You are on page 1of 62

NAJBOLJA OPORUKA

[ejhul - Islam Ibn - Tejmijje

UTICAJ VJERE
NA OSLOBO\ENJE ^OVJEKA
Omer Sulejman el - E{kar

Sarajevo, 2001. - 1422. H.G.


Naslov originala Naslov originala
EL-VESIJJE EL-KUBRA ESERUL IMAN FI TAHRIR-IL-INSAN
Naslov prijevoda Naslov prijevoda
NAJBOLJA OPORUKA UTICAJ VJERE NA OSLOBO\ENJE ^OVJEKA
Autor Autor
[ejhul-Islam Ibn-Tejmijje dr. Omer Sulejman el-E{kar

Prevodilac Prevodilac
Husejn Ebu-Idris Muhammed Puri{evi}

[erijatski recenzent [erijatski recenzent


Muhamed \uliman hfz. Muhammed Por~a

Lektor i korektor DTP


Mensur Had`iavdi} Kavazovi} D & T, Sarajevo, Mersad Mujagi}

Likovno-tehni~ki urednik [tampa


Ned`ad Kazi} “OKO” - Sarajevo
Fatih Farhat Tira`: 30 000

Lektor i korektor KNJIGA BROJ 8


Sabina Deljkovi} Tre}e izdanje
Omer Resulovi} BESPLATNI PRIMJERAK
Izdava~
Sva prava {tampanja i izdavanja zadr`ava Visoki saudijski komitet za pomo} BiH
i Kulturni centar “Kralj Fahd” u Sarajevu

[TAMPANO POD POKROVITELJSTVOM ^UVARA “DVA HRAMA”


KRALJA FAHDA BIN ABDUL-AZIZA AL-SAUDA, KRALJEVINE SAUDIJSKE ARABIJE

CIP - Katalogizacija u publikaciji


Nacionalna i univerzitetska biblioteka Bosne i Hercegovine, Sarajevo

UDK 297.1

Ibn - TEJMIJJE, [ejhul - Islam


Najbolja oporuka / [ejhul - Islam Ibn-Temijje; (prevodilac Husein Ebu-Idris).
Uticaj vjere na oslobo|enje ~ovjeka / Omer Sulejman el-E{kar; (prevodilac
Muhamed Puri{evi}). - 3. izd. - Sarajevo: Visoki saudijski komitet za pomo} Bosni i Hercegovini,
1999. - 66 str.; 20 cm. - (Porodi~na biblioteka; knj. 8)
Prijevod djela: El-vesijje el-kubra. Eserul iman fi tahriril-insan

ISBN 9958 - 880 - 19 - 9


1. El-E{kar, Omer Sulejman 2. El-E{kar, Omer Sulejman: Uticaj vjere na oslobo|enje ~ovjeka
COBISS - ID 6529286
U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog

PREDGOVOR
Hvala Allahu, Koji pou~ava peru, Koji ~ovjeka pou~ava onome {to ~ovjek ne zna. Hvala
Allahu, Koji je one koji vjeruju iz tmina na svjetlo izveo i na pravi put ih uputio: “I doista, ovo je
pravi put moj, pa se njega dr`ite i druge puteve ne slijedite, pa da vas odvoje od
puta Njegova.” (El - En‘am, 153) Uzvi{eni Allah, tako|er, veli: “Reci: ‘Zar su isti oni
koji znaju i oni koji ne znaju?‘” (Ez - Zumer, 9). Uzvi{eni tako|er veli: “Zato vjerujte
u Allaha i Poslanika Njegova i u svjetlo koje objavljujemo.” (Et - Tegabun, 8)
Neka je Allahov blagoslov na U~itelja koji upu}uje najboljoj uputi: “Reci: ‘Meni je,
doista, jasno ko je Gospodar moj‘” (El - En‘am, 57), na{eg Vjerovjesnika Muhammeda,
sallallahu alejhi ve selleme.
Najuzvi{enija znanost jeste spoznaja Allaha, a ona nas vodi spoznaji na~ina ispovijedanja
vjere Njemu. [to se vi{e {iri vjerska znanost, smutnje je sve manje, a neznanje sve slabije.
U hadisu se spominje: “Vrijednost alima (znalca) u odnosu na abida - pobo`njaka jeste kao
vrijednost punog mjeseca u odnosu na ostale zvijezde.” Jer, najvredniji je, najuzvi{eniji i
najdostojniji da bude primljen onaj ibadet koji je uskla|en i podudaran s ~asnm [erijatom. A
cilj i svrha egzistencije jeste ~injenje ibadeta Allahu: “D`ine i ljude stvorio sam samo
zato da Mi se klanjaju.” (Ez - Zarijat, 56)
Visoki saudijski komitet raduje i ~ini mu ~ast da, po preporuci njegove visosti predsjednika
Visokog saudijskog komiteta, princa Selmana b. Abdulaziza, guvernera provinicije Rijad,
ponudi ovu biblioteku sastavljenu od najvrednijih kniga potrebnih muslimanu, posebno u
ovom vremenu. Akcenat smo stavili na moralne vrijednosti, u~vr{}enje vjerovanja, temelje
islama, kompaktnost dru{tva i njegovu etiku, te uspostavljanje spona s prvom generacijom,
najodabranijom i naj~estitijom zajednicom ashaba, koji su najbolje razumijevali i primjenjivali
islam, nastoje}i valorizirati na{ iman, na{a djela i razmi{ljanje u svjetlu njihovog odnosa,
povezuju}i dunjaluk sa ahiretom, `ivot s onim {to slijedi poslije smrti. A to je istina koju nije
mogu}e zanemariti, pogotovo uzimaju}i u obzir ~injenicu da smo izgubili hiljade na{e bra}e
u bosanskoj tragediji. Kuda bi nas to onda vodilo?
U okrilju ~asnog tefsira, plemenitog hadisa i ~iste islamske misli, `ivimo s ovom
odabranom skupinom knjiga iz serije “Biblioteka bosanske porodice”, koju nudimo odraslom
i malom, mu{ku i `ensku. Svako od njih mo`e uzeti iz njih ono {to `eli u skladu s obimom
znanja koje mu je Allah dao,oboru`avaju}i se spoznajom i nalaze}i pravi put pomo}u Allahova
svjetla.
“Ostavio sam vas na ~istoj stazi po kojoj je isto i}i no}u kao i danju, s nje skre}e samo
onaj ko je propao”- veli Poslanik, a.s. “Ostavio sam vam dvije stvari: ako ih se budete
pridr`avali, ne}ete zalutati nikada: Allahovu knjigu i moj sunnet” - veli Poslanik, a.s., tako|er.
Molim Allaha da ovo znanje bude od koristi, da ga u~ini blagoslovljenim i trajnim dobrim
djelom i da nagradi svakog ko je u~estvovao u izlasku na vidjelo ove biblioteke, prevo|enju
djela, pripremanju za {tampanje, distribuciji, kao i onog ko se njome okoristi, najboljom
nagradom. On ~uje dove i odaziva se.

Direktor Regionalnog ureda


Visokog saudijskog komiteta za Evropu

Naser b. Abdurrahman es - Saeed


DOVA
Gospodara Uzvi{enog molim da ovim prevodom nagradi moje roditelje koji su upotpunili
svoje dobro~instvo prema meni. Allaha molim da ih Svojom milo{}u obaspe i da im D`ennet
kona~nim boravi{tem u~ini. Amin!

Prevodilac

Esselamu alejkum ve rahmetullahi ve berekatuhu!

Zahvaljujem Allahu, osim Kojeg drugog boga nema. On je svemogu}i i jedino je On hvale
dostojan. Neka je Njegov blagoslov na zadnjeg od svih poslanika Muhammeda, sallallahu
alejhi ve sellem, koji je od poslanika bio najplemenitiji i Allahu, d`elle {anuhu, najbli`i. I neka
je spas i mir njegovoj porodici i njegovim drugovima.
Pa zatim:
Allah, d`elle {anuhu, poslao je Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, s uputom i
pravom vjerom, koja }e nad svim vjerama dominirati. On Uzvi{eni Svom je Poslaniku,
sallallahu alejhi ve sellem, objavio Knjigu s jasnom istinom, koja potvr|uje ranije objavljene
knjige. Ovom je Knjigom prava Allahova vjera usavr{ena, Njegova je blagodat ljudima
upotpunjena, i zajednica koja se ove Knjige prihvatila jeste najbolja zajednica koja se ikada
pojavila na tlu ovog dunjaluka. Allah, d`elle {anuhu, ovu je zajednicu u~inio nosiocem Njegove
pravde me|u ljudima i zbog toga }e ovaj ummet biti svjedok protiv ljudi na Sudnjem danu.
Ovaj ummet slijedi Allahovu vjeru, kojom je On poslao sve poslanike da bi ljudima dostavili
[erijat. Zatim, ummet je islama izabran iznad ostalih zajednica i odlikovan je vjerozakonom
i uputom kojom je On njima zadovoljan.
OSNOVE VJEROVANJA
1.Najuzvi{enija i najbolja osnova vjerovanja jeste svjedo~anstvo da nema boga mimo
Allaha, d`elle {anuhu, Koji u Kur’anu ka`e:
„I nismo nijednog poslanika prije tebe poslali, a da mu nismo objavili: ‚Nema
boga osim Mene, pa Meni robujte.‘” (Kur‘an, 21:25)
„Svakoj smo zajednici poslanika poslali - Allahu robujte, a taguta se klonite
(klonite se svega {to se obo`ava mimo Allaha).” (Kur‘an, 16:36)
„I pitaj o onome {to smo prije tebe objavili, da li smo naredili da se mimo
Milostivom nekakvim bo`anstvima robuje!?” (Kur‘an, 43:45)
„O poslanici, dozvoljenim jelima se hranite i dobra djela ~inite, Ja dobro
znam {to vi radite! Ova va{a vjera - jedina je prava vjera, a Ja sam Gospodar va{,
pa se Mene bojte.” (Kur‘an, 23:51-52)
Tako|er, od osnova vjerovanja jeste i vjerovanje u Allahove knjige i Njegove poslanike.
Uzvi{eni Allah, ka`e:
„Recite: ‚Mi vjerujemo u Allaha i u ono {to se objavljuje nama, i u ono {to je
objavljeno Ibrahimu, i Ismailu, i Ishaku, i Jakubu, i unucima, i u ono {to je dato
Musau i Isau, i u ono {to je dato vjerovjesnicima od Gospodara njihova; mi ne
pravimo nikakve razlike me|u njima, i mi se samo Njemu pokoravamo.‘”
(Kur‘an, 2:136)
„Poslanik vjeruje u ono {to mu se objavljuje od Gospodara njegova, i vjernici
- svaki vjeruje u Allaha i meleke Njegove, i knjige Njegove, i poslanike Njegove:
Mi ne izdvajamo nijednog od poslanika Njegovih. I oni govore: ‚^ujemo i
pokoravamo se; oprosti nam, Gospodaru na{; tebi }emo se vratiti.‘” (Kur‘an,
2:285)
Od osnova islamskog vjerovanja jeste i vjerovanje u Sudnji dan u kome }e ljudi biti
nagra|eni ili ka`njeni za svoja djela. Kao {to smo mogli vidjeti, Allah, d`elle {anuhu, obavijestio
nas je o vjerovanju prija{njih mu’mina, te ka`e:
„One koji su vjerovali, pa i one koji su bili jevreji, i kr{}ani, i Sabijci - one
14 Najbolja oporuka

koji su u Allaha i u onaj svijet vjerovali i dobra djela ~inili, - doista ~eka nagrada
od Gospodara njihova; ni~ega se ne}e bojati i ni za ~im ne}e tugovati!”
(Kur‘an, 2:62)
Tako|er, u poglavljima „El-En’am” i „El-A’raf” i drugim mekanskim surama spomenute
odredbe [erijata, poziv na robovanje samo Allahu, d`.{., i odvra}anje od {irka, nare|enje
dobro~instva roditeljima i o~uvanja rodbinskih veza, ispunjenje obe}anja i pravde u govoru,
zabrana zakidanja pri mjerenju, udjeljivanje sirotinji, zabrana bespravnog ubijanja, zabrana
javnog i tajnog grije{enja, zabrana rasprave o vjeri bez ikakvog znanja, obaveza ispravnog
ispovijedanja tevhida Allahu, d`elle {anuhu, oslanjanje samo na Allaha, d`.{., nadaju}i se
Njegovoj milosti - istovremeno strahuju}i od Njegove kazne, prihvatanje Allahovog suda i
ispunjavanje islamskih odredbi, i iskazivanje potpune ljubavi Allahu i Njegovom Poslaniku
prije svoje porodice, imovine i ~ovjeku dragih ljudi.
2. Svjedo~iti da je Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, Allahov Poslanik, tj. iskreno
prihvatiti i slijediti njegov sunnet u svim segmentima `ivota. Allahje , d`elle {anuhu,
Muhammedu, sallallahu alejhi ve sellem, objavio Kur’an i mudrost (sunnet), a vjernicima i
poslanikovim `enama naredio je da se toga pridr`avaju i da taj sunnet praktikuju. Allah,
d`.{., ka`e:
„Tebi Allah objavljuje Knjigu i mudrost i u~i te onome {to nisi znao.” (Kur‘an,
4:113)
„Allah je vjernike milo{}u Svojom obasuo kad im je jednog izme|u njih kao
poslanika poslao, da im rije~i Njegove kazuje, da ih o~isti i da ih Knjizi i mudrosti
nau~i, jer su prije bili u o~itoj zabludi.” (Kur‘an, 3:164)
„I pamtite Allahove ajete i mudrost, koji se kazuju u domovima va{im.”
(Kur‘an, 33:34)
Selefus-salih komentari{u}i ajete u kojima se spominje mudrost, sla`u se na tome da je
u pitanju sunnet, jer {ta je ono {to se u domovima `ena Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem,
kazivalo i praktikovalo ako to nije bio njegov sunnet. Zbog toga je Poslanik, sallallahu alejhi
ve sellem, rekao: „Dat mi je Kur’an i ono sli~no njemu s njime (sunnet).” (Prenosi Ebu-
Davud)
Hasan b. Atijje, rahimehullah, ka`e: „D`ibril, alejhis-selam, dolazio je Poslaniku, sallallahu
alejhi ve sellem, i podu~avao ga sunnetu kao {to ga je u~io Kur’anu.” Sunnet Poslanika,
sallallahu alejhi ve sellem, Allahova je uputa kojoj je On podu~io ljude. Zato vidimo da bez
sunneta ne bi shvatili islamske obrede ma koje vrste oni bili; npr. namaz, zekat, upravljanje
prema kibli, sed`da, ruku’, post mjeseca ramazana, obavljanje had`a, itd. Bez sunneta ne
bi znali na~in sprovo|enja islamskih kazni za odre|ene prestupe, ne bi znali ceremoniju
vjen~anja i sve {to ona nosi sa sobom od odgovornosti, ne bi znali norme koje se odnose na
nasljedno pravo, kupoprodaju i me|usobne trgova~ke odnose u zajednici. Bez sunneta
Najbolja oporuka 15

Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, ne bi znali o postojanju posebnog namaza pri pomra~enju
Sunca ili Mjeseca, ne bi znali o postojanju namaza kojim molimo Allaha, d`.{., da spusti ki{u,
ne bi znali o d`enazi i teravih-namazu itd. Ukratko, bez sunneta ne bi znali na koji bi na~in
robovali Allahu, d`elle {anuhu.
Allah, d`elle {anuhu, u srca je vjernika usadio iman i u~inio ih sljedbenicima Njegovog
Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, koji je rekao da Allah, d`.{., ne}e dozvoliti da se ovaj
ummet slo`i na zabludi kao {to je to bio slu~aj kod prija{njih zajednica. A svakoj zajednici
koja je zalutala, Allah, d`elle {anuhu, prije toga je poslao poslanika:
„Svakom smo ummetu poslanika poslali - Allahu robujte, a klonite se onoga
{to se obo`ava mimo Allaha.” (Kur‘an, 16:36)
„A nije bilo naroda kome nije do{ao onaj koji ga je opominjao.” (Kur‘an,
35:24)
Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, posljednji je poslanik nakon koga drugog ne}e
biti. Allah je Uzvi{eni ovaj ummet sa~uvao od zablude i dao je ovom ummetu ljude koji }e
nositi pravo znanje Kur’ana i sunneta i biti dokaz protiv neznalica i zabludjelih. Time se
u~enjaci ehli-sunneta odlikuju nad „u~enjacima” prohtjeva i strasti, koji slijede samo ono {to
odgovara njihovoj po`udi, i stalno se suprotstavljaju sunnetu Poslanika, sallallahu alejhi ve
sellem, kako prije, tako i danas.

VA@NOST JEDINSTVA
Allah, d`elle {anuhu, zapovijeda slije|enje sunneta Muhammeda, sallallahu alejhi ve
sellem, a muslimane savjetuje da se svi zajedno prihvate Njegova u`eta i da se nikako ne
razdvajaju.
„Onaj ko se pokorava Poslaniku, pa taj se zaista pokorio Allahu.” (Kur‘an
4:80)
„A Mi smo poslali svakog poslanika zato da bi mu se, prema Allahovom
nare|enju, pokoravali.” (Kur‘an, 4:64)
„Reci: ,Ako Allaha volite, mene slijedite, i vas }e Allah voljeti i grijehe vam
oprostiti.‘” (Kur‘an, 3:31)
„I tako mi Gospodara tvoga, oni ne}e biti vjernici dok za sudiju u sporovima
svojim tebe ne prihvate i da onda zbog presude tvoje u du{ama svojim nimalo
tegobe ne osjete i dok se sasvim ne pokore.” (Kur‘an, 4:65)
O jedinstvu muslimana Allah, d`.{., ka`e:
„Svi se Allahova u`eta dr`ite i nikako se ne podvajajte.” (Kur‘an, 3:103)
16 Najbolja oporuka

„Uistinu! Oni koji su razdijelili vjeru svoju i postali sekte, nisi njihov ni u
~emu.” (Kur‘an, 6:159)
„I ne budite kao oni koji su se razjedinili kad su im ve} jasni dokazi do{li.”
(Kur‘an, 3:105)
„Nare|eno im je da samo Allahu, iskreno ispovjedaju}i vjeru, robuju. Da
obavljaju namaz i daju zekat, jer je to prava vjera.” (Kur‘an, 98:5)
„I doista, ovo je pravi put moj, pa se njega dr`ite i druge puteve ne slijedite,
pa da vas odvoje od puta Njegova.” (Kur‘an 6:153)
„Uputi nas na pravi put, put onih kojima si blagodat darovao, ne onih koji
izazivaju srd`bu protiv sebe, niti zalutalih.” (Kur‘an 1:5-7)
Prenosi se da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao da su jevreji ti koji su izazvali
Allahovu srd`bu protiv sebe, dok su kr{}ani ti koji su zalutali.
U poglavlju „El-Fatiha”, koje nije objavljeno ni u Tevratu, a ni u Ind`ilu, a ni u Kur’anu,
nema sli~nog poglavlja ovom poglavlju, Allah, d`.{., nam nare|uje da Ga molimo da nas na
pravi put uputi, na put onih koji su blagodat Njegovu zaradili, a ne na put onih koji su zalutali
i Njegovu srd`bu izazvali, kao {to je to bio slu~aj s jevrejima i kr{}anima.

ZNA^ENJE PRAVOG PUTA


„Es-sirat-ul-mustekim”, tj. pravi put, to je Allahova vjera, islam. Pravi put jeste ono {to se
nalazi u Kur’anu i u metodu rada Poslanika, alejhis-selam, kojeg se pridr`avaju iskreni
muslimani, tj. sljedbenici sunneta i d`em’ata. Prenosi se je da je Poslanik, sallallahu alejhi ve
sellem, rekao: „Zaista su se prije vas sljedbenici Knjige podijelili na sedamdeset i dvije
stranke, a zaista }e se i moj ummet podijeliti na sedamdeset i tri. Sve }e u Vatru osim jedne,
to je d`ema’a.” (Prenosi Ahmed)
U drugom predanju stoji: „Sve }e one u Vatru, osim one na ~emu sam ja i moji ashabi.”
(Prenosi Tirmizi)

UMJERENOST EHLI - SUNNETA


Kao {to je islamski ummet jedini me|u svim zajednicama kojeg krasi umjerenost, tako je
zajednica ehli-sunneta upravo ona koju krasi odli~je umjerenosti izme|u mnogih zalutalih
islamskih sekti i stranki. Muslimani su umjereni kada su u pitanju poslanici, vjerovjesnici i
Allahovi dobri robovi. Oni nisu pretjerali u pogledu njih kao {to je to slu~aj s kr{}anima koji su
Najbolja oporuka 17

svoje poslanike i sve}enike mimo Allaha, d`elle {anuhu, za svoje bogove uzeli. A bilo im je
nare|eno da samo Allahu Jedinom robuju. On je visoko iznad onog {to Mu pripisuju.
Muslimani nisu kao jevreji, koji su zbog prevelike mr`nje prema Allahovoj poslanici svoje
poslanike ubijali. Oni su ubijali one koji su im nare|ivali dobro i pravdu. A uvijek kada bi im
neki poslanik dolazio s onim {to se njima nije dopadalo, u la` bi ga ugonili ili bi ga na kraju
ubili.
Muslimani vjeruju u Allahove poslanike, koje su pomagali u njihovoj zada}i, svoju su im
ljubav poklanjali, i na putu ih istine podr`avali. I pored toga oni ih nisu obo`avali niti su ih za
svoje bogove uzeli. Allah, d`elle {anuhu, ka`e:
„Nije za ~ovjeka da mu da Allah Knjigu i mudrost i poslanstvo, zatim da
rekne ljudima: ‚Budite robovi moji mimo Allaha‘, nego: ‚Budite u~eni i pobo`ni
zato {to znate Knjigu i {to je prou~avate. I ne nare|uje vam da uzimate meleke
i vjerovjesnike gospodarima. Zar da vam naredi nevjerstvo nakon {to ste bili
muslimani.‘” (Kur‘an, 3:79-80)
Muslimani nisu o Isau, alejhis-selam, rekli da je sin bo`iji ili da je sam bog, kao {to to
tvrde kr{}ani. Muslimani o Merjemi ne ka`u da je bila bludnica kao {to to tvrde jevreji.
Muslimani ka`u da je Isa, a.s., poslanik, rob i stvoren rije~ju Allahovom koju je On
udahnuo u Merjemu, radijallahu anha, koju nikad nijedan mu{karac nije dodirnuo. Muslimani
vjeruju da je [erijat Allahov vjerozakon koji On derogira, dopunjuje i potvr|uje kako `eli.
Muslimani nisu poput jevreja, koji tvrde da Allah, d`elle {anuhu, Svoje objave ne dopunjuje
niti ih pak derogira. O ovom njihovom vjerovanju Allah, d`.{., ka`e:
„Re}i }e glupaci od ljudi: ‚[ta ih je odvratilo od Kible njihove prema kojoj su
se okretali?‘” (Kur‘an, 2:142)
„A kada im se ka`e: ‚Vjerujte u ono {to vam Allah objavljuje!‘ - oni odgovaraju:
‚Mi vjerujemo samo u ono {to je nama objavljeno‘ - i ne}e da vjeruju u ono {to se
poslije objavljuje, a to je istina koja potvr|uje ono {to oni imaju.” (Kur‘an,
2:91)
Muslimani ne dozvoljavaju svojim u~enjacima da islamske propise mijenjaju u skladu s
njihovim prohtjevima. Pa da ljudima zapovijedaju ono {to se njima prohtije, istovremeno ih
odvra}aju}i od onoga {to se njima ne dopada. Takav je slu~aj s kr{}anima o kojima Allah,
d`elle {anuhu, ka`e:
„Uzimaju sve}enike svoje i monahe svoje bogovima mimo Allaha.” (Kur‘an,
9:31)
(Kr{}ani nisu svoje monahe i sve}enike obo`avali smatraju}i ih bogovima, ve} su se
njima pokorili u onome {to su im od zabranjenog dozvolili, a od dozvoljenog zabranili. To je
ibadet kr{}ana njihovim sve}enicima. – Prim. prev.)
Muslimani potvr|uju da je Allah, d`.{., Stvoritelj i da Njemu pripada naredba. Pa kao {to
18 Najbolja oporuka

niko osim Allaha ne mo`e stvarati, tako niko osim Njega Uzvi{enog ne mo`e ljudima odre|ivati
i nare|ivati njihov sistem `ivota. Muslimani su se pokorili Allahovom nare|enju i potvr|uju
Njegove rije~i u Kur’anu:
„Uistinu! Allah dosu|uje {ta `eli.” (Kur‘an, 5/1)
^ovjek koji je samo obi~no stvorenje nema nikakva prava da mijenja Allahov zakon, ma
koliko va`na li~nost on bio me|u ljudima.
Muslimani se ne poistovje}uju s vjerovanjem jevreja, koji su Allahu, d`elle {anuhu,
pripisali svojstva Njegovih stvorenja. Jevreji govore da je Allah, d`.{., siroma{an, a da su
oni bogati. Rekli su da je Allah, d`elle {anuhu, {krtac, i reko{e da se nakon stvaranja
nebesa i Zemlje On Uzvi{eni umorio, te je u subotu rije{io odmoriti se.
Nasuprot ovim, kr{}ani su ~ovjeku pripisali svojstva Stvoritelja, te o Isau, sallallahu
alejhi ve sellem, reko{e da on stvara, opskrbljuje, opra{ta, nagra|uje i ka`njava.
Muslimani vjeruju u Allaha, subhanehu ve te’ala, Koji nema sudruga i Kome niko ravan
nije. Ni{ta nije kao On. On je Stvoritelj, Gospodar svih svjetova. Sve je Njemu pot~injeno i
sva stvorenja trebaju Njega, a On nema nikakve potrebe za njima.
„Svako ko je na nebesima i na Zemlji, samo }e do}i Milostivom kao rob.
Doista ih je sra~unao i pobrojao ih brojanjem. I svaki od njih do}i }e Njemu na
dan kijameta, sam.” (Kur‘an, 19:93-95)
Muslimani se pridr`avaju halala koji im je Allah, d`elle {anuhu, dozvolio, a klone se
harama koji je Allah, d`.{., zabranio, i nisu kao jevreji, koji se toga nisu pridr`avali, te o
kojima Allah, d`.{., ka`e:
„I zbog te{kog nasilja jevreja mi smo im neka lijepa jela zabranili koja su im
dozvoljena bila.” (Kur‘an, 4:160)
Prenosi se da im je Allah, d`elle {anuhu, zabranio tri stotine {ezdeset vrsta jela, a
naredio im je dvije stotine ~etrdeset i osam propisa. Sve je to bio plod njihove neposlu{nosti
Allahu, d`.{.. S druge strane, vidimo kr{}ane, koji su dozvolili sve ono {to im je Allah, d`elle
{anuhu, zabranio. Njima je Isa (Isus), sallallahu alejhi ve sellem, rekao da im ni{ta vi{e nije
dozvoljeno nakon onoga {to im se zabranilo. Zbog toga Uzvi{eni u Kur’anu ka`e:
„Borite se protiv onih koji ne vjeruju u Allaha niti u Dan posljednji, i ne
zabranjuju {ta je zabranio Allah i Poslanik Njegov, i ne ispovijedaju Vjeru istine
- od onih kojima je data Knjiga - dok ne dadnu d`izju poslu{no i ponizno.”
(Kur‘an, 9:29)
O pravim vjernicima Uzvi{eni ka`e:
„Milost Moja obuhvata svaku stvar. Zato }u je upisati onima koji se budu
grijeha klonili i zekat davali, i onima koji u ajete Na{e vjeruju, koji slijede
poslanika, Vjerovjesnika, koji ne zna ~itati ni pisati, onog kojeg nalaze kod
sebe zapisanog u Tevratu i Ind`ilu. Nare|uje im dobro, a zabranjuje im nevaljalo,
i dozvoljava im dobre stvari, a zabranjuje im nevaljale, i osloba|a ih tereta
Najbolja oporuka 19

njihovog i okova koji su bili na njima. Pa koji vjeruju u njega i po{tuju ga, i
poma`u ga i slijede svjetlo koje je spu{teno s njim - to su oni koji }e uspjeti.”
(Kur‘an, 7:156-157)
Na ovaj se na~in muslimani odvajaju od nevjernika. Isto tako se ehli-sunnet (iskreni
sljedbenici vjerodostojnog sunneta) odvajaju od onih muslimana koji su se me|u sobom
zbog prohtjeva i strasti razdvojili. Zbog toga ehli-sunnet vjeruju u sve ono {to je Allah, d`.{.,
objavio na na~in na koji je On objavio. Oni ne pori~u Allahova svojstva kao {to to ~ine neke
zalutale sekte. Oni ne poistovje}uju svojstva Allaha, d`elle {anuhu, sa svojstvima Njegovih
stvorenja, niti Njega upore|uju s ni{tavilom i ne pripisuju Mu nedostatke i manjkavost. To je
vjerovanje nekih „islamskih” sekti. Ehli-sunnet vjeruju u ono {to je Allah, d`elle {anuhu,
rekao o Sebi u Kur’anu i u ono {to je rekao Njegov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, u
Hadisu. Oni ne iskrivljuju pravo zna~enje Allahovih svojstava, niti ih pori~u, a niti ih upore|uju
sa svojstvima stvorenja.
Pripadnici ehli-sunneta umjereni su kada je u pitanju vjerovanje i o~itovanje da samo
Allahu, d`elle {anuhu, pripada stvaranje i sud. Pa oni nisu od onih koji pori~u Allahovu
potpunu mo} i Njegovo upravljanje stvorenjima. A nisu ni od onih koji nered i smutnju siju
smatraju}i da Allah, d`elle {anuhu, nije dao ~ovjeku slobodnu volju izbora pri vr{enju djela.
Ovo vjerovanje zna~i poricanje institucije nagra|ivanja, tj. ka`njavanja ljudi zbog njihovih
djela. Takvi su se ljudi poistovijetili s predislamskim mnogobo{cima, koji su rekli:
„Da je Allah htio, mi ne bismo druge Njemu ravnim smatrali, a ni preci na{i,
niti bismo i{ta zabranjenim u~inili.” (Kur‘an, 6:148)
Ehli-sunnet vjeruju da je Allah, d`elle {anuhu, Svemogu}i Stvoritelj. U Njegovoj je ruci
uputa ljudi i On upravlja njihovim srcima i okre}e ih kako On `eli. I ono {to On odredi to i biva,
a ono {to nije odredio to i ne bude. Ni{ta Njega ne mo`e onemogu}iti. On je Stvoritelj svega
i sva~ega.
Ehli-sunnet vjeruju da ~ovjek posjeduje slobodu izbora kod svojih postupaka. Allah,
d`.{., ~ovjeku je dao slobodu izbora i mo} razaznavanja izme|u dobra i zla. Allah, d`elle
{anuhu, nije ~ovjeka prisilio na njegova djela, jer onaj kojeg na ne{to prinude mora raditi ono
{to mu nije po volji i u ~iju ispravnost ne vjeruje. Allah, d`.{., nije nasilnik Svojim robovima,
te je zbog toga u ~ovjeku stvorio slobodnu volju. Allah, d`.{., u tome nema suparnika. Ni{ta
nije kao On. Ni{ta ne sli~i Njegovom Bi}u i niko ne posjeduje Njegova svojstva.
Pripadnici ehli-sunneta umjereni su i kada su u pitanju Allahova imena, Njegovo obe}anje
i Njegova prijetnja. Ehli-sunnet nisu poput onih (Havarid`) koji smatraju da su veliki grje{nici
iz redova muslimana iza{li iz islama i da }e zauvijek biti u D`ehennemu. Ovim mi{ljenjem ti
ljudi pori~u {efa’at (zauzimanje) Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, kod Allaha, d`elle
{anuhu, za velike grje{nike ovog ummeta.
Tako|er, pripadnici ehli-sunneta nisu od onih koji smatraju da je iman pokvarenjaka i
grje{nika istovjetan s imanom Allahovih poslanika i dobrih vjernika. Ti su ljudi poznati pod
20 Najbolja oporuka

imenom murd`ije, jer smatraju da dobra djela nisu dio imana i ispravne vjere. Time oni ugone
u la` Allahovo ka`njavanje nevjernika i grije{nika ovog ummeta.
Ehli-sunnet vjeruju da grje{nici ovog ummeta imaju u sebi osnove imana. Me|utim,
njihov iman nije potpun i zbog toga ne zaslu`uju ulazak u D`ennet, a da prije toga, zbog
svojih grijeha ne u|u u D`ehennem, u kojem ne}e vje~no ostati. Naprotiv, Allah, d`.{., iz
D`ehennema izvest }e sve one u ~ijim je srcima bilo koliko trun imana, jer je Poslanik,
sallallahu alejhi ve sellem, svoj {efa’at sa~uvao upravo za velike grje{nike za koje }e se
zalagati na Sudnjem danu kod Allaha, d`.{.
Ehli-sunnet vole i po{tuju ashabe Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, Oni nisu kao neki
koji vjeruju da je Alija, radijallahu anhu, bolji od Ebu-Bekra i Omera. Tako|er, nisu od onih koji
smatraju da je Alija bezgrje{ni imam, a da su ashabi Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem,
nakon njegove smrti svi postali odmetnici i grje{nici osim Alije. Neki od tih ljudi smatraju da
je Alija, radijallahu anhu, poslanik ili neka vrsta bo`anstva ({to predstavlja otvoreni {irk i
kufr).
Ehli-sunnet nisu kao oni koji smatraju Osmana, radijallahu anhu, i Aliju, radijallahu anhu,
kafirima, i koji ovu dvojicu ashaba grde na najgori mogu}i na~in. Ti ljudi smatraju kafirima i
sve one koji smatraju da su Osman i Alija bili pravedni vladari islamske dr`ave.
Ehli-sunnet su u svim stvarima vjere umjereni jer oni ispravno slijede Kur’an i sunnet, i
sve ono na ~emu su se slo`ili prvi islamski nara{taji od muhad`ira i ensarija i svih onih koji
se prihvati{e njihove upute.
Najbolja oporuka 21

OBAVEZNOST SLIJE\ENJA SUNNETA 1


Svakom se ~ovjeku zamjera na govoru u skladu s ispravnosti, tj. neispravnosti onoga
{to on govori ili smatra za ispravno. Me|utim, to nije slu~aj s govorom Poslanika, sallallahu
alejhi ve sellem, posebno kada su u pitanju kasnije generacije muslimana koje se nisu,
na`alost, u potpunosti dr`ale suda Allaha, d`.{., i sunneta Njegovog Poslanika, sallallahu
alejhi ve sellem. Tako|er, zanemarili su ispravno shvatanje ova dva izvora islama, i nisu
obra}ali potrebnu pa`nju na va`nost razdvajanja izme|u sahih (vjerodostojnog) i daif (slabog)
hadisa. Samim tim takve su ljude ophrvale strasti i pogre{na vi|enja stvarnosti odre|enih
pitanja, pa je to bio dovoljan povod za razdor i razmimoila`enja me|u muslimanima. Time se
otvorio jo{ jedan jaz neprijateljstva me|u sljedbenicima islama.
Sve su ovo povodi koji sa sobom neminovno povla~e neznanje i nasilje, kao {to nas je
o tome Allah, d`.{., obavijestio u Kur’anu:
„Mi smo ponudili emanet nebesima i Zemlji i planinama, pa su se sustegli
da ga ponesu i pobojali su ga se, a ponio ga je ~ovjek. Uistinu, on je nasilnik,
neznalica.” (Kur‘an, 33:72)
Ukoliko Allah, d`elle {anuhu, ~ovjeku podari Svoju blagodat i obdari ga znanjem i
pravedno{}u, On ga je samim tim izveo iz zablude. Ka`e Uzvi{eni:
„Tako mi vremena, uistinu je ~ovjek u gubitku. Izuzev onih koji vjeruju i ~ine
dobra djela, i preporu~uju Istinu, i preporu~uju strpljenje.” (Kur‘an, 103:1-3)
„I u~inismo ih vo|ama - upu}uju po naredbi Na{oj, po{to su bili strpljivi i u
dokaze Na{e uvjereni.” (Kur‘an, 32:24)

1
Poznata je stvar da je Allah, d`elle {anuhu, odredio u islamu u~enjake koji }e sa~uvati
~isto}u i izvornost ove vjere. Ti su u~enjaci branili islam i pozivali ljude da se istog iskreno
prihvate. Suprotstavljali su se svemu {to nije bilo u suglasnosti s islamom. I pored toga {to su
ti u~enjaci ljubomorno ~uvali ovaj din, ne mo`e se pore}i da su samo neke njihove fetve bile
zasnovane na slabim, tj. apokrifnim hadisima. To je bio povod {irenja raznih mi{ljenja koja
nemaju nikakvog oslonca u Kur’anu i sunnetu. Ove stvari nisu tajna onima koji propise islama
dokazuju argumentima iz Kur’ana i sunneta Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Prim. prev.
22 Najbolja oporuka

OBAVEZA RAZDVAJANJA
IZME\U SAHIH I DAIF HADISA
Puno je hadisa koji govore o Allahovim, d`.{., svojstvima, u raznim poglavljima hadiskih
knjiga u kojima ima dosta daif (slabih) i izmi{ljenih hadisa. Ina~e, te hadise mo`emo podijeliti
na dvije vrste:
a) onaj govor koji se pripisuje Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, a da istovremeno
nema nikakve osnove u vjeri, te zbog toga je zabranjeno takve izreke uop{te i spominjati a
kamoli ih pripisivati Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem;
b) onaj govor koji se prenosi od Selefus-saliha ili od islamske uleme. U ve}ini slu~ajeva
taj je govor istinit i ima podloge u [erijatu. Me|utim, gre{ka je u tome {to se taj govor
pripisuje Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, a mora se znati razlika izme|u vjerodostojnog,
slabog i izmi{ljenog hadisa. Sunnet je istina i la` mu je itekako strana. Sunnet je uzvi{ena
osnova islama op}enito za sve muslimane, a posebno za one koji su se sunneta ~vrsto
prihvatili.

KLONI SE [EJTANOVIH ZAMKI


U prethodnom je poglavlju bilo govora o tome da Allahova, d`elle {anuhu, vjera (islam)
predstavlja umjerenost izme|u krajnosti i pretjerane trpeljivosti. Uzvi{eni Allah, d`.{., ne bi
ne{to Svojim robovima propisao, a da mu se {ejtan u tome nije suprotstavio, i to sa dvije
stvari:
1. pretjerana krajnost;
2. pretjerana trpeljivost.
Poznato je da je islam vjera mimo koje Allah, d`.{., drugu vjeru ne priznaje. Zbog toga se
{ejtan suprotstavio svakoj stvari islama i svemu onome {to upu}uje na islam. Svojim
spletkama {ejtan je mnoge muslimane u zabludu odveo. [to je i naj~udnije, odveo je u
zabludu ljude iz ovog ummeta koji se odlikuju ibadetom i bogobojazno{}u. [ejtan je te ljude
do te mjere zaveo tako da ih vidimo da i pored svoje bogobojaznosti izlaze iz islama kao {to
izlazi odapeta strijela iz zategnutog luka.
Najbolja oporuka 23

POJAVA HAVARID@A
I NARE\ENJE BORBE PROTIV NJIH 2
Prenosi se od Alije, Ebu Se’ida el-Hudrija, Sehl b. Ebu-Hanife, Sa’da b. Ebu-Vekasa,
Abdullaha b. Omera i Ibn-Mes’uda da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, spominjao
havarid`e o kojima je govorio: „Ne}ete vrednovati svoj namaz koliko njihov, a ne}ete
vrednovati ni svoj post i u~enje (Kur’ana) koliko njihov post i u~enje. U~it }e Kur’an, a on
ne}e prelaziti njihovu klju~nu kost. Napu{tat }e islam kao strijela odapeta iz luka. Gdje god
ih sretnete, ubijajte ih ili se borite protiv njih. Na Sudnjem danu onaj koji ih je ubijao kod Allaha
}e imati veliku nagradu. Da ih ja sretnem, ubio bi ih kao {to je Ad3 ubijen.” (Prenosi Buhari)
Ova grupa ~iju je pojavu Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, najavio, ve} se u vrijeme
Alije, r.a., suprotstavila ovom pravednom vladaru islamske dr`ave. Povode}i se za hadisom
kojeg smo spomenuli, Alija i ostali ashabi Poslanika, borili su se protiv ove zalutale grupe
ljudi.

RAFIDA I BORBA
MUSLIMANA PROTIV NJIH
Muslimani su se zbog gore spomenutog hadisa borili i protiv rafida ({i’ije). Rafida ({i’ije)
smatraju kafirima (nevjernicima) sve muslimane - sunnije. [to je jo{ gore, kafirima smatraju
Ebu-Bekra, Omera i Osmana (neka je Allah njima zadovoljan). Oni smatraju kafirima one
muslimane koji vjeruju da }e se Allah, d`.{., prikazati d`enetlijama u D`ennetu. Tako|er
smatraju kafirima muslimane koji vjeruju u Allahova, d`elle {anuhu, savr{ena svojstva i
Njegovo odre|enje. I sve muslimane koji se suprotstavljaju njihovim novotarijama {i’ije
smatraju otpadnicima od „{i’itskog” islama.
Dalje, oni ne peru svoje noge pri uzimanju abdesta, ve} samo ka`iprstom i srednjim
prstom potiru gornji dio nogu, odla`u iftar i namaz do pojave prvih zvijezda na nebu, stalno

2
Havarid` - ime posebne grupe ljudi koji otkazuju poslu{nost legitimnom imamu islamske
dr`ave. Oni ujedno smatraju da su veliki grje{nici iz ovog ummeta kafiri (nevjernici), {to je
suprotno vjerovanju s kojim je Allah, d`elle {anuhu, poslao Muhammeda, sallallahu alejhi ve
sellem, ljudima.
3
Misli se na narod Huda, a.s., koga je Allah, subhanehu ve te’ala, uni{tio zbog njihovog
nevjerovanja.
24 Najbolja oporuka

sastavljaju namaze bez ikakvog razloga ili opravdanja, stalno na svim namazima u~e kunut-
dovu, smatraju haramom ono {to muslimani kolju jer su ti muslimani za njih kafiri. Ashabe
Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, vrije|aju i nazivaju ih pogrdnim imenima
(istovremeno ih smatraju}i otpadnicima od islama). Zbog toga su se muslimani, nare|enjem
Allaha, d`.{., i Njegovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, borili protiv ove otpadni~ke
grupe.4

NEKI POVODI ODMETNI[TVA OD ISLAMA


Op}e je poznata stvar da su u vrijeme Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i njegovih
halifa postojali ljudi koji su se izja{njavali kao muslimani. Bilo je me|u njima ~ak i takvih koji
su se svojim ibadetom veoma isticali nad ostalim. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je i
pored toga naredio da se neki od njih ~ak i trebaju ubijati. Ako je u tom periodu to bio slu~aj,
onda je logi~no zaklju~iti da u na{em vremenu ima jo{ vi{e ljudi koji su svojim postupcima
iza{li iz vjere. Ima ~ak i takvih koji se prikazuju kao sljedbenici sunneta, a upravo je sunnet
potpuno ~ist od njih i to zbog slijede}ih razloga:
1. pretjerivanje u vjeri, tj. pretjerana krajnost u shvatanju njenih propisa. Ovo je stvar
koju je Allah, d`elle {anuhu, zabranio u Kur’anu:
„O sljedbenici Knjige! Ne pretjerujte u svojoj vjeri i govorite o Allahu jedino
istinu. Zaista je Mesih, Isa, sin Merjemin, poslanik Allahov i stvoren je Rije~ju
Njegovom, koju je Merjemi dostavio i `ivot mu dao.” (Kur‘an, 4:171)
”Reci: ‚O sljedbenici Knjige! Ne pretjerujte u vjeri svojoj mimo Istine, i ne

4
Rafida - nazvani su ovim imenom zbog njihovog odbijanja Ebu-Bekra i Omera, neka je
Allah njima zadovoljan. Nazvani su {iijama zbog njihovih izjava da su oni {iija (stranka) Alije,
neka je Allah njime zadovoljan. Osniva~ ove sekte jeste Abdullah b. Sebe’, jevrej, porijeklom
iz Jemena. On je ~ovjek koji je Aliji, r.a., rekao: “Ti si pravi bog“. Zbog ovih njegovih rije~i
Alija, r.a., zapovjedio je da se sve pristalice ovog nevjernika spale. [ejhul islam Ibn-Tejmije,
ka`e: “Abdullah ibn-Sebe’ prvi je ~ovjek koji je me|u muslimane unio nepriznavanje i odbijanje
(Ebu-Bekra i Omera). Bio je munafik, nevjernik koji je sijao smutnju i nered me|u muslimanima.
Poku{ao je uni{titi islam na isti na~in na koji je to u~inio i Pavle s kr{}anstvom, kada je me|u
kr{}ane unio novotarije koje su bile uzrokom izvitoperivanja njihove vjere. Pavle je bio jevrej
koji je licemjerno prihvatio kr{}anstvo. Tako|er je Abdullah ibn Sebe’ bio jevrej koji je me|u
muslimane unio razdor i smutnju svojim direktnim u~e{}em u atentatu i ubojstvu halife
Osmana, neka je Allah njime zadovoljan. Ovog su ~ovjeka slijedili ljudi koji su rekli (a i danas
to govore i vjeruju): ‘Alija nije mrtav. ^ovjek koga je Ibn-Muld`em ubio nije bio Alija ve} {ejtan
(u obliku Alije). Alija je uzdignut ne nebo, kao {to je i Isa, alejhi selam, uzdignut na nebo.
Grom je njegov glas, a munja je njegov bi~.’ Kada slu{aju grmljavinu, oni ka`u: ‘Selamun
alejke, o vladaru pravovjernih.’ Vjeruju da }e se Alija povratiti na zemlju i ispuniti je pravdom
kao {to su je ‘nasilnici’ (sunnije) ispunili tiranijom.“ - “El-lewamiu’ el-behije we sewatiu el-
esrari el-eserije“ - Autor: Es-Sefarini
Najbolja oporuka 25

slijedite strasti ljudi koji su zabludili ranije i zaveli mnoge, i odlutali s pravog
puta.‘” (Kur‘an, 5:77)
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, ka`e: „Klonite se pretjerivanja u vjeri! Zaista je
pretjerivanje u vjeri uni{tilo one koji su bili prije vas.” (Prenosi Nesai);
2. nesloga i podvojenost koje Allah, d`elle {anuhu, spominje u Kur’anu5;
3. „hadisi” koji se prenose od Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, koji u stvari nisu
njegov govor, ve} su la` i potvora na njega. Neznalice, slu{aju}i razne izreke koje se
pripisuju Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, povjerovat }e u njih zbog svojeg neznanja i
zbog skladnosti tih izreka s njihovim po`udama i strastima koje oni slijede;
4. slijepo slije|enje strasti i po`uda. Uzvi{eni Allah, ka`e:
„Slijede samo pretpostavku i ono {ta `ele du{e, a ve} im je do{la uputa od
Gospodara njihovog.” (Kur‘an, 53:23)
O Njegovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, Uzvi{eni ka`e:
„Tako mi zvijezde kad zalazi, nije zalutao drug va{, niti zabludio. Niti govori
po `elji. To je jedino objava - objavljuje se.” (Kur‘an, 53:1-4)
Allah je, d`elle {anuhu, Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, sa~uvao svake zablude
i stranputice, tj. svakog neznanja i nasilja ({irka). Zalutali je onaj koji ne poznaje istinu, dok
je u stranputici onaj {to slijedi svoje `elje i prohtjeve. Uzvi{eni je obavijestio da Poslanik,
sallallahu alejhi ve sellem, ne govori po `elji svojoj ve} je to objava koju On, d`elle {anuhu,
objavljuje Muhammedu, sallallahu alejhi ve sellem. Ja }u ovdje spomenuti osnove zabluda
onih stranki koje sebe smatraju sljedbenicima sunneta, ne znaju}i da su svojim vjerovanjem
i postupcima iza{li iz okvira sunneta. Samim tim pripadnici ovih stranki postaju najve}i
nasilnici, tj. otpadnici ovog ummeta.

LA@NI HADISI O ALLAHOVIM,


D@ELLE [ANUHU, SVOJSTVIMA
Za hadise koji govore o Allahovim, d`elle {anuhu, svojstvima, a ne postoje ni u jednoj
zbirci priznatih hadiskih djela se sigurno i pouzdano zna da su ti „hadisi” obi~na la` i potvora,
tj. kufr. Otpadnici prenose razne „hadise” koji u skladu sa sadr`ajem nose u sebi razne
vidove i oblike kufra.
Jedan od „hadisa” koji ti otpadnici prenose jeste i slijede}i: „Zaista se Allah spu{ta u
dolini Arefata na tamnoputoj kamili. On se tada rukuje s jaha~ima i grli pje{ake.”

5
“I ne budite kao oni koji su se razjedinili i podvojili kad su im ve} jasni dokazi
do{li.“ (Kur‘an, 3:105)
26 Najbolja oporuka

Ovaj „hadis” jedna je od najgorih potvora i la`i na Allaha, d`elle {anuhu, i Njegova
Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. ^ovjek koji je ovo rekao jeste najve}i nevjernik,
propalica i otpadnik.
Ovaj „hadis” ne prenosi niko od islamske uleme. Naprotiv, islamska se ulema slo`ila na
tome da je ovaj „hadis” obi~na la` i potvora na Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Islamski
u~enjaci ka`u da ovaj „hadis” i njemu sli~ni „hadisi” jesu plod nevjerni~kog rada protiv uleme
koja se bavi hadisom Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem.
Unose}i ove „hadise” me|u muslimane ti otpadnici govore ljudima da su to „hadisi” koje
prenosi velika hadiska ulema.
Tako|er, od tih „hadisa” je i slijede}i: „Poslanik je vidio svoga Gospodara na Muzdelifi
kako hoda ispred had`ija odjeven u ogrta~ od sufa (vune).”
Ovo su la`i i potvore onih ljudi koji ne vjeruju u Allaha i Njegova Poslanika.
Od tih potvora je i slijede}a: „Zaista Allah hoda po zemlji.” A kada isti ti ljudi ugledaju neku
ba{~u, ka`u: „To su tragovi Njegovih stopala.” Zatim obi~avaju prou~iti Allahove rije~i iz
Kur’ana:
„Zato pogledaj tragove Allahove milosti - kako On o`ivi zemlju nakon
mrtvila njezina.” (Kur‘an, 30:50)
I ovaj je „hadis” la` i potvora na Allaha i Njegova Poslanika. Nije Allah, d`elle {anuhu,
rekao: „Pogledaj u tragove Allahovih stopala.” Tragovi Njegove milosti u ovom ajetu jeste
rastinje koje ni~e iz zemlje.
Svaki „hadis” koji govori o tome da je Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, vidio
Allaha, d`elle {anuhu, svojim o~ima jo{ na dunjaluku, predstavlja la` koju niko od iskrenih
muslimana na ~elu s islamskom ulemom nije rekao.

DA LI JE POSLANIK, SALLALLAHU ALEJHI VE


SELLEM, VIDIO ALLAHA, D@ELLE [ANUHU
Ashabi Poslanika, a. s., razi{li su se oko pitanja da li je Poslanik, a. s, vidio Allaha, d`.{.,
u no}i Mirad`a!? Ibn-Abbas i skupina ashaba mi{ljenja su da je Poslanik, a. s., vidio svoga
Gospodara u no}i u kojoj ga je Allah, d`elle {anuhu, uzdigao k Sebi (iznad sedam nebesa).
S druge pak strane, Ai{a, neka je Allah zadovoljan s njom, tvrdi da Poslanik nije vidio
Allaha, d`elle {anuhu, u no}i Mirad`a. Ne prenosi se od Ai{e, radijallahu anha, ni{ta u
vezi s ovom temom, a niti ga je ona upitala o tome.6 Ni njezin otac Ebu-Bekr nam ne
pripovijeda ni{ta o tome.
[to se ti~e „hadisa” u kojem stoji da je Ai{a pitala Ebu-Bekra da li je Poslanik, a. s., vidio
Najbolja oporuka 27

Allaha, d`elle {anuhu, te joj on odgovorio potvrdno, a ljudima je govorio da Ga nije vidio, to
je obi~na la` i potvora na Ebu-Bekra, radijallahu anhu.
Zbog toga Kadi Ebu-Ja’la ka`e da su predanja od imama Ahmeda razli~ita u vezi s ovim
pitanjem, i kako je najispravnije re}i:
- da li je Muhammed, a. s., vidio Uzvi{enog Allaha svojim o~ima?;
- da li Ga je vidio o~ima svoga srca?;
- vidio ga je, ali ne o~ima srca niti o~ima vida!

POSLANIK, SALLALLAHU ALEJHI VE


SELLEM, NIJE VIDIO ALLAHA,
D@ELLE [ANUHU, NA ZEMLJI
Muslimani su se slo`ili da Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nije vidio Allaha, d`elle
{anuhu, na Zemlji, niti je pak rekao da se On Uzvi{eni spu{ta na Zemlju.
Ono {to je vjerodostojno od hadisa Poslanika, a. s., jesu njegove rije~i: „Na{ se Gospodar
spu{ta na zemaljsko nebo u zadnjoj tre}ini svake no}i, pa ka`e: ‘Ko Me moli pa da mu
usli{am, ko od Mene tra`i pa da mu dam, ko se od mene oprostu nada pa da mu oprostim?’”
(Prenosi Buhari) „Allah se spu{ta na zemaljsko nebo, pa se ponosi Svojim robovima na
Arefatu me|u Svojim melekima i ka`e: ‘Pogledajte Moje robove! Do{li su Mi pra{njavi i
razbaru{eni. [ta to oni `ele? [ta to oni `ele?’” (Prenosi Muslim)7
Neki ka`u da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, vidio Allaha, d`elle {anuhu, nakon
njegovog silaska sa Hira’a, gdje mu je D`ibril, a. s., po prvi put dostavio objavu. To je bez
ikakve sumnje gre{ka, jer Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, ka`e: „I dok sam silazio (sa
Hiraa) ~uo sam neki glas. Podigoh svoju glavu te vidjeh meleka koji mi je do{ao na Hiri kako
sjedi na prijestolju izme|u neba i Zemlje.” (Prenose Buhari i Muslim)
Iz ovog se hadisa jasno vidi da je Poslanik, a. s., rekao da je vidio meleka od kojeg se
prestra{io. Me|utim, neki su rije~ melek (an|eo) pro~itali kao Melik (Vladar) i time su
dokazali svoju tvrdnju da je to bio Allah, d`elle {anuhu, {to je o~ita gre{ka i zabluda.
Ukratko, svi „hadisi” koji govore o Poslanikovom vi|enju Allaha, d`elle {anuhu, na

6
Naprotiv, u Muslimovoj zbirci vjerodostojnih hadisa se od Mesruka prenosi da je Ai{a,
radijallahu anha, rekla: “Ja sam prva iz ovog ummeta koja je Poslanika, sallallahu alejhi ve
sellem, pitala o tome, pa mi je on odgovorio: ‘Ono {to sam vidio bio je D`ibril.’“ (Muslim 1:159)
7
“[ta to oni `ele?“ - na~in na koji se Allah, d`elle {anuhu, obra}a melekima, ne zbog
neznanja ve} zbog ponosa na Svoje robove koji su se prihvatili Njegovih propisa i nare|enja.
28 Najbolja oporuka

dunjaluku, predstavljaju obi~nu la` i potvoru na Allaha, d`elle {anuhu, i Poslanika, a. s. U


ovome se slo`ila sva islamska ulema i stru~njaci hadisa. A i oni koji tvrde da je Poslanik,
sallallahu alejhi ve sellem, vidio Allaha, d`elle {anuhu, prije smrti, takva je tvrdnja prepuna
la`i i potvore jer su se svi muslimani slo`ili na tome da niko od ljudi ne mo`e na dunjaluku
vidjeti Allaha, d`elle {anuhu, svojim o~ima, (a ni srcem) {to isto va`i i za poslanika
Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem. Nuvas b. Sem’an prenosi od Poslanika, sallallahu
alejhi ve sellem, da je u toku govora o Ded`alu rekao slijede}e: „Znajte da niko od vas ne}e
vidjeti svoga Gospodara sve dok ne umre.” (Prenosi Muslim)
(Pred Sudnji dan bit }e ljudi koji }e Ded`ala smatrati svojim bogom zbog ~uda koja }e im
ovaj la`ljivac prikazivati. - Prim. prev.)
Ono {to vjernici iskrenih i ~istih srca mogu do`ivjeti kada se govori o Gospodaru, d`elle
{anuhu, jeste hadis Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, koji je na pitanje D`ibrila o ~estitosti
(ihsan) odgovorio: „^estitost je da robuje{ Allahu kao da Ga vidi{, jer ako ti Njega ne vidi{,
pa zaista On tebe vidi.” (Prenosi Buhari)

STANOVNICI D@ENNETA VIDJET ]E


ALLAHA, D@ELLE [ANUHU, U D@ENNETU
Vjernici }e u D`ennetu svojim o~ima vidjeti Allaha, d`elle {anuhu. Mutevatir hadisi
govore o tome da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: „Zaista }ete vi vidjeti svoga
Gospodara kao {to vidite podnevno sunce kojeg ne zaklanjaju oblaci. I vidjet }ete Ga kao
{to vidite puni mjesec kojeg ne zaklanjaju oblaci, i bit }ete svjesni onoga {to vidite.” (Prenosi
Buhari)
„^etiri su d`enneta Firdevsa. Dva d`enneta ~ije su posude i ukrasi od zlata i ono {to je
u njima. I dva d`enneta ~ije su posude i ukrasi od srebra i ono {to je u njima. A izme|u
d`enetlija i gledanja u njihovog Gospodara stoji samo zastor gordosti na Njegovom licu u
D`ennetu Adn.” (Prenosi Buhari)
„Kada se d`enetlije smjeste u D`ennet, bit }e im re~eno: ‚O stanovnici D`enneta! Imate
susret s Allahom, On `eli od vas da ga ispunite!’ Re}i }e: ‚A {ta je to (toliko va`no)? Zar nam
lica nije osvijetlio, djela nam na mizanu te{kim u~inio, u D`ennet nas uveo i od vatre nas
sa~uvao!?’ Tada }e On otkriti Svoj zastor i oni }e gledati u Njega. A ni{ta im ne}e ljep{e dati
od gledanja u Njega. To je dodatak koji }e im se dati.” (Prenosi Muslim)
Ovo su sve vjerodostojni hadisi koje su sva prija{nja islamska pokoljenja prihvatila i
priznala bez ikakve polemike ili raspravljanja. Ovo su hadisi na kojima se slo`ila sva ulema
Najbolja oporuka 29

ehli-sunneta. Istinitost ovih hadisa opovrgavaju samo d`ehmije8, mu’tezilije9 i rafida: sekte
koje pori~u Allahova, d`elle {anuhu, svojstva. Oni su najgora stvorenja kod Uzvi{enog
Allaha.

ZABLUDA ONIH KOJI SMATRAJU DA JE


POSLANIK, SALLALLAHU ALEJHI VE SELLEM,
VIDIO SVOGA GOSPODARA JO[ NA DUNJALUKU
Ima ljudi koji smatraju da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, jo{ na dunjaluku vidio
Allaha, d`elle {anuhu. To je zabluda koju smo prije objasnili. Me|utim, ima i takvih ljudi koji
vjeruju da oni Allaha, subhanehu ve te’ala, vide u nekim osobama, tj. u nekim dobrim ljudima,
u nekim vladarima i tome sli~no. Takvi su ljudi u ve}oj zabludi i kufru ~ak i od kr{}ana koji
smatraju da se Allah, d`elle {anuhu, prikazao ljudima u liku Isaa, (Isusa) alejhis-selam. Oni
su gora stvorenja od sljedbenika Ded`ala, koji }e se pojaviti neposredno pred Sudnji dan.
Ded`al }e re}i ljudima da je on njihov gospodar, naredit }e nebu spu{tanje ki{e {to }e se i
desiti, a zemlja }e svoje plodove odmah dati i blago }e se sa zemlje razotkriti. Upravo je od
ovoga Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, upozorio svoj ummet, pa ka`e: „Ljudima do
Sudnjeg dana ne}e biti ve}e smutnje od Ded`ala.” (Prenosi Muslim)
„Kada neko od vas sjedne u namazu, neka tra`i uto~i{te kod Allaha od ~etiri stvari i
neka ka`e: ‚Allahu moj, ja se Tebi utje~em od d`ehenemske kazne, i utje~em Ti se od
kaburske kazne, i utje~em Ti se od smutnje `ivota i smrti, i utje~em se Tebi od smutnje
Ded`ala.’” (Prenosi Muslim)
Ded`al }e za sebe tvrditi da je gospodar, stvoritelj, zbog toga }e on ljudima biti najve}a

8
D`ehmije - Zabludjela stranka ~iji je osniva~ D`ehm b. Safvan. Pori~u Allahova, d`elle
{anuhu, svojstva i smatraju da je ~ovjek prinu|en na djela koja ~ini bez ikakve slobodne
volje izbora. Od njihovog je vjerovanja prolaznost D`enneta i D`ehennema i smatraju da je
iman puka spoznaja Allaha, d`elle {anuhu. D`ehm b. Safvan je ovo vjerovanje naslijedio od
D`’ada b. Dirhema, ovaj od Ebana b. Sem’ana, a ovaj od Taluta, sina sestre Lubejd b.
E’asama, prokletog sahira (jevrej) koji je podmetnuo sihr Poslaniku, sallallahu alejhi ve
sellem.
9
Mu’tezilije - Sljedbenici Vasila b. Ata i Amra b. Ubejda. Nazvani su ovim imenom zbog
njihovog napu{tanja predavanja Hasana Basrija s kojim su se sukobili u vezi s pitanjem
velikih grje{nika. Njihovo se (ne)vjerovanje sastoji od pet ta~aka: 1. poricanje Allahovog
odre|enja; 2. poricanje Allahovih svojstva, d`elle we ‘ala; 3. Allahova, d`elle {anuhu, du`nost
je ispuniti prijetnju onome kome je zaprijetio; 4. ~injenjem velikog grijeha ~ovjek izlazi iz
imana, ali ne postaje nevjernik; 5. nare|uju dobro i odvra}aju od zla time {to druge prisilavaju
da prihvate njihovo vjerovanje i pozivaju u borbu protiv legalno izabranih islamskih imama.
30 Najbolja oporuka

smutnja, ~ak je i Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, o njemu rekao: „Zaista je on }orav, a
va{ Gospodar nije }orav. Znajte da niko od vas ne}e vidjeti svoga Gospodara sve dok ne
umre.” (Prenosi Muslim)
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, ovim je hadisom nagovijestio muslimanima dva
znaka po kojima }e poznati svoga Gospodara, jer je znao da }e od ljudi biti i zalutalih koji }e
vidjeti njihovog gospodara jo{ na dunjaluku u slici ~ovjeka ili tome sli~no. Od tih zabludjelih
(nevjernika) jesu i (dervi{ke) stranke poznate pod imenom el-hululije i el-itihadije.

EL-HULULIJE I EL-ITIHADIJE
To su ljudi koji vjeruju da se Allah, d`elle {anuhu, pretopio u neka bi}a, tj. u nekim
predmetima. To je vjerovanje kr{}ana koji vjeruju da je Isa, sallallahu alejhi ve sellem, bog,
ili kao {to vjeruju {iije da Alija, radijallahu anhu, posjeduje bo`anska svojstva, ili kao {to neki
vjeruju da su se njihovi {ejhovi pretopili u Allaha, d`elle {anuhu, ili u neke lijepe „bo`anstvene”
slike.
Od ovih sekti ima i takvih koji vjeruju da se Allah, d`elle {anuhu, potpuno utopio u
stvorenja i da je sve {to je stvorio (tj. da je sve stvoreno), dio bi}a Uzvi{enog Allaha (On je
visoko iznad onoga {to mu nevjernici pripisuju). Smatraju da se Allah, d`elle {anuhu, nalazi
u svemu pa i u psima, svinjama i ovodunjalu~kim prljav{tinama. Ovo vjerovanje zastupaju
heretici poput Ibn-Arabija10, Ibn-Seb’ina, i Ibn-Farida.
Vjerovanje svih Allahovih poslanika, vjerovjesnika, muslimana, pa ~ak i nekih sljedbenika
Knjige jeste da je Allah Stvoritelj svih svjetova. On je Gospodar nebesa i Zemlje i onoga {to
je izme|u njih. On je Gospodar veli~anstvenog Ar{a (prijestolja), i sva stvorenja su Njegovi
robovi koji Njega trebaju a On je potpuno neovisan od njih. On je iznad nebesa, iznad Ar{a,
visoko iznad svega onoga {to je Stvorio. Pa i pored toga On je sa Svojim robovima ma gdje
god bili (sluhom, vidom i znanjem):
„On je Taj Koji je stvorio nebesa i Zemlju u {est dana, zatim se uzdigao nad
Ar{om. Zna {ta ulazi u Zemlju i {ta izlazi iz nje, i {ta se spu{ta iz neba, a {ta
uzlazi u njega; i On je sa vama ma gdje bili; a Allah vidi ono {to radite”
(Kur‘an, 57:4)

10
Muhjidin b. Arebi - autor poznatih djela iz oblasti tesawufa, tj. sutizma. On je rekao:
“Gospodar je rob, a rob je Gospodar.“ Zbog ove izjave islamska ulema proglasila ga je
otpadnikom od islama. (“Minhad`-ul-firkati en-nad`ije“ - autor: Muhammed D`emil Zejnu)
Najbolja oporuka 31

KUFR EL-ITIHADIJA
GORI JE OD KUFRA JEVREJA I KR[]ANA
Ti nevjernici govore da svojim o~ima vide Allaha, d`elle {anuhu, da sa Njim sjede, a neki
od njih ka`u da ~ak i pri~aju sa Njim (Allah, d`. {.,visoko je iznad onoga {to Mu pripisuju).
Ima ih i koji tvrde da Allaha, d`.{., vide u nekoj osobi ili li~nosti. Ovi }e se ljudi prinuditi na
pokajanje, a ako odbiju da se pokaju, onda }e im se vratovi presje}i jer su kafiri - nevjernici.
Oni su gori od jevreja i kr{}ana koji su rekli:
„Allah je - Mesih, sin Merjemin.” (Kur‘an, 5:72)
Mesih Isa, sallallahu alejhi ve sellem, plemeniti je poslanik visokog ugleda kod Allaha,
d`elle {anuhu, na dunjaluku i ahiretu. Oni koji su rekli da se Isa pretopio u Allaha, d`.{., pravi
su nevjernici jer su Allahu druga pripisali:
„I govore: ‚Uzeo je Milostivi dijete.‘ Doista iznosite stvar stra{nu. Gotovo da
se od toga nebesa rascijepe, i raspukne Zemlja, i razore brda ru{enjem, {to
prizivaju Milostivom dijete! A nije Milostivom potrebno da uzima dijete. Svako
ko je na nebesima i Zemlji, samo }e do}i Milostivom kao rob.” (Kur‘an, 19:88-
93)
Pa {ta onda re}i za one koji vjeruju da su neke li~nosti i osobe dio Allaha, d`.{.!? To je
jo{ gori kufr od kufra nekih {iija koji vjeruju da je Alija, radijallahu anhu, bo`anstvo. Te je ljude
Alija pohapsio jo{ u vrijeme njegove vladavine. Dao im je rok od tri dana ne bi li se pokajali.
Nakon {to su ovi odbili da se pokaju, Alija i jedan dio ashaba slo`ili su se oko toga da se ovi
nevjernici kazne spaljivanjem. Jedino je Ibn-Abbas rekao da se oni ubiju sabljom, a ne
spaljivanjem.
32 Najbolja oporuka

KULT LI^NOSTI 11
Ko vjeruje da mu neki {ejh mo`e dobaviti opskrbu mimo Allaha, d`.{., ili on prinosi `rtvu
u ime tog {ejha, ili ga obo`ava ~ine}i mu sed`du, njemu ili nekom drugom, ili tra`i oprosta,
sevapa ili pomo} od drugih mimo Allaha, d`elle {anuhu, ili se oslanja na nekog mimo Allaha,
takve stvari ga na taj na~in izvode iz vjere i on postaje kafir jer su to svojstva kojim se
odlikuje samo Gospodar Allah, d`.{. To je {irk i najve}a zabluda. Od tih }e se ljudi potra`iti
da se pokaju, a ako to odbiju, izvr{it }e se egzekucija nad njima.
Allah, d`.{., poslao je poslanike i njima knjige objavio sa jasnom porukom da samo Njega
obo`avamo i da Mu nikog ravnim ne smatramo.

ROBOVANJE ALLAHU, D@ELLE VE ALA,


OSNOVA VJERE SVIH POSLANIKA
Oni koji su mimo Allaha, d`.{., druge prizivali kao {to su poklonici Sunca, Mjeseca,
zvijezda, Uzejra, meleka, Lata i Uza’a, nisu vjerovali da su ta stvorenja, ustvari, Stvoritelj.
Nisu vjerovali da oni spu{taju ki{u ili da oni daju da ni~u plodovi. Oni su sve to obo`avali, a,
tako|er, i grobove nekih poslanika, vjeruju}i i govore}i da ih obo`avaju samo da se putem
njih Allahu {to vi{e pribli`e. Smatrali su ih svojim zagovara~ima kod Allaha, d`.{.
Allah, d`elle {anuhu, poslao je ljudima poslanike da im zabrane da mimo Njega nekog
drugog obo`avaju i da dove samo Njemu upu}uju. Uzvi{eni ka`e:
„Reci: ‚Prizivajte one koje, pored Njega, smatrate bogovima, - ali vas oni
ne}e mo}i nevolje osloboditi niti je izmijeniti. Oni kojima se mole sami tra`e
na~ina kako }e se {to vi{e Gospodaru svome pribli`iti, i nadaju se milosti
Njegovoj i pla{e se kazne Njegove. A kazne Gospodara tvoga svako se treba
~uvati.‘” (Kur‘an, 17:56-57)
„Reci: ‚Prizivajte one koje, pored Allaha, bogovima smatrate. Oni ni{ta

11
Ima ljudi koji pretjeruju u svojoj ljubavi i odanosti prema drugim ljudima. Od njih su u~inili
svoje bogove i svoje idole kao {to je to slu~aj s kr{}anima koji vjeruju da je Isa, alejhis-
selam, sin Uzvi{enog Allaha, ili kao {to neke {iijske stranke smatraju Aliju, radijallahu anhu,
za svog boga. Svako ko vjeruje da neki ~ovjek, ma koliko dobar on bio, posjeduje bo`anska
svojstva koja posjeduje samo Allah, d`elle ve ala, jeste mu{rik, kafir. Prim. prev.
Najbolja oporuka 33

nemaju, ni koliko trun jedan, ni na nebesima ni na Zemlji; nemaju oni u njima


nikakva udjela, i nema On me|u njima nikakva pomaga~a. I ne}e koristiti
kod Njega posredovanje, izuzev kome On dopusti.‘” (Kur‘an, 34:22-23)
Ovim je ajetom Allah, d`.{., obavijestio ljude da sve ono {to prizivaju mimo Njega ne
posjeduje ni koliko trun vlasti jer On nema pomaga~a nikakvog i ne postoji me|u stvorenjima
niko ko posjeduje mo} i snagu da bi se ljudi njime pomagali mimo Allaha, d`elle {anuhu, i niko
kod Njega ne mo`e posredovati osim s Njegovom dozvolom. Uzvi{eni ka`e:
„I koliko ima meleka u nebesima ~ije posredovanje ne}e ni{ta koristiti, izuzev
nakon {to dopusti Allah za koga ho}e i bude zadovoljan.” (Kur‘an, 53:26)
„Zar uzimaju mimo Allaha posrednike? Reci: ‚Zar iako ne vladaju ni~im,
niti razumiju?‘ Reci: ‚Allahovo je svako posredovanje, Njegova je vlast nebesa i
Zemlje, zatim se Njemu vra}ate.‘” (Kur‘an, 39:43-44)
„I obo`avaju mimo Allaha ono {to im ne {teti niti im koristi, i govore: ‚Ovo
su posrednici na{i kod Allaha!‘ Reci: ‚Obavje{tavate li Allaha o kakvoj stvari na
nebesima i na Zemlji koju On ne zna!?‘” (Kur‘an, 10:18)
Ibadet Allahu, d`.{., predstavlja osnovu vjerovanja s kojim je On poslao poslanike i
objavio knjige:
„I pitaj onog koga smo prije tebe poslali od poslanika Na{ih, jesmo li u~inili
mimo Milostivog bogove da budu obo`avani? ” (Kur‘an, 43:45)
„Svakoj smo zajednici poslanika poslali: „Allahu robujte, a taguta se klonite!”
(Kur‘an, 16:36)
„Prije tebe nijednog poslanika nismo poslali, a da mu nismo objavili: ‚Nema
boga osim Mene, zato samo Meni robujte.‘” (Kur‘an, 21:25)

ISPRAVNO JE VJEROVANJE
TEVHID MUHAMMEDA, A. S.
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, pozivao je u tevhid i svoj je ummet istom podu~avao.
Jednom prilikom je do{ao jedan ~ovjek kod Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i rekao mu:
„Kako Allah `eli, a i ti.” Poslanik mu na to odgovori: „Zar si me s Allahom izjedna~io? Reci:
‚Kako jedino Allah `eli.’” (Prenosi Ahmed)
„Nemojte re}i: ‚Kako Allah `eli i Muhammed’, ve} recite: ‚Kako Allah `eli, pa zatim
Muhammed.’” (Prenosi Ibn-Mad`e)
Tako|er je Poslanik, sallahu alejhi ve sellem, zabranio da se zaklinjemo ne~im drugim
osim Allahom, d`elle {anuhu, pa ka`e: „Ko se zbog ne~ega zaklinje, pa neka se samo
Allahom zaklinje ili neka {uti.” (Prenosi Buhari)
34 Najbolja oporuka

„Ko se zakune ne~im drugim, a ne Allahom, po~inio je {irk.” (Prenosi Tirmizi)


„Ne uzdi`ite me kao {to su kr{}ani uzdigli sina Merjemina; pa ja sam samo rob, a vi
recite: ‚Allahov rob i poslanik.’” (Prenosi Buhari)
Islamska se ulema slo`ila na tome da nije dozvoljeno ~ovjeku zaklinjati se ne~im drugim
mimo Allaha, d`.{., kao npr.: „Tako mi Ka’be”, „Tako mi Kur’ana”, i tome sli~no.

KABURI NISU BOGOMOLJE


Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, zabranio je da se kaburi pretvaraju u bogomolje, te
ka`e u momentima ispu{tanja svoje plemenite du{e: „Prokletstvo je Allahovo na jevrejima i
kr{}anima, grobove su svojih poslanika za bogomolje uzeli.” (Prenosi Buhari)
Ai{a, radijallahu anha, ka`e: „Da nije bilo ove zabrane ljudi bi njegov grob (turbe) podigli.
Me|utim, on je prezirao da mu se grob mesd`idom u~ini.”
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem ka`e: „Zaista narodi koji su bili prije vas, grobove su
svojih poslanika bogomoljama u~inili. Nemojte moju ku}u kao mjesto okupljanja u~initi, a i
svoje ku}e nemojte u grobove pretvoriti. I donosite salavat na mene ma gdje god bili jer
zaista va{i salavati sti`u do mene.” (Prenosi Ebu-Davud)
Islamska se ulema sla`e u tome da je zabranjeno obavljanje namaza naspram grobova
i na groblju. Tako|er je zabranjena gradnja d`amija na groblju ili naspram grobova. Od
sunneta Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, jeste klanjanje d`enaza-namaza muslimanima
i stajanje nad njihovim kaburima u momentima ukopavanja. Uzvi{eni Allah, o munaficima
ka`e:
„I nijednom od njih, kad umre, nemoj molitvu obaviti, i ne stoj nad kaburom
njegovim.” (Kur‘an, 9:84)
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, svoje je ashabe podu~io {ta trebaju re}i pri ulasku u
groblje ili pri prolasku pored groblja: „Esselamu alejkum, stanovnici boravi{ta naroda mu’minskog.
In{allah, mi }emo se sa vama susresti. Allah se smilovao prija{njima od nas i kasnijim. Molim
Allaha da oprosti i nama i vama. Allahu na{, nemoj nam njihove sevape uskratiti (podari i nama
sevape za djela koja ~inimo kao {to si i njih za ta djela nagradio) i nemoj nas nakon njih na
ku{nju stavljati. Oprosti nama i njima.” (Prenosi Muslim)
Najbolja oporuka 35

POVODI POJAVE [IRKA


Jedan od glavnih povoda obo`avanja kipova od ljudi jeste njihovo veli~anje grobova
„dobrih ljudi” i obo`avanje istih. Uzvi{eni ka`e:
„Pa su rekli: ‚Ne napu{tajte nipo{to bogove svoje, i ne napu{tajte nipo{to
Vedda, niti Suva‘a, niti Jegusa i Nesra.‘” (Kur‘an, 71:23)
U komentaru ovog ajeta stoji da su ovo imena dobrih i pobo`nih ljudi nakon ~ije su smrti
ljudi iz njihovog plemena po~eli kru`iti oko njihovih grobova, a zatim, nakon toga, po~eli ih
obo`avati. Zbog toga je ulema zabranila had`ijama potiranje {akama od groba Poslanika,
sallallahu alejhi ve sellem, tako|er, i ljubljenje istog. Ako je ljubljenje i~ega dozvoljeno, onda
je to ljubljenje Had`erul-esveda (jer je to od sunneta), isto tako, dozvoljeno je da se Ka’ba
mo`e doticati.12

VJEROVANJE EHLI-SUNNETA O KUR’ANU


Kur’an koji je objavljen Muhammedu, sallallahu alejhi ve sellem, to je onaj Kur’an koji
muslimani ~itaju i upisuju ga u njihove mushafe.13 Kur’an jeste govor Allaha, d`elle {anuhu,
i ni~iji drugi, pa makar ga ljudi ~itali i dostavljali svojim pokretima i glasovima. Govor pripada
onome koji je po prvi put izgovorio sadr`aj tog govora, a ne onome koji taj govor prenosi ili
dostavlja. Uzvi{eni Allah, d`.{., ka`e:
„Ako te neki od mnogobo`aca zamoli za za{titu, ti ga za{titi da bi saslu{ao
Allahove rije~i, a potom ga otpremi na mjesto pouzdano za njega.” (Kur‘an,
9:6)
Ovaj se Kur’an nalazi u Knjizi ~uvanoj, kako Allah, d`.{., ka`e:
„A ovo je Kur‘an veli~anstveni, na plo~i pomno ~uvanoj.” (Kur‘an, 85:21 22)
„On je, zaista, Kur‘an plemeniti u Knjizi bri`ljivo ~uvanoj.” (Kur‘an, 56:77 78)
Kur’an je Allahov, d`.{., govor zapisan slovima, sa svojim zna~enjem i redoslijedom.
Shvatanje kur’anskih izraza bolje je od samog pam}enja Kur’ana. Ebu-Bekr i Omer, radijallahu
anhuma, govorili su: „Vi{e volimo shvatiti Kur’an nego li ga u~iti napamet.”

12
Ali, ne smije se vjerovati da Ka’ba mo`e od ~ovjeka otkloniti {tetu niti mu kakvu korist
mo`e dobaviti. Dodirivanje Ka’be treba biti iz radoznalosti i znati`elje, a nikako zbog vjerovanja
da ona u sebi ima beri}eta koji ljudi dobavljaju sebi putem dodirivanja iste. (Prim. prev.)
13
Mushaf je knjiga u kojoj je sabran Kur’an.
36 Najbolja oporuka

Ako muslimani upisuju Kur’an u mushafe ne vokaliziraju}i pri tome ajete, dozvoljeno je.
Ashabi Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, upisivali su Kur’an bez ikakve vokalizacije. To
zato {to su bili Arapi koji su govorili knji`evnim jezikom Kur’ana. Upravo je takve mushafe
Osman, radijallahu anhu, razaslao po islamskim podru~jima u vremenu tabi’ina. Nakon toga
se pro{irio dijalekt (me|u Arapima) pa su kur’anski ajeti vokalizirani crvenom tintom. Jedan
dio u~enjaka je to odmah osudio smatraju}i to novotarijom, dok su neki u~enjaci rekli da je
to dozvoljeno zbog potrebe koja se ukazala. Ispravno je da u tome nema nikakve {tete,
naprotiv, korist od toga je o~igledna.
Od toga je i potvr|ivanje istinitosti rije~i Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: „Zaista
Allah govori glasom (koji se ~uje).” (Prenosi Buhari)
„... I pozvat }e Adema, a. s., glasom.” (Prenosi Buhari)
Ovo je vjerovanje selefu-saliha iz ovog ummeta a i vjerovanje svih imama koji su ispravno
slijedili sunnet Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem.
Islamski u~enjaci ka`u da je Kur’an Allahov, d`.{., govor koji nije stvoren ma gdje god se
~itao i upisivao. Nije dozvoljeno re}i kada ~ovjek ~ita Kur’an da je to njegovo ~itanje stvoreno,
jer on ~ita objavljeni originalni Allahov govor, tj. Kur’an. Ali i ne treba re}i da to ~itanje nije
stvoreno jer u to ulaze postupci ~ovjeka, a zna se da su oni stvoreni. Niko od prvih generacija
islama nije rekao da su glasovi ljudi kojima ~itaju Kur’an oduvijek. Naprotiv, selefus-salih
porekli su rije~i onih koji ka`u da ~ovjekov govor u kome ima Kur’ana nije stvoren.
[to se ti~e onih koji ka`u da je tinta kojom su ispisane Allahove, d`.{., rije~i oduvijek, pa to
su najve}e neznalice i najve}i nepoznavaoci sunneta. Allah Uzvi{eni, ka`e:
„Reci: ‚Kad bi more bilo tinta da se ispi{u rije~i Gospodara moga, more bi
presahlo, ali ne i rije~i Gospodara moga, pa i kad bismo donijeli sli~no njemu.‘”
(Kur‘an, 18:109)
Tako|er, ko pridoda ne{to sunnetu i ka`e da su izrazi ljudi oduvijek, onda je on zabludjeli
novator. Isti je kao oni {to pori~u sunnet govore}i da Allah ne govori ni slovom ni glasom.
Nasuprot njima oni koji govore da je papir, ko`a i dio zida Allahov govor, isti su kao oni {to
ka`u da Allah nije govorio Kur’anom i nije Kur’an Njegov govor. Ovo pretjerivanje u
potvr|ivanju isto je kao i pretjerivanje u poricanju. Oba su ova pretjerivanja izvan okvira
sunneta i d`emata.
Obaveza je re}i da ovaj Kur’an na arapskom jeziku predstavlja originalan Allahov, d`elle
va ala, govor. U to spadaju kur’anska slova i njihovo zna~enje. Potvr|ujemo da ono {to se
u mushafu nalazi, od njegove prve do njegove zadnje strane, jeste Kur’an, bio on vokaliziran
kao danas ili nevokaliziran kao u vrijeme ashaba. Nije dozvoljeno da se me|u muslimane
pro{iri smutnja novotarijom i govornom polemikom koja u sebi nema nikakve biti a ni
stvarnosti. Nije dozvoljeno ubaciti u vjeru ono {to nije od nje.
Najbolja oporuka 37

OBAVEZA PO[TOVANJA ASHABA


Na{a je du`nost ravnopravno po{tovati ashabe, a posebno one koji su bili bli`i Poslaniku,
sallallahu alejhi ve sellem. Allah, d`elle {anuhu, je pohvalio ashabe Njegovog Poslanika,
sallallahu alejhi ve sellem, i sve one {to ih u dobro~instvu slijedi{e. On, Uzvi{eni, obavijestio
je da je njima zadovoljan, a i da su oni Njime zadovoljni. Na mnogim mjestima u Kur’anu
Uzvi{eni ih je spomenuo, kao na primjer:
„Muhammed je Allahov Poslanik, a njegovi sljedbenici su strogi prema
nevjernicima, a samilosni me|u sobom; vidi{ ih kako ruku‘ ~ine i licem na tle
padaju `ele}i Allahovu nagradu i zadovoljstvo, - na licima su im znaci, tragovi
od padanja licem na tle. Tako su opisani u Tevratu. A i u Ind`ilu: oni su kao
biljka kad izdanak svoj izbaci pa ga onda u~vrsti, i on oja~a, i ispravi se na
svojoj stabljici izazivaju}i divljenje sija~a, - da bi On s vjernicima najedio
nevjernike. A onima koji vjeruju i dobra djela ~ine Allah obe}ava oprost i nagradu
veliku.” (Kur‘an, 48:29)
„Allah je zadovoljan onim vjernicima koji su ti se pod drvetom na vjernost
zakleli. On je znao {ta je u srcima njihovim, pa je spustio smirenost na njih, i
nagradit }e ih skorom pobjedom.” (Kur‘an, 48:18)
U Muslimovoj zbirci vjerodostojnih hadisa stoji hadis u kome Poslanik, sallallahu alejhi
ve sellem, ka`e: „Ne psujte (grdite) moje ashabe! Tako mi Onog u ^ijoj je ruci moja du{a,
kada bi neko od vas udijelio zlata koliko brdo Uhud, ne bi dostigao ni polovinu {ake (onoga
{to su oni udijelili).”
Od Alije ibn Ebu-Taliba prenosi se da je rekao: „Najbolji ljudi iz ovog ummeta nakon
Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, jesu Ebu-Bekr i Omer, neka je Allah njima zadovoljan.”
Poslanikovi ashabi slo`ili su se na vjernost Osmanu nakon smrti Omera, neka je Allah njima
zadovoljan. Prenosi se da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: „Hilafet po metodu
poslanstva bit }e trideset godina. Zatim }e postati kraljevina.” (Prenosi Ahmed)
„Prihvatite se moga sunneta (postupka) i sunneta pravednih halifa nakon mene. ^vrsto
se njega dr`ite i o~njacima ga pregrizite. I ~uvajte se novotarija jer je svaka novotarija
zabluda.” (Prenosi Ebu-Davud)
Zadnji od pravednih vladara islamske dr`ave bio je Alija b. Ebu-Talib. Islamski u~enjaci
i muslimani - sunnije slo`ili su se oko toga da treba po slijede}em redoslijedu govoriti ko je
najbolji od ashaba: Ebu-Bekr, Omer, Osman i Alija. O ovom redoslijedu govori veliki broj
hadisa Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, koje ne}emo na ovom mjestu spominjati.
38 Najbolja oporuka

Ne ulazimo u to zbog ~ega su se ashabi razi{li u nekim stvarima jer pouzdano znamo da
ima dosta potvorenih la`i kada je u pitanju neslaganje izme|u njih. Oni su svoje odluke
donosili nakon dugog razmi{ljanja i razmatranja, pa ko je pogodio istinu njemu dvostruka
nagrada, a ko je od njih pogrije{io bit }e mu opro{teno zbog njegovih ranijih djela. A oni nisu
~inili hr|ava djela jer je Allah, d`.{., njima odredio Njegovo dobro~instvo. Oni su najbolja
generacija i nara{taj koji se ikada pojavio na ovom dunjaluku: „Najbolji su ljudi, moj nara{taj
kome sam ja poslat. Pa zatim oni koji do|u iza njih.” (Prenosi Buhari)
Tako|er, porodica Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, pola`e pravo na na{e po{tovanje
koje smo im du`ni ukazati. Allah, tebareke ve te’ala, Poslanikovoj je porodici dodijelio petinu
ratnog plijena i naredio nam je da donosimo salavat i na njih kada donosimo salavat na
Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. U~e}i nas tome, Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem,
ka`e: „Allahu moj, smiluj se Muhammedu i porodici Muhammedovoj, kao {to si se smilovao
Ibrahimu i porodici Ibrahimovoj. Ti si Hvaljeni, Veli~anstveni. I blagoslovi Muhammeda i
porodicu Muhammedovu, kao {to si blagoslovio Ibrahima i Ibrahimovu porodicu.” (Prenosi
Buhari)
Porodica Muhammedova, sallallahu alejhi ve sellem, jesu upravo oni kojima je milostinja
zabranjena. Ovo je stav [afije i imama Ahmeda ibn Hanbela jer je Poslanik, alejhis-selam,
rekao: „Sadaka nije dozvoljena Muhammedu i njegovoj porodici.” (Prenosi Muslim)
Allah, tebareke ve te’ala, ka`e:
„Doista Allah `eli odstraniti od vas ne~isto}u, o porodico Poslanikova, i
potpuno vas o~istiti.” (Kur‘an, 33:33)
Neki su muslimani od prvih pokoljenja govorili da je ljubav prema Ebu-Bekru i Omeru
znak iskrenog imana dok je mr`nja prema njima pravo licemjerstvo. U poznatim zbirkama
poslanikovih hadisa stoji hadis u kome je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao Abbasu
kada mu se ovaj po`alio na negodovanje nekih ljudi prema njemu: „Tako mi Onoga u ^ijoj je
ruci moja du{a, oni ne}e u}i u D`ennet dok vas ne zavole zbog mene.” (Prenosi Tirmizi)
„Zaista je Allah izabrao potomke Ismailove; zatim je izabrao potomke Kenaneta izme|u
potomaka Ismailovih; a od Kenaneta je izabrao Kurej{ije; a od Kurej{ija je izabrao potomke
Ha{ima; a od potomaka Ha{ima je izabrao mene.” (Prenosi Muslim)
Kada je Osman, radijallahu anhu, ubijen, nastaje smutnja me|u muslimanima jer su se u
tim trenucima odvojili oni koji su voljeli Osmana pa ~ak i pretjerivali u ljubavi prema njemu i
po~eli su grditi Aliju jer su smatrali da je on krivac za Osmanovu smrt (ovaj slu~aj predstavlja
historijsku podvalu sunnijama od njihovih neprijatelja {i’ija). Pretjeranu ljubav prema Osmanu
iskazivali su stanovnici [ama, dok su pretjeranu ljubav prema Aliji pokazivali stanovnici
Iraka. Kasnije su jedni po~eli osu|ivati Aliju, dok su ovi drugi osu|ivali Osmana. Nakon toga
su u svom pretjerivanju oti{li toliko daleko da su po~eli psovati Ebu-Bekra i Omera. Ti su
novatori bili povod velikog isku{enja muslimanima tog doba. Ono {to je ispravno u vezi s
Najbolja oporuka 39

ovim pitanjem jeste iskazivanje iskrene ljubavi i prema Osmanu i prema Aliji. Me|utim,
Ebu-Bekr i Omer su u prednosti ispred njih jer ih je Allah, d`elle {anuhu, odlikovao nad
ostalim ashabima zbog njihovih zasluga koje su imali jo{ na po~etku islama. Razdor i
nesloga su Kur’anom zabranjeni, dok je sloga me|u muslimanima izri~ito nare|ena - mo`da
je pisac mislio na rije~i Allaha, d`elle {anuhu:
„Svi se Allahovog u`eta ~vrsto dr`ite i nipo{to se ne razdvajajte.” (Kur‘an,
3:103)
Mu’min treba dobro provjeriti sve vijesti koje govore o ovoj temi i mora se dr`ati Allahovog
u`eta ~ije su osnove znanje i pravda i iskreno slije|enje, tj. prihvatanje Kur’ana i sunneta
Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Kad su rafida ({i’ije) po~eli psovati ashabe, u~enjaci su
po~eli nare|ivati kazne protiv onih koji su psovali ashabe. Nakon toga su {i’ije ashabe
proglasili nevjernicima o ~emu smo govorili na drugom mjestu.

MI SMO MUSLIMANI
Nije dozvoljeno da se ummet razdvaja zbog onih stvari koje im Allah, d`elle {anuhu, i
Njegov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nisu propisali. Primjer su toga rije~i ~ovjeka koji
ka`e: „Ja sam {ekilija” ili „ja sam karfendija.” To su nazivi o kojima Allah, d`elle {anuhu, nije
nikakvog dokaza objavio. U Kur’anu i sunnetu, a ni u postupcima prija{njih muslimana,
nema predanja (koja dozvoljavaju muslimanu da se ponosi svojim porijeklom ili nacijom).
Kada muslimana pitaju o tome, on treba odgovoriti: „Ja sam musliman koji slijedi Kur’an i
sunnnet.”
Prenosi se da je Muavija ibn Ebi-Sufjan pitao Abdullaha ibn Abbasa: „Slijedi{ li ti Aliju ili
Osmana? ” „Ne slijedim ni Aliju ni Osmana ve} slijedim postupak Poslanika, sallallahu alejhi
ve sellem”, odgovori Abdullah ibn Abbas.
Prija{nje su generacije govorile da sva ta slije|enja strasti vode u Vatru, dok su neki
govorili: „Ne znam koja mi je Allahova blagodat ve}a, da li to {to me je uputio u islam ili to {to
me je sa~uvao slijepog slije|enja ovih strasti.” Allah, d`elle {anuhu, nas je u Kur’anu nazvao
muslimanima, mu’minima i Njegovim robovima. Mi se ne smijemo odre}i imena kojim nas je
Allah, d`elle {anuhu, nazvao i preuzeti nadimke koje su ljudi sami sebi nadjenuli a o kojima
ne nalazimo nikakvog dokaza u Kur’anu i sunnetu.
40 Najbolja oporuka

KO SU EVLIJE
I KADA ^OVJEK POSTAJE EVLIJA?
Ne smije niko od ljudi druge ljude dovoditi u isku{enje ovim nazivima jer su najbolji me|u
njima kod Allaha, d`elle {anuhu, oni koji Ga se najvi{e boje. Allahove, d`elle {anuhu, evlije
jesu svi mu’mini koji Ga se boje i u Njega vjeruju:
„Nije ~estitost u tome da okre}ete lica svoja prema istoku i zapadu; ~estiti
su oni koji vjeruju u Allaha, i Dan posljednji, i u meleke, i u Knjigu, i u
vjerovjesnike, i koji od imetka, iako im je drag, daju ro|acima, i siro~adi, i
siromasima, i putnicima - namjernicima, i prosjacima, i za otkup iz ropstva, i
koji molitvu obavljaju i zekat daju, i koji obavezu svoju, kada je preuzmu,
ispunjavaju, naro~ito oni koji su izdr`ljivi u neima{tini, i u bolesti, i u boju
ljutom. Oni su iskreni vjernici, i oni se Allaha boje.” (Kur‘an, 2:177)
Bogobojaznost je postupati po onome {to je Allah, d`elle {anuhu, naredio i napu{tanje
onoga {to je On zabranio. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, obavijestio je o pravom stanju
Allahovih, d`elle {anuhu, evlija. U Buharijinoj zbirci vjerodostojnih hadisa od Ebu-Hurejrea
prenosi se da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: „Uzvi{eni Allah ka`e:
‚Objavio sam rat onome ko bude neprijatelj mome prijatelju. Najdra`e Meni
~ime Mi se Moj rob mo`e pribli`iti jesu farzovi. Moj rob Mi se pribli`uje nafilama
sve dok ga ne zavolim, a kada ga zavolim, postanem njegov sluh kojim ~uje,
njegov vid kojim vidi, njegova ruka kojom udara i njegova noga kojom hodi.
Ako Me zamoli, udovoljit }u mu, a ako zatra`i Moju za{titu, za{titit }u ga.‘”
Iz ovog se hadisa vidi da se pribli`avanje Allahu, d`elle {anuhu, mo`e najbolje ostvariti
na dva na~ina; prvi je praktikovanjem Allahovih, d`elle {anuhu, farzova; drugi na~in se
posti`e praktikovanjem nafile, tj. dobrovoljnih dobrih djela u Njegovo ime. Ova dva na~ina
predstavljaju stupnjeve vjernika, onih prvih - uvijek prvih; to su oni sre}ni:
„Dobri }e, zaista, u nasladama boraviti, sa divana gledati, na licima njihovim
prepoznat }e{ radost sretna `ivota, dat }e im se, pa }e pi}e zape~a}eno piti, ~iji
}e pe~at mo{us biti - i neka se za to natje~u oni koji ho}e da se natje~u!”
(Kur‘an, 83:22-26)
Allah, d`elle {anuhu, na mnogo mjesta u Kur’anu podsjetio je na ova svojstva Njegovih
evlija. Evlija je svaki onaj koji vjeruje u Allaha i boji se Njega i iskreno slijedi sunnet Njegovog
Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem.
Najbolja oporuka 41

MU’MINI SU POMAGA^I JEDNI DRUGIMA


Allah, subhanehu ve te’ala, obavezao je mu’mine da jedni drugima budu pomaga~i i da
se zajedno bore protiv kafira sa kojima trebaju biti u stalnom neprijateljstvu:
„O vjernici, ne uzimajte za za{titnike jevreje i kr{}ane! Oni su sami sebi
za{titnici! A njihov je i onaj me|u vama koji ih za za{titnike prihvati; Allah
uistinu ne}e ukazati na pravi put ljudima koji sami sebi nepravdu ~ine. Zato ti
vidi{ one ~ija su srca bolesna kako se `ure da s njima prijateljstvo sklope,
govore}i: ‚Bojimo se da nas kakva nevolja ne zadesi.‘ A Allah }e sigurno pobjedu
ili ne{to drugo od Sebe dati, pa }e se oni zbog onoga {to su u du{ama svojim
krili, kajati, a oni koji vjeruju re}i }e: ‚Zar su to oni koji su se zaklinjali Allahom,
svojom najte`om zakletvom, da su zaista s vama?‘ Djela njihova bit }e poni{tena,
i oni }e nastradati. O vjernici, ako neko od vas od vjere svoje otpadne, - pa, Allah
}e sigurno mjesto njih dovesti ljude koje On voli i koji Njega vole, prema
vjernicima ponizne, a prema nevjernicima ponosite; oni }e se na Allahovom
putu boriti i ne}e se ni~ijeg prijekora bojati. To je Allahov dar, koji On daje
kome ho}e - a Allah je neizmjerno dobar i zna sve. Va{i su za{titnici samo Allah
i Poslanik Njegov i vjernici koji ponizno molitvu obavljaju i zekat daju. Onaj ko
za za{titnika uzme Allaha i Poslanika Njegova i vjernike - pa, Allahova strana
svakako }e pobijediti.” (Kur‘an, 5:51-56)
U ovim je ajetima Allah, d`elle {anuhu, naglasio da je On za{titnik i prijatelj mu’mina, a i
Njegov Poslanik i vjernici su prijatelji i za{titnici tog mu’mina, bez obzira kojem plemenu,
naciji ili narodu pripadao:
„A vjernici i vjernice su prijatelji jedni drugima.” (Kur‘an, 9:71)
„Uistinu, koji vjeruju i isele se i bore imecima svojim i `ivotima svojim na
putu Allahovom, i koji daju uto~i{te i poma`u - takvi su za{titnici jedni drugih.”
(Kur‘an, 8:72)
„Zaista, vjernici su bra}a, zato izmirite bra}u svoju, i bojte se Allaha, da bi
vam se smilovao.” (Kur‘an, 49:10)
A u hadisima Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, stoji: „Primjer vjernika u me|usobnoj
pa`nji, milosr|u i saosje}anju jeste primjer jednog tijela. Kada oboli jedan njegov organ, svi
ostali organi mu se odazovu i pridru`e u bolu nesanicom i temperaturom.” (Prenosi Buhari)
„Mu’min prema mu’minu jeste kao dijelovi jedne zgrade, jedan drugog u~vr{}uje.”
„I tada on svoje prste ispreplete.” (Prenosi Muslim)
„Nijedan od vas ne}e biti pravi vjernik, dok ne bude `elio svome bratu ono {to sam sebi
`eli.” (Prenose Buhari - Muslim)
42 Najbolja oporuka

„Musliman je muslimanu brat; on ga ne}e o{tetiti, niti potcijeniti, niti ga ne cjedilu ostaviti.”
(Prenosi Muslim)
Allah, d`elle {anuhu, okarakterizirao je mu’mine kao me|usobne za{titnike i pomaga~e.
U~inio ih je bra}om koja se moraju pomagati i jedni prema drugima saosje}ati. Uzvi{eni je
muslimanima naredio slogu, a zabranio im je razdvajanje:
„Dr`ite se Allahovog u`eta, zajedno, i ne razjedinjujte se.” (Kur‘an, 3:103)
„Tebe se ni{ta ne ti~u oni koji su vjeru svoju raskomadali i u stranke se
podijelili, Allah }e se za njih pobrinuti.” (Kur‘an, 6:159)
Pa kako da se pored svih ovih kur’anskih i hadiskih tekstova ummet islama ponovo
razdvaja i razjedinjuje. Ve}ina njih ~ak ide u krajnost kada se, brane}i svoju skupinu, neprijateljski
odnosi prema drugoj skupini i to sve kao rezultat slije|enja strasti i prohtjeva bez ikakvog
dokaza od Allaha, d`.{.. Uzvi{eni je proglasio Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, nevinim od
onih muslimana koji se ovako pona{aju. Ovo su postupci karakteristi~ni za novotare poput
Havarid`a koji su napustili d`emat muslimana i dozvolili prolijevanje njihove krvi.

ALLAH, D@ELLE VE ALA, I NJEGOV


POSLANIK PREDNJA^E U SVEMU
Du`nost nam je davati prednost onome ~emu su Allah, d`elle {anuhu, i Njegov Poslanik,
sallallahu alejhi ve sellem, dali prednost, trebamo ispoljavati iskrenu ljubav prema onome {to
Allah, d`elle {anuhu, i Njegov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, vole, trebamo mrziti ono
{to On i Njegov Poslanik mrze, trebamo odvra}ati od onoga {to su On i Njegov Poslanik
zabranili i trebamo biti zadovoljni od onoga od ~ega su Allah, d`.{., i Njegov Poslanik
zadovoljni. Mi moramo stremiti ka tome da muslimani budu kao jedna ruka, to se da razumjeti
iz sadr`aja ajeta i hadisa koje smo naveli); pa kako onda da neki muslimani druge muslimane
progla{avaju nevjernicima ili ih smatraju onima koji su zalutali (zbog me|usobnog neslaganja
o doti~nom pitanju). Mo`da je istina na strani onoga koji je nekog muslimana osudio, me|utim,
ako je njegov brat musliman pogrije{io u nekoj islamskoj problematici, onda to ne mora
zna~iti da je on kafir ili fasik. Naprotiv, Allah, d`.{., oprostio je zaborav i gre{ku ovom
ummetu, a u Kur’anu stoji dova Poslanika i vjernika:
„Gospodaru na{! Ne kazni nas ako zaboravimo ili pogrije{imo!” (Kur‘an,
2:286)
A u Muslimovoj zbirci vjerodostojnih hadisa stoji da je Allah, d`elle {anuhu, rekao:
Najbolja oporuka 43

„Oprostio sam vam.”


Nije dozvoljeno da se muslimani razdvajaju i da „svoje pravce” nazivaju novatorskim
imenima o kojima ne postoje nikakvi dokazi iz Kur’ana i sunneta. Ovaj razdor me|u
muslimanima u op}em smislu rije~i, povod je neprijateljske dominacije nad ovim ummetom.
To je zato {to su muslimani otkazali pokornost Allahu, d`elle {anuhu, i Njegovom Poslaniku,
sallallahu alejhi ve sellem. Ovo je situacija poput rije~i Uzvi{enog:
„Mi smo zavjet prihvatili i od onih koji govore: ‚Mi smo kr{}ani‘, ali su i oni
dobar dio onoga ~ime su bili opominjani - izostavili, zato smo me|u njih
neprijateljstvo i mr`nju do Sudnjeg dana ubacili.” (Kur‘an, 5:14)
Onoga trenutka kada ljudi napuste neke Allahove, d`.{., propise i odredbe, me|u njima
}e zavladati mr`nja i neprijateljstvo i propast }e zbog njihove razjedinjenosti. A kada se
sakupe i slo`e, posti}i }e ono {to `ele jer je sloga (me|u muslimanima) milost, a njihovo je
razila`enje kazna i patnja za njih.

NARE\IVANJE DOBRA
I ODVRA]ANJE OD ZLA
Blagostanje i sloga islamskog ummeta ostvarit }e se samo preko ove uzvi{ene institucije
kao {to je to rekao Allah, subhanehu ve te’ala:
„I neka od vas bude zajednica koja }e pozivati dobru i nare|ivati dobro, a
zabranjivati nevaljalo; a ti takvi su oni koji }e uspjeti.” (Kur‘an, 3:104)
Od nare|ivanja dobra jeste poziv ka slozi i razumijevanju me|u muslimanima, a od
odvra}anja od nevaljalog i zla jeste zabrana razila`enja i sva|e me|u njima. Od odvra}anja
od zla jeste i sprovo|enje Allahovih, d`elle {anuhu, kazni za sve one koji su iza{li iz okvira
[erijata.
44 Najbolja oporuka

KAZNA PREDVI\ENA ZA ONOG KOJI


VJERUJE DA NEKO OD LJUDI POSJEDUJE
BO@ANSKA SVOJSTVA ILI VJERUJE DA JE
NEKO BOLJI OD POSLANIKA,
SALLALLAHU ALEJHI VE SELLEM
Ko vjeruje da je neki ~ovjek bog ili upu}uje dovu mrtvacu ili tra`i od njega opskrbu,
pomo} i uputu ili mu ~ini sed`du, tra`it }e se od tog ~ovjeka da se pokaje. Pa ako se pokaje
(od tog kufra i {irka), ostavit }emo ga, u suprotnom nad njim }e se izvr{iti egzekucija.
Dalje, ko vjeruje da je neko od {ejhova bolji od Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, ili
vjeruje da ({ejh) ne mora biti pokoran Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, tra`it }e se od
njega da se pokaje, u suprotnom nad njime }e se izvr{iti egzekucija.
Tako|er, od onih koji vjeruju da su neke evlije u dru{tvu sa Muhammedom, sallallahu
alejhi ve sellem, kao {to je Hidr bio sa Musaom, sallallahu alejhi ve sellem, (te pozivaju u
potpunu pokornost tim „evlijama”) tra`it }e se da se pokaju, a ako to odbiju nad njima }e se
izvr{iti egzekucija. To zato {to Hidr nije bio od ummeta Musaa, sallallahu alejhi ve sellem, niti
je pak bilo nare|eno Musau da mu se pokorava. Naprotiv, Hidr je Musau, sallallahu alejhi ve
sellem, rekao: „Ja poznajem znanje kojem me je Allah podu~io a koje ti ne zna{. A ti
poznaje{ znanje kojem te je Allah podu~io, a ja ga ne znam.” (Prenosi Buhari) Musa,
sallallahu alejhi ve sellem, bio je poslanik Izrael}ana. Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem,
ka`e: „Svaki je poslanik poslat svome narodu, a ja sam poslat svim ljudima.” (Prenosi
Buhari)
Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, jeste Poslanik ljudi i d`ina. Ko vjeruje da posjeduje
bolje osobine od njega i da se on, sallallahu alejhi ve sellem, ne treba slijediti u stvarima
islama, onda je dozvoljeno prolijevanje krvi tog ~ovjeka zbog njegovog kufra. Tako|er, ko
muslimane proglasi nevjernicima i poziva u prolijevanje njihove krvi zbog novotarije koja se
ne nalazi u Allahovoj, d`elle {anuhu, Knjizi a ni u sunnetu Poslanika, sallallahu alejhi ve
sellem, takvu osobu treba sprije~iti i kazniti je onim {to }e je zaustaviti, pa bilo to putem javne
egzekucije ili oru`anim sukobom. A kada se kazne napasnici iz svih stranaka i postave se
bogobojazni na mjesto koje zaslu`uju, onda to predstavlja jedan od najve}ih faktora
zaslu`ivanja Allahovog, d`elle {anuhu, zadovoljstva. Samim tim ostvarit }e se blagostanje
me|u muslimanima.
Najbolja oporuka 45

OBLICI NARE\IVANJA DOBRA


To su svi oblici islamskih propisa i nafila kao npr. obavljanje namaza na vrijeme, klanjanje
d`uma-namaza i bajrama, klanjanje sunneta, klanjanje namaza za ki{u i namaza pri
pomra~enju Sunca i Mjeseca, klanjanje d`enaze, teravije i ostalih nafila. Tako|er i udjeljivanje
sadake, post mjeseca ramazana i obavljanje had`a. Dalje, vjerovanje u Allaha, Njegove
knjige, poslanike, Sudnji dan i vjerovanje u Njegovo odre|enje, bilo dobro ili zlo. Isto tako od
oblika nare|ivanja dobra jeste i robovanje Allahu, d`elle {anuhu, kao da Ga vidi{, jer ako ti
Njega ne vidi{, pa zaista On tebe vidi. Sve Allahove, d`elle {anuhu, i Poslanikove odredbe
predstavljaju poziv u dobro, bez obzira da li su to radnje vidljive ili nevidljive, tj. iskrenost
Allahu, d`elle {anuhu, i oslonac na Njega i iskazivanje ljubavi prema Njemu i Njegovom
Poslaniku predstavlja unutra{nji do`ivljaj mu’mina (nevidljivo djelo koje samo Allah zna).
Tako|er i nada u Allahovu milost i strah od Njegove kazne, strpljivost na Njegovom odre|enju,
potpuno predavanje Njegovoj odredbi, istinoljubivost i ispunjavanje obaveza, pomaganje na
dobro~instvu i bogobojaznosti, ~injenje dobra kom{iji, jetimu, potrebnom, putniku, supruzi,
odr`avanje odnosa sa onim koji ih je s tobom prekinuo, davanje onome koji tebi ne daje i
pra{tanje onom koji ti je nasilje u~inio (sve su to oblici nare|ivanja dobra). Uzvi{eni ka`e:
„Nepravda se mo`e uzvratiti istom mjerom, a onoga koji oprosti i izmiri se,
Allah }e nagraditi; On, uistinu, ne voli one koji nepravdu ~ine. Ne}e odgovarati
onaj koji istom mjerom uzvrati za pretrpljenu nepravdu, a odgovarat }e oni
koji ljude tla~e i bez ikakva osnova red na Zemlji remete; njih ~eka bolna
patnja. A doista, ko se strpi i oprosti - uistinu, to je od odlu~uju}ih stvari.”
(Kur‘an, 42:40-43)

ZLO KOJE JE ALLAH,


D@ELLE VE ALA, ZABRANIO
Najve}e zlo od kojeg su Allah, d`.{., i Njegov Poslanik, s.a.v.s, odvra}ali ljude jeste {irk.
To je pripisivanje druga Allahu, d`. {., tj. upu}ivanje dove drugom mimo Njemu. Pa ima ih koji
se mole Suncu i Mjesecu, meleku ili nekom poslaniku, {ejhu ili d`inu, kipu ili grobu. Ima ih koji
od drugih, a ne od Allaha, d`. {., tra`e ispunjenje `elja i molbi pa ~ak im i sed`du ~ine. Sve
ove, i sli~ne njima stvari, predstavljaju {irk koji je Allah, d`. {., zabranio ljudima na jezicima
svih Njegovih poslanika.
Uzvi{eni je zabranio ubijanje nedu`na ~ovjeka, potkradanje imovine ljudi, bilo to nasiljem
ili kamatom, kao {to su to kupoprodajni oblici koje je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem,
46 Najbolja oporuka

zabranio. Zakidanje pri mjerenju i neposlu{nost roditeljima, tako|er, spada u zabranjene


stvari. Allah, d`elle {anuhu, zabranio je da se o Njemu govori bez ikakvog znanja, kao npr.
opisati Allaha, d`elle {anuhu, svojstvima koja se ne pominju ni u Kur’anu a ni u sunnetu kao
{to neki govore da Allah, d`elle {anuhu, nije iznad Ar{a ili da Ga d`enetlije ne}e vidjeti na
ahiretu, da On ne govori i ne voli, i tome sli~no {to predstavlja vidljivu la` na Njega, d`.{., i
Njegovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Od ovog oblika zla je i preno{enje hadisa od
Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, a da onaj koji prenosi ne zna vjerodostojnost hadisa.
Ovdje spadaju i novotarski termini koji nisu islamom propisani. Uzvi{eni ka`e:
„Zar oni da imaju ortake koji su im od vjere propisali ono {ta u njoj Allah ne
dozvoljava?” (Kur‘an, 42:21)
Allah, d`elle {anuhu, ljudima je propisao ibadete koje im je {ejtan kasnije zamjenio
novotarijama. Primjer je toga skretanje ljudi sa robovanja Allahu, d`elle {anuhu, u robovanje
kipovima i idolima. Ljudima je propisan i namaz u kome ~itaju Kur’an, ali ne samo u namazu;
oni trebaju ~itati Kur’an i izvan namaza. Prva sura koja je objavljena po~inje s naredbom
~itanja:
„^itaj u ime tvoga Gospodara koji stvara”, a zavr{ava se naredbom ~injenja
sed`de samo Njemu Jedinom: „U~ini sed`du i pribli`avaj se (Allahu).” (Kur‘an,
96:1 i 19)
Zato je najbolji zikr ~itanje Kur’ana i ~injenje sed`de:
„I Kur‘an (u~i) zorom. Uistinu, u~enju Kur‘ana (namazu) u zoru mnogi
prisustvuju.” (Kur‘an, 17:78)
Kada su se ashabi Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, okupljali, potra`ili bi da neko od
njih ~ita Kur’an dok bi ostali slu{ali. Omer ibn el-Hattab obi~avao je govoriti Ebu-Musau:
„Podsjeti nas na na{eg Gospodara”, tada bi Ebu-Musa ~itao, a ostali bi slu{ali.
Jednom je prilikom Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, prolazio pored Ebu-Musaa dok
je ovaj u~io Kur’an. Sutradan mu Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, re~e: „Ebu Musa!
Sino} sam pro{ao pored tebe i slu{ao sam te kako u~i{ (Kur’an).” Na to Ebu-Musa re~e:
„Da sam znao, jo{ vi{e bih uljep{ao svoje u~enje.” Tada mu Poslanik, sallallahu alejhi ve
sellem, odgovori: „Allah vi{e voli slu{ati ~ovjeka koji svojim glasom uljep{ava u~enje Kur’ana
negoli {to vlasnik voli slu{ati frulu svoje robinje.” (Prenosi Ahmed)
A {to se nevjernika i mu{rika ti~e, njihovo je slu{anje ono {to je Allah, d`elle {anuhu,
spomenuo u Kur’anu:
„Molitva njihova pored Hrama svodi se samo na zvi`danje i pljeskanje
rukama.” (Kur‘an, 8:35)
Tako su mu{rici pljeskanje i zvi`danje pored Ka’be pretvorili u njihov ibadet. Allah, d`.{.,
ukorio ih je zbog toga i njihov postupak proglasio zlom koje je On zabranio. Ko ove stvari
prihvati kao na~in pribli`avanja Allahu, d`elle {anuhu, poistovjetio se sa mu{ricima
Najbolja oporuka 47

Poslanikovog doba (misli se na sufije - dervi{e). Ovo nije postupak prva tri pokoljenja nakon
Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem.

VA@NOST ^UVANJA NAMAZA


Stup vjere bez kojeg se ona ne mo`e odr`ati jeste namaz. Muslimani moraju obavljati
ovaj ibadet prije svih drugih oblika ibadeta. Omer ibn el-Hattab je svojim namjesnicima pisao:
„Va{ najva`niji postupak za mene jeste namaz. Pa ko ga ~uva, ~uva svoju vjeru, a ko ga ne
~uva, onda su mu sva djela neza{ti}ena (propala su mu).”
Namaz je prvi oblik ibadeta koji je propisan ljudima, a broj od pet dnevnih namaza jeste
upravo onaj koji je Allah, d`elle {anuhu, odredio Njegovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve
sellem, u no}i mirad`a. S druge pak strane namaz je bio zadnja oporuka Poslanika, sallallahu
alejhi ve sellem, prije negoli se Poslanik, a. s., rastavio sa dunjalukom: „Namaz, namaz! A i
oni koji su u va{em posjedu.” (Prenosi Ibn-Mad`e) Namaz je prva stvar zbog koje }e ~ovjek
polagati ra~un (na Sudnjem danu) i on je ibadet ~ijim napu{tanjem ~ovjek gubi vjeru. Kada se
napusti namaz, onda kod ~ovjeka ne ostaje ni{ta od islama jer je namaz stup islama.
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, ka`e: „Najva`nija stvar islama i njegov stup jeste
namaz, a njegov vrhunac jeste d`ihad na Allahovom putu.” (Prenosi Tirmizi)
Allah, d`.{., ka`e:
„A njih smijeni{e zli potomci, koji namaz zapusti{e i za po`udama po|o{e;
oni }e sigurno zlo pro}i.” (Kur‘an, 19:59)
Abdullah ibn Mes’ud ka`e: „Zapu{tanje namaza je njegovo neobavljanje na vrijeme, a
ako su ga oni napustili onda su kafiri.” (Tefsir Et-Taberi)
„Ustrajte u namazu (a posebno) u srednjem (ikindija).” (Kur‘an, 2:238)
Ustrajnost na namazu jeste njegovo obavljanje na vrijeme kao {to je to Allah, d`elle
{anuhu, rekao:
„A te{ko klanja~ima, onima koji su prema svom namazu nemarni.” (Kur‘an,
107:4-5)
To su oni koji stalno odla`u obavljanje namaza u njegovo vrijeme.
Muslimanima je nare|eno da obavljaju namaz u skladu s njihovim mogu}nostima jer je
Allah, d`elle {anuhu, rekao:
„I bojte se Allaha {to vi{e mo`ete.” (Kur‘an, 64:16)
Na mu’minu je da prije ulaska u namaz bude ~ist, da mu ~itanje Kur’ana u namazu bude
skru{eno i pravilno i da mu ruk’u i sed`da budu ispravni. Ako nije u mogu}nosti abdestiti se,
zbog bolesti ili nekog drugog razloga, onda }e uzeti tejemum, tj. zemljom }e potrati svoje lice
48 Najbolja oporuka

i ruke i klanjat }e na vrijeme ne odla`u}i vakat namaza. Tako|er, ako je uhap{enik ili je
svezan, onda }e obaviti namaz u stanju u kojem se nalazi, a ako je ispred neprijatelja (~ijeg
se napada boji), onda }e klanjati namaz na na~in na koji je Allah, d`elle {anuhu, objasnio:
„Nije vam grijeh da namaz na putovanju skratite, i kada se bojite da }e vam
nevjernici neko zlo nanijeti. Nevjernici su vam, doista, otvoreni neprijatelji.
Kada ti bude{ me|u njima i kad odlu~i{ da zajedno s njima obavi{ namaz, neka
jedni s tobom namaz obavljaju i neka svoje oru`je uzmu; i dok budete obavljali
namaz, neka drugi budu iza vas, a onda neka do|u oni koji jo{ nisu obavili
namaz pa neka i oni obave namaz s tobom, ali neka dr`e oru`je svoje i neka
budu oprezni...” (Kur‘an, 4:101-102)
„A u sigurnosti obavljajte namaz u potpunosti, jer vjernicima je propisano
da u odre|eno vrijeme namaz obavljaju.” (Kur‘an, 4:103)
Du`nost je muslimanima da i `enama i mu{karcima nare|uju namaz, pa, ~ak, i djeci
trebaju nare|ivati namaz. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, ka`e: „Nare|ujte im namaz
kada budu imali sedam (godina); a ako od desete (godine) ne klanjaju (redovno), onda ih
udarajte, tako|er, kad navr{e deset godina, razdvojite ih u postelji.”
(Prenosi Ebu-Davud)
Ako punoljetan ~ovjek namjerno napusti klanjanje makar jednog namaza, onda }e se od
njega tra`iti da se pokaje, a ako to odbije, nad njim }e se izvr{iti egzekucija. Jedan dio uleme
ka`e da }e se ubiti kao otpadnik od islama i ne}e mu se klanjati d`enaza i ne smije biti
ukopan u muslimansko groblje. Drugi dio uleme, tako|er, smatra da ga treba ubiti jer je isti
kao razbojnik koji presreta ljude (pa ih plja~ka).
Namaz je od veoma velike va`nosti jer je on stup islama. Od svih ibadeta Allah, d`elle
{anuhu, je namaz najvi{e puta spomenuo u Kur’anu i dosta ga je puta povezao sa drugim
ibadetima, kao npr. sa zekatom i sabrom:
„Klanjajte namaz i udjeljujte zekat.” (Kur‘an, 2:43)
„Pomozite sebi strpljenjem i namazom.” (Kur‘an, 2:45)
„Reci: ‚Moj namaz, i obredi moji, i `ivot moj, i smrt moja doista su posve}eni
Allahu, Gospodaru svjetova, Koji nema sau~esnika; to mi je nare|eno i ja sam
prvi musliman.‘” (Kur‘an, 6:162-163)
„Ono {to `ele - vjernici }e posti}i, oni koji namaz svoj ponizno obavljaju, i
koji ono {to ih se ne ti~e izbjegavaju, i koji milostinju udjeljuju, i koji stidna
mjesta ~uvaju, - osim od `ena svojih ili onih koje su u posjedu njihovu, oni,
doista, prijekor ne zaslu`uju; - a oni koji i pored toga tra`e, oni sasvim u zlu
pretjeruju; i koji o povjerenim im amanetima i obavezama svojim brigu brinu,
i koji namaze svoje na vrijeme obavljaju, - oni su dostojni nasljednici, koji }e
D`ennet naslijediti, oni }e u njemu vje~no boraviti.” (Kur‘an, 23:1-11)
Najbolja oporuka 49

Allaha Uzvi{enog molimo da i vas i nas u~ini nasljednicima D`enneti-Firdevsa, u kome


}e se vje~no boraviti. I neka je Allahov mir i spas nad vama; i zahvala pripada Allahu
Uzvi{enom; i neka je blagoslov Njegov na Njegovog Poslanika, njegovu porodicu i njegove
ashabe.
UTICAJ VJERE
NA OSLOBO\ENJE ^OVJEKA

VELI^INA IMANA
„I ~arobnjaci se baci{e na tle govore}i: ‚Mi vjerujemo u Musaova i Harunova
Gospodara.‘ ‚Vi ste mu povjerovali‘ - viknu faraon - ‚prije nego {to sam vam ja
dopustio! On je u~itelj va{, on vas je vrad`bini nau~io i ja }u vam, zacijelo,
unakrst ruke i noge va{e odsje}i i po stablima palmi vas razapeti, i sigurno }ete
saznati ko je od nas u mu~enju stra{niji i istrajniji.‘ ‚Mi ne}emo tebe staviti
iznad jasnih dokaza koji su nam do{li, tako nam Onoga Koji nas je stvorio!‘,
odgovori{e oni ‚pa ~ini {to ho}e{; to mo`e{ samo u `ivotu na ovom svijetu! Mi
vjerujemo u Gospodara na{eg da bi nam grijehe na{e oprostio i vrad`bine na
koje si nas ti primorao. A Allah bolje nagra|uje i ka`njava trajnije.‘” (Prijevod
zna~enja Kur‘ana, sura Ta-ha, ajet 70-73)

SLOBODA I ROBOVANJE
Hvala Allahu, Gospodaru svjetova, i neka je salavat i selam na Poslanika poslanog kao
milost svjetovima, na njegovu porodicu, ashabe i one koji su se prihvatili njegove upute i
njegova sunneta do Sudnjeg dana.
Rije~ „sloboda” jeste slatka jeziku i milozvu~na u{ima prista{a „slobode”, a istovremeno
tegoba i nelagodnost du{ama njenih protivnika i tuga onih koji je ne u`ivaju. „Sloboda” je
poznata pri~a koja se ne prestaje opetovati kroz duga vremena; spjevali su je pjesnici,
njenoj primjeni pozivani velikani i dobronamjernici, i bezbroj puta su zacrtani planovi za njeno
implementiranje i ukidanje ropstva. Mnogi su ljudi `rtvovali svoje `ivote i bogatstvo na putu
do slobode, a dan kada bi je postigli, proglasili bi praznikom. Koliko god prevrtali stranice
52 Najbolja oporuka

historije, gledaju}i razne narode, ne}emo na}i narod koji je smatrao ropstvo lijepim i da se
iz njeg nije `elio otrgnuti ka slobodi.
Krug ropstva od kojeg ~ovjek bje`i jeste vrlo tijesan i ako se on uspije izvu}i iz njega, on
misli da je slobodan. Me|utim, u stvarnosti to nije izlazak na slobodu! Pa`ljivo promotriv{i,
primijetit }emo sputanost okovima mrskog ropstva koje narod uop}e ne osje}a, ve} slave}i
spomenuti dan, pada u novo zato~enstvo. Tako pot~injenost ~ini od ~ovjeka robu koja se
prodaje i kupuje. Takav ~ovjek se ni za {ta ne pita. Njegova pot~injenost ogleda se u
pokornosti ljudima poput kmetova i robova, koji se prodaju i kupuju i kojima drugi vladaju.
U takvoj situaciji ~ovjek je sklon da porobljava i ponizuje, tako dr`ava kolonizira dr`avu,
narod porobi narod… Kroz vijekove su postojale zajednice koje su ugnjetavale i tla~ile
druge. Imu}ni su podjarmljivali slabe, pobjednici pora`ene, pot~injavaju}i ih svojim interesima,
eksploatiraju}i plodove njihovog rada i bogatstva njihove zemlje. U ve}ini slu~ajeva
pot~injenost dosti`e samu granicu potpune propasti nacije.
„Faraon se u zemlji bio ponio i stanovnike njezine na stranke izdijelio: jedne
je tla~io, mu{ku im djecu klao, a `ensku u `ivotu ostavljao, doista je smutljivac
bio.” (Prijevod zna~enja Kur‘ana, sura El - Kasas, ajet 4)
Savremeni svijet se nije oslobodio sablazni koja se zove pot~injenost, iako je poku{ava
zaviti u lijepo ukra{eni omot. Mo}ni narodi savremenog doba su u ime civilizacije i kulture, i
pod izgovorom pru`anja pomo}i bespomo}nim, pot~inili slabije.
Nas muslimane pogodila je upravo ovakva ku{nja. Na{i neprijatelji su se okomili na nas;
sru{ili su Osmanski hilafet, potom razdijelili islamsku dr`avu na dr`avice, crpe}i na{a
dobra, ubijaju}i i poni`avaju}i na{e odli~nike! Ovaj je terorizam prisutan na podru~jima gdje
`ive muslimani, a primjer toga jesu patnje muslimana Palestine, Afganistana, Filipina… itd.
Svakako, narod pogo|en ovakvim isku{enjima `eli slobodu i spreman je za nju pru`iti
nat~ovje~anski otpor, s druge strane, nejaki pojedinci skloni su predaji i pomirenju sa `ivotom
pot~injenosti i poni`enja.
Uz ovo treba spomenuti nastranosti slijepog vjerovanja kojemu se i danas odaju pojedine
grupe pot~injenih naroda fanati~no ga dr`e}i i `rtvuju}i se za nj.
^ovjek je u pro{losti bio izlo`en mnogim pogre{nim predod`bama usljed nepoznavanja
onoga {to ga okru`uje. On bi strepio pred spu{taju}om no}i i pojavljuju}im mjesecom, koji
je osvjetljava, {to bi mu se ~inilo veli~anstvenim. Nakon no}i, bio bi ushi}en pojavom sunca
koje bri{e tamu i uklanja svjetlost mjeseca i zvijezda.
Tako iz dana u dan ostajao je zadivljen veli~inom ovih pojava.
Potom bi stao ispred gordih i nepomi~nih planina, osje}aju}i svoju si}u{nost pred
njihovom veli~inom, a kad bi se okrenuo prema obali uzburkanog mora ~iji se valovi di`u kao
brda, na{ao bi se pred ~udom.
U takvom stanju ~ovjek u svome bi}u formira strahopo{tovanje pred ovim stvorenjima,
koja ga okru`uju sa svih strana i kao da mu nijemo govore: „Mi od tebe tra`imo da nas
Najbolja oporuka 53

obo`ava{.” Na to im se ~ovjek skru{eno pokloni pa po~ne moliti i slaviti sve {to ga okru`uje.
Razvojem svijesti ~ovjek po~inje ispitivati svoje stanje, mada postoje pojedinci koji nisu
otvorili svoje du{e pred bespomo}nim „bo`anstvima”, kojima su neki pot~injeni?! U tom
preispitivanju razumni su do odre|ene granice mogli odolijevati da ne upadnu pod uticaj
okoline, zatvaraju}i o~i i priznavaju}i svoju gre{ku. Tako bi se dr`ali dok bi imali snage,
me|utim, kada posustanu i kada im nestane snage, predaju se kolote~ini zajednice. ^ak bi
na tom putu `rtvovali svoje imetke i `ivote! A za{to? Upravo zbog trenutnih pogre{nih
shvatanja i predstava koje su im nametnute.
Allah je, d`.{., iz milosti prema ~ovjeku slao Svoje poslanike svakom narodu da bi
oslobodio ~ovje~anstvo od pogre{nih obo`avanja koja zaokupljaju ljudsku svijest. Ona su
se ogledala u prihvatanju odre|enih prirodnih pojava za bogove, zanemaruju}i Jedinog
Allaha, d`.{. Prirodne pojave po islamskom u~enju imaju za cilj dokazivanje Allahove, d`.{.,
veli~ine i mo}i. One ukazuju Allahovu mo}.
Stvorenja iz prirode ukazuju na pot~injenost i podre|enje Allahu, d`.{., kao njihovom
Tvorcu i ona su Mu bez rezerve pokorna.
Allah, d`.{., s odre|enim je ciljem stvorio Zemlju i nebesa, zatim im je rekao:
„Pojavite se milom ili silom!” „Pojavljujemo se drage volje” - odgovorili su.”
(Prijevod zna~enja Kur‘ana, sura Fussilet, ajet 11)
Ova stvorenja obo`avaju i slave Allaha, d`.{., ~ine}i Mu sed`du i zahvaljuju}i Mu na
na~in koji mi ne razumijemo.
„I ne postoji ni{ta {to Ga ne veli~a, hvale}i Ga, ali vi ne razumijete veli~anje
njihovo.” (Prijevod zna~enja Kur‘ana, sura El - Isra, ajet 44)
„Zar ne zna{ da se i oni na nebesima i oni na Zemlji Allahu klanjaju, a i
Sunce i Mjesec, i zvijezde i planine, i drve}e i `ivotinje, i mnogi ljudi, a mnogi i
kaznu zaslu`uju. A koga Allah ponizi, niko ga ne mo`e po{tovanim u~initi,
Allah ono {to ho}e radi.” (Prijevod zna~enja Kur‘ana, sura El - Had`d`, ajet 18)
Allah, d`.{., poslao je oca svih poslanika Ibrahima, a.s., narodu koji je obo`avao zvijezde,
Mjesec i Sunce. Raspravljaju}i se s njima, Ibrahim, a.s., dokazao im je da obo`avaju ono {to
nije dostojno da bude obo`avano, ono {to ne posjeduje istinske bo`anske osobine niti
stvarala~ku mo}.
„I mi pokazasmo Ibrahimu carstvo nebesa i Zemlje da bi ~vrsto vjerovao, i
kada nastupi no}, on ugleda zvijezdu i re~e: ‚Ovo je Gospodar moj.‘ A po{to
za|e, re~e: ‚Ne volim one koji zalaze.‘ A kada ugleda Mjesec kako izlazi, re~e:
‚Ovo je Gospodar moj.‘ A po{to za|e, on re~e: ‚Ako me Gospodar moj na pravi
put ne okrene, bit }u sigurno jedan od onih koji su zalutali.‘ A kad ugleda Sunce
kako se ra|a, on uzviknu: ‚Ovo je Gospodar moj, ovo je najve}e.‘ A po{to za|e,
on re~e: ‚Narode moj, ja nemam ni{ta s tim {to vi Njemu druge ravnim smatrate.
54 Najbolja oporuka

Ja okre}em lice svoje kao pravi vjernik prema Onome Koji je nebesa i Zemlju
stvorio, ja nisam od onih koji Njemu druge ravnim smatraju.‘ I narod njegov se
s njim raspravljao. ‚Zar da se sa mnom raspravljate o Allahu, a On je mene
uputio‘ - re~e on - ‚ja se ne bojim onih koje vi Njemu ravnim smatrate, bit }e
samo ono {to Gospodar moj bude htio. Gospodar moj znanjem svojim obuhvata
sve. Za{to se ne urazumite?‘”
(Prijevod zna~enja Kur‘ana, sura El - En‘am, ajet 75-80)

Svaki je poslanik objasnio svome narodu su{tinu i smisao postojanja kosmosa, da ne bi


imali la`ne predod`be i da ne bi tokom vremena zalutali u vjeri.
„Me|u znamenjima Njegovim su no} i dan i Sunce i Mjesec, ne padajte licem
na tle ni pred Suncem ni pred Mjesecom, ve} padajte licem na tle pred Allahom,
Koji ih je stvorio.” (Prijevod zna~enja Kur‘ana, sura Fussilet, ajet 37)
Me|utim, ~ovje~anstvo se zadubilo u krivovjerstvo obo`avaju}i gluhe, slijepe i nepokretne
kipove, ili mrtve koji ne mogu donijeti korist, niti nanijeti {tetu, koji ne posjeduju mo} davanja,
uzimanja i pro`ivljenja. Bogove su pravili vlastitim rukama, da bi im se potom klanjali i tra`ili
pomo} od njih. Tako|er su svojim rukama ukopavali umrle, pa bi od njih tra`ili pomo}, a
svoja ovozemaljska djela bi ~inili u njihovo ime.
Allah, d`.{., slao je Svoje poslanike da oslobode ~ovje~anstvo od nastranosti koja
pot~injava ljudski razum drve}u, kamenju i mrtvima. Na tom putu ulo`ili su veliki trud,
prosvje}uju}i ~ovje~anstvo kroz diskusiju, razne primjere i pretrpjev{i mnoga isku{enja i
neda}e.
„On je rekao: ‚Da li vas ~uju kada se molite ili da li vam mogu koristiti ili
na{koditi?‘ ‚Ne‘ - odgovori{e - ‚ali mi smo upamtili pretke na{e kako tako
postupaju.‘” (Prijevod zna~enja Kur‘ana, sura E{ - [uara, ajet 72-74)
“Oni kojima se vi pored Allaha klanjate ne mogu nikako ni mu{icu stvoriti,
makar se radi nje sakupili. A ako bi im mu{ica ne{to ugrabila, oni to ne bi mogli
od nje izbaviti; nejak je i onaj koji se klanja, a i onaj kome se klanja.” (Prijevod
zna~enja Kur‘ana, sura El - Had`d`, ajet 73)
Me|utim, ve}ina ljudi ostala je na stranputici pomiriv{i se da budu robovi idola kipova i
mrtvih, i zaklinju}i se na istrajnost u svojoj zabludi.
„I govore: ‚Nikako bo`anstva svoja ne ostavljajte i nikako ni Vedda, ni Suva‘a,
a ni Jegusa, ni Jeuku, ni Nesra ne napu{tajte.‘” (Prijevod zna~enja Kur‘ana, sura
Nuh, ajet 23)
„I oni ugledni izme|u njih krenu{e: ‚Idite i ostanite pri klanjanju bogovima
svojim, to je uistinu, ne{to {to se uveliko ho}e.‘” (Prijevod zna~enja Kur‘ana,
sura Sa‘d, ajet 6)
Najbolja oporuka 55

Za~epili su u{i, da ne bi glas istine dopro do njihovih srca.


„I kad god sam ih pozvao da im oprosti{, prste su svoje u u{i stavljali i
odje}om svojom se pokrivali - bili su uporni i pretjerano oholi.” (Prijevod zna~enja
Kur‘ana, sura Nuh, ajet 7)
^ovjek je uzeo za gospodara mimo Allaha, d`.{., pojedine ljude umotav{i ih u sveta~ke
vijence i legende, smatraju}i da poti~u iz bo`anskih porodica i da su druga~iji po prirodi od
obi~nog ~ovjeka, kao da u njihovim venama kola krv plave boje. Neki od ovih ljudi bili su
poglavari koji su pot~injavali ljude svojim hirovima, dok su neki od njih bili dobri, me|utim,
ljudi su ih u~inili svetim, mada oni sami to nisu `eljeli.
Primjer prve grupe jeste primjer Faraona koji je za sebe tvrdio da je bo`anstvo.
Narodu je govorio:
„Ja sam gospodar va{ najve}i!” (Prijevod zna~enja Kur‘ana sure En - Naziat,
ajet 24)
„Ja ne znam da vi imate drugog boga osim mene.” (Prijevod zna~enja
Kur‘ana, sura El - Kasas, ajet 38)
Primjer druge grupe jesu oni koji prevr{i{e mjeru u pogledu Isaa, a.s., pripisuju}i mu
bo`anstvo rije~ima da je on Bog ili sin Bo`iji ili jedan od trojice (trinitarijenizam). Allah, d`.{.,
visoko je iznad onoga {to oni govore.
Allah, d`.{., slao je poslanike s ciljem da se ukine robovanje ljudi ljudima. Tako je poslao
Musaa i njegovog brata Haruna Faraonu i njegovom narodu, rekav{i im:
„Idite Faraonu, on se doista osilio, pa mu blagim rije~ima govorite ne bi li
razmislio ili se pobojao.” (Prijevod zna~enja Kur‘ana sura Ta-ha, ajet 43,44)
Musa i njegov brat tra`ili suod Faraona da oslobodi Izraeli}ane robovanja.
„Idite k njemu i recite: ‚Mi smo poslanici Gospodara tvoga, pusti sinove
Israelove da idu s nama i nemoj ih mu~iti!‘” (Prijevod zna~enja Kur‘ana, sura
Ta-ha, ajet 47)
Tra`ili su od Faraona da se pokori Stvoritelju svjetova, da oslobodi Izraeli}ane koje je u
pokornosti dr`ao i da im dozvoli izlazak iz njegove zemlje. Kur’an je izlo`io jasnu predstavu
o Isau, a.s., kao Bo`ijem robu i poslaniku, koga je Rije~ju Svojom stvorio i `ivot mu udahnuo.
Primjer je njegov poput primjera Adema, a.s., kojeg je On stvorio od zemlje, zatim rekao:
„Budi” i on je bio kako je Allah htio da bude.
Dana{nji program `ivota i vjerovanja duboka je zabluda u koju je ~ovje~anstvo zapalo.
Ona se ogleda u slije|enju zakona, sistema i pravila koje su izmislili ideolozi i rukovodioci u
odre|enom vremenu. U skladu s generacijom i vremenom, ovi zakoni do`ivljavaju izmjene
i kao takvi se primjenjuju u dru{tvu, ali su uvijek opre~ni Bo`ijim zakonima. A Allah, d`.{.,
tra`i i nare|uje sprovedbu Njegovog Zakona bez kakve iznimke, oduzimanja ili dodavanja.
„Sud pripada jedino Allahu, a On je naredio da se klanjate samo Njemu.”
(Prijevod zna~enja Kur‘ana, sura Jusuf, ajet 40)
56 Najbolja oporuka

Allah, d`.{., nije zadovoljan da mu se neko pridru`uje u dono{enju odluka:


“On ne uzima nikoga u odlukama Svojim kao ortaka.” (Prijevod zna~enja
Kur‘ana, sura El - Kehf, ajet 26)
Allah, d`.{., ukorio je `idove i kr{}ane koji su se pokorili monasima i sve}enicima kr{e}i
objavljeni Bo`iji zakon, ohalaljivali i oharamljivali su stvari svojim ograni~enim razumom.
Allah, d`.{., za njih ka`e:
“Oni pored Allaha bogovima smatraju sve}enike svoje, i monahe svoje, i Mesiha,
sina Merjemina.” (Prijevod zna~enja Kur‘ana, sura Et - Tevba, ajet 31)
Tako|er, ~udno je da ve}ina ~ovje~anstva tokom stolje}a odbacuje Bo`iji program
`ivota i rada, zadovoljavaju}i se programom kojeg su ljudi sami izmislili kako bi pokoravali
jedni druge. Zakoni i programi koje ljudi sa~ine me|usobno su opre~ni i svaka od razli~itih
grupa smatra da je na putu istine i upute, te da njegovi zakoni ljudima nude slobodu, mir i
sre}u. Sve to vodi u me|usobne sukobe koji u ve}ini slu~ajeva eskaliraju ratovima.
„Jevreji govore: ‚Kr{}ani nisu na pravome putu‘, a kr{}ani vele: ‚Jevreji nisu
na pravome putu‘, a oni ~itaju Knjigu. Tako sli~no kao oni govore i oni koji ne
znaju. Allah }e im na Sudnjem danu presuditi o onome u ~emu su se razilazili.”
(Prijevod zna~enja Kur‘ana, sura El-Bekara, ajet 113)
Allah, d`.{., za svako vrijeme objavljivao je Knjigu da bi presudio me|u ljudima u onome
u ~emu su se razilazili, iznose}i na vidjelo istinu i ukidaju}i neistinu.
“Svi su ljudi sa~injavali jednu zajednicu. Allah je slao vjerovjesnike da donose
radosne vijesti i opomene, i po njima je slao Knjigu, samu istinu, da se po njoj
sudi ljudima u onome u ~emu se oni ne bi slagali. A povod je neslaganja
me|usobna zavist ba{ od onih kojima je data, i to kada su im ve} bili do{li jasni
dokazi i onda bi Allah voljom Svojom uputio vjernike u onome u ~emu se nisu
slagali od istine - a Allah ukazuje na pravi put onome kome On ho}e.” (Prijevod
zna~enja Kur‘ana, sura El-Bekara, ajet 213)
Allah je pozvao sljedbenike nebeskih knjiga da vjeruju Jednog Jedinog Boga, i da napuste
vi{ebo{tvo i pridru`ivanje Njemu ravnim. Time }e se ljudi sakupiti oko jedne rije~i.
„Reci: ‚O sljedbenici Knjige, do|ite da se okupimo oko jedne rije~i, i vama i
nama zajedni~ke, da se nikom osim Allahu ne klanjamo, da nikoga Njemu
ravnim ne smatramo i da jedni druge pored Allaha bogovima ne dr`imo.‘ Pa
ako oni ne pristanu, vi recite: ‚Budite svjedoci da smo mi muslimani.‘” (Prijevod
zna~enja Kur‘ana, sura Ali - Imran, ajet 64)
Najbolja oporuka 57

ISLAM OSLOBA\A SRCA


Islam je do{ao s ciljem zabrane i osloba|anja ~ovjeka od robovanja (obo`avanja) bilo
kome osim Jedinom Allahu. Ovaj princip pronijele su glasono{e islama, putuju}i poglavarima
perzijskog i rimskog carstva, pa kada bi ih upitali za{to su pre{li toliku daljinu oni bi im
odgovorili: „Na{ Gospodar nas je poslao da izbavimo ljude iz robovanja ljudima u robovanje
Gospodaru ljudi, iz nepravde i zabludjelih vjera u islamsku pravdu i iz tjeskobe dunjaluka u
prostranstva ahireta.”
Islam najve}u pa`nju posve}uje osloba|anju ~ovjekovog srca od robovanja. Ka`emo
srca, jer je ono temelj na kojem po~iva ~itavo tijelo i zato jer ono vodi i usmjerava. Ispravnost
srca rezultira ispravno{}u ~ovjeka. U tom smislu Poslanik, s.a.v.s., ka`e: „U ~ovjeku se
nalazi komad mesa, koji ako je zdrav, zdrav je ~itav organizam, a ako je pokvaren, pokvaren
je ~itav organizam – taj dio je srce.”
Srce je mjesto uvjerenja, volje, `elje i interesovanja koja su u proporcionalnom skladu
i u zavisnosti sa ispravno{}u uvjerenja. To uti~e da srce bude zdravo, ispravno ili bolesno,
a to se odra`ava na ~itavo tijelo.
Ispravnost ~ovjekovog vjerovanja se o~ituje putem upoznavanja sa njegovim
Gospodarem, Njegovim svojstvima, imenima, Njegovim uticajem na svijet, potom,
upoznavanjem sa svojstvima meleka, Sudnjim danom i onim {to je Allah, d`.{., pripremio u
njemu analogno postupcima ~ovjeka kroz izvr{avanje ili kr{enje Njegovih naredbi.
Ispravnost vjerovanja se najve}im dijelom ogleda u ispravnosti nijeta (namjere), tako da
~ovjek sve svoje aktivnosti posveti Allahu, d`.{., ne `ele}i pri tome (zadovoljstvo) meleka,
niti vladara, niti drveta, niti kamena... Samo je ovaj vid vjerovanja kod Allaha, d`.{., primljen.
„Zato se klanjaj samo Allahu iskreno Mu ispovijedaju}i vjeru.” (Prijevod
zna~enja Kur‘ana, sura Ez-Zumer, ajet 2)
„Zato se samo Njemu klanjaj iskreno Mu ispovijedaju}i vjeru.” (Prijevod
zna~enja, Kur‘ana, sura Gafir, ajet 65)
„Iskreno ispovijedanje vjere dug je Allahu.” (Prijevod zna~enja Kur‘ana, sura
Ez-Zumer, ajet 3)
Iskreno je vjerovanje sadr`ano u zna~enju rije~i: LA ILAHE ILLALLAH - nema bo`anstva
osim Allaha - ~ijim o~itovanjem ~ovjek ostvaruje istinsko vjerovanje kod svoga Gospodara
i Za{titnika. Islam svojim u~enjem osloba|a srca straha od la`nih bogova, taguta i zulum}ara.
Strah paralizuje ~ovjekovu slobodu, njegovo razmi{ljanje i `elju, i navodi ga da obo`ava
nekog drugog osim Allaha, d`.{.
Allah, d`.{., ka`e Svome robu:
58 Najbolja oporuka

„Ja sam Veli~anstveni, Veliki, Gospodar, Vlastodr`ac, Silni, Svemogu}i, Meni


pripada vojska nebesa i Zemlje, i ne prezaj i ne boj se nikoga osim Mene.”
Me|utim, taguti i zulum}ari danono}no poku{avaju u srca vjernika usaditi strah od
vlastodr`aca. Primjera radi, navest }emo slu~aj Ibrahima, a.s., kada raspravlja sa svojim
narodom. Oni su ga pla{ili da }e ga zlo sna}i od njihovih bogova, na{to je Ibrahim, a.s.,
potra`io uto~i{te kod Allaha, svoga Za{titnika.
„I narod njegov se s njime raspravljao: ‚Zar da se sa mnom raspravljate o
Allahu a On je mene uputio?‘ - re~e on. ‚Ja se ne bojim onih koje vi Njemu ravnim
smatrate, bit }e samo ono {to Gospodar moj bude htio. Gospodar moj znanjem
Svojim obuhvata sve. Za{to se ne urazumite? A kako bih se bojao onih koje s
Njim izjedna~ujete kada se vi ne bojite toga {to Allahu druge ravnim smatrate,
iako vam On za to nije nikakav dokaz dao? Koja je onda skupina pre~a da se
spasi, ako znate!?‘ Bit }e sigurni samo oni koji vjeruju i vjerovanje svoje s
mnogobo{tvom ne mije{aju; oni }e biti na pravom putu. To su dokazi Na{i koje
dadosmo Ibrahimu za narod Njegov. Mi vi{e stupnjeve dajemo onima kojima Mi
ho}emo, Gospodar tvoj je, uistinu, mudar i sveznaju}i.” (Prijevod zna~enja
Kur‘ana, sura El-En‘am, ajet 80-83)
Tako|er, kada je Hud, a.s., zao{trio prepirku sa svojim narodom, koji mu re~e:
„Mi ka`emo samo to da te je neko bo`anstvo na{e zlom pogodilo.” „Ja
pozivam Allaha za svjedoka” - re~e on - „a i vi posvjedo~ite da ja nemam
ni{ta s tim {to vi druge Njemu ravnim smatrate pored Njega, i zato svi
zajedno protiv mene lukavstvo smislite i nimalo mi vremena ne dajte, ja se
uzdam u Allaha, u moga i va{ega Gospodara! Nema nijednog `ivog bi}a
koje nije u vlasti Njegovoj; Gospodar moj zaista postupa pravedno.” (Prijevod
zna~enja Kur‘ana, sura Hud, ajet 54-56)
Zar bi se mogao Hud usprotiviti svome narodu da je mislio kako mu njihovi bogovi zbilja
mogu {tetiti ili koristiti, ili da oni donose svojim neprijateljima nesre}u? Hudovo, a.s., srce bilo
je potpuno ~isto od pomisli i uvjerenja da takvi la`no prozvani bogovi mogu nanijeti bilo
kakvu {tetu. S tim uvjerenjem smogao je snage da se suprotstavi svome narodu, kroz o{tro
suprotstavljanje kojim ih izaziva oslanjaju}i se na Allaha, d`.{., svoga Gospodara i [ti}enika,
Sveznaju}eg, Onog Koji ~uva Svoje robove u borbi protiv zlikovaca, upu}uje ih da se
oslanjaju samo na Njega i da tra`e pomo} samo od Njega.
Evo {to su Musa, a.s., i brat mu Harun, a.s., rekli svome Gospodaru kada im je naredio
da idu kod Faraona:
„Gospodaru na{“ - reko{e oni -„bojimo se da nas odmah na muku ne stavi ili da
svaku mjeru zla ne prekora~i.” (Prijevod zna~enja Kur‘ana, sura Ta-ha, ajet 45)
Allah, d`.{., odgovorio im je:
Najbolja oporuka 59

„Ne bojte se” - re~e On - „Ja sam sa vama, Ja sve ~ujem i vidim.” (Prijevod
zna~enja Kur‘ana, Ta-ha, 46)
[ejtan pla{i Allahove, d`.{., iskrene robove svojim zalutalim pristalicama, a Svevi{nji
nas upu}uje da se ne bojimo nikoga osim Njega:
„To vas je samo {ejtan pla{io pristalicama svojim, ne bojte ih se, a bojte se
Mene, ako ste vjernici.” (Prijevod zna~enja Kur‘ana, sura Ali-Imran, ajet 175)
Pouzdanost vjernikovog srca u Allaha, d`.{., i oslanjanje samo na Njega predstavlja za
svako vrijeme naj~vr{}i oslonac u borbi protiv smutnje, nasilja i neda}a `ivota.
Ibrahima, a.s., bacaju u vatru, a on govori:
“Dovoljan mi je Allah, divan li je on pomaga~.”
Junusa, a.s., bacaju u more, nakon ~ega ga guta morski kit, a on uzvikuje:
„Nema boga osim Tebe, hvaljen neka si, a ja sam se zaista ogrije{io prema
sebi. Odazvasmo se i tegobe ga spasismo; eto tako Mi spa{avamo vjernike.”
(Prijevod zna~enja Kur‘ana, sura El-Enbija, ajet 87,88)
Nuh, a.s., puno je uznemiravan od svog naroda i nakon dugog perioda koji je proveo
me|u njima tra`i i dobiva pomo} od Allaha, d`.{.
„I Nuhu se, kad u davno vrijeme zavapi, odazvasmo, i njega i ~eljad njegovu
od jada velikoga spasismo, i od naroda koji je smatrao neistintim dokaze
Na{e, za{titismo. To bijahu opaki ljudi pa ih sve potopismo.” (Prijevod zna~enja
Kur‘ana, sura El-Enbija, ajet 76,77)
Tako|er, primjer malobrojnih vjernika koji pogleda{e u veliku D`alutovu vojsku, tra`e}i
pomo} od Allaha, d`.{., Onog Koji poma`e i pora`ava, nakon ~ega ih Allah i pomo`e, pa
neprijateljska vojska ostade savladana:
„I kad je pre|o{e, on i oni koji su s njim vjerovali, povika{e: ‚Mi danas ne
mo`emo izi}i na kraj s D`alutom i vojskom njegovom.‘ Ali oni koji su tvrdo
vjerovali da }e pred Allaha izi}i, reko{e: ‚Koliko su puta malobrojne ~ete
Allahovom voljom nadja~ale mnogobrojne ~ete, a Allah je na strani izdr`ljivih.‘
I kada nastupi{e prema D`alutu i vojsci njegovoj, oni zamoli{e: ‚Gospodaru na{,
nadahni nas izdr`ljivo{}u i u~vrsti korake na{e i pomozi nas protiv naroda koji
ne vjeruje.‘ I oni ih Allahovom voljom porazi{e i Davud ubi D`aluta i Allah mu
dade i vlast i vjerovjesni{tvo i nau~i ga onome ~emu je On htio.” (Prijevod
zna~enja Kur‘ana, sura El-Bekara, ajet 249-251)
Vjernici koji su sa Poslanikom, s.a.v.s., iza{li na Bedr pred nevjernike s ciljem da zarobe
karavan, ne pomi{ljaju}i da u|u u borbu za koju su imali neznatnu opremu, stali su iznena|eni
pred vojsku koja je bila trostruko brojnija od njihove. Izlaz je bio u dovi Allahu, d`.{., za spas
i pomo}, i Allah ih je uistinu i pomogao poslav{i u njihove redove vojsku nevi|enih meleka.
„I kada ste od Gospodara svoga pomo} zatra`ili, On vam se odazvao: ‚Poslat
60 Najbolja oporuka

}u vam u pomo} hiljadu meleka koji }e jedni za drugim dolaziti.‘ Allah je to


u~inio da bi vas obradovao i da bi se time srca va{a umirila, a pobjeda je samo
od Allaha - Allah je silan i mudar. Kad je On u~inio da se radi sigurnosti svoje u
san zavedete i s neba vam ki{u spustio da bi vas njome o~istio i da bi od vas
{ejtanovo uznemiravanje odstranio i da bi srca va{a jakim u~inio i njome korake
u~vrstio. Kad je Gospodar tvoj nadahnuo meleke: ‚Ja sam s vama, pa u~vrstite
one koji vjeruju. U srca nevjernika Ja }u strah uliti, pa ih vi po {ijama udarite i
udarite ih po prsima. Zato {to se suprotstavljaju Allahu i Poslaniku Njegovu, a
onoga ko se suprotstavlja Allahu i Poslaniku Njegovu Allah }e zaista stra{no
kazniti.” (Prijevod zna~enja Kur‘ana, sura El-Enfal, ajet 9-13)
Kada se muslimanima desio Uhud, Poslanik, s.a.v.s., nare|uje ashabima, borcima na
Allahovom putu, a bili su jo{ u bolu od rana koje su zadobili, da se upute za nevjernicima. Na
putu izvr{enja Resulullahove naredbe susre}e ih grupa prolaznika koja ih obavje{tava o
nevjerni~koj zavjeri kojom nevjernici `ele potpuno uni{tenje muslimana. Ta vijest ih nije
obeshrabrila niti je potisnula njihovu `ar i volju za osvetom, ve} su pobo`ni glasovi povikali:
“Dovoljan nam je Allah i divan li je On Pomaga~.”
„One koji su se Allahu i Poslaniku i nakon zadobijenih rana odazvali, one
izme|u njih, koji su dobro ~inili i bogobojazni bili - ~eka velika nagrada. One
kojima je, kad su im ljudi rekli: ‚Neprijatelji se okupljaju zbog vas, trebate ih
se pri~uvati‘, to u~vrstilo vjerovanje, pa su rekli: ‚Dovoljan je nama Allah i
divan je On Gospodar.‘ I oni su se povratili obasuti Allahovim blagodatima i
obiljem, nikakvo ih zlo nije zadesilo i postigli su da Allah bude njima
zadovoljan, a Allah je neizmjerno dobar.” (Prijevod zna~enja Kur‘ana, sura
Ali - Imran, ajet 172-174)
Mu{rici su u Bici na Hendeku opkolili Medinu, a `idovi su prekr{ili prethodno napravljeni
dogovor s njima, dok su munafici pro{irili glasine u gradu. Muslimani su bili u velikom
strahu, me|utim, Poslanikovo srce i srca onih kojima je on bio najbolji primjer i uzor
ostado{e u vezi s Allahom, d`.{. Poslanik, s.a.v.s., vidio je pobjedu i protiv mnogobrojne
nevjerni~ke vojske ne samo u toj bici nego i u bitkama sa tada{njom Bizantjskom i
Perzijskom imperijom.
„O vjernici! Sjetite se Allahove milosti prema vama kada su do vas vojske
do{le, pa smo mi protiv njih vjetar poslali, i vojske koje vi niste vidjeli; a Allah
dobro vidi {ta vi radite. Kad su vam do{le i odozgo i odozdo, kada su vam o~i
razroga~ene bile, a du{a do{la do grkljana i kad ste o Allahu sva{ta pomi{ljali.
Tada su vjernici bili u isku{enje do{li i ne mogu biti gore uznemireni.
Kad su licemjeri i oni bolesna srca govorili: ‚Allah i Poslanik su nas samo
obmanjivali kad su nam obe}avali.‘ Kad su neki me|u njima rekli: ‚O stanovnici
Najbolja oporuka 61

Jesriba, ovdje vam nema stanka, zato se vratite‘, a drugi me|u njima tra`ili su
dopu{tenje od Vjerovjesnika i govorili: ‚Ku}e su na{e neza{ti}ene!‘ - a nisu bile
neza{ti}ene ve} su oni htjeli da se izvuku.” (Prijevod zna~enja Kur‘ana, sura El-
Ahzab, ajet 9-13)
U ovoj te{koj situaciji Poslanik, s.a.v.s., i njegovi ashabi ~vrsto su vjerovali u Allahovo,
d`.{., obe}anje i pobjedu.
„Vi u Allahovom Poslaniku imate divan uzor za onoga koji se nada Allahovoj
milosti i nagradi na onom svijetu, i koji ~esto Allaha spominje. A kada su vjernici
saveznike ugledali, rekli su: ‚Ovo je ono {to su nam Allah i Poslanik Njegov
obe}ali, i Allah i Poslanik Njegov su istinu govorili - i to im je samo u~vrstilo
vjerovanje i predanost.‘” (Prijevod zna~enja Kur‘ana, sura El-Ahzab, ajet 21,22)
Allah, d`.{., pohvalio je ove odabrane i ~estite vjernike, rekav{i:
„Ima vjernika koji ispunjavaju zavjet dat Allahu, ima ih koji su poginuli i
ima ih koji to o~ekuju - nisu ni{ta izmijenili.” (Prijevod zna~enja Kur‘ana, sura
El-Ahzab, ajet 23)
Vjernici su se vratili svjedo~e}i Allahovu, d`.{., pomo} i veliku nagradu, munafici su se
udaljili poni`eni i ocrnjenog lica, a kafiri su se razbje`ali puni bijesa i bola.
„Da Allah nagradi iskrene za njihovu iskrenost, a da, ako ho}e, stavi na
muke licemjere, ili da im oprosti, Allah zaista pra{ta i samilostan je. Allah je
nevjernike pune srd`be odbio - nisu nimalo uspjeli - i vjernike je Allah borbe
po{tedio, Allah je uistinu mo}an i silan.” (Prijevod zna~enja Kur‘ana, sura El-
Ahzab, ajet 24-25)
A {to se ti~e `idova koji su ih podr`avali, Allah, d`.{., protjerao ih je daju}i muslimanima
njihovu zamlju, ku}e i imetke.
„A Sljedbenike Knjige koji su ih pomagali iz utvrda njihovih izveo je i strah
u njihova srca ulio, pa ste jedne pobili, a druge kao su`nje uzeli.
I dao vam je da naslijedite zemlju njihovu, i domove njihove, i bogatstva
njihova, i zemlju kojom prije niste hodali. Allah sve mo`e.” (Prijevod zna~enja
Kur‘ana, sura El-Ahzab, ajet 26-27)
Vjernici su shvatili ove lekcije tokom vijekova poslije Allahova Poslanika, s.a.v.s. Vrijedni
vladari i vojskovo|e ~uvali su ih posvetiv{i veliku pa`nju odgoju vojske na istinskim islamskim
principima pro`etim vezom sa Allahom, d`.{., - da se boje i strahuju samo od Allaha, d`.{.,
i da je njihova najve}a `elja povratak Njemu. Zbog ovakvih osobina nizali su pobjede.
„Mi }emo doista pomo}i poslanike Na{e i vjernike u `ivotu na ovom svijetu
i na Dan kad se dignu svjedoci.”
(Prijevod zna~enja Kur‘ana, sura El - Mu‘min, ajet 51)
Salahuddin je u mnogim borbama pitao za dobrog pravednog i dostojanstvenog vjernika.
Njegovo bi se srce umirilo kada bi na ~elu svoje vojske vidio ~ovjeka koji se Allahu, d`.{.,
62 Najbolja oporuka

obra}a i moli Ga za pomo}.


Kada je jedan muslimanski vojnik uo~i Bitke na Jermuku rekao: „Koliko je Rimljana, a
kako je malo muslimana!” – Halid ibn el-Velid je povikao: „Nije tako, nego reci: ‘Kako je malo
Rimljana, a mnogo muslimana!’”, podsjetiv{i ga na Allahov govor:
„Koliko je malih grupa pobijedilo velike grupe uz Allahovu pomo}.” (Prijevod
zna~enja Kur‘ana, sura El-Bekara, ajet 249)
Potom primjer bizantijskog vo|e koji je prijetio muslimanima mnogobrojno{}u svoje
vojske, na{to je vo|a muslimana odgovorio: „Do{li smo vam s narodom koji voli smrt kao
{to vi volite `ivot.”

UZROCI PORAZA ISLAMSKOG UMMETA


Kada je oslabila veza muslimana sa njihovim Gospodarem, mnogi muslimani okrenuli su
se od Allaha, d`.{., tra`iv{i pomo} od Amerike, Ujedinjenih naroda, Evropske zajednice,
Rusije... pa su se zaredali njihovi porazi. Neprijatelj im oduze zemlju, ubijaju}i ih i pokoravaju}i,
a neda}e i iskori{tavanja koja muslimani danas pre`ivljavaju nisu ni{ta drugo nego rezultat
opake bolesti od koje boluje islamski svijet. Primjer ove bolesti koja je napala slabunjavo
tijelo jeste poput primjera oronulih ku}a koje ne odolijevaju pred naletima sna`nih oluja.
Allah, d`.{., nas upozorava da }e ka`njavati one koji se budu okrenuli od Njegove upute
raznim neda}ama i kataklizmama, ne bi li ih to navelo da se pokaju i povrate.
„A poslanike smo i narodima prije tebe slali, i neima{tinom i bole{}u ih
ka`njavali ne bi li poslu{ni postali.”
(Prijevod zna~enja Kur‘ana, sura El-En‘am, ajet 42)
Od mnogobrojnih isku{enja u koja smo zapali mi muslimani, narod kojem je u emanet
data univerzalna Objava, jeste i to da smo ostavili oru`je u borbi protiv zalima i neprijatelja.
Zbog toga nas Allah, d`.{., i stavlja na ku{nju, bilo zalutalim muslimanima ili nevjernicima.
Uzmimo za pouku `idovski narod i njegova stradanja kada je, zbog smutnje koju su sijali
zemljom, protiv njih Allah, d`.{., potakao njihove neprijatelje. Me|u njima je bilo i vjerovjesnika
i dobrih ljudi.
„Zar nisi ~uo da su prvaci sinova Israilovih poslije Musaa svom vjero-vjesniku
rekli: ‚Postavi nam vladara da bismo se na Allahovu putu borili.‘ - ‚Mo`da se vi
ne}ete boriti ako vam borba bude propisana!‘ - re~e on. ‚Za{to da se ne borimo
na Allahovom putu‘ - reko{e - ‚mi koji smo iz zemlje na{e prognani i od sinova
na{ih odvojeni...‘” (Prijevod zna~enja Kur‘ana, sura El-Bekara, ajet 246)
Med`usije (obo`avaoci vatre) napali su `idove pod komandom Nabukodonosora
okupiraju}i ih i pale}i im nastambe, u ~ijem je naletu veliki dio ljudstva pobijen a ostatak
Najbolja oporuka 63

porobljen. Nakon ovoga su ostali pod ropstvom sedamdeset godina.


Kada se muslimani vrate pokornosti Allahu, d`.{., u `udnji za Njim, boje}i se samo
Njega, okre}u}i se samo Njemu kao uzroku njihove upute, oslanjaju}i se na Njega i tra`e}i
jedino od Njega pomo}, tada }e biti ispunjen uslov za Njegovu pomo} i Njegovo zadovoljstvo
tim narodom s kojeg }e On di}i mr`nju i prijekor.
U ovome neka nam je pouka u afganistanskom narodu, kada su goloruki muslimani
ustali protiv slijedbenika nevjerstva i nasilja zvanog komunizam, sljedbenika zablude koji su
`eljeli ukloniti islam sa zemlje. Goloruki narod, sa neznatnom ratnom opremom, suprotstavio
se vode}oj sili svijeta Rusiji! Allahova, d`.{., pomo} nije izostala. U prve ~etiri godine rata
zaplijenili su velike koli~ine neprijateljskog naoru`anja, zarobili su njihov obu~eni kadar,
sru{ili im na stotine aviona, uni{tili na hiljade tenkova i pogubili desetine hiljada Allahovih
neprijatelja. Iz pouzdanih izvora zna se o jasnim nadnaravnim pojavama kojima je Allah,
d`.{., pomogao Svoju vojsku, pot~injavaju}i bezbo`nike i nevjernike. Broj mud`ahidina bio
je daleko manji od broja pagana, a porazili su ih u ljudstvu i u ratnoj tehnici, unato~ o~igledne
premo}i Rusa.
Sve nam ovo ukazuje na Allahovu, d`.{., pomo} koju je spustio borcu na Njegovom
putu. Ova je borba dokaz protiv nemarnih pojedinaca ovog vremena koja poru~uje: „Pored
velikih sila u svijetu postoji i Bo`ija sila koja je u mogu}nosti promijeniti tokove ratova,
me|utim, ona se ogleda u njenim vojnicima (vjernicima) koji su spremni da `rtvuju svoje
`ivote na Bo`ijem putu, slijede}i Njegove smjernice. To je, ustvari, jasan rezultat ~istog
vjerovanja koje je usa|eno u srcu vjernika i koje je oslobo|eno od la`nih ideja, bilo da dolaze
od mrtvih ili od `ivih idola.
Sloboda u islamu ogleda se u slici na{eg iskrenog vjerovanja. Sloboda zna~i pokornost
du{e Allahu, d`.{., kojoj je izri~ito nalo`eno da slu{a Bo`ija nare|enja, koja su sadr`ana u
islamskoj svijesti i na~inu razmi{ljanja, u kulturi govora i aktivnostima u okviru islama te u
islamskom zakonu kao temelju na kojem se gradi na{ `ivot.

RAZUMIJEVANJE SLOBODE U ISLAMU


Postoje mnoge „slobode” kojima se ljudi hvali{u danas u tzv. modernom stolje}u. Te
„slobode” sa islamskog aspekta nisu ni{ta drugo nego ovostolje}na vjera kojoj je svijet dao
ime demokratija. ^ovje~anstvo je na stanovi{tu da uspostavljanje demokratskog sistema
ozna~ava vrhunac slobode do koje mo`e dose}i dana{nji ljudski rod. U tom sistemu narodi
biraju predsjednika dr`ave i svoje parlamentarne predstavnike koji glasaju za ono ~emu su
sami naklonjeni. Ta naklonjenost odra`ava se na aparat za izvr{avanje donesenih odluka.
64 Najbolja oporuka

Ovakav poredak se u islamu naziva robovanjem ~ovjeka ~ovjeku, tj. progla{avanjem


bo`anstva jednih od drugih. ^ovjeku nije dozvoljeno da po svom naho|enju pravi zakone,
posebno u osjetljivim domenima koje je Allah, d`.{., ostavio da ih On sam odre|uje i rije{ava.
Nije u nadle`nosti ljudi da ozakonjuju propise u oblastima koje su Kur’anom jasno i precizno
definisane. Ako tako ne{to urade, onda oni postaju bogovi zakonodavci pored Allaha, d`.{.
Allah, d`.{., ukorio je `idove i kr{}ane koji su svoje u~enjake i monahe uzeli za bogove
pored Allaha, d`.{. Iz Poslanikovog, s.a.v.s., hadisa zaklju~ujemo da su ih uzeli sebi za
bogove tako {to su ih slijedili u njihovom u~enju kojim su zabranjivali ono {to je Bog dozvolio
i dozvoljavali ono {to je Bog zabranio.
[ta onda re}i za dana{nju generaciju koja svojim predstavnicima daje op}u slobodu u
dono{enju zakona, onako kako to oni `ele. Svojim zakonima odobravaju kamatu, prostituciju,
homoseksualnost, abortus, alkohol.... i mnogo toga {to je opre~no kur’anskim uputama.
Me|utim, to je po demokratskim principima koja nisu vje~na ni nepromjenjiva.
Ovakav vid zakonodavstva predstavlja tipi~an vid robovanja - robovanja ~ovjeka ~ovjeku.
Ovo ve}ina svijeta smatra vrhuncem slobode.
Istinska sloboda ogleda se u pokornosti samo Allahu, d`.{., i u prihvatanju Njegovog
programa za izvor zakonodavstva i suda ma|u narodima i pojedincima, odbacivaju}i sve
druge zakone. Svojom nepokorno{}u Allahu, d`.{., ~ovje~anstvo se prepu{ta stvorenjima
kojima to ne dolikuje - ljudima kao {to su i oni, ili stvorenjima slabijim od njih samih. A propast
le`i u tome da ~ovjek obo`ava stvorenja poput sebe ili idole, koji ne vide i ne ~uju, ne koriste
i ne {tete. Onaj Koji istinski zaslu`uje da bude obo`avan jeste Onaj ^ija su svojstva bo`anska,
neograni~ena.
‚Reci: Hvala Allahu i mir robovima Njegovim koje je On odabrao! [ta je
bolje; Allah ili oni koje Njemu ravnim smatraju? Onaj Koji je nebesa i Zemlju
stvorio i Koji vam spu{ta s neba ki{u pomo}u koje Mi dajemo da ozelene ba{~e
prekrasne - nemogu}e je da vi u~inite da izraste drve}e njihovo. Zar pored
Allaha postoji drugi bog? Ne postoji, ali su oni narod koji druge s Njim
izjedna~uju.‘”
„Onaj Koji je Zemlju prebivali{tem u~inio i kroz nju rijeke proveo i na njoj
brda nepomi~na postavio i dva mora pregradio. - Zar pored Allaha postoji
drugi bog? Ne postoji, nego ve}ina njih u neznanju `ivi. Onaj Koji se nevoljniku,
kad mu se obrati, odaziva i Koji zlo otklanja i Koji vas na Zemlji namjesnicima
postavlja. - Zar pored Allaha postoji drugi bog? Kako nikako vi pouku da prim-
ite. Onaj Koji vam u tminama i na kopnu i na moru put pokazuje i Koji vjetrove
kao radosnu vijest ispred milosti Svoje {alje. - Zar pored Allaha postoji drugi
bog? Kako je Allah visoko iznad onih koje Njemu ravnim smatraju. Onaj Koji
sve iz ni~ega stvara, Koji }e zatim to ponovo u~initi i Koji vam opskrbu s neba i
Najbolja oporuka 65

iz zemlje daje. - Zar pored Allaha da postoji drugi bog? Reci: ‘Doka`ite ako
istinu govorite.‘” (Prijevod zna~enja Kur‘ana, sura En-Neml, ajet 59-64)

Hvala pripada samo Allahu, Gospodaru svjetova.


Dr. Omer Sulejman el-E{kar
SADR@AJ
NAJBOLJA OPORUKA
PREDGOVOR .......................................................................................................................................... 5
DOVA ...................................................................................................................................................... 7
OSNOVE VJEROVANJA ...................................................................................................................... 9
VA@NOST JEDINSTVA ....................................................................................................................... 11
ZNA^ENJE PRAVOG PUTA .............................................................................................................. 12
UMJERENOST EHLI - SUNNETA ...................................................................................................... 12
OBAVEZNOST SLIJE\ENJA SUNNETA .......................................................................................... 17
OBAVEZA RAZDVAJANJA IZME\U SAHIH I DAIF HADISA ........................................................ 18
KLONI SE [EJTANOVIH ZAMKI ...................................................................................................... 18
POJAVA HAVARID@A I NARE\ENJE BORBE PROTIV NJIH ...................................................... 19
RAFIDA I BORBA MUSLIMANA PROTIV NJIH ............................................................................... 19
NEKI POVODI ODMETNI[TVA OD ISLAMA ................................................................................... 20
LA@NI HADISI O ALLAHOVIM, D@ELLE [ANUHU, SVOJSTVIMA .............................................. 21
DA LI JE POSLANIK, SALLALLAHU ALEJHI VE SELLEM, VIDIO ALLAHA, D@. [. ............... 22
POSLANIK, SALLALLAHU ALEJHI VE SELLEM,
NIJE VIDIO ALLAHA, D@ELLE [ANUHU, NA ZEMLJI .................................................................. 23
STANOVNICI D@ENNETA VIDJET ]E ALLAHA, D@ELLE [ANUHU, U D@ENNETU ................... 24
ZABLUDA ONIH KOJI SMATRAJU DA JE POSLANIK, SALLALLAHU ALEJHI VE SELLEM,
VIDIO SVOGA GOSPODARA JO[ NA DUNJALUKU ..................................................................... 25
EL-HULULIJE I EL-ITIHADIJE ......................................................................................................... 26
KUFR EL-ITIHADIJA GORI JE
OD KUFRA JEVREJA I KR[]ANA ................................................................................................... 27
KULT LI^NOSTI .................................................................................................................................. 28
ROBOVANJE ALLAHU, D@ELLE VE ALA, OSNOVA VJERE SVIH POSLANIKA ....................... 28
ISPRAVNO JE VJEROVANJE TEVHID MUHAMMEDA, ALEJHIS-SELAM .................................. 29
68 Najbolja oporuka

KABURI NISU BOGOMOLJE ............................................................................................................ 30


POVODI POJAVE [IRKA .................................................................................................................. 31
VJEROVANJE EHLI-SUNNETA O KUR’ANU ................................................................................... 31
OBAVEZA PO[TOVANJA ASHABA .................................................................................................. 33
MI SMO MUSLIMANI .......................................................................................................................... 35
KO SU EVLIJE I KADA ^OVJEK POSTAJE EVLIJA? .................................................................. 36
MU’MINI SU POMAGA^I JEDNI DRUGIMA .................................................................................... 37
ALLAH, D@ELLE VE ALA, I NJEGOV POSLANIK PREDNJA^E U SVEMU ................................ 38
NARE\IVANJE DOBRA I ODVRA]ANJE OD ZLA ......................................................................... 39
KAZNA PREDVI\ENA ZA ONOG KOJI VJERUJE DA NEKO OD LJUDI POSJEDUJE
BO@ANSKA SVOJSTVA ILI VJERUJE DA JE NEKO BOLJI OD POSLANIKA,SALLALLAHU
ALEJHI VE SELLEM ........................................................................................................................... 40
OBLICI NARE\IVANJA DOBRA ....................................................................................................... 41
ZLO KOJE JE ALLAH, D@ELLE VE ALA, ZABRANIO ................................................................... 41
VA@NOST ^UVANJA NAMAZA .......................................................................................................... 43

UTICAJ VJERE NA OSLOBO\ENJE ^OVJEKA


VELI^INA IMANA ............................................................................................................................... 48
SLOBODA I ROBOVANJE ................................................................................................................. 48
ISLAM OSLOBA\A SRCA ................................................................................................................. 53
UZROCI PORAZA ISLAMSKOG UMMETA ....................................................................................... 58
RAZUMIJEVANJE SLOBODE U ISLAMU ......................................................................................... 59