Sveučilište u Splitu Fakultet građevinarstva, arhitekture i geodezije Sveučilište u Zagrebu Geotehnički fakultet, Varaždin

Prof. dr. Jure Margeta, dipl. ing. građ.

ODVODNJA NASELJA – autorizirana skripta –

Split/Varaždin, 2011.

Sadržaj

1.

Kanalizacija – osnove, tipovi i sheme ...............................................................1
Uvod .................................................................................................................................1 1.1 Kanalizacijske vode: podrijetlo, karakteristike i utjecaji na okoliš..........................5 1.2 Tipovi odvodnje .....................................................................................................13 1.3 Izbor tipa odvodnje ................................................................................................21 1.4 Osnovne sheme kanalizacije ..................................................................................24

2.

Mjerodavne količine otpadnih i oborinskih voda..........................................31
Uvod ...............................................................................................................................31 2.1 Otpadne vode .........................................................................................................32 2.2 Oborinske vode ......................................................................................................50 2.3 Bilanca voda u kanalizaciji ....................................................................................70

3.

Projektiranje kanalizacijske mreže ................................................................75
Uvod ...............................................................................................................................75 3.1 Osnovne teorijske postavke za dimenzioniranje kanalizacijskog kolektora ..........77 3.2 Pogonska hrapavost................................................................................................78 3.3 Ograničenje brzina .................................................................................................80 3.4 Ograničenje padova................................................................................................83 3.5 Ograničenje minimalnih profila .............................................................................85 3.6 Ograničenja visine punjenja kanalizacijskih kolektora ..........................................85 3.7 Visinsko (vertikalno) vođenje trase .......................................................................86 3.8 Horizontalno (tlocrtno) vođenje trase kanala .........................................................92 3.9 Promjena pravca.....................................................................................................94 3.10 Položaj kanala u prometnici i kućni priključci.......................................................95 3.11 Križanje s instalacijama i preprekama....................................................................99 3.12 Statički proračun kolektora ..................................................................................106 3.13 Dimenzioniranje kanalizacijske mreže.................................................................113 3.14 Projektiranje vakuumske kanalizacije ..................................................................114 3.15 Projektiranje tlačne kanalizacije...........................................................................120

4.

Kanalizacijski kolektori.................................................................................127
Uvod .............................................................................................................................127 4.1 Vrste kanala, tipovi, oblici i osnovne karakteristike ............................................129 4.2 Ugradnja kanalizacijskih kolektora......................................................................139 4.3 Ispitivanje vodonepropusnosti gravitacijskih kanala ...........................................153

5.

Opremanje kanalizacijske mreže..................................................................159
Uvod .............................................................................................................................159 5.1 Revizijska okna ....................................................................................................159 5.2 Okna za prekid pada.............................................................................................170 5.3 Objekti za spajanje i skretanje kanala ..................................................................174 5.4 Objekti za sakupljanje površinskih voda s prometnica i drugih površina ............176 5.5 Mjerni uređaji.......................................................................................................183 5.6 Uređaji za zatvaranje............................................................................................183 5.7 Zaštitni uređaji .....................................................................................................186 5.8 Ulazne građevine..................................................................................................191 I

J. Margeta: Odvodnja naselja

6.

Objekti kanalizacijskog sustava....................................................................193
Uvod .............................................................................................................................193 6.1 Rasteretne građevine ............................................................................................193 6.2 Crpke i crpni sustavi.............................................................................................228 6.3 Bazeni za oborinsku vodu ....................................................................................282

7.

Ispusti ..............................................................................................................301
Uvod .............................................................................................................................301 7.1 Općenito ...............................................................................................................301 7.2 Određivanje mjesta i načina ispuštanja voda .......................................................302 7.3 Hidrauličko dimenzioniranje................................................................................306 7.4 Statičko dimenzioniranje......................................................................................307 7.5 Konstruktivne karakteristike ispusta ....................................................................308

8.

Održavanje i upravljanje kanalizacijom......................................................313
Uvod .............................................................................................................................313 8.1 Štetna djelovanja voda na kanalizaciju ................................................................315 8.2 Infiltracija i nekontrolirani dotoci u kanalizaciju .................................................316 8.3 Ostala štetna djelovanja........................................................................................319 8.4 Motrenje i baze podataka .....................................................................................320 8.5 Održavanje kanalizacije .......................................................................................325 8.6 Popravci ...............................................................................................................330

9.

Literatura........................................................................................................333

II

Kanalizacija – osnove, tipovi i sheme

1.

Uvod
Pod pojmom kanalizacije podrazumijeva se skup objekata, uređaja i mjera za: a) sakupljanje otpadnih i oborinskih voda u urbanim i industrijskim sredinama; b) transport do mjesta pročišćavanja i ispuštanja; c) čišćenje do stupnja uvjetovanog lokalnim prilikama i zakonskim uredbama; d) ispuštanje pročišćene vode u odgovarajući prijamnik; i e) zbrinjavanje mulja koji nastaje u postupku pročišćavanja.

Funkcije kanalizacijskog sustava
Sakupljanje otpadnih voda u objektu Lokalno sakupljanje i odvodnja Odvodnja Pročišćavanje Ispuštanje

Korištenje voda

Sakupljanje

Odvodnja Mulj

T

Voda

Oborine

Kućna kanalizacija

Kanalizacijska mreža i objekti

Glavni kanali

Uređaj za pročišćavanje

Obrada mulja

Pogonske komponente i troškovi

Slika 1.1: Osnovni dijelovi sustava za gospodarenje otpadnim vodama u naseljenim područjima

Vodni resursi

Preljev na mješovitoj kanalizaciji

1

J. Margeta: Odvodnja naselja

Osnovni zadatak kanalizacije je da se zagađene i oborinske (površinske) vode iz naselja što brže odstrane iz ljudske blizine uz što povoljnije sanitarne, tehničke, tehnološke i ekonomske uvjete. Usto, zadatak kanalizacije je i taj da sve sakupljene vode pročisti do potrebnog stupnja i disponira ih u prijamnike, a sve u skladu s ekološkim zahtjevima, zakonskim propisima i pravilima struke. U ovoj knjizi neće se detaljnije obrađivati problematika pročišćavanja otpadnih voda. Međutim, u poglavlju 9 daju se osnovne smjernice za pročišćavanje komunalnih otpadnih voda. Prema tome, može se reći da je zadatak kanalizacije da u skladu sa značajkama prostora najkraćim putem i u najkraćem vremenu odstrani otpadnu vodu iz naše blizine do mjesta pročišćavanja i konačnog ispuštanja. Pri tom je najkraći put važan zbog povoljnih ekonomskih učinaka (najmanja duljina kolektora, najmanji problemi sa zemljištem, minimalne visine precrpljivanja, itd.), a najkraće je vrijeme važno zbog dobrih ekoloških, sanitarnih i pogonskih učinaka (najkraće zadržavanje otpada u kolektorima). Kanalizacijska voda je ona voda koja se odvodi kanalizacijskim kanalima. Može se sastojati od jedne ili više vrsta otpadnih voda. U kanalizaciji razlikujemo sljedeće osnovne grupe otpadnih voda: Sanitarne otpadne vode: vode koje potječu iz sanitarnih čvorova kuća, industrije, ugostiteljstva, zdravstva, poslovnih prostora, itd. Radi naglašavanja njihovoga najproblematičnijeg dijela, sanitarne se vode često nazivaju i “fekalne vode” (iako, strogo gledano, naziv “fekalne vode” obuhvaća samo vode iz nužnika). Kućanske otpadne vode: vode uporabljene u kućanstvu, ugostiteljstvu, zdravstvu, školstvu i drugim sličnim neproizvodnim djelatnostima, uključujući i sanitarne otpadne vode. Često se poistovjećuju sa sanitarnim otpadnim vodama. Oborinske vode: dio oborina koje nakon isparavanja i procjeđivanja otječu po površini naselja, odnosno po površini slijeva sustava javne odvodnje, kao i vode od pranja ulica. Tuđe vode: podzemne i/ili površinske vode koje se procjeđuju kroz spojeve kanala, revizijskih okana, kroz poklopce ulaznih okana, dijelove revizijskih okana i drugih građevina, kao i drenažne vode i oborinske vode “pogrešno” priključene na kanalizaciju otpadnih voda, odnosno otpadne vode “pogrešno” priključene na kanalizaciju oborinskih voda. Mješovite vode: mješavina otpadnih i oborinskih voda. Komunalne ili urbane otpadne vode: kućanske otpadne vode ili mješavina kućanskih i otpadnih voda neproizvodnih i manjih proizvodnih djelatnosti u naselju. Komunalne ili urbane vode: oborinske i komunalne otpadne vode. Industrijske ili tehnološke otpadne vode: uporabljene vode u proizvodnim djelatnostima i raznim tehnološkim procesima, koje se ispuštaju nakon završenog tehnološkog procesa. Mulj: preostali (obrađeni ili neobrađeni) dio mulja iz uređaja za pročišćavanje komunalnih urbanih voda. Da bi kanalizacija ispunila potrebne ciljeve mora se izgraditi cijeli niz objekata i kanala koji čine kanalizacijski tehnološki sustav (Slika 1.2), koji se skraćeno u praksi nazi2

Kućni kolektori (priključci): cijevni odvodnici od kućne instalacije do mjesta priključka na javni odvodni sustav.1). upravljački.1.2: Osnovni elementi kanalizacijskog tehnološkog sustava /93/ Osnovni elementi kanalizacijskog tehnološkog sustava su: Kolektor (sakupljač) ili kanalizacijski kanal: cijev ili kanal odgovarajućeg oblika. Lateralni (bočni) kolektori: odvodnici koji nemaju nikakvih priključaka. Kolektor kućanskih otpadnih voda: odvodnjava samo kućanske otpadne vode. regulativni i drugi. Međutim. tipovi i sheme va kanalizacija ili kanalizacijski sustav. Uobičajeno je da služi i za odvodnju otpadnih voda iz neproizvodnih djelatnosti kao i manjih industrijskih pogona smještenih u urbanim sredinama. odnosno njihovo sakupljanje. Kanalizacija – osnove. industrijske i oborinske vode. uključujući i vode od pranja ulica. Glavni kolektor: kolektor koji sve sakupljene vode odvodi na uređaj za čišćenje voda ili do ispusta. s time da je kakvoća ovih voda jednaka ili bolja od kakvoće kućanskih otpadnih voda i da one ne ugrožavaju kolektore i proces pročišćavanja. Sustav za gospodarenje otpadnim vodama je širi sustav koji osim kanalizacijskog tehnološkog sustava sadrži i ostale funkcijske dijelove koji omogućuju funkcioniranje kanalizacijskog tehnološkog sustava. a a b a b b b b b c d prijamnik a – sekundarni kolektori b – glavni kolektori c – uređaj za pročišćavanje d – ispusni kanal Slika 1. planski. Mješoviti kolektori: odvodnici koji služe za odvodnju više vrsta voda. potrebno je razlikovati sustav za gospodarenje otpadnim vodama od kanalizacijskog tehnološkog sustava. kao što su: kućanske. uglavnom zatvoren i uglavnom nikad ispunjen do vrha. koji služi za odvod otpadnih i oborinskih voda. Ispusni kanal: odvodnik koji sakupljene vode (uglavnom pročišćene) odvodi u prijamnik. Primarni kolektori: odvodnici koji primaju na sebe cijeli niz sekundarnih kolektora. ovakav širi sustav trebao bi se zvati sustav za gospodarenje otpadnim vodama u naseljenim područjima (Slika 1. 3 . Oborinski kolektori: služe za odvod oborinskih voda. a to su: financijski. Sekundarni kolektori: odvodnici koji primaju na sebe cijeli niz lateralnih kolektora. Prema tome.

ispuštanjem ili odlaganjem opasnih tvari u vodu. Obalni ispust: građevina za ispuštanje pročišćene otpadne vode na obalnoj crti (crti najniže plime na kopnu). Margeta: Odvodnja naselja Preljevni ili odteretni kanal: odvodnik koji služi za odvođenje preljevnih ili odteretnih voda iz sustava. itd. a koja iznosi 60 g kisika na dan. iskazano kao BPK5. 4 . Dobiva se dijeljenjem ukupnog BPK5 (biokemijska potrošnja kisika) sa vrijednosti koja otpada na jednog stanovnika. Ispuštanje (dispozicija) otpadnih voda: postupak ispuštanja voda u odgovarajući prijamnik s prethodnim pročišćavanjem. Prvi stupanj pročišćavanja: primjena fizikalnih i/ili kemijskih postupaka čišćenja otpadnih voda kojima se iz otpadne vode uklanja najmanje 50% suspendiranih tvari. ispuštanjem ili odlaganjem u vode hranjivih i drugih tvari. Uređaj za prethodno čišćenje otpadnih voda: vodna građevina s postrojenjem u kojem se primjenom odgovarajuće tehnologije uklanjaju opasne i druge tvari iz tehnoloških otpadnih voda prije njihova ispuštanja u sustav javne odvodnje. Podmorski ispust: građevina za ispuštanje pročišćene otpadne vode na udaljenosti najmanje 500 m od obalne crte i na dubini većoj od 20 m od površine vode prijamnika. Urbano (izgrađeno) područje: površina zemljišta na kojem su stambene i/ili gospodarske djelatnosti dovoljno koncentrirane da je moguće i nužno sakupljati otpadne vode. preljevi. retencije. odnosno do konačnog ispusta.J. Zagađenjem voda dovodi se u opasnost zdravlje. Prethodni stupanj pročišćavanja: radnje i postupci kojima se iz otpadnih voda uklanjaju krupne raspršene i plutajuće otpadne tvari. Sustav javne odvodnje: skup građevina i naprava za prikupljanje. a nastaje unošenjem. Onečišćenje vode: promjena kakvoće vode nastala unošenjem. a vrijednost BPK5 smanjuje za 20% u odnosu na vrijednosti ulazne vode (influenta). Zagađenje vode: onečišćenje veće od dopuštenog. odvođenje. Uređaj za pročišćavanje: vodna građevina s postrojenjima u kojima se otpadne vode iz sustava javne odvodnje pročišćavaju prije njihovog ispuštanja u prijamnik. Ekvivalentni stanovnik (ES): jedinica opterećenja koja se primjenjuje u izražavanju kapaciteta uređaja za pročišćavanje otpadnih voda. pa i životi ljudi. a stanje kakvoće vodnog okoliša može prouzročiti i poremećaje u gospodarstvu i drugim područjima. čišćenje i ispuštanje komunalnih otpadnih voda. Objekti kanalizacijskog sustava: posebne građevine u kanalizacijskom sustavu koje imaju posebne funkcije: crpne stanice. ili opterećenja voda i kanalizacijskog sustava. kao i na udaljenosti manjoj od 500 m od obalne crte i dubini manjoj od 20 m od površine vode prijamnika. u količini kojom se mijenjaju svojstva vode u odnosu na njihovu ekološku funkciju i namjensku uporabu. toplinske energije te drugih uzročnika zagađenja. u cilju smanjenja ili eliminiranja njihovog štetnog djelovanja u prijamnicima ili kanalima kanalizacije. odvoditi ih do uređaja za čišćenje. Pročišćavanje otpadnih voda: skup postupaka i radnji kojima se poboljšava kakvoća otpadnih voda. Zagađenje se očituje pogoršanjem utvrđene vrste (kategorije) vode.

kod čega kao faktor promjene najveću ulogu ima čovjek sa svojim aktivnostima. Odgovarajući stupanj pročišćavanja: primjena bilo kojeg postupka čišćenja ili načina ispuštanja voda kojim se u ispuštenim vodama (efluentu) i u prirodnom prijamniku postižu propisane dopuštene vrijednosti za utvrđene pokazatelje. industrije i poljoprivrede. Svako korištenje voda u pravilu mijenja njene karakteristike. Tri su glavna korisnika voda: industrija. Na sličan način dolazi i do promjene kakvoće vode korištenjem u industriji i poljoprivredi. bioloških i drugih postupaka čišćenja otpadnih voda kojima se iz otpadne vode smanjuje koncentracija hranjivih tvari influenta (fosfor. Ta se voda sakuplja kanalizacijskim sustavom i odvodi na uređaj za pročišćavanje na kojem se pročišćava barem do razine propisane zakonom. odnosno domaćinstvima (Slika 1.1 Kanalizacijske vode: podrijetlo. ali istovremeno i kao prijamnici uporabljene (otpadne) vode.1.4).1 1. 1. Shodno karakteristikama samog korištenja. Čista i sanitarno ispravna voda zagađuje se korištenjem u domaćinstvu i postaje otpadna voda. i zbog toga se pročišćava (prerađuje). a koncentracija KPK (kemijska potrošnja kisika) za najmanje 75%. 5 . voda mijenja svoju kakvoću. pa se tako mijenjaju i vode koje stanovništvo koristi u naseljima.1. odnosno dobro stanje voda. to je mogućnost promjena kakvoće vode sve veća. u granicama vrijednosti koje nije moguće postići primjenom drugog stupnja čišćenja (npr. Voda u prirodi u pravilu nije dovoljno čista da bi se mogla koristiti za vodoopskrbu. tipovi i sheme Drugi stupanj pročišćavanja: primjena bioloških i/ili drugih postupaka čišćenja otpadnih voda kojima se iz otpadne vode smanjuje koncentracija suspendiranih tvari i BPK5 influenta za 70 – 90%. S obzirom da se vodni resursi koriste kao izvorišta za vodoopskrbu. Korištenjem voda nastaje korisnički hidrološki ciklus voda (Slika 1. poljoprivreda i stanovništvo (odnosno naselja). dušik) za najmanje 80%.3). Treći stupanj pročišćavanja: primjena fizikalno-kemijskih. odnosno uklanjaju i drugi posebni pokazatelji otpadnih tvari. Kanalizacija – osnove. karakteristike i utjecaji na okoliš Promjena kakvoće vode Kruženjem u prirodi voda mijenja svoj sastav i samo je manji dio vodne mase na Zemlji pogodan za korištenje u vodoopskrbi stanovništva. bakteriološki pokazatelji).

3: Korisnički hidrološki ciklus Voda mijenja svoje značajke u cijelom prirodnom hidrološkom ciklusu. najveće i najopasnije promjene po zdravlje čovjeka i živog svijeta događaju se čovjekovom uporabom vode i njenim korištenjem u svakodnevnim čovjekovim aktivnostima. Budući da voda ima veliku sposobnost otapanja tvari. umjetni) K Kućanske vode (uključujući turizam) K Industrija K More Poljodjelstvo K . a pogotovo otjecanjem preko poljoprivrednih. industrijskih i urbanih površina.J. VODA ZA KORIŠTENJE Kakvoća vode Područje kakvoće (podzemna voda) P čišć rethod no enje pitke na razin vode u IZVORIŠTE raba Upo vode Područje kakvoće ZAHVAT (površinska voda) Područje kakvoće Proč iš (raz ćavanje n proč i stupn vode je išća vanja vi ) ISPUŠTANJE U PRIJAMNIK Područje kakvoće OTPADNA VODA Vrijeme Slika 1. Margeta: Odvodnja naselja Oborine Nekonvencionalni izvori vode Evapotranspiracija Vodni resursi (prirodni.4: Promjena kakvoće vode uporabom u domaćinstvu /86/ 6 . Na žalost.kontrola kakvoće vode s uređajima za pročišćavanje Slika 1. u prirodi nigdje nema čiste vode (to ne znači da voda u prirodi ne može biti zdrava za piće).

sanitarnih potreba (pranje. Zbog toga je kanalizacija od temeljne važnosti za zaštitu okoliša i provođenje koncepta održivog razvoja. Oborinske vode koje nastaju na području naselja nisu čiste vode – njihova kakvoća rezultat je ispiranja zraka iznad naselja i ispiranja taloga i površina preko kojih voda otječe. U naseljima se odvija i cijeli niz industrijskih i zanatskih aktivnosti koje također troše vodu u svojem tehnološkom procesu. itd. zalijevanje zelenila. Promjene kakvoće oborinskih voda kao dijela hidrološkog ciklusa u ovim sredinama i voda uporabljenih za razne namjene mogu se kontrolirati prije svega izgradnjom kanalizacijskog sustava. kuhanje i druge pripreme hrane). ove se vode sakupljaju posebnim kanalizacijskim sustavom. ali i za potrebe radnika. sastav i količine uporabljenih voda (otpadnih voda) bit će rezultat ovih aktivnosti.). Tehnološke otpadne vode rezultat su određenog tehnološkog procesa i međusobno se bitno razlikuju. tipovi i sheme Za razliku od promjena kakvoće voda koje se odvijaju nekontrolirano kruženjem vode u prirodi. Sve ove uporabljene vode sakupljaju se jedinstvenim kanalizacijskim sustavom u kojem se formira određena kakvoća uporabljenih voda u skladu s veličinom i načinom njihova korištenja. pak. uredima. kupanje. svrstavaju se u raspršene izvore zagađenja (npr.. Kanalizacija – osnove. mogu se kontrolirati. Naravno. bolnicama. pa će sastav uporabljenih voda iz ovih ustanova biti sličan. ove se vode priključuju izravno na gradski kanalizacijski sustav. tehnološke otpadne vode prikupljaju se zasebnom kanalizacijskom mrežom. Tamo gdje je to moguće. itd.). Oborinska voda se 7 . ali i zagađene izrazito opasnim tvarima. Poznato je da se voda u domaćinstvu troši radi održanja svih životnih funkcija (voda za piće. urbanih površina. vode s poljoprivrednih površina. Zbog toga se naselja svrstavaju u točkaste izvore zagađenja čija se kontrola provodi izgradnjom uređaja za pročišćavanje otpadnih voda. stajskih pogona. a time i njihovo zagađenje ili onečišćenje.1. itd. Pođimo od onoga što nam je najbliže.. tamo gdje to nije moguće. ispiranje sanitarnih čvorova). Mogu biti manje ili više zagađene. Osnovni preduvjet za to jest djelotvornost kanalizacijskog sustava. Promjena kakvoće vode i sastav zagađenja u vodi najlakše se mogu odrediti ako se analizira postupak trošenja vode za određene namjene. Koristeći vodu u svakodnevnom životu za boravka u poduzećima. a to je potrošnja vode u domaćinstvu. Prema tome. znači da je njihova kakvoća rezultat aktivnosti koje se odvijaju u naselju s kojeg se oborinska voda sakuplja. promjene koje se odvijaju na području urbanih i industrijskih sredina i korištenjem voda u tim sredinama. kao i za komunalne potrebe vezane za stanovanje u urbanim naseljima (pranje ulica. vojarnama. Osnovni zadatak ovog sustava je da uporabljene i oborinske vode sakuplja i odvodi na postrojenje za pročišćavanje voda pomoću kojega se kontrolira kakvoća voda koje se ispuštaju u vodne resurse. Ukoliko njihov sastav nije bolji od sastava tipičnih kućanskih otpadnih voda. djelatnici stvaraju otpadne vode koje imaju sastav sličan kućanskim otpadnim vodama. Onečišćene vode koje nekontrolirano otječu (površinski i podzemno) u vodne resurse. školama. u nekima od ovih ustanova odvijaju se i neke specifične aktivnosti koje rezultiraju određenom posebnom kakvoćom uporabljenih voda. To. Ove vode u tehnološkom procesu mijenjaju svoj sastav i postaju zagađene vode koje čine grupu takozvanih tehnoloških otpadnih voda. Slične aktivnosti odvijaju se u cijelom nizu javnih ustanova: u ugostiteljskim objektima. restauracijama i slično. Ne treba zaboraviti ni oborinske vode na području naselja i industrijskih pogona koje se javljaju za vrijeme oborina. To su takozvane kućanske otpadne vode.

000 20. Ove vode ispiru radne i druge površine na tom prostoru i poprimaju određeni sastav u skladu s aktivnostima na tom prostoru. a može se sakupljati i zajedno s kućanskim otpadnim vodama. Margeta: Odvodnja naselja danas uglavnom sakuplja zasebnom kanalizacijskom mrežom. Isto vrijedi i za sve otpadne i oborinske vode pojedinih industrijskih područja. Isto se može reći i za oborinske vode s područja određenog industrijskog pogona. Prema tome.000 0 0 2 4 6 8 10 12 14 16 18 20 22 24 Vrijeme (h) Slika 1.000 8.000 36.000 32. Rezultate nekih ispitivanja u pojedinim zemljama prikazuju Slika 1.5: Tipična promjena organskog zagađenja u naselju u tijeku dana /11/ 8 . a posebno vodne resurse. 1.000 28.000 otpaci od hrane i kuhanja 24. kupanje Kemijska potrošnja kisika (KPK) (mg/h) 40.2 Sastav i karakteristike urbanih uporabljenih i oborinskih voda Kućanske otpadne vode Sastav i količine urbanih otpadnih voda su promjenjivi u tijeku jednog dana i tijekom vremena i rezultat su stanja.000 16.5 i Slika 1.000 tuširanje.000 perilica sudoper 12.6.1. odvoditi i disponirati u vodne resurse na određeni način koji neće ugroziti sanitarne karakteristike naselja i okoliša.000 nužnik 4. uporabljene i oborinske vode u urbanim sredinama su zagađene vode koje se moraju sakupljati. aktivnosti i intenziteta korištenja voda u naselju.J. 44. Ove vode se uglavnom sakupljaju zasebnom oborinskom kanalizacijom.

anorganski sastav (pH. ugljikohidrati. fenoli. mikroorganizme i patogene organizme. pesticidi). standardom. Od biološkog sastava potrebno je analizirati protozoe. Kod ovoga treba imati u vidu da sastav kućanskih otpadnih voda u velikoj mjeri ovisi o standardu življenja stanovnika koji je dosta promjenjiv.6: Tipična promjena sastava kućanskih otpadnih voda u tijeku dana za naselje od 50. dušik. Analiza fizikalnog sastava obuhvaća krutine. kemijski i biološki sastav voda.000 ES /64/ Svako naselje živi svojim specifičnim životom u skladu sa svojim položajem. Slika 1. biljke.7 prikazuje shematski dijagram osnovnih karakteristika otpadnih voda koje se obično analiziraju. sumpor. tradicijom. životinje. metan. klimatskim i drugim prirodnim karakteristikama. sumporovodik). kloridi.0 kg/min Teret zagađenja (opterećenje) ukupne krute tvari 600 KMnO4 – potrošnja 400 kg/min 800 mg/l 10 KMnO4 – potrošnja BPK5 200 BPK5 5 2 14 12 10 8 6 4 2 4 6 8 10 12 14 16 18 20 22 24 sati 200 2 4 6 8 10 12 14 16 18 20 22 24 sati g/min mg/l 150 100 nitrati nitrati 4 6 8 10 12 14 16 18 20 22 24 sati 50 2 4 6 8 10 12 14 16 18 20 22 24 sati Slika 1. fosfor. Ispitivanjem se analizira fizikalni. ali kada se razmatra šira regija ili područje. Stvarni trenutni sastav se može dobiti jedino odgovarajućim ispitivanjem kakvoće uporabljenih voda. kulturom. toksične komponente. tipovi i sheme 1100 1000 1800 mg/l 20 Koncentracija zagađenja ukupne krute tvari 15 30. 9 . masti i ulja.1. sastav kućanskih otpadnih voda nije ni bitno različit. boju i miris. Kanalizacija – osnove. temperaturu. Od kemijskog sastava potrebno je analizirati organski sastav (proteini. pa su i sastav i količine otpadnih voda promjenjivi. teški metali) i plinove (kisik. viruse. alkalitet. Zbog toga sastav kućanskih otpadnih voda nije nikad isti.

boja . Tablica 1.5 – 8.miris Analiza čestica Ukupne Ispareno Analiza organskog sastava Mikrobiološka analiza Potrošnja kisika Koncentracija organskog ugljika Ukupne masnoće Koliformne bakterije Fekalni koliformi Otopljene Kiselost Lužnatost Ispareno Suspendirane Ispareno pH Taložive Ispareno Veličina konsolidacije mulja Veličina taloženja Ukupni fenoli Amonijak Sulfidi Anorganski ioni Otopljene tvari Kloridi Sulfati Nitrati Fosfati Ostalo po potrebi Teški metali Anorganski Organske funkcijske grupe Slika 1.5 500 – 700 600 – 800 200 – 400 250 – 500 30 – 50 120 – 250 Jaka 7. Margeta: Odvodnja naselja Otpadne vode Osnovna analiza: .0 > 5.2.2 – 7.temperatura .toksičnost .8 4.0 – 7.mutnoća .1 prikazuje uobičajene veličine pojedinih tvari koje čine sastav komunalnih otpadnih voda prikazuje i karakteristične su za europske zemlje.5 2. Podatke za SAD prikazuje Tablica 1.0 > 700 > 800 > 400 > 500 > 50 < 120 10 .7: Shematski dijagram ispitivanja osnovnih karakteristika otpadnih voda Tablica 1.1: Tipične karakteristike kućanskih otpadnih voda prema ATV /64/ Koncentracija pH Taložive tvari (ml/l ⋅1h) Neotopljene tvari (mg/l) Otopljene tvari (mg/l) BPK5 – biokemijska potrošnja kisika (mg/l) KPK – kalijev permanganat (mg/l) Amonijak (NH4) (mg/l) Specifična količina otpadnih voda (l/ES/dan) Slaba 7.J.0 300 – 500 400 – 600 100 – 200 150 – 250 15 – 30 250 – 500 Srednja 7.

11 .1. rađena su pojedinačna ispitivanja u pojedinim gradovima. Zadnjih je godina kod nas i u drugim državama značajan trend smanjenja potrošnje vode. Međutim. Stoga su te vrijednosti samo orijentacijske veličine. u Hrvatskoj nisu obavljana sustavna istraživanja otpadnih voda tako da ne postoji pouzdani uzorak podataka na temelju kojeg bi se dale uobičajene veličine. jer je količina otpadnih tvari koje vode primaju tijekom korištenja ostala nepromijenjena ili se povećala. a količina vode se smanjila. tako da su danas uobičajene veličine za naselja od 120 – 180 l/stanovnik/dan. Kanalizacija – osnove.000 400 – 700 250 – 450 100 – 300 180 – 300 40 – 70 140 – 230 150 – 180 40 – 50 110 – 130 100 – 400 240 – 420 80 – 140 400 – 500 550 – 700 200 – 250 20 – 85 8 – 35 12 – 50 – – 5 – 15 1–5 7 – 11 30 – 100 100 – 125 90 – 110 Na žalost. Smanjenje potrošnje vode u domaćinstvima rezultira povećanjem koncentracije otpadnih tvari u otpadnim vodama.2: Prosječni sastav kućanskih otpadnih voda (mg/l) /11/ i /90/ Sastav Ukupne krutine Suspenzije Minerali Organske tvari Ukupne suspendirane tvari Minerali (anorganske tvari) Organske tvari Ukupne taložive tvari Minerali (anorganske tvari) Organske tvari Biološka potrošnja kisika BPK (20ºC): BPK5 ugljični BPK konačni ugljični BPK konačni dušični BPK ukupna potrošnja kisika Kemijska potrošnja kisika (KPK) Ukupni organski ugljik Ukupni dušik kao N Organski N Slobodni amonijak Nitriti Nitrati Ukupni fosfor kao P Organski P Anorganski P Kloridi Alkalitet kao CaCO3 Masnoće Veličina 700 – 1. Koncentracije dane u prikazanim tablicama rezultat su razrjeđenja količine pojedine tvari ispuštene u kanalizaciju s istovremeno ispuštenim količinama vode. tipovi i sheme Tablica 1.

Sastav zagađenja oborinskih voda dosta se razlikuje od mjesta do mjesta. Razlog su oborine koje su tipična stohastička pojava. guma. itd. najveće je u početku otjecanja (početku kiša). talozi iz prometnih sredstava (metali.). a s trajanjem otjecanja se smanjuje kao rezultat ispiranja slijevnih površina. odnosno imaju determinističke karakteristike. trava i drugi otpaci flore i faune). Za razliku od komunalnih i industrijskih otpadnih voda kod kojih su količine i sastav prepoznatljivi. a uobičajeni sastav je sljedeći: anorganske suspenzije (prašina. Osim toga.J.) i drugo u skladu s karakteristikama naselja i aktivnostima u naselju. Naime. Ispiranjem zraka i površina. 12 . Zagađenje u oborinskim vodama dosta je promjenjivo. postoje industrijske otpadne vode koje u svom sastavu imaju i tvari koje štetno djeluju na kanale i druge kanalizacijske objekte ili toksično djeluju na biološke aktivnosti na uređaju za pročišćavanje i kanalizacijskom sustavu. to je veće zagađenje koje se nakuplja na slijevnim površinama. U prirodnim sredinama i manjim naseljima bez industrije oborinske su vode razmjerno čiste. oborinske vode mijenjaju svoj sastav u skladu sa sastavom nečistoća u zraku i na površinama. Kao što je rečeno. sastav i količine otpadnih industrijskih voda su izravna posljedica tehnološkog procesa pojedine industrije. pa se uvijek govori o vjerojatnim količinama i sastavu. one mogu ugroziti zdravlje radnika koji rade na održavanju kanalizacijskog sustava. lišće. Kod toga treba znati da taj sastav može biti vrlo toksičan i agresivan i time štetan po čovjeka. pa će i teret zagađenja prvih oborina biti također veći. ali i na utjecaj na objekte kanalizacijskog sustava i proces pročišćavanja otpadnih voda. Sam teret zagađenja koje oborinske vode nose izravno ovisi o dužini sušnog razdoblja koje je prethodilo oborinama. tada se analizira sastav u odnosu na moguće utjecaje na čovjeka i okoliš. na njihov sastav utječe zagađenje zraka i površina u naseljima. Zbog ovoga se industrijske otpadne vode nikada izravno ne spajaju na kanalizacijsku mrežu komunalnih otpadnih voda ukoliko njihov sastav nije sličan ili bolji od sastava komunalnih otpadnih voda s obzirom na sve komponente. pijesak i sl. okoliš i kanalizacijski sustav. Oborinske vode Oborinske vode nisu čiste vode. krupne plivajuće tvari (papir. To znači da im je pridružena karakteristika slučajnosti. Osim toga. dok u većim gradovima s industrijskim pogonima ove vode mogu biti vrlo zagađene /71/. olovo. već jedino o konkretnom sastavu pojedinog tehnološkog procesa. masnoće. Ovo je bitna karakteristika oborinskih voda o kojoj svakako treba voditi računa kad se analiziraju njihove količine i sastav. objekti i kanali kanalizacije industrijskih pogona (vrsta cijevnog materijala) moraju se prilagoditi karakteristikama otpadnih voda kako bi se osiguralo kvalitetno i trajno funkcioniranje kanalizacijskog sustava. Kako zagađenje zraka i površina nije svugdje isto. oborinske vode i njihov sastav imaju tipične stohastičke karakteristike. Margeta: Odvodnja naselja Industrijske otpadne vode Kada se govori o sastavu i karakteristikama industrijskih otpadnih voda. tako i sastav i zagađenje oborinskih voda nisu isti. bakterije. industrijski talozi. mineralna ulja. Što je duže sušno razdoblje. organske suspenzije. stoga se ne može govoriti o uobičajenom sastavu i količinama.

8: Mješoviti tip odvodnje /93/ sanitarni kolektori oborinski kolektori 8 – ispust oborinskih voda Slika 1. razdjelni ili separatni. Mješoviti ili skupni tip odvodnje sakuplja sve kategorije urbanih voda (kućanske. tipovi i sheme Zbog svega ovoga kod rješavanja kanalizacije treba voditi računa i o zahtjevima vezanim za ispuštanje oborinskih voda u prijamnike.9). 1. i predložiti najpovoljnija tehnička rješenja /71/.9: Razdjelni tip odvodnje /93/ 13 . 1 – sekundarni kolektori 2 – primarni kolektori 3 – glavni kanal 4 – crpna stanica 5 – uređaj za pročišćavanje 6 – ispust pročišćenih voda 7 – kišni preljev Slika 1. Razdjelni tip odvodnje sakuplja i odvodi različite vrste urbanih voda zasebnim kanalima i kolektorima (Slika 1. Kanalizacija – osnove. Razlikujemo dva osnovna tipa odvodnje: mješoviti ili skupni.1.2 Tipovi odvodnje Pod tipom odvodnje podrazumijeva se način sakupljanja i odvođenja različitih vrsta urbanih voda (kućanskih. U praksi se tipovi odvodnje obično nazivaju sustavima kanalizacije. industrijske i oborinske) i odvodi ih zajedničkim kanalima i kolektorima (Slika 1.8). industrijskih i oborinskih).

Slika 1. s obzirom na trajanje otjecanja. na mješovitom tipu se primjenjuju takozvana “kišna rasterećenja”. kod mješovitog tipa sve vrste otpadnih voda odvode se zajedničkim kanalima i kolektorima (Slika 1.10).11 prikazuje je pogonsku shemu kišnog rasterećenja. koje praktički teku neprekidno. kao ni u većini europskih zemalja. U tom su smislu za dimenzioniranje veličine kanala najvažnije oborinske vode.2.11: Pogonska shema kišnog rasterećenja 14 . a oborinske periodičan utjecaj. dozvoljeno izravno ispuštanje mješovitih voda u vodne resurse. Naime.1 Mješoviti tip odvodnje Kao što je rečeno. a najduže kućanske vode. Pomoću ovih objekata se razrijeđene otpadne vode u vrijeme jakih kiša ispuštaju izravno ili posredno pomoću kišnih bazena u prijamnik uz odgovarajuće pročišćavanje prije ispuštanja. Da bi se postiglo ekonomičnije rješenje. Međutim.10: Karakterističan poprečni presjek s izgrađenim mješovitim tipom odvodnje /93/ Slika 1. Najveći dio voda koje se prikupljaju ovim tipom su oborinske vode. Margeta: Odvodnja naselja 1. najkraće trajanje imaju oborinske vode (razdoblje kiša). Zbog toga kućanske vode imaju dugoročan i stalan. Odnos oborinske i drugih voda u kanalima je između 1:20 i 1:60. Slika 1.J. danas u Hrvatskoj.

gdje imamo velike instalirane kapacitete koji se koriste u kratkim razdobljima. (1.12: Razina vode na kišnom rasterećenju U tehničko-tehnološkom smislu najveći problem mješovitog tipa je veliko osciliranje otjecanja u kolektorima (sušno/kišno razdoblje). izvedbeni. a posebno pogonski troškovi su višestruko veći jer se prepumpavaju i pročišćavaju sve vode u kanalima (ako nema preljeva) ili veći dio ovih voda.). uređaja za pročišćavanje preljevnih voda. a) Kritično otjecanje (bez prelijevanja) b) Otjecanje s prelijevanjem Slika 1. Kanalizacija – osnove. Promjenjivost protoka izaziva velike probleme kod rada crpnih stanica. – protok otpadnih voda. pri čemu kod razrjeđenja: Qotj = Qotp ⋅ (1 + n ) gdje je: Qotj Qotp n – protok koji otječe dalje sustavom. Ova stanja prikazuju Slika 1. odnosno moraju se primijeniti rješenja kojima se ograničava ispuštanje 15 . jer se umjesto dvije ili više kanalizacijskih mreža gradi samo jedna jedinstvena. u slučaju izgradnje na većim dubinama zbog kućnih priključaka. ispusta.11 i Slika 1. Da bi se to izbjeglo. Međutim.1) dolazi do rasterećivanja razrijeđene otpadne vode.12. kao i kod uređaja za pročišćavanje gdje je vrlo teško naći racionalno i djelotvorno rješenje jer dolazi do velikih i naglih promjena količina i koncentracije otpadnih tvari u influentu. te većeg broja posebnih građevina (preljeva. Kao rezultat imamo taloženje u kolektorima u sušnom razdoblju. – koeficijent razrjeđenja. crpnih stanica. U sanitarnom i ekološkom pogledu. Danas je to neprihvatljivo. itd. mješoviti tip odvodnje je nepovoljan zbog preljevnih voda koje u sebi sadrže i dio fekalnih i otpadnih voda (tvari) koje u ovom slučaju izravno otječu u prijamnik. retencijskih bazena. tako da ovaj sustav postaje pogonski i investicijski nepovoljan. tipovi i sheme U sušnom razdoblju kroz kolektor protječu samo otpadne vode. pa se preljevne vode moraju pročišćavati.1. oblikuju se posebni poprečni profili koji mogu zadovoljiti oba režima otjecanja. Nadolaskom kiša stvara se mješovito protjecanje. Mješoviti tip odvodnje je u pravilu najjeftiniji u pogledu izgradnje kanalizacijskih kolektora.

J.13: Karakteristični poprečni presjek prometnice s izgrađenim razdjelnim tipom odvodnje U ekonomskom smislu razdjelni tip je skuplji jer je ukupna mreža dulja za 30 – 40% u odnosu na mješoviti tip. s obzirom na prepoznatljivi sastav vode u svakoj kanalizaciji i s tim u vezi prilagođene uvjete pročišćavanja i ispuštanja.). ovaj tip odvodnje ne mora biti skuplji od mješovitog kad se u razmatranje uzmu crpne stanice. itd. Međutim. Margeta: Odvodnja naselja otpadnih tvari u prijamnike (retencije.2. u ovom se slučaju kanalizacija oborinskih voda (veliki profili) polaže pliće (jer se sakupljaju samo oborinske vode). Ovaj se tip danas ne preporučuje. Osim toga. dok su kanali otpadnih voda prilagođeni njihovim količinama. ovim tipom kanalizacije veći dio oborinskih voda se pročišćava. To posebno vrijedi u slučajevima kada se oborinske vode mogu u cijelosti i najvećim dijelom direktno gravitacijski ispuštati u prijamnik. uređaj za pročišćavanje i ispust. S druge strane. mehaničko pročišćavanje. dok se kanali otpadnih voda (mali profili) polažu 16 . odnosno velikih poteškoća (ekonomskih i tehnoloških) kod pročišćavanja mješovitih voda i ispuštanja preljevnih voda. jer je svaka mreža tehnički i tehnološki u najvećoj mjeri prilagođena karakteristikama voda koje odvodnjava (količina i kakvoća). U ovom slučaju kanali oborinske vode su po dimenzijama isti kao u mješovitom tipu. Zbog toga velike oborinske vode ne utječu na uređaj za pročišćavanje komunalnih otpadnih voda. Uvijek je lakše pročišćavati kućanske otpadne vode zasebno od oborinskih voda te imati jedan umjesto više uređaja i ispusta. Slika 1. U tehničko-tehnološkom smislu ovaj je tip vrlo povoljan. Mali kanali otpadnih voda se lakše održavaju i čiste.13). Mješoviti tip odvodnje ima dodatne izvore onečišćenja okoliša u odnosu na razdjelni tip. prvenstveno zbog sanitarnih zahtjeva. 1.2 Razdjelni tip odvodnje Kod razdjelnog tipa postoje uglavnom dvije kanalizacijske mreže. i to jedna koja služi za odvođenje oborinskih voda i druga koja je namijenjena za kućanske i industrijske otpadne vode (ukoliko na području naselja postoji industrija) (Slika 1.

2. Zbog toga nema značajnog povećavanja zemljanih radova. ako se time postiže tražena kakvoća voda (lokalno pročišćavanje filtracijom). čime se zadržava voda i poboljšava lokalna mikroklima. otvorenih kanala i slično). površinski sloj terena u bazenu je biološki reaktor u kojem se odvija pročišćavanje voda prije same infiltracije. Potpuni razdjelni tip odvodnje je onaj kod kojega postoje dvije ili više potpuno samostalnih kanalizacijskih mreža (oborinske. Uz navedeno. kućanske. Infiltracija se odvija cijelim nizom objekata koje dijelimo u dvije osnovne grupe (ATV 138): površinska infiltracija putem bazena (spremnika). U ekološkom smislu ovaj tip pruža mogućnosti dobre zaštite okoliša zbog toga što omogućava primjenu djelotvornog i ekonomski prihvatljivog pročišćavanja. industrijske. tipovi i sheme dublje radi kućnih priključaka. krovne vode). jer se izbjegla izgradnja oborinske kanalizacije. Tako razdjelni tip odvodnje može biti potpun ili nepotpun. a infiltracijom se odvija daljnje pročišćavanje voda. te urbanističkim zahtjevima (rijetko naseljena područja). postoje tipovi koji su na neki način njihova kombinacija. Kanalizacija – osnove. 1. Oborinske se vode u ovom tipu odvode u prijamnik na jednostavniji i jeftiniji način (pomoću upojnih objekata. zadržavanje vode korištenjem prirodnih retencijskih prostora. To je takozvani prirodno usmjereni tip odvodnje oborinskih voda. Nepotpuni razdjelni (djelomično razdjelni) tip odvodnje je kanalizacijska mreža namijenjena odvodu samo industrijskih i kućanskih otpadnih voda. itd.3 Ostali tipovi odvodnje Uz ova dva osnovna tipa odvodnje. podzemna infiltracija putem bunara i drenova (cijevi).1.). ispuštanje putem prirodnih odvodnih sustava (zeleni jarci i slični vodotoci pročišćavaju vode). Ovaj se tip zasniva na sljedećim principima odvodnje: smanjenje količine oborinskih voda podjelom slijevnog područja na manja područja i gradnjom propusnih slijevnih površina. U sanitarnom smislu ovaj tip je povoljan stoga jer se sve fekalne vode odvode na uređaj za pročišćavanje. jaraka. rigola. Prednosti ovakvog tipa su brojne. 17 . stupnju izgrađenosti područja. uz uvjet da se i oborinske vode adekvatno pročišćavaju (retencijski bazeni i slično). Površinska infiltracija se preporučuje jer se tako postižu bolji učinci pročišćavanja. Ovaj tip je najjeftiniji. Naime. oborinske se vode najvećim dijelom odvode prirodnim putem i time zadržavaju svoje prirodne značajke vezane za obnavljanje lokalnih vodnih resursa i održavanje pripadajuće biosfere (okoliša). lokalno upuštanje/infiltracija u teren putem upojnih bunara i polja. neispuštanje u kanalizaciju oborinskih voda čija je kakvoća jednaka ili bolja od kakvoće efluenta s uređaja za pročišćavanje (na primjer. Osim toga. za nove se zgrade preporučuje izgradnja zelenih krovova. Ovakvi su bazeni dobro rješenje za preljevne i druge djelomično onečišćene vode. Ovaj je tip najpovoljniji ukoliko odgovara značajkama prostora.

površinsko zagađenje Infiltracijska građevina Prethodno pročišćavanje (bazen s uronjenim pregradama) Infiltracija u podzemlje Podzemna voda Slika 1. s tom razlikom što oborinska kanalizacija ima posebne dopunske uređaje pomoću kojih se odvodnja od pranja ulica i oborinske vode u vrijeme kiša malog intenziteta automatski uvode u kanalizacijsku mrežu kućanske kanalizacije. kombinirani tip odvodnje. Tako se dobiva potpuni razdjelni tip odvodnje. pristupa se izgradnji zatvorenog tipa oborinske kanalizacije. Osim mješovitog i razdjelnog tipa odvodnje.14: Lokalni tip odvodnje i ispuštanja oborinskih voda Ovakvi tipovi su u pravilu prva faza rješavanja razdjelne kanalizacije nekog neizgrađenog područja kada se u početku gradi samo kanalizacija otpadnih voda koja je jeftinija i potrebnija u odnosu na zaštitu zdravlja ljudi i okoliša. Na ovaj se način prvi. a ostale. Kod djelomično razdjelnog (polurazdjelnog) tipa odvodnje (Slika 1.15: Djelomično razdjelni (polurazdjelni) tip odvodnje 18 . 9 – razdjelno okno Slika 1. Margeta: Odvodnja naselja Oborine. postoje: djelomično razdjelni (polurazdjelni) tip odvodnje. Kada izgrađenost poraste i povećaju se količine oborinskih voda. zagađeniji. ispuštaju izravno u prijamnik uz eventualno zadržavanje plivajućih tvari i krupnih suspenzija. manji dotoci oborinske vode odvode na uređaj.15) mreža je ista kao kod punog razdjelnog. razmjerno čiste ali znatno veće oborinske vode. onečišćenje Odvodnja.J.

izgrađuje se odvojena oborinska kanalizacija s ispustom oborinskih voda u prijamnike. Potrebno je izgraditi dvije mreže.17) su sustavi koji imaju nekoliko zasebnih podsustava i tipova odvodnje (mješoviti. Kanalizacija – osnove. nastoje smanjiti količine koje dolaze na uređaj za pročišćavanje. jer odvodnjava prve dotoke oborinskih voda i vode od pranja ulica (najviše zagađene vode u sustavu oborinske kanalizacije) kolektorima kućanske kanalizacije odvodi na zajednički uređaj za pročišćavanje. Najveći nedostatak polurazdjelnog tipa odvodnje je ekonomski. povoljniji od razdjelnog. Zadatak je ovih objekata da vode prvih dotoka (koje su i najviše zagađene) uvode u kanalizaciju za otpadne vode s konačnim odvođenjem na uređaj za pročišćavanje. Tada se. Naime. uz eventualno zadržavanje plivajućih tvari i krupnih suspenzija. Ovi sustavi nastaju kao rezultat razvojnih i ekoloških faktora koji se javljaju tijekom vremena. a sve pod uvjetom da se mogu osigurati odgovarajuće minimalne brzine tečenja u oba režima rada (kišnom i sušnom). zbog znatnog povećanja troškova pročišćavanja. sa sanitarnog i ekološkog gledišta zaštite okoliša. a kanalizaciju za gradske otpadne vode neophodno je položiti ispod oborinske. Kombinirani sustavi odvodnje (Slika 1.). 1 – oborinska kanalizacija: a) kritično otjecanje. a za oborinske vode.16: Razdjelno okno u djelomično razdjelnom tipu odvodnje S gledišta održavanja kanalizacije ovaj tip ima odgovarajuće prednosti s obzirom na povremena ispiranja “fekalne” kanalizacije oborinskom vodom. U sušnom razdoblju su kolektori mješovite kanalizacije samo djelomično iskorišteni. 19 .1. a u razdoblju većih oborinskih voda od kritične (ona kod koje nastupa prelijevanje u ispust oborinskih voda) izravno u prijamnik. minimalne su brzine veće za oborinske nego za kućanske vode. kao i cijeli niz razdjelnih okana. sve s ciljem da se osigura prihvat zagađenih oborinskih voda (veći iskopi). b) kišno otjecanje 2 – odteretni kanal 3 – kućanske otpadne vode Slika 1. koje više ne mogu primiti postojeći kolektori mješovitog sustava. razdjelni. Za djelomično razdjelni tip odvodnje može se reći da je. Razlozi za promjenu sustava od mješovitog na razdjelni mogu biti i ekološki uvjeti vezani uz potrebnu visoku razinu pročišćavanja. tipovi i sheme Slika 1.16 prikazuje “kišne razdjelne preljeve” čija je funkcija drukčija od kišnih preljeva kod mješovitog tipa odvodnje. itd. na njih je moguće povezati kućansku kanalizacijsku mrežu novih područja naselja.

odnosno na način prikupljanja voda. pa tako imamo: gravitacijsku kanalizaciju.) i objektima (brodovi). tada uglavnom mislimo na ovu kanalizaciju.2 – 0. Umjesto usitnjivača mogu se koristiti septičke jame iz kojih se voda prelijeva u crpno okno iz kojeg se crpi i tlači u cjevovode. Radi na principu tlaka koji je u tlačnim kolektorima do 10 bara. Ova kanalizacija zahtijeva ugradnju posebnih cijevi za transport voda. kao i objekata (okana) za prijelaz sa kućne gravitacijske odvodnje na jav20 . Povoljna je tamo gdje se sustavom tečenja sa podtlakom (obično oko 0. Gravitacijska kanalizacija odnosi se na kanalizaciju s tečenjem sa slobodnim vodnim licem. gusta izgradnja – oborinska i fekalna kanalizacija. Usitnjivači ili septičke jame su potrebne kako bi se spriječilo začepljenje malih cjevovoda koji se koriste za transport otpadnih voda. Koristi se na pojedinim dionicama ili manjim podsustavima na kojima nismo u mogućnosti osigurati tečenje sa slobodnim vodnim licem. U tekstu je prikazana podjela samo s obzirom na tipove voda koje se odvodnjavaju. Vakuumska kanalizacija se koristi u posebnim prilikama (rijetko naseljena ravničarska područja. Međutim. i vakuumsku kanalizaciju. postoje i druge podjele. Kombinirani sustav može biti i posljedica urbanizacije područja koja zahtijeva različite tipove odvodnje: industrijske i tehnološke zone – oborinska i fekalna kanalizacija. Sakupljena otpadna voda i tvari sadržane u njoj se usitnjavaju i potom tlače u sustav transportnih cjevovoda koji završavaju na uređaju za pročišćavanje. Tlačna kanalizacija kao cjelina je rijetkost. tlačnu kanalizaciju. Koriste se manje cijevi. zone individualne izgradnje – samo fekalna kanalizacija. visoke podzemne vode. itd. itd.17: Kombinirani sustav odvodnje Na ovaj način nastaju kombinirani sustavi odvodnje kod kojih se na jednom području grada zadržava mješoviti tip a na novim se područjima izgrađuje razdjelni tip odvodnje. Sustav se sastoji od tlačnih jedinica (crpnih okana) u koje voda dotječe gravitacijski iz kuća. kao što je podjela u odnosu na režim tečenja. profila 90 – 200 mm. Kada govorimo o kanalizaciji.8 bara) može postići ekonomska korist kod izgradnje i pogona. Primjenjuje se od šezdesetih godina prošlog stoljeća.J. Margeta: Odvodnja naselja Slika 1.

postojeća i planirana industrija. položaj i svojstva prijamnika. odnosno do veličine sabirnih kolektora od oko 4 km. količina i sastav otpadnih voda.3.3. a odnedavno se grade i kod nas. Izbor ponajviše ovisi o mjesnim (lokalnim) prilikama i uvjetima. odnosno izljevnom mjestu. amortizaciju. Područje primjene ovih kanalizacija prikazuje Tablica 1. vrjednovanje treba uključiti sve ostale čimbenike kao što su: troškovi pogona.500 kućnih priključaka. 21 . kapacitet i kakvoća prijamnika. U slučaju brodova ili sličnih objekata potrebna je i ugradnja posebnih sanitarnih i izljevnih uređaja koji funkcioniraju na načelu podtlaka. 0 neutralno Tlačna kanalizacija ++ + ++ ++ 0 – Vakuumska kanalizacija ++ ++ ++ + ++ ++ 1. priroda i značajke ispuštanja voda u sustav. Kanalizacija – osnove. tako da je cjelokupna javna mreža za sakupljanje otpadnih voda u podtlaku.1 Izbor tipa odvodnje Osnove Izbor tipa (sustava) odvodnje ovisi o nizu čimbenika: značajke i tip postojećeg sustava (ako postoji). Uštede kod izgradnje ovih kanalizacija u odnosu na gravitacijski sustav kreću se do 50%. urbanistički planovi razvoja itd. Koristi se za kanalizaciju otpadnih voda i to za manje sustave odvodnje veličine do 1. Pod lokalnim uvjetima podrazumijeva se broj stanovnika.3: Tlačna i vakuumska kanalizacija – područja primjene Primjena Rijetko naseljena područja Ravničarsko područje Visoka razina podzemnih voda Složeno podzemlje s drugim instalacijama Kuće i odvodni sustav u zaštićenom području Povremene količine otpadnih voda (vikend-kuće i slično) ++ vrlo dobro. sanitarnim. topografija. te činjenicu da se u ove sustave ne smiju ispuštati oborinske vode. + dobro. potrebe prethodnog čišćenja. tada je jedan od ključnih faktora postojeća kanalizacija i njezine osobine. Tablica 1. kote izgrađenih objekata i način izgradnje. uređaj za pročišćavanje otpadnih voda. Radi na načelu podtlaka. tipovi i sheme nu odvodnju s podtlakom. Ovakve se kanalizacije već dugo grade u Europi. tehničkotehnološkim i ekološkim zahtjevima te ekonomskim pokazateljima. održavanje.3 1. – neodgovarajuće. reljef terena. Najveći podtlak je u sabirnom bazenu.1. Međutim. U slučajevima kad se radi o značajnom proširenju postojeće kanalizacije. kamate.

J. Margeta: Odvodnja naselja

Sanitarni zahtjevi se kod izbora sustava odvodnje odnose na održavanje ispravnih zdravstvenih uvjeta na području naselja i gravitirajućih zona, tj. sprječavanje negativnog i štetnog utjecaja otpada i nečistoća na teren, vodu i zrak. Tehničko-tehnološki zahtjevi odnose se na osiguranje brzine i djelotvornosti odvođenja otpadnih voda iz ljudske blizine, uvjete održavanja sustava, te na djelotvorno održavanje sustava za pročišćavanje i ispuštanje. Ekonomski pokazatelji odnose se na troškove izgradnje, održavanja i pogona kanalizacijskog sustava kao cjeline. Ekološki pokazatelji odnose se na očuvanje čovjekova okoliša i ekološke ravnoteže užeg i šireg prostora. Danas, a pogotovo u budućnosti, ovi pokazatelji će imati ključnu ulogu u odabiranju tipa odvodnje. U prethodnom su tekstu sažeto iznesene osnovne karakteristike svakog od sustava u odnosu na dane pokazatelje, a u daljnjem tekstu će biti prikazana svrhovitost primjene pojedinog tipa odvodnje.
1.3.2 Smjernice za izbor tipa odvodnje

Mješoviti tip odvodnje se zbog sanitarnih i ekoloških razloga i problema s pročišćavanjem mješavine otpadnih i oborinskih voda danas uglavnom ne preporučuje. Uvjeti u kojima bi se ovaj sustav mogao koristiti su sljedeći: prijamnik velike prijamne moći, tako da je potrebno samo mehaničko pročišćavanje i kratki ispust; vrlo mali intenzitet kiše (male dimenzije objekata); otpadna voda se ne prepumpava na kote veće od 10 m (mali pogonski troškovi); mogu se koristiti kišni preljevi s malim stupnjem razrjeđenja; povoljni uvjeti za ispuštanje preljevnih voda (mali troškovi pročišćavanja). Potpuni razdjelni tip odvodnje svrhovito se primjenjuje u sljedećim slučajevima: ako uz naselje postoji prijamnik koji omogućava prihvat svih oborinskih voda, bez značajnijeg prethodnog čišćenja (povoljni uvjeti ispuštanja); ako postoji potreba za prepumpavanjem otpadnih voda na visinu veću od 20 m (veliki troškovi prepumpavanja); ako je intenzitet oborina razmjerno velik, kao i količine oborina, ili ako je velika razlika između sušnog i kišnog otjecanja (velike dimenzije objekata); ako oborinske vode nisu jako zagađene (npr. rijetka stambena izgradnja); ako je potreban visoki stupanj pročišćavanja otpadnih voda (veliki troškovi pročišćavanja). Nepotpuni razdjelni tip odvodnje se primjenjuje u sljedećim slučajevima: kao prva faza izgradnje razdjelnog tipa odvodnje; kad je intenzitet oborina vrlo mali i kad su one rijetka pojava (male štete od poplava); kad se dopuštaju mala vremena ponavljanja (do P = 1 god) mjerodavne računske kiše (štete od poplava vrlo male); ako oborinske vode nisu jako zagađene (rijetka stambena izgradnja); u gradovima i naseljima gradskog tipa gdje se primjena nepotpunog razdjelnog sustava podudara (usklađuje) s općim planom uređenja grada (rijetka stambena izgradnja).
22

1. Kanalizacija – osnove, tipovi i sheme

Polurazdjelni tip odvodnje svrhovito se primjenjuje u sljedećim slučajevima: ako uz naselje postoji prijamnik koji omogućava prihvat svih oborinskih voda, bez prethodnog čišćenja (velika prijamna moć prijamnika); ako postoji potreba (uvjetovana reljefom terena) za prepumpavanjem otpadnih voda na visinu veću od 20 m (veliki troškovi prepumpavanja); ako je intenzitet oborina razmjerno velik, kao i količine oborina (velike razlike između sušnog i kišnog otjecanja); ako je potreban visoki stupanj pročišćavanja otpadnih voda voda (veliki troškovi pročišćavanja); ako je potrebna veća zaštita čovjekova okoliša u kojoj se ne dopušta ispuštanje prvih najzagađenijih oborinskih voda u prijamnik bez potpunog pročišćavanja (posebni ekološki zahtjevi – zatvoreni prijamnici). Kombinirani tip odvodnje svrhovito se primjenjuje prvenstveno u velikim gradovima (preko 100.000 stanovnika) odijeljenih područja, koja se međusobno razlikuju po karakteru izgradnje, stupnju uređenja, reljefu, različitim značajkama postojeće kanalizacije i drugim lokalnim uvjetima. Industrija: kod kanalizacije industrijskih pogona u pravilu se primjenjuje razdjelni sustav. Broj zasebnih kanalskih mreža ovisi o složenosti tehnološkog procesa i vrstama otpadne vode. Osnovne kanalske mreže na području industrije su obično: za kućne (potrošne i fekalne) vode, za industrijske (zagađene) vode i za industrijsko-oborinske vode. Osim toga, mogu biti izgrađene i posebne industrijske kanalske mreže za odvod kiselih, lužnatih i drugih otpadnih voda, a sve s ciljem djelotvornije odvodnje i pročišćavanja.

U svim se slučajevima razmatra mogućnost zajedničkog odvođenja zagađenih industrijskih i kućnih otpadnih voda. Zajednička odvodnja moguća je ako su industrijske otpadne vode biološki razgradive, a nije moguća ako su industrijske otpadne vode biološki nerazgradive. Priključak industrijskih voda na kućansku kanalizaciju dopušten je jedino u slučajevima kad je kakvoća ista ili bolja od kakvoće kućanskih potrošnih voda. U svim drugim slučajevima, industrijske se vode moraju pročišćavati prije priključenja na gradsku kanalizaciju. Naime, ograničavanjem priključenja industrijskih otpadnih voda želi se spriječiti njihovo štetno djelovanje na kanale (nagrizanje, eksplozije i sl.) i spriječiti štetno djelovanje na proces pročišćavanja na uređaju za pročišćavanje voda ili pak spriječiti štetno djelovanje na prijamnike otpadnih voda. Isto tako, treba voditi računa i o štetnom djelovanju različitih otpadnih voda na radnike koji se brinu o održavanju i pogonu kanalizacije. Industrijske otpadne vode koje nemaju ovakva štetna djelovanja mogu se priključivati na kanalizaciju, bez obzira na teret zagađenja koje nose. Ako imamo biološki uređaj za pročišćavanje, tada se industrije s velikim organskim zagađenjem mogu bez zapreka priključiti na kanalizaciju, s tim da su u proračunu uređaja uzeta i ova opterećenja.
Vakuumska kanalizacija se u pravilu primjenjuje u sljedećim slučajevima: kod malih naselja do 1.500 priključaka i 4 – 8 km mreže; ako je gustoća izgrađenosti mala, pa je duljina kanalizacijske mreže veća od 4 m po stanovniku;
23

J. Margeta: Odvodnja naselja

ako je teren ravan i gravitacijski sustav zahtijeva izgradnju većeg broja malih crpnih stanica te duboko polaganje kanala (a time i velike zemljane radove); ako su podzemne vode visoke (močvarna tla), a kanalizacija se treba graditi plitko iznad njih, ili ako je zbog čvrstoće terena jako skupo izvoditi zemljane radove; ako je prostor za izvođenje gravitacijske kanalizacije ograničen (uske ulice sa starim zgradama uz ulicu); ako kanalizacija radi samo povremeno (kampovi i slična područja); ako se zahtijeva potpuna zaštita podzemnih voda od istjecanja iz kanalizacije, na primjer u zonama sanitarne zaštite zahvata vode za piće (vakuum u mreži sprječava istjecanje).

Poseban su slučaj sušna područja sa ograničenim količinama voda u kojima se nastoji smanjiti potrošnja vode za ispiranje primjenom vakuumskih ispirača nužnika. Ovaj tip kanalizacije koristi se isključivo za otpadne vode.
Tlačna kanalizacija u pravilu se primjenjuje u sljedećim slučajevima: ako je gustoća izgrađenosti mala; ako je teren ravan ili ako se voda mora transportirati na više kote; ako su podzemne vode visoke (močvarna tla) a kanalizacija se treba graditi plitko iznad njih, ili ako je jako skupo ili ograničeno izvoditi zemljane radove zbog čvrstoće terena i drugih ograničenja; ako je prostor za izvođenje gravitacijske kanalizacije ograničen (uske ulice sa starim zgradama uz ulicu, puno podzemnih instalacija); kada se zahtijeva brza izgradnja.

1.4

Osnovne sheme kanalizacije

Pod shemom kanalizacije podrazumijeva se tlocrtni oblik kanalske mreže, odnosno položaj kanalizacijskih objekata unutar područja odvodnje. Shema kanalizacije u najvećoj mjeri ovisi o reljefu terena, postojećoj i planiranoj urbanoj izgradnji, rješenju prometnica te položaju prijamnika i smještaju uređaja za pročišćavanje u odnosu na područje koje se kanalizira. Na izbor sheme utječe i vlasništvo zemljišta, položaj javnih površina i prepreka gravitacijskoj odvodnji voda (druge instalacije, vodni resursi, magistralne prometnice, željeznica, podzemna željeznica, zaštićena područja, itd.). Rubni uvjeti za shemu su područje urbanizacije sa položajem korisnika kanalizacijskog sustava, te položaj uređaja za pročišćavanje otpadnih voda. Korisnici generiraju otpadne vode koje moraju doteći do uređaja. Kako će i kojim putem doteći, stvar je izbora sheme odvodnje slijevnog područja sustava javne odvodnje. Shema kanalizacije treba biti rezultat optimalnog rješenja odvodnje određenog područja. To znači da je ukupna duljina kanala najmanja, kao i dimenzije kanala i troškovi pogona, uz uvažavanje svih tehničkih zahtjeva koje kanalizacijski sustav treba zadovoljavati. S obzirom na raznovrsnost čimbenika koji utječu na rješenje odvodnje, izdvaja se nekoliko osnovnih shema kanalske mreže:

24

1. Kanalizacija – osnove, tipovi i sheme

shema normalne (poprečne) kanalizacije; shema obuhvatne kanalizacije; shema paralelne (uzdužne) kanalizacije; shema radijalne kanalizacije; shema prstenaste kanalizacije; shema razgranate kanalizacije; shema zonirane kanalizacije.

Moguće su i razne kombinacije ovih shema.
Shema normalne (poprečne) kanalizacije

Ako se naselje (područje) koje se kanalizira nalazi uzduž obale rijeke ili nekog drugog prijamnika (npr. jezera, mora), i to na padinama (blagim ili strmijim) terena u smjeru prema prijamniku, tada je racionalno primijeniti shemu poprečne kanalizacije – u obliku niza osnovnih kolektora položenih okomito prema prijamniku, s izravnim ispuštanjem u njega (Slika 1.18).

1 – sekundarni kolektori 2 – primarni kolektori

5 – uređaj za pročišćavanje 6 – ispust pročišćene vode

Slika 1.18: Shema normalne (poprečne) kanalizacije

Ovakva su rješenja moguća uz određene uvjete, samo ako se radi o velikim međusobno razdvojenim pojedinačnim područjima (uglavnom veća od 50.000 stanovnika) kod kojih ima smisla graditi uređaj na svakom ispustu (sustavi sa više uređaja za pročišćavanje otpadnih voda).
Shema obuhvatne kanalizacije

Kod ove sheme (Slika 1.19) sekundarni kanali su položeni u smjeru najvećeg pada terena, dok je glavni sabirni kolektor paralelan s prijamnikom i položen u padu prema uređaju za pročišćavanje. Shema se svrhovito primjenjuje u slučaju kad je naselje izgrađeno na užem ili širem pojasu paralelnom s prijamnikom i glavnom prometnicom uz prijamnik. Ovo rješenje je vrlo racionalno ukoliko je moguće bez prepumpavanja sakupiti sve otpadne vode do uređaja za pročišćavanje.

25

J. Margeta: Odvodnja naselja

3 – glavni kanal

4 – crpna stanica

Slika 1.19: Shema obuhvatne kanalizacije

Shema uzdužne ili paralelne kanalizacije

Kod ovakvog rješenja sekundarni kanali su položeni paralelno s prijamnikom, a glavni u skladu s padom terena i trasama prometnica u pravcu uređaja. Ovisno o terenskim prilikama, urbanom razvoju, položaju prijamnika i drugom, ova shema može poprimiti razne oblike: Paralelna jednostrana (Slika 1.20): čitava kanalizacijska mreža nalazi se s jedne strane prijamnika.

Slika 1.20: Shema paralelne jednostrane kanalizacije

Paralelna lepezasta: pojavljuje se u slučaju kad je naselje formirano s obje strane prijamnika. Paralelna zonska (Slika 1.21): umjesto da se sve vode sakupljaju na najnižoj lokaciji s koje bi se prepumpavale na uređaj (veća kota potrebna radi ispuštanja), daleko je racionalnije sve više zone gravitacijski vezati za uređaj, a prepumpavati samo niže zone. Isto vrijedi i za slučaj u kojem zbog depresija nije moguće riješiti kanalizaciju nekih dijelova naselja kao gravitacijsku. Za ove terenske depresije potrebno je formirati zaseban sustav uz transport otpadne vode posredstvom crpne stanice.

26

1. Kanalizacija – osnove, tipovi i sheme

4 – crpna stanica

10 – tlačni cjevovod niže zone

Slika 1.21: Shema paralelne zonske kanalizacije

Shema radijalne kanalizacije

Kod ove sheme, glavni kanali položeni su okomito na izohipse i odvode sve vode najkraćim putem do prijamnika (odnosno uređaja za pročišćavanje). Sekundarni kanali su paralelni s izohipsama i vežu se okomito na glavni kanal (Slika 1.22).

Slika 1.22: Shema radijalne kanalizacije

Shema prstenaste kanalizacije

Ova se shema primjenjuje u slučajevima kad je naselje smješteno na brdu ili višim kotama, pri čemu vododjelnica razgraničuje slijev na dvije ili više zona. Glavni odvodni kolektori (obodni kanali) položeni su po nižim pribrežnim dijelovima, a napravljeni su u obliku prstena koji obuhvaća čitavo urbanizirano područje (Slika 1.23). Ovo je idealna situacija za odvodnju svih voda, ali je, na žalost, vrlo rijetka.

27

23: Shema prstenaste kanalizacije Shema razgranate kanalizacije Ova se shema (Slika 1. To znači da se sve vode mogu gravitacijski bez prepumpavanja objediniti na jednom mjestu. na ovom se mjestu sve vode pročišćavaju. Treba znati da je racionalnije prepumpavati pročišćenu nego nepročišćenu vodu (veći stupanj iskorištenja crpki). Ukoliko je to moguće.J. vodeći računa o troškovima pročišćavanja i crpljenja. pa bi u ovom slučaju to bilo preporučljivo. Margeta: Odvodnja naselja Slika 1.24) obično primjenjuje na područjima s vrlo razvijenim reljefom gdje postoje niži tereni kojima gravitiraju svi dijelovi područja odvodnje. ovu preporuku ne treba shvatiti doslovno i primjenjivati u svakoj drugoj situaciji – za svaku je situaciju potrebno izvršiti odgovarajuću analizu i iznaći najpovoljnije rješenje. Ukoliko je mjesto udaljeno i niže od prijamnika. Slika 1.24: Shema razgranate kanalizacije 28 . Međutim. tada je potrebno prepumpavati vodu.

zajedničko vođenje urbane infrastrukture u zajedničkim instalacijskim koridorima ili tunelima značajno doprinosi održivosti infrastrukture i pojeftinjenju građenja i održavanja.25) opisuje kanalizacijski sustav u kojem postoji više neovisnih podsustava koji se spojnim elementima povezuju na jedinstveni uređaj za pročišćavanje i ispuštanje. To je. pa se to uvijek preporučuje. U skladu s tim. ova se shema može javiti u svim već spomenutim shemama. tipovi i sheme Kod ovakvih shema uglavnom ne postoji posebno izražen glavni kolektor. nego veći broj pojedinih kanala dovodi vode prema najnižoj zoni. slučaj s industrijskim zonama. Slika 1. na primjer. režima otjecanja ili nekih drugih posebnosti (posebna područja. jer su pojedinačne zone međusobno neovisne. Međutim. industrija. te polo29 . vojska i slično). Na shemu kanalizacijske mreže bitni utjecaj osim topografskih karakteristika ima i plan izgradnje područja (urbanistički plan). Shema je naročito povoljna u slučajevima etapne izgradnje. Shema vakuumske kanalizacije Shema vakuumske kanalizacije ima isti osnovni okvir. Nadalje. Usklađivanjem urbanističkih planova s potrebama odvodnje otpadnih i oborinskih voda mogu se uštedjeti velika financijska sredstva u izgradnji i pogonu kanalizacije. Rubni uvjeti za ovu shemu su također područje urbanizacije sa položajem korisnika kanalizacijskog sustava.1. jer se tada u pravilu otpadne vode tih područja moraju djelomično pročišćavati kako bi imale kakvoću jednaku svim drugim vodama u kanalizacijskom sustavu. Shema zonirane kanalizacije Shema zonirane kanalizacije (Slika 1. često se javlja kao posljedica etapnog širenja urbanog područja ili kad topografske prilike prisilno dijele urbano područje na dva ili više neovisnih sljevova. Kanalizacijski sustav se mora zonirati ukoliko postoje bitne razlike kakvoće otpadnih voda užih područja.25: Shema zonirane kanalizacije Zonirana se kanalizacija može javiti i kao posljedica bitno različitih uvjeta odvodnje zbog kakvoće vode. Kanalizacija – osnove.

Optimalna duljina mreže po jednoj vakuumskoj stanici je oko 4 km. pa topografija terena nema dominantni utjecaj na položaj kanala iako i ova prioritetno koristi mali pad terena prema mjestu sakupljanja. I u ovom slučaju otjecanje nije gravitacijsko već tlačno. Međutim. Nadalje. Sustav ima uglavnom jedno ili ponekad više sabirnih mjesta. Prema tome. Kako će i kojim putem doteći. Ova se shema primjenjuje za manja naselja ili za manje dijelove većih naselja. ova kanalizacija zahtijeva mali pad dna cijevi u smjeru tečenja (oko 0. Ako je tlačna kanalizacija dio šireg sustava odvodnje. grade se i znatno veće vakuumske mreže. pa topografija terena nema dominantni utjecaj na položaj kanala. Ovaj tip kanalizacije koristi se isključivo za otpadne vode. Ovaj tip kanalizacije koristi se isključivo za otpadne vode. Shema tlačne kanalizacije Za shemu tlačne kanalizacije vrijedi sve što je već prikazano za vakuumsku kanalizaciju. Korisnici generiraju otpadne vode koje moraju doteći do uređaja. stvar je odabira sheme odvodnje slijevnog područja sustava javne odvodnje. a sustav završava s izljevnim mjestom na uređaju. Početak sustava su crpna okna i tlačni uređaji. izljevno mjesto može biti i okno priključka na gravitacijski sustav odvodnje. Korisnici generiraju otpadne vode koja moraju doteći do uređaja. stvar je odabira sheme odvodnje slijevnog područja sustava javne odvodnje. i u ovom slučaju na oblik sheme i položaj sakupljača u prostoru značajnije utječu prometnice i položaj javnih površina. kanali se vode područjem s malim padom ili manje-više ravnim dionicama terena. 30 . Zapravo. pa je stoga nužno kanale polagati na ravnom terenu ili terenu s malim padom u pravcu vakuumske stanice. te položaj uređaja za pročišćavanje otpadnih voda. Margeta: Odvodnja naselja žaj uređaja za pročišćavanje otpadnih voda.J. I za ovu shemu rubni uvjeti su područje urbanizacije sa položajem korisnika kanalizacijskog sustava. U ovom slučaju otjecanje nije gravitacijsko.2%). tako da se lokalna mreža razvija prema vakuumskoj stanici (kotlu) u koju dotječu sve otpadne vode koje se crpkama crpe na uređaj za pročišćavanje. Kako će i kojim putem doteći. U ovom slučaju na oblik sheme i položaj sakupljača u prostoru značajnije utječu prometnice i položaj javnih površina.

Mjerodavno otjecanje u sušnom razdoblju za kanalizacije bez “tuđih voda”. kanalizacija oborinskih voda: Qukupno.sušno = Qkomunalne otpadne vode + Qindustrijske otpadne vode (l/s). je: Qukupno. odnosno bez infiltracije podzemnih voda (mora). Za dimenzioniranje i rad mješovite kanalizacije važno je poznavati mjerodavne količine za dva razdoblja: sušno razdoblje. Uvod U urbanim sredinama kanalizacija se proračunava za dva režima otjecanja: otjecanje u sušnom razdoblju. kišno razdoblje.oborinske vode = Qmjerodavne kiše (l/s).sušno = Qkomunalne otpadne vode + Qindustrijske otpadne vode + Qtuđe vode (l/s). b) Mješovita kanalizacija Qukupno = Qkomunalne otpadne vode + Qindustrijske otpadne vode + Qmjerodavne kiše (l/s).Mjerodavne količine otpadnih i oborinskih voda 2. 31 . otjecanje u kišnom razdoblju. otjecanje je: a) Razdjelna kanalizacija kanalizacija otpadnih voda (u ovom su slučaju “tuđe vode” ukupne tuđe vode.otpadne vode = Qukupno. Mjerodavno otjecanje u sušnom razdoblju za kanalizacije s infiltracijom podzemnih voda (mora) je: Qukupno. površinske i podzemne): Qukupno.sušno + Qtuđe vode (l/s). U kišnom razdoblju.

uređaja. Specifična potrošnja vode po stanovniku (na početku i na kraju planskog razdoblja). odnono potrošnja vode izvan stambenog objekata. tuđe se vode trebaju uzeti u obzir pri dimenzioniranju ostalih građevina u sustavu: crpnih stanica. kanalizacija oborinskih voda – kišno razdoblje. Kod kanalizacije oborinskih i mješovitih voda utjecaj tuđih voda je znatno manji jer su tuđe vode samo manji dio voda koje teku ovim kanalima. stoga se moraju analizirati pomoću analize potrošnih voda. te se obvezno moraju uzeti u obzir kod dimenzioniranja kanalizacijskog sustava. Ovdje također nisu uključene potrošne vode za zalijevanje okućnice. Specifična potrošnja vode odabire se u skladu s predviđenim razvojem naselja na kraju planskog razdoblja ili jedne etape njegova razvoja (ukoliko se sustav izgrađuje u više etapa) polazeći od početnog stanja i potrošnje. već jedino gubici kod uporabe unutar stambenog objekta. 2. Broj stanovnika priključenih na kanalizaciju u planskom razdoblju. a prevelike vrijednosti dovode do izgradnje velikih kapaciteta sustava koji se neće u potpunosti iskoristiti. Analizom se moraju utvrditi stvarne količine otpadnih voda koje različiti potrošači ispuštaju u kanalizacijski sustav.1 2. a samo manji dio se gubi kod uporabe. U izboru ove vrijednosti treba biti obazriv – odabiranje manje vrijednosti može bitno utjecati na razvoj naselja i na opći životni standard. Područje potrošnje i gustoća stanovanja. 3. Koeficijenti neravnomjernosti potrošnje. te se stoga u pravilu ne uzimaju u obzir pri dimenzioniranju kanala.J. itd. Ovdje nisu uključeni gubici u mreži. Margeta: Odvodnja naselja Za dimenzioniranje i rad razdjelne kanalizacije važno je poznavati režime tečenja i mjerodavne količine kako slijedi: kanalizacija otpadnih voda – sušno i kišno razdoblje. 2.1. Načelo proračuna potrošnih količina Količine otpadnih voda neke urbane sredine su izravno u funkciji potrošnih voda. Tuđe vode su od najvećeg značenja za kanalizaciju otpadnih voda jer bitno utječu na režim tečenja u kanalima. Zbog svega se ovoga u analizama mjerodavnih količina urbanih otpadnih voda polazi od urbanog vodoopskrbnog sustava i potrošnih količina voda. Međutim. preljeva. Zbog toga značajke vodoopskrbnog sustava izravno utječu i na značajke kanalizacijskog sustava.1 Otpadne vode Urbane ili komunalne otpadne vode Urbane otpadne vode su u izravnoj vezi s urbanim potrošnim (vodoopskrbnim) vodama. Potrošnju vode (odnosno količine otpadnih voda) za domaće potrebe definiraju četiri osnovne veličine: 1. 4. Najveći dio potrošnih voda se ispušta u kanalizaciju (najčešće 80 – 95%). U ovom poglavlju obrazložit će se proračun mjerodavnih količina svih voda potrebnih za dimenzioniranje i pogon kanalizacijskog sustava. retencija. 32 .

3. a time i na razdoblje eksploatacije. Faktori koji utječu na izbor ovog razdoblja su: 1. a to omogućava faznu izgradnju i bolje prilagođavanje potrebama i tehnološkom napretku tijekom eksploatacije objekta. kad nije potpuno iskorišten: kraće razdoblje znači bolje ponašanje sustava na početku razdoblja. njegovoj fleksibilnosti. 8. kao i ostalih sadržaja: u svakom slučaju. Prihvatljiv rok prognoze rasta broja stanovnika. jer se u tom slučaju odvodnja može lakše riješiti faznom izgradnjom. jer te vode ne ulaze u kanalizacijski sustav. tada je bolje da je razdoblje eksploatacije duže jer će se i sredstva lakše amortizirati. bolje je da razdoblje planiranja bude kraće. Uobičajeni životni vijek konstrukcije i opreme: o kakvoći primijenjenog materijala i izvedbi ovisit će vijek trajanja konstrukcije i opreme. te o kakvoći materijala i opreme koji će se ugraditi. Vijek trajanja pojedinih elemenata kanalizacijskog sustava propisuje se zakonom ili preporukama određenih institucija i strukovnih udruga. 33 . 2. B) Prognoza potrošnje u planskom razdoblju Specifična potrošnja vode se tijekom planskog razdoblja mijenja i u pravilu je najveća na kraju planskog razdoblja.1 prikazuje uobičajena planska razdoblja za dijelove kanalizacijskog sustava prema podacima u literaturi /88/ i Pravilniku o amortizaciji. Mjerodavne količine otpadnih i oborinskih voda Važno je koristiti specifičnu potrošnju koja u sebi ne sadrži planirane gubitke vode u vodoopskrbnom sustavu. 4. jer su i ekonomski učinci veći. U pravilu. plansko razdoblje trebalo bi biti približno jednako razdoblju za koje se može pouzdano prognozirati broj stanovnika i drugi ulazni podaci.2. veća sredstva znače duže razdoblje eksploatacije. Početna cijena izgradnje i upravljanja: ukoliko je početna cijena izgradnje i upravljanja visoka. odnosno razvoj područja koje se rješava. Vijek trajanja opreme je uvijek višestruko kraći od vijeka trajanja betonske konstrukcije. Tablica 2. Ponašanje sustava u početnom razdoblju. A) Razdoblje planiranja Razdoblje planiranja (dimenzioniranja) vodoopskrbnog ili kanalizacijskog sustava i njegovih dijelova je broj godina potrebnih da se postignu uvjeti prema kojima je izvršeno projektiranje. Mogućnost financiranja: raspoloživa sredstva izravno utječu na opseg i kakvoću izgradnje. 5. odnosno bolje će se iskoristiti početna skupa ulaganja. Uočljivo je da plansko razdoblje ovisi uglavnom o ekonomskim uvjetima egzistencije sustava. 7. Mogućnost proširenja ili povećanja kapaciteta sustava: ukoliko tijekom vremena postoje mogućnosti jednostavnog proširenja kapaciteta. Mogućnost osiguranja planirane potrošnje vode na kraju razdoblja: sustav se mora graditi za količine vode za vodoopskrbu koje nam stoje na raspolaganju. 6. Njezinu vrijednost treba definirati i za krajnji i za ostala razdoblja razvoja sustava. bolje je graditi za duže vremensko razdoblje. Mogućnost ekonomičnog poslovanja za vrijeme ovog razdoblja: ukoliko se ekonomski isplati.

a neophodni su u daljnjim fazama rješavanja kanalizacije (razmještaj objekata i dimenzioniranje kanala). kako bi se na 34 . uređaji Kad je veličina prirasta i za pročišćavanje kamata mala Crpne stanice. Analiza faktora prelazi okvire ove knjige i neće se obrađivati. umiranju. treba znati broj stanovnika u neposrednoj budućnosti. za promatrano područje bi trebalo raspolagati podacima o području potrošnje (korisnika) i gustoći naseljenosti u skladu s urbanističkim rješenjem budućeg naselja. Bitno je poznavati i raspored stanovništva unutar područja potrošnje. Dobra prognoza broja stanovnika ovisi o pravilnom izboru ovih faktora i o procjeni njihova utjecaja. itd. školstva. kao i njihove promjenjivosti tijekom vremena. Ove veličine ovise o cijelom nizu faktora (uvjeti življenja. Tablica 2. Margeta: Odvodnja naselja Početna vrijednost se određuje analizom svih potrošnji koje ju definiraju. i migraciji. Zahtjevi se mogu brzo kolektori profila mijenjati u ograničenom manjeg od ∅ 400 mm prostoru C) Prognoziranje broja stanovnika Svaki kanalizacijski sustav mora biti dimenzioniran tako da zadovoljava trenutne i buduće potrebe zajednice.J. Da bi se to postiglo. Podaci o broju stanovnika su potrebni za izračunavanje ukupno potrebnih količina vode. U jednoj urbanoj sredini broj stanovnika se mijenja ovisno o: rađanju. izrazito je teško pretpostaviti buduće karakteristike naselja i uvjete življenja zbog mnogobrojnih faktora koji utječu na njegov razvoj. Vrijednosti specifične potrošnje za pojedine faze razvoja sustava i za kraj planskog razdoblja treba izračunati u skladu s karakteristikama naselja u tim razdobljima. D) Područje potrošnje i gustoća naseljenosti Osim prognozom broja stanovnika.1: Planska razdoblja za dijelove kanalizacijskog sustava Tip objekta Brane i veliki kanali Posebne karakteristike Pravilnik (godine) 33 20 – 20 20 Plansko razdoblje (godine) 30 – 50 20 – 25 10 – 15 20 – 30 Konačna izgrađenost područja Skupi i neprikladni za povećanje kapaciteta Crpne stanice. transporta. Podaci se dobiju od odgovarajućih organa.). uređaji Kad je veličina prirasta i za pročišćavanje kamata velika Kolektori profila Male cijevi je skuplje zamijeniti ako je razdoblje većeg od ∅ 400 mm duže Sekundarna mreža. razvoj industrije. Međutim.

O ovome se mora voditi računa jer su sve više u uporabi sanitarni uređaji i uređaji u domaćinstvu koji troše sve manje vode. a koje su u domaćinstvu bile uporabljene na bilo koji način.000 5.2. tako da se stvarne količine mogu dobiti jedino analizirajući svaku od ovih aktivnosti.000 –10.3. Količine otpadnih voda Kao što je rečeno. Tablica 2.4).3: Količine otpadnih voda u naselju (l/stanovnik/dan) Veličina naselja < 5.000 50. 35 . pod kućanskim otpadnim vodama podrazumijevaju se sve vode koje se ispuštaju u kanalizaciju. Mjerodavne količine otpadnih i oborinskih voda vrijeme predvidjeli kapaciteti kolektora za pojedine dijelove područja.2 – Tablica 2. prilikom izgradnje je moguće uštedjeti znatna sredstva.000 10.2: Količine otpadnih voda u kućanstvu (l/stanovnik/dan) Tip otpadnih voda Kuhinjske Sanitarne Tuševi Otpadne vode od pranja Ukupno Količina 20 – 40 35 – 95 35 –105 30 – 60 120 – 300 Uobičajene vrijednosti količina gradskih otpadnih voda (koje uključuju i manje privredne pogone i servise) koje se preporučuju u Njemačkoj (ATV–A 118) /9/. prikazuje Tablica 2. Na primjer. Urbane otpadne vode su sve one vode (osim industrijskih voda) koje dospijevaju u kanalizaciju iz neke urbane sredine.000 – 250. WC-ispirači su prije trošili od 15 – 20 l. Tablica 2.000 Količina otpadnih voda 150 180 220 260 300 Kada se proračunavaju količine po pojedinačnim objektima.000 – 50. a danas od 6 – 8 l po jednoj uporabi. ako nisu uzete u obzir posebne mjere štednje.000 > 250. Zbog toga je u svim sredinama u kojima se provode mjere racionalne potrošnje vode moguće ove količine umanjiti i do 40%. Ukoliko se ovi podaci znaju pouzdano. Količine koje dospijevaju u kanalizaciju rezultat su različitih aktivnosti u domaćinstvu. U tekstu koji slijedi prikazuju se neke veličine prema međunarodnim iskustvima i najnovijim kretanjima (Tablica 2. Ti su podaci na strani sigurnosti i označavaju maksimalne količine. koriste se podaci napisani u tablicama.

s priključkom na vodu i kanalizaciju (po parkingu) Radnici: građevinski na gradilištu službenici Tvornice: bez tuševa (po zaposlenom) s tuševima (po zaposlenom) Količina 15 200 120 30 50 350 180 540 210 260 180 120 800 220 80 400 800 180 150 15 30 30 10 6 110 70 300 50 80 65 40 50 35 35 15 180 350 150 50 80 110 36 . ali bez tuševa i gimn. uz pripremu hrane srednja škola (po učeniku). tuševa i kafeterija (dnevno) s tuševima. Margeta: Odvodnja naselja Tablica 2. kadom i kuhinjom Moteli (po krevetu) Piknik-parkovi (po gostu – samo WC) Piknik-parkovi s kupaonicom/WC-om Restauracije (toalet i kuhinjski otpad po gostu) Restauracije (kuhinjski otpad po obroku) Restauracije (samo bar) Obična restauracija (po sjedalu) Snack barovi (po sjedalu) Škole: sa spavanjem (koledž) bez gimnastičkih dvorana. kafeterijama i gimnastičkim dvoranama (dnevno) s kafeterijom. bez priključka vode i kanalizacije (po parkingu) Kampovi s autoprikolicama. uz pripremu hrane Servisne stanice (po automobilu) Bazeni Kino (po sjedalu) Kampovi s autoprikolicama. a bez tuševa dnevni kampovi (bez pripreme hrane) luksusni kampovi Stambene kuće: penzioni luksusne kuće kolektivna izgradnja individualni objekti Vikendice sezonskog karaktera Industrija (po osobi) Bolnice (po krevetu) Hoteli sa sanitarnim prostorijama Hoteli sa zajedničkim sanitarnim prostorijama Druge bolničke ustanove Pokretne kuće (po kući) Moteli s WC-om.J. dvorana (dnevno) osnovna škola (po učeniku).4: Količine otpadnih voda u različitim objektima (l/stanovnik/dan) /67/ Tip ustanove/objekta Zračna luka (po putniku) Stan (po stanaru) Kampovi: kampovi sa svim centralnim sadržajima s WC-om.

90 0.70 – 0. vode iz ustanova.5: Koeficijent umanjenja normi potrošnji za proračun otpadnih voda Korisnik kanalizacijskog sustava Područje naselja s individualnim tipom stanovanja i relativno malom okućnicom i vanjskom potrošnjom vode Područje naselja s kolektivnim tipom stanovanja bez okućnica i vanjske potrošnje vode Područje naselja s individualnim tipom stanovanja i relativno velikom okućnicom i vanjskom potrošnjom vode Turistički objekti – ovisno o razini vanjske potrošnje Industrijska područja – uglavnom sanitarne vode Kumanjenja – koeficijent umanjenja 0.85 – 0. U svakom slučaju. Ova veličina varira od mjesta do mjesta. a koliko istječe u teren ili isparava u atmosferu. izražene po stanovniku. razlika između potrošnih i otpadnih voda opada što je naselje više urbanizirano (gušće naseljeno). odnosno razlika između količina opskrbnih i otpadnih voda.95 0. Kada se rješava problematika velikih naselja s izrazito različitim tipovima izgradnje u pojedinim zonama (potrošnjom vode). često se rješavaju naselja kao cjeline.95 za unutrašnju potrošnju 0. U pravilu.5). najprije se mora umanjiti veličina specifične potrošnje vode izostavljanjem veličine gubitaka i potrošnje za zalijevanje. itd. sitne industrije.95. prije nego što se izabere veličina koeficijenta umanjenja. Ovi podaci vrijede za uobičajenu situaciju u odnosu na potrošnju vode u naselju. treba koristiti odgovarajuće koeficijente umanjenja za svaku zonu posebno. Potrebno je napomenuti da se u europskim zemljama za gradove koristi koeficijent umanjenja od 0. potrebno je analizirati potrošnju vode i mogućih gubitaka i utvrditi koliko se vode vraća u kanalizacijski sustav. U više urbaniziranim sredinama zastupljenost zelenih površina kao i duljine vodoopskrbne mreže (potencijalnih gubitaka) je manja po stanovniku.95 za unutrašnju potrošnju (unutar kuće). U tim slučajevima koriste se podaci o urbanim otpadnim vodama izraženi u l/stanovnik/dan.2. a sve u skladu s rezultatima provedene analize. U pravilu se za gradske sredine uzima 80 – 95% opskrbnih količina (specifična potrošnja po stanovniku): urbane kanalizacijske količine = 80 – 95% specifične potrošnje (l/stanovnik/dan) To znači da je koeficijent umanjenja 0.8 – 0.80 0.95 (Tablica 2.95). To znači da su uključene kućanske otpadne vode.95 U situacijama kad su u veličinu specifične potrošnje uključene potrošne količine vode za zalijevanje zelenila i okućnice i/ili veliki gubici (više od 20%) vode u vodoopskrbnom sustavu.8 – 0. Ova količina uključuje sve otpadne vode koje se javljaju u jednoj urbanoj sredini. Mjerodavne količine otpadnih i oborinskih voda Međutim.70 – 0. 37 . a tek potom primijeniti koeficijent umanjenja (0. Koristi se specifična potrošnja koja ne uključuje gubitke u vodoopskrbnom sustavu. Tablica 2. to jest nije uključena potrošnja vode za zalijevanje okućnica. servisa. Vanjska se potrošnja u pravilu ne uzima u obzir 0.

sve što se može reći za promjenu količina otpadnih voda ujedno se može reći i za opskrbnu vodu.2 Mjerodavne količine urbanih otpadnih voda Mjerodavne količine otpadnih voda su one koje služe za dimenzioniranje pojedinih objekata kanalizacijskog sustava. Što je vrijeme realizacije ili dotjecanja iz nekog potrošnog vremena duže. Kako se mijenja potrošnja. to je i neravnomjernost otjecanja manja. postupak je isti kao kod proračuna vodovoda. ovisno o vrsti objekata. sat – satni protok (l/s). odnosno njihov najveći dio realizira se tijekom kraćih razdoblja u danu. odnosno srednji godišnji (ili sezonski) protok otpadnih voda. Poznato je da se potrošnja vode u naselju i njegovim objektima mijenja u vremenu. veličina neravnomjernosti ovisi o aktivnostima u mjestu potrošnje. mjerodavni protok otpadnih voda se dobije kao: k Qsred . Neravnomjernost dotjecanja je rezultat toga što se ukupne dnevne količine vode realiziraju nejednoliko.1. Dnevni protok je: k k Qdne = qspec ⋅ M (l/dan) (2.sat = Qsred . Qdne – dnevna količina (l). Margeta: Odvodnja naselja 2. Znači.1) k Qsred . svaki objekt je poseban i ima svoju posebnu neravnomjernost. Razlikujemo: srednji dnevni.J. tako se mijenja i otjecanje otpadnih voda. U skladu s ovim.4) Srednji dnevni protok u jedinicama (l/s) je: 38 . unutar razdoblja otjecanja protok se mijenja. maksimalni satni protok unutar dana maksimalne potrošnje. a on je: K= k Qmax . sezonski. Trealizac – razdoblje otjecanja (h).sat ⋅ K (l/s) (2. maksimalni dnevni protok otpadnih voda unutar prosječne godine ili sezone. tako da se pojavljuju vrhovi vezani za odgovarajuće aktivnosti. Prema tome. U skladu s ovim. Međutim. sat k Qsred . dnevno ili po satu. To znači da. sat = Qdne Trealizac ⋅ 3600 (2. sat (2. maksimalna satna potrošnja nekog objekta jest: k k Qmax .3) Kad se analizira naselje ili neki njegov dio. ovu količinu treba povećati u odnosu na koeficijent maksimalne neravnomjernosti K. U skladu s ovim. sat – maksimalni satni protok (l/s).2) gdje je: k Qmax .

8) gdje je: k Qdne .6) gdje je: KD – koeficijent maksimalne dnevne neravnomjernosti. a može se izračunati kao srednja dnevna potrošnja u mjesecu maksimalne potrošnje. sezonska .5) gdje je: k Qsred – srednji protok u kanalizaciji (l/s). jer se smatra da je to Qdne .i – specifična količina otpadnih voda za različite kategorije korisnika kana- Mi lizacije (l/stanovnik/dan). M – broj stanovnika. Maksimalna dnevna potrošnja najčešće je srednja dnevna potrošnja u maksimalnom tjednu potrošnje vode u godini.4) – (2.7). dne = (2. 39 .sat = k Qdne ⋅ K D ⋅ K S (l/s) 24 ⋅ 3600 (2. k qspec – specifična količina otpadnih voda (l/stan/dan).i ⋅ M i (l/dan) (2. Dnevna potrošnja u pojedinom razdoblju (dnevna sezonska potrošnja) je tada: k Qdne . vikend-turisti. k Qdne ⋅ K D (l/s) 24 ⋅ 3600 Maksimalni dnevni protok je: k Qmax . s tim k da se u obzir uzimaju odgovarajući ulazni podaci (M. – broj pojedinih kategorija korisnika kanalizacije (turista. tada se izostavlja (ne računa) maksimalna dnevna potrošk nja unutar računskog razdoblja. posebno se računaju dnevni i satni protoci za razdoblje sezone i za razdoblje izvan sezone. turisti u različitim smještajnim kategorijama). sezonska – srednji protok u kanalizaciji u računskom razdoblju (l/s).sezonska = ∑q i k spec . odnosno ako su specifične količine q spec . Ako su promjene dnevne potrošnje unutar sezonskog razdoblja male (ovo uglavnom k vrijedi za količine koje generiraju turisti). U slučaju područja u kojima je značajna sezonska neravnomjernost potrošnje vode unutar računskog razdoblja.2. Mjerodavne količine otpadnih i oborinskih voda k Qsred = k qspec ⋅M 24 ⋅ 3600 (l/s) (2.7) gdje je: KS – koeficijent maksimalne satne neravnomjernosti. k q spec . jednadžbe (2. uvijek se računa odgovarajuća maksimalna satna potrošnja za taj dan. stanovnika).i maksimalne za to razdoblje. Koriste se iste formule. Naravno. Maksimalni satni protok je: k Qmax . qspec ) i to za sve kategorije potrošača vode (stanovništvo.

ali ne i za proračun mjerodavnih količina otpadnih voda koje generiraju stalni stanovnici. Ove se veličine obuhvaćaju odabiranjem odgovarajuće specifične potrošnje vode za pojedina razdoblja eksploatacije sustava. a ovise o nizu faktora: klimatskim uvjetima. umjesto toga. 2. Margeta: Odvodnja naselja Ovaj je pristup dobar za proračun mjerodavnih količina otpadnih voda koje generiraju sezonski korisnici kanalizacije (turisti). Ove neravnomjernosti utječu na pojedine dijelove sustava na različite načine.3 Koeficijenti neravnomjernosti protoka Rečeno je da je potrošnja vode promjenjiva veličina koja se stalno mijenja tijekom vremena. 40 . poželjno je detaljnije analizirati satnu potrošnju u sustavu. uredi. Sve se ove promjene moraju na odgovarajući način uključiti u proračun. Promjene su godišnje. ovaj je postupak nepraktičan pa se zbog toga maksimalni satni protok pojednostavnjeno izračunava kako to prikazuje Okvir 2. izračunati jedinstvenu maksimalnu dnevnu količinu otpadnih voda u sezoni. količine potrošnje za pojedine vrste korisnika podjednake i velike. Ako su. a posebno za upravljanje kanalizacijskim sustavom.1. pa je i eventualna greška uslijed pojednostavnjenja mala.1. strogo teoretski. i u proračun je bitno uključiti dnevne minimume i maksimume. godišnjem dobu. trgovine. pak. stoga ih je potrebno na različite načine uključiti u proračun: godišnje se promjene zanemaruju u ovisnosti o prirodnim promjenama i promatraju se kao funkcija koeficijenta civilizacije i aktivnosti stanovništva. zbrojiti.J. rasporedu radnog vremena zaposlenih. Zbog toga je za pojedino vremensko razdoblje ispravnije izračunati maksimalnu dnevnu količinu otpadnih voda odvojeno za turiste (bez koeficijenta dnevne neravnomjernosti KD) i za stalne stanovnike (s godišnjim KD). trebao bi se izračunati na temelju zbirnog grafa satne potrošnje. ukupni maksimalni satni protok ne bi trebao računati zbrajanjem maksimalnih satnih protoka pojedinih vrsta korisnika. Veličine koeficijenata su navedene u odgovarajućim skriptama o vodovodu. i neophodno ju je uključiti u proračun. itd. Sve se ove neravnomjernosti u proračun uključuju uvrštavanjem odgovarajućih koeficijenata. stoga im treba posvetiti veliku pozornost. O ispravnosti zadavanja vrijednosti koeficijenata ovisit će ispravno funkcioniranje cijelog sustava. i onda izračunati jedinstvenu satnu količinu otpadnih voda pripadajućeg slijevnog područja korištenjem odgovarajućeg koeficijenta KS. satna neravnomjernost tijekom dana je bitna za dimenzioniranje. Stoga se. industrija) u istome satu. Ovo je pojednostavnjenje prihvatljivo zbog toga što je potrošnja u domaćinstvima najčešće višestruko veća od ostalih potrošnji. kako bi sustav mogao zadovoljiti sve potrebe za vrijeme eksploatacijskog razdoblja. Međutim. temperaturama. dnevne neravnomjernosti potrošnje tijekom godine su značajne. Vršna satna potrošnja ne događa se za sve vrste korisnika (domaćinstva. dnevne (mjesečne) i satne. navikama stanovništva.

Veličine y (izražavaju se u danima) iskazuju broj radnih dana u godini.dnevni). k Valjanost ove formule ovisi o veličini qspec koja. uređaja za pročišćavanje otpadnih voda) jer pružaju cjelovitiju sliku režima tečenja otpadnih voda tijekom dana. Mjerodavne količine otpadnih i oborinskih voda Okvir 2. Veličine x (izražavaju se u satima) iskazuju broj sati otjecanja.dnevni ⎟ ⎜ ⎟ ⎜ ⎟ x ⎝ ⎠ ⎝ xu yu ⎠ ⎝ xi yi ⎠ Srednji dnevni protok u domaćinstvima (Qd.srednji. 41 .2. U slučaju proračuna maksimalnog (vršnog). je prosječna godišnja dnevna veličina izražena u (l/s). Zbog toga primjena ove formule u današrova.srednji.1). osim broja korisnika. Važni su za dimenzioniranje kanalizacijske mreže (vršno otjecanje). sljedeća formula Fedorova /54/: K= 2.srednji . U odnosu na vrijeme kada je postavljena formula Fedok . trgovine ili industriju.10) x gdje je: x – ukupno satno trajanje dnevnog otjecanja. srednjeg i minimalnog satnog otjecanja koriste se odgovarajuće veličine x. Može se prikazati i grafički (Slika 2.srednji.69 0. Zato se u proračunu količina ovih korisnika trebaju koristiti pripadajući koeficijenti dnevne i satne neravnomjernosti. odnosno ekvivalentni broj sati dnevnog otjecanja. i industriji (Qi.dnevni).srednji .1: Maksimalno otjecanje Vršno otjecanje nije isto za domaćinstva.121 Qsred (2.dnevni ⎟ + ⎜ ⋅ ⋅ Qu .satna = ⎜ K D ⋅ ⋅ Qd .dnevni). urede. danas je bitno smanjena veličina qspec njim uvjetima daje koeficijente koji su na strani sigurnosti. ali i objekata na njoj (retencija. Ovaj izraz je pogodan jer omogućava određivanje općeg koeficijenta neravnomjernosti za različita slijevna područja u funkciji Qsred. Ove se vrijednosti mogu i numerički opisati: postoje jednadžbe za proračun koeficijenta neravnomjernosti. npr. odnosno broj sati rada tijekom jednog dana.9) gdje je: K – opći koeficijent neravnomjernosti. Koeficijent neravnomjernosti može se izraziti kroz ukupno vrijeme trajanja dnevnog otjecanja. uredima i trgovinama (Qu. Proračun maksimalnog zadanog protoka u (l/s) je tako: ⎞ ⎛ 24 365 ⎞ 24 ⎛ ⎞ ⎛ 24 365 Qmax .srednji . također utječe na veličinu srednjeg protoka. Qsred – srednji dnevni protok (l/s). Ovi koeficijenti služe za proračun satnog otjecanja u danu maksimalne potrošnje.dnevni ⎟ +⎜ ⋅ ⋅ Qi . odnosno kao: K = 24 (2.

4 Proračun mjerodavnih količina otpadnih voda na temelju broja i vrste sanitarnih uređaja U slučaju kada je potrebno proračunati mjerodavne količine za dimenzioniranje kanalizacije pojedinih manjih stambenih i drugih objekata ili manje grupe objekata. Gdje je god moguće potrebno je koristiti koeficijente neravnomjernosti potrošnje vode na temelju izmjerenih veličina. to je moguće napraviti za svako naselje u kojem postoje pouzdani podaci o veličinama potrošnih voda. nije statična veličina već se mijenja sukladno razvoju (rastu) naselja. U pravilu.1.1: Koeficijenti neravnomjernosti po formuli Fedorova Koeficijent neravnomjernosti potrošnje vode. razlike su značajne i moraju se uvijek analizirati. prilog C. očekivani interval korištenja uređaja. količina vode iz svakog uređaja. varijacija 3 2 1 1 10 100 1000 Qsred (l/s) Slika 2. proračun se radi na temelju broja i vrste sanitarnih uređaja. Čimbenici na temelju kojih se određuje veličina mjerodavnog protoka su: broj i tip uređaja koji su povezani s kanalizacijom i vjerojatnost njihovoga istovremenog korištenja. a sve na temelju provedene analize. U slučaju manjih naselja koja će se tijekom vremena značajno mijenjati tijekom planskog razdoblja (promjena broja stanovnika između početka i kraja razdoblja proračuna veća od 50%).J. a naročito za početak razvoja kanalizacijskog sustava. Prikazat ćemo empirijski postupak u skladu sa EN 752 – 4:1997. To znači da koeficijent neravnomjernosti neće biti isti na početku i na kraju planskog razdoblja kanalizacijskog sustava. prosječno trajanje istjecanja iz uređaja. Veličine koeficijenata neravnomjernosti otjecanja otpadnih voda za konačno stanje razvoja kanalizacijskog sustava treba proračunati na temelju izmjerenih veličina za početno stanje. odnosno otjecanja otpadnih voda. Koristi se sljedeća empirijska formula: Q = k DU ⋅ ∑ DU gdje je: 42 . Margeta: Odvodnja naselja K 4 Stupanj maks. 2. podataka iz literature za naselja slične veličine i strukture potrošnje vode. podataka.

5 Tuđe vode Tuđe vode su vode koje se javljaju u kanalizacijskom sustavu.5 – 0. škole. uredi (povremeno korištenje) Bolnice.2).3 – 0. Tuđe vode u kanalizaciji otpadnih voda su: infiltracijske vode.5 0. Ako je razina vode u podzemlju veća od razine vode u kanalizaciji. 43 . ako je razina vode u kanalizaciji viša od razine vode u podzemlju doći će do istjecanja vode iz kanalizacije u okolni teren (Slika 2. doći će do dotjecanja vode iz okolnog terena u kanalizaciju i obrnuto. restorani.6: Tipične veličine koeficijenta učestalosti (kDU) Tip zgrade Stanovi. odnosno vode koje nisu površinske oborinske vode u kanalizaciji oborinskih voda.3 0. U kanalizaciji oborinskih voda. koeficijent kojeg prikazuje Tablica 2.8 0.8 0.6). tuđe vode su otpadne vode.8 1.5 1.7) Da bi se dobio protok. hoteli (češće korištenje) Javni sanitarni uređaji i/ili tuševi otvoreni za javnost (vrlo često korištenje) Laboratoriji i specijalne zgrade (posebna korištenja) Tablica 2. to je intenzivnija i izmjena voda s podzemljem. – jedinica za količinu vode pojedinog uređaja (bezdimenzionalni broj.8 – 2.2 – 0.6 se množi sa 1 l/s. sudoper Perilica suđa Kućna perilica rublja Perilica rublja u servisima WC (ispirač 4 – 9 l) Podni slivnici DU 0.7: Tipične veličine jedinica za količinu vode (DU) Tip uređaja Umivaonik. Tablica 2.0 kDU 0. koristi se gornja granica (najveći DU) iz tablice.0 1. koje u kanale infiltriraju iz podzemlja. Tečenje u kanalizaciji je gravitacijsko sa slobodnim vodnim licem.5 0. – koeficijent učestalosti korištenja (bezdimenzionalni broj. tuš Pisoar Kada. a nisu očekivane za pojedini tip kanalizacije.7 1. prenoćišta.6 0. 2. To su vode koje nisu komunalne ili tehnološke otpadne vode u kanalizaciji otpadnih voda.1. Ako podaci nisu poznati. Tablica 2. stoga kanali u terenu funkcioniraju kao drenažni i infiltracijski. i površinske vode.0 – 1. priključke i ispuste s površine i krovova. koje u kanale dotječu kroz razne otvore.8 – 1.2 Napomena: veličina DU ovisi o tipu uređaja i njegovoj veličini.3 – 0. Nijedan kanalizacijski sustav nije u potpunosti vodonepropustan.2 – 2. Mjerodavne količine otpadnih i oborinskih voda Q kDU DU – mjerodavna količina otpadnih voda (l/s). Što je kanalizacija više propusna.2. Tablica 2.

2: Dotjecanje (infiltracija) i istjecanje (eksfiltracija) iz kanala Problematika dotjecanja (infiltracije) vode u kanalizaciju važna je za dimenzioniranje i upravljanje kanalizacijom. (Slika 2.J. To su: procjedne vode kroz otvore poklopaca i druge dijelove okana. ilegalni priključci krovnih i drugih površinskih voda. Problematika istjecanja (eksfiltracije) važna je za očuvanje okoliša i zaštitu podzemnih voda od onečišćenja. itd. stoga je važna za upravljanje okolišem i vodama. Margeta: Odvodnja naselja Pw – omočeni unutrašnji obod cijevi PW1 – omočeni vanjski obod cijevi hW – dubina vode u cijevima hGWL – razina podzemne vode Slika 2. U tuđe vode spadaju i sve druge vode koje su nekontrolirano dotekle u kanalizaciju otpadnih voda.3).3: Infiltracija i površinsko dotjecanje vode u kanale (tuđe vode) 44 . odnosno kanalizacijskim sustavom. 1 – Priključak krovnih voda 2 – Otvor na dovodniku 3 – Lomovi i napukline na cjevovodu kućnog priključka 4 – Korijenje u kanalima 5 – Priključak oborinskih voda 6 – Oborinski kanal 7 – Priključak temeljne drenaže 8 – Loša izvedba priključka otpadnih voda 9 – Loša izvedba i propuštanje na poklopcu revizijskog okna otpadnih voda 10 – Kanal otpadnih voda 11 – Revizijsko okno koje se urušava 12 – Lomovi ili napuklina na cjevovodu Slika 2.

8: Količine tuđih voda /80/ Tuđe vode ex SR Njemačka Hamburg Bremen Prijedlog za dimenzioniranje % svih voda l/s/ha područja l/s/km mreže 30 23 30 50 0.40 0. a time više spojeva i potencijalnih mjesta infiltracije i nekontroliranog ispuštanja oborinskih voda. ove veličine su prihvatljive. Budući da kod nas takva mjerenja nisu obavljana. za posljedicu ima veću duljinu kanalizacijske mreže. Međutim. S obzirom da ne postoji općeprihvaćena metodologija proračuna tuđih voda. odnosno što je koeficijent otjecanja veći. Mjerodavne količine otpadnih i oborinskih voda S obzirom na uobičajene količine ovih voda (najčešće vrlo male u odnosu na oborinske vode). Zbog toga se količine tuđih voda izražavaju u postotku otpadnih voda. već izgrađenim sustavima. količine koje se uzimaju su skoro jednake količinama otpadnih voda. njihov proračun treba napraviti u skladu s najboljim mogućnostima. uvijek sagledavajući sveukupne značajke i funkcioniranje cjelokupnog kanalizacijskog sustava u svim razdobljima i režimima otjecanja voda (sušno. već jedino u proračunu kanalizacije otpadnih voda. ne preostaje nam ništa drugo nego koristiti iskustva drugih zemalja. veći broj priključaka i priključnih okana. Pretpostavlja se da veća gustoća stanovanja. uporabljeni materijali i slično). a razlika u najvećoj mjeri proizlazi iz količine infiltriranih voda. Količina tuđih voda po jedinici slijevne površine u pravilu raste što je površina gušće naseljena.). ove su vrijednosti dosta velike. hidrogeoloških i hidroloških svojstava područja. odnosno koeficijent otjecanja. karakteristika izvedbe kanalizacije (kakvoća izvedbe.30 0. itd. Količine tuđih voda su rezultat: općih značajki područja (tehničke razine. 45 . tuđe vode se ne uzimaju u obzir za dimenzioniranje kanala oborinske i mješovite kanalizacije.064 0. Jedina mogućnost procjene ovih voda je njihovo mjerenje na sličnim. Za neke gradove u Njemačkoj (Popel /80/) ove količine su sljedeće: Tablica 2. kišno. Budući da su ove značajke različite u različitim urbanim sredinama.041 0. javlja se problem interpretacije izmjerenih veličina i njihovog korištenja za proračun količina vode na drugim dijelovima sustava ili drugim sustavima. vršno.036 0. U uvjetima visokih podzemnih voda.060 0.50 U skladu s ovim. poštovanja propisa i slično). druga njemačka literatura /88/ predlaže veličine koje prikazuje Tablica 2.9.2. Kao što se može vidjeti. Ako ovakva mjerenja i postoje. starosti kanalizacije te kakvoće održavanja i postojanja oborinske kanalizacije. vrlo je teško precizno odrediti količine tuđih voda.38 0. ali uvijek vodeći računa o našim lokalnim i posebnim uvjetima. čestih oborina i uobičajene kakvoće izvedbe mreže. u (l/s) po kilometru kanalizacijske mreže ili (l/s) po hektaru pripadajuće slijevne površine. geoloških.

J.45 0.20 1.30 0. suha klima.40 0.05 1. krški propustan teren. geološke i topografske osobine područja. Mjerna mjesta moraju se odrediti tako da obuhvate sve karakteristične dijelove kanalizacijskog sustava u odnosu na moguće utjecaje i promjenjivost veličina tuđih voda. za područje Splita i slična područja su predloženi ulazni podaci za proračun tuđih voda koje prikazuje Tablica 2.10: Količine tuđih voda za područje Splita Srednji koeficijent otjecanja 0.15 0.00 Srednje količine tuđih voda (l/s/ha) 0.50 0.satno = [komunalne otpadne vode + industrijske otpadne vode] Iz prikazanih podataka vidimo da postoje razlike između pojedinih zemalja.00 Srednje količine tuđih voda (l/s/ha) 0.80 0. nema podzemnih voda osim u priobalju gdje kanalizacija može biti pod utjecajem mora).90 1. 46 .25 0.9: Količine tuđih voda /88/ Srednji koeficijent otjecanja 0.20 0.60 0.80 0.12 0.50 0. Margeta: Odvodnja naselja Tablica 2.70 0.70 0. za kanalizacijske sustave sa visokim i pretežito stalnim podzemnim vodama predlaže se: Qtuđe = Qmaksimalno.75 0.60 0.35 1.10.15 0.65 0.38 0.90 1. Najdjelotvorniji način određivanja količina tuđih voda je neprekidno mjerenje protoka u kanalizacijskom sustavu u razdoblju od najmanje jedne godine.60 0. U skladu s ovim.70 U smjernicama ATV 118.satno gdje je: Qmaksimalno.90 1.30 0. Tablica 2. može se pretpostaviti da će količine tuđih voda biti znatno manje od prikazanih (strmi teren.50 Kada se analizira situacija u Splitu u odnosu na hidrogeološke.50 0.

Mjerenja treba provoditi u razdoblju najmanjih protoka otpadnih voda (npr. U slučaju sanacije i obnove starih kanalizacija. te dimenzioniranja objekata i uređaja na već izgrađenoj staroj kanalizaciji. u skladu s tehnologijom pogona i količinom vode koju troši.6 Industrijske tehnološke vode Količine tehnoloških voda koje dolaze u kanalizaciju teško je normirati jer su tehnologije različite. retencijskih bazena. tuđe se vode uglavnom procjenjuju na temelju mjerenja. Tuđe vode su u literaturi najmanje obrađene od svih voda koje se koriste za dimenzioniranje kanalizacijskog sustava.dne gdje je: Qsred. Mjerodavne količine otpadnih i oborinskih voda Kod nas se kod projektiranja novih kanala uglavnom koristi postupak u kojem se veličina tuđih voda određuje kao postotak od otpadnih voda i to: kanalizacijski sustavi sa visokim i pretežito stalnim podzemnim vodama (kontinentalni dio Hrvatske. 2. veličine koje će se koristiti za dimenzioniranje moraju se vrlo oprezno odabrati. Zbog toga količine ovih voda treba analizirati od slučaja do slučaja.2. tijekom noći s nedjelje na ponedjeljak). obalna područja pod utjecajem mora.5 · Qsred. u krškim područjima gdje nema stalnih podzemnih voda koje mogu utjecati na kanale. Tuđe vode se uzimaju u obzir za dimenzioniranje kanala u kanalizaciji otpadnih voda: Qmjerodavno = Qtuđe + Qmaks. uređaja i slično. Zbog svega toga. Međutim.dne = [komunalne otpadne vode + industrijske otpadne vode]. odnosno koja dospijeva u kanalizaciju. Analiziraju se protoci koji generiraju otjecanje u kanalizaciju i izračunate veličine protoka. crpnih stanica. Tuđe vode se uzimaju u obzir za proračun stanja mjerodavnih količina u sušnom i kišnom razdoblju rada sustava. a usvojene veličine dobro obrazložiti. 47 . uzimajući u obzir razinu plime): Qtuđe = Qsred. To znači da svako prisustvo tehnoloških otpadnih voda treba analizirati pojedinačno. Da bi bila valjana. mjerenja se moraju provesti barem dva puta mjesečno. tuđe vode se računaju samo za proračun protoka u kišnom razdoblju. preljeva.satno U mješovitoj kanalizaciji i kanalizaciji oborinskih voda tuđe vode se izostavljaju. tuđe vode se moraju uzeti u obzir kod proračuna posebnih građevina.dne kanalizacijski sustavi bez značajnih i stalnih podzemnih voda (krška područja u Hrvatskoj): Qtuđe = 0. Ne postoje čvrsta pravila kako se one koriste i procjenjuju.1. Razlike u izmjerenim količinama su količine infiltracije (dotjecanja) ili eksfiltracije (istjecanja). To posebno vrijedi za glavne i izvedbene projekte. Iznimno. Za dimenzioniranje kanalizacijskog sustava koristi se srednja vrijednost maksimalnog mjeseca.

Režim ispuštanja otpadnih voda pojedine industrije vrlo je poseban i zbog toga može znatno utjecati na režim otjecanja otpadnih voda u kanalizacijskom sustavu. Prikazanu tablicu treba prilagođavati stvarnim karakteristikama područja za koje se rješava kanalizacijska odvodnja. Međutim. najbolje bi bilo uvijek poznavati sve karakteristične protoke u sustavu. odnosno vrsti otpadnih voda koje se objedinjavaju u kanalizacijski sustav.5 l/s/ha. gdje je važno poznavati vrijeme zadržavanja otpadnih voda u njima. To posebno vrijedi za tlačne cjevovode. Proračun se najčešće provodi tablično tako da sadrži elemente koje prikazuje Tablica 2. Danas se za proračun koriste odgovarajući programi (tablični kalkulator. a ponekad i drugi objekti kanalizacijskog sustava (crpne stanice) dimenzioniraju se (i analizira njihov rad) na vršni satni dotok i srednji satni protok u razdoblju od 8 – 20 sati. ali uz odgovarajući komentar njihove prikladnosti za konkretan slučaj.J. jer se tako dobije prava slika o veličinama protoka tijekom dana u kanalizacijskom sustavu. crpnih stanica. Kanali i objekti na kanalizacijskoj mreži dimenzioniraju se na maksimalni (vršni) satni protok. minimalni satni protok. uređaja za pročišćavanje i drugih objekata kanalizacijskog sustava. za industrijska i trgovačka područja za koja se ne zna količina otpadnih voda predlažu se sljedeće jedinične količine: aktivnosti s malim utroškom voda: 0.11. Kakvoća tehnoloških otpadnih voda je različita. 48 . Prema ATV–A 118. Ukoliko ovaj režim nije poznat. Zbog toga se uvijek propisuje kakvoća industrijskih otpadnih voda koju one moraju imati prije priključenja na kanalizacijski sustav. aktivnosti s velikim utroškom voda: 1.1. sifone i slične osjetljive građevine. a sve kako bi se dobilo funkcionalno sigurno i racionalno rješenje. aktivnosti sa srednjim utroškom voda: 1. Margeta: Odvodnja naselja U slučaju idejnih rješenja (iznimno. Uređaj za pročišćavanje. i idejnih projekata). 2.7 Proračun mjerodavnih količina otpadnih voda Osnovni karakteristični protoci koji se koriste u dimenzioniranju kanalizacijskog sustava su ovi: maksimalni (vršni) satni protok. Kada se rješava problematika industrijskih tehnoloških voda. mora se voditi računa o uvjetima priključenja ovih voda na kanalizacijski sustav i to u odnosu na količine i kakvoću otpadnih voda.0 l/s/ha. podaci o količinama otpadnih voda mogu se uzimati i iz literature. proračunska tablica) koji imaju ispis sličan prikazanome. ove su vode vrlo često štetne za kanalizacijsku mrežu i proces pročišćavanja gradskih otpadnih voda.5 l/s/ha. srednji satni protok u maksimalnom danu. projektant treba propisati režim ispuštanja industrijskih otpadnih voda u gradski kanalizacijski sustav u skladu s usvojenim kapacitetima kanalizacijske mreže.

odnosno pouzdanosti ulaznih podataka. a vijek trajanja cijevi je dug (više od 30 godina). U ovakvim je situacijama potrebno proračunati mjerodavne količine za ljetne i zimske uvjete. Međutim. Na temelju očekivanih promjena i dobivenih količina otpadnih voda treba odabrati mjerodavne količine za dimenzioniranje sustava u pojedinim etapama njegova razvoja. naknadna zamjena početno izvedenih manjih profila većim profilima u pravilu je daleko sakuplja od ugradnje cijevi većih profila odmah pri izgradnji sustava. Tablica 2. situacija je drugačija kada se govori o elementima kanalizacijskog sustava čije je plansko razdoblje (vijek trajanja) znatno kraće. Na primjer. Mjerodavne količine otpadnih i oborinskih voda Posebno je važno uočiti postoje li bitne razlike između količina u pojedinim razdobljima godine.2. vijeku trajanja njegovih pojedinih elemenata i valjanosti. jer je cijena cijevi dio od samo 10 – 20% ukupnih troškova izvedbe metra dužnog kanala./dan) (l/s) 5 6 7 Površina (ha) 12 Tuđe vode Specifični Protok dotok po ha (l/s) 13 14 Komunalne otpadne vode Koeficijent Protok (l/s) neravnomjernosti Vlastiti Tranzitni Ukupni 8 9 10 11 Jedinična Broj potrošnja potrošača/ (l/pro/smj) proizvođača 15 16 Industrijske vode Protok (l/s) Srednji Koeficijent protok neravnomjernosti Vlastiti Tranzitni Ukupni (l/s) 17 18 19 20 21 Ukupno (11+14+21+22) (l/s) 23 Ukupno (11+21+22) (l/s) 24 Koncentrirani dotok (crpke) (l/s) 22 Proračun je potrebno obaviti i u odnosu na planirane etape razvoja kanalizacijskog sustava. tijekom razvoja određenog područja mijenjaju se osnovne ulazne veličine za dimenzioniranje kanalizacijskog sustava: specifična potrošnja vode. količine tuđih voda. uštede na dimenzijama cijevi nisu znatne ako se usporede sa troškovima izvedbe. te analizirati rad sustava za oba razdoblja. Prema tome. potrebno je obaviti proračun za oba razdoblja. kao što su razni uređaji i crpke. odnosno područja odvodnje. Ukoliko su razlike veće od 30%.11: Elementi proračuna mjerodavnih količina otpadnih voda Broj 1 Uzvodni čvor 2 Dionica Nizvodni čvor 3 Duljina dionice (m) 4 Komunalne otpadne vode Broj stanovnika Specifična Srednji potrošnja protok (l/stan. koeficijent neravnomjernosti. broj stanovnika priključenih na kanalizaciju. itd. Pri odabiru mjerodavnih količina treba voditi računa o ekonomskim i tehnološkim karakteristikama kanalizacijskog sustava. Kao što je rečeno. Tipičan su primjer manja turistička naselja u kojima se broj stanovnika i količina potrošnje vode bitno razlikuju u ljetnom i zimskom razdoblju. U ovom slučaju najracionalnije je dimenzionirati ove uređaje 49 .

itd. 2. što znači da je potrebno izračunati mjerodavne količine otpadnih voda i za to razdoblje razvoja kanalizacijskog sustava. dok inženjeri (uz konzultiranje hidrologa) uglavnom rješavaju problem u jednostavnijim situacijama. 19/. u svakoj etapi razvoja kanalizacijski sustav treba funkcionirati u skladu s pravilima struke i drugim posebnim lokalnim zahtjevima. dok je cjelokupni hidrogram potreban za dimenzioniranje i projektiranje objekata. Engleska) proračun mjerodavnih količina oborinskih voda je standardiziran i propisan odgovarajućim uputama. Margeta: Odvodnja naselja maksimalno za njihov vijek trajanja. Zadnjih se godina postupak proračuna ipak ujednačio i sveo na korištenje racionalne formule i standardnih simulacijskih modela koji prevladavaju na tržištu (STORMCAD. Protok je potreban radi dimenzioniranja i projektiranja kanala. 20 godina i 30 godina.1 Otjecanje Osnovne karakteristike površinskog otjecanja u urbanim sredinama Otjecanje u urbanim ili izgrađenim sredinama različito je od otjecanja u prirodnim sredinama.2. zbog čega se mijenjaju osnovne komponente procesa otjecanja. uređaji za pročišćavanje voda. Hidrološka veličina koja se najčešće određuje je protok Q vrha hidrograma. U ovom poglavlju prikazat će se osnovne karakteristike procesa nastajanja i kretanja oborinskih voda u urbanim sredinama i uobičajene metode proračuna mjerodavnih količina. odnosno slijevne površine. Određivanje mjerodavnih količina oborinskih voda je hidrološki problem koji u slučajevima složenih sustava uglavnom rješavaju hidrolozi. Daleko više može se naći u bogatoj specijaliziranoj literaturi /32. jer EN 752-4 preporučuju korištenje racionalne formule. kao što su ovi: crpne stanice. bazeni za oborinske vode. Uvijek je dobro i preporučuje se izračunati mjerodavne količine za više razdoblja razvoja kanalizacijskog sustava: početno razdoblje. U svakom slučaju.4). Metode koje se koriste za određivanje hidrograma i veličina protoka oborinskih voda su brojne. Ovaj je problem donekle riješen Prihvaćanjem EN. 10 godina.J. U prirodnim sredinama najveći dio oborina se infiltrira u podzemlje iz kojeg dijelom isparava. U našoj zemlji takvi propisi ne postoje i koriste se različite metode u skladu s projektantovim iskustvom i naobrazbom. Hidrogram je potreban i za određivanje utjecaja oborinskih voda na okoliš. Prirodne površine i zelenilo zamjenjuju objekti. MOUSE). a dijelom otječe u podzemne vodonosnike (Slika 2. Zbog toga je izuzetno važno dobro se upoznati sa svim karakteristikama područja za koje se kanalizacijski sustav rješava i na temelju utvrđenih potreba izračunati mjerodavne količine otpadnih voda. Urbanizacijom nekog područja mijenjaju se osnovne karakteristike prostora. U mnogim zemljama (Njemačka. 2. bazeni za izjednačavanje protoka. a rjeđe cjelokupni hidrogram. prometnice i drugi vodonepropusni elementi urbane sredine. a zasnivaju se na različitim pretpostavkama i ulaznim podacima. preljevi. Iz podzemlja vode sporo istječu u površinske tokove i tako formiraju njihovo otjecanje u sušnim razdob50 .2 Oborinske vode Problem određivanja hidroloških veličina potrebnih za dimenzioniranje i projektiranje objekata odvodnje oborinskih voda sastavni je dio rješavanja problema kanalizacije naseljenih područja.

– gubici na raslinju i drugim objektima. U pravilu volumen površinskih voda raste 1.2. Budući da se smanjuju dvije osnovne komponente otjecanja. vodene površine i drugih učinaka u skladu s povećanjem protoka. brzine vode. tada je povećanje izlaznog hidrograma za cjelokupno slijevno područje i veće. u izgrađenim područjima povećava se treća komponenta – površinsko otjecanje (Slika 2. pa opada i otjecanje površinskim vodama tijekom sušnog razdoblja. Urbanizacijom se smanjuje i količina oborina koja isparava u atmosferu jer se smanjuju zelene površine. U urbaniziranim i izgrađenim sredinama manje vode infiltrira u podzemlje. zamućenje prijamnika oborinskih voda.4). i to nekoliko puta ovisno o stupnju izgrađenosti prostora. Mjerodavne količine otpadnih i oborinskih voda ljima. kanalima i uređajima za pročišćavanje. Zbog povećanog protjecanja u prirodnim vodotocima povećava se i erozija samih vodotoka što može imati za posljedicu urušavanje obala i produbljenje dna. Bit proračuna je određivanje neto oborine. razina podzemnih voda opada. smanjuje se vrijeme koncentracije i povećava vrh hidrograma.5 – 2 puta. Ove promjene mogu biti štetne na nizvodnim područjima uz vodotoke. a vršno otjecanje 2 – 5 puta. taloženje sedimenta u prijamnicima. Protok Urbanizirano područje Prirodno područje prije urbanizacije Vrijeme Slika 2. (2. mijenja se oblik hidrograma. a time i procesi evapotranspiracije. tako da dolazi do povećanja razine vode. Ako se ovome doda otjecanje kroz kanalski sustav.4: Promjena hidrograma otjecanja izgradnjom (urbanizacijom) nekog područja Oborinski sustav kanalizacije se gradi da bi prikupio ovaj višak voda u urbanim sredinama i ispustio ga u lokalne prirodne tokove. U skladu s ovim promjenama i karakteristikama otjecanja potrebno je koristiti odgovarajuće metode proračuna vršnog otjecanja i volumena vode. Rezultat erozije je gubitak površinskog sloja zemljišta. Drugi problem u urbanim sredinama jest erozija zemljišta koja nastaje kao posljedica uništenja prirodnog pokrova zemljišta i ono postaje izloženo povećanom djelovanju površinskog otjecanja. a one su u pravilu jednostavnije nego metode proračuna za prirodne sredine.11) 51 . Ispuštanjem ovih voda bitno se mijenja stanje u prirodnim tokovima. Opća bilančna jednadžba za neko slijevno područje je: P = (G + E z + Pn ) + (I + S d ) gdje je: P G – oborina.

potrebno je raspolagati ITP-krivuljama u funkciji trajanja padavina t i povratnog razdoblja P.2 Osnove Racionalna metoda Proračun vršnog (maksimalnog) protoka oborinskih voda uobičajeno se obavlja primjenom racionalne (Lloyd-Davies) metode. Količine vode koje će dotjecati u oborinsku kanalizaciju dio su oborina od kojih se oduzmu gubici. urbaniziranim područjima. dio oborina koji infiltrira u tlo i dio oborina koji se zadržava u površinskim depresijama. Prema EN 752-4 metoda se primjenjuje za urbane površine do veličine od 200 ha ili vrijeme koncentracije do 15 minuta.J. Utvrđivanjem veličine ukupnih gubitaka oborine u odnosu na površinsko otjecanje L sa I + S d + G . Jednadžba glasi: Q = C ⋅ i ⋅ A (l/s) gdje je: Q C i A – vršni protok (l/s). – neto oborine. – volumen depresija. dobije se veličina neto oborine.13) Da bi se metoda mogla primjenjivati. Gubici na isparivanju i gubici u depresijama zanemarivi su u slučajevima velikih oborina. – intenzitet oborina (l/s/ha). kao i gubici kroz infiltraciju (slabo propusne površine) i isparivanje. Margeta: Odvodnja naselja Ez Pn I Sd – evaporacija sa terena i depresija. infiltracija i zadržavanje u depresijama. Metoda se primjenjuje na sljevovima manjim od 13 km2. U izgrađenim. te karakteristikama A i C slijevne površine. – koeficijent otjecanja. veličina površinskih depresija je mala. 52 . – slijevna površina (ha). Evaporacija iz tla i depresija Ez se za vrijeme jačih oborina može zanemariti u odnosu na veličinu drugih faktora. kod kojih je slijevna površina više nepropusna nego propusna a propusnost se značajno ne mijenja s trajanjem kiše.12) Prema tome.2. 2. odnosno površinsko otjecanje kao: Pn = P − L L = I + Sd + G (2. kao što je slučaj u urbanim sredinama. Poznavajući veličinu ukupnih gubitaka L i mjerodavne oborine P moguće je proračunati veličinu dotjecanja oborinskih voda u oborinsku kanalizaciju. (2. – infiltracija. Neto oborina opisuje se kao dio oborina koji dotječe do vodotoka kao površinsko otjecanje. U skladu s time izravno površinsko otjecanje Pn je ostatak otjecanja kad se od njega oduzmu gubici na raslinju i drugim objektima. gubici površinskog otjecanja su gubici s raslinja i objekata koji se vraćaju u atmosferu isparavanjem.

Postoji cijeli niz metoda za definiranje ITP-krivulja. odnosno gdje je značajno dugotrajno otjecanje. uređenost površinske odvodnje bolja. Ovo vrijeme ovisi o karakteristikama površine. Najbolje rezultate daju metode koje koriste podatke s pluviografa (automatskog registratora palih oborina). Razlikujemo: t1 – vrijeme površinske koncentracije (vrijeme do ulaska u kanalizaciju). maksimalno otjecanje pojaviti na računskom profilu u trenutku kada cjelokupno slijevno područje sudjeluje u formiranju otjecanja. 2. U pravilu je vrijeme površinske koncentracije kraće što je: nagib terena veći. Uz ovakve pretpostavke ova metoda daje dobre rezultate za manje sljevove. povratno razdoblje veće. U velikim sustavima gdje je kanalizacijska mreža velika kao i slijevno područje. Ova problematika obrazložena je u poglavlju 2. U skladu s ovim. U racionalnoj formuli intenzitet je srednji intenzitet kiše određene vjerojatnosti P u vremenskom razdoblju jednakom vremenu koncentracije tc. t2 – vrijeme tečenja kroz oborinsku kanalizaciju. Mjerodavne količine otpadnih i oborinskih voda Osnovno načelo racionalne metode je da će se uz uvjete jednolikog intenziteta kiše na cijelom slijevnom području.2. Vrijeme koncentracije Vrijeme koncentracije je vrijeme potrebno da kap efektivne oborine doteče od najudaljenije točke slijeva do računskog profila. To je vrijeme maksimalnog otjecanja ili vrijeme koncentracije tc i jednako je vremenu potrebnom da kap efektivne kiše od najudaljenije točke slijeva dođe do računskog profila ili razmatrane točke. tc = t1 + t 2 (s) (2. uređenju terena i povratnom razdoblju kiše koja se računa. Druga ključna pretpostavka je da je povratno razdoblje računatog vršnog otjecanja isto kao za projektirani pljusak i da je intenzitet kiše jednolik u cijelom razdoblju i na cijelom analiziranom području.2.14) Vrijeme do ulaska u kanalizaciju jest vrijeme potrebno da kap kiše doteče od najudaljenije točke slijeva do oborinske kanalizacije i od njega počinjemo proračun mreže.2. mjerodavni intenzitet koji se koristi u formuli je u funkciji vremena koncentracije i vremena ponavljanja kiše. potrebno je koristiti metode koje uzimaju u obzir različito otjecanje u pojedinim dijelovima sustava kao i promjenjivost veličine kiše na jednom većem prostoru. 53 .3 Intenzitet kiše i njegov izbor Intenzitet kiše je veličina oborine u vremenu. kao i zaustavljanja u otjecanju zbog zadržavanja vode na slijevu i u kanalizacijskoj mreži. vodonepropusnost terena veća.2.

12: Veličine površinske koncentracije u funkciji povratnog razdoblja Povratno razdoblje P 0. Preporučuje se: za gusto naseljena područja kolektivne izgradnje koristiti t1 = 5 min. raslinje n 0. – apsolutni pad (m/m). Tablica 2. uobičajena vrijednost t1 je od 3 – 15 minuta. Margeta: Odvodnja naselja Kod korištenja racionalne metode od velike je važnosti dobar proračun vremena koncentracije. t1 se može izračunati na temelju odgovarajućih formula (kao što je formula A.19 ⋅ L ⋅ n S 1/ 2 (2.13. Na žalost. Kod proračuna za druga povratna razdoblja mogu se koristiti vrijednosti koje prikazuje Tablica 2.5 1 2 5 Površinska koncentracija za gustu naseljenost 7 5 4 3 Površinska koncentracija za individualnu izgradnju 15 10 8 6 U svim drugim slučajevima kada su udaljenosti veće. Uobičajeni koeficijent usporavanja prikazuje Tablica 2. Ove se vrijednosti mogu koristiti za povratno razdoblje P = 1 godina.80 54 .80 0.14 = 2. Hathawaya /43/): t12. Potrebno je napomenuti da je vrijeme koncentracije izravno povezano s početkom vršnog otjecanja.02 0.60 0. Tablica 2.20 0.40 0.J. točan proračun ovog vremena je vrlo težak pa se zbog toga u praksi uglavnom koriste podaci dobiveni na temelju iskustva. gusta Gusta trava.12.15) gdje je: t1 L n S – vrijeme površinske koncentracije (min).10 0. za područja individualne izgradnje koristiti t1 = 10 min. gdje je udaljenost početne i krajnje točke površinskog otjecanja razmjerno mala (manje od 50 m). a ne s vremenom početka kiše. – duljina putovanja vode (m).13: Veličine koeficijenta usporavanja Tip površine Nepropusna površina Glatka nabijena zemlja Hrapava nabijena zemlja Teren slabo obrastao travom Šuma. L ≤ 365 m. – koeficijent usporavanja analogan koeficijentu hrapavosti. rijetka Šuma. U urbanim sredinama.

Brzina se tijekom proračuna iterativno popravlja.2. Vrijeme tečenja kroz kanalizaciju t2 računa se po formuli: t2 = l v (s) (2.6 /82/. – srednja brzina tečenja na dionici l (m/s). Duljina l je poznata iz situacijskog rješenja mreže. Slika 2. Mjerodavne količine otpadnih i oborinskih voda U literaturi postoji dosta formula /2/ i dijagrama za proračun vremena koncentracije vode u površinskom otjecanju pa ih u posebnim slučajevima treba koristiti.5: Nomogram za proračun t1 po formuli (2. Jedan takav vrlo koristan dijagram prikazuje Slika 2. koeficijent otjecanja i pad površine. Ovaj dijagram je kvalitetan jer uvažava ključne faktore otjecanja po površini. a to su: duljina otjecanja.16) gdje je: l v – duljina kanalizacije (m).15) /43/ 55 . a brzina v se dobije iz tablice za dimenzioniranje u skladu sa srednjim nagibom cijevi i pretpostavljenim profilom i punjenjem.

Rizik se računa po sljedećoj formuli: 1⎞ ⎛ r = 1 − ⎜1 − ⎟ ⎝ P⎠ L (2.5 5 183 C=0.95 80 60 40 20 0 Slika 2. koeficijenta otjecanja i srednjeg pada slijevne površine za korištenje u racionalnoj formuli /82/ Računsko povratno razdoblje Učestalost hidroloških veličina obično se iskazuje povratnim razdobljem pojave. Margeta: Odvodnja naselja Pad (% ) 244 3 2 1.70 0 0.7 5 15 10 0.90 0.40 0. Izbor povratnog razdoblja P temelji se na ekonomskoj analizi uspoređivanja šteta i troškova izgradnje oborinske kanalizacije za oborinu određenog vremena ponavljanja.80 0. tj.30 0. u slučaju da kanalizacija nije izgrađena. Pozitivno povratno razdoblje P je ono kod kojeg su troškovi izgradnje jednaki ili manji od šteta nastalih kišom. udaljenosti.50 61 0. 56 .60 0.6: Odnos veličine vremena koncentracije.17) To znači da je povratno razdoblje određeno kao prosječno vremensko razdoblje (u godinama) tijekom kojeg će se jedanput pojaviti neka pojava. (godine) Vrijeme otjecanja po površini (min) Duljina površinskog putovanja (m) (2.0 0. U ovakvim analizama postavlja se pitanje rizika r da mjerodavna količina bude premašena tijekom projektnog razdoblja L trajanja objekta.5 1. povratno razdoblje je recipročna vrijednost vjerojatnosti neke pojave: P = 100 p gdje je: p – vjerojatnost pojave (%).14 prikazuje vrijednosti r kao funkcije od P ako je vrijeme trajanja građevine L = 30 godina.18) Tablica 2.20 122 0.10 0.J..

Mjerodavne količine otpadnih i oborinskih voda Tablica 2. kao i važni dijelovi naselja.14: Rizik kao funkcija povratnog razdoblja P (godine) 2 5 10 50 100 r (%) 99. U slučaju kiša većih od računskih (većeg vremena ponavljanja). rizik je razmjerno mali tek za povratna razdoblja veća od 50 godina. Tlačnim tečenjem kapacitet sustava odvodnje (kanal) je višestruko veći pa je zbog toga veća i stvarna razina zaštite od poplava (znatno je veće vrijeme ponavljanja poplave uslijed računske kiše). odnosno kanalima koji nisu u cijelosti iskorišteni. Ovo posebno vrijedi za područja sa strmim terenima. moraju se nakon dimenzioniranja korištenjem odabrane veličine kiše (vremena ponavljanja) analizirati u odnosu na mogućnost pojave poplave.99 99. To je razlog zbog kojeg se odabiru kiše manjeg vremena ponavljanja iako se želi ostvariti veća zaštita od plavljenja (duže vrijeme ponavljanja poplave). 57 . a sve kako bi se provjerila i dokazala tražena razina zaštite od plavljenja.2. Kod manjih sustava dovoljno je dimenzioniranje sustava u odnosu na odabranu veličinu kiše (odnosno pljuska). Zbog toga se u svim situacijama kada je potrebna veća sigurnost u zaštiti od plavljenja koriste veća povratna razdoblja. Veliki sustavi odvodnje. a do izlijevanja na teren formirati će se i tlačno tečenje. Povratno razdoblje računskih kiša je manje zato što se ovako odabrana kiša koristi za dimenzioniranje odvodnog sustava u kojem je tečenje u kanalima sa slobodnim vodnim licem. Budući da se radi o rijetkim i kratkotrajnim pojavama.76 45. Tablica 2.87 95. propusti garaže i slične građevine Za ove projektne veličine ne smije se javiti uspor u kanalima Iz ovih je smjernica vidljivo da je preporučeno razmjerno veliko povratno razdoblje poplava.45 26. povremeno tlačno tečenje u sustavu odvodnje se dopušta.00 Kao što prikazuje tablica.15: Povratna razdoblja prema preporukama norme EN 752-4 Projektirano vrijeme ponavljanja kiše 1) (1 u n godina) 1u1 1u2 1u2 1u5 1 u 10 1) Područje Projektirano vrijeme ponavljanja poplave (1 u n godina) 1 u 10 1 u 20 1 u 30 1 u 30 1 u 50 Seoska područja Gradska područja Gradski centar (trgovački centar) s provjerom plavljenja Gradski centar (trgovački centar) bez provjere plavljenja Podzemna željeznica. kanali će se ispuniti u cijelosti.

16: Koeficijent otjecanja prema opisu područja odvodnje A /80/. Vrijednosti A (prema tipu izgrađenosti) ili B (prema vrsti površina) koeficijenta C koriste se ovisno o razini dokumentacije kako slijedi: za studije. za izvedbenu dokumentaciju i glavne projekte koriste se koeficijenti C u skladu s vrstom slijevne površine B.10 – 0. trebalo povećavati koeficijent otjecanja.6 – 0. groblja i slično Igrališta i slično Željeznički kolodvori Neizgrađene površine * manje vrijednosti za tc < 20 min C * ** 0. Margeta: Odvodnja naselja Koeficijent otjecanja C Koeficijent otjecanja C je omjer maksimalne količine otekle vode i prosječne veličine pale vode u vremenskom intervalu tc na dani slijev. Ovaj koeficijent nije konstantan ni u razdoblju kiše ni u svim razdobljima u godini.J.17.: stari dio grada predgrađe Područja stanovanja: rijetka izgradnja obiteljskih kuća gusta izgradnja obiteljskih kuća gusta stambena izgradnja Industrijska područja: područja rjeđe izgradnje područja guste izgradnje Parkovi. Za kiše s vremenom ponavljanja P < 5 godina mogu se koristiti veličine koeficijenta C koje prikazuju Tablica 2.5 0. to je veći i koeficijent otjecanja.3 – 0.25 0. Tablica 2.35 0. Koeficijenti koji se koriste moraju vjerno oslikavati buduće stanje u slijevnom području.20 – 0. Kao što je obrazloženo u poglavlju 2.7 0.40 0. Njegova veličina ovisi o klimatskim značajkama područja.5 – 0.10 – 0.6 – 0. Što je trajanje kiše veće.20 – 0. To znači da bi porastom vremena koncentracije tc i vremena ponavljanja P.95 0. kao i o infiltraciji. /59/ Karakteristike područja Područja ureda. karakteristikama slijevne površine. itd.8 0. evapotranspiraciji.3 – 0.16 i Tablica 2.9 0.30 ** veće vrijednosti za tc > 30 min 58 .7 – 0.6 0.2. trgovina i sl. točan proračun ovog koeficijenta vrlo je složen pa se zbog toga u praksi uglavnom koriste podaci dobiveni na temelju iskustva.7 0.4 – 0.1. idejna rješenja i idejne projekte koriste se koeficijenti C u skladu s tipom izgrađenosti slijevnog područja A. gubicima na raslinju i u depresijama.

.20 0. 2% srednje. odvesti do prijamnika najkraćim putem.10 – 0. 2 – 7% strmo. Mjerodavne količine otpadnih i oborinskih voda Tablica 2. A1.18 – 0. i to na sljedeći način: C sre = C1 ⋅ A1 + C2 ⋅ A2 + . + An (2.40 – 0..25 – 0. glavne podsljevove određivati tako da nemaju istovremene koncentracije. Krovovi: 2 veliki ravni krovovi.70 – 0. preko 10.85 0. jer u tom slučaju. + Cn ⋅ An A1 + A2 + . A2. po mogućnosti. 2% srednji nagib.19) gdje su: C1..000 m 2 mali ravni krovovi.85 0.0 0.10 0.17: Koeficijent otjecanja prema vrsti površine B /80/. imajući u vidu sljedeće postavke: voda koja padne na površinu slijeva treba se. .2.95 0.80 – 0..70 – 0. C2. kanale po mogućnosti postavljati u pravcu koji presijeca tok vode.05 – 0. pristižu istovremeno najveći protoci s ovih sljevova. Trasiranje kanala i definiranje računskih dionica. . Umjesto ovoga. prirodne površine – pjeskoviti teren: ravan. An – pripadajuće površine. manje od 100 m Tratine. 7% i više C 0.25 – 0...35 U situaciji različitih vrsta površina u slijevnom području proračunava se srednji koeficijent Csre. pločnici i slično: betonske ili asfaltne pločnik sa spojnicama mozaik od kamenih ploča i sl.75 – 0. na mjestu (čvoru) gdje se vode (kanali) iz tih sljevova spajaju.22 0. treba urediti 59 . Ispitati svrhovitost kanala i slivnika u pravcu paralelnom s površinskim tokom vode zbog moguće neiskorištenosti slivnika zbog znatnijih brzina. 2 – 7% strm.. /59/ Karakteristike površine Ulice: asfalt beton cigla tucanik Šetnice. prirodne površine – teško.17 0.80 0. Cn – koeficijenti otjecanja različitih tipova ili vrsta površina.70 – 0.95 0.0 0.5 1..13 – 0.8 – 1.45 0.15 0.. 7% i više Tratine. Postupak proračuna Kod primjene racionalne metode preporučuje se sljedeći redoslijed proračuna: 1.15 – 0. manje propusno tlo: ravno..55 0.

Određivanje računskih količina otpadnih voda Qf za svaku dionicu u slučaju da je riječ o mreži mješovitog sustava kanalizacije. podsljevove tako da maksimalni otjecaji dolaze jedan nakon drugog u što većim razmacima. Za veće sljevove treba računati i s većim vrijednostima tl te ih izračunati na jedan od predloženih načina. Slika 2. i određivanje njihovih karakteristika. računske dionice kod glavnih projekata se određuju tako da čvorovi definiraju svako križanje i račvanje kanala.J. 5. propusnosti tla. Za uobičajene mreže na ravnim terenima dovoljno je za vrijednost t1 uzeti 10 –15 minuta. idejnih rješenja i idejnih projekata. neki objekt ili raslinje) (Slika 2. obliku i udjelu nepropusnog dijela slijeva u ukupnoj površini slijeva A) i pad terena S na duljini računske dionice (pad je obično ravnomjeran. s tim da se pretpostavljene veličine provjere manjim računom i analizom na temelju karakteristika područja otjecanja. topografiji. pretpostavlja se da površine podsljevova ne prelaze 3 do 4 ha. duljina računske dionice L. odnosno podslijev.7). Kod manje detaljnih projekata. a to su: površina A. koja će poslužiti i za objašnjenje cijele metode. Osnova za objašnjenje je Slika 2. računske se dionice određuju tako da čvorovi definiraju svako križanje i račvanje kanala. koeficijent otjecanja C (na osnovi podataka o namjeni slijevne površine.8. Koeficijent Csre je geometrijska sredina koeficijenata otjecanja Ci svih podsljevova Ai koji su uzvodno od podslijeva računske dionice (jednadžba 2. 3. 4. jer se kanali gotovo uvijek postavljaju u niveliranim prometnicama). Određivanje računskog koeficijenta otjecanja Csre za danu dionicu. svaki prijelom u vertikalnom i horizontalnom smislu i svakih 100 m ravnih dionica trase. Preporučuje se tl = 5 minuta (za slučaj kada je prvi slivnik blizu granice podslijeva) do t1 =15 minuta (kada između kraja slijeva i slivnika postoji neka prepreka – na primjer. odnosno početnih dionica u mreži i određivanje vremena t1. Određivanje karakteristika početnih podsljevova.7: Izbor vremena koncentracije Slika 2. Budući da je ova metoda pouzdana za račun u urbanim sredinama. odnosno “fazno pomaknuti”. studija. Određivanje sljevova i podsljevova za svaku računsku dionicu.19). Margeta: Odvodnja naselja 2.8: Primjer zamišljenog slijevnog područja 60 .

maksimalna brzina tečenja.. AI + AII Preporučuje se tablični proračun vrijednosti C kako prikazuje Tablica 2.19.18: Proračun vrijednosti koeficijenta otjecanja Specifikacija površine dionice Dionica Pripadna površina Zbirna ukupna i dionice ai (ha) površina Ai (ha) a1 (ha) C1 a1·C1 a2 (ha) C2 a2·C2 1 2 3 4 5 6 7 8 9 . hrapavost unutarnjih zidova kanala u ovisnosti o materijalu.19: Proračun – početak tablice Broj 1 Dionica Uzvodni čvor 2 Nizvodni čvor 3 Duljina dionice (m) 4 Oznaka podslijeva 5 Površina Lokalno Ai Zbirno ΣAi (ha) (ha) 6 7 Csred 8 t1 (min) 9 Vrijeme t2 1. minimalna brzina tečenja vmin = f (D).2. 61 . Tablica 2. 8. i tako redom. Proračun u tabličnom obliku dan je u nekoliko dijelova sa zaglavljem tablice za svaki od tih dijelova. P). Tablica 2. a intenzitet kiše i = f (tl + t'2). Početak prikazuje Tablica 2. iter 10. C sreII = C I ⋅ AI + C II ⋅ AII . Usvajanje hidrauličkih parametara tečenja u kanalima: punjenje kanala (80% do 100%).. a usvojena točnost iteracije određuje koliko će se ciklusa iteracije obaviti.. iter 2. minimalna dimenzija kanala. U drugoj iteraciji uzima se da je t2 = t'2. iter 10. može se zaključiti da su svi ulazni podaci za proračun određeni i može se prijeći na sam proračun. 7.3 tc (min) 11 P (god) 12 i (l/s/ha) 13 Q (l/s) 14 Qf (l/s) 15 Prva iteracija sastoji se u proračunu t'2 za početni uvjet t2 = 0 odnosno mjerodavni intenzitet i = f (t1). ai · Ci 15 15i + 15i-1 16 16/3 17 Srednji koeficijent Ci 18 6. Usvajanje mjerodavnog povratnog razdoblja P za kiše i određivanje mjerodavnog intenziteta iz dijagrama i = f(t. Postupak je iterativan za svaku dionicu.18. stanju mreže itd.1 10.2 3. Mjerodavne količine otpadnih i oborinskih voda Računski koeficijenti otjecanja Csre određuju se kako slijedi: C sreI = C I . Nakon što su izvršene prethodne radnje.

uzima se najveća vrijednost t = (tc)max između spomenutih prethodnih dionica i uvodi se u račun kao tl (primjer dionice V koja uvodi u račun kao svoje t1 vrijednost tc iz pravca podsljevova (I-II-III). Na primjer. Tablica 2. odnosno ulice. U početku proračuna potrebno je odrediti pad nivelete kanala. za III. Proračun vremena tečenja u dionici t2 obavlja se u svakoj iteraciji. d = f (Q/Q0). Nakon određivanja mjerodavnog intenziteta kiša kao funkcije vremena koncentracije. u račun se uvodi i Qf. Za izvođenje ulične kanalizacije najzgodnije je da pad dna kanala S odgovara padu terena. Ako dionica dolazi poslije dviju ili više prethodnih dionica koje se spajaju u čvoru ispred nje.20: Proračun – iteracije S 16 D (m) 17 khrapav (mm) 18 Q0 (l/s) 19 v0 (m/s) 20 Punjenje kanala d/D d (cm) 21 22 Brzina toka (m/s) Uzvodna Nizvodna 23 24 Q0 – protok u punom profilu kanala promjera (D) na padu (S). Svaka uzastopna dionica uzima od prethodne dionice njezino tc i uvodi ga u račun kao svoje tl (primjer dionica II i III). “kontra-pada” postupa se po dobro poznatim načelima koja se ovdje neće razmatrati.20) U slučaju kanala mješovitog sustava kanalizacije. dionicu: QIII QvlasIII = C III ⋅ i ⋅ AIII = C sreIII ⋅ i ⋅ ( AI + AII + AIII ) (2. Tablica 2. Najveća od svih vrijednosti tc usvaja se zbog toga što je po definiciji tc vrijeme koje je potrebno da kap kiše dođe od najudaljenije točke slijeva do promatrane točke profila. Nakon određivanja dimenzija kanala i stupnja punjenja.J. određuje se veličina otjecanja kao: Q = C sre ⋅ i ⋅ ∑A i (2. v0 – brzina u punom profilu. prelazi se na određivanje brzine toka u uzvodnom i nizvodnom čvoru dionice radi računanja vremena putovanja toka kroz kanal t2.21) 62 . U slučajevima ravnog terena ili tzv. vuzv = f (Q – Qvlast). vniz = f (Q). Margeta: Odvodnja naselja Treća iteracija se radi ako je razlika između rezultata druge iteracije t2'' i prve iteracije t'2 veća od točnosti iteracije. Qvlast = C ⋅ i ⋅ A. 9.20 prikazuje zaglavlje za ovaj dio proračuna.

koju proračun već sam po sebi ima (o ovome će biti riječi u daljnjem tekstu).21 prikazuje zaglavlje završetka proračuna. srednja brzina određuje se kao: vsre = vniz 2 (2. a vrijeme putovanja kroz dionicu kao: t2 = L (min) 60 ⋅ v sre (2. U slučaju ujednačenih površina. ali uloženi trud vjerojatno ne bi bio opravdan postignutom točnošću i uštedama. u posebnim uvjetima. jer zbog manjeg vremena koncentracije imaju veće mjerodavne intenzitete padavina (Slika 2. Tablica 2. kod podsljevova nepravilnog oblika. Najispravnije bi bilo računati brzinu i vrijeme putovanja toka od slivnika od slivnika. pojedini dijelovi ukupnog slijeva mogu imati kraće vrijeme koncentracije od preostalog dijela slijeva koji gravitira istom promatranom presjeku.9).23) Na ovaj način realnije je u proračun unesen podatak o brzini toka na dionici jer uobičajeno računanje vremena t2 pomoću samo nizvodne brzine daje proračunu nepotrebnu dodatnu sigurnost. Ovo je naročito izraženo u slučaju manjih vrijednosti tc jer je ITP-krivulja u tom intervalu znatno strmija. ovi će dijelovi dati veće otjecanje nego cijeli slijev u promatranom presjeku. Međutim. Slika 2. Tablica 2.21: Proračun – završetak Vsre (m/s) 25 t2 (min) 26 Provjera brzine u suhom razdoblju (kod mješovitog sustava) 27 Napomena 28 Racionalna metoda veoma je pogodna za primjenu na računalu. lako se programira i koristi. Racionalna metoda daje zadovoljavajuće rezultate u uvjetima za koje se preporučuje.2.22) Kod početne dionice (na primjer dionica I–II). Mjerodavne količine otpadnih i oborinskih voda Srednja brzina toka na računskoj dionici određuje se kao aritmetička sredina uzvodne i nizvodne brzine.9: Utjecaj vremena koncentracije – ujednačene površine 63 .

Ova aproksimacija daje rezultate koji su neznatno na strani sigurnosti. ali je usvojeno da ne budu manjih dimenzija od neke propisane minimalne veličine što je znatna rezerva kapaciteta kanalske mreže. maksimalno otjecanje se dobija po pravilu kada cijeli slijev sudjeluje u otjecanju. i to u iznosu: Qmax = C ⋅ i ⋅ ( A 1+ A 2 ).26) ono se računa na osnovi i = f (tuzv. što je slučaj u urbanim sredinama. značajniji od prirasta intenziteta padavina i. Mreža kanala izračunata po ovoj metodi ima znatan faktor hidrauličke sigurnosti.dionice i = f tc + t rac . 64 . U ovakvom slučaju osrednjavanje stvarnog dijagrama oborina unutar intervala tc znatno manje utječe na točnost. i = f ( tc 2 ) (2. Umjesto računanja toga vremena koncentracije na osnovi intenziteta: uzv . u slučaju kada je slijev sastavljen od ujednačenih podsljevova. Proizvoljno određivanje veličine C (na osnovi preporučenih intervala vrijednosti za površine različitih hidrografskih karakteristika) ima manje utjecaja na točnost rezultata kada su u pitanju manje propusne površine. i u slučaju različitih vremena koncentracije (tc1 < tc2) u promatranoj točki (Slika 2.24) a ne kada u otjecanju sudjeluje podslijev s kraćim vremenom koncentracije. tj.25) Slika 2. već zbog sljedećih razloga: a) uobičajena je praksa da se računska dimenzija cijevi zaokružuje na prvu veću dimenziju koja se može naći na tržištu.10). b) veliki broj cijevi u mreži nije računskih dimenzija. makar on imao i veći intenzitet padavina: Q = C ⋅ i ⋅ A 1.dionice ( ) (2. veličine površina su jednake vrijednostima koje se preporučuju za ovu metodu i nema zadržavanja toka u površinskim depresijama.10: Utjecaj vremena koncentracije – ujednačeni podsljevovi Spomenuti nedostatci ove metode nemaju većeg značenja kada se metoda koristi u urbanim uvjetima.).J. najveći utjecaj dobija se onda kada je površina A najveća pošto je utjecaj prirasta površine A izraženiji. Drugim riječima. Margeta: Odvodnja naselja U najčešćem slučaju. i = f ( tc1 ) (2. u kojima je znatno sudjelovanje nepropusnih površina. ali ne zbog neprikladnosti racionalne metode. tj. kao i činjenica da se ne poznaje funkcijska ovisnost C = f (t). Jedna od aproksimacija koje su uvedene radi jednostavnijeg računanja je izjednačavanje tc uzvodno (vremena koncentracije do promatrane dionice) i t1 promatrane dionice.

primjena racionalne metode nije dovoljna. čime modeli postaju složeniji. a drugi otjecanje u kanalskom sustavu (Slika 2.2. Danas se na tržištu nudi veliki broj modela koji u potpunosti zadovoljavaju potrebe.11). od planiranja preko projektiranja i građenja do upravljanja. U ovom se slučaju proračunavaju sve faze površinskog otjecanja i otjecanja u kanalizacijskom sustavu. Mogu se koristiti uglavnom svi prije opisani modeli. U planiranju se koriste modeli kojima se određuju mjerodavne količine protoka i zagađenja koja dotječu oborinskim vodama. mnogi modeli mogu simulirati i proces transporta zagađenja u kanalizacijskom sustavu kao i elemente optimalizacije. stoga su modeli složeniji i zahtjevniji u odnosu na ulazne podatke.12). Simulacijske tehnike U slučaju prevelikog slijeva i/ili velikog vremena koncentracije protoka. a treći hidrauličkim metodama. Prva dva procesa se proračunavaju hidrološkim. d) kapacitet kružnih kanala pri punjenju od 95% je za 8% veći od kapaciteta kanala istih dimenzija pri punjenju od 100%. Razlikujemo modele za: planiranje.3. transformacija neto kiše koja teče urbanim površinama u hidrograme koji se kroz slivnike ulijevaju u kanale. Postoje simulacijske metode različite složenosti. Svi modeli ovog tipa sastoje se od dva osnovna dijela: jedan simulira promjenu kiše u površinsko otjecanje (Slika 2. zatim MOUSE i drugi. a otjecanje i koncentracija protoka u sustavu kanala su složeniji i ne mogu se dovoljno točno opisati jednostavnim empirijskim formulama kao što je racionalna formula. Jedan od poznatijih modela je Stormwater Management Model (SWMM) (Slika 2. 65 . Svi šahtovi i cijevi pod (a) i (b) igraju ulogu retencija u mreži. upravljanje. prikazani su osnovni elementi proračuna koji se treba provesti u procesu simulacije otjecanja u urbanim sredinama. a zajedničko im je to da se vršni protok i protočni hidrogram proračunavaju na osnovi projektiranih karakteristika pljuska (oblik i veličine). Ključni faktor primjene i valjanosti korištenja složenih simulacijskih modela su ulazni podaci koji moraju biti poznati i pouzdani da bi proračun bio dobar. konfiguracije kanalizacije i karakteristika slijevnog područja. Osim simulacije količina. vrijeme obrade. Kod projektiranja se zahtijevaju precizniji podaci za projektiranje pojedinih dijelova sustava odvodnje. znanje obrađivača i troškove. projektiranje i analizu. i to istovremeno za svako računsko razdoblje i to: transformacija bruto kiše u neto kišu oduzimanjem dijela voda koje se gube u zrak i teren. transformacija hidrograma u kanalima kanalizacijske mreže i drugim građevinama. Kod velikih je sljevova potrebno koristiti i simulacijske metode jer postoje velike razlike u oborinama unutar slijeva. U poglavlju 2.2. Simulacija se koristi u svim fazama razvoja i rada kanalizacijskog sustava. To su u pravilu jednostavniji modeli kojima se analiziraju očekivana buduća stanja. Mjerodavne količine otpadnih i oborinskih voda c) pojedini dijelovi mreže u slučaju preopterećenja mogu doći pod tlak što povećava propusnu moć.13).

Tako EU svojim propisima kod proračuna preljeva zahtijeva utvrđivanje učestalosti rada preljeva tijekom jedne godine i određivanje ukupnih količina vode koja se prelijeva tijekom jedne godine. Vrlo su rijetki gradovi koji takav model imaju u operativnom korištenju jer je njegovo održavanje skupo i zahtijeva kvalitetan sustav trajnog mjerenja stanja u kanalskom sustavu.J. odnosno sustav trajnog mjerenja ulaznih podataka. 66 . Margeta: Odvodnja naselja Slika 2. Zbog sve većih zahtjeva (prvenstveno ekoloških) kojima oborinska kanalizacija danas mora udovoljiti. Do ovakvih se podataka ne može doći bez primjene simulacijskih modela. primjena simulacijskih modela je sve značajnija i češća. i to izravno vezan za centar za upravljanje.11: Osnovni dijelovi SWMM modela Najsloženiji su simulacijski modeli koji se koriste za upravljanje oborinskim kanalizacijom jer osim karakteristika modela koji se koriste za dimenzioniranje moraju imati i elemente potrebne za upravljanje pojedinim dijelovima i objektima sustava u realnom vremenu.

12: Simuliranje pretvaranja kiše u površinsko otjecanje: transformacija bruto kiše u hidrogram površinskog otjecanja Vrlo je važno odabrati pravi model. metode dinamičkih valova – jednadžbi. 67 . Izbor simulacijske metode protoka (hidrodinamičkih značajki protoka) odnosi se na tri osnovne razine složenosti metode proračuna: jednostavne empirijske metode. troškovima primjene i točnosti rezultata. Mjerodavne količine otpadnih i oborinskih voda Intenzitet kiše (mm/h) Ulaz hijetogram kiše t Teren / pločnici Neto kiša (mm/h) Neto kiša (mm/h) Krovovi Volumen depresija t t qter qkro t t Hidrogram površinskog otjecanja: Qpov = (qter· ARter + qkr · ARkro) / 3600 ARter = ARter + ARploč = Zbirna površina pločnika i terena s kojih dotječe voda ARkro = Površina krovova t Slika 2. metode zasnovane na kinematičkim valovima.2. vodeći računa o složenosti.

kao i retenciranje voda u sustavu kanala.13: Simuliranje otjecanja u kanalskom sustavu Jednostavne empirijske metode Kod ovih metoda protok je jednolik i stacionaran. Metode su dobre za početne analize velikih sustava. 68 . Margeta: Odvodnja naselja Slika 2. Brzina kod potpunog punjenja profila može se koristiti za proračun vremena putovanja vode (koncentracije protoka). Metode zasnovane na kinematičkim valovima Ovim se metodama može simulirati kvazinestacionarni protok.J. Mogu se uzeti u obzir zakašnjenja protoka. Koriste se za manja područja i kanalizacijske sustave. ali metode ne mogu simulirati nestacionarno tečenje. za provjeru postojećih sustava ili simulaciju protoka u sustavu za dugotrajne nizove oborina.

Tablica 2. Metode simulacije mogu biti jednostavne (S) ili složene (D). * Ne preporučuje se 69 .22: Primjenjivost pojedinih simulacijskih metoda tečenja Područje primjene Metode Jednostavne Metode Metode empirijske metode kinematičkih valova dinamičkih valova S S * – – – – – S – S ili D S ili D S S – S ili D * S ili D S ili D S ili D S ili D S ili D * Projektiranje manjih kanalizacijskih sustava Projektiranje velikih sustava Provjera sustava u odnosu na plavljenje Analiza postojećeg sustava Planiranje ispusta/preljeva Utjecaj na kakvoću prijamnika Utjecaj na količine vode prijamnika Kontrola rada sustava u realnom vremenu S – hidrološki procesi se jednostavno tretiraju (simuliraju) D – hidrološki procesi se detaljno tretiraju (simuliraju) – Nije primjenjivo. Mogu se koristiti za provjeru značajki sustava u slučaju plavljenja.22.2. Moguće kombinacije vezane za tip problema koji se rješava prikazuje Tablica 2. Mjerodavne količine otpadnih i oborinskih voda Metode dinamičkih valova – jednadžbi Ovim se metodama može simulirati nestacionarno tečenje i uvjete tlačnog tečenja i uspora. Za svaku od ovih metoda i razina složenosti simulacije tečenja u kanalskom sustavu može se koristiti jedna od metoda simulacije površinskog otjecanja u slijevu (hidrološki model).

14: Primjer simulacije glavnih kanala odvodnog sustava 2. To posebno vrijedi za postojeće kanalizacijske sustave koji se stalno nadograđuju i proširuju. Poznato je da nije moguće točno predvidjeti i izračunati vode koje teku kanalizacijskim sustavom. Od presudne je važnosti za planiranje i provedbu zaštite okoliša. a posebno uređaja za pročišćavanje otpadnih voda.000 m3 Slika 2. Margeta: Odvodnja naselja V= 14. gradnju i rad sustava.1 Bilanca voda u kanalizaciji Osnovne značajke bilance Bilanca voda u kanalizaciji temeljni je podatak za upravljanje kanalizacijskim sustavima (Tablica 2. Bilanca zorno pokazuje stanje i učinkovitost kanalizacijskog sustava.23). stoga je izrada bilance preduvjet za utvrđivanje stvarnog stanja kao podloge za daljnji razvoj kanalizacijskog sustava. Bilanca je i zakonska obveza jer se koristi kao podloga za određivanje taksi i primjenu principa “zagađivač plaća”.3.J.3 2. te planiranje. 70 .

Tablica 2. Mjerodavne količine otpadnih i oborinskih voda U određivanju bilance polazi se od osnovnih principa sustavne analize i sustava. industrije i trgovine na ponovno korištenje BMP – lokalne građevine za pogrešni priključci potoka i izvezena drugih voda kontrolu otjecanja (infiltracijski bazeni. odnosno granicu čine korisnici kanalizacije. tj. itd. infiltracija i tuđe vode). Granica kanalizacijskog sustava je rub područja s kojeg se generiraju vode koje dotječu u kanalizaciju. te promjenama samog kanalizacijskog sustava.2. izlaze i procese koji se odvijaju unutar sustava mijenjajući značajke voda koje kroz sustav teku od ulaza do izlaza. od domaćinstava) i nekontrolirani (dotjecanje površinskih voda. 71 . Svaki vodni sustav ima: granice. Bilanciranje voda provodi se radi proračuna količina voda u sustavu.24 prikazuje glavne pokretače promjena. sanitarne močvare. Ne treba zaboraviti na mulj koji je dijelom ulaz u sustav. Bilanca voda (odnosno količine voda) mijenja se promjenama urbane sredine i značajki slijevnog područja. Bilanca voda je preduvjet za izradu bilance onečišćenja. U slučaju mješovite i oborinske kanalizacije to je granica slijevnog područja kanalizacije. ali i bilance tereta onečišćenja. Tablica 2. Izlazi također mogu biti kontrolirani (ispusti otpadnih i oborinskih voda ili preljevi u mješovitoj kanalizaciji) i nekontrolirani (istjecanje u podzemlje iz kanala i građevina).)] vode drugih područja – uvoz Nepročišćena voda Infiltracija podzemnih voda Eksfiltracija – istjecanje voda ispuštena: Sanitarne – kućanske otpadne vode: Sanitarne-kućanske otpadne vode: = u površinske vode dozvoljeni – registrirani priključci + pogrešni priključci na tlo [lokalni sustavi pročišćavanja i pogrešni priključci oborinskih i izvezena odlaganja] drugih voda priključci lokalnih individualnih sustava (septičke jame) uvoz – vode s drugih područja Mulj: Industrijske vode Preljevi oborinskih voda odložen ili uništen Uvezeni mulj iz septičkih jama i Preljevi u mješovitog sustava ponovno korišten uređaja Mulj izvađen (septičke jame) i Mulj izvađen iz sustava i odložen potom nizvodno ubačen u sustav izvan sustava Ulazi mogu biti kontrolirani (dotjecanje vode iz vodoopskrbnog sustava. lokalno stambenih objekata na tlo odlaganje uglavnom vršnih voda. Za kanalizaciju otpadnih voda granica je rub urbanizacije. Procesi u sustavu su hidrodinamički i biokemijski.23: Bilanca voda u kanalizaciji /53/ Dotok u sustav Gubici sustava Izlaz iz sustava Pročišćena voda ispuštena: Oborinske vode: Oborinske vode: površinsko otjecanje pogrešni priključci u površinske vode [lokalne oborinske vode. ali i izlaz iz sustava. ulaze.

bilanca voda u kanalizaciji izračunava se kombinacijom mjerenja i predviđanja. Na primjer.24: Promjene u kanalizacijskom sustavu Komponenta Pokretači promjena Kanalizacija otpadnih voda Specifična potrošnja vode u naselju Broj korisnika kanalizacijskog sustava Oborinska kanalizacija Klimatske značajke područja Značajke slijevne površine Planirana razina sigurnosti od plavljenja Izgrađenost sustava Gubici Starost i kakvoća izvedbe kanalizacijskog sustava Održavanje sustava Kultura stanovnika u odnosu na sustav Industrijske vode Razvoj privrede Broj korisnika sustava Razvoj tehnoloških postupaka Mulj Razina pročišćavanja voda Održavanje kanalizacijske mreže 72 . U kanalizaciji je to praktično nemoguće izvesti jer je nemoguće mjeriti sve ulaze i izlaze. Margeta: Odvodnja naselja Bilanca se određuje na temelju procjene količina vode te mjerenjem protoka u sustavu. turistički kompleksi i slično) takvo mjerenje ima smisla.15 prikazuje raspored mjernih postaja u kanalizacijskom sustavu. dok u slučaju većih korisnika (industrija. Zato mjerenje obuhvaća samo glavne elemente kanalizacije. bilo bi nepraktično i skupo mjeriti sve ulaze otpadnih voda iz domaćinstva. sustav mjerenja mora obuhvatiti sve ulaze u sustav i izlaze iz njega. nemoguće je mjeriti sve ulaze oborinskih voda u oborinsku kanalizaciju. naselja i okoliša u cjelini. Slika 2. Jednako tako. Mogu se mjeriti samo glavni izlazi i manji dio ulaza. računanja očekivanih količina vode u kanalizaciji na temelju potrošnje vode i značajki kanalizacije. a svi nisu ni poznati.J. Da bi se dobili valjani podaci za bilanciranje. Prema tome. Tablica 2.

Mjerodavne količine otpadnih i oborinskih voda Slika 2.15: Mjerenje u kanalizaciji 73 .2.

J. Margeta: Odvodnja naselja 74 .

projektirati i graditi u skladu s odgovarajućim smjernicama koje su donesene na temelju dugogodišnjih iskustava. života i aktivnosti u naselju. To su prije svega empirijska pravila za projektiranje kanalizacije. Kako se izgrađenost naselja. Sve su to zahtjevi koji se kod planiranja i projektiranja kanalizacije moraju uzeti u obzir. otpadna tvar u otpadnim i oborinskim vodama od trenutka ulaska u kanalizacijsku mrežu mijenja svoje karakteristike i sastav procesima koji se odvijaju u kanalizacijskoj mreži. Stoga se kanalizacija mora planirati. Uvod Rad svakog kanalizacijskog sustava mora biti takav: da ne dolazi do začepljenja cijevi. pa je u proračunu vrlo teško pouzdano predvidjeti 75 .Projektiranje kanalizacijske mreže 3. Sve ove promjene ovise o cijelom nizu čimbenika koji su isto tako promjenjivi. da kanali i druge građevine ne ugrožavaju susjedne objekte i drugu infrastrukturu. opasnosti i negativnih utjecaja na okoliš. da se štiti zdravlje i život ljudi u naselju. a time i uvjeti koje kanalizacija treba zadovoljavati. život i aktivnosti stanovnika trajno mijenjaju. Protok i karakteristike otpadnih i oborinskih voda izravan su odraz izgrađenosti naselja. da se poplave ne javljaju češće od projektiranih. motrenja i mjerenja. da se štiti zdravlje i život uposlenih. da ne dolazi do pojave neugodnih mirisa. plinovi i aktivnosti (život) koje se odvijaju u unutrašnjosti kanalizacijskog sustava i koji stvaraju specifične karakteristike koje utječu na otjecanje u kanalizacijskom sustavu i sigurnost njegovog rada. to se trajno mijenjaju i karakteristike otpadnih i oborinskih voda. da se tlačno tečenje (preopterećenje) javlja u skladu s planiranom učestalosti. da je prijamnik zaštićen od onečišćenja u skladu s traženim standardima. Rezultat ovih procesa su tvari. da je osiguran potreban pristup radi održavanja i radova. Osim toga. da su kanali i druge građevine vodonepropusne u skladu sa zahtjevima ispitivanja na vodonepropusnost.

položaj uređaja i prijamnika. horizontalnog i vertikalnog vođenja kanala. Da bi se to postiglo. itd. ostvarenje potrebne trajnosti. Zbog ovakve situacije projektiranje kanalizacije ne temelji se samo na teorijskim znanjima. revidira i analizira. osiguranje dobrih i sigurnih radnih uvjeta. zaštita podzemnih voda. da su kanali dovoljno udaljeni od vodovoda. 2. a ne na pouzdanim numeričkim rezultatima ili znanstvenim znanjima. Prethodno projektiranje vertikalnog vođenja trase kanala treba biti takovo da se omoguće jednostavni i gravitacijski priključci korisnika. omogućavanje lokalnog obnavljanja vodonosnika. Postupak projektiranja sastoji se od sljedećih osnovnih koraka: 1. uglavnom prometnicama. Određivanje granice/područja odvodnje i broja stanovnika. odnosno smanjenje duljine kanala. Potom se provodi prethodno horizontalno planiranje trasa kanala nastojeći postići zadovoljavajuće uvjete otjecanja i maksimalnu uštedu kod građenja.J. između ostalog treba voditi računa o građenju kanala tako: da se kanali polažu na javnim površinama. potrebni kapacitet. 4. da se kanali polažu pravocrtno sa što jednolikijim padom. 5. vodeći računa da se svi korisnici mogu priključiti na kanalizaciju. Uvijek se moraju nastojati zadovoljiti osnovni ciljevi projektiranja: zaštita zdravlja ljudi. raspored prometnica. Nakon postavljanja osnovne sheme kanalizacijskog sustava prelazi se na dimenzioniranje kanala i projektiranje pada kanala. Na kraju se prethodno projektiranje. već prije svega na dosadašnjim iskustvima. izgrađenost. te da se što je moguće više izbjegne prepumpavanje otpadnih voda i veliki zemljani radovi. te broj i instalirana snaga crpnih stanica. što više prate teren na minimalno dozvoljenoj dubini. životnog vijeka građevina. odnosno veličine. fizikalne značajke prostora. Zbog toga se u postupku projektiranja kanalizacije primjenjuje cijeli niz smjernica koje su nastale kao rezultat praktičnih 76 . a sve kako bi se uz zadovoljavanje svih ograničenja i osiguranja učinkovitih priključaka korisnika smanjili troškovi građenja i pogona. zadovoljavajuće održavanje i rad. da su kanali položeni dublje od vodovoda. način gradnje i gustoću izgrađenosti. odnos kanalizacije i drugih instalacija. sprječavanje neugodnih mirisa i drugih štetnih utjecaja. Potrebno je detaljno utvrditi granice sljevova. zaštićena područja. 3. Stoga se u proračunu kanalizacije koriste najvjerojatniji ulazni podaci dobrim dijelom temeljeni na pretpostavkama. odnosno dubine polaganja kanala. duljine i dubine kanala. da se polaganje kanala koordinira s drugim instalacijama. Pri tome se nastoji maksimalno uštedjeti kod građenja tako da se kanali polažu tako da uz zadovoljavanje uvjeta otjecanja i drugih ograničenja. zaštita prijamnika i uređaja od hidrauličkog preopterećenja (i negativnih utjecaja na okoliš kao posljedice preopterećenja). Margeta: Odvodnja naselja sve promjene.

njihovu sastavu i karakteristikama.).) u jedinici vremena t. ne postoji jedan trajni karakterističan režim tečenja u kanalima koji bi mogao poslužiti kao osnova za dimenzioniranje. odnosno donošenje projektnih odluka i rješenja. manje ili više nestacionarno. daleko su veće pogreške koje se unose u proračun pomoću veličina ulaznih podataka (koeficijent hrapavosti. 3. itd. v. – Reynoldsov broj. h. Naravno. a najvažnije prikazuje Tablica 3. Zbog toga se u proračun unose pojednostavnjenja koja za posljedicu nemaju velike pogreške. q Fr Re Uslijed stalnih promjena u količini otpadnih voda.1. jednolikim i trajnim tečenjem (Tablica 3. Projektiranje kanalizacijske mreže dugogodišnjih iskustava kao i pojednostavnjenja teorijskih znanja. nejednoliko i prekidno tečenje u kanalizacijskim kolektorima zamjenjuje s jednim stacionarnim.1 Osnovne teorijske postavke za dimenzioniranje kanalizacijskog kolektora Protok u kanalizacijskim kolektorima karakterizira veliki broj mogućih istovremenih oblika protoka. To posebno vrijedi za smjernice koje su razvijene u drugim zemljama i koje su rezultat njihovih dugogodišnjih iskustava. 77 . naime. kao i promjena uvjeta koji vladaju u kanalima.3. koje uvijek treba prilagođavati lokalnim karakteristikama i iskustvima. smjernice su samo dobra polazna osnova za projektiranje.320 Otpadna voda + zrak gdje je: δ (⋅) – promjena protoka (Q. U skladu s ovim se u proračunu kanala jedno. h. v. δt δ (⋅) – promjena protoka (Q. δx – bočni dotok po jedinici duljine kanala. mjerodavni protok. itd.) duž kanala x. itd.2).320 Otpadna voda δ (⋅) ≠0 δt δ (⋅) ≠0 δx q≠0 Fr > 1 Re > 2. – Froudeov broj.1: Oblici protoka u kanalizacijskim kolektorima Oblik tečenja Stacionaran Jednolik Trajan (konzervativan) Miran Laminaran Jednofazni Kriterij Oblik tečenja Nestacionaran Promjenjiv Prekidan (nekonzervativan) Silovit Turbulentan Višefazni Kriterij δ (⋅) =0 δt δ (⋅) =0 δx q=0 Fr < 1 Re < 2. Tablica 3.

Margeta: Odvodnja naselja Tablica 3. revizijska okna i priključci. Proizvođači cijevi analiziraju i određuju laboratorijsku hrapavost novih cijevi. U ovim materijalima prilozi nisu odgovarajuće obrađeni ni prilagođeni karakteristikama projektirane kanalizacijske mreže. Ona se uglavnom odabire u skladu s iskustvom projektanta.2: Jednadžbe proračuna tečenja u kanalizacijskim kolektorima Metoda proračuna Nestacionarno. pogonska hrapavost uključuje i lokalne gubitke. Zbog toga se za veličine pogonske hrapavosti uzimaju srednje vrijednosti dobivene na temelju dosadašnjih mjerenja i iskustava. Osim toga. već i bioloških aktivnosti vezanih za kakvoću vode. temperaturi. Jedan od najvećih nedostataka korištenja tablica.). Izbor profila cijevi i funkcionalnost projektirane mreže izravno ovise o veličini pretpostavljene hrapavosti. jest neadekvatno odabrana hrapavost cijevi. nejednoliko tečenje Stacionarno. kao što su ovi: spojevi kanala. između ostalog i s obzirom na mehanizam stvaranja hrapavosti (obraštaja) u kanalizacijskim cijevima. Kao rezultat svega ovoga. koncentraciji kisika. koji su promjenjivi u funkciji dnevne i sezonske varijacije kakvoće i količine otpadne vode. već se moraju uzeti u obzir kroz veličinu pogonske hrapavosti.J. stvaranje hrapavosti u kanalizacijskim cijevima nije samo rezultat fizikalnih mehanizama. Zbog velikog broja ovih elemenata u kanalizacijskom sustavu (spojevi cijevi se nalaze svakih 3 m). Naime. oni se ne mogu uzimati pojedinačno. nejednoliko i prekidno tečenje Nestacionarno. a u skladu s tom hrapavošću prilažu i tablice za hidraulički proračun. korištenjem tablica ili grafova. a u većini slučajeva korištenjem tablica i grafova priloženih u brošurama pojedinih proizvođača cijevi. kao i inače u hidrauličkom proračunu kanalizacijske mreže. Vrlo je teško ove veličine odrediti precizno. U nas ne postoje odgovarajući propisi ili preporuke koji reguliraju primjenu veličine hrapavosti kod hidrauličkog dimenzioniranja kanalizacijske mreže. itd. Ovaj se proračun obavlja pojednostavnjeno. Pri tom se zanemaruje montažni karakter kanalizacijske mreže i ostale njezine karakteristike te kakvoća vode koja se transportira. stvarna pogonska hrapavost cijevnog materijala mnogo je veća od tvorničke hrapavosti utvrđene laboratorijskim ispitivanjima. 78 .2 Pogonska hrapavost U praksi naših sanitarnih inženjera danas je prisutan dosta neujednačen način hidrauličkog proračuna kanalizacijske mreže. Ove su aktivnosti složene i ovise o mnogim faktorima (kakvoći vode. jednoliko i trajno tečenje Dinamička jednadžba Jednadžba kontinuiteta δh 1 δv v δv v ⋅ + ⋅ + ⋅q + = J0 − JE δx g δt g δ x g ⋅ a 1 δv v δv δh ⋅ + ⋅ + = J0 − J E g δt g δ x δ x δQ δ A + =q δ x δt δQ δ A + =0 δ x δt δQ =0 δx δh = J0 − J E = 0 δx 3. odnosno zanemaruje se pogonska hrapavost.

U ovom slučaju.5 m/s K = 1.0 mm sve vrste cijevi radne brzine > 1.0 mm K = 0. naročito kod malih protoka. manje ispunjenosti (< 50%). Tipični kanali To su kanali s bočnim dotocima iz kućnih priključaka. Projektiranje kanalizacijske mreže 3.4 mm 3.3 Druge preporuke K = 1.2.6 mm II.1 Fekalna i mješovita kanalizacija U skladu s iznesenim i podacima iz literature /60/. bočnih dotoka i slično. a) cijevi manjih dimenzija (< 400 mm). Ravni odvodni kanali a) cijevi svih dimenzija i ispunjenosti: sve vrste cijevi radne brzine < 1.5 mm b) cijevi svih dimenzija i punjenja: sve vrste cijevi radne brzine 0.75 m/s – 1. Međutim.2 m/s K = 1.0 m/s K = 0. a) cijevi svih dimenzija: sve vrste cijevi radne brzine < 1.0 m/s 3. Ravni odvodni kanali To su kanali bez revizijskih okana.2. njihovo je korištenje jednostavnije jer se koriste samo četiri vrijednosti (Tablica 3.0 m/s K = 1. globalne veličine pogonske hrapavosti su nešto (ali ne značajno) drugačije.3).0 mm azbestno-cementne cijevi K = 3. malih brzina (< 0.25 mm Prema standardima ATV–A 110E.75 m/s): betonske cijevi K = 6. slivnika i drugih kanala s revizijskim oknima.2.0 m/s sve vrste cijevi radne brzine > 1. 79 .0 mm keramičke cijevi K = 3.0 mm PVC cijevi K = 1.40 mm K = 0. /85/.75 m/s sve vrste cijevi radne brzine > 0. ali se zato javlja problem taloženja. preporučuju se manje vrijednosti pogonske hrapavosti i to: I.5 mm sve vrste cijevi radne brzine 1.75 m/s II.0 mm sve vrste cijevi radne brzine > 1.5 m/s K = 0. predlažu se sljedeće vrijednosti pogonske hrapavosti: I.2 m/s – 1.5 mm K = 1. primjerice prigušni kanali.3.2 Oborinska kanalizacija U oborinskoj kanalizaciji je umanjen problem obrastanja i drugih učinaka koji su rezultat biološke aktivnosti otpadne vode. uključujući i zakrivljene dionice kanala kod kojih je otjecanje sa slobodnim vodnim licem. Tipični kanali a) cijevi svih dimenzija i ispunjenosti: sve vrste cijevi radne brzine < 0.

Uz istu vrstu cijevnog materijala i isti pad. 80 . tlačne cjevovode crpnih stanica.) i dugačke tlačne dionice kanalizacije kada se svi lokalni gubici moraju uzimati pojedinačno. za veličinu pogonske hrapavosti unutrašnje radne površine cijevi (kanala) predlaže se vrijednost K = 0. itd. Prvenstveno je potrebno poznavati vučnu snagu toka vode. koeficijent K = 0.1 zorno prikazuje utjecaj profila na raspored brzina.5 mm Kstr = 95 (m1/3/s). Ova vrijednost ne uzima u obzir veličine lokalnih gubitaka. jer proces taloženja ili struganja najviše ovisi upravo o tim brzinama. brzina je funkcijski ovisna samo o hidrauličkom radijusu. Margeta: Odvodnja naselja Prema istom standardu. ali uzima u obzir utjecaje procesa koji se odvijaju u kanalizacijskom kolektoru na karakteristike površine cijevi (kanala). ali i prethodno danim preporukama! U skladu s izloženim.75 1. Prema tome.3: Veličine pogonske hrapavosti prema ATV–A 110E /16/ Pogonska hrapavost K (mm) Koristi se za: 0. plus složena okna normalne kanale s posebnim revizijskim oknima i složenim poprečnim profilima kanale građene na licu mjesta (betonske kanale) 3. Međutim. pada i hidrauličkog radijusa. Napomena: ukoliko projektant ima situaciju koja se u potpunosti ne uklapa u napisane klasifikacije.J. a posebno pridnene brzine.1 mm. različiti tipovi poprečnih presjeka kanala nisu jednako pogodni za ograničavanje brzine.25 mm odgovara vrijednosti Stricklerovog koeficijenta Kstr = 30 (m1/3/s). Zbog toga se ograničavaju maksimalne i minimalne brzine. sifone ravne dionice s revizijskim oknima normalne kanale s revizijskim oknima.000 mm Za sve veličine kanala Za sve veličine kanala Za sve veličine kanala ravne dionice bez revizijskih okana. skretanjima i bočnim priključcima isto. Tablica 3. treba izabrati hrapavost koja u najvećoj mjeri odgovara njegovoj situaciji. zbog praktičnosti se ograničenje provodi na srednju radnu brzinu u kolektoru.50 0. Ako se koristi Manning-Stricklerova formula. a prevelike zbog erozije i abrazije cijevi djelovanjem suspenzija u vodi. lokalni gubici u kanalizacijskim kolektorima se ne računaju jer su uključeni u pogonsku hrapavost! Ova preporuka ne vrijedi za posebne objekte (dugačke sifone.3 Ograničenje brzina U kanalizaciji nisu poželjne ni premale ni prevelike brzine – premale zbog taloženja i mogućnosti začepljenja. a za K = 1. Slika 3.25 0. ispuste. pojedinačne tlačne dionice. Brzina toka je u funkciji hrapavosti. odnosno o obliku ili poprečnom presjeku i dimenzijama kanala.50 Primjedba Za sve veličine kanala Za sve veličine kanala Za veličine kanala do 1.

pretpostavlja se da su količine pijeska u kanalima razmjerno male. 81 . Naime. Tablica 3.4: Minimalno dopuštene brzine kod okruglih profila po Fedorovu Promjer ∅ (mm) 250 300 350 400 450 500 600 700 800 900 1.07 (3.92 0.87 0. R – hidraulički radijus (m). to jest za brzinu kod koje još neće doći do taloženja organskih i anorganskih suspenzija: vkrit = 1.00 1.1: Raspored brzina u poprečnom profilu kolektora 3.90 0.80 0.000 vmin (m/s) 0.75 0. Tablica 3.3.83 0. Poznato je da je u mnogim konkretnim slučajevima vrlo teško zadovoljiti ove veličine minimalnih brzina.4 prikazuje minimalno dopuštene brzine u slučaju okruglih profila.30) Ove vrijednosti i uporaba formule jamče samoočišćenje kanala i sprječavanje taloženja pijeska.1 Minimalne brzine Mogućnost začepljenja kanalizacijskih cijevi i taloženja suspenzija u njima proizlazi iz sastava vode.57 ⋅ n R n = 3.96 1.5 ⋅ R gdje je: vkrit – kritična brzina (m/s). Formula Fedorova /25/ koristi se za proračun kritične brzine. a izravno ovisi o profilu kolektora i brzini tečenja vode u njemu.3.5 + 0.04 1. U skladu s ovim.94 0. Projektiranje kanalizacijske mreže Slika 3. stoga se dopuštaju i manje. što sigurno vrijedi za kućanske otpadne vode dok kod oborinske kanalizacije količina pijeska u kanalima bitno ovisi o redovitom održavanju taložnika hvatača oborinskih voda (slivnika). ograničavaju se minimalni profil i minimalna brzina ili pad.

44 1.87 1.76 0.34 1. Kao najmanja brzina za kolektore kućanskih otpadnih voda iznimno se dopušta vmin = 0.000 2. a odnose se na kanale kućanskih otpadnih voda. ispunjenost 50%) /16/ Širina kanala ili promjer (mm) 150 200 250 300 350 400 450 500 600 700 800 900 1. volumenske koncentracije taloživih tvari u otpadnoj vodi od C = 0.000 1.03 Kritični pad (‰) 2.48 0.56 0.05 1.3 m/s.24 1.96 2.24 1.31 1.63 1.1 – 0.84 0.22 1.50 0.6 m/s.10 1. preporučuje se vmin = 0.33 1.5: Minimalne brzine u kanalima kod kojih ne dolazi do taloženja (K = 1.52 0.39 1. vmin = 0.62 0.0 mm. Ove su veličine utvrđene uz pretpostavku pogonskog koeficijenta hrapavosti K = 1.45 1.800 3. kao najmanja brzina za kolektore ispunjene 50% profila ili više. a kod kanalizacije kućanskih otpadnih voda.25 1.18 1. doći će do taloženja anorganskih tvari.400 2.14 1.29 1.100 1. Margeta: Odvodnja naselja Tablica 3.005% i ispunjenosti kanala od 50%. međutim. Kod mješovite i oborinske kanalizacije.91 0.62 1. Kod ove vrijednosti još uvijek neće doći do taloženja organskih tvari.200 1.400 1.48 1.98 1.28 1.20 1.600 1. Vrijednosti iz tablice mogu se uz mogućnost pogreške od ± 5% koristiti i za koeficijent pogonske hrapavosti od K = 0. dane veličine minimalnih dopuštenih brzina treba povećati za 10%. oborinskih voda i mješovite kanalizacije. prema njemačkim standardima ATV–A 110E.72 0.26 1.79 1.5 prikazuje vrijednosti minimalnih dopuštenih brzina kod kojih neće doći do taloženja u kanalizacijskim kolektorima. Za manju ispunjenost kanala (0.000 82 Kritična brzina (m/s) 0. i za h/d ≥ 0. Tablica 3.800 2.5 m/s.51 1.0 mm.72 2.600 2.25 – 1.3).5 mm i manje.08 .10 1.18 1.09 1.16 1.48 1.500 1.300 1.04 1.54 1.67 0.19 1.40 1.J.3.37 1.12 1.

a ne u dugim kanalima. može se govoriti i o minimalnim i maksimalnim padovima. pa je lakše projektirati kad su poznata ograničenja padova. 83 . jer su one odgovorne za proces struganja cijevnog materijala. Potrebno je napomenuti da kod brzina v > 3. a stvarna se stanja moraju provjeravati proračunom brzina. kada su proračunska punjenja kanala manja od 50% i kada je pogonski koeficijent hrapavosti K > 1.3. d) PVC cijevi vmax = 5.5 m/s. 3. Projektiranje kanalizacijske mreže Ako se usporede veličine koje prikazuje Tablica 3. /73/. formula Fedorova se preporučuje u svim situacijama kad se očekuju veće količine anorganskih suspenzija. što utječe na veličinu protoka i druge karakteristike toka.000 mm daje manje vrijednosti.4). kad se govori o minimalnim ili maksimalnim brzinama. ukoliko oni nisu poznati. padovi su u funkciji oblika i veličine profila i veličine hrapavosti cijevnog materijala.5. U skladu s ovim. Ova se ograničenja maksimalnih brzina podudaraju i s preporukama ATV 118.000 mm formula Fedorova daje veće veličine pa je u tom smislu na strani sigurnosti. Ove bi se brzine trebale koristiti samo na kraćim dionicama.5 − 3. Stoga se ograničenja vezana za padove mogu koristiti kao orijentacijske veličine.4 Ograničenje padova Brzine funkcijski izravno ovise o padovima. Prema tome. može se vidjeti da za profile manje od 1. Sve se ove vrijednosti u situacijama koje nisu uobičajene moraju prethodno analizirati i kritički koristiti.5 mm. c) azbestno-cementne cijevi vmax = 4. Međutim. Kod razmatranja maksimalnih brzina važno je uzeti u obzir i karakter suspenzija. Brzina u cjevovodu je posljedica nagiba cijevi.0 m/s. potrebno je u obzir uzeti i karakteristike cijevnog materijala.0 m/s Za pojedine vrste cijevnih materijala dopuštaju se sljedeće maksimalne brzine: vmax = 3. s veličinama koje se dobiju korištenjem formule Fedorova (Tablica 3. Budući da svi cijevni materijali nisu jednako otporni na ove procese. a) betonske cijevi b) armiranobetonske cijevi vmax = 4. /80/ općenito se preporučuje da maksimalna brzina ne bude veća od: 2. ne može se govoriti ni o poznatim padovima.0 m/s.3.0 m/s. 3.5 m/s dolazi do turbulentnog toka vode i uvlačenja zraka. odnosno njihovo se korištenje treba primjereno obrazložiti.2 Maksimalne brzine Maksimalne su brzine prvenstveno od značenja zbog zaštite cijevi od struganja i ispiranja stijenki i spojeva.0 m/s. a za profile veće od 1. Prema podacima iz literature /25/. e) čelične cijevi vmax = 7.

1 Minimalni padovi Uz korištenje formule Fedorova za minimalne brzine i uvrštavanjem ograničenja za pojedine okrugle profile u formulu za brzine. Slični rezultati se mogu dobiti za okrugle profile korištenjem formule: I= 1 D gdje je: I D – minimalni uzdužni pad.007 0.006 0.2.0008 0.2) 84 .0007 0. za svaki poseban slučaj potrebni minimalni pad treba izračunati na temelju minimalne dopuštene brzine.008 0. (3. dobiju se pripadajući uzdužni padovi kako prikazuje Slika 3.0012 0.1) Kao što je rečeno. Padovi 0.4.004 0. 3.0025 0.0006 0.005 0.002 0. – promjer kanalizacijske cijevi (cm).J. analogno određivanju minimalnih padova. (3.003 0.4.0005 125 150 200 250 400 500 600 700 800 900 1000 1200 1400 1600 2000 300 Profili (mm) Slika 3.2: Minimalni padovi u funkciji profila prema formuli Fedorova Minimalne padove kojima se osiguravaju minimalne protočne brzine prikazuje i Tablica 3.001 0.2 Maksimalni padovi Maksimalni padovi se. – promjer kanalizacijske cijevi (mm).5. U ovom slučaju se za orijentaciju može koristiti približna empirijska formula oblika: I= 1 D gdje je: I D – maksimalni uzdužni pad.0016 0. određuju na temelju maksimalnih brzina i karakteristika cjevovoda. Margeta: Odvodnja naselja 3.

mješovita i oborinska kanalizacija ∅min = 300 mm. Iste veličine uglavnom se preporučuju i u drugim sredinama (ATV 118). 3. 85 . analizirajući stvarne hidrodinamičke uvjete toka.5 Ograničenje minimalnih profila Da bi se spriječilo začepljenje i da bi se olakšalo pročišćavanje kanalizacijskih kolektora. i to ovisno o veličini kolektora. Ovdje je potrebno napomenuti da velike padove treba analizirati i sa gledišta uvjeta tečenja na tim dionicama kanalizacijske mreže. kraći potezi (rubni ogranci) sekundarne mreže: fekalna kanalizacija ∅min = 200 mm. Kao minimalni profili u svim uobičajenim uvjetima.80 · D gdje je: hp – visina punjenja. Projektiranje kanalizacijske mreže U svakom graničnom i konkretnom slučaju maksimalni pad treba izračunati na temelju maksimalne dopuštene brzine toka te karakteristika kanalizacijskog kolektora. koriste se sljedeći: kanalizacija kućanskih otpadnih voda ∅min = 250 mm. D – promjer cijevi. odnošenje plivajućih tvari. Da bi se osigurale sve ove funkcije. ograničava se punjenje kolektora. 3.70 · D D = 500 – 900 mm hp = 0. mješovita i oborinska kanalizacija ∅min = 400 mm. Tečenje sa slobodnim vodnim licem je neophodno kako bi se osiguralo ispravno priključenje kućnih priključaka.75 · D D > 900 mm hp = 0. kako kod nas.6 Ograničenja visine punjenja kanalizacijskih kolektora Tečenje vode u kanalizacijskim kolektorima je tečenje sa slobodnim vodnim licem. oborinska i mješovita kanalizacija ∅min = 250 mm. trebaju se proračunavati od slučaja do slučaja. aeraciju kolektora i slično. ograničava se korištenje veličine profila bez obzira na ispunjenost profila i veličinu minimalne brzine toka. Naime. tako i u svijetu. potrebno je koristiti sljedeće minimalne profile: kanalizacija kućanskih otpadnih voda ∅min = 300 mm. U slučajevima kada je otežan pristup kolektoru. Preporučuju se sljedeće visine punjenja za okrugle profile: D = 250 – 300 mm hp = 0. bilo zbog velike dubine polaganja (preko 4 m) ili smještaja objekata na trasi ili uz nju.3. sve dionice kanala koje imaju padove (odnosno brzine) veće od graničnih (vgra je brzina kod koje je Fr = 1) i sadržaj zraka veći od 5%.60 · D D = 350 – 450 mm hp = 0.

3. Zbog toga je prije projektiranja potrebno provesti geomehanička i druga istraživanja kako bi se u cijelosti mogle utvrditi značajke planirane trase kanala i varijante izvođenja. i drugo. Najracionalnija izgradnja kanalizacije je u slučaju kad niveleta kanala prati teren. vrsti kanala i spojeva. dubini i trajanju podzemne vode. To se može ostvariti u situaciji kad je pad terena veći od minimalnog. nosivost. ali u tom slučaju treba računati s utjecajem zraka na režim tečenja u cijevima. a manji od maksimalnog.1 Dubina polaganja kanala Dubina polaganja kanala u teren ovisi o cijelom nizu faktora. H – visina kanala. uvjeti iskopa.75 · H H > 900 mm hp = 0. klizišta. 3. vanjskom opterećenju (prometnice i građevina). U skladu s ovim. odnosno izvesti proračun cijevi pod tlakom.J. pojavi.7 Visinsko (vertikalno) vođenje trase U izvedbi kanala zemljani radovi čine više od 50% ukupnih troškova izvedbe. Ove preporuke odnose se na kanalizaciju kućanskih otpadnih voda. položaju stabala ili velikog korijenja. položaju ostalih instalacija. Dubina priključaka Kanali se uvijek moraju polagati na dubini koja omogućava tehnički ispravno priključenje kućnih priključaka i drugih kolektora. stoga se racionalnim izborom dubine polaganja mogu bitno smanjiti troškovi izvedbe. U ovom slučaju se niveleta polaže na minimalno potrebnoj dubini. Margeta: Odvodnja naselja Kod svih drugih oblika poprečnog presjeka kanala vrijede sljedeća ograničenja: H < 300 mm hp = 0.70 · H H = 450 – 900 mm hp = 0. računska visina punjenja (punjenje kod računskog protoka) mora biti jednaka ili manja od maksimalno dopuštenih veličina.60 · H H = 300 – 450 mm hp = 0. 86 . veličini profila kanala. Kod oborinske kanalizacije visine punjenja mogu biti veće. i to: dubini priključaka. agresivnost tla i podzemnih voda. geomehaničkim karakteristikama terena: vrste tla. klimi (visoke i niske temperature).80 · H gdje je: hp – visina punjenja.7.

Podzemne vode Podzemna voda poskupljuje cijelu izgradnju i stvara stalnu opasnost infiltracije. Polaganje u podzemnu vodu treba izbjegavati. manji je utjecaj prometnih sredstava. Potrebno je utvrditi i mogućnost odnošenja finih čestica. Zbog toga se agresivnost mora analizirati i u skladu s rezultatima odabrati materijale za cijevi i njihove spojeve sve kako bi se postigla potrebna trajnost građevine. Ova ograničenja se odnose na razine podzemne vode koje traju duže (svakako duže od jednog dana). Geomehaničke karakteristike terena Iskopi u čvršćim materijalima (teškim stjenovitim materijalima) su skuplji (zbog miniranja i slično). Vanjsko opterećenje Vanjsko opterećenje. ali je veći utjecaj nadsloja zemlje. U podvodnim izvedbama mora se voditi računa i o nosivosti terena i potrebnoj zaštiti cijevi od slijeganja i podlokavanja. jer su bočni pokosi stabilniji (okomiti). tako da su što manje pod utjecajem podzemnih voda/mora.8 m. količina iskopanog materijala je u čvršćim materijalima manja nego u slučaju iskopa terena manje čvrstoće. posebice spojeva. što bi moglo rezultirati slijeganjem izvedenih kanala. Nosivost je posebno važna ako se izgradnjom kanalizacije ugrožava stabilnost susjednih objekata. posteljica cijevi mora se zaštititi od ispiranja. Isto tako.5 m ispod razine podzemnih voda (srednje razine mora). S druge strane. Projektiranje kanalizacijske mreže Klima Klimatski utjecaj se odnosi prvenstveno na mogućnost smrzavanja. a posebno spojeva cijevi i 87 .3. more djeluje agresivno na metalne cijevi i njihove dijelove). Nadalje. a ako to nije moguće kanali se moraju posebno kvalitetno izvesti po mogućnosti što više. stoga ih treba izbjegavati. koje nastaje od nadsloja zemlje i prometnih sredstava. prenosi se na tjeme cijevi. Ako ta mogućnost postoji. U hladnijim predjelima (gdje su temperature ispod 0°C stalna i trajna pojava) su zbog ovog faktora dubine ukapanja 4 – 5 m. U slučaju potrebe polaganja i na većim dubinama ispod razine vode (odnosno razine mora u obalnom području). Na trasi buduće kanalizacije potrebno je utvrditi mogućnost pojave klizišta. bilo kod izgradnje bilo kasnije tijekom rada kanalizacije. Poseban su problem dinamička opterećenja koja mogu ugroziti čvrstoću cijevi i vododrživost spojeva. Preporučuje se da dubina polaganja ne smije prelaziti 0. koriste se posebni materijali i posebna izvedba kanala i svih drugih objekata s apsolutnom sigurnošću na vodonepropusnost. budući da ona značajno utječe na odabir cijevnog materijala i posteljice. iznimno za kraće dionice do 0. Što je dubina polaganja cjevovoda veća. čvršći materijali su povoljni u odnosu na utjecaj površinskog opterećenja pa se kolektori u njima mogu polagati na manjoj dubini. važno je poznavati nosivost terena. Agresivnost tla i podzemnih voda Neka tla i podzemne vode mogu biti agresivna na određene materijale i cijevi (na primjer. a naročito na strmim terenima.

itd. Slika 3. Veličina profila kanala Veći se kanali u pravilu polažu dublje u teren zbog smanjenja vanjskog opterećenja i zbog potrebe tjemenog priključka sekundarnih kanala. Zbog ovoga sve kolektore treba proračunati na vanjsko opterećenje i pronaći optimalnu geodetsku razinu polaganja cijevi. u pojedinim slučajevima red važnosti može biti i drukčiji. Margeta: Odvodnja naselja revizijskih okana. Vrste kanala i spojeva Različite vrste kanala podnose različito vanjsko opterećenje – plastične cijevi podnose manje opterećenje od betonskih cijevi. 88 . Kanalizacija se uvijek mora polagati ispod vodovoda.0 m profili ∅ 400 – ∅ 600 mm dmin = 1.2 m profili ∅ 400 – ∅ 600 mm dmin = 1. do tjemena cijevi dp: a) teren do IV. Položaj drugih instalacija Kanalizacija je najkruća i najmonolitnija gradska infrastruktura. Ukoliko to lokalne prilike dopuštaju. Položaj stabala ili velikog korijenja Kanalizacijom teče voda bogata hranjivim tvarima koje su hrana za sve biljke. Pri tome treba voditi računa i o kvaliteti spojeva kanala. Ukoliko se radi o kraćim dionicama ili nekim posebnim situacijama. telefon. Ukoliko dođe do ulaska korijenja u kanal. pa se kanalizacija mora prilagoditi tim uvjetima. prihvatljive su i veće dubine.5 m Maksimalne dubine polaganja isključivo su stvar ekonomskih proračuna. Smatra se da je prihvatljiva dubina do 6 m. preporučuju se sljedeće minimalne dubine polaganja. Međutim.5 m profili > ∅ 600 mm dmin = 1.) prilagođavaju njoj.2 m profili > ∅ 600 mm dmin = 1. Zbog toga korijenje stabala (naročito u sušnim područjima) koristi svaku mogućnost kako bi barem s najmanjom žilicom došlo do unutrašnjosti cijevi i kanala.3 prikazuje prijedlog dubina polaganja i način priključenja prema njemačkoj literaturi /63/. kategorije: profili do ∅ 400 mm dmin = 1. voda.J. ili VI. kategorije: profili do ∅ 400 mm dmin = 1.8 m b) teren V. zaštitu (oblogu) i potrebno temeljenje (posteljicu). i da je dimenzija kanala također veća. koja također utječe na potrebnu dubinu polaganja. raste i ukupna dubina polaganja. a betonske manje od čeličnih. Budući da je udaljenost od tjemena cijevi do razine terena je veća. Zbog toga se uglavnom sve druge instalacije (struja. Zbog toga ove faktore treba analizirati u svakom konkretnom slučaju i odrediti optimalnu dubinu polaganja. plinovod. nastavlja se proces rasta i dolazi do sigurnog uništavanja kanala.

).3: Dubina polaganja kanala i način priključenja 89 . Kod toga ne treba zaboraviti i na posljedice koje mogu nastati ukoliko su dubine premale (lomovi. itd. izboru dubine polaganja kanala treba prići vrlo ozbiljno jer se izborom odgovarajuće dubine polaganja (iskopa) kanala mogu postići znatne uštede u izvedbi. a) Mješovita kanalizacija b) Razdjelna kanalizacija c) Detalj izravnog priključka Slika 3. urušavanja.3. Projektiranje kanalizacijske mreže U svakom slučaju.

odabranom minimalnom padu kanala Jk. Slika 3.2 Određivanje nivelete kanala Određivanje nivelete treba biti takvo da zadovolji sve tehničke zahtjeve vezane za priključke i savladavanje prepreka koje se mogu javiti na trasi kanala.6).3) Slika 3.J.5: Projektiranje kanala sa minimalnim padom Ukoliko teren ima veći pad od maksimalno dopuštenog za kolektore.4: Projektiranje nivelete kanala Koliko daleko (Lmax) se kanal može polagati u jednoličnom padu ovisi o padu terena Jter.min. niveleta se projektira s maksimalno dopuštenim padom dok se ne postigne dubina jednaka minimalnoj dubini polaganja.4). a) Projektiranje nivelete u neravnom terenu na minimalnoj dubini polaganja b) Projektiranje nivelete u terenu sa jednolikim padom Slika 3.5) Lmax = H max − H min J k . a treba biti i ekonomski najprihvatljivije. (jednadžba 3. Na tom mjestu se gradi objekt za prekid pada i niveleta se polaže na veću dubinu da bi se ponovo projektirala s maksimalno dopuštenim padom (Slika 3.3. min − J ter (3.7. početnoj (minimalnoj) dubini polaganja Hmin i odabranoj maksimalnoj dubini polaganja kanala Hmax. To znači da je najpovoljnije niveletu voditi paralelno s terenom na minimalnoj dubini polaganja (Slika 3. 90 . Margeta: Odvodnja naselja 3.

U slučaju manjih kanala (∅ ≤ 40 cm) troškovi izvedbe okana za prekid pada su mali. To je uglavnom lakše primijeniti kod manjih kanala. max (3. Odabiranje razmaka između dva objekta za prekid pada je pitanje ekonomskog proračuna.7: Izbor lokacije crpne stanice 91 . kod većih kanala (∅ > 60 cm) troškovi izvedbe mogu biti dosta veliki. Na tom mjestu se postavlja crpna stanica i voda diže na niveletu koja počinje s minimalnom dubinom polaganja (Slika 3. nešto veći od izvedbe revizijskih okana. Slika 3. Lmax = H max − H min J ter − J k . Međutim.3. ali povećava troškove izvedbe okana (veći broj okana). Projektiranje kanalizacijske mreže Jt – pad terena Jd max – maksimalno dopušteni pad kolektora Jk – pad kolektora Slika 3. Ukoliko je pad terena manji od minimalno dopuštenog.4). pa izboru broja kaskada treba prići vrlo detaljno. treba pokazati odgovarajuća tehničko-ekonomska analiza. Maksimalno moguća udaljenost Lmax između dvije kaskade računa se po jednadžbi (3. odnosno troškove iskopa u cjelini.4) gdje je: Jk.max – maksimalno dopušteni pad kanala.7).6: Vođenje nivelete na strmim terenima Izborom dubine objekta za prekid pada (veličine kaskade) utječe se na veličinu iskopa i broj objekata za prekid pada. U pravilu se objekt za prekid pada nastoji postaviti na mjestu potrebnog revizijskog okna kako bi se izbjegla njegova zasebna izgradnja. odnosno na udaljenost između dva objekta za prekid pada. tada se niveleta vodi minimalnim padom do maksimalne dubine polaganja. Što je u konkretnom slučaju najpovoljnije. Postavljanje većeg broja okana za prekid pada smanjuje dubinu maksimalnog polaganja (veličina kaskade).

3. ovisi isključivo o lokalnim karakteristikama (pad terena. položaj zgrada.8 prikazuje kako se isto područje odvodnje može projektirati na dva sasvim različita načina. odnosno određivanje mjesta izvedbe crpne stanice. rezultat je ekonomske analize troškova izvedbe kanala i crpne stanice. znanja i intuicije samog projektanta koji se uglavnom stječu praksom..8 Horizontalno (tlocrtno) vođenje trase kanala Prostorno (situacijski) se trasa treba polagati na najekonomičniji način sa stanovišta gradnje. U drugom slučaju. a) b) Slika 3. ekološka i druga ograničenja.J. 92 .8: Sheme odvodnje zamišljenog slijevnog područja U prvom slučaju. Koji će se od ova dva pristupa primijeniti. uključujući i priključke. položaj sanitarnih uređaja u zgradi. Ne postoje neka posebna pravila pomoću kojih se sigurno dolazi do optimalnog situacijskog rješenja. minimalnu izgradnju objekata. Proračun moguće udaljenosti od početka kanala do mjesta izgradnje crpne stanice obavlja se pomoću jednadžbe (3. raspored objekata. Margeta: Odvodnja naselja Određivanje dubine do koje će se kolektor polagati bez postavljanja crpne stanice. minimalne pogonske troškove i troškove održavanja. izražena su tri paralelna glavna kolektora i jedan poprečni. Ovo se odnosi na cjelokupnu kanalizacijsku mrežu. postojeća infrastruktura. U ovoj analizi ne treba zaboraviti na stalne troškove crpljenja. položaj kućne kanalizacije. pogona i održavanja. Slika 3. Postoji cijeli niz čimbenika koje kod projektiranja treba uzeti u obzir: značajke lokacije i terena.3). zaštita izvorišta vode i zaštićenih područja. odnosno treba postići: najkraću ukupna duljina kanala. Postavljanje konfiguracije kanalizacijske mreže je prvenstveno rezultat umješnosti. karakter izgradnje i slično). dostupnost odgovarajućih materijala za gradnju u danim uvjetima i vremenu. najmanje profile. tako da se analiza mora napraviti uspoređivanjem sveukupnih troškova (izvedbe i pogona) metodom neto sadašnje vrijednosti. izražena su tri glavna poprečna kolektora i jedan paralelni. način korištenja zgrada koje se priključuju na kanalizaciju. te pogonskih troškova crpne stanice. itd.

priključci postojeće kanalizacije koja se zadržava. mogućnosti primjene kontrole u stvarnom vremenu. praktične pojedinosti procesa izgradnje. zdravlje i sigurnost stanovništva i radnika.9 prikazuje dva rješenja priključaka stambenih objekata na blagoj padini. problemi kod izgradnje vezani uz utjecaj na ljude na tom prostoru koji žive. odlaganje materijala i slično. pristup.3.). plin. prostor za izvođenje. racionalno). Kanali se uvijek projektiraju tako da budu što bliže korisnicima (kako bi priključci bili što kraći). kanali se moraju polagati po prometnicama ili prostorima na koje se može doći prometnim sredstvima. transport. razina vode u prijamniku. Slika 3. kao što su postupak građenja. plavljenje prostora za slučaj kvarova i preopterećenja. a) b) Slika 3. planirani i budući razvoj. mogućnosti etapne gradnje i pristupa lokaciji. održavanje i rekonstrukciju. postojeći. razina podzemne vode. te tako da se na što kraćim dionicama priključi što više potrošača (znači. položaj uređaja za pročišćavanje otpadnih voda i ispusta. voda. Uvijek treba izbjegavati polaganje kanala po privatnim površinama ukoliko troškovi izvedbe i korištenja prostora iznad kanala nisu veliki. Sva ograničenja treba uzeti u obzir i u potpunosti poštovati. stabilnost susjednih građevina i infrastrukture tijekom građenja. Oba rješenja su dobra. a odabir rješenja koje će se primijeniti ovisit će o lokalnim karakteristikama i zahtjevima u konkretnom slučaju. Kao primjer. pristup za kontrolu. pad terena i uvjeti gravitacijske odvodnje.9: Primjeri mogućih rješenja priključka stambenih objekata na kanalizacijski sustav 93 . S druge strane. njihovo poslovanje i druge aktivnosti. itd. Projektiranje kanalizacijske mreže planiranje i koordinacija izgradnje s drugom infrastrukturom (ceste. posebice ograničenja vezana za okoliš.

kišni bazeni.a) s time da se spoj unutar revizijskog okna projektira tangencijalno na smjer tečenja vode ili da se spoj izvrši pomoću kaskade. Dobro projektiranje kanalizacije zahtijeva da su bočno izdizanje vode što i pojava vrtložnog strujanja što manji. sanitarni i drugi uvjeti). U svakom je slučaju bolje izbjegavati kaskadu jer ona može uzrokovati usporavanje toka vode. spoj može biti pod kutom od 90° (Slika 3. Razlikujemo dvije osnovne vrste promjene pravca: 1. Budući da i ovi objekti utječu na okoliš. itd. uređaj za pročišćavanje utječe na okoliš i zahtijeva stanovitu izoliranost od stanovništva. Budući da svaka lokacija uređaja za pročišćavanje zahtijeva i specifičnu konfiguraciju kanalizacijske mreže. Promjena pravca radi spajanja s drugim kanalom (Slika 3. Ovakvo tečenje treba se odvijati u svim dijelovima kanalizacijske mreže. Sve ovo zahtijeva da se za svaku potencijalnu lokaciju uređaja za pročišćavanje napravi studija utjecaja na okoliš i potom na temelju vrjednovanja svih karakteristika izabere optimalna lokacija. podzemne vode. jer se na tom mjestu moraju objediniti sve otpadne vode. uređaj za pročišćavanje je objekt koji nitko ne želi u svojoj blizini. bolje je projektirati spoj pod kutom manjim od 90°: kanal koji se nalazi u pravcu na spojni kanal pod kutom 94 . pa i u dionicama na kojima dolazi do promjene pravca. magistralni vodovodi. Svaka promjena pravca zbog sila inercije uzrokuje manje ili više izraženo bočno izdizanje vodnog lica i pojavu vrtložnog strujanja u krivinama. vojni objekti ili druga zaštićena područja). U slučaju kada je promjena pravca pod kutom ≤ 90°. U slučaju promjene pravca radi spajanja s drugim kanalom. Rješenje kanalizacije mora se uklapati i u urbanističko rješenje područja. magistralne prometnice. vodotoci. U rješavanju konfiguracije kanalizacijske mreže treba poći od urbanističkih karakteristika područja.). Izbor lokacije uređaja za pročišćavanje nije uvijek lagan ni jednostavan. odnosno planova i cijelog niza drugih uvjeta koje postavljaju odgovarajuće nadležne ustanove (vodoprivredni. b) kada je promjena pravca pod kutom > 90°. arheološki lokaliteti. Općenito.11). Naime. Osim toga. Margeta: Odvodnja naselja Konfiguracija mreže mora biti takva da se koliko je god to moguće izbjegne križanje kanala s preprekama (željeznice. zaštitne zone izvorišta. 3. u proceduri vrjednovanja lokacija uređaja za pročišćavanje mora se razmatrati i cjelokupna kanalizacija zajedno sa svim objektima. Kod toga razlikujemo dva slučaja: a) kada je promjena pravca pod kutom ≤ 90°. Za izbor rješenja najveću važnost ima lokacija uređaja za pročišćavanje koja značajno utječe na konfiguraciju mreže.J. a time i odgovarajuće troškove izvedbe i održavanja. 2.9 Promjena pravca Tečenje u kanalizaciji je gravitacijsko sa slobodnim vodnim licem. Slična je situacija i s drugim većim objektima u kanalizacijskom sustavu (crpne stanice.10. Promjena pravca radi skretanja kanala (Slika 3. i za njih treba provesti studiju utjecaja na okoliš i na temelju nje odabrati njihovu lokaciju i mjere zaštite.10). Zbog toga su promjene pravca kanala blage i postupne. svaki kanal koji se priključuje na drugi kanal mijenja pravac.

10. a kod većih promjena kuta ugradnjom više revizijskih okana koja smanjuju veličinu kuta. skretanje se izvodi unutar samog revizijskog okna odgovarajućim oblikovanjem kinete. Projektiranje kanalizacijske mreže od 90° možemo ubacivanjem jednog revizijskog okna smanjiti na spoj pod kutom od 45° (Slika 3.11.10: Promjena pravca na spoju kanala U drugom slučaju. U ovakvoj situaciji eventualno skretanje (spajanje) kanala može se izvršiti samo izgradnjom kaskade na mjestu spoja. smjer tečenja kanala suprotan je tečenju u spojnom kanalu. ili izgradnjom luka (Slika 3.11: Promjena pravca kanala Kod većih dimenzija cjevovoda (DN 1200 i više).11. Odnos između polumjera luka r i veličine (širine) kanala b treba biti unutar granica: r = 3 − 3.b).c).a) u kojima se skretanja izvode postupno s manjim kutovima. Promjena pravca može se izvesti izgradnjom dvaju ili više revizijskih okana (Slika 3. 3. Slika 3. kada promjena pravca kanala nije vezana za spajanje s drugim kanalom. U slučaju kada je kut promjene pravca veći od 90° (Slika 3.10 Položaj kanala u prometnici i kućni priključci Položaj kanala u prometnici sagledava se u sklopu razmještaja svih instalacija u prometnici. Kod manjih profila veličine do 60 cm i manjih kutova promjene pravca (α ≤ 45°). U pravilu. 95 . Kod većih kanala promjena pravca se mora izvršiti izgradnjom luka. položaj kanalizacije treba: osigurati lak i jednostavan priključak svih potrošača. radijus zakrivljenja treba biti R ≥ 15 m.5 .3.5) Slika 3.b) (samo za kanale veće od 60 cm). što je kanal veći. Zbog toga se i uspješnost razmještaja kanalizacije vrjednuje u kontekstu uspješnosti razmještaja svih instalacija.10. to je bolje da je kut promjene pravca kanala manji. a samo u posebnim slučajevima R ≥ 12 m. situacija je jednostavnija. i to takvom da se ne stvara uspor u kanalima. Općenito. odnosno < 12 b (3.

K.14 prikazuju nekoliko primjera u skladu s preporukama za grad Split. – priključni vodovod F.K.12: Tipičan raspored instalacija u glavnim ulicama O.). blizina potrošača. Slika 3. – vodovod P. teren. O.). ostale instalacije.P. – oborinski glavni kolektor F.V. – kolektor otpadnih voda T. biti siguran od mogućih oštećenja. omogućiti lake.K.V.12.G. jer su sve druge instalacije daleko fleksibilnije i jednostavnije ih je razmjestiti i polagati. Zbog ove činjenice bi kanalizacija trebala imati prednost u rješavanju. Slika 3.G.J.K. biti uvijek ispod razine vodovoda. U rješavanju ovih problema važno je imati na umu da je kanalizacija najmanje prilagodljiva i daleko najveća infrastruktura.P. – tranzitni vodovod Slika 3. brojnosti potrošača uz nju i kanalizacijskom sustavu.K. – oborinski pomoćni kolektor F. jednostavne i jeftine popravke (promet. – oborinski kolektor V. Margeta: Odvodnja naselja omogućiti jednostavnu i jeftinu gradnju (promet.13 i Slika 3. – pomoćni kolektor otpadnih voda O.13: Raspored instalacija u gradskoj magistrali 96 . itd. – glavni kolektor otpadnih voda Slika 3. i da uvijek treba biti ispod vodovoda.K. Broj i razmještaj kolektora u prometnici ovisit će o veličini (širini) i značenju prometnice. itd.

3. neophodno je osim dva paralelna kanala graditi i magistralni (glavni) kolektor. kako kod izvedbe tako i kod održavanja kanalizacijskog sustava. U slučaju širokih prometnica (više od 20 m) često se grade dva paralelna voda kanalizacije na rubnom dijelu prometnice. ili u velike prohodne tunele (Slika 3.14: Raspored instalacija u kolniku.15: Instalacije u tehničkim tunelima i tehničkoj zoni gradske infrastrukture Svrha ovakvog polaganja instalacija jest jeftinija izgradnja. pješačkom pristupu i opskrbnim ulicama U velikim se gradovima ove instalacije često grupiraju u jedan pojas prometnice (tehnička zona) unutar kojeg se polažu instalacije u teren. na koji se povremeno priključuju paralelni pomoćni kanali. Projektiranje kanalizacijske mreže Slika 3. ispod razdjelnog zelenog pojasa. kanalizacija otpadnih voda polaže se najdublje.15). laka i jednostavna kontrola i popravci te minimalno ometanje korištenja prostora iznad i oko kanala. naročito ako su česta bočna priključenja. Ovaj magistralni kolektor poželjno je polagati u sredinu prometnice. 97 . Kao što se iz prikazanih primjera može vidjeti. a) Instalacijski tunel b) Instalacijska tehnička zona Slika 3. To se radi zato da bi se smanjila duljina priključaka i izbjegla izgradnja priključaka preko cijele prometnice. Ukoliko se radi o dugim dionicama kanala.

Margeta: Odvodnja naselja Slika 3. najbolje je priključenje izvoditi preko revizijskih okana. Slika 3. Ukoliko je moguće. koji se povremeno priključuju na glavni kolektor položen u sredini prometnice. Ukoliko su priključci česti i na malom razmaku.16: Rješenje priključka korisnika u slučaju širokih prometnica Da bi se smanjio broj i učestalost priključaka na kolektore. a uvijek iznad ili u maksimalnoj razini vodnog lica sabirnog kolektora.16 prikazuje moguća rješenja priključaka kod široke prometnice gdje se priključenja izvode na bočno postavljene lokalne kolektore. Ovo je osobito važno ukoliko se priključenja izvode pod kutom od 90º.J.17. Grupiranje se najčešće provodi u slučaju priključenja slivnika. Stoga se u ovim situacijama priključenja izvode izravno na cjevovod ili se grupiraju. a) b) Slika 3. a ne izravno na cijev. Raspored instalacija u prometnicama mora biti takav da nikakvi popravci na njima ne ugrožavaju odvijanje prometa niti funkcioniranje drugih instalacija. Poželjno je da se bočni priključci izvode pod kutom u pravcu toka. 98 . ovakvo je rješenje vrlo skupo jer je potreban veliki broj revizijskih okana. često se priključci grupiraju kao što prikazuje Slika 3.17: Primjeri grupiranja priključaka korisnika kanalizacijskog sustava Vidljivo je da je prilikom projektiranja prometnica za dobivanje optimalnog rješenja važno poznavati i raspored instalacija u njima.

vodeći računa o sigurnosti objekta koji se prelazi. U načelu. U pravilu ovakvo rješenje dolazi u obzir kada je duljina dionice velika i kada je uzlazni dio brijega kraći od silaznog.18. Uvjet za ovakvo rješenje je da se na razmatranoj dionici može izvoditi tunel. Prepreka ispod razine terena. telefona. U pravilu se ovakav prijelaz radi kada je dubina iskopa velika (veća od 10 m) i kad je duljina prijelaza mala tako da je izvedba tunela jeftina. Naravno. željeznica. plinovodi i drugo. prometnice. Da bi se postigla potrebna sigurnost u radu kanalizacijskog sustava. Poželjno je uvijek omogućiti da se izmjene. a kolektori se čvrstim objektima izoliraju od utjecaja prepreka.a). često se grade paralelni dijelovi sustava na mjestu prijelaza. brijeg). 2.18. u protivnome prepreku treba savladati najkraćim prijelazom. održavanje i popravci na dijelu kanala ispod druge infrastrukture mogu odvijati bez ugrožavanja njihova funkcioniranja.c). 3. odnosno visinska fizička prepreka (brdo. to jest iskop ne smije ugrožavati okolne objekte. instalacije vode. kontinuitetu njegova rada i funkcioniranja kanalizacije. tj. struje. u tijeku dana i u kišnom razdoblju. drugi kanali. Teren. moraju postojati i uvjeti za ovako duboki iskop.18. “stopostotna rezerva”.18). To znači da se mora osigurati isti režim tečenja kao u ostalom dijelu kanalizacijskog sustava (po mogućnosti jednoliko tečenje sa slobodnim vodnim licem). Prepreka na razini terena. tehnički i ekonomski povoljno. Projektiranje kanalizacijske mreže 3. b) Tunelskim prijelazom s minimalnim padom kanala (Slika 3. ako je to moguće (Slika 3. c) Izgradnjom crpne stanice i potrebnih tlačnih i gravitacijskih kanala (Slika 3.d). Kod rješavanja problema savladavanja prepreka treba voditi računa o karakteristikama otpadnih voda. Ovu prepreku je moguće savladati na četiri načina: a) Izravnim prolazom (iskopom rova) s minimalnim padom kanala (Slika 3. moguća su tri tipa prepreka: 1. vodotoci. i ako je to tehnički i ekonomski prihvatljivo. Osnovno je pravilo da svaku prepreku treba izbjeći ako je moguće. njihovu sastavu i promjenama veličine protoka koje se događaju sezonski. U prvom slučaju prepreka je teren koji ima obrnuti pad od pada kanala (Slika 3.b).18. U pravilu ovakvo se rješenje primjenjuje ako dubina iskopa nije velika (manja od 10 m) i ako je sama prepreka razmjerno kratka.3. d) Preusmjeravanjem kanala tako da kanali prate pad terena.11 Križanje s instalacijama i preprekama Kanalizacija na svojoj trasi nailazi na cijeli niz prepreka: brdo (visinska prepreka). 99 .

tada je dovoljan samo jedan nosač po cijevi. Ako spojevi nisu čvrsti i samonosivi. a kanal se polaže na mosnu konstrukciju u jednolikom projektnom padu.a) ili polaganjem ispod udubljenja u vidu sifona (Slika 3.19. Prijelaz prepreka na samoj razini terena (ceste. tračnice) rješava se polaganjem kanala na dovoljnoj dubini ispod prepreka i odgovarajućom zaštitom od vanjskog djelovanja (npr. gradi se most (akvadukt) po cijeloj duljini prijelaza. cestovnih i tračnih ili površinskih kanala (depresija) i vodotoka. 100 . a ako ne izgradnjom akvadukata (Slika 3. Prijelaz površinskih prepreka u vidu udubljenja (depresije) rješava se polaganjem kanala ispod depresije ako je to moguće. a) b) Slika 3.19: Mogućnosti prijelaza prepreka u razini terena U slučaju prijelaza mosnom konstrukcijom imamo dvije situacije: a) Kanali su samonosivi i prijelaz se rješava izgradnjom samo nosača kanala. vibracija).b). Ako su spojevi kanala čvrsti i samonosivi.J.19. tada je potrebno izgraditi dva nosača po svakoj cijevi kako bi se izbjeglo otvaranje spoja cijevi. Margeta: Odvodnja naselja a) b) c) Slika 3. b) U slučaju kada kanali nisu samonosivi.18: Savladavanje izbočenih terena d) U slučaju prepreke na razini terena radi se uglavnom o preprekama u obliku prometnica.

Minimalna brzina nikad ne bi smjela biti manja od 0.0 m/s. Ovisno o visinskim odnosima.21: Mogući oblici prijelaza prepreka ispod razine terena /80/ Ukoliko visinski odnosi to dopuštaju.22 prikazuje gubitke. Puni sifon kao konstrukcija nije poželjan u kanalizaciji.3.20: Prijelaz površinskih depresija izgradnjom crpne stanice U slučaju prepreke ispod razine terena radi se o podzemnim dijelovima prometnica ili o raznim instalacijama koje se nalaze u naseljima: voda. a) iznad b) ispod c) nepotpuni sifon d) sifon Slika 3. razni kabeli. kao alternativno rješenje treba razmotriti izgradnju crpne stanice (Slika 3. Zbog osjetljivosti objekta mora se napraviti precizan hidraulički proračun vodeći računa o svim faktorima. nepotpuni sifon. prvenstveno zbog karakteristika otpadne vode i mogućnosti začepljenja sifona. Prepreka Izlazno okno Ulazno okno s crpnom stanicom Slika 3. Projektiranje kanalizacijske mreže Ukoliko iz ekonomskih ili tehničkih razloga nije moguće primijeniti neko od prije navedenih rješenja. prepreka će se prijeći kao potpuni sifon.20). itd. ovakve prepreke je najbolje zaobići projektirajući obični kolektor (iznad prepreke) ili. 101 . Kod dimenzioniranja ovih objekata važno je postići zadovoljavajuće brzine protjecanja. plinovod. brzinu treba prilagoditi karakteristikama otpadne vode tako da u svim režimima rada tijekom dana i godine (vodeći računa o dnevnim i sezonskim varijacijama protoka) ne može doći do taloženja u kanalima. U svakom slučaju.21). Slika 3. električna energija. nepotpuni sifon ili obično križanje (Slika 3. u krajnjem slučaju. toplovod. a poželjna minimalna brzina je 1.6 m/s. drugi kanali. odnosno energetsku i piezometarsku liniju potpunog sifona. a naročito o pogonskoj hrapavosti i veličini lokalnih gubitaka.

Alternativno rješenje je gradnja crpne stanice s tlačnim cjevovodom (Slika 3. zbog čega je teško osigurati potrebne brzine jednim cjevovodom.22: Hidrauličke karakteristike sifona Da bi se zajamčio siguran rad sifona. crpna stanica bez tlačnog cjevovoda je povoljnije rješenje.visina manja od energetske linije Ulazno okno sa kaskadom Izlazno okno sa crpkom b) Prijelaz primjenom crpne stanice za podizanje vode Slika 3.) h Prepreka h . ili crpne stanice bez tlačnog cjevovoda (Slika 3. Prepreka Izlazno okno Ulazno okno sa crpnom stanicom a) Prijelaz crpnom stanicom i tlačnim cjevovodom Maksimalno dozvoljena razina vode (Dozvoljena razina uspora za slučaj kvara crpke.23. Iako je skuplja za gradnju. Primjenjuje se sigurnosni preljev. Najčešće rješenje je preljev na samoj lokaciji ili uzvodno od sifona.23: Sifonski prijelaz 102 . Margeta: Odvodnja naselja E – energetska linija P – piezometarska linija Slika 3. on se mora odgovarajuće izgraditi i opremiti.a). Kod primjene crpnih stanica treba predvidjeti i rješenje za incidentne situacije.23.J. gradi se više cjevovoda koji funkcioniraju u različitim režimima dotjecanja. te primjereno dimenzionirati preljev Kod definiranja visinskih odnosa poželjno je koristiti faktor sigurnosti S = 1. Kod primjene preljeva treba utvrditi utjecaj na uzvodne kanale.b). Budući da se protok u kanalizaciji dosta mijenja.2.

itd. Kanalizacija se u urbanim sredinama često križa i s vodovodom.11. 103 .3. 3. Da bi se osiguralo odgovarajuće protjecanje kroz cjevovode. karakteristike vodotoka. kakvoća vode. prijelaz je u načelu moguće riješiti na dva načina: mosnom konstrukcijom. Kada se kanali polažu ispod vodotoka. U praksi se redovito gradi rezervni kanal potpuno jednakog kapaciteta. Minimalna visinska razina između vodovoda (niveleta) i kanalizacijskog kanala (tjeme) mora biti 0. Način na koji će prijelaz biti riješen ovisi o cijelom nizu faktora. U ovom slučaju se ona uvijek polaže ispod vodovoda.2 Križanje s vodotocima Ukoliko kanalizacijski kolektori moraju prijeći preko vodotoka.5 m. Budući da se radi o manjim profilima (a time i manjim iskopima). a cijevi kanalizacije u potpunosti betoniraju se na duljini od 5 m sa svake strane prijelaza. Križanje s kabelskim instalacijama (telefon. odnosno s drugim kolektorima. a rjeđe u slučaju prijelaza gravitacijskih cjevovoda. moguće je uzeti manji broj rezervnih kanala. Prijelaz preko mosne konstrukcije češće se koristi u slučaju prijelaza tlačnih.1 Križanje s instalacijama Kanalizacija se križa prvenstveno sa samom sobom. struja. u skladu s dotjecajnim količinama.24).) nije veliki problem jer su ove instalacije uglavnom vrlo fleksibilne. jer je vjerojatnost kvara na svim radnim cjevovodima zanemariva. raspodjeljuju vodu u određene cjevovode. s ciljem eliminiranja bilo kakvog loma na tom potezu kanala. Na kraju prijelaza se gradi okno koje sve vode objedinjava u jedinstveni kolektor. Kao zaštita sifona. dimenzije kolektora. ispred njega se često postavljaju rešetke. zbog čega se u njemu kanalizacija kućanskih otpadnih voda uvijek polaže ispod oborinske kanalizacije. jako je otežana mogućnost rekonstrukcija i popravka. Projektiranje kanalizacijske mreže 3. Ukoliko se preko vodotoka prelazi s više radnih cjevovoda. Kod projektiranja je važno znati gdje su položene ove instalacije kako bi se na vrijeme projektirala rješenja. ovakvo rješenje se smatra i ekonomski povoljnim. od kojih su najvažniji: odnos kote dna vodotoka i kanala. Svako ovo križanje u projektnoj dokumentaciji mora biti posebno obrađeno i naznačeno.11. po dnu vodotoka. TV. na početku prijelaza grade se razdjelna okna oblikovana tako da. To je čest slučaj u razdjelnom sustavu. a iznimno i pjeskolov. Zbog toga se prijelaz preko vodotoka ostvaruje uglavnom po njegovu dnu (Slika 3. varijacije protoka u kolektoru.

PVC. Cjevovodi se moraju polagati ispod dna vodotoka. poliester). kad se polažu cjevovodi. Međutim. Nepotpuni sifon ili direktan prijelaz je tehnički manje složen.J. Kod statičkog dimenzioniranja ovih objekata treba uzeti u obzir i režim tečenja u vodotoku. i veličini vodotoka s druge strane. kao i njegovo korištenje. bez obzira na način izvedbe ove se konstrukcije moraju izvoditi vrlo kvalitetno. Margeta: Odvodnja naselja Primjer 1 Primjer 2 Slika 3. Pri tom ne treba zaboraviti 104 . I ova konstrukcija se mora kvalitetno izvesti zbog svoje teške dostupnosti. oni u potpunosti zabetoniraju i stabiliziraju. Oblik konstrukcije i izbor materijala koji će se koristiti ovise o dimenzijama kolektora s jedne. To znači da se i kod manjih prijelaza.24: Primjeri prijelaza vodotoka s više cjevovoda Sam način izvedbe ovisi o lokalnim karakteristikama. na dovoljnoj dubini da erozija korita na tom mjestu ne bi dovela do podlokavanja konstrukcije. budući da su teško dostupni za eventualne popravke. Danas postoje prikladni materijali za savladavanje vodenih prepreka (sintetički materijali: tvrdi polietilen.

To znači da je potrebno dobro analizirati karakteristike vodotoka na većoj dionici i ocijeniti koji je prijelaz najpovoljniji. neophodno je izvesti stabilizaciju korita vodotoka prije i poslije prijelaza. Ukoliko je vodotok plovan.11.25: Primjer rješenja križanja s prometnicom /63/ Kod prijelaza preko željezničke pruge.25). To je naročito važno kod brzotoka i vodotoka s velikim padom dna. prijelaz po mogućnosti treba biti okomit. gradi se crpna stanica a prijelaz rješava tlačnim cjevovodom crpne stanice. a u određenim uvjetima i vrlo složene konstrukcije. Ako se prijelaz ne može svladati gravitacijskim tečenjem. Prijelaz preko ovih prepreka provodi se tako da se omoguće svi popravci bez prekidanja prometa. 105 . To znači da se prijelazi izvode izuzetno kvalitetno (veći kolektori) ili se prijelazi izvode izgradnjom konstrukcije u kojoj se kolektor polaže i u kojoj je stalno dostupan (ovo najbolje prikazuje Slika 3. treba voditi računa i o svim zahtjevima koji se postavljaju u odnosu na ove namjene vodotoka. Križanje s prometnicama je jednostavnije od križanja s vodotocima jer se ovdje visinski odnosi mogu obostrano lakše uskladiti.26). a mogući su razni slučajevi (Slika 3. treba razmotriti i mogućnost premještanja ili regulacije vodotoka radi djelotvornijeg rješavanja problema. Slika 3. Projektiranje kanalizacijske mreže da geomehaničke karakteristike dna vodotoka nisu iste prije i poslije postavljanja cjevovoda. Ovi zahtjevi iziskuju skupe. odnosno prijelazi se uglavnom izravni ili polusifonski. 3. Ukoliko se prijelaz postavlja dosta plitko ili na razini samog dna vodotoka. Ukoliko lokalne prilike to omogućavaju. To znači da se rijetko grade sifonski prijelazi. Prilikom rješavanja ovog problema ne treba zaboraviti da vodotok treba prijeći na najpogodnijem mjestu i najkraćim prijelazom (okomito). Zbog svega navedenoga.3 Križanje s prometnicama U urbanim sredinama su najčešća križanja sa sljedećim prometnicama: željeznice.3. Križanje s podzemnom željeznicom ili tunelima je složenije. tuneli. konstrukciju treba osigurati od vibracija i izvesti u skladu sa zahtjevima željeznice. tako da se onemoguće bilo kakve promjene dna. cestovne prometnice prioritetna značenja. podzemne željeznice.

Margeta: Odvodnja naselja Slika 3.26: Križanje s tunelima /20/ Kao što se vidi. Prepreke treba savladati najkraćim putem. stoga se ovdje neće ponavljati. u ovim slučajevima je možda i potrebno graditi sifonski prijelaz.J. U nekim situacijama male promjene i inženjerske dosjetke mogu znatno poboljšati rješenja. Slika 3.27. analizirajući mogućnost njihova izbjegavanja ili korištenja već izgrađenih prijelaza (propusta).27: Primjeri križanja s preprekama: križanje uz promjenu poprečnog profila kanala 3. Za ove konstrukcije vrijedi sve što je rečeno za vodotoke. kod zatrpavanja rova dolazi do novih naprezanja i deformacija ovisno o tlu. kao i vanjskim opterećenjem koje se javlja iznad cijevi i opterećenjem prometnih sredstava. dimenzijama i 106 .12 Statički proračun kolektora Kolektor ukopan u zemlju opterećen je nadslojem zemlje. kao što prikazuje Slika 3. Iskopom kanalizacijskog rova remete se prirodne karakteristike okolnog tla: naime. Cijevi su dimenzionirane za određeno naprezanje koje je u slučajevima većih opterećenja potrebno provjeriti kako ne bi došlo do njihova loma.

7) (3. što daje: γ ⋅ b ⋅ d y − b ⋅ d py − 2 ⋅ µ′⋅ K ⋅ py ⋅ d y = 0 d py ⎛ 2 ⋅ K ⋅ µ′ ⎞ = γ ⋅ ⎜1 − ⋅ py ⎟ γ ⋅b dy ⎝ ⎠ (3. Zbroj vertikalnih sila je jednak nuli.28: Raspored sila u rovu (prema Janssenu) /88/ Veličina težine G je: a veličina trenja R: dG = 1 ⋅ γ ⋅ b ⋅ d y d R = 1 ⋅ µ ′ ⋅ p x ⋅ dy = 1 ⋅ µ ′ ⋅ K ⋅ p y ⋅ dy (3.12.3. Projektiranje kanalizacijske mreže obliku kanalizacijskog rova.1 Stalno opterećenje Kanalizacijski kolektori se polažu u rovove s okomitim ili kosim zidovima Češći su okomiti.8) µ' = tg δ ' – koeficijent unutrašnjeg trenja nadsloja sa zidovima rova. 3. Slika 3. px – sila u x-smjeru. te veličini vanjskog i prometnog opterećenja.28. jer su ekonomičniji i ometaju manje aktivnosti na površini. Pretpostavlja se da je sila py konstantna na cijeloj širini rova. odnosno ispunom rova u y-smjeru. Postoji cijeli niz teorija i ispitivanja koja pokazuju da naprezanja u cijevima u najvećoj mjeri ovise o načinu ugradnje cijevi i izvođenju nabijanja tla iznad njih.9) 107 . Također se pretpostavlja da je odnos: px = K = konstanta (3. po – površinsko opterećenje.6) py py – sile izazvane masom tla. postignutom stupnju zbijenosti tla iznad cijevi i krutosti samih cijevi. Raspored unutrašnjih i vanjskih sila za slučaj okomitog rova prikazuje Slika 3.

plastične cijevi (tvrdi polietilen. keramičke). Razlikujemo: krute cijevi (armiranobetonske. elastične cijevi (čelik). 108 .J. t – visina ispune iznad tjemena cijevi. raspodjela naprezanja ovisi o vrsti materijala cijevi (krutosti).11) (3. Imamo izraz za specifični vertikalni tlak mase ispune na dubini tjemena cijevi: pt = γ ⋅b ⋅ (1 − e − 2⋅ K ⋅ µ ′⋅t b ) 2 ⋅ K ⋅ µ′ (3. PVC. Veličina ovog tlaka.29 prikazuje veličine AE i Ao za neke vrste materijala /88/.12) Ao = e − µ ′t / b Uzimajući K = 0. δ – kut trenja na zidovima rova. Margeta: Odvodnja naselja uz rubne uvjete: py = 0 za y = 0. ovisi o načinu ugradnje i zbijenosti tla (obično se uzima K = 0. Teorijske veličine se umanjuju uvođenjem faktora umanjenja AE za težinu ispune i Ao za površinsko opterećenje: AE = 1 − e − µ ′⋅t b µ′ ⋅b t (3. b – širina rova u dubini tjemena cijevi. dobije se izraz za proračun sile tlaka na tjeme cijevi: od težine ispune: PE = AE ⋅ γ ⋅ b ⋅ t (MN/m) od površinskog opterećenja: (3. Kao što smo rekli.).13) Po = Ao ⋅ po (MN/m) Slika 3. azbestno-cementne. K – odnos između horizontalnog i vertikalnog tlaka. itd.10) gdje je: γ – jedinična težina materijala.5. py = pt za y = t.46) (3. čini ukupno opterećenje ukopanog cjevovoda.5). µ' – koeficijent trenja (približno jednak kutu ϕ unutarnjeg trenja materijala). uz površinsko opterećenje.

Stoga se uvodi koeficijent n (prema Voellmyju) (Slika 3. treset: 0. Projektiranje kanalizacijske mreže Slika 3. a time i naprezanja u njima.3. šljunkoviti pijesak: 100 – 200. – cijev ima krutost veću od okolnog tla. veličine modula elastičnosti tla (N/mm2) su kako slijedi.30): n= Es E ⎛r ⎞ ⋅⎜ m ⎟ ⎝ s ⎠ 3 (3. Za razne vrste tla. lako do teško gnječena glina: 4 – 8. Osim toga.29: Vrijednosti Ao i AE /88/ Ove karakteristike uvjetuju i različito deformiranje cijevi. – cijev ima krutost jednaku kao i okolno tlo. – polumjer cijevi. rahli pijesak: 10 – 20.1 – 0. mršava glina: 3 – 10.5. lako gnječena glina: 1. polutvrda glina: 8 – 15. mulj: 0. zbijeni pijesak: 50 – 80.14) gdje je: Es E rm s n <1 n =1 n >1 – modul elastičnosti tla.5 – 3.5 – 4. – debljina stijenke cijevi. 109 . cijevi imaju i različitu krutost u odnosu na okolni teren. – modul elastičnosti cijevi. – cijev ima krutost manju od okolnog tla.

Situacije različite od opisane zahtijevaju i drugačije pristupe. tjemeni tlak se povećava.30: Odnosi prema Voellmyju /88/ Ukoliko je n = 1. a za n > 1 smanjuje. – udarni faktor. ali uz pridržavanje ovdje naznačenih načela pri proračunu.12.5. Margeta: Odvodnja naselja Slika 3. – jedinično prometno opterećenje na tlocrtnu površinu cijevi (Slika 3.2 Prometno opterećenje Prometna sredstva na terenu iznad cijevi djeluju na cijevi statički i dinamički. P=PE+Po – ukupni tlak po širini rova.J. dv – vanjski promjer cijevi.5. U ovom slučaju veličina tjemenog tlaka se proračunava kao: dv ⋅P b 5 + 3n m= (1 + n ) ⋅ (3 + n ) P′ = m ⋅ (3.15) gdje je: P' – pripadajući tjemeni tlak. Ovo opterećenje se računa po formuli: Pp = f ⋅ p p ⋅ dv (MN/m) (3. 3. a kod veoma mekih cijevi m = 0.16) Kod krutih cijevi m = 1.17) gdje je: Pp f pp pp dv 110 – tlak od prometnog opterećenja. tjemeni tlak na cijev je: P′ = dv ⋅P b (3. . cijev i okolno tlo imaju jednaku krutost.31). U slučaju kada je n < 1. – statičko prometno opterećenje.

0 Slika 3. Udarni faktor f izračunava se na temelju dubine tjemena cijevi t.32). Veličina sile se dobije iz izraza: Pu = K u ⋅ Pi (3.0 1.0 7.3 f = 1+ t slučaj željezničkog prometa i zračne luke: 0. ili koeficijentom nalijeganja (Slika 3.0 0.5 5.0 2.18) gdje je: Pu – nosivost položene cijevi. U pravilu.3.3 Koeficijent nalijeganja Kao što je već rečeno. Utjecaj ugradnje opisuje se koeficijentom ugradnje Ku.5 4. način ugradnje cijevi utječe i na naprezanje u njoj.12. a veće oslanjanje znači da podloga obuhvaća što veću površinu u donjoj polutki cijevi. Bolje oslanjanje znači da je podloga čvrsta i ravna. Koeficijent označava povećanje otpornosti cijevi u slučaju da je ona slobodno oslonjena na ravnu čvrstu podlogu (laboratorijski uvjeti). a razlikujemo: slučaj cestovnog prometa: 0.0 1. 111 .6 f =1+ t Klasa VOZILA PO DIN 1072 Opterećenje Klasa Opterećenje po kotaču po kotaču (i) Naprijed Natrag 60 45 30 10. Pod boljom ugradnjom podrazumijeva se bolje i veće oslanjanje cijevi na podlogu.0 12 6 3 2.31: Veličine jediničnog prometnog opterećenja /88/ 3. Projektiranje kanalizacijske mreže Utjecaj prometnog opterećenja dosta je velik za dubine manje od 1. Pi – nosivost u laboratorijskim uvjetima.0 m. bolja ugradnja znači manje naprezanje.

Veličina ukupnog opterećenja bi trebala biti uvijek manja od tvornički deklarirane dopuštene veličine. tj. upušten samo kolčak Cijev upuštena u dno rova pod kutom od 90° 2 1.4 Kontrola naprezanja u kanalizacijskim cijevima Razlikujemo kontrolu naprezanja krutih.8 6 2. samo kut od 120° 5 1.5 za povoljno tlo.5 Cijev sa spuštenim kolčakom podbijena pijeskom Cijev na pripremljenoj betonskoj posteljici pod kutom od 90°.J. b > dv.1 Nedopuštena ugradnja cijevi – položena na dno rova. k1 = 1. elastičnih ili plastičnih cijevi.5 Cijev s postoljem na ravnom dnu rova 4 1. U tekstu će se prikazati proračun naprezanja krutih cijevi.5 3 1. a minimalno 10 cm Slika 3. min 10 cm Kao 5. a = 1.19) Pi > Ku gdje je: k1 – koeficijent sigurnosti za statičko opterećenje: k1 = 1.0 Cijev ubetonirana do polovice 8 3–6 Cijev ubetonirana iznad polovice.32: Koeficijent nalijeganja za različite uvjete ugradnje 3.0 7 2.8 za nepovoljno tlo. a = 5 cm + 1/10 d. Margeta: Odvodnja naselja Ku 1 1. 112 .12.: k1 ⋅ P ′ + k 2 ⋅ Pp (3.4 d.

1 Dimenzioniranje kanalizacije otpadnih voda Dimenzioniranje se provodi tablično.5 < t < 1.0 za 0.2 Pogonska hrapavost (mm) 9 Promjer D (m) 10 Duljina dionice (m) 5 Sušni protok (l/s) 6 Kota dna cijevi Uzvodno Nizvodno (m n. Projektiranje kanalizacijske mreže k2 – koeficijent sigurnosti za dinamičko opterećenje (promet). Naglasimo: potrebno je posebno prikazati stanje otjecanja u kanalima za sušno i kišno razdoblje (s tuđim vodama ili bez njih). dijagrame i slične materijale za proračun naprezanja u cijevima. jer on preuzima odgovornost za eventualne havarije. 3.6.13. k2 = 1. Ponekad je potrebno koristiti i kombinaciju različitih mjera.5 – 2.m.6: Dimenzioniranje kanalizacije otpadnih voda Broj 1 Dionica Uzvodni Nizvodni čvor čvor 2 3 Pad (%) 8 Kota terena Uzvodna Nizvodna (m n. kako to prikazuje Tablica 3. Kod korištenja ovih proračuna treba biti oprezan i koristiti ih isključivo za cijevi toga proizvođača.2 Dimenzioniranje oborinske kanalizacije Dimenzioniranje se provodi tablično.m. 3. tada postoji nekoliko mogućnosti: koristiti čvršće cijevi ili oblogu.0 m.0 m.m.) 4.2 Puni profil vp Qp (l/s) (m/s) 11 12 Punjenje kanala Stvarna brzina Kišni protok Punjenje kanala Stvarna brzina 6 + tu đ e d/D d d/D d Uzvodno Nizvodno Uzvodno Nizvodno vode (l/s) (h) (cm) (h) (cm) (m/s) (m/s) (m/s) (m/s) 13 14 15 16 17 18 19 20 21 Sve veličine i ograničenja treba koristiti u skladu s preporukama iz poglavlja 2.5 za t > 1.m. Proizvođači cijevi često daju obrasce. Ukoliko je izračunato opterećenje preveliko. promijeniti način ugradnje cijevi.) 7.1 7. 113 . kako to prikazuje Tablica 3.) (m n.13.) (m n.1 4. ukopavati cijevi na većim dubinama.7. Odluka ovisi o lokalnim prilikama. Tablica 3.13 Dimenzioniranje kanalizacijske mreže 3. k2 = 1.3. Za proračun naprezanja drugih vrsta cijevi treba koristiti odgovarajuće postupke.

3. Vakuumska stanica neprekidno održava podtlak od 0. Pri tom je važno oblikovati izlazne rezultate (output) na način koji će jasno prikazati sve elemente prikazane u prethodnim tablicama (a ne samo konačni rezultat). prednosti i ograničenja Sustav se sastoji od zatvorene kanalizacijske mreže s tlakom manjim od atmosferskog.) (m n. 3.14. Kada se napuni spremnik u oknu. Kanalizacija je standardizirana 1992. U vakuumskom se oknu nalazi usisni zasun kojim se razdvajaju unutrašnji podtlak u mreži i vanjski atmosferski tlak.1 7. Otpadna voda iz kuća gravitacijski dotječe do zasunskog okna. To je jedino mjesto koje troši električnu energiju za rad vakuumske stanice i crpki.1 Osnovni koncept. kako bi bio usklađen s europskim standardom.14 Projektiranje vakuumske kanalizacije Projektiranje i građenje vakuumske kanalizacije je normirano EN DIN 1091.m. godine njemačkim standardom ATV–A 116. U daljnjem tekstu prikazat će se osnovne značajke i smjernice za projektiranje ovakvog sustava odvodnje. Posebno su prikladni programi za tablično računanje (spreadsheet software). Na jedno okno može se priključiti do 5 kućnih priključaka. kolektore.) 7.) 4. tlačnu probu i drugo. Mreža je na jednom kraju priključena na zasunsko okno kućnih priključaka. Ovim normama propisani su opći uvjeti vezani za tehničke značajke sustava. Sakupljene otpadne vode se iz vakuumske stanice (sabirnog kotla) crpe na uređaj za pročišćavanje ili neko drugo sabirno mjesto. Margeta: Odvodnja naselja Tablica 3.2 Puni profil vp Qp (l/s) (m/s) 11 12 Punjenje kanala d/D d (h) (cm) 13 14 Stvarna brzina Uzvodno Nizvodno (m/s) (m/s) 15 16 U današnje se vrijeme dimenzioniranje kanalizacije provodi uz korištenje odgovarajućih računalnih programa. alarmni sustav.m. opremu. odgovarajućim se mehanizmom (na principu razlike tlaka i razine vode) otvara zasun i sakupljena voda 114 . odnosno spremnika.8 bara.2 – 0.) (m n. Čitav sustav ovisi o radu vakuumske stanice koja stvara podtlak (najveći na samoj stanici) i na taj način usisava svu otpadnu vodu koja se ulijeva u mrežu. a na drugom na vakuumsku stanicu (sabirni kotao). posebno oblikovanoga vakuumskog okna (zasunskog okna) na koji se priključuju korisnici (kućni priključci) i vakuumske stanice.J.2 Pogonska hrapavost (mm) 9 Promjer D (m) 10 Duljina dionice (m) 5 Kišni protok (l/s) 6 1 Kota dna cijevi Uzvodno Nizvodno (m n.m.1 4.7: Dimenzioniranje oborinske kanalizacije Broj Dionica Uzvodni Nizvodni čvor čvor 2 3 Pad (%) 8 Kota terena Uzvodna Nizvodna (m n.m. koji je dopunjen 2004. koji se nalazi u oknu.

Ako je područje sakupljanja veće. Budući da je ovaj zrak štetan za okoliš i ima neugodan miris.33: Koncept vakuumske kanalizacije S obzirom da je uzrok tečenju podtlak u sustavu koji se ostvaruje na vakuumskoj stanici. vakuumski se cjevovodi mogu polagati horizontalno. Polažu se plitko (40 – 120 cm). Odgovarajući omjer zraka i vode održava se u sustavu putem posebnih membranskih vakuumskih usisnih zasuna. Projektiranje kanalizacijske mreže zajedno sa zrakom iz okna uvlači se (ispušta) u kanalsku mrežu putem koje dotječe na vakuumsku stanicu. 115 .34). tako da su troškovi zemljanih radova vrlo mali. Cijevi se polažu u obliku pile s manjim skretanjima – vertikalnim lomovima visine od 20 – 40 cm (Slika 3.3.5 bara. 1 – vakuumsko/zasunsko okno (kućni priključak) 2 – vakuumska stanica 3 – cijevna mreža 4 – priključak na vakuumsku stanicu 5 – u pravcu uređaja ili okna gravitacijske kanalizacije 6 – vakuumska crpka 7 – ispust zraka Slika 3. odnosno s malim prosječnim padom u smjeru tečenja. Cijevi su malog profila. Tečenje je postupno i uvijek jednosmjerno u pravcu vakuumske stanice. najčešće biološki filtar. gradi se više podsustava (svaki sa svojom vakuumskom stanicom) međusobno povezanih crpnim stanicama i tlačnim cjevovodima. DN 25 do DN 250 mm. Učinkovitost funkcioniranja sustava ovisi o omjeru zraka i vode koja se kreće sustavom. Zbog toga je uz vakuumsku stanicu uvijek izgrađen i uređaj za pročišćavanje zraka. zbog čega je duljina mreže ograničena na oko 4 km. a mješavina uvučenog svježeg zraka i otpadne vode čini vodu svježom sprječavajući tako stvaranje velikih količina sumporovodika. Cijevi nikada ne smiju biti pune do vrha. S obzirom da je sustav pod tlakom manjim od atmosferskog. Brzina tečenja mješavine vode i zraka je velika (4 – 6 m/s). u vakuumskoj se stanici zrak ispušta u okoliš. prije ispuštanja se mora pročišćavati. Dozvoljeni pad tlaka u sustavu je 0. Ova brzina sprječava taloženje suspenzija u cjevovodima.

sustav ima i svojih nedostataka i ograničenja: sustav je u cijelosti montažni i gradi se od gotovih proizvoda. Na licu mjesta izvode se samo zemljani radovi i građevinski radovi za smještaj vakuumske stanice i pratećih objekata (upravna zgrada. razvijaju se male količine štetnih plinova (posebno sumporovodik). crpna stanica. nužan je trajni izvor energije da bi sustav radio i sakupljao otpadne vode. tako da je dobar za vodozaštitna područja. ograda. stoga se primjenjuju samo u ravničarskim krajevima. pristupni put. najveća udaljenost priključka do vakuumske stanice je oko 4 km. a izgradnja je u cjelini montažna. zbog aeracije otpadne vode tijekom tečenja u cijevima. sustav je stalno podtlakom (vakuumski). mogu se polagati blizu vodovodnih cijevi jer nema istjecanja. sustav ne zahtijeva intervencije unutar objekata i kućnih priključaka. čime se sprječava korozija materijala i opreme. transformator i priključak na energetski sustav. Margeta: Odvodnja naselja Slika 3. jednostavno upravljanje i kontrola rada i propusnosti (povećani ciklus rada vakuumskih crpki je indikator problema u sustavu. trase cijevi mogu imati skretanja (lakše savladavanje raznih prepreka). tako da cijena i kvaliteta tih proizvoda bitno utječe na isplativost primjene. Glavne prednosti ovog tipa kanalizacije su: nepropusnost i potpuna zaštita okoliša. tako da ne onečišćuje zrak. Međutim. a time i manji troškovi. nije moguće savladavanje visina većih od 3 – 4 m. plitko polaganje cjevovoda.). 116 . zbog toga u naselju ne ispušta plinove u okoliš (osim na vakuumskoj stanici). trajnost i kvalitetu pogona. a posebno podzemnih voda jer sustav nema istjecanja (vakuum-podtlak). itd.34: Vođenje nivelete vakuumskih cjevovoda Svi su elementi sustava gotovi proizvodi. a time i manji troškovi zemljanih radova. lako se kombinira s gravitacijskim sustavom. velike brzine tečenja mješavine vode i zraka (veće od 4 m/s) sprječavaju taloženje i kod povremenog otjecanja. mali profili cjevovoda.J.

a na licu mjesta se samo ugrađuje (Slika 3. i to pod atmosferskim tlakom. otvaranjem zasuna usisavaju se voda i zrak. sustav zahtijeva stalno i dobro održavanje. vakuumska stanica. To je gotovi proizvod. Otpadna voda gravitacijski dotječe u manji spremnik veličine 20 – 40 l koji se nalazi u oknu. Volumen spremnika mora biti najmanje 25% volumena vode koju ispušta korisnik. Slika 3. ali s druge strane prevelike količine zraka povećavaju rad crpki za stvaranje 117 . Zrak je nužan radi boljeg tečenja. jer je sustav u cjelini montažni.35). tako da zahtijeva dobru kontrolu ilegalnih priključaka oborinskih voda (da ne bi došlo do neplaniranog opterećenja sustava). jer se mora postići optimalna mješavina zraka i vode. Mješavina zraka i vode se kreće u omjeru od 4:1 do 15:1. koje mogu dovesti do poremećaja i blokade rada vakuumskog zasuna. Projektiranje kanalizacijske mreže primjena jedino u razdjelnom sustavu kanalizacije.2 Glavne komponente Glavne komponente ovog tipa kanalizacije su: vakuumska (zasunska) okna. Naime. 3. Pri projektiranju je nužno poštivanje navedenih hidrauličkih ograničenja. Otvaranje zasuna podešava se ovisno o udaljenosti od vakuumske stanice. Idejno projektiranje ovakvog sustava je jednostavno. Ovo je zahtjev kojim se omogućava kontinuitet rada sustava i u slučaju manjih kvarova i prekida rada.14. Detaljno projektiranje može se napraviti tek nakon što se odabere isporučitelj opreme. a usisavanje traje od 3 – 5 sekundi.35: Vakuumsko (zasunsko) okno /81/ Punjenje spremnika može se regulirati. Na ulazu mješavina protječe spiralnim cjevovodom kako bi tečenje u nastavku bilo spiralno. nužno je pročišćavanje zraka na vakuumskoj stanici. Ova mješavina putuje cjevovodima do sabirnog mjesta zbog razlike tlakova pred njom i iza nje (poput klipa u cjevovodu koji se kreće jer je tlak iza njega veći od tlaka ispred njega). Veći spremnik znači veću retenciju. vakuumski cjevovodi (mreža). Vakuumsko okno je ključna komponenta koja omogućava prijelaz sa gravitacijskog na vakuumsko tečenje otpadnih voda. a to onda znači i sigurniji rad u slučaju prekida rada vakuuma. sustav je osjetljiv u odnosu na ispuštanje krupnih krutih tvari u kućnu kanalizaciju. Otvaranje zasuna također se regulira.3.

Slika 3. uglavnom tvrdog polietilena. Posebnim sustavom kontrole moguće je kontrolirati stanje svakog dijela cijevne mreže. Tečenje mora biti takvo da tekućina ne ispuni (zatvori) cijeli profil cjevovoda. Margeta: Odvodnja naselja vakuuma. Okna se postavljaju na razmaku od oko 100 m (A 116). odnosno s jednolikom uzdužnim padom u duljini od oko 15 m između posebnih komada manjih “zubaca”.8 bara. Koriste se mali profili (DN 65 do DN 200 mm. Kako bi se spriječilo uvlačenje krupnijih suspenzija u cjevovode i začepljenje zasuna. Cijevi su od tvrdog polietilena (PEHD) klase SDR 11 (materijal PEHD 100). To nisu široka okna za ulazak i slično. iznimno DN 250 mm). oko 5 – 7. Zbog ovoga je nužno podešavanje omjera zraka i vode kako bi se postigli optimalni uvjeti tečenja. Brzine su oko 5 m/s. Zasuni su glavni element okna.5 cm). Danas se koriste membranski zasuni koji su se pokazali pouzdani u odnosu na moguće začepljenje. Okna se proizvode iz sintetičkih materijala. zbog toga su prikladnije cijevi od PEHD-a jer su bez spojeva (mogu se variti). tj. zbog čega je egzaktno hidrauličko opisivanje sustava tečenja složeno pa se umjesto egzaktnog opisa za opisivanje i proračunavanje koriste empirijske jednadžbe. odnosno vertikalnih 118 . U pojedinim fazama tečenja javlja se i stacionarno tečenje. Spojevi moraju biti nepropusni kako se ne bi usisavale velike količine zraka. Cijevi se polažu tako da je cjevovod nalik pili. a najčešće profili od DN 80 – 125 mm.36: Ugradnja cijevi i revizijsko okno Tečenje u sustavu je nestacionarno. Na cjevovodima se postavljaju revizijska okna čija je veličina usklađena s veličinom cjevovoda (Slika 3. ili od PVC-a za tlak PN 10.J.36). Vakuumski cjevovod je kanalizacijska mreža pod stalnim podtlakom koji varira od 0. Na taj način krupnije suspenzije ostaju u retencijskom prostoru okna odakle se kroz cjevovod na poklopcu spremnika (okna) čisti. kako bi se u slobodnom prostoru iznad tekućine mogao održavati vakuum. već okna za analizu tlaka i otkrivanje kvarova (prokapljivanja). usisni cjevovod u oknu je vrlo malih dimenzija (2 do 3 inča. i to kao kombinacija zraka i tekućine.2 do 0.

U pravilu se grade barem dva kotla. Vakuumska stanica ima i rezervni sustav rada (više crpki).3. Pri tom se zrak preoblikuje u mjehuriće koji nisu postojani. a poželjno je da svaki kotao ima kapacitet veći od 60% ukupno potrebnog kapaciteta.000 m na posve ravnom terenu. Minimalni pad cjevovoda mora biti veći od 0. Vakuumska stanica je jedini pogonski dio sustava. voda se kreće od zupca do zupca u pravcu vakuumske stanice. odnosno do svih vakuumskih zasuna. a ponovo se preoblikuju na vertikalnim lomovima. Potrošnja energije usisnih crpki je 0 – 0. te je opremljena odgovarajućim zasunima i drugom opremom za upravljanje radom (Slika 3. mješavina spiralno teče u pravcu vakuumske stanice povremeno zadržavajući se na dnu loma cjevovoda (dnu zupca “pile”).8 prikazuje smjernice za dimenzioniranje mreže. kako bi se jedan mogao održavati dok je drugi u pogonu.2%. Cjevovodi mogu biti dulji na terenima s manjim padom u smjeru vakuumske stanice. Standardni volumen kotla je od 5 do 15 m3. količini otpadne vode i potrebnoj količini zraka. Voda se tu zadržava sve dok se ne usiše sljedeća količina vode koja dotječe do ovog loma.37: Shema vakuumske stanice /81/ Ukupni potrebni volumen kotlova određuje se ovisno o volumenu cjevovoda. kada se količine spajaju i nastavljaju teći dalje do sljedećeg loma. Crpke za usis zraka uključuju se prosječno od 10 – 15 puta na sat. Slika 3. S obzirom na intenzivno miješanje atmosferskog zraka i fekalija. U samom kotlu smještene su uronjene crpke kojima se sakupljena otpadna voda crpi van u pravcu uređaja za pročišćavanje voda. Prema tome. Projektiranjem se nastoji smanjiti ukupna duljina cijevne mreže. 119 . Vrlo je važno smanjiti udaljenost od vakuumske stanice do krajnjih točaka sakupljanja otpadnih voda. Svrha vertikalnih lomova je sprječavanje povratnog toka vode. Projektiranje kanalizacijske mreže lomova duljine 2 – 3 m i visine 20 – 40 cm. te koristiti što je moguće manje profile cijevi. Crpkama se u posebnom zatvorenom kotlu stvara podtlak koji se sustavom cijevi širi u sve dijelove cijevne mreže. te u središtu odvodnje (jer su tada ogranci cjevovoda do zasunskih okana najkraći).37). Maksimalna duljina glavnog vakuumskog cjevovoda je ograničena na 4.8 kWh za svaki m3 otpadne vode. Tablica 3. Naime. Kapacitet svakog kotla prilagođava se veličini sustava. nakon usisavanja mješavine zraka i vode iz zasunskog okna. Optimalni položaj stanice je na najnižoj koti slijevnog prostora odvodnje (jer se time štedi energija). voda se dobro aerira i zbog toga se javljaju manje količine sumporovodika.

000 m 800 m 400 m DN 100 1. tako da je tečenje vode uvijek uzvodno. putem kojih voda otječe na uređaj za pročišćavanje ili na spojno okno gravitacijske kanalizacije. Tlačna je kanalizacija alternativa gravitacijskoj kanalizaciji i vakuumskoj kanalizaciji.1 Osnovni koncept i značajke Kao što kaže sami naziv. dozvoljenih duljina i gustoće stanovništva /7/ Gustoća stanovništva po m' 0.06 0.12 – 0.000 m 900 m 800 m DN 125 – 300 m 800 m Vijek trajanja pojedinih dijelova sustava prema A 116 je: vakuumski cjevovodi: 50 – 80 godina. tlačnu probu i drugo.04 – 0. vakuumski kotlovi-spremnici: 25 – 40 godina. Koristi se u situacijama: 120 .06 – 0. Najveći dio održavanja sustava odnosi se na održavanje vakuumskih okana (zasuna). kada je izgradnja gravitacijske kanalizacije skupa zbog velikih duljina kanala i kada je primjena vakuumske kanalizacije upitna zbog topografije terena. Kod nas takova kanalizacija još uvijek nije građena (što ne znači da i neće). vakuumska okna: 30 – 35 godina. kolektore. koje su važeće i za Hrvatsku. Margeta: Odvodnja naselja Tablica 3. zamjena zasunskih membrana: svakih 5 godina. U daljnjem tekstu navest će se osnovne značajke i smjernice za projektiranje ovakvog sustava odvodnje. u kojima se nalaze crpke koje povremeno (kada se sabirno okno napuni) tlače sakupljenu otpadnu vodu u transportne cjevovode.8: Odnos dimenzija cjevovoda. Tlačna kanalizacija je zatvoreni sustav bez revizijskih okana koji funkcionira pod tlakom. vakuumske crpke: 20 godina. Ostala oprema se kontrolira u skladu sa smjernicama proizvođača. 3. Projektiranje i građenje tlačne kanalizacije je normirano HREN EN 1671:1999. To znači da je kretanje vode u cijevnom sustavu pod tlakom. Rad sustava i rad vakuumskih crpki treba pozorno pratiti radi pravodobnog uočavanja kvarova i prokapljivanja sustava. a poželjno barem 2 puta godišnje.15.J.20 Dozvoljena duljina cijevi DN 80 1. Ovim su normama propisani opći uvjeti vezani za tehničke značajke sustava. koji se moraju pregledati i čistiti najmanje jednom godišnje. 3. Ova kanalizacija može funkcionirati kao manji samostalni kanalizacijski sustav ili kao manji podsustav unutar velikog gravitacijskog kanalizacijskog sustava. građenje. opremu. Koristi se u rijetko naseljenim područjima.15 Projektiranje tlačne kanalizacije Zadnjih dvadesetak godina počelo se za odvodnju otpadnih voda koristiti tlačnu kanalizaciju. Sustav je jednostavan: otpadne vode iz kuća sakupljaju se gravitacijskim tečenjem sa slobodnim vodnim licem u sabirna okna.12 0. tlačna kanalizacija je kanalizacija pod tlakom.

zbog visokih troškova popravaka prometnica na trasi kanala. oprema za generiranje tlaka. spojnice cjevovoda. crpke. kada se zahtijevaju visoki standardi zaštite okoliša. male gustoće stanovanja.38 prikazuje koncept ove kanalizacije. Shodno lokalnim pravilima. visoke razine podzemne vode. Tlačna kanalizacija je vrlo prilagodljiva bilo kakvoj konfiguraciji terena.3. teških uvjeta građenja. 1 – crpno okno 2 – usmjerivač toka 3 – tlačni cjevovod za zrak 4 – tlačenje zraka 5 – gravitacijski kućni priključak 6 – tlačna cijevna mreža 7 – kućni tlačni priključak 8 – uređaj za pročišćavanje otpadnih voda 9 – prijamnik 10 – minimalna tlačna crta 11 – maksimalna tlačna crta 12 – tlačno područje rada Slika 3. jer sustav zahtijeva stalne pogonske troškove zbog stalnog crpljenja vode. Kod analize primjene ovog tipa kanalizacije potrebno je pozorno razmotriti ekonomske aspekte građenja (a posebno pogonskih troškova).38: Koncept tlačne kanalizacije Sabirno okno Sabirno okno sakuplja vode koje dotječu iz jedne ili više kuća. može se zahtijevati da svaki korisnik kanalizacijskog sustava ima vlastito sabirno okno. kada otpadna voda teče povremeno i rijetko (kampovi i slično). Projektiranje kanalizacijske mreže nedovoljnog pada terena. Slika 3. Vrlo često se koristi u kombinaciji sa gravitacijskim tipom tečenja otpadnih voda. cjevovodi. Broj mogućih priključaka određen je kapacitetom crpnog sustava. Glavni elementi ovog tipa kanalizacije su: sabirno okno. ventili. 121 . kompresori za zrak (po potrebi).

39: Montažno sabirno okno s crpkom i manja montažna crpna stanica To su pretežito gotovi objekti koji se na licu mjesta samo ugrađuju. mogu se po potrebi oblagati armiranobetonskom konstrukcijom. kojima se sprječava pražnjenje tlačne kanalizacije. isključivanje. izlazni (tlačni) cjevovod. poliester.39) 1 2 3 Okno: 1 – izlazni cjevovod 2 – zasun 3 – kućni priključak 1 – ozračivač 2 – lanac za dizanje 3 – zatvarači 4 – povratni ventili 5 – tlačni cjevovod 6 – automatika i struja 7 – električni kabeli 8 – dotok vode 9 – signalizatori razine Slika 3. kontrolni elementi. koji se nastoji smanjiti na minimum. Grade se iz betona i drugih materijala otpornih na otpadne vode. Margeta: Odvodnja naselja Elementi sabirnog okna su: ulazni cjevovod. povratna klapna i ventil za zatvaranje tlačnog cjevovoda. Uglavnom su podzemne izvedbe. Zbog slabe nosivosti stijenki (zidova). PVC.J. Slika 3. alarm. U oknu treba rezervirati volumen za sakupljanje otpadne vode u slučaju kvara i prekida rada (poželjno barem 25% prosječne dnevne količine otpadnih voda). indikatori razine vode u oknu (spremniku) koji se koriste za rad crpki (uključivanje. signalna oprema. alarm). Često se proizvode zajedno s crpkama kao gotovi element. određen je značajkama crpke te ograničenjima vezanim za broj uključivanja crpke. priključak na energetsko napajanje. Rad crpnog sustava reguliraju indikatori punjenja 122 . Volumen. ventilacija. na koji se samo priključi cjevovod za dotok vode iz kuća i tlačni cjevovod kanalizacijskog sustava. uglavnom od sintetičkih materijala (PEHD.

Kompresor se oprema potrebnom opremom za siguran i trajan rad. shodno potrebama zaštite od tlačnog udara.3. Tlačni cjevovod ima povratnu klapnu (najčešće kuglasti povratni ventil) i ventil za zatvaranje. cijevi moraju izdržati minimalni potrebni tlak od 600 kPa (6 bara). Crpni sustav Crpni sustav čine crpke različite izvedbe otporne na otpadne vode i zaštićene od začepljenja otpadnim tvarima sadržanim u vodama. Međutim. Cjevovodi Cjevovodi se polažu u skladu s lokacijom priključaka (korisnika) i mjesta izlijevanja. na plinove koji nastaju razgradnjom otpadne vode te na agresivno djelovanje okolnog terena i vode. a isporučuju se uglavnom zajedno sa crpnim sustavom. odnosno tlak koji rezultira iz hidrauličkog proračuna. To posebno vrijedi za spojnice koje moraju biti u skladu sa normama. a na najvišim točkama zračni ventili za ispuštanje sakupljenog zraka i eventualno usisavanje zraka u slučaju pojave podtlaka (tlačni udar). Okna moraju biti potrebne čvrstoće u odnosu na unutrašnje i vanjsko opterećenje. odnosno razine vode. Kompresorska stanica mora se graditi na način koji ne ugrožava okoliš. koje imaju mali otvor rotora. Trebaju imati dobra hidraulička svojstva i biti otporne na oscilacije tlaka. a prodori cjevovoda kroz zidove okana moraju biti elastični i vodonepropusni da ne bi došlo do pucanja spoja i stvaranja pukotina zbog nejednolikog slijeganja i vibracija. vodonepropusna. dok se u slučaju okna s većim brojem priključaka mogu ugraditi i dvije crpke. Visina crpljenja mora biti dovoljna da se osigura tok vode do izljeva tlačne kanalizacije. pri čemu treba ugraditi usisno-odzračne ventile. Potrebno je voditi računa da površina vode i zidova okana nema nakupine masnoća. mogu biti i klipne crpke s usitnjivačima. Kompresori Ako se očekuju problemi u transportu sirovih otpadnih voda. 123 . Nadalje. Za te namjene koriste se fiksni ili mobilni kompresori. Okno mora biti zatvoreno i ventilirano. To se postiže izvedbom bočnih nakošenja zidova dna okna i usmjeravanjem taloga u pravcu usisa crpki. upuhuje u tlačni sustav uzvodno od mjesta na kojem se očekuju problemi u transportu otpadnih voda. dobro izolirano u odnosu na buku i vibracije ako se ugrađuje u blizini stambenih objekata. Na najnižim točkama ugrađuju se ispusti. Kod pojedinačnih kućnih priključaka uglavnom se ugrađuje jedna crpka. Projektiranje kanalizacijske mreže okna. na pojedinim lokacijama sustava može se u sustav upuhivati zrak kojim se poboljšavaju uvjeti tečenja. kao i uronjene centrifugalne kanalizacijske crpke s velikim otvorom rotora. Zrak se. izravno ili posredno primjenom zračnog kotla. Usisno-odzračni ventili postavljaju se i na pojedinim ravnim dionicama. Usitnjivači (ili neki drugi oblik zaštite) su uglavnom potrebni kada se radi o malim crpkama. odnosno unutar samog objekta (u podrumu). Instalacija se mora izvesti u skladu s uputama proizvođača. Dno okna oblikuje se tako da crpke u najvećoj mogućoj količini crpe i taložive tvari koje se istalože na dnu okna u razdoblju mirovanja vode. To su uglavnom centrifugalne potopljene crpke koje na usisu imaju opremu za usitnjavanje (mljevenje) suspendiranih tvari u vodi. Prate teren na minimalnoj dozvoljenoj dubini polaganja. Postoje više izvedbi ovih indikatora. Cijevi moraju biti otporne na otpadnu vodu.

potrebni životni vijek. Veća brzina značit će bolje ispiranje. Minimalni rezervni volumen mora biti veći od 25% prosječne količine otpadnih voda. Maksimalno vrijeme zadržavanja otpadne vode u cijevima ne smije biti duže od 8 sati. Minimalna brzina od 0.J. Osnovni zahtjevi i norme Osnovni zahtjevi koje tlačna kanalizacija mora zadovoljavati su: ne smije ugrožavati zdravlje ljudi i okoliš.7 m/s mora se postići bar jednom tijekom svaka 24 sata rada sustava. Minimalni dozvoljeni profil odabire se u skladu sa lokalnim normama. moraju se primijeniti posebne mjere. 124 . treba predvidjeti instaliranje kompresora radi povremenog ispiranja cjevovoda. sigurnost i trajnost rada u skladu sa normama. te ne smiju stvarati otpore tečenju ili zadržavati tvari koje se nalaze u vodama. mora se osigurati siguran pristup za održavanje i popravljanje. cijevi i oprema moraju se kontrolirati na tlak i vodonepropusnost u skladu sa normama. Cijevi se moraju projektirati u skladu sa navedenim uvjetima. Brzina mora osigurati cjelovito ispiranje cijevi. Rezervni sustav za slučaj prekida rada postiže se osiguranjem dodatnog volumena za spremanje otpadnih voda u sabirnom oknu i priključnim gravitacijskim cjevovodima. mora se spriječiti (ili barem svesti na prihvatljivu razinu ponavljanja) uspor u priključnim cjevovodima. Ako se ovaj volumen ne može osigurati. kako taloživih tvari tako i masnoća koje se mogu nakupljati na unutrašnjim stijenkama cijevi. mora se spriječiti nastajanje plavljenja objekata ili površina. Na cijevnom sustavu postavljaju se ventili na spojnim cjevovodima kako bi se pojedini priključci mogli održavati i popravljati. Promjer cijevi treba biti jednak ili veći od promjera izlaznog cjevovoda crpki. Veličina cijevi ne smije se smanjivati nizvodno. sustav i njegov rad ne smiju ugroziti postojeću infrastrukturu i objekte. Opskrba energijom mora biti dovoljna i sigurna za sve uvjete rada. Smatra se da je optimalna brzina oko 0.9 m/s jer osigurava dobro ispiranje cjevovoda. Potrebna rezerva osigurava se iznad radne maksimalne razine vode u sabirnom oknu. kao i nacionalnim i lokalnim normama. sustav ne smije biti izvor onečišćenja zraka ili okoliša. ne smije ugrožavati uposlenike koji sustav održavaju i njime upravljaju. Margeta: Odvodnja naselja Cjevovodi se grade u skladu s normama i uputama proizvođača. a ne uzrokuje prevelike hidrauličke gubitke kod tečenja. te na pojedinim dionicama iz istih razloga. Osnovni tehnološki zahtjevi su: sustav mora raditi bez začepljenja. Spojnice moraju biti glatke i sigurne. Ako se ovaj uvjet ne može zadovoljiti.

81 m/s2). rad i održavanje (minimalne duljine i minimalne visine crpljenja vode). Nadalje. kao i očekivana buduća proširenja i modifikacije. Osnovna jednadžba tlačne krivulje sustava je: htot = ⎡ λ i ⋅ li vi2 ⎤ + ξ + ( ) ⋅ ⎥ (m) h ⎢ st . odnosno zbroj svih linijskih hlin i lokalnih gubitaka hlok od početne do krajnje cijevi: hi = hlin + hlok Krivulja sustava dobiva se izračunom ukupnih gubitaka za različite protoke. te predvidjeti mjesta za buduće priključke. obraštaja cijevi i taloga. Vrijeme zadržavanja vode u cijevima mora biti što kraće da bi se spriječilo stvaranje velikih količina plinova. – unutrašnji promjer cijevi (m).2 Projektiranje i proračun Sustav se mora projektirati tako da zadovoljava početne potrebe. nije moguće odabrati proizvoljan promjer. – koeficijent otpora. Cijevi se proizvode u ograničenom broju dimenzija. U obzir također treba uzeti i mogućnost stvaranja plinova.3. tj. – duljina cijevi “i” (m). Da bi se postigla željena brzina u cijevima za zadanu geodetsku visinsku razliku (hst). Mreža se postavlja tako da je najjeftinija za izvedbu. tlak koji crpka mora ostvariti (htot) od početne do krajnje cijevi (izlaza) je: htot = hst + hi (3.15. protok ovisi o količini vode koju crpke crpe. Ova radna točka nam daje protok koji trebamo koristiti za proračun brzina u cijevnom sustavu i za provjeru minimalnih brzina. i ξi li λi di vi g – ukupna manometarska visina dizanja (m). To znači da sustav mora obuhvatiti sve postojeće korisnike. te o mogućnosti istovremenog rada više crpnih sustava. odnosno postojanje zraka u cijevima. Izbor dimenzija cjevovoda ovisi o količini vode i udaljenosti na koju se voda transportira. Promjer cijevi odabire se tako da zadovolji uvjete vezane za postizanje potrebne minimalne brzine i vremena zadržavanja vode u cijevima.20) gdje je: htot hst. i i di 2g ⎦ i =1 ⎣ n ∑ (3. U proračunu se moraju poštovati i smjernice A 116. – geodetska razlika početka i kraja cijevi “i” (m). – ubrzanje sile teže (9. (Radna točka crpke detaljnije se obrazlaže u poglavlju “Crpke i crpni sustavi”). obično oko 1 mm. Koeficijent otpora bira se u skladu s očekivanom pogonskom hrapavošću unutrašnjih stijenki cijevi. Projektiranje kanalizacijske mreže 3. Presjecište krivulje sustava sa Q-H krivuljom crpke je radna točka crpke. – lokalni koeficijent gubitaka. – brzina u cijevi “i” (m/s).21) Pri tom je hi ukupni gubitak kod tečenja. Zbog toga je nakon oda125 .

Margeta: Odvodnja naselja bira cijevi nužno ponoviti proračun. a sve u skladu s uputama proizvođača ugrađene opreme. Ispitivanje na vododrživost i tlak provodi se u skladu sa normama EN 805.3 Instaliranje i pogon Cijevi se instaliraju u skladu sa normama EN 805. a drugog za rad izvan sezone. jednoga za rad u sezoni. U situacijama kada postoje velike razlike u količini vode u pojedinim razdobljima godine (sezonska opterećenja). da bi se moglo utvrditi radi li sustav ispravno. s odgovarajućom opremom i sustavom rada. Ispiranje treba provoditi redovito i prema potrebama. te sprječavanje taloga i čišćenje cijevi. Broj crpki koje bi mogle istovremeno raditi ovisi o ukupnom broju instaliranih crpki. što se preporučuje ako se trajno očekuju problemi. Cjevovodi i oprema grade se na isti način kao crpne stanice i tlačni cjevovodi crpnih stanica.J. Tlačnom kanalizacijom upravlja se na isti način kao i crpkama i tlačnim cjevovodima. smanjenje pojave plinova (posebice sumporovodika). jer se takav slučaj javlja rijetko. sustav ispiranja treba opremiti odgovarajućim signalnim sustavom (alarmom). pa je ispiranje cjevovoda važan dio održavanja. 126 . U ovom slučaju. treba analizirati mogućnost ugradnje dvaju cjevovoda. te nacionalnim i lokalnim propisima. Sustav se nikada ne treba proračunati uz istovremeni rad svih crpki. kada su velike sezonske razlike u količini vode koja se transportira (kampovi). Rezultat ispiranja bit će bolja izmjena vode u sustavu. S obzirom da se radi o malom sustavu s cijevima malih dimenzija i povremenim tokom vode. da bi se utvrdilo zadovoljava li odabrana crpka uvjete proračuna.15. Ispiranje je potrebno: kada se iz nekih razloga ne mogu zadovoljiti uvjeti vezani za minimalnu brzinu i vrijeme zadržavanja vode u cijevima. Sustav se proračunava na očekivani broj crpki koje će istovremeno raditi. Ispiranje može biti i automatsko. kao i režima rad u slučaju nakupljanja zraka na vertikalnim lomovima cjevovoda. Mogućnost pojave istovremenog rada je veća u slučaju manjeg broja instaliranih crpki. Potrebno je analizirati tlačni udar. Cjevovod se ispire vodom ili zrakom. 3. realna je mogućnost začepljenja i pojave problema u tečenju. i to nakon prekida rada zbog nestanka električne energije kada se sve crpke istovremeno pokreću.

no u slučajevima dugih kanala i ova izvedba poprima u manjem ili većem opsegu karakter polumontažne izgradnje. prvenstveno u odnosu na vodonepropusnost i funkcioniranje. U budućnosti se može očekivati daljnji trend povećanja montažne izgradnje kanalizacijskih kolektora i objekata na njima. uključujući i objekte na njima.Kanalizacijski kolektori 4. Uvod Kanalizacijski kolektori su glavni objekti kanalizacijskog sustava i čine pretežni dio kanalizacijskog sustava u fizičkom i financijskom pogledu (do 80%). trajno utječu na promjene načina izvedbe i korištenje materijala u izgradnji kanalizacijskih kanala. 127 . S vremenom su se mijenjali i materijali iz kojih se kanali grade – od opeke i kamena. kao i sve skuplji fizički ljudski rad. Izgradnja kanalizacijskih kanala bitno se promijenila. Značajke i način izvedbe pojedinih vrsta kanala (cijevi) normirani su kako slijedi: cijevi pod tlakom: HRN EN 805. pretežno montažnog karaktera izgradnje. itd. HRN EN 773. stlačenih i izduženih oblika. Sve veći zahtjevi koji se traže u zaštiti čovjekova okoliša imaju znatnog utjecaja na izvedbu kanalizacijskih kolektora. pa njihovu projektiranju i izgradnji treba posvetiti veliku pozornost. do današnjeg korištenja pretežno okruglih cijevi koje se ugrađuju na licu mjesta. Ovi zahtjevi. preko betona i azbest cementa do lijevanog željeza i sintetičkih materijala kao što su PVC. od kojih se zahtijeva visoka kakvoća izvedbe. tako da su danas kod većine različitih cijevi spojevi kvalitetni i vodonepropusni. Veliki kanali se još uvijek uglavnom izvode na licu mjesta (pretežno od armiranog betona).500 mm) izgradnja kanala. Već danas je za manje profile (do oko 1. polietilen i poliester. Bitan napredak napravljen je u tehnologiji spajanja kanala. Paralelno s promjenama u izgradnji mijenjale su se i karakteristike kanala – od nekadašnje pretežne izvedbe na licu mjesta konstrukcija sa svodom. od nekadašnjeg tipično zidarskog do današnjeg. skoro u potpunosti montažna.

spojeva i spojnih elemenata na tlak (EN 805) i podtlak (minimum 80 kPa). mehanička otpornost i čvrstoća na vanjska i unutrašnja opterećenja. Prema EN 773:1999 glavne značajke cijevi su: unutrašnja hrapavost. otpornost spojeva na unutrašnji tlak i temperaturna naprezanja. Tlačne cijevi trebaju zadovoljiti uvjete u skladu s projektiranim tlakom i uvjetima rada (tlačni udar). hidrauličke značajke spojeva. stabilnost dimenzija. a cijevi koje nisu pod tlakom i okna ispituju se u skladu s EN 1610:1997. ali uglavnom vrijedi i za kanalizaciju koja nije pod tlakom (EN 476:1997).J. čvrstoća. a sve kako je propisano EN 805 za pojedine vrste cijevi. spojnice. Naime. itd. povezanost pojedinih komponenti. zajedno s drugim podacima vezanim za proizvodnju i materijal cijevi. Cijevi koje nisu pod tlakom. spojnih elemenata. temperaturna osjetljivost. trajnost. dugoročno ponašanje. otpornost na koroziju. revizijska okna. 128 . relaksacija. spojevi i spojni elementi trebaju biti vodonepropusni za tlak od 50 kPa.). HRN EN 1610. brtvi. tlačna proba cijevi pod tlakom nije ista za sve cijevne materijale. dok se dublja okna testiraju kao i cijevi. uključujući i sve relevantne norme koje proizvod zadovoljava. HRN EN 476. otpornost cijevi. pa se neće zasebno ponavljati. promjenjivost pravca u spojnicama. vodonepropusnost spojeva u skladu s projektiranom trajnosti i tlakom. premazi i zaštitni slojevi. Cijevi se označavaju u (mm) u odnosu na unutrašnje dimenzije (DN/ID) ili vanjske dimenzije (DN/OD) jednako kao kod vodovoda. opterećenje na zakrivljenost (kN/m). otpornost na abraziju. utjecaj temperature. brtve i njihove značajke EN 681 (elastičnost. Okna koja su plića od 2 m moraju zadovoljiti vodonepropusnost na tlak koji se javlja kada su puna vode do razine terena. Sve navedeno u skladu je s normama za tlačnu kanalizaciju (EN 773:1999). HRN EN 752-1 do 752-5. Sve ove značajke proizvođači navode u svojim katalozima. Tlačne cijevi ispituju se na vodonepropusnost u skladu s EN 805. Margeta: Odvodnja naselja cijevi sa slobodnim vodnim licem: HRN EN 476.

Oblik kanala često je bio rezultat prakse lokalnog proizvođača koji je razvio određeni tip kanala što na neki način postaje tradicionalnim za određeno područje. Kanalizacijski kolektori 4. B – širina kanala.1.000 mm). kanali stlačenog oblika. mala širina ugradnje – suženi.1 Vrste kanala. Prema obliku poprečnog presjeka.1 4. prvenstveno zbog njihove serijske proizvodnje i lake ugradnje. oblici i osnovne karakteristike Uvod Zadatak kanala je da brzo i sigurno odvede sve kanalizirane vode do mjesta pročišćavanja. odnosno vertikalno izduženi oblik). tj. iako se kanali iz sintetičkih materijala proizvode i do promjera 3. Danas su uobičajeni okrugli profili. Nabrojene oblike karakteriziraju sljedeći odnosi poprečnog presjeka: kružni oblik: B = H = D. na onim kanalima gdje nije 129 . tj. gdje je: H – visina kanala. kanali mogu biti “zatvoreni” ili “otvoreni”. Budući da su uvjeti odvodnje uglavnom različiti od mjesta do mjesta.4. kanal nema pokrovnu konstrukciju. Ovakvi tipovi kanala ne mogu se koristiti za odvodnju otpadnih i preljevnih voda iz mješovitog sustava kanalizacije. Općenito. Kanali od gotovih proizvoda primjenjuju se kod manjih profila s ograničenim dimenzijama (obično do 1. često je potrebno koristiti različite vrste i oblike kanala. izduženi oblik: H > B. kanali vertikalno izduženog oblika. Zatvoreni su oni kod kojih je protočni presjek zatvorena konstrukcija.500 mm. zatvoreni se kanali obično svrstavaju u tri osnovne grupe: kanali kružnog oblika. voda koje nisu opasne za čovjeka i okolinu koja može doći u kontakt s njima. redovito se primjenjuju kod velikih kolektora. b) kanali građeni na licu mjesta. Kanali građeni na licu mjesta. kao i drugih tehničko-ekonomskih karakteristika lokacije. Prema načinu izvođenja. stlačeni oblik: H < B. Ovi se kanali mogu koristiti isključivo za odvodnju oborinskih i razmjerno čistih voda. Obično se nalaze ukopani ispod prometnih ili slobodnih površina i služe za odvodnju svih voda (oborinskih. c) kanali od polumontažnih elemenata. tipovi. bilo da se radi o monolitnoj ili polumontažnoj konstrukciji. Poprečni oblik kanala je rezultat lokalnih zahtjeva (mala visina ugradnje – stlačeni oblik. obično se dijele na tri osnovne grupe: a) kanali od gotovog proizvoda. Kod otvorenih kanala vodno lice je vidljivo. tj. industrijskih i kućanskih).

postoji mogućnost 130 .1). Zbog djelomične propusnosti običnih betonskih cijevi i njihovih spojeva (posebice cijevi s jednostavnim spojevima koji se oblažu žbukom). a drugi kao nakošeni ravni komad na koji se postavi brtva i koji se ugura u naglavak. Slika 4. 2. 67 kg/m.2) tako da je jedan kraj cijevi izrađen na naglavak. Moguća je daljnja podjela prema materijalu izvedbe i slično. dok se danas betonske cijevi pretežno koriste samo za izgradnju oborinske kanalizacije. duljine 1 – 2 m.2 Gotovi kanali Gotovi kanali se izrađuju iz različitih vrsta materijala.5 mm. Nekoć se kanalizacija uglavnom gradila iz betonskih cijevi. Brtva se stlači. Izrađuju se zaključno do ∅ 120 cm. armirani beton. Betonske cijevi uglavnom se rade kružnog ili jajolikog oblika. ∅ 100 cm.1: Betonske cijevi Posteljica je od granuliranog materijala veličine zrna 5 – 31. kamenština. Budući da vodonepropusnost spoja ovisi o brtvi. čelik. Za spajanje se koriste brtve (Slika 4. Zbog njihovih nedostataka. kao što su ovi: beton. Margeta: Odvodnja naselja moguća primjena gotovih proizvoda ili je njihova ugradnja skupa (prvenstveno zbog troškova transporta i manipulacije).190 kg/m) i s tim u vezi teškoće kod montaže te transportni troškovi. zatvara otvor između naglavka i ravnog kraja cijevi i tako osigurava vodonepropusnost spoja. 4. s tim da su raspoložive dimenzije ograničene (Slika 4. a obloga od materijala veličine zrna do 63 mm. vrlo je važno da je brtva dobre kakvoće i trajnosti bar 30 godina. lijevano željezo. plastika i drugi sintetički materijali. primjena betonskih cijevi (kratkih i bez brtvi) nije preporučljiva kod kanalizacija koje su položene ispod razine podzemnih voda ni u kanalizaciji otpadnih voda. Glavni razlog je velika težina cijevi (∅ 20 cm.J. kao i veliki broj spojeva.1.

Međutim. Međutim. Slika 4. nove tehnologije proizvodnje armiranobetonskih i prednapregnutih cijevi imaju spojeve koji su sve sigurniji i kvalitetniji. Betonske se cijevi ne smiju koristiti ni u agresivnim tlima i sredinama.000 mm.4. Ako se već koriste. pri ugradnji u blizini mora ili ispod razine mora. 131 . Ovu grupu cijevnog materijala karakterizira i razmjerno velika hidraulička hrapavost koja se tijekom izgradnje kanalizacijskog sustava s vremenom povećava. Beton je osjetljiv na cijeli niz spojeva (uglavnom kiselina) koji se javljaju kao rezultat procesa razgradnje organske tvari u kanalizacijskim kolektorima. Negativne karakteristike ovih vrsta cijevi očituju se u razmjerno velikoj težini i donekle u sigurnosti spojeva. danas se tehnologija proizvodnje usavršila i cijevi se proizvode posebnim centrifugalnim postupcima s prednaprezanjem. Serijske proizvodnje ovih cijevi s dobrim sustavom spajanja često se koriste u svijetu. kao i iz kanalizacije u podzemlje. a posebno velikih profila u koje se ugrađuju veće količine sirovina. tako da se očekuje sve veća proizvodnja i primjena armiranobetonskih cijevi. Kanalizacijski kolektori infiltracije vode iz podzemlja u kanalizaciju. a to za posljedicu ima smanjenje protoka i veću mogućnost stvaranja taloga. a sve više i kod nas. Njihova je primjena povoljna ukoliko nisu veliki transportni troškovi i troškovi ugradnje. što omogućava izradu tanjih stijenki i cijevi većih duljina (do 5 m). zbog svoje težine zahtijevaju izradu stabilnog dna kanala u manje čvrstim tlima (ponegdje kameni nabačaj s posteljicom od mršavog ili armiranog betona).0 m do 2. još uvijek se koriste samo za oborinsku kanalizaciju.2: Spoj armiranobetonske cijevi: cijevni spoj sa zvonastim naglavkom i gumenim prstenom na koturnom ležaju Armiranobetonske i prednapregnute betonske cijevi danas su u potpunosti zamijenile betonske cijevi većih profila. npr. Izrađuju se uglavnom do profila 2. tada moraju biti primjereno izvedene i zaštićene. Većinom su kružnog presjeka. cijevi i kanali izrađeni od armiranog betona ne zahtijevaju izvedbu posebno kvalitetne posteljice ni obloge. Nekad su se izrađivale samo u duljinama od 1. Zbog toga je za pretpostaviti da će ove cijevi biti sve manje prihvatljive i konkurentne armiranobetonskim cijevima. Beton je osjetljiv na mnoge tvari i kod njegove primjene treba voditi računa da u planiranu kanalizaciju ne dolaze agresivne industrijske otpadne vode. Stalno povećanje cijene nafte (koja je sirovina za proizvodnju sintetičkih materijala) sigurno će rezultirati stalnim rastom cijene cijevi izrađenih iz sintetičkih materijala.0 m. Zbog svoje robusnosti i čvrstoće. tako da nije dobar materijal za kanalizaciju otpadnih voda. Ovo je naročito nepovoljno za rješenja kod kojih je kanaliziranu vodu potrebno prepumpavati. Međutim. Zbog nepouzdane vodonepropusnosti i male otpornosti na korozivno djelovanje otpadnih voda.

zbog čega se ove cijevi ponekad nazivaju i spiralne ili korugirane polietilenske cijevi. Vareni spojevi se koriste iznimno u tlačnim sustavima dok se rastavljivi koriste kod gravitacijskih kanala. a najčešće su cijevi od: PVC materijala. Isto je objašnjeno u vodovodu i zbog toga se isto neče ponavljati ovdje. To su zapravo strukturirane cijevi od sintetičkih materijala. a imaju i vrlo dobra hidraulička svojstva. Druga razlika je u tipu spojnica. uz odgovarajuću izvedbu stijenki. cijevi iz tvrdog polietilena). poliesterskih materijala. Postoje dva osnovna tipa: tip A. kod kojih je unutrašnja stijenka ravna. itd. Razlika između kanalizacijskih i vodovodnih cijevi je u tome što su. S obzirom na sirovinu od koje su izrađene. čvrsti ili rastavljivi. tvrdog polietilena. Cijevi od poliestera (GRP) su potpuno iste kao vodovodne. Treća vrsta materijala koji se koristi je polietilen (PE). tip B. Spojevi su različiti. postoji niz različitih vrsta plastičnih cijevi. Spojnice su iste.200 mm. Kanalizacijske cijevi od polietilena izrađuju se radi postizanja potrebne krutosti i čvrstoće na vanjske tlakove. ali je brtvljenje spojnica nešto drugačije. Koriste se za sve vrste kanalizacija. Margeta: Odvodnja naselja Dodavanjem različitih aditiva i premaza.J. Plastične cijevi ili cijevi od sintetičkih materijala su novijeg datuma i čine suvremeni kanalizacijski materijal. U tom su smislu neke cijevi jednake (na primjer. a primjenjuje se isti način spajanja. Ove su cijevi vrlo povoljne za izgradnju jer su lagane. zbog tečenja sa slobodnim vodnim licem. kanalizacijske opterećene izvana (a ne iznutra). za čiju se gradnju koriste iste cijevi kao u slučaju vodovoda. propilena. Stijenke su uglavnom spiralno izvedene izvana. Zato je kod proizvodnje kanalizacijskih cijevi naglasak na čvrstoći u odnosu na vanjsko opterećenje (statičko i dinamičko). Materijali koji se koriste za za proizvodnju cijevi za kanalizaciji su istih značajki kao u vodovodu. u duljinama koje dopuštaju uvjeti transportiranja. PVC cijevi su slične kao vodovodne. tako da će njihova primjena biti sve veća ne samo u oborinskoj. Cijevi od polietilena koriste se za tlačnu i netlačnu kanalizaciju (pri čemu je razlika u debljini stijenke cijevi). Cijevi od tvrdog polietilena velike gustoće i ravnih stijenki pretežno se rade do ∅ 1. Ne treba zaboraviti da u kanalizaciji ima i tlačnih cjevovoda. cijevi su sve trajnije i otpornije na otpadne vode i plinove koji se stvaraju u kanalizaciji otpadnih voda. a posebno za otežane uvjete izvedbe i u slučaju polaganja ispod razine vode (mora). a između njih se profilira odgovarajuća nosiva struktura. kod kojeg su vanjske i unutrašnje stijenke ravne. cijevi iz poliestera. a spojevi sve sigurniji. već i u kanalizaciji otpadnih voda. a vanjska profilirana (odnosno strukturirana) da bi se pojačala nosivost 132 . dok su druge različite (na primjer.

pri tom poštujući norme HRN EN 13476-1:2007.0 m). Strukturirane PP cijevi koriste se u odvodnji izvan zgrada jednako kao i PEHD cijevi. a spajaju se na sličan način. Uglavnom se koriste za priključke ili za odvođenje industrijskih otpadnih voda. duljine 1. skretanja i okana. pri izgradnji se moraju polagati na kvalitetnu podlogu i oblagati zaštitnim slojem sitnozrnatog materijala veličine zrna do 8 mm. uglavnom s naglavkom. Cijevi od kamenštine (HRN EN 295:2005) danas se sve manje primjenjuju za javnu kanalizaciju. odnosno primjenjuju se samo u posebnim slučajevima. Čelične cijevi se u kanalizaciji primjenjuju rijetko. S obzirom da su cijevi mekane i osjetljive na vanjske utjecaje (posebice na rezanje). Ravne cijevi od propilena (PP) uglavnom se koriste za kućnu kanalizaciju te se uglavnom proizvode samo mali profili do DN 160 mm. Spajaju se s naglavkom. kod vrlo strmih terena kod kojih bi inače za druge (manje čvrste) materijale trebalo izgraditi čitav niz stepenica za prekid pada (zbog ograničenja 133 .0 m (iznimno 2. Cijevi su vrlo osjetljive na udarce i njihova ugradnja zahtijeva vrlo kvalitetnu zaštitu. npr. Kanalizacijski kolektori U kanalizaciji se za PP i PEHD cijevi uglavnom koristi tip B. Ove su cijevi vrlo otporne na razne agresivne agense (uglavnom kiselo otporne).3: Spojevi kanalizacijskih gravitacijskih cijevi Iz ovih se materijala varenjem izrađuju sve vrste spojeva.4. a) Spoj brtvom b) Posebno oblikovani spoj c) Spoj ubacivanjem spojnog materijala Slika 4. što omogućava visoku kakvoću izvedbe potpune dionice kanalizacije s obzirom na vodonepropusnost. Izrađuju se u dimenzijama od ∅ 10 – 50 cm.

Cijevi se polažu na posteljicu od sitnozrnatog materijala veličine zrna od 8 mm.J. itd. slivnici.5). Dobra zaštita ovih cijevi omogućava i njihovu širu primjenu u kanalizaciji. te u crpnim stanicama. u terenima pod utjecajem mora). ali se ipak ne preporučuje primjena u agresivnim sredinama (npr. Ova vrsta cijevi proizvodi se i takozvanim duktilnim lijevom.5: Mogućnosti korištenja lijevanoželjeznih elemenata u izvedbi kanalizacije 134 . dok se u mnogim zemljama ova vrsta cijevi još uvijek (iako sve manje) rabi. zatim kod podvodnih kolektora. Ova konstatacija vrijedi za naše uvjete. Međutim. Lijevanoželjezne cijevi su se u prošlosti rabile najviše. Isti materijal se koristi i za izradu obloge cijevi. 1 – slivnik 2 – podni dren 3 – krovni slivnik 4 – dvorišni slivnik 7 – slivnik 5 – revizijsko okno 8 – revizijsko okno 6 – revizijsko okno s revizijskim otvorom Slika 4.) (Slika 4. i manjih objekata kanalizacijskog sustava (revizijska okna.200 mm) do 2 stupnja. sifona. a uz to se poslije galvanizacije izvana dodatno zaštićuju bitumenom i prekrivaju zaštitnom folijom. 1 – mekani dio brtve za brtvljenje 2 – tvrdi dio brtve za držanje 3 – naglavak 4 – brtva Slika 4. kućni priključci.4). a kod velikih (1. i to kod manjih profila (< 300 mm) do 5 stupnjeva. Ove se cijevi koriste i u tlačnim kanalizacijskim sustavima. Margeta: Odvodnja naselja brzine toka). Ovaj tip spoja omogućava manje zakretanje cijevi u spoju. Proizvode se u duljini od 6 m i profilima do 160 cm.4: Spajanje duktil cijevi Velika prednost korištenja duktilnih cijevi je mogućnost izbora i ugradnje cijelog niza spojnih elemenata (“fazonskih komada”). itd. danas njihova primjena u kanalizaciji opada zbog novih materijala koji su ekonomski i tehnički povoljniji u odnosu na lijevano željezo. Tako proizvedene lijevanoželjezne cijevi imaju unutrašnju i vanjsku cementnu zaštitu (izolaciju). Korištenjem ovih elemenata pojednostavnjuje se i ubrzava izgradnja koja je kvalitetnija zbog primjene montažnih elemenata od istog materijala i dobrih spojeva. Odnedavna se i kod nas ova vrsta cijevi sve više koristi za gravitacijsku kanalizaciju. Spajaju se na kolčak (Slika 4.

u skladu s karakteristikama i potrebama za uređenjem nekog područja.7). s time da je uz taj pad kanala brzina vode još uvijek iznad kritične. Slika 4. Kanali građeni na licu mjesta kao monolitni ili montažni primjenjuju se u sljedećim slučajevima: odvodnja velikih količina vode. Ovi kanali se izvode zatvoreni (Slika 4. primjenom odgovarajućeg poprečnog oblika ovi se kanali mogu polagati s vrlo malim padom. Osim toga. Opeka (posebne vrste) eventualno se primjenjuje za oblaganje unutrašnjih površina betonskih ili armiranobetonskih kanala.4. razlikuju se ove vrste kanala: kanali od betona. To naročito dolazi do izražaja u slučajevima kada se za odvodnju oborinskih voda koriste prirodni vodotoci unutar urbane sredine u kojima voda neprekidno otječe. Kanalizacijski kolektori 4. 135 . (Slika 4.6) i otvoreni (Slika 4. od 1 ‰ ili manje. Od nabrojenih vrsta danas se rade isključivo kanali od betona ili armiranog betona. tako da često poprimaju složeni (kombinirani) poprečni presjek. kanali od opeke. odnosno kada se betonska konstrukcija izvodi samo u donjem dijelu kanala u kojem voda otječe pretežni dio vremena. Kanali se mogu različito izvoditi u odnosu na poprečni profil. Otvoreni kanali koji se koriste za odvodnju oborinskih voda koriste se kako bi se pojeftinila izgradnja i stvorio prirodni ugođaj nekog prostora.1. kao i u kombinaciji s prirodnim terenom.3 Kanali građeni na licu mjesta U odnosu na materijal izvedbe. izgradnja u uvjetima koji ne omogućavaju primjenu gotovih cijevi.6). izgradnja kanala s vrlo malim padovima. Tada kanali postaju dio urbanističkog rješenja uređenja prostora. kanali od kamena.6: Betonski i armiranobetonski kanali – zatvoreni Treba napomenuti da se betonski kanali građeni na licu mjesta mogu oblikovati na način koji najbolje odgovara situaciji na terenu i uvjetima odvodnje. i svi drugi slučajevi kada je to opravdano iz tehničkih ili ekonomskih razloga. kanali od armiranog betona. Manji otvoreni betonski kanali koriste se za prikupljanje oborinskih voda uz prometne površine i druge veće urbane površine.

Margeta: Odvodnja naselja Mali Veliki Slika 4. dobra izvedba unutrašnjih stijenki (mala hrapavost). Zasebno se projektira oblikovanje i izvedbu spojnih dijelova montažnih elemenata. Ova vrsta kanala zahtijeva odgovarajuće uređenje i stabilizaciju dna. Montažni kanali podjednako se koriste za velike i male kanale. promjenjivi vanjski i unutrašnji tlak (dinamički utjecaji). 4. kombinacije različitih materijala. Uglavnom se rade da bi se skratilo vrijeme izvedbe kanala i da bi se postigli bolji ekonomski učinci. kada se montažnom gradnjom postižu bitno bolji ekonomski učinci.7: Betonski i armiranobetonski kanali – otvoreni Osim odgovarajućeg hidrauličkog dimenzioniranja. trajnost konstrukcije u vlažnoj sredini (potrebna zaštita armature). itd. uz eventualno korištenje posebnih veznih materijala. već povremeni proizvod za određenu konkretnu situaciju. Montažni se kanali izrađuju od: armiranobetonskih elemenata. industrijskom proizvodnjom montažnih elemenata kanala postiže se jeftiniji i kvalitetniji proizvod.J. u istim uvjetima i na isti način kao i kanali izvedeni na licu mjesta.4 Montažni kanali Montažni kanali su kanali koji se ne grade na mjestu ugradnje. Najveći eventualni nedostatak ovog tipa kanala je slaba izvedba spoja montažnih elemenata. U pravilu. Preporučuje se da se pridneni elementi montažnih kanala (dijelovi kanala u kojima voda u najvećem vremenskom razdoblju otječe)po mogućnosti izvode u jednom komadu. Ova vrsta izgradnje kolektora je posebno značajna u slučajevima kada se radi o dugim kolektorima istih dimenzija poprečnog presjeka. a uz to nisu standardni montažni proizvod kao što su to cijevi. to jest postizanje potrebne nosivosti dna rova.1.8). ove kanale treba projektirati kao i svaku drugu betonsku konstrukciju vodeći računa o posebnostima konstrukcije a to su: duljina i kontinuitet izvedbe (dilatacija). elemenata izrađenih od prenapregnutog betona. Postoje razni tipovi i konstrukcije koji su posljedica prilagođavanja konkretnim prilikama i uvjetima građenja (Slika 4. Zbog toga se spajanju montažnih elemenata posvećuje posebna pozornost. 136 . zahtjevi za vododrživost (beton s dodacima).

u skladu s režimom tečenja i uvjetima izgradnje /68/. pravokutni s kinetom za male vode. Kao što se može vidjeti. 20. Različiti uvjeti otjecanja često zahtijevaju izvedbu kombiniranih poprečnih profila (Slika 4. Na ovaj se način žele postići optimalni uvjeti za različite režime otjecanja i spriječiti taloženje u kanalizaciji. 3. Od prikazanih oblika. eliptični stlačeni. pravokutni zaobljenog dna. okrenuti stlačeni jajoliki. 9.12. okrenuti jajoliki s kinetom.8: Montažni kanali Kao i betonske cijevi. 137 .17. postoji cijeli niz različitih oblika kanala koji su nastali kao rezultat uvjeta izvođenja. kao gotovi proizvodi najčešće se primjenjuju tipovi 1 i 2. Prema obliku poprečnog presjeka. 4. tipskih proizvodnja. ovi su kanali podložni korodivnim procesima betona koje uzrokuju kemijski spojevi koji se stvaraju u kanalizaciji otpadnih voda ili određene industrijske otpadne vode. kanale dijelimo na: prohodne kanale (∅ > 600 mm).5 Ostale podjele Prema veličini poprečnog presjeka. Moguće su i druge kombinacije. Pod prohodnim se podrazumijevaju kanali onih dimenzija koje omogućavaju ulaz radnika zbog revizije. Smatra se da je ∅ 600 mm granična veličina za prohodnost. 18 i 20).9 – Slika 4.1. jajoliki normalni. 5. okrenuti jajoliki. potkovičasti uzdužni. 19. potkovičasti normalni. 11. a rjeđe oni od 3 do 9. neprohodne kanale (∅ < 600 mm). pravokutni zasvođeni. 18. Oblici od 10 do 21 se uglavnom odnose na građene kanale ili montažne konstrukcije. pravokutni s polukružnim dnom. 2. uzdužni jajoliki. 14. kružni s kinetom.4. poprečni presjeci 7.9 – Slika 4. 12. kružni.16. 13. raspoloživih oplata i posebnih zahvata.12): 1. potkovičasti stlačeni. uzdignuti – razvučeni polukružni. stlačeni. razlikuju se uglavnom kanali čiji je oblik (Slika 4. 7. 10. Kanalizacijski kolektori Slika 4.15. 21. 6. 4. kod kojih imamo kinete za sušno razdoblje otjecanja i pune profile za kišno razdoblje otjecanja. 8. popravaka i čišćenja kanala.

9: Jajoliki i okrugli poprečni profili kanala Slika 4.11: Stlačeni potkovičasti poprečni profili kanala Slika 4.12: Pravokutni poprečni profili kanala 138 .J.10: Potkovičasti i izduženi polukružni poprečni profili kanala Slika 4. Margeta: Odvodnja naselja Slika 4.

jednostavnost izgradnje često za posljedicu ima neprimjeren i nestručan pristup u izgradnji kanalizacijskih kolektora. Kanalizacijski kolektori 4. iskop jarka/građevne jame. U tome je zamka u koju upadnu mnogi nedovoljno iskusni inženjeri kada se bave izgradnjom kanalizacijskih kolektora. postojeća infrastruktura i izgrađenost. u zbroju rezultiraju velikim promjenama u troškovima i kakvoći izvedbe. zahvata. Osnovne aktivnosti kod ugradnje kolektora su: priprema izgradnje. Naime. izrada posteljice kolektora.4. materijala.2 Ugradnja kanalizacijskih kolektora Ugradnja kanalizacijskih kolektora je najobimnija i najskuplja aktivnost u izgradnji kanalizacijskog sustava. itd. Način i organizacija izvedbe bitno se razlikuju od slučaja do slučaja. ugradnja kanalizacijskih kolektora je vrlo obiman posao koji se ponavlja bez većih promjena po dužnom metru kolektora. U skladu sa navedenim osnovni elementi gradnje se neće ponavljati. Razlika je u provedbi tlačne probe.). stoga se ne mogu ugrađivati na isti način. polaganje kanala. zatrpavanje kanala. odnosno geo139 . te u tome što kanalizaciju ne treba dezinficirati. tlačna proba. planiranje dna rova (jarka). odvoz i odlaganje viška materijala. tada su zbog duljine kolektora ukupni propusti izrazito veliki i štetni. Vrijedi i obrnuto: ako se u ugradnji naprave mali propusti po metru dužnom. već i trajnu važnost u cijelom životnom vijeku konstrukcije. Iako je izvedba kanalizacijskih kolektora jednostavna građevinska konstrukcija. uvjeti izgradnje bitno se razlikuju ovisno o karakteristikama prostora na kojem se izvode (raspoloživi prostor. Osim toga. Zemljište. izrada završnog sloja i dovođenje u prvobitno stanje. terena i cijevnog materijala. Kakvoća izvedbe kanalizacijskih kolektora za duže vremensko razdoblje utječe na karakteristike i troškove održavanja i pogona kanalizacijskog sustava. trasiranje kolektora. primopredaja objekta. Ugradnja kanalizacijskih kolektora rješava se u skladu s karakteristikama prostora. čak veću nego kod složenijih konstrukcija jer i male promjene u određivanju količina. Ako se u ugradnji postignu i razmjerno male uštede po dužnom metru kolektora. ugradnja kanalizacijskih kolektora s gledišta izvedbe nije osobito složena izgradnja tako da ne postoje razlozi da se ona obavi nekvalitetno. S druge strane. njihova izvedba nema samo veliku početnu ekonomsku (investicijsku) važnost. Prema tome. Svi cijevni materijali nemaju jednaku čvrstoću i otpornost na opterećenje i udarce. ona zahtijeva jednako ozbiljan pristup u planiranju i izgradnji kao kod složenih konstrukcija. Prema tome. radnji. izrada zaštite kanala. Gradnja kanalizacijskih cijevi i vodovodnih se izvodi u principu na sličan način. Na žalost. ugradnji kanalizacijskih kolektora treba posvetiti veliku pozornost. zbog velikih duljina ukupne uštede su izrazito velike. osobitost prostora. a to rezultira lošom izvedbom i velikim naknadnim troškovima kod rekonstrukcije i održavanja.

Prema njemačkim normama (DIN 18300). podgrade”. Ako je tlo ipak razrahljeno. imaju utjecaja i na razdiobu stalnog i pomičnog opterećenja kanala. 2. brtvljenje i ispitivanje cijevi. bitno utječu na način izvedbe (a posebno na troškove). U skladu s time.2. 4. Kod izgradnje građevnih jama i rovova. 3. Zbog toga iskopu treba posvetiti znatnu pozornost. Kod rovova koji nisu razuprti ili ako postoje smetnje tijekom izvođenja radova. Navest će se samo osnovne razlike i norme.2. odnosno polaganje kanala. podbeton.40 m mora iznositi najmanje: B = D + 0. preporučuje se sljedeće /63/: Izrada građevnih jama i rovova 1. 4. karakteristika kanalskog materijala. uz izbjegavanje teških materijala. veličinu rova određuje potrebna minimalna širina dna rova koja mora biti dovoljno široka da se obavi polaganje. odnosno što pliće. 4. montaža. Manji postotak se odnosi na velike betonske kanale. ispod razine vode (mora). 140 . a to znači da visinsko i tlocrtno trasiranje kanala treba biti racionalno. Ugradnja kanalizacijskih kolektora je normirana HRN-EN 1610:1997 (Polaganje i ispitivanje kanalizacijskih cjevovoda i kanala). u izgradnji je nužan cjelovit i sustavan pristup.70 m. ako u opisu radova nije drugačije propisano. širina radnog prostora.2 Iskop Iskop rova Karakteristike iskopa rova ovise o veličini kolektora. te za potrebnu širinu radnog prostora.J. Potrebna veličina rova određuje se na temelju veličine kanala (cijevi). kao i spajanje priključaka. Margeta: Odvodnja naselja mehanička i geološka svojstva terena u koji se kolektori ugrađuju. npr. Najvažnije je izbjegavati iskope.25 m. Ako u opisu radova nije označena dubina građevne jame ili rova. može se koristi DIN 4124 “Građevne jame i rovovi: nagibi. odnosno građevne jame. Ako je opisu radova propisano da kod zaštite temeljnog tla treba ostati zaštitni sloj.1 Pripremne aktivnosti Ove su aktivnosti detaljno opisane u odgovarajućim skriptama o vodovodu. treba neposredno ispod temelja ili cjevovoda izvesti. a veći na male cijevne kanale.75 m. obuhvaćen je opis iskopa građevne jame samo do dubine 1. jer oni u troškovima izgradnje m' kolektora sudjeluju sa 60 – 90%. Pravila vezana za iskop rova u kanalizaciji su ista kao kod vodovoda te se isto neće ponavljeti ovdje. U ravnini temelja građevine dno ne smije biti razrahljeno. a za rovove za temelje ili cjevovode samo do dubine 1. svijetla širina rova B kod vanjskog promjera cijevi D ≤ 0. njegovu visinskom položaju i karakteristikama zemljišta. mora mu se zbijanjem vratiti prvobitna zbijenost i na prikladan način vratiti prvobitnu nosivost. odnosno uvjeta montaže kanala (cijevi). Uvijek se nastoji da su troškovi iskopa najmanji. Ne treba zaboraviti da dimenzije rova. Zbog svega nabrojanog.

4. 4. svijetli razmak mjeri se od prednjeg ruba pojasa.5 m i više – vrijede širine radnog prostora napisane u točki 1. Ako kod vertikalnog razupiranja i vanjskog promjera cijevi D ≥ 0.5 m. temeljne ploče i nožice kosine. Ako je istak jednak ili veći od 0. Kod poprečnih profila koji nisu okrugli. podgrade građevne jame. 3. kod razuprte građevne jame – svijetli razmak između vanjske strane obloge i vanjske strane zida ili vanjske strane oplate građevine 2. tj. kod vertikalnog i horizontalnog razupiranja – svijetli razmak između drvenih greda. zadržava se radni prostor od najmanje 0. Ako kod vertikalne podgrade. 141 .75 m iznad dna rova. male širine radnog prostora mogu biti određene prema podacima koje prikazuje Tablica 4.50 m. podešava se širina radnog prostora prema prednjoj strani temelja.4. Kod građevnih jama s kosim stijenkama ne smije se tijelo temelja usjeći u nastavku ravnine kosine. Kod temelja i temeljnih ploča kod kojih se izvana stavlja ili skida oplata – u pravilu kod visine 0.5 m iznad gornjeg ruba cijevi. Svijetla širina mora ipak iznositi najmanje B = D + 0.5 m. temeljne ploče. kao promjer D usvaja se najveća vanjska širina cijevi. 2.5 m između temelja.1. Rovovi za cjevovode i kanale moraju imati svijetlu širinu kako prokazuje Tablica 4. tj. Rovovi za cjevovode i kanale 1.1. 3.30 m vrijedi isto ako donji rub vodoravnog pojasa leži manje od 0. Kod vanjskog promjera cijevi D ≥ 0. tj. Kao svijetla širina uzima se: kod rovova s kosim stijenkama – širina dna. osim ako u sljedećim odlomcima nije drugačije naznačeno. Za rad u građevnoj jami radni prostor mora biti širok najmanje 0.60 m. Kod temelja i temeljnih ploča koji se izvode bez oplate. Kod temelja i temeljnih ploča kod kojih se iznutra stavlja ili skida oplata.40 < D ≤ 0. širina radnog prostora se namješta prema napredovanju tijela objekta ako je istak manji od 0.5 m. kao svijetla širina usvaja se svijetli razmak pojaseva mjeren okomito na os rova. Kod odvodnih kanala s cijevima duljine do 3 m i vanjskog promjera 0. kod podgrade – srednji svijetli razmak zida od talpi.75 m iznad dna građevne jame. kod žmurja ili nosivih zidova od platica vodoravni pojasevi leže manje od 1. Kanalizacijski kolektori Širina građevne jame Izvadak iz njemačke norme DIN 4124 /63/ Građevne jame 1.60 m vodoravni pojas leži manje od 1. Kao širina radnog prostora uzima se: kod građevne jame s pokosom – vodoravni razmak između nožice kosine i vanjske strane zidova ili vanjskih stranica oplate građevine.

U takvim je slučajevima potrebno poduzeti posebne sigurnosne mjere.70 B = D + 1.1. Cijev se polaže na posteljicu od betona tako da nije potrebno zatvaranje donje strane.40 B = D + 0. ali ne moraju imati radni prostor za polaganje i ispitivanja vodova (na primjer. Podaci koje prikazuje Tablica 4.75 D > 1. cijev se mora moći zatvoriti.40 0. Širina građevne jame prema DIN 4124 može biti smanjena ako su zadovoljeni sljedeći uvjeti: 1.40 < D ≤ 1.1 vrijede za dubinu građevne jame do 5 m. odnosno točka 2.00 B = D + 0. U slučaju postojanja podzemnih voda. Vrijednosti dane u točkama 1. rovovi za podzemne kabele i drenažni rovovi). Na temelju lokalnih uvjeta.75 m: B = 0.1: Širine rovova Vrsta građevne jame i nagib pokosa Sa oplatom Vanjski promjer cijevi (m) D ≤ 0. ako rov ne mora biti pristupačan.70 Bez oplate (izmjereno u odnosu na dno): β – proizvoljan β ≤ 60° β > 60° Za određivanje širine radnog prostora bitni su sljedeći kriteriji: spojnice (naglavci) moraju biti pristupačni kod brtvljenja. kada osoblje nikada ne ulazi u prostor između cjevovoda i stijenke rova. izvan prisilnih točaka usvajaju se sljedeće najmanje širine rovova: dubina rova do 1. Te vrijednosti ne vrijede ni kod rovova u koje se cjevovodi polažu strojno. na prisilnim točkama (ležajevima. ne vrijede za nerazuprte rovove koji su pristupačni do dubine 1.40 Svijetla širina (m) B = D + 0.40 D > 0. dubina rova veća od 1.60 m. 6.75 D ≤ 0. 2.40 B = D + 0. Neovisno o promjeru cijevi. Brtvljenje cijevi se izvodi brtvenim prstenom ili brtvenom trakom. Margeta: Odvodnja naselja 5. 8.J. osobito na spojnici.80 m. Prema EN 1610.40 D > 0. 7.0 cm. 142 . po potrebi se mogu odabrati manje vrijednosti širine rova od onih koje prikazuje Tablica 4. minimalna širina rova može se promijeniti u slučajevima: kada osoblje nikada ne ulazi u rov (automatizirana tehnika polaganja).75 m: B = 0. najčešće uz odstupanje ± 2.25 m. Tablica 4. ukrutama). na uskim mjestima i kod nepredviđenih situacija. npr. Kod većih dubina se širina rova određuje za svaki pojedini slučaj. do 7.40 B = D + 0. razina podzemne vode mora biti snižena jer je za pravilno polaganje cjevovoda potrebna suha građevna jama. Iskopani se rov mora isplanirati na projektiranu razinu.

Ukoliko će se rub tijekom izgradnje opteretiti (npr.50 OD + 0.8 0. x/2 je minimalni radni prostor između cijevi i zidova rova.4.1: Minimalni uvjeti vezani za širinu rova prema EN 1610 Najmanja širina rova.00 OD + 0.00 Najmanja širina rova (m) Nije zadana najmanja širina rova 0.00 ≥ 1.00 > 4. Zbog toga dno treba osigurati od poremećaja uslijed hodanja. ispiranja. cijevima i drugim materijalom). β – kut pokosa nepodgrađenog rova β Najmanja širina rova. vrstom terena.75 do ≤ 4.3 Uređenje posteljice i polaganje cijevi Uređenje posteljice i polaganje cijevi određuje se normalnim poprečnim presjekom izvedbe kanala (Slika 4.70 OD + 0. Uz rub rova treba osigurati slobodni prostor radi zaštite rova od urušavanja. kopanja i slično.40 OD + 0.40 – OD + 0.85 OD + 0.0 Dno građevne jame mora biti ravno i čvrsto i ne smije se razrahliti pri radu.2.70 OD + 0. veličinom kanala i načinom izvedbe. Ovo se najčešće postiže postavljanjem odgovarajućeg materijala ili betoniranjem posteljice. Različiti uvjeti i čimbenici izgradnje zahtijevaju i različita rješenja izvedbe. ovisna o dubini rova Dubina rova (m) < 1. treba utvrditi utjecaj opterećenja na stabilnost ruba rova i poduzeti potrebne mjere za zaštitu rova od urušavanja.50 OD + 0.00 do ≤ 1.13) Ovaj je nacrt sastavni dio projektne dokumentacije i osnova za izvedbu kanala i za obračun radova. ovisna o nazivnom promjeru DN Najmanja širina rova.200 Kod vrijednosti OD+x. OD + x (m) Nerazuprti rov Razuprti rov β = 60º β > 60º OD + 0. Slobodni prostor mora biti širok najmanje 1 m.40 OD + 1.40 OD + 0.40 OD + 0. Normalni poprečni presjek izrađuje se u skladu s vrstom cijevi koje se koriste. 4.40 DN ≤ 225 > 225 do ≤ 350 > 350 do ≤ 700 > 700 do ≤ 1.75 ≥ 1.9 1. pa tako i različite normalne poprečne presjeke 143 . OD – vanjski promjer u metrima. odnono razupore.00 OD + 1.200 > 1. dubinom rova. Kanalizacijski kolektori Okvir 4.85 OD + 0.

cijevi. a treba ju odrediti na temelju statičkog proračuna u skladu sa značajkama tla. opterećenja i okoliša. Minimalnu potrebnu nosivost. pijesak. Margeta: Odvodnja naselja b-širina vrha rova završni sloj KOLNIČKA KONSTRUKCIJA NASIP Kota terena x a H Kota vrha obloge OBLOGA CIJEV TRAKA d DN h Kota vrha cijevi Kota nivelete Kota dna rova POSTELJICA b-širina vrha rova s s Slika 4. 40 mm. Može se koristiti i materijal iz iskopa ako zadovoljava uvjete iz projekta. jer on jamči trajnost i kakvoću cijevi uz poštovanje odgovarajućih uvjeta ugradnje. armirani beton).J. Uvjete u kojima će se cijevi ugrađivati uglavnom propisuje proizvođač. Uglavnom se koristi zrnati materijal (šljunak. 144 . kod DN ≤ 200. lomljeni materijal) i hidraulički vezani materijal (stabilizirano tlo. kod DN > 200 do DN ≤ 600. mršavi beton. Materijal koji se koristi za posteljicu ne smije biti veličine zrna veće od: 22 mm. Kod zbijanja zrnatog materijala na 92 Proctora mora biti zajamčena minimalna nosivost u pravilu najmanje 3 N/mm2.13: Osnovni elementi i oznake normalnog poprečnog presjeka izvedbe kanala Svaka vrsta cijevi zahtijeva poseban pristup pri polaganju u rov (građevnu jamu). a kod zbijanja na 95 Proctora najmanje 4 N/mm2. cijevni materijal ni podzemnu vodu. lagani beton. nearmirani beton. sastav i veličinu zrna uglavnom propisuju proizvođači cijevi. Ne smije se upotrijebiti smrznuti materijal. Dno rova i posteljica moraju imati odgovarajuću nosivost kako ne bi došlo do slijeganja cijevi. stupanj zbijenosti i ako nije štetan za cijevi. Materijal koji se koristi za izradu posteljice ne smije imati utjecaja na cijev. Zbog toga se posteljica mora zbiti. mješavina zrna.

uz osiguranje nalijeganja po čitavoj duljini cijevi.4. Cijevi se mogu položiti izravno na unaprijed oblikovano i pripremljeno dno rova. Vrlo je važno voditi računa o promjenama značajki tla duž rova. 150 mm kod stijene ili tvrdog tla. U dnu rova oblikuje se udubljenje – ležište za cijevi. Tip 2. fino zrnatim tlima. Posteljica podupire cijev po cijeloj njenoj duljini. Kanalizacijski kolektori Okvir 4. podupiranje pilotima. pločama. uz osiguranje nalijeganja po čitavoj duljini cijevi. Debljina gornjeg sloja posteljice b (mjereno od dna rova prema vrhu cijevi) mora odgovarati statičkom proračunu. sve veličine i poprečne presjeke uz zadovoljavanje debljine slojeva a i b: Debljina donjeg sloja posteljice a (mjereno ispod cijevi) ne smije biti manja od: 100 mm kod normalnih uvjeta tla. a b b Ako je nosivost dna rova ima nedovoljna za nošenje materijala za posteljicu cijevi. Debljina gornjeg sloja posteljice b (mjereno od dna cijevi prema vrhu cijevi) mora odgovarati statičkom proračunu. uzdužnim i poprečnim nosačima. relativno mekanim. potrebno je primijeniti neke od sljedećih konstruktivnih mjera: zamjena tla drugim materijalima. Smije se primijeniti u jednolikim.. U ovom slučaju se ne formira udubljenje – ležište za cijevi. Smije se primijeniti u jednolikim. Tip 3. a sve kako bi se spriječilo nastajanje potencijalnih mjesta za dodatno opterećenje cijevi kao posljedica nejednolikog slijeganja terena. itd. b OD OD OD 145 . Cijevi se mogu položiti izravno na unaprijed poravnato dno rova.2: Tipovi posteljica prema EN 1610 Tip 1. Debljina gornjeg sloja posteljice b (mjereno od dna cijevi prema vrhu) mora odgovarati statičkom proračunu. Nosivost tla zamijenjenog novim materijalima i konstrukcijama mora se dokazati statičkim proračunom. relativno mekanim. a smije se primijeniti za svako polaganje cijevi. fino zrnatim tlima.

3: Vrste tla. čista i dovoljno zbijena da osigura potrebnu nosivost kanala. Sve neodgovarajuće materijale (mekane.8 2 SU: pijesak šljunkovit (5 – 40#) ST: pijesak glinovit (5 – 40#) UL: niskoplastičan prah Grupa 4: Koherentna UM: prah srednje plastičnosti TL: niskoplastična glina tla TA: visokoplastična glina OU: organski prah 0. SW: dobro graduirana smjesa pijeska i šljunka pijesak SI: srednje graduirana smjesa pijeska i 1. Ukoliko se radi o mekanim terenima (do III. 24 sata nakon polaganja Sraslo tlo prema ATV 1. kategorije). Mješovita tla 4.2 3 šljunka SU: pijesak šljunkovit (5 – 15#) ST: pijesak glinovit (5 – 15#) GU: prašnasti šljunak (5 – 40#) Grupa 3: Mješovita tla GT: šljunak glinovit (5 – 40#) 0.5 4 3 Cijevi osjetljive na udarac i nejednoliko nalijeganje zahtijevaju izradu kvalitetne podloge. Pijesak. žitke i slično) na dnu 146 .J. Margeta: Odvodnja naselja Okvir 4. Šljunak i grubi pijesak 2.ili srednjezrnata tla s dodatkom humusa OK: krupno – ili miješanozrnata tla s vapnenim. dopuštena visina nasipanja i početna deformacija Vrste tla (ATV) Modul deformacija Es (N/mm2) kod stupnja zbijenosti DPR (%) 85 90 92 95 97 100 GE: slabo graduirani šljunak Grupa 1: Rastresita tla. nasipa i površinskog opterećenja. Podloga mora biti ravna. GW: dobro graduirani šljunak s pijeskom GI: srednje graduirana smjesa šljunka i šljunak 2.5 OT: organska glina OH: krupno. i IV. posteljica se radi od sitnozrnatog materijala (veličine zrna do 8 mm) uz prethodno nabijanje.5 – – SN 10.000 (C) H (m) Def (%) 12 4 7 4 6 3.66 mm 9 16 23 40 4 8 11 20 3 5 8 14 2 4 6 10 Dopuštena visina nasipanja H i početna deformacija Def za kanalizacijske cijevi. šljunčanim česticama # – Udio čestica u postotku manji ili jednak veličini zrna 0. Koherentna tla SN 2500 (J) H (m) Def (%) 4 4 3 4 – – – – SN 5000 (K) H (m) Def (%) 8 4 5 4 4 3.5 6 pijeska GU: smjesa šljunka i praha (5 – 15#) GT: smjesa šljunka i gline (5 – 15#) SE: slabo graduirani pijesak Grupa 2: Rastresita tla. modul deformacije. šljunak ili fini pijesak 3.6 1.

Betonske i armiranobetonske cijevi ne zahtijevaju posebnu izvedbu posteljice radi zaštite. veličine zrna 16 – 32 mm. a za cijevi DN 500 i veće. i to u slojevima 20 – 30 cm materijalom iz iskopa. Kanalizacijski kolektori rova treba zamijeniti kvalitetnim materijalima.14: Ugradnja betonskih cijevi u prirodni mekani teren Po završetku izrade obloge. polietilenske. gdje može doći do ispiranja posteljice. Slika 4. cijevi se u potpunosti oblažu mršavim betonom. i to tako da su cijevi bočno zasute minimalno 10 cm. keramičke. Ove vrste cijevi (naročito velikih dimenzija) često iziskuju izradu podloge od kamenog nabačaja i mršavog betona radi pravilne izvedbe njihove konstrukcije i postizanja potrebne nosivosti tla.1·DN. Slično vrijedi i za oblogu cijevi. Kod vodonosnih tala koristi se posteljica bez sitnih čestica veličine zrna 8 – 16 mm za cijevi do DN 400. posteljicu treba izraditi od mršavog betona. i VI. a često i PVC i čelične cijevi. Radi sprječavanja nekontroliranog slijeganja. Betonske i armiranobetonske cijevi ne zahtijevaju izvedbu posebne obloge. kategorija) ili stjenovitim terenima.30 kN. ili laganim vibracijskim pločama maksimalne radne težine od 1 kN. Slojevi se tijekom nasipanja prskaju vodom i postupno nabijaju.4. Ako se radi o tvrdim (V. Nabijanje ne smije ugroziti kolektor. Cijevi od poliestera se polažu na posteljicu debljine 10 cm + 0. cijevi se zatrpavaju postupno. Na ovakav se način ugrađuju azbestno-cementne cijevi. To je naročito važno na strmim dionicama. Nabijanje se provodi laganim vibracijskim uređajima za nabijanje maksimalne radne težine od 0. ali zahtijevaju odgovarajuću nosivost tla. već se mogu koristiti materijali iz iskopa (bez velikog kamenja). Veličina i karakteristike obloge ovise i o načinu nabijanja tla rova i potrebnoj zbijenosti zemljišta radi zadovoljenja potrebne nosivosti tla u odnosu na vanjsko opterećenje. ponekad se za kanale ispod prometnica zahtijeva zamjena cjelokupnog materijala iz iskopa odgovarajućim drobljenim kamenim materijalima. a kut nalijeganja cijevi treba biti 90º – 120º. a na tjemenu minimalno 15 cm (obično 20 – 30 cm). Ako su uvjeti ugradnje vrlo teški. 147 . Većina cijevi zahtijeva izradu obloge od sitnozrnatog materijala. te preko spojnica minimalno 10 cm.

Margeta: Odvodnja naselja Slika 4.16: Ugradnja PEHD. PVC i poliesterskih cijevi Slika 4.J.15: Ugradnja keramičkih cijevi Slika 4.17: Ugradnja lijevanoželjeznih cijevi (mekano i sitnozrnato tlo) 148 .

19. crpne stanice.4.18: Ugradnja lijevanoželjeznih cijevi (izvedba posteljice) 4. Što su veće moguće štete. razlikuje se utjecaj pri istjecanju oborinskih.b).a). izravan ili čelni spoj (Slika 4. i spoj s utorom (Slika 4.e). Dobro brtvljenje osigurava zaštitu od iscjeđivanja otpadnih voda u okoliš.19. Treba razlikovati ulogu brtvljenja u različitim situacijama. Razlog tome su visoki troškovi i potpuna krutost ovakvog spoja.19.d). O kakvoći izvedbe brtvljenja uvelike ovisi djelotvornost pogona kanalizacijskog sustava.19.19. mješovitih. to se veća pozornost treba posvetiti kakvoći izvedbe brtvljenja. Kad se govori o istjecanju otpadnih voda u okoliš. Kanalizacijski kolektori 30 cm D 15 cm 60° Slika 4. spoj sa prirubnicom ili “peleš-spoj” (Slika 4. spoj sa spojnim prstenom ili obujmicom (Slika 4.19: Neki osnovni tipovi spoja kanala i cijevi Prirubnica je spoj koji se koristi samo u otežanim situacijama kao što su prijelazi preko mosta.c). itd. Spajanje se kod kanala obavlja u pravilu na pet osnovnih načina: spoj sa naglavkom ili “kolčak-spoj” (Slika 4. ali i od dotjecanja podzemnih voda u kanalizacijski sustav.2.4 Spajanje i brtvljenje Ključna etapa u spajanju cijevi je brtvljenje spoja. Spoj sa naglavkom je jedan od najstarijih tipova spoja koji je široko u uporabi 149 . a) Naglavak b) Prirubnica c) Obujmica d) Čelni e) Utor Slika 4. fekalnih i industrijskih (opasnih) voda.

osigurava mogućnost manjeg zakretanja spoja bez propuštanja. Tu se prije svega radi o pravilnom izboru cijevnog materijala i vrsti spojnica. Spojevi su u pravilu patenti pojedinih proizvođača cijevi. Poseban je problem brtvljenje monolitnih betonskih kanala. pa na spoju kanala i objekata dolazi do smicanja uslijed čega može doći do pucanja cijevi. Spajanje se mora obaviti savjesno. uz kontrolu kakvoće izvedenog spoja. kao što su jednaka oba kraja spojnice. te osiguravanje potrebnih dilatacija kanala. pravilnom projektiranju. kao i montažnih kanala. a druga za osiguravanje stabilnosti spoja u odnosu na izvlačenje. Obujmica je spoj u kojem su oba kraja cijevi jednaka. to jest u jednakom vremenskom razdoblju u kojem se očekuje i trajnost cijevnog materijala. tako da je omogućeno jednostavnije spajanje. tvrdi polietilen). odnosno kao i u drugim slučajevima kod 150 . Pri spajanju cijevi važna je čistoća spoja. Margeta: Odvodnja naselja kod različitih vrsta cijevi i kanala. Kod projektiranja se također mora voditi računa o brtvljenju. jer on jamči trajnost i valjanost spoja. Brtva ima tri osnovne funkcije: osigurava vododrživost spoja. Čelni spoj je spoj koji se koristi kod materijala koji se vare (čelik. zbog čega je moguće formirati utor (betonske cijevi i kanali). posebnu pozornost treba posvetiti kakvoći brtvljenja u slučaju većih padova. objekti i kanali različito se sliježu tijekom vremena.J. osigurava čvrstoću spoja na izvlačenje cijevi. Dobra spojnica nije jamstvo dobrog spoja ako nije dobro izvedena. ali i o drugim elementima koji utječu na kakvoću brtvljenja. Brtva mora biti takvih karakteristika da osigurava trajno djelotvorno brtvljenje u planskom razdoblju. kako ne bi došlo do nejednolikog nalijeganja i time do zakretanja spoja. Ova je situacija poseban problem zbog dva osnovna razloga: konstrukcije i objekti nemaju spojnice i spoj se ne može obaviti kvalitetno. Spoj s utorom koristi se kod kanala i cijevi koje imaju debele stijenke. S obzirom da su kanali u kanalizaciji uvijek u manjem ili većem padu. Sve se to projektira i izgrađuje po pravilima struke. Poseban su problem spajanje i kakvoća brtvljenja pri spajanju s objektima na kanalizacijskom sustavu. U svim situacijama kada su spojevi složeni. Koristi se kod različitih vrsta cijevi i kanala. od isporučitelja cijevi treba zahtijevati odgovarajuću obuku radnika kako bi rad bio kvalitetan. Kakvoća brtvljenja ovisi o tri osnovna elementa: kakvoći spoja. to jest ležišta cijevi i brtvi. Spajanje se uvijek mora izvršiti u skladu s preporukama proizvođača. Da bi se osigurale ove funkcije spoja. Ključni faktor u kakvoći izvedbe spoja su kadrovi. U kakvoći spoja ključnu ulogu imaju kakvoća i karakteristike brtve. Brtve moraju biti čiste i neoštećene. U te druge elemente spada i dobra izvedba posteljice cijevi. u modernim rješenjima spojnica koriste se dvije brtve: jedna brtva služi za osiguravanje vododrživosti. ali i kod betonskih montažnih ili monolitnih kanala. Problematika brtvljenja kod izgradnje monolitnih betonskih kanala svodi se na pravilno završavanje i nastavljanje radnih reški. kakvoći izvedbe.

tako da se postigne propisani stupanj zbijenosti. treset) i preprekama (npr. izvorska voda i potoci moraju se prije nasipanja zahvatiti i odvesti. korijenje. a posljedice za djelotvornost sustava i zaštitu okoliša velike i dugotrajne. jer se jednom učinjene greške teško ispravljaju. Još je jednom potrebno naglasiti da je problematika brtvljenja usko vezana s problemom vodonepropusnosti kanalizacijskog sustava i svim pratećim problemima zagađenja okoliša i neplaniranog opterećenja kanalizacijskog sustava. Ono se uglavnom provodi ugradnjom odgovarajućih brtvi i drugih spojnih sredstava kao što su razna ljepila. Zbog toga treba posvetiti najveću pozornost izboru spojnica i izvedbi spoja. Visina nasipanja i broj faza radova kod zbijanja određuju se prema vrsti i veličini strojeva za zbijanje i vrsti tla. Na zahtjev naručitelja je za to potrebno pribaviti potvrdu (dokaz kakvoće). a) dilatacijska reška b) radna reška c) vanjska zatvorena reška Slika 4. Nasipni materijal treba očistiti od neprikladnih materijala. ako u opisu radova nije drugačije propisano. rekonstrukcije kanalizacijskog sustava su izrazito skupe. Udubine u temeljnom tlu treba nasuti. Teži strojevi za zbijanje mogu se koristiti tek kada nadsloj zemlje nad tjemenom cijevi prijeđe 1 m. 4. Kod zemljanih radova treba paziti da se za predviđenu svrhu ugrađuju prikladne vrste tla i stijene. mulj. panjevi.20).4. onda ih treba i ugovoriti. građevinski otpad) treba obavijestiti naručitelja i ugovoriti potrebne dodatne mjere. O neprikladnim vrstama tla (npr. Kanalizacijski kolektori kojih se zahtijeva visoka kakvoća izvedbe. Procjedna voda. smole i slično.20: Brtvljenje kod monolitnih betonskih kanala Kod montažnih kanala također treba posvetiti potrebnu pozornost kako bi se pri spajanju montažnih elementa osiguralo kvalitetno brtvljenje. Nasipni materijal se ugrađuje i zbija u slojevima. Zbijenost nasutog tla treba biti što sličnija zbijenosti osnovnog tla. Ako zbog osiguranja od klizanja kosine treba izvesti “stepenice” ili poduzeti druge sigurnosne mjere.5 Zatrpavanje i zbijanje Zatrpavanje i nasipanje građevinskih objekata Prije zatrpavanja ili nasipanja treba iz područja građevinskog objekta ukloniti strana tijela koja mogu prouzročiti štetu (podgrade i slično). a za to potrebne mjere treba ugovoriti. 151 . odnosno kakvoći brtvljenja. s tom razlikom da se kod izvedbe kanala treba osigurati vodonepropusnost radnih reški i dilatacija. To se postiže ugradnjom odgovarajućih dijafragmi i sličnih veznih elemenata (Slika 4.2.

jer se mogu očekivati štetne posljedice za temeljenje. ako to zahtijevaju nadležni organi. naročito u slučaju elastičnih cijevi. ponekad je šteta uslijed slijeganja vidljiva tek nakon isteka jamstvenog roka i investitor je mora popraviti o svom trošku. Prvi korak je vizualni pregled koji uključuje: pravac i niveletu. Slijeganja na prometnicama nisu dopuštena. a kod koherentnog o sadržaju vode. Ako se u nasipu naiđe na veće kamenje ili grude zemlje. Kod zbijanja nasipnih materijala iz građevnih jama moraju se poštovati isti kriteriji kao kod općih zemljanih radova. izvođač je dužan izvesti poboljšanje tla. poboljšanje ili zamjena tla. uključujući spojeve priključaka. Margeta: Odvodnja naselja Nasip se zbija od vanjske strane prema sredini.6 Završni pregled i/ili ispitivanje nakon zatrpavanja Vizualni pregled Nakon završetka radova potrebno je obaviti pregled izvedenih radova. Međutim. treba ih tako razdijeliti da ne dođe do stvaranja štetnih šupljina u nasipu. spojeve. Kod nekoherentnog tla postignuta gustoća ovisi o stupnju zbijenosti. Preporučuje se u većini slučajeva propisati stupanj zbijenosti. Koherentna tla zbijaju se neposredno nakon nasipanja. Da bi se dobila visoka vrijednost nosivosti. Vertikalna deformacija promjera cijevi može se provjeriti i statičkim proračunom. Ako se tijekom jamstvenog roka utvrdi slijeganje. spojeve priključka. Ako se tijekom zbijanja ne postigne propisani stupanj zbijenosti. oštećenja ili deformacije. Zatim se treba provjeriti zbijenost i deformacije. okana i inspekcijske otvore treba ispitati u skladu s važećim normama (HRN EN 1610). Ako je koherentno tlo u razmekšanom stanju.2. treba ugovoriti prikladne mjere kao što su npr. Zbijenost se može ispitati kružnom pločom. obloge i premaze. Trebaju se provjeriti i deformacije cijevi. potrebno je zbijanje izvršiti pri optimalnom sadržaju vode koji je dobiven po Proctorovu pokusu. Zbijenost glavnog zatrpavanja mora se dokazati odgovarajućom provjerom (mjerenjem). 152 . Nepropusnost Nepropusnost cjevovoda.J. iznad njega se ne smije izvršiti nasipanje. Za ocjenu zbijenosti služi zbijenost (gustoća) i nosivost. Zatrpavanje i nasipanje rovova Materijal iz iskopa mora biti nasut u rov i zbijan u odgovarajućem stanju. 4. Obloga oko cijevi i zatrpavanje Treba provjeriti prikladnost izvedbe obloge oko cijevi i utvrditi odgovara li izvedba zahtijevanoj veličini i obliku. Samo tako je moguće provesti ispitivanje (kontrolu) tijekom ili neposredno nakon završetka radova.

4. Kanalizacijski kolektori

Vraćanje u prvobitno stanje površine i okoliša

Pregled izvedenih radova treba obuhvatiti i provjeru izvedenosti površina i usklađenosti izvedenog stanja s prijašnjim stanjem ili s novoprojektiranim stanjem. Provjerava se i stanje okoliša, kao i usklađenost s prijašnjim stanjem ili s projektiranim promjenama.

4.3

Ispitivanje vodonepropusnosti gravitacijskih kanala

Svi kanali moraju biti provjereni na vodonepropusnost. Prethodno ispitivanje vodonepropusnosti kanala provodi se dok kanali nisu zatrpani i obloženi. Ako je zbog sigurnosti od izmicanja kanale potrebno učvrstiti, tada se djelomično zatrpavaju u središnjem dijelu između spojeva, s time da spojevi moraju ostati nezatrpani. Za ispitivanje kod preuzimanja radova, cjevovod se mora kontrolirati nakon zatrpavanja i uklanjanja razupora. Ispitivanje se provodi u skladu s HRN EN 1610:1997. Ispitivanje cjevovoda, okana i inspekcijskih otvora provodi se vodom (postupak V) ili zrakom (postupak Z). Izbor ispitivanja vodom ili zrakom može odrediti naručitelj.
4.3.1 Ispitivanje vodom (postupak V)

Ispitni tlak

Ispitni tlak je onaj tlak koji proizlazi iz mjerenja ispunjenosti ispitne dionice do razine terena, kod uzvodnog ili nizvodnog okna, najviše do tlaka 50 kPa, a najmanje do tlaka 10 kPa (mjereno na tjemenu cijevi). Viši ispitni tlakovi se utvrđuju za cijevi u kojima su predviđa nastanak uspora vode. Tada treba konzultirati EN 805.
Vrijeme pripreme

Provjera se radi s predtlakom vode koja se ulijeva u kanal. Da bi se voda mogla uliti u kanal i da bi se moglo izvršiti ispitivanje, svi otvori kanala moraju se zatvoriti i učvrstiti da bi izdržali probni tlak. Ispitivanje počinje zatvaranjem svih otvora na ispitivanom dijelu kanala. Punjenje vodom obavlja se polagano od najnižeg dijela, kako bi iz kanala postupno mogao biti istisnut zrak. Nakon što se kanali napune vodom, ostave se određeno vrijeme tako napunjeni kako bi zrak iz kanala u potpunosti izišao i kako bi se kanalski materijal zasitio vodom. Trajanje namakanja kanala ovisi o vrsti materijala od kojeg je kanal izgrađen: kanali izrađeni od sintetičkih materijala trebaju biti namakani razmjerno kratko vrijeme (do sat vremena), dok se kanali izgrađeni od betona ili armiranog betona moraju namakati najmanje 24 sata. U svakom slučaju, potrebno je konzultirati proizvođača kanala da bi se utvrdilo minimalno potrebno vrijeme namakanja kanala prije nego što počne tlačenje.
Vrijeme ispitivanja

Samo ispitivanje mora trajati najmanje 30 ± 1 minuta, a poželjno je da traje 2 sata.

153

J. Margeta: Odvodnja naselja

Ispitni zahtjevi

Za vrijeme ispitivanja mora se održavati stalni ispitni tlak do 1 kPa, što se postiže stalnim dopunjavanjem vode ili dodatnim tlačenjem vode. Količine dodatne vode se mjere i ne smiju prijeći dopuštene količine. Istovremeno se mjeri i visina vode pri određenom ispitnom tlaku. Ispitni zahtjev je zadovoljen ako količina dodane vode nije veća od: 2 0,15 l/m kroz 30 minuta za cjevovode; 2 0,20 l/m kroz 30 minuta za cjevovode uključujući kontrolna okna; 2 0,40 l/m kroz 30 minuta za kontrolna okna, gdje se m2 odnose na omočenu unutrašnju površinu.
Organizacija ispitivanja

Svako ispitivanje mora imati i odgovarajući zapisnik koji prihvaćaju izvođač radova i nadzorni organ. Zapisnik se sastoji od sljedećih dijelova: A) Podaci Podaci o kanalskom vodu (lokacija, osnovne karakteristike, način izvedbe, itd.); Podaci o kanalskim cijevima (proizvođač, vrsta materijala, veličine, spojevi, itd.); Podaci o betonu (ako je kanal betonski); Podaci o revizijskom oknu (izvedba, materijal, spojevi, itd.); Podaci za ispitivanje vodonepropusnosti (kote ispitne dionice, tlak, dopuštene količine, itd.). B) Ispitivanje vodonepropusnosti Punjenje vodom (vrijeme, trajanje, itd.); Ispitivanje (vrijeme, količine dodane vode, itd.); Zapažanje tijekom ispitivanja (tlakomjer, kanal, spojevi, revizijsko okno, itd.). C) Nalaz Slika 4.21 prikazuje postupak kontrole vodonepropusnosti kolektora. Ovaj postupak je u biti isti kao kod ispitivanja tlačnih cjevovoda.

1 – ručna tlačna crpka 2 – standardni slijepi naglavak

3 – standardni drugi kraj cijevi 4 – tlakomjer

Slika 4.21: Ispitivanje vodonepropusnosti cijevi mokrim postupkom 154

4. Kanalizacijski kolektori

Kanal se smatra ispravnim na vodonepropusnost ako su spojevi vodonepropusni, a količina dodane vode ne prekorači dopuštene vrijednosti. Revizijsko okno koje se ispituje smatra se ispravnim ako su dno i stijene vodonepropusne, a sniženje razine vode ne prekoračuje dopuštene vrijednosti. Ako kanali ne zadovoljavaju ove kriterije, ispitivanje se prekida i smatra se da je kanal neispravan, stoga ga je potrebno popraviti i ponovo ispitati. Veliki se profili ne mogu provjeravati na ovakav način, jer bi potrošnja vode bila prevelika. Vrlo je teško i skupo zatvarati velike profile radi punjenja vodom. Zato se provjera obavlja vizualno i tehničkim pomagalima za otkrivanje pukotina, kao i odgovarajućom kontrolom kod izgradnje, te pojedinačnim ispitivanjem spojeva cijevi.
4.3.2 Ispitivanje pojedinačnih spojeva

Ako nije drugačije određeno, ispitivanje pojedinačnih spojeva može zamijeniti ispitivanje cijelog cjevovoda. To se prakticira kod većih cjevovoda, gdje ispitivanje cijelog cjevovoda postaje otežano zbog velikog volumena potrebne vode. Primjenjuje se obično za profile od DN 1.000 i veće. U ovom slučaju, mokrim postupkom se ispituje pojedinačno svaki spoj. Kao mjerodavna površina za ispitivanje uzima se odsječak cijevi duljine 1 m na spoju, ako nije drugačije propisano. Zahtjevi ispitivanja moraju se ispuniti s ispitnim tlakom od 50 kPa na tjemenu cijevi. Ispitivanje pojedinačnih spojeva može se obaviti i zrakom (suhim postupkom).
4.3.3 Ispitivanje zrakom (postupak Z)

Osim opisanog, takozvanog “mokrog postupka” (V) kontrole vodonepropusnosti izvedenih kolektora, u praksi se koristi i takozvani “suhi postupak” (Z). Ovaj postupak, za razliku od mokroga, za ispitivanje koristi zrak, a ne vodu. Koriste se dva postupka ispitivanja u odnosu na tlak: a) tlačni; b) vakuum, u kojem se vodonepropusnost provjerava stvaranjem podtlaka od 0,5 bara. Oba ova postupka koriste se u europskim zemljama i jednako su dobra. Za ovakvo ispitivanje vodonepropusnosti kolektora koristi se oprema koju prikazuje Slika 4.22.

1 – zračni jastuci za zatvaranje 2 – mjerni sustav

3 – vakuumska crpka 4 – tlakomjer

Slika 4.22: Ispitivanje vodonepropusnosti kolektora podtlakom 155

J. Margeta: Odvodnja naselja

Prednosti ovog postupka su sljedeće: 3 kratkoća trajanja (oko 3 sata za kolektor unutrašnjeg volumena 100 m ); nema problema s dobavom ili ispuštanjem vode (kao kod ispitivanja vodom); jednoliki tlak u cijeloj dionici koja se ispituje; nema potrebe za namakanjem kanalskog materijala; nema opasnosti u slučaju havarije kao kod tlačnog ispitivanja; postupak je čist i rad je u suhom. Zbog svega toga, ovaj se postupak preporučuje za korištenje gdje god je to moguće. Ispitivanje zrakom je složenije i teže, i uglavnom se ne prakticira za revizijska okna. Ovaj postupak zahtijeva odgovarajuću opremu i posebne mjere sigurnosti radnika. Tablica 4.2 prikazuje vrijeme ispitivanja za različite vrijednosti promjera cijevi i postupke ispitivanja (ZA, ZB, ZC, ZD). Postupak ispitivanja treba odrediti naručitelj.
Tablica 4.2: Ispitni tlak, pad tlaka i ispitno vrijeme za ispitivanje zrakom /45/ Materijal Postupak ispitivanja Suhe betonske cijevi ZA ZB ZC ZD Kp – vrijednost **) Natopljene ZA betonske cijevi i svi ZB drugi materijali ZC ZD p0 *) ∆p mbar (kPa) 10 2,5 (1) (0,25) 50 10 (5) (1) 100 15 (10) (1,5) 200 15 (20) (1,5) 10 (1) 50 (5) 100 (10) 200 (20) 2,5 (0,25) 10 (1) 15 (1,5) 15 (1,5) DN 100 5 4 3 1,5 DN 200 5 4 3 1,5 Vrijeme ispitivanja (min) DN DN DN DN 300 400 600 800 5 4 3 1,5 7 6 4 2 11 8 6 3 14 11 8 4 DN 1.000 18 14 10 5 0,016 24 19 14 7 0,012

0,058 0,058 0,053 0,040 0,0267 0,020 5 4 3 1,5 5 4 3 1,5 7 6 4 2 10 7 5 2,5 14 11 8 4 0,020 19 15 11 5 0,015

Kp – vrijednost **) *) Tlak iznad atmosferskog **) t = 1 ⋅ ln p0 Kp p0 − ∆p

0,058 0,058 0,040 0,030

Za suhe betonske cijevi, Kp = 16/DN s najvećom vrijednošću 0,058.Za natopljene betonske cijevi i sve ostale materijale, Kp = 12/DN s najvećom vrijednošću 0,058. Za t ≤ 5 min, vrijednost se zaokružuje na najbližih 0,5 minuta, a za t > 5 min zaokružuje se na najbližu minutu.

Početni tlak (otprilike 10% veći od zahtijevanog ispitnog tlaka p0), mora se održavati oko 5 minuta. Nakon toga se tlak mora postaviti na ispitni tlak prikazan u tablici za
156

4. Kanalizacijski kolektori

odabranu metodu. Ako je izmjereni pad tlaka manji od ∆p prikazanog u tablici, cjevovod zadovoljava. Oprema koja se koristi za mjerenje mora imati preciznost od 10% od ∆p. Točnost mjerenja vremena mora biti 5 sekundi.
4.3.4 Ispitivanje tlačnih cjevovoda

Ispitivanje tlačnih cjevovoda obavlja se u skladu s HRN EN 805.
4.3.5 Ispitivači

Tvrtka koja obavlja ispitivanje mora biti registrirana za takove aktivnosti. Registracija podrazumijeva posjedovanje odgovarajuće opreme i kadrova. Kada se vrjednuje osposobljenost ispitivača, treba se uzeti u obzir sljedeće: iskustvo i obučenost kadrova za izvođenje radova; izvođač treba imati odgovarajuću osposobljenost za predviđene radove; naručitelj mora imati garanciju o odgovarajućoj osposobljenosti izvođača.

157

J. Margeta: Odvodnja naselja

158

1. Revizijska okna se u pravilu postavljaju: na početku pojedinih kanala (Slika 5. tj. itd. Uvod Da bi se uspostavio pogonski režim odvodnje otpadnih i oborinskih voda. itd.d). okna za prekid pada. Uglavnom su to tipski objekti koji se grade u pojedinim kanalizacijskim sustavima u skladu sa standardima i zahtjevima poduzeća koja se bave izgradnjom i održavanjem kanalizacijskog sustava. na mjestima promjene profila kanala (Slika 5. a zbog revizije i održavanja (Slika 5. osim dijelom u kanalizaciji oborinskih voda).c). To su pretežno razmjerno mali građevinski objekti.1. slivnici.f). 5.1.b). revizijska okna omogućavaju tehnički ispravno spajanje kanala.e). na kanalizacijskoj mreži potrebno je izgraditi odgovarajuće građevinske objekte. Glavni objekti koji se grade na kanalskoj mreži jesu: revizijska okna. objekti za spajanje i razdvajanje kanala. spojevi velikih kanala.Opremanje kanalizacijske mreže 5.1 Revizijska okna Revizijska okna su građevine kojima se omogućuje pristup kanalima. dio građevinskih objekata mogu biti velike i značajne građevinske konstrukcije (na primjer. na kanalima koji su u pravcu. čišćenje. njihovo skretanje. na mjestima priključaka kanala (Slika 5. revizijska okna. okna za ispiranje kanalizacije.). a to je neophodno za održavanje kanalizacije. 159 .a). pregled kanala.1. Okna služe i za ventilaciju i aeraciju kanalske mreže. vodolovno grlo. na mjestima skretanja kanala (Slika 5. Međutim. itd. revizijska okna zamjenjuju fazonske komade. Slika 5. Nadalje. popravke. reviziju mreže. velike kaskade.). U biti.1.1. ispusti. promjenu pada i profila (jer se u kanalizaciji uglavnom ne koriste fazonski komadi. ali je njihov broj u kanalizacijskom sustavu izrazito velik (na primjer.1 prikazuje raspored revizijskih okana na kanalskoj mreži. kod promjene uzdužnog pada kanala (Slika 5. kišne rešetke.

1: Raspored revizijskih okana na mreži Osnovno pravilo projektiranja kanalizacije je da se kanalizacija između dva revizijska okna vodi u pravcu i s istim karakteristikama kanala. Zbog njihovog velikog broja u kanalizacijskoj mreži. razmak može biti i do 200 m. Početna revizijska okna u pravilu služe za kućne priključke. Iznimno. a lakše kod prohodnih kanala. U pravilu. ne smije mijenjati dimenzije. čime se postižu uštede u građenju. revizijska okna značajno sudjeluju u ukupnim troškovima izgradnje. Zbog toga se broj okana treba racionalizirati. također treba imati odgovarajuća revizijska okna ukoliko je duljina ovakvog kolektora veća od Lo (maksimalne duljine koja proizlazi iz uvjeta održavanja). Prema tome. Kanal (sakupljač) koji se nalazi u pravcu. upravo su ovi momenti uvjetovali maksimalni razmak okana. znatno je teže održavanje kanalizacije kod manjih profila (kod neprohodnih kanala). da bi se smanjio broj revizijskih okana. pa se zbog toga moraju kvalitetno izvoditi. razmak okana nije veći od 100 m. odnosno tako da ne stvaraju uspore u kanalima. Općenito. odnosno dostupnost reviziji svih njegovih dijelova.400 mm lmax = 75 m. Budući da je osnovni zadatak revizijskih okana omogućiti djelotvorno održavanje kanalizacije. kanal između dva revizijska okna mora biti u pravcu. poželjno je na početno okno priključiti više korisnika kanalizacije. ovisno o dimenzijama revizijska okna treba predvidjeti na maksimalnom razmaku od: za ∅ 250 – ∅ 600 mm lmax = 50 m. Kod kanala koji se nalaze u pravcu. ne mijenja dimenzije i nema priključaka. U tom slučaju priključci su u tjemenu kanala. 160 . Ključni faktor koji na to utječe jesu dimenzije kanala. a na njega na tom dijelu ne smiju biti priključeni sekundarni kanali. Prema tome. razmak između okana ovisi o dimenziji kanala. za ∅ 700 – ∅ 1. Margeta: Odvodnja naselja Slika 5. na kanale se mogu izravno spojiti kućni priključci i priključci slivnika. ne ugrožavajući pri tom funkcioniranje sustava.400 mm ili veći lmax = 100 m.J. Iznimno. Radi poboljšanog otjecanja. Ovi podaci logično slijede iz uvjeta održavanja. ali na način kojim ne ugrožava kontinuitet protoka. ako to dopuštaju lokalni uvjeti održavanja i sigurnosti. za ∅ 1. Okna su mjesta na kojima se događa i značajna infiltracija-dotjecanje tuđih voda.

2: Način spajanja kanala u revizijskom oknu /68/ Slika 5.4: Osnovni dijelovi revizijskog okna Na dnu okna u pravilu formira se kineta za protjecanje vode u predviđenom smjeru. Nagib ni u kojem slučaju ne bi trebao biti veći od 1:20. Slika 5. Kod malih profila (DN ≤ 500).3: Visinski položaj kanala u revizijskom oknu 1 – dno okna 2 – radna komora 3 – silazni prostor (vrat ili grlo okna) 4 – ulazni otvor s poklopcem Slika 5. Kineta ima zadatak omogućiti tečenje vode kroz okno i omogućiti provođenje izmjena koje se na odvijaju lokaciji okna (spajanje. visina kinete je u razini tjeme161 . Visina kinete se obično uzima s 2/3 promjera kanala.5. Zbog praktičnosti se to rješava tako da se kanali visinski spajaju tako da su im tjemena cijevi na istoj visini ili da su kod nizvodnih niža (Slika 5. Opremanje kanalizacijske mreže Drugo pravilo projektiranja kanalizacije je da se sva spajanja kanala u oknu moraju izvesti tangencijalno. Slika 5.3).4 prikazuje osnovne dijelove revizijskog okna.2). Zbog toga se kanali visinski spajaju u razini vodnog lica ili tako da je nizvodna razina vode niža od uzvodne. s tim da se bokovi kineta prema stijenki okna izvedu u odgovarajućem nagibu (1:3 – 1:5) do pune visine profila. grananje i slično). Spajanja i promjene koje se provode moraju biti takvi da ne stvaraju uspore u mreži (Slika 5.

i mora podnijeti pritisak vozila od 40 MP. U svakom slučaju. a zbog sprječavanja otjecanja izvan kinete. Poklopci mogu imati otvore za ventilaciju. visina bankine treba biti iznad razine vode dvostrukog sušnog protoka. Kao minimalna tlocrtna dimenzija radne komore kod revizijskih okana u kojima se nalaze kanali do ∅ 600 mm. U slučaju bržih tokova vode (v > 2. potrebno je predvidjeti stepenište za silazak do dna kinete. i to s obje strane. a s druge su strane funkcija dimenzija priključnih kolektora. duljih ulaznih okana (preko 1. a kod pravokutnog oblika 1.0 m). odnosno najmanje 500 mm od dna. ugrađuju se odgovarajuće brtve ili uljni žljebovi. eventualno sa filtrom na završetku.0 x1. otvor mora biti ∅ 80 cm (odnosno 80 x 80 cm kod pravokutnog presjeka).J. Zbog toga ova komora treba imati visinu koja omogućava nesmetano obavljanje svih radova (obično 2 m). Da bi se ovo postiglo. bočne se strane mogu jednostrano ili obostrano podignuti (Slika 5.5). Duljina bankine (stupište) mora biti najmanje 60 cm. Minimalna širina bankine je 200 mm. 30 60 a) b) Slika 5.0 m.5: Izgled kinete c) Radna komora revizijskog okna služi za sve potrebne postupke radnika kod održavanja i čišćenja kanalizacije. Kod dubljih okana. Dimenzije poprečnog presjeka radne komore proizlaze iz radnih uvjeta s jedne strane. Na gornjem ulaznom dijelu revizijskog okna nalazi se lijevanoželjezni poklopac koji može biti lake ili teške izvedbe. Ako otvori nisu dozvoljeni. Teška izvedba primjenjuje se na prometnim površinama. Na osjetljivim mjestima u gradu poklopci moraju biti potpuno zatvoreni i ne smije se osjetiti smrad iz kanalizacije.0 m. Ukoliko se svježi zrak želi upuštati u okno i kanalizacijsku mrežu. uzima se DN/ID 1. treba na prikladnom mjestu predvidjeti posebnu cijev za aeraciju. Manje dimenzije dozvoljavaju se u slučaju okana u koja neće ulaziti ljudi već se koriste za spuštanje opreme u kanale. a u slučaju cjevovoda većih od DN 600 najmanje 300 mm.5 m/s) kod kineta u krivini. 162 . Kod većih kanala. kanalizacija se negdje i nekako mora ventilirati. Margeta: Odvodnja naselja na cijevi. cjevovod mora dosezati do dna okna. Ulazno okno treba biti takvih dimenzija koje će omogućiti silazak radnika u radnu komoru revizijskog okna. U slučaju da je visina veća. tj. Obično se primjenjuje d = 60 cm (odnosno 60 x 60 cm kod pravokutnog presjeka).

promjena smjera kanala i drugo. potrebno je predvidjeti podest na polovini visine. promjena profila.6: Tlocrtni oblici kinete 163 . Svi željezni materijali koji se postavljaju u revizijska okna moraju imati kakvoću koja im jamči duži vijek trajanja i u izrazito agresivnim sredinama u kakvima je revizijsko okno kanalizacije. a maksimalno skretanje koje se primjenjuje u kanalizaciji ne smije biti veće od 90 stupnjeva. Slika 5. Opremanje kanalizacijske mreže Okvir 5. Tlocrtno rješenje okna ovisi o funkcijama okna.5.6 prikazuje tri tipa tlocrtnog rješenja revizijskog okna u odnosu na smjerove kanala: a) okno u pravcu. a to su: spajanje. b) okno na skretanju kanala. promjena pada. U slučaju b.1: Dimenzije okana prema HRN EN 476:1997 a) b) c) U slučaju okana koja su dublja od 5 m. Slika 5. c) okno na priključenju kanala. a u slučaju dubljih okana (preko 3 m) mora se pored penjalica postaviti zaštitna ograda. Penjalice moraju imati odgovarajuću nosivost i veličinu (najmanje 160 x 160 mm za jednu nogu). u revizijskom se oknu postavljaju penjalice za silazak u okno. Otvor podesta treba prekriti pomičnim sigurnosnim poklopcem. Osim opisanih dijelova. polumjer uz koji se formira kineta na dnu okna u pravilu ne bi trebao biti manji od R = 3 D (D – promjer kanala).

Slika 5. Margeta: Odvodnja naselja Kod kanala većih od DN 1. izvedba od gotovih elemenata (montažna okna). revizijska okna dijelimo na: revizijska okna s kružnim poprečnim presjekom. moguća je sljedeća podjela: izvedba na licu mjesta u obliku monolitne konstrukcije. radijus zakrivljenosti treba biti R ≥ 15 m. opeke. kao i o praksi i tipizaciji koju određena komunalna organizacija provodi na svom području. S obzirom na način izvedbe revizijskih okana. Izvedba na licu mjesta može biti od sljedećih materijala: betona i armiranog betona. betonskih blokova. revizijska okna s pravokutnim presjekom.7: Monolitno armiranobetonsko okno 164 . kamenog materijala. kombinirana izvedba (polumontažna okna). revizijska okna s trapeznim poprečnim presjekom (kod velikih profila kanala). a samo iznimno R ≥ 12 m. Prema obliku poprečnog presjeka.200. Koji će se oblik primijeniti ovisi o vrsti materijala okna.J.

8 – 1. cijevi i prstenova ili gotovih kompletnih cjelina zajedno sa penjalicama i kinetama. U slučaju drugačije izvedbe (zidane ili lošije oplate). Na dnu okna izvodi se kineta od mršavog betona. Okna se izvode od betona C25/30. Problem su velika težina i transportni troškovi. koje se ugrađuju u zid okna. S obzirom na materijal izvedbe. Ovakva se okna ne smiju ugrađivati u slučaju visokih podzemnih voda zbog mogućnosti propuštanja spojeva montažnih elemenata. i to kamena podloga i/ili podložni slojevi od mršavog betona. naročito ako je gradilište udaljeno od proizvođača. od sintetičkih materijala (poliester. tj. Zbog toga montažna reška najdonjeg prstena treba biti minimalno 250 mm iznad tjemena najvećeg cjevovoda. po mogućnosti u glatkoj oplati i s dodatkom tvari za vodonepropusnost. okna se žbukaju cementnim mortom u dva sloja. polietilen. montažna revizijska okna mogu biti: od azbest-cementa.5 m visine (ovisno o proizvođaču i u rasponu 0. Ove penjalice mogu biti tipske od lijevanog željeza. sa žbukom od cementnog morta.9. Ovakav tip montažnog okna prikazuje Slika 5. Krajnji završetak.). Opremanje kanalizacijske mreže Kod ove vrste izvedbe revizijskih okana danas se uglavnom primjenjuju betonska i armiranobetonska okna.5. armiranobetonska. Prednost ovih okana je velika brzina ugradnje. Za silazak u okno služe penjalice.8: Montažno armiranobetonsko okno 165 . a zatim nosiva podloga na koju se nastavljaju prstenovi okna. itd. dok su se ostali materijali više koristili u prošlosti. Danas se za revizijska okna primjenjuju gotovi proizvodi od sintetičkih materijala. konačno se sužuje prema dimenzijama ulaznog poklopca i u montažnom sustavu je zasebna jedinica. Kao montažna konstrukcija često se primjenjuju betonski ili armiranobetonski prstenovi promjera od 1 m do najviše 1. s vezovima na kosi sudar. Na dnu građevne jame (okna) ugrađuju se slojevi za stabilizaciju i nosivost konstrukcije objekta.8 m). obično na 30 cm razmaka. Slika 5. prijelaz od radne komore prema ulaznom otvoru. odnosno radne komore.

Naročito su korisna u priobalnim kanalima koji se nalaze ispod razine mora. Pri tom je izuzetno važno poštovati zahtjeve u odnosu na 166 . U ovim slučajevima okna postaju glomazna i skupa.9: Montažna okna iz sintetičkih materijala Primjena ovih okana posebno je prikladna u slučajevima kad je kanalizacija izgrađena od cijevi istog materijala i proizvođača. a posebno u situacijama kao što su visoke podzemne vode. Poseban je problem izvedba revizijskih okana na velikim kolektorima (∅ > 600 mm).J. Margeta: Odvodnja naselja a) Poliester b) Tvrdi polietilen c) Tvrdi polietilen Slika 5. jer se spajanje s kanalima izvodi odgovarajućim fleksibilnim spojnicama. Izvode se isključivo monolitno od armiranog betona ili sintetičkih materijala (poliester. Okna od sintetičkih materijala novijeg su datuma i sve se više koriste. a čije se otpadne vode u pravilu prepumpavaju (visoki troškovi pogona). a oblikom se prilagođavaju konkretnoj lokalnoj situaciji. Ovaj tip okna sprječava svaku mogućnost infiltracije vode iz podzemlja. Ugradnja ovakvih okana i cijevi jamči vodonepropusnost ovih dionica. agresivne vode i slično. HDPE).

a) Armiranobetonsko okno kod male dubine polaganja (manje od 1.10.5. Neke moguće izvedbe prikazuje Slika 5.8 m) b) Armiranobetonsko okno kod većih dubina polaganja (veće od 1. kako bi se izbjegla mogućnost pada radnika i materijala u kanal i odnošenje strujom vode. Potrebno je napomenuti da se kod velikih kanala treba izbjegavati postavljanje revizijskog okna izravno na vodenu površinu kanala. Opremanje kanalizacijske mreže minimalno potrebne dimenzije pojedinih dijelova revizijskih okana.8 m) 167 .

a) Mali kanali Slika 5.J.10: Revizijska okna na velikim kolektorima Posebni problem su duboka okna (Slika 5.11. Slika 5. Ova okna moraju imati tražene minimalne dimenzije a zbog velike visine uglavnom se dijele na više dijelova sve kako bi silazak u okna bio sigurniji i kako bi se povećala nosivost okana. Margeta: Odvodnja naselja c) Okno od poliestera d) Okno od tvrdog polietilena Slika 5.11: Izvedba dubokih okana b) Veliki kanali 168 . Uglavnom se rade kao monolitne armiranobetonske konstrukcije.12) koja se postavljaju na duboko položenim kanalima.

Opremanje kanalizacijske mreže Slika 5. nužno je predvidjeti odgovarajuću ventilaciju. Duljina komada ovisi o veličini cijevi i dozvoljenoj deformaciji cijevi u spoju (veća cijev – dulji komad).14: Prekidno okno tlačnog cjevovoda 169 . Okna mogu imati i odgovarajuću bučnicu za mirni prijelaz protoka.13: Izvedba spoja cijevi i revizijskog okna /63/ Posebni tip revizijskog okna je prekidno (priključno) okno tlačnog cjevovoda (Slika 5.5.14). te reviziju stanja.12: Rješenje dubokih revizijskih okana Najosjetljivija mjesta za propuštanje kanala su spojevi okana s cijevima (kanalima). a) Azbestno-cementne cijevi b) Betonske cijevi c) PVC cijevi Slika 5. zbog čega može doći do pucanja spoja. koji se ponaša kao zglob. a ako se očekuju veće promjene onda i jedan F-komad izrađen od istih cijevi. Da bi se to izbjeglo. na ovim je mjestima potrebno postaviti spojnice koje omogućavaju manja vertikalna pomicanja. te izravnog utjecaja prometnih sredstava na samo okno. uglavnom je dovoljna duljina od 0.5 – 1.0 m. Kod manjih cijevi (do DN/ID 300 mm). Okno mora imati dovoljno prostora za montažu i održavanje spojnih komada. dolazi do učestalih promjena tlaka i vibracija. Zbog nejednolikog slijeganja terena između okana i cijevi. S obzirom na to da se u ovom oknu javlja i intenzivnije izdvajanje plinova. Slika 5.

1 Okna za prekid pada Osnovne karakteristike i izvedba Osnovni zadatak okna za prekid pada jest formiranje granično dopuštenih uzdužnih padova kanala i omogućavanje sigurnoga svladavanja prekida pada. kako bi na nizvodnoj dionici tok vode bio jednolik.15) uglavnom imaju značajnu visinsku razliku nivelete kućnih priključaka (položenih plitko) i javne kanalizacije (položene dublje). Margeta: Odvodnja naselja Okna za kućne priključke (Slika 5.J. Visinska razlika između dolaznog i otjecajnog kolektora određuje visinu i udaljenost na koju će mlaz vode pasti. a time i okna. u skladu s padom kanala (Slika 5. Budući da su u kanalizaciji često velike i količine i padovi. Iz veličine i karakteristika protoka slijedi potreban profil cijevi. a time uništenja energije toka vode u kanalima na vrijednost koja je tehnički prihvatljiva.2 5. Poseban je problem izgradnja okana za prekid pada u nizu. kao što to prikazuje Slika 5.16.16. vertikalnim cijevima. Oblik i karakteristike okna za prekid pada ovise o profilu (protoku) i visini vertikalnog prekida pada.2. a da istovremeno spriječi uvlačenje zraka u struju vode. Zbog toga se priključak izvodi neizravno. na svakom će prekidu pada doći do ubrzanja vode zbog vertikalnog pada vode. a time i veličinu njegove energije koja se povećava slobodnim padom.a. Objekt se treba projektirati tako da uništi energiju toka vode. Ukoliko se u ovakvim situacijama ne izvede umirenje toka vode. crta 2). a time i karakteristike mlaza vode na izlazu iz uzvodnog kanala. Zbog toga okna za prekid pada u ovakvim slučajevima moraju jamčiti umirenje toka vode. a) Presjek b) Tlocrt Slika 5. te brzina vode koja dolazi na prekidno okno. okna za prekid pada postaju veliki i skupi objekti na kanalizacijskoj mreži.b. a time do brzina koje nisu dopuštene u kolektorima.15: Revizijsko okno s većim brojem priključaka 5. Ta se uloga ostvaruje ograničavanjem brzine toka vode. 170 .

17: Prekidno okno za manje profile i prekide /68/ U slučaju malih profila (obično DN 200 mm do DN 500 mm. Obilazni vod može biti unutrašnji (Slika 5. i malih visinskih razlika (do 0. i nikad manji od DN 200.5 m. Svrha obilaznog voda jest i da osigura neometanu reviziju kanala u razdobljima manjih protoka.18. pri čemu voda koja otječe obilaznim kanalom na dno okna ublažava izravne udare na konstrukciju okna mlaza one vode koja pada na dno okna (Slika 5.17). Kapacitet obilaznog voda mora biti veći ili jednak od 2 Qsušno. izrađuje se obilazni kanal kojim voda otječe u razdobljima manjeg protoka.18. voda bi se slijevala na radnika u oknu.2 m treba predvidjeti podest (prostor za stajanje) radi lakše revizije i čišćenja. ali i za veće visine). U razdobljima većih protoka voda teče kroz oba dovoda. Unutrašnja izvedba je povoljnija jer je cjevovod dostupniji za potrebe revizije i održavanja.16: Karakteristike vertikalnih padova kanala Kod manjih profila (do ∅ 300 mm). 171 .b). Kada ne bi bilo obilaznog voda.5. a iznimno do DN 800 mm). ali većih visinskih razlika (obično do 1.5 m). Ukoliko je kut skretanja 90º. skretanje je povoljnije izvesti pomoću dva luka od po 45º nego jednim od 90º. Slika 5. Za visinu ulaznog voda veću od 1. Opremanje kanalizacijske mreže a) Niz vertikalnih prekida b) Energetska linija Slika 5. Obilazni kanal uvijek mora prvi manji profil od profila dovodnog kanala.a) ili vanjski (Slika 5. prekid se ostvaruje u standardnom revizijskom oknu (Slika 5.18).

Margeta: Odvodnja naselja 2 x 450 2 x 450 a) Unutrašnji obilazni vod b) Vanjski obilazni vod Slika 5.18: Prekidno okno s obilaznim vodom Najveća prednost prekidnog okna s obilaznim vodom je u tome što. Slika 5. Ova okna moraju imati odgovarajući ventilacijski otvor na vrhu. U ovim slučajevima potrebno graditi je objekte za uništenje sile toka vode i potpuno slapište s bučnicom.19). Na dnu okna poželjno je imati bučnicu (vodeni jastuk) minimalne dubine 30 cm (Slika 5.J.5 m) i srednjih profila (∅ 500 – 800 mm) prekid se može izvršiti izravno. Ovaj tip prekidnog okna uglavnom se koristi u kanalizaciji koja nema stalni protok (oborinska kanalizacija i preljevni kanali iz mješovite kanalizacije). vodni mlaz ima znatno veću snagu i ne može se izravno ispuštati u okno. Kod manjih visinskih razlika (do 0. ali se u okno mora ugraditi pregrada za uništenje vodnog mlaza. Bučnica se projektira tako da se može prazniti automatski. značajno pojeftinjuje gradnju Kod većih profila (količina). Veći profili (veći od DN 800) i veći prekidi visine zahtijevaju izvedbu potpunog slapišta s bučnicom .19: Prekidna okna s prigušenjem toka /88/ 172 . zbog toga što je okno razmjerno malo.

20: Primjeri rješenja prekidnog okna /54/ Poseban su problem prekidna okna kod velikih varijacija protoka. kao i mjesto na kojem se zbog turbulencije iz vode intenzivnije izdvajaju štetni plinovi.2. ali izdvajanje sumporovodika i drugih agresivnih i smrdljivih plinova je nepovoljno. a svima im je zajednički cilj visinska dislokacija vode na siguran i tehnički ispravan način. To često nije lako postići zbog karaktera otpadnih voda i velike i česte promjene protoka. Kod većih profila treba osigurati mogućnost revizije u svim uvjetima tečenja. Ovaj zahtjev uvjetuje složeniju izvedbu okna i poskupljuje radove. kao što je to u slučaju mješovite kanalizacije. Najčešća krivulja slapišta je parabola. U takvim situacijama konstruiraju se odvodi za sušni protok i manji protok (stalni protok). Okna za prekid pada moraju uvijek imati i revizijsko okno. Mjesto vertikalnog pada vode je mjesto značajnije reaeracije vode. Postoji cijeli niz izvedaba prekidnih okana koje su prilagođene lokalnoj praksi i uvjetima. Opremanje kanalizacijske mreže Cilj projektiranja slapišta jest da se ne pojavi podtlak i kavitacija kod protoka 2 Qsušno. Jedan od učinkovitijih rješenja eliminacije štetnih plinova je primjena kaskade sa spiralnim tokom vode (spiralne kaskade). Izvedba ovih objekata je skupa. Ovu energiju treba savladati. posebno ako se ovo izdvajanje ne kontrolira ili ne eliminira. Koristi se za velike vertikalne prekide veće i od 10 m. kako ne bi utjecala na konstrukciju i na nizvodni tok vode. a to je svladavanje vertikalnog pada vode. Reaeracija i otapanje kisika u vodi su povoljni procesi.5. posebno sumporovodik. i odvodi za kišni protok (povremeni protok). 5. Ukoliko nije moguće u istom oknu osigurati i naznačene funkcije revizijskog okna. Veća je slapišta neophodno uvijek ispitati na fizikalnom modelu. a često zbog velikih opterećenja zahtijeva ugradnju posebnog betona (granitni agregat).2 Kaskade sa spiralnim tokom vode Uzvodno od kaskade protok uglavnom ima značajnu potencijalnu energiju zbog visinske razlike na kaskadi. Ovo 173 . u skladu s njegovom funkcijom. Spiralna kaskada ujedno ima funkciju klasične kaskade. Slika 5. tada se uz prekidno okno gradi i revizijsko kao zajednička konstrukcija.

a) Kanali manji od ∅ 600 mm b) Kanali veći od ∅ 600 mm Slika 5. a za kanale ≥ DN 1. 174 .a). R ≥ 12 m. kao što je već bilo govora u poglavlju o revizijskim oknima (Slika 5. minimalni polumjer zakrivljenja spojnih kanala mora biti R = 5D (gdje je D promjer kanala). Ako se to ne može postići. spoj se mora izvesti u razini vodnog lica. Spajanje mora biti takvo da se neće pojaviti uspor u uzvodnim kanalima. To znači da brzina izlaznog kanala mora biti jednaka ili veća od najveće brzine u kanalima koji se spajaju.21. tada se radi visinska dislokacija koja osigurava da voda u nizvodnom kanalu ne utječe na tečenje u uzvodnim kanalima.21: Skretanje kanala unutar revizijskog okna /14/ Osnovna pravila kod rješavanja spoja više kanala su sljedeća: spoj se mora izvesti tangencijalno.22).200.J.21. Svi profili veći od ∅ 600 mm spajaju se ili mijenjaju smjer izvedbom monolitnih objekata za spajanje i skretanje kanala (Slika 5. spoj uvijek mora biti pod kutom manjim od 90º. 5. Margeta: Odvodnja naselja rješenje je vrlo prikladno i u svim slučajevima kada je raspoloživi prostor premali za građenje drugih tipova prekidnih okana.b i Slika 5.3 Objekti za spajanje i skretanje kanala Spajanje i skretanje kanala do profila ∅ 600 mm izvodi se unutar revizijskih okana odgovarajućim oblikovanjem kinete (dna okna).

23: Spajanje većih kanala posebnom betonskom konstrukcijom /68/ 175 .23).22: Spajanje većih kanala unutar betonskog okna /14/ Objekti se izvode monolitno od armiranog betona. Slika 5. dno se oblikuje tako da se postigne traženo usmjeravanje vode. Na objektu se moraju postaviti revizijska okna kojima se može izvršiti revizija objekta i kanala (Slika 5.5. Unutar objekta. Opremanje kanalizacijske mreže Slika 5.

a ostatak teče u pravcu objekata za sakupljanje površinskih voda kojima se oborinske vode dovode do objekata (slivnika). spriječiti stvaranje sloja vode na prometnim površinama. a to se postiže postavljanjem rešetki na rubovima prometnice (rigolu). Oborinska voda koja pada na teren djelomično ispari. Osnovni dijelovi objekata za sakupljanje površinskih voda su: ulazni dio. tijelo. kako ne bi došlo do njihova zagušenja. i tako spriječiti plavljenje gradskih objekata i prostora.J. Osim što imaju ulogu sakupiti projektirane količine oborinskih voda. 2. Sakupljena voda u kanalima i rigolima se posredstvom slivnika upušta u kolektore. bez pijeska i sličnih suspenzija koje mogu izazvati taloženje u kolektorima. pomoću kojih se upuštaju u kanalizacijske kolektore. ovi objekti imaju zadatak i spriječiti preveliko dotjecanje vode u kolektore oborinskih voda. Budući da se radi o velikom broju ovih objekata u urbanim sredinama. kombinacija bočnog slivnika i rešetke. priključak na kanalizaciju. Najosjetljiviji dio ovih objekata je ulaz. radi odvijanja normalnog pješačkog prometa. sakupiti oborinsku vodu s gradskih površina. Objekti za sakupljanje oborinskih voda i njihovo odvođenje s gradskih prostora i prometnica su uglavnom rigoli uz prometnice. taložnik. 3. krpe. ostavljanjem bočnih otvora u rubnjaku ili kombinacijom rešetki i bočnih otvora. slivnike dijelimo na tri osnovne grupe: 1. djelomično se infiltrira u tlo. radi odvijanja sigurnog prometa. lišće i slični veći otpaci). Ulazni dio služi za prihvat površinskih voda. Ukoliko se želi spriječiti unošenje krupnih suspenzija u kolektore. i tako da ne utječu na promet i pješake.4 Objekti za sakupljanje površinskih voda s prometnica i drugih površina Zadatak objekata za sakupljanje oborinskih voda je višeznačan: spriječiti izlijevanje i stvaranje vodene površine na pješačkim površinama. te manji trapezni i kanali drugih oblika koji se postavljaju na pješačkim i drugim površinama. koji mora biti takav da omogući nesmetano upuštanje oborinskih voda u kolektore. Izravan priključak radi se kad je oborinska voda čista. slivnik s rešetkom. unutar ovih objekata (slivnika) rade se manje retencije (taložnici) za sakupljanje suspenzija. Margeta: Odvodnja naselja 5. 176 . U skladu s ovim. bočni slivnik. kao i zaštitu kolektora od nečistoća s ulice (papir. potrebno ih je oblikovati i postavljati tako da se uklapaju u urbana i estetska rješenja okoliša. Spajanje sa kolektorima izvodi se izravno ili neizravno pomoću manjih bazena.

Sifonski se priključak na mješovitoj kanalizaciji koristi za sprječavanje izlaza smrada iz kanalizacijskih kolektora. Priključak na kanalizaciju ima zadatak povezati vode iz okna s kanalizacijskim kolektorima. dok veličina otvora ovisi o konkretnom slučaju i lokalnim uvjetima. a time i eliminiranje metana s jedne. tada se koriste vodolovna grla čije dimenzije ne bi smjele biti manje od 20 x10 cm. Međutim. te dovođenje kisika za razgradnju otpadnih tvari u otpadnim vodama s druge strane. koja ima istu funkciju kao i sifon (Slika 5. što znači da se u sušnom razdoblju ulice moraju prati (što se na trgovima i sličnim prostorima u pravilu i radi). Da bi se ovaj problem izbjegao. kao i o čišćenju prometnica.27). da bi sifon ispravno funkcionirao u njemu uvijek mora biti vode. U svim drugim slučajevima sifone treba izbjegavati jer sprječavaju aeraciju kanalizacijskih kolektora. Opremanje kanalizacijske mreže a) Slivnik sa sifonom i taložnikom b) Slivnik s izravnim spojem c) Slivnik s taložnikom Slika 5.26). Rešetke se moraju postavljati u svim slučajevima kad se očekuju znatne količine plutajućih nečistoća (papira. Oblik i izgled ulaznog dijela ovise i o estetskom uređenju prostora (rubnjaka). presjeka 40 x 40 cm. Sifoni se teško održavaju i često začepljuju. lišća i slično). Taložnik se nalazi na dnu objekta. 177 .24: Osnovne izvedbe spoja slivnika s kanalizacijskim kolektorom Kišne rešetke najčešće su kvadratne. Zbog toga oni uvijek moraju imati otvore za reviziju (Slika 5. U skladu s tim imamo: teški tip izvedbe. Priključak može biti direktan ili sifonski. Tijelo objekta ima zadatak povezati sve njegove osnovne elemente i osigurati postojanost objekta kod svih površinskih opterećenja. u slučajevima kad se očekuju vrlo male količine suspenzija (uzletišta i slično). U nekim uvjetima taložnik se ne postavlja – na primjer. trgovačka središta i slično). zbog čega se primjenjuje na mjestima gdje se ljudi duže zadržavaju (trgovi. Taložnik mora biti dostupan radi čišćenja koje se obavlja posebnim vozilima (cisternama). umjesto sifona se može ugraditi rešetka sa sifonom. Izvedba slivnika i izbor tipa kišne rešetke moraju se prilagoditi očekivanom prometnom opterećenju. Njegova dubina mora biti 1 m ispod odvodne cijevi. Ako se radi o razmjerno čistijim vodama. za nosivost do 25 Mp. Minimalni profil priključka mora biti ∅ 100 mm.5.

Poprečni presjek je uglavnom okrugli (∅ 45 – 50 cm). laki tip izvedbe. za nosivost do 15 Mp.25: Tipičan izgled objekata za sakupljanje površinskih voda /93/ Slika 5. 50 x 50 cm). Najčešće se izvodi od sintetičkih materijala ili betonskih cijevi. Margeta: Odvodnja naselja srednji tip izvedbe. Slika 5. odnosno od betona izvedenog na licu mjesta.26: Tipovi slivnika s rešetkom i vodolovnim grlom /73/ 178 . za nosivost do 5 Mp. ili pravokutni (45 x 45 cm. posebne izvedbe.J.

linijski prihvatni kanali (oborina) i slično. Ovakvi su tipovi neophodni jer zbog malih padova terena i nemogućnosti njegova profiliranja na točkasta mjesta sakupljanja (pojedinačna rešetka) ne postoji drugi način djelotvornog sakupljanja znatnih količina oborinske vode (Slika 5. Da bi se oborinske vode na raskrižju skupile. 1 – rešetke h. trgovi. grade se linijski hvatači oborinskih voda. a slivnici se zbog ograničene mogućnosti sakupljanja uslijed malog pada moraju adekvatno dimenzionirati. priključni cjevovod). Linijske (kontinuirane) rešetke imaju iste dijelove kao i standardni slivnik (taložnik. Ovi se objekti postavljaju okomito na smjer tečenja vode.28). Vrlo često se na području velikih raskrižja u njegovu rubnom traku postavljaju linijski sakupljači oborina (linijski slivnici tipa vodolovna grla ili rešetke). ovisno o potrebama.27: Rešetka sa sifonom Pojedine posebne situacije zahtijevaju izvedbu posebnih objekata. u obliku neprekidnih vodolovnih grla. što znači da se prije priključenja gradi taložnik. postavljaju se linijski objekti: linijske rešetke. Linijske rešetke mogu biti različitih dimenzija. b – dimenzije omočenog dijela 2 – kanal a) Izgled linijskih rešetaka 179 . Postavljanje slivnika na raskrižjima je vrlo osjetljiv problem zbog toga što se raskrižja projektiraju bez pada tako da se sve oborinske vode moraju skupiti prije njihova slijevanja na prometne površine raskrižja. njegova se površina mora posebno oblikovati. a često se izvode na poseban način (od kamena ili drugih materijala). a ukoliko je potrebno i sifon. U njihovu projektiranju uvijek se treba držati izloženih ograničenja i smjernica. u skladu s urbanističkim rješenjem područja.5. a duljine. U svim uvjetima gdje se površinske vode ne mogu sakupiti pojedinačnim objektom. 1 – 5 m U slučaju kad se odvodnjavaju velike površine (parkirališta. Opremanje kanalizacijske mreže Slika 5. rešetki ili otvora. s tim da je u ovom slučaju ulazni dio u obliku duljeg kanala širine 20 – 400 m. Priključak linijskih sakupljača na gradske kanale obavlja se na isti način kao kod pojedinačnih objekata. zračne luke).

o onečišćenju te vode i o kutu dotjecanja vode na objekt.29: Postavljanje rešetki na križanjima Dimenzioniranje Za dimenzioniranje slivnika ne postoje jednostavni praktični izrazi.28: Neprekinuti linijski sakupljači oborinskih voda Slika 5. Kapacitet objekta ovisi o veličini otvora na njemu. Stoga se slivnici dimenzioniraju u skladu s iskustvom. preporukama i eksperimentalnim rezultatima. kao ni teorijski pouzdan način kojim se ovi objekti mogu dimenzionirati.J. Dimenzioniranje objekata za prihvat oborinskih voda ne provodi se pojedinačno. b – dimenzije omočenog dijela b) Linijski rubni slivnici c) Uobičajene dimenzije Slika 5. Margeta: Odvodnja naselja h. nego se ono sastoji u razmještaju objekata u skladu s njihovim pojedinačnim kapacitetom. 180 . o karakteristikama toka vode koju mora prikupiti.

Moguća su dva slučaja: širina vodnog lica u rigolu je jednaka ili neznatno veća od širine rešetke. Tablica 5. pa je q3 > 0. Q0 = q1 + q2 + q3 Protok q1 je voda koja prelazi preko rešetke na dijelu gdje rešetka nema otvore (širina S). Protok q2 je trenutni kapacitet rešetke ovisan o visini vode i veličini otvora. Slika 5. Razmatraju se tri protoka (Slika 5. cilj se ostvaruje postavljanjem druge rešetke neposredno iza prve. Cilj je spriječiti povećanje protoka koji teče rigolom iza rešetki. te raspodjelu ovog protoka na rešetci i između pojedinih rešetaka. tj.30: Karakteristični protoci na rešetci i rigolu U skladu s preporukom Institute of Highway Engineers /66/. a u drugom slučaju kapacitet nije dovoljan. cilj je ostvariti q3 = 0. proračun razmaka uličnih rešetki jest: 280 ⋅ S L= (5. D – širina površine koja pripada rigolu.1 prikazuje preporuke u odnosu na nagib prometnice ili površine koja se drenira. odnosno za sve veličine oborina. Opremanje kanalizacijske mreže Naime. 181 .30): q1 – protok koji nastavlja teći rigolom iza rešetke. Ako kapacitet jedne rešetke nije dovoljan. vrlo je teško utvrditi veličine protoka Q0 u rigolu za sve uvjete tečenja. U prvom je slučaju kapacitet rešetke dovoljan za konkretne uvjete otjecanja.1) D gdje je: L – razmak rešetki (m). S – pad rigola (%). q3 – protok koji obilazi rešetku. q2 – protok koji kroz rešetku ulazi u kanalizaciju. širina vodnog lica je veća od širine rešetke. a q3 je protok kod kojeg je širina vodnog lica veća od širine rešetke (W0 > w).5. pa je q3 = 0.

50 1. Uobičajeno je da jednoj rešetki pripada 200 – 300 m2 površine. ovdje je ključno da se sva voda koja teče rigolom i skupi. Ako su vode zagađene plivajućim tvarima.0 – 4.67 2. začepljenje.00 1.50 3. daje kapacitet pojedinog slivnika od oko 3.5 l/s. to jest za njihove uobičajene veličine oborina. Prema njemačkim preporukama /63/.1: Pripadajuća površina jednom slivniku /66/ Pad prometnice (%) 0. to je brzina u rigolu veća i postoji veća mogućnost da voda preskoči rešetku ukoliko ona nije izvedena na odgovarajući način ili ako su otvori zatvoreni nečistoćama. tada se kapacitet slivnika mora umanjiti za 10 – 30%. razmak rešetki se uglavnom veže za pad rigola u kojem je smješten.00 6. a time i veću mogućnost da se voda skupi u rigolu. Što je pad veći. Međutim. Izložene preporuke ne uzimaju u obzir veličinu oborina. održavanje slijevnih površina.25 1. a kapacitet slivnika ne veći od 5 l/s. Margeta: Odvodnja naselja Tablica 5. što uz srednji intenzitet kiše od 150 l/s/ha i uz koeficijent otjecanja C = 1. ove preporuke vrijede za njemačke klimatske uvjete i standardni tip izvedbe slivnika. širina prometnice. Osnovna je preporuka da pripadajuća površina slivnika ne smije biti veća od 500 m2.J. kao i za razmak između slivnika. ključni parametri koje treba uzeti u obzir kod određivanja razmaka između slivnika.30 5. te da vode nisu osobito zagađene plivajućim tvarima. rigola i slivnika. i mogu se koristiti uz uvažavanje tih karakteristika (kontinentalni dio Hrvatske). Kod prometnica širine do 7 m razmak između slivnika može biti maksimalno do 100 m. na razmaku od najviše 45 m. karakteristike prometa. su: pad rigola. pješački tokovi. slivnici se postavljaju na prometnicama širine do 14 m. pa se u skladu s tim trebaju i koristiti. U skladu s izloženim. pa se mogu primjenjivati i kod nas. veći pad daje veće brzine. Razumije se. kao i kod određivanja kapaciteta. stajališta/ugibališta za promet. pa vrijede za engleske uvjete. a to vrijedi i za pripadajuću površinu.60 Pripadajuća površina (m2) 160 167 180 200 240 275 330 330 Kao što se vidi. Detaljnija analiza ovih preporuka pokazuje da one ne odstupaju od naše prakse. uz uvjet da je projektni intenzitet kiše 100 l/s/ha i da je pad prometnica umjeren. Naime. 182 .

jer se ona i njezin rad sve više automatiziraju i kontroliraju. retencijskih bazena i drugih).31 prikazuje postupke mjerenja protoka otpadnih voda. Da bi se to omogućilo.6 Uređaji za zatvaranje Ponekad je pojedine dionice kanalizacijske mreže potrebno isključiti radi rekonstrukcije ili revizije. odnosno u dobro održavanje i redovito čišćenje rigola i slijevnih površina.protok . Opremanje kanalizacijske mreže Ukoliko se sumnja u kapacitet rešetke. Mobilni zatvarači mogu biti i nekog drugog tipa.protok (u kanalu) Preljevi Pragovi Mjerni kanali Mjerenje razine i brzine Ultrazvuk Elektromagnetski Razina . Mobilni zatvarači najčešće su zračni jastuci ili slične brane koje se postavljaju u kanale (Slika 5. 183 . Slika 5.5 Mjerni uređaji Mjerni se uređaji danas u kanalizaciji koriste sve češće.31: Postupci mjerenja protoka otpadnih voda 5. Mjerenje protoka otpadnih voda Cjevovodi pod tlakom Otvoreni kanali Diferencijalni tokovi Elektromagnetski Ultrazvuk Ostalo Mjerenje razine Razina . 5. Karakteristike otjecanja u kanalizaciji (gravitacijski sa slobodnim vodnim licem) i kakvoća otpadne vode uvjetuju primjenu specifičnih mjernih uređaja.razina Slika 5. dionicu je potrebno zatvoriti odgovarajućim zatvaračima. postavlja se više rešetki u nizu ili se oko rešetki ili vodolovnih grla rade udubljenja ili usmjerivači toka da bi se povećao kapacitet. Bez informacija o protocima ne može se govoriti o modernom upravljanju kanalizacijskim sustavom. Ovakav je oblik zatvaranja naročito povoljan kod manjih profila. Razlikujemo dva osnovna tipa zatvarača: mobilne i ugrađene. ispusta. Oni se postavljaju i ispred raznih objekata (crpnih stanica.5. a kod manjih profila u prošlosti su se često koristile obične vreće pijeska ili ilovače.32).

Uglavnom se koriste inox-materijali odgovarajućeg standarda za kanalizaciju. Margeta: Odvodnja naselja Ugrađeni zatvarači postavljaju se uglavnom pred objektima ili radi preusmjeravanja vode u mreži. Slika 5. Postoje različiti tipovi zatvarača.32: Brana u kanalizacijskom kolektoru a) Tablasti zatvarač s elektromotornim pogonom b) Tablasti zatvarač s ručnim zatvaranjem c) Prosta zapornica 184 . ali svi koji se primjenjuju u kanalizaciji moraju odgovarati otežanim uvjetima vezanim za kakvoću otpadne vode.J.

Ako se želi spriječiti plavljenje zatvaračkog okna. Osim toga. 185 . Ovi poklopci sprječavaju ulazak životinja ili vode u kanalizacijske kolektore. oni sprječavaju i povratni tok vode prijamnika u kanalizaciju.33) ili mehaničkim. odnosno motornim sustavom dizanja. Osim zatvarača. treba predvidjeti i prostor za čišćenje eventualnih nečistoća na opremi i otvorima. mjesta za podmazivanje moraju biti lako dostupna. kao i električne instalacije. Svi metalni dijelovi moraju biti otporni na koroziju.d) Drugi se tipovi zatvarača rjeđe koriste. moraju ispunjavati antieksplozivne uvjete građenja. na ispustima se postavljaju poklopci (takozvani “žablji poklopci”) (Slika 5.5. Električni uređaji koji se eventualno koriste. treba se graditi dvostruki zatvarač (dva okna jedno do drugog.34). zatvarači i druga oprema danas su sastavni dio modernih kanalizacija. Opremanje kanalizacijske mreže d) Okno s dvostrukim zatvaračem Slika 5. Slika 5. U slučaju većih profila.33.33: Zatvarači /14/ To su uglavnom obični tablasti zatvarači s ručnim pomicanjem (Slika 5. Slika 5. Nadalje.34: Žablji poklopci Budući da su nužan preduvjet dobrom upravljanju sustavom. Uz njih se koriste i različiti tipovi povratnih ventila.

srednje rešetke.9 m/s. osiguranje od pristupa nepoželjnih osoba i životinja u kanalizaciju. 186 . itd.35: Rešetke i sita s automatskim čišćenjem Brzina kroz rešetku u kućanskoj i mješovitoj kanalizaciji ne bi smjela biti manja od 0. Izvode se ravne ili lučne. usitnjivači. Margeta: Odvodnja naselja 5. Brzine u kanalima uglavnom se uzimaju od 1.0 do 1.J. To su: rešetke. ozračivači.3 m/s i manja od 1. a mehaničko kod velikih kanala i srednjih rešetki. Učinak rešetanja ovisi o veličini slobodnog otvora kroz koji voda prolazi.2 m/s. mjerači protoka. preljevni kanali. i cijeli se niz drugih objekata zaštićuje rešetkama i sitima (kišni bazeni. 5. Ove brzine također trebaju biti u kanalima prije i poslije rešetke. pri čemu su lučne rešetke uglavnom mehaničke. grube rešetke.7 Zaštitni uređaji Na kanalizaciji se postavljaju i zaštitni uređaji. ispusti.7. s razmakom 25 – 100 mm. Brzinu vode između šipki (otvora) propisuje proizvođač. s razmakom do 10 mm. taložnici. s tim da ta brzina mora biti veća od 0. sifoni i drugi). Rešetke se čiste ručno ili mehanički.6 m/s.5 m/s. s razmakom 10 – 25 mm. U kanalizaciji se uglavnom koriste: fine rešetke.1 Rešetke i sita Postavljanje rešetki u kanalizaciji ima dva osnovna cilja: zaštitu pojedinih objekata kanalizacije. Međutim. Tipičan objekt koji se često mora zaštititi od plivajućih tvari i krupnih suspenzija je crpna stanica. Ručno čišćenje primjenjuje se kod malih kanala i grubih rešetki. 1 – rešetka 2 – čistač 3 – skidač 4 – transporter 5 – rotacijsko sito 6 – skidač a) Rešetka b) Rotacijsko sito Slika 5. a u oborinskoj kanalizaciji od 0.

). a “noževima” se povremeno sasijeku krutine nakupljene na rešetki (Slika 5. bez opasnosti od začepljenja crpki i drugih dijelova uređaja. itd. Krupne se tvari usitnjavaju u čestice veličine 3 – 8 mm.2 Usitnjivači (kominutori) Usitnjavanjem (drobljenjem) krupnijih krutina moguće je otpadne tvari voditi na daljnje postupke čišćenja. što je uvijek povezano s neugodnostima (zadah. Usitnjivači sa slobodnim prolazom najčešće su u obliku kružnih rešetki kroz koje voda prolazi. Opremanje kanalizacijske mreže Slika 5. 5. pri tom se krutine usitnjavaju i potiskuju zajedno s vodom. Time se izbjegava sakupljanje i odvoz krupne tvari s rešetke.7. radi onemogućavanja pristupa u kanalizaciju. Ove su rešetke zaštitne.37: Usitnjivači 187 . Usitnjivačima (kominutorima) zamjenjuju se srednje ili fine rešetke.5. Usitnjivači u obliku crpke su kombinacija usitnjivača i crpki. Prema tipu konstrukcije razlikuju se usitnjivači sa slobodnim prolazom vode i usitnjivači u obliku crpki. a) S istjecanjem u odvodni kanal b) Sa slobodnim istjecanjem Slika 5. To su ispusti oborinskih.3 m. izgled. Gubitak visine vodnog lica na usitnjivaču sa slobodnim prolazom iznosi 0. Otpadna voda crpi se s krutinom. s veličinom otvora većom od 10 cm.36: Ravne rešetke s ručnim čišćenjem Rešetke se moraju postavljati i na svim obalnim i otvorenim ispustima kanalizacije.1 – 0. preljevnih i pročišćenih voda. a manjom od 20 cm da se između njih ne bi mogli provlačiti ljudi ili životinje.37).

9) gdje je: 188 .30 m/s. One se koriste u svim situacijama kada postoji opasanost od začepljenja cjevovoda. korištenje crpki sa usitnjivačima je češće. koriste se jedino kod skupih i velikih objekata.38: Pjeskolovi /68/ Odstranjivanje se izvodi u spremnicima u kojima se smanjuje protjecanje vode i omogućuje taloženje zrnatih čestica. retencije. Ovim se postupkom štite od abrazije crpke. Tlocrtna površina pjeskolova će biti: A= Q (m2) Vo (5. tj.3 Pjeskolovi Uklanjanje pijeska iz otpadnih voda naročito se primjenjuje kod mješovitog načina odvođenja otpadnih voda. Margeta: Odvodnja naselja Usitnjivači se rijetko primjenjuju u kanalizaciji. kao što su dugi tlačni cjevovodi sa slabom izmjenom voda.7. Međutim. Dimenzioniranje pjeskolova radi se prema površinskom opterećenju. difuzori i drugo. 5. a) Aerirani pjeskolov b) Kružni pjeskolov Slika 5. uređaji. cjevovodi kao i ostali dijelovi kanalizacijskog sustava (ispusti.). preljevi. itd. odnosno brzini taloženja zrna pijeska određene veličine. kod gradskih otpadnih voda nastoji se spriječiti istovremeno taloženje čestica organske tvari. tlačna kanalizacija.J. Nadalje. Zato se nastoji postići minimalna brzina protjecanja vode kroz pjeskolov veća od 0.

korozije i eksplozije. razlikujemo uglavnom tri stanja: svježa voda u kojoj biološka razgradnja nije uznapredovala. jer dovodi do erozije rotora i njegova uništenja. na kanalizacijskim kolektorima i objektima grade se ventilacijski kanali. posebne ventilacijske otvore (cjevovode) i posebne uređaje izgrađene za te namjene. – kritična brzina taloženja (m/s). Zbog toga u kanalizaciji otpadnu vodu imamo u raznim stadijima razgradnje. poželjno je ugraditi poklopce 189 . Zbog neugodna mirisa. metan. Ukoliko lokalne prilike to dopuštaju. Pijesak je najveća opasnost za crpke. Pjeskolovi se u pravilu postavljaju kod mješovitog sustava i na oborinskoj kanalizaciji. a ovisno o vremenu putovanja. Opremanje kanalizacijske mreže A Q Vo – tlocrtna površina radnog dijela pjeskolova (m2). Slika 5. Slično ovome.7. Poznato je da svaka kanalizacijska kućna vertikala mora završiti otvorom na vrhu krova (Slika 5. Neki plinovi. odstajala voda kod koje počinje anaerobna razgradnja zbog nedostatka kisika u njoj. može doći i do eksplozije u kanalima i objektima kanalizacije. kao sumporovodik.5. poklopce revizijskih okana. 5. imaju vrlo neugodan miris te su otrovni.40). kod znatnih količina pijeska i uobičajene izvedbe rotora od željeza.39). Naime. a zahtijeva i stalno čišćenje. metan je eksplozivan plin i ako dođe do njegove akumulacije i zapaljenja. Provjetravanje se odvija kroz kišne rešetke. Anaerobna razgradnja ima za posljedicu izdvajanje plinova kao što su sumporovodik. a s vlagom se vežu u sumpornu kiselinu koja nagriza tjemena kolektora (Slika 5. a nastavlja se i disponiranjem u prijamnike. S druge strane.39: Biološki proces u kolektorima S druge strane. vijek trajanja rotora nije veći od 5 godina.4 Aeracija (ozračenje) Gradske otpadne vode nose sa sobom organske tvari čija razgradnja počinje od mjesta stvaranja i traje tijekom cijeloga vremena tečenja u kanalizaciji. odstajala voda u kojoj je anaerobna razgradnja uznapredovala. pjeskolov u mreži znatno poskupljuje izgradnju. ugljični dioksid i drugi. pa se postavlja pitanje je li bolje svakih 3 do 5 godina mijenjati rotore ili graditi i stalno održavati pjeskolov. – protok (m3/s). kanalizacijska mreža i objekti moraju se provjetravati.

J. Margeta: Odvodnja naselja

na revizijskim oknima s otvorima na njima ili graditi posebne ozračivače na kolektorima na mjestima gdje je to moguće (Slika 5.41), odnosno gdje plinovi iz kanalizacije ne ugrožavaju okoliš i ljude. Jedno od jednostavnijih rješenja je ventilacijski cjevovod povezan sa revizijskim oknom visine veće od 3 m iznad terena, odnosno 0,5 m iznad terena u slučaju da plinovi ne smetaju korištenju okolnog prostora. Radi ublažavanja smrada, na izlazima se mogu postaviti odgovarajući filtri. U slučajevima kad je izdvajanje plinova intenzivno, na mreži se ugrađuju posebni objekti za prisilno ubacivanje zraka u kanalizacijsku vodu (Slika 5.42), ili se za te namjene koriste spiralna prekidna okna. Razumije se da oborinsku kanalizaciju ne treba provjetravati.

Slika 5.40: Ozračivanje kanalizacijskih kolektora kućnim vertikalama

Slika 5.41: Ozračivači na kanalizacijskim kolektorima

190

5. Opremanje kanalizacijske mreže

Slika 5.42: Prisilni ozračivači kanalizacijskih kolektora /68/

5.8

Ulazne građevine

Ako se u kanalizaciju upuštaju veće količine površinskih voda putem površinskih vodotoka (kanala), ulazne se građevine moraju oblikovati tako da dotok ne utječe štetno na režim protoka u kanalima, i da se ulaznim dotokom u kanalizaciju ne upuštaju krupne suspenzije i pijesak. Zbog toga se u sklopu ovih građevina grade manji taložnici (dubine veće od 0,5 m, duljine veće od 3 m, širine veće od 1 m) za hvatanje pijeska, te uronjene pregrade i rešetke otvora do 40 mm za hvatanje plivajućih tvari i krupnih suspenzija. Ove građevine trebaju biti ograđene ili zatvorene. Da bi se spriječili incidenti i ulazak u kanalizaciju, na ulazu u kanalizaciju treba postaviti i zaštitne rešetke s razmakom šipki od 120 mm. Ako se u ulaznoj građevini želi održavati stalna razina vode, na izlazu se gradi izlazni toranj (Slika 5.43) Svi otvori i preljevi moraju se hidraulički dimenzionirati sukladno predviđenim uvjetima rada i protoku.

Slika 5.43: Izlazni toranj 191

J. Margeta: Odvodnja naselja

192

Objekti kanalizacijskog sustava

6.

Uvod
Osim cijelog niza manjih objekata, u kanalizacijskom sustavu grade se i veći objekti čijem projektiranju i izgradnji treba posvetiti veću pozornost, jer se oni uglavnom ne grade kao tipski već kao samostalne posebne građevine. Projektiranje ovih građevina zahtijeva detaljniji i sveobuhvatniji pristup i korištenje odgovarajućih metoda i proračuna. Kod projektiranja razlikujemo: tehnološko projektiranje, u kojem se oblikuje objekt u skladu s njegovom funkcijom u kanalizacijskom sustavu; i građevinsko projektiranje, u kojem se određuju konstrukcija i karakteristike konstrukcije u skladu s lokalnim seizmičkim, geomehaničkim i drugim svojstvima područja. U ovoj knjizi objasnit će se samo tehnološko projektiranje ovih građevina, dok se građevinsko projektiranje obavlja u skladu s pravilima struke koja se ovdje neće obrađivati. U ovom će se poglavlju obraditi rasteretne građevine, crpne stanice i bazeni za oborinsku vodu, kao najčešće veće građevine u kanalizacijskom sustavu. Ispusti i uređaji kao standardne veće građevine obradit će se u poglavlju 7.

6.1

Rasteretne građevine

Rasteretne građevine služe za ispuštanje dijela voda iz kanalizacijskog sustava u vodne resurse ili pojedine dijelove kanalizacijskog sustava. Iako rasteretne građevine kao objekti mogu postojati i na drugim tipovima kanalizacije, njihova najznačajnija primjena je ipak u mješovitoj kanalizaciji. Uloga rasteretnih građevina može biti: hidraulička; ekološka; kombinirana: hidrauličko-ekološka.
193

J. Margeta: Odvodnja naselja

Hidraulička uloga odnosi se na ograničavanje veličine protoka u dijelovima kanalizacijskog sustava, kao što su: uređaj za pročišćavanje, crpne stanice, retencijski bazeni ili kanali. Ograničenje se uglavnom primjenjuje iz ekonomskih razloga, da bi se ograničili kapaciteti pojedinih objekata ili dijelova sustava, a time i njihovi izvedbeni i pogonski troškovi. Ovaj oblik rasterećenja primjenjuje se uglavnom na oborinskoj i mješovitoj kanalizaciji, a vrlo rijetko na kanalizaciji otpadnih voda. Ekološka uloga odnosi se na smanjenje količine otpadne tvari koja se ispušta u vodne resurse. Da bi se smanjilo ispuštanje zagađenih voda u prijamnike, u pojedinim razdobljima otjecanja provodi se rasterećenje (uglavnom mješovitih ili oborinskih voda) tako da se najzagađenije vode odvode na uređaj za pročišćavanje, a manje zagađene vode se pomoću rasteretne građevine ispuštaju u prijamnik bez pročišćavanja, ili samo uz prethodno mehaničko pročišćavanje. Kombinirana uloga je najčešći slučaj koji se javlja. Naime, rasterećenje se provodi uglavnom radi ograničavanja protoka, to jest zbog ekonomskih razloga. S druge strane, ono je u skladu s potrebama zaštite voda, to jest ekološkim razlozima. Tako su hidraulički i ekološki elementi zapravo međusobno povezani. U skladu s time, rasterećenje se danas uglavnom primjenjuje na mješovitoj i oborinskoj kanalizaciji. U mješovitoj kanalizaciji se u razdobljima oborina protok u kolektorima višestruko povećava (od 5 do 20 pa i više puta). Da bi se racionalizirala izgradnja kanalizacijskog sustava i objekata (prije svega crpnih stanica i uređaja za pročišćavanje), potrebno je ograničiti veličinu protoka u sustavu i u dolasku na ove objekte. Ograničavanjem protoka preostali se dio protoka, odnosno mješavine oborinskih i otpadnih voda, mora ispuštati u najbliži prijamnik. Pri tom ispuštena voda mora zadovoljavati propisana ekološka i druga ograničenja. U skladu s tim, rasterećenje se obavlja tek onda kada koncentracija određenih pokazatelja zagađenja (otpadne tvari) padne ispod razine ograničenja. Oborinska voda iz urbanih sredina je dosta zagađena, naročito u početnom razdoblju kiša kada je zagađenje i veće od zagađenja kućanskih otpadnih voda. Zbog toga se danas rasteretne građevine primjenjuju i na kanalizaciji oborinskih voda. Da bi se spriječilo ispuštanje ovih najzagađenijih oborinskih voda u vodne resurse, one se odvode na uređaj za pročišćavanje. Kada koncentracija otpadne tvari u oborinskim vodama padne ispod granične razine propisane standardom, sve se oborinske vode mogu izravno ispuštati u najbliže dijelove vodnih resursa, uglavnom bez prethodnog pročišćavanja ili samo uz mehaničko pročišćavanje. Da bi rasteretne građevine u potpunosti ispunile svoju ekonomsko-ekološku ulogu, moraju se analizirati zajedno s pripadajućim uređajem za pročišćavanje i karakteristikama prijamnika pročišćenih i preljevnih voda. Pri tom se moraju uzeti u obzir sve lokalne karakteristike: količine i kakvoća otpadnih i oborinskih voda, njihova učestalost i veličina. U skladu s ovim, rasteretne građevine se danas primjenjuju na sljedećim načelima: kao najvažnije, ograničava se dotjecanje vode na uređaj za pročišćavanje, obično na dvostruki maksimalni satni protok kućanskih i industrijskih voda koje se ispuštaju u kanalizacijski sustav + tuđe vode;
194

6. Objekti kanalizacijskog sustava

sav višak voda se pomoću rasteretnih građevina ispušta u prijamnik uz zadovoljenje standarda prijamnika i istjecanja (efluenta); ako preljevne vode nemaju traženu kakvoću u skladu sa zaštitom prijamnika i standardom istjecanja, tada se preljevne vode moraju pročišćavati i/ili ispuštati na način kojim se osigurava traženi standard prijamnika (uz odgovarajuće razrjeđenje u prijamniku); primjenjuje se djelomično ili potpuno mehaničko pročišćavanje. ako preljevne vode uz mehaničko pročišćavanje ne zadovoljavaju standard prijamnika, uz preljev se mora graditi kišni bazen u kojem se zagađena preljevna voda zadržava u razdoblju oborina, a naknadno se (po prestanku oborina) prepumpava u kanalizacijski sustav i odvodi na uređaj za pročišćavanje.

6.1.1 Uvod

Mjerodavne količine

U mješovitom sustavu kanalizacije razlikujemo sušno i kišno razdoblje otjecanja. Kišni preljev ima zadatak osigurati u kišnom razdoblju kod odabranog protoka prelijevanje svih voda iznad predviđenog protoka, to jest propustiti dalje u sustav samo određenu količinu vode. Razlikujemo sljedeće protoke:
QUK = QOT + QOB = Q P + Q R QR = QOT ⋅(1 + n) (6.1) QP = QUK − QR gdje je: QUK – ukupni protok koji dolazi na preljev (m3/s); QP – preljevni protok koji se izdvaja iz sustava (m3/s); QR – radni protok koji ostaje u sustavu (m3/s); QOT – otpadne, odnosno komunalne vode (m3/s); QOB – oborinske vode (m3/s); n – koeficijent mješavine oborinskih i otpadnih voda.

Kao što se može vidjeti, ključnu ulogu u definiranju količina ima omjer miješanja oborinske i otpadne vode (tzv. koeficijent razrjeđenja) koji daje stupanj miješanja otpadnih s oborinskim vodama. Ovaj koeficijent ima sanitarno, ekološko i estetsko značenje jer određuje sastav vode koja će se iz sustava ispuštati izravno u prijamnik, ali i ekonomsko značenje jer određuje količinu vode koja će se zadržati u sustavu i odvesti na uređaj za pročišćavanje.
Veličina ovog koeficijenta određuje se u odnosu na koncentraciju i količine na osnovi odgovarajućih ekoloških studija utjecaja na okoliš ili nekih drugih propisanih zahtjeva – standarda prijamnika i istjecanja.

195

prema formuli (6. Međutim. primjerice količina otpadnih voda. odnosno površina slijeva s koje oborinska voda dotječe nakon oduzimanja svih gubitaka (ha).4) potrebno je poznavati koncentraciju Ckom otpadne tvari u komunalnim otpadnim vodama.2) gdje je: ikri – kritični intenzitet (l/s/ha). Kritična kiša izračunata prema kritičnoj koncentraciji otpadne tvari je ona kiša kod koje se postiže onaj omjer miješanja komunalne otpadne vode i oborinske vode za kojeg je koncentracija otpadne tvari u mješavini voda jednaka dopuštenoj koncentraciji preljevne ispuštene vode.2) u (6. vrlo je teško precizno odrediti koncentraciju otpadne tvari u oborinskim vodama kod kritičnog intenziteta. Konačno. gdje je k = Cdop − Ckri Ared (6. jer je prije svega nepoznat kritični intenzitet.5) Da bi se odredio kritični intenzitet.3) dobije se veličina kritične kiše: ikri = (6. i koncentraciju Ckri otpadne tvari u oborinskoj vodi kod protoka što ga stvara kritični intenzitet. te nema neke pouzdane metode ni formule na temelju koje se može precizno odrediti. – koncentracija otpadne tvari u komunalnim vodama. Qkom C kom − C dop ⋅ Ared Cdop − C kri (6. odnosno otpadne vode. Nadalje. – dopuštena koncentracija otpadne tvari. Ared – nepropusna površina pripadajućeg slijeva. veličina slijeva i koncentracija otpadne tvari u komunalnim vodama. jer svako naselje ima drugačije značajke koje određuju veličinu otpadne tvari u obo- 196 .4) odnosno: ikri = Ckom − Cdop Qkom ⋅ k . Neke su od nabrojenih veličina uglavnom lako odredive i poznate. koncentracija otpadne tvari u oborinskim vodama varira s trajanjem kiše i od pljuska do pljuska. otpadna tvar u oborinskim vodama varira od naselja do naselja. odnosno: (Qkom + Qkri ) ⋅ Cdop = Qkom ⋅ Ckom + Qkri ⋅ Ckri gdje je: Qkom Cdop Ckom Ckri – komunalne.3) Uvrštavanjem jednadžbe (6.J. dopuštenu koncentraciju Cdop otpadne tvari koja se može ispuštati u prijamnik. – koncentracija otpadne tvari u oborinskim vodama kod kritičnog otjecanja. kao i veličinu slijevne površine i količinu komunalnih otpadnih voda. Margeta: Odvodnja naselja Određivanje kritičnog intenziteta u skladu s ograničenjem koncentracije otpadne tvari u preljevnim vodama Količina kritičnog kišnog protoka kod kojeg nastupa rasterećenje (prelijevanje voda) dobije se kao: Qkri = ikri ⋅ Ared (6.

Pojednostavnjeni proračun mjerodavnih količina koji se zasniva na kritičnom intenzitetu Standard ATV 128 Za pojednostavnjeni proračun mjerodavnih količina voda rasteretnih građevina može se koristiti stari standard ATV 128 iz 1977. Stoga je poželjno utvrditi srednje i maksimalno razrjeđenje kako bi se procijenio stvarni utjecaj na prijamnik. Prema HRN EN 752:1997. tako da je u pravilu kakvoća preljevnih voda bolja od tražene. u slučajevima kada se ne ugrožava samopročišćavajuća sposobnost prijamnika. Potrebno je znati da se koncentracija otpadne tvari u mješavini mijenja i smanjuje s trajanjem oborina i povećanjem protoka oborinskih voda. tj. Zbog svega ovoga. Kod manje osjetljivih i manje važnih prijamnika mogu se primjenjivati pojednostavnjeni postupci. ako drugačije nije zahtijevano mogu se primijeniti dva jednostavna pravila: uobičajene vrijednosti kritičnog intenziteta ikri kod kojeg će nastupiti prelijevanje su od 10 do 30 l/s/ha (nepropusne slivne površine). kada se rješava ovaj problem treba razlikovati male kanalizacijske sustave od velikih. u pojedinim se zemljama na temelju njihova iskustva i karakteristika daju smjernice za određivanje mjerodavnih protoka za proračun rasteretnih građevina. U pravilu. 197 . izrada takvih studija je skupa i dugotrajna. uobičajene vrijednosti koeficijenta razrjeđenja n otpadnih voda s oborinskim vodama su od 5 do 8. koji se zasniva na korištenju kritičnog intenziteta koji se određuje na temelju grafa (Slika 6. Međutim.6. Objekti kanalizacijskog sustava rinskim vodama. Dopuštenu koncentraciju otpadne tvari određuje propisani standard ili rezultati studije utjecaja ispuštanja otpadne tvari na prijamnik. a radi lakšeg rješavanja problema. godine. Zbog svega ovoga. Za potrebe rješavanja malih kanalizacijskih sustava nepotrebna su dugotrajna i složena istraživanja. dok kod složenih situacija treba provesti detaljnije analize i izraditi odgovarajuće studije. Jednako tako treba razlikovati situaciju u odnosu na osjetljivost i važnost prijamnika. teško je odrediti uobičajene veličine otpadne tvari koje bi se lako mogle primjenjivati za proračun.1). koncentracija otpadne tvari u preljevnim vodama je znatno manja od Cdop. i u takvim se slučajevima mjerodavne količine voda određuju pojednostavnjenim postupkom.

protok oborinske vode kod kojeg nastupa prelijevanje je: Qr . Q′r.1. Kritični protok prijamnika je protok koji je propisan standardom. krit = ikrit ⋅ Z ⋅ Ared (l s) gdje je: Ared Z C F ikrit tf = F ⋅ C.5 1 2 3 4 5 7 10 20 30 50 70 100 200 400 700 1000 5000 Srednji protok prijamnika Otpadna voda slijevnog područja Slika 6. – trajanje proračunske kiše (min). (6. U daljnjem tekstu izložit će se ovakav pristup.krit + Qkrit (6. (ako postoji) (m3/s).1: Određivanje kritičnog intenziteta prema ATV 128 /10/ Koristeći ovaj graf. 198 .J. Kritično otjecanje kod mješovitog otjecanja (mješovitog sustava) je zbroj protoka: ′ Qkrit .krit – protok s prethodnog preljeva. – koeficijent otjecanja.krit – protok kritičnih oborinskih voda (m3/s). – kritični intenzitet (l/s/ha). – površina pripadajućeg slijevnog područja (ha). Margeta: Odvodnja naselja 15 14 13 12 11 10 9 8 7 0. potrebno je poznavati Q i Qkom. Qkom – ukupni protok komunalnih voda (kućanske i otpadne vode iz proizvodnih i neproizvodnih djelatnosti) slijevnog područja u maksimalnom satu otjecanja (ne uzimaju se u obzir čiste podzemne vode. to jest: Q – kritični (ljetni) protok prijamnika. Proračun uz analizu osnovnih komponenti Ukoliko ne raspolažemo s dijagramom koji prikazuje Slika 6.6) Da bi se koristio ovaj dijagram.mje = Qkom + Qr . tada se proračun kritičnog intenziteta treba zasnivati na analizi osnovnih komponenti. kao što je to slučaj i s našim standardima (NN 77/98 i 78/98). odnosno tuđe vode). Qr.7) gdje je: Qkom – protok pripadnih otpadnih voda (m3/s). = 1 – tf /200.

Ako ne postoje posebni uređaji za retenciranje. K.10) Potrebno je napomenuti da izvedeni dijagram treba prilagoditi lokalnoj situaciji. Ova karakteristika uvrštava se u račun uvođenjem koeficijenta odnosa padavina A: A= N No (6.6. padavine i njihove karakteristike su od izuzetne važnosti.3). uspor u kanalima. kritični intenzitet se prikazuje kao: i = f ( A B ). S. gdje je k= Ckom − Cdop Cdop − Ckri (6. odnosno zadržavanje najzagađenijih voda i njihovo odvođenje na uređaj za pročišćavanje. tada su moguća manja ispuštanja i obrnuto. – maksimalno otjecanje prije stupanja u funkciju kišnog preljeva (m3/s). A = N 400. Drugi faktor koji utječe na veličinu kritičnog intenziteta je akumulacijska mogućnost mreže. tada se ne uzima u obzir. ako je N > 600 mm. Ako je prijamnik zagađen. B = f (Q Qs ) ⋅ S ⋅ K (6.0 – 0. Veća moć samopročišćavanja znači veću prijamnu mogućnost zagađenja. Pokazatelj dopuštenog ispuštanja je kvalifikacijska klasa prema saprobnom stanju (s = 1. prijamna moć raste kako raste protok prijamnika. – koeficijent koji uzima u obzir to da normalna kanalska mreža može akumulirati otjecajnu količinu od 300 sekundi. Veličina ove vrijednosti može se prikazati na sljedeći način /10/: K= So Qo 300 So 300 ⋅ Qo (6. Ova veličina uključuje sve retencijske sposobnosti mreže: kanale. Kao što je već rečeno. odnosno: ikri = Qkom ⋅k Ared . kišne bazene i drugo. U skladu s tim. Proračun na osnovi dopuštene koncentracije otpadne tvari u preljevnim vodama Jednostavne situacije u kojima se kontrolira koncentracija otpadne tvari u preljevnim vodama proračunavaju se uz korištenje formule (6.8) – zbroj svih raspoloživih retencijskih volumena (m3). Veći retencijski kapaciteti znače smanjenje prelijevanja. Objekti kanalizacijskog sustava Jedan od faktora koji utječu na veličinu kritičnog intenziteta je samopročišćavajuća (autopurifikacijska) moć prijamnika. veličina samopročišćavanja se prikazuje u funkciji odnosa protoka Q/Qs i saprobnog stanja s.9) gdje je: N – srednja visina oborina od svibnja do listopada (mm).4). On je dan da bi se zorno prikazao utjecaj pojedinih faktora na veličinu kritičnog intenziteta.11) 199 . Znači. No – temeljna visina oborine od 400 (mm). U pravilu. tada je veličina koeficijenta K = 1.

U pravilu.) kojima se sprječava ispuštanje krupnih suspenzija i plivajućih tvari. KPK ≤ 125 mg/l O2. Proračun koji se zasniva na koeficijentu miješanja (razrjeđenja) komunalnih i oborinskih voda Jedan od jednostavnijih načina proračuna mjerodavnih količina je proračun korištenjem koeficijenta razrjeđenja n (koeficijent miješanja oborinskih i komunalnih voda). potrebno je odabrati kontrolni pokazatelj zagađenja. odnosno koncentracija otpadne tvari u mješavini Cmje je: C mje = 200 Ckom n (6.krit Qkom (6. Stupanj razrjeđenja koji se postiže kod početnog rada rasteretne građevine je: n= Qr . stoga ne postoji trajna sanitarna opasnost od njihova povremenog djelovanja u razdoblju kiša.J. Međutim. a u pravilu ne bi smjela biti manja od koncentracije koja se može postići na klasičnom biološkom uređaju za pročišćavanje komunalnih otpadnih voda. čime se postiže estetska zaštita prijamnika.13) . ali može biti i svaki drugi pokazatelj u skladu sa specifičnim lokalnim karakteristikama i zagađenjem koje nose otpadne i oborinske vode.12) U skladu s ovim. Najčešće je to kemijska potrošnja kisika KPK. koliformne bakterije odumiru u prijamniku. sanitarni problem u pravilu nije značajan ukoliko se prijamnik na određenoj udaljenosti od ispusta ne koristi za vodoopskrbu. KPK oborinskih voda iz uređaja za pročišćavanje: 70 mg/l O2. uronjene pregrade. ukupne suspenzije ≤ 35 mg/l. Ekološka zaštita postiže se ograničavanjem ispuštanja toksičnih tvari (kojih u pravilu ne bi trebalo biti u komunalnim otpadnim vodama) i organskih tvari (uglavnom preko pokazatelja KPK). Prema EU Directive (91/271/EEC). a dijelom i masnoća. itd. efluent uređaja za pročišćavanje treba imati karakteristike: BPK ≤ 25 mg/l O2. Uobičajene vrijednosti KPK prema ATV 128 (1992) /10/ koje se koriste za proračun ukupnog godišnjeg opterećenja prijamnika su: KPK u oborinskim vodama: 107 mg/l O2. Margeta: Odvodnja naselja Da bi se primijenio ovaj postupak. Sanitarna zaštita postiže se ograničavanjem koncentracije koliformnih bakterija. razrjeđenje otpadne tvari koje se postiže u tom trenutku. Dopuštena koncentracija KPK u preljevnim vodama odabire se u skladu s lokalnim standardima. Ovaj se pristup može primijeniti u svim slučajevima kada je oborinska voda razmjerno čista i kad se miješanjem s komunalnim vodama otpadna tvar razrijedi u zadanom omjeru. taložnik. KPK u komunalnim vodama: 600 mg/l O2. Naime. na rasteretnim se građevinama postavljaju mehanički uređaji za pročišćavanje preljevnih voda (rešetke otvora 6 mm. prehrambenu industriju ili marikulturu.

Proračun koji se zasniva na korištenju formula Proračun protoka rasteretne građevine može se zasnivati i na odgovarajućim formulama. Kao što je već rečeno. ako postoji (m3/s). npr. u Velikoj Britaniji /76/.17) – broj stanovnika. u slučajevima većih gradova koristi se maksimalni satni protok.15) Kritično otjecanje kod mješovitog otjecanja (mješovitog sustava) je zbroj otjecanja: ′ Qkrit . Qr. S obzirom da je maksimalni satni protok na velikim uređajima manji od trostruke veličine prosječnog satnog protoka. – tuđe vode. To podrazumijeva analizu svih karakteristika i eventualno utvrđivanje koeficijenta razrjeđenja ili kritičnog intenziteta za razne pokazatelje zagađenja.kišno = 6 ⋅ P ⋅ G + I ljetno + 3E gdje je 1. maksimalna količina vode koja se u mješovitom sustavu kanalizacije dovodi na uređaj proračunava se uz korištenje formule: A = (P ⋅ G + I + E ) + 1360 ⋅ P + 2 E (l/dan) (6. Količina vode koja se dovodi na uređaj u sušnom razdoblju je u načelu veličina trostrukog prosječnog dotoka: Quređ = 3 ⋅ P ⋅ G + I + 3 ⋅ E gdje je: P G I E (6.krit + Qkrit (6. kao.16) gdje je: Qkom – otjecanje pripadnih otpadnih voda (m3/s). Potrebno je naglasiti da oborinske vode u urbanim sredinama nisu čiste vode i da kod analiza mjerodavnih količina treba voditi računa i o zagađenju koje donosi oborinska voda.360 ·P količina oborinskih voda zadržanih u kanalizacijskom sustavu. – specifična količina otpadnih voda po stanovniku na dan. U razdoblju oborina.6. svaka konkretna situacija zahtijeva poseban pristup u skladu s lokalnim prilikama.18) (6. Q′r.krit = n ⋅ Qkom (6. naročito u početnom razdoblju otjecanja. Objekti kanalizacijskog sustava Ograničenje koje se postavlja jest da je koncentracija u mješavini manja od dopuštene u preljevnim vodama: Cmje ≤ Cdop (6. tada je: Q r . – industrijske otpadne vode priključene na gradski kanalizacijski sustav. 201 .krit – otjecanje kritičnih oborinskih voda (m3/s).19) ili kao dvostruki mjerodavni sušni protok: Quređ .14) Ako je poznat koeficijent razrjeđenja (miješanja).krit – otjecanje s prethodnog preljeva.mje = Qkom + Qr .

i kišni preljevi s dinamičkom kontrolom rada. broju ukupnih prelijevanja ili učestalosti prelijevanja u određenom vremenskom razdoblju. To su uglavnom manji ili stariji tipovi rasteretnih građevina koji funkcioniraju u skladu sa svojom izvedbom. Na temelju veličina dobivenih modelom. kako se popularno zovu. 202 . godine. dimenzije izlazne cijevi) koji se ne mijenjaju tijekom vremena ili promjenom karakteristika dotoka. Preljevi sa statičkom kontrolom rada su preljevi koji imaju elemente (duljinu i visinu preljevnog praga. provodi se simulacija kojom se analiziraju kratkotrajni i dugotrajni utjecaji otpadnih tvari na karakteristike prijamnika. Proračun mjerodavnih količina koji se zasniva na ukupnom zagađenju koje se ispušta u prijamnik S obzirom na sve veće zagađenje u oborinskim vodama i sve strožim standardima zaštite vodnih resursa.J. /10/ godine. te NRA-standardi u Velikoj Britaniji od 1993. te proračuna količina vode i zagađenja koje se u određenom vremenskom razdoblju ispušta u prijamnik. 6. Pojedine zemlje i njihova udruženja izrađuju standarde za proračun mjerodavnih količina rasteretnih voda. tako da se u svim uobičajenim situacijama i dalje koriste proračuni koji su dani u prethodnom tekstu. bez prilagođavanja promjenama koje se tijekom vremena događaju u kanalizacijskom sustavu.2 Tipovi preljeva Rasteretne građevine ili. Ovakav proračun nije lak ni jednostavan jer je osnovni preduvjet za njegovo izvođenje izrada simulacijskog modela tečenja kanalizacijskog sustava i zagađenja koje se kanalizacijskim sustavom transportira u razdoblju oborina. Za detaljnije informiranje čitatelji se upućuju na ove standarde. Margeta: Odvodnja naselja Preostala voda iz kanalizacijskog sustava se pomoću rasteretne građevine ispušta u prijamnik na odgovarajući način tako da se zadovolji standard prijamnika. potrebnom mehaničkom pročišćavanju preljevnih voda i veličini kišnog bazena. Ovakav proračun ima opravdanje samo kod velikih kanalizacijskih sustava i kod vrlo važnih prijamnika. “kišni preljevi”. koji rješavaju problematiku ispuštanja mješovitih voda u kopnene vode i more /76/. kao što je to najnoviji standard ATV 128 iz 1992/94. odnosno pomogli primjeni ovih standarda u odgovarajućem proračunu rasteretnih građevina.1. proračun dopuštenih količina mješavine otpadnih i oborinskih voda zasniva se na analizi utjecaja ukupnog zagađenja koje se pomoću rasteretnih građevina ispušta u vodne resurse i posljedica koje to zagađenje ima na stanje prijamnika. standarde Hrvatske koji su slični standardima EU i drugu literaturu /71/. Svi ovi standardi izrađeni su da bi zadovoljili EU Directive (91/271/1991) /36/. s obzirom na način rada dijele se u dvije osnovne grupe: kišni preljevi sa statičkom kontrolom rada. Na osnovi rezultata takvih analiza i proračuna odlučuje se o dopuštenoj koncentraciji otpadne tvari u preljevnim vodama. koji rješava problematiku ispuštanja mješovitih i oborinskih voda uz rijeke i jezera.

3) ili dvostrana (Slika 6.a). Ovakvi tipovi rasteretnih građevina koriste se sve više za upravljanje u realnom vremenu (real time) radom većih kanalizacijskih sustava.2.6.2. u skladu s njihovim posebnim karakteristikama. ali i znatne ekonomske uštede. kada je postavljen pod nešto većim kutom (Slika 6.2.a i Slika 6.c i Slika 6.2. Objekti kanalizacijskog sustava Preljevi s dinamičkom kontrolom su rasteretne građevine novijeg datuma. Razlikujemo potpuni bočni preljev. Rasteretna građevina s bočnim preljevom može biti jednostrana (Slika 6.b).3). Postoje i druge podjele rasteretnih građevina.2. ili nepotpun.4).2. Razlikujemo rasteretne građevine u odnosu na položaj preljevnog praga prema smjeru kretanja vode u dotoku na preljevni prag: okomiti ili čelni kišni preljev. Čelni kišni preljev može biti potpun. što znači da je prag postavljen okomito na smjer tečenja (Slika 6. čiji se rad zasniva na korištenju odgovarajućih računalnih programa. jer se rad preljeva maksimalno smanjuje. a istovremeno se ne povećavaju bitno troškovi pročišćavanja mješavine oborinskih i otpadnih voda. i nepotpuni bočni preljev. kod kojeg je preljevni prag postavljen poprečno smjeru tečenja vode (Slika 6.2: Različiti tipovi preljeva 203 .d). drugi tip rasteretne građevine su bočni preljevi kod kojih je preljevni prag postavljen u smjeru tečenja (Slika 6. Korištenjem sustava upravljanja na rasteretnim građevinama dobiva se bolja zaštita prijamnika. a) b) c) d) Slika 6. kod kojeg je preljevni prag paralelan sa smjerom tečenja.b). kao i veće građevine koje imaju ugrađene elemente pomoću kojih se upravlja radom (protokom) rasteretne građevine u skladu s veličinom protoka u kanalizacijskom sustavu i količinom otpadne tvari u mješavini voda. Na ovaj se način postižu bolji učinci zaštite okoliša. kod kojeg je preljevni prag položen pod kutom (uvijek manjim od 45 stupnjeva) (Slika 6.

3: Rasteretna građevina s jednostranim bočnim preljevom /63/. /14/ 204 .J. Margeta: Odvodnja naselja 1 – kruna preljeva 2 – šipka za pridržavanje Uronjena pregrada na preljevu Slika 6.

5). One mogu funkcionirati i na načelu vodnog mlaza (Slika 6. Jedan od tipova je i rasteretna građevina sa otvorom u dnu (Slika 6. 205 visina > 250 mm .6). koji u potpunosti razdvajaju dva režima tečenja. Objekti kanalizacijskog sustava 1 – kruna preljeva 2 – šipka za pridržavanje Uronjene pregrade na preljevu Slika 6.4: Rasteretna građevina s dvostranim bočnim preljevom /14/ Treću grupu čine rasteretne građevine s preljevnim pragom u krivini (Slika 6.6. tako da se dobije rasteretna građevina sa sifonskim preljevom. Postoje i drugi tipovi rasteretnih građevina.7). gdje se prelijevanje kod nekog protoka ostvaruje tako da odbačeni mlaz preskače radni kanal za sušno razdoblje i prelijeva se u odteretni kanal preljeva. To su takozvani razdjelni preljevi. Kao rasteretna građevina može se koristiti i obični sifon (Slika 6.8).

6: Rasteretna građevina s preljevom u krivini 206 .J.5: Rasteretna građevina sa sifonskim preljevom Slika 6. Margeta: Odvodnja naselja Slika 6.

ovisi o lokalnim prilikama. Objekti kanalizacijskog sustava a) Otjecanje – male oborine b) Otjecanje – velike oborine Slika 6.7: Razdjelni preljev 1 – željezni pridržač 2 – ozračna cijev 3 – pomični prag Slika 6.6.8: Čelni tip preljeva s otvorom u dnu /36/ Koji će se tip primijeniti u konkretnom slučaju. kao što su: 207 .

dok se kod građevina češće koriste rasteretne građevine s čelnim preljevima i sifonom. Važno je naglasiti da danas sve rasteretne građevine moraju imati uronjenu pregradu prije preljeva. Svrha prigušenja je dobivanje što ravnomjernijeg otjecanja u kanalizacijskom sustavu kod različitih režima rada preljeva. Zbog toga su preljevi s prigušenjem racionalniji i pouzdaniji. Kod preljeva s prigušenjem. U slučaju građevina. u kanalima se češće koriste rasteretne građevine s bočnim preljevima i otvorom u dnu. ako se vode kod određenog protoka mogu potpuno ispuštati u prijamnik. visinski odnosi razina vode u kanalu. režim tečenja u kanalima. i preljeve bez prigušenja. Ukoliko nema prigušenja.J. način upravljanja. tada je voda u radnom kanalu sa slobodnim vodnim licem. voda na početku radnog kanala teče pod tlakom tvoreći tako prigušnicu. Na prikazanim slikama ove uronjene pregrade nisu ucrtane. a prikazuju ih Slika 6.11 i Slika 6. voda teče izrazito uzduž kanala i mijenja se u količini i brzini dotjecanja na preljevni prag. crpne stanice i drugo) i na kanalima sustava. čime se na manjoj duljini preljevnog praga mogu prelijevati veće količine. prijamniku i radnom kanalu. imamo dva slučaja: potopljeni preljev. položaj prijamnika. treba razlikovati rasteretne građevine na objektima kanalizacijskog sustava (kišni bazeni. tada je svrhovitije koristiti obostrani preljev. S obzirom na režim tečenja u preljevnom kanalu.9: Preljev s prigušenjem i bez prigušenja 208 . građevine uređaja za pročišćavanje. Ukoliko je prostor ograničen po duljini. položaj radnog kanala. raspoloživi prostor.13. Slika 6. i nepotopljeni preljev. kako bi se spriječilo otjecanje plutajućih tvari zajedno s preljevnim vodama. oblik i položaj kanala. ali s izraženim vertikalnim promjenama razine vode u građevini i na preljevu. S obzirom na režim tečenja u radnom kanalu. a to za posljedicu ima podizanje razine vode na preljevu. tečenje prema preljevnom pragu je slabo. U skladu s tim. razlikujemo: preljeve s prigušenjem. Margeta: Odvodnja naselja količine voda. Međutim. U slučaju kanala. ako je radni kanal okomit na dotok vode. tada se koriste raspodjelni preljevi. tada se koristi okomiti preljev.

4 (6. a nepotopljeni preljev je onaj kod kojeg je razina vode u preljevnom kanalu niža od razine preljevnog praga. Pregrada zadržava plivajuće tvari. Zbog toga ulazni cjevovod treba biti većih dimenzija.6.165 ⋅ Q 0. nužno je da je voda koja dolazi u bazen usporena. a po prestanku dotoka oborinskih voda plivajuće tvari otječu putem prigušnice u pravcu uređaja. u prijamnik se postavljaju uronjene pregrade (Slika 6.11: Preljev s uronjenom pregradom /91/ 209 . odnosno da ima mirni tok.1 prikazuje preporuke za dimenzioniranje preljevnog bazena s uronjenom pregradom. Slika 6. odnosno mora biti veći od minimalnoga: Dmin = 0.10: Potopljeni i nepotopljeni preljev Potopljeni preljev je onaj kod kojeg je razina vode u preljevnom kanalu viša od razine preljevnog praga.20) Tablica 6. Objekti kanalizacijskog sustava Slika 6.11). Da bi učinak pregrade bio dobar. Da bi se spriječilo otjecanje plivajućih tvari preko preljevnog praga.

tako da se količina voda koja otječe u pravcu uređaja prilagođava trenutnom stanju u dotoku.12: Protoci na preljevu Ako je Qmax. Kod rasteretnih građevina s dinamičkim radom.9 1.radna Qradna (6.1: Preporuke za dimenzioniranje preljevnog bazena s uronjenom pregradom /91/ Visina praga iznad izlazne cijevi Hw/D 0. znatnije ne mijenja s promjenom protoka u dotoku iznad kritičnog protoka rasteretne građevine Qkrit. 210 .8 6. Qradna se kontrolira. kako na rasteretnoj građevini. Kada se veličina dotoka izjednači s kritičnim protokom rasteretne građevine Qkrit. Qmješavine Qradna Qpreljeva Slika 6. αras =1. na izlazu iz rasteretne građevine prema uređaju za pročišćavanje. Qmax . Osnovni cilj hidrauličkog dimenzioniranja rasteretnih građevina je: da prelijevanje započinje tek kada protok postane veći od kritičnoga.mješavine. Kod maksimalnog dotoka javlja se Qmax. tako i nizvodno od nje.21) Kod rasteretnih građevina koje funkcioniraju na statički način.radna.J.2 Minimalni promjer ulazne cijevi Dmin/Q0. Kod ovih preljeva moguće je postići idealnu veličinu koeficijenta raspodjele. Izbor ovih veličina ovisi o tipu preljeva koji se koristi.5 0.radna maksimalni protok u pravcu uređaja u razdoblju maksimalnog dotoka mješavine vode na rasteretnu građevinu Qmax.60 1.165 0. a manjim dijelom raste i Qradna.3 Dimenzioniranje Hidraulički proračun kišnog preljeva sastoji se od određivanja: visine i duljine preljevnog praga.161 0.6 0. dotok u sustavu raste s trajanjem oborina. dimenzija preljevnog i radnog kanala.1.70 1. Bolji su preljevi koji imaju manju veličinu koeficijenta αras. dolazi do prelijevanja tako da se prelijevaju sve količine veće od kritične.85 Visina pregrade HS /D 0. Margeta: Odvodnja naselja Tablica 6.0 1. U skladu s tim mijenja se koeficijent raspodjele koji je različit kod pojedinih tipova kišnih preljeva. αras = 1.4 0. tada se može odrediti veličina koeficijenta raspodjele protoka αras kao: α ras = U idealnom slučaju.157 Maksimalna razina vode Hm /Dmin 1. da se dotok u izlaznom kanalu.

η – koeficijent sigurnosti.24) gdje je: Qpreljev – količina koja se prelijeva (m3/s).15. proračun čelnog preljeva je jednostavan i može se kvalitetno provesti. Veličina protoka čelnog preljeva računa se po formuli: 2 ⋅ 2 g ⋅η Q preljev = L ⋅ c ⋅ 2 ⋅ µ ⋅ hm 3 3 (6. Preporučuje se korištenje oštrog preljeva sa pločom (Slika 6.13) kod kojeg je veličina koeficijenta µ = 0. U svim ostalim slučajevima mogu se koristiti veličine koje prikazuje Slika 6. jer se takvi mogu vertikalno pomicati i prilagođavati potrebama.62. µ – koeficijent krune preljevnog praga.13: Preljevni prag sa oštrim preljevom 211 .23) i visina vode na preljevu hm: ⎡ 3 ⋅ Q preljev ⎤ hm = ⎢ ⎥ ⎢ ⎦ ⎣ 2 ⋅ µ ⋅ c ⋅ L 2g ⎥ 2/3 (6. Objekti kanalizacijskog sustava Dimenzioniranje čelnih preljeva Za razliku od drugih tipova preljeva. Slika 6.22) Korištenjem ove formule računa se duljina preljevnog praga: L= Q preljev 32 c ⋅ 2 3 ⋅ µ ⋅ hm ⋅ 2g ⋅η (6. L – potrebna duljina praga (m).6. c – koeficijent umanjenja u funkciji razine vode u nizvodnom preljevnom kanalu. hm – srednja visina vode na preljevu (m).

2: Koeficijent umanjenja h′/hm c 0. Veličinu koeficijenta c može se računati i iz podataka koje prikazuje Tablica 6. 1956.97 0.2 0.79 Slika 6.3 0.5 0.64 µ=0. Na primjer.0 1. 212 .9 0.0 0.1 0. Tablica 6. za široke preljevne pragove. tada se utjecaj uronjene pregrade na rad preljeva može zanemariti (ATV 111/94).2 (Boss. n = 3. za zaobljene preljevne pragove.52 µ=0.86 0. Koeficijent c može se računati po formuli: ⎛ ⎞ c = 1 − ⎜ h′ ⎟ ⎝ hm ⎠ n (6. Ispred preljevnih pragova često se postavljaju uronjene pregrade kojima se sprječava istjecanje plivajućih tvari u prijamnik.99 0.1 0. /24/).4 0.26) gdje je: n = 2.8 0.14: Oblici krune preljevnog praga i veličina koeficijenta prelijevanja /68/ Koeficijent umanjenja c funkcija je visine vode iznad preljevnog praga u preljevnom kanalu i visine vode na preljevu: ⎛ h′ ⎞ c= f⎜ ⎜h ⎟ ⎟ ⎝ m⎠ (6.6 0. Margeta: Odvodnja naselja µ=0. za oštrobridni preljev.78 0. Ukoliko se poštuju ograničenja koja prikazuje Slika 6. kod čelnog preljeva koeficijent sigurnosti jednak je 1.62 1.98 0.94 0.91 0.11. hm – srednja visina vode na preljevu.75 µ=0. i to za sve oblike preljevnih pragova.J.25) gdje je: h′ – visina vode iznad praga u preljevnom kanalu.0 Koeficijent sigurnosti ovisi o tipu preljeva. Izložene smjernice za proračun vrijede za kišne bazene i slične građevine pravokutnog ili okruglog tlocrtnog oblika.5 µ=0. n = 4.7 0.96 0.

a što veliki preljev? Ne postoji neko određeno pravilo koje razgraničava veliki od malog preljeva. pa se uglavnom rabe približne metode proračuna. Naime. oni se uglavnom najprije dimenzioniraju korištenjem empirijskih formula. 213 . Veliki problem u primjeni bočnih preljeva je njihovo dimenzioniranje.15: Odnos vodnih lica na preljevnom pragu Dimenzioniranje bočnih preljeva Bočni preljev se vrlo često rabi u kanalizaciji. a naročito u kanalizaciji mješovita tipa. a one se nastoje otkloniti primjenom većih faktora sigurnosti. nije moguće potpuno analitičko rješavanje jednadžbi koje opisuju tečenje u kanalima s bočnim preljevima. Ovakav je potpuno opravdan kod proračuna manjih preljeva.6. prelijevanje u osjetljive prijamnike kao što su jezera i slično). To su situacije u kojima se ne dopušta bitno odstupanje od zadanih ograničenja u radu preljeva (na primjer. jer je kakvoća ulaznih podataka takva da precizniji proračuni ne bi bitno racionalizirali izgradnju ili povećali pouzdanost u dimenzioniranju objekata. trebaju odlučiti sami projektanti na temelju lokalne situacije: dimenzija objekta. ali veliki po svome značenju. kada se dimenzioniraju veliki preljevi. zasnovane na eksperimentima provedenim u ograničenom rasponu mnogih varijabli koje utječu na tečenje. Naime. te kao takav obično zahtijeva vrlo precizan proračun. Objekti kanalizacijskog sustava Slika 6. Međutim. potom se tako dobivene dimenzije provjeravaju na fizikalnom modelu. Je li neki preljev velik ili mali. Ovdje se nameće logično pitanje: što je to mali. Primjena ovakvih metoda uzrokuje pogreške u proračunu prelijevanja. preljev može biti mali po dimenzijama. značenja objekta i osjetljivosti samog problema. Druga je mogućnost dimenzioniranje korištenjem odgovarajućih numeričkih modela (koji daju znatno preciznije rezultate) na računalu.

duljina preljeva i visina preljevnog praga. osim za smanjenje energije zbog trenja. Nedostatak ove metode je što ne uzima u obzir povećanja uzdužne brzine tekućine na preljevu. ovaj sustav jednadžbi može se rješavati odgovarajućim numeričkim postupcima. tj.c) Ako kanali mješovite kanalizacije imaju veliki pad.16. U praksi se pokazalo da se rješenja izvedena na ovoj osnovnoj pretpostavci razmjerno dobro slažu sa stvarnim stanjima /66/. b) Mirni režim (Slika 6. koje čine sustav običnih diferencijalnih jednadžbi za koje se ne mogu naći rješenja u analitičkom obliku čak ni kod jednostavne geometrije i jednostavnih rubnih uvjeta. jer se s obzirom na promjenjiv tok Froudeov broj uzduž toka mijenja. U ovakvoj situaciji preljev nema utjecaja na uzvodni tok. Nizvodni protočni uvjeti Q2 određuju normalnu dubinu vode na kraju preljeva. Za ovakvu situaciju mogu se postaviti rubni uvjeti i naći rješenje. što podrazumijeva da je uzdužna brzina preljevnog toka jednaka prosječnoj brzini u kanalu. U rješavanju problema značajnu ulogu ima vodno lice uzduž bočnog preljeva. pa se zbog toga dobivaju nešto manje količine prelijevanja od stvarnih. Energetski pristup temelji se na osnovnoj pretpostavci da se ukupna specifična energija tekućine sadržane u kanalu ne mijenja uzduž bočnog preljeva. razmatraju se samo tri osnovna slučaja: siloviti režim. Zbog toga je oblik vodnog lica (a time i protok prelijevanja) funkcijski ovisan isključivo o uzvodnom stanju. U ovom slučaju preljev utječe jedino na uzvodni protok. i primjena zakona održanja količine gibanja. Margeta: Odvodnja naselja Prema dosadašnjem iskustvu u odnosu na veličine objekta i količine. malim preljevima trebaju se smatrati oni čija duljina preljevnog praga ne prelazi 5 m. o lokalnom Froudeovu broju. a ono može poprimiti različite oblike. a) Siloviti režim (Slika 6. a količine koje se prelijevaju ne prelaze veličinu od 2 m3/s.16. Dubina vodnog lica raste na preljevu u pravcu toka. Rubni uvjeti za rješavanje jednadžbi ovise o režimu strujanja. Primjenom ovih zakona izvode se osnovne jednadžbe vodnog lica i kontinuiteta. prijelaz silovitog u mirni režim. možemo očekivati mirni režim koji se održava ne samo uzvodno.b) Kada kanali mješovite kanalizacije imaju mali pad. Drugi se pristup zasniva na primjeni zakona održanja mase i količine gibanja na računski element (preljev). pa se na uzvodnom dijelu kanala zadržava isti režim. Međutim.J. mirni režim. možemo pretpostaviti da je u dovodnom kanalu siloviti režim. Bočni preljev bez prigušenja U teoriji bočnog preljeva mogu se uočiti dva pristupa rješavanju problema: energetski pristup. već i na samom preljevu. pa i nizvodno. Budući da nije moguće u općem slučaju u cijelosti predvidjeti režim strujanja. Na oblik vodnog lica utječu: režim strujanja vode u kanalu prije preljeva. Na 214 .

a vodno lice smanjuje i tok postaje superkritičan. Ako nizvodni pad ostaje blag. može doći do vodnog skoka neposredno nizvodno od preljeva. Slika 6. Objekti kanalizacijskog sustava uzvodnoj dionici 1 dubina se asimptotski približava normalnoj dubini za protok Q1. pod uvjetom da je preljevni prag dovoljno dugačak. Zbog toga se u kanalizaciji češće koriste približni proračuni na temelju empirijskih formula i iskustvenih preporuka. U skladu s ovim mogu se postaviti rubni uvjeti za uzvodni (1) i nizvodni (2) profil na preljev i naći rješenje. oblik). U ovakvoj situaciji imamo kritičnu dubinu na početku preljeva. tada nizvodno zbog smanjenog protoka može doći do tolikog smanjenja Froudeova broja.6. a u profilu (2) za mirni režim. pa se javlja drugi režim strujanja.16. Rubni uvjeti su tada složeniji jer u profilu (1) imamo rubne uvjete za siloviti. c) Prijelaz iz silovitog u mirni režim (Slika 6. na početku preljeva ćemo imati prelijevanje u silovitom režimu. vrlo je teško egzaktno proračunati preljev u kanalizaciji. pri čemu je visina praga manja od kritične dubine u odnosu na dolazni protok.a) Ako je u dovodnom kanalu siloviti režim takav da je dubina na početku preljeva manja od kritične. Prolazeći duž preljeva voda se prelijeva. U tom se slučaju na dijelu preljevnog praga javlja vodni skok. Uzimajući u obzir da u kanalizaciji dotok na preljev varira (nije konstantan) u omjeru od 1:30 i da karakteristike kanala na preljevu ispred i iza preljeva mogu biti različite (pad. ako je prelijevanje intenzivno. Vodni skok može se pojaviti i u slučaju malih padova. Međutim.16: Mogući tipovi vodnog lica na bočnom preljevu 215 .

kao što je formula Ackersa /73/.27) gdje je: hu ho – nizvodna visina vode iznad preljevnog praga.4 ⋅ E ⎟ ⎟ + 0.310 ⋅ E − 0. ⎧ ⎡ ⎤⎫ ⎛ c ⎞ c ⎪ ⎪ −1 0.28) 216 . Zbog toga i preporuke ATV-a /10/ u ovom slučaju predlažu faktor sigurnosti od 50%. kao što je to slučaj kod preljeva bez prigušnice.4 ⋅ ⎜ + 0.17: Proračunavanje srednje visine prelijevanja Za proračun se može koristiti i nomogram (Slika 6. Osim formule (6.065⎥ ⎬ ⎜1 − 0. Može se uočiti da ona znatno odstupa od stvarnog izgleda vodnog lica na preljevu.03 ⋅ B⋅ ⎨2 ⋅ 2 ⋅ ⎢ n2 − 0.4 L = 2.17 prikazuje ovaj način određivanja srednje veličine prelijevanja. U slučaju dvostranih preljeva koriste se iste formule i nomogram s tim da se izračunata duljina poveća za 20%. Naime.18). Margeta: Odvodnja naselja U daljnjem tekstu prikazat će se proračun u skladu s preporukama Njemačkog udruženja za otpadne vode /88/ i nekih drugih autora.21 – 6.948 ⋅ cos n ⎪ ⎢ ⎥⎪ w ⎠ w 2 ⎝ ⎣ ⎦ ⎩ ⎭ Ew = α ⋅ Vn2 + α ′⋅ (d n − c ) 2g (6. Ukupne karakteristike preljeva i visina vode na preljevu hm se dobiju kao: Q preljev = f (hm ) Srednja visina na preljevu se računa kao: 1 hm = hu + ⋅ (ho − hu ) 4 (6. Slika 6. Za proračun se koriste već dane formule (6.23) postoje i druge. koja se primjenjuje u slučajevima kad vodno lice duž preljeva opada.25). smatra se da je koeficijent prelijevanja kod dvostranog preljeva manji za 15% od istog tipa jednostranog bočnog preljeva.J.6. koji je rađen za koeficijent krune preljevnog praga od 0. – uzvodna visina vode na preljevnom pragu jednaka visini vode ispred praga za računsku količinu vode. Slika 6.

Slika 6.21 – 6. – dubina vode u dolaznom kanalu (m). – brzina vode u dolaznom kanalu (m/s). – visina praga (m). – širina kanala (m). – hidrostatski koeficijent. – visina vode na početku praga (m).6.23) za bočne i okomite preljeve /10/ 217 . – h1/h2. – specifična energija toka u odnosu na krunu preljeva (m). Objekti kanalizacijskog sustava gdje je: L B n2 h1 h2 c Ew Vn α α' dn – duljina praga (m). – brzinski koeficijent.18: Nomogram za proračun duljine praga po formulama (6. – visina vode na kraju praga (m).

95 .J. a veličina radnog protoka u pravcu uređaja za pročišćavanje značajno se mijenja s porastom ukupnog protoka koji dolazi na rasteretnu građevinu. Proračun se radi iterativno. a time i veće prelijevanje po duljini preljevnog praga. α ′ = 0. Svako povišenje krune preljeva zahtijeva povećanje prigušenja uz iste veličine otjecanja. (6.19: Hidrodinamički odnosi na preljevu prema Ackersu /73/ Eksperimentalno je utvrđeno da je na uzvodnom dijelu: α = 1. Za proračun se koristi i dijagram. Slika 6. i da je visina vode na početku praga: h1 = 0 . 218 . Bočni preljevi s prigušenjem Racionalnije rješenje je na izlaznom kanalu stvoriti prigušenje koje za rezultat ima podizanje vode na preljevnom pragu i njegovo ujednačavanje na cijeloj duljini praga. Preljevi bez prigušenja imaju velike duljine. U pravilu se koriste bočni preljevi s prigušnicom. te manju promjenjivost radnog protoka u pravcu uređaja. Margeta: Odvodnja naselja Značenje korištenih veličina prikazuje Slika 6. izračunate dimenzije moraju se provjeriti na fizikalnom modelu. Zbog toga se ovi tipovi koriste samo iznimno. Ako količina vode ne zadovoljava. potom izračunati L i količina vode koja teče dalje.2 . tada se proračun ponavlja uz korištenje primjerenije veličine n2. Kada se radi o većim preljevima.29) odnosno: h2 = Ew 2n2 (6. jer se u proračunu najprije mora pretpostaviti n2. Visina krune pregrade određuje se dimenzioniranjem prigušnice pri kritičnom otjecanju mješavine vode (kada počinje prelijevanje).19.0 .4 .5 ⋅ E w α ′ = 1.30) Na nizvodnom dijelu: α = 1.

U slučaju kada je 0.20).5 primjenjuje se rasteretna građevina s otvorom u dnu.75 < Fr < 1. izračunava se potrebna duljina bočnog preljeva. stoga ga u takvim uvjetima toka ne treba primjenjivati. a isti proračun se koristi za jednostrane i dvostrane bočne preljeve.6. a 3 ( ) (6.31) je empirijska formula koja se koristi za prigušene bočne preljeve i vrijedi uz uvjet da je Fr ≤ 0.20: Karakteristike protoka na bočnom preljevu u mirnom režimu tečenja U slučaju kada je Fr > 1. Srednja visina na preljevu h0. Pretpostavka je da je oblik vodnog lica na preljevu paraboličan.26).24). Pri tome je potrebno provjeriti zadovoljenje određenih uvjeta koji se daju u daljnjem tekstu. s time da se dobivena duljina za jednostrani preljev dijeli s dva za slučaj da se gradi dvostrani bočni preljev. odnosno da u dovodnom kanalu imamo mirni režim tečenja. 219 . U takvim uvjetima mora se rekonstruirati razmatrana dionica kanala ili projektirati objekte za umirenje toka vode /6/. b − h 0. Uvrštavanjem ove veličine u jednadžbe (6.m dobije se kao: 2 h 0. Objekti kanalizacijskog sustava Za proračun se koriste formule (6. Formula (6.a – uzvodna visina vode na preljevnom pragu jednaka visini vode ispred praga za računsku količinu vode. a + ⋅ h 0.5. m = h 0.31) gdje je: h0.22 – 6.75 u dolaznom kanalu na udaljenosti od 20 dijametara da ili 20 visina ha (Slika 6.b – nizvodna visina vode iznad preljevnog praga. preljev ne može funkcionirati pravilno.22 – 6. Slika 6. h0.

tada vrijedi: ha + v va + ∆ S = hb + B .b ) ⋅ l0 2 2 2 (6.a + J E .b + h1 2g 2g 1 ⋅ (J E .J. Da bi se osigurao djelotvoran rad preljeva potrebno je zadovoljiti i sljedeća ograničenja /6/: duljina jednostranog bočnog preljevnog praga mora biti najmanje 3 da ili 3 ha. – površina vodnog lica. Margeta: Odvodnja naselja Veličina Froudeova broja može se izračunati po formuli: Fr = Q g⋅A A⋅ B (6.21: Rubni uvjeti na bočnom preljevu Ukoliko se ipak žele uzeti u obzir sve karakteristike toka. – širina vodnog lica.21.81 m/s2).34) Za proračun veličine gubitaka h1 vrijedi: h1 = (6. odnosno da je h1 = 0.33) – promjer dovodnog cjevovoda. – visina punjenja u dovodnom cjevovodu. Za okrugle kanale može se koristiti pojednostavnjeni oblik: Fra = gdje je: da ha Q 4 g ⋅ da ⋅ h a (6. U skladu sa pretpostavkama koje prikazuje Slika 6. – ubrzanje sile teže (9.32) gdje je: Q A g B – protok. Slika 6.35) Ova načela vrijede i za obostrani bočni preljev. pretpostavlja se da je gubitak energije duž toka na preljevu zanemariv. 220 .

uz uvjet da se detaljno proračuna protočna crta na preljevu.6.krit = (ξ e + 1) ⋅ ∆ hb . minimalna duljina mora biti 20 db. 221 . minimalna visina preljevnog praga Sa je 0. maksimalna duljina treba biti 100 m. kao ograničavajuća veličina visine vode na preljevu h0.8 da ili 0.22: Hidraulička shema prigušnice U skladu s objašnjenjima koja prikazuje Slika 6. U pojedinim se slučajevima ove preporuke ne moraju poštivati.85 da – Sa) ili (0. moraju se odrediti veličina i duljina prigušnog kanala.b ⋅ lt − d b ⋅ m 2 (6. odnos lt / db treba biti što je moguće veći. proračun duljine prigušnog kanala se zasniva na korištenju sljedećih formula: ∆ hb .25 mm. Za potrebe hidrauličkog proračuna trebaju se uzeti u obzir sljedeća ograničenja: kc = 0.5 da ili 0. najveći profil može biti 500 mm sa slobodnim izljevom. Kanal mora zadovoljavati sljedeća ograničenja: minimalni profil mora biti 200 mm.36) (6.85 ha – Sa) se ne smije prekoračiti.0 za slučaj da je tlačna crta na izlazu sa slobodnim vodnim licem.a vrijednost od (0. Da bi preljev pravilno funkcionirao. mD = 1. koeficijent gubitaka na ulazu. maksimalna visina preljevnog praga Sa je 0.8 ha.krit vb + J E ⋅ lt 2g = Sb + J B .5 ha.3%.37) gdje je m koeficijent koji određuje položaj tlačne crte za slobodno istjecanje na izlazu iz prigušnice.22 i uz uvažavanje danih preporuka i ograničenja. Slika 6. maksimalni pad je 0. Objekti kanalizacijskog sustava duljina obostranog bočnog preljeva mora biti najmanje 4 da ili 4 ha.

39) Osim toga.2 Qkrit (6.23.44) Koeficijent otpora ξτ izračunava se kako prikazuje Slika 6.41) Da bi se postiglo da ne dolazi do taloženja na rasteretnoj građevini u sušnom razdoblju. kada na razdjelnu građevinu zbog neizgrađenosti sustava ne dolazi projektirani protok.1 ⋅ Q1 / 3 (N/m2) (6. kao i u svim situacijama kada se želi upravljati radom rasteretne građevine. Zapornica na radnom kanalu (N/m2) (6.a + J E .b vb va ⎞ ⎜ ⎟ ⎜ ⎟ ∆ S = ⎜ hb + + ⋅ l0 ⎟ − ⎜ ha + ⎟ 2 2 2 g g ⎠ ⎝ ⎠ ⎝ (6.38) Jedan od uvjeta koji treba zadovoljiti jest da je visinska razlika od ulaza u prigušnicu do visine dna na početku preljeva veća od 3 cm. JF – gradijent crte energije ( J F = J B . to jest da je: Qb (za Qmax ) − 1 ≤ 0. U slučaju primjene zapornice. visina preljevnog praga na ulazu u prigušnici mora biti: Sb ≥ d b + vb 2g 2 (6. tako da je gubitak: h1 = ξτ ⋅ vb 2g 2 (6. Potreba za ugradnjom zapornice javlja se u početnim razdobljima rada kanalizacijskog sustava. ne mora se poštovati zahtjev za minimalnim otvorom prigušnice od 200 mm.43) Da bi se regulirao protok. Postavljanjem zapornice stvara se dodatni otpor tečenju. vučna snaga toka treba biti: τ min = 4.b vb 2g 2 (6. odnosno rad rasteretne građevine. To se provjerava korištenjem sljedeće jednadžbe: 2 2 ⎛ ⎞ ⎛ J E .37) potrebna duljina prigušnice računa se kao: lt = Sb − d b − (ξ e + 1) ⋅ J E − J B .J. na kraju prigušnog kanala može se postaviti zapornica. 222 . rhy – hidraulički radijus.42) Veličina raspoložive vučne snage računa se po formuli: τ raspo = o ⋅ g ⋅ rhy ⋅ J F gdje je: o – gustoća tekućine (kg/m3).36) i (6. b ). odnosno da je ∆ S > 3 cm /6/. Margeta: Odvodnja naselja Izjednačavanjem jednadžbi (6.40) Uvjet je i da je raspodjela protoka s prigušnicom u granicama do 20%.

Korak 8. Ha i Hb i srednja visina vode na preljevu H0. izračunava ∆ S i uspoređuje na ograničenjem.1: Postupak proračuna preljeva sa prigušnicom Korak 1. Izračunava se visina vodnog lica na početku i kraju preljevnog praga. te provjeravaju izračunate vrijednosti sa traženim ograničenjima.23: Koeficijent gubitaka zapornice /6/ Okvir 6. Pri dobro zaobljenoj izvedbi može se uzeti e = 0. Računaju se brzina. Za dobivene veličine razine vode na preljevu provjeravaju se veličine Froudeova broja i njegova ograničenja u skladu s pretpostavkama proračuna. Izračunavaju se karakteristike protoka u dovodnom kanalu za Qmin=Qsušno. Korak 4. Korak 6. Gubitak na ulazu e može se uzeti pri oštrokutnom ulazu dovoljno točno sa e = 0. Objekti kanalizacijskog sustava Slika 6. Sb i Sa i provjeravaju kriteriji (ograničenja).6. Računaju se: ispunjenost. Korak 7. Proračunavaju se visinski odnosi na preljevu.35. ispunjenost. Izračunavaju se karakteristike protoka u prigušnici (radnom kanalu) za Qpuni profil. Izračunava se duljina prigušnice lt i provjeravaju kriteriji i ograničenja. i dobivene vrijednosti uspoređuju sa ograničenjima.25. Qmax=Qkišno i Qkrit. Izračunavaju se visine preljevnog praga. Qsušno i Qkrit. Korak 5. Froudeov broj i vučna snaga toka. Korak 2. 223 .m. pad energetske linije za Qkrit i vučna snaga toka za Qsušno. brzina. Izračunava se duljina preljevnog praga l0. Korak 3.

Margeta: Odvodnja naselja Razdjelni preljev Razdjelni preljev služi da sve vode iz kanala kod određenog protoka ispusti u prijamnik i tako eliminira tečenje u fekalnim kolektorima u pravcu uređaja. kao i kod mješovitog sustava. Preljev se u potpunosti ne može proračunati analitički.24: Razdjelni preljev s pomičnom pločom Za padove dovodnog cjevovoda veće od 200 ‰. Proračun ovog preljeva zasniva se na analizi mlaza koji dotječe. za proračun se koristi formula: lmax = 1 ⋅ vkrit ⋅ hkrit 2 ⋅⎛ ⎜1 + ⎝ 1 − 0. Slika 6.45) 2 gdje je: vkrit – brzina kod kritičnog tečenja u dovodnom cjevovodu. maksimalna duljina mlaza se proračunava kako slijedi: lmax = 1 ⋅ vkrit ⋅ hkrit (6. Za padove dovodnog kanala manje od 200 ‰. naročito ukoliko su oborinske vode znatno veće od voda sušnog razdoblja i uz to razmjerno čiste.24).2 ⎞ + hkrit ⋅ I 4 ⎟ ⎠ (6.46) gdje je: I – pad dna kanala (‰). odnosno njegova dometa (skoka). Ovakvi se preljevi primjenjuju u polurazdjelnom sustavu kanalizacije (o čemu je već bilo govora u poglavlju 1). Ovakav tip preljeva se uvijek radi s promjenjivom zahvatnom krunom koja se može micati i tako prilagođavati stvarnim potrebama (Slika 6. Ovaj oblik preljeva pogodan je i u slučajevima kada je u dotjecajnom kanalu siloviti režim tečenja.J. 224 . te se stoga proračunava iterativno. hkrit – dubina kod kritičnog tečenja.

tako da se izračunate veličine mogu prilagođavati stvarnom stanju i potrebama. odnosno takozvani “leaping weir” (Slika 6.5 i je li uzvodna dionica nepromijenjena na udaljenosti od 20·da ili Ha.48) lmax = 1. duljina pridnenog otvora mora biti najmanje 50 cm. tada se primjenjuje rasteretna građevina s otvorom na dnu.47) i u slučaju da je dovodni kanal pravokutna oblika. Kod primjene ovog tipa treba provjeriti je li kod Qkrit veličina Froudeova broja Fr > 1.a < 400 ‰ g Duljina preljevnog praga računa se pomoću formula (6.25). za 200 ‰ < JB.15 ⋅ hkrit ⋅ J B . 2 g za JB. Kod primjene ovih rasteretnih građevina preporučuje se izgradnja u kojoj se otvor na dnu može mijenjati pomoću pomične pregrade.7 ⋅ vkrit ⋅ hkrit + 1.6.a < 200 ‰ (6. otjecanje kroz izlaznu cijev otvora na dnu mora uvijek biti sa slobodnim vodnim licem. U izgradnji ovakvih objekata uvijek treba koristiti visokokvalitetne materijale koji ne korodiraju u otpadnoj vodi. Objekti kanalizacijskog sustava Preljev s otvorom u dnu U slučajevima kada se rasteretna građevina treba graditi na dionicama na kojima je siloviti režim tečenja. Slika 6.25 prikazuje kako je potrebno ispuniti sljedeće uvjete /6/: pridneni razdjelni element ne smije biti dublji od dna dovodnog kanala. a) Izgled b) Stanje kod kritičnog protoka Qkrit 225 .47) (6. s tim da se izračunate vrijednosti povećaju za 20%. Duljina pridnenog otvora se u slučaju okruglih dovodnih kanala računa na sljedeći način: lmax = h 3 ⋅ vkrit ⋅ krit .46 i 6.a .

50) Slika 6. pad i koeficijent pogonske hrapavosti možemo očitati protok i brzinu kod punog punjenja profila Qpp.25: Rasteretna građevina sa otvorom u dnu – “leaping weir” Visina preljevnog praga – punjenja kanala Visina preljevnog praga za određene kanale određuje se iz krivulje punjenja kanala.26: Krivulje punjenja i brzina za okrugli poprečni presjek 226 . iz hidrauličkih tablica za određeni profil. Poznavajući ove veličine možemo izračunati odnose: Qkrit ⋅100 = Q (%) Q pp (6. = v (%) h pp v pp (6.27 prikazuju krivulje za okrugli i jajoliki poprečni presjek. a Slika 6.49) a iz dijagrama punjenja očitati s krivulje (Q-H). Margeta: Odvodnja naselja c) Stanje kod maksimalnog protoka Qmax Slika 6. postotak punjenja i brzinu: h (% ) = hkrit vkrit . Svaki poprečni oblik kanala ima svoju krivulju punjenja.J. Isto tako.26 i Slika 6. vpp. Poznat nam je kritični protok Qkrit kod kojeg nastupa prelijevanje.

VT – brzina kod radnog protoka. koristiti za dinamički rad. VV – brzina punog profila. može se izračunati: hkrit = v (% ) h (% ) ⋅ h pp . QT – radni protok. a povećala ukupna količina otpadnih i oborinskih voda koja se pročišćava.1. Sustav mjerenja mora biti direktan s trenutnim praćenjem stanja količina.4 Upravljanje rasteretnim građevinama Zbog rastućih problema zagađenja vodnih resursa s jedne.51) gdje je: hkrit – tražena visina krune preljeva kod kojeg još uvijek neće doći do prelijevanja. U pravilu. Osnovni preduvjet za ovakvo upravljanje kanalizacijskim sustavom i rasteretnim građevinama jest postojanje sustava mjerenja veličine oborine i protoka u pojedinim dijelovima sustava i odgovarajući model tečenja u sustavu. 6. te postigao što bolji učinak zaštite okoliša od preljevnih voda. uz model simuliranja tečenja u sustavu. 227 . jer se upravljanjem njihovim radom razmjerno malom investicijom postižu značajni ekonomski i ekološki učinci. Rasteretne građevine s dinamičkim radom redovito se primjenjuju kod velikih kanalizacijskih sustava kod kojih su tečenja znatno promjenjiva s obzirom na veliki slijevni prostor koji je obuhvaćen sustavom. uz odgovarajuću izvedbu regulacijskih elemenata. ali i stanja kakvoće vode.27: Krivulje punjenja i brzina za jajoliki poprečni presjek Znajući profil i brzinu kod punog punjenja. vkrit = ⋅ v pp 100 100 (6. postoji i optimalizacijski model koji određuje način rada rasteretnih građevina u skladu sa zadanim ciljevima i ograničenjima.6. voda se u kanalizacijskom sustavu zadržava i preraspodjeljuje kako bi se smanjili vršni protoci u pravcu uređaja. Zbog toga se rasteretne građevine sve više grade kao objekti s dinamičkim radom. u današnje se vrijeme sve veća pozornost poklanja radu rasteretnih građevina. To posebno vrijedi za velike rasteretne građevine. odnosno objekti čijim radom se može upravljati. Objekti kanalizacijskog sustava QV – protok punog profila. i sve većih troškova prikupljanja i pročišćavanja urbanih voda s druge strane. Svi prije opisani tipovi rasteretnih građevina mogu se. Da bi se racionalizirao rad uređaja za pročišćavanje i ostalih objekata kao što su crpne stanice. Slika 6. a time i nejednolikom veličinom oborina. U pravilu se: kod tipova s prigušnicom postavljaju zapornice sa daljinskim upravljanjem.

prilagođavanja. održavanje nominalnih karakteristika. Margeta: Odvodnja naselja kod tipova s preljevnim pragom postavlja pomični preljevni prag ili njegov dio. Moguće su i kombinacije različitih zahvata. Važni kriteriji za izbor kontrolnog uređaja su: potrebna energija. potrebni dodatni elementi. radi regulacije protoka prema uređaju ili prema prijamniku. vezu s upravljačkim centrom. održavanje. 6. Jedna od važnijih karakteristika regulacijskog uređaja je njegova funkcionalna karakteristika koju svakako treba provjeriti i usporediti s traženim područjem rada za svaki konkretan slučaj. odnosno kanale prema prijamniku: ± 10%. materijal koji se koristi. popravci. dimenzije. Današnji uvjeti zaštite okoliša zahtijevaju objedinjavanje svih otpadnih i 228 . U pravilu se zahtijeva sljedeća preciznost: za radne kanale. Ostali kriteriji za izbor koji se više odnose na karakteristike uređaja u odnosu na pogon su sljedeći: kontrola i održavanje. najčešće s niže na višu kotu terena. Kada se koriste regulacijski elementi. za preljevne kanale. vezu s mjerenjem protoka. način ugradnje. kontrolnu opremu. minimalan mogući protok ili širina. kod tipova s otvorom u dnu ili vodnim skokom postavlja pomični dio u dnu kanala i njime se regulira veličina otvora. odnosno kanale prema uređaju: ± 5%. upravljanjem. a naročito o karakteristikama otpadnih i oborinskih voda te utjecaju tih karakteristika na pogon i trajnost uređaja. odnosno zahtijevati njihovo opisivanje.J. kakvoću vode. Sve ove karakteristike treba dobro opisati. područje rada. kako bi se u potpunosti poznavale karakteristike uređaja koji će se primijeniti. Svakako je potrebno voditi računa i o specifičnim uvjetima koji vladaju u sustavu kanalizacije. uzvodni utjecaj. potrebno je poznavati njihove sljedeće karakteristike: tip regulacijskog uređaja.2 Crpke i crpni sustavi Crpke se koriste radi transporta vode s jednog mjesta na drugo.

posebne uvjete izvedbe u skladu sa zaštitom okoliša. a protok kroz crpku i tlačni cjevovod slobodan za vodu i sve otpadne tvari koje se nalaze u vodi. To posebno vrijedi za kanalizaciju otpadnih i mješovitih voda. vrlo rijetki sustavi s cjelokupnim gravitacijskim dovodom vode na uređaj (odnosno prijamnik). Da bi se pouzdano i kvalitetno odredile sve veličine i karakteristike crpnih stanica. Crpne stanice koriste se i na oborinskoj kanalizaciji radi objedinjavanja voda i svladavanja prepreka. Da bi se sve vode objedinile na uređaj. potrebno je izgraditi manji ili veći broj crpnih stanica jer su. karakteristike tlačnog cjevovoda. minimalni potreban slobodni protočni prostor crpki i tlačnog cjevovoda. uvjete dobave energije. Crpne stanice najviše se koriste u kanalizaciji otpadnih voda. potrebe budućeg širenja. karakteristike terena na kojem su locirani crpna stanica i tlačni cjevovod. veličine i karakteristike protoka koji se prepumpava. Od količine i kakvoće raspoloživih podataka uvelike ovisi i valjanost rješenja. U 229 . crpne stanice oborinskih voda. posebice stanica malih kapaciteta koje se u kanalizaciji najčešće grade. dok centrifugalne crpke putem tlačnih cjevovoda omogućuju dizanje voda na veće kote i prebacivanje na veće udaljenosti. minimalno održavanje. U kanalizaciji se danas uglavnom koriste dvije vrste crpki: pužne i centrifugalne. kakvoću voda. U skladu s tim. potrebno je poznavati sljedeće podatke: veličinu i karakteristike protoka koji dotječe na crpnu stanicu. Na ovaj se način nastoji izbjeći postavljanje rešetki i drugih zaštitnih elementa čiji je rad problematičan i zahtijeva dodatne troškove održavanja i pogona. stoga su podaci i njihove karakteristike glavni preduvjet dobrog projektiranja crpnih stanica. Pužne crpke služe samo za vertikalno dizanje vode sa nižih na više kote.6. pouzdan i djelotvoran rad. na žalost. crpne stanice dijelimo na: crpne stanice otpadnih voda. dotjecanje na crpke mora biti izravno. i minimalne troškove održavanja i pogona. U ovoj će se knjizi veća pozornost posvetiti crpnim stanicama otpadnih voda. S obzirom na kakvoću voda u kanalizaciji. lokaciju i karakteristike mjesta gdje se voda prepumpava. i crpne stanice mješovitih voda. Objekti kanalizacijskog sustava zagađenih voda na uređaje za pročišćavanje i njihovo ispuštanje u prijamnik poslije pročišćavanja. ciklus rada crpki i potrebni retencijski prostor crpnog bazena. dok se njihovo korištenje u kanalizaciji oborinskih voda izbjegava zbog velikih troškova izgradnje i pogona. Projektiranjem crpnih stanica nastoji se postići optimalno rješenje koje treba imati sljedeće karakteristike: automatski rad.

Poterbana snaga. brzina toka (m/s). mješovitim i aksijalnim tokom. 6. (kg/m3). 230 . uglavnom radijalne (centrifugalne) te pužne crpke. kakvoća otpadne vode uvjetuje primjenu specifične izvedbe crpki kako bi se smanjili problemi vezani za začepljenje i transport krupnih suspenzija i otpadnih tvari. usisni kapacitet (m3/sat). Centrifugalne crpke U grupu centrifugalnih crpki spadaju one s radijalnim.1 Osnovna analiza crpki Osnovna analiza crpki u kanalizaciji se u suštini provodi na isti način kao u slučaju vodovoda. konstanta sile gravitacije (m/s2). koji prisiljava tekućinu rotirati. visinu dizanja (m). Margeta: Odvodnja naselja ovom će poglavlju biti prikazan osnovni koncept proračuna crpki i crpnih stanica.2. (m3/s). karakteristične krivulje. (kW). koje ima zadatak usmjeravati tekućinu ka rotoru i od rotora vani. znatno rjeđe) koriste i mlazne. Nadalje.2 Vrste crpki U kanalizaciji se koriste različite vrste crpki. Izbor radne snage crpke i Potrošnja energije. Kapciteta. kao i neke druge crpke. u svijetu se (doduše. Ovu grupu crpki karakteriziraju dva osnovna elementa: rotor. Osnovni proračun crpki uključuje sljedeće: 3 kapacitet (m /s). (Nm2). kao i neke osnovne definicije u odnosu na njih.J. Učinkovitosti crpke. Visine dizanja. Naime. gustoća vode (kg/dm3). tlak (bar). učinkovitost (η). Ostale značajne veličine su: brzina rotacije rotora (okreti/min). (okreti/s). pneumatske. Uslijed rotacije rotora tekućina napušta crpku s većim tlakom i brzinom nego što je imala na ulazu. Brzina kojom tekućina napušta rotor djelomično se transformira u tlak procesom koji se odvija unutar kućišta crpke. U skladu s navedneim ovdje se neće ponavljati problematika: 6. ulaznu energiju (Nm/s).2. kućište.

6. a dvostrane su one kod kojih voda ulazi u rotor s obje strane.28). U aksijalne crpke voda ulazi u smjeru osovine (aksijalno) i napušta ih aksijalno. Jednostrane su one kod kojih voda ulazi u rotor samo s jedne strane. U pravilu su ove vrste crpki u stanju crpiti suspenzije i krutine u vodi do 70% veličine otvora rotora Ove su crpke povoljne za veće visine dizanja i razne kapacitete. rotor s jednim otvorom: do 4 bara. Mješovite crpke imaju rotor u koji voda ulazi u smjeru osovine. U uporabi su rotori sljedećih izvedbi: rotor s jednim otvorom (single vane impeller). to je veća i mogućnost crpljenja krupnijih suspenzija.3. Većina malih i srednjih crpki danas se proizvodi sa slobodnim prolazom veličine 80 mm. Što je prolaz veći.28: Osnovni tipovi rotora centrifugalnih crpki u kanalizaciji U kanalizacijskim crpkama vrlo je važan slobodni prolaz. slobodni rotor: do 10 bara. i spiralni rotor (spiral nonclogging rotor). Veće crpke (Q > 100 l/s) uglavnom imaju slobodni prolaz od 100 mm ili veći. Objekti kanalizacijskog sustava Oblik rotora i kućišta je različit za različite vrste centrifugalnih crpki. rotor s više (2 – 4) otvora. to je manja mogućnost začepljenja. Razlikujemo jednostrane i dvostrane radijalne crpke. Kod radijalnih crpki voda ulazi u smjeru osovine. 231 . a) Rotor s jednim otvorom b) Slobodni rotor c) Spiralni rotor Slika 6. Crpke s ovim tipovima rotora imaju sljedeće mogućnosti visine dizanja (1 bar = visina dizanja od 10 m): spiralni rotor: do 3 bara. veći su kapacitet i učinkovitost crpke. Kao što prikazuje Tablica 6. Kanalizacijske radijalne crpke imaju specifičnu izvedbu rotora koja omogućuje crpljenje vode zajedno s krupnim suspenzijama (Slika 6. Što je crpka većeg kapaciteta. što je više slobodnih otvora (kanala). a rotor napušta radijalno prema kućištu. slobodni rotor (free impeller). a napušta ga pod određenim kutom prema osovini.

Osjetljivi su na promjenu ovog razmaka i na mogućnost blokade rada zbog zadržavanja krutina između ovih otvora. To su u pravilu male crpke (Q = 1 – 1. nužno je otpatke u vodi samljeti kako ne bi došlo do začepljenja tlačnog cjevovoda i crpke. Uglavnom se koriste kod manjih kućnih crpnih stanica. i otvorene rotore. Manje su pogodne za crpljenje sirove otpadne vode. Zbog malog protoka i ograničenja veličine profila tlačnog cjevovoda (DN/ID 40 – 80 mm). moraju se zaštititi rešetkama čija je veličina otvora u skladu sa zahtjevom proizvođača.3 – 1 m) i velikog kapaciteta (do 2. koji je obično oko 5 mm. Ove crpke imaju posebne zaštitne elemente koji im omogućavaju nesmetani rad i u ovakvim uvjetima. ili pak aksijalnima (tada ih zovemo poluaksijalnim). Visine dizanja mogu biti i do 50 m. kao i u posebnim uvjetima. Poluotvoreni i otvoreni rotori (a time i crpke) su jako osjetljivi na veličinu prostora između rotora i kućišta crpke. odnosno mogućnost crpljenja krutina daleko je manja nego kod primjene radijalnih crpki s navedenim tipovima rotora. jer je veća mogućnost njihova začepljenja.5 l/s i manje). Načelo rada je načelo Arhimedova vijka: rotirajući u koso 232 . Aksijalne propelerne crpke imaju učinkovitost od 75 – 85%.29) zasigurno je najstariji tip. Margeta: Odvodnja naselja Tablica 6. Crpke s mješovitim tokom mogu biti sličnije radijalnima (tada ih zovemo zavojnim). Kada se koriste za otpadne vode.3: Karakteristike rotora Tip rotora Spiralni rotor Rotor s jednim kanalom Rotor s dva kanala Rotor sa tri kanala Područje primjene Q (l/s) H (m) η (%) < 30 5 – 60 ≈ 50 10 – 150 10 – 70 70 – 75 100 – 500 10 – 100 80 – 85 400 – 1. Aksijalne crpke se koriste za velike količine (Q = 150 – 3. Pužne crpke Pužna crpka ili Arhimedov vijak (Slika 6. Ova se vrsta crpki koristi u kanalizaciji za crpljenje nepročišćene kanalizacijske vode i oborinskih voda. Za potrebe recirkulacije vode na uređajima za pročišćavanje otpadnih voda.000 l/s) i male visine dizanja (H = 1 – 9 m).500 5 – 55 82 – 86 Razlikujemo još: zatvorene rotore.J. poluzatvorene (poluotvorene) rotore. One se nikad ne koriste za sirove otpadne vode. Ove se crpke ne smiju koristiti za vode koje sadrže pijesak koji bi oštetio sjekače. koji se široko primjenjuje u kanalizaciji. proizvode se posebne aksijalne crpke male visine dizanja (0. Zavojne crpke sa specifičnom brzinom između 80 – 120 povoljnije su od ostalih. U pravilu ih je poželjno zaštititi rešetkama čija je veličina otvora u skladu sa zahtjevima proizvođača crpki. već jedino za oborinske ili pročišćene otpadne vode.000 l/s). Poseban tip rotora je rotor sa sjekačem (usitnjivačem) koji u tekućini koju crpi usitnjava krutine na veličinu do 10 mm.

s tim da se jedino pogonski dio zatvara u odgovarajuću konstrukciju. u tom slučaju su troškovi izgradnje veći i potreban je veći prostor za izgradnju. već samo zahvatni bazen.29. lopatice guraju vodu duž žlijeba do izljeva. Osim toga. zbog čega se često koriste u oborinskoj kanalizaciji. Za veće visine dizanja mogu se postavljati u nizu (Slika 6.01 – 3. Učinkovitost ovih crpki je vrlo visoka. odnosno žlijeb. Naime.6. Objekti kanalizacijskog sustava položenom žlijebu. Zbog svojih su karakteristika vrlo povoljne u odnosu na uređaje za pročišćavanje i u svim slučajevima kad se žele eliminirati oscilacije dotoka uslijed prepumpavanja. U praksi se često žlijeb izvede loše. 233 . s obzirom na mali kut polaganja zahtijevaju razmjerno veći prostor za ugradnju nego druge vrste crpki.30). što je kod uređaja često vrlo važno. Veći nagib je povoljniji. najosjetljiviji pogonski dio je donji ležaj. odnosno veličine iskoristivosti prostora lopatice (dubina umakanja).2 m3/s. Zbog toga su naročito povoljne za oborinske vode.b). te kapacitetom od 0. 6 – 8 m (najviše do 9 m).3 – 3 m. što rezultira duljinom vijka od 7 – 12 m. bez visinskih gubitaka. Broj okretaja je 55 – 75 u minuti. Zbog velikih naprezanja i stalne opasnosti od ulaska nečistoća i abrazije ležišta. Crpke ne zahtijevaju bazen za izjednačavanje dotoka. Crpke su vrlo povoljne i za crpljenje mulja i velikih količina voda. Razumije se. učinkovitost je u funkciji dubine vode u zahvatnom bazenu. hidraulički gubici (koji su mali) pužne crpke uključeni su u ukupni koeficijent iskoristivosti crpke. pa je kod projektiranja o tome potrebno voditi računa. Prema tome. ili 65% pri crpljenju četvrtinom kapaciteta crpke (Slika 6. jer se pri istim karakteristikama rotora crpe veće količine. Uglavnom se ugrađuju u otvorenoj izvedbi. rad crpke nije pod utjecajem varijacije dotoka. Kao što se na slici može vidjeti. Pužne su crpke idealne za manje visine dizanja i velike količine otpadnih voda. Osnovna karakteristika ovih crpki je fiksna visina i ograničeni kapacitet dizanja. Izrađuju se s promjerom rotora od 0. te ograničiti količine vode u dotjecanju. tako da su u tim slučajevima povoljniji drugi tipovi crpki. Zbog toga se ležišta često mijenjaju. Iz svega se ovoga lako može zaključiti da su pogodne za sve vrste otpadnih voda. Kod izvedbe je najteže oblikovati ležište puža. ove crpke rade neprekidno i ne trebaju retencijski. uključujući i plivajuće tvari. crpke imaju fiksnu visinu dizanja. Kut pod kojim se crpke polažu je 30 ili 38 stupnjeva. Međutim. bez obzira na količinu vode. Zbog toga pužne crpke služe samo za dizanje vode s nižih na više kote na određenom mjestu. Crpka uglavnom radi konstantnom brzinom rotacije. Djelotvornost je vrlo dobra: 85% pri crpljenju punim kapacitetom. tako da on ne propušta znatnije količine vode kroz prostor između puža i žlijeba. pa je kao posljedica kapacitet crpke znatno manji od projektiranog. Najveći nedostatak ovih crpki je razmjerno mala visina dizanja. tako da crpka radi neprekidno i crpi vodu u skladu s veličinom dotoka do veličine maksimalnog kapaciteta. kod većih se visina bitno smanjuje pogonska učinkovitost pužnih crpki. ovisno o karakteristikama vijka. daleko veća od centrifugalnih kanalizacijskih crpki. Glavne prednosti korištenja ovih crpki u kanalizaciji su: mogu se crpiti otpadne vode s krupnim suspenzijama.

Margeta: Odvodnja naselja a) Standardna b) U nizu Slika 6.J.29: Tipična instalacija pužne crpke a) Odnos dubine punjenja i učinkovitosti crpke b) Tipičan oblik krivulja pužne crpke Slika 6.30: Tipične krivulje pužne crpke Kapacitet crpke računa se prema jednadžbi: Q = rv2 ⋅ π ⋅ φ ⋅ t ⋅ n ⋅η t (m3/s) (6. 234 . φ – stupanj punjenja poprečnog presjeka pužnog kola.52) gdje je: rv – radijus pužnog kola (m).

te tlačni cjevovod sa svim armaturama i spojnim elementima. Radi racionalnosti rada crpnog sustava u slučajevima znatnog variranja dotoka. već ju se za zadane visine dizanja i potreban kapacitet odabire u skladu s ponudama proizvođača.3 Osnovne krivulje crpke Osnovne krivulje crpke (P.2. H. ηt – učinkovitost (stupanj iskoristivosti).0 Potrebna snaga motora (kW) 1. a druga rezervna.31). stanjem na terenu i smjernicama za proračun tlačnog sustava. 6. vrsta cijevi. armatura i spojnih dijelova. Kod je projektiranja na ulazu u zahvatni bazen potrebno postaviti zapornicu kako bi se donji ležaj mogao povremeno kontrolirati i mijenjati. Projektom se određuje položaj crpke.0 ≤ 1. Za kvalitetan odabir ovih crpki od velike je važnosti poznavanje razine donje i gornje vode. Sustav se projektira u skladu s utvrđenim potrebama kanalizacijskog sustava.5 2. Prva komponenta je statička visina koja nije funkcijski ovisna o protoku: H stat = H geod + pt − pu ρ⋅g (6.0 4. dimenzije cijevi.0 5. Prema tome. i to prema podacima koje prikazuje Tablica 6. Ovako projektirani sustav je osnova za proračun krivulje crpnog sustava. Izljevna kota rotora mora biti viša od najveće gornje vode. Za crpku se ne rade nikakvi posebni hidraulički proračuni.0 ≤ 3. sastoji se od dvije komponente. Krivulja nekog crpnog sustava dobije se proračunavanjem visine dizanja (statičke i dinamičke) za različite protoke (Slika 6.53) 235 . Objekti kanalizacijskog sustava t – korak navoja pužnog kola (m). kod čega je jedna crpka radna.4.2 ≤ 2. crpka.2. u pravilu se postavlja više paralelnih crpki pojedinačnog i ukupnog kapaciteta kojim se najdjelotvornije pokrivaju dotjecajne količine.4: pužna crpka – snaga elektromotora Potrebna snaga za spiralu (kW) ≤ 0. NPSHtraženi) su objašnjewne u vodovodu i neće se ovdje ponavljati.2 3. Za pokretanje vijka uglavnom se koristi elektromotor s odgovarajućim prijenosnim sustavom.5 6. kao i položaj donje i gornje vode.4 Krivulja crpnog sustava Crpni sustav čine usisni cjevovod. η.6. Uvijek se projektira izvedba “1 + 1”. Odabire se nešto veća snaga motora od one koja je potrebna za samo pokretanje spirale. n – broj okretaja u sekundi.5 ≤ 1. Tablica 6.

Nadalje. i to za promjenu statičke visine. Odnos između crpke i crpnog sustava Ukoliko se na Q-H grafu prikaže i krivulja “visina dizanja–protok” crpke (odnosno krivulja crpnog sustava). ta točka određuje i veličinu snage P koja se troši. – brzina vode na izlazu. dobije se krivulja koja svoje ishodište za protok jednak 0 ima u statičkoj visini dizanja. pu – tlak vode u ulaznom (donjem) bazenu. tj.54) – visinski gubici.J. Ta točka određuje protok Q koji sustav može osigurati. – brzina vode na ulazu. točka koja pokazuje ostvareni kapacitet i visinu njegova dizanja. tada se krivulja crpnog sustava mijenja. imamo krivulju crpnog sustava za minimalno i za maksimalno 236 . Crtajući rezultate proračuna od minimalnih do maksimalnih vrijednosti protoka. Hgeod – geodetska razlika razine vode ulaznog i izlaznog bazena i dinamičke komponente koja se povećava s kvadratom brzine protoka: H din gdje je: HV vt vu v − vu = HV + t 2g 2 2 (6. učinkovitost η koja se postiže. Margeta: Odvodnja naselja gdje je: pt – tlak vode u izlaznom (gornjem) bazenu. Protok ostvaren kod radne točke daje veličinu brzine u tlačnom cjevovodu. Slika 6. kao i veličinu tražene NPSH koja mora biti manja od tvornički deklarirane. kao točka presjeka ovih dviju krivulja dobije se radna točka crpnog sustava. Prema tome.31: Krivulja crpnog sustava i radna točka Ako postoji znatnije osciliranje razine vode u usisnom bazenu i eventualno u točki prepumpavanja. Radna točka sustava je ona točka u kojoj je visina dizanja ostvarena radom crpke jednaka visini koju zahtijeva sustav.

Slika 6.5 Radne karakteristike crpki Radne karakteristike crpki ovise o veličini. U slučaju kombiniranog ili povremenog rada crpki poželjno je odbrati što strmije krivulje. 237 .6. ali bitno različitih karakteristika i učinkovitosti zbog različite konstrukcije. Postoji veliki broj crpki istih brzina i veličina. Crpke s nestabilnom krivuljom Q-H dobre su za nepromjenjive uvjete rada pri konstantnoj brzini rotacije. već se stalno mijenja kako sustav stari.5 m). pogotovo ako se radi o crpnom sustavu većeg kapaciteta (većeg od 50 l/s). nastale promjene su veće što je krivulja blaža. brzini rotacije rotora i izvedbi. već radnu liniju koju definira linija između maksimalne i minimalne radne točke crpnog sustava. Ukoliko je ova razlika značajna (preko 1. Kod odabira crpki treba obratiti pozornost i na strminu krivulje. a ove dvije krivulje su međusobno pomaknute za geodetsku visinsku razliku (Slika 6.32). s tim da je visina isključenja viša od statičke visine crpnog sustava. crpni sustav nema radnu točku. Razlikuju se dva slučaja: crpke sa stabilnom krivuljom Q-H. gubici.2. i crpke s nestabilnom krivuljom Q-H.32: Područje rada crpke U skladu s ovim. Zbog toga krivulja crpnog sustava nije stabilna. Objekti kanalizacijskog sustava punjenje usisnog bazena. (ATV–A 134) /12/. 6. poželjno je analizirati rad sustava za oba ekstremna slučaja. Kod crpki s nestabilnom krivuljom. potrošnja materijala i drugo) se trajno mijenjaju. Značajke crpnog sustava (hrapavost.

itd. promjenama geometrije rotora. itd. promjenama Q-H krivulje crpke (promjenom brzine rotacije.J. Vrlo je teško odrediti crpku koja u potpunosti odgovara potrebama crpnog sustava pa i onda kad se ista za sam sustav konstruira. Što je raspon ovoga područja u stvarnom radu manji. to je bolji rad crpke. Unutar tog područja postoji optimalna točka rada kod koje je radijalni tlak na kućište crpke najmanji. Slika 6.33. potrebna snaga u funkciji protoka (Q-P krivulja). 238 . koje se zove područje rada crpke. učinkovitost u funkciji protoka (Q-η krivulja). kavitacija). što sve skupa uvjetuje manju učinkovitost rada crpke i njezin kraći vijek trajanja. Prema tome. podatak ili krivulju za NPSH. i to na način da je ono unutar 60 – 120% od točke optimalnog rada. uvođenjem obilaznog voda. Oblik ovih krivulja ovisi o konstruktivnim karakteristikama crpki. kao i neki drugi fenomeni (npr. mješovitu i propelernu crpku Svaka je crpka konstruirana za određeno područje rada.33: Tipične krivulje za radijalnu. Tipične dijagrame za neke vrste crpki prikazuje Slika 6. Zbog toga će uvijek biti potrebno prilagođavati rad crpki trenutnim potrebama sustava. jer je minimalan radijalni neizbalansirani tlak na rotor. a sve zbog toga što se sustav tijekom vremena mijenja.).). Margeta: Odvodnja naselja Svaki proizvođač za svaku crpku daje uglavnom tri vrste krivulja: visina dizanja u funkciji protoka (Q-H krivulja). Radijalni tlak se znatno povećava udaljavanjem radne točke crpke od optimalne točke. promjenom protoka se mijenja tlak. promjenama ulaznog dijela crpke. Zbog ovoga se područje rada crpke ograničava. To se postiže na dva načina: promjenama karakteristika krivulje crpnog sustava (manipulacijom sa zatvaračima gubicima tlaka.

Objekti kanalizacijskog sustava Slika 6. sukladno ATV–A 134 /12/. prikazuje Tablica 6. Rezervni pogon se češće ostvaruje pomoću dizel-agregata.34: Tipično radno područje centrifugalne crpke 6.450 okretaja u minuti (male crpke). ili sa 2. Kod odabira snage elektromotora potrebno je imati i određenu rezervu koju.2. Različiti broj okretaja se postiže na dva načina: izravno.6 Pogonski strojevi Da bi obavljala svoju funkciju. Uobičajen je rad crpki sa 1. a rjeđe kao izravni pogon. Tablica 6. preko mjenjača (reduktora) broja okretaja. U svakom slučaju treba poštovati zahtjeve isporučitelja opreme. To je ponekad vrlo važno.5.5 – 20 20 – 59 preko 50 Veličina rezerve elektromotora (kW) oko 50%. ali pogonski stroj može biti i motor s unutrašnjim sagorijevanjem. Bitno je znati da pogonski strojevi mogu raditi različitim brojem okretaja. plinski motor itd. Pogonski stroj i crpka zajedno čine crpni agregat. Uobičajeni pogon je elektropogon. Češći slučaj je izravni. promjenom brzine rotacije pogonskog stroja i neizravno. minimalno 1 kW oko 25% oko 25% oko 10% 239 . pogotovo u slučajevima uporabe elektromotora. Danas se kao pogonski stroj najčešće koristi elektromotor. jer omogućuje bolje prilagođavanje potrebama prepumpavanja.900.5 7. dok se motori s unutrašnjim sagorijevanjem koriste u iznimnim situacijama ili kao rezervni pogon.6. svaka crpka mora imati pogonski stroj koji osigurava njezin rad.5: Veličina rezerve elektromotora Potrebna snaga crpki (kW) do 7.

u većem razdoblju svog vijeka trajanja i na kraju projektnog razdoblja. Postupak se sastoji od izbora: veličine crpke (kapacitet – visina dizanja). 240 . Da bi se odabrao optimalan kapacitet crpki.7 Izbor crpki Izbor opreme je složen proces koji ovisi o cijelom nizu čimbenika. crpke trebaju zadovoljiti potrebe u početku rada kanalizacijskog sustava. Naime. Sve ovo vrijedi kad se govori o novoj kanalizaciji koja se postupno gradi godinama. karakteristike tlačnog cjevovoda i krivulja crpnog sustava. Naime. pogonskog stroja. projektni vijek trajanja crpki se uglavnom kreće oko 20 godina.6 /73/. srednje. kišne. Ova je veličina rezultat karakteristika kanalizacijskog sustava i rada uzvodnih crpnih stanica (ako ih ima). Cilj je odabrati crpke koje su najekonomičnije za planirano vrijeme rada. koja se po karakteristikama bitno razlikuje kod različitih tipova kanalizacije. Razumije se. Prema tome. U pravilu je potrebno poznavati sve protoke: sušne. često i međusobno konfliktnih. O ovim će čimbenicima biti više govora u daljnjem tekstu. radnim danom. Početni protok je onaj koji će se javiti u početku rada kanalizacijskog sustava i razmatrane crpne stanice. mješovitih ili oborinskih voda. u kojem je konačni kapacitet ujedno i početni i srednji. i to po mogućnosti s visokom učinkovitošću rada.J. Početni minimalni protok posebno je važan za izbor profila tlačnog cjevovoda. a najutjecajniji čimbenici o kojima izbor ovisi su: protoci. Poseban je problem izbor kapaciteta crpki u skladu s vijekom njihova trajanja u kanalizacijskim sustavima koji se tek grade. a srednji protok je onaj koji će se javljati u najvećem dijelu životnog vijeka (projektnom razdoblju) crpki. Određivanje kapaciteta crpki Postoje bitne razlike između određivanja kapaciteta crpki na kanalizacijama otpadnih. broja crpki. što može uzrokovati taloženje suspenzija u cjevovodu.2. optimalnih karakteristika tlačnog i eventualno usisnog cjevovoda. Margeta: Odvodnja naselja 6. tada se izbor crpki zasniva na projektiranom kapacitetu za sadašnje uvjete rada kanalizacijskog sustava. praznicima. lokacija crpne stanice. maksimalne. Ako se rješava problem na gotovom (izgrađenom) kanalizacijskom sustavu. Izbor opreme treba prilagoditi ukupnim potrebama. osnovni ulazni podatak za dimenzioniranje crpke je veličina dotoka vode (veličina protoka). od važnosti je i konačna veličina dotjecanja koja će se javiti kod širenja kanalizacijskog sustava. potrebno je dobro analizirati promjene u kanalizacijskom sustavu koje će se događati od početka njegove izgradnje do njegova potpunog završetka. minimalne. Osim visine dizanja. U ovom smislu se preporučuju odnosi protoka kakve prikazuje Tablica 6. kakvoća vode. i s tim u vezi ulogu razmatrane crpne stanice. Ove je protoke potrebno poznavati kako bi se odabrala oprema koja u najboljoj mjeri odgovara srednjem projektnom protoku koji će se javiti u najduljem vremenskom razdoblju. od najveće važnosti je poznavanje veličine početnog i srednjeg protoka koji će dotjecati na razmatranu crpnu stanicu. mali početni protoci mogu uvjetovati male brzine tečenja. U skladu s tim.

6.35 0. Izbor kapaciteta uvelike ovisi o lokalnim značajkama problema koji se rješava. ugradnjom crpki većih kapaciteta i dodavanjem novih crpki. izbor kapaciteta crpki podjednako ovisi o karakteristikama dotoka i uvjetima za prepumpavanje.6: Koeficijent minimalnog protoka u funkciji početnog srednjeg protoka Početni srednji protok (m3/s) 0. Važno je znati da u slučaju znatnijih budućih promjena kapaciteta crpnog sustava treba uzeti u obzir i promjene značajki tlačnog cjevovoda. U slučaju većih promjena kapaciteta. U slučaju etapnog razvoja.50 U skladu s ovim imamo: minimalni protok = koeficijent ⋅ početni srednji protok Osim izbora početnih protoka. uglavnom se planira više paralelnih crpnih bazena. što podrazumijeva da se o tome u građevinskom projektu vodilo računa i da se ostavio prostor za ugradnju novih crpki. potrebno je riješiti problem zadovoljenja protoka u budućnosti.45 0. To se postiže na više načina: ugradnjom većih rotora.00 Koeficijent za minimalni protok (faktor) 0. a oni mogu biti različiti. gradi se više paralelnih tlačnih cjevovoda prilagođenih potrebama u pojedinom razdoblju razvoja kanalizacije i crpki. osim izbora odgovarajućeg broja crpnih agregata. dok se dugovremena neravnomjernost srednjeg kapaciteta ne rješava određivanjem volumena crpnog bazena. rješava i odgovarajućim volumenom crpnog bazena. Poseban je problem izbor kapaciteta crpnih stanica u nizu (Slika 6.50 5. odnosno o planu upravljanja radom kanalizacijskog sustava. Pri tom treba razlikovati dnevnu od dugovremene neravnomjernosti srednjeg dnevnog protoka.35). Najčešći slučaj je ugradnja dodatnih crpki. Odabir kapaciteta crpki ovisi i o položaju i ulozi crpne stanice u cjelokupnom rješenju kanalizacijskog sustava.05 0. te se stoga mogu dati samo opće smjernice. U svakom slučaju. Pred uređajima se nastoji što više ujednačiti kapacitet crpljenja. Objekti kanalizacijskog sustava Tablica 6. 241 .50 2.25 0. Dnevna neravnomjernost dotoka se. a nije poželjno zadržavanje vode u mreži radi ujednačavanja protoka. osim što volumen mora udovoljiti konstruktivnim zahtjevima vezanima za broj crpnih agregata.

. i gdje je: Q1. satnom ili nekom drugom ciklusu rada. 242 . veličinom retencijskog bazena i trajanjem prepumpavanja. a posebno kapaciteta posljednje crpne stanice. T – vrijeme izravnanja. Osim toga... Q1 ⋅ t1 = V1 (6.. U odnosu na kapacitete.35: Sustav crpnih stanica u nizu Osnovni je cilj minimiziranje ukupnog kapaciteta prepumpavanja.J.. i da svaka sljedeća ima duže vrijeme rada.56) To znači da je svaka crpna stanica u nizu veća ili jednaka prethodnoj. < tn < T . neophodno je osigurati da svaka crpna stanica ima zadovoljavajući ukupni potrebni kapacitet u dnevnom. vrijede odnosi: (Q1 + Q2 )⋅ t 2 = V2 (Q1 + Q2 + Κ + Qn )⋅ t n = Vn gdje je uvijek V1 < V2 < V3 < . Rad najveće crpne stanice uvjetuje rad svih ostalih. Pravilo je da se rad crpki u nizu prilagođava potrebama rada najveće crpne stanice u odnosu na lokalni kapacitet. Margeta: Odvodnja naselja Slika 6. To se najdjelotvornije postiže odgovarajućim izborom veličine retencijskog bazena crpne stanice.. a najviše o odnosu protoka i visini prepumpavanja. Osnovno je načelo: Qn ≥ Qn −1 Vret n ≥ Vret n −1 (6..tn – vrijeme rada crpne stanice (s).. Koja će se kombinacija odabrati ovisi o lokalnim prilikama. Projektantu stoji na raspolaganju mogućnost da rad crpki uskladi s izborom kapaciteta. . t1 < t2 < .Qn – kapacitet crpne stanice (m3/s).. a posebno onih u nizu poslije nje. V1.55) gdje je: n – položaj crpke u nizu. n – broj crpnih stanica.. < Vn . t1. te izborom odgovarajućeg kapaciteta crpki.. . tako da u njemu uvijek ima dovoljno prostora da crpljenje s prethodne crpne stanice ne remeti direktan rad..Vn – volumen precrpljene vode (m3). .

satno . u pravilu se pred crpnim stanicama grade veći retencijski bazeni. stoga se njihova veličina odabire odgovarajućom analizom zajedničkih troškova izvedbe i pogona retencijskih bazena i crpnih stanica.6. Dotok oborinskih voda je neujednačen (odnosno. ukupno Qcrpke ≥ Qmax. Poznato je da protok u kanalizaciji otpadnih voda značajno varira i da je najveći u pojedinim satima tijekom dana. Jeftina izvedba re243 . Vrijeme zadržavanja vode u bazenu crpne stanice ne smije biti veliko radi pojave plinova. taloga i kore. U slučaju crpnih stanica u nizu kapacitet se određuje u skladu s prije iznesenim smjernicama. smrada. U ovom se slučaju za svaku crpnu stanicu proračunavaju mjerodavni protoci prema broju korisnika pripadajućeg slijevnog područja i potom računa potrebni kapacitet crpki. iz istih razloga ni vrijeme zadržavanja vode u tlačnom cjevovodu ne smije biti predugo (najviše 8 sati). Određivanje kapaciteta crpki kanalizacije otpadnih voda Kapacitet crpki u odnosu na otpadne vode mora uvijek biti veći od maksimalnog satnog ukupno protoka koji dotječe na crpnu stanicu: Qcrpke ≥ Qmax . satno (6. Zbog toga izbor kapaciteta crpki mora uzeti u obzir značajke dotoka i ograničenja vezana uz zadržavanje vode u crpnom bazenu i tlačnom cjevovodu. Objekti kanalizacijskog sustava Jedan od načina racionalizacije izbora kapaciteta crpki je da se zanemari dotok s uzvodnih crpnih stanica. ovisno o odabranom kapacitetu i veličini retencijskog bazena. odnosno kapacitet i vrijeme rada crpki treba odabrati tako da se u svakom radnom ciklusu voda u tlačnom cjevovodu promijeni bar jedanput. a da se svaka crpna stanica računa na ukupni gravitacijski dotok ukupno iz cijelog pripadajućeg uzvodnog slijevnog područja Qmax. a kada se dotok i javlja. što stvara probleme u održavanju. Za koliko će biti veći. satno . Ovaj pristup daje opću sliku o potrebnim kapacitetima crpnih stanica (odnosno crpki). prilično je promjenjiv. te u slučajevima izrade idejnih rješenja i idejnih projekata. koje daljnjim razradama i dokumentacijom treba detaljnije analizirati. S druge strane. crpna stanica radi kratko.57) Ovaj je način prikladan u kanalizacijama u kojima uzvodno nema izrazito velikih crpnih stanica. a vrlo mali tijekom noći. Uvijek je poželjno izbjegavati duge i velike tlačne cjevovode. Određivanje kapaciteta crpki oborinske kanalizacije Izbor kapaciteta crpne stanice oborinskih voda bitno je drugačiji od otpadnih voda. uključujući i sljevove uzvodnih crpnih stanica. Prema tome. Da bi se smanjila veličina investicije i kapacitet crpne stanice. Najprecizniji način analize rada crpki i stanja (a time i optimalizacije kapaciteta crpki) provodi se primjenom simulacijskih modela kanalizacijskog sustava. javlja se samo u vrijeme kiše) s dugim razdobljima bez dotoka. Izgradnja retencijskih bazena ima svoju cijenu. ovisi o neravnomjernosti dotoka i vremena zadržavanja vode u bazenu crpne stanice. a između dviju kiša veliki investicijski troškovi stoje neiskorišteni. Kod izbora kapaciteta crpki potrebno je uzeti u obzir veličinu tlačnog cjevovoda i vrijeme tečenja vode u cjevovodu. To znači da će crpke raditi povremeno.

U ovom se postupku podrazumijeva da će crpka početi s radom s početkom dotoka ili kada se dotok izjednači s odabranim kapacitetom. koeficijenta otjecanja i veličine slijeva odredi trokutni dijagram dotoka oborinskih voda koji u maksimumu ima veličinu protoka Qmaks = i · A ·Ψ.36: Sintetički hidrogram otjecanja primjenom racionalne metode Ovo je najjednostavniji način određivanja kapaciteta crpki oborinske kanalizacije. dok je kod većih složen i zahtijeva opsežnu analizu karakteristika pljuska i tečenja vode u sustavu (modeliranje).37) 244 . kao i pogonskih troškova. Osnovni ulazni podatak za proračun je poznavanje hidrograma dotjecanja te hidrograma istjecanja vode iz bazena. Margeta: Odvodnja naselja tencijskih bazena (npr. Proračun se razlikuje kod manjih i većih sustava. odnosno u slučajevima poznavanja hidrograma otjecanja (Slika 6. kapacitet crpne stanice i potrebnog volumena retencijskog bazena lako se određuje izborom radnog protoka crpki za cijelo razdoblje otjecanja. crpke će prepumpavati vodu zadržanu u bazenu. Za ovakav ulazni hidrogram. Slika 6. Analizom većeg broja kapaciteta crpki i pripadajuće veličine bazena i uspoređivanjem troškova njihove izvedbe. Osnova dijagrama je dvostruko vrijeme koncentracije. i s njim u vezi potrebni volumen retencijskog bazena i vrijeme rada crpki. Iz prikazanog dijagrama rada lako se izračuna potreban kapacitet crpki. manje akumulacije ili cijevne retencije) može značajno smanjiti potrebne kapacitete oborinskih crpki i troškove izvedbe i pogona. Najjednostavniji je pristup u kojem se za razmatranu lokaciju odredi vrijeme koncentracije vode tkonc i na temelju njega. može se odabrati najpovoljnija kombinacija (odnosno najpovoljnije rješenje). Kod manjih sustava proračun se uglavnom zasniva na karakteristikama racionalne metode. Ovaj se pristup može koristiti i kod modificirane racionalne formule. Budući da veličina retencijskog bazena bitno utječe na izbor kapaciteta crpki. Na temelju volumena bazena i dubine vode u bazenu određuje se kapacitet crpki. Višak vode zadržava se u retencijskom bazenu. odabranog intenziteta (ITP-krivulje).J. Kada dotok vode padne ispod kapaciteta crpki. proračun veličine bazena i kapaciteta crpki obavlja se zajedno. Kod manjih kanalizacijskih sustava proračun je pojednostavnjen.

6. Objekti kanalizacijskog sustava

Slika 6.37: Sintetički hidrogram otjecanja u slučaju kada je trajanje kiše dulje od trajanja otjecanja

Opisani proračun je približan i sukladan karakteristikama racionalne metode. Koristi se kod manjih crpnih stanica ili kao približni početni proračun većih crpnih stanica. O ovoj će problematici biti govora u poglavlju 6.3. Potrebno je naglasiti da je ukupni rad crpki u oborinskoj kanalizaciji tijekom godine u pravilu vrlo kratak, zbog čega se kod izbora tipa crpke više vodi računa o investicijskim nego o pogonskim troškovima (odnosno o učinkovitosti crpke). Naime, zbog kratkog vremena rada veća učinkovitost crpke ne utječe znatno na ukupne troškove crpnog sustava, zbog čega u ukupnim troškovima dominiraju izvedbeni troškovi. U skladu s tim, za potrebe prepumpavanja oborinskih voda rade se pojednostavnjena rješenja bez značajnih investicijskih ulaganja (naravno, ako to dopuštaju lokalni uvjeti uređenja terena, odnosno lokacijski uvjeti). U slučaju velikih sustava preporučuje se korištenje odgovarajućih simulacijskih modela te šira analiza problema, uključujući analizu više različitih vodnih valova koji dotječu na crpnu stanicu oborinskih voda i procjenu rizika za odabrane uvjete rada.
Određivanje kapaciteta crpki mješovite kanalizacije

Mješovita kanalizacija je najsloženija za analizu. Naime, u ovoj kanalizaciji mješoviti su i dotok i kakvoća voda. U skladu s tim, crpke trebaju zadovoljiti uvjete sušnog i kišnog dotjecanja, kao i uvjete koji slijede iz kakvoće voda u sušnom i kišnom dotjecanju. Očito je da se tako složeni uvjeti ne mogu zadovoljiti jedinstvenom crpnom stanicom, stoga se u ovakvim uvjetima gradi dvojna crpna stanica: jedna za sušni, a druga za kišni dotok, svaka sa svojim zasebnim tlačnim cjevovodom i pripadajućim bazenom. Svaka od ovih crpnih stanica analizira se i projektira u skladu sa svojim posebnim karakteristikama, ali vodeći računa i o zajedničkoj lokaciji i objektima kojima se voda usmjerava u različitim razdobljima dotjecanja, te o promjeni kakvoće mješavine vode tijekom dotjecanja. U ovom je slučaju potrebno izračunati volumen bazena za sušni i za kišni dotok, te eventualno preljev (ako se mješovite vode mogu prelijevati).
Lokacija crpne stanice

Lokacija crpne stanice utječe na izbor opreme na sljedeći način: fizička ograničenja prostora utječu na tip i kapacitet crpki; lokacija (odnosno područje) iziskuje zadovoljenje određenih tehnoloških uvjeta; izbor lokacije utjecat će na uvjete i troškove građenja.
245

J. Margeta: Odvodnja naselja

Odgovarajući prostor za crpnu stanicu ne mora uvijek biti raspoloživ, tako da se oblik crpne stanice prilagođava lokalnim uvjetima, što također utječe na karakteristike crpki. Najslikovitiji primjer je korištenje uronjenih kanalizacijskih crpki, koje omogućuju primjenu crpnih stanica na vrlo složenim lokacijama, osjetljivima za okoliš. Potpuna podzemna izvedba praktički se može uklopiti u bilo koji prostor. U odnosu na izbor crpki nije svejedno je li crpna stanica locirana pred uređajem ili negdje na mreži, je li njezin kapacitet mali ili veliki, je li na mješovitoj, kućanskoj ili oborinskoj kanalizaciji. Svaka od ovih situacija zahtijeva drukčiji pristup i rješavanje. Velike crpne stanice uglavnom rade neprekidno, izborom odgovarajućeg broja crpki ili izborom crpki koje rade različitim brzinama rotacije. Male crpne stanice rade samo povremeno (odnosno s prekidima). Sve crpne stanice pred uređajem za pročišćavanje rade neprekidno, radi eliminiranja nejednolikog dotjecanja na uređaj. Crpne stanice u mješovitom sustavu su dvojne: s crpkama za kišni dotok i crpkama za sušni dotok. Crpne stanice u oborinskoj kanalizaciji u pravilu se grade zajedno s velikim retencijama, a sve radi smanjenja vršnih kapaciteta crpki. Sve ovo ukazuje na to da se svaka lokacija mora sveobuhvatno proučiti; ne može se nametati jednoobrazno rješenje za sve lokacije.
Tlačni cjevovod

Tlačni cjevovod služi za prebacivanje voda iz crpne stanice do mjesta prepumpavanja, i to pod tlakom. Mjesto prepumpavanja može biti kanalizacijski kolektor, ispust, uređaj itd. Kod dimenzioniranja tlačnog cjevovoda ključnu ulogu imaju brzina toka vode u cjevovodu i veličina gubitaka, a u kanalizaciji otpadnih voda i vrijeme zadržavanja vode u cjevovodu. Manja brzina ima za posljedicu manje gubitke, a time manju visinu dizanja i potrošnju energije. S druge strane, manja brzina ima i negativne posljedice: potreban veći profil cijevi, duže vrijeme zadržavanja i mogućnost taloženja suspenzija iz otpadne vode u cjevovodu. Problem taloženja kod otpadnih voda je značajan, tako da se u odnosu na ovaj zahtjev ograničava minimalna brzina toka i to /73/:

vmin ≥ 0,6 m s

(6.58)

Međutim, ako otpadna voda ne teče neprekidno tlačnim cjevovodom (a što je najčešći slučaj), tada u razdobljima prekida toka dolazi do taloženja suspenzija u cjevovodu. Da bi se istaložene suspenzije pokrenule, potrebna je minimalna brzina od:
v ≥ 1,0 m/s

(6.59)

Prema HRN EN 1671, minimalna brzina od 0,7 m/s mora se postići bar jednom u 24 sata (preporučeno 0,9 m/s). Što se tiče maksimalnih brzina, problem se javlja u većim ukupnim gubicima, tlačnim udarom i eventualnoj abraziji cijevnog materijala. Uobičajene brzine u tlačnim cjevovodima su:
v = 1,0 − 2 ,5 m s

(6.60)

246

6. Objekti kanalizacijskog sustava

Ovakve se brzine uglavnom javljaju u manjim cjevovodima. Za veće cjevovode je poželjno provesti odgovarajuću tehničko-ekonomsku analizu i izabrati optimalnu brzinu. Prema ATV–A 134 /12/, za tlačne cjevovode do duljine od 500 m predlažu se veličine koje prikazuje Tablica 6.7.
Tablica 6.7: Preporuke za izbor hidrodinamičkih karakteristika tlačnog cjevovoda /24/ Profil (mm) Brzina (m/s) Protok (l/s) 100 2,0 16 150 2,2 40 200 2,4 75

Za tlačne cjevovode većih duljina preporučuju se manje brzine od naznačenih, radi smanjenja veličine tlačnog udara. Zbog mogućnosti začepljenja, promjer tlačnog cjevovoda jednak je ili veći od 100 mm. Ako se koriste crpke sa usitnjivačima, profil može biti i manji (obično od 60 – 80 mm). Prema HRN EN 1671, maksimalno vrijeme zadržavanja vode u cjevovodu ne smije biti veće od 8 sati. Ukoliko se ispune gore navedeni kriteriji, ne bi trebalo biti problema prilikom transporta kanalizacijskog sadržaja crpkama i u tlačnim cijevima. Ovo je vrlo važno, naročito zbog kontrole emisije neugodnih mirisa (posebice sumporovodika) u cijevima. Sumporovodik se može stvoriti čak i ako gore navedeni uvjeti budu zadovoljeni. Uvjet maksimalnog vremena zadržavanja u cijevima od 8 h znači da se voda u tlačnoj cijevi mora izmijeniti najmanje 3 puta dnevno. Ako se ovom kriteriju ne može udovoljiti, javiti će se problemi. Stanje se donekle može popraviti posebnim mjerama održavanja, kao što su ispiranje vodom, ispiranje vodom i zrakom itd. Ovakvo se stanje može tolerirati samo u kraćim prijelaznim situacijama, dok sustav ne proradi do planiranog kapaciteta (1 – 2 godine). Ukoliko će ovakva situacija potrajati, treba razmotriti mogućnost izmjene veličine i duljine tlačnog cjevovoda, kao i ukupnog rješenja crpnog sustava. Ukoliko je učestalost izmjene vode u cijevi između 3 i 8 puta dnevno, mogu se pojaviti problemi u radu. Stoga je potrebno analizirati konkretnu situaciju i veličine, i predložiti pojačane mjere održavanja i odzračivanja cjevovoda. Ukoliko je učestalost izmjene vode u cijevi veća od 8 puta dnevno, ne očekuju se nikakvi problemi u radu. Zbog prekidnog rada crpnog sustava i dugih razdoblja bez rada, u oborinskoj je kanalizaciji poželjno izvoditi što kraći tlačni cjevovod i po mogućnosti ga prazniti, kako ne bi došlo do dugotrajnog taloženja suspenzija u njemu. U mješovitoj kanalizaciji poželjno je graditi dva tlačna cjevovoda – jedan za sušni, a drugi za kišni dotok. Kod oborinskih se voda ne postavlja ograničenje u odnosu na minimalno dopuštenu veličinu tlačnog cjevovoda.

247

J. Margeta: Odvodnja naselja

Definiranje krivulje crpnog sustava

Krivulja crpnog sustava određuje se uz poznate protoke, geodetske visine dizanja i promjer tlačnog cjevovoda. Poznavajući krivulju crpnog sustava moguće je izabrati najbolju crpku ili kombinaciju crpki koja zadovoljava tražene uvjete.
6.2.8 Analiza crpnog sustava

Analiza crpnog sustava treba rezultirati najboljim izborom jedne ili više crpki. Da bi se to postiglo, neophodno je izračunati krivulju crpnog sustava i raspolagati cijelim nizom karakterističnih krivulja crpki u pojedinačnom ili zajedničkom radu. Bit izbora odnosi se na odabiranje ekonomski i tehnički najpovoljnije crpke ili crpki. To znači da pri analizi treba uzeti u obzir troškove izvedbe, rada i održavanja.
Sustav s jednom crpkom

Svaka crpka ima svoje tri osnovne krivulje: Q-H krivulja, Q-učinkovitost krivulja i krivulja Q-potrošnja energije (eventualno ima i NPSH-krivulju). Radnu točku crpke dobijemo kao presjecište krivulje Q-H i krivulje crpnog sustava. U određivanju ove točke treba razmotriti sve uvjete rada koji se mogu pojaviti tijekom rada crpke, na primjer: promjene statičke (geodetske) visine dizanja zbog promjene razine vode u zahvatnom bazenu; promjene hrapavosti cijevnog materijala (gubitaka) tijekom vremena (odnosno tijekom uporabe); trošenje rotora. To znači da u pravilu imamo više radnih točaka koje određuju radno područje crpke. Zbog toga se optimalna točka rada (najbolji omjer učinkovitosti i potrošnje energije) treba nalaziti unutar ovog područja, bliže radnim točkama koje dominiraju u radu crpki tijekom cijelog njihovog životnog vijeka i rada.
Zajednički rad više crpki

Vrlo često, naročito kod većih crpnih stanica, neophodno je instalirati veći broj crpki u zajedničkom radu. Češći je slučaj da imamo povezano više crpki u paralelnom radu (povećanje protoka), a znatno rjeđi da imamo povezano više crpki u nizu (povećanje visine dizanja) (Slika 6.39). U kanalizaciji se crpke u nizu uglavnom više ne primjenjuju, jer na tržištu postoji dobar izbor crpki za različite uvjete rada.
Paralelni rad crpki je onaj u kojem više crpki radi zajednički, s priključkom na jedinstveni tlačni cjevovod. U kanalizaciji je rad ovih crpki postupan, to jest najprije radi samo jedna crpka do određene visine punjenja crpnog bazena, a zatim se postupno uključuju druge.

Budući da su sve crpke priključene na jedinstveni tlačni cjevovod, u njemu ćemo zbog različitih protoka imati i različite gubitke, odnosno crpke će imati promjenjivu točku rada.

248

6. Objekti kanalizacijskog sustava

Slika 6.38: Krivulja crpnog sustava u različitim uvjetima rada

Slika 6.39: Tipična crpna instalacija u nizu

U početku, kod pokretanja prve crpke, imamo najmanji protok i najmanje gubitke. Uključivanjem drugih crpki povećavaju se protok i gubici, a radna točka se na dijagramu pomiče sve više. Sve ovo ukazuje na činjenicu da nije jednostavno odabrati crpke za ovakav rad i da analiza treba obuhvatiti i samostalan i zajednički rad. To znači da je potrebno proračunati krivulju crpnog sustava za individualni i zajednički rad. Pri tom ne treba zaboraviti da je usis samostalan, a tlačni cjevovod zajednički.
249

J. Margeta: Odvodnja naselja

Okvir 6.2: Osnovni koraci proračuna crpki Svaka osnovna analiza crpke mora sadržavati sljedeće osnovne korake: 1. Određivanje statičke, usisne i tlačne visine: Hstat = Husis + Htlačno 2. Određivanje brzine vode u usisnom i tlačnom cjevovodu i otvoru crpke: Q ; Q ; Q vusis = v tla = v = Ausis otvor Aotvor Atla gdje je: A – površina protočnog presjeka (m2). 3. Gubici na usisu: L ⋅ v2 određivanje linijskih gubitaka usisa: h usis , lin = λ ⋅ d 2g određivanje lokalnih gubitaka na usisu (ulaz, lukovi, zasun, redukcija i slično): 2 husis , lok = ξ ⋅ v 2g određivanje ukupnih gubitaka na usisu: husis = husis ,lin + husis , lok 4. Gubici na tlačnom cjevovodu: linijski, lokalni i ukupni. 5. Proračun ukupnih gubitaka: h = husis + htlač 6. Proračun ukupne visine dizanja: H = H stat + h 7. Proračun ukupne visine dizanja za nekoliko protoka Q : H = f (Q )

8. Crtanje krivulje na temelju proračuna u točki 7; 9. Crtanje na istom crtežu Q-H i Q-učinkovitost krivulja crpke; 10. Određivanje točke presjecišta, odnosno: Q, H, učinkovitost Ukoliko crpka može raditi pod različitim brojem okretaja, tada treba analizirati njezin rad za sve uvjete. Isto vrijedi i u slučaju različitih protoka (minimalni, srednji, vršni) za različita vremenska razdoblja, te različite karakteristike cijevnog materijala i usisne visine (Slika 6.38). Najbolji je izbor crpka koja u najvećoj mjeri zadovoljava sve uvjete rada s najvećom djelotvornošću. Najbolji izbor je ujedno kombinacija koja daje najmanju dnevnu potrošnju energije. Da bi se to utvrdilo, treba izračunati dnevno vrijeme rada crpki, potrebnu snagu, snagu pogonskog stroja – elektromotora i potrošnju energije): (6.81) 11. Dnevno vrijeme rada crpki: t = Vdnev / Q 3 Vdnev – dnevni volumen vode (m /dan); Q – kapacitet crpke (m3/s); t – vrijeme rada (s). (6.82) 12. Potrebna snaga: P = ρ ⋅ g ⋅ Q ⋅ H (kW) ηcrpke ηcrpke – učinkovitost crpke. 13. Snaga pogonskog stroja (elektromotora): Pm = P / η m (6.83) ηm – učinkovitost motora. 14. Potrošnja energije: P.E . = Pm ⋅ t ⋅ 3600 (kWh, t je u sekundama) (6.84) Svaki bi projekt crpki trebao sadržavati sve korake od 1 do 14, odnosno 14 koraka za svaku varijantu koja se analizira.

250

4 radne + 1 – 2 rezervne (25 – 50% rezerva). noćni. Drugi način je ugradnja većeg broja crpki manjeg kapaciteta. moraju se ugraditi crpke koje u potpunosti mogu pratiti varijacije dotjecanja bez povećanja vršnog protoka. 5 radnih + 2 rezervne (40% rezerva).). a u slučaju većih crpki potrebne su i veće tlocrtne dimenzije i veće dubine. čime svaka crpka optimalno odgovara svakom režimu. to je manja potreba za rezervnim crpkama jer je manja vjerojatnost pojave istovremenog kvara. Ekonomski učinci se postižu i ugradnjom većeg broja crpki različitog kapaciteta za različite režime dotjecanja (dnevni režim.6. što rezultira povećanjem vršnih protoka. Osim toga. Veća sigurnost pogona postiže se ugradnjom rezervnih crpki. Ukoliko se ovo želi izbjeći. 3 radne + 1 – 2 rezervne (33 – 50% rezerva). a koji se prvenstveno odnosi na: sigurnost pogona. dnevni. U slučaju malih crpki to su prvenstveno veće tlocrtne dimenzije. neradni dani i slično. a s druge strane troškove pogona i održavanja. Režim dotjecanja je zacijelo značajan faktor koji utječe na izbor broja crpki. Ovi režimi imaju bitno različite karakteristike. sušni. kao i u drugim sustavima. broj crpki koje će se ugraditi treba odrediti na temelju ekonomsko-tehničkih analiza. Objekti kanalizacijskog sustava Izbor broja crpki Izbor broja crpki ovisi o zahtijevanom režimu njihova rada. 2 radne + 1 rezervna (50% rezerva). kod kojih s jedne strane razmatramo troškove izgradnje. itd. Što je broj radnih crpki veći. zbog čega je za svakog od njih često potrebno instalirati posebne crpke. ekonomske čimbenike (jeftina energija). poznato je da tečenje u kanalizacijskom sustavu varira tijekom dana i tijekom godine. Veći broj crpki u pravilu zahtijeva veće dimenzije crpne stanice. Najznačajniji režimi su: kišni. bez da se nastoji tražiti optimum za cjelokupno vrijeme rada. Preporučuju se sljedeće kombinacije: 1 radna + 1 rezervna (100% rezerva). To posebno vrijedi za sušni i kišni režim rada u mješovitom. Drugi faktor koji utječe na izbor broja crpki jest potreba izjednačavanja dotjecanja i istjecanja. Broj rezervnih crpki ovisi o broju radnih crpki. radni dani. a takve su pužne crpke ili crpke s promjenjivim brojem okretaja. noćni. U svakom slučaju. sve u skladu s lokacijskim karakteristikama crpne stanice i potrebnim stupnjem sigurnosti. Ponekad postoje i drugi razlozi zbog kojih se ugrađuje veći broj crpki (njihova dostupnost na tržištu i slično). Mogući su i drugi odnosi. izjednačavanje dotoka – istjecanja. crpke rade s prekidom. 6 radnih + 2 rezervne (30% rezerva). režim dotjecanja. Naime. koje se postupno uključuju porastom dotoka i obrnuto. 251 .

način izgradnje (montaže. crpne stanice oborinskih voda. crpne stanice industrijskih otpadnih voda.J. monolitne. postoji više tipova crpnih stanica. Zadaće crpnih stanica u kanalizaciji su. crpne stanice dijelimo na: crpne stanice kućanskih otpadnih voda. Srednje mogu biti djelomično tipizirane za manje kapacitete. itd. crpne stanice za mulj na uređaju za pročišćavanje. itd.40). velike). 252 . pneumatske.). O kapacitetu crpne stanice bitno ovise njezina izgradnja i sadržaj. uporabljeni materijal (betonske.06 m3/s. rotacijske. tako da kapacitet u najvećoj mjeri utječe na karakteristike crpne stanice. i to na: mokru izvedbu (potopljene crpke) (Slika 6. suhu izvedbu (nepotopljene crpke) (Slika 6. Male crpne stanice su jednostavne po izvedbi i opremi. smanjivanje veličine iskopa zbog potreba prevelike dubine ukapanja kolektora. čelične. U odnosu na ciljeve.). dizel. Ovo vrijedi i za velike crpne stanice. svladavanje svih visinskih prirodnih i umjetnih prepreka na transportnom putu. prije svega: objedinjavanje svih voda na jedinstveni uređaj za pročišćavanje i ispuštanje.02 – 0.65 m3/s. Bitna podjela odnosi se na način izvedbe crpki. Postoje i druge klasifikacije crpnih stanica. Margeta: Odvodnja naselja 6. itd. ali za veće kapacitete se uvijek posebno projektiraju. ispuštanje preljevnih voda u slučaju visokih razina voda u prijamniku.). a odnose se uglavnom na: kapacitet (male. sintetički materijali. pogonski stroj (električni.06 – 0. itd. srednje: 0. Podjela u odnosu na kapacitet je sljedeća: male: 0. vrstu crpki (propelerne.9 Crpne stanice Crpne stanice su objekti u kojima su smještene crpke i sva prateća oprema.65 m3/s. crpne stanice u mješovitom sustavu kanalizacije. a često su tipske i mogu se dobiti kao gotovi komplet za ugradnju. i druge.41). itd. srednje. Pri tome crpke mogu biti s horizontalnom ili vertikalnom osovinom. i druge. koje su uvijek specifične i složene s obzirom na funkcioniranje i potrebnu opremu. S obzirom na namjenu i izvedbu.2. odvođenje voda iz područja i objekata s nižim geodetskim kotama.). crpne stanice pročišćene otpadne vode. velike: > 0.

strojarski) (Slika 6. 253 . najvećim dijelom se koriste crpne stanice malog kapaciteta kao gotovi proizvod ili montažna građevina.41: Suha izvedba manjih crpnih stanica s nadzemnim dijelom i bez njega Projektiranje crpnih stanica Kao što je rečeno. tako da se ne rade posebni projekti (građevinski.6. Objekti kanalizacijskog sustava 1) crpni bazen 2) crpka 3) zasunska komora 4) struja/automatika 5) ulazna prostorija 6) otvor za crpke 7) vodilice za crpke 8) ozračivač Slika 6. električarski.40: Mokra izvedba manjih crpnih stanica s nadzemnim dijelom i bez njega 1) crpni bazen 2) suha komora 3) crpka 4) ulazna prostorija 5) struja/automatika 7) ozračivač 6) otvor za crpke Slika 6.42).

Otvori. Instrumenti za upravljanje radom crpne stanice. Elektroinstalacije. 9. Crpke. poklopci. Tipičan sastav srednje i veće crpne stanice čini: 1. Ventilacija i oprema za čišćenje zraka. 14. Grijanje. Kanalizacijske instalacije. ljestve i slična oprema potrebna za ulazak i reviziju svih dijelova crpne stanice. Crpni bazen. 4. Margeta: Odvodnja naselja Slika 6. Tlačni cjevovodi s opremom. 12. Suha komora – prostorija. Oprema za eliminiranje i ublažavanje tlačnog udara. 6. Elektrooprema – pogon. 10. 16. Da bi crpna stanica udovoljila postavljenim zahtjevima. 254 . 7. 5. 13. 15. 11.42: Manja montažna crpna stanica Srednje i veće crpne stanice se rade u skladu s lokalnim karakteristikama i svojim funkcijom u kanalizacijskim sustavu. Energetski priključak na elektroopskrbnu mrežu. 8. Vodovodne instalacije. 3. Konstrukcija. Usisni cjevovodi s opremom.J. 2. mora biti odgovarajuće projektirana.

– širina (m). Visinski odnosi u crpnoj stanici moraju biti takvi da onemoguće plavljenje opreme. Kod manjih crpnih stanica. 22. radio i slično). Eventualno ured. Crpne stanice u mokroj izvedbi (s potopljenim crpkama) su jednostavnije i imaju manje dijelova od gore nabrojanih. Bazen mora imati otvor i elemente za ulazak.3 m/s). Dizalice (kranska ili slično). Zbog toga ova brzina treba biti dovoljno velika da ne dođe do taloženja. a da istovremeno omoguće komunikaciju s vanjskim prostorom. održavanje te rukovanje crpkama i opremom crpne stanice. Tlocrtni je oblik uglavnom pravokutni. kao i većih kod kojih se koriste uronjene crpke. usitnjivači i drugi zaštitni uređaji. sa svim potrebnim otvorima za komunikaciju. stoga se on posebno dimenzionira. Unutar bazena često se grade 255 . – brzina vode u proširenom dijelu bazena (0. Voda koja dotječe u crpni bazen ima brzinu koja proizlazi iz značajki dovodnog cjevovoda. pogotovo u slučaju duboke podzemne izvedbe kad se konstrukcija izvodi bunarski. Voda u bazen ulazi kroz jedan ili više otvora. Na ulazima treba postaviti zatvarače da bi se crpna stanica mogla povremeno prazniti. one su smještene unutar samog bazena. kapacitetu i režimu rada. iako ni okrugli nije rijetkost.61) gdje je: D C Q vD – duljina objekta (m). Preljev (po mogućnosti). dok se kod velikih crpnih stanica na ulazima treba ugraditi odgovarajući zatvarač (zapornica). a izlazi kroz usisni cjevovod. Druga oprema po potrebi (klorinator. Komunikacije (telefon. Veličina ovog prostora ovisi o režimu rada crpki i karakteristikama dotoka. Rešetke. U ovom slučaju prostor bazena treba prilagoditi potrebama (dimenzijama) crpki. zapornice. Naravno. Manje crpne stanice mogu biti prefabricirane od betona. Glavni element projektiranja je određivanje dimenzija građevine crpne stanice. 20. Približna formula za određivanje dimenzija veće crpne stanice sa potopljenim crpkama je /42/: D= Q 1000 ⋅ v D ⋅ C (6. automatski ispirači crpnog bazena i slično). ovako dobivene orijentacijske veličine treba prilagoditi stvarnim potrebama.1 – 0. izravno ili kroz rešetke. jer se povećava protjecajni profil.6. 21. Crpni bazen je prostor koji služi za retenciju vode što dolazi iz kanalizacijskog sustava i prepumpava se. plastike i metala. 18. radionica. instalacija i pogona. 23. Konstrukcija većih crpnih stanica je monolitna armiranobetonska. Konstrukcija crpne stanice ovisi o lokalnim karakteristikama. bazen ima i otvor za preljev voda iz bazena s određene visine punjenja. 19. Konstrukcija mora biti vodonepropusna i funkcionalna. skladište (velike i izolirane crpne stanice). Rezervni sustav napajanja energijom (dizel agregat). Objekti kanalizacijskog sustava 17. Ulaskom u crpni bazen brzina se smanjuje. Kod manjih crpnih stanica zatvaranje se obavlja takozvanim prenosivim zatvaračima. nadzor. – kapacitet crpne stanice. U skladu s mogućnostima.

To se postiže smanjenjem vodne površine i dubine vode na koti (razini) isključivanja crpke. Bazen mora imati i otvor za ventilaciju. kako bi se spriječilo prodiranje vlage.4 m/s. Po mogućnosti treba predvidjeti i uronjenu pregradu za umirenje toka. Kod uronjenih crpki suha komora služi za smještaj opreme cjevovoda i drugog.3 – 0. a po potrebi i grijanje. Brzina u mokrom bazenu treba biti 0.J. 256 . cjevovoda i druge opreme. kako ne bi došlo do eksplozije zbog nakupljanja metana. Prostorija mora imati odgovarajuće otvore za komunikaciju. Unutar ovog prostora treba osigurati ventilaciju. a sve kako bi se smanjili volumen i površina vode koja nakon prestanka rada crpke preostaje u bazenu. kao i neugodni mirisi. da bi se omogućili revizija i popravci bez prekida rada. prvenstveno zakošenjem dna i bočnih strana (zidova). Vrlo je važno kvalitetno projektirati dno bazena. a razdoblje do ponovnog punjenja dugo. Izuzetno je važno da ova komora bude hermetički zaštićena od crpnog bazena.0 m. Međutim. automatskim uklopno-rasklopnim postrojenjem. Prema literaturi /3/. montažu i demontažu. To se posebno odnosi na minimalne međusobne razmake crpki. kod većih crpnih stanica. Margeta: Odvodnja naselja pregrade radi pravilnijeg usmjeravanja vode prema crpkama. Suha komora služi za smještaj crpki. u kojem je kišno punjenje daleko veće od sušnog. suhe komore uopće nema. često imamo više suhih komora: suha komora s crpkama i cjevovodima neposredno uz ili iznad crpnog bazena. suha komora s kontrolnim panelima. održavanje. Kod većih crpnih stanica moguće je graditi više međusobno odvojenih crpnih bazena. itd. razmake između crpki i zidova te na potrebnu dubinu vode. unutar crpnog bazena mogu se ugraditi stabilne mlaznice za ispiranje zidova poslije svakog punjenja bazena. Bazeni se kod oborinskih crpnih stanica rade u sklopu rješenja retencijskih bazena kišnih voda. Ovo je naročito potrebno kod crpne stanice u mješovitom sustavu. Oblik crpnog bazena.0 m. Dno bazena treba izvesti u padu do najniže kote gdje se formira muljni šaht iz kojeg se crpna stanica može isprazniti. smrada i agresivnih plinova iz kanalizacijske mreže i crpnog bazena. preporučuju se sljedeće dubine vode u crpnom bazenu: male crpne stanice ≈ 1. kao i smjernice koje daju proizvođači crpki.43). unutar prostorije mora biti i dizalica. to jest da bi se spriječilo intenzivno vrtloženje oko usisa crpki. U slučaju teške opreme. revizije. vrlo je važan za djelotvorni rad crpki. veće crpne stanice ≈ 2. Zakošenje zidova crpnog bazena je od 45 – 60º. usisnog cjevovoda i dovodnih cjevovoda kanalizacije. mora se predvidjeti umirenje toka (Slika 6. Da bi se spriječilo nakupljanje plinova. kontrolnih instrumenata. kao i položaj crpki. Kako bi se umanjio negativni učinak dolazne brzine u mokri bazen crpne stanice suhe izvedbe. Veličinu udaljenosti M treba prilagoditi stvarnim uvjetima (o visini ulazne cijevi i brzini). Dobrim projektiranjem se smanjuje talog i kora koja se formira na površini vode. a naročito dublje izvedbe. a elektroinstalacija unutar ovog prostora mora biti zaštićena od iskrenja. Kod crpnih stanica s uronjenim crpkama. Zbog toga se kod projektiranja trebaju poštivati ovdje dane smjernice.

Objekti kanalizacijskog sustava Slika 6. pa se rijetko izvode. Međutim. njihova je ugradnja daleko sakuplja i zahtijeva više prostora. Slika 6. naročito za manje kapacitete. Zbog svega toga. Prednost suhe izvedbe je mogućnost stalne vizualne kontrole rada crpki.43: Smjernice za izvedbu mokrog bazena za crpke u suhoj izvedbi /42/ Crpke su osnovni element crpne stanice. Ovakve se crpke lako montiraju i demontiraju (jednostavnim spuštanjem niz vodilicu. Danas se sve više rabi mokra izvedba crpki. Cjelokupna konfiguracija i konstrukcija crpne stanice podređena je njima.44: Uronjene propelerne crpke 257 . ove vrste crpki danas prevladavaju u kanalizaciji. Slika 6. O ovoj karakteristici bitno ovisi konstrukcija crpne stanice.6. Crpke mogu biti mokre izvedbe ili suhe izvedbe. Mokra izvedba crpki je povoljna zato što eliminira potrebu usisnog cjevovoda i bitno smanjuje dimenzije crpne stanice.42).

iz čega proizlazi i potrebni profil. Stvarni profil usisnog cjevovoda treba prilagoditi lokalnim zahtjevima.5 m/s. Maksimalno dozvoljena brzina za crpke vertikalne izvedbe je 2. zasuna. Budući da su profili usisnog cjevovoda uvijek veći od usisnog otvora crpki. Na usisu se nalazi još i zasun. a za crpke horizontalne izvedbe 2. Brzina u usisnom cjevovodu se preporučuje u granicama 1.J. jer proizvođači uglavnom za ovaj tip crpki ne daju uputstva za ugradnju. s tim da se poštuje propisana minimalna razina vode kod isključivanja crpki (Slika 6. bit će potrebno ugraditi redukcijski komad.00 1.4 2.70 2.0 m/s. Uronjene crpke nemaju ovih problema.5 1.6 1. kako je usisni cjevovod ugrađen u zid bazena s jedne strane.45 i Slika 6.8. Pojava zraka u usisnom cjevovodu prouzrokovat će stvaranje kavitacije u crpki. Treba voditi računa o još jednom aspektu ugradnje usisnog cjevovoda.8 m/s.1 2. Poželjno je da je usisni cjevovod u stalnom padu od crpke prema usisu.60 Važno je da se zadovolje uvjeti vezani u potrebnu veličinu NPSH. Treba obratiti pozornost na potreban razmak crpki. Tablica 6. kako ne bi došlo do stvaranja usisnog vrtloga i usisavanja zraka. Stoga se poželjne dubine ograničavaju prema brzini vode na početku usisne glave. Razmak između crpki koji se preporučuje jest 1 – 1. Zbog toga se na ovom dijelu ugrađuje kompenzacijski komad koji omogućuje laku demontažu i montažu. usisne glave.30 0. vrlo teško je izvršiti demontažu elemenata na njemu. Slika 6. 258 . Usisni cjevovod se koristi jedino kod crpki suhe izvedbe. a to je dubina ugradnje.8 2. Spojni profil usisnog cjevovoda s crpkom daje proizvođač crpki. Sve navedeno odnosi se na crpke suhe izvedbe. kako prikazuju Tablica 6. a time i njeno oštećenje. Usis mora biti ugrađen dovoljno duboko od minimalne razine vode. Cjevovod se sastoji od: cijevi. i redukcije.7 Potrebna minimalna dubina usisne glave (m) 0. položaj od dna i na tražene udaljenosti od zidova crpnog bazena. a fiksiran za crpku s druge strane.40 1.46.15 2. radi mogućnosti demontiranja crpki. kompenzacijskog komada.0 1.3 m.2 –1. Posebnu pozornost treba posvetiti položaju usisne glave usisnog cjevovoda crpki suhe izvedbe.8: Mogući izbor minimalne dubine usisne glave crpnog agregata /73/ Brzina na ulazu usisne glave (m/s) 0. Međutim. Margeta: Odvodnja naselja Crpke se ugrađuju u skladu s uputama proizvođača.47).60 1.

Objekti kanalizacijskog sustava Okvir 6.45: Preporuke za instaliranje vertikalnih crpki suhe izvedbe Slika 6.46: Preporuke za instaliranje horizontalnih crpki suhe izvedbe hS1 = E + a a = 100 − 300 mm E+k hS 2 = 2 Slika 6.47: Preporuke za određivanje minimalne razine vode kod crpki mokre izvedbe 259 .6.3: Instaliranje crpki za otpadne vode /42/ Slika 6.

J. vezani uz troškove građenja i pogona. Profil tlačnog cjevovoda često je veći od profila tlačnog otvora crpki. a djelomično u suhoj komori. kompenzacijski komad i eventualno uređaj za zaštitu od tlačnog udara.8 1.000 sati/god) 2 – kontinuirani rad Slika 6. a troškovi pogona stalni. Slika 6. 260 .8 0. Brzina se u tlačnom cjevovodu treba kretati od 1.0 0. a ekonomske analize i optimalizacija izbora veličine profila tlačnog cjevovoda (metoda neto sadašnja vrijednost) rade se jedino kod većih crpnih stanica. ograničenja vezana uz veličinu promjera i broj izmjena vode u cjevovodu (minimalne dimenzije).48 prikazuje preporuke za izbor brzine vode u tlačnom cjevovodu u funkciji instaliranog protoka crpne stanice. dok su cijene izgradnje cjevovoda manje zbog manjih dimenzija. Veličina tlačnog cjevovoda određuje se na temelju sljedećih kriterija: ekonomski. Temeljem iskustva i analiza.4 m/s. Povećanje brzine vode u tlačnom cjevovodu rezultira većim hidrauličkim gubicima i ukupnom visinom dizanja vode H. Važno je napomenuti da su u cijelom vijeku trajanja građevine troškovi izvedbe jednokratni. zasun. a time i većom potrošnjom specifične energije E. a same crpne stanice veće zbog povećane instalirane snage. Margeta: Odvodnja naselja Tlačni cjevovod unutar crpne stanice Tlačni cjevovod je kod uronjenih crpki djelomično smješten u crpnom bazenu. minimalno dozvoljene brzine kod stalnog i povremenog rada.6 1.48: Preporuke za određivanje brzine vode u tlačnom cjevovodu/23/ Na tlačnom cjevovodu ugrađuju se povratni ventil. v (m/s) 1.8 – 2.2 1.4 0 20 40 60 80 100 120 140 160 180 200 Q (l/s) 1 – povremeni rad (manje od 1.6 0. Kod suhe se izvedbe cijeli cjevovod nalazi u suhoj komori. U praksi se koriste navedene preporuke.4 1 2 1. tako da on često počinje redukcijskim komadom.

Upravljanje i kontrola rada crpne stanice – razine uključivanja i isključivanja Upravljanje crpnom stanicom i kontrola njezina rada obavlja se pomoću opreme za automatski rad. ova razina je ograničena zbog potreba hlađenja crpke i zaštite od uvlačenja zraka. Povratna klapna (zaklopka) treba se instalirati što dalje od crpki kako bi se izbjegli problemi sa zrakom. Automatski se rad sastoji u uključivanju i isključivanju crpki ovisno o razini vode u crpnom bazenu. Crpke se uključuju kod maksimalne. Objekti kanalizacijskog sustava Slika 6. Svu ovu opremu mora se ugrađivati na točno određeni način. Oprema mora biti otporna na vlagu. a sve u skladu s karakteristikama crpne stanice (postupno uključivanje crpki i drugo). a sve zbog vibracija koje nastaju kod uključivanja i isključivanja crpki. opreme za manualni rad i alarmnog sustava. sintetičkih materijala) u skladu sa specifičnim zahtjevima. tada mora biti otporna i na korozivno djelovanje vodenih para otpadnih voda. Rad crpne stanice temelji se na utvrđivanju razine vode u crpnom bazenu. a kad se ugrađuje unutar crpne stanice. reagirajući na tlak. Zato se ova oprema često izrađuje od posebnih materijala (nehrđajućeg čelika. Mogući su i drukčiji zahtjevi. te biti dobro pričvršćene i usidrene u zid konstrukcije. itd. Međutim. može se odrediti formulom /42/: 261 . a kod horizontalnih crpki suhe izvedbe povratni ventil ne smije se instalirati na vertikalnom djelu cjevovoda. tako da sukcesivno uključuje crpke ostavljajući uvijek ostale kao rezervne.49: Tipična instalacija tlačnog cjevovoda Cijevi trebaju imati potrebnu čvrstoću u skladu s očekivanim tlakom. Poželjno je da minimalna razina kod koje se crpka isključuje bude što niža kako bi se kod pražnjenja povećala brzina tečenja kod završetka ciklusa rada. odnosno zaustavljanja rada crpki. Ova oprema iziskuje i odgovarajuću klimatizaciju prostorije u kojoj se nalazi. Automatika obuhvaća i jednoliko radno opterećenje svih crpki u crpnoj stanici (uključujući i rezervne). u skladu s uputama proizvođača i karakteristikama crpne stanice.6. a isključuju kod minimalne radne razine vode. Približna minimalna razina vode. ultrazvuk. Razina se mjeri različitim tipovima senzora: plivajući.

Ukoliko crpke ne reagiraju na uključivanje. pražnjenje ispod minimalne radne razine. isključivanje crpki može biti odjednom ili postupno. kao i crpna stanica sa više crpki. Isto tako. Kod vrlo malih crpnih stanica ova razlika može biti i manja.47 i Slika 6. oglašava se uzbunjivanje. crpke suhe izvedbe s horizontalnom i vertikalnom osovinom imaju druge kriterije.2 (6. U slučaju prekoračenja maksimalne razine. Smjernice za pravilno određivanje razine prestanka rada crpki prikazuju Slika 6. U ovom slučaju govorimo o alarmu ili uzbunjivanju. u pravilu se u rad uključuju preostale crpke. Slika 6.04 ⋅ Q + 0 .50. ali ne manja od 60 – 80 cm. Crpke s promjenjivim brojem okretaja. i tako redom do postizanja minimalne razine.48. a sve u skladu sa planiranim radom. Q – kapacitet crpke (l/s). Slika 6. Margeta: Odvodnja naselja hs = 0. imaju više razina prestanka rada.62) gdje je: hs – dubina/razina zaustavljanja od dna bazena (m).50: Raspored upravljačkih razina vode u crpnoj stanici suhe izvedbe (preporuke osnovnih razina) Razina uključivanja crpki je za manje crpne stanice oko 1 m. svjetlosni i drugi tipovi uzbunjivanja.J. Ako crpna stanica ima više crpki u paralelnom radu. a za veće oko 2 m iznad razine isključivanja. pri čemu se crpke postupno isključuju kako se razina vode u crpnom bazenu smanjuje. uključi262 . a ako ni to ne pomaže tada se uključuju zvučni. Moguća su tri slučaja: punjenje iznad maksimalne radne razine. prekid rada crpki.46. Uobičajene razine uključivanja i alarma prikazuje Slika 6. Automatika obuhvaća i reagiranje u slučaju kvara. U slučaju korištenja većeg broja crpki.

Način grijanja odabire se u skladu s veličinom crpne stanice i lokalnim uvjetima. Objekti kanalizacijskog sustava vanje druge crpke bi trebalo biti na razini 20 – 30 cm od prve. koji se uvijek moraju ishoditi. kada se uključuju sve crpke. u crpnoj stanici moraju biti i uređaji za ručni pogon crpne stanice. ostalu opremu u skladu s karakteristikama crpki. te daljinski upravlja sa crpnom stanicom shodno potrebama sustava. Grijanje se u crpnoj stanici postavlja u suhoj komori radi osiguranja prikladne temperature. Elektrooprema podrazumijeva pogon crpki koji je uglavnom 220V/50Hz. signalizator alarma (zvučni i svjetlosni). a najčešće iznad razine rotora. Međutim. 263 . Razina isključivanja postavlja se u skladu s uputama proizvođača crpki. elemente za uključivanje i isključivanje crpki. pokazatelj potrošnje energije crpki. danas se većina crpnih stanica i njihovih upravljačkih sustava povezuje sa zajedničkim upravljačkim centrom iz kojeg se nadzire rad crpne satnice. Kao što se vidi. Svaka crpka treba imati dva neovisna energetska priključka s mogućnošću automatskog prebacivanja u slučaju ispada jednog od njih. radna razina uključivanja je po mogućnosti 20 cm niža od najnižeg ulaznog cjevovoda. gdje se u slučaju prestanka rada pogon može osigurati mobilnom crpkom ili autocisternom. Na kontrolnoj ploči (lokalno ili na sučelju u upravljačkom centru) poželjno je imati: pokazatelj razine vode u crpnom bazenu. isključivač alarma. Odstupanje od ovog zahtjeva može se dopustiti kod crpnih stanica manjeg kapaciteta.6. mora se instalirati dizel-agregat. Rezervno napajanje crpne stanice je osnovni zahtjev kojeg postavljaju sanitarni inspektori i uvijek ga se mora adekvatno riješiti. Sve elektroinstalacije moraju biti izvedene tako da se spriječi mogućnost eksplozije zbog isparavanja otpadne vode i mogućeg iskrenja. Grijanje smanjuje stvaranje vlage i time utječe na smanjenje korozije od vodenih para. Ukoliko to nije moguće osigurati. Osim opreme za automatski rad. Energetski priključak se realizira u skladu sa zahtjevima elektrodistribucijskog poduzeća. a to je veoma važno (naročito u hladnijim predjelima). ovisno o karakteristikama crpki. Prvi stupanj alarma za maksimalnu razinu jest kota nivelete najnižeg ulaznog kanala. Izvedba nadzorno-upravljačkog sustava crpnih stanica (NUS-a) je od velike koristi za optimalizaciju rada sustava. Crpne stanice uglavnom rade autonomno u skladu s programiranim radom. pokazatelj rada crpki (“radi/ne radi”). a posebno uređaja za pročišćavanje otpadnih voda i minimiziranje negativnih utjecaja rada preljeva. Mogući su i drukčiji pogoni. a uključivanje svake sljedeće na razini 30 cm od prethodne. mjerač protoka. Drugi stupanj alarma je visina punjenja do tjemena ulaznog kolektora.

Kod malih se crpnih stanica u pravilu uz crpnu stanicu postavlja hidrant. taloga i kore. U slučaju kad se uslijed grijanja motora javljaju više temperature. Veće crpne stanice mogu imati ugrađene posebne mješače i druge uređaje-ispirače. 12 puta na sat. Ventil na povratnom cjevovodu otvara se automatski u skladu s programiranim radom. Volumen koji se uvrštava u račun jest prostor između minimalne razine vode i ploče. Zrak iz mokrog bazena crpne stanice mora se pročišćavati na odgovarajućim filtrima. Ispiranje mokrog bazena treba se provoditi kako bi se spriječilo taloženje i stvaranje kore. Sve veće crpne stanice imaju ventilaciju s neprekidnim radom. Kod većih crpnih stanica to su biološki filtri a kod manjih filtri s određenim ispunama (drveni ugljen). ukoliko ventilator ne radi neprekidno. Ventilacije ovih dviju prostorija moraju biti potpuno odvojene.J. Izvedba mora biti primjerena vlažnoj sredini sa zaštitom od iskrenja radi sprječavanja moguće eksplozije. Poželjno je da je tlak u bazenu pozitivan. U crpni bazen se svježi zrak najčešće ubacuje prisilno. To je jednostavan i djelotvoran sustav kojim se dio otpadnih voda iz tlačnog cjevovoda preusmjerava u mokri bazen radi uzburkavanja vode. Kanalizacijske instalacije postoje ukoliko postoje sanitarni uređaji. Danas se to obično radi s mlazom vode iz povratnog cjevovoda koji je povezan s tlačnim cjevovodom. Sve veće crpne stanice imaju sanitarne uređaje i hidrant. Ako je to moguće. Izlaz u pravilu treba smjestiti što bliže ulaznom kolektoru. Manje crpne stanice mogu biti bez prisilne ventilacije. hidrant i visokotlačnu crpku ispirača mokre komore. a voda s njega može se koristiti za pranje crpki i crpne stanice. postavlja se jača ventilacija. Vodovodne instalacije obuhvaćaju sanitarne uređaje. Potreban broj izmjena zraka u crpnom bazenu je /73/: 30 puta na sat. Ventilatori moraju biti osigurani od iskrenja. Suha komora ventilira se prisilnim sustavom tako da se ventilator postavlja na ulaz ili izlaz. ukoliko ventilator radi neprekidno. ako ventilator radi neprekidno. kako bi se iz njega što prije odstranio zrak iz mreže. a izlazi gravitacijski. poželjno je odvodnju crpne stanice riješiti priključkom na vanjsku kanalizaciju. odnosno eksplozije. kako bi se smanjilo pritjecanje zraka iz kanalizacijskih kolektora u bazen. dok ju velike obvezno moraju imati. Uzmućena voda s talogom i plivajućim nakupinama tako se prepumpava dalje u sustav. Osim toga. ukoliko se postavljaju. 6 puta na sat. Potreban broj izmjena zraka jest /73/: 15 puta na sat. Elektroinstalacije obuhvaćaju pogon svih postrojenja i rasvjetu crpne stanice. Margeta: Odvodnja naselja Ventilacija je izuzetno važna kod rada crpne stanice radi sprječavanja eksplozije. Male crpne stanice u pravilu nemaju vodovodne instalacije. unutar crpne stanice (suhe komore) mora se osigurati dreniranje vode. a ne na 264 . a kod velikih crpnih stanica i na ulaz i na izlaz. Treba razlikovati ventilaciju suhe komore od ventilacije crpnog bazena. zaštite opreme i omogućavanja boravka ljudi. ukoliko ventilator radi s prekidima. a naročito u toplijim krajevima.

tada se potrebni volumen određuje na temelju zbirne krivulje dotjecanja i istjecanja. crpke 75 – 200 kW tmin = 20 min. u kojem se pretpostavlja konstantan dotok. Rad crpki i proračun volumena u kanalizaciji otpadnih voda temelji se na vremenskom razdoblju od jednog sata. Volumen je funkcijski ovisan o protoku ulaza i izlaza unutar nekog vremenskog razdoblja: dV = Q − Q (6. Potrebni volumen je najveća iskazana razlika pozitivnog i negativnog volumena.6. U pravilu se u proračunu koristi nešto manji broj uključivanja. Ove crpke moraju imati 100% rezervu. jer se problematika crpnog bazena oborinskih voda rješava zajednički s kišnim bazenima. konstrukcijskim zahtjevima vezanim za ugradnju crpki i opreme. razlikuje se proračun crpnih sustava kod oborinske. crpke 15 – 75 kW tmin = 15 min. Razumije se. Sat koji se uzima za proračun uglavnom je maksimalni sat potrošnje. a kapacitet treba prilagoditi stvarno očekivanim vodama. zagrijavanjem i većim trošenjem crpki. Češći rad rezultira većim vibracijama. U daljnjem tekstu obradit će se samo problematika dimenzioniranja crpnog bazena kanalizacije otpadnih voda. vodeći računa i o procjednim vodama s crpki. tada se proračun i analiza moraju provoditi i za druga vremenska razdoblja. Određivanje volumena crpnog bazena i crpne stanice otpadnih voda Volumen crpnog bazena je funkcijski ovisan o: radu crpki. Međutim. Tablica 6. U skladu s tim. – vrijeme pražnjenja (min). Ukupno vrijeme rada ovisi o dopuštenom broju uključivanja crpki unutar jednog sata. kad to nije moguće drenažne se vode iz suhe komore moraju precrpsti u crpni bazen. ukoliko tijekom dana postoje velike razlike u dotoku.63) ul iz dt Ako se radi o dužim vremenskim razdobljima s promjenjivim dotokom. Proizvođači crpki za svoj proizvod propisuju uvjete rada o kojima treba voditi računa kod projektiranja. a sve radi zaštite crpki. Prema tome. mislimo isključivo na volumen potreban za retenciju vode uslijed prekida rada crpki. Kada govorimo o potrebnom volumenu.9 prikazuje preporučene brojeve uključivanja u jednom satu. razdoblje između dva uključivanja ne smije biti kraće od /73/: crpke do 15 kW tmin = 10 min. u skladu s preporukama ATV–A 134. Proračun se provodi na sljedeći način: odredi se ukupni ciklus rada T: T = t pu + t pr (6. odnosno vrijeme vršnog dotoka vode u crpnu stanicu. Objekti kanalizacijskog sustava crpni bazen. mješovite i kanalizacije otpadnih voda. 265 .64) gdje je: tpu tpr – vrijeme punjenja (min). obično 50% manje od postavljenih ograničenja. U skladu s prije rečenim. to se ne odnosi na pužne crpke.

5 do 50 preko 50 Broj uključivanja u satu Z ≤ 15 Z ≤ 12 Z ≤ 10 Osnovna je preporuka da crpke rade što duže. Ukoliko je: Qiz = 2 ⋅ Qul tada je vrijeme punjenja i crpljenja isto. Margeta: Odvodnja naselja Tablica 6. a dobri rezultati postižu se instaliranjem crpki različitoga kapaciteta. T= V V (min) + Qul Qiz − Qul t ⎛ 1 ⎞ 1 + ⎜ ⎟ ⎝ Qul Qiz − Qul ⎠ U skladu s ovim. može se odrediti ukupno trajanje jednog ciklusa. Uzimajući ove podatke. vrijedi: (6. tijekom noći dotok je znatno manji tako da će vrijeme zadržavanja biti znatno duže. t pr = V (min) Qiz − Qul Vrijeme crpljenja je tada: (6. potrebno je iznaći optimalno kompromisno rješenje kojim se zadovoljavaju uvjeti proizvođača crpki kao i problemi dugog zadržavanja vode u bazenu. odnosno vrijeme punjenja je: t pu = V (min) Qul (6. a potrebni radni volumen je: V= t ⋅ Qiz (m3) 4 (6. potrebni volumen je (uz uvjet da je Qiz > Qul): V= (6. U sustavima s velikim varijacijama protoka tijekom dana.66) gdje je: Qiz – kapacitet crpki (m3/min).69) (6. za vrijeme mirovanja crpke puni se bazen.J. – dotok (m3/min).70) 266 . Međutim. To se radi na više načina. Naime.67) Prema tome. Navedene preporuke odnose se na sat maksimalnog dotoka.68) Od veličine Qiz ovisi i trajanje rada crpki. kako bi se otpadna voda u crpnoj stanici zadržavala što kraće.65) gdje je: V Qul – radni volumen crpnog bazena (m3).9: Broj uključivanja crpki u jednom satu Crpke snage (kW) do 7. prikladnog za noćni i dnevni rad.

U svijetu se vrijeme zadržavanja vode u crpnom bazenu ograničava na 10 minuta.71) gdje je: V – volumen bazena (m3).71) daju približno iste rezultate. a zatim rezervna i tako redom. Ciklus rada crpki je duži za svaki drugi odnos protoka. To se može izbjeći instaliranjem većeg broja crpki i njihovim sukcesivnim uključivanjem. minimalni se potrebni volumen bazena za manje crpne stanice računa po formuli: V = 0. Qiz – kapacitet crpki (l/s). Razumije se. 267 .70) i (6. što znači da je maksimalno trajanje punjenja 10 minuta. minimalni volumen crpnog bazena računa se kao: V = 0. Kod ovakvog je rada najveći problem stvaranje uspora u kanalizacijskim kolektorima i s tim u vezi opasnost od taloženja. U slučajevima velikih volumena crpnog bazena. Kod razmjerno čistijih voda (oborinskih i mješovitih). Z – odabrani broj ciklusa rada na sat. Formule (6. intenzivna pojava smrada i taloga. Ukupni potreban volumen je: Vukupno = Vradni + Vcrpki (6.74) Kod većih crpnih stanica problem se rješava boljim izborom crpki ili instaliranjem crpki različita broja obrtaja.72) gdje je: Vcrpki – volumen crpki i drugih instalacija u crpnom bazenu. Ovaj je kriterij u konfliktu s kriterijem minimalnog vremena uključivanja crpki. minimalni volumen crpnog bazena računa se kao: V = 0. Na ovaj se način želi spriječiti septičko stanje otpadne vode. Osim ovih kriterija. postoji i kriterij minimalno dozvoljenog vremena zadržavanja vode. U slučaju crpki koje rade u režimu “2+1” (dvije radne i jedna rezervna). jer se radna razina podiže do 80% ispunjenja kolektora.9 ⋅ Q1 + Q2 / 2 Z (6. Ukoliko su volumeni kod manjih crpki preveliki. što znači da se u istom radnom ciklusu uvijek uključuje druga crpka.9 ⋅ Qiz (l / s ) Z (6.9 ⋅ Q1 + Q2 / 2 + Q3 / 3 Z (6. tada se kombinira neprekidni rad crpke tako da najprije radi radna crpka.6. Objekti kanalizacijskog sustava Prema ATV–A 134. za zadržavanje vode može se koristiti i kanalizacijski kolektor. ovdje više ne vrijede spomenuti kriteriji uključivanja crpki.73) U slučaju crpki koje rade u režimu “3+1” (tri radne i jedna rezervna). Ovakav proračun može rezultirati velikim volumenima. ovih problema očito nema.

bazen se dimenzionira na dva režima rada: sušni i kišni (Slika 6. te se zbog toga posebno analizira. kojega treba iskoristiti. 268 . u suštini vrijede i za crpnu stanicu oborinskih voda. objekte ili nizvodne kanale. U slučaju oborinskih voda.J. U slučaju mješovite kanalizacije. problem s dotokom oborinskih voda je u tome što je promjenjiv i nepredvidiv. osim formula za određivanje optimalnog kapaciteta crpki te režima rada. Crpna stanica ima zadatak da dotok precrpljuje u prijamnik. Suštinska je razlika u režimu dotoka voda na crpnu stanicu.10 Dimenzioniranje crpne stanice oborinskih voda Koncept i osnovne značajke Crpna stanica oborinskih voda funkcionira na sličan način kao i crpna stanica otpadnih voda.51: Crpna stanica na mješovitoj kanalizaciji 6. tada su potrebe za radnim volumenom retencijskog bazena minimalne i odnose se isključivo na kraće vrijeme (1 minuta) potrebno za prebacivanje iz manje u veću brzinu obrtaja. Kao što je već rečeno. Prema tome. Zbog toga su važni element crpne stanice retencija te sigurnosni preljev koji se gradi na samoj crpnoj stanici ili na dovodniku uzvodno od nje. Sve prethodno navedene formule za bilanciranje dotoka i crpljenja za otpadne vode. i s tim u vezi potrebnog oblikovanja objekta. logično je da crpna stanica ima kapacitet jednak ili veći od predviđenog dotoka. Dotok je stohastičan.51). a sve kako bi se smanjili kapacitet crpki i troškovi rada. retencijski bazen ima bitno veću ulogu i dimenzije nego u kanalizaciji otpadnih voda. veliki dovodni kanali oborinske kanalizacije su sami po sebi značajan element retenciranja. Osim toga. Margeta: Odvodnja naselja Ukoliko se koriste crpke različitog broja obrtaja. a crpna stanica se dimenzionira kao i sustav odvodnje na protok usvojenog vremena ponavljanja. Međutim. Sušni se režim određuje na prikazani način dok se kišni određuje posebnim postupkom.2. optimalizacija kapaciteta crpki za oborinske vode provodi se zajedno s optimalizacijom retencijskog bazena. Zadržavanje oborinskih voda je jednostavnije zbog njihove bolje kakvoće i manje štetnosti po urbani okoliš nego u slučaju otpadnih voda. BOV – bazen za oborinsku vodu BWL – minimalna razina vode MSWL – maksimalna razina vode kišnog dotoka TWL – maksimalna razina vode sušnog dotoka Slika 6.

52). sustav uključivanja i isključivanja. 2. Zbog toga je zadržavanje/retenciranje oborinskih voda složenije i zahtjevnije. izgraditi retenciju koja je veća od ukupnog dotoka. 4. Zadržavanje je kratkotrajno. što rezultira velikom i skupom retencijom. dok se ne dobiju zadovoljavajući rezultati. Znači. Utvrđuje se mogući broj crpki i njihov kapacitet. odnosno minimalno zadržavati otpadne vode na crpnoj stanici. Za utvrđenu lokaciju i kriterije za rješavanje problema određuju se krivulja dotoka vode i krivulja masa. Ekstremne situacije su: ne graditi retenciju i instalirati kapacitet crpki jednak ili veći od dotoka. Korigiraju se režim rada i veličina volumena. 269 . Određuje se spremnik sustava: veličina spremnika. a za čije crpljenje se instalira crpka manjeg kapaciteta.6. početne dimenzije i volumen crpnog bazena. to jest što više zadržavati dotok vode. crpni (mokri) bazen crpne stanice. što rezultira većim brojem crpki različitog kapaciteta ili promjenjivog broja okretaja. Dimenzionira se crpni sustav. 3. ciklusi rada i konačne dimenzije crpne stanice. Kod crpnih stanica oborinskih voda cilj je obrnut: smanjiti izlazni kapacitet crpki na što manju ekonomski i tehnološki prihvatljivu razinu. Zadržavanje vode ima za cilj smanjiti izlazne količine. te se stoga detaljnije analizira. režim rada crpki i razine uključivanja i isključivanja. te je oblikovanje bazena jednostavno i provodi se na prikazani način. a time i instalirani kapacitet crpne stanice. Postupak dimenzioniranja je sljedeći: 1. 5. Računa se: ukupna krivulja spremnika. te složenijim sustavom upravljanja. Razlika između ulaznog i izlaznog hidrograma je zadržani volumen vode (Slika 6. Problematika proračuna ulaznog hidrograma je objašnjena ranije u poglavlju “Oborinske vode”. iskoristivi volumen. ako je to moguće i ako je ekonomski prihvatljivo. cilj je minimalno mijenjati režim dotoka. Cilj dimenzioniranja je smanjiti izlazni kapacitet crpki na razinu dotoka. Elementi za zadržavanje (retenciranje) vode su: dovodnici (kanali). Izrađuje se krivulja bilance masa vode u dotoku i crpljenju. određuje potrebna energija. tlačni cjevovod. 6. Objekti kanalizacijskog sustava Zadržavanje vode u crpkama otpadnih voda provodi se isključivo u mokrom bazenu koji je kod potopljenih crpki ujedno i crpni bazen. kanalizacija i moguća veličina za retenciranje. retencijski bazen. i analizira se početno predviđeni režim rada i raspoloživi volumen. Izrađuje se projekt i specifikacija opreme i radova.

270 . a što će uglavnom ovisiti o lokalnim uvjetima. Retencijski bazen ili dovodnik Mokri bazen H V Nulto stanje Slika 6. Ukupno dostupan (raspoloživi) volumen za zadržavanje vode je volumen dostupan u dovodnom cjevovodu. Raspoloživi volumen je volumen između razine vode H i minimalne razine rada crpki (“nulto stanje”) (Slika 6. odredi se željeni režim rada crpki. Postupak određivanja je sljedeći (Slika 6. odnosno potrebno je pronaći prihvatljivu kombinaciju potrebnog volumena. Dimenzioniranje se provodi ekonomskom analizom više alternativnih rješenja veličine bazena i kapaciteta crpki.53).54): izračuna se krivulja dotjecanja oborinskih voda na crpnu stanicu. veličine i broja crpki.52: Hidrogrami ulaza i izlaza crpne stanice Optimalno rješenje je očito negdje između ova dva ekstremna slučaja. pozitivna razlika volumena između krivulje ulaza i izlaza od početka dotjecanja do točke u kojoj je izlaz veći od dotoka je veličina potrebnog volumena. metodom neto sadašnje vrijednosti. Margeta: Odvodnja naselja Protok Zadržani volumen Dotok Vršni izlazni protok Crpljenje Vrijeme Slika 6.53: Raspoloživi volumen u funkciji razine vode Potrebni volumen je volumen između krivulje dotjecanja i istjecanja. retencijskom bazenu i volumen u crpnom (mokrom) bazenu.J.

54: Određivanje potrebnog volumena Crpni (mokri) bazen (spremnik) početno se određuje na temelju potrebnog prostora za smještaj crpnog sustava. Tipičan izgled prikazuje Slika 6.). Spremnik Izlazni kanal Crpni/mokri bazen Ulazni dio Slika 6. širina do zidova. Retencijski bazen (spremnik) je volumen za zadržavanje vode povrh raspoloživog volumena u dovodnicima.6. Sastavni je dio crpnog bazena i osnovna mu je namjena smanjenje instaliranog kapaciteta crpki. Smjernice se daju u nastavku ovog poglavlja. Minimalne dimenzije crpnog bazena određene su crpkama i njihovim značajkama. razmak između crpki. Objekti kanalizacijskog sustava Protok Potrebni volumen Ciljana veličina istjecanja Utvrđeni izlazni protok Vrijeme Slika 6. Može imati različiti oblik shodno lokalnim uvjetima građenja. Mokri se bazen može također koristiti i za osiguranje dodatnog volumena za retenciranje. i to usvajanjem većih dimenzija od minimalno potrebnih. itd. a tek po izboru crpki može se točno odrediti (minimalna dozvoljena dubina.55.55: Tipičan izgled retencijskog bazena/spremnika crpne stanice oborinskih voda 271 . Druge namjene retencijskog bazena mogu biti vezane za protupožarnu zaštitu (spremnik vode) ili kao pjeskolov. U početnoj fazi se pretpostavi.

a bolje je ako je veća (0. bitna razlika između crpnih stanica za otpadne i onih za oborinske vode je u izvedbi crpnog bazena. volumenom potrebnim za ciklični rad (ako nije dostupan drugi retencijski prostor). – vanjski promjer usisnog dijela crpke (m). potrebnom dubinom crpke. Orijentacijska dubina je: S = D+ Cu ⋅ Q p D 1. 272 .5 m /s. kao ni značajnim koncentracijama suspendiranih i drugih tvari. s vertikalnim potopljenim usisnim cjevovodom kojim se umanjuje mogućnost usisavanja pijeska i plivajućih tvari. tada je poželjna brzina od oko 1 m/s. S druge strane. Kota nivelete ulaza ili spremnika ne smije biti ispod razine najdublje razine rada crpke. Dubina crpnog bazena određena je: kotom dna ulazne cijevi. Usisna cijev i crpni bazen moraju se odgovarajuće oblikovati da bi se postigla željena učinkovitost rada crpki. Svi ostali elementi slični su crpnim stanicama otpadnih voda.5. 3 individualni kapacitet crpke najviše 2.4 i Okvir 6. Dubina vode iznad usisa crpke treba biti u skladu sa zahtjevima proizvođača. – koeficijent konverzije (= 0.J. kod crpki za oborinske vode važno je voditi računa o pijesku i anorganskim česticama koje se često mogu naći u vodama. potrebnim razmakom usisa.3 m /s. Širina crpnog bazena treba biti prilagođena potrebama crpki.935). Ako pred crpnim bazenom nije predviđeno hvatanje pijeska. Zbog toga su crpke uglavnom vertikalne izvedbe. osim što se u ovom slučaju radi o oborinskim vodama koje su čistije i nisu opterećene organskim tvarima i procesima njihove razgradnje. Brzina vode u crpnom bazenu mora biti veća od 0.3 m/s. Druge detalje i smjernice prikazuju Okvir 6. Kapacitet crpki ograničava se kako slijedi: 3 ukupni kapacitet crpki po jednom crpnom bazenu najviše 6. – individualni kapacitet crpke (m3/s).5 gdje je: S D Cu Qp – visina između najniže kote rada crpke i ruba usisnog dijela (m). kao i o krupnim suspenzijama. Margeta: Odvodnja naselja Smjernice za projektiranje crpne stanice oborinskih voda Osim u izvedbi i tipu crpki.5 m/s).

0 D PRESJEK PRESJEK PRESJEK Slika 6.2 – 2.56: Smjernice za projektiranje crpnog bazena pravokutnog tlocrtnog oblika Slika 6.6 – 2.26 1.9 – 2.315 0. Vmax Φ Y TLOCRT VARIJANTA SA PROTOČNOM REŠETKOM TLOCRT TLOCRT VERTIKALNI ILI STRMI NAGIB B Y X MINIMALNA RAZINA VODE RAZINA DNA SPREMNIKA S C Z2 60° h S H > 2D α C w 1.0 D D PREGRADA ZA SPRJEČAVANJE VRTLOŽENJA 1.5 D Prema uputama proizvođača S+C max (H . 2.5-2.57: Smjernice za Slika 6.4: Smjernice za dimenzije crpne stanice oborinskih voda s crpnim bazenom pravokutnog tlocrtnog oblika /3/ Dimenzija A a B C D* Hmin H S W w X Y Z1 Z2 Α Β Φ Opis Udaljenost od osi usisa do ulaza u crpni bazen Duljina pregrade crpke do nakošenja Udaljenost od stražnjeg zida do osi usisa Razmak od dna usisa do dna bazena Vanjski promjer usisa Minimalna dubina vode u crpnom bazenu Minimalna visina pregrade Minimalna visina potopljenog dijela usisa crpke Širina pregrade između crpki Minimalna sužena širina Duljina pregrade Udaljenost od osi do rešetki Udaljenost od osi usisa do skretanja bočnog zida Udaljenost od osi usisa do nagiba dna Kut nagiba dna Kut skretanja zida Kut nagiba suženja usisne pregrade Preporučena vrijednost 5D 2.5-2.5 D) S =D+ Cu ⋅ Q p D 1.315 – 1.6.0 D w W D β PREGRADNI PROSTOR ZA CRPKE Ws D W PREGRADA BRZINA VODE U PREGRADI.5-2.3 D – 0.58: Smjernice za prodimenzioniranje pregrada jektiranje crpnog bazena poizmeđu crpki topljene crpke oborinskih voda VEĆE OD 4D ILI S D/4 MINIMALNA RAZINA VODE PAD PREMA VANJSKOM ZIDU 45° 273 .7 0.26 0.4 < 1. Objekti kanalizacijskog sustava Okvir 6.1 B Z1 X A B a 1.5 ≥2D 2D ≥5D ≥4D ≥5D ≥5D 0 – 10 stupnjeva 0 – 10 stupnjeva Maksimalno 10 stupnjeva Brzina u usisnoj cijevi treba biti u granicama: Brzina (m/s) Kapacitet crpke (m3/s) < 0.5 D 0.75 D 0.

Margeta: Odvodnja naselja Okvir 6.5: Smjernice za dimenzije crpne stanice oborinskih voda s crpnim bazenom kružnog tlocrtnog oblika /3/ Dimenzija Opis C D* Hmin S Cb Cw Ds* Dp Lp Razmak od dna usisa do dna bazena Vanjski promjer usisa Minimalna dubina vode u crpnom bazenu Minimalna visina potopljenog dijela usisa crpke Minimalni razmak između crpki Minimalni razmak od zida do najbliže crpke Unutrašnji promjer crpnog bazena Promjer ulaznog cjevovoda Duljina ravne dionice ulaznog cjevovoda Preporučena vrijednost 0.25D ili 100 mm Veće od 0.6 – 1.60: Dvije crpke izmaknute od centralne osi Slika 6.3 D – 0.59: Dvije crpke na centralnoj osi Slika 6.5 D Prema uputama proizvođača S+C Cu ⋅ Q p S=D+ D 1.61: Tri crpke na centralnoj osi 274 .25D ili 100 mm Protok/površina = 0.5D + 2Cw + Cb Ds = 3D + 2Cw + 2Cb Ds Dp MINIMALNA RAZINA VODE Ds Dp MINIMALNA RAZINA VODE Ds Dp MINIMALNA RAZINA VODE S C H min S C H min S C H min TLOCRT TLOCRT Cw TLOCRT Cw Dp Cb C b /2 Cw Dp Cb C b /2 Cb Dp D D D/2 D/2 D PRESJEK PRESJEK PRESJEK Slika 6.2 m/s 5 Dp Ds* – Preporučene vrijednosti promjera crpnog bazena: Konfiguracija Dvije crpke na centralnoj osi Dvije crpke izmaknute od centralne osi Tri crpke na centralnoj osi Slika Jednadžba Ds = 2D + 2Cw + Cb Ds = 2.5 Veće od 0.J.

ali nikad manje od: vkrit = 0.6 m/s Minimalna dnevna brzina. a maksimalna dovoljna za pokretanje čestica istaloženih u razdoblju mirovanja. rezervna crpka. gubitaka. tlaka.2. Veličina ili presjek tlačnog cjevovoda teoretski se odabire minimiziranjem investicije i troškova energije. Minimalna dopuštena brzina u tlačnom cjevovodu jest: ν min = 0. prvenstveno u odnosu na ograničenje brzina. Kod većih crpnih stanica. gdje imamo veći broj radnih crpki. rade dvije: v = 1. Međutim. za srednje i veće crpne stanice: ∅ 200 mm. Naime.3 m/s Kod izbora profila cjevovoda treba voditi računa i o maksimalno dozvoljenom vremenu zadržavanja vode u tlačnom cjevovodu koje je 8 sati.11 Projektiranje tlačnog cjevovoda Projektiranje tlačnog cjevovoda sastoji se od određivanja veličine (odnosno presjeka) cjevovoda.7 m/s. Dimenzije cjevovoda su rezultat tehničko-ekonomskih analiza.2 m/s. Nadalje. b) Tri radne crpke: radi jedna: v = 0. uvjeti su drugačiji. Objekti kanalizacijskog sustava 6. za male crpne stanice s tlačnim cjevovodom > 100 m: ∅ 150 mm.5 m/s.0 m/s Brzine koje se preporučuju kod manjih crpnih stanica jesu: ν = 1. 275 . u praksi su veličine tlačnog cjevovoda ograničene. Uključivanjem obiju crpki postižu se brzine dovoljne za ispiranje cjevovoda. odnosno minimalna brzina koja se mora postići barem jedanput tijekom dana (za pokretanje čestica istaloženih u toku mirovanja).9 m/s.0 m/s Kod ovakvih crpnih stanica uglavnom postoji jedna radna crpka i još jedna. U ovom slučaju nema problema s kakvoćom vode ako se pijesak istaložio (ako je izdvojen).6. stabilizacije i sprječavanja tlačnog udara.7 m/s. što znači da se voda u tlačnom cjevovodu treba izmijeniti bar tri puta tijekom kritičnog dana. jest: ν = 1. Zbog toga se kao minimalni profil dopušta: za male crpne stanice s tlačnim cjevovodom < 100 m: ∅ 100 mm. a time ni s vremenom zadržavanja vode niti sa brzinom vode u tlačnom cjevovodu. odnos brzine u tlačnom cjevovodu i rada broja crpki je /73/: a) Dvije radne crpke: radi jedna: v = 0.0 − 2. pri određivanju profila treba uzeti u obzir i mogućnost začepljenja. U slučaju tlačnih cjevovoda crpnih stanica oborinske kanalizacije. rade tri: Kod crpki koje rade neprekidno mogu se primjenjivati i manje brzine. rade obje: v = 1. minimalna brzina u tlačnom cjevovodu mora biti takva da spriječi taloženje. v = 1.

Ne treba zaboraviti da kod oscilacija mase vode. iznenadnog nekontroliranog ispada iz pogona jednog ili svih crpnih agregata. odnosno ugraditi betonske utvrdice na isti nančin kako je to objašnjeno u vodovodu. odnosno vrsta cjevovoda.12 Tlačni udar kod crpnih stanica u kanalizaciji Tlačni ili hidraulički udar nastaje kao posljedica vremenske promjene brzine strujanja fluida. U skladu s izračunatom ukupnom veličinom tlaka odabire se i cijevni materijal. smjera i veličine cjevovoda izaziva silu koja djeluje na cjevovod . Slika 6. Tlak u cijevi na svim promjenama oblika. a ona je rezultat gibanja mase vode u njemu. U kanalizaciji se javlja kao posljedica: pokretanja ili zaustavljanja pogona.62 prikazuje cjevovod s malim gubicima specifične energije. Drugi je slučaj kada je linijski otpor izrazito velik i kada se utjecaj trenja na veličinu udara ne može zanemariti Slika 6. Sile treba neutralizirati kako bi se spričeilo izmicanje spojeva. pa se može pretpostaviti da je veličina vodnog udara jednaka kao kod tečenja bez otpora. U takvom slučaju gubitak energije je mali kao i brzinska visina. brzog zatvaranja cjevovoda i drugog i to u redovnom pogonu. 6.62: Promjene razine tlaka kod tlačnog udara /94/ 276 . odnosno spajanje. promjene opterećenja. zbog prestanka rada crpki na pojedinim dionicama cjevovoda dolazi i do negativnog tlaka (podtlaka).2. Analiza vodnog udara provodi se prema veličini otpora u cjevovodu. Posljedica ovakvih aktivnosti je pojava većeg tlaka i podtlaka u tlačnom cjevovodu. U skladu s time treba odabirati i cijevni materijal. gubicima i povećanjem tlaka uslijed tlačnog udara. Margeta: Odvodnja naselja Tlak u cijevi određen je visinskom razlikom između donje i gornje vode.J.

277 . Ukoliko su potrebni. što za posljedicu ima veliki obrtni moment. obilazni vod.6. Međutim. ako postoje dovoljni visinski odnosi u okolini (krov crpne stanice. Detalji proračuna i analize prikazani su u odgovarajućim skriptama o vodovodu. Ovi se uređaji su uglavnom dovoljna zaštita kod manjih crpnih stanica gdje je problem podtlak. Umjesto zračnog kotla može se ugraditi komora (vodna komora). Vrlo često se (naročito kod većih crpnih stanica) ugrađuju zračni kotlovi. vodna komora. Zbog toga sustav zaštite treba odabrati u skladu s karakteristikama crpne stanice. Kod duljih tlačnih cjevovoda često se koristi kombinacija raspoloživih metoda. klapne sa usporenim zatvaranjem. Ovaj sustav se primjenjuje na pojedinim dijelovima tlačnog cjevovoda. gdje je to potrebno zbog razdvajanja vodnog stupca u tlačnom cjevovodu. koje svojim radom dijele cjevovod na nekoliko samostalnih sekcija u kojima je tlačni udar manji nego što bi bio da klapne nisu postavljene. plastika i druge tvari u otpadnim vodama otežavaju primjenu pojedinih uređaja koji se inače primjenjuju u slučaju čistih voda. odnosno sprječavati prekidanje vodnog stupca kad vodni val putuje prema izlazu i amortizira val u kotlu kad se vraća prema crpki. tako da dio povratnih voda propušta kroz crpku natrag u crpni bazen.. zračni kotao/rezervoar za rasterećenje. a ne veliki tlak. Uloga vodostana je nadomještanje vode izgubljene u gibanju unutar cjevovoda. U svim složenijim situacijama. uvijek treba ugraditi najmanje dva obilazna voda. tada je u jednostavnijem slučaju moguće ugraditi fleksibilnu povratnu klapnu ili klapnu koja se sporije zatvara (10 – 20 sekundi). postupak umanjenja djelovanja tlačnog udara u kanalizaciji je složeniji nego kod vodovoda (čista voda). vrlo često nisu potrebni nikakvi zaštitni uređaji. a time i amortiziranje povratnog vala. Za to se uspješno koriste sekcijske povratne klapne duž cjevovoda. propuštajući vodu natrag u crpni bazen. Zračni kotao ima zadatak kompenzirati smanjenje tlaka u cjevovodu. Još jedna mogućnost je i ugradnja usisno-ozračnih ventila. povratna klapna duž trase. koji se otvaraju u slučaju podtlaka. Druga je mogućnost ugradnja obilaznog voda s kontrolnim zatvaračem koji se otvara kad tlak poraste iznad normalnog. S obzirom na mogućnost začepljenja. okolne zgrade i slično). Naime. naročito kod velikih crpnih stanica. za rješavanje ovog problema treba koristiti usluge stručnjaka za hidrauličke proračune. S obzirom da su motori kanalizacijskih crpki masivni. Teško je reći koji je od raspoloživih sustava najbolji: moment inercije crpki. vlakna. Objekti kanalizacijskog sustava Postoji više načina ublažavanja tlačnog udara. tekstil. automatski ventil.

C – koeficijent gubitaka. Moguće razdvajanje vodnog stupca.63: Pregled mogućih uređaja za zaštitu tlačnog cjevovoda Okvir 6. Povratna klapna C ⋅ V0 >1 g ⋅ H0 H malo Vodna komora Automatski otpusni ventil Rezervoar za rasterećenje Zračni kotao Parametri cjevovoda: C ⋅ V0 << 1 g ⋅ H0 C ⋅ V0 >1 g ⋅h C ⋅ V0 <1 g ⋅ H0 Koristi se često u kombinaciji s drugim uređajima. H – tlak u rezervoaru. Profil cjevovoda mora biti konveksan nadolje. Bolje ako je profil cjevovoda Moguće truljenje konveksan.J. Cjevovod treba biti blizu hidrauličkog gradijenta. tako da se visina može praktično odrediti. P= C ⋅ V0 g ⋅ H0 H0 – manometarska visina dizanja cjevovoda. V0 – brzina vode u cjevovodu. Moguće razdvajanje vodnog stupca. otpadnih tvari. M ⋅N2 ⋅ 2 > 0 . g⋅H 0 Napomena Nije siguran za otpadnu vodu sa puno suspenzija. Margeta: Odvodnja naselja Slika 6. Profil cjevovoda treba biti konveksan nagore.6: Uređaji za smanjenje tlačnog udara Metoda zaštite Moment inercije crpke Obilazni vod Područje primjene Primjedba Približna vrijednost.01 w ⋅ A⋅ L ⋅ H0 Voda se može uvlačiti kroz C ⋅ V0 >> 1 crpku. 278 .

a u kanalizaciji se koriste isti proizvodi kao za vodovod ili oni usklađeni s agresivnim svojstvima otpadne vode. Ovi elementi proizvode se uglavnom od lijevanog željeza. 6. poliesterske cijevi. a najčešće: zatvarači. Tlačni se cjevovodi u pravilu grade na isti način kao i gravitacijski kanali istih materijala izvedbe. a razlika je samo u osiguranju lomova cjevovoda i provedbi tlačne probe. jer tada svi korišteni elementi moraju biti otporni na agresivna svojstva vode. Potrebno je napomenuti da sastav vode bitno utječe na izbor zaštitnih uređaja ali i crpki. Osim tlačnih cijevi. PVC cijevi su naročito neotporne na podtlak radi usisavanja – zavrtanja spojnica. prokrom. biti različiti: lijevano željezo. Iznimka su situacije kada se transportira izrazito agresivna otpadna voda. a lijevanoželjezne cijevi za manje profile. za tlačne cjevovode se koriste iste vrste cijevi kao za vodovodnu mrežu. cijevi od tvrdog polietilena. Materijali od kojih se izvodi rotor mogu. lukovi i slično. Neprekidan rad crpnih stanica postiže se postavljanjem zaštitnih uređaja i/ili odgovarajućim izborom crpki. Postupak izvedbe je isti. Ovi materijali imaju svoje prednosti i mane.13 Vrste i izgradnja tlačnih cjevovoda Budući da se radi o tlačnim sustavima.2. čelik.6. Željezni su materijali manje otporni od drugih. a sve u skladu sa HRN EN 805. Tlačna proba izvedenih cjevovoda provodi se na isti način kao kod vodovodnih cijevi. Vanjski dio tlačnih cijevi izrađuje se od svih nabrojanih materijala. Ovi objekti su opisani u prethodnom poglavlju.14 Zaštitni uređaji na ulazu u crpnu stanicu Da bi se crpne stanice zaštitile u svojem radu i da bi se osigurao njihov nesmetan i dugotrajan rad. ovisno o potrebama. čelične cijevi. ali su manje otporni na tlak. neopren. Cijevi se spajaju isključivo prirubnicama. To su najčešće rešetke i pjeskolovi. Unutar crpnih stanica koriste se isključivo čelične cijevi za veće profile. zračni ventili. tako da se rjeđe koriste. ispred crpnih stanica mogu se graditi zaštitni uređaji. Od materijala su najčešći: PVC tlačne cijevi. te se stoga neće ponovno opisivati. tako da na tržištu postoji širok izbor cijevi koje se mogu primjenjivati. Međutim. 279 . povratni ventili.2. oni su čvršći i lakše podnose oscilacije tlaka. prvenstveno u odnosu na kakvoću otpadnih voda. Objekti kanalizacijskog sustava 6. odnosno karakteristika rotora crpki. na tlačnim se cjevovodima koriste različiti spojni komadi i armature. O tome koji će se materijali koristiti treba odlučiti na temelju odgovarajuće tehničko-ekonomske analize svih mogućih materijala. PVC i polietilen su povoljniji u odnosu na agresivno djelovanje otpadnih voda. lijevanoželjezne cijevi. Tlačni su cjevovodi u kanalizaciji razmjerno manjih profila.

pred crpnim je stanicama poželjno postavljati rešetke i pjeskolove. Materijali koji se koriste su standardni građevinski materijali (najčešće armirani beton). u slučaju mješovite i oborinske kanalizacije. Margeta: Odvodnja naselja U pravilu: u slučajevima kanalizacije otpadnih voda.64 i Slika 6. Nadalje.65.J. stoga se ovdje neće objašnjavati. Zbog potreba sakupljanja vode iz kolektora u crpni bazen. a) U jami b) Postavljanjem zagata c) Korištenjem dijafragmi Slika 6. a izvedba je otežana jer se na većim dubinama može javiti podzemna voda. bazeni se moraju graditi dublje od ulaznih kanala. Neke mogućnosti izvedbe građevne jame i crpne stanice prikazuju Slika 6. O ovim informacijama bitno ovisi projektiranje konstrukcije i način izgradnje crpne stanice. 6. koji moraju osiguravati vodonepropusnost konstrukcije kao i potrebnu čvrstoću i stabilnost.64: Izgradnja crpne stanice – izvedba u suhom 280 . Mješovita i oborinska kanalizacija zbog svoje otvorenosti prema vanjskim dotocima. U svim slučajevima kada se u vodi nalaze znatne količine pijeska (mješovita i oborinska kanalizacija).15 Izgradnja i održavanje crpnih stanica Crpne se stanice grade kao i svaka duga građevinska konstrukcija sličnih dimenzija i karakteristika. ali i velikim dimenzijama kanala. Iskop građevne jame i izgradnja crpne stanice (naročito manjih dimenzija) slični su izvedbi većih kanalizacijskih kolektora. potrebno je crpke opremiti kvalitetnije izvedenim rotorom kako se on ne bi trebao često mijenjati. moraju se poštovati svi zakonski propisi i standardi. Osim što otežavaju izgradnju.2. Naročito je velika opasnost za crpke pijesak u vodi. a sve u skladu s karakteristikama izvedbe i lokacije. kao i uobičajena pravila struke. opterećenja terena na konstrukciju su značajna. sadrži dosta krupnijih tvari i pijeska što može utjecati na nesmetani rad crpnih stanica. Zbog toga je prije izgradnje potrebno obaviti odgovarajuća geomehanička istraživanja da bi se utvrdile karakteristike terena i dubina podzemne vode. Zbog velike dubine. podzemne vode zahtijevaju i težu konstrukciju ili neki oblik sidrenja kako bi se eliminirao utjecaj uzgona. što rezultira prilično velikom dubinom ugradnje crpnih stanica (6 i više metara). Prolazom kroz rotor crpke pijesak ga uništava (troši). pred crpnim se stanicama ne postavljaju zaštitni uređaji.

što naročito dolazi do izražaja u primorskim i kontinentalnim krajevima s visokim podzemnim vodama. Poseban su problem masnoće i plivajuće tvari.65: Izgradnja crpne stanice – izvedba “u mokro” Izvedba crpnih stanica može biti u suhom (Slika 6. Redovito održavanje obuhvaća i povremeno pražnjenje i čišćenje crpnog bazena. Najveći je problem u održavanju i radu crpnih stanica stvaranje kore i taloga u crpnom bazenu. te kontrolu konstrukcije na vodonepropusnost. a prije svega crpki i automatike. spuštanje donje razine uključivanja crpki (razine vode u crpnom bazenu) ispod projektirane radi uvlačenja i prepumpavanja kore. Na ovaj se način olakšava i pojeftinjuje izgradnja i postiže bolja kakvoća betona jer se betoniranje ne obavlja u građevnoj jami uz prisustvo podzemnih voda. Vrlo često grade se i montažne crpne stanice manjih dimenzija koje se na mjestu gradnje sastavljaju iz gotovih betonskih elemenata. Od velike je važnosti osiguranje vodonepropusnosti crpne stanice. provode se mjere za smanjenje kore.64) i podvodna (“u mokro”.65). Spuštanjem razine donje vode jednim dijelom se prazni i mulj nataložen na dnu. Da bi se izbjeglo češće pražnjenje crpnog bazena radi sakupljanja taloga i kore. a obavlja se u skladu s uputama proizvođača. Održavanje crpnih stanica svodi se na redovito održavanje sve opreme. Izrazito male crpne stanice grade se kao prefabricirani objekti iz betona i poliestera. Slika 6.6. U ovakvim se situacijama manje crpne stanice često izvode na površini terena. Najosjetljivija mjesta na propuštanje vode su spojevi ulaznih i izlaznih cijevi s konstrukcijom crpne stanice. Objekti kanalizacijskog sustava Slika 6. 281 . Ovi se spojevi moraju izvesti na način koji osigurava vodonepropusnost i odgovarajuću fleksibilnost spoja radi nejednolikog ponašanja konstrukcije i cjevovoda u slučaju vanjskih opterećenja. a potom kao gotova konstrukcija prenose i postavljaju na potrebnu lokaciju i dubinu polaganja. kao što su: razbijanje kore povratnim mlazom vode iz tlačnog cjevovoda ili hidranta.

prelijevaju se u prijamnik i tako se rasterećuje kanalska mreža. djelomično pročišćene u bazenu. Njihova uloga je prvenstveno hidraulička. U početku pogona preljevni bazen ima funkciju retencijskog bazena za oborinsku vodu (prikuplja prvu najzagađeniju vodu i ispušta je nizvodno u kanalizaciju). Na ispustima u prijamnik postavljaju se uronjene pregrade koje sprječavaju istjecanje masnoća i plivajućih tvari. dakle. Retencijski bazeni kod jakih kiša zadržavaju dio voda smanjujući nizvodni protok. Koriste se na kanalizaciji oborinskih voda i mješovitih voda. jer smanjuju zagađenje vodnih resursa.J.3. nego samo odvodni cjevovod spojen na kanalizacijsku mrežu. Ovi se bazeni mogu odgovarajuće oblikovati tako da postaju biološki uređaji za pročišćavanje voda. Sakupljene se vode po prestanku kiša iz bazena polako ispuštaju u kolektor ili nizvodne objekte (crpnu stanicu ili uređaj za pročišćavanje). a u određenim slučajevima i otpadnih voda. Preljevni bazeni osim mogućnosti otjecanja u kanalsku mrežu. Oni su. Njihova je glavna uloga ekološka. i tako znatno smanjuju kapacitete nizvodnih objekata.1 Bazeni za oborinsku vodu Uloga bazena u kanalizacijskom sustavu Bazeni za oborinsku vodu ili retencijski bazeni koriste se u mješovitoj i oborinskoj kanalizaciji za više namjena. Najveći broj oborinskih bazena je ovoga tipa. Ovi bazeni imaju odgovarajuću opremu za odstranjivanje izdvojenog otpada (taloga). Primjenjuju se na oborinskoj i mješovitoj kanalizaciji. za kontinuitet i sigurnost rada nužno je osigurati dovoljan broj rezervnih crpki te rezervni izvor energije. prema kojima postoje tri osnovna tipa: retencijski bazeni ili bazeni za zadržavanje vode i smanjenje vršnog otjecanja. odnosno njihova uloga je hidraulička i ekološka. 282 . Osim dobrog održavanja opreme.3 6. kombinacija retencijskog bazena za oborinsku vodu i bazena za pročišćavanje oborinske i mješovite vode. preljevni bazeni za mješovite vode koji se grade uz preljeve u mješovitoj kanalizaciji. a mogu se postaviti i mehanički uređaji za pročišćavanje preljevnih voda (uglavnom rešetke s otvorom od 6 mm). Količina otjecanja regulira se ovisno o vremenu. U slučaju katastrofalnih kiša aktivira se preljev za nuždu. kao osnovni radni dio imaju i preljev za vode. Na ispustima u prijamnik postavljaju se uronjene pregrade i mehanički uređaji za pročišćavanje (uglavnom rešetke s otvorom od 6 mm). Bazeni za pročišćavanje oborinskih i mješovitih voda služe za djelomično pročišćavanje. Oborinske i mješovite vode. Pomoću njih se izbjegava dimenzioniranje uređaja za pročišćavanje kao i nizvodnih građevina na vršno otjecanje (kritični intenzitet oborina). uglavnom procesima taloženja i isplivavanja. U načelu nemaju preljev (osim incidentnog preljeva). što za rezultat ima bistrenje voda prije njihova upuštanja u prijamnik. jer smanjuju veličinu vršnog protoka oborinskih i mješovitih voda. 6. dok ne nastupi kritični intenzitet oborina (oborine kod kojih je dopušteno prelijevanje u prijamnik). bazeni za pročišćavanje vode prije ispuštanja u prijamnik. Margeta: Odvodnja naselja Opremu treba održavati u skladu sa uputama proizvođača. a tada počinje raditi preljev.

tehnološki. primjenom oborinskih bazena postižu se dva glavna učinka: ekološki i ekonomski. Objekti kanalizacijskog sustava U sklopu rješenja oborinskih bazena nalazi se više objekata: bazen/spremnik. Mogućnost priključka novih dijelova grada na postojeću kanalizaciju (zadržavanje vršnih dotoka). kao što je slučaj kanalizacije u gradskim središtima. trajni pogon i održavanje. Čak i kada je neka kanalizacija gotovo potpuno opterećena. Saniranje preopterećenih kanala (smanjenje vršnih dotoka).6. što za posljedicu ima veću visinu dizanja crpne stanice a time i veće eksploatacijske troškove. kao što su: Uštede na investicijskim troškovima velikih i dugih kolektora (smanjenje vršnog otjecanja). S obzirom na raspoložive padove. pri projektiranju mreže treba ispitati mogućnost uštede na investicijskim troškovima izgradnjom retencijskih ili preljevnih bazena za oborinsku vodu koji se postavljaju na početku ovakvih kanala. Zaštita prijamnika (zadržavanjem najzagađenijih voda i njihovim pročišćavanjem). Tijekom dana se mijenja količina vode u sustavu. Kad kiša prestane. Kod kratkih kiša. itd. naročito plivajućim i taložnim tvarima. preljev. S obzirom na izloženo. nakupljene vode i onečišćenje se ispuštaju u kanalsku mrežu i odvode na uređaj. Preopterećene se mreže mogu ugradnjom retencijskog bazena za oborinsku vodu rasteretiti. Ovaj je pristup naročito pogodan u slučajevima kad su rekonstrukcije kanala skupe i složene.). kod kojih je vrlo teško postići pravilno funkcioniranje kišnog preljeva. bazene često treba izvoditi tako da budu plitki ili ugrađivati crpne stanice. Kod dugih i jakih kiša će se zagađena otpadna voda zadržati u bazenu i grubo pročistiti prije nego se ispusti u prijamnik. koja zahtijeva odgovarajući prostor. mogu se postići dobri rezultati kombinacijom retencijskog bazena za oborinsku vodu s preljevom. postoji mogućnost da se zagađena kanalska voda i dio oborinske vode odvode postojećim kanalima izgradnjom retencijskih bazena. preporučuje se izgradnja bazena za oborinsku vodu. preljev na bazenu ne stupa u pogon tako dugo dok se njegov volumen ne ispuni vodom koju inače nije mogla primiti kanalska mreža. Oborinski bazeni primjenjuju se u različitim situacijama i za različite namjene. U slučaju velikih oborinskih količina koje se trebaju odvoditi daleko do prijamnika (dugački kanali). Na ovaj se način može izbjeći izgradnja skupih paralelnih kanala ili novih crpnih stanica i tlačnih cijevnih vodova. crpna stanica. a dijelom i drugi učinci (sigurnosni. U slučaju projektiranja ovih bazena treba obratiti pozornost na potrebu većih dubina ukopavanja. Radi se o složenoj i skupoj građevini ili grupi objekata. Ako na uređaj za pročišćavanje dolaze velike količine oborinske vode. koji se u sušno vrijeme može iskoristiti za izjed- 283 . Zbog toga projektiranju ove građevine treba prići sveobuhvatno i detaljno kako bi se opravdala očekivanja i uložena financijska sredstva. Kod malih mješovitih kanalizacija. a danas još i mehanički uređaj za pročišćavanje na ispustima u prijamnik. Rasterećenje uređaja za pročišćavanje (smanjenjem vršnog dotjecanja). Sve vode veće od kapaciteta postojeće mreže mogu se akumulirati i ispuštati u vrijeme kad je otjecanje u postojećoj mreži manje. Ugradnjom preljevnog bazena umjesto jednostavnog kišnog preljeva može se sniziti opterećenje prijamnika. raspodjelna građevina. a da se ne moraju povećavati dimenzije samih kanala.

Prihvatni kišni bazen na glavnom kanalu funkcionira na sljedeći način: u početku kiše sva voda do razine kritičnog protoka Qkri otječe kroz bazen izravno u pravcu uređaja. Voda/prvi pljusak se akumulira u bazenu.67). Izgrađuje se uvijek kao otvoreni objekt ispred uređaja za pročišćavanje. zadržavanjem i preusmjeravanjem na uređaj za pročišćavanje prvih najzagađenijih oborinskih voda ili njihovim djelomičnim pročišćavanjem i razrjeđenjem. Izlaz iz bazena 284 . Sve veće vode od prvog pljuska skreću se u pravcu prijamnika. Osim ovih. Volumen bazena treba biti projektiran tako da zadrži najzagađenije vode i spriječi njihovo ispuštanje u prijamnik. 6. veće vode se prelijevaju u prijamnik. Protočni bazen smješten je na samome kolektoru. Na ovaj se način prve najzagađenije vode hvataju i izravno odvode na uređaj za pročišćavanje. Kada se bazen napuni. Zadržana se voda prazni u kanalizaciju u pravcu uređaja za pročišćavanje voda.2 Osnovne sheme retencijskih bazena U praksi se koristi više tipova bazena za kišnu vodu i vodu iz mješovitog sustava kanalizacije. izvan kanala na nižim kotama od nivelete kanala.J. Bazeni za zadržavanje prvog pljuska trebaju spriječiti otjecanje najzagađenijih oborinskih voda u prijamnik. usmjerava sve veće vode u prijamnik. Višak voda zadržava se u bazenu uz istovremeno otjecanje u pravcu uređaja u skladu s projektiranom veličinom vršnog otjecanja.66: Kišni bazen za prihvat prvog pljuska na glavnom kanalu /8/ Paralelni bazen smješten je sa strane.66) i paralelni (Slika 6. Rasterećenje crpnih stanica (smanjenjem vršnog dotjecanja i instalirane snage). Otjecanje se obično regulira veličinom otvora cjevovoda-prigušnice. Margeta: Odvodnja naselja načavanje dotoka zagađene vode. pogotovo u slučajevima većih troškova prepumpavanja. Retencijski bazeni danas imaju sve veće značenje u zaštiti okoliša od zagađenih oborinskih i mješovitih voda. postoji cijeli niz drugih primjera primjene retencijskih bazena koje uvijek treba razmotriti. i bazeni za pročišćavanje/taloženje mješovitih voda. PR Quk QPR PRI Qkri Slika 6. Voda se u bazen usmjerava raspodjelnom građevinom (RG). Izlaz iz bazena regulira se prigušnicom.3. Dva su osnovna tipa bazena: bazeni za zadržavanje prvog pljuska oborinskih voda ili prihvatni bazeni. višak voda se ispušta u prijamnik preljevom ispred bazena (PR). To se postiže tako da se prvi pljusak zadržava u bazenu i postupno prazni u kanalizaciju u pravcu uređaja za pročišćavanje voda. Kada se bazen napuni. a ispred njega se nalazi preljev bazena koji. Ujednačavanje dotjecanja na uređaj za pročišćavanje (jednoliki rad uređaja). kada se bazen napuni. Zadržane vode u bazenu prazne se gravitacijski u glavni kanal kada se dotok smanji. Dva su tipa ovog bazena: protočni (Slika 6.

Protočni bazen smješten je na samome kolektoru. Veći protok protječe kroz bazen.70). pročišćava se i prelijeva uz istovremeno otjecanje putem prigušnice u pravcu uređaja. čime se postiže znatna zaštita prijamnika. Kad je dotok veći od kapaciteta preljeva bazena. Taloženje se ostvaruje sporim protjecanjem vode od ulaza do izlaza. voda i tvari u njoj se razrijede do razine dopuštene koncentracije. kada se bazen napuni.67: Kišni bazen za prihvat prvog pljuska na rasteretnom kanalu /8/ Za razliku od ovih bazena. Volumen bazena treba biti projektiran tako da zadrži najzagađenije vode i spriječi njihovo ispuštanje u prijamnik. bazeni na mješovitoj kanalizaciji imaju i dodatnu namjenu. odnono kada je manji od kritičnog. a oblik bazena i duljina preljevnih pregrada. RG RG PR Qkri QPR QB QC – regulacijska građevina – preljev – radni kišni protok – protok preljeva – istjecanje iz retencije – protok crpke Quk PR QB QPR C PRI Qkri Slika 6. Na ovaj se način prve (najzagađenije) vode hvataju i izravno odvode na uređaj za pročišćavanje. Zadržane vode u bazenu se prazne u glavni kanal kada se dotok smanji. volumen bazena zadržava najzagađenije vode koje se usmjeravaju u pravcu uređaja umjesto prijamnika. usmjerava izravno u prijamnik sve veće vode. Paralelni bazen smješten je na rasterećenju. a to je djelomično pročišćavanje voda procesima taloženja i isplivavanja. Bazen na glavnom kanalu funkcionira na sljedeći način: u početku kiše sva voda do razine kritičnog protoka (obično 2 Qsušno) otječe kroz bazen izravno u pravcu uređaja.6. Objekti kanalizacijskog sustava najčešće se regulira crpnom stanicom. a ostale prelijevaju u prijamnik nakon mehaničkog pročišćavanja. Zadržane vode i onečišćenje u bazenu prazne se u glavni kanal kada se dotok smanji (uglavnom radom crpne stanice). a zadržavanje plivajućih tvari uronjenim pregradama. a funkcionira na sljedeći način: u početku kiše sva voda do razine kritičnog protoka otječe izravno u pravcu uređaja. Prije prelijevanja. moraju osigurati potrebno taloženje i isplivavanje tvari iz vode. a ispred njega se nalazi sigurnosni preljev bazena koji.68: Shema osnovne funkcije bazena za zadržavanje vode Dva su tipa ovih bazena: protočni (Slika 6. Višak voda 285 . Na ovaj se način prve (najzagađenije) vode hvataju i naknadno odvode na uređaj za pročišćavanje. te razrjeđenje otpadnih voda miješanjem sa (relativno čistijim) oborinskim vodama. jer je bazen obično na nižim kotama od nivelete kanala. Dotok Bazen za zadržavanje vode Istjecanje Slika 6. višak voda se preljevom ispred bazena ispušta izravno u prijamnik.69) i paralelni (Slika 6. Osim toga. kao i protočna brzina.

Ovi su bazeni lakši za projektiranje i upravljanje. a voda u glavnom kanalu istovremeno otječe u pravcu uređaja. Bazeni na glavnim kanalima koriste se u situacijama u kojima su visinski odnosi takvi da omogućavaju ugradnju bazena na kanalu i u situacijama kada je raspoloživi prostor za gradnju bazena ograničen. odnosno mješavine oborinske i kućanske oborinske vode (a po potrebi i oborinskih voda) i njihovo razrjeđenje prije ispuštanja u prijamnik. Ovaj tip bazena (Slika 6. Paralelni bazeni na rasteretnim kanalima koriste se u situacijama kada su visinski odnosi na kanalu ograničeni i kada uz rasteretni kanal postoji dovoljno velik raspoloživi prostor za gradnju bazena i pratećih objekata. višak voda se ispušta u prijamnik tako da vode protječu kroz protočni bazen gdje se pročišćavaju prije ispuš286 .J. Voda se pročišćava i prelijeva u prijamnik. jer zahtijevaju više spojnih kanala i regulacijskih građevina te crpnu stanicu. a ostale prelijevaju u prijamnik nakon mehaničkog pročišćavanja. Kad je dotok veći od kapaciteta bazena-preljeva bazena. Kada se prihvatni bazen napuni. Zadržane vode i onečišćenje u bazenu prazne se u glavni kanal kada se dotok smanji. PR Quk QPR PRE QPRPRE PRPRE Qkri Slika 6. uz istovremeno postizanje što boljih učinaka u zaštiti voda (naročito mješovitih voda). dok protočni bazeni služe za pročišćavanje (taloženje) mješovitih voda. Bazeni se sve više koriste kako bi se racionalizirao rad kanalizacijskog sustava (a naročito uređaja za pročišćavanje). koriste se i kombinirani (složeni) bazeni. Na ovaj se način prve (najzagađenije) vode hvataju i izravno odvode na uređaj za pročišćavanje. Za postizanje što boljih učinaka u zaštiti voda. Bazeni se danas sve više grade s kontrolnim uređajima pomoću kojih se regulira pražnjenje i punjenje bazena i ispuštanje u prijamnik. višak mješovitih voda ispušta se izravno u prijamnik sigurnosnim preljevom ispred bazena. Oni su složeniji.71) funkcionira tako da voda prvo dotječe u prihvatni bazen. Margeta: Odvodnja naselja se usmjerava u bazen putem raspodjelne građevine (RG). Prihvatni bazeni (bazeni bez preljeva) služe za hvatanje prvog pljuska. Uz prihvatni bazen za zadržavanje prve oborine gradi se i protočni bazen za pročišćavanje/taloženje vode.69: Bazen za pročišćavanje mješovitih voda na glavnom kanalu /8/ RG Quk PR QB C QPR PRE PRPRE QPRPRE Qkri PRPRE – preljev bazena QPRPRE – protok preljeva bazena Slika 6.70: Bazen za pročišćavanje mješovitih voda na rasteretnom kanalu /8/ Koji će se tip primijeniti ovisi o lokalnim uvjetima i ciljevima koji se primjenom bazena žele postići.

bazeni se projektiraju u kanalizacijskoj mreži. Na donjem (Slika 6.72: Kolektor kao bazen.6.72. Na kraju kanala je prigušni kanal kojim se ograničava količina vode u pravcu uređaja.72). ili gornjem dijelu (Slika 6. Grade se u dvije varijante: kao paralelni (bazeni na rasterećenju). Kanali se prodube i povećaju koliko je potrebno da mogu primiti određene količine oborinskih voda. i u nizu (bazeni na glavnom kolektoru). Da bi se racionalizirala izgradnja bazena. a) Bazeni na glavnom kanalu b) Bazeni na rasterećenju Slika 6. s nizvodnim preljevom 287 . odnosno kao kanali (Slika 6. Eventualni višak voda izravno se ispušta u prijamnik.71: Kombinirani bazeni /8/ 1 – preljev pročišćene vode 2 – preljev nepročišćene vode 3 – otjecanje u pravcu uređaja Slika 6.73) grade se preljevi kojima se višak voda ispušta u prijamnik.73). Slika 6. Objekti kanalizacijskog sustava tanja.

3 Dimenzioniranje retencijskog bazena Opće postavke Dimenzioniranje bazena za zadržavanje vode podrazumijeva određivanje volumena. 6. određivanje dimenzija bazena i pratećih elemenata. Promjena volumena u bazenu se opisuje na sljedeći način: dV = Q − Q ul iz dt (6. potrebni volumen bazena može se izračunati metodom integralne krivulje.73: Kolektor kao bazen. odnosno dimenzija i karakteristika ulaznih i izlaznih elemenata. – ulazni protok (m3/s). predložio Ripl /72/. Dimenzioniranje se obično obavlja grafički ili numerički odgovarajućim postupkom u skladu s potrebama. – izlazni protok (m3/s). – vrijeme (s). U drugom se koraku bazen dimenzionira kako bi zadovoljio tražene uvjete. ulazni i izlazni potok). Dimenzioniranje se obavlja u dva koraka: određivanje veličina potrebnih za dimenzioniranje bazena (potrebni volumen. U slučaju kad je poznata krivulja dotjecanja i istjecanja u grafičkom ili numeričkom obliku. Ulazni podaci za dimenzioniranje izračunaju se na temelju karakteristika kanalizacijskog sustava. odnosno traženom preciznošću proračuna i kakvoćom ulaznih podataka. U prvom se koraku na temelju ekoloških i/ili ekonomskih i/ili tehnoloških zahtjeva određuju uvjeti koje bazen treba ispunjavati. kao i potreban volumen.J. Metoda se 288 .75) gdje je: V t Qul Qiz Metode – volumen (m3). s uzvodnim preljevom Sukladno lokalnim uvjetima izvedbe.3. To je dobro poznata metoda koju je još 1883. moguće su različite izvedbe. vremena punjenja i vremena pražnjenja. Margeta: Odvodnja naselja Slika 6. dimenzije i karakteristike bazena. Svaka kombinacija rješenja je dobra ukoliko je racionalna i zadovoljava zakonska ograničenja.

Ovo je u biti isti postupak kao kod integralne krivulje.T) istjecanje iz bazena u prosjeku nije veće ili manje od prosječnog dotjecanja. maksimalna će vrijednost razlike između ispuštanja i dotjecanja u vremenu t = t1 do t = T biti jednaka: ⎞ ⎛ j Vt* = max ⎜ Vτ ⎟. može se izračunati maksimalna veličina volumena. Crtajući ili računajući zbirne veličine ulaza i izlaza. s tom razlikom da se ne zbrajaju ulazi i izlazi. Objekti kanalizacijskog sustava sastoji u proračunu maksimalnog odstupanja između uzastopnih ispuštanja iz bazena Qizt i dotjecanja u bazen Qult. već razlike između ulaza i izlaza koje daju veličinu bazena. 1 ≤ i ≤ j ≤ T ⎢ ⎥ ⎣ t =1 ⎦ ∑ (6. Crtajući veličine ulaza i izlaza može se izračunati maksimalna veličina volumena.74).130) može se reći da je: ⎡ j ⎤ V = max ⎢ (Qult − Qizt )⎥. U grafičkom računu to je maksimalna razlika između ordinata zbirne krivulje istjecanja i dotjecanja (Slika 6. 1 ≤ t ≤ T ( ) (6.76) ∗ Tražena potrebna veličina bazena V bit će jednaka najvećoj razlici Vt odnosno: V = max Vt* .74: Grafičko određivanje volumena Grafički postupak može se koristiti i za proračun volumena bazena u različitim situacijama.77) Na osnovi jednadžbi (6. a to je površina između ordinata krivulje istjecanja i dotjecanja (Slika 6. Ukoliko se pretpostavi da je Vt pozitivna ili negativna razlika (Qult – Qizt) u vremenu t. Slika 6.6. t1 ≤ j ≤ T ⎜ τ =t ⎟ ⎝ 1 ⎠ ∑ (6.129) i (6.75).78) Ovaj proračun vrijedi samo ako u analiziranom vremenu (t1 . odnosno za slučaj potpunog ili djelomičnog akumuliranja voda bez računanja zbirnih veličina ulaza i izlaza. 289 .

75) nije ništa drugo do grafički prikaz procesa rada bazena. Margeta: Odvodnja naselja a) Potpuno akumuliranje viška dotoka – prihvatni bazen b) Djelomično akumuliranje viška dotoka – preljevni bazen Slika 6. Qult – dotok u vremenskom koraku t. koriste se i numerički postupci koji se temelje na istom načelu kao i grafički. Simulacijski postupak Osim grafičkih postupaka koji su zgodni zbog toga što se proces može slikovno razumjeti.79). Vt – volumen na početku vremenskog koraka t. Qizt – istjecanje (sva istjecanja) u vremenskom koraku t. Veličina potrebnog volumena bazena se (uz uvjet da je V0 = 0. Uglavnom se koriste različite simulacijske tehnike (pojednostavnjenja) koristeći jednadžbu volumena rezervoara: Vt +1 = Vt + Qult − Qizt (6.79) gdje je: Vt+1 – volumen na kraju vremenskog koraka t.J.80) 290 . odnosno da je bazen na početku prazan) dobije kao: V = max [Vt +1 ] (6. U današnje je vrijeme najbolje uz pomoć računala primijeniti postupak koji koristi jednadžbu u svom temeljnom obliku (6.75: Grafičko određivanje volumena Ovakav postupak (Slika 6.

Primjenom ovakve jednostavne simulacijske jednadžbe bazena može se analizirati veliki broj varijantnih rješenja i odabrati optimalno rješenje. za slučaj protočnog bazena u nizu Qiz = Q prelj + Qcjev .6.) i uvjeti koji vladaju na dotičnoj lokaciji – tako se u najvećoj mjeri može oponašati stvarno stanje. raspoloživa visina. Na primjer. Poznavajući krivulju dotjecanja i 291 .5 − Co ⋅ Ao ⋅ Hot (6. itd. tada uz njihovo korištenje treba definirati krivulju dotjecanja. simulacijska jednadžba će biti: Vt +1 = Vt + Qult − Qpreljt − Qcjevt (6. kod čega su posebno prikladni programi za tablično računanje (spreadsheet software). Ako se koriste druge metode.76: Proračun volumena primjenom racionalne metode /68/ Uz poznavanje karakteristika istjecanja.82) Simulacijskim postupkom u proračun se unose sva ograničenja (dimenzije izlaza. Ulazne veličine – dotjecanje Kod dimenzioniranja bazena najveći je problem spoznavanje ulaznog hidrograma. U pravilu.76). Međutim. dotjecanje se opisuje u skladu s metodama proračuna koje se koriste za proračun oborinskih voda u kanalizacijskom sustavu. tada se hidrogram dotjecanja prikazuje u obliku trokuta. Dotjecanje je funkcijska vrijednost oborina i tečenja u kanalizacijskom sustavu i teško ga je valjano predvidjeti. ili se konstruira složeniji hidrogram otjecanja u skladu s objašnjenjem u poglavlju 2. Ako se koristi racionalna metoda. Objekti kanalizacijskog sustava Veličine Qul i Qiz treba prilagoditi tipu bazena koji se primjenjuje. a osnovica trokuta odgovara dvostrukom vremenu koncentracije (Slika 6. Slika 6. na osnovi ovakvoga hidrograma dotjecanja može se procijeniti veličina potrebne retencije. odnosno na preljevu H: Vt +1 = Vt + Qult − C ⋅ L ⋅ 2 g ⋅ H t1.). Najbolje je koristiti cjeloviti simulacijski postupak otjecanja u kanalizacijskom sustavu u skladu s projektiranim karakteristikama pljuska (poglavlje 2.81) Uvrštavanjem formula za tečenje preko preljeva i kroz cijevni ispust. odnosno dotjecanja u vremenu. dobije se potpuna simulacijska jednadžba volumena kao funkcijske vrijednosti dotjecanja i visine vode u bazenu (H0). proračun je dosta pojednostavnjen u skladu s karakteristikama racionalne metode i može se koristiti samo u slučajevima u kojima racionalna metoda daje zadovoljavajuće rezultate. Jednadžba se lako programira i rješava uz pomoć računala. tako da je vrh trokuta jednak maksimalnom protoku.

Potom voda protječe kroz bazen uz određeno vrijeme zadržavanja tijekom kojega se taloži otpadna tvar. Volumen bazena treba biti jednak ili veći od izračunatog ulaznog hidrograma. ekološka. Margeta: Odvodnja naselja ciljeve koji se žele postići. U ovom slučaju kakvoća vode nije čimbenik koje treba uzeti u obzir. odnosno ulazni hidrogram ili njegov dio koji se treba zadržati. U skladu s veličinom dotoka i volumenom bazena. Dvije osnovne funkcije bazena su: hidraulička. Dimenzioniranje se provodi tako što se na temelju veličine otpadne tvari u otpadnim i/ili oborinskim vodama odredi količina otpadne vode koja se treba zadržati. Vrijeme zadržavanja vode u bazenu je: t= 292 V (Qul − Qiz ) (6. Ako se bazen puni i istovremeno prazni u kanalizacijski sustav. zadržavanja otpadne tvari iz vode koja protječe kroz bazen. Dimenzioniranje u skladu s radom bazena Dimenzioniranje bazena za kišnu vodu provodi se u skladu s njegovom namjenom – ulogom. voda se zadržava i postupno istječe u prijamnik. To je hvatanje prvog pljuska i najzagađenijih oborinskih voda. Zbog toga je za proračun bazena prvi i najvažniji korak određivanje uvjeta za rad bazena. bazen u prvom trenutku zadržava sve (pa i one najzagađenije) vode u dolasku dok se ne napuni i ne proradi preljev-ispust. volumen bazena je jednak ili veći od volumena vode ulaznog hidrograma.83) . potrebni volumen bazena lako se određuje uz odgovarajuće prilagođavanje lokalnim karakteristikama izgradnje.J. određuju učinkovitost bazena u odnosu na zadržavanje otpadne tvari (taloženje). Veličina i vrijeme zadržavanja vode u bazenu uz brzinu toka vode od ulaza do izlaza. U slučaju kada je funkcija bazena hidraulička. Ako se bazen ne prazni u kanalizacijski sustav uz istovremeno dotjecanje. Poznavanjem ovih veličina i primjenom simulacijskog postupka. U slučaju kada je uloga bazena ekološka. U prvom se slučaju cjelokupni volumen zagađene vode zadržava u bazenu i ispušta u radni kanal u pravcu uređaja za pročišćavanje. uloga retencijskog bazena je višeznačna: od zadržavanja vode do zadržavanja zagađenja. a volumen bazena je manji nego kada se bazen istovremeno ne prazni. proračun volumena bazena provodi se simulacijskim postupkom. U drugom slučaju. bazen se dimenzionira u skladu s hidrogramom dotjecanja i maksimalno dopuštenim ispuštanjem (otjecanjem) iz bazena. Kao što je rečeno na početku ovog poglavlja. Ekološki učinci zasnivaju se na zadržavanju otpadne tvari u bazenu pomoću dva procesa: zadržavanja otpadne vode. retencija. preljev i izlazi (cjevovod i crpka) mogu se odabrati analizom nekoliko varijantnih rješenja. odnosno zadržavanje vode u skladu s nizvodnim ograničenjima otjecanja. kao i svih potrebnih ulaznih podataka i ograničenja. proračun bazena zasniva se na proračunu količine otpadne tvari koju bazen zadržava ili koncentraciji otpadne tvari koja se iz bazena smije prelijevati/ispuštati u prijamnik.

a ne postoje ni pouzdana mjerenja. Brzina vode u taložniku je: v= Qiz A (6.86) Potrebno vrijeme zadržavanja. a sve u skladu s karakteristikama oborinskih-mješovitih voda (količini i kakvoći). – vodonepropusna površina u slijevu (ha). Brzina je promjenjiva u skladu s karakteristikama istjecanja: vt = Qizt A (6.87) Više detalja vezanih uz određivanje veličine retencijskog bazena u mješovitoj kanalizaciji može se naći u A 128 i sličnim smjernicama. određuju se prema željenom učinku pročišćavanja vode. Ovaj postupak daje zadovoljavajuće rezultate. Proračun mjerodavnih veličina radi se na isti način kako je to objašnjeno kod preljeva. – specifični volumen (m3/ha). Budući da je (zbog njihove velike promjenjivosti) vrlo teško odrediti ove karakteristike. (6. vremena rada (Qul > 0. moraju biti manje od dozvoljenih (propisanih). koriste se približni proračuni. Ovaj dijagram određuje veličinu specifičnog volumena bazena po jedinci slijevne vodonepropusne (izgrađene) površine (m3/ha). Objekti kanalizacijskog sustava Ukupno vrijeme zadržavanja u skladu s karakteristikama dotjecanja i istjecanja je: t= ∑t = Qul V − Qiz t t =1 t T (6. pa se zbog toga može primijeniti na konkretnim problemima u skladu s njihovim značajkama.77. veličinu i režim dotjecanja zagađenja koje se stvara u slijevu. Jedan od opće prihvaćenih postupaka za proračun bazena zasniva se na smjernicama A 128. Problem je u tome što se većina ovih procesa ne može egzaktno numerički izraziti. a koji određuju procese.84) t Ukupno vrijeme zadržavanja sastoji se od vremena punjenja (Qiz = 0). a dobra je osnova za razumijevanje cijelog postupka. Qiz > 0) i vremena pražnjenja (Qul = 0). Koncentracije kontroliranih pokazatelja zagađenja u vodama koje se ispuštaju u prijamnik.85) gdje je: A – poprečni radni presjek bazena (protočni presjek).6. kao i granična brzina toka vode. Određivanje volumena retencija na preljevima mješovite kanalizacije Određivanje potrebnog volumena bazena u mješovitoj kanalizaciji složeno je zbog većeg broja čimbenika koje treba uzeti u obzir. 293 . Najjednostavniji postupak je korištenje predloženih dijagrama poput onoga koji prikazuje Slika 6. V = Vs ⋅ Ai (m3) gdje je: V Vs Ai – potrebni volumen (m3).

J. u početku punjenja stvara se veliki vodni skok koji odgovarajućom konstrukcijom treba prigušiti (najčešće pregradom) i usmjeriti. To naročito dolazi do izražaja kod bazena koji služe za bistrenje vode.2 0.8 qr (l/s ha) · 2. usmjerivači toka. zadovoljava postavljene ciljeve.0 Slika 6. crpne stanice. pregrade za zadržavanje plivajućih tvari. ne uzrokuje sanitarne i druge negativne utjecaje.).4 0.4 1. itd. Kao i svaka konstrukcija u kanalizaciji. revizijsko okno. cjevovodi. Osnovni uobičajeni elementi kišnog bazena su: ulazni elementi (kanali. konstrukcija bazena mora biti takva da jamči vodonepropusnost. a zatim o ulaznim i izlaznim uvjetima-rješenjima. itd. izlazni elementi (kanali. cjevovodi. Margeta: Odvodnja naselja Vs (m /ha) 35 3 15h 10h 20 25 ja 24 h 30 30 35 25 Traja nje p ražn jen e0 40 20 45 50 55 15 60 65 10 70 75 Vsmin 5 0 0 0.2 1. Stoga ne postoje tipska rješenja koja se mogu jednostavno primjenjivati.77: Dijagram za određivanje specifične veličine volumena bazena na temelju površinskog otjecanja i dozvoljenog ispuštanja /10/ 6.6 1. rešetke. ozračivač (ventilacija).6 0. Na ulazima se često postavljaju i re294 .4 Konstrukcija retencijskog bazena Konstrukcija bazena prije svega ovisi o njegovoj namjeni.). raspoloživom prostoru i njegovim karakteristikama. incidentni preljev. preljev. Ulazni elementi su uglavnom kanali ili cjevovodi.3. Na ulazu se ponekad gradi i raspodjeljivač protoka koji ukupni protok dijeli po cijeloj širini bazena. te visinskim odnosima u kanalizaciji i između kolektora i prijamnika. Budući da su bazeni razmjerno duboki.0 1. da se lako održava.8 1.

Objekti kanalizacijskog sustava šetke. odnosno duboke kinete koje služe za djelotvorno ocjeđivanje bazena. Stoga se on mora projektirati u skladu s ciljevima projekta. Izlazni cjevovod je u funkciji pražnjenja bazena. Dno bazena se posebno oblikuje. Svaki bazen mora imati i odgovarajuću ventilaciju. naročito u mješovitom sustavu kanalizacije. ispust taloga i crpna stanica. Ako se radi za incidentne situacije.6. u bazenu se ugrađuje i rasvjeta. Sva oprema mora biti izvedena od nehrđajućih materijala. penjalice). odnosno otkloni mogućnost eksplozija. Njezin kapacitet treba prilagoditi potrebama i konceptu rješenja bazena. Svi materijali i instalacije moraju biti izrađeni od materijala koji su postojani u izrazito korodivnoj sredini. Incidentni preljev je uvijek poželjno instalirati. Bazeni za pročišćavanje ili djelomično pročišćavanje imaju i temeljne ispuste za evakuaciju nakupljenih nečistoća. Kod velikih bazena izlazni se dijelovi izrađuju s mogućnošću automatske kontrole. Slika 6. preljev. čime se sprječava zadržavanje nečistoća u bazenu u sušnom razdoblju. kao i sustav lokalnog i daljinskog upravljanja. Preljev je u funkciji regulacije istjecanja. odnosno daljinskog upravljanja. ali može biti i zaštitni element (incidentni preljev). Ventilacija mora biti kvalitetno izvedena. Osim toga. Moguće oblike rješenja dna bazena prikazuje Slika 6. mjernih instrumenata i drugog. mokrim i korodivnim sredinama. Kod toga treba voditi računa o mogućnostima ispuštanja preljevnih voda. ovisno o lokalnim uvjetima. Sve električne instalacije moraju biti tako izvedene da se osigura zaštita od iskrenja. Radi boljeg uvida u stanje bazena. ali i regulacije istjecanja. zapornica. Ukoliko se ugrađuju rešetke. tada se mora dimenzionirati na maksimalni kapacitet. odnosno materijala postojanih u vlažnim. Na ulazima se postavljaju i zapornice kojima se može zatvoriti ulaz u bazen. a eventualno i sustav za sakupljanje nečistoća (zgrtač). Ventilirani zrak treba ispuštati u atmosferu tako da se smrad i drugi utjecaji ne osjete u bližoj okolici ispusta. tada se ulaz mora prilagoditi i karakteristikama rešetki.78. Također se mora osigurati mogućnost inspekcije bazena u radu i u sušnom razdoblju. U bazenu se može ugraditi i odgovarajući sustav mjerenja razine vode i protoka. Ispust taloga može biti različite izvedbe: pomoću crpki ili gravitacijski. tu se nalaze i druge električne instalacije potrebne za rad crpnih stanica. To se postiže izgradnjom revizijskih okana i elemenata za silazak u bazen (ljestve. Crpna stanica često se primjenjuje za pražnjenje bazena. Izlazni dijelovi iz bazena su: prigušnica ili ispusni cjevovod. Projektiraju se tako da protok kroz njih jamči samoočišćenje. u bazenu se može ugraditi sustav za ispiranje taloga i bočnih zidova.78: Mogući oblici dna bazena 295 . Dno se oblikuje i u skladu s planiranim načinom pražnjenja bazena i prikupljanja taloga. Na dnu retencijskog bazena rade se usmjerivači toka. Poželjno je locirati okno blizu ulaza i izlaza. naročito kod bazena mješovite vode. Osim toga.

Bazeni su velike i skupe građevine.sušni dotok Sušni Q Prigušnica c) Osnovni elementi retencijskog bazena Slika 6.J. stoga se izboru rješenja i dimenzioniranju mora prići vrlo studiozno i racionalno.79. Neke tipične primjere otvorenih i zatvorenih prihvatnih bazena prikazuje Slika 6.79: Tipični primjeri bazena 296 . a) Pravokutni otvoreni b) Pravokutni zatvoreni Uronjena pregrada Dotok Kišni Q Odteretni ispust Obilazni vod . bazeni se rade: otvoreni ili zatvoreni. Margeta: Odvodnja naselja U skladu s uvjetima i karakteristikama lokacije. površinski ili podzemni.

Moguće su različite izvedbe: kao betonske konstrukcije (Slika 6. pod uvjetom da to dopuštaju sanitarni uvjeti. Ukoliko su slijevne površine razmjerno čiste a promet vrlo slab. a naročito za navodnjavanje zelenih površina i za gašenje požara.80). na žalost. ili kao zemljani bazeni (Slika 6. U pravilu se koriste za oborinsku vodu. jer oborinska voda nije čista. Objekti kanalizacijskog sustava Otvoreni bazeni su najjeftinije rješenje koje.80: Otvoreni kišni bazeni 297 . a) Bazeni za prihvat površinskih voda b) Bazeni za prihvat voda iz oborinske kanalizacije c) Bazeni kao rješenje u sklopu regulacije lokalnog vodotoka Slika 6. tada su oborinske vode pogodne i za cijeli niz namjena. nije prihvatljivo u mnogim urbanim sredinama. Zemljani bazeni ili jezerca su daleko najjeftinije rješenje.79). U mogućem korištenju vode jezera treba biti oprezan.6.

Bazeni mogu biti s prirodnim (gravitacijskim) pražnjenjem. Gravitacijsko pražnjenje je daleko povoljnije i primjenjuje se ukoliko to lokalni visinski odnosi dopuštaju. Pražnjenje pomoću crpki se primjenjuje kad se ne mogu postići odgovarajući visinski odnosi.a). Izgradnja crpne stanice prilagođava se potrebama pražnjenja bazena.81: Bazen – taložnik i mastolov Slika 6.c).81).82: Kolektor kao retencijski bazen 298 .80. bazeni za velike vode iz oborinske kanalizacije u sklopu rješenja zaštite od velikih površinskih voda (Slika 6.J. bazeni za velike vode iz oborinske kanalizacije (Slika 6. Slika 6.80. naročito ukoliko je prijamnik daleko od naselja i kada treba graditi duge odvodne kanale većih dimenzija.80): bazeni za oborinske površinske vode prometnih površina (Slika 6. Margeta: Odvodnja naselja Same namjene i rješenja mogu biti različita (Slika 6.80. Njihova konstrukcija osim određenog volumena mora imati i karakteristike koje osiguravaju ravnomjeran i miran protok vode koji za posljedicu ima djelotvorno taloženje suspenzija projektom određenih karakteristika.b). Primjenom ovakvih retencija se mogu postići velike uštede. ili s pražnjenjem pomoću crpki. Izvedba bazena koji ujedno služe i kao taložnici i mastolov je nešto drugačija (Slika 6. kao i isplivavanje tvari lakših od vode. U svakom slučaju treba izbjeći stvaranje uspora u kanalizacijskoj mreži kako ne bi došlo do taloženja ili zatvaranja dotoka.

84: Oblici poprečnog presjeka kanala koji služi kao bazen 299 . odnosno učinkovito pražnjenje (Slika 6. naročito ako je velikih dimenzija (Slika 6. U ovom slučaju kolektor treba prilagoditi svim režimima otjecanja. kao retencijski bazen može poslužiti i sam kolektor.83: Kolektor kao retencijski bazen – osnovni pogonski elementi /66/ Izgradnja ovakvih retencijskih bazena vrlo je ekonomična i treba je primjenjivati u svim prilikama u kojima se može koristiti. potrebno je odgovarajuće opremiti kanalizacijski sustav u konstruktivnom i upravljačkom dijelu.83).82. Kanali moraju imati potrebne uvjete tečenja (pad) koji osiguravaju potrebno samoočišćenje kanala u sušnom i kišnom razdoblju. Slika 6. U tom se smislu oblik kanala prilagođava novim potrebama: prikladnim oblikovanjem dna kanala osigurava se učinkovito i tehnički ispravno otjecanje.84). Nije rijedak slučaj da se u velikim gradovima vode prebacuju iz jednog kolektora u drugi radi retencioniranja vršnih protoka. Da bi se to omogućilo. odnosno pojedinih dionica sustava. a) Preoblikovanje dna cjevovoda b) Oblikovanje dna betonskog kanala Slika 6. Objekti kanalizacijskog sustava Kao što je već rečeno. Ni u jednom se slučaju ne smije formirati neplanirani uspor ili tlačno otjecanje u uzvodnim dionicama kanalizacijske mreže.6. Slika 6.

J. Margeta: Odvodnja naselja 300 .

preljevnih voda i ispusti iz kišnih bazena. a posebno problematika hidrauličkog i statičkog dimenzioniranja. To je mjesto na kojem vode iz kanalizacijskog sustava vrše utjecaj i pritisak na režim voda vodnih resursa. Budući da su vodni resursi predmet brige i zaštite. Zbog toga mjesto ispuštanja i značajke prijamnika određuju uvjete za njihovo rješavanje. Ispusti su u svom većem dijelu podvodni objekti koji se izvode na poseban način. ovisno o tipu kanalizacije i stanju izgrađenosti postoje ispusti oborinskih voda.1 Općenito Svrha kanaliziranja naselja je sakupiti sve vode i sigurno ih ispustiti u vodne resurse. već postoje ispusti iz uređaja za pročišćavanje. rješavanje ispusta usko je povezano s politikom zaštite vodnih resursa. Njihova je izvedba složenija od izvedbe ostalih objekata kanalizacijskog sustava. U potpuno izgrađenim kanalizacijskim sustavima ne postoje izravni ispusti iz kanalizacijske mreže otpadnih voda. Osim ovih ispusta. ispuste preljevnih voda. U ovom se poglavlju obrađuje problematika projektiranja ispusta.Ispusti 7. U kanalizacijskom sustavu razlikujemo: ispuste oborinskih voda. U prethodnim se poglavljima govorilo o sakupljanju voda. Uvod Ispusti su izlazna građevina kanalizacijskog sustava koja je u izravnom kontaktu sa vodnim resursima. 7. ispuste djelomično pročišćenih voda. ispuste pročišćenih voda. što otežava njihovu kontrolu i rad. 301 . Oni su manjim ili većim dijelom stalno ispod razine vode. a time i uređajem za pročišćavanje. a u ovom će biti dana osnovna znanja vezana za ispuste. a kanalizacija je uzročnik zagađenja.

oni se moraju projektirati u skladu s uvjetima koje postavljaju nadležne ustanove: okolišne. Razina pročišćavanja propisana je pravilnicima. razlikujemo: površinske (obalne) ispuste (iznad razine vode prijamnika). 302 . udaljene od obale). Oni su završni objekt u kanalizaciji i kao takvi su objekt od primarnog zanimanja svih onih koji se bave kontrolom stanja vodnih resursa i analizom utjecaja ispusta na prijamnik. sukladan lokalnim karakteristikama. Osnovni preduvjeti za dimenzioniranje ispusta su odgovarajuća hidraulička. odnosno vodnih resursa.2 Određivanje mjesta i načina ispuštanja voda Način i mjesto ispuštanja voda rezultat su zakonskih ograničenja vezanih uz zaštitu prijamnika. Kakvoća vode koja se ispušta određena je značajkama uređaja za pročišćavanje. i time umanjiti štetni utjecaj na mjestu ispuštanja kao i nizvodno od njega. Margeta: Odvodnja naselja Osim toga. podzemne vode. 7. tako da izvedba ispusta zahtijeva specifičan pristup.J. Naime. Određuje se na temelju veličine uređaja (broj ES) i osjetljivosti prijamnika. Budući da ispusti imaju izravan utjecaj na vodne resurse. N). urbanističke i druge. more) i tekućice (rijeke. Njihove su karakteristike različite. Svaki od ispusta ima svoje posebne značajke u odnosu na količine i kakvoću vode koju ispušta. geomehanička i druga ispitivanja na trasi ispusta i u širem području lokacije ispusta. postoji cijeli niz različitih ispusta koji se koriste u skladu s lokalnom situacijom i potrebama. potoci i sl. statičko dimenzioniranje. Ispusti su od prioritetnog značenja za zaštitu okoliša.). U pravilnicima su određene tri razine: prvi stupanj. Osim toga su i prijamnici različiti. Količina i kakvoća vode koja će se ispuštati određene su značajkama kanalizacijskog sustava i slijevnog područja. ekološko dimenzioniranje ili određivanje načina i mjesta ispuštanja. ali i optimalizacije izbora rješenja ispusta. u kojem se izdvajaju hranjive tvari (P. geološka. 91/271/EEC). drugi stupanj. treći stupanj. Prema tome. sanitarne. Zbog toga je izbor mjesta i načina ispuštanja pročišćenih ili djelomično pročišćenih voda prvi i najvažniji korak u projektiranju ispusta. te karakteristike prijamnika. podvodne ispuste (ispod razine vode prijamnika. kako hrvatskim tako i pravilnicima EU (Direktiva za otpadne vode naselja. a kao prijamnik možemo imati: površinske vode: stajačice (jezera. kojim se prvenstveno izdvajaju taložive tvari i krupne suspenzije i plivajuće tvari. akumulacije. izborom mjesta ispusta i načina ispuštanja voda u prijamnik moguće je postići povoljnije uvjete miješanja ispuštene vode s vodom prijamnika. oceanografska. Kad analiziramo ispuste. u kojem se izdvajaju organske tvari (BPK). vodoprivredne. tada obavljamo: hidrauličko dimenzioniranje.

udaljavanjem i odabirom mjesta ispuštanja. U ovakvoj situaciji projektant uz predviđenu razinu pročišćavanja nastoji rješenjem ispusta zadovoljiti postavljene uvjete i zajamčiti traženi standard. Odabir mjesta ispuštanja se prepušta projektantu koji na temelju značajki okoliša. To je početno hidrauličko razrjeđenje na mjestu ispusta S1. projektant ispusta ima dvije mogućnosti: povećanje razrjeđenja ispuštene vode sa vodom prijamnika. Ck – koncentracija pokazatelja onečišćenja pročišćene vode koja se ispušta (mg/l). Cm – koncentracija pokazatelja onečišćenja u morskoj vodi prije ispuštanja (mg/l). U pravilu.1) gdje je: Ckm – koncentracija pokazatelja onečišćenja iznad mjesta ispuštanja (mg/l). kategoriju. povećanje udaljenosti mjesta ispuštanja od branjenih (zaštićenih) područja. 303 . kao što su vode svrstane u I. Na taj se način smanjuje koncentracija svih pokazatelja onečišćenja. kako bi se prije ispuštanja vode u prijamnik smanjio broj bakterija. To je naknadno razrjeđenje S2 koje se odvija kretanjem i raspršenjem vode nizvodno od mjesta ispuštanja. te daljnja razgradnja otpadnih tvari prirodnim procesima pročišćavanja u prijamniku. jer je njihova koncentracija u prijamniku uvijek manja od koncentracije ispuštenih voda. Nadalje. a prvenstveno osjetljivosti prijamnika i njegovih dijelova na onečišćenje. uz eventualno manju razinu pročišćavanja i manje troškove građenja ispusta. odnosno da je koncentracija mješavine vode manja od tražene koncentracije: C km = Ck + Cm + C m ≤ C s tan darda S1 (7. nastoji iznaći mjesto ispuštanja kojim se postiže bolja i sigurnija zaštita prijamnika. U drugoj se mogućnosti udaljavanjem mjesta ispuštanja od branjenog područja postiže daljnje razrjeđenje mješavine ispuštene vode i vode prijamnika koju struje vode raznose u prijamniku. nadležne službe ponekad zabranjuju ispuštanje vode u pojedine dijelove prijamnika. Ispusti Na uređajima se mogu graditi i uređaji za dezinfekciju vode. u cijelosti se može izbjeći bilo kakav utjecaj ispuštene vode na dijelove prijamnika (na primjer ispuštanjem nizvodno od branjene zone).7. Nadalje. ili zahtijevaju dokazivanje da se ispuštanjem pročišćene vode “dobro stanje voda” na određenim dijelovima prijamnika (zaštićena područja) neće pogoršati. već samo razinu pročišćavanja. Cstandarda – tražena koncentracija pokazatelja onečišćenja (mg/l). odnosno da će biti u granicama traženog standarda voda. U prvoj mogućnosti se odabirom veće dubine i veće duljine difuzora nastoji povećati područje i količina vode prijamnika koja sudjeluje u miješanju sa ispuštenom vodom. Za umanjenje štetnog utjecaja pročišćenih voda na prijamnik. propisi ne uvjetuju mjesto i način ispuštanja vode. Veličina početnog hidrauličkog razrjeđenja mora biti takva da se na mjestu ispusta zadovoljava traženi standard voda prijamnika.

Margeta: Odvodnja naselja Utjecaj ispuštene vode na kakvoću vode prijamnika (koncentracija pokazatelja onečišćenja Ck) na nekoj udaljenosti x od ispusta bit će rezultat umnoška početnog i naknadnog razrjeđenja. C0 – početna koncentracija. Kod ispuštanja pročišćene vode u more nastoji se iskoristiti prijamna moć mora. a za viruse T90 = 2 – 4 dana. Sadašnji hrvatski i EU-propisi ne dozvoljavaju ovakvo rješenje. Međutim. 304 . BPK5. jer jasno propisuju kriterije za određivanje razine pročišćavanja u odnosu na dva osnovna kriterija: osjetljivost prijamnika i veličinu uređaja.3) gdje je: Ct – koncentracija bakterija u vremenu t. odnosno moć samopročišćavanja mora. Nekad se ovaj pristup koristio za sve pokazatelje onečišćenja (raspršene tvari. gdje je T90 vrijeme uginuća 90% mikroorganizama.3). za smanjenje koncentracije mikroorganizama i zadovoljavanje bakteriološkog standarda prijamnika u svijetu se (a i kod nas) još uvijek prakticira korištenje dugih ispusta u more. održavanja i pogona uređaja za pročišćavanje otpadnih voda. ln 10 ≈ 2. Razrjeđenje (a time i način ispuštanja) se ne uzima u obzir. položajem ispusta (odnosno. zbog čega je pročišćenu vodu potrebno raskužiti (dezinficirati). N.3 · t/T90 (za bazu 10. kako bi se smanjila koncentracija pokazatelja onečišćenja i time smanjio stupanj pročišćavanja i troškovi građenja. P i bakterije).2) gdje je: S – ukupni stupanj razrjeđenja. K = 2. odnosno: S = S1 ⋅ S 2 C kx = Ck + Cm + C m ≤ C s tan darda S (7. Poznato je da svi stupnjevi pročišćavanja ne smanjuju značajno koncentraciju mikroorganizama u pročišćenoj vodi (osim membranskih bioloških uređaja). a većim brojem ispusta manje opterećenje ispusta što može rezultirati nižom razinom pročišćavanja. održavanja i pogona ispusta. Naime. Razina smanjenja za koliformne bakterije je T90 = 2 – 4 sata. Osnovni cilj projektiranja ispusta je maksimalizirati veličinu stupnja razrjeđenja S uz što manje troškove građenja. tako da je u slučajevima malih naselja (malih uređaja) uz primjenu dugih podmorskih ispusta bio dovoljan samo mehanički uređaj za pročišćavanje otpadnih voda. dislokacijom ispusta) može se eventualno postići niža razina osjetljivosti prijamnika. Utvrđivanje isplativosti ovih rješenja stvar je analiza koje trebaju uzeti u obzir sve značajke problema. Tražena razina pročišćavanja se ne može se mijenjati. Za smanjenje koncentracije mikroorganizama/bakterija može se koristiti baktericidna sposobnost mora. ali se može tražiti najpovoljnija kombinacija osjetljivosti prijamnika i veličine uređaja (broja ES). K – obrok smanjenja bakterija.J. Odumiranje mikroorganizama (koli bakterija) računa se po formuli: Ct = Co ⋅ e − K ⋅t (7. U moru zbog različitih procesa dolazi do ubrzanog umiranja mikroorganizama. Ckx – koncentracija pokazatelja onečišćenja na nekoj udaljenosti x od difuzora ispusta (mg/l). utjecaj na okoliš i ukupne troškove većeg broja uređaja i ispusta.

3 x ⎞ ⎜− ⋅ ⎟ ⎜ T v⎟ ⎝ 90 ⎠ (7. a ujedno smanjio i utjecaj na prijamnik i nizvodna područja. U slučaju slatkih voda. U ovim situacijama ispust i njegova izvedba mogu značajno umanjiti štetne utjecaje nedovoljno pročišćene vode na prijamnik i korištenje voda. to će odumiranje biti veće. mg/l). Cbm – koncentracija mikroorganizama u moru prije ispuštanja voda (c. što je duže vrijeme t kontakta otpadne vode s morskom vodom. Ovo posebno vrijedi za duge podmorske ispuste. Vrijeme kontakta t je rezultat brzine vode u prijamniku v i prijeđenog puta x. lokacija ispusta se optimalizira i u slučaju slatkih voda kako bi se smanjili troškovi građenja.b. To je robusno. tako da je t = x/v. jaraka i bunara. S3 = e ⎛ 2 . to jest upravljanja uređajem za pročišćavanje. Međutim. održavanja i pogona. s tan darda S (7. tada se ispuštanje provodi neizravno putem upojnih polja. mg/l).5) gdje je: S – ukupni stupanj razrjeđenja Cbx – koncentracija mikroorganizama na nekoj udaljenosti x od difuzora ispusta (c. Ako se pročišćene vode moraju ispuštati u podzemne vode (jer drugih prijamnika jednostavno nema).b.b. vode iz septičkih jama ili manjih uređaja ispuštaju se u podzemlje putem ispodpovršinskog drenažnog sustava. a posebno turistička naselja u kojima se broj stanovnika i turista značajno mijenja tijekom godine i zbog čega je otežano dobro funkcioniranje uređaja za pročišćavanje otpadnih voda. Zbog toga se prijamnik ne smije koristi za smanjenje broja bakterija. Ispusti Prema tome. jednostavno i vrlo pouzdano rješenje koje ne ovisi značajno o učinkovitosti pročišćavanja. tako da su ispuštene vode kada dosegnu razinu podzemnih voda dobre kakvoće i ne utječu štetno na njih. U pravilu se podzemne vode ne koriste kao izravni prijamnik pročišćenih otpadnih voda. već se mora primijeniti dezinfekcija (pročišćenje) vode. Cb – koncentracija mikroorganizama u pročišćenoj vodi koja se ispušta (c.4) Ukupni učinak podmorskog ispusta u odnosu na bakterije je: S = S1 ⋅ S 2 ⋅ S 3 Cbx = Cb + Cbm + Cbm ≤ Cb . mg/l). Ispust je posebno dobro rješenje za bakteriološku zaštitu voda koje se koriste za kupanje i rekreaciju. a time i manja koncentracija mikroorganizama. Kod projektiranja ispusta treba uzeti u obzir i incidentne situacije u kojima razina pročišćavanja nije zadovoljavajuća. 305 .7. na mjestu koje je najpovoljnije u odnosu na minimalizaciju utjecaja na podzemne vode. U slučaju malih naselja ili grupe kuća. odumiranje bakterija je znatno sporije. Ovim načinom ispuštanja pročišćenih voda postiže se naknadna filtracija voda kao i odumiranje mikroorganizama. Korištenje dugih ispusta (ispusti minimalne duljine od 500 m i minimalne dubine na mjestu ispusta od 20 m) je dobro rješenje za priobalna naselja.

U skladu s karakteristikama vodostaja (razina – trajanje) i protoka u kolektoru (protok – trajanje). Također. minimalni protok → maksimalni vodostaj. Osnovni je zahtjev da se ispuštanjem ne smije stvoriti uspor u kanalizacijskoj mreži. te analiza utjecaja voda na stanje prijamnika. bez kojih nema dobrog rješenja. koju treba uzeti u obzir kod hidrauličkog proračuna. a to su: minimalni protok → minimalni vodostaj. Margeta: Odvodnja naselja Osnovni preduvjet za određivanje mjesta i načina ispuštanja su odgovarajuća ispitivanja karakteristika prijamnika. Slika 7. donosi se odluka o optimalnim dimenzijama i visinskom položaju ispusta. karakteristika voda koje se ispuštaju. 306 . maksimalni protok → minimalni vodostaj. Kod ispuštanja u more ne smije se zaboraviti i na razliku u gustoći morske i otpadne vode. proračun je potrebno napraviti za sve režime tečenja u ispustu i ekstremna stanja prijamnika.J. U slučajevima u kojima postoji izvjesna vjerojatnost utjecaja prijamnika na rad ispusta. ne smije se zaboraviti ni utjecaj valova koji nastaju zbog vjetra ili zbog plovila. 7. pa se u slučaju nemogućnosti za ispuštanje voda koristi crpna stanica. maksimalni protok → maksimalni vodostaj. Za analizu utjecaja koriste se različiti simulacijski modeli. provodi se statistička analiza koincidencije vodostaja na ispustu i u prijamniku (Slika 7.1). Ponekad nije lako ispuniti ovaj uvjet.3 Hidrauličko dimenzioniranje Kod hidrauličkog dimenzioniranja treba osigurati dimenzije i visinski položaj ispusta tako da on pravilno funkcionira kod svih režima dotjecanja i stanja prijamnika.1: Učestalost istovremene pojave intenziteta i vodostaja /68/ U svakom slučaju. Radi se o vrlo složenim i multidisciplinarnim istraživanjima. srednji protok → srednji vodostaj.

što znači da je na ispustu potrebno imati i odgovarajući tlak. postavljanjem opteživača. Ukopavanjem u dno prijamnika cjevovod se u potpunosti zaštićuje od vanjskih utjecaja. Različita zbijenost postaje izvor erozije dna na ovom mjestu. U slučaju podvodnih (podmorskih) ispusta. 7. potrebno je zadovoljiti i tražene izlazne brzine.7. Slika 7. a on sadrži i sve elemente za dimenzioniranje drugih ispusta. što vremenom napreduje i može dovesti do potpunog otkopavanja jarka. Naime. Poseban je problem dimenzioniranje difuzora koji se postavljaju na kraju ispusta radi što intenzivnijeg miješanja kanalizacijske vode s vodom prijamnika. Voda iz uređaja za pročišćavanje dotječe gravitacijom ili se crpi. 307 . ukopavanje treba izvesti tako da naknadno ne dođe do erozije jarka u koji se cjevovod polaže. valovi. Kod podvodnih ispusta se stabilnost rješava na dva načina: ukopavanjem u dno prijamnika. kao i geomehaničke karakteristike terena. Duljina podmorskog ispusta od uređaja za pročišćavanje do difuzora je Lc. Kod priobalnih ispusta ovaj problem se rješava stabilizacijom obale na mjestu ispusta. Maksimalna visina plime od geodetske nule je Ypl. iskopom jarka i njegovim zatrpavanjem poslije polaganja cjevovoda formira se dno čije se karakteristike razlikuju od okolnog terena. Količina istjecanja je Qd.4 Statičko dimenzioniranje Statičko dimenzioniranje se odnosi na stabilnost ispusta. U daljnjem će se tekstu prikazati tipičan postupak hidrauličkog dimenzioniranja podmorskog ispusta kao najsloženijeg slučaja. Zbog toga se u jarak i iznad njega mora postaviti materijal koji će spriječiti otkopavanje jarka (kameni blokovi i slično). jer je zbijenost drugačija. Međutim.2: Hidraulički profil podmorskog ispusta Proračun se provodi za najnepovoljnije uvjete (kada je plima najviša). Razlikujemo statičko dimenzioniranje same konstrukcije uslijed utjecaja prijamnika i uslijed lokalnih opterećenja. Ispusti Proračun se provodi primjenom uobičajenih hidrauličkih postupaka. Na stabilnost ispusta djeluju: struja vode. Ovdje ćemo se ograničiti na utjecaje prijamnika.

kako ne bi došlo do njegovog oštećivanja. Osim toga. Okno služi za reviziju ispusta. naročito u priobalnom dijelu (utjecaj valova opada povećanjem dubine). Ista je i uloga zatvarača.J. revizija i slično. Ako se to ne može postići. To posebno vrijedi za ispuste u razini vode koji su pod znatnim utjecajem valova i struja vode. U slučaju da cjevovod nije moguće ukopati u dno. Glava preuzima najveći dio utjecaja prijamnika. Povratna klapna služi za sprječavanje dotjecanja vode prijamnika u kanalizacijski sustav u razdobljima velikih voda. treba ugraditi crpke za ispuštanje voda. Ovi opteživači moraju imati takve dimenzije (težinu) da u potpunosti mogu osigurati stabilnost cjevovoda kod svih ekstremnih utjecaja prijamnika (valova i struja). Ovakav se način zaštite uglavnom provodi na dionicama cjevovoda koje su na većim dubinama.5 Konstruktivne karakteristike ispusta Ispuštanje pročišćene vode treba biti sigurno u svim uvjetima rada (oscilacije vode i režim dotjecanja) i stanja vode u prijamniku (brzine i razine vode). Kod rijeka je dominantan utjecaj struje vode. a najveći je u zoni rušenja vala (plitke dionice). Kao što je rečeno. Znatniji se utjecaj valova osjeća na dubinama manjim od polovine duljine vala. kao i smještaj zaštitnih uređaja. ispusnu glavu na kraju cjevovoda. a to se utvrđuje proračunom. Uvijek je potrebno analizirati morfološke karakteristike dna i u skladu s očekivanim mijenjanjem karakteristika dna odabrati dubinu ukapanja cjevovoda i njegovu zaštitu.4 i Slika 7. najčešće betonskim opteživačima.3). polaže ga se na dno i zaštićuje. Tipični zaštitni uređaji su: povratna klapna. Prema tome. u priobalnim se dijelovima cjevovod najčešće ukopava u dno. Svaki priobalni ispust treba imati: ispusni cjevovod. Ispust počinje revizijskim oknom. 7. Oblik i položaj ispusta moraju spriječiti lokalnu eroziju obala i dna. a na većim dubinama (na kojima je položen na dno) zabranjeno je sidrenje i ribolov s pridnenim mrežama kako ne bi došlo do njegova oštećenja. Margeta: Odvodnja naselja Druga je mogućnost betoniranje cjevovoda u jarku. razlikujemo priobalne ispuste i ispuste udaljene od obale. tako da se on u potpunosti zaštićuje od erozije i vanjskih utjecaja. Kod mora je situacija obrnuta: dominantan je utjecaj valova. a ispust po potrebi zaštititi povratnim ventilima od ulaska vode prijamnika u ispust (kod ispusta u rijeke i jezera). Na kraju ispusta postavljaju se rešetke kao zaštitni elementi radi sprječavanja ulaska u 308 . stoga se izvodi masivno u sklopu regulacije i stabilizacije obale na mjestu ispusta (Slika 7. zatvarač i rešetke (Slika 7. zatvarač služi za zatvaranje dotjecanja vode iz prijamnika za slučaj popravaka. ispusno okno na spoju ispusta i kolektora. Sam ispust treba projektirati tako da je što manje uočljiv. zaštitne uređaje. Ispusni cjevovod priobalnog spusta završava ispusnom glavom na obali. Ulaz mora biti postavljen dovoljno visoko da osigura gravitacijsko istjecanje.5). Lokaciju ispusta treba označiti odgovarajućim znakovima na obali. a utjecaj valova je praktično zanemariv.

svi podmorski ispusti s difuzorom moraju imati fine rešetke (otvor 6 mm) kao zaštitni uređaj od začepljenja otvora difuzora.3: Tipični priobalni ispusti /63/ Slika 7. Maksimalni razmak šipki rešetke je 120 mm. U slučaju zaštite od začepljenja manjih ispusta ili zbog estetskih razloga.7.4: Priobalni ispusti sa zapornicom i povratnom klapnom /14/ 309 . Ispusti kanalizaciju. Slika 7. prije ispusta se mogu postaviti odgovarajuće rešetke kojima se sprječava ispuštanje plivajućih tvari i krupnih suspenzija u vodu. Ako vode nisu prethodno pročišćene.

pod kutom prema obali.5: Povratna klapna i rešetka na obalnom ispustu Slika 7. poželjan je kut od 45º.J. moraju postaviti nizvodno. ispusti se često izvode i na više razina. u pravilu.7: Položaj ispusta u odnosu na rijeku 310 .6). U pravilu je najbolje postavljati ispuste ispod razine niske vode jer se oni tada ne vide.6).6: Priobalni ispust u više razina /20/ 450 Povećati profil radi smanjenja brzine Izlazna glava a) Tlocrt b) Presjek Slika 7. pri čemu jedan ispust može biti čak i u samom koritu (Slika 7. Na ovaj se način postižu bolji estetski učinci. Slika 7. Kako bi se spriječilo ocjeđivanje po obali u razdoblju malih vodostaja. a moguć je i manji (Slika 7. Margeta: Odvodnja naselja Ispusti se. Ako je moguće.

što dovodi do smanjenja koncentracije otpadne tvari. dovoljan tlak i da rijeka nema veliki pronos nanosa. što u zatvorenim morima može uzrokovati pogoršanje kakvoće mora i eutrofikaciju. Stvarnu dubinu polaganja treba izračunati na temelju proračuna sila djelovanja valova. Jedino jezera s velikom izmjenom vode donekle mogu biti prijamnici pročišćenih otpadnih voda. Kod jezera je isti slučaj kao i kod rijeka. U kanalima Jadranskog mora najčešće je potrebno cjevovod sasvim zaštititi od utjecaja valova do dubine cca 8 m. Kod polietilenskih cijevi.9).8: Idealni visinski odnosi ispusta i prijamnika Ukoliko se postavljaju na otvorenoj obali.7. postavljaju se posebna opterećenja koja pridržavaju cjevovod da ga pridnene struje i utjecaj valova ne bi micali (Slika 7. Djelomično pročišćena otpadna voda ispušta se dugim podmorskim ispustima. najčešće na razmaku od 3. 311 . da bi se cjevovod potopio postavlja se takozvano osnovno opterećenje (Slika 7. Najbolji način zaštite od valova je postavljanje ispusta što dublje ispod razine vode. s tom razlikom da su jezera neodgovarajuća kao prijamnici otpadnih voda. pa ih kao prijamnike treba izbjegavati. ispuštanjem pročišćene i nepročišćene otpadne vode u more. obalni se ispusti na moru moraju zaštititi od utjecaja velikih valova. Veliki ispusti oborinskih ili mješovitih voda zaštićuju se i posebnim obalnim utvrdama – valobranima. Ekološki je povoljnije ispuštati otpadnu vodu pomoću niza rasijavajućih otvora u matici rijeke (otvori nasuprot struji). Na većim dubinama. sve uz uvjet da za to postoje odgovarajuće mogućnosti.0 m. na ovaj način dolazi do najbržeg miješanja ispusne vode i vode prijamnika. Ispusti Slika 7.10). a time i negativnog utjecaja na prijamnik. Stoga izlazne brzine trebaju biti dovoljno velike da osiguraju turbulentno istjecanje. obogaćujemo more hranjivim solima. gdje je utjecaj valova manji. ovisno o uvjetu ispušta li se u manje osjetljivo (“otvoreno”) ili osjetljivo (“zatvoreno”) more. odnosno intenzivno miješanje ispusnih voda i vode prijamnika. Naime. Naime. Ispuštanje voda u more može imati dvojako značenje. i on se do te dubine u potpunosti zabetonira i polaže ispod razine dna.

Više se o ovom problemu može naći u literaturi koja obrađuje isključivo ovaj problem /41. 312 . 52. Ove brzine osiguravamo odgovarajućim predtlakom ili pomoću crpnih stanica ili sifona. Margeta: Odvodnja naselja a) Položen slobodno na teren b) Betoniran u dno Slika 7. Da bi se osiguralo turbulentno utjecanje i intenzivno miješanje. Svaki podmorski ispust treba zaštititi od ulaska zraka. a to se postiže izgradnjom odzračnog okna na početku podvodnog dijela podmorskog ispusta ili izvedbom specijalnih odzračnih ventila. kojim se povremeno otpadne vode ispuštaju u more.J.10: Osnovno opterećenje cjevovoda Na kraju podmorskog ispusta postavlja se difuzor kojim se voda ispušta u more čitavim nizom mlazova okomito usmjerenih na glavnu struju prijamnika.9: Podmorski ispust Slika 7. potrebno je da su izlazne brzine veće tako da je Froudeov broj veći od 2. 89/.

Osim unutrašnjih procesa. stalna opasnost za normalni rad kolektora. Biološki procesi unutar kanala objekata imaju za posljedicu obrastanje i procese razgradnje. Pojedini plinovi imaju neugodan miris i ugrožavaju prostor oko kolektora. građevinski zahvati u neposrednoj blizini i drugo. Uvijek postoji opasnost da neki industrijski pogoni nekontrolirano ispuštaju opasne tvari. Štetna djelovanja na funkcioniranje kanalizacije otpadnih voda imaju infiltracijske vode. korozija materijala i drugo. Zbog svega ovoga. fizikalni i kemijski. Taloženje je. Anorganske suspenzije u vodi erodiraju kolektore. U štetna djelovanja na kanalizaciju spadaju vanjski utjecaji. kanalizacija može biti izvor mnogih zaraznih oboljenja i drugih štetnih djelovanja na čovjeka i okoliš. Kolektore mogu ugroziti dinamički i statički utjecaji prometnih sredstava.) te prirodni utjecaju (potresi. ili su otrovni i eksplozivni pa ugrožavaju radnike i okoliš. te stvaraju plinove koji kemijskim procesima stvaraju produkte i kiseline koje korodiraju kolektore. kao što su: biološki utjecaji (korijenje). kolektori su ugroženi od svoje okoline koja također može biti agresivna. istjecanje. visoko raslinje čije korijenje prodire u kanalizaciju. dotjecanje. Ako se ne održava. plinovi. itd. vibracije. kanalizacija se mora redovito održavati kako bi njezino funkcioniranje bilo dobro i kako ne bi dovodila u opasnost radnike. Ovi procesi svojom aktivnošću ugrožavaju funkcioniranje kanalizacije i imaju odgovarajuće štetne utjecaje na okoliš: smrad. kao tipičan fizikalni proces. nepravilno korištenje. klizišta. 313 . utjecaji od strane čovjeka (izgradnja. Uvod Unutar mreže i objekata kanalizacije odvija se cijeli niz procesa: biološki. itd. okoliš. Potresi i druga kretanja tla mogu uzrokovati velike štete. što za posljedicu ima uništenje kolektora ili opasnost od eksplozije. crpke i objekte. promet. slijeganja terena. nekontrolirane oborinske vode i nekontrolirano korištenje. a eksfiltracija ugrožava podzemne vode. a time i zdravlje čovjeka.Održavanje i upravljanje kanalizacijom 8.).

U održavanje spadaju sljedeći zadaci: lokalni popravci ili zamjena oštećenih kanala i građevina. Pogon se sastoji od motrenja i regulacije protoka u sustavu. može se mijenjati (poboljšavati ili narušavati) dnevno. Očito je i da su ciljevi međusobno zavisni. dok održivost sustava zahtjeva višegodišnje aktivnosti. više mjera i aktivnosti. 314 . ekonomsku učinkovitost i prihvatljivost za okoliš.1: Ciljevi održavanja i pogona kanalizacije Slika 8. Održavanje i pogon kanalizacijskog sustava imaju sljedeće zadaće: postići stalno i dobro pogonsko stanje i rad sustava u skladu s potrebama i u okvirima tražene učinkovitosti rada. Margeta: Odvodnja naselja Postizanje održivosti i dugovječnosti kanalizacije zahtjeva redovito održavanje i čišćenje. što obuhvaća: upravljanje radom crpki (početak i prestanak rada).. pa se mogu ostvariti isključivo integralnim procesima planiranja. projektiranju. čišćenje taloga. te pripadajuće vrijeme utjecaja mjera i aktivnosti na te ciljeve. postići sigurnost rada sustava. itd. Stanje okoliša i utjecaj na to stanje može se mijenjati u dužem vremenskom razdoblju. mjerenje količina i kakvoće otpadne vode. dobru organizaciju rada.1 prikazuje osnovne ciljeve održavanja i pogona kanalizacije. radi uspostavljanja potrebnog hidrauličkog kapaciteta kanala i građevina. pri planiranju. Sigurnost i zdravlje ljudi koji rade u kanalizaciji. dostatne financije. itd. spriječiti. održivost zahtijeva širi pristup (bazu). izgradnji i obnavljanju treba uzeti u obzir zahtjeve vezane uz pogon i održavanje. korištenje retencija. koliko god je to moguće. prilagođavanje otvore zasuna i zatvarača potrebama. dobre i obučene kadrove i druge elemente gospodarenja kanalizacijskim sustavom. a zdravlje i sigurnost najmanje. zaštita okoliša nešto manje. redovite inspekcije. prepreka. odnosno dugogodišnji plan. Nadalje. ali i onih oko kanalizacije.J. Slika 8. Da bi se ove zadaće ispunile. da problemi u radu jednoga dijela sustava negativno utječu na rad sustava kao cjeline. aktivnosti vezane za incidentne situacije i njihovu prevenciju.

poznavati sustav. Očito je da se radi o vrlo složenom. Kod određenih vrsta tla (močvarno tlo. itd. Upravljački plan treba sadržavati: procedure inspekcije sustava i rada sustava. utjecaj močvara na podzemne vode. zahtjevnom i obimnom zadatku koji zahtijeva cjelovit i odgovoran pristup. a unutarnja otpadne vode u kanalima. a u pravilu se pojavljuju zajedno s drugim agresivnim tvarima (CO2. uvažavajući moguće greške i njihove posljedice. uključujući postupke i učestalost. soli sumporne kiseline SO4 (sulfati. 315 . Tlo djeluje štetno samo dok je u njemu prisutna voda. zatvarači. određene soli magnezija. ali i druge materijale: slobodni agresivni ugljični dioksid CO2. odlagališta jalovine. U ovom poglavlju obrađuju se neki elementi ovoga zadatka. npr. jasno definirati zadaće i odgovornosti. Vanjska su tlo i podzemne vode. Održavanje i upravljanje kanalizacijom održavanje mehaničkih dijelova sustava (crpke. procedure za pogon pojedinih dijelova sustava. postići puno pravo djelovanja i pristupa svim dijelovima sustava. upravljačke dijelove i korisničke priključke. Da bi se kanalizacijski objekti zaštitili od naročito štetnih industrijskih otpadnih voda. procedure za sprječavanje incidentnih situacija i djelovanje u slučaju njihova nastupanja. Sastavni dijelovi podzemnih voda. smetlišta i naplavina mulja u plitkim vodama stajačicama. Plan treba uzeti u obzir i analizu rizika. MgSO4. Čiste huminske kiseline prema novim istraživanjima nisu štetne za vezani beton. dok njegova cjelovita obrada iziskuje posebni priručnik. Plan održavanja treba sadržavati tip i strategiju održavanja za svaki pojedini dio sustava. nužno je: planirati. deratizacija/dezinsekcija u slučaju pojave glodavaca/insekata. amonijeve soli i sulfidi koje se najčešće pojavljuju pri određenim lokalnim uvjetima. npr. CaSO4. osigurati odgovarajuću opremu. osigurati dovoljan broj obučenoga osoblja.). a posebno onda kad voda ili tlo imaju neuobičajenu boju ili miris. Sljedeće su tvari posebno štetne za beton. 8. U slučaju dvojbe potrebno je kemijsko ispitivanje. itd. Na2SO4.8. osigurati odgovarajuću podršku i analizu.1 Štetna djelovanja voda na kanalizaciju Štetna djelovanja voda na kanalizacijske objekte i kolektore dijele se na vanjska i unutarnja. Poseban su problem industrijske otpadne vode. FeSO4). SO4). tla i otpadnih voda mogu štetno djelovati na beton i druge materijale. Komunalne otpadne vode i prateći procesi koji se odvijaju u otpadnim vodama u kanalizaciji imaju određena štetna djelovanja. sadreno tlo) skoro uvijek treba računati s agresivnom podzemnom vodom. Da bi pogon i održavanje bili učinkoviti.

a u manjoj mjeri i ilegalnih priključaka. Ukoliko kakvoća industrijskih voda nije jednaka ili bolja od uobičajene kakvoće komunalnih otpadnih voda. male količine koje se javljaju po jednom spoju u ukupnom zbroju postaju značajne količine i opterećenje sustava. raspoloživi kapaciteti kanala koriste se za transport otpadnih voda umjesto infiltracijskih voda. Osim toga.2 Infiltracija i nekontrolirani dotoci u kanalizaciju Općenito Kontrola i smanjenje infiltracije podzemnih voda i neplaniranih dotoka površinskih voda u kanalizacijski sustav je od velike važnosti za racionalno gospodarenje sustavom. i to prije svega zbog sljedećih razloga: nema preopterećenja kanalizacijskih kolektora ili s tim u vezi nekontroliranih izljeva ili preljeva. a najčešće kroz loše riješene spojeve kanala i objekata (prije svega. Primjerice. Zbog toga su djelovanja nejednolika. manje su potrebe za povećanjem kapaciteta sustava. Granične vrijednosti svojstava otpadnih voda treba utvrditi lokalnim propisima. otpadnu je vodu potrebno pročišćavati prije priključka na gradsku kanalizaciju.J. Nekontrolirani su dotoci u najvećoj mjeri rezultat loše opremljenosti kanalizacijskog sustava zbog neodgovarajućih poklopaca revizijskih okana. S obzirom na veliki broj spojeva. 316 . Štetna djelovanja voda u kolektorima posljedica su sastava tih voda. otpadna voda iz malih pogona može imati visoku koncentraciju onečišćenja. je zaštita okoliša ili podzemnih voda. a naročito u sustavima s uređajem za pročišćavanje i većim brojem crpnih stanica. Ista otpadna voda iz srednjih pogona ili velikih pogona može uzrokovati veće štete zbog velikih količina. 8. odnosno manji su troškovi izvedbe. Najveće infiltracije ipak dolaze od lomova i većih napuknuća kanala. revizijskih kanala). voda koja istječe iz kanala utječe na nosivost okolnog terena jer njegovim vlaženjem dolazi do ispiranja i slijeganja terena. veće neplanirane količine vode u kanalskom sustavu uvijek stvaraju probleme. rad uređaja za pročišćavanje je učinkovitiji. Margeta: Odvodnja naselja potrebno je propisati uvjete za priključenje ovih voda na gradsku kanalizaciju. različita po karakteru i intenzitetu. jedna od najvećih koristi kontrole infiltracije. Voda ulazi u kolektore (i izlazi iz njih) uglavnom kroz loše spojnice. ali i procesa koji se odvijaju zbog sastava voda i uvjeta koji vladaju u kolektorima. kao i loše izvedenih revizijskih okana. produžuje se životni vijek kanala. U svakom slučaju. loše izvedbe i slično. a da nema štetnog utjecaja. a s tim u vezi i istjecanja iz kanala. Međutim. i drugo. Zahtjevi svojstava otpadne vode koja se ispušta određuju se prema količini i lokalnim uvjetima. troškovi pogona su manji.

utvrđivanje uzroka infiltracije i dotoka analizom karakteristika sustava: starost. održavanje. 317 . Osnovni elementi plana kontrole infiltracijskih voda u sustavu odvodnje su: utvrđivanje sustava prikupljanja voda. popravak kanala i objekata radi smanjenja viška voda. Održavanje i upravljanje kanalizacijom Analiza i mjere za smanjenje infiltracije Smanjenje količine neplaniranih voda u kanalizacijskom sustavu obuhvaća sljedeće aktivnosti: utvrđivanje izvora priljeva i infiltracije voda u kanalizacijski sustav. inspekcija kanala pomoću kamera.. itd.). osjetljivost na oborine. izrada plana za smanjenje infiltracije i nekontroliranog dotoka u kanalizacijski sustav. U prvom koraku provode se sljedeće aktivnosti: utvrđivanje stvarnog stanja kanalizacijskog sustava izradom katastra sustava. i to u dužem razdoblju (naročito poslije kiša). izvedba. povećanje sigurnosti rada sustava i sprječavanje uspora vode i uzvodnih plavljenja koje uzrokuje povećanje protoka. karakteristike izvedbe. utvrđivanje stvarnih količina potrošnih voda koje dotječu u kanalizacijski sustav analizom potrošnje vode i mjerenja. utvrđivanje stvarne veličine protoka u sustavu i na uređaju u sušnom i kišnom razdoblju. uspoređivanje rezultata za pojedine dionice (područja) i utvrđivanje prioriteta (rangiranje utjecaja). utvrđivanje karakteristika kanalizacijskog sustava (tip kanala i spojeva. profil. rekonstrukcija i popravci kanalizacijskog sustava.8. ekonomska analiza mogućih intervencija radi smanjenja količina i njihove isplativosti. Smanjenje se provodi na temelju plana i programa aktivnosti. itd. utvrđivanje količina tuđih voda (mjerenjem na terenu). utvrđivanje i analiza geoloških. vrste materijala. izrada ekonomske i tehničke studije izbora najpovoljnijeg postupka za provedbu mjera umanjenja tuđih voda. itd. starost. čišćenje kanala (ako je potrebno).). Cilj plana i programa je: smanjenje količina dotjecanja površinskih voda i infiltracije podzemnih voda u kanalizaciju. duljina. dubina podzemnih voda. smanjenje troškova pročišćavanja otpadnih voda i povećanje hidrauličkog kapaciteta uređaja. hidrogeoloških i hidroloških karakteristika područja pojedinih kanala s obzirom na infiltraciju. opremanje. provođenje ekonomskih analiza za utvrđivanje isplativosti zahvata za umanjenje količina infiltracije vode. postizanje traženog standarda otjecanja za vrijeme kišnog razdoblja. a sve u skladu sa zahtjevima nadležnih službi. i terena u koji su kanali ukopani (geomehanička svojstva.

kontrolom revizijskih okana: pregledom stanja okana i utvrđivanjem mogućih nedostataka kao i mjesta propuštanja podzemnih voda. Ovo se postiže: analizom i ispitivanjem sustava: kontrolom sustava i njegovih dijelova. odnosno lociranjem mjesta na kojima se događa uspor i plavljenje. kontrolu priključaka podruma i drenaže objekta. revizijskim oknima i drugim mjestima gdje kanalizacija propušta ili je povezana s površinom. Svaka pozitivna razlika od proračunatih i očekivanih količina Qočekivano na temelju podataka o potrošnji vode u odnosu na izmjerenu količinu Qizmjereno. mjerenjem protoka. kontrolom kuća i drugih objekata i njihovog okoliša: ova aktivnost obuhvaća pronalaženje ilegalnih priključaka krovnih voda i površinskih voda okoliša. Kontrola sustava i njegovih dijelova se provodi: kontrolom kanalizacijske mreže – snimanjem i pregledom sustava kamerama. testiranjem sustava indikatorom (pokazateljem). testiranjem sustava dimom. ali se zbog svoje skupoće rijetko koristi. Testiranje dimom je postupak u kojem se koristi dim kao indikator mjesta propuštanja sustava. slivnicima. te gdje se nalaze urušeni i stari kanali i revizijska okna. 318 . lokalnih crpki i drugog. čišćenje kanala. Na ovaj način se utvrđuju mjesta loma.J. korijenje u kanalima. Mjerenje protoka je klasičan pristup kontrole tuđih voda. a naročito spojeva i sumnjivih dijelova sustava. slomljenim kanalima. Margeta: Odvodnja naselja Osnovni preduvjet za smanjenje infiltracije i dotoka je dobro poznavanje kanalizacijskog sustava i njegovih karakteristika. Isti postupak može se koristiti i za analizu dotjecanja podzemnih voda. korištenjem iskustva i poznavanja sadašnjih problema u sustavu. mjerenjem oborina. analizu dobivenih rezultata i izradu preporuka za daljnje aktivnosti. Prva aktivnost u programu je utvrđivanje mjesta dotoka površinskih voda i infiltracije u sustav. su tuđe vode ili količina Qtuđe koja istječe u podzemlje: Qtuđe = Qizmjereno – Qočekivano. mjesta infiltracije vode u cijevi i drugi problemi. Upumpavanjem dima u sustav on će istjecati na svim otvorima: ilegalnim priključcima krovnih voda. ispitivanjem kakvoće vode. začepljenja. utvrđivanje mjesta ulaska voda. Koristi se posebni dim koji nije štetan i koji je prikladan za ove namjene. U skladu s tim provode se detaljna snimanja stanja koja uključuju: snimanje konfiguracije kanalizacijskog sustava (postojeće stanje). Korištenje određenih umjetnih indikatora (kemikalija određenih značajki) služi za provjeru dotjecanja površinske vode s pripadajuće slijevne površine u kanalizaciju otpadnih voda. te dotjecanja površinskih voda. Koriste se različiti pokazatelji koji nisu štetni za čovjeka i okoliš. snimanje unutrašnjeg stanja.

). Sastoji se od mjerenja protoka i kakvoće vode. pa će iskoristiti svaku mogućnost da se uvuče u kanale. uzorkivač vode. sprječavanje dotjecanja vode na okna. itd. Svaka nekontrolirana gradnja u blizini kanala.8. lošeg održavanja slivnika. a prije svega kroz revizijska okna. eliminiranje priključka drenažnih voda objekata i neovlaštenih priključaka.). te dobro gospodarenje kanalizacijskim sustavom. kao i neplanirano površinsko opterećenje. loše izvedbe. Promet. taloženje anorganskih i organskih tvari. 319 . radove na revizijskim oknima (oblaganje. itd. podizanje razine poklopaca okana iznad terena i očekivane razine površinskih voda.3 Ostala štetna djelovanja U ostala štetna djelovanja u kanalizaciji spadaju. Zbog toga se uz kanale ne preporučuje sađenje stabala koja imaju duboko korijenje. 8. površinski radovi i radovi u blizini kanala često su uzrok rušenja kanala ili popuštanja spojeva kanala. lošeg održavanja slijevnih površina grada i dotoka većih količina lako taloživih suspenzija. mogući su uzroci pomaknuća. Plan obuhvaća: radove na kanalizacijskoj mreži (presvlačenje i oblaganje unutrašnjih kanala od okna do okna različitim materijalima i postupcima. Na kraju treba vrednovati rezultate prethodnog razdoblja i napraviti novi plan aktivnosti za naredno razdoblje. Taloženje je uobičajeni proces koji se odvija u različitom intenzitetu. Osnovni preduvjeti za eliminaciju ovih negativnih utjecaja su dobro projektiranje i izvedba kanalizacijskog sustava. Taloženje je ponajviše posljedica: male brzine (nagiba) kanala. Nakon utvrđivanja mjesta dotjecanja tuđih voda provodi se plan za eliminaciju kvarova (dotjecanja). Tri su instrumenta ključna u ovom procesu: mjerač protoka. u skladu s karakteristikama sustava i otpadnih voda. prije svega. U pravilu je taloženje više izraženo u mješovitom sustavu i sustavu oborinskih voda.). zamjena. prodiranje korijenja i vanjski utjecaji zbog vibracije i opterećenja. i kišomjer. Voda (a pogotovo otpadna) je mjesto prema kojem stremi korijenje stabala. U ostala štetna djelovanja spadaju i različita odlaganja krutina u kanalizacijski sustav kroz otvore u sustavu ili pojedine objekte. pucanja ili rušenja kanala. radove na eliminiranju površinskih dotjecanja (eliminiranje priključka krovnih voda i slivnika. naročito u toplijim i sušnijim krajevima. itd. postavljanje brtvi ispod poklopaca. Stoga se u slučaju ovakvih događanja mora obaviti odgovarajuća kontrola stanja za vrijeme zahvata kao i poslije njega. zamjena kanala. Održavanje i upravljanje kanalizacijom Motrenje tečenja u kanalizaciji danas je jednostavno i pouzdano.

potrebama upravljanja i zahtjevima nadležnih službi. Cilj je uspostaviti i redovito ažurirati dobar digitalni katastar sustava javne odvodnje. Program ispitivanja i motrenja određuje se u skladu sa značajkama sustava.J. Bez podataka o stanju i učinkovitosti sustava ne mogu se ni planirati mjere za njegovo poboljšanje i održivost. vizualna inspekcija. dotok na uređaj za pročišćavanje otpadnih i oborinskih voda. veličina protoka u sušnom razdoblju. oprema i ljudi. dok je snimanje stanja sustava nakon puštanja u pogon u potpunoj nadležnosti tvrtke i njenog odnosa prema sustavu. starošću i stanjem. Snimanje geodetskog i vizualnog stanja kanalizacijskog sustava danas je relativno jednostavno jer postoji vrlo kvalitetna oprema za te namjene. snimanje kamerama. problemima koji se javljaju. Organizacija mora biti dobra. preljeva i istječe iz sustava. Ključni čimbenici za realizaciju digitalnog katastra sustava odvodnje su: organizacija. Zakonom o prostornom planiranju i građenju regulirana je problematika čuvanja projektne dokumentacije. 320 . kamera za lateralne priključke. kanala i građevina Temeljni podatak za upravljanje kanalizacijskim sustavom je katastar kanalizacijskog sustava i odgovarajuća baza podataka. i snimke stanja nakon puštanja u pogon u određenim razmacima (5 – 10 godina). Katastar sustava podrazumijeva postojanje: projektne dokumentacije na temelju koje je sustav građen (glavni i izvedbeni projekt). oprema za stvaranje potrebnih preduvjeta za snimanje: vozila za ispiranje kanala.4.4 8. po završetku gradnje i tijekom njegova rada. eksplozivne i otrovne mješavine plina. infiltracija. Vrste uobičajenih ispitivanja i motrenja su: količina i kakvoća voda u sustavu. značajke kakvoće vode koja se ispušta. a ljudi obučeni i stimulirani za rad /79/. računalo i odgovarajući programi u uredu i vozilima na terenu. Ispitivanje i motrenje je preduvjet za dobro i pravilno funkcioniranje.4. Oprema potrebna za izradu digitalnog katastra sustava je: vozila opremljena sa opremom za snimanje i bilježenje: kamera na principu digitalne fotografije. kamera za intervencije.2 Snimanje sustava. značajke dotoka u kanalizaciju. zrak i plinovi. snimke izvedenog stanja prije puštanja u pogon (izvedeno stanje). građenja i izvedenog stanja. 8. Dobro motrenje i ispitivanje osnovni je preduvjet za dobro upravljanje. Margeta: Odvodnja naselja 8.1 Motrenje i baze podataka Ispitivanja i motrenja Kanalizacijski sustav treba se trajno motriti i ispitivati tijekom gradnje.

izvršitelji kod snimanja i na održavanju.8. ekipa za snimanje. Najvažnija značajka izrade katastra sustava odvodnje je trajnost. Potrebni ljudski resursi za izradu digitalnog katastra sustava su: voditelj projekta. to mora biti trajni zadatak službi tvrtke koji će imati visoki prioritet u aktivnostima tvrtke. operater geografskih informacijskih sustava (GIS-a) na terenu i u uredu. znakovi i druga prometna oprema za osiguranja radilišta. Svaka ozbiljna tvrtka ima dobru bazu podataka. Druga važna značajka katastra je sigurno. Direktor je zaslužan što katastar postoji. ekipa za čišćenje kanalizacije prije snimanja. crpke za vodu i mulj. boce sa kisikom i maskom za cijelo lice. detektori plinova. Slika 8. ili je pak odgovoran ukoliko ne postoji. redovito i dobro održavanje baze podataka. pojasevi i užad za spuštanje u okno. sigurnosna oprema: oprema za spuštanje u okno. laka aluminijska konstrukcija. priručni alati i oprema. Održavanje i upravljanje kanalizacijom zračni čepovi – baloni za zatvaranje kanala. što izravno ovisi o direktoru tvrtke.2: Riječki model digitalnog katastra sustava odvodnje 321 .

J.4: Tipična meteorološka stanica 322 . uzorkivač vode. i kišomjer.3 Mjerenje protoka i kakvoće voda Mjerenje protoka i kakvoće voda klasičan je pristup kontrole voda u kanalizaciji i temeljna podloga za učinkovito upravljanje.). Podaci mjerenja nužni su za utvrđivanje većine ranije navedenih ispitivanja i analiza (kišni dotok. Mjerač protoka mjeri veličinu protoka vode kontinuirano. Motrenje u kanalizaciji danas je jednostavno i pouzdano. infiltracija. ili s prijenosom u dislociranu bazu podataka (Slika 8.3: Mjerač protoka – primjeri postavljanja mjerača protoka u kanalizaciji Slika 8. Slika 8. Sastoji se od mjerenja protoka i kakvoće vode. odnosno u dovoljno malim vremenskim razmacima koji omogućavaju određivanje vodnog vala i proračunavanje veličine ukupnog protoka. Margeta: Odvodnja naselja 8. Danas na tržištu postoji cijeli niz mjerača različite izvedbe s automatskim bilježenjem protoka u lokalnu bazu podataka.3). itd. istjecanja. Tri su ključna instrumenta: mjerač protoka.4. dotjecanja. sušni dotok.

na ulazu i izlazu iz uređaja. a manja kada su promjene manje.5).) može se mjeriti kontinuirano ako za takve parametre postoje odgovarajuće sonde. pH. KPK. u podzemlju i u kanalima. stanja (protoka) u kanalima. mutnoća. Raspored mjernih postaja prikazuje se u poglavlju 2 (Slika 2. odnosno tuđih voda. Mjerenje kiše je sastavni dio programa. tako da se može pratiti kretanje vode i promjena kakvoće vode u samom sustavu od ulaza do izlaza. Svaka promjena u odnosu na očekivanu koncentraciju. Mjesto razrjeđenja je mjesto dotjecanja u kanale. To znači da je učestalost uzimanja uzoraka veća u početnom razdoblju kada je promjena koncentracije nagla i velika. temperatura. rezultat je razrjeđenja. ispustima kanalizacije. Održavanje i upravljanje kanalizacijom Pouzdanost mjerenja ovisi o izboru lokacije mjerenja. Smjernice za uspostavu motrenja na kanalizacijskoj mreži su: 323 . glavni pokazatelji (bakterije. a posebno na ispustima industrijskih otpadnih voda. Slika 8. BPK. itd. itd. veličine površinskih voda i razine podzemne vode. Poznavanjem ovih veličina moguće je procjenjivati i količine koje se ne mogu mjeriti izravno. je aktivnost koja se treba provoditi kako bi se znala veličina utjecaja na okoliš. a veličina promjene koncentracije je indikator količine tuđih voda. kao i sve dijelove sustava. Poznavanje kakvoće vode omogućava neizravno utvrđivanje količine tuđih voda i mjesta gdje se te tuđe vode pojavljuju. koncentracija O2.8.: REDOX. kao i o pravilnom postavljanju. Ispitivanje kakvoće vode u kanalima. pa je nužno uzimati uzorke na temelju kojih će se u laboratoriju utvrditi koncentracije pojedinih pokazatelja. baždarenju i održavanju instrumenta tijekom rada. Nužni su za utvrđivanje korelacije između oborina. Mjerne postaje moraju obuhvatiti sve glavne ulaze i izlaze iz sustava. Međutim. Automatski uzorkivači koji uzimaju uzorke u određenim vremenskim razmacima omogućavaju da se sakupe odgovarajući uzorci nužni za dobro opisivanje kakvoće vode koja teče u kanalizaciji. jer su podaci o kiši indikator potencijalnih količina vode na površini. Kakvoća vode u odnosu na neke parametre (npr. Ovo je ujedno i zakonska obveza.) još uvijek se ne mogu pouzdano mjeriti izravno. dotječe na uređaj ili se prelijeva (ispušta) u prijamnike (Slika 8.15).5: Automatski uzorkivač Mjerenjem se dobivaju stvarne veličine količina vode koje se javljaju na određenom mjestu u kanalizaciji. Mjerenje se provodi na uobičajeni način. preljevima. ukupni N.

Poseban slučaj su uređaji za pročišćavanje otpadnih voda. Stacionarno motrenje plinova je uglavnom vezano za rad uređaja za pročišćavanje otpadnih voda. sumporovodik. Praćenje stanja atmosfere oko ovih građevina treba započeti barem godinu dana prije početka rada uređaja. za upravljanje sustavom potrebna su trajna mjerenja. povremena mjerenja moraju trajati minimalno 45. dok prenosivi služe za utvrđivanje stanja na pojedinim mjestima i prilikom ulaska u kanale i objekte.4 Motrenje plinova u kanalizacijskom sustavu i izvan njega se provodi stabilnim i prenosivim instrumentima. Program praćenja utjecaja uređaja. RSR. Mjerenje i kontrola plinova 8. pretovarnih stanica taloga septičkih jama i većih crpnih stanica. sedimentacija 30 dana sa analizom sedimentiranih aerosola na patogene i koliformne organizme. NN 133/05). a posebno s obzirom na indol i skanol koji su prisutni u fekalnim vodama. vremenski razmak mjerenja protoka je 15 minuta. crpnih stanica i sustava odvodnje na zrak obuhvaća sljedeće pokazatelje: smjer i brzina vjetra. oborine. ako se analizira infiltracija i dotok vode u sustav. a u slučaju preljeva znatno kraći (oko 1 minute). Mjerenje treba obaviti u dva godišnja doba. izbjegavajući utjecaje tijekom izvođenja. Prema postojećim važećim normama o kakvoći zraka (Uredba o graničnim vrijednostima onečišćujućih tvari u zraku. Ispitivanja se trebaju obaviti prema Pravilniku o zaštiti zraka. mjerač treba biti omogućiti i mjerenje tlačnog tečenja.J. grupa anima. Stanicu za motrenje zraka treba smjestiti na granici prostora uređaja u smjeru naselja. ukupni ugljikovodici i metan kao najčešći plin (iako nije strani miris). Stacionarni instrumenti se uglavnom koriste radi trajnog praćenja utjecaja kanalizacije na okoliš (zrak). Margeta: Odvodnja naselja mjerenje protoka postaviti na svakih 10 – 15 km kanalizacijske mreže. vlaga u zraku. a sve kako bi se dobilo referentno početno stanje prije rada uređaja. povremena mjerenja trebaju obuhvatiti razdoblje koje uključuje barem 6 – 8 kiša. na graničnoj crti lokacije uređaja i crpnih stanica u ispitivanom zraku (24 h) ne smiju biti prekoračene sljedeće vrijednosti: 324 . mjerenja treba provoditi tijekom visokih podzemnih voda. grupa ostalih sumpornih spojeva RSH. potrebna je jedna kišomjerna stanica na svaka 2 – 4 mjerača protoka.4. u trajanju od najmanje 10 dana. jedno u toplom i jedno u hladnom razdoblju godine. RSSSR. grupa hlapljivih masnih kiselina. temperatura zraka. RSSR. a optimalno 60 dana.

broj i učestalost uspora vode u kanalima i tlačno otjecanje. Sve prikupljene podatke i analize. stanje i ponašanje mehaničke i elektro opreme. Održavanje i upravljanje kanalizacijom amonijak: sumporovodik: merkaptani: 100 µg/m3. učinkovitost i stanje mjernih postaja i instrumenata. podaci i snimke stanja sustava (video zapisi). za dobre sanitarne uvjete u urbanoj sredini i dobru zaštitu okoliša. zadovoljavanje uvjeta vezanih za ispuštanje industrijskih otpadnih voda u kanalizacijski sustav. Podaci i čimbenici potrebni za utvrđivanje značajki kanalizacijskog sustava su: broj i učestalost poplava i plavljenja. treba arhivirati kako bi poslužile budućim unaprjeđenjima rada sustava. Ove su mjere sastavni dio plana aktivnosti tvrtke u narednom razdoblju. potrebno je poduzeti mjere za poboljšanje stanja i sprječavanje većih šteta i problema.8. Ako podaci i rezultati rada i stanja sustava nisu zadovoljavajući.1 Održavanje kanalizacije Općenito Dobro održavanje kanalizacijskog sustava osnovni je preduvjet za racionalno gospodarenje ovom skupom gradskom infrastrukturom. Glavni izvori su industrijske otpadne vode. broj i učestalost oboljenja. Poznavanjem i čuvanjem podataka moguće je pratiti trendove promjena i s tim u svezi potrebe. te planirati mjere za unaprjeđenje rada. tada na uređaju i u kanalizaciji nema opasnosti od pojave hlapljivih organskih spojeva.5 8. broj i učestalost urušavanja kanala. broj i učestalost začepljenja toka vode. broj i učestalost oboljenja.5 Utvrđivanje značajki sustava i dokumentacija Značajke i stanje sustava treba redovito utvrđivati kako bi se mogla izrađivati odgovarajuća godišnja izvješća o stanju i potrebama sustava. ozljeda i stradanja osoblja koje održava sustav. kao i provedene i planirane aktivnosti. Hlapljivi organski spojevi (volatile organic compounds –VOCs) i njihova kontrola Hlapljivi organski spojevi su otrovni i doprinose povećanju reaktivnih ugljikovodika te fotoosjetljivih oksidanata. 5 µg/m3. 3 µg/m3. ozljeda i stradanja građana. 8.4.5. broj i učestalost oštećivanja kanala. zadovoljavanje uvjeta vezanih za ispuštanje voda u okoliš. Dobro održavanje kanalizacije jedan je od preduvjeta za 325 . Na uređaju se javljaju kao posljedica turbulencije ili unošenjem aeracijom difuzorima. 8. rezultati motrenja i ispitivanja. broj i učestalost incidenata vezanih uz pojavu smrada. Ako se ispuštanje industrijskih otpadnih voda u kanalizaciju dobro kontrolira.

Očekivati je da ćemo se i mi uskoro susresti s ovakvim zahtjevima.J. potreban broj kvalitetnih kadrova. uređaji. već danas imamo kanalizacijske sustave projektirane za ovakav način rada i kontrole. ne može se provoditi organizirano i racionalno održavanje sustava. Osnovni su razlog sve veći zahtjevi vezani uz zaštitu čovjekova okoliša i sve složeniji uvjeti sakupljanja i odvođenja voda iz urbanih sredina. itd. stoga mu se mora pokloniti velika pozornost. ispuste. Margeta: Odvodnja naselja održivi razvoj i zdravstveni standard neke urbane sredine. To posebno vrijedi za veće crpne stanice. bit će sve teže i složenije. Sakupljanje svih urbanih voda i njihovo disponiranje u vodne resurse zahtijeva sve više specifičnih objekata koji su prvenstveno namijenjeni kontroli ispuštanja. uz korištenje odgovarajućih programa. ispuštanje. a pogotovo u budućnosti. zatvarače. to zahtijeva i specifičan pristup kontroli i održavanju svakog sustava. ne mogu se planirati potrebna materijalna i financijska sredstva. uređaje i drugo. i dovoljna financijska sredstva. Stoga se sve više u kanalizaciju ugrađuju mjerači protoka.) i funkcijama (čišćenje. Danas u svijetu nisu rijetkost kanalizacijski sustavi u kojima se sa svim ključnim objektima (crpne stanice. razine i kakvoće vode. Organizacija koja upravlja kanalizacijskim sustavom mora izraditi plan redovne kontrole i održavanja kanalizacijskog sustava. Preduvjet za dobro održavanje je postojanje plana potrebnog održavanja kanalizacijskog sustava. Održavanje i upravljanje kanalizacijskim sustavom danas.) upravlja automatski iz kontrolnog centra pomoću računala. Da bi se moglo upravljati složenijim sustavima. zatvarači. Budući da je kanalizacijski sustav specifičan za svako naselje. su: dobro poznavanje sustava i njegovih karakteristika. Zapravo. Što je sustav veći. kao ni kadrovi. Ove su činjenice važne ne samo radi definiranja odgovarajuće tehničke i tehnološke opremljenosti sustava. te odgovarajuću bazu znanja koju treba koristiti u rješavanju nastalih situacija. Bez ispunjavanja svih ovih uvjeta ne može se očekivati kvalitetno i pouzdano gospodarenje kanalizacijskim sustavom. u pravilu je i složeniji i zahtijeva više ovakvih uređaja. Bez plana održavanja kanalizacijskog sustava. transfer vode u sustav. odnosno gospodarenje kanalizacijskim sustavom. itd. ali i racionalizaciji samog kanalizacijskog sustava. prepumpavanje. potrebno je imati informacije o stanju i funkcioniranju sustava. te koriste razni sustavi objedinjavanja informacija u kontrolne centre iz kojih se upravlja sustavom. već i radi uočavanja potrebe za stručnjacima odgovarajućih profila ili drukčijeg školovanja kadrova koji će raditi na ovim poslovima. dobra organizacija. Preduvjeti za dobro održavanje i pogon kanalizacijskog sustava. te potrebna sredstva i kadrovi. za čije postojanje je potrebno poznavanje karakteristika sustava (katastar). 326 .

zbog čega dolazi do istjecanja kanalske vode u zemljište ili. Tako nastaje vodni val koji ispire kanal. kako bi se na vrijeme uočili i otklonili nedostatci. kukama.8. obratno. Mjerenja kakvoće voda u kanalima trebaju prije svega obuhvatiti sve priključke većih industrija. Revizija se može obavljati i sustavnim mjerenjem protoka na pojedinim dionicama kanala. tako što se donji otvor kolektora najprije zatvori i potom naglo otvori kada se kanal napuni. prodiranja korijenja drveća u kanale. Sve to dovodi do oštećenja kanala.5. ali zahtijeva vodu pod pritiskom. Revizija treba uključiti i ispitivanje kakvoće vode koja teče kanalima u različitim uvjetima otjecanja. Ovo je izuzetno važno radi zaštite kanala. kišnih rešetki i objekata. češće se rabe tradicionalna sredstva. ispiranje mlazom štrcaljke.8). Čišćenje kanala se obavlja: mehaničkim sredstvima. koje je lakše i jednostavnije. ali i okoliša. ispiranjem. cisterni ili obližnjih vodotoka. noževima za sječenje i čupanje korijenja. čime se dobivaju podaci o opterećenju kanalizacije tuđim vodama. Na onim mjestima gdje ne mogu doći teška vozila posebno opremljena za čišćenje. lancima za razbijanje taloga. urušavanja ulica. podzemne vode u kanale. Potrebno je stalno pregledavati stanje kanalizacije. itd. Koristi se voda se iz vodovoda. te stalnu kontrolu stanja kanala i objekata.2 Održavanje Razlikujemo redovno i incidentno održavanje. industrija koje proizvode značajnije količine otpadnih voda. kao i dionice kanala uzvodno i nizvodno od priključka.6. Slika 8. Redovno se održavanje uglavnom svodi na redovito snimanje stanja. oštećenja kolovoza i zagađenja okoliša. Ispiranje se obavlja mlazom vode. Potreba za čišćenjem javlja se zbog taloženja mulja i pijeska na pojedinim dionicama. ili zbog toga što korisnici kanalizacije bacaju u nju krupne otpatke. oscilacije razine podzemne vode ili nečeg drugog. posudama za izvlačenje mulja. povremeno čišćenje kanala. odnosno priključak na vodovod ili korištenje crpki (Slika 8. a kod starijih mreža i na izmjenu dotrajalih dionica. Održavanje i upravljanje kanalizacijom 8. Ispiranje se može provoditi: pomoću vodnog vala. Postoji cijeli niz tipova ovih sredstava. Slika 8. Čišćenje se obavlja četkama. te prevelikog opterećenja kanalizacijskog sustava infiltriranim i drugim vodama. prevelika opterećenja. Ovi predmeti se vuku kroz kanal ručno ili mehanički (Slika 8. Incidentno održavanje odnosi se na intervencije vezane uz pucanje kanala.7).6: Čišćenje kanala izguravanjem taloga cilindrom i vodom 327 .

Budući da se u ovoj knjizi nisu detaljnije obrađivali uređaji. kapaciteta 300 do 600 l/min. To su samohodne hidrauličke glave iz kojih štrca voda pod pritiskom i do 100 bara. kišni bazeni i uređaji za pročišćavanje. a prije svega održavanje crpki i automatike u skladu sa uputama proizvođača. Objekti u kanalizacijskom sustavu zahtijevaju specifično održavanje u skladu sa svojim karakteristikama. Čišćenje kanalizacije danas u većini gradova više nije problem i ne predstavlja neku poteškoću. Crpne stanice Održavanje crpnih stanica svodi se na redovito održavanje sve opreme. o njima neće biti govora iako su oni najsloženiji i najskuplji objekti svakog kanalizacijskog sustava. a u kanalizaciji otpadnih voda savjesno ponašanje korisnika kanalizacije.8: Čišćenje kanala ispiranjem /68/ Ispiranje se u većim gradovima danas uglavnom obavlja posebnim strojevima i uređajima koji mogu vrlo djelotvorno čistiti kolektore.J. je dobro i redovito čišćenje ulica i drugih gradskih površina. Margeta: Odvodnja naselja Slika 8.3 Održavanje i pogon objekata kanalizacijskog sustava Ključni objekti kanalizacijskog sustava su: crpne stanice. Ovi uređaji imaju dobar učinak na manjim profilima (do ∅ 600 mm).5. kao i smanjenja suspenzija i nečistoća u mješovitom i oborinskom sustavu. 8. U redovno održavanje 328 . preljevi.7: Čišćenje kanala izguravanjem taloga kuglom i vodom a) Vodnim valom b) Mlaznicom Slika 8. Jedan od preduvjeta dobrog stanja u kanalima.

nije moguće dati neke čvrste preporuke za održavanje kanalizacije. Kišni bazeni Kišni se bazeni održavaju u skladu sa svojim karakteristikama. odnosno u skladu s potrebama. Osim crpki. O ovome treba posebno voditi računa kod crpnih stanica s dužim zadržavanjem otpadne vode. Održavanje i upravljanje kanalizacijom spada i povremena kontrola djelotvornosti crpki. naročito onih u oborinskoj i mješovitoj kanalizaciji. ali i stanje u odnosu na stabilnost i hidraulička svojstva. regulacijski i slično – kontroliraju se i održavaju u skladu s uputama proizvođača.8. Ispusti Ispusti se kontroliraju da bi se utvrdio njihov rad. stoga treba redovito kontrolirati i održavati ventilacijski sustav crpne stanice. Uređaji – zaštitni. Kontrolu stanja na rasteretnoj građevini treba obaviti barem na početku i kraju kišnog razdoblja. Poseban su problem kora i plivajuće tvari. Kora remeti rad automatike. Redovno održavanje obuhvaća i povremeno pražnjenje i čišćenje crpnog bazena. a naročito zaštitnih uređaja i ozračnog okna. te obaviti odgovarajuća čišćenja i ispiranja. Rasteretne građevine Kod rasteretnih građevina treba redovito kontrolirati stanje na preljevnom pragu i u prigušnici. U kontrolu i održavanje ispusta spada i održavanje svih elemenata ispusta. Nakupljeni se talog redovito mora vaditi. Ostali objekti (zaštitni uređaji i slično) Ostali objekti u kanalizacijskom sustavu također se moraju redovito održavati i pregledavati kako bi njihov rad bio trajan i u skladu s potrebama. redovito treba kontrolirati i sve zaštitne uređaje. To posebno vrijedi za duge podmorske ispuste čija je kontrola otežana i zahtijeva rad ronilaca ili korištenje posebne opreme. tj. Kontrolom se nastoji utvrditi nastalo stanje u bazenu i potrebe za čišćenjem. regulacijski i slično – kontroliraju se i održavaju u skladu s uputama proizvođača. a bazen ispirati. Kontrola ispusta mora se obaviti najmanje jedanput godišnje. a poželjno je poslije svakog punjenja. te provjeru vodonepropusnosti konstrukcije. Kišni bazeni se redovito moraju kontrolirati najmanje prije i poslije kišnog razdoblja. stoga je potrebna redovita izmjena rotora. Kora i talog uzrokuju stvaranje neugodnih mirisa i opasnih plinova. kao i na svim uređajima. Posebnu pozornost treba posvetiti difuzoru. mijenjaju se količine i karakteristike voda. Uređaji – zaštitni. Budući da se s vremenom se stanje u kanalizaciji mijenja. Ispusti se moraju ispirati redovito dva i više puta godišnje. a naročito uređaje za ublažavanje tlačnog udara. naročito u slučaju plivajućih prekidača. U tim uvjetima životni vijek rotora crpki je bitno kraći zbog abrazije pijeska. 329 . Održavanje kanalizacije mora se prilagođavati stvarnom stanju i potrebama u određenom vremenskom razdoblju. U radu crpnih stanica najveći je problem stvaranje kore i taloga u crpnom bazenu.

Kod velikih kanala popravak se obavlja ulaskom u kanale. Za popravak kanala koriste se brojne tehnike koje jednim dijelom prikazuje Tablica 8. Budući da je popravak kanalizacijskih kolektora složen i skup posao. Roboti se koriste za kanale veće od 250 mm. Popravci i otklanjanje kvarova na uređajima obavljaju se zamjenom i popravcima na terenu.1. Premazivanjem se postižu i bolji hidraulički uvjeti tečenja. Za popravak se koriste posebni materijali. Koriste se razne tehnike.1: Izvedbene metode popravljanja kanala Popravak Stabilizacija Injektiranje Lokalno zatvaranje otvora Obnavljanje Premazivanje/presvlačenje Proces pod tlakom Prskanje Obnova Uvlačenje cijevi Oblaganje dijela kanala Na sadašnjoj trasi/na novoj trasi Na sadašnjoj trasi/na novoj trasi Lokalna zamjena kanala iskopom Lokalni popravak bez iskopa Unutrašnje/vanjsko Unutrašnje/vanjsko Oblaganje unutrašnjosti kanala Nova izgradnja Iskop građevne jame/rova Bez iskopa rova Oblaganje je postupak u kojem se kanali u potpunosti oblažu s unutrašnje strane. njegovoj izvedbi treba prići nakon detaljne analize problema i izrade odgovarajućeg plana. Obnavljanje je dovođenje kanala u stanje kakvo je bilo prije kvara. Obnavljanjem dolazi i do smanjenja veličine profila i promjene hidrauličkih karakteristika. daleko veći problem (i jedna od trajnih i skupljih aktivnosti u održavanju) je popravljanje kanala. o čemu kod planiranja ovih radova treba voditi računa. Međutim. otklanjanje kvarova u sustavu i obnavljanje starih i loših kanala. Obnavljanje i popravak kanala je sve značajnija aktivnost zbog potreba boljeg i jeftinijeg sakupljanja i pročišćavanja otpadnih voda.6 Popravci U održavanje spadaju i redoviti popravci. Popravak je uspostavljanje uobičajenih uvjeta u kanalima otklanjanjem lokalnih manjih kvarova. kao i potreba veće zaštite okoliša.J. Uglavnom se koriste cementni materijali s odgovarajućim dodacima. Premazivanje i presvlačenje se koristi da bi se kanali lokalno učvrstili i zaštitili od korozije. a kod manjih korištenjem robota koji su u stanju otklanjati kvarove uz daljinsko upravljanje. 330 . Danas se za te namjene koristi cijeli niz metoda /40/. Margeta: Odvodnja naselja 8. Tablica 8.

koja ima bolja hidraulička svojstva i potrebne dimenzije. Obnavljanje i zamjena kanala u urbanim sredinama je složen i skup posao koji se mora organizirati uz odgovarajuće pripreme i izradu detaljnog plana rada. Posebno su povoljne metode u kojima se na odgovarajući način ruši postojeći kanal i na njegovo mjesto odmah ugrađuje novi kanal. Mekane obloge koje se nanose na podloge. Ovi su radovi složeni i skupi jer zahtijevaju izvedbu privremenih rješenja funkcioniranja infrastrukture. Nova izgradnja se primjenjuje u svim slučajevima kad popravci i obnavljanje nisu ekonomski i tehnički isplativi. Nova izgradnja podrazumijeva potpunu zamjenu starog kolektora novim. oblaganje stropa. postavljanjem u staroj cijevi nove. oblaganje uvlačenjem. tako da se koriste različite tehnike i materijali. Zbog toga je često povoljniji postupak bez formiranja građevne jame na cijeloj duljini kanala koji se mijenja. U prvome se na klasičan način iskopa građevna jama. Izgradnja se obavlja na dva načina. Oblaganje na licu mjesta gotovim cijevima: oblaganje prstenastim oblogama. Naime. Oblaganje dijelova dionice: oblaganje dna. Metode pojedinačnog oblaganja su: Oblaganje cijele dionice. U ovom se postupku može kanala zamijeniti na više načina: iskopom tunela. Održavanje i upravljanje kanalizacijom Metode oblaganja cijevi su: Oblaganje gotovim cijevima: oblaganje dugim cijevima. izgradnja novih kanala na trasama starih uzrokuje poremećaj u lokalnom prostoru i korištenju tog prostora. Tehnologija se u ovom području dosta mijenja i napreduje. oblaganje kratkim cijevima. izbijanjem postojećeg kanala. 331 .8. stari se kanal izvadi van i na njegovo mjesto se postavi novi. postupkom “jedenja” (uništavanja) starog kanala. oblaganje pojedinačnim segmentima. Ovakav zahvat u urbanoj sredini često je predmet raznih političkih i javnih prosvjeda i negodovanja. prometa i korištenja lokalnih objekata.

Margeta: Odvodnja naselja 332 .J.

3. 1993.: Urban Stormwater Hydrology – A Guide to Engineering Calculation. 9. Verlag Von Wilhelm und Sohn. St. ATV A 134: Planning and Construction of Wastewater Pump Stations with Small Inflows. St. Heneff. ATV A 116: Projektiranje i građenje vakuumske kanalizacije. New Jersey. American National Standard for Pump Intake Design. Augustin. ATV 241: Bauwerke der Ortsentwasserung. Water Resources Bulletin. Abwasser Technik. 2004. 26 (2). Pennsylvania. 1977. 2. G. Design and Operation of Detention Tanks. Njemačka. 4. O. 5. D. ATV A 161: Smjernice za projektiranje tlačne kanalizacije. 1973.8 – 1998. St. 255 – 258.F. Akan. 333 . ATV A 118: Standards for the Hydraulic Calculation of Domestic and Industrial Wastewater. 1978. 8. 13. Augustin. USA. 10. 1990. ATV A 131: Dimensioning of Single Stage Activated Sludge Plants Upward 5. 1982. Njemačka. 1977. 9. ATV A 111: Standards for the Hydraulic Dimensioning and the Performance Verification of Stormwater Overflow Installations in Sewers and Drains. 1991. Augustin. 14. 1992. Augustin.Kibler: Pond sizing for Rational Formula Hidrographs. Aron. Technomic.Literatura 1. Hydraulic Institute. St. 7. Augustin. Lancaster. Augustin. ATV A 241: Bauwerke der Ortsentwässerung. ANSI/HI 9. ATV A 117: Standards for the Dimensioning. St.000 Total Inhabitants and Population Equivalents. 12. Design of Stormwater Structures in Combined Sewers. Njemačka.. ATV A 128: Standards for the Dimensioning. 1977. 6. December 1998. Stormwater and Combined Wastewater Sewers. 11. Berlin. Njemačka. St. 1978.

ATV–DVWK–A 157E: Sewer System Structures. National Water Council.T. 1984. Stroiizdat. 30. Botuk. O. 19. no. Błaszczyk W. Bonacci. the Wallingford Procedure.: Surface Water Sewerage. Design and Analysis of Urban Storm Drainage.L. April. Bulletin.J.O. 26. Applied Science Publishers. 25. N. Stamatello. 22. Böss. 1958. Fedorov: Kanalizatsionnye seti. Schriffenreihe GWE. Baumann: Sewerage and Sewage Treatment.. Predavanje na seminaru o urbanim vodama.. Zagreb. 1977. 16. McGraw Hill.. Poglavlje: “Hidrološki proračun osnovne kanalske mreže za površinsku odvodnju”. 2000.J. Chow. EPA. OH.: Priručnik za hidrotehničke melioracije. 1956. P. 23. P. Knjiga 2. 1992. H. Volume 1. U. B.S. Environmental Technology Series.: Open-Channel Hydraulics. World Commission on Environment. Urban Drainage and Economics. Stupalo: Prilog analizi kiša jakog intenziteta.: Priručnik za hidrotehničke melioracije. Bonacci. Camp. 17.: Hydrologic determination of waterway areas for the design of drainage structures in small drainage basins. 1959.: Physical and Settling Characteristics of Particulates in Storm and Sanitary Wastewaters. Błaszczyk: Kanalizacija – Sieci i pompownie. i Morin D. Knjiga 3. H. 2003.. Zagreb. 27. O. 32. Novi Sad. 57. Moskva. Poglavlje “Meteorološke i hidrološke podloge”. Bonacci. University of Illinois.3. 1987. London. 4. October. V. Babbit. E. 1979.. Brundtland Commission: Our Common Future. Standardisation and Derivation of Dimensioning Values for Wastewater Facilities. br. 20. D.T. 1976. Department of the Environment. R. ATV-DVWK A 198E. 1962. 31. Wiley and Sons.E. Engineering Experiment Station. New York. London.: Groundlagen der Technischen Hydromechanik. J. 28. ATV-DVWK-A 110E: Standards for the Hydraulic Dimensioning and the Performance Verification of Sewers and Drains. Wasser-Abwasser.E. Chow. Colyer. Cincinnati. 1981.. 1981.J.C. Standing Technical Committee Reports No 28.R. 1984. 1985. R. EPA-670/2 – 75 – 011. 462 p46. 334 . O.F. Arkady. Environmental Protection Agency. Dalrymple. V. 29. Warszawa. Vodoprivreda. 18. Margeta: Odvodnja naselja 15. 1983. Dresser and McKee: Wastewater Treatment Facilities for Sewered Small Communities: Process Design Manual. Hodd S. Bartlett. 21. P. 24. New York. 1975.

USA.A.–11. 47. Danska. HRN EN 773: 2005: Opći zahtjevi za dijelove koji se upotrebljavaju za cijevi te odvodne i kanalizacijske sustave pod hidrauličkim tlakom. Kolobanov: Kanalizacija. 42. D.V. EPA: Handbook for Sewer System Evaluation and Rehabilation. USA. Okun: Water and wastewater Engineering. HRN EN 476: Opći zahtjevi za dijelove koji se upotrebljavaju u odvodnim cijevima. HRN EN 1671:2002: Tlačni kanalizacijski sustavi izvan građevina. 45. 50. Z. 49.eu/Specific_media/water/indicators/WQ06. DHL: MOUSE program za simulaciju otjecanja u kanalizacijskom sustavu. 54.A. design and management. 48. J. Literatura 33.: Projektiranje i izgradnja podmorskih cjevovoda. New World Water.. EPA 430/9-75-021. J.R. 1975. 40. 41. S.: Marine outfall systems: planning. 07. EU Directive: Council Directive Concerning Urban Waste Water Treatment. 1997. 1998. S. 1975. HRN EN 752-7: Odvodni kanalizacijski sustavi izvan zgrada – 7. Hansen. S. Baku. 1994. http://themes. A. 1982. Goode. 38. HRN EN 1610: Polaganje i ispitivanja kanalizacijskih cjevovoda i kanala. 1978. Vol. Hestard Methods: STORMCAD-program za simulaciju otjecanja u oborinskoj kanalizaciji.A.. London. 2006.11. Duckstein: Multiobjective Decision Analysis with Engineering and Business Application. design and construction. Stručno-poslovni skup “Gubici vode u vodoopskrbi i kanalizaciji”. HRN EN 752-1 do 752-5: 2005: Odvodni i kanalizacijski sustavi izvan zgrada. 37. 91/271/EEC.I. Grace.. A. 39. Hathaway. Poreč.europa. December. 2007. Geyer. Iskenderov. Grundfos: The sewage pumping handbook. 2007. 44. John Wiley and Sons. Eremić. R.eea.C. Jakovlev. Fair. 34. Goicoechea. G. 335 .M. 110. G. 51. J. Stroiizdat. New Jersey. New York. HRN EN 805:2005: Opskrba vodom – Zahtjevi za sustave izvan zgrada. Moskva. 52.: Design of Drainage Facilities. EN 752-7.9. Volume 1 i 2. 1970. 1966. Žukov. John Wiley & Sons. European Environmental Agency: Water Use Efficiency (in Cities): leakage.1001 Brussels. ASCE Transactions. IWA: Performance Indicators for Wastewater Services. 36.A. dio: Održavanje i funkcioniranje. Environment Protection Agency. PrenticeHall.K.: Pokazatelji učinkovitosti poslovanja u komunalnim trgovačkim društvima vodoopskrbe i odvodnje. D.: Rehabilitation. 2003.A Karelin. pp. 46.2003. 697 – 730. New York. odvodnji i kanalizaciji za gravitacijske sustave. 35.A. 53. 1945. 43. L.

: Skraćeni postupak proračuna potreba sanitarne vode za naselja i turističke punktove. B. 104. Fakultet građevinskih znanosti u Splitu. Hamburg.. 66.Mein: River and Reservoir Yield.–11. Ausfürhung und Betrieb. 110. Hrvatske vode. Inc. 57.. M. Water Resources Monograph br. ožujka. Građevinsko-arhitektonski fakultet. L. Lehr. 72 – 10020 (HSM).: Oborinske i otpadne vode. Margeta. J. 69. D. JDH. Berlin.. No. Br. New York. 1999.: Metode sanacije kanalizacijskih cijevi. 60. Manual of Practice for Urban Drainage. Kibler. 2007. Toronto. 1967 (ili PHS Publ. Stručno-poslovni skup “Gubici vode u vodoopskrbi i kanalizaciji”. 70. Strassenbau). 336 . Lukinić. 1974. J. Zbornik radova skupa “Gubici vode u vodoopskrbi i kanalizaciji”. 7.: Mjerodavne količine u kanalizaciji. Jovanović. No.: Osvrt na kanalizacijski sustav grada Tokya. David: Urban Storm Hydrology. London. Water Resources Publications. Margeta. 4(16). srpanj 2000. Krasulja. American Geophysical Union. 1982. Janson. 58. Mjerodavne količine i gubici vode. 07. 72. 71. 1972. Kreković. 59..: Kanalizacija.: Tabellen zur Berechnung von Entwässerungs-Leitungen nach Prandtl-Colebrook. 526. 65. 67. Hrvatska vodoprivreda br. Metcalf and Eddy.A. Research Report No. Split. 64. 73. studenog 2007. J. Kirschmer O.1982. McGraw-Hill. 56. Voda i sanitarna tehnika.: Plastic Pipes for Water Supply and Sewage Disposal. 1987. II. Ontario. Littleton. Manual of septic-tank practice. Verlag von Wilhem Ernst und Sohn. – 11.J. F. Zang: Vakuumska kanalizacija – suvremeni sustav odvodnje otpadnih voda. 2001. 19-33. 3. 1966. 68. Zbornik radova Stručnog skupa “Razdjelni sustav kanalizacije”. Chemie und Technik Verlags-Gesellschaft (Heidelberg. 16. M. Split.G. 63. Poreč.: Parametarska hidrologija.. God. 1996. Poreč. 1976. Paul Parey. R. Borealis. Čakovec. 1981.. T. 2006. Colorado. McMahon. 1980. Margeta: Odvodnja naselja 55. Hrvatska vodoprivreda. R. teret onečišćenja i mjere zaštite.: Ispitivanje vodonepropusnosti gravitacijskih kanalskih vodova. R.11. 1967).und Handbuch der Abwassertechnik. Ministry of the Environment pollution Control Branch.: Der Abwasserkanal. 62. 7. 1990. 61. – 18.: Wastewater Engineering: Collection and Pumping of Wastewater. Jovanović. Kalchbrenner. S. Lautric. J. Margeta. str. 2007. V. Dhew Pub. Margeta. Hadnbuch für Planung.

Consulting Engineers. OFWAT: International Comparison of Water and Sewerage Service. Lexington. Split. (NN 107/95).S. Terek. HMS London. 07. USA. godište V. Stručno-poslovni skup “Gubici vode u vodoopskrbi i kanalizaciji”. 76. Pilko. Fort Belvior. D. Đ. J. Coastal Engineering Research Center. UNEP/MAP (J. Hrvatske vode. 88.: Lehrbuch fur Abwassertechnik und Gewasserschutz. 1981. D.: Zaštita vodnih sustava i pročišćavanje otpadnih voda. prosinac 1996. Zagreb. 77. Tehnička knjiga. WHO-UNEP-MAP. tiskano od Environmental Research Technology Inc. broj 51.M. 82. 1975. University of Kentucky. Zakon o dopunama i izmjenama zakona o vodama (NN 150/05). 2007. Athens. Wiesbaden. Stubchaer.: The Santa Barbara Urban Hydrograph Method. 81. – 11. 91. Tables for the Hydraulic Design of Pipes. Petković: Poboljšanje i dogradnja vodoopskrbnog sustava Split-Solin-Kaštela-Trogir. U. 1996. Narodne novine: Zakon o vodama. 90. 1976. Army Corps of Engineers: Shore protection manual. Tedeschi. No 25. 2004. Građevinski institut. Hydraulics Research Station. UNESCO Series Studies and Reports in Hydrology. Berlin. Proceedings. January. 89. Rukavina: Digitalni katastar sustava javne odvodnje – Riječki model. 75. 1986. 84. UNESCO: Manual on Drainage in Urbanized Areas. UNESCO: World Water Balance and Water Resources of the Earth. Literatura 74. Virginia. 86. 87. Stein D. i A. 85. 80. 83. Mihelčić. J. Smith. 7 (1999).: Recent Advances in Rehabilitation Techniques for Sewer Pipelines. Hrvatska vodoprivreda.9.: Postupci mjerenja protoka otpadnih voda. Army Corps of Engineers. 1980. Peulić. 79. 78. National Symposium on Urban Hydrology and Sediment Control.W. dio.J. Paris. 92. Margeta): Guidelines on Sewage Treatment Disposal for the Mediteranean Region. F. London. Verlag von Wilhelm Ernest and Sohn. Deutscher Fachschriften – Verlag. J. 337 . Flaherty: Non-Structural Controls for Combined Sewer Overflows. Paris. Popel.: Konstruktivni elementi zgrada. London. S.11. U. 1987. New World Water. 1978. 1980.: Abwasser Technik – Band II. Triebel. B. I.. 1994. 1975. 2007. UNESCO. D. ROEDIGER VACUUM: Katalog vakuumske kanalizacije. NRA: AMP2 Guidelines. Poreč.T.S. i P.

. WMO: Guide of Hydrological Practices. 338 . M. i ostali: Uputstva za hidrauličko dimenzioniranje polietilenskih cijevi. 96. 95.: Kanalizacija – Rukopis predavanja. M. Ann Arbor Science. Margeta: Odvodnja naselja 93. 1978. 168. Zagreb. 1990. INA – Zagreb. 94. No.J.: Stormwater Management. Vodopija. 1974. M. Fifth Edition. Građevinski fakultet. 1978. USA. Vranješ. Wanielista.