Eric J. Hobsbawm jedan je od naj znaajnijih povjesniara dananji ce. Roen je u Aleksandriji 1917. g.

, kolovao se u Beu i Berlinu, a doktorirao na Sveuilitu Cam bridge u Velikoj Britaniji. Profesor je emeritus ekonomije i socijalne povijesti na Birkbeck Collegeu Londonskog sveuilita. Napisao je cijeli niz knjiga, meu kojima su Bandits (1969), Revolutionaries (1973), The Age of Capital (1975), The Invention of Tradition (s T.Renger, 1983), Worlds of Labour (1984) i The Age of Empire (1987). Kod nas je do sada prevedena njegova knjiga Doba revolucije (1987). Profesor Hobsbawm ivi u Londonu.

Eric J. Hobsbawm / N A C IJE I NACIONALIZAM

Urednica
VESN A PUSI

Naslov originala Nations and Nationalism since 1780 Programme, myth, reality
Cambridge University Press, Cambridge 1990 Eric J. Hobsbawm

ERIC J. HOBSBAWM

NACIJE I NACIONALIZAM
Program, mit, stvarnost

SKfcR
Zagreb 1993.

Izdava
Novi Liber, Zagreb Copyright E. J. Hobsbawm 1990.

Za izdavaa
Slavko Goldstein

Prijevod
Nata engi

Lektor i korektor
Blanka Kroflin

Likovna oprema
Ivan Antonovi

Tehniki urednik
Robert-Jurica Krajai

Objavljivanje ove knjige na hrvatskom jeziku pomogli su:

Central and East European Publishing Project, Oxford Zaklada Otvoreno drutvo - Hrvatska

KAZALO
PREDGOVOR ............................................................. VD

prof. dr. Mirjana Gross

UVOD

BILJEKA O PISCU ................................................. XI

1 17

1 NACUA KAO NOVA POJAVA; OD REVOLUCIJE DO LIBERALIZMA ..............

2 PUKI PROTONACIONALIZAM ....................... 51 3 GLEDITE VLASTI ................................................ 87 4 TRANSFORMACIJA NACIONALIZMA, 1870-1918.....................................................................111 5 VRHUNAC NACIONALIZMA, 1918-1950.............. 143 6 NACIONALIZAM KONCEM DVADESETOG STOLJEA ................................... 177

KAZALO IMENA I POJMOVA ...................

Dubravko tigU

208

PREDGOVOR
Jedna je od neodoljivo privlanih osobina drutvenih i povije snih znanosti i u tome, to se one, izmeu ostalog, bave istim temama kojima se bavi i praktina politika, ali im je cilj razumir jevanje i spoznavanje, a ne upotreba i iskoritavanje. Na prak tino politikoj razini ove teme su zanimljive za svakog ovjeka i itaoca jer ih susree u svakodnevnom ivotu i jer odreuju drutvenu okolinu u kojoj se kree i ivi. U politici one imaju svoju odreenu, neposrednu priuenu: to su ili problemi koje treba rijeiti, ili institucije s kojima treba poslovati, ili politike parole s kojima se ide na izbore, ili prolost u koju treba vjero vati i njome se ponositi, ili zakoni koje treba potivati U znanosti, naprotiv, tim istim temama pristupa se impersonalno. One su od interesa zato to su toliko znaajne za ivot i samorazumijevanje jednog drutva, ali same po sebi ne slue niti jed nom praktinom dlju, ve samo razumijevanju fenomena koji se izuava. Tek prevedene u socijalnu i politiku akciju znan stvene spoznsge dobivaju svoju pragmatinu relevantnost. Rela tivna odmaknutost znanstvene spoznaje u drutvenim znanosti ma od intervencije u svakodnevicu ini znanost mnogo manje opasnom po drutvo od politike. Znanstvena metoda kojoj pod lijee svaka znanost racionalno utemeljile njezine spoznaje i namee univerzalno vaee strukture i pravila, koja i najemotivnijoj temi bitno umanjuju eksplozivni naboj. Ova kombinaci ja distance, univerzalnosti i metode omoguava znanosti da se bavi drutvenim i povijesnim fenomenima i procesima koji su na praktino politikoj razini zamagljeni mitovima i strastima. Promoviranjem svoje spoznaje znanost na posredni nain dopri nosi umirivanju i razbistravanju zgusnutih emocija i time nudi jasniju sliku i samoj svakodnevici. Iako usmjerene na isti tip tema, znanost i politika dovode istovremeno ista konkretna pitanja u respektivne fokuse svog interesa samo sporadino i sluajno. Znanost usmjerava svoj interes po vlastitoj logici i prednjai pred politikom u broju i spektru tema. Povremeno se, meutim, dogaa da neka tema koju je znanost smatrala sporednom ili teorijski apsolviranom, izbije u sredite ivota drutva novom estinom i nametne se ne samo kao tema od znanstvenog interesa, ve i kao preduvjet za

vn

bavljenje veinom drugih teorijskih pitanja. Nacije i nacionali zam su u posljednjoj dekadi dvadesetog stoljea takva jedna tema. Velike preobrazbe koje su se 1989. godine probile na po vrinu u Istonoj i Srednjoj Evropi aktualizirale su pitanja naci onalnog identiteta, nacionalne kompeticije i nacionalne netrpe ljivosti kao prvorazredno politiko i socijalno pitanje. Kao to su analitiari istonoevropskih realnih socijalizama ostali zateeni brzinom i lakoom prvih odlunih koraka njihova uruavanja, tako je i eksplozija nacionalne svijesti i nacionalizma preduhi trila drutvene znanosti u njihovoj konceptualizaciji u novom historijskom kontekstu. Nacionalni identitet, nacionalni simboli i sama nacija u ovom su svom proboju postali politike teme i politike kategorije mnogo prije nego to je o njima povedena iroka, ozbiljna i racionalna znanstvena rasprava. Ti fenomeni su promiljeni u svojim ranijim izdanjima, s kraja XVIH. stolje a, kraja XIX. stoljea i prve polovice XX. stoljea. No kao suvre mene fenomene prije ih je prihvatila politika nego znanost. Ta ko su ove, ve i po svojoj prirodi osjetljive teme i podlonije osjeajima i strastima nego razumu, dovedene na javnu scenu u svom potencijalno najeksplozivnijem obliku: u funkciji politi kih ciijeva. To je potrebu za ponovnim oivljavanjem znanstve ne rasprave o njima uinilo jo veom i akutnijom. U neujedna enoj meuigri znanosti i stvarnosti, ili znanosti i politike, na pitanju nacionalnog politika je u ovom sluaju pretekla znanost. Knjiga Nacije i nacionalizam eli ispraviti tu neravnoteu i unijeti distancu, univerzalnost i metodu u raspravu o nacional nom. Tom je knjigom jedan od najslavnijih ivuih historiara, Eric Hobsbawm, otvorio znanstvenu raspravu o genezi nacio nalnog identiteta i o nacionalizmu. Ovoga puta ta je rasprava zapoela u novom kontekstu post-komunistike Evrope: u Isto noj Evropi je, s jedne strane, dolo do novog nacionalnog poleta, dok s druge prijeti opasnost da ideja nacije ispuni ispranjeno diktatorsko mjesto koje je na tim prostorima nekada zauzimala ideologija. Knjiga koja je pred nama ne eli ujedno i zakljuiti raspravu koju otvara. Njezino je znaenje dvostruko, i sa stano vita fenomena koji izuava i sa stanovita itaoca, posebno na eg itaoca, ivotno i intelektualno uronjenog u taj fenomen. U njoj su odreene povijesne koordinate nacije i pokazano je da se ona kao fenomen javjja relativno nedavno, zajedno s idejom

vm

graanskog drutva u vrijeme francuske revolucije. U smislu u kojem mi danas razumijemo naciju i u kojem ona inspirira su vremene ijudske tenje i strasti, ona ne postoji due od dvjesto tinjak godina. Ta je injenica bitna za qjezino razumijevanje kao historijski nove pojave. esto kolokvijalno uyjereqje, proizalo iz aktualne snage i proirenosti nacionalne identifikacije, o vjenosti nacija time je skinuto s dnevnog reda ozbiijnih raspra va. Druga je znaajka ove knjige upravo u tome da ona eli pokrenuti znanstvenu raspravu o naciji i nacionalizmu, tj. in spirirati, provocirati i zainteresirati vodee svjetske umove u drutvenim i povijesnim znanostima da usmjere svoju pozor nost na taj fenomen za koji,"... znamo to je kad nas ne pitate, ali ga ne moemo brzo objasniti niti definirati."* Meu mnoge razlike izmeu znanstvenog i praktino politikog bavljenja ne kom temom ubraja se i to da u znanstvenim raspravama nema pobjednika. Ili, gledano iz druge perspektive, u znanstvenim raspravama pobjednici su svi oni koji su se svojim miljenjem uspjeli makar i korak pribliiti boljem upoznavanju i razumije vanju samog fenomena. Poetak takve rasprave temeljna je namjera ove knjige. Ovaj hrvatski prijevod knjige Nacije i nacionalizam u izdanju Novog Libera nije identian svom engleskom originalu koji je 1990. objavila Cambridge University Press. U proljee 1992. autor je napisao novu verziju 6. poglavlja, koja se u ovom hrvat skom izdanju prvi put objavljuje. Brzina dogaanja i intenzitet oivljavanja nacionalnih osjeaja u Istonoj Evropi, ukljuujui i Hrvatsku i cijelo podruje nekadanje Jugoslavije, ponukali su i samog autora da ponovno promisli i donekle modificira zaklju ke do kojih je doao tri godine ranije. Otvorenost za nove argu mente i spremnost da se vlastiti zakljuci uvijek ponovno dovo de u pitanje, najboiji je putokaz raspravi o nacijama i naciona lizmu kakva se eli pokrenuti ovom knjigom. Eric Hobsbawm zakljuuje svoju studiju tezom da je sama injenica to su se historiari poeli baviti izuavanjem nacije i nacionalizma znak da su ti fenomeni proli svoju kulminaciju.

* Walter Bagehot, E.Hobsbawm,

Physics and Politics, Nacije i nadonalizam, str. 3.

London 1887; citirano prema

DC

Njihovo zlatno doba bio je konac devetnaestog stojea. Kao ureujui princip svijeta danas su oni, bez obzira na povremene erupcije, u opadanju i povlaenju. Autor ovu svoju tezu potkre pljuje navodei Hegelovu misao o tome da Minervina sova koja donosi mudrost izlijee u suton. Za nas je moda manje vano da U se radi o sutonu fenomena, a vanije da se u njihovom razmatranju nikada ne zanemari mudrost

Vesna Pusi

Biljeka o piscu
Eric John Ernest Hobsbawm roenje 9. lipnja 19 17 . u Aleksandriji. kole je polazio u Beu i Berlinu a doktorirao je na sveuilitu u Cambridgeu. Bio je predava, izvanredni profesor a zatim i redovni profesor ekonomske i socijalne povijesti na Birbeck Collegeu Londonskog sveuilita te lan nastavnog zbora Kings CoUegea na sveuilitu u Cambridgeu. Emeritiran je 1982. Od 1976. lan je Britanske akademije. Predavao je na brojnim evropskim i izvanevropskim sveuilitima i poasni je doktor nekoliko sveuilita (Stockholm, Chicago, East Anglia) te poasni lan Amerike i Maarske akademije znanosti i umjetnosti. Tradicionalna historijska znanost oblikovana u 19. stoljeu bavila se djelatnou elita, pojedinaca i grupa koje su imale glavnu ulogu u drutvu. Bila je to u razliitim varijantama politika historija, odnosno intellectual history u Velikoj Brita niji i SAD, Geistesgeschichte u Njemakoj ili pozitivistiki usmjerena historija u Francuskoj. T a je historiografija priala o idejama i namjerama istaknutih osoba, esto onih na elu drava, o pojedinim neponovljivim dogaajima koje su autori smatrali vrijednima da ih potomstvo zapamti. Precizirane i ra zraene metode, uglavnom kao tehniki postupci, odgovarali su takvom nainu istraivanja. Ve na prijelomu stoljea izrastali su uvjeti za naputanje tog tipa historiografije. No tek u godi nama nakon II. svjetskog rata pojavila se "nova" historija, pri emu je avangardnu ulogu imala grupa francuskih povjesnia ra okupljena oko asopisa Annales. Oni su izazvali previranja u evropskoj i amerikoj historiografiji i razliite odgovore pri traenju novih putova u pojedinim nacionalnim historiografija ma, a i u internacionalnim razmjerima nastale su struje i "ko le" sa slinim shvaanjima. "Nova" je historija istupila kritiki prema elitama koje su u prolosti imale monopol na znaaj istraivanja i na nastavu povijesti. Izazovi vrijednostima i pretpostavkama tradicionalne historiografije bili su vrlo razliiti. No svima je bilo zajedniko uvjeravanje, koje se pretoilo u znanstvene rezultate, da mjesto "junakA" tradicionalne historije (vladara, ministara, diplomata, generala) u istraivanju i prezentaciji moraju zauzeti oni koji ma se uvijek vladalo, outsideri , vjeni gubitnici, "mali ljudi", XI

dakle iri slojevi ili "mase". Nova je historija eljela napustiti povrnu priu i baviti se "dubinama" C history in depth ili hi story from buttom up), tj. istraivati drutvene strukture, pro cese i institucije te obrasce "dugoga trajanja". Entuzijazam je obuhvatio mnoge povjesniare koji su na taj nain pokuali prevladati tradicionalna ogranienja svoje struke. To je previranje trajalo od kraja pedesetih do sedamdesetih godina. Osamdesetih se godina ve pokazalo da suprotnosti iz meu tradicionalnog i inovativnog pristupa historijskoj znano sti vie nisu tako velike. Dolo je do "otrenjenja" koje i opet ima razliite oblike. Uglavnom rije je o prijelazu od oslona prije svega na sociologiju prema antropologizaciji historiografi je ili, drugim rijeima, od interesa za drutvene, ekonomske, politike i kulturne promjene na pokuaje istraivanja iskusta va ljudi s vlastitom okolinom i povijesnim promjenama, njiho vih vjerovanja, obiaja, ponaanja. Hobsbawm pripada grupi avangardnih socijalnih povjesniara-marksista, koja je imala znatan utjecaj na razvoj soci jalne historije u Velikoj Britaniji i drugdje a pokrenula je 1952. asopis Past and Present. To nije marksistiki organ, nego sre dite diskusije o irenju tema istraivanja i o znaenju socijalne historije i o novim pristupima istraivanju. Hobsbawm je jedan od najpoznatijih autora koji su svojim radovima eljeli pojaati istraivanja drutvenih procesa i struktura te irih slojeva. Jedan od obrazaca za nekonvencio nalni pristup istraivanju danas toliko popularne teme o mar ginaliziranim drutvenim grupama jesu njegova djela o "primi tivnim buntovnicima" u kojima je opisao ivot ustanika i bandi ta i nastojao objasniti uzroke sukoba i kolektivnih akcija, moti vacije i ciljeve.1 Hobsbawm je imao pionirsku ulogu pri pokretanju diskusije o "socijalnoj" historiji. Postavio je na dnevni red razlikovanje izmeu "socijalne" historije (Social History, Sozialgeschichte) kao jedne od poddisciplina historijske znanosti (uz ekonomsku, politiku i kulturnu) te historije "drutva" {History o f Society, Gesellschaftsgeschichte ) kao koncept sinteze, tj. usmjerenja
1 Primitive Rebels. Studies in Archaic Forms of Social Movement in the 19th and 20th Centuries, 1. izd. Manchester 1959; Bandits, London 1969; Cap tain Swing (b Georgeom Rudeom), London 1969.

xn

prema to je mogue obuhvatnijoj analizi povijesnih drutava. Shvaao je dakle predmet historijske znanosti kao sloeno je dinstvo dimenzija to ih je trebalo istraivati specijalnim poddisciplinama ali i s aspekta njihove meusobne povezanosti na putu prema T a orijentacija eli obratiti pa nju prije svega nadindividualnim strukturama i procesima te nastoji istraivati fenomene duljega trajanja a ne samo one koji podlijeu brzim promjenama. Uvjet za uspjeh toga programa bilo je, dakako, irenje istraivanja na nova podruja drutve noga ivota i na nove teme. Zato je taj tip historijske znanosti i dobio naziv "nova historija. Hobsbawm je 19 7 1. konstatirao spletove istraivakih pita nja koja su tada ve bila postavljena a trebalo je na toj osnovi nastaviti na putu prema To su: demografske i obiteljske veze, povijest gradova, klasa i drutvenih grupa, mentaliteta ili kolektivne svijesti odnosno "kulture" u antropo lokom smislu, preobrazba drutva (primjerice modernizacija i industrijalizacija), socijalni pokreti i prosvjedi. Takva su istra ivanja najprije smatrana subverzivnim prema etabliranim in stitucijama. U Velikoj Britaniji i u Saveznoj Republici Njema koj neki su povjesniari izriito kritizirali vlastito drutvo u nastojanju da "pedagoki" djeluju na suvremenike. Meutim, ugoaj koji se izrazio 1968. ubrzo je nestao. Dolo je do prave eksplozije ispitivanja novih tema i podruja i sve vie povje sniara bavilo se "socijalnom" historijom koja je na taj nain izgubila svoj protestni znaaj (tamo gdje ga je uope imala) i etablirala se na brojnim sveuilitima i institutima. "Socijalni" povjesniari istraivali su sve vie dimenzija zbilje pa je to arenilo postalo nepregledno i osjeala se potreba socijalno-historijski usmjerenih sintetskih pokuaja. Meutim, francuska , Hobsbawmova ili njemake Bielefeldske "kole" nije se u praksi mogla ostvariti. Zato je i Hobsbawm izrazio svoje razo aranje to ne postoje djela koja bi se mogla identificirati kao U svakom sluaju to je miljenje odigralo svoju ulogu kao "ideja vodilja a "socijalna" historija preobrazila

History of Society.2

History of Society.

histoire totale Gesellschaftsgeschichte

History of Society

History of Society.

2 E J . Hobsbawm, bert, St. Graubard (ur.),

From Social History to the History of Society, u: P. Gil Historical Studies Today, New York 1972.

xm

je historijsku znanost u cjelini, iako je naila na znatne proble me i ogranienja. Na tom putu Hobsbawn je imao vidnu ulogu pogotovu svo jom knjigom o razdoblju revolucija 1789-1848.3 Nije vie rije o manje ili vie obuhvatnoj interpretaciji niza dogaaja jednoga revolucionarnog razdoblja. Osnovno je istraivako pitanje ka ko "dvojna" revolucija, tj. velika francuska revolucija i industrij ska revolucija mijenjaju drutvene strukture, u kakvom su me usobnom odnosu i kako utjeu na razliite evropske regije, a i ire. Rezultati istraivanja obuhvaaju ekonomske, socijalne, politike i kulturne spletove, otvaraju nove vidike i daju inspi racije za inovacije. Model "dvojne" revolucije prihvaen je od mnogih povjesniara koji su pisali o specifinostima spleta in dustrijske i politike revolucije, odnosno o posljedicama njihove fragmentarne pojave ili nedostatka u pojedinim zemljama ili regijama. Nastavljajui rad na "velikim temama" evropske po vijesti 19. stojea, Hobsbawm je napisao jo dvije knjige o raz doblju liberalnog kapitalizma te imperijalizma do 1918.4 Kako istie u predgovoru knjizi Doba kapitala, namjera mu je "stva ranje ope historijske sinteze" koja bi mogla pomoi "u traenju korijena sadanjeg vremena.5 Hobsbawm je vrlo poznat po svojoj publicistikoj djelatnosti kojom je sudjelovao u diskusijama o vanim temama suvreme nog drutva.

3 E .J. Hobsbawm, Zagreb 1987 (1. izdanje na engleskom 1962). Na XIV. meunarodnom kongresu historijskih znanosti u San Franciscu, Hobsbawm je u povodu 200-godinjice amerike revohiqje obavijestio kako povjesniari na temelju empirijskog istraivanja pojedinih revolucija pokua vaju doprijeti do stupnja teorije i kakve se potekoe pritom javljaju. E.J. Hobsbawm, asopis za suvremenu povijest, H-DI 1976, 51-80. 4 E.J. Hobsbawm, Zagreb 1989 (1. izdanje na engleskom 1975); isti autor, London 1987. 5 Vaniji Hobsbawmovi radovi od kojih su neki naili na veliki interes jer su inspirativni za inovacije jesu: London 1968 (britanska ekonomska historija); (uredio s T. Rangerom), 1983; 1984; (analiza Laburistike stranke), 1989; 1990.

Doba revolucije,

Revolucija, Doba kapitala 1848-1875, The Age of Empire, Industry and Empire, The Invention of Tradition Worlds of Labour, Politics of a Rational Left Echoes of the Marseillaise,

XIV

Uvod

Zamislimo da jednoga dana, po zavretku nuklearnog rata, na na, sada mrtav planet sleti meugalaktiki povjesniar, ne bi li ispitao uzrok te daleke katastrofice koju su zabiljeili senzori u njegovoj galaksiji. On ili ona - ne elim ulaziti u pitanje fizioloke reprodukcije vanzemaljaca - zaviruje u zemaljske knjinice i arhive koji su ostali sauvani, jer je visokorazvijeno nuklearno oruje bilo namijenjeno unitavanju ljudi, a ne mate rijalnih dobara. Prouivi ih, na e promatra zakljuiti da je posljednja dva stoljea povijesti ljudske vrste na planetu Zemlji nemogue shvatiti ukoliko se bar donekle ne shvati termin "na cija" i iz njega izvedena frazeologija. Ovaj termin po svemu sudei izraava neto vrlo vano u meuljudskim odnosima. No, to tono? U tome je tajna. Istraiva je vjerojatno proitao Waltera Bagehota, koji je povijest 19. st. prikazao kao povijest "izgradnje nacija", ali koji je takoer primijetio sa sebi svojstve nim zdravim razumom: "Znamo to ona jest kad nas ne pitate, ali ne moemo je na brzinu objasniti ili definirati."1 To moda vrijedi za Bagehota i za nas, ali ne i za povjesniare iz drugih galaksija koji ne posjeduju ljudsko iskustvo koje po svemu sude i ideju "nacije" ini tako uvjerljivom. Mislim da bi danas bilo mogue, zahvaljujui literaturi napi sanoj u posljednjih petnaest do dvadeset godina, takvom povje sniaru dati kratak popis knjiga koje bi mu (ili joj) pomogle pri takvoj analizi, i koje bi dopunile "Nationalism: A Trend Report and Bibliography" A. D. Smitha2, koji sadri veinu referenci na tom podruju do tada. To ne znai da bi valjalo preporuiti sve ono to je napisano u ranijim razdobljima. Na bi popis literature sadravao vrlo malo tekstova napisanih u klasinom razdoblju liberalizma 19. stoljea. Razlozi za to trebali bi biti razjanjeni u drugom dijelu teksta, no takoer i stoga to se u to vrijeme pisalo uglavnom u nacionalistikom i rasistikom tonu. A ponajbolja su djela nastala u to vrijeme u stvari vrlo kratka, poput dijelova koji se odnose na tu temu u R azm atra
1 Walter Bagehot, Physics and. Politics (London, 1887), str. 20-21. 2 A. D. Smith, "Nationalism: A Trend Report and Bibliography" u Current Sociology XXI/3, Hag i Pariz, 1973. Vidi i bibliografije u Theories of Nationa lism (London, drugo izdapje 1983) i The Ethnic Origins of Nations (Oxford, 1986) istog autora. Profesor Anthony Smith je trenutno glavni vodi u ovom polju za tekstove na engleskom jeziku.

njim a o predstavnikoj vladavini Johna Stuarta Milla ili zna menitog predavanja Eraesta Renana to j e nacija?3
Popis literature sadravao bi i neke povijesno nune teksto ve, te neke neobavezne, iz prvog vanijeg pokuaja da se pred met analizira nepristrano, a to su znaajne i potcijenjene deba te marksista Druge intemacionale o "nacionalnom pitanju", ka ko su ga nazivali. Kasnije emo vidjeti zato su se najbolji umo vi meunarodnog socijalistikog pokreta - koji je sadravao ne koliko izuzetno monih intelekata - bavili ovim pitanjem: Kautsky i Luxemburg, Otto Bauer i Lenjin, da navedemo samo ne ke.4 Na popisu bi se vjerojatno nalo neto od Kautskog, sasvim sigurno Die Nationalitatenfrage Otta Bauera, no trebao bi sa drati i Staljinov Marksizam i nacionalno i kolonijalno pita nje,, ne toliko zbog skromnih, mada ne i zanemarivih - iako uglavnom neoriginalnih - intelektualnih zasluga, koliko zbog politikog utjecaja.6 Po mom sudu, malo bi djela iz doba poslije I. svjetskog rata, doba Carletona B. Hayesa i Hansa Kohna6, koji su nazvani "dvojicom utemeljitelja" akademskog prouavanja nacionaliz ma, zasluilo da se nae na popisu. Posve je prirodno da taj predmet privlai panju u vrijeme kad se geografska karta
3 Ernest Renan, Qu est ce que cest une nation? (Conference faite en Sorbonne le 11 mars 1822) (Pariz, 1882); John Stuart Mill, Considerations on Representative Government (London, 1861), poglavjje XVI. 4 Zgodan uvod, koji sadri i izbor iz tekstova vodeih marksistikih autora toga doba jest Georges Haupt, Michel Lowy i Claudie Weill, (Pariz, 1974). Otto Bauer, (Be, 1904, drugo izdanje iz 1924. sadri vaan novi uvod), kako se ini, iz nepoznatih razloga njje preveden na engle ski. Recentni je pokuieg Horace B. Davis, (New York, 1978). 6 Tekst iz 1913. izdan je zcyedno s kasnijim tekstovima u Josif StaJjin, (London, 1936) u knjizi koja je imala znatnog utjecaja, ne samo meu komunistima, posebno u zavisnom svijetu. 6 Carleton B. Hayes, (New York, 1931) i Hans Kohn, (New York, 1944) sadre vrijedne povijesne materija le. Izraz "utemeljitelji" potjee iz vrijednog istraivanja filoloke i konceptualne povijesti, A. Kemil&inen, (Jyvfiskylfi, 1964).

la question nationale 1848 -1914 tenfrage und die Sozialdemokratie

Les Marxistes et Die NationalitOr

Toward a Marxist Theory of Natio nalism Marxism and the National and Colonial Question Origin and Background The Historical Evolution of Modem Nationalism The Idea of Nationalism. A Study in Its

Nationalism. Problems Concerning the Word, the Concept and Classification

Evrope po prvi - a kako se ispostavilo i jedini - put mijenja po principu nacionalnosti, i kad frazeologiju evropskog nacionaliz ma prihvaaju novi pokreti za osloboenje kolonija ili za pri znanje prava Treeg svijeta, kojem je barem Hans Kohn poklo nio dosta panje.7 Osim toga, nema sumnje da djela iz tog peri oda sadre masu materijala koji se zasniva na ranijoj literaturi, pa si tako istraiva moe utedjeti podosta itanja primarne literature. Glavni je razlog zastaijelosti tolikih tekstova u tome to su glavnu inovaciju tog razdoblja, koju su uzgred reeno anticipirali marksisti, svi osim nacionalista prihvatili kao ope mjesto. Nacije, kao to danas znamo - a tom su saznanju znat no pridonijela nastojanja iz razdoblja Hayesa i Kohna - nisu, kao to je mislio Bagehot, "stare kao povijest".8 Sama rije u svom dananjem znaenju nije starija od 18. st., ako zanemari mo pokojeg predasnika. Akademska se literatura na temu na cionalizma umnoila, no ne i znatno uznapredovala tijekom sljedeih desetljea. Po miljenju bi nekih djelo Karla Deutscha, koji naglaava ulogu komunikacije u formiranju nacija, pred stavljalo znaajan doprinos, ali se meni taj autor ne ini nezao bilaznim.9 Nije posve jasno zato je literatura koja obrauje nacije i nacionalizam ula u tako plodnu fazu prije dvadesetak godina, no to si pitanje ionako postavljaju samo oni koji vjeruju daje do toga dolo. To miljenje nije opeprihvaeno. Problem e biti obraen u posljednjem poglavlju, no ne vrlo detaljno. U svakom sluaju, po miljenju ovog autora, broj djela koja uistinu rasvje tljavaju pitanje to su to nacije i nacionalni pokreti i kakvu ulogu imaju u povijesnom razvoju vei je u razdoblju 19681988. nego u bilo kojem prethodnom, dvostruko duem razdo blju. U daljem bi tekstu trebalo postati jasno koje od njih sma tram posebno zanimljivima, no moda bi bilo zgodno navesti nekoliko znaajnih naslova, meu koje autor ukljuuje samo jedan od svojih tekstova na tu temu.10 Ovaj kratki popis moe
7 Vidi qjegov History of Nationalism in the East (London, 1929); Nationa lism and Imperialism in the Hither East (New York, 1932). 8 Bagehot, Physics and Politics, str. 83. 9 Karl W. Deutsch, Nationalism and Social Communication. An Enquiry into the Foundations of Nationality (Cambridge MA, 1953). 10 To su, osim poglavlja koja obradiqu teg predmet u The Age of Revolution

posluiti za upoznavanje s podrujem. Autori su navedeni abe cednim redom, s izuzetkom Hrocha ije je djelo oznailo novo razdoblje u analizi sastava pokreta za nacionalno osloboenje. Hroch, Miroslav. Social Preconditions o f National Revival in Europe (Cambridge, 1985). Ovdje su sabrana otkria iz dva djela koja je autor izdao u Pragu 1968. i 19 71. Anderson, Benedict. Nacija: zamiljena zajednica (kolska knjiga, Zagreb, 1990; prijevod djela Imagined Communities, London, 1983) Armstrong, J. Nations before Nationalism (Chapel Hill, 1982) Breuilly, J. Nationalism and the State (Manchester, 1982) John W. Cole i Eric R. Wolf. The Hidden Frontier: Ecology and Ethnicity in an Alpine Valley (New York i London, 1974) J. Fishman (ur.) Language Problems o f Developing Coun tries (New York, 1968) Ernest Gellner. Nations and Nationalism (Oxford, 1983) Hobsbawm, E. J. i Ranger, Terence (ur.) The Invention of Tradition (Cambridge, 1983) Smith, A. D. Theories o f Nationalism (drugo izdanje, Lon don, 1983) Sztics, JeniJ. Nation und Geschichte: Studien (Budimpeta, 1981) Tilly, C. (ur.) The Formation o f National States in Western Europe (Princeton, 1975) Ne mogu odoljeti a da im ne dodam i briljantan esej koji je napisan sa stanovita subjektivne identifikacije s "nacijom", no

1789-1848 (1962), The Age of Capital 1848-1875 (1975) i The Age of Empire 1875-1914 (1987): "The attitude of popular classes towards national move ments for independence" (Celtic parts of Great Britain) u Commission Inter nationale dHistoire des Mouvements Sociaux et Structures Sociales, Mouvements nationaux d 'independence et classes populaires aux XIXe et XXe sicles en Occident et en Orient, u dva toma, (Pariz, 1971), kqjiga I, str. 34-44; "Some reflections on nationalism" u T. J. Nossiter, A. H. Hanson, Stein Rokkan (ur.) Imagination and Precision in the Social Sciences: Essays in Memory of Peter Nettl (London, 1972, str. 385-406); "Reflections on The Break-Up of Britain" (New Left Review, 105, 1977); "What is the workers country?" (pogl. 4 u mojem Worlds of Labour, London, 1984); "Working- class internationalism" u F. van Holthoon i Marcel van der Linden (ur.), Internationalism in the Labour Movement (Leiden, New York, Copenhagen, KOln, 1988, str. 2-16).
6

s rijetkim osjeajem za njezin historijski kontekst i prilagodlji vost, "When Was Wales?" Gwyn A. Williams u mojoj knjizi The Welsh in Their History (London i Canberra, 1982). Veina se ovih djela bavi pitanjem to je to uope (ili kon kretno) nacija? Je r osnovna je karakteristika ovog naina klasificiranja skupina ljudskih bia ta da se, usprkos tvrdnjama onih koji joj pripadaju da je ona na odreene naine primarna i fundamentalna za socijalnu egzistenciju pa ak i individualnu identifikaciju svojih lanova, ne moe iznai zadovoljavajui kriterij po kojem bi se odredilo koji od brojnih ljudskih kolekti viteta zasluuje da ga se tako nazove. To nas samo po sebi i ne treba iznenaditi, jer ako u naciji vidimo pridolicu koja se tek nedavno javila u povijesti ljudske rase, produkt specifinih, i neizbjeno lokaliziranih ili regionalnih, povijesnih konjunktura, bilo bi za oekivati da e se ona javiti, barem u poetku, u nekoliko naseljenikih kolonija, a ne u populaciji ravnomjerno rasporeenoj irom svijeta. No, problem je u tome da se proma trau ni na koji nain ne moe objasniti kako da a priori razli kuje naciju od drugih entiteta, kao to mu moemo objasniti kako da prepozna neku pticu ili da razlikuje mia od gutera. Kad bi promatranje nacija bilo slino promatranju ptica bilo bi vrlo jednostavno. esto se pokuavaju utvrditi objektivni kriteriji za status nacije, ili objasniti zato su odreene grupe postale "nacijama" a druge nisu, a pokuaji se baziraju na pojedinanim kriteriji ma poput jezika ili etniciteta, ili pak na kombinaciji kriterija kao to su jezik, zajedniki teritorij, zajednika povijest, kultur ne znaajke ili slino. Staljinova definicija je vjerojatno najpo znatija definicija tog tipa, no nipoto nije i jedina.11 Sve su takve objektivne definicije neuspjene, a razlog je oit: budui da se samo neki pripadnici velike klase entiteta koji odgovaraju takvoj definiciji mogu uvijek opisati kao "nacije", iznimke je lako nai. Bilo da sluajevi koji odgovaraju definiciji oito nisu (ili barem jo nisu) "nacije" niti imaju nacionalnih aspiracija, bilo da "nacije" koje to bez svake sumnje jesu ne udovoljavaju
11 "Nacija je kroz povijest razvijena, stabilna zajednica jezika, teritorija, ekonomskog ivota i psiholokog ustrojstva koja se manifestira u kulturnom zajednitvu." Josif Staljin, str. 8. Original je napisan 1912.

Marxism and the National and Colonial Question,

kriteriju ili kombinaciji kriterija. Kako bi i moglo biti drukije, kad danas pokuavamo ugurati entitete koji su historijski novi, koji tek nastaju i mijenjaju se, i koji dan-danas nisu uope univerzalni, u okvir stalnosti i univerzalnosti? Osim toga, kao to emo vidjeti, kriteriji koji se koriste u ovu svrhu - jezik, etnicitet i njima slini - i sami su zbrkani, nestal ni i dvosmisleni, i jednako beskorisni za orijentaciju putnicima kao oblaci u usporedbi s putokazima. To ih, dakako, ini osobi to prikladnima za propagandu i programatske svrhe, a nepri kladnima za deskriptivne. Primjer koritenja jedne takve "objektivne" definicije u nacionalistike svrhe u novijoj azijskoj politici moe nam to pojasniti: Stanovnitvo Cejlona koje govori tamilski sainjava naci ju koja se razlikuje od singaleke po svakom fundamen talnom mjerilu po kojem se utvruje postojanje nacije; kao prvo po tome to je qjihova zasebna povijest na oto ku u najmanju ruku jednako tako starodrevna i slavna kao i singaleka, kao drugo po tome to tvore jezini entitet potpuno odvojen od singalekog, s nenadmanom klasinom batinom i modernim razvojem jezika koji ta milski ini potpuno prikladnim za sve suvremene potre be, i na koncu zbog toga to nastavaju prostorno jasno ograniena podruja.12 Svrha je ovog odlomka jasna: zahtjev za autonomijom ili nezavisnou podruja koje se opisuje kao "vie od jedne treine otoka" Sri Lanke, utemeljen na tamilskom nacionalizmu. No, nita drugo u lanku nye onakvo kao to izgleda. lanak pri kriva injenicu da se prostorno jasno ograniena podruja sa stoje od dva geografski odvojena podruja koja nastavaju go vornici tamilskog jezika razliitog pola (domae stanovnitvo, odnosno nedavno doseljena radna snaga iz Indije); da na po druju sa stalnim tamilskim stanovnitvom u nekim zonama ivi i do treina govornika singalekog, kao i do 41% govormka tamilskog koji se nisu eljeli izjasniti kao pripadnici tamilske
1 2 T ln n lrn i T a m il Arasu Kadchi, "The case for a federal constitution for Ceylon", Colombo, 1951. Citirano u Robert N. Kearney, "Ethnic conflict and the Tamil separatist movement in Sri Lanka" 25, 9. nyna 1985, str. 904).

(Asian Survey,

nacije ve se radije izjanjavaju kao muslimani ("Mauri"). U stvari, ak i ako zanemarimo sredinju regiju gdje ive imi granti, nije nipoto nedvojbeno da teritorij koji uglavnom i stal no nastavaju T amili, a koji ine podruja s homogenim tamil skim stanovnitvom (od 7 1 do 95% - Batticaloa, Mullaitivu, Jaffna) i podruja na kojima oni koji se izjanjavaju kao Tamili sainjavaju 20 do 33% (Aparal, Trincomalee), zasluuje da se opie kao jedinstveni prostor, osim isto kartografski. U stvari, u pregovorima koji su doveli do prekida graanskog rata na Sri Lanki 1987, takva je odluka bila isti politiki ustupak zahtje vima tamilskih nacionalista. Kao to smo ve vidjeli, "jezini entitet" prikriva neporecivu injenicu da su domai Tamili, in dijski imigranti i Mauri - jo uvijek - homogena populacija samo u filolokom smislu, a kao to emo vidjeti vrlo vjerojatno ak ni u tom. to se tie "zasebne povijesti", ta je fraza gotovo sasvim sigurno anakronistina, diskutabilna ili pak toliko neo dreena da gubi svako znaenje. Moe se dakako prigovoriti da otvoreno propagandni manifest ne treba podvri ispitivanju kao da se radi o prilogu drutvenim znanostima, no poanta je u tome da bi se gotovo svaka klasifikacija neke zajednice kao "nacije" na temelju takvih navodno objektivnih kriterija nala na meti slinih prigovora, ukoliko se injenica d aje ta zajedni ca "nacija" ne bi mogla utvrditi na temelju neeg drugog. No, na temelju ega? Alternativa je objektivnoj definiciji sub jektivna definicija, bilo kolektivna (u stilu Renanove "nacija je svakodnevni plebiscit") ili individualna, u stilu austromarksista, za koje se "nacionalnost" moe vezati uz pojedince, bez obzira na to gdje i s kime ive, ukoliko oni odlue da se tako izjasne.13 Obje su oiti pokuaj da se izbjegnu ogranienja a priori objektivizma, tako da se u oba sluaja, dodue na razliit nain, definicija "nacije" prilagodi teritorijima na kojima koeg zistiraju osobe koje se po jeziku ili kojem drugom "objektivnom" kriteriju razlikuju, kao to je to bio sluaj u Francuskoj ili Habs burkom Carstvu. Objema se moe prigovoriti da je definirati
Karl Renner izriito je usporedio nacionalnu pripadnost pojedinca s nje govom (ili njezinom) pripadnou vjeroispovijesti, tj. daje to status "slobodno izabran, od strane pojedinca koji je punoljetan, a u ime maloljetnika od strane pjihovih zakonskih predstavnika." Synopticus, (Be, 1899) str. 7 i dalje.

de jure,

Stoat und Nation

naciju na temelju svijesti njenih lanova o pripadnosti toj naciji tautologija i da nam prua tek a posteriori vodi prema tome to nacija jest. Nadalje, neoprezne moe navesti na ekstremni voluntarizam koji sugerira da je za stvaranje ili oivljavanje nacije dovoljna tek volja da se bude nacijom: kad bi dovoljan broj stanovnika otoka Wight poelio da tvori vajtsku naciju, ona bi postojala. Iako je ovakav pristup doveo, osobito u razdoblju od ezdese tih godina naovamo, do nekoliko pokuaja da se nacija izgradi na temelju podizanja nivoa osvjetenosti, on se ne moe oprav dano navesti kao prigovor tako sofisticiranim analitiarima kao to su Otto Bauer i Renan, koji su bili savreno svjesni toga da nacije dijele i neke objektivne elemente. No ipak, insisitirati na osvjetenosti ili izboru kao kriteriju za postojanje nacije zna i nerazumno podvesti sloene i mnogostruke naine na koji se ljudska bia definiraju i redefiniraju kao lanovi grupa na samo jednu opciju: izbor pripadanja nekoj "naciji" ili "nacionalnosti". Politiki ili administrativno takav se izbor mora danas izvriti zato to se ivot odvija u dravama koje izdaju pasoe ili po stavljaju pitanja o jeziku u popisima stanovnitva. Pa ipak je i danas posve mogue da osoba koja ivi u Sloughu na jugoistoku Engleske misli o sebi, ovisno o okolnostima, kao o - primjerice - britanskom graaninu, ili (kad se nae licem u lice s graani ma druge boje koe) kao o Indijcu, ili (licem u lice s drugim Indijcima) kao o Gudaratiju, ili (licem u lice s Hindusima ili muslimanima) kao o dainistu, ili kao o pripadniku odreene kaste, ili rodbinske veze, ili kao o osobi koja u svojem domu govori hindi a ne gudarati, ili bez sumnje na mnoge druge naine. Niti je mogue reducirati samu "nacionalnost" na samo jednu dimenziju, bilo politiku, kulturnu ili kakvu drugu (osim naravno ako se to mora uiniti po vis maior drave). Ljudi se mogu identificirati kao idovi iako ne dijele ni religiju, ni jezik, ni kulturu, ni tradiciju, ni povijesnu pozadinu, uestalost krv nih grupa, ni stav prema idovskoj dravi. Niti ovo implicira neku isto subjektivnu definiciju odreene "nacije". Ni objektivne ni subjektivne definicije dakle ne zadovoljava ju i obje navode na stranputicu. U svakom sluaju, agnosticizam je najbolji poetni stav za onoga koji eli prouavati ovo podruje, pa stoga ova knjiga ne pretpostavka nikakvu a priori definiciju toga to tvori naciju. Poetna radna pretpostavka bit 10

e ta da se svaka dovoljno velika skupina ljudi pripadnici koje se smatraju pripadnicima "nacije" uzima kao takva. Meutim, da li se takva skupina ljudi smatra "nacijom" ne moe se utvr diti samo konzultiranjem pisaca ili politikih glasnogovornika organizacija koje tvrde da joj status "nacije" pripada. Pojava grupe glasnogovornika neke "nacionalne ideje" nije beznaajna, no rije se "nacija" danas primjenjuje u tako irokom i nepreci znom znaenju, da koritenje nacionalistike frazeologije danas moe biti gotovo bez znaenja. No ipak, u pristupu "nacionalnom pitanju" "vie se isplati poeti s pojmom (konkretne) nacije (drugim rijeima, s nacio nalizmom) nego sa stvarnou koju on predstavlja". Je r "naci ja kako je poima nacionalizam moe se prepoznati unaprijed; stvarna se nadja moe prepoznati samo a posteriori14 To je pristup ove knjige. Posebna se panja obraa promjenama i transformacijama samog koncepta, osobito prema kraju 19. st. Pojmovi, naravno, nisu dio niim sputanog filozofskog diskursa, ve imaju korijene u socijalnim, povijesnim i lokalnim okol nostima, i moraju se objanjavati unutar te stvarnosti. to se ostalog tie, autorov se stav moe ovako saeti: (1) Termin "nacionalizam" koristim u onom smislu kako ga je definirao Gellner, tako da znai "u prvom redu princip po kojem se politika i nacionalna jedinica trebaju podudarati"15. Tome bih dodao da taj princip takoer podrazumijeva da poli tika dunost Ruritanaca prema politikom entitetu koji obu hvaa i predstavlja ruritansku naciju dolazi ispred svih drugih drutvenih obaveza, te u ekstremnim sluajevima (kao to su ratovi) ispred svih drugih obaveza bilo koje vrste. Ta implikaci ja razlikuje moderni nacionalizam od drugih, manje zahtjevnih oblika nacionalne ili grupne identifikacije s kojima emo se takoer susresti. (2) Poppt veine ozbiljnih istraivaa, "naciju" ne smatram primarnim niti nepromjenjivim drutvenim entitetom. Ona
14 E. J . Hobsbawm, "Some reflections on nationalism", str. 387. 16 Ernest Gellner, str. 1. Ovu u osnovi politiku definiciju prihvaaju i neki drugi pisci, npr. John Breuilly, str. 3.

Nations and Nationalism,

the State,

Nationalism and

11

pripada iskljuivo u tono odreeno, i u povijesti recentno, raz doblje. Drutveni je entitet samo utoliko to je povezana s odre enom vrstom modeme teritorijalne drave, "nacionalnom dr avom", i bespredmetno je raspravljati o naciji i nacionalnosti osim utoliko koliko su obje povezane s njom. tovie, i ja bih, kao i Gellner, elio naglasiti element arteficijelnosti, izmiljanja i socijalne manipulacije koji je prisutan u stvaranju nacija. "Nacije kao prirodni, bogomdani nain klasifikacije ljudi, kao inherentna...politika sudbina, jesu mit; nacionalizam, koji po nekad ve postojee kulture pretvara u nacije, ponekad ih iz milja, i esto brie ve postojee kulture: to je stvarno stanje stvari."16 Ukratko, u analitike svrhe nacionalizam prethodi nacijama. Nacije ne stvaraju drave i nacionalizme, ve upravo obrnuto. (3) "Nacionalno pitanje", kako su ga nazivali stari marksisti, nalazi se na toki na kojoj se susreu politika, tehnologija i drutvena transformacija. Nacije ne postoje samo kao funkcije odreene vrste teritorijalne drave ili aspiracije da se takva drava ustanovi - openito govorei, radi se o graanskoj dra vi francuske revolucije - ve i u kontekstu odreenog stupnja tehnolokog i ekonomskog razvoja. Veina e se istraivaa da nas sloiti da do pojave standardnog nacionalnog jezika, govor nog ili pisanog, ne moe doi prije pojave tiska, masovne pisme nosti, dakle i masovnog kolovanja. Neki su ak dokazivali ka ko se puki govorni talijanski kao idiom na kojem se moe izraziti sve ono to jedan jezik treba izraavati u 20. st. izvan kune i izravne komunikacijske sfere tek sada konstruira kao funkcija potreba nacionalnog televizijskog programa.17 Nacije i s njima povezani fenomeni moraju se stoga analizirati u okviru politikih, tehnikih, administrativnih, ekonomskih i drugih uvjeta i potreba. (4) Iz tog su razloga one, po mom miljenju, dvostrani feno meni, koji su u biti konstruirani odozgo, no koji se ne mogu shvatiti ukoliko ih se ne analizira i odozdo, to jest u okviru pretpostavki, nada, potreba, tenji i interesa obinih ljudi, koji
16 Gellner,

Nations and, Nationalism, str. 48-9.

odica di Cultura,
12

17 Antonio Sorella, "La televisione e la lingua italiana" 14, 2-3-4 (1982), str. 291-300.

(Trimestre. Peri

nisu nuno nacionalni, a jo manje nacionalistiki. Jedina je vea moja zamjerka Gellnerovom radu ta to njegova omiljena perspektiva modernizacije odozgo oteava da se odgovarajua panja posveti pogledu odozdo. Taj je pogled odozdo, tj. nacija kakvom je vide, ne vlade i predstavnici i aktivisti nacionalistikih (i nenacionalistikih) pokreta, ve obini ljudi koji su cilj njihovog djelovanja i propa gande, veoma teko otkriti. N a sreu su povjesniari drutva nauili kako da istrauju povijest ideja, miljenja i osjeaja na subliteramom nivou, tako da e nam se danas tee dogoditi da pobrkamo, onako kako su to povjesniari nekad obiavali, uvodnike u biranim novinama s javnim mnijenjem. U malo to moemo biti sigurni. No, tri su stvari jasne. Kao prvo, slubene ideologije drava i pokreta ne upuuju na razmiljanja ak ni najlojalnijih graana ili pristaa. Kao dru go, i specifinije, nije sigurna pretpostavka da za veinu ljudi nacionalna identifikacija - kada postoji - iskljuuje ili da je uvijek, ili bilo kada uope, nadreena ostalim identifikacijama koje sainjavaju ovjekovo drutveno bie. U stvari, ona se uvi jek kombinira s identifikacijama druge vrste, ak i kad se osje a da im je nadreena. Kao tree, nacionalna identifikacija i ono to se vjeruje da podrazumijeva moe se mijenjati s vreme nom, ak i u prilino kratkom razdoblju. Po mom sudu upravo je na tom podruju prouavanja nacije danas najpotrebnije pro miljanje i istraivanje. (5) Razvoj nacija i nacionalizma unutar davno utemeljenih drava kao to su Britanija i Francuska nije se intenzivno prouavao, iako sad privlai vie panje.18 Da ova praznina po stoji ilustrira i injenica da se u Britaniji ne poklanja nikakva panja problemima koji su u vezi s engleskim nacionalizmom i sam termin mnogima zvui udno - u usporedbi s panjom koja se poklanja kotskom i velkom nacionalizmu, o irskom da i ne govorimo. S druge strane u proteklih je nekoliko godina

triotism. The Making and Unmaking of British National Identity A Present,

18 Dometi takvih prouavanja mogu se vidjeti u Raphael Samuel (ur.), (3 toma, London, 1989). Nalazim da su radovi Linde Colley osobito poticajni, npr. "Whose nation? Class and national consciousness in Britain 1750-1830" 113, 1986), str. 96-117.

Pa

(Past
13

dolo do znaajnog napretka u prouavanju nacionalnih pokre ta koji tee za tim da postanu dravama, koja uglavnom slijede Hrochova pionirska komparativna prouavanja malih nacio nalnih pokreta u Evropi. Dvije su poante u analizi ovog izvr snog pisca uvrtene u moju vlastitu. Kao prvo, "nacionalna svi jest" razvija se nejednoliko meu socijalnim grupacijama i regi ja m a pojedine zemlje; ta regionalna raznolikost i razlozi za nju osobito su zanemarivani u prolosti. Veina bi se istraivaa, uzgred budi reeno, sloila s tvrdnjom da, ma koju drutvenu grupu prvu zahvatila "nacionalna svijest", iroke narodne mase - radnike, sluge, seljake - zahvaa posljednje. Drugo, i kao posljedicu te injenice, slijedim njegovu korisnu podjelu povije sti nacionalnih pokreta u tri faze. U Evropi 19. stoljea, za koju je i stvorena, faza A bila je isto kulturna, knjievna i folklorna, i nije imala posebnih politikih, pa ak ni nacionalnih implika cija, kao to ni istraivanja (koja su vodili ne-Romi) Drutva za prouavanje ciganskog narodnog blaga nemaju takvih implika cija za predmete svojih istraivanja. U fazi B nalazimo skupinu pionira i militantnih pristaa "nacionalne ideje" i poetke voe nja politikih kampanja za tu ideju. Glavnina Hrochovog rada bavi se ovom fazom i analizom porijekla, sastava i distribucije te minority agissante. Ja se pak u ovoj knjizi bavim vie fazom C, kada - i tek tada - nacionalistiki programi stiu masovnu podrku ili barem dio masovne podrke za koju nacionalisti uvijek tvrde da stoji iza njih. Prijelaz iz faze B u fazu C oito je kljuni moment u kronologiji nacionalnih pokreta. Ponekad, kao u Irskoj, do njega dolazi prije stvaranja nacionalne drave; vjerojatno mnogo ee do njega dolazi nakon toga, on je poslje dica stvaranja takve drave. Ponekad, kao u takozvanom Tre em svijetu, do njega ne dolazi niti tada. I konano , moram dodati da nijedan ozbiljni povjesniar koji se bavi povijeu nacija i nacionalizma ne moe biti uvjereni politiki nacionalist, osim u onom smislu u kojem ljudi koji vjeruju u doslovnu istinitost Svetog pisma mogu dati svoj prilog arheologiji i filologiji semitskih jezika, iako ne mogu pridonijeti teoriji evolucije. Nacionalizam zahtijeva da se prejako vjeruje u neto to oito nije tako. Po Renanovim rijeima: "Pogreno poimanje vlastite povijesti dio je bivanja nacijom"19 Povjesnia19 Ernest Renan,

Quest que cest une nation? str. 7-8: "Loubli et je dirai

14

re profesija obavezuje na to da je ne smiju krivo pojmiti, ili da u najmanju ruku nastoje da im se to ne dogodi. Biti Irac i biti s ponosom vezan za Irsku - pa ak i biti vatreni Irac-katolik ili Sjeverni Irac-protestant - nije samo po sebi nespojivo sa ozbilj nim prouavanjem irske povijesti. Biti fenijac ili militantni pro testant lojalist, po mom sudu, manje je kompatibilno, ba kao to je donizam tee spojiv s pisanjem uistinu ozbiljne povijesti idova; osim ako povjesniar ne ostavi svoja uvjerenja ispred vrata knjinice ili radne sobe. Neki nacionalistiki povjesniari to nisu uspjeli uiniti. Na sreu, kad sam se dao na posao da napiem ovu knjigu nisam morao napustiti svoja nepovjesniarska uvjerenja za sobom.

"X

mdme Ierreur hietorique, sont un facteur essential de la formation dune nation et ceet ainsi qua le progrds des tudes historiques est souvent pour la nationality un danger."

16

NACIJA KAO NOVA POJAVA: OD REVOLUCIJE DO LIBERALIZMA

Osnovno je obiljeje moderne nacije i svega to je s njom u vezi to to ona pripada dananjici. Ta se injenica danas uglav nom shvaa, no suprotna je pretpostavka (po kojoj je nacional na identifikacija na neki nain toliko prirodna, primarna i stal na da prethodi povijesti) toliko iroko prihvaena da bi moda bilo korisno ilustrirati modernost terminologije samog predme ta. Rjenik panjolske kraljevske akademije, razliita izdanja kojeg su prouavana u ovu svrhu1, ne koristi terminologiju dr ave, nacije i jezika na dananji nain do izdanja iz 1884. Ovdje po prvi puta saznajemo da je lengua nacional "slubeni i knji evni jezik zemlje, jezik koji se uglavnom govori u toj zemlji, za razliku od dijalekata i jezika drugih nacija". Natuknica "dija lekt" postavlja isti odnos izmeu dijalekta i nacionalnog jezika. Prije 1884. godine rije nacin jednostavno je znaila "skup stanovnika provincije, zemlje ili kraljevstva", te takoer i "stra nac". Sada se meutim navodi kao "drava ili politiko tijelo koje priznaje vrhovni centar zajednike vladavine", a takoer kao "teritorij koji konstituira ta drava i njeni pojedini stanov nici, uzet u cjelini", i od tada nadalje element jedinstvene i vrhovne drave postaje kljuan dio tih definicija, u najmanju ruku u iberskom svijetu. N acin je "conjunto de los habitantes de un pais reg id op or un mism o gobiem o " (kurziv moj).2 Nagdo je u (nedavno izdanoj) Enciclopdia B rasileira Mrito 3 defini rana kao "zajednica graana jedne drave, koji ive u istom reimu ili pod istom vlau i koji imaju zajednike interese; kolektivitet stanovnika nekog teritorija koji dijele tradiciju, te nje i interese, i podreeni su centralnoj vlasti koja j e odgovor na za brigu o odravanju jedin stva grupe (kurziv moj); stanov nici drave, izuzevi vladajuu silu". tovie, u Rjeniku pa njolske akademije konana se verzija "nacije" moe nai tek 1925, kad se opisuje kao "kolektivitet osoba koje imaju isto etniko porijeklo, i uglavnom govore istim jezikom i posjeduju zajedniku tradiciju".

1 Lluis Garcia i Sevilla, "Llengua, naci i estat al diccionario de la real academia espanyola" (L Aveng, 16. svibqja 1979, str. 50-5). 2 Enciclopedia Universal Ilustrada Europeo-Americana (Barcelona, 190734), svezak 37, str. 854-67: "nacin". 3 (Sao Paulo-Rio-Porto Alegre, 1958-64), svezak 13, str. 581.

19

Gobiemo, vlast, ne povezuje se, dakle, izriito s pojmom nacin do 1884. Jer, kao to nam ukazuje filologija, prvo znaenje
rijei "nacija" povezano je s porijeklom ili rodom: "naissance, extraction, rang", da navedemo ijenik starofrancuskog, koji citira Froissartovo "je fus retourn au pays de ma nation en la cont de Haynnau" (Vratio sam se u zemlju svog roenja/pori jekla u grofoviji Hainault).4 I, ukoliko se porijeklo ili rod uope povezuju s nekom skupinom ljudi, teko da se povezuju sa sku pinom koja tvori dravu (osim u sluaju vladalaca i njihovog roda). Ukoliko se povezuju s teritorijem, samo je sluajno to politika jedinica, a ak ni tada nije u pitanju velika politika jedinica. U panjolskom je ijeniku iz 1726. (prvo izdanje) rije patria ili, u vie pukoj uporabi, tierra, "domovina" znaila sa mo "mjesto, grad ili zemlja roenja", ili "svaka regija, podruje ili okrug nekog posjeda ili drave". Rije patria u ovom uem smislu, koji je moderni panjolski morao razluiti od irokog smisla, onog po kojem je to patria chica , "mala domovina", prilino je univerzalna do 19. st., osim meu klasino obrazova nim ljudima, koji poznaju stari Rim. Tek se 1884. tierra pove zuje s dravom; i tek se 1925. po prvi put uje emocionalni prizvuk dananjeg patriotizma, koji rije patria definira ovako: "naa vlastita nacija, sa cjelokupnim zbirom materijalnih i ne materijalnih dobara, u prolosti, sadanjosti i budunosti, koja uiva ljubav i privrenost domoljuba". Mora se priznati da se panjolska u 19. st. ba i nije nalazila na elu ideolokog na pretka, no Kastilija je - a mi raspravljamo o kastilijanskom jeziku - bila jedna od najstarijih evropskih kraljevina koju se moe s kakvim-takvim pravom nazvati "nacionalnom dra vom". U svakom sluaju moemo dovesti u sumnju tvrdnju da su Britanija i Francuska u 18. st. bile "nacionalne drave" u nekom bitno drugaijem smislu. Razvoj relevantnog vokabulara moe stoga biti od opeg interesa. U romanskim je jezicima rije "nacija" domaa. U drugim je jezicima, ondje gdje se koristi, posuenica iz stranog jezika. To nam omoguuje da lake pratimo razlike u upotrebi. Tako u visokonjemakom i niskonjemakom rije Volk (narod) oito
4 L. Curae de Sainte Pelaye, Dictionnaire historique de Vancien langage frangois (Niort, s.a.), 8 svezaka; "nation".

20

Hnnng ima neke asocijacije koje imaju i rijei izvedene iz "natio", no interakcija je sloena. Oito je da u srednjovjekovnom niskonjemakom taj termin (natie), kad se uope koristi - a moe se pretpostaviti da e ga zbog njegovog latinskog porije kla koristiti samo pismene osobe, ili osobe kraljevskog ili ple menitog roda - jo ne posjeduje konotaciju Volk, koju e poeti stjecati tek u 16. st. On znai, kao i u srednjovjekovnom fran cuskom, grupu iz koje je netko rodom ili porijeklom (Geschlecht ).5 Kao i drugdje, razvija se u smjeru opisivanja veih samostojnih grupa, kao to su cehovi, ili druge korporacije koje valja razlikovati od drugih s kojima koegzistiraju: odatle znaenje "nacije" kao sinonima za stranca, kao u panjolskom, "nacije" stranih trgovaca ("strane zajednice, posebno trgovaca, koji ive u gradu i tamo uivaju povlastice"),6 poznate "nacije" studenata na starim sveuilitima. Odatle potjee i neto manje poznata "regimenta iz luksemburke nacije".7 No, ini se jasnim da evo lucija moe teiti tome da se naglasi mjesto ih teritorij porijekla - pays natal, kako navodi jedna starofrancuska definicija, koja lako postaje, barem u glavama kasnijih leksikografa, ekviva lent "provincije",8 dok drugi radije naglaavaju grupu onih koji su istog porijekla, ime se kreu u smjeru etnike pripadnosti, kao kod Nizozemaca, koji inzistiraju na primarnom znaenju natie, kao "totalitetu ljudi za koje se uzima da pripadaju istoj stam(lozi)". U oba sluaja, problem odnosa ak i takve proirene, no do mae "nacije" i drave mogao je zbuniti, jer bilo je oito da etniki, jezino i na bilo koji drugi nain veina drava bez obzira na veliinu nisu homogene, te se stoga ne moe jedno stavno postaviti znak jednakosti izmeu njih i nacija. Rjenik nizozemskog izrijekom kao kuriozitet svojstven samo Englezi ma i Francuzima izdvaja injenicu da oni rije "nacija" koriste da bi oznaili ljude koji pripadaju nekoj dravi, ak i kada ne

6 Dr E. Verwjjs i Dr J . Verdam, M iddelnederlandsch Woordenboek, svezak 4 (Hag, 1899), stupac 2078. 6 Woordenboek der N ederlandsche Tool, svezak 9 (Hag 1813), cols 1586-90. 7 Verwyg i Verdam, M iddelnederlandsch Woordenboek, svezak 4. 8 L. Huguet, Dictionnaire de la langue frangaise du 16e sibcle, svezak 5 (Pariz, 1961), str. 400.

21

govore isti jezik.8 Vrlo se pouna rasprava o tom problemu vodila u Njemakoj u 18. st.10 Za enciklopedista Johanna Heinricha Zedlera 1740. godine nacija je u svom stvarnom i prvot nom znaenju znaila odreeni broj ujedinjenih Bttrger (najbo lje je da, kad se radi o Njemakoj sredinom 18. st., tu notorno dvosmislenu rije ostavimo ovakvu kakva jest) koji dijele obia je, moral i zakone. Odatle slijedi da ona ne moe imati nikakvo teritorijalno znaenje, budui da pripadnici razliitih nacija (podijeljeni na temelju "razlika u nainu ivota - Lebensarten i obiajima") mogu ivjeti zajedno u istoj provinciji, ak i ako je ona vrlo malena. Kad bi nacije bile na ikakav nain inherentno povezane s teritorijem, Luiki bi se Srbi u Njemakoj morali nazivati Nijemcima, to oni oito nisu. Ta ilustracija prirodna je saksonskom uenjaku, koji poznaje posljednje ostatke slaven skog stanovnitva (koji i danas postoje) unutar jezine Njema ke, koje se jo nije dosjetio obiljeiti diskutabilnim terminom "nacionalna manjina". Zedler sveukupno stanovnitvo, ljude svih "nacija" koji ive u istoj provinciji ili dravi opisuje rijeju Volck. Ali, jao terminolokoj pedantnosti, u praksi se termin "Nation" esto koristi u istom smislu kao i "Volck"; ponekad kao sinonim za "stale" drutva {Stand, ordo ), a ponekad za bilo koje drugo udruenje ili drutvo (Gesellschaft , societas). Bez obzira na "pravo i prvotno" ili bilo koje drugo znaenje "nacije", znaenje je termina i dalje oito sasvim drukije od dananjeg. Tako moemo, da se ne uputamo u daljnje prou avanje, prihvatiti da je pojam nacija u svom dananjem i u osnovi politikom smislu povijesno vrlo mlad. Tu injenicu da pae naglaava jo jedan lingvistiki spomenik, New English Dictionary koji je 1908. naglasio da je staro znaenje te rijei obuhvaalo uglavnim etniku jedinicu, dok novija upotreba jae naglaava "predodbu politikog jedinstva i nezavisnosti".11 Ako prihvatimo povijesnu novost dananjeg pojma "nacije", najlake emo, po mom miljenju, shvatiti njegovu prirodu sli

9 Woordenboek (1913), stupac 1588. 10 John. Heinrich Zedler, Grosses vollstOndiges Universal-Lexicon aller Wis8enschaften und Kttnste svezak 23 (Leipzig-Halle, 1740, reprint Graz, 1961), stupci 901-3. 11 Oxford English Dictionary, svezak VII (Oxford, 1933), str. 30.

22

jedei one koji su poeli sistematski koristiti taj pojam u politi kom i socijalnom diskursu u doba velikih revolucija, i posebno pod nazivom "princip nacionalnosti od otprilike 1830. nadalje. Ta digresija u Begriffsgeschichte nije laka, dijelom stoga to su, kao to emo vidjeti, ljudi tada koristili takve rijei previe neosvijeteno, a dijelom stoga to je jedna te ista rije u isto vrijeme znaila, ili mogla znaiti, vrlo razliite stvari. Primamo znaenje "nacije, koje se najee pretresalo u lite raturi, bilo je politiko. Ono je izjednaavalo "narod" i dravu kako su to inile amerika i francuska revolucija, jednadba poznata iz fraza kao to su "nacionalna drava", "Ujedinjene nacije", ili iz retorike predsjednika s kraja 20. st. Stariji je poli tiki diskurs u SAD radije spominjao "narod", "uniju", "konfede raciju", "nau zajedniku zemlju", "javnost", "opu dobrobit" ili "zajednicu", ne bi li tako izbjegao centralizam i unitarizam koje implicira termin "nacija", u odnosu prema pravima drava u federaciji.12 Je r dio je koncepta nacije u eri velikih revolucija bio, ili je barem bez sumnje ubrzo postao, to da nacija treba biti, kao to rekoe Francuzi, "jedna i nedjeljiva".13 Tako uzeta "nacija" bila je skupina graana ija ih je kolektivna suverenost konstituirala u dravu koja je bila njihov politiki izraz. Jer, ma to jo nacija bila, element graanstva i masovne participacije ili izbora uvijek je bio prisutan. John Stuart Mill nije tek defi nirao naciju na temelju posjedovanja nacionalnog osjeaja. Ta koer je dodao da pripadnici jedne nacionalnosti "ele da njima svima vlada jedna vlast, i ele da tu vlast provode iskljuivo ili oni sami ili jedan njihov dio"14. Ne iznenauje nas to Mili o ideji nacionalnosti kao takvoj ne raspravlja u zasebnoj publika

John J . Lalor (u p .), Cyclopedia o f Political Science (New York, 1889), svezak II, str. 932: "Nation". Relevantne su natuknice uglavnom pretiskane, ili tonije prevedene iz ranijih francuskih cijela. 13 "Iz te bi definiqje slijedilo da je naciji sueno da tvori samo jednu dravu i da konstituira nedjeljivu cjelinu" (ibid. str. 923). Definicija iz koje bi ovo ^jedilo" je ona po kojoj je nacjja "skupina ljudi koji govore istim jezikom, ineju iste obiaje i obdareni su odreenim moralnim osobinama koje ih razlikqju od drugih grupa sline prirode". To je jedan od brojnih prinyera sumnjivih argumenata kojima su nacionalisti tako esto skloni 14 J . S. Mill, Utilitarianism, Liberty and Representative Government (Izdaqje Everyman, London, 1910), str. 359-66.

23

ciji, nego, karakteristino - i kratko - u kontekstu svoje male rasprave o predstavnikoj vladavini, tj. demokraciji. Jednadba nacija = drava = narod, a posebno suvereni narod, bez svake je sumnje povezala naciju s teritorijem, budu i da su struktura i definicija drava u to doba bile u biti terito rijalne. Takoer je podrazumijevala i mnogobrojnost nacional nih drava konstituiranih na taj nain, i to je svakako bila nuna posljedica samoopredjeljenja naroda. Kao to se kae u francuskoj Deklaraciji prava iz 1795. godine: Svaki je narod nezavisan i suveren, bez obzira na broj pojedinaca koji ga tvore i na veliinu teritorija koji zauzi ma. Ta je suverenost neotuiva.15 No Deklaracija ne kae mnogo o tome to ini "narod". Po sebno nije bilo nikakve logine veze izmeu graana teritorijal ne drave na jednoj strani i identifikacije "nacije" na temelju etnikih, jezinih i drugih inilaca, ili drugih karakteristika ko je su omoguavale kolektivno priznavanje grupne pripadnosti. Dapae, neki tvrde da je francuskoj revoluciji "bio potpuno stran nacionalni princip ili osjeaj; bila je tovie neprijateljski nastrojena prema njemu" iz tog razloga.16 Kao to je nizozem ski leksikograf otroumno primijetio, jezik nije u principu imao nikakve veze s time to je netko Englez ili Francuz, pa e se, kao to emo vidjeti, francuski strunjaci tvrdoglavo opirati svakom pokuaju da se govorni jezik uzme kao kriterij nacio nalne pripadnosti koja se, kako su tvrdili, utvrivala iskljuivo na temelju francuskog dravljanstva. Jezici kojima su govorili Alzaani ili Gaskonjci nisu imali nikakvog utjecaja na njihov status pripadnika francuskog naroda. Doista, ako je s gledita pukih revolucionara "nacija" imala ikakvu zajedniku toku, to nije bila, ni u kakvom temeljnom smislu, ni etnika pripadnost, ni jezik ni nita slino, iako su i
15 Moemo primijetiti da se pravo naroda na suverenost i nezavisnost ne spominje u DeHarftrjjAm prava iz 1789. ni 1793. Vidi Lucien Jamne, Le Discours jacobin et la dmocratie (Pariz, 1989), dodaci 1-3, str. 407-14. Meu tim, O. Dann i J . Dinwiddy (ur.), Nationalism in the Age o f the French Revo lution (London, 1988), str. 34, za takvo gledaqje 1793. 16 Maurice Block, "Nationalities, principle o f u J . Lalor (ur.), Cyclopedia of Political Science, svezak U, str. 939.

24

oni mogli posluiti kao indikatori pripadanja zajednici. Kao to je istakao Pierre Vilar,17 ono to je gledano odozdo karakterizi ralo narod-naciju bilo je ba to to je ona predstavljala opi interes umjesto pojedinanih interesa, opu dobrobit umjesto povlastica, na to nam ukazuje i termin koji su Amerikanci koristili prije 1800. da njime oznae nacionalnost, a da ne upo trijebe ba tu rije. Razlike meu etnikim skupinama bile su sa ovog revoludonamo-demokratskog stanovita isto tako se kundarne kako su se kasnije inile socijalistima. Oito da ame rike koloniste od kralja Georgea i njegovih pristaa nije dijelio ni jezik ni etnika pripadnost, i obratno, Francuska Republika bez potekoa je izabrala Angloamerikanca Thomasa Painea u svoju Nacionalnu skuptinu. Ne moemo stoga u revolucionarnu "naciju" uitati nita slino buduem nacionalistikom programu stvaranja nacional nih drava za skupine definirane na temelju kriterija o kojima su tako estoko raspravljali teoretiari u 19. st., kao to su etnika pripadnost, zajedniki jezik, religija, teritorij i zajed nika povijesna sjeanja (da ponovo citiramo Johna Stuarta Milla).18 Kao to smo vidjeli, osim teritorija ija povrina nije bila definirana (i moda boje koe) nijedan od ovih kriterija nije ujedinjavao novu ameriku naciju. Nadalje, kako je "grande na tion" Francuza irila granice tijekom revolucionarnih i napole onskih ratova, obuhvaajui podruja koja nisu ni po jednom od kasnijih kriterija pripadanja naciji bila francuska, bilo je jasno da niti jedan od njih ne predstavlja osnovu za njeno konstitui ranje. Pa ipak su razliiti elementi koji su kasnije koriteni u otkri vanju definicija ne-dravne nacionalnosti, bez sumnje bili pri sutni i tada, bilo da su bili povezani s revolucionarnom nacijom, bilo da su joj stvarali probleme; i to je vie za sebe tvrdila daje jedna i nedjeljiva, to je vie heterogenost unutar nje stvarala probleme. Jasno je da je veina Jakobinaca bila podozriva pre ma Francuzu koji ne govori francuski i da se u praksi esto

17 P. Vilar, "Sobre loa fundamente de laa estructuraa nacionales" (Pisto rio, 16/Eztra (Madrid, travanj 1978), str. 11. 18 John Stuart Mill, Utilitarianism, Liberty and Representative Govern ment, str. 359-66.

25

prihvaao etnolingvistiki kriterij nacionalnosti. Kao to je re kao Barre u svom izvjetaju o jezicima Komitetu javne sigur nosti: Tko se u departmanima Haut-Rhin i Bas-Khin udruio s izdajicama i pozvao Prase i Austrijance na nae napad nute granice? To je itelj (alzakog) kraja, koji govori isti jezik kao i nai neprijatelji, i koji stoga sebe smatra nji hovim bratom i sugraaninom, a ne bratom i sugraa ninom Francuza koji ga oslovljavaju na dragom jeziku i imaju drage obiaje.19 Francusko je inzistiranje na jezinoj uniformnosti od revolu cije nadalje doista izrazito i u ono je vrijeme bilo sasvim izuzet no. Vratit emo se na njega kasnije. No, poanta je u tome da teoretski nije koritenje francuskog kao materinskog jezika inilo nekog Francuzom - kako bi i moglo kad je sama revolu cija toliko vremena potroila na to da dokae kako se malo ljudi u Francuskoj uistinu njime slui?20 - ve je to bila volja da se uz ostale slobode, zakone i zajednike karakteristike slobodnog naroda Francuske stekne jo i ta. Na neki je nain svladavanje francuskog bio jedan od uvjeta za puno francusko dravljan stvo (pa stoga i nacionalnost), kao to je svladavanje engleskog postalo uvjetom za ameriko dravljanstvo. Da bismo ilustrirali razliku izmeu u osnovi jezine definicije nacionalnosti i fran cuske definicije, ak i u njenoj ekstremnoj formi, sjetimo se njemakog filologa kojeg emo susresti i kasnije kako uvjerava Meunarodni kongres statistiara daje potrebno u dravne po pise stanovnitva umetnuti i pitanje o jeziku (vidi str. 10 7108). Richard BOckh, koji je u svojim vrlo utjecajnim publikaci jama 1860-ih tvrdio da je jezik jedini adekvatni indikator naci
19 Citirano u M. de Certeau, D. Julia i J. Revel, Une Politique d ela langue. La Revolution Frangaise et le patois: L enq6te de lAbb Grgoire (Pariz, 1975), str. 293. Problem Francuske revolucije i nacionalnog jezika openito je obraen i u Rene Balibar i Dominique Laporte, Le Frangais national. Politi que et pratique de la langue nationale sous la Revolution (Pariz, 1974). Speci fini je problem Alzasa obraen u E. Phillips, Les Luttes linguistiques en Alsace ju sq u en 1945 (Strasbourg, 1975) i P. L6vy, Histoire linguistique d'Alsace et de Lorraine (2 sveska, Strasbourg, 1929). 20 De Certeau, Julia i Revel, Une Politique de la langue, passim.

26

onalnosti, a taj je argument vrlo dobro odgovarao njemakom nacionalizmu, budui da su Nijemci bili jako raspreni po sred njoj i istonoj Evropi, morao je akenaske idove klasificirati kao Nijemce, budui da je jidi neosporno njemaki dijalekt koji potjee od srednjovjekovnog njemakog. Bio je itekako svjestan injenice da e taj zakljuak teko prigrliti njemaki antisemiti. No, francuski revolucionari, koji su zagovarali integraciju idova u francusku naciju, niti su trebali niti bi shvaali takve argumente. S njihovog su gledita sefardi koji govore srednjo vjekovni panjolski i akenazi koji govore jidi - a u Francuskoj je bilo i jednih i drugih - postali jednako Francuzi, im su prihvatili uvjete francuskog dravljanstva, meu koje je narav no spadala i upotreba francuskog. Obrnuto, argument po ko jem Dreyfus ne moe biti "pravi" Francuz jer je idovskog pori jekla, ispravno je shvaen kao prijetnja samoj biti francuske revolucije i njenoj definiciji francuske nacije. Pa ipak se u poanti Barreova izvjetaja susreu dva sasvim razliita koncepta nacije: revolucionamo-demokratski i nacio nalistiki. Jednadba drava = nacija = narod vrijedila je za oba, no za nacionaliste je stvaranje politikih entiteta koji bi ju sadravali proizlazilo iz prethodnog postojanja neke zajednice koja se razlikuje od stranaca, dok je s revolucionamo-demokratskog stanovita sredinji pojam bio narod suverenih graa na = drava, koji u odnosu na ostatak ljudske rase onda tvori "naciju.21 Ne smijemo zaboraviti ni da e od tada nadalje dra ve, bez obzira na to kako su konstituirane, takoer morati uze ti u obzir svoje podanike, jer je u doba revolucija postalo tee njima vladati. Kao to je rekao grki osloboditelj Kolokotronis, vie nije bilo istina da "ljudi smatraju kraljeve bogovima na zemlji i da su obavezni rei da sve to rade dobro rade".22 Vie ih nije titila boanska priroda. Kad je francuski kralj Charles X oivio drevnu ceremoniju krunidbe u Rheimsu 1825. i (nera do) ceremoniju udotvornog lijeenja, jedva se 120 ljudi pojavilo

U odnosu na dravu, graani tvore narod; u odnosu na ljudsku rasu, oni tvore naciju ", J . Helie, "Nation, definition o" U Lalor, Cyclopedia o f Political Science, svesak II, str. 923. 22 Citirano u E. J . Hobsbawm, The A ge o f Revolution 1789-1848 (London, 1962), str. 91-2.

27

da bi bili izlijeeni od skrofula dodirom kraljeve ruke. Na po sljednjoj ih je krunidbi prije njegove, 1774. godine, bilo 2 400.23 Kao to emo vidjeti, od 1870. godine demokracija e problem legitimiteta i mobilizacije graana zaotriti i uiniti jo potreb nijim njegovo hitno ijeenje. Za vlasti je kljuni dio jednadbe drava = nacija = narod oito bila drava. No, koje je bilo mjesto nacije (ili pak jednadbe drava = nacija = narod, bez obzira kako ih poredali) u teorijskom diskursu onih koji su, na kraju krajeva, najsnanije dali svoj peat Evropi 19. st., a osobito u vrijeme kad je "princip nacio nalnosti" izmijenio kartu Evrope na najdramatiniji nain, nai me u razdoblju od 1830. do 1880, a to su bile liberalne buroa zije i njihovi intelektualci? ak i da su htjeli, ne bi mogli izbjei razmatranju tog problema tijekom onih pedeset godina kad je evropsku ravnoteu moi izmijenila pojava dviju velikih sila zasnovanih na nacionalnom principu (Njemake i Italije), fak tika podjela tree po istom principu (Austro-Ugarska nakon Nagodbe iz 1867), a da i ne spominjemo priznavanje kao neovi snih drava niza manjih politikih entiteta koji su za sebe zah tijevali novi status nacionalno zasnovanih naroda, od Belgije na zapadu do drava koje su naslijedile Otomansko Carstvo u jugoistonoj Evropi (Grka, Srbija, Rumunjska, Bugarska), i dva nacionalna ustanka Poljaka koji su zahtijevali rekonstituiranje u ono to je po njihovom miljenju bila njihova nacionalna drava. A nisu to niti eljeli izbjei. Za Waltera je Bagehota "izgradnja nacija" predstavljala osnovni sadraj evolucije u 19. st.24 Meutim, budui da je broj nacionalnih drava na poetku 19. st. bio malen, radoznali su si umovi neizbjeno postavljali pitanje koja e od brojnih evropskih populacija, koje se po ne kom od kriterija mogu klasificirati kao "nacionalnosti", stei svoju dravnost (ili neki nii oblik priznanja politike ili uprav ne zasebnosti), te koja e od brojnih postojeih drava dobiti karakter "nacije". Sastavljanje popisa kriterija za potencijalni ili stvarni status nacije u biti je posluilo u ovu svrhu. inilo se

23 Marc Bloch, Les Rois thaumaturges (Pariz, 1924), str. 402-4. 24 Walter Bagehot, Physics and, Politics (London, 1887), pogl. HI, IV, o "izgradnji nacija".

28

oitim da se nee sve drave podudarati s nacijama, a ni obrat no. Sjedne je strane Renanovo poznato pitanje "zato je Holandija nacija, a Hanover i Vojvodstvo Parma to nisu?"26 urodilo jednim nizom analitikih problema. S druge je strane primjed ba Johna Stuarta Milla da stvaranje nacionalne drave mora biti (a) izvedivo i (b) posljedica elje same nacionalnosti rezul tirala drugim nizom problema. To je vailo ak i za nacionali ste iz sredine viktorijanskog doba koji nisu nimalo sumnjali u to kakav je odgovor na oba tipa pitanja to se njihove vlastite nacionalnosti ili drave u kojoj se ta nacionalnost nalazi tie. Jer, ak su se i oni zatekli kako na zahtjeve drugih nacionalno sti i drava gledaju s manje oduevljenja. Kada, meutim, prijeemo ovu toku u liberalnom diskursu 19. st. nailazimo na iznenaujui stupanj intelektualne neo dreenosti. To nije toliko zbog toga to problem nacije nije bio do kraja promiljen, koliko zbog pretpostavke da ga i ne treba posebno izricati jer je sam po sebi oit. Iz tog se razloga veliki dio liberalne teorije nacija javlja, na neki nain, na margini diskursa liberalnih autora. Nadalje, kao to emo vidjeti, jedno je kljuno podruje liberalnog teorijskog diskursa otealo da se uope intelektualno razmatra "nacija". Na je zadatak u ostat ku ovog poglavlja da rekonstruiramo koherentnu liberalnu buroasku teoriju "nacije", ba kao to arheolozi rekonstruiraju tr govake putove po nakupinama novia. Moda bi bilo najbolje poeti s "nacijom" u njenom najmanje zadovoljavajuem smislu, a to je smisao u kojem Adam Smith koristi tu rije u naslovu svog velikog djela. Jer, jasno je da u njegovom kontekstu ona ne znai nita vie od teritorijalne drave, ili, po rijeima Johna Raea, otroumnog kota koji je lutao Sjevernom Amerikom poetkom 19. st. kritizirajui Smi ths, "svaku zasebnu zajednicu, drutvo, naciju, dravu ili narod (termini koje, to se tie naeg predmeta, moemo drati sino nimima)".26 Pa ipak, misao velikog liberalnog politikog ekono mista mora biti relevantna za liberalne graanske mislioce koji
26 Ernest Renan, "What is a nation?" u Alfred Zinunera (ur.), M odem Poli tical Doctrines (Oxford, 1939), str. 192. 20 John Rae, The Sociological Theory o f Capital, being a complete reprint o f the New Principles o f Political Economy by John Rae (1834) (ur.) C. W. Mixter (New York, 1905), str. 26.

29

su razmatrali "naciju" s drugih gledita, ak ako i nisu bili, kao John Stuart Mill, i sami ekonomisti, ih, kao Walter Bagehot, urednici asopisa The Economist. Moemo se zapitati da li je povijesna sluajnost da se klasina era liberalizma i slobodne trgovine podudara s tom "izgradnjom nacija" koju je Bagehot smatrao tako bitnim obiljejem stoljea u kojem je ivio? Dru gim rijeima, da li je nacionalna drava imala posebnu funkciju kao takva u procesu razvoja kapitalizma? Ili jo bolje: kako su tadanji liberalni analitiari vidjeh tu funkciju? Jer, povjesniaru je oito da je uloga ekonomija d e fin ira nih dravnim granicama velika. Svjetska ekonomija 19. st. bila je prije internacionalna nego kozmopolitska. Teoretiari svjet skog sistema nastoje dokazati da je kapitalizam nastao kao globalni sistem na jednom kontinentu i nigdje drugdje, upravo zbog politikog pluralizma u Evropi, koja niti je sama tvorila, niti je bila dijelom jedinstvenog "svjetskog carstva". Ekonomski razvoj od 16. do 18. stoljea odvijao se na temelju teritorijalnih drava, od kojih je svaka teila tome da slijedi merkantilistiku politiku kao jedinstvena cjelina. Jo oitije, kada govorimo o svjetskom kapitalizmu u 19. i na poetku 20. st., govorimo o njegovim sastavnim nacionalnim jedinicama u razvijenom svi jetu - o britanskoj industriji, amerikoj privredi, njemakom kapitalizmu za razliku od francuskog i tako dalje. Tijekom du gakog razdoblja od 18. st. do kraja U. svjetskog rata kao daje u globalnoj ekonomiji ostalo malo mjesta za one istinski ekstrateritorijalne, transnacionalne i meuprostome jedinice koje su odigrale tako veliku ulogu u genezi kapitalistike svjetske pri vrede i koje su danas opet postale tako prominentnima: na primjer, nezavisne mini-drave ije je ekonomsko znaenje ne srazmjerno njihovoj veliini i resursima - Ltibeck i Gent u 14. st., Singapur i Hong Kong danas. U stvari, osvrui se na ra zvoj moderne svjetske privrede, skloni smo uoiti da se faza u kojoj je ekonomski razvoj bio integralno povezan s "nacional nim privredama" velikog broja razvijenih teritorijalnih drava nalazi izmeu dva u biti transnacionalna razdoblja. Potekou je u 19. st. za liberalne ekonomiste, ili liberale koji su, kako se moglo i oekivati, prihvatili argumente klasine politike ekonomije, predstavljalo to to su oni mogli priznati ekonomsko znaenje nacija samo u praksi, a ne i u teoryi. Kla sina je politika ekonomya, a posebno ona Adama Smitha, 30

formulirana kao kritika "merkantilistikog sistema, tj. upravo onog sistema u kojem su vlade tretirale nacionalne privrede kao cjeline koje treba razvijati dravnom politikom i nastojanji ma. Slobodna trgovina i slobodno trite bili su upereni upravo protiv takvog koncepta nacionalnog ekonomskog razvoja, za koji je Smith po svom miljenju dokazao da je kontraproduktivan. Ekonomska je teorija tako bila razraena iskljuivo na temelju individualnih jedinica poduzetnitva - osoba ili tvrtki koje racionalno nastoje to vie poveati dobitke i smanjiti gu bitke na tritu bez odreenog prostornog opsega. U krajnjoj je liniji to moglo biti jedino svjetsko trite. Dok je Smith bio sve samo ne protiv odreenih funkcija vlade koje su se odnosile na privredu, to se ticalo ope teorije ekonomskog rasta, u njoj nije bilo mjesta naciji, ni bilo kojem drugom kolektivu veem od tvrtke, kojom se, uzgred budi reeno, nije detaljnije pozabavio. Tako je J. E. Caimes, na vrhuncu ere liberalizma, na ak deset stranica ozbiljno razmatrao pretpostavku da je nepotreb no stvarati teoriju meunarodne trgovine koja biae razlikovala od bilo koje druge trgovine izmeu pojedinaca.27 Zakljuio je da, iako meunarodne transakcije iz dana u dan postaju sve lake, ipak ima dovoljno trvenja da je opravdano zasebno razmatrati problem trgovine izmeu drava. Njemaki je liberalni ekono mist Schflnberg sumnjao da li pojam "nacionalni dohodak" ima ikakvo znaenje. Oni koji se nisu zadovoljavali povrnim ideja ma mogli su pasti u iskuenje da u to povjeruju, ali su vjerojat no ili predaleko iako su monetarne procjene "nacionalnog bo gatstva" bile pogrene.28 Edwin Cannan20 smatrao je da se "na cija Adama Smitha sastoji samo od skupine pojedinaca koji ive na teritoriju neke drave i razmatrao je da li injenica da e za stotinu godina svi ti ljudi biti mrtvi onemoguava da se o "naciji govori kao o entitetu koji postoji u kontinuitetu. Za ekonomsku je politiku to konkretno znailo uvjerenje da je sa
27 J . E. Cairnes. Som e Leading Principles o f Political Economy Newly Expounded (London, 1874), str. 355-65. 28 Dr Gustav Schflnberg (ur.), Handbuch d er politischen Oekonomie, sveak I (TQbingen, 1882), str. 158 i dajje. 28 Edwin Cannan, History o f the Theories o f Production and Distribution in English Political Economy from 1776 to 1848 (London, 1894), str. 10 i dajje.

31

mo trina alokacija resursa optimalna, i da bi posredstvom njegovog funkcioniranja interesi pojedinaca automatski formi rali interese cjeline - u onoj mjeri u kojoj je u teoriji uope bilo mjesta za koncepte kao to su interesi cijele zajednice. Obrnu to, John Rae je svoju knjigu iz 1834. napisao upravo zato da bi protivno Smithu pokazao da interesi pojedinca i nacionalni in teresi nisu identini, tj. da principi koji vode pojedinca za vla stitim interesom ne poveavaju nuno bogatstvo nacije.30 Kao to emo vidjeti, ne valja zanemarivati one koji su odbili da bezuvjetno prihvate Smitha, no ije se ekonomske teorije nisu mogle nositi s klasinom kolom. Termin "nacionalna privreda" pojavljuje se u Palgraveovom Dictionary o f Political Economy samo u vezi s njemakom ekonomskom teorijom. Sam termin "nacija" nestao je iz istovrsnog francuskog ijenika 1890-ih go dina.31 Pa ipak, ak su i najistokrvniji klasini ekonomisti bili pri siljeni da barataju pojmom nacionalne privrede. Kao to je sljedbenik Saint-Simona Michel Chevalier izjavio, pokajniki ili ironino, u svom uvodnom predavanju, kao profesor politike ekonomije na Collge de France: Nareeno nam je da se bavimo opim interesima ljud skih drutava, i nije nam zabranjeno da razmatramo specifinu situaciju u drutvu u kojem ivimo 32 Ili kako e to formulirati Lord Robbins, opet u vezi s klasi nim politikim ekonomistima, "malo je dokaza da su kao krite rij uspjenosti politike uzimali ita drugo osim nacionalne ko risti, a jo manje je dokaza da su bili spremni uzeti u obzir dokidanje nacionalnih veza".33 Ukratko, niti su mogli, niti su htjeli pobjei od "nacije" iji je napredak Porter pratio sa samo zadovoljstvom od 1835. nadalje jer, kako je mislio, trebalo je
30 Rae, The Sociological Theory o f Capital. 31Nouveau Dictionnaire d Economie Politique (ur.), L6on Say i Joseph Chailley (Pariz, 1892). 32 Michel Chevalier, Cours d economie politique fait au College de France, svezak I (Pariz, 1855), str. 43. Predavanje je odrano 1841. 33 L. Robbins, The Theory o f Economic Policy in English Classical Politi cal Economy (2. izdanje, London, 1977), str. 9-10. Mora se, meutim, rei daje iznimka bio uistinu globalni Bentham.

32

"utvrditi naine na koji se bilo koja zajednica uspjela uzdii na visok poloaj meu nacijama". "Bilo koja zajednica", jedva da je potrebno dodati, u stvari je za njega znaila "vlastita zajedni ca".34 Kako su se zaista mogle zanijekati ekonomske funkcije, pa ak i prednosti nacionalne drave? Postojanje drava s mono polom nad valutom i s financijama pa stoga i fiskalnom politi kom i aktivnou bila je neporeciva injenica. Te se ekonomske aktivnosti nisu mogle ukinuti, ak niti od strane onih koji su eljeli eliminirati njihove tetne intervencije u privredu. Dapa e su ak i ekstremni liberteri mogli prihvatiti, zajedno s Molinarijem, daje "podjela ljudskog roda na autonomne nacije u biti ekonomska".35 Je r drava - u postrevolucionarnom razdoblju nacionalna drava - je na koncu konca garantirala sigurnost vlasnitva i ugovora. Kao to je rekao J. B. Say - poznati nepri jatelj dravnog poduzetnitva - "nijedna nacija nije nikad uspjela dostii vii nivo blagostanja ukoliko nije imala stalnu vlast"36 Liberalna je ekonomija ak mogla racionalizirati funk cije vlasti pomou slobodne konkurencije. Tako je Molinari tvr dio daje "fragmentacija ljudskog roda u nacije korisna, utoliko to razvija izuzetno snaan princip ekonomskog suparnitva".37 U prilog toj tvrdnji naveo je Svjetsku izlobu 18 5 1. No i bez takvih opravdanja, funkcija vlade u ekonomskom razvoju po drazumijevala se. J. B. Say, koji nije izmeu jedne nacije i nje nih susjeda vidio vee razlike nego izmeu dvije susjedne pro vincije, ipak je optuio Francusku - dakle, francusku dravu i vladu - da zaputaju razvoj domaih resursa zemlje i da se umjesto toga bacaju na osvajanje tuih zemalja. Ukratko, nije dan ekonomist, pa ak ni onaj najekstremnijih liberalnih uvje renja, nije mogao previdjeti ili ne uzeti u obzir nacionalnu pri

George Richardson Porter, The progress o f the Nation, in its various social and economic relations, from the beginning o f the nineteenth century to the present time, 2 dijela (London, 1836), Predgovor. 36 Molinari u Dictionnaire d econom iepolitique (Pariz, 1854), pretiskano u Lalor, Cyclopedia o f Political Science, svezak II, str. 957: "Nations in political economy". 36 Ibid. str. 958-9. 37 Ibid. str. 957.

33

vredu. Samo to liberalni ekonomisti nisu rado o njoj govorili, ili pak nisu znali kako da o njoj govore. No, zemljama koje su nastojale razvijati svoju nacionalnu privredu takmiei se s nadmonom privredom Britanije, Smithova je slobodna trgovina izgledala manje privlanom. Tamo nalazimo mnotvo ljudi koji gorljivo govore o nacionalnoj pri vredi kao o cjelini. Ve smo spomenuli zaboravljenog kotskog Kanaanina Raea. On je izlagao teorije koje kao da anticipiraju doktrine o nadomjetavanju uvoza i uvozu tehnologija Eko nomske komisije UN za Latinsku Ameriku 50-ih godina. Jo oitije, veliki je pristaa federalizma Alexander Hamilton u SAD povezivao naciju, dravu i ekonomiju, opravdavajui po mou te veze jaku nacionalnu vladu koju je on podravao pred manje centralistiki nastrojenim politiarima. Na popisu njego vih "velikih nacionalnih mjera" koje je sastavio autor natuknice "nacija" u jednom kasnijem amerikom priruniku iskljuivo su ekonomske mjere: osnivanje nacionalne banke, nacionalna od govornost za dravne dugove, stvaranje nacionalnog duga, za tita nacionalne industrije pomou visokih carina i obavezna troarina.38 Mogue je da su, kao to udivljeni autor ukazuje, sve te mjere "trebale razviti zametak nacionalnosti", a mogue je i da je, kao to je bio sluaj s drugim federalistima koji su rijetko spominjali naciju a esto raspravljali o privredi, autor smatrao da e se nacija pobrinuti sama za sebe ako se federal na vlada pobrine za ekonomski razvoj: u svakom je sluaju nacija implicirala nacionalnu privredu i sistematsku brigu za tu privredu od strane drave, to je u 19. st. znailo protekcio nizam. Ekonomski teoretiari razvoja u Americi 19. st. bili su, ope nito uzevi, preveliki mediokriteti da bi teorijom uspjeno po duprli Hamiltonov princip, to su pokuali uiniti jadni Carey i drugi.39 Meutim su to lucidno i uvjerljivo uinili njemaki eko nomisti, na elu s Friedrichom Listom. On je svoje ideje, koje su se otvoreno inspirirale Hamiltonom, razvio tijekom boravka u SAD 20-ih godina 19. st., kad je dapae i sudjelovao u debata
**Ibid. str. 933. 39 Usp. J. Schumpeter, History o f Economic Analysis (Oxford, 1954), str. 515-16.

34

ma o nacionalnoj privredi.40 Za Lista je zadaa ekonomije kao znanosti, koju su Nijemci od tada nadalje radije nazivali "naci onalnom ekonomijom" (Nationaloekonomie) ili "narodnom eko nomijom" (Volkswirtschaft) umjesto "politikom ekonomijom", bila "postizanje ekonomskog razvoja nacije i priprava za ulazak u univerzalno drutvo budunosti".41 Jedva da je potrebno do dati kako bi se taj razvoj odvijao u vidu kapitalistike industri jalizacije koju potie snana buroazija. Ono to je, meutim, s naeg stanovita interesantno kod Lista i kasnije "historijske kole" njemakih ekonomista kojima je posluio kao inspiracija - kao to je posluio i ekonomskim nacionalistima drugih zemalja, npr. Arthuru Griffithu u Ir skoj42 -je s t to to je on jasno formulirao jednu od karakteristi ka "liberalnog" poimanja naqje koja se obino uzimala zdravo za gotovo. Ona je morala biti dovoljno velika da tvori razvojnu jedinicu koja se moe odrati. Ako ne uspije prijei taj prag, nema povijesno opravdanje. Ta se karakteristika inila tako oitom i lako dokazivom, da se rijetko i pokuavala potkrijepiti dokazima. Dictionnaire politique Gamier-Pagsa je 1843. sma trao "smijenim" postojanje Belgije i Portugala kao neovisnih nacija, jer su tako oito bile premalene.43 John Stuart Mill je opravdavao sasvim neosporni irski nacionalizam time to su Irci na kraju krajeva i kad se sve uzme u obzir, "dovoljno brojni da bi tvorili pristojnu naciju".44 Drugi se, meu njima i Mazzini i Cavour, iako apostoli principa nacionalnosti, nisu slagali. Da pae je sam New English Dictionary rije "nacija" definirao ne samo na uobiajeni nain s kojim je Britaniju upoznao J. S.

40 Napisao je Outline o f Am erican Political Economy (Philadelphia, 1827), u kojoj anticipira svoje kasnije poglede. O Listu u Americi pide W. Notz "Frie drich List in Amerika" (WeltwirtschafUiches Archiv, 29, 1925, str. 199-265 i vezak 22, 1925, str. 154-82) i "Frederick List in America" (American Econo mic Review, 16, 1926, str. 249-65). 41 Friedrich List, The National System o f Political Economy (London, 1885), str. 174. ^Njegovi su pogledi lijepo saeti u E. Strauss, Irish Nationalism and British Democracy (London, 1951), str. 218-20. 43 "Nation" Eliasa Regnaulta, D ictionnaire politique, s uvodom GarnierPagtea (Pariz, 1842), str. 623-6. "Ny-a-t-il pas quelque chose de drisoire dappeler la Belgique une nation?" 44 Considerations on Representative Government u Utilitarianism, str. 365.

35

Mill, ve kao "veu skupinu osoba" potrebnih karakteristika (moj kurziv).46 List je jasno ustvrdio da brojno stanovnitvo i veliki teritorij obdaren mnogim na cionalnim resursima osnovni su uvjeti za normalnu na cionalnost... Nacija koja je ograniena malim brojem sta novnika i malim teritorijem, osobito ako ima i poseban jezik, moe posjedovati samo sakatu knjievnost, sakate institucije za unapreivanje umjetnosti i znanosti. Mala drava ne moe nikako na svom teritoriju do savren stva razviti razliite grane proizvodnje.46 Ekonomske prednosti velikih drava (Grossstaaten ), drao je profesor Gustav Cohn, dokazane su primjerima Britanije i Francuske. Bez svake su sumnje te prednosti bile manje od prednosti jedinstvene globalne ekonomije, no ujedinjenje svijeta na nesreu nije jo bilo mogue postii. U meuvremenu je "sve emu tei cijela ljudska rasa ... u ovom trenu ve (zunachst einm al) postigao znaajan dio ljudske rase, tj. 30-60 milijuna ljudi". I tako "slijedi da e budunost civiliziranog svijeta jo dugo imati oblik stvaranja velikih drava (GrossstaatenbildungY 47 Uzgred primjeujemo stalnu pretpostavku, na koju emo se vratiti kasnije, da su "nacije" na drugom mjestu po poeljnosti iza svjetskog jedinstva. Dva zakljuka slijede iz ove teze, koja je gotovo univerzalno prihvaena meu onima koji su ozbiljno razmiljali o ovom pro blemu, ak i kad su je formulirali manje eksplicitno od Nijema ca, koji su to uinili iz odreenih povijesnih razloga. Kao prvo, slijedi da "princip nacionalnosti" u praksi vrijedi samo za nacionalnosti odreene veliine. Odatle i injenica koja bi nas inae zapanjila, da Mazzini, apostol ovog principa, nije predvidio nezavisnu Irsku. to se tie jo manjih nacionalnosti ili potencijalnih nacionalnosti - Sicilijanaca, Bretonaca, Velana - njihove je zahtjeve trebalo uzeti s jo manje ozbiljnosti. U
46 Oxford English Dictionary, VH, str. 30. 48 Ibid. str. 175-6. 47 Gustav Cohn, Grundlegung der Nationaloekonomie, vol. I (Stuttgart, 1885), str. 447-9.

stvari, rije Kleinstaaterei (sistem mini-drava) bila je namjer no prezirna. Njemaki su nacionalisti bili upravo protiv toga. Rije "balkanizacija", koja potjee iz podjele teritorija koji su bili dio Turskog Carstva na brojne nezavisne dravice, i danas ima negativnu konotaciju. Oba termina spadaju u frazeologiju poli tikih uvreda. Ovaj se "zakon kritine mase" izvrsno moe ilu strirati kartom budue Evrope nacija koju je sastavio sam Mazzini 1857: sadri jedva desetak drava i federacija, od kojih se Samo jedna (naravno, Italija) ne bi mogla odmah klasificirati kao vienacionalna po kasnijim kriterijima.48 "Princip nacional nosti", kako ga je formulirao Wilson i koji je dominirao mirov nim ugovorima poslije I. svjetskog rata rezultirao je Evropom s dvadeset i est drava - dvadeset i sedam ako dodamo i Irsku Slobodnu Dravu koja je ubrzo osnovana. Samo u dodati da nedavna studija regionalistikih pokreta samo u Zapadnoj Evropi navodi etrdeset i dva,49 i tako pokazuje to bi se moglo dogoditi ako se jednom napusti "zakon kritine mase". Vano je meutim primijetiti da u klasinom periodu liberal nog nacionalizma nitko nije ni sanjao o naputanju tog princi pa. Samoopredjeljenje nacija vrijedilo je samo za one nacije koje su se smatrale sposobnima za opstanak: kulturno, i svakako ekonomski (ma to tono sposobnost za opstanak ustvari zna ila). Utoliko se Mazzinijeva i Millova ideja nacionalnog samoo predjeljenja bitno razlikovala od one predsjednika Wilsona. Ra zloge za prijelaz s jedne na drugu razmotrit emo kasnije. No, moda bi i ovdje bilo korisno en passan t primijetiti da "princip praga" nije bio posve odbaen ni u Wilsonovo doba. Izmeu dva je rata postojanje Luksemburga i Lichtensteina predstavljalo izvor blage nelagode, mada su filatelisti pozdravili te drave. Nikome nije bilo milo postojanje Slobodnog grada Gdanjska, ne aamo u dvije susjedne drave koje su ga obje eljele kao dio svog teritorija, ve mnogo ire, meu svima onima koji su osje ali da gradovi-drave ne mogu opstati u 20. st., kao to su to mogli u vrijeme Hanse. Stanovnici krnje Austrije gotovo su jednoglasno eljeli integraciju s Njemakom, jer jednostavno
48 Vidi Denis Mack Smith (ur.), II Risorgimento (Bari, 1968), str. 422. 49 Jochen Blaschke (ur.), Handbuch d er westeuropOischen Regionalbewejungen (Frankftirt, 1980).

37

nisu mogli povjerovati da tako mala drava moe ekonomski neovisno opstati (da je "lebensfiLhig"). Tek smo nakon 1945, i jo vie po poetku dekolonizacije u zajednicu nacija pripustili takve entitete kao to su Dominikanska Republika, Maldivi i Andora. Druga je posljedica ta to je izgradnja nacija neizbjeno viena kao proces ekspanzije. To je bio drugi razlog za anoma liju sluaja Irske ili bilo kojeg drugog isto separatistikog naci onalizma. Kao to smo vidjeli, u teoriji je prihvaeno da se u toku socijalne evolucije ljudske socijalne jedinice poveavaju od obitelji i plemena do grofovije i kantona, od lokalnog do regio nalnog, nacionalnog i na kraju globalnog. Nacije su tako, na neki nain, bile u skladu s historijskom evolucijom samo utoli ko to su poveavale opseg ljudskog drutva, a sve drugo ostaje nepromijenjeno. Ako va\ja nau doktrinu saeti u jednu tezu, moda bi smo trebali rei da je, openito govorei, princip nacio nalnosti legitiman kada tei ujedinjavanju u kompaktnu cjelinu ratrkanih grupa populacije, a da je nelegitiman kada tei podjeli drave.6 0 U praksi je to znailo da se od nacionalnih pokreta oekivalo da budu pokreti za nacionalno ujedinjavanje ili irenje. Svi su se Nijemci i Talijani tako nadah tome da se okupe u jednoj dravi, ba kao i svi Grci. Srbi e se tako integrirati s Hrvatima u jedinstvenu Jugoslaviju (koja nije imala ama ba nikakvog povijesnog presedana), oni eljni jo veeg jedinstva sanjah su jo i dalje o Balkanskoj Federaciji. To je ostala vrsta nakana komunistikih pokreta do poslije II. svjetskog rata. Cesi e se spojiti sa Slovacima, Poljaci s Litavcima i Ukrajincima - oni su, ustvari, ve bih stvorili jedinstvenu veliku dravu u Poljskoj prije podjele - Rumunji u Moldaviji stopit e se s Rumunjima u Vlakoj i Transilvaniji, i tako dalje. To je bilo oito nespojivo s definicijama nacije baziranim na etnikoj pripadnosti, jeziku ili zajednikoj povijesti, no, kao to smo vidjeh, to nisu bih odluu jui kriteriji za liberalnu izgradnju nacija. U svakom sluaju, nitko nije poricao injeninu vienacionalnost, viejezinost ili
60 Maurice Block u Lalor, Cyclopedia o f Political Science, svezak U, str. 941.

38

vieetninost najstarijih i najnesporniiih nacionalnih drava, kao to su npr. Britanija, Francuska i panjolska. Ovakva je nacionalna heterogenost "nacionalnih drava" pri hvaena tim prije, to su u mnogim dijelovima Evrope i u ve em dijelu ostatka svijeta nacionalnosti bile tako oito izmijea ne na jednom te istom teritoriju da se razvrstavanje tih nacio nalnosti po isto prostornom principu inilo sasvim nerealnim. To je posluilo kao osnova interpretacijama nacionalnosti, kao to je kasnija austromarksistika, po kojima se nacija ne vee uz teritorij ve uz narod. Niti je sluajnost to su inicijativu o tom pitanju u austrijskoj socijaldemokratskoj partiji pokretali uglavnom Slovenci, koji su ivjeli na podruju gdje je bilo po sebno teko razdvajati slovenska od njemakih naselja, koja su esto postojala kao enklave unutar enklava, ili kao granine zone neodreene i promjenljive identifikacije.51 No, ipak je na cionalna heterogenost nacionalnih drava prihvaena prije sve ga zato to se inilo neospornim da male, a posebno male i nerazvijene nacionalnosti mogu samo profitirati spajanjem u vee nacije, dajui svoj doprinos razvoju ljudske rase kroz njih. "Iskustvo", rekao je Mili, izriui konsenzus razumnih proma traa, "dokazuje da je mogue da se jedna nacionalnost stopi i apsorbira u drugu. Za nerazvijene i inferiorne iz toga bi se dala izvui velika korist: Nitko ne moe pretpostaviti da za Bretonca ili Baska ili stanovnika francuske N a vare nije korisnije da bude ... pripadnik francuske nacionalnosti, koji pod istim uvjeti ma uiva sve privilegije francuskog dravljanstva... nego da se duri na svojim hridinama, kao poludivlji relikt dav no prolih vremena, kreui se u svojoj vlastitoj maloj mentalnoj orbiti, ne sudjelujui i ne zanimajui se za opi razvoj svijeta. Ista se primjedba moe uputiti i Velaninu ili kotskom gortaku kao pripadnicima britanske naci je.52

51 Prilog Etbina Kristana partijskom kongresu u BrGnnu (Bmu), u kojem e elaborira narirmaini program partije, moe se nai u Georges Haupt, Mi! thel Lowy i Claudia Weill, Lea M andates et la question nationals 1848-1914 Pariz, 1937), str. 204-7. 52 Mill, Utilitarianism, Liberty and Representative Government, str. 363-4.

39

Kad se jednom prihvatilo da nezavisna ili "prava" nacija tre ba takoer biti sposobna za samostalni opstanak po tada pri hvaenim kriterijima, slijedilo je i da su neke manje nacional nosti i njihovi jezici osueni da kao takvi nestanu. Friedrich Engels je estoko napadan kao velikonjemaki ovinist zato to je predskazivao nestanak eha kao naroda i zato to je izrekao neke ne ba laskave primjedbe o budunosti jo podosta drugih naroda.63 On je doista i bio ponosan to je Nijemac, i naginjao je tome da svoj narod usporeuje s drugima na tetu drugih, osim glede revolucionarne tradicije svog naroda. Takoer je bio, bez imalo sumnje, posve u krivu to se tie eha i jo nekih naroda. No, potpuno je anakronistino kritizirati ga zbog nje govog osnovnog stava, koji su dijelili svi nepristrani promatrai sredinom 19. st. Neke od malih nacionalnosti i jezika nisu imali samostalne budunosti. To je bilo opeprihvaeno, ak i meu ljudima koji su bili sve samo ne neprijateljski nastrojeni prema nacionalnom osloboenju u principu ili praksi. U takvom opem stavu nije bilo ni traga ovinizmu. On nije implicirao neprijateljske osjeaje prema jezicima i kulturi tih kolektivnih rtava zakona napretka (kako bi ih bez sumnje nazivali u to vrijeme). Naprotiv, ondje gdje nadmo dravne nacionalnosti i dravnog jezika nije u pitanju, premona bi na cija mogla njegovati i unapreivati dijalekte i manje jezike unu tar nje, povijesne i folklorne tradicije manjih zajednica koje sadri, ako nita drugo a ono kao dokaz mnotva boja na svojoj makronacionalnoj paleti. Dapae male nacionalnosti, pa ak i nacionalne drave koje su prihvatile integraciju u veu naciju kao neto pozitivno - ili, ako hoete, koje su se pokorile zakonu napretka - nisu ni same vidjele nikakve nepremostive razlike izmeu mikrokulture i makrokulture, ili su se ak pomirile s gubitkom onoga to se nye dalo prilagoditi modernom dobu. Pojam "sjevernog Britanca" izmislili su koti, a ne Englezi, na kon ujedinjenja 1707.54 Sami su glasnogovornici i borci za velku stvar u Walesu 19. st. sumnjali u to da njihov jezik, iako

63 Usp. Roman Rosdolsky, "Friedrich Engels und das Problem der geschichtslosen Vlker" (Arc/iiu fUr Sozialgeschichte, 4/1964, str. 87-282). 64 Vidi Linda Colley, "Whose nation? Class and national consciousness in Britain 1750-1830" {Past and Present, 113, 1986), str. 96-117.

40

moan medij za religiju i poeziju, moe udovoljiti svim kultur nim potrebama svijeta 19. st. - tj. prihvaali su nunost i pred nost dvojezinosti.66 Bez sumnje su bili svjesni mogunosti za poljavanja i napredovanja po cijeloj Britaniji koja se nudila Velanima koji govore engleski, no to njje oslabilo njihovu emo tivnu vezu s drevnom tradicijom. Ovo se jasno vidi ak i meu onima koji su se pomirili s konanim nestankom idioma, kao to je sveenik Griffiths sa Nonkonformistikog koleda u Brecknocku koji je samo zatraio da se taj proces prepusti pri rodnoj evoluciji: Pustite ga [velki jezik] da umre u miru i asno. Ma koliko da smo mu privreni, malo bi tko poelio da se eutanazija odloi. Ali, nikakvu rtvu ne bismo smatrah prevelikom da se sprijei njegovo ubojstvo.6 6 etrdeset godina kasnije, i drugi je pripadnik male nacional nosti, socijalistiki teoretiar Karl Kautsky - porijeklom eh govorio u slinom rezigniranom tonu, no ne bez naklonosti: Nacionalni e jezici biti sve vie ogranieni na domau upotrebu, no ak e i ondje sve vie biti tretirani kao stari komad naslijeenog porodinog namjetaja, kao ne to prema emu se ophodimo s potovanjem, iako ba nema velike praktine vrijednosti.67 No, ti su problemi muili manje nacionalnosti ija se samostojna budunost inila nesigurnom. Englezi jedva da su marili za preokupacije kota i Velana, dok su se diili kunom egzo tikom Britanskog otoja. I koji su dapae, kao to su to ubrzo otkrili stereotipizirani Irci, s to veom dobrodolicom prihvaah manje nacionalnosti koje nisu predstavljale prijetnju veoj to su se razhitije od Engleza ponaale: irske i kotske osebujnosti pozdravljane su pljeskom. Shno su tome pangermanski nacio
66 Ieuan Gwinedd Jones, "Language ar|d community in nineteenth-century Wales" u David Smith (ur.), A People and a Proletariat: Essays in the History o f Wales 1780-1980 (London, 1980), str. 41-71, posebno str. 59-63. 66 Inquiry on Education in Wales, Parliamentary Paper, 1847, XXVII, II. io (Izvjeitqj o grofovijama Brecknock, Cardigan i Radnor), str. 67. 67 Haupt, Lowy i Weill, Les M andates, str. 122.

41

nalisti ustvari poticali knjievnost na niskonjemakom ili frizijskom, jer su ovi bili svedeni na bezopasne prirepke, a ne kon kurente visokonjemakom, talijanski su se nacionalisti ponosili Bellijem, Goldonijem i pjesmama na napolitanskom. to se to ga tie, frankofoni se Belgijanci nisu bunili protiv Belgijanaca koji su govorili i pisali flamanski. Upravo su se Flamingants odupirali Francuzima. Iako jest bilo sluajeva da vodea nacija ili Staatsvolk nastoji aktivno potisnuti manje jezike i kulture, do kraja je 19. st. ta pojava bila rijetka, osim u Francuskoj. Neki su narodi ili nacionalnosti tako bili osueni na to da nikad ne postanu potpuno razvijene nacije. Drugi su postigli, ili e postii, status potpune nacije. No, koje od njih su imale budunost, a koje ne? Debate o tome to spada u karakteristike nacije - teritorijalne, jezine, etnike i si. - nisu mnogo pomo gle. "Zakon kritine mase bio je naravno korisniji, jer je elimi nirao odreeni broj malih naroda, no, kao to smo vidjeli, ni on nije bio odluujui, budui da je bilo "nacija" prilino skromne veliine, da i ne spominjemo nacionalne pokrete poput irskog, o ijoj su sposobnosti da formiraju uspjene nacionalne drave miljenja bila podijeljena. Neposredna poanta Renanovog pita nja o Hanoveru i Vojvodstvu Parmi, na kraju krajeva, nije bila njihova usporedba s bilo kojom nacijom ve sa drugim nacio nalnim dravama isto takve skromne veliine, s Nizozemskom ili vicarskom. Kao to emo vidjeti, pojava nacionalnih pokre ta s podrkom masa koji trae da im se posveti panja, zahtije vat e temeljne revizije sudova, no u klasinom razdoblju libe ralizma ini se da je malo njih izvan Otomanskog Carstva tra ilo priznanje statusa nezavisnih suverenih drava, a ne tek razliite stupnjeve autonomije. Sluaj Irske je, kao i obino, anomalan i to se tie ovoga - u svakom je sluaju to postao s pojavom fenijaca koji su zahtijevali Republiku Irsku koja bi mogla biti samo i iskljuivo nezavisna od Britanije. U praksi su postojala samo tri kriterija koji su omoguavali narodu da se vrsto klasificira kao nacija, uvijek pod uvjetom da je dovoljno velik da pryede prag. Prvi je povijesna poveza nost s nekom trenutno postojeom dravom ili dravom s rela tivno dugom i nedavnom prolou. Stoga se nije mnogo ospo ravalo postojanje engleskog ili francuskog naroda-nacije, (veliko)ruskog naroda ili Poljaka, a rijetko se osporavalo i panjol
42

sku naciju, s jasno shvaenim nacionalnim obiljejima, osim u samoj panjolskoj.68 Je r ako se podrazumijeva identifikacija nacije s dravom, stranci su prirodno pretpostavljali da u nekoj zemlji postoji samo dravni narod, navika koja i dandanas sme ta kote. Drugi je kriterij postojanje kulturne elite s dugom tradici jom, koja posjeduje pisani nacionalni knjievni i administrativ ni jezik. Na tome su Talijani i Nijemci bazirali svoje tvrdnje da su nacija, iako se dotini "narodi" nisu mogli identificirati ni sa jednom jedinstvenom dravom. U oba se sluaja nacionalna identifikacija stoga izrazito temeljila na jeziku, iako je i u jed nom i u drugom sluaju nacionalni jezik u svakodnevnom ivo tu govorila tek malena manjina - procjenjuje se da je u Italiji ta manjina iznosila 2V2 % u asu ujedinjenja59 - dok se ostatak stanovnitva sluio razliitim i esto meusobno nerazumljivim idiomima.6 0 Trei je kriterij, moramo naalost rei, potvrena osvajaka sposobnost. Stanovnitvo e najlake osvijestiti svoju kolektiv nu egzistenciju ako egzistira kao imperijalni narod, ega je Fri edrich List bio itekako svjestan. Osim toga, u 19. je stoljeu osvajanje prualo darvinistiki dokaz o evolucijskom uspjehu drutvene vrste. Ostali kandidati za status nacije oito nisu bili a priori is kljueni, no nije bilo niti nikakvih a priori pretpostavki u njiho vu korist. Za njih je najbolje bilo da su dio nekog politikog entiteta koji je po liberalistikim standardima 19. st. anomalan, zastario i koji su povijest i napredak osudili na propast. Otomansko je Carstvo bilo najoitiji evolucijski fosil te vrste, no isto je to bilo, kao to je postajalo sve oevidnije, i Habsburko Carstvo.

8 Unutar su panjolske kulturne, jezine i institucionalne razlike meu narodima kraljevina Aragona i Kastiljje bile oite. U panjolskom Carstvu, kojeg Aragon njje bio djelom, jo i vie. 69Tullio de Mauro, Storia linguistica dellItalia unita (Bari, 1963), str. 41. 60 "Obwohl sie alle in einem Reich Deutscher Nation' nebeneinander lebten, darf nichts darfiber hintwegt&uschen, das ihnen sogar die gemeinsame Jmgangssprache feUte." Hans-Ulrich Wehler, D eutsche Gesellschaftsgetchichte, vol. I (Mflnchen, 1987), str. 50

43

Tako su dakle ideolozi ere pobjedonosnog buroaskog libera lizma od, recimo, 1830. do 1880. koncipirali naciju i nacionalnu dravu. Te su koncepcije bile dio liberalne ideologije na dva naina. Prvo, jer je razvoj nacija nesumnjivo predstavljao fazu u ljudskoj evoluciji ili napretku od manje grupe ka veoj, od obitelji ka plemenu i regiji, ka naciji, i, na kraju, ka ujedinje nom svijetu budunosti u kojem e se, da citiramo povrnog i stoga tipinog G. Lowesa Dickinsona, "barijere nacionalnosti koje su dio djetinjstva rase rastopiti i rastoiti na suncu znano sti i umjetnosti."61 Taj bi svijet bio jedinstven i jezino. Jedan jedini svjetski jezik, uz koji bez sumnje postoje i nacionalni jezici svedeni na kunu i sentimentalnu ulogu dijalekata, imali su na umu i predsjednik Ulysses S. Grant i Karl Kautsky.62 Takva predvi anja, kao to danas znamo, i nisu bila sasvim promaena. Pokuaji da se konstruiraju umjetni svjetski jezici koji datiraju iz 80-ih godina 19. st., nakon to su 70-ih sastavljeni meuna rodni telegrafski i signalni kodovi, propali su, iako jedan od njih, esperanto, jo ivi meu malobrojnim entuzijastima, te pod paskom nekih reima koji vuku porijeklo od socijalistikog internacionalizma tog perioda. S druge se strane razumno ne povjerenje Kautskog u vezi s tim nastojanjima i njegovo pred vianje da e se jedan od veih dravnih jezika pretvoriti u de facto svjetski jezik pokazalo ispravnim. Engleski se pretvorio u taj globalni jezik, iako on ne zamjenjuje ve nadopunjuje nacio nalne jezike. Tako je u perspektivi liberalne ideologije, nacija (a to znai velika nacija sposobna za opstanak) predstavljala fazu u evolu ciji do koje se stiglo polovinom 19. st. Kao to smo vidjeli, nalije ideje "nacija kao napredak" je stoga, logino, bilo asimiliranje manjih zajednica i naroda u vee. To nije nuno podra zumijevalo odbacivanje starih lojalnosti i osjeaja, iako je daka ko moglo znaiti i to. Oni koji su bili geografski i socijalno mobilni, i koji u svojoj povijesti nisu imali nita naroito pri vlano na to su se mogli pozivati, mogli su biti sasvim priprav
61B. Porter, Critics o f Em pire. British Radical Attitudes to Colonialism in Africa, 1895-1914 (London, 1968), str. 331, koji citira djelo G. Lowesa Dickin sona A M odem Symposium (1908). Relevantni navod is nastupnog govora predqednika Granta vidi u E. JHobsbawm, The A ge o f Capital 1848-1875 (London, 1975), epigrafi pogMju 3.

44

ni to uiniti. To se osobito odnosilo na mnoge idove srednje klase u zemljama koje su nudile totalnu jednakost za asimilira ne - Pariz je bio vrijedan mise i drugima, a ne samo Henriju IV - dok nisu krajem stoljea i kasnije otkrili da neogranieno pristajanje na asimilaciju nije dovoljno, ako nacija koja ih pri ma nije spremna da u potpunosti prihvati one koji se asimilira ju. S druge strane ne valja smetnuti s uma da SAD nisu nipoto bile jedina drava koja je slobodno nudila status pripadnika "nacije" svakom tko se elio pridruiti, i da su "nacije" doputale slobodan ulaz lake od klasa. Generacije prije 19 14 . pune su velikonacionalnih ovinista iji oevi, a o majkama da i ne go vorimo, nisu znali jezik naroda koji su njihovi sinovi odabrali kao svoj narod, te ija su imena, slavenska ih maarizirana njemaka i slavenska svjedoila o njihovom izboru. Asimilacija se mogla i solidno isplatiti. No, modema je nacija bila dijelom liberalne ideologije na jo jedan nain. Povezivala se s preostalim velikim liberalnim slo ganima ne toliko loginom nudom koliko zbog dugotrajnog meuodnosa: kao to se sloboda i jednakost povezuju s brat stvom. Drugim rijeima, budui da je sama nacija bila tako nova s povijesnog stanovita, konzervativci i tradicionalisti bih su joj protivnici, pa je stoga nacija privlaila one koji su bili njihovim protivnicima. Veza izmeu ta dva naina miljenja moe se ilustrirati primjerom tipinog pangermanista iz Au strije, roenog u Moravskoj, tom podruju otrih nacionalnih konflikata. Arnold Pichler,63 sluio je u bekoj policiji. Njegovu odanost slubi nisu prekinule politike promjene od 19 01. do 1938. Bio je, a donekle i ostao cijelog svog ivota, strastveni njemaki nacionalist, protivnik Ceha i antisemit - iako nije iao tako daleko da smjesti sve idove u konc-logore, kako su predlagali drugi antisemiti.64 Istovremeno je bio strastveni antiklerikalac, a u politici ak i liberal; u svakom je sluaju sura ivao u najliberalnijem bekom dnevniku za vrijeme prve repu blike. U njegovim tekstovima nacionalizam i eugeniko rezoniranje idu zajedno s oduevljenjem industrijskom revolucijom i,
Franz Pichler, Polizeihofrat P. Ein treuer D iener seines ungetreuen StaQtes. Wiener Polizeidienst 1901-1938 (Be, 1984). Za ovu referencu zahvajjujem Clemensu Helleru. **Ibid., atr. 19.

45

to jo vie iznenauje, time to ona stvara zajednicu "graana svijeta" (Weltbtirger)... koji ... daleko od palanakog provincija lizma i horizonata ogranienih crkvenim zvonikom" otvaraju cijelu zemaljsku kuglu za one koji su do tada bili utamnieni u svojim regionalnim zakucima.65 Tako su dakle "naciju" i "nacionalizam vidjeli liberalni misli oci na vrhuncu buroaskog liberalizma, a to je bilo razdoblje kad je "princip nacionalnosti" po prvi put postao velika tema u meunarodnoj politici. Kao to emo vidjeti, taj se koncept ra zlikovao u jednom bitnom pogledu od Wilsonovog principa na cionalnog samoodreenja, koji je takoer, u teoriji, lenjinistiki, i koji u debatama o ovim temama prevladava od kraja 19. st. Nije bio bezuvjetan. U tom se pogledu razlikovao i od radikalno-demokratskog gledita, formuliranom u Deklaraciji prava francuske revolucije koju smo ve citirali, koje je izriito odba civalo "princip praga". U praksi, meutim, mini-narodima ija su prava na suverenosti i samoodreenje time garantirana nji hovi vei i grabeljivjji susjedi uglavnom nisu doputali da pri mijene, a u veini tih naroda nije bilo mnogo simpatizera prin cipa iz 1795. Pomiljamo na (konzervativne) slobodne planin ske kantone vicarske, koje su gotovo sigurno imali na pameti oni koji su itali Rousseaua i sastavljali deklaracije o pravima ovjeka u tom razdoblju. Jo nisu nastupili dani ljeviarskih autonomakih pokreta ili pokreta za nezavisnost u takvim za jednicama. Sa stanovita liberalizma - a kao to nam pokazuje primjer M ana i Engelsa, ne samo liberalizma - u prilog je "naciji" go vorilo to to ona predstavlja fazu u povijesnom razvoju ljudskog drutva, a podravanje uspostave pojedinih nacionalnih drava (bez obzira na subjektivne osjeaje pripadnika nacionalnosti u pitanju, ili privatne simpatije promatraa) ovisilo je o tome da li se moglo dokazati da one prate ili unapreuju povijesnu evo luciju ili napredak.6 6 Sveope buroasko divljenje prema kot65 Ibid., str. 30. 66 Usp. pismo Friedricha Engelsa Bernesteinu, 22-25. veljae 1882. (Werke, svezak 35, str. 278 i dalje) o balkanskim Slavenima: "ak i kada bi ti tipovi bili tako divljenja vrijedni kao kotski gortaci kako ih opisiye Walter Scott - a i oni su wflm n horda groznih stokokradica - moemo jedino osuditi to kako ih drutvo Hnnaa tretira. Kari bismo mi bili na vlasti, i mi bismo imah okapanja > njihovim lopovlukom, kqji im je u krvi."

46

skim gortacima nije, koliko m ije poznato, navelo nijednog od pisaca da zahtijeva da ih se prizna kao naciju - ak ni one sentimentalne koji su oplakivali neuspjeh restauracije dinastije Stuart pod Bonnie Prince Charlijem, iji su glavni pristae bili gortaki klanovi. No, ako je jedini povijesno opravdani nacionalizam bio onaj koji se uklapao u napredak, tj. onaj koji je poveavao a ne smanjivao razmjere u kojima funkcioniraju privrede, drutva i kultura ljudskog roda, to bi u svoju obranu u velikoj veini sluajeva mogli uiniti mali narodi, mali jezici, male tradicije nego izraziti konzervativni otpor neizbjenom napretku povije sti? Mali se narod, jezik ili kultura uklapao u napredak jedino ukoliko je prihvatio podreeni status u odnosu na neku veu jedinicu, ili ako se povukao iz bitke i tako postao objektom nostalgije i drugih sentimenata - ukratko, ukoliko je prihvatio status starog obiteljskog namjetaja koji mu je dodijelio Kautsky. I koji su, naravno, tolike male zajednice i kulture svijeta naizgled prihvaale. Zato bi se, mogao bi razmiljati obrazova ni liberalni promatra, govornici irskog ponaali drugaije od govornika nortambrijskog dijalekta? Nita ih nije spreavalo da budu dvojezini. Engleski pisci koji su pisali na dijalektu svoj idiom nisu birali suprotstavljajui g a standardnom nacional nom jeziku, ve sa svijeu da oba idioma imaju svoju vrijed nost i svoje mjesto. I, ako se s vremenom lokalni idiom povue pred nacionalnim, ili ak postepeno iezne, kao to se dogodilo nekim marginalnim iceltakim jezicima (kornvalski i manski prestali su se govoriti u 18. st.), to je bez svake sumnje za aljenje, no moda je neizbjeno. Njihova smrt bit e oplakana, ali generacija koja je smislila pojam i termin "folklor" znala je razlikovati ivu sadanjost i relikte iz prolosti. Stoga je za shvaanje "nacije" klasinog liberalnog razdoblja bitno na umu imati injenicu da je "izgradnja nacija", koliko god bila kljuna u povijesti 19. st., vrijedila samo za neke naci je. A ni zahtjevi da se primijeni "princip nacionalnosti" nisu bili univerzalni. Sve je to predstavljalo meunarodni i unutarnji politiki problem samo manjem broju naroda i regija, ak i unutar viejezinih i vieetnikih drava kao to je Habsburko Carstvo, gt^je je oito ve tad to bilo dominantno politiko pitanje. Ne bi bilo pretjerano rei da su poslije 18 7 1. - naravno, izuzetkom Otomanskog Carstva koje se polako raspadalo 47

tek malobrojni pomiljali da e na karti Evrope doi do daljnjih bitnih promjena, i s izuzetkom vjenog poljskog pitanja za malo se nacionalnih problema predmnijevalo da bi bili kadri to prou zroiti, I doista, osim na podruju Balkana, jedina je promjena na karti Evrope izmeu stvaranja Njemakog Carstva i I. svjet skog rata bilo odvajanje Norveke od vedske. tovie, nakon nacionalne povike i sukoba 1848-1867, nije bilo pretjerano pretpostavljati da e se ak i u Austro-Ugarskoj duhovi smiriti. To su, u svakom sluaju, oekivale vlasti u Habsburkom Car stvu kad su (s dosta krzmanja) odluile prihvatiti rezoluciju Meunarodnog kongresa statistiara odranog u St. Petersburgu 1873. godine po kojoj se u budue popise stanovnitva ukljuivalo i pitanje o jeziku, no predloili su da se primjena te odluke odgodi do 1880, u kojem bi se vremenu duhovi trebali smiriti.67 Njihova je prognoza bila upravo spektakularno po grena. Takoer slijedi i da, openito uzevi, u ovom periodu nacije i nacionalizam nisu predstavljali vei problem u domaoj politici u onim politikim entitetima koji su ve bili postigli status "nacionalnih drava", bez obzira na njihovu nacionalnu hetero genost po naim dananjim standardima, dok su za nenacional ne imperije, koji se nisu mogli (anakronistiki) klasificirati kao "vienacionalni" predstavljali akutni problem. Nijedna evrop ska drava zapadno od Rajne nije se jo morala suoiti sa oz biljnim komplikacijama to se toga tie, s izuzetkom Britanije koja je imala problema s tom vjeitom anomalijom, Ircima. Ovo ne znai da politiari nisu bili svjesni Katalonaca, Baska, Bretonaca ili Flamanaca, kota i Velana, ali oni su uglavnom gledani kao neto to osnauje ili oslabljuje neku opedravnu politiku silu. koti i Velani djelovali su kao pojaanje libera lizmu, Bretonci i Flamanci kao pojaanje tradicionalistikom katolianstvu. Naravno, politikim je sistemima nacionalnih drava i dalje u korist ilo nepostojanje izborne demokracije, koja e potkopati liberalnu teoriju i praksu nacije, kao i mnogo toga drugoga u liberalizmu 19. st.

67 Emil Brix, Die Umgangsprachen in AltOsterreich zwischen Agitation und Assimilation. Die Sprachenstatistik in den zisleithanischen VolkzOhlungen 1880-1910 (Be-K01n-Graz, 1982).

48

To je moda razlog zato je ozbiljne teoretske literature o nacionalizmu toliko malo u razdoblju liberalizma i zato djeluje kao neto usputno. Promatrai poput Milla i Renana bili su tako ravnoduni kad se govorilo o elementima od kojih se sa stoji "nacionalni osjeaj - etnikoj pripadnosti (usprkos stra stvenoj viktoryanskoj opsesiji "rasom"), jeziku, religiji, teritoriju, povijesti, kulturi i ostalima - jer u to vrijeme politiki jo nije bilo vano da li se neki od njih smatra vanijim od ostalih. No, od 80-ih godina 19. st. debata o "nacionalnom pitanju" postaje ozbiljna i intenzivna, osobito meu socijalistima, jer je politika privlanost nacionalnih slogana meu masama potencijalnih ili stvarnih glasaa ili pristalica masovnih politikih pokreta sada postala neto ime se mora u praksi pozabaviti. A rasprava o pitanjima kao to su teoretski kriteriji postojanja nacije postala je uljiva, jer je svaki specifini odgovor, kako se sada vjerova lo, implicirao i specifini oblik politike strategije, borbe i pro grama. To nije bilo znaajno samo za vlasti suoene s razliitim tipovima nacionalnih previranja ili zahtjeva, ve i za politike partije koje su eljele mobilizirati izborne okruge pozivanjem na nacionalne, nenacionalne ili alternativne nacionalne stavo ve. Za socijaliste u Srednjoj i Istonoj Evropi bilo je vrlo vano na kojoj e se teoretskoj bazi definirati nacija i njena budu nost. Marx i Engels, ba kao i Mill i Renan, ta su pitanja sma trali marginalnima. Na Drugoj su intemacionali ta pitanja bila kljuna, i veliki se broj uglednika, i onih koji e to tek postati svojim tekstovima prikljuio debati: Kautsky, Luxemburg, Bauer, Lenjin, Staljin. Ta su pitanja muila teoretiare mark sizma, no, i za Hrvate i Srbe, Makedonce i Bugare bilo je od ivotne vanosti da li e se nacionalnost Junih Slavena defini rati ovako ili onako.6 "Princip nacionalnosti" o kojem su raspravljali diplomati i roji je izmijenio kartu Evrope u periodu od 1830. do 1878. razlikovao se od nacionalizma kao politikog fenomena koji je *ve vie dobivao na vanosti u razdoblju demokratizacije i ma sovne politike u Evropi. U vrijeme Mazzinija nije bila vana diyenica da za veliku veinu Talijana Risorgimento nije posto-

Ugp. Ivo Banac, The National Question in Yugoslavia: O rigins, History, fotitics (Ithaca i London, 19S4), str. 76-86.

49

jao, pa je Massimo dAzeglio u slavnoj izjavi priznao: "Stvorili smo Italiju, a sada moramo stvoriti Talijane".6 9 Niti je onima koji su se bavili "poljskim pitanjem" bilo vano to to se vjero jatno veina seljaka koji su govorili poljski (da uope ne spomi njemo treinu stanovnika stare Rzecspopolite prije 1772. koji su govorili druge jezike) nije osjeala Poljacima u nacionali stikom smislu; to je konani osloboditelj Poljske, pukovnik Pilsudski priznao u svojoj izjavi: "Drava ini naciju, a ne naci ja dravu."70 No, poslije 1880. to to su obini ljudi mislili o nacionalnosti dobivalo je sve vie na vanosti. Stoga je vano razmotriti osjeaje i stavove predindustrijskih ljudi ove vrste, na kojima se mogla izgraivati novostvorena privlanost poli tikog nacionalizma. To emo uiniti u sljedeem poglavlju.

69 To je reeno na prvom zasjedanju parlamenta novo\yedinjenog talijan skog kraljevstva (E. Latham, Famous Sayings and Their Authors, Detroit, 1970). 70 H. Roos, A History o f Modem Poland (London, 1966), str. 48.

50

PUKI PROTONACIONALIZAM

Zato i kako je jedan pojam toliko dalek od stvarnog iskustva veine ljudskih bia kao to je "nacionalni patriotizam" tako brzo postao snaan politiki faktor? Oito nije dovoljno pozivati se na univerzalno iskustvo ljudskih bia koja pripadaju grupa ma i koji jedni druge prepoznaju kao lanove kolektiviteta ili zajednica, a ostale stoga prepoznaju kao strance. Problem s kojim smo suoeni ima porijeklo u injenici da se moderna na cija, bilo kao drava ih kao skupina ljudi koji tee da takvu dravu stvore, razlikuje po veliini, razmjerima i prirodi od stvarnih zajednica s kojima su se ljudska bia identificirala tijekom veeg dijela povijesti, te im postavlja sasvim drugaije zahtjeve. Ona je, kako se Benedict Anderson korisno izrazio, "zamiljena zajednica", i ona bez svake sumnje moe ispuniti emocionalnu prazninu koja je posljedica povlaenja, dezinte gracije ih nepostojanja stvarnih ljudskih zajednica i mrea, no i dalje ostaje pitanje zato su, izgubivi stvarne zajednice, ljudi poeljeli zamisliti zamjenu ba tog tipa. Jedan od razloga moe biti taj da su u mnogim dijelovima svijeta, drave i nacionalni pokreti bih u stanju mobilizirati odreene varijante ve postoje ih osjeaja kolektivne pripadnosti, koji su na neki nain, po tencijalno mogli funkcionirati i u makropohtikim razmjerima odgovarajuim modernim dravama i nacijama. Te u veze na zvati "protonacionalnima". Ima ih dvije vrste. Prvo, tu su supralokalni obhci puke iden tifikacije koji nadilaze one koji omeuju stvarne prostore u ko jima su ljudi proveli veinu svojih ivota; kao to Djevica Mari ja povezuje vjernike u Napulju s ostatkom svijeta, iako je za veinu stvari koje pogaaju stanovnike Napulja kao zajednicu aeposrednije znaajan Sv. Januarije, ija krv mora potei svake godine (po za sve vijeke zajamenom udu to se i dogaa), jer Se u protivnom grad zadesiti zlo. Drugo, tu su politike veze i frazeologija odabranih grupa neposrednije vezanih za drave i nstitucije, koje su u stanju provesti konanu generalizaciju, Sirenje i popularizaciju. One su neto bliskije modernoj "naciji". *o ipak, nijedan se od ova dva oblika ne moe legitimno idenificirati s modernim nacionalizmom koji se predstavlja kao njihov linearni nastavak, jer oni niti su imah, niti imaju ikakve iune veze s jedinicom teritorijalne politike organizacije koja ja kljuni kriterij 28 ono to mi Hana smatramo "nacijom". 53

Uzmimo tek dva oita primjera. Do 1945, a u tragovima i do danas, govornici njemakih dijalekata ije su elite koristile standardni pisani njemaki jezik kulture, nastavali su ne samo svoje glavno podruje u srednjoj Evropi, ve su ivjeli i kao vladajua klasa, kao gradsko stanovnitvo i u manjim podruji ma u seoskim naseobinama po cijeloj istonoj i jugoistonoj Evropi, da i ne spominjemo manje kolonije uglavnom religiozne dijaspore u Sjevernoj i Junoj Americi. Rasprili su se u nizu valova osvajanja, migracije i kolonizacije od 11. do 18. st. na istok sve do donjeg toka rijeke Volge. (Izostavit emo sasma drugaiji fenomen migracije u 19. st.) Svi su se oni smatrali u odreenom smislu "Nijemcima", za razliku od svih ostalih gru pa meu kojima su ivjeli. I dok je esto dolazilo do trvenja izmeu lokalnih Nijemaca i drugih etnikih skupina, osobito ondje gdje su Nijemci imah monopol nad kljunim funkcijama, npr. kao zemljoposjednika vladajua klasa na podruju Balti ka, do 19. st. nije mi poznat niti jedan sluaj izbijanja znaajni jeg politikog problema zbog toga to su se Nijemci nali pod vlau nenjemakih vladara. I opet, dok se idovi, raspreni po svijetu nekoliko milenija nikad nisu prestali identificirati, bez obzira na to gdje se nalazili, kao lanovi posebnog naroda koji se potpuno razlikuju od raznih vrata nevjernika meu kojima su ivjeli, ni u jednom trenu, barem od povratka iz babilonskog ropstva, to nije, kako se ini, podrazumijevalo ozbiljnu tenju za stvaranjem idovske politike drave, a nekmoli teritorijalne drave, dok nije na samom kraju 19. st. izmiljen idovski na cionalizam po analogiji s novostvorenim nacionalizmom Zapada. Potpuno je nelegitimno idovske veze sa zemljom njihovih predaka, Izraelom, na temelju hodoaenja onamo, ih nade u povratak kad doe Mesija - budui da je po miljenju idova tako oito da jo nije doao - identificirati s tenjom da se svi idovi okupe u modernoj teritorijalnoj dravi smjetenoj na drevnoj Svetoj Zemlji. Isto tako bi se moglo tvrditi da se pravi muslimani, kojima je najvea elja da odu na hodoae u Me ku, time u stvari namjeravaju deklarirati kao graani onoga to se danas naziva Saudijskom Arabijom. Od ega se tono sastoji puki p ro to nacionalizam? Pitanje je izuzetno teko, budui da zahtijeva razotkrivanje osjeaja nepi smenih koji su tvorili pretenu veinu stanovnitva svijeta do 20. st. Upoznati smo s idejama onog dijela pismenih osoba koji 54

su i pisali i itali - ili bar nekih od njih - no oito nije legitimno ekstrapolirati od elita ka masama, od pismenih ka nepismeni ma, iako ta dva svijeta nisu potpuno odjeljiva, i iako je pisana rije utjecala na ideje onih koji su jezik samo govorili.1 Ono to je Herder mislio o Volku ne moe nam posluiti kao dokaz o tome kako su razmiljali vestfalski seljaci. Potencijalnu irinu jaza izmeu pismenih i nepismenih moemo ilustrirati jednim primjerom. Nijemci koji su sainjavali klasu feudalnih gospoda ra ba kao i gradsko stanovnitvo i kastu obrazovanih u balti koj regiji prirodno su osjeah da im "nacionalna osveta i dalje visi nad glavama poput Damoklovog maa", budui da su, na to je ukazao Christian Kelch u svojoj povijesti Livonije iz 1695, estonski i latvijski seljaci imah mnotvo razloga za mrnju ("Selbige zu hassen wohl Ursache gehabt"). No ipak nema do kaza da su estonski seljaci razmiljah na tako nacionalistiki nain. U prvom redu oni, izgleda, nisu u sebi vidjeh etniko-jezinu grupu. Rije "estonski" poela se upotrebljavati tek 60-ih godina 19. st. Do tada su seljaci sami sebe nazivah jednostavno "maarahvas", to znai "ljudi sa sela". U drugom redu, rije saks (Saksonac) imala je dom inantno znaenje "vlastehn" ili "gospo dar" a tek sekundarno znaenje je bilo "Nijemac". Jedan emi nentni estonski povjesniar vrlo uvjerljivo dokazuje da su ondje gdje su (njemaki) obrazovani ljudi mislili da se u dokumenti ma spominju "Nijemci" seljaci najvjerojatnije jednostavno htjeh rei "gospodari": Od kraja 18. st. lokalni su sveenici i inovnici mogli itati djela prosvjetitelja o osvajanju Estonije (seljaci nisu itah takve knjige) i naginjah su tome da rijei seljaka tumae onako kako je odgovaralo njihovom vlastitom nainu razmiljanja.2

Ponimo stoga s jednim od prvih pokuaja da se utvrdi kako razmiljaju O ni koji rijetko sistematino formuliraju svoje misli
Vidi Roger Chartier, The Cultural Uses o f Print in Early M odem France Princeton, 1987), Uvod; takoer E. J . Hobsbawm, Worlds o f la b o u r (London, 1984), str. 39-42, o odnosima popularne i hegemonine kulture. 2 Podaci i navodi su iz Juhan 1ThV, "Peasants' movements and nationalist movements in the history of Europe" CAcla Universitatis Stockkolmensis. StuGo Paltica Stockholmensia, 2, 1985: "National movements in the Baltic Coun ties during the 19th century", str. 15-16.

55

o javnim pitanjima, a ne zapisuju ih nikad, djelom Tsar and People Michaela Chemiavskog.3 U svojoj knjizi Chemiavsky raspravlja izmeu ostalog i o pojmu "Svete Rusije" ili "svete ruske zemlje", za koji termin nalazi relativno malo paralela, od kojih je najblia "Sveta Irska". Moda je mogao dodati "das heilge Land Tirol" (Sveta zemlja Tirol) i tako dobiti zanimljivu usporedbu i kontrast. Po Cherniavskom zemlja je mogla postati "svetom" tek kad bi mogla dokazati da ima jedinstvenu ulogu u globalnoj ekono miji spasenja, a to je u sluaju Rusije tek sredinom 15. st., kada je nakon pokuaja ujedinjenja crkava i pada Konstantinopola koji je oznaio kraj Rimskog Carstva Rusija postala jedina pra voslavna zemlja na svijetu, a Moskva trei Rim, tj. jedini izvor spasenja za ljudski rod. U najmanju bi ruku to bilo stanovite ruskog cara. No, ovakva razmatranja nisu posve primjerena, jer sama se fraza poela ire upotrebljavati tek u vrijeme nemi ra poetkom 17. st., kad cara i drave praktiki vie nije bilo. Dapae, ak i da su postojali, ne bi bili pridonijeli uestalosti tog izraza budui da ga, izgleda, niti car, ni birokracija, ni crkva, ni ideolozi moskovske vlasti nisu koristili prije ili poslije razdoblja nemira.4 Ukratko, Sveta Rusija je bio puki termin koji je po svoj prilici izraavao puke ideje. Koritenje termina ilustriraju epovi iz sredine 17. st. o donskim kozacima, kao to je "Poetska pria o opsadi Azova" (od strane Turaka). Evo kako su pjevali kozaci pod opsadom: Nikad vie neemo biti u Svetoj Rusiji. Umiremo kao grenici, zaslueno. Umiremo za vae udotvorne ikone, za kransku vjeru, za ime cara i za cijelu moskovsku dravu.5 Sveta se ruska zemlja, dakle, definira svetim ikonama, vje rom, carem, dravom. To je mona kombinacija, i to ne samo zato to su ikone, tj. vidljivi simboli, kao to su zastave, i danas
3 Michael Cherniavsky, Tsar and People. Studies in Russian Myths (New Haven i London, 1961). Vidi takoer Jeffrey Brooks, When Russia Learned to Read (Princeton, 1985), pogl. VI, "Nationalism and national identity", posebno str. 213-32. 4 Chemiav8ky, Tsar and people, str. 107, 114. 5 Ibid., str. 113.
56

najee koritene metode predoavanja onoga to se ne da predoiti. I Sveta je Rusija nesumnjivo puka, neslubena sila, koja nije stvorena odozgo. Razmotrimo, kao to to ini Cherniavsky, s razumijevanjem i tankoutnou kojima ga je nauio njegov uitelj Ernst Kantorowitz,6 rije "Rusija". Imperij ruskih careva, politika jedinica, bio je Rosaiya , neologizam iz 16. i 17. st. koji je uao u slubenu upotrebu za Petra Velikog. Sveta zemlja Rusija uvijek je bila pradavna Rus. Biti Rusom je i da nas biti Russky. Nijedna rije izvedena iz slubene Rossiye - a nekoliko ih se iskuavalo tijekom 18. st. - nije bila prihvaena kao opis ruskog naroda ili nacije, ili njihovih pripadnika. Ako je netko bio Rusaky, kao to nas podsjea Cherniavsky, istovre meno je bio i krestianin - christianin, to je zanimljiva dubleta (seljak - kranin) i "pravi vjernik", pravoslavac. Taj se u biti popularni i populistiki smisao svetoruskosti moda jest, a moda i nije poklapao s dananjom nacijom. U Rusiji je identi fikacija i s poglavarom crkve i drave oito olakavala takvu identifikaciju. U svetoj zemlji Tirolu oito nije, budui da je post-trentovska kombinacija zemlja-ikone-vjera-car-drava ila u prilog Rimokatolike crkve i habsburkog Kaisera (bilo kao takvog, bilo kao tirolskog vojvode) umjesto novog pojma nje make ili austrijske ili bilo koje druge "nacije". Valja se sjetiti da se tirolski seljaci 1809. nisu digli toliko protiv Francuza koliko protiv susjednih Bavaraca. Ipak, bez obzira na to da li se "na rod svete zemlje" moe identificirati s kasnijom nacijom ili ne, sam pojam je oito nastao ranije. Pa ipak, uoavamo da se meu kriterijima za Svetu Rusiju, Sveti Tirol i moda Svetu Irsku ne nalaze dva elementa koji su danas blisko, ako ne i odluujue povezani s definicijama naci je: iezik i etnika pripadnost. Sto je s jezikom? Nije li on sama bit razlikovanja jednog naroda od drugog, "nas" od "njih", pravih ljudskih bia od bar bara koji ne znaju govoriti pravim jezikom nego samo proizvo de nerazumljive zvukove? Ne ui li svaki itatelj Biblije o Kuli babilonskoj, i kako se prijatelj raspoznavao od neprijatelja po tonom izgovoru rijei "ibolet"? Nisu li se Grci na taj nain
8 Vidi cijelo koje je utrlo put daljnjim istraivanjima Ernsta Kantorowitz, The King's Two Bodies. A Study in M edieval Political Theology (Princeton, 1957).

57

protonacionalno definirali o odnosu na ostatak ljudske vrste, "barbara"? Ne predstavlja li nepoznavanje jezika druge grupe najoitiju prepreku komunikaciji, pa stoga i najoitiju graninu crtu koja dijeli grupe: tako da stvaranje ili koritenje posebnog argoa i sada slui oznaavanju pripadnika supkulture koja se eli odijeliti od ostalih supkultura ili od cijele zajednice? Teko se moe zanijekati da e ljudi koji govore meusobno nerazumljivim jezicima, a koji ive jedni pored drugih identifi cirati sebe kao govornike jednog, a pripadnike drugih zajednica kao govornike drugih jezika, ih bar kao ne-govomike svog vla stitog (kao barbaroi ih kao rtijemce u slavenskoj terminologiji). No nije u tome problem. Pitanje je da h se vjeruje da takve jezine barijere razdvajaju entitete koji se mogu smatrati po tencijalnim nacionalnostima ih nacijama, a ne tek grupama koje sluajno neto tee razumiju rijei drugih grupa. To nas pitanje vodi na podruje ispitivanja prirode vemakulamih jezi ka i njihovog koritenja kao kriterija za pripadnost grupi. I pri ispitivanju ovih moramo se opet uvati brkanja debata uenih ljudi, koji su, eto, nai gotovo iskljuivi izvori, s onima nepisme nih, kao i anakronistinog uitavanja prakse 20. st. u povijest. Neknjievni vernakulari uvijek predstavljaju kompleks lo kalnih varijanti ih dijalekata koji omoguuju laku ih teu meusobnu komunikaciju, to ovisi o geografskoj blizini ih pri stupanosti. Neki, posebno oni u planinskim podrujima koja vode ka segregaciji, mogu biti sasvim nerazumljivi, ba kao dq pripadaju nekoj drugoj jezinoj porodici. U zemljama u kojima je takva situacija postoje ale o potekoama koje imaju stanov nici sjevernog Walesa u razumijevanju junih Velana, ih Al banci iz plemena Gega u razumijevanju dijalekta plemena Toska. Za filologe moe biti izvanredno znaajno to je katalanski bhi francuskom nego baskijskom, no normandijskom mornaru koji se nae u lukama Bayonne ih Port Bou lokalni jezik moe zvuati, kad ga uje prvi puta, jednako neprozirno. Do dana dananjeg obrazovanim govornicima njemakog iz, uzmimo, Kiela moe biti ponajtee razumjeti ak i obrazovane vicarske Nijemce koji govore dijalekt (oito njemaki) koji im je uobia jeno sredstvo usmene komunikacije. Stoga u eri prije uvoenja opeg osnovnog obrazovaiya nye bilo, niti je moglo biti govornog "nacionalnog" jezika, s izuzet kom onih knjievnih ih a dm inistra tiv n ih idioma kojima se pisa 58

lo, ili koji su smiljeni ili adaptirani za usmenu uporabu, bilo kao lingua franca na kojem mogu komunicirati govornici dija lekata, bilo - i to je moda blie njihovoj svrsi - kao idiomi koji prelaze granice dijalekata za obraanje puku, npr. propovjedni ka ili recitatora pjesama koje su zajednike irem kulturnom podruju.7 Veliina takvog podruja potencijalne komunikabilnosti znatno varira. Gotovo bi sigurno bila vea za elite iji horizonti i podruje djelovanja nisu tako lokalizirani kao oni, recimo, seljaka. Teko je zamisliti "nacionalni jezik" koji se ui stinu govori i koji se razvio na isto usmenoj bazi, a ne kao pidin ili lingua franca (koji se mogu, dakako, na kraju pretvo riti u jezik koji se moe koristiti u sve svrhe) u bilo kojoj geo grafski veoj regiji. Drugim rijeima, istinski ili doslovno "ma terinski jezik", tj. idiom koji su ljudi kao djeca nauili od nepi smenih majki i kojim su se sluili u svakodnevnom ivotu, nije nipoto bio "nacionalni jezik" ni u jednom smislu. Ovim se, kao to sam ve nagovijestio, ne iskljuuje odre ena puka kulturna identifikacija s jezikom, ili oito srodnim Bkupinama dijalekata, koji su svojstveni grupi zajednica i koji ih razlikuju od susjednih, kao u sluaju govornika maarskog. A u onoj mjeri u kojoj tomu moe biti tako, nacionalizam kasni jeg razdoblja moe imati istinski puke jezine protonacionalistike korijene. To bi mogao biti sluaj s Albancima, koji od Idasine starine ive pod suparnikim kulturnim utjecajima, i koji su podijeljeni u tri ili (ako im pribrojimo i lokalni islamski kult bektaija) ak etiri suparnike religije: islam, pravoslavlje i rimokatolianstvo. Zaetnici albanskog nacionalizma prirod no su albanski kulturni identitet traili u jeziku, budui da je religija, kao uostalom i gotovo sve ostalo u Albaniji vie, kako se inilo, razdvajalo nego spajalo.8 No, ak i u tako naizgled
Najkorisniji je uvod u oveg sklop pitanja Einar Haugen, "Dialect, languaJB, nation" (American Anthropologist, 68, 1966, str. 922-35). Razmjerno novo ?odruje sociolingvistike obrauje J . A. Fisman (ur.), Contributions to the Sociology o f Language, 2 sveska, (Hag-Pariz, 1972), osobito lanak samog Wednika "The sociology of language: an interdisciplinary social science ap proach to langiiagp ir> society u svesku 1. Jedna je od prvih konkretnih studija azvqja/konstrukcjje jezika Heinz KLoss, D ie Entw icklung neuer germ anischer W tunprachen von 1800 bis 1960 (MQnchen, 1952). 8 "las grands wwm de cette literature.~ne c616brent jamais la rdligion dans aurs oeuvres; Man au contraire ils ne wanqiwwt aurama occasion pur stigma-

59

jasnom sluaju, ne smijemo se previe osloniti na obrazovane ljude. U kojem su smislu, pa ak i u kojoj mjeri, obini Albanci krajem 19. i poetkom 20. st. smatrali sebe Albanicima, ili pri znavali srodstvo s drugim Albancima, nije uope jasno. Kad je vodiu gospoe Edith Durham, mladom gortaku sa sjevera, reeno da Albanci na jugu imaju pravoslavne crkve, on je od vratio: "Oni nisu krani, nego Toski", to ne ukazuje na jak osjeaj kolektivnog identiteta, i "nemogue je utvrditi precizan broj Albanaca koji su doli u Sjedinjene Drave, budui da su se prvi imigranti rijetko izjanjavali kao Albanci".9 tovie, ak su se i zaetnici zasnivanja nacije u toj zemlji meusobnih sukoba klanova i poglavica prvo pozivali na uvjerljivije argumente za solidarnost, a tek potom na jezik. Kao to je rekao Nairn Frasheri (1846-1900): "Svi smo mi jedno jedino pleme, jedna jedina obitelj; jedne smo krvi i jednog jezika."10 Jezik, iako prisutan, bio je na posljednjem mjestu. Nacionalni su jezici stoga gotovo uvijek poluumjetne prirode, a ponekad su, kao u sluaju suvremenog hebrejskog, praktiki izmiljeni. Upravo su suprotno od onoga to nacionalna mitolo gija smatra da jesu, a to je primordijalni temelj nacionalne kulture i izvor nacionalnog duha. Obino su to rezultati poku aja da se stvori standardizirani idiom iz mnotva idioma koji ma ljudi zaista i govore, koji se od tada nadalje degradiraju u dijalekte, a glavni je problem pri njihovom kontruiranju obino odabir dijalekta koji e posluiti kao baza za standardizirani i homogenizirani jezik. Kasniji problemi oko standardizacije i homogenizacije nacionalne gramatike i pravopisa, i dodavanja novih elemenata ijeniku, sekundarni su.11 Povijest praktiki
tiser laction hostile &lunit nationals des diffrentes clergs... D semble que [la recherche de lidentit culturelle]... se soit faite essentiellement autour du probleme de la langue." Christian Gut u Groupe de Travail sur lEurope Cen trale et Orientale. Bulletin dTnformation, br. 2, lipaqj 1978, str. 40 (Maison de Sciences de lHomme, Paris). 9 Edith Durham, H igh Albania (1909, novo izdaivje, London, 1985), str. 17; S. Thernstrom et al., Harvard Encyclopedia o f American Ethnic Groups (Cambridge i London, 1980), str. 24. 10 Citirano u Groupe de Travail, str. 52. 11 Zgodan je prikaz tog podruja, s punom svyeu o "artiflcjjelnosti" veine jezika kulture u lanku Marinelle Ldrinczi Angioni, "Appunti per una macrostoria delle lingue scritte de lEuropa moderna" (Quademi Sardi di Stroia,

60

svakog evropskog jezika insistira na ovoj regionalnoj bazi: knji evni je bugarski nastao na temelju zapadnobugarskog idioma, knjievni ukrajinski na osnovi jugoistonih dijalekata, knjiev ni maarski nastaje u 16. st. kombiniranjem vide dijalekata, knjievni se latvijski bazira na srednjoj od tri varijante, litavski na jednoj od dvije, i tako dalje. Ondje gdje su nam poznata imena graditelja jezika, kao to je to obino sluaj kod jezika koji su status knjievnih stekli u 18 ,1 9 . i 20. st., izbor moe biti arbitraran (unato argumentima). Ponekad je odabir politiki, ili ima oite politike implikacije. Tako su Hrvati govorili tri dijalekta (akavski, kajkavski i to kavski), od kojih je jedan bio takoer i dijalekt Srba. Dva su (kajkavski i tokavski) razvili knjievne verzije. Veliki je hrvat ski apostol ilirizma, Ljudevit Gaj (1809-72), iako mu je samom materinji bio kajkavski, 1838. poeo pisati umjesto kajkavskim tokavskim dijalektom, ne bi li naglasio bazino jedinstvo ju nih Slavena, te je na taj nain (a) osigurao razvoj srpskohrvatskog kao vie-manje jednog knjievnog jezika (iako su ga Hrva ti, katolici, pisali latinicom, a pravoslavni Srbi irilicom), (b) oduzeo hrvatskom nacionalizmu prikladno jezino opravdanje, i (c) Srbima i, kasnije, Hrvatima dao izgovor za ekspanzioni zam.12 No, s druge strane, ponekad doe do pogrene procjene. Bernolk je odabrao jedan dijalekt kao temelj, kako je nakanio, knjievnog slovakog oko 1790, no on se nije uvrstio, a nekoli ko je desetljea kasnije Ludovit tur odabrao osnovu koja se pokazala jaom. U Norvekoj je nacionalist Wergeland (180845) zahtijevao istije norveki norveki, za razliku od previe

*rpaqj 1981 - lipanj 1983, str. 133-56). Osobito je koristan Sto se tie manjih jezika. O razlici izmeu tradicionalnog flamanskog i modernog jezika, koji se razvjja od 1841, pisao je E. Coornaert u Bulletin, de la Socit dH istoire Modeme, 67e ane, 8, 1968, str. 5, u diskusiji o R. Devleeshouwer, "Dones Jnstoriques des probldmes linguistiques beiges". Vidi takoer Jonathan Stein berg, "The historian and the Questione della lingua" u P. Burke i Roy Porter |v.), The Social History of Language (Cambridge, 1987), str. 198-209. 12 Ivo Banac lijepo to izrie u The National Question in Yugoslavia: Oripis, History, Politics (Ithaca i London, 1984) (odakle i ovi podaci): "Jedinstveiacjja s dijalektima u Hrvatskoj, tj. upotreba tri dijalekta... nije se mogla iti romantinim vjerovanjem da je jezik najdublji izraz nacionalnog Bilo je oito da jedna nacija ne moe imati tri duha, niti da dvije naciorti mogu dijeliti isti dijalekt." (str. 81).

P
!

61

daniciziranog pisanog jezika, i takav je jezik odmah i konstrui ran (Landsm&l, danas poznat pod imenom Nynorsk). Usprkos slubenoj podrdci koja je uslijedila po proglaenju norveke ne zavisnosti, nikad se nije proirio i ostao je tek jezikom manjine u zemlji, koja je, od 1947. de facto dvojezina u pisanju, s time da se Nynorskim slui tek 20% Norveana, osobito onih koji ive u zapadnoj i sredinjoj Norvekoj.13 Naravno, u sluaju vie starijih knjievnih jezika odabir je izvrila povijest, kao kad su dijalekti povezani s podrujem kraljevske uprave postali osnovama za knjievni jezik u Francuskoj i Engleskoj, ili kad je kombinacija trgovako-pomorske uporabe, kulturnog prestia i makedonske podrke pomogla atikom da postane temelj za helenistiki koin ili opegrki idiom. Zasad moemo po strani ostaviti minorni, no takoer ozbi ljan problem moderniziranja ak i onih najstarijih "nacional nih knjievnih idioma u svrhu njihove adaptacije za ivot da nas, koji nisu previdjeli Francuska akademija i dr. Johnson. Problem je univerzalan, iako u mnogim sluajevima - u prvom redu kod Nizozemaca, Nijemaca, eha, Islanana i jo nekih dodatnu komplikaciju predstavka ono to moemo nazvati filo loki nacionalizam, tj. insistiranje na jezinoj istoi nacional nog vokabulara, koji je nagnao njemake znanstvenike da "oxygenium" nazovu "Sauerstoff, i danas potie oajnu borbu Francuza protiv razornog djelovanja franglaisa. Problem je ne izbjeno ipak zaotreniji u jezicima koji nisu nosioci znatnije kulture, no koji bi eljeli da postanu prikladna sredstva za, recimo, visoko kolstvo i modernu tehniko-ekonomsku komu nikaciju. Ne smijemo potcijeniti ozbiljnost ovakvih problema. Tako se za velki jezik tvrdi, vjerojatno i opravdano, da je naj stariji ivi knjievni jezik. Datira iz 6. st. ili tu negdje. No, 1847. izreena je primjedba da se na velkom ne mogu izrei mnoge uobiajene tvrdnje u politici i znanosti na takav nain da se smisao u potpu nosti prenese ak i inteligentnom itaocu velkog koji ne poznaje engleski.14
13 Einar Haugen, The Scandinavian Languages: An Introduction (London, 1976). 14 Izvjetaji Komisije za utvrivanje stanja obrazovanja u Walesu (Parlior mentary Papers XXVII, iz 1847, dio IH, str. 863 bijj.

62

Tako je jasno da jezik teko moe posluiti kao kriterij za postojanje nacije, osim u sluaju vladalaca i obrazovanih, a ak je i u njihovom sluaju prvo potrebno nacionalnom vernakularu (u standardiziranom knjievnom obliku) dati prednost pred prestinijim jezicima, koji su sveti, klasini ili i jedno i drugo, i koji za malobrojne elite lijepo mogu koristiti kao sredstva za administrativnu ili intelektualnu komunikaciju, javne raspra ve, pa ak i - prisjetimo se klasinog perzijskog u Mogulskom Carstvu, klasinog kineskog u Heian Japanu - knjievno stva ralatvo. Taj se izbor, kao to je poznato, prije ih kasnije morao izvriti svugdje, osim moda u Kini, gdje je lingua franca kla sino obrazovanih postala jedino sredstvo za komunikaciju iz meu inae meusobno nerazumljivih dijalekata u tom gole mom carstvu, i trenutno se pretvara u neto nalik govornom jeziku. Zato bi jezik bio kriterijem za pripadnost grupi, osim moda ondje gdje se jezina diferencijacija poklapa s nekim drugim razlogom za razlikovanje svoje od drugih zajednica? Sam brak kao institucija ne podrazumijeva isti jezik suprunika, jer inae teko da bi mogla postojati institucionalizirana egzogamija. Nema razloga da se ne sloimo s uenim povjesniarom naina na koji se razmiljalo o mnogobrojnosti jezika i naroda koji smatra da su "tek po nedavnoj generalizaciji ljudska bia koja govore istim jezikom prijatelji, a koja govore stranim jezikom neprijatelji".16 Ondje gdje se ne mogu uti drugi jezici, vlastiti nam idiom nije toliko kriterij postojanja grupe koliko neto to imaju svi ljudi, kao noge. Ondje gdje paralelno postoji vie jezi ka, viejezinost moe biti toliko normalna da iskljuiva identi fikacija sa samo jednim idiomom postaje sasvim arbitrarna. (Stoga su popisi stanovnitva koji trae da se donese tako is kljuiva odluka nepouzdani izvori podataka o jeziku.)18 N a ta kvim podrujima statistiki podaci o jeziku mogu se od jednog jdo drugog popisa dramatino izmijeniti, budui da identifikaci-

L______
' 16 Amo Borst, D er Turm bau von Babel: Geechichte d er M einungen aber P nprung und Vielfalt d er Sprachen d er Vblker, 4 sveska u 6 (Stuttgart, 1967-63), svezak IV, 1913. [ 18 Paul M. G. L6vy, "La Statistique dee langues en Belgique" (Revue de [Institut de Bodologie (Bruxelles), 18, 1938, str. 607-70).

63

ja s idiomom ne ovisi o znanju nego o nekom drugom promje njivom faktoru, kao u nekim podrujima Slovenije i Moravske pod Habsburgovcima; ili se ljudi mogu sluiti i svojim vlastitim jezikom i slubeno nepriznatom linguom francom, kao u dijelo vima Istre.17 Ti jezici dapae imaju svaki svoju sferu upotrebe. Ljudi na Mauricijusu ne odluuju proizvoljno da li e govoriti kreolski ili onaj jezik koji koriste u svakodnevnom ivotu, jer svaki od njih koriste u druge svrhe, ba kao Sto to ine njema ki vicarci koji piSu na visokonjemakom a govore Schwyzerdtltsch, ili slovenski otac u potresnom romanu Josefa Rotha Radetzkymarsch, koji se svom sinu unaprijeenom u asnika ne obraa na materinskom jeziku, kao to to mladi oekuje, ve na "uobiajenom grubom njemakom Slavena u vojsci"18 iz potovanja prema habsburkom asniku. U stvari, mistina identifikacija nacionalnosti s nekom vrstom platonske ideje je zika, koji postoji iza i iznad svih svojih nesavrenih varijanti, mnogo je karakteristinija za ideoloku konstrukciju nacionali stikih intelektualaca, kojih je Herder glavni predstavnik, nego irokih narodnih masa koje taj idiom uistinu koriste. To je knji evni, a ne egzistencijalni pojam. Time ne elim negirati da su jezici, pa ak i jezine porodice, dio puke stvarnosti. Za veinu su naroda koji govore german skim jezicima stranci koji ive zapadno i juno od njih - koji uglavnom govore romanskim, no takoer i keltskim jezicima Welsh, dok su narodi koji govore finski i kasnije slavenski isto no i juno od njih bili Wends; i obratno, za veinu su Slavena svi govornici njemakog nijemci. Pa ipak je uvijek svima bilo oito da se jezik i narod (ma kako ih definirali) ne poklapaju. U Sudanu sjedilaki pripadnici plemena Fur ive u simbiozi s no madima iz plemena Baggara, a susjedni logor nomadski Fura koji govore jezikom Fur tretira se kao da su u pitanju Baggare, budui da kljuna distinkcija izmeu ta dva naroda nije jezina nego funkcionalna. To to ti nomadi govore Fur "samo malo olakava standardne transakcije pri kupnji mlijeka, dodjeli

17 Emil Brix, Die Umgangspraehen in AltOsterreich zwischen Agitation und Assimilation. Die Sprachstatistik in den zisleithanischen VolkszOhlung 1880-1910 (Be-Kflln-Gra*. 1982), npr. tr. 182, 214, 332. 18 Josef Roth, The Radetzkymarch (Hannondaworth, 1974), str. 5.

64

mjesta za podizanje logora, ili nabavci gnojiva koje bi se inae vrile s ostalim Baggarama."19 Neto vie "teoretski", poznatih su sedamdeset i dva jezika na koje je podijeljena ljudska vrsta nakon Kule babilonske (ba rem po srednjovjekovnim komentatorima Knjige postanka) po krivala svaki po nekoliko nationes ili plemena, prema Anzelmu Laonskom, ueniku velikog Anzelma Kanterberijskog. William iz Altona, engleski dominikanac koji je nastavio spekulirati o lome sredinom 13. st. ljude je dijelio na jezine grupe (po idio mima koje govore), generationes (po porijeklu), stanovnike po jedinih teritorija i gentes koji su se definirali razlikama u obia jima i nainima openja. Te klasifikacije nisu se nuno pokla pale, i ne valja ih mijeati, s populusom ili narodom, koji se definirao voljom da se pokorava opem zakonu i koji je stoga oio povijesno-politika a ne "prirodna" zajednica.20 U toj je ana lizi William iz Altona pokazao zadivljujuu, no, do kasnog 19. st., ne i neuobiajenu pronicavost i realistinost. Jer, jezik je bio tek jedan, ne nuno i primaran, nain razli kovanja kulturnih zajednica. Herodot je smatrao da Grci tvore jedan narod, unato njihovoj geografskoj i politikoj rascjepka nosti, budui da su istog porijekla, dijele isti jezik, iste bogove i sveta mjesta, rtvene sveanosti i obiaje, nain ivota.21 Jezik bi zasigurno bio od kljune vanosti za obrazovane ljude kakav je bio Herodot. No, da li bi bio jednako vaan obinim Beoanima ili Tesalcima kao kriterij za pripadnost Grcima? To ne zna tno. Ono to znamo jest da se nacionalistike borbe ponekad u nae doba kompliciraju odbijanjem frakcija pojedinih jezinih pupa da prihvate politiko ujedinjenje s govornicima istog jezi ka. Takvi su sluajevi (takozvani Wa88erpolacken u leskoj za njenog njemakog razdoblja, takozvani Windische u pograni n o j zoni onoga to je je kasnije postalo Austrija i slovenski dio Jugoslavije) doveli do gorkih optubi od strane Poljaka i Slove-

j______
^ 10 Frederik Barth (ur.), Ethnie Groups and Boundaries (Boston, 1969), str. I 20 Borst, D er Turm bau von Babel, str. 752-3. I 21 Herodot, H istories, VHI, 144. Borst, koji raspravlja o tom pitanju ukazuiako su Grd definitivno mialili da je jezik" vezan uz "narod" i da se i Mne i druge moe nabrojati, Euripid smatrao jezik irelevantnim a stoik Zevn bio je dvojezian: govorio je feniki i grki (ibid. 137,160).

jt da je,

65

naca da su takve kategorije izmislili velikonjemaki ovinisti da bi njima opravdali svoj teritorijalni ekspanzionizam, i te su optube bez sumnje sadravale i neto istine. No ipak, postoja nje grupa koje su jezino bile poljske i slovenske, no koje su se, iz raznih razloga, radije politiki izjanjavale Nijemcima ili Au strijancima ne moe se u potpunosti poricati. Jezik u herderovskom smislu jezika kojim govori Volk dakle oito nije bio kljuni element u stvaranju protonacionalizma direktno, iako je u nekim sluajevima bio relevantan za to stva ranje. Ipak je indirektno postao kljuni element modeme defi nicije, pa odatle i pukog poimanja nacionalnosti. Jer, ondje gdje postoji elitni knjievni ili administrativni jezik, bez obzira na malobrojnost onih koji se njime uistinu slue, on moe po stati vaan element protonadonalne kohezije iz tri razloga koja je lijepo izloio B. Anderson.22 Kao prvo, on stvara zajednicu ove elite koja meusobno ko municira, i koja, ukoliko se poklapa ili se moe poklopiti s odreenim teritorijalnim dravnim podrujem i zonom veraakulara, moe posluiti kao neka vrsta modela ili pilot projekta za jo nepostojeu veu zajednicu "nacije" u kojoj se takoer moe odvijati meusobna komunikacija njenih lanova. U toj mjeri govorni idiomi nisu irelevantni za buduu nacionalnost. Mrtvi "klasini" ili ritualni jezici, ma kako prestini bili, nisu prikladni da postanu nacionalni jezici, kao to se ispostavilo u Grkoj, gdje je postojao pravi jezini kontinuitet izmeu starog i modernog govornog grkog. Vuk Karadi (1787-1864), veliki reformator, dapae i kreator modernog knjievnog srpskohrvatskog bez sumnje je bio u pravu kad se odupirao poetnim nastojanjima da se takav knjievni jezik stvori na temelju starocrkvenoslavenskog, ime su oni koji su se za to zalagali anti cipirali kasnije stvaranje hebrejskog iz prilagoenog starohebrejskog, i kad je taj jezik izgradio na dijalektima kojima je govorio srpski narod.23 I poticaj koji je doveo do stvaranja mo
22 Benedict Anderson, Imagined Communities: Reflections on the Origini and Spread o f Nationalism (London, 1983), str. 46-9; openitije o jeziku, po glavlje 5. 23 Slinu raspravu glede slovakog vidi u Hugh Seton-Watson, Nations and States: An Enquiry into the Origins o f Nations and the Politics o f Nationalist (London, 1977), str. 170-1.

66

dernog govornog hebrejskog i okolnosti u kojima je uspjeno ustanovljen toliko su neuobiajeni da ne mogu posluiti kao openiti primjer. Meutim, ako uzmemo da se dijalekt koji tvori osnovu nacio nalnog jezika zaista i govori, nije vano da li su oni koji ga govore u manjini, dokle god ta manjina ima potrebnu politiku teinu. U tom je smislu francuski bio prijeko potreban za po jam Francuske, iako ga 1789. 50% Francuza uope nije govori lo, a samo 12 -13 % ga je govorilo "ispravno" - i izvan sredinje regije nije se stalno govorio ak niti u podruju langue d oui, osim u gradovima, a ak ni tada ne uvijek u predgraima.24 Ako je francuski barem imao dravu iji je "nacionalni jezik" mogao postati, jedina je osnova za talijansko ujedinjenje bio talijanski jezik, koji je ujedinjavao obrazovanu elitu itaa i pisaca, iako se po nekim proraunima u trenu ujedinjenja (I860) njime u svakodnevnom ivotu sluilo tek 2% stanovni tva.26 Jer, ta je malena grupa ljudi doista bila nekakav talijan ski narod, te stoga potencijalno i pravi i jedini talijanski narod. Nitko drugi to nije bio. Isto je tako Njemaka u 18. st. bila isto kulturni pojam, a ipak, zato to je jedino na taj nain "Njema ka" uope postojala, razliita od mnotva kneevina i drava, velikih i malih, upravljanih i razdijeljenih religijom i politikim obzorima, kojima je upravljano preko njemakog jezika. Sasto jao se od 3-500 000 italaca26 djela na knjievnom vemakularu i gotovo sigurno jo manjeg broja onih koji su se zaista i sluili

< 24 Osnovni je izvor u vezi s ovim Ferdinand Brunot (ur.), H istoire de la langue frangaise (13 svezaka, Pariz, 1927-43), posebno svezak IX; i M. de parteau, D. Julia, J . Revel, Une politique de la langue: La Revolution FrangaiH etle s patois: l enqu6te de lA bbi G rigoire (Pariz, 1975). O problemu proSireqja majinskog slubenog jezika u masovni nacionalni jezik za i poslije franpake revoluqje, izvanredno pie Rene Balibar, L Institution du frangais: hsai su r le co-linguism e des Carolingiens d, la R ipublique (Pariz, 1985); vidi jakoder R. Balibar i D. Laporte, Le Frangais national' politique et pratique de la langue nationale sous la Revolution (Pariz, 1974). I ^Tullio de Mauro, Storia linguistica d ellltalia unita (Bari, 1963), str. 41. j 26 Do "poetka 19. st." sva su se cijela Goethea i Schillera, skupno i pojediufino, po' svemu sudei prodala u maqje od 100 000 primjeraka, tj. u 30-40 Mina. H. U. Wehlaer, D eutsche GeseUschaftgeschichte 1700-1815 (MOnchen, (987), str. 306.

67

"Hochsprache" ili jezikom kulture u svakodnevnom ivotu27 [u prvom redu glumaca koji su izvodili (nova) djela koja su postala vernakularna klasika]. Jer, u nedostatku dravnog standarda koji bi odreivao to je ispravno ("Kings English), u Njemakoj je dravni standard ispravnosti utemeljen u kazalitu. Drugi je razlog taj to opi jezik, upravo zato to se ne razvi ja prirodno ve se konstruira, a posebno onda kada ga se natje ra u tisak, poprima novu fiksnost koja ga ini stalnijim, a oda tle (optikom varkom) i "vjenijim" nego to to on uistinu jest. Odatle i znaenje ne samo izuma tiska, osobito ondje gdje je verzija Svetog pisma na vemakularu bila temelj knjievnog jezika, kao to je to esto bio sluaj, ve i velikih ispravljaa i standardizatora koji se javljaju u povijesti svakog jezika kultu re, a obavezno nakon pojave tiskane knjige. U biti se to odvija u razdoblju izmeu kraja 18. i poetka 20. st. u sluaju veine evropskih jezika. Tree, slubeni jezik ili jezik kulture vladalaca i elite obino se pretvorio u zaista koriteni jezik modernih drava puten opeg obrazovanja i drugih administrativnih mehanizama. Sve se ovo, meutim, razvija kasnije, i teko da utjee na jezik obinih ljudi u prednacionalnom a jo manje u predpismenom razdoblju. Mandarinski je bez sumnje povezivao u jednu cjelinu golemo Kinesko Carstvo u kojem se mnogi ljudi nisu meusobno razumjeli, no to se nije odvijalo direktno putem jezika, ve putem administracije jednog centraliziranog carstva koja se sasvim sluajno vrila putem zajednikog sistema ideograma i sredstva za komunikaciju elite. Veini Kineza ne bi nita znailo da su mandarini komunicirali na latinskom, ba
27 Osim u sluaju vicarske ^erojatno je malo pretjerana tvrdnja da "anche oggi ii tedesco (Hochdeutsch), ancor piU che litaliano, 6 una vera e propria lingim artificiale di cultura, sovredialettale, sotto o insieme con la quale la maggior parte degli utenti si servono anche di una Umgangspmche locale (Ldrinczi Angioni, "Appunti", str. 139 bijj., no svakako je vrijedila u ranom 19. st. Tako Manzoni, iji su 7 Promessi eposi stvorili talijanski kao nacionalni jezik prozne fikcije, nije govorio njime u svakodnevnom ivotu, te je sa svojom enom Francuskinjom komunicirao na njenom jeziku (koji je moda govorio i bo\je od talijanskog), a s ostalima na svom rodnom milanskom. Dapae se u prvom izdanju njegovog velikog romana jo uvijek mogu nai brojni tragovi milanskog, koju je pogreku sistematski nastojao ukloniti u drugom izdan)*1 . Ove podatke dugnjem prof. Conoru Fahyju.

68

Iao to veini stanovnika Indije nije nita znailo to to je Lstonoindijska kompanija 30-ih godina 19. st. zamijenila per i s k i jezik, do tada administrativni jezik Mogulskog Carstva, engleskim. I jedan i drugi bili su im jednako strani i irelevan tni, budui da nisu znali pisati, pa ak ni itati. Na alost ka snijih nacionalistikih povjesniara, flamanski se stanovnici te ritorija koji je kasnije postao Belgija nisu mobilizirali protiv Efrancuza zbog bezobzirnog pofrancuzivanja javnog i slubenog ivota u vrijeme Revolucije i Napoleonove vladavine, niti je Waterloo uzrokovao ikakav "snani pokret u Flandriji u korist flamanskog jezika ili flamanske kulture":28 A zato i bi? ak je i reim jezinih fanatika morao initi administrativne ustupke u praksi za one koji nisu uope razumjeli francuski. Mnogo manje iznenauje injenica da je priliv frankofonih stranaca u ruralne komune u Flandriji izazvao zamjerke manje zbog jezi ka a vie zbog toga to nisu htjeli ii nedjeljom na misu.29 Ukratko, ako zanemarimo posebne sluajeve, sve ukazuje na to da je jezik spuno jedan od nekoliko kriterija kojima ljudi indici raju svoju pripadnost nekom ljudskom kolektivitetu. I apsolut no je sigurno da u to vrijeme jezik jo nije imao politikog potencijala. Kao to je 156 3. primijetio jedan francuski komen tator o Kuli babilonskoj: Danas postoji vie od LXXII jezika, jer danas ima vie razliitih nacija nego to ih je bilo u one dane.30 Jezici se umnoavaju kako se umnoavaju drave, a ne obratno. A to je s etnikom pripadnou? U svakodnevnoj je upotrebi ona gotovo uvijek na neki neodreeni nain povezana sa zajed nikim porijeklom i istim rodom, od kojih navodno potjeu za jednike karakteristike pripadnika etnike skupine. "Srodstvo" i "krv" oito su korisne kada treba povezati lanove grupe i
Shepard B. Clough, A History o f the Flem ish Movement in Belgium : A fturdy in Nationalism (New York, 1930, ponovljeno izdanje 1968), str. 25. O fcorom rastu jezine svijesti pie i Val R. Loorwin, "Belgium: religion class nd language in national politics" u Robert A. Dahl, Political Opposition in festem Democracies (New Haven, 1966), str. 158 i dalje, 29 S. B. Clough, A History o f the Flem ish Movement in Belgium , str. 21-22.

80 Borst, D er Turm bau von Babel.

iskljuiti strance, pa su stoga kljune za etniki nacionalizam. "Kultura (Kultur) se ne moe stei obrazovanjem. Kultura je u krvi. Najbolji su dokaz za to danas idovi, koji mogu tek prisvo jiti nau civilizaciju (Zivilisation), no nikad nau kulturu." Tako je zborio nacionalsocijalistiki Kreisleiter Innsbrucka 1938, Hans Hanak - ironija je da ime odaje njegovo slavensko porije klo - estitajui insbrukim nacistkinjama jer je pokuaj Zidova da unite njihov "uzvien i potovan status" zagovaranjem jed nakosti mukaraca i ena ponjeo tek prolazan uspjeh.31 A ge netski je pristup etnikoj pripadnosti oito irelevantan, jei osnova etnike grupe kao oblika socijalne organizacije nije bio loka ve kulturna.32 tovie, populacije velikih teritorijalnih nacionalnih drave gotovo su bez iznimke previe heterogene da bi mogle pripadati istoj etnikoj grupi, ak ako i zanemarimo recentnu imigraciju, a osim toga demografska je povijest velikih dijelova Evropf takva da znamo kako raznoliko moe biti porijeklo etniki]] grupa, posebno kada je na nekim podrujima tijekom vremena dolazilo do depopulacija i ponovnog naseljavanja, kao to je tc sluaj s velikim podrujima sredinje, istone i jugoistone Evrope, pa ak i dijelova Francuske.33 Toan je omjer predromanskih Dira, Rimljana, Grka, slavenskih doseljenika razliiti!] vrsta i vie valova srednjoazijskih napadaa, od Avara do otomanskih Turaka koji tvore etnicitet svih naroda jugoistone Evrope vjena tema debata (posebno u Rumunjskoj). Tako su Crnogorci, u poetku smatrani Srbima, a sada "nacijom" u po sjedu vlastite federalne republike, izgleda mjeavina srpskih seljaka, ostataka starosrpske kraljevine i vlakih stoara koji su se naselili na podruje depopulirano turskim osvajanjima.

31 Citirano u Leopold Spira, "Bemerkungen zu Jfirg Haider" (Wiener Tag bach, listopad 1988, str. 6). 32 Slijedim uvjerljive dokaze Frederika Bartha, Ethnic Groups and Boun daries. 33 Theodore Zeldin, France 1848-1945 (Oxford, 1977), svezak I, str. 46-7. 34 Ivo Banac, The National Question in Yugoslavia, str. 44. No, kako te injenice potjeu iz goleme i eruditske Istorije Crne Gore, izdane 1970. u glav nom gradu te republike, koja je zasnovana na pretpostavci da Crnogorci nuju isto Sto i Srbi, italac treba kao i uvjjek u balkanskoj historiografiji znati da njoj nepristranost nije vrlina.

70

Naravno, ne moe se poricati da bi, recimo, Maari u 13. st.

mami sebe smatrali etnikom zajednicom, jer su potjecali, ili su

barem tvrdili da potjeu, od valova srednjoazijskih nomadskih osvajaa, govorili su varijantama jednog jezika koji se potpuno razlikovao od drugih jezika koji su se govorili oko njih, uglav nom su ivjeli u specifinom ekolokom okruenju, u vlastitom kraljevstvu, i bez sumnje su dijelili mnoge obiaje svojih prea. No, takvi sluajevi nisu ba preesti. Usprkos tomu, etnika pripadnost u herodotovskom smislu bila je, jest i moe biti neto to populacije koje ive na velikim prostorima, pa ak i ako su rasprene, i ako nemaju svoje dra ve vezuje u neto to moemo nazvati protonacijama. To je vrlo vjerojatno sluaj s Kurdima, Somalcima, idovima, Baskima i ostalima. No, ta etnika pripadnost nema nikakve povijesne veze s onim to je osnovni problem modeme nacije, a to je stvaranje nacionalne drave, ili, kad smo ve kod toga, bilo koje drave, kako nam pokazuje primjer starih Grka. Moemo ak i ustvrditi daf su se narodi s najjaim i najdugotrajnijim osje ajem za ono to moemo nazvati "plemenskom" etnikom pri padnou, ne samo opirali uspostavi modeme drave, nacional ne ili kakve druge, ve vrlo esto ikakove drave: kao to nam to mogu posvjedoiti govornici putua u Afganistanu i okolici, kotski gortaci prije 174 5, atlaski Berberi i drugi kojih se nije teko prisjetiti. I obrnuto, u onoj mjeri u kojoj se "narod" identificirao s odre enom dravom, time su se ak i iz donje perspektive pre moivale etnike (i jezine) podjele unutar nje, ma kako oite one bile. Meu iteljima svete zemlje Tirola koji su ustali protiv Francuza 1809. pod vodstvom Andreasa Hofera bilo je i Nije maca i Talijana, a bez sumqje i govornika ladinskog.36 vicar ski je nacionalizam, kao to znamo, vieetniki. Sto se toga tie, ak ako i pretpostavimo da su grki gortaci koji su se digli protiv Turaka u Byronovo doba bili nacionalisti, to, mo ramo se sloiti, nije vjerojatno, primijetit emo da neki od najeih boraca u njihovim redovima nisu bili Heleni ve Alknci. tovie, vrlo je malo nacionalnih pokreta danas stvarno
i 80 John W. Cole i Eric R. Wol The H idden Frontier: Ecology and Ethnid| ) iin an Alpine Valley (New York i London, 1974), str. 112-13.

71

utemeljeno na snanoj etnikoj svijesti, iako je esto izmisle kad se jednom zahuktaju, i to u obliku rasizma. Da rezimira mo, ne treba nas dakle uditi da donski kozaci nisu naveli etniku pripadnost ili zajedniko porijeklo u svojoj definiciji onoga to ih ini sinovima svete ruske zemlje. U stvari je to bilo veoma mudro s njihove strane, jer - poput tolikih boraca slo bodnih seljaka - njihovo je porijeklo bilo vrlo izmijeano. Meu njima je bilo mnogo Ukrajinaca, Tatara, Poljaka, Litavaca, ba kao i Velikorusa. Ujedinjavala ih nije krv, ve vjera. Da li je etnika pripadnost ili "rasa" onda irelevantna za nacionalizam danas? Jasno je da to nije sluaj, jer su vidljive razlike u fizikom izgledu preoigledne da bi se preko njih mo glo prijei i preesto slue tome da se oznae ili pojaaju razlike izmeu "nas" i "njih", ukljuujui i one nacionalne. O tim razli kama potrebno je rei samo tri stvari. Prvo, kroz povijest su te razlike sluile za razdvajanje i vertikalno i horizontalno i, prije razdoblja modernog nacionalizma, vjerojatno su ee korite ne za odjeljivanje socijalnih slojeva nego cijelih zajednica. Dis kriminacija prema boji koe najee se u povijesti koristila, naalost, tako da se svjetlijoj boji koe pridruivao vii drutve ni poloaj (npr. u Indiji), iako su i masovna migracija i socijalna pokretljivost zakomplicirale stvari, pa ak i dovele do izokretanja odnosa, tako da "ispravna" rasna kvalifikacija prati "ispra van" drutveni poloaj, bez obzira na fiziki izgled; kao u andskim zemljama gdje se Indijanci koji se pridrue nioj srednjoj klasi automatski preklasificiraju u "mestizos" ili eho los, bez ob zira na izgled.36 Kao drugo, "vidljiva" etnika pripadnost esto je negativna, jer se ee koristi da bi se definirali "drugi" nego vlastita gru pa. Odatle i poslovina uloga rasnih stereotipa ("idovski nos"), relativni daltonizam kolonizatora za razlike u boji meu oni ma, koje se globalno klasificira kao "crne", i tvrdnja "svi mi oni
36 Obratno, oni kojima nije poznat drutveni poloaj neke osobe - moda zato to se ta osoba preselila u veliki grad - prosuuju ga iskljuivo po boji koe, i na teg nain tu osobu deklasiraju. Negodovanje protiv toga je izgleda bilo est uzrok politike radikalizacye studenata u Limi 60-ih i 70-ih godina, kad su se mase djece iz obitelji eholosa iz provincije (koji su se uspinjali na drutvenoj ljestvici) slile u brzo rastue univerzitete. Za ovo zahvaljujem Nicolasu Lynchu ija nepublicirana studija maoistikih studentskih voda na sveu ilitu San Marcos to pokazuje.

72

izgledaju isto" koja se vjerojatno temelji na selektivnom dru tvenom vienju onoga to je, kako se vjeruje, zajedniko svim 'drugima", kao to su kose oi i uta koa. Etniko-rasna homo genost vlastite "nacionalnosti" uzima se zdravo za gotovo, ondje gdje se iskazuje - a to nipoto ne vrijedi za sve sluajeve - ak i onda kada je najpovrniji pogled moe dovesti u sumnju. Je r nama" se ini oito da pripadnika nae "nacionalnosti" ima lazliitih veliina, oblika i izgleda, ak i kad svi oni dijele neka fizika obiljeja, kao to je odreeni tip crne kose. Samo "njima" svi mi izgledamo isto. Tree, takva je negativna etnika pripadnost praktiki uviiek irelevantna za protonacionalizam, osim onda kada se moe stopiti, ili se ve stopila s nekom vrstom dravne tradicije, kao moda u Kini, Koreji i Japanu, koji spadaju u one uistinu vrlo rijetke primjere povijesnih drava sastavljenih od populacije koja je etniki sasvim ili gotovo u cijelosti etniki homogena.37 U tim je sluajevima posve mogue da etnika pripadnost i politika lojalnost budu povezane. Saznajem da je posebna ulo ga koju je u kineskim ustancima imala dinastija Ming, od nje nog ruenja s vlasti 1644. - a njena je restauracija bila, a mo da jo uvijek i jest, dio programa vanih tajnih udruenja posljedica toga to je ona, za razliku od mongolske dinastije koju je zamijenila, i mandurske koja je dola na vlast umjesto nje, ista kineska dinastija Han. Iz ovog su razloga najoitije etnike razlike odigrale prilino malu ulogu u genezi modernog nacionalizma. Indijanci u Latinskoj Americi od panjolskog osvajanja imaju duboko usaen osjeaj da se etniki razlikuju od bijelaca i mjeanaca, posebno stoga to ga je podupirao i institucionalizirao panjolski kolonijalni sistem podjelom sta novnitva u rasne kaste.38 Nije mi, meutim, poznat niti jedan sluaj da je to dovelo do nacionalistikog pokreta. Rijetko je
37 Tako su od (nearapskih) azijskih drava Japan i obje Koreje 99% homogene, a 94% stanovnika Narodne Republike Kine su Kinezi. Te zemlje postoje u svojim viie-mapje povijesnim granicama. 88 Standardno je djelo o tome Magnus Mflmer, E l mestizaje en la historic, ki Ibero-Amrica (Ciudad de M&co, 1961); vidi takoer Alejandro Lipschutz, U problema racial en la conquista de Amrica y el mestizaje (Santiago de Chile, 1963), posebno poglavlje V. "Pa ipak, iako se u Leyes de Indies esto opominju castes, pojmovi i terminologija mjjenjpju se i kontradiktorni su." |8ergio Bagfi, Estructura social de la Colonia (Buenos Aires, 1952), str. 122.

73

pobuivalo panindijanske osjeaje meu Indijancima, za razli ku od indigeniata intelektualaca.39 I opet, stanovnicima podsaharske Afrike zajedniko je to to su relativno tamne koe i time se razlikuju od svojih zavojevaa svjetlije koe. Nigritude je osjeaj koji zaista postoji, ne samo meu crnim intelektualci ma i elitama ve svugdje ondje gdje se skup ljudi tamnije koe konfrontira s onima svjetlije koe. Ona moe biti politiki fak tor, no sama svijest o boji koe nije rezultirala niti jednom afrikom dravom, ak ni Ganom ili Senegalom, iji su osnivai bili inspirirani idejama panafrikanizma. Niti je odoljela utjeca ju stvarnih afrikih drava koje su stvorene iz bivih evropskih kolonija i ija je jedina unutarnja kohezija bila posljedica neko liko desetljea kolonijalne uprave. Ostaju nam, dakle, kriteriji za Svetu Rusiju kako su ih vidjeli Kozaci u 17. st., a to su religija i kraljevstvo ili carstvo. Veze izmeu religije i nacionalne svijesti mogu biti veoma bliske, kao to pokazuju primjeri Poljske i Irske. U stvari, od nos kao da postaje bliskiji kad se nacionalizam pretvori u ma sovnu silu nego dok je u fazi manjinske ideologije i pokreta aktivista. Cionistiki bi militanti u herojsko doba palestinskog jiu va prije demonstrativno jeli sendvie sa unkom nego to bi nosili ritualne kapice, emu su skloni izraelski fanatici danas. Nacionalizam se u arapskim zemljama toliko identificirao s islamom da prijatelji i neprijatelji teko mogu u njega uklopiti razne arapske kranske manjine, Kopte, maronite i grkokato like koji su bili meu prvim njegovim zagovornicima u Egiptu i turskoj Siriji.40 Dapae je ta sve jaa identifikacija nadonaliz39 Glavna je iznimka, koja potvrdile analizu izloenu u ovom poglavlju vidi str.174 - jest sjedanje na carstvo Inka u Peruu, koje je inspiriralo i mitove i (lokalizirane) pokrete koji su planirali njegovu restauraciju. Vidi antologiju Ideologa mesidnioa del mundo andino, ur. Juan M. Ossio A. (Lima, 1973) i Alberto Flores Galindo, Buscando un Incas identidad y Utopia en los Anda (Havana, 1986). No, Floresova izvanredna obrada indijanskih pokreta i njiho; vih pristaa jasno ukaztge (a) da su indijanski pokreti protiv mistis bih u biti socjjalni, (b) da nisu "nacionalnih implikacija, ako zbog nieg drugog a ono zato to nakon IL svjetskog rata nndalri Tndjjan nisu ni znali da ive i Peruu (str. 321), i (c) da indigeniata intelektualci iz tog vremena nisu znak praktiki nita o Indijancima (npr. str. 292). 40 Djelo George Antoniusa, The Arab Awakening (London, 1938) uglavnom podrava Maxim* Rodinson, "Dveloppemant et structure de 1arabisme* u njegovoj M andsme et monde musulman (Pariz, 1972), str. 687-602.

74

ma s religijom obiljeje i irskog pokreta. I to nas ne treba izne naditi. Religija je drevna i prokuana metoda uspostavljanja zajednitva putem zajednikih obiaja, te neke vrste bratstva meu ljudima koji inae nemaju mnogo toga zajednikog.41 Ne ki su tipovi, poput judaizma, posebno smiljeni kao znakovi pripadnosti za specifine zajednice ljudi. Pa ipak je religija paradoksalni cement protonacionalizma, a i modernog nacionalizma, koji ju je tretirao vrlo rezervirano kao silu koja bi mogla dovesti u pitanje monopolistika prava 'nacije" na lojalnost svojih lanova. U svakom sluaju uistinu plemenske religije obino djeluju u premalim razmjerima da bi ih mogle iskoristiti dananje nacionalnosti, i opiru se preveli kom irenju. S druge strane, svjetske su religije, stvorene neg dje izmeu 6. st. pr. Kr. i 7. st. univerzalne po definiciji, pa im je stoga i svrha da zaobilaze etnike, jezine, politike i druge razlike. panjolci i Indijanci u vrijeme carstva, Paragvajci, Bra nici i Argentinci od proglaenja nezavisnosti, svi su oni bili jednako vjdrni podanici Rima, i nisu se mogli razlikovati kao zajednice po religiji. Na sreu se univerzalne istine esto meu sobno sukobljuju, i narodi na graninom podruju jedne mogu katkad odabrati drugu kao znak etnike pripadnosti, pa se Ru si, Ukrajinci i Poljaci mogu meusobno razlikovati kao pravo slavci, unijati i rimokatolici (budui da se kranstvo pokazalo najplodnijim rasadnikom konkurentskih univerzalnih ideja). Moda je injenica da je Kina, veliko konfucijansko carstvo, sa kopnene strane okruena irokim polukrugom malih naroda koji su lojalni drugim religijama (uglavnom budizmu, no tako er i islamu), dio istog fenomena. Ipak je vrijedno primijetiti da > prevlast transnacionalnih religija, barem u onim regijama svijeta u kojima se razvio moderni nacionalizam, ograniila reKgiozno-etniku identifikaciju. Ta identifikacija nije ni pribli no univerzalna, a ak i ondje gdje postoji, dotine narode ne razdvaja od svih susjednih, ve samo od nekih, kao to na pri mjer Litavce od luteranskih Nijemaca i Letonaca i pravoslav nih Rusa i Bjelorusa razdvaja rimokatolianstvo, no ono ih ne razdvaja od Poljaka koji su jednako vatreni katolici. U Evropi
41 Pred R. Van dar Mehden, Religion and Nationalism in Southeast Asia: Burma, Indonesia, the Philippines (Madison, 1963) koristan je jer razmatra vn|je s veoma razliitim religijama.

75

se samo irski nacionalisti, koji nemaju drugih susjeda osim pro testanata, definiraju iskljuivo religijom.42 No to to religijsko-etnika identifikacija tono znai, ondje gdje se pojavljuje? Oito je da se u nekim sluajevima odabire etnika religija zato to se narod a priori osjea drukijim od susjednih naroda ili drava. Iran, kako izgleda, slijedi svoj vla stiti boanski put i kao zemlja zoroasterizma i, od prelaska na islam, ili barem od Safarida, kao ijitska zemlja. Irci su se po eli identificirati s katolianstvom tek kad nisu zajedno s En glezima prihvatili protestantizam (namjerno ili nenamjerno). To to su jedan dio njihove zemlje masovno kolonizirali prote stanti koji su prigrabili ponajbolje tlo teko da ih je moglo nagnati da se preobrate.43 Anglikanska i kotska crkva politiki su definirane, iako ova druga predstavlja ortodoksni kalvinizam. Moda je masovno preobraenje stanovnitva Walesa, do tada nesklonog religioznom odvajanju, na protestantski nonkonformizam u prvoj polovici 19. st. bilo dijelom stjecanja naci onalne svijesti koje je nedavno podvrgnuto otroumnom istrai vanju.44 S druge je strane jednako jasno da prijelaz na razliite vjere moe pomoi stvaranju dvije razliite nacionalnosti, jer rimokatolianstvo (i njegov nusprodukt, latinica) i srpsko pra voslavlje (i njegov nusprodukt, irilica) bez sumnje najoitije dijele Hrvate i Srbe, koji imaju jedan jezik kulture. No, s druge strane, postoje narodi koji su oito posjedovali neku protonacionalnu svijest, kao to su Albanci, iako ih je dijelio neubiajeno velik broj religioznih razlika na teritoriju veliine Walesa (razni oblici islama, pravoslavlja i rimokatolianstva). I konano, uop e nije jasno da li je zasebni religiozni identitet, bez obzira na to kako snaan bio, sam po sebi slian nacionalizmu. Danas postoji tendencija da ih se asimilira, budui da vie ne poznaje mo model multicorporate state, u kojem razliite vjerske zajed nice koegzistiraju pod vrhovnom vlasti kao u nekim aspektima
42 U 19 je st., meutim, razlikovanje vatrenih vjernika i onih mlake vjere ili bezbonika uvelo nove mogunosti noenja nacionalno-religioznih oznaka. Ovo je navelo Katoliku crkvu da simpatizira pokrete Bretonaca, Baska i Flamanaca. 43 U grofovijama kao to je Antrim kae se da se opipavan) ake zemljo moe osjetiti da li je dola s tla kojeg nastava katolik ili protestant. 44 Usp. Gwyn Alfred Williams, The Welsh in their History (London i Can berra, 1982); "When was Wales?" (London, 1985).
76

autonomni samoupravni entiteti (kao u Otomanskom Car stvu).45 Ni u kom se sluaju ne moe sa sigurnou tvrditi daje Pakistan bio rezultat nacionalnog pokreta meu muslimanima u tadanjem Indijskom Carstvu, iako ga se moe smatrati re akcijom na sveindijski nacionalni pokret koji nije uspio na ade kvatan nain priznati da muslimani imaju posebne osjeaje ili prohtjeve, i iako se, u doba modeme nacionalne drave, terito rijalna podjela inila jedinom raspoloivom formulom, nije uop e nesumnjivo da je Muslimanska liga i pomiljala na zasebnu teritorijalnu dravu sve do pred sam kraj, ili da bi na tome insistirala da nije bilo Jinnahove nepopustljivosti (Jinnah je doista i bio neka vrsta muslimanskog nacionalista, jer uope nije bio vjernik). I sasvim je sigurno da veina obinih musli mana nije razmiljala u okvirima nacionalnosti, ve zajednice, i da ne bi ni mogli razumjeti pojam nacionalnog samoopredje ljenja kao neto to bi se moglo odnositi na vjeru u Alaha i Njegovog Proroka. Pakistanci danas u sebi bez sumnje vide lanove zasebne (islamske) nacije, kao i Bangladeani, budui da ve neko vrije me ive u zasebnim dravama. I bosanski e se i kineski musli mani na kraju poeti smatrati nacionalnostima, budui da ih njihove vlade kao takve tretiraju. No, kao i u sluaju tolikih drugih nacionalnih fenomena, do tog e doi, ili je ve dolo, ex post facto. tovie, unato tako snanoj religioznoj identifikaciji muslimana s islamom, unutar irokog podruja gdje islam gra nii s drugim religijama izgleda da su malobrojni protonacionalni ili nacionalni pokreti (ako uope postoje) ija je nedvosmi slena znaajka pozivanje na islam, osim iranskog. To to se oni danas mogu razvijati protiv Izraela ili, moda, protiv sovjetskih republika u sredinjoj Aziji druga je stvar. Ukratko, odnosi re ligije i protonacionalne ili nacionalne identifikacije jo uvijek su sloeni i izuzetno mutni. U svakom sluaju teko ih je jedno stavno generalizirati. Meutim, kao to ukazuje Gellner,46 povezivanje naroda s reim kulturama, osobito pismenim kulturama, koje se esto provodi putem preobraenja na neki od oblika svjetskih religija,
' 45 O sistemu m illet u Otomanskom Carstvu, vidi H. A. R. Gibb i H. A. Bowen, Islam ic Society in the West (Oxford, 1967), svezak I, dio 2, str. 219-26. 40 Gellner, Nations and Nationalism (Oxford, 1983).

77

omoguava etnikim grupama da steknu prednosti koje kasnije mogu olakati njihovu pretvorbu i strukturiranje u nacije. Tako povezane afrike grupe, on vrlo uvjerljivo dokazuje, u boljem su poloaju od drugih za razvoj nacionalizma - kao na rogu Afri ke, gdje je i kranskim Amharama i muslimanskim Somalcima bilo lake postati "dravnim narodima1 1jer su ijedni i drugi "narod svete knjige", mada, kao to kae Gellner, u njegovim razliitim i konkurentskim izdanjima. To djeluje sasvim plauzibilno, no bilo bi korisno saznati koliko je utjecaja preobraenje na razne varijante kranstva imalo na jedina dva podsaharska politika fenomena koji imaju neke slinosti s modernim ma sovnim nacionalizmom, naime na otcjepljenje Biafre 1967. i Afriki nacionalni kongres na jugu Afrike. Ako religija nije nuno obiljeje protonadonalnosti (iako je shvatljivo zato je to bila za Ruse u 17. st., koji su bih pod pritiskom i katolike Poljske i muslimanskih Turaka i Tatara), svete su ikone, s druge strane, njena kljuna komponenta, kao to su i kljuna komponenta modernog nacionalizma. One predstavljaju simbole i rituale ih zajednike kolektivne obiaje, i jedine daju opipljivu realnost inae imaginarnoj zajednici. One mogu biti zajednike shke (kao to su to bile ikone) ih radnje, kao to su pet dnevnih molitvi u muslimana, pa ak i ritualne rijei kao muslimanske Allah Akbar ih idovske Shema Yisroel. One mogu biti imenovane slike koje se identificiraju s teritori jima koji su dovoljno veliki da bi konstituirah nadju, kao to je Majka Boja Gvadalupska u Meksiku ih Majka Boja Monseratska u Kataloniji. One mogu biti periodike sveanosti ih na tjecanja koja okupljaju rasprene grupe, poput grke Olimpija de ih nacionalistiki izumi novijeg datuma u istom stilu kao to su katalonske Joes Florals, velki Eisteddfodau i druge. Znae nje svetih ikona pokazuje sveope koritenje jednostavnih ko madia obojene tkanine naime, zastava kao simbola suvre menih nacija, i njihovo asodranje s ritualnim prigodama sna nog emodonalnog naboja ih svetkovanja. Meutim, W an i u sluaju religije, "svete ikone" bez obzira na njihov oblik i prirodu ponekad su preiroke ih preuske da bi mogle posluiti kao simboli protonadje. Samu je Djevicu Man ju teko ograniiti na neki odreeni dio katolikog svijeta, a na svaku lokaliziranu Majku Boju, koja postaje protonacionalni simbol, dolaze desed ih stotine Bogorodica koje ostaju zatitni78

anmfl ogranienih zajednica ili su i inae irelevantne za nas. S protonacionalistikog su gledita oito najbolje one ikone koje Su izriito povezane s dravom, tj. u prednacionalnoj fazi, s boanskim ili boanski nadahnutim kraljem ili carem ije se kraljevstvo sluajno poklapa s buduom nacijom. Vladari koji su po slubenoj dunosti i poglavari Crkve (kao u Rusiji) pri godno omoguuju takvo povezivanje, no magina kraljevska ast u Engleskoj i Francuskoj dokazuje svoj potencijal ak i Ondje gdje su Crkva i drava razdvojeni.47 Budui da je veoma malo teokracija koje imaju mogunosti za izgradnju nacija, te ko je procijeniti u kojoj je mjeri boanski autoritet dovoljan. Pitanje moramo ostaviti strunjacima za povijest Mongola i Tibetanaca, ili, blie Zapadu, srednjovjekovnih Armenaca. Bez Sumnje nije bio dovoljan u Evropi .#9. st., kao to su otkrili neogvelfi kad su pokuali izgraditi talijanski nacionalizam oko papinstva. Nisu uspjeli, iako je papinstvo de facto i bila talijan ska institucija. Dapae je do 1860. bila i jed in a svetalijanska institucija u pravom smislu rijei. Meutim, Sveta je Crkva teko mogla pristati da se pretvori u lokaliziranu nacionalnu, a jo manje nacionalistiku, ustanovu, ponajmanje pod Piom IX. Na to bi nalikovala Italija ujedinjena pod papinskim stijegom u 19. st. nije uope tema vrijedna razmatranja. To nas dovodi do posljednjeg i gotovo sigurno najvarljivijeg kriterija protonacionalizma, svijesti o pripadanju sadanjem ili nekadanjem trajnom politikom entitetu.48 Najsnanije je po znato protonacionalno vezivo bez sumnje "povijesna nacija", kako su je nazivali u argonu 19. st., osobito ako se drava koja je tvorila okvir kasnije "nacije povezivala sa specijalnim Staatsvolk ili dravnim narodom (kao to su to bili Velikorusi, Engle zi ili Kastilijanci). No, ovdje moramo jasno razgraniiti direk tne i indirektne efekte nacionalne povijesne vjerodostojnosti.

47 Klasina obrada ove teme jofi uvijek je Marc Bloch, Les Rois thaumatur ges (Pariz, 1924). 48 Ipak, ne treba pretpostavljati da je ta svjjest djelovala u svim grupama .populacjje na isti ili da je pokrivala nefito nalik teritoriju modeme iBaejj^1 , ili daje implicirala modemu nacionalnost. Grki je puk imao svjjest, ^erojatno zasnovanu na KiMnrinAmn nasljeu, o pripadanju dijelovima Rimkog Carstva (romaiosyne).

79

Jer, u veini se sluajeva pod "politikom nacijom" (koja poinje formulirati frazeologiju onoga to e kasnije postati narod-nacija) podrazumijeva tek maleni djeli stanovnika neke drave, a to je privilegirana elita ili plemstvo. Kad su francuski plemii kriarske ratove opisivali kao gesta Dei per francos namjera im nije bila asocirati trijumf kria s veinom stanovni ka Francuske, pa ak ni s onim malim dijelom esterokuta koji je nosio to ime krajem 11. st., u najmanju ruku zato to su oni, koji su sebe smatrali potomcima Franaka, puk kojim su vladali smatrali potomcima naroda koje su Franci pokorili. (To je gle dite Republika izvrnula naglavake u demokratske svrhe, kad je u kolskim udbenicima insistirala na tome da su "nai preci' Gali, a ne Franci. Ponovo su ga afirmirali u reakcionarne i eugenike svrhe postrevolucionarni reakcionari poput Gobineaua.) Taj se "nacionalizam plemstva" zaista i moe smatrati protonacionalnim, u onoj mjeri u kojoj su "tri elementa: natio, politika fidelitas i communitas, to jest kategorije nacionalno sti, politike lojalnosti i politikog zajednitva ... ve bili uje dinjeni u sociopolitikoj svijesti i emocijama grupe unutar dru tva (einer gesellschaftlichen Gruppe).49 On je direktni predak odreenih kasnijih nacionalizama u zemljama kao to su Polj ska i Maarska, gdje je ideja nacije Maara i Poljaka mogla bez i najmanje potekoe ukljuiti i injenicu da veliki dio stanovni ka u zemljama pod krunom Sv. Stjepana ili u Poljskoj zajednici naroda nisu bili Maari ili Poljaci ni po kojoj modernoj definiciji nacije. Jer, ti su plebejci bili jednako nevani kao i plebejci koji su sluajno i bili Maari ili Poljaci. Oni su se po definiciji nala zili izvan zabrana "politike nacije". I u svakom se sluaju ta kva "nacija" ne smije brkati s modemom nacionalnou.6 0
49 JenO Szflcs, Nation und Geschichte (Budimpeta, 1981), str. 84-5. 60 "Plemstvo je odravalo sistematsku komunikaciju - i bili su jedina klasa koja je to inila - putem administrativnih okruga i Sabora gdje su kao 'hrvat ska politika nacija raspravljali o pitanjima i donosili odluke. To je bila nacija bez nacionalnosti...tj. bez nacionalne svijesti... jer se plemstvo nije moglo identificirati s drugim pripadnicima hrvatske etnike zajednice, seljacima i graanima. Feudalni je patriot ljubio svoju domovinu, no qjegova je domovi na obuhvaala posjede drugih velikaa i Kraljevstva. Za njega je politika nacija koje je bio lan znaila teritorij i tradicije predarje drave." Milana Gross, "On the integration of the Croatian nation: a case study in nation-buil ding", East European Quarterly, XV, 2, lipanj 1981, str. 212.

80

Koncept i terminologija "politike nacije" oito su se mogli konano proiriti i na naciju koju tvore iroke narodne mase neke zemlje, iako se to gotovo sasvim sigurno dogodilo mnogo kasnije nego to bi to htio retrospektivni nacionalizam. Povrh boga su veze izmeu to dvoje bile gotovo sigurno indirektne, jer, drnda postoji mnotvo dokaza da su se obini ljudi u kraljevstvu mogli identificirati sa zemljom i narodom preko vrhovnog vla dara, kralja ili cara - kao to je to mogla Ivana Orleanska - nije ba vjerojatno da bi se seljaci identificirali sa "zemljom koja se Sastojala od zajednice velikaa koji su neizbjeno predstavljali glavni izvor njihovog nezadovoljstva. Ako su i bili privreni i lojalni svom gospodaru, to nije impliciralo ni identifikaciju s interesima ostalog plemstva, ni privrenost bilo kakvoj zemlji veoj od teritorija njegovog i njihovog doma. Doista, kad se u prednacionalnom razdoblju susretnemo s onim to bismo danas klasificirali kao autonomni narodni po kret za obranu nacije od stranih zavojevaa, kao u Srednjoj Evropi u 15. i 16. st., ideologija takvih pokreta, kako se ini, socijalna je i religiozna, a ne nacionalna. Izgleda da su seljaci htjeli pokazati da su ih plemii, ija je dunost kao bellatores bila obrana od Turaka, izdali. Moda su sklopili tajni pakt sa zavojevaima? Tako je obinim ljudima dopalo da brane pravu rjeru protiv poganstva kriarskim ratom.61 Takvi su pokreti u odreenim okolnostima mogli stvoriti osnovu za iri puki na cionalni patriotizam, kao u husitskoj ekoj - prvobitna husitska ideologija nije bila ekonacionalna - ili na vojnim granica ma kranskih drava meu seljatvom kojem je podijeljeno oruje i kojem su u to ime dane odreene slobode. Kozaci, kao Sto smo vidjeli, to lijepo dokazuju. Meutim, ondje gdje mu dravna tradicija nije pruila vrsti i trajni okvir, takav patrio tizam irokih narodnih masa nije mogao u kontinuitetu prera sti u moderni nacionalni patriotizam.62 No, vlasti u starom reamu rijetko su to i eljele. Dunost podanika u takvim reimi ma, onih koji nisu imali odreene vojne obveze, bila je poslu nost i mir, a ne lojalnost ili gorljivost. Friedrich Veliki je s indignacijom odbio ponudu svojih lojalnih Berlinaca da mu po, 61 Szflcs, Nation and Geschichte, str. 112-25. 02 Ibid., Btr. 125-30.

81

mognu poraziti Ruse koji su se spremali da mu okupiraju glav ni grad, pod izlikom da ratove trebaju voditi vojnici, a ne civili I svi se sjeamo reakcije cara Franje II na gerilski ustanak njegovih vjernih Tirolaca: "Danas su oni patrioti na mojoj stra ni, sutra mogu biti patrioti protiv mene." Usprkos svemu ovom, na ovaj ili onaj nain pripadnost povi jesnoj (ili stvarnoj) dravi u sadanjosti ili prolosti moe direk tno djelovati na svijest obinih ljudi i rezultirati protonadonalizmom - ih ak, kao u sluaju Engleske pod Tudorima, neim to je nalik modemom patriotizmu. (Moemo slobodno nazvati tako Shakespeareove propagandne komade o engleskoj povije sti; no nipoto ne smijemo uzeti da su najnii slojevi izvjesno a njima vidjeh ono to vidimo mi.) Nema razloga da poriemo postojanje protonacionalnih osjeaja u Srba do 19. st., ne zato to su bih pravoslavni za razliku od susjednih katolika i musli mana - po tome se ne bi razlikovali od Bugara - nego zato to je sjeanje na staro kraljevstvo koje je palo pred Turcima ostalo sauvano u pjesmi i junakim priama i, to je moda jo vani je, u svakodnevnoj liturgiji Srpske pravoslavne crkve koja je kanonizirala veinu svojih krajeva. To to je u Rusiji postojao car bez sumnje je pomoglo Rusima da se osjeaju kao neto nalik naciji. Potendjalna privlanost dravne tradidje u naro du oita je modernom nadonalizmu, iji je dlj stvaranje nadje kao teritorijalne drave. Navela je neke od tih pokreta da u potrazi za odgovarajuom (i odgovarajue impresivnom) prcA lom nacionalnom dravom posegnu daleko u prolost, dalje no go to dosee stvarno sjeaqje njihovih naroda, kao u sluaju Armenaca, ye se zadnje dovoljno znaajno kraljevstvo moe nai u 1. st. pr. Kr., ih Hrvata, iji su nadonalisti u sebi vidjeli (ne ba uvjerljivo) nasljednike plemenite "hrvatske politike nadje". Kao uvyek, sadraj je nadonalne propagande 19. et. nepouzdan vodi ka onome to su iroke narodne mase uistinu mislile prije nego to su poele podravati nadonalnu stvar. Time, naravno, ne elimo poricati da je protonaaonalna identofikadja, na kojoj se kasnije mogao izgraivati nacionalizam*

63 To Sto I. Banai- njje na adekvatan uzeo ovo u obzir fini qjoff*0 inift izvanrednu raspravu maiye uvjerljivom fto se tie hrvatskog aspekta problema.

82

postojala meu Armencima ili (vjerojatno u znatno manjoj mje ri) meu hrvatskim seljacima prije 19. st. No ipak, ondje gdje postoji, ili se ini da protonacionalizam vezuje neki kontinuitet, on moe biti sasvim fiktivan. Nema nikakvog povijesnog kontinuiteta izmeu idovskog protonadonalizma i modernog cionizma. Njemaki su stanovnici svete zemlje Tirola postali podvarijanta njemakih nacionalista u na em stoljeu, dapae vatreni pristade Adolfa Hitlera. No taj proces, koji je izvanredno obraen u literaturi, nema nikakve inherentne veze s tirolskim narodnim ustankom 1809. pod vodstvom gostioniara Andreasa Hofera (etniki i jezino Ni jemca), iako pangermanski nacionalisti misle drugaije.54 Pone kad, dapae, moemo uoiti potpunu inkongruenciju protonacionalizma i nacionalizma, ak i onda kad oni postoje istovreme no i u kombinaciji. Obrazovani su se pobornici i organizatori grkog nacionalizma na poetku 19. st. bez sumnje nadahnjiva li pomilju na drevnu helensku slavu, koja je takoer pobudila i entuzijazam obrazovanih, tj. klasino obrazovanih helenofila u inozemstvu. I nacionalni knjievni jezik koji su oni konstruirali za vlastitu upotrebu, katareusa, bio je i jest visokoparni neoklaani idiom koji tei da jezik potomaka Temistokla i Perikla privede natrag njihovoj istinskoj batini iz dvotisuljetnog rop stva koje ga je iskvarilo. No, pravi Grci koji su digli oruje za, kako se pokazalo, stvaranje nove nezavisne nacionalne drave, nisu govorili starogrki, nita vie nego to su Talijani govorili latinski. Govorili su i pisali demotski. Periklo, Eshil, Euripid i slava drevne Sparte i Atene znaili su im malo, ako uope ita. Ako su i uli za njih, nisu ih smatrali relevantnima. Paradoksal n o, oni su se borili za Rim, a ne Grku (romaiosyne ), to e rei da su u sebi vidjeli nasljednike pokrtenog Rimskog Carstva (tj. Bizanta). Borili su se kao krani protiv muslimanskih nevjer nika, kao Rimljani protiv turskih pasa. Ipak je oito - ako ni iz ega drugog a ono iz upravo navede nog grkog primjera - da je protonacionalizam, ondje gdje je postojao, olakao zadau nrjnnflli7.ma) ma kako velike razlike mneu njih bile, jer su se postojei simboli i osjeaji protonacionalne zajednice mogli mobilizirati za suvremenu stvar ili su04 Cole i Wolf, The H idden Frontier, etr. 53, 112-13.

83

vremenu dravu. No, time se nipoto ne eli rei da su oni bili jedno te isto, pa ak ni da jedan mora logino ili neizbjeno voditi ka drugome. Jer oito je da protonacionalizam sam po sebi nije dovoljan da stvori nacionalnosti, nacije, a ponajmanje drave. Broj je nacionalnih pokreta, sa ili bez drava, oito mnogo manji od broja ljudskih grupa koje takve pokrete mogu tvoriti po teku im kriterijima potencijalnog postojanja nacije, a svakako je manji od broja zajednica s osjeajem zajednike pripadnosti koji je vrlo teko razluiti od protonacionalnog. A sve to unato injenici da (ak i ako po strani ostavimo pitanje samoodree nja 1 800 stanovnika Falklandskog ili Malvinskog otoja) oz biljne zahtjeve za neovisnu dravnost postavljaju populacije ko je broje tek 70 000 boraca za neovisnu saharsku naciju, ili nekih 120 000 koji su praktiki proglasili neovisnost turskog dijela Cipra. Moramo se sloiti s Gellnerom da je prividna po svemanja ideoloka dominacija nacionalizma danas neka vr sta optike varke. Svijet nacija ne moe postojati, ve samo svijet u kojem neke potencijalno nacionalne grupe, traei taj status, onemoguuju druge da postavljaju sline zahtjeve, a malo njih to uope i ini. Kad bi protonacionalizam bio dovo ljan, do sada bi ve postojao ozbiljni nacionalni pokret Mapue ili Aymara. Kad bi se ti pokreti sutra pojavili, to bi bilo zato to su posredovali drugi inioci. U drugom redu, iako protonacionalna osnova moe biti poeljna, moda ak i nuna, za formiranje ozbiljnih nacional nih pokreta koji tee stjecanju dravnosti - iako sama po sebi nije dovoljna za njihovo stvaranje - ona nije nuno potrebna za formiranje nacionalnog patriotizma i lojalnosti kad doe do osnivanja drave. Kao to su mnogi primijetili, nacije su ee posljedice zasnivanja drave nego to su osnova na kojoj se drava stvara. SAD i Australija oiti su primjeri nacionalnih drava u kojima su sva specifina nacionalna obiljeja i kriteriji postojanja nacije ustanovljena nakon kraja 18. st. i koja doista i nisu mogla postojati prije osnivanja dotine drave i zemlje. No, jedva da je i potrebno podsjetiti se da samo stvaranje dra ve nije samo po sebi dovoljno za stvaranje nacije. Na kraju, kao uvijek, potrebno je rei koju rye upozorenja. Premalo znamo o onome to se dogaalo, pa i o onom to se sada dogaa, u glavama veine relativno neartikuliranih mu 84

karaca i ena da bismo mogli sa sigurnou govoriti o njihovim yniglima i osjeajima u vezi s nacionalnostima i nacionalnim dravama koje od njih trae lojalnost. Pravi odnosi izmeu protonacionalne identifikacije i nacionalnog ili dravnog patriotiz ma koji ga slijedi esto e stoga ostati nerasvijetljeni. Znamo to je Nelson htio rei kad je svojoj floti signalizirao uoi bitke kod Trafalgara da Engleska oekuje da e svaki ovjek izvriti svoju dunost, no ne i to je prolazilo kroz glave Nelsonovih mornara toga dana, iako su se nesumnjivo neke od tih misli mogle opisati kao patriotske. Znamo kako nacionalne stranke i pokreti iitavaju podrku onih pripadnika nacije koji im daju svoju potporu, ali ne i to te muterije zaista ele kad kupuju kolekciju vrlo raznorodnih dobara koje im u paket-aranmanu prodaju trgovci nacionalne politike. Ponekad nam moe biti dosta jasno koje dijelove tog paket-aranmana ne ele - npr. u sluaju irskog naroda, opu upotrebu irskog jezika - no takvi su nijemi selektivni referendumi rijetko mogui. Stalno smo u opasnosti da narod ocjenjujemo na temelju programa koji nisu pratili i ispita na koji uope ne izlaze. Pretpostavimo, na primjer, da spremnost da se umre za do movinu uzmemo kao indeks patriotizma. To se ini dovoljno plauzibilnim i tome tee i nacionalisti i nacionalne vlade. U tom bismo sluaju oekivali da e se vojnici Vilima II i Hitlera, koji su, pretpostavljamo, bili podloniji pozivanju na nacionalne osjeaje, boriti hrabrije nego hesenski plaenici, koje je njihov knez iznajmljivao kao plaeniku vojsku i koji vjerojatno nisu bili tako motivirani. No jesu li? I jesu li se borili bolje od, reci mo, Turaka u I. svjetskom ratu, koje se teko moglo smatrati nacionalnim patriotima? Hi Gurka koje, prilino oito, ne moti vira ni britanski ni nepalski patriotizam? Ova prilino apsur dna pitanja ne formuliramo da bismo dobili odgovore niti da ;bismo podstakli istraivanja, ve da bismo ukazali na gustou magle koja okruuje pitanja o nacionalnoj svijesti obinih mu karaca i ena, posebno u razdoblju prije nego to je modemi nacionalizam postao masovna politika sila. U sluaju veine aacija Zapadne Evrope do toga je dolo tek sasvim pri kraju 19. st. Tada su u najmanju ruku postale jasne mogunosti izbora, mada, kao to emo vidjeti, ne i njihov sadraj.

85

3.

GLEDITE VLASTI

Ostavimo sada iroke narodne mase i okrenimo se najviim prhuncima s kojih su oni koji su vladali dravama i drutvima Hakon francuske revolucije promatrali probleme nacije i nacio nalnosti. Tipina je modema drava svoj sistematizirani oblik dobila u Joba francuske revolucije, iako su ga na mnoge naine anticipiiple evropske kneevine koje su se razvile u 16. i 17. st. Ona je Ipila nova u vie pogleda. Definirala se kao (po mogunosti kon zumiran i cjelovit) teritorij (i vladala je nad svim stanovnicima bog teritorija), koji je jasno odreenim granicama odijeljen od drugih takvih teritorija. Politiki je ona vladala i upravljala tim stanovnicima direktno, a ne putem posrednikog sistema vla dara i autonomnih tijela. Nastojala je, koliko god je to bilo mogue, nametnuti iste institucionalne i administrativne ured be i zakone na cijelom svom teritoriju (no, nakon doba revolu cije ne vie i iste religiozne ih svjetovno-ideoloke odredbe). I sve se ee nalazila u situaciji da mora uzeti u obzir miljenja svojih podanika ih graana, jer im je politiko ureenje dalo glas - uglavnom putem raznih vrsta izabranih predstavnika i/ih jer je drava trebala njihovu suglasnost ili djelovanje u praksi na druge naine, npr. kao poreznih obveznika ih poten cijalnih novaka u vojsci. Ukratko, drava je vladala teritorijal no definiranim "narodom" i to je inila kao vrhovna "nacional na" organizacija vlasti nad svojim teritorijem, a njeni su izvri telji ve dopirali do najskromnijih stanovnika najmanjih njenih sela. Tijekom 19. st. te su intervencije postale tako univerzalne i tako rutinske u "modernim" dravama da je obitelj morala ivjBti u nekom vrlo nepristupanom mjestu a da nijedan od nje nih lanova ne bude u stalnom kontaktu s nacionalnom drarm i njenim izvrnim organima: preko potara, policajca ih andara, i konano preko uitelja; preko ljudi zaposlenih na eljeznici, ondje gdje je eljeznica bila u dravnom vlasnitvu; da i ne spominjemo garnizone vojnika i jo glasnije vojne orke stre. Drava je u sve veoj mjeri biljeila podatke o svojim po danicima i graanima putem redovitih periodinih popisa sta novnitva (koji su tek sredinom 19. st. postali opi), putem teoretski obaveznog pohaanja osnovne kole vojne obveze, on dje gdje se provodila. U birokratskim je dravama s jakom po tegom sistem osobne dokumentacije i registracije dovodio sta 89

novnika u jo tjenji kontakt s mainerijom vladavine i uprave, osobito ako su se selili iz jednog mjesta u drugo. U dravama koje su nudile graanske alternative crkvenom slavljenju zna ajnih rituala, kao to uglavnom i jesu, stanovnici su se susre tali s predstavnicima drave u tim emocionalno nabijenim pri godama; i uvijek je o njima vodila zapise mainerija za registri ranje roenja, brakova i smrti, koja je nadopunjivala maineri ju popisa stanovnitva. Vlast i podanik ili graanin bili su, kao nikad do tada, vezani svakodnevnim vezama. I revolucije u prometu i komunikaciji do kojih dolazi u 19. st., a kojih su najbolji primjer eljeznica i telegrafija, uinile su veze izmeu centralne vlasti i njenih najudaljenijih uporita jo tjenjima i rutinskijima. S gledita drava i vladajuih klasa ova je transformacija uzrokovala dva glavna tipa politikih problema, ako zanemari mo promjenu odnosa centralne vlasti i lokalnih elita koji se - u Evropi, gdje je federalizam bio izrazito netipian i sve rjei neumoljivo razvijao u korist nacionalnog centra.1 Kao prvo, postavljala je tehniko-administrativna pitanja o tome kako najbolje provesti novi oblik vladavine u kojem je svaki odrasli (muki) stanovnik, a kao administrativni subjekt i svaki sta novnik bez obzira na dob i spol, bio direktno povezan s drav nom vlau. Ova pitanja nas se ovdje tiu samo utoliko to su implicirala stvaranje ustroja uprave i njenog vrenja, sastavlje ne od vrlo velikog broja izvrnih organa, koja je automatski postavljala pitanje pisanog, pa ak i govornog jezika (jednog ili vie njih) komunikacije unutar drave, koje su tenje za opom pismenou mogle pretvoriti u politiki osjetljivo pitanje. Iako je postotak ovih izvritelja vlasti bio prilino skroman po naim standardima - oko 1910. bilo ih je najvie tek jedan na dvade set zaposlenih pripadnika nacije - on je rastao, ponekad vrlo brzo, i predstavljao je znatan broj zaposlenih: oko 700 000 u
1 Ukidanje zasebnog irskog parlamenta, ukinue autonomije "kongresne Poljske", dominacija neko federalne Njemake od strane hegemonistikog lana (Pruske) i jedinstvenog svenacionalnog parlamenta, i transformacija Italije u centraliziranu dravu i formiranje jedinstvene nacionalne policije u Spaiyolskoj, neovisne o lokalnim interesima, sve su to prinyeri ovog trenda. Central* na vlast moe, kao u Britaniji, ostaviti dosta mjesta za lokalnu inicijativu s doputenjem centra, no u Evropi je do 1914. jedino vicarska imala federalnu vlast.

90

aislajtanijskoj Austriji (1910), preko pola milijuna u Francuskoj (1906), oko 1,5 milijun u Njemakoj (1907), 700 000 u Italiji (1907), da navedemo samo neke primjere.2 Usput primjeuje mo da je u dotinim zemljama to vjerojatno bila najbrojnija Skupina zaposlenih za koje je pismenost bila uvjet dobivanja posla. Kao drugo, postavljala je i politiki mnogo osjetljivija pitanja graanske lojalnosti i identifikacije s dravom i sistemom na slasti. U danim dok se graani i svjetovni nacionalni vladari jod nisu direktno konfrontirali, od obinog se ovjeka - o eni da i ne govorimo - i nije zahtijevala lojalnost dravi i identifi kacija s njom, ili su pak one bile osigurane putem svih onih autonomnih i posrednikih instanci koje su u doba revolucije sruene ili degradirane: putem religije i drutvene hijerarhije, pa ak i putem autonomnih ustanovljenih vlasti koje su bile podlone vrhovnom vladaru ili samoupravnih zajednica i kor poracija koje su poput paravana stajale izmeu podanika i cara ili kralja, omoguujui monarhiji da predstavlja vrlinu i pravdu. Ba kao to su djeca svoju lojalnost dugovala roditeljima, ene mukim lanovima obitelji koji su djelovali "u njihovo ime". Klasini liberalizam oivotvoren u reimima francuske i belgij ske revolucije 1830. i u eri reformi poslije 18 32. u Britaniji, ponudio je alternativu zaobilazei problem politikog angama na graana tako to je politika prava dao samo bogatim i obrazovanim mukarcima. Meutim, u posljednjoj je treini 19. st. postajalo sve oitije da je demokratizacija, ili barem sve neogranienija elektoralizacija politike neizbjena. Postalo je jednako oito, barem od 30-ih godina 19. st. da se ondje gdje je obinom ovjeku dano pravo da na najnominalniji nain sudjeluje u politici kao graa nin - uz veoma malo iznimaka, obine su ene i dalje bile iskljuene - vie nije moglo raunati da e on svoju lojalnost i podrku automatski dati onima koji su mu nadreeni ili dravi. Posebno ne u sluaju lmri su klase kojima je pripadao bile povyesno nove, pa stoga nisu imale tradicionalno mjesto u she mi stvari. Drava i vladajue klase su se stoga morale uhvatiti
2 Peter Flora, State, Economy and Society in Western Europe 1816-1975, "teak I, poglavlje 6 (Frankftirt, London i Chicago, 1983).

91

ukotac sa svojim konkurentima u borbi za lojalnost niih slo jeva. A istovremeno su, kao to pokazuje moderno ratovanje, dravni interesi ovisili o sudjelovanju obinog graana u do tada nesluenim razmjerima. Bez obzira na to da li su se vojske sastojale od unovaenih ili dobrovoljaca, voljnost ljudi da slue postala je sada esencijalnom varijablom u proraunima vlasti; isto tako i njihova stvarna fizika i moralna sposobnost da to ine, pa su je stoga vlasti stale sistematski utvrivati - kao u poznatom istraivanju o "fizikom propadanju" u Britaniji na kon burskog rata. Stupanj rtvovanja koje se moglo nametnuti civilnom puanstvu morao je ui u planove stratega: na temelju toga su britanski stratezi prije 19 14. oklijevali da oslabe mor naricu (uvara opskrbe Britanije uvezenom hranom) veim su djelovanjem zemlje u masovnom ratu na kopnu. Politiki sta vovi graana, a posebno radnika, postali su pitanja od vitalne vanosti, ako se u obzir uzmu pojave radnikih i socijalistikih pokreta. Oito je demokratizacija politike (tj. sjedne strane sve vee irenje prava glasa za mukarce, s druge stvaranje moder ne, administrativne drave koja mobilizira i utjee na svoje graane) na sam vrh dnevnog reda politike postavila pitanje "nacije" i osjeaja graana prema onome to je on smatrao svo jom "nacijom, "nacionalnosti" ili drugim predmetima osjeaja lojalnosti. Za vladare se taj problem tako nije svodio samo na stjecanje novog legitimiteta, iako je ondje gdje su drave bile nove i to trebalo rijeiti. Identifikacija s "narodom" ili "nacijom", ma ka ko je definirali, bila je zgodan nain da se to rijei, pae tada i u modi, a u dravama koje su insistirale na suverenosti naroda po definiciji jedini nain. to bi drugo moglo dati legitimitet monarhijama u dravama koje nisu prije postojale kao takve, kao to su Grka, Italija ili Belgija, ili u onima ije je postojanje oznailo raskid sa svim povijesnim presedanima, poput Nje makog Carstva iz 18 71? Potreba za adaptiranjem javila se i u davno uspostavljenim reimima, iz tri razloga. Izmeu 1789. i 18 15 . malo je njih izbjeglo transformaciji - ak je i postnapoleonska vicarska u vanim pogledima postala nov politiki enti tet. Tradicionalne garancije lojalnosti kao to su legitimitet di nastije, boanski poredak, povijesno pravo i kontinuitet vlada vine, ili vjerska kohezija ozbiljno su oslabljene. I na kraju, sve 92

3 u te tradicionalne legitimacije dravnog autoriteta poslije 1789. bile stalno ugroavane. To se jasno vidi na primjeru monarhija. Potreba da se osigu ra novi, ili bar dodatni "nacionalni" temelj za tu instituciju osje ala se ak i u dravama u kojima nije bilo opasnosti od revolu cije, poput Britanije Georgea Dl i Rusije Nikole I.3 I monarhije su se nesumnjivo nastojale prilagoditi. No, ako je prilagoavanje monarha "naciji" koristan indika tor injenice u kojoj su se mjeri tradicionalne institucije nakon ioba revolucije morale adaptirati, s time da su u protivnom bile suene na propast, institucija nasljedne vladavine kneeva, nastala u Evropi 16. i 17. st., nema nikakve nune veze s njom. U stvari, veina je monarha u Evropi 19 14 . - kad je monarhija jo uvijek bila gotovo univerzalna na tom kontinentu - potjeca la iz jednog sistema obitelji povezanih meusobnim vezama ija je osobna nacionalnost (ako su uope osjeali da je posjeduju) bila potpuno irelevantna za njihovu funkciju poglavara drave. Princ Albert, mu kraljice Viktorije, pisao je pruskom kralju kao Nijemac, s osjeajem da je Njemaka njegova domovina, no politika koju je vrsto zastupao bila je, jo nedvosmislenije, po litika Velike Britanije.4 Transnacionalne e kompanije s kraja 20. st. ee izabrati direktora koji je pripadnik nacije iz koje potjeu, ili gdje su im smjetena sjedita, nego to su nacional ne drave 19. st. bile sklone odabiru kraljeva s lokalnim veza ma. S druge strane je postrevolucionarna drava, bilo da joj je na elu bio nasljedni vladar ili ne, bila organski povezana s "naci jom", tj. sa stanovnicima svog teritorija koji su smatrani u odreenom smislu kolektivitetom, "narodom"; i to, kao to smo udjeli, kako zbog svoje strukture, tako zbog politikih transforloacija koje su je pretvarale u zajednicu graana koje se na tazne naine moglo mobilizirati i koji su imali politika prava i
3 Linda Colley, T h e apotheosis of George HI: loyalty, royalty and the Bri h nation" {Past & Present, 102 (1984), str. 94-129); o prijedlogu grofa UvafJw (1832) da se vlast ruskog cara treba zasnivati ne samo na principima vtokracjje i ortodoksne, ve i na principu "nacionalnosti", usp. Hugh Setontfatson, Nations and States (London, 1977), str. 84. 4 Usp. Revolutionsbriefe 1848: Ungedrucktes aus dem Nachlass KOnig Friedrich Wilhelms IV von Preussen (Leipzig, 1930).

93

zahtjeve. Cak i ako se drava jo nije bila suoila s ozbiljnim izazovom svojem legitimitetu ili koheziji, ili sa uistinu snanom subverzijom, ve je propadanje starih sociopolitikih veza uini lo pryeko potrebnim formuliranje i uvrivanje novih oblika graanske lojalnosti ("graanske vjere", kako je rekao Rous seau), budui da su se druge potencijalne lojalnosti sada mogle politiki izraziti. Jer, koja se drava, u vrijeme revolucija, libe ralizma, nacionalizma, demokratizacije i uspona pokreta rad nike klase, mogla osjeati apsolutno sigurnom? Sociologija ko ja se pojavila u posljednjih dvadeset godina prolog stoljea u prvom je redu bila politika sociologija, i u njenoj je sri bio problem sociopolitike kohezije u dravama. No, dravama je trebala graanska religija ("patriotizam"), pogotovo to im nije vie bila dovoljna pasivnost graana. "Engleska", kao to je re kao Nelson svojim mornarima u patriotskoj pjesmi dok su se pripremali za bitku kod Trafalgara, "oekuje da e svaki ovjek danas izvriti svoju dunost." I ako kojim sluajem drava nije uspjela preobratiti svoje graane na novu religiju prije nego to su poeli sluati konku rentske propovjednike, moglo joj se dogoditi da izgubi bitku. Ujedinjeno je Kraljevstvo, kao to je Gladstone shvatio, izgubilo Irsku im je demokratizacijom prava glasa 1884-5. postalo ja sno da e praktiki sva katolika mjesta u parlamentu na ir skom otoku od tada na dalje pripadati nekoj od irskih (tj. nacio nalistikih) stranaka; no, kraljevstvo je ostalo ujedinjeno jer su ostale nacionalne komponente prihvatile dravno orijentiran nacionalizam "Velike Britanije", stvoren, uglavnom za njihovu vlastitu korist, u 18. st. i koji i dalje zbunjuje teoretiare koji zastupaju ortodoksniji nacionalizam.5 Habsburko Carstvo, ko je je bilo sastavljeno od cijelog niza irskih, nije bilo te sree. U tome je kljuna razlika izmeu onog to je austrijski romanopi sac Robert Musil nazvao Kakanijom (po k. und k. skraenici za
5 O evoluciji britanske svijesti vidi openito u Raphael Samuel (ur.), Patrio tism: The M aking and Unmaking o f British National Identity (3 sveska, Lou don 1989), a posebno T.inHo Colley, "Whose nation? Class and national consciousness in Britain 1760-1830" (Past & Present, 113, studeni 1986, str. 97-117) i "Imperial South Wales" u Gwyn A. Williams, The Welsh in their History (London i Canberra, 1982). to se tie zbunjenosti, Tom Nairn, The Enchan ted Glass: Britain and its Monarchy (London, 1988), dio 2.

94

njemake rijei "carski i kraljevski"), i onoga to Tom Nairn, sljedei njegov primjer, naziva Ukanijom (po skraenici za Ujedinjeno Kraljevstvo). Patriotizam koji se bazira samo na dravi nije nuno nedje lotvoran, budui da samo postojanje i funkcije modeme terito rijalne drave graana konstantno ukljuuju stanovnike u nje ne poslove i, neizbjeno, daju institucionalni ili procedural ni 'krajobraz" koji se razlikuje od svih drugih takvih krajobraza i predstavlja ambijent u kojem ive, i uglavnom odreuje njihove ivote. Sama injenica da nova nacionalna drava postoji ve nekoliko desetljea, to je krae od jednog ljudskog ivota, mo e biti dovoljna da uspostavi barem pasivnu identifikaciju s njom na taj nain. Kad ne bi bilo tako, oekivali bismo da e uspon ijitskog fundamentalizma u Iranu imati jednako ozbilj ne reperkusije u Iraku kao meu ijitima u podijeljenom Liba nonu, jer veina nekurdskog stanovnitva te drave, u kojoj se, spomenimo, nalaze glavna svetita ove sekte, pripadaju istoj vjeri kao i Iranci.6 No, sama je ideja suverene svjetovne nacio nalne drave na podruju Mezopotamije jo novijeg datuma od ideje teritorijalne idovske drave. Ekstremni je primjer poten cijalne djelotvornosti istog dravnog patriotizma finska lojal nost prema carizmu tijekom veeg dijela 19. st. sve dok nije politika rusifikacije 80-ih godina izazvala antirusku reakciju. U stvari, dok je u samoj Rusiji teko nai spomenike dinastiji Bomanovih, kip cara Aleksandra II Oslobodioca i danas pono sio stoji na glavnom trgu u Helsinkyu. Moemo ii i dalje. Prvobitna je revoludonamo-puka ideja patriotizma bila zasnovana na dravi, a ne nacionalistika, buiui da se odnosila na aam suvereni narod, tj. na dravu koja iada u njegovo ime. Etnika pripadnost i drugi elementi poviJ*8nog kontinuiteta bili su irelevantni za "naciju" u ovom smi slu, a jezik je bio relevantan samo iz pragmatinih razloga. 'Patrioti" u prvobitnom znaenju te rijei bili su prava suprotust onima koji su vjerovali u "svoju zemlju, bila ona u pravu ili i krivu", nflimo) _ kako je rekao dr. Johnson, navodei ironinu

'

* Represija je bez sumnje obeshrabrila izricanje takvih simpatija u Iraku; s strane znatni trenutni uspjesi osvajake iranske revolucionarne armije "togaizgleda ohrabrili.

95

upotrebu ove rijei - "buntovni remetitelji vlasti".7 Malo ozbilj nije, francuska je revolucija (koja je ini se taj term in koristili onako kako su ga poeli upotrebljavati Amerikanci, a jo vifr nizozemski revolucionari 1783), drala patriote osobama koji ljubav za svoju zemlju pokazuju tako to je ele obnoviti refor mom i revolucijom. I patrie prema kojoj su osjeali lojalno? bila je prava suprotnost nekoj egzistencijalnoj, ve postojeo jedinici, ve je bila nacija stvorena politikom odlukom svoji! lanova koji su, tim inom, raskinuli sa svojim dotadanju; lojalnostima, ili ih bar degradirali. 1 200 pripadnika Nacional ne garde iz Languedoca, Dauphin i Provanse koji su se sastal blizu Valence 19. studenog 1789. zakleli su se na vjernost Ne ciji, Zakonu i Kralju, i proglasili da od tada nadalje vie nisi Dauphinois , Provencaux ih Languedociens nego iskljuivi Francuzi; to su uinili, to je ak i vanije, pripadnici Nacional ne garde Alsacea, Lorraine i Franche Comt na shnom mitin gu 1790, transformirajui na taj nain stanovnike pokrajini koje je Francuska anektirala prije jedva sto godina u istinski Francuze.9 Kao to je rekao Lavisse:10 "La Nation consentie voulue par elle-mme" bila je francuski prilog povijesti. Revolu cionami koncept nacije po kojem se ona konstituira promilje nim slobodnim politikim izborom svojih potencijalnih graane i danas je, naravno, ouvan u istom obliku u SAD. Amerikanci su svi koji to ele biti. Niti je francuski koncept nacije po kojem je ona analogna plebiscitu ("un plebiscite de tous les jourg' kako je rekao Renan) izgubio svoj u biti politiki karakter Francuska je nacionalnost bila francusko graanstvo: etnike pripadnost, povijest, jezik ih dijalekt koji se koristi kod kue b ili su irelevantni za definiciju "nacije". tovie, nacija u ovom smislu - kao zajednica graana, k p ji po svojim graanskim pravima imaju svoj interes u postojanu

7 Usp. Hugh Cunningham, "The language of patriotism, 1750-1914" (His& ry Workshop Journal, 12, 1981, str. 8-33). 8 J. Godechot, La Grande Nation; Vexpansion riuolutionnaire de la Fronti dans le monde 1789-1799 (Paris, 1956), svezak I, str. 254. 9 Ibid. I, str. 73. 10 Navedeno u Pierre Nora (ur.), Lee Lieux de M imoire U * La Nation, * 363 (Paris, 1986).

zemlje, pa drava u odreenoj mjeri postaje "naa vlastita" aye bila samo karakteristina za revolucionarne i demokratske reime, iako antirevolucionami reimi i oni koji su se s nekatgem demokratizirali nisu brzali d aje priznaju. Zato su zarae ne vlade 19 14 . bile tako iznenaene kad su njihovi narodi pohi tali na oruje, mada ne zadugo, u napadu patriotizma.11 Sam in demokratiziranja politike, tj. pretvaranja podanika i graane, tei tome da proizvodi populistiku svijest koju je, u odreenom svjetlu, teko razaznati od nacionalnog, ak dapae ovinistikog, patriotizma - jer ako je "zemlja" na neki nain 'moja", onda ju je lake smatrati poeljnijom od zemalja strana ca, osobito ako oni nemaju prava i slobode pravih graana. . P. Thompsonov "slobodni Englez, Britanci iz 18. st. koji nikad nee postati roblje, lako su se mogli usporediti s Francuzima. To nije nuno impliciralo slaganje s vladajuim klasama ili vla stima, a i one same mogle su s pravom sumnjati u lojalnost militantnih pripadnika niih klasa za koje su bogatai i aristo krati koji su eksploatirali obine ljude bili neposrednije prisutni od mrskih stranaca. Klasna svijest koju je radnika klasa u velikom broju zemalja poela sticati u posljednjim desetljeima prije 1914. implicirala je, pae se izriito pozivala na prava fiovjeka i graanina, a time i potencijalni patriotizam. Masovna politika svijest ili klasna svijest implicirala je koncept "patrie" ili "domovine", kao to nam pokazuje povijest jakobinstva i po kreta poput artistikog. Jer, veina je artista bila i protiv bogatih i protiv Francuza. Ovakav je populistiko-demokratski i jakobinski patriotizam veoma ranjivim uinila potinjenost, kako objektivna tako i meu radnikom klasom - subjektivna, tih masa graana. Jer, i zemljama u kojima se razvio, politiki su program patriotiz m a formulirale vlade i vladajue klase. irenje politike i klasie svijesti meu radnicima nauilo ih je da trae i koriste graanska prava. Tragini je paradoks bio u tome to ih je to ondje gdje su nauili da ih trae jo dublje gurnulo, njihovom ^Ijom, u meusobni masakr I. svjetskog rata. No, znaajno je ii su zaraene vlade traile podrku za ovaj rat ne samo na
11 Marc Ferro, La G rande G uerre 1914-1918 (Pariz, 1969), str. 23; A. Qflhar, "The working "laana British naval plana H nfi the coming of the Great 1 W (Poet A Present, 107, svibanj 1985, str. 225-26).

97

temelju slijepog patriotizma, a jo manje na temelju macho slave i herojstva, ve i putem propagande koja se u osnovi obraala civilima i graanima. Sve su glavne zaraene strane rat predstavljale kao obrambeni. Sve su ga predstavile kao pri jetnju izvana graanskim blagodatima koje su specifine za njihovu zemlju ili stranu; sve su nauile da kao svoje ratne ciljeve navedu (prilino nedosljedno) ne samo eliminaciju ta kvih prijetnji, ve i neku vrstu socijalne transformacije zemlje u interesu siromanijih graana ("domovi za heroje"). Demokratizacija je tako mogla automatski olakati rjeava nje problema stjecanja legitimiteta drava i reima u oima njihovih graana, ak i ako su ovi bili nezadovoljni. Ne samo df je ojaavala, ve je mogla i stvoriti dravni patriotizam. No, imala je i svoja ogranienja, posebno kad se suoila s alterna tivnim snagama, koje je tada ve bilo lake mobilizirati, koje si privlaile lojalnost na koju je drava polagala jedino legitimno pravo. Nacionalizmi koji nisu ovisili o dravama bili su naj straniji meu njima. Kao to emo vidjeti, bilo ih je sve vie i njihova je privlanost bila sve veih razmjera, te su u posljed njoj treini 19. st. ve formulirali ambicije koje su njihovu po tencijalnu prijetnju dravama inile jo ozbiljnijom. esto se sugerira da je sama modernizacija drave podstakla, ako ne i stvorila, te snage. Uistinu, teorije koje u nacionalizmu vide funkciju modernizacije vrlo su istaknute u novijoj literaturi.15 Ipak, ma kakav bio odnos nacionalizma i moderniziranja dra va 19. st., drava se sukobljavala s nacionalizmom kao politi kom snagom odvojenom od nje same, sasvim razliitom od "dr avnog patriotizma", i s kojom se trebala pomiriti. On je, meu tim, mogao postati izvanredno velika prednost za vlasti. Treba lo ga je samo integrirati u dravni patriotizam, pa da postane njegova sredinja emocionalna komponenta. To je, naravno, esto omoguavala puka projekcija osjeaja istinske, egzistencijalne identifikacije s "malom" domovinom n a veliku, koja je zabiljeena u filolokoj ekspanziji takvih rijei
12 Poslije Karla Deutscha, Nationalism and Social Communication. A* Enquiry into the Foundation o f Nationality (Cambridge, MA, 1953), Enia* GeUner, Nations and Nationalism (Oxford, 1983) dobar je printer. Uap. Job Breully, "Reflections on natiniwliam" (Philosophy and Social Sciences, lwl oiljka 1985, str. 65-76).

98

kao to su "pays", "paes", "pueblo", pa i "patrie", koju je rije jo 1776. Francuska akademka definirala lokalno. "Francuzova je zemlja bila tek onaj dio nje u kojem se on, eto, rodio."13 Samim tim to su postali "narod" graani su jedne zemlje postali neka Trsta zajednice, mada zamiljene, i njeni su lanovi stoga stali traiti, i konano nalaziti stvari koje su im zajednike, mjesta, radnje, linosti, sjeanja, znakove i simbole. Ili se pak nasljee lojeva, regija i lokaliteta onoga to je postalo "nacijom" moglo sastavljati u svenacionalno nasljee, tako da su ak i drevni sukobi poeli simbolizirati njihovo pomirenje na viem, sveobutivatnijem nivou. Walter Scott je tako izgradio jedinstvenu kotsku na teritoriju natopljenom krvlju zavaenih gortaka i stanovnika kotske nizine, kraljeva i kovenantara, i to je posti gao naglaavajui njihove drevne podjele. U openitijem smislu, teoretski je problem, tako lijepo saet u Vidal de la Blacheovom velikom Tableau d e la gographie d e la France iz 1903,14 mo rao biti rijeen u svakoj nacionalnoj dravi: "kako se djeli Zemljine povrine koji nije ni otok ni poluotok, i koji se ne moe opravdano smatrati zasebnom cjelinom po fizikoj geografiji, uzdigao do statusa politike zemlje, i konano postao domovi nom (patrie).n Jer, svaka je nacija (ak i osrednje veliine) mo rala svoje jedinstvo konstruirati na osnovi oitih razliitosti. Drave i reimi sasvim su opravdano podupirali dravni pa triotizam osjeajima i simbolima "zamiljene zajednice", bez ob zira na to kako su i odakle oni potekli, i fokusirali ih na same sebe. A sluajno je doba kad je demokratizacijom politike posta jo prijeko potrebno "obrazovati nae gospodare", "stvoriti Tali jane", pretvoriti "seljake u Francuze" i sve ih vezati uz naciju i zastavu, bilo i doba kad je postalo lake mobilizirati pukonadonalistike, ili u najmanju ruku ksenofobske osjeaje, kao i osjeaje nacionalne superiornosti koje je zagovarala nova pseudoznanost rasizma. Jer, razdoblje od 1880. do 19 14 . bilo je takoer razdoblje najvee masovne migracije do tada (unutar i
13 J . M. Thompson, The French Revolution (Oxford, 1944), str. 121. 14 Zamiljen je kao prvi svezak znamenite H istoire de la France u vie wwaka, koju je uredio Ernest Lavisse, a koja je spomenik pozitivistikoj zna nosti i republikanskoj ideologiji Vidi J.-Y. Guiomar, "Le Tableau de la gograIhie de la France de Vidal de la Blache" u Pierre Nora (ur.), Les Lieux de Vtmoire II* str. 669 i dalje.

99

izmeu drava), imperijalizma i sve jaih meunarodnih rivalstava koji su zavrili svjetskim ratom. Sve je to naglaavalo razlike izmeu "nas" i "njih". A najdjelotvorniji nain da se ra zliiti slojevi nemirnih naroda poveu jest da ih se ujedini pro tiv stranaca. Nije potrebno prihvatiti apsolutni Primat der Innenpolitik da bi se shvatilo da je mobiliziranje nacionalizma meu graanima bilo u interesu domae politike vlasti. I obrat no, nita nije u tolikoj mjeri podsticalo nacionalizam na obje strane kao meunarodni sukobi. Dobro je poznata uloga spora oko Rajne iz 1840. u razvoju i francuskih i njemakih naciona listikih kliea.15 Drave su, naravno, koristile sve snaniju maineriju za ko municiranje sa svojim stanovnicima (prije svega osnovne kole) za irenje slike i nasljea "nacije", usaivanja osjeaja poveza nosti s njom i vezivanja svih sa zemljom i zastavom, este "izmiljajui tradicije", pa ak i nacije, u tu svrhu.16 Sam se autor sjea kako su i njega podvrgli takvom (neuspjelom) po kuaju politikog izmiljanja u austrijskoj osnovnoj koli sredi nom 20-ih godina, u obliku nove nacionalne himne koja je oaj niki pokuavala djecu uvjeriti da je onih nekoliko pokrajina koje su ostale nakon to se ostatak velikog Habsburkog Car stva od njih otcijepio ili bio otrgnut, tvorilo koherentnu cjelinu, koja je bila vrijedna ljubavi i patriotske odanosti; tu zadau nije olakavala injenica da je jedina stvar koja je bila zajednika svima bila ba ona koja je nagnala veliku veinu njihovih sta novnika da se ele pripojiti Njemakoj. "Njemaka Austrijo", poinjala je ta zanimljiva himna kratkoga vijeka, "Ti velian

15 Na francuskoj je strani u opu upotrebu dola tema "prirodnih granica" nacije, koji termin, suprotno povijesnom mitu, u svojoj biti pripada 19. st. (Usp. D. Nordmann, "Des Limites dtat aux frontires nationalesnu P. Nora (ed.), Les Lieux de Mmoire, svezak II**, str. 35-62 passim, a posebno str52.) Na njemakoj je strani kampanja u javnosti u jesen 1840. rezultirala "prodo rom modernog njemakog nacionalizma kao masovnog fenomena" koji je goto vo odmah - i po prvi put - priznat od strane kneeva i vlada. Usp. H.-U. Wehler, Deutsche Gesellschaftsgeschichte 1816-1845149 (svezak II, Mflnchen, 1987), str. 399. Takoer je rezultirala i buduom kvazinacionalnom himnom. 16 E. J . Hobsbawm, "Mass-producing traditions: Europe 1870-1914" u E. JHobsbawm i T. Ranger (ur.) The Invention o f Tradition (Cambridge, 1983), poglavlje 7. Guy Vincent, L'Ecole prim aire frangaise: Etude sociologiqus (Lyon, 1980), poglavlje 8: 'L Ecole et la nation", osobito str. 188-93.

100

stvena (herrlichea) zemljo, volimo te, i nastavljala je, kao to se moglo i oekivati, putopisom ili poukom iz zemljopisa koja je slijedila alpske brzace od ledenjaka do doline Dunava i Bea, i zavravala tvrdnjom da je ta nova krnja Austrija "moja domo vina" (mein H eim atland ).17 Iako su se vlasti bez sumnje bavile svjesnom i namjernom ideolokom manipulacijom, bilo bi pogreno u tim radnjama gledati iskljuivo manipulaciju odozgo. Najuspjeniji su bili kad su mogli graditi na ve prisutnim neslubenim nacionali stikim osjeajima, bilo puke ksenofobije bilo ovinizma - ko rijenska se rije, ba kao i engleska rije istog znaenja "jingo ism" pojavljuje prvo u demagokim music-hallovima i vodvilji ma18 - ili, jo vjerojatnije, u nacionalizmu meu srednjim i ni im srednjim klasama. U onoj mjeri u kojoj takve osjeaje vlasti nisu stvarale, ve samo posuivale i poticale, postavljalo se pi tanje kontrole nad njima. U najboljem sluaju nisu mogle u potpunosti kontrolirati snage koje su oslobodile; u najgorem su pak postale njihovi robovi. Tako je nezamislivo daje britanska vlada 19 14. (ili britanska vladajua klasa) podravala organizi ranje orgija antinjemake ksenofobije koje su prohujale ze mljom po objavi rata, uzgred prisilivi britansku kraljevsku obi telj da asno dinastiko ime Guelfa zamijeni imenom Windsor, koje je zvualo manje njemaki. Jer, kao to emo vidjeti, tip nacionalizma koji se pojavio krajem 19. st. nije imao nikakve temeljne slinosti s dravnim patriotizmom, ak i kad se uza nj vezivao. Osnovna lojalnost tog nacionalizma nije bila, paradok salno, prema "zemlji", nego iskljuivo prema njegovoj specifi noj verziji te zemlje: jednom ideolokom konstruktu. Spajanje dravnog patriotizma s nedravnim nacionalizmom bilo je politiki riskantno, jer su kriteriji prvog bili sveobuhvat ni, npr. svi graani Francuske Republike dok su kriteriji dru

^ Ovu je hiwiHi kasnije fosila druga, zemljopisno neto openitija, no - kako je malo Austrijanaca vjerovalo u Austriju - koja je jae naglaavala lijenu Ajemakost, i koja je ubacila i Boga u igru - uzgred budi reeno, na Haydnovu melodiju, koja je bila zajednika i habsburkoj himni i "Deutschland Iber alles". Vidi Grard de Puymdge, "Le Soldat Chauvin" u P. Nora Les Lieux de Vtm oire, U ***, osobito str. 61 i da^je. Prvotni se Chauvin izgleda ponosio Mvqjaqjem Alira.

101

gog bili iskljuivi - npr. samo oni graani Francuske Republike koji govore francuski, ili, u ekstremnim sluajevima, samo oni plavokosi i izduljenih lubanja.19 Potencijalno je dakle cijena nji hovog proimanja bila visoka, jer je identifikacija s jednom nacionalnou odaleivala druge koje su odbile da se asimiliraju ili da budu eliminirane. U Evropi je bilo vrlo malo uistinu homo genih nacionalnih drava poput, recimo, Portugala, iako je sre dinom pa ak i krajem 19. st. postojao vrlo velik broj grupa koje su se potencijalno mogle klasificirati kao "nacionalnosti", koje se nisu natjecale s pravima slubeno dominantne "nacije" i go lemi broj pojedinaca koji su se aktivno eljeli asimilirati s ne kom od dominantnih nacionalnosti i jezika kulture. No, ako se identifikacijom drave s jednom nacijom riskiralo stvaranje protunacionalizma, sam je proces njene moderniz acije uinio to daleko vjerojatnijim, jer je implicirao homogeni zaciju i standardizaciju njenih stanovnika, u prvom redu putem pisanog "nacionalnog jezika". I neposredna uprava koju nad velikim brojem graana provode dananje vlade, i tehniki i ekonomski razvoj to zahtijevaju, jer ine opu pismenost poelj nom, a masovni razvoj srednjeg obrazovanja gotovo obavez nim. Probleme stvaraju razmjeri u kojima drava djeluje, kao i njena potreba da stvori direktne kontakte sa svojim graani ma. Zato se masovno obrazovanje mora iz praktinih razloga provoditi na vemakularu, dok se obrazovanje namijenjeno ogranienoj eliti moe provoditi na jeziku koji ne razumije ili kojim se ne slui cjelokupna populacija ili, u sluaju "klasinih' jezika poput latinskog, klasinog perzijskog ili klasinog pisa nog kineskog, kojim se ne slui nitko. Administrativne ili poli tike transakcije na vrhu mogu se voditi na jeziku koji glavnina ljudi ne razumije, kao to je maarsko plemstvo poslove u par lamentu do 1840. vodilo na latinskom, ili - jo uvijek - na engleskom u Indiji, no izborna se kampanja u demokraciji s opim pravom glasa mora provoditi na vemakularu. Dapae,
19 O atiannm rasistikom elementu u francuskom nacionalizmu pii Pir** Andr Taguieas, La Force du prejug: Essai sur le racisme et ses doubles (Pariz, 1987), str. 126-8. O tome kako je taj soqjalnodarvinistifiki si m novost pie Gfinter Nagel, Georges Vacher de Lapouge (1864-1936). Ein Baltrag zur Geschichte des Sozialdarwinismus in Frankreich (Freiburg im Bravgau, 1976).

102

ekonomija, tehnologija i politika sve vide ine neophodnim jezik masovne usmene komunikacije - koju potrebu jo i pojaava pojava filma, radija i televizije - tako da jezici koji su isprva zamiljeni ili koji funkcioniraju kao lingua franca meu govor nicima meusobno nerazumljivih vemakulara ili idiomi kultu re meu obrazovanima silom moraju posluiti kao mediji za nacionalni govor: mandarinski kineski, bahasa, pilipino.20 Kad bi odabir "slubenog nacionalnog jezika ovisio samo o pragmatinoj liniji manjeg otpora, on bi bio relativno jednosta van. Bilo bi dovoljno tek odabrati idiom koji e najvjerojatnije razumjeti i/ili govoriti veina graana, ili pak onaj koji e najvi e olakati njihovu meusobnu komunikaciju. Odluka Josipa II da njemaki bude administrativni jezik njegovog vienacionalnog carstva bila je sasvim pragmatina u tom smislu, ba kao i Gandhijev izbor hinduskog za buduu nezavisnu Indiju - on je sam bio izvorni govornik gudaratija - i (od 1947) odabir engle skog kao sredstva nacionalne komunikacije koji je najmanje neprihvatljiv Indijcima. U vienacionalnim se dravama pro blem teoretski mogao razrijeiti, kao to su ga Habsburgovci pokuavali rijeiti od 1848, time to su "jeziku ope upotrebe lUmgangsprache) dali odreeno slubeno priznanje na odgova rajuoj administrativnoj razini. to je bio lokaliziraniji i nepismeniji, tj. to je bio blii tradicionalnom seoskom ivotu, to je manje bilo prilike za sukobe izmeu jednog jezinog nivoa, jed nog geografskog entiteta i drugog. ak se i na vrhuncu sukoba Nijemaca i eha u Habsburkom Carstvu moglo pisati ovako: U vienacionalnoj dravi moemo uzeti zdravo za gotovo da se ak i oni koji ne zauzimaju nikakav slubeni polo aj podstiu, pa ak i obavezuju da naue drugi jezik npr. trgovci, obrtnici, radnici. Najmanje su toj de facto prinudi izloeni seljaci. Jer, samoodvojenost C Abgeschlossenheit) i samodovoljnost seoskog ivota, koje su se do danas odrale, znae da su oni rijetko svjesni blizine na selja u kojem se govori drugi jezik, barem u ekoj i
90 Usp. npr. na Filipinima: "Zemlja sa stotinu govora, no bez jedinstvenog .erika" (New York Times, 2. prosinca 1987). O problemu openito vidi J . Fishsn, T h e sociology of lawgnagiv an interdisciplinary social science approach io language in society1 1u T. Sebeok (ur.), Current Trends in Linguistics, svecak 12*** (Hag-Pam, 1974).

103

Moravskoj, gdje seljaci obiju nacija uivaju isti ekonom ski i drutveni status. U takvim podrujima jezine gra nice mogu ostati neizmijenjene stoljeima, posebno zatc to enjenje unutar sela i praktino pravo prvenstva la nova zajednice na kupnju (posjeda) ograniavaju prima nje stranaca u selo. Ono malo stranaca koji dou ubrzo se asimiliraju i postaju lanovi zajednice.21 No, "nacionalni jezik" rijetko je pitanje pragmatike naravi, a jo manje nepristrane, kao to pokazuje nesklonost tome da ih se smatra konstruktima, u koju im se svrhu daje povijesna vjerodostojnost i izmiljaju se tradicije.22 A ponajmanje je treba lo biti pragmatino i nepristrano za ideologe nacionalizma, koji se razvijao i mijenjao od 1830. do kraja stoljea. Za njih je jezik bio dua nacije i, kao to emo vidjeti, u sve veoj mjeri kljuni kriterij za nacionalnu pripadnost. Koji e se jezik ili jezici kori stiti u srednjim kolama u Celju gdje su zajedno ivjeli govorni ci njemakog i slovenskog nije nipoto bilo pitanje olakavanja tekoa administrativne prirode. (Dapae, ba je taj problem potresao austrijsku politiku 1895.)23 S iznimkom nekih zaista sretnih vlada viejezinih drava, sve su takve vlade bile svje sne eksplozivnosti problema jezika. Ono to gaje uinilo jo eksplozivnijim<bila je injenica daje, u datim okolnostima, svaki nacionalizam koji jo nije bio iden tificiran s dravom postao politiki. Jer, drava je bila stroj koji je trebalo izmanipulirati, da bi se "nacionalnost" premetnula li "naciju", pa ak i da bi se njezin postojei status sauvao od povijesne erozije ili asimilacije. Kao to emo vidjeti, kod jezi nog se nacionalizma u biti i radi o jeziku opeg obrazovanja i

21 Karl Renner, Das Selbstbestimmungsrecht der national in besonderer Anwendung a uf Oestereich (Leipzig i Be, 1918), str. 65. Ovo je drugo, izmgeiyeno izdaqje D er Kampf der dsterreichischen Nationen um den Stoat (1902) ovog autora, austrijskog marksista, koji je sam bio sin njemakog seljaka iz Moravske. 22 "Mnoge zajednice govora stvaraju i pothranjuju mitove i genealoka sta bla o porijeklu i razvoju standardnih varijanti (njihovih jezika) da bi tako skinuli naginnaW 8 brojnih komponenti novijeg datuma koje sadre... Varijanta stie povijesnu vjerodostojnost povezivanjem s nekim velikim ideolokim in nacionalnim pokretom ili tradicijom." J. Fishman, 'The Sociology of Language, str. 164. 23 W. A. Macartney, The Habsburg Em pire (London, 1971), str. 661.

104

slubene upotrebe. Radi se o "uredu i koli", kao to su neumor no ponavljali Poljaci, esi i Slovenci jo 1848.24 Radi se o tome da li e se u kolama u Walesu nastava odvijati i na velkom, a ne samo na engleskom, ili ak samo na velkom; o potrebi da se daju velka imena mjestima ondje gdje takva imena nikad nisu postojala (budui da te dijelove Walesa nikad nisu nastavali govornici velkog); o jeziku na kojem su ispisani prometni zna kovi i imena ulica; o dravnom subvencioniranju televizijskog programa na velkom; o jeziku na kojem se raspravlja u okru nim skuptinama i na kojem se vodi zapisnik; o jeziku u prija vama za izdavanje vozake dozvole ili raunima za struju, pa ak i o tome da li treba dijeliti dvojezine formulare ili zasebne formulare na svakom jeziku, ili moda, jednog dana, samo na velkom. Jer kao to kae jedan nacionalistiki autor: U vrijeme kad je velki jo uvijek bio prilino siguran od propasti, Emrys ap Iwan uvidio je potrebu da opet posta ne slubeni jezik i jezik kolstva, da bi preivio.26 Drave su tako bile prisiljene, na ovaj ili onaj nain, da se 3uoe s novim "principom nacionalnosti" i njegovim simptomi ma, bilo da su bile u stanju da ga iskoriste u vlastite svrhe ili ne. Ovo emo poglavlje najbolje zakljuiti kratkim osvrtom na evoluciju njihovih stavova prema problemu nacije i jezika sredi nom 19. st. Pitanje moemo pratiti kroz rasprave tehnikih eksperata, naime vladinih statistiara koji su pokuavali kooriinirati i standardizirati periodike nacionalne popise stanov nitva koji su, od sredine stoljea, postali uobiajeni dio doku mentacijske mainerije koja je bila nuna svim "naprednim" ili modernim dravama. Problem koji se javio na Prvom meuna rodnom kongresu statistiara 18 53. bio je da li valja ukljuiti pitanje o "govornom jeziku" u takve popise, i da li on ima ika kvog znaenja za naciju i nacionalnost. Pitanje je prvi postavio, kao to se moglo i oekivati, Belgija nac Quetelet, koji ne samo da je bio utemeljitelj drutvene staP. Burian, "The state language problem in Old Austria" C Austrian Histo ry Yearbook, 6-7, 1970-1), str. 87. 28 Ned Thomas, The Welsh Extrem ist: Welsh Politics, Literature and SocieV Today (Tatybont, 1971), str. 83.

105

tistike, nego je i poticao iz drave u kojem je odnos francuskog i flamanskog bio od znatne politike vanosti. Meunarodni kongres statistiara je 1860. donio odluku da se pitanje o jezik , moe, ali ne mora ukljuiti u popisivake formulare, s time d a svaka drava odlui da li ono ima kakve "nacionalne" vanosti. Meutim, 1873. je Kongres preporuio da se to pitanje od tad treba ukljuiti u sve popise. Poetno je gledite strunjaka bilo da se pitanjima u popisu nee ustanoviti "nacionalnost pojedinca, osim u francuskoi. smislu te rijei, po kojem se radi o dravljanstvu pojedinca. U tom je smislu jezik bio irelevantan za "nacionalnost", iako je u praksi to jednostavno znailo da su Francuzi, i svi drugi koji s\. prihvatili takvu definiciju (poput Maara), slubeno priznavali samo jedan jezik unutar svojih granica. Francuzi su samo zane marivali sve ostale, no Maari su, budui da je manje od polo vice stanovnika njihovog kraljevstva govorilo tim jezikom, m o rali ostale pravno opisati kao "Maare koji ne govore maar ski",26 ba kao to su Grci kasnije opisivali stanovnike dijelova Makedonije koje su anektirali kao "slavofone Grke". Ukratko, jedan se jezini monopol preruio u nejezinu definiciju nacije. Naizgled je bilo oito da je nacionalnost bila prekompleksna da se svede tek na jezik. Habsburki statistiari, koji su imali vie iskustva s njom od bilo koga drugoga, zauzeli su stav (a) da ona nije svojstvo pojedinaca nego zajednica, i (b) da zahtije va prouavanje "situacije, demarkacije i klimatskih uvjeta, kao i antropoloke i etnoloke studije o fizikim i intelektualnim) vanjskim i unutarnjim obiljejima naroda, njegovih obiaja, morala itd."27 Dr. Glatter, bivi direktor Bekog statistikog instituta, otiao je jo dalje i u pravom duhu 19. st. zakljuio da rasa a ne jezik odreuje nacionalnost. Meutim, nacionalnost je bila preveliko politiko pitanje da bi je popisivai stanovnitva mogli zaobii. Oito je imala nekar kve veze s govornim jezikom, u najmanju ruku zato to je jezik

26 K Renner, Stoat und Nation, str. 13. 27 Emil Brix, D ie Umgangsprachen in AltOsterreich zwischen Agitation und Assimilation. Die Sprachenstatistik in den zisleithanischen VoUuAhlungen, 1880-1910 (Be-KOln-Graz, 1982), str.76. Prika* statistikih debata * sniva se na tom djelu.

106

od 40-ih godina 19. st. poeo igrati znaajnu ulogu u meuna rodnim teritorijalnim sukobima - napose u pitanju SchleswigElolsteina oko kojeg su se sporili Danci i Nijemci,28 iako do 19. st. za podupiranje teritorijalnih zahtjeva drava nisu koriteni lingvistiki argumenti.29 No, Revue des Deux Mondea je 1842. re primijetila da "prave nacionalne granice nisu odreene pla ninama i rijekom, ve jezikom, obiajima, sjeanjima, svim onim Sto jednu naciju razlikuje od druge, kojim se argumen tom, potrebno je rei, objanjavalo zato Francuska ne bi nuno trebala teiti granici na Rajni; ba kao to je argument kako jezik kojim se govori u Nici ima tek daleke slinosti s talijan skim dao Cavouru slubenu izliku da taj dio kraljevstva Savoje ustupi Napoleonu Hl.30 Ostaje injenica da je jezik postao fak torom u meunarodnoj diplomaciji. Oito je ve bio faktorom u unutranjoj politici nekih drava. tovie, kao to je primi jeeno na Kongresu u St. Petersburgu, bio je to jedini aspekt nacionalnosti koji se mogao barem objektivno izbrojati i tabelarizirati.31 Prihvaajui jezik kao indikator nacionalnosti, Kongres nije samo zauzeo administrativni stav, ve je i slijedio argumentaci ji njemakog statistiara koji je 1866. i 1869. u utjecajnim publikacijama tvrdio da je jezik jedini prikladni indikator naci onalnosti.32 Takav su stav o nacionalnosti ve dugo imali nje maki intelektualci i nacionalisti, a zbog nepostojanja jedin stvene njemake nacionalne drave i rasprostranjenosti zajed nica u kojima se govorilo njemakim dijalektima i u kojima su obrazovani lanovi pisali i itali standarni njemaki po itavoj Evropi. To nije nuno impliciralo traenje jedinstvene njema ke nacionalne drave, koja bi ukljuila sve te Nijemce - takav

28 Ugp. Sarah Wambaugh, A M onograph on Plebiscites, With a Collection f Official Documents (Carnegie Endowment for Peace, New York, 1920), obito etr. 138. 29 Nordmann u P. Nora (ur.), l e t Lieux de m im oire, svezak II**, str. 62. 80 Ibid., str. 66-6. 31 Brix, Die Ungangsprachen, etr. 90. 32 Richard BOckh, "Die Statietieche Bedeutung der Volkseprache ale Kenaweichen der Nationalitflt" (Zeitschrift fa r VOlkerpsychologie und Sprachwis'*uchaftl 4, 1866, etr. 259-402; isti, D er Deutschen Volszahl und Sprachge** in den europOischen Staaten (Berlin, 1869).

107

zahtjev je bio i ostao potpuno nerealan33 - i u Bckhovoj isto filolokoj verziji nije uope jasno koliko se zajednike svijesti i kulture podrazumijevalo; jer, kao to smo vidjeli, na temelji jezika on je logino meu Nijemce ukljuio i govornike jidia, srednjovjekovnog njemakog dijalekta koji se pretvorio u uni verzalni jezik istonih idova. No ipak, kao to smo takor vidjeli, postavljanje teritorijalnih zahtjeva na temelju jezika p o stalo je mogue - njemaka je kampanja iz 1840. odbacila fran cuski zahtjev za granicom na Rajni upravo na temelju jezika i ma kakve tono bile implikacije jezika, vie ih se nije m oglo politiki zanemarivati. Ali to je tono trebalo uzimati u obzir? Tu se prividna cei zusna analogija jezika s mjestom roenja, dobi ili branog sta nja rastakala. Jezik je implicirao politiki izbor. Austrijski je statistiar Ficker kao znanstvenik odbacio odabir jezika javno ; ivota, koji bi onda drava ili stranka mogle nametati pojedin cima, iako je to bilo sasvim prihvatljivo njegovim francuskim i maarskim kolegama. Iz istog je razloga odbacio jezik crkve i kole. No, habsburki su statistiari, u duhu liberalizma 19. at., nastojali ostaviti prostora za stalne promjene u jeziku, a ponaj vie za jezinu asimilaciju, postavljajui graanima pitanje, n e o njihovom Muttersprache ili (u doslovnom smislu) jeziku k o ji su prvo nauili od svojih majki, ve o "obiteljskom jeziku", tj. jeziku koji se obino govorio kod kue, koji je mogao biti razliit.34 Nitko nije bio zadovoljan ovakvim izjednaavanjem jezika i nacionalnosti: nacionalisti jer je pojedince koji su govorili jed nim jezikom kod kue spreavao da se odlue za neku drugu nacionalnost, vlade (habsburku vladu zasigurno) jer su m ogle prepoznati neugodan problem ak i na toj udaljenosti. Pa ipak su potcijenili njegovu sposobnost da se sam razvija. Habsburgovci su odlagali pitanje o jeziku dok se nacionalni bijesovi, tako oiti 60-ih godina 19. st. nisu, kako su mislili, stiah. Poet e s prebrojavanjem 1880. Ono to nitko nije do kraja shvatio:

33 ak je i Hitler razlikovao Nijemce u Reichu i "pripadnike njem afikf i nacionalnosti" (Volksdeutsche) koji su ivjeli izvan i\jegovih granica, no kqjun> l se moglo ponuditi da se vrate "kui" u Reich. 34 Brix, Die Umgangsprachen, str. 94.

108

po je to da e se samim postavljanjem takvog pitanja izazvati jftgiflni nacionalizam. Svaki je popis stanovnitva postao ratite incionalnosti, i sve razraeniji pokuaji vlasti da se zadovolje j&raene strane propali su. Rezultirali su samo velikim djelima lepristrane uenosti, poput austrijskog i belgijskog popisa 1010, koji mogu zadovoljiti samo povjesniare. Uistinu su ti popisi time to su postavili pitanje o jeziku po prvi put prisilili svakoga da odabere ne samo nacionalnost, ve jezinu naci onalnost.35 Tehnike su potrebe modeme administrativne dra ve jo jednom poduprle pojavu nacionalizma, ije emo trans formacije sada prouiti.

TRANSFORMACIJA NACIONALIZMA, 1870-1918.

Kad se jednom postigne odreeni stupanj evropskog ra zvoja, jezine i kulturne zajednice naroda, neprimjetno sazrele tijekom stoljea, izranjaju iz svijeta pasivnog po stojanja kao naroda (paasiver Volkheit). Postaju svjesne same sebe kao sile s povijesnom sudbinom. Zahtijevaju kontrolu nad dravom, kao najviim instrumentom moi koji im stoji na raspolaganju, i bore se za politiko samo odreenje. Dan roenja politike ideje nacije i godina ro enja ove nove svijesti jest 1789-a, godina francuske re volucije.1 Dvije stotine godina nakon francuske revolucije nijedan oztdljni povjesniar (a, nadamo se, ni onaj koji je proitao ovu iryigu dovde) tvrdnje poput ove koju smo upravo naveli nee smatrati niim drugim doli uputanjem u programatsku mito logiju. Pa ipak, taj je citat, ini se, reprezentativni izraz onog 'principa nacionalnosti" koji je potresao meunarodnu politiku Evrope poslije 1830. godine, stvarajui brojne nove drave koje ai, koliko god je to bilo izvedivo, slijedile jednu polovicu Mazzinijevog slogana "Svaka nacija jedna drava" (manje su se slagale 5 drugom polovicom, "samo jedna drava za cijelu naciju").2 Poebno je reprezentativan iz pet razloga: po tome to naglaava jezinu i kulturnu zajednicu (to predstavlja inovaciju uvedenu 1 19. st.),3 po naglaavanju narirnifllizmn koji tei stvaranju ili vajanju drava, a ne "nacija" ve postojeih drava, po svojem kistorizmu i osjeaju povijesne misije, po svojatanju 1789. godi te, a ponajvie po terminolokoj dvosmislenosti i retorici. No, dok na prvi pogled taj navod izgleda kao da mu je autor am Mazzini, on je u stvari napisan sedamdeset godina poslije Evolucija 1830-e, a napisao gaje marksistiki socijalist morav*og porijekla u knjizi o problemima koji su muili Habsburko ^rstvo. Ukratko, iako ga se moe pobrkati s "principom naci onalnosti" koji je izmijenio geografsku kartu Evrope 1830-e i 870-ih, on spada u kasniju, i drugaiju, fazu nacionalistikog ; fcvoja u evropskoj povijesti.
i 1K. Renner, Stoat und Nation, str. 89.

i 2Ibid., btr.9.
{*128 .

I 8Uap. Th. Scheider, Typologie und ErscheinungBformen des Nationalu H. A. Winkler (ur.)f (KOnigBtein im Taunus, 1985),

Nationalismua

113

Nacionalizam iz razdoblja 1880-1914. razlikovao se u tj glavna pogleda od macinijevske faze nacionalizma. Prvo, napu stio je "zakon kritine mase" koji je, kao to smo vidjeli, bc kljuan za nacionalizam liberalne ere. Od tada je nadalje svaki grupa ljudi koja je sebe smatrala nacijom zahtijevala pravo m samoodreenje koje je, svedeno na svoju bit, znailo pravo b i zasebnu suverenu nezavisnu dravu na svom teritoriju. Iz ovu kvog umnaanja potencijalnih "nepovijesnih" nacija slijedi dru ga razlika: etnika pripadnost i jezik postali su kljuni, su ee odluujui, pa ak i jedini kriteriji za potencijalno postoj nje nacije. No, postojala je i trea promjena koja nije zahvatili u tolikoj mjeri nedravne nacionalne pokrete, koji su sada p o stajali sve brojniji i ambiciozniji, koliko nacionalne osjeti unutar postojeih nacionalnih drava: otar zaokret udesno na cije i stijega, za koji je u stvari i smiljen termin "nacionalizan1 u posljednjem desetljeu (ili desetljeima) 19. st. Rennerov na vod predstavlja prve dvije, ah (budui da dolazi s ljevice) nipo to ne i treu od ovih promjena. Tri su razloga zato se tako rijetko uoava kako je kasno i stvari prevladao etniko-jezini kriterij za definiranje nadje Prvo, dva su najistaknutija nedravna nacionalna pokreta i: prve polovice 19. st. u biti bila zasnovana na zajednicama obra zovanih ljudi, koje je preko politikih i zemljopisnih grania ujedinjavala upotreba postojeih jezika visoke kulture i knjiev nost na njemu. Za Nijemce i Talijane njihov nacionalni jezil nije bio tek puka administrativna pogodnost ih sredstvo drav ne komunikacije koje slui ujedinjavanju, kao to je to bio fraa cuski u Francuskoj od Villers-Cotteretskog edikta 1539, pa al ni revolucionarno sredstvo za prenoenje istina slobode, znano sti i napretka svima, i time osiguravanje trajnosti graanski jednakosti i spreavanje oivljavanja hijerarhije ancien rig mea, kao to je to bio za jakobince.4 Bio je i vie od nosioa
4 "Svi pripadnici suverenog (naroda) mogu vriti sve (javne) poslove; p oejt no je da ih vre u rotaciji, pa da se onda vrate svqjim poljoprivrednim* mehanikim anitna^jima Takvo naa staqje u stvan suoava sa sfjedeC alternativom. Ako ta mjesta zauzimaju ljudi koji se nisu u staxyu izraavati pisati na nacionalnom jeziku, kako se onda mogu jamiti prava graana d ri mentima tekstovi kojih sadre terminoloke pogreke, neprecizne misli - j* ju, sve simptome ignorancije? Ako, s druge strane, zbog takve ignorancije ljtl treba udajjiti s namjetarya u dravnoj slubi, ubrzo bismo bili svjedoci poo*** nog roenja one aristokracije koja je neko koristila patois kao znak zatitu* t

114

vrijedne literature i univerzalnog intelektualnog izraavanja. On je bio jed in a stvar koja ih je inila Nijemcima i Talijanima, i stoga je imao daleko jai naboj nacionalnog identiteta nego Sto je imao, recimo, engleski za one koji su njime govorili i pisali. Meutim, dok je njemakoj i talijanskoj liberalnoj sred njoj klasi jezik tako pruao kljuni argument za stvaranje uje dinjene nacionalne drave - u prvoj polovici 19. st. to jod nije bio sluaj nigdje drugdje. Politiki zahtjevi za neovisnou Polj ske i Belgije nisu se zasnivah na jeziku, ba kao ni ustanci raznih balkanskih naroda protiv Otomanskog Carstva, koji su rezultirali nekim neovisnim dravama. Niti je to bio irski po kret u Britaniji. S druge strane, ondje gdje su jezini pokreti ve imah znaajne politike temelje, kao u ekim zemljama, nacionalno samoodreenje (za razliku od kulturnog priznanja) nijejo bilo tema rasprava, a o osnivanju zasebne drave nije se ozbiljno razmiljalo. Meutim, od kraja 18. st. (i to uglavnom pod njemakim intelektualnim utjecajem) Evropom je zavladala romantina strast za itim, jednostavnim i neiskvarenim seljatvom, a za takvo su ponovno otkrivanje "naroda" vernakulami jezici koje p "narod" govorio bih presudni. No, dok je taj populistiki kul turni preporod dao temelje za mnoge nacionalistike pokrete koji su ga slijedili, pa se stoga i opravdano smatra prvom fazom Cfazom A") njihovog razvoja, sam Hroch jasno kazuje da to ni u kojem smislu jo nije bio politiki pokret tih naroda, niti je implicirao ikakve politike tenje ih program. Dapae, u veem je broju sluajeva otkrie narodne tradicije i njena trasformacij* u "nacionalnu tradiciju" nekog seljakog naroda zaboravlje nog od povijesti bila djelo ruku entuzijasta iz (strane) vladajue klase ih elite, kao to su baltiki Nijemci ih finski veani. Finsko knjievno drutvo (osnovano 18 3 1) osnovali su veani, I&pisnici su se vodili na vedskom, i svi su tekstovi glavnog Iteologa finskog kulturnog nacionalizma, Snehmana, ini se,

t______
i* pryaznosti u razgovoru a koje je drsko nazivala "niim staleima" I 4* petita gena). Ubrzo bi drutvo ponovo bilo zaraeno "ljudima dobra soja" te gena comma U fout)... Neka e se vrsta hijerarhije ustanoviti izmeu dvije i razdvojene Tako bi nepoznavanje jezika u opasnost dovelo drutvenu 1ferobit, ili bi razorilo jednakost." (Iz Abb Grgoireovog Rapport, navedenog j 'Fernand Brunot, Hiatoire de la langue franfaiae (Pariz, 1930-1948), svezak \K l str. 207-8.

115

bili pisani na vedskom.6 I dok se ne moe zanijekati irei* evropskih kulturnih i jezinih preporoditeljskih pokreta u n dobiju od 1780-ih do 1840-ih, pogreno je pobrkati Hrochon fazu A s fazom B, kada se pojavljuje skupina aktivista posvee nih politikoj agitaciji u korist "nacionalne ideje", a jo maqjei fazom C, kad se moe raunati s masovnom podrkom za "u* cionalnu ideju". Kao to pokazuje primjer Britanskih otoka, n ma nikakve nune veze izmeu pokreta za kulturni preponi ove vrste i nacionalnog gibanja ili pokreta politikog nadom lizma koji ih slijede, i obratno, takvi nadonalistiki pokreti m o gu u osnovi imati malo ili nikakve veze s kulturnim preporod teljstvom. Folklorno drutvo (1878) i oivljavanje narodnih p > sama u Engleskoj nisu bili nita vie nadonalistiki od Drutv za prouavanje ciganskog narodnog blaga. Trei se razlog tie etnike, a ne jezine identifikadje. Ci lei u nepostojanju - do samog kraja stoljea - utjecajnih teorij ili pseudoteorija koje identificiraju nacije s genetskim porij klom. Na ovu emo se toku vratiti kasnije. Sve vee znaenje "nacionalnog pitanja" u etrdeset godim koje prethode 19 14. ne mjeri se tek njegovom intenzifikadjoi u starim vienadonalnim carstvima Austro-Ugarske i Turski Ono postaje znaajnom temom unutarnje politike praktifl svih evropskih drava. Tako se ak u Ujedinjenom Kraljevstvi nije vie svodilo samo na irski problem, iako je irski nadonab zam, pod tim imenom, takoer rastao - broj novina koje su a opisivale kao "nacionalne" ili "nadonalistike" narastao je* a jednih 18 71. preko trinaest 1881. do trideset i tri 1891. postao politiki eksplozivan u britanskoj politid. Meutim a esto previa da je to takoer i razdoblje u kojem prvi p u dolazi do slubenog priznanja velkdh nadonalnih interesa k a i takvih (velki Zakon o zatvaranju nedjeljom 1881. opisuje a kao "prvi isto velki zakon donesen u parlamentu")7 i u kojen
6 E. Juttikala i K. Pirinen, A History o f Finland (Helsinki, 1975), str. 171 Ove podatke, izvaene iz Imenika novinskog tiska iz tili godina, dugu neobjavljenim istraivanjima irskog provincijalnog tiska 1852-1892. Mazy Legg s Birkbeck Collegea. 7 Vidi "Report of the fitmnwiiim w Appointed to inquire mto the opsj tion of the Sunday Closing (Wales) Act, 1881" (Parliamentary Papers, H. o.C. svezak XL 1890); K. O. Morgan, Wales, Rebirth o f a Nation 1880-1980 (0* ford, 1982), str. 16.

116

p kotska dobila i skromni pokret za samoupravu, ministarjfevo za kotska pitanja u vladi i, putem tzv. "formule Goschen", garantirani nacionalni udio u dravnim izdacima Ujedinjenog Kraljevstva. Domai se nacionalizam mogao takoer - kao u Francuskoj, Italiji i Njemakoj - pojaviti u obliku uspona onih desniarskih pokreta za koje je u stvari i skovan termin "naciolalizam" u ovom periodu, ili, openitije, politike ksenofobije koja je svoj najbjedniji, ali ne i jedini, izraz nala u antisemitiz mi. To to je u ovom razdoblju tako mirnu dravu kao to je vedska potreslo nacionalno otcjepljenje Norveke (1907), (za fto se do 1890-ih nije zalagao nitko) u najmanju je ruku isto bliko znaajno kao i paraliza habsburke politike suparnikim iHrmflligHkim gibanjima. tovie, upravo tijekom ovog razdoblja susreemo nacionali stike pokrete koji se mnoe u regijama gdje se dotad za njih 4je znalo, ili meu narodima koji su do tada bili zanimljivi jedino folkloristima, pa ak i po prvi put spekulativno u nezapadnom svijetu. U kojoj se mjeri novi protuimperijalistiki po kreti mogu smatrati nacionalistikima nipoto nije razjanjeno, iiko je neporeciv utjecaj zapadne nacionalistike ideologije na njihove predstavnike i aktiviste - kao u sluaju irskog utjecaja na indijski nacionalizam. No, ak i ako se ograniimo samo na Evropu i okolna podruja 19 14 . nalazimo mnotvo pokreta koji u 1870. jedva postojali, ili ih uope nije bilo: meu Armencima, Gruzijcima, Litavcima i drugim baltikim narodima i Zidovima (i cionistikoj i necionistikoj verziji), meu Makedoncima i Albancima na Balkanu, Ukrajincima i Hrvatima u Habsburkom Carstvu (hrvatski se nacionalizam ne smije brkati s ranilm hrvatskom podrkom jugoslavenskom ili "ilirskom" nacio nalizmu), meu Baskima i Kataloncima, Velanima, meu Flaaancima u Belgiji (gdje je flamanski pokret oito radikalizian), kao i do tada neoekivani nagovjetaji lokalnog nacionaknia u mjestima poput Sardinije. Moemo ak otkriti i prve navjetaje arapskog nacionalizma u Otomanskom Carstvu. Kao to smo ve napomenuli, veina je ovih pokreta sada Oglaavala jezini i/ili etniki element. D aje to u mnogo sluaJva bilo neto novo lako je dokazati. Prije osnivanja Gelske lige (1893), koja u poetku nije im a la n ik a k v ih politikih ciljeva, Ski jezik nije bio na dnevnom redu irskog nacionalnog pokre ti* Nije se pojavljivao ni u OConnellovom pokretu za ukidanje *ajje s Britanijom inkn je am OConnel bio izvorni govornik 117

irskog iz grofovije Kerry - ni u programu fenijaca. Dapae 4 ozbiljnih pokuaja da se stvori jedinstveni irski jezik iz uobii jenog spleta dijalekata dolazi tek poslije 1900. Finski se nacr nalizam bavio obranom autonomije Vojvodstva pod ruskim m revima, i finski su liberali koji su se pojavili nakon 1848. zaua: li stav da oni predstavljaju jedinstvenu dvojezinu naciju. Fi ski nacionalizam postao je u svojoj biti jezian tek, okvirs uzevi, 1860-ih godina (kad je carskim proglasom pobolja poloaj finskog jezika u odnosu na vedski), no do 1880-ih j borba za jezik uglavnom i dalje bila interna klasna borba Fiii ca koji su pripadali niim klasama (predstavljali su ih "Fena men" koji su zastupali jedinstvenu naciju iji je jezik finski): vedske manjine, pripadnika viih klasa (predstavljali su i "Svecomen" koji su tvrdili da u zemlji postoje dvije nacije, p stoga i dva jezika). Tek je nakon 1880-ih, kad je carizam i sri poprimio rusificirajui nacionalistiki oblik, dolo do poklap nja borbe za autonomiju i za jezik i kulturu.8 I jo, teko je dokazati postojanje katalonizma kao (konzet vativnog) kulturno-jezinog pokreta prije 1860-ih, jer je fetivi Joes Florals (analogan velkom Eisteddfodau) oivljen te 1859. Sam je jezik mjerodavno standardiziran tek u 20. st.s i katalonski se regionalizam nije bavio jezinim pitanjem do sit dine ili potkraj 1880-ih.10 Razvoj baskijskog nacionalizma, kab neki ukazuju, zaostao je tridesetak godina za katalonskim p t kretom, iako je ideoloko skretanje baskijskog autonomizma a obrane ili restauracije drevnih feudalnih povlastica premjt zino-rasnim argumentima bilo naglo: 1894. je godine (ni dvt deset godina nakon kraja drugog karlistikog rata) Sabino Alt na osnovao svoju Baskijsku nacionalnu stranku (PNV), usp izmiljajui baskijsko ime zemlje ("Euskadi") koje do tada n i) postojalo.11

8 Juttikala i Pirinen, A History o f Finland, str. 176-86. 9 Carles Riba, "Cent anys de defense il.lustracid de lidioma a Cataluitf (L'Aveng, 71, svibanj 1984, str. 64-62). To je tekst predavanja koje je odrfei 1939. 10 Francesc Vallverdd, "El catalA al segle XDC (LAveng, 27, svibanj 19W str. 30-6. 11 H.-J. Puhle, "Baskischer Nationalismus im spanischer Kontext" u H.i Winkler (ur.), Nationalismus in der Welt von Heute (Gdttingan, 1982), str.'

118

Na drugom kraju Evrope nacionalni pokreti baltikih naroda jpdva su izili iz svojih prvih (kulturnih) faza do posljednje tre pne stoljea, a na zabitnom su se Balkanu gdje je krvavo ma kedonsko pitanje ponovno postalo aktualno nakon 1870. dra li Srbije, Grke, Bugarske i Visoke Porte koje su se oko njega jporile tek vrlo kasno dosjetile da se razliite nacionalnosti koje ive na tom teritoriju razlikuju po svom jeziku .12 itelji Makenije lueni su na osnovi religije, ili su se pak svojatanja ovog onog dijela Makedonije zasnivala na povijesti, od srednjovje kovne do pradavne, ili pak na etnografskim argumentima o ajednikim obiajima i ritualima. Makedonija je postala rati te slavenskih filologa tek u 20. st., kad su Grci tome to se ne nogu natjecati na tom podruju nastojali doskoiti naglaava nem fiktivne etnike pripadnosti. U isto vrijeme - otprilike u drugoj polovici stoljea - etniki jt nacionalizam dobio enormna pojaanja: u praksi sve masovdjim geografskim migracijama naroda, a u teoriji preobrazbom tog sredinjeg koncepta nauke o drutvu 19. st., "rase". S jedne jt strane davno utvrena podjela ljudskog roda u nekoliko "ra li" koje se razlikuju po boji koe sada razraena u niz "rasnih" azlika koje dijele ljude priblino iste blijede boje koe, na "arijvce" i "semite", i "arijevce" dalje na nordijske, alpske i meditennske. S druge je strane darvinovski evolucionizam, kasnije bpunjen onime to danas zovemo genetikom, rasizmu dao naBgled vrlo snane razloge za zabranu ulaska, pa ak i (kako se ^postavilo) protjerivanje i ubijanje stranaca. Sve se to odvya fczmjerno kasno. Antisemitizam je "rasno" (za razliku od relipozno-kulturnog) obiljeja poprimio tek oko 1880, glavni pred!lavnici njemakog i francuskog rasizma (Vacher de Lapouge, i Houston Stewart Chamberlain) spadaju u 1890-e, a "nordijci" i * nisu pojavljivali u rasistikom, a ni ikakvom drugom diskur* sve do otprilike 1900.13

I 12 Carnegie Endowment for International Peace: Report o f the IntematioCommission to Enquire into the Cause and Conduct o f the Balkan Wars Washington, 1914), etr. 27. Romein, The W atershed o f Two E ras: Europe in 1900 (Middletown, str. 108. "Nordjjska" se rasa pod tim imenom po prvi put javjja u ^Mkatorsk^j antropolokoj literaturi 1898. (OED Supplement- "nordic"). sflnin po svemu sudei pripada J . Denikeru, Races et peoples de la terre

119

Veze izmeu rasizma i nacionalizma oite su. Lako je b i pobrkati "rasu" i jezik, kao u sluaju "arijevaca" i "semita", to. izazvalo zgraanje skrupuloznih znanstvenika poput Mi i Mullera koji je ukazao na to da se "rasa", genetski pojam, \ moe izvesti iz jezika, koji se ne nasljeuje. tovie, post* oita analogija izmeu insistiranja rasista na vanosti rai istoe i stranim posljedicama mijeanih brakova, i insistin nju tolikih - u napasti smo da kaemo, veine - oblika jezin nacionalizma na potrebi da se nacionalni jezik oisti od strau elemenata. U 19. st. Englezi su bili prava iznimka kad sui hvalisali svojim mijeanim porijeklom (Britanci, Angli, Sa Skandinavci, Normani, koti, Irci itd.) i hvastali se filoloki izmijeanou svog jezika. No, ono to je "rasu" i "naciju" j vie pribliilo bilo je to to su se oni koristili praktiki h sinonimi, pa se po ondanjim obiajima podjednako mahii generaliziralo o "rasnomTnacionalnom" karakteru. Tako prije englesko-francuske Entente Cordiale 1904, kako je jedi francuski pisac primijetio, sporazum izmeu tih dviju zemai otpisivan kao nemogu zbog "batinjenog neprijateljstva" izm u dviju rasa.14 Jezini i etniki nacionalizam na taj su n afi jedan drugog uvrivali. Jedva da nas treba iznenaditi to je nacionalizam tako br napredovao od 1870-ih do 19 14. Bio je funkcija i socijalnih politikih promjena, da i ne spominjemo meunarodnu situac ju koja je pruala mnotvo avala na koje se moglo objesi manifeste netrpeljivosti prema strancima. Socijalno su tri poj ve znatno proirile mogunosti razvoja novih oblika izmiljani "zamiljenih" pa ak i stvarnih zajednica u obliku nacionalni sti: otpor tradicionalnih grupa pred plimom novih pojava, n o n i sasvim netradicionalne klase i slojevi koji su se brzo razvij u urbanizirajuim drutvima razvijenih zemalja, i migracije b e presedana koje su rasporedile mnogostruku dijasporu narod po cijeloj kugli zemaljskoj. Ti su ljudi svi bili stranci i u odnos na domae stanovnitvo i na druge grupe migranata, i nitkoje nije razvio navike i konvencije suivota. Sama teina i tem p promjena u ovom razdoblju bili bi dovoljno objanjenje zato
(Pariz, 1900), no prihvatili su ga rasisti kqjima je dobro doao da njime opi rasu plavokosih ljudi dugoljaste lubanje koju su asocirali sa supenornofiu. 14 Jean Finot, Race Prejudice (London, 1906), str. V-VI.

120

as pod takvim okolnostima umnaali povodi za trvenje meu grupama, ak i kad bi se zanemarili potresi "velike depresije" koji su tako esto tih godina znali uzdrmati ivote siromanih i r>nih skromnog ili nesigurnog ekonomskog statusa. Za ulaz naeionalizma u politiku bilo je dovoljno da grupe ljudi koji su sebe smatrali na bilo koji nain Ruritandma, ili su ih tako drugi vidjeli, postanu spremne da posluaju tvrdnje da su njihova nezadovoljstva na neki nain uzrokovana loijim postupkom (to se esto nije moglo porei) prema Ruritandma od strane drugih nadonalnosti (ili u usporedbi s postupcima prema tim drugim nadonalnostima), ili od strane neruritanske drave ili vladajue klase. U svakom sluaju, prije 19 14 . su se promatrai esto udili evropskim populadjama koje su i dalje, kako je izgledalo, bile potpuno gluhe na bilo kakvo pozivanje na nadonalnu pripadnost, iako to nije nuno povlailo i pristajanje uz nadonalistike programe. Graani SAD useljenikog porijekla nisu od federalne vlade traili nikakve jezine ili kakve druge ustupke za svoju nadonalnost, no svaki je gradski politiar demokrat vrlo dobro znao kako se isplati Ircima obraati kao Ircima, Poljacima kao Poljadma. Kao to smo vidjeli, glavne politike promjene koje su pre tvorile potendjalnu prijemljivost za nadonalne pozive u stvar nu prijemljivost, bile su demokratizadja politike u sve veem broju drava i stvaranje modeme administrativne drave koja mobilizira i utjee na svoje graane. Pa ipak nam uspon ma sovne politike pomae tek da preformuliramo pitanje o pukoj podrci nadonalizmu, a ne da na njega odgovorimo. Trebamo otkriti to su tono nadonalni slogani znaili u politici, te da li su znaili isto razliitim drutvenim grupacijama, kako su se mijenjali, i pod kojim su se okolnostima povezivali ili pak bili nespojivi s drugim alnganima koji su mogli mobilizirati graan stvo, kako su nad njima prevladali ili im to nije polazilo za rukom. Identifikacija nacije s jezikom olakava nam nalaenje odgo* rra na takva pitanja, jer jezini nadonalizam u biti trai kon zolu drave ili barem postizanje slubenog priznanja jezika. To )ito nije jednako vano svim slojevima ili grupama unutar trfave ili nadonalnosti, pa ak svim dravama ili nacionalnotiina. U svakom sluaju, u sutini nadonalizma jezika leze problemi moi, statusa, politike i ideologije, a ne komunikacije, w ak ni kulture. D aje kljuno pitai\je pitanje komunikacije ili 121

kulture, idovski nacionalistiki (cionistiki) pokret ne bi se b n odluio za suvremeni hebrejski, koji tada nitko nije govorio, i ti u izgovoru koji se razlikovao od izgovora koji se koristio t evropskim sinagogama. On je odbacio jidi, kojim je govorili 95% akenaskih Zidova s evropskog Istoka, te oni od njih kej su emigrirali na Zapad - drugim rijeima, kojim je govori ! znatna veina svih idova na svijetu. Do 1935, reeno je, ako a u obzir uzme velika, raznolika i kvalitetna knjievnost koju) moglo itati deset milijuna govornika jidia, on je bio "jedan vodeih knjievnih jezika tog doba".15 Niti bi se irski nacional ni pokret poslije 1900. upustio u kampanju (unaprijed osueni na propast) da se Irce preobrati na jezik koji veina njih v i*'i nije razumjela. Pae su ga oni koji su se latili poduavanje svojih sunarodnjaka i sami tek napola nauili.16 I obratno, primjer jidia nam pokazuje, a zlatno doba dij lektalne knjievnosti, 19. st., potvruje da postojanje opeg go vornog, pa ak i pisanog idioma nije nuno stvaralo nacionali zam zasnovan na jeziku. Takvi su jezici i knjievnosti m ogt sluiti kao dopuna, a ne konkurirati hegemonistikom jeziki iroke kulture i komunikacije, po miljenju njihovih korisnika! drugih. Politiko-ideoloki element oit je u procesu konstruiranje jezika koji moe varirati od pukog "ispravljanja" i standardize cije postojeih jezika knjievnosti i kulture, preko oblikovanje takvih jezika iz uobiajenog sklopa dijalekata koji se meusob no preklapaju, pa do oivljavanja mrtvih ili gotovo izumrli! jezika, to se praktiki svodi na izmiljanje novih jezika. Jer. protivno nacionalistikom mitu, jezik nekog naroda nije osnove nacionalne svijesti, ve, po rijeima Einara Haugena, "kulturne tvorba".17 Razvoj modernog indijskog vemakulara to jasno po kazuje.
15 Lewis Glinert, "Viewpoint: the recovery of Hebrew" (Times Literary Sup plement, 17, lipaqj 1983, str. 634). 16 Usp. Declan Kiberd, Synge and the Irish Language (London, 1979), npr str. 223. 17 Einar Haugen, Language Conflicts and Language Planning: The Case c l M odem Norwegian (Hag, 1966); od istog autora, "The Scandinavian langu* ges as cultural artifacts" u Joshua A. Fishman, Charles A. Ferguson, Jyotfo dra Das Gupta (ur.), Language Problems o f Developing Nations (New Yor* London-Sydney-Toronto, 1968), str. 267-84.

122

Smiljena sanskrtizacija knjievnog bengalskog koji se javlja u 19. st. kao jezik kulture, nije samo razdvojila obrazovane vie klase od irokih narodnih masa, ve je i hinduizirala bengalsku elitnu kulturu, na taj nain degradirajui bengalske musliman ske mase; zauzvrat se od podjele moe primijetiti odreena desanskrtizadja jezika u Bangladeu (istoni Bengal). Jo je pouniji Gandhijev pokuaj da razvije i odri jedinstveni hindueki jezik zasnovan na jedinstvu nadonalnog pokreta, tj. da sprijei hinduske i muslimanske varijante ope lingue france Sjeverne Indije da se previde raziu, a da istovremeno ponudi nacionalnu alternativu engleskom jeziku. No, ekumenskim du hom zadojenim zagovomidma hindskog usprotivila se snano prohinduski i antimuslimanski (pa stoga i antiurdski) orijenti rana grupa koja je 1930-ih stekla kontrolu nad organizadjom koju je osnovao Narionalni kongres za propagiranje jezika, to je dovelo do toga da su ostavku na lanstvo u toj organizadji (Hindi Sahitya Samuelan ili H SS) podnijeli Gandhi, Nehru i drugi voeKongresa. 1942. godine Gandhi se neuspjeno vratio projektu za stvaranje "opeg hindskog". H SS je u meuvreme nu na vlastitu sliku stvorio standardizirani hindski, te konano organizirao i ispitne centre za stjecanje srednjokolskih i fakul tetskih diploma iz jezika, koji je tako postao standardiziran za potrebe obrazovanja, 1950. godine dobio "Odbor za znanstvenu terminologiju" kojem je svrha bila proirenje ljenika, i bio okru njen hindskom enciklopedijom, koja se poela stvarati 1956.18 Zaista, jezici se sve vie svjesno koriste u drutvenoj manipu laciji, razmjerno tome kako njihovo simboliko znaenje prevla dava nad stvarnom upotrebom, o emu svjedoe brojni pokuaji da se leksik "podomai" ili uini vie "nacionalnim", a najbolje poznat nedavni primjer toga je borba francuske vlade protiv 'franglaisa". Lako je shvatiti strasti koje ih pokreu, no one nemaju nikakve veze s govorenjem, pisanjem, razumijevanjem, pa ak ni s duhom knjievnosti. Norveki na koji je utjecao
Bahttachaiyya, "Language, onH community in Bengal" (South **ia Bulletin, VII, 1 i 2, jesen 1987, str. 56-63); S. N. Mukheijee, "Bhadralok a Bengali Literature: an essay on the language of class and status" (Bengal ^bst and Present, 95, dio n , srpanj-prosinac 1976, str. 225-37); J . Das Gupta i John Gumperz, "Language, M w nm w iiafcinm and control in North India , u ' fahnan, Ferguson, Das Gupta (ur.), Language Problem s, str. 151-66.

123

danski bio je i ostaje osnovni medij norveke knjievnosti. R t> akcija protiv njega u 19. st. bila je nacionalistika. Njemaki je klub u Pragu 1890-ih proglasio uenje ekog (koji je tada bh jezik 93% stanovnika grada) izdajom ,19 a ton izjave pokazuje da ona nije imala veze s komunikacijom. Oduevljeni pristae velkog jezika koji dandanas izmiljaju velka imena za mjesti koja ih nikad prije nisu imala, vrlo dobro znaju da govorniii velkog ne trebaju nai velku verziju imena grada Birmingha ma, ba kao ni Bamaka ili bilo kojeg drugog stranog grad". Unato tomu, bez obzira na to kakva bila motivacija za planske konstruiranje i manipulaciju jezika, i predvieni stupanj trans formacije, za nj je prijeko potrebna mo drave. Kako bi drukije, osim pomou moi drave, rumunjski nagionalizam mogao insistirati (1863) na svom latinskom porijeklc (za razliku od susjednih Slavena i Maara) pisanjem i tisk njem jezika latinicom umjesto dotad uobiajene irilice? (Grd Sedlnitzki, habsburki ef policije za Mettemichove vladavine prakticirao je slian oblik kultumo-jezine politike subvendo niranjem tiskanja pravoslavnih vjerskih djela na latinici umje sto na irilici, ne bi li tako obeshrabrio panslavistike tendenri je meu Slavenima u Habsburkom Carstvu.)20 Kako su se drukije, osim uz podrku dravnih vlasti i priznanje u kolstvc i upravi, seoski idiomi ili idiomi za kunu upotrebu mogli pre tvoriti u jezike koji su mogli konkurirati prevladavajuim jezi cima nacionalne i svjetske kulture? Kako su tek praktiki ne postojei jezici mogli postati stvarni? Kakva bi bila sudbins hebrejskog da ga nije britanski mandat 1919. prihvatio k at jedan od tri slubena jezika Palestine, u vrijeme kada broj lju koji su hebrejski govorili u svakodnevnom ivotu nije iznosio n : 20 000? to je, osim sistema srednjeg ili ak visokog kolstvi na finskom, moglo ispraviti oitu injenicu da je, kako su s jezine granice zaleivale u Finskoj potkraj 19. st., "omjer inte lektualaca koji govore vedski bio mnogostruko vei od obini!

10 B. Suttner, Die Badenischen Sprachenverordnungen von 1897, 2 svesb (Graz-KOln, I960, 1965), svezak U, str. 86-. 20 J . Fishman, T h e sociology of language: an interdisciplinary approach' T. E. Sebeok (ur.), Current Trends in Linguistics, svezak 12*** (Hag-Paw 1974), str. 1755.

124

ljudi koji njime govore, tj. da su obrazovani Finci i dalje ved ski smatrali korisnijim od svog materinskog jezika?21 No, ma kako simbolizirali nacionalne tenje, jezici se koriste u znatan broj praktinih i drutveno izdiferenciranih svrha, pa se stoga i stavovi prema jeziku (jezicima) koji su odabrani kao slubeni za administrativne, obrazovne ili koje druge svrhe, razlikuju. Podsjetimo se jo jednom d aje kontroverzni element pisani jezik, ili jezik koji se govori u javnosti. Jezici koji se govore u privatnoj sferi komunikacije ne predstavljaju ozbiljan problem ak i kada postoje paralelno s javnim jezicima, jer svaki zauzima svoj vlastiti prostor, kao to zna svako dijete kad se prebacuje s idioma koji je prikladan za razgovor s roditeljima na idiom podesan za uitelje i prijatelje. tovie, dok je izvanredna socijalna i geografska mobilnost tog razdoblja natjerala ili potakla u povijesti nezapamene ma se ljudi (meu kojima je bilo, usprkos njihovom ogranienju na privatnu sferu, i znatan broj ena) da ue nove jezike, taj pro ces sam pb sebi nije nuno uzrokovao ideoloke probleme, osim u sluaju kada je neki jezik namjerno odbaen i zamijenjen drugim, koji je bio uglavnom (dapae, gotovo uvijek) sredstvo za ulazak u iru kulturu ili viu drutvenu klasu koja se s njim identificira. To je bez sumnje bio est sluaj, kao kod asimilira nih buroaskih akenaskih idova u srednjoj i zapadnoj Evropi koji su se ponosili time to ne govore, pa ak ni ne razumiju jidi, ili, kako moemo pretpostaviti, u obiteljskoj povijesti broj nih strastvenih njemakih nacionalista srednje Evrope ija pre zimena ukazuju na slavensko porijeklo. Unato su tomu vrlo &sto stari i novi jezici ivjeli u simbiozi, svaki u svojoj sferi. Za obrazovane pripadnike srednje klase u Veneciji upotreba tali janskog nije implicirala prestanak upotrebe venecijanskog u kui ili na trnici, ba kan to ni dvojezinost nije znaila izdaju materinskog velkog jezika Lloydu Georgeu. Govorni jezik na taj nain nije predstavljao vei politiki problem ni za vie slojeve drutva ni za radnike narodne ma6 Ljudi na vrhu govorili su jedan od jezika ire kulture, i ako njihov vlastiti narannalni v a m a lm la r ili jezik kune upotrebe Dye bio jedan od njih, mukarci a ve poetkom 20. st. i ene
21 Juttikala i Pirinen, A History o f Finland, str. 176.

126

- nauili bi jedan ili vie njih. Standardni bi nacionalni jezik, naravno, govorili u "obrazovanom" obliku, sa ili bez regionalnog akcenta ili vokabulara, no obino na nain koji ih je identifier rao kao pripadnike odreenog drutvenog sloja.22 Mogli su, ali nisu morali, govoriti i patois , dijalekt ili vemakular niih sloje va s kojima su dolazili u kontakt, ovisno o porijeklu svoje obite lji, mjestu stanovanja, odgoju, konvencijama svoje klase, i, na ravno, mjeri do koje je komunikacija s tim niim slojevima zahtijevala poznavanje njihovog jezika ili neke vrste kreolsko,, jezika ili pidina. Slubeni status svih tih jezika bio je sporedan, budui da su raspolagali jezikom za slubenu uporabu i kultu ru, ma koji jezik to bio. Za nepismene je obine ljude svijet rijei bio potpuno usmen, pa stoga ni jezik na kojem se pisalo, slubeno ili ikako drukije, nije imao nikakvo znaenje, osim da ih sve vie podsjea m . njihov nedostatak znanja ili moi. Zahtjev albanskih nacionali sta da se njihov jezik ne smije pisati ni arapskim ni grkim pismom, ve latinicom, oito je bio nevaan ljudima koji nisu uope znali itati. Kako su ljudi iz razliitih zaviaja sve ee dolazili u meusobni kontakt, a samodovoljnost sela je kopnila, nestajala, slabila, problem pronalaenja zajednikog jezika ko munikacije postao je ozbiljan - manje za ene, koje su bile osuene da ivot provode u ogranienoj sredini, jo manje za one koji su uzgajali usjeve ili stoku - a najjednostavnije ga se ijeavalo savladavanjem nacionalnog jezika (ili jednog od njih) u dovoljnoj mjeri da se ovjek moe snai. To vie to su dvije znaajne institucije masovnog obrazovanja, osnovna kola i vojska, dovele do toga da se u svakom domu bar donekle pozna vao slubeni jezik.23 To to su jezici ija je upotreba bila isto lokalna ili drutveno ograniena uzmicali pred jezicima ire upotrebe ne iznenauje. Niti ima dokaza da su se nii slojevi uope odupirali takvim jezinim promjenama i prilagodbama. to se tie odnosa izmeu dva jezika, onaj koji se vie upotre bljavao, imao je velike i oite prednosti, nikakve vidljive nedo
22 Nijedan beki f^jakerist ne bi, uvi dijalekt Ochsa von Lerchenaua, ni na tren dvojio o njegovom drutvenom statusu. 23 Ve je 1794. Abb Grgoire sa zadovoljstvom primijetio da se "openito uzevi u Mm bataljunima govori francuski", vjerojatno zato to su ljudi pori jeklom iz raznih regija esto bili izmijeani.

126

statke, utoliko to nita nije spreavalo jednojezine govornike da upotrebljavaju svoj materinski jezik. No, jednojezini je Bretonac bio bespomoan izvan svog rodnog podruja i tradicional nih zanimanja. Ondje je bio tek neto bolji od nemute ivoti nje: nijema hrpa miia. Sa stanovita siromanih ljudi koji trae posao i koji ele poboljati svoj status u suvremenom svijetu, bilo je posve u redu da se seljaci pretvaraju u Francuze ili da Poljaci i Talijani u Chicagu ue engleski i ele postati Amerikanci. Ako su prednosti poznavanja nelokalnog jezika bile oite, prednosti pismenosti na jeziku ire upotrebe, a posebno svjet skom jeziku, bile su jo manje poredve. Silan pritisak koji se provodi u Latinskoj Americi da se uvede kolovanje na veraakulamim indijanskim jezicima koji nemaju pismenog oblika ne potjee od Indijanaca, ve od indigenista intelektualaca. Biti jednojezian znai biti sputan, osim ako va lokalni jezik nije i de facto svjetski jezik. Prednosti poznavanja francuskog bile su tolike da j/e u Belgiji od 1846. do 19 10 . daleko vie izvornih govornika flamanskog postalo dvojezino nego to se govornika francuskog potrudilo da naui flamanski.24 Propast lokalizira nih jezika ili jezika kojima se slui mali broj ljudi koji koegzisti raju s veim jezicima ne mora se objanjavati hipotezom nacio nalnog jezinog ugnjetavanja. Ba obrnuto, zadivljujui i siste matski napori da ih se odri, esto uz velike trokove, uspjeli su tek usporiti povlaenje luikosrpskog, retoromanskog (rumana ili ladinskog) i kotskog. Usprkos gorkim sjeanjima veraakulamih intelektu a la c kojima su nematoviti kolnici zabra njivali da koriste svoj patois ili jezik u uionici gdje se obuka vrila na engleskom ili francuskom, nema dokaza da su rodite lji uenika en m asse vie voljeli da se obrazovanje provodi na njihovom vlastitom jeziku Naravno, obavezno obrazovanje is kljuivo na nekom drugom jeziku ogranienog optjecaja - npr. na rumunjskom umjesto bugarskog - moda bi nailo na jai otpor. Stoga njje bilo nekog veeg oduevljenja za jezini nacionali zam ni meu aristokracijom i krupnom buroazijom s jedne strane, ni meu radnicima i seljacima na drugoj. "Grande bour24 A. Zollberg, "The of Flem ing and Walloons: Belgium 1810-1914" Journal o f Interdisciplinary History, V/2, 1974), str. 210-16.

127

geoisie" kao takva nije nuno bila opredijeljena ni za jednu o d dvije varijante nacionalizma koje su stupile u prvi plan potkraj 19. st., a to su imperijalistiki ovinizam i nacionalizam malii naroda, a ponajmanje za jezini fanatizam malih nacija. Fla manska buroazija u Gentu i Antwerpenu bila je, a moda jd uvyek djelomino jest, svjesno frankofona i anti- Flamingan*. Poljski industrijalci, veina kojih se smatrala Nijemcima L i idovima a ne Poljacima,26 oito su smatrali da e svojim eko nomskim interesima najbolje posluiti tako to e opskrbljiva'i sverusko ili neko drugo nadnacionalno trite, do te mjere daje to navelo Rosu Luxemburg da pogreno procijeni snagu polj skog nacionalizma. Ma kako se ponosili pripadnou kotski j naciji, kotski bi poslovni ljudi svaki prijedlog da se ukine Za kon o ujedinjenju iz 1707. smatrali sentimentalnom budalati nom. Radnike su klase, kao to smo vidjeli, rijetko bile sklone d a se uzbuuju oko jezika kao takvog, iako je on mogao posluit kao simbol drugih vrsta trvenja izmeu grupa. Veina radnika u Gentu i Antwerpenu nije mogla komunicirati bez prevoenja sa svojim drugovima u Ligeu i Charleroiu, no to ih nije sprija ilo da formiraju jedinstveni radniki pokret, u kojem je jezik predstavljao tako mali problem da jedno od klasinih djela c socijalizmu u Belgiji 1903. uope ne spominje flamansko pita nje, to bi danas bilo nezamislivo.26 U stvari su se u junom Walesu interesi liberalizma i buroazije i radnike klase zdrui li u obrani od nastojanja nacionalistikog sjevemovelkog libe ralizma mladog Lloyda Georgea da se pripadnost velkoj nacij identificira s jezinim velkim nacionalizmom, a Liberalni stranka nacionalni dio Walesa s njegovom obranom. 1890 ih to im je i uspijevalo. Klase iji je opstanak ovisio o sluben uporabi pisanog vernakulara bile su soqjalno skromni, ah obra zovani srednji slojevi, u koje su spadah i oni koji su se statua nie srednje klase domogli upravo time to su vrili nemanual
26 Waclaw Digoboroki, "Da* polnische B ttrg ertu m vor 1918 in vergelichP# der Perspektive" u J. Kocka (ur.), Bttrgertum im 19. Jahrhundert Deutsck land im europischen Vergleich (MOnchen, 1988), svezak I, str. 266-89. 28 Jules Destre i Emile Vandervelde, Le Socialisms en Belgique (Pew 1903, prvo izdaje 1898). Da budemo pedantni, u bibliografiji od 48 strW naveden je jedan jedini naslov o flamanskom problemu - predizborm letak.

128

ne poslove za koje je bilo prijeko potrebno kolovanje. Socijalisti iz tog razdoblja, koji su rijetko koristili rije "nacionalizam" bez prefiksa "sitnoburoaski, znali su o emu priaju. U prvim su 9e borbenim redovima jezinog nacionalizma nalazili provincij ski novinari, uitelji i nadobudni slubenici nieg ranga. Kad su nacionalni sukobi praktiki onemoguili upravljanje austrij skom polovinom carstva, bitke su se u habsburkoj politici vo dile oko jezika na kojem e se vriti nastava u srednjim kola ma i oko toga koje e nacionalnosti biti efovi eljeznikih sta nica. Na isti su nain ultranadonalistiki pangermanski aktivi sti za carstva Vilima II regrute nalazili uglavnom meu obra zovanima - Oberlehrerima a ne profesorima - i poluobrazova nim lanovima jednog drutva koje se irilo i u kojem je vladala socijalna mobilnost. Nije mi elja da jezini nacionalizam svedem na pitanje za poljavanja, kao to su vulgamomaterijalistiki liberali nekad svodili ratove na pitanje profita tvrtki za proizvodnju naorua nja. No, nemoemo do kraja shvatiti ni taj nacionalizam, a jo manje protivljenje na koje on n a ila z i, ukoliko u vemakulamom jeziku ne vidimo meu ostalim i ivotni interes slojeva koji su losegli odreeni (ne najvii) stupanj obrazovanja. A svaki je korak kojim je vemakularu davan vii slubeni status, osobito tao jeziku nastave, poveavao broj ljudi kojima je on predstav ljao ivotni interes. Stvaranje u osnovi jezinih pokrajina u In diji nakon sijeanja nezavisnosti i otpor nametanju jednog veraakulara (hindskog) kao nacionalnog jezika odraavaju takvu situaciju: unutar Tamil Nadu pismenost na tamilskom otvara mogunost karijere po cijeloj dravi, dok engleski ne dovodi sobu koja je obrazovanje stekla na tamilskom u nacionalno Podreen poloaj u odnosu na osobe koje su obrazovanje stekle sa nekom drugom vemakularu. Stoga kljuni moment u pre tvaranju jezika u potencijalnu prednost nije njegovo uvoenje u osnovne kole (iako se time automatski stvara velika skupina osnovnokolskih uitelja i jezinih indoktrinatora), ve njegovo svoenje kao medija na kojem se vri srednje obrazovanje, koje postignuto u Flandriji i Finskoj 1880-ih. Jer, (ega su finski jmaonalisti oito bili svjesni) to je bilo ono to je vezivalo socij Jdnu mobilnost s vemakularom, i opet s jezinim nacionahz"Ba je u Antwerpenu i Gentu jedna nova svjetovno na brojena generacija, koja se obrazovala na flamanskom u dr 129

avnim srednjim kolama ... proizvela mnoge pojedince i skupr ne koje su tvorile i odravale novu Flamigant ideologiju."27 No, u stvaranju vernakularnih srednjih slojeva jezini je nrpredak naglaavao inferiornost, nesigurnost u pogledu statusa i zlu krv koji su bili tako karakteristini za nie srednje slojeve i zbog kojih im je novi nacionalizam postao toliko privlaan Tako se nova klasa ljudi obrazovanih na flamanskom naflu izmeu flamanskih masa, ije je najdinaminije elemente od vlaio francuski zbog praktinih prednosti koje je donosilo po znavanje tog jezika, i viih slojeva belgijske uprave, kulture i dravnih poslova koji su i dalje bili nepokolebljivi u svojoj fran kofonosti.2 Sama injenica da je za isto radno mjesto Flame nac morao biti dvojezian, dok je izvorni govornik francuskoj tek reda radi trebao znati neto flamanskog (ako i toliko) na glaavala je inferiornost manjeg jezika, a isto se kasnije dogod: lo i u Quebecu. (Jer poslovi u kojima je dvojezinost predstav ljala istinsku prednost, gdje su onda dvojezini govornici m a njeg vernakulara bili zaista u povoljnijoj situaciji, bili su obine poslovi nieg ranga.) Bilo bi za oekivati da e Flamanci, ba kao i Qubecois budui da je demografija bila na njihovoj strani, s povjerenjem ii u budunost. Na kraju krajeva, u tom su pogledu bili i povoljnijem poloaju od govornika starih umiruih ruralnih id i oma poput irskog, bretonskog, baskijskog, frizijskog, rumana pa ak i velkog, koji sami po sebi oito nisu djelovali kao stvar ni takmaci u isto darvinovskoj borbi za opstanak. Flamanski i kanadski francuski ni u kojem smislu nisu bili ugroeni k ac jezici, no njihovi govornici nisu trebali sociojezinu elitu, p t stoga ni govornici dominantnog jezika nisu trebali obrazovani korisnike vernakulara priznati kao elitu. Ugroen nije bio nji hov jezik ve status i drutveni poloaj Flamingant ili Qubt cois srednjih slojeva. Taj je status mogla poboljati samo poli tika protekcija. U biti situacija je bila ista i ondje gdje se jezino pitan) svodilo na obranu umirueg idioma - koji je esto, kao u slu^ji baskijskog i velkog, bio na rubu izumiranja u novim industiij sko-urbanim centrima zemlje. Obrana starog jezika nesumijji
27 Zolberg, T h e malring of FlemingB and Walloons", str. 227. MIbid., str. 209 i dalje.

130

vo je znaila obranu starog naina ivota i tradicije cijelog drutva pred subverzijama svijeta dananjice: odatle i podrka koju je pokretima Bretonaca, Flamanaca, Baska i ostalih pru alo rimokatoliko sveenstvo. U toj mjeri to nisu bili tek po kreti srednjih klasa. No, baskijski jezini nacionalizam nije bio pokret tradicionalnog sela, gdje su ljudi jo uvijek govorili jezi kom koji je hispanofoni zaetnik Baskijske nacionalne stranke (FNV), poput tolikih kasnijih militantnih jeziara, morao nau iti u odrasloj dobi. Baskijski su seljaci pokazivali malo zanima l a za novi nacionalizam. Njegovi su korijeni bili u (urbanoj i primorskoj) "konzervativnoj katolikoj i sitnoburoaskoj sredi ni"29 koja se opirala bauku industrijalizacije i bezbonom imi grantskom proleterskom socijalizmu koji je industrijalizacija donosila sa sobom, odbacujui pritom krupnu baskijsku buroiziju koja je zbog ouvanja svojih interesa bila vezana za pa njolsku monarhiju. Za razliku od katalonskog autonomatva, ?NV je stekla tek prolaznu podrku buroazije. A tvrdnje o jezinoj i rasnoj jedinstvenosti na kojoj se zasnivao baskijski nacionalizam zvue poznato svakom znalcu sitnoburoaske ra dikalne desnice: Baski su superiorni drugim narodima zbog svoje rasne istoe , to se manifestira jedinstvenou njihova jezika, koja ukazuje na odbijanje da se mijea s drugim narodi ma, napose Arapima i idovima. Isto se to uglavnom moe rei i za pokrete koji su njegovali iskljuivo hrvatski nacionalizam, a koji su se po prvi put pojavili u malim razmjerima 1860-ih ("s podrkom sitne buroazije, u prvom redu sitnih trgovaca i obrt nika"), a donekle se uvrstili - i opet meu ekonomski ugroe nom niom srednjom klasom iste te vrste - za vryeme velike depresije potkraj 19. st. On je "odslikavao opoziciju sitne buro azije jugoslavenstvu kao ideologiji bogatije buroazije". U ovom ja sluaju, budui da se izabrani narod ni jezino ni rasno nije razlikovao od ostatka, historijska misija hrvatske nacije kao tamteljice kranstva pred invazijom s istoka pruila potrebni jeaj superiornosti slojevima kojima je nedostajalo samopouz danja.30
29 Puhle, "Baskischer Nationalismus", str. 62-65. 89 Mirjana Gross, "Croatian national-integrational ideologies from the end Ifyrism to the creation of Yugoslavia", Austrian History Yearbook, 15-16, *79-80, str. 1-44, osobito 18, 20-1, 34 (diskusija A. Suppan).

131

Isti su drutveni slojevi tvorili jezgru jedne podvarijante na cionalizma, a to su pokreti politikog antisemitizma koji a javljaju u posljednjih dvadeset godina 19. st., posebno u Nj' makoj (StScker), Austriji (SchOnerer, Lueger) i Francusko (Drumont, afera Dreyfus). Nesigurnost oko svog statusa i defi niije, nesigurnost irokih slojeva koji se nalaze izmeu nesun njivih sinova i keri manualnog rada i nesumnjivih pripadnik viih i viih srednjih klasa, koji se ultrakompenzira tvrdnjama o jedinstvenosti i superiornosti koje netko ugroava - to je stv rilo veze izmeu skromnih srednjih slojeva i militantnog nado nalizma, koji gotovo da se moe definirati kao reakcija na t i prijetnje - od strane radnika, stranih drava i pojedinaca, in i granata, kapitalista i novara koje se tako lako moglo identifi cirati sa idovima, u kojima se takoer gledalo i revolucionaru agitatore. Jer, ti su srednji slojevi smatrali da su u ratu i da i prijeti opasnost. Kljuna rije u politikoj frazeologiji francusk desnice 1880-ih nije bila "obitelj", "poredak", "tradicija", "religi ja", "moral", niti koji slian termin. Kako tvrde analitiari, toj bila rije "prijetnja".31 Meu niim je srednjim slojevima tako nacionalizam m uti rao od pojma koji se povezivao s liberalizmom i ljevicom d i ovinistikog, imperijalistikog i ksenofobnog pokreta desnic ili jo tonije, radikalne desnice, koji se pomak moe primijetit ve u dvosmislenoj upotrebi termina poput "patrie" i "patrio tism" oko 1870. u Francuskoj.32 Sam je termin "nacionalizam skovan da bi odrazio pojavu ove tendencije, osobito u Franci: skoj i neto kasnije u Italiji, gdje je romanski jezik dopustio tt tvorbu.33 Na kraju je stoljea on djelovao sasvim novo. No, al se i ondje gdje je kontinuitet postojao, kao u "Turneru", masov
31 Antoine Prost, Vocabulaire des proclamations lectorales de 1881, 18& et 1889 (Pariz, 1974), str. 37. 32 Jean Dubois, Le Vocabulaire politique et social en France de 1869 18Ji (Pariz, s. a. - 1962), str. 65, stavka 3665. Termin "nationalisme" nije jd zabiljeen, i nema ga u A. Prost Vocabulaire des proclamations electoral* koja obrauje zaokret udesno "nacionalne" frazeologije tog doba, osobito. str. 52-3, 64-5. 33 Za Francusku vidi Zeev SternbeD, M aurice Barren et le natwnahsr* fm ngais (Pariz, 1972); sa Italiju poglavlja koja su napisali 8. Vahutti i E Perfetti u R. Lffl i F. Valsecchi (ur.), JI nazionatismo in Italia e in Germans fino ala Prima Guerra M ondiale (Bologna, 1983).

132

pim gimnastikim organizacijama njemakog nacionalizma, gaokret udesno do kojeg dolazi 1890-ih moe mjeriti praenjem jjirenja antisemitizma iz Austrije u njemake podrunice i za mjenom carske (cmo-bijelo-crvene) trobojke liberalno-naciopalnom (crno-crveno-zlatnom) trobojkom 1848, i novim odu evljenjem za imperijalni ekspanzionizam.34 O tome kako se visoko na ljestvici srednje klase nalazilo gravitacijsko sredite takvih pokreta - npr. "one pobune skupina nie i sredrge urba ne buroazije protiv onog to su smatrali neprijateljski nastro jenim i sve jaim proletarijatom",35 koja je Italiju nagnala u I. Svjetski rat, moe se raspravljati. No djelo o socijalnom sastavu talijanskog i njemakog faizma bez ikakve dvojbe ukazuje da su ti pokreti snagu crpli u biti iz srednjih slojeva.30 Orim toga, dok je u ve postojeim nacionalnim dravama i silama patriotski ar tih srednjih slojeva bio vie nego dobrodo ao vladama angairanim u imperijalistikoj ekspanziji i nacio nalnom utrkivanju s drugim takvim dravama, vidjeli smo da su takvi osjjaaji autohtoni, pa stoga njima nije mogue u potpu nosti manipulirati odozgo. Rijetke su vlade ak i prije 19 14 . bile tako ovinistike kao nacionalistiki ekstremisti koji su ih tje rali naprijed. A tada jo nije bilo vlada koje su stvorili ti ultrai. No, ako vlade nisu mogle u potpunosti kontrolirati novi na cionalizam, a on nije jo mogao kontrolirati vlade, identifikaci ja s dravom bila je nuno potrebna nacionalistikoj sitnoj bur oaziji i niim srednjim klnanma Ako jo nemaju dravu, naci onalna e im neovisnost dati onaj poloaj koji im, kako su osje ali, po zasluzi pripada. Propovijedanje povratka Irske svom irevnom jeziku vie nee predstavljati propagandni slogan ljukoji su uili osnove irskog po dablinskim veernjim kolama, 1 zatim to to su nauili prenosili drugim militantima. Kao to 5e pokazati povijest Irske Slobodne Drave, on e postati kvali
^Hans-Georg John, Politik und Tum en: die deutsche Tum erschaft als udionale B euegung im deutschen K aiserreich von 1871 bis 1914 (Ahrenaberg rt Hamburg, 1976), atr. 41 i dalje. 85 Jens Petersen u W. Schieder (ur.), Faschism us ale soziale Bew egung GGttingen, 1983), str. IM, koji citira izvor is 1923. 38 Michael Katar, The Nazi Party: a social profile o f members and leaders 1019-1946 (Cambridge, MA, 1983), osobito str. 236; Jens Petersen, "Elettorato * base socials art agw i>i ventf (Studi Storid, XVI/3, 1976), str. 07-69.

133

fikacijom za sve osim za najnie poslove u dravnoj slubi polaganje ispita iz irskog e stoga biti kriterij pripadanja prof sionalnim i intelektualnim klasama. Ako ve ive u nacionaln dravi, nacionalizam im je pruao socijalni identitet koje je pr leterima davao njihov klasni pokret. Mogli bismo rei da sami definicija niih srednjih klasa - kako onog njihovog dijela koji bio bespomoan poput obrtnika i sitnih trgovaca, tako drutv nih slojeva koji su bili uglavnom isto toliko novi kao i radnil sloj, ako se u obzir uzme da je ekspanzija zanimanja s vio1 naobrazbom, bijelih ovratnika i strunjaka bila bez presedana nije bila toliko samodefinicija kao klase, ve kao skupine koj tvore najgorljiviji i najlojalniji, i "najpotovaniji" sinovi i ke otadbine. Bez obzira na prirodu nacionalizma koji se naao u prvoi planu u pedeset godina do 19 14, sve su njegove verzije ini: imale neto zajedniko: odbacivanje novih proleterskih socijal stikih pokreta, ne samo zato to su oni bili proleterski, ve zato to su bili svjesno i militantno internacionalistiki, ili najmanju ruku ne-nacionalistiki.37 Kud loginije, onda, neg da se smatra da se oni meusobno iskljuuju, i da napredovanj jednog znai povlaenje drugog. A meu povjesniarima je uvri jeeno gledite da je u tom periodu masovni nacionalizam odni o pobjedu nad konkurentskim ideologijama, u prvom redu n a < klasno zasnovanim socijalizmom, kao to se vidjelo u izbijanji rata 19 14, koje je pokazalo ispraznost socijalistikog internati onalizma, i nadmonoj pobjedi "principa nacionalnosti" u m i rovnim sporazumima koji su uslijedili nakon 1918. No, protivno opeprihvaenim pretpostavkama, razliiti a principi kojima se pokuavalo politiki privui mase (napose klasa kod socijalista, vjeroispovijest kod raznih vjera, i nacio nalnost) nisu meusobno iskljuivali. Nije postojala ak ni o tra crta koja bi jedne razdvajala od drugih, pa ni u onom jed nom sluaju kad su obje strane htjele insistirati na nekoj vrsti ex officio inkompatibilnosti: u sluaju religije i bezbonog soci jalizma. Ljudi nisu birali kolektivnu identifikaciju kao to se
37 Ovo se razmatra u poglavlju 4 E. J . Hobsbawm, Worlds o f Labour (I/M don, 1984) i u lanku istog autora "Working-class internationalism" u F. vsi Holthoon i Marcel van der Linden (ur.), Internationalism in the Labour Moo* ment (Leiden-New York-Kopenhagen-KOln, 1988), str. 3-16.

134

biraju cipele, znajui da se odjednom moe obuti samo jedan par. Osjeali su, i danas osjeaju, razliite privrenosti i lojalno sti istovremeno, a meu njima je i nacionalnost, i istovremeno se bave raznim aspektima ivota, s time da u odreenom tre nutku jedan od tih aspekata moe izbiti u prvi plan u njihovim mislima, ako je takva prigoda. Dugo vremena takve brojne pri vrenosti nisu pred ljude stavljale meusobno nespojive zahtje ve, tako daje ovjek bez problema mogao osjeati daje sin Irca, mu Njemice, lan rudarske zajednice, radnik, navija NK Barnsley, liberal, metodist, engleski patriot, moda i republika nac, te pristaa Britanskog Imperija. Tek kad je jedna od tih lojalnosti dola u direktan sukob s drugom ili drugima, pojavio se problem izbora. Zadrta manjina politikih militanata je dakako bila daleko osjetljivija na tu in kompatibilnost, pa se slobodno moe tvrditi da je kolovoz 19 14. manje traumatski doivjela veina britanskih, francuskih i nje makih radnika nego elnici njihovih socijalistikih partija, jed nostavno stoga - a razloge smo djelomino raspravili u pret hodnom tekstu (vidi poglavlje 3, str. 97-98) - to se obinim radnicima inilo da je pruanje podrke vlastitoj vladi u ratu potpuno spojivo s iskazivanjem klasne svijesti i netrpeljivosti prema poslodavcima. Rudari junog Walesa okirali su svoje revolucionarne sindikalistike i internacionalistike voe svr stavanjem pod britanski baijak, no s jednakom su ustrinom ni godinu dana kasnije stupili u generalni trajk u ugljenokopima, ogluivi se o optube da nisu patrioti. No, ak su i militanti mogli spajati ono to su teoretiari smatrali nespojivim: na primjer, francuski nacionalizam i bezuvjetnu lojalnost SSSR-u, Sto pokazuju sluajevi brojnih militantnih pripadnika Francu ske komunistike partije. Dapae sama injenica da su se ovi novi masovni politiki pokreti, nacionalistiki, socijalistiki, vjerski i ostali, esto najecali za podrku u istim pm ^m a, ukazuje na to da su njihovi potencijalni pristae bili spremni prihvatiti sve te razliite pozi ve na pruanje podrke. Udruivanje nacionalizma i religije iovoljno je oito, osobito u Irskoj i Poljskoj. Koji je od njih Piunaran? Nije uope jasno. Vie na moe iznenaditi, iako je Banje uoljivo, znatno preklapanje nacionalnog i socijalnog ne zadovoljstva, koje je Lenjin, sa svojim uobiajenim prodornim fejeajem za politiku realnost, pretvorio u jednu od osnova komunistike politike u kolonijalnom svijetu. Poznate interna 135

cionalne marksistike debate o "nacionalnom pitanju" ne bavi se tek privlanou nacionalistikih slogana meu radnicimi koji bi se trebali odazivati samo na pozive internacionalizmi; klase. One su se bavile takoer (a moda jo neposrednije) i time kakav stav da se zauzme prema radnikim partijama k o ji su istovremeno podravale nacionalistike i socijalistike za': tjeve.33 tovie - a to se nije tada toliko spominjalo u debatanu - sada je jasno da su postojale partije koje su isprva bile socija listike a koje su bile ili postale glavni nosioci nacionalnipokreta njihovog naroda , ba kao to su postojale i u biti soci jalno nastrojene seljake stranke koje su (kao u Hrvatskoj) pri rodno razvile nacionalistiku dimenziju. Ukratko, jedinstvo s > cijalistikog i nacionalnog osloboenja o kojem je u Irskoj sa njao Connolly - i koje nije uspio provesti - u stvarnosti je posti gnuto drugdje. Moemo ii i dalje. Kombinacija socijalnih i nacionalnih zab tjeva u cjelini se pokazala daleko djelotvornijom u mobilizira nju za neovisnost nego isti nacionalizam, ija je privlanosi bila ograniena na nezadovoljne nie srednje klase, jer je sam e za njih zamjenjivala - ih se barem tako inilo - i socijalni: politiki program. Vrlo je pouan primjer Poljske. Obnova jedinstva zemlje na kon stoljea i pol podjele nije postignuta pod barjakom nekoj od politikih pokreta koji su imali iskljuivo taj cilj, ve p o d barjakom Poljske socijalistike partije, iji je voa, pukovnil Pilsudski postao osloboditelj svoje zemlje. U Finskoj je to 6ik Socijalistika partija, koja je de facto postala nacionalna partija Finaca, dobivi 47% glasova na posljednjim (slobodnim) izbori ma prije ruske revolucije 19 17. U Gruziji je jedna druga socija listika partija zadobila tu funkciju: menjevici; u Armeniji Danaci, koji su bili dio Socijalistike Intemacionale.39 M eu

39 Krai saetak nalazi se u G. Haupt, Lowy i Weill, Les Marxisms et I t question nationale (Pariz, 1974), str. 39-43. Poljsko je pitaqje bilo n^jvainya ali ne i jedino te vrste. O neuspjehu finskog nap.innalimfl u borbi sa Socijalistikom partyon vidi David Kirby, "Rank-and-file attitudes in the Finnish Social Democrat* Party (1905-1918)", (Past & Present, 111, May 1986), osobito str. 164. 0 Gruzijcima i Armencima, vidi Ronald G. Suny (ur.), Transcaucasia: Nations lism and Social Change (Ann Arbor, 1983), osobito dio U, s esejima kojih autori R. G. Suny, Anahide Ter Minaian i Gerard J. Libaradian.

136

idovima Istone Evrope socijalistika je ideologija dominirala nacionalnom organizacijom i u necionistikoj (bundistikoj) i u cionistikoj verziji. Ovaj fenomen nije ogranien na Rusko Car stvo, u kojem je doista praktiki svaka organizacija i ideologija koja je predviala uvoenje promjena morala u sebi u prvom redu vidjeti predstavnika socijalne i politike revolucije. Nacio nalni osjeaji Velana i kota u Ujedinjenom Kraljevstvu nisu se izraavali putem posebnih nacionalistikih partija, ve pu tem velikih opebritanskih opozicijskih stranaka - prvo Libe ralne, a zatim Laburistike. U Nizozemskoj (ali ne i u Njema koj) skromni ali stvarni nacionalni osjeaji malog naroda ugla vnom su se prenijeli na lijevi radikalizam. Frizijci su stoga ne srazmjerno brojni u povijesti nizozemske ljevice, ba kao i koti i Velani u povijesti britanske ljevice. Najugledniji voa rane Nizozemske socijalistike partije, Troelstra (1860-1930), poeo je svoju karijeru piui pjesme na frizijskom i predvodei "Mla du Friziju" organizaciju za frizijski preporod.40 Tu pojavu mo emo primijetiti i u zadnjih nekoliko desetljea, iako ju donekle prikriva tendencija starih sitnoburoaskih nacionalnih pokreta i stranaka, koje se prvotno vezuju s desniarskim ideologijama koje datiraju od prije 19 14 . (kao u Walesu, Euskadi, Flandriji i drugdje), da se zaodjenu socijalnom revolucijom i marksizmom, koji su sada u modi. No, DMK, koja je postala glavnim nosio cem zahtjeva tamilske nacije u Indiji, u poetku je bila regio nalna socijalistika partija u Madrasu, a slini se pomaci u smjeru singalekog ovi nizina naalost mogu zamijetiti na dje vici Sri Lanke.41 Cilj ovih primjera nije procjena odnosa nacionalistikih i so cijalistikih elemenata unutar takvih pokreta koji su s pravom zaokupljali i brinuli Socijalistiku intemacionalu. Svrha im je da pokau da masovni pokreti mogu istovremeno izraavati tenje koje obino smatramo meusobno iskljuivim, i da tovi pokreti koji se primamo pozivaju na socyalno-revolucionar40 A. Fejtsma, "Histoire et situation actuelle da la langue firisonne" (Pluriel, 1982, str. 21-34). Krai prikaz zaokreta od ultra^jevice ka sinhalekom ovinizmu u pokre tu JVP (Janatha Vimukti Peramuna) koji je 1971. doveo do ustanka ruralne tyeve "mladei" nl m u Kumari Jayawardene, Ethnic and Class Conflicts n Sri Lanka (Dehiwala, 1085), str. 84-90.

137

ne teme mogu formirati osnovu onoga to e se na kraju pre tvoriti u masovne nacionalne pokrete njihovih naroda. Doista, ba onaj primjer koji se tako esto navodi kao odi i ujui dokaz u prilog prevlasti nacionalnog nad k l a s n i m u stva ri ilustrira sloenost njihovog odnosa. Zahvaljujui nelrin izvanrednim istraivanjima, danas znamo podosta o kljuna i sluaju za prosuivanje takvog sukoba ideja, a to je vienario nalno Habsburko Carstvo.42 U sljedeem dijelu teksta saeti u prikazati zanimljivo istraivanje miljenja koje je izvrio P ) ter Hank, na temelju analize velikog broja pisama vojnika i njihovih obitelji koja su cenzurirana ili zaplijenjena tijekom I svjetskog rata u Beu i Budimpeti.43 U prvim g o d i n a m a o:: koji piu pisma ne pokazuju vee sklonosti nacionalizmu i anti monarhizmu, s izuzetkom onih koji pripadaju nekoj irredenti kao to su Srbi (u prvom redu oni iz Bosne i Vojvodine) koji. najveem broju kao Srbi simpatiziraju Kraljevinu Srbiju, a k at Slaveni i pravoslavci Svetu Rusiju; Talijani i - po ulasku Ru munjske u rat - Rumunji. Socijalna je osnova srpske netrpelji vosti prema Austriji oito bila puka, no veinu nacionalistiki]! pisama meu Talijanima i Rumunjima piu pripadnici srednje klase i inteligencije. Jo postoji vea nacionalna disidencija me u esima (ako je suditi po pismima ratnih zarobljenika, m eu kojima je logino bilo mnogo patriotskih dezertera). No, vie o d pola aktivnih neprijatelja Habsburgovaca i dobrovoljaca za e ke snage u Rusiji potjee iz srednje klase i inteligencije. (Pisnu iz eke upuena zarobljenicima mnogo su opreznija pa stoga i manje pouna.) Kako je rat odmicao, a osobito nakon prve ruske revoluqje politiki se sadraj u otvaranim pismima dramatino poveao. Izvjetaji cenzora o javnom mnijenju jednoglasno prinyeuju d a je ruska revolucija prvi politiki dogaaj od poetka rata koji je potresao i najnie slojeve puanstva. Meu aktivistima nekii potlaenih nacionalnosti poput Poljaka i Ukrajinaca, taj je do gaaj pobudio nade u reformu - moda ak i neovisnost. N O )
42 Vidi Z. A. Zeman, The Break-up o f the Habehurg Em pire, 1914-1911 (London, 1961); i zbirku studija Die AuflOsung des Habsburgerreiches, Z ueammenbruch und N euorientierung im Donauraum (Schriftanreihe des Oster reichischen Ost- und Sfldosteuropainstituts, svezak m , Be, 1970). 43 Peter Handk, "Die VolksmeinungwAhrend des letzten Kriegqjahres in sterreich-Ungarn" u Die AuflOeung, str. 68-66.

138

prevladavalo je raspoloenje elje za mirom i socijalnom preo brazbom. Politika miljenja koja se sad poinju pojavljivati ak i u pismima manuelnih radnika, seljaka i ena iz radnike klase, najbolje je analizirati po tri meusobno isprepletene binarne opozicije: bogati - siromani (ili vlastelin - seljak, ef - radnik), rat - mir i red - nered. Veze su, barem u pismima, oite: bogati ive u blagostanju i ne slue vojsku, siromani su ostavljeni na milost i nemilost bogatih i monih, dravnih i vojnih vlasti itd. Novost nije samo u veoj uestalosti albi, u osjeaju da se na razliite naine sa sirotinjom u uniformi i u pozadini jednako loe postupa, ve u osjeaju da sada postoje revolucionarni izgledi za temeljne promjene kao alternativa pasivnom mirenju sa sudbinom. Osnovna je tema u dopisivanju sirotinje rat kao razdor i unitenje reda ivota i rada. Stoga je elja za povratkom na pristojan sreen ivot sve vie implicirala mrnju prema ratu, vojnoj slubi, ratnom gospodarstvu itd., te elju za mirom. No opet nailazimo na pretvorbu albe u otpor. "Kad bi nam barem dobri Gospod Bog opet podario mir" pretvara se u "dosta nam je svega", ili u "kau da e socijalisti donijeti mir". Nacionalni osjeaj u ove izjave ulazi tek posredno, uglavnom zato to se, kako kae Hank, "do 19 18 . nacionalni osjeaj jo oije meu irokim narodnim masama iskristalizirao u stabilnu komponentu svijesti, ili zato to ljudi jo nisu bili svjesni diskre pancije izmeu lojalnosti prema dravi i prema naciji, ili se jo aisu jasno opredijelili za jednu od njih".44 Nacionalnost se naje e pojavljuje kao jedan od vidova sukoba bogatih i siromanih, osobito ondje gdje oni pripadaju razliitim nacionalnostima. No i ondje gdje nalazimo najsnaniji nacionalni ton - u pismi ma eha, Srba i Talijana, nalazimo i na najsnaniju elju za socijalnom transformacijom. Neu pratiti kako su cenzori paljivo nadzirali promjene ras poloenja 19 17 . No, pouna je Hankova analiza uzorka od otprilike 1 500 pisama napisanih od sredine studenog 19 17. do sredine oujka 19 18 . tj. poslije oktobarske revolucije. Dvije tre pne tih pisama napisali su radnici i seljaci, a treinu intelektu^ci, a nacionalna struktura uglavnom odgovara nacionalnoj
44 Ibid., str. 62.

139

strukturi monarhije. 18% tih pisama sadri u prvom redu soci jalnu temu, 10% elju za mirom, 16% nacionalno pitanje i stat prema monarhiji, a 56% kombinaciju svih ovih tema, a to 'i kruh i mir - ako smijem pojednostaviti problematiku - 29% kruh i naciju 9%, mir i naciju 18%. Socijalna se tema javlja i 56% pisama, tema mira u 57% a nacionalna tema u 43%. Soci jalna se nota, u stvari revolucionarna, javlja posebno u pismi ma eha, Maara, Slovaka, Nijemaca i Hrvata. Mir, za uspo stavu kojeg treina pisama polae nade u Rusiju, treina i revoluciju, a 20% u kombinaciju Rusije i revolucije, naravni privlai pisce svih nacionalnosti, s jednom ogradom koju i navesti. Od pisama na nacionalnu temu, 60% predstavlja m nju prema carstvu i vide ih manje otvorenu elju za neovisna u, 40% izraavaju lojalnost - tonije, ako ne raunamo Ni jemce i Maare, lojalnih je 28%, 35% "nacionalnih" pisama ov kuju neovisnost kao posljedicu pobjede Saveznika, no 12%; dalje vjeruje da se ono to oni ele moe postii unutar okviri monarhije. Kao to se moglo i oekivati, elju za mirom prati elja u socijalnom revolucijom, osobito meu Nijemcima, esima i M a arima. No, mir i nacionalne tenje nisu tako lako spojive jednostavno zato to se inilo da nacionalna neovisnost uvelih ovisi o pobjedi Saveznika. Doista, za pregovora u Brest-Litov sku, mnoga se nacionalistika pisma nisu slagala s trenutnii zakljuenjem mira ba iz tog razloga. To se moe uoiti u p i smima eke, poljske, talijanske i srpske elite. Razdoblje prvoj udarnog vala oktobarske revolucije bilo je razdoblje u kojem) socijalni element u raspoloenju javnosti bio najsnaniji, ali t isto vrijeme to je bio trenutak u kojem su se - kako se slai Zeman i Hank - nacionalni i socijalni elementi u elji za revo lucijom poeli razilaziti i sukobljavati. Veliki su trajkovi u s i jenju 19 18. oznaili neku vrstu prekretnice. U odreenom si smislu, kako primjeuje Zeman, odlukom da ugui revoludo nama gibanja i nastavi voditi izgubljeni rat, vlasti u Habsbur koj Monarhiji osigurale da e Evropa biti vilsonovska, a w sovjetska. No, ak i onda kad je, tijekom 1918, nacionalna te ma konano postala dominantnom u pukoj svijesti, nije b ili odijeljena ni suprotstavljena socijalnoj temi. Za veinu su sira mani h (jui te dvije teme pratile jedna drugu, dok se monarh ja raspadala. 140

to moemo zakljuiti iz ovog kratkog pregleda? K ao prvo , da i dalje znamo vrlo malo o tome Sto je nacionalna svijest znaila masama nacionalnosti o kojima se radilo. Da bismo to otkrili, potrebno nam je mnogo istraivanja poput Hankovog uranjanja u cenzurirana pisma; no, da bi ta istraivanja bila korisna, prije svega je potrebno baciti hladan i demistificirajui pogled na terminologiju i ideologiju koja okruuje "nacionalno pitanje" u ovom razdoblju, osobito na nacionalistiku varijantu. Kao drugo, da se stjecanje nacionalne svijesti ne moe odijeliti od stjecanja ostalih oblika socijalne i politike svijesti u ovom razdoblju: oni svi idu zajedno. K ao tree , da napredovanje naci onalne svijesti (izvan klasa i sluajeva koji se identificiraju s integralistikim ili ekstremno desnim nacionalizmom) nije ni pravocrtno niti ide nuno nautrb drugih oblika socijalne svije sti. Iz perspektive kolovoza 19 14 . moglo bi se zakljuiti da su nacija i nacionalna drava odnijele pobjedu nad svim konku rentskim socijalnim i politikim lojalnostima. Da li se isto to moglo ustvrditi iz perspektive 19 17 ? Nacionalizam je pobijedio u nekad neovisnim nacionalnostima zaraene Evrope, u toj mjeri da su pokreti koji su odraavali stvarne probleme siroti nje u Evropi doivjeli neuspjeh 19 18 . Kad se to dogodilo, sred nji i nii srednji slojevi potlaenih nacionalnosti mogli su posta ti vladajuim elitama u novim neovisnim vilsonovskim dravi cama. Nacionalna neovisnost bez socijalne revolucije predstav ljala je, pod kiobranom saveznike pobjede, povlaenje na re zervne poloaje za one koji su sanjali o kombinaciji i jedne i druge. U veini poraenih ili poluporaenih zaraenih drava &ije bilo takvog rezervnog poloaja. Ondje je raspad odveo u socijalnu revoluciju. Sovjete, pa ak i kratkovjene sovjetske republike ne nalazimo meu esima i Hrvatima, ve u Njemakoji njemakoj Austriji, Maarskoj - a njihova se sjena nadvijala i nad Italijom. Nacionalizam se ondje ponovo javlja ne kao blai nadomjestak socijalne revolucije, ve kao mobilizacija biv ih oficira, civila nie srednje i srednje klase na kontrarevoluci ji. On se javlja kao osnova faizma.

141

5.

VRHUNAC NACIONALIZMA, 1918 -1950.

Ako je ikada "princip nacionalnosti" ustanovljen u 19. st. trijumfirao, bilo je to na kraju I. svjetskog rata, iako je taj trijumf bio posve nepredvien, a nije bio ni namjera buduih pobjednika. U stvari, to je bio rezultat dva nenamjerna razvoja dogaaja: pada velikih vienacionalnih carstava srednje i isto ne Evrope i ruske revolucije zbog koje je Saveznicima odgova ralo da vilsonovskom kartom odgovore na boljeviku. Jer, kao to smo vidjeli, mase je 19 17 -19 1 8 , kako se inilo, mogla mobi lizirati socijalna revolucija, a ne nacionalno samoodreenje. Moemo spekulirati o tome kakav bi uinak na nacionalnosti u Evropi imala pobjeda sveevropske revolucije, no takve spekula cije ne vode nikamo. S izuzetkom boljevike Rusije, Evropa nije rekonstruirana u skladu s boljevikom politikom "nacio nalnog pitanja". U biti se Evropa po prvi i posljednji put u svojoj povijesti pretvorila u puzzle drava koje su se definirale, s rijetkim iznimkama, i kao nacionalne drave i kao neke vrste buroaske parlamentarne demokracije. Takvo je stanje stvari bilo izuzetno kratkoga vijeka. Meuratna je Evropa isto tako bila svjedokom trijumfa tog drugog aspekta "buroaske" nacije o kojem smo raspravljali u jednom od prethodnih poglavlja: nacije kao "nacionalnog eko nomije". Iako je veina ekonomista, poslovnih ljudi i zapadnih riada sanjala o povratku na svjetsko gospodarstvo kakvo je postojalo 19 13 , to se pokazalo nemoguim. No, ak i da je to bilo mogue, ne bi bilo povratka na gospodarstvo slobodne kon kurencije, privatnog poduzetnitva i slobodne trgovine koja je predstavljala ideal, dijelom i ostvaren, svjetskog gospodarstva vrhuncu britanske globalne prevlasti. Godine 19 13 . kapitalistike su ekonomije ve brzo kretale put velikih blokova koncentriranog poduzetnitva, s podrkom, atitom, pa ak i u odreenoj mjeri vodstvom vlada. Sam je ^at uvelike ubrzao taj pomak prema kapitalizmu kojim upravi planira drava. Kad je Lenjin predviao plansku socijalitiku ekonomiju budunosti, o kojoj socijalisti do 19 14 . prakiki nisu uope razmiljali, model mu je posluilo plansko fctno gospodarstvo Njemake 19 14 -19 17 . Naravno, ak ni po*ratak na takvo gospodarstvo u kojem se kombiniraju veliki fonis j drava nye znaio povratak na internacionalnu struktofu iz 19 13 , uslijed dramatine preraspodjele ekonomske i pofeike moi u zapadnom svyetu koja je bila posljedica rata. No, 145

bilo kakav povratak na 19 13, ispostavilo se, bio je utopija. M * uratne ekonomske krize uvrstile su samodovoljnu "nacional nu ekonomiju" na krajnje spektakularan nain. Tijekom neb liko godina izgledalo je kao da je i sama svjetska ekonomija a rubu kolapsa, dok su se velike rijeke internacionalne migracij pretvarale u potoie, visoke zidine kontrola deviznog poslom nja spreavale meunarodne isplate, meunarodna se trgovin suavala, te je ak i meunarodno ulaganje pokazivalo trenid ne znakove kolapsa. Kad su ak i Britanci napustili slobod i trgovinu 19 31, inilo se oitim da se sve vie drave povlae i obrambeni protekcionizam koji se ve bliio autarhinosti. koji su ublaavali tek bilateralni sporazumi. Ukratko, dokj globalnom ekonomijom brisala ekonomska snjena oluja, svjet ski se kapitalizam povukao u iglue ekonomija svojih nacional nih drava i s njima povezanih carstava. Da li je to mou uiniti? Teoretski, nije. Na kraju karajeva, do sada jo nije d o l lo do slinog povlaenja kao reakcije na globalne ekonomsk oluje koje su bjesnile 1970-ih i 1980-ih. No, izmeu dva rat nedvojbeno jest. Situacija izmeu dva rata nam tako prua izvanrednu pri! ku da procijenimo ogranienja i potencijale nacionalizma i n i cionalnih drava. No, prije nego to ih razmotrimo, obratim ; na trenutak panju na to kakav je u stvari sistem nacionalnu drava u Evropi nametnut VeTsajskim ugovorom i prateb ugovorima, kojima emo dodati, to zbog opravdanosti,. St zbog lake analize i Anglo-irski sporazum iz 19 21. Ve se m prvi pogled vidi kako je neprovediv vilsonovski princip po k t jem se dravne granice imaju poklapati s nacionalnim i jezii nim granicama. Jer, mirovne su nagodbe nakon 1918. u stvai taj princip provele u praksi koliko god je to bilo izvedivo,; iznimkom odreenih politiko-stratekih odluka glede gramo Njemake, i nekoliko nevoljkih ustupaka ekspanzionizmu Ital je i Poljske. U svakom sluaju, ni prije ni poslije toga, ni i Evropi niti igdje drugdje nije zabiljeen tako sistematski ? kuaj da se politika karta prekroji po nacionalnim linijama. To jednostavno nije funkcioniralo. Neumitna posljedica siv nog rasporeda naroda bila je ta daje veina nacionalnih drati izgraenih na ruevinama starih carstava bila isto tako viem cionalna Vnn i stare "tamnice naroda" koje su zamyenii Sluajevi ehoslovake, Poljske, Rumunjske i Jugoslavije to & 146

kazuju. Njemake, slovenske i hrvatske manjine u Italiji zauze le su ngesto talijanskih manjina u Habsburkom Carstvu. Glavna je promjena bila ta da su drave sad u prosjeku bile znatno manje, i da su se "potlaeni narodi" unutar njih sada nazivali "potlaenim manjinama". Logina je implikacija nasto janja da se stvori kontinent uredno podijeljen na koherentne teritorijalne drave, koje nastavaju jasno odijeljena etniki i jezino homogena puanstva, masovno protjerivanje ili istrebjjeiye manjina. To je bila i jo uvijek jest ubilaka reductio ad absurdum nacionalizma u njegovoj teritorijalnoj verziji, iako je to postalo oito tek 1940-ih. No, masovno protjerivanje, pa ak i genocid, poeli su se javljati na junim rubovima Evrope za i poslije I. svjetskog rata, kad su Turci poeli s masovnim zatira njem Armenaca 19 15 . i kad su, poslije grko-turskog rata 1922, protjerali izmeu 1 300 000 i 1 500 000 Grka iz Male Azije, gdje su ovi ivjeli jo od vremena Homera.1 Tako je Adolf Hi tler, koji je u tom pogledu bio logini vilsonovski nacionalist, sredio preseljenje Nijemaca koji nisu ivjeli na teritoriju otad bine, kao to su bili Nijemci iz talijanskog junog Tirola, u samu Njemaku, ba kao to je sredio i konanu eliminaciju idova. Poslije II. svjetskog rata, budui da idova praktiki ie nije bilo u irokom pojasu Evrope izmeu Francuske i so vjetske unutranjosti, na red je dolo masovno protjerivanje Nijemaca, napose iz Poljske i ehoslovake. Teritorijalno ho mogena nacija mogla se sada smatrati programom koji mogu provesti samo barbari, ili pri ijoj se provedbi u najmanju ruku moraju koristiti barbarska sredstva. Jedan je paradoksalni rezultat otkria da se nacionalnosti i drave ne mogu poklapati bio taj da su se granice po Versajskom ugovoru, koliko god apsurdne po vilsonovskim stan dardima, pokazale trajnim*^ s iznimkom onih koje su izmije njene zbog interesa supersila, tj. interesa Njemake do 1945, a SSSR-a nakon 1940. Unato brojnim pokuajima kratkog vyeka da se izmijene granice drava nasljednica Austrijskog i Turskog Carstva, one su i dalje vie-manje ondje gdje su se nalazile
Vidi C. A. Macartney, "Reftigeea" u Encyclopedia o f die Social Sciences 2* * " York, 1934), avasak 13, atr. 200-5; Charlaa B. Eddy, Greece and the

r^k Refugees (London, 1931). Potrebno je ipak rei i da ao Gna protjerali

*00 000 Turaka.

147

nakon I. svjetskog rata, barem juno i zapadno od sovjetski! granica, a iznimka je dodjela onih dijelova jadranske obale k o ji je zauzela Italija nakon 19 18. Jugoslaviji. Meutim, vilsonovBki je sistem donio i neke druge znaajnei ne posve oekivane rezultate. Prvo, pokazao je, to nikoga n ije iznenadilo, da je nacionalizam malih nacija jednako netrpeljo u odnosu na manjine kao i "velikonacionalni ovinizam", kaki ga je nazivao Lenjin. To nije bilo epohalno otkrie za one k ej su prouavali habsburku Maarsku. Neobinije je i znaajni bilo otkrie da se "nacionalna ideja" koju formuliraju njeni slui beni zagovornici ne poklapa nuno sa stvarnom samoidentifi kacijom tog naroda. Plebisciti, koji su se organizirali posli 19 18. u raznim regijama mijeanog nacionalnog sastava i k o j su trebali odluiti o pripadnosti stanovnika tih regija nacional nim dravama koje su se oko njih sporile, pokazali su da posti j znatan broj ljudi koji govore jednim jezikom, ali odluuju a pridruiti dravi u kojoj se govori drugim jezikom. To se i nekim sluajevima moglo objasniti politikim pritiskom ili fal sificiranjem izbornih rezultata, ili pak prijei preko toga k ai preko politike ignorancije i nezrelosti. Sve su te hipoteze t odreenoj mjeri plauzibilne. No, postojanje Poljaka koji bi radi je ivjeli u Njemakoj nego u ponovo roenoj Poljskoj, Slovena ca koji su se odluili za Austriju a ne za novu Jugoslaviju n i moe se porei iako je to onima koji su vjerovali u nunu idea tifikaciju pripadnika nacionalnosti s teritorijalnom dravom koja je tvrdila da utjelovljuje njihovo postojanje bilo a prim neobjanjivo. Istina je da je ta teorija sve ire prihvaana. Dva deset godina kasnije navela je britansku vladu da en bloc inter nira veinu Nijemaca (meu kojima su bili i Zidovi i antifai stiki emigranti) koji su ivjeli u Ujedinjenom Kraljevstvu, s opravdanjem da svatko roen u Njemakoj mora toj zemlji du govati lojalnost koja je ispred svih drugih obzira. Do ozbiljnijeg je raskoraka izmeu definicije i stvarnosti dolo u Irskoj. Usprkos Emmetu i Wolfe Toneu, veinska jf zajednica u est grofovija Ulstera odbila da se smatra "Ircima na isti nain na koji se Ircima smatrala glavnina stanovnik dvadeset i est grofovija - pa ak i mala protestantska manjim juno od granice. Pretpostavka da unutar jedinstvene Irske po stoji jedinstvena irska nacija, to jest da svi stanovnici otoki dijele tenje ka jedinstvenoj, ujedinjenoj i neovisnoj fenyskflj 148

Irskoj pokazala se pogrenom, i, mada su jo pedeset godina nakon uspostave Irske Slobodne Drave (i kasnije Republike Irske) fenijd i njihovi simpatizeri mogli podjelu zemlje obja njavati posljedicom britanske imperijalistike zavjere, a za alsterske unioniste tvrditi da su zavedene rtve britanskih age nata, zadnjih dvadeset godina pokazuju da se korijeni podijelje ne Irske ne nalaze u Londonu. I uspostava kraljevine junih Slavena pokazala je da njeni stanovnici ne posjeduju jedinstvenu jugoslavensku svijest koju su postulirali (hrvatski) zaetnici ilirske ideje poetom 19. st., te da ih se mnogo lake moe mobilizirati sloganima dovoljno snanim da dovedu do masakra, a koji im se obraaju kao Hrvatima, Srbima ili Slovencima. Dapae se, po svemu sudei, masovna hrvatska nacionalna svijest razvila tek po stvaranju Jugoslavije, i to protiv nove kraljevine, ili tonije, protiv navod ne srpske prevlasti unutar nje.2 U novoj su ehoslovakoj Slo vaci uporno izbjegavali bratski rairene ruke eha. Slini su razvoji dogaaja jo primjetniji u mnogim dravama koje su rezultat nacionalnog i kolonijalnog osloboenja, a i razlozi su slini. Narodi se nisu identificirali sa svojom "nacijom" kako su im to propisivali njihovi voe i glasnogovornici. Indijski nacio nalni kongres, koji se zalagao za jedinstveni ujedinjeni potkon tinent, morao je prihvatiti podjelu Indije 1947, ba kao to je Pakistan koji se zalagao za jedinstvenu dravu muslimana na potkontinentu morao prihvatiti podjelu Pakistana 19 7 1. Kad je monopol nad indijskom politikom preao iz ruku male i jako poengleene ili pozapaene elite, ta se politika morala suoiti sa zahtjevima za jezinim dravama, o kojima nacionalni po kret u svojim poecima nije ni razmiljao, iako su pojedini indij ski komunisti poeli na njih skretati panju uoi I. svjetskog rata.8 Jezina e suparnitva dovesti do zadravanja engleskog kao slubenog jezika Indije do dana, iako njime govori nezna tan djeli 700 milijuna stanovnika te zemlje, jer ostali Indijci ne
2 Miijana Gross, "On integration of the Croatian nation: a case study nation building" (East European Quarterly, 15, 2. lipnja 1981, str. 224). 8 Vidi G. Adhikari, Pakistan and Indian National Unity (London, 1942), Powim, no osobito str. 16-20. Time je naputena ranjja linija Komunistike koja je bila, bai kao i linija Kongresne stranke, u prilog hinduskog kao gflnog nacionalnog jezika (R. Palme Dutt, India T o Ja y , London, 1940, str.

149

ele prihvatiti dominaciju hinduskog, kojim govori 40% popula cije. Versajski je ugovor razotkrio jo jednu novu pojavu: geogrrl sko irenje nacionalistikih pokreta, i razilaenje tih novih p o kreta s evropskim obrascem. Ako se u obzir uzme sluben privrenost pobjednikih sila vilsonovskom nacionalizmu, b'l je za oekivati da e svi oni koji su tvrdili da zastupaju net potlaeni ili nepriznati narod a ti su opsjedali vrhovne m ire tvorce u golemim koliinama - to initi pozivajui se na nac: nalni princip, a osobito na pravo na samoodreenje. No, to n i) bio samo djelotvorni argument u rapravama. Voe i ideoloi kolonijalnih i polukolonijalnih oslobodilakih pokreta iskren su se sluili jezikom evropskog nacionalizma, koji su u tolik sluajeva nauili na Zapadu ili od Zapada, pa ak i onda kadi on nije odgovarao njihovoj situaciji. I, kako je radikalizam u ske revolucije preuzeo od radikalizma francuske revolucije uh gu glavne ideologije globalne emancipacije, pravo na samoodrt enje, ve sadrano u Staljinovim tekstovima, od tada nadalj poelo je dopirati i do onih koji su bili izvan dometa Mazzinija Osloboenje u dijelu svijeta koji se jo nije nazivao Trein svugdje se poelo smatrati "nacionalnim osloboenjem", ili, m e u marksistima, "nacionalnim i socijalnim osloboenjem". No, jo se jednom praksa razlikovala od teorije. Stvarna i svi jaa snaga osloboenja leala je u mrnji prema zavojevaima vladarima i eksploatatorima, koje se sluajno moglo prepoznat kao strance po boji koe, nonji i obiajima, ili prema onima a koje se smatralo da ih predstavljaju. T aje snaga bila antiimpe rijalistika. U onoj mjeri, u kojoj su postojale protonacionato identifikacije (etnike, religiozne ili neke druge) meu obinin ljudima, one su jo uvijek predstavljale prepreke nacionalno svijesti, umjesto da joj idu u prilog, i lako su mogle posluit mobiliziranju ljudi protiv nacionalista; odatle i stalni napadi n i imperijalistiku politiku "Zavadi pa vladaj", protiv imperijali stikog poticanja osjeaja pripadnosti plemenu, zajednici ili bi! emu drugom to je moglo dijeliti narode koji su trebali b it jedinstvena nacija, a ipak to nisu bili. tovie, s iznimkom nekolicine relativno tregnih politiki) entiteta poput Kine, Koreje, Vijetnama, moda Irana i Egipta koji bi bili priznati kao "povyesne nacye" da su bili u Evropi

150

teritorijalne su jedinice za iju su se neovisnost takozvani naci onalni pokreti borili u najveem broju sluajeva u stvari stvore ne imperijalistikim osvajanjima i esto su bile stare tek neko liko desetljea, ili su pak predstavljale religijsko-kulturne zone, a ne "naqje" u znaenju koje je ta rge imala u Evropi. Borci za osloboenje bili su "nacionalisti" samo zato Sto su prihvatili zapadnu ideologiju koja je izvrsno odgovarala ruenju stranih vlasti, no i ovako su obino to bile tek neznatne manjine domo rodakih volus. Kulturni ili geopolitiki pokreti poput panarabizma, panlatinoamerikanizma ili panafrikanizma nisu bili nacionalistiki ak ni u ovom ogranienom smislu, ve nadnadonalistiki, iako su bez svake sumnje ideologije imperijali stike ekspanzije roene u srcu nacionalne Evrope, poput pangermanizma, ukazivale na povezanost s nacionalizmom. Ovi su bili u potpunosti tvorevine intelektualaca koji se nisu mogli usredotoiti ni na to blie pravoj dravi ili naciji. Prve arapske nacionaliste nalazimo u otomanskoj Siriji, koja jedva da je ze mlja u pravom smislu rijei, a ne u Egiptu, gdje su pokreti bili vie egipatske orijentacije. Bilo kako bilo, ti su pokreti izra avali tek nedvojbenu injenicu da su ljudi koji su obrazovanje stekli na nekom od jako rairenih jezika kulture jezino kvalifi cirani za intelektualne poslove bilo gdje unutar tog kulturnog podruja, to i d a n d a n a a dobro doe latinskoamerikim inte lektualcima, veina kojih e vjerojatno odreeno vrijeme prove sti u politikom egzilu, te fakultetski obrazovanim Palestinci ma koji se mogu lako zaposliti od Perzijskog zaljeva do Maroka. S druge strane teritorijalno orijentirani pokreti za oslo boenje morali su graditi na temeljima onih zajednikih eleme nata koje je njihovom teritoriju namrla kolonijalna sila ili kolo nijalne sile, budui daje esto to bila jedino to je njihovu buduu zemlju ujedinjavalo i tvorilo nacionalna obiljeja. Jedinstvo nametnuto osvajanjem i administracijom ponekad je uspijevalo na kraju krajeva stvoriti narod koji je sam sebe smatrao "naci jom", ba kao to je postojanje neovisnih drava ponekad urodi lo osjeajem graanskog patriotizma. Alir nema nita zajed niko kao zemlja nam francuske uprave od 1830. i, to je jo vnije, borbe protiv te uprave, no moemo pretpostaviti da je slirski n a cio n aln i h a r a lr ta r d a n a bar isto tako jasno utvren kao i karakter "povijesnih" politikih jedinica Magreba, Tunisa 151

i Maroka. Jo je oitije da je ba zajedniko iskustvo cionisti! kog naseljavanja i osvajanja stvorilo palestinski nacionalizai koji se vee uz teritorij koji do 1918. nije imao ni najneznatij regionalni identitet u okviru june Sirije, kojoj je pripadao. N o to nije dovoljno da bismo drave koje su se pojavile nakon d t kolonizacije, uglavnom poslije 1945, nazvali "nacijama", ili p krete koji su doveli do njihove dekolonizacije - pod pretpostav kom da su u pitanju bile reakcije na postojei ili oekivani p ii tisak da do nje doe - "nacionalistikim" pokretima. Svjej primjere iz zavisnog svijeta razmotrit emo u daljem tekstu. U meuvremenu, vratimo se prvotnom domu nacionalizm Evropi. Tu je rekonstrukcija zemljopisne karte po nacionalnim lm jama nacionalizmu oduzela njegovo oslobodilako i unificm jue obiljeje, jer je veina nacija uglavnom postigla ciljeve a koje se do tada borila. Na neki je nain tadanja situacija i Evropi nalikovala situaciji u politiki dekoloniziranom "Treen svijetu" nakon II. svjetskog rata i Latinskoj Americi, tom labo ratoriju preuranjenog neokolonijalizma. Teritorijalne su dravi uglavnom postigle politiku neovisnost. Stoga vie nije bilo ta ko lako pojednostavljivati, ili prikrivati, probleme koje nosi b ih dunost odlaui razmatranje tih problema za vrijeme nakoi ostvarenja neovisnosti ili samoodreenja, koje, kako je sadi postalo oito, nije vodilo njihovom automatskom rjeavanju. to je preostalo od starog nacionalizma koji oslobaa i uje dinjuje? S jedne strane, i kod veine nacionalnosti, ostale s i neotkupljene manjine izvan granica nacionalne drave, pop Maara u Rumunjskoj i Slovenaca u Austriji; s druge je pal strane ostala nacionalna ekspanzija koju su takve nacionalu drave vrile na raun stranaca ili domaih manjina. Naravno bilo je jo nekih nacionalnosti bez drava, kako u istonoj tak i zapadnoj Evropi, poput Makedonaca i Katalonaca. No, dokji do 19 14 . tipini nacionalni pokret bio usmjeren protiv dravi ili politikih aglomeracija koje se smatralo vienacionalnim ii nadnacionalnim, poput Habsburkog i Otomanskog Carstvs poslije 19 19. u cjelini uzevi on je u Evropi bio usmjeren proto n acio nalnih drava. Stoga je bio, gotovo po definiciji, separati stiki a ne unificirajui, iako su separatistike tenje mogle bit ublaene politikim obzirima, ili, kao u sluaju alsterskih unio 152

nita, skrivene iza privrenosti drugoj zemlji. No, tomu je tako bilo ve dugo. Nova je bila pojava takvih tenji kod nominalno nacionalnih, ali u stvarnosti vienacionalnih drava zapadne Evrope, i to u politikom a ne u prvom redu kulturnom obliku, iako nekolicina takvih novih nacionalistikih organizacija, po put, prinyerice, velke i kotske nacionalne partye koje su se pojavile izmeu dva rata, jo nije imala masovnu podrku, bu dui da su tek ule u "fazu B" svog razvoja. Doista, s iznimkom Iraca, manji su nacionalizmi u zapadnoj Evropi do 19 14 . bili prilino diskretni. Baskijska nacionalna partija koja je stekla neto masovniju podrku poslije 1905. i odnijela praktiki stopostotnu pobjedu na lokalnim izborima 1917-1919. (osim meu radnikom klasom Bilbaoa) prilina je iznimka. Njeni su mladi militantni lanovi nadahnue crpli di rektno od revolucionarnog nacionalizma Iraca iz razdoblja 1916-22, a baza u narodu uvrstila se za (i zbog) centralistike diktature Prima de Rivere, a konano i za jo nemilosrdnije i jae centralistike represije generala Franca. Katalonizam je i dalje bio vezan u prvom redu uz lokalnu srednju klasu, ugledni ke iz provincijskih gradia i intelektualce, jer se militantna i uglavnom anarhistika radnika klasa, kako katalonska tako i imigrantska, iz klasnih razloga sumnjiavo odnosila prema na cionalizmu. Tekstovi anarhistikog pokreta svjesno su se i namjerno izdavali na panjolskom. I opet su se regionalna lje vica i desnica sastale pod Primom de Riverom, putem neke vrste puke fronte protiv monarhije u Madridu zasnovane na zahtjevima za autonomijom u Kataloniji. Republika i Francova diktatura uvrstit e masovni katalonizam, koji je, u posljed njih nekoliko godina diktature i nakon Francove smrti moda 'listinu uspio prouzroiti masovni jezini preokret u korist jeziha koji sada nije vie samo govorni idiom ve i prihvaeni i mstitucionalizirani jezik kulture, bez obzira na to to su 1980. najtiraniji magazini na katalonskom bili namijenjeni intelek tualcima i srednjoj klasi, kojih je bilo zauujue mnogo. Te je godine tek 6,5% dnevnika koji su se prodavali u Barceloni bilo na katalonskom.4 No, dok 80% svih stanovnika Katalonije go vori katalonski i 91% stanovnika Galicije (iji je regionalni po
4 U M onde, 11. {jeaja 1981.

153

kret daleko neaktivniji) govore lokalnim galjekim, tek 301 stanovnika baskijske zemlje govorilo je baskijski 1977. - zadnji se brojke izgleda nisu izmijenile6 - koja je injenica moda p > vezana s time to su baskijski nacionalisti skloniji totalnoj neo visnosti, a ne autonomiji. Razilaenje baskijskog i katalonskoj nacionalizma, kojeg je ovo samo jedan pokazatelj, vjerojatno :i s vremenom povealo, uglavnom zato to je katalonizam posta o, i mogao postati, masovna snaga samo pomakom ulijevo, je je time ukljuio i snani i neovisni radniki pokret, dok je hr skijski nacionalizam uspio izolirati i na kraju praktiki elimini rati tradicionalne socijalistike pokrete meu radnikom kla som, a to je injenica koju ak ni revolucionarna marksistili frazeologija separatistike ETA-e ne moe prikriti. Onda na moda nee iznenaditi to to je katalonizam s tako spektakli lamo vie uspjeha asimilirao imigrante (uglavnom radniki klasu) u Katalonki nego baskijski pokret koji na okupu drz uglavnom ksenofobija. Dok je 1977. 54% stanovnika Kataloniji koji nisu ondje roeni govorilo katalonski, samo je 8% onih koj su ivjeli u Baskiji, a roeni su negdje drugdje govorilo baskij ski, iako bi trebalo uzeti u obzir to to je baskijski daleko tei.1 Sto se tie drugog zapadnoevropskog nacionalizma koji s pretvarao u znaajnu politiku snagu, flamanski je pokret uat u novu i opasniju fazu 19 14. kad je dio pokreta suraivao! Nijemcima koji su pokorili i okupirali vei dio Belgije. Su raivao je s Nijemcima jo dramatinije i u II. svjetskom ratu No, tek je nakon 1945. flamanski nacionalizam, kako se inila ozbiljno ugrozio belgijsku jedinstvenost. Ostali su se mali za padnoevropski nacionalizmi i dalje mogli zanemariti. Naciona listike partije kotske i Walesa tek su izbile na povrinu ty& kom godina meuratne depresije, no ostale su na marginama politike njihovih zemalja, o emu svjedoi i injenica daje osni va Plaid Cymru bio blizak kontinentalnim reakcionarima tipi

6 H.-J. Puhle, "Baskischer Nationalismus im spanisches Kontext" u H. A Winkler (ur.), Nationalismus in der Welt von Heute (GOttingen, 1982), str. 53-4. 6 Puna usporedba katalonskog i baskijskog mnijenja i jezine prakse, i* snovana na ispitivanju uzoraka, nlari se u M. Garda Ferrando, Regional* smo y autonomtas en Espafla (Madrid, 1982) i E. L6pez Aranguren, La cond encia regonal en el proceso autonmico espaAol (Madrid, 1983).

154

Charlesa Maurrasa, a jo k tome i rimokatolik.7 Ni jedna ni druga partija nisu imale nikakvu podrku biraa do poslije U. svjetskog rata. Veina drugih pokreta te vrste jedva da se izdi zala iznad folkloristikog tradicionalizma i provincijalnog j aju No, jo neto valja primijetiti kod nacionalizma poslije 19 18, a ta primjedba odvodi nas - a i taj nacionalizam - dalje od tradicionalnog podruja graninih sukoba, izbora/plebiscita i jerinih zahtjeva. Nacionalna je identifikacija u ovom razdoblju nala nova sredstva izraavanja u modernim, urbaniziranim, tehnoloki razvijenim drutvima. Dva kljuna sredstva mora mo spomenuti. Prvi, o kojem ne trebamo mnogo raspravljati, |est razvoj suvremenih masovnih medija: tiska, kina i radija. U tim su se medijima popularne ideologije mogle ne samo stan dardizirati, homogenizirati i transformirati, ve i (oito) ek sploatirati u svrhe smiljene propagande privatnih interesa i drava. (Prvo ministarstvo koje je nedvosmisleno opisano kao ministarstvo propagande i "prosvjetljenja javnosti" osnovala je u Njemakoj 19 33. nova vlada Adolfa Hitlera.) No, smiljena propaganda je gotovo sasvim sigurno manje znaajna od spo sobnosti masovnih medija da nacionalne simbole pretvori u dio svakodnevnog ivota pojedinaca, i da na taj nain srui barijere izmeu privatne i lokalne sfere u kojima je veina graana normalno ivjela, i drutvene i nacionalne sfere. Prerastanje britanske kraljevske obitelji u ikonu nacionalne identifikacije za domau i javnu upotrebu omoguili su suvremeni masovni mediji, a njezin je najsmiljeniji ritualni izraz u stvari posebno smiljen ba za radio - te kasnije prilagoen televiziji: kraljeva (ili kraljiina) boina poruka, ustanovljena 19 32. Jaz izmeu privatnog i javnog svyeta premostio je i sport. Jzmeu dva rata sport se iz masovnog spektakla pretvorio u beskrajni niz gladijatorskih natjecanja osoba i momadi koji su mbolizirali dravne nacije, to je dpa dio globalnog ivota. Go tada su manifestacije poput Olimpyskih igara i meunarod nih nogometnih utakmica zanimale uglavnom publiku iz sred nje klase (iako su Olimpijske igre poele poprimati duh takmifeiya meu nacyama jo prye 19 14), a meunarodne su utak7 Vidi E. Sherrington, "Welsh "Q^rmaliam, the French Revolution and the finance of the French right" u D. Smith (ur.), A People and a Proletariat: **& in the H ietory o f Wales 1780-1980 (London, 1980), str. 127-47.

155

mice u stvari ustanovljene s ciljem integracije nacionalni komponenti vienacionalnih drava. One su simbolizirale jedh stvenost takvih drava, jer je prijateljski takmiarski duh me i tim nacijama uvrivao osjeaj da svi trebaju biti zajedno p tem institucionalizacije redovitih natjecanja koja su predstav ljala sigurnosni ventil za grupne napetosti, koje su se imil bezopasno isprazniti na te simbolike pseudoborbe. Teko je a prepoznati taj element ritualne deaktivacije u prvim redovitu internacionalnim nogometnim utakmicama organiziranim: Evropi: utakmicama izmeu Austrije i Maarske.8 Lako je da u iskuenje da se u poveanju broja natjecatelja u meunaroc nim rugby utakmicama, kad su se 1880-ih Engleskoj i kotsli pridruili Wales i Irska, vidi reakcija na jaanje nacionalni osjeaja u Britaniji tog doba. Izmeu dva rata, meutim, meunarodni je sport posti i kako je George Orwell ubrzo shvatio, izraz nacionalne borbe,! sportai predstavnici svoje nacije ili drave kao primarni izrai svoje zamiljene zajednice. U tom su razdoblju Tour de Franci om poeli dominirati nacionalni timovi, u Kupu Mitropa si protstavile su se vodee momadi srednje Evrope, svjetski j nogomet dobio Svjetski kup, a, kao to je dokazano 1936, Olin pijske su igre nedvojbeno postale prilika za natjecateljsko m cionalno samodokazivanje. Sport je bio tako jedinstveno djela voran medij za usaivale nacionalnih osjeaja, u najmanji ruku mukarcima, zato to se ak i onima koje najmanje zan ma politika ili javni ivot lako identificirati s nacijom kad} simboliziraju mladi ljudi koji se uspjeno bave onim u emu; praktiki svaki ovjek bar jednom u ivotu htio biti uspjeni Zamiljena zajednica koja broji milijune ini se stvarnijom i obliku momadi koju ini jedanaest ljudi s imenom i prezimi nom. Pojedinac, ak i onaj koji samo navija, postaje i sam sin bolom svoje nacije. Autor se sjea kako je s nervozom sluas radio-prijenos prve meunarodne utakmice izmeu Engleske) Austrije koja se igrala u Beu 1929. u kui prijatelja, koji su m obeali odmazdu u sluaju engleske pobjede, to je, poznavaju) reputaciju momadi, bilo vjerojatno. Ja sam, kao jedim Engte ondje prisutan, predstavljao Englesku, ba kao to su oni hi
8 E. J . Hobsbawm, "Mass-Producing traditions", u E. J . Hobsbawm i > Ranger (ur.) The Invention o f Tradition (Cambridge, 1983), str. 300-1.

156

Austrija. (Na svu je sreu utakmica zavrila nerijeeno.) Na taj su nain dvanaestogodinjaci pojam privrenosti momadi irili na naciju. Meuratnim su nacionalizmom u Evropi, dakle, dominirali nacionalizmi uvrenih nacionalnih drava i njihovih ireden ta. Kod bivih je zaraenih strana rat, naravno, uvrstio nacio nalizam, osobito nakon to je plima revolucionarnih nada jenja la poetkom 1920-ih. Faistiki i drugi desniarski pokreti od mah su to poeli eksploatirati. To su uinili u prvom redu da bi srednje slojeve i druge koji su strahovali od socijalne revolucije mobilizirali protiv crvene opasnosti koju je bilo lako - osobito u njenom boljevikom obliku - identificirati s militantnim inter nacionalizmom i s antimilitarizmom (koji se svodio na isto) kojem su pridonijela ratna iskustva 19 14 -19 18 . Privlanost ta kve nacionalistike propagande bila je to djelotvornija, ak i meu radnicima, to je za neuspjehe i slabosti okrivljavala vanjske neprijatelje i domae izdajnike. A neuspjeha i slabosti za koje je trebalo traiti krivce bilo je napretek. Bila bi pretjerana tvrdnja da je takav militantni nacionali zam tek odraz oaja, iako je oito da su neuspjesi, frustracije i indignacija za velike ekonomske depresije natjerali mnoge lju de u Nacistiku partiju i druge ultradesniarske pokrete irom Evrope. No, znaajna je razlika izmeu reakcije Nijemca na poraz 19 18. i reakcije Zapadnih Nijemaca na poraz 1945. Za Weimarske su Republike praktiki svi Nijemci, pa i komunisti, bili duboko uvjereni da je Versajski sporazum nepodnoljivo nepravedan, pa je borba protiv sporazuma predstavljala jednu d glavnih snaga masovne mobilizacije u svim partijama, de snim i lijevim. No, umjeti nametnuti Njemakoj 1945. bili su neusporedivo otriji i proizvoljniji od onih 19 19 . tovie su se u Saveznoj Republici Njemakoj nali milijuni bijesnih i naciona listiki nastrojenih Nijemaca, brutalno istjeranih iz srednje i stone Evrope, koje nita nije moglo uperiti da je to pravedna kazna za daleko vee uase koje su nad drugim narodima prov r dili njemaki nacisti. No, militantni politiki revizionizam a o je uvijek skromnu i sve manju ulogu u politikom ivotu Zapadne Njemake, i bez svake je sumnje i danas minorni im benik. Razloge za razliku izmeu Weimara i Bonna nije teko aai. U Saveznoj Republici Njemakoj veini je graana od kra la 1940-ih krenulo zapanjujue dobro, dok je Weimarska Repu blika upala u groznu depresiju tek to se, na pola desetljea, 157

izvukla iz poraza, revolucije, ekonomske depresije i galopirajue inflacije. ak i ako u ponovnom oivljavanju militantnog nacionaliz ma ne vidimo tek puki refleks oaja, on je oito predstavljao nain da se ispuni praznina koju su za sobom ostavili neuspjeh, nemo i prividna nesposobnost drugih ideologa, politikih pro jekata i programa da ostvare nadanja ljudi. On je bio utopiju onih koji su izgubili stare utopije iz vremena prosvjetiteljstva, program onih koji su izgubili vjeru u druge programe, potpor onima koji su izgubili potporu nekadanjih politikih i drutve nih izvjesnosti. Ovoj emo se misli vratiti kasnije. No, kao to smo pokuali dokazati u prethodnom poglavljv nacionalizam se ne moe, i u to se doba nije mogao, identifici rati s onima kojima je predstavljao iskljuivi, sveobuhvatni, najvii politiki imperativ. Kao to smo vidjeli, osjeaj naciona ne identifikacije, ili patriotizma (kao graanskog prava i obave ze) nije se pojavljivao iskljuivo u tom obliku. Bitno je razluiti iskljuivi nacionalizam drava ili desniarskih politikih pokre ta koji sebe predstavlja kao zamjenu za sve druge oblike politi ke i socijalne identifikacije, i konglomeratnu nacionalno/gra ansku, drutvenu svijest koja je u modernim dravama tlo iz kojeg izrastaju svi drugi politiki osjeaji. U ovom se smislu "nacija" i "klasa" nisu mogle lako razdvojiti. Ako prihvatimo d a je klasna svijest u praksi imala graansko-nacionalnu dimenzi ju, i da je graansko-nacionalna ili etnika svijest imala socijal nu dimenziju, onda je vjerojatno da je radikalizacija radnike klase u Evropi poslije I. svjetskog rata mogla uvrstiti njenu potencijalnu nacionalnu svijest. Kako da drugaije objasnimo izvanredan uspjeh ljevice u n efaistikim zemljama koja je uspjela ponovo predobiti nacional ne i patriotske osjeaje za razdoblja antifaizma? Jer, ne m oe se porei da se otpor nacistikoj Njemakoj, osobito za II. svjet skog rata, esto pozivao i na nacionalne osjeaje i na nade u socijalnu obnovu i osloboenje. Sigurno je daje sredinom 1930ih komunistiki pokret namjerno prekinuo s tradicijom Druge i Tree intemacionale, koje su simbole patriotizma - ak i o n e koji su bili tako blisko vezani s revolucionarnom, dapae, soci jalistikom prolou, poput "Marseljeze"9 - prepustile buroa9 O zamjeni "Marseljeze" "Intemadonalom" u Njemafikqj i Francuskoj, v id i M. Dommanget, Eugkne Pottier (Pariz, 1971), poglavlje m . O patriotizmu

158

skim i sitnoburoaskim politiarima. Uslijedili su pokuSaji da se ti simboli ponovo osvoje, i da se, na neki nain, vojskama zla ne ostavi monopol nad najboljim koranicama. Ponekad su po primali bizarne oblike, barem kad ih se promatra izvana i u retrospektivi, kao kad je Komunistika partya SAD proglasila bez uspjeha, to je malo koga iznenadilo - da je komunizam amerikanizam 20. st. No, ipak je uloga komunista u otporu protiv faista dala prilinu vjerodostojnost njihovom prigrljivanju patriotizma, osobito nakon 19 4 1; bez sumnje sasvim do voljnu da bi zadala brige generalu De Gaulleu.10 Osim toga je i u unutar i izvan pokreta kombinacija crvene i nacionalne za stave bila uistinu popularna. Teko je utvrditi da li je dolo do stvarnog bujanja nacional nih osjeaja na ljevici ili je u pitanju jednostavno bio tradicio nalni revolucionarni patriotizam jakobinskog tipa kojem je do puteno da se jo jednom pojavi na sceni, nakon dugog vreme na provedenog u zapeku, kamo su ga stjerali slubeni antinacionalizam i antimilitarizam ljevice. O takvim pitanjima ima malo istraivanja, iako su vryedna ozbiljnog propitivanja, a ta danja politika dokumentacija jednako je lo vodi u tim stva rima kao i sjeanje suvremenika. Oito je da je ponovni brak socijalne revolucije i patriotskih osjeaja bio izuzetno sloen fenomen. U iekivanju daljnjih prouavanja, moemo barem skicirati neke od sloenosti. Prvo, antifaistiki se nacionalizam pojavio u kontekstu in ternacionalnog ideolokog graanskog rata, u kojem se jedan lio brojnih nacionalnih vladajuih klasa naizgled opredijelio za internacionalno politiko svrstavanje po desnici, i za drave koje su se s njim identificirale. Takve su domae partije desnice tako odbacile pozivanje na ksenofobni patriotizam, koji im je ?rije tako korisno posluio. Kao to rekoe Francuzi: "Bolje Hitler nego Lon Blum". Moda je znaenje te fraze imalo biti "bolje Nijemac nego idov", no vrlo ju je lako bilo protumaiti "bolje strana zemlja nego naa vlastita". To je olakalo ljevici ponovno preuzimanje nacionalne zastave iz oslabljenog stiska
ili, prinqerica, Mahhm Thorez, France To-day and the People's Front (Lon don, 1936), XIX, str. 174-85, osobito 180-1. MCharles De Gaulle, M moires de G uerre, II (Paris, 1956), str. 291- 2. to tfce SAD, Earl Browder, The People's Front in the United States (London, >87), osobito str. 187-96, 249-69.

159

desnice. Slino se tomu u Britaniji daleko lake protivila politic ustupanja Hitleru ljevica nego konzervativci koji su u njenu neizbjeno i posve ispravno vidjeli monu utvrdu protiv bolje vizma, a ne prijetnju Britanskom Imperiju. Unekoliko se uspoi antifaistikog patriotizma mogao tako legitimno smatrati di jelom trijumfa neke vrste internacionalizma. Drugo , i radnici i intelektualci takoer su se odluili za inter nacionalizam , ali na nain koji je, pukim sluajem, osnaivai nacionalni osjeaj. Nedavna istraivanja britanskog i talijaj skog komunizma u 1930-im naglaavaju ulogu antifaistiki mobilizacije u privlaenju kako mladih radnika, tako i intelek tualaca, a iznad svega ulogu graanskog rata u panjolskoj. No, podrka panjolskoj nije bila tek puki in meunarodni solidarnosti, poput antiimperijalistikih kampanja za Indiju Maroko, koje su privukle ui krug ljudi. U Britaniji je bori protiv faizma bila stvar Britanaca, u Francuskoj Francuza ali poslije srpnja 1936. glavna se linija fronte te borbe nalazili kraj Madrida. Problemi koji su u biti bili domai problemi sva ke od tih zemalja hirovima povijesti rjeavali su se borbom n i bojnim poljima u zemlji koja je bila tako daleka i nepoznati veini radnika daje prosjenom Britancu jedina asocijacija b ili asocijacija s borbom koja se ticala njih. Povrh toga, u onoj mjei u kojoj su se faizam i rat identificirali s odreenim stranin zemljama, Njemakom i Italijom, na kocki nije bila samo um i tarnja budunost Britanije ili Francuske, ili rat i mir openito ve obrana britanske i francuske nac\je od Nijemaca. Tree, antifaistiki je nacionalizam bio osobito angairan ii socijalnom i u nacionalnom sukobu, to je postalo jasno potkra II. svjetskog rata. I za Britance i za pokrete otpora u Evrop pobjeda i transformacija drutva bile su neodvojive. To tojf rat u Britaniji zavrio izbornim porazom Winstona Churchilla voljenog i oboavanog ratnog voe i simbola britanskog patrio tizma, i premonom pobjedom Laburistike stranke, definite no dokazuje tu tvrdnju; jer, na stranu euforija pobjede u dru gim zemljama, izbori u Britaniji 1945. se kao promiljeni izrai javnog mnijenja ne mogu dovesti u pitarye. I konzervativci
11 Hywel Francis, M iners Against Fascism : Wales and the Spanish Ci War (London, 1984); Paolo Spriano, Storia del Partito Comunista Italia# svezak Dl (Torino, 1970), poglavlje IV.

160

laburisti zalagali su se za pobjedu, no samo se jedna stranka slubeno zalagala za pobjedu i drutvenu transformaciju. Osim toga, za mnoge je britanske radnike sam rat imao socijalnu dimenziju. Nije sluajnost to je posljedica njemakog napada na S SS R 19 4 1. bila golemi val filosovjetizma meu bri tanskim radnicima, uniformiranim i neuniformiranim; na taj val nije uope utjecalo ponaanje kako SSSR-a lako i domaih komunista od rujna 1939. i lipnja 19 4 1. Nije u pitanju bilo tek to to se Britanija konano vie ne bori sama. Oni meu nama koji su takav slijed dogaaja iskusili kao obini vojnici u rad nikim jedinicama britanske vojske, savreno jasno vide da je glavnina politiki osvijetenih vojnika, tj. laburista i sindikalista, u tim jedinicama i dalje na neki nain Sovjetski Savez smatrala "dravom radnika. ak i sindikalni voa koji je bio tako odluan i impresivan antikomunist, Ernest Bevin, tu je pretpostavku odbacio tek kasnije za U. svjetskog rata.12 U toj je mjeri sam rat, ini se, imao elemente i rata izmeu klasa i rata izmeu drava. Nacionalizam je tako stvorio jake veze s ljevicom tijekom an tifaistikog razdoblja, i ta je asocijacija kasnije jo i uvrena tijekom antiimperijalistike borbe u kolonijalnim zemljama, fer, borci za osloboenje kolonija na razne su naine bili usko povezani s meunarodnom ljevicom. Svoje su politike savezni ce u matinim zemljama gotovo bez iznimaka nalazili na toj rtrani. Teorije o imperijalizmu (tj. antiimperijalizmu) ve su dugo tvorile organski dio korpusa socijalistike misli. To to je sovjetska Rusija i mma bila veim dijelom azijska zemlja, i to P svijet gledala uglavnom iz neevropsko (u meuratnom razdo r u u prvom redu iz azijske) perspektive, moralo je upasti u oi aktivistima iz dijela svijeta koji se jo nije nazivao "Treim". I obratno, od Lenjinovog su otkria da je oslobaanje potlaenih kolonijalnih naroda znaajan potencijalni oslonac svjetskoj re voluciji, komunistiki revolucionari na svaki nain nastojali Potpomoi borbama za kolonijalno osloboenje, koje su im od govarale u najmanju ruku zato to je sve ega su se grozili imperijalisti u zemlji matici moralo biti dobro za radnike.
U Usp. govor iz 1941. u A. Bullock, The U fe and Times tak 2 (1967), str. 77. H. Polling, The Labour Governments 1945-61 (Lon1984), str. 120.

161

Odnosi ljevice i nacionalizma zavisnih zemalja bili su dakato tako sloeni da se ne mogu iskazati jednostavnom formulom Bez obzira na njihove ideoloke preference, antiimperijalistii je revolucionare, unato teoretskom internacionalizmu, zari mala samo neovisnost njihove vlastite zemlje i nita vie. Nin htjeli prihvatiti sugestije da bi trebali odloiti ili modificira svoje ciljeve u interesu irih globalnih ciljeva - kao to je pobj& da u ratu protiv nacistike Njemake i Japana, koji su b O neprijatelji carstva kojeg su oni bili dio, i koje su (slijedei trt dicionalni fenijski princip) mnogi od njih smatrali saveznicimi svoje nacije, osobito tijekom godina kad je izgledalo sasvim ii vjesno da e i pobijediti. Sa stanovita antifaistike ljevice b :!i je teko shvatiti osobu poput Franka Ryana: irski republikait ski borac koji je bio tako lijeve orijentacije da se borio u paa jolskoj Republici u internacionalnim brigadama, no koji je ct kon to su ga zarobile snage generala Franca zavrio u Berlint gdje je dao sve od sebe ne bi li Njemakoj prodao podrku ERA-! za ujedinjenje Sjeverne i June Irske kad Njemaka pobijedi.5 Sa stanovita tradicionalnog irskog republikanstva u Ryanu a mogla vidjeti osoba koja vodi konzistentnu politiku, mada m oi da ne ba promiljenu. Moe se podii i optuba protiv Subhas C. Bose ("Netaji"), heroja bengalskih narodnih masa, koji j nekad bio znaajna radikalna linost u Indijskom nacionalnon kongresu, koji se pridruio Japancima i organizirao protubn tansku Indijsku narodnu armiju od indijskih vojnika zaroblje nih u prvih nekoliko mjeseci rata. No, ne moemo ga optuit da je krivo procijenio poloaj Saveznika u Aziji 1942: uspjeni japanska invazija na Indiju bila je sasvim mogua. Rado bisnu zaboravili koliko je voa antiimperijalistikih pokreta u N je makoj i Japanu vidjelo svoju priliku da se oslobode Britanac i Francuza, osobito prije 1943. Unato tomu opi se pokret za neovisnost i dekolonizaciji osobito nakon 1945, neprijeporno identificirao sa socijalisti kim/komunistikim antiimperijalizmom, ime se moda moi objasniti injenica to se toliko dekoloniziranih zemalja koje s tek stekle neovisnost, i to ne samo onih u kojima su socyalisbi
13 Vidi Sean Cronin, Frank Ryan, The Search fo r the Republic (D ubl# 1980); no takoer i Frank Ryan (ur.) The Book o f the XV Brigade (Newest on l^ne, 1975, prvo izdaqje Madrid, 1938).

162

komunisti odigrali znaajnu ulogu u borbi za slobodu, proglasi lo na neki nain "socijalistikim". Nacionalno je osloboenje po stalo parolom ljevice. Paradoks je u tome to su tako novi et niki i separatistiki pokreti zapadne Evrope preuzeli socijalistiko-revoludonamu i marksistiko-lenjinistiku frazeologiju koja se tako loe uklapala u njihove ideoloke korijene u ultradesnici od prije 19 14 . i profaistikom, pa ak i kolaboracionistikom (za vrijeme rata) prolou nekih starijih militanata.14 To to su se mladi intelektualci s instant ljevice sjatili u takve pokrete kad nakon 1968. nije uslijedilo oekivano zlatno doba, dodatno su podstakli tu transformaciju nacionalistike retori ke, prema kojoj su narodi kojima nije doputeno pravo na sa moodreenje (taj koncept vie nije bio u modi) preklasificirani u "kolonije" koje se oslobaaju imperijalistike eksploatacije. Moglo bi se tvrditi da je od 1930-ih do 1970-ih dominantni diskurs nacionalne emancipacije odraavao teorije ljevice, a po sebno promjene u komintemskom marksizmu. To to je alter nativni idiom nacionalnih tenji u tolikoj mjeri diskreditiran povezanou s faizmom da ga se cijela jedna generacija morala odrei samo je naglasilo hegemoniju ljeviarskog diskursa. Hi tler i dekolonizacija kao da su obnovili saveznitvo nacionaliz ma i ljevice, koje se do 1848. doimalo tako prirodnim. Tek su se 1970-ih pojavili alternativni pokuaji da se legitimira naciona lizam. Na Zapadu su se vei nacionalistiki pokreti u tom raz doblju, budui da su uglavnom bili upravljeni protiv komuni stikih reima, vratili jednostavnijim i instinktivnijim oblicima nacionalne afirmacije, ak i onda kad nisu u biti odbacili ideo logije koje nameu vladajue komunistike partije. U "Treem svijetu" je uspon vjerskog integralizrna, napose u raznim islam skim oblicima, ali i u drugim vjerskim varijantama (npr. budi zam kod singalekih ultraa na Sri Lanki) stvorio temelje kako za revolucionarni natimialiTam tako i za nacionalnu represiju. U retrospektivi se ideoloka hegemonija Jjevice koja traje od 1930-ih moe doimati kan neto privremeno, pa ak i kao iluzi ja.
^ 4 O ltftlaWnwnniTnii^ mnngiVi gadafiiyih "etnikih." aktivista u Francuskoj, vidi William Bear, "The <i of ethnie activists in contemporary France", u Mil^ j . TCamaa (ur.), Ethnic Conflict in the Western World (Itha ca, 1977), str. 157.

163

Ostaje jedno vano pitanje: kako je na sudbinu nacionalizma utjecalo irenje nacionalistikih osjeaja i pokreta izvan zemljopisnih regija gdje su se oni po prvi puta javili? Iako su evropsK promatrai 1920-ih nacionalizam u zavisnom svijetu - to u praksi znai u Aziji i islamskim zemljama - poeli shvaati ozbiljno, moda i ozbiljnije no to to mi inimo rianaa u retrorpektivi,16 ipak nisu smatrali da je potrebno modificirati naine analiziranja koji su koriteni u Evropi. Najvea je skupina ne zavisnih drava izvan Evrope koju su inile latinskoamerib; republike privlaila vrlo malo panje, osim u SAD, i nacionali zam se u ovom podruju smatrao ili ruritanskom alom ili ga se asimiliralo s indigenismom , kulturnim vraanjem na odgova rajue indijanske civilizacije i tradicije, dok neke grupe nio 1930-ih i 1940-ih poele pokazivati simpatije za evropski fai zam, ime su omoguile da ih se lako strpa u taj ko. Iako je oito bio 8ui generis , Japan se mogao smatrati poasnom za padnom imperijalistikom silom, a time i nacionalnom i nacio nalistikom dravom veoma nalik zapadnim modelima. S iz nimkom Afganistana i moda ijama (Tajlanda), u ostalim se afroazijskim regijama koje nisu u stvari bile vlasnitvo i pod upravom neke metropole nalazila tek jedna drava koja je zai sta imala prostora za nezavisno manevriranje, a to je postimperijalna Turska. Praktiki su se svi znaajniji antiimperijalistiki pokreti mo gli klasificirati u tri grupe (pa su ih u metropolama uglavnom tako i klasificirali): lokalne obrazovane elite koje oponaaju evropsko "nacionalno samoodreenje" (kao u Indiji), puka protuzapadna ksenofobija (univerzalna karakteristika koja se esto koristila, napose u Kini) i uroena temperamentnost rat nikih plemena (u Maroku ili u pustinjama Arabije). U ovom su posljednjem sluaju upravljai carstva i intelektualci, svjesni mogunosti da se takvi vrsti momci, obino neskloni politizi ranju, ukljue u armije carstva, znali zamiriti na jedno oko, a bijes su onda iskaljivali na agitatorima u urbanim sredinama, osobito obrazovanijima. Ni u jednom od ovih sluajeva nije in
16 Djela Hansa Kohna History o f Nationalism, in the East (New York, 1933) i Nationalism and Imperialism in the H ither East (New York, 1932), prvotno izdan na pjemakom 1928, odnosno 1930. vjerojatno su prve vee rasprave o toj temi. Autora su moda na to da se usredotoi na tu regiju nagnali pjegavi cionistiki interesi.

164

se inilo da je potrebno teoretsko razmatranje, iako je primjer narodnih pokreta u islamskim zemljama, pa i Gandhijeve po pularnosti meu indijskim masama, ukazivao na to da religija ima veu mobilizirajuu ulogu nego Sto je to bilo uobiajeno u modernoj Evropi. Moda je jedini rezultat promiljanja nacio nalizma koji su potakla zbivanja u Treem svijetu - izvan revo lucionarne Jjevice - opa skepsa u pogledu univerzalne primjenjivosti "nacionalnog koncepta. Imperijalnim se promatraima inilo da je on u zavisnom svijetu esto uvezen izvana, prihva en od strane manjina volua koje nemaju veze sa irokim slojevima svojih zemljaka, iji su pojmovi o zajednici i politikoj lojalnosti posve drugaiji. Takve su primjedbe esto bile isprav ne, iako su onda navodile imperijalne vladare ili evropske naseljenike da ne uoe pojavu masovne nacionalne identifikacije kad je do nje dolo, kao to se dogodilo cionistima i izraelskim Zidovima u sluaju palestinskih Arapa. Moda se najzanimljivije meuratno promiljanje "nacional nog pitanja" u zavisnom svijetu odvajalo u meunarodnom ko munistikom pokretu, iako nije izlazilo iz krutih okvira lenjinistikog marksizma, kodificiranog izmeu dva rata. No, prob lem kojim su se uglavnom bavili marksisti bio je odnos klasa (ukljuujui i onih koje su se trebale posvetiti klasnoj borbi jedna protiv druge, poput buroazije i proletarijata kolonijalnih zemalja) unutar irokog antiimperijalistikog pokreta za nacio nalno i socijalno osloboenje: to jest, u onoj mjeri u kojoj je u kolonijalnim drutvima postojala klaana struktura koju se mo glo analizirati u zapadnjakim okvirima, koja je situacija jo oteala marksistiku analizu. Sama je definicija "nacija" koje se bore za slobodu, s druge strane, preuzeta od postojeih naciona listikih pokreta, bez mnogo razmiljanja. Tako je indijsku na ciju sainjavalo stanovnitvo Indijskog potkontinenta, prema tvrdnjama Indijskog nacionalnog kongresa, a irska je nacija bila ono to su pod njom podrazumijevali fenijci.16 Za svrhe ove knjige nije potrebno dublje zalaziti u ovo zanimljivo podruje.
_18Die nationale Frage und O sterreichs Kam pf um seine Unabh&ngigkeit: ftn Sammelband, Predgovor Johanna Kopleniga (Pariz, 1939) prikazuje glavou iznimci. Austrjju. Marksisti su stanovnike Austrije koji govore qjemacki do tada smatrali pripadnicima njemake nacije, to je bio {javni razlog za klonost austrijske Socijaldemokratske partije uniji s Njemakom, koja je pofcla predstavljati problem kad je Njemaka dola pod Hitlerovu vlast. Dok su

165

Budui da su se tek malobrojni antiimperijalni "nacionalni' pokreti Treeg svijeta poklapali s politikim ili etnikim entite tom koji je postojao prije dolaska imperijalista, do razvoja j nacionalizma u smislu u kojem se taj termin odnosi na Evropu 19. st. dolo uglavnom poslije dekolonizacije, tj. uglavnom na kon 1945. On je stoga veim dijelom bio uperen ne protiv str* nog imperijalistikog ugnjetavaa, ve protiv tek emancipira nih drava koje su za sebe tvrdile da su nacionalno homogene, to nisu bile. Drugim rijeima, bunili su se protiv "nacionalne', tj. etnike, ili kulturne nerealnosti teritorija na koje je era im perijalizma rascjepkala zavisni svijet, a ponekad i protiv nere alnosti ideologija zapadnjakog porijekla, koje su preuzele midernizirajue elite naslijedivi mo bivih vladara. No, da li su se oni bunili - da li se bune - u ime neega to odgovara starom "principu nacionalnosti" i zahtjevu za sama dreenjem? U nekim sluajevima oito govore istim jezikom, koji vjerojatno ne vue vie porijeklo direktno od Mazzinija, ve indirektno, preko meuratnog marksizma, koji je izvrio naj znaajniji ideoloki utjecaj na intelektualce u mnogim podruji ma zavisnog svijeta. To je oito sluaj sa Sri Lankom, i m eu singalekim i tamilskim ekstremistima, iako se singaleki k o munalizam takoer oslanjao na zapadnjake jezine/rasne ideje iz 19. st. da bi dokazao arijevsku superiornost.17 No, iz toga n e proizlazi da je komunalne sukobe i suparnitva i afirmaciju etnikih skupina u Treem svijetu najbolje promatrati u ovom svjetlu, tj. kao potencijalno dravotvorne pokrete kojima je lo gian cilj uspostava teritorijalne drave. Nesposobnost "tribalizma" koji oito ima vrlo jaku podrku u mnogim dijelovima Afrike "da se odupre aparatu koji vri sankcioniranje ak i t i

socijaldemokrati i dajje drali iste pozicije, do te nyere da je Karl Renner (kasnije prvi predsjednik druge austrijske republike) ak pozdravio Anschlust 1938, austrijski su komunisti razvili teoriju u zasebnoj austrijskoj nacionalni) vezi kojom su izbjegli takve blamae. 17 Kumari Jayawardene, Ethnic and Class Conflicts in Sri Lanka (Deblja la, 1985); '"The national question and the left movement in Sri Lanka" (South Asia Bulletin, VH, 1 i 2, 1987, str. 11-22) istog autora; Jayadeva Uyangoda, "Reinterpreting Tamil and Sinhala nationalism" {ibid. str 39-46); R. N. Kear ney, "Ethnic conflict and the Tamil separatism movement in Sri Lanka' C Asian Survey, 25, 9. rtyna 1985, str. 898-917).

166

relativno rudimentarnim dravama"18 treba nas nagnati da na tren zastanemo, ba kao i (da okrenemo medalju) nesposobnost podruja koja se raspadaju na svoje komunalne komponente (kao to je Libanon) da odre nacionalnu ili bilo kakvu dravu u najirem smislu rijei. Naravno, poslije 19 45. stvorene su nove drave koje se mogu oito podijeliti na mali broj - dvije do etiri - regije koje se znatno razlikuju po svojoj sodopolitikoj strukturi, kulturi, et nikom sastavu i drugim politiki relevantnim karakteristika ma, i koje bi se, da nije meunarodne situacije, mogle raspasti po tim linijama loma, to se ponekad i dogaa (npr. istoni i zapadni Pakistan, turski i grki Cipar). Sudan i Cad (musli manski/arapski sjever i kranski/animistiki crnaki jug) i Ni gerija (Muslimani i Hause na sjeveru, Yorube na jugozapadu, Ibo na jugoistoku) dobri su primjeri za to. No, znaajno je daje situacija u Nigeriji po svemu sudei dovedena pod kontrolu nakon neuspjeha oicjepljenja Biafre (s Ibo stanovnitvom) 1967, razbijanjem tri dominantne zajednice i zamjenom prvot ne tripartitne podjele s 19 manjih drava, koja usput naglaava injenicu da plemena Hausa, Yoruba i Ibo zajedno ne predsta vljaju ni 60% cjelokupnog stanovnitva Nigerije. Takoer je jasno da je unutarnja situacija u onim dravama u kojima mo una jedna hegemonistika zajednica nestabilna, osobito ako ta zajednica tek treba uspostaviti dominaciju nad cijelim teritori jem drave. To je ini se sluaj s Etiopijom, gdje je u 19. st. dolo do uspona carstva zasnovanog na manjinskoj kranskoj zajednici - govornici amharskog tvore 25% stanovnitva koje se dijeli na 40% krana, 40% muslimana i 20% ostalih - koji je prekinut kratkotrajnim razdobljem talijanske kolonizacije, re stauracijom proirenog carstva i revolucijom 1974. Usprkos svemu tome, teritorijalni integritet ove nesretne glau i ratom unitene zemlje vjerojatno ne bi bio ozbiljno ugroen, da nije bilo pokuaja da se pripoji Eritreja, koja je bila u poziciji da razvije vlastite politike pokrete i teritorijalni identitet, kao talijanska kolonija i pod britanskom upravom, dok nije pripoje na zbog meunarodnih obzira Etiopiji, kojoj nikad prije nije pripadala.
Fredrik Barth (ur.), Ethnic Groups and Boundaries (Boston, 1989), str.

167

Oito je da postoje brojne etnike, plemenske ili komunalne napetosti u mnogim dravama koje su nedavno stekle neovi snost, kako u Africi tako i u Aziji, ali - s iznimkom zemalja koji su po svemu sudei uspjele uspostaviti neku vrstu efikasnog multietnikog m odusa vivendi - ne moe se sa sigurnou tvrditi da svi ti narodi koji ih sainjavaju, pa ak ni njihovi vodi i glasnogovornici, na umu imaju dravni separatizam. Pravi je problem etnikih i komunalnih skupina, osobito onih koje se suoavaju s dramatinim socioekonomskim pri mjenama za koje ih njihovo povijesno iskustvo nije pripremilo, sasvim druge prirode. Daleko je manje slian problemu formi ranja novih nacija nego to je slian problemu masovne migra cije u stare (ili nove) industrijske zemlje: kako se prilagoditi novom svijetu u vieetnikom drutvu. Naravno, takvi imi granti, kao to smo uoili, tee povezivanju u grupe s ostalinu iz "stare domovine" iz nesigurnosti i nostalgije, u svrhu meu sobnog pomaganja, kao reakcija protiv netrpeljivosti kojoj su izloeni ljudi poput njih i, to je takoer bitno, putem monog organizacijskog medija izborne politike, ondje gdje on postoji. Kao to zna svaki lokalni politiar u Sjevernoj Americi, oni se odazivaju na etnike pozive i reagiraju pozitivno na podrku koja se prua nacionalnoj stvari u zemljama njihovog porijekla, osobito kad je migracija dijelom politika ili ideoloka: Irci n a podrku ERA-i, idovi na neprijateljstvo prema Jaseru Arafatu, Latvijci na ponovnu uspostavu baltikih republika. No, svaki politiar znade i to da su floskule o Sinn Feinu, PLO i staljinizmu samo manji dio politikih zadaa zastupnika takvih izbor nih okruga, a da im je glavna zadaa paziti na njihove interese kao Am erikanaca ili Kanaana. U plurietnikom ili komunal nom drutvu to u biti znai da se trebaju pogaati oko togB koliko e sredstava koje drava nudi otpasti na tu grupu, a n e na neku drugu, braniti grupu od diskriminacije i, openito go vorei, pruiti lanovima grupe to vie prilike za uspjeh i smanjiti mogue tete. Nacionalizam u smislu zahtjeva za za sebnom teritorijalnom dravom, pa ak i jezinom autonomi jom, nije ovdje relevantan, iako moe usreiti dijasporu. Sluaj Crnaca u SAD posebno jasno ilustrira ovu poantu, zato to rasa na tako oit nain dominira ryihovim poloajem kao grupe, i zato to im (usprkos znatnom stupqju do kojeg su segregirani ili getoizirani) teritorijalni separatizam tako oito 168

ne znai nita, osim to ga je nemogue provesti - bilo u vidu masovnog egzodusa u neku drugu (afriku) zemjju, bilo u vidu odvajanja nekog dijela SAD za njih. Ovaj prvi tip separatizma ponekad zna dobiti prilino jaku emocionalnu podrku meu crncima zapadne hemisfere, no nikad ga se njje smatralo ozbilj nim programom. To su inili samo mahniti ultradesniari koji snuju masovno protjerivanje ("repatrijaciju") obojenih imigra nata. Ovaj drugi tip bio je predlagan u jednom razdoblju, u skladu s ortodoksnom doktrinom "nacionalnog samoodreenja" komu nistike Internationale, ali nije uspio zainteresirati Crnce. Ucrtavanjem na kartu okruga u junim dravama gdje po popi su stanovnitva postoji crna veina, na papiru se moe dobiti vie-manje kontinuiran pojas (s brojnim enklavama i eksklava ma) za koji bi se tako moglo tvrditi da je "nacionalni teritorij" amerikih Crnaca, koji bi mogao postati crnom republikom.19 Apsurdnost ove kartografske fantazije lei u pretpostavci da bi separatizam mogao na neki nain eliminirati problem suivota u (preteno) bijelim SAD iz ivota amerikih Crnaca. Osim toga,-ve je tada bilo oito da bi uspostava crne republike neg dje u zoni country bluesa imala vrlo malo utjecaja na gradska geta na sjeveru i zapadu u koja su se ve slijevale rijeke Crnaca. Njihova je koncentracija u gradovima, gdje je 1970. ivjelo 97% nejunjakih Crnaca (treina je junjakih Crnaca jo uvijek bila ruralna) dala Crncima u SAD znatni izborni utjecaj, iz kojih su izvukli odreene prednosti, ali tako to su se trsili da za svoju etniku skupinu zadobiju to vie sredstava ili olakica koje nudi drutvo. Teritorijalna segregacija u geta u pluralnim drutvima moe postati snaan poticaj na etniku koheziju, kao to pokazuju i Belfast i Beirut, no ona u stvari u velikoj
19"Partija je jaala borbu za jednaka prava Crnaca i pravo na samoo dreenje do otqep)jeqja crnog pojasa"1 . (Die Komm unistische Internationale w* dan VII W eltkongress: M aterialen. Moskva-Lepjingrad, 1935, str. 445), o "odlukama ujesen godine 1930.". O "otrom razilaenju" glede sloga na u prilog crne republike za cmako stanovnitvo u SAD u diskusgi odgova rajue potkomisqe VI. Kongresa Titfantmwimml 1928, vidi priloge Forda i Joaaa na kongresu (Compte-Rendu St6nographique du Vie Congress de l Internationale Communists 1 7 juUiet-1 septem bre 1928. U La Correspondence In ternationale, br. 125, 19. listopada 1928, str. 1292-3; br. 130, 30. listopada 1*28, str. 1418).

169

veini sluajeva elim inira klasinu perspektivu samoodreenja kroz formiranje teritorijalnih drava. Povrh toga, urbanizacija i industrijalizacija, koje poivaju n u masovnom i raznolinom kretanju, migracijama i selidbama ljudi, potkopava drugu osnovnu nacionalistiku pretpostavku o teritoriju koji nastava u biti etniki, kulturno i jezino homogt na populacija. Otra ksenofobna ili rasistika reakcija domaeg stanovnitva u zemljama ih regijama u koje se stjee masovni priliv "stranaca" naalost je poznata pojava u SAD od 1980-ih i u zapadnoj Evropi od 1950-ih. No, ksenofobija i rasizam su simptomi, a ne lijekovi. Etnike zajednice i grupe osuene su na suivot u modernim drutvima, bez obzira na retoriku koju sanja o povratku na istu naciju. Masovna ubojstva i masovno protjerivanje ("repatrijacija") uspjeh su drastino pojednostavit etniku kartu Evrope, i mogu se pokuati primijeniti u drugim regijama. No, kretanje je naroda u meuvremenu ponovo dove lo do etnike sloenosti koju su barbari nastojali iskorijeniti Samo to je danas tipina "nacionalna manjina" u veini zema lja koje su cilj migracije arhipelag otoia, a ne koherentni kon tinent. Njihove probleme moda moe rijeiti Otto Bauer, ah n e i Mazzini. U osnovi, takav je poloaj etnikih skupina u pohetnikim i pohkomunalnim dravama Treeg svijeta, tj. u veini bivih kolonijalnih drava veih od karipskih otoia - pa ak i u nekim mini-dravama. Etnike i komunalne grupe unutar njih esto su dobro organizirane kao takve - uglavnom, u novim dravama, kroz politike partije i lobije koji de facto zastupaju njihove etnike interese. Glavni je cilj pristup poloajima u dr avnoj i javnoj slubi koji je, u mnogim takvim drava, jedini put ka bogatstvu i akumulaciji kapitala za one koji se ne razu miju u moderno poduzetnitvo - kojim se tradicionalno bave neke manjinske zajednice i bijelci.20 Ondje gdje se taj pristup ostvaruje kolovanjem (osim u malobrojnim sluajevima vojnih udara koje nisu izvrili kolovani asnici) "konkurentske etni ke grupe", kako primjeuje Fredrik Barth sa sebi svojstvenom otroumnou, "... poinju se razlikovati po razini obrazovano*
20 Takve manjina, razumije se, djeliu i kroz privilegirani pristup driavnim monicima.

170

gti i po pokuajima da kontroliraju ili monopoliziraju obrazovne ustanove".21 Po tome to se ove grupe natjeu za pristup ili kontrolu nad poloajima u maineriji (teritorijalne) drave, takva etnika natjecanja imaju neto zajedniko s usponom "sitnoburoaskog nacionalizma o kojem smo raspravljali u poglavlju 4. U ekstre mnim sluajevima ono moe dovesti do separatizma, kao meu Tamilima na Sri Lanki, koji su (geografski djelomino otcjepiva) manjina iji je udio u javnim slubama bio nesrazmjeran njihovoj brojnosti za britanske vladavine, a vjerojatno i u viem kolstvu, i koja je sada pod pritiskom vrlo dominantne singaleke veine, posebno otkad je 1956. uveden singaleki kao je dini slubeni nacionalni jezik. (Da hinduskim jezikom govori 72% stanovnitva Indije, a ne 40%, iskuenje da se engleski eliminira iz slubene upotrebe bilo bi vee, a vea bi bila i opasnost od tamilskog i drugih separatizama na indijskom ko pnu.)22 No, teritorijalni je nacionalizam poseban i ogranien sluaj. ak su i na Sri Lanki separatistike tenje zamijenile federalistike tek nekih dvadeset i pet godina nakon stjecanja nezavisnosti. Najee nailazimo na koegzistenciju u supar nitvu potpomognutu ondje gdje je to potrebno raznim tipovi ma decentralizacije i autonomije. I to je vie urbanizirano i industrijalizirano drutvo, to su umjetniji pokuaji da se etni ke zajednice koje funkcioniraju u irem gospodarstvu ogranie na teritorijalne domovine. Junoafriki pokuaj da se to uini s pravom se smatra ne klasinom izgradnjom nacije Afrikanaca, ve projektom kojem je cilj nastavljanje rasnog potlaivanja. No, kao to Barth opet ukazuje,23 grupni odnosi u takvim sloenim poliet.niflkim/Vnrpimfllnim drutvima razlikuju se i manje su stabilni od takvih odnosa u tradicionalnim drutvima. U prvom redu grupe koje ulaze u moderna ili naprednija dru tva imaju tri mogue (moda ne sasvim razgraniene) strategi
21 Vidi Barth (ur.), Ethnic Groups, str. 34-7. 22 Vidi Sunil Bastian, "University admission and the national question" i Charles Abeysekera, "Ethnic representation in the higher state services" u Ethnicity and Social Change in S ri Lanka (referati podnijeti na ^minarukoji H organizirala Social Scientists Association, prosinac 1979), Dehiwala, loo, *tr. 220-32, 233-49. 28 Barth (ur.), Ethnic Groups, str. 33-7.

171

je. Pripadnici tih grupa mogu nastojati da se asimiliraju ili d t "prou pod" lanove naprednijeg drutva, a rezultat je taj da 6 neki moda uspjeti, no zajednica e kao cjelina biti "liena izv > ra unutarnje diversifikacije i vjerojatno e opstati kao kultura konzervativna... grupa niskog statusa u irem drutvenom si stemu". Druga je alternativa prihvaanje statusa manjine i n> stojanje da se smetnje nepovoljnosti za manjine, uz insistiranj na odravanju svog specifinog karaktera "u sektorima nearti kulacije". Nee, dakle, biti oite pojave polietniki organiiri nog drutva, i, u industrijskim drutvima, vjerojatno e doi d i konane asimilacije. Na kraju se grupa moe odluiti da naglaa svoj etniki identitet, "koristei ga za razvoj novih poloaja i struktura... kojih do tada nije bilo u njihovim drutvima ili k q j nisu adekvatni za nove svrhe". To je strategija koja e, po Bat thovom miljenju, najprije proizvesti postkolonijalni etniki na cionalizam ili mogue stvaranje drave, iako, kako sam nasto jao dokazati, to nije uobiajeni cilj niti nuna implikacija o vi strategije. U svakom sluaju, analizu ne olakava svoenje svil ovih oblika opstanka etnikih grupa pod isti nazivnik "nacije' "nacionalizma": Qubecois, grki i baltiki imigranti, Algonkini Inuit, Ukrajinci i Anglokoti - da navedemo tek jedan multiet ruki sluaj. U drugom redu, tradicionalne je interetnike odnose esto, i moda i u veini sluajeva stabilizirao razvoj segmentirani drutvene podjele rada, tako da "stranac" ima priznatu funkciji i, bez obzira na to kakvih trvenja moe biti izmeu "nas* njegove zajednice, on se ne natjee s "nama", ve nas upotpu njuje. Preputena sama sebi, takva se etniki segmentirani trita rada i strukture usluga razvijaju prirodno, ak i u povi jesti zapadnjake industrijalizacije i urbanizacije, dijelom za to to na takvim tritima postoje nie koje treba popuniti, a p o najvie zato to se neslubena mrea meusobnog potpomago nja migranata iz jednog podruja te nie popunjava prijatelji ma, roacima i tienicima iz stare domovine. Tako je akdanas u New Yorku uobiajeno vidjeti lica Korejaca u voartu ma, a meu graditeijima nebodera nesrazmjerno je mnogo M o hikflnup-fl, prodavai novina i asopisa indijskog su poiijekk (kao i u Londonu), a osobne indijskih restorana imigranti su ii podruja Sylhet u Bangladeu. 172

Ako uzmemo da su "tradicionalni polietniki sistemi tako esto naglaeno ekonomski" (Barth), upada u oi da se pokreti u pluralnim dravama koji naglaavaju etniki identitet tako rijetko bave ovom vrstom drutvene podjele, ve se bave kon kurentskim poloajem svoje grupe u interkomunalnom povuci-potegni unutar drave. Mnogi navodni postkolonijalni nacio nalizmi odraavaju posljedicu toga, a to je nestabilnost grupnih odnosa koji nisu zasnovani na stvarnoj etnoekonomskoj podjeli rada ili funkcije, ve na ravnotei (ili prevazi) politike moi. Etnika i komunalna trvenja i sukobi dakle su sasvim vidlji vi u svijetu izvan zone gdje se nacionalizam prvo javio i pone kad se ini da slijede "nacionalni" model. Pa ipak, recimo jo jednom, sve ovo nije isto to i "nacionalno pitanje" o kojem su raspredali marksisti, i na temelju kojeg su prekrojene zemljopisne karte. Hi, ako hoemo, irenje "naciona lizma" izvan regije njegovog porijekla stavlja ga izvan dometa poetne analize tog fenomena - o emu svjedoi spontana poja va novih termina da bi ga se moglo shvatiti, poput rijei ethnie (za "etniku grupu, to bismo bili nazivali "nacionalnou") ko ja je ini se novijeg datuma.24 To se dugo podrazumijevalo, iako su raniji promatrai nezapadnog nacionalizma, mada sasvim svjesni toga da se "suoavamo s fenomenom koji je posve dru gaiji od evropskog nacionalizma", smatrali "besciljnim" izbje gavati taj termin "u svjetlu toga d aje opeprihvaen".25 Unato tome, koristili mi termin ili ne, fenomen postavlja nova pitanja u nekoliko pogleda. Jedno od njih moemo ukratko spomenuti u zakljuku ovog pogjavlja: jezik.

Nije uope izvjesno da e se klasini obrazac jezinog nacio nalizma (po kojem se jedan etniki idiom razvija u novi univer zalni standardni "nacionalni knjievni jezik, koji onda postaje slubenim) nastaviti, ili da je to uope mogue, (ak unutar
. * Iako Traor de la Langue Frangaise (svezak V m , Pariz, 1980) navodi da 3 rije ethnie iz 1896, ne biljei upotrebu prije 1956. Anthony D. Smith, The Ethnic O rigins o f Nations (Oxford, 1986) koristi taj termin u velikoj nyen, no ga smatra francuskim koji jofi nj je postao dijelom engleskog Jeaika. Sumnjam. da ga se naim u rijetkim shicjevima, u raspravao narifwialiitnt prye 60-ih. 28 John H. Kautsky, "An essay in the politics of development" u John H. XauUky (ur.), Political Change in Underdeveloped Countries: Nationalism Communism (New York-London, 1962), str. 33.

173

davno standardiziranih jezika ove vrste postoji tendencija novi jeg datuma da se govorne podvarijante ili dijalekti pretvaraju i potencijalne medije za kolsku nastavu, npr. "crnaki engleslf ili jako anglizirani francuski jou al niih klasa u Montrealu.) D praktine je svrhe multilingvalnost danaa u veini drava neiz bjena, bilo stoga to migracija u veini zapadnih gradova stv t ra "etnike" kolonije, bilo stoga to veina novih drava H am u sadri tako veliki broj meusobno nerazumljivih govornih jezi ka da su mediji nacionalne (a danas je poeljno i intemacioml ne) interkomunikacije prijeko potrebni (u to se ne ubrajaji skromnije lingue france). (Papua Nova Gvineja u kojoj stanom nitvo od 2 500 000 govori vie od 700 jezika moda je naje k stremniji sluaj.) U ovom drugom sluaju ve je oito da a politiki najprihvatljiviji jezici tvorevine koje slue komunika ji, a koje nemaju lokalne etnike identifikacije, poput pidgin ili bahase, ili stranog (po mogunosti svjetskog) jezika, u prvon redu engleskog, koji ni jednu etniku grupu ne stavljaju u po vlaten poloaj. Ta situacija, koja moe objasniti "ono to a doima kao izuzetna jezina fleksibilnost indonezijske elite i ne dostatak intenzivne emocionalne privrenosti materinskom je ziku",26 oito nije ona koja je esta u evropskim nacionalisti kim pokretima. Niti je to politika modernog multietnikog po pisivanja stanovnitva u Kanadi, ako ga usporedimo s onim i starom Habsburkom Carstvu (vidi str. 106-107). Jer, znaju da pripadnici imigrantskih etnikih grupa, ako moraju izabrat izmeu pripadnosti etnikoj grupi i kanadskoj naciji, sebe srna traju Kanaanima, i znajui kako im je engleski privlaan, e t niki se lobiji opiru pitanjima o jeziku ih etnikoj samoidentifi kaciji u popisima stanovnitva, i sve donedavno se u popisi stanovnitva moralo navesti etniko porijeklo po ocu i samo si ameriki Indijanci mogli navesti "kanadsko" ih "ameriko" ka odgovor. Takva etnika pripadnost, u stvari umjetni produh popisivanja na kojoj su isprva insistirah francuski Kanaani a bi li time poveah svoj broj izvan sredinjeg podruja Quebeca takoer slui ciljevima etnikih i imigrantskih voa, budui zabauruje injenicu da je od 3 1 5 000 onih koji su naveli da' si poljskog porijekla u popisu 19 71. samo 13 5 000 navelo da im ji
MN, Tanner, "Speech society among the Indonesian elite" u J . B. Pril i J . Homes (ur.), Sociolinguistics (Harmondsworth, 1972), str. 127.

174

poljski materinski jezik i samo se 70 000 njime doista i sluilo kod kue. Slini su podaci i za Ukrajince.27 Ukratko, mogue je da se etniki i jezini nacionalizam ra zilaze, i da su sve manje zavisni o moi nacionalne drave. ini se da je sve ei, nazovimo ga tako, nekonkurentski multilingvizam ili bilingvizam koji je analogan odnosu izmeu slube nog jezika kulture/drave i podreenih dijalekata ili patoiaa u 19. st. Tendencija da se vernakularima daje slubeni status uz nacionalne/internacionalne jezike kulture - panjolski u Latin skoj Americi, francuski u dijelovima Afrike, jo ire engleski (na kojem se vri srednjokolska nastava na Filipinima i, ba rem do revolucije, u Etiopiji) - ne smije nas zavesti.28 Model moda vie nije borba za prevlast, kao u Quebecu, nego podjela funkcija, kao u Paragvaju, gdje se i panjolski i gu arani podu avaju i njima govori urbajia elita, no panjolski je medij svake pismene komunikacije s iznimkom, moda, belles lettres. Nije vjerojatno da e queehua , koji je 19 75. dobio jednak slubeni status u Peruu, teiti da zamijeni panjolski kao jezik, recimo, dnevnog tiska i sveuilita. Bez obzira na slubeni status nekog vemakulara u bivim britanskim kolonijama u Africi i Pacifiku do obrazovanja, bogatstva i moi i dalje vodi put engleskog.29 Ta nas spekulacija dovodi do nekoliko zakljunih misli o bu dunosti nacija i nacionalizma.

Robert F. Harney, "So great a heritage aa ours. Immigration and the survival of the Canadian polity" (Daedalus, svezak 117/4, jesen 1988), str. 68-9,83-4. , 28 0 znafepju engleskog, vidi Francois Grosjean, L ife with Two Languages (Cambridge MA, 1982), gdje se tvrdi da u samo 38 drava engleski 1974. nije imao nikakv slubeni status. U 20 zemajja (u kojima se ne govori engleski) on jebu jedini slubeni jezik, u jo 36 koristio se na sudovima i kao glavni medi] astave u kolama (str. 114). O problemima natjecanja s engleskim, vidi i L. Harries, "The nationalization of Swahili in Kenya" (language and Society, 5, 1976, str. 153-64). 29 Na neke su " S moderni (oralni i vizualni) masovni madjji "koji ne Jjahtjjev^u teSki put ka pismenosti" (David Riesman, Uvod u Daniel Lemer, The Passing o f Traditional Society (New York, 1958), str. 4, smanjili konoost knjievnosti na vemakularu za monoglota koji viSe ne ovisi o njoj za pnmaiye informacija o svjjetu. Tranzistor je (davni izvrSilac ove kulturne revoluqje. Vidi npr. Howard Handelman, Struggle in the A ndes: Peasant PolitiMobilization in P eru (Austin, 1974), str. 58. Panju mi je na tu revoluqju fwo skrenuo pokojni Jos* Marla Arguedas koji je ukazao na sve vei brqj lokalnih radio-emisjja na quech.ua jeziku za imigrante u Limi, kpje su se obino emitirale u vrjjeme kad su in TwHjjanei koji rade bili budni.

175

6.

NACIONALIZAM KONCEM DVADESETOG STOLJEA

Otkako je ova knjiga prvi puta tiskana poetkom 1990. stvo reno je, ili se upravo stvara, vide novih nacionalnih drava nego tijekom cijelog ovog stoljea. Raspadom SSSR-a i Jugoslavije broj se meunarodno priznatih suverenih entiteta poveao za esnaest, i trenutno je teko predvidjeti kraj daljnje eskalacije otcjepljivanja nacija. Sve su drave danas slubeno "nacije", svako politiko agitiranje bit e upravljeno protiv stranaca koje praktiki sve drave kinje i nastoje zadrati izvan granica. Sto ga zakljuiti ovu knjigu razmatranjem opadanja vanosti naci onalizma kao vektora povijesne promjene, u usporedbi s njego vom ulogom u stotinu godina od 1830. do kraja n. svjetskog rata, moe izgledati kao namjerno sljepilo. Doista bi bilo apsurdno nijekati da raspad Sovjetskog Save za i regionalnog i meunarodnog sistema kojeg je on, kao jedna od supersila, bio stoerom etrdesetak godina oznaava duboku i vjerojatno trajnu povijesnu- promjenu, implikacije koje su, dok ovo piem, potpuno nejasne. No, one uvode nove elemente u povijest nacionalizma samo utoliko to je raspad SSSR-a 19 91. znatno nadiao (privremeni) raspad caristike Rusije 1918-20, koji je uglavnom pogodio njene evropske i trans kavkaske regi je.1 Jer, u osnovi, "nacionalna pitanja" 1989-90. nisu nova. Ona veinom spadaju u tradicionalno rasadite nacionalnih pitanja, Evropu. Za sada jo nema znakova ozbiljnog politikog separa tizma u Sjevernoj i Junoj Americi, u najmanju ruku ne juno od ameriko-kanadske granice. Malo to ukazuje na to da islamski svijet, ili bar rastui fundamentalistiki pokreti unu tar njega, tee umnaanju dravnih granica. Oni se ele vratiti pravoj vjeri svojih osnivaa. Dapae, teko je zamisliti na koji bi ih nain separatizam kao takav mogao zanimati. Separatisti ka previranja (uglavnom teroristika) oito potresaju rubove junoazijskog potkontinenta, no do sada su se zemlje-nasljednioo (uz iznimku otcjepljenja Bangladea) uspjele odrati na oku pu. U stvari, postkolonijalni ndnnlni reimi, i to ne samo u ovoj Kgiji, jo uvijek uglavnom prihvaaju tradicionalni, kako liberalni tako i revolucionamo-demokratski nacionalizam 19. st.
1 Pa ipak, "panturanake" ambicjje Turske u sredifqjqj Aziji, koje na svu li gajio Kemal Alaturk, ve njegovi poraeni politiki suparnici poput Bnver paie, te japanski interes za ruske teritorije na pacifikom Dalekom ktoku, naznaavstfu teme o kojima e biti mnogo vie govora 1990-ih.

179

Gandhi i Nehruovi, Mandela i Mugabe, pokojni Zulfikar Bhutu i Bandaranaike, i, mogao bih se okladiti, utamniena elnia Burme (Myanmara), ga. Aung-San Su Xi, nisu nacionalisti t onom smislu u kojem su to Landsbergis i Tuman. Oni su bili odnosno jesu, na istoj valnoj duini kao Massimo dAzeglio (vid str. 49-50). U mnogo e vie postkolonijalnih afrikih drava doi o c raspada i kaosa kao Sto se nedavno dogodilo u nekima od njih ukljuujui - mada se nadamo da do toga nee doi - i J u im Afriku. No, vrlo je nategnuto uzrok raspadu Somalije ili Etiopi je vidjeti u neotuivom pravu naroda da tvore nezavisne suve rene nacionalne drave. Trvenja meu etnikim skupinama i sukobi, esto vrlo krvavi, meu njima stariji su od politikoj programa nacionalizma i nadivjet e ga. U Evropi nagla eksplozija separatistikog nacionalizma im jo specifinije povijesne korijene u 20. st. Jajaca poloena t Versaillesu i Brest-Litovsku jo uvijek se legu. U biti je konani raspad Habsburkog i Turskog Carstva i kratkotrajan ras pad caristike Rusije urodio istim skupom nacionalnih drava-nasljednica s istim problemima, koji su dugorono neijeivi osim masovnim ubijanjem i prisilnim masovnim raseljavanjem Eksplozivni problemi 1988-92. bih su isti oni koji su stvoreni 19 18 -2 1. esi su tada prvi put zdrueni sa Slovacima, a Sloven ci (nekad dio Austrije) s Hrvatima (koji su nekad bih vojna krajina protiv Turaka) i - prelazei preko tisuljea povijesne razdvojenosti - sa Srbima koji su pravoslavne vjere i koji su b ili pod otomanskom vladavinom. Podvostruenje veliine Rumunj ske urodilo je trvenjem meu sastavnim nacijama. Pobjedniki su Nijemci stvorili tri male baltike nacionalne drave bez ika kvog povijesnog presedana, a i - barem u sluaju Estonije i Latvije - bez primjetnog nacionalnog htijenja.2 Na ivotu su ii odravah Saveznici kao dio "karantenskog pojasa" proth boljevike Rusije. U asu najvee slabosti Rusye, njemaki je utjecaj potakao stvaranje nezavisnih drava Gruzije i Armeni je, a britanski je podrao autonomy u naftom bogatog Azerbqj dana. Transkavkaski nacionalizam (ukohko to nye prejaki
2 To proizlazi iz podataka o glasovanju za rusku Ustavotvornu skupStinu i studenom 1917, koje je naiiiw>n 0 . Radkey u Russia Goes to the Polls (Iths ca 1989).

180

termin za opi antiarmenski osjeaj meu azerbajdanskim Turcima) nije predstavljao ozbiljan politiki problem prije 1917: Armence je, iz oitih razloga, vide zabrinjavala Turska nego Moskva, Gruzijci su podravali nominalno marksistiku sverusku partiju (menjevike), kao svoju nacionalnu partiju. No, za razliku od Habsburke Monarhije i Otomanskog Car stva, vienadonalno je rusko carstvo preivjelo jo tri generaci je, zahvaljujui oktobarskoj revoluciji i Hitleru. Pobjeda u gra anskom ratu uklonila je mogunost ukrajinskog separatizma, a povratom transkavkaskog podruja uklonjeni su lokalni naci onalizmi, iako je - budui d aje povrat postignut dijelom prego vorima s Kemalovom Turskom - ostalo nekoliko osjetljivih to aka za buduu nacionalistiku netrpeljivost, u prvom redu problem armenske enklave u Nagomo Karabahu u Azerbajdanu.3 1939-40. S SS R je u praksi povratio sve ono to je caristi ka Rusija izgubila, s izuzetkom Finske (kojoj je Lenjin dopustio da se mirnim putem otcijepi) i nekadanje ruske Poljske. Oitu eksploziju separatizma 1988-92. najjednostavnije je opisati kao "posao iz 19 18 -2 1. koji je ostao nedovren". I obrat no, ispostavilo se da prastara i duboko ukorijenjena nacionalna pitanja koja su se inila opasnim evropskim dravama prije 1914. uope nisu eksplozivna. Raspad Jugoslavije nije prouzro ilo "makedonsko pitanje", dobro poznato znanstvenicima po bitkama strunjaka u pola tuceta podruja koje su se vodile na meunarodnim kongresima. Naprotiv, Socijalistika Republika Makedonija uinila je sve to je mogla da se ne da uplesti u srpeko-hrvatski sukob, do onog trenutka kad je dolo do kona nog raspada Jugoslavije i kad su se sve njene republike, u istoj samoobrani, morale pobrinuti za vlastiti opstanak. (Karakteri stino je da meunarodno priznanje Makedonije sada sabotira Grka, koja je 19 13 . anektirala veliki dio makedonskog terito rija.) Slino tomu, jedini dio caristike Rusije u kojem je posto
3 Armenci su printer za to ^'rn je teko vezati nacionalnost za teritorij. Sadanja Republika Armenija (> Erevanom bn glavnim gradom) nije imala *g znaeqja za tqj zlosretni narod prijo 1914. "Armenija" je u prvom redu u Truskoj. Ruski su Armenci bili sastavljeni i od ruralnog transkavkaskog tanovnitva, i od urbane populacije - keja je vjerojatno tvorila v*inu stanovnitva u gradovima Tbibsiju i Bakuu - te velike nacionalne i internacionalne dijaspore. "Armenija" je bila, gotovo bismo mogli je ostalo Van to su Armenci istrijebljeni ili sa svib drugih podruga.

181

jao pravi nacionalni pokret prije 19 17, iako taj nije bio separe tistiki, bila je Ukrajina. No Ukrajina je ostala relativno mirnts dok su baltike i kavkaske republike zahtijevale otcjepljenti ostala je pod vodstvom lokalne Komunistike partije i pomiiik se s otcjepljenjem tek nakon to je neuspjeli dravni udari kolovozu 1991. unitio SSSR. Osim toga, definicija "nacije i njene aspiracije koje je, paradoksalno, Lenjin dijelio s W ilson nom, automatski je stvorila linije po kojima e se vienacionah ne tvorevine komunistikih drava razlomiti, ba kao to i kolonijalne granice stvorene 1880-1950. tvoriti dravne grami ce postkolonijalnih drava, budui da drugih nije bilo. (Veilui stanovnika tih drava nije znala to su to granice, ili na njl nije obraala panju.) U Sovjetskom Savezu moemo otii: korak dalje: upravo se komunistiki reim namjerno dao m stvaranje etnolingvistikih teritorijalnih "nacionalnih admiik strativnih jedinica", tj. "nacija" u dananjem smislu ondje gd jt nikakvih nacija nikad prije nije bilo, niti se na njih pomiljah kao meu azijskim muslimanskim narodima - ili, to se togi tie, Bjelorusima. Zamisao o sovjetskim republikama zasnova nim na kazakoj, kirgiskoj, uzbekoj, taikoj i turkmensko "naciji" bila je teoretski konstrukt sovjetskih intelektualaca i ne primordijalna aspiracija ovih srednjoazijsih naroda.4 Teorija po kojoj su ti narodi, bilo zbog "nacionalne potlaeno sti" bilo zbog svoje islamske svijesti, sovjetski sistem izvrgaval nepodnoljivom pritisku koji je odveo do njegovog raspada, dje luje kao samo jo jedan oblik opravdane uasnutosti nekih za padnjakih promatraa sovjetskim sistemom i njihovog uvjere nja da on ne moe biti duga vijeka. U stvari je sredinja Aziji ostala politiki inertna do samog raspada Sovjetskog Saveza, i izuzetkom nekih pogroma nad nacionalnim manjinama kojeji Staljin esto gonio u ta daleka podruja. Nacionalizam koji s razvija u tim republikama je postsovjetski fenomen. Promjene tijekom i nakon 1989. tako nisu u biti posljedici nacionalnih tenzija, koje su uspjeno kontrolirane ak i ondji gdje su zaista postojale, kao u Poljskoj i meu narodima Jugo slavije, sve dotle dok je postojala sredinja vlast Partije, ve a u prvom redu bile posljedica pokuaja sovjetskog reima da #
4 Usp. Graham Smith ur., The Nationalities Question in the Soviet Unitw dio IV: Muslim Central Asia (London i New York, 1990), npr. str. 215, 23 262.

182

sam reformira i da u tom procesu a) povue vojnu podrku satelitskim reimima, b) potkopa strukturu sredinje uprave i autoriteta koja je omoguavala njegovo funkcioniranje i u skla du s tim takoer c) potkopa temelje ak i nezavisnih komuni stikih reima na Balkanu. Nacionalizam se okoristio tim ra zvojem dogaaja, no nije bio, ni u kojem ozbiljnom smislu, znaajno utjecao na njih. Odatle, dakako, i potjee sveopa zapanjenost nad naglim raspadom istonih reima, koji je bio posve neoekivan, ak i u Poljskoj, gdje je jedan duboko nepo pularan reim pokazao da moe drati pod kontrolom masovni organizirani pokret oporbe gotovo cijelo desetljee. Treba samo usporediti ujedinjenje Njemake 18 71. i 1990. da bi se uoila razlika. Prvo se ujedinjenje smatralo dugooekivanim ostvarenjem cilja koji je, na ovaj ih onaj nain, bio glav nom brigom svakoga koji se bavio politikom u njemakim ze mljama, pa ak i onih koji su mu se protivili. ak su i Marx i Engels osjeali da Bismarck "(tut) jetzt, wie im 1866, ein St tick von unserer Arbeit in seiner Weise".5 No, do jeseni 1989. ni jedna vea stranka u Saveznoj Republici nije godinama davala nita vie do formalne podrke stvaranju jedinstvene njemake drave. To nije bilo samo zato to je ono oito bilo neostvarivo do asa kad ga je Gorbaov uinio ostvarivim, ve i zato to su nacionalistike organizacije i agitiranje bih politiki na margi ni. Niti je Demokratskoj Republici Njemakoj tenja za ujedi njenjem Njemake motivirala politiku oporbu a ni one Istone Nijemce iji je masovni egzodus prethodio kolapsu reima. Nedvojbeno je da, usprkos svim sumnjama i nesigurnosti koju donosi budunost, veina Nijemaca pozdravlja ujedinjenje dvije Njemake, ah ve i to to je do njega dolo tako naglo i oito bez ikakve ozbiljne pripreme pokazuje daje ono, bez obzira na izja ve u javnosti, nusprodukt neoekivanih dogaaja van Njema ke. to se tie SSSR-a, on se nije raspao, kao to su neki sovjetolozi predviali, zbog unutarnjih nacionalnih tenzija,6 ma kako ae bile neporecive, ve zbog ekonomskih potekoa. Glasnost, koje je reformirano komunistiko rukovodstvo zemlje smatralo
8 Engels Manu, 15. kolovoza 1870. (Man-Engels Werke svezak 33, str. 40, Berlin 1966). 8 Helena Carrere dEncausse, L em pire eclate (Pariz, 1978); ista autorica, u* gloire des nations, ou La F in de l em pire sovietique (Pariz, 1990).

183

nunim preduvjetom za perestrojku ponovo je uvela slobodi rasprave i agitiranja i oslabila centralizirani sistem zapovijeda ! nja na kojem su poivali i reim i drutvo. Neuspjeh perestnj ke, tj. sve vee pogoranje uvjeta ivota obinih graana, potka; pao je vjeru u svesovjetsku vlast, kojoj je pripisana odgovornost; za to, te je tovie podsticao, pa ak i nametao, regionalna i lokalna ijeenja problema. Moe se slobodno rei da prije Gori baova ni jedna sovjetska republika nije razmiljala o otcjepljej nju od SSSR-a, s izuzetkom baltikih republika, ali ak je i ondje nezavisnost tada bila samo san. Niti se moe tvrditi da i amo strah i prisila drali SSSR na okupu, iako su bez sum nje; pridonijeli da etnike i socijalne tenzije u mijeanim podrul ma ne prerastu u nasilje, do ega je u meuvremenu doia Dapae, u dugoj Brenjevljevoj eri lokalna i regionalna autono mija nisu nipoto postojale samo na papiru. tovie, a na to 11 se Rusi vjeito alili, veina je republika ivjela bolje od stanov nika RSFSR. Nacionalna dezintegracija SSSR-a, i uspin reeno, njegovih konstitutivnih republika, koje su sve u stvar vienacionalne, oito je prije posljedica dogaaja u Moskvi neg njihov uzrok. Paradoksalno, nacionalni pokreti koji su u stanju potkopat postojee reime daleko su jai na Zapadu, gdje takva previra nja potresaju neke od najstarijih nacionalnih drava: Ujedinje no Kraljevstvo, panjolsku, Francusku, pa ak i, na neto skro mniji nain, vicarsku, o Kanadi da i ne govorimo. 0 tome d i li e do kompletnog otojepljenja Quebeca, kotske ih koje drug regije doista doi u ovom asu (1992) moemo tek spekulirati Izvan nekadanjeg evrosovjetskog crvenog pojasa izuzetno si rijetka uspjena otcjepljenja poslije II. svjetskog rata, a odva janja mirnim putem su praktiki nezabiljeena. No ipak, o m o guem otcjepljenju kotske ih Quebeca moemo danas rasprav ljati kao o realnoj mogunosti, to nije bio sluaj prije dvadese i pet godina.

II.
Pa ipak ma kohko neizbjean, jednostavno vi e nije ona povijesna sila kao to je to bio u razdoblju izmedi francuske revolucye i kraja imperijalistikog kolonijalizma us kon II. svjetskog rata. 184

U "razvijenom" svijetu 19. st. izgradnja brojnih "nacija" koje su spajale nacionalnu dravu i nacionalnu ekonomiju predstav ljala je oito sredinju injenicu povijesne transformacije, i to se i uvialo. U "zavisnom" svijetu prve polovice 20. st., a osobito, oito je i zato, u koloniziranom dijelu tog svijeta, pokreti za nacionalno osloboenje i nezavisnost bili su glavni pokretai politike emancipacije veeg dijela zemaijske kugle, a to znai pokretai eliminacije imperijalne administracije i, to je jo va nije, izravne vojne dominacije imperijalnih sila, koja bi se situ acija inila gotovo nezamislivom ak i prije pola stoljea.7 Dok su, kao to smo vidjeli, ti nadonalnooslobodilaki pokreti u Treem svijetu u teoriji slijedili model zapadnog nacionalizma, u praksi su drave koje su nastojali izgraditi bile, kao to smo takoer vidjeli, najee ba suprotnost etniki i jezino homo genim entitetima koji su postali standardnim oblikom "nacio nalne drave na Zapadu. Pa ipak, ak su i u ovom pogledu oni de facto vie nalikovali nego to su se razlikovali od zapadnog nacionalizma liberalnog razdoblja. Oba su tipino teila kako unifikaciji tako i emancipaciji, iako je u sluaju drugog eludac bio vei od oiju mnogo ee nego kod prvog. Sadanja faza u osnovi separatistikog i razdvajajueg "et nikog" grupnog uspostavljanja nema takvog pozitivnog pro grama ili plana. To nam pokazuje ve i sama injenica da, u nedostatku ikakvog stvarnog povijesnog projekta, on nastoji ohjeti prvobitni macinijevski model etniki i jezino homoge ne teritorijalne nacionalne drave ("svaka nacija jedna drava samo jedna drava za svaku naciju"). To je ve na prvi pogled nerealno - i, kao to smo vidjeli (str. 1 7 3 - 175), u potpunosti je u neskladu s trenutnim jezinim i kulturnim stanjem krajem 20. st. Kao to emo vidjeti, on je potpuno irelevantan za problem kraja 20. st., za koji ne nudi nikakvo ope ijeenje, niti, osim katkada sretnim sluajem, lokalna ljeenja. On samo oteava zadau hvatanja ukotac s tim problemima.

^Batovi poprilinih razzqjera kpje su vodile niperalfi, koristei pritom sve V C 06 oruje s imiwlmm nuklearnog (i kemijsko/biolokog) pokazali **i *e uprevo spektakularno neuspjenima, na to *m ne bi mogla ukazati povijest prqe U. svjetskog rata - npr. u Koreji i Vijetnamu.

185

Pa ipak, snaga osjeaja koji navode grupe "nas" da si pridqjt "etnikiVjezini identitet protiv "njih", koji su stranci i koj ugroavaju, ne moe se porei. Ponajmanje krajem 20. st. k& i je, popraen sveopim patriotskim oduevljenjem, voen sulud rat izmeu zamiljenih britanskih "nas" i simbolikih argentin skih "njih" oko komada movarnog tla i krtog panjaka u ju nom Atlantiku, i kada je ksenofobija postala najrairenija ma sovna ideologija na svijetu. No, ksenofobija, koja tako lako pm lazi u rasizam - jo raireniju pojavu u Evropi i Sjevernoj Anu* rici 1990-ih nego ak u doba faizma, nudi manje povijesnoj programa ak i od macinijevskog nacionalizma. Ona se, da pae, vrlo rijetko pravi da je ita vie od krika tjeskobe ili byt> sa. Osim toga, ak i romantini pobornici suverene nezavisno sti odabranih malih naroda rijetko e naglaavati da Le Penci Nacionalni front ima dva lica. On ima jedno lice, i veina nai radije bi da nema ni to jedno. Kakva je priroda tog krika jada ili bijesa? Oni kao da u veini sluajeva predstavljaju reakcije slabosti i straha, pokuaje da a podignu barikade snagama modernog svijeta, i u tom su pogle du sliniji neprijateljskim osjeajima prakih Nijemaca koje je u kut satjerala eka imigracija nego osjeajima nadolazeih e ha. To nije sluaj samo s malim jezinim zajednicama osjetlji vim i na najmanje demografske promjene, poput rijetko nae ljenih brda i obala Walesa gdje se govori velki, ili Estonije, gdje oko milijun govornika estonskog predstavljaju najniu granicu populacije koja je u stanju odravati modernu jezinu kulturu na svim razinama. Ne iznenauje nas da je u oba podruja najeksplozivnije pitanje nekontrolirana imigracija jednojezi nih govornika engleskog, odnosno ruskog jezika. No, na sline reakcije moemo naii i meu znatno veim populacijama ija jezina/kulturna egzistencija nije, ili se bar ini da nije, niin ugroena. Najapsurdniji je primjer za to pokret s kraja 1980-ih (koji je u nekim dravama SAD postao politiki faktor) da se engleski proglasi slubenim jezikom SAD. Jer, iako je hispano fona imigracija u nekim dijelovima SAD dovoljno masovna d a je poeljno, a ponekad i prijeko potrebno, da im se u javnost obraa na njihovom jeziku, pomisao da je prevlast engleskog u SAD u opasnosti, ili da bi to mogla biti, simptom je politike paranoje. 186

Takve obrambene reakcije protiv stvarnih ili izmiljenih pri jetnji podstie sklop meunarodnih kretanja stanovnitva i ultrabrzih, temeljnih i u povijesti nezabiljeenih transformacija koje su obiljeile treu etvrtinu stoljea. Francuska Kanada moe ilustrirati ovu kombinaciju intenzificiranog sitnoburoaskog jezinog nacionalizma i masovnog Soka budunosti. Na papiru se sudbina francuskog jezika ini sasvim sigurnom: nji me se kao materinskim jezikom slui etvrtina populacije Ka nade, zajednica koja je otprilike upola manja od zajednice izvornih govornika engleskog u Kanadi, podupire ga slubena dvojezinost federacije, meunarodna potpora francuske kultu re i preko 13 0 000 studenata na frankofonim sveuilitima (1988). A ipak je stav nacionalizma u Quebecu stav naroda u bezglavom povlaenju pred povijesnim silama u ijem se napre dovanju vidi potencijalni poraz, a ne pobjeda.8 Nacionalizam je u Quebecu tovie d e facto ostavio na cjedilu velike frankofone manjine u New Brunswicku i Ontariju da bi se zabarikadirao unutar autonomne ih ak separatistike pokrajine Quebec. Na osjeaj nesigurnosti meu Canadiensima ukazuje i vjerovanje da je slubeni kanadski "multikulturalizam" u stvari zavjera kojoj je cilj "slamanje posebnih potreba Francophonie pod poli tikom teinom multikulture",9 a uvruje ga to to 3 500 000 poslijeratnih imigranata oito preferira da im se djeca koluju ua engleskom, koji im otvara daleko vee mogunosti karijere u Sjevernoj Americi nego francuski. No, na papiru je prijetila imigracija manja u frankofonoj nego u anglofonoj Kanadi, bu dui da se izmeu 1946. i 19 7 1. tek 15% novopridolica naselilo u Quebecu. Iza straha i nesigurnosti francuskih Kanaana oito lei so cijalna kataklizma koje je indikator dramatino iznenadan ko laps Katolike crkve u drutvu koje je tako dugo bilo konzerva tivno, katoliko, klerikalno, s visokim natalitetom, ne samo
8 L6on Dion, "The mystery of Quebec" (Daedalus, svezak 117/4, jesen 1988, tr. 283-318) je dobar prinyer; npr., "Ova nova generacija ne pokaziye onu jriju da stane u obranu francuskog jezika koju su pokazivale starye generaci ja jer se osjea zatienom..Poveljom o francuskom jeziku... a dijelom i zato to govornici nglMlmg j drugih jezika u TranaHi postaju sve tolerantnyi prema francuskom (str. 310). H. P. Harney, "So great a heritage as ours. Immigration and the survival of the Canadian polity (Daedalus, svezak 117/4, jesen 1988), str. 75.

187

meu farmerima nego i meu gradskim stanovnitvom. Po ne kim je podacima tijekom 1960-ih broj onih koji pohaaju crkvu pao s vie od 80% na 25%, a natalitet je u Quebecu postai jedan od najniih u Kanadi.10 Bez obzira na to to se krilo iza takve zaprepaujue transformacije obiaja stanovnika Quebeca, neizbjena je posljedica dezorijentirana generacija gladni novih izvjesnosti koje e zamijeniti stare to su u raspadu. Tvr di se ak daje uspon militantnog separatizma surogat za izgu bljeno tradicionalno katolianstvo. To nagaanje - a teko bi gi bilo uvjerljivo verificirati ih falsificirati - nije nevjerojatno, u najmanju ruku za autora ove knjige, koji je promatrao kako se meu mladom generacijom u jednom dijelu sjevernog Walest raa jedan sasvim netradicionalni, tovie, u svojoj ljubavi pre ma krmama i alkoholu, sasvim kontratradicionalni, militantni velki nacionalizam, kad su crkve prazne, propovjednik i ue njak-amater vie nisu glas zajednice, a slabljenjem javnog zala ganja za trezvenjatvo nestaje najoitiji nain na koji su poje dinci dokazivah svoju pripadnost puritanskoj kulturi i njenoj zajednici. Masovna pokretnost stanovnitva prirodno pojaava tu de zorijentaciju, ba kao i ekonomski pomaci, od kojih su neki povezani s usponom lokalnog nacionalizma.11 Gdjegod mi ivje li u urbaniziranom drutvu, susreemo strance: ljude bez svojih korijena koji nas podsjeaju na krhkost, ih isuivanje korijena naih vlastitih obitelji. U sluaju zapadnih eks-komunistikih drutava, ova je soci jalna dezorijentacija jo pojaana raspadom ivota koji je bio blizak veini stanovnika i koji su na njega bih navikli. Naciona

10 Grard Pelletier, "Quebec: different but in step with North America' (Daedalus, svezak 117/4, jesen 1988, str. 271); R. F. Harney, "So great a heritage as ours", str. 62. 11 Nacionalizam u Quebecu je 1970-ih uzrokovao veliki egzodus biznisa ii Montreala, koji je dotad bio i nayvei kanadski grad i centar kanadskog bizni sa, u korist Toronta. "Grad se hvata ukotac sa skromnijom sudbinom regio nalnog centra Quebeca i istone Kanade. No ipak, utjecaj manjinskih jezika u Montrealu koji je primjetno manji nego u ostalim gradovima, ne 4jelnje kao da je smanjio jezinu militantnost. U Torontu i Vancouveru bijeli angloprotestanti vie ne tvore veinu stanovnitva, dok u Montrealu francuski Kanaani tvore 66% stanovnitva. Usp. Alan F. J . Artibise, "Canada as an urban nation (Daedalus, svezak 117/4, jesen 1988, str. 237-64).

188

lizam ili etnicitet - da citiramo Miroslava Hrocha, koji pie o suvremenoj srednjoj Evropi, jest "zamjena za faktore integracije u drutvu koje se dezin tegrira. Kada drutvo zakae, nacija se ini kao krajnja garancija."12 U socijalistikim i bivim socijalistikim gospodarstvima, ko jima je u biti vladala, kao to ree Janos Komai, "ekonomija nestaice13, etnika pripadnost, ba kao i srodstvo i druge mre e potencijalne recipronosti ili tienitva, ve je imala konkretniju funkciju. "Pripadnicima iste grupe davala je prednost pred pripadnicima drugih grupa14, koji su se borili za krta sredstva; i obratno, definirala je "druge" iji su zahtjevi bili manje vani od "naih". Ondje gdje se nekad openacionalno drutvo i vlast raspadnu do kraja, kao u bivem Sovjetskom Savezu, "stranac", "autsajder, bespomoan je. "Gradovi (admi nistrativni okrui), republike, utvruju se protiv "migracijske potranje; lokalne tokice za hranu dijele trite u zasebne mini-ekonomije i "tite sredstva... od stranaca".16 No, u postkomunistikim drutvima etniki ili nacionalni identitet je iznad svega sredstvo za definiranje zajednice ne dunih i identifikaciju onih koji su krivi za "nau nevolju; oso bito kad vie nema komunistikih reima da poslue kao rtve na janjad. Netko je jednom rekao za ekoslovaku: Zemlja je prepuna drugosti. Svima otpadaju prsti od sil nog upiranja u druge i njihovog ocrnjivanja.16
12 M. Hroch, "Nationals Bewegungen frflher und heute. Ein europflischer Vergleich" (rukopis, 1991), str. 14. Ne trebam uope napominjati da Hroch insistira na tome da prividno oivljavanje starih nacionalnih previranja u l*tofinqj srednjoj Evropi (najee) njje nastavljanje stare nacionalistike tra dicije, ve neka vrsta iznova tradicije, "Illusion der reprise". "Kao to su se, prunjerice, eki patrioti 19. st. preodjjevali u husitske borce, tako se danas patrioti iz Hnnnflnjih istonoevropskih nacionalnih pokreta preodyevaju u patriote 19. st."str. 11. , 13 J. Kornai, The Econom ics o f Shortage (Amsterdam-North Holland, 1980). 14 Katharine Verdeiy, rukopis koncepta djela "Nationalism and the Road to democracy", str. 36. 16 Caroline Humphrey, "Icebergs, barter and the mafia in provincial Rus sia." (Anthropology Today 7 *2) 1991, str. 8 - 13. 16 Andrew Lass, ftHilwm u Katherine Verdeiy, loc. dt. str. 62.

No, to je univerzalna, a ne tek poetkomunistika situacija. Na "njih" se moe, mora, svaliti krivica za sve jade, neizvje snost i dezorijentaciju koje toliko mnogo nas osjea nakon etr deset godina za kojih je dolo do najbrih i najdubljih preokreta u ljudskom ivotu koje biljei povijest. A tko su "oni"? Oito, i gotovo po definiciji, to su oni koji "nisu mi" - stranci, koje gamu injenica da su stranci ini neprijateljima. Dananji strand, jueranji stranci, pa ak i samo pojam stranaca, kao u Poljskoj gdje antisemitizam i dalje nalazi krivce za poljske nedae iakc Zidova uope nema. Kad stranaca sa svojim podlim trikovima ne bi bilo, valjalo bi ih izmisliti. No, krajem ovog tisuljea rijetko se ukazuje potreba da ih se izmilja: posvuda su prisutni i lako prepoznatljivi u naim gradovima, kao javna opasnost i zagaivai, posvuda prisutni, izvan naih granica i nae kon trole, no puni mrnje kuju zavjere protiv nas. U zlosretnijin zemljama oni su nai susjedi, to su odvajkada i bili, no ba taj na suivot s "njima" sada potkopava iskljuivu izvjesnost pri padnosti naem narodu i naoj zemlji. to je (ako uope ita) zajedniko takvim etnikim/nacionalistikim reakdjama i ne davnom usponu "fundamentalizma" u mnogim dijelovima svije ta, koji po nekim opisima poziva "ljude koji ne mogu podnijeti sluajnu, neizvjesnu egzistenciju i neobjanjene okolnosti (te se tako) esto pridruuju onima koji nude najkompletnije, sveobu hvatne i ekstravagantne poglede na svijet".17 Smatra ga se "uvi jek reaktivnim, reakcionarnim". "ovjek mora nai neku silu, tendenciju ih neprijatelja koji potenrijalno ih stvarno razara, nagriza ili ugroava pokret kojem on pripada ih ono to taj pokret potuje." "Fundamentalne stvari", koje naglaava funda mentalizam, "uvijek potjeu iz nekog ranijeg, pretpostavlja se, primarnog i istog ... stupnja vlastite svete povijesti". "Koriste se za uspostavu granica, privlaenje vlastite vrste i otuivanje drugih, za demarkaciju". I poklapaju se sa starom opservacijom Georgea Simmela po kojoj Grupe, a osobito manjine, koje ive u sukobu... esto od bacuju pokuaje pribliavanja ili tolerancije s druge stra ne. Zatvorena priroda njihove opozidje, bez koje ne mo gu nastaviti borbu, bila bi zamuena... Unutar nekih
17 Mai-Hti E. Marty, aa a social phenomenon (Bulletin, The American Academy of Arts and Sciences, 42/2. studenog 1988, str. 15-29).

190

grupa moe biti ak i politiki mudro pobrinuti se za to da negdje postoje neki neprijatelji kako bi lanovi ostali jedinstveni i da bi grupa i dalje bila svjesna jedinstva kao svog vitalnog interesa.18 Slinosti s brojnim nedavnim etnikim/nacionalistikim po javama oite su, osobito ondje gdje su one same povezane, ili ele ponovo uspostaviti veze s religijom koja se vee uz odree nu grupu - kao meu Armencima (kranima) koji se bore s azerbajdanskim Turcima (muslimanima), ili u nedavnoj izra zito starozavjetnoj fazi cionizma Likuda u Izraelu, koja se tako razlikuje od agresivno svjetovne, pa ak i protureligiozne ideo logije osnivaa pokreta.19 Vrlo je vjerojatno da bi vanzemaljac u posjeti Zemlji vidio etniku iskljuivost i sukobe, ksenofobiju i fundamentalizam kao aspekte istog opeg fenomena. No, jedna vana razlika ipak postoji. Fundamentalizam, bez obzira na to o kojoj se religioznoj verziji radi, prua detaljan i konkretan program i pojedincu i drutvu, ak i ako se radi o programu probranom iz tekstova i tradicija ija je prihvatljivost za kasno 20. st. dvojbena. N a prvi je pogled sasvim jasno to predstavlja alternativu sadanjem degeneriranom i zlom drutvu: ene se opet skrivaju od pogleda, ili se udatim enama odsijeca kosa; lopove se opet kanjava odsijecanjem ruku ili nogu; uvodi se prohibicija na alkohol ili druge ritualno zabranjene stvari; a Koran, ili Biblija, ili to ve predstavlja autoritativni zbir vjene mudrosti jest kompletan praktini i moralni vodi u svim stva rima, u skladu s interpretacijama onih kojima je posao da ga interpretiraju. Zov etnike pripadnosti ili jezika uope ne moe biti vodi ka budunosti, ak ni u onim sluajevima kada se nove drave stvaraju na osnovi tih kriterija. On je tek protest protiv statusa quo ili, jo tonije, protiv "drugih" koji ugroava ju etniki definiranu grupu. Jer, za razliku od fundamentaliz ma, koji, ma kako ngk ih sektaki nastrojen bio u svojoj stvar
u Ibid. str. 20-1. 19 Nije jasno do koje je nyere uistinu tradicionalna idovska religiozna or todoksna, koja se, dakako, protivi uspostavi jedne drave za sve Zidove u braehi prije povratka Mesije, nMaila ili napustila svoje protiv^enje cionizmu. U svakom sluaju, idovski naseijenici na okupiranim podrujima^ koji mau religioznim pflrafepwljjama ne smiju se automatski identificirati s drugim (vjerojatno sve jaim) krilom idovskog fundamentalizma koji nastoji iznova aaetnuti svjetovnom drutvu ritual u svoj svojoj krutosti.

191

noj privlanosti, snagu dobiva iz prisvajanja univerzalne istine koja se teoretski moe primijeniti na sve, nacionalizam po defi nicyi iskljuuje iz svog djelokruga sve koji ne pripadaju toj "na ciji", tj. veliku veinu ljudskog roda. Osim toga, dok se funda mentalizam moe, bar donekle, pozivati na ono to je preostali od pravih obiaja i tradicije ili nekadanjih navada koje su utje lovljene u religioznim obiajima, kao to smo vidjeli, nacionali zam je po sebi ili neprijateljski raspoloen prema stvarnin obiajima iz prolosti, ili izrasta iz njihovih ruevina. S druge strane nacionalizam ima jednu prednost pred funda mentalizrnom. Ba ta njegova neodreenost i nedostatak pro gramatskog sadraja daje mu mogunost univerzalne podrk unutar vlastite zajednice. Osim u uistinu tradicionalnim drud tvima, koja se opiru prvom udarnom valu suvremenosti, funda mentalizam se u svim sluajevima doima kao manjinski feno men. Tu injenicu moe prikriti bilo mo reima koji ga na meu narodu, htio narod to ili ne (kao u Iranu), bilo sposobnos fundamentalistikih manjina da efikasno mobiliziraju stratek vane glasove u demokratskim sistemima, kao u Izraelu ii SAD. No, moe se uzeti zdravo za gotovo da danas "moralni veina" nije prava (izborna) veina, ba kao to ni "moralni pobjeda (tradicionalni eufemizam za poraz) nije prava pobje da. No etnika pripadnost moe mobilizirati veliku veinu za jednice - ukoliko se poziva na neto to je dovoljno neodreeni ili nevano. Ne treba sumnjati daje veina Zidova izvan Izraeli "za Izrael", da veina Armenaca podrava prelazak regije Na gorni Karabah iz ruku Azerbajdana u Armeniju; i da se veine Flamanaca svim silama trudi da izbjegava francuski. Naravno ta se jedinstvenost raspada im se nacionalna stvar identificira ne s openitostima, ve sa specifinim stvarima koje uzrokuju podjele: ne s "Izraelom" openito, ve s politikom Begina, Sha mira ili Sharona; ne s Walesom openito, ve s prevlasti velkog jezika; ne s flamanstvom koje je u protivnosti s francutinom, ve s odreenom flamanskom nacionalistikom stran kom.20 U toj e mjeri pokreti ili stranke koji se nedvosmisleno zalau za "nacionalistiki" program, uglavnom separatistiki, vjerojatno biti izraz mjesnih ili maiyinskih interesa, ili e pak
20 Od 1958. do 1974. tri glavne belgijske stranke (u flamanskim verajjams) wilrnrf nitm nlnipila vite od 81,2% glasova u Flandriji. Vidi A. Zolbergu M. Bnw n (ur.), Ethnic Conflict in the Western World (Ithaca, 1977), str. 115

192

politiki fluktuirati i biti nestabilni. Nagle promjene u lanstvu i izbornim uspjesima kotskih, velkih, kvebekih, a nesumnji vo i drugih nacionalistikih partija u proteklih dvadeset godina ilustriraju tu nestabilnost. Takve partije se kao i obino vole izjednaavati s osjeajima kolektivne zasebnosti, neprijatelj stvom prema "njima" i "zamiljenom zajednicom" koji mogu biti gotovo univerzalni u njihovoj "naciji", no vrlo je mala vjerojat nost da e oni biti jedini izraz takvog nacionalnog konsenzusa.

III.
Tjeskoba i dezorijentacija koja se ispoljava u toj tenji da se pripada, pa odatle i u "politici identiteta" - ne nuno nacional nog identiteta - nije u nita veoj mjeri pokretaka snaga povi jesti nego to je to tenja za "redom i zakonom", koja je jednako razumljiva reakcija na jedan drugi aspekt drutvene dezorganizacije. I jedna i druga simptomi su bolesti a ne dijagnoze, a jo manje terapija. No ipak, one stvaraju iluziju da su nacije i naci onalizam sila koja nezadrivo jaa, spremna da ue u tree tisuljee. Ta se snaga doima jo veom zbog semantike iluzije koja danas sve drave slubeno pretvara u "nacije" (i lanove Ujedinjenih naroda), ak i onda kad one to oito nisu. Sukladno tomu, svi pokreti koji trae teritorijalnu autonomnu za sebe mislit e da zasnivaju "nacije ak i onda kada to oito nije sluaj; a svi pokreti koji se zalau za regionalne, lokalne, pa ak i mjesne interese protiv sredinje vlasti i dravne birokracije nastojat e na svaki nain navui nacionalnu nonju, po mo gunosti u etniko-jezinom stilu. Nacije i nacionalizam se, da kle, doimaju utjecajnijima i sveprisutnijima nego to to doista jesu. Aruba se namjerava otcijepiti od ostatka Nizozemske Za padne Indije jer joj se ne svia da bude povezana s Curagaom. Da li je to ini nacijom? Ili Curagao ili Surinam, koji ve jest lanom Ujedinjenih naroda? Stanovnici Comwalla sretni su jer mogu svoja regionalna nezadovoljstva oslikati u privlanim bo jama keltske tradicije, to ih ini vidljivijima, iako neke od njih navodi da iznova izmisle jezik koji se ne govori ve 200 godina, i iako je jedina puka javna tradicija sa istinskim korijenima na selu veslijanski metodizam. Imaju vie sree od, primjerice, Merseysidea koji u obranu jednako teko pogoenih lokalnih interesa moe mobilizirati samo sjeanje na Beatlese, generaci 193

ju lokalnih komiara i ponosnu tradiciju suparnikih nogomet nih momadi, pazei pritom da se kloni bilo ega to bi stanov nike moglo podsjetiti na boje koje izazivaju razdor, naranast i i zelenu. Merseyside ne moe udarati u nacionalne bubnjeve, Cornwall moe. No, da li su okolnosti koje izazivaju nezadovolj stvo u jednom podruju bitno drugaije od onih koje ga izazivr ju u drugom? U stvari, jaanje separatistikih i etnikih previranja dijelom je posljedica injenice da, suprotno opem miljenju, princi: stvaranja drava poslije EL svjetskog rata, za razliku od onog poslije I. svjetskog rata, nije imao nikakve veze s vilsonovskin nacionalnim samoodreenjem. Odraavao je tri sile: dekolon zaciju, revoluciju i, naravno, intervenciju vanjskih sila. Dekolonizacija znai da su openito uzevi nezavisne drave stvarane od postojeih podruja pod kolonijalnom upravom unutar njihovih kolonijalnih granica. Prilikom iscrtavanja tih granica stanovnitvo nitko nije nita pitao, a ponekad se nije c njemu nita niti znalo, pa nisu imale nikakvog nacionalnog, p a ak ni protonacionalnog znaenja za ondanja stanovnitva;s iznimkom u koloniji obrazovanih i pozapaenih domaih ma njina, uglavnom ne ba brojnih. Druga je mogunost bila ta d se ondje gdje su te teritorije premalene ili porazbacane, kao n sluaju mnogih koloniziranih arhipelaga, one kombiniraju ili cijepaju kako se nalo za shodno, ili kako je odgovaralo lokalne; politici. Odatle i stalni, a konano esto uzaludni, pozivi vod takvih novih drava da se nadvlada "tribalizam", "komunali zam" ili ve onaj utjecaj na koji je prebaena krivnja za neu spjeh novopeenih stanovnika Republike X da se u prvom redi osjeaju patriotskim graanima Republike X, a ne lanovima drugih kolektiviteta. Ukratko, veina se tih "nacija" i "nacionalnih pokreta" pozi vala upravo na suprotno od onog na to se poziva nacionali zam, koji nastoji povezati one za koje se dri da posjeduju za jedniku etniku pripadnost, jezik, kulturu, povijest i drugo Oni su u biti bili internacionalistiki. Internacionalizam voa: kadrova nacionalnooslobodilakih pokreta u Treem svijett oitiji je ondje gdje su takvi pokreti odigrali vodeu ulogu t oslobaanju svojih drava nego ondje gdje su zemlje dekoloni rane odozgo, jer je mnogo dramatiniji slom (do kojeg dolaz poslije stjecanja nezavisnosti) onog to je prije funkcioniralo, ii 194

se barem tako inilo, kao jedinstveni pokret "naroda". Ponekad, kao u Indiji, jedinstvo pokreta lomi se i prije nezavisnosti. Uobiajenije je da se ubrzo nakon nezavisnosti ponu razvi jati napetosti izmeu sastavnih dijelova pokreta za nezavisnost (npr. u Aliru, izmeu Arapa i Berbera), izmeu naroda koji su aktivno sudjelovali u njemu i onih koji nisu, ili izmeu emanci piranog sekularizma elnika, koji nisu voeni lokalnim intere sima, i osjeaja masa. No, dok sluajevi lomova multietnikih i multikomunalnih drava, ili onih koje se nalaze pred raspa dom, prirodno privlae najvie panje - podjela indijskog pot kontinenta 1947, cijepanje Pakistana, zahtjevi tamilskog sepa ratizma na Sri Lanki - ne smye se zaboraviti da su to specijalni sluajevi u svyetu u kojem su multietnike i multikomunalne drave norma. I dajje su u biti istinite rijei napisane prije gotovo trideset godina: "Zemjje koje sadre mnoge jezine i kul turne grupe, kao to je veina afrikih i azijskih, nisu se raspa le, a one koje preuzimaju samo dio jedinstvene jezine grupe, poput arapskih i sjevemoafrikih .... nisu se ujedinile."21 I konano, intervencija vanjskih sila oito je nenacionalistika kako po motivaciji tako i po efektu, osim istom igrom slu aja. To je toliko oito da i ne zahtijeva ilustraciju. No, isto je takav i utjecaj socijalne revolucije, iako je prilino neefikasniji. Socijalne su revolucije uvijek bile i te kako svjesne snage nacio nalizma, a takoer su se i ideoloki zalagale za nacionalnu autonomiju, ak i kad je ona bila zapravo nepoeljna, kao meu luikim Slavenima, iji se jezik polako povlai, usprkos zadiv ljujuim naporima koje je Njemaka Demokratska Republika za svog postojanja ulagala njegovo odranje. Jedini oblik ustav nih odredbi koje su socijalistike drave ozbiljno shvatile poslije 1917. jesu formule nacionalne federacije i autonomije. Dok su ostali ustavni tekstovi, ondje gdje su uope postojali, dugo bili ista fikcija, nacionalna autonomija uvijek je imala odreenu operativnu realnost. No, utoliko to se takvi reimi, barem u teoriji, ne identificiraju ni sa jednom od nacionalnosti koje ih sainjavaju22 i interese svake od njih smatraju sekundarnima u usporedbi s viim wyaHniAkim ciljem, oni su nenacionalni.
21 John H. Kautsky, "An essay in the politics of d evelop m en t" u John H. K au tsk y (ur.), Political Change in Underdeveloped Countries: Nationalism and Communism (New York-London, 1962), str. 36. 22 Nanyerna politika romanisacye u Ceaucescuovcrj Rumunjskoj jedna je od

195

Dakle, kao to moemo vidjeti u aloetivoj retrospektivi, naj vei je domet komunistikih reima u multinacionalnim ze mljama bilo ograniavanje katastrofalnih posljedica nacionaliz ma unutar njih. Jugoslavenska je revolucija uspjela sprijeiti nacionalnosti unutar svojih dravnih granica da se meusobno masakriraju due nego to su to ikad prije u svojoj povijesti (tt je bilo gotovo neizbjeno), iako je to dostignue sada propalo. Potencijal za nacionalne razdore u SSSR-u, tako dugo drane pod kontrolom (osim u n. svjetskom ratu) sad je oit. U stvari,, "diskriminacija", pa ak i "potlaivanje" protiv koje su se nekad bunili glasnogovornici raznih sovjetskih nacionalnosti u ino zemstvu, bila je daleko manja23 od posljedica povlaenja sovjet ske sile. Slubeni sovjetski antisemitizam (koji se nesumnjivo mogao lako primijetiti od osnutka izraelske drave 1948) more se suditi u usporedbi s jaanjem popularnog antisemitizma ot kako je ponovo doputena politika mobilizacija (pa je^ mogu vriti i reakcionari), da i ne spominjemo masakriranja idova, znatnih razmjera, koja su vrili lokalni elementi u baltikim dravama i Ukrajini dok su Nijemci nastupali, no prije nego to je zapoelo sistematsko njemako ubijanje idova.24 Doista, moe se kazati da je tekui val etnikih ili minietnikih previ ranja odgovor na preteno neetnike i nenacionalistike princi pe formiranja drava u veem dijelu svijeta 20. st. No, to ne znai da takve etnike reakcije u bilo kojem smislu nude alter nativni princip za politiko restrukturiranje svijeta u 21. st. Trea opservacija to potvruje. "Nacija" danas oito sve vie gubi znaajan dio svojih starih funkcija, a to je tvorenje terito rijalno ograniene "nacionalne ekonomije" koja je predstavljala ciglu u veoj "svjetskoj ekonomiji", barem u razvijenim regija ma svijeta. Poslije II. svjetskog rata, a osobito poslije 1960-ih, ulogu "nacionalnih ekonomija" podrivaju ili barem dovode u

rijetkih, iznimaka. Ona rui pomno razraene odredbe o nacionalnoj autonomi ji uspostavljene poto su komunisti preuzeli vlast nakon II. svjetskog rata. 23 Ovu izjavu ne treba shvatiti mirenje s masovnim transferima itavih stanovnitava na osnovi njihove nacionalnosti, do kojeg je dolazilo tijekom rata. To je neoprostivo u bilo kojim okolnostima, osim ako se time takvo stanovnitvo titi od istrebijerya. 24 Amo Mayer, Why Did the Heavens not Darken f The 'Final Solution in History (New York, 1989), str. 257-62.

196

pitanje velike transformacije na meunarodnom tritu rada, ije su osnovne jedinice transnacionalna ili multinacionalna po duzea svih veliina, i odgovarajui razvoj meunarodnih cen tara i mrea ekonomskih transakcija koje su, iz praktinih ra zloga, izvan kontrole dravnih vlasti. Broj se meuvladinih me unarodnih organizacija popeo sa 1 2 3 godine 19 5 1. na preko 280 1972. i konano na 36 5 1984; broj meunarodnih nevladi nih organizacija penje se sa 832, na preko 2 1 7 3 1972, vide se nego udvostruujui do 4 6 1 5 u sljedeih 12 godina.25 Vjerojat no je jedina "nacionalna ekonomija" koja funkcionira potkraj 2 0 . st. japanska. Niti su stare (razvijene) "nacionalne ekonomije" zamijenjene kao glavni graevni elementi u svjetskom sistemu tek veim savezima ili federacijama "nacionalnih drava", poput Evrop ske ekonomske zajednice, i meunarodnim entitetima pod ko lektivnom kontrolom poput Meunarodnog monetarnog fonda, iako je njihova pojava takoer simptom povlaenja svijeta "na cionalnih ekonomija. Vani dijelovi sistema meunarodnih transakcija, poput trita eurodolara izvan svake su kontrole. Sve su to, naravno, omoguile i tehnoloke revolucije u trans portu i komunikacijama, i dugo razdoblje u kojem su se proi zvodne snage slobodno kretale veim dijelom svijeta, to je usli jedilo nakon II. svjetskog rata. Posljedica je i masovni val inter nacionalne i interkontinentalne migracije, najvei poslije onog do kojeg je dolo u deset godina prije 19 14 , koji je, uzgred budi reeno, zaotrio interkomunalna trvenja, napose u obliku rasiz ma, i svijet nacionalnih teritorija koje "pripadaju" iskljuivo do maem stanovnitvu koje strance dri ondje gdje im je mjesto, uinio jo nerealnijom opcijom za 2 1 . st. nego to je to bila u 20. st. Trenutno ivimo u udnoj kombinaciji tehnologije kasnog 2 0 . st., slobodne trgovine 19. st. i ponovnog roenja one vrste tampon centara koji su bili karakteristini za svjetsku trgovinu u srednjem vijeku. Gradovi-drave poput Hong Konga i SingaPura oivljavaju, ekstrateritorijalne "industrijske zone" mnoe se unutar tehniki suverenih nacionalnih drava poput hanze atskih eljezara a takoer i utoita za porezne obveznike na

25 David Held, "Farewell nation-state" (Marxism Today, prosinac 1988), *tr. 15.

197

inae bezvrijednim otocima ija je jedina funkcija upravo ta d a ekonomske transakcije izmaknu kontroli nacionalnih drava Ideologija nacija i nacionalizma nije relevantna ni za jedan o d ovih razvoja. To ne znai da su se ekonomske funkcije drava smanjile ili da e vjerojatno nestati. Naprotiv, i u kapitalistikim i u neku pitalistikim dravama one su ojaale, unato tendenciji u o b a lagera da se potie privatno ih nedravno poduzetnitvo tijn kom 1980-ih. Na stranu to to je i dalje vano dravno usmjeravanje, planiranje i upravljanje, ak i u zemljama koje su u teoriji pristalice neoliberalizma, ista teina onoga to u gosp^ darstvima drava predstavljaju dravni prihodi i rashodi, a li iznad svega njihova rastua uloga kao faktora velikih preraspo djela drutvenog dohotka putem fiskalnog mehanizma i meh: nizma socijalne skrbi, vjerojatno su nacionalnu dravu uinili vanijim faktorom *u ivotima stanovnika svijeta nego to je to ona bila prije. Nacionalna gospodarstva, ma kako ih potkopa valo transnacionalno gospodarstvo, koegzistiraju i isprepliu s e s njim. No, s iznimkom najzakopanijih - a koliko je takvil preostalo nakon to se ak i Burma ini se ponovo prikljuuje svijetu - i moda Japana kao druge krajnosti, stara "nacionalni ekonomija" nije to je nekad bila. ak su i SAD, koje su s e 1980-ih jo doimale dovoljno velikim i dominantnim da se mo gu uhvatiti ukotac sa svojim ekonomskim problemima bei obraanja panje na ikog drugog, potkraj tog desetljea spozne le da su "znatnu kontrolu nad svojom ekonomijom prepustile stranim investitorima... (koji) sada mogu utjecati na to da eko nomija SAD nastavi rasti, ih da se strmoglavi u recesiju" (The Wall Street Journal, 5. prosinca 1988, str. 1). to se tie svi! malih i praktiki svih drava srednje veliine njihova gospodar stva oito vie nisu autonomna, ukohko su to ikad bila. Namee se jo jedna opservacija. Osnovni politiki sukob koji e vjerojatno odluiti o sudbini svijeta danas imaju m ale veze s nacionalnim dravama, jer ve pola stojea ne postoj nijedan internacionalni dravni sistem tipa onog koji je posto jao u Evropi 19. st. Politiki je svijet poslije 1945. bio bipolaran, organiziran ok t dvije supersile koje bi se moda mogle opisati kao mamutske nacije, no nipoto kao dijelovi internacionalnog dravnog sisto 198

ma onog tipa koji je postojao u 19. st. ili do 1939. U najboljem sluaju drave tree strane, bilo da su svrstane uz jednu od supersila ili nesvrstane, mogle su biti konica djelovanju super sila, iako nema nepobitnih dokaza da su to s veim uspjehom inile. Povrh toga, to se tie SAD - no rudimentarno je to vjerojatno vrijedilo i za S S S R prije Gorbaova - osnovni je su kob bio ideoloki, tako da se trijumf "prave" ideologije izjedna avao s prevlau odgovarajue supersile. Svjetska je politika poslije 1945. u osnovi bila politika revolucije i kontrarevolucije, a nacionalna pitanja upliu se samo da bi naglasila ili pomrsila glavnu temu. Kao to je poznato taj se model raspao 1989. kada je S SS R prestao biti supersilom; dapae, model svijeta podijeljenog oktobarskom revolucijom ve je neko vrijeme prije toga izgubio vezu sa zbiljom kasnog 20. st. Neposredni je rezul tat bio svijet koji je ostao bez ikakvog meunarodnog sistema ili principa reda, mada se preostala supersila pokuala namet nuti sama kao svjetski policajac, koja uloga je vrlo vjerojatno iznad njene ekonomske i vojne moi, ba kao i bilo koje druge drave. Danas tako vie nema nikakvog sistema. A da etniko-jezino odjeljivanje ne predstavlja nikakvu osnovu za stabilan, pa ak ni kratkorono otprilike predvidivo ureenje zemaljske ku gle, bit e nam jasno 1992. godine ako samo bacimo pogled na veliki prostor od Bea i Trsta na zapadu do Vladivostoka na istoku. Bilo kakve zemljopisne karte jedne petine povrine Ze mlje nesigurne su i provizorne. I jedina neprijeporna stvar ak i o njenoj kartografskoj budunosti jest da e ona ovisiti o aici velikih igraa izvan same regije, s iznimkom Rusije (koja e vjerojatno i dalje biti politiki entitet veeg znaenja). Oni su veliki igrai ba zato to do sada jo nisu potresani separatisti kim previranjima: Njemaka, Turska, Iran, Kina, Japan - i SAD.26 Jer, nova "Evropa nacija", ili jo dalje, "svijet nacija" ne bi stvorio ak ni skup nezavisnih i suverenih drava. U vojnom pogledu nezavisnost malih drava ovisi o meunarodnom po
26 U vrijeme dok ovo piem Evropska zajednica se kao takva jo nije pokasposobnom za kolektivnu akciju na planu meunarodne diplomacye, a Ujedinjeni narodi tek su produena politika SAD. Ovakvo stanje, dakako, ne aara biti trajno.

199

retku, bez obzira na njegovu prirodu, koji ih titi od grabeljivih jaih susjeda, kao to se pokazalo na Bliskom istoku odmah po nestanku ravnotee supersila. Dok se ne pojavi novi meuna rodni poredak, treina postojeih drava - onih sa 2 500 000 i manje stanovnika - nema djelotvornih garancija svoje nezavi snosti. Stvaranje jo nekoliko novih malih drava tek bi pove alo broj nesigurnih politikih entiteta. A kada se pojavi takav novi meunarodni poredak, mali i slabi igrat e u njemu isto tako nevanu stvarnu ulogu kao Oldenburg ih MecklenburgSchwerin u politici Njemakog saveza u 19. st. to se tie eko nomije, kao to smo vidjeh, ak i mnogo jae drave ovise o globalnoj ekonomiji nad kojom nemaju nikakve kontrole a koja uvjetuje njihove unutranje poslove. Latvijska ih baskijska "na cionalna" ekonomija, odvojena od nekog veeg entiteta kojen tvori dio, jednako je tohko besmislen pojam kao i parika eko nomija zasebna u odnosu na Francusku. Najvie to moemo rei jest da male drave danas nisu ni ta manje sposobne za ekonomski opstanak od velikih drava, u svjetlu uzmicanja "nacionalne ekonomije" pred transnacio nalnom. Moglo bi se ak tvrditi da "regije" tvore racionalnije podjedinice velikih ekonomskih entiteta poput Evropske eko nomske zajednice od povijesnih drava koje su slubeno lanovi te zajednice. Obje su primjedbe ispravne, po mom miljenju, no logiki su nepovezane. Zapadnoevropski separatistiki naciona lizmi poput kotskog, velkog, baskijskog i katalonskog danas rado zaobilaze svoje nacionalne vlade i obraaju se direktno Bruzehesu kao "regije". No, nemamo zato pretpostaviti da ma nja drava ipso facto prije tvori ekonomsku regiju od vee (uz mimo, kotsku i Englesku) i obrnuto nema ni razloga zato b i 3 e ekonomska regija ipao focto podudarala s potencijalnom po litikom jedinicom sastavljenom po etniko-jezinim ih povije snim kriterijima.27 Osim toga, kada separatistiki pokreti ma lih nacija svoju najbolju ansu za uspjeh vide u tome da posta nu podjedinice veih pohtiko-ekonomskih entiteta (u ovom sluaju Evropske zajednice) oni praktiki odbacuju klasini cilj

27 To n"i mora biti jasno iz cijela Sydneya Pollarda Peaceful Conquest The Industrialization o f Europe 1760-1970 (Oxford, 1981) u kojem se tema tretira kao "u biti jedna od regija u evropskom kontekstu".
200

takvih pokreta, a to je uspostava nezavisnih i suverenih nacio nalnih drava. Pa ipak, argument protiv Kleinstaatereia danas, u najmanju ruku protiv njegovog etniko-jezinog oblika, jest ne samo to da on ne prua rjeenje stvarnih problema dananjice, ve da te probleme, u onoj mjeri u kojoj ima mo da ostvaruje svoju poli tiku, ini jo teima. Kulturna sloboda i pluralizam su trenutno gotovo nedvojbeno sigurniji u velikim dravama koje su svjesne svoje plurinacionalnosti i plurikultumosti nego u malim dra vama koje slijede ideal etniko-jezine i kulturne homogenosti. Nimalo ne iznenauje to to je prvi zahtjev slovakog naciona lizma 1990. bio da se "slovaki proglasi jedinim slubenim jezi kom i da se 600 000 pripadnika etnike manjine Maara nagna da se u slubenom ophoenju koriste iskljuivo slovakim."28 Alirski nacionalistiki zakon s kraja 1990. po kojem "arapski postaje nacionalni jezik i nameu se visoke novane kazne za koritenja bilo kojeg drugog jezika u slubene svrhe" u toj e zemlji biti vien ne kao osloboenje od francuskog utjecaja, ve kao atak na treinu Aliraca koji govore berberski.29 Ispravno je primijeeno da "moderna verzija svijeta nepristrane lokalne povezanosti prije 19. st. zvui dobro, ali se po svemu sudei dananji razgraditelji nacionalne drave ne kreu u tom smje ru... Oni svi ciljaju na drave zasnovane ne na tolerantnim i prilino otvorenim malim zemljama, ve na zaslijepljenom sta vu da narod na okupu treba drati etnika, vjerska ili jezina jedinstvenost."30 Monolitne aspiracije tog tipa ve su dovele do autonomakih i separatistikih aspiracija ugroenih manjina unutar takvih nacionalistikih entiteta, i do onih pojava koje moemo bolje opisati te rm inim a libanonizacija i balkanizacija. Turci i Rusi pokuavaju se otcijepiti od Moldavije, Srbi proglaavaju nezavi snost od Hrvatske, drugi kavkaski narodi odbacuju gruzijsku prevlast, dok se, obratno, uje ultranacionalistiko gunanje u Vilniusu koje izraava dvojbu da li voa ije ime ukazuje na
28 Henry Knmm "Language Bill Weighed as Slovak Separatists Rally" New York Times 2 5.20. 1990. 29 "Algerians Hit at T-atigimgp Ban" (Financial Times 28. 12. 1990. 80 T h e State of the Nation State" The Economist 22. 12. 1990 - 4. 1. 1991, tr. 78.

201

njemako porijeklo moe u potpunosti shvatiti najdublje tisu ljetne snove Litavaca. U svijetu, u kojem vjerojatno jedva dese tak drava od 180 moe s uvjerljivou tvrditi da njihovi graa ni u bilo kojem realnom smislu pripadaju jednoj etnikoj ili jezinoj skupini, nacionalizam zasnovan na stvaranju takve ho mogenosti ne samo da nije poeljan, ve je u vrlo velikoj mjeri autodestruktivan. Ukratko, u svom klasinom vilsonovsko-lenjinistikom obli ku, slogan o samoodreenju do otcjepljenja kao opi program ne nudi ijeenja za 2 1. st. Moe se shvatiti kao simptom krize koncepta "nacionalne drave" iz 19. st. u kripcu izmeu onog to u "Economistu" nazivaju "supranacionalizmom" i "infranacionalizmom"31 No, kriza velike nacionalne drave je istovre meno i kriza malih, bile one stare ili nove. Prema tome, mi ne dovodimo u sumnju jainu ljudske tenje za grupnim identitetom, kojeg je nacionalnost jedan oblik, no ne i jedini (kao to pokazuje islamski svijet). Niti jainu reakci je protiv centralizacije i birokratizacije dravne, ekonomske ili kulturne moi, tj. protiv njene udaljenosti i nemogunosti njene kontrole. Niti treba sumnjati da si gotovo svako lokalno, pa ak i mjesno nezadovoljstvo koje se moe umotati u arene barjake, rado nalazi nacionalno opravdanje.32 Skeptici dovode u sumnju navodnu neodoljivost tenje da se tvore homogene nacionalne drave i korisnost kako koncepta tako i programa za 21. st. ak i u regijama gdje bi se moglo oekivati da e klasine tenje za zasebnim nacionalnim dravama biti snane, uspjena decentralizacija ili regionalizacija ih je preduhitrila, pa ak i preokrenula. Dravni je separatizam na oba amerika kontinenta, u najmanju ruku juno od Kanade, u stalnom padu od doba amerikog graanskog rata. I znaajno je da su drave poraene u II. svjetskom ratu, kojima je nametnut visok stu panj devolucije - pretpostavlja se kao odgovor na faistiku centralizaciju - nemaju separatistikih pokreta kao ostatak za
31 The Economist, loc. cit. 32 "Klasni sastav aktivistikih voa... (okcitanskog pokreta) ukazuje da ra zlozi nezadovoljstva ne lee toliko u regionalno nejednolikom ekonomskom razvoju knlikn u problemima koje osjeaju strunjaci i bijeli ovratnici... u cjjelqj Francuskoj." William R. Beer, "The Social class of ethnic activists in contem porary France" u Milton J . Eatwa (ur.), Ethnic Conflict in the Western World (Ithaca, 1977), str. 158.

202

padne Evrope, iako su na papiru Bavarska i Sicilija u najmanju ruku jednako tako logina rasadita takvih pokreta kao kot ska i frankofoni dijelovi Bernske Jure. U stvari, separatistiki pokret koji se razvio na Siciliji poslije 1943. bio je kratkoga vijeka, iako njegov nestanak i danas malobrojni oplakuju kao "kraj sicilijanske nacije".33 Ubilo ju je donoenje zakona o regio nalnoj autonomiji 1946. Tako nacionalizam danas odraava krizu ije se postojanje samo djelomino priznaje, stare vilsonovsko-lenjinistike ideo logije i programa. Kao to smo vidjeli, ak su i brojni stari, jaki i odluni nacionalistiki pokreti u dilemi oko stvarne dravne nezavisnosti, ak i u onim sluajevima kada i dalje kao cilj navode potpuno odjeljivanje od drava iji su sada dio (poput baskijskih i kotskih nacionalista). Staro "irsko pitanje" (jo uvijek bez adekvatnog odgovora) ilustrira tu nesigurnost. S jed ne strane nezavisna Republika Irska insistira na svojoj potpu noj politikoj autonomiji u odnosu na Britaniju - to je naglae no njenom neutralnou u II. svjetskom ratu - a u praksi se slae s poprilinom obostranom povezanou s Ujedinjenim Kraljevstvom. Niti je irskom nacionalizmu teko prilagoditi se zanimljivoj situaciji u kojoj irski graani u Britaniji uivaju puna graanska prava Ujedinjenog Kraljevstva ba kao da se Irska nije od njeg otcijepila, tj. d e facto dvojno dravljanstvo. S druge strane, vjera u klasini program jedne ujedinjene nezavi sne Irske brzo hlapi. Tako bi se vjerojatno i vlada u Dublinu i vlada u Londonu sloile glede (relativne) poeljnosti jedinstve ne ujedinjene Irske. No, veina bi, ak i u Republici Irskoj, takvo ujedinjenje smatrala najmanje loim od svih loih rjee nja. Obratno, ako bi Ulster u tom sluaju proglasio nezavisnost i od Britanije i od Irske, veina bi protestanata u Ulsteru taj krajnji in odbacivanja papinstva doivjela kao manje zlo. Ukratko, tek bi aica fanatika, moemo sa sigurnou tvrditi, smatrala to dostignue nacionalnog/komunalnog samoodree nja vie nego marginalno boljim od izrazito nezadovoljavajueg

statusa quo.
Moemo otkriti i krizu nacionalne svijesti u starim nacijama, a razlozi su slini. Ta svijest, koja se javlja u Evropi 19. st.
33 Marcello Cimino, Fine d i una nazione (Palermo, 1977); G. C. Marino, Storia del separatism o sid lian o 1943-1947 (Rim, 1979).

203

nalazila se negdje u etverokutu koji opisuju toke Narod-Drava-Nacija-Vlast. U teoriji ta su se etiri elementa poklapala. Po Hitlerovim se rijeima (a njemu Volk znai i "narod" i "naciju", Njemaka sastojala od "Ein Volk, ein Reich, ein Fiihrer", tj. jednog naroda/nacije, jedne drave, jedne vlasti. U praksi su ideje drave i vlasti esto odreivali politiki kriteriji tipini z;. taj period od vremena velikih revolucija, no ideju "naroda" i "nacije" odreivali su uglavnom pretpolitiki kriteriji koji su pridonosili stvaranju zamiljene i fiktivne zajednice. Politika j.; stalno teila da preuzme i preoblikuje takve pretpolitike ele mente da bi posluili njenim ciljevima. Organska povezanost etiri elementa uzimala se zdravo za gotovo. No, to vie niju mogue u povijesnim ih davno uspostavljenim velikim nacio nalnim dravama. To moemo ilustrirati ispitivanjem javnog mnijenja u Save znoj Republici Njemakoj 1972.34 To je kao to je poznato ek stremni primjer, jer je Njemaka iz teoretski najkompletnijeg pangermanskog politikog jedinstva dola u situaciju u kojoj su koegzistirale najmanje dvije drave koje su za sebe mogle tvTditi da sadre cijelu ili dio njemake nacije. No, upravo nam ta situacija omoguava da otkrijemo nesigurnosti i dvosmislenosti u glavama veine graana, u tome kako oni misle o "naciji". Iz tog ispitivanja prvo se vidi znatna nesigurnost. 83% Za padnih Nijemaca mislilo je da zna to je to kapitalizam, 78% nije sumnjalo to je to socijalizam, no tek ih se 71% usudilo izraziti miljenje o "dravi", a 34% nije imalo pojma kako da definira ili opie "naciju". Meu manje obrazovanima nesigur nost je bila jo vea. 90% Nijemaca sa zavrenim srednjim obrazovanjem smatralo se obavjetenima o sva etiri termina, no tek je 54% (nekvalificiranih) Nijemaca sa osnovnim obrazo vanjem osjealo da zna to je to "drava", a tek 47% da zna to je to "nacija". Ta nesigurnost potjee upravo iz raspada stare kongruencije "naroda", "nacije" i "drave". Na pitanje "Da li su nacija i drava jedno te isto, ih se radi o razliitim stvarima?" 43% Zapadnih Nijemaca - 81% najobra zovanijih - dalo je oiti odgovor, da nisu isto, budui da postoje dvije njemake drave. No, 35% vjerovalo je da su nacya i dra
34 Bundesministerium f&r innerdeutsche Beziehungen, Materialien sun Bericht zur Lage dar Nation, 3 sveska. (Bonn, 1971, 1972, 1974), Dl, str. 107-13, osobito str. 112.

204

va nedjeljive, pa je tako, sasvim logino, 3 1% radnika - 39% posto mlaih od 40 godina - zakljuilo da Njemaka Demokrat ska Republika sada tvori zasebnu naciju, jer je zasebna drava. Primijetimo takoer da se grupa s najjaim uvjerenjima o isto vjetnosti drave i nacije - 42% - sastojala od kvalificiranih radnika; grupa s najsnanijim uvjerenjima da se Njemaka sa stoji od jedne nacije podijeljene u dvije drave sastojala se od onih koji glasaju za socijaldemokrate. 52% njih bilo je tog mi ljenja, za razliku od 36% onih koji glasaju za demokrane. Mogli bismo rei da je stotinu godina od ujedinjenja Njemake tradicionalni pojam "nacije" iz 19. st. preivio najvie meu radnikom klasom. Ovo nam ukazuje da je ideja "nacije", kad je istrgnemo, kao otrigu, iz naizgled tvrde koljke "nacionalne drave", vrlo ne stalnog oblika. To, dakako, ne znai da su Nijemci istono i zapadno od Elbe prestali o sebi misliti kao o "Nijemcima" ak i prije ujedinjenja dvije drave, iako se vjerojatno veina Austrijanaca nakon 1945. prestala smatrati dijelom velike Njemake, a veina ih je tako mislila izmeu 19 18 . i 1945; a vicarci njemakog govor nog podruja aktivno su se distancirali od bilo kakve naznake mogueg njemakog identiteta. Istoni i Zapadni Nijemci nisu bili sigurni, sasvim opravdano, o politikim ili drugim implika cijama "bivanja Nijemcima". I uope nije oito da je uspostava jedinstvene Savezne Republike Njemake 1990. u potpunosti uklonila tu nesigurnost. Moe se pretpostaviti da bi slina ispi tivanja u ostalim povijesnim "n acion aln im dravama" rezultira la slinim zbunjenim odgovorima. Koji je, primjerice, odnos, osjeaja da su Francuzi ba Francuzi i francophonie (termin koji jo nedavno nije postojao - prvi se put biljei 1959)? Bez obzira na to da li mu je to bila namjera ili ne, De Gaulle je bio u potpunoj suprotnosti s trad icio n aln om i nejezinom definici jom pripadnosti francuskoj naciji kad se obratio stanovnicima Quebeca kao Francuzima u inozemstvu. Nacionalistika teorija u Quebecu je pak "vie-manje napustila termin domovina (la patrie) i umjesto toga upustila se u beskrajnu debatu o vrlina ma i Tnunama termina kao to su nacija, narod, drutvo i dra va"36 Do 1960-ih je "pripadnost britanskoj naciji" za zakon i
36 L6on Dion, T h e mystery of Quebec", str. 302. Degolistika verzija Queboca kao francuskog, izreena u izjavi francuskog kabineta 31. srpqja 1967.

205

upravu znaila tek injenicu da je netko roen od britanskih roditelja, na britanskom tlu, stupio u brak s britanskim graa ninom, ili se naturalizirao. Danas to vie nije tako jednostavne Nita od ovoga ne znai da nacionalizam nije vrlo prominen tan u dananjoj svjetskoj politici, ili da ga je manje nego prije. Ono to ja nastojim dokazati jest da je, usprkos prividno ista knutoj ulozi, nacionalizam povijesno izgubio na znaenju. O n vie na neki nain nije globalni politiki program, kao to je to bio 19. i poetkom 20. st. On je faktor koji dovodi do najtei1', komplikacija, ili katalizator za druge razvoje. Nije neprihvatlji vo predstaviti povijest evrocentrinog svijeta 19. st. kao povi jest "izgradnje nacija", kako je to uinio Walter Bagehot. Povi jest veih evropskih drava u Evropi poslije 1870. i dalje prika zujemo na taj nain, kao u naslovu djela Eugena Webera Pea sants into Frenchmen .M Da li e itko napisati povijest svijet, krajem 20. st. i poetkom 2 1. st. na taj nain? Mala je vjerojat nost da hoe. Naprotiv, nju e morati pisati kao povijest svijeta koji se vie ne moe ograniavati "nacijama" i "nacionalnim dravama" ka ko su nekad definirane, bilo politiki, ili ekonomski, ili kultur no, pa ak i jezino. Bit e uglavnom supranacionalna i infranacionalna, no ak e i infranadonalnost, bez obzira da li se zaodjene u ruho m in in acinnalizm ii, odraavati propast stare nacionalne drave kao fimkcionirajueg entiteta. "Nacionalne drave", "nacije" ih etnike/jezine grupe u prvom e redu pri kazati kako se povlae, odupiru, prilagoavaju, bivaju apsorbi rane ih uzdrmane uslijed novog supranacionalnog prestruktu riranja svijeta. Nacije i nacionalizam postojat e u toj povijesti, no u sporednim, a esto i sasvim m inornim ulogama. To ne znai da nacionalna povijest i kultura nee imati veliku ulogu moda i veu nego ranije u obrazovnom sistemu i kulturnom ivotu pojedinih drava, osobito manjih, ih da one nee doivje ti lokalni procvat unutar daleko ireg supranacionalnog okvira,
bila je ta da Francuska ne moe "izgubiti intaree za sadaiqju i buduu sudbinu stanovnitva koje vue ponjjeklo od zgenog vlastitog naroda i koje je zadivlju jue vjerno svojoj zemlji porijekla i Kanadu smatra stranom zemljom kao i bilo koju drugu." (Canadian News Facts, svezak I, br. 16, 14. kolovoza 1967), str. 114. 35 Eugen Weber, Peasants into Frenchmen: The Modernisation of Rural France, 1870-1914 (Stanford, 1976).

206

kao to, primjerice, katalonska kultura danas doivljava pro cvat, no pod preutnom pretpostavkom da e Katalonci komu nicirati s ostatkom svijeta na panjolskom ili engleskom, budu i da je mali broj onih koji ne ive u Kataloniji s kojima e moi komunicirati na lokalnom jeziku.37 Kao to sam pokuao ukazati, "nacija" i nacionalizam" vie nisu adekvatni termini kojima bi se opisali, a nekmoli analizi rali politiki entiteti koji se tako opisuju, pa ak ni osjeaji koji su nekad tim rijeima opisivani. Nije nemogue da e naciona lizam propasti s propau nacionalne drave, bez koje je to to je netko Englez, Irac ili idov, ili kombinacija svih troje, tek jedan od brojnih drugih naina da ljudi opiu svoj identitet, kojim se koriste ve prema prilikama.38 Bilo bi apsurdno tvrditi da je taj dan ve blizu. No, nadam se da ga je barem mogue zamisliti. Na kraju krajeva, sama injenica da povjesniari po inju napredovati u prouavanju i analiziranju nacija i naciona lizma ukazuje na to da je ta pojava, kako je to esto sluaj, prola najviu toku razvoja. Minervina sova koja donosi mu drost, ree Hegel, izlijee u suton. Dobar je znak to to sada oblijee oko nacija i nacionalizma.

87 U inozemstvu se dvije treine Katalonaca iqafqjavalo kao "pargold" 1970-ih. M. Garda Ferrando, Regionalismo y autonomUas en EspaJla (Madnd, 1982), Tabela 11. 38 Jedan od rijetkih teoretiara koji dijele moje sumpje u snagu i dominan tnost nacionalizma jest John Breuilly u Nationalism and the State. On kritizi ra Gellnera i Andersona jer pretpostavljenu "da bjelodan uspjeh nacionalizma ***& da je nannnaMram vrsto ukorqeqjen u mialim i ponafiapju ljudi ("Re flections on nationalism" u Philosophy and Social Science, 15/1, ofpjak 1985, tr. 73).

207

KAZALO IMENA I POJMOVA

Afganistan 7 1, 164 Afrika (vidi takoer pojedine drave) 74, 78, 1 5 1,16 6 ,1 6 7 8, 17 5 Albanci 7 1, 76, 1 1 7 jezici 58, 126 nacionalizam 59, 60, 76, 1 17 , 126 Albert, princ - suprug engleske kratice Viktor\je 93 Aleksandar II, ruski car 95 Alir 15 1, 195, 20 1 Amerika, vidi Kanada; Latinska Amerika; Sjedinjene Ame rike Drave Am hara 78, 167 Anderson, Benedict 6, 53, 66 antisemitizam, vidi pod idovi Antwerpen 128, 129 Anzelmo Kanterberyski 65 Anzelmo Laonski 65 Aragon 43b Arana, Sabino 1 1 8 arapski nacionalizam 74, 117 , 15 1, 165, 195, 2 0 1 Argentina 75 "arijska" rasa 119 , 120, 166 Armenci 79, 82-3, 1 17 , 136, 147, 180, 18 1, 19 1, 192 Armstrong, J . 6 Aruba 193 Ataturk, M ustafa Kemal pada 179b, 1 8 1 Atena 83 Atlaski Berberi 7 1 Aung-San Su Xi 180 Australija 84 Austrija (vidi takoer Habsburko Carstvo)

1918-50 37-8, 45, 100-1, 141

156-7, 165b, 205 antisemitizam 45, 70, 132, 133 Slovenci u Austriji 148, 152, 180 Austromarksisti 9, 39 Austrougarska, vidi Habsburke Carstvo Azerbqdan 180, 18 1, 19 1, 192 Bagehot, Walter 3, 5, 28, 30, 203 bahasa (jezik) 103, 174 Baku 181b Balkan 183 balkanizacija 20 1 Bamako 124 Banac, Ivo 49b, 61b, 70b, 75b, 82b Bandaranaike, Sirimavo 180 Banglade 77, 123, 172, 179 Barcelona 153 Barre de Vieuzac, Bertrand 26, 27 Baski 71, 76b, 117 , 1 18 jezik 58, 130, 1 3 1 , 154 pnrannfllisam i protonacionalivam (vidi takoer Euskadi) do 1894. 34, 48, 71, 76b od 1894. 117 , 118 , 130, 131, 153, 154, 200, 203 Bauer, Otto 4, 10, 49, 170 Bavarska 203 Bayone 58 Beatlesi 193 Be 138, 156, 199 Begin, Menahem 192 Belgija (vidi takoer Flamanci) nacionalizam (belgijski) 28, 35, 42, 92, 1 1 5 Belli, Gioachino Giuseppe 42

208

Benthem, Jeremy 32b Berberi 71, 195, 201 Berlin 81 Bemoldk, Anton 61 Bernska Jura 203 Bernstein, Edouard, 46b Bevin, Ernest 161 Bhutto, Zulfikar 180 Biafra 78, 167 Bilbao 153 Birmingham 124 Bismarck, Otto Edvard Leopold 183 Bizant 83 Bjelorusi 182 Bliski istok 200 Blum, Leon 159 Bdckh, Richard 26, 108 boljevizam (vidi takoer komu nizam) i nacionalizam 145, 157,180 Bonnie Prince Charlie 47 Bose, Subhas Chandra ("Netaji") 162 Bosna, Bosanci 77, 138 Brazil 19, 75 Brecknock (Wales), Nonkonformistiki koled 41 Brest-Litovsk 180 Bretonci 36, 39, 48, 76b, 127 jezik 127,130 Breuilly, John 6, 207b Breiryev, Leonid I|ji6 184 Britanija (ividi takoer kotska; Wales) 90b, 200, 203 oruane snage 92 kulturne manjine 2L 39. 47, i falklandski rat 186 interniranje Nijemaca 148 jezici i dijalekti (vidi takoer engleski jezik) 21, 47 nacionalizam (engleski) 13, 20, 42, 82, 94,101, 207

antifadizam 159, 160, 161 i monarhija 79, 93 ponos pripadnika mijeanog nacionalnog porijekla 120 i regija 76 i sport 156-7 Bruxelles 200 Budimpeta 138 budizam, vidi pod religija Bugarska, Bugari 28, 49, 119 jezik 61 Burma 180, 195 Caimes, J.E. 31 Cannan, Edwin 3 1 . Carey, Henri Charles 34 Cavour, amilo Benso conte di 35, 107 Ceausescu, Nicolae 195b Cejlon, vidi Sri Lanka Ce|je 104 Chamberlain, Houston Stewart 119 Charleroi 128 Charles X, francuski kralj 27 Charles Edward, vladar iz dina stije Stuart, vidi Bonnie Prince Charlie Chemiavsky, Michael 56, 57 Chevalier, Michel 32 Churchill, Winston 160 cionizam, vidi pod idovi Cipar 84, 167 Cohn, Gustav 36 Cole, John W. 6 Connolly, James 136 Cornwall 193, 194 Crnogorci 70 Curasao 193 ad 167 artizam 97 ehoslovaka 146, 147, 149, 189 esi (vidi takoer ehoslovaka) 38, 40, 41, 115, 180, 186 209

116

u Habsburkom Carstvu 103, 104-5, 124, 138, 139, 140 jezik 62, 103, 115 , 124 nacionalizam 6 2 ,13 8 ,13 9 ,14 0 , 149 eka 81, 103, 138 Danska 107 darvinovski evolucionizam 119 dAzeglio, Massimo 50, 180 Deutsch, Karl W. 5 Dickinson, Lowes G. 44 Djevica Marija, kao "sveta iko na" 53, 78 Dreyfus, Alfred 27, 13 2 Drumont, Eduard 13 2 Dublin 203 Durham, Edith 60 Egipat 74, 150, 1 5 1 Eisteddfodau (festival) 78, 1 18 Emmet, Robert 148 Engels, Friedrich 40, 46, 49, 183 Engleska, vidi B ritanca engleski jezik u Indyi 68-9, 102, 103, 123, 129, 149, 1 7 1 izvorni 62 u SAD 127 kao svjetski jezik 44, 174, 175 Enver paa 179b E revan l8 1b Eritreja 167 Eshil 83 esperanto 44 Estonija, Estonci 55, 180, 186 ethnie 17 3 Etiopija 167, 175, 180 etnika pripadnost, i nacionali zam 69-73, 10 1-2 1870-1918. 114 , 116 , 117 -12 0 od 1918. 163b, 166-173, 174-5, 186, 192 Euripid 83 Euskadi 118 , 13 7

Evropska ekonomska zajednica 197, 199b, 200 Falklandsko otoje (Malvini) 84, 186 faizam 133, 14 1, 157, 158-62, 163, 164, 186, 202 Fenijci 42, 118 , 148-9, 165 Ficker, Adolf 108 Filipini 103b, 175 Finska 95, 118 , 136, 1 8 1 finski jezik 115 -16 , 118 , 124-5, 126 Fishman, J . 6 Flamanci jezik 42, 61b, 6 9 ,10 6 ,12 7 ,12 8 , 130-31, 192 nacionalizam do 1914. 42, 48, 76b, 106, 117 , 130-31, 192 od 1914. 137, 154 Franco, Francisco 153 "francophonie" (frankofonija), vidi Kanada - Francuski Ka naani Francuska (vidi takoer Baski; Bretond; Korzika; okritanski pokret) 200 antisemitizam 27, 45, 119 , 132 i Francuski Kanaani 174, 187, 205, 206b vladini slubenid 90-1 jezid i dijalekti (vidi takoer francuski jezik) 21, 36, 58, 62 n adftn*> li > T r> 20, 39, 42, 80, 99 179 antifaizam 159, 160 i etnika pripadnost (vidi ta koer antisemitizam) 70, 101-2 , 120 francuska revolucija 23-6, 27, 46, 96, 97, 1 13 , 184 i jezik 26, 27, 62, 67, 106, 107, 108, 123

210

i monarhya 27-8, 79 Rqjna kao "prirodna grani ca" 100, 107, 108 tirolski seljaki ustanak pro tiv, vidi pod Tirol francuski jezik 62, 67, 108, 114, 127 u Africi 175 u Kanadi, vidi Francuski Ka naani pod Kanada i francuski nacionalizam 25-7, 62, 67, 106, 107, 123 znaenje izraza nation i patrie 20, 21, 96, 97, 99, 132 "franglais" 62 Franjo U, njemako-rimski car 82 Friedrich Veliki, pruski krajj 81 Frizijci, vidi pod Nizozemska Froissart, Jean 20 fundamentalizam, vidi i Islam ski svijet 190, 191, 192 Gqj, Ljudevit, 61 Galicija 153 Gana 74 Gandhi, Mahatma 10 3,123,165, 180 Garnier-Pags, Etienne Joseph Louis 35 Gaulle, Charles de 159, 205 Gdaqjsk 37 Gellner, Ernest 6, 11, 12, 13, 77, 84,207b gelski jezik irski 115, 117-18, 122, 130, 133-4 kotski 127 Gent 128,129 George, David Lloyd, vidi Lloyd George George m, engleski kray 25, 93 Gladstone, William 94 "glasnost" (vidi takoer SSSR)

Glatter, dr. 106 Gobineau, Joseph Artur comte de 80 Goldoni, Carlo 42 Gorbaov, Mihail 183, 184, 199 Grant, Ulysses S. 44 Grka, Grci antika 50-1, 65, 71, 78, 83 jezik 62, 66 suvremena 28, 71, 106, 119, 147, 181 i Cipar 84, 167 jezik 66 nacionalizam 38, 79b, 83, 92, 181 Gregoire, Henri 126b Griffith, Arthur 35 Griffiths (sveenik) 41 Gross, Miijana 80b, 131b, 149b Gruzya, Gruzijci 117, 136, 180, 181 Habsburdko Carstvo (Austrou garska) (vidi takoer Maar ska; Tirol) 43, 91, 94-5, 180, 181 antisemitizam 132, 133 jezici u 48, 64, 103-5, 106, 1089, 124 nacionalizam 28, 39, 116, 117, 129, 138-40 esi u 103-4, 105, 124, 138, 139, 140 Pobaci u 65, 105, 138, 140 Slovenci u 39, 64, 65-7, 104 Hamilton, Alexander 34 Hanak, Hans 70 Handk, Peter 138, 139, 140, 141 Hanover 29, 42 Haugen, Einar 122 Hayes, Carleton B. 4 hebrejski jezik 60, 66-7, 122, 124 Hegel, Georg Wilhelm Friedrich 207 Helsinki 95 211

Henrik IV, francuski krajj 45 Herder, Johann Gottfried von 55, 59, 64, 66 Herodot 65 hindi (jezici) 103, 123, 129, 150, 17 1 Hitler, Adolf 108b, 147, 15 5 ,16 0 , 163, 18 1, 204 Hofer, Andreas 71, 83 Holandya, vidi Nizozemska holandski jezik, vidi pod Nizo zemska Hong-Kong 197 Hroch, Miroslav 6, 14, 115 , 116 , 189 Hrvati, Hrvatska (vidi takoer Jugoslavia) 38, 76, 140, 1467, 180, 20 1 hrvatski nacionalizam 49, 80, 82, 1 17 , 1 3 1 , 136, 149 i ilirski nacionalizam 61, 117 , 1 3 1 , 149 jezik (vidi takoer srpskohrvatski) 60-61 husitska ideologija 8 1 ikone, nacionalne (vidi takoer monarhija) 77-79 ilirski nacionalizam (jugoslavizam) 61, 1 17 , 1 3 1 , 149 In d ia (vidi takoer Pakistan) antiimperialistiki pokret 77, 1 17 , 160, 164, 165 em igracia u SAD 17 2 In diska narodna a rm ia 162 jezici u 69, 103, 123, 129, 14950, 1 7 1 p o je la (1947) 77, 149-50, 167, 195 Tamili 129, 137, 1 7 1 In d ian d, ameriki latinoameriki, vidi pod L a tinska Amerika sjeveroameriki 159 Indonezia 103, 174

infranacionalizam, vidi naciona lizam od 1950. Innsbruck 70 "Intemacionala 158b Irak 95 Iran 76, 77, 95, 150, 192, 199 Irci (vidi takoer Irska) na engleskoj sceni 4 1 jezik, vidi gelski u SAD 12 1, 168 Irska (vidi takoer Irci; Irska Republika) Anglo-irski sporazum (1921) 146 jezik, vidi gelski nacionalizam 14, 35, 36, 38, 42, 90b, 94, 116 , 203, 207 fe n id 42, 118 , 148-9, 165 utjecaj na druge nadonalistike pokrete 1 1 7 i jezik 115 , 117 , 122, 133 i religia 56, 57, 74, 75, 76, 13 5 i sport 156 alsterski unionisti 149, 152-3 u II. svjetskom ratu 162 Irska Republika 203 islam, vidi pod religija Islamski svijet 179, 182, 202 fundamentalizam 95, 179, 192 Tflluntfani 62 Istra 64 Italija (vidi takoer talijanski je zik; Sardinija; Sicilija) 91, 107, 114 , 146, 160 faizam 133, 1 4 1 nadonalizam, devetnaesto sto ljee 43, 67, 79, 92, 132 tyediqjeqje 28, 38, 41-50, 90b, 114 -15 Ivana Orleanska 8 1 I wan, Emrys ap 105 Izrael 54, 74-5, 152, 165, 19 1, 192

212

Jakobind 9 7,114 Januarye, sv. 53 Japan 63, 73, 162,164, 197, 198, 199 jezik 173,174, 175, 186, 187 i nadonalizam 58-69, 102-9 do 1870. 24, 26-7, 40-2, 43-4, 47, 60-2, 105-9 1870-1918. 114-16, 117-18, 120, 121-31, 133-4, 153-4 od 1918. 8-9,12,149-50,1534 ,171, 173-4 izrazi za pojam "nacya" 19-23, 99, 132 svjetski jezik 44, 174, 175 jidi 27,10 8 ,12 2 ,12 5 Jinnah 77 Joes Florals (festival) 78, 118 Johnson, Samuel 95 Josip U, ryemako-rimski car 103 joual (narjeje) 174 judaizam, vidi pod religija Jugoslavija (vidi takoer ilirski nadonalizam) 38, 146, 148, 149,179, 181, 182, 196 Juna Afrika 171, 180 Afriki nadonalni kongres 78 Kanada Francuski Kanaani 174, 205,206b kvibefiki nadonalizam 174-5, 184, 187, 188, 205 anglofonska 187 imigranti 168,174-5 Kantorowicz, Ernst 57 Karadi, Vuk 66 Kastilya 20, 43b Katalond 48, 78, 117, 118, 162-4, 200, 207 jezik 58 katareusa 77 Kautaky, Karl 4, 41, 44, 47, 187, 130, 193,

Kelch, Christian 55 Kina 73, 75, 77, 150, 164, 199 jezid 63, 68, 103 "Kleinstaaterei" 201 Kohn, Hans 4, 5 Kolokotronis, Theodoros 27 kolonijalni nadonalizam 150-2, 161-8, 170-1 komunizam (vidi takoer bo\jSevizam; Leiyin; marksi zam; socijalizam i nadonalizam 135-6, 158-9, 160, 161-3, 169 Kopti 74 Koreja, Koreand 73, 150, 172 korejski rat 185b Kornai, Janos 189 Kozad 56, 72, 74, 81 Kristan, Etbin 39b kranstvo, vidi pod religija ksenofobija, vidi etnika pripad nost Kup Mitropa 156 Kurdi 7 1 ladino (jezik) 127 Landsbergis, Vitautas 180,201-2 Lapouge, Vacher de 119 T jitinakft Amerika (vidi takoer pojedine drave) Indjjand 72, 73-4, 15 1 jezid 127, 175 r>aoir>na1iy.am 75, 179 panlatinoamerikanizam 15 1 panjolski govor u 175 UN Ekonomska komisija za 34 Latvija, Latvyci 55, 168, 180, 200 jezik 61 Lavisse, Ernest 96 T -anj in , Vladimir Itfi 4, 46, 49, 135, 145, 148, 161, 181, 182, 202,203 Le Pen, Jean Marie 186 213

131,

49

Libanon 95, 167 libanonizacija 20 1 liberalizam, i nacionalizam 2950, 91, 132-3 Lichtenstein 32 Lige 128 Lim a 72b lingvistiki nacionalizam, vidi jezik List, Friedrich 34, 35, 36, 43 Litva, Litavci 38, 72, 75, 117 ,

201-2
jezik 6 1 Lloyd George, David 125, 128 London 172, 203 Lueger, Karl 13 2 Luxemburg (nacija) 2 1, 37 Luxemburg, Rosa 4, 49, 128 Luiki Slaveni 195 Luiki Srbi 22 luikosrpski jezik 127 Madras 13 7 Maari (vidi takoer Maarska; maarski jezik) 59, 71, 80 u Rumunjskoj 15 2 u Slovakoj 20 1 M aarska (vidi takoer Habsburko Carstvo; maarski jezik) 102, 140 nacionalizam 80, 106, 108, 14 1, 148, 156 maarski jezik 59, 6 1, 106, 108 Mqjka Boiya Gvadalupska 78 Meyka B o $ a Monseratska 78 Makedonca, Makedonci 49, 117 , 119 , 15 2 makedonsko pitanje 18 1 Malvini, vidi Falklandsko otoje Mandela, Nelson 180 Man zoni, Alessandro 68b marksizam (vidi takoer komu nizam) i n a r i n n a l i i i m 4, 9, 39, 49, 135-6, 149, 150, 163, 165, 166

Maroko 15 1, 152, 160, 164 "Marse(jeza" 158 Marx, Karl 46, 49, 183 masovni mediji, i nacionalizam 155, 175b Mauricijus 64 M aurras, Charles 155 Mazzini, Giuseppe 35, 36, 37, 49, 1 13 , 150, 166, 170, 185, 186 Mecklenburg-Schwerin 200 Meunarodni kongres stati stiara 26, 48, 106, 107 Meunarodni monetarni fond (MMF) 197 Meksiko 78 Merseyside 193, 194 Mettemich, Clemens Wenzel Lothar 124 Mill, John Stuart 30 o Irskoj 35 o nacijama i nacionalizmu 4, 23, 25, 29, 36, 37, 39, 49 Mogulsko Carstvo 63 M oldavia 28, 201 Molinari, Gustave de 33 monarhija, i nacionalizam 27-8, 56-7, 79, 82, 93, 155 Mongoli 79 Montreal 16 1, 188 Moravska 45, 64, 104 Moskva 56, 18 1, 184 Mugabe, Robert 180 Muller, Max 120 Musil, Robert 94 muslimani, vidi ilTn pod religya Muslimanska liga 77 naqje (vidi takoer nacionali zam) definiqja 7 -11, 19-23 princip praga 37, 42, 1 14 nacinnflliaim (vidi takoer kolo nijalni nacionalizam; naqje; patriotizam; vidi takoer pod komunizam; obrazova-

214

nje; etnika pripadnost; je zik; liberalizam; monarhija; religija; socijalizam; rat) 315; do 1870. 17-50; 18701918. 111-41; 1918-50. 143175; od 1950. 177-207 antifaizam 158-62 gledite vlasti 87-109 puki protonacionalizam 5185 porijeklo pojma 132 nacionalna ekonomija, koncept 32-5, 145-6 Nagomi-Karabah 181, 192 Nairn, Tom 95 Napoleon m, francuski car 107 Napuij 53 Nehru, Jawaharlal 123, 180 "Netqji", vidi Bose New Brunswick 187 New York 172 Nica 107 Nigerija 167 Nijemci (vidi takoer njemaki jezik; Njemaka) izvan Njemake 54, 55, 83, 108b, 186 Nikola 1, ruski car 93 Nizozemska (Holandija) 29, 42, 96 holandski (dutch) jezik 21, 62 frizijski jezik 130 nacionalizam 137 Nizozemska Zapadna Indija 193 nogomet, i nacionalizam 156 "nordijska" rasa 119 Norveka 48, 117 jezici 61-2, 123-4 Njemaka (vidi takoer Nijemci; njemaki jezik) do 1918. 65-6, 90b, 91, 107, 145, 180, 200 antisemitizam 2 7 ,11 9 ,13 2 nacionalizam 22, 34-7, 40,

92, 100, 129; i jezik 27, 41-2, 43, 62, 67-8, 103, 107-8, 11415 1918-1949. 146, 147, 162 antisemitizam 147, 196 nacionalizam 133, 141, 155, 157 od 1949-1990. vidi Njemaka Demokratska Republika; Savezna Republika Nje maka od 1990. vidi Savezna Repu blika Njemaka (ujedinjena) Njemaka Demokratska Repu blika 183, 195, 205 njemaki jezik i njemaki nacionalizam 27, 41-2, 43, 62, 67-8, 103, 107-8, 114-15 govoren u vicarskoj 58, 64, 68b rijei za "nacija" 20-1, 22 obrazovanje, i nacionalizam 89, 100-1, 102, 104-5, 126, 127 OConnell, Daniel 117 okcitanski pokret (Provansa) 202b Oldenburg 200 Olimpijske igre 78, 155,156 Ontario 187 Orwel, George 156 Otomansko Carstvo (Tursko Carstvo) 76-7 nacionalistiki pokreti do oko 1870. 28, 37, 43, 7 1 oko 1870-1918. 28, 47, 115, 116, 117, 119, 147, 180, 181 Paine, Thomas 25 Pakistan (vidi takoer Bangla de) 77, 149, 167, 195 Palestina, Palestinci 124, 152, 166 Palgrave 32 216

papinstvo, i talijanski nacionali zam 79 Papua Nova Gvineja 174 Paragvqj 75, 175 Parm a, Vojvodstvo 29, 42 patrie, znaenje 96, 97, 99, 132 patriotizam (vidi takoer nacio nalizam) 53, 81-2, 85, 94, 9510 1, 132-3, 158-9 "perestrojka" (vidi takoer SSSR) 184 Periklo 83 Peru 72b, 74b, 175 P etar Veliki, ruski car 57 Pichler, Arnold 45 pidgin (jezik) 174 pilipino (jezik) 103 Pilsudski, Jo z ef 50, 136 Pio IX, papa 79 Plaid Cumry 154 pokret obnove folklora, i nacio nalizam 1 15 , 116 , 1 1 7 Poljaci (vidi takoer Poljska) u Njemakoj 65, 148 u Habsburkom Carstvu 65, 105, 138, 140 u Rus\ji 72 u SAD 1 2 1 Poljska (vidi takoer Po|jaci) 90b, 1 8 1 nezavisnost (1918) 146, 147 nacionalizam 38, 42, 48, 50, 80, 90b, 128, 138, 140, 182, 190 i jezik 1 1 5 i religija 74, 75, 13 5 ustanci (1830. i 1863) 28 i socijalizam 136 popisi puanstva, pitaqje govor nog jezika 89-90, 105-9, 174 Port Bou 58 Porter, George Richardson 32 Portugal 35 P rag 124

Primo de Rivera, Miguel 153 propaganda, i nacionalizam 155 protonadonalizam, puki 51-85 Pruska 90b pudtu (jezik) 7 1 Quebec, vidi pod Kanada Quetelet, Lambert Adolphe Jacques 105 Rae, John 29, 32, 34 Rqjna 100, 107, 108 Ranger, Terence 6 rasa, rasizam, vidi etnika pri padnost rat i nacionalizam (vidi takoer I. svjetski rat; IL svjetski rat) 92 rat - I. svjetski, i nacionalizam 97, 9 8 ,10 1, 137-4 0 ,14 1, 145, 194 rat - U. svjetski, i nacionalizam 158, 160-61, 162, 179, 184, 185b, 194, 196, 197, 202, 203 religija, i nacionalizam 74-80, 134, 135, 163, 165 budizam 163 islam 74, 75, 76-7, 95, 163, 164 judaizam 54, 75, 78 kranstvo 53, 56-7, 74-6, 78-9 Renan, E m est 4, 9, 10, 14, 49, 96 o veliini nacija 29, 42 Renner, Karl 9b, 1 13 , 114 , 166b retoromanski jezik (vidi takoer ladino; ruman) 127 Rim 56, 83 Rimsko Carstvo 83 Robbins, Lionel Charles 32 Romanovi, ruska carska dinasti ja 95 Roth, Joeef 64 Rousseau, Jean Jacques 46, 94 ruman (jezik) 127, 130

216

Rumunjska, Rum unji 70, 146,

162, 180, 195b nacionalizam 28, 38,124, 138

Rusija (vidi takoer Savez So vjetskih Socijalistikih R e publika) i Finska 95

nacionalizam 42, 72, 118, 137 i monarhija 56-7, 79, 82, 93, 179, 181 i religija 56-7, 75, 78, 79 revolucija 138-140, 150, 180, 199 od 1991. 199, 201 Ryan, Frank 162 saharski nacionalizam 84 Saint-Simon, Claude Henri de Rouvroy 32 Sardinija 117 Savez Sovjetskih Socijalistikih Republika (SSSR), vidi ta koer Azerbeydzan; Estonija; Gruzija; Latvija; Litva; Ru sija 77, 145, 147, 161, 179, 182,183, 184, 189, 196, 199 Savezna Republika Njemaka (1949-1990) 157, 183, 204 Savezna Republika Njemaka (Hjediqjena 1990) 183, 199, 205 Savojsko kraijevstvo 107 Say, J. B. 33 Schdnberg, Gustav 3 1 SchOnerer, Georg von 132 Scott, Walter 46b, 99 Seldnitzki, grof 124 "senutska" rasa (vidi takoer Zidovi) 120 Senegal 74 Shakespeare, William 82 Shamir, Yitzhak 192 Sharon, Ariel 192 Sicilija 36, 203 Sijam (Tqjland) 164

Simmel, George 190 singaledki, vidi pod Sri Lanka Singapur 197 Sirija 74, 151, 152 Sjedinjene Amerike Drave (SAD) 159, 179, 186, 187, 192, 198, 199 engleski jezik 127, 186, 187 imigranti 60, 121, 127, 168-70, 172, 186 nacionalizam 23, 25, 26, 34, 84,96 Slaveni 46b, 64, 195 Slovaci 38, 140, 149, 180 jezik 61, 66b, 201 Slovenci vidi takoer Jugoslavi ja) 147, 148, 152, 180 u Habsburkom Carstvu 39, 64, 65, 104 jezik 104 nacionalizam 149 Smith, A. D. 3, 6 Smith, Adam 29, 30, 31, 32 Snellman, Johan Wilhelm 115 socijalizam (vidi takoer komu nizam) i nacionalizam 49, 92, 129, 134-41, 145, 160-3 Somalija, Somalci 71, 78, 180 Sparta 83 sport, i nacionalizam 155, 156-7 Srbi (vidi takoer Srbija; Jugo slavija) 38, 49, 70, 76, 180 jezici (vidi takoer srpskohrvatski) 61, 66, 127 nacionalizam i protonadonalizam 82, 138, 139, 149, 201 Srbija (vidi takoer Srbi) 28 ,119 Sri Lanka Singalezi 8-9, 137, 163, 166, 17 1 Tamili 8-9, 137, 166, 171, 195 srpskohrvatski 61, 66 Stalin, Josif Visarionovi 4, 7, 49, 150, 182 Stocker, Adolf 132 217

Stuart, kotska dinastija 47 Sudan 64, 167 supranacionalizam, vidi nacio nalizam od 1950. Surinam 193 svjetski jezik, ideja 44, 174, 17 5 Szttcs, JenJ 6 kole, vidi obrazovanje kotska 39, 40, 4 1, 46-7, 48, 71, 76, 99 jezik 127 nacionalizam do 1918. 1 17 , 137, 156 od 1918. 153, 154, 184, 193, 200, 203 panjolska (vidi takoer Baski; Galicija, Katalonci; panjol ski jezik; Valencija) 184 nacionalizam, panjolski 19, 20, 43, 78, 90b panjolski graanski rat 160, 162 panjolski jezik 19, 20 ^ u Latinskoj Americi 175 tdr, Ludovit 6 1 vedska, veani 48, 115 , 117 , 124-5 vicarska 42, 46, 7 1, 90b, 92, 184 jezici 58, 64, 68b, 127, 130, 205 Tajland, vidi Syaxn Talijani (vidi takoer talijanski jezik; Italija) u Habsburkom Carstvu 138, 139, 140 talijanski jezik 12, 43, 67, 114-5, 12 5 Tamili, vidi pod Indija; Sri Lan ka Tatari 72 Tbilisi 18 1b Temistokle 83 Thompson, E . P. 97

Tibetand 79 Tilly, C. 6 Tirol 56, 57, 71, 83, 127, 147 se(jaki ustanak protiv Fran cuza (1809) 57, 7 1, 82, 83 Toronto 188b Tour de France 156 Transilvanija 38 Trei svijet, nadonalizam 150-2, 161-8, 170-1, 185, 194 T rst 199 Tuman, Franjo 180 Tunis 1 5 1 Turska, T u rd (vidi takoer Otomansko Carstvo) od 1918. 84, 147, 164, 167, 179b, 180, 18 1, 19 1, 199, 201 Ujedinjeni narodi 193, 199b ujedinjeni svijet, ideja 36, 44, 46 Ujedinjeno Kraljevstvo, vidi B ri tanija; Irska; kotska; Wales Ukrajina, Ukrajina 38, 61, 72, 75, 1 17 , 138, 175, 18 1, 182, 196 Ulster 203 Vancouver 188b Velikorusi 72 velki jezik 40-1, 58, 62, 64, 105, 124, 125, 128, 130, 186, 192 Vendi (Wends) 64 Venecija 125 venecijanski jezik 125 Versqjski mirovni ugovor (1919) 146, 147, 150, 157, 180 Vidal de la Blache, Paul 99 Vijetnam 150, 185b Viktorija, engleska kratica 93 Vilar, Pierre 25 Vilhelm II, njemaki car 129 Villers-Cotteretaki edikt 114 Vilnius 20 1 vladari, vidi monarhija Vladivostok 199

218

Vlaka 38 vlaki stoari 70 Vojvodina 138 Wales (vidi takoer velki jezik) 36, 39, 41, 48, 78, 135
n flrin n fllia n m

Zedler, Johann Heinrich 22 Zeman, Z. A. 140 idovi (vidi takoer Izrael) 27, 77, 78, 108, 122, 125, 136-7, 192 antisemitizam 27, 45, 117, 148, 196 u Austriji 45, 70, 133 u Francuskoj 27, 45, 119, 132 u Njemakoj 27, 119, 132-3, 147 u Poljskoj 190 donizam 74, 83, 117, 122, 136-7, 191 i palestinsko-arapski nado nalizam 152, 165 jezid, vidi hebrejski; jidi nadonalizam (vidi takoer donizam) 54, 71, 74, 8 3,117, 136-7, 207 religija 54, 74, 77, 78, 191b u SAD 168 u SSSR-u 196

do 1918. 76, 116, 117, 128,

137, 156

1918-50. 153, 154 od 1950. 105, 124, 186, 188,

192, 193, 200 Was8erpolacken 65 Weber, Eugene 206 Wergeland, Henrick Arnold 61 William iz Altona 65 Williams, Gwyn A. 7 Wilson, Thomas Woodrow princip nacionalnosti 37, 46, 141, 145, 146-8, 182, 194, 202,203 Windische 65 Wolf, Eric R. 6 zakon kritine mase 37, 42, 114 Zapadna Njemaka, vidi Savez na Republika Njemaka

219

Tisak
KRATI, Zagreb

Slog
DENONA, Zagreb

Uvez
GRAFOUVEZ, Velika Gorica

Naklada
2100 primjeraka

CIP - Katalogizacjja u publikaciji Nadonalna i sveuilina biblioteka, Zagreb UDK 323.1 HOBSBAWM, Eric J. Naqje i nacionalizam: program, mit, stvarnost / Eric J. Hobsbawm; [prijevod Nata engi]. - Zagreb: NoviLiber, 1998. -X IV , 219 str.; 20 cm. - (Biblioteka Erasmus; 4) Prijevod ^jda: Nations and wtfwmliwn since 1780. Bibliografske biljeke uz tekst - Kazala 9800122130

Knjige posveene razvoju liberalne, demokratske i poduzetnike kulture I. kolo Vesna Pusi: Vladaoci i upravljai Analitiko djelo o moguim nosiocima gospodarskog i demokratskog napret ka u Hrvatskoj Peter Drucker: Nova zbilja Vodei ameriki teoretiar managementa analizira utjecaj uspjenog upra vljanja u poduzeima, u drutvu i u po litici Norberto Bobbio: Liberalizam i de mokracija Temeljna studija o meuovisnosti libe ralnog drutva i demokratske vladavine nekad i sad Eric Hobsbawm: Nacije i nacionali zam Timothy Garton Ash: Mi graani: revolucije 1989. Svjedok dogaanja povijesti u Varavi, Budimpeti, Pragu i Berlinu u danima pada komunizma

Toni Erjavec: panovica

Knjigom Nacije i nacionalizam jedan od najslavnijih ivuih historiara, Eric Hobsbawm, otvara znan stvenu raspravu o genezi nacionalnog identiteta i o nacionalizmu Ta rasprava poinje u novom kontek stu post komunistike Evrope: u Istonoj Evropi je, s jedne strane, dolo do novog nacionalnog poleta, dok s druge prijeti opasnot da ideja nacijo Ispuni ispranjeno diktatorsko mjesto koje je na tim pro storima nokada zauzimala Ideologija