You are on page 1of 9

1

OBRAZAC sudjelovanja u internetskom savjetovanju sa zainteresiranom javnou o PRIJEDLOGU ZA UTVRIVANJE NACRTA PROMJENE USTAVA REPUBLIKE HRVATSKE Naziv nacrta Zakona, drugog propisa ili akta o kojem se provodi internetsko savjetovanje Naziv tijela nadlenog za izradu nacrta Razdoblje internetskog savjetovanja (poetak i zavretak) Ime i prezime osobe koja daje svoje miljenje, primjedbe i prijedloge Interes, odnosno kategorija i brojnost korisnika koje predstavljate

Prijedlog za utvrivanje Nacrta promjene Ustava Republike Hrvatske

Hrvatski sabor Odbor za Ustav, Poslovnik i politiki sustav

21. studenoga 2013. do 27. studenoga 2013.

Petar Marija Radelj

Vladavina prava u Republici Hrvatskoj, pravna sigurnost hrvatskih graana, pravnost hrvatskih propisa, ustavnost i zakonitost objektivnoga pravnoga poretka

Naelne primjedbe s obrazloenjem

1. Rok trajanja javne rasprave nemogue je kratak, protivan odredbi lanka 11. stavka 2. Zakona o pravu na pristup informacijama (NN 25/13), a javna je rasprava otvorena po toj zakonskoj osnovi! Vladin Ured za udruge, kao sredinje tijelo dravne uprave koje skrbi za provedbu javnih rasprava, u Izvjeu iz travnja 2013. o provedbi Kodeksa savjetovanja... u 2012. godini istie: Novi Zakon o pravu na pristup informacijama (NN 25/13) predvia minimalni rok od 30 dana [za dostavu oitovanja zainteresirane javnosti] (http://www.uzuvrh.hr/userfiles/file/Izvje%C5%A1%C4%87e%20o%20 provedbi%20Kodeksa%20u%202012%20-%20final.pdf, str. 4). U Izvjeu U-X-5730/2013 od 26. studenoga 2013. Ustavni je sud jednoglasno utvrdio da je u Odluci o otvaranju javne rasprave [o Prijedlogu za utvrivanje Nacrta promjene Ustava] odreen neprihvatljivo kratak rok javne rasprave i izrazio naelno shvaanje: Svaka javna rasprava tijekom postupka promjene Ustava morala bi trajati barem onoliko dugo koliko je pozitivnim pravom predvieno da, kao pravilo, traje javna rasprava o prijedlozima zakona. Sukladno

Hrvatski sabor, Trg sv. Marka 6, 10 000 Zagreb Odbor za Ustav, Poslovnik i politiki sustav, tel.: 01/4569-474, faks: 01/4569-601, odbupips@sabor.hr

Ustavnom zakonu o Ustavnom sudu, pravna shvaanja Ustavnoga suda su obvezatna i duna ih je potovati svaka fizika i pravna osoba, pa i Odbor za Ustav. Prikladno vrijeme, tj. dovoljno dugako razdoblje da se omogui valjana javna rasprava bitan je preduvjet demokratskoga postupka promjene Ustava. Donoenje propisa prema predvienim pravilima i/ili demokratskim standardima postupanja osnovni je postulat, oekivanje i nalog koji proizlazi iz vladavine prava u demokratskom drutvu. U suprotnom drutvo ili poredak nisu demokratski, a pravo nije na vladavini nego u zapeku. Ustav drave nije dio svakodnevnih politikih nadmudrivanja nego izvor politike mudrosti. To je povelja ije je donoenje posljedica svijesti o onomu na emu se drutvu uspostavlja (konstitucionalizira) u dravu. Stoga sm Ustav treba biti proizvod to ire javne rasprave i irokoga suglasja o bitnim i opeprihvaenim naelima, pravilima i rjeenjima za stavljanje zajednice dravljana zajedno i na noge, u ureenu ljudsku zajednicu sunarodnjaka i sugraana. Dosljedno, i nain na koji se Ustav donosi i nain na koji se primjenjuje u drutvu mora stvoriti uvjerenje da je, po samoj svojoj naravi, Ustav postojan, da je to osnovni propisnik koji nije podloan lakoj promjeni nego je izvor pouzdanja, pravednosti i strahopotovanja. Stoga predlaem da se javna rasprava o Prijedlogu za utvrivanje Nacrta promjene Ustava produlji do 22. prosinca 2013., sukladno odredbi lanka 11. stavka 2. Zakona o pravu na pristup informacijama prema kojoj je ona i otvorena. 2. U suprotnom se riskira valjanost cijeloga pothvata promjene Ustava. Ustavni je sud ve ukinuo dva propisa zbog toga to su njihovi donositelji prekrili osnovne postulate demokratinosti postupka (odluke U-II-1118/2013 od 22. svibnja 2013. i U-II-1304/2013 od 16. srpnja 2013.) i vladavine prava. Vladavina prava (britanski engleski rule of law, ameriki engleski government under law) jest: - poredak u kojem vrhovnitvo pripada zakonu, a ne ljudskoj samovolji, - naelo da se, nasuprot arbitrarnosti, postupa u skladu s propisima koji su valjano doneseni, objavljeni, stupili na snagu i obvezuju, - sustav politike vlasti u kojem propise potuju graani (adresati pravnih normi), ali i sami nositelji dravne vlasti (adresanti pravnih normi), - vladavina po pravu, - opredjeljenje da drava uspostavi pouzdane ustanove i naine za ispravljanje vlastitih nepravdi, - bit graanske slobode, - predanost koja daje stabilnost i koherentnost pravnom poretku, - ukljuuje i zahtjeve koji se tiu sadraja zakona (da su opi i jednaki za sve, zakonske posljedice sigurne za one na koje e se zakon primijeniti i primjerene zakonitim oekivanjima) i - jedna od najviih vrednota ustavnog poretka Republike Hrvatske i temelj za tumaenje Ustava (lanak 3.). Ideja vladavine prava potjee od Henrika Bractona (1268.) da se i sam vladar ima pokoravati Bogu i zakonima (Rex non debet esse sub homine sed sub Deo et lege), dakle ljudi se ne pokoravaju drugim ljudima, ali se svi ljudi pokoravaju zakonima. Vladar je podloan zakonu. Ako tko drugoga pravno obvezuje, mora se i sm
Hrvatski sabor, Trg sv. Marka 6, 10 000 Zagreb Odbor za Ustav, Poslovnik i politiki sustav, tel.: 01/4569-474, faks: 01/4569-601, odbupips@sabor.hr

drati te obveze. Dosljedno, ako Sabor kao zakonodavac, lankom 11. stavkom 2. Zakona o pravu na pristup informacijama sve nositelje izrade propisa obvezuje na javnu raspravu u trajanju od 30 dana, s kojim pravom se sm Sabor ne pridrava vlastitoga odreenja da se i o ovom nacrtu propisa provede javna rasprava kakva je obvezatna za sve druge nacrte propisa? Vladavina prava nuan je uvjet za uspostavu istinske demokracije. Nema stvarne i stabilne demokracije bez socijalne pravednosti. Stoga vie pozornosti treba posvetiti oblikovanju savjesti koje e pripremiti predvodnike drutva za javni ivot na svim razinama, promicati graanski odgoj, potovanje zakona i ljudskih prava i vie se truditi oko etinosti politikih predvodnika. Odbor za Ustav tu ne moe sjediti na dvije stolice: zagovarati vladavinu prava i raditi protiv nje. Anglosaskom pojmu vladavine prava odgovara tradicionalni kontinentalni pojam pravne drave. Pravna drava (grki krtos dikaou, latinski civitas iuris, njemaki Rechtsstaat, francuski l'etat de droit, talijanski stato di diritto, kastilski estado de derecho, portugalski estado de direito, poljski pastwo praworzdnego, eki prvn stt) jest drava: - koja poiva na pravima ovjeka, - u kojoj se pravo ostvaruje radi zatite ljudskih prava i sloboda, - ureena ljudska zajednica u kojoj prevladava na zakonu zasnovano postupanje, - pravni poredak u kojem su zakoni pravedno i objektivno pravo, - politika mo koja se odreuje, zavrava i ograniava pravom kao pravednou, - zajednica u kojoj se razum snage zamjenjuje snagom razuma i - ovjekova podreenost vladavini duha i slova prava. U asu kad graanski zakon oduzme nekoj skupini ljudi zatitu koju joj zakon mora osigurati, samim time i od tada drava zapravo nijee jednakost svih pred zakonom. Ako dravna mo nije u slubi zatite prava svakog graanina, osobito onoga najslabijega, ugroeni su sami temelji pravne drave. Autentina demokracija mogua je samo u pravnoj dravi i na osnovi uzimanja u obzir ljudske osobe. Inzistiranje na ovako kratkoj javnoj raspravi bio bi dokaz da Hrvatski sabor vie nije uvar demokracije ni istinsko predstavniko tijelo hrvatskih dravljana. 3. Ostavljeni rok od etiri radna dana za javnu raspravu stvarno je i pravno nemogu, neprovediv, a to Odluku od 21. studenoga 2013., kakva je sada, ako se rok ne produlji, ini nitavom po samome pravu. Stvarna nemogunost postoji kad rjeenje objektivno nije mogue izvriti, dakle kad postoji nepristrana zapreka. Presueno je da zbiljska neostvarivost postoji u pogledu osobe: - ako je naloena predaja zemljita umrlomu (Upravni sud Hrvatske, Us-927/84 od 9. svibnja 1984.) ili - ako je izdavanje uporabne dozvole uvjetovano ruenjem susjednoga stambenog objekta u vlasnitvu treih osoba (Upravni sud RH, Us-363/96); i da postoji u pogledu stvari: - ako je odreeno da se carina i porez naplate iz bankovnoga jamstva koje je bilo isteklo u vrijeme donoenje odluke o takvoj naplati, jer se ne moe iskoristiti za naplatu (Upravni sud RH, Us-9040/98 od 14. rujna 2000.) ili - ako se udbenici moraju uskladiti s nepostojeim i unaprijed nepoznatim standardima, pravilnicima i pravopisom (Upravni sud u Zagrebu, presude UsIHrvatski sabor, Trg sv. Marka 6, 10 000 Zagreb Odbor za Ustav, Poslovnik i politiki sustav, tel.: 01/4569-474, faks: 01/4569-601, odbupips@sabor.hr

1935/13-9 i UsI-2023/13-5 od 11. srpnja 2013.). Stvarna nemogunost u ovom se sluaju ogleda u tomu da se u etiri radna dana ne moe (ne stigne) artikulirati sveobuhvatna ralamba predloenih ustavnih promjena. Venecijanska komisija Vijea Europe 17. lipnja 2013. je upozorila, a Ustavni sud RH 14. studenoga 2013. ponovio: Za donoenje i promjenu Ustava treba biti postignut iroki konsenzus. (SuS-1/2013, NN 138/13). Pravna neprovedivost izvrenja postoji: kad je ono protivno izriitomu propisu: - kao ako je rjeenje o promjeni katastarske estice (parcelaciji) unutar graevinskoga podruja provedeno bez potvrde tijela nadlenog za poslove prostornoga ureenja, jer je takva potvrda kao preduvjet propisana odredbom posebnoga zakona (Zakljuak sjednice Imovinsko-pravnoga odjela Upravnoga suda RH od 28. travnja 2008.), - kao ako je, prije nego je podignuta zgrada, izmijenjen urbanistiki plan tako da se vie na tom zemljitu ne moe podizati takva zgrada (Vrhovni sud, U6313/68 od 7. kolovoza 1968.), - kao ako lokacijska dozvola za neizgraenu obiteljsku stambenu zgradu, izdana na osnovi osnovnoga urbanistikog plana, nije u suglasnosti s detaljnim urbanistikim planom koji je u meuvremenu donesen (Vrhovni sud, U-96/82 od 17. studenoga 1982.), ili kad neka odredba u konkretnom sluaju ne omoguava izvrenje koje je pod drugim okolnostima mogue. Presueno je da je takav sluaj: - ako je rjeenje suprotno naelima pravnoga poretka: kao izdavanje hrvatske putovnice osobi koja nije hrvatski dravljanin (Upravni sud RH, Us-7112/94 od 21. lipnja 1995.) ili kao rjeenje komunalnoga redara doneseno na osnovi odluke o komunalnom redu koja nije usklaena s Ustavom (Upravni sud RH, Us-11543/98 od 2. prosinca 1999.); - ako je stranka dobila dozvolu za rad koji je nekim propisom zabranjen (Objanjenje Sekretarijata za opu upravu, br. 08-13348/1 od 3. srpnja 1961.). Pravna nemogunost u ovom se sluaju ogleda u tomu da je javna rasprava od etiri radna dana suprotna naelima demokratskoga drutva i hrvatskoga pravnoga poretka, poput vladavine prava i demokratskoga viestranakoga sustava. 4. Sukladno lanku 11. stavku 2. Zakona o pravu na pristup informacijama, prema kojem je otvorena ova javna rasprava, njezin predmet trebao je biti Nacrt prijedloga Ustavnoga zakona o izmjenama i dopunama Ustava, a ne Prijedlog za utvrivanje Nacrta promjene Ustava. Stoga ova javna rasprave ne moe zamijeniti onu koju po slovu zakona takoer treba provesti, o Nacrtu prijedloga Ustavnoga zakona. Predlaem da se nakon utvrenja Nacrta prijedloga Ustavnoga zakona o izmjenama i dopunama Ustava o njemu provede javna rasprava. 5. Nomotehniki i ustavnopravno naslov akta koji se planira donijeti nije prihvatljiv. U izvjeu U-X-5076/2013 od 15. listopada 2013. (NN 127/13) Ustavni je sud utvrdio: Akt pod nazivom "Promjena" ne postoji u klasinoj nomenklaturi propisa. Umjesto akta nazvanog "Promjena", drugu, treu i etvrtu promjenu Ustava (2000., 2001. i 2010.) trebalo je provesti ustavnim zakonima o izmjenama i dopunama Ustava. Radi unutarnje konzistentnosti ustavnopravnoga poretka Republike Hrvatske, petu promjenu Ustava trebalo bi provesti takvim
Hrvatski sabor, Trg sv. Marka 6, 10 000 Zagreb Odbor za Ustav, Poslovnik i politiki sustav, tel.: 01/4569-474, faks: 01/4569-601, odbupips@sabor.hr

ustavnim zakonom. Stoga predlaem da se kao plod ove javne rasprave i prihvaanja stajalita pravne struke i obvezatnih shvaanja Ustavnoga suda naziv akta preimenuje u: Nacrt Ustavnoga zakona o izmjenama i dopunama Ustava Republike Hrvatske. 6. Vie instituta u Ustavu nije ujednaeno. To je protivno naelu terminoloke stalnosti, sigurnosti objektivnoga pravnoga poretka i vladavini prava. Naime, u pravnoj je znanosti ustaljeno da se odreeno znaenje koje se prida nekom pojmu mora pridavati tom pojmu u svim iskazima u kojima se on nalazi. Isti izraz na svakom mjestu ima isti smisao. Odreenja sadrana u jednom propisu primjenjiva su u svim ostalim propisima koji se bave istim institutom, osim ako se ne pojavi suprotna namjera. Osim toga, u odluci U-I-3845/2006 od 23. sijenja 2013. (NN 12/13) Ustavni sud istie kako je njegova dunost upozoriti na potrebu usklaivanja jezika u pravu. Odabir termina i jednooblina primjena jezika u pravu obveze su zakonodavca. A time su, dapae jo i vie, ustavotvoreva obveza. Zbog toga predlaem da se u Nacrt Ustavnoga zakona o izmjenama i dopunama Ustava Republike Hrvatske uvrsti: Amandman I. (1) U lanku 9. stavku 2. Ustava, rijei Dravljanin Republike Hrvatske zamjenjuju se rijeima: Hrvatski dravljanin. (2) U lanku 44. Ustava, rijei dravljanin Republike Hrvatske zamjenjuju se rijeima: hrvatski dravljanin. Obrazloenje: U skladu s naelom terminoloke stalnosti izriaji iz lanka 9. st. 2. i l. 44. usklauju s onim iz l. 9. st. 1. Ustava. 7. Zbog razloga navedenih u toki 6. (naelo terminoloke stalnosti i potreba usklaivanja jezika u pravu), predlaem da se u Nacrt Ustavnoga zakona o izmjenama i dopunama Ustava Republike Hrvatske uvrsti i: Amandman II. U lanku 100. stavku 4. Ustava rije vaiti zamjenjuje se rijeju vrijediti. Obrazloenje: Vaiti ne pripada standardnom hrvatskom jeziku, a znai vrijediti, biti na snazi, biti u optjecaju, uivati glas. Ovim se nomotehniki pojam usklauje s institutom koji je Ustavom propisan u l. 87. st. 3. Ustava, te se pojam prestanka valjanosti uredaba sa zakonskom snagom koje donosi Predsjednik Republike (l. 100. Ustava), usklauje s institutom prestanka valjanosti uredaba koje na temelju zakonske ovlasti donosi Vlada. 8. Zbog naela navedenih u toki 6. predlaem i da se u Nacrt uvrsti: Amandman III. U lanku 40. Ustava rije vjeroispovijedi zamjenjuje se rijeju vjeroispovijesti. Obrazloenje: Ispovijed je prianje o sebi, otvoreno i iskreno priznavanje ega, otkrivanje osobnih tajni, oitovanje skrovitih misli, posebno vjerski in priznavanja svojih grijeha da bi se nakon pokajanja dobilo oprotenje i dala zadovoljtina za nanesenu nepravdu. No, religijska pripadnost, konfesionalnost ili vjerozakon, bolje se izraava rijeju vjeroispovijest nego vjeroispovijed.
Hrvatski sabor, Trg sv. Marka 6, 10 000 Zagreb Odbor za Ustav, Poslovnik i politiki sustav, tel.: 01/4569-474, faks: 01/4569-601, odbupips@sabor.hr

Vjeroispovijed je arhaizam, rije nekad koritena za vjeroispovijest; ispovijed je meutim pretegnula u vjersko svetootajstvo (pokore, pomirenja) i njemu je sada pridrana pa se pojam vjeroispovijed vie ne upotrebljava u znaenju vjere; priznavanja, oitovanja, ispovijedanja vjere; konfesije; ukupnosti normi i naela neke vjerske zajednice. 9. Ustav u lanku 40. jami slobodu misli i savjesti, ali ne odreuje da se zvidaima i osobama koje istiu priziv savjesti jami da zbog toga ne e snositi kaznene, druge zakonske ili gospodarske posljedice. Stoga predlaem da se Nacrt doda i: Amandman IV. U lanku 40. Ustava dodaje se stavak 2. koji glasi: Jami se pravo na priziv savjesti. Tko se na njega pozove ne moe zbog toga snositi kaznene, druge zakonske ili gospodarske posljedice, ako time drugomu ne uzrokuje trajne posljedice. Obrazloenje: Jakost drutva zasniva se na jakim pojedincima koji su spremni, ne nanosei nikomu drugomu zlo i trajne posljedice, ukazati na ivotne pojave i pravila koja ne odobravaju, a koja ih pokreu da im se po savjesti suprotstave i otklone njihovu primjenu jer ugroavaju njihovo poimanje potenja, ljudskosti i odgovornosti. Korupcija liava narod zakonitosti, temeljnoga zajednikoga dobra koje obuhvaa potovanje pravila, pravilno djelovanje gospodarskih i politikih institucija te transparentnost. A zakonitost predstavlja jedan od kljueva razvoja jer omoguuje uspostavu pravilnih odnosa izmeu drutva, ekonomije i politike i raa povjerenjem da e se gospodarske aktivnosti ispravno odvijati. Stoga je povjerenje u priziv savjesti izraz nade u svjetliju budunost i pravednije drutvo. S psihofiziolokoga stajalita savjest je sloena psihika funkcija sastavljena od elemenata miljenja, osjeaja i intuicije, dakle racionalnih i iracionalnih procesa s njihovom interakcijom na svjesnoj i nesvjesnoj razini. Priziv savjesti je odbijanje postupanja prema zakonu ili njegovim odredbama, a u skladu s Ustavom zajamenim temeljnim ljudskim pravom na slobodu misli, miljenja, uvjerenja, savjesti i vjeroispovijesti.
Primjedbe na konkretne dijelove i lanke teksta s obrazloenjem te prijedlozi poboljanja

10. lanak 2. Prijedloga (kojim se predlae mijenjati lanak 15. stavak 2. Ustava) nomotehniki i formalno ustavnopravno nije prihvatljiv. Unutarnja konzistencija ustavnoga teksta i potreba da ga se shvaa, tumai i primjenjuje kao jednu cjelinu ne doputa da se umnaa broj propisa kojima je regulirana ustavna materija. Ustavotvorac je slobodan svu materiju Ustavnoga zakona o pravima nacionalnih manjina prebaciti u Ustav, ako to smatra razboritim, ali tada mora osigurati unutarnju koherentnost toga i takvoga glomaznoga Ustava. Sa stajalita naela vladavine prava nije prihvatljivo da postoji vie propisa pravne snage Ustava. Iznimka je jedna jedina Ustavni zakon o Ustavnom sudu jer se ni jednim drugim aktom ne moe ureivati postupak pred Ustavnim sudom, a taj je tekst izdvojen iz Ustava da ga ne optereuje svojom potankou ureenja postupaka pred tim tijelom. Posljedica proglaenja nekoga propisa propisnikom pravne snage Ustava jest da se njegove odredbe materijalno ne mogu preispitivati pred Ustavnim sudom. Postavlja se pitanje i razmjernosti, zato se na razinu ustavne materije podie samo materija prava nacionalnih manjina, a ne i drugih ranjivih skupina. Postavlja se i

Hrvatski sabor, Trg sv. Marka 6, 10 000 Zagreb Odbor za Ustav, Poslovnik i politiki sustav, tel.: 01/4569-474, faks: 01/4569-601, odbupips@sabor.hr

pitanje dosljednosti, gdje je kraj konstitucionalizaciji i emu to slui. Ustavotvorac se 2000. godine, drugom promjenom Ustava (NN 113/00) odluio dodatno zatititi prava nacionalnih manjina propisujui da se odredbe toga organskoga zakona mogu mijenjati samo dvotreinskom veinom saborskih zastupnika, a ne apsolutnom (kao kod ostalih organskih zakona) ili relativnom (kao kod obinih) zakona. Predlaem da se odustane od promjene lanka 15. stavka 2. Ustava. 11. Institut kaznena djela tekih ubojstava, kakav se lankom 3. stavkom 1. Prijedloga predlae unijeti u lanak 31. stavak 4. Ustava neprimjeren je pravnoj znanosti jer ona sve normira u jednini! Doslovce, ovakva se formulacija ne bi mogla primijeniti na osobe optuene samo za jedno kazneno djelo tekoga ubojstava, nego samo na optubu za to kazneno djelo u stjecaju (vie tekih ubojstava). Naime, zbog jaine ograniavanja ljudskih prava i temeljnih sloboda, naelo zakonitosti (lanak 31. stavak 1. Ustava) sadrava ak etiri pojedinana zahtjeva (pisanu zakonsku normu, lex scripta; zabranu analogije, lex stricta; precizne zakonske opise kaznenih djela, lex certa i zabranu povratnoga djelovanja, lex praevia). Institut tekoga ubojstva pravni je hibrid, juridika kvalifikacija o kojoj odluuje tuitelj, a zatim i sud; pripada pravnoj ocjeni, a ne objektivnom, injeninom stanju je li netko umro nasilnom smru koju je protupravno izazvao drugi ovjek (to je konstitutivno za ubojstvo). Budui da je u Hrvatskoj smrtna kazna ukinuta i Ustavom zabranjena, ne postoji namjerno izazvano, nasilno oduzimanje ivota koje nije protupravno. Stoga je za ustavnopravni poredak neprihvatljivo svako ubojstvo, ali i na ovaj nain, razlikovanjem tekoga ubojstva i onoga ubojstva koje nije teko obezvrjeivati ljudski ivot i otvarati iroka vrata samovolji (arbitrarnosti) pri odreivanju to jest, a to nije teko ubojstvo. Naelo razmjernosti i dobro koje se titi (ljudski ivot) trai da ustavotvorac razmjerno titi svaki ljudski ivot zaprjeujui kaznu, tj. predviajui kanjivost i osudivost bez obzira na zastaru. Stoga predlaem da se u lanku 3. stavka 1. Prijedloga rijei tekih ubojstava zamijene rijeju ubojstva. 12. lanak 5. Prijedloga kojim se mijenja lanak 83. stavak 1. Ustava formalnopravno nije prihvatljiv jer vodi nepotrebnoj konstitucionalizaciji i pravnoj anarhiji meu najmanje etiri propisa pravne snage Ustava, a mogue i veem, neodreenom i neodredivom broju ustava, kao to sam izloio u toki 3. prijedloga U-X-5698/2013 od 22. studenoga 2013. Ustavni sud vie ne bi bio nadlean utvrivati materijalnu ustavnost nijednoga od tih propisa, a meu njima vie ne bi vrijedilo hijerarhijsko naelo (Lex superior derogat legi inferiori, da via norma ukida niu normu koja joj proturjei.) jer bi svi bili propisi iste pravne snage Ustava! O tomu je Venecijanska komisija Vijea Europe 17. lipnja 2013. ustvrdila: Ustavno je sudstvo kljuna sastavnica provjere i ravnotee u ustavnoj demokraciji. Provjere i ravnotee ine bitan dio svake demokracije. Smanjenje ovlasti (...), a u nekim sluajevima i potpuno ukidanje ovlasti Ustavnog suda (konstitucionalizacija nekih pitanja) da ocjenjuje redovno zakonodavstvo s Ustavom i njegovim standardima dovodi do povrjede demokratskih provjera i ravnotea i naela diobe vlasti. Stoga je to problem vladavine prava, ali jo vie zatiranja demokracije. Naime, ne
Hrvatski sabor, Trg sv. Marka 6, 10 000 Zagreb Odbor za Ustav, Poslovnik i politiki sustav, tel.: 01/4569-474, faks: 01/4569-601, odbupips@sabor.hr

bi postojalo tijelo koje bi bilo mjerodavno utvrivati supremaciju meu svim tim propisima pravne snage Ustava (najmanje etiri, a lako mogue i vie), niti odluivati koje od dva preostala pravila tumaenja ima prednost: Lex posterior derogat legi priori, da kasnija norma ukida prethodno donesu normu iste pravne snage koja joj proturjei, ili Lex specialis derogat legi generali, da posebna norma koja ureuje samo jednu podvrstu nekoga odnosa ukida opu normu koja ureuje itav odnos i koja joj proturjei. Naime, za oekivati je da se u tom moru novih propisa pravne snage Ustava pojave proturjeja kod kojih e jedni navijati za primjenu zadnje usvojene pravne norme, a drugi tvrditi da suprotna norma ima prednost jer se nalazi u ustavu specijaliziranom za tu tvar! Stoga je Ustavni sud RH 14. studenoga 2013. upozorio: inkorporacija zakonskih instituta u Ustav ne smije postati sistemska pojava (SuS-1/2013, NN 138/13)! Predlaem da se odustane od promjene lanka 83. stavka 1. Ustava. 13. U lanku 6. stavak 2. Prijedloga kojim se u lanak 87. Ustava umee novi stavak 4. formalnopravno i sadrajno nije prihvatljiv jer je neodreen i neodrediv, proizvoljan, nerazmjeran i neopravdan. Ako vlast proizlazi iz naroda i pripada narodu (to bi oci amerike nacije rekli: Government of the people, by the people, for the people...) onda se protiv narodnoga ustavotvornoga referenduma ne moe boriti zabranama nego prosvjeivanjem, odgojem i izobrazbom za osnovne vrjednote temeljnoga hrvatskoga zakona: slobodu, jednakost, nacionalnu ravnopravnost i ravnopravnost spolova, mirotvorstvo, socijalnu pravdu, potovanje prava ovjeka, nepovrjedivost vlasnitva, ouvanje prirode i ovjekova okolia, vladavinu prava i demokratski viestranaki sustav (l. 3. Ustava). Sama injenica da se predvia nadzor referendumskoga pitanja dovoljno je jamstvo da se sprijee pokuaji koji bi mogli ugroziti te temeljne vrjednote. Predlaem da se odustane od taksativnoga ograniavanja podruja o kojima se ne moe raspisati dravni referendum. Sukladno tomu, u lanku 87. Ustava stavke 4., 5. i 6. ne treba prebrojiti u 5., 6. i 7. 14. U lanku 12. Prijedloga predlae se u lanak 134. stavak 2. Ustava dodati novi stupanj regionalne samouprave zvan regija. No, istodobno se ostavljaju upanije. To znai da bi se u hrvatski ustavni poredak unio talijanski model (grad ili opina, provincija i regija), odnosno etverostupanjska razina vlasti (opina/grad, upanija, regija, drava) posve je neopravdana, skupa, birokratina i neodriva. Predlaem da se u nastavku javnoga dijaloga, tj. u javnoj raspravi o Nacrtu Ustavnoga zakona o izmjenama i dopunama Ustava Republike Hrvatske precizira to bi se time dobilo i koliko bi to stajalo prije nego se uz upanije, kao novi stupanj regionalne samouprave, konstitucionaliziraju regije. upanije su hrvatska tradicija i dvadesetogodinja stvarnost. Bez iroke javne rasprave i jasnih razloga te prednosti takvoga postupanja nepromiljeno je njihovo ukidanje ili razvlaivanje uvoenjem regija. Bez takvoga jasnog objanjenja od strane predlagatelja i bez opega suglasja ova promjena nema smisla pa u nedostatku toga predlaem da se odustane od uvoenja pojma regija u Ustav. 15. lanak 18. Prijedloga, da e se Ustavni zakon za provedbu Ustava donijeti u roku od est mjeseci, a ne odmah, istodobno s promjenom Ustava ustavnopravno nije prihvatljiv. Stupanje na snagu mora samim time znaiti i poetak primjene propisa odnosno odredaba koje stupaju na snazi. Inae one nemaju stvarnu pravnu
Hrvatski sabor, Trg sv. Marka 6, 10 000 Zagreb Odbor za Ustav, Poslovnik i politiki sustav, tel.: 01/4569-474, faks: 01/4569-601, odbupips@sabor.hr

snagu. Naelu vladavine prava vrlo bi se protivila selektivna primjena novih ustavnih odredaba, da neke stupe na stvarnu pravnu snagu stupanjem na snagu promjene Ustava, a da druge ekaju pola godine da se donese Ustavni zakon za provedbu Ustava. Predlaem da se sastavi Nacrt prijedloga Ustavnoga zakona za provedbu Ustava, da se o njemu provede javna rasprava zajedno s Nacrtom Ustavnoga zakona o izmjenama i dopunama Ustava Republike Hrvatske i da se oba propisa donesu na istoj sjednici Hrvatskoga sabora. 16. lanak 17. Prijedloga, da e promjene Ustava stupiti na snagu proglaenjem u Saboru, prije objave i proteka vakacije, nije suglasan naelu vladavine prava, jer se time kre: - naelo zabrane povratnoga djelovanja (ono to stupa na snagu proglaenjem, raunano u danima, stupa na snagu unatrano, od 0.00 onoga dana u kojem e tek biti izglasano, doneseno i proglaeno), - naelo publikacije (da se propis objavljuje prije nego stupi na snagu kako bi se tono i nedvosmisleno znalo to odreuje, i da svatko u miru to moe proitati i pouzdano utvrditi) i - naelo notifikacije (da se propis razglaava kako bi se njegovi podlonici prethodno upoznali s njegovim sadrajem i mogli mu prilagoditi svoje postupanje, podvrgnuti mu se. Predlaem da se zavrna odredba promjeni u: Ovaj Ustavni zakona o izmjenama i dopunama Ustava Republike Hrvatske stupa na snagu sljedeega dana od objave u Narodnim novinama.
Ime i prezime osobe (ili osoba) koja je sastavljala primjedbe i prijedloge ili osobe koja predstavlja zainteresiranu javnosti, email ili drugi podatci za kontakt Datum dostavljanja Petar Marija Radelj, Trnovica 105, 10040 Zagreb elektronika pota: pemarade@gmail.com

27. studenoga 2013. Vana napomena:

Popunjeni obrazac s prilogom zakljuno do 27. studenoga 2013. godine dostaviti na adresu elektronike pote: odbupips@sabor.hr

Hrvatski sabor, Trg sv. Marka 6, 10 000 Zagreb Odbor za Ustav, Poslovnik i politiki sustav, tel.: 01/4569-474, faks: 01/4569-601, odbupips@sabor.hr

You might also like