You are on page 1of 22

UNIVERZITET U SARAJEVU EKONOMSKI FAKULTET U SARAJEVU

Keynes-ijanističko i monetarističko shvatanje koncepta inflacije
Seminarski rad

Studij: Master Smjer: Makrofinansijski menadžment Fatima Predmet: Monetarna strategija Mentori: Kreso Sead i Muharem Karamujić

Studenti: Ademović Briga Amina Čusto Irma Huseinović Ajla

Sarajevo, novembar 2013.

SADRŽAJ
1. Uvod ................................................................................................................................................ 3

2.

Inflacija............................................................................................................................................ 4

2.1 Djelovanje inflacije ....................................................................................................................... 5

2.2 Troškovi inflacije ......................................................................................................................... 6

2.3 Inercijalna inflacija ........................................................................................................................ 6

2.4 Kejnezijanska teorija inflacije ....................................................................................................... 7

2.5 Monetarističko shvatanje inflacije ................................................................................................. 7

3. Keynes-ijanističko shvatanje koncepta inflacije.................................................................................. 8

4. Monetarističko shvatanje koncepta inflacije ..................................................................................... 12

4.1. Filipsova kriva ............................................................................................................................ 16

5.

Zaključak ....................................................................................................................................... 19

L I T E R A T U R A ........................................................................................................................... 222

2

1. druge padaju. Inflacija se računa pomoću i ndeksa potrošačkih cijena. Tokom 1970-ih i 1980-ih inflacija je bila visoka u mnogim europskim državama. Time se osigurava da podaci za jednu državu budu usporedivi s podacima za drugu. Posebna pažnja u radu posvećena je ulozi inflacije u keynes-ijanskoj i monetarističkoj teoriji. Posljedično za jedan euro možemo kupiti manje ili. U europodručju inflacija potrošačkih cijena mjeri se harmoniziranim indeksom potrošačkih cijena . Neke cijene rastu. na drugi način iskazano. Uvod U tržišnoj ekonomiji cijene proizvoda i usluga mogu se uvijek promijeniti. MeĎutim. Svaka država europodručja ima nacionalni statistički ured koji izračunava HICP za svoju državu.HICP. od sredine 1990-ih stope inflacije znatno su niže zahvaljujući pripremi država za uvoĎenje eura i monetarnoj politici Evropske Središnje Banke. O inflaciji govorimo kada doĎe do općeg povećanja cijena robe i usluga. kao dominantnim pravcima ekonomskih politika današnjice. 3 . Pojam harmoniziran označuje činjenicu da sve države u Europskoj uniji primjenjuju istu metodologiju. a ne povećanja cijena pojedinih artikala. jedan euro vrijedi manje nego prije.

1 Iako je inflacija u svakodnevnom životu često upotrebljavan izraz. cijene hrane porastu za 2 % (na 102). 1 2 http://hr. CPI za 1993. U SAD-u se za njeno izračunavanje koristi za 364 proizvoda sa više od 2100 prodajnih mjesta različitih područja države. Samuelson/Nordhaus navode takav hipotetički primjer. Prema tome. Beograd. ta kupovna moć opada. Miomir. MATE d. Inflacija Inflacija je povećanje agregatnog (općeg) nivoa cijena u odnosu na vrijednost novca..2.20 x 100) + (0. 1998 4 . Može se reći da se inflacija pojavljuje u onom trenutku kada opšti nivo cijena počinje da raste.3 cijena svake stavke je 100 pa je i CPI takoĎer 100 (0. Dakle. 2005.50 x 100) + (0. i to u odnosima: 20 % za hranu.) = (0.30 x 100). Stopa inflacije formuliše se kao stopa promjena nivoa cijena mjereno indeksom potrošačkih cijena CPI. Indeks cijena mjeri se prosjekom individualnih cijena. 50 % za stan i 30 % za zdravstvenu zaštitu. Zagreb. Indeksi cijena su CPI '' index potrošačkih cijena'' i PPI '' indeks proizvoĎačkih cijena'' i BDP deflator. je bio 106. Zagreb. stanarine za 6 % (na 106 %) i zdravstvene zaštite za 10 % (na 110).4 a stopa inflacija je 6. ako je 1992. Ako u 1993. Mate. Oni polaze od pretpostavke da potrošači kupuju tri osnovne potrepštinehranu. Osnovi makroekonomije.4. % inflacije (godina t) = (nivo cijena u godini t) + (nivo cijena u godini t-1) / (nivo cijena u godini t-1) x 100 Trendovi rasta prosječnog nivoa cijena izražava se inflacijom odnosno ona predstavlja postotak promjene nivoa cijena i to putem indeksa cijena. stanarinu i zdravstvenu zaštitu. njen pojam često nije jasan pa je potrebno dati neku opštu formulaciju. 3 Babić.o.50 x 106) + (0.wikipedia. Index proizvoĎačkih cijena PPI smatra se najstarijom sistematski praćenom statističkom serijom i u praksi se veoma često koristi. shodno tome inflacija predstavlja opšti porast cijena..4. Pojam inflacije takoĎer se može definisati kao pad vrijednosti novca.20 x 102) + (0.o. će biti: CPI (1993. Centar za izdavačku delatnost Ekonomskog fakulteta u Beogradu.org/wiki/Inflacija Jakšić. 2 Index potrošačkih cijena se najviše koristi kao pokazatelj inflacije. godine CPI iznosio 100 u 1993. Što se tiče BDP deflatora radi se odnosu nominalnog prema realnom BDP i zbog toga se može tumačiti kao sveobuhvatni index cijena. Makroekonomija.30 x 110) = 106. ukoliko doĎe do porasta cijena. Ako se kao bazna godina uzme 1992. Vrijednost novca označava njegovu kupovnu moć.

MATE d. Zagreb. 5 . Zagreb. blagovremeno prepoznavanje troškova do kojih ona dovodi je bitan korak za njeno praćenje i regulisanje. Oliver. U relativnim cijenama ispoljavaju se dva efekta i to:   Preraspodjela dohotka i imovine izmeĎu različitih socijalnih slojeva i Distorzija relativnih relativnih cijena i proizvodnja različitih roba. Djelovanje inflacije na realnu ekonomiju može se posmatrati u 4 Blanchard. Stanovništvo drži uštede u bankama jer se njihova vrijednost ne smanjuje. U razvijenim privredama tendencije inflacije kreću se u pravcu umjerene inflacije. galopirajuća i hiperinflacija. Galopirajuća inflacija se manifestuje u višecifrenom procentu godišnjeg porasta cijena. te su spremni na potpisivanje dugoročnih ugovora u nominalom izrazu. Spori rast cijena predstavlja umjerenu inflaciju. Zbog toga je u cilju izbjegavanje stvaranja nerealnih odnosa potrebno regulisati realne kamatne stope i uskladiti ih sa inflatornim kretanjima čime se izbjegava redistribucija dohotka. 2005. posebno monetarne i fiskalne. jer imaju povjerenje da nivo cijena neće devalvirati novčane iznose prema cijenama roba. vlade mogu da kontrolišu inflaciju. Ovakav oblik inflacije najviše ugrožava privredu i njene aktivnosti koje se moraju korigovati indeksom cijena ili se preračunavaju u strane valute.4 Ovakva inflacija se javlja u periodu ratova i revolucije.Inflacija se može iskazati u sljedećim oblicima i to : umjerena. kada je vlada izgubila kontrolu nad monetarnom politikom i štampala ogromne količine novca. Makroekonomija. kao i outputa i zaposlenosti.1 Djelovanje inflacije Polazeći od činjenice da je inflacija danas glavni neprijatelj normalnog ekonomskog razvoja. Korištenjem instrumenata savremene ekonomske politike..o. Kao primjer često se navodi slučaj Vajmarske Njemačke iz 20-tih godina prošlog vijeka. Hiperinflacija je izrazito najgori i najnepovoljniji vid inflacije. 2. Inflacioni uslovi pogoduju dužnicima jer se u uslovima fiksnih kamatnih stopa glavnica duga i kamate obezvrjeĎuju. U ovom slučaju su relativno stabilne cijene sa jednocifrenim stopama godišnjeg rasta.o. Moglo bi se zaključiti da se u takvim periodima stanovništvo potstiče na zaduživanje.

u uslovima inflacije je oštećen jer se obezvrjeĎuju njihovi realni dohoci. koji radi u uslovima dugoročnih fiksnih sporazuma o radu. Makroekonomske teorije i politike u globalnoj ekonomiji: dominantne škole ekonomske misli . Uslovi u kojima funkcioniše savremena privreda sadrže uslove za visoko inercijalnu inflaciju. Dinamika ekonomskog života uključuje i reakcije privrede na eksterne uticaje i dogaĎaje što dodatno komplikuje ovaj kompleksni fenomen. 2. Naprotiv. kada su tokom 80-tih godina cijene rasle po stopi od 4 % godišnje. kao i u monetarnu i fiskalnu politiku. socijalne frikcije nastaju kao rezultat promjena na relativnim cijenama. Inflacija nameće troškove privredi redistribucijom dohotka i opadanjem efikasnosti privreĎivanja. Ekonomski fakultet Univerziteta u Sarajevu. promjenom u produktivnosti dovodi do toga da se inflacija pomjera sa Stojanov.2 Troškovi inflacije Rasprava o troškovima inflacije bavi se ključnim efektima inflacije na ekonomske tokove. te donekle na efikasnosti sistema. Đuro. država ne može tolerisati visoku inflaciju. Efekat neočekivane umjerene inflacije odražava se na raspodjeli dohotka i imovine. 2. Nominalni BDP je rastao po stopi od 7 % što uz 4 % inflacije iznosi 3 % realnog rasta BDP-a. 5 6 .3 Inercijalna inflacija Inflacija je savremeni ekonomski fenomen koji se javlja u različitim oblicima i različitog intenziteta. Navodimo primjer iz američke ekonomije. To može trajati sve dok je takva stopa prihvatljiva za kreatore ekonomske politike i nema razloga zašto ona ne bi ostala na umjerenom nivou. inflaciju koja nastoji da zadrži prvobitan nivo sve dok ne podlegne uticajima ''šokova'' tražnje ili troškova. meĎutim tu se javlja poblem. Bez obzira na to kakvi su stvarni troškovi inflacije. 2001. pa samim time je bila ugraĎivana i u odgovarajuće ugovore. Većina troškova inflacije nije rezultat inflacije same po sebi. inflacija je bila očekivana i od strane stanovništva. pa su prisiljene preduzimati odgovarajuće ekonomsko političke mjere za njeno saniranje. poremećajima relativnih cijena.dvostrukom smislu: preko djelovanja na ukupni proizvod i preko alokacije resursa i ekonomske efikasnosti. Uticajem različitih faktora poput valutnog kursa.5 Karakteristika ove stope inflacije je njeno moguće dugotrajno prisustvo na umjerenom nivou. Sarajevo.. Neočekivana inflacija je takva promjena cijena koju nisu očekivali ni ekonomski prognostičari. Dio stanovništva. Dragoljub i Medić.

Stojanov. 2. te država nastoji finansirati dobra štampanjem novog novca umjesto poreskom politikom. Đuro. javlja se krajem 40-ih i polovinom 50-ih godina zahvaljujući radovima Miltona Friedmana koji je njen najznačajniji predstavnik.4 Keynes-ijanska teorija inflacije Kynes je odbacio predrasude koje su postojale u političkoj ekonomiji o stabilnosti sistema. Keynes-ova teorija inflacije je dugo godina služila kao osnova za formiranje koncepcije inflacije u okvirima većine vodećih pravaca graĎanske političke ekonomije. smatra se meĎu prvim ekonomistima koji je priznao da je kapitalistička privreda po prirodi neuravnotežen sistem za koga su krize imanentan element. U istraživanju inflacionog procesa Keynes je više nego drugi graĎanski ekonomisti shvatio složenost te pojave. Osnove ekonomije. 6 Često se višak tražnje manifestuje u trenucima kada je ekonomija veća ili približna potencijalnom proizvodu. Meho i Vilogorac. 2. Inercijalna tražnja obuhvata inflaciju bez pretjerane tražnje. kao škola makroekonomske misli. Sarajevo. on je smatrao umjerenu ili kontrolisanu inflaciju kao najpogodnije sredstvo za ostvarivanje ciljeva savremene države. 7 TakoĎer.. On je za razliku od drugih dobro shvatio socijalno ekonomski sadržaj inflacije kao sredstvo prikrivene preraspodjele dohotka u korist monopola i države. Ekonomski fakultet u Sarajevu.org/wiki/Monetaristi%C4%8Dka_teorija 6 7 7 . Makroekonomske teorije i politike u globalnoj ekonomiji: dominantne škole ekonomske misli . Sarajevo. 2008. Esad.8 Bašić.5 Monetarističko shvatanje inflacije Monetarizam. Upravo iz navedenih razloga. Glavni udari dolaze sa strane tražnje i troškova pa su dva osnovna tipa inflacije i to: inflacija tražnje i inflacija troškova. 8 http://sh. On je prišao istraživanju tržišnog načina proizvodnje. Dragoljub i Medić. 2001.inercijalnog nivoa na gore i na dole. Ova teorija inflacije ispoljila se kao dublja i složenija koncepcija nego one koje su stvorile njegovi sljedbenici.. U ovom slučaju riječ je o naslijeĎenoj inflaciji iz prethodnih godina.wikipedia. Ekonomski fakultet Univerziteta u Sarajevu. Pod inflacijom tražnje podrazumijevamo inflaciju u kojoj agregatna tražnja pri jednakim cijenama prevazilazi proizvodne mogućnosti privrede. ravnotežnoj privredi i njenoj sposobnosti da dovede tražnju u saglasnost sa ponudom.

Blanchard. 489 8 . godine i velike ekonomske krize. državu koja neće u potpunosti regulisati i odreĎivati pravila igre jer je po njima pretjerana državna intervencija neefikasna ( u smislu alokacije resursa ) i štetna. Prije Keynesa. Zagreb. 3. prema Keynesu „pod inflacijom treba podrazumijevati porast platežno sposobne tražnje koja ne može da se realizuje kroz porast obima proizvodnje“.. 2005. On se fokusirao na kamatne stope i zaposlenost. I fiskalna politika je po njima neefikasna jer omogućava rast inflacije i budžetskog deficita. a ne na teoriju cijena. zamijenio ga je intervencionalizam. da postoji stabilnost privrede zahvaljujući fleksibilnim cijenama. kako u privredi nije osnovni problem nezaposlenost već inflacija (koja je uvijek monetarni fenomen) možemo zaključiti da monetarna politika postaje prioritetnija u odnosu na fiskalnu. Dakle možemo zaključiti da monetaristi jedino “ vjeruju “ u monetarnu politiku. inflacijom se smatrao svaki porast cijena izazvan povećanjem monetarne mase ili brzine opticaja novca. MATE d. Investicije i potrošnja u funkciji uspostavljanja interne ravnoteže i rješavanja problema nezaposlenosti. naprotiv. Više se nije forsirao ekonomski liberalizam. a njen glavni instrument postaje upravljanje ponudom novca a ne kamatnom stopom. Državno uplitanje bilo je nužno. str. nego i u mehanizmu redistribucije dohodaka u društvu u korist države. njome se ostvaruje efekat istiskivanja privatnog sektora. Keynes-ijanističko shvatanje koncepta inflacije Nakon 1929. MeĎutim. slobodnoj tržišnoj igri i liberalističkoj politici. To se. Slobodna ekonomska politika po njima podrazum jeva jednu drugačiju ulogu države (protivno Keynes-ijanskim stavovima ). ne samo radi stvaranja ekonomskih uporišta u obliku državnog sektora ili programa javnih radova. 9 O.o. takoĎer su dobile značajnu ulogu u Keynesovom radu.o. izmeĎu ostalog moglo ostvarivati i u obliku obezvrijeĎivanja novca.U ekonomskoj politici monetaristi prije svega polaze od ideje da je privreda uvijek u ravnoteži tj.9 Tada je Keynes doživio “svojih pet minuta slave”. problem zaposlenosti postao je primarni cilj ekonomske politike. Makroekonomija. Naime.

što implicira da uvoĎenje multiplikatora i akceleratora kao neke vrste podsticaja i dinamičnog povezivanja faktora rasta. a ne cjelokupnu novčanu masu.o. str. I' – novčani dohodak ostvaren proizvodnjom investicijskog dobra. R – tekuća potrošnja dobara potrošnje. Iz ovoga se da zaključiti kako on u razmatranje uzima samo novčane rashode (E – S). 2005.o. 10 O. onda je nivo cijena tih sredstava veći od njihovih troškova proizvodnje i obratno (ako je S > I. MATE d. P * R = E – S.. Makroekonomija. E – ukupan nacionalni dohodak.Za razliku od drugih. Polazeći od pretpostavke da su tekući rashodi za potrošna dobra jednaki ukupnom dohotku umanjenom za štednju.10 Zato je on smatrao da je umjerena inflacija najpogodnije sredstvo za ostvarivanje ciljeva savremene države. Keynes je dobro shvatio socijalno ekonomski sadržaj inflacije kao sredstva prikrivene preraspodjele dohodaka u korist države i monopola. Keynes razvija formulu za cijenu potrošnih dobara: P = E/O + (I' – S)/R. u ovom slučaju ne pije vode. tada će nivo cijena biti niži). On je mišljenja da ako je dio nacionalnog dohotka koji je namijenjen ličnoj potrošnji veći od proizvodnje sredstava potrošnje i sredstava proizvodnje. S – štednja. 489 9 . Zagreb. Keynes je smatrao kako ne treba poistovjećivati robu i cjelokupnu novčanu masu. U Keynes-ijanističkoj teoriji inflacija ima statičan karakter. Blanchard. gdje je: P – cijena potrošnih dobara. O – ukupna proizvodnja.

gdje se povećanje tražnje u potpunosti prenosi na povećanje jediničnih troškova i nema uticaja na razvoj proizvodnje. a to su: povećanje investicija i snižavanje realne nadnice. Medić i D. sastoji iz dvije faze. Ova faza je povoljna za privredu jedne države jer slijedi dva osnovna cilja. ali na štednju djeluje suprotno i time dovodi do neravnoteže i rasta cijena. koja stimulativno djeluje na investicije. a ne samo od odnosa S – I. a sa njom i cijene. Porast monetarne mase utiče na snižavanje kamatne stope. što iziskuje primjenu antiinflatorne politike. Niža kamatna stopa stimuliše investicije. Ekonomski fakultet Univerziteta u Sarajevu. politikom otvorenog tržišta. U skladu sa tim postaje jasnije da inflacija stimuliše investicije i zaposlenost. 2001.Zahvaljujući Keynesu i njegovom radu. Ovu vrstu neravnoteže banke mogu regulisati eskontnom politikom.11 Inflacioni proces se. Keynes ističe kako one zavise od očekivanja i od kamatne stope. kao i politikom obaveznih rezervi. onda je profitabilnost investicija viša. Ako je kamatna stopa niža. Porast cijena djeluje povoljno na prihode. Druga faza je prava inflacija. te ne zadržava u obliku šrednih uloga ni više ni manje od normalne proporcije svog ukupnog bogatstva i kad je veličina štednje jednaka troškovima i vrijednosti novih investicija“. Prva faza se odlikuje umjerenom inflacijom. a u manjoj mjeri na cijene. str. Prema Keynesu „ravnoteža postoji onda kada su faktori proizvodnje potpuno zaposleni. zavisno od kamatne stope. Stojanov. U ovoj fazi inflacija postaje opasna za ekonomski razvoj. kad publika nije posebno raspoložena na tržištu efekata. koja izaziva povećanje efektivne tražnje.. prema Keynesu. S porastom investicija rastu proizvodnja i zaposlenost. Kako raste monetarna masa. Makroekonomske teorije I politike u globalnoj ekonomiji. dovodi do porasta proizvodnje i zaposlenosti. Kada su posrijedi cijene sredstava za proizvodnju. Neravnoteža izmeĎu štednje i investicija uzrokuje pad ili rast cijena. Keynes je potencirao kako je neophodno da se posebno analizira ono što odreĎuje cijene potrošnje robe i cijene sredstava za proizvodnju. istaknuta je činjenica da porast količine novca izazvan smanjenjem kamatne stope. Porast cijena stimuliše ulaganja. Povećanje tražnje utiče na proširenje proizvodnje. tako raste i proizvodnja. 261 11 10 . Đ.

jer je to vještačka podjela na dvije koncepcije inflacije u okvirima jedinstvene teoretske strukture. carina i sl. ili uvoĎenje poreza. i da je odgovornost države da pomoću adekvatne fiskalne politike osigura željenu ravnotežu.o. njeni sljedbenici podijelili su se u dvije grupe: . 614 11 . Gregory. koji su se pridržavali inflacije troškova. Naime. str. Inflacija troškova uzrokovana je smanjenjem agregatne ponude uz istu agregatnu tražnju. Grafik 1. npr.neokejnzijance. Smanjenje ponude može biti posljedica porasta neke troškovne komponente. Keynes i ANT i ANP Izvor: N. Zagreb. Keynesova teorija inflacije preživjela je promjene. Osnove ekonomije.o.. 2006. koji su davali prednost inflaciji tražnje i . rast materijalnih troškova zbog smanjenja produktivnosti rada ili ekonomičnosti poslovanja. doprinosa. jer je smatrao da ekonomija može biti u ravnoteži za bilo koji nivo nominalnog nacionalnog dohotka i u bilo koje vrijeme. Keynes nije pravio veliku razliku izmeĎu dugog i kratkog roka. Inflacija tažnje se temelji na meĎuzavisnosti agregatne potražnje i domaćeg proizvoda.Nakon drugog svjetskog rata. MATE d. Sidni Vajntraub nazvao je ovu podjelu „Janusom sa dva lica“.kejnzijance.

npr.Ekonomija se može naći u bilo kojoj ravnoteži. Kari Bruner. Bez obzira na to što pomenuti autori koriste različite teoretske prilaze i u značajnijoj mjeri se razlikuju po svojoj metodologiji njihova pripadnost monetarističkoj školi odreĎena je prihvatanjem sljedećih osnovnih postulata: 1. Osnove ekonomije. Monetarističko shvatanje koncepta inflacije Monetarizam je makroekonomska teorija u kojoj problem inflacije ima centralnu ulogu. Bilo koje stope rasta novčane mase su u saglasnosti sa privrednom ravnotežom. str. Stabilnost je imanentna karakteristika tržišnog sektora ekonomije. Inflacija tražnje povećava pritisak na povećanje nadnica. 3. 614 12 . a može potrajati dosta dugo ako država ne preduzme adekvatne mjere podsticanja agregatne nominalne tražnje. od R0 do R3.o. približavanje nivou pune zaposlenosti povećava opasnost od inflacije tražnje. Ova teorija dala je pozitivan doprinos time što je omogućila odvojeno razmatranje kretanja novčane mase i promjene efektivne tražnje.. visoka zaposlenost). Gregory. sve zavisno od toga kakvu politiku primjenjuje država. pa prema tome. Dejvid Lejdler i Majkl Parkin. Promjene u stopama rasta novčane mase u početku djeluju na stope realnog ekonomskog rasta. MeĎutim. ali to dovodi do različitih stopa inflacije. i u velikoj mjeri doprinijela ekonomskim kretanjima. 2. 2006. povećanje izdataka države. U dugom roku to djelovanje iščezava i ostaje stalno rastuća tendencija povećanja cijena. smanjenje poreza. Nakon narušavanja ekonomskog razvoja ekonomski sistem se automatski vraća u stanje ravnoteže a nezaposlenost na svoj „prirodni nivo“. 4. što izazviva inflaciju troškova. Keynesova teorija inflacije je zadržala svoju suštinu. Zagreb. kao i povezanost brzine opticaja novca sa promjenama kamatnih stopa. Ravnoteža R0 nije poželjna (nizak nivo proizvodnje. MATE d. i na nivo zaposlenosti. 12 N. Artur Meleer.o.12 Bez obzira na pomenute podjele. smanjenje kamatne stope i sl. Najpoznatiji predstavnici te teorije su Milton Fridman.

Odricanje od politike upravljanja tražnjom. MeĎuzavisnost nominalne kamate.o. 1998. Tada realna kamata ostaje neizmijenjena. U spirali nominalna kamata – realna kamata. MATE d. Zagreb. Zagreb. zahtijeva da u stanju ravnoteže nacionalne privrede nominalna kamata mora toliko porasti da uhvati korak sa očekivanim rastom cijena.4. problem se pojavljuje onoga trenutka kada ekonomski subjekti počnu anticipirati ponašanje monetarne vlasti. inflacije i realne kamate i njihovo djelovanje na privrednu aktivnost. Makroekonomija. Ova konstatacija je poznata kao Fisherov teorem. Prednost se daje dugoročnoj novčanoj politici što se ogleda u uspostavljanju normi ili orijentira rasta novčane mase. monetarne vlasti. dovodi do stanja kumulativne inflacije.o. po mišljenju monetarista. odnosno do stanja hiperinflacije. radi diferenciranja nominalne od realne kamate privredu na dugi rok neminovno. te tržišna kamata – prirodna kamata. po mišljenju monetarista. Dragoljub i Medić. odnosno onoga časa kada oni počnu da formiraju inflatorna očekivanja. Ova razlika je posebno značajna za donošenje investicionih odluka. očekivane realne kamate. Očekivana realna kamata predstavlja razliku izmeĎu nominalne kamate i očekivane stope inflacije. ako žele održati investicione aktivnosti. prema Fisheru. 13 . Keynes-ova politika jeftinog novca pretpostavlja diferenciranje nominalne i realne kamate i diferenciranje izmeĎu nominalne i realne nadnice. kontinuirano moraju snabdijevati privredu dopunskom količinom novca. kako novčanom tako i budžetskom.. U uslovima inflatornih očekivanja mora se naznačiti razlika izmeĎu nominalne i realne kamate ili bolje rečeno. 2001.. 13 Babić.13 Šta je zapravo monetarizam i koje su njegove glavne odlike? Nobelovac Stein definiše monetarizam kao ekonomsku politiku koja se nalazi izmeĎu keynes-ijanizma i neoklasičnih ekonomista. Sarajevo. MeĎutim. Ekonomski fakultet Univerziteta u Sarajevu. Osnovna propozicija monetarista je da je inflacija monetarni fenomen. Irwing Fisher je prvi naznačio razliku izmeĎu nominalne i realne kamate. kao i za donošenje odluka o štednji i potrošnji. Monetarizam se sastoji od niza empirijskih propozicija koje se odnose na efekte date stope inflacije i stope nezaposlenosti. Đuro. Makroekonomske teorije i politike u globalnoj ekonomiji: dominantne škole ekonomske misli . Mate. 14 Stojanov.14 Proces kontinuiranog popunjavanja monetarnog opticaja novcem.

Naime. Eliminiranje inflacije u takvim okolnostima moguće je jedino direktnim ograničavanjem bankarskih plasmana (smanjeno kreditiranje banaka od centralne banke) i administrativnim propisivanjem visoke stope obvezne rezerve. jer je kupovna moć njihovih sredstava namijenjenih za potrošnju ili investiranje sada veća. U borbi protiv hiperinflacije. treba napomenuti da je u nerazvijenim zemljama i zemljama u tranziciji funkcija investicija nerijetko potpuno neelastična na promjenu kamatne stope pa potražnja za kreditima i cjelokupna privredna aktivnost više ovise o raspoloživosti kredita nego o njegovoj cijeni. država će na kraju morati posegnuti za oštrim restriktivnim mjerama ekonomske politike koje će sutra neminovno izazvati još veću nezaposlenost. tj.porastom cijena svojih proizvoda i usluga. Osim navedenoga. prava dilema nije dilema izmeĎu nezaposlenosti i inflacije danas. povratni efekti ekspanzivnog utjecaja monetarne politike umanjuju njezinu djelotvornost u poticanju ekonomskog rasta. ukoliko su nominalne kamatne stope znatno više od realnih. ako uključuju i rast cijena. nego je to dilema izmeĎu nezaposlenosti danas i još veće nezaposlenosti sutra. odnosno koje zahtijevaju kao zajmodavci. kao metod snižavanja nezaposlenosti na niz kratkih rokova.Po Friedmanu. Logika ove dileme sastoji se u tome što sve veća inflacija. oni ugraĎuju očekivanu inflaciju u kamatne stope koje su voljni platiti kao zajmoprimci. mogu pokriti narasle troškove zaduživanja pa neće smanjivati svoju potrošnju. kupiti što veću količinu realnih dobara ("kupi sada .dok ne poskupi") te zaduživanjem čak anticipativno trošiti budući dohodak. nadnice i penzije). Sektor preduzeća i država . što predstavlja troškovnu komponentu rasta (umjesto smanjenja) inflacije. Ukazivanje na postojanje povratnih efekta monetarne ekspanzije predstavlja vrlo važnu odrednicu teorije monetarizma na kojoj se zasniva argument o efikasnosti monetarne politike u kratkom roku i potpune neutralnosti 14 . kao što ograničenja restriktivne monetarne politike umanjuju sposobnost eliminiranja inflacije. oni će nastojati što prije potrošiti svoj dohodak. Štoviše. dovodi do takve akceleracije inflacije koja postaje kontraproduktivna. Ukoliko ljudi predviĎaju daljnje povećanje inflacije. Uzimanje u obzir razlike izmeĎu nominalne i realne kamatne stope tako ima presudno značenje u razumijevanju djelotvornosti monetarne politike i predviĎanju budućeg kretanja kamatnih stopa.zahtjevima za veći dohodak (plaće. a stanovništvo . Kako je prisutan višak potražnje za kreditima nad njihovom ponudom. potenciranje rasta kamatnih stopa neće uticati na zaustavljanje inflacije. Na sličan način. onemogućeno je efikasno djelovanje diskontne politike i politike otvorenog tržišta.

prihoda i zaposlenosti bio velik”. da diskrecijske promjene količine novca mogu nanijeti više štete nego koristi". ne bi stvorila savršenu stabilnost niti raj na zemlji. ličnu i budžetsku potrošnju. Novac i gospodarska aktivnost. Visoka nezaposlenost uspjela je izbaciti inflaciju iz privrede. – 1980.čas ekspanzivne. Takva konstantna stopa monetarnog rasta. ali bi ona bila značajan doprinos ekonomskoj stabilnosti globalnog društva. do 1980. kako sam kaže. Milton Friedman zastupa politiku stabilnog rasta količine novca po konstantnim stopama (za privredu SAD-a na razini 4% do 5% godišnje). 2003. a time i rast nominalnih kamatnih stopa koji ionako postaju visoki zbog snažne potražnje za kreditima. naglašavaju da povećanje spomenutih komponenata agregatne potražnje ujedno potiče i rast cijena. godine (nakon drugoga naftnog šoka) inflacija se nekontrolirano povećavala dosežući prosjek od 12 posto godišnje. godine. ali je istodobno utjecao na smanjenje potrošnje stanovništva i poslovnog sektora. Marijana Ivanov. Vezano uz željene i neželjene učinke monetarne politike Friedman ističe da je "stupanj našeg znanja o odnosu izmeĎu novca. Umjesto monetarnih skretanja i pritisaka . Uzimajući u obzir tradicionalnu zakonitost odnosa izmeĎu investicija i cijene novca. ali je povećana nezaposlenost od 6 posto 1979. Politikom skupog novca i visokih kamatnjaka FED je usporio rast novčane mase i kredita. do 1988. u dugom roku iščezavaju svi pozitivni učinci koji bi mogli doprinijeti ekonomskom rastu. To znači da ekspanzivna monetarna politika na početku potiče pad kamatnih stopa. MeĎutim. od 1978. Spomenuto dokazuje primjer Sjedinjenih Američkih Država iz kasnih 70-ih godina. 15 . Zbornik Ekonomskog fakulteta u Zagrebu. na 10 posto na kraju 1982. godine. tj. na 4 posto u razdoblju od 1983. Zbog spomenutoga dvosmjernog i dvostrukog odnosa izmeĎu novca i kamatnih stopa monetaristi smatraju da kamatne stope nisu dobar monetarni indikator te da zadatak monetarne politike nije djelovanje na obim bankarskih kredita ili visinu kamatnih stopa već djelovanje na količinu novca. a inflacija ostaje kao jedina posljedica monetarne ekspanzije.novca u dugom roku. Oni pri tome ne negiraju činjenicu da znatnije povećanje ponude novca djeluje na pad kamatne stope i time neposredno potiče investicijsku. cijena i proizvodnje tako oskudan i postoji toliki prostor sloboda i odstupanja u ovim odnosima. a u kasnijoj fazi uzrokuje njihov rast.15 15 Ivan Lovrinović. Uslijed smanjenja agregatne potražnje smanjila se proizvodnja. čas restriktivne politike. u najboljoj namjeri djelovati destabilizirajuće. “Nagrada za ove stroge mjere bilo je dramatično smanjenje inflacije s prosječnih 12 posto godišnje u razdoblju 1979. godine. ali je trošak u obliku izgubljenog outputa.

Filipsova kriva pokazuje kombinacije nezaposlenosti i inflacije koje se javljaju kao rezultat pomjeranja krive agregatne tražnje duž krive agregatne ponude na kratak rok. godine Izvor: The Federal Reserve Board.Grafik 2: Stopa inflacije i nezaposlenosti u SAD-u u razdoblju 1960. Što je viši nivo proizvodnje.1. 4. Do 1991. 16 . Što je veća agregatna tražnja . Filipsova kriva Pojava hipoteze „prirodnog nivoa nezaposlenosti“ koju su razradili Milton Fridman i E. veći je nivo ukupne proizvodnje i viši je opšti nivo cijena. Felps dovelo je do razgraničenja Filipsove krive na kratkoročnu i dugoročnu krivu. manja je nezaposlenost. Monetary Statistics.

Grafik 3.google.: Filipsova kriva u dugom roku Izvor: https://www.hr/#q=Filipsova+kriva 17 . Felps kritikovali su Filipsovu krivu. ali ne i na dugi rok.google. od toga što je ona bila konstruisana bez uzimanja u obzir inflacionih očekivanja.: Filipsova kriva u kratkom roku Izvor: https://www. na nivou prirodne stope nezaposlenosti. polazeći prije svega. Kao rezultat pojavila se vertikalna Filipsova kriva na dugi rok. Otuda zaključak da monetarna politika može biti efektivna na kratki rok. Grafik 4.hr/#q=Filipsova+kriva Milton Fridman i E. Friedman i Felps su zaključili da su na dugi rok inflacija i nezaposlenost nepovezane.

Grafik 5. Očekivana inflacija izražava koliko ljudi očekuju da će se ukupni nivo cijena promijeniti. Jednom kada ljudi anticipiraju inflaciju.google. jedini način da se nezaposlenost svede na nivo ispod prirodnog je da stvarna inflacija bude iznad anticipiranog nivoa.U vrijeme kada dugoročna Filipsova kriva dobija vertikalni izgled to jeste kada nezaposlenost odgovara svom prirodnom nivou nezavisno od tempa inflacije. Naglašavanje razlika izmeĎu dugoročne i kratkoročne krive uslovljeno je primjenom adaptivnih očekivanja. Na dugi rok očekivana inflacija se prilagoĎava promjenama stvarne inflacije.: Filipsova kriva Izvor: https://www. kratkoročna kriva poprima različit izgled u zavisnosti od inflacionih očekivanja.hr/#q=Filipsova+kriva 18 . Sposobnost centralne banke da utiče na neočekivanu inflaciju postoji samo na kratak rok.

Kod keynes-ijanaca zaposlenost je odreĎena u skladu sa željenom efektivnom tražnjom odreĎenom potrebnim nivoom dohotka što ukazuje na to da je prema keynes-ijanskoj teoriji nadnica fiksirana te da se radi o „fixprice“ dohotka te se radi o „flexprice“ sistemu. na tržištu rada nakon čega se odreĎuje i nivo 19 . a monetaristi od pune zaposlenosti. Interakcija realnih i monetarnih faktora na kratki i dugi rok karakteristična je takoĎer za obje teorije s tim da u toj interakciji na dugi rok obje ukazuju korelaciju inflacije i pune zaposlenosti na način da se inflacija javlja kao cijena pune zaposlenosti. kod monetarista zaposlenost i nadnice odreĎeni su nezavisno. Keynes-ijaci nastoje savladati inflaciju preko agregatne tražnje odnosno rastom monetarne ponude kojim se utiče na rast investicija što će. sistemu. Zaključak Mnogi teoretičari dijele mišljenje kako keynes-ijansko i monetarističko shvatanje makroekonomske pilitike nije toliko različito kako izgleda na prvi pogled te da posjeduju mnoge zajedničke elemente. Obje koncepcije se bave agregatnom tražnjom pri čemu se u keynes-ijanskoj teoriji ekonomska ravnoteža postiže jednakošću ukupne tražnje i ukupne proizvodnje. Monoterizam se sastoji od seta empirijskih propozicija koje se odnose na efekte date stope inflacije na stopu nezaposlenosti dok keynes-ijanci varijacije stope nezaposlenosti pripisuju sistemskim egzogenim kretanjima marginalne efikasnosti kapitala. u dugom roku.5. Nasuprot tome. S druge strane. a u monetarističkoj usklaĎenošću odnosa izmeĎu monetarne ponude i potražnje. Jedna od osnovnih razlika navedenih teorija jeste to što keynes-ijanci polaze od nezaposlenosti. dovesti do ekonomske ravnoteže globalnih okvira. monetaristi utiču na inflaciju procesom portfolio selekcije. uravnoteženjem na finansijskom tržištu odnosno ravnotežom izmeĎu tržišta novca i tržišta kapitala.

Grafik 7: Keynes-ijanski pristup P AD AS M. Beograd. Miomir. Centar za izdavačku delatnost Ekonomskog fakulteta u Beogradu.X A Q Stvarna proizvodnja Izvor: Jakšić. Beograd.. Miomir. 2005.. 20 .G – T. 2005. Osnovi makroekonomije. Osnovi makroekonomije. Centar za izdavačku delatnost Ekonomskog fakulteta u Beogradu.Grafik 6: Monetaristički pristup P Razina cijena AD Potencijalna proizvodnja AS Samo M AD Q Stvarna proizvodnja Izvor: Jakšić.

ali i fiskalna politika. odnosno zagovaraju važnost isključivo novca dok keynes-ijanci kažu da je novac važan.Prema monetarističkom stajalištu na krivoj agregatne tražnje nalazi se samo M. a monetaristi kako je kratkoročna krivulja AS skoro okomita odnosno da su cijene i nadnice relativno fleksibilne. Za monetariste promjene AD uglavnom utiču na cijene. Što se tiče agregatne ponude keynes-ijanski ekonomisti naglašavaju da je kriva AS relativno vodoravna u kratkom roku zbog niske proizvodnje. barem u kratkom roku. 21 . a za keynes-ijance i na cijene i na proizvodnju.

2013.. Stojanov.. MATE d. Miomir.o. 1998. Zbornik Ekonomskog fakulteta u Zagrebu. 2008. Sarajevo. 2001.2013. Sarajevo. 8. Osnovi makroekonomije. Makroekonomija. Osnove ekonomije. Centar za izdavačku delatnost Ekonomskog fakulteta u Beogradu. Makroekonomske teorije i politike u globalnoj ekonomiji: dominantne škole ekonomske misli. Gregory.o. Zagreb.11. 4. 2005. Blanchard. 2006. Novac i gospodarska aktivnost. 2003. Đuro. 2005... MATE d. Zagreb. Dragoljub i Medić. Bašić. Beograd. Zagreb. Oliver.wikipedia.google. Meho i Vilogorac.o. Ekonomski fakultet u Sarajevu.. Babić. Osnove ekonomije.LITERATURA 1. 2. 5. Jakšić. Mate.o. 7. N. 3. Esad. Zagreb.org/wiki/Inflacija (pristupljeno: 01.11. MATE d. 6. Zagreb. Mankiw. Zagreb. Ivan Lovrinović.hr/#q=Filipsova+kriva (pristupljeno: 01.. Ekonomski fakultet Univerziteta u Sarajevu.o.o.) 9.) 22 . http://hr. Makroekonomija. https://www. Marijana Ivanov.