legata. a prema prometnoj vrijednosti predmeta legata u vrijeme njegova i s p u n j e n j a . 3. nije ostalo imovine iz koje bi se mogli namiriti legati. 2 ZN). odnosno da njihova visina premašuje vrijednost imovine kojom je oporučitelj mogao slobodno raspolagati (čl. ZN). ako iz oporuke ne proizlazi da je namjera oporučiteljeva bila drukčija. pa ni onda ako se legat sastoji u individualno određenoj stvari. V r i j e d n o s t legata prosuđuje se prema s t a n j u legata odnosno legatom namijenjene stvari. U takvim slučajevima legatar ima položaj jednak onome što ga ima nasljednik koji je vratio darovanu stvar (čl. i čl. 39. Nasljednici mogu zahtijevati od legatara p o v r a t vrijednosti isplaćenih legata. U takvim slučajevima legatari će biti dužni vratiti nasljednicima samo v r i j e d n o s t legata u dijelu koji predstavlja neopravdani višak. Ovo pod pretpostavkom da nasljednici prilikom ispunjenja legata n i s u z n a l i za postojanje dugova. Oni su ovlašteni u s k r a t i t i ispunjenje legata ako u ostavini. st. također morati trpjeti uman j e n j e legata ako vrijednost legata prelazi vrijednost r a s p o l o ž i v o g dijela ostavine (čl. st. legatar neće moći dobiti predmet legata ako vrijednost ostaviočevih dugova pokriva ili p r e m a š u j e vrijednost ostavine. jer za ostaviočeve dugove odgovaraju samo nasljednici. 94. 42. u kome se nalazila u času s m r t i ostaviočeve. Kad je oporučitelj ostavio zapis svom vjerovniku. 1 i 3 ZN). Oni. i dok je pošten (savjestan) posjednik. Nasljednici kojima je naloženo ispunjenje legata dužni su na prvom mjestu podmiriti ili osigurati namirenje ostaviočevih v j e r o v n i k a (čl. 46. 298 . nakon podmirenja ostaviočevih vjerovnika. Ako bi unatoč postojanju dugova legat ipak bio u cijelosti ispunjen. legatar ne odgovara ako je. međutim. 2 ZN). To će osobito biti u slučaju ako nužni nasljednik naknadno ostvari svoj zahtjev za nadopunu nužnog dijela (čl. kao i za plodove od stvari namijenjene legatom. a zadržavaju predmet legata. koju su ovi neopravdano primili prilikom ispunjenja legata. 1 i 2 ZN). 93. kojim je ostavilac mogao slobodno raspolagati (čl. st.

Ovdje u stvari legatar ima prema nasljednicima dva potraživanja: jedno s naslova legata. Njegovo potraživanje ostaje nedirnuto bez obzira na vrijednost ostavljenog legata. preostalo nešto imovine. Ostaviočev vjerovnik pojavljuje se u tom slučaju u ulozi vjerovnika i u ulozi legatara. bit će ovisno o tome da li je nakon podmirenja ili osiguranja ostaviočevih dugova u ostavini ostalo još imovine iz koje bi se mogli namiriti legati. Ostavilac može namijeniti legat i svome v j e r o v n i k u . nasljednik kome je naloženo ispunjenje legata. ti. a drugo s naslova ostaviočevog duga. a neće moći zahtijevati još i plaćanje njezine vrijednosti s naslova legata. st. legatar se neće moći namiriti prije ostaviočevih vjerovnika. Ono što mu je namijenjeno kao legat treba se kao takvo i isplatiti. u ovom slučaju ima pravo da predmet legata ne upotrijebi za namirenje svog potraživanja. pa baš da vrijednost namijenjenog legata u cijelosti odgovara vrijednosti ostaviočevog duga. međutim. 1.lit 299 . a pored toga pripada mu pravo da zahtijeva namirenje svog potraživanja s kog drugog naslova. 94. OGZ. dati legataru. . koju mu inače duguje.(*) Legatar. ostaviočev vjerovnik. 1 Sadržaju ovog legata odgovara legat predviđen u prav. a kod kolektivnog legata svi nasljednici zajedno. 2 Ako je oporučitelj namijenio svome vjerovniku neku i n d i v i d u alno određenu stvar ili pravo. osobi kojoj duguje neku činidbu. moći tražiti samo izručenje dugovane stvari u ime namirenja svog potraživanja. Ostaviočev vjerovnik ikome je ostavilac namijenio legat može ostvariti namirenje svog potraživanja s naslova ostaviočevog duga do visine vrijednosti ostavinske imovine. Ispunjenje legata. Ostaviočev vjerovnik kome je ostavljen legat može ostvariti namirenje svog potraživanja s naslova duga.Član 99. a da mu pri tome njegovo potraživanje s naslova legata ostane nepodmireno. tako da mu nakon toga ništa nije ostalo. Ovaj može uskratiti ispunjenje legata ako je njegov nasljedni dio morao biti upotrijebljen za podmirenje ostaviočevih dugova (čl. 3 ZN). s obzirom na pravo ostaviočevih vjerovnika da se naplate prije legatara (čl. Obrnute situacije nisu moguće s obzirom na odredbu člana 93. pravilu iz § 667. U ovom slučaju može doći i do razmjernog umanjenja legata (čl. ukoliko u ostavini i m a dovoljno imovine iz koje se može postići namirenje legata bez štete po interese vjerovnika. . Ostaviočev vjerovnik ima pravo zahtijevati i s p u n j e n j e l e g a t a . Oba potraživanja mogu egzistirati jedno pored drugog. Naprijed rečeno vrijedi ako iz sadržaja oporuke ne bi proizlazila kakva druga namjera oporučiteljeva. tada će takav legatar (ostaviočev vjerovnik). ZN). ZN).. međutim. 93. ZN prema kojoj je isključeno namirenje legata prije nego što bude osigurana naplata ostaviočevih vjerovnika. Ako je. 94. Ovo vrijedi ne samo ako je ispunjenje legata naloženo neposredno iz ostavine (direktni legati) (2) nego i kad legat tereti nasljedni dio kojeg nasljednika. dužni su ispuniti naložene im legate u visini vrijednosti preostalog dijela ostavine koji je ostao nakon podmirenja ostaviočevih dugova. Ako je iznos ostaviočevih dugova jednak ili veći od vrijednosti ostavine.

Član 99. 2. U ZN nema propisa o tome kako se treba postupati kod ispunjenja onih legata čiji se sadržaj ne poklapa sa situacijom predviđenom u članu 99. ZN. Ovamo bi spadali slučajevi legata poznatih kao legat duga (legatum debiti), legat potraživanja koje je ostavilac imao prema drugoj osobi (legatum nominis), i legat opraštanja od duga (legatum liberationis). a) Kod legata kome je sadržaj potraživanje što ga legatar ima prema ostaviocu (legatum debiti), tj. dug koji je ostavilac bio dužan platiti tome legataru (prav. prav. iz §-a 665. Ogz), ima za posljedicu da se taj dug mora namiriti prije ostalih legata, a u vrijeme dospjelosti legata, tj. u času kad ostaviočev vjerovnik u svojstvu legatara postaje ovlašten da zahtijeva ispunjenje legata bez obzira što u to vrijeme potraživanje s naslova duga ne bi još dospjelo. Drugim riječima, ostaviočev dug koji je namijenjen kao legat ostaviočevom vjerovniku dospijeva u času ostaviočeve s m r t i , bez obzira na rokove i uvjete ispunjenja predviđene u ugovoru, odnosno sporazumu o zasnivanju potraživanja. Ovdje se radi o potraživanju ikoje ima prednost u pogledu namirenja u smislu čl. 93. ZN. Kod ovog legata potrebno je da je sam ostavilac u oporuci odredio da legataru zapisuje svoj dug koji je on (ostavilac) dužan legataru platiti. Legatar kome je namijenjen određen iznos kao ostaviočev dug ima pravo zahtijevati ispunjenje ovog legata i onda ako mu ostavilac u stvari ne bi ništa dugovao. (3) Tada će se raditi o pravom legatu koji se treba izvršiti nakon podmirenja ostaviočevih vjerovnika iz preostale vrijednosti ostavine (čl. 93. ZN). b) Ako je sadržaj legata potraživanje koje ostavilac ima prema nekoj t r e ć o j osobi (legatum nominis), tj. kad je legataru namijenjeno ostaviočevo potraživanje koje on ima prema trećoj osobi (prav. prav. §-a 664. Ogz), tada će taj legat vrijediti samo ako je u času ostaviočeve smrti ovo potraživanje još p o s t o j a l o . U tom slučaju nasljednici će biti dužni legataru ustupiti odgovarajuće isprave i sredstva osiguranja. Smatra se da je oporučitelj opozvao ovaj legat ako je sam naplatio potraživanje. 'Međutim, ako je dužnik platio dug dobrovoljno, a ostavilac tim povodom ili kasnije nije opozvao odredbu o legatu, budući da je dug plaćen i više ne postoji kao potraživanje prema trećoj osobi, to se ni taj legat ne može više smatrati legatom potraživanja. Uslijed toga smatra se da je oporučitelj time što nije opozvao legat, namijenio legataru onoliki iznos koliko je iznosilo njegovo potraživanje prema trećoj osobi. Ova namjena oporuči4 telj eva mora biti vidljiva. ( ) c) Ako je ostavilac svojom •odredbom o legatu o s l o b o d i o leffa^ara od plaćanja njegova duga ostaviocu ili od ispunjenja kakve druge obaveze (legatum liberationis), takva njegova odredba odnosi se samo na one legatareve dugove koji su p o s t o j a l i u vrijeme o d r e đ i v a n j a legata, a ne odnosi se na one dugove koji su kasnije nastali (prav. prav. iz § 666. Ogz). Nasljednik je dužan, kod legata s ovakvim sadržajem, o s l o b o d i t i legatara dužnosti plaćanja glavnice i kamata, kao i izdati mu potrebnu ispravu o opraštanju duga. Odredba oporučitelj eva o oslo» R u š n o v - P o s i l o v i ć , op. cit., str. 101. R u š n o v - P o s i 1 o v i ć, op. cit., str. 100, 101.

i

300

Član 99 — 100. bađanju legatara može biti izražena i na posredan način: nalogom da vrati dužniku (legataru) isprave o dugu (mjenicu ili druge dokazne isprave), ili da mu zabrani naplatu svog potraživanja. Vraćanje založene stvari ne smatra se, međutim, oslobođenjem od plaćanja. Predmetom legata opraštanja duga (legatum liberationis) može biti i dug što ga mora 1 e g a t a r platiti nasljedniku, drugom legataru ili trećoj osobi. U prva dva slučaja nasljednik, odnosno legatar ne može tražiti naplatu svog potraživanja. Ako bi oslobođenje legatara išlo na štetu treće osobe, tj. kad potraživanje radi koga je izrečeno oslobođenje pripada trećoj osobi, 'ovo potraživanje koje je bio dužan ispuniti legatar, bit će dužan namiriti nasljednik.(5) Zastarijevanje zapisa Član 100. Pravo tražiti izvršenje zapisa zastaruje za godinu dana od dana kad je zapisovnik saznao za svoje pravo i bio ovlašten tražiti izvršenje zapisa. 1. Legatar stječe p r a v o na legat (zapis) u času o t v a r a n j a nasljedstva (čl. 128, 129. ZN). Stjecanje prava na legat biva po sili zakona i bez obaveze davanja izjave o primanju (prihvatu) tog prava. (') Za stjecanje prava na legat u pogledu vremena kad to pravo nastaje i sposobnosti osobe kojoj pripada to pravo, vrijede pravila koja se odnose na stjecanje nasljedstva. Legatar se može i o d r e ć i prava na legat (čl. 96. st. 1 ZN). Moment od ikojeg legatar stječe pravo na legat u pravilu je čas smrti oporučitelja. Izuzetak postoji ako je oporučitelj namijenio legat još neodređenom djetetu (nasciturusu) ili ako je stjecanje prava na legat uvjetovao, odnosno o d g o d i o na rok koji se ne z n a da li će doći. U oba slučaja legatar stječe p r a v o na legat samo ako se.ispuni uvjet ili rok, odnosno ako se dijete rodi živo. Do ispunjenja suspenzivnog uvjeta ili roka koji se smatra suspenzivnim uvjetom, legatar nije još stekao pravo nego samo pravnu n a d u . Prije ispunjenja suspenzivnog uvjeta legatar ne može raspolagati s legatom koji mu je namijenjen pod suspenzivnim uvjetom, ali se može odreći tog prava. Ako se uvjet ne ostvari, smatra se da legatar nije stekao pravo na legat, a odredba o legatu smatra se nepostojećom. Ako se uvjet i s p u n i , stjecanje prava ima retroaktivno djelovanje. Smatra se da je legatar pravo na legat stekao još u času s m r t i oporučitelja. To znači da kod legata ostavljenog pod suspenR u š n o v - P o s i l o v i ć , op. cit., str. 102. To nije bilo potrebno ni po ranijim prav. propisima o nasljeđivanju. Legatari su iznimno morali davati nasljedničku izjavu samo u slučaju tzv. . đ e s t i t u c i j e oporuke (prav. pravilo iz § 94. st. 2 biv. VP), koja nastaje kad ni oporučni ni zakonski nasljednici ni supstituti, neće ili ne mogu biti nasljednici. Tada su se legatari smatrali kao nasljednici, razmjerno namijenjenim legatima (prav. pravilo iz § 726. OGZ), pa su kao takvi morali davati izjave o primanju nasljedstva. Po ZN u slučaju destitucije ostavina je bez nasljednika i postaje društvenim vlasništvom (čl. 8.(u vezi čl. 233. ZN)
1 5

301

•P*
Član 100.

zivnim uvjetom ili rokom koji ima učinak suspenzivnog uvjeta, legatar ne može tražiti izvršenje sve dok se uvjet ne ispuni. Onerat i njegovi, nasljednica zadržavaju predmet legata do ispunjenja uvjeta. Samo slučajna propast predmeta legata oslobađa ih dužnosti ispunjenja legata (čl. 97. ZN). Obratna je situacija kod legata ostavljenog pod r a s k i d n i m uvjetom, kad legatar stječe pravo na legat u času smrti oporučitelja pa ga može odmah i izvršiti, ali ga g u b i u slučaju da se kasnije ostvari događaj ili prođe vrijeme za koje je oporučitelj vezao gubitak prava na legat. U tom slučaju smatra se da legatar n i j e s t e k a o pravo na legat, pa će biti dužan vratiti oneratu ili njegovim nasljednicima predmet legata. Ako ispunjenje legata nije uvjetovano, nego samo o d g o đ e n o na rok za koji je sigurno da će doći, ovo vrijeme ne smatra se kao uvjet. U tom slučaju legatar stječe pravo na legat odmah u času smrti oporučitelja pa može tim pravom i raspolagati, stim da prije isteka odgodnog roka ne može tražiti ispunjenje, realizaciju legata. Radi osiguranja izvršenja legata, ako je pravo legatara odloženo zbog neprispjelog vremena, ili je ograničeno na izvjesno vrijeme ili je odloženo zbog još neispunjenog uvjeta, ili je ovisno od raskidnog uvjeta odnosno naloga, legataru je priznato pravo da može zahtijevati primjenu mjera o s i g u r a n j a po propisima koji vrijede za izvršni postupak (čl. 231. ZN). 2. P r a v o na 1 e g at je o b a v e z n o pravne naravi: p o t r a ž i v a n j e koje tereti nasljednika ili legatara (kod sublegata). Stjecanjem prava na legat legatar ne stječe pravo vlasništva legiranih stvari, ne postaje ispo iure odmah nosilac prava koje mu je namijenjeno. Legatar, naime, nije neposredni nasljednik oporučitelja, pa nema pravo da neposredno vindicira predmet legata, nego samo pravo da zahtijeva da se izv r š i odredba posljednje volje o legatu. To je o s o b n i zahtjev kome je predmet činidba nasljednika (onerata), a nije mu predmet sama stvar. Svoj zahtjev za ispunjenje ove činidbe legatar može upraviti samo protiv opterećenog, a ne može ga upraviti protiv treće osobe (držaoca stvari). Legatar redovno odmah nakon oporučiteljeve smrti stječe za sebe i svoje nasljednike p r a v o na legat. To njegovo pravo je osobno pravo, tražbina — potraživanje prema nasljedniku (oneratu), dok se prijenos v l a s n i š t v a imovine vrši prema pravilima imovinskog prava. Legirana stvar ili pravo da bi postali stvarno legatarevi moraju biti na njega p r e n e s e n i . Prijenos stvari ili prava, odnosno ispunjenje činidbe što su sadržaj legata predstavlja i z v r š e n j e legata. Moment i z v r š e n j a (ispunjenja) legata ne poklapa se, međutim, s momentom stjecanja p r a v a na legat. Između stjecanja p r a v a stvarnog i s p u n j e n j a legata postoji duže ili kraće razdoblje, što ovisi o pravnoj naravi i sadržaju legata, o vremenu kad legatar postaje ovlašten da može zahtijevati ispunjenje, o času kad onerat stvarno ispuni svoju dužnost prema legataru. S t j e c a n j e prava na legat ovisno je o objektivnim okolnostima: o času smrti oporučitelja, o ispunjenju uvjeta ili isteku roka; i z v r š e n j e (ispunjenje) legata ovisno je pak o subjektivnim momentima: o činidbi ili propuštanju onerata, o zahtjevu legatara
302

Član 100. da se ta činidba ili propuštanje ostvari, što opet ovisi o momentu kad je legatar saznao za svoje pravo i stekao ovlaštenje da zahtijeva ispunjenje. Radi toga se kod z a s t a r e legata uzimaju u obzir oba momenta: kad je legatar s a z n a o za pripalo mu pravo, i čas kad je postao o v l a šten da može zahtijevati ispunjenje tog prava. Rok u kome legatar može ostvariti svoje pravo na legat, zahtijevati njegovo izvršenje (ispunjenje), iznosi j e d n u g o d i n u dana, a računa se od časa kad je legatar saznao za svoje p r a v o i bio o v l a š t e n da može zahtijevati njegovo i s p u n j e n j e . Nakon proteka tog roka legatar g u b i pravo da zahtijeva ispunjenje. Legatar može zahtijevati izvršenje legata najranije od časa kad je saznao 2a svoje pravo na legat i kad je postao o v l a š t e n da može zahtijevati izvršenje (ispunjenje). To je ujedno i moment kad je za legatara » a c t i o n a t a « , tj. od kada legatar može poduzimati mjere za izvršenje svoga prava. Ovo legatarevo pravo na poduzimanje mjera za realizaciju svog prava vezano je na vrlo kratak rok od j e d n e g o d i n e dana. Nije ovlašten da zahtijeva ispunjenje legata onaj koji je to pravo izgubio uslijed nedostojnosti (čl. 96. st. 1 ZN), ili zbog odricanja ili zbog propasti predmeta legata ili zbog toga što je oporučnim raspolaganjima .prekoračen raspoloživi dio ostavine (čl. 94. ZN). Pravo na legat ne pripada ni nasljednicima legatara koji je umro prije oporučitelja (čl. 9.6. ZN). Nema sukcesije prava na legat primjenom prava reprezentacije budući da se to pravo primjenjuje samo kod zakonskog nasljeđivanja (čl. 11. * ZN), dok je legat pravo koje se temelji na oporučnom nasljeđivanju. Nema mjesta ispunjenju legata ako je ono postalo objektivno nemoguće uslijed |. toga što je oporučitelj potrošio predmet legata ili ga otuđio, ili što je prestao postojati nakon oporučiteljeve smrti uslijed slučajne propasti (čl. . 97. ZN). 3. V r i j e m e u kome legatar može ostvarivati svoje pravo da zahtijeva ispunjenje legata ograničeno je na rok od j e d n e g od i n e dana, koji se računa od dana kad je legatar s a z n a o za svoje pravo i kad je .postao o v l a š t e n da može zahtijevati njegovo izvršenje. Traži se da jjbudu ispunjena oba ova uvjeta. Legatar može svoje pravo ostvarivati i unutar spomenutog zastarnog roka. Nakon isteka toga roka legataru F z a s t a r u j e pravo da zahtijeva ispunjenje legata. Zastarom zahtjeva i za izvršenje ne gasi se i samo pravo budući da se radi o zastarnom, a ne \o prekluzivnom roku; ne radi, prema tome, o zastari samog prava već i o zastari t u ž b e.(2)
2 M. L e v a k o v i ć , u članku: U prilog diskusiji o zastari iz čl. 144. ZN, Naša zakonitost br. 7—8/60, str. 350, smatra da se radi o zastari z a h t i j e v a. Dr A. Gams, u knjizi Uvod u građansko pravo, opšti deo, III dopuf njeno izdanje, Beograd, 1959, na str. 242, u pogledu značaja zastare iz čl. 144. ZN, naprotiv smatra da se ovdje ne radi o zastari zahtjeva, nego o m a t e r i j a l n o j p r e k l u z i j i , o kojoj sud mora voditi računa po služ' benoj dužnosti. Ovo stanovište, primijenjeno na zastaru legata, dovodi do zaključka da se izvršenje legata nakon isteka roka od godine dana ne bi moglo zahtijevati, i da se zastarjelo pravo na legat ne pretvara u naturalnu

303

Član 100. U slučaju zastare predmet legata ostaje definitivno oneratu, osobi koja ga je bila dužna ispuniti (čl. 96. ZN), a legataru utrnjuje pravo kao da ga nikada nije stekao. Moment s a z n a n j a za stečeno pravo na legat i čas kad je legatar postao o v l a š t e n da može zahtijevati izvršenje, o kojima ovisi početak zastarijevanja, i ako ne nastaju istovremeno, ipak su međusobno ovisni •budući da zastarijevanje ne može započeti ako nisu ispunjene obje ove zakonske pretpostavke. Ovo se ogleda u tome što je moment saznanja za pripalo pravo na legat mjerodavan ako je već ispunjena prva pretpostavka, tj. ako legatar u času saznanja za svoje pravo već ima ovlaštenje da može zahtijevati izvršenje, pa se početak zastarijevanja računa od časa saznanja za njegovo pravo. Ako u času saznanja legatar nema ovlaštenja da može odmah zahtijevati ispunjenje, mora čekati sa svojim zahtjevom za ispunjenje. Za vrijeme čekanja ne teče zastarijevanje. Okolnost što je legatar objektivno već stekao ovlaštenje da može zahtijevati ispunjenje legata (npr. ako mu je pravo na legat već utvrđeno rješenjem 0 nasljeđivanju), ne može škoditi onom legataru koji za to svoje pravo ne zna i dok za njega ne sazna. Do momenta saznanja za stečeno pravo 1 stjecanja ovlaštenja da zahtijeva izvršenje, ne teče zastarijevanje, već se početak tog roka računa od časa kad je legatar saznao za svoje pravo i postao ovlašten da može zahtijevati njegovo izvršenje. 4. Vrijeme kad legatar s a z n a j e da mu je pripalo p r a v o na legat je questio facti pojedinog slučaja. Kod toga treba imati u vidu da je legat pravo koje se temelji na o p o r u č n o m nasljeđivanju. Stoga je logično da legatar, u pravilu, saznaje za svoje pravo u momentu p r o g l a š e n j a o p o r u k e , ako je tome prisutan. Ako legatar nije prisutan proglašenju, za svoje pravo može saznati u času kad ga sud o b a v i j e s t i o postojanju i sadržaju oporuke (čl. 218. st. 2 i 4, čl. 236. st. 2 ZN), ili kad na neki drugi način legatar sazna za svoje pravo nakon proglašenja oporuke. P r o g l a š e n j e oporuke je kod oporučnog nasljeđivanja ona pravno relevantna činjenica o koju zakon veže određene posljedice. Jedna od tih jgst da zastara prava koja se temelje na oporučnom raspolaganju ne može započeti prije proglašenja oporuke budući da je to s jedne strane akt o kome ovisi saznanje za pripalo pravo, sadržaj tog prava, a s druge strane što se na temelju oporuke koja nije proglašena ne mogu ostvarivati nikakva prava, jer se nikakva izjava ostavioca, dok je sud propisno ne obligaciju. Odatle bi slijedilo da bi nasljednik, koji je ispunio legat nakon isteka roka od godine dana, mogao zahtijevati povrat predmeta legata. M. V u k o v i ć, u knjizi Opći dio građanskog prava, knj. II, Zagreb, 1960, str. 218, 219, pod tač. 966. i 967. ističe da se kod zastare gubi jedino z a h t j e v , na ostvarenje, a samo pravo ostaje. Kod prekluzije, naprotiv, istekom prekluzivnog roka gubi se ne samo zahtjev na ostvarenje nego i samo pravo. Stoga se kod prekluzije ne primjenjuju pravila o zastari (čl. 12. Zak. o zastari potraživanja). U pomanjkanju preciznijeg propisa pravilniie je uzeti da se kod zastare iz čl. 100. ZN, radi o zastari z a h t j e v a , koja se uzima u obzir samo ako se p r i g o v o r i zastari. Nasljednik, koji je ispunio legat nakon isteka roka, ne bi mogao zahtijevati vraćanje predmeta legata. 304

Član 100. proglasi i utvrdi njezin sadržaj, ne može smatrati izjavom posljednje volje (cl. 207. 209. i 210. ZN). Moguće je da legatar sazna za zapisano pravo i p r i j e p r o g l a šenja oporuke. To će najčešće biti ako je odredba o legatu sadržana u usmenoj oporuci o kojoj ne postoji isprava (čl. 219. st. 2 ZN), ili ako je prije proglašenja oporuke nestala pismena oporuka ili isprava o usmenoj oporuci (čl. 210. st. 1 ZN). U ovim slučajevima zastarijevanje počinje teći od časa kad su zapisnici o saslušanju svjedoka bili proglašeni (čl. 209. |st. 2 ZN i čl. 210. st. 1 ZN). Stoga treba uzeti da legatar stječe ovlaštenje da zahtijeva ispunjenje legata u momentu s m r t i ostavioca i da je taj moment odlučan za stjecanje, sadržaj i opseg prava na legat, ali da se početak zastarijevanja tog prava, u pravilu, ne može računati prije nego je oporuka u kojoj je zapisano to pravo valjano proglašena budući da tek tada legatar može s a z n a t i za svoje pravo namijenjeno oporukom. Ovo odgovara i načinu ostvarenja prava zahtijevati ostavinu kao nasljednik budući da oporučni nasljednik stječe pravo na ostavinu ipso ilire u času smrti ostavioca, ali mu se početak zastarijevanja računa tek cd momenta proglašenja oporuke (čl. 144. ZN), a ne od momenta smrti 'ostavioca kako je to određeno kod zakonskog nasljeđivanja.( 3 ) Prema ' tome, kod oporučnog nasljeđivanja i stjecanja drugih prava na temelju oporuke, vrijeme od smrti ostavioca do proglašenja oporuke ne može se uzimati u obzir ako je u pitanju zastara nekog prava: početak zastarijevanja računa se od momenta proglašenja oporuke. To vrijedi i kod prava koja se temelje na oporuci koja bi bila naknadno pronađena (čl. 236. ZN). 5. U času kad zahtijeva ispunjenje, legatar treba da je o v l a š t e n da može zahtijevati ispunjenje. U zakonu nije posebno propisano kad nastaje taj moment.(4) Nema sumnje da i u pogledu v r e m e n a kad treba ispuniti legat treba respektirati v o l j u o s t a v i o c a . Ostavilac može u času kad zapisuje legat ili kasnije, odrediti vrijeme kad se legat treba ispuniti, kao što određuje i sadržaj i način ispunjenja legata. Isto tako može ispunjenje legata učiniti ovisnim o ispunjenju nekog uvjeta (čl. 88. ZN). Ako oporučitelj u pogledu vremena ispunjenja legata nije ništa odredio, smatra se da je njegova volja bila da legatar dobije legat u isto vrijeme kad nasljednici steknu ostavinu. U tom slučaju legatar je ovlašten da može zahtijevati ispunjenje legata o d m a h nakon što mu je pripalo to pravo. Ako legatar stječe pravo na legat u momentu s m r t i ostavioca, dakle, u isto vrijeme kad i nasljednici ostavinu, budući da legati pred3 U tom postoji razlika u računanju početka roka zastare kod legata i zastare prava zahtijevati ostavinu kao nasljednik (čl. 144. ZN). Kod zastare prava zahtijevati o s t a v i n u na temelju o p o r u č n o g nasljeđivanja, tok zastare računa se od časa proglašenja oporuke. Ne uzima se vrijeme koje je proteklo prije proglašenja oporuke, makar je oporučni, nasljednik i ranije saznao za svoje pravo. Kod z a k o n s k o g nasljeđivanja početak roka zastarjelosti računa se najdalje od časa s m r t i ostaviočeve (čl. 144. st. 1 ZN). 4 Tako je to bilo po prav. pravilu iz § 685. OGZ.

2{)

Zakon o nasljeđivanju s komentarom

305

Član 100.

stavljaju teret nasljedstva koje prelazi na nasljednike ipso iure u času smrti ostavioca (čl. 135. ZN), logično je da legatar već od tog'momenta, kao nosilac prava na legat postaje ovlašten da zahtijeva ispunjenje legata osim ako ispunjenje nije uvjetovano ili odgođeno. Ako je pravo legatara da dobije namijenjeni legat u v j e t o v a n o , ili ako je ispunjenje tog prava o d g o đ e n o na određeno vrijeme, legatar g u b i p r a v o da zahtijeva ispunjenje ako se predviđeni (afirmativni) uvjet n i j e i s p u n i o , ili ako se ispunio rezolutivni uvjet. U oba slučaja se smatra da legataru nije pripalo nikakvo pravo, odnosno da mu legat Uopće nije ni bio namijenjen. Ako se predviđeni afirmativni uvjet ispuni , ili se ne ostvari događaj koji je predviđen kao raskidni (poništavajući) uvjet, smatra se da je legatar stekao pravo na legat još u času smrti ostavioca, a n e u času kad je ostvaren afirmativni uvjet, odnosno u času kad je isteklo vrijeme određeno za eventualno ostvarenje raskidnog uvjeta. U času ispunjenja afirmativnog uvjeta odnosno isteka roka, legatar stječe o v l a š t e n j e da zahtijeva ispunjenje legata, budući da je samo pravo na legat stekao još u času smrti oporučitelja. . • '., ' Odatle proizlazi da se kod legata, čije ispunjenje nije uvjetovano ni odloženo, moment s t j e c a n ja p r a v a na legat p o k l a p a s momentom stjecanja ovlaštenja za ispunjenje legata, a ne poklapa se kod onih legata čije je ispunjenje uvjetovano ili odgođeno. Prema tome, kod računanja p o č e t k a zastarijevanja legata treba razlikovati da li se radi o uvjetovanom ili neuvjetovanom legatu. Kod legata koji n i j e u v j e t o v a n , legatar stječe ovlaštenje da zahtijeva ispunjenje legata u času s m r t i ostavioca, što znači da legatar u času saznanja za zapisano pravo već ima ovlaštenje da može zahtijevati ispunjenje legata. Prema tome, kod neuvjetovanog legata početak zastarijevanja računa se od časa s a z n a n j a za zapisano pravo. Kod legata čije je ispunjenje u v j e t o v a n o ili o d g o đ e n o , početak zastarijevanja ovisan je kako o momentu kad je legatar s a z n a o za svoje pravo, tako i o momentu kad je stekao ovlaštenje da može zahtijevati njegovo ispunjenje. Ako je legatar saznao za svoje pravo na legat p r i j e isteka vremena na koje je odgođeno ispunjenje, tada ovo saznanje ne utječe na početak zastarijevanja budući da zastarijevanje u tom slučaju ne može početi teći dok legatar ne stekne ovlaštenje da može zahtijevati ispunjenje legata, tj. do ispunjenja afirmativnog uvjeta odnosno isteka određenog roka. Ako je legatar saznao za svoje pravo na legat p r i j e stjecanja ovlaštenja da može zahtijevati ispunjenje, tada se početak zastarijevanja računa od časa stjecanja o v l a š t e n j a , a ne od časa saznanja za pripalo pravo. Ako je legatar za svoje pravo saznao nak o n što je stekao ovlaštenje da može zahtijevati ispunjenje, tada se početak zastarijevanja računa od časa s a z n a n j a za namijenjeno pravo, a ne od časa stjecanja ovlaštenja. ' Ovakvo rješenje odgovara sistemu ZN izraženom, u čl. 135. ZN, prema kome p r i j e l a z o s t a v i n e na nasljednike (otvaranje nasljedstva) nastaje u času ostaviočeve smrti. U tom času nasljednici postaju nosioci svih prava koja se temelje na nasljeđivanju. Od toga časa, tj. od momenta
306

Član 100. delacije, nasljednici ipso iure preuzimaju na sebe sve dužnosti i obaveze koje ih terete, bilo. na temelju zakona (odgovornost za dugove ostavibčeve), bilo da su određene oporukom (ispunjenje legata i naloga). Uslijed toga ostaviočevi vjerovnici imaju pravo zahtijevati naplatu svojih potraživanja o d m a h iza smrti ostaviočeve neovisno o vremenu kad će biti dovršen ostavinski postupak (čl. 145. i 146. ZN). Isto pravo pripada i legatarima. Svoja potraživanja koja imaju s naslova legata nasuprot nasljednicima, legatari mogu naplatiti, odnosno zahtijevati njihovo izvršenje, već od momenta s m r t i ostaviočeve, time da se ostaviočevi vjerovnici trebaju namiriti prije legatara-(čl. 93. ZN). To napose vrijedi ako je u pitanju izvršenje legata koji se po odredbi oporučitelja treba izvršiti neposredno iz ostavine (čl. 91. st. 1 reč. 1. ZN). Ovaj legat, u pravilu, izvršava izvršilac oporuke (čl. 102. st. 1 ZN), ili privremeni staralac ostavine (član 134. st. 1 ZN) odnosno nasljednik ili druga osoba koja u ime ostalih nasljednika vrši poslove privremenog upravitelja nasljedstva (čl. 148. st. 2 i 4 ZN). Ovamo dolazi i slučaj kad je ostavinski sud odlučio da s e ' n e r a s p r a v l j a ostavina koja se sastoji samo od pokretnina (čl. 216. st. 2 ZN). Tada su nasljednici ovlašteni da vrše sva prava koja im,pripadaju bez provođenja rasprave ostavine (čl. 216. st. .4 ZN), i bez posebnog utvrđenja njihovog prava. Ako je oporučitelj odredio da legatar odgovara za njegove d u g o v e ili dio nekog duga (čl. 98. st. 2 ZN), legatar mora i prije dovršenja ostavinske-rasprave i bez obzira da li je ostavinski postupak pokrenut, udovoljavati svojim obavezama prema ostaviočevim vjerovnicima. Ako to ne želi, mora se odreći prava na legat. Odatle proizlazi da zastarijevanje prava zahtijevati izvršenje legata započinje teći najranije od dana s m r t i ostavioca, kad legatar, u pravilu, stječe pravo na legat.(6) Ovo vrijedi ako je legatar već u momentu smrti ostavioca z n a o za zapisano pravo. Ako je, međutim, legatar za svoje pravo saznao kasnije, početak zastarijevanja prava na izvršenje legata računa se od časa faktičnog saznanja za ovo pravo. Onerat se ne može protiviti izvršenju legata samo s razloga što po-.. stupak za raspravu ostavine nije dovršen, ili što nije doneseno rješenje o nasljeđivanju ili rješenje o legatu. Onerat može odbiti izvršenje legata ako tvrdi da on nije nasljednik, odnosno ako se nasljedstva odrekao. U tom slučaju dužnost izvršenja legata tereti one osobe koje nasljeđuju umjesto osobe koja se nasljedstva odrekla. Onerat može uskratiti izvršenje legata i kad tvrdi da legataru ne p r i p a d a pravo na legat, tj. kad mu o s p o r a v a to pravo. U tom slučaju legatar će morati utvrđivati svoje pravo na legat u o s t a v i n s k o m postupku, u kome se inače utvrđuje njegovo pravo na legat (čl. 220. st. 1 ZN).(6)
5 Prema »Objašnjenju« (str. 136 in fine)., odredba »člana 100 ZN hoće da kaže kako jednogodišnji rok zastarjelosti predviđen tim članom ne može početi da teče prije otvaranja nasljeđa«, •— iz čega proizlazi da legatar postaje ovlašten da' zahtijeva ispunjenje (izvršenje) legata odmah nakon s m r t i oporučiteljeve, kad nastaje delacija (otvaranje) nasljedstva. 6 Vidi i d r 2. Š m a l c e l j , u članku »Tužba o nasljedstvu iz Zakona o nasljeđivanju«, Naša zakonitost, br. 1—2/60, str. 59.

i

307

Član 100. Ako je u toku postupka za o s t a v i n s k u raspravu legatarevo pravo o s p o r e n o , legataru pripada pravo da u samostalnoj p a r n i c i ishodi utvrđenje i ostvarenje svog prava na legat. Stoga će ga ostavinski sud uputiti da to svoje pravo ostvaruje u parnici. Kako se zbog upućivanja na parnicu ne prekida ostavinska rasprava (čl. 224. ZN), legatar mora voditi računa o tome da unutar roka propisanog za zastaru, tj. roka od godine dana, traži u t v r đ e n j e svog prava. Rok u kome legatar mora pokrenuti parnicu započinje teći od dana kad je rješenje ostavinskog suda o u p u ć i v a n j u na parnicu postalo pravomoćno budući da ostavinski sud ne određuje legataru rok u kome treba da pokrene parnicu na koju je upućen, jer ovome ima mjesta samo ako se prekida ostavinski postupak. Legatar će održati rok ako je pokrenuo parnicu unutar roka od jedne godine dana računajući od časa pravomoćnosti rješenja o upućivanju na parnicu. Ovo također vrijedi ako je ostavinski sud p r o p u s t i o da legatara, čije je pravo osporeno, uputi na parnicu (čl. 226. st. 5 ZN). U ovom slučaju početak zastarijevanja računa se od dana pravomoćnosti rješenja o nasljeđivanju ako tim rješenjem nije odlučeno o pravu na legat. Ako je legatar u če st vo v a o (7) u postupku za ostavinsku raspravu, bez obzira da li je bio prisutan na ročištima ili se nije odazvao pozivima koji su mu uredno bili uručivani, a u toku rasprave nije podnio nikakav zahtjev za utvrđenje svog prava na legat, neće naknadno u parnici moći ostvariti svoje pravo na legat i pored toga što rješenjem o nasljeđivanju nije odlučeno o njegovu pravu. Pravomoćno rješenje o nasljeđivanju v e ž e sve učesnike ostavinskog postupka (čl. 234. ZN) tako da oni nemaju pravo da o svojim zahtjevima naknadno pokreću parnice osim ako im to pravo ne bi bilo posebno pridržano, kao što je to u slučajevima iz čl. 236, 237. i 238. ZN. Legatarima koji su s u d j e l o v a l i u ostavinskoj raspravi pripada pravo da protiv rješenja o nasljeđivanju, kojim nije odlučeno o njihovom pravu ulože ž a l b u i da putem pravnih lijekova ishode utvrđenje svog prava (čl. 183, 184. i 185. ZN). Stoga im je i uskraćeno pravo na naknadno pokretanje parnice o svojim zahtjevima. 6. Izvor i osnov legatareva.prava nalazi se u o p o r u č n o j odredbi ostavioca. Legatar stječe pravo na legat ako oporučiteljeva odredba o legatu bude utvrđena za pravovaljanu, odnosno ako ne bude oglašena za pravno nevažeću. Ako je pravovaljanost oporuke ili oporučne odredbe koja se odnosi na legat bila o s p o r e n a , smatra se da je legatarevo pravo na legat utvrđeno onoga časa kad je odluka o pravovaljanosti oporuke postala pravomoćna. Oporučna odredba o legatu predstavlja p r a v n i osnov (naslov) legatareva prava. Ona, sama po sebi, ne sadrži ovlaštenje da se na osnovu nje može odmah zahtijevati realizacija, ispunjenje tog prava. Ovo stoga ' Pojam u č e s n i k upotrijebljen u čl. 234. ZN obuhvata ne samo one osobe koje su stvarno sudjelovale na ročištima za raspravu ostavine, nego i one koje su uredno bile pozvane na ta ročišta, ali se nisu odazvale, kao i one koje su od strane suda upoznate o pokretanju postupka, ali se do svršetka tog postupka nisu izjasnile o svojim zahtjevima, a niti ih saopćili sudu.
308

Član 100. što legatarevo pravo može biti osporeno, pa i anulirano iz objektivnih ili subjektivnih razloga i pored toga što valjanost oporučne odredbe o legatu ne dolazi u pitanje. Stoga legatarevo pravo, da bi moglo biti izvršeno, treba da bude p r i z n a t o kao pravovaljano od strane onerata, |ne smije, dakle, biti osporeno. Oporuka se smatra za postojeću kad se proglasi na propisan način. Proglašenjem oporuke utvrđuje se njezina opstojnost i sadržaj. Iz neproglašenih, oporuka ne mogu se izvoditi nikakva prava, sve dok se na ^propisan način ne proglase. Način proglašenja i utvrđivanja sadržaja pinene (čl. 207. ZN), usmene (čl. 209. ZN) i izgubljene, nestale ili unijltene oporuke (čl. 83. i 210. ZN), propisan je zakonom, kao što je proIpisana obavežnost proglašenja svake izjave posljednje volje, bez obzira I na njezinu pravovaljanost (čl. 207. st. 2 ZN). Oporuka je p r a v o v a l j a n a ako je napravljena u obliku utvrđenom u zakonu i pod uslovima predviđenim zakonom (čl. 67. ZN) tj. ako nije ništava ili proglašena za ništavu (čl. 64. st. 2, čl. 65, 66. i 82. ZN). Na razloge apsolutne ništavosti, ako su vidljivi, pazi sud po službenoj dužnosti, a zbog razloga relativne ništavosti može se poništiti oporuka na zahtjev interesiranih osoba. Opstojnost, pravovaljanost i sadržaj oporuke utvrđuju se u o s t a v i n s k o m postupku, a samo u slučaju spora o činjenicama o kojima ovisi pravovaljanost i sadržaj oporuke, u posebnoj parnici (čl, 223. st. 2 tač. 1. ZN). Svršetak ostavinske rasprave je onaj pravno relevantan moment do koga je moguće osporavati pravovaljanost oporuke i njezinog sadržaja, kao i utvrđivati koj a će oporuka, između više pravovaljanih, ostati punovažna i primijenjena kod rasprave ostavine. O tome odlučuje ostavinski sud rješenjem o nasljeđivanju. Iako je moguće da se i nakon dovršenja ostavinskog postupka u samostalnoj p a r n i c i osporava pravovaljanost oporuke i njezin sadržaj, mogućnost pobijanja oporuke u samostalnoj parnici svedena je na ograničene slučajeve: ako su razlozi za traženje poništaja postali poznati nakon dovršenja ostavinske rasprave ili ako ih ističe osoba koja nije sudjelovala u ostavinskoj raspravi (čl. 237. ZN)., Kako se legatarevo pravo temelji na oporuci, to je legataru njegovo pravo utvrđeno, u pravilu, onda kad je ostavinski sud u t v r d i o koja je oporuka, od više pravovaljanih, punovažna i koja se treba uzeti u obzir za raspravu ostavine. Prema tome, legatar se, do svršetka ostavinske rasprave, nalazi u neizvjesnosti da li će oporuka na kojoj se temelji njegovo pravo doista biti uzeta u obzir. Stoga legatar, u pravilu, mora čekati na završetak ostavinske rasprave i pravomoćnost rješenja o nasljeđivanju, da bi pravovaljanost oporuke i njegovo pravo na legat bili utvrđeni. Ovo vrijedi ako se provodi r a s p r a v a ostavine, tj. kad u ostavini ima nepokretne imovine, ili ako se ostavina sastoji samo od pokretne imovine, a nasljednici su zahtijevali da se ostavina raspravi (čL- 216. st. 2 ZN). Legatar neće morati čekati na dovršenje rasprave ostavine ako je oporuka na kojoj se osniva njegovo pravo na legat nesporna i pravovaljana, a drugih pravovaljanih oporuka nema. Tada legatar može zahtijevati da se njegovo pravo na legat utvrdi prije dovršenja ostavinske rasprave, donošenjem r j e š e n j a o l e g a t u (čl. 232. ZN).
309

Član 100. Ako je sud odlučio da se ostavina, koja se sastoji samo od pokretne imovine, ne raspravlja (čl. 216. st. 2 ZN), legatar stječe ovlaštenje da može odmah nakon pravomoćnosti rješenja o neraspravljanju ostavine, zahtijevati ispunjenje legata. Ovo radi toga što su, u tom slučaju, i nasljednici ovlašteni da ostvaruju prava koja im pripadaju kao nasljednicima (čl. 216. st. 4 ZN), bez posebnog utvrđivanja njihovih prava. 7. Kako je legat potraživanje, na njega se u pogledu zastare primjenjuju i propisi Zakona o zastari potraživanja (SI. list FNRJ, br. 40/53). Prema tome, i za zastaru zahtjeva za izvršenje legata vrijedi odredba čl. 1. st. 2 Zakona o zastari potraživanja, prema kojoj zastara n a s t u p a kad p r o t e k n e zakonom određeno vrijeme u kome je vjerovnik mogao zahtijevati ispunjenje. To znači da zastarijevanje (vrijeme potrebno za zastaru) p o č i n j e teći p r v o g dana iza dana kad je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obaveze ako zakonom za pojedine slučajeve nije što drugo propisano (čl. 2. st. 1 cit. zakona). Kod obaveza čiji je sadržaj da se nešto ne učini, da se propusti ili nešto trpi, zastarijevanje počinje teći prvoga dana i z a dana kad je dužnik postupio protivno obavezi (čl. 2. st. 2 cit. zakona). Kod l e g a t a zastarijevanje počinje teći iza dana kako je osoba ovlaštena da zahtijeva ispunjenje legata (legatar ili njegov nasljednik), s a z n a l a za svoje pravo i postala o v l a š t e n a da može zahtijevati njegovo izvršenje, a z a v r š a v a posljednjeg dana u kome nastupa zastara. Legataru je ostavljena mogućnost da u n u t a r toga roka od jedne godine dana zahtijeva svoje pravo, nakon čega g u b i pravo na realizaciju uslijed zastare. Posljedica zastare jest da zastarom p r e s t a j e p r a v o z a h t i j e v a t i ispunjenje obaveze (čl. 1. st. 1 Zak. o zastari potraživanja), a predmet legata ostaje osobi koja ga je bila dužna ispuniti. Zastarom legatar g u b i p r a v o tražiti i z v r š e n j e legata. Kako se kod zastare potraživanja i kod zastare legata radi o prestanku prava z a h t i j e v a t i i s p u n j e n j e određene obaveze, dakle, 0 zastari z a h t j e v a legatareva (vjerovnikova), to se sud ne može obazirati na zastaru ako se d u ž n i k nije na nju pozvao (čl. 11. Zak. o zastari potraživanja). Dosljedno tome, i za legat kao i za svako drugo potraživanje vrijedi pravilo iz čl. 9. Zak. o zastari potraživanja, prema kome dužnik (onerat) koji je ispunio zastarjelu obavezu nema pravo zahtijevati da mu se vrati ono što je dao ili učinio, pa ni onda ako je znao da je njegova obaveza zastarjela. S druge strane, pismeno priznanje zastarjele obaveze ili davanja osiguranja, smatra se kao o d r i c a n j e od z a s t a r e (čl. 7. Zak. o zastari potraživanja). Vjerovnik čije je potraživanje osig u r a n o zalogom ili hipotekom može se namiriti iz opterećene stvari 1 nakon isteka vremena zastare (čl. 9. Zak. o zastari potraživanja), što vrijedi i za legat ako je sud odredio primjenu mjera osiguranja (čl. 232. Zak. o nasljeđivanju). U pogledu toka i p r e k i d a zastarijevanja vrijede pravila Zakona o zastari potraživanja. Zastarijevanje se p r e k i d a ako dužnik (onerat) p r i z n a svoju obavezu (čl. 31. Zak. o zastari potraživanja), stim da od časa priznanja zastara počinje nanovo teći, a proteklo vrijeme prije pre310

Član 100. kida se ne računa. Ako bi onerat priznao svoju obavezu ili dao osiguranje, makar isteklo vrijeme potrebno za zastaru tako da bi se mogao poslužiti prigovorom zastare, smatra se da se priznanjem zastarjele obaveze ili davanjem osiguranja za takvu obavezu, o d r e k a o od zastare za proteklo vrijeme (čl. 7. Zak. o zastari potraživanja), pa vrijeme potrebno za zastaru teče i z n o v a . Prekid zastarijevanja nastaje i uslijed p o d i z a n j a t u ž b e i svakom d j u g o m r a d n j o m vjerovnikovom (legatarevom) poduzetom protiv dužnika (onerata) pred s u d o m u svrhu utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja potraživanja (čl. 32. Zak. o zastari potraživanja). Isti učinak ima podnošenje z a h t j e v a ostavinskom sudu za pokretanje ostavinskog postupka, davanje izjave o primanju legata, isticanje zahtjeva za utvrđenje prava na legat. I samo p o k r e t a n j e ostavinskog postupka ima učinak na tok zastarijevanja da se p r e k i d a zastarijevanje u času kad ostavinski sud pokrene postupak i bez stavljanja konkretnog zahtjeva od strane nasljednika ili legatara. Ovo proizlazi iz odredbe čl. 175. ZN, prema kojoj se ostavinski postupak pokreće po s l u ž b e n o j d u ž n o s t i čim sud sazna za smrt neke osobe, bez obzira da li ima imovine i nasljednika. U ostavinskom postupku sud po službenoj dužnosti utvrđuje tko su nasljednici umrlog, koja imovina sačinjava ostavinUj koja prava iz ostavine pripadaju nasljednicima, legatarima i drugim osobama (čl. 173. ZN). Kako se ostavinski postupak može dovršiti na dva načina: bez provođenja rasprave ostavine, donošenjem rješenja o neraspravljanju ostavine (član 216. ZN), ili provođenjem rasprave ostavine i donošenjem rješenja o nasljeđivanju, način dovršenja ostavinskog postupka utječe na tok odnosno na trajanje p r e k i d a zastarijevanja. Ako je sud donio rješenje o neraspravljanju ostavine zbog toga što nema imovine, ili što se ostavina -sastoji samo od pokretne imovine, a nasljednici nisu zahtijevali da se ostavina raspravi (čl. 216. st. 2 ZN), prekid zastarijevanja, do koga je došlo u momentu pokretanja ostavinskog postupka (primanja smrtovnice ili prijave o smrti neke osobe, bilo da je prijavu podnio nadležni matičar ili koja druga osoba, organ ili ustanova), p r e s t a j e u momentu pravomoćnosti rješenja o neraspravljanju ostavine. Od toga časa legataru započinje iznova teći ,vrijeme propisano za zastaru njegova prava da zahtijeva izvršenje legata. Ako je sud nastavio s vođenjem ostavinskog postupka i pristupio raspravi j a n j u ostavine (koja se sastoji od nepokretne imovine, ili ako ima samo pokretne imovine, a nasljednici su zahtijevali da se ostavina raspravi), p r e k i d zastarijevanja, do koga je došlo u času pokretanja ostavinskog postupka, traje za cijelo vrijeme trajanja rasprave ostavine sve do pravomoćnosti rješenja o nasljeđivanju (član 228. ZN), odnosno do pravomoćnosti rješenja o legatu (čl. 232. ZN), ako je takvo rješenje doneseno. Kako se ostavinski postupak pokreće po s l u ž b e n o j dužnosti čim sud na bilo koji način sazna za smrt neke osobe (čl. 175. ZN), dakle, neovisno o prijedlozima stranaka, uslijed toga dolazi i do p r e k i d a zastarijevanja po s l u ž b e n o j d u ž n o s t i u času pokretanja ostavin• skog postupka. 311

Član 100. Za vrijeme dok traje ostavinski postupak ne t e k u zastarni rokovi, bez obzira da li je legatar stavio zahtjev za utvrđenje svog prava na legat. Razlog tome jest što ostavinski sud mora po službenoj dužnosti u toku cijelog pustupka paziti da prava stranaka budu što prije utvrđena i osigurana (čl. 176, 177. ZN), pa se i sam treba brinuti o prikupljanju i izvođenju potrebnih dokaza (čl. 178. ZN). Među pravima stranaka izričito je spomenuto i p r a v o na l e g a t (čl. 223. st. 1 ZN), o kome pravu ostavinski sud mora raspraviti i odlučiti, u pravilu, na osnovu izjava stranaka, a ako takvih izjava nema, sud je dužan donijeti odluku na osnovu podataka kojima raspolaže (čl. 220. st. 3 ZN). Prema tome, legatar nije obavezan da u toku ostavinskog postupka podnosi zahtjev za utvrđenje njegova prava na legat, jer će neovisno o njegovu zahtjevu doći do prekida zastarijevanja u času pokretanja ostavinskog postupka. Legataru štaviše nije ni priznato pravo da može zahtijevati da se r a s p r a v i ostavina koja se sastoji samo od pokretne imovine (čl. 216. st. 2 ZN) budući da je to pravo priznato samo osobama koje su pozvane na nasljedstvo (član 216. st. 2 ZN), nego samo mu pripada micijativa za pokretanje ostavinskog postupka. Legataru zastaru je njegovo pravo da zahtijeva izvršenje legata nakon proteka roka od jedne godine od dana saznanja za namijenjeno pravo od časa kad je postao ovlašten da može zahtijevati njegovo ispunjenje. Legatar mora u n u t a r tog roka od jedne godine zahtijevati ispunjenje. Kako se legataru vrijeme saznanja za njegovo pravo računa od časa stvarnog saznanja, to mora paziti da ostavinski sud unutar zastarnog roka od jedne godine p o k r e n e ostavinski postupak, odnosno da ostavinskom sudu bude u tom roku saopćeno da je ostavilac umro budući da tek od tog časa nastaje dužnost ostavinskog suda da pokrene ostavinski postupak. Iako legatar nema pravo da zahtijeva da se u pokrenutom ostavinskom postupku r a s p r a v i ostavina (čl. 216. st. 2 ZN), on ipak može spriječiti da nastupi zastara njegova prava prije nego što bi ostavinski postupak bio pokrenut (ako bi npr. matičar propustio obavijestiti sud o smrti neke osobe), podnošenjem p r i j a v e o smrti oporučitelia bilo kom kotarskom sudu, jer je i nenadležan sud uvijek dužan dostaviti prijavu i predmet nadležnom ostavinskom sudu ili inozemnom organu (čl. 212. ZN). 8. O pravu na legat odlučuje o s t a v i n s k i sud rješenjem o legatu (čl. 232. ZN), ili rješenjem o nasljeđivanju (čl. 228. st. 2 tač. 5. ZN); a p a r n i č n i sud presudom o pravu na legat (čl. 224. ZN), ili presudom donesenom u povodu naknadno pronađene oporuke (čl. 236. ZN). Rješenja koja donosi o s t a v i n s k i sud (rješenje o nasljeđivanju i rješenje o legatu) predstavljaju d e k l a r a t i v n e akte koji sami po sebi nisu izvršni, nego su samo p r a v n i n a s l o v za stjecanje izvršnog naslova.(8) Stoga legatar, kome je pravo na legat utvrđeno kojom od ovih Odredbe čl. 230. i 232. st. 2 ZN, imaju taj značaj da je nasljednik kod oporučnog nasljeđivanja dužan prije dozvole upisa pravomoćnog rješenja o nasljeđivanju ili legatu u zemljišnim knjigama, ili prije predaje pokretnih stvari koje se čuvaju kod suda — podnijeti d o k a z ostavinskom sudu da je izvršio ili pružio osiguranje za ispunjenje svojih obaveza koje 312 8

j. < j | I I 'i f L t |

Član 100.

|odluka ostavinskog suda, da bi mogao prinudnim putem (u sudskom /izvršnom postupku) ostvariti svoj zahtjev za izvršenje legata, mora pribaviti kondemnaoionu odluku protiv onerata, koja je ujedno izvršni nai slov. Rok u kome legatar treba pribaviti kondemnaciju iznosi jednu go'dinu dana računajući od dana kad je stekao ovlaštenje da može zahtijevati izvršenje. Tek presuda koja sadrži kondemnaciju, predstavlja i z v r š n i n a s l o v . Za ovu presudu vezan je novi rok zastarijevanja od 10 (deset) godina računajući od njezine pravomoćnosti (čl. 23. st. 1 Zak. i o zastari potraživanja)'. Presude o pravu na legat (po čl. 224. ZN) i o naknadno pronađenoj pporuci (čl. 236. ZN) predstavljaju sudske odluke sa zahtjevom za izTŠenje prava na legat. (9) Stoga su ove presude izvršni naslov u smislu prav. pravila izvršnog postupka. Uslijed njihovog donošenja započinje ; . iznova teći zastarijevanje, u smislu člana 23. Zak. o zastari potraživanja koje se računa od dana pravomoćnosti ovih presuda. Rok za pokretanje parnice u kome će biti ostvarivani zahtjevi za do£ nošenje navedenih presuda, iznosi jednu godinu dana, a računa se: kod presuda o pravu na legat iz čl. 224. ZN — od momenta pravomoćnosti ^rješenja o upućivanju na parnicu (čl. 226. st. 1 ZN); a kod presuda donesenih u povodu naknadno pronađene oporuke (čl. 236. ZN) — od časa ^saopćenja ostavinskog suda o naknadno pronađenoj oporuci i pravu na pokretanje parnice (čl. 236. st. 2 ZN). Rok od jedne godine dana, propisan u članu 100. ZN, jest rok u kome pe može zahtijevati i z v r š e n j e legata, tj. u kome treba zatražiti zvršni naslov na osnovu koga se može voditi izvršenje u sudskom iz* vršnom postupku. To je specijalan kraći rok za koji ne vrijede propisi Zakona o zastari potraživanja o rokovima budući da se taj rok treba smatrati rokom [' (»naročito vrijeme«) za koji je u čl. 41. st. 1 Zak. o zastari potraživanja izričito propisano da se odredbe tog zakona o vremenu potrebnom za staru »-neće primjenjivati u slučajevima u kojima je za zastaru predidđeno naročito vrijeme«.(10) 9. Legataru stoje na raspolaganju dva roka u kojima može ostvarivati svoje pravo na legat, odnosno u kome nastaje zastara njegovog prava. Prvi je rok od j e d n e g o d i n e dana, u kome legatar treba da pribavi takvu sudsku odluku koja će biti sposobna za sudsko i z v r š e nje (izvršni naslov). To su presude koje sadrže kondemnaciju, nalog za su mu naložene oporukom u korist osoba koje nisu sposobne da se same staraju o svojim poslovima, ili ako je legat namijenjen za postizanje neke općekorisne svrhe. Vidi i objašnjenja u djelu Z u g l i a - T r i v a : Komentar Zakona o parničnom postupku, sv. I, str. 411. Ovo bi bilo i u skladu s odredbom čl. 29. st. 1 Zak. o zastari potraživanja, prema kojoj »zastara potraživanja između ostavine i trećih osoba ne može nastupiti dok ne protekne godina dana od kada je nasljedniku uručeno nasljedstvo, ili od kada je ostavini postavljen staralac«. Kako-je legat potraživanje koje legatar ima prema oneratu, to je legatar oneratov vjerovnik i kao takav izjednačen u svojim pravima s ostalim vjerovnicima, pri čemu se može naplatiti i z a ostalih vjerovnika (čl. 93. ZN).
35.3

I

Član 101 — 102. U zakonu nema posebne odredbe o tome da li je izvršilac oporuke ovlašten zahtijevati da se raspravi ostavina koja se sastoji samo od p o k r e t n e imovine. Prema odredbama člana 216. st. 2 i 3 ZN ovo pravo pripadalo bi samo nasljednicima. Kako je izvršilac oporuke ujedno i zastupnik nasljednika sui generis, treba mu priznati pravo da u ime naljednika kao i kad je to u interesu pravilnog rasporeda ostavine i utvrđenja prava nasljednika, legatara i drugih učesnika ostavinskog postupka, može zahtijevati od ostavinskog suda da se provede rasprava ostavine. Činjenica što ostavina, koja se sastoji samo od pokretne imovine, nije raspravljena (čl. 216. st. 2 ZN), ipak nema utjecaja na ovlaštenja izvršioca oporuke. Izvršilac oporuke mora vršiti svoju dužnost i ima pravo na naknadu troškova i na naknadu za svoj trud (čl. 103. st. 2 ZN) i u onim slučajevima ako se ostavina ne r a s p r a v l j a . Polaganje računa, u ovom slučaju, dolazi u obzir ako to zatraže nasljednici, ili ako izvršilac oporuke zahtijeva naknadu troškova i nagradu za svoj trud. 4. Ostavinski sud nije ovlašten postaviti d r u g u osobu za izvršioca oporuke ako postavljeni izvršilac o d b i j e da se primi ove dužnosti ili ako sam sud o p o z o v e izvršioca oporuke (čl. 104. ZN). Ostavinski sud, međutim, može ako je to potrebno, postaviti privremenog staraoca ostavine (čl. 134. ZN), ili upravitelja nasljedstva (čl. 148. st. 2 ZN), koji u tom slučaju imaju sva prava i ovlaštenja izvršioca oporuke. Dužnosti izvršioca oporuke Član 102. Ako oporučitelj nije što drugo odredio, dužnost je izvršioca oporuke naročito da se stara o čuvanju ostavine, da njome upravlja, da se stara o isplati dugova i zapisa, i uopće da se stara da oporuka bude izvršena onako kako je to oporučitelj htio. Ako ima više izvršilaca oporuke oni vrše zajedno povjerene im dužnosti, osim ako je oporučitelj drukčije odredio. 1. Izvršioca oporuke određuje sam o s t a v i l a c (čl. 101. ZN). On mu određuje dužnosti i način njihovog izvršenja. Ako oporučitelj nije izričito što posebno odredio, vrijede odredbe stava 1 ovog člana, u kome su navedene neke od dužnosti izvršioca oporuke: čuvanje i upravljanje osta vinom, isplata dugova i zapisa. Ovo ne isključuje mogućnost postojanja i nekih drugih dužnosti koje bi se kretale u okviru staranja da oporuka 'bude izvršena na način kako je oporučitelj odredio ili želio. 2. Jedna od dužnosti izvršioca oporuke jest da se stara o č u v a n j u ostavine. U tu svrhu je ovlašten p r e d l a g a t i ostavinskom sudu poduzimanje potrebnih mjera kojim će se predmeti koji spadaju u ostavinu prikupiti i čuvati. On ima pravo predlagati da sud naredi izvršenje popisa i p r o c j e n e imovine koja spada u ostavinu ako smatra da, je to potrebno (»drugi opravdani slučajevi« — čl. 197. st. 1 ZN); da sam preda sudu na čuvanje gotov novac, vrijednosne papire, dragocjenosti, uložne knjižice i druge važne isprave koje su se našle u ostavini, ili predložiti
316

Član 102. sudu da naredi njihovu predaju radi čuvanja od strane drugih osoba koje ih drže u posjedu (čl. 204. st. 2 i čl. 203. ZN). Isto tako izvršilac oporuke ima pravo da ostavinskom sudu predlaže postavljanje č u v a r a pojedinih stvari koje spadaju u ostavinu (čl. 204. st. 1 in fine ZN). Ovamo spada i dužnost izvršioca oporuke da u p r a v l j a ostavinom do njene predaje nasljednicima, ili da upravlja nasljedstvom do izvršenja diobe među nasljednicima ako se sami nasljednici nisu pobrinuli ili spo^razumjeli o upravljanju nasljedstvom (čl. 148. st. 2 ZN). U poslovima r e d o v n e u p r a v e i u njenim granicama, izvršilac oporuke može i bez posebnog odobrenja ostavinskog suda sklapati pravne poslove koji nužno proizlaze iz redovne uprave (npr. naplata najamnine ili zakupa, plaćanje pristojbi, javnih dažbina i obaveznih doprinosa i si.). Izvršilac oporuke ovlašten je da s odobrenjem ostavinskog suda vrši r a s p o l a g a n j a stvarima iz ostavine ako je to ostavilac odredio, ili aiko je to potrebno radi isplate troškova ili otklanjanja kakve štete (čl. 148. st. 4 ZN). Ovamo naročito spadaju troškovi popisa i procjene ostavine kao i troškovi sahrane ostavioca (čl. 33. st. 3 ZN). Izvršilac oporuke, ako istovremeno nema svojstvo staraoca ostavine (čl. 134. i čl. 205. ZN), nije ovlašten da u p a r n i c i zastupa ni ostavinu kao cjelinu ni nasljednika kao skupnost, a niti pojedinačno. Izvršilac je, međutim, aktivno l e g i t i m i r a n da stavlja procesne p r i j e d l o g e i ulaže pravne lijekove protiv odluka ostavinskog suda koje se odnose na njegov rad i njegova prava (čl. 103. i 104. ZN). On, u pravilu, nema pravo ulaganja pravnih lijekova u pogledu ostalih ostavinskog suda budući da nema svojstvo stranke u postupku (čl. 187 Ako izvršilac oporuke u p r a v l j a nasljedstvom, a to • ^ se nasljednici nisu sporazumjeli o načinu upravljanja (čl. " ^ ^ f ZN). ili kad izvršilac oporuke vrši poslove privremenog starao ^^stavine (čl. 134. i čl. 205. ZN), izvršilac oporuke je z a s t u p n i k nasljeanika, s obzizirom na ostavinu kao cjelinu, prema trećim osobama. Tada je ovlašten ' da u ime nasljednika tuži i da bude tužen, da naplaćuje potraživanja, da izmiruje dugove ostaviočeve, što sve spada u djelokrug njegove dužnosti da se stara o čuvanju ostavine i da njome upravlja.(') 3. Izvršilac oporuke dužan je starati se o isplati d u g o v a , i l e gata. On napose mora voditi računa o tome da se dugovi ostavine, kao i ostaviočevi dugovi namire prije legata (čl. 93. ZN). Ako je ostavinski sud na zahtjev ostaviočevih vjerovnika odredio da se izvrši odvajanje ostavine od imovine nasljednika (čl. 146. ZN.), izvršilac oporuke je dužan brinuti se o odvojenoj ostavini ako ostavinski sud nije odvojenoj ostavini postavio posebnog staraoca. Izvršilac oporuke mora voditi računa da se l e g a t i ispune po odredbi oporučitelja. To naročito vrijedi za legate koji su namijenjeni u korist osoba koje nisu sposobne nikako ili nisu sposobne potpuno brinuti se o svojim poslovima (čl. 177. ZN), ili ako su legati namijenjeni za osnivanje zadužbine ili za postizanje neke dopuštene svrhe (čl. 87. st. 1 ZN). StaraVidi dr B. Z 1 a t a r i ć, Postavljanje staratelja u toku ostavinskog postupka, Naša zakonitost 1956, str. 349. 317
1

104. ili što je prestala potreba za postojanjem izvršioca. 102. bilo uslijed opozivanja (čl. sve dok ne bude izvršena dioba nasljedstva (čl. kojim redom i u kom opsegu vršiti ovu dužnost. i 100. st. Ovo vrijedi i'onda ako je oporučitelj odredio da više osoba zajednički vrši ovu dužnost. 102. a njegova aktivnost i djelatnost treba da budu usmjereni na čuvanje i upravljanje imovinom koja spada u ostavinu. i pored toga što je rasprava ostavine dovršena. 2 ZN). ili dok nasljednici sami ne preuzmu upravljanje nasljedstvom. Izvršilac oporuke dužan je p o l o ž i t i r a č u n naročito kad p r e s t a n e njegova dužnost. 318 . Ako iz niza sukcesivno određenih izvršilaca oporuke izostane koji od njih. preostali izvršioci. 148. na njegovo mjesto dolazi" slijedeći. izvršilac kad ispunjava legate nastupa uvijek u ime i za račun nasljednika. Onaj koji primi dužnost izvršioca dužan je vršiti ove poslove uredno i savjesno (čl. Polaganje računa i nagrada izvršiocu Član 103. protiv ostavine. a prema odluci suda. 1 ZN). Kako se zahtjev za ispunjenje legata uvijek ostvaruje protiv n a s l j e d n i k a (vidi objašnjenja.Član 102 — 103. Međutim. Izvršilac oporuke dužan je o svome radu p o l a g a t i r a č u n sudu. a ne. Osoba određena za izvršioca oporuke ne mora primiti ovu dužnost (čl. ako među nasljednicima dođe do neslaganja 0 upravljanju i raspolaganju nasljedstvom. po redu koga je utvrdio oporučitelj. a među nasljednicima nema nesuglasnosti oko upravljanja nasljedstvom. a nisu u posjedu ni nasljednika ni trećih osoba. On ima pravo na naknadu troškova i na nagradu za svoj trud koje će mu se isplatiti na teret raspoloživog dijela ostavine. više izvršilaca vrši ovu dužnost z a j e d n i č k i (čl. ili poslovne nesposobnosti ili opoziva. 2 ZN). 148. Isto tako on može odrediti i koje će OiSobe sukcesivno. st. odnosno o tome postignu sporazum. nje izvršioca oporuke o izvršenju legata također dolazi do izražaja kod neposrednih (direktnih) legata. 3 ZN).' st. jer se smatra nekom vrsti sudskog punomoćnika. Posljednje će biti ako je rasprava ostavine dovršena. Izvršilac oporuke dužan je položiti sudu račun o svom radu. ZN). tj. pa preostane samo jedna osoba kao izvršilac oporuke. 1. nastavljaju vršenjem ove dužnosti. 4. 101. biti dužan i dalje vršiti poslove upravljanja. kad se stvari koje su namijenjene legatarima nalaze u ostavini. Oporučitelj može odrediti da više osoba istovremeno budu izvršioci njegove oporuke. Ako oporučitelj nije odredio kako će pojedini od njih i u kom opsegu i kojim redom vršiti ovu dužnost. izvršilac oporuke će. uz čl. st. 1 i 2 ZN). Dok postoji izvršilac oporuke nema mogućnosti da druga osoba vrši poslove privremenog upravljanja nasljedstvom (čl. Ako jedan ili više postavljenih izvršilaca oporuke p r e s t ane1-vršiti ovu dužnost uslijed smrti. koji su s njime određeni. st. ZN). 92. u slučajevima kad sam izvršilac oporuke može predmet legata predati ne-' posredno legatarima.

. o s t a v i n s k i sud (čl. za troškove koji su nastali u vezi s upravljanjem. Ako izvršilac oporuke prol'dužava s vršenjem svoje dužnosti i nakon isplate legata. On je dužan ocijeniti da li su troškovi.(') Dužan je po općim propisima građanskog prava naknaditi nasljednicima svu štetu koju bi im prouzročio svojim nesavjesnim i neurednim radom. u vanparničnom postupku. vao koji drugi sud u vanparničnom ili parničnom postupku. ' 2. koji po članu 331 stav 3 ZN uživaju prioritet. 1 ZN). 365. nema zapreke da se dio troškova i nagrade odrede i prije u visini do koje su do toga časa nastali. kao i pravo . Ako bi izvršilac oporuke odbio položiti račun. nije zahtijevao polaganje računa. Sarajevo. Oni se namiruju iza ostaviočevih dugova. 4 ZN). str. Budući da izvršilac oporuke djeluje ujedno i kao staralac.. Ovo pravo pripada izvršiocu oporuke i onda ako nitko . nih osoba. 197. mogao bi se na to prisiliti tužbom.na posebnu n a g r a d u za svoj trud i staranje. U tom slučaju izvršilac će ipak morati gred sudom. st. Ako je ostavina raspravljena. radu i na z a h t j e v nasljednika i drugih zainteresiranih osoba. određuju po z a v r š e t k u funkcije izvršioca. 236. 1953. Bez odluke suda ne mogu se izvršiocu oporuke vršiti nikakve isplate. dakle. Naknadi van je troškova i visinu nagrade određuje ostavinski sud.koja nastane odatle što je zanemario onu pažnju ikoja se očekuje od naročito brižljivog čovjeka (culpa levis). op. Da bi izvršilac oporuke mogao pravilno obavljati svoju funkciju. 3. 2 ZN). Obligaciono pravo. 2 ZN). Ako je u polaganju računa odlučii. dakle. 2 B l a g o j e v i ć . prije izvršenja legata. st. u pravilu. (2) Troškovi i nagrada izvršioca oporuke padaju na teret r a s p o l o ž i vog dijela ostavine. 148.Član 103. po^trebno je da se izvrši p o p i s i p r o c j e n a ostavinske imovine (čl. st. iza troškova nastalih zbog otklanjanja kakve štete na ostavinskoj imovini (čl. on je kao takav odgovoran za svu štetu. polaganje računa vrši se u ostavinskom sudu. on će moći zahtijevati naknadu troškova od nasljednika. kao bonus pater familias. 1 Dr Stevan J a k š i ć . 319 . Ovo pravo pripada nasljednicima i drugim zainteresiranim osobama i pored toga što ostavina nije raspravljena ili što se sastoji samo od pokretne imovine (čl. pa se za nepodmireni dio svog potraživanja izvršilac smatra vjerovnikom nasljednika. troškova popisa i procjene ostavine i troškova sahrane ostavioca. izvršilac oporuke moći će kod toga" suda ostvarivati i svoj zahtjev za naknadu troškova i nagradu. Izvršilac oporuke može biti p o z v a n na. !' položiti račun o svom radu i bez posebnog traženja ili prijedloga ovlašte. Isto tako izvršilac oporuke nije ovlašten da se sam namiruje za svoja potraživanja. pred kojim ostvaruje zahtjev za naknadu troškova i nagradu. Izvršilac oporuke ima pravo na n a k n a d u troškova. 216. ' str. Ako ostavina nije bila raspravljena. održavanjem i čuvanjem ostavine. Odluku o određivanju visine troškova i nagrade donosi. polaganje računa može se zahtijevati kod suda koji je donio rješenje o neraspravljanju ostavine. Kako se troškovi i nagrada. st. 103. opći dio. cit. ili pojedini izdaci bili opravdani i potrebni. u pravilu. polaganje računa o svom .

I sam i z v r š i l a c oporuke može zahtijevati da ga se ove dužnosti oslobodi. pri čemu nije dužan navesti razlog.zahtjev za davanje naknade i nagrade stavljen u toku ostavinskog postupka. nema zapreke da se o njemu odluči na raspravi ostavine. zakona). nasljednici ne sporazumiju o. odgovara za svu štetu koja bi odatle mogla nastati. U protivnom. odnosno kad je prestala njegova funkcija (analogno odredbi iz člana 21. utvrditi visinu nagrade i iznos troškova. p r e s t a n e s vršenjem svoje dužnosti.upravljanju nasljedstvom. kao i kad sud po službenoj dužnosti opozove izvršioca oporuke. 4. st. Ako je zahtjev za naknadu troškova i nagrade stavljen iza dovršenja ostavinskog postupka. sud može na njihov prijedlog ili po službenoj 320 . Zadatak izvršioca oporuke sastoji se u č u v a n j u ostavine i prava koja iz nje proizlaze za nasljednike i ostale ovlaštene osobe. Sud može na prijedlog ili po službenoj dužnosti opozvati izvršioca oporuke. i nasljednici imaju interesa da se poslovi upravljanja ostavinom i izvršenja oporuke obave na način kako će njihovi interesi biti najbolje i najsigurnije zaštićeni. koga je opozvao. 40/53). FNRJ br. Rješenje se treba dostaviti svim nasljednicima i osooama koje nešto primaju iz ostavine. 2 nav. legatara ili drugih zainteresiranih osoba. međutim. Ako je. konkretno rok od dvije godine računajući od dana kako je predao upravljanje nasljedstva nasljednicima. ako njegov rad nije u skladu sa voljom oporučitelja ili sa zakonom. 1. U zakonu nije određen r o k do koga izvršilac oporuke ima pravo na stavljanje zahtjeva za isplatu odnosno naknadu troškova i nagrade. Taj razlog postoji kad rad i poslovanje izvršioca oporuke n i s u u s k l a d u s v o l j o m oporučitelja izraženom u oporuci. ne navodeći razlog. kao i osobe koje će biti dužne da te troškove ili nagradu podmire. Ostavinski sud ne može umjesto izvršioca oporuke. na zakonu osnovan razlog. odnosno rješenjem o nasljeđivanju. ili su protivni odredbama z a k o n a . st. 101. 2. ostavinski sud će posebnim rješenjem odlučiti o tome zahtjevu. 3 ZN). •Odluke o svim ovim zahtjevima donosi o s t a v i n s k i sud. otkloniti da primi ovu dužnost (čl. Ako se. legatarima i drugim zainteresiranim osobama kojima pripada kakvo pravo iz ostavine priznaje pravo na inicijativu u pogledu o p o z i v a n ja i z v r š i o c a oporuke. list. Opoziv izvršioca oporuke Član 104. Iako je izvršilac oporuke pomoćnik suda u upravljanju ostavinom. Izvršilac oporuke nije ovlašten da bez dozvole suda. kao što može. postaviti drugog izvršioca. Ako zahtjev za r a z r j e š e n j e izvršioca oporuke potječe od nasljednika.Član 103 — 104. mora za to postojati opravd a n . prije opoziva odnosno razrješenja dužnosti. Držimo da ovdje vrijede rokovi iz Zakona o zastari potraživanja (SI. Zato se nasljednicima. Među zainteresirane osobe ubrajaju se i v j e r o v n i c i ostavioca ili vjerovnici ostavine.

legatar. kao i svaka osoba koja prima neku korist iz ostavine).Član 104 — 105. 107. akt opo|va mora sadržavati sve potrepštine koje se traže kod sastavljanja opake. dužnosti postaviti privremenog u p r a v i t e l j a nasljedstva (čl. a redovna. Zakon o nasljeđivanju s komentarom 321 . Oporučitelj može opozvati pismenu oporuku i uništenjem pismena. ZN). Oporučitelj mora. st. Oporučitelj može uvijek opozvati oporuku u cjelini ili djelomično . Protiv rješenja o opozivanju izvršioca oporuke dopuštena je žalba. a koji se odnosi na legat i n d i v i d u a l n o o d r e đ e n e s t v a r i . 64. 1. 183. bez obzira na koji je način taj akt izražen. Načelo opozivosti istak" nuto je u ovom članu riječju »uvijek«. 148.'dok se pod o p o z i v o m u š i r e m s m i s l u podrazumijeva i svaki akt oporučitelja. kao i svaki učesnik ostavinskog postupka. 2/b). izjavom danom u bilo kojem obliku u kojem se po zakonu može napraviti oporuka. c) p r e d m i j e v a n i opoziv (revocatio p r e s u m p t a ) o k o j e m je riječ |u čl. opozvati privatnom. prema tome. 2 ovog Ičlana i odredbe čl. st. Izričiti (formalni) opoziv oporuke naziva se još i o p o z i v u u ž e m hmislu. Nije potrebno da se opoziv izvrši u obliku u kojem je sastavljena oporuka. ZN. jer u zakonu nema odredbe kojom bi žalba bila isključena (čl. 64. 2 3 ZN). Kako i opoziv oporuke predstavlja naredbu posljednje volje. u momentu opoziva biti s p o s o b a n iza s a s t a v l j a n j e o p o r u k e (čl. koji ima opravdanog interesa (nasljednik. 107. Z:N. b) m u č e u č i n j e n (prećutan) opoziv (revocatio tacita) ili opoziv ^oporuke konkludentnim radnjama. ZN pod tač. a opoziv treba da bude odraz s l o b o d n o i s v j e s n o i z j a v l j e n e v o l j e oporučitelja. 148. Žalbu može podnijeti izvršilac oporuke. ostaviočev vjerovnik. biti dan u j e d n o m od o b l i k a u kojem se po zakonu može sastaviti oporuka. OPOZIV OPORUKE Opoziv oporuke Član 105.se tri vrste (načina) opoziva oporuke: a) i z r i č i t i i l i f o r m a l n i opoziv (revocatio expressa). na koji se odnosi odredba st. ukoliko se ne radi o uništenju oporuč|ne isprave (koje predstavlja posve stvarnu radnju s određenom pravnom 1 posljedicom) ili o raspolaganju namijenjenom stvari pravnim poslom [među živima (čl. stavak 4 ZN). pod kop razumijeva izričito ukidanje naredbe posljednje volje u obliku nove toporuke. koji će ujedno vršiti i sve poslove izvršioca oporuke (čl. 1 ZN). O p o z i v o s t je bitni element oporuke kao jednostrane izjave ^posljednje volje (vidi uz čl. Javna se oporuka može. osim toga. ZN). Opoziv mora. Po našem zakonu razlikuju . prema tome. o tom načinu opoziva oporuke govori se u stavu 1 ovog člana. 106. koji ima kao posljedicu potpuno ili djelomično ukifdanje ili izmjenu oporuke. VI.

551. 353. str. 1 322 .. što znači da je 2 moguć i o p o z i v o p o z i v a . Opoziv se može odnositi na o p o r u k u k a o c j e l i n u ili samo na p o j e d i n e n j e n e o d r e d b e . Pod »uništenjem« oporuke treba razumijeti ne samo potpuno materijalno uništenje oporučne isprave (npr. u biti ne razlikuje od slučaja predviđenog u čl. op. str. U ovom posljednjem slučaju akt o opozivu je ujedno i nova oporuka u pravom smislu. 4 E s c h e r. proizvest će ono taj učinak samo ako je oporučitelj u vrijeme uništenja oporučnog spisa bio sposoban za sastavljanje oporuke. koje je učinjeno u namjeri njenog opoziva (cum animo revooandi). jer se inače oporuka ne može smatrati opozvanom. Ako je oporučitelj drugoj osobi dao nalog za uništenje oporuke.. na primjer. ukoliko su ispunjene pretpostavke koje se traže za izvanredni oblik oporučivanja.predstavlja akt posljednje volje. Ako nova oporuka sadrži samo odredbe o raspoložbi imovinom. a nema odredbe o opozivu ranije oporuke. Ako. (4) Uništenjem obične k o p i j e oporučne isprave nije oporuka opozvana. Akt opoziva može sadržavati samo odredbu kojom se oporuka stavlja izvan snage. uslijed kojeg je oporučna isprava stavljena u stanje u kojem se više ne može smatrati izražajem njegove posljednje volje. 4. 106. 292. Budući da uništenje oporuke. pa nakon toga izjavom danom u obliku vlastoručne oporuke opozove svoju izjavu d opozivu oporuke pred sudom. op. ( ) Ako je. uostalom. a u drugom slučaju o prećutnom. 354. 2 ZN. Escher. međutim.. 106. 3 B l a g o j e v i ć . jer se tu po prirodi stvari radi o definitivnom aktu. Ovaj se slučaj. ZN) svoju raniju vlastoručnu oporuku koja se nalazi u rukama treće osobe. Ranija oporuka prestaje važiti samo u slučaju ako je akt o opozivu pravovaljan. a može pored toga sadržavati i odredbe o novoj raspoložbi imovinom. međutim. cit. st. c. U n i š t e n j e spisa koji sadrži oporuku imat će kao posljedicu opoziv oporuke ako ga je uništio sam oporučitelj ili netko drugi po nalogu oporučitelja za njegova života. ako se aktom o opozivu opstojnost oporuke učini ovisnom o nastupanju rezolutivnog uvjeta.Član 105. onda se radi o prećutnom opozivu te oporuke (čl. koje su u suprotnosti s onima iz ranije oporuke. samo što se u prvom slučaju radi o formalnom opozivu ranijeg opoziva. Opoziv oporuke može biti vezan o neki u v j e t . stavljanje oznake na oporuku da više ne važi. cit. postoje d v a i l i v i š e j e d n a k i h izvornih W e i s s u Klangovu Komentaru sv. uvjetni opoziv u slučaju iz stava 2 ovog člana. cit. 1. str. op. 1 ZN).(3) kao i slično postupanje oporučitelja. Isključen je. izvanrednom. str. vlastoručna će oporuka ponovo zadobiti snagu. onda je potrebno da ta osoba oporučiteljev nalog za njegova života i izvrši. 170. 3. 2 E s c h e r.(') Oporučitelj može izričito opozvati i svoj raniji opoziv. precrtavanje sadržaja ili bitnih sastojina (potpisa oporučitelja ili oporučnih svjedoka). oporučitelj pred sudom opozvao (čl. sagorijevanjem) nego i njeno cijepanje. na primjer. st. 2. H/1.

OGZ i § 448. r a n i j a se oporuka smatra p r e ć u t n o opozvanom u onom opsegu u kojem su njene odredbe u suprotnosti s odredbama kasnije oporuke. U tom je slučaju ranija oporuka u. Teret dokaza je u tom slučaju na onome. Predratni propisi o odnosu ranije i kasnije oporuke bili su kruti i formalistički. Ovo je načelo došlo do izražaja na više mjesta našeg. str. 1 5 323J .. Glasnik br. cit. st. Odnos ranije i kasnije o p o r u k e Član 106. op. 84. (5) 0 opozivu oporuke pred sudom vidi čl. ukoliko oporučitelj u kasnijoj oporuci na nesumnjiv način nije odredio da ranija oporuka u cjelini ili djelomično treba ostati na snazi (pravno pravilo iz § 713. str. zakonika). samim tim što se oporučitelj s tužiocem pomirio prije smrti. cijelosti opozvana. tko tvrdi da postoji opoziv. str. ako oporuku nije poništio niti ju je opozvao na jedan od načina iz člana 105. Srbijanskog grad. 251. osim ako se dokaže da oporučitelj to nije htio. čl. cit. dok inače obje trebaju ostati na snazi (vidi B o g d a n f i . 1. bez obzira na to da li su i u kojem opsegu ove oporuke međusobno u suprotnosti.Član 105 —106. st. 3/62. 3 i čl.N i k o l i ć . 25).). 170. Sudska praksa Oporuka kojom je tužilac isključen iz nasljedstva nije prestala važiti. ali su odredbe kasnije oporuke u cijelosti ili djelomično u s u p r o t n o s t i s odredbama ranije oporuke.. 1 ZN). Ako oporučitelj kasnijom oporukom nije raniju izričito opozvao. ZN (Vrhovni sud AP Vojvodine Gž 659/61. Ako se kasnijom oporukom izričito ne opozove ranija oporuka. ranija oporuka ponovno dobiva snagu. ali mu to zbog neotklonjivih smetnji nije bilo moguće. 355 Jedino je na vojvođanskom području važilo načelo koje odgovara i našem zakonu da se ranija oporuka treba samo u onom dijelu smatrati opozvanom. onda je quaestio facti da li je oporučitelj tim samo odstranio suvišne primjerke ili je imao volju da uništi i ostale.. 90. odredbe ranije oporuke ostaju na snazi ukoliko nisu u suprotnosti sa odredbama kasnije. E s c h e r. Odredba stava 1 ovog člana u skladu je s načelom da volju oporučitelja treba poštovati i provesti što je više moguće ispitujući pri tom njegovu pravu namjeru. jer je prema tim propisima kasnija oporuka uništavala raniju i u slučaju ako međusobno nisu bile u suprotnosti. p r i m j e r a k a oporuke. ZN. (*) Prema odredbi stava 1 može oporučitelj kasnijom oporukom izričito opozvati raniju oporuku. Ako je oporučitelj uništio kasniju oporuku. pa oporučitelj uništi jednog odnosno neke od njih. zakona (vidi npr. u kojem je i u koliko je u suprotnosti s kasnijom oporukom. op.

dakle. koja bi mogla služiti kao temelj za nasljeđivanje. st. prema kojoj se ranija oporuka ukida kasnijom samo ako je s njom u suprotnosti. U stavu 2 sadržana je odredba koja u biti odgovara pravnom pravilu iz § 723. naravno. 90. Prema pravnom pravilu iz § 723. Sve to vrijedi. OGZ. a ne i onda ako je kasniju oporuku formalno (izričito) opozvao. I po ovoj se. Ovdje se. ukoliko nije bila i z r i č i t o opozvana. ako kasnija oporuka bude poništena. 2. jer u protivnom slučaju. da je kasnija oporuka p r a v o v a l j a n a . naime.2 ZN kao i u austrijskom pravu. Iz ovog se može izvesti zaključak da po našem nasljednom pravu ranija oporuka dobiva ponovo snagu ne samo u slučaju ako je opor