Narodna Stranka U Knjazevini U Kraljevini Crnoj Gori 1906-1918

A-PDF Merger DEMO : Purchase from www.A-PDF.
com to remove the watermark
NARODNA STRANKA U KWA@EVINI I KRAQEVINI CRNOJ GORI 1906 - 1918.
JOVAN B. MARKU[
NARODNA STRANKA U KWA@EVINI I KRAQEVINI CRNOJ GORI 1906 - 1918.

PRILOG POÊCIMA PARLAMENTARIZMA U CRNOJ GORI
Cetiwe 2005.
traju da je pro{lost mrtva i neprolaznim zidom zauvek odvojena od sada{wice. Istina je, naprotiv, da je sve ono {to je ~ovek nekad mislio, ose}ao i radio, neraskidivo utkano u ono {to mi danas mislimo, ose}amo i radimo. Unositi svetlost nau~ne istine u doga|aje pro{losti, zna~i sluìti sada{wosti.
Samo neuki i nerazumni qudi mogu da sma-
Ivo Andri}
VJE^NA ZUBQA SA SRED CETIWA
Posve}eno
Osniva~ima Narodne stranke u Kwaèvini Crnoj Gori Na{em djedu Blaù M. Marku{u, ~lanu mjesnog odbora Narodne stranke na Cetiwu 1907. Obnoviteqima rada Narodne stranke 1990. koji nijesu danas me|u ìvima

Sadràj
Predgovor..........................................................................................................11 Glava I Predustavno doba.............................................................................15 Glava II Ustav 1905. ........................................................................................47 Glava III Prvi ustavni izbori za Narodnu skup{tinu 1906. ..............89 Glava IV Osnivawe Narodne stranke.......................................................111 Glava V Narodwa~ke vlade (1906 - 1907) ..................................................161 Glava VI Teror nad Narodnom strankom (1907) ....................................205 Glava VII Izbori za Narodnu skup{tinu (1907) ...................................299 Glava VIII Nastavak terora i novi politi~ki procesi (1907 - 1911) .......................................................................313 Glava IX Organizacije Narodne stranke u inostranstvu.................445 Glava X Izbori za Narodnu skup{tinu 1911. .......................................461 Glava XI Izbori za Narodnu skup{tinu 1913. (1914) ..........................501 Glava XII Narodwaci u koalicionim i emigrantskim vladama (1914 - 1918) ......................................................................529 Glava XIII Izbori za Veliku narodnu skup{tinu 1918. i kraj Kraqevine Crne Gore.........................................................589 Glava XIV Rezime...........................................................................................709 Summary..............................................................................................719 Izvori i literatura...................................................................................727 Registar li~nih imena................................................................................737 Zahvalnica......................................................................................................759
Predgovor
snivawe Narodne stranke i wena djelatnost u Kwaèvini i Kraqevini Crnoj Gori 1906-1918, zajedno sa dono{em Ustava i radom Narodne skup{tine, po na{em mi{qewu, spada u najkrupnija pitawa istorije Crne Gore. O Narodnoj stranci u Kwaèvini i Kraqevini Crnoj Gori do sada nije objavqena monografija ili publikacija. Smatrali smo da bi u susret stogodi{wem jubileju bilo korisno poku{ati da se rasuto mno{tvo dokumenata i vrijednih zapisa raznih autora sabere u jednu cjelinu. Narodna stranka je izrasla iz narodnog i ustavnog pokreta ~ije prakti~no djelovawe na javnoj politi~koj sceni otpo~iwe dono{ewem Ustava 1905. godine, kada su stvoreni zakonski uslovi za po~etak parlamentarnog ìvota u Crnoj Gori. Osnivawe Narodne stranke je ozna~ilo stvarni po~etak parlamentarizma u Crnoj Gori, jer gdje nema stranke nema ni parlamentarizma. Kao protagonista demokratske misli u borbi za politi~ke slobode ona je bila centar oko kojeg se okupqala cjelokupna crnogorska opoziciona misao. Kao {to su stari Atiwani, protagonisti slobode i demokratije sa kojom je za~eta evropska civilizacija, tako je i intelektualna elita Narodne stranke, bila za~etnik politi~ih sloboda i ìvota na principima evropske demokratije i u Crnoj Gori. Ova kwiga se temeqi na zvani~noj arihivskoj gra|i, privatnim zbirkama dokumenata i foto dokumentacije, ve}inom potomaka osniva~a Narodne stranke, prilozima i raspravama, periodici iz tog vremena, vrijednim djelima ili zapisima autora koji su bili osniva~i, poslanici ili vo|e Stranke kao i obimnoj literaturi o vremenu u kom je osnovana i djelovala Narodna stranka. Mi smo poku{ali da ovom kwigom budemo korektan vodi~ kroz vrijeme stvarawa i ne ba{ lagodnog ìvota Narodne stranke u Kwaèvini i Kraqevini Crnoj Gori.
Smatramo da je ovo djelo samo poku{aj i podsticaj da se prikupi i sa~uva gra|a o prvoj parlamentarnoj stranci i li~nostima koje su obiqeìle po~etak parlamentarizma u Crnoj Gori. Bez pretjerivawa moèmo primijetiti da jedan broj gradova i sredina u Crnoj Gori zasluùje da im se posvete posebne publikacije o radu i stradawu Narodne stranke u tim krajevima. Tako|e, o~ekujemo da ovo djelo bude podsticaj da se prikupqa foto dokumentacija iz tog perioda jer bojim se da }e sjutra biti kasno, iz prostog razloga {to li~nosti na fotografijama ne}e imati ko da prepozna. Upravo iz ovih razloga mo`da ima neka gre{ka u kwizi zbog mogu}ih pogre{nih informacija dobijenih od vlasnika fotografija. Objavqivawe ovog rada bio bi i skroman prilog za upoznavawe {ire javnosti sa jednim kratkim, ali politi~ki burnim periodom istorije Crne Gore - periodom po~etka parlamentarizma. S druge strane, drìmo da }e pregled rada Narodne stranke u Kwaèvini i Kraqevini Crnoj Gori korisno posluìti mla|im generacijama za pravilnije shvatawe i ocjenu svojih prethodnika. Od toga, mislimo, mogu imati smao koristi. Bi}emo zahvalni svima koji dobronamjerno ukaù na propuste, kao i onima koji }e novim istraìvawima do}i do dokumenata koja bi mogla dopuniti ovaj rad, koji smo uobli~ili u kwigu, povodom stogodi{weg jubileja Narodne stranke. Cetiwe, Lu~indan - dan Sv. Petra Cetiwskog Qeta Gospodweg 2005.
Jovan B. Marku{
GLAVA I
PREDUSTAVNO DOBA
Predustavno doba
storijski razvoj prilika u ovom dijelu Evrope, geografski poloàj i konfiguracija tla, sve je to prouzrokovalo da se sredinom 19. vijeka u Crnoj Gori odvijao sredwovjekovni gor{ta~ko-vite{ki na~in ìvota, suprotan tada{wem na~inu ìvota u razvijenim dràvama evropske demokratije. Prve pomene Ustava u Crnoj Gori moèmo na}i desetak godina prije me|unarodnog priznawa wene nezavisnosti. Kwaz Nikola je jednu glavarsku skup{tinu iz 1868. godine, na kojoj je objavio odvajawe dràvnih od vladarskih dobara i zavo|ewe nekog reda u vo|ewu dràvnih finansija, smatrao nekom vrstom ustava. U pismu ruskom konzulu odre|enom za Crnu Goru, u Dubrovniku, od marta 1868. obavje{tava da je dao narodu novu uredbu, koja je, i po wegovom priznawu, daleko od onoga {to vrijeme iziskuje i {to bi potrebno bilo da se s kojom drugom dràvom usporediti moèmo. Kwaz se pravda u tome pismu da ne moè po}i korak daqe zbog toga jer se narod u pro{losti stalno nalazio u kriti~nim okolnostima, tako da nije mogao na~initi napredak u prosvjeti i da nema ni te zrelosti da mu se op{irniji ustav da1. Iz pisma Filipa Hristi}a (od 25. juna 1870), koji je kao izaslanik srbijanskog dvora prisustvovao kr{tewu jednog od djece kwaza Nikole, saznajemo da je ~uo od nekih kotorskih trgovaca da kwaz Nikola sprema neki ustav i zakon za Crnu Goru. Prema toj informaciji on je jako èlio da ih o Petrovudne izda i obznani, ali Qubi{a, koji na tome radi rekao mu je da tako brzo ne moè gotov biti.2 Iz navedena dva pisma moè se zakqu~iti da je kod kwaza Nikole u wegovim mla|im godinama postojala namjera da Crna Gora krene putem ustavnosti.
__________________ 1 Nikola [kerovi}, Crna Gora na osvitku 20. vijeka, Beograd, 1964, str. 75-76 2 SANU, prepiska: Filip Hristi} - Jovan Risti}
16
Jovan B. Marku{
@abqak Crnojevi}a - prestonica zetske dràve (fotografija s po~etka 20. vijeka)
Ivan Crnojevi} Gospodar Zete i Crne Gore
@abqak Crnojevi}a - prestonica zetske dràve (fotografija s po~etka 20. vijeka)
Narodna stranka 1906-1918.

Rije~ki grad (Obod) - prestonica zetske dràve (fotografija s po~etka 20. vijeka)
17
Grb Crnojevi}a iz Oktoiha prvoglasnika (1493-1494)
Rijeka Crnojevi}a s po~etka 20. vijeka
18
Jovan B. Marku{
Ubrzo poslije nezvani~ne najave rada na Ustavu, Crna Gora je postala mjesto {ireg politi~kog okupqawa radi nacionalnog oslobo|ewa i ujediwewa. Prilikom kr{tewa prvijenca sina kwaza Nikole, prestolonasqednika Danila, 1871. godine, na Cetiwu je odràn sastanak predstavnika Ujediwene omladine srpske. Na wemu su u~estvovali omladinci iz Crne Gore, Boke Kotorske, Dalmacije, Hercegovine, Srbije i Vojvodine. Inicijator skupa je bio Svetozar Mileti}, poznati nacionalni prvak iz Vojvodine, koja je tada bila u sastavu Austrougarske. Tom prilikom je donesen Statut Druìne za oslobo|ewe i ujediwewe srpsko. Statut je ra|en u ku}i vojvode-senatora crnogorskog Ma{a Vrbice. Na izradi Statuta radili su ve} onda poznati javni radnici: Milan Kujunxi}, Laza Kosti}, Kosta Ugrini}, Mi{a Dimitrijevi}, \oka Vlajkovi} i Vasa Pelagi}. Prema tom Statutu konstituisana je tom prilikom Druìna za oslobo|ewe i ujediwewe srpsko. U Druìnu su u{li poznati javni radnici iz svih srpskih krajeva, wih ukupno 27. Crnu Goru su u Druìni zastupali vojvoda Ma{o Vrbica i kwaèv li~ni sekretar vojvoda Simo Popovi}.3 Svetozar Mileti} i Ujediwena omladina srpska radili su na poboq{awu odnosa izme|u Crne Gore i Srbije radi izvo|ewa akcije za oslobo|ewe i ujediwewe srpskog naroda. Kwaz Nikola je predstavnicima omladine stavio na uvid prepisku izme|u wega i kwaèvskog namjesni{tva u Beogradu, da se uvjere do koga je krivica za zategnute odnose zvani~ne Crne Gore i Srbije.4 Kwaz je nesumwivo znao za neprijateqski stav namjesni{tva protiv ratnih zapleta, koje je omladina podsticala i èqela. Ovaj politi~ki skup kao prethodnica {ireg nacionalnog pokreta ima}e dalekose`ni zna~aj po politi~ke prilike u Crnoj Gori, a kwazu Nikoli je pove}ao jo{ vi{e popularnost koju je imao kao jedan od nesumwivo napoèqnijih i najuglednijih vo|a srpskog naroda. Rat sa Turskom 1876-1878. za osloba|awe i ujediwewe Srpskog naroda, kako ga je sam kwaz Nikola okvalifikovao, svr{io se i pored ogromnih `rtava i neostvarenih velikih nada, dosta povoqno za Crnu Goru. Na Berlinskom kongresu 1878. godine Crna Gora i Srbija dobile su me|unarodno priznawe svoje nezavisnosti. Dràvna teritorija je vi{e nego udvostru~ena: od 4400 km, koliko je iznosila pred rat, pove}ala se na 9.475 km. Najteà odredba za Crnu Goru bila je ta {to je morala pristati na protokol Berlinskog ugovora, po kojem je
__________________ 3 Vojvoda Mawo Vrbica je na omladinskoj skup{tini u Vr{cu 1871. izabran za predsjednika srpske nacionalne omladine (êdomir Ba}ovi}, Pomenik, Nik{i} 1999, str. 36) 4 Nikola [kerovi}, isto, str. 12
19
Cetiwe s po~etka 20. vijeka
Svetozar Mileti} inicijator stvarawa Druìne za oslobo|ewe i ujediwewe srpsko
Vojvoda Ma{o Vrbica zastupnik Crne Gore u Druìni za oslobo|ewe i ujediwewe srpsko
Vojvoda Simo Popovi} zastupnik Crne Gore u Druìni za oslobo|ewe i ujediwewe srpsko
20
Jovan B. Marku{
Srpski nacionalni program Svetog Petra Cetiwskog iz 1807. godine, predloèn ruskom caru Aleksandru Romanovu 37 godina ranije od programa Nar~etanije Ilije Gara{anina iz 1844. g. *
* Mili} F. Petrovi}, Pavle Stojkovi}, Du{ica Boji}: Oslobo|ewe, nezavisnost i ujediwewe Srbije i Crne Gore, Beograd, 1999, str. 116
21
22
Jovan B. Marku{
23
Austrougarska dobila pravo policijskog nadzora nad pristani{tem u Baru. Do Berlinskog kongresa Crna Gora je imala samo jednu varo{, Cetiwe, koja u pravom smislu nije ni bila varo{, nego sredi{te dràve gdje pored Manastira cetiwskog kao stolice Mitropolije crnogorske i dràve, sve do 1847. godine, nije bilo nijedne ku}e, pa ni do 1870. ni{ta vi{e od desetak ku}a uz Wego{evu Biqardu.5 Poslije rata Crna Gora je dobila vi{e varo{i: Podgoricu, Nik{i}, Kola{in, Bar, Ulciw i mjesta @abqak i Spu`. Stare forme vlasti i dràvne organizacije, stvarane u sasvim drugim uslovima, nijesu vi{e odgovarale karakteru ovako uve}ane dràve. Promjene nastale u Crnoj Gori 1878. godine zahtijevale su i sprovo|ewe reforme u najvi{im organima dràvne uprave. U martu 1879. godine ukinut je Senat, koji je do tada bio najvi{i organ dràvne vlasti, a ustanovqeni su Dràvni savjet, ministarstva i Veliki sud. Time je u najvi{oj dràvnoj instituciji odvojena sudska od administrativne vlasti. Po toj odluci Dràvni savjet ~inili su ministri i lica koja je imenovao kwaz. Dràvni savjet je imao zakonodavne nadle`nosti i najvi{u dràvnu nadzornu vlast, a za svoj rad je bio odgovoran kwazu. Za prvog predsjednika Dràvnog savjeta kwaz je postavio svog ro|aka vojvodu Boà Petrovi}a Wego{a. Ministarstva su bila: unutra{wih djela, spoqnih djela, vojno, prosvjete i crkvenih poslova, pravde, finansija i gra|evina. Veliki sud je imao ~etiri stalna ~lana i za predsjednika je postavqen vojvoda Boò Petrovi} Wego{. Do ove reforme Crna Gora je imala svega 103 ~inovnika, {to je predstavqalo skroman broj za malu i siroma{nu dràvu. Crna Gora je podijeqena na 10 administrativnih jedinica, nahija (oblasti): Katunsku, Rije~ku, Crmni~ku, Qe{ansku, Zetsku, Brdsku, Mora~ku, Vasojevi}ku, Nik{i}ku i Primorsku. Nahije su i daqe podijeqene na kapetanije, wih 73, a kapetani su zadràli dotada{we nadle`nosti. Upravnu vlast nad nahijama imali li su okru`ni kapetani koji su istovremeno bili predsjednici okru`nih sudova te su, kao takvi, bili najvi{a administrativna, policijska i sudska vlast u svojim nahijama. Ovakva administrativna slu`ba osta}e prili~no nepromijewena sve do 1903. godine. Zakonom iz 1903. godine izvr{ena je nova administrativna podjela na pet oblasti: katunsko-rije~ku, primorskocrmni~ku, zetsko-brdsku, nik{i}ku, mora~ko-vasojevi}ku. Na ~elu oblasti nalazili su se oblasni upraviteqi, kao najvi{a administrativna i policijska vlast u oblasti i bili su neposredno pot~iweni
__________________ 5 Jago{ Jovanovi}, Istorija Crne Gore, Cetiwe, 1995, str. 308
24
Jovan B. Marku{
Proglas kwaza Nikole Petrovi}a Wego{a za rat sa Turcima 1876.
25
Proklamacija kwaza Nikole Petrovi}a Wego{a narodu u Hercegovini da krene u borbu za oslobo|ewe 1876.
26
Jovan B. Marku{
Narodna vojska Crne Gore iz 1876.
êtna zastava iz rata 1876-1878. godine
Vojvoda [ako Petrovi} Wego{ sa hercegova~kim vo|ama 1876.
27
Kwaz Nikola iz mla|ih dana
Crna Gora prije i poslije Berlinskog kongresa 1878.
28
Jovan B. Marku{
ministru unutra{wih poslova. Tim zakonima je u oblastima sudska vlast odvojena od administrantivne i policijske. U velikom broju slu~ajeva oblasni upraviteqi su istovremeno bili i komandanti velikih vojnih jedinica, brigada, a u ~inu brigadira ili eventualno komandira. Zakon o administrativnoj podjeli iz 1903. godine izmijewen je i dopuwen zakonom od 1904. godine. Novim zakonom smawen broj kapetanija na 56, koje }e ostati do kraja crnogorske dràvne nezavisnosti. Na ~elu kapetanija i daqe su ostali kapetani. Trostruka vlast kapetana u kapetanijama, sudsko-policijska, administrativno-upravna i finansijska, osta}e i daqe nepromjenqiva. Zavidna slava crnogorskog oru`ja, i iz rata 1876-1878. i iz ranijih vremena, i nacionalna misija Crne Gore za oslobo|ewe i ujediwewe srpskog naroda bili su glavni izvor popularnosti kwaza Nikole. Porast ugleda kwaza Nikole izvan Crne Gore imao je znatan uticaj, naro~ito u prvom periodu, unutra{we politi~ke prilike u zemqi, na finansije, a u vezi s tim i na ekonomski i kulturno-prosvjetni razvoj Crne Gore. Izvr{ene reforme dràvne uprave 1879. godine nijesu pratile i politi~ke reforme, koje je desetak godina ranije kwaz nagovje{tavao. Povodom reformi u najvi{im organima dràvne vlasti, provedenih 1879. godine, Glas Crnogoraca pi{e da bi svaka nagla promjena u organizaciji dru{tvenog ìvota, svako presa|ivawe tu|ih ideja, uvo|ewe tu|ih ustanova i uno{ewe stranih elemenata u dràvni organizam, ~ini nam se da bi istima moglo samo {koditi... Crna Gora je kao dràva oduvijek postojala na temequ ~istijeh narodnijeh ustanova. Te ustanove ne odgovaraju modernoj filozofiji koja se izu~ava na pravnim katedrama, ali zato odgovaraju narodnom duhu i u potpunosti se slaù sa ìvijem organizmom narodnog tijela crnogorskog. Daqe, list nagla{ava da }e biti odba~en svaki tu|i element koji bi u zdravi i ìvi crnogorski organizam mogao unijeti kvasac slabostima i bolestima, da Crnoj Gori nije potrebna ustavnost koja postoji kod ve}ine evropskih dràva, a koja je gola opsjena i la`. Glavne institucije unutra{weg ìvota u Crnoj Gori - uprava i sudstvo, moraju da budu ura|ene prosto i na dotada{wim ustanovama i obi~ajima. Crna Gora je i daqe imala da bude svoja, narodni ìvot treba i daqe da bude u harmoniji sa upravom a ne blijeda kopija stranijeh dràva. Kao {to je Crna Gora uzor juna{tva srpskog na bojnom poqu, tako vaqa da bude i uzor dràve srpske svojim unutra{wim ure|ewem. Moglo bi se re}i da {to je kwaz Nikola bio stariji, tim je misao o ustavu bila daqa.
29
Po~etkom osmadesetih godina, 1881-1882, ozna~ava se u literaturi kao doba neke vrste ustavnog pokreta. Kao vo|e pokreta isti~u vojvodu Marka Miqanova, vojvodu [aka Petrovi}a Wego{a i jo{ jedan broj poznatih i uglednih li~nosti. Dr Jago{ Jovanovi} pi{e sqede}e: Ta ustavna zavjera u stvari nije bila nikakva zavjera, nego samo neki klub koji su sa~iwavali qudi povezani me|u sobom li~nim prijateqstvom i jednakim gledawem na daqi razvitak Crne Gore u uslovima kada se ona izgra|ivala kao savremena dràva. U tom klubu gdje se ~esto raspravqalo o samovoqi kwaèvoj i o intrigantskom liku dvorske kamarile, bili su osim Marka Miqanova jo{ i Filip Petrovi}6, Tomo Oraovac, Jovan Hajdukovi} (zanatlija iz Bara) i jo{ desetak crnogorskih glavara i uglednih qudi, koji su se povjerqivo sastajali i primali obaveze da obazrivo razgovaraju sa jo{ nekima iz svojih plemena, koje bi trebalo pridobiti za jednu nimalo razra|enu politi~ku koncepciju borbe protiv kwaèvog autokratizma7. U svojim memoarima vojvoda Simo Popovi}, dugogodi{wi bliski saradnik kwaza Nikole, zapisao je slede}e: Jednog dana zove me Kwaz u dvor. Kwaz je bio toliko uzbu|en da je te{ko dihao i nije mogao sjesti, no hodaju}i gore doqe govorio mi je: - Slu{aj. Moj ro|ak g. [ako, vojvoda Marko Miqanov, komandir Radoje Konti}, Toma{ Vukoti} i jo{ osmorica wih imali su ovijeh dana redovne sastanke u Lokandi8, tajno, u zakqu~anoj kamari9. Tu je bilo velikijeh i èstokijeh besjeda, tu se ìvo pretresalo dana{we stawe u Crnoj Gori, nazadno i nesretno kaù, a za sve da sam ja kriv, jer ne pitam narod niza{to, a radim sve {to ho}u i kako ho}u. I rije{i{e da mi u ime naroda traè ustav. Kako ti se ovo slaè s u{ima?... Oni mi traè ustav! Ne{to im se kriva od mene, jer sam ih u~inio qudima, i drìm ih, {to nijedan ne mirita!10 Ja upropa{}ujem Crnu Goru, a oni je brane i spasavaju. Poganski sinovi! Ema }u im dati ustav! Odmah }u narediti da se Presjeka u Dugu popravi i utvrdi, jo{ }u vi{i zid podi}i oko we i tamo }u svijeh baciti, da im ondje kosti okapaju. Ne dam poganima da diù u{i, dokle sam ja ìv!11 Poslije ukazivawa vojvode Sima da qude treba ~uti i saslu{ati, pa donositi
__________________ 6 Filip Petrovi} - Wego{ je brat vojvode [aka Petrovi}a Wego{a a zet vojvode Marka Miqanova (oèwen Markovom sestrom An|om). 7 Jago{ Jovanovi}, Marko Miqanov, istorijska i kwièvna studija, Cetiwe, 1952, str. 146 8 Lokanda - hotel na Cetiwu podignut 70-ih godina 19. vijeka, kasnije se zvao Grand hotel. 9 kamara - soba 10 mirita - zasluùje 11 Simo Popovi}, Memoari , Cetiwe, 1995, str. 468
30
Jovan B. Marku{
Vojvoda Marko Miqanov
Vojvoda [ako Petrovi} Wego{
Tomo Oraovac
Filip Petrovi} Wego{
31
Vojvoda Peko Pavlovi}
Serdar Jole Pileti}
Pop \oko Pejovi}
Vojvoda Ma{o Vrbica
32
Jovan B. Marku{
odluku o wihovim krivicama, kwaz je odustao od utamni~avawa prvih inicijatora dono{ewa ustava. Pod uticajem spoqwih i unutra{wih faktora, politi~ko raspoloèwe u Crnoj Gori po~iwe da se mijewa. Ono je nalazilo izraz prvo u emigraciji i sukobima izme|u istaknutih narodnih glavara i vojvoda crnogorskih s jedne i kwaza s druge. Odlazak u emigraciju Peka Pavlovi}a, Jola Pileti}a, Marka Miqanova, Ma{a Vrbice, popa \oka Pejovi}a i mnogih drugih uglednih Crnogoraca bio je stvaran i prvi protest protiv autokratskog reìma. Ova emigracija je imala uticaja na narod u Crnoj Gori, koji nije bio ravnodu{an {to mu idu iz zemqe narodni prvaci i vojvode. Sukcesivno emigrirawe prvo starih vojvoda i ratnika, docnije i nekoliko qudi sa zavr{enom {kolom, ozlovoqilo je ~itave porodice i ~itave krajeve.12 I ma koliko se ova emigracija poku{avala objasniti narodu li~nim motivima i li~nim nezadovoqstvom, ~ega je neosporno bilo, obja{wavana je i na drugi na~in i drugim razlozima. Ova druga obja{wewa nijesu ni najmawe i{la u prilog kwazu i wegovoj vlasti. Radi objektivnosti treba ista}i da uzroke silaska sa istorijske scene proslavqenih narodnih glavara ne bi trebalo traìti samo u nekim karakterolo{kim crtama kwaza Nikole, wegovoj suverwivosti prema slavi drugih, i podlo`nosti uticaju dvorskih i plemenskih intriga. Generacije ratnika koje su svojim juna~kim zalagawem stekle crnogorskom oru`ju slavu, postepeno su, po prirodnom zakonu smjene generacija, nestajale sa popri{ta dru{tvenog ìvota. Te generacije pripadale su po svojim nastupima i op{tem mentalitetu slobodnom vojnodemokratskom plemenskom dru{tvu, makar da su se postepeno podvrgavale centralnoj vlasti, ~iji je nosilac bio crnogorski kwaz. Prema tim generacijama kwaz Nikola je nastupao u li~nim dodirima oprezno, kao prema ravnim saradnicima vje{to koriste}i li~nu osjetqivost, ratni~ku vrijednost, porodi~ne veze i sujete, takmi~arski duh i plemensku pripadnost. Ali se s vremenom, ve} u ratu 1876-78, pojavquju nove generacije iz kojih kwaz Nikola bira svoje glavare, za koje je postao jedini ~inilac kome se treba obra}ati, jedina voqa kojom se vaqa rukovoditi i kojoj se mora pokoravati.13 Nezahvalnost prema svojim najboqim sinovima sadràj je svih nacionalnih istorija. Ovakvi procesi i doga|aji poznati su iz svih evropskih istorija, i, za razliku od crnogorske iz ovog vremena, neposredno poslije Ber__________________ 12 Mla|i emigranti su: Tomo Oraovac, Maksim Backovi}, Savo Ivanovi}, a|utant kwaèv, Isailo Tomi}, novinar, Lazar Boòvi}, u~iteq, i drugi. 13 Nikola [kerovi}, isto, str. 40
33
linskog kongresa, bili su nesrazmjerno suroviji, i naj~e{}e se zavr{avali skidawem glava. Povodom kwaève nepopustqivosti da se pristupi reformama, dr Novica Rako~evi} navodi sqede}e primjere: U maju 1888. godine kwaz Nikola je proglasio Op{ti imovinski zakonik koji je uradio poznati nau~nik Valtazar Bogi{i}. Tom prilikom on je rekao da je dono{ewem Imovinskog zakonika ukinuto obi~ajno pravo koje je do tada vaìlo u regulisawu imovinskih odnosa. Crna Gora vi{e nije vojni~ki tabor. Dràvu je potrebno urediti zakonima, ali je stavio do znawa da nije potrebno mnogo novog i savremenog. Treba biti na oprezu rekao je kwaz da se u izgra|enu ku}u dràvnu ne uvuku elementi rastrojstva koji bi je brzo potkopali i da se u zdravi narodni ìvot unesu zarazne klice. Ne mogu se, rekao je kwaz, dovesti u pitawe institucije vjekovima stvarane a Crna Gora ne moè se odre}i svog narodnog temeqa. Povodom jubileja 30-godi{wice stupawa kwaza Nikole na presto Crne Gore, 1890. Glas Crnogoraca je objavio tekst posve}en toj sve~anosti. Tom prilikom list nije zaobi{ao pitawe za{to kwaz Nikola nije narodu darovao ustav i gra|anske slobode i {to sa narodom nije podijelio vlast. Kwaz ta prava nije uskratio svom narodu, pi{e list, {to mu je ào s wim dijeliti vlast no, voistinu, samo zato {to je uvjeren da davawem ustava i gra|anskih sloboda ne bi usre}io svoj narod.14 Poslije prvih protesta starijih generacija, koje su svoje nezadovoqstvo izraàvali emigrirawem, ubrzo }e nastati mnogo zna~ajniji i mnogo ozbiqniji protesti mla|ih generacija. Kwaz i wegovi doglavnici bili su se uìvjeli sa ustaqenim na~inom vladavine, ne zapaàju}i da je nastalo novo doba, nove ideje i wihov uticaj na du{u naroda. Opiru}i se reformama, kao da nijesu shvatali da su sve ustanove plod prilika pod kojima su postale, i onda kad se prilike izmjene da se moraju izmijeniti i ustanove. Ne izmjene li se na vrijeme, one postaju izli{ne i moraju propasti. Institucija autokratskog vladawa postala je u vremenu koje je bilo druga~ije, kada je Crna Gora vi{e li~ila na vojni~ki logor nego na dràvu. U vremenu mira ovaj sistem vladawa pokazao se kao ko~nica progresa. Krajem 19. i po~etkom 20. vijeka politi~ke slobode zna~ile su slobodu za kwaza, dio za one kojima je dopustio i bespravqe za sve druge. Dràvna politika i dràvna uprava bile su u domenu kwaza, u koju se nije smio mije{ati niko
__________________ 14 Novica Rako~evi}, Crnogorska narodna skup{tina 1906-1914, Podgorica, 1997, str.12
34
Jovan B. Marku{
osim koliko i kako on dopusti. Kwaz Nikola je bio lako podloàn uticajima, {to je wegova okolina na dvoru i oko wega veoma vje{to koristila. Razni savjetnici, vode}i iskqu~ivo ra~una o svojim interesima, spre~avali su ono {to je moralo do}i. âk i stari qudi uvi|ali su da je do{ao kraj starog doba i starog shvatawa, da se mora ipak otpo~eti sa ne~im novim. Ideje demokratije koje su dolazile u Crnu Goru tjerale su na razmi{qawe kako se moè izmijeniti preìvjeli sistem uprave. Da je kwaz Nikola zapazio ovu pojavu na vrijeme, politi~ka istorija Crne Gore druga~ije bi izgledala. Naàlost, sa reformama se kasnilo preko dvadeset godina. Sa otvarawem {kola u Crnoj Gori se postepeno {iri pismenost, a preko we su postajale dostupne ideje novog doba. Krajem 19. vijeka dolaze u Crnu Goru {kolovani Srbi iz raznih krajeva koji su bili u sastavu Austrougarske, a najvi{e ih je bilo iz Dalmacije i Vojvodine.15 Oni su svojim znawem i svojim kwièvnim radom, preko pismenih qudi, vr{ili kulturni i prosvjetni uticaj na narod. Tih godina pada i masovno odlaèwe Crnogoraca u ekonomsku emigraciju koja poprima stihijski karakter. Crnoj Gori je prijetilo da ostane bez radne snage i bez odbrambene i vojni~ke sile. Bilo je perioda kad je samo u Sjediwenim Ameri~kim Dràvama bilo oko petnaest hiqada qudi na zaradi.16 Ovaj broj je ~inio snaàn uticaj na crnogorsko selo i varo{ i u materijalnom i u politi~kom pogledu. Oni su uticali da se podignu i oprave crkve, {kole, ~esme, sudnice i druge ustanove. U duhovnom pogledu iseqenik je donio te`we ka druga~ijem dràvnom ure|ewu. Naro~ito je padala u o~i vladao~eva svemo} i ~inovni~ka neodgovornost. Ti qudi su imali velikog uticaja na okolinu. Na taj na~in oni postaju propovjednici novih ideja i shvatawa. Odlu~uju}u ulogu u bu|ewu politi~ke svijesti i borbe za gra|anske slobode izvr{i}e qudi koji su se {kolovali izvan zemqe, nezavisno od dràvne blagajne i mimo voqe onih koji su odre|ivali dràvne stipendije. Iz redova tih |aka i studenata poni}i }e ~itav niz politi~kih i nacionalnih radnika, novinara, publicista, kwièvnika, ozbiqnih prosvjetnih, pravnih, qekarskih, inèwerskih i drugih stru~waka, a odlu~nih protivnika zastarjelog autokratskog reìma. Ovi mladi qudi, po sili prilika, posta}e centar oko koga }e se okre__________________ 15 Laza Kosti}, Jovan Pavlovi}, Simo Matavuq, Sima Popovi}, Stevo ûturilo, Jovan Sunde~i}, Luka Zore, Valtazar Bogi{i}, Lujo Vojinovi}, Lujo Bakoti}, Stijepo Kneèvi} i drugi. 16 Nikola \onovi}, Crna Gora pre i posle ujediwewa, Beograd, 1939, str. 17
35
tati crnogorska demokratska opoziciona misao. Oni su, dijelom i protiv svoje voqe, postajali ne samo pobornici novih ideja nego i neprijateqi starih. Krajem 19. i po~etkom 20. vijeka dolazi u Crnu Goru nekoliko wih koji su redovno zavr{ili visoke {kole na evropskim fakultetima, kojima je bilo su|eno da otpo~nu {iru borbu za upravne i politi~ke reforme. Crna Gora je ispratila devetnaesti i u{la u 20. vijek sa dubokom krizom u svim oblastima dru{tvenog, privrednog i kulturnog ìvota. Uprava, pravosu|e, prosvjeta, trgovina i privreda nalazili su se na niskom stepenu razvitka i u primitivnom stawu. Vojvoda Gavro Vukovi} o tom vremenu pi{e sqede}e:
Kwaz Nikola sudi pod brijestom (~asopis Swiat 1905. godine)
36
Jovan B. Marku{
Ova ozbiqna kriza proizilazila je iz op{teg zloga stawa u zemqi. Dakle, bila je sasvim prirodna. Ona se je mogla mnogo ranije racionalnim postepenim reformama neosjetno izbje}i. U Crnoj Gori postojala je, od prije i poslije rata, jedna gomila qudi staroga kova, a stra{noga upliva, koji su bili mo}ni, a postali su protivnici svakog naprednijeg preduze}a, koja je upornom protivno{}u paralisala svaki napredak i svaku pomisao za ma kakvu promjenu u zemqi. Sve je moralo biti zastupano u mozak, samo se ni~ega novoga, dobroga ustanoviti ne bi smjelo. Deviza im je bila: Sve po starom. [ta ho}e {kole, a jo{ u~iteqi, te djecu odvra}aju da ne ~uvaju stoku, pa profesori koji se moraju nazvati gospodinom, gimnazija, bogoslovija, sve je to s wihovog gledi{ta bilo propast za zemqu. Ovo je bila stara teorija nekih silnih, koji su pquckaju}i preko ~ibuka uporno zadràvali to~ak napretka, rje{avaju}i na takav na~in sudbinu zemqe. Mla|i se inteligentniji qudi nijesu smjeli ~uti dugo vremena pred silom uplivnih nazadwaka. Iz tog razloga je moralo sve zastojavati do ovakvih kriti~kih momenata. Kwaz im je za dugo vremena povla|ivao na svoju i cijele zemqe {tetu.17 Na po~etku dvadesetog vijeka, 1900, prilikom jubileja 40-godi{wice vladavine kwaza Nikole, nekoliko mladih {kolovanih qudi pokrenulo je inicijativu za sprovo|ewa reformi iz temeqa. Ukazali su na ono {to se mora otkloniti, pa ~ak i nemilosrdno razoriti da bi se nesputano kro~ilo naprijed. Na pragu nove ere trebalo je otresti sa sebe balast stare, u pro{lim vremenima radi samoza{tite neophodne, ali u civilizovanom dru{tvu neumjesne i {kodqive psihologije. Razvoj industrije i novih politi~kih sloboda gurao je Crnu Goru, sa sredwovjekovnim sistemom vlasti i davno pregaènim shvatawima, u okvir zajednice naprednih civilizovanih naroda. Crna Gore, sve i da je htjela, nije se mogla zatvarati u svojim granicama i odijeliti od cijelog ostalog kontinenta. Kwaz Nikola je prihvatio da se krene u reforme ali nije bio spreman da se vr{e ozbiqniji zahvati koji bi umawili wegovu vlast i poremetili ustaqene navike i obi~aje. Sa sprovo|ewem reformi po~eo je 1902. godine. Reforme su obuhvatile sudstvo, finansije, vojsku i unutra{wu upravu. Sudska reforma je najboqe uspjela ali je ostao problem {kolovanog kadra koji je mogao uspje{no nastaviti zapo~eti posao. Finansijske reforme su uvele moderno kwigovodstvo, usavr{ile poresko zakonodavstvo, ustanovile kontrolu dràvnog buxeta. Za buxet i wegovo realizovawe bila je od__________________ 17 Novica Rako~evi}, isto
37
govorna vlada, tako da je kwaèv uticaj na tro{ewe sredstava predvi|enih buxetom bio donekle ograni~en. Uvedena je Glavna dràvna kontrola, ~iji je zadatak bio da pregleda sve ra~une, svih dràvnih nadle{tava i ustanova. Sve zakonske i druge mjere u oblasti finansijske politike izazvale su dosta dobru impresiju, osim monopola duvana. Reforme unutra{we uprave i vojske su dale slabije rezultate. Ovaj reformni pokret djelimi~no je dao dobre rezultate, jer je prvi korak u ograni~ewu samodràvqa u~iwen. Ispod direktnog uticaja kwaèvog i{~upano je sudstvo, a zatim finansije. Naàlost, na ovome se stalo, tako da su politi~ke reforme odloène za neko drugo vrijeme. Kwaz je bio tvrdoglavo nepopustqiv kada je bilo pitawe davawa narodu i minimalnih prava u~e{}a u vlasti. O kwaèvom pogledu na davawe ustava dovoqno govori ~lanak u zvani~nom Glasu Crnogoraca, u jesen 1904. godine, za koji vojvoda Simo Popovi} tvrdi da ga je li~no pisao kwaz. U ~lanku pi{u da Crna Gora nema Ustava niti ih bar za sad èlimo... Najboqi je ustav pravda i zdrav razum! U na{oj patrijarhalnoj monarhiji, mi se osje}amo mirni i sre}ni.18 O kwaèvom pogledu na parlamentarizam Gustav Hupka, austrougarski vojni ata{e na Cetiwu, pi{e sqede}e: Parlamentarizam za Crnu Goru - rekao mi je jednom prilikom- jeste jedna isuvi{e primamqiva uzda za jo{ neobuzdanog kowa.19 Ni kwaèvo veliko iskustvo, ni sva nesporna politi~ka vje{tina starog kwaza ne}e mo}i sa ustave hod istorije. Samodràvqe se potkopavalo demokratskim idejama i sve teìm ìvotom naroda, kome je iseqavawe postalo glavna privredna grana. Zametak budu}e Narodne stranke, koja }e biti protagonista demokratske misli u borbi za politi~ke slobode u Crnoj Gori, vodi u redove onda{we omladine koja se {kolovala u inostranstvu, ve}inom u Srbiji i Rusiji. Iako ne previ{e ~ujno, ovi mladi qudi su pripremili teren za ustavnu i politi~ku borbu. Krajem devetnaestog vijeka, 1894. godine, osnovano je udruèwe |aka iz Crne Gore u Beogradu u kojem su bili: Milo{ [auli}, Mitar \urovi}, Mihailo Vuk~evi}, [piro Popovi}, Ilija Lalevi} i Marko Cemovi}. Po politi~koj orijentaciji svi su bili aktivni radikalni omladinci, izuzimaju}i Popovi}a, koji je bio napredwak. Tada{wa politi~ka borba Radikalne stranke za ustavne slobode u Srbiji naro~ito je privla~ila pa`wu doseqenih Crnogoraca, koji su postali weni privrènici. Sli~no starijim zemqacima, koji su
__________________ 18 Novica Rako~evi}, isto, str.14 19 Jovan Dujovi}, Sukob kwaza Nikole sa crnogorskim vojskovo|ama, Beograd, 1987, str.16
38
Jovan B. Marku{
bili ekonomska emigracija, orijentisali su se ovi mladi i pravdoqubivi qudi. Nezadovoqni politi~kim stawem u Srbiji, objavqivali su kriti~ke ~lanke na ra~un vlasti u raznim listovima. Kada je bila u pitawu Crna Gora, nijesu se mogli pomiriti sa tim da prva slobodna hri{}anska dràva na Balkanu ostane u politi~kom smislu posqedwa. Mla|e su je daleko pretekle. To je boqelo mla|e {kolovane qude daleko prije prvih i otvorenih borbi za izmjenu starog poretka. Sa koliko se ozbiqnosti radilo u ovom studentskom udruèwu dovoqno je navesti jedan primjer. Da bi se napravila analiza buxeta, potrebno je bilo saznati koliki su bili prihodi i rashodi. Oni su angaòvali |ake i studente po plemenima i kapetanijama da bi se do{lo do pribli`no ta~nog stawa. Kada je wihova finansijska anketa iza{la u listu Zastava, ro|ak kwaèvog blagajnika Roganovi}a bio je istjeran iz slu`be, jer se u dvoru mislilo da im je taj ~inovnik, s kojim nikakve veze nijesu imali izdao tajne kwaève blagajne. Sa wima se druìo jedan |ak iz ugledne crnogorske porodice za koga, su osnovano ili neosnovano, sumwali da ih je izdao i da su svi bili zabiqeèni u crnoj kwizi na Cetiwu, zbog svog kriti~kog stava prema stawu u Crnoj Gori. Ime i prezime ovog |aka nijesu objavili, jer se brzo poslije ovog doga|aja upokojio. Poslije saznawa da se nalaze u crnoj kwizi, niko od wih vi{e nije pomi{qao na povratak u Crnu Goru, iako su bili politi~ki protivnici tada{we vlasti u Srbiji.
Marko Cemovi}
Mihailo Vuk~evi}
39
Od ove grupe studenata, Milo{ [auli} i Mitar \urovi} su bili ~lanovi redakcije lista Odjek. [auli} je po~eo karijeru kao advokatski pripravnik u Beogradu, ali zbog svog slobodoumqa i otvorenosti bio je na indeksu policije kao opasan po onovremenski reìm.20 Wima dvojici, sticajem okolnosti, palo je u dio da sjeme ovog ~istog omladinskog pokreta prenesu na Cetiwe. Posqedice ivawdanskog atentata u Srbiji 1899, za koji se tada nije znalo da li je bio stvaran ili simuliran, bile su kobne za prvake Radikalne stranke. Ovo rukovodstvo je pozatvarano i osu|eno a veliki broj ~lanova i na smrt. Obrenovi}ka vlast, koja je bila u lo{im, ili boqe re}i nikakvim odnosima sa kwazom Nikolom, prona{la je za novac la`ne svjedoke koji su htjeli da i wega u atentat upletu. Poslije ovih nedostojnih optu`bi, nastala je od strane srbijanskih vlasti hajka i na crnogorske |ake i studente a posebno na one koji su se na neki na~in politi~ki eksponirali. Ovakav postupak je za neko vrijeme obustavio rad crnogorske omladine koja je bila razo~arana u moralni i politi~ki presti` Srbije. Od ~lanova studentskog udruèwa u Beogradu protjerani su bili: Milo{ [auli}, Mitar \urovi} i Marko Cemovi}. Prva dvojica oti{la su u Crnu Goru, gdje su se kao ve} svr{eni pravnici zaposlili u Velikom sudu na Cetiwu. Crnogorska omladina u Petrovgradu, kojoj su bili na ~elu Milosav Rai~evi} i Luka Pi{teqi}, ve} 1898. godine obznawuje te`wu za politi~kim reformama u Crnoj Gori, zalaù}i se za diobu vlasti izme|u naroda i vladaoca i op{tu demokratizaciju Crne Gore.21 Wihove politi~ke ideje bile su u saglasnosti sa wihovim kolegama na studijama u Beogradu. Po zavr{enim studijama prava Milosav Rai~evi} se vratio u Crnu Goru i zaposlio u Okru`nom sudu. Dolaskom u Crnu Goru, [auli}, \urovi} i Rai~evi} nijesu mogli tada pomi{qati na kakvu politi~ku organizaciju, ali su dva prognanika iz Srbije i jedan od politi~kih vo|a iz Rusije bili ìvi protest protiv samodràvqa u Crnoj Gori. Wihov prvi revolucionarni rad u Crnoj Gori osjetio se u sudskim pitawima i reformi sudstva. Dok se ranije kwaz oslawao na pravno znawe perjanika, qudi iz svoje tjelesne garde, sad se ministar pravde dr Lujo Vojinovi} po~eo oslawati na mlade qude sa zavr{enim pravnim fakultetom. Da bi izveo sudske reforme, kwaz je pozvao na Cetiwe dalmatinske Srbe, prvo Luja Vojinovi}a, a za wim su 1899. godine do{li Lujo Bakoti} i Stijepo Kneèvi}. Profesor Valtazar Bogi{i}, izradio je bio
__________________ 20 Du{an Martinovi}, Cetiwska ~itaonica (1886-1998), Cetiwe, 1998, str. 241 21 Nikola \onovi}, isto, str. 26
40
Jovan B. Marku{
Imovinski zakonik za Kwaèvinu Crnu Goru koji je obnarodovan i uveden u ìvot 1888. godine. Ali, od dobrog zakona do pravilne i dobre primjene daleko je odstojawe. Polupismeni kapetani i sudije ovaj fini instrument nijesu umjeli primijeniti, i pored brojnih ministarskih naredbi sa zakonskom snagom. Rade}i na reformi pravosu|a ovi mladi i daroviti pravnici brzo su u narodu stekli popularnost. Posebno se isticao Milo{ [auli}, koji je poslije odlaska Vojinovi}evog nastavio wegov posao, prvo kao upravnik Ministarstva pravde, zatim kao vr{ilac du`nosti ministra. Sa wegovim otvorenim karakterom i hrabro{}u da o svakome govori {to misli stekao je simpatije svih onih koji su èqeli promjene u dru{tvu. [auli}, \urovi} i Rai~evi} su, u stvari, predstavqali novu, mladu, prosvije}enu i demokratsku Crnu Goru. Oni su svakog dana dobijali pristalice, pristalice na prvom mjestu po{tewa i pravi~nosti. Wihov demokratizam bio je prirodan i oslobo|en stega plemenskih predrasuda. Uskoro se ova grupa uve}ala dolaskom sa studija pravog Mihila Ivanovi}a iz Zagreba i Mitra Vuk~evi}a iz Beograda. Iako je [auli} stekao kwaèvo povjerewe kao vrijedan i stru~an pravnik, na wegovo napredovawe nije bilo bez uticaja ni to {to je bio oèwen k}erkom vojvode Sima Popovi}a. Me|utim, sukob izme|u kwaza i [auli}a bio je neizbjeàn jer se tu radilo o dva potpuno razli~ita shvatawa. Otvoreni sukob je izbio po pitawu politi~kih zatvorenika. U zatvoru i bez presude, leàli su Isailo i Vladimir Tomi} iz Drobwaka. [auli} je zahtijevao da se Tomi}ima sudi i da se tek po presudi mogu zadràti u zatvoru. Kwaz je wegov zahtjev odbio i [auli} je podnio ostavku. Kwaz nije uvaìo ostavku ve} je naredio da i daqe obavqa poslove. Izgubiv{i vjeru u mogu}nost politi~kih reformi i izloèn prijetwama nekih qudi bliskih dvoru, [auli} odlu~uje da se preseli u Srbiju, koja je poslije ponovnog dolaska na presto dinastije Kara|or|evi} 1903. godine doìvjela nagli razvoj demokratskih sloboda. Ubrzo poslije ove odluke Milo{ [auli} je iznenada, a da nije ni dana bolovao, umro 19. septembra 1904. na Cetiwu u 32-oj godini ìvota. Slu~ajna smrt ovog slobodoumnog intelektualca, koga su smatrali vo|om crnogorske omladine i glavnim borcem za upravne i politi~ke reforme u Crnoj Gori, izazvala je neugodan odjek u {iroj javnosti. Odmah poslije smrti, uporno su se {irile vijesti da [auli} nije umro prirodnom smr}u ve} da je otrovan. Zvani~no je utvr|eno, da je [auli} umro prirodnom smr}u, ali zbog sukoba koje je imao sa kwazom i qudima bliskim dvoru, kao i zbog toga {to je umro naprasno, wegova je smrt u Crnoj Gori odjeknula kao stra{an zlo~in dvorskih krugova.
41
Milo{ [auli}
O ovim mladim qudima koji su otpo~eli {iru borbu za upravne i politi~ke reforme, wihov savremenik Jovan \onovi} je napisao sqede}e: Po zavr{enim studijama ovi mladi qudi omladinske pojmove nose u Crnu Goru (sam kraj 19. vijeka). Na ~elu ovih generacija bio je Milo{ [auli}. Omladina, ostala na {kolovawu, smatra ih svojom prethodnicom. [auli} i drugovi su prvi Crnogorci koji su oku{ali ideolo{ku borbu sa starim reìmom. Preko ovih poku{aja odràva se nit izme|u wih i omadine na {kolovawu. Narodna stranka ne{to docnije postaje partijsko-politi~ka forma ideja cjelokupne omladine.22 O Milo{u [auli}u, akademik Du{an Martinovi}
__________________ 22 Jovan \onovi}, Ustavne i politi~ke borbe u Crnoj Gori 1905-1910, Beograd, 1939.
42
Jovan B. Marku{
pi{e sqede}e: [auli} je bio vrlo inteligentan i obrazovan pravnik, pravi intelektualac; dobar govornik, sugestivan, temperamentan i impulsivan, ali opet nikad mimo granice liberalnosti i tolerantnosti. Karakter mu je bio tvrd kao granit.23 Milo{ [auli} nije doìvio da wegova otaxbina dobije ustav, niti da u~estvuje u osnivawu stranke sa kojom }e otpo~eti parlamentarni ìvot. Wegovim drugovima bilo je su|eno da nastave politi~ku borbu bez svog vo|e. Preostala ~etvorica: Mitar \urovi}, Milosav Rai~evi}, Mihailo Ivanovi} i Mitar Vuk~evi} }e biti me|u osniva~ima Narodne stranke zajedno sa vojvodom [akom Petrovi}em Wego{em, jednim od prvaka u borbi za ustavna prava.
__________________ 23 Du{an Martinovi}, isto, str. 242
ORGANI VLASTI KWA@EVINE CRNE GORE 1879-1905.
GLAVA II
USTAV 1905.
Ustav 1905.
tvarni po~eci strana~kog politi~kog ìvota u Kwaèvini Crnoj Gori nastaju sa Ustavom 1905. godine. Po~etkom dvadesetog vijeka bile su u Evropi samo tri dràve u kojima se autokratski upravqalo: Crna Gora, Rusija i Turska. Evropska javnost nerado je gledala ovaj kako su pisali sredwovjekovni ~ir na evropskom politi~kom tijelu. Bilo je logi~no da ne budu cijeweni ovi reìmi, kao ni narodi koji su trpjeli politi~ko bespravqe, koje je bilo anahronizam novog vijeka. Pored spoqnopoliti~kih razloga koji su vrije|ali kwaza Nikolu kao nosioca apsolutizma, te{ke ekonomske prilike u kojima se na{la Crna Gora na po~etku dvadesetog vijeka zahtijevale su promjenu dotada{weg stawa. Talas ustavnih sloboda po~eo je da zahvata i dvije posqedwe apsolutisti~ke velesile Rusiju i Tursku, a u Crnoj Gori je i daqe vladalo politi~ko bespravqe. Postoje}i izvori se ne slaù u navo|ewu razloga kojima se kwaz Nikola rukovodio kada je 1905. godine donio odluku da Crnoj Gori daruje ustav. Uop{te uzev{i bilo je mnogo unutra{wopoliti~kih i spoqnopoliti~kih razloga koji su uticali na kwaèvu odluku. Po na{em mi{qewu presudnu ulogu imali su spoqnopoliti~ki faktori. Narod u Crnoj Gori je osje}ao da je vrijeme apsolutizma pro{lo ali osim pasivnog otpora nije preduzimao radikalnije mjere za promjenu stawa, poput atentata i revolucionarnih poku{aja koji su potresali Rusiju. Iz ~lanaka u Glasu Crnogorca moè se zakqu~iti da je odlu~uju}i razlog za davawe ustava èqa kwaza Nikole da ide u korak sa Rusijom, vjerovatno imaju}i na umu da bi odlagawe u davawu ustavnih sloboda proizvelo stawe sli~no onom u Rusiji. Odlagawe promjena bi zna~ilo da uz turskog sultana, kwaz Nikola ostane jedini neustavni vladar u Evropi. Svjestan pasivnog
48
Jovan B. Marku{
otpora kod naroda, koji u tom trenutku ne moè da proizvede ve}e potrese u Crnoj Gori, kwaz Nikola prati u korak ustavne promjene u Rusiji. D se uo~iti da je Glas Crnogorca, kao slu`beno glasilo, dao vi{e prostora promjenama u Rusiji nego onima koje }e uslijediti u Crnoj Gori. Ruski car 17. oktobra 1905. godine objavquje Ustav za svoju carevinu, a kwaz Nikola sjutradan, 18. (Lu~indan), izdaje narodu sqede}i proglas kojim najavquje uvo|ewe Ustava i saziv Nikoqdanske skup{tine. Dragi moji Crnogorci! Kad je ~ovjek ~lan prosvje}enoga ~ovje~anstva, on i slobodan gra|anin mora biti - tako drì va{ stari kwaz i gospodar koji se u tim osje}awima rodio, rastao i nastanuo. [ta je zagrijavalo grudi mojih i va{ih predaka? [ta je jednoj {aci gor{taka omogu}ilo da na visovima svoga juna~koga stana o~uva svoju zlatnu slobodu i otole zadahne unaokolo sebe nekad povezanoj bra}i na Balkanu svoj duh pregnu}a i krepost nade? - Qubav slobode i ni{ta drugo. Ona je sve na{e blago i na{a ìvotvorna mo}; wom se ponosimo, za wu ìvimo; a kad bi nam je nestalo, mi bismo bili svi mrtvi, bili bismo pokojni. Je li, junaci moji? Sloboda, duh sloge i besprimjerne poslu{nosti va{ih djedova, spram mojih, zavrgla je ovu kr{nu na{u dràvicu, proslavila je, te je danas qubqena i, bogu hvala, ugledna i uvaèna od jakih i silnih. A da bi se, ne samo odràli na ovoj visini, nego da se i jo{ vi{e popnemo, treba nam udruìti ovu na{u moralnu i fizi~ku snagu i mo} za dobro i napredak domovine. To od nas zahtijeva i du`nost i duh potrebe savremenosti. O idu}em Nikoqu dne, a preko na{ih poslanika, slobodno izabranih po na~inu, kojim }e vas moja vlada upoznati, sletite se okolo mene, moji vitezovi, da vas na to uputim, da zajedno vidimo, da zajedno sna|emo i izaberemo {to je najboqe za na{u otaxbinu i wen slobodni razvitak. Nabavio sam vam u izobiqu oru`ja: sabaqa, topova i xebane i u ruke vam predao, jer vidim i znam da }ete tim kao i do sada prevashodno umjeti rukovati, zatraì li to ~ast i sigurnost domovine. Ali woj je trebalo i drugoga oru`ja, te sam se u ~etrdeset i pet godina moga trudnoga vladawa starao da joj uzgojim sinove, kojima bih s pouzdawem mogao povjeriti i to drugo oru`je za napredak mile mi Crne Gore.
49
Vrijeme je do{lo, sinovi moji, da vas i s tim upoznam i naoruàm u razmjeru prilika, okolnosti i kulturnoga razvitka na{ega. Do|ite, dakle, okolo mene na Nikoqdan, da vas sastavim s mojom vladom, da se u sre}nom dosluhu s wom i preda mnom razgovorite i sna|emo svi zajedno, {to je najboqe za pravi i zdravi razvitak otaxbine. Mi }emo se za to posluìti primjerima prosvje}enijih i od nas naprednijih naroda, i {to god se bude tamo iskustvom dokazalo da je boqe u wihovom politi~kom ìvotu, mi }emo to polagano primjewivati na na{ ìvot. Tim preradostan, a opojen vazda{wom àrkom qubavi naspram vas i dràve mi, ja ho}u, iz savr{eno slobodne mi ruke, da vam darujem izvjesna prava za va{e sudjelovawe u narodnim poslovima i upravi, ostavqaju}i na{im nasqednicima da ih vazda u duhu vremena i dobro shva}enoj narodnoj potrebi usavr{avaju i ra{iruju. Za ovaj prvi put razda{nost moja ne}e biti veoma velika, ali ni mawa od va{ega svjesnog o~ekivawa. Jer svi, uvjeren sam, mislite kao i ja, da u slobodnoj zemqi slobodnim gra|anskim ìvotom ìvimo, a da nam na{ zdravi i juna~ki stan treba najbri`nije sa~uvati od nepromi{qenih skokova i zaraznih pojmova, pak }emo tek onda biti jedri i sna`ni. Jaje zdravo dobije slomqeno. Ovaj vam proglas izdajem i upu}ujem danas, na Lu~indan, dan predstavqawa svetoga Petra, slavnoga gospodara crnogorskoga, mole}i mu se, da zakrili na{ zakazani sastanak i u boga isprosi vi{wi wegov blagoslov na na{e rodoqubive odluke toga i svakojeg dana za sre}u, napredak i slavu crnogorsku. Dano u na{oj prijestonici Cetiwu, oktobra osamnaestoga, godine od ro|ewa Hristova hiqadu devet stotina pete, a na{ega vladawa ~etrdeset pete.1 18. H 1905. Istog dana 18. (31) oktobra 1905. godine Nikola I Kwaz i Gospodar Crne Gore donosi Ukaz o izborima i nare|uje: Da se izbori poslanika za Narodnu Skup{tinu, koja }e otpo~eti svoj rad 6. decembra ove godine, obave u cijeloj zemqi 14. novembra 1095. godine. Nare|ujemo, na{em Ministarstvu Unutra{wih djela, da za ovu skup{tinsku periodu izradi naredbu, po kojoj }e se obaviti izbori narodnih poslanika.
__________________ 1 Glas Crnogorca, br. 42, 22. oktobar 1905
50
Jovan B. Marku{
Na{ Ministar Unutra{wih Djela neka izvr{i ovaj ukaz. 2 Zvani~no glasilo Glas Crnogorca u uredni~kom ~lanku navodi da kwaz narodu obe}aje i dariva mu iz potpuno slobodne ruke {ira politi~ka i gra|anska prava, i uvodi ga u sudjelovawe u upravi dràvnih poslova. Me|utim, sqede}im rije~ima upozorava ali ako suvi{e slobodna i neobazrivo primijewena gra|anska politi~ka prava mogu biti vi{e od {tete nego od koristi po narod kome se tek daju, to i na{ uzvi{eni gospodar, kao mudri vaspita~ i budni straàr svoga naroda, poznaju}i dobro duh Crnogoraca, ne daje im odmah potpunu ustavnost ve} ostavqa Sebi i Svojim Na{qednicima, da danas data prava prema potrebama i duhu vremena usavr{avaju i pro{iruju. Kakav }e prema tome biti djelokrug na{e Narodne skup{tine i u koliko }e ova imati u~e{}a u dràvnoj upravi, odredi}e ova prva Nikoqdanska Skup{tina, kojoj i jest zadatak, da se o tome s Kwaèvskom Vladom posavjetuje. O~igledno je da su budu}i poslanici imali zadatak da na Nikoqdanskoj skup{tini usvoje nacrt Ustava koji im predloì kwaz, poslije ~ega bi im prestao mandat. Izradu nacrta Ustava kwaza Nikola nije povjerio nijednom od stru~waka za ustavno pravo, niti nekom od svojih saradnika u Crnoj Gori iz pravne struke, ve} je taj posao povjerio svom prijatequ Stevanu ]ur~i}u, publicisti i uredniku konzervativnih Beogradskih novina. Kwaèvi savremenici i istori~ari se slaù da je nacrt Ustava izra|en na brzu ruku i da je ]ur~i} za osnovu uzeo srbijanski namjesni~ki Ustav iz 1869. godine, prilago|en kwaèvim èqama i prilikama u Crnoj Gori. Na kwaèv Lu~indanski proglas reakcije su bile razli~ite. Najo{trije je reagovala crnogorska univerzitetska omladina u Beogradu, preko svog Kluba koji je osnovan 1903. godine ~iji je prvi predsjednik bio Marko Dakovi}. Ona kao odgovor izdaje neku vrstu proklamacije kojom izraàva svoj stav i naziva ga Rije~ crnogorske univerzitetske omladine. Poslije publikovawa 8. novembra 1905. godine Rije~ je od{tampana i razaslata kao letak po Crnoj Gori i u woj pi{e sqede}e: Povodom manifesta, koji je W. K. Viso~anstvo Kwaz Nikola I, 18. oktobra teku}e god uputio Crnogorcima, crnogorska univerzitetska omladina u Beogradu izjavquje:
__________________ 2 isto
51
1. Lu~indanski proglas izazvala je prijeka potreba za izmjenu li~noga reìma, koji je decenijama ni{tio najelementarnije uslove za razvitak boqeg dru{tvenog i politi~kog ìvota. Proglas je do{ao na zahodu jednoga reìma iz ~ijeg daqeg upornog i nasilnog odràvawa neminovno su morali nastupiti krah i trzavice s kobnim po{qedicama po opstanak na{e otaxbine. 2. Vjeruju}i da se samo borbom, po`rtvovawem i istrajnim radom zadobijaju, odràvaju i ~uvaju prava i slobode potrebne za istinski napredak svakoga naroda, omladina àli {to joj se domovina nalazi u takvom stawu, da se u woj poklawaju prava narodu, koji je wenu slobodu i nezavisnost branio i o~uvao neumornom i herojskom vjekovnom borbom. 3. [to i u kratkovremenom mirnom ìvotu narod nije mogao shvatiti politi~ke i dru{tvene slobode onako, kao {to zahtijevaju wegovi pravi interesi i ~ovje~anska prava, najve}a je krivica u dosada{woj upravi u Crnoj Gori. 4. Priznawe samoga pro{loga reìma da je u osnovi preìvio i nesposoban da odgovori savremenosti, omladina cijeni kao dobit za sve naprednije elemente, koji su svagda smatrali kao potreban uslov za istinski napredak: suzbijawe primitivnog, uskog ìvota, a ~iji je najizrazitiji pretstavnik dosada{wi reìm u Crnoj Gori. 5. Omladina smatra obe}awa i ustupke u proglasu kao zna~ajne i od stvarne vrijednosti tek onda, ako se odmah, u po~etku novoga doba stvore takve pogodbe, kojima }e se omogu}iti pravilan razvoj u svestranom intelektualnom preporo|aju naroda u Crnoj Gori, kako bi se dosada{wa autokratija sa svima svojim odlikama i prelazima uni{tila pravom ustavno{}u. 6. Omladina nalazi, da samo trezvenim i ozbiqnim radom moè narod, prilago|en novome ìvotu, biti osposobqen za potpuno i pravilno shvatawe svojih prava i du`nosti, te da istih svjestan moè odati po{tovawe svojoj dinastiji sa kojom je, sa puno qubavi i sloge, u vremenima najteìh isku{ewa radio. 7. Omladina uvjerena da u preporo|enoj Crnoj Gori, a u interesu wenoga mirnijega i pravilnijega razvitka, treba u samom po~etku predati zaboravu svu dosada{wu mr`wu i zao{trenost - traì i sa sigurno{}u o~ekuju da se s prijestola crnogorskoga ~uje rije~, kojom }e se dati amnestija svima politi~kim krivcima. 8. Zdravo shva}awe nacionalnih interesa u novom ìvotu Crne Gore, u~ini}e da sve separatisti~ke te`we, antagonizam i provincijalni interesi, u koliko bi se kosili sa stvarnim potrebama Srpskoga naroda, moraju ustuknuti pred idejom slobode i ujediwewa Srpstva.
52
Jovan B. Marku{
Rije~ crnogorske univerzitetske omladine potpisali su: Vladimir Popovi}, pravnik, Gavrilo Cerovi}, pravnik, \uro Vojvodi}, pravnik, Ilija Prelevi}, pravnik, Jovan \onovi}, filozof, Lazar Damjanovi}, pravnik, Qubomir Glomazi}, pravnik, Marko Dakovi}, pravnik, Marko Todorovi}, pravnik, Mihailo Jovanovi}, pravnik, Mihailo Plamenac, pravnik, Mom~ilo Kosti}, tehni~ar, Petar Maji}, filozof, Petar Ra`natovi}, pravnik, Radoje ôbeli}, pravnik, Risto Nenezi}, filozof.3 Nije te{ko zakqu~iti da je Rije~ u su{tini osuda u blagoj formi autokratskog kneèvog reìma i u neko vrijeme programska deklaracija o slobodi i ujediwewu srpskog naroda. Iako se, vjerovatno, kwazu studentska proklamacije nije dopala, zvani~ne reakcije nije bilo. Izbori za zami{qenu konstituantu provedeni su potpuno slobodno. Protekli su u miru, bez neke posebne agitacije, izuzimaju}i {kolovane pojedince koji su agitacije ograni~ili na svoje izborne jedinice. Kao ilustracije prvih izbora u Crnoj Gori moè posluìti izvje{taj iz Glasa Crnogorca pod naslovom Izbor narodnog poslanika na Cetiwu u kojem izme|u ostalog pi{e: 14. ovog mjeseca obavio se na Cetiwu izbor narodnog poslanika za ovogodi{wu u Crnoj Gori prvu skup{tinsku periodu. Ovaj se posao u na{oj prestonici izvr{io tako primjernim redom, da bi se tome imalo zavi|eti i u zemqi, koja ve} vjekovima ìvi parlamentarnim ìvotom Prema doti~noj naredbi Kw. Ministarstva Unutra{wih Djela odbor op{tine varo{i Cetiwa na svojoj redovnoj sjednici, odràtoj 13. ovog mjeseca, izabrao je iz svoje sredine bira~ki odbor, koji je imao rukovoditi izborom narodnog poslanika, u koji su odbor u{li g. Milo Kova~evi}, profesor, [ako Filipovi}, ~inovnik po{tansko-telegrafskog odjeqewa i kap. Marko L. Ivani{evi}, upraviteq carinarnice u penziji; za perovo|u pri izboru odre|en je op{tinski sekretar g. Pero M. Po~ek. Bira~ki se odbor poslije konstituisao, izabran sebi za predsjednika g. Mila Kova~evi}a. 14. ovog mjeseca ta~no u 8 sati izjutra bje{e na skupu bira~ki odbor u jednoj prostranoj sali Zetskog Doma, sa predsjednikom na{e op{tine g. Savom P. Vuleti}em, koji je po zvani~nom svom poloàju imao biti pri izboru radi odràvawa reda i pravilnog birawa, ako bi eventualno bira~ki odbor zatraìo wegove pomo}i. U isto doba bio je stigao na birali{te veliki broj bira~a. Predsjednik bira~__________________ 3 Jovan \onovi}, Ustavne i politi~ke borbe u Crnoj Gori 1905-1910, Beograd 1939, str. 53
53
kog odbora g. prof Kova~evi} otvorio je zbor i poslije je nastala prozivka glasa~a, to kako je ko prozivan, pristupio je stolu i svoj je glas javno davao. Po{to su izglasali oni, koji su bili stigli pri otvarawu zbora, pristupali su glasa~i koji su docnije pridolazili, i tako se glasalo do podne i od podne do 3 sata, kada se izbor imao zakqu~ati i zakqu~io se ta~no kad je 3 sata izbilo. Tad su se ve} bili u sali birawa ponovo okupili svi glasa~i, jer im je pri glasawu bilo re~eno, da u 3 sata do|u da ~uju rezultat glasawa i da se ponovo glasa u slu~aju potrebe uèg izbora. Na to je predsjednik bira~kog odbora oglasio, da je od 578 pravnih bira~a na Cetiwu glasalo 316 i da je apsolutnom ve}inom od 198 glasova protivu 118 izabrat za narodnog poslanika na Cetiwu g. Voj. [. Petrovi}, na {to se skup odazvao sa @ivio poslanik! Kako izabrani poslanik nije bio na birali{tu, to se svi bira~i i wegovi i ostalih kandidata dogovori{e da otidu pred wegov stan i da ga pozdrave. Masa svijeta se stekla pred ku}u g. Petrovi}evu i izazvala ga uzvicima @ivio! G. poslanik se javio i pozdravio je manifestante kratkim, ali jezgrovitim govorom, u kojem se pored ostalog zakleo bira~ima da }e u Narodnoj Skup{tini biti pravi narodni poslanik. Narod ga je vrlo ~esto prekidao izazvan wegovim vatrenim izrazima, u kojima je veli~ao svakida{wu slobodu Crne Gori, po`rtvovawe wenih Gospodara, a osobito dana{weg uzvi{enog joj vladara Kwaza Nikole. Burnim usklicima: @ivio Gospodar! @ivjela Crna Gora! @ivio cetiwski poslanik!... za dugo nije bilo kraja. Skup se je poslije toga razi{ao u najqep{em redu i s takvim raspoloèwem, koje je prirodno za ovaj slu~aj, kad se na Cetiwu bira poslanik za prvu crnogorsku Narodnu Skup{tinu, a bira se na na~in, koji dolikuje srpskim gor{tacima ogla{enim kao zato~enicima srpske slobode, koji su svakad rekli ono {to su mislili, pa ako ih je iskrenost morala i glave stati. 4 Izbori narodnih poslanika po Crnoj Gori izvr{eni su skoro svi 14. novembra 1905. godine. Po{to su neki poslanici bili izabrani u dva izborna mjesta, a u nekim mjestima ostao je izbor nedovr{en, to su 20. novembra 1905. godine izvr{eni naknadni izbori. Izabrano je svega 60 poslanika, i to 56 iz pojedinih kapetanija, a 4 iz glavnih varo{i, koliko je i zakonom odre|eno bilo. Kako ne postoji spsak izabranih poslanika, u arhivskoj dokumentaciji i u do sada publikovanoj literaturi, prema objavqenim vijestima u Glasu Crnogoraca proizilazi da su izabrani sqede}i poslanici za Narodnu skup{tinu 1905. godine:
__________________ 4 Glas Crnogorca, br.46, 19.11.1905. g.
54
Jovan B. Marku{
A) Za varo{i: 1. Cetiwe vojvoda [ako Petrovi} Wego{, dràvni savjetnik u penziji 2. Podgorica Marko Radulovi}, predsjednik Oblasnog suda 3. Nik{i} Marko \ukanovi}, na~elnik odjeqewa za gra|. saobra}aj u ostavci 4. Ulciw Mehmedbeg Resulbegovi} B) Za kapetanije 5. Cetiwska Mitar Marinovi}, brigadir 6. Wegu{ka Marko R. Vrbica 7. Cucko-ceklinska Savo \. Krivokapi}, kapetan 8. êvsko-bjeli~ka Vojvoda Stevo P. Vukoti}, komandir 9. Grahovska Akim Dakovi}, kapetan 10. Rudinska Bajo Garda{evi}, velikosudija u penziji 11. Pje{iva~ka Radoica Spasojevi}, oficir 12. Komansko-zagara~ka Simo Radulovi}, sve{tenik 13. Ceklinsko-dobrska Pavi} Rajkovi}, sve{tenik 14. Dowoceklinska serdar Joko Jovi}evi}, kapetan 15. Qubotiwsko-gra|anska Stevo Vujanovi}, 16. Qe{anska Mitar Vuk~evi}, okru`ni sudija 17. Podgorica Savo [esti}, kapetan 18. Pavkovi}ka Radovan Pavi}evi}, sve{tenik 19. Petru{inska Blaò Bo{kovi}, komandir 20. Martini}ka Novak L. Jovovi}, potkomandir 21. Spu{ka - Petar Savovi}, kapetan 22. Piperska \uro M. Vu~ini} 23. Qe{kopoqska [ako Rai~evi}, kapetan 24. Zetska - Savo Vuleti}, predsjednik op{tine Cetiwe 25. Gorwo - ku~ka Vaso êjovi}, kapetan 26. Dowo - ku~ka - Mihailo Ivanovi}, zastupnik ~lana d.suda 27. Bratonoì}ka Nikola Mitrovi}, kapetan 28. Zatreba~ka - Veli{a Lazovi}, brigadir 29. Vraègrmska dr Milovan Maru{i}, qekar 30. Nik{i}ka Vuko Krivokapi}, industrijalac 31. Trebje{ka Mitar \urovi}, sudija 32. Lukovska Milisav Nikoli}, kapetan 33. @upska Ilija Bojovi}, {ef policije katunsko-rije~ke oblasti
55
34. Usko~ka Milan Cerovi}, a|utant kwaza Nikole 35. Drobwa~ka Du{an Peki}, kapetan 36. Jezersko-{aranska Uro{ [auli}, kapetan 37. Planino-pivska Nikola Bajagi}, kapetan 38. @upo-pivska Vojvoda Lazar So~ica, komandir 39. Golijska - Jevto Vi{wi}, komandir 40. Oputnorudinska Todor Komneni}, kapetan 41. Bawanska Marko Miqani}-Radovi}, komandir 42. Gorwomora~ka Sava Dragovi}, okru`ni sudija 43. Dowomora~ka Milo Doì}, velikosudija 44. Rova~ka Ibro Bulatovi}, komandir 45. Kola{inska Mujo M.Vlahovi}, kapetan 46. Lipovska Milo{ Medenica, komandir 47. Poqska Sava An|eli}, kapetan 48. Qevore~ka Radomir Ve{ovi}, kapetan 49. Kraqska - Laki} Labovi}, komandir 50. Andrijeva~ka Vuki} Maslovari}, u~iteq 51. Polimska Vukajlo Laban, komandir 52. Veli~ka Kostadin Miki}, komandir 53. [ekularsko-trepa~ka - Milosav Rai~evi}, predsjednik okru`nog suda 54. Ulciwska Marko A{ti}, sve{tenik 55. Barska Marko Petrovi} Wego{, oblasni upraviteq 56. Mrkojevi}ka Jusuf A. Kaplanovi} 57. Krajinska Bram B. Likovi} 58. [estansko-sela~ka Osman C. Oxi} 59. Gorwo -crmni~ka Labud Gojni}, velikosudija 60. Dowo - crmni~ka Petar P. Plamenac 5 Od izabranih narodnih poslanika 17 su budu}i osniva~i Narodne stranke, prve parlamentarne stranke u Kwaèvini Crnoj Gori.6 Poslije zavr{enih izbora otpo~ele su pripreme za Narodnu skup{tinu koja }e se odràti u Dràvnom pozori{tu Zetski dom. O tome, Glas Crnogorca pi{e slede}e:
__________________ 5 Glas Crnogoraca br.46, 19.11.1905. i br.47, 26.11.1905. g 6 Vojvoda [ako Petrovi} Wego{, Vojvoda Lazar So~ica, Marko Petrovi} Wego{, Marko Radulovi}, Bajo Garda{evi}, Milosav Rai~evi}, Mitar Vukevi}, Mihailo Ivanovi}, Milovan Maru{i}, Mitar \urovi}, Ilija Bojovi}, Nikola Bajagi}, Savo Krivokapi}, Vuko Krivokapi}, Milisav Nikoli}, Sava Dragovi} i Mujo Vlahovi}.
56
Jovan B. Marku{
Zetski dom u kome je odràna Narodna skup{tina i progla{en Ustav 1905.
U Zetskom domu u~iwene su velike pripreme za sve~ano otvarawe Narodne skup{tine. Velika pozori{na dvorana privremeno je ude{ena za dràwe sjednica skup{tinskih. U parteru su ponamje{tane klupe za narodne poslanike, a na mjestu, gdje je bila pozornica, na uzvi{enom podijumu na~iwen je prijesto za Wegovo Kraqevsko Viso~anstvo Kwaza Gospodara. Prijesto je ukra{en kw. crnogorskim grbom, amblemima i trobojkama. Isto tako je i cijela dvorana ukra{ena amblemima i trobojkama.7 Put ka uvo|ewu ustavnog reìma otpo~eo je promjenom dotada{we dugogodi{we vlade, kojoj je bio na ~elu ro|ak kwaza Nikole vojvoda Boò Petrovi} Wego{, koji je u narodu uìvao ugled pravi~na i po{tena dràvnika. Uo~i zasijedawa skup{tine, kwaz Nikola se prostio od svoje dugogodi{we vlade pod predsjedni{tvom vojvode Boà koji se na toj du`nosti nalazio od osnivawa ministarstva u Crnoj Gori 1879. godine. Da bi nove reforme i novi na~in vladavine obiqeìo novim qudima kwaz Nikola je na vladu doveo mla|e qude sa ing. Lazarom Miju{kovi}em na ~elu, koji se istakao kao organizator Dràvne kontrole, finansijski stru~wak i diplomata. Smatralo se da su mladi qudi u novoj vladi bili veoma odani kwazu, spremni da ga bez pogovora slu{aju vi{e i od starih vojvoda.
__________________ 7 Glas Crnogoraca, br.48, 3.12.1905.
57
Ukaz o razre{ewu vlade vojvode Boà Petrovi}a Wego{a i postavqewu vlade Lazara Miju{kovi}a je objavqen uo~i usvajawa Ustava 1905. godine. Tekst ukaza objavio je Glas Crnogorca u broju 49 od 6. decembra 1905. godine i on glasi: MI NIKOLA I po milosti Bo`joj Kwaz i Gospodar Crne Gore Uvaàvaju}i ostavku koju Nam je podnijela Vlada Kwaèvine Crne Gore: Na{ Ministar Unutra{wih Djela, Zastupnik Ministra Pravde i Predsjednik Dràvnog Savjeta, g. Vojvoda Boò Petrovi}, Na{ Ministar Vojni, g. Vojvoda Ilija Plamenac; Na{ Ministar Inostranih Djela i Zastupnik Ministra Prosvjete i Crkvenih Poslova, g. Vojvoda Gavro Vukovi}; Na{ Ministar Finansija, g. Lazar Miju{kovi} Razrje{avamo je od dosada{we du`nosti i stavqamo imenovanu g. Ministre na raspoloèwe: A POSTAVQAMO: za Predsjednika Na{eg Ministarskog Savjeta i Na{eg Ministra Inostranih Djela g. Lazara Miju{kovi}a, Ministra na raspoloèwu: za Na{eg Ministra Vojnog, g. Brig.Janka Vukoti}a, dràvnog savjetnika i na~elnika op{te vojnog odjeqewa Ministarstva Vojnog:
58
Jovan B. Marku{
za Na{eg Ministra Finansija i Gra|evina g. Andriju Radovi}a, Na{eg Mar{ala Dvora i na~elnika Ministarstva Unutra{wih djela: za Na{eg Ministra Unutra{wih Djela, Narodne Privrede i Po{te i Telegrafa g. Labuda Gojni}a, ~lana velikog suda; za Na{eg Ministra Pravde i Zastupnika Na{eg Ministra Prosvjete i Crkvenih Poslova g. Mila Doì}a, na~elnika Ministarstva Pravde. Predsjednik Na{eg Ministarskog Savjeta, Na{ Ministar Inostranih Djela, neka izvr{i ovaj ukaz. Cetiwe, 6. decembra, 1905. g. N I K O L A s.r. Predsjednik Ministarskog Savjeta, Ministar Inostranih Djela, L. Miju{kovi} s. r.
Vojvoda Boò Petrovi} Wego{ predsjednik vlade, od 1879. do 1905.
Lazar Miju{kovi} predsjednik vlade, postavqen uo~i usvajawa Ustava 1905.
59
Fotografija i punomo}je vojvode Steva P. Vukoti}a, komandira, poslanika Narodne skup{tine 1905.
60
Jovan B. Marku{
Izabrani poslanici za prvu Narodnu Skup{tinu u Crnoj Gori sastali su se na Cetiwu 3. decembra 1905.godine. O tom sastanku Glas Crnogoraca je zabiqeìo sqede}e: Kao {to je nagla{eno u Kwaèvoj lu~indanskoj proklamaciji, Kwaz je ovog puta skupio oko sebe deputante koje Mu je narod poslao, i prvi put se s wima sastao 3.decembra u 10 ~asova prije podne u jednoj sali zgrade Ministarstva Vojnog, po{to su se tada jo{ ~inile popravke u Zetskom Domu gdje }e se skup{tinske sjednice dràti. Ovaj sastanak Kwaèv s poslanicima nije imao nikakav zvani~an karakter, ve} se tu vodio razgovor: o stawu naroda, o prilikama u zemqi, o novom stawu i o tome, kako bi izvjesne stvari trebalo urediti, a najvi{e se govor zadrà na tome, kako bi trebalo urediti na~in izbora narodnih poslanika u budu}e, da bi se u izboru ogledao pravi izraz narodne voqe.8
Pop Simo Radulovi} presjedavaju}i prvog zasjedawa Narodne skup{tine 3. decembra 1905.
Prvi prethodni skup{tinski sastanak je odràn istog dana (3.12.1905) u tri sata popodne. O toku sastanka Glas Crnogoraca je prenio slede}u informaciju: Po{to su se poslanici okupili, ustao je g. Labud Gojni}, gorwocrmni~ki poslanik, i ukazao na obi~aj koji se ~ini u op{te u narod__________________ 8 Glas Crnogoraca, br. 49, 06.12.1905. g.
61
nim skup{tinama, a to je, da Skup{tinu u ~asti privremenog skup{tinskog predsjednika ima otvoriti poslanik najstariji po godinama, pa kako je me|u dana{wim poslanicima najstariji pop Simo Radulovi}, to predlaè da ga Skup{tina oglasi za privremenog predsjednika, na {ta se Skup{tina odazvala sa @ivio pop Simo!, a stara orlu{ina koji je nekad letio pred svojim bataqonom (kao komandir) i lomio neprijateqske {an~eve, skrhan osamdesetom i bio kao snijeg, diè se te polako po|e predsjedni~kom stolu. Mrtva ti{ina ovlada u Skup{tini, a divan starac; koji izgleda{e kao kakav kip od mramora, do|e do svog mjesta i kratko, po sve kratko, ali i zna~ajno, zna~ajnije no da je ma koliko dugo govorio, zahvali se Skup{tini ovako: Hvala vam, bra}o Crnogorci, na ~asti koju mi ukazujete! Neka nam dade Bog da ovi po~etak bude sre}an za na{eg Gospodara i na{ narod! Skup{tina se odazva sa burnim: @ivio, i onda neki iz we predloì{e predsjedniku da predloì dva privremena sekretara. Predsjednik se okrenu i ugledav{i dva svoja mlada poznanika Mih. Ivanovi}a, poslanika dowoku~kog, i Mitra Vuk~evi}a, poslanika qe{anskog, predloì ih za privremene sekretare, {to Skup{tina i primi. Pristupilo se po tome birawu verifikacionog odbora koji }e pregledati poslani~ka punomo}ja i akta o izborima, kao i eventualne àlbe protivu nepravilnih izbora, te o svemu referisati Skup{tini. Imali su se poslanici podijeliti u sekcije koji }e izme|u sebe izabrati po jednog ~lana u verifikacioni odbor, te je to u~iweno i redom po prozivci obrazovano je 6 sekcija od po 10 poslanika, a ove su poslije izabrale u verifikacioni odbor ove poslanike: Pera pop Plamenca, Marka \ukanovi}a, Lazara So~icu, Milosava Rai~evi}a, Baja Garada{evi}a i Marka Radulovi}a. Po{to je ovo izvr{eno, traìo je rije~ g. Savo P. Vuleti}, zetski poslanik, i ustav{i naglasio je kako na{a Skup{tina nema poslovnika, te se dok se ovaj na~ini, za ove op{te stvari mora upravqati po praksi, koja se ~ini u drugom svijetu. Veli daqe se po ovoj praksi imamo sad razi}i, po{to prethodno svoja punomo}ja predamo privremenom predsjedni{tvu, a ono ih predaje verifikacionom odboru koji }e sve dokumente pregledati i kad bude gotov ima nas sazvati te ako bude utvrdio da je pravilan izbor bio najmawe 2/3 poslanika, ima se izabrati stalno skup{tinsko ~asni{tvo, pod predsjedni{tvom verifikacionog odbora koje }e sam taj odbor izabrati ili pod predsjedni{tvom privremenog predsjednika. Skup{tina je zakqu~ila da pop Simo predsjedava sve dok se izabere stalni predsjednik. Predana su punomo}ija i tijem sjednica zakqu~ena s odlukom, da drugi prethodni
62
Jovan B. Marku{
63
sastanak bude kad verifikacioni odbor bude gotov s pregledom svih akata o izboru. 9 Na Nikoqdan 6. (19) decembra 1905. godine sastala se prva Narodna Skup{tina. O sve~anosti prire|enoj tim povodom i zasijedawu skup{tine Glas Crnogoraca je objavio sqede}e:
Kwaz Nikola pri izlasku iz crkve Cetiwskog manastira. slijeva nadesno: serdar Rade Plamenac, brigadir Mitar Martinovi}, brigadir Blaò Bo{kovi}, kwaz Nikola i brigadir Janko Vukoti}
Zvani~nici pri izlasku iz Cetiwskog manastira

__________________ 9 isto
64
Jovan B. Marku{
Danas u 8 ~as izjutra povodom imendana Kwaza Gospodara bilo je sve~ano blagodarewe u manastiru, na kome su prisustvovali Kwaz Gospodar sa Kwaèvskom Porodicom, diplomatski kor u potpunooj gali i svi velikodostojnici u paradi. Poslije blagodarewa podnosili su u Dvoru W. Kr. V. Kwazu Gospodaru ~estitawa diplomatski kor, ministri, dràvni savjetnici, Wegovo Visokopreosve{tenstvo g. Mitropolit sa sve{tenstvom, oficirski kor i ostali velikodostojnici. U 10 sati bilo je u dvorskoj kapeli blagodarewe povodom imendana Wegovog Veli~anstva Cara Ruskog Nikole II, na kome je prisustvovao Kwaz Gospodar sa Kwaèvskom Porodicom, ministrima, velikodostojnicima i ~inovnicima u paradi. Jo{ prije 11 sati pred Zetskim Domom po~eo se skupqati silan narod. Sve prostorije dvorane bile su do 11 sati zauzete. U parteru su stajali svi narodni poslanici, ispod Kwaèvskog Prijestola s lijeve g.g. ministri, s desne strane predsjedni{tvo skup{tine. U prvom redu pored g.g. ministra stojao je barski arcibiskup presvijetli Gospodin Milinovi} s lentom i odli~jima na grudima, a uz wega ulciwski g. Muftija. U gorwim loàma s desne strane zauzeli su mjesta ~lanovi diplomatskog kora sa gospo|ama, a s lijeve strane gospo|e na{ih ministara i velikodostojnika. U dowim loàma bilo je smje{teno ~inovni{tvo sa pozvanim gostima, koji su za ovu sve~anost do{li na Cetiwe. Pred Zetskim Domom bila je upara|ena ~eta vojnika sa muzikom na ~elu. U 11 sati dovezli su se W. Kr. V. Kwaz Na{qednik i W. V. Kwaz Mirko, i, do~ekani od skup{tinskog predsjedni{tva, u{li su u dvoranu, pozdravqani od prisutnih, pa su zauzeli mjesto s desne strane Kwaèvskog Prijestola. Poslije su se dovezla Wihova Kraq Viso~anstva Kwagiwa Milena i Milica sa WW. VV Kwagiwom Natalijom i Kwagiwicama Ksenijom i Vjerom, pa su zauzele mjesto u dvorskog loì, pozdravqene od prisutnih. Ta~no u 12 sati prispio je W. Kraq. V. Kwaz Gospodar sa pratwom, i po{to je pregledao po~asnu ~etu, pozdravqen i do~ekan od predsjedni{tva skup{tinskog, u{ao je dvoranu pozdravqen je burnim usklicima: @ivio! Kwaz Gospodar zauzeo je mjesto na Prijestolu, sio je na tron i jasnim glasom po~eo je da ~ita Prijestonu Besjedu. îtawe Prijestone Besjede bilo je na mnogim mjestima prekidano burnim klicawem. Stavovi, u kojima je rije~ o slavnim prethodnicima Gospodarevim, bili
65
su propra}eni jednodu{nim usklicima: Slava im!, a naro~ito je burno bio pozdravqen stav, u kome Gospodar iskazuje blagodarnost Kwagiwi Vladarci, uzvi{enoj crnogorskoj majci. Kad je Gospodar zavr{io i po{qedwe stavove Prijestone Besjede o spoqa{wim odnosima Crne Gore, ustao je sa Prijestola i u prisustvu Wegovog Viskopreosve{tenstva g. Mitropolita, okruèn sa Svoja dva sina, izgovorio je zvonkim glasom, sa osje}ajima iz dubine Svoje du{e zakletvu na Ustav kojim je danas obdario Svoj narod. U tome trenutku sa Tabje po~eli su da gruvaju topovi, vojska je odavala po~asti, muzika je svirala crnogorsku himnu, a u dvorani se zahorilo burno i beskrajno klicawe. Poslije toga jedinstvenog trenutka Kwaz na{qednik i Kwaz Mirko poqubili su Svoga oca u ruku, a On je Wih poqubio u ~elo. Za tim su Kwazu Gospodaru jo{ na tome mjestu podnijeli ~estitawa g.g. Ministri, Wegovo Visokopreosve{tenstvo g. Mitropolit, presvijetli arcibiskup barski g. Milinovi} i g. Muftija ulciwski. 10 Da se primijetiti da u Skup{tini niko nije ni rije~ progovorio niti se razgovaralo, a kamoli raspravqalo o ustavu i pojedinim wegovim odredbama. Ovo se moglo i o~ekivati s obzirom na ~iwenicu da je kwaz Nikola ve} 45 godina upravqao zemqom koja nije imala ustav ni parlament, u kojoj je on bio apsolutni vladar. Ovim povodom zvani~ni Glas Crnogorca je objavio hvalospjev u kome se, izme|u ostalog kaè: U malenu, ali rodoqubqem zadojenu, juna{tvom i samopregorewem ~uvenu i vijencem slave uvjen~anu Crnu Goru, danas je s interesovawem upro pogled sav kulturan svijet, cijelo Srpstvo. Bez potresa i iznena|ewa, kako dolikuje juna~koj zemqi, u kojoj su putevi narodne sre}e obiqeàvani samo pomo}u mudrog dogovora sa starijima i pomo}u razboritog savjetovawa sa mla|ima, Crna Gora od danas dobija oblik vladavine, kojim se ponose dràve prosvije}enih naroda. Iz sopstvenih pobuda, na osnovu dugotrajnog razmi{qawa, W. Kraq. Viso~anstvo Gospodar Crne Gore Kwaz Nikola 1, vjeran obe}awu u Svojoj li~indanskoj proklmaciji, upu}enoj Svomme dobrome i svjesnom narodu, danas je dao Crnoj Gori Ustav, da, upravqaju}i se po wemu, jo{ brè po|e napretku i sre}i. Objaviv{i danas kroz Prijestonu Besjedu Svome narodu, da mu je dao Ustav i da je dosada{wi oblik vladavine, koji je samo wemu najteì bio, zamijenio ustavnim i parlamentarnim sistemom, wegovo Kraqevsko Viso~anstvo Kwaz Gospodar u~inio je monumentalno djelo, koje }e biti sjajna kruna Wegove Bogom blagoslovene, narodnom qubavqu uvijek pra}ene i sre}ne vladavine.11
__________________ 10 isto 11 Glas Crnogorca, br.50, 10.12.1905.g.
66
Jovan B. Marku{
Vojvoda [ako Petrovi} Wego{ predsjednik Narodne skup{tine 1905.
Kwaz Nikola sa poslanicima Narodne skup{tine na Nikoqdan 1905. ispred Zetskog doma
67
68
Jovan B. Marku{
69
Progla{ewe Ustava je do~ekano sa naro~itom pompom i paradom, posebno na Cetiwu. O manifestaciji cetiwskog gra|anstva Glas Crnogoraca pi{e: Na Nikoqdan u 6 ~as u ve~e slegla se masa svijeta pred stanom cetiwske op{tine, vesele}i se i pjevaju}i patriotske pjesme uz svirku vojne muzike. Me|u Cetiwanima bilo je mnogo gostiju sa strane, naro~ito omladinaca iz Boke, a bilo je i mnogo narodnih poslanika. Sa zapaqenim buktiwama, koje su nosili mahom omladinci, masa svijeta uputila se ulicama pred Kwaèvski Dvor. Ispred dvora mogao se vrlo lijepo vidjeti osvijetqeni Orlov Kr{. Ogwena slova sastavqala su rije~i: Nikola I, a ispod toga Ustav. Iako je odbor op{tinski bio rije{io da se i Lov}en toga ve~era osvijetli, ipak se to nije moglo u~initi zbog velike studeni. Kad su se manifestanti zaustavili pred Kwaèvim Dvorom, Wegovo Kraqevsko Viso~anstvo Kwaz Gospodar, okruèn svitom, pojavio se na terasi pred ulazom u Dvor. Narod Ga je u tome trenutku burno i odu{evqeno pozdravio klicawem: ìvio! tako da je klicawe prolamalo vazduh. Po{to se uti{alo odu{evqeno klicawe, iz mase gra|anstva stupio je naprijed predsjednik op{tine cetiwske i narodni poslanik g. Savo P. Vuleti}, koji je Gospodara pozdravio prigodnim lijepim govorom, zablagodariv{i Mu od strane cetiwskog gra|anstva na dragocjenom daru, kojim je obdario Svoj vjerni narod. Govor g.Vuleti}a, koji je bio propra}en odobravawem i ovacijama Kwazu, zbog oskudice prostora ne saop{tavamo u dana{wem broju. Kli~u}i Gospodaru, masa svijeta krenula se sa buktiwama pred dvorac Kwaza Na{qednika, i otuda se krenula ulicama, uz svirku vojne muzike, pred op{tinski stan, gdje su se manifestanti razi{li u najqep{em odu{evqewu. Povodom po~etka rada Narodne skup{tine predsjedni{tvo Narodne skup{tine dobilo je mnogobrojne telegrafske i pismene ~estitke iz zemqe i inostranstva od institucija, politi~kih organizacija, klubova i pojedinaca. U ime Narodne skup{tine pojedina~no i putem {tampe na upu}enim ~estitkama izjavio je blagodarnost predsjednik Narodne skup{tine vojvoda [ako Petrovi} Wego{. Me|u prispjelim ~estitkama {tampa je objavila i telegram Kluba crnogorske univerzitetske omladine kao i odgovor predsjednika vojvode [aka Petrovi}a Wego{a. Prvi redovni sastanak zasjedawa Narodne skup{tine odràn je 7. decembra 1905. godine. Na wemu je pro~itan ukaz Kwaza Gospodara o imenovawu novih ministara. Potom je poslije duè diskusije, od-
70
Jovan B. Marku{
êstitke Narodnoj skup{tini objavqene u Glasu Crnogorca
71
lu~eno da predsjednik predloì 15 poslanika, koji }e sa~iwavati odbor za izradu adrese. Po{to se ~lanovi odbora ne sloì{e u na~inu kako da se izradi adresa ili da se ona uop{te izra|uje, kad ova Skup{tina nema zakonodavno pravo, to je radi rje{ewa tog pitawa sazvan drugi redovni sastanak za 8. decembar 1905. godine. Prije po~etka drugog sastanka novi ministri koji su imenovani 6. decembra ukazom kwaza Nikole poloìli su zakletvu pred kwazom gospodarom i narodnim poslanicima. Sve~anom polagawu zakletve pored Visokopreosve}enog mitropolita g. Mitrofana sa sve{tenstvom bili su prisutni kwaz nasqednik Danilo i kwaz Mirko. Na drugom sastanku se dugo raspravqalo s gledi{ta ustavnog prava zamr{eno i nejasno pitawe: kako da se karakteri{e Skup{tina, koja su wena prava, koje du`nosti. Novoimenovani ministar unutra{wih djela Labud Gojni}, po profesiji pravnik, naglasio je da ova Skup{tina nije ni ustavotvorna, ni zakonodavna, ni konsultativna12. Narodni poslanik Mihailo Ivanovi}, tako|e po profesiji pravnik, objasnio je da je ovo: Skup{tina ad hoc sastavqena13, tj. samo za ovu priliku dono{ewa Ustava. Na kraju je odlu~eno da se na prestonu besjedu ne odgovara pismenom adresom, ve} da se ovlasti predsjedni{tvo Narodne skup{tine da sa nekoliko poslanika ode u Kwaèvski Dvor i usmeno, po starom crnogorskom obi~aju, u ime Narodne skup{tine i naroda zablagodari Gospodaru na Ustavu, kojim je blagovolio da obdari svoj vjerni narod. Na tre}em sastanku koji je odràn 9. decembra 1905. godine raspravqano je pitawe, da li treba budu}i zakon o izborima narodnih poslanika da garantuje tajno glasawe i da li od kandidata za poslanike treba da se iskqu~uje vojni i policijski slu`benicima. Poslije duge debate sa velikom ve}inom rije{eno je, da se kao mi{qewe Skup{tine podnese gospodaru odluka Skup{tine, da je ona za tajno glasawe i da je protiv toga, da se zakonom o izboru narodnih poslanika dade pravo vojnim i policijskim slu`benicma da se mogu kandidovati za narodne poslanike. Posqedwi sastanak zasijedawa Narodne Skup{tine odràn je 10.decembra 1905.godine gdje je u prisustvu Kwaza Gospodara i Kwaèvske vlade pro~itan u cjelini Ustav. Neki ~lanovi Ustava, na zahtjev pojedinih poslanika tom prilikom su i obja{wavani.14 Ovim je prva Narodna Skup{tina zavr{ila svoje prvo i jedino zasijedawe jer je poslije toga raspu{tena.
__________________ 12 Glas Crnogorca, br. 50, 10.12.1905. 13 isto 14 isto
72
Jovan B. Marku{
Poslanici Narodne skup{tine iz 1905. sa podru~ja nik{i}ke oblasti slijeva nadesno, stoje: Nikola Bajagi}, Vuko Krivokapi}, Uro{ [auli}, i Milisav Nikoli} slijeva nadesno, sjede: Todor Komneni}, Marko Miqani}-Radovi}, vojvoda Lazar So~ica, Milan Cerovi} i Jefto Vi{wi} ispred: Ilija Bojovi}
Prema reakcijama javnosti poslije Skup{tine, ona je bila iznena|ena i nezadovoqna daleko vi{e procedurom nego samim Ustavom. U po~etku je napravqena gre{ka i efekat je proma{en. Te{ko je razumjeti, za{to je kwaz Lu~indanskom proklamaciojom obe}ao dogovor sa narodnim poslanicima, a postupio obratno na nikoqdanskoj Skup{tini gdje je bez disksije primqen predloèni ustav. Ako nije htio dogovor sa narodnim poslanicima, kako je proklamacijom obe}ao, nije ga morao obe}avati. Mogao je prosto oktroisati (dati) Ustav, bez prethodnog odobrewa i saglasnosti narodnih poslanika. To je u~inilo da se odmah u po~etku posumwa u wegove namjere i sazivawe Narodne skup{tine doìvi od dijela javnosti, kao obmana. Neki kwaèvi savremenici obja{wavali su ovaj kwaèv postupak namjerom da lak{e moè povu}i ustav, ako i kad to bude htio. Drugim rije~ima, sam ga je dao, sam povukao! Ako bi ga dao sporazumno sa narodnim poslanicima, to bi ve} bilo teè.15 Prihvatawe ustava bez bilo kakve diskusije moè se objasniti i ~iwenicom da je velika ve}ina poslanika bila u dràvnoj slu`bi i da je od naroda smatrana kao glavarska skup{tina, poput onih koje je kwaz Nikola, u prvom periodu svoje vladavine, kada mu je to zatrebao ponekad okupqao. îwenica je da se po~inila politi~ka gre__________________ 15 Jovan \onovi}, Ustavne i politi~ke borbe u Crnoj Gori 1905-1910, Beograd, 1939, 55
73
{ka na po~etku ustavnog ìvota sa posqedicama koje }e nepovoqno uticati na budu}i razvoj ustavnog ìvota u Kwaèvini Crnoj Gori. Ustav Kwaèvini Crne Gore sadrì 15 djelova sa 220 ~lanova. Po Ustavu Crna Gora je bila nasqedna ustavna, a ne parlamentarna monarhija. Vlade nijesu zavisile od skup{tine ve} od kwaza. On je imao pravo da ih imenuje i smjewuje. Kwaz je imenovao sve ministre i jednog od wih postavqao za predsjednika vlade. Ali nijesu samo ministri zavisili od kwaza, nego je kwaz po Ustavu imao pravo da postavqa i smjewuje sve ~inovnike. Po odredbama ustava: kwaz vr{i zakonodavnu vlast s Narodnom skup{tinom, potvr|uje i progla{ava zakone: nijedan zakon nije mogao stupiti na snagu dokle ga kwaz ne potvrdi i proglasi. On saziva Narodnu skup{tinu u redovni i vanredni saziv, otvara i zakqu~uje wene sjednice, li~no prestonom besjedom ili preko Ministarskog savjeta. Po Ustavu narodni poslanici su se birali na ~etiri godine. Izborne jedinice su bile u to doba 56 kapetanije i 6 varo{kih op{tina, zna~i ukupno 62 poslanika. Osim poslanika izabranih u izbornim jedinicama (neposredni), poslanici po poloàju virilni su: mitropolit crnogorski, arhibiskup barski i primas srpski, muftija crnogorski, predsjednik i ~lanovi Dràvnog savjeta, predsjednik Velikog suda, predsjednik Glavne dràvne kontrole i tri brigadira koje kwaz imenuje. Bira~ko pravo imali su svi punoqetni crnogorski dràvqani sa navr{enom 21 godinom ìvota. Za narodnog poslanika mogao je biti biran svaki crnogorski dràvqanin (mu{karac) koji je navr{io 30 godina ìvota. înovnici policijskih vlasti nijesu mogli biti birani za narodnog poslanika. Aktivni oficiri i podoficiri kao ni vojnici staja}e vojske nijesu mogli biti birani za poslanike. Narodna skup{tina je vr{ila zakonodavnu vlast sa kwazom. Bez pristanka Narodne skup{tine nije mogao nijedan zakon biti objavqen, ukinut, izmijewen ili protuma~en. Bez odobrewa Narodne skup{tine porezi se nijesu mogli ustanoviti ili izmijeniti, a ni dràva zaduìti. Narodna skup{tina je imala pravo formirawa poslani~kih komisija, kao i sprovo|ewe istrage o pravilnosti izbora i u drugim ~isto administrativnim pitawima. Narodnom poslaniku garantovan je imunitet. Ustavom je ustanovqena ustanova Dràvnog savjeta koji je imao {est ~lanova i wih je postavqao kwaz. Wegove nadle`nosti su bile da prou~ava zakonske predloge koje je Vlada upu}ivala Narodnoj skup{tini na razmatrawe i usvajawe, daje mi{qewe o wima, rje{ava sukobe unutar administrativne vlasti... itd.
74
Jovan B. Marku{
Ustavnim odredbama regulisana su pitawa vojske, prosvjete, vjere itd. Sudstvo je progla{eno nezavisnim. Osnovno {kolovawe progla{eno je obaveznim i besplatnim za djecu od 7 do 14 godina starosti. Dràvna vjera u Crnoj Gori progla{ena je isto~no pravoslavna a zagarantovane su slobode ostalim priznatim vjeroispovijestima, rimokatoli~koj i muhamedanskoj. Regulisani su ustrojstvo vojske, na~in sluèwa i rok vojne slu`be. Ustavom je garantovana nepovredivost svojine, sloboda {tampe, zbora i udruìvawa. Ukinuta je smrtna kazna za politi~ke krivce, osim izvr{ewa ili poku{aja atentata na kwaza i ~lanove vladala~kog doma.16 Bez obzira {to Kwaèvina Crna Gora nije postala parlamentarna dràva i bez obzira na konzervativnost proklamovanog ustava, ovo predstavqa zna~ajan doga|aj u politi~koj istoriji Crne Gore. Udareni su temeqi ustavnoj dràvi i to je bio zna~ajan korak od kwaève apsolutisti~ke vlasti ka ograni~enoj vlasti i neophodan preduslov za stvarawe moderne evropske gra|anske dràve. Svaki zakon ra|en na osnovu Ustava, ma koliko konzervativan bio, zna~io je korak daqe u izgradwi pravne dràve. Zna~aj dono{ewa Ustava je i u tome {to je otvorio ustavne, parlamentarne i politi~ke borbe kao preduslov za stvarawe pravne dràve. Ne osporavaju}i zna~aj dono{ewa Ustava 1905. godine neki kwaèvi savremenici su izme|u ostalog istakli: Nikolin ustav, poslije slobodoumnog srbijanskog ustava, nije mnogo odu{evio, naro~ito mla|e, {kolovane qude. On ih je podsje}ao na namjesni~ki ustav protivu kojega je u Srbiji vo|ena onoliko duga i onako op{ta borba... Duh ustava uop{te je takav da je narodu i wegovim predstavnicima dopu{teno samo ono {to je izri~ito nabrojano, a sve drugo zabraweno; a vladaru i vladi sve dopu{teno {to nije zabraweno. Kako narodu nije dopu{teno skoro ni{ta, a vladaru nije zabraweno ni{ta, to je wemu sve dopu{teno, a narodu skoro sve zabraweno, sem da po{aqe na Cetiwe svoje izabranike (ukoliko nije bilo nare|eno koga }e izabrati), da se tamo siti narazgovaraju! Ma koliko Ustav bio konzervativan, dobrom primjenom mogao se u~initi boqim. Ali, ni to se nije htjelo ili nije umjelo. Kwaz je isuvi{e dugo ostao pri starim shvatawima. Drào se isuvi{e dugo starog poretka, pa je sukob starih i novih generacija u~inio neizbje`nim.17
__________________ 16 Ustav za Kwaèvinu Crnu Goru 1905.godine 17 Jovan \onovi}, Ustavne i politi~ke borbe u Crnoj Gori 1905-1910, Beograd 1939, 56-57
75
Crnogorski studenti na {kolovawu u Beogradu poslije dono{ewa Ustava ponovo su se ukqu~ili u politi~ka zbivawa. Srbija u kojoj su studirali po~etkom 20. vijeka po mnogo ~emu bila je najuzornija balkanska zemqa, pa i po politi~kim slobodama {to je zna~ajno uticalo na wihovo politi~ko opredeqewe. Oni su objavili drugu proklamaciju Rije~ crnogorske univerzitetske omladine o prilikama u Crnoj Gori. Jedan od potpisnika prve i druge Rije~i tada{wi student filosofije Jovan \onovi}, koji je kasnije kao emigrant bio ~elnik Narodne stranke u Americi i vlasnik lista Narodna misao koji je izlazio u Bjutu od 1910-1912. godine, o tada{wim de{avawima napisao je, izme|u ostalog, sqede}e: Crnogorska omladina na {kolovawu u Beogradu budno je pratila doga|aje u zemqi. Ona je sve vi{e dobijala voqu da uti~e na politiku svoje zemqe. Htela bi da bude i seja~ ideja i borbena ma{ina. Woj se nije dopao proglas Kneèv i o wemu je rekla svoju re~. Jo{ mawe joj se dopao na~in dono{ewa ustava, a najmawe sam ustav. Sumwala je u dobre namere staroga kneza i wegove okoline. înilo joj se, da je cela ustavna igra sra~unata da prikrije staro samodràvqe. U takvom uverewu utvr|ivala ju je i politika ustavne vlade. Politi~ki krivci jo{ su ostali u zatvoru, nisu otkrivene i rasvetqene ru`ne nov~ane afere o kojima se javno govorilo na Cetiwu, i koje su direktno trovale unutra{wu situaciju. Optuìvani su visoki dràvni funkcioneri da su zloupotrebqavali dràvni novac na li~ne svrhe i da su napravqeni ogromni po{tanski deficiti. Postanak ovih deficita nije rasvetqen, niti su krivci ka`weni. Vlada nije stigla ili nije smela da udari na prave krivce. A javno mnewe ove krivce je dovodila ~ak do kneèvog dvora. Uop{te je bilo oportuno di}i koprenu bar sa ru`nih malverzacija sa dràvnim novcem. Mesto toga poneki, koje javno mnewe obeleàvalo kao glavne krivce, ili ~ak i one od najteìh, bili su vrlo uticajni na visokim poloàjima i u novom dobu. Miju{kovi} je verovatno hteo da taktizira i u zgodnom momentu da pre~isti i ova pitawa. Omladini se wegovo taktizirawe u~inilo kao namerno zatrpavawe stvari. Ona je mislila da je potrebno odmah u po~etku povesti energi~nu akciju na ~i{}ewe administracije i ka`wavawe krivaca, koji su po wenom uverewu sramotili Crnu Goru i po{teno ime crnogorsko. Stoga, posle ìvih diskusija u samom omladinskom klubu, omladinci pi{u drugu Rije~ crnogorske univerzitetske omladine o prilikama u Crnoj Gori, kojom misle da pre~iste ra~un sa starim poretkom, i upru prstom na ono {to im se ne dopada u sada{wici. Rije~ je objavqena 7. aprila 1906. g. u Beogradu. Iz
76
Jovan B. Marku{
dnevne {tampe pre{tampana je u bro{uru, razaslata ostalim studentskim organizacijama i proturena u zemqu. 18 U svojoj kwizi Jovan \onovi} je dao ~itav tekst bro{ure (12 str.), iz koje moè za na{u temu biti interesantan onaj u vezi sa Ustavom, gdje studenti pi{u sqede}e: Pravi put je izbjegnut, nije se i{lo na to, da se na prvom ustavotvornom i zakonodavnom poslu susretne voqa vladao~eva i narodna, pod ~ije bi zajednice zavisio miran i istinski preokret u ìvotu Crne Gore. Nije se do{lo uzajamno do jednog osnovnog dràvnog zakona Ustava, na kome bi se poslije zasnovali svi ostali zakoni, kojim bi bila odre|ena i garantovana prava i du`nosti gra|ana, suverena vlast vladao~eva bila svedena na mjeru, u kojoj joj prava ustavnost opredjequje. Naprotiv, Ustav je ponikao i donesen jednostrano. Formalno prisustvovawe narodnih poslanika tome aktu vladao~evom ne daje nikakvog pravnog karaktera wegovoj voqi. Na~in davawa Ustava nije ni onakav kakav se Lu~indanskim proglasom obe}avalo. Ustav je kao jedna samovoqna i vrhovna naredba objavqen pred javnim skupom qudi, kojima se zabranilo da ga uzmu u pretres i naredilo, da ga prime onakav kakav je dat. Po ovom darovanom Ustavu Narodna skup{tina nema nikakve zakonodavne mo}i: Svako pravo inicijative oduzeto joj je, ona je samo forme radi i sluì kao igra~ka u rukama vlade. Sve zakonske projekte i predloge podnesene joj i protiv svoje voqe mora primati (~l. 88 i 89). Najbitnije pravo Narodne skup{tine u sudelovawu i izradi buxeta woj je oduzeto. Buxet onakav kakav joj se podnese mora usvojiti (~l. 91 i 92), a tako isto i sve svojevoqne izdatke vlade mora odobriti (~l. 93). Poslani~kog imuniteta nema. Poslanici nemaju prava upravqati pitawa i interpelisati ministra. Me|utim, ustavom je stvorena samo jaka busija za vladaoca i wemu odgovorne u vladi. Do sada je vladalac, kao neustavni apsolutni monarh i samodràc snosio bar moralnu odgovornost za sav rad u zemqi i spoqa, a po ovom ustavu skida sada sa sebe i wu i prenosi je na vladu, koja prema sastavu suda pred kojim je imala odgovarati, odgovorna je samo vladaocu, ustvari neodgovorna, dok su ustavom vladaocu zajam~ena neograni~ena prava, koja je i do tada imao. Po svom li~nom naho|ewu postavqa dràvne savjetnike (~l. 118), a Narodna skup{tina za ~lanove Glavne kontrole mora izabrati ona lica koja joj Dràvni savjet kao takav predloì (~l. 171). Dakle, vladalac po svom naho|ewu sklapa ta dva najva`nija dràvna tijela. Vladalac
__________________ 18 Jovan \onovi}, Ustavne i politi~ke borbe u Crnoj Gori 1905-1910, Beograd 1939, str. 59 60
77
ima pravo da raspu{ta Narodnu skup{tinu na neodre|eno vrijeme, a akt kojim se raspu{ta ne mora sadràti naredbu, niti je predvi|eno u tom slu~aju kada bi se i kako izvr{ili novi izbori i sastala Narodna skup{tina (~l. 17). Po ovom naho|ewu vlada predvi|a i stvara vanredna stawa (~l. 75). Ustavom nije data nikakva garancija za samostalnost i nezavisnost sudsku (~l. 145, stav 2), do~im su predvi|eni prijeki vanredni sudovi i sudske komisije (~l. 148). Isto tako, nema garancija za slobodno izraàvawe misli za slobodu {tampe (~l. 210). Pored sve svoje slabosti i ni{tavnosti i svih nedostataka koje ne treba vi{e navoditi, Ustav je zaki}en i pravom vladao~evim koje mu se, vaqda, u interesu napretka i savremenosti u na{oj maloj i siroma{noj Crnoj Gori priznalo, a to je pravo davawa titula! (~l. 11). Kroz cio Ustav jasno se podvla~i i vidi da voqa vladao~eva zadràva potpunu silu zakonsku. Vladaocu je data mo} da sve ono, {to se ne bi slagalo sa wegovim pogledima i nazorima u ime neke natprirodne voqe, moè da sru{i. Vladalac gospodari i raspolaè svakim radom, pokretom, tekovinama i dràvnim i dru{tvenim. Wegovoj se voqi pot~iwavaju sve ustanove, a svaka nezavisnost od wega izbegnuta je. Voqa vladao~eva i daqe je ostala izvor i utok svake vlasti. Ustav je i po svojoj formi unakaèna, osaka}ena, nesistematska kompilacija i krpe` pojedinih stavova iz srpskih ustava sa prinovom specijalno crnogorskom, koja mu potpuno ni{ti ono {to bi slu~ajno dobro prepisom uneseno bilo. Po svemu daje sliku jedne vrhovne naredbe, kojom su garantovana sva prava jednog apsolutnog vladara i du`nosti bespravnih gra|ana, i na taj na~in postaje gore zlo po narod ometaju}i, izruguju}i i ni{te}i sve zdrave podloge za razvitak prave ustavnosti. Ta vrhovna naredba (Ustav) svoj veoma providni smjer zape~atila je time, {to je po ~l. 220, 17 i 45, a s obzirom na novu vladom projektovanu podjelu i smawewe broja kapetanija, apsolutno ne bi nikako mogu}e bilo zakonitim putem promijeniti. Nagla{avaju}i i priznaju}i da dosada{wi reìm u Crnoj Gori ne moè da odgovori savremenim potrebama narodnim, èle}i ipak da se odrì u novoj odje}i, nije se htjelo ili smjelo raditi u dogovoru s narodom, nije se obrazovala jedna ustanova, jedno tijelo, iz ~ije bi sredine ponikao ustav. To se izbjeglo. Mjesto toga, a da bi se donekle dao toj samovoqnoj radwi neki pravni karakter pred svijetom, pribjeglo se jednoj mjeri pomo}u koje se kao poku{alo traìti odobrewe i pristanak naroda na zajedni~ki rad. To se u~inilo sazivom Narodne skup{tine. Iz proglasa vladao~evog, kojim se obra}a Crnogorcima i govori o izborima narodnih poslanika i sazivu Narodne skup{tine, vidi
78
Jovan B. Marku{
se da je zadatak skup{tine toboè trebao da bude da u dogovoru sa vladaocem, a prema prilikama i potrebama narodnim, izradi ustav. Time se htjelo Narodnoj skup{tini dati ustavotvorni karakter. Pravi i iskreni prijateqi na{e otaxbine pozdravili su to kao jednu veliku dobit i neophodnu potrebu za pravilan i miran razvoj Crne Gore. Mislilo se da je ve} samim nosiocima autokratije postao teàk i nesnosan teret koji nose, a pod kojim stewe i bliì se kraju svoga ìvota i sama Crna Gora. Povjerovalo se donekle, i o~ekivalo, da vladalac misli svoju vlast sa narodom podijeliti mirno, bez trzavica i bez krvi. Poslije vladao~evog proglasa narodni poslanici izabrani su mirno, bez agitacije, bez javnosti, bez zborova i dogovora, bez obavije{tenosti, kao po nekoj komandi pozvani na Cetiwe. Prije otvarawa Narodne skup{tine saop{teno im je da su pozvani jedino kao gosti koji imaju da ~uju {ta im sprema wihov doma}in gospodar. Prestonom besjedom, pored nabrajawa svih tekovina i zasluga po~ev od Careva Laza pa do dje~ijeg sada i jedne ~etvororazredne gimnazije na Cetiwu, nagla{eno je Narodnoj skup{tini uz Ustav i nekoliko zakona, koji }e se podnijeti na rje{ewe. Time kao da je Skup{tina ogla{ena i za zakonodavnu. Ne pretresaju}i i ne saslu{av{i mi{qewe narodnih predstavnika vladalac je i prije pro~itawa ustava poloìo zakletvu, dav{i time znak da su mu to doista bili gost, a to je mi{qewe izraèno i preko jednog narodnog poslanika (aktivnog oficira stalnog kadra). Sama, pak, Narodna skup{tina i ako sastavqena ve}inom od plemenskih glavara, starje{ina i ~inovnika, ipak je obratila na sebe veliku pa`wu od strane naroda. Narod je o~ekivao da je nastupilo vrijeme kad }e biti izneseni wegovi bolovi, zahtjevi i potrebe, da }e op{te i potpuno nezadovoqstvo izgubiti jednom u svojoj ja~ini i u~initi se kraj dosada{wem rasipawu i neodgovornom vr{qawu vlasnika. No, od svega toga op{teg gweva, pritisaka i nezadovoqstava koje vlada u cijelom narodu, a koje je znala Narodna skup{tina, samo su isko~ile male varnice, koje ne bjehu u stawu plamen proizvesti. Narodna skup{tina primi poklon i ne gledaju}i kakav je. îm ga je svojim nijemim prisustvom primila, odmah je protivno samom vladao~evom proglasu i prestolnoj besjedi, kao i osnovnim principima ustavnosti i parlamentarizma, ogla{ena da nije ni ustavotvorna ni zakonodavna, pa joj je time oduzeto pravo da putem pismene adrese izrazi ma i najmawu svoju èqu. Prvi korak Vlade bio je {to je odmah pogazila ustav i data obe}awa u proglasu, a osjetiv{i neko malo negodovawe u Narodnoj skup{tini razjurila ju je, i time je osve{tan temeq ustavnosti dràvnim
79
udarom, kako bi se to obi~no nazvalo, a koji je kod nas ustvari za posqedwih trideset godina stalan bio. Rije~ crnogorske univerzitetske omladine u Crnoj Gori potpisali su: Vladimir Popovi}, \uro Vojvodi}, Ivan Jovi}evi}, Ilija Qumovi}, Ilija Prelevi}, Jovan \onovi}, Lazar Damjanovi}, Qubomir Glomazi}, Marko Dakovi}, Mihailo Jovanovi}, Marko Todorovi}, Mom~ilo Kosti}, Pavle Ivanovi}, Petar Ra`natovi}, Radoje ôbeqi} i Risto Nenezi}. 19 \onovi} daqe pi{e: Ovaj elaborat mladi}ke ùstrine ~ija je pismenost u pravom odnosu sa taktom, bio je ~udne sre}e. Otvorio je seriju sukoba u Crnoj Gori, koji }e se produàvati daqe za sve vreme trajawa ove srpske dràve. Miju{kovi}eva vlada uzela je vrlo tragi~no ovaj omladinski natpis, stoga je potpisnike tuìla sudu. Nije shvatila ili nije umela da shvati da je omladina poneta svojom mlado{}u i re~ito{}u, i idejama svoga doba u~inila takti~ke gre{ke, ali da u proceni prilika u osnovi nije mnogo pogre{ila. Od omladine se, uostalom, ne moè traìti da doga|aje i qude meri prakti~nom politi~kom merom. Ona po prirodi stvari idealisti~ki gleda na sve, i donosi sud ne rukovode}i se prakti~nom ra~unicom. A kroz ovakvu prizmu mnogi postupci i mnogi qudi ~esto iza|u gori nego {to su u stvari. Miju{kovi} je primio na sebe i ono {to mu omladina nije stavqala na teret. U neku ruku je postao branilac starih reìma od svojih mladih zemqaka, a s druge strane se predstavqao kao ~ovek novog doba! Pogre{io je. Posejao je seme razdora i mr`we, koje }e iz temeqa potresati Crnu Goru sve do wenog pada. Omladina je, sasvim prirodno, optu`bu Miju{kovi}eve vlade smatrala kao ba~enu rukavicu. Nalazila je, da joj je du`nost poneti odgovornost za ono {to je napisala. Stoga je re{ila da pristane sudu. Pozvana za po~etak oktobra 1906, odmah je objavila da putuje za Crnu Goru. Wihovo dràwe na sudu bilo je sasvim politi~ko. Optuìvali su mesto da se brane. Izneli su svoje poglede otvoreno i nezavijeno. Rekli su da je stari reìm bio reìm opresije i korupcije, da je gwe~io narod i materijalno ga iskori{}avao, oslabio Crnu Goru mesto da je oja~a. Crnogorci ìve u bedi i bespravqu kako se ne ìvi nigde na drugom mestu u Evropi. Neume{nost da se ekonomski podignu oterala je u pe~albu najboqu radnu snagu. To je oslabilo borbenu mo} Crnogoraca za srpske ideale. Crnogorci su vekovima sawali da oslobode i ujedine srpstvo, i verovali da je to wihova istorijska namena. Oni }e
__________________ 19 Isto, str. 65-67
80
Jovan B. Marku{
woj uvek teìti. A da bi je izvr{ili treba da ime se vrate politi~ke slobode i da se dràvom upravqa prema wihovoj voqi. Da se ekonomski osposobe, kao {to su moralno osposobqeni. Zato vlast treba vratiti narodu u interesu samog naroda, wegove dràve, a naro~ito u interesu srpstva. Ovakvo otvoreno i kura`no dràwe pribavilo je omladincima op{te po{tovawe Crnogoraca. Sudska sala, hodnici suda i ceo prostor oko wega, bili su zakr~eni svetom. Re~i izre~ene unutra, preno{ene su sve daqe i daqe, najpre u masu na Cetiwe a odatle u zemqu. Ma{ta je nadovezivala na omladinske re~i ono {to je ve} gomilano u du{i. Simpatije mase o~igledno su bile od samog po~etka procesa sa omladinom. To je, uostalom, bila prva javna re~ i mu{ka kritika politike Nikolinog samodràvqa u zemqi. Stari knez se kolebao. On je verovatno insistirao da se omladinci stave pod sud, ali kad je video rezultat ovog akta, nije znao {ta da re{i. Ako naredi da se pozatvaraju omladinci, bilo mu je jasno da }e izgubiti i u srpstvu i u Crnoj Gori. Najzad se re{io da ih se oslobodi. Odgovornost je svaqena na Miju{kovi}evu Vladu. Ona se pokazala kao nespretna i nesposobna da predvidi rezultat jednog politi~kog procesa, koji je potresao Crnu Goru i srpsku javnost. Ovo je bio prvi ozbiqni udarac prvoj ustavnoj vladi, kako se ona sama nazivala. Zna~aj i ugled omladine i u zemqi i na strani sko~io je. Otada se ona afirmira kao zasebna i zna~ajna snaga u zemqi. Wen uticaj i wena moralna snaga ubrzo }e se uvideti.20 O podr{ci studentima i manifestacijama povodom presude, dr Nikola [kerovi}, prof., poslanik Narodne stranke u Skup{tini, napisao je 1914. godine, izme|u ostalog sqede}e: Optuèni su primili veliki broj telegrafskih pozdrava i ~estitaka iz raznih mjesta u Crnoj Gori i izvan Crne Gore. Bilo je jasno da cijelo srpsko i jugoslovensko javno mwewe stoji na strani optuènih. Cetiwsko gra|anstvo je otvoreno manifestovalo svoje simpatije za optuènu omladinu. Crnogorska univerzitetska omladina iz Petrograda i Moskve, koja se izjasnila solidarnom sa beogradskom omladinom, traìla je da i ona bude ukqu~ena u optu`bu i pozvata pred sud. Reprezentacija studenata Beogradskog univerziteta Pobratimstvo pismeno je izrazila svoje simpatije optuènima. Crnogorski omladinci iz Beograda: Du{an Pejovi}, Luka Jovi}evi}, Marko Mehovi}, Milutin Tomi}, Mirko Todorovi}, Pavle Ivanovi}, Radisav Lu~i}, Stevan Kalu|erovi} i Todor Boòvi} telegrafski su izrazili svoju solidarnost...
__________________ 20 Isto, str.72-74
81
Kwaz je obavije{ten da se uve~e, na dan izricawa presude, spremaju manifestacije, preduzeo mjere da se te manifestacije ne pretvore u kakav neèqeni sukob i prolivawe krvi. On je prizvao ministra unutra{wih djela Labuda Gojni}a i upozorio ga na opreznost: Ve~eras }e ona |eca (omladinci) da se provesele. Pazi, da im se {to neprijatno ne dogodi. Za sve }e{ mi ti odgovarati. Neka ih, mladi su, neka se provesele... Na Cetiwu je toga ve~era prire|ena velika bakqada, {to nije moglo biti bez znawa dvora. U povorci su u~estvovali ne samo mnogobrojni gra|ani Cetiwa, cetiwska omladina, oslobo|eni studenti ve} i veliki broj narodnih poslanika. Povorka se kretala glavnom ulicom prema kwaèvom dvoru. Ogroman prostor ispred dvora bio je dupke pun manifestanata. Kad se kwaz sa svojim sinovima pojavio na balkonu, bio je odu{evqeno pozdravqen povicima ìvio iz mase... U ime oslobo|enih studenata govorio je Marko Dakovi}, zahvaliv{i za slobodu koja im je data. Kwaz Nikola je sa balkona zahvalio na pa`wi kojom mu se omladina, wegova divna uzdanica, tako milo i srda~no izrazila, i izrazio èqu i nadu da }e mu omladina prite}i u pomo} sa obilato ste~enim znawem. Pohvaliv{i napore omladine, kwaz Nikola je si{ao me|u narod. Razgovarao je sa oslobo|enim studentima, rukovao se s wima i darivao im 1000 kuna da se provesele. Poslije toga Kwaz je pozvao oslobo|ene omladince sebi u dvor i zadrào ih u poduèm razgovoru. Masa cetiwske omladine i gra|ana krenula se od dvora kroz varo{ uz bu~ne povike protiv vlade. Naro~ito su burne bile demonstracije pred ku}om predsjednika vlade L. Miju{kovi}a. Iz mase se ~uli povici: Doqe {pijuni! Doqe lupeì! Doqe izdajnici! Rije~i se nisu birale. Padale su te{ke uvrede li~ne prirode. Dogodilo se ~udo nevi|eno. Mirno, disciplinovano za sve~ane manifestacije, Cetiwe progovorilo je ogor~eno, uvredqivo, prijete}i. To je zaista bila iznenadna pojava u hronici mirnih gra|ana prestonice kwaza Nikole. Ustali su protiv kwaèvih ministara! To je nagovje{tavalo ne{to sasvim novo, ~ak revolucionarno u politi~kom ìvotu cetiwskog dru{tva. Demonstracije su se ograni~ile samo na rije~i. Niko i ni{ta nije bilo fizi~ki napadnuto. Organi vlasti nijesu intervenisali. Ali je sve to bilo dovoqno da prva ustavna vlada jasno pojmi da te demonstracije zna~e i wen pad, da ju je kwaz Nikola `rtvovao u èqi: da varnice novog politi~kog vrewa i odgovornosti za sve stare grijehove svoga dugotrajnog reìma bar za taj momenat sru~i na glavu svoje vlade. Iako je razvoj doga|aja u politi~kim i dru{tvenim zbivawima u Crnoj Gori logi~no vodio takvome zavr{etku jednog prelaznog reìma, ipak je takav kraj nemalo ogor~io grupu koja je dràla vlast.
82
Jovan B. Marku{
Manifestacije cetiwskih gra|ana povodom odluke Okru`nog cetiwskog suda nijesu se ograni~ile na samo Cetiwe. Oslobo|eni od optu`be studenti postali su junak dana u cijeloj zemqi. Politi~ki probu|eni elementi u Crnoj Gori, s jedne, i oslobo|eni optu`be studenti, s druge strane, nastoje da doga|aje iskoriste u korist pro{irivawa i produbqavawa politi~kog bu|ewa {irokih narodnih slojeva. Omladinci su ne samo pozdravqeni iz svih krajeva zemqe nego su i mnogih mjesta pozvati u posjetu, ili im poslati nov~ana pomo}. Prijem u tim mjestima oformqen je u prire|ivawu sve~anih banketa i dràwu politi~kih zdravica govora. Podgorica je priredila banket uz u~e{}e 200 zvanica; cetiwsko radni~ko dru{tvo priredilo je u ~ast studenata sve~anu ve~eru; u Baru je tako|e prire|en banket, kome je prisustvovao delegat univerzitetske omladine; Nik{i}ani su poslali omladincima ve}u sumu kao napojnicu. Pojedina~no i u grupicama omladinci su posjetili mnoga mjesta varo{i u Crnoj Gori, a obilaze}i svoje roditeqe, do{li u dodir sa narodom. Na taj na~in izvr{ena je neka vrsta ankete narodnog raspoloèwa, pa se omladina na{la pobu|enom da poslije svoga ponovnog sastanka na Cetiwu objavi pod 1. decembra 1906. jednu svoju Izjavu.21 Pored navedenih podr{ki studentima dr Novica Rako~evi} pi{e da je 17.10.1906. godine kod hotela Pariz u Beogradu odràn veliki zbor crnogorske omladine u znak moralne podr{ke crnogorskim studentima koji izlaze pred sud. Dok se o~ekivalo su|ewe i izricawe presude, studenti i drugi omladinci u Beogradu, Zagrebu i Sofiji odràli su skupove u znak moralne podr{ke optuènim crnogorskim studentima. Dr Rako~evi} daqe navodi da je dràwe na sudu donijelo optuènima simpatije stranih predstavnika na Cetiwu i dopisnika stranih listova, posebno isti~u}i tro~asovni blistavi govor nespornog vo|e studenata Marka Dakovi}a. 22 Prvi omladinski proces je na politi~ku scenu izbacio novu generaciju politi~ara, a me|u wima }e kasnije nekoliko wih igrati zna~ajnu ulogu kao ~lanovi Narodne stranke u parlamentarnom i politi~kom radu za vrijeme Kwaèvine i Kraqevine Crne Gore.
__________________ 21 Nikola P. [kerovi}, Crna Gora na osvitu HH vijeka, Beograd 1964, 115-116 22 Novica Rako~evi}, Politi~ki odnosi Crne Gore i Srbije, 1903-1918, Cetiwe 1981, 44
83
Prva rukopisna verzija teksta budu}e crnogorske himne, koju je napisao pop Jovan Sunde~i} (autograf Jovana Sunde~i}a)
Po p
i} Jovan Sunde~
Prvi obqavqeni tekst budu}e crnogorske himne (Orli} za 1865)
84
Jovan B. Marku{
Crnogorska himna, note iz Zbornika [urovskog
Vojni orkestar s po~etka 20. vijeka
ORGANI VLASTI PREMA USTAVU KWA@EVINE CRNE GORE IZ 1905.
GLAVA III
PRVI USTAVNI IZBORI ZA NARODNU SKUP[TINU 1906.
Prvi ustavni izbori za Narodnu skup{tinu 1906.
rije progla{ewa Ustava imenovana vlada na ~elu sa Lazarom Miju{kovi}em, biv{im konzulom u Skadru i ministrom finansija, imala je da uvede u ìvot novi ustavni poredak. Wen zadatak je bio i da pripremi Zakon za prve ustavne izbore Narodne skup{tine. Miju{kovi}eva vlada donijela je kao prvi Zakon o {tampi koji je stupio na snagu 1. februara 1906. godine. U zakon su unijeti principi koji su vladali u demokratskim zemqama kao: {tampa bez cenzure, bez kaucije i sa odgovornim urednicima. Me|utim, uskoro se pokazalo da ni najboqi zakoni ne zna~e ni{ta ukoliko se od vlasti naopako primjewuju. Potom je donijet i krivi~ni zakon, 23. februara 1906. godine. Me|utim, u balansirawu izme|u konzervativnog i demokratskog, vlada je izazvala reakciju mla|ih i inteligentnijih qudi i omladine. Oni su smatrali da se vlada nije prilagodila novim ustavnim principima, niti je svoju vladavinu prilagodila na~elima ustavnosti i te`wama naroda, ve} nastavila rad po metodama iz predustavnog doba. Posqedica toga bio je pokret me|u u~iteqskim kadrom, koji je zavr{en davawem ostavki onih koji su se borili za poboq{awe nastave i poloàja u~iteqa. Po~etkom aprila 1906. godine uslijedio je i sukob sa univerzitetskom omladinom povodom wihove bro{ure o prilikama u Crnoj Gori. Za ime predsjednika Miju{kovi}a bili su vezani, kao biv{eg ministra finansija ugovori sa italijanskim bezimenim dru{tvom o izgradwi barskog pristani{ta i barske èqeznice, plovidbe po skadarskom jezeru i monopola duvana. Sa ovakvim nasqe|em i problemima vladi nije predvi|en dugi rok trajawa, bez obzira na relativno mlad i nesporno stru~an sastav ministara. Dono{ewe izbornog zakona jedna je od najva`nijih etapa na poqu sprovo|ewa ustavnih reformi u Crnoj Gori. Izbori za poslanike za
90
Jovan B. Marku{
Bar s po~etka 20. vijeka (pristani{te)
Narodnu skup{tinu obiqeì}e novu eru novu eru u javnom i politi~kom ìvotu kwaèvine Crne Gore. U skladu sa odredbama Ustava 24. juna 1906. kwaz Nikola je proklamovao Zakon o izborima narodnih poslanika. Zakon se sastoji od op{te odredbe i sedam djelova sa 60 ~lanova. U zakonu se govori: o izbornim okruzima, broju poslanika,
Barska èqeznica ispred tunela Sutorman
91
ko moè biti poslanik, bira~kim spiskovima, bira~kom odboru, glasa~kim mjestima i na~inu glasawa. Predvi|eno je da se Narodna skup{tina bira na 4 godine i da se sastaje u redovni saziv svake godine o Lu~indanu. Kako je definisano Ustavom izborne jedinice su bile kapetanije (56) kao i varo{i: Cetiwe, Podgorica, Nik{i}, Kola{in, Bar i Ulciw. Svaki dràvqanin Kwaèvine Crne Gore sa navr{enom 21 godinom imao je pravo glasa. Vojna lica nijesu mogla glasati, a ~inovnici policijskih (upravnih) vlasti nijesu mogli biti birani za poslanike. Kako je predvi|eno i Ustavom, za narodnog poslanika mogao je biti izabran svaki dràvqanin Kwaèvine Crne Gore sa punih 30 godina. Pored izabranih dolazili su za poslanike u Narodnu skup{tinu i po poloàju zvani virilni poslanici, kako je to definisano u Ustavu. Bira~ki spiskovi morali su biti stavqeni na uvid bira~ima mjesec dana prije izbora (14. avgusta), a bira~ki odbori sastavqeni do 24. avgusta. Glasa~ka mjesta su bila u kancelarijama kapetanskih sudova i op{tinskih sudova. Izbori su trajali od 6 do 14 sati. Glasawe je bilo javno. Za izabranog poslanika smatrao se onaj kandidat koji je dobio ve}inu, tj. vi{e od polovine, onih koji su glasali. Ako su glasovi bili podijeqeni da ni jedan kandidat nije dobio apsolutnu ve}inu, onda se isti dan imao izvr{iti uì izbor izme|u dva kandidata koji su dobili najvi{e glasova. Pri uèm izboru morali su ponovo glasati svi prisutni bira~i. U slu~aju da oba kandidata dobiju isti broj glasova, onda se izbor vr{io `rijebom. @albe protiv nepravilnosti izbora upu}ivane su Narodnoj skup{tini direktno i preko ministara unutra{wih poslova. Za utvr|ivawe nepravilnosti, odràvali su se novi izbori. Oni poslanici izabrani na vi{e mjesta (kapetanije i varo{i) u Narodnoj skup{tini morali su izjaviti kojeg se mjesta prihvataju, a za ostala mjesta zakazuju se novi izbori.1 Izborni zakon je u velikoj mjeri bio slobodouman, za to vrijeme, jer progla{ava op{te pravo glasa za sve mu{karce sa navr{enom 21 godinom ìvota. Me|utim, glasawe nije bilo tajno kako su bili odlu~ili narodni poslanici raspu{tene skup{tine, na svom tre}em sastanku 9. decembra 1905. Ovim je demokrati~nost izbornog zakona bila ograni~ena. Raspisivawe prvih ustavnih izbora ozna~ilo je po~etak parlamentarnih, politi~kih i ustavnih borbi u Crnoj Gori. Kwaz Nikola je 29. juna 1906. godine izdao ukaz da }e se izbori narodnih poslanika
__________________ 1 Zakon o izborima narodnih poslanika, Cetiwe 1906. g.
92
Jovan B. Marku{
za ~etvorogodi{wi skup{tinski period (1906-1909) izvr{iti cijeloj zemqi 14. septembra. Izabrana Narodna skup{tina imala je da se sastane u redovni saziv 18 (31). oktobra iste godine. 2 Iako je 1. februara stupio na snagu Zakon o {tampi, kada je iza{ao ukaz o izborima, osim zvani~nog, Glasa Crnogorca i poluzvani~nog Ustavnost ni jedan nezavisni list nije postojao. Desetak dana prije izbora 3. septembra 1906. godine pojavila se Narodna misao. List je izlazio u Nik{i}u jednom nedjeqno. Do izbora 14. septembra iza{la su svega 2 broja lista, koja realno nijesu mogla zna~ajno uticati na predstoje}e izbore. Kao prvi opozicioni list Narodna misao je bila vjesnik demokratije u Crnoj Gori. Parlamentarni sistem vladavine bio je za ve}inu naroda nepoznanica i Narodna misao je svojim tekstovima, pored informativne poruke, bila svojevrsni uxbenik o gra|anskim pravima i slobodama. Oko Narodne misli okupili su se mladi {kolovani qudi, vaspitavani u gra|anskom, evropskom duhu, koji se nisu mirili sa na~in sprovo|ewa ustavnih reformi. Za list Narodna misao akademik Miomir Da{i} iznosi sqede}e mi{qewe: Ovaj list je tokom jednogodi{weg izlaèwa bio nezvani~ni organ kluba narodnih poslanika (Kluba{a), koji su ~inili jezgro Narodne stranke prve i jedine opozicione stranke od uvo|ewe ustavnosti skup{tinskog sistema u Crnoj Gori. I urednici Narodne misli bili su istaknuti prvaci Narodne stranke3 dr Nikola [kerovi} je napisao da pojava ovog lista zna~i vrlo vaàn datum u razvoju dru{tvene i politi~ke misli u Crnoj Gori4, a pozivaju}i se na memoare dr Jovana S. Kuja~i}a, koji, naàlost, ni do danas posle 47 godina od wegovog upokojewa nijesu javno publikovani5, navodi da su u Upravni odbor izabrani: dr Jovan Kuja~i}, dr Petar Konti}, qekari, Jovo Jovanovi}, trgovac, Nikola \uri}, bankarski ~inovnik i Kosta Lu~i}, |akon, a u Nadzorni odbor: Obren Nikovi}, okru`ni kapetan u penziji, Danilo Gatalo, artiqerijski komandir (major) i Milan Malenica, bankarski ~inovnik. U ure|iva~ki odbor u{li su: Milosav Rai~evi}, v.d. predsjednika Okru`nog suda, kao predsjednik, dr Jovan Kuja~i}, kao potpredsjednik, i dr Petar Konti}, qekar, Petar Vojvodi} okru`ni ekonom, Nikola Lekovi}, u~iteq, Nikola \uri} i Milan Malenica, bankarski ~inovnici. Urednici Narodne misli bili su Jovan Nikoli},
__________________ 2 Glas Crnogorca, br. 26, 1.7.1906. g. 3 Vuki} Ilin~i}, Narodna misao, br. 1, Podgorica 2000, str. 7 4 Nikola P. [kerovi}, Crna Gora na osvitku 20. vijeka, Beograd 1964, str. 118 5 Du{an J. Martinovi}, Portreti IV, Cetiwe 1991.godine, 184-185
93
Dr Jovan Kuja~i} ~lan Upravnog i Ure|iva~kog odbora Narodne misli
Dr Petar Konti} ~lan Upravnog i Ure|iva~kog odbora Narodne misli
Faksimil naslovne strane prvog broja Narodne misli od 3 septembra 1906.
94
Jovan B. Marku{
Janko To{kovi} i Simo [obaji}. Dr Novica Rako~evi} iznosi sqede}e mi{qewe: Tekstovi objavqeni u dva broja Narodne misli bili su tek prvi koraci ka organizovanoj i smi{qenoj politi~koj i parlamentarnoj borbi i za postepeno uvo|ewe liberalnih gra|anskih sloboda u Crnoj Gori. Me|utim, Narodna misao za vrijeme od godinu dana svog izlaèwa znatno je uticala na raspoloèwe ne samo narodnih poslanika u prvoj crnogorskoj Narodnoj skup{tini izabranoj poslije dono{ewa Ustava nego uop{te i na narod u Crnoj Gori. List je, po na{em mi{qewu, vi{e uticao na politi~ko bu|ewe naroda u Crnoj Gori nego ma i jedan drugi list koji }e se kasnije pojaviti pa i u me|uratnom periodu.6 O toku prvih ustavnih izbora dr Novica Rako~evi}, istori~ar koji se dugo i veoma detaqno bavio ovom problematikom, pi{e sqede}e: Na prve izbore 1906. godine kandidati su i{li pojedina~no sa svojim izbornim programima odnosno proglasima ili parolama jer, koliko je to nama poznato, nijedan kandidat nije iza{ao sa {tampanim programom. Kandidati su apelovali na bira~e, pozivaju}i se na bratstveni~ku i plemensku solidarnost, na svoje i porodi~ne zasluge i vrijednosti. Na izborima se u pojedinim izbornim okruzima, pojavio veliki broj kandidata, a to su uslovili razlozi {to nije bilo politi~kih grupa sa programima, jednostavnost procedure za kandidovawe, kao èqa za isticawem i takmi~ewem, a {to je i po nekima, to dolazilo iz uro|enih patrijarhalnih osobina. U literaturi se konstatuje da su izbori bili potpuno slobodni. U raspoloìvoj gra|i koja se ~uva u Arhivu Crne Gore na Cetiwu, nema podataka koji bi ukazivali da su vlasti ograni~avale nekome da se kandiduje ili uticale na bira~e da glasaju za odre|ene kandidate. Ovo se odnosi na postupak od strane crnogorske vlade. Me|utim, moglo se desitit, a toga je izgleda ponegdje i bilo, da su pojedinci iz lokalnih organa vlasti na terenu ili vojnih komandi, koriste}i svoj poloàj i ugled, agitovali na bira~e da glasaju za odre|ene kandidate. Ali to, ovom prilikom, nije ~iweno iz politi~kih razloga, zbog politi~kog programa koje zastupa kandidat, nego iz li~nih, rodbinskih i bratstveni~kih razloga... U nekim izbornim jedinicama, najvi{e zbog neznawa i nemarnosti prvo lokalnih organa a zatim i bira~kih odbora, bili su napravqeni ve}i ili mawi propusti prilikom izbora, pa je zato bilo prigovora i àlbi pojedinih kandidata, bira~a ili grupe bira~a, o
__________________ 6 Novica Rako~evi}, Crnogorska narodna skup{tina 1906-1914, Podgorica 1997, str. 30
95
~emu }e raspravqati Narodna skup{tina i ispitivati wihovu opravdanost.7 Paradoksalno izgleda, ali je ~iwenica, da iako je zainteresovanost za prve takve izbore u istoriji Crne Gore bila mnogo ve}a nego 1905. godine, broj onih koji su glasali bio je mnogo mawi nego broj upisanih bira~a. Bilo je kapetanija u kojima je glasalo samo 11 % od upisanih bira~a, a u ve}ini kapetanija broj glasa~a kretao se od 24 % do 32 %. Bilo je vi{e razloga za ovoliko slab odziv a po na{em mi{qewu jedan od najva`nijih uzroka je odsutnost bira~a iz izborne jedinice. Iz zvani~nih spiskova crnogorskog ministarstva vojnog iz 1905. i 1906. godine, vojnih obveznika bilo je u inostranstvu 7.656. Prema poimeni~nim spiskovima pomenutih godina crnogorska vojska imala je ukupno 28.547 vojnika. Prema tome iz zemqe je bilo odsutno skoro 27 % aktivne vojne snage, dok je u pojedinim brigadama taj procenat iznosio ~ak do 62 %. Tih godina veliki broj mladih qudi je odlazio radi zarade ve}inom u Ameriku. Odsutnost iz zemqe je bila tolika da je ugroàvala bezbjednosti zemqe, tako da je Ministarstvo vojno zabranilo izdavawe paso{a vojnim obveznicima. Kao posqedica ovoga bio je masovni odlazak iz zemqe bez paso{a, preko raznih agencija, kao i austrijskih organa vlasti koji su izdavali mornarske objave sa kojima su mogli da otputuju u inostranstvo. Takav odnos austrijskih vlasti bio je u skladu sa politikom i doga|ajima koji }e uslijediti 1908. godine kada su okupirali Bosnu i Hercegovinu. Izdavawe mornarskih objava je zna~ilo smawewe vojnih obveznika u Crnoj Gori {to je Austrougarskoj odgovaralo za slu~aj mogu}ih ratnih sukoba. Dr Rako~evi} iznosi sqede}e podatke: U pojedinim izbornim jedinicama, osobito je mali broj bira~a glasao na uèm izboru. U Podgorici je, na primjer, od 1413 upisanih bira~a, glasalo svega wih 374, a bilo je 11 kandidata. Po{to ni jedan od kandidata nije bio dobio apsolutnu ve}inu, to je istog dana ponovqen uì izbor, na kom je glasalo svega 269 prisutnih bira~a. Izabran je Spasoje Pileti}, predsjednik podgori~ke op{tine, koji je dobio 243 glasa. On je bio kandidat i u Piperskoj kapetaniji. Bilo je i veoma interesantnih slu~ajeva u pojedinim kapetanijama i varo{ima. U Nik{i}u je za 16 kandidata glasalo svega 316 bira~a, pa se morao vr{iti uì izbor izme|u Sima [obaji}a, trgovca iz Nik{i}a koji se bavio i kwièvno{}u i dr Jovana Kuja~i}a, qekara i poznatog dru{tvenog i kulturnog radnika, a oba su bili ~lanovi ure|iva~kog odbora Narodne misli. Na
__________________ 7 Novica Rako~evi}, Crngorska narodna skup{tina 1906-1914, Podgorica 1997, str. 31
96
Jovan B. Marku{
uèm izboru glasalo je 279 bira~a, a izabrani [obaji} za koga je glasalo 161. 8 Na kraju, izme|u ostalog, konstatuje sqede}e: Kod razmatrawa izbornih rezultata ne mogu se izvesti op{ti generalni zakqu~ci, ve} je, slobodno se moè re}i, svaki izborni okrug slu~aj za sebe. U nekim izbornim okruzima bilo je i do 14 kandidata. U nekim kapetanijama i varo{ima bira~u su dali glasove za mlade i {kolovane qude, do tada nepoznate {irokoj javnosti, koji su poticali iz {irokih narodnih slojeva, a ne iz glavarskih porodica i velikih bratstava koji su, kako se to onda govorilo, imali velike zasluge za kwaza i Crnu Goru. To jasno pokazuje da su bira~i tih izbornih jedinica okruga èqeli korjenite promjene u svim oblastima ìvota u Crnoj Gori, pa su zato èqeli da u Narodnoj skup{tini vide nove qude, koji }e htjeti, znati i mo}i zastupati narodne interese. Nave{}emo i neke primjere. U kapetaniji lipovskoj za narodnog poslanika izabran je mladi u~iteq Janko To{kovi} koji je jedva ispuwavao uslove u pogledu godina starosti. U ovoj kapetaniji od 339 bira~a, koliko ih je iza{lo na izbore, za To{kovi}a je dalo svoj glas 277, dok na primjer, nije izabran komandir u penziji Dragi{a Medenica, istaknuta li~nost i ratnik, a iz jakog bratstva. Dobio je svega 58 glasova. Dva bira~a iz ove kapetanije, mo`da i po ne~ijem nagovoru, àlili su se ministru unutra{wih poslova da je To{kovi} nezakonito izabran jer je jedno kratko vrijeme bio u~iteq u Srbiji. U Crnoj Gori se znalo da na ona lica koja su bila u Srbiji nijesu dobro gledana od strane kwaza Nikole, pa se time htjelo da se To{kovi}u ospori poslani~ki mandat. Iz Ministarstva je odgovoreno: da li je To{kovi} zakonito izabran to }e ocijeniti Narodna skup{tina. (DACG MID, br. 4768). Izabarano je nekoliko poslanika sa fakultetskom spremom kao i wih nekoliko koji su pripadali starom glavarskom sloju i bili istaknuti ratnici. U svom rodnom mjestu, wegu{koj kapetaniji, izabran je vojvoda Boò Petrovi}, biv{i predsjednik Senata, istaknuti vojskovo|a u ratu Crne Gore sa Turskom 1876-1907, dràvnik i predsjednik Dràvnog savjeta od 1879. do 1905., zatim istaknuti ratnici i radnici na izgradwi crnogorske dràvnosti kao vojvoda Ilija Plamenac, dugogodi{wi ministar vojske, [ako Petrovi}, dràvni savjetnik u penziji, Marko Petrovi}, brat vojvode Boà, izabran na tri mjesta, Marko Vukoti}, velikosudija u penziji, vojvoda \uro Cerovi}, predsjednik Velikog suda, vojvoda Lazar So~ica, brigadir u pen__________________ 8 Isto, str. 67
97
ziji, zatim Nikola Simovi}-Sekulovi}, Jakov Aleksi}, Mujo Vlahovi} i drugi. Najve}i broj narodnih poslanika izabran je u svojim kapetanijama odnosno gdje im je mjesto ro|ewa, a svega wih nekoliko bilo je izabrano u drugim kapetanijama. Tako je stari vojvoda Ilija Plamenac iz Crmnice bio izabran u poqskoj kapetaniji na granici prema Turskoj kod Mojkovca... U nekim kapetanijama izabrani poslanici dobili su i ogromnu ve}inu glasova.U kapetaniji veli~koj, Jevrem Baki} dobio je 238 glasova od 252 koliko je glasalo bira~a, Bajo Garda{evi}, velikosudija u penziji, u Kapetaniji rudinskoj dobio je 434 glasa od 438 koliko je glasalo bira~a, u Zatijeba~koj Du{an Gregovi} 127 glasova od 129 koliko ih je glasalo, u Grahovskoj, od 460 bira~a, za Marka Petrovi}a, kwaèva ro|aka i pripadnika starog glavarskog sloja, glasalo je 439 a za doktora Kuja~i}a koji je bio rodom iz te kapetanije svega dva. U {ekularsko-treba~koj kapetaniji za Milosava Rai~evi}a je od ukupno 690 koliko ih je glasalo 575 dalo svoj glas. U kapetaniji qevore~koj za Radoja Popovi}a kapetana u ostavci glasalo je svih 346 bira~a iako su bila ~etiri kandidata. Bilo je slu~ajeva i da na uèm izboru kandidati dobiju isti broj glasova, pa je onda vu~ena kocka, kako je to bilo i predvi|eno Zakonom o izborima. Tako su u dowomora~koj kapetaniji Milo Doì}, ministar, i Pavle Vujisi}, predsjednik oblasnog suda dobili po 240 glasova pa je izabran kockom Doì} za narodnog poslanika.9 Dr Nikola P. [kerovi} s pravom zakqu~uje sqede}e: Ovi izbori su po~etak o{tre politi~ke borbe koju su pratili: djela neodmjerene èstine, terora, zloupotrebe vlasti, zavjera, politi~kih procesa, koji su trajali sve dok je Crna Gora prestala da postoji kao samostalna dràva.10 Na Lu~indan 18 (31) oktobra 1906. godine sastala se na Cetiwu u Zetskom domu prva Narodna skup{tina izabrana po odredbama Ustava. Odatle su narodni poslanici oti{li u Cetiwski manastir gdje su prisustvovali Svetoj arhijerejskoj liturgiji, koja se odràva svake godine na Lu~indan, odnosno Sv. Petra Cetiwskog koji se upokojio na taj dan 1830. godine. Serdar Savo Plamenac, najstariji poslanik, izabran je za privremenog predsjednika Narodne skup{tine, a za privremene sekretare narodni poslanici Du{an Gregovi} i Mihailo Ivanovi}. Poslanici su podijeqeni u pet sekcija a iz svake izabran po jedan poslanik kao ~lan Odbora za ovjeravawe poslani~kih punomo}ja. Za predsjednika
__________________ 9 Isto, 32-33 10 Nikola [kerovi}, Crna Gora na osvitku 20. vijeka, Beograd 1964, 120
98
Jovan B. Marku{
Fotografija i punomo}je Sava Vuleti}a, poslanika Narodne skup{tine 1906.
99
Verifikacionog odbora izabran je Spasoje Pileti}, za sekretara Gavrilo Cerovi} a za ~lanove Bajo Garda{evi}, Janko Spasojevi} i Janko To{kovi}.11 Na prvoj sjednici do{lo je do sukoba o kojima narodni poslanik Janko To{kovi}, kao u~esnik tih doga|aja, pi{e izme|u ostalog sqede}e: Izabrana Narodna skup{tina, okupqena 31. oktobra 1906. i na prvoj prethodnoj sjednici, imala je me|usobni sukob, tj. sukob mla|ih i naprednijih poslanika iz naroda sa grupom starijih, vladi i starom reìmu naklowenih qudi. Sukob je izbio oko u~e{}a u verifikaciji mandata (onih narodnih poslanika koji su od naroda izabrani) grupe poslanika koji nijesu od naroda birani, ve} Ustavom odre|eni. To su zvani vladini (virilni) poslanici: kao dràvni savjetnici, predsjednici Velikog suda i Dràvne kontrole, od kwaza postavqena jo{ tri brigadira (ukazom imenovani) i tri vjerska poglavara crkve. Prvi su traìli da zvani virilni poslanici nemaju pravo u~estvovati u verifikaciji mandata poslanika od naroda izabranih, po{to ih narod nije birao, mada su po Ustavu na to imali legitimno pravo. Ovdje se pokazala jo{ prvog dana tendencija da vlada preko svojih virilnih poslanika ne moè uticati na kontrolu izbora od naroda izabranih poslanika. Posqedica tog sukoba do kog je do{lo jo{ prvog dana rada bila je da nijedan privrènik vlade kao ni viralni poslanik nije mogao biti izabran u verifikacioni odbor radi verifikacije mandata od naroda izabranih poslanika. Ovo je prvi mandat u kojem se, bez obzira na ustavne propise, pokazala suverena mo} nad vladom, a preko we i samim kwazom.12 Na sjednici od 24. oktobra 1906. verifikacioni odbor podnio je izvje{taj. Poslanici su obavije{teni da je odbor primio 61 punomo}je i da poslanik wegu{ke kapetanije, nije jo{ predao svoje punomo}je. Tako|e su izvijestili o àlbama i dali predlog da Narodna skup{tina osnaì 58 poslani~kih punomo}ja, za tri da se odloì odluka dok se ne utvrde ~iwenice da li je po{tovana zakonitost u sprovo|ewu izbora i jedan mandat se poni{ti. Predlog je Narodna skup{tina prihvatila. Na kraju svog izvje{taja Odbor je dao op{tu ocjenu sprovedenih izbora i o u~iwenim nepravilnostima u wihovom sprovo|ewu, koje nijesu uticale na ishod izbora pojedinih poslanika.13 Iza izvje{taja verifikacionog odbora odrào je narodni poslanik Bajo Garda{evi}, po odobrewu Skup{tine, a protiv voqe predsjedavaju}eg na toj sjednici Janka Spasojevi}a, jedan sa pravno-politi~kog
__________________ 11 Glas Crnogoraca, br. 42, 3.11.1906. 12 Janko To{kovi}, Memoari, Cetiwe 1974, str. 21 13 St.b., 25-28 (Stenografske biqe{ke Narodne skup{tine Kwaèvine Crne Gore)
100
Jovan B. Marku{
Faksimil naslovne strane Narodne misli (br. 9 od 29. oktobra 1906.) gdje se izvje{tava o Lu~indanskoj Narodnoj skup{tini 1906.
101
gledi{ta zna~ajan govor. Bajo Garda{evi}, ~ovjek iz starije generacije, pravnik i velikosudija u penziji, jedan od najslobodoumnijih qudi tog vremena izgovorio je sqede}e: Kako narodni poslanici sada na prvom mjestu polaù zakletvu na Ustav to ne mogu propustiti, a da ne obratim pa`wu Narodnom predstavni{tvu na tu okolnost, da }e pasti u o~i cijelom ustavnom svijetu kako crnogorski narodni poslanici polaù zakletvu na jedan Ustav na izradi kojega nije primao nikakvo u~e{}e ispred naroda kome je taj ustav namijewen, kao i to da se lawskoj skup{tini, unato~ Lu~indanskom proglasu, nije dopustilo da dade svoje mi{qewe o darovanom Ustavu. Pa kako Ustav reguli{e, izme|u ostalog, naro~ito odnos izme|u vladaoca i dràvqana, to bi trebalo da ov|e, pored vladarske zapovijesti, ili boqe re}i dopu{tewa, da Crna Gora u|e u red ustavnih dràva, da forma i sadràj Ustava kao pravni odnos izme|u ova dva faktora bude izraz obadva ova subjekta; jer za svaki pravni odnos treba da budu najmawe dava subjekta ili ~inioca. Dakle, Ustav treba da je po wegovoj formi i sadràju izraz zajedni~ke voqe zakonodavnog tijela, tj. vladaoca i narodnog predstavni{tva; ina~e bi izgledalo, da je pri ovom aktu narod stojao prema vladaocu kao bespravni podanici, kojima se dariva sloboda.14 Predsjedavaju}i Janko Spasojevi} oduzeo je Garda{evi}u rije~, uprkos wegovom nastojawu da mu se omogu}i da zavr{i svoju deklaraciju samo jednom re~enicom, bez koje ono {to je re~eno ne bi imalo smisla. I bez ove re~enice jasno je da je Garda{evi}, pokrenuo pitawe dono{ewa Ustava i karaktera samog Ustava, kome osporava pravnu mo} kao jednostranom aktu tj. zapovijesti bespravnim podanicima kwaza Nikole. Poslije ovoga narodni poslanici su podnosili zakletvu u prisustvu sve{tenika Ilije Jovi}evi}a koja glasi: Ja... zakliwem se Jedinijem Bogom, da }u Ustav vjerno ~uvati, i da }u Kwazu Gospodaru vjeran biti, da }u Ustav vjerno ~uvati, i da }u pri mom radu u Narodnoj skup{tini jedino imati pred o~ima op{te dobro Kwaza Gospodara i Otaxbine....! O daqem toku sjednice dr Novica Rako~evi} pi{e: Poslije polagawa zakletve narodni poslanici su pristupili izboru Predsjedni{tva Skup{tine. Za Predsjedni{tvo Skup{tine glasao je svega 61 poslanik, a jedna lista ostala je prazna. Za predsjednika Narodne skup{tine izabran je vojvoda [ako Petrovi}, ~ovjek iz starog glavarskog sloja, bliski ro|ak kwaza Nikole, za koga se znalo da od kwaza nije dobro gledan, a pri{ao je mla|im slobodoumnim qudima.
__________________ 14 Isto, str. 30-31
102
Jovan B. Marku{
Ina~e, on je vaìo kao bistar i razborit ~ovjek. Za vojvodu [aka glasalo je 34 poslanika, a za Mihaila Ivanovi}a, pravnika, 23 a jo{ tri poslanika dobila su pet glasova. Savremenici su ostavili svjedo~anstva, da u vremenu pauze izme|u skup{tinskih sjednica, dok je radio Odbor na verifikaciji mandata, a Skup{tina nije mogla zasjedati, kwaz Nikola je li~no stupio u akciju, pozivaju}i narodne poslanike iz raznih krajeva Crne Gore, pojedina~no i u grupama na razgovore u dvor. O~igledno je, da je wegov ciq bio da preko wih sazna raspoloèwe narodnih poslanika i da obezbijedi izbor Predsjedni{tva Narodne skup{tine od sebi odanih qudi. Kwaz je direktno i indirektno vodio agitaciju protiv izbora za predsjednika Narodne skup{tine, vojvode [aka Petrovi}a. Skup{tina mu je otkazala poslu{nost. Za potpredsjednika Narodne skup{tine poslanici su dali glasove za osam kandidata. Sa 34 glasa izabran je Mihailo Ivanovi}, za sekretare Narodne skup{tine izabrani su Milija Pavi}evi}, ~lan Dràvne kontrole, i Gavrilo Cerovi}, pravnik. Me|utim, Cerovi} je zamolio poslanike da zbog slabog zdravqa bude oslobo|en. Potom je vi{e poslanika za sekretara predloìo Spasoja Pileti}a, ali se i on zahvalio i odbio izgovaraju}i se da je do tada imao dovoqno rada. Napokon, Narodna skup{tina je jednoglasno usvojila da sekretar bude Qubomir Baki}, pravnik. Izborom vojvode [aka Petrovi}a za predsjednika Narodne skup{tine kwaz Nikola je pretrpio novi politi~ki poraz. 15 U ime izabranog Predsjedni{tva zahvalio je vojvoda [ako Petrovi} sqede}im rije~ima: Vite{ki na{ narod demokratske Crne Gore i uop{te sav srpski demokratski narod, vazda je gledao, da dostojno po{tovawe oda svojim velikanima, pri kakvim znamenitim doga|ajima, i onim genijalnim duhovima, koji su dika i ponos srpskog naroda. Me|u tim velikanima spada i na{ uzvi{eni Gospodar Vojvoda [ako Petrovi} Wego{ Kwaz Nikola I, koji prije 30 gopredsjednik prve po Ustavu izabrane dina tek {to se spu{ta{e sa Narodne skup{tine 1906. gordih bedema Nik{i}a, Bara i
__________________ 15 Novica Rako~evi}, Crnogorska narodna skup{tina 1906-1914, Podgorica 1997, 37-38
103
Ulciwa jo{ onda mi{qa{e dati Ustav svome milome i mnogo zaslu`nome narodu crnogorskom. On je to namjestio i izjavio u ~etiri poteza svoga mo}nog pera. Oni su re~eni prije 30 godina: Crnojevi}i! Crna je Gora i na{a qudi! spahiluk nije Va{ega doma i familije, Miraz nijesmo mi Crnogorci, No mu~enici, krvavi borci.16 Na sve~anoj sjednici konstituisane Narodne skup{tine kwaz Nikola je pro~itao Prestonu besjedu koju su prisutni stoje}i saslu{ali. Kwaz je u besjedi nabrojao koje je zakone donijela vlada i u najsaètijem obimu iznio {ta je u svim oblastima ura|eno, kakvo je stawe u wima, i {ta vlada namjerava ~initi. Prestona besjeda bila je ustvari programski akt kwaza Nikole i wegove vlade. Besjeda }e posluìti kao osnov za raspravu u narodnoj skup{tini koja }e voditi borbi mi{qewa i grupisawu poslanika. Druga redovna sjednica Narodne skup{tine odràna je 2. novembra 1906. godine. Pro~itani su pozdravni telegrami iz zemqe i inostranstva. Konstatovano je da sporni mandati nijesu rije{eni niti izbori izvr{eni u onim kapetanijama u kojima su se pojedini poslanici odrekli svog mandata, jer su bili izabrani na drugim mjestima, a dva se odrekla uop{te mandata, tako da je punopravno izabrano bilo 62 poslanika, ra~unaju}i tu i virilne. Prema Pravilniku o radu Narodne skup{tine poslanici su podijeqeni u tri odsjeka. Za predsjednika prvog odsjeka izabran je Milisav Rai~evi}, za sekretara Mitar Vuk~evi}, u odbor za molbe i àlbe Milisav Nikoli}, za predsjednika drugog odsjeka izabran je Jovan Plamenac, za sekretara Janko To{kovi}, u odbor za molbe i àlbe Gavrilo Cerovi}; u tre}em odsjeku za predsjednika je izabran Janko Spasojevi}, za sekretara Nikola Jovanovi}, u odbor za molbe i àlbe Marko Petrovi}. 17 Na sjednici od 18. januara 1907. predsjednik Skup{tine je podnio izvje{taj o naknadnim izborima u kapetaniji poqskoj, ~ime su kona~no zavr{eni prvi izbori za Narodnu skup{tinu u Kwaèvini Crnoj Gori na osnovu odredaba Ustava.18 Prakti~no svi autori koji su pisali o prvim ustavnim izborima Narodnu skup{tinu, ~ak i najostra{}eniji opozicionari, slaù se da su bili slobodni i bez nekog zna~ajnijeg pritiska od strane vladinog aparata. Dr Novica Rako~evi} ispravno konstatuje: Iz izloènog
__________________ 16 St.b., str. 43-44 17 Isto, str. 1026 18 Novica Rako~evi}, Crnogorska narodna skup{tina, Podgorica 1997, str. 43
104
Jovan B. Marku{
materijala se vidi koliko je Narodna skup{tina najsavjesnije vodila ra~una da odredbe Ustava i Zakon o izboru narodnih poslanika budu ispo{tovani i do krajwih granica primjewivani 19 Za poslanike prve po Ustavu izabrane Narodne skup{tine, dr Nikola [kerovi} kaè: Ve}ina izabranih narodnih poslanika orijentisala se protiv prve ustavne vlade L. Miju{kovi}a. U toj ve}ini na{li su se: pojedinci iz starog reìma, kojima se izmakla vlast i privilegije iz ruku; grupa umjereno opozicionih, naprednih, {kolovanih qudi; neki broj inteligentnih pojedinaca iz naroda; izvjestan broj qudi prostih, bez kakvog politi~kog programa, u èqi da se uz {kolovane qude pokaù kao narodni qudi. Ovi posqedwi }e biti spremni da svoj stav bez razmi{qawa promijene kad to zaèli gospodar. To je znak da je politi~ko bu|ewe u Crnoj Gori sve vi{e hvatalo maha.20 Janko To{kovi}, narodni poslanik, pi{e: Po{to vlada nije imala svoj naro~iti program, da bi sa wim iza{la na izbore i pred narod, ovim izborima, kako je izgledalo, nije se poklawala naro~ita pa`wa i zna~aj od strane vlade, po{to je ra~unala da }e svakako dobiti ve}inu sa qudima iz starijeg i poznatijeg glavarskog sloja, po iskustvu iz pro{le godine, sa kojima bi, uz pripomo} kwaza, mogla duè ostati na vlasti. Mada su na izborima pro{li nekolicina starijih i vi|enih qudi, ipak su u velikoj ve}ini na ovim izborima izabrani mla|i i inteligentniji qudi iz naroda. Jovan ]etkovi} o izborima konstatuje sqede}e: Ovi izbori dali su, uprkos svih smetwi dosta dobre rezultate. U skup{tinu je u{ao, pored virilaca, pored nekoliko starih glavara, kwaèvih i vladinih qudi, jedan prili~an broj mla|ih, spremnih i naprednih qudi, koji su bili zadojeni idejama gra|anskih sloboda i prave ustavnosti 21 Jago{ Jovanovi} analiziraju}i izbore zapaà sqede}e: Izbori su pokazali da su demokratske snage u narodu u porastu i da polako izrastaju novi mladi qudi koje narod ho}e i kojima poklawa povjerewe. To se vidjelo ve} na prvim sjednicama Zakonodavne skup{tine, na kojima je do{lo do o{trog razmimoilaèwa izme|u qudi koji su se smatrali pripadnicima Narodnog pokreta i pristalica vlade i vladinog oficijelnog stava. 22 Naàlost, nijedan autor nije sa~inio kompletan spisak svih 76 poslanika prve po Ustavu izabrane Narodne skup{tine. Takav spisak
__________________ 19 Nikola [kerovi}, n.d. 121 20 Janko To{kovi}, n.d. 19-20 21 Jovan ]etkovi}, Ujediniteqi Crne Gore i Srbije, Dubrovnik 1940, str. 60 22 Jago{ Jovanovi}, Istorija Crne Gore, Podgorica - Cetiwe 1995, str.340
105
ne postoji ni u dokumentima koja se ~uvaju u Dràvnom arhivu Crne Gore, kao ni u objavqenim stenografskim biqe{kama. Najpotpuniji spisak objavio je dr Novica Rako~evi}, gdje su navedeni svi izabrani narodni poslanici za varo{i i kapetanije, ali broj virilnih poslanika nije potpun jer umjesto 14 objavqena su imena samo 12 poslanika.23 Analizom objavqenih ukaza u Glasu Crnogorca posebno u broju 51 od 17. decembra 1905. o imenovawu Dràvnog savjeta i 15. septembra 1906. o imenovawu brigadira, virilnih poslanika, moè se do}i do nedostaju}ih imena. Smatramo da smo na ovaj na~in sa~inili prvi put dovoqno pouzdan i kompletan spisak svih narodnih poslanika prve po Ustavu izabrane Narodne skup{tine. Moèmo zakqu~iti da su na izborima 1906. izabrani sqede}i poslanici: A) Za varo{i: 1. Cetiwe vojvoda [ako Petrovi} Wego{, dràvni savjetnik u penziji, 2. Podgorica dr Mitar Radulovi}, qekar 3. Nik{i} Simo [obaji}, trgovac 4. Kola{in Pavle Vujisi}, predsjednik oblasnog suda 5. Bar Marko Petrovi} Wego{, oblasni upraviteq u ostavci, 6. Ulciw serdar Savo Plamenac, penzioner B) Za kapetanije: 7. Cetiwska Ilija Kapa, sve{tenik 8. Wegu{ka Ivan Labud Petrovi} Wego{, trgovac 9. Pje{iva~ka Lazar Miju{kovi}, predsjednik vlade 10. êvsko bjeli~ka Marko Vukoti}, velikosudija u penziji 11. Cucko }ekli}ka Savo Krivokapi}, kapetan u penziji 12. Komansko zagara~ka Petar Ramovi}, kapetan u penziji 13. Gorwo crmni~ka Labud Gojni}, ministar unutra{wih djela 14. Dowocrmni~ka Jovan S. Plamenac, {kolski nadzornik 15. Barska Gavrilo Cerovi}, v.d. pred.okru`nog suda 16. Mrkojevi}ka Murteza Kara|uzovi}, hoxa 17. Ulciwska Savo \ura{kovi}, publicista
__________________ 23 Dr Novica Rako~evi}, Crnogorska narodna skup{tina 1906-1914, Podgorica 1997, str. 70-71
106
Jovan B. Marku{
18. [estansko-sela~ka Lazar Jovovi}, po{tanski ~inovnik 19. Krajinska Adem Ibrahim, trgovac 20. Ceklinskodobrska Milo Tatar, po{tanski ~inovnik 21. Dowoceklinska Milo Dragojevi}, trgovac 22. Qubotiwska \uro Drecun, trgovac 23. Qe{anska Mitar Vuk~evi}, okru`ni sudija 24. Podgori~ka Vojin Popovi}, sve{tenik 25. Dowoku~ka Mihailo Ivanovi}, zastupnik ~lana d.suda 26. Qe{kopoqska Krsto Popovi}, sve{tenik 27. Zatrijeba~ka Du{an Gregovi}, konzul 28. Piperska Spasoje Pileti}, predsjednik op{tine Podgorica 29. Gorwoku~ka Vuko Popovi}, sve{tenik i u~iteq 30. Bratonoì}ka Nikola Simovi} (Sekulovi}), komandir u penziji 31. Zetska Savo Vuleti}, predsjednik op{tine Cetiwe 32. Martini}ka Drago Radovi}, kapetan u penziji 33. Vraègrmska dr Milovan Maru{i}, qekar 34. Spu{ka Joveta ]etkovi}, nadzornik puta 35. Pavkovi}ka Milija Pavi}evi}, ~lan Dràvne kontrole 36. Petru{inska Spasoje Radulovi}, zemqoradnik 37. Grahovska dr Du{an Matanovi}, sudija 38. Oputno-rudinska Niko Tatar, nadzornik monopola 39. Bawanska [piro Gligovi}, sve{tenik 40. Nik{i}ka Vuko Krivokapi}, industrijalac 41. Lukovska Milisav Nikoli}, okru`ni sudija 42. Trebje{ka Novo Stani{i}, sve{tenik 43. @upopivska vojvoda Lazar So~ica, brigadir u penziji 44. Usko~ka vojvoda \uro Cerovi}, ministar u penziji 45. Golijska Jovo Qepava, na~elnik ministarstva prosvjete 46. @upska Ilija Bojovi}, {ef policije u penziji 47. Rudinska Bajo Garda{evi}, velikosudija u penziji 48. Drobwa~ka Milosav Tomi}, sve{tenik 49. Jezersko-{aranska Risto Popovi}, velikosudija 50. Planinsko-pivska Nikola Bajagi}, kapetan u ostavci 51. Rova~ka Nikola Jovanovi}, u~iteq 52. Dowomora~ka Milo Doì}, ministar 53. Gorwomora~ka Sava Dragovi}, okru`ni sudija 54. Kola{insko-re~inska Mujo Vlahovi}, kapetan u penziji 55. Lipovska Janko To{kovi}, u~iteq 56. Poqska Risto Bo{kovi}, finansijski kapetan
107
57. Andrijeva~ka Janko Spasojevi}, dràvni ~inovnik 58. [ekularsko-trepa~ka Milosav Rai~evi}, predsjed. okru`. suda 59. Kraqska Qubomir Baki}, okru`ni sudija 60. Veli~ka Jevrem Baki}, finansijski kapetan u ostavci 61. Polimska Vaso ]ulafi}, kapetan u ostavci 62. Qevore~ka Radoje Popovi}, kapetan u ostavci. V) Virilni (po poloàju): 63. Mitropolit crnogorski g. Mitrofan Ban 64. Arcibiskup barski i Primas srpski g. [imun Milinovi} 65. Muftija crnogorskih muslimana g.Haxi Mustafa Hilmi 66. Predsjednik dràvnog savjeta vojvoda Gavro Vukovi} 67. ^lan Dràvnog savjeta Andrija Radovi} 68. ^lan Dràvnog savjeta Marko Radulovi} 69. ^lan Dràvnog savjeta brigadir Mitar Martinovi} 70. ^lan Dràvnog savjeta Marko \ukanovi} 71. ^lan Dràvnog savjeta Milutin Tatar 72. Predsjednik Velikog suda dr Lazar Tomanovi} 73. Predsjednik Glavne dràvne kontrole serdar Rade Plamenac 74. Brigadir vojvoda \uro Petrovi} Wego{ 75. Brigadir vojvoda Mihailo Vu~ini} 76. Brigadir Jovo Martinovi}.
GLAVA IV
OSNIVAWE NARODNE STRANKE
Osnivawe Narodne stranke
azivawe redovnog saziva Narodne skup{tine na Lu~indan 18. (31) oktobra 1906. godine ozna~ilo je i formalni po~etak strana~kog organizovawa u Kwaèvini Crnoj Gori. Ovim je otpo~ela nova era u politi~kom ìvotu Crne Gore. Osnivawe Narodne stranke je ozna~ilo po~etak parlamentarnog ìvota u Crnoj Gori, jer gdje nema stranke nema ni parlamentarizma. Tim povodom list Narodna misao je objavio nekoliko ~lanaka u kojima, izme|u ostalog, pi{e: îm je nastalo ustavno doba, imali smo svaki ~as o~ekivati, da }e na{ politi~ki ìvot dobiti svoju boju izbijawem politi~kih partija na povr{inu. I to je nastalo! ...1 Osjetna podjela na stranke pojavila se kod nas tek pred izbore narodnih poslanika, za vrijeme prve vlade po Ustavu - dakle, vlade g. L. Miju{kovi}a. Ovu podjelu stvorila je upravo Miju{kovi}eva vlada svojom izbornom agitacijom, nagra|ivawem svojih qudi i pridobijawem za sebe; svojim samohvalisawem, koje ispoqava{e preko svog organa Ustavnosti itd. Vi se sje}ate pisawa Ustavnosti, ona ve} ima{e svoju opoziciju, koju najstra{nije napada{e ali ta opozicija bje{e bez ikakve organizacije, te bje{e nevidqiva i ne~uvena za svakoga sem za Ustavnost, a ona je stra{nu prestavqa{e i stvara{e samo za to da bi imala koga grditi po svojoj uro|enoj strasti i voditi ma kakvu borbu, te ta borba izgleda{e kao borba Don Kihota sa vjetrewa~om. Ustav bje{e postavio granicu, odvojio minulo doba na{eg dràvnog ìvota (a Prestona Besjeda nazva sjajnim dobom doba pred Ustavom), a novom dobu otvorio slobodno poqe za borbu i utakmicu, kojoj bi ciq bila op{ti napredak na{e Domovine u savremenom duhu ...2
__________________ 1 Narodna misao, br.12, 18. 03. 1907. g., ~lanak Dvije partije. 2 Isto, br. 39, 7. 9. 1907. g., ~lanak Po~etak stranaka u Crnoj Gori.
112
Jovan B. Marku{
113
Prvi dani rada Narodne skup{tine su pokazali da se oko grupe slobodoumnih intelektualaca po~ela skupqati ve}ina narodnih poslanika stvaraju}i opoziciju vlasti. Radi razumijevawa tada{wih prilika moè nam korisno poluìti kratka analiza dr Nikole [kerovi}a u kojoj, izme|u ostalog, pi{e sqede}e: Jedino {to se prvih dana moglo primijetiti, to je bilo opoziciono raspoloèwe prema vladi ve}ine narodnih poslnika. Ina~e su se vr{ila ispitivawa, upoznavawa i pribliàvawa stavova. Mla|i intelektualci, s malim izuzetkom, ubrzo su se na{li na skupu sa sve vi{e ispoqenom èqom za ~vr{}u povezanost, koja bi bila obezbije|ena jednim oformqenim programom. To je za daqi razvoj ustavnog ìvota i politi~kih doga|aja u Crnoj Gori jedna od najva`nijih pojava. To }e se lako razumjeti kad se uzme u obzir da su do sastanka Narodne skup{tine 1906. godine sav dru{tveni ìvot i dràvna organizacija po~ivali na plemenskoj osnovi. Izborne jedinice poklapale su se, sem ono {est varo{i izbornih jedinica, sa plemenskim ili djelovima plemenskih zajednica. Narodni poslanici bili su u ogromnoj ve}ini predstavnici plemena, govorili u ime plemena, zastupali interese, moralne i materijalne, svoga plemena. I sada u Narodnoj skup{tini jasno su izbile tendencije za vanplemensku ili natplemensku organizaciju. To je bilo novo u ìvotu crnogorskog plemenskog dru{tva. Do sada je postojala jedna jedina natplemenska mo}, mo} kwaza-gospodara, koji je drào svu vlast u svojim rukama. A sa okupqawem plemenskih predstavnika u Narodnu skup{tinu, me|u wima se, u samom po~etku, pojavquje te`wa za organizaciju druge, vanplemenske, op{tenarodne mo}i, kao protivteè onoj jedinstvenoj i apsolutnoj gospodarevoj mo}i. To je nagovje{tavalo radikalan prelom u politi~kom ìvotu crnogorskih dràvqana. Ustavna odredba (~l. 60), da Svaki narodni poslanik predstavqa cio narod, a ne samo one, koji su ga birali, nesumwivo je povoqno uticala na te`wu za op{tu, vanplemensku politi~ku organizaciju. Te organizacione tendencije mla|ih {kolovanih narodnih poslanika nijesu mogle ostati nezapaène od kwaza Nikole. Kwaz Nikola je jasno osjetio da s te strane moè najozbiqnije biti ugroèna wegova neograni~ena vlast. On je zarana preduzimao korake da sprije~i ili bar oslabi te tendencije. Grupu oko koje se u narodnoj skup{tini stvara krug poslanika spremnih da pristupe zajedni~koj organizaciji ~inili su: Mitar \urovi}, Mihailo Ivanovi}, Milosav Rai~evi}, Mitar Vuk~evi}, Marko Radulovi}, Gavrilo Cerovi}, Qubomir Baki}, Spasoje Pileti} i jo{ neki, me|u wima i neki ne{kolovani inteligentni qudi iz naroda.
114
Jovan B. Marku{
115
116
Jovan B. Marku{
__________________ * Objavqeno u Glasu Crnogorca, 17. marta 1885, br. 10
117
Ovoj grupi prilaze i oni stari, koji su zauzeli opozicioni i osvetni~ki stav prema kwazu, a koji stvarno ideolo{ki nijesu imali nikakve veze s demokratski raspoloènom grupom intelektualaca. Ne{to politi~ka neiskusnost, ne{to politi~ki oportunizam, rodbinske i druge veze u~inile su da stari budu dovoqno lako primqeni za saradnike i prijateqe. 3 Tok doga|aja u Narodnoj skup{tini bio je usmjeren u pravcu programskog grupisawa. Za okupqawe i povezivawe poslanika osnovan je Klub narodnih poslanika, kao mjesto za usagla{avawe pojedina~nih stavova i jedinstveni nastup opozicije. To je bilo ne{to novo u skup{tinskom i politi~kom ìvotu Crne Gore. Klub je bio otvoren za sve narodne poslanike, gdje je svaki mogao slobodno iznijeti i braniti svoje mi{qewe. Me|utim, ubrzo se osjetila potreba da se Klub programski oformi i postane sredi{te odre|ene programske politi~ke djelatnosti. U Klubu se postepeno koncentri{e skup{tinska ve}ina koja je postala jezgro Narodne stranke. Povodom osnivawa Kluba, koji }e vr{iti funkciju Glavnog odbora, u ~lanku Prva politi~ka stranka u Crnoj Gori - NARODNA STRANKA, objavqen u listu Narodna misao pi{e: Doznali smo sa pouzdane strane, da je ve}i dio na{ih poslanika osnovao klub, koji }e poslije skup{tinskog zasjedawa biti klub (glavni odbor) Narodne stranke. Za predsjednika ovoga kluba izabrali su narodni poslanici Vojvodu [aka Petrovi}a, za potpredsjednika g. Marka Radulovi}a, a za sekretara g. Mitra Vuk~evi}a. U ovaj klub u{li su najvi|eniji narodni poslanici, koji su do sada najsavjesnije zastupali narodne interese. Mi }emo u idu}em broju donijeti imena svih poslanik toga kluba. Poslanicima, koji su se ovako ujedinili, bi}e prva briga; da se {to prije uredi monopol duvana; da se brine za slobodu odbora i trgovine; da se {to boqe urede putevi i po{ta; da se {to vi{e podigne privreda, te tako pomogne na{em seqaku - mu~eniku; da se uvede samouprava op{tina i uredi pitawe èqeznice. Iz samog naziva vidimo, da ovu stvar pokre}u pravi narodni poslanici, kojima je na prvom mjestu stalo do sre}e na{eg seqaka. ûjemo da se ona gospoda poslanici spremaju, da osnuju klub, koji do danas nijesu vodili ra~una o na{em seqaku; nego su mislili da je na{ seqak tu samo da slu{a i puni wihovo xepove, jer wima opanak smrdi.
__________________ 3 Nikola [kerovi}, Crna Gora na osvitku 20. vijeka, Beograd 1964, str.130-131
118
Jovan B. Marku{
îm su ti qudi ~uli, da je osnovan klub Narodne stranke, nazvali su te poslanike - opan~arima. A za{to opan~arima? Zato {to ovi poslanici ho}e da rade za seqaka - jer wima opanak ne smrdi, nego im je mio, jer su oni qudi iz naroda. Opanak im smrdi - a opanak ih hrani! Mi se radujemo ovoj narodnoj seqa~koj stranci i nadamo se, da }e ona biti prava sre}a za na{ narod, koji treba mnogo pomo}i. êstitamo narodnim poslanicima, koji se ne srame opanaka, nego su pripravni sve `rtvovati za narod, za opanak! @ivjela Narodna stranka! @ivio narod! 4 Iz prve po Ustavu izabrane Narodne skup{tine 1906. godine, od 76 narodnih poslanika (62 izabrana + 14 virilaca - po poloàju) Klubu Narodne stranke je pripadao 51 poslanik. ^lanovi Kluba su bili sqede}i poslanici: a) Izabrani 1. Vojvoda [ako Petrovi} Wego{ poslanik varo{i Cetiwe 2. dr Mitar Radulovi} poslanik varo{i Podgorica 3. Simo [obaji} poslanik varo{i Nik{i} 4. Pavle Vujisi} poslanik varo{i Kola{in 5. Marko Petrovi} Wego{ poslanik varo{i Bar 6. serdar Savo Plamenac poslanik varo{i Ulciw 7. pop Ilija Kapa poslanik cetiwske kapetanije 8. Ivan Labud Petrovi} Wego{ poslanik wegu{ke kapetanije 9. Marko Vukoti} poslanik ~evsko-bjeli~ke kapetanije 10. Savo Krivokapi} poslanik cucko-}ekli}ke kapetanije 11. Petar Ramovi} poslanik komansko-zagara~ke kapetanije 12. Gavrilo Cerovi} poslanik barske kapetanije 13. Savo \ura{kovi} poslanik ulciwske kapetanije 14. Lazar Jovovi} poslanik {estansko-sela~ke kapetanije 15. Milo Dragojevi} poslanik dowoceklinske kapetanije 16. \uro Drecun poslanik qubotiwske kapetanije 17. Mitar Vuk~evi} poslanik qe{anske kapetanije 18. pop Vojin Popovi} poslanik podgori~ke kapetanije 19. Mihailo Ivanovi} poslanik dowoku~ke kapetanije 20. Spasoje Pileti} poslanik piperske kapetanije 21. pop Vuko Popovi} poslanik gorwoku~ke kapetanije
__________________ 4 Narodna misao, br.11, 11.3.1907. g.
119
22. pop Nikola Simovi} (Sekulovi}) poslanik bratonoì}ke kapetanije 23. Drago Radovi} poslanik martini}ke kapetanije 24. dr Milovan Maru{i} poslanik vraègrmske kapetanije 25. Joveta ]etkovi} poslanik spu{ke kapetanije 26. Milija Pavi}evi} poslanik pavkovi}ke kapetanije 27. Spasoje Radulovi} poslanik petru{inske kapetanije 28. dr Du{an Matanovi} poslanik grahovske kapetanije 29. pop [piro Gligovi} poslanik bawanske kapetanije 30. Vuko Krivokapi} poslanik nik{i}ke kapetanije 31. Milisav Nikoli} poslanik lukovske kapetanije 32. pop Novo Stani{i} poslanik trebje{ke kapetanije 33. vojvoda Lazar So~ica poslanik ùpopivske kapetanije 34. vojvoda \uro Cerovi} poslanik usko~ke kapetanije 35. Ilija Bojovi} poslanik ùpske kapetanije 36. Bajo Garda{evi} poslanik rudinske kapetanije 37. pop Milosav Tomi} poslanik drobwa~ke kapetanije 38. Nikola Bajagi} poslanik planino-pivske kapetanije 39. Nikola Jovanovi} poslanik rova~ke kapetanije 40. Sava Dragovi} poslanik gorwomora~ke kapetanije 41. Mujo Vlahovi} poslanik kola{inske kapetanije 42. Janko To{kovi} poslanik lipovske kapetanije 43. Risto Bo{kovi} poslanik poqske kapetanije 44. Milosav Rai~evi} poslanik {ekularsko-trepa~ke kapetanije 45. Qubomir Baki} poslanik kraqske kapetanije 46. Jevrem Baki} poslanik veli~ke kapetanije 47. Vaso ]ulafi} poslanik polimske kapetanije 48. Radoje Popovi} poslanik qevore~ke kapetanije - 5 b) Virilni (po poloàju) 49. Vojvoda Gavro Vukovi} poslanik kao predsjednik Dràvnog savjeta 50. Marko Radulovi} poslanik kao ~lan Dràvnog savjeta 51. Andrija Radovi} poslanik kao ~lan Dràvnog savjeta. Interesantno je primijetiti da me|u osniva~ima Narodne stranke, ~lanovima Kluba narodnih poslanika, ima vi{e pravnika nego {to su svi sudovi u Crnoj Gori imali 1910. godine. Od 30 sudija, Velikog i pet
__________________ 5 Nikola [kerovi}, isto, str.160-162; Novica Rako~evi}, isto, str.70-72.
120
Jovan B. Marku{
oblasnih suda, bilo je sa diplomom pravnika samo 5 sudija, a me|u osniva~ima Narodne stranke bilo je deset pravnika. Me|u osniva~ima Narodne stranke su: pet vojvoda, dva serdara, sedam sve{tenika, dva qekara, dva u~iteqa, pet trgovaca, inìwer, publicista... itd., {to se moè vidjeti iz priloènog spiska narodnih poslanika iz 1906. godine. Pored ~lanova Kluba jedan od osniva~a stranke je i Mitar \urovi}, koji nije bio poslanik ovog saziva Narodne skup{tine, ali je bio potpisnik Programa stranke i pokreta~ aktivnosti za formirawe Narodne stranke. O pojedinim osniva~ima Narodne stranke i poslani~kom klubu Narodne stranke wihov savremenik Jovan ]etkovi} napisao je sqede}e: Klub Narodne stranke, u koji u|o{e mla|i, napredniji, {kolovani qudi, a pored wih jedan broj starih, vi|enih, zaslu`nih i uglednih qudi, biv{ih glavara narodnih, ~ija je sujeta bila ranije uvrije|ena, zbog raznih li~nih stvari i netrpeqivosti, pa su se sad lak{e mogli odlu~iti da u|u u ovaj klub mla|ih i naprednijih qudi. me|u wima bio je predsjednik skup{tine uvaèni vojvoda [ako Petrovi}, bliski kwaèv ro|ak. Ina~e poznat kao vrlo odlu~an, pravi~an i po{ten ~ovjek. Jedna rijetka figura rasnog tipa, sa odlikama pravog, neizvje{ta~enog ~ovjeka. Poslije oslobo|ewa Nik{i}a bio je postavqen za guvernera nik{i}kog okruga i za vrijeme upravqawa ovim krajem ostavio je uspomene kao pravi~an i nepodmitqiv ~ovjek. On je dosta u~inio za podizawe i unapre|ewe Nik{i}a. Neko vrijeme zauzimao je i poloàj dràvnoga savjetnika. Prva narodna skup{tina, cijene}i wegove vrline i zasluge, izabrala ga je jednoglasno za svoga predsjednika. îm se je formirao klub narodne stranke izabran je za predsjednika ovoga kluba. Pored vojvode [aka u ovaj klub u{li su od biv{ih starijih glavara jo{ i ovi izrazitiji i popularniji qudi: vojvoda Lazar So~ica, ~uven glavar i vojskovo|a. Jedna markantna figura. Tip neobi~nih dimenzija, ~uven koliko sa svoga juna{tva toliko sa i svoje smjelosti i bogatstva. Pop Nikola Simovi}, stari komandir, po svemu sli~an krsta{u orlu. Junak na megdanu a rje~it na divanu. Bajo Garda{evi} biv{i velikosudija i pa{enog kwaèv. ôvjek rijetko kuraàn. Jedan od najstarijih crnogorskih pravnika. Kwaèv {urak Marko P. Vukoti}, biv{i velikosudija. Od mla|ih {kolovanih poslanika, koji su u{li u ovaj klub naro~ito su se isticali: dr M. Maru{i}, qekar po zanimawu, ina~e jedna neobi~na pojava, jedan dinamitan tip. Impulsivan, borben, krut, nesalomqiv. ôvjek koji ne zna za strah, koji ne umije ni da se ukloni ni da se pokloni. On je me|u svojim drugovima bio neka vrsta
121
Vojvoda [ako Petrovi} Wego{
Dr Mitar Radulovi}
Simo [obaji}
Pavle Vujisi}
Marko Petrovi} Wego{
Serdar Savo Plamenac
Pop Ilija Kapa
122
Jovan B. Marku{
Ivan - Labud Petrovi} Wego{
Marko Vukoti}
Savo Krivokapi}
Petar Ramovi}
Gavrilo Cerovi}
Savo \ura{kovi}
Lazar Jovovi}
Milo Dragojevi}
\uro Drecun
123
Mitar Vuk~evi}
Pop Vojin Popovi}
Mihailo Ivanovi}
Spasoje Pileti}
Pop Vuko Popovi}
Pop Nikola Simovi} (Sekulovi})
Drago Radovi}
Dr Milovan Maru{i}
Joveta ]etkovi}
124
Jovan B. Marku{
Milija Pavi}evi}
Spasoje Radulovi}
Dr Du{an Matanovi}
Pop [piro Gligovi}
Vuko Krivokapi}
Milisav Nikoli}
Pop Novo Stani{i}
Vojvoda Lazar So~ica
Vojvoda \uro Cerovi}
125
Ilija Bojovi}
Bajo Garda{evi}
Pop Milosav Tomi}
Nikola Bajagi}
Nikola Jovanovi}
Sava Dragovi}
Serdar Mujo Vlahovi}
Janko To{kovi}
Risto Bo{kovi}
126
Jovan B. Marku{
Milosav Rai~evi}
Qubomir Baki}
Jevrem Baki}
Vaso ]ulafi}
Radoje Popovi}
Vojvoda Gavro Vukovi}
Marko Radulovi}
Andrija Radovi}
Mitar \urovi}
127
Kostre{ haramba{e. Simo [obaji}, poslanik varo{i Nik{i}a, kulturan i borben, ~vrst i pouzdan, dobar govornik i novinar. Spasoje Pileti}, potomak Jola Pileti}a, savr{eni pravnik sa tek po~etom karijerom. Mitar \urovi}, biv{i ~lan Radulovi}eve vlade, kulturan i pravdoqubiv ~ovjek, elasti~an i inteligentan. Gavrilo Cerovi}, ~lan biv{e Radulovi}eve vlade. Jedna impozantna pojava. Odlu~an i borben, nau~en da energi~no nastupa i uporno brani svoje mi{qewe. Milosav Rai~evi}, opet biv{i ~lan Radulovi}eve vlade, ~ovjek tih i pouzdan, nerazmetqiv, {to bi se reklo uvu~en u sebe, ~ovjek koji vi{e razmi{qa a mawe govori, ali koji ima pretenzije da wegovu rije~ treba poslu{ati a wegovo mi{qewe uvaìti. Mihailo Ivanovi}, tako|e ~lan biv{e Radulovi}eve vlade; Mitar Vuk~evi}, Savo \ura{kovi}, Marko Radulovi}, biv{i predsjednik vlade; Janko To{kovi}, Spasoje Radulovi}, jedna markantna seqa~ka figura, granitnog karaktera, Qubo Pavi}, rasan i rijetko boren tip, Joveta ]etkovi} i drugi. Poslani~ki klub Narodne stranke brzo je okupio oko sebe jedan broj vi|enijih qudi iz naroda, li~nosti od poloàja i od uticaja, me|u kojima su se naro~ito isticali kwaèvi ro|aci: vojvoda Boò, vojvoda \uro i Andrija Radovi}, biv{i ministar, ~ovjek kwaèva povjerewa, kome je kwaz Nikola, kao {to }emo docnije vidjeti, povjerio sastav vlade poslije pada Radulovi}a s vlasti. Klub Narodne stranke je otvorio pitawa o kojima nije bilo poèqno diskutovati i ukazao da kwaèva besjeda ne}e biti prihva}ena kao programska podloga za Miju{kovi}evu vladu. Na ovo je dosta uticao i proces koji je vodila vlast protiv studenata, povodom objavqivawa proklamacije Rije~ crnogorske univerzitetske omladine.6 Prvi nesporazumi u Skup{tini otpo~iwu dosta ù~no o pitawima korupcije i spoqne politike. Poslanici traè da se ispitaju zloupotrebe koje su ~iwene u ranijem periodu. Ovo pitawe prihvataju ne samo oni koji su bili poznati kao opozicionari, ve} i prijateqi dvora koji postaju u zahtjevima radikalniji nego ovi prvi. Predsjednik Miju{kovi}, iznerviran ovakvim odnosom, izjavquje da u Glavnoj kontroli, kojoj je on bio na ~elu, postoje dokazi o mnogim zloupotrebama. Na ovo se nadovezala tvrdwa serdara Rada Plamenca, predsjednika Glavne kontrole o neznawu i haosu u Ministarstvu finansija, koji je iznio podatak da je jedna be~ka banka traìla dobit i na ono {to joj se otpla}uje. Ovo je ukazivalo da tada{wa vlada nije znala koliko je du`na i izazvalo je zaprepa{}ewe u Skup{tini i javnosti,
__________________ 6 Jovan ]etkovi}, Ujediniteqi Crne Gore i Srbije, Dubrovnik 1940, 72-73
128
Jovan B. Marku{
pri tome i podstakla sukobe izme|u nekada{wih nosioca vlasti i vlade. Ovo je rezultiralo traèwem skup{tinske ankete, koja bi ispitala u~iwene zloupotrebe. O tada{wem sukobu u Skup{tini prof. Jovan \onovi} je, izme|u ostalog, napisao: Nepomirqivi su traìli da pregled obuhvati period samodràvqa, a dvorski agenti period od posledwih ratova (od 1878). U ovom apsurdnom zahtevu mogla se samo videti namera da se preteranim zahtjevima onemogu}i i ono {to se moglo posti}i. Krajwim zahtevima i{lo je na ruku i nekoliko naivnih opozicionih qudi, koji nisu videli kuda ciqa ova igra. Dvorski qudi su hteli da na ovaj na~in razdraè kneza, zbace vladu, rasteraju skup{tinu i mo`da uni{te novi reìm. Tako bi se vratilo na staro, i izbegla odgovornost i za ono, za {ta se jo{ i mogla isposlovati.7 Skup{tina je donijela zakqu~ak koji je ~inio sredinu izme|u dvije krajnosti. Formiran je anketni odbor od devet poslanika sa zadatkom da se pregleda poslovawe sa dràvnim novcem od 1890. godine. U anketni odbor izabrani su izme|u ostalih: Milosav Rai~evi}, Mitar Vuk~evi}, Joveta ]etkovi}, Janko To{kovi} i Lazo Jovovi}, ~lanovi Kluba i jedni od osniva~a Narodne stranke, u ~iju se nepristrasnost vjerovalo. Vlada je posebno o{tro kritikovana {to u programu o spoqnoj politici nije ni{ta odre|enije rekla o odnosima sa Srbijom i Rusijom, jer je to po mi{qewu poslanika bio prioritet koji treba posebno naglasiti. Stav ~itavog adresnog odbora bio je protiv ovakvog vladinog programa, smatraju}i da Crna Gora treba da na prvom mjestu bude uz Srbiju i Rusiju, ne samo zbog krvnih veza ve} i zato {to to zahtijevaju zajedni~ki interesi slovenskih zemaqa. Da se formira negativno mi{qewe protiv vlade pomogla je i poluzvani~na Ustavnost. Ovaj vladin list, koji niko nije potpisivao i niko za wega nije odgovarao, donio je tih dana jedan ~lanak u kojem se zalaè za preorijentaciju spoqne politike.8 Iako se vlada zvani~no ogradila od ovog ~lanka svog poluzvani~nog lista, ovom demantiju nije pridavana nikakva va`nost jer je ve} bilo formirano mi{qewe o èqi vlade da skrene sa tradicionalne politike. Sve ~e{}e obra}awe naroda poslanicima i Skup{tini a ne li~no kwazu, i sve brojnije okupqawe oko Kluba, ~ak i onih koji nijesu bili ~lanovi, podsticalo je wegovo nepovjerewe u ve} stvorenu ve}i__________________ 7 Jovan \onovi}, Ustavne i politi~ke borbe u Crnoj Gori 1905-1910, Beograd 1939, 75 8 Isto, 76
129
nu u Skup{tini. Ovo je posebno poga|alo kwaèvu najbliù okolinu, u narodu poznatu pod imenom kamarila. Bore}i se za li~ne interese, nastojali su dosta perfidno da te interese prikaù kao interese gospodara, dvora, dinastije i dràve. Kamarila je bila neumorna u intrigama kod kwaza, ne samo protiv Kluba narodnih poslanika nego i protiv kwaève vlade iz èqe da wen pad vrati stvari na predustavno doba. Miju{kovi}eva vlada nije bila mo}na da zaustavi ve} zapo~eti rad anketnog odbora o ispitivawu zloupotreba, a izgubila je povjerewe i na pitawima spoqwe politike, tako, da joj je narodna skup{tina ve} 5. (18) novembra 1906. godine iskazala nepovjerewe. Dovedena u takav poloàj, vlada Lazara Miju{kovi}a morala je da 6. novembra 1906. podnese ostavku, koju je kwaz uvaìo. O razlozima Miju{kovi}evog neuspjeha prof. Jovan \onovi}, wegov savremenik, pi{e: U doba kad su se morale neminovno sudariti dve ideologije, na ~elu poslova trebalo je da budu qudi sa mnogo vi{e rutine i takta, nego {to ih je imao Miju{kovi}, a i sa mnogo vi{e odlu~nosti. Wegova vlada je trebalo da bude gromobran, koji bi sproveo strele i s desna i s leva, i ne bi dopustila udare u ku}u koju je {titio. On za to nije imao sposobnosti. Svojim sopstvenim izjavama pogor{ao je skup{tinsku atmosferu i dopustio da strele pogode wegovu vladu. Trebalo je napraviti prelaz i pripremiti kneza i narod za praktikovawe ustavnosti. To bi koristilo i jednom i drugom. Mesto toga, Miju{kovi} je samo ubrzao sukob koji je doneo neèqenih posledica svima. 9 O razlozima neuspjeha vlade dr Nikola [kerovi}, poslije dosta opse`ne studije, zakqu~uje: Wena nesre}a bila je u tome {to se, mada progresivna u pore|ewu sa starim apsolutisti~kim reìmom, na wu sru~ila sva o{tra kritika stawa koje je taj reìm stvorio i koje je ona imala da popravqa i {to se, s druge strane, na wu izlila sva osvetni~ka ù~nost predstavnika starog reìma, koji su woj pripisivali uzrok svoga pada i gubitka vlasti. 10 Jo{ tokom sukoba u Narodnoj skup{tini izme|u predsjednika Vlade Miju{kovi}a i ~lanova Kluba Narodne stranke, nekoliko mla|ih {kolovanih qudi predlaù poslanicima u Klubu da izrade program i statut stranke i da provedu organizaciju na terenu. Ovo je zna~ilo da poslije stvorenog temeqa, osnivawem Kluba narodnih poslanika, politi~ku
__________________ 9 Isto, 77. 10 Nikola [kerovi}, Crna Gora na osvitku 20. vijeka, Beograd 1964., str. 140-141
130
Jovan B. Marku{
gra|evinu treba zavr{iti da bi se moglo govoriti o stranci u savremenom smislu. Poslanici okupqeni u Klubu, prihvatili su da se izradi program i statut i izabrali odbor u koga su u{li pravnici: Milosav Rai~evi}, Mitar Vuk~evi} i Qubomir Baki}. Kao osnov za budu}i program su kori{}eni program Radikalne narodne stranke Srbije i program Srpske radikalne stranke Vojvodine. Kao osnovni politi~ki principi uzeti su: demokratija, parlamentarni oblik vladavine, op{tinska samouprava, sloboda {tampe, sloboda govora i okupqawa, garancija za li~ne slobode, itd. Monarhija je prihva}ena kao ~iwenica, sa èqom da to bude parlamentarna monarhija. Istaknuti politi~ki principi su bili ustvari osnovna na~ela gra|anske demokratije. Nacrt programa je pregledao jedan {iri odbor, pa je iznesen na pretres u Klubu koji ga je ve}inom usvojio. Jedan od osniva~a Narodne stranke, Janko To{kovi}, narodni poslanik, u svojim biqe{kama je povodom organizovawa stranke, izme|u ostalog, napisao: Iako je skup{tinska ve}ina spontano stvorena jo{ prvog dana skup{tinske sjednice po pitawu verifikacije mandata, kao {to je naprijed re~eno, i odstrawewa iz verifikacionog odbora virilnih, zvanih vladinih poslanika i starom sistemu naklowenih, a docnije u toku rada i sukoba sa kwazom i wemu odanom dvorskom kamarilom dosta pre~i{}ena i iskristalizovana, ipak se nije moglo imati pouzdawa u neorganizovanu ve}inu koja ne bi bila vezana jednim ideolo{kim programom, jer se predvi|alo da }e opet do}i do trvewa i otpora reakcije prilikom tih izmjena, koje su se, kao {to je re~eno, buxetom imale ocrtati. Zbog toga je na jednom skupu odlu~eno da se pistupi organizovawu stranke krajem februara, kada je u tom ciqu odre|en odbor za izradu programa koji bi odgovarao, i u politi~kom i u ekonomskom pogledu, te`wama i daqim smjernicama pokazanim i prihva}enim u toku rada skup{tinske ve}ine, kao i izradu statuta za wu. Negdje sredinom marta odre|en odbor iza{ao je sa izra|enim programom, i statutom pred plenum skup{tinske ve}ine, koja ih je u detaqima pretresla u nekolike uzastopne sjednice, koje su odràvane u privatnoj kafanskoj dvorani blizu zgrade Narodne skup{tine, odnosno Zetskog doma, gdje su onda odràvane skup{tinske sjednice, jer drugih, posebnih zgrada za tu svrhu nije bilo u Cetiwu. Za osnovu izrade programa uzet je program Radikalne stranke biv. kraqevine Srbije, koji je u ono vrijeme vlade Obrenovi}a bio napredan i revolucionaran, kako u politi~kom tako i u ekonomskom pogledu, te je kao takav sa neznatnim izmjenama unesenim prema na{im prilikama jednogla-
131
sno prihva}en predloèni tekst programa sa nazivom Program narodne stranke u Crnoj Gori.11 U Crnoj Gori prakti~no nije postojalo nikakvih organizacija, sem lokalnih zajednica koje su imale imovinski karakter i vodile brigu o komunicama12. âk i stale{ka u~iteqska udruèwa, koja su osnovana u {kolskim oblastima i po odobrenim pravilima, nai{la su ve} u prvim poku{ajima ~isto stale{kog rada na neprijateqski stav vlasti. Sama namjera osnivawa jedne politi~ke organizacije u skladu sa Ustavom, i u okviru Narodne skup{tine kao zakonodavnog tijela, izazvala je veliku pa`wu i strah kod vlasti. Ovaj civilizacijski korak skup{tinske ve}ine izazvao je pravu uzbunu kod kwaève okoline. Izrada programa i statuta, koji nije jo{ bio javno publikovan, primqen je kao neprijateqski akt uperen protiv kraqeve okoline, koja je svoje sopstvene interese nastojala da narodu predstavi kao interese dràve i dinastije. Dok jo{ nije bilo govora o programu i statutu stranke samo postojawe Kluba narodnih poslanika, u ~ijem radu je mogao u~estvovati svaki poslanik, te{ko je padalo najbliòj kwaèvoj okolini u narodu poznatoj kao kamarila13. Logi~ne te{ko}e sa novim ustavnim poretkom i prve korake parlamentarizma bezobzirno je eksploatisala kwaèva, protivustavna, okolina i grupa politi~ara koji su izgubili vlast, ne biraju}i sredstva u podsticawu kwaza protiv Kluba i namjere da skup{tinska ve}ina sa programom i statutom postane savremena stranka. Stvarawe jedne politike programski povezane, prve u Crnoj Gori zajednice, koja je statutom utvr|ivala na~in svoga rada, predstavqeno je kao antidràvni akt od interesnih grupa. Te intrige su na{le pogodno tlo kod kwaza, naviknutog da se ni{ta ne radi bez wegove voqe. Smatraju}i se ugroènim u svojim vladarskim pravima, koje je do dono{ewa Ustava imao, zatraìo je da mu se podnese nacrt programa poslani~kog Kluba. O doga|ajima koji su prethodili kona~nom uobli~avawu programa Narodne stranke Janko To{kovi} pi{e: Pozvao je predsjednika vlade Radovi}a i rekao mu otvoreno i iskreno da on smatra da Radovi} kao predsjednik vlade sa svojom
__________________ 11 Takav kwaèv odgovor i ocjena programa Narodne stranke vidi se iz pisma serdara Jago{a Radovi}a, oca A. Radovi}a, od 4.H 1907. godine, kwazu Nikoli, koje sadrì odgovor A. Radovi}a na kwaève op{tu`be (Dràvni muzej NR CG, fasc.akata iz 1907). To su zabiqeìli i Q. Baki} i dr J. Kuja~i} 12 Komunica - zajedni~ka ispa{a (Milan Vujaklija, Leksikon stranih re~i i izraza, Beograd 1972, str. 450) 13 Kamarila - dvorska klika, uà okolina jednog vladaoca koja vr{i osjetan i negativan, ili neodgovoran uticaj na upravqawe zemqom (Milan Vujaklija, isto, str.395)
132
Jovan B. Marku{
skup{tinskom ve}inom ide protivu wega i wegove dinastije, po{to se, kako je on rekao, saglasio sa programom koji }e imati za posqedicu pad wegove dinastije. Radovi} ga je, kako se u klubu izjasnio (jer je sala za odràvawe sjednica narodnih poslanika koji su pripadali Narodnoj stranci nazvana Narodni klub, po ~emu je i nastao naziv kluba{i), razuvjeravao i dokazivao da rad na oslobo|ewu i ujediwewu koje je Stranka stavila u svoj program ne zna~i i rad protivu wega i wegove dinastije, ve} je to stvar jednog idejnog programa koji treba, svaki rodoqubivi sin ove zemqe da prihvati nagla{avaju}i, kako Radovi} kaè, da su i on i wegovi preci o tome najvi{e idealisali i odu{evqavali se pjevaju}i srpstvu i jugoslovenstvu wihovom oslobo|ewu i ujediwewu. Da bi ga boqe uvjerio, na prvoj sjednici Narodnog kluba, Radovi} je izloìo gorwi razgovor i nezadovoqstvo kwaza jo{ okruènog intrigama wegove bliske okoline i reakcije, koja je to iskori{}avala i do maksimuma stvarala r|avi odnos kwaèv sa skup{tinskom ve}inom i wenom vladom, pa je predloìo da se u po~etku teksta programa stavi novi tekst kao po~etni: vjernost i odanost prestolu i domovini, deviza je Narodne stranke. Ovo je usvojeno jednoglasno jedino iz takti~kih razloga, kao za ono vrijeme vrlo potrebno, da bi se on tim umirio i da bi se izbjegao sukob koji je uskoro ipak nastupio.14 Narodna stranka je na Cetiwu u prvoj polovini februara 1907. godine javno saop{tila svoj program.15 Program je potpisalo 38 narodnih poslanika, koji su predstavqali ve}inu u Klubu u prvoj Narodnoj skup{tini izabranoj prema Ustavu. Program je javno publikovan u martu 1907. godine, a {tampan je u Dubrovniku (Srpska dubrova~ka {tamparija dr Graci}a i dr.). Statut stranke je potpisan krajem marta 1907. godine.16 Na taj na~in je i formalno uobli~ena u savremenom smislu prva parlamentarna stranka u Crnoj Gori. O programu Narodne stranke dr Nikola [kerovi}, narodni poslanik, napisao je sqede}e: Program Narodne stranke svojom pojavom ozna~ava potpuno nov akt politi~kog ìvota u Crnoj Gori, potvrdu o postojawu i potrebi djelatnosti dru{tvenih snaga na osnovama koje se bitno razlikuju od dotada{wih osnova dru{tvenog ìvota. Wegova vrijednost nije u samim idejama i mislima koje sadrì, ve} u samoj pojavi kao izrazu kolektivne voqe da se skupnim narodnim naporima pristupi ostvariva__________________ 14 Janko To{kovi}, Memoari, Cetiwe 1974, str. 40-41 15 Po starom kalendaru krajem februara, kako pi{e jedan od osniva~a Stranke 16 Nikola [kerovi}, isto, str. 162
133
Faksimil rukopisa Programa Narodne stranke prema kome je {tampan u Srpskoj Dubrova~koj [tampariji Dr Graci}a i dr. marta 1907. godine
134
Jovan B. Marku{
135
136
Jovan B. Marku{
137
138
Jovan B. Marku{
139
140
Jovan B. Marku{
Prvaci Narodne stranke (potpisnici Programa) ispred Zetskog doma na Cetiwu 1907.
odozdo na gore, slijeva nadesno I red sjede: Janko To{kovi}, Dr Milovan Maru{i}, Milosav Rai~evi}, Mitar Vuk~evi}, pop [piro Gligovi}, Nikola Jovanovi} i Mihailo Ivanovi} II red sjede: pop Novo Stani{i}, Bajo Garda{evi}, serdar Savo Plamenac, vojvoda Gavro Vukovi}, vojvoda [ako Petrovi} Wego{, Marko Radulovi}, Andrija Radovi}, vojvoda Lazar So~ica i vojvoda \uro Cerovi} III red stoje: Milija Pavi}evi}, Marko Vukoti}, Marko Petrovi} Wego{, Mitar Baki}, pop Vuko Popovi}, Joveta ]etkovi}, Spasoje Radulovi}, Nikola Bajagi}, Dr Du{an Matanovi} i Mitar \urovi} IV red stoje: Spasoje Pileti}, Lazar Jovovi}, Qubomir Baki}, Savo \ura{kovi}, Simo [obaji}, Vaso ]ulafi}, Gavrilo Cerovi}, pop Nikola Simovi}, Ilija Bojovi}, pop Milosav Tomi} i Radoje Popovi}
Napomena: od potpisnika Programa na slici nedostaje pop Vojin Popovi}
141
142
Jovan B. Marku{
143
Grupa narodwaka u {etwi Nik{i}em 1907. U sredini narodni poslanici Marko Vukoti} i Bajo Garda{evi}
Narodni poslanik pop Nikola Simovi} (u sredini) sa grupom Bratonoì}a na Cetiwu 1907.
144
Jovan B. Marku{
Narodni poslanik pop Milisav Tomi} (drugi slijeva) na katunu u Drobwacima
wu politi~kih sloboda, ekonomskom i kulturnom preporodu i unapre|ivawu ìvotnih uslova. Program Narodne stranke je prvi u Crnoj Gori dru{tveno-politi~ki akt, koji se uzdigao iznad patrijarhalno-plemenskih koncepcija na kojima je po~ivao sav dru{tveni i dràvno-politi~ki ìvot u Crnoj Gori. On zna~i kidawe s vjekovima tradicijom, s konzervativno-plemenskim takmi~ewem i plemenskom surevwivo{}u, koje je autoritativni reìm vje{to koristio za svoje svrhe i koje su, na taj na~in, postajale ozbiqna prepreka op{tenarodnom napretku. Program Narodne stranke je prvi javni, pisani i formulisani poziv narodu da zajedni~kim silama, bez obzira na pojedina~ne interese i tendencije, bez obzira na plemenske oznake pristupi izgradwi na demokratskim osnovama boqeg ìvota. Sam po sebi Program je umjeren, bez pretjerivawa, ali u crnogorskim prilikama radikalno napredan. Narodna stranka je svoje odnose prema vladaru formulisala na mo`da isuvi{e lojalan na~in. To je razumqivo kad se zna o ogromnom autoritetu, koji je kwaz Nikola jo{ uìvao u {irokim narodnim slojevima, i o wegovoj spremnosti da se bori svima sredstvima za svoje apsolutisti~ke navike. Moralo se biti na oprezu. Osniva~i Narodne stranke nijesu bili revolucionarci koji se spremaju da nasilno ru{e jedno te{ko politi~ko i ekonomsko stawe. Ali
145
ne bi bilo pretjerano u crnogorskim prilikama ozna~iti wihov nastup s programom kao revolucionaran akt. Revolucionaran je sam akt osnivawa stranke. I{lo se na organizovawe jedne kolektivne, op{tenarodne voqe koja }e, kao ravnopravna, stati prema voqi apsolutisti~ki raspoloènog vladara. Program je odre|ivao kretawe i djelatnost te kolektivne voqe i u unutra{woj i u spoqnoj politici. Unutra{wa politika je, po Programu, izrazito demokratsko-parlamentarna, napredna, a spoqna izrazito nacionalna - srpska i jugoslovenska. I unutra{wa i spoqna politika bila je dovoqno jasno formulisana ve} u Adresi, prije pojave Program. Kwaz Nikola je znao da su tvorci Adrese i Programa. îtaju}i Program, kwaz nije imao {ta formalno da prigovori. Ali je potpuno jasno osjetio sav zna~aj osnivawa jedne politi~ke stranke. On nije trpio nikakve organizacije, a ponajmawe politi~ke. Naviknut da bespogovorno izvr{ivawe wegove voqe i u unutra{woj i u spoqnoj politici, sa zastarjelim shvatawem dràve i uloge vladara u dràvnoj upravi, kwaz Nikola je mogao da shvati i primi osnivawe Narodne stranke kao otvoreni neprijateqski udar na wega li~no, kao i na wegovu dinastiju. On se osjetio ugroènim i prije nego {to je Narodna stranka osnovana. Narodna skup{tina se nije pokazala kako je on èlio, obi~an skup glavara pred kojima je on iznosio svoje gotove odluke samo zato da im dade na taj na~in {iri publicitet. Pokazalo se da ta Skup{tina ima i svoju voqu, koja se ne poklapa sa wegovom voqom. A iz te i takve Skup{tine dolazi osnivawe Narodne stranke, koja eto propisuje i na~in i puteve kojih treba da se drì dràvna politika! Narodna skup{tina je privla~ila narod. On se obra}a woj sa àlbama na dràne organe, na po~iwene mu nepravde, od we traì pomo} i za{titu... Sve mawe se vidi ~ekaoca pod Brijestom da pristupi gospodaru, sve mawe je molbenica kwazu. Kwaz Nikola je osjetio da ga narod napu{ta, da mu Skup{tina otima vlast! On nije smatrao da je ve} do{ao ~as za otvorenu borbu. Potpisnicama Programa Narodne stranke kwaz je odgovorio da je Program dobar, da mu se nema {to prigovoriti, da bi ga i on potpisao da nije vladar.17 Me|utim, kwaz Nikola je poja~ao svoju prikrivenu borbu i intrige protiv Narodne stranke, odnosno Kluba. Zato je koristio svaku
__________________ 17 Takav kwaèv odgovor i ocjena programa Narodne stranke vidi se iz pisma serdara Jago{a Radovi}a, oca A. Radovi}a, od 4.10.1907. godine, kwazu Nikoli, koje sadrì odgovor A. Radovi}a na kwaève op{tu`be (Dràvni muzej CG, fasc.akata iz 1907). To su zabiqeìli i Q. Baki} i dr J. Kuja~i}.
146
Jovan B. Marku{
priliku. Statut, koji je regulisavao unutra{wi red i poslovawe Kluba, predstavqen je kao neki revolucionarni akt ... 18 Savremenik tih doga|aja Nikola \onovi}, ~lan Kluba crnogorske univerzitetske omladine a kasnije ugledni advokat i publicista, pi{e da je Narodna stranka: Bila u pravom smislu stranka, jer je imala i partiski program i statut kao i da je predstavqala ona raspoloèwa u narodu koja su teìla podjeli vlasti izme|u naroda i vladaoca; uvo|ewe pune zakonitosti, i kontrole nad utro{kom dràvne imovine i zakqu~uje sqede}e: Narodna stranka dobija izgled buntovne i nemirne grupe. Mada Narodna stranka ni~im nije naro~ito izazvala nepoverewe Kwaèvo, samim tim {to se organizovala: donela svoj statut, i istakla svoj program, Kwazu se zamerila, jer mu je porasla pred o~ima opasnost od takvog rada, koja u stvari nije postojala. Navode}i da je Narodna stranka u narodu bila shva}ena kao stranka koja ho}e zbliàvawe pa i jedinstvo sviju Srba, kada za to bude nastupila mogu}nost, zakqu~uju}i analizu programa Narodne stranke, kaè sqede}e: Kao {to se vidi, program Narodne stranke bio je umereno radikalan. Nikakvih pretjerivawa u wemu nema. Mo`da su re~i {tedwa i kontrola, ~esto upotrebqene, vre|ale osetqivost starih krugova. Prema vladaocu stranka je bila u svojim izjavama vi{e nego lojalna, upravo servilna. Ali pomenula je u programu spoqne politike: da se sporazumno radi sa Srbijom i teì ostvarewu nacionalnih ideja! To se kwazu ve} nije dopalo. On je na to mogao da misli i da radi, ali nije voleo da mu u tako osetqivim stvarima niko predwa~i. O osniva~ima stranke \onovi} kaè: Osniva~i Narodne stranke pored mla|ih {kolovanih qudi bili su i pet starih crnogorskih vojvoda19. Ovo je najboqi dokaz da se duh stare tradicije slobodnih zakonodavnih skupova i ve}awa spojio sa te`wama novih generacija sa jasno nagla{enim ustavnim slobodama. Pored starih vojvoda najuticajniji qudi Narodne stranke bili su: Marko Radulovi}, Andrija Radovi}, dr Milovan Maru{i}, Mitar \urovi}, Mihajlo Ivanovi} i Milisav Rai~evi}. Od wih je Radovi} bio najvredniji, a dr Maru{i} najborbeniji 20.
__________________ 18 Nikola [kerovi}, isto, str.1560-162 19 Pored vojvoda: [aka Petrovi}a Wego{a, Lazara So~ice, Gavra Vukovi}a i \ura Cerovi}a, koji su u potpisu programa titulisani kao vojvode \onovi} vjerovatno misli na Marka Vukoti}a, najstarijeg sina vojvode Petra Vukoti}a, brata kraqice Milene, kojemu po pravu primogeniture pripada titula vojvode. 20 Nikola \onovi}, Crna Gora pre i posle ujediwewa, Beograd 1939, str. 59-64
147
U zakqu~ku svoje analize o programu Narodne stranke dr Novica Rako~evi} isti~e: Kada se uporedi sa Ustavom, program je duboko radikalno napredan i za onda{we crnogorske prilike i revolucionaran. Program se uzdigao iznad patrijarhalno plemenskih koncepcija na kojima je po~ivao sav tada{wi dru{tveno-politi~ki ìvot. To je bio, takve vrste prvi dru{tveno-politi~ki akt, koji je ozna~avao kidawe sa vjekovnim tradicijama i sa dubokom konzervativno{}u odnosa u crnogorskom dru{tvu. Wime se poziva narod da zajedni~kim silama, bez obzira na li~ne i lokalne interese i tendencije i bez obzira na plemenske oznake pristupi se izgradwi na demokratskim osnovima boqega ìvota. Program je otpisalo 38 narodnih poslanika, me|u kojima je bilo i virilnih. Po zanimawu su bili: sve{tenika 4, trgovac 1, zemqoradnik jedan, a ostali su bili aktivni ili penzionisani dràvni ~inovnici, od kojih nekoliko wih i sa fakultetskom spremom. Program je potpisalo i nekoliko poslanika iz stare generacije istaknutijih ratnika, koji su se nalazili na visokim poloàjima u vojnoj i dràvnoj hijerarhiji: vojvoda Gavro Vukovi}, vojvoda \uro Cerovi}, vojvoda [ako Petrovi}, vojvoda Lazar So~ica, serdar Savo Plamenac, Bajo Garda{evi}, Marko Vukoti}, Marko Petrovi}, pop-komandir Nikola Simovi} (Sekulovi}), Jevrem Baki}, Vaso ]ulafi}. Program su potpisali i Andrija Radovi}, predsjednik Vlade, kao i Marko Radulovi}, wen biv{i predsjednik. 21 O programu Stranke Jovan \onovi} pi{e: Klub Narodne stranke izradio je, o{tampao i objavio svoj program, koji je kod naroda nai{ao na dobar prijem: jer je program ove stranke bio sastavqen na bazi ustavnosti, u duhu demokratije i gra|anskih sloboda, i uz to bio sav u duhu svesrpskih ideja. 22 Poslije javnog publikovawa programa Narodne stranke reakcije su bile razli~ite, kako se moglo i pretpostaviti. O tome Janko To{kovi}, izme|u ostalog, pi{e: Objavqeni program i osnivawe Narodne stranke, prve i jedine onda u Crnoj Gori, prihva}eni su sa velikim odu{evqewem kod narodnih masa u Crnoj Gori, a poraàvaju}e su djelovali na pristalice starog reìma. U Organizaciju Stranke upisala se velika ve}ina narodnih poslanika, pa i oni koji su do tada bili neodlu~ni i kolebqivi, sem
__________________ 21 Novica Rako~evi}, Prva gra|anska stranka u Crnoj Gori, Ogledalo, Podgorica, jun 1991, br. 3, str.25 22 Jovan ]etkovi}, Ujediniteqi Crne Gore i Srbije, Dubrovnik 1940, str.73
148
Jovan B. Marku{
virilnih zvanih vladinih poslanika i nekolicine od onih koji su odranije bili tijesno vezani sa biv{om vladom Miju{kovi}a, po ~emu je ta grupa docnije dobila naziv grupa Miju{kovi}a ili miju{kovi}evci. [to se vi{e {irila na{a partijska organizacija u narodu, propagirana je i preko onda jo{ slobodnih listova nik{i}ke Narodne misli i podgori~ke Slobodne rije~i, to je vi{e bio pritje{wivan kwaz i wegova blià okolina i izazivala wega i wegovu kamarilu na akciju protivu nas, odnosno Narodne stranke i vlade Radovi}a, te je kwaz li~no po~eo ìvu potajnu akciju protivu na{e partijske organizacije, prizivaju}i pojedina~no poslanike iz na{e organizacije i uti~u}i wemu svojstvenim sredstvima da napuste stranku i wenu vladu i protivu we istupe u zgodnom ~asu, kad on to na|e za potrebno, kako bi je mogao tim zakulisnim i tajnim radom u Skup{tini iznenada oboriti. Sada je maska otkrivena i zavjesa dignuta, te je svakom ve} bilo jasno da je kwaz u svojoj aktivnosti stupio u akciju, da razbije Narodni klub i sprije~i organizaciju Narodne stranke u narodu. Iz svih krajeva Crne Gore Klub je dobijao ~estitke sa izrazom masovnih simpatija za osnivawe Narodne stranke i prilaèwe istoj mnogih iz unutra{wosti vi{ih slu`benika, koji jo{ nijesu bili obavije{teni o dràwu i akciji kwaèvoj prema Narodnom klubu, me|u kojima su bili i vojni~ki funkcioneri sa svojim simpatijama za organizaciju stranke pri osnivawu Narodnog kluba. Ukoliko je kwaèva akcija bila ja~a i otvorenija, na drugoj strani Klub i ~lanovi Stranke postajali su aktivniji i ìvqi u propagandi, pa i uticawu na svoje drugove da ne podlegnu wegovom uticaju, kao i uticaju wegove kamarile koja je sad ve} istupila javno protivu nas...23 Uz zakqu~ak da je Narodna stranka, prva i jedina politi~ka stranka u Crnoj Gori koja je imala svoj program i statut, dr Novica Rako~evi} isti~e i sqede}e: Iz raznih izvora se vidi da su organizacije Narodne stranke postojale i u unutra{wosti Crne Gore, u kapetanijama. Organizacije se formiraju oko pojedinih u~iteqa, sve{tenika, ponekog plemenskog kapetana, barjaktara i vodnika Narodne vojske kao i drugih istaknutih qudi na selu i u gradu. U gradu su se kao istaknuti kluba{i isticali pojedini {kolovani qudi, kao i pojedini trgovci i zanatlije. Sa ovim zakqu~kom je saglasan i mr Vuki} Ilin~i}, koji pi{e sqede}e: Program stranke potpisala je tada{wa ve}ina u Skup{ti__________________ 23 Novica Rako~evi}, Crnogorska narodna skup{tina 1906-1914, Podgorica 1997, str. 62
149
ni, a ubrzo je imala svoje mjesne organizacije u cijeloj zemqi. Glavni aktivisti stranke postaju u~iteqi, sve{tenici, a i po neki plemenski kapetan, barjaktar i drugi istaknuti qudi u narodu 24 Dr Jago{ Jovanovi}, pi{u}i o kluba{ima, smatra da su Za relativno kratko vrijeme postali jezgro prve u savremenom smislu organizovane stranke, oko koje su se okupqali demokratski orijentisani poslanici, i zakqu~uje: Narodna stranka, kluba{i, bila je, dakle, prva politi~ka stranka u Skup{tini, prva demokratska stranka u Crnoj Gori, koja se oformqavala u Skup{tini, na osnovu onih ideja koje je najnapredniji dio naroda jo{ otprije po~eo da {iri i propovjeda u narodnim masama protiv autokratskih te`wi kwaza Nikole i dvorske kamarile.25 Pi{u}i o raspoloèwu u narodu povodom osnivawa Narodne stranke i simpatizerima iz redova stare vlasti dr Nikola [kerovi} kaè: Prema ovom pokretu, koji vodi napredna grupa narodnih poslanika, a potpomaè {kolska omladina i radni{tvo oko Radni~kog udruèwa na Cetiwu, orijenti{e se i ve}ina starih nosilaca autokratskog reìma. Na ~elu te grupe, koju je povezivala duga saradwa u vr{ewu kwaève neograni~ene vlasti i osvetni~ka èqa zbog izgubqene davawem Ustava - vlasti, stoji vojvoda Boò Petrovi}, ro|ak kwaèv.26 Orijentacija starih nosilaca vlasti prema Narodnij stranci ne moè s e samo objasniti gubitkom vlasti, kao {to ne moèmo ni privrènost kwazu i autokratskom reìmu objasniti samo ro|a~kim ili prijateqskim vezama sa kwaèvskom porodicom. Nekolko karakteristi~nih primjera dovoqno govore o tome. Vojvoda Boò Petrovi} Wego{, najbliì kwaèv ro|ak, bio je simpatizer Narodne stranke, a wegov ro|eni brat Marko Petrovi} Wego{ je osniva~ Narodne stranke. Zetovi vojvode Boà, Andrija Radovi} i Gavrilo Cerovi} (oèweni k}erkama Linom i Olgom), a time i kwaèvi prijateqi su osniva~i Narodne stranke. Najbliì kwaèv ro|ak vojvoda [ako Petrovi} Wego{ (u istoj genealo{koj liniji kao vojvoda Boò i Marko) i wegov zet Mitar Vuk~evi} (oèwen k}erkom Stanom) su osniva~i Narodne stranke. Vojvoda Stevo Vukoti} je bio simpatizer Narodne stranke, a wegov brat Marko Vukoti} i zet Bajo Garda{evi} (oèwen sestrom Qubicom) su osniva~i Narodne stranke. Kao bra}a kwegiwe Milene, Stevo i Marko su {ure a Bajo
__________________ 24 Vuki} Ilin~i}, Formirawe Narodne stranke Kluba{a, Narodna misao br.1, septembar 2002, str. 110 25 Jago{ Jovanovi}, Istorija Crne Gore, Cetiwe-Podgorica, 1995, str. 344 26 Nikola [kerovi}, Crna Gora na osvitku 20. vijeka, Beograd 1964, str. 146-147
150
Jovan B. Marku{
pa{enog kwaza Nikole. Zet kwaza Nikole serdar Savo Plamenac (oèwen kwaèvom sestrom jedinicom Gordom) je osniva~ Narodne stranke. Iz ovoga proizilazi da su najbliì kwaèvi i kwegiwini ro|aci i prijateqi (bra}a, zetovi, {ure i pa{anozi) bili osniva~i ili simpatizeri Narodne stranke. Neki od wih su bili nosioci stare vlasti iz preustavnog doba, a drugi i sve da su htjeli nijesu mogli biti jer se radilo o mladim qudima. Po na{em mi{qewu, razlozi za orijentaciju prema Narodnoj stranci su bili vi{estruki op{ti i posebni. Op{ti su se ogledali u onome {to dr [kerovi} naziva pokretom, koji vodi grupa narodnih poslanika. Narodna stranka je u tom vremenu bila na ~elu narodnog i ustavnog pokreta koji je imalo veliku podr{ku u narodu. Ne bi se moglo re}i da je masovna podr{ka Narodnoj stranci bila plod razvijene politi~ke svijesti naroda, jer toga kao ni politi~kih sloboda nije bilo, ve} umje{nost osniva~a Narodne stranke koji su politi~ki uobli~ili èqe naroda i stale na ~elo ovog pokreta.27 Smatramo da je bitno ista}i i ulogu osniva~a Narodne stranke u prosvjetiteqsko-politi~kom obrazovawu na po~etku parlamentarnog ìvota Crne Gore. Ustav za Kwaèvinu Crnu Goru 1905. godine i parlamentarni sistem vladavine bili su za veliku ve}inu naroda totalna nepoznanica. Narodna stranka preko Narodne misli, prvog opozicionog lista u Crnoj Gori koji je bio tokom jednogodi{weg izlaèwa wen nezvani~ni organ, na jedan narodu razumqiv jezik vr{i politi~ko obrazovawe svojih ~italaca daju}i mnogo vi{e prostora prosve}ewu nego strana~koj propagandi. Kao karakteristi~an primjer moè posluìti ~lanak kojim se komentari{e javno publikovani Program Narodne stranke, gdje izme|u ostalog pi{e: On je {tampan i u{qed toga ho}emo da o wemu progovorimo. Rije~ stranka mo`da jo{ ne zvu~i u na{em narodu, jer se zami{qa, da su stranke neprijateqski logori, ali to mogu misliti samo neobavije__________________ 27 Vojvoda Boò Petrovi}, kao najbliì ro|ak kwaza Nikole, bio je ogla{en za prestolonasqednika crnogorskog do ro|ewa prvog mu{kog djeteta kwaza Nikole. Boò Petrovi}, ve} kao mladi} od dvadesetak godina, nosi zvawe predsjednika Senata, a po ustanovqewu ministarstva 1879. godine on je predsjednik vlade, odnosno predsjednik Dràvnog savjeta, i stalno je uz to drào resor ministra unutra{wih poslova. Ina~e je u toku svoga slu`bovawa vr{io najodgovornije misije u inostranstvu, koje nije, bud iz kojih razloga, mogao da obavqa sam kwaz. U narodu je smatran kao najpametnijim Crnogorcem. Poznata je krilatica: Sva Crna Gora ima oku pameti, a sam gospodin Boò oku i po. Vojvoda Boò, kao i wegova bra}a i najbliì drugi kwaèvi ro|aci, oslovqavan je sa gospodin. I to, po nekom nepisanom zakonu, samo oni, naro~ito u prvom periodu vladavine kwaza Nikole. Sam v. Boò se povukao iz aktivne politike iako je bio izabran za narodnog poslanika za prvu zakonodavnu Narodnu skup{tinu.
151
{teni, ina~e, svakom, ko boqe poznaje ustavni ìvot, tome je jasno, da to nije tako. Stranke su skupovi jednomi{qenika u na~inima i osje}ajima, u te`wama a i u na~elima kako da se radi na poboq{awu op{tega dobra: neko uzme jedan put, a neko drugi itd, oko jednih i oko drugih obrazuje se grupa jednomi{qenika i tako se stvore stranke. [to su te grupe istomi{qenika ve}e, to su i stranke ve}e, sna`nije i mo}nije. Pravog pojma o strankama kod na{eg naroda jo{ nema, a kako }e ga biti kod naroda, kad ga jo{ nema kod na{e inteligencije. Pomislite samo na ono {to se doga|alo u Skup{tini pa }ete vi|eti, da ve}ina i od samih na{ih poslanika nije dozrela da razumije, da dvojica mogu biti krajwi politi~ki protivnici, a u isto vrijeme prisni prijateqi u privatnom dru{tvu i opho|ewu. Kod nas ta nesre}na politika, ili boqe re}i li~ni interesi s jedne strane, razdvoje najboqe prijateqe, a s druge strane sklope qude, koji prije nijesu htjeli jedan drugom re}i ni pomaga Bog. Oh kakvih je anomalija mogao ~ovjek vi|eti kod na{ih poslanika! Oni, koju su izvjesne osobe nazivali lupeìma, sad su s wima i od wih traè savjeta i pomo}i; ali ne ~udite im se, tu je jedan glas vi{e u Skup{tini, ako joj bude su|eno da se okupi. O gdje si, politi~ki moralu, gdje si qudski karakteru!! Donde, dokle na{ narod dobro ne razumije {to je stranka i do|e do toga, da dva ro|ena brata mogu biti u potpunoj doma}oj slozi ali iz dvije stranke, nema smisla pravog osnivawa stranaka u narodu, jer sada{we grupisawe po strankama imalo bi vi{e oblik plemenskog, a i jo{ boqe re}i rodbinskog grupisawa, nego grupisawa u na~elne stranke. Za dokaz tome dovoqno je pogledati potowe ukaze u Glasu Crnogorca i pomisliti, ko {to kome dolazi, pa po tome suditi i ko je iz koje stranke. Mi smo eto odmah gotovi, da se koristimo zlim osobinama stranaka, a o dobrim osobinama, kao {to }e te vi|eti, te{ko da }e biti i govora bogzna jo{ i za koliko. Gowewe sposobnih politi~kih protivnika iz dràvne slu`be, a namje{tawe svojih ro|aka ili privrènik politi~kih, ne da se oprostiti ni u velikim dràvama, a ne kamoli u na{oj maloj zemqi, gdje od svega ~inovni{tva jedva ako odgovara polovina svom pozivu. U tome ba{ neki razumiju strana~ku borbu, tj. u nagra|ivawu svojih prijateqa, a u gowewu protivnika, kao da su prvi dobili neko iskqu~ivo pravo monopol patriotizma.
152
Jovan B. Marku{
Sa tom teorijom ne moè se sloìti nikakav dobar patriota, ali o tome }emo drugi put malo poduè... Utakmica u radu, u mislima, u osje}ajima, a sve u korist naroda i otaxbine, samo moè uroditi korisnim plodom, a {to oni sad pruàju narodu svoj program, to ~ine samo s tom svrhom da mu saop{te namjere osniva~a Narodne stranke, kao bi ih mogao lak{e osuditi kao javne radnike na politi~kom poqu, ako bi se u toku svog rada udaqili od tog programa bilo kao narodni poslanici, bilo kao ~inovnici ili obi~ni dràvqani, u isto vrijeme i da ~uju narodno mwewe bi li on, narod, imao {to dodati oduzeti, ili napraviti u programu osniva~a Narodne stranke, jednom rije~i da se dade narodu ideja da razmi{qa {to bi to bila Narodna stranka i kakav bi bio wen program. Tako }e se narod boqe upoznati {to su to stranke bez kojih nije mogu}e, kao {to rekosmo razvijati Ustavnost u jednoj zemqi, a {to je tako|e va`no, uvidje}e se namjere wenih osniva~a ~isto patriotske, a glasovi o wima preno{eni kroz narod skroz tendenciozni, nepo{teni i klevetni~ki: A djela }e svakog suditi, pa tako }e biti i s tim zlim hu{ka~ima. Na{ narod je svjestan, a ako se ponekad malo i zanese, ipak se ubrzo i povratiti, i neka niko ne misli, da ne}e vi|eti ko vi{e radi u wegovu korist, a ko za svoju li~nu. Ovaj program, dakle, za sad nije ni{ta drugo nego neka obaveza za potpisnike, da se moraju wega dràti i po wemu upravqati, a onog, ko od wega odstupi, osudi}e javno mwewe i kod naroda izgubi}e povjerewe, koje su mu wegovi bira~i poklonili. Biva da pri izborima pojedini kandidati za poslanike obe}aju bira~ima svakojaka ~uda, a sad, po{to su se vratili svojim ku}ama, neka vide bira~i, da li su wihovi izabranici {to od toga u~inili i da li su se vi{e bavili o op{tem ili o svom li~nom dobru. Svaki bira~ ima pravo i du`nost da o tome vodi ra~un, pa neka sudi po du{i i po onome {to vidi. Jo{ su stari Latini kazali: verba volant, skripta manent. (rije~i lete, pismena ostaju), po tome su i osniva~i Narodne stranke na{li za dobro, da pismeno unaprijed narodu zajem~e, {to i kako misle raditi wihovi izabranici bar {to se op{teg narodnog dobra ti~e. [to se, pak, li~nog dobra ti~e, to ne pi{e ni u jednom strana~kom programu, to pi{e u srcu pojedinih poslanika; to samo docnije iza|e na javnost; to }e vi|eti narod i uzalud }e se upisivati u ijednu stranku, pa makar i u najpopularniju, onaj, koji koriste}i se narodnim povjerewem, ili boqe re}i narodni ra~un bude vi{e radio za sebe nego za narod...
153
Program Narodne stranke isti~e i to, da pokreta~i stranke moraju biti skroz nekoristoqubivi. Ko po{teno provodi na~ela, nailazi}e uvijek na prepreke, a mora}e mo`da i stradati, ali na~elni borci za to ne mare, jer sje}aju se one velikog na{eg pjesnika: ~a{u meda jo{ niko ne popi, {to je ~a{om ù~i ne zagr~i, ~a{a meda i{te ~a{u ù~i, smije{ane najlak{e se piju. Oni koji rade sve za svoju korist, i daleko im je i od pomisli korist naroda, {ire glasove, i napadaju ba{ one koji bi htjeli da rade prvenstveno za op{tu stvar. Onaj, koji nekoga opada i uvijek se tim sredstvima sluì, ne moè se preporu~iti svojim radom i te{ko ga svakoj zemqi, gdje takvih mnogo ima, a jo{ teè kad oni zauzimaju va`nija mjesta i upravqaju zemqom. Ko tu|im grehovima ho}e da se posluì ili jo{ gore da ih izmi{qa, nema svojih vrlina, ina~e bi bio uvjeren, da }e ga one preporu~iti, pa se ne bi tim r|avim sredstvima sluìo. Jezuitsko i licemjerno je ono hvalisawe pojedinca, koji kaù: Ja sve za dobro, za korist, za ugled moga Uzvi{enog Gospodara Wegovog doma. Zar to isto ne osje}aju oni, koji slu{aju takve pri~e; zar ima ikog u Crnoj Gori ko druk~e misli, ali po{ten ~ovjek radi i trudi se, a ne hvali se ni veli~a, wega wegov rad i djela hvale i veli~aju. Zar Gospodar ima drugog dobra, druge koristi, nego dobro i korist cjelokupnog mu naroda; zar wegov ugled nije skop~an s ugledom dràve mu i naroda; zar nije ono pravi radnik za Gospodara i Wegov Uzvi{eni dom, koji neumorno radi za otaxbinu i narod, a rijetko se ili, gotovo nikad ne isti~e?! A {ta mi radimo? O tome ne treba ~itaocima mnogo pri~ati, jer isuvi{e slu{aju ima ve} nekoliko mjeseca svakojake izmi{qotine. Onaj koji je svjestan svojih prava i du`nosti, ne}e ni{ta {to mu se pri~a uzeti zdravo za gotovo, ve} se o svemu, {to mu se pri~a, dobro unaprijed promisliti. Qude }e cijeniti po radu, a ne po pri~ama, pa bilo da oni li~no pri~aju, bilo da za wih pripovijedaju wihovi prijateqi. Uvijek treba razmisliti ima li doti~ni tu kakvog interesa i dopu{ta li zdrav razum, da toga bude. Sad narod ima u rukama program Narodne stranke, te prema tome i priliku, da se li~no uvjeri, da je u wemu (programu) predvi|eno samo ono {to treba raditi, pa da na{a mala zemqa po|e blagostawu, a
154
Jovan B. Marku{
ni jedne same rije~i od svih onih nepatriotskih izmi{qotina, za koje se narodu pri~alo, da postoje u toj stra{noj kwizi osniva~a Narodne stranke. Program Narodne stranke ne moè da se ne pohvali. On je rodoqubiv, skroz proèt idejom narodnog napretka i ugleda dràve i Gospodara, samo treba qudi da ga izvode i izvr{avaju. U jednom uvodnom ~lanku, kao {to je ovaj, na~ela stranke ne mogu se u potankostima obja{wavati. To }e se mo}i nizom naro~itih patriotskih ~lanaka, koji }e {qedovati kao rezultat pa`qivog prou~avawa samog programa. U kratkim potezima ta na~ela svode se na sqede}e: da je dràva radi sviju dràvqana podjednako; da je svakome za{ti}ena li~nost i imawe; da se izvode politi~ke slobode dràvqana u demokratskom pravcu; se popravi ekonomsko stawe zemqe, da se uvede pravilniji na~in razreza dacije i drugih dràvnih da`bina i obaveznog rada; da se uvede razumna {tedwa i pravilno finansirawe; da se {titi pravda, vjera i {kola; da se ~uvaju na{i dobri obi~aji a r|avi i rasko{ da se suzbijaju; da se na{ podmladak vaspitava u duhu narodnom; da se izobli~avaju intriganti, klevetnici i laskavci. Dolazi za tim najva`nije reforme, koje bi trebalo {to prije izvr{iti, a to bi bile: Ure|ewe ~inovni~kog pitawa; preustrojstvo op{te administracije; ure|ewe zakonodavstva prema na{im prilikama, {irewe osnovne, sredwe i prakti~ne nastave; racionalno obra|ivawe zemqe... podizawe zanata, trgovine i industrije; {irewe mreè kolskih i gvozdenih puteva i upotrebe obaveznog rada u plemenima, preustrojstvo finansijske struke; stroà pa`wa nad dràvnom imovinom; preustrojstvo Monopola duvana; uvo|ewe nu`nih zakona u vojsci, kojima }e se uvesti stalan red i stati na put samovoqi pojedinca, a naro~ito odrediti kad se Crnogorac ima smatrati kao vojnik, a kad kao gra|anin; vo|ewe spoqwe politike u duhu i te`wama narodnim itd. Program zavr{uje rije~ima: Privredno jaka, finansijska sre|ena, vojskom spremna, sa utvr|enim unutra{wim odnosima na {irokoj osnovi ustavnih sloboda, Crna Gora, naslowena na jednodu{nost wenog Uzvi{enog Vladara i naroda, posta}e elemenat reda, rada, slobode narodnog napredovawa i razvijawa. Eto kakav je program, kojega se misli dràti wegovi potpisnici u svom politi~kom radu i na osnovu kojega }e se vremenom produìti osnivawe stranke u narodu, kad to budu prilike dozvolile.
155
Sad neka narod cijeni, da li su za osudu ideje osniva~a Narodne stranke, ili su naprotiv za osudu neistiniti i tendenciozni glasovi, koji su se u potowe dane kroz narod {irili. Docnije }e narod imati da sudi po djelima, a ne po praznim i izmi{qenim glasovima. Ovoliko kao predgovor o radu i programu Narodne stranke.28 Narodna misao posvetila je ~itavu seriju ~lanaka politi~kom obrazovawu ~italaca, kao na primjer o: Ustavu, parlamentarnom sistemu, demokratizmu, zalagawu za zakonitost i zakonodavni rad Narodne skup{tine, virilnim poslanicima, Narodnoj skup{tini i strankama, opoziciji, samoupravi op{tina, {tampi i izraàvawu slobodne misli, pravu na sastajawe i udruìvawe, me|unarodnom pravu ...itd. Danas, sto godina poslije, kada se pro~itaju ~lanci u Narodnoj misli nije te{ko uo~iti da se mnogi aktuelni politi~ari nalaze na po~etku azbuke parlamentarne demokratije. Na na{u veliku àlost, mnoge stvari kao da su vra}ene na po~etku stogodi{weg kruga. Osnivawe Narodne stranke je ozna~ilo hod po mukama za wene osniva~e, ~lanove i simpatizere. O metodu satanizovawu opozicije od strane autokratske vlasti dr @ivko M. Andrija{evi} izme|u ostalog pi{e: Da }e crnogorska vlast imati muke s opozicijom, postalo je jasno samo nekoliko dana nakon verifikacije poslani~kih mandata prvog saziva Crnogorske narodne skup{tine (oktobra 1906). Najvi{a zemaqska vlast, oli~ena u kwazu -gospodaru, prili~no je bila iznena|ena kada je spoznala da u parlamentu nema apsolutnu ve}inu, odnosno, da su na prvim parlamentarnim izborima pobijedili kandidati kojima Dvor nije bio naklowen. U Dvoru su bili iznena|eni kada je za predsjednika Skup{tine izabran ~ovjek koji nije uìvao kwaèvu podr{ku, a zatim naprosto zapaweni kada su ne~esovi anonimusi izglasali skup{tinsku Adresu kojom se kritikuje red vlade Lazara Miju{kovi}a... I pored deklarativne spremnosti da prihvati legitimnost druga~ijeg politi~kog mi{qewa, nekada{wa crnogorska vlast je opoziciju uglavnom tretirala kao skup ne~asnih qudi, ~ije su politi~ke namjere sumwive i problemati~ne. Iako je zvani~no iskazivala nepristrasnost prema opozicionoj politi~koj grupaciji koja je formirana 1906. godine, unutar crnogorske vlasti je postojalo uvjerewe da izme|u dràvnog neprijateqa i opozicionara treba staviti znak jednakosti. êsto je u slu`benoj komunikaciji izraàvana sumwa u objektivnost i pouzdanost dràvnih slu`benika koji imaju veze sa opozici__________________ 28 Narodna misao, Nik{i}, br. 20. od 7.5.1907. g.
156
Jovan B. Marku{
jom, a uobi~ajeno je bilo da policijska vlast nadle`nom ministarstvu dostavqa detaqne izvje{taje sa politi~kih skupova opozicione partije, i to sa intonacijom koja upu}uje da je rije~ o skupu kakve neprijateqske grupacije. Stav najvi{e dràvne vlasti da su protivnici kwaza Nikole neminovno protivnici narodnih (nacionalnih) i dràvnih interesa, predstavqao je op{ti princip za definisawe svakog opozicionog djelovawa. Politi~ko konfrontirawe s Gospodarom, ~iji se patriotizam i dràvni~ka mudrost smatraju za neupitne vrijednosti, odmah je, po principu silogizma, dobijalo obiqe`je nepatriotske djelatnosti. Zato su u tada{woj crnogorskoj zvani~noj {tampi poku{avali obi~nom svijetu da objasne kakvih sve opozicionara ima u Crnoj Gori. Uglavnom, opozicionari su bili podijeqeni u dvije grupe: prvoj grupi su pripadali opozicionari koji su na pogre{nu stranu do{li zbog sopstvene zablude i neznawa, a drugoj opozicionari koju su na suprotnu stranu pre{li zbog ne~asnih pobuda. U prvoj grupi, kako se govorilo, ima qudi koji iskreno èle da pomognu svojoj domovini, ali ne znaju kako to da urade, dok su u drugoj grupi najobi~niji klasolovci i orednolovci, kojima politika sluì za zadovoqewe li~nih ambicija i nemjerqive sujete... Navode}i da prvi izbori poslije osnivawa Narodne stranke, nijesu bili shva}eni kao obi~na bitka za poslani~ka mjesta, ve} kao bitka za spas dràve, naroda i dinastije, dr Andrija{evi} sasvim ta~no zakqu~uje: Na sli~an na~in svoje protivnike tretirali su i kasniji crnogorski reìmi, izjedna~avaju}i svoj opstanak na vlasti s opstankom dràve i naroda.29 Bez obzira na negativne posqedice koje je donio osniva~ima, ~lanovima i simpatizerima, ~in osnivawa Narodne stranke predstavqa istorijski doga|aj za Crnu Goru, kojim treba da se ponose i oni koji nijesu po politi~koj orijentaciji saglasni sa dana{wim ~lanovima i simpatizerima obnovqene Narodne stranke na dan Sv. Vasilija Ostro{kog 1990. godine.
__________________ 29 @ivko M. Andrija{evi}, Nacija s gre{kom, Cetiwe 2004, str. 88-92
157
Himna Narodne stranke koju su prihvatili obnoviteqi rada Stranke 1990.
GLAVA V
NARODWA^KE VLADE (1906-1907)
Narodwa~ke vlade (1906-1907)

A) PRVA PARLAMENTARNA VLADA MARKA RADULOVI]A
vlade Lazara Miju{kovi}a pro{lo je desetak dana. Uvi|aju}i da kwaèvska vlada nema podr{ku u Skup{tini, kwaz je vjerovatno sugerisao Miju{kovi}a da podnese ostavku. Istoga dana, po{to je vlada podnijela ostavku, kwaz Nikola je pozvao u dvor predsjedni{tvo Narodne skup{tine radi konsultovawa u vezi sa imenovawem nove vlade. Pod uticajem op{teg raspoloèwa, ovog puta kwaz Nikola se odlu~io da imenuje vladu iz opozicije koja }e imati povjerewe Narodne skup{tine. Razlog za tada{we veliko zadovoqstvo leào je u tome, {to se ovo smatralo pobjedom ustavne mo}i naroda, izraène preko wegovih poslanika u Skup{tini. Ovakvo raspoloèwe je potpuno razumqivo ukoliko znamo da Ustavom u Kwaèvini Crnoj Gori nije bio predvi|en parlamentarni sistem vladavine, ve} je smisao ustavnih propisa bio takav da vlada moè i daqe ostati na vlasti bez obzira na raspoloèwe u Narodnoj skup{tini. Kwaz Nikola je povjerio sastav kabineta Marku Radulovi}u, ~lanu Dràvnog savjeta, narodnom poslaniku i potpredsjedniku kluba Narodne stranke. Prva parlamentarna vlada Marka Radulovi}a je obrazovana 11 (24) novembra 1906. g., a 12. (25) novembra u Narodnoj skup{tini pro~itan ukaz o razrje{ewu vlade Lazara Miju{kovi}a i imenovawu vlade Marka Radulovi}a. Prvi mandatar iz Narodne stranke sastavio je vladu od mla|ih qudi koji su kao ~inovnici radili u dràvnoj upravi. Marko Radulovi} je ro|en 1866. godine u Paì}ima kod Danilovgrada, pravni fakultet je zavr{io u Beogradu, i na poziv kwaza Nikole 1893. godine
Od prve sjednice Narodne skup{tine do ostavke
162
Jovan B. Marku{
Marko Radulovi} predsjednik prve parlamentarne vlade u Kwaèvini Crnoj Gori
Faksimil naslovne strane Narodne misli od 19. novembra 1906, koja donosi vijest o izboru prve parlamentarne vlade u Kwaèvini Crnoj Gori
163
do{ao da radi u Crnu Goru. Pored mjesta predsjednika u vladi je pokrivao resor ministra inostranih poslova. Mihailo Ivanovi}, pravni fakultet je zavr{io u Zagrebu, sa mjesta vr{ilaca du`nosti ~lana Velikog suda imenovan je za ministra unutra{wih djela. Danilo Gatalo, komandir rodom iz Mostara, zavr{io je vojnu {kolu u Rusiji, sa mjesta komandanta stoje}e vojske imenovan je za ministra Vojnog. Mitar \urovi}, Pravni fakultet je zavr{io u Beogradu, sa mjesta ~lana Velikog suda imenovan je za ministra finansija. Milosav Rai~evi}, pravni fakultet je zavr{io u Rusiji, sa mjesta vr{ilaca du`nosti predsjednika oblasne uprave u Nik{i}u imenovan je za ministra prosvjete i crkvenih poslova. Svi ministri, sem Danila Gatala, artiqerijskog komandira (majora), bili su pravnici i osniva~i Narodne stranke. Predsjednik vlade Marko Radulovi} je bio najstariji po godinama. Savremenici se slaù u ocjeni predsjednika Radulovi}a da se radilo o ispravnom i ~estitom ~ovjeku, pri tome vrlo umjerenom i odmjerenom, dostojnom povjerewa.1 Marko Radulovi} je 12. (25) novembra 1906. godine Narodnoj skup{tini predstavio vladu i naglasio da zbog kratko}e vremena, vlada nije mogla iza}i sa programom svoga rada. Novu vladu kratkim govorom pozdravio je predsjednik Narodne skup{tine, vojvoda [ako Petrovi} Wego{. Naglasio je da je pravedan izbor vlade izvr{en voqom ve}ine Narodne skup{tine koju je traìo kwaz Nikola. Po{to je Mihailo Ivanovi} imenovan za ministra unutra{wih djela to je istog dana za novog potpredsjednika Narodne skup{tine izabran Gavrilo Cerovi}, pravnik, narodni poslanik, jedan od osniva~a Narodne stranke.2 Dolazak nove vlade, kluba{ke vlade, kako ju je nazivao narod, javno mwewe je primilo vrlo dobro, kao doga|aj od velike politi~ke va`nosti. Jovan \onovi} kao savremenik isti~e da su narod i omladina smatrali da je ovakva vlada pobjeda mlade Crne Gore, kao i da su za momenat zaboravqena sumwi~ewa u iskrenost kwaèvu i da se povjerovalo da se rije{io da ide novim putem.3 Narodna skup{tina je 17(30) novembra 1906. godine pretresla novi nacrt Adrese, tj. program rada nove vlade. Sjutradan je usvojena Adresa kojom je Narodna skup{tina, sazvana u prvi redovni saziv, odgovorila na prestonu besjedu kwaza Nikole. Izabrano je {est Narodnih poslanika koji u zajedno sa ~lanovima Predsjedni{tva i predsjednicima skup{tinskih odsjeka sa~iwavali delegaciju koja je kwazu Nikoli
__________________ 1 Nikola \onovi}, Jovan \onovi}, Janko To{kovi} i Nikola [kerovi}. 2 St.b., str. 137-138 3 Jovan \onovi}, Ustavne i politi~ke borbe u Crnoj Gori 1905-1910, Beograd 1939, str. 79
164
Jovan B. Marku{
predala Adresu.4 Ovaj program se umnogome razlikovao od onog izraènog u kwaèvoj prestonoj besjedi. O reakciji javnog mwewa Jovan \onovi} pi{e: Zadovoqstvo je samo postalo ve}e kad je vlada u adresi skup{tinskoj iznela svoj program rada u unutra{woj i spoqnoj politici. Unutra je podvukla rad na svestranom preporo|aju zemqe, reformama zakonodavstva i administracije, a spoqa politiku naslona na Rusiju i Srbiju. Narodno pretstavni{tvo èli da izme|u dve srpske slobodne zemqe Crne Gore i Srbije bude potpuna solidarnost. Odràvawe ~vrstih i stalnih bratskih veza sa jednokrovnom bra}om u Kraqevini Srbiji garancija je boqe budu}nosti srpskoga plemena, i samo u toj vezi moèmo gledati ostvarewe na{ih zajedni~kih ideala i za{titu na{ih narodnih interesa kaè se u Adresi. Ovo nagla{avawe dobrih i bratskih odnosa sa Srbijom naro~ito je dobro primqeno. Raspre izme|u Beograda i Cetiwa bolno su se ose}ale u du{i narodnoj. Crnogorci nisu mogli razumeti za{to dva srodnika na prestolu ne mogu voditi politiku kao dva brata, politiku potpuno jednaku. Interesi srpstva su jedni, zato i politika dve srpske zemqe mora biti istovetna. Mesto toga, zapaàlo se da se Cetiwe ni najmawe ne mewa, da wegov malo prijateqski stav prema Beogradu, iz doba Obrenovi}a, ostaje kakav je bio. Knez je ranije obja{wavao antagonizam Cetiwa i Beograda svojom rusofilskom i Obrenovi}a austrofilskom politikom. Kad je wegov zet u Beogradu poveo tako|e rusofilsku politiku, on je ostao pri ranijem stavu prema Beogradu. Ranije su bile dve koncepcije i dva na~ina rada. Jedni su mislili da se srpstvu moè najboqe posluìti naslonom na Rusiju, drugi naslonom na Austriju. Sada se obe dràve i obe dinastije naslawaju na Rusiju. Pored toga su u krvnom srodstvu. I opet se ne slaù! To se zaista nije razumevalo u crnogorskim brdima. Stoga se do{lo na ideju, da bratskoj politici dve zemqe istoga naroda smetaju dinasti~ki interesi. Mo`da prvi put u novoj istoriji Crne Gore nastaju duboke sumwe da dinastije mogu biti {tetne op{tim srpskim interesima. Jer, kad i dve srodni~ke dinastije, koje uz to jo{ idu istim velikim linijama u spoqnoj politici, ne mogu sara|ivati, onda je te{ko na}i lek sa obe zajedno. To je duboko zabolelo Crnogorce, i utoliko pre su se obradovali vladinoj izjavi da }e u spoqnoj politici i}i sa Srbijom. Poverovalo se, da je knez odobrio ovu izjavu vladinu i da je re{en da je primeni.5
__________________ 4 St.b., str.187-236 5 Jovan \onovi}, isto, str.79-80
165
O sadràju Adrese, tj. programu vlade, dr Nikola [kerovi}, izme|u ostalog, pi{e sqede}e: Adresa isti~e nadu narodnog predstavni{tva: da }e mu kwaz iza}i u susret: ne samo da se o~uvaju ustavom zagarantovana prava narodna, nego i da se pro{ire u duhu savremenosti i narodnih potreba; da }e nova vlada uputiti svoj rad u duhu prave ustavnosti, te èli u tu svrhu reviziju zakona koje su dosada{we vlade izdale; narodno predstavni{tvo naro~itu va`nost pridaje zakonima, kojima se ide na to da se narodu da na~ina i mogu}nosti za privredni i politi~ki razvitak; narodno predstavni{tvo konstatuje da se dosada{wim upravqawem nije vodilo dovoqno ra~una o mo}i naroda ni o pravi~nosti u optere}ivawu dacijama wegove imovine i zarade; da stalno ekonomsko opadawe na{eg naroda, koje se o~igledno ispoqava u opasnom po na{ dràvni ìvot traèwu zarade izvan zemqe, ima svoj korijen u neuvi|avnom vo|ewu unutra{we i naro~ito finansijske politike, pa se zbog toga javqa prijeka potreba da se uz odràvawe ravnoteè buxeta pristupi razumnom preobraàju cjelokupnog finansijskog sistema i preure|ewu Dràvne kontrole; da se ne smije ni pomi{qati na nove terete iako {iri rad iziskuje i vi{e materijalnih sredstava, sve donde, dok se ne oja~a privredna snaga na{e zemqe, koja je do sada bila prosto zanemarena. U vezi s tim narodno predstavni{tvo iznosi opseàn program mjera za podizawe i unapre|ewe poqoprivrede uop{te, trgovine, zanata, nov~arstva, industrije, saobra}aja; pozdravqa unapre|ewe plovidbe na Skadarskom jezeru i gra|ewe prve èqeznice, èle}i da ona bude nastavak velike balkanske èqeznice, koja bi polaze}i od Srbije i{la preko Stare Srbije i Crne Gore i izlazila u Bar na Jadransko more. Poseban stav Adrese posve}en je najbolnijem pitawu ne samo na{e dràvne administracije, nego i na{ega dru{tvenoga stawa. Od mase ~inovni{tva koje narod pla}a, jedan dio je nepotreban, a drugi ve}i dio nesposoban za svoje poloàje. Potrebno je da se smawi broj ~inovnika, da se zatvori put nespremnim i neispravnim za dràvnu slu`bu, da se odredi stepen obrazovawa za ~inovnike prema poloàju i strukama. Istaknuta je, daqe, va`nost zakona, kojima se narodu osigurava li~na i imovna bezbjednost, a naro~ito pravilno i brzo izricawe pravde... Nagla{ena je potreba temeqitog reformisawa administracije, a naro~ito ure|ewe upravqawa po{tom i telegrafom, kako bi se i u zemqi i na strani podigao opali ugled ove va`ne ustanove. Adresa podvla~i zaostalost prosvjete i potrebu otvarawa i ure|ewa osnovnih, sredwih i drugih {kola, jer samo dobro ure|ena {kola, spremno i osigurano
166
Jovan B. Marku{
u~iteqstvo moè trgnuti narod iz patrijarhalnog dremeà i dati mu dobre gra|ane, savjesne slu`benik i hrabre vojnike... U Adresi je poklowena pa`wa va`nosti crkve i hitnog ure|ewa saniteta. Narodno predstavni{tvo isti~e daqe: Crna Gora je bila, jeste i treba da bude gwijezdo srpskih junaka i mi s rado{}u konstatujemo da nema `rtava, koje narod ne bi podnio za spremu na{e hrabre vojske i odràwe uro|enog joj vite{kog duha... zato Narodno predstavni{tvo s nestrpqewem o~ekuje: zakone kojima se uvodi red i disciplina u vojsci; kojima se staje na put samovoqi pojedinih ~asnika; kojima }e se ta~no odrediti, kada se Crnogorac ima smatrati kao vojnik i kada kao gra|anin... Tako je Narodna skup{tina formulisala osnove svoje unutra{we i spoqa{we politike. Te osnove se bitno razlikuju od onih koje su izraène u prestonoj besjedi, koja je izraz èqa ne samo prethodne vlade nego i izraz èqa i osnova samog kwaza Nikole. Dvije naro~ito istaknute programske ta~ke skup{tinske Adrese, o kojima u prestonoj besjedi nema ni nagovje{taja, morale su naro~ito dirnuti kwaza Nikolu. U unutra{woj politici: zahtjev o reviziji ustava, a u spoqnoj politici zahtjev da srpsko nacionalno pitawe svagda i u svakoj prilici bude osnov sve spoqnopoliti~ke djelatnosti Crne Gore u potpunoj solidarnosti i ~vrstoj saradwi sa bratskom Srbijom. Kwaz Nikola nije mogao biti ravnodu{an prema tim postavqenim od Narodne skup{tine zahtjevima. Ali pored svega toga kwaz Nikola je primio Adresu a da nije javno u~inio kakvu primjedbu. Nijesu bile zrele prilike za to. On je tek ne{to docnije, javno, poveo rat protiv osnovnih zahtjeva Narodne skup{tine, odnosno Narodne stranke.6 Prvi zakon parlamentarne vlade Radulovi}a usvojen u Narodnoj skup{tini je bio Zakon o poslovnom radu u Narodnoj skup{tini. Poslije ovoga usvojen je Zakon o izborima narodnih poslanika. Zakon ima op{te odredbe, devet djelova i 90 ~lanova. Wima se reguli{u: izborni okruzi, broj poslanika, bira~ko pravo, ko moè biti narodni poslanik, bira~ki spiskovi, kandidatske liste, glasa~ka mjesta, bira~ki odbori, na~in glasawa, izborni materijal, krivice i krivi~ni postupak. Osnovna razlika ovog Zakona u odnosu na onaj iz 1906.godine je u tome, {to je uveden tajni na~in glasawa kuglicama. Svaki kandidat u izornom okrugu imao je svoju kutiju na dan izbora, na kojoj je pisalo wegovo ime.7 Zakon je stupio na snagu 5 (18) januara 1907.godine.
__________________ 6 Nikola [kerovi}, Crna Gora na osvitku 20 vijeka, Beograd 1964.godine, str.142-144 7 Zakon o izboru narodnih poslanika, Cetiwe 1907.g.
167
Na sjednici Narodne skup{tine 27.novembra 1906.godine narodni poslanik dr. Milovan Maru{i}, jedan od osniva~a Narodne stranke, predloìo je izmjenu ~lana koji reguli{e naziv Narodne skup{tine. Dao je predlog da se nazove Narodna skup{tina Kwaèvine Crne Gore ili Srpska Narodna skup{tina Kwaèvine Crne Gore. Predlog je obrazloìo potrebom da pojmovi srpstva budu {to pojmqiviji ne samo nama Srbima, nego i drugim stranim narodima. Oko ovog predloga vo|ena je {ira rasprava i na glasawe su stavqena dva predloga dr Maru{i}a. Na poimeni~nom glasawu oko predloga glasalo 55 prisutnih poslanika od kojih je 35 glasalo za predlog Srpska Narodna Skup{tina Kwaèvine Crne Gore, a 20 je glasalo za predlog Narodna skup{tina Kwaèvine Crne Gore8 O ovoj skup{tinskoj odluci i raspravi dr Novica Rako~evi} pi{e sqede}e: Me|utim, koliko nam je poznato, ovaj prijedlog nije nikada stupio na snagu, pa je i daqe kako se to vidi iz Stenografskih biqeàka, ostao naziv Crnogorska Narodna skup{tina. U aprilu 1907. godine odloène su sjednice Narodne skup{tine, da bi u julu iste godine ova Skup{tina bila raspu{tena. Rasprava vo|ena oko pitiawa naziva Narodne skup{tine nije imala nacionalno obiqe`je. Oni poslanici koji su glasali protiv naziva Srpska narodna skup{tina Kwaèvine Crne Gore prolazili su od toga da je to samo nepotrebno gomilawe rije~i, jer skup{tina u Srbiji naziva se Srpska skup{tina, a jasno je da su Crnogorci Srbi i Crna Gora srpska dràva. Kao primjer za potvrdu ove na{e konstatacije navodimo: Jovan Plamenac uporno se zalagao da se Narodna skup{tina nazove srpskom, a poznato je da je bio najpovjerqiviji ~ovjek kraqa Nikole i najistaknutija li~nost u organizovawu boì}ne pobune 1919. godine protivu izvr{enog ujediwewa kao i najistaknutija li~nost u emigrantskoj Crnoj Gori. A Janko Spasojevi}, koji se uporno zalagao protiv naziva Srpska narodna skup{tina, bi}e ~lan Crnogorskog odbora za narodno ujediwewe osnovanog u Prizu 1917. godine i jedan od najistaknutijih ~elnika u sprovo|ewu ujediwewa Crne Gore i Srbije.9 Tada{wi narodni poslanik Janko To{kovi} o razlozima izmjene naziva Skup{tine u Zakonu o poslovnom redu u Narodnoj skup{tini (koji je imao stajati na skup{tinskom pe~atu) pi{e:
__________________ 8 St.b., 471-474. 9 Novica Rako~evi}, Crnogorska narodna skup{tina 1906-1914, Podgorica 1997, str. 57
168
Jovan B. Marku{
Ovim je nazivom skup{tinska ve}ina htjela da i u zvani~noj formi podvu~e svoju srpsku nacionalnost kao ~istu, jedinstvenu i najizrazitiju u Crnoj Gori, od svih srpskih, pa i jugoslovenskih krajeva, i svoje nacionalne pretenzije i du`nost za rad na oslobo|ewu onda porobqenog srpstva i ostalih jugoslovenskih plemena i ujediwewu istih, {to je docnije unijela i u program svoje novoosnovane Narodne stranke u Crnoj Gori, zvane kluba{i10. Razlog za{to ova skup{tinska odluka nije stupila na snagu moèmo vjerovatno na}i u privatnom pismu kwaza Nikole upu}enom vojvodi [aku Petrovi}u Wego{u, kao i motiv dr Maru{i}a da postavi pitawe naziva Skup{tine. U pismu se, izme|u ostalog, kaè sqede}e: Dragi [ako, Razumio sam da je na{a Skup{tina rije{ila nazvati se Srpskocrnogorska narodna skup{tina. Ja protivu toga nemam ni{ta, ali ne znam {to je poslanike na{e na to navelo da li tvrdwa Pera Todorovi}a da smo mi Crnogorci Arbanasi ili da samo Crnogorska narodna skup{tina ne imponuje dovoqno svijetu ili se ina~e pravdamo tim da smo Srbi porijeklom, a Crnogorci provincijalno. Ja ne razumijem potrebu koja je na{u Skup{tinu na to navela, ali u na~elo ja se ne}u tome protiviti, samo {to }e se to na vi{e mjesta i na~ina tolkovati, za ~em ja ne odgovaram, no samo àlim. Ve} kad je skup{tina sebi dala ovu titulu, {to ista zaboravi mene s predlogom na vladu da se i ja prozovem Mi po milosti bo`joj kwaz i gospodar srpsko-crnogorski, jer ina~e, ostaju}i na samo crnogorski, izlazi nekako da smo u nesuglasici Skup{tina i ja, {to u stvari, bogu hvala, nijesmo. Da je ona boqe izvije{tena, ona bi sigurno znala govori li se Germanskobavarska narodna skup{tina, Germansko-saksonska narodna skup{tina, Germansko-badenska narodna skup{tina, itd...11 Potvrdu da pitawe naziva Narodne skup{tine nije imalo nacionalno obiqe`je u smislu kako bi danas neozbiqno protuma~ili neki politi~ari i wihovi istori~ari, moèmo upravo na}i i u ovom pismu gdje kwaz Nikola pi{e da je nepobitna istina univerzalno poznata da su Crnogorci Srbi.12 Pi{u}i o tada{wim podjelama u Crnoj Gori dr @ivko M. Andrija{evi} izme|u ostalog isti~e: no, da ne bi bilo zabune, treba re}i da u ovoj crnogorskoj podjeli nije bilo nacionalne diferencijacije__________________ 10 Janko To{kovi}, Memoari, Cetiwe 1974, str. 38. 11 Nikola 1. Petrovi} Wego{, Pisma, Cetiwe 1969, str. 353 12 isto, str. 356
169
svi oni su se smatrali Srbima... Pi{u}i o dana{wim podjelama Andrija{evi} konstatuje da je jedina razlika {to danas postoje Crnogorci kao dominantna nacionalna grupacija i zakqu~uje da su mnogi Crnogorci prihvatili ovu nacionalnu odrednicu po nekoj ideolo{koj inerciji, koja vu~e korijene iz komunisti~kog sistema.13 Mora se primijetiti da ova nacionalna odrednica nije prihva}ena samo po inerciji ve} metodologijom o kojoj istori~ar Predrag Vuki}, izme|u ostalog, pi{e sqede}e: Sa pobjedom socijalisti~ke revolucije 1945. godine promovisana je doktrina o crnogorskoj naciji. U ime zaìvqavawa nove doktrine, izvr{ena je egzekucija intelektualnog dru{tvenog sloja koji je bio duhovni nosilac srpske nacionalne misli u Crnoj Gori. Nova doktrina je i formalno utemeqena na kostima nevinih, na strati{tima Pasjeg grobqa, Radov~a, Kunovog prisoja, Teharja, Ko~evja, Pohorja, Zidanog mosta i potom Golog otoka i mnogih kazamata {irom Crne Gore i Titove Jugoslavije. Metodologijom revolucionarnog terora narod u Crnoj Gori je prisilno istrgnut iz srpske nacionalne zajednice. S protokom vremena, srpska nacionalna misao u Crnoj Gori se gasila. Patrijarhalnu Crnu Goru zamijenila je neka nova, brozovska Crna Gora koje je posve otvoreno postala wena suprotnost u svemu. Posebno u moralnim, duhovnim i nacionalnim na~elima. Raskidaju}i sa Srpstvom kao nacionalim horizontom predaka, Crnogorci su jednovremeno raskidali i sa pravoslavqem kao duhovnom vertikalom svojih praotaca. Ipak, Srpstvo je i daqe ìvjelo. Potisnuto, ponièno i progawano, ali je ipak ìvjelo i preìvjelo ulazak u tre}i milenijum. I do~ekalo svoj vaskrs. Na popisu stanovni{tva krajem 2003. godine oko 30 % Crnogoraca se izjasnilo u nacionalnom smislu kao Srbi, dok se oko 60 % Crnogoraca izjasnilo da govori srpskim jezikom. Srpstvo u Crnoj Gori je na Golgoti istorijske sudbine, ali se budi i vaskrsava.14 Dovoqno je vidjeti rezultate popisa u Kwaèvini Crnoj Gori iz 1909. godine i prvi posqeratni popis u komunisti~koj Crnoj Gori 1948. godine pa da stvari postanu jasnije. Osim Srba i Albanaca druge nacije (narodnosti) nije bilo u Kwaèvini Crnoj Gori 1909. godini. Srba je bilo 94,38 % a Albanaca 5,62 %. Na popisu 1948. godine u Crnoj Gori Srba je bilo 1,78%, Albanaca 5,15% Crnogoraca 90,67 % i Hrvata 1,80%. Muslimani se kao nacija pojavquju na popisu 1981. godine a Bo{waci tek 2003. godine.15
__________________ 13 @ivko M. Andrija{evi}, Nacija s gre{kom, Cetiwe 2004. godine, str. 13-14 14 Predrag Vuki}, Srpstvo u Crnoj Gori, Cetiwe 2004.godine, str. 8-9 15 Aleksandar Rakovi}, Princip, Beograd, god 1, br.2, str.12
170
Jovan B. Marku{
Profesor Vuki} u predgovoru wegove veoma vrijedne zbirke dokumenata Srpstvo u Crnoj Gori, iz vremena Kwaèvine i Kraqevine Crne Gore, zakqu~uje, izme|u ostalog, sqede}e: Brojni istorijski izvori svojim sadràjem svjedo~e o srpskom nacionalnom osje}awu predaka dana{wih Crnogoraca. âk i onih koji se patolo{kom destrukcijom istrajno bore protiv srpske nacionalne misli i protiv Srba u Crnoj Gori. Protiv sopstvenog, ne samo dràvnog, nego i porodi~nog duhovnog nasqe|a. Ali snaga istorijskih izvora je neumoqiva i nepotkupqiva. I to kako onih istorijskih izvora koji su publikovani, tako i onih koji tek ~ekaju svoje publikovawe... Dokumentarni izvori u ovoj zbirci ~vrsto su i nepodmetqivo svjedo~anstvo srpskog nacionalnog opredjeqewa starih Crnogoraca. To je barem jasno svima onima koji drè do istorijske istine i duhovnog nasqe|a praotaca. A onim koji krivotvorne istoriju sopstvene zemqe zarad li~nih, politi~kih i materijalnih interesa moèmo uzvratiti re~ima tvorca savremene pismenosti, Vuka Stefanovi}a Karaxi}a: Zlo je kad neko ne zna, a u~iti se ne da. Wima je uzalud govoriti. Za wih je bilo kakav dokaz koji protivurije~i wihovoj antisrpskoj ideologiji bezvrijedan i neprihvatqiv. Ali istorijska istina utemeqena na mno{tvu izvora i dokumentarnih dokaza ne moè se promijeniti.16 Na jednoj od redovnih sjednica Narodne skup{tine (20/11/1906) narodni poslanik Janko To{kovi} podnio je predlog o izboru ankete Komisije za pregled starih dràvnih ra~una iz perioda prije dono{ewa Ustava. Otvarawe ovog pitawa podstaklo je stare sukobe, otvorilo nove i bilo uvod u podno{ewe ostavke prve narodwa~ke vlade. O ovoj inicijativi dr Novica Rako~evi} pi{e: Ovo je bio jedan od najdelikatnijih prijedloga podnesen u Narodnoj skup{tini ne samo ovog zasijedawa nego uop{te u wenom radu do kraja dràvne samostalnosti Crne Gore, jer je direktno bio usmjeeren na kwaza Nikolu koji je, u krajwoj liniji, bio odgovoran i za finansije starog reìma. Prijedlog je jo{ sna`nije podstakao 65-godi{weg kwaza za pripreme obra~una sa prvom crnogorskom narodnom skup{tinom i wenim demokratskim stremqewima. Prijedlog je upu}en odboru nadle`nom za prou~avawe prijedloga.17 Na sjednici Narodne skup{tine 16. decembra 1906. godine skup{tinski odbor je predloìo formirawe komisije nezainteresovanih
__________________ 16 Predrag Vuki}, isto, str.12 17 Novica Rako~evi}, Crnogrska narodna skup{tina, 1906-1914, Podgorica 1997, str 58
171
Slu`bena isprava vojvode Steva Vukoti}a, poslanika Narodne skup{tine 1905. Izvor: Predrag Vuki}, Srpstvo u Crnoj Gori, Cetiwe 2004, str. 144
172
Jovan B. Marku{
Slu`bena isprava Iva Miju{kovi}a, sina Lazara Miju{kovi}a (predsjednika vlade Kwaèvine Crne Gore iz 1905/6) Izvor: Predrag Vuki}, Srpstvo u Crnoj Gori, Cetiwe 2004, str. 85
173
Slu`bena isprava Vojislava Radulovi}a, sina Marka Radulovi}a (predsjednika prve narodwa~ke vlade u Kwaèvine Crne Gore iz 1906/7) Izvor: Predrag Vuki}, Srpstvo u Crnoj Gori, Cetiwe 2004, str. 74
174
Jovan B. Marku{
Slu`bena isprava Zlatane Krivokapi}, k}erke Vuka Krivokapi}a, (poslanika Narodne skup{tine 1906, i vlasnika pivare Trebjesa u Nik{i}u). Izvor: Predrag Vuki}, Srpstvo u Crnoj Gori, Cetiwe 2004, str. 87
175
Slu`bena isprava Alije Maqevi}a, iz poznate trgova~ke porodice na Cetiwu Izvor: Predrag Vuki}, Srpstvo u Crnoj Gori, Cetiwe 2004, str. 32
176
Jovan B. Marku{
poslanika sa zadatkom da pregledaju izvje{taje Kontrolne komisije od 1890. godine, a po potrebi i prije, svih dràvnih ustanova koje je pregledala komisija Lazara Miju{kovi}a kao i ona finansijska dokumenta koja nijesu pregledana i da se podnese izvje{taj Narodnoj skup{tini. Predlog odbora je otvorio raspravu oko pitawa za koji vremenski period komisija da vr{i kontrolu, kojih institucija i da li zakon moè imati retroaktivno dejstvo za predustavno doba. Predsjednik vlade Marko Radulovi} je predloìo da se to pitawe odloì do naredne sjednice poslije Boì}nih praznika, do kada }e vlada imati vremena da prou~i zakonske propise kako narodna skup{tina ne bi prekr{ila Ustav. Predlog je jednoglasno prihva}en i rasprava odloèna za sjednicu Narodne skup{tine koja je trebala da se sastane 15.1.1907. godine. Za daqe sjednice ne postoje stenografske biqe{ke i sa sigurno{}u ne moè da se utvrdi kako se odvijala rasprava po pitawu formirawa Komisije za pregled starih dràvnih ra~una. Dr Novica Rako~evi}, po ovom pitawu zakqu~uje sqede}e: Ali se iz drugih materijala vidi da je bila formirana anketa sa zadatkom da pregleda: sve referate Kontrolne komisije od 1890. pa do osnivawa Glavne dràvne kontrole 1902. godine i referate ove posledwe, od osnivawa pa daqe , s tim da Glavna kontrola pregleda sve u dràvi jo{ nepregledane radwe dràvnim novcem. Takav zakqu~ak donesen je jednoglasno. Niko nije imao smjelosti da glasa protiv. U skup{tinsku komisiju anketu, izabrani su: Milosav Rai~evi}, Mitar Vuk~evi}, Joveta ]etkovi}, Janko To{kovi}, Lazo Jovovi}, ~lanovi Narodne stranke. Formirawe ovog Odbora bila je velika pobjeda demokratsko orijentisanih poslanika, ali }e ubrzo kwaz Nikola raspustiti narodnu skup{tinu, pa je tome Odboru onemogu}en rad.18 Pored pitawa pregleda starih dràvnih ra~una otvoreno je i pitawe politi~kih krivaca. Narodni poslanik Bajo Garda{evi} objelodanio je u Narodnoj skup{tini, da me|u politi~kim krivcima su ubrojeni i nekoliko qudi koji su godinama nepresu|eni ~amili u tamnici. Gara{evi} je naveo da u tamnicama provode svoj ìvot, a da nijesu osu|eni [ako Kalu|erovi} 17, Isailo Tomi} 8, Petar Lipovac 6 godina19 Pored de{avawa na javnoj sceni u Narodnoj skup{tini, van we je pripreman teren za odlazak narodwa~ke vlade Marka Radulovi}a i diskreditovawe narodnih poslanika koji su pripadali Klubu. O tom periodu dr Nikola [kerovi} izme|u ostalog pi{e sqede}e:
__________________ 18 isto, str. 61 19 Nikola [kerovi}, isto, str.151
177
Poslije obrazovawa kabineta Marka Radulovi}a, kod kwaza je vidno opalo javno interesovawe za rad u Skup{tini i vladi. Me|utim, kako su dokazali daqi doga|aji, on nije prestao da ìvo, potajno, preko svojih dostavqa~a, prati taj rad i priprema teren za borbu protiv Kluba i kluba{a. On je li~no zabiqeìo svojom rukom niz izjava i primjedaba koje su pripisivane kluba{kim pravcima, a kwazu ih dostavqali, a mo`da i konstruisali wegovi dostavqa~i. Pribiqe{ke treba da istaknu kluba{ku pretjeranu samouvjerenost i isticawe svoje mo}i i vlasti na {tetu kwaèva zna~aja i ugleda, nezadovoqno kontrolisawe koga kwaz prima i {to smije da ~ini; uvredqive aluzije na porijeklo kwaève imovine, potcjewivawe ustavnih kwaèvih zasluga, ironizirawe wegovih stavova u vezi s raznim doga|ajima i radwama, otimawe kwaèvih ustavnih prava. Te Pribiqe{ke samo su odraz raspoloèwa narodne skup{tine prema kwazu i ovoga prema Skup{tini. Kao u svakoj maloj sredini gdje se vodi potmula i javna borba za dobijawe i o~uvawe vlasti, tako se i u Cetiwu krajem 1906. godine i po~etkom 1907. intenzivno intrigira, pri~a, prepri~ava i zateù odnosi u Skup{tini, i u gra|anstvu i u dvoru.20 Intrige i podmetawa nijesu imale samo ciq diskreditaciju Kluba i Kluba{a ve} izazivawa rascjepa u Klubu, poku{avaju}i da suprotstave starije i mla|e ~lanove kluba progla{avaju}i pristalicama autokratskog reìma neke od najslobodoumnijih qudi u Narodnoj stranci. O tom vremenu veoma ilustrativno govori pismo (demanti) narodnog poslanika Baja Garda{evi}a, objavqeno u listu Narodna misao pod naslovom Nekoliko rije~i, kao odgovor na anonimno pismo sa Cetiwa koje je objavqeno u listu Slovenski jug od 23. decembra 1906. godine. Garda{evi} nije slu~ajno odabran za ciq, imaju}i u vidu da je sa kwazom Nikolom bio pa{anog. Wih dvojica su bili oèweni Milenom i Qubicom k}erkama vojvode Petra Vukoti}a. U reagovawu se kaè: Il je |avo, ili su magije, il je gore ne{to od oboje. Tako sam pomislio, da sam pro~itao dopis s Cetiwa od gorweg datuma u Sl. jugu i vidio da je nakav list na{e gore, koje kukavi~ki krije svoje ime i mene uvrstio me|u reakcionarima i privrènicima li~nog reìma?! Ovo nije prvo kukavi~ko i poltronsko podmetawe, koje mi se ~ini od onijeh te im je na vrh jezika poteà je ova na{a {kola koja je ve} poznata i od svakoga, ko ima prst obraza, osu|ena, i prezrena kao {kola a la Makijaveli, koja je mnogo div-junake na nos pobila, a ne mawini i glavu slomila. To je {kola smicalica na sve mogu}e na~ine
__________________ 20 Isto, str.149-150
178
Jovan B. Marku{
i ko wu nije znao, a ni danas nije mnogima na odmet, on nije ni{ta znao, on nije imao prolaza. Sudbina je takva bila da dobih skromno vaspitawe, a jo{ skromnije znawe u Biogradu, Zagrebu, Petrogradu, a posqe i u Parizu, te izgubih vrijeme i prerastoh, da mogu primiti ovu na{u poteù {kolu, koja je vazda bila{a i danas je svojina samo one sokolovine, koju bi Darvin uvrstio me|u hameleonima. Ta me je sokolovina vazda imala, a i danas ima nazubu daju}i mi razne atribute jo{ od samoga moga povratka u otaxbinu. U o~ima simsija{a, koji su dijelili pravdu Crnogorcima, za vremena samodràvija bio sam, Boè me oprosti, nihilista; pretpro{la me vlada karakterisala (osobito pri izborima narodnih poslanika) kao anarhista; a po Sl. Jugu sada{wa vlada u mene gleda reakcionara?! Budi Bog s nama!, ko se rodio da je svijetu ugodio? Nego meni nije do uga|awa ma kome to bilo. Ja sam vazda na ~isto sa samim sobom bio pak sam i danas. Zato ho}u ko ne zna, neka sada zna... Ja }u se ukratko izjasniti: Od 1885. god. do danas proveo sam u neprestanom dodiru i radu zvani~nom i privatnom, s narodom Crnogorskim, za koje bi ga vrijeme mogao svestrano izu~iti i poznati i kakav [vaba, a kamoli ro|eni brat svoju ro|enu bra}u. Rezultat sam dobio takav: fizi~ka strana naroda zadovoqavaju}a; umna, od prirode, odli~na; od prosvjete i kulture slabi tragovi i ako je cio narod za tijem pone{en. Privredna ekonomska strana da ~ovjek, koji ima patriotskog osje}aja od muke poludi. Nezadovoqstvo u najvi{oj mjeri zbog uredbe, pravosu|a i vlasti u op{te. Meni je sve to palo, ne samo u o~i, nego i na srce, te sam sve to s narodom du{evno dijelio, zbog ~ega sam se s wime brzo i sprijateqio, a sa onima, koji su narod doveli do toga stawa, do{ao u sukob i najve}i antagonizam. Narod nije u mene vidio B.Garda{evi}a, nego pravnika, te je kao iz dogovora po~eo traìti da mu sude i ispravqaju pravnici. Naprotiv tome, grba{i su u pravniku gledali bauka. Takvu su psihijatriju dràvnu zatekli dana{wi pravnici u Crnoj Gori, kojima je najvi{e prokr~io put u narodu onaj isti Bajo Garda{evi}, na koga neki od wih bacaju drve i kamewe, samo zato, {to se je pri uvo|ewu reforma u Crnoj Gori borio da to budu prave a ne la`ne prividne reforme; da budu na~elne a ne li~ne, tj. da reforme izvedu i ostvare spremni i sposobni qudi, koje je trebalo pozvati iz Srpstva uz koje bi doma}i sazreli i produìli iste reforme. Velim, zato su me neki omrzli, jer su vi|eli u mojim principima za sebe, da treba, da postepeno do|u do onoga, do {ta su trupa~ke do{li isto onako kao i wihovi prethodnici protivu kojih su oni vojevali i zato su oni
179
radili i uspjeli da se ja udaqim od slu`be. To je jedno, a drugo pri reorganizaciji Crne Gore moje je ubje|ewe osnovano na faktima, da mi ne moèmo imitirati, ne samo velike nego ni sredwe dràve sa na{im ustanovama. Crna je Gora, po prostoru i stanovni{tvu kao jedan srpski okrug, i po bogatstvu jo{ siroma{nija. Rekao je jedan stari Crnogorac Kwazu Danilu da ne moè raditi brod u ka{enici, a narod veli pruàj se prema pokriva~u, me|utim {to vidimo kod nas? Tun su, brate, ministarstva, gubernatorstva, dràvni savjet, generali, i Bog te zna koliko jo{ plandi{ta grba{kih i ordena{kih da ~ovjeku sve to izgleda kao ne{to legendarno, a {to je najgore nema se materijalnih sredstava, da se sve te parade pla}aju i izdràvaju; te ono malo prihoda, {to bi trebalo upotrebiti na privredu, prosvetu, pravosu|e, ure|ewe op{tinskih samouprava itd., jednom rije~i spasavati izmu~eni i ogoqeni na{ narod, koji je doveden do o~ajawa, mi se prosipamo na luksuzne ustanove i ìvqewe, od kojih se vi{e osje}a {tete, nego potrebe, a {to je najgore, {to sve to prema{a narodnu mo}. Za to sa ja vazda isticao i za vrijeme samodràvija kao i od kad smo tobo` ustavni, da budemo realni, da ne fantaziramo, i da uzmemo pravac, koji odgovara na{oj snazi i na{oj istoriji, koja nam je stavila u zadatak, da se stopimo u zajednici sa srpskim narodom. Daqe, poznato je i onijema, koji bi htjeli iz nekakvih li~nih ra~una {i}arxije da me predstave kao reakcionara, a to mi ne bi ni Dràvni Poglavar odrekao, da sam neprestano radio da Vladar Crnogorski {to prije u|e u posao s narodnim predstavnicima kao jedino spasavaju}om dràvnom ustanovom, i ako se govori, da se je on sam odavno s tom mi{qu nosio. Ali ja nijesam bio od onih, koji su ga prekliwali da to ne uradi, ve} moè biti jedini, ili u vrlo malom broju, koji sam svom snagom upirao, da to {to prije ostvari. Ustav je promulgiran i ja sam izjavio nezadovoqstvo kao narodni poslanik, da takav ustav ne odgovara duhu vremena na{im istorijskim slobodama, na{im prilikama i potrebama. Za sada ovoliko radi mojih prijateqa, koji me pitaju za{to mi se podme}e ono {to nijesam, a radi onoga poltrona koji me kleveta u Sl. jugu nesmiju}i svoje ime iznijeti, ne bi ni jedne progovorio. Cetiwe, 12. januara 1907. g. Bajo Garda{evi} narodni poslanik.21
__________________ 21 Narodna misao, Nik{i}, br.5 od 28.1.1907. g.
180
Jovan B. Marku{
O povodu i motivima ostavke vlade Marka Radulovi}a, dr Nikola [kerovi} pi{e sqede}e: Kwaz je svoju hladno}u prema vladi Marka Radulovi}a manifestovao na razne na~ine. Me|u ostalim omalovaìo je vladu prilikom sjednika u dvoru uo~i Nove godine 31. decembra 1906. Kwaz je pozvao i vladu, ali kad su ministri do{li, nijesu na{li rezervisane za sebe stolice! 5. januara vlada je u punom sastavu posjetila kwaza na Rijeci i podnijela mu, kao neku vrstu probe wegova raspoloèwa, na potpis ve}i broj ukaza za oficire i gra|anske ~inovnike, za odlikovawa. Kwaz nije uvaìo mnoge ukaze, naro~ito vojne. Me|utim je, sam bez pitawa i pristanka resornih ministara, izvr{io neka proizvodstva oficira i odlikovawa. Osje}ao se sve vi{e wegov rad na vrbovawu pojedinih poslanika protiv Kluba. Izbila je kriza. Marko Radulovi} je 14. januara podnio motivisanu ostavku svoje vlade. U motivaciji se kaè da je vlada: u mnogim prilikama pri svome radu do{la do ubje|ewa, da ne uìva kod W.K.V. ono povjerewe potrebno joj za uspje{ni rad na ostvarewu programa po svima granama dràvne uprave... To nepovjerewe izvodimo, veli se u motivaciji, iz sqede}ih ~iwenica: Opozivawe telegrafski ukaza od 5. januara, a docnije odobrenih; neusvajawe predloga o poslaniku u Carigradu; neodobravawe da vlada stupa u veze sa drugim vladama odnosno balkanske èqeznice; neusvajawe predloga za odlikovawa; i davawa istih izvjesnima bez znawa vlade; neuvaèwa predloga za pomilovawe politi~kih krivaca; neslagawa u pitawu u anketi; naimenovawe g.Blaà Bo{kovi}a za brigadira bez znawa nadle`nog ministra i Vlade, itd. Uvjereni da samo Vlada, koja uz skup{tinsko uìva i povjerewe Vladara, moè biti od op{te koristi po interese domovine, {to, prema gore istaknutom, za ovu Vladu ne moè vrijediti, i nalazi da joj je opstanak onemogu}en... Naviknut na ovakve postupke, kwaz Nikola je, izgleda, bio iznena|en ovakvom, motivisanom, ostavkom. Motivaciju ostavke smatrao je za optu`bu zbog svojih neustavnih postupaka, {to je u stvari i bila. Jedno to, a drugo {to, kako izgleda, nije nalazio za dovoqno oportuno da tako brzo mijewa parlamentarni kurs, kwaz je, jo{ ovoga puta, krizu vlade rije{io parlamentarnim putem. On je znao da bi brzim neparlamentarnim zaokretom izazvao protiv sebe javno mwewe, koje mu i ina~e nije bilo nakloweno. Zato je iskreno ili neiskreno, poku{ao da stvar zagladi i krizu vlade odloì. U tu svrhu kwaz se latio tradicionalnog na~ina razgovora i raspravqawa va`nih pitawa na sjednicama u dvoru. Pozvao je Narodnu skup{tinu da mu bude sudija u sporu s vladom.22
__________________ 22 Nikola [kerovi}, isto, str. 150-151
181
O doga|ajima koji su prethodili sastanku u dvoru, toku sastanka i ostavci vlade ostavio je svjedo~ewe narodni poslanik Janko To{kovi}, u kojem izme|u ostalog pi{e: Wemu je od VLADE stavqeno do znawa da nikakav akt narodnog i dràvnog slu`benog karaktera ne moè u~initi bez znawa i saglasnosti vlade, odnosno resornog odgovornog ministra, kao i to da ni diplomatske predstavnike stranih dràva ne moè primati bez prisustva ministra inostranih poslova, ako se radi o poslovima iz odnosa Crne Gore sa stranim dràvama koje oni zastupaju po raznim diplomatskim pitawima u vezi sa tim. Prema tome, wemu je sve vi{e postajalo jasno da tom vladom ne moè upravqati po svojoj ranijoj navici i li~noj voqi, pa je gledao prvu priliku da se we otarasi. Tu priliku imao je na Savindan 27. januara (14. po starom), kad je Skup{tina bila na boì}wem odmoru. Toga dana, bez znawa ministra vojnog, pozvao je svoga komandira perjanika sa ~inom komandira u crnogorskoj vojsci (ravan majoru u Srbijanskoj vojsci) i proizveo ga u ~in brigadira (generala u srbijanskoj vojsci). Takav postupak izazvao je revolt kod vlade i gra|anstva uop{te, jer se u wemu vidjelo oìvqavawe stare neustavne vladavine, {to je dalo povoda ministru vojnom da odmah protestuje li~no i podnese ostavku na svoj poloàj. Wegova ostavka povukla je za sobom i ostavku cijele vlade, koja se u potpunosti s wim solidarisala. Kako se sjutradan imala, iza odmora, skupiti Narodna skup{tina, poslanici su ve} uve~e istog dana bili stigli u Cetiwe, pa saznav{i za pad vlade Radulovi}a i motive wene ostavke, spontano su se okupili u jednoj pove}oj hotelskoj dvorani i, u znak protesta, odlu~ili da kolektivno podnesu ostavku na svoje poslani~ke mandate (ovdje je rije~ o poslanicima onda{we skup{tinske ve}ine) i tim razgolite neustavnost pod maskom ustavnosti kwaève samovoqne vladavine. Kad je za to kwaz saznao, jer je wegova obavje{tajna slu`ba od perjanika i drugih organa koje je redovno drào jo{ u neustavnom dobu bila jaka, nastupio je momenat neodlu~nosti i kolebqivosti kod wega: da li da raskine odnose sa tom skup{tinom i time izazove op{ti revolt koji je neminovno morao nastupiti, ne samo unutar zemqe nego i na strani ili da jo{ taktizira i poku{a sa daqim, wemu svojstvenim, mahinacijama, da bi do{ao do svog ciqa, koji je, kako se vidjelo, bio jo{ od po~etka wegova glavna te`wa, tj. da Skup{tinu i vladu podredi svojim li~nim aristokratskim prohtjevima. Kako se vidi, odlu~io se za ovo drugo, pa da bi stvar preduhitrio, sjutradan rano, preko svojih perjanika pozvao je svakog poslanika pojedina~no, sa wihovih stanova, da do|u u odre|eno vrijeme, u 9 sati, u
182
Jovan B. Marku{
dvor, gdje je bio pozvao i ~lanove vlade u ostavci. Skup je bio u jednoj pove}oj sali zvanoj Oxaklija u kojoj je najvi{e provodio i pozivao vi|enije glavare i svoje velikodostojnike na razgovor. Po{to su svi poslanici bili na okupu, kwaz je do{ao sa ozbiqnom i zvani~nom pozom, nose}i u ruci jedan spis od dva do tri tabaka papira, sjede i bez ijedne rije~i po~e da ~ita tekst ostavke vladine i na svaku ta~ku te ostavke wegov prigovor, u kojem je oponirao opravdanosti razloga ostavke i pravdao se da on nije za to kriv i da vlada nije imala razloga za to. Rije~ je bila o pojedinim pitawima koja je vlada provodila po èqama i odlukama Skup{tine, a kao najva`nije pitawe rada skup{tinske ankete, kao i druga, sitnija, pitawa na kojima je vlada uo~ila wegovu nesaglasnost i neiskreno dràwe u granicama ustavnih propisa. Na svaki wegov prigovor i oponirawe vladinoj ostavci ustajao je predsjednik vlade Marko Radulovi} i odlu~no pobijao wegove navode, tako da je to kod wega izazvalo nervozu i revolt, i u toj nervozi prevr}u}i listove napisanih tekstova cijepao (kako se sje}am, bilo je vi{e ta~aka wegova odgovora na tekst vladine ostavke). U tu polemiku kwaza i predsjednika vlade umije{ali su se i pojedinci i poslanici skup{tinske ve}ine, podràvaju}i stranu predsjednika vlade, {to je kod wega izazvalo jo{ ve}i revolt i razjarenost, da je morao ustati i odlu~nim se koracima kretati du` sale, izme|u redova narodnih poslanika koji su sjedjeli na pore|anim stolicama. Na prigovor vojvode So~ice (jednog krepkog i odlu~nog starog glavara, za vrijeme rata neobi~no zaslu`nog, a docnije veoma bogatog i u pravom smislu rije~i drugog gospodara Pive i kulaka, mislim jedinog u pravom smislu te rije~i u Crnoj Gori), kad je bila rije~ o anketi re~e: Ti, vojvoda, traì{ anketu meni, a kad bismo ispitivali {ta si ti ~inio kroz Pivu, vidjeli bismo koliko si onaj dobri narod mu~io da ti kulu~ki i radi besplatno. So~ica mu je odlu~no odgovorio oponiraju}i i odbijaju}i wegov prigovor. Na moj prigovor: da je svrha ankete da utvrdi pravo ~iweni~no stawe i po{tewe, ili obratno, svakog funkcionera, pa makar ko to bio, on je na to odmah dodao: Ti traì{ lupeè, a ju~e si jednog lupeà sa drugovima za{titio i nijesi dao da ide na sud (Rije~ je bila o jednom narodnom poslaniku koji je bio na poloàju predsjednika okru`nog suda), kojemu je prije izbora Glavna dràvna kontrola na{la bila deficit, ali ga vlada Miju{kovi}a nije odmah predala sudu, ve} po izborima, u toku skup{tinskog zasijedawa. Kad je do{lo pred Skup{tinu to pitawe: da li da se odmah iskqu~i iz Skup{tine i po|e na sud, ili po svr{etku skup{tinske sesije u roku jednog do dva mjeseca, Skup{tina, bacaju}i krivicu na
183
Vladu {to ga ranije nije predala sudu, a da bi sa~uvala poslani~ki imunitet za vrijeme skup{tinskog rada, jer je imunitet vaìo samo za vrijeme dok Skup{tina radi, odlu~ila je da sa~eka sa wegovim su|ewem do svr{etka skup{tinskog zasijedawa, koje se malo zavr{iti kako se onda mislilo, kroz dva mjeseca). Uz podr{ku velikog broja poslanika jednoglasno smo odbili taj prigovor, rekav{i da se u tom nije radilo da se za{titi lupe`, ve} imunitet mandata narodnog poslanika, kako se ne bi vlada po svojoj politi~koj voqi i u interesu igrala sa mandatima narodnih poslanika u toku skup{tinskog rada. U toku duè debate kwaz je vidio da je Skup{tina ostala na strani vlade i odbila sve wegove prigovore, koji su imali karakter opravdawa, da on nije izazvao ostavku vlade i da traì da Skup{tina opet sama odredi vladu. Velika ve}ina poslanik odbila je to, s napomenom da ona ostaje i daqe uz svoju dosada{wu vladu i da ne}e drugu odre|ivati. Na to je zavr{ena polemika i poslanici su se po~eli razilaziti. Pri izlasku iz dvora kwaz je stajao na vratima, sa svojim sinom Mirkom, i govorio poslanicima, pa i meni li~no, da i on èli da ostane ista vlada kad je to èqa Skup{tine. Kwaz je bio duboko impresioniran tako, kako su on i wegova uà okolina smatrali, drskim prema wemu pona{awem skup{tinske ve}ine, jer virilni poslanici i jo{ nekoliko wih biv{oj vladi Miju{kovi}a naklowenih poslanika nijesu u~estvovali u toj polemici, ali su se, pod pritiskom javnog mwewa iznutra, a jo{ vi{e sa strane, uzdràli iako, kako se vidjelo te{ka srca, i pristali na to. Ovim je skup{tinska ve}ina smatrala da je odnijela pobjedu nad reakcijom, koja je imala neminovno nastupiti, pa se zaloìla da privoli svoju vladu Radulovi}a da i daqe ostane. Na to su pristali svi ~lanovi sem ministra vojnog Danila Gatala, koji je odlu~no ostao do kraja uporan pri svojoj ostavci. Sva nastojawa skup{tinske ve}ine, pa i wegovih najbliìh prijateqa, nijesu mogla uspjeti da i on povu~e svoju ostavku. Ovdje se radilo ne o li~nosti komandira Gatala, ve} o principu i liniji parlamentarne vladavine, za koju se smatralo da }e u tom pogledu mnogo izgubiti promjenom vlade Radulovi}a, koja je sada imala poja~ano povjerewe za onako odlu~an stav prema kwazu u odbrani ustavnih principa. Ovako uporno dràwe Gatalovo, protiv voqe wegovih drugova u vladi skup{tinske ve}ine i li~nih prijateqa, koje je on imao naro~ito iz hercegova~kog kraja Crne Gore, jer je bio rodom iz Mostara, o ~emu se onda jo{ vodilo ra~una, obja{wavalo se time {to je, kako se govorilo, bio li~no fizi~ki napadnut od strane kwaève i izba~en iz dvora prilikom wegova protesta i podno{ewa ostavke.
184
Jovan B. Marku{
Napomiwe se da je pitawu proizvodstva tog komandira, zbog ~ega je neposredno vlada podnijela ostavku, postavqeno na rastanku sa kwazom kao i da ne postoji. Wega je tek docnije vlada Tomanovi}eva, ukazom, postavila za brigadira. Na jednom skupu skup{tinske ve}ine, po{to je pretresano pitawe nemogu}nosti ostajawa daqe vlade Radulovi}a, zbog navedene upornosti Gatalove, na{lo se da je boqe i takti~nije da se samom kwazu ostavi na voqu da on, prema postoje}oj politi~koj situaciji, odredi lice koja }e sastaviti vladu i, prema tom, sam snosi politi~ke konzekvence. Ovo je odlu~eno zato jer se Skup{tina osje}ala samopouzdana i jaka u narodu, tako se nije bojala da }e se ma ko smjeti suprotstaviti wenoj voqi i velikoj ve}ini naroda kojim je raspolagala u cijeloj Crnoj Gori. Ovu odluku ima je kwazu dostaviti predsjednik Skup{tine, koji je odmah to i u~inio.23 Moglo bi se zakqu~iti da je prva narodwa~ka vlada za kratko vrijeme (dva mjeseca) prili~no radila na dono{ewu novih zakona i izmjeni onih koji su ranije postojali. Izra|en je projekat buxeta, sa dobrim modernim finansijskim zakonom za to vrijeme. Po tom zakonu ministra koji rukuju i odlu~uju o dràvnoj imovini su bili odgovorni za u~iwene zloupotrebe i nijesu mogli da se zaklawaju za Zakon o ministarskoj odgovornosti. Dobar utisak u zemqi i inostranstvu postali su za vladu oteàvaju}a okolnost. Predsjednik Radulovi} je èlio da svoj kabinet postavi na povjerewu Skup{tine i naroda, ali wihovo trajawe nije zavisilo od toga ve} od dvorske }udi. Vlada Radulovi}a nije na{la podr{ku krune, koju bi trebala da ima svaka vlada, ni u unutra{woj, ni woj, u spoqnoj politici. Sti~e se utisak da je dvorska kamarila koja je dosta uticala na pad vlade Miju{kovi}a, sada oja~ana sa wim, raznim intrigama stvorila klimu u kojoj kwaz i vlada nijesu mogli na}i zajedni~ki jezik za op{te dobro. Ovome je pogodovalo i to {to Radulovi} i wegovi ministri nijesu imali zavidno politi~ko iskustvo i time su predstavqali pogodnu metu za napade.
B) DRUGA PARLAMENTARNA VLADA ANDRIJE RADOVI]A Prilikom izbora druge parlamentarne vlade kwaz Nikola je i ovog puta odlu~io da postupi po strogo parlamentarnom na~inu. On je
__________________ 23 Janko To{kovi}, Memoari, Cetiwe 1974, str. 30-35
185
zatraìo od kluba da mu podnese listu ministara. Vjerovatno da bi smirili situaciju nastalu ostavkom prve narodwa~ke vlade, ve}ina je predloìla kao najpogodniju li~nost dr Lazara Tomanovi}a, iz Boke Kotorske, do tada politi~ki nezainteresovanog. On je to odbio, kako mnogi autori isti~u, po nagovoru kwaza Nikole. Poslije ovog neuspjelog predloga na sastanku Predsjedni{tva Narodne skup{tine sa kwazom, predsjednik Skup{tine i kluba ve}ine vojvoda [ako Petrovi} Wego{ je predloìo kwazu da predsjednik vlade bude narodni poslanik Andrija Radovi} koji je bio i ministar finansija u vladi Lazara Miju{kovi}a jedan od osniva~a Narodne stranke. Andrija Radovi} je ro|en 1872. god. u Martini}ima kod Danilovgrada, zavr{io je vojno-inìwersku akademiju u Italiji i vaìo kao najvredniji crnogorski intelektualac i poznavalac finansijskih prilika.24 Za Radovi}a wegov savremenik Jovan \onovi}, izme|u ostalog, kaè da je bio Mla|i ~ovjek vanredne radqivosti, elasti~an, inìwer po struci, sa osobinom da sve ispita i objasni. U svakom slu~aju, on je dobro poznavao kneza i razumjevao finansije i ekonomiju, nego ma koji Crnogorac wegove generacije.25 Pored ovih kvaliteta za kwaèvo opredjeqewe je uticalo i to {to poti~e iz ugledne porodice i {to je zet Petrovi}a Wego{a. Dr Novica Rako~evi} kao prihvatqivu prihvata tvrdwu pojedinih savremenika da se kwaz Nikola odlu~io za Andriju Radovi}a: 1. [to je u wega imao veliko povjerewe, 2. A i time i nadu da }e do}i do boqe saradwe sa skup{tinskom ve}inom jer mu se onda jo{ nije i{lo na raskid sa wom.26 Ukaz kwaza Nikole o imenovawu nove vlade iza{lo je 19. januara 1907. godine. Za predsjednika Ministarskog savjeta, ministra inostranih poslova, zastupnika ministra finansija i gra|evina, zastupnika ministra vojnog imenovan je Andrija Radovi}, za Ministra unutra{wih djela Mihailo Ivanovi}, za ministra pravde i zastupnika ministra prosvjete i crkvenih poslova Gavrilo Cerovi}. Iako su predlaga~i o~ekivali jednodu{nu podr{ku, imenovawe Andrije Radovi}a je prema svjedo~ewima savremenika iz skup{tinske ve}ine primqeno je sa izvjesnim nepovjerewem, zato {to je bio zet Petrovi}a (vojvode Boà, najblièg ro|aka kwaza Nikole) i ra~unali su da kwaz lak{e moè uticati na wega. Kao {to je i vrijeme pokazalo, za to nije bilo razloga jer su skoro svi ugledni Petrovi}i Wego{i u Skup{tini i van
__________________ 24 Sa ovom kvalifikaciojom se slaù prakti~no svi autori, savremenici A. Radovi}a 25 Jovan \onovi}, Ustavne i politi~ke borbe u Crnoj Gori, 1905-1910, str 81 26 Novica Rako~evi}, Crnogorska narodna skup{tina 1905-1914, Podgorica 1997, str. 64
186
Jovan B. Marku{
we bili osniva~i ili simpatizeri skup{tinske ve}ine, tj. Kluba, odnosno Narodne stranke. Postojala je bojazan, u redovima Narodne stranke, da je imenovawe Andrije Radovi}a sugerisao kwazu i Lazar Miju{kovi} da se na vlasti kopromituje i da mu se na taj na~in osveti {to ga je napustio i pri{ao Klubu narodnih poslanika.27 Imenovawe tro~lanog kabineta je prema jednim savremenicima bio teàk politi~ki udar, prema drugima to je bio izraz antibirokratskog razmi{qawa i finansijske {tedwe. Dr Jovan Kuja~i}, jedan od osniva~a Narodne misli i ~lan Narodne stranke, u svojim memoarima kaè sqede}e: Bilo nam je svima vi{e nego jasno da je tako unakaèni sastav nove vlade djelo intriga i kleveta, i kao odve} brzo prelazno stawe.28 Nova vlada predstavila se Narodnoj skup{tini 21. januara 1907. Tom prilikom je izjava da }e nastaviti politiku prethodne narodwa~ke vlade Marka Radulovi}a. O toj izjavi Jovan \onovi} pi{e: Sama ova izjava bila je dovoqna da i ona bude osu|ena. Ni prili~no elasti~ni i obazrivi predsjednik, ni ~iwenica da su u vladi dva zeta Petrovi}a (Radovi} i Cerovi}), nisu je mogli spasiti. O radu Skup{tine sa narodwa~kom vladom Andrije Radovi}a, tada{wi narodni poslanik Janko To{kovi} je izme|u ostalog napisao: Obrazovawem vlade Radovi}a izgledalo je da }e skup{tinski rad biti normalno nastavqen u pravcu parlamentarnih smjernica, jer je i kwaz, kako je izgledalo, bio wom zadovoqan ra~unaju}i da }e postignuti preko Radovi}a (za kojega se govorilo da je kao ~etvrti sin kwaèv, odnosno da je dvorski ~ovjek i kwazu poslu{an, {to se, kako u toku rada Skup{tine tako i docnije, pokazalo obrnuto) svoju namjeru koju je od ranije imao, a to je: da slomi otpor Skup{tine i ublaì wene napredne revolucionarne ciqeve. On je izgledao sada pribliàn Skup{tini i odobrovoqen, tako da je vrlo ~esto i skoro redovno pozivao po nekoliko poslanika iz skup{tinske na ve~erwu sjedjeqku i razgovor u dvor, i mijewao misli po raznim pitawima, {to ranije nije ~inio. Iz tih razgovora moglo se zakqu~iti da se on pomirio sa postoje}om politi~kom situacijom, jer je u svim prilikama u toku tih razgovora stalno podvla~io da je on ustavni vladar i da }e se ustavnosti strogo pridràvati. Pored drugih teku}ih pitawa, koja su stavqena na dnevni red, Skup{tina je imala donijeti buxet za 1907. god., izborni zakonik i poslovnik, zakon o javnim zborovima, zakon o na__________________ 27 Nikola [kerovi}, Crna Gora na osvitku 20. vijeka, Beograd 1964, str.153 28 Sa ovom kvalifikacijom se slaù prakti~no svi autori, savremenici A. Radovi}a.
187
Andrija Radovi} predsjednik druge parlamentarne vlade u Kwaèvini Crnoj Gori
Faksimil naslovne strane Narodne misli od 21. januara 1907, koja donosi vijest o izboru druge parlamentarne vlade u Kwaèvini Crnoj Gori
188
Jovan B. Marku{
rodnim {kolama, zakon o po{ti i telegrafu, koji su ranije bili predati pojedinim skup{tinskim odborima na prou~avawe i predloge Skup{tini radi wihovog usvajawa i progla{ewa, kao je to Ustavom predvi|eno. Skup{tina je usvojila Zakon o narodnim {kolama, Izborni zakon sa kandidatskim listama na kutijama i tajnim glasawem gumenim kuglicama i Skup{tinski poslovnik, uglavnom sa neznatnim izmjenama kako su bili predloèni (jer su bili skoro prepisani sa srbijanskih). Sa dono{ewem buxeta teè i sporije je i{lo, jer se radilo o tome da se iz osnova izmijeni wegova struktura i uputi u pravcu radikalne izmjene i {tedwe u administraciji i davawa pomo}i privrednom razvitku Crne Gore, koja je bila na najprimitivnijem nivou i koja do tada nije znala za intervencije dràve kao dru{tvene zajednice ma u kom obliku. Te namjeravane izmjene te{ko je i prete{ko bilo tada sprovesti, jer su se ticale, najvi{e materijalnih interesa slu`benog kadra naro~ito u administraciji, pa i interesa smoga dvora u odnosu na wegovu, kwaèvu, civil listu na ~emu je kwaz bio i suvi{e osjetqiv, mada je pomo}u ruske pomo}i odràvana: vojska, gimnazija, bogoslovija, sredwa ènska {kola zvani institut i jedan znatan dio kwaève civil liste, ipak je te{ko bilo izvesti u ravnoteù buxeta i udovoqiti neophodnim potrebama male i zaostale Crne Gore sa prihodima koje je ona pod onim okolnostima mogla dati.29 Skup{tinska ve}ina je nastavila da se u svom radu kre}e u ve} odre|enom pravcu, pa je ponovo pokrenuo pitawe ankete. Krajem januara 1907. godine je izabran anketni odbor, kome je stavqeno u du`nost da pregleda referate kontrolne komisije 1890.godine i Glavne dràvne kontrole od 1902. g. pa nadaqe, a da Glavna kontrola pregleda sva ra~unska poslovawa koja jo{ nije pregledala. To je bilo kompromisno rje{ewe izme|u krajwih zahtjeva: s jedne strane, da se pregledaju ra~uni jedne duge vladavine i, s druge strane, da se pregledu podvrgnu ra~uni samo od uvo|ewa ustavnog reìma. To kompromisno rje{ewe doneseno je u Skup{tini jednoglasno i zapaèno je kao znak umjerenosti narodwa~ke vlade. Dr Nikola [kerovi} isti~e: Ovakva solucija, kako izgleda, primqena je sa umirewem i od kwaza, koji je u skup{tini bio duboko ogor~en ispadima manifestovanim u Skup{tini u vezi s ra~unskim poslovawem dràvne uprave prije dono{ewa ustava. Kwaz }e, kako }emo vidjeti, izraziti tu svoju ogor~enost u docnijem otvorenom gowewu kluba{a. Diskusije su bile burne, sukobi su u~estali. Sve vi{e su se izdvajale i formirale grupe. Kwaèva
189
Grupa prvaka Narodne stranke 1907. sjede, slijeva nadesno: Andrija Radovi}, Ivo Pavi}evi} (prvak samostalnih radikala iz Kraqevine Srbije) i Marko Radulovi} stoje, slijeva nadesno: Spasoje Pileti}, Gavrilo Cerovi} i Milija Pavi}evi}
ma{ina je ìvo intrigirala. Grupa Miju{kovi} Jabu~ka je napadala mla|e kluba{ke politi~are {to su primili A. Radovi}a za {efa. Te{ko im je padalo wegovo uzdizawe i nisu {tedjeli sredstva za podsticawe razdora u me|u kluba{ima. Sve jasnije se ocrtavalo jedinstvo svih grupacija i klika u akciji protiv formirawa narodnog, naprednog pokreta oko Kluba. Toj protivni~koj grupaciji pomaè kwaz intrigama i vrbovawem narodnih poslanika da napu{taju Klub. Kluba{i su se osjetili ugroènima. Oni su pohitali da svoja politi~ka na~ela oforme u jednom programu koji }e jasno odrediti osnovne politi~ke stavove Narodne stranke i na taj na~in za{tititi sebe i svoje pristalice od protivni~kih podmetawa.30 Objavqivawe programa Narodne stranke u prvoj polovini februara 1907. g. jo{ vi{e je pogor{alo poloàj vlade Andrije Radovi}a i narodnih poslanika. Po~iwe se sa opstrukcijom, èle}i da se blokira rad Narodne skup{tine. Virilni poslanici (po poloàju), izuzimaju}i, osim Andrije Radovi}a, predsjednika vlade, i vojvode Gavra
__________________ 30 Janko To{kovi}, isto, str. 37-39
190
Jovan B. Marku{
Vukovi}a (~lanovi Narodne stranke), sve rje|e dolaze na skup{tinske sjednice, {to ukazuje da je otpo~ela borba protiv skup{tinske ve}ine. Ciq je, o~igledno, bio da se u Skup{tini stvori takva situacija koja }e onemogu}iti rad Skup{tine, a odgovornost za to padne, pred javno{}u, na samu Skup{tinu, odnosno na Narodnu stranku. Me|utim, Narodna skup{tina je nastavila rad, izglasala Zakon o ~inovnicima gra|anskog reda. U na~elu je prihva}en Zakon o po{ti i telegrafu. Narodni poslanik Janko To{kovi} pi{e da je poku{aj obarawa vlade bio pripremqen na glasawu Zakona o po{ti i telegrafu, ali da je on propao. Navode}i da je pored virilnih poslanika i Miju{kovi}eve grupe protiv zakona glasao i predsjednik odbora, koji je bio izradio taj zakon i kao svoj podnio ga pred Skup{tinu, To{kovi} zakqu~uje sqede}e: To je bila senzacija nepoznata u istoriji parlamentarizma da predsjednik odbora i wegov izvjestilac u Skup{tini glasaju protiv svog predloga, ~im se ocrtavala krajwa nedosqednost koja se u politi~kom ìvotu, kao i u op{te, smatra ko porok na {tetu slobodne voqe i karaktera pojedinaca, kako je to onda u javnom mwewu shva}eno i kao takvo osu|eno u narodu. Kad je predsjednik odbora pri glasawu glasao protiv svog predloga, dr Maru{i} sa iznena|ewem i uzbu|eno je uzviknuo: A sokole, igraj se parlamentarizma, a wegovu izvjestiocu (R.B.) Nikola Simovi}, narodni poslanik, stari i oprobani junak, dobacio je: Ti nijesi izvjestilac, ve} bezsvjestilac. No, i pored neuspjeha u obarawu vlade Radovi}a, kwaz se nije zadrào, ve} je produìo sa jo{ vi{e aktivnosti, otvoreno, da nas u Skup{tini oslabi i preko we obori vladu i uzme situaciju u svoje ruke.31 O metodu opstrukcije skup{tinskog rada dr Novica Rako~evi} pi{e: Sredinom marta 1907. godine u Skup{tini je ostalo svega 38 poslanika, dakle jedan preko polovine da bi ona mogla da nastavi rad. Taj poslanik je bio Risto Popovi} Jabu~anin, koji je vaìo kao umjeren i ozbiqan politi~ar. Kwaz Nikola je vr{io i pritisak na pojedine potpisnike Programa Narodne stranke, pogotovo stare ratnike svoje saborce da napuste stranke, ali u tome nije uspio, jer to nijedan potpisnik nije htio u~initi. Ostalo je zapisano da je kwaz Nikola martovskih dana 1907. godine pozvao na razgovor narodnog poslanik, poznatog starog ratnika sve{tenika i komandira narodne vojske u penziji, Nikolu Simovi}a (Sekulovi}a) i nagovarao ga da napusti stranku. Pop Nikola je tih
__________________ 31 Nikola [kerovi}, isto, str. 154
191
dana pozvao i serdara Sava Plamenca, sa kojim je bio u bliskim rodbinskim odnosima, da napusti Narodnu stranku, ali je Plamenac odlu~no odbio kwaèv zahtjev. Maltretiran po uputstvima kwaza Nikole, serdar Plamenac je nekoliko mjeseci docnije izvr{io samoubistvo u Ulciwu.32 Svjedo~ewe o svom iskustvu je ostavio narodni poslanik Janko To{kovi} koji pi{e: Jedno jutro u ranu zoru na{ao me perjanik u krevetu i saop{tio mi da me kwaz zove da po|em kod wega, u dvor, {to prije. Ja sam po{ao i na{ao ga sama, bez i~ijeg prisustva, gdje sjedi u Oxakliji, za svojim pisa}im stolom. Primio me vrlo qubazno i obratio mi se rije~ima: Ja u tebe jo{ imam vjeru, jer nijesi pio vode sa Save (tako je zvao one koji su se {kolovali u Beogradu) kao oni {to rade protivu mene i moje dinastije. Ti si se {kolovao ovdje i nijesi od wih nesposobniji. Mo`da ti oni obe}avaju ovo ili ono, ali te ja uvjeravam da ti niko u~iweti ne moè koliko ja. Tvoji su mi stari poznati, djed ti je poginuo 1862. godine na braniku Crne Gore i Cetiwa. Oni su mi bili vjerni, pa vjerujem da ih ni ti ne}e{ izdati. Mene su iznenadile prvi put tako izgovorene rije~i na moju adresu, iako sam pri polasku u dvor ne{to sli~no pretpostavqao i naslu}ivao, po{to se potajno govorilo kako on razbija na{u organizaciju na sli~an na~in, pa sam ~ak smatrao i za uvredu da on tako ne{to moè meni re}i i nadati se da }u popustiti, i odre}i se svoje politi~ke ideologije, napustiti tek organizovanu stranku i wen program, pa sam ustao i dosta uzbu|eno rekao: Molim Vas, {ta Vi od mene traìte, po{to se ni ja ni niko moj nije ogrije{io prema vama i interesima zemqe i naroda do sada. On je na to odgovorio: Ja to znam, ali sad si se ogrije{io ako me ne poslu{a{ da napusti{ Klub i okupi{ nekoliko poslanika, a ti to moè{, koji biste kao grupa u sporazumu sa mnom radili u skup{tini. Na to sam mu ja otvoreno i rekao: Ja to ne mogu nikako i ni pod kojim uslovima u~initi, jer ne vidim razloga za to, pogotovu {to se moj rad u Skup{tini zasniva na povjerewu i voqi mojih bira~a interesu naroda pa i Va{em, jer dobro naroda i Va{e je dobro, {to ste svakako imali sami u vidu kad ste mu ustav dali. Ja bih Vas mo`da poslu{ao kao privatna li~nost, ali Vas kao narodni poslanik za to ne mogu poslu{ati, jer sam svjestan da to ne moè biti od koristi ni Vama ni Va{oj dinastiji, a kamoli narodu koji zastupam, ve} naprotiv. On je, uzbu|en i izazvan mojim odlu~nim tonom, ustao i rekao: Pazi, |eti}u, i ne zaboravi da sam
__________________ 32 Novica Rako~evi}, isto. str. 65, serdar Savo Plamenac je bio zet kraqa Nikole.
192
Jovan B. Marku{
ti jesenas spasao glavu da ne bude{ strijeqan zbog pobune i odricawa poslu{nosti Mora~kog bataqona, te ti je glava spa{ena prvi put, a drugi put }e ti puknuti povrh mozga. Pazi i razmisli dobro. Pa me otpusti. Ove wegove rije~i izre~ene su povodom pitawa pobune i neposlu{nosti Mora~kog bataqona u avgustu protekle godine, kada sam imao biti osu|en i ka`wen smr}u, kako sam to prvi put ~uo od kwaza, mada sam od vojne komisje po tom pitawu, prilikom te pobune, bio preslu{avan.33 Radi obarawa vlade i blokirawa Narodne skup{tine kori{}ene su i neke bezna~ajne stvari. Na jednoj sjednici do{la je pozdravna depe{a nik{i}ke omladine Narodnom klubu, koja je javno pro~itana, kao {to su ~itane i ranije. O toj epizodi narodni poslanik Janko To{kovi} je napisao sqede}e: Predsjednik Petrovi} zatraìo je odobrewe od na{e skup{tine da on sastavi, tu na licu mjesta, tekst zahvalnosti na pozdrav u ~estitki, {to mu je i odobreno, te on odmah napisa i sastavi odgovor u stihovima: Pod pritiskom bjesomu~nim, Klub narodni trpi te{ko, Al ga àrka qubav vu~e, Za pleme mu previte{ko. Zlo ga dru{tvo potiskuje, Kamarila tu se javqa, Kao da bi silom htjela, Stari reìm da mu stavqa. Ali se je prevarila, Jer je narod snaga na{a, Pa sa nama zdravo bili, I vi, bra}o, smjela na{a. U ova nekolika stiha ocrtana je cjelokupna onda{wa politi~ka situacija i jasno je svako mogao vidjeti da nastupa jedna nova i prete{ka era na{eg politi~kog ìvota i daqeg na{eg dru{tvenog razvitka, koja je neminovno imala izazvati kobne posqedice po narod, a najposlije i po kwaza i wegovu dinastiju34
__________________ 33 Janko To{kovi}, isto, str. 42-43 34 Janko To{kovi}, isto, str.46
193
194
Jovan B. Marku{
List Narodna misao u br. 13 od 25. marta 1907. godine je objavio ovaj otpozdrav pjesmu predsjendika Narodne skup{tine vojvode [aka Petrovi}a Wego{a, {to je izazvalo buru u Skup{tini kod poslanika koji su se na{li uvrije|eni. Uvredu su na{li u rije~i kamarila, mada se ne vidi da se to odnosi na sve poslanike tada{we opozicije u Narodnoj skup{tini. Oni su 26. marta 1907. godine uloìli pismeni protest protiv te uvrede i da se vojvoda [ako Petrovi} Wego{ smijeni sa poloàja predsjednika Narodne skup{tine. O tada{wim de{avawima narodni poslanik Janko To{kovi} pi{e: Narodna skup{tina produìla je svoje redovne sjednice, jer je vlada Radovi}a imala jo{ u Skup{tini ve}inu, ali objavqivawem pomenutog otpozdrava nik{i}koj omladini sa potpisom predsjednika Kluba [aka Petrovi}a u Narodnoj misli naglo je nastupila nova situacija, time {to su se poslanici koji su bili van Kluba bajagi na{li uvrije|eni izrazima zloga dru{tva, podvu~enim u pomenutom odgovoru, kao i uvredu samom kwazu sa izrazima wegova bjesomu~na pritiska na Narodni klub. Sastavili su i potpisali predlog da im predsjednik [ako Petrovi} dadne zadovoq{tinu izviwewem, ili da povu~e konzekvence davawem ostavke na predsjedni~ki poloàj. Pro~itani predlog u skup{tini upu}en je redovnim administrativnim putem kao i svi drugi predlozi, a odbijen zahtjev predlaga~a da se o wemu odmah istog dana raspravqa u skup{tini. Na to su predlaga~i, svi virilni vladini zvani poslanici, kao i oni bliski biv{oj vladi Miju{kovi}a, docnije zvani miju{kovi}evci, u znak protesta napustili skup{tinske sjednice i objavili fizi~ku opstrukciju, svakako po kwaèvim instrukcijama. Skup{tinska ve}ina nastavila je i daqe rad, jer je jo{ imala kvorum odre|eni za rad Skup{tine, iako jo{ sa neznatno ve}inom. Vlada Radovi}a pomi{qala je da virilne poslanike, koji su se mogli zamijeniti, - kao dràvni savjetnici, predsjednici Velikog suda i Dràvne kontrole i tri brigadira zamjeni drugima, ali joj to Narodni klub nije odobrio, mada to nije izlazilo na diskusiju, jer je vlada od toga i sama odustala, da vje{ta~kim putem poja~ava ve}inu, {to bi se kosilo sa programom Narodne stranke i principima prave ustavnosti. Ovo tim prije, {to je bilo jasno da je to sve ra|eno po èqi i instrukcijama samog kwaza. Ovi su se svi zajedno po~eli nazivati Kwaèva stranka, ubrzo iza toga zamijewena nazivom Prava narodna stranka zvana Prava{i, kao protivteza Narodne stranke kluba{a. Oni nijesu imali programa niti statuta za organizaciju. Wihov program kroz sve vrijeme wihove vladavine bio je program }efa i voqe kwaève, a docnije, od 1910. godine, kraqa Nikole.35
__________________ 35 Isto, str. 47-48
195
O doga|ajima koji }e dovesti do pada narodwa~ke vlade Andrije Radovi}a wegov savremenik, dr Nikola [kerovi} je izme|u ostalog napisao: Kwaz je uspje{no produàvao svoju borbu. U Skup{tini je ostalo svega 38 poslanika. To jest samo 1 preko polovine! Skup{tina je svakako nastavila rad. Toga dana izglasan je Zakon o op{tinama; povu~en je iz takti~kih razloga projekat zakona o ~inovnicima gra|anskog reda, primqen je u na~elu projekt Zakona o po{ti i telegrafu. Poslije odmora, 27. marta, nije se pojavio u Skup{tini ni onaj jedan poslanik koji je svojim prisustvom omogu}avao rad u Skup{tini. Kwaz Nikola, zajedno sa protivnicima Narodne stranke, uspio je da onemogu}i rad Narodne skup{tine i otputovao u Bar da bude podaqe od popri{ta svoje pobjede. Kriza vlade bila je na pomolu. Predsjednik vlade A. Radovi} oti{ao je 29. marta za kwazom u Bar s namjerom da ga uvjeri: da kluba{i nijesu krivi za stvorenu u Skup{tini situaciju. Kwaz je to znao, jer je sam radio na stvarawu takvog stawa. A. Radovi} je predloìo da se sjednice Narodne skup{tine odloè za izvjesno vrijeme. On nije primio predlog vlade o odlagawu sjednica Narodne skup{tine. Traìo je da se obrazuje koaliciona vlada od obiju protivni~kih stranaka. Traìo je kombinaciju u kojoj }e on stalno igrati ulogu sudije i odlu~uje}eg faktora, odràvaju}i ravnoteù izme|u protivnika, koji bi pod wegovim nadzorom dijelili ono malo vlasti koju im je kwaz prepu{tao. Me|utim, Klub poslanika Narodne stranke nije primio ovu kwaèvu kombinaciju. Na svojoj sjednici odrànoj 3. aprila u Gran hotelu (poznatoj Lokandi) poslani~ki Klub Narodne stranke uzeo je u pretres stvorenu ostavkom vlade situaciju. Predsjednik Kluba [ako Petrovi} referisao je o situaciji i predloìo da se Klub u pitawu rje{ewa krize drì po strani, po{to je vlada koja je podnijela ostavku uìvala povjerewe Kluba i po{to jedna deputacija Kluba za pregovore s kwazom nije imala uspjeha. Jedna grupacija ~lanova Kluba zagovarala je me|utim, da se izlaz iz krize traì u pregovorima o obrazovawu koalicione vlade. Pod pritiskom ve}ine Kluba i prebacivawa da ih za koalicioni kabinet podsti~e èqa za ministarskim poloàjima u eventualnom koalicionom kabinetu, ova grupica je povukla svoj predlog. Klub je kona~no donio ovakvo rje{ewe: Vlada koja je uìvala povjerewe ve}ine Kluba pala je, i sada Klub ne}e nikakvog u~e{}a uzimati u obrazovawu kabineta. Ovakva odluka dotada{we ve}ine Narodne skup{tine primqena je sa zadovoqstvom u protivni~kim Narodnoj stranci grupacijama, kao i od
196
Jovan B. Marku{
kwaza. Ona je zna~ila s jedne strane produèwe borbe narodnog pokreta na ~elu s Narodnom strankom protiv reakcionarnih elemenata, a s druge strane onemogu}avawe rada, odnosno raspu{tawe Narodne skup{tine. I kwaz, koji je èlio da se oslobodi jedne nesnosne mu i dovede jednu poslu{nu mu Skup{tinu, i kamarila, odnosno konzervativno-reakcionarne grupacije, koje su èqele da se trse jednog opasnog im protivnika i uzmu ponovo izgubqenu vlast, bili su zadovoqni takvim ishodom. Kwaz nije odugovla~io rje{ewe krize. On je, po svoj prilici, ve} u Baru imao gotovo rje{ewe u slu~aju da mu ne uspije kombinacija s koalicionom vladom, ako je uop{te ozbiqno i mislio na tu kombinaciju.36 Koliko je kwaz Nikola ozbiqno mislio dovoqno govori jedan detaq o kojem Jovan \onovi} pi{e: Uzalud se Radovi} dovijao da iskam~i od kneza odlagawe skup{tinskih sjednica za izvesno vreme, i da je docnije, kad se duhovi malo smire, sazove da izglasa buxet, kako se ne bi odmah u po~etku pogazio ustav, a ~im izglasa buxet da se raspusti i ide na izbore. Dok su jo{ vo|eni ovi razgovori, knez nare|uje oblasnom upravitequ na Cetiwu da izvesti vlasti u zemqi da je vlada podnela ostavku. Tako je zemqa obave{tena o demisiji pre nego {to se ona stvarno desila. Posle toga, vlada je i sama podnela ostavku.37 O daqem scenariju koji }e dovesti do raspu{tawa Narodne skup{tine dr Nikola [kerovi} pi{e sqede}e: 4. aprila je uvaèna ostavka kabineta A. Radovi}a i imenovana vlada dr Lazara Tomanovi}a. Sastav vlade nema nikakve veze sa raspoloèwima u krugovima Narodne skup{tine. L. Tomanovi} nije pripadao nijednoj politi~kog grupi. Rodom iz Boke Kotorske, on nije bio ni bratstvom ni plemenom vezan za koju od krvnih zajednica u Crnoj Gori; ure|uju}i godinama zvani~ni Glas Crnogorca, on je znao iskqu~ivo za direktive kwaza Nikole, a kao sudija i predsjednik Velikog suda vr{io je savjesno svoje du`nosti. Smatran je za humana, kulturna i dobrodu{na intelektualca, za odu{evqena nacionalca i patriotu; uop{te za dobra i naivna ~ovjeka. Kluba{i su ga, kako smo vidjeli, predlagali za predsjednika vlade poslije pada kabineta M. Radulovi}a., ali kwaz Nikola nije tada smatrao da je sazrelo vrijeme za tu kombinaciju. Klub Narodne stranke predloìo je 5. aprila Tomanovi}a, da produì rad Skup{tine s obavezom da }e ~lanovi Kluba
__________________ 36 Zapisnik sa sjednice Kluba potpisali su: predsjednik v. [ako Petrovi}, potpredsjednik Marko Radulovi} i sekretar Nikola Jovanovi} (DM NR CG, f. za 1907) 37 Nikola [kerovi}, isto, str.163-167
197
normalno u~estvovati u radu. Tomanovi}, o~igledno, nije jo{ bio primio kwaève instrukcije. On je izaslanicima Kluba odgovorio: Ja, od kako sam prvi put pre{ao u Crnu Goru, samo znam za Gospodara i samo }u wegove rije~i da slu{am. To je bio sav program novog predsjednika vlade! Narodna skup{tina je 6. aprila pozvana na sastanak za 7. aprila, ali ne da poku{a da radi, ve} da saslu{a ukaz o promjeni vlade i odlagawe sastanka do 5. jula. Ono {to kwaz prije nekoliko dana nije u~inio na predlog Kluba{ke vlade, u~inio je na predlog Tomanovi}eve vlade! Odlagawe je bila jedna puka formalnost. Bilo je jasno da se sa tom Skup{tinom ne}e uop{te poku{ati da radi. Narodna skup{tina 1906-10. je raspu{tena ukazom od 26. juna. Istim ukazom su odre|eni izbori za Skup{tinu i saziv iste za 8. novembar.38 Moglo bi se re}i da je organizovawe Narodne stranke na terenu ubrzalo pad vlade Andrije Radovi}a, ali i uobli~avawe politi~ke scene u Crnoj Gori. O tome Jovan \onovi}, izme|u ostalog, pi{e: Pristalice Tomanovi}eve vlade i qudi pod uticajem dvora, obznanili su bili da osnivaju svoju stranku. Za razliku od Narodne nazvali su je Prava narodna stranka. Program strana~ki nije izra|en ali je vlada ipak naredila da lokalne vlasti upisuju pristalice stranke... Grupa Miju{kovi}eva do kraja je ostala po strani. Ona nije poku{ala da izradi partijski program, jo{ mawe da provede organizaciju. Ona je do kraja bila sastavqena od nekoliko {kolovanih qudi i ne{to malo qudi iz naroda. Miju{kovi}evci su se zvali strankom, ali samo oni sami sebe. U narodu i od drugih grupa, zvani su Miju{kovi}evcima. Poja{wavaju}i nepreciznosti koje su se pojavile u enciklopedijama Jovan \onovi} pi{e sqede}e: Savo Vuleti} u jednoj polemici sa Mitrom Vuk~evi}em u Slobodnoj Misli tvrdi, da su i Miju{kovi}evci bili strana~ki organizovani, i da se wihova stranka zvala samostalnom. Da je takva stranka uistinu postojala poziva se i na Narodnu enciklopediju. Mo`da su se oni zvali strankom i opozicijom. Mo`da su sebe smatrali vrlo naprednim qudima. U Crnoj Gori su bili poznati kao dvorski qudi i qudi bez strana~ke ili idejne discipline. Narod ih je stalno zvao Miju{kovi}evcima. Sam taj fakat svedo~i, da ih nije smatrao strankom. J. Prodanovi} je u enciklopediji zaista napisao da su oni bili stranka. Ali, informacije o tome Prodanovi} je dobio od samo Vuleti}a, kako mi je on to kazao. Prema tome, Vuleti} je Prodanovi}a
__________________ 38 Jovan \onovi}, isto, str. 82-83
198
Jovan B. Marku{
zaveo u bludwu, i pisawe Prodanovi}evo ne moè sluìti kao dokaz da je stranka uistini postojala, kao {to ne bi moglo sluìti kao dokaz da su oni bili zaista slobodoumni qudi i narodwaci, kako su to oni o sebi govorili, a mo`da i mislili.39 Dr Nikola [kerovi} o pojavi protivteè Narodnoj stranci pi{e: Osnivawe Narodne stranke izazvalo je lansirawe kao protivteè Prave narodne stranke. Pod tim nazivom istupaju u po~etku svi protivnici Narodne stranke ukqu~uju i Miju{kovi}-Jabu~ku grupu. Prava narodna stranka u stvari nikad nije oformqena, nikad nije objavila svoj program, niti oformila svoju organizaciju. Pristalice apokrifne stranke sami sebe su nazivali prava{i ili i prva{i. Takvo se ime odràlo u narodu. Svi su nagla{avali vjernost i odanost gospodaru. To ih je jedino i povezivalo.40 O tada{wim strankama Nikola \onovi} izme|u ostalog pi{e sqede}e: Iz naziva Prava narodna stranka vidi se neki inat, i nepotrebno nadmetawe oko oga koja je stranka prava a koja neprava. Ove su se stranke jo{ druk~e vulgarno zvale kluba{i i prava{i. Stranka Prava{ka bila je bliè vladaocu, dok je Narodna stranka, ili stranka Kluba{ka, bila bliè narodu. Sem toga Narodna stranka je bila u narodu shva}ena kao stranka koja ho}e zbliàvawe pa i jedinstvo sviju Srba, kada za to bude nastupila mogu}nost. Prava narodna stranka je u tom pogledu bila rezervisanija. U stvari ona je tome istom teìla, samo je o~ekivala da se dinasti~ka pitawa urede. Bilo je svakako qudi na prava{koj strani koji su radili suprotno tim te`wama. To su bili oni koji su sluìli jedino dinasti~kim ra~unima; kao {to je bilo na strani kluba{koj izvesnog taktizirawa koje ih je odvodilo daleko od onoga {to je narod o~ekivao. Prava narodna stranka u stvari i nije bila stranka, jer nije imala ni strana~ki statut, ni strana~ki program. To je bila grupa politi~kih qudi me|usobno povezanih, dosta povr{no, koja je pretstavqala kontrateg Narodnoj stranci, koja je bila u pravom smislu stranka, jer je imala i partijski program, i svoj statut. Narodna stranka predstavqala je ona raspoloèwa u narodu koja su teìla podeli vlasti izme|u naroda i vladaoca; uvo|ewe pune zakonitosti, i kontrole nad utro{kom dràvne imovine. Dok se Prava narodna stranka javqala u
__________________ 39 isto, str. 92 40 Nikola [kerovi}, isto, str. 165; a pokrifan sumwiv, nepravi, laàn, podmetnut, mra~an s obzirom na svoje porijeklo (Vujaklija Milan, Leksikon stranih rije~i, Beograd 1972, str.64)
199
ulozi branioca Nikoqdanskog ustava, a donekle i starog reda stvari koji je pod novim ustavnim reìmom imao da se mewa. Prava narodna stranka, nemaju}i programa i statuta, tokom vremena po~ela je da ~ili. Mimo zakonodavnog rada ne bi imalo bogzna {ta da se zabeleì, sem dve tri koncesije izdate strancima pod nepovoqnim uslovima. To je uglavnom bila prazna birokratija koja se gospodstvno dràla, i mnogo odudarala od siroma{ne sredine u kojoj je vladala. U toku svoje kratke vladavine Narodna stranka je radila energi~no na ostvarewu svoga programa. Vlade Narodne stranke donele su sqede}e zakone: Zakon o narodnim {kolama; Zakon o zborovima i udruèwima; Zakon o poslovnom redu u Narodnoj skup{tini; Zakon o po{ti i telegrafu; Zakon o op{toj samoupravi; Zakon o administrativnoj podjeli zemqe; Zakon o izborima narodnih poslanika i finansijski zakon za 1906. godinu.41 Umjesto zakqu~ka o radu narodwa~kih vlada iz 1906. i 1907. godine, moè korisno posluìti kratka analiza Jovana \onovi}a, po na{em mi{qewu realna, u kojoj se kaè: Period narodwa~ke ili, po poslani~kom klubu popularno nazvane kluba{ke, vladavine, obeleèn je punim politi~kim slobodama i administracijom ~istih ruku. Obe kluba{ke vlade za nekoliko meseci spremile su ~itavu seriju zakona, kojima su delom garantovane politi~ke slobode, a delom se predvi|ale reforme administracije. Knez je odbio da ih potpi{e i ostali su samo kao projekti. To su: zakon o buxetu, o narodnim {kolama, o po{ti i telegrafu, o op{tinskoj samoupravi, o administrativnoj podeli zemqe, o zborovima i udruèwima, o izboru narodnih poslanika, i o poslovnom radu u narodnoj skup{tini. Ali, potpisao je predloènu izmenu krivi~nog zakona, kojom se ukida smrtna kazna za sve zlo~ine osim politi~kih! Da bi se smawila emigracija u inostranstvo i da bi se zaposlila nezaposlena i oskudna sirotiwa, otpo~eo je bio rad na kolskom putu Podgorica-Kola{in-Andrijevica. Kluba{ke vlade bile su povele pregovore sa Italijanskim bezimenim dru{tvom o izmeni ugovora o koncesijama. Ovi ugovori su bili {tetni za Crnu Goru i sa ekonomskog i sa politi~kog gledi{ta. U jednoj skup{tinskoj diskusiji (1910) S. Vuleti} iznosi r|av rad ovoga dru{tva i kaè: îtava kwiga bi se mogla napisati o r|avom na~inu rada toga dru{tva od samoga po~etka dosad... Rad Barskog
__________________ 41 Nikola \onovi}, Crna Gora pre i posle ujediwewa, Beograd 1939, str. 59-65
200
Jovan B. Marku{
dru{tva uop{te dosad pokazao se kao {tetan po na{u dràvu i na{e narodne interese. Predsednik vlade Tomanovi}, odgovaraju}i mu, veli: U radu vladinom bila je to jedna od najteìh ta~aka oko koje smo najvi{e vremena tro{ili, najvi{e ideja imali i ako ho}ete, borili se neprestano s tijem dru{tvom. Teìnu ovih ugovora (o barskom pristani{tu i barskoj èleznici) ose}amo jo{ i danas. Obe vlade su pokazale aktivnost koja je za respekt. Ukoliko ovi qudi nisu imali velikog politi~kog iskustva42, imali su patriotizma i qubavi za zemqu. Hteli su da posluè svojoj zemqi koliko su boqe mogli i umeli. Na tom putu nisu na{li podr{ku krune. Naprotiv, {to je wihov aktivitet bio ve}i, utoliko su i smetwe od krune i wenih slugu bile ve}e. Svaka gre{ka ovih mladih qudi bila je isuvi{e naduvana, a svaka eventualna netakti~nost uzeta kao uvreda. Kako je na Cetiwu sazrevala misao da se sa Srbijom ne moè, da je ona opasna za nezavisnost Crne Gore, i da sve zlo dolazi od we, - to se, sasvim prirodno, nisu smeli oja~ati oni, koji su bili za tesnu saradwu sa wom.43 Prema tome, trebalo je im je ~initi smetwe, a nikako ih pomagati lojalnom potporom. Zato su od po~etka nailazili na prepreke, da se najposle pretvore u sukobe, koji su slomili wihov reìm. Ono {to je sigurno nadìvelo kluba{ki reìm bilo jer ose}awe politi~kih sloboda, koje su za wihovog reìma imali Crnogorci. A to je, ako i jedina, ali velika i pozitivna dobit od wihove kratkotrajne vladavine. Nijedan zapo~eti, a korisni, posao nisu zavr{ili. Nisu im dopustili. Ali su zato, u toku pet meseci, dopustili omladini i slobodoumnim qudima da politi~ki deluju u masi, da upoznaju sa politi~kih slobodama i one Crnogorce koji nisu videli strane zemqe i okusili wihove slobode. To je krupna dobit, koja im se mora priznati, kao {to se moè re}i lepa re~ i o wihovim namerama.
__________________ 42 O wihovom malom politi~kom iskustvu svedo~i i izmena u krivi~nom zakonu, kojim se ukida smrtna kazna za zlo~ine osim politi~kih. Uo~i jedne o{tre borbe, ovakva izmena je dobrodo{la samo wihovim neprijateqima. Jer, ubije li kogod nekog istaknutog narodwaka ne moè biti osu|en na smrt, po{to je smrtna kazna ukinuta. A preduzmu li oni ma {ta, {to se moè nazvati polti~kim zlo~inom, ili im se podmetne ne{to tako, mogu biti poubijani. Ovakvu izmenu oni su predloìli i primili! 43 Narodwa~ka vladavina bila je srbofilska i dosta izrazito protivaustrijska. Organ stranke, Narodna misao, u martu pi{e: Za samo tri dana oti{lo je za Ameriku 363 Crnogoraca. Qudi pri~aju da Austrija pomaè ovu emigraciju, daje putni tro{ak bez priznanice! Uprla si na Balkan, ali tu }e{ na}i grob! Poluzvani~ni organ stranke koja je na vlasti ovako se obra}a Austriji, a u isto vreme pledira za bratsku i tesnu saradwu sa Srbijom. To se, po mi{qewu odlu~uju}ih faktora, moralo suzbiti.
201
Vrednost ovih rezultata oseti}e se uskoro, odmah ~im nastane reakcija, na koju se zaista nije dugo ~ekalo. Narodwa~ka Radovi}eva vlada izdejstvovala je od kneza amnestiju politi~kih krivaca. Pu{teni su iz zatvora qudi koji su godinama leàli u tamnicama nesu|eni i neosu|eni (Isailo i Vladimir Tomi} i [. Kalu|erovi}).
GLAVA VI
TEROR NAD NARODNOM STRANKOM (1907)
Teror nad Narodnom strankom (1907)
tvarawem krize usqed ostavke narodwa~ke vlade Andrije Radovi}a po~etkom aprila 1907. godine nastupila je nova politi~ka era dolaskom vlade dr Lazara Tomanovi}a, sastavqene od qudi koji su bili bliski dvoru. U zemqi gdje nije bilo politi~kih sloboda, niti razvijene politi~ke svijesti, nije se moglo o~ekivati neko civilizovano politi~ko nadmetawe. Umjesto toga je otpo~eo teror nad Narodnom strankom, prema planu koji je, o~igledno, bio pripremqen i prije ostavke vlade Andrije Radovi}a. O radu Narodne stranke u novonastalim okolnostima Janko To{kovi}, jedan od osniva~a stranke, pi{e izme|u ostalog sqede}e: U vladu Tomanovi}a u{li su najizrazitiji pripadnici dvorske kamarile i starog sistema vladavine iz neustavnog doba, gotovi na sve, kao i izraziti predstavnici jedne mawe privilegovane grupe, bez sposobnosti i smisla za op{ta narodna pitawa. îm je vladu obrazovao, kwaz je naredio da se skup{tinske sjednice odloè, {to je vlada svojim ukazom objavila, sa sazivom poslije dva mjeseca. Poslanici Narodnog kluba odràli su posqedwu sjednicu, na kojoj je rije{eno da se sa puno pouzdawa pristupi u svim mjestima politi~kim zborovima i daqem organizovawu i {irewu Narodne stranke u narodu, te su se odmah skoro svi demonstrativno razi{li u svoje izborne jedinice, sa puno aktivnosti i odlu~nosti za borbu, koja je imala neminovno i o~igledno na smrt i na ìvot nastupiti. Reakcija, opijena tako naglom promjenom politi~ke situacije, pod za{titom cjelokupnog civilnog i vojnog aparata dràvnog, koji je skoro bio ostao isti, stupila je u bezobzirnu i bjesomu~nu akciju, da sprije~i organizaciju Narodne stranke i weno u~vr{}ewe u {irim narodnim slojevima. Na prvom mjestu trebalo je sprije~iti propagandu Narodne misli i Slobodne rije~i, koje su se stavile
206
Jovan B. Marku{
svom svojom ideolo{kom snagom na stranu Narodne stranke i wenih programskih smjernica. Oba lista, Narodna misao u Nik{i}u i Slobodna rije~ u Podgorici, pokrenuta su od slobodnih akcionarskih dru{tava, osnovanih u tim najve}im varo{ima u unutra{wosti Crne Gore. Narodna misao pokrenuta je u septembru 1906. godine, a Slobodna rije~ docnije. Oba lista bila su nezavisna i stavila su se na ~elo slobodarskog demokratskog pokreta u narodu, koji je dobijawem Ustava stavqen na dnevni red.1 O ciqevima kwaza Nikole i wegove vlade Nikola \onovi} pi{e sqede}e: Kwaz Nikola je bio autodidakta koji nije imao ni razumevawa ni strpqewa, da se privikne da trpi jo{ ne~iju vlast, i ne~iji uticaj na tok dràvnih poslova, mimo wegove voqe, i mimo wegovog ovla{}ewa. Mo`da bi on to najzad i uvideo, da je wegova okolina bila voqna da ga ostavi na miru, da pusti razvoj stvari tokom, i da prestane da ga savetuje u r|avom smislu. Posle pada Radovi}eve vlade dolazi vlada dr Lazara Tomanovi}a, poglavito sastavqena od qudi koji su bili bliski dvoru. Wen politi~ki naslon u Skup{tini bila je tzv. Prava narodna stranka. Jedan od prvih politi~kih zadataka ove stranke bio je da rasturi i uni{ti Narodnu stranku. Tomanovi} dobija odobrewe da odloì Skup{tinu za tri meseca, jer nije imao nameru ni da radi sa wom. Kwaz se izgleda bio pokajao {to je poùrio sa ustavnim poklonom. Cela situaciji u Crnoj Gori bila je po~ela da se okre}e nekako ka Srpstvu i Srbiji, a to nije i{lo ni u interesu Austrije, pa se i sa te strane gledalo sa nepoverewem na ustavni pokret u Crnoj Gori. Narodne te`we nisu po{le onim pravcem, ni kako je o~ekivao Kwaz, ni kako se nadala Austrija. Kako je Narodnoj stranci bio pri{ao veliki broj crnogorskih starih i uglednih vojvoda; veliki broj narodnih glavara; veliki broj {kolovanih qudi, pa i omladina je stajala na wenoj strani, prirodno je da su {iroki narodni slojevi pri{li uz wenu politiku. Takav politi~ki pokret nije se mogao tako lako rasturiti, bez potresa i krvavih doga|aja. Kwaz nije prezao ni od ~ega samo da razbije politi~ki i moralni presti` kluba{a.2 O metodologiji koja je bila primijewena kao uvod u teror koji }e nastupiti, Jovan \onovi} pi{e, izme|u ostalog, sqede}e: Tomanovi} je kao odan ~ovek imao samo da pozajmi firmu celom ovom poslu, i kao dobar pravnik na|e, po mogu}stvu, pravnu ode}u za ono {to se odozgo bude traìlo.
__________________ 1 Janko To{kovi}, Memoari, Cetiwe 1974, str. 50-51 2 Nikola \onovi}, Crna Gora pre i posle ujediwewa, Beograd 1939, str. 69-70
207
Vlada je trebalo prvo da kompromituje kluba{e u o~ima naroda, da ih prikaè kao diletante koji ~ine {tetu svemu ~emu pri|u; da ih obeleì kao agente Beograda; da natera wihove bira~e da se desolidari{u od wih; da provede svoju organizaciju i izvr{i izbore. Da bi imala vremena da svr{i ovaj posao, vlada je prvo odloìla skup{tinske sednice za tri meseca. Po isteku ovog roka raspisala je izbore. Ovo je bio signal za te{ke borbe i mu~ne dane, koje nikad ranije nije doìvela Crna Gora. Ona je mnogo puta stradala od stranih invazija i bespo{tedne borbe sa neprijateqem, ali nikada u ovom obimu od nasiqa svojih sinova. Apsolutisti~ki reìmi dva posledwa kneza u~inili su na ào i zla pojedincima, katkad i porodicama, ali se nikada ranije nisu ovako okrutno sru~ili na mase narodne. Slu`beni Glas Crnogorca prilikom promene vlade objavio je, da je knez uvaìo ostavku kabinetu Radovi}a stoga, {to je Radovi} traìo da raspusti skup{tinu i raspi{e izbore, a knez nije hteo da raspusti svoju prvu skup{tinu! Stoga je, kaè wegov oficijelni organ, poverio sastav vlade Lazaru Tomanovi}u i wegovim drugovima, koji su obe}ali da }e raditi sa skup{tinom. Prema tome, skup{tina je obe}ala da }e najsavesnije pomagati vladu i zato je samo odgo|ena. Ova zvani~na mistifikacija nije bila duga veka. I uop{te je ~udno za{to je knezu Nikoli trebala ova obmana? Skup{tina se uop{te nije sastala. Vlada nije ni imala nameru da je saziva. Ona je prosto odloìla skup{tinske sednice da ne bi morala odmah raspisati izbore. Htela je da dobije u vremenu, i to je sve. Tako, skup{tina je raspu{tena krajem juna i izbori zakazani za 18. oktobar... Vlada je preporu~ila vlastima u zemqi da sazivaju bira~e i od wih izdejstvuju izjave nepoverewa narodwa~kim poslanicima. U borbi se uop{te ne biraju sredstva. Vlada naziva opozicionare terazijskim agentima i pla}enicima. Postavqa dilemu: Ko je za gospodara taj je za vladu, a ko je protivu vlade taj je protivu gospodara i otaxbine.3 Pored kwaza Nikole i vlade u pripremi za teror nad Narodnom strankom ukqu~ili su se i prava{i, a o tome dr Jago{ Jovanovi} pi{e izme|u ostalog sqede}e: Prije nego raspusti Skup{tinu i raspi{u se novi izbori, kwaz je odlu~io da prethodno onemogu}i Narodnu stranku, kluba{e, i da joj potkopa svaki ugled u narodu. Za to vrijeme prava{i su morali
__________________ 3 Jovan \onovi}, Ustavne i politi~ke borbe u Crnoj Gori 1905-1910, Beograd 1939, str. 85-86
208
Jovan B. Marku{
uùrbano da se organizuju i sa kwaèvim autoritetom da zauzmu mjesto u narodu koje su stvarno imali kluba{i. U toj uùrbanoj aktivnosti nijesu se birala sredstva u politi~koj borbi. Prava{i su se sluìli svakovrsnim intrigama i provokacijama. Na strani prava{a nalazila se sva vlast od vrhovne do mjesne, svi dràvni funkcioneri, vojna i policijska vlast. Vr{en je pritisak na pristalice kluba{a da se odreknu svoje stranke i da je javno osu|uju preko vladinih glasila: cetiwske Ustavnosti i podgori~ke Narodne rije~i, proturaju}i, eto tako, kao da ne}e, da to èli kwaz, protiv koga, navodno, kluba{i vode bjesomu~nu borbu sa ciqem da ga otjeraju sa vlasti. Pri tome ta prava{ka glasila pronosila su laì i podmetawa kako se taj i taj kluba{ odrekao svoje stranke. Organ Narodne stranke kluba{a, nik{i}ka Narodna misao, donosila je u svakom broju demantije pojedinih uglednih kluba{a, za koje su vladini listovi ve} bili donijeli da su se javno odrekli svoje stranke. Vlasti su najzad nahu{kale izvjestan broj prava{a da demoliraju redakciju lista Narodna misao (11. aprila 1907. godine). Borba se tako sve vi{e zao{travala. Za to vrijeme vlada je privremeno odloìla skup{tinske sjednice, ali je to shvatano kao izgovor, kao nimalo vje{t manevar da se dobije u vremenu za borbu protiv kluba{a. Kada se onemogu}e kluba{i, kada im se uni{ti svaki trag kao terazijskim pla}enicima (Jovan Plamenac), onda je trebalo raspustiti Skup{tinu i raspisati nove izbore. Stvarno je zavladalo bezakowe, kluba{i i wihova imovina padaju sve vi{e van zakona, a prava{i po~iwu da rade sve {to ho}e kao u nekoj zemqi gdje nema zakona i reda. Takvo stawe je postepeno po~iwalo.4 O naru~enim izjavama nepovjerewa narodnim poslanicima, Jovan ]etkovi} isti~e sqede}e: Jo{ dok je Narodna skup{tina bila na okupu po~ele su stizavati naru~ene izjave nepovjerewa pojedinim kluba{kim poslanicima. A po raspu{tawu Skup{tine ova nepovjerewa stigla su gotovo za sve kluba{ke poslanike. Ovakve izjave nepovjerewa iznu|ivali su ve}inom bataqonski komandiri i ~etni oficiri na vojni~kim skupovima, uz pripomo} plemenskih kapetana, a u izvjesnim slu~ajevima, gdje je teè i{lo, angaòvali bi se i pojedini ministri, kwaèvi sinovi pa i sam kwaz.5 Prvi sukobi izme|u ~lanova i simpatizera Narodne stranke i vlasti otpo~eli su u narodu povodom poku{aja pristalica vlasti da preuzmu kontrolu nad opozicionim listom Slobodna rije~ , koji je
__________________ 4 Jago{ Jovanovi}, Istorija Crne Gore, Podgorica 1995, str. 352-353 5 Jovan ]etkovi}, isto, str. 75
209
izlazio od januara 1907. godine u Podgorici. Ure|iva~ki odbor je bio sastavqen od qudi razli~itih politi~kih pogleda. Poslije doga|aja u Narodnoj skup{tini dolazi do podjele na pristalice Narodne stranke i pristalica vlasti, koje su ~inili prava{i i Miju{kovi}eva grupa. Ova podjela je bila prisutna i u drugim kulturnim institucijama u Podgorici, a ispoqavala se u nastojawu prava{a da zauzmu vode}a mjesta u pjeva~kom dru{tvu Branko, Muzi~kom dru{tvu i îtaonici. Krajem marta 1907. kada je izbila kriza u Narodnoj skup{tini, oti{li su u Podgoricu narodni poslanici prava{ke orijentacije u namjeri da sazovu ure|iva~ki odbor Slobodne rije~i i prepadom osvoje list. Prijateqi Narodne stranke pozvali su ~lanove upravnog odbora {tamparije da sprije~e preuzimawe lista. Prema zabiqe{kama Qubomira Baki}a, ~lana upravnog odbora, umalo na sastanku nije do{lo do krvavog obra~una a manifestacije pristalica suprotstavqenih politi~kih grupa pro{irile su se ulicama Podgorice prijete}i da izazovu sukobe {irih razmjera. Ono {to je tih dana izbjegnuto desilo se po~etkom aprila 1907. godine. O tom tragi~nom doga|aju dr Nikola [kerovi} je zabiqeìo sqede}e: Za bezna~ajne manifestacije simpatija za Narodnu stranku vr{ena su hap{ewa, nano{ewe uvrede, ~ak su pojedini gra|ani tu~eni, pokretani procesi. Policijski i vojni organi kao da su namjerno izazivali mirne gra|ane i zao{travali odnose. Tako je 6. aprila 1907. godine krivicom policijske vlasti do{lo u Podgorici do incidenta, koji je imao mu~ne, krvave posqedice, i posluìo kao povod za prvi politi~ki proces pod vladom dr Lazara Tomanovi}a. Toga dana stigao je u Podgoricu iz Vasojevi}a ministar unutra{wih poslova u kabinetu Tomanovi}a, brigadir vojvoda Laki} Vojvodi}, na putu za Cetiwe. Odsio je u hotelu Evropa na Nemawinoj rivi. Sreli su ga i pozdravili organi gra|anskih vlasti i neki gra|ani prava{ke orijentacije. U restoraciji Evropa vodili su se razgovori i dràli govori protiv kluba{a. Isto ve~e stigli su sa Cetiwa narodni poslanici Milosav Rai~evi} i Qubomir Baki} i odsjeli u hotel Obili}, u neposrednoj blizini Evrope, isto na Nemawinoj rivi. Tamo je, saznav{i za dolazak svojih poslanika, oti{lo nekoliko u~iteqa i drugih {kolovanih ~inovnika, te izvjestan broj kluba{ki orijentisanih gra|ana, me|u kojima i barjaktar varo{ke ~ete, ugledan gra|anin, Risto Savov Pejovi}. Milosav Rai~evi} je referisao svojim politi~kim prijateqima o radu Narodne skup{tine, o stvorenoj politi~koj situaciji, padu kabineta Narodne stranke i dolasku na vlast vlade Tomanovi}a. On je, izgleda, o{tro podvukao da Crna Gora ide u susret
210
Jovan B. Marku{
te{kim politi~kim prilikama. Na ovom sastanku su padale o{tre ocjene polti~kog stawa. Sude}i po daqem toku doga|aja, policija je imala svoje povjerqive qude, koji su joj odmah javili {ta se i kako govori na kluba{kom sijelu. Policija, vaqda da bi se pokazala {to revnosnijom pred novim ministrom unutra{wih poslova, na{la je za shodno da interveni{e. Umije{ala se policija i sam oblasni upraviteq Jovo Martinovi}, koji je i {amarao qude, me|u ostalim i barjaktara Rista S. Pejovi}a, zabiqeìo je Baki} u svojim memoarima. Me|utim iz zabiqeàka Mi}a Vuk~evi}a vidi se: da je oblasni upraviteq pozvao iz kasarne ~etu vojnika da zajedno sa àndarmerijom blokira hotel Obili}, da je oko 8 ~asova ~eta vojnika bila postrojena na nekoliko metara ispred hotela, a na samom trotoaru ispred ulaza da je stajao oblasni upraviteq okruèn àndarmima i da je pri takvom stawu u kafanu u{ao {ef oblasne policije Marko Gazivoda i jo{ sa vrata doviknuo skupu: U ime zakona, razi|ite se! Na to je barjaktar Risto Pejovi}, koji je sjedio blizu vrata, ustaju}i, odgovorio: Zakon po{tujemo, ali mi ho}emo da ga i vi po{tujete... Prvi su iza{li iz kafane Risto Pejovi} i Niko Novakovi}, u~iteq, a za wima i ostali u~esnici. Tek po izlasku su prijateqi Narodne stranke vidjeli da su blokirani. Oko Rista Pejovi}a i N. Novakovi}a se napravila gu`va. U toj gu`vi neko je udario barjaktara, {to su u~esnici sastanka zakqu~ili iz glasno izre~enih rije~i Rista Pejovi}a: Ko me bije vezanoga?... (slijedila je psovka). Pejovi}a i Novakovi}a odvezli su àndarmi u zatvor; malo zatim policija je uhapsila Milosava Rai~evi}a, koji se bio povukao u svoju hotelsku sobu; D. Bego-
Podgorica s po~etka 20. vijeka - Stara varo{
211
Podgorica s po~etka 20. vijeka - Nemawina obala
vi}a, J. Dap~evi}a, D. Popovi}a i M. Vuk~evi}a policija je odvela do wihovih stanova i naredila ima da stan ne smiju napu{tati do daqeg nare|ewa. Sutradan su svi pohap{eni sem barjaktara R. Pejovi}a pu{teni poslije saslu{awa na slobodu. Pejovi} je preveden u ku}ni pritvor, u privatnom stanu. Poslije ~etiri dana policija je wega pustila na slobodu. Prijateqi su primje}ivali da je barjaktar Risto uzbu|en i osje}ali da ne{to sprema. Poku{ali su da ga umire, ali u tome nijesu uspjeli. U ponedjeqak, 16. aprila 1907. Risto Savov Pejovi} je krstario po varo{i. Bio je pazarni dan u Podgorici. Svratio je u neke kafane i po~astio neke prijateqe. Savremenici, koji su dobro poznavali barjaktara, tvrde da on sam nije toga dana pio alkoholna pi}a. On se na taj na~in opra{tao s prijateqima. Kad se pazar, uglavnom, rasturio, Pejovi} je oko pet ~asova polije podne za{ao u Oblasnu upravu i zatraìo da ga primi upraviteq oblasti. Upraviteq J. Martinovi} ga je primio u prisustvu {efa oblasne àndarmerije Marka Gazivode i, kako izgleda, sekretara oblasne uprave Milana Ramadanovi}a. Nakon kratko izmijewanih rije~i izme|u oblasnog upraviteqa i barjaktara Rista, ovaj je trgao revolver i jednim metkom oborio upraviteqa, a drugim smrtno ranio {efa àndarmerije. Po{to je iza{ao iz kancelarije, Pejovi} je na mjestu ubijen od slu`benika oblasne uprave. Okolnost da je barjaktar Risto Savov Pejovi} pripadao Narodnoj stranci, protivnici Stranke su bezobzirno iskoristili da Narodnu stranku i wene pripadnike optuè za ubistvo u Oblasnoj upravi.
212
Jovan B. Marku{
Mjere koje su od vlasti preduzete povodom ovog doga|aja svjedo~e da je uzbu|ewe i strah organa vlasti i{li do mjere kao da je posrijedi {ire zasnovana pobuna.6
Barjaktar Risto S. Pejovi}
Poslije nemilih doga|aja u Podgorici, koji su zapo~eti poku{ajem da se na prepad osvoji list Slobodna rije~ tj. da se stavi pod kontrolu vlasti pisawe {tampe, uslijedio je napad na list Narodna misao u Nik{i}u 9. aprila 1907. godine. O tom doga|aju Janko To{kovi}, nekada{wi glavni urednik, je zabiqeìo sqede}e: Oko Narodne misli bili su se okupili svi qudi od pera slobodarskih stremqewa, koji su nove politi~ke ideje {irili u {irim narodnim masama. List je bio uhvatio ~vr{}i korijen u narodu i popularisao se tako da ga je narod prihvatio kao svoj, kako se i nazivao. Jedan od najaktivnijih pokreta~a politi~kog lista u Nik{i}u odnosno wegovog osnivawa pod nazivom Narodna misao, kojemu je i ime dao, bio je dr Jovan Kuja~i}, koji je bio i ~lan redakcionog odbora. Jedan vrlo aktivan i slobodouman ~ovjek, te je zbog toga bio pao u nemilost kod kwaza Nikole, da mu nije mogao pomo}i ni wegov tast serdar Rade Plamenac, predsjednik Glavne dràvne kontrole, ina~e qubimac kwaza a docnije kraqa Nikole, te je (Kuja~i}) poslije duèg {ikanirawa i progowewa bio prinu|en napustiti Crnu Goru, preseliti se u Srbiju i nastaniti se u Beogradu. Odmah po dolasku na vlast vlade Tomanovi}a jedna grupa starom reìmu privrènika, vo|ena od jednog oficira komandira narodne vojske (\. J.), potajno je spremi__________________ 6 Nikola [kerovi}, Crna Gora na osvitku 20. vijeka, Beograd 1964, str. 170-174
213
la iznenadni napad, prodrla u {tampariju Narodne misli i cijelu sru{ila i demolirala, slova rasturila i potpuno onesposobila za rad, jer osnovano akcionarsko dru{tvo sastojalo se skoro svo od ~lanova simpatizera i privrènika novog politi~kog kursa kao i pripadnika Narodne stranke, te je Tomanovi}ev reìm nije mogao na drugi na~in prigrabiti, kako se to desilo istih dana sa Slobodnom rije~i u Podgorici. Kako su ma{ine {tamparije bile stare, nabavqene od stare {tamparije sa Cetiwa, to se wima nije mogla obnoviti, te je na brzu ruku poru~ena i nabavqena nova moderna {tamparska ma{ina i {tamparija ponovo odmah instalirana, te je produìla rad i list za vrlo kratko vrijeme iza napada po~eo je ponovo izlaziti, pod istim nazivom i svojim ranijim programom, stavqaju}i se sada izrazito na stranu Narodne stranke. Ali sad pod stalnom straòm, organizovanom iz naroda, odnosno od svojih najpouzdanijih prijateqa, te je tako postala najsigurniji i najaktivniji stoèr propagande u korist politi~kih i programskih smjernica iste. Sva {tampa u Srbiji i ostalim krajevima jugoslovenskih zemaqa pod austrougarskom monarhijom ustala je protiv kwaza i vlade Tomanovi}a i otvoreno podsticala na uzbunu narod i pozivala pod zastavu Narodne stranke. Nastupilo je jedno javno rvawe i neskrupulozna akcija vlade i wenih organa vlasti protiv narodnih poslanika iz Narodnog kluba koji su se
Dr Jovan Kuja~i}, jedan od osniva~a Narodne misli i ~lan Narodne stranke od wenog osnivawa
214
Jovan B. Marku{
jo{ dràli ~vrsto u svojim izbornim jedinicama i neustra{ivo produìli odràvawe javnih zborova i organizacija Narodne stranke.7 Iz pismenog izvje{taja koji je podnio oblasni upraviteq Ministarstvu unutra{wih poslova interesantan je navodni motiv za demolirawe {tamparije a ciq je potpuno jasan. Oblasni upraviteq izvje{tava da su ispitivani napada~i o motivima svoga napada odgovarali da ih je na to gonilo to {to je list nazvan Narodna misao, a da su i oni narod ako ovaj list ne prestane izlaziti, ili mu se ne opredijele granice pisawa, da }e ovo biti tek po~eci nereda. Izvje{taj o izgredima ne pomiwe ni jedno lice koje je u~estvovalo u izgredima ali konstatuje da trgovci ne otvaraju radwe i izjavili su da ne}e dok tamo do|u pred gospodara; do osamdeset tamo kre}u, tako|e ni {tedionica ne radi.8 Gra|ani Nik{i}a su protestovali kod kwaza Nikole jednom o{trom depe{om u kojoj izme|u ostalog pi{e: Tvoji vazda vjerni Onogo{tani su tim varvarskim postupkom tim è{}e ubijeni, {to je divqom ruqom upravqala ba{ va{a gra|anska vlast i {to se tim paklenim nedjelom htjelo omalovaìti gra|anstvo ovog sokolovskog grada nabacuju}i na wega ne~ovje~no qagu nelojalnosti na{e prema tebi i tvome izvi{enom domu. Gospodaru, spomenutim razbojnicima nije bilo dosta samog ne~ovje~nog u~inka, nego su javno pred tvojim narodom zvali ruqu u tvoje ime da zlo~in izvr{i.9 Delegacija Nik{i}a od 75 uglednih gra|ana oti{la je na Cetiwe da protestuje i moli kwaza za za{titu. Kwaz nije primio delegaciju pod motivom da je dobio izvje{taj od svojih vlasti koje su preduzele potrebne mjere, iako se iz izvje{taja ne vidi koje su to mjere preduzete i protiv kojih napada~a. Dr Nikola [kerovi} u svojoj studiji prilaè pisawe {tampe van Crne Gore, iz koje moèmo saznati mnogo vi{e nego iz zvani~nog izvje{taja. Dopisnik Obzora u br. 134 od 22.5.1907. godine pi{e da se na {tampariju do{lo s parolom: Naprijed, ko je gospodarev! U br.119 Obzor donosi da je kwaz odgovorio nik{i}koj deputaciji, povodom napada na {tampariju, da su sada ~asni posti, a da }e po blagdanima ~itati wegov odgovor na wihove tu`be u javnim oglasima... {to se, veli dopisnik, tuma~ilo kao kwaèva prijetwa da }e ukinuti Ustav. U narodu sve vrije. Brat na brata reì. Izgleda da se nalazimo uo~i gra|anskog rata, kaè se daqe u dopisu.
__________________ 7 Janko To{kovi}, isto, str. 51-52 8 Nikola [kerovi}, isto, str. 175 9 Isto, str. 176
215
Nik{i} s po~etka 20. vijeka
Pogled na crkvu i dvor u Nik{i}u
216
Jovan B. Marku{
Rijeka Crnojevi}a s po~etka 20. vijeka
Pijaca na Rijeci Crnojevi}a
217
Pokret u br.101 od 2. 5. (po nov.) kaè da su vojni glavari u agitaciji da se poru{i {tamparija u Nik{i}u govorili seqacima: Naredio je gospodar da poru{imo {tampariju i ubijemo urednika NM. U istom dopisu kaè se da je urednik NM Malenica pod straòm àndarma protjeran iz Crne Gore. Bosnische Post, br. 95 od 24. 4. (po nov.), donosi o napadu na {tampariju u Nik{i}u: Ju~e su 400 qudi, naoruàni revolverima i bajonetama, pod vo|stvom jednog komandanta bataqona i kapetana Nik{i}ke kapetanije, prodrli u Nik{i}, gdje su razorili {tampariju u kojoj se {tampa list Narodna misao. U gradu vlada veliko uzbu|ewe. Trgovine su zatvorene. Trupe }e biti pozvane da uspostave red.10
Danilovgrad s po~etka 20. vijeka
Ubrzo poslije demolirawa {tamparije u Nik{i}u otpo~eli su mitinzi po Crnoj Gori. Na Rijeci Crnojevi}a odràn je 14. aprila 1907. godine miting protiv Narodne stranke, a istog dana i u Danilovgradu. Narodu se saop{tavalo da su kluba{i neprijateqi kwaza i Crne Gore i sugerisalo da ih treba izolovati i dostavqati {ta rade. Naro~ito je vo|ena propaganda, preko kapetana, za prikupqawa izjava nepovjerewa kluba{kim poslanicima. U arhivi Ministarstva unutra{wih poslova sa~uvano je vi{e spiskova sa izvje{tajima kapetana o nepovjerewu bira~a poslaniku. To su spiskovi izbornika odre|ene kapetanije, koje je pisao sam kapetan, wegov pisar ili kmet, ali nigdje nema potpisa bira~a. Veoma je interesantan na~in agitacije za
__________________ 10 Isto, str. 176
218
Jovan B. Marku{
iskazivawe nepovjerewa kluba{kim poslanicima koji su primjewivale vlasti. Iz onog vremena o~uvano je vi{e anegdota koje ocrtavaju na~in agitacije i stawe duhova. Jednom bira~u qe{anske kapetanije pristalici Narodne stranke glavar postavqa pitawe da se izjasni: je li za gospodara ili za M. Vuk~evi}a, n.p. Zar su se izjedna~ili? upitao je bira~... ti treba da se izjasni{ za koga si. E, boga mi, tu ga nema, kad je tako, odgovorio je bira~, misle}i da tu nema gospodara kad su ga izjedna~ili s narodnim poslanikom. Analiziraju}i pisawe Narodne misli o na~inu iznu|ivawa nepovjerewa i protestima gra|ana protiv vr{enog pritiska od strane organa vlasti, dr Nikola [kerovi} isti~e sqede}e primjere: Narodna misao, br. 24 od 27.5.1907. pi{e sqed}e: Komandir [estonsko-sela~kog bataqona po{ao od kmeta do kmeta i ovako pitao qude: Jeste li vi uz gospodara ili uz Laza Jovovi}a (n.p. kluba{), wegova izdajnika i protivnika; kazuj odmah: ili vi{e voli{ gospodara ili Laza Jovovi}a. Kmetovi su izjavqivali, da su vjerni gospodaru, a da je Lazo wihov poslanik... Ali komandir nije pristajao na takve izjave, ve} je insistirao ili su uz Laza ili uz gospodara... U broju 28. Narodne misli nalazimo izjavu op{tinara Vi{a (pavkovi}ka kapetanija) o vjernosti gospodaru i povjerewu svome poslaniku Miliji Pavi}evi}u, kao i protest op{tinara Vini}a (vraègrmska kapetanija) protiv pritiska vojnih glavara da se odri~u svoga poslanika dr M. Maru{i}a... U istom broju je izvje{taj iz lipovske kapetanije, da je starje{ina ~ete sazvao ~etu na zbor, podijelio je na vodove i naredio da se kupe izjave o nepovjerewu narodnom poslaniku Janku To{kovi}u... Ali su se qudi pobunili i glavari su napustili mjesto sastanka. Broj 29 NM donosi izjavu i protest 430 bira~a i prijateqa narodnog poslanika dr D. Matanovi}a protiv pritiska vojnih glavara, koji su sazvali bataqon i poku{ali da agitacijom i prijetwama iznude izjave nepovjerewa Matanovi}u. U istom broju je izjava 129 Rsojevi}a o povjerewu i vodnicima oduzeti grbovi, a ~etni komandant razrije{en du`nosti. Sli~ne izjave dali su bira~i narodnih poslanik Spasoja Radulovi}a, popa Vojina Popovi}a. Broj 30 NM donosi protest upu}en Ministarstvu unutra{wih poslova petorice predsjednika kmetija lipovske kapetanije protiv nasiqa koja vr{e gra|anske i naro~ito vojne vlasti. U tom broju je konstatacija da je brigadir D.P. Medenica pozvao barjaktare, bira~e n.p. Janka To{kovi}a da se odreknu svoga poslanika ili poloè barjaktarske grbove... Barjaktari su odbili oba zahtjeva. Protesti i àl-
219
be protiv grubog pritiska i nasiqa, kojih je bilo sa svih strana zemqe, nijesu pomagale.11 Talas pritiska po~iwa da zahvata {ire razmjere tako da on prerasta u opasnost za ìvot politi~kih protivnika. Karakteristi~na je otvorena depe{a Akima Dakovi}a, plemenskog kapetana u penziji sa Grahova, sina vojvode Jakova Dakovi}a, koju je uputio 27. aprila 1907. g. prestolonasqedniku Danilu protestuju}i protiv pojave u Grahovu kwaèvih perjanika da ubiju wegovog sina Marka.12 Tako|e je poznato da su Martinovi}i u Bajicama podsticali da izvr{e osvetu zbog tragi~nog doga|aja u Podgorici, nazna~avaju}i kao krivce Milosava Rai~evi}a i Spasoja Pileti}a samo zato {to su kao ~lanovi upravnog odbora lista Slobodna rije~ bili 6. aprila u Podgorici. Na sre}u ove prijetwe nijesu ostvarene. Odlagawe Narodne skup{tine za 5. jul 1907. godine zna~ilo je, u stvari, raspu{tawe Skup{tine, prije zvani~nog raspu{tawa koje }e uslijediti krajem juna. Ovo je pruìlo prostor vlastima za agitaciju u koju je po~eo i kwaz Nikola da se javno ukqu~uje. O tome dr Nikola [kerovi} pi{e: Kwaz je li~no preduzeo agitaciono putovawe po zemqi. Pred naru~enim deputacijama i glavarima nastavio je da napada i najpogrdnije vrije|a pristalice Narodne stranke, kao da su okuèni, nije dozvoqavao da mu pristupe, tj. nije im htio pruìti ruku da je poqube... Kretao se po zemqi. Primao je glavare, naru~ene deputacije i pokajnike ne samo na Cetiwu nego i na Rijeci Crnojevi}a, na Kru{evcu kod Podgorice, na Danilovgradu, u Nik{i}u. Posje}ivao je i narodne sabore dràne o crkvenim praznicima kao i na pazari{tima. Tako je 9. maja posjetio sa svojom pratwom sabor u Berima, nedaleko od Podgorice; 10. maja na podgori~koj pijaci drào je agitacioni govor pred masom naroda, koji je iz bliè i daqe okoline do{ao na pazar (pazarni dan u Podgorici drào se svakog ponedeqnika); 11, 12. i 13. maja kwaz Nikola je boravio u Danilovgradu, sredi{tu velikog bjelopavli}kog plemena. êtiri kapetanije toga plemena poslale su u Narodnu skup{tinu napredne i borbene qude. Dr Milovan Maru{i}, Milija Pavi}evi} i Spasoje Radulovi} spadali su me|u najborbenije narodne poslanike Kluba Narodne stranke. êtvrti poslanik iz toga plemena istupio je iz Kluba pod uplivom i po nagovoru kwaza Nikole. Iz plemena Bjelopavli}a birana su oba predsjednika kluba{kih vlada M. Radulovi} i A. Radovi}. Kwazu je bilo naro~ito stalo da
__________________ 11 Isto, str. 178 12 Isto, str. 183
220
Jovan B. Marku{
slomi narodni pokret u tome sredi{nom i najbogatijem velikom plemenu, koje je, udruèno u opoziciji sa brdskim plemenima: Piperima, Ku~ima, Bratonoì}ima, Vasojevi}ima i Rovcima, ~inilo, u kwaèvim o~ima, ne malu za wega opasnost. Jer, tri od ~etiri bjelopavli}ka, oba piperska, oba ku~ka, svih pet vasojevi}kih i po jedan, koliko su ih svega i imali, bratonoì}ki i rova~ki narodni poslanik pripadali su Klubu i bili su osniva~i Narodne stranke. Ovoj zna~ajnoj grupi poslanika, odnosno plemena, pripadali su i Simo [obaji}, iz Bjelopavli}a, i vojvoda Gavro Vukovi}, iz Vasojevi}a, koji se tako|e nalaze me|u osniva~ima Narodne stranke. Kwaz Nikola je u su{tini bio i ostao plemenski ~ovjek. On nije uspio da se uzdigne iznad plemena, kao {to nije uspio da se izdigne iznad politi~kih partija, koje su se po sili vremena i prilika po~ele stvarati u Crnoj Gori. On je mogao zazirati i, vjerovatno, zazirao, od narodnog demokratskog pokreta, koji mu je ugroàvao neograni~enu vlast, ne samo kao takvog nego i kao od udruènih brdskih plemena, koja su tome pokretu pruàla tako slo`nu i tako zna~ajnu podr{ku. Wegova vje{tina upravqawa narodom po~ivala je onih dana 1907. godine u wegovoj maksimi dràwe {ake u per~in... On je i onih dana kad se bavio u Bjelopavli}ima otvoreno naglasio tu svoju maksimu. Obra}aju}i se javno pred cijelim plemenom brigadiru Blaù Bo{kovi}u, komandantu Bjelopavli}ke brigade, kwaz ga opunomo}ava: Sve {to u~ini{, mojom rukom si u~inio, Moja zemqa, a tvoja vlast... U potvrdu tih ovla{}ewa kwaz nije htio da pusti da mu pristupi ruci nekoliko uglednih qudi iz plemena, ~ija je jedina krivica bila {to su simpatisali Narodnoj stranci, vi{e kao srodnici ili prijateqi kluba{kih prvaka nego li kao politi~ki svjesno opredijeqeni gra|ani. Me|u ovima je bio i serdar Jago{ Radovi}, otac Radovi}a, ~lan Velikog suda u penziji, koji je besprekorno sluìo kwazu i narodu skoro pola vijeka. Iz Danilovgrada je nare|eno Oblasnoj upravi u Nik{i}u da priredi sve~ani do~ek sa topovskom paqbom kwazu prilikom wegova ulaska u varo{!... Vlastodr{ci su htjeli da na taj na~in prikriju ogor~ewe nik{i}kih gra|ana, koje je neprikriveno trajalo poslije razbijawa {tamparije ili, mo`da, da {to bu~nije podvuku podvig razbijawa {tamparije. Pokazalo se, me|utim, da uprava {tamparije nije bila zastra{ena nasiqem od 9. aprila. Ona je uspjela da omogu}i daqe izlaèwe Narodne misli... Zato su se razbija~i spremali da ponovo napadnu {tampariju. Talas progona zahvata sve {ire razmjere. Zvani~ni Glas Crnogorca pun je ukaza o otpu{tawu, penzionisawu i premje{tawu dràv-
221
nih slu`benika. Stradali su samo oni koji su i u najblaèm obliku pokazali svoje simpatije za narodni pokret, koji su odràvali veze sa kluba{kim prvacima, sa revolucionarnom omladinom, ~itali Narodnu misao ili koji opozicioni list izvan Crne Gore. Narodna misao nije stizala pretplatnicima, jer ju je po{ta zadràvala, pojedini brojevi su zapqewivani, kontrolisana je privatna po{ta, vrbovani su problemati~ni, propali tipovi za dostavqawe i potkazivawe, javno su napadani prijateqi Narodne stranke kao izdajnici i tu|i pla}enici. Vlasti su zapqewivale Program Narodne stranke, iako je zvani~ni Glas Crnogorca objavio da je rasturawe slobodno. U anonimnim pismima zastra{ivani su pojedini prvaci Narodne stranke. Policijske vlasti su u svojim izumima prona{le i mjere progona sa svoga podru~ja gra|ana iz drugih op{tina i stranih podanika ako se budu bavili politikom. Na ovaj na~in lokalne policijske vlasti uzurpirale su vlast koja im nije po zakonu pripadala, a gra|ani bili izloèni samovoqi organa te vlasti. Narodna inteligencija, koliko ju je bilo u zemqi, uposlena u dràvnoj slu`bi, bila je spomenutim mjerama stavqena u bezizlazan poloàj. Dràvna slu`ba bila je jedina mogu}nost, izuzimaju}i nekoliko malih, tek otvorenih nov~anih zavoda, zaposlewa {kolovanih qudi. A odràti se u dràvnoj slu`bi pod pritiskom reìmskih mjera moglo se samo po cijenu kompromisa sa svojom svije{}u i odricawa svojih politi~kih pogleda. Oni pojedinci koji se nijesu mirili s takvom stvarno{}u morali su da se vrate u svoje selo i traè hqeba na malom posjedu svojih roditeqa, ako su ga imali, ili da napuste zemqu i potraè hqeba u drugoj dràvi. I prvi i drugi izlaz iz te{ke alternative bio je gorak i teàk. Smjeliji, odlu~niji i ekonomski u povoqnijim prilikama polazili su u svoje selo, dosqedni, ali mawe otporni i slabije ekonomski obezbije|eni odlazili su iz Crne Gore; {kolovani u Srbiju, a ne{kolovani u pe~albu, ponajvi{e u Sjediwene Dràve Amerike. Mnogi su zatajili svoje politi~ko uvjerewe, povukli se u sebe i produìli da slu`buju, ako se do nastupa reakcije nijesu suvi{e politi~ki angaòvali da ih odmah, kao mnoge wih, pokosi zloglasni iz onih dana 49 (otpu{tawe iz dràvne slu`be). Bilo je i takvih slabi}a koji su se javno odricali Narodne stranke. Prvaci Narodne stranke, naro~ito ukoliko nijesu imali uslove za penziju, podnijeli su ostavke na svoje poloàje i povukli se u svoja sela. To im je docnije, upisano u grijeh kao dokaz da su spremali prevrat u Crnoj Gori... Za vrijeme duhovskih praznika u Ostrogu vojni glavari su spremali napad na Sima [obaji}a i dr Milovana Maru{i}a, prvake i narodne
222
Jovan B. Marku{
poslanike Narodne stranke, isto tako spreman je i napad na Miliju Pavi}evi}a. Jedna grupa narodnih poslanika koja se zadesila na Cetiwu uloìla je protest protiv terora organa vlasti na Cetiwu 26. juna kod predsjednika Ministarstva L. Tomanovi}a, a 27. juna kod ministra vojnog M. Martinovi}a, koji je bio stvarni {ef vlade. Protest nije uspio. Progoni su nastavqeni s poja~anom èstinom. U toku maja do{lo je do nekoliko sukoba i slu~ajeva koji su zao{treno djelovali na tok doga|aja i postupaka organa vlasti i same vlade. Dvadesetog i 21. maja do{lo je u Goransku, gdje je ìvio vojvoda Lazar So~ica, narodni poslanik i ~lan Narodne stranke, do jednog sukoba izme|u So~ice i wegovih politi~kih prijateqa, s jedne strane, i organa upravnih vlasti... I vojvoda Lazar So~ica je predat sudu optuèn za protivstajawe vlasti i demostracije. Oblasni sud u Nik{i}u, svojom presudom od 10. jula 1907, kaznio je v. So~icu jednom godinom zatvora, Kosta Qe{evi}a sa 9, a kmeta Petka Mi}anovi}a sa tri mjeseca zatvora. Osu|eni su sprovedeni u Podgoricu na izdràvawe kazne u Centralnom kaznenom zavodu.13 Jedan bezna~ajni sukob rije~ima u kome niko nije ni najmawe nastradao, koji sa buntom i velikom revolucijom ni{ta zajedni~kog nije imao, u kom nije ispaqeno nijednog metka, koji se ina~e nijesu mnogo {tedjeli u Crnoj Gori, i niko nikoga nije darnuo, pretvoren je u politi~ki proces protiv narodnog pokreta. Najrevolucionarniji znak otpora bio je, po kapetanovu izvje{taju, {to su ène uzele drvqad da se biju, po svoj pri__________________ 13 Srbobran, br. 175 od 9. (22) avgusta 1907. godine, saop{tava da je prilikom su|ewa L. So~ici u Nik{i}u, predsjednik suda dr D. Matanovi} bio prinu|en da se, tre}i dan rasprave v. So~ici, povu~e s poloàja predsjednika sudskog vije}a. Priprije}eno mu je hap{ewem ako ne}e{ suditi kako mi ho}emo, tj. ako ne}e osuditi v. So~icu. Srbobran br. 203, u dopisu sa Cetiwa od 26.8.1907. godine iznosi da je Veliki sud, pri zatvorenijem vratima, van sudskog postupka izrekao presudu u parnici protiv v. L. So~ice s dru{tvom, koju su im usmeno saop{tili. Osu|eni su, veli dopisnik, v. L. So~ica na 10 mjeseci zatvora u kaznenom zavodu u Podgorici, a Kosto Qe{evi} na 9 mjeseca. Tro{kove }ete zajedno snositi, re~eno im je. Me|utim, Obl. uprava u Nik{i}u je javila Min.u.d. (br. 4082 MUD) da je Okru`ni sud kaznio v. So~icu jednom godinom, a Qe{evi}a sa 9 m.zatvora, {to bi zna~ilo da je Veliki sud v. L. So~ici smawio kaznu. Srbobranov dopisnik iz Cetiwa, u br. 221 od 3. (16) 1907. godine kaè da je predsjednik suda u Nik{i}u dr D. Matanovi} oslobodio So~icu, ali je suspendovan za to, a sud onda So~icu osudio. Priziv na Veliki sud nije pomagao. V. So~ica nije izdrào cijelu kaznu. Kwaz ga je poslije nekoliko mjeseca pomilovao.O tome pomilovawu pri~ao nam je Nikola Vujovi}, biv{i dvorski kamarijer: Kwaz je poslije jednog razgovora sa sinom v. So~ice, ina~e svojim ordonans-ficirom, pozvao So~icu iz tamnice u Podgorici na Rijeku Crnojevi}a, gdje se kwaz nalazio. Kad je So~ica u{ao u kwaèvu sobu, kwaz je udaqio sve prisutne sem Vujovi}a. Kwaz je podignutim glasom te{ko optuìvao So~icu, a ovaj je stalno, vi~u}i, sna`no odgovarao: Lagali su te, gospodaru. Glasovi su se postepeno sti{avali. So~ica se oprostio od kwaza i otputovao ku}i u Goransko.
223
Vojvoda Lazar So~ica sa Pivqanima na Obili}a poqani, na Cetiwu 1907.
lici jedino u slu~aju ako ih, sjede}e na zidu oko ku}e vojvode So~ice, neko napadne... Proces je o~igledno aranìran kao zastra{avaju}i akt u beskompromisnoj borbi kwaza Nikole i wegove prisne okoline sa narodnim naprednim politi~kim pokretom oformqenim u programu i imenu Narodne stranke. Razlog {to je prvi sudski udarac pao na vojvodu So~icu treba traìti ne u bezna~ajnom kafanskom pregowewu rije~ima 20. i 21. maja u Goransku, ve} u ~iwenici {to je ve} stari vojvoda So~ica bio ~lan Kluba i potpisnik Programa Narodne stranke i {to se, a to je najva`nije, u pismu Todora Boòvi}a iz Beograda Marku Dakovi}u u Grahovo iz kraja maja 1907. godine, koje je palo u ruke crnogorskih vlasti, pomiwu atari vojvode L. So~ice, u koje je dolaze}i pje{ke od Beograda, trebala da prodre, poslije zavr{etka {kolske godine, {kolska crnogorska omladina iz Beograda u pomo} Narodnoj stranci za izbornu agitaciju.14 Tako je sticaj raznih okolnosti, koje su kwaz Nikola i vlada L.Tomanovi}a na svoj na~in i u svoje svrhe povezali, posluìo za podizawe optu`be, i osude zbog pobune, vojvode So~ice. Kwaz Nikola je smatrao zatvarawe vojvode So~ice kao va`nu svoju pobjedu u otvorenoj borbi protiv naprednog politi~kog pokreta u Crnoj Gori.15
__________________ 14 Donosilac pisma bio je Vladislav Damjanovi}, gimnazista petog razreda, koga su organi uprave vlasti na Grahovu 31. maja zadràli, pretresli, pismo zaplijenili, a wega uhapsili i sproveli Oblasnoj upravi na Cetiwu. To pismo }e posluìti Prijekom sudu kao vaàn dokumenat u procesu o bomba{koj aferi. O pismu }e jo{ biti rije~i. V. Damjanovi} je dràn u policijskom zatvoru sve do predaje Sudu za su|ewe anarhisti~kih zlo~ina koje ga je osudilo na 8 godina zatvora. 15 Vojvoda Lazar So~ica, pripadao je po svojim godinama, djelatnosti i karijeri dobu kwaza Nikole. Svojom hrabro{}u i zaslugama u hercegova~kom ustanku i ratu
224
Jovan B. Marku{
Kwaz Nikola i vladaju}a grupa su mogli s pravom ra~unati da }e zatvarawe mo}nog poglavice Pive vojvode So~ice porazno djelovati na ostale, naro~ito kolebqive, pristalice Narodne stranke.16 U ocjeni o stvarnim razlozima za proces protiv vojvode Lazara So~ice saglasan je sa [kerovi}em i Jovan \onovi} koji navodi i sqede}e: Krajem maja meseca omladina se re{ava da aktivno u~estvuje u politi~koj borbi. Kako joj se iz Crne Gore poru~uje da je weno prisustvo potrebno da pomogne starije drugove u partijsko-politi~koj organizaciji i u izbornoj borbi, odlu~uje da, po zavr{etku {kolske godine, korporativno po|e za Crnu Goru. Zbog oskudnih sredstava re{ava da ide pe{ke preko Sanxaka i prodre u atare vojvode Lazara So~ice. Ova je odluka doneta na osnovu Dakovi}evog pisma Boòvi}u. Kakvo je bilo Dakovi}evo pismo vidi se iz Boòvi}evog odgovora: Duboko nas je kosnulo tvoje op{irno pismo i zbog sudbine tvoje kao na{eg druga, zbog doìvqaja svih onih elemenata koji pokazuju bar voqu za spasavawe na{e mu~eni~ke otaxbine i zbog na{eg jadnog naroda, kojemu je ropac ve} u grlu. Dakovi} je onda ap{en i progowen. Stoga omladina re{ava, kako kaè Boòvi}, da ide da poku{a zajedni~ki rad. Boòvi} savetuje Dakovi}u da se sporazume sa prijateqima, i da preduzmete sve spreme i sve mere koje su potrebne za zajedni~ki rad, da bude sve gotovo i da se zna {ta se ho}e i {ta je potrebno. Pismo je upu}eno po gimnazisti Damjanovi}u, uhva}eno kod wega i na prekom sudu se javilo kao argumenat za revolucionarni i zavereni~ki rad omladine i wihovih starijih prijateqa iz Narodne stranke. Naro~ito je posledwa re~enica tuma~ena kao priprema za revolucionarni rad. Pismo je napisano u ovom tonu i preporu~eno da se zna {ta se ho}e i {ta je potrebno stoga, {to su do nas u Beograd dopirale vesti
__________________ 1876-8. g. So~ica je izbio na ~elo svoga plemena i kraja. Odràvaju}i dobre odnose s kwazom Nikolom, on je trgova~kom okretno{}u za rata i poslije rata uspio da, u crnogorskim razmjerama, stekne ogroman imetak. Na tim pozcijama: ugleda u plemenu i ekonomske nezavisnosti vojvodi So~ici je, poslije odlaska u penziju i dono{ewa Ustava, laskalo da se politi~ki pribliì mla|im, {kolovanim i naprednim qudima, koji su sebi stavili u zadatak da polti~ki, kulturno i ekonomski preporode Crnu Goru. On je tako napustio kwaèvu liniju i time, u o~ima kwaz Nikole, po~inio izdaju, za koju mu se kwaz i sveti. Obavje{tajna slu`ba bosanskohercegova~ke vlade bri`qivo je pratila tok zbivawa u Crnoj Gori. Iz jednog povjerqivog izvje{taja Okru`nog na~elstva u Mostaru, ? 506 od 23. maja 1907. godine, zamaqskoj vladi u Sarajevu slijedi, me|u ostalim, da je na v. L. So~icu spreman atentat prilikom wegova povratka iz Narodne skup{tine ku}i. To je bilo poslije odlagawa N. skup{tine 7. aprila. O tome da ga je izvjestio Obren Rwez (ro|eni Nevesiwac), te je So~ica skrenuo okolnim putem, te tako izbjegao zasjedu (DAS Pr. VN. 2780, 27.5.1907). 16 Nikola [kerovi}, isto, str. 178-189
225
da postoje takti~ki nesporazumi izme|u omladinaca i starijih drugova. Savetovalo se, da se razlike aplaniraju i da se zajedni~kom i planskom akcijom ide u narod. Onih dana, ni Boòvi}, ni ma ko drugi od nas, nije mislio na revolucionarnu akciju, kako je to cetiwska vlada na osnovu ovog pisma èlela da iskonstrui{e. Mislilo se i bilo se gotovo na odlu~an rad u narodu. Omladina je onih dana bila zaista vrlo borbeno raspoloèna. Wom je dominirao borbeni duh wenog pretsednika Todora Boòvi}a, jedne od najlep{ih omladinskih glava onoga doba. Ovaj mladi ~ovek, nekompromisan koliko i odvaàn, vr{io je veliki uticaj na omladinu. Izdanak jedne stare srpske ku}e iz Crne Gore, nosio je najboqe osobine svoga doma. êstit, dobronameran, odli~an i po`rtvovan drug, gotov da zapla~e sa tu|om suzom, a da svoj ìvot poloì svagda kad to zahte srpski interes. On je svojom li~no{}u izbio u prvi red omladinskih boraca, da to mesto zadrì sve do kraja na{e borbe i do kraja svoga ìvota. On je zaista vi{e od jedne decenije bio tipi~an pretstavnik mnogih dobrih crnogorskih osobina. Iste je sudbine bilo i pismo Milutina Tomi}a, tako|e upu}eno Dakovi}u i uhva}eno kod Damjanovi}a. Boòvi}evo pismo bilo je povod da vlasti uhapse, sude i osude starog vojvodu So~icu, kod kojeg je trebalo da omladinci prvo do|u. Formalno je optuèn, da je bunio vojnike svoje brigade! Reìm je bio protivu wega stoga, {to je pri{ao Narodnoj stranci. U ovo doba padaju i poku{aji da se pocepa Narodna stranka. Uti~e se na Andriju Radovi}a da napusti stranku i primi portfeq spoqnih
Bra}a Damjanovi}i slijeva nadesno: Vladislav, Lazar i Filip
226
Jovan B. Marku{
poslova. Tomanovi} ga tokom maja zove, saop{tava mu da se u Srbiji ne{to sprema protivu kneza, moli ga da ne diè revoluciju, i nudi mu Ministarstvo spoqnih poslova ako napusti stranku. Radovi} odbija ponudu i savetuje, ako imaju izve{taje o kakvim revolucionarnim pripremama u Beogradu, da izveste Pa{i}a i umole ga da ih spre~i. Ni Tomanovi} ni vlada ne poku{avaju ni{ta u Beogradu, i ostaje impresija da pribegavaju trikovima kako bi razbili jedinstvo stranke i omladine. Emigracija u Beogradu maja meseca objavquje proglas na narod pod potpisom Srpska omladina iz Crne Gore. Ovaj proglas nije potpisan. U proglasu upravqa~e naziva doma}im Turcima. Ovi doma}i i kr{teni Turci, kako se tamo kaè, trideset godina su ugwetavali narod i pqa~kali zemqu. I da bi obezbedili svoje gospodstvo: Nasrnuli su da nam otmu, {to nam ne mogo{e oteti ni Mle~i}i, ni Turci: da nam otmu zlatnu slobodu, bez koje nam nema ìvota. Na{i novi doma}i Turci, to su ogor~eni neprijateqi i kwazu, i Crnoj Gori i srpstvu. Wima je malo {to su sa ove krvave plo~e o}erali u bijeli svijet najboqe na{e junake, ponos i diku na{e napa}ene otaxbine: na{e slavne vojvode, koje o~uva{e nezavisnost na{e zemqe od spoqnih du{mana17; wima je malo {to su nam punih trideset godina sudili preko ~ibuka, ugwetavali nas i harali; wima je malo {to su trideset godina sve slobodnije Crnogorce mu~ili, progonili i ubijali; wima je malo {to su preko 20.000 divne bra}e na{e otrgli iz na{eg zagrqaja i o}erali u duboke ameri~ke rudnike, u tugu za otaxbinom, u nevoqu, u smrt. Sve je to wima malo: oni ho}e taj posao da produè, a da bi ga mogli produìti pregnuli su da nam oduzmu slobodnu rije~, da na usta na{ega juna~kog naroda udare katanac! Na kraju, narod se poziva da stupi pod barjak Narodne stranke, i ispod tog barjaka povedemo borbu: ne bratstvo protivu bratstva, ne pleme protivu plemena, ve} cio opqa~kani i ugwetani narod protiv pqa~ka{a i ugweta~a, - protiv na{ih doma}ih Turaka. Cetiwska vlada ovaj napis je oglasila za revolucionarni poziv na bunu. A kako je bio publikovan u Beogradu, to je nezavijeno optuìla srpsku vladu i dinastiju. Beogradski organ Tomanovi}eve vlade, ]ur~i}eve Beogradske novine, donose u formi intervjua sa nekim crnogorskim dràvnikom, pravu optu`bu slu`bene Srbije. Dopis im {aqe wihov specijalni dopisnik sa Cetiwa.18
__________________ 17 Emigrirali su iz Crne Gore vojvode: Marko Miqanov, Peko Pavlovi}, Jole Pileti}, \oko Pejovi}, Ma{o Vrbica itd. 18 Specijalni dopisnik \ur~i}ev bio je Milo{ @ivkovi}, li~ni kwaèv sekretar.
227
Pogotovu se govori o proglasu Srpske omladine iz Crne Gore. Najzad, ovaj dràvnik preti da }e Cetiwe jednim op{irnijim komunikeom izneti sve podatke kojima se u{lo u trag. Sumwi~i vanredno ru`no srpsku {tampu van Srbije. Kaè da su iz Beograda poslani saradnici Srpskoj rije~i, Dubrovniku, splitskoj Slobodi, a brat urednika Srbobrana postao je oficir u srpskoj vojsci. Prema tome ovi listovi su inspirisani iz Beograda i zato pi{u protivu reìma i ugleda kneèva. Insinuacije ovog crnogorskog dràvnika protivu srbijanske dinastije dosta su jasne, a optu`be protivu vlade otvorene. Ovo je, uostalom, prvi ozbiqni i direktni atak na slu`benu Srbiju od strane Cetiwa. Pa{i} se stara da umiri Cetiwe i odbrani svoju vladu. U intervjuu, koji je dao dopisniku Nove Slobodne Prese, izme|u ostalog kaè: Pokret u Crnoj Gori izazvali su mladi qudi, koji su u~ili na evropskim velikim {kolama i koji bi htjeli, da se u Crnoj Gori brzo uvedu prilike i ustanove, koje su tamo videli. Razumqivo je da se takve izmene mogu vr{iti polako, ili nikako, ali ni u kom slu~aju za jednu no}. Posle ove lekcije mladim Crnogorcima, koju je iz N.Sl.Prese prenela doma}a {tampa, na optu`be da se ne preduzima ni{ta protivu onih, koji se nalaze u Beogradu, Pa{i} kaè: To bi mogli u~initi samo onda, kad bi Crnogorci ~inili takve radwe, koje se ne slaù s u~iwenim im gostoprimstvom. Srbija je slobodna zemqa i sloboda {tampe je u woj razvijena, kako je samo u malo zemaqa. Knez i vlada ovaj proglas ne mogu zaboraviti. Vo|stvo Narodne stranke u zemqi pla{e, a spoqa optuùju Srbiju. Pla{ewem u zemqi misle da iskam~e izjavu vo|stva, kojom bi se desolidarisalo od proglasa i time razbilo jedinstvo opozicije, a spoqa, da srpska vlada protera one, koji su se sklonili u Srbiju.19 Izgleda nam sasvim logi~no za to vrijeme, da vlast proglas nije mogla zaboraviti, ukoliko prihvatimo kao ta~no ono {to su pisali Todor Boòvi} i Jovan \onovi} koji kaù: âk se ide dotle, da se ka`wavaju i apse i mala djeca za pjevawe nacionalnih pjesama, kao Oro kli~e sa visine..., [to si sjetan, serdar Jole..., itd.20 Sli~an proglas je objavila Srpska omladina iz Crne Gore u Bjutu, Montana (Amerika) i prema do sada poznatim ~iwenicama nije poznato da je Tomanovi}eva vlada optuìla SAD, zato {to je proglas publikovan u wihovoj dràvi i upu}en po{tom u Crnu Goru gdje
__________________ 19 Jovan \onovi}, isto, str. 105-109 20 Todor Boòvi}, Jovan \onovi}, Crna Gora i napredni pokret, Beograd 1911, str. 239
228
Jovan B. Marku{
je i zaplijewen.21 Kako ovaj proglas do sada nije javno publikovan smatramo korisnim da ga prezentiramo, tim vi{e jer je to i podr{ka Narodnoj stranci na ~elu sa vojvodom [akom Petrovi}em Wego{em. Proklamacija je karakteristi~na i po tome {to su je potpisali omladinci pe~elbari iz skoro svih krajeva Crne Gore. Istovjetna proklamacija je zaplijewena na po{ti u Danilovgradu i Podgorici. O tada{wem stawu u Crnoj Gori ilustrativno je pismo Mitrofana Bana koje je krajem maja 1907. godine poslao vojvodi Simu Popovi}u, u kome izme|u ostalog pi{e: Bog veliki moè Crnoj Gori pomo}i! Vi ni izdaleka ne moète zamisliti, kakvo je stawe kod nas. Nema vi{e one lijepe crnogorske
Mitropolit crnogorski Mitrofan Ban

__________________ 21 DACG MUD, br. 6544/907
229
qubavi. Prijateqi su se pomrzli, nema onog druèwa {to ga prije znavaste. Nastupila je neka hladno}a i napravila od negda toplih sada ledena srca. Mu{ka snaga (pa i ènskih prili~an broj) seli se u Ameriku. Zemqa ostaje bez odbrane i radni~ke snage. Radwe se zapu{taju, stoka opada, kilo mesa na Cetiwu kruna je! U Ostrogu o prazniku, na Cetiwu o Petovudne, a i po pazarima vide se bataleoni neudatih |evojaka! Ovoga prije ne bija{e! Sa kojeg god kraja uzmem, ja ni{ta dobroga kod nas ne vidim. Boè daj, da se ja prevarim u ovakvoj mojoj pesimisti~koj misli.22 Krajem maja 1907. godine kwaz Nikola je otputovao u Be~, {to je primqeno od strane opozicije s neraspoloèwem i osudom. Tim wegovim odlaskom kako su tuma~ili, izazivalo se Srpstvo na ovim prostorima kao i Srbija koja je u to vrijeme bila u carinskom ratu sa Austrougarskom. U istom duhu pisala je srpsho-hrvatska {tampa u Austougarskoj i {tampa u Srbiji. Treba uo~iti da je za vrijeme carinske krize bilo prijetwi ratnog karaktera Austrougarske upu}enih Srbiji i da je austrijska i ma|arska reìmska {tampa vidjela u svakoj, i neznatnoj, manifestaciji srpske nacionalne svijesti neku velikosrpsku propagandu. Ina~e propagandna parola u obliku sintagme velikosrpska ideja nastala je u Austrougarskoj i po~ela je, iz wihovih interes, da se {iroko upotrebqava od aneksione krize 1908. godine. Ona je ozna~avala te`wu Srba za oslobo|ewem i ujediwewem u jednu dràvu.23 Naàlost, i danas neki neobrazovani politi~ari, sasvim prirodnu èqu istog naroda iz tog vremena, propagandno koriste poput austrougarske {tampe kao sinonim zla i imperijalnih te`wi. Povodom kwaève posjete Be~u, Jovan \onovi} pi{e sqede}e: Knez Nikola je morao zapaziti preokret u austrijskoj politici prema Srbiji. Wemu se ni u kom slu~aju ne moè sporiti sposobnost da uo~i zna~ajne spoqnopoliti~ke momente. Stoga je 1907, maja, posetio Be~. Ova poseta te{ko da je bez ikakve veze sa akcijom protivu velikosrpskih agenata i bunxija. Otuda izjave wegovih pratilaca o naslonu na susednu monarhiju, u slu~aju zlih posledica usled akcije koju je ve} preduzeo u zemqi protivu velikosrpskih agenata, kako se to onda govorilo. Doga|aji koji su se uskoro razvili utvrdi}e ovu pretpostavku. Li~nosti iz pratwe kneève daju intervjue austrijskim novinarima, da je opozicioni pokret u Crnoj Gori delo velikosrpske propagande, i da je unet sa strane. Direktno se optuùje Srbija kao leglo ove
__________________ 22 Vojvoda Simo Popovi}, Memoari, Cetiwe 1995, str. 495-496 23 Vojvoda Simo Popovi}, Memoari, Cetiwe 1995, str. 392
230
Jovan B. Marku{
231
Faksimil proglasa Srpske omladine iz Crne Gore koji je objavqen u Americi i upu}en u Crnu Goru
232
Jovan B. Marku{
propagande. To su u isto vreme i prve optu`be ove vrste protiv Srbije od predstavnika bratske Crne Gore! Ove optu`be su onih dana imale naro~iti zna~aj {to su dolazile ba{ od strane Crnogoraca. Austrijska i nema~ka {tampa ih prihvata sa o~iglednim zadovoqstvom. Otada pa nadaqe zvani~no Cetiwe, kao god i Be~, za sve tegobe i neprijatnosti prouzrokovane neume{no{}u ili zlom voqom predstavnika reìma, krive Beograd i velikosrpsku propagandu. Ova sprega u optu`bama zapaèna je ne samo u srpstvu, nego i u Rusiji. O~igledna je bila namera i Be~a i Cetiwa da Srbiju prikaù svetu kao ogwi{te zavera i komplota, ve~ito nemirnu i gotovu na nerede. To je opet opravdalo austrijsku tezu, da se sa takvom zemqom i takvim narodom mora {to pre ra{~istiti, a cetiwsku da se mora braniti od opasnih ro|aka... Sve ove optu`be i sva ova nasiqa i podmetawa nisu uspela da pokolebaju mase i da ih odvoje od izabranih predstavnika. Prvi napad je narod mu{ki izdrào. Posle prvog je do{ao drugi. Sam knez, po povratku iz Be~a, silazi u masu i vodi politi~ku borbu. Tomanovi} sa druìnom objavquje da osniva stranku. Za razliku od narodne, nazvali su je Prava narodna stranka. Da bi novope~enoj stranci dali vi{e ugleda, nagovaraju kneza da sa|e u narod i stranku proglasi svojom. Knez ide od varo{i do varo{i i okupqenom narodu drì politi~ke besede. De{avaju se prizori koji se u novoj politi~koj istoriji Evrope nisu videli. Kruna progla{ava na javnim skupovima jednu stranku svojom, i sve koji ne}e u wu naziva izdajnicima i li~nim neprijateqima. Narod sa ovih zborova nosi svojima na domu ~udnu pri~u, da je knez objavio rat wegovim predstavnicima, da povla~i ranije dato obe}awe da }e prepustiti narodu da slobodno bira za poslanike qude koje ho}e, i da u budu}e, kao i ranije, celokupna politika zemqe ima da se vodi kako on ho}e. Ustavnost i reforme nisu zato da ograni~e wegovo samodràvqe, ve} da mu postanu instrumenat. Rezultat ove, ~ak i za Balkan besprimerne, kampawe dao je mr{ave rezultate. Agitacija kneèva dala je malo boqe rezultate nego ona vladina. Narod, iako zbuwen, ostao je ve}inom na istoj liniji. Violentni dinarski ~ovek dao je bio re~ i nije imao nameru da je opozove. Simpatije wegove ostale su sa gowenima. Knez je ovo osetio. Ali, jedared napraviv{i pogre{ku, ostao je pri woj. îm je uvideo da sa ube|ivawima ne moè daqe, re{io se na krajwe mere.24 Pribliàvawe Austriji, ~ak i dnevnopoliti~ko, kwaza je udaqavalo ne samo od svih Srba, nego i od Rusije. O razlozima takvog razmi{qawa u narodu, Jovan \onovi} pi{e:
233
Gledi{te Srba bilo je identi~no ruskom gledi{tu. Svaki ko je razbijao elan i jedinstvo naroda, unapred je bio osu|en. Na dnu du{e srpske ìvela je ve~na i fanati~na te`wa dràvnom jedinstvu. Da bi se jedinstvo provelo trebalo je mobilisati sve moralne i materijalne snage narodne. Oni koji bi to kvarili, morali su biti skloweni. Ovu mistiku, koja se grani~ila sa verom, narod je izrazio u svim svojim umotvorinama. Prokleo je gospodu za cepawe carstva i ovu kletvu pobo`nim fanatizmom ~uvao na dnu svoga srca. Dok je Tur~in bio jedini neprijateq, o{trica ove mistike bila je okrenuta wemu. To je trajalo do okupacije Bosne i Hercegovine. Otada se okre}e i Austriji. Austrofilska politika krajem 19. vijeka postala je ono, {to je ranije bila turkofilska. I kao {to se ne bi ranije zaboravilo paktirawe sa Turcima, tako se nije docnije zaboravqalo paktirawe sa Austrijancima. U dubini srpske du{e austrofilstvo se jedna~ilo sa narodnim izdajstvom. Nema sumwe, da su Rusi svojom politikom pomogli da se uvreì ovakvo shvatawe tokom devetnaestog veka. Oni su umeli uveriti Srbe, da nacionalno jedinstvo mogu posti}i samo naslonom na Rusiju, i da su Austrijanci neprijateqi ovoga jedinstva. Ruska politika na Balkanu bila je sentimentalna i {iroko slovenska. Naslawala se na narod i wegovu mistiku vi{e nego na dinastije. Ona je mogla biti i zavojeva~ka, ali je bila slovenska. Austrijska sasvim obrnuto: bila je zavojeva~ka i merkantilno trgova~ka. Oslawala se uglavnom na dinastije, o narodu nije vodila ra~una. Gledala je da jedan ìlavi narod uspava materijalnim interesima, i u danom momentu da ga zarobi. Sasvim suprotno od onoga, {to su Srbi èleli. Otuda averzija prema austrijanstvu i Austriji, i svemu {to im sluì. Zato ovu slu`bu Srbi nisu mogli zaboraviti kraqu Milanu i wegovom sinu, koji je jo{ bio i politi~ka vrdalama. Ne}e je zaboraviti ni knezu Nikoli, koji polazi wihovim putem. Dohvatiti se Austrije u onom dobu smatralo se ku`nim, i nije se pra{talo onima koji su joj se pribliìli. Crnogorci su u ovom pogledu najtipi~niji Srbi. Wihova nacionalna mistika nije mogla svariti odvajawe od ruske linije. Za wih nije mogla postati dilema: Rusija je matica slovenska, ona je kolevka Slovena, najstariji slovenski brat, za{titnik i braniteq. U svesti crnogorskoj Rus i Rusija su savr{eno idealizirani. Stoga i pomisao da se ne slu{a Rusija smatrala se svetogr|em. Rusija je bila idol i te{ko tome ko bi se drznuo da napadne ili omalovaì idola. Uvrede Crnoj Gori jo{ su se i opra{tale, Rusiji nikada. Ovaj misti~ki i heroi~ni br|anin bio je uvek gotov prineti Rusiji na `rtvu sebe, sve
234
Jovan B. Marku{
svoje i svoju Crnu Goru. Preko ove qubavi i odanosti Rusiji Petrovi}i su se u~vrstili u Crnoj Gori. Petrovi}i su, po mi{qewu Crnogoraca, uvek i{li sa Matu{kom, primali wene naredbe i wene pomo}i. Ova darovita porodica dala je uistinu nekoliko krupnih dràvnika u mantiji i kaputu.25 Veliki presti` Nikolin najve}im delom nastaje poverewem i pomo}u Rusije.26 U reakciji na kwaèvu posjetu Be~u i doga|ajima poslije toga dr Nikola [kerovi}, izme|u ostalog, pi{e sqede}e: Saradwa s Austrijom kao najve}im neprijateqem nacionalne oslobodila~ke i ujediniteqske te`we srpskoga naroda smatrana je za izdaju. Napadan do sada kao apsolutista i vo|a reakcije u Crnoj Gori, sada je gubio i povjerewe omladine i javnog mwewa u svoj srpski patriotizam. O{trim protestima protiv kwaève unutra{we politike sada se pridruìla osuda wegove spoqne politike. Nekada, dok su Obrenovi}i pod za{titom Austrije gospodarili u Srbiji, velika nada svih srpskih patriota, kwaz je sada kod mnogih izgubio to povjerewe i stavqen na nivo Obrenovi}a. S tim optere}ewem u o~ima napredne nacionalne javnosti kwaz Nikola se vratio u Crnu Goru. On je po svom povratku poja~ao progawawe kluba{ko, odnosno narodnog naprednog pokreta, da mu je malo ravna bilo ma gdje drugo. Nastavqena su otpu{tawa, penzionisawa i premje{taji nepouzdanih dràvnih ~inovnika. Kwaz je nastavio svoja agitaciona putovawa, nastupe pred naru~enim deputacijama i skupovima i nastojawa da pocijepa jedinstvo kluba{kih prvaka i pokreta. Nailaze}i na slabi}e, koji su se pod pritiskom organa gra|anske i vojne vlasti povla~ili i odricala Narodne stranke, on ih je ~esto javno moralno kiwio i poniàvao pred okupqenim, po pozivu, narodom, pozivaju}i ih da se odri~u kluba{kih izdajnika i pqunu na wih i preko desnog i preko lijevog ramena. I pasivna simpatija prema naprednom narodnom pokretu smatrana je za neoprostiv grijeh i nelojalnost prema gospodaru. To je vaìlo i za gra|ane i za oficire. Jedan vojni proces koji je prire|en po~etkom juna na Cetiwu najo~iglednije pokazuje zamah reakcije na ~elu sa kwazom Nikolom.27 Vojni proces koji pomiwe [kerovi} je, u stvari, politi~ki proces pred vojnim sudom na Cetiwu protiv kapetana crnogorske vojske
__________________ 25 Od najve}ih dràvnika iz ove porodice su vladike: Danilo, Vasilije i Sv. Petar. Vasilije je i prvi pisac i istori~ar iz Crne Gore. On pi{e, iako na ruskom, daleko pre Raji}a i Joakima Vuji}a. On u svojim spisima pledira za ideju ujediwewa Ju`nih Slovena skoro jedan vek pre kneza Mihaila i Gara{anina. 26 Jovan \onovi}, isto, str. 204-205 27 Nikola [kerovi}, isto, str. 196
235
Wegu{i s po~etka 20. vijeka
Jovana Vukoti}a, sina vojvode Marka Vukoti}a28 ro|enog brata kwegiwe Milene. Formalni povod za ovaj proces je privatno pismo koje je Nikola Vukoti} poslao bratu Jovanu iz Beograda po mla|em bratu \uru, gimnazijalcu koji je dolazio na {kolski raspust kod roditeqa. Pismo je protivno svim zakonima policija oduzela na Wegu{ima, gdje se nalazila carinarnica, i daqe upotrijebila u politici progona. Prema pisawu vojvode Sima Popovi}a, Nikola je znaju}i da }e biti pretresa na Wegu{ima upravo i napisao pismo takvog sadràja koje }e ozlojediti svoga tetka kwaza Nikolu, sa kojim je iz privatnih razloga bio u sukobu. U stvari, pismo je bilo odgovor na Nikolino saznawe da je u Beograd bio poslat jedan potkomandir crnogorske vojske da ga ubije, zbog wegovog javnog pri~awa protiv kwaza i wegove vlasti koje su crnogorski {pijuni iz Beograda uredno prenosili. U pismu Nikole Vukoti}a od 27. maja 1907. pi{e sqede}e: Pisao mi je jedan ~ovek da su, kobajagi ti tamo pretili da me ubiju. Ne marim za wihove pretwe vi{e nego da mi Stanko Babin prijeti, i govorio sam i govori}u i sve dok sam ìv i svuda gde stignem: me|u oficirima, gra|anima, gde god bilo, ako {to mislim da je istina, jer ja samo za to ìvim. Zar da lepo govorim o wima? Pa trebali bi ti ili Marko da do|ete da me ubijete kad bih hvalio ono {to je za prezirawe.
__________________ 28 Ispravno je napisati vojvoda Marko Vukoti} jer je to zvawe po pravu primogeniture kao najstariji sin vojvode Petra naslijedio, iako se on nije tako potpisivao. Markov sin \uro je zavr{io Pravni fakultet u Bordou Francuska, potom bio sudija, senator i mar{al dvora. Najmla|i sin Savo je kao student farmacije u Pargu umro u internaciji krajem I svjetskog rata 1917. godine.
236
Jovan B. Marku{
A ja wih ~ikam neka poku{aju da me ubiju. Opasnije je wima nego meni. Ne}u da ti kaèm ko mi je ovo pisao, a zna{ dobro toga ~oveka. [aqem ti ovaj ~lanak, kao {to }e{ videti, lijepo pisan. Iza{la je proklamacija jedna na crnogorski narod, ne znam gdje je {tampana. Ja sam mnogo pomagao da se {tampa. Ostanimo qudi, moj Jo{o, zar da smo xabe nitkovi, udvorice, do}i }e i na{e vrijeme.29
Marko Petrov Vukoti} sa sinovima gorwi red: Nikola (lijevo) i Jovan (desno) dowi red: Savo (lijevo), Marko u sredini i \uro (desno)
__________________ 29 Vojvoda Simo Popovi}, Memoari, str. 511
237
Proklamacija o kojoj pi{e Nikola Vukoti} je, u stvari, proglas Srpske omladine iz Crne Gore, ~ije {tampawe je dijelom on finansirao. Vojvoda Simo Popovi} isti~e da je Nikola od novca koje je dobio kao poklon za Vaskrs od kraqa Petra Kara|or|evi}a, wegovog zeta koji je bio oèwen sestrom od tetke kwegiwom Zorkom, podmirio dugove i dio poklonio za {tampawe proglasa. Vojvoda Simo naro~ito ovo nagla{ava jer }e ovo pismo kasnije biti zloupotrijebqeno kao dokaz da je kraq Petar nov~ano pomagao zavjernike30. Nikola Vukoti} je uspje{no zavr{io francusku vojnu akademiju u Parizu na Sen Siru i govorio vi{e stranih jezika. Jedno vrijeme kao oficir je bio na du`nosti pri dvoru kwaza Nikole, sa najqep{im izgledima da po svojim kvalitetima napravi odli~nu karijeru. Poslije razlaza sa kwazom Nikolom napustio je crnogorsku vojsku i, sa pristankom kwaza Nikole, primqen je u srbijansku vojsku. Iako nije ni vidio bratovo pismo, kapetan Jovan Vukoti} je juna 1907. godine suspendovan sa du`nosti u Ministarstvu vojnom, zatim pritvoren i predat naro~ito za to obrazovanom vojnom sudu. Ovaj uspje{ni oficir, koji je zavr{io elitnu vojnu akademiju u Italiji, osu|en je na li{ewe ~ina, udaqewe iz vojske i zatvor od 3 godine i 8 mjeseci. Vojvoda Simo Popovi}, dugogodi{wi bliski saradnik kwaza Nikole, povodom ove presude pi{e sqede}e: Kada bi u ovom pismu bilo kakve krivice, ona bi bila Nikolina, koji je pisao pismo, a nikako Jovanova, kome pismo ni dolazilo nije, niti se o kakvom radu wegovom i{ta govori u pismu. I on je ipak ba~en u tavnicu, jer je Kwaz tijem htio da kazni Marka, wegova oca, {to je bio kluba{ i kluba{ki poslanik. Te{ko je re}i da li su politi~ki procesi protiv vojvode Lazara So~ice i kapetana Jovana Vukoti}a bili sinhronizovani, ali je ~iwenica da je sin vojvode Lazara So~ice bio oèwen sestrom Jovanovom, kao {to je ~iwenica da su vojvoda Lazar So~ica, vojvoda Marko Vukoti} i Bajo Garda{evi} (Jovanov tetak) bili osniva~i Narodne stranke. îwenica je da se i brat jo{ jednog osniva~a Narodne stranke nalazio u emigraciji. Blaò Petrovi} Wego{ brat Marka, vojvode Boà i vojvode \ura je bio a|utant kwaza Nikole i kao pristalica Narodne stranke je bio prinu|en da emigrira u Srbiju. Blaò Petrovi} je bio jedan od prvih {ahista Crne Gore a bavio se pozori{tem i kwièvno{}u. Proces nije zaustavqen samo na kapetanu Jovanu Vukoti}u ve} je obuhvatio jedan broj {kolovanih crnogorskih oficira. O tome dr Nikola [kerovi}, izme|u ostalog, pi{e sqede}e:
__________________ 30 Vojvoda Simo Popovi}, isto, str. 504-505
238
Jovan B. Marku{
Blaò Petrovi} Wego{ kao emigrant Blaò Petrovi} Wego{ kao a|utant kwaza Nikole
Blaò Petrovi} Wego{ jedan od prvih {ahista Crne Gore u igri sa dr J.B. Feuvrier-om, kwaèvim qekarem
239
Suspendovawe od du`nosti i podizawe procesa protiv Jovana Vukoti}a imalo je i neposrednih posqedica za izvjestan broj {kolovanih crnogorskih oficira. Jovana je udaqio od du`nosti u Ministarstvu vojnom neposredno ministar vojni, kome je dostavqeno ve} pomiwato pismo Nikole Vukoti}a Suspendovanom nije bio odre|en ni ku}ni pritvor, niti ma koje drugo ograni~ewe u kretawu ili no{ewu oficirskih oznaka. On se slobodno kretao po varo{i 8. juna, pred ve~e, kao obi~no, navratio je, dolaze}i sa nekog pogreba sa svojim drugom kapetanom V. Lepeti}em, u kafanu Biqanovi}a. Zauzeli su slobodan sto. Zamalo im se priduìo narodni poslanik Risto Popovi}. Razgovarali su o suspendovawu J. Vukoti}a i dnevnim doga|ajima. Zamalo poslije toga pridruìli su im se poru~nici: Veselin Sekulovi}, Dimitrije Konti}, Blaò \ukanovi} i Stevan Radovi}. Kroz kratko vrijeme je ova grupa oficira napustila kafanu i napravila {etwu na ju`noj periferiji varo{i. Pri povratku u varo{ sreli su ministra vojnog, brigadira Mitra Martinovi}a. Propisno su pozdravili. Ministar ih je zaustavio. J. Vukoti}u je primijetio: kako se slobodno kre}e, a suspendovan je? Na odgovor Vukoti}a da suspendovawe ne povla~i ograni~ewe slobodnog kretawa, ministar mu je strogim glasom naredio da smjesta ide ku}i i da se smatra u ku}nom zatvoru. Zatim se ministar obratio ostalim oficirima. [etwu sa suspendovanim kapetanom Vukoti}em smatrao je za demonstraciju. I naredio im da odmah idu u svoje stanove i smatraju se u ku}nom zatvoru. Hap{ewe na ulici, bez ikakva povoda petorice mladih, {kolovanih oficira izazvalo je na Cetiwu ~u|ewe i uzbu|ewe, naro~ito me|u oficirima. Slu~aj je zabiqeìla i beogradska i zagreba~ka {tampa. Be~ka N.F.Prese donijela je sutradan poslije hap{ewa telegrafski izvje{taj sa Cetiwa: da je crnogorska vlada u{la u trag nekoj zavjeri, koja je uperena protiv kwaza i vlade, pa da je u vezi s tim uhap{eno {est aktivnih oficira. Pohap{eni oficiri, iako potpuno nevini, znaju}i raspoloèwe i metode organa vlasti, sa strahom su ~ekali razvoj stvari u vezi sa wihovim hap{ewem. Me|utim, hap{ewe oficira, i to stru~no {kolovanih oficira, prosto po }efu ministra vojnog, mora da je izazvalo mu~na razmi{qawa kod odgovornih faktora. Time se, vaqda, i moè objasniti poku{aj ruskog vojnog ata{ea na Cetiwu, pukovnika Potapova, da stvar izgladi i likvidira bez daqih komplikacija. Od {est uhap{enih oficira trojica su se {kolovali u ruskim vojnim {kolama. Ata{e je pozvao jednog od wih (V. Sekulovi}a) k sebi i predloìo im da }e ih li~no odvesti kwazu Nikoli da mu zatraè opro{tewe i da se tima stvar svr{i. Oficiri
240
Jovan B. Marku{
su odbili da prime taj predlog, jer nijesu imali nikakve krivice, pa nijesu imali za{to da traè opro{tewe. Sem ovoga ima i jedna verzija da je ministar vojni poku{ao da privoli vojni sud koji je sudio kap. Jovanu Vukoti}u da, sem ovoga, uzme na su|ewe i ovih pet mladih oficira Ali nije uspio ni taj poku{aj. Onda je ministar vojni sam donio rje{ewe: da, po ovla{}ewu kwaza gospodara, otpu{ta iz slu`be pomenute oficire. Otpu{tawe ove grupe {kolovanih oficira bio je vrlo osjetan gubitak za ionako malobrojan kadar crnogorskih oficira, koji se tek izgra|ivao. Oficirski kor je bolno osjetio taj gubitak. U isto vrijeme je to bio nov udarac po jo{ malobrojnom sloju {kolovanih qudi u Crnoj Gori. Ovoj grupi otpu{tenih pet oficira pridruìo se podno{ewem ostavke poru~nik Mihailo Bojovi}, koji je bio na slu`bi u Podgorici. Od ovih {est oficira J. Vukoti}, po izdràwu kazne, M. Bojovi}, po{to je u kola{inskoj aferi osu|en na smrt, ali se spasao bjekstvom, i D. Konti} pre{li su u vojsku Kraqevine Srbije; V. Sekulovi} se odao privatnom poslu; B. \ukanovi} bio je uvu~en i osu|en u bomba{koj aferi; S. Radovi}, kroz izvjesno vrijeme pre{ao u gra|ansku slu`bu, a V. Lepeti} se privremeno sklonio u Bugarsku, gdje se ranije i {kolovao. Balkanski i prvi svjetski rat sve wih je okupio pod zastavu crnogorske i srbijanske vojske u borbi za oslobo|ewe naroda.31 Mihailo Bojovi} je kao kapetan u srbijanskoj vojsci poginuo u Prvom svjetskom ratu. Kao majori u srbijanskoj vojsci herojski su pali oba brata Vukoti}a, Nikola i Jovan, 7. i 8. septembra 1914. godine na Ma~kovom kamenu u Gu~evu u borbi protiv austrijske vojske. Pored politi~kih procesa vlast je koristila i druge metode za eliminisawe politi~kih protivnika. Policijske vlasti imale su svoj izum koji se sastojao u progonu sa svoga podru~ja gra|ana iz drugih op{tina i stranih podanika ako se budu bavili politikom. Oblasna uprava u Nik{i}u obavijestila je, u junu 1907. godine, strane podanike i gra|ane iz drugih crnogorskih op{tina da ako se budu mije{ali u politiku bi}e za 24 ~asa protjerani iz Nik{i}a... Zbog toga pozvani su bili u Oblasnu upravu: Nikola \uri}, direktor [tedionice, V. Mihailovi}, ~in. [tedionice, N. Konstatinovi}, trgovac, Milosav Mali{i}, u~iteq iz @upe nik{i}ke, kao i Milan @ari}, u~iteq, Cvjetko Cerovi}, biv. sekretar obl. uprave u Cetiwu, a u danom ~asu radio je u reakciji Narodne misli, te Niko Novakovi}, u~iteq u ostavci.32
__________________ 31 Nikola [kerovi}, isto, str. 199-201 32 Narodna misao, br. 30, 1907. godine
241
Major Nikola M. Vukoti} (lijevo) i major Jovan M. Vukoti} (desno)
Kapetan Mihailo Bojovi}
\eneral Blaò \ukanovi}
242
Jovan B. Marku{
243
Iz akta Ministarstva unutra{wih djela moèmo vidjeti da je Oblasna uprava na Cetiwu protjerala uglednog kafexiju Rista Biqanovi}a, nekada{weg turskog dràvqanina, ~ija je jedina krivica bila u tome {to su u wegovu kafanu, koja se nalazila u centru Cetiwa, dolazili kluba{i. To je bilo dovoqno da ga proglase simpatizerom Narodne stranke i protjeraju. Zahvaquju}i li~noj intervenciji kwaza Nikole, kafexija Biqanovi} je ostao na Cetiwu.33 Brojni su primjeri qudi koji su zbog progona u susjednim dràvama do{li u Crnu Goru, kao u svoju slobodnu dràvu, da bi potom na osnovu procjene lokalne policije ili ne~ije nesimpatije bili protjerani. Pored progona, lokalna policija posebno u unutra{wosti van pogleda stranih diplomata i sredstava informisawa, na osnovu politi~ke pripadnosti je preuzimala ulogu tuìoca i suda. Primjer je hap{ewe narodnog poslanika Vasa ]ulafi}a, jednog od osniva~a Narodne stranke, kojeg je lokalna policija osumwi~ila i uhapsila za uvredu Gospodara po~etkom juna 1907. godine. Vidjev{i o ~emu se radi, ]ulafi} je prilikom sprovo|ewa iz Andrijevice u Oblasnu upravu u Kola{inu pobjegao u {umu. Alarmirana je i vojska, ali ]ulafi} je uspio da preko turske teritorije prebjegne u Srbiju. Ovo ]ulafi} nije zaboravio, i u doga|ajima koji }e slijediti prihvata borbu ru{ewa vlasti svim sredstvima. Prva Narodna skup{tina izabrana po Ustavu je i formalno pravno raspu{tena 26. juna 1907. godine i izbori zakazani za 18. oktobar 1907. godine. Poslije raspu{tawa Skup{tine teror vlasti se poja~ao sa ciqem da se stawe vrati na predustavno doba. O tome dr Nikola [kerovi} pi{e sqede}e: Karakteristi~no je za odnos izme|u kwaza i vlade da je kwaz Nikola li~nim pismom konsultovao o raspu{tawu Narodne skup{tine i Stevana ]ur~i}a, beogradskog novinara i sastavqa~a crnogorskog ustava! ]ur~i} je, odgovaraju}i kwazu, po wegovoj èqi, 21. juna 1907. godine poslao kwazu koncept ukaza o raspu{tawu Narodne skup{tine, kao i obrazloèwe toga raspu{tawa. I za takav jedan politi~ki administrativni akt, koji, o~igledno, spada u kompetenciju jedne ustavne vlade, kwaz Nikola nije èlio da se osloni na svoju vladu! Da bi, do najve}e mjere, osigurao izbor reìmskih kandidata, kwaz Nikola je izmijenio Zakon o izboru narodnih poslanika. Mjesto tajnog zavedeno je javno glasawe. Zabraweno je slobodno rasturawe Programa Narodne stranke, vr{en je surov pritisak na redakciju Narodne misli, zabrawen je mnogim listovima ulaz u Crnu Goru; podignute
__________________ 33 DACG - MUD, br. 4071, 9.7.1907. g.
244
Jovan B. Marku{
su tu`be za uvredu kwaza-gospodara protiv Marka Dakovi}a, iz Grahova, i Petra Pileti}a, iz Pipera; optuèn je za pronevjeru dràvne tajne Aleksa Martinovi}. Na taj na~in se htjelo da se dokaè izdaja i nevjernost qudi naprednog pokreta. Sve je ra|eno u ime kwaza gospodara i za za{titu Gospodara i otaxbine.
Aleksa Martinovi}
Sva sredstva su bila upotrijebqena da se slomi narodni otpor. A otpor je, pored svih nasiqa, trajao i manifestovao se i u nekoliko masovnih nastupa. U [avniku, odnosno u predjelu plemena Drobwaka, odigrali su se tokom juna masovni pokreti koji su se zavr{ili pred naro~ito obrazovanim vojnim sudom u [avniku. U predjelima crnogorske Hercegovine narodni pokret, na ~elu s Narodnom strankom, bio je obuhvatio cjelokupno stanovni{tvo onoga kraja. Klubu narodnih poslanika u Narodnoj skup{tini pripadali su u po~etku svi narodni poslanici onoga kraja. U Nik{i}u, kako smo vidjeli, izlazio je list Narodna misao, koji je ubrzo postao organ Narodne stranke. Gra|ani Nik{i}a, koji su predstavqali najnapredniji gra|anski elemenat u Crnoj Gori, skoro jednodu{no su pripadali i pomagali narodni slobodoumni pokret. Kwaz Nikola je osjetio va`nost nik{i}ke oblasti u wegovoj borbi protiv demokratizacije reìma u Crnoj Gori. Time se obja{wava: napad na akcionarsku {tampariju u Nik{i}u, u kojoj se {tampala Narodna misao, ve} posije nekoliko dana od dovo|ewa na vlast vlade dr L. Tomanovi}a; dolazak, u prvoj polovini maja, kwaza Nikole, na wegovom prvom agitacionom putu po Crnoj Gori, u Nik{i}; slu~aj na Goranskom i zatvarawe i osuda narodnog poslanika v. L. So~ice; progoni i mjere protiv Marka Dakovi}a u Grahovu. Po jednoj dosta pouzdanoj verziji iskaz Milete Mini}a, po{tanskog slu`beni-
245
ka od 25. maja 1956. godine - na glas da }e vlasti da uhapse, mo`da i ubiju, Marka Dakovi}a, sleglo se oko 200 naoruànih pripadnika grahovskog bataliona oko ku}e Dakovi}a spremnih da ga za{tite. êtvrtog juna 1907. godine stigla je u Grahovo grupa uniformisanih slu`benika, qudi, ali se nije usudila da poku{a hap{ewe Dakovi}a. Ne{to docnije Dakovi} sam se prijavio policiji.34 Za raspoloèwe naroda u Drobwacima karakteristi~an je slu~aj koji se desio sa wihovim bataqonom. Vlasti su naredile da ~ete Drobwa~kog bataqona otpo~nu radove na putu Nik{i}-[avnik@abqak koji prolazi preko zemqi{ta drobwa~kog plemena. Komandir je za neke ~ete bio odredio da radovi otpo~nu na Vidovdan 18. juna (po starom kalendaru). Iako su se vojni obveznici okupili tog dana, radovi nijesu otpo~eti, ve}inom uz saglasnost komandira ~ete zbog praznika Vidovdana. Na skup jedne od ~eta je do{ao i narodni poslanik pop Milosav Tomi}, koji je u razgovoru sa okupqenim qudima prenio {to se u Narodnoj skup{tini diskutovalo po pitawu obaveznog rada vojnih obveznika. Skup je posjetio i komandant bataqona Ruì}, koji je po du`nosti htio da obi|e gradili{te puta. Iako ova ~eta nije radila po odobrewu ~etnog komandira, kasnije }e komandant Ruì} svjedo~iti da se ~eta sama razi{la pod izgovorom da je praznik. Tog dana su u [avnik do{li sekretar Oblasne uprave iz Nik{i}a, potkomandir Usko~kog bataqona i neke druge li~nosti izvan Drobwaka. Sekretar Oblasne uprave Nikoli} je do{ao u [avnik u ciqu istraìvawa zbog uhva}enog proglasa crnogorske omladine u Beogradu, a tim povodom uhap{eni su u~iteq Mir~eta Golovi} i {avni~ki trgovac Obren Jaki}35. Stanovni{tvo je dolazak Nikoli}a i qudi van Drobwaka shvatilo kao mjere za poja~awe mjesne vlasti i propagandu protiv narodnog pokreta. Okupqawe ve}eg broja qudi iz vlasti u kancelariju kapetanskog suda, prazni~ko okupqawe naroda iz Drobwaka i poku{aj da vojni obveznici kulu~e za Vidovdan, stvorili su u maloj varo{ici kao {to je [avnik napetu atmosferu. Ukoliko se tome doda hap{ewe zbog proglasa Golovi}a i Jaki}a, te ~iwenica da su dva ~lana ugledne porodice Tomi}, Isailo i Vladimir godinama nepresu|eni ~amili u tamnici kao politi~ki protivnici, tek oslobo|eni zatvora, i agitacija vlasti da se izrazi nepovjerewe narodnom poslaniku popu Milosavu Tomi}u, dovoqno je bilo da se ovo protuma~i kao pritisak vlasti na narod Drobwaka. Me|u narodom okupqenim toga dana u [avniku govorilo se s
__________________ 34 Nikola [kerovi}, isto, str. 202-203 35 Srbobran, Novi Sad, br. 149, 7. (20) 7. 1907.
246
Jovan B. Marku{
Kowica iz Drobwaka sa bataqonskom zastavom na Cetiwu ispred dvora kwaza Nikole
Drobwa~ki bataqon
247
[avnik s po~etka 20. vijeka
Pivski manastir s po~etka 20. vijeka
248
Jovan B. Marku{
ogor~ewem o strancima koji su zasijedali u kancelariji wihove kapetanije. Na narodnom skupu je zatraèno da se uhap{eni puste i upu}ena je depe{a nadle`nim vlastima, kao i da se udaqe stranci iz plemenske granice. Kada je narod oti{ao prema kapetanskoj kancelariji, kapetan Ruì} je pozvao vojsku pod oru`jem u pomo}. Prema pisawu {tampe i iskazu svjedoka na su|ewu intervencijom narodnog poslanika popa Milosava Tomi}a sprije~eno je krvoproli}e. Dvojica uhap{enih su pu{teni iz zatvora a kancelarija kapetanskog suda nije bila ugroèna. Sjutradan je stiglo vojno poja~awe, a time i ponovno okupqawe naroda koji je traìo da se predstavnici vlasti koji su do{li sa strane u [avnik udaqe iz mjesta. Ovaj zahtjev je ispuwen a poslije nekoliko dana ministar vojni je izdao naredbu da se obrazuje vojni sud koji }e doga|aje u podru~ju Drobwa~kog bataqona od 15. i 16. juna 1907. godine uzeti u prosu|ivawe i donijeti potrebne odluke. Sud je ve} 25. juna oti{ao u [avnik, kao zborno mjesto Drobwa~kog bataqona, da otpo~ne rad. O procesu pripadnicima Drobwa~kog bataqona dr Nikola [kerovi} pi{e sqed}e: Kwaz Nikola i wegova vlada okvalifikovali su postupke pripadnika Drobwa~kog bataqona od 15. i 16. juna kao vojni~ku neposlu{nost, mada se u tim postupcima, naro~ito u onim od 15. juna ne moè uop{te na}i krivica koja bi po~inioce vodila pod vojni sud. Ovdje se ponovo pokazuje nesnosnost poloàja u kome se nalazio svaki crnogorski gra|anin vojni obaveznik od 17 do 60 godine ìvota. Kwaz Nikola je u svojoj borbi protiv narodnog demokratskog pokreta u Crnoj Gori svestrano koristio propise, obi~aje i otvorenu samovoqu da Crnu Goru, kao vojni~ki logor, kojemu je od nacionalnih patriota namjewivana plemenita srpska nacionalna oslobodila~ka misija, prinudi, bez obzira na ustavne i zakonske propise, na pokornost wegovoj apsolutisti~koj vladavini. Takav je i slu~aj odre|ivawa vojnog suda za su|ewe bezna~ajnih opozicionih postupaka nekih gra|ana drobwa~kog plemena 15. i 16. juna. Odre|eni sud je poslu{no izvr{io voqu svoga gospodara i vrhovnog komandanta iako je lako mogao uvidjeti da u tim postupcima nema materijala za vojni sud. Sud je radio brzo. Saslu{awa su bila kratka. Ve} po~etkom jula je bila izre~ena presuda sto {ezdeset ~etvorici vojnih obveznika Drobwa~kog bataqona. Osu|eni su odmah morali da nastupe izdràvawe kazne zatvora, koja se kretala od najmawe (za 25 lica) od jednog mjeseca do najvi{e od tri godine! Po zvani~noj listi, koja se ~uva u DA CG Min. vojno, a sadrì 27 lica, osu|eni su: oficir S. Peki} na 36 mjeseci, dese~ar Vidoje Jaki}
249
na 30 mj., vodnik Radosav Jaki} i [ule Jaukovi} na po 24 mj., ostali sa ove liste: trojica na po 18 mj., desetorica na po 12, petorica na po 6, petorica na po 5 mjeseci zatvora. Po daqoj listi istog predmeta osu|eno je iz Turjiske ~ete 29 vojnika po 3 mjeseca; iz Previ{ke ~ete 22 po 3 mj., iz Ivi~ke ~ete 58 po 3 mj.; iz Komorske ~ete 28 vojnika, od kojih 3 po 3 mj., a 25 po 1 mjesec zatvora. Ili ukupno 704 mjeseca zatvora. Osu|enici su odmah po grupama, vezani, upu}eni na izdràvawe kazne u vojnim zatvorima u Nik{i}u, Podgorici, Kola{inu i Andrijevici. Grupe vezanih osu|enika, sprovo|ene pod vojnom naoruànom straòm, trebalo je da posluè kao zastra{avaju}i primjer varo{ima i selima kroz koja su vo|ene! To je bilo drasti~no, o~igledno, zastra{uju}e upozorewe neposlu{nim gra|anima Crne Gore. Drobwa~kom plemenu nanesen je teàk udarac i politi~ki, i ekonomski, jer je bilo li{eno i radne snage u najva`nije doba godine kad se sprema zimnica za stoku, koja je jedini izvor za ìvot ovog sto~arskog kraja.36 Povodom izre~enih kazni u [avniku u {tampi iz tog vremena pi{e izme|u ostalog sqede}e: Napomiwemo da preko 300 Drobwaka ima u Americi, a evo ih 161 u tamnici, kad Drobwaci najvi{e rada imaju.37 Zabiqeèno je da je u Pivi komandir Kuli} na silu iznu|ivao potpise od naroda za nepovjerewe narodnom poslaniku Nikoli Bajagi}u, jednom od osniva~a Narodne stranke. Do{lo je i do poku{aja hap{ewa Nikole Bajagi}a koji se neslavno zavr{io. Tim povodom u {tampi je zabiqeèno da prilikom poku{aja hap{ewa i vezivawa Nikole Bajagi}a Kuli} je ranio Mitra Ninkovi}a iz revolvera. Pivqani pripucaju, rane dva pandura, a Kuli}a uhvate i isprebijaju.38 Ovim povodom {tampa donosi otvoreno pismo komandiru L. Kuli}u pedestdvojice gra|ana Pivske kapetanije (iz Doweg poqa) u kome se kaè da je 23. maja sazvao bataqon i rekao im da su narodni poslanici: Vojvoda L. So~ica i Nikola Bajagi} izdajnici gospodara, otaxbine i naroda i da laju kroz narod protiv gospodara, da im vi znate jo{ ne{to gr|e od toga i navedoste nas da se potpi{emo za nepovjerewe na{em poslaniku N. Bajagi}u po va{em pri~awu. No po{to vide da Bajagi} slobodno ide po dràvi i po{to je ovako rekao, na va{e pri~awe: Ko god kaè da sam izdajnik, laè i ko god vjeruje, laè, mi danas traìmo od vas da nam date pismenu potvrdu va{em zboru: da su So~ica i Bajagi} izdajnici, kao {to ste nam na Pobrwici kazali.
__________________ 36 Nikola [kerovi}, isto, str. 208-209 37 Narodna misao, br. 34, 6.7.1907. g. 38 Srbobran, Novi Sad, br. 154, 1907. g.
250
Jovan B. Marku{
Daqe traè da im vrati spis o nepovjerewu, koji su nepro~itan potpisali i da utvrde ko je kriv.39 Teror po Crnoj Gori je po~eo da poprima zabriwavaju}e razmjere. Vlasti su to izvodile javno ili trajno preko svojih agenata. O tome Janko To{kovi}, navode}i jedan karakteristi~an primjer, pi{e: Po raspu{tawu Skup{tine i zakazivawu novih izbora nastupila je hajka, sa svim dràvnim, upravnim, sudskim i vojnim aparatom, protivu poslanika, Narodne stranke i wihovih prijateqa iz naroda. Za mnoge poslanike iz Nar. kluba i wihove uglednije pristalice bila je sastavqena proskripciona lista i stavqene van zakona wihove li~ne slobode i sigurnosti. Angaòvani su tajni agenti i pla}enici, koji su imali izvr{avati napade i ubistva pojedinih u tim listama koji su kao takvi ozna~eni. Jedan od wih, neki Seni}, javno je ubijen na nik{i}kom trgu od policije onda{weg oblasnog upraviteqa \ura Petrovi}a, u sukobu sa wom, jer je toliko bio osilio, ina~e fizi~ki razvijen i nesavladqiv, da je bio postao strah i trepet mirnom gra|anstvu, i smatrao je da mu se niko suprotstaviti ne moè. Na dan wegova ubistva nasred varo{i do{lo je bilo do uzbudqivih scena i bilo bi te{kih posqedica da \uro Petrovi} nije javno istupio i rekao da ga je on ubio, iza ~ega je odmah telegrafski razrije{en du`nosti, od strane vlade Tomanovi}a. Vojvoda \uro Petrovi}, brat zvanog gospodin-Boà, bio je ukazom kao brigadir odre|en za virilnog poslanika u Narodnu skup{tinu, ali je prije kwaève akcije protivu nas, naslu}uju}i da }e do we do}i, podnio ostavku na svoj mandat u Skup{tini, iza ~ega se odmah vratio na svoju redovnu du`nost u Nik{i}. Jedini se on na{ao, od svih organa vlasti za vrijeme Tomanovi}eve vlade, da istupi u za{titu javnog reda i ne dozvoli da ga iko ru{i, makar to bilo i po instrukcijama vladaju}ih organa vlasti, ~ega je posqedica i ubistvo Seni}a uz op{te simpatije i odobravawe narodnih masa, èqnih reda i mirnog ìvota i rada. Obrazovane su ve}e i mawe grupe koje su napadale na ku}e i imovinu pojedinih narodnih poslanika i wihovih prijateqa ru{ile i pqa~kale iste. Jedina za{tita ostajala im je u svojoj li~noj i odlu~noj samoodbrani, kao i odlu~nom i hrabrom dràwu bira~a iz wihovih izbornih kapetanija, koji su se stalno na terenu nalazili, te su u ve}ini nastradale ku}e i porodice onih koji su bili odsutni od svojih izbornih mjesta, nalaze}i se ve}inom na Cetiwu, na mjestu svog ranijeg slu`bovawa, i kao najsigurnijem, pod neposrednim okom stranog diplomatskog kora, o kojem je kwaz onda vodio ra~una, mada su i tu bili ~e{}e izloèni no}__________________ 39 Narodna misao, br. 27, 1904. g.
251
nim napadima, organizovanim iz Bajica, rodnog mjesta kwaève majke, odanog bez rezerve kwazu i wegovoj dinastiji. Provedena je akcija, od strane vladinih vojnih organa, sakupqawa ~eta i bataqona narodne vojske u izbornim mjestima zvanih kluba{a, sa parolom odricawa od wih i sa pitawem u postrojenom vojni~kom frontu svakom pojedincu: Jesi li za kwaza ili za poslanika N.N.? itd. Odgovor je ve}inom glasao od svakog pojedinog: Za Gospodara, za kwaza, a za poslanika N.N. itd. Svim niìm ~inovima oduzimani su grbovi koje su na kapama nosili, a koji se nijesu izjasnili samo za kwaza, ~ega je bilo naro~ito u po~etku, rijedak slu~aj. Bilo je primjera da su mnogi sami kidali svoje grbove i predavali ih svojim starje{inama vojnim, samo da pokaù otvoreno svoju privrènost svome narodnom poslaniku, a preko wega i Narodnoj stranci, za koju se idejno vezao. Tako odlu~an stav javqao se u onim kapetanijama u kojima je pojedini poslanik bivao aktivniji, a wegova izborna jedinica nije bila sastavqena prete`no od ve}ih bratstava, ve} iz vi{e mawih bratstava, tako da nije mogao do}i do izraàja bratstveni~ki politi~ki karakter plemenskog tipa, o ~emu se onda jo{ mnogo vodilo ra~una i {to je bila jaka ko~nica jednog op{tenarodnog idejno-politi~kog zamaha. U tom pogledu naro~ito su se istakle kapetanije izborne jedince: lipovska, qe{anska, ku~ka, piperska, bratono{ka, vraègrmska, qevore~ka, usko~ka i jo{ vi{e wih. Nastupilo je u velikoj mjeri otpu{tawe i ~i{}ewe slu`beni~kog kadara bez obzira na stru~nu spremu i sposobnost, uz zamjenu privrènicima kojima je jedina sposobnost bila u tome.
Vojvoda \uro Petrovi} Wego{
252
Jovan B. Marku{
Prva briga vlade Tomanovi}a bila je da plemenske kapetane iz kluba{kih izbornih jedinica otpusti i zamijeni (ve}inom) oficirima i pitomcima iz niè oficirske {kole sa Cetiwa. Otpu{teni su i svi vi{i slu`benici pripadnici i simpatizeri Narodnog kluba i zamijeweni su qudima koji su po svojoj sposobnosti daleko izostajali i zbog svoje nesposobnosti otpu{tani i stavqeni van slu`be u kojoj su ranije bivali, pa su sada vra}eni kao pouzdani i najsigurniji organi reìma Tomanovi}a. Razumije se da je ovo sve ra|eno po nare|ewu i odobrewu kwaza kao jedinog nosioca tog neustavnog reìma u jednoj nazoviustavnoj monarhiji. Prvaci Narodnog kluba preko Narodne misli, u svojim duìm i kra}im ~lanicama, objavqivali su sve u pojedinostima o neustavnom i nezakonitom radu vlade, sa neskrupuloznim napadima i pozivawem na Ustav i postoje}e zakone, ali bez i najmaweg djejstva na reìm, ve} naprotiv. [to su napadi bili è{}i i opravdaniji, reìm Tomanovi}a, odnosno kwaèv bio je jo{ aktivniji i bezobzirniji. Iako je kwaz kako sam ranije negdje rekao, bio vrlo obazriv i osjetqiv na pisawe strane {tampe, sada je postao potpuno ravnodu{an i bezobziran prema woj, koja nije prestajala sa napadima na wega i wegovu strahovladu pod firmom dr Tomanovi}a.40 O pomenutom Seni}u, Todor Boòvi} i Jovan \onovi} pi{u sqede}e: S Cetiwa se upu}uje okoreli zlikovac, robija{ Seni} u Nik{i}, gdje je javno kazivao kako je poslan da ubije neke prvake Narodne stranke.41 Teror vlasti nije vr{en samo grubom fizi~kom silom ve} i drugim metodima. Slobodu {tampe je trebalo ugu{iti svim sredstvima. Pored spre~avawa rasturawa i zaplewivawa Narodna misao ugu{ivana je te{kim globama. Za pre{tampavawe programa Narodne stranke ka`wena je po tu`bi Oblasne uprave sa 63.100 kruna globe. Ukupna kazna ovom jedinom slobodnom listu, koji nije vlast stavila pod kontrolom iznosila je, do po~etka avgusta 1907. godine oko 168.000 kruna.42 Protjerivawe akcionara i uredni{tva lista, rasturawe {tamparske opreme, zaplewivawe i kazne bile su uvod da se potpuno uni{ti jedini list koji je propagirao ideje ustavnog i demokratskog narodnog pokreta. Ministarstvo unutra{wih djela nije se zaustavilo samo na cenzurisawu {tampe u zemqi, nego je trebalo sprije~iti obavje{tavawe
__________________ 40 Janko To{kovi}, Memoari, Cetiwe 1974, str. 52-55 41 Todor Boòvi}, Jovan \onovi}, Crna Gora i napredni pokret, Beograd 1911, str. 242 42 DACG-MUD, br.4005, 1907, Zapisnik o zaplijeni Programa Narodne stranke u redakciji NM u Nik{i}u, Srbobran, Zagreb, br. 168 i 172, 1907. g.
253
{tampe van zemqe putem pisama ili telegrama. Kao primjer cenzurasawa, pored naprijed navedenih, dovoqno je navesti naredbu ministarstva unutra{wih djela po{tansko-telegrafskom odjeqewu da zabrani {irewe tendencioznih neistinitih vijesti, koje {aqe Milan ]irovi}, pravnik iz Andrijevice, kao i da wegove telegrame treba dostavqati Ministarstvu.43 Iz repertoara prijetwi interesantna je jedna o kojoj pi{u Todor Boòvi} i Jovan \onovi}. Opisuju}i tada{we politi~ke prilike oni kaù sqede}e: Iz krugova koji podràvaju kabinet g. Tomanovi}a, upu}uju se jo{ ranije tajna pisma i prijeti se narodnim prvacima da }e biti bombama razneseni. âk se ide toliko daleko, da jedna visoka li~nost jo{ u qeto 1907. g. otvoreno govori, obilaze}i cetiwsku pijacu, za kru{ke, jabuke {to li, {teta {to nijesu bombe!44 Treba uo~iti da li~nost iz vlasti pri~a o bombama u qeto. Da li je podsvjesno visoka li~nost saop{tila ono {to je vlast planirala za jesen, vidje}emo kasnije? Od pritisaka i politizacije nijesu bile po{te|ene ni {kolske ustanove. O jednom slu~aju dr Nikola [kerovi} je napisao: Na pritisak kwaèvih organa vlasti reagovali su ~ak i u~enici sredwih {kola. Djevoj~ice {estog razreda poznatog Instituta ruske carice Marije na Cetiwu jednog dana su skinule u svojoj u~ionici sa zida portret kwaza Nikole i, odràv{i vrstu zbora, optuùju}i kwaza Nikolu za wegovu nepomirqivu propagandu protiv Narodne stranke kao predstavnika narodnog slobodoumnog pokreta, pocijepale ga. Ovaj slu~aj karakteristi~an za stawe dugova me|u omladinom u Cetiwu i Crnoj Gori izazvao je pa`wu i crnogorskog dvora, reìma i {irih dru{tvenih krugova. U istraìvawe povodom ovog slu~aja li~no se umije{ao kwaèv sin Mirko. Ohladweli su odnosi samog kwaza Nikole prema zaslu`noj na~elnici Instituta Sofiji Petrovnoj Mertvago, koja je do tada uìvala naro~itu pa`wu i po{tovawe kwaza Nikole i wegove porodice. Ti hladni odnosi izme|u dvora i Instituta, odnosno wegove na~elnice, trajali su sve do 1913. godine, kad je ovaj prosvjetni zavod zatvoren i prenesen u Ni{. Tome zatvarawu ovog Instituta doprinijeli su i pogor{ani odnosi ruske spoqne politike prema Crnoj Gori, odnosno kwazu Nikoli i wegovoj dinastiji.45 Na stawe terora koji se {irio po Crnoj Gori zabiqeèno je reagovawe i na{ih iseqenika u Americi, koji nijesu mogli ostati nezainteresovani na de{avawa u svojoj otaxbini. Oni su u Wujorku odràli
__________________ 43 DACG-MUD, br. 4045, 7.7.1907. g. 44 Todor Boòvi}, Jovan \onovi}, isto, str. 243 45 Nikola [kerovi}, isto, str. 211
254
Jovan B. Marku{
sastanak crnogorskih organizacija u Americi, koja je tada okupqala oko 11.000 Crnogoraca i 194 Crnogorke. Na skupu je prihva}ena rezolucija kojom se protestuje protiv Tomanovi}eve vlade. Prema procjeni koje su date na tom skupu smatralo se da u Americi ima oko 21.000 Crnogoraca, a u~esnici su informisani da su preduzete mjere da se prikupe potpisi za rezoluciju i onih koji do tog trenutka nijesu bili povezani u mreù crnogorskih iseqnika.46 Ovo je, u stvari, bila podr{ka ustavnom i demokratskom pokretu na ~elu sa Narodnom strankom i vojvodom [akom Petrovi}em Wego{em, {to se vidi iz ranije priloènog proglasa koje su vlasti zaplewivale u crnogorskim po{tama. Moglo bi se re}i da su u najteòj situaciji bili osniva~i Narodne stranke, koji su kao grupa i pojedina~no osje}ali svu teìnu poloàja pred dràvnim aparatom. Oni su poku{avali da uvjere kwaza u svoju odanost i vjernost kruni i da tako ublaè teror koji je mogao prerasti u masovno prolijevawe bratske krvi. Odgovornost kao vo|a politi~kog narodnog pokreta, porodi~an i li~na ugroènost ih je tjerala na neke grupne i pojedina~ne javne nastupe, koji ih ne bi mogli opravdati u normalnim politi~kim okolnostima. U ciqu smirivawa tenzija, jedanaest prvaka Narodne stranke svojom izjavom od 5. jula 1907. poku{ali su da kwaza Nikolu uvjere da nemaju ni{ta zajedni~ko sa majskim proglasom Srpske omladine iz Crne Gore, koji je {tampan u Beogradu. Ovaj proglas je tuma~en od vlasti kao poziv na revoluciju, a dio u koji preporu~uje narodu da stupi pod barjak Narodne stranke je tuma~en kao zavjera poslanika Narodne stranke, iako Narodna stranka sa tim proglasom nije imala ba{ ni{ta. U izjavi koja je objavqena u listu Narodna misao ovi poslanici, koji su imali iskustva u dràvnoj administraciji ali ne i u politi~kim borbama, prili~no politi~ki neuko ogra|uju se od sadràja i autora proglasa. Vjerovatno je ovako nespretna izjava posqedica li~nog pritiska kwaza Nikole koji im je ranije ponudio jednu druga~iju i politi~ki teù izjavu. O tome dr Nikola [kerovi} pi{e sqede}e: On je prvacima Narodne stranke ponudio na potpis jednu izjavu, koju je po svoj prilici on sam sastavqao. Cio tekst toga sastava, koji navodimo onako kako je sa~uvan, glasi: Na{a izjava. U Biogradu je kako smo doznali o{tampana proklamacija (poziv) na Crnogorce, kojoj je svrha, da se u na{ narod tobo` unese zabuna i stvori nered na na{em ogwi{tu. Doznali smo da ta proklamacija za ostvarewe svojih paklenih i izdajni~kih te`wa traì saveznika u
__________________ 46 Narodna misao, br. 38, 1.9.1907. g.
255
predstavnicima Narodne stranke pozivaju}i narod, da stupi pod wen barjak. Smatramo za patriotsku du`nost, da tim povodom damo ovu izjavu: Pojavu proklamacije u prestonici bratske nam Srbije, kojom se na{ narod poziva na nered i odvra}a od svojih tradicija, saàqevamo, gledaju}i u tome samo {tetu za obadvije strane. Kwaz Nikola je, ispod teksta svoga sastava svojeru~no napisao: Ovo se predlagalo ~lanovima takozvanog Narodnog kluba da potpi{u, no oni to nijesu htjeli. Kwaz. Iako su odbili da potpi{u izjavu, koju im je traìo kwaz Nikola, prvaci Narodne stranke su se o~igledno koristili wenim tekstom pi{u}i svoju izjavu upu}enu kwazu. To se jasno zapaà ako se sravne tekstovi tih izjava. Ali, koliko god se upiwali kluba{ki prvaci da uvjere kwaza Nikolu u svoju vjernost prema wemu i dinastiji i u ~isto}u i plemenitost svojih ciqeva, oni u tome nijesu uspijevali.47 O ogra|ivawu od sadràja proglasa Jovan \onovi} pi{e: Izgleda da potpisnici nisu ~ak ni pro~itali, ili nisu razumeli, napis od koga se ogra|uju. Proglas je napisan vrlo o{tro. Ali, normalna pamet ne moè ga okarakterisati kao poziv na bunu. Narod se poziva u borbu i pod barjak stranke. Kako su bili na pragu izbori, prirodno je da bi vo}stvo odvelo narod na glasawe, nikako u pobunu ili revoluciju. Uostalom, u jednom poloupismenom narodu ne pi{u se pozivi za pobunu i revoluciju. Ti se poslovi svr{avaju usmeno. Zbog specijalnih crnogorskih prilika, vo}stvo se moglo i ograditi od proglasa ali mnogo odmerenije i pametnije. Mora se priznati da je wihov poloàj bio nezavidan: knez je na wih bio razqu}en, a politi~ki protivnici osioni i gotovi na sve; narod neorganizovan i politi~ki neuk, oni sami bez velikog politi~kog iskustva. Ali, i pored ovakve izjave vo}stva Narodne stranke, diskusija o proglasu stalno se produàva. Cetiwe je unosi i u stranu {tampu. Na Cetiwe dolazi austrijski novinar, Isidor [tajnhart, kao dopisnik be~kog Cajta. Ovaj [tajhart bio je dopisnik be~kog Cajta u Beogradu. Zbog sumwivog dràwa i intrigantskih vesti koje je slao u Be~, proteran je iz Beograda. Svuda gde je trebalo intrigirati protivu Srba nalazili su se prsti ovog prepredenog be~kog agenta.48 Vlastima je posebno stalo bilo da Narodnu stranku obezglavi tako {to }e iznuditi pokajawe vode}ih li~nosti. Ciq su bili predsjednici narodwa~kih vlada Marko Radulovi} i Andrija Radovi}, za koje
__________________ 47 Nikola [kerovi}, isto, str. 214 48 Jovan \onovi}, isto, str. 110-111
256
Jovan B. Marku{
se ra~unalo da }e zbog wihove ozbiqnosti i staloènosti popustiti na svoju {tetu zarad ve}ih interesa otaxbine i kwaza. O metodu kojim je kwaz èlio iznuditi pokajawe Radulovi}a i Radovi}a, dr Nikola [kerovi} pi{e sqede}e: U tu svrhu on je svojeru~no napisao jednu izjavu i ponudio je na potpis ovim prvacima Narodne stranke. Tekst toga sastava u cjelini glasi: Izjava: Pred licem Crne Gore, pred prestolom i sudom javnoga mi{qewa, mi dva dole potpisata druga, ~lanovi tako zvane Narodne stranke, izjavqujemo: da je za~etku te Narodne stranke bio iskqu~ivo pokret te`wa da se solidarno{}u ve}ine skup{tinske uskoravaju rje{ewa pitawa u Narodnoj skup{tini i time wen rad olak{a i uskori, a nikad ni u kakvom drugom ciqu, bar koliko smo dva niè potpisani mogli osjetiti. Ima li i je li bilo u toj stranci i takvih elemenata koji su kako se ~uje i{li i na to da ve}ina bude mjerodavna i weni zakqu~ci za vladu obavezni to mi ovde ispovijedamo ne znamo. Ali glas tijeh namjera izopa~enih ili ne, rasuo se po narodu i Narodnu je stranku uzdrmao kao ono ti na pomolu jedno stra{ilo apsolutizma klubske ve}ine gore od svakog li~nog apsolutizma koje je Stranku osumwi~ilo pred javnim mi{qewem i duhove razdraìlo toliko da bi se moglo do najàlosnijih doga|aja do}i. Da ne bi posredno ili neposredno mi dva ~lana doqe potpisana bili i nehoti~ni djelimi~ni uzroci takvijeh doga|aja istupamo danas iz kluba Narodne stranke, peru}i se tako svake odgovornosti koja bi sqedovala. Ovaj napis, rijedak u istoriji po svome cinizmu, svjedo~i ne samo o tome s kakvim cini~nim omalovaàvawem kwaz Nikola cijeni doju~era{we svoje prve savjetnike i prvake jednog {irokog narodnog naprednog pokreta, nude}i im da pqunu na svoj obraz, svoj rad, da napuste svoje prijateqe i saradnike pod prijetwom odgovornosti za svoj politi~ki i dràvni~ki rad, koji se nije dopadao kwazu Nikoli, nego otkriva i cijelu istinu o ustavoqubivosti wegovoj i strahovawu wegovu od svakog organizovanog rada u Crnoj Gori. Kwaz se boji mjerodavnosti skup{tinske ve}ine, zaprepa{}en je pred mogu}no{}u parlamentarnog ìvota, pred stra{ilom apsolutizma klupske ve}ine... On takve nakane smatra za krivi~na djela i poziva svoja dva predsjednika vlade da se odreknu od Narodne stranke i onih koji su, kako se ~uje, ktjeli takav reìm, da ne bi posredno ili neposredno odgovarali za tako zlo~ina djela!49
__________________ 49 DMC, f. za 1907. g. (Tamo se nalaze i prije ove citirane izjave. Pri vrhu ove izjave, u lijevom uglu, koso, stoji kwaèva biqe{ka: Ni ne{to ovako nijesu k}eli podpisati oni sramotni kluba{i!)
257
Marko Radulovi} i Andrija Radovi}, Ni ne{to ovako nijesu k}eli podpisati, za {to im je kwaz Nikola uputio psovku sramotni kluba{i... Takve i jo{ teè uvrede i psovke dijelio je onih dana kwaz Nikola na adresu kluba{a prilikom svih svojih polti~kih istupa u Crnoj Gori. Kwaz je traìo ponizno odricawe od politi~kih na~ela na osnovu kojih je formirana Narodna stranka. Wemu je trebalo potpuno razarawe te mlade politi~ke organizacije koje je mislio da }e posti}i odricawem dvojice vo|a, a ne uvjeravawem o lojalnosti dvojice wenih prvaka. Borba se nastavila s pove}anom èstinom. Kwaz je javno izrekao svoju rije{enost da ni jedan kluba{ ne smije biti izabran u Narodnu skup{tinu. Poznata je wegova javno izre~ena krilatica: Koji god kluba{ bude izabran ja }u ga na svojim ple}ima unijeti u Skup{tinu. Tako izre~ena zapovijest morala se izvr{iti makar {to ko{tala. Organi vlasti bezobzirno su izvr{avali voqu svoga gospodara.50 Zbog pripadawa Narodnoj stranci vlasti su oduzimali grbove ~ak i barjaktarima, ~ije je zvawe bilo nasqedno, odnosno prelazilo s oca na sina, ili, ako nije bilo direktnog nasqednika, na najstarijeg a najblièg po krvi srodnika bratstvenika. U patrijarhalnoj sredini kakva je bila Crna Gora taj ~in je smatran najve}om uvredom, ne samo za pojedinca ve} i za bratstvo. List Narodna misao biqeì da je komandir Dowoku~kog bataqona oduzeo barjaktarske grbove Ra{ku S. Popovi}u i \oku Ivanovi}u, kao i nekolicini dese~ara i vodnika wihove grbove. U Arhivu Narodnog muzeja na Cetiwu moèmo na}i istovjetne slu~ajeve. Filip ^vorovi}, barjaktar iz @upe nik{i}ke, àli se kwazu 8. septembra 1907. godine da mu je komandir bataqona oduzeo grb i nazvao ga kluba~. Na istog komandira àli se za istovjetan slu~aj 17. septembra 1907. g. i barjaktar M.Bojovi}. Barjaktar Ilija Matija{evi} àli se 6. septmbra 1907. g. da mu je oduzet barjak, a sa wim i moja ~ast, ìvot i imawe za vazda. Barjaktar Joko Mi}anovi} àli se kwazu 24. septembra da mu je brigadir oduzeo barjak i moli za milost da mu barjak vrati. Broj ovakvih slu~ajeva nije bio mali da bi se mogao tuma~iti samovoqom lokalnih vlasti. Kako su se bliìli izbori otpo~eo je pravi, otvoreni teror nad ~lanovima i simpatizerima Narodne stranke. Prva `rtva ovog haoti~nog stawa bio je Borko Bo{kovi}, u~iteq, pripadnik Narodne stranke. Ubijen je 6. septembra 1907. g., no}u, na putu Danilovgrad Nik{i}. O tom ubistvu dr Nikola [kerovi} pi{e sqede}e:
258
Jovan B. Marku{
Mlad i borben, jedan od najinteligentnijih predstavnika svoje generacije, Borko Bo{kovi} je vatreno prihvatio napredne ideje narodnog pokreta oformqene u organizaciji Narodne stranke. Odmah po dolasku na vlast vlade L. Tomanovi}a Bo{kovi} je premje{ten sa podru~ja svoga plemena Bjelopavli}a, gdje je, po ra~unu vladinih organa, mogao biti od najve}e {tete za protivnarodni kurs nove politike. On je, izgleda, po~etkom septembra podnio ostavku na u~iteqsko zvawe. 6. septembra je, do pred no}, boravio u Podgorici sa svojim drugovima u~iteqima. Pred no} je krenuo ku}i na Orju Luku, nedaleko, zapadno od Danilovgrada. Trebalo mu je propje{a~iti oko 24 kilometra. Danilovgrad je pro{ao, prema, nekim iskazima, oko 10 ~asova no}u. Produìo je, poslije odmora u Danilovgradu, put ku}i. Nekoliko desetina koraka poslije prelaza mosta [arena plo~a, na drumu Danilovgrad Nik{i}, koji tu prolazi kroz gust {umarak, udaqen od naseqa, Borko je u zoru 7. septembra na|en mrtav. Ovo podmuklo ubistvo za koje niko nije ka`wen, jer ubica nije prona|en, pripisano je organima dràvne vlasti vlade L. Tomanovi}a.
Borko Bo{kovi}
Borko S. Bo{kovi} osnovnu {kolu svr{io je u rodnom mjestu Orja Luka; niù gimnaziju i bogoslovko-u~iteqsku {kolu na Cetiwu 1898-1906. U {koli je kroz sve vrijeme bio odli~an |ak, prvi ili je prvjenstvo dijelio s ponekim drugom. @ivahan i borben, bio je omiqen me|u {kolskim drugovima. Sin siroma{ne seoske porodice, znao je sve nedostatke, potrebe i patwe narodne. Razumqivo je {to je vatreno
259
u~estvovao u narodnom pokretu jo{ kao |ak u~iteqske {kole. Tvrdo drè}i danu rije~, priman je kao pouzdan drug i omiqen saradnik. Prvo isqe|ewe na mjestu gdje je izvr{en zlo~in vr{io je Savo Cerovi}, predsjednik Okru`nog suda u Podgorici. Cerovi} je odmah iza toga bio penzionisan. Cerovi} je pripadao Narodnoj stranci i, prema tome, bio nepouzdan. Javno mwewe je wegovo otpu{tawe iz dràvne slu`be pripisalo bojazni vlade da ne otkrije prave organizatore Borkova ubistva. Ubistvo Borka Bo{kovi}a objavili su listovi: Pokret, br. 228; Srbobran, br. 206, [tampa, br. 257 i dr. Pokret , br. 228, pi{e o samom ubistvu: B.B. je ubijen iz zasjede. Ubica ga pretukao kamenom... Ubica je, veli se u dopisu, op{tinski àndarm, koji je izjavio, da je ubistvo izvr{io po vi{em nalogu.51 Pored ubistva Borka Bo{kovi}a u svojim Memoarima Janko To{kovi} navodi i ubistvo sa sli~nim motivima Dimitrija Vukovi}a, sinovca vojvode Gavra Vukovi}a, narodnog poslanika, a unuka vojvode Miqana Vukova na putu kod Kraqa kraj Andrijevice52. Pored qudi trebalo je ubiti i slobodnu {tampu kako bi se sprije~ilo da kandidati Narodne stranke budu izabrani u Skup{tinu. To se i desilo 9. septembra 1907. godine. O tome dr Nikola [kerovi} pi{e: Kwaz je na duè vrijeme prenio svoje boravi{te u Nik{i}, da se ukloni od ma ~ije kontrole, a iz straha koji mu je o~igledno zadavalo narodno raspoloèwe u Nik{i}u i wegovu podru~ju. Tamo je jo{ izlazila Narodna misao, po{to su nik{i}ki napredni gra|ani ponovo osposobili za rad o{te}enu, u aprilu, {tampariju. I ona je iznosila bar poneko od nasiqa koje su vr{ili organi vlasti. Preko lista su objavqivani protesti protiv tih nasiqa i o{to se reagovalo i protiv postupaka organa vlasti i protiv agitacionih nastupa samog kwaza Nikole. A to se nije smjelo trpjeti, iako je i sam kwaz stranim listovima tvrdio da je {tampa u Crnoj Gori slobodna. Kako nov~ane kazne jo{ nijesu bile ugu{ile ovaj jedini organ Narodne stranke, pribjeglo se efikasnijim sredstvima, o kojima Narodna misao nije ve} mogla da kaè svoje mi{qewe. 9. septembra 1907, dok se kwaz Nikola sa svojim dvorom bavio u Nik{i}u, izvr{en je drugi napad na {tampariju i redakciju Narodne misli. Ovaj napad je bio sra~unat na to da se {tamparija razori tako da se vi{e ne moè koristiti. Napad je bio
__________________ 51 Nikola [kerovi}, isto, str. 224 -225 52 Janko To{kovi}, isto, str. 55; i Jovan \onovi}, daje isti podatak o ubistvu Vukovi}a.
260
Jovan B. Marku{
261
262
Jovan B. Marku{
smi{qen i organizovan. Napada~i su ga izvr{ili kao patriotsko djelo, kao dokaz odanosti kwazu gospodaru, ponose}i se svojim ~inom kao herojskim djelom. Savremene novine su pisale da su razara~i {tamparije i redakcije NM priredili ovacije kwazu Nikoli, a pri samom ru{ewu vikali: @ivio gospodar!, Za gospodara i wegovu vladu. Ima nagovje{taja i tvr|ewa da je u organizovawu i pripremama ovog i drugih masovnih napada aktivno u~estvovao i kwaèv sredwi sin Mirko.53 O toku te predizborne kampawe ili boqe re}i teroristi~kog pohoda na Nik{i}, odgovorni urednik Narodne misli Janko To{kovi} pi{e sqede}e: Narodna misao stalno jo{ nije prestajala izlaziti, ve} je redovno i bez rezerve ìgosala te teroristi~ke postupke reìma dr Tomanovi}a, sve do septembra mjeseca; wena sigurnost bila je sve vi{e ugroàvana, jer se redakcioni odbor, ~iji sam ~lan bio, a pored toga i odgovorni urednik lista, morao brinuti pored wene i o svojoj li~noj sigurnosti. U toku septembra kwaz je u svoj svojoj sili i sjaju do{ao u Nik{i}, i tu provodio potowu akciju da u toku vremena za sastav kandidatskih lista, za ve} zakazane nove izbore, slomi otpor narodnih masa, koje su se ~vrsto jo{ dràle Narodne stranke i wihovih biv{ih poslanika. U tu svrhu okupqao je sve svoje pouzdane i poslu{ne privrènike, i u toku cijelog septembra sa svojim organima vlasti organizovao i vr{io napade na pojedine radwe i stanove u varo{i pripadnika Narodne stranke, lome}i i javno spaquju}i poku}stvo i namje{taj istih. Me|u mnogim takvim napadima bio je i napad na stan Baja Garda{evi}a i Ilije Bojovi}a, nar.poslanika, koji su se ispred napada~ke ruqe pod krov bili sklonili i odatle se branili i odbranili oru`jem. Ne uspjev{i u sukobu sa wima, razuzdana ruqa, vo|ena oficirima, cijelu je kafanu opqa~kala, a namje{taj iznijela i spalila nasred varo{i. Ovdje napomiwem da je Bajo Garda{evi}, jedan od starijih pravnika, na jednoj od prvih sjednika Narodne skup{tine prije prelaska na dnevni red pokrenuo pitawe Ustava, odnosno predloìo da se Ustav kao takav ne primi, ve} da ga Skup{tina odbaci; prema tome, imala bi Skup{tina izraditi novi ustav. U nizu tih teroristi~kih napada bio sam i sam `rtva u ku}i voj. \ura Cerovi}a, nar. poslanika, sina Novice Cerovi}a, poznatog iz Maùrani}evog spjeva Smrt Smail-age êngi}a. Tu je jedne ve~eri, sa jednom ruqom organizovanom kod dvora kwaèva, vo|enom od aktivnih oficira stoje}e vojske, napao nas nekolicinu, gdje smo se bi__________________ 53 Nikola [kerovi}, isto, str. 217-218
263
li okupili na dogovor, ali bez uspjeha, jer je ku}a bila ogra|ena, kao i dvori{te, visokim zidovima i na{im otporom pucali smo iz pu{aka i revolvera u samoodbrani. Nastupila je obostrana pucwava nekoliko minuta, pa je ruqa odbijena. (Saznalo se da je jedan od napada~a bio rawen, ali se to dràlo u tajnosti.) To je izazvalo neopisano uzbu|ewe u varo{i i okolini, te je kwaz, da bi otklonio sumwu sa sebe i opravdao se pred javnim mwewem, sjutradan predve~e poslao jedan vod vojnika, sa jednim podoficirom na ~elu, koji nam je u ime kwaza, odnosno po nare|ewu kwaza, ponudio za{titu, bajagi od napada naroda na nas. Mi smo to kategori~ki odbili i nijesmo pustili imenovane kao zvanu straù da u|u unutra ogra|enog dvori{ta ku}e, u kojoj smo ostali nekoliko dana. To vrijeme iskori{}eno je za drugo ru{ewe i demolirawe {tamparije Narodne misli napadom oruàne i polupjane gomile, vo|ene oficirom narodne vojske iz Vraègrmca, izbornog mjesta dr Maru{i}a, nekim Stankovi}em.54 Povodom ovih napada dr Nikola [kerovi} zakqu~uje sqede}e: Oni isti elementi koji su razorili {tampariju pripremali su napade na ku}e uglednih prista{a Narodne stranke u Nik{i}u, me|u wima i ku}e vojvode \. Cerovi}a, v. [aka Petrovi}a, dr J. Kuja~i}a. O tome su saznali proskribirani i preduzeli mjere za odbranu. Iz ku}e v. \. Cerovi}a napada~e je srela paqba iz vatrenog oru`ja. Bilo je rawenih i napada~i su, psuju}i kluba{e, polupav{i kamenicama prozore na ku}i, uzmakli pred odlu~nom odbranom. Neuspjeh napada na ku}u v. \. Cerovi}a iznenadio je kwaza Nikolu i wegovu okolinu, veli dr J. Kuja~i}. To je bio uzrok da se odustane od dawih planiranih napada na ku}e. Izgleda da su i neki uvi|avniji qudi iz kwaève svite energi~no zahtijevali da se obustave takvi napadi.55 Da je ovakva predizborna kampawa po~ela i prije kwaèvog dolaska u Nik{i}, svjedo~i u Memoarima Janko To{kovi}, pi{u}i o namje{tenom napadu na wega kada se spasio od napada policije zaslugom wegovih bira~a iz lipovske kapetanije. To{kovi} navodi sqede}e: Drugi slu~aj desio se dr Jovanu Kuja~i}u avgusta 1907. u Nik{i}u, kad je ovaj morao no}u hitno po}i radi qekarske intervencije u jednoj porodici. U blizini kafane nekog Kova~a ispaqen je iz blizine, iz zamra~ene sporedne ulice jedan metak. Po{to nije uspio, proturali su vijest da je doktor pucao.56
__________________ 54 Janko To{kovi}, isto, str. 56-57 55 Nikola [kerovi}, isto, str. 219 56 Janko To{kovi}, isto, str. 59
264
Jovan B. Marku{
Jasno je da napad na dr Kuja~i}a nije organizovan zato {to je bio ugledni qekar, ve} zato {to je bio jedan od osniva~a, akcionara, ~lan redakcionog odbora Narodne misli i ~lan Narodne stranke. Sa ciqem da se po svaku cijenu sprije~i kandidovawe i izbor nekog iz Narodne stranke bila je sazvana u Ku~ima 12. septembra 1907. na skup, bez oru`ja, Sjeni~ka ~eta Dowoku~kog bataqona. Ku~i su zakqu~ili da }e skup imati neke veze sa predstoje}im izborima. U tom smislu su obavijestili i ostale pripadnike Dowoku~kog bataqona i odràli zajedni~ki sastanak ve~e prije zakazanog od strane vlasti. Po svoj prilici, na tom skupu je dogovoreno da se od kapetana traì potvr|ivawe liste wihovog kandidata za narodnog poslanika. Na skupu kojem je prisustvovalo 300-400 qudi do{lo je do gu`ve i komandir je izvadio revolver ali je bio odmah razoruàn. Pojavu naoruàne policije Ku~i su shvatili kao prijetwu i krenuli su ka Nik{i}u da izraze protest kod kwaza Nikole. Upraviteq Podgori~ke oblasti naredio je da Podgori~ki bataqon zauzme prilaze Vezirovom mostu i sprije~i prelazak Ku~a prema Nik{i}u. Me|utim, Ku~i nijesu odustali od namjere i pozvali su komandanta bataqona da im oslobodi put, {to je on i u~inio. Ovo je izazvalo zabrinutost, jer je vi{e od 300 pristalica Narodne stranke i{lo u opozicioni grad Nik{i} gdje su se prethodnih dana de{avale ranije opisana divqawa. Kwaz Nikola je poslao emisare koji su se dogovorili sa Ku~ima da kod kwaza po|e jedna wihova delegacija. Dok je ku~ka delegacija boravila kod kwaza, Ministarstvo vojno je odredilo jednu deveto~lanu delegaciju da ispita doga|aje. Na osnovu nalaza vojne komisije, koji su Ku~i primili sa otvorenim nezadovoqstvom, okrivqeni su i uhap{eni: - ]etko R. Vujo{evi} - Bogdan B. Ivanovi} - Bogdan T. Ivanovi} - Vojin B. Ivanovi} - \oko M. Ivanovi} - Jakov P. Ivanovi} - Kosto L. Ivanovi} - Be}o N. Popovi} - Mileta S. Popovi} - Mirko \. Popovi}. I u ovom slu~aju vlast je pribjegla su|ewu po vojnim zakonima, iako se u doga|ajima na Mosoru u Ku~ima radilo o budu}im izborima a ne o vojnim stvarima. Iz akata Ministarstva vojnog vidi se da je kwaz
265
Nikola pomilovao sve osu|ene vojne obveznike Sjeni~ke ~ete, ali poslije zavr{enih izbora za Narodnu skup{tinu.57 Ovaj doga|aj je zabiqeìla {tampa van Crne Gore, a list Pokret u br. 228 govori o pohodu 500 Ku~a na Nik{i}. Kao i Ku~i, Piperi su na zboru od oko 300 bira~a poku{ali da potvrde kandidatsku listu za izbor poslanika svoje kapetanije. Kandidat je bio Spasoje Pileti}, pripadnik Narodne stranke. Upraviteq oblasti u Podgorici je skup proglasio bunom a kandidata Pileti}a bunxijom. Spasoje Pileti} je uhap{en i dràn nedjequ dana u zatvoru.58 U Bjelopavli}ima je Milija Pavi}evi}, jedan od osniva~a Narodne stranke, morao da pobjegne iz svoje izborne jedinice u pavkovi}koj kapetaniji pred terorom vojnih i gra|anskih vlasti. Iako je wegovu kandidatsku listu potpisao zakonom traèni broj bira~a, pod pritiskom vlasti nekoliko potpisnika je povuklo potpise. Kapetanski sud je traìo da Pavi}evi} vrati potpisanu listu, ali je on, na osnovu dobijenih informacija od prijateqa, izbjegav{i planirani napad otputovao na Cetiwe. Tamo je uzalud protestovao protiv bezakowa u wegovoj izbornoj jedinici.59 Ciq je bio onemogu}iti izbor biv{eg narodnog poslanika za Skup{tinu, koju je trebalo izabrati po postupku koji }e vi{e li~iti na komediju nego na izbor primjeran parlamentarizmu.
Ulciw s po~etka 20. vijeka

__________________ 57 DACG Ministarstvo vojno, br. 0.3022, 1907. 58 Isto, akt 654 s.172 od 20.2.1908. 59 Nikola [kerovi}, isto, str. 223
266
Jovan B. Marku{
Sredinom septembra 1907. godine u Ulciwu tragi~no je okon~an ìvot serdara Sava Plamenca, jednog od osniva~a Narodne stranke. Smrt veoma poznate i cijewene li~nosti uz to narodnog poslanika i kraqevog zeta, izazvala je uzbunu u narodu a i razne komentare javnog mwewa. Mnogi savremenici su pisali o ovom doga|aju, me|utim, mislimo da je korisno predo~iti {to je o tome kao i o serdaru Plamencu napisao dr Nikola [kerovi} u svojoj studiji. O uzrocima i posqedicama tragi~nog ~ina dr [kerovi} pi{e sqede}e: S. Plamenac je pripadao starijem pokoqewu, koje je provelo ve}i dio svoga ìvota u saradwi s kwazom Nikolom. S. Plamenac je poslije davawa ustava pri{ao mla|im, {kolovanim qudima, a kao narodni poslanik Ulciwa upisao se u Klub narodnih poslanika Narodne stranke i potpisao Program te stranke. Razbijaju}i redove novog politi~kog pokreta, kwaz Nikola je prizivao serdara i nagovarao ga da napusti kluba{e. Ali serdar nije poslu{ao te nagovore, iako je, preko ène, bio u uskom srodstvu s kwazom Nikolom. I u ovoj prilici kwaz Nikola je pokazao svu osvetoqubivost koju je upu}ivao svakome ko se nije pokoravao wegovoj voqi. Kwaz je preko organa vlasti progonio Plamenca i nastojao da ga izvrgavawem javnom ismijevawu i uvredama ponizi i zagor~i mu ìvot. To bezobzirno javno bockawe i uvrede preko neura~unqivih i neodgovornih lica te{ko je padalo na osjetqivost starog crnogorskog ratnika i prouzrokovalo odluku za samoubistvo. Iz jednog serdareva pisma, pisanog uo~i same smrti, vidi se, da je bio doveden do o~ajawa. Pavle, pi{e serdar svome sinovcu, do{li su takvi momenti da mogu sramotno du{u ispustiti od qudske napasti.60 Istoga dana je Savo Plamenac izvr{io samoubistvo. A jugoslovenska {tampa je donijela vijest o jo{ jednom politi~kom ubistvu u Crnoj Gori. Smrt Sava Plamenca, pripisana reìmu Tomanovi}eve vlade, izazvala je mnogo ve}u uzbunu i komentare javnog mwewa. S. Plamenac je bio {ire poznata li~nost, narodni poslanik. Optu`ba za ovu smrt te{ko je padala i Kwazu i vladi. Vlada je demantovala, ali demantima javno mwewe nije vjerovalo. Kwaz je poku{ao da od najbliè serdareve rodbine dobije izjavu za javnost. Ali mu to nije uspjelo.61 O serdaru Savu Plamencu i tragi~nom doga|aju dr [kerovi} pi{e:
__________________ 60 Isto, str.224-225. 61 Pavle I. Plamenac, komandant Bataqona smrti poginuo na Tarabo{u prilikom osloba|awa Skadra 18. marta 1913. g. (Radivoje Ka{anin, Dobrovoqci u ratovima 1912-1918, Beograd 1971, str. 35)
267
Pavle I. Plamenac, sinovac serdara Save Plamenca, komandant Bataqona smrti poginuo prilokom oslobo|ewa Skadra 1913.
Serdar Savo Plamenac, 1831-1907, bio je u srodstvu s kwazom Nikolom. Oèwen kwaèvom sestrom, on je jedno vrijeme igrao vidnu ulogu u dvoru. Spadao je u onaj ograni~eni krug qudi kojima su povjeravane povjerqive radwe i misije, i, od kojih su traèni savjeti. Poslije davawa ustava neki iz toga kruga su pri{li naprednom pokretu na ~elu sa grupom mladih {kolovanih qudi. Me|u tima je bio i serdar Savo Plamenac koji je, i pored nastojawa kwaza Nikole da napusti Klub i Narodnu stranku, ~vrsto ostao uz napredni pokret i potpisao Program Narodne stranke. Kwaz Nikola je preduzeo korake da se osveti S. Plamencu za neposlu{nost. On je preko crnogorskog muftije, virilnog poslanika Narodne skup{tine, i vjerskog poglavice crnogorskih muslimana i preko organa vlasti u Ulciwu, gdje je S. Plamenac ìvio i, kao poslanik, predstavqao ovaj grad u Narodnoj skup{tini, uredio da ga na pristani{tu, prilikom dolaska serdareva u Ulciw, do~eka samo ciganska ulciwska sirotiwa sa zurlama i zveketom lama i uvredqivim povicima. Organi vlasti su nagovorili jednog, ina~e bezopasnog, ulciwskog idiota da serdara usput u varo{i vrije|a, a druga pripremqena lica dovikuju pogrdne rije~i. Iznena|en i uvrije|en ovakvim susretom i postupcima, serdar je o{amario idiota, koji se pored wega kreveqio. Maloumnik je po nagovoru tuìo serdara op{tinskom sudu. I sud je pozvao serdara na odgovornost. Morao je stati pred sud kao optuèni, pored jednog maloumnika kao tuìteqa! To je za pojmove starog ratnika, ponosnog i osjetqivog
268
Jovan B. Marku{
plemenskog ~ovjeka, bilo grozno ponièwe. Poku{ao je da se neposredno objasni sa predsjednikom op{tinskog suda, izbjegne stajawe kao optuènik pred sudom sa jednim ludakom, ali je pandur po uputstvu odbio da ga propusti, dok do|e wegov tuìteq, iako je do toga dana serdar ulazio u op{tinski sud kad god je htio. Serdar se vratio od ulaza u sudnicu, naglo se spustio do dna stepenica (koje su polazile od same ulice prema sudskoj zgradi, koja se nalazila na breùqku vi{em od ulice), sio na prvu stepenicu i revolverskim metkom u srce prekratio sebi ìvot. V. Simo Popovi}, ina~e dugogodi{wi stanovnik Ulciwa, ìvo je opisao cio slu~aj smrti serdara Sava Plamenca.62 Skup{tinski i strana~ki kolega serdara Plamenca, Janko To{kovi}, pi{u}i o tada{wem haosu i posqedicama smatrao ovaj doga|aj ubistvom, konstatuju}i da je zbog maltretirawa od strane vlasti izvr{io samoubistvo. Mislimo da bi najkorektnije ovaj tragi~ni doga|aj mogli nazvati, politi~kim samoubistvom ~asnog ~ovjeka serdara Sava Plamenca. Pi{u}i o tada{wim doga|awima i poziciji Narodne stranke Jovan \onovi} isti~e sqede}e: S dolaskom dr Tomanovi}a na upravu zemqe, oìvjela je ona stara apsolutisti~ka ma{ina, snabdjevena modernim spravama za ubijawe fizi~ko i moralno. Narodu su oduzeta gra|anska prava, a ìvot i imawe wegovo stavqeni su na raspoloàwe povla{}enih dràvnih razbojnika. Oni koji nijesu mogli gledati sve uàsne po{qedice takvog ne~ovje~nog povla{}ewa, stavqeni su van zakona. Narodna stranka i weni predstavnici smatrani su kao formalni razbojnici, anarhiste i antidinasti~ari, i prema wima su izvr{eni besprimjerni vandalizmi.63 O predizbornoj kampawi politi~kih konkurenata Narodne stranke dr Novica Rako~evi} pi{e: Postojala je opasnost da do|e do nereda {irih razmjera, pa i prolivawa krvi, govorilo se o gra|anskom ratu i o ubistvu prvaka Narodne stranke, vr{eni su pretresi stanova pristalica Narodne stranke, hap{ewa i maltretirawa raznih vrsta. Kwaz Nikola i prava{i, odnosno pristalice Prave narodne stranke, koja nikada nije bila stranka, nego samo za~eci stranke, neprestano su vodili kampawu protivu izdajnika kluba{a. Postoje}e stawe koje je stvorio kwaz sa svojom okolinom i vladom, zapla{ilo je prvake Narodne stranke, pa i ~itav narod.64
__________________ 62 Janko To{kovi}, isto, str. 55 63 Jovan \onovi}, isto, str. 155 64 Novica Rako~evi}, Crnogorska narodna skup{tina 1906-1914, Podgorica 1997, str. 74
269
Prijetwe i pogromi ubrzani po~etkom septembra uti~u na vo|stvo Narodne stranke da objavi 12. septembra 1907. izbornu apstinenciju. Smatrali su da }e time izbje}i krvoproli}e koje je prijetilo Crnoj Gori. O razlozima i odluci grupe prvaka Narodne stranke dr Nikola [kerovi} pi{e sqede}e: U takvim prilikama biv{i poslanici i prvaci Narodne stranke na{li su se u mu~nom poloàju svestrano ugroèni, stavqeni, zapravo, van zakona. Nijesu uspjeli ni protesti kod kwaza, prestolonasqednika i ministra; nije uspio ni poku{aj ruskog poslanika na Cetiwu da kluba{e izmiri sa kwazom Nikolom. U unutra{wosti je vladao neprikriven teror i progoni pristalica Narodne stranke. Odnosi su se sve vi{e zao{travali. Postojala je ozbiqna opasnost da do|e do prolivawa krvi u {irim razmjerama; govorilo se o gra|anskom ratu, o ubijawu prvaka Narodne stranke; tamnice su bile prepune. Ve}i broj prvaka Narodne stranke nalazio je neku nadu u bezbjednosti u Cetiwu. Ali su se uvjerili da i tu nijesu za{ti}eni. Neki vi|eniji qudi prebjegli su u Austriju. Kwaz je, na ~elu prava{a, vodio neprestanu kampawu protiv kluba{kih izdajnika, a sredwi mu sin Mirko sa zavedenim prostim qudima, uz pomo} laskavaca i udvorica, izvodio masovne napade i ru{ewa. Ovakvo stawe u Crnoj Gori zabrinulo je i zapla{ilo prvake Narodne stranke i ~itav narod. Bojali su se krvoproli}a i uzajamnog istrebqavawa, kome se nije mogao dogledati kraj. Postavqalo se ~ak pitawe slobode i samostalnosti Crne Gore. Me|u prvacima Narodne stranke i politi~kim protivnicima rada kwaza Nikole i wegove vlade vladalo je uvjerewe da je Kwaz spreman na sve mjere u odbrani svojih prava do ukqu~uju}i poziv austrijskih trupa u zemqu. Pri takvom stawu stvari, prvaci Narodne stranke, koji su se na{li na Cetiwu, odràli su, krajem prve polovine septembra (po s.k.), u stanu A. Radovi}a sastanak. Nema dovoqno podataka da se utvrdi: koji su prvaci Narodne stranke u~estvovali na ovom sastanku. Q. Baki} je u svojim zabiqe{kama naveo da je sastanku prisustvovalo 912 i poimeni~no naveo: dr M. Maru{i}a, A. Radovi}a, M. Ivanovi}a, M. Vuk~evi}a, M. \urovi}a, Nikolu Jovanovi}a, Q. Baki}a i dr., ne mogu se ba{ sjetiti sviju. Na ovom zna~ajnom sastanku prisustvovao je i Marko Dakovi} i jo{ neki studenti. Po{to je na sastanku razmotreno op{te stawe u zemqi, prvaci Narodne stranke donijeli su zakqu~ak: da Narodna stranka iz navedenih uzroka ne izlazi na izbore. Zakqu~eno je daqe da se ova odluka telegrafski saop{ti prvacima stranke u unutra{wosti.
270
Jovan B. Marku{
M. Pavi}evi} zabiqeìo je depe{u koju je poslije sastanka, 12. sept. (s.k.), uputio svojim bira~ima. U depe{i se kaè: Iako s bolom u du{i ali vo|eni patriotizmom dostavqam vam, da smo biv{i poslanici Narodne stranke i dana{wi weni kandidati iz osobitih razloga na{li za potrebno da uop{te kandidati Narodne stranke odustanu od ovogodi{wih kandidacija, o ~emu vas kao moje predlaga~e i bira~e izvje{tavam, odaju}i vam bratsku zahvalnost na povjerewu i istrajnosti. Zakqu~ak prvaka Narodne stranke o povla~ewu s politi~kog bojnog poqa i apstinirawa od izbora do~ekan je s nezadovqstvom ne samo kod univerzitetske crnogorske omladine, koju su vodili T. Boòvi} i Marko Dakovi}, i kod nekih jugoslovenskih listova, nego je nijesu prihvatili ni neki prvaci Narodne stranke, me|u kojima: Mitar Vuk~evi}, Spasoje Pileti} i Mihailo Ivanovi}. Ova trojica poslanika Narodne stranke poku{ali su sa svojim kandidacijama u qe{anskoj, piperskoj i dowoku~koj kapetaniji. Pokret, br. 237 od 15. okt. po n.k., donosi da su Ku~i bira~i zaprijetili M. Ivanovi}u, ako se ne kandidova. Oni ne priznaju zakqu~ak Kluba{a da se ne ide na izbore. Izgleda da je bilo jo{ nekolika poku{aja izlaèwa na izbore. O tome }e jo{ biti govora kad bude rije~ o izborima. Povla~ewe od izborne borbe ove grupe prvaka Narodne stranke nije donijelo olak{awe ni wima na Cetiwu, ni wihovim prijateqima u unutra{wosti, iako su oni na to olak{awe, po svoj prilici, ra~unali. Progoni su nastavqeni; prijetwe smr}u i narodnim sudom su produène. O stawu poslije odluke prvaka Narodne stranke da odustanu od izbora Jovan \onovi} pi{e sqede}e: Ali, ni ova odluka nije smirila zapo~etu borbu. Nasiqa se nastavqaju. Vo}stvo se povla~i u plemena. U jednom momentu je izgledalo da se zemqa nalazi pred gra|anskim ratom. Nepomirqivi i sa jedne i sa druge strane gurali su u tom pravcu, a naro~ito kad su vlasti otpo~ele da oduzimaju pu{~anu municiju od pristalica opozicije i da je dele svojim pristalicama.65 Atmosfera je bila toliko naelektrisana, da su se krvoproli}a o~ekivala svakoga momenta. Knez i vlada bili su se re{ili da po svaku cenu slome narodni otpor, a ovaj da brani li~nu slobodu, koja mu je prvi put u istoriji Crne Gore dovedena u pitawe.66
__________________ 65 Jovan \onovi}, isto, str. 90 66 Crna Gora je imala milicisku vojnu organizaciju. Svaki vojnik je imao pu{ku kod sebe i sa wom deo bojne municije.
271
Sli~an doìvqaj ima i Nikola \onovi}, savremenik tih doga|aja: S obzirom na stawe duhova u narodu i Kwaèvu bezobzirnu ofanzivu, koja bi mogla dovesti do gra|anskog rata, i strane intervencije, Narodna stranka je odlu~ila 12. septembra 1907. da ne u~estvuje na izborima. Septembra 20-og iste godine ministar unutra{wih poslova saop{tava jednoj grupi prvaka Narodne stranke na Cetiwu, da im ne garantuje za ìvot zbog narodnog gneva. Kao da je hteo da im dade savet da se spasavaju bekstvom iz zemqe. Nastaje naglo razoruàwe naroda, koji je jo{ u to vreme bio naoruàn; postavqaju se novi glavari i poverqivi qudi, a na izvesnim grani~nim ta~kama prime}uju se ve} odredi austrijske vojske.67 Kako su se pribliàvali dani izbora centar terora se iz Nik{i}a prenio na Cetiwe, mjestu osnivawa Narodne stranke. O tada{wim de{avawima u svojoj studiji dr Nikola [kerovi} pi{e: Krajem septembra su kolale vijesti o pripremanom istrebqewu kluba{kih prvaka u samom Cetiwu. 25. septembra 1907. ulice crnogorske prestonice Cetiwa bile su pune seqaka iz okoline Cetiwa naoruànih revolverima i batinama. Toqaga{i, kako su Cetiwani nazivali ove qude, kretali su se gomilom, zalazili su u kafane i ispijali, bez àlbe, rakiju i vino. Neko ih je stalno ~a{}avao. Oko 11 ~asova no}u u glavnoj ulici je zapaèn princ Mirko u dru{tvu s ministrom vojnim i jednim od svojih a|utanta. On je odmah zapaèn od gomile toqaga{a. Iskupili su se oko wega, dopratili ga do wegova dvorca i, pri ulazu wegovu u dvorac, bu~no ga pozdravili. A zatim se je ruqa povratila i jurnula na gostionicu Mihaila Jovanovi}a Beograd, koja se nalazila u kratkoj, svega nekoliko ku}a, uli~ici, koja polaze}i od prostranog dvorskog trga spaja glavnu cetiwsku ulicu (sada Wego{eva) sa woj paralelnom ulicom Baja Pivqanina. U gostionici Beograd sastajali su se, hranili, a neki i stanovali, prvaci Narodne stranke i neki omladinci. U prvom naletu gomila je ispunila kafanu, ~a{}avala se pi}em i galamila. Po jednoj verziji, gomila je poslije izvjesnog vremena napustila gostionicu Beograd i uz povike i psovke na adresu kluba{a, vitlaju}i toqagama i izazivaju}i pojedine kluba{e na megdan, oti{la do trga Bal{i}a pazar i ondje zametnula kolo. Ne zadràv{i se ni tu dugo, gomila se opet na{la pred dvorom kwaza Mirka i priredila mu ovacije. A iza ovoga se po drugi put uputila u pravcu gostionice Beograd. U divqem naletu porazbijani su prozori, vrata, posu|e, namje{taj. Gomila je provalila i na sprat, gdje su bile sobe za stanovawe, traè}i kluba{e. Na
__________________ 67 Nikola \onovi}, Crna Gora pre i posle ujediwewa, Beograd 1939, str. 70
272
Jovan B. Marku{
Vuko Vuleti}, vlasnik hotela Lokanda (Grand hotel) i vicekonzul Belgije na Cetiwu
Hotel Lokanda
Grand hotel
spratu je stanovala i porodica gostioni~ara M. Jovanovi}a. ûvari reda i mira nijesu se pojavqivali. Tek kad je sa sprata odjeknulo nekoliko revolverskih pucweva, gomila je naglo napustila napadnutu zgradu. Tek tada se pojavila policijska straà, a za malo na cetiwske ulice je izvedena iz kasarne naoruàna vojska sa mitraqezima i jednim topom! Od onih pucweva prilikom napada bio je ne{to teè rawen jedan oficir narodne vojske i lak{e dva u~esnika u napadu. Kroz Cetiwe, uznemireno pro{le no}i, kolali su 26. septembra uzbudqivi glasovi. Pri~alo se i prepri~avalo da se no}ni napada~i na hotel Beograd spremaju na osvetu svoga u napadu rawenog oficira, da }e iz bliè i daqe okoline Cetiwa pristi}i masa naroda, da }e biti prire|ena vartolomejska no} pokoq kluba{a na Cetiwu. Kao u potvrdu tih uzbudqivih glasova, {ef cetiwske policije zvani~no je, preko jedne liste poslate na potpis, obavijestio devetnaestoricu prvaka Narodne stranke u Cetiwu da se ne pojavquju na ulicama, jer da im policija ne garantuje bezbjednost. U ovoj verziji akt policije je za kratko vrijeme bio poznat cijelom cetiwskom gra|anstvu. Tradicionalna spremnost Crnogoraca za borbu, i u odbrani u u
273
napadu, pomogla je ugroènim da se odmah sna|u u te{koj situaciji. Bez duìh razgovora i sastanka brzo se iskristalisalo rje{ewe da se kluba{ki prvaci koncentri{u u nekoliko ku}a svojih prijateqa, a da ne ostanu svaki u svojoj ku}i. Potrebno je napomenuti da je me|u ugroènim prvacima bio prili~an broj mladih qudi bez porodice, koji su stanovali po privatnim ku}ama ili gostionicama. Zato su za koncentrisawe izabrane porodi~ne ku}e prvaka ili prijateqa narodnog pokreta. Za takve su, prema izvorima, ozna~ene ku}e: A. Radovi}a, vojvode G. Vukovi}a, Vuka Vuleti}a, trgovca, Boà Bana{evi}a... Hitro su izvr{ene pripreme za osposobqavawe tih ku}a za odbranu od o~ekivanog napada. Prikupqeno je potrebno za odbranu oru`je i municija, obavije{teni su prijateqi Narodne stranke me|u radnicima, |acima, gra|anima, pa, izgleda, i me|u pitomcima podoficirske {kole na Cetiwu. Neki prvaci angaòvali su pomo} iz svojih bratstava. Bili su obavije{teni i, bar neki, diplomatski predstavnici stranih dràva. No}, 26-27. septembra, zatekla je formirana nekolika utvr|ena logora za odbranu. Najmnogobrojnija od tih barikada bila je, kako izgleda, ku}a vojvode G. Vukovi}a, koji je tako|e bio na onaj policijskoj listi devetnaestorice. Oko 4 sata po~e{e se okupqati ista bratstva, koja su prethodne no}i napala Beograd, pi{e M. Pavi}evi} u svome Dnevniku... Ugroèni su dovr{avali svoje pripreme za odbranu. Izgleda da su bile u~iwene pripreme da se za slu~aj napada na kluba{e napadnu ku}e vo|a reakcije. Cetiwe je preìvqavalo te{ke ~asove i{~ekivawa da se prolije krv nevinih qudi. ali do napada nije do{lo. Ne{to zbog pripremnosti za odbranu, a ne{to zbog intervencije diplomatskih pretstavnika stranih dràva odustalo se od napada. Nema sumwe da razlog za odustajawe od napada na kluba{ke prvake treba traìti u pripravnosti i rije{enosti kako samih li~no ugroènih prvaka, tako i cjelokupne radni~ke i {kolske omladine da beskompromisno protivstane pripremanom pokoqu. Kao o~iti dokaz te rije{enosti, kroz cetiwske ulice su cijelu no} krstarile grupe radnika, |aka i drugih gra|ana pored stanova proskribovanih prvaka Narodne stranke. Vlada je osjetila svoj neuspjeh i preduzela neke korake, koje je ozna~ila kao mjere za spre~avawe evenutalnih sukoba. Na glavnim ulazima u varo{ bile su postavqene vojni~ke straè, kao da sprije~e navalu iz okoline Cetiwa, i na taj na~in sprije~e eventualne nerede. Me|utim, to je bila samo jedna spoqna manifestacija vladinih organa da, bajagi, o~uvaju mir i red od navale masa iz okoline, kad je Cetiwe ve} prije te mjere bilo ispuweno toqaga{ima. Ali, iako nije do{lo do sudara no}u izme|u 26. i 27. septembra, uzbu|ewe
274
Jovan B. Marku{
duhova i strahovawa su se produìli. Uporno su se pronosili glasovi da }e se 28. septembra iskupiti na Cetiwu, pored cetiwske okoline, Wegu{i i ]ekli}i u vezi s ro|endanom najmla|eg sina kwaza Nikole i da }e tom prilikom biti izvr{eno ono {to je o~ekivano izme|u 26. i 27. septembra. Po jednoj verziji, kluba{ki prvaci , ve}inom svi koji smo bili upisani na crnom listu u policiji, sastali su se 27. 9. oko 5 ~asova po podne, u parku. Tu se o cijeloj stvari sporazumijevalo, naro~ito za no}nu barikadu, kao i to, da Radovi}, Cerovi}, Pileti}, Vuk~evi} tajno odu u svoja plemena. Uzbu|ewe je na Cetiwu potrajalo duè vremena, kluba{ke barikade su se odràvale nedjeqama. Ali nije do{lo do napada na cetiwske prvake Narodne stranke. Kwaz Nikola, koji je do{ao iz Nik{i}a, obustavio je angaòvawe seqaka iz okoline Cetiwa za masovne nastupe i vr{ewe narodnog suda nad izdajnicima, kako je on sam nazivao priremqene akcije nahu{kanih i alkoholom ohrabrenih qudi protiv prvaka i ustanova Narodne stranke. Vjerovatno je tome doprinijelo i prisustvo u prestonici stranih diplomata, od kojih su neki stajali u intimnim dodirima s kwazom Nikolom, te su ga mogli na prijateqski na~in upoznati na nezgodnost upotrebe takvih metoda u politi~koj borbi. Me|u takve diplomate naro~ito je istican bugarski poslanik na Cetiwu, ~iji su savjeti i za unutra{wu politiku u dvoru i traèni i rado primani.68 U napomeni povodom napada na gostionicu Beograd, gdje je bio centar okupqawa Narodne stranke, pozivaju}i se na Miliju Pavi}evi}a i dr Jovana Kuja~i}a, dr [kerovi} pi{e: M. Pavi}evi} (Dnevnik), zabiqeìo je kako je vlasnik gostionice M. Jovanovi} prekliwao napada~e da mu po{tede ku}u i bolesnu djecu, a napada~i da su urlali: Ogaw u wega. Gas da svi izgore. Lagum u wu... Ali, ~u{e se dva pucwa. @andari dotr~a{e. Nasta uàsna larma i dreka. Tvrdilo se da je pucala Jovanovi}eva èna. To potvr|uje i A. Radovi} na javnoj raspravi. Glas Crnogorca, br. 32, 533. Dr Kuja~i} (Memoari) pi{e o ovom doga|aju da napada~i, kojima su traène `rtve (kluba{i) izmakle, nijesu imali obzira ni prema bolesnoj djeci. Djeca su u preturawu povrije|ena, jedno je ostalo na mjestu mrtvo, razbili su kolijevku u kojoj je dijete leàlo (s. 402). Idu}eg jutra rano budem pozvat radi pregleda i ukazivawa qekarske pomo}i djetetu M. Jovanovi}a, pi{e dr Kuja~i}. Na{ao sam ga u ne__________________ 68 Nikola [kerovi}, isto, str. 227-231
275
svjesnom stawu, veli daqe Kuja~i}. On je zabiqeìo u svojim Memoarima da mu je èna gostioni~areva An|a tom prilikom ispri~ala o poku{aju iz dvora da nagovore M. Jovanovi}a, uz nagradu od sto hiqada kruna, da otruje kluba{ke prvake: A. Radovi}a, Mihaila Ivanovi}a i Marka Dakovi}a, koji su se kod wega hranili. Po ovoj verziji, li~no je kwaz Nikola o tome vodio razgovor s Jovanovi}em. Ovaj je, veli se, odbio tu stra{nu ponudu. Kwaz je ostavio Jovanovi}u da razmisli o tome ... Druge no}i kwaz je poslao povjerqivu li~nost da pita Jovanovi}a da li se rije{io da primi ponudu... Ali je gostioni~ar odlu~no odbio. Kwaèva povjerqiva li~nost predloìla je Jovanovi}u da }e drugi izvr{iti ubistvo, samo on da ne smeta. Jovanovi} je odbio. Iza toga druge no}i, oko jedan sat po pono}i u{la su u Jovanovi}evu gostionicu dva naoruàna ~ovjeka s namjerom da ubiju one koje im je iz dvora nare|eno. Dolazak naoruànih qudi zapazila je Jovanovi}eva supruga An|a i, ne oklijevaju}i, naoruàna revolverom, iza{la preda wih. Energi~no je pozvala nezvane posjetioce da se odmah udaqe, ina~e da }e upotrijebiti revolver. Najmqenici su se }utke povukli iz gostionice. Sjutradan iza toga izvr{en je napad na Jovanovi}evu ku}u... Koliko god je malo vjerovatna ova pri~a, ona je ipak karakteristi~na za psihi~ko stawe tada{weg cetiwskog dru{tva u kome je ponikla. Gostioni~ar Jovanovi} je, kako }emo vidjeti docnije, uvu~en u bomba{ku aferu, uhap{en, radwa mu zatvorena, su|en i oslobo|en iz nedostatka dokaza.69 I danas na cetiwskom starom grobqu postoji grobnica, ~iju smo fotografiju priredili za ovu kwigu, na kojoj pi{e sqede}e: Po~ivajte u miru vi koji ste bili mu~eni, zatvarani i ubijani od krvavog reìma 1907. godine bore}i se za oduzetu gra|ansku slobodu. 8.11.1872 MIHAILO JOVANOVI] + 28.1.1911. Zatvaran, mu~en i progawan BRANKO i MILICA Pregaèni 25.9.1907. g. Vojvoda Simo Popovi} pi{e o ovim doga|ajima sqede}e: Jedne no}i napado{e ovi toqaga{i na jednu gostionicu, gdje je sjedjelo wekoliko kluba{a. Dokle su provalili zatvorena vrata kluba{i pobjego{e preko susjednih zgrada, a toqaga{i u~iwe{e po tome lom u gostionici.
__________________ 69 Isto, str. 228-229
276
Jovan B. Marku{
Grobnica porodice Mihaila Jovanovi}a na cetiwskom starom grobqu pred Kapelicom
An|e Jovanovi} (supruga Mihaila Jovanovi}a) Nekada{wi hotel Beograd na Cetiwu
277
Ovijema ure|enim ruqama je bila du`nost da napadaju svakoga koji se kaè kluba{em, i sve dotle, dokle prestane i pomen toga imena. A najvi{e su im preporu~ni bili qudi vi{ega poloàja iz doba do ustava, koji se po tome pridruì{e kluba{ima. U Nik{i}u napali su na ku}u V. \ura Cerovi}a. Bilo je i prepucavawa, ali u ku}u, koja je ogra|ena visokijem zidom, nijesu mogli prodrijeti. Na Cetiwu su najvi{e prijetili V. Gavru Vukovi}u, kojemu Kwaz nije mogao oprostiti, {to se i on, kao wegov dugogodi{wi ministar pridruìo kluba{ima. Za wekoliko no}i, dokle su trajala ta nasiqa, okupqali su se u ku}u Gavrovu biv{i kluba{ki ministri i prvaci, da se zajedno na|u i brane, ako bi bili napadnuti. Moja Olga, koja je ba{ u to vrijeme za cijela tri mjeseca stajala na Cetiwu u gostima kod Gavra, pri~ala mi je o tome zatvoru u tvrdoj kuli Vukovi}a Gavra. Tek bi se u ve~e druìna okupila pozatvarali bi i dobro jo{ iznutra utvrdili sva vrata na ku}u, koja se do sjutra vi{e ne otvarahu ni na ~ije zvawe. Na prozorima dràli su naredne revolvere i izru~ene fi{eke i svaki je imao svoje odre|eno mjesto okle }e se braniti u slu~aju napada. Dokle su jedni prilegli, da malo trenu, drugi su ostajali na straù. Gavro je svaku no} sjedio na jednome sanduku, u kojemu je prikupio bio novce i dragocjenosti, uvijek naredan kad bi ruqa prodrla da { wim prije|e u susjedsku avliju, a odande u bugarsko poslanstvo, koje mu je najbliè bilo. U jutro bi jedan po jedan izlazio iz ku}e da se pred ve~e, isto tako, opet svi prikupe. Napadaja nije bilo, ali oni su i bez toga preturili dosta muke i straha. A to se i htjelo. Stra{e}i wih, zastra{ivali su tijem i druge.
Vojvoda Gavro Vukovi}
278
Jovan B. Marku{
I po unutra{wosti bilo je sli~nijeh pojava. Svuda se nasrtalo na kluba{e, koji su, vidje}i, da se to traì, izbjegavali svaki sukob. Samo je u Drobwacima bilo blizu da do|e do pokoqa izme|u narodwaka i pristalica vlasti, no je oblasni upraviteq V. \uro Petrovi}, brigadir, na vrijeme stigao i pretekao zlo.70 Vojvoda Simo Popovi} biqeì da mu je poslije ovih doga|aja pri~ao kwaz Mirko, pred kwazom Nikolom, da je ove naredbe protiv ~lanova izdavao on ne pitaju}i kwaza. On citira razgovor sa kwazom Mirkom, koji kaè: Kwaz dobar, popustqiv Dino bio po{a u svijet, pa se qudi posilili. Tada uzeh ja stvar u svoje ruke. Nijesam tatu ni pitao, niti mu kazao {to }u raditi. Naredim u Nik{i}e, da razure kluba{ku {tampariju, da im vi{e ne moè list izlaziti, koji je sve ja~e narod mutio i zavodio. Ovdje na Cetiwu okupim Bajice i iz okolnijeh sela Crnogorce, i naredim im da se naoruàju samo sa toqagama i napadaju svakojega kluba{a i da im na daju ni|e ni dvojici da se najedno sastanu. Tako sam u~inio i u druga mjesta po Crnoj Gori. Kada vi|e{e da vi{e nema {ale, prsko{e kud koji, ni svije}om ih nijesi mogao vi{e na}i. Sve se umiri, qepota bo`ja. Poslije toga sam na narod motrio i gonio smutqivce, pa nereda nije nikakvoga bilo, osim ono kada donije{e bombe, te narod ogor~en sko~io, da zavjerenicima razru{i ku}e i wih pobije. Tako sam ti ja to radio i svr{io. Eto tate tu, pa neka ti kaè jesam li sve ja.71 Za razliku od kwaza Mirka, wegov stariji brat kwaz Danilo, prestolonaslednik, nije se slagao sa takvom politikom ni terorom koji je vr{en nad politi~kim konkurentima.72 Prema pisawu savremenika, kwaz Danilo je bio bliì Narodnoj stranci kluba{ima a kwaz Mirko prava{ima. U tom smislu dr Nikola [kerovi} navodi pisawe lista Pokret: Pokret, br. 223 od 28. rujna, pi{e, me|u ostalim: Po drugi put digao se kwaz kao partijski vo|a prava{a u agitaciju. U Nik{i}u pred poru~enim narodom Nik{i}anima je nametao [}epa Martinovi}a za poslanika. Kwaz je naro~ito, veli Pokret, doveo sa sobom i Danila da narodu pokaè da su mu uzaludne nade na wega. Evo da ga vidite (Danila) i znate da se i on slaè sa mojim radom, jer ti izdajnici (kluba{i) ne bore se samo protiv mene, nego protiv cijele ku}e Petrovi}a. Zbog tih kwaèvih nastupa do{lo je ponovo do sukoba izme|u oca i sina, pi{e Pokret73.
__________________ 70 Vojvoda Simo Popovi}, Memoari, Cetiwe 1995, str. 500-501 71 Isto, str. 527 72 Nikola [kerovi}, isto, str. 216 73 Isto, str. 226
279
Terorom na Cetiwu nije prestalo nasiqe i progon protiv narodnih prvaka ve} se on daqe {irio u unutra{wosti zemqe. Poslije pisma Andrije Radovi}a od 29. septembra, u kojem se àli na kwaève nezasluène napade i traì da se suo~i s napada~ima i gdje moli kwaza da naredi vlastima da ga ostave na miru, napadnuta je sjutradan 30. septembra 1907. ku}a Andrije Radovi}a u Martini}ima. On je, izbjegavaju}i kolski put, bio prinu|en ponovo do}i na Cetiwe iz kojeg je nekoliko dana ranije do{ao. Za stawe u unutra{wosti, karakteristi~no je pismo Marka Radulovi}a, prvog predsjednika iz Narodne skup{tine, po prirodi jednog od najmirnijih prvaka Narodne stranke, koje je uputio iz Paì}a kod Danilovgrada, 5. oktobra 1907, svome prijatequ Mitru Vuk~evi}u, narodnom poslaniku. U wemu izme|u ostalog pi{e: Ja sam ovamo, jo{ da se ne bavim ~itawem, pravi suàw. Najvi{e mi je briga, ako me napadnu, da se bar zamijenim. No evo muke, nig|e vi{eka (fi{eka) ni od levora (revolvera) ni od moskovke. Ovamo nema niko. Moè{ li iodkuda nabaviti {to vi{i broj i od crnogorskog revolvera i moskovke bar po 50 komada i od jednog i od drugog. A i po 100 jer bi razdijelio nekolicini mojih ro|aka, koji su prilikom gotovi sa mnom umrijeti. ...Ra{trka{e ne (nas), da ne}emo znati jedan za drugoga, kad }emo, mo`da, sramotno poginuti... êsto mi pada na pamet Sicilijanska Vrtolomijska no}.74 List Pokret pi{e da su iz Drobwaka, preko Gacka, pobjegli u Austriju, pa u Srbiju, Qubo Pavi} i Radisav @iì} da bi izbjegli smrt koja im je prijetila. A daqe kaè da je pop Milosav Tomi}, narodni poslanik, tu~en dok nije poludio.75 Dr Nikola [kerovi}, koji se najdetaqnije bavio vremenom terora nad Narodnom strankom, zakqu~uje: I drugi, i mla|i i borbeniji od Radulovi}a, bili su zastra{eni smr}u, i traìli spasa u pretvarawu svojih ku}a u utvr|ene za odbranu barikade, u bjekstvu iz zemqe. Kwaz Nikola se pokazao ne samo kao bezobziran protivnik nego i kao vje{t agitator, pripravan na sve mjere i sredstva za uni{tewe svoga protivnika. Rije{en da potpuno zbri{e jedan napredan narodni pokret, u su{tini miran i prema wemu lojalan, koji mu je ne{to smetao u provo|ewu svoje neograni~ene voqe u upravi zemqom, on je kluba{e ne samo rastjerao raspu{tawem Narodne skup{tine i li{io hqeba izbacivawem iz dràvne slu`be
__________________ 74 NMC, Arhiv dvora, f. za 1907. 75 Pokret, Zagreb, br. 223, 28. 9.1907.
280
Jovan B. Marku{
ve} ih je proglasio za pla}enike Srbije i izdajnike Crne Gore i wegove dinastije. U narodnoj svijesti u Crnoj Gori, kao uostalom i cijelom svijetu, izdaja otaxbine je smatrana za najodvratniji i najstra{niji zlo~in kakav bi ~ovjek mogao da po~ini. A prema tome je i kazna za izdajstvo izricana. Crnogorska plemena su skupno, kao nedjeqiv kolektiv, izvr{ivala kaznu nad izdajnikom. Cijelo pleme je u~estvovalo u ubijawu izdajnika, u prekidawu {qemena i razarawu izdajnikove ku}e. To se zvao narodni sud. I kwaz Nikola je, proglasiv{i kluba{e za izdajnike, ne biraju}i sredstva, pregao, da falsifikuje narodni sud, da narod natutka na izvr{ewe narodnog suda, nad kluba{ima kao izdajnicima. Pomo}u poslu{nog, iako grubog i zaostalog, vojno-policijskog aparata i li~nog angaòvawa uspijevao je da zastra{i narod, da ga prinudi na }utawe ili napu{tawe domovine, i kona~no na|e grupe koje su spremne da izvr{e narodni sud ... Protivu takvog narodnog suda optuìvani za izdaju kluba{i pribjegavali su pripremama za samoodbranu, kako smo to vidjeli iz doga|aja u Nik{i}u, na Cetiwu, iz priprema pojedinaca za nabavku oru`ja i municije. Oru`je je onih dana postalo jedino pouzdano sredstvo za odbranu ìvota. Ali je u toj te{koj i opasnoj atmosferi jo{ uvijek bilo i poku{aja da se ubje|ivawem urazumi kwaz Nikola i da se privoli na obustavu svirepog terora, koji se zacario u Crnoj Gori. To se vidi iz jednog pisma serdara Jago{a Radovi}a, oca Andrije Radovi}a, od 4. oktobra 1907. kwazu Nikoli.76 Serdar se sa svojim bratom, priznatim junakom, uputio kwazu Nikoli da ga uvjerava: kako su neistinite optu`be koje se diù protiv wegova sina i koje sumwi~e wegovu vjernost kwazu gospodaru. Kwaz Nikola nije qubazno primio svog odanog dostojanstvenika, ali mu je iznio niz optu`ba protiv wegova sina i protiv kluba{a. Pismo serdara Jago{a od 4. oktobra je odgovor wegova sina Andrije na te kwaève optu`be, {to je i u pismu nagla{eno. Iz odgovora se vidi teìna kwaèvih op{tu`bi, koje su, djelimi~no, ve} naprijed iznesene. Te{ko da bi se u istoriji na{lo bezna~ajnijih optuàba, sve i da su istinite, za koje se traè tako uàsne, i po izvr{ewu, i po posqedicama, sankcije kakve je kwaz namijenio svojim doju~era{wim saradnicima u dràvnim poslovima. A pismena diskusija izme|u jednog
__________________ 76 Serdar Jago{ Radovi}, mnogogodi{wi dràvni slu`benik, zavr{io je svoju karijeru kao ~lan Velikog suda na Cetiwu. 1907. je ve} bio u penziji i ìvio na svome imawu u Martini}ima. Serdar je dobro}udan, tih, mudar i pravi~an ~ovjek i sudija. Poznaju}i }ud crnogorskog gospodara, on je strahovao ne samo za karijeru nego i za sam ìvot svoga sina. Zato je poku{avao da, kao priznati po odanosti gospodaru ~ovjek, izmoli od kwaza za{titu svoga sina.
281
progawanog dràvnika sa svojim krunisanim progoniocem o primjeni takozvanog narodnog suda, odnosno o stavqawu van zakona jednog velikog broja potpuno nevinih qudi, predstavnika mirnog naprednog narodnog pokreta, svakako je usamqena u politi~koj istoriji. Kwaz Nikola, progone}i jedan nepo}udni mu narodni pokret, jednostavno je oglasio rat do istrebqewa vo|ama toga pokreta. On optuùje qude, qudi imaju druga~ije mi{qewe o dràvnoj unutra{woj i spoqnoj politici za veleizdaju, li{ava ih za{tite zemaqskih zakona, ~iju primjenu oni traè i, falsifikuju}i jedan tradicionalni narodnosudski oblik sudovawa plemenskog ure|ewa, progla{ava za narodni sud nasiqa i zlo~ine, koje vr{i neodgovorna, nahu{kana i zavedena gomila pod vo|stvom wegovih stavqenika. U borbi s nepo}udnim mu pokretom kwaz Nikola bez ustezawa angaùje svu svoju vladarsku mo} ste~enu skoro pedestogodi{wim, neograni~enim svojim gospodarewem u Crnoj Gori, sav svoj jo{ uvijek veliki, iako u opadawu , autoritet, svu svoju umje{nost op}ewa s narodom, svu predanost i qubav, oboàvawe i strah, neobavije{tenost i zaostalost narodnih masa. Bilo je poku{aja, i od doma}ih, odanih mu qudi, i od prijateqa narodnih i li~no kwaèvih izvan zemqe, da se uti~e na wega u pravcu ublaàvawa progona, obustavqawa terora i po{tovawa ustavnih narodnih prava. Karakteristi~no je za ono vrijeme i qude i pismo starog politi~kog crnogorskog emigranta Toma Oraovca, koji je napustio Crnu Goru i preselio se u Srbiju jo{ u vezi sa prvim razgovorima u Crnoj Gori o davawu ustava 1882. Oraovac je za sve to vrijeme ostao na liniji zagovara~a ograni~ewa apsolutisti~ke vladavine kwaza Nikole, za davawe Crnoj Gori ustavnog reìma. On je, u toku svoga emigrantskog ìvota, iako primqen u Srbiji kao doma}i sin, uìvaju}i sva prava gra|anina i ~inovnika Srbije, ~esto vrlo o{tro istupao u javnosti protivu kwaza Nikole i wegovih metoda vladavine. Gowen ~e`wom za rodnim krajem, Oraovac je, poslije davawa Crnoj Gori Ustava 1906. posjetio i li~no kwaza Nikolu i na taj na~in je izvr{eno neko izmirewe izme|u starog emigranta i, sada, ustavnog kwaza. Oraovac se vratio u Srbiju, ali je budno pratio razvoj doga|aja u Crnoj Gori. Doga|aji su ga prinudili da se 26. avgusta 1907. obrati kwazu Nikoli jednim duga~kim pismom u nadi da }e uticati na kwaza da u~ini kraj teroru koji vr{e organi vlasti u Crnoj Gori. T. Oraovac naro~ito isti~e svoje utiske sa svoga puta u Crnu Goru 1906. godine. On je tada zatekao op{te odu{evqewe naroda povodom davawa Ustava, harmoniju izme|u naroda i vladara, vjernost naroda
282
Jovan B. Marku{
kwazu. Nezadovoqni su bili samo biv{i qudi, koji su toliko vremena uìvali blagodeti vlasti. I Oraovac tim biv{im qudima pripisuje nesre}ne doga|aje u Crnoj Gori, koji ho}e da povuku sa sobom u smrt slogu i qubav izme|u naroda i krune, da stave krvavi no` me|u bra}om. Svi se ~ude, veli Oraovac, kako za jednu no} ni~e ne mawe, nego pitawe vjernih i nevjernih, preko koga se stvara pitawe koga u Crnoj Gori nema, koga ne treba ni da ima, jer mu tamo nema i ne moè imati mjesta, a to je dinasti~ko pitawe... Da, neuvi|avni qudi i qudi {pekulanti ho}e da stvore ovo pitawe to je ta~no, to je àlosno, no to je neistinito. A to su oni, koji tom zemqom upravqaju i koji narod na sve mogu}e na~ine izazivaju i narodnu poznatu i pravu vjernost i odanost kwazu i wegovu domu dovode u sumwu i najvi{e isku{ewe. Kao patriota, vjeran sin otaxbine, koji za sebe ni{ta ne traì, apeluje na kwaèvu savest, na priznatu mudrost, na patriotizam i uvi|avnost, da svemu ovome {to se zajosalo u~ini kraj, a to moète samo ako ho}ete, a to je da narodu povratite slobodu, da bra}u zbratimite, da stanete na put izazivawu va{e vlade i vladinih qudi, koji su se razmiqeli po narodu, te svojim ludim postupcima dovode sebe u opasnost, a dobri narod do toga da u odbranu svoga pogaènog prava dignu ruke na onu bra}u, koja silom vlasti vr{e teror i ulogu najcrweg neprijateqa. Narod je poloìo ispit da sam sobom upravqa. I stoji zapawen pred drskim izazivawem sumanutih qudi koji postavqaju pitawe: ko je za gospodara ili ovog ili onog poslanika? Svaki zrelo misle}i ~ovjek, svaki patriota, svaki ispravan gra|anin, zemqoradnik, trgovac i zanatlija ~uju}i one ~udne govore, dràne u Cetiwu, Podgorici, Danilovgradu, Nik{i}u, dolazi do uvjerewa da je visoka vlada zasluìla najstra{niju osudu, kada je intrigiraju}i dovela neprikosnovenu i neodgovornu li~nost vladao~evu u diskusiju i do toga da sa visine svoga prestola si|e u narod, ne kao an|eo koji nosi narodu gran~icu mira, nego kao partizan i agitator za vladu i wena jo{ nepoznata na~ela. Oraovac ~ini vladu L. Tomanovi}a odgovornom za silaèwe vladaoca u narod i vo|ewe partijske agitacije, za uvrede pojedinih politi~kih qudi i Narodne stranke koje je kwaz izrekao. Ali pored odgovornosti vlade, ni kwaza niko ne moè sa~uvati od moralne odgovornosti, jer je on mogao stati na put svakom nezadovoqstvu, svakoj protivustavnosti; mogli ste sa~uvati sebe od narodne zamjerke i ostati na visini ozbiqnog posmatra~a i rje{avaju}eg savjetodavca u narodnom sporu oko op{teg napretka, pa davati vlast onoj stranci koja legalnim i mirnim putem dobije na izbori-
283
ma ve}inu. Analiziraju}i doga|aje i radwe od odlagawa Narodne skup{tine, Oraovac uzvikuje? Kamo sre}e, da se narodu crnogorskom i nije davao ustav, kamo te sre}e da se ostalo po starome dok narod sam ne potraì svoja prava, i dok se ne stekne uvjerewe da je Crnogorac svojom krvqu a ne milo{}u izvojevao svoja prava. Smatraju}i stawe u Crnoj Gori za opasno i da mu {to prije treba na}i lijeka, Oraovac apeluje na kwaza da, ako èlite dobra sebi, svome vite{kom domu, svojoj Crnoj Gori, ako èlite da sa~uvate sebe od velike odgovornosti pred bogom, pred narodom, pred Srpstvom, pred Slovenstvom, i pred neumitnim sudijom pred istorijom, otvori o~i i stane na put zlu koje se ugwijezdilo i koje potkopava ìvot Crnoj Gori. Ne dozvolite da se narod dijeli na vjerne i nevjerne, na nikogovi}e i poganovi}e i ku}i}e i oxakovi}e... Oraovac quto zamjera kwazu da je u samom ra|awu Ustava Ustav pogazio, da nije dozvolio da se Ustav u ìvot uvede i da je zaveden li~nim }arxijama u~inio kardinalnu pogre{ku kad je raspustio Skup{tinu, i kad je si{ao s prijestola da agitira za vladu. Rade}i tako, obra}a se Oraovac kwazu Nikoli, sad ni{ta drugo i ne radite nego protivu sebe vojujete i svoj veliki autoritet na jedan ~udan na~in svestrano ubijate, a ubijawem toga autoriteta ubija se i dinastija i Crna Gora, i nada Srbinova.77 Ali kwaz Nikola nije poslu{ao apel i upozorewe svoga starog politi~kog protivnika, kao {to nije poslu{ao savjete, molbe i upozorewa mnogih jugoslovenskih i slovenskih listova, politi~kih qudi iz raznih politi~kih tabora, iz same Crne Gore i Srpstva i Slovenstva. On je produìo rat do istrebqewa. Qudi su gomilama bjeàli u Ameriku, pronosile su se vijesti o mogu}nosti gra|anskog rata, o suspendovawu Ustava.78 Da bi vlast branila ono {to se nije moglo odbraniti, pored uni{tavawa slobodne {tampe i oduzimawa po{tanskih po{iqki prema inostranstvu, imala je nekoliko listova u Srbiji i Austrougarskoj koji su pisali za wen ra~un. Dr Nikola [kerovi} pi{e da su u slu`bi Tomanovi}evog reìma bili listovi Beogradske novine, Branik (Novi Sad), Na{e Jedinstvo (Split) i Slovenska misao (Trst)79. Da bi se pred me|unarodnom javno{}u odbranio teror, procijeweno je da pored postoje}ih listova, treba angaòvati {tampu koja nije izlazila na srpskom ili hrvatskom jeziku. Izbor je bio be~ka {tampa. Na poziv vlasti u septembru 1907. godine pojavio se dopisnik be~kog Zeit-a
__________________ 77 NMC- Arhiv Dvora, f. za 1907. g. 78 Srbobran, Zagreb, br.196, 200, 206, 1907. g. 79 Nikola [kerovi}, isto, str. 239
284
Jovan B. Marku{
Isidor [tajnhart, agent be~ke vlade. [tajnhart je prvo proputovao kroz Crnu Goru i obi{ao zatvor u Podgorici, gdje je posjetio prve politi~ke osu|enike iz 1907. godine, vojvodu Lazara So~icu i kapetana Jovana Vukoti}a, vaqda da bi se predstavio kao objektivan novinar. Potom je primqen u audijenciju kod kwaza Nikole koji mu je dao intervju. Zatim su dali intervjue predsjednik vlade dr Lazar Tomanovi}, biv{i predsjednik vlade Lazar Miju{kovi} i ministar Jovan S. Plamenac. O intervjuima tri zvani~na predstavnika vlasti i biv{eg predsjednika vlade, Jovan \onovi} pi{e izme|u ostalog: Knez, po staroj navici, po~iwe sa napadom na beogradsku {tampu. On zna, da je napad najboqa odbrana, stoga kaè: U nekim srpskim uredni{tvima je kujna svih intriga i glasova, koji su proneseni o tobo`woj revoluciji u Crnoj Gori. Vi ste sada bili, kaè [tajnhartu, u unutra{wost zemqe, pa jeste li opazili {to od kakve revolucije? Ja ne znam za{to se tako intrigira protivu nas? Ali znam da nam zavide, te nije mogu}e, da je tome uzrok u zavisti, naro~ito kad se ~ini upore|ewe. Verovatno je mislio da mu zet zavidi na vezama sa evropskim dvorovima, koje on jo{ nije bio uspostavio. Kraq Petar jo{ nije bio primqen ni na jednom evropskom dvoru. Na drugom ~emu, vaqda, nije mu imao zavideti! Tomanovi} mu govori o srpskom uticaju na agitaciju protiv wih. Nije neverovatno, kaè, da je uzrok agitaciji, koja se u Srbiji vodi protivu Crne Gore, u velikosrpskoj ideji. Ta ideja, kojoj simpati{e svaki Srbin, pa bio u Srbiji ili van we, ali ~ije je ostvarewe jo{ beskrajno daleko, dobila je mnogo vi{e zemqi{ta, od kako je na presto srpski stupio kraq Petar. Na pitawe da li tu agitaciju stvara srpska vlada, Tomanovi} odgovara: To ne mogu tvrditi. Ali {to mogu tvrditi i {to mi je ào, jeste okolnost da vlada u Beogradu ni{ta ne preduzima protiv te agitacije... Kad sam pre dva meseca dobio izve{taj, da je u Beogradu iza{la jedna proklamacija, kojom se crnogorski narod pozva na revoluciju, telegrafski sam se obratio ministru pretsedniku Pa{i}u s molbom, da zabrani takvo rovewe. Pro{lo je vi{e dana, dok sam od Pa{i}a dobio odgovor, a on je glasio, da Vlada ne moè ni{ta preduzeti, jer proklamacija poziva na politi~ku borbu, a ne i na revoluciju. Ali ja znam sadrìnu proklamacije i mogu tvrditi da je ona potpuno revolucionarna. Drugi primer. Na na{u pretstavku zbog neprestanih i ne~uvenih napada na Crnu Goru i crnogorsku dinastiju u nekim politi~kim listovima, odgovorila je srpska vlada, da je {tampa u Srbiji slobodna i da vlada protiv we ne moè nikako posredovati. Zatim potse}a opet na vesti o revoluciji, koje su
285
iza{le u nekom beogradskom listu, i zavr{ava: Istina je, posledwih meseci bili su neki, uostalom sitni, izgredi, kao {to je bilo u Nik{i}u, gde su bile demonstracije protivu onamo{weg opozicionog lista, u Drobwacima, gde su neki gra|ani, pozvani pod oru`je, odrekli poslu{nost, u Podgorici, gdje je jedan poznati alkoholi~ar ubio {efa policije, da mu se osveti {to ga je bio uhapsio, kao i neki mawi doga|aji na Grahovu i Pivi. To nisu bile demonstracije, ve} je list razoren. [efa policije, Gazivodu, ubio je, a oblasnog upraviteqa Martinovi}a te{ko ranio, Risto Pejovi}, barjaktar crnogorske vojske, poznat kao po{ten i ~astoqubiv ~ovek. On nije bio hap{en, ni alkoholi~ar, kako to tvrdi predsednik vlade. Za vreme nekih demonstracija u Podgorici, {ef policije je udario Pejovi}a. Taj udarac je platio glavom. Lazar Miju{kovi} tako|e daje intervju [tajnhartu. Wegova varijanta optu`be, razli~na po formi, ne razlikuje se u su{tini od Tomanovi}eve: Ja ne znam, kaè Miju{kovi}, da li slobodi {tampe u Srbiji ili drugim kakvim okolnostima da blagodarimo za ispade protivu nas i na{ega kwaza. Ali je toliko izvjesno, da mi, iako je kod nas {tampa slobodna,80 nismo nikad dozvolili u na{im listovima ispade protivu Kraqa Petra. [ta se s tom agitacijom u Srbiji ho}e, ja mogu samo da naga|am. Ali sam uveren, da se postavqeni ciq ne}e posti}i. Svakojako je vrlo simptomati~no, da srpska vlada trpi tu agitaciju i protiv we ni{ta ne preduzima. Ja to mogu samo time objasniti, da se to na drugom mestu èli, a ministar predsednik Pa{i} zadovoqava tu èqu. Mislim da imam prava na tu pretpostavku kad navedem, da jedan srodnik kraqa Petra, koji je oficir u srpskoj vojsci, pi{e svome srodniku na Cetiwe, da se ve}im delom wemu, tome oficiru, ima blagodariti {to je napisana proklamacija, kojom se narod u Crnoj Gori poziva na revoluciju, pa onda u istom pismu javqa, da mu je jedan veliki gospodin poklonio hiqadu dinara. To su àlosne ~iwenice, ali istinite. Da li u Srbiji dobro ~ine kad tako rade, ili da li bi za Srbiju i srpski dvor boqe bilo, da se slaù s na{im kwazom, to je pitawe, na koje bi najboqe mogla odgovoriti gospoda u Beogradu. Po Miju{kovi}u, proglas je poziv na revoluciju; na wemu sara|uje jedan oficir, ro|ak kraqa Petra; prema tome, kao da je s kraqevim znawem pisan, a Pa{i} da je zbog toga tolerisao da se publikuje. To
__________________ 80 Kolika je bila sloboda {tampe u Crnoj Gori svedo~i potpuno razoravawe jedinog opozicionog lista Narodne misli u Nik{i}u. Bi}e da je Miju{kovi}, govore}i o slobodi {tampe, mislio na slobodu vladine {tampe, koja je mogla do mile voqe ruìti opozicionare, pa ~ak i zeta wihvog gospodara!
286
Jovan B. Marku{
je mi{qewe zvani~nog Cetiwa, koje Miju{kovi} prima ne promisliv{i o tome, da je ovaj oficir bliì srodnik kraqa Nikole, nego kraqa Petra, da je ro|eni Crnogorac, i da je napustio Crnu Goru kao nezadovoqnik. Kao takav mogao je i pomo}i da se ne{to napi{e o wegovoj uòj otaxbini, a da zato ne mora znati kraq Petar. Na osnovu ~ega Cetiwe i Miju{kovi} poga|aju da je kraq Petar znao za ono {to pi{e Nikola Vukoti}? Samo na osnovu toga, {to mu je kraq, kao dalekom srodniku, dao hiqadu dinara da se razduì! Da li je normalno iz jedne takve ~iwenice izvoditi bliske odnose izme|u kraqa i jednog wegovog nièg oficira, pa makar mu bio i mnogo bliì rod nego {to je bio Vukoti} kraqu Petru? Pored toga, Vukoti} nije pisao proglas. Wega su napisali onda{wi emigranti, kojima se pismenost i re~itost ne moè sporiti. Vukoti} samo kaè, da je pomagao da se proglas objavi. To zna~i, da je pomagao kojom desetinom dinara {tampawe wegovo. Miju{kovi} je sve ovo mogao znati, kao {to je mogao znati, da onaj proglas nije poziv za revoluciju, ve} poziv na politi~ku borbu, i preko svega je pre{ao da bi prihvatio zvani~nu tezu onda{we vlade! On se ne{to docnije brani od napada {tampe, koja ga optuùje da je on spiritus rektor reìma. Svakojako, kad je pisao odbranu kojom se odri~e Tomanovi}evog reìma, bio je zaboravio na svoj razgovor sa [tajnhartom! I Jovan Plamenac je dao izjavu [tajnhartu. Malo su bili knez, Tomanovi} i Miju{kovi}. Potreban je bio i Plamenac. Svaki je trebalo da da bar novu varijantu ili novu insinuaciju ako ne i nove dokaze. Dao je i Plamenac: Van svake je sumwe, kaè Plamenac, da tu (u kampawi {tampe) ima uticaja sa strane. Mi imamo dokaza, da su posqedwi doga|aji, koji su se kod nas odigrali, od ~esti inspirisani od Srbije, a imamo i pisma, koja kompromituju vrlo visoku gospodu u Beogradu.81 Za opoziciju kaè Plamenac da je poku{ala da pobuni narod, ali da nije uspela. [tajnhartove intervjue prevode Beogradske novine i serviraju ih beogradskoj ~itala~koj publici. Samouprava se quti i kaè da su to nedotupavne optu`be Srbije, tobo` zbog wenih zlih namera prema Crnoj Gori i wenoj dinastiji, a ]ur~i}evim novinama prebacuje da su prevodom dale jo{ teì ton ovim intervjuima, i da u dru{tvu be~kih agenata {ire razdor izme|u dve srpske zemqe.82 Optuùju}i Beo__________________ 81 Donosimo u celini pismo Nikole Vukoti}a, da bi se videlo koliko je zloupotrebqavano u novinarskoj polemici, i najzad u presudi preko suda, i presudi wegovog brata, kapetana Jovana. 82 Podgori~ka Slobodna rije~, list Miju{kovi}eve grupe, tako|e je tvrdila da prevod nije sasvim ta~an.
287
gradske novine za neta~an prevod, Samouprava intervjuisanima u neku ruku pruà mogu}nost da mogu ispraviti svoje re~i. Ali, slu`beno Cetiwe }uti, i }utawem potvr|uje i [tajnhartove re~i i ]ur~i}ev prevod. Otada pa sve do aneksije Bosne i Hercegovine, optu`be o velikosprskoj propagandi ponavqaju se kroz be~ke i pe{tanske novine tako, da se najzad uzbunio i list Ko{utove stranke Budapest, i u broju od aprila 1908. doneo ove redove: Nama se ~ini, da se iza senzacije o velikosrpskoj propagandi krije stara austrijska politika, kako bi odvratila pa`wu od izvesne stvari. Svi su glasovi o velikosrpskoj propagandi la`ni. Nema je ni u okupiranim zemqama, kao {to pouzdano znamo od svojih poverenika u Sarajevu i Mostaru. Laì o woj {ire Austrijanci i hrvatski fantasti, koji teraju velikosrpsku ideju, da ne bi smetala velikohrvatskoj propagandi. Dobro bi bilo, kad ne bi ma|arsko javno mi{qewe podleglo uticaju austrijskih klerikala, koji jedino znaju o velikosprskoj propagandi, koja ne postoji. Ma|ari }e uskoro videti, i doznati, za {ta su ova stra{ila s velikosrpskom propagandom. Za sada bi}e dovoqno, ako kaèmo, da je nekome stalo do toga, da se i Ma|ari pridobiju protivu Srba.83 Zbiqa se ubrzo i videlo: posle {est meseci progla{ena je aneksija Bosne i Hercegovine! ]ur~i}eve novine sve ~e{}e donose dopise sa Cetiwa, i sve vi{e postaju crnogorski poluslu`beni organ u Beogradu. Slobodoumni srbijanski zakon o {tampi dopu{tao je da ovaj list iznosi insinuacije i optu`be kao da kraq Petar pomaè akciju protiv svoga tasta na Cetiwu.84 Intimni prijateq kwaza Nikole, beogradski novinar Stevan ]ur~i}, kome je kwaz nazdravqao kao barjaktaru, poznat je od ranije kao pisac Ustava Kwaèvine Crne Gore i konsultant u raspu{tawu Narodne skup{tine. Ina~e, dopisnik \ur~i}evi} novina iz Crne Gore je bio kwaèv sekretar. O uticaju \ur~i}a i wegovih novina u Srbiji, vojvoda Simo Popovi} u razgovoru sa kwazom Nikolom kaè: To vam ne vaqa ni{ta, jer ni on ni wegov list, nemaju nikakvog upliva tamo... Boqe vi je, da on ne pi{e, jer tamo niko ne uzima ozbiqno {to Beogradske novine pi{u o Crnoj Gori i drè da ga vi pla}ate.85 O ciqevima izjava dr Nikola [kerovi} zakqu~uje sqede}e: Kako se vidi iz ovih izjava, one su date u punoj uzajamnoj saglasnosti. Zajedni~ka im svrha: pobiti glasove o revoluciji u Crnoj Gori, optuìti preko neprijateqske be~ke {tampe pred svjetskom javno{}u
__________________ 83 Ko{uta Lajo{, dràvnik i vo|a ma|arskog nacionalnog pokreta, simbol ma|arske borbe za slobodu i nezavisnost. 84 Jovan \onovi}, isto, str. 111-117 85 Vojvoda Simo Popovi}, isto, str. 529
288
Jovan B. Marku{
zvani~nu Srbiju dvor i vladu za agitaciju srpske i, uop{te, jugoslovenske {tampe protiv reìma u Crnoj Gori, a kluba{e oglasiti za strane najamnike s prevratni~kim ciqevima. Kwaz Nikola je skromno optuìo neka uredni{tva srpskih listova za {irewe vijesti o revoluciji u Crnoj Gori. Wegovi dràvnici su pro{irili krug potsreka~a i ozna~ili motive podstrekivawa. Nekada vatreni i aktivni ~lan srpske udruène omladine, borac za ujediwewe srpskoga naroda, Tomanovi} nalazi uzrok srbijanske agitacije protiv reìma, kojemu on nominalno stoji na ~elu, u velikosrpskoj ideji! I sada on, kao i svaki Srbin simpati{e toj ideji ... Ali, po{to je weno ostvarewe beskrajno daleko, Tomanovi} upisuje u grijeh Srbiji {to je ta ideja dobila mnogo vi{e zemqi{ta od kako je na presto srpski stupio kraq Petar. I on tu àlbu podnosi nikome drugome nego jednome agentu be~ke vlade, koja je onih dana, kao i obi~no, uostalom, vodila neskrivenu kampawu za privredno i politi~kog gu{ewe Srbije i, kona~no, za likvidaciju Srbije kao samostalne dràve, koja se isprije~ila na putu za prodirawe Austrije, kao satelita Wema~ke, na istok. Bu|ewe nacionalne svijesti kod jugoslovenskih plemena, uspje{na akcija za produbqivawe srpske i hrvatske sloge i zajedni~ke borbe Srba i Hrvata za obezbje|ewe slobodne nacionalne egzistencije, koja se ìvqe manifestuje od politi~kog ra{~i{}avawa 1903. u Srbiji, uveliko je pripisivana i upisivana u grijeh Srbiji. Kwaz Nikola i wegovi dràvnici iz vremena o kome je rije~ osjetili su se ugroènima od takozvane velikosrpske propagande pod vo|stvom Srbije. I oni su traìli naslon na Austriju, a ova im je taj varqivi naslon stavqala u izgled. L. Miju{kovi} u svome intervjuu dopisniku be~kog lista neprikriveno okrivquje kraqa Petra za agitaciju koja se vodila preko beogradske {tampe protiv reakcionarnog reìma u Crnoj Gori. Tolerisawe te agitacije od strane radikalske vlade L. Miju{kovi} moè da objasni jedino time {to se to na drugom mestu èli, a Pa{i} zadovoqava tu èqu. I L. Miju{kovi} i J. S. Plamenac pozivaju se u svojim izjavama [tajnhartu kao na dokaz da kraq Petar pomaè agitaciju protiv kwaza Nikole, na citirano pismo Nikole Vukoti}a svome bratu J. Vukoti}u. Stav zvani~nog Cetiwa prema zvani~noj Srbiji postaje jo{ jasniji kad se navedene izjave dràvnika kwaza Nikole dopune zavr{enom rije~ju predsjednika vlade L. Tomanovi}a u wegovoj izjavi [tajnhartu. Na{i odnosi s Austro-Ugarskom su najboqi. Austro-Ugarska uìva u Crnoj Gori veliko po{tovawe kao primjerna dràva. Izme|u crnogorskog i austro-ugarskog dvora postoji srda~no prijateqstvo. Izjave kwaza Ni-
289
kole i wegova tri doglavnika date su predstavniku be~kog Cajta i agentu austrijske vlade po utvr|enom planu... Cetiwske izjave su napravile teàk utisak na srpsku i jugoslovensku naprednu nacionalnu javnost, koja nije mogla da shvati, a jo{ mawe odobri, takav odnos izme|u dvije srpske dràve na koje se polagala najve}a nada u rje{ewe nacionalnog pitawa... Angaòvawe ]ur~i}evih Beogradskih novina za svoje teze, zvani~no Cetiwe je svoje optu`be protiv beogradske vlade i dvora prenijelo i na beogradsko zemqi{te. Sloboda {tampe u Srbiji omogu}ila je zvani~nom Cetiwu da i preko beogradskog lista otvoreno napada predstavnike zvani~ne Srbije kao podstreka~e prevratni~kih akcija u Crnoj Gori.86 Poslije organizovanih napada pod rukovodstvom svojih i gra|anskih vlasti i licemjerne izjave predsjednika vlade dr Lazara Tomanovi}a da su posqedwih mjeseci bili neki sitni izgredi, uslijedilo je i zvani~no saop{tewe cetiwske policije da se prvacima Narodne stranke ne moè pruìti za{tita od instruisanih nasilnika. âk je i narodni poslanik Savo Vuleti} iz grupe Miju{kovi}a, koju su nazivali lojalna opozicija, povodom ovakog stawa izjavio: Mi ìvimo u jednoj bespravnoj zemqi, u kojoj nema ni za{tite ni odbrane za one, koji nijesu u koteriji dana{wih vlasnika. Zatim re|a izvr{ena nasiqa i kaè: Pala su mrtva dva ~ovjeka u kancelariji Oblasne uprave (Podgorici), a tre}i je te{ko rawen. Bila su dva slu~aja sa {tamparijom u Nik{i}u, gdje je masa razru{ila privatnu imovinu. Napadnuta je kafana Mihaila Jovanovi}a ovdje na Cetiwu, a razru{ena ku}a dr Maru{i}a na Danilovom Gradu. Poharan je dom starog doma}ina i prijestolu vazda odanog ~inovnika Jago{a Radovi}a, u Martini}ima. Plijeweno je i poklano ìvo (stoka) Spasoja Pileti}a, a spaqena ku}a nekog Boòvi}a u Piperima (Pavla V. Boòvi}a, oca Todorovog).87 Akademska omladina, na {kolovawu u Rusiji, revoltirana ovim nasiqima, publikuje protest: Crnogorska omladina, duboko ogor~ena doga|ajima posledwih dana u svojoj otaxbini, izraàva svoje negodovawe i najenergi~nije protestuje protiv rada vlade, ~iji prvi koraci obeleàvaju ru{ewe kulturnih ustanova {tamparija, listovi i dovode do nereda i krvoproli}a. Proglas su potpisali studenti iz Petrograda, Moskve, Kijeva i Odese: L. Pi{teli}, Ba{ovi}, G. Jovanovi}, Medenica, M. Mrdovi},
__________________ 86 Nikola [kerovi}, isto, str. 241-243 87 Nikola [kerovi}, isto
290
Jovan B. Marku{
K. Topalovi}, Lazovi}eva, Nik{i}, Labovi}, M. Jovi}evi}, dr R. Backovi} i Mili}. Na publikovawe proglasa crnogorske omladine iz Rusije kao i proglasa iz Amerike nije bilo reakcije vlasti. Iako su po svojoj su{tini proglasi bili isti kao oni crnogorske omladine iz Srbije, nije ih Vlada proglasila kao poziv na revoluciju, niti se predsjednik vlade Lazar Tomanovi} obratio protestom vladama Rusije i Amerike da zabrane takvo rovarewe. Povodom ovih proglasa nije dolazio po intervju u Crnu Goru agent Be~ke vlade Isidor [tajnhart (svojevremeno protjeran iz Beograda), niti je kwaèv ustavopisac, konsultant i barjaktar Stevan ]ur~i} optuìo predstavnike zvani~ne Amerike i Rusije kao podstreka~e prevratni~ke akcije u wegovim Beogradskim novinama. O stawu koje je nastalo neposredno pred izbore za Narodnu skup{tinu Jovan \onovi} pi{e: Opoziciono vo}stvo prinu|eno je da straàri na Cetiwu, po svojim ku}ama, da ne bi bilo iznenada napadnuto. Najzad mu se saop{tava da mu se ne garantuje za ìvot. To prisiqava prvake opozicije da se razi|u po plemenima kao u starom zemanu potraè za{titu od svojih bratstvenika. Pove}ava se i emigracija. Iz zemqe beè: Bajo Garda{evi}, velikosudija i narodni poslanik, Milija Pavi}evi}, pop Vojin Popovi}, Savo \ura{kovi} i Vaso ]ulafi}, narodni poslanici, a ne{to docnije u~iteqi: Radosav Backovi} i N.Novakovi}-Zuber.88 Pored navedenih, dr Nikola [kerovi} daje i sqede}e podatke: No}u izme|u 26. i 27. septembra izbjegli su iz Cetiwa jedan od vo|a crnogorske univerzitetske omladine Marko Dakovi}, istaknuti omladinac Petar Novakovi} i narodni poslanik i sekretar raspu{tene Narodne skup{tine Milija Pavi}evi}. Jo{ u aprilu 1907. g., kako smo ve} naveli, govorilo se o ubistvu Dakovi}a, novine su i docnije pisale o ucjeni wegove glave, u danom ~asu Marko Dakovi} je bio pod sudom zbog ~lanaka objavqenih u Narodnoj misli, na Cetiwu se govorilo da je on jedna od prvih li~nosti koje je trebalo poubijati; Novakovi} je bio otpu{ten iz dràvne slu`be i tek izdrào desetodnevni policijski zatvor zbog politi~ke djelatnosti; M. Pavi}evi} tek {to je izbjegao iz svoje izborne kapetanije, gdje su mu spremali zasjedu i ubistvo. Pod pritiskom tih okolnosti oni su preduzeli bjekstvo iz Cetiwa u Austriju. Ubrzo iz ovoga bjekstva napustili su, svaki posebno, Crnu Goru poslanici Narodne stranke: Andrija Radovi}, Bajo Garda{evi} i Sa__________________ 88 Jovan \onovi}, isto, str. 90
291
vo \ura{kovi}, koji su se istovremeno na{li u Kotoru. Osim ovih, bjekstvom su se spasli poslanici Narodne stranke: Vaso ]ulafi}, Simo [obaji} i pop Vojin Popovi}, kao i Qubo Pavi}, trgovac iz [avnika, i jo{ neki u~iteqi.89 U svojim istraìvawima dr Novica Rako~evi} je do{ao do imena jo{ jednog politi~kog emigranta, a radi se popu Jovanu Pavi}evi}u.90 Krajem septembra pored navedenih do{li su u Beograd Jovan \onovi}, jedan od tada{wih vode}ih prvaka crnogorske univerzitetske omladine, i brat mu Nikola. Neposredno prije izbora 11. oktobra 1907, preko dnevne {tampe Univerzitetska omladina iz Beograda objavquje o{tar protest protiv nasiqa vr{enih od organa vlasti, u kojem se izme|u ostalog kaè: Ustav i zemaqski zakoni u stvari su uni{teni. Dva najosnovnija prava gra|ana: li~na i imovinska sigurnost vi{e ne postoje. Li~na bezbjednost nije zagarantovana nikome, ko nije pristalica dana{weg reìma; mirnim i ~estitim gra|anima podme}u se izdajstva i wima su prepuweni kazamati crnogorski; oni pak koji daju aktivnije otpora nezapam}enoj tiraniji, stavqaju se kao obi~ni razbojnici van zakona ili se mu~ki ubijaju. Da bi se ciq {to uspje{nije postigao, narod je ogla{en pod zastavom i sude mu mjesto gra|anskih vojni sudovi. Privatna svojina, imawa dràvqana, tako|e su ostavqena na milost i nemilost pristalica reìma, predvo|enih vojnim i gra|anskim organima, koji pod devizom: Ko nije uz dana{wi reìm, taj je protiv kwaza razbijaju i ru{e, pale i pqa~kaju domove i privatna preduze}a politi~kih protivnika naroda. Ru{e se kulturne ustanove... Kao primjer navodi se ru{ewe {tamparije u Nik{i}u, u kojoj je {tampan organ Narodne stranke Narodna misao, jedini opozicioni list u Crnoj Gori. Ovaj protest potpisali su: Du{an Pejovi}, \uro Vojvodi}, Ilija Qumovi}, Ilija Prelevi}, Jovan \onovi}, Luka Jovovi}, Qubomir Glomazi}, Mato Pavi}evi}, Mihailo Jovanovi}, Mom~ilo Kosti}, Vuk Pulevi}, Nikola \onovi}, Petar Ra`natovi}, Risto Vuja~i}, Stevan Kalu|erovi}, Todor Boòvi}. Neposredno pred izbore odre|ene za 18 (31) oktobar, pored poslanika Narodne stranke koji su bili u emigraciji, u zatvorima su bili: vojvoda Lazar So~ica, Jevrem Baki}, Janko To{kovi}, Spasoje Pileti}, Joveta ]etkovi}, biv{i oficiri: kom. Nikola Mitrovi}, Veli{a Begovi}, i mnogi drugi91.
__________________ 89 Srbobran, Zagreb, br. 231, 15. (28) 10.1907. godine 90 Novica Rako~evi}, Crnogorska narodna skup{tina 1906-1914, Podgorica 1997, str. 74 91 Obzor, Zagreb, br. 314, 1907.
292
Jovan B. Marku{
Kad se napravi bilans terora vlasti (od aprila do oktobarskih izbora 1907), nad pripadnicima Narodne stranke, a prema do sada poznatim podacima stawe izgleda ovako: A) Teror nad osniva~ima stranke 1. vojvoda [ako Petrovi} Wego{, narodni poslanik planirani napad na ku}u, ku}ni pritvor 2. Marko Radulovi}, narodni poslanik ku}ni pritvor 3. Andrija Radovi}, narodni poslanik napad na ku}u, emigrirao 4. Bajo Garda{evi}, narodni poslanik napad na ku}u, emigrirao 5. Vaso ]ulafi}, narodni poslanik hap{en, emigrirao 6. pop Vojin Popovi}, narodni poslanik pritisak da ne bude poslanik, emigrirao 7. vojvoda Gavro Vukovi}, narodni poslanik napad na ku}u, ku}ni pritvor 8. Gavrilo Cerovi}, narodni poslanik sklonio se u svoje pleme 9. dr Du{an Matanovi}, narodni poslanik pritisak da ne bude poslanik, suspendovan 10. vojvoda \uro Cerovi}, narodni poslanik napad na ku}u 11. Ilija Bojovi}, narodni poslanik napad na ku}u 12. Janko To{kovi}, narodni poslanik planirano ubistvo, hap{en 13. Joveta ]etkovi}, narodni poslanik hap{en 14. Jevrem Baki}, narodni poslanik hap{en 15. vojvoda Lazar So~ica, narodni poslanik planirano ubistvo, hap{en i osu|en 16. Lazo Jovovi}, narodni poslanik hap{en 17. Qubomir Baki}, narodni poslanik hap{en 18. vojvoda Marko Vukoti}, narodni poslanik sin Jovan uhap{en, sin Nikola u emigraciji, ku}ni pritvor 19. Milija Pavi}evi}, narodni poslanik planiran napad, emigrirao 20. dr Milovan Mari{i}, narodni poslanik napad na ku}u, pritisak da ne bude poslanik 21. Milosav Rai~evi}, narodni poslanik hap{en 22. pop Milosav Tomi}, narodni poslanik pretu~en 23. Mitar Vuk~evi}, narodni poslanik sklonio se u pleme, pritisak da ne bude poslanik 24. Mihailo Ivanovi}, narodni poslanik pritisak da ne bude poslanik
293
25. Nikola Bajagi}, narodni poslanik poku{aj hap{ewa, pritisak da ne bude poslanika 26. serdar Savo Plamenac, narodni poslanik tragi~no okon~ao ìvot 27. Savo \ura{kovi}, narodni poslanik emigrirao 28. Simo [obaji}, narodni poslanik emigrirao 29. Spasoje Radulovi}, narodni poslanik, pritisak da ne bude poslanik 30. Spasoje Pileti}, narodni poslanik hap{en Od 38 potpisnika Narodne stranke, prema 30 su primijewene mjere terora ranije opisane. B) Teror nad pripadnicima stranke (~lanovima i simpatizerima) 1. Borko Bo{kovi}, u~iteq ubijen 2. Dimitrije Vukovi} ubijen 3. Barjaktar Risto S. Pejovi} ubijen 4. Mihailo Jovanovi}, gostioni~ar ubili mu djecu: Branka i Milicu prilikom napada na ku}u 5. Jovan Vukoti}, oficir uhap{en i osu|en 6. Blaò \ukanovi}, oficir uhap{en i otpu{ten iz slu`be 7. Veselin Sekulovi}, oficir uhap{en i otpu{ten iz slu`be 8. Stevan Radovi}, oficir uhap{en i otpu{ten iz slu`be 9. Vuko Lepeti}, oficir uhap{en i otpu{ten iz slu`be, emigrirao, 10. Dimitrije Konti}, oficir uhap{en i otpu{ten iz slu`be, emigrirao 11. Mihailo Bojovi}, oficir napustio slu`bu, emigrirao 12. Nikola Vukoti}, oficir emigrirao 13. S. Peki}, oficir, uhap{en emigrirao 14. Radosav Jaki}, vodnik uhap{en i osu|en 15. [ule Jaukovi}, vodnik uhap{en i osu|en 16. Vidoje Jaki}, desetar uhap{en i osu|en 17. Nikola Mitrovi}, oficir hap{en 18. Veli{a ]etkovi}, oficir hap{en 19. Pavle Plamenac, oficir hap{en 20. ]etko R. Vujo{evi}, vojnik iz Ku~a, uhap{en i osu|en 21. Bogdan B. Ivanovi}, vojnik iz Ku~a, uhap{en i osu|en 22. Bogdan T. Ivanovi}, vojnik iz Ku~a, uhap{en i osu|en
294
Jovan B. Marku{
23. Vojin B. Ivanovi}, vojnik iz Ku~a, uhap{en i osu|en 24. \oko M. Ivanovi}, vojnik iz Ku~a, uhap{en i osu|en 25. Jakov P. Ivanovi}, vojnik iz Ku~a, uhap{en i osu|en 26. Kosto L. Ivanovi}, vojnik iz Ku~a, uhap{en i osu|en 27. Be}o N. Popovi}, vojnik iz Ku~a, uhap{en i osu|en 28. Mileta S. Popovi}, vojnik iz Ku~a, uhap{en i osu|en 29. Mirko \. Popovi}, vojnik iz Ku~a, uhap{en i osu|en 30. Petko Mi}anovi}, kmet uhap{en i osu|en 31. Dimitrije Begovi}, upravnik carinarnice hap{en 32. Kosto Qe{evi} uhap{en i osu|en 33. dr Jovan Kuja~i}, qekar poku{aj ubistva, emigrirao, 34. Mitar Ninkovi}, rawen 35. serdar Jago{ Radovi}, ~lan Velikog suda napad na ku}u 36. Nikola \uri}, bankarski ~inovnik uhap{en i protjeran 37. Petar Pileti} uhap{en i protjeran 38. Aleksa Martinovi}, ~inovnik uhap{en i optuèn 39. Milan Malenica, bankarski ~inovnik protjeran 40. Mir~eta Golovi}, u~iteq hap{en 41. Obren Jaki}, trgovac hap{en 42. Jovan Dap~evi}, u~iteq hap{en 43. Niko Novakovi} Zuber, u~iteq hap{en, emigrirao 44. Du{an Popovi}, u~iteq hap{en 45. Mi}o Vuk~evi}, u~iteq hap{en 46. Radosav Backovi}, u~iteq emigrirao 47. Qubo Pavi}, trgovac emigrirao 48. Radisav @iì} emigrirao 49. Risto Biqanovi}, kafexija protjeran 50. Vuko Vuleti}, hotelijer napad na ku}u 51. Boò Bana{evi}, trgovac napad na ku}u 52. Milan ]irovi}, pravnik policijski nadzor 53. pop Jovan Pavi}evi} emigrirao 54. barjaktar Ra{ko S. Popovi} oduzet barjaktarski grb 55. barjaktar \oko Ivanovi}, oduzet barjaktarski grb 56. barjaktar Filip ^vorovi}, oduzet barjaktarski grb 57. barjaktar Ilija Matija{evi}, oduzet barjaktarski grb 58. barjaktar Joko Mi}anovi}, oduzet barjaktarski grb 59. barjaktar M. Bojovi}, oduzet barjaktarski grb 60. Savo Cerovi}, predsjednik Okru`nog suda penzionisan 61. Marko Dakovi}, pravnik hap{en, emigrirao 62. Petar Novakovi}, student emigrirao
295
63. Vladislav Damjanovi}, gimnazijalac uhap{en i optuèn 64. Milosav Mali{i}, u~iteq informativni razgovor i prijetwa protjerivawem 65. Milan @ari}, u~iteq informativni razgovor i prijetwa protjerivawem 66. Nikola Konstantinovi}, trgovac, informativni razgovor i prijetwa protjerivawem 67. V. Mihailovi}, bankarski ~inovnik, informativni razgovor i prijetwa protjerivawem 68. Cvjetko Cerovi}, urednik lista Narodna misao, informativni razgovor i prijetwa protjerivawem 69. dr Petar Konti}, qekar emigrirao 70. Blaò Petrovi} Wego{, a|utant kwaza Nikole - emigrirao 71. Uhap{eno i osu|eno 160 vojnika Drobwa~kog bataqona 72. Oduzet ve}i broj grbova desetarima i vodnicima. Prosta ra~unica pokazuje da su prema 300 ~lanova i simpatizera Narodne stranke, ne ra~unaju}i osniva~e stranke i podoficire kojima su oduzeti grbovi, primijewene mjere terora koje smo ranije opisali (od ubistva do informativnih razgovora). V) Teror nad upravom i uredni{tvom lista Narodna misao 1. Milosav Rai~evi}, predsjednik Ure|iva~kog odbora hap{en 2. dr Jovan Kuja~i}, osniva~ lista, predsjednik Upravnog odbora i potpredsjednik Ure|iva~kog odbora poku{aj ubistva, emigrirao 3. dr Petar Konti}, ~lan Upravnog i Ure|iva~kog odbora emigrirao 4. Janko To{kovi}, urednik lista planirano ubistvo, hap{en 5. Simo [obaji}, urednik i ~lan Ure|iva~kog odbora emigrirao 6. Nikola \uri}, ~lan Ure|iva~kog i Upravnog odbora uhap{en i protjeran 7. Milan Malenica, ~lan Ure|iva~kog i Nadzornog odbora protjeran 8. Cvjetko Cerovi}, urednik lista prijetwa protjerivawem. Ovaj predizborni teror nad prvom parlamentarnom strankom u Crnoj Gori je samo po~etak onoga {to }e nastati poslije izbora u godinama koje su dolazile. Posqedice ovakvog po~etka parlamentarizma
u Crnoj Gori osje}amo i danas, poslije 100 godina, uz àlosnu ~iwenicu da metodi vladawa i borbe protiv politi~kih neistomi{qenika u su{tini ostaju skoro isti. Dovoqno je pore|ati i uporediti ~iwenice a zakqu~ci se sami name}u, jer protiv ~iwenica nemamo argumenata. Na taj na~in nije te{ko demaskirati ovo {to se de{ava danas. O~igledno su dana{wi projektanti na{e tu`ne stvarnosti dobro prou~ili i usavr{ili metode terora koji su vr{eni nad Narodnom strankom.
GLAVA VII
IZBORI ZA NARODNU SKUP[TINU (1907)
Izbori za Narodnu skup{tinu (1907)
pripremi kandidatskih lista za izbore 18(31) oktobra 1907. godine dotada{wi narodni poslanik Janko To{kovi} pi{e: Kako se ve} pribliàvalo potowe vrijeme zakonom odre|eno za podno{ewe kandidatskih lista na potvrdu sudu i sva gore navedena akcija cjelokupnog dràvnog aparata sa kwazom na ~elu, pred kojeg su bili pozvani svi bira~i po kapetanijama iz Crne Gore u Nik{i} na pokorewe i izjavu lojalnosti kwazu i dinastiji, ipak nijesu bili sigurni, pa je odlu~eno da se naredi svim sudovima da ne smiju potvrditi kandidatsku listu nijednom ~lanu Narodne stranke, naro~ite ne liste nas biv{ih poslanika iz Narodnog kluba, i da na izbore iza|u sa jednom listom vladini kandidati samo sa po jednim kandidatom kojega vlada odredi.1 Pored ovoga vlast je preduzimala sve mjere da onemogu}i izbor bilo kog, za koga su smatrali da je pristalica Narodne stranke. Neposredno pred izbore ministar vojni je odre|en i za zastupnika ministra unutra{wih djela, iako se na toj du`nosti nalazio brigadir vojvoda Laki} Vojvodi}. Ovo je ura|eno da bi se sav represivni aparat skoncentrisao u jednoj li~nosti, kao da se radilo o vanrednom stawu, iako Crna Gora nije bila od nikoga napadnuta niti je na djelu bio gra|anski rat. Ministarstvo unutra{wih djela je 11.9.1907. uputilo instrukcije o odre|ivawu mjesta za glasawe, o tome kako }e biti birani i sastavqeni bira~ki odbori i kako }e se izvr{iti glasawe. Po ovim uputstvima na pet dana prije izbora niko nije mogao pozvati bira~e ni na kakve skupove, vojni~ke vje`be i smotre osim u slu~ajevima neke prijeke opasnosti. U slu~aju da su ranije pozvani na vje`bu,
__________________ 1 Janko To{kovi}, Memoari, Cetiwe, 1974, str. 59
300
Jovan B. Marku{
morali su se do 12. oktobra raspustiti.2 Me|utim, ni ovo nije po{tovano, Jovan \onovi} isti~e: âk je uo~i izbora pozvana milicija na ve`bu, i dràna u izvesnim krajevima u mobilnom stawu sve do izbora. Po izbornom zakonu to nije smelo biti. Pre izbora na pet dana bilo je i crnogorskim izbornim zakonom zabraweno svako pozivawe na ve`bu kao i drugde. Mobilisane qude priveli su na birali{te wihovi oficiri. Ovako je postupqeno u svim opozicionim kapetanijama. A postupqeno je zato, da bi narod iza{ao na birali{te. Posle objavqene apstinencije Narodne stranke u mnogim kapetanijma to je bio jedini na~in da se bira~i dovuku do birali{ta.3 Ovu vijest donosi list Obzor, koji pi{e: Po vladinoj odluci otpo~eli su u Crnoj Gori vojni manevri i trajati }e do 1. studenog. Ova vladina odluka pada tim vi{e u o~i, {to se manevri izvode istih dana kada se u zemqi imaju izvr{iti izbori.4 Kako smo ranije istakli veliki broj dràvnih slu`benika bio je otpu{ten ili penzionisan a mnogi su, u znak protesta protiv terora podnijeli ostavke na dràvnu slu`bu. Politika je tih dana donijela vijest da je u Crnoj Gori ~ak 160 ~inovnika, pristalica Narodne stranke podnijelo ostavku.5 âk i da je broj pretjeran, ovo govori o tada{wem stawu u kojem su se na{li dràvni ~inovnici. Izjavu Kwaza Nikole da nijedan kluba{ ne smije biti izabran u Narodnu skup{tinu, predstavnici vlasti su shvatili kao zakon koji moraju sprovesti do kraja. O tome dr Nikola [kerovi} pi{e sqede}e: Ukoliko nije uspjelo da se terorom sprije~i potvr|ivawe kandidatskih lista onih kluba{kih prvaka koji su pod pritiskom bira~a izvr{ili potrebne zakonske predradwe za izbore, kao {to je bio slu~aj u dowoku~koj, qe{anskoj, piperskoj kapetaniji i varo{i Podgorici, vlada je pribjegla i najbezobraznijoj mjeri: uklawawu iz izborne prostorije kutija za primawe bira~kih kuglica i po{iqkom oruànih snaga pod izgovorom o~uvawe reda i mira na birali{tu. Tako je u piperskoj kapetaniji na dan izbora do{lo nekoliko stotina bira~a kluba{kog kandidata S. Pileti}a na birali{te. Po{to su ~uli da u izbornoj prostoriji nema kutije wihova kandidata poslali su unutra dva wihova delegata da se na licu mjesta o tome uvjere. U{av{i u prostoriju za glasawe, delegati bira~i su primili glasa~ke kuglice i
__________________ 2 DACG, MUD - upravno odjeqewe inv.br. 4413, 1907 3 Jovan \onovi}, isto, str.169 4 Obzor, br.292, 29.10.1907 5 Politika, br.1336, 6.10.1907.
301
upitali odbornike: gdje je kutija wihova kandidata. Dobiv{i odgovor da nema takve kutije, oni su svoje kuglice bacili kroz prozor napoqe i napustili prostoriju. Zatim su zajedno sa nekoliko stotina opozicionih bira~a napustili birali{te. Na birali{tu dowoku~ke kapetanije bira~i su zatekli vojni~ke vlasti i naoruànu vojsku, i 321 bira~ kluba{kog kandidata Mihaila Ivanovi}a napustio je birali{te. U qe{anskoj kapetaniji na birali{te je bila dovedena redovna vojska pod oru`jem. Bira~i vladinog kandidata pod vo|stvom vojnih starje{ina glasali su javno. U nastaloj gu`vi nekoliko stotina bira~a uzdràlo se od glasawa. I na birali{te u Podgorici poslata je iz kasarne naoruàna vojska. Na birali{tu su se pojavili najvi{i predstavnici vojne i gra|anske vlasti javno agitiraju}i za vladine kandidate i prijete}i pristalicama Narodne stranke.6 O toku izbora list Obzor pi{e: Na dan izbora do{ao je pred op{tinsku zgradu, u ciqu korte{acije brigadir V. Lazovi}, oblasni upraviteq, u pratwi sina poru~nika i naoruànog moskovkom pratioca. On je glasno priprijetio bira~ima te{kijema posqedicama ako ne glasa{e po gospodarevoj voqi za vladina kandidata. Jedan ~inovnik Oblasne uprave odrào je, sa balkona op{tinske zgrade, govor bira~ima pozivaju}i ih da ne glasaju za poganske sinove i izdajnike - kluba{e. Dràvni savjetnik, prvak podgori~kih muslimana, Medo Luka~evi} u{ao je u izbornu prostoriju da kontroli{e glasawe svojih jednovjeraca, glasno im prijete}i: da }e ih protjerati iz dràve ako ne glasa{e po gospodarevoj voqi... Pri takvoj situaciji ve}ina bira~a nije ni poku{ala da glasa. Vladin kandidat dobio je svega oko 250 glasova iz izborne jedinice sa 10 12000 stanovnika.7 O rezultatima izbora dr @ivko M. Andrija{evi} pi{e, izme|u ostalog, sqede}e: @eqa kwaza Nikole da u narednom sazivu ima ve}inu, ostvarila se. Na oktobarskim izborima apsolutnu pobjedu odnijeli su kandidati iza kojih je stajao Dvor (prva{i), tako da je za sqede}e ~etiri godine vlada uìvala podr{ku ve}ine poslanika u Skup{tini. U novom skup{tinskom sazivu nije bilo nijednog ~lana Narodne stranke. To, naravno, nije bila slu~ajnost, ve} posledica direktnog uticaja vlasti na izborni proces. U najve}em broju slu~ajeva taj uticaj se svodio na zastra{ivawe bira~a. Postoje nepobitni dokazi da je i kwaèv sin, princ Mirko, organizovao grupu batina{a, koja je
__________________ 6 Nikola [kerovi}, isto, str. 247-248 7 Obzor, Zagreb, br. 314, 1907.
302
Jovan B. Marku{
naoruàna toqagama, zastra{ivala Cetiwane, i koja je nekoliko dana prije izbora demolirala kafanu gdje su se okupqale pristalice opozicione Narodne stranke. Ovakvi i sli~ni pritisci, bili su dovoqni da se na izborima 1907. godine, slavoqubivi i juna~ni Crnogorci ve}inski opredijele za pravu stranu. U isto vrijeme, u zvani~nom Glasu Crnogorca (br. 29) objavqen je tekst kojim se otvoreno sugeri{e bira~ima da na predstoje}im izborima daju glas kandidatima za koje se zna da }e s tradicionalnom crnogorskom odano{}u sluìti Gospodaru: Mi se nadamo da se s ovim na{im pogledima na{ narod potpuno slaè, te da }e dobro paziti, da po{aqe u drugu Narodnu skup{tinu qude, koji }e biti vjerni tuma~i i dostojni predstavnici wegovi; iznad svega pak qude, koji qube mir i slogu, i koji }e se starom crnogorskom odano{}u okupiti oko Prestola na{eg Uzvi{enog Vladaoca, okolo isku{anoga Oca otaxbine, koji je na bojnom poqu staru slavu crnogorskog oru`ja potvrdio, koji je Crnu Goru, preporodio i uveo u koncert jevropskih dràva... Naravno, gospodarevi protivnici su tvrdili da ovakav sastav Skup{tine nije rezultat izborne voqe, ve} zloupotrebe represivnog i dràvnog aparata u politi~ke svrhe. Naàlost, ova wihova tvrdwa je sasvim ta~na, iako oni nijesu uspjeli do}i do dokumenata koji dokazuje da je vlast uticala na rezultat izbora. No, jedan dokument iz 1908. godine, koji se odnosi na tok izbora iz prethodne godine, sadrì direktno priznawe lokalnog dràvnog ~inovnika o nedozvoqenom u~estvovawu vlasti u izbornom procesu. Protestuju}i {to je nov~ano ka`wen zbog privo|ewa jednog pripadnika opozicije, komandir Risto Damjanovi} u àlbi upravitequ Zetsko-brdske oblasti, navodi: Poznato je gospodinu ministru unutra{wih djela, da je pro{log qeta sve ~inovni{tvo (u koje se i mi ubrajamo) i svi Crnogorci vjerni Gospodaru najenergi~nije i neumorno radili , da se ne ostvare one zle te`we i namjere biv{eg Narodnog kluba i da ne bi isti opet do{li u Skup{tinu na novo izabrani, da stvaraju od Crne Gore {ta ho}e i sebi grade }efove, te krvqu ste~ene tekovine i slava crnogorska i kruna do|e Boè sa~uvaj na wihovo raspoloèwe. Poznato je gospodinu Ministru da je Narodni klub vje{tim zavaravawem okrenuo bio za sobom ve}i dio naroda, pa onda kako se moglo popravit da nije bilo kako je bilo.... No, i nas je truda dosta ubilo, pa mjesto priznawa zar tako da se nagra|ujemo pla}awem globe? Kao {to se iz ovog pisma moè zakqu~iti, vlast se direktno mije{ala u izborni proces, popravqaju}i koliko se najvi{e moglo,
303
opredjeqewe i voqa bira~a, nasuprot tome {to je dràvnim ~inovnicima zvani~no bilo zabraweno da u~estvuju u politi~kim borbama. No, izgleda da ovi izbori 1907. godine nijesu bili shva}eni kao obi~na bitka za poslani~ka mjesta, ve} kao bitke za spas dràve, naroda i dinastije.8 Dr Jago{ Jovanovi} pi{e za izbore sqede}e: Tomanovi}evi izbori ili Gospodareva komedija, kako su ih nazivali kluba{i, odràni su pod terorom od strane vlasti nad kluba{ima i wihovim porodicama. Vrlo mali broj kluba{a mogao je da se kandiduje na ovim izborima. Kwaz i vlada su otvoreno prijetili svakome ko bude glasao za Narodnu stranku (kluba{e) i ko bude agitovao za nekog wihovih kandidata.9 O toku izbora i odnosu prvaka Narodne stranke dr Nikola [kerovi} pi{e: Izbori su zavr{eni bez ikakvih krupnijih incidenata. Do nereda i borbe nije do{lo ni u jednoj kapetaniji. Li{eni mogu}nosti da postave svoje kandidature, predstavnici Narodne stranke, i ukoliko su ostali u zemqi i bili na slobodi, nijesu poduzeli ni{ta {to bi moglo izazvati krvoproli}e. Oni su uticali na svoje prijateqe da se u svima okolnostima uzdrè od upotrebe oru`ja, da bi se na taj na~in izbjegli {iri sukobi, osvete i gra|anski rat.10 Jovan \onovi} o izborima kaè: Narodna skup{tina izabrana je 18. oktobra pod nasiqem i terorom kakvi se nijesu zapamtili u Crnoj Gori i nagla{ava: Sre}om, uticaj opozicionog vo|stva jo{ je bio veliki. Ono je uticalo da ovaj perio pro|e bez ve}eg krvoproli}a i da se izbori na miru zavr{e. Protivukandidata uop{te nije bilo, sem u nekoliko plemena, i vlada je dobila ve}inu. Ova o{tra i do tada nevi|ena borba, razdraìla je do tog stepena duhove u zemqi, da su se u budu}nosti neminovno morali razviti doga|aji, koji su na kraju prouzrokovali slom dinastije Petrovi}a.11 Kwaz je za javnost, bio zadovoqan rezultatima izbora jer je dobio poslu{nu Narodnu skup{tinu, bez predstavnika Narodne stranke. Me|utim, te{ko da je mogao biti zadovoqan jer se rezultat kosio sa prostom ra~unicom. Logi~ki, te{ko da je mogu}e objasniti da samo za godinu dana od skup{tinske ve}ine (od 76 poslanika 51 je bio ~lan kluba Narodne stranke) u novoj Narodnoj skup{tini nema nijednoga poslanika koji je ~lan ili simpatizer Narodne stranke. Kwaz je mo`da
__________________ 8 @ivko M. Andrija{evi}, Nacija s gre{kom, Cetiwe 2004, str.90-92 9 Jago{ Jovanovi}, Istorija Crne Gore, Podgorica 1995, str. 354 10 Nikola [kerovi}, isto, str. 248 11 Jovan \onovi}, isto, str. 90-91
304
Jovan B. Marku{
mogao ubijediti javnost u Crnoj Gori da je sastav nove Skup{tine rezultat regularnih izbora ali ne i me|unarodnu javnost. Ovako izabrana Narodna skup{tina sastala se u redovni saziv 15. novembra 1907. Kwaz ju je otvorio prestonom besjedom a pozdravqaju}i narodne poslanike, od kojih su mnogi bez svoje krivice to postali, izme|u ostalog rekao: Ustav sam dao, ne da se narodna snaga cijepa i besplodno tro{i u partijskoj borbi, ve} da se sva~ija rije~ ~uje u Narodnome Predstavni{tvu, gdje }e dogovorno biti uvaèna najboqa. Snaga Crne Gore sastoji se u jednodu{noj slozi Moga Naroda, koja je u miloj nam Otaxbini stekla sve, {to danas imamo i {to Narodno Predstavni{tvo treba da sa~uva i unaprijedi. Potom je kwaz Nikola rekao da su elementi ve}ine pro{le Narodne skup{tine, ve} od po~etka, zavela na stranputicu, i rad Skup{tine u~inili besplodnim. Wemu je, zato bilo najteè kada je to primijetio jer je velike nade polagao u rad Narodne skup{tine i vjerovao da }e ga Skup{tina umjeti pomo}i u radu na korist naroda. Me|utim, rekao je on , kako je Skup{tina sve upornije i{la kobnijem pravcem, a takvom radu se usprotivila i svjesnija wena polovina, onda je nastupio trenutak, a kada je bio duàn da se posluì pravom koje mu daje Ustav i raspusti Narodnu skup{tinu. On se tom prilikom drào sve~ane i jasne rije~i date prilikom progla{avawa Ustava. Po|e li se stranputicom, a na {tetu trudom i mukom zara|enih tekovina, neka svak zna danas i unaprijed, da }u se vazda na}i sa cijelim i najboqim elementom ove zemqe na braniku prave ustavnosti, spreman da svima srdstvima za{titim svete narodne tekovine. O raspu{tawu Narodne skup{tine, izabrane 1906. godine, kwaz je rekao i ovo: Moj svjesni narod odmah je shvatio razloge i potrebu toga ~ina, i poslao je vas u Narodno Predstavni{tvo, vjeruju}i da }e te i vi biti istih misli i izraz one iste qubavi, sloge i odu{evqewa, kojima je ~itav moj narod iza{ao u susret Mome pozivu na wega. Zahvaquju}i svijesti Moga naroda i opreznome pregnu}u Moje vlade vrijeme od raspu{tawa pro{le Narodne skup{tine pa do va{eg dolaska pro{lo je bez {tetnih posqedica.12 Komentari{u}i kwaèvu prestonu besjedu, Jovan \onovi} kaè: Kwaz je u prestonoj rije~i tvrdio krupnu neistinu. Kazao je da je raspustio skup{tinu kad je prestala svaka mogu}nost za wen daqi rad. Me|utim, wegov slu`beni list, Glas Crnogorca, pi{e sasvim drugoja~e. Kada je obrazovana Tomanovi}eva vlada ovaj list iznosi tok krize i kaè, da je narodwa~ko vo|stvo trìlo od kwaza da odloì
__________________ 12 St.B. 1907, 21-22
305
skup{tinske sjednice i ako se tokom tri mjeseca utvrdi da se sa skup{tinom ne moè raditi, onda da je raspusti. Knez nije na to pristao. Dao je Tomanovi}u da obrazuje vladu, koja }e raditi sa skup{tinom, jer on ne èli da raspusti svoju prvu skup{tinu. Tomanovi}, me|utim, nije ni poku{ao da radi sa skup{tinom, ve} je po isteku tri mjeseca raspustio. Prema tome, knez Crne Gore svoju novu skup{tinu pozdravqa jednom neukusnom neistinom. Ali, wemu je onom momentu bilo glavno da nova skup{tina osjeti da zavisi od wega i da joj da direktivu za rad i dràwe....13 Pi{u}i o razumnom i korektnom dràwu prvaka i pristalica Narodne stranke dr Nikola [kerovi} zakqu~uje sqede}e: Takvo dràwe diktirano patriotskim pobudama i osje}ajem odgovornosti pred narodom i dràvom kluba{kih prvaka, kako su oni u datim prilikama shvatili tu odgovornost, eksploatisali su kwaz Nikola i vladaju}a klika kao svoju veliku zaslugu pred otaxbinom i dinastijom. Ali, iako su predstavnici Narodne stranke bili nasilno iskqu~eni iz javnog politi~kog ìvota u Crnoj Gori, ipak su u o~ima kwaza Nikole i vladaju}ih krugova jo{ uvijek za wih predstavqali opasnost. Potpun obra~un s kluba{ima nije jo{ bio zavr{en.14 Na kraju ovog poglavqa o izborima za Narodnu skup{tinu, umjesto na{eg zakqu~ka, moè korisno da posluì ~itaocima veoma originalni istorijski esej @ivka M. Andrija{evi}a u kojem pi{e: Ostani, naredi}u da te Cekliwani izaberu, pa ti da bude{ predsjednik Skup{tine. Ovim je obe}awem kraq Nikola 1906. godine poku{ao da odvrati vojvodu Sima Popovi}a od napu{tawa Crne Gore. Vojvoda je samo trebalo da se kandiduje na predstoje}im izborima, a kraq bi naredio bira~ima da izaberu vojvodu. Nakon {to bi vojvoda osvojio najvi{e glasova na slobodnim i neposrednim izborima u Ceklinskoj kapetaniji, kraq bi tako|e naredio Skup{tini da vojvodu izabere za predsjednika. Tako je nekada izgledalo formirawe crnogorske politi~ke scene, i tako je na po~etku perioda crnogorske ustavnosti i parlamentarizma vladar zami{qao funkcionisawe tog novog sistema. Sve je, dakle, trebalo da ostane isto kao i u doba apsolutizma, s tim {t bi taj apsolutizam sada bio zaogrnut dopadqivom formom. Ovo je, nema sumwe, tipi~no crnogorsko pona{awe u politici: promjene sprovodite samo ako vas neko mo}an na to primora, a ukoliko su reforme posqedica iskqu~ivo va{e odluke, onda se trudite da samo zadovoqite formu. Reforma crnogorskog politi~kog sistema u vrijeme kraqa Nikole bila
__________________ 13 Jovan \onovi}, isto, str. 170-171 14 Nikola [kerovi}, isto, str. 248-249
306
Jovan B. Marku{
je zato samo propagandni potez kojim je nesposobna i anahrona vlast kupovala vrijeme i zavodila politi~ke maloqetnike. Da bi sistem apsolutne vlasti jednog ~ovjeka mogao beskrajno da funkcioni{e, nije bilo dovoqno u javnosti s vremena na vrijeme stvarati privid reformi, modernizacije i napretka, ve} je bilo neophodno uvijek imati potpunu kontrolu unutar samog sistema. Upravo zato je kraq Nikola èlio da uti~e na rezultate slobodnih i neposrednih izbora, odnosno, na personalnu strukturu institucija koje treba da odraàvaju tu, navodno, slobodno izraènu voqu. Potreba da se unaprijed kreira cjelokupna politi~ka scena javila se samo godinu dana poslije uvo|ewa ustavnosti i parlamentarizma. Nakon prvih parlamentarnih izbora (1906), kada jo{ nije bilo politi~kih stranaka ve} se glasalo za pojedince, desilo se da u Skup{tini ve}ina poslanika formira Klub narodne stranke. ^lanovi Kluba su prete~a opozicione Narodne stranke, a okupilo ih je nezadovoqstvo kraqevog apsolutizma koji je ostao neokrwen i nakon uvo|ewa ustavnosti. Kada je kraq uvidio da u Skup{tini nema ve}insku podr{ku, donosi odluku da Skup{tina raspusti i raspi{e nove izbore. Prvi saziv crnogorske skup{tine nije trajao ni godinu dana. Da se slu~ajno ne bi desilo da u novom sazivu opozicija dobije ve}inu, gospodar odlu~uje da ovog puta vlast povede ra~una o li~nostima koje treba da budu izabrane. I tada po~iwe wegova kampawa pod motom: Kandiduj se da te izaberemo! Gospodar je znao da mu sistem vlasti koji je decenijama stvarao omogu}ava tu vrstu kreativnosti. Uz to, znao je da u mentalitetu svojih podanika ima va`nog pomaga~a. âk se i najhrabrijem Crnogorcu kada si|e u podrum ~ini da ga odnekud posmatra plemenski kapetan, koji dostavqa u Oxakliju izvje{taje o podani~koj vjernosti. Zato nije slu~ajno {to je u vrijeme predizborne kampawe, policijski kapetan u Rije~koj nahiji, na seoskom skupu postavio pitawe koje je istovremeno bilo i direktiva: Ne}emo vaqda dozvoliti da oni poganski sinovi, koji rade protiv Crne Gore i Gospodara, opet zasjednu u Skup{tinu? Naravno, nije on okupqenim seqanima rekao: Nemojte birati narodwake, ve} ih je pozvao da budu patriote. Znao je da Crnogorci slabo razlikuju podani{tvo od patriotizma, odnosno, da poistovje}uju vlast i dràvu. I oni su ga poslu{ali. Kako je ova kampawa mjerewa patriotizma vo|ena u ~itavoj Crnoj Gori, nijedan kandidat Narodne stranke nije osvojio dovoqan broj glasova za mjesto u Skup{tini. Zahvaquju}i tome novi crnogorski poslanici nijesu izabrani, nego su - unijeti u Skup{tinu. U parlamentu su bile dvorske kreature, koje su imale mandat da vladaju. To je prvi bitan fenomen koji u Crnoj Gori odista funkcioni{e.
307
Nad kreaturama koje ~ine vlast stoji jedan ~ovjek gospodar. Gospodar ih je stvorio, upravqa wima i koristi ih poput lutaka u pozori{tu. Oni su mu za taj izbor zahvalni, jer se u~estvovawe u ovoj lutkarskoj predstavi pla}a, a donosi i zeru ugleda. Uz to, oni znaju da odbijawem da budu dio lutkarskog ansambla ne dovode u pitawe odràvawe predstave, jer ako oni ne}e ima ko ho}e. Svijest o toj gu`vi pred pozori{tem koje redovno ispla}uje honorare, u~vr{}uje kod ovih kreatura odanost i bespogovornost. Takva wihova svijest daje gospodaru neophodno spokojstvo. I predstava moè da po~ne: na sceni su lutke koje imaju svoje titule, zvawa i resore. Poslanici, ministri, predsjednici ovog ili onog, likovi su iz predstave koja se zove crnogorska vlast. Svi oni glume kompetentnost, ~inovni~ku samostalnost, moralnu postojanost; oni toboè donose odluke i iznose svoje mi{qewe. U stvari, oni govore pripremqeni tekst i izvode kretwe koje su unaprijed odre|ene. Ukoliko neko na trenutak poèli ili poku{a da i u stvarnom ìvotu bude lik koji glumi u pozori{tu, odmah gubi privilegije koje kao dio gospodareve trupe ima. To je i logi~no: ako je politi~ki ìvot lutkarska predstava, onda se jedino u~estvovawe u predstavi nagra|uje. Ponekad se desi da neka od lutaka povjeruje da ona u stvarnosti moè biti isto {to je i u predstavi, dok ve}ina wih zna da je to {to jeste jeste samo zato {to je dio predstave. Ve}ina se ne zanosi la`nom nadom. Oni znaju da bi bez gospodara bili niko i ni{ta. Zbog toga su wegovi slijepi poslu{nici, ~ak iako ga ne vole previ{e. Istorijska rekonstrukcija politi~ke elite u Crnoj Gori po~etkom 20. vijeka svjedo~i da je na sceni odista bila lutkarska predstava. Dugogodi{wi predsjednik crnogorske vlade (Lazar Tomanovi}) bio je prvenstveno zaduèn za administrativne poslove, dok je o svim politi~kim pitawima iz vladinog djelokruga odlu~ivao Gospodar. Kao ministar predsjednik bio je vi{e firma nego re{avaju}i faktor, zapisa}e dr Ivo Jovi}evi}, ~inovnik u toj vladi. Umjesto ozbiqne politi~ke saradwe, kraqu Nikoli Tomanovi} je ~esto sluìo za razbribrigu. Gospodar je, veli vojvoda Simo Popovi}, izmi{qa nemogu}e stvari i pri~a ih Tomanovi}u najozbiqnije, koji je svaku rije~ Kwaèvu gutao i sve vjerovao. Jednom je Gospodar uvjeravao svog predsjednika vlade da }e Rusi ubrzo sru{iti omrznutu Austrougarsku, pa }e Crnogorci i Rusi podijeliti wihovo carstvo. Navodno je o tome dobio informaciju s najvi{eg mjesta, tj. iz Petrograda. E, tada }e Gospodar dati pravu nagradu Tomanovi}u za dugogodi{wu vjernu slu`bu postavi}e ga za guvernera wegove rodne Boke.
308
Jovan B. Marku{
Dr Lazar Tomanovi}, predsjednik tre}e parlamentarne vlade u Kwaèvini Crnoj Gori
Sli~no predsjedniku vlade, i ostali najvi{i dràvni ~inovnici bili su dio lutkarskog pozori{ta koje je formirao gospodar. Ministar unutra{wih djela posjedovao je elementarnu pismenost, ali je o dràvnoj upravi i ~inovni~kim poslovima znao malo vi{e od nepismenog seqaka. Ministar finansija je, istina, imao zavr{en pravni fakultet, ali je izabran na tu funkciju zato {to je bio bliski ro|ak kraqi~in. Ministar vojni je zavr{io vojnu {kolu, ali je me|u crnogorskim oficirima bilo barem wih deset koji su u vojni~ke stvari bili upu}eniji od wega. No, on je bio kraqev ro|ak, i {to je jo{ va`nije, bio je bespogovorni izvr{ilac svih poslova za koje je trebalo upotirijebiti represivni aparat. Na ~elu Glavne dràvne kontrole bio je ~ovjek sa ~etiri razreda osnovne {kole, a me|u podre|enim ~inovnicima imao je dva doktora nauka. Svi ovi qudi su toboè samostalno radili svoj posao, u skladu sa ustavom i zakonom. Fakti~ki, bili su samo izvr{ioci voqe jednog ~ovjeka, i kulise iza kojih se skrivala wegova neograni~ena vlast. U siroma{noj zemqi kakva je Crna Gora nije lako izdràvati ovakvo pozori{te. Zbog toga je veoma umjesno pitawe: ko je bio wegov stvarni ili najva`niji finansijer? Istori~ari su odavno utvrdili da je ovo crnogorsko pozori{te uglavnom finansirano iz Petrogra-
309
da, {to zna~i da je i Gospodar u predstavi koju reìra neki Rus, morao biti lutka. Kada je jednom prilikom boravio u Petrogradu, Gospodar je to i priznao. Pred ruskim ministrom spoqnih poslova, Sazonovim, car junaka je bio sasvim iskren: Ja u Crnoj Gori zapovijedam, ali u Rusiji imam da slu{am! Naàlost, i danas u Crnoj Gori postoji lutkarsko pozori{te ~iji je utemeqiva~ bio kraq Nikola, tako da izuzev vlasnika pozori{ta gotovo da i nema likova koji nijesu wegova kreatura. Naravno, poput kraqa Nikole i vlasnik tog pozori{ta je lutka, ali u predstavi koju reìraju ~uvari wegove upravni~ke pozicije.15 Kada bi ovom originalnom i na momente duhovitom istorijskom eseju pod nazivom Lutkarsko pozori{te, dodali navedene ~iwenice o teroru, gdje `rtve nijesu bile lutke ve} ~lanovi ili simpatizeri Narodne stranke, onda bi naziv takvog eseja mogao mo`da da glasi Krvavo parlamentarno pozori{te, posebno ako uzmemo u obzir doga|aje poslije izbora 1907. godine.
__________________ 15 @ivko M. Andrija{evi}, Nacija s gre{kom, esej Lutkarsko pozori{te Cetiwe 2004, str. 73-77
GLAVA VIII
NASTAVAK TERORA I NOVI POLITI^KI PROCESI (1907-1911)
Nastavak terora i novi politi~ki procesi (1907-1911)
radu prve Narodne skup{tine politi~ka borba se vodila u vezi sa unutra{wom politikom. Narodna stranka je teìla demokratskom ure|ewu dràve vjeruju}i da se samo tako zemqa moè podi}i ekonomski i kulturno. U pogledu spoqne politike nije se i{lo daqe od tijesne i bratske saradwe sa Kraqevinom Srbijom uz èqu da tast i zet, kwaz Nikola i kraq Petar, ne idu u raskorak po{tuju}i raspoloèwe naroda u dvije srpske dràve. I u parlamentarnim sistemima sa veoma dugom tradicijom, u àru izbornih nadmetawa, dolazi do neodmjerenih rije~i i neprimjerenih kvalifikativa politi~kih suparnika. Po pravilu, poslije izbora to prestaje i politi~ka borba se prenosi u parlament, vodi se oko konkretnih ìvotnih problema. Na drugim parlamentarnim izborima u Crnoj Gori, 1907. godine, Narodna stranka nije u~estvovala i vlast je ostvarila svoj ciq. O~ekivano je bilo da poslije izbornog terora do|e do smirivawa strasti. Me|utim, to se nije dogodilo ve} je vlast jo{ è{}e sprovela teror nad Narodnom strankom i drugim politi~kim protivnicima. Prije razmatrawa doga|aja koji su potresali Crnu Goru, ~ije posqedice ~ak i danas osje}amo, neophodno je ukazati na tada{wu politi~ku scenu, metod i instrumente vlasti koji }e biti primijeweni nad politi~kim neistomi{qenicima. Na politi~koj sceni Crne Gore, pored kluba{a i prava{a i lojalne opozicije, tj. Miju{kovi}eve grupe, postojao je jo{ jedan politi~ki pokret od 1905. godine koji se nazivao Omladinski pokret. Wega je vodila crnogorska omladina i postao je realna politi~ka snaga, a u formalno strana~kom ustrojstvu moè se re}i da nije bio razli~it od prava{a i lojalne opozicije, koji, kao ni ovaj pokret, nijesu imale politi~ki program i statut. Zbog ~estog poistovje}ivawa
314
Jovan B. Marku{
Omladinskog pokreta i Narodne stranke, vjerovatno zato {to su bili protivnici vlasti i `rtve terora, korisno je radi razumijevawa doga|aja koji su uslijedili predo~iti {to su pisali neki savremenici i istori~ari koji su se detaqno bavili ovom temom. Savremenik ovog pokreta Nikola \onovi}, publicista i poznati advokat, pi{e o Omladinskom pokretu sqede}e: Ova crnogorska univerzitetska grupa imala je izvanredan duh i odva`nost. U woj su bili kasnije najizrazitiji politi~ki qudi u Crnoj Gori. U~inio bih naào wihovoj nekada{woj mladosti, wihovom zanosu i po`rtvovawu ako se ne bi ukazalo na zna~aj i vrednost wihovog rada. Mnogi nisu interesantni po onome {to su kasnije postali u ìvotu. Ali preko wihovog zna~ajnog omladinskog rada ne moè se pre}i }utke. Ova omladinska grupa u{la je u ìvot vrlo razli~ito po li~nim putevima: neki su bili na smrt osu|eni; neki na ve~itu robiju; neki na mawe i ve}e vremenske kazne, a neki oti{li u slu`bu. Wen zna~aj bio je u tome {to je to bila prva ve}a grupa crnogorske univerzitetske omladine koja je otvoreno u{la u politi~ku borbu ne samo za demokratiju i ustavne slobode u Crnoj Gori ve} i u revolucionarnu akciju za ujediwewe svih Srba. Do 1906. godine ova grupa je imala 16 ~lanova. Godine 1907/8. pove}ala se jo{ za desetak novih. Iako je bila objediwena demokratskim duhom i {irokim nacionalnim te`wama, ipak su se u ovoj grupi zapaàle dve struje: jedna koja je teìla poglavito demokratizaciji Crne Gore, i druga koja je sem toga teìla jedinstvu sa Srbijom. A to je opet stvarawu jedne ve}e demokratske srpske dràve, sa vi{e snage i objektivnih uslova da izvr{i jednu ve}u nacionalnu i dru{tvenu misiju. Postavqalo se ~esto pitawe: da li treba, i da li je mogu}no, da se izbegnu dinasti~ka pitawa i lokalna pitawa. Jedan mawi deo ove grupe imao je u tom pogledu izvesnu rezervu. Najizrazitiji predstavnici ove grupe bili su: Marko Dakovi}, Todor Boòvi}, Jovan \onovi}, Lazar Damjanovi}, \uro Vojvodi}, Mom~ilo Kosti} itd. Ova grupa se javqa prvi put kao cjelina svojim poznatim pamfletom: Rije~i crnogorske univerzitetske omladine, koja je u Beogradu objavqena u vidu bro{ure. A kasnije od{atamnpana i u onda{wem beogradskom Dnevnom listu. Ova je publikacija dovela celu grupu pred cetiwski okru`ni sud. Dolazak ove grupe na Cetiwe uzbudio je cijelu Crnu Goru. Narod je u ovoj |a~koj grupi gledao neustra{ive borce za slobodu. Op{te uzbu|ewe i simpatije za studente opomenulo je Kwaza da bi osuda mogla imati neprijatnih reperkusija, pa se nastojalo da se proces zavr{i pu{tawem ispod su|ewa.
315
Kwaz je jo{ jednim ve{tim gestom gledao da zagladi teàk utisak pa je studentima poklonio hiqadu kruna da se vrate natrag na studije. Cela ova grupa bila je apsorbovana politi~kim i nacionalnim radom. Nekih naro~itih intelektualisti~kih naklonosti nije pokazivala. Takvo je bilo vreme: sva pa`wa srpske omladine onog vremena bila je uprta u nacionalne stvari. Sa odu{evqewem se i{lo ~ak i u makedonske komite, kao da se smatralo, da za pero i kwigu ima vremena. Jedini Ra`natovi} iz ove grupe bavio se pesni{tvom. J. \onovi} i T. Boòvi} jo{ tada po~iwu da se bave novinarstvom. Kasnije su postali profesionalni novinari i pisci. U vreme ove zapo~ete borbe 1906-7. godine u ovoj studentskoj grupi najvi{e su se isticali: Todor Boòvi} i Marko Dakovi}. Boòvi}, odva`na, stvrdnuta, nepristupa~na priroda, koji je te{ko pravio kompromis sa suprotnim uverewima i shvatawima. Koliko je bio subjektivan i nesalomqiv toliko radqiv, pravi~an i bez zadwih namera. Wegova visoka eti~ka vrednost jedva je savla|ivala wegovu odse~nost i iskqu~ivost, i stavqala ga u centar svake odva`ne i ozbiqne akcije. Ni najmawe fantasta, prirodwak po studijama, umeo je da se udubi u svaki problem. Nasuprot Boòvi}u, Dakovi} je kao student bio ve{tiji, pristupa~niji i okretniji, sa razvu~enom hercegova~kom mogu}no{}u da pomiri o{tre suprotnost, naj~e{}e li~ne prirode, koje su ~esto izbijale u ovoj grupi. On je stao na ~elo ove grupe onda kada su wene re~i bile najtoplije i najsugestivnije. Ona je ~inila i re~ju i perom, i delom, da se ciqevi wene borbe ostvare. Wena moralna snaga bila je velika. Ona je stvorila zavidan autoritet, jednome izme|u sebe ravnih i on je to opravdao. Ovaj omladinski pokret bio je blizak Narodnoj stranci, u koliko je ona bila opoziciona, i ukoliko su neki weni ~lanovi delili mi{qewe Omladine u pogledu odnosa sa Srbijom. Ve}ina naroda u Crnoj Gori u pogledu unutra{weg ure|ewa i deobe vlasti sa vladaocem bila je sa Narodnom strankom, a u pogledu daqih nacionalnih te`wi i akcije sa omladinom. Takvo je bilo stawe 1907. godine. Ova toliko poznata Rije~ bila je temperamentan studentski sastav nepovezan dovoqno, i pun praznih verbalnih turnira. Wene ocene ustavnih propisa, delom su nespretne i pogre{ne, ali je u woj bilo i sna`nih revolucionarnih akcenata, {to je ~inilo da wen op{ti utisak ostaje snaàn. Ona nije podbacila ni u narodu u Crnoj Gori, ni u jugoslovenskoj {tampi, koja je poklonila dosta pa`we ovom omladinskom protestu.
316
Jovan B. Marku{
Jedan deo ove omladine bio je kasnije te{ko optuèn u Bomba{koj aferi. Jedan najmawi broj, naàlost, na{ao se s druge strane, kao svedok.1 O odnosu omladinskog pokreta i Narodne stranke dr Jago{ Jovanovi}, istori~ar, pi{e: Crnogorska studentska omladina, koja se {kolovala u Beogradu, nastavila je sa vrlo èstokim napadima na kwaza Nikolu i wegovu vladu. Saradwom u raznim listovima, pisawem bro{ura i protesta, ona je ù~no reagovala na nasiqe u zemqi, nazivala je izbore najve}om i najodvratnijom prevarom, a one koji su ih provodili satrapima i odvratnim tirjanima. Tomanovi}eva vlada je bila ubije|ena da ovu omladinsku kampawu pomaè zvani~na Srbija i da ona daje crnogorskoj omladini materijalna sredstva i moralnu podr{ku za ovakav rad. U tome smislu po~eli su da pi{u i vladini slu`beni listovi na Cetiwu. Omladina je tako davala sna`nu podr{ku Narodnoj stranci u zemqi. Ali kako je izme|u omladine i ~lanova Narodne stranke, naro~ito wenog vo|stva, dosta ~esto dolazilo do nesuglasica i nesporazuma, pa i do krupnih neslagawa, naro~ito u metodama borbe, omladina je poku{ala da to izgladi. Poku{avala je da kluba{e nagovori na stvarawe nekog jedinstvenog fronta protiv kwaza i Tomanovi}eve vlade. U tom ciqu polulegalno do{li su iz Beograda u Crnu Goru dva tek diplomirana pravnika, Marko Dakovi} i Lazar Damjanovi}. îm su do{li stupili su u vezu sa istaknutijim prvacima Narodne stranke i sa nekoliko uglednijih qudi u narodu da se sa wima sporazumiju o na~inu kako da povedu borbu protiv tirjanske vlasti u zemqi. Dakovi} i Damjanovi} su nastojali da Narodnu stranku, kluba{e, nagovore da prihvati metode borbe koje misli da preduzme omladina. Naime, oni su traìli bezobzirnu borbu, nasiqem na nasiqe, krv za krv, ali kluba{i takav metod nijesu htjeli. Omladina je sama spremala borbu, mimo kluba{a, ali je vjerovala da }e ih na kraju privoqeti da i oni pristanu na wihov metod borbe. Poku{aj Dakovi}a i Damjanovi}a da usklade akciju omladine i akciju kluba{a u primjeni ovih metoda nije uspio, jer kluba{i takve metode nijesu htjeli. Kluba{i bi vi{e voqeli kada bi omladina pristala da se poja~a demokratska borba u narodu, da se pridobije narod za odlu~nu akciju vr{ewa pritiska na kwaza da se dràva organizuje na demokratski na~in.2
__________________ 1 Nikola \onovi}, Crna Gora pre i posle ujediwewa, Beograd 1939, str. 66-68 2 Jago{ Jovanovi}, Istorija Crne Gore, Podgorica 1995, str. 354-356
317
Lazar Damjanovi}
Marko Dakovi}
Todor Boòvi}
Mihailo Bojovi}, Marko Dakovi} i Jovan Vukoti} (slijeva nadesno) za vrijeme emigracije u Srbiji
O metodu koji }e vlast primijeniti u predstoje}oj bezobzirnoj borbi protiv Narodne stranke i Omladinskog pokreta Nikola \onovi} pi{e: Cela ova polugodi{wa groznica, puna r|avih pojava: nasiqa, hap{ewa, ubistava otpu{tawa iz slu`be, zavr{ava se: Cetiwskom aferom sa bombama. Austrijska metoda lomqewa nacionalnih pokreta bila je: pakovawe i ude{avawe afera, pa onda hap{ewe i osu|ivawe istaknutih
318
Jovan B. Marku{
narodnih boraca. U to doba ta je metoda obilato upotrebqavana u jugoslovenskim zemqama pod Austrijom. U Zagrebu se stvara Veleizdajni~ki proces. Glavno je bilo slomiti Pribi}evi}e, oko kojih se okretala skoro cela srpska stvar pod Austrijom, pomo}u Srpskog revolucionarnog statuta. U Be~u Fridjungova optu`ba, u Beogradu Vasi}eva afera, svuda ista sredstva sa istim ciqem: kompromitovati i onemogu}iti pribirawe za borbu srpskih nacionalnih snaga. Kwaz i wegovi savetnici padaju na isti recept: da se preko jedne afere oslobode svojih politi~kih protivnika i da tu aferu stave na teret beogradskih politi~kih krugova. Svuda skoro isti dokazi ista dokumenta: la`ni svedoci i provokatori. \or|e Nasti}, Trebiwac, javqa se kao svedok u svim aferama. Dolazi na Cetiwe i otkriva tobo`wi plan skovan u Beogradu i Kragujevcu, za uni{tewe jedne srpske dinastije, a on kao Srbin, da nije hteo na to da pristane.3 Da bi se mogao uspje{no primijeniti planirani metod uni{tewa politi~kih protivnika, kao novi instrument vlasti osnovana je politi~ka tajna policija. O vremenu formirawa ove slu`be dr @ivko M. Andrija{evi}, istori~ar, pi{e izme|u ostalog: Prikupqawem tajni u Crnoj Gori bavilo se i posebno odjeqewe Ministarstva unutra{wih djela. Ovo odjeqewe je formirano krajem XIX vijeka, i imalo je zadatak da prikupqa informacije koje su bitne za vladarevu sigurnost. Po~etkom XX vijeka ovo odjeqewe se bavilo i {pijunirawem opozicije, a imalo je na raspolagawu dvadesetak tajnih policajaca. Za neupu}ene, to su oni policajci za koje ne znate da rade u policiji... U Crnoj Gori je pored tajnih policajaca policijski posao radila i razgranata dou{ni~ka mreà, koja je funkcionisala na dobrovoqnoj bazi.4 Politika tajna policija nije se bavila samo politi~kim protivnicima ve} i djecom, kao i svima onima koji su iskazali revolt protiv terora. Prije izbora i prije politi~kih procesa u septembru 1907. je do{lo do napada toqaga{a na gostionicu Mihaila Jovanovi}a, gdje su stanovali i hranili se mnogi prvaci Narodne stranke, koji se tragi~no zavr{io smr}u wegove djece. Tih dana su pripremani i napadi na ku}e najistaknutijih prvaka Narodne stranke na Cetiwu. U odbranu ugroènih prvaka Narodne stranke kao i porodice Jovanovi} stali su kom{ije, drugovi, ~lanovi radni~kog dru{tva i jedan broj |aka cetiwske gimnazije.5 Zbog odbrane nedu`nih od nahu{kane
__________________ 3 Nikola \onovi}, isto, str. 70-71 4 @ivko M. Andrija{evi}, Nacija s gre{kom, Cetiwe 2004, str. 258 5 Nikola [kerovi}, Crna Gora na osvitku 20. vijeka, Beograd 1964, str. 365-366
319
gomile toqaga{a, koja je prije svega eti~ki ~in, postali su predmet obrade politi~ke policije. O ovome dovoqno govori jedan dokumenta, koji smo skoro prona{li u arhivi Dvora kwaza Nikole. On je interesantan i po tome jer pokazuje kako je izgledao izvje{taj i na ~emu se zasnivao predlog tajnog politi~kog policajca. U ovom prili~no o{te}enom dokumentu pi{e, izme|u ostalog, sqede}e: Povjerqivo br. 28-1907 U ovim danas nesno{qivim prilikama, koje stvaraju partije Crne Gore du`nost mi je, uonoliko koliko sam razumio i sva}am primjetiti: Ovamo{we Radni~ko Dru{tvo, ~iji su ~lanovi ~vrsti bedem i najboqi oslonac Narodnog kluba i koji pored toga pripadaju partiji socijaldemokrata, trebalo bi da u roku od 48 sati, a i prije poni{titi, s razloga: 1) [to wihov potpredsjednik glavni faktotum6 Jovo Lazarevi}, biv{i {tanapdur, (rodom iz Boke Kotorske) je glavni podstreka~ tajni, koji je ina~e uvijek stajao u ~vrstoj vezi s Dajkovi}em, |acima, na{ima politi~kim nezadovoqnicima, a svud je iste pratio i sastajao se. Zatim je isti jednom prilikom i otpratio Rajkovi}a biv{eg {tampadura do Kotora, a ~uvenog buntovnika. S jednom rije~i, on je Jovo Radni~ko Dru{tvo i obrnuo na gorwi sistem, koji }e ako se to silom ne preduprijedi biti u budu}e izvr{ioc svijeh atentata, zala i neprilika. To radni~ko dru{tvo je sastavqeno, gotovo iz elemenata tu|inaca, jer isti i s wima upravqaju, ako ne javno, a ono tajno. 2) Blaò Marku{, koji je nekad bio tobo{ ~estit... protivnik dana{we Vlade, ina~e Kluba{, i {to vi{e, u wegovoj butigi ~ine se tajni sastanci, tako na primjer... Ilija Ivkovi}a (Mazalo) austrijski bjegunac i veliki socijalist je nekoliko dana prije, iz... u Kotor u pratwu s nekim neprijateqem... bio u butigi7 Blaòvoj i tu se dogovarao. Dakle, Blaòva butiga sluì kao centrum, sastanka.8
__________________ 6 Faktotum glavni ~inilac, onaj koji sve radi 7 Butiga radwa, radionica 8 Zbog ovakvih dostava, na{ |ed Blaò Marku{, pored stavqawa pod strogi nadzor je izgubio unosan posao kod vojske i dvora. Kao uspje{an trgovac i vlasnik radionica za vojne uniforme i narodne no{we bio je vojni i dvorski liferant (dobavqa~) do 1907. god. To }e ponovo postati 1913, kada su se politi~ke prilike promijenile.
320
Jovan B. Marku{
3) Gega Guraku}i, turski poslanik, radi kod Blaà Marku{a, sekundira svemu tome, ~lan je Radni~kog dru{tva s bratom mu Simom, bio bi sjutra u stawu u~initi kakvo nevaqalo djelo. 4) Za Iliju Mazala, zna se, on je uz Jova Lazarevi}a prvi buniteq i podstreka~ radikala, a jo{ k tome Austrijanac9, i ìvi sa ènom neoèwen (mantewutom)10.
Daqe su ~lanovi Dru{tva Radni~kog: Blaò Radifkovi}, Risto Tanovi}, Ilija Tanovi}, Milo Radov Ivani{evi}, Ne{o Golubovi}, \uro Grgurovi}, biv{i àndar Vido Perunovi}, sa cijelom bra}om Perunovi}a, koji potowi Vido, mogao bi u~initi kakvo zlo osvete... Zatim Anton Debede... Ovo Radni~ko dru{tvo mora da je u vezi sa svima koji pre|u granicu, na{u, jer se od strane Kluba{a najvi{a nada polaè u Radni~ko cetiwsko dru{tvo za izvr{avawe wihovih planova. Na isti na~in polaè se jo{ nada, i na |akove Gimnazije (vi{ih razreda) ~ije su vo|e sin pok. Rista Tupowe, sinovi Qepave, sinovi Iva \onovi}a,... i ti |aci, koji ina~e stoje u vezi sa Radni~kim dru{tvom, bi u eventualnom slu~aju zajedno u akciju sa wima. Dva briva~a koji su prije bili u [aka, i on ih je i{}erao od sebe zbog politike, otvorili su nedavno du}an, i oni se prte u politku, s radni~kim dru{tvom (tu|i podanici) osobito jedan od wih Milan ôli} (javno je u kafani govorio da je Kluba{, a tu|i podanik) i to u prisustvu [awa Hoti i drugih. Dakle, ovo su stupci Radni~kog dru{tva, tu|i podanici uz pripomo} Kluba te sam mi{qewa da se energi~no preduzmu mjere i da se naprijed I) Svi tu|i podanici, bjegunci austrijski koji pripadaju radni~kom dru{tvu, i koji su ~lanovi istog, pro}eraju radi rada i blagostawa u prestolnici, preko granice i oni, koji ijole stoje u vezi s dru{tvom. II) Radni~ko Dru{tvo, kao leglo da se poni{ti, jer ako se to ne u~ini uvu}i }e se u nas ono, {to i po u drugim dràvama, |e su revolucije i bune te }e bit te{ko to onda potuliti. III) Da se crnogorski podanici radnici koji su ~lanovi Dru{tva, strogo ukore i stave pod strogi nadzor. IV) ... oko Spasoja Pileti}a...
__________________ 9 Ilija Ivkovi} (Mazalo) nije Austrijanac, ve} Srbin koji je emigrirao iz austrougarske vojske. 10 Mantewuta - izraz za qubavnicu
321
Faksimil prve stranice izvje{taja Tajnog politi~kog policajca o cetiwskim narodwacima (kluba{ima) iz 1907. Izvor: Narodni muzej Crne Gore - Arhiva dvora, dok.br.260, fasc. za 1907.
322
Jovan B. Marku{
Jovo Lazarevi}
Blaò M. Marku{
Blaò Radifkovi}
Milo Radov Ivani{evi}
323
Radnici koji su ~estiti i po{teni ne pripadaju ni Klubu, ni Radni~kom dru{tvu i koji su za ono sve, za{to je svaki Crnogorac, koji qubi svog gospodara i Domovinu...11 Ova dostava nije potpisana kao ni mnoge druge. Dr @ivko M. Andrija{evi} o nadzoru politi~ke tajne policije, za koji je kori{}ena ~ak i vojska, pi{e: Kako je izgledalo nadgledawe opozicije u Crnoj Gori svjedo~i dokument, koji je kapetan iz Vasojevi}a uputio oblasnom upravitequ: Po{to sumwam na nekoliko li~nosti u podru~noj mi kapetaniji, kojima bi trebalo postaviti no}no tajnu straù okolo wihovih ku}a, da paze za sastanke sa izrodima i izdajnicima na{e domovine, to molim Vas, Gospodine Upravitequ, da poznatim Vam putem posredujete |e treba, da mi se stavi (na raspoloèwe) nekoliko vojnika... I na kraju zakqu~ka sqede}e: Spiskove saradnika tada{we policije, pa ~ak ni jedno jedino ime, nijesmo uspjeli na}i u cetiwskom Arhivu, iako smo svaki dokument Ministarstva unutra{wih djela pa`qivo pregledali. Jedino {to smo na{li, a {to ukazuje na postojawe saradni~ke mreè, jesu konstatacije: saznajem od pouzdane veze ,kako mi javqa moj ~ovjek, i sl. Policija, izgleda, dobro ~uva svoje qude, ~ak i od radoznalih istori~ara, tako da dana{wi saradnici ove slu`be mogu mirno raditi svoj plemeniti posao.12 Nema razloga da ne vjerujemo dr Andrija{evi}u da u Arhivu nema spiskova saradnika tajne policije, tim vi{e jer je u raznim periodima bilo uni{tavawa arhivske gra|e kao i ~i{}ewa politi~ki neprijatnih dokumenata. Me|utim, kao {to u jednom ~lanku dr Andrija{evi} pi{e, prvi spisak tajnih policajaca nije nikakva tajna. Istori~arima koji se budu bavili ovom temom mogu korisno posluìti kwige vojvode Sima Popovi}a, Jovana \onovi}a, Nikole [kerovi}a i Janka To{kovi}a jer u wima mogu prona}i i imena, ne onih koji su profesionalno bili tajni policajci ve} i onih koji su bili saradnici tada{we tajne politi~ke policije. Onaj koji poznaje dana{we stawe u Crnoj Gori, a i rodbinske veze, ne moè a da ne primijeti kontinuitet u obavqawu ovog plemenitog posla. Koliko je bio plemenit pokazuju sva na{a me|usobna satirawa u dvadesetom vijeku. Rezultat ovog zlog sjemena je davno re~en: Ko ti izvadi oko? Brat Zato je rana toliko duboka! Najava obra~una sa politi~kim protivnicima je bila 25. oktobra 1907. u Narodnoj skup{tini, kada je kwaz Nikola prestonu besjedu
__________________ 11 NMC Arhiva Dvora, dok. br. 260, fas. za 1907. godinu 12 @ivko M. Andrija{evi}, isto, str. 258
324
Jovan B. Marku{
zavr{io ovim rije~ima: Ovih dana otkriveno je pripremawe za uàsni poku{aj, da se Crna Gora obezglavi, preda vlasti anarhije i uni{te zajedni~ke tekovine Moga naroda i Moga Doma. Ali, hvala Svemogu}em Bogu, vje~nom ~uvaru Crne Gore i Moga Doma, poku{aj nije uspio, i na{a otaxbina spasena je od kobnih po{qedica. Moj narod, kao uvijek u te{kim trenucima, i u ovoj prilici pokazao je onu svoju vjekovnu qubav i odanost prema Otaxbini i Mome Domu. (Glasovi: Smrt izdajnicima ìvio Gospodar!)13 Zvani~no saop{tewe o otkrivawu bombi objavqeno je 27. novembra 1907. u Glasu Crnogorca gdje se izme|u ostalog kaè: U stawu smo da saop{timo, da je otkriven plan i poku{aj za izvr{ewe jednog zlo~ina~kog i za Crnu Goru kobnog zami{qaja... Pritvoreni Rajkovi} priznao je, da je u krugu pomenutih lica u Biogradu i jo{ nekih, kojima ne kazuje imena, ~uo za plan, po kome je pomo}u tih bomba trebalo izvr{iti takav prevrat u Crnoj Gori, koji bi obuhvatio i najve}e svetiwe svakojega sina ove zemqe!... Sve ìvo u miloj nam domovini, {to di{e rodoqubqem i gaji u srcu svom ideale, ~ije je ostvarewe tijesno vezano za svetiwe na{ega naroda, duboko je potreseno i uvrije|eno ovom vije{}u, osje}aju}i odvratnost prema poku{aju izvr{ewa gore navedenog plana.14 Prvi akt novoizabrane Narodne skup{tine bio je Zakon o ustrojstvu suda za su|ewe anarhisti~kih zlo~ina. Ukazom kwaza Nikole predsjednik Vlade je ovla{}en da Narodnoj skup{tini da predlog zakona. Vlada je taj prijedlog iznijela pred Narodnu skup{tinu, koji je poslije debate oko nekih pojedinosti usvojen kao Zakon. Predsjednik Narodne skup{tine, po{to je vidio da su svi poslanici jednodu{ni, predloìo je da povi~emo i osudimo taj pokret sa rije~ima: Doqe izdajnici, na {to su se poslanici odazvali burno i jednodu{no vi~u}i Doqe izdajnici15. Jasno je bilo da }e bombe posluìti za obra~un sa Narodnom strankom, kao nosiocem gra|anskog demokratskog pokreta u Crnoj Gori. Otkrivawem bombi koje su iz Srbije donesene u Crnu Goru nastala je Cetiwska afera sa bombama. O aferi je u literaturi pisano dosta, i neki problemi u vezi sa wom veoma detaqno su obra|eni, mada se mora primijetiti da ima pitawa koja nijesu jo{ dovoqno rasvijetqena. Ciq ovog rada nije detaqno upu{tawe u bomba{ku aferu ve} }emo se samo zadràti, najvi{e koliko je to mogu}e, na posqedicama po pripadnike Narodne stranke.
__________________ 13 St. b. 1907, 24 14 Glas Crnogorca, br. 47, 27.10. (09.11) 1907. 15 St. b. 1907, str. 34-36
325
Neposredan povod za nabavku bombi bilo je predstavqawe te{kog stawa u Crnoj Gori koje je emigrant Petar Novakovi} po~etkom oktobra 1907. saop{tio Todoru Boòvi}u i Jovanu \onovi}u, jednima od vo|a crnogorske univerzitetske omladine. Koliko je poznato, ideja za nabavku bombi potekla je od Boòvi}a i \onovi}a. Bombe se u to vrijeme smatrane najefikasnijim revolucionarnim sredstvom koje su upotrebqavali ruski revolucionari i srpski komiti na turskoj teritoriji, posebno u Makedoniji. Kada su i kako crnogorski studenti nabavili bombe, postoje razli~iti podaci kao i o po~etku pri~e o bombama. O tome kao i toku afere izme|u ostalog, pi{e dr Novica Rako~evi}: Reìmu u Crnoj Gori, oli~enom u vladi Lazara Tomanovi}a, nije i{lo u interes ako bi se dokazalo da su bombe nabavqene poslije wegovog dolaska na vlast, jer bi to navodilo na zakqu~ak da su bombe nabavili pristalice Narodne stranke radi li~ne odbrane od terora. Mistifikacija oko navodne zavjere u Beogradu po~ela se ra|ati na Cetiwu ve} u februaru 1907. godine, i to ba{ kada Nasti} putuje u Kragujevac. To treba osobito imati u vidu, a to je vrijeme kada je u Crnoj Gori na vlasti kluba{ka vlada Andrije Radovi}a. Radovi} pri~a kako mu je jednog dana u februaru kwaz Nikola rekao: da se u Beogradu sprema ne{to stra{no protivu Crne Gore. Na pitawe Radovi}a {ta se to sprema (kako bi mogao pisati Pa{i}u i zamoliti ga da to sprije~i) kwaz je odgovorio: Re}i }u ti kad bude vrijeme. Po dolasku za predsjednika vlade Tomanovi} je dobio anonimnu obavijest o pripremam za revoluciju. On poziva Andriju Radovi}a, i moli ga da ne diè revolucije. U maju kwaz putuje u Be~. Krajem maja Nasti} je imao razgovore sa Qubom Jovanovi}em i Ja{om Nenadovi}em i, kako pi{e, tada je po~eo naslu}ivati da se radi o nekoj teroristi~koj akciji protiv Crne Gore. Nasti} tvrdi da je Ja{a Nenadovi} odràvao bliske veze sa crnogorskim emigrantima, a osobito sa Markom Dakovi}em koji je ostao u Crnoj Gori i otuda slao pisma Qubi Jovanovi}u, ali ih je Jovanovi} zadràvao. Kazivawa Nasti}a ne odgovaraju stvarnosti. U vrijeme kada su po wegovom kazivawu bombe nabavqene, u Crnoj Gori je sasvim mirno, reakcija se jo{ ne ispoqava. O bombama koje su navodno u to vrijeme nabavqene ne zna ni{ta nijedan jedini Crnogorac, ni u Beogradu ni u Crnoj Gori. Bombe koje su uhva}ene u Crnoj Gori nabavqene su tek u oktobru. Prihvatqive su tvrdwe Jovana \onovi}a, jednog od onda{wih vo|a crnogorske omladine, kada kaè: Spremati ne{to protivu reìma i politi~kog poretka u jednoj zemqi, a bez znawa ma koga od aktivnih politi~kih radnika savr{eno je
326
Jovan B. Marku{
nemogu}e. Informacije o navodnoj zavjeri u Srbiji protiv Crne Gore kwaz je dobijao uglavnom preko austrijskih agenata. U tome se vjerovatno, najvi{e angaòvala Zemaqska vlada Bosne i Hercegovine. Austrougarska se pripremala za aneksiju Bosne i Hercegovine i zato je bilo potrebno {to vi{e produbiti nepovjerewe izme|u Srbije i Crne Gore i stvoriti nesigurnost u Crnoj Gori. Da su austrougarske institucije, a i u prvom redu zemaqska vlada, imale i te kako velikog udjela u bomba{koj aferi tvrdi i onda{wi predsjednik crnogorske vlade dr Lazar Tomanovi}. On kaè: Uo~i aneksije Bosne i Hercegovine, u jugoslovenskoj {tampi nije se dobro pisalo o Crnoj Gori. Austriji je trebalo da {to ja~e zakrvi Crnu Goru sa Srbijom, pa je prona{la famoznog Nasti}a. U Klubu crnogorske univerzitetske omladine bila je donesena samo na~elna odluka da \onovi} i Boòvi} po|u u Boku Kotorsku na sastanak sa Markom Dakovi}em. Agenti, crnogorski i austrougarski, budno su pratili na rad, kretawe i pona{awe crnogorskih emigranata i studenata u Beogradu. Izgleda da je vi{e agenata bilo upoznato sa nabavkom bombi. Tomanovi} pi{e da je iz Zemuna bio dobio anonimnu depe{u sa obavje{tewem: Trgovina upu}ena po suhu i po moru. On poruku nije razumio, dok jedno ve~e nije do{ao neki mladi} i protuma~io mu {ta zna~i ta {ifra. Omladinci umije{ani u aferu sa bombama, u Beogradu nijesu ni{ta mogli kona~no odlu~iti o upotrebi bombi. To je bilo mogu}e u~initi tek kada se do|e u vezu sa Markom Dakovi}em koji se nalazio u Kotoru. Iz Beograda su do{li u Boku Kotorsku tri studenta: Todor Boòvi}, Jovan \onovi} i \uro Vojvodi} i sa wima emigrant Petar Novakovi}. Osim pomenute ~etvorice, onih dana jo{ su se neka lica kra}e zadràvala u Boki, gdje su se sretala sa Dakovi}em, ali se nijedan od wih nije duè zadràvao u Kotoru. Da ne bi pali u o~i austrijskoj policiji, ~etvorica crnogorskih omladinaca rasturili su se u razna mjesta u Boki. Na prvom sastanku u Risnu (odrànom, izgleda, 28. oktobra) razmotrili su op{tu situaciju i rije{ili: 1) Ako izbiju neredi prilikom izbora, kako se to o~ekivalo, da odmah pre|emo granicu, do|emo u kontakt sa starijim drugovima, izvestimo drugove u Beogradu i u borbi uzmemo u~e{}e {to boqe moèmo; 2) da se odmah po{aqe kurir na Cetiwe, potraì kontakt sa vo|stvom, i ono izvesti da smo stigli: 3) sve dotle, dok se ne stupi u vezu sa vo|stvom, da se bombe drè na sigurnom mestu i ne preduzima nikakva izolovana akcija. Prema dosta sigurnim podacima, na tom prvom sastanku, a ni na sastancima odrànim kasnije, nije
327
bilo govora o atentatu na kwaza Nikolu i wegovu porodicu. Na borbu sa kwazom Nikolom pomi{qalo se samo u slu~aju gra|anskog rata. Po{to su izbori protekli u miru, omladinci su na sastanku 3. novembra razmatraju}i situaciju do{li do zakqu~ka da bombe sklone na sigurno mjesto, jer su od nekih |aka bili obavije{teni da se na Cetiwu zna da su bombe do{le i oni su posumwali na Rajkovi}a da je on na neki na~in stavio to policiji do znawa, jer je u me|uvremenu putovao na Cetiwe. U vrijeme dok su boravili u Boki omladinci nijesu imali veze ni sa jednim od vo|a Narodne stranke ilu istaknutijim ~lanom stranke koji su ostali u Crnoj Gori, niti su od wih dobijali kakvih vijesti ili poruka. Zato su odlu~ili da bombe sklone na sigurno mjesto, da Rajkovi}a uklone iz Kotora, da u najkra}e vrijeme do|u u vezu sa vo}stvom u zemqi; ako ne uspiju, onda da se povuku iz Boke i sa~ekaju povoqnije vrijeme za rad. Umjesto da se bombe sklone na sigurno mjesto, wih je Rajkovi} ponio na Cetiwe i predao vlastima. Policija je uhvatila i ]ulafi}a, koji je prenio bombe preko Sanxaka. Za rasvjetqavawe nekih pitawa iz bomba{ke afere naro~ito je interesantna zagonetna li~nost tipografa Stevana Rajkovi}a koji je u Beograd do{ao oko 15 dana ranije no {to je prihvatio zahtjev omladinaca da bombe nose u Boku Kotorsku. Omladinci nijesu mnogo ispitivali wegovu pro{lost, wegove namjere i ciq wegovog dolaska u Beograd. Mada se dokumentovano ne moè izri~ito potvrditi, ipak se ako se pa`qivo analiziraju sve ~iwenice i okolnosti name}e zakqu~ak da je Rajkovi} svjesno ili nesvjesno postao agent crnogorske policije. Po{to su kwaz Nikola i crnogorska Vlada ve} s proqe}a 1907. godine dobijali vijesti da se u Beogradu stvara zavjera protiv reìma u Crnoj Gori, pa ~ak i da }e biti poslate bombe, i to mnogo ranije nego {to su bile nabavqene, sasvim je razumqivo da je kwaz Nikola nastojao da bude upoznat sa svim namjerama studenata i emigranata. S druge strane, kwazu je bio potreban kompromituju}i materijal za obra~un sa Narodnom strankom i za optu`bu zvani~ne Srbije da pomaè studente i emigrante i da se mije{a u unutra{we stvari Crne Gore. Zato su wemu bombe dobro do{le. Moè se pretpostaviti da je crnogorska policija zavrbovala Rajkovi}a da preko wega do|e do bombi. Takvu pretpostavku omogu}uju i neke ~iwenice. Vrijedan pa`we fakat da je Rajkovi} na prvom saslu{awu kazao da je u Beograd po{ao u dru{tvu Stevana ]ur~i}a, urednika Beogradskih novina i li~nog prijateqa Kwaza Nikole. Dakovi} je slao Rajkovi}a iz Boke na Cetiwe da mu obavi neki posao, pa je mo`da i tada uredio sa policijom da donese bombe. Tako|e je va`na ~iwenica da Rajkovi}a na grani~nom
328
Jovan B. Marku{
prelazu nije pretresla ni austrijska ni crnogorska policija, iako su tih dana vr{eni strogi pretresi lica koja su prelazila granicu. Rajkovi} je prvo donio bombe na stan ministra unutra{wih poslova vojvode Laki}a Vojvodi}a i, na wegovo veliko zaprepa{}ewe, rekao mu da je donio one bombe. Daqe, Rajkovi} nije uhap{en odmah, nego tek sjutradan poslije podne, i to: stavqen u pritvor u oblasnu upravu umjesto da bude poslat u istra`ni zatvor. Evo jo{ nekih podataka u vezi sa tim. Prema pisawu istori~ara Vladimira ]orovi}a, uloga Nasti}eva u vezi s bombama koje su poslate u Crnu Goru na vrijeme je otkrivena. Sumwaju}i ve} od ranije u Nasti}a, srpski krugovi u Sarajevu nastojali su da se domognu wegovih hartija i u tome su uspjeli, zahvaquju}i politi~aru Vasiliju Gr|i}u i akademskom slikaru [piru Bocari}u. Sa jednim va`nim dokumentom, na Cetiwe je upu}en Atanasije [ola, jedan od najuglednijih mostarskih Srba, da crnogorske mjerodavne krugove obavijesti o Nasti}evoj ulozi i motivima. [ola je pri~ao da mu je Nasti} {pijun austrijski...
Vojvoda Laki} Vojvodi}
Ne razmi{qaju}i mnogo o posqedicama, kwaz je bio odlu~an na obra~un sa Narodnom strankom, tj. sa opozicijom u zemqi. Ne samo to, nego je on htio da reìrawem procesa kompromituje Srbiju, èle}i da pokaè javnosti da se opozicija u Crnoj Gori nije javila kao rezultat dru{tveno-ekonomskih odnosa u zemqi, nego da je ona organizovana spoqa, tj. iz Srbije. Optuùju}i Srbiju za mije{awe u unutra{we stvari Crne Gore, kwaz Nikola je èlio da pred svjetskom javnosti umawi wen ugled. U tu svrhu koristio je sva raspoloìva sredstva. Glas Crno-
329
gorca isti~e kao veoma karakteristi~no pisawe nekih beogradskih listova da je ve} 3. novembra po Beogradu kruìla vijest da je kwaz poginuo, a bombama su u{li u trag 5. novembra. Na Cetiwu je 16. novembra organizovan miting gra|anstva na kojem je usvojena rezolucija kojom se osu|uju izrodi i izdajnici koji posluì{e kao slijepo oru|e paklenom preduze}u. U rezoluciji se isti~e zadovoqstvo {to je izdajni~ki i zlikova~ki plan ponikao van granica Crne Gore. Osu|eno je dràwe srpske nebratske {tampe {to svojim pisawem ometa pravilan i prirodan razvoj crnogorskih unutra{wih prilika i izraàva najodanija podajni~ka vjernost kwazu Nikoli i wegovom domu. Koliko je kwaz davao va`nosti predstoje}em su|ewu u vezi s aferom pokazuje i formirawe posebnog Suda za su|ewe anarhisti~kih zlo~ina. Izgleda da je kwazu Nikoli ideju za to dao bugarski poslanik na Cetiwu Kolu{ev. Za istra`nog sudiju odre|en je Stevo Lopi~i}, svr{eni pravnik. Wemu je kwaz Nikola sa najbliìm saradnicima davao uputstva o tome u kom pravcu usmjeriti istragu, koga uhapsiti i saslu{ati. Lopi~i} je svako ve~e morao i}i u dvor radi podno{ewa izvje{taja o rezultatu istrage. Dvor i krugovi oko wega bili su zainteresovani da Rajkovi} {to vi{e okrivi pristalice zabrawene Narodne stranke. Wemu je dat poseban reìm: bio je smje{ten u zgradi oblasne uprave i dobijao je hranu iz obli`weg hotela. Wega su posje}ivali, pa ~ak i ispitivali i neki visoki funkcioneri dràvne uprave. Pred isqednikom Rajkovi}em je op{irno pri~ao, pa i o stvarima o kojim nije pitan. U iskazima je bio nedosqedan i kontradiktoran. Na prvom saslu{awu Rajkovi} je kazao kako je pristao na zahtjev crnogorskih studenata da zajedni~ki do|u u Crnu Goru i bombama raspr{e crnogorski dvor i ~lanove istog; kao i Narodnu skup{tinu; kazao je da je bombe primio od Todora Boòvi}a, u wegovom stanu, gdje je bio prisutan \or|ije Nasti}, koji je tako|e primio izvjesni dio, kao i kapetan Vaso ]ulafi}. Po{to je Lopi~i} dobio od kwaza nalog da ispituje Rajkovi}a ko je bombe dao Todoru Boòvi}u, on je poveo istragu u tom pravcu. Rajkovi} je otkrio da su glavni akteri organizacije Marko Dakovi}, Todor Boòvi}, Jovan \onovi} i Petar Novakovi}, a da su za organizaciju znali i na wu pristali prvaci Narodne stranke: Mihailo Ivanovi}, Milosav Rai~evi}, Andrija Radovi}, Spasoje Pileti}, Gavrilo Cerovi} i mnogi drugi. Narednih dana imenovao je i druga lica. Reìm je i{ao za tim da bude optuèn {to ve}i broj ~lanova Narodne stranke i wenih pristalica.16
__________________ 16 Novica Rako~evi}, Politi~ki odnosi Crne Gore i Srbije 1903-1918, Cetiwe 1981, str. 58-65
330
Jovan B. Marku{
O na~inu kako je pravqen spisak za isle|ivawe i po~etku novog terora nad pristalicama Narodne stranke dr Nikola [kerovi} pi{e: Nijesu bili potrebni iskazi Rajkovi}a, pa da se po wima povuku na odgovornost tangirana tim iskazima lica. Oxaklija kwaza Nikole znala je ve} unaprijed ko moè da bude zavjerenik i ko treba da bude podvrgnut isqe|ewu. Ve} 25. oktobra dobio je od oxaklije zvani~ni izvje{taj o dijelu afere s bombama spisak osumwi~enih lica, koja je trebalo isqe|ivati . Isqe|ivawem se bavila ~itava grupa qudi koja je iza kulisa odre|ivala kurs vo|ewa administracije i unutra{we dràvne politike. Zvani~no javno odre|eni isqednik morao je da se drì toga kursa. U prvom rukom pisanom spisku predatom isqedniku S. Lopi~i}u bilo je navedeno 13 lica raznih zanimawa i 14 u~enika III-IV razreda gimnazije, koji su osumwi~eni da imaju neku vezu sa otkrivenom zavjerom. Ne{to docnije, istog dana, isqednik je dobio pro{iren spisak osumwi~enih, u koji su unesena nova imena, ali iz kog su izostala neka iz prvog spiska.17 To su, prema Lopi~i}evoj bro{uri, bili narodni poslanici kluba{i: Mihailo Ivanovi}, Spasoje Pileti}, Mitar Vuk~evi}, Marko Radulovi}, Andrija Radovi}, Milo{ Ivanovi}, ~in. Glavne kontrole, Jago{ Radovi}, velikosudija u penziji, Ivo \onovi}, kap. u penziji; poru~. M. Nik~evi}, podoficir vojne {kole, V. Cerovi}; An|a Jovanovi}18, Lina Radovi}19, i Janica I. Ivkovi}; Du{an \onovi}, Mihailo \onovi}, Mirko Begovi}, Stevan Begovi}, Milo Prqa, Savo Vuk~evi}, Jokica Gruji~i}, Milisav Qepava, Vojin Qepava, \or|ije Konti}, Mihailo Matanovi}, Labud Roganovi}, Jovan Vela{evi}. Ne{to kasnije istoga dana isqedniku je predat drugi spisak osumwi~enih lica, koji u cjelini glasi: (li~nosti u zemqi) Stevan J. Rajkovi}, \uro K. Vojvodi}, Vaso R. ]ulafi}, Jovan Milovi}-Bailo, Krsto A. Milovi}, Savo A. Dakovi}, Nikola Ak. Dakovi}, Blaò M. \ukanovi}, Andrija P. Antovi}, Mijat M. ]ulafi}, Ilija M. ]ulafi}, Marko V. ]ulafi}, Akim Dakovi}, dr Milovan Maru{i}, Mihailo Ivanovi}, Mitar Vuk~evi}, Marko Radulovi}, Spasoje Pileti}, Gavrilo Cerovi}, Milivoje Nik~evi}, Vojin Cerovi}, Aleksa Martinovi}, vojvoda Gavro Vukovi}, Marko Vukoti}, Niko T. Martinovi}, Blaò M. Radifkovi}, Mihailo Jovanovi}, Andrija Jovanovi}, Mir__________________ 17 Stevo L. Lopi~i}, Cetiwska bomba{ka afera u vezi sa Zagreba~kim procesom, Beograd 1927, str. 15 18 An|a Jovanovi}, èna Mihaila Jovanovi}a, vlasnika hotela Beograd na Cetiwu. An|a je rodom od ]erani}a iz Drobwaka, u napadu toqaga{a na hotel pucala na napada~e. 19 Lina Radovi}, èna Andrije Radovi}a, k}erka vojvode Boà Petrovi}a Wego{a.
331
ko A. Dakovi}, Marko Suboti}, Blaò T. Dakovi}, Du{an I. \onovi}, Mihailo I. \onovi}, Mirko V. Begovi}, Milo S. Prqa, Savo Vuk~evi}, Jokica Gruji~i}, Milisav Qepava, \or|ije Konti}, Mihailo Matanovi}, Labud Roganovi}, Vukota Pantovi}, Miqan Ivovi}, Mitar \urovi}, Savo \ura{kovi}, Andrija ]etkov Milovi}. (Li~nosti izvan zemqe): Marko Dakovi}, Todor Boòvi}, Jovan \onovi}, Petar Novakovi}, Simo [obaji}, dr F. Lazarevi}, Vujadin O. Vuja~i}, Milo D. Filipovi}, Jovo @. Lazarevi}, Milija Pavi}evi}, Andrija Radovi}, Jovan Toma{evi}, Jovan Kaì}, Gligorije Vuk~evi}, Nikola Vukoti}, Ilija Ivkovi}.
Lina Radovi} (supruga Andrije Radovi}a)
Dr Filip Lazarevi}
Iz ovog se vidi da je otkrivawe bomba samo povod za poja~awe i produèwe progona izvjesnih reìmu nepo}udnih politi~kih li~nosti. Mjere koje je reìm odmah poslije otkri}a preduzeo protiv izvjesnih politi~kih li~nosti to nesumwivo pokazuju. Tako je ve} 24. oktobra Oblasna uprava u Podgorici preko naro~ito izaslanih organa izvr{ila premeta~inu u ku}i Mitra Vuk~evi}a, biv{eg narodnog poslanika kluba{a, u Drèvini, a 25. oktobra je Vuk~evi} straàrno sproveden na Cetiwe. Milosav Rai~evi} je, kako je ve} pomenuto, bio ina~e pod prismotrom policije i prije pojave bomba, a 25-26. oktobra je podvrgnut
332
Jovan B. Marku{
zapisni~kom saslu{awu, i poslije dva dana, pod jakom naoruànom straòm od 10 vojnika pod komandom jednog oficira, sproveden na Cetiwe. Tih dana uslijedilo je hap{ewe Mihaila Ivanovi}a, dr Milovana Maru{i}a, Mitra \urovi}a, kao poja~ana prismotra nad drugim prvacima i prijateqima Narodne stranke... Odràn je sastanak Rova~kog bataqona u plemenskom sredi{tu ]e|e. Vojnicu su pozvani da do|u s oru`jem. Jedna naoruàna ~eta, izgleda prije blagodarewa, ustremila se da napadne ku}u Nikole Jovanovi}a, u~iteqa, biv{eg poslanika Narodne stranke. Blagodare}i energi~nom postupku komandanta bataqona, koji je angaòvao dvije naoruàne ~ete protiv napada~a, sprije~io je razarawe ku}e. Jovanovi} je, me|utim, uhap{en i vezan pod straòm od 5 vojnika upu}en na Cetiwe. Jovanovi} nije izveden pred sud i, izgleda, bio je ubrzo pu{ten na slobodu, wegovo stradawe ograni~ilo se na to {to je vezan propje{a~io preko 100 kilometara i proveo nekoliko dana u policijskom pritvoru. I ku}a mu je spasena od razarawa blagodare}i uvi|avnosti i samoinicijativi komandanta Rova~kog bataqona. To je usamqen slu~aj. Drugi kluba{ki prvaci iskusili su svu teìnu kwaz-Nikolina narodnog suda, kojim je on prijetio kluba{kim vo|ama. Nije se ograni~ilo na mnogobrojna hap{ewa i sprovo|ewa uhap{enih na Cetiwe. [irom zemqe izvr{en je niz razarawa, paqevina i pqa~ki.
Marija Maru{i} (supruga dr Milovana Maru{i}a)
333
Drugog novembra 1907. godine predsjednik op{tine danilovgradske telegrafski izvje{tava da je odràn miting i blagodarewe Bjelopavli}a, sa govorom i rezolucijom, da je u~esnike op{tina po~astila. Telegram se zavr{ava: Sad ba{ razumijeh, da je sino} sa zbora po{lo 150-200 vojnika u Martini}e i poru{ili ku}u serdara Radovi}a (oca Andrije Radovi}a). Tre}eg novembra oblasni upraviteq iz Podgorice izve{tava, potvr|uju}i ru{ewe ku}e serdara Radovi}a, Ministarstvo unutra{wih djela: Danas po podne Vraègrmci su poru{ili ku}u dr Maru{i}a. @ena wegova u odbrani pucala dvaput, niko nije povrije|en. Nekoliko Pipera zaklali su 14 ovaca, koje su pripadale Spasoju Pileti}u, (biv{em poslaniku Narodne stranke), 3 je zadrào kapetanski sud, javqa Oblasni upraviteq i kaè daqe da o~ekuje daqe nerede u Piperima i moli za vojni~ku pomo}! êtvrtog novembra izvijestila je Oblasna uprava u Podgorici svoje Ministarstvo da je u Piperima spaqena ku}a Spasoja Pileti}a, dvije ku}e Pavla Boòvi}a, oca Todora Boòvi}a, a u Pavkovi}ima, u Bjelopavli}ima, da je spaqena ku}a Milije Pavi}evi}a, biv{eg narodnog poslanika Narodne stranke. [estog novembra Podgori~ka oblasna uprava izvje{tava svoje Ministarstvo da su Vraègrmci napali ku}e popa Jovana Damjanovi}a i Petra Jovi~ina Milatovi}a, u wima je sve pokvareno i ispreturano, drugih posqedica nije bilo , kaè izvje{taj. U Spuù su prva{i demolirali i po~inili znatne {tete kr~marskoj radwi, u koju su dolazili kluba{i. Iz izvje{taja brigadira \uze \ura{kovi}a, starje{ine dvorske straè (perjanika), od 9. 11. 12. 12, saznajemo da su prva{i napali ku}u Jovete ]etkovi}a, biv{eg poslanika Narodne stranke, i Joke Mitrove u Crncima, spu{ke kapetanije. Oblasni upraviteq iz Podgorice javqa 5.12. da Ne{o Pileti} (otpu{ten iz dràvne slu`be kao kluba{) sa nekoliko druga naoruàn brani svoju ku}u od napada prava{a. Ovakvih napada i razarawa bilo je, vjerovatno, i u drugim mjestima. Za izvr{ena nasiqa i po~iwene {tete nije niko uziman na odgovornost. Neki organi vlasti poku{ali su da zatvarawem kolovo|a tih napada suzbije {irewe razarawa privatne svojine. Me|utim je Ministarstvo unutra{wih djela sprije~ilo taj zakoniti postupak svojih pot~iwenih organa. Tako je Ministarstvo, 6.12.1907, br. 6449, naredilo Oblasnoj upravi u Podgorici da pusti na slobodu pohap{ene Vraègrmce koji su u~estvovali u napadu na ku}u dr M. Maru{i}a, po{to }e se kasnije rije{iti o wihovoj krivici. O toj krivici
334
Jovan B. Marku{
nikad nije rje{avano. Po~iwena nasiqa ostala su neka`wena. Jer paqewe i razarawe izdajni~kih ku}a smatrano je za patriotske podvige, za najubjedqiviji dokaz vjernosti kwazu-gospodaru. Takve manifestacije su pohvaqivane i nagra|ivane od kwaza i vlade: ordenima, primawem u dràvnu slu`bu, unapre|ewima u vi{e ~inove, nov~anim nagradama i javnim pohvalama. Na taj opipqiv na~in podsticano je izvo|ewe narodnog suda nad politi~kim protivnicima u Crnoj Gori. Kwaz Nikola je, me|utim, odredio starje{inu svoje dvorske straè brigadira \. \ura{kovi}a da obi|e krajeve u kojima su po~iwena razarawa, da procijeni u~iwene {tete i naredi popravku o{te}enih objekata. Od interesa je zabiqeìti da se, prema zvani~nom izvje{taju \. \ura{kovi}a (5.12.1907, br. 6329), procijeni {tete na svojoj ku}i usprotivio serdar Jago{ Radovi}, jer da mu ni ìvot nije od pre{e, poslije svega {to ga je sna{lo. Komandir R. Ve{ovi}, politi~ki pograni~ni komesar u Andrijevici, aktom od 20.10.1907. predlaè Ministarstvu un. d. za nov~anu i moralnu nagradu sebe sam i ~itavu listu li~nosti: plemenskih kapetana, komandira, mladih oficira, podoficira, u~iteqa, jednog podoficira i seqaka, iz pet vasojevi}kih kapetanija, za trud uloèn oko tragawa za odbjeglim, ugu{ivawe pokreta oko izbora itd. (DACMUD, br. 6176-07). Kakve li su sve nagrade za trud uloèn poslije pojave bomba! Dok je na ovaj na~in u zemqi vr{en narodni sud neposredno od organa vlasti podsticanih i vo|enih neodgovornih grupa i pojedinaca, vlada je preduzimala opse`ne mjere za hap{ewe i isqe|ivawe sumwivih, za tragawe i hvatawe onih koji su se nalazili van doma{aja dràvnih organa. Zemqa je stvarno bila u mobilnom stawu. Cijela dràvna granica bila je posjednuta od vojnih jedinica. U potjeri za izdajnicima stotine zvani~nih, javnih i tajnih organa i agenata miqelo je u unutra{wosti, po granici, i preko granice, na teritoriji susjednih dràva. îtave brigade su bile pod oru`jem. Ministar unutra{wih djela naredio je oblasnim upraviteqima (cirkular od 6.11, br. 6374) da s trupama posjednu granicu i budno nastoje da bi se pohvatali: Marko Dakovi}, Todor Boòvi}, Milija Pavi}evi} ili Petar Novakovi}. Ko uhvati (koga od ovih), dobi}e sto napoleona nagrade i medaqu za hrabrost, kaè se u naredbi ministra un. d. v. Laki}a Vojvodi}a oblasnom upravitequ u Baru od 31.10.1907, br. 6254. Oblasni upraviteq u Baru javio je Ministarstvu da su na straì pet
335
bataliona hri{}anske vojske a jedan i po batalion Muhamedanaca nije upotrebqavan, pa mole da i oni straè kao ostali.20 Crnogorska policija bila je, o~igledno, obavije{tena, da se u Primorju, na austrijskom zemqi{tu od Spi~a do Grbqa, nalaze Todor Boòvi}, Jovan \onovi}, Petar Novakovi} i Milija Pavi}evi} u namjeri da se prebace u Crnu Goru radi izazivawa nereda. Tom okolno{}u se obja{wava poziv pod oru`je cijele Primorsko-crmni~ke brigade, posijedawe granice i druge mjere. Oblasni upraviteq u Baru bio je, za ~udo, sa velikim zadocwewem obavije{ten o otkri}u zavjere. On je o tome saznao tek 28. oktobra iz depe{e ministarstava unutra{wih djela. (Glas Crnogorca od 27. oktobra Oblasna uprava je primila tek 30. oktobra). Ali ~im je dobio obavje{tewe, oblasni upraviteq je, sem vojni~kih preuzeo i hitne policijske mjere. 30. oktobra uhap{en je, kod svoje ku}e u Barskom poqu, \uro Vojvodi}, koji je iz Boke do{ao 26. i slobodno se kretao u Baru 27, 28. i 29. oktobra. Tom prilikom uhap{en je i wegov brat Petar, dràvni slu`benik u Baru, izvr{ena je premeta~ina u wihovoj ku}i, kao i kod apotekara Milowe Lazi}a, okru`nog fizikusa dr J. Kuja~i}a, Sava Klisi}a, sve{tenika, Petra Vojvodi}a, dràvnog slu`benika, u~iteqa Vuja~i}a, \ura \ura{kovi}a, otpu{tenog dràvnog slu`benika, koji je tom prilikom i uhap{en. Premeta~ine, saslu{awa i hap{ewa u velikom broju su vr{ena i po selima. Naro~ita pa`wa je poklowena ku}ama i bratstvenicima osumwi~enih zbog zavjere. Na selo Tomi}e, u Crmnici, u kome se nalazila ku}a oca Jovana \onovi}a, a koje naseqava bratstvo \onovi}a, poslate su dvije ~ete pod oru`jem i komandom ~etnih oficira da izvr{e premeta~inu i eventualna hap{ewa. Prilikom ove no}ne vojne akcije uhap{eni su i poslati pod straòm Oblasnoj upravi na Cetiwu tri \onovi}a. Uhap{eni Zeko A. \onovi} optuèn je zato, kao da je povodom naredbe vojnih vlasti da se na mjestu ubije Jovan \onovi} u slu~aju kad, pri susretu, na komandu stoj ne bi stao, primijetio Grehota bi bilo popiti bratsku krv (tj. ubiti ga). A [piro M. \onovi} tere}en je kao da je povodom istrage rekao: I da se sretnem s Jovanom Ivovijem, ne bih mu na put stao... Oba su odbila da su uop{te u~inile takve primjedbe (DMC, f. za 1907)... U Boki je austrougarska policija, na traèwe crnogorske vlade uhapsila: Jovana \onovi}a, Petra Novakovi}a, Radowu Popovi}a,
__________________ 20 DAC MUD, br. 6427. Radi razumijevawa treba napomenuti da Barsko primorje naseqava stanovni{tvo srpskog porijekla i istog jezika, vjerski podijeqeno na pravoslavne, rimokatolike i muhamedance. Otuda se i govori o hri{}anskoj vojsci i muhamedancima. Izdvajawe ovih posqedwih od vr{ewa vojni~kih du`nosti onih dana je smatrano kao znak nepovjerewa u wihovu podani~ku vjernost.
336
Jovan B. Marku{
Virpazar s po~etka 20. vijeka
Kotor s po~etka 20. vijeka
337
Milutina Mili~kovi}a i Vujadina Vuja~i}a. Tragawe za Markom Dakovi}em i Todorom Boòvi}em ostalo je bez rezultata. Jovanu \onovi}u pomogla je sre}na okolnost da se oprosti policijskog zatvora u Kotoru. On je kod sebe imao paso{ svoga brata Nikole \onovi}a studenta Pravnog fakulteta u Beogradu, o ~ijem hap{ewu kotorska policija nije posjedovala zahtjev cetiwske policije. I tako je Jovan \onovi} pod imenom svoga brata Nikole pu{ten iz zatvora i pohitao da se snabdjeven sa paso{em Andrije Markovi}a skloni u Srbiju. Naknadni zahtjev crnogorskog Ministarstva inostranih djela od 29. oktobra br. 8643, da se uhapsi i Nikola \onovi} stigao je kasno.21 Najve}a potraga bila je za vo|om omladinaca Markom Dakovi}em koji se skrivao u Boki Kotorskoj. Iz jednog izvje{taja Veqka Ramadanovi}a crnogorskog trgova~kog agenta u Kotoru od 19. novembra 1907. upu}enog Slavu Ramadanovi}u, na~elniku crnogorskog Ministarstva inostranih djela, mogu se saznati neki detaqi o Dakovi}evom skrivawu u Boki, tj. na austrijskoj teritoriji. Ramadanovi} po dostavi nekog tajnog policajca, ~ije ime ne navodi ve} kaè: Sub. Iz Risna nabraja li~nosti koje su pomogle Dakovi}u u skrivawu. To su: Slavo \urkovi}, Slavo Radovi}, Marko Vasov Kova~evi}, Simo i Milo Jevtov ]atovi} i Jovan Mi}ov ]atovi}, a umije{ani su Leso i Simo Filoti}i iz Nik{i}a. Navodi i carinskog upravnika Mata Katuri}a, iz Nik{i}a kao Dakovi}evog saradnika. Za Filoti}e iz Nik{i}a, predlaè da se istjeraju iz Crne Gore jer su bili austrijski podanici (dràvqani). Ramadanovi} preporu~uje da se Sub. iz Risna ne treba otkriti, jer bi ga Ri{wani ubili.22 Iz policijskih izve{taja se vidi da je crnogorska policija slala na austrijsku teritoriju potjeru za traènim licima. Prema svjedo~ewu Sava Radulovi}a, koji je bio ~lan isqedne komisije1907. godine u toku policijskih isqe|ewa na Cetiwu traèn je i na|en ubica za Marka Dakovi}a. Poslije pristanka, budu}i ubica, priveden je kwazu Nikoli. Radulovi} kaè: Kwaz se toliko uzbudio, da je otjerao i posrednika i pripremqenog ubicu, vi~u}i sna`no, da on ne}e da se proliva krv.23 Ovaj detaq ukazuje da je stvoreni mehanizam politi~ke tajne policije po~eo izmicati ~ak i kwaèvoj kontroli. Za Vasom \ulafi}em, koji je primio deset bombi od Todora Boòvi}a i prenio ih u Beransku nahiju, preduzete su opse`ne mjere za hap{ewe. U tu svrhu stavqeni su u mobilno stawe bataqoni: Veli~ki,
__________________ 21 Nikola [kerovi}, isto, str. 276-289 22 NMC - MUD, f. za 1907. 23 Nikola [kerovi}, isto, str. 289
338
Jovan B. Marku{
Polimski, [ekularsko-trepa~ki. Nekoliko grupa je preba~eno na tursku teritoriju i imale su zadatke da ]ulafi}a uhapse i onemogu}e mu povratak u Srbiju, gdje je bio emigrant posle nepravednog hap{ewa tokom predizbornog terora nad pripadnicima Narodne stranke. ]ulafi} je uspio da se iz Crne Gore prebaci na tursku teritoriju. U ku}i nekog Muse Raku{a je zatraìo na besu preno}i{te za sebe, sina Marka i ro|aka Iliju. Oslawaju}i se na besu doma}ina progowenici su zaspali pored oru`ja. Wihov doma}in je pokupio oru`je i predao potjeri a ]ulafi}i su uhap{eni 2. novembra 1907. g. i pod jakom naoruànom straòm sprovedeni na Cetiwe. Karakteristi~an je za odnos stanovni{tva Beranske nahije jedan izvje{taj od 22. novembra 1907. koji je pograni~ni komesar Radomir Ve{ovi} uputio Ministarstvu unutra{wih djela u kome, isti~u}i te{ko}e oko hvatawa ]ulafi}a, kaè na kraju: Mogu vas uvjeriti da ga je cijela beranska nahija krila, osim jednog vrlo malog izuzetka.24 Tako|e je interesantno zapaziti da se u zvani~nim izvje{tajima ne pomiwe ma kakva saradwa ili usluga turskih organa vlasti, u hvatawu ]ulafi}a, dok se saradwa i usluge austrijskih vlasti naro~ito isti~u. Mogli bi zakqu~iti da je ovakvo pona{awe stanovni{tva beranskog kraja logi~na posqedica wihovog uvjerewa da je u predizbornoj kampawi Vaso ]ulafi}, narodni poslanik, bio nepravedno optuèn i uhap{en, a da je preno{ewe bombi bila osveta ~ovjeka kome je nanesena nepravda. Pona{awe austrijskih vlasti je razumqivo jer je recept za stvarawe politi~ke afere bio wihov, kao i interes za produbqavawe sukoba Crne Gore i Srbije uo~i aneksije Bosne i Hercegovine. Iz akcije za hvatawe Vasa ]ulafi}a vidi se da je sav taj posao obavqala vojska, kao da se radilo o ratnom stawu. Ina~e, za vrijeme politi~kih progona u Crnoj Gori angaòvawe oficira sa spoqnim oznakama grb i sabqa doprinijelo je opadawu tradicionalnog po{tovawa prema tim simbolima. Tada je nastala krilatica: ima Srba i bez grba koja je izraàvala protest protiv vlasti i izvr{ioca vlasti sa oficirskim simbolima. Savremenici su zabiqeìli da su se tih dana identifikovali pojmovi: grba{ = prava{ i bezgrba{ = kluba{25. U prilog formirawu takvog gledawa u narodu i{la su brojna ka`wavawa, otpu{tawa, penzionisawa i zapostavqawa {kolovanih oficira koji su na ma koji na~in pokazali svoje simpatije za demokratski pokret izraèn, uglavnom, u Narodnoj stranci.
__________________ 24 Isto, str. 295 25 Isto, str. 297
339
Rad isqedne komisije na ~elu sa Stevom Lopi~i}em, pravnikom sa Zagreba~kog fakulteta, i dva pomo}nika sudija bez {kole, ozna~io je nova masovna hap{ewa pristalica Narodne stranke. Poslije prvog saslu{awa Rajkovi}a, policijske vlasti po~ele su da hapse i saslu{avaju prvake Narodne stranke. Mitar Vuk~evi} je u Draèvini uhap{en 24. oktobra 1907. i straàrno sproveden Oblasnoj upravi na Cetiwu i stavqen u istra`ni zatvor. Tokom istrage Vuk~evi} je tvrdio da poslanici Narodne stranke nikada nijesu razgovarali o mogu}nosti obra~una bombama ve} o na~inu agitacije za izbore sve dok nije donesena odluka o apstinenciji od izbora. Spasoje Pileti} je uhap{en 26. oktobra 1907. godine. Pri isqe|ivawu Pileti} je naglasio da je on ~ovjek od reda i da je htio stvarati nered imao ga je gdje stvarati bez nekakvih protuva26, Pileti} je mislio na svoje bira~e me|u kojima je bio vrlo popularan i kada je sa wih preko 300 napustio birali{te kada je utvrdio da wegove kutije nema. Mitar \urovi}, biv{i ministar u narodwa~koj vladi Marka Radulovi}a, tako|e je uhap{en i poslije saslu{awa od 7. novembra 1907. donijeto je rje{ewe: Da se Mitru \urovi}u naredi zatvor sve dok se odnosna istraga dovr{i po navedenom zlo~inu zavjerni~kom poduze}u.27 I na daqim saslu{awima \urovi} je ostao pri tvrdwi da mu ni{ta nije poznato o zavjeri niti da je wen u~esnik. Mihailo Ivanovi}, biv{i ministar unutra{wih djela u dvije narodwa~ke vlade, uhap{en je 27. oktobra 1907. u Ku~ima i sproveden na Cetiwe gdje je saslu{an. Odbijaju}i na saslu{awu bilo kakvu povezanost sa zavjerom Ivanovi} je naglasio da se kleveta ne moè protuma~iti druga~ije ako ne namjerom tih zavjerenika, ako zaista postoji (zavjera), da kompromituju}i mene sa drugovima prouzrokuju u zemqi ve}e trzavice i nerede. Na pitawe da li je zavjera u~iwena inicijativom ~isto inicijativom Crnogoraca ili ~ijom grugom, Ivanovi} je odgovorio da je u po~etku mislio, kad je ~uo o zavjeri, da je manevar, koje su konzervativne vlade obi~avale ponekad u politi~koj borbi. Ali po{to kaète da postoji zavjera, napomenuo sam u kakvu je svrhu, kao i to da sam potpuno uvjeren. Ivanovi} je naglasio da nema Crnogorca koji bi do{ao na jednu takvu groznu misao jer bi to bezumqe uni{tilo dràvu na korist srpskih neprijateqa.28 Isqednici su osumwi~ili Ivanovi}a jer je izgleda znao za plan zavjerenika, a svoju sumwu su zasnivali na wegovom iskazu, u stvari razmi{qawu, da se i takva sredstva kad bi se upotrijebila bila bi protiv odgovorene
__________________ 26 Isto, str. 326 27 Isto, str. 326 28 Isto, str. 328
340
Jovan B. Marku{
vlade, a nikako vladara.29 Isqedna komisija je 6. novembra 1907. godine saslu{ala Marka Radulovi}a, prvog predsjednika narodwa~ke vlade, koji je izjavio da oni wegovi drugovi nijesu ni pomi{qali na takva sredstva, ve} jedino na legalna i dozvoqena u borbi sa postoje}om vladom. Iskaz je zavr{io rije~ima da ga je do dna du{e zaboqelo, {to se i najmawe moglo posumwati u wegovu vazda{wu vjernost i odanost prema uzvi{enom gospodaru, wegovom domu i otaxbini.30 I na daqim saslu{awima ovaj mirni i skromni ~ovjek je potvrdio svoje iskaze date pred isqednom komisijom. Gavrilo Cerovi}, biv{i ministar u narodwa~koj vladi Andrije Radovi}a, saslu{an je 9. i 10. novembra 1907. g. On je odlu~no odbio bilo kakvu umije{anost u zavjeru naglasiv{i da je ostavku na dràvnu slu`bu podnio poslije zvani~nog saop{tewa {efa cetiwske policije, da policija ne odgovara za wegovu bezbjednost i savjeta toga {efa da se pri~uva i skloni. Smatraju}i taj akt kao znak nemo}i vlasti i poslije uvjeravawa predsjednika vlade Tomanovi}a da je to predostro`nost policije za slu~aj navale masa. Iz zapisnika sa saslu{awa se vidi da su Cerovi}a, wegovog oca i stri~eve, koji su preko Pqevaqa trgovali sa Srbijom poku{ali da optuè kao prenosioca bombi. Cerovi} se poku{ao optuìti da je preko Jelice Zekovi}, djevojke od 18 godina, slao bombe u Nik{i}. Umjesto bombi ona je u stvari nosila pisma za wegovu sestru i list Narodna misao prije wegovog ru{ewa. Vlasti su uzalud vr{ili pritisak na Jelicu Zekovi} da bi iznudili wima potrebno priznawe, ali je ona ostala ~vrsta da samo istinu kaè.31 Na Cetiwu su saslu{ani, u vezi sa iskazima Rajkovi}a, vojvoda Gavro Vukovi}, dugogodi{wi ministar inostranih djela, i vojvoda Marko Vukoti}, velikosudija u penziji, ina~e brat kwegiwe Milene. Saslu{avani su pod motivacijom da su dali nov~ane priloga za izbore. Pored wih su saslu{ana i Mila, supruga hotelijera Vuka Vuleti}a, uz motivaciju da je navodno poslala u Kotor Marku Dakovi}u 150 kruna. Pod istom optu`bom je saslu{an i Savo Milunovi}, bankarski ~inovnik sa Cetiwa, koji je poznavao Dakovi}a ali ne i Rajkovi}a. Dr Milovan Maru{i}, biv{i narodni poslanik, saslu{an je 27. novembra 1907. g. Na svim saslu{awima je odbio bilo kakvu povezanost izjavquju}i da je optu`ba potpuno la`na i klevetni~ka jer se ne zasniva na nikakvim faktima.32 Andrija Radovi} koji se nalazio u emigraciji, ve} 27. ok__________________ 29 Isto, str. 329 30 Isto, str. 330 31 Isto, str. 332 32 Isto, str. 332
341
tobra je iz Trsta demantovao pisawe be~kih listova, da se on u Kotoru sastajao sa Rajkovi}em i o svom u~e{}u u bilo kakvoj zavjeri. Biv{i predsjednik prve ustavne Narodne skup{tine i predsjednik Narodne stranke vojvoda [ako Petrovi} Wego{ ostao je na slobodi, u stvari ìvio na svom imawu u predgra|u Nik{i}a pod strogim nadzorom policije. Isti tretman je imao i vojvoda \uro Cerovi}. U nemilosti vlasti su bili i kwaèvi ro|aci: vojvoda Boò Petrovi} Wego{, vojvoda \uro Petrovi} Wego{ i Marko Petrovi} Wego{.33
Savo Milunovi}
U svojim biqe{kama isqednik Lopi~i} povodom ovoga pi{e sqede}e: Odavno je uspjela kamarila da otjera od Kwaza wegove prve ro|ake: vojvodu Boà, [aka, Marka i Blaà, a sve zato da se oni boqe ukorijene. Uspjela je da i Kwagiwine brati}e otjera iz dvora: Nikolu i Jovana Vukoti}a, a sad im je smetao nemo}ni i ostarjeli Marko Vukoti}, brat kwegiwin. Ovda{wa zvani~na vlada bila je samo figura, a u stvari su je sa~iwavali qubimci udvorice... Ova zakulisna vlada nije birala sredstva za postignu}e svoga ciqa, pa ma to bilo po cijenu ~asti Crne Gore i wene dinastije, i, po mom dubokom uvjerewu, bomba{ke afere sa svim wenim r|avim posqedicama po Srpski narod, a osobito po Crnogorce, ne bi bilo da nije bilo ovih qudi kao {to }e se vi|eti iz ovoga {to slijedi...34 Nije te{ko uo~iti da je do sredine novembra 1907. g. Narodna stranka potpuno obezglavqena. Prakti~no svi prvaci Narodne stranke bili
__________________ 33 Isto, str. 313-314 34 Stevo L. Lopi~i}, isto
342
Jovan B. Marku{
Marko Petrovi} Wego{ sa porodicom
Vojvoda Boò Petrovi} Wego{ sa porodicom
Vojvoda \uro Petrovi} Wego{ sa porodicom
343
su: pohap{eni, izbjegli od terora vlasti iz zemqe, ili potpuno izolovani od naroda prismotrom policije. Pokazivawe i najmawe nezadovoqstvo prema teroru koji je bio na djelu nad ~itavom strankom, zna~ilo je izlagawe opasnosti da ~ovjek bude progla{en za izdajnika i veleizdajnika. ]utke je posmatrano razarawe imovine, hap{ewa, progoni pojedinaca i porodica i uvrede nevinih qudi. Narodni poslanici novoizabrane Narodne skup{tine nijesu ~ak pokazali neku rezervu prema svemu {to se de{avalo wihovim doju~era{wim kolegama me|u kojima je bilo li~nih i porodi~nih prijateqa. Izuzetak od toga je bio narodni poslanik Savo Vuleti}, koji je na raspravi povodom ove teme skrenuo pa`wu da ne treba da budemo takva srca, pa da osudimo one, koje u prvi momenat zami{qamo kao ~inioce ovog zlo~ina kao i da treba dobro paziti da se ne okrivi onaj koji nije krivac, a to je narod srpski u Srbiji i cjelokupnu Srbiju, jer je ubije|en da i narod u Srbiji te{ko osje}a taj doga|aj. On je skrenuo pa`wu da se bude oprezno kada se sudi po ovoj stvari da ne diramo u ìvac nekoga, koji se isto tako gnu{a tog doga|aja kao i mi.35 Ovom prilikom Vuleti} je, vjerovatno neoprezno, izrekao i ono o ~emu pi{e Jovan \onovi}, a to je da su se na Cetiwu ve} preko qeta vi{e puta ~uli glasovi o bombama. \onovi} pi{e da se prvacima Narodne stranke u qeto prijeti da }e biti bombama razneseni i da na pijaci jedna visoka li~nost pravi aluzije na tu temu36. Proizilazi da Vuleti} iz lojalne opozicije i \onovi} iz Omladinskog pokreta tvrde isto, da se u qeto 1907. g. ~uje o bombama. îwenica je da je tog qeta bio teror nad Narodnom strankom silom vlasti, a ne nad vla{}u! Postavqa se pitawe: ukoliko je vlastima prijetio teror od bombi iz Omladinskog pokreta tog qeta, za{to se ~ekao oktobar (poslije izbora) da Stevan Rajkovi} prenese bombe preko nekoliko granica i donese ih pravo na stan ministra unutra{wih poslova? Zakqu~ak bi mogao da bude jednostavan, ili je vlast bila potpuno nesposobna da za{titi sebe, ili je ona podstakla uno{ewe bombi u Crnu Goru i napravila politi~ki proces da uni{ti politi~ke konkurente. Bilo koji od ovih zakqu~aka ne ide u prilog vlasti. Kako su trajala saslu{awa Rajkovi}a pred isqednom Komisijom, broj osumwi~enih se pove}avao. Rajkovi} je 29. oktobra 1907. g. nabrajaju}i lica umije{ana u zavjeri poku{ao da ih okvalifikuju po
__________________ 35 Novica Rako~evi}, Crnogorska narodna skup{tina 1905-1914, Podgorica 1997, str. 82-83 36 Todor Boòvi}, Jovan \onovi}, Crna Gora i napredni pokret, Beograd 1911, str. 242-243
344
Jovan B. Marku{
teìni wihove saradwe u aferi. Po wemu su aktivni u~esnici: Todor Boòvi}, Marko Dakovi}, Jovan \onovi}, Stevan Rajkovi}, \uro Vojvodi}, Petar Novakovi}, Radowa Popovi}, Vaso ]ulafi}. Za stvar su znali: Simo [obaji}, Andrija Radovi}, Milija Pavi}evi}, Bajo Garda{evi} i Milutin Mili~kovi}. Prema svemu zakqu~uje da su za ovo znali: dr Lazarevi} i Bjeladinovi}. Za kmeta iz Grahova Jova Milovi}a tvrdi da je znao za stvar prema wegovom razgovoru sa zavjerenicima, oni su se oslawali na: sina Toma Markova Markovi}a, Mitra Vuk~evi}a, Mihaila Ivanovi}, Spasoja Pileti}a, dr Maru{i}a, i Blaà \ukanovi}a. Kao neki oslonac su bili: brat Gavrilo Cerovi}, podoficir, i sestri} dr Maru{i}a. Tada je Rakovi} izjavio ina~e nemam ni jednog vi{e37. Sjutradan, 30. oktobra 1907, priznao je da je 22. oktobra rije{io da zavjeru otkrije crnogorskim vlastima, drugim rije~ima da je bio u zavjeri, a ne da se uvukao u dru{tvo zavjerenika radi upoznavawa wihovih ciqeva i u namjeri da zavjeru otkrije crnogorskim vlastima. Ovom prilikom je priznao da takozvane male bombe nije ukrao ve} po nare|ewu Marka Dakovi}a preuzeo od Nika Tomova Martinovi}a, studenta tehnike u Minhenu, koji je bombe ~uvao u svom kuferu. Narednog dana je isqednoj komisiji saop{tio da je Ilija Ivkovi}, s kojim je pje{ke putovao 17. oktobra od Cetiwa do Kotora, sakupqao nov~ane priloga za izbore i da je Marku Dakovi}u prenosio pisma. Krug zavjerenika se {irio a 31. oktobra je oti{ao korak daqe. Otkrio je svu tu vojsku svoju na Cetiwu, koja je trebalo da izvodi zavjereni~ki plan. Iako je smatrao za grozan grijeh uni{titi wihovu budu}nost, Rajkovi}u je, po{to to iziskiva potreba za gospodara i otaxbinu, savjest nalagala da ovo ne prikrije. U stvar zavjere umije{ao je i 16 gimnazijalaca na koje su zavjerenici polagali osobitu nadu, koje je lako prona}i jer su se svi zajedno slikali ovdje na Cetiwu, skoro negdje. Rajkovi} kaè ja tu sliku vidio nijesam, ali sam ~uo od wihove deputacije, koja je u Kotor dolazila posqedwih dana pri mom kretawu iz Kotora. Tu deputaciju koja je bila u Kotoru, ~inili su Du{an, brat Jovana \onovi}a, i \or|ije Konti} koji su ispratili Jovana Kaì}a i Jovana Toma{evi}a na wihovom putu za Sremske Karlovce gdje su nastavili {kolovawe. Drugi dio, onih na koje su se zavjerenici oslawali, sastajao se prema Rajkovi}u iz samog Radni~kog dru{tava isti~u}i da su za ovu stvar znali: Aleksa Martinovi}, tada{wi predsjednik dru{tva, Jovo Lazarevi}, potpredsjednik, i Ilija Ivkovi}. Potom je otkrio i ~etvrtog ~lana Blaà Radifkovi}a, koji mu je dao kqu~ prostorija dru{tva, a zatim
345
se prisjetio i saop{tio da je siguran, da je za ovu stvar znao i Milo{ Ivanovi}, koga je cijelo dru{tvo uop{te isticalo kao dobra borca. A odmah iza toga sjetio se da ispri~a da je Andriji Jovanovi}u, u~itequ, kod koga je u svoje vrijeme zavr{io osnovnu {kolu i koga su smatrali za nezadovoqnika, savjetovao da se na dan izbora skloni sa Wegu{a jer se |aci spremaju da iz Boke upadnu u Crnu Goru. Rajkovi} je u daqem toku isqe|ewa mijewao, dopuwavao i dotjerivao svoje iskaze koje }e na javnoj raspravi dobiti najpovoqniji oblik za dono{ewe presuda.38 Rajkovi}evi iskazi posluìli su daqoj akciji policije, tako da po~iwu premeta~ine i hap{ewa sredwo{kolske omladine. Ve} 1. novembra 1907. izvr{ena je premeta~ina u stanovima Milisava Qepave, Mihaila i Du{ana \onovi}a, u~enika gimnazije. Uprava gimnazije u svom aktu br. 315 od 2. novembra 1907. dala je, na zahtjev policije, podatke o godinama i pripadni{tvu pojedinim razredima tih kompromitovanih i pritvorenih u~enika. U spisku su |aci 6 razreda: Begovi} Mirko, kome je 19, Qepava Milisav 18, Gruji~i} Jokica 17, Kaì} Jovan 19, Roganovi} Labud 20, Vuk~evi} Gligorije 18, Toma{evi} Jovan 16; 5 r: Begovi} Stevan 18, Vuk~evi} Savo 18, \onovi} Du{an 18, \onovi} Mihailo 19, Matanovi} Mihailo 16, 4 r.: Konti} \or|ije 16, Qepava Vojislav 17, Prqa Milo 17, Prqa Stanko 15, 3 r.: Vela{evi} Jovan 16 godina.39 Isqedna komisija je poku{ala da od osumwi~enih sredwo{kolaca sazna {to vi{e o zavjeri. Nije imala uspjeha i ako je policija, i rani isqednici, pribjegavala iznu|avawu priznawa nasilnim mjerama: tu~i, zastra{ivawu i kiwewu u mra~nim zatvorima. Kao tamnica, upotrebqena je i Manastirska pe}ina Ladnica. A nije bio mnogo boqi ni zvani~ni zatvor, zvani po mjestu na kome se nalazio, nedaleko od Wego{eve Biqarde, Medovina. Ipak, od sredwo{kolaca nije iznu|eno nikakvo priznawe. Odricali su svako saznawe ili saradwu u zavjeri. Oni su tek pred isqednicima vanrednog suda po~eli da priznaju izvjesne radwe, koje su otkrili Rajkovi} i Vojvodi}. Trojica osumwi~enih i docnije osu|enih |aka su, prije hap{ewa, redovnim putem uzeli ispisnice iz gimnazije i putne isprave iz Ministarstva spoqnih poslova te pre{li u Sremske Karlovce i tamo produìli gimnazijsko {kolovawe, te na taj na~in izbjegli cetiwske zatvore. Ostali, koji su pohap{eni, ostali su da dijele sudbinu svojih starijih optuènih zemqaka. Jovan Kaì} uzeo je ispisnicu 17, Jovan Toma{evi} 18, a Grigorije Vu~evi}, po sopstvenom priznawu, 18. oktobra. Sa
__________________ 38 Isto, str. 309-312 39 Isto, str. 336
346
Jovan B. Marku{
Mihailo \onovi}
Gligorije Vuk~evi}
Mirko Begovi}
Jovan Toma{evi}
Jovan Kaì}
Milisav Qepava
Cetiwa su Toma{evi} i Kaì} otputovali po{tanskim kolima 20. oktobra ujutro, a Vuk~evi} tek 30. oktobra, tj. prije nego {to je Rajkovi} otkrio u~e{}e |aka u zavjeri. Mirko Begovi}, devetnaestogodi{wi |ak 6 r., u svojeru~nom pismu Sudu za su|ewe anarh. zlo~ina od 2. februara 1908. godine, opisao je tamni~ki reìm pod kojim je tamnovao od 1. novembra 1907. Na podne je bio raspust od gimnazije na 15 dana, a sjutra dan u 6 sati 1. novembra pozva{e me u Oblasnu upravu i u~ini{e zapisnik i sprovedo{e u Medovinu, evo, ~etiri mjeseca, gdje podnesoh najstra{niji zatvor koji se moè na qude primijeniti. Ne gledam sunca ni mjeseca, dvoje gvo`|a jedna svrh drugijeh, pesnice, turkawa i najbezobraznije rije~i i trzawa za revolver, kad sam pod dvoje gvo`|a leào u blatu do koqena.40 Prema pisawu Jovana \onovi}a, naro~ita presija je vr{ena nad zatvorenim gimnazijalcima, èle}i da postanu svoji sopstveni tuìoci
__________________ 40 Isto, str. 337
347
i tuìoci svojih drugova. Ponajvi{e su zlostavqani gimnazijalci: Vladimir Damjanovi}, Du{an \onovi} i \or|ije Konti}, zatim Nikola Dakovi} i poru~nik Blaò \ukanovi}: Pored gimnazijalaca, tu~eni su, skoro svi zatvoreni seqaci, zatim Vaso ]ulafi}, \uro Vojvodi}, Blaò \ukanovi} i Nikola Dakovi} (brat Marka Dakovi}a).41 O na~inu istrage daje interesantnu sliku isqednik Lopi~i} u svojoj bro{uri pod nazivom Cetiwska bomba{ka afera u vezi sa zagreba~kim procesom 1907. On kaè, da su svi zapisnici odmah no{eni knezu, da su u dvoru dràni ~itavi savjeti i odatle upu}ivana istraga. U stvari, dvorska kamarila je dirigovala istragom a o indirektnom uticaju zainteresovanih stranih predstavnika Lopi~i} pi{e: Baron Kun, austrougarski poslanik i dr Kolu{ev, bugarski poslanik, nijesu propustili ni jedan dan, a da se ne na|u u na{e Ministarstvo inostranih djela, interesuju}i se bomba{kom aferom. Svi okrivqeni odlu~no su odbijali svoje u~e{}e u bilo kakvoj zavjeri protiv dinastije ili stawa u zemqi. Istra`ni sudija uputio je i Rajkovi}a, koji je stalno mijewao iskaze, u zatvor. To je izazvalo revolt kod dvorske kamarile, ali je postupak isqednika odobrio kwaz. Krajem decembra 1907. rad isqedne komisije bio je gotov. U svojoj bro{uri isqednik Lopi~i} je zapisao sqede}e: Po{to je bilo zakqu~eno isle|ewe nad okrivqenicima, pozvao me je Kwaz i upitao, ko je po mome mi{qewu kriv u ovoj zavjeri. Ja sam mu odgovorio: Po mome mi{qewu, kriv je Stevan Rajkovi} i niko vi{e; a on je kriv u dva smisla: kao anarhista ili kao nagovoreni klevetnik. A Andrija Radovi}, koji je pobjegao? Nastavi Kwaz. Ja sam mu odgovorio da je Andrija Radovi} pobjegao po jednom pismu Kwaza Mirka sa kojim mu je dao znati da bjeì. Da li je to bilo u dobroj namjeri ili da se stvori jedan razlog kako bi se boqe okrivio, ja ne znam, samo znam to da po optu`bi Rajkovi}a protiv wega, nema nikakvih stvarnih dokaza. Pa ti bi ih otpustio sve? re~e Kwaz. Ne {to ih ne bi pustio, nego }u ih sve pustiti osim Rajkovi}a ~im spise sprovedem Oblasnoj Upravi, pa Sud kako ho}e.42 Prema nalazu isqedne komisije u koju su bili imenovani: Stevo Lopi~i} (pravnik), Savo Radulovi} (sudija bez {kole) i Savo Vuleti} (sudija sa u~iteqskom {kolom), pu{teni su na slobodu svi sem Stevana Rajkovi}a43. Materijal o isqe|ewu predat je Sudu za su|ewa anarhisti~kih
__________________ 41 Jovan \onovi}, isto, str. 131 42 Stevan Lopi~i}, isto, str. 37 43 Srbobran, Zagreb, br. 252, 10.11.1907.
348
Jovan B. Marku{
zlo~ina na daqi postupak. One koje je isqedna komisija pustila na slobodu Sud je ponovo uhapsio i nastavio istragu i saslu{awa. Crnogorska studentska omladina u evropskim univerzitetskim centrima, pojedina~no ili kolektivno, manifestovala je svoje narasposloèwe prema postupcima reìma u Crnoj Gori. Crnogorski studenti na univerzitetima u Petrovgradu i Moskvi 7. novembra 1907. donese rezoluciju kojom optuùju Tomanovi}evu vladu. Rezoluciju su potpisali: Luka Pi{teqi}, Jovan Kastratovi}, Mirko Medenica, Milovan Ba{ovi}, Milan Mrdovi}, Vuka{in Vuka{inovi}, Jovan Nik{i}, Julija Lazovi}, Radule Backovi}, Marko Garda{evi}, Savo Jovi}evi}, Milan Labovi}, Ilija Popovi}, Jakov Stanojevi}, Milovan Lopi~i}, Marko Jovi}evi}, Petar Vu~ini}, Ilija Vulanovi}, Radovan Mili}, Krsto Topalovi}, studenti Pravnog, Medicinskog, Filosofskog i Tehni~kog fakulteta u Petrovgradu i Moskvi.44 Me|u 20 potpisnika ove rezolucije je i Julija Lazovi}, prva djevojka iz Crne Gore koja se {kolovala na univerzitetu. Na doga|aje u Crnoj Gori, u vezi s bomba{kom aferom odazvala se i srpska univerzitetska omladina u Zagrebu, okupqena iz svih srpskih krajeva. U rezoluciji optuùje crnogorsku vladu da je izmislila pripremu atentata na kwaza, da progonima, zatvorima i ubijawem ho}e da Crnu Goru li{i wenih najboqih sinova i da svojom politikom zava|a dvije slobodne srpske dràve.45 Doga|aji u Crnoj Gori privla~ili su pa`wu javnog mwewa a posebno srpske i hrvatske {tampe, jer su se oni neposredno ili posredno ticali zajedni~kih pitawa. Stav {tampe u ocjene afere po wenog {tetnosti za op{te interese bio je, moglo bi se re}i, jedinstven. Stav {tampe u ocjeni vlasti nije bio jedinstven. Velika ve}ina je negativno pisala a mawi dio je branio vlast u Crnoj Gori. Dr Nikola [kerovi} navodi sqede}e: Zvani~no Cetiwe onoga vremena sluìlo se povremeno uslugama crno-ùte, austrijske i ma|arske {tampe, koja je iz osnova bilo protivsrpsko-hrvatska, protivjugoslovenska, i rado pomagala svaki ~in, svaki gest i svaku mjeru koja je mogla da posluì za produbqavawe razmimoilaèwa izme|u Crne Gore i Srbije, {to je zna~ilo slabqewe jugoslovenskog nacionalnog fronta... Svi srpski i hrvatski, osim pomenuta 3 4, puni su iz dana u dan, napisa o doga|ajima u Crnoj Gori o Tomanovi}u i kwaza Nikole reìmu, u kojima se o{tro osu|uje politika tog reìma. Napisi su ~esto daleko od toga da budu objektivni. Pretjerivawa, pa ~ak i puke izmi{qotine, u tretirawu izvjesnih radwi i zbivawa u Crnoj Gori nije__________________ 44 Nikola [kerovi}, isto, str. 299 45 Srbobran, Zagreb, br. 274, 27.12.1907.
349
su rijetka pojava u napisima pojedinih listova. Ali preovla|uju napisi koji odi{u patriotizmom, zabrinuto{}u za op{te nacione interese.46 Ovoliko interesovawe nije podstaknut samim ~inom otkrivawa bombi, koliko je wemu dat zna~aj od vlasti u Crnoj Gori i mjere koje su preduzete u vezi sa wim. Dr Novica Rako~evi} povodom pisawa {tampe pi{e: Stav napredne jugoslovenske {tampe u ocjeni {tetnosti rada zvani~ne Crne Gore u vezi s bombama bio je jedinstven. Ve}ina listova o{tro je kritikovala reìm u Crnoj Gori, a time i samog kwaza. U tim kritikama, me|utim, bilo je dosta pretjerivawa. Pisalo se neodmjereno, sa velikim nepoznavawem stvari, pa i pukim izmi{qotinama o zbivawima u Crnoj Gori.47 Nije te{ko zakqu~iti da su sva neodmjerena pisawa, bila protiv ili u korist vlasti, samo pogor{avala poloàj okrivqenih i odnose izme|u Crne Gore i Srbije. Todor Boòvi}, koji je nabavio bombe, i Jovan \onovi} bili su uhap{eni prilikom povratka u Srbiju. Crnogorska vlada je zatraìla ekstradiciju pritvorenih u Beogradu. Hap{ewe Boòvi}a i \onovi}a izazvalo je znatnu zainteresovanost u Beogradu. Za dobrovoqnu odbranu uhap{enih javila su se 22 advokata. Kada je materijal optu`be stigao iz Crne Gore, vlada je konsultovala najautoritativnije pravnike o karakteru optu`be. Wihovo je mi{qewe bilo da ~itava stvar ima ~isto politi~ki karakter. O tome dr Novica Rako~evi} pi{e sqede}e: Srpska vlada je odbila zahtjev o ekstradiciji 24.1.1908. Za to je navela razloge. Izme|u Srbije i Crne Gore, naime, ne postoji ugovor o me|usobnom izdavawu wihovih podanika i, prema tome, ne postoji nikakvo ugovorno pravo na osnovu koga bi se moglo raspravqati pitawe o ekstradiciji. To se pitawe nije moglo raspravqati ni na osnovu Rimske konvencije od 1898. godine, pa ni Petrogradskog protokola od 1904. g., nije moglo do}i u obzir ni na~elo uzajamnosti. Srpska vlada pozivala se na primjer iz pro{losti, kada se Crna Gora nije odazvala zahtjevima srpske vlade za izru~ivawe u~inilaca krivi~nog djela koji su bili prebjegli u Crnu Goru, a koji su imali obiqe`je politi~kih krivaca. Ekstradicija nije mogla do}i u obzir ni zbog protivrje~ne kvalifikacije djela. Prema ~lanu 31. Ustava Srbije, izri~ito je bilo zabraweno izdavawe politi~kih krivaca. Daju}i daqe pravno obrazloèwe ovog pitawa, srpska vlada je naglasila da su vlasti dràve kod kojih je traèna ekstradicija jedino nadle`ne za rje{avawe
__________________ 46 Nikola [kerovi}, isto, str. 354-355 47 Novica Rako~evi}, isto, str. 67
350
Jovan B. Marku{
takvih pitawa i kvalifikovawe djela, te se one imaju pridràvati odredaba svojih zakona. Najzad, ekstradicija je odbijena iz razloga {to se stranim dràvqanima zbog prestupa na teritoriji druge dràve sudi po zakonu te dràve, a prema zvani~nim izjavama crnogorske vlade cijela stvar u vezi s bombama pripremqena je u Beogradu.48 Sud je Boòvi}a i \onovi}a, poslije 60 dana provedenih u zatvoru, oslobodio optu`be i pustio na slobodu. Ovo je samo pogor{alo ve} zategnute odnose vlasti Crne Gore i Srbije. Predsjednik vlade Srbije je smatrao da je afera sa bombama stvar nekolicine studenata a da je aferu izveo kwaz Nikola, kako bi se oslobodio svojih politi~kih protivnika.49 Austrougarske vlasti su uhapsile Petra Novakovi}a, Radowu Popovi}a, Milutina Mili~kovi}a i Vujadina Vuja~i}a. Crnogorsko Ministarstvo inostranih djela je zatraìlo od be~ke vlade ekstradiciju optuènih navode}i da je anarhisti~ki pothvat besprimjeran u svijetu.50 Verbalnom notom od 21. februara 1908, br. 8, Austrougarska legacija je saop{tila da nije udovoqeno zahtjevu za ekstradiciju uhap{enih crnogorskih podanika. Motivacija odbijawa ekstradicije sli~na je onoj koji je dao Sud u Srbiji. Austrijski Sud isti~e da nije bilo nikakvog poku{aja ubistva, a akcija crnogorskih omladinaca je okvalifikovana kao politi~ka i revolucionarna radwa na teritoriji druge dràve, i za to se sudi u zemqi gdje je djelo izvr{eno, tj. u Austrougarskoj. O odbijawu Srbije i Austrougarske da isporu~e crnogorske podanike (dràvqane) dr Nikola [kerovi} zakqu~uje sqede}e: Cetiwski reìmski krugovi zajedno sa svojim vanrednim sudom ostali su usamqeni sa svojom kvalifikacijom omladinske politi~ke akcije kao ~isto anarhisti~kim poduhvatom. Dokumentacija zasnovana na iskazima nekolicine optuènih, koji se nalaze u crnogorskim zatvorima, nije usvojena ni od necrnogorskih pravnih ~inilaca, a pogotovo ne od javnog mwewa uop{te.51 Poslije predavawa isqednog materijala policiji, odnosno Oblasnoj upravi na Cetiwu, ona je optuìla zbog zavjere veliki broj punoqetnih i nepunoqetnih lica. Kao aktivne u~esnike zavjere ozna~ila je 11 lica, kao pomaga~e 17 lica i kao one koji imaju neku vezu sa zavjerom 70 lica. Osim ovih 98 lica, policija je ubrojila jo{ 3 lica koja
__________________ 48 Isto, str. 68 49 Isto, str. 88 50 Arhiv Okru`nog suda u Kotoru, 7-1, br. 169/7, 1908. 51 Nikola [kerovi}, isto, str. 363
351
su pomenuta u pismu Todora Boòvi}a, koje je 27. maja 1907. godine uputio Marku Dakovi}u, ili ukupno 101 lice. U istra`nom zatvoru je bilo 31 lice, u ku}nom pritvoru 2, policijski pritvori 1, dràvu nije smjelo napustiti 8 lica. U pritvori u Austrougarskoj (Kotoru) je bilo 4 lica a u Srbiji (Beogradu) 2 lica. Na slobodi su bili u Srbiji 4 lica, Austrougarskoj 5 lica, Wema~koj 1 lice i Francuskoj 1 lice. Uz zapisnik o saslu{awu dostavqena su prepisi privatnih pisama Todora Boòvi}a omladinskom prvaku Marku Dakovi}u i pismo Nikole Vukoti}a bratu Jovanu Vukoti}u. Pored ovoga dostavqena je proklamacija crnogorske studentske omladine iz Beograda i crnogorske omladine iz Bjuta (Montana, SAD). Potpisnici proklamacije iz Amerike, wih 31, su optuèni kao sau~esnici u zavjeri. Ovim se broj optuènih popeo na 132 lica. Interesantno je uo~iti da su studenti iz Petrovgrada i Moskve (Rusija) i Zagreba (Austrougarska) objavili proklamacije po svojoj su{tini iste, ali oni nijesu stavqeni na spisak optuènih. Ovo ukazuje da je u pitawu politi~ki odabir za optuèwe, jer je vlast Crne Gore bila uspostavila dobre odnose sa Austrougarskom, a od Rusije je bila ekonomski i politi~ki zavisna. Za vlast u Crnoj Gori s politi~kog aspekta, vjerovatno Amerika (SAD) tada nije bila toliko zna~ajna, tim vi{e jer nijesu postojali diplomatski odnosi na nivou predstavni{tva. Prakti~no, potpisnici proklamacije su bili nedostupni, a navodna principijelnost bi se pokaza time jer se pored crnogorske omladine iz Srbije optuùje omladina iz daleke Amerike kao svjetske velesile. U dva navrata kasnije 1909. i 1911. g., kwaz Nikola }e bezuspje{no ponuditi Americi da ustupi dio teritorije Crne Gore za izgradwu vojne pomorske baze.52 Poslije polagawa zakletve, konstituisawa i drugih formalnosti, Sud za su|ewa anarhisti~kih zlo~ina pristupio je radu. Vr{e se saslu{awa, hap{ewa i traèwa novih svjedoka. Sud je osje}ao da kvalifikacija djela, bez dokaza, za toliki broj politi~kih protivnika koji su pozatvarani i optuìvani za anarhisti~ki poduhvat te{ko moè biti prihva}ena od doma}e i inostrane javnosti. Ali, po maksimi ciq opravdava sredstva trebalo je izmisliti nove svjedoke u zemqi i van zemqe. Sud, preko policijskih organa, produàva veze sa austrijskim agentom \or|em Nasti}em, traga za svjedocima me|u turskim podanicima i vr{i nova isqe|ewa u zemqi. Pored policijskih organa, ~ak i predsjednik suda u~estvuje u tragawu za dokazima koji bi se obezbijedili od turskih podanika iz beranske
__________________ 52 Jovan B. Marku{, Povratak Kraqa Nikole I u otaxbinu, Cetiwe 2001, str. 324-327
352
Jovan B. Marku{
nahije. Nekoliko karakteristi~nih slu~ajeva dovoqno govore o tada{wim postupcima radi pribavqawa dokaza. Poslije ru{ewa ku}e i hap{ewa dr Milovana Maru{i}a, jednog od osniva~a narodne stranke i narodnog poslanika, wegova èna Marija sklonila se sa djecom u ku}u wenog oca, biv{eg komandira i uglednog ~ovjeka Radoja Konti}a u Poviji. Da bi je saslu{ali oblasni upraviteq je sa 20 àndara opkolio ku}u Radoja Konti}a sa ciqem da je uhapsi. Na saslu{aju je priznala da je sakrila muèva dokumenta koje je policija uzela i odnijela. U stvari, radilo se o pjesmama koje je dr Maru{i} pisao i koje su imale patriotski i li~ni karakter. Prema svjedo~ewu Marije Maru{i}, na intervenciju brigadira Blaà Bo{kovi}a, policija je ostavila na slobodu i wu i dvije seoske djevojke koje su joj pomogle da sakriju pjesme dr Maru{i}a.53 Porodica Iva \onovi}a, oca Jovana i Nikole, studenta, i Du{ana i Mihaila, |aka koji su bili ve} u zatvoru, tj. Ivo, èna mu i dvoje malo djece, uhap{eni su i dràni pod straòm u svojoj ku}i. Najmqena je èna koja se pod kontrolom straè, starala o ishrani zato~ene porodice.54 Vukota Pantovi}, turski podanik, osumwi~en je da je bio u nekoj vez sa Vasom ]ulafi}em, i pored toga {to je sudska istraga pokazala da nije kriv, zadràn je pola godine na Cetiwu. U àlbi Sudu kaè da je upropa{}en, kako moralno tako i materijalno i moli da mu se izdejstvuje kod turskih vlasti za slobodan povratak ku}i.55 Radovan S. Mini}, obu}ar, iako je priznao da je u prolazu sreo u Boki Kotorskoj Marka Dakovi}a koji ga je zamolio da prenese poruku A. Radovi}u ili M. Ivanovi}u da po{aqu nekog do wega, i tu poruku nije prenio, sumwi~en je i zatvaran vi{e puta. Bez ikakve krivice izgubio je 71 dan, te svoju radwu zapustio i upropastio. Neki Pero Belov iz Bio~a drào je u svojoj ku}i neki eksplozivni materijal za gradwu mosta na Mora~i. Policija je upala u ku}u, uzela materijal, koji nije bio wegov, ni za li~ne potrebe, wega uhapsila i odvukla na Cetiwe. Dràn je nedjequ dana u istrazi i oslobo|en. Iz àlbi Sudu koje se nalaze u Dràvnom arhivu na Cetiwu ima vi{e ovakvih slu~ajeva.56 O kvalitetu dokaza protiv maloqetnog lica dovoqno govori slu~aj Vladislava Damjanovi}a, u~enika petog razreda gimnazije. Wegova krivica sastojala se u ~iwenici, {to je donio iz Beograda pismo Todora T. Boòvi}a Marku Dakovi}u, koje je kasnije progla{eno za dokaz da je postojala neka zavjera
__________________ 53 Nikola [kerovi}, isto, str. 371 54 Isto, str. 370 55 isto, str. 373 56 Isto, str. 373
353
protiv vlasti u Crnoj Gori. U istrazi Damjanovi} je ostao dosqedan pri tvr|ewu: da ne zna za sadrìnu pisma, niti da mu je Boòvi} stavio u zadatak da prenese kakvu usmenu poruku. Rije~i iz Boòvi}eva pisma: Eto, ide V. Damjanovi} i pri~a}e ti o svemu, posluìle su kao opravdawe organima vlasti za mu~ewe i dràwe Damjanovi}a bez presude u zatvor vi{e od godinu dana!57 Krajem marta 1908. godine kwaz Nikola je otputovao za Rusiju. Kao razlog je navedeno pitawe izgradwe èqezni~ke pruge od Dunava do Jadrana. Me|utim, glavni ciq je bio da se poprave dosta hladni odnosi sa Rusijom, poslije pribliàvawa Austrougarskoj, i da se pove}aju ruske subvencije Crnoj Gori. Kwaz je uspio da popravi odnose i uvjeri doma}ine u voju tradicionalnu vjernost i izdejstvuje pove}awe ruske subvencije sebi i Crnoj Gori. Prilikom povratka u Crnu Goru prire|en mu je sve~ani do~ek sa pucwavom iz topova i zvowewem zvona svih cetiwskih crkava, uz o~iglednu èqu da se pokaè da iza politi~ke vlasti stoji Rusija. Koriste}i uspje{an put u Rusiju, kwaz se nije obazirao na savjete, koje je dobijao sa raznih strana, da odustane od procesa, ili bar da mu se ne daje publicitet, nego da se proces svede na pravu mjeru i da se pred sud izvedu samo oni koji su najuè upleteni u aferu s bombama. Me|utim, kwaz i wegova vlast su ostali odlu~ni. Od te namjere nijesu ih mogli odvratiti ni sve ozbiqniji nagovje{taji da se Austrougarska sprema za aneksiju Bosne i Hercegovine. Uzaludni su bili napori srbijanskog poslanika Jovanovi}a, pa ~ak i ruskog poslanika Maksimova, da se proces obustavi, ili da se bar odrì bez velike galame. Karakteristi~an je jedan razgovor kwaza Nikole i poslanika kraqevine Srbije Jovana Jovanovi}a, koji dosta govori o uvrije|enosti kwaèvoj pisawem {tampe a i o nekoj vrsti stara~ke tvrdoglavosti, koja ponekada li~i na dje~iju. Jovanovi} pi{e da je kwazu rekao: @elim da skrenem pa`wu Va{em Viso~anstvu, da taj skandal ne bi naneo mnogo {tete samom Beogradu. Blato koje }e se sa toga procesa raspr{iti, pa{}e pre svega na lice Va{em Viso~anstvu, a poprska}e i talijanski, ruski i srpski dvor. Ja sam uveren, da bi wima svima bila ova stvar neugodna. Va{ zetovi stide}e se u svome dru{tvu kraqeva, a likova}e jedino Be~ i Sofija. Kwaz je odgovorio: Neka bude {to bude, ako beogradska {tampa produì ovako, bi}e evropskog skandala... To javite u Beograd - Zbogom!58
__________________ 57 Isto, str. 373 58 Jovan Jovanovi}, Kraq Nikola i bomba{ka afera, Nova Evropa, kw. II, 1921, str. 27-29
354
Jovan B. Marku{
Ovakva nepopustqivost kwaza i vlasti ukazivala je da pripadnici Narodne stranke i ostali politi~ki protivnici vlasti od predstoje}eg su|ewa ne mogu o~ekivati ni{ta povoqno. Sud za su|ewe anarhisti~kih zlo~ina pozvao je na saslu{awe i one osumwi~ene i od policijskih vlasti optuène zavjereni~ke, koji su se nalazili izvan Crne Gore. Pozivi su bili upu}eni preko organa vlasti, zemaqa gdje su se nalazili, a i preko Glasa Crnogorca, zvani~nog organa crnogorske vlade. Biv{i predsjednik narodwa~ke vlade Andrija Radovi} poslao je odgovor iz Pariza 11. marta 1908. g. U odgovoru pobija nadle`nost Suda za su|ewe anarhisti~kih zlo~ina da mu sudi, jer nije anarhista ve} politi~ar i dràvnik kao i klevete koje {iri crnogorska vlada preko svojih pla}eni~kih organa: Beogradske novine (\ur~i}ev list), Slobodna rije~ i Slovenska misao. Izjava grupe crnogorskih politi~kih emigranata i studenata iz Beograda, od 2. maja 1908, daleko je o{trija i namijewena je vi{e javnosti nego sudu. Izjavu su poslali: Bajo Garda{evi}, biv. nar. poslanik, Milija Pavi}evi}, biv. nar. poslanik, Simo [obaji}, biv. nar. poslanik, Qubomir Pavi}, trgovac, Marko Dakovi}, pravnik, Todor Boòvi}, student, Jovan \onovi}, student, Lazar Damjanovi}, pravnik, i Pero Vrbica, biv. ~inovnik. Prakti~no isti odgovor su uputili optuèni |aci: Gligorije Vuk~evi}, Jovan Toma{evi} i Jovan Kaì}, koji su gimnaziju u~ili u Sremskim Karlovcima. Savo \ura{kovi}, biv{i nar. poslanik Narodne stranke, odgovorio je da je malo {ansi da na|e zakonsku za{titu, te bi tako bio izloèn fatalnim po{qedicama svoga ìvota. Kao bolestan ~ovjek \ura{kovi} bi vjerovatno te{ko izdrào tamni~ke uslove. Niko T. Martinovi}, student iz Minhena, je odgovorio i odbio sve optu`be. U aktima Okru`nog suda u Kotoru br. 168/7/87 nalazi se odgovor, depe{a, ~etvorice tamo uhap{enih crnogorskih zavjerenika: Petra Novakovi}a, Radowe Popovi}a, Milutina Mili~kovi}a i Vujadina Vujovi}a, koji izme|u ostalog kaù Zavjeru smatramo kao djelo Tomanovi}eve vlade, koja ima zlonamjernost, da na ra~un iste opravdava svoja krvava djela i akcije politi~ke. I Jovo Lazarevi}, potpredsjednik Radni~kog dru{tva, iz Zagreba je, 9. maja, poslao odgovor kojim je odbio sve optu`be.59 Su|ewe je zakazano za 12. (25) maj 1908. godine. Optu`nicu je sastavio i napisao dr Sekule Drqevi}60. Za raspravu je odre|ena dvorana Velikog suda, u koju je za sud podignuta tribina. Do uvo|ewa u sve~ano ure|enu dvoranu okrivqenima do tog trenutka nije bilo pozna__________________ 59 Nikola [kerovi}, isto, str. 378-379 60 Jovan ]etkovi}, Ujediniteqi Crne Gore i Srbije, Dubrovnik, 1940, str. 94
355
to rje{ewe o stavqawu pod sud, niti optu`ba.61 Pred sud su izvedena 52 lica. Po zakonu su optuèni imali pravo na advokata. Neki su traìli da im se dozvoli dovo|ewe advokata van Crne Gore. Sud je ta traèwa odbio, i da bi formalno zadovoqio jednu zakonsku odredbu, sam odredio branioce optuènima. Od 12 branilaca, koji su branili 52 optuèna, 8 su bili pravnici, a 4 su bili sa zavr{enom sredwom {kolom koji su radili kao dràvni ~inovnici. Branioci su bili: Janko Spasojevi}, Jovan Hajdukovi}, Qubomir Baki}, dr Du{an Matanovi}, Savo Cerovi}, Milo{ Markovi}, Perko Markovi}, Petar Plamenac, Krsto Jablan, Milovan Bo{kovi}, Vladimir Pejovi} i Tomo Milo{evi}. Od 52 izvedena pred sud bilo je: 9 |aka gimnazije, 7 studenata, 10 zemqoradnika, 3 radnika, 6 sudija, 3 trgovca, 1 oficir, 1 qekar, 1 publicista i 11 ~inovnika. Najmla|i me|u optuènima \or|ije Konti}, gimnazijalac, imao je 16 godina, a najstariji, plemenski kapetan u penziji, Akim Dakovi}, 65 godina. Me|u optuènima bilo je pet biv{ih ministara, iz prve i druge narodwa~ke vlade, koji su osniva~i Narodne stranke, i to: Andrija Radovi}, inìwer, Milosav Rai~evi}, pravnik-sudija, Mitar \urovi}, pravnik-sudija, Mihailo Ivanovi}, pravnik-sudija i Gavrilo Cerovi}, pravnik-sudija. Ovo je prakti~no bio intelektualni vrh Narodne stranke i najnaivniji su te{ko mogli povjerovati da je ovo bila samo slu~ajnost. Su|ewe je bilo javno, prisustvovali su mnogi novinari iz raznih doma}ih i evropskih listova. Dopisnicima nekih beogradskih listova, kao nepodobnim, bio je uskra}en pristup raspravi. O pro~itanoj optu`nici Jovan \onovi} pi{e, izme|u ostalog, sqede}e: Ova interesantna optu`ba, koja traì glave svih optuènih, i svojim politi~kim i pravnim djelom baca ~udnu svjetlost na mentalitet qudi onog doba, smje{a je pritvorstva i neznawa. Dijelom je naivna do djetiwskoga, a dijelom pretenciozna do smije{noga. Izgleda da je djelo vi{e ruku, podjednako neznalica i pretencionzih primitivaca. A svi oni zajedno napravili su je jednom od naj~udesnijih likovnih tvorevina iz doba duge vladavine kneza pjesnika.62 O sudskom procesu dr Novica Rako~evi} pi{e: Ve} se prvih dana su|ena vidjelo da proces ne}e dati one rezultate koje je kwaz o~ekivao. Bilo je jasno da se ne}e mo}i utvrditi dokazi da su vo|stvo Narodne stranke i zvani~na Srbija radili na prevratu u Crnoj Gori. Uvi|aju}i da proces ne ide onako kako se èqelo,
__________________ 61 Nikola [kerovi}, isto, str. 388 62 Jovan \onovi}, isto, str. 137
356
Jovan B. Marku{
kwaz Nikola se prihvatio krajweg sredstva - dozvolio je da se austrijski agent \or|ije Nasti} pojavi u ulozi krunskog svjedoka. Prema pri~awu Lazara Tomanovi}a, kwaz Nikola nije odobrio da se na su|ewu pomiwe Srbija, nego da se istraga ograni~i na Crnu Goru i na ono {to se u woj zbilo. Kada je po~eo proces, Nasti} je do{ao na Cetiwe i javio se predsjedniku suda Gojni}u, traè}i da bude saslu{an i obe}av{i da }e dovesti jo{ dva svjedoka i donijeti va`na dokumenta. Me|utim, kako Nasti} nije u~inio ni{ta od toga, Gojni} je navodno odbio da ga saslu{a, ali mu je dozvolio da sjedi me|u novinarima. No, kada se vidjelo da }e su|ewe postati farsa, vode}im qudima u Crnoj Gori nije ostalo ni{ta drugo nego da za svjedoka pozovu Nasti}a. Po kazivawu Tomanovi}a, to se desilo ovako: Jednoga dana u toku su|ewa do|u kod wega ministri Jovan Plamenac i Du{an Vukoti} i saop{te mu da se u toku ~itawa istra`nih spisa ~ulo da je Rajkovi} putovao u Beograd u dru{tvu Stevana ]ur~i}a, urednika Beogradskih novina, {to je veliki utisak u~inilo na slu{aoce, a osobito na branioce, i ministri su ga pitali ho}e li sada dopustiti da Nasti} svjedo~i. On je pristao, ako to odobri kwaz, a ovaj dozvoli pod uslovom da ne bi dvor spomiwao. Nasti} je pred sudskim vije}em pri~ao nadugo i na{iroko i u tome nije ometan. Kao {to smo ve} kazali, Nasti} je u svojoj tiradi na prvome mjestu optuìo kraqa Petra, prestolonasqednika \or|a i organizaciju Slovenski jug kao glavne podstreka~e i zavjere protiv kwaza i postoje}eg reìma u Crnoj Gori. Svjedo~ewe Nasti}evo ostavilo je mu~an utisak na publiku u sudnici, a, kako tvrdi Tomanovi}, i na kwaza Nikolu, po{to je Nasti} kazao vi{e nego {to je bilo potrebno. Nasti} je jo{ u Zemunu jednom crnogorskom agentu izrazi èqu da na mjerodavnom mjestu obrazloì stvar u vezi sa zavjerom protiv Crne Gore. îm je objavqena vijest o otkrivawu bombi, Nasti} dolazi na Cetiwe, gdje mu je za usluge ispla}eno 2000 perpera. Nasti}u je bio potreban novac, pa iz Sarajeva traì 24.000 kruna za usluge. Krajem 1907. godine on dolazi u Zeleniku, gdje dolazi i crnogorski policijski ~inovnik. Po naredbi u Zeleniku putuje isqedni sudija Stevo Lopi~i} - da od Nasti}a donese vaàn materijal. Svjedo~ewe Nasti}a izazvalo je revolt kod srpskog poslanika i on je uloìo protest crnogorskoj vladi. Jovanovi} je upoznao poslanike Rusije i Italije sa svojom namjerom da ostavi Cetiwe ukoliko se ne dadne kakvo zadovoqewe. Poslanici su mu savjetovali da traì na~in da se stvar raspravi, mada su i sami o{tro osu|ivali to {to je Nasti}u dozvoqeno da svjedo~i. Me|utim, po Jovanovi}evu mi{qewu, stvar
357
se nije mogla tako lako ispraviti poslije svega onoga {to se dogodilo. Srpska vlada je odobrila Jovanovi}u odsustvo na neodre|eno vrijeme. Crnogorska vlada se na{la u neugodnoj situaciji, jer je odlazak srpskog poslanika zna~io i prekid diplomatskih odnosa sa Srbijom. Tomanovi} je poku{ao da stvar bar donekle ublaì, pravdaju}i se da je do svjedo~ewa Nasti}a do{lo neumje{no{}u predsjednika suda i da wegovom svjedo~ewu ne treba davati va`nost. On je samo svjedo~io, a sud ima zadatak da do|e do istine. Mogu}nost poboq{awa odnosa Tomanovi} je vidio u dolasku srpskog prestolonasqednika i princeze Jelene kwazu u pohode. To, me|utim, nije pomoglo. Dolazak srpskog prestolonasqednika na Cetiwe ispao bi kao izviwewe i zna~io bi da ipak postoji krivica Srbije, a to je ne samo za srpsku vladu nego za srpsku javnost bilo neprihvatqivo. Jovanovi} je oti{ao sa Cetiwa 6. juna prije no {to je izre~ena presuda. Svjedo~ewe Nasti}a izazvalo je duboki utisak i ogor~ewe kod dràvnih i politi~kih krugova u Beogradu i u javnom mwewu Srbije uop{te. Pa{i} je 9. juna obavijestio sve srpske predstavnike u inostranstvu o doga|ajima u Crnoj Gori, saop{tavaju}i da srpska vlada nije mogla iza}i u susret zahtjevima crnogorske vlade za ekstradiciju crnogorskih gra|ana optuènih u bomba{koj aferi, jer je to bilo protivno ustavu Srbije. Optuèni su predati nadle`nom sudu u Beogradu, a on ih je oslobodio krivice. Na tu odluku beogradskog suda crnogorska vlada je odgovorila skandalom izvode}i na sud kao svjedoka poznatog {pijuna Nasti}a koji je usred suda klevetao srpskog kraqa i srpsku vladu.63 O dràwu optuènih prvaka Narodne stranke dr Nikola [kerovi} pi{e, izme|u ostalog: Prvaci Narodne stranke ostali su pri izjavama datim pred isqednim organima policijskih vlasti, dokazuju}i neosnovanost, besmislenost i la`nost navoda o nekom wihovom u~e{}u ili saznawu o zavjeri. Najupornija je odbrana Andrije Radovi}a. On je, uprkos smetwama kojem mu je predsjednik upu}ivao, ipak uspio da, uglavnom, kaè pred Sudom ono {to je htio re}i. I pored ~estih opomena i prijetwa da }e ga ukloniti sa javne rasprave i osuditi in contumaciam, predsjednik Gojni} mu je ipak dopustio da izre~e dosta onoga {to je ostalima bilo sprije~eno. Obja{wewe za ovu toleranciju prema Radovi}u treba traìti u okolnostima: {to je rasprava tekla pred diplomatskim predstavnicima stranih dràva, pred predstavnicima evropske {tampe, i {to se na optuèni~koj klupi nalazio doju~era{wi predsjednik vlade, koji je, optuèna za veleizdaju, jedini od optuènih
__________________ 63 Novica Rako~evi}, isto, str. 70-72
358
Jovan B. Marku{
za isto djelo, koji su uspjeli da se sklone ispod doma{aja crnogorskih vlasti, do{ao iz Pariza i pristao jednom protivustavnom, vanrednom sudu, koji je formiran za su|ewe u jednom politi~kom procesu i od koga nije mogao o~ekivati nikakvih obzira. U toku pretresa dolazilo je izme|u Radovi}a i predsjednika Suda do dramatskih scena. Radovi} je smjelo postupao u svojoj odbrani ne samo kao te{ko optuèni politi~ar pojedinac ve} i {ef Narodne stranke. [kerovi} u svojoj studiji prilaè jedan dijalog Radovi}a i predsjednika Suda u kojem, izme|u ostalog, kaù: Radovi}: Ja primam na sebe odgovornost kao neki efektni vo|a za sve {to je cjelokupna stranka zajedno radila, a {to je koji izolovano radio, to je wegov posao. Nikada ne bih do{ao na optuèni~ku klupu da nijesam bio de fakto vo|a Narodne stranke. Predsjednik: Niti ima kluba niti ima stranke! Odgovarajte na pitawa! Radovi}: Ja se nikad s vama promijenio ne bih, da ja budem predsjednik, a vi optuènik, no sam mnogo radosniji {to sam optuèn. Ni sa jednim Crnogorcem ne bih se promijenio. Predsjednik: Vi ste vrlo drzak. Na optuèni~koj klupi jo{ tako vrije|ate sud!64 Andrija Radovi} nije propustio ni jednu priliku u svojoj odbrani a da ne istupi i u za{titu svojih drugova iz Narodne stranke. On je kao i wegovi drugovi, svode}i sav proces na ~isto politi~ku akciju vlasti, uspje{no pobijao navode optu`be. Isto tako ne moè ostati neprimije}ena politi~ka namjera vlasti, izraèna kroz usklik predsjednika Suda. Niti ima kluba, niti ima stranke. Radovi} je kao i wegov branilac Petar Plamenac doveo u pitawe svjedo~ewe Rajkovi}a o nesmetanom prenosu bombi preko wegu{ke carinske i policijske stanice. Ta okolnost je upu}ivala da je Rajkovi} bio u dosluhu sa policijom, kao i stalno isticawe da mu je naro~ito stalo bilo da bombe li~no preda najvi{im predstavnicima vlasti. U tome je gledao li~nu bezbjednost, vjerovatno upla{en da niì policijski organi ne otkriju bombe i pokvare plan. Me|utim, sud nije vodio ra~una prilikom dono{ewa presude o ovim pobijawima optu`nice. Uzalud je branilac Petar Plamenac uvjeravao sud da su wegovi {ti}enici: Andrija Radovi}, Bajo Garda{evi}, Mileta Pavi}evi} i Savo \ura{kovi}, svi osniva~i Narodne stranke, nevine `rtve procesa politi~ke prirode u koji niko nije bio umije{an sem ~etvoro djece i jednog starca.65
__________________ 64 Nikola [kerovi}, isto, str. 400-401 65 Isto, str. 416
359
Kao nagradu s aspekta odbrane ne svojih {ti}enika, jer wih nije mogao odbraniti, ve} ~iwenica iz kojih je proizilazila wihova nevinost, branilac Petar Plamenac je poslije procesa povu~en sa mjesta konzula u Skadru.66 Javna rasprava trajala je dvadeset dana, od 12. do 31. maja 1908. g. U duhovnoj atmosferi mr`we i jada, presuda je saop{tena uo~i Vidovdana 14. (27) juna 1908. g. Sud za su|ewe anarhisti~kih zlo~ina odlu~io je, ve}inom glasova, da se izreknu sqede}e presude: A) Na smrt: Todor Boòvi}, Marko Dakovi}, Jovan \onovi}, Petar Novakovi}, \uro Vojvodi} i Vaso ]ulafi} B) Na vje~itu robiju: Radowa Popovi}, Simo [obaji} i Vujadin O. Vuja~i} V) Na dvadeset godina robije: Nikola A. Dakovi} G) Na petnaest godina robije: Stevan Rajkovi}, Du{an \onovi}, Mirko Begovi}, Milo{ Ivanovi}, Jovo Lazarevi}, dr Milovan Maru{i}, Andrija Radovi} i Qubomir Pavi} D) Na dvanaest godina robije: Marko V. ]ulafi}, Ilija M. ]ulafi}, Milosav Rai~evi} i Mihailo \onovi} \) Na jedanaest godina robije: Mitar \urovi} E) Na deset godina robije: Mijat M. ]ulafi}, Milisav J. Qepava, Krsto A. Milovi}, Jovan P. Milovi} - Bailo, Pero Vrbica, Bajo Garda{evi}, Milija Pavi}evi}, Lazar Damjanovi}, Nikola T. Martinovi}, Spasoje Pileti} i Mihailo Ivanovi} @) Na osam godina robije: Andrija Pantovi} Z) Na {est godina robije: Milutin R. Mili~kovi} I) Na deset godina zatvora: Mitar Vuk~evi} i Jovan Toma{evi} J) Na osam godina zatvora: Blaò Radifkovi}, Blaò \ukanovi}, Gavrilo Cerovi} i Vladislav Damjanovi} K) Na {est godina zatvora: \or|ije Konti} L) Na pet godina zatvora: Akim Dakovi}, Savo A. Dakovi} i Jovan Kaì} Q) Na tri godine zatvora: Gligorije Vuk~evi} i Savo M. \ura{kovi} M) Na dvije godine zatvora: Pero Cerovi} N) oslobo|eni iz nedostatka dokaza: Lazo Boòvi} i Mihailo Jovanovi} W) oslobo|en kao nevin: Nikola P. Strugar.67
__________________ 66 Politika, Beograd, br. 1599, 1908. 67 Presuda objavqena u Glasu Crnogorca, br. 41 od 7. jula 1908.
360
Jovan B. Marku{
Akim Dakovi}
Petar Novakovi}
Qubo Pavi}
Savo Dakovi}
Krsto Milovi}
Nikola Martinovi}
Vujadin Vuja~i}
Marko ]ulafi}
Pero \. Cerovi}
361
Pored ove presude Sud je donio, ve}inom glasova odluku: Da okrivqeni samoukupno plate tro{kove u~iwene u istra`nom zatvoru, kao i oko isqe|ewa i su|ewa prema likvidacionoj listi. Radi realizovawa te odluke, Sud je istog dana rije{io da se od nadle`nih vlasti zatraì da stavi sekvestar nad li~nim dijelom imovine koji okrivqeni imaju u kutwoj zajednici, ta odluka vrijedi i za one okrivqene koji su oslobo|eni iz nedostatka dokaza. Na osnovu tih odluka vr{ena je prodaja li~ne imovine okrivqenih u bomba{koj aferi. Za razliku od vlasti koja je odlu~ila da pored ìvota qudima uzme i imovinu, zapaèno je da niko nije htio da u~estvuje u kupovini imovine osu|enih koji su izneseni na javnu prodaju.68 Narod je i na ovaj na~in manifestovao svoju osudu reìmu, jer je osje}ao da se radi prije svega o politi~kom obra~unu a ne o anarhisti~kim zlo~inima. Zanimqivo je da u obrazloèwu presude koju donosi vladin slu`beni organ Glas Crnogorca nije objavqeno svjedo~ewe \or|a Nasti}a, austrijskog agenta, iako ga je sud u svom zapisniku naveo kao vaàn dokaz na kome su u velikoj mjeri presuda i zasnivala. Neki autori smatraju da je publikovawe Nasti}evog svjedo~ewa izostavqeno na intervenciju Rusije, jer je crnogorska vlada ruskom ministru spoqnih poslova Izvoqskom obe}ala da u presudi ne}e biti pomiwano Nasti}evo ime. Mi{qewa smo da bi i bez ovog obe}awa vlast izostavila publikovawe svoje bruke, tj. svjedo~ewa profesionalnog svjedoka Nasti}a, jer i ona je bila svjesna da se radi o politi~koj farsi. U prilog ovome ide izbor sudija sudskog vije}a i wihovo glasawe. Sud su ~inili ve}inom ne{kolovani qudi za tu vrstu posla. Od devet sudija, {est su bili ne{kolovane sudije, koje nijesu zavr{ile pravni fakultet. Ne{kolovane sudije su bili: Jokan Ivanovi}, [}epo Martinovi}, Andrija Ra|enovi}, Janko Mili}, Medo Luka~evi} i Marko \ukanovi}. [kolovane sudije - pravnici su bili: Labud Gojni}, Milo Doì} i Risto Popovi}. Dr Nikola [kerovi} pi{u}i o pojedina~nom dràwu i shvatawu sudija u ovom procesu kaè, izme|u ostalog sqede}e: Prvi po redu, sudija Ivanovi}, slaù}i se sa navodima optu`be i koriste}i po koji detaq iz diskusije na javnoj raspravi, naro~ito ako je detaq i{ao u korist optu`be, predlagao je visinu kazne. S wime su se, mahom bez diskusije, slagale sudije: Martinovi}, Mili} i Luka~evi}, sudija \ukanovi} se slagao uglavnom sa optu`nicom po pravilu traè}i ve}u kaznu, naro~ito kad su bili u pitawu prvaci Narodne stranke. On je ponekad na{iroko dokazivao krivicu, odnosno u~e{}e u zavjeri optuènih politi~ara, sluè}i se pri tom
362
Jovan B. Marku{
sofizmima i, ponekad, ne vode}i ra~una o ta~nostima navoda na koje se pozivao. Ni pri izricawu kazne glavnim okrivqenicima za nabavku i dono{ewe bombi Sud nije bio sloàn. Za kaznu smr}u: Boòvi}a, Dakovi}a, \onovi}a i Novakovi}a glasale su sve sudije, sem Rista Popovi}a... Sudija, pravnik po {koli, Popovi} i sudija, u~iteq po {koli, Ra|enovi}, glasali su u po dvadeset devet slu~ajeva, od pedeset tri, za oslobo|avawe optuènih kao nevinih, ili iz nedostatka dokaza: u {esnaest slu~ajeva s wima je glasao sudija, pravnik po {koli Doì}. Sudije Popovi} i Ra|enovi} izjasnili su se za oslobo|ewe, me|u ostalima, svih jedanaest narodnih poslanika ~lanova Narodne stranke, me|u kojima i pet ministara iz oba kluba{ka kabineta. Sudija Doì} glasao je za oslobo|ewe u sedam od tih jedanaest slu~ajeva. Ostale sudije su glasale za visoke kazne prvaka Narodne stranke. Jedino u slu~aju \ura{kovi}a sudija - predsjednik Gojni} glasao je za oslobo|ewe. Jednoglasnost suda postignuta je jedino u slu~aju Strugara, koji nikakve veze nije imao sa politikom, optuènim li~nostima i aferom s bombama, i koji je, budu}i optuèni iz osvete svoje biv{e qubavnice, oslobo|en kao nevin. Naro~ito se isti~u svojom dokumentacijom i logi~no{}u zakqu~aka komentari sudije Popovi}a u odbranu prvaka Narodne stranke i pobijawu optu`be protivu wih. To vaì i za razlagawa sudije Ra|enovi}a kao i za neke nastupe sudije Doì}a.69 Sudija Risto Popovi} je uskoro poslije izvr{ewa presude osje-
Risto Popovi}
__________________ 69 Isto, str. 422-424
363
tio nemilost reìma; morao je oti}i iz Velikog suda i bavio se advokaturom i bankarstvom.70 Osu|enici su okovani u te{ke do 15 kg okove i na Vidovdan 15. juna 1908. godine transportovani u Centralni kazneni zatvor u Podgoricu. Vlasti su priredile osu|enicima nekoliko susreta na putu Cetiwe-Rijeka-Podgorica. Pripremqene i okupqene grupacije, svaka pod rukovodstvom mjesnih gra|anskih i vojnih vlasti, propu{tale su okovane osu|enika s povicima izdajnici, izrodi, grde}i ih i pquvaju}i ih. Na taj na~in se manifestovao narodni sud. Za prvih {est mjeseci osu|enici - robija{i u okovima nijesu pu{tani iz }elija. Presudu optuènima u bomba{koj aferi osudili su i svi listovi u Srbiji, izuzimaju}i dva tri lista za koje se smatralo da su produèna ruka crnogorske vlasti. Povodom afere mostarski list Narod pi{e otvoreno pismo kwazu Nikoli. Iznosi da su vrbovani la`ni svjedoci od predstavnika reìma, donosi faksimile pisama izme|u wegovih doglavnika i austrijskih {pijuna, publikuje pisma lica koja su vrbovana za la`ne svjedoke, i traì da nevine `rtve budu pu{tene, a pravi krivci ka`weni. Pred kraj procesa ovaj list pi{e {to se vi{e primi~e kraju komedija na Cetiwu, koju je inscenirala vlada Tomanovi}a, sve jasnije izbijaju na povr{inu zakulisne radwe koje su predhodile ovome sramnome poduhvatu jedne srpske vlade. Te zakulisne spletke sigurno su malo gdje poznate tako kao u Sarajevu, izvornom mjestu ove sramne afere. Pisma i faksimili koje je objavio Narod uzbunila je cjelokupnu {tampu. Postaje jasna Nasti}eva veza sa austrijskim obavje{tajnim organima u Bosni, i s druge strane wegova veza sa Tomanovi}evom vladom. Slovenski jug o su|ewu na Cetiwu kaè pravda u Crnoj Gori izdi{e od udaraca bezumnih Sudija crnogorskih. Nije vi{e re~, kako kaè, o pohap{enim i mu~enim `rtvama. Wih mogu pove{ati, mogu ih kao pa{~ad premlatiti ali, ubijaju}i wih ubija se pravda, ubija se vera u budu}nost Crne Gore, ubija se vera u Srpstvo i wegovo veli~je. Apeluje se na kneza i veli probudi se, rasvesti se kneè i pesni~e srpski! Petrogradsko Novo vrijeme pi{e ako se u|e u su{tinu àlosnih doga|aja, mora}e se izvesti zakqu~ak, da oni predstavqaju rezultat uporne borbe italijanskog i austrijskog uticaja. Za narodwake kaè da su rusofilska stranka i da èle saglasnost sa ju`noslovenskim dràvama na Balkanu, ponajprije sa Srbijom, dok me|utim sada{wa vlada, ne imaju}i oslonca u narodu, lavira izme|u Austrije i Italije. Daqe kaè da je du{a sada{we
__________________ 70 Risto Popovi} je bio zet vojvode [aka Petrovi}a Wego{a, oèwen wegovom k}erkom Milicom, a pa{enog Mitra Vuk~evi}a koji je bio oèwen wenom sestrom Stanom.
364
Jovan B. Marku{
vlade Lazar Miju{kovi} pristalica italijanski a ne Tomanovi}. ^lanak zavr{ava: Ruski diplomatija, rusko dru{tvo i ruska {tampa, bez razlike stranaka, du`ni su pomagati pravi ustavni poredak u Crnoj Gori, koji treba da postoji, a tako isto i Narodnu stranku, kao stranku od uticaja u narodu, rusofilsku i ustavnu. Odnosi izme|u Rima i Cetiwa bili su sasvim ohladweli. Koketovawe zvani~nog Cetiwa sa Be~om oneraspoloìlo je Rim prema tazbini svoga kraqa. Stoga Italijanska Ilustracija o doga|ajima na Cetiwu donosi: Op{te je mi{qewe, a tko }e i biti, da je komplot pakovawe onih qudi, koji su sada na ~elu reakcionarnog pokreta u Crnoj Gori. Ovo pakovawe ima za ciq da uplete u komplot slobodoumnu stranku i wene najboqe qude, da im osujeti dolazak na vlast i da osnaì reakciju, koja je ve} zagazila u najve}e zlo~ine. Pariski Tan pi{e tako|e o pakovawu na Cetiwu. Uzima u za{titu vo|stvo Narodne stranke, nepravedno goweno. Aksion kaè da cetiwske sudije nijesu donijele presudu po toj aferi (bomba{koj), ve} su u~inile samo uslugu sa svoje strane. Figaro, opet, govori o nepravednoj osudi izre~enoj na Cetiwu. Nasti}eve optu`be naziva romanom u koji su namjerno upleli srpskog kraqa i srpske kraqevi}e. Nelogi~nost ovog romana vidi se i po tome, kako kaè ovaj list, {to je na crnogorskom dvoru bila i k}i kraqa Petra u vremenu kada je trebalo da revolucionari raznesu dvor bombama. Vaqda ne bi kraq i prin~evi slali bombe da razore dvor, kada je u wemu bila wihova k}i, odnosno sestra! I sama be~ka Nova Slobodna Presa ne moè a da ne kaè da je afera, kako se predstavqa sa Cetiwa, izmi{qena. âk i Fosove novine, koje izvje{tava [tajnhart, pi{u ~lanak u kome dezavui{u svoga izvje{ta~a, i kaù da ne vjeruju da bi prestolonasqednik \or|e i drugi mogli biti umije{ani u ovu aferu. Be~ki dopisnik poluzvani~ne rimske Tribune, Dudan, pi{e u Tribuni kako ima dokaze, da je cetiwska vlada, zajedno sa Nasti}em, traìla za proces la`ne svjedoke.71 Nije te{ko zakqu~iti da {tampa u Rusiji, Italiji, Francuskoj, pa ~ak i Austrougarskoj nije vjerovala u opravdanost procesa za koji smatraju da je reìrani politi~ki proces. Na presudu Suda za su|ewe anarhisti~kih zlo~ina pored diplomatije i {tampe reagovali su i pojedinci, mawe ili vi{e poznati javnosti, ne samo iz Srbije i Austrougarske ve} iz raznih evropskih zemaqa. Pored dobronamjernih sugestija da se ispravi nepravda, kojom je nanesena {teta ne samo osu|enicima ve} i kwaèvom ugledu, bilo je i radikalnih predloga o promjenama koje treba napraviti u Crnoj Gori.
365
Dr Zavodni, iz Praga, 4. avgusta 1908. savjetuje kwazu da je u interesu wegovom i Crne Gore da mijewa reìm i qude koji ~ine taj reìm, upozoravaju}i na pisawe ~asopisa i drugih listova cijelog svijeta protiv toga reìma. Dr Zavodni je u to vrijeme bio sekretar Izvoznog dru{tva za ê{ku, Moravsku i [lesku u Pragu, koje je pored ekonomskih veza, wegovalo slovenske odnose sa drugim dràvama, pa i sa Crnom Gorom.72 Poznati junak i sve{tenik Jovan Bo{kovi}, koji je odavno pre{ao u Srbiju, pi{e kwazu 9. jula 1908. g. da bi bilo dostojno da pomiluje i oslobodi sve osu|ene u aferi s bombama; savjetuje mu da se povu~e s prestola i zadrì samo komandu nad vojskom. Na zavr{etku pisma pop Jovan Bo{kovi} kaè da se za uvijek i na svakom mjestu ponosio kwaèvim imenom i {to je sin Crne Gore, a od presude u bomba{koj aferi da se za to stidi.73 Urednik lista @urnal de St. Petersburg, koji je upoznao Andriju Radovi}a kod nekog ruskog diplomate u Parizu i bio svjedok neumorne i uspje{ne djelatnosti Radovi}a u francuskim politi~kim krugovima i {tampi u korist svoje zemqe i svog gospodara, poslao je pismo predsjedniku vlade Tomanovi}u s èqom da se objavi u {tampi, kao {to su ranije prenosili u Glasu Crnogorca wegove veoma lijepe tekstove o Crnoj Gori iz inostranih ~asopisa. S. de Chessin zavr{ava pismo rije~ima: U ime ~asti te dostojne divqewa male zemqe, ~iju pro{lost ne prqa ni jedna mrqa, neka se Radovi}u, zapravo Pravdi, ukaè milost. Navode}i zasluge Radovi}a i isti~u}i da je sve svoje lijepe ~lanke o Crnoj Gori napisao zahvaquju}i druèwu s Radovi}em, kaè: Nikada Crna Gora ne}e imati boqeg ~ovjeka. On je mogao zasluge vezati za svoje ime, ali ipak to nije u~inio. U tome mladome ~ovjeku bilo je sadràno sve {to slovenski patriotizam ima u sebi lijepo i plemenito. Oboàvao je svoju otaxbinu. Govorio je o svojem vladaru s po{tovawem, kao malo ko. Oti{ao je na su|ewe bez ustezawa. Chessin navodi da mu je Radovi} rekao u Parizu: Nevin sam, pa nije mogu}e da budem osu|en. Oti}i }u tamo, imam povjerewa u svoju otaxbinu. Predsjednik Tomanovi} se nije odazvao pozivu da se objavi ~lanak, jer doma}a javnost nije smjela znati kako jedan stranac misli o nekada{wem predsjedniku narodwa~ke vlade. Me|utim, pismo urednika @urnal de St. Petresburg objavio je u cjelini ~e{ki list Samostalnost. Ovim ~lankom mnogi drugi listovi su se koristili u svojim komentarima cetiwske presude.74 Naàlost, crnogorska vlast opsjednuta terorom prema politi~kim
__________________ 72 Nikola [kerovi}, isto, str. 442 73 Isto, str. 442 74 Isto, str. 441-442
366
Jovan B. Marku{
suparnicima, umjesto da koristi kvalitete nesporno sposobnih qudi, ona ih je uni{tavala. Moè se re}i da je cetiwska bomba{ka afera potpuno obezglavila Narodnu stranku. Dovoqno je navesti da je u bomba{koj aferi osu|eno na razne kazne 13 osniva~a Narodne stranke, pored onih koji su pripadali stranci i onih koji }e to kasnije postati. Na robiji i u zatvoru su se nalazili sqede}i osniva~i stranke: Andrija Radovi}, Bajo Garda{evi}, Milosav Rai~evi}, Mitar \urovi}, Mihailo Ivanovi}, Mitar Vuk~evi}, dr Milovan Maru{i}, Simo [obaji}, Vaso ]ulafi}, Milija Pavi}evi}, Spasoje Pileti}, Gavrilo Cerovi} i Savo \ura{kovi}. Smatramo da je korisno za ~itaoce da se upoznaju sa onim {to je po pitawu bomba{ke afere zakqu~io dr Novica Rako~evi}, koji se kao i istori~ar dugo bavio ovom materijom. Rako~evi} pi{e, izme|u ostalog: Na osnovu kriti~kog razmatrawa onoga {to je do sada napisano o bomba{koj aferi i raspoloìvih arhivskih podataka moè se izvesti sqede}i zakqu~ak. Prvo, bomba{ka afera je ~isto unutra{wa, crnogorska stvar. Drugo, bombe su nabavqene u Srbiji i izra|ene su u vojno-tehni~kom zavodu u Kragujevcu; nabavio ih je crnogorski student Todor Boòvi} preko svojih prijateqa i poznanika koji su se bavili organizacijom komitskih ~eta. Tre}e, zvani~na Srbija niti bilo ko iz raznih organizacija u Srbiji nije podstrekivao crnogorske studente i emigrante na dizawe revolucije protiv stawa u Crnoj Gori, niti su bombe date radi atentata na kwaza Nikolu ili bilo koju drugu li~nost u Crnoj Gori. êtvrto, kwazu Nikoli su bombe dobro do{le kao povod da se obra~una sa demokratskim opozicionim pokretom u Crnoj Gori i da optuì zvani~nu Srbiju za pomagawe crnogorske opozicije, a time i za weno mije{awe u unutra{we stvari Crne Gore. Ne samo zvani~nim krugovima nego i svakom u Srbiji ko je iole realno mislio moralo je biti jasno da je izazivawe nereda u Crnoj Gori moglo samo {tetiti op{tim interesima i Srbije i srpstva i dati povoda Austrougarskoj da pod izgovorom zavo|ewa reda upadne u Crnu Goru. Srbija se nalazila u te{kom spoqnopoliti~kom, pa i unutra{wopoliti~kom poloàju. Gra|anski parlamentarizam nije i{ao bez te{kih potresa i kriza. Od 29.5.1903. do 3.4.1906. u Srbiji je promijeweno {est vlada, sa prosje~nim vijekom trajawa 162 dana. Po~ev od 1906. Srbija se nalazi u carinskom ratu s Austro-Ugarskom, a nagovje{taji o namjeri Austrougarske da anektira Bosnu i Hercegovi-
367
nu bivali su sve o~igledniji. Zbog situacije na Balkanu srpska vlada je bila zainteresovana za usagla{avawe stava sa Crnom Gorom na spoqnopoliti~kom planu. Kao {to smo vidjeli, kwaz Nikola je bio stalno na udaru pojedinih neodgovornih faktora u Srbiji, osobito nekih listova. Napadan je zbog wegovog apsolutisti~kog reìma, gaèwa ustava, progona opozicionih gra|anskih snaga, pa je ~ak osu|ivan i da vodi anacionalnu politiku. Me|utim, kao {to smo ve} kazali, pisawe pojedinih listova bilo je ne samo o{tro nego ~esto i neodmjereno i tendenciozno. To je nanosilo samo {tetu demokratskom pokretu u Crnoj Gori i doprinosilo zao{travawu odnosa izme|u dviju zemaqa. Negativno pisawe o kwazu Nikoli i reìmu u Crnoj Gori u velikoj mjeri su inicirali crnogorski studenti i emigranti. Gra|anske slobode u Srbiji, a naro~ito sloboda rije~i i {tampe, imale su snaàn uticaj na crnogorske studente i emigrante u Srbiji, kao i na jedan dio naroda u Crnoj Gori. Me|utim, studenti nijesu dovoqno shvatali istorijske okolnosti u kojima se nalazila Crna Gora, u prvom redu stepen wenog dru{tveno-ekonomskog razvitak, pa ni to da se na prilike u Crnoj Gori ne mogu prenijeti onakvi dru{tveni odnosi kakvi su bili u Srbiji. U toku 1907. godine nije bilo ~vr{}e povezanosti izme|u Narodne stranke i crnogorskih studenata i emigranata u Beogradu. Kao {to smo vidjeli, weno se vo|stvo ogradilo od nekih akcija studenata. Jo{ jednom da naglasimo: Narodna stranka ne samo {to nije radila o glavi kwazu Nikoli nego nije radila ni na nasilnoj promjeni vlade Tomanovi}a. Jedino {to je traìla Narodna stranka bilo je: da joj se dozvoli legalni politi~ki rad i da se po{tuje ustav. Dodu{e, bilo je i pojedinih pristalica Narodne stranke koji su mislili da bi promjena na prijestolu, tj. dolazak prestolonasqednika Danila za kwaza, dala vi{e mogu}nosti za po{tovawe ustava i uvo|ewe gra|anskih demokratskih sloboda u Crnoj Gori. Na su|ewu se nije moglo utvrditi da je neko iz vo|stva Stranke traìo od studenata da nabave bombe. To potvr|uje i ~iwenica da niko od vode}ih qudi Stranke nije ni poku{ao da bjeì iz Crne Gore kada su bombe otkrivene (iako je poneki mogao to lako u~initi), ve} su svi sa~ekali daqi razvoj doga|aja. Andrija Radovi}, iako se nalazio u inostranstvu i mogao lako dobiti politi~ki azil, odazvao se pozivu suda i vratio se u Crnu Goru, gdje je i uhap{en i osu|en. Od studenata i emigranata u Beogradu malo je wih znalo za ove bombe. Oni koji su bili upu}eni u stvar nijesu znali {ta treba ~init sa tim bombama, pa su tako oti{li u Boku Kotorsku na dogovor
368
Jovan B. Marku{
sa Dakovi}em. Wima je bilo svakako jasno da sa 16 bombi nije mogu}e di}i revoluciju u Crnoj Gori. Da je bilo uslova za revoluciju, ona bi se mogla sprovesti i bez tih bombi, jer su Crnogorci dràli kod sebe osnovno pje{adijsko oru`je - pu{ke i revolvere, sa odgovaruju}om municijom. Dalo bi se samo zakqu~iti da je Marko Dakovi} sa studentima koji su do{li u Boku o~ekivao da bi prilikom izbora moglo do}i do nereda, u koje bi se i oni umije{ali. A kada su izbori pro{li u miru i kada wima iz Crne Gore nije stizala nikakva poruka, onda im nije ostalo ni{ta drugo nego da bombe ostave na sigurnome mjestu a sami da se povuku iz Boke. Bombe su nabavqene u prvom redu kao zastra{uju}e sredstvo i radi li~ne odbrane ukoliko nad pristalicama Narodne stranke bude vr{eno nasiqe. Da sami akteri nijesu ni pomi{qali na atentat na kwaza Nikolu, potvr|uje i ~iwenica da je student \uro Vojvodi}, jedan od ~etvorice koji su do{li iz Beograda u Boku, poslije odluke da se bombe sklone na sigurnome mjestu, oti{ao svojoj ku}i u Bar, gdje je i sa~ekao hap{ewe. Rad Marka Dakovi}a, Todora Boòvi}a i wihovih drugova u vezi s bombama pokazuje wihovu naivnosti; niti su imali dovoqno politi~ke realnosti, niti su pokazivali dovoqno razboritosti. Oni nijesu razmi{qali o tome da bombe mogu biti otkrivene i da }e u tom slu~aju dati povod reìmu da poja~a represalije protiv Narodne stranke i optu`be protiv Srbije. Isto su tako pokazali nebudnost kada su bombe ostavili kod Stevana Rajkovi}a na ~uvawe; iako ga tako re}i nijesu ni poznavali, dozvolili su mu da po|e iz Kotora na Cetiwe. Onoliko naduvana bomba{ka afera i onako vo|eni proces djelo su kwaza Nikole, kome su pruìli punu pomo} crnogorski vode}i faktori i kamarila oko wegovog dvora. U reìrawu ove afere nesumwivo su imale udjela i razne austrougarske institucije, a koliko - o tome ovdje ne moèmo govoriti. Bomba{ka afera ~ini ru`nu stranicu u istoriji Crne Gore. Ona je nanijela dosta {tete wenom ugledu. Nanijela je snaàn poraz, mada privremen, i Narodnoj stranci. Me|utim, najve}u {tetu od we imao je sam kwaz Nikola, od koje se vi{e nije nikada oporavio. Otvarawe ovog velikog politi~kog procesa i na~in wegovog vo|ewa pokazuje da kwaz vi{e nije imao ni politi~kog sluha ni refleksa. Reìrawe bomba{ke afere i izvo|ewe Nasti}a za krunskog svjedoka spadaju u red najve}ih politi~kih gre{aka kwaza Nikole u wegovoj dugogodi{woj vladavini.75
__________________ 75 Novica Rako~evi}, Politi~ki odnosi Crne Gore i Srbije, 1903-1918, Cetiwe 1981, str. 72-74
369
Povodom bomba{ke afere i u~e{}a Narodne stranke u woj dr Jago{ Jovanovi} pi{e: Osuda optuènih i nastavqawe progona pristalica Narodne stranke, kluba{a, iako oni stvarno nijesu imali u~e{}a u Bomba{koj aferi, osim {to su davali skloni{ta omladincima i ~uvali ih dok su mogli od progona vlasti, izazvali su veliko neraspoloèwe u narodu, u onim demokratskim masama, koje su do tada vjerovale kwazu i nadale se da }e on najzad prekinuti nasiqa vlade nad nedu`nim pojedincima. Tada je ve} postajalo jasno i onima koji su dotada sumwali u to da kwaz èli da uni{ti Narodnu stranku, o ~ijem je programu i sam jednom rekao da bi ga i on potpisao da nije kwaz, da ho}e da sprije~i demokratski razvitak u zemqi i da progoni sinove i unuke onih istih sa kojima je odnosio onoliko slavnih pobjeda u mnogobrojnim borbama i megdanima, kako mu je u to vrijeme pisao jedan stari i zaslu`ni narodni prvak iz Pive. Kwaz je zbog toga mnogo izgubio, ~ak i kod onih koji do tada nijesu imali nikakvih veza sa kluba{ima.76 Jedan od savremenika tih doga|aja Janko To{kovi}, narodni poslanik i odgovorni urednik Narodne misli, povodom bomba{ke afere pi{e, izme|u ostalog, sqede}e: Odmah poslije lu~indanskih izbora krajem oktobra vlada je objavila hvatawe i dono{ewe bomba na Cetiwe, i da ih je donio tipograf Stevan Rajkovi}, povodom ~ega je odmah uhap{eno nekoliko wih prvaka Narodne stranke koji su se nalazili u Cetiwu; sa najve}om pompom je alarmirana i nare|ena premeta~ina kod biv. poslanika Narodne stranke i wihovih vi|enih prijateqa u cijeloj Crnoj Gori i oglasila je svuda pripremqenim zborovima u svim varo{ima da su bombe djelo kluba{a. Obrazovan je naro~iti sud za takozvanu bomba{ku aferu. Vlada je ovo iskoristila u propagandi u narodu protiv Narodne stranke, kao i na strani, da bi opravdala svoj i kwaèv ne~uveni teror, mada nije imala nikakvih dokaza protiv Narod. kluba i ~lanova Narodne stranke, i ina~e niko ozbiqan nije vjerovao u to. Ovo pogotovo {to ih je iz Kotora Stevan Rajkovi} donio bez ikakve smetwe u kolima putni~kim i redovnim saobra}ajnim putem i predao ih li~no ministru unutra{wih djela. Stevan Rajkovi} bio je tipograf dràvne {tamparije u Cetiwu, pa je negdje u avgustu do{ao kod nas u redakciju Narodne misli u Nik{i} i ponudio nam se da ga primimo za rad i ~uvawe {tamparije. Mi smo posumwali da ga je vlada naro~ito otpustila i uputila kao svog agenta provokatora, te ga nijesmo primili. Mada je u toku navedenog terora dolazilo do svakodnevnih briga svih
__________________ 76 Jago{ Jovanovi}, Istorija Crne Gore, Podgorica 1995, str. 360
370
Jovan B. Marku{
istaknutih na{ih prijateqa, kako }e se i kojim sredstvima braniti i odbraniti od tih mu~kih svakodnevnih i no}nih javnih teroristi~kih napada, ali ni Narodnom klubu kao organizaciji niti, pak, wegovim ozbiqnim ~lanovima nije dolazilo na um, niti pak na misao, da se u onom me|unarodnom stawu i te{kom poloàju Crne Gore, okruène neprijateqskim zemqama Turskom i Austrijom, posluè sa ma kakvim oru`jem za masovnu pobunu u ustanak, boje}i se intervencije pomenutih susjednih zemaqa, naro~ito Austrije poslije skore posjete kwaza Nikole Be~u, te tako ni Narodni klub ni wegovi ~lanovi nijesu u~estvovali u pripremi za ma kakvu masovnu ilegalnu akciju, pa ni u bomba{koj aferi. Saznalo se da je Vaso ]ulafi}, ~lan Narodnog kluba, dosta bistar i razborit seqak iz Vasojevi}a, koji je u toku terora i u toku qeta preko onda{we turske teritorije po{ao u Srbiju i otuda donio bombe, koje su mu neki od omladinaca, kako se onda govorilo, dali u Beogradu i tako ]ulafi} sam i na svoju ruku primio je bombe - ili boqe re}i: utrpao mu ih neko u Beogradu - i prenio ih preko Sanxaka istim putem kojim je bio i po{ao, ali u tom svom, na svoju ruku u~iwenom, poduhvatu nije na{ao odziva ni kod kojeg svog druga i prijateqa, jer se za to nije niko spremao, na ma kakvu akciju. Sva istraga i su|ewa u Cetiwu o bomba{koj aferi nijesu mogla uvjeriti javno mwewe u Crnoj Gori da su bombe u~e{}em Narodnog kluba i wegovih ~lanova donesene i da su uop{te kao takve postojale. Ovo pogotovu {to je Andrija Radovi}, jedan od vo|a Narodne stranke i biv. predsjednik vlade Narodnog kluba, iz Pariza do{ao i smjelo se javio na su|ewe kao te{ko optuèni, gdje je osu|en na 15 godina robije sa vi{e svojih drugova iz Radulovi}eve i wegove vlade i jo{ nekoliko wih, iz ~isto politi~kih razloga, bez ikakve dokazane krivice.77 Na presudu i obrazloèwe od 14. juna 1908, koji su sa~uvani u Dràvnom arhivu Crne Gore, kwaz Nikola je svojom rukom napisao Osu|enim Vasu ]ulafi}u i \uru Vojvodi}u smrtnu kaznu izmjewujem u vje~itu robiju - Nikolaj78. Ovim je na simboli~an na~in poku{ano da se od strane kwaza ublaì negativan utisak stvoren u evropskom javnom mwewu. Iako se bomba{ka afera zavr{ila oda{iqawem u Jusova~u vo|stva i prvaka Narodne stranke; osudom na smrt omladinskih vo|a i vremenskom osudama wihovih drugova, teror nije prestao. Ve} 14. juna 1908. sud je obavijestio cetiwsku gimnaziju koji su od wenih |aka
__________________ 77 Janko To{kovi}, Memoari, Cetiwe 1974, str. 62 78 DACG-AVS, br. 511 eh 1908. v. 1907/7.
371
osu|eni u ovom procesu i skrenuo pa`wu na one wene u~enike koji su bili osumwi~eni i pu{teni zbog nedostatka dokaza. Pod 30. junom 1908. datirano je rje{ewe Suda da se Dragutin \onovi} i wegova majka Joka, Radojica Maru{i}, Milo{ Pajovi}, Milo S. Prqa i Marko [padijer, koji su osumwi~eni zbog pojedinih krivica - oslobode daqeg zatvora, a da plate u~iwene tro{kove oko wih.79 Dragutin \onovi}, u~enik gimnazije, brat je Jovana, Du{ana i Mihaila, koji su osu|eni u bomba{kom procesu. Milo S. Prqa je tako|e u~enik gimnazije. Milo{ Pajovi} je zemqoradnik iz predgra|a Danilovgrada a Marko [padijer je sa Cetiwa i osumwi~en je samo zato {to se slu~ajno susreo sa Markom Dakovi}em 1907. godine u Gruù. Izricawem presude suda za su|ewe anarhisti~kih zlo~ina na Cetiwu nije bilo zavr{eno sudsko progowewe svih optuènih i osu|enih u bomba{koj aferi. êtvorica optuènih na Cetiwu crnogorskih gra|ana jo{ su ~amili u tamnici Kotorskog okru`nog suda. Kotorski sud je vi{e puta traìo preko austrougarskog poslanstva optu`ni materijal protiv crnogorskih zavjerenika koje je drào u svome zatvoru. Su|ewe je otpo~elo 30. juna 1908. i poslije vi{e od osam mjeseci taamnovawa, Sud je izrekao osloba|aju}i presudu osumwi~enim. Javno mwewe i cjelokupna {tampa pozdravili su presudu Kotorskog okru`nog suda, izraàvaju}i nepovjerewe prema sudskim institucijama u Crnoj Gori. Ovakva reakcija je bila logi~na jer su u austrougarskoj oslobo|eni, u Crnoj Gori bili osu|eni: Petar Novakovi} na smrt, Radowa Popovi} i Vujadin O. Vuja~i} na vje~itu robiju i Milutin R. Mili~kovi} na {est godina robije... Opsjednutost vlasti prema svemu {to je dolazilo iz Srbije pretvorilo je Crnu Goru u policijsku dràvu, te{ko shvatqivu zdravom razumu. Ministarstvo unutra{wih djela je naro~itom okru`nicom naredilo oblasnim upravama da strogo paze na dolazak, kretawe i radwe |aka koji dolaze iz Srbije. Policijskim organima je nare|eno da svakog |aka koji dolazi iz Srbije odmah po dolasku podvrgnu pretresu i zapisni~kom saslu{awu. Ministarstvo je izradilo i dostavilo spisak pitawa na koja su |aci bili du`ni da odgovore prilikom zapisni~kog saslu{awa. Iz niza pitawa navodimo samo neka: Koga poznaje (|ak) od zavjerenika? Je li se sastajao s kime od zavjerenika? Od ~ega ìve? Imaju li novca? Odakle im novac? Prizivaju li i ~a{}avaju li |ake? [ta im pri~aju prilikom sastanaka? Kakve razgovore vode? Da li misle da i daqe ostanu u Beogradu, ili misle da
__________________ 79 Isto, br. 508 eh 1908. v. 1907/7.
372
Jovan B. Marku{
se presele u drugo mjesto ili dràvu? Kako se izraàvaju o kwazu i ~lanovima dinastije, vladi i stawu u Crnoj Gori?80 Poslije zapisni~kog saslu{awa |aci su pu{tani ili sprovo|eni ku}ama, zavisno od procjene deùrnog policajca. Kako su izgledala ova putovawa dovoqno govore sqede}i primjeri. Aleksije Ivanovi}, |ak 3 razreda Realke u Beogradu, od 14. godina, iz sela Boì}a, krenuo je sa svojim bratom iz Beograda 29. maja 1908. Putovali su preko: Kragujevca - Uìca - Gora`da - Fo~e - [}epan Poqa. Tu su pretreseni od crnogorskih straà, uhap{eni i pustili da slobodno putuju ku}i, gdje su stigli 15. juna 1908. Mileta Radunovi} iz Peovca (Vasojevi}i), |ak 7 razreda Realke, od 21 godinu, putovao je od Beograda [apca - Zvornika - Fo~e - [}epan Poqa - Nik{i}a - do Vasojevi}a. S wim je putovao Nikola T. ûki}, |ak 6. razreda. S wima su postupile crnogorske vlasti na isti na~in kao i s Ivanovi}em. Iz Beograda su krenuli 25. maja 1908. godine, a stigli ku}i 7. ili 8. juna (Sud op{tine Andrijevi~ke, br. 538-409, 1908).81 U vrijeme bomba{ke afere izlazio je u Crnoj Gori samo slu`beni list Glas Crnogorca, koji kao takav nije bio podesan za reagovawe na kritike koje su dolazile sa svih strana. Zato je uskoro poslije objave presude pokrenut na Cetiwu politi~ki poluzvani~ni Cetiwski vjesnik, preko koga se bez ustezawa, bez odmjeravawa teìne i izbora rije~i reìm mogao obra~unavati sa protivnicima. List su ure|ivali i po, uputstvima od vlasti, pisali najve}i dio ~lanaka beogradski novinari Stefan Radosavqevi} - Bdin i Bora Mini}. Odgovorni urednici, koji niti su pisali, niti imali kakve veze sa novinarstvom, bili su Boò Novakovi} (br. 1-11) i Lazar ôbeqi} (br. 12-53). To je bila jedna zakonska formalnost i ni{ta vi{e. Stvarni urednici primali su odre|ene plate iz dràvne blagajne, a list je {tampan u dràvnoj {tampariji. Kada je novinar Radosavqevi} poslat kao predstavnik Crne Gore na Sveslovenski kongres u Sofiju, stavqeno mu je do znawa da je nepoèqan i on je odmah napustio Kongres. Hristo Iv. Kulin, gradona~elnik Sofije, na{ao je za potrebno da o progonu Bdina obavijesti kwaza Nikolu. Kulin pi{e da je Bdin, pod firmom vojnog bjegunca uba~en u Vidin (Bugarska) kao austrijski {pijun, odakle je {pijunirao. Otkriven je i protjeran u Rumuniju, odakle se po voqi svojih gospodara (Austrije) prebacio u Beograd, gdje je na savkom koraku pravio intrige izme|u Srbije i Bugarske i
__________________ 80 Nikola [kerovi}, isto, str. 447 (DACG-MUD, br. 3062, odnosno br. 1848 od 17.6.1908) 81 Isto, str. 447
373
Srbije i Crne Gore. Iz Srbije je protjeran jer je uhva}en kako pi{e Kulin u jedno vrlo prqavo djelo od koga se stidim da vam ga citiram. Kulin daqe pi{e i sad je taj Radosavqevi} - Bdin ni vi{e ni mawe ne samo urednik Crnogorskog glasa no je {to vi{e i vaspita~ djece crnogorskih junaka. Sram i pokora! Na kraju pisma Kulin isti~e da mu je jedini ciq da vam obratim pa`wu na ovog nevaqalca, te da osujetite jedno veliko zlo koje moè posti}i ne samo ovaj hrabri crnogorski narod no i wegovog gospodara.82 Kulin je pisao o Bdinu i diplomatskim predstavnicima Srbije, kao i u beogradskom Dnevnom listu. Bdin i wemu sli~ni slobodni novinari dali su prilog da Cetiwski vjesnik postane glasilo razdora izme|u Crne Gore i Srbije. îwenica je da povodom predstoje}e hajke i progona Srba u Hrvatskoj, Cetiwski vjesnik nije imao da kaè ni jedne tople rije~i za svoje sunarodnike u Austrougarskoj. On na taj na~in prima progone Srba, provo|ene u Hrvatskoj po be~kim instrukcijama, kao opravdanu austrougarsku akciju. I ne samo to, ve} svu krivicu za te progone baca na zvani~nu Srbiju, koja je izazvala austrougarskog agenta Nasti}a da objavi denuncijatsku bro{uru Finale, kojom po~iwe projektovana hajka na Srbe. Vlast koja je sprovodila teror nad Narodnom strankom te{ko se ogrije{ila i o svoju bra}u u Austrougarskoj. Crnoj Gori je samo dobro dolazilo od Srba iz Austrougarske. Nosioci kulturnog i prosvjetnog progresa u Crnoj Gori tokom 19. vijeka bili su upravo Srbi iz Austrougarske. Evropska civilizacija nije pu{tala korijewe u Crnu Goru preko Turske teritorije ve} preko Srba iz Vojvodine, Dalmacije, Hercegovine, Hrvatske, Slavonije. Krunski svjedok u bomba{koj aferi, \or|e-Risto Nasti}, snabdjeven novcem iz siroma{ne crnogorske blagajne, kao nagradom za optu`bu zvani~ne Srbije u ovoj aferi, pohitao je po uputstvu svojih poslodavaca, odmah poslije cetiwskog procesa, da na drugoj strani sa istim zadatkom produì svoj pla}eni~ki i klevetni~ki posao. Ve} 26. jun 1908. zagreba~ka {tampa je zabiqeìla Nasti}ev dolazak u Zagreb, u pratwi dvojice svojih {pijunskih saradnika. Ve} 21. jula 1908. Srbobran je obavijestio javnost da je iza{la iz {tampe na srpskom i wema~kom jeziku Nasti}eva bro{ura Finale. S pojavom bro{ure po~ela je besomu~na hajka na Srbe u Hrvatskoj i Slavoniji. Novine su zabiqeìle da su 28. jula 1908. uhap{ena bra}a Adam i Valerijan Pribi}evi} i drugi ugledni Srbi. Kao {to je Tomanovi}eva policija pravdala i zasnovala hap{ewa na Rajkovi}evim pri~awima, tako i Rauhova policija
__________________ 82 Isto, str. 448
374
Jovan B. Marku{
pravda terorisawe istaknutih Srba objavqenim materijalom u Nasti}evoj bro{uri Finale. Nasti} u toj bro{uri objavquje Privremeni statut organizacije u ciqu osloba|awa Ju`nih Slovena (Slovenaca, Hrvata i Srba), poznat pod popularnim imenom Revolucionarni statut. Nasti} je optuìo zvani~nu Srbiju za velikosrpsku propagandu, za pripremawe anarhisti~kih i revolucionarnih poduhvata, koji su ugroàvali mir na ~itavom jugoslovenskom podru~ju i bezbjednost Habsbur{ke monarhije, kao i Crne Gore. To je trebalo da dokaè objavqeni Revolucionarni statut. Statut je pisao Milan Pribi}evi}, jedan od ~etvorice bra}e Pribi}evi}a, koji je kao mla|i oficir napustio austrijsku vojsku i bavio se patriotskim nacionalnim radom. Statut, objavqen u Finale, pisan u idealisti~kom zanosu mladi}kog patriotizma, Nasti} je, kao dokument razornog rada Srbije protiv vlasti u Crnoj Gori i bezbjednosti Austrougarske, predao pred kraj 1907. Tomanovi}evoj vladi, i mo`da, be~ki vlastodr{cima. Taj famozni dokument imao je te{kih posqedica i prouzrokovao masovne progone, hap{ewa, politi~ke procese, te{ke osude, stradawa, imovno razarawe velikog broja qudi koji s wim nijesu imali nikakve veze u Crnoj Gori, u Bosni i Hercegovini, Hrvatskoj i Slavoniji. Statut je djelo pojedinca, ili male grupice mladi}a, patriota. Statut, ni po Nasti}evom tvr|ewu, nije nikada bio prihva}en od nekog {ireg foruma ili zvani~nog organa. Pretpostavqa se da je Nasti}, koji se, dok je bio u Beogradu, povezao sa tom grupicom, insistirao na oformqewu Statuta i da mu rukopis posluì za wegove {pijunsko-provokatorske svrhe. Crnogorska vlast je iskoristila Statut za davawe bomba{koj aferi onakvog zna~aja kakav im je politi~ki u tom trenutku odgovarao, kao {to su se austrougarski vlastodr{ci wim posluìli za svoje odre|ene osvaja~ke poteze, pred kojima su stajali. Austrougarski reìm u Hrvatskoj, otvorio je akciju progawawa Srba i razbijawe srpsko-hrvatske koalicije. Nasti} je zaslugu, objavqivawem Statuta, za tu akciju pripisao sebi i sa dobijenim novcem ugodno provodio vrijeme u zagreba~kim hotelima. Jedan hrvatski politi~ki prvak, Mirko Pisa~i}, istupio je protiv Nasti}evih zasluga i traìo je wegovo hap{ewe kao jednog od u~esnika u veleizdajni~koj akciji u Hrvatskoj. Pisa~i}eva bro{ura Jedan politi~ki skandal izazvala je ìvu diskusiju. Osumwi~ena je crnogorska vlast da je dala novac za izdavawe bro{ure Finale, da su revolucionarni statut, dobiv{i ga od Nasti}a, predali austrougarskom Ministarstvu inostranih poslova i time prouzrokovali progowewe Srba na podru~ju Austrougarske. Be~ki
375
list Winer Allgemine Zeitung od 10. maja 1909, koji je igrao ulogu poluzvani~nog organa austrougarskog Ministarstva inostranih poslova, objavio je da je Nasti} dobio 3000 kruna od crnogorske vlasti za {tampawe Finala i da je crnogorska vlast Revolucionarni statut, koji je u bro{uri prikazan kao reprodukcija, koji je dobila od Nasti}a predala be~kom Ministarstvu inostranih poslova. Preko Glasa Crnogorca (br. 20, 1909) crnogorska vlast je ovo demantovala. Be~ki list je, me|utim, ponovio svoje informacije, a Tomanovi} je preko ~e{kog lista Narodni Listy 12.6.1908. g. poku{ao da demantuje pisawe be~kog lista. ê{ki dràvnik, politi~ar i nau~nik, prof. Toma{ G. Masarik je dokumentovano ustao protiv zagreba~kog veleizdajni~kog procesa. Istupio je kao poslanik i u be~kom parlamentu tvrde}i da zna iz nadle`nih diplomatskih izvora da je crnogorska vlast predala Statut austrougarskoj vladi u proqe}e 1908. Na Masarikovu tvrdwu niko nije reagovao iz Ministarstva be~kog parlamenta, {to je crnogorsku vlast veoma zaboqelo. Masarik je na manifestacionom skupu Saveza ~ehoslova~kih studenata ponovo javno potvrdio svoja saznawa. Predsjednik vlade Tomanovi} je preko novosadskog Branika poku{ao da ovo demantuje sqede}im rije~ima: Mogu vas uvjeriti da niko na Cetiwu taj [tatut nije vidio prije nego je od{tampan u Finalu, premda je Nasti} govorio da ima dokumenta, na osnovu kojih mogu biti mnogi osu|eni na vje{ala, ako ne prestanu napadati na wega (Branik, br. 119, 1909). Me|utim, crnogorska vlast je dobila novi udarac, ovog puta neo~ekivano od Nasti}a. On svoje cetiwske poslodavce tjera u la` i tvrdi, pod zakletvom, pred zagreba~kim sudom, da je Original Revolucionarnog statuta predao u ruke crnogorskoj vlasti u januaru 1908. i da je od tada do 10. juna 1908. taj statut bio u rukama crnogorske vlade.83 Glas Crnogorca, br. 32 od 25. jula 1909. pobija tu tvrdwu navode}i da je Nasti} uo~i Badweg dana 1908. pokazao isqedniku S. Lopi~i}u, jedan spis, koji ima biti onaj Statut, ali bez i~ijeg potpisa. Kao takav, da ga je Lopi~i}, poslije pregleda, ostavio u rukama Nasti}evim. Me|utim Stevan L. Lopi~i}, isqednik u predsudskom dijelu istrage o bomba{koj aferi, izaslanik crnogorske vlasti na sastanku sa Nasti}em u Zelenici krajem decembra 1907, tvrdi u svojoj bro{uri Cetiwska bomba{ka afera u vezi sa Zagreba~kim procesom da je Revolucionarni statut primio od Nasti}a i da ga je prilikom referisawa predsjedniku vlade Tomanovi}u, 23. decembra 1907, odnosno 5. januara 1908. po novom kalendaru, o sastanku sa Nasti}em,
__________________ 83 Isto, str. 460
376
Jovan B. Marku{
Tomanovi}u predao Statut, te da ga je crnogorska vlada predala austrougarskom poslaniku na Cetiwu.84 Kampawa protiv Srba u Hrvatskoj nastavqena je sa svom èstinom. Pored gra|anskih organa, u teroru u~estvuju i organi vojnih austrougarskih vlasti. I zastava srpske pravoslavne crkve, ~ije se boje: crveno-plavo-bijelo, poklapaju sa rasporedom i bojama dràvnih zastava Crne Gore i Srbije, i }irilsko pismo, kojim se Srbi sluè, pa ~ak i srpsko ime ogla{eni su za oznake velikosrpske - veleizdajni~ke propagande. Prva hap{ewa u Hrvatskoj otpo~ela su 25. jula 1908, a 30. decembra 1908. objavqena je optu`nica. Na optuèni~ku klupu su izvedeni 53 osumwi~ena. Proces je po~eo 18. februara a 22. septembra 1909. izre~ena je presuda, uo~i aneksije na Bosnu i Hecegovinu. Trideset i jedan istaknuti Srbin je osu|en na robiju u trajawu 3 do 12 godina. Veleizdajni~ki proces u Zagrebu i Fridjungov proces u Be~u, upereni protiv slo`ne zajedni~ke akcije Srba i Hrvata za nacionalno demokratska prava, pretvorili su se u veliki politi~ki skandal evropskog obima. Ugled Austrougarske kao velike sile i pravne dràve ozbiqno je opao. Be~ki reìm je podvrgnut o{troj osudi ne samo od {tampe i javnog mwewa jugoslovenskog, ve} i od {tampe evropskih zemaqa i Amerike. Znatan dio te osude pao je i na glavu crnogorskog reìma. O tome dr Jago{ Jovanovi} pi{e, izme|u ostalog, sqede}e: Takozvani veleizdajni~ki proces u Zagrebu, na kome je su|eno pedeset i ~etvorici Srba zbog veza sa Srbijom, bio je potreban austrougarskoj vladi kao dokaz revolucionarnog rada Srbije me|u Ju`nim Slovenima i kao opravdawe pred svjetskim javnim mwewem za svoju agresivnu politiku prema Srbiji i Srbima van Srbije. Na veleizdajni~kom procesu se pojavio onaj isti provokator koji je posluìo na Cetiwu kao svjedok u Bomba{koj aferi - \or|e Nasti}. Kwaz je optuìvan da su on i wegova vlada predali revolucinarni statut be~koj vladi, koji joj je posluìo kao osnova za otu`bu zbog veleizdaje protiv Srba u Austrougarskoj. Sve je to uticalo da ugled kwaza Nikole i wegovog reìma jako opadne me|u Ju`nim Slovenima.85 Uskoro se pokazalo da je crnogorska vlast radila u korist svoje {tete. Austrougarska, na svom planski odre|enom putu prodirawa na Balkan, nagovijestila je potrebu aneksije u slu`benoj austrougarskoj
__________________ 84 Stevan L. Lopi~i}, Cetiwska Bomba{ka afera u vezi sa Zagreba~kim procesom, Beograd 1927, str. 33 85 Jago{ Jovanovi}, Istorija Crne Gore, Podgorica 1995, str. 371
377
{tampi jo{ u maju 1904. g. U 1907. godini austrougarska diplomatija tajno ali uùrbano radi na pripremi aneksije, a 1908. godine sve se vi{e govorilo o namjeri da se proglasi aneksija Bosne i Hercegovine. Nesre}na bomba{ka afera, koja je bila kamen spoticawa u odnosima Crne Gore i Srbije, samo je doprinosila ostvarewu austrougarskog plana. Aneksija je postala stvarnost 24. septembra 1908. godine manifestom austrougarskog cara da svoju suverenost pro{iruje na Bosnu i Hercegovinu. Glas o aneksiji nije iznenadio kwaza Nikolu, jer ga je 22. septembra 1908. godine obavijestio o namjeri Austrougarke ruski poslanik.86 Na dan progla{ewa aneksije kwaz Nikola i crnogorska vlada izdali su proglas narodu kojim saop{tavaju da se Bosna i Hercegovina danas istrgnu{e iz srpskog zagrqaja87. Prisajediwewe i gaèwe jednog me|unarodnog ugovora je izazvalo ogromno ogor~ewe i u Srbiji i u Crnoj Gori. Na dnevni red postavilo se ne samo poboq{awe odnosa izme|u Srbije i Crne Gore nego i sklapawe saveza. Javno mwewe traìlo je od vode}ih qudi Srbije i Crne Gore da sklope savez radi odbrane zajedni~kih nacionalnih interesa. Na Cetiwu i u unutra{wosti Crne Gore odràvaju se protestni mitinzi: poziva se na oruàni otpor i traì se savez sa Srbijom radi zajedni~ke odbrane nacionalnih interesa koji je ugroèn od Austrougarske monarhije. Crnogorski i srbijanski dràvnici na{li su se pred narodnim ogor~ewem, pred odlu~nom i jedinstvenom voqom nacije za borbu. Pred zajedni~kim zahtjevom nacije prekono} je prestala dotada{wa neodmjerena, ponekad puna mr`we, prepirka zvani~nih ~inilaca Crne Gore i Srbije. Narodna skup{tina Crne Gore sazvana je u vanredni saziv 29. septembra 1908. g. i na tajnoj sjednici raspravqala o nastaloj situaciji a potom usvojila rezoluciju u kojoj pi{e, izme|u ostalog: Crnogorska Narodna skup{tina kao predstavni{tvo cijelog srpskog naroda u Crnoj Gori konstatuje: - da je aneksijom Bosne i Hercegovine Austrougarska monarhija u su{tini povrijedila Berlinski ugovor; - da je tijem ~inom nanesen smrtni udarac interesima cjelokupnog Srpskog Naroda... Daqe je istaknuto da je aktom aneksije pogaèno na~elo narodnosti i da Narodna skup{tina kao vjeran tuma~ narodnih osje}awa izjavquje da je crnogorski narod gotov podnijeti sve `rtve kad Gospodar
__________________ 86 Radoman Jovanovi}, Stav Crne Gore prema aneksiji Bosne i Hercegovine, istorijski zapisi, sv. 1, 1963, str. 91 87 Glas Crnogorca, br. 53, 24.9.1908. godine
378
Jovan B. Marku{
za odbranu Srpstva i za ~ast Otaxbine na to pozove. Su{tina je zatraìla od vlade preuzimawe najenergi~nijih mjera kako }e se ugroèni interesi Srpskog Naroda i ~ast Crne Gore sa~uvati i na{a Narodna zavjetna misao ispuniti.88 Narodna Skup{tina Crne Gore i Narodna skup{tina Srbije razmijenili su pozdravne telegrame. Pozdravni telegram Narodne skup{tine Crne Gore glasi: Narodna Skup{tina Kwaèvine Crne Gore s najvi{im ushi}ewem prima bratski pozdrav Narodne Skup{tine Kraqevine Srbije i {aqe joj najsrda~niji otpozdrav uvjeravaju}i je: da }e Crna Gora sve svoje sile prinijeti na `rtvenik narodnog ujediwewa, jer to zahtijevaju op{ti srpski interesi i wena dràvna ~ast. Stalno crnogorsko pregala{tvo zasija}e novim sjajem i boqim pouzdawem kad zna da je uz brata brat. Uvjereni da i pod Avalom osje}aju i misle kao pod Lov}enom, i{temo da Srbija i Crna Gora sad ili nikad podignu zajedni~ku zastavu za odbranu srpskih svetiwa. Prekaqeni dugim mu~eni{tvom i stalnim nepravdama, koje se srpskom imenu ~ine, zapojeni uspomenom za staru srpsku veli~inu, znadite da ni jedan Crnogorac ne àli mrijeti. Slo`no na rad, jer }e to biti sveti rat.89 Izme|u Crne Gore i Srbije obnovqeni su diplomatski odnosi, koji su bili prakti~no prekinuti za vrijeme bomba{ke afere. Odmah po progla{ewu aneksije Kraqevina Srbija {aqe na Cetiwe svog poslanika Jovana Jovanovi}a. Ubrzo potom u Beograd je upu}en brigadir Janko Vukoti}, kao kwaèv i vladin izaslanik. Crnogorski izaslanik, koji je putovao preko austrougarskih zemaqa, bio je podrvrgnut policijskom pregledu i zadràn u Zagrebu, do~ekan je u Beogradu sa odu{evqewem. Javno mwewe pozdravilo je sa patriotskim zanosom uspostavqawe bratskih veza izme|u Crne Gore i Srbije. Uveliko se govorilo o ratu protiv Austrougarske. Na predlog srbijanske vlade dat je predlog o zajedni~koj akciji koji }e poslije usagla{avawa rezultirati ugovorom izme|u Srbije i Crne Gore. Ugovor je potpisan 11. oktobra 1908, sa crnogorske strane od brigadira Janka Vukoti}a a sa Srbijanske od predsjednika vlade Petra Velimirovi}a. U ugovoru se kaè da su Srbija i Crna Gora potpuno sloène u ocjeni situacije stvorene aneksijom Bosne i Hercegovine i da zajedni~ki konstatuju da je aneksija nanijela te{ke povrede interesima srpskog naroda i ugrozila daqi razvitak i samostalnost obeju Srpskih samostalnih dràva. Daqe se konstatuje da je postignuta potpuna i najtje{wa sa__________________ 88 Novica Rako~evi}, isto, str. 78 89 Glas Crnogorca, br. 55, 1.10.1908. godine
379
glasnost za za{titu zajedni~kih interesa i da }e, ako se ukaè potreba, interese i oru`jem braniti.90 Uspostavqawe diplomatskih odnosa i sklapawe saveza Srbije i Crne Gore predstavqalo je udar za austrougarsku diplomatiju, koja je u srpskoj neslozi, crnogorsko-srbijanskoj sva|i, zasnivala veliki dio planova na Balkanu. Prestala su i me|usobna optuìvawa preko {tampe. Na primjer, beogradska Politika pi{e sqede}e: Sad smo slo`ni. Pred opasno{}u koja nama preti i jednima i drugima, mi smo svi zaboravili na stare raspre. Nema ni~ega {to nas razdvaja a sve nas vezuje jedne za druge. Vezivala nas je i do sada krv, jezik i vera, a sada nas vezuje i opasnost, koja nama podjednako preti. Dok je trajala aneksiona kriza politi~ke borbe u Crnoj Gori su prestale i ~itav narod je bio ujediwen pred o~iglednom opasno{}u od mogu}eg rata. Pristalice Narodne stranke, potpuno su obustavile bilo kakvu propagandu protiv prava{ke vlade i jednodu{no su podràvale vladin stav u odbranu srpskih nacionalnih interesa u savezu sa Srbijom i u naslonu na Rusiju. O~ekivali su da }e u neposrednoj ratnoj opasnosti biti amnestirani narodwa~ki prvaci osu|eni u bomba{koj aferi, ali kwaz i vlada nijesu ispunili wihova o~ekivawa. Zajedni~ke aktivnosti Srbije i Crne Gore primqene su sa velikim odu{evqewem od na{e emigracije iz raznih krajeva Evrope i Amerike. Narodna skup{tina Crne Gore sa neskrivenim zadovoqstvom je primila rezoluciju Srba u Americi, koja joj je telegrafskim putem dostavqena, a u kojoj pi{e: Slavnoj Srpskoj Narodnoj Skup{tini - na Cetiwu. Slavna Skup{tino! ûv{i, da su na{e telegrafske pozdrave zaustavili srpski din du{mani, rije{eno je da se slavnoj istoj barem na ovaj na~in dostavi na{a Rezolucija Srbi iz sviju srpskih krajeva sakupqeni u Wujorku na mitingu u nedjequ 10. novembra 1908. protestuju protiv sramne aneksije dviju najkrasnijih srpskih zemaqa, ~ina, koji smrtni udarac zadaje opstanku vaskolikog srpskog roda. Mi Srbi, skupa sa svom srpskom bra}om na svijetu, radujemo se proglasu saveza izme|u Crne Gore i Srbije i pozdravqamo taj savez sa èqom i molitvom Svevi{wem, da se nikad vi{e ne raskine, ve} da traje dok god Srpstva bude. U nadi kli~emo jednoglasno:
__________________ 90 Novica Rako~evi}, isto, str. 82
380
Jovan B. Marku{
@ivio Kwaz Nikola! @ivjeli Crnogorci! @ivjelo Veliko Udruèno Srpstvo! U ime zbora: Tajnik: dr Paja R. Radosavqevi}, Predsjednik: M. I. Pupin91, potpredsjednik: Tomo Srzenti}.92 Savez Crne Gore i Srbije, jednodu{na spremnost naroda u Srbiji i Crnoj Gori da se bori za nacionalne interese i podr{ka na{eg iseqeni{tva nijesu bili dovoqni da bi se mogao voditi rat, trebalo je imati i druge mogu}nosti. S obzirom na dràwe velikih sila, Srbija i Crna Gora morale su svoju politiku da vode u skladu sa op{tom me|unarodnom situacijom. S jedne strane pruìle su veliki otpor progla{ewu aneksije Bosne i Hercegovine, a s druge strane morale su voditi ra~una o tome da svojim otporom ne pre|u odre|enu granicu i time dovedu u opasnost svoju nezavisnost. Rat su morali izbjegavati do krajwih granica. Stawe se pogor{alo u januaru 1909. godine kada Austrougarska i Turska sklapaju sporazum i kada je poslije toga do{lo do vojnih prijetwi. Na granici Srbije Austrougarska grupi{e vojsku, iako je Srbija po savjetu velikih sila povukla svoje trupe sa granice. Zabrawuje se prevoz preko austrijske teritorije u Srbiju. Protiv Srbije vodi agresivnu kampawu cjelokupna austrougarska {tampa koja otvoreno prijeti ratom. Austrougarska vr{i pritisak na Crnu Goru i u Spi~u gomila vojsku. Istovremeno wena flota krstari du` obale i zalazi u crnogorske vode. Vojska se nalazi i du` crnogorske granice do Novopazarskog Sanxaka. Poslije odlu~nog odbijawa Austrougarske zahtjevu Rusije o sazivawu evropske konferencije, odnosno postavqawe uslova da rad konferencije prakti~no otpo~ne time da je aneksija Bosne i Hercegovine priznata kao svr{en ~in o kome se ne bi diskutovalo, Rusija je primorana na popu{tawe. Priznawem aneksije od tada iscrpqene Rusije, doma}om revolucijom i izgubqenim ratom sa Japanom, op{ta zategnutost je popustila ali ne i opasnost po Srbiju i Crnu Goru. Ostav{i bez pomo}i Rusije, okruène neprijateqima i sumwivim prijateqima, Srbija a potom i Crna Gora su bile prinu|ene da u aprilu 1909. godine priznaju fakti~ko stawe. Austrougarska je uporno nastojala da Crnu Goru pridobije za svoje planove i odvoji od Rusije. Poku{avala je da je nagovori da odustane od potpisane vojne konvencije sa Rusijom, obe}avaju}i joj iste one povlastice koje je kwaz Nikola dobio od ruske vlade. Na kraju aneksione krize, posredovawem Italije, Austrougarska je pristala
__________________ 91 Mihailo Pupin, slavni nau~nik. 92 Politika, Beograd, br. 1700, 10.10.1908.
381
da prestane wihova policijska kontrola u Barskom pristani{tu, uz uslov da mora sa~uvati karakter trgova~kog pristani{ta u kome se ne}e mo}i podizati gra|evine koje bi ga pretvorile u vojno pristani{te. Kwaz Nikola je pristao na ovakvu formulaciju, jer mu je bilo glavno da se oslobodi austrougarske policijske kontrole, koja nije bila samo kontrola u pristani{tu, nego i centar obavje{tajne slu`be i izvor svakovrsnih intriga na granici izme|u Crne Gore i Turske.93 Povodom aneksione krize dr Novica Rako~evi} pi{e, izme|u ostalog: U aneksionoj krizi izme|u Srbije i Crne Gore, uop{te uzev{i, postojalo je puno jedinstvo gledi{ta. Opasnost od zajedni~kog neprijateqa primoralo je wihove vladaju}e krugove da pre|u preko me|usobnih sva|a i sklope savez radi odbrane. Crna Gora je prepustila Srbiji vo|stvo u nacionalnim poslovima. Aneksija je dovela srpski narod do saznawa da }e svoje odnose s Austrougarskom na kraju morati da rje{ava oru`jem. A srpski nau~nik Jovan Cviji}, u svom radu namijewenom inostranstvu a objavqenom ubrzo po aneksiji pi{e Srpski se problem mora re{iti silom. Obe srpske dràvice moraju se poglavito vojno i prosvetno najìvqe spremati, odràvati nacionalnu energiju u zavojevanim delovima srpskog naroda i prvu, iole povoqnu priliku upotrebiti da raspravqaju srpsko pitawe s Austrougarskom. Aneksiona kriza je imala i dobru stranu. Na stranu Srbije i Crne Gore stala je sva progresivna Evropa. Aneksija je istakla srpsko pitawe i za wega zainteresovala evropsku diplomatiju i {tampu. Tako se srpsko pitawe na{lo na dnevnom redu velike evropske politike, i ono }e tako ostati sve do zavr{etka prvog svjetskog rata. U aneksiji se ~uo jasan glas Srbije i Crne Gore, pa }e Evropa ubudu}e morati da ra~una sa wihovom prisutno{}u u rje{avawu balkanskog pitawa. Na kraju, postignuto je ono {to je i bilo, najva`nije za Srbiju i Crnu Goru u aneksionoj krizi: izbjegnut je rat, koji bi za wih bio katastrofalan.94 Ni tako krupni u nacionalnom ìvotu doga|aji, kao {to je bila aneksija Bosne i Hercegovine, koja je izazivala mogu}nost rata, nije osvijestila vlast u Crnoj Gori da na demokratski na~in poku{a rije{iti posqedice bomba{ke afere. Narodna stranka je, iako nezvani~no zabrawena, bila sklona sporazumu sa kwazom pod izvjesnim uslovima koji ni u ~emu nijesu zadirali u kwaèva prava izraèna u Ustavu, kako je istaknuto u jednom otvorenom pismu od 14. avgusta 1909. godine.95
__________________ 93 Jago{ Jovanovi}, Istorija Crne Gore, Podgorica 1995, str. 367 94 Novica Rako~evi}, isto, str. 92 95 Jago{ Jovanovi}, isto, str. 367-368
382
Jovan B. Marku{
Me|utim, za to nije bilo razumijevawa, a o daqoj mogu}nosti javnog politi~kog djelovawa Narodne stranke dr Jago{ Jovanovi}, pi{e sqede}e: Predsjednik vlade Tomanovi} nastavio je da ih progoni i da vr{i propagandu protiv wih. Wegova je {tampa hu{kala prava{e protiv wih, ~esto vrlo bezobzirno, a wima je uskra}ivala svaku slobodnu rije~, a kamoli pravo da mogu izdavati nesmetano svoj list. Kluba{ima je postajalo sve jasnije da se sa kwazom i sa ovakvom vladom ne moè do}i ni do kakvog sporazuma, nego da neostupno moraju da nastave borbu za wihovo svrgavawe sa vlasti u ovoj nesre}noj crnogorskoj zemqi (dr M. Maru{i}). Vidjeli su da se prava{ka vlada najvi{e iìvqava, a to je toj vladi i jedini posao, jer za ovaj narod ne mari koliko ni za lawski snijeg (Spasoje Pileti}), u pravqewu planova i intriga protiv kluba{a, umjesto da po~ne da radi na privrednom i kulturnom uzdizawu naroda, na ~emu se stvarno radilo sve dok ova prava{ka, pogroma{ka, vlada nije do{la na vlast. Vide}i da im nema drugog izlaza kluba{i odlu~e da nastave borbu, samo sada sa mnogo vi{e upornosti, vi{e umje{anosti, nego do tada. Grlata propaganda ne koristi, uporan, organizovan rad dovodi do rezultata!, pisao je tih dana Lazar Damjanovi}.96 Sumwi~ewa, hap{ewa i vrije|awa qudi su ponovo otpo~ela, kao nastavak terora iz vremena bomba{ke afere. Vlast se i daqe pla{ila ustavnog i narodnog pokreta, iako je prvake Narodne stranke poslao u Jusova~u ili u emigraciju. Obi~ne denuncijacije uzimane su za ozbiqno i od toga pravqene afere sa velikim brojem nevinih qudi. Jedan primjer o kojemu pi{e dr Nikola [kerovi} dosta govori o metodu i postupku srodnika, koji }e nas skupo ko{tati tokom ~itavog dvadestog vijeka. U studiji dr [kerovi}a pi{e: Tako je u proqe}e 1909. g. na osnovu dostave dvojice seqaka i raporta jednog mladi}a, pitomca vojne {kole, okrivqeno za veleizdaju nekoliko desetina bratstvenika Vuk~evi}a i drugih gra|ana qe{anske kapetanije. Iz tih pismenih podnesaka izlazi da su bliì bratstvenici osu|enog u bomba{koj aferi Mitra Vuk~evi}a ~uvali wegovu, odnosno wegova oca komandira Simona, ku}u, da ju ne napadanu reìmski qudi, kako je to ra|eno u drugim mjestima sa ku}ama drugih prvaka Narodne stranke; da je u toj ku}i 18. oktobra 1908. prire|ena sve~anost, povodom kr{tewa sin~i}a Mitra Vuk~evi}a, u kojoj je u~estvovalo oko stotinu gostiju iz raznih mjesta u Crnoj Gori kao prijateqa ku}e, da su tom prilikom dràne neprijateqske reìmu zdravi__________________ 96 Jago{ Jovanovi}, isto, str. 368.
383
ce; da su se u ku}i Mi}a Vuk~evi}a, u~iteqa, i \uri{e Vuk~evi}a, oficira narodne vojske, dràli no}ni sastanci na kojima je Mi}o Vuk~evi} ~itao i tuma~ilo seqacima neke kwige i novine, da su se na tim sastancima pjevale zabrawene, izdajni~ke pjesme kao {to je pjesma: [to si sjetan, serdar Jole i druge, u kojima su opjevane i vo|e Narodne stranke: Radovi}, Vuk~evi}, Rai~evi} i drugi; da je na Uskrs 1909, na gumnu Mali{e I. Vuk~evi}a, odràno kluba{ko oro, kojom prilikom su pjevane zabrawene izdajni~ke pjesme. Optuèn je kao u~esnik i Savo Vuk~evi}, oficir narodn vojske. I u ovoj prilici stvar je uzelo u svoje ruke Ministarstvo vojno. Obrazovan je vojni sud sa brigadirom Kusovcem na ~elu. Isqe|ewe je vodio ve} pomiwati Petar \ura{kovi}, koji je bio u bliskim srodni~kim vezama sa kwazom Nikolom. Desetine pripadnika bratstva Vuk~evi}a, me|u wima i stari komandir Simon, pohap{eni su, podvrgnuti isqe|ewu, kiweni i, optuèni za izdaju, predati sudu. Jedan raport po~iwe parolom: Traìm izdajnike - tj. kluba{e. O sastancima kod u~iteqa Mi}a Vuk~evi}a i kod drugih raport kaè: Tih sjednica bilo je: Taman onoliko koliko i no}nih od nazad dvije godine pa do danas (12. 4.1909). Kolika je bila mr`wa prema kluba{ima vidi se i po tome, {to ovaj mladi pitomac vojne {kole moli, da mu se dozvoli da ode u Ameriku, gdje mu se otac nalazio na radu. I ako bi moj otac rekao da je kluba{, da ga trsim na isto mjesto; i ako to ne bi u~inio - obraz i ~ast izgubio... I sin je bio pripreman da ode ~ak u Ameriku i za to ubije oca!97
Kola{in s po~etka 20. vijeka

__________________ 97 DACG - M.V. raport od 10. 4, 15.4, 17.4, 12.6, 2.7.1909. MV. br. 3323, 3223 i dr.
384
Jovan B. Marku{
O daqem toku doga|aja koji }e proizvesti novi teror i proces, dr [kerovi} pi{e, izme|u ostalog: Ove i druge slu~ajeve iz politi~kih progona u Crnoj Gori bacila je u zasjenak velika, masovna politi~ka parnica poznata pod popularnim nazivom kola{inska afera. êsto citirana i kao vasojevi}ka afera. Kola{inskom aferom ozna~avan je ovaj proces zato {to je Veliki vojni sud proces vodio u Kola{inu, a vasojevi}kom zato {to je poku{aj pobune izbio u Vasojevi}ima. S obzirom na {ire usvojeni termin kola{inska afera, i {to su u aferi umije{ana plemena (sem Vasojevi}a) Ku~i i Bratonoì}i, mi smo usvojili termin kola{inska. Udarac koji je reakcija nanijela slobodoumnom pokretu presudom u bomba{koj aferi, kao i drugim procesima i progonima pojedinaca i grupa, ma koliko da je bio teàk, nije bio toliki da slobodoumne elemente u zemqi prinudi na napu{tawe borbe: narod se povukao u sebe, pojedinci intelektualci, ukoliko su ostali na slobodi, ozbiqno su se zamislili nad stvorenom situacijom. Tradicionalna nacionalno-revolucionarna borbenost, koja je vjekovima i pod najteìm okolnostima pokretala plemenskog ~ovjeka na akciju i osvetu, manifestuje se i ovoga puta na naro~it i za normalan politi~ki ìvot neobi~an, na~in. Neobi~an reìmski pritisak, koji tako ~esto prelazi u teror i kiwewe, izazvao je i naro~ito reagovawe slobodoumnih qudi u Crnoj Gori. Razgovori o stawu stvorenom bomba{kom aferom po~eli su me|u pristalicama i prijateqima Narodne stranke odmah po izricawu presude vanrednog suda. Postavqalo se pitawe: i li~ne slobode i s tim u vezi stvarawe uslova za tu slobodu, i pitawe uspostavqawa jednog naprednijeg, narodnog reìma, koji bi bio garancija za obezbje|ewe politi~kog sloboda i op{teg ekonomskog i kulturno-prosvjetnog napretka. Doga|aji su jasno pokazali da se od prava{kog reìma, pod firmom Tomanovi}a, ne moè ni{ta u tom pogledu o~ekivati. Trebalo je produìti borbu za obarawe toga reìma. U tu svrhu je trebalo o~uvati Narodnu stranku, oko koje se okupqala ogromna ve}ina naroda. U razgovorima izme|u pojedinaca i u malim grupicama prijateqa Narodne stranke postavilo se pitawe: kao da se to postigne? Bilo je o~igledno da se to moè posti}i samo pokretawem jedne akcije koja }e privla~iti i zainteresovati {iroki krug pristalica Narodne stranke. Ta akcija, u datim prilikama, nije mogla biti javna. Ostajalo je da se pribjegnete tajnoj organizaciji, koja }e okupqati {iroke narodne elemente i pripremati promjenu reìma. Inicijativu za akciju dala
385
je, prema prikupqenim podacima, grupica trojice u~iteqa u Podgorici. Ova trojka ubrzo je pro{irena za jo{ jednog ~lana. êtvorka se sastala u stanu D. Popovi}a 6. avgusta. Na sastanku je pretresena op{ta situacija u zemqi, na~elno usvojena misao o stvarawu tajne politi~ke organizacije i zakqu~eno da se grupa pro{iri sa jo{ pet ~lanova. Naredni sastanak, sa novim ~lanovima, odre|en je za 29. avgust. Toga dana, po prethodnim pripremama, sastali su se u ku}i Du{ana Popovi}a, u~iteqa u Podgorici: Nikola Mitrovi}, Du{an Popovi}, Mi}o Vuk~evi}, Nikola Lekovi}, Joveta ]etkovi}, Ilija B. Petrovi}a, Ne{o Stijovi}, Be}ko P. Boòvi} i Ne{o Pileti}. Na sastanku je pretreseno politi~ko stawe u zemqi. Devetorka je do{la do zakqu~ka da se ne moè o~ekivati od kwaza Nikole uspostava parlamentarnog reìma, niti se moè o~ekivati uspostava takvog reìma na miran na~in. Odatle je slijedio zakqu~ak: da se to izvede nasilnim putem. Grupa devetorice nije pomi{qala ni na uklawawe dinastije, ni na ubistvo kwaza Nikole. Postojalo je uvjerewe u narodu, a i u vo|stvu Narodne stranke, koje se nije opravdalo, da je prestolonasqednik Danilo liberalan ~ovjek sklon zavo|ewu ustavnog demokratskog reìma. U tu svrhu je zakqu~eno da se u krugu pristalica Narodne stranke osnuje tajna organizacija, koja }e izvr{iti taj zadatak kad se osjeti dovoqno jakom. U~esnici ovoga sastanka ra~unali su da }e organizaciju biti lako izvesti. Trebalo je organizovati qude koji su pripadali jednom narodnom pokretu oformqenom u Narodnoj stranci i bili povezani wenim programom. Nova organizacija je imala da ostane organizacija Narodne stranke bez promjene wenog programa. Silom prilika mijewao se samo na~in borbe za izvo|ewe toga programa.98 O su{tini afere koja }e nastati, na~inu organizacije i pravim sastancima inicijatora Jovan \onovi} pi{e: Su{tina kola{inske afere u ovome je: Jedna grupa mla|ih qudi u Podgorici, na ~elu sa mladim u~iteqima: Nikolom Lekovi}em, Mi}om Vuk~evi}em, Du{anom Popovi}em i Ne{om Stijovi}em, trgovcem, do{la je na ideju da se borba mora produìti, a da je za uspeh neophodno da se oslobodi vo|stvo narodwa~ko i omladinci zatvoreni u Jusova~i. Osloboditi ih bilo je mogu}e na dva na~ina: pomilovawem i nasilno. Kako su izgledi na pomilovawe bili minimalni, to je prihva}eno nasilno oslobo|ewe. Kad nisu pomilovani u toku aneksione krize, mislilo se, ne}e ih uop{te pomilovati. Drà}e ih do kraja, ako ih jo{ ne pobiju u zatvoru. Stoga je trebalo po{to-poto organizovati nasilno pu{tawe. Da bi se potrebna sila za to stvorila, trebalo je
386
Jovan B. Marku{
Komandir Nikola Mitrovi}
Du{an Popovi}
Mi}a Vuk~evi}
Nikola Lekovi}
Joveta ]etkovi}
Ilija Petrovi}
Ne{o Stijovi}
Be}ko P. Boòvi}
Ne{o Pileti}
387
388
Jovan B. Marku{
provesti tajnu organizaciju od dovoqnog broja qudstva, i jednog dana izvr{iti prepad na zatvor. Ova organizacija bila je zami{qena ovako: Wih nekolicina, kao osniva~i, otpo~eli bi sa tajnom organizacijom od mladih sr~anih qudi, po uzoru na karbonare.99 Organizacija bi se razvijala dok bi dostigla ja~inu potrebnu da se prevrat izvr{i. Kad bi centralni odbor na{ao da je organizovan dovoqan broj boraca, naredio bi da se tajno i pojedina~no skupe na Cetiwu, a jedan mawi broj u Podgorici. Oni na Cetiwu izvr{ili bi prevrat i prisilili kneza na abdikaciju. Podgori~ka grupa oslobodila bi zatvorenike i vo|e iz Jusova~e, dovela ih na Cetiwe, gde bi obrazovali vladu i preglasali Danila za kneza Crne Gore. Organizacije je trebala biti provo|ena tako da ~lanovi centralnog odbora uvedu po 9 qudi, a svi daqe po trojicu. Svaki daqi ~lan bio je obavezan da uvede u organizaciju jo{ po trojicu dok se nakrmi broj koji su predvideli kao neophodan za ovakav pothvat. Svi ~lanovi, osim osniva~a, znali bi samo za ~lana koji ih je uveo u organizaciju i trojicu koje bi on sam uveo. Svaki je morao poloìti zakletvu da }e ~uvati tajnost organizacije i bez pogovora poslu{ati naredbu koju dobije od svog ~lana organizatora. Na ~elu organizacije trebalo je da bude centralni odbor. Wega su sa~iwavali osniva~i i od ~lanova oni, koje osniva~i na|u za dostojne. Prvi razgovori izme|u za~etnika otpo~eli su ubrzo posle cetiwskog procesa (17. juna 1908). Sa organizacijom su otpo~eli mnogo docnije. Na prethodnom sastanku za~etnici su re{ili da pozovu majora Mitrovi}a, da ga upoznaju sa svojom namerom i da poku{aju da ga pridobiju za rad. Sastanak sa Mitrovi}em odrào se u Podgorici 6. avgusta 1908. Mitrovi} je primio wihovu ideju oberu~ke. Na ovom sastanku na{li su, da je potrebno pozvati jo{ nekoliko vi|enih i sigurnih qudi. Tako su pozvani: Joveta ]etkovi}, biv{i poslanik; Be}ko Boòvi}, sekretar suda i brat Todora Boòvi}a; Ne{o Pileti}, ~inovnik i ro|ak osu|enog Spasoja Pileti}a i Ilija Petrovi}a, preduzima~ i jedan od najvi|enijih qudi iz naroda u Crnoj Gori. On je uìvao ugled u svom plemenu, kakav nije uìvao ni pre ni posle wega ni jedan Ku~ od vojvode Marka dosad. To je bio stari crnogorski ko__________________ 99 Karbonari (Carbonari) tajno politi~ko dru{tvo revolucionarnog karaktera iz po~etka 19. vijeka, imali je za zadatak: uni{tewe politi~kog despotizma u svim wegovim oblicima i zasnivawe slobodnih demokratskih ustanova, a docnije je ovom dodat zadatak: zbacivawe tu|inskog jarma i tiranije. Karbonari su svoje zadatke postizali oru`jem; polagali su zakletvu na ~uvawe tajne i bezuslovno izvr{ewe naredaba vo|stva, za naru{avawe tih odredaba ka`wavalo se smr}u, svaki ~lan je bio duàn da za ciqeve dru{tva podnese sve `rtve koje se od wega traè.
389
lenovi} ~estit i razborit podjednako. Jedan od retkih, kojima priroda daje osobine pravog vo|e mase. Na ovom sastanku u~inili su nekoliko konstatacija i ovlastili majora Mitrovi}a da izradi statut dru{tva. Wihove konstatacije su sqede}e: Reìm je nenarodni, reakcionaran i nemilosrdno i protivzakonito progoni pristalice Narodne stranke; znatna ve}ina naroda (80%) pripada Narodnoj stranci i ogor~ena je protivu nenarodne prava{ke vlade; kwaz je autokrata i navikao se da vlada apsolutisti~ki, stoga nema izgleda da bi se dobrovoqno sklonio na strogo ustavnu i parlamentarnu vladavinu; dana{wa Narodna skup{tina izabrana je terorom i nezakonito, kao takva nije izraz narodne voqe i izvr{ilac je svega {to kwaz ili wegovi ministri èle; veruje se da je prestolonaslednik Danilo progresivniji duh i da bi bio za parlamentarni reìm. Iz ovih pobuda odlu~ili su: Kad se reìm ne moè izmeniti zakonitim putem da se radi da se promeni nasiqem. Da bi uspeli da to izvr{e, potrebno je provesti tajnu organizaciju od pristalica Narodne stranke koje bi promene provele. Onda kad provedu organizaciju, oslobodi}e vo|stvo stranke koje je zatvoreno, smeniti reìm i prisiliti kneza na abdikciju. U toku aneksione krize svaki rad i dogovori obustavqeni su. Ali, ~im je aneksija pro{la rad je otpo~eo. Mitrovi} je izradio statut i podneo ga na tajnom sastanku odboru devetorice osniva~a tek 1. januara 1909. (u stanu Du{ana Popovi}a, u~iteqa). Statut je primqen, i Mitrovi} je izabran za predsednika centralnog odbora. Dru{tvu nisu dali nikakav specijalni naziv. Mitrovi}u, kao {kolovanom i uglednom oficiru, prepu{ten je rad me|u mla|im oficirima. On ih je boqe poznavao, a kao stare{na i nastavnik imao je vi{e ugleda i uticaja na wih. Mitrovi} je bio |ak italijanske vojne {kole, i poznat kao vrlo bistar i napredan ~ovek. Odmah u po~etku opredelio se za Narodnu stranku. Kao pismen ~ovek sara|ivao je na wenom organu Narodna misao. On je bio vi{e oficir politi~ar nego wegovi drugovi. Uìvao je lep ugled, naro~ito me|u mla|im oficirima koji su dobrim delom nagiwali narodwacima. A oficiri su bili neophodni za uspeh, ne samo kao stru~waci koji bi predvodili oruàne mase, ve} i stoga, {to su imali ugleda u svojim bratstvima i plemenima. Kao takvi, u odsudnom momentu povukli bi i druge sobom, a ne samo organizovane ~lanove.100 Osniva~i organizacije izra|eni akt su nazivali Privremeni statut Narodnog ustrojstva u borbi za gra|anske slobode i jednopravnost
390
Jovan B. Marku{
u Crnoj Gori. Statut za svoju politi~ku osnovu ima program Narodne stranke iz 1907. godine, a metod organizovawa na terenu i ostvarewe ciqa je najve}im dijelom pod uticajem programa italijanskog tajnog revolucionarnog dru{tva karbonara. Uticaj italijanskog programa dolazio je otuda {to se Nikola Mitrovi}, major u ostavci, kome je bila povjerena izrada statuta, {kolovao u Italiji. Privremeni statut isti~e ciq, na~ela i karakter ustrojstva. Ciq je: rastaviti vladara od kamarile, ugu{iti kod pojedinih ~lanova vladarskog doma despotski duh, svesti vladarevu mo} u granice ustavom i zakonima propisane, za sve apsolutno da su odgovorni ministri (pa ma od koga poticala nepravilnost i nezakonitost), slobodna ustanova politi~kih stranaka, uvo|ewe op{tinske samouprave. Na~ela ustrojstva: ostaju ona ista istaknuta Programom Narodne stranke. Karakter ustrojstva: Mirnim legalnim putem iscrpsti i potowe mogu}e na~ine za dosti}i istaknuti ciq i realizirati na~ela Ustrojstva... Ako se tim putem ne bi moglo posti}i {to se traì, Ustrojstvo }e oprobati revolucijom atentatima, kao od dva zla mawim; a ako ni to ne uspije, onda }e se pribje}i revoluciji, u kojoj }e u~estvovati cio narod po potrebi. S obzirom na ekonomske, politi~ke i kulturne okolnosti u kojima su se nalazili Crnogorci, tvorci programa, realno cijene}i situaciju, smatrali su da nije mogu}e sada, pa ni u neposrednoj budu}nosti, podi}i revoluciju. Za takav ~in moralo se imati strpqewa i vr{iti duge pripreme. U program je uneseno da organizacija vaì samo za Crnu Goru. Uticaj sa strane se ne prima, niti se kome imponuje, a veze ni sa kim niti se imaju, niti se predvi|aju da }e se sa kim imati. Na ~elu organizacije nalazio se Zemaqski Centralni odbor za gra|anske slobode i jednopravnost. Odbor je sa~iwavalo devet lica, od kojih je jedan, najstariji ~lan me|u sebi ravnima, bio predsjednik. Za predsjednika je izabran Nikola Mitrovi}. Daqe, predvi|eno je osnivawe mjesnih odbora s istim brojem ~lanova kao i Zemaqski odbor i pododbora za gra|anske slobode i jednopravnost. Te pododbore Statut karakteri{e kao najdelikatniji dio cjelokupnog ustrojstva. Prva je du`nost pododbora, da stvaraju od servilnih, neenergi~nih dràvqana gra|ane sa ~eli~nim karakterom, koji }e u pravcu i duhu programa Narodne stranke boriti se do istrebqewa ne samo za dràvnu politi~ku egzistenciju i nezavisnost otaxbine, ne samo za srpske {iroke politi~ke ideale, ve} i za li~nu svoju slobodu i jednopravnost kao gra|ana, a pod strana~kim barjakom Narodne stranke.
391
U svojoj studiji dr Nikola [kerovi} je priloìo prakti~no ~itav tekst privremenog statuta. O tome kako je javnost upoznata sa izvornim tekstom, dr [kerovi} pi{e: Tekst Statuta na{li smo na dva mjesta. Jedan primjerak smo dobili od porodice barjaktara Mihaila Joji}a, koji je, po presudi vojnog suda u Kola{inu, strijeqan 16. nov. 1909. na Andrijevici, a drugi primjerak od Obrada M. \inovi}a, iz Bara Kraqskih, uz sprovodno pismo istog od 1. jula 1955. Oba primjerka pokazuju, da je Statut {iren prepisivawem bilo sa nekog izvornog primjerka, bilo sa nekog prepisa. Sravwivawem oba te{ko ~itqiva teksta, uspostavili su cio tekst Statuta. Sa kakvom brigom i po{tovawem je ~uvan kod naroda, vidi se i po tome {to su pojedinci i porodice u zaba~enim selima pola vijeka vjerno, kao svetiwu, ~uvali poùtjele listove obi~nog papira na kojima je neizvje`banom rukom ispisan Statut jedne {iroko zami{qene narodne organizacije, iako su za to vrijeme preìvjeli te{ke patwe nekolika rata, doma}e i tu|inske premeta~ine i progone. Prema zabiqe{kama M. Vuk~evi}a, Statut je izra|en odmah u po~etku u pet primjeraka i to rukom samog Vuk~evi}a tri, a rukom Du{ana Popovi}a dva primjerka. Jedan primjerak je ostavqen za dru{tvenu arhivu, a ~etiri je uzeo N. Mitrovi}, radi upotrebe pri izvo|ewu organizacije.101 Predizborni teror 1907. godine i wegov nastavak poslije aneksione krize, od jednog umjerenog i mirnog javnog demokratskog pokreta je stvorio ilegalnu organizaciju, koja je otpo~ela borbu protiv nasilni~kog reìma uzimaju}i za pravo da u borbi odgovori nasilnim revolucionarnim sredstvima. Na ~elu tajne politi~ke organizacije Narodne stranke nalazio se, u pomenutom sastavu Zemaqski centralni odbor, kao prva i najva`nija organizaciona }elija. Odbor je vodio spisak svojih ~lanova i imao svoju arhivu i wu je ~uvao trgovac Ne{o Stijovi}. Kad je izbila kola{inska afera, ova arhiva je sklowena i dijelom uni{tena. Vlasti do we nijesu do{le i dio je sa~uvan zahvaquju}i Mi}u Vuk~evi}u, jednom od osniva~a tajne politi~ke organizacije Narodne stranke. Tokom qeta 1909. ubrzano se radilo na formirawu organizacije. Na sastanku Zemaqskog centralnog odbora odrànom u Podgorici, u julu 1909. godine, konstatovano je da se rad uspje{no odvija, da organizacija ve} ima oko 1000 ~lanova i da }e do sredine jula 1910. godine biti u dovoqnoj mjeri spremna za izvo|ewe akcije.102 Prema procjeni
__________________ 101 Nikola [kerovi}, isto, str. 474 102 Novica Rako~evi}, isto, str. 95
392
Jovan B. Marku{
Centralnog odbora, termin je bio realan. Me|utim, o~igledno da organizatori nijesu dovoqno uzeli u obzir mentalitet sredine koja nije bila navikla na tajne organizacije. O tom ograni~avaju}em faktoru o izvo|ewu organizacije na terenu, i provali organizacije, dr Nikola [kerovi}, izme|u ostalog, pi{e: Po sili prirode ovakvih organizacija, Centralni odbor je ostavio sebi {iroka, neograni~ena prava iza izvo|ewe same organizacije i postizawe postavqenih zadataka. Ali, tvorci statuta nijesu bili, s obzirom na sredstva i qude koje bi mogli imati na raspoloèwu, na kulturni i politi~ki stepen razvitka u Crnoj Gori, dovoqno realni pri izradi toga akta. Plemenski ~ovjek, naviknut na bratstveni~ke i plemenske masovne, javne sastanke i otvorene razgovore, povezan krvnim vezama, pobratimstvima, kumstvima i prijateqstvima, koji su ~inili su{tinu wegove du{e, i, skoro neodoqivo, odre|ivali na~in wegove djelatnosti, te{ko je sebe mogao prinuditi na bezuslovno ispuwavawe za wega komplikovanog na~ina rada i odràvawa tajne toga rada kako ih Statut propisuje. To se moglo jo{ i o~ekivati pri formirawu odbora, pa, donekle tek, i pri formirawu pododbora, gdje je u pitawu izbor ograni~enog broja li~nosti po ocjeni organizatora, pri ~emu je mogao da uzme u pomo} pored intelektualnih kvaliteta pojedinih li~nosti, koje su mogle do}i u obzir za uvo|ewe u organizaciju, jo{ i me|usobne krvne i duhovne veze tih li~nosti. Teè je, skoro nemogu}e, odràti tajnu kad je u pitawu stvarawe druìna gra|anskog bratstva. To su o~igledno osje}ali i tvorci Statuta, pa su se, stoje}i pred odlukom da stvaraju {iroko razgranatu, masovnu, narodu revolucionarnu organizaciju, htjeli pomo}i jednom zaista potresnom zakletvom za ~uvawe tajne i zavo|ewem kazne smr}u za krivokletnika. To je moglo biti, s obzirom na mentalitet i ~vrsto odràvawe date rije~i kod crnogorskog br|anina, od velike pomo}i za o~uvawe tajne, ali ipak nije ni to moglo biti pouzdana garantija. Nema dovoqno podataka o brzini o obimu izvo|ewa organizacije na terenu. Ali i ono malo {to o tome saznajemo svjedo~i dovoqno jasno da je organizovawe i{lo brzo i uspje{no. Prije svega, izgleda da je svaki ~lan Centralnog odbora bio obavezan da organizuje devet ili osam pristalica Narodne stranke, odnosno mjesni odbor ili plemenski izborni pododbor. Izgleda da je predsjednik Zemaqskog centralnog odbora, major Nikola Mitrovi}, bio jedan od prvih koji je izvr{io organizovawe pododbora u svojoj izbornoj jedinici - Bratonoì}ima. Novica Sekulovi}, ugledni plemenik, borac za demokratske slobode, koji je bio osu|en u kola{inskoj aferi, borac u narodnoo-
393
slobodila~kom ratu, u pismu od 25. februara 1953. dao nam je opis toga sastanka: U januaru mjesecu 1909. godine sakupio nas je pok. Nikola Mitrovi} kod svoje ku}e u Bratonoì}e, nas deset i to: Arsa Mitrovi}a, batal. barjaktara, Puni{u \uki}a, biv.kap.pisara, Pera ôli}a, Milo{a \elevi}a, Luku Todorovi}a, Radovana Pavi}evi}a i Mirka Rado{evi}a, onda najuglednije i najbistrije seqake iz Bratonoì}a, Nasta Sekulovi}a i mene (tj. Novicu Sekulovi}a), onda mladi}e dvadesetih godina, iz Brskuta. Tu smo formirali odbor za kapetaniju bratono{ku. Arso je bio pretsjednik, \uki} sekretar, a ja (tj. N. Sekulovi}), blagajnik toga odbora. Tu smo poloìli zakletvu na vjernost ciqu kojem idemo, da organizacija bude stroga tajna, a da svaki ~lan vrbuje svoje pristalice... Re~eno im je da }e po potrebi dobijati direktive. Ali niti smo smjeli znati ni ko je gore ni ko je doqe, ni desno ni lijevo, pi{e Sekulovi} daqe. On se sa Nastom Sekulovi}em no}u vratio u Brskut da ne bi palo kome u o~i wihovo kretawe. Organizovawe je izvo|eno po cijeloj zemqi. Zato imamo, iako nepotpunih, potvrda i iz zvani~nih i privatnih izvora. Iz izvje{taja predsjednika Op{tine andrijeva~ke i pograni~nog komesara u Andrijevici od 28. avgusta 1909. Oblasnoj pravi u Kola{inu saznajemo da su preko svoga povjerqivog ~ovjeka saznali: da su skoro jedne no}i (izvje{taj povjerenika je od 24. avgusta) glavni kmet Radisav Ra~i} i Puni{a M. Radojevi}, |ak, sazvali u ku}u Aksa Milunova Moja{evi}a desetinu wih slatinskih op{tinara, a naime: Mira{a Moja{evi}a, Mirka Asanovi}a, Jova Z. Ra~i}a, Milisava N. Ra~i}a, Sava Ki}ovi}a, Jovana R. Moja{evi}a, Jovana Z. Vuki}a, Vuka Ivanovi}a, Milutina Ki}ovi}a, Ivana Ivanovi}a. Prema tome izvje{taju, glavni kmet R. Ra~i} je na sastanku govorio o radu kluba{a u drugim krajevima Crne Gore, o radu Gavra Vukovi}a i [aka Petrovi}a na okupqawu kluba{a da je okupqeno ve} deset hiqada, a s vladom da ima samo jedna hiqada, pa je pozvao i prisutne da se pridruè i ustanu u korist naroda. Prisutni su prihvatili poziv i poloìli zakletvu da ne}e nikome kazati... Iz isqednog materijala saznajemo da je Mihailo Bojovi}, poru~nik u ostavci, proputovao u svrhu oganizacije nik{i}ku oblast i neke krajeve zetske i kola{inske oblasti. Mi}o Vuk~evi}, na osnovu svojih zabiqeàka, obavijestio nas je pismeno 1955. g. da je on uveo u du`nosti ~lanova ove organizacije ovih devet qudi: Luku P. Vuk~evi}a, [aka Gl. Radusinovi}a, Bo{ka I. Brnovi}a, iz Qe{anske nahije (kapetanije), Nikolu P. Gazivodu,
394
Jovan B. Marku{
Jovana S. Jovi}evi}a, Jovana Dap~evi}a, u~iteqa, Mitra Jovanovi}a, u~iteqa iz Cetiwa i Du{ana I. Plamenca iz Boqevi}a u Crmni~koj nahiji. Prema Vuk~evi}evu pismu od 15.9.1955, ove li~nosti su se primile du`nosti da u svojim kapetanijama osnuju pododbore. Joko Ivani{evi}, na~elnik Po{t. direkcije, iz Cetiwa, u pismu (na ime Mi}a Vuk~evi}a) od 9. nov. 1956. pi{e, me|u ostalim: Ne sje}am se ta~no vremena kad mi je pok. \oko Barovi}, (b. sudija na Cetiwu - N.[.) saop{tio o politi~koj organizaciji u CG u 1909, ali se sje}am da smo taj razgovor vodili u najve}oj tajnosti. Po ovome, veli Ivani{evi}, povjerqivo sam stupio u vezu sa nekim svojim ro|acima... Ivani{evi} se ne sje}a da je polagao neku zakletvu. Nasto \uki}, potpukovnik u penziji izjavio mi je 1955. da ga je u organizaciju uveo potporu~nik Petar \inovi}, koji je u kol. aferi osu|en na smrt. \uki} je, po onome {to je zapazio iz onoga vremena, uvjeren da je organizacija obuhvatila cijelu Crnu Goru. Kaè da mu je Milivoje Boji}, docniji sreski na~elnik, iz Mora~e, pri~ao da je stajao u vezi s Nikolom Mitrovi}em {to se ti~e organizacije. Ja - pisac ovih redaka - sje}am se da mi je, u qeto 1909, pri susretu u Danilovgradu, Jovan Pe{i}, moj u~iteq u osnovnoj {koli, u strogom povjerewu saop{tio da je sva Crna Gora povezana prst za prst da udari na Tomanovi}ev reìm. Kao student qetovao sam toga qeta kod ku}e. Za Prag sam otputovao prije otkri}a kola{inske afere. Nikola Martinovi}, u~iteq (preminuo 1957. u Beogradu) pripovijedao mi je da su on, Milan @ari} i Jovan Pe{i}, u~iteqi, jedne no}i u ku}i J. Pe{i}a, u selu Frutku nadugo i {iroko razgovarali o tajnoj kluba{koj organizaciji. Iz razgovora s mnogim qudima, savremenicima kola{inske afere, dobija se utisak da je organizacija bila {iroko razgranata, i weno postojawe op}enito poznato, ~ak i licima koja joj organizaciono nijesu pripadala. Radomir Ivanovi}, direktor gimnazije u penziji, i Milo{ Ra{ovi} predsjednik Prezidijuma Narodne skup{tine NR C. Gore, u penziji, nastaweni u Beogradu, pismom od 24. maja 1955. dali su najva`nije podatke o ovoj grupi mladi}a revolucionara. Grupu su osnovali (poslije dobivenog izvje{taja o stawu u Crnoj Gori, koji su za to delegirani podnijeli Milo{ Ra{ovi} i Bogdan Ivanovi}): Bogdan Ivanovi}, |ak 6. r. gim., Milo{ Ra{ovi}, |ak 5. r. gimn., Drago Joji}, |ak 7. r. realke, Puni{a Ra~i}, |ak gim., Radomir Ivanovi}, |ak 5. r. gim., svi beograd. |aci, a rodom prva dva iz Ku~a, a druga tri iz Vasojevi}a u Crnoj Gori. Grupa je produìla rad i poslije kola{inske afere, poja~ana Mihailom Bojovi}em i Vojinom Ivanovi}em, koji su
395
uspjeli da izbjegnu iz Crne Gore, a u vezi s ovom aferom osu|eni na smrt. Sastanci tako poja~ane grupe odràvani su svake nedjeqe, uvijek na drugom mjestu. Na Petrovdan 29. juna (po s.k.) 1909. sastao se u Podgorici Zemaqski centralni odbor. Na sastanku su saslu{ani izvje{taji ~lanova odbora o izvo|ewu organizacije. Konstatovano je da se rad uspje{no razvija i da organizacija ve} raspolaè sa preko hiqadu ~lanova. Na osnovu tih podataka predvi|alo se da }e organizacija biti u dovoqnoj mjeri izvedena i osposobqena za akciju na izvr{ewu postavqenog zadatka do aprila 1910. godine. Predvi|alo se da }e se do 1. jula 1910. mo}i da pristupi izvo|ewu programa. Statutom nije preciziran na~in izvo|ewa. Ne vidi se to ni iz optu`nice i drugog sudskog materijala. Centralni odbor nije nikada izdao nare|ewe o po~etku izvr{ne akcije. On se sastao jo{ jednom i, izgleda, posqedwi put 12. avgusta 1909. g. u ku}i Du{ana Popovi}a, u Podgorici. Na tome sastanku bilo je govora o nepravilnom primjewivawu Statuta prilikom uvo|ewa ~lanova u organizaciju. Uvo|ene su ~itave grupe odjedanput ne vode}i ra~una o odredbi da svaki Vojin moè znati samo o jo{ dvojici ~lanova. Dogodilo se ono {to se, pri uslovima i na~inu izvo|ewa organizacije, i moralo dogoditi. Zavjera je djelimi~no otkrivena. Jedan seqak, povjerenik policije u Andrijevici, prijavio je 23. avgusta pograni~nom politi~kom komesaru i predsjedniku Andrijeva~ke op{tine da je primijetio kako Puni{a Milev Radojevi} (Ra~i}), |ak, koji se {koluje u Srbiji, i glavni kmet Radisav M. Ra~i}, ~ine nekakve sastanke i dogovore po Slatini. Dostavqa~ je odmah upu}en da ispita kakvi su to sastanci. Dostavqa~ je ve} narednog dana, 24. avgusta 1909, podnio izvje{taj, iz koga se vidi: da su sada skoro jedne no}i glavni kmet Radisav Ra~in i Puni{a M. Radojevi}, |ak, sazvali, u ku}u Aksa Milunova Moja{evi}a, desetinu wih slatinskih op{tinara, obavijestili ih o uspje{nom prikupqawu kluba{a da ustanu za korist naroda (v.f.n. 716). Na osnovu toga izvje{taja policijske vlasti su odmah preduzele mjere i pohapsile sedmoricu u~esnika toga sastanka. Ostali su se uklonili i u danom ~asu nalazili {est sati daleko od Slatine - u Suhoj gori i Vrawe{tici. Nad uhap{enima je odmah izvr{eno isqe|ewe, a za odsutnima nare|ena potjera. Dostavqa~ je bio \oko R. Vuki}, iz Slatine. Za u~iwenu policiji uslugu \oko je dobio barjaktarski ~in, koji je oduzet od wegova ro|aka Sima Vuki}a. Godine 1916. dostavqa~ \oko bio je ubijen iz zasjede, izgleda, zbog wegova dostavqa~kog rada. Prvih sedam uhap{enih su bili: Ivan Ivanovi}, Milisav Ra~i}, Milutin Ki}ovi}, Jovan Moja{evi}, Jovo Ra~i}, Savo Ki}ovi} i Jovan
396
Jovan B. Marku{
Vuki}. (Pograni~ni komesar Gavro Proti} i predsjednik Op{tine andrijeva~ke Milutin Radowi}. Izvje{taj oblasnoj upravi u Kola{inu od 28.8.1909. g). Stvar se odmah ra{~ula. Qudi koji su na neki na~in bili zainteresovani mogli su o~ekivati hap{ewe hitali su da se uklone ispred policije. No}u izme|u 24. i 25. avgusta prebjegli su u Tursku: Mihailo Bojovi}, poru~nik u ostavci, i maturanti: Todor Marijanovi} i Qubo Vuksanovi}. Oni su depe{om iz Ivawice, upu}enom kr~marici Simoni Lalevi} u Andrijevici, javili da su sre}no prije{li u Srbiju. Simona je po nare|ewu Min. un. d. uhap{ena. Prema istom nare|ewu uhap{eni je i wen brat pop Bogdan Lalevi}. Tih dana prije{ao je u Tursku i glavni kmet iz Slatine Radisav Rai~i} sa jo{ nekoliko op{tinara iz wegova sela, ali devetoricu od wih je pohvatala, 30. avgusta, naro~ita vojni~ka patrola preba~ena na tursko zemqi{te i predala Oblasnoj upravi u Kola{inu. Policijske i vojne vlasti su uùrbano tragali za li~nostima za koje se moglo misliti da imaju veze sa odbjeglima. Vr{ena su saslu{awa, brojne premeta~ine i hap{ewa. Ali se, po svemu sude}i, pomi{qalo samo na neposrednu opozicionu okolinu Andrijevice. To bi se moglo zakqu~iti i po tome {to su mjesne policijske vlasti u Andrijevici tek {esti dan, poslije dobijene prijave o sastancima u Slatini, obavijestili o tome Oblasnu upravu u Kola{inu. Me|utim, doga|aj u Barama Kraqskim, no}u izme|u 28. i 29. avgusta po starom kalendaru 1909, dao je materijala za otkrivawe jedne {iroko zasnovane, ali prije vremena otpo~nete revolucionarne akcije. Slu~aj sa slatinskim op{tinarima i prebjegavawe ve}eg broja qudi iz Vasojevi}a u Tursku u vezi s tim slu~ajem uznemirio je starje{inu Barske ~ete potporu~nika Petra \inovi}a, koji je pripadao tajnoj politi~koj organizaciji Narodne stranke. \inovi}, mlad i neiskusan, shvatio je da je organizacija bar djelimi~no otkrivena i da je ugroèn i on li~no i organizacija. On se ponadao da otpo~iwawem akcije u svojoj sredini moè da izazove otvarawe prijevremene akcije Ustrojstva za gra|anske slobode i jednopravnost u cijeloj zemqi i na taj na~in spase sebe, svoje najbliè prijateqe i, mo`da, u~ini da organizacija wegovom zaslugom postigne svoje ciqeve prije nego je ra~unala. On je poru~io glavnom kmetu Radisavu Ra~i}u sa odbjeglim Slatiwanima da se ne predaju vlastima, do{ao je u dodir sa nekim oficirima i gra|anima koji su pripadali organizaciji, a 27. avgusta je pismeno izvijestio predsjednika Centralnog odbora majora Nikolu Mitrovi}a da je organizacija u Vasojevi}ima otkrivena i da on ide sa ~etom da zauzme barutanu u Kraqe i otpo~iwe javnu borbu i
397
preotimqe vlast. Mitrovi} mu je odmah odgovorio: Nesretwi vjetre, nemoj preduzimati niti se na takav korak odlu~iti, na{ ciq nije revolucija, a i kad bi bio, stvar je nezrela. Ako druk~e izbje}i ne moè{, izvr{i samoubistvo. \inovi}, izgleda, nije sa~ekao odgovor na upu}eno Mitrovi}u pismo. On je ve} tokom dana 28. avgusta preduzeo mjere za obavje{tavawe vojnih obaveznika svoje ~ete da }e ih sazvati 29. avgusta na zborno mjesto. \inovi} je, kako izgleda, na brzinu stvorio plan za zauzimawe vojnog slagali{ta u Kraqu i otpo~iwawe oruàne akcije za preuzimawe vlasti. On je u tome traìo i na{ao jedini izlaz iz mu~ne situacije stvorene doga|ajima. O pridràvawu propisa Statuta Ustrojstva nije, u takvim okolnostima, moglo biti ni govora. Pripadnici wegove ~ete, o~igledno, nijesu bili uvr{}eni u tajnu organizaciju sem, mo`da, vrlo malog broja. \inovi} se ponadao da }e svojim autoritetom ~etnog starje{ine, bratstveni~kim i drugim vezama koje su ga sa qudima wegove ~ete vezivale, te okolno{}u da je wegova ~eta u ogromnoj ve}ini bila prema reìmu opoziciono raspoloèna, bila kluba{ka, mo}i da ~etu ~vrsto odrì u svojim rukama i upotrijebi je za izvr{ewe stvorenog plana. Nimalo ozbiqni poku{aj \inovi}a bio je poznat iste no}i mjesnim upravnim i vojnim vlastima na Andrijevici, a tokom 29. avgusta i Oblasnoj upravi, Ministarstvu unutra{wih djela i Ministarstvu vojnom. Hitali su da obavijeste o doga|aju i Oblasna uprava, i sam oblasni upraviteq Vojvodi}, koji se desio u Andrijevici slu`benim poslom, i vojne ustanove. Komanda brigade iz Andrijevice, br. 262 od 29.8. op{irno je izvijestila Min. vojno o slu~aju \inovi}a. Prema tom izvje{taju \inovi} je rekao ~eti: Vojnici, do sada vi nijesam kazao |e }emo, a sad vi kaèm, da treba da bude vojno slagali{te u na{im rukama, jer }e tako i svi magazini crnogorski, a to je èqa kwaza na{qednika. I nemojte se koji protiviti, jer bi mogao po}i u vazduh. \inovi} je i prema drugim izvorima (MUD, br. 6595) prijetio bombama, da bi ~etu odrào u poslu{nosti. Vjerovatno je da se i ne de{ifrirani br. 2146, 0596, 0422, 6606, 9223 iz akta Obl. uprave od 29.8, MUD br. 6595, odnose na prestolonasqednika Danila ili koje drugo va`no lice iz okoline dvora. I savremena {tampa je zabiqeìla vijesti o nekoj vezi prestolonasqednika Danila sa kola{inskom aferom. Politika br. 2039 od 20.9.1909, biqeì vijest da na ~elu zavjere stoji knez Danilo... U produèwu se kaè da te vijesti {iri Danilov brat Mirko, da kompromituje Danila. Politika, br. 2049, 30.9.1909, govore}i o vijesti sofijske Ve~erwe Po{to, koja govori o abdikciji k. Danila na
398
Jovan B. Marku{
Prestolonasqednik Danilo Petrovi} Wego{
prava prestolonasqedstva u korist brata mu Mirka, kaè i poznato je da je ime Danilovo upleteno u tu aferu... te da je od najintimnijih prijateqa kneza Mirka {iren u CG proglas koji traì da Mirko bude prestolonasqednik ako Danilo abdicira. Poznat je i drugi proglas veli Polit. U istom broju, koji ovih dana kruì kroz CG, izdan iz istih krugova, kao i raniji, u kome se o Danilu govori jo{ bezobzirnije no ikada do sada. Brigada je izdala potrebna nare|ewa podru~nim komandantima narodne vojske. Stvarno je cijela Vasojevi}ka brigada stavqena u mobilno stawe... Gra|ani su pretvoreni u vojnike pod o{trim vojnim reìmom. \inovi}ev poku{aj stavio je u pokret cio upravni i vojni dràvni aparat, naro~ito na teritoriji zetsko-brdske i mora~ko-vasojevi}ke oblast, odnosno na predjelima plemena Ku~a, Bratonoì}a i Vasojevi}a, koji su pripadali tim oblastima, nastala su mnogobrojna hap{ewa i premeta~ine. Znatan broj lica iz tih oblasti prebjegao je u Tursku. Wihova rodbina je hap{ena, ku}e pretresane. Ministar unu-
399
tra{wih poslova Jovan Plamenac, stub reakcije, li~no je oti{ao u Kola{in da neposredno, na licu mjesta, rukovodi isqe|ewem. On je jo{ sa Cetiwa, prvih dana poslije \inovi}eva slu~aja, izdao nare|ewa o hap{ewu izvjesnog broja lica, za koja je pretpostavqao da mogu ne{to znati o aferi. Isqe|ewe se vodilo dnevno i no}no, kako se kaè u jednom izvje{taju Oblasne uprave u Kola{inu. Ministarstvo vojno sa svoje strane izdavalo je nare|ewa i uputstva svojim organima na terenu. 4. septembra formiran je Veliki vojni sud, koji je trebalo da uzme u svoje ruke \inovi}evu aferu. ^lanovima suda, koji su bili u raznim mjestima zemqe, telegrafski je nare|eno da neodlo`no krenu za Kola{in, gdje }e se obaviti su|ewe po ovoj aferi. Crnogorska vlada je, kako se vidi, i ovoga puta pribjegla vojnom sudstvu. Imala je vi{e povjerewa u disciplinovane, poslu{ne vojne glavare, nego u gra|anske sudove, iako su i ovi tokom 1907-8. bili radikalno o~i{}eni od nepouzdanih elemenata. Okolnost da je potporu~nik Petar \inovi} na svoju ruku poku{ao da sa svojom pozvatom pod oru`je ~etom zauzme jedan vojni objekat, posluìla je vladi kao opravdawe da ~itavu aferu preda u ruke vojnog suda, iako afera u cjelini nosi politi~ko-gra|anski karakter. Civilna uprava je, svakako, isqedne radwe uglavnom zadràla u svojim rukama. Za vo|ewe isqe|ewa ministar unutra{wih djela poveo je nekoliko malo ili nimalo {kolovanih policijskih ~inovnika me|u kojima nije bilo ni jednog sa vi{om {kolskom spremom.103 O sastavu suda i isqe|ewu \inovi}a, koji se bio odmetnuo u {umu i poslije tri dana predao vlastima a wegova ~eta rasturila prije bilo kakve akcije, Jovan \onovi} pi{e sqede}e: Ovako sastavqen sud, bez i jednog pravnika, trebalo je da sudi ne samo oficirima koji su upleteni u ovu aferu, ve} i gra|anima. Svi pohvatani i pozatvarani seqaci progla{eni su vojnicima pod zastavom i izvedeni pred vojni sud. îm se \inovi} odmetnuo, obreo se u Kola{inu i u Andrijevici ministar unutra{wih dela, Jovan Plamenac. On je do{ao sa {irokim ovla{}ewima. U jednoj polemici, mnogo godina posle ove àlosne afere, o ovim svojim ovla{}ewima kaè, da je od kneza i vlade bio dobio pravo da bude gospodar ìvota i imovine. Ne{to na formu ovla{}ewa koje su turski sultani davali svojim pa{ama ili vezirima u pobuwenim krajevima. Sa tim ovla{}ewima i kao gospodar ìvota i imovine on je stvarno davao tom celokupnoj istrazi i izdavao direktne naredbe isledniku. Iz jedne polemike koju je Plamenac vodio sa onda{wim osu|enikom Miqanom Radowi}em
400
Jovan B. Marku{
preko beogradske {tampe, izlazi da je istraga vr{ena na zverski na~in. Radowi} je tvrdio da je ~ak ministar li~no tukao uhap{ene. Uop{te je hap{eno i tu~eno nasumice: optuèni, wihovi ro|aci, prijateqi, skoro svako ko je bio pomenut u vezi sa okrivqenima. Poru~nika \inovi}a, ~ak u sudskoj sali i pred sudskim kolegijumom, udario je u lice i raskrvavio sudija Vlahovi}! Mnogo godina posle ovog àlosnog doga|aja imao sam prilike da razgovaram sa nekolicinom saslu{avanih u Kola{inu, i svi su mi potvrdili da su zverski zlostavqani, ne samo \inovi} ve} i mnogi drugi, gotovo svi.104 Kada je u pitawu {irina istrage, izgleda da su kwazu Nikoli savjetovali neki wegovi odani prijateqi da granica za vr{ewe istrage bude na Mora~i, tj. da se ograni~i na Vasojevi}e, Bratonoì}e i Ku~e. O tome Jovan \onovi} pi{e: Daqe otkrivawe }elija prestalo je. Kako se to onda govorilo, sa istragom se zastalo na Mora~i. Po jednima to je u~iweno na predlog vojvode Mihaila Vu~ini}a knezu. Ovaj stari vojvoda mu je savetovao da sa istraìvawima ne idu daqe ka Crnoj Gori, da se ograni~e na Vasojevi}, Ku~e i Bratonoì}e, da se ne bi videlo da je zavera obuhvatila celu Crnu Goru. A to nije u interesu kneèvu i wegove dinastije.105 Interesantno je da u Vojnom sudu nije bilo ni jednog ~lana sa teritorija iz kojih su bili optuèni.106 O emigrirawu jednog broja ~lanova Zemaqskog centralnog odbora iz Crne Gore, dr [kerovi} pi{e sqede}e: Dok je dràvni aparat preduzimao i obavqao ove radwe, uspjelo je nekolicini li~nosti umije{anih u zavjeru da se prebace preko turske granice. Me|u wima su bili i predsjednik i jedan ~lan Zemaqskog centralnog odbora Ustrojstva za gra|anske slobode i jednopravnost. Po{to je N. Mitrovi} odgovorio \inovi}u na wegovo pismo od 27. avgusta, sazvao je ~lanove pododbora bratono{ke kapetanije. Sastanak je odràn 28. avgusta uve~e, u ku}i Arsa Mitrovi}a na Vjeterniku, gdje je bila i zajedni~ka ve~era. Taj sastanak odao je pred sudom Radovan Pavi}evi}, pa poslije priznali jo{ neki od u~esnika. Mitrovi} je obavijestio o pismu \inovi}a i wegovu odgovoru na to pismo. Dva dana docnije major N. Mitrovi}, sa svojim ro|akom Arsom, batalion barjaktarom, prebacio se no}u preko turske granice na Vrmo{u. Do granice su ga dopratili Novica i Nasto Sekulovi}, ~lanovi pododbora, koji su se, iako naoruàni, neprimije}eni, vratili u
__________________ 104 Jovan \onovi}, isto, str. 250-251 105 Isto, str. 250 106 Novica Rako~evi}, isto, str. 96
401
Andrijevica s po~etka 20. vijeka
Berane s po~etka 20. vijeka
402
Jovan B. Marku{
Brskut svojim ku}ama, gdje su poslije nekoliko dana uhap{eni. Vojni sud ih je kao zavjerenike osudio po na 10 godina robije. Za sud je ostala tajna da su ispratili Mitrovi}a, ina~e bi kazna bila stroà. Ne{o Stijovi}, ugledni Podgori~anin, ~lan Centr. odbora Ustrojstva, tih dana se prebacio u Skadar. Istih dana prebjegao je u Tursku i poru~nik Vojin P. Ivanovi}, sa nekolicinom svojih ro|aka, me|u kojima su bili i Vuko i \uro Ivanovi}. Ova su dvojica bili osu|eni u kola{inskoj aferi na vje~itu robiju; 1910. pali su u ruke crnogorskih vlasti, 27.2.1912. pobjegli su iz kaznenog zavoda u Podgorici. Tih dana napustio je Crnu Goru i Du{an Popovi}, ~lan Centralnog organa. U vrijeme kad se ovi doga|aji odigravaju, na teritoriji plemena Bratonoì}a, Vasojevi}a i Kola{ina vr{eni su radovi na izgradwi puta Podgorica - Kola{in i Andrijevica i izgradwi vojnih kasarni i magazina na Brezni kod Kola{ina. Radovi su okupqali znatan broj radnika ne samo iz sredine mjesnog stanovni{tva kuda je put prolazio ve} i iz drugih krajeva Crne Gore. Me|u radnicima, naro~ito me|u sitnim akorderima - preduzima~ima bio je izvjestan broj mla|ih oficira crnogorske vojske, koji su na taj na~in traìli poboq{awe svoga materijalnog stawa. Du` puta u izgradwi nikli su brojni hanovi koji su kr~mili alkoholna pi}a, davali preno}i{ta, a po potrebi i spremali hranu za ishranu radnika i prolaznika. U prazni~ne dane, kad se nije radilo, hanovi su bili naro~ito posje}eni. To su bila neka vrsta zbornih mjesta za razgovore i razonodu. Radi razonode, da bi do{li u dodir s poznanicima i prijateqima i ~uli novosti od prolaznika i novajlija koji su pristizali, na zaradu, izlazili su na hanove i vojni glavari, sve{tenici, u~iteqi i drugi gra|ani iz bliè okoline. Tu se pruàla zgodna prilika i za politi~ka obavje{tewa politi~kih prijateqa, a posebno onih koji su pripadali, i znali o Ustrojstvu za gra|anske slobode i jednopravnost. Time se obja{wava i hap{ewe, saslu{avawe i su|ewe izvjesnog broja oficira, sve{tenika, u~iteqa i drugih lica koja i nijesu pripadali kluba{koj tajnoj organizaciji i koja su bila iz mjesta udaqenih od Vasojevi}a.107 O na~inu postupawa prema zatvorenicima dr [kerovi} pi{e: Broj uhap{enih bio je veliki. Wih su, policijske vlasti pod vojni~kom straòm, upu}ivale u Kola{in Velikom vojnom sudu na su|ewe. Sud nije ima prostorija za utamni~ene qude. Najamqene su nepodesne prostorije, koje nijesu imali nikakvih uslova za odràvawe koliko-toliko sno{qive ~isto}e. Prijetila je opasnost izbijawa zaraznih bolesti. Bilo je smrtnih slu~ajeva me|u zatvorenicima. Mnogi
403
zatvorenici stanovali su, pod straòm, u privatnim ku}ama. Reìm nad zatvorenicima bio je strog. Zatvore i sud ~uvale su jake straè. A ipak je zatvoreniku Jovanu Z. Vuki}u uspjelo da pobjegne; ~uvara ispred koga je pobjegao ministar vojni je predao Vojnom sudu. Postupak sa zatvorenicima prilikom isqe|ewa bio je ne samo strog nego i surov. Novine i javno mwewe tvrdili su da su neki zatvorenici mu~eni. Trojica jo{ ìvih od tih zatvorenika potvrdila su nam pismeno da su neki zatvorenici zaista mu~eni radi iznu|ivawa priznawa krivice. Prvih dana oktobra umro je u zatvoru Akso M. Moja{evi}. VV sud je 4. oktobra zatraìo da komisija sastavqena od jednog ~lana i sekretara Okru`nog suda, jednog ~lana i dr`. tuìoca VV suda i mjesnog qekara utvrdi uzrok smrti A. Moja{evi}a. nema podataka o nalazu komisije. Ali se iz samog akta o wenom obrazovawu moè pretpostaviti da su kolale vijesti o nasilnoj smrti u sudskom zatvoru. Novica Sekulovi}, koji je aktivno u~estvovao u borbama Narodne stranke 1906-8, oko ujediwewa 1918, te u borbama NOB 1941-45, ugledna li~nost u svome kraju, cit. pismo od 25.2.1953, pi{e, me|u ostalim, jednom prilikom uvrebao sam priliku da u klozetu govorim sa pok. \inovi}em, koji mi se àlio da su mu ~ak i spice (zao{treni drveni {iqci) pod nokte stavqali. I Politika, br. 2104 od 24.11, biqeì da je \inovi} bio isprebijan i izlomqen. @alili su neki Ku~i da su tu~eni... Mene nije niko tukao. Ja nisam ~uo da je Jovan Plamenac tukao pred sudom, pi{e daqe Sekulovi}. [to se ti~e postupka i u isqednim danima bio je strog i najstroì. Hrana nije bila hr|ava, svjedo~i on. Nasto R. Sekulovi}, penzioner, koji je aktivno u~estvovao u tajnoj organizaciji Narodne stranke 1909, kao i docnije u borbama oko ujediwewa 1918, kao i u NOB 1941-44, u pismu, od 3. aprila 1955, iz Brskuta, gdje stalno ìvi, me|u ostalim, pi{e: Bilo je mu~ewa. Sje}am se, kada sam sproveden u Kola{in zatvorili su ga u }eliju mra~nu gdje voda kapa{e. Kada me ubaci{e, osjetio sam da neko gmiè. Pitao sam: ko je?. Odgovor je bio: kalu|er [kerovi}. U takva gvo`|a okovali su i Nasta Sekulovi}a. Nosio sam ih za mjesec dana, veli Nasto. Nasto \uki}, potpukovnik u penziji, ro|. 1885, u razgovoru vo|enom o kola{inskom procesu u qeto 1954. g. rekao mi je da zna sigurno da su Petar \inovi} i Milo{ [kerovi} tu~eni u kola{inskom zatvoru. Milo{ P. [kerovi} je tokom procesa vra}en Obl. upravi u Podgorici, po{to se nije utvrdilo da je u zavjeri. 8.10.1909. [kerovi} je pred V. sudom u Kola{inu istakao da ga je nevoqa golema nepravedno
404
Jovan B. Marku{
ka`wenog namorala da pi{e iz zatvora pisma brig. Lazovi}u, po kojima bi se moglo sumwati da je znavao za zavjeru. U jednom od tih pisama reko je da sam u stawu preko mojih agenata podi}i revoluciju u zemqi... Na osnovu toga izraza Obl. uprava ga je uputila Vojnom sudu u Kola{inu. Ovaj sud nije na{ao potvrde za wegovo u~e{}e u zavjeri i vratio ga je Obl. upravi, a ova ga optuìla za uvredu vladara, koju je na{la u jednom pasusu pisma - protesta obl. upravitequ iz zatvoru, u kome kaè da ga nasiqe policije goni da reìm kwaza Nikole sravni s reìmom imperatora Nerona. Okru`ni sud ga je osudio na ~etiri godine robije. Povodom objave rata Turskoj 1912, [kerovi} je pu{ten na slobodu. Kao borac za slobodu svoga naroda i domovine Milo{ P. [kerovi} je poginuo na Muselimovoj glavici pred Skadrom krajem 1912. g.108 Iako se \inovi}ev neuspio poku{aj zauzimawa vojnog skladi{ta desio 29. avgusta 1909. zvani~ni vladin list Glas Crnogorca doga|aj je zabiqeìo 12. (s.k.), a poluzvani~ni vladin list Cetiwski vjesnik tek 16. septembra 1909. g. Druge {tampe u Crnoj Gori onda nije bilo, {to je ukazivalo da }e vlast primijeniti druga~iji odnos prema javnosti od onog u bomba{koj aferi. Dr Novica Rako~evi} pi{e, izme|u ostalog, sqede}e: Crnogorskoj vladi se nije ùrilo da upozna javnost sa doga|ajem u Vasojevi}ima. Zvani~no saop{tewe o namjeravanoj pobuni i obrazovawu prijekog vojnog suda izdato je 25. septembra. Poluslu`beni Cetiwski vjesnik donio je saop{tewe nekoliko dana kasnije, i to povodom pisawa nekih listova o navodnoj revoluciji u Crnoj Gori. List je demantovao da se radi o revoluciji i saop{tio da }e sud ispitati stvar. Pou~ena iskustvom iz bomba{ke afere, vlada ovoga puta nije dizala galamu, ali se odlu~ila na otvarawe velikog politi~kog procesa, umjesto da se sudi samo \inovi}u i mo`da jo{ nekolicini sau~esnika. Prva saop{tewa ulivala su nadu da se slu~aju u Vasojevi}ima ne}e dati onakav publicitet kakav je da bomba{koj aferi. Vijest da je u Crnoj Gori otkrivena zavjera i da se ~ak spremala revolucija zainteresovala je ne samo srpske nego i neke evropske listove. Prvo reagovawe beogradskih listova svodilo se na preno{ewe saop{tewa objavqenog u Glasu Crnogorca, s napomenom da na Cetiwu bri`qivo }ute o zavjeri, iako je ona bila otkrivena prije 10 dana. Po{to sa Cetiwa nije bilo detaqnijeg obavje{tewa, o aferi su se {irili kontraverzni glasovi. Znalo se da u Crnoj Gori opet postoji afera, ali se nije znalo koliko je stvarno ona ozbiqna. Znalo se da su crnogor__________________ 108 Isto, str. 496-497
405
ske vlasti izvr{ile mnogo hap{ewa i da se na tome ne}e zavr{iti. Neki be~ki listovi pisali su da se na ~elu zavjere nalazi prestolonaqednik Danilo. Beogradska Politika pi{e da Crna Gora ima opet jednu aferu, za koju se ne zna ni kako je nastala ni koliko je bila razvijena, i zakqu~uje da je afera rezultat svega onoga {to se u posqedwe dvije godine zbilo u Crnoj Gori. Izraèna je bojazan da afera ne bude mnogo ozbiqnija, nego {to je u prvi mah izgledalo, i da ona nije izbila oko pitawa nasqe|a prijestola, o ~emu je bilo vijesti u nekim inostranim listovima. Kwazu se preporu~uje sprovo|ewe korjenitih reformi u korist narodnih sloboda, jer samo takve mjere mogu spasiti Crnu Goru od daqih potresa. A time i dinastiju.109 Vojni tuìlac podnio je 30. septembra 1909. godine optu`bu protiv 128 lica. U toku procesa optuèna su jo{ neka lica, tako da je optuèno ukupno 161 lice. Optu`nica je podignuta protiv sqede}ih: 1. Petra M. \inovi}a, starog 26 god, rodom iz Bara Kraqskih u Vasojevi}ima, vjere pravoslavne, potporu~nik i komandir ête barske Bataliona Kraqskog; 2. Mihaila V. Joji}a, starog 30 god, rodom iz Bara Kraqskih u Vasojevi}ima, vjere pravoslavne, aktivni barjaktar ête barske; 3. Miqana M. Bradi}a, starog 25 god, rodom iz Bara Kraqskih u Vasojevi}ima, vjere pravoslavne, aktivan vojnik ête barske; 4. Nova L. Martinovi}a, starog 27 g. rodom iz Bara Kraqskih u Vasojevi}ima, vjere pravoslavne, aktivni vojnik ête barske; 5. Bogdana S. Martinovi}a, starog 38 god, rodom iz Bara Kraqskih u Vasojevi}ima, vjere pravoslavne, aktivni vojnik ête barske; 6. Rada I. Stanisavi}a, starog 40 godina, rodom iz Bara Kraqskih u Vasojevi}ima, vjere pravoslavne, aktivni poluvodnik ête barske; 7. Mira{a V. Vuki}evi}a, starog 30 god rodom iz Bara Kraqskih u Vasojevi}ima, vjere pravoslavne, aktivni poluvodnik ête barske; 8. Mitra P. Leki}a, starog 25 god, rodom iz Bara Kraqskih u Vasojevi}ima, vjere pravoslavne, aktivni poluvodnik ête barske; 9. Milovana M. \inovi}a, starog 30 god, rodom iz Bara Kraqskih u Vasojevi}ima, vjere pravoslavne, aktivni poluvodnik ête barske; 10. Miletu V. Raki}a-\uri{i}a, starog 56 god, rodom iz Bara Kraqskih, vjere pravoslavne, aktivni poluvodnik ête barske: 11. Miluna V. Grozdani}a, starog 42 god., rodom iz Bara Kraskih u Vasojevi}ima, vjere pravoslavne, aktivni poluvodnik ête barske;
406
Jovan B. Marku{
12. Vojnike ête barske Bataliona kraqskog: Radula M. \inovi}a, Radovana B. Stani}a, Rista M. \inovi}a, Nova M. \inovi}a, Miluna S. Martinovi}a, Radosava V. Joji}a, Raduna V. Joji}a, Puni{e V. Joji}a, Gavra M. Martinovi}a, Radovana M. Martinovi}a, Mira{a R. Martinovi}a, Milowe M. Martinovi}a, Vasilija M. Martinovi}a, Ivana S. Martinovi}a, Milivoja V. Grozdani}a, Milo{a J. Grozdani}a, Mili}a V. Dragojevi}a, Boìne N. Dragojevi}a, \oka M. Labovi}a, Vukadina V. Vuki}evi}a, Petra V. Vuki}evi}a, Milo{a N. Ivanovi}a, Novaka M. Ivanovi}a, Mili}a M. Ivanovi}a, Milutina V. Vuki}evi}a, Radosava R. ]irovi}a, Nova J. Lazarevi}a, Qubomira N. Lazarevi}a, Miliju N. Lazarevi}a, Miluna K. Leki}a, \ukana M. Leki}a, Jevrema M. Leki}a, Marijana \. Mila~i}a, Radomira \. Mila~i}a, Nikole B. Ze~evi}a, Gavra B. Ze~evi}a, Stefana S. \uri{i}a, Radowe S. Jakovi}a, Raduna I. Lazarevi}a,
407
Jovana R. \inovi}a, Vuka M. Stani}a, Mira{a M. Stani}a, Radowe V. \uri{i}a, Jefta J. Ivanovi}a, Jevrema J. Ivanovi}a, Krsta M. Ivanovi}a, Marijana J. Vuki}evi}a, Miqana \inovi}a, Vasa S. \uri{i}a, Vujadina M. Dujovi}a i Vuksana M. Dujovi}a, koji su bili s potporu~nikom \inovi}em na Kova~evom Brdu i o~evici bili veleizdajni~kom preduze}u; 13. Radisava Mikova Ra~i}a, starog 49 god, rodom iz Slatine u Vasojevi}ima, vjere pravoslavne, glavni kmet slatinski; 14. Mira{a Aksova Moja{evi}a, starog 25 god., rodom iz Slatine u Vasojevi}ima, vjere pravoslavne, vojnik ~ete slatinske; 15. Bogdana Aksova Moja{evi}a, starog 23 g., rodom iz Slatine u Vasojevi}ima, vjere pravoslavne, vojnik ête slatinske; 16. Aksa Milunova Moja{evi}a, starog 26 god, rodom iz Slatine u Vasojevi}ima, vjere pravoslavne, vojnik ête slatinske; 17. Tomice M. Moja{evi}a, starog 26 god, rodom iz Slatine u Vasojevi}ima, vjere pravoslavne, vojnik ête slatinske; 18. Jovana Zarova Vuki}a, starog 30 god, rodom iz Slatine u Vasojevi}ima, vjere pravoslavne, vojnik ête slatinske; 19. Koja Jovanova Ra~i}a, starog 35 god, rodom iz Slatine u Vasojevi}ima, vjere pravoslavne, vojnik ête slatinske; 20. Mirka Milunova Asanovi}a, starog 28 god, rodom iz Slatine u Vasojevi}ima, vjere pravoslavne, vojnik ête slatinske; 21. Raduna Spasojeva Ivanovi}a, starog 20 god, rodom iz Slatine u Vasojevi}ima, vjere pravoslavne, vojnik ête slatinske; 22. Puni{e Radojeva Ra~i}a, starog 26 god, rodom iz Slatine u Vasojevi}ima, vjere pravoslavne, vojnik ête slatinske; 23. Vuka S. Ivanovi}a, starog 38 god, rodom iz Slatine u Vasojevi}ima, vjere pravoslavne, vojnik ête slatinske; 24. Radomira R. Ki}ovi}a, starog 26 god, rodom iz Slatine u Vasojevi}ima, vjere pravoslavne, vojnik ête slatinske; 25. Sava A. Ki}ovi}a, starog 45 god, rodom iz Slatine u Vasojevi}ima, vjere pravoslavne, vojnik ête slatinske; 26. Stevana S. Ki}ovi}a, starog 29 god, rodom iz Slatine u Vasojevi}ima, vjere pravoslavne, vojnik ête slatinske;
408
Jovan B. Marku{
27. Milutina V. Ki}ovi}a, starog 25 god, rodom iz Slatine u Vasojevi}ima, vjere pravoslavne, vojnik ête slatinske; 28. Milisava N. Ra~i}a, starog 40 god, rodom iz Slatine u Vasojevi}ima, vjere pravoslavne, vojnik ête slatinske; 29. Bo{ka R. Zekovi}a, strog 38 god, rodom iz Slatine u Vasojevi}ima, vjere pravoslavne, vojnik ête slatinske; 30. Jova Vuleva Ra~i}a, starog 45 god, rodom iz Slatine u Vasojevi}ima, vjere pravoslavne, vojnik ête slatinske; 31. Jovana R. Moja{evi}a, starog 40 god, rodom iz Slatine u Vasojevi}ima, vjere pravoslavne, vojnik ête slatinske; 32. Milowe V. Jeli}a, starog 18 god, rodom iz Slatine u Vasojevi}ima, vjere pravoslavne, vojnik ête slatinske; 33. Vu~i}a P. Ivanovi}a, starog 46 god, rodom iz Slatine u Vasojevi}ima, vjere pravoslavne, vojnik ête slatinske; 34. Milutina R. Matovi}a, starog 30 god, rodom iz Slatine u Vasojevi}ima, vjere pravoslavne, vojnik ête slatinske; 35. Mira{a M Ivanovi}a, starog 27 god, rodom iz Slatine u Vasojevi}ima, vjere pravoslavne, vojnik ête slatinske; 36. Miqana M. Jeli}a, starog 23 god, rodom iz Slatine u Vasojevi}ima, vjere pravoslavne, vojnik ête slatinske; 37. \ukana M. Zekovi}a, starog 35 god, rodom iz Slatine u Vasojevi}ima, vjere pravoslavne, vojnik ête slatinske; 38. Milete M. Ra~i}a, starog 35 god, rodom iz Slatine u Vasojevi}ima, vjere pravoslavne, vojnik ête slatinske; 39. Mila R. Ra~i}a, starog 49 god, rodom iz Slatine u Vasojevi}ima, vjere pravoslavne, vojnik ête slatinske; 40. Vuki}a R. Maslovari}a, starog 38 god, rodom iz Boì}a u Vasojevi}ima, vjere pravoslavne, u~iteq u Barama Kraqskim; 41. Stevana A. Bojovi}a, starog 39 god, rodom iz Bojovi}a u Vasojevi}ima, vjere pravoslavne, u~iteq u [titarici; 42. Popa Bogdana M. Lalevi}a, starog 46, rodom iz Andrijevice u Vasojevi}ima, paroh andrijeva~ki; 43. Jak{e N. Popovi}a, starog 28 god, rodom iz Brskuta, vjere pravoslavne, u~iteq u Trebaqevu; 44. \oka Milova Belojevi}a, starog 24 god, rodom iz Bratonoì}a, vjere pravoslavne, vojnik ête klopotske; 45. Miqana N. Radowi}a, starog 29 god, rodom iz Ku~a, vjere pravoslavne, potporu~nik artiqerije; 46. Vojina M. Pavi}evi}a, starog 32 god., rodom iz Ku~a, vjere pravoslavne, poru~nik pje{adije, i komandir ête gorwo-ubalske;
409
47. \or|ija J. Belojevi}a, starog 32 god., rodom iz Bratonoì}a, vjere pravoslavne, vojnik ête gorwo-klopotske; 48. Veli{e M. Pavi}evi}a, starog 23 god., rodom iz Ku~a, vjere pravoslavne, vojnik Gorwo-ubalske ~ete; 49. Radovana L. Pavi}evi}a, starog 30 god, rodom iz Bratonoì}a; 50. Milutina Marijanovi}a, starog 26 god., rodom iz Kraqa u Vasojevi}ima, vjere pravoslavne, vojnik ête kraqske; 51. Boà M. Radowi}a, starog 38. god., rodom iz Ku~a, vjere pravoslavne, vojnik ête kosorske; 52. Ilije B. Petrovi}a, starog 40 g., rodom iz Ku~a, vjere pravoslavne; 53. Spaha P. Ivanovi}a, starog 48 god., rodom iz Ku~a, vjere pravoslavne, vojnik ête doqanske, 54. Mira{a J. Rai~evi}a, starog 28 god., rodom iz Trep~e u Vasojevi}ima, vjere pravoslavne, vojnik ête trepa~ke; 55. Milo{a P. [kerovi}a, starog 23 god., rodom iz Slatine u Bjelopavli}ima, vjere pravoslavne; 56. Veli{e R. Jo~i}a, starog 50 god, rodom iz Trep~e u Vasojevi}ima, vjere pravoslavne, vojnik ête trepa~ke; 57. Milo{a M. Vuksanovi}a, starog 31.god., rodom iz Prisoja u Vasojevi}ima, vjere pravoslavne, vojnik ête kraqske; 58. Todora M. Raji~evi}a, starog 26 g., rodom iz Trep~e u Vasojevi}ima, vjere pravoslavne, poluvodnik ête trepa~ke; 59. \or|ija T. Radowi}a, starog 25 g., rodom iz Ku~a, vjere pravoslavne, vojnik ête kosorske; 60. Nika J. Mira{evi}a, starog 21 g., rodom iz Ku~a vjere pravoslavne, vojnik ête sjeni~ke; 61. Ra{ka D. Popovi}a, starog 38 god., rodom iz Ku~a, vjere pravoslavne, barjaktar ête sjeni~ke; 62. Radosava S. Vojinovi}a, starog 44 god., rodom iz Trep~e u Vasojevi}ima, vjere pravoslavne, vojnik ête trepa~ke; 63. Mihaila A. Bojovi}a, starog 26 god., rodom iz Bojovi}a u Vasojevi}ima, vjere pravoslavne, biv{i poru~nik pje{adije; 64. Todora M. Marijanovi}a, starog 21 god., rodom iz Kraqa u Vasojevi}ima, vjere pravoslavne, svr{en maturant gimnazije; 65. Qubomira M. Vuksanovi}a, starog 24 god., rodom iz Prisoja u Vasojevi}ima, vjere pravoslavne, svr{eni maturant gimnazije; 66. Puni{e M. Ra~i}a, starog 22 god, rodom iz Slatine u Vasojevi}ima, |ak gimnazije, 67. Nikole \. Mitrovi}a, starog 42 god, rodom iz Bratonoì}a, vjere pravoslavne, biv{i komandir pje{adije;
410
Jovan B. Marku{
68. Arsa D. Mitrovi}a, starog 45 god., rodom iz Bratonoì}a, vjere pravoslavne, barjaktar Bataliona bratono{kog; 69. Vojina P. Ivanovi}a, starog 30 god., rodom iz Ku~a, vjere pravoslavne, poru~nik artiqerije; 70. Radovana I. Ivanovi}a, starog 30 god., rodom iz Ku~a, vjere pravoslavne, vojnik ête sjeni~ke; 71. \ura R. Ivanovi}a, starog 49 god., rodom iz Ku~a, vjere pravoslavne, vojnik ête sjeni~ke; 72. Lazara \. Ivanovi}a, starog 28 god., rodom iz Ku~a, vjere pravoslavne, vojnik ête sjeni~ke; 73. Bo{ka I. Ivanovi}a, starog 61 god., rodom iz Ku~a, vjere pravoslavne, vojnik ête sjeni~ke; 74. Vojina B. Ivanovi}a, starog 31 god., rodom iz Ku~a, vjere pravoslavne, vojnik ête sjeni~ke; 75. Sava B. Ivanovi}a, starog 28 god., rodom iz Ku~a, vjere pravoslavne, vojnik ête sjeni~ke; 76. Milo{a T. Ivanovi}a, starog 28 g., rodom iz Ku~a, vjere pravoslavne, vojnik ête sjeni~ke; i 77. Vuka M. Ivanovi}a, starog 46 god., rodom iz Ku~a, vjere pravoslavne, vojnik ête sjeni~ke - kao sau~esnicima, pomaga~ima u djelu pomenute zavjere. Poslije optu`be od 30. septembra ukqu~eni su u proces i obuhva}eni presudom: Petar B. Mitrovi}, potporu~nik, Tomica Moja{evi}, Vojin Mitrovi}, oficir narod. v.; Marko V. Rado{evi}, Pero ôli}, Milo{ V. \elevi}, Luka R. Todorovi}, Novica \. Sekulovi}, Nasto R. Sekulovi}, Puni{a P. \uki}, Milo{ J. Petrovi}, Vuki} P. Ivanovi}, Milowa J. Jeli}, Vojin T. Radowi}, Radosav T. Radowi}, Milutin R. Matovi}, Mili} T. Petrovi}, Jovan To{kovi}, Nikola Bako~evi}, Milun N. Lakovi}, Mileta \uri{i}, Novo Martinovi}, \oko Ivanovi}, ~etni barjaktar, Milisav R. Ivanovi}, Ilija Rai~kovi}, poru~nik, @ivko Begovi}, Ne{o Pileti}, biv. pisar kap. piperske, \oko V. Belevi}, Jovan R. Popovi}, \uri{a M. Ivanovi}, Lazar Brakovi}, art. dese~ar, Simo Z. Vuki}, barjaktar Slatin. ~ete, Vuksan Z. Vuki}.110 Su|ewe je bilo tajno. Optuèni nijesu imali branilaca. Javnosti nije bio dozvoqen pristup, kao {to je to bio slu~aj sa su|ewem u bomba{koj aferi. Glas Crnogorca i Cetiwski vjesnik, jedina dva lista u Crnoj Gori, o toku su|ewa nijesu donosili informacije. Prva
__________________ 110 Nikola [kerovi}, isto, str. 499-502, (DMC, f. za 1909)
411
redovna sjednica suda odràna je 30. septembra 1909. Mnogi od optuènih priznali su pripadni{tvo Narodnoj stranci, ali ne i svoje ukqu~ewe u tajnu organizaciju. Jedan od osu|enih u procesu Novica Sekulovi}, dugo godina poslije ovog doga|aja navodi sqede}e: Petar Mitrovi} niti je bio u zavjeri, niti {to kriv, a tako ni ro|ak mu Vojin. Prvi je strijeqan, a drugi osu|en na 20 g., kao ro|aci koji su znali za bjekstvo Nikolino (Mitrovi}a) i oba oficira.111 Iako je bio zauzet stav da istraga obuhvati samo navedene tri oblasti, povodom iskaza optuènih bilo je hap{ewa i u drugim krajevima Crne Gore. Tako su u Nik{i}koj oblasti izvr{ena hap{ewa a jedan od uhap{enika je bio poru~nik Mujo So~ica, sin vojvode Lazara So~ice. O tom je vojni sud izvijestio Ministarstvo vojno (DACG -MV, br. 04371). Poslije So~i~inog protesta, odgovoreno mu je da se u svemu pokorava vlastima (DACG - MV, 04375), a potom je uskoro oslobo|en i ne pomiwe se u sudskom materijalu kola{inskog procesa, kao ni drugi uhap{eni iz ove oblasti.112 Ovo je bio o~igledno jedan od nekontrolisanih ispada Vojnog suda, koji samo potvr|uje da je istragom trebalo obuhvatiti samo tri oblasti, jer po principima kojima se rukovodio sud obuhvatila bi se prakti~no sva Crna Gora. Zagreba~ki list Pokret npr. tvrdi da je u zavjeri bilo ukqu~eno preko 10.000 qudi.113 Posebnu osjetqivost ovog politi~kog procesa ~inilo je, u javnosti prihva}eno mi{qewe, da su tajna organizacija i weni ciqevi dovo|eni u vezu sa prestolonasqednikom Danilom i nekim li~nostima bliskim dvoru. Vjerovatno iz svih ovih razloga proces je trebalo {to prije okon~ati ne vode}i ra~una o posqedicama. Poslije skoro dvomjese~nog rada Vojni sud je donio presudu koja je datirana 1. novembra 1909, pod brojem 65, kojom su osu|eni: A) Na smrt: Petar \inovi}, Mihailo Joji}, Radisav M. Ra~i}, Petar B. Mitrovi}, Ilija Petrovi}, Nikola Mitrovi}, Vojin P. Ivanovi}, Mihailo Bojovi}, Puni{a M. Ra~i}, Jovan Vuki} i Arso Mitrovi}; B) Na vje~itu robiju: Radosav P. Ivanovi}, \uro R. Ivanovi}, Lazar \. Ivanovi}, Bo{ko P. Ivanovi}, Vojin B. Ivanovi}, Savo B. Ivanovi}, Milo{ T. Ivanovi} i Vuko M. Ivanovi};
__________________ 111 Isto, str. 511 112 Isto, str. 506 113 Pokret, Zagreb, br. 241, 1909.
412
Jovan B. Marku{
V) Na dvadeset godina robije: Mira{ A. Moja{evi}, Bogdan Moja{evi}, Tomica Moja{evi}, Kojo Ra~i}, Mirko Asanovi}, Radun S. Ivanovi}, Vojin Mitrovi} i Niko J. Mira{evi}; G) Na petnaest godina robije: Miqan Bradi}, \oko M. Belojevi}, Qubo Vuksanovi} i Todor Marijanovi}; D) Na deset godina robije: Mirko Rado{evi}, Pero ôli}, Milo{ \elevi}, Luka Todorovi}, Novica \. Sekulovi}, Nasto R. Sekulovi} i Miqan Radowi}; \) Na osam godina robije: Puni{a \uki}; E) Na pet godina robije: Vuki} P. Ivanovi}, Milo{ J. Petrovi}, Akso Moja{evi}, Vuko S. Ivanovi}, Radomir Ki}ovi}, Savo Ki}ovi}, Stevan S. Ki}ovi}, Milutin Ki}ovi}, Milisav Ra~i}, Bo{ko R. Zekovi}, Jovo Ra~i}, Jovan Moja{evi}, Milowa Jeli}, Milun R. Matovi}, Mira{ M. Ivanovi}, \ukan Zekovi}, Mileta Ra~i}, Mile Ra~i} i Radovan Pavi}evi}; @) Na dvije godine robije: Veli{a Pavi}evi}, \or|ije Radowi}, Vojin Radowi}, Radosav T. Radowi}, Milutin R. Matovi}, Boò Radowi}, Mili} Petrovi}, \or|ije Belojevi}, Vuki} Maslovari}, Milo{ Vuksanovi}, Bogdan S. Martinovi} i Puni{a R. Ra~i}; Z) Oslobo|eni iz nedostatka dokaza: Milan M. Jeli}, Jovan To{kovi}, Spaho Ivanovi}, Nikola Bako~evi}, Milun Lakovi}, Rade Stanisavi}, Mira{ Vuki}evi}, Mileta \uri{i}, Mitar Leki}, Milovan \inovi}, Milun Grozdani}, Jak{a Popovi}, Milutin Marijanovi}, pop Bogdan Lalevi}, Stevan Bojovi}, por. Vojin Pavi}evi}, Novo Martinovi}, barjaktar \oko Ivanovi}, Milisav R. Ivanovi}, barjaktar Ra{ko D. Popovi}, potpor. Ilija Rai~kovi}, @ivko Begovi}, Ne{o Pileti}, \oko V. Belevi}, Jovan R. Popovi}, \uri{a M. Ivanovi}, Lazar Brakovi}, barjaktar Simo Vuki} i Vuksan Z. Vuki}; I) Oslobo|eni kao nevini: Mira{ Rai~evi}, Todor Rai~evi}, Veli{a R. \a~i} i Radosav S. Vojinovi}. Presuda je obuhvatila 103 lica. Osu|eno je 70 lica, na smrt 11, a 59 na vremenske kazne. Oslobo|eno je zbog nedostatka dokaza 29 lica,
413
Arso Mitrovi}
Vojin Ivanovi}
Puni{a M. Ra~i}
Radosav P. Ivanovi}
Vuko Ivanovi}
Milo{ Ivanovi}
Vojin Mitrovi}
Mirko Asanovi}
Bogdan Mi{ovi}
414
Jovan B. Marku{
Tomica Moja{evi}
Niko Mira{evi}
Milan Bradi}
Mirko V. Rado{evi}
Nasto Sekulovi}
Milo{ \elevi}
Miqan Radowi}
Novica Sekulovi}
Pero ôli}
415
Akso Moja{evi}
Radomir Ki}ovi}
Milutin Ki}ovi}
Bo{ko R. Zekovi}
\or|e Radowi}
Puni{a R. Ra~i}
Ra{ko Popovi}
Barjaktar Simo Vuki}
Vule I. Popovi}
416
Jovan B. Marku{
za 4 lica je sud na{ao da su nevini. Na originalnu presudu poslije potpisa svih devet sudija, ra~unaju}i predsjednika i djelovo|e stoji odluka Neka se gorwa presuda Velikog vojnog suda stavi u izvr{ewe114 koju je potpisao ministar vojni. Od jedanaest na smrt osu|enih u rukama dràvnih vlasti bili su samo pet nad kojim se presuda mogla izvr{iti. O presudi Jovan \onovi}, pi{e: Sud u kome nije bilo ni jednog pravnog lica, izrekao je presudu 1. novembra (1909). Za jedan nepromi{qen poku{aj odmetawa od vlasti nekoliko seqaka i jednog potporu~nika, osu|eno je na smrt jedanaest lica, a na robiju i zatvor nekolike desetine. Ostali su oslobo|eni. Sudije kola{inskog prekog suda nisu izrekle pravdu, ve} su u~inile uslugu. Me|u wima je bilo qudi koji nisu mogli ni razumeti jedan zakon. Oni drugi, opet, koji su imali sposobnosti da bi mogli razumeti duh jednoga zakona, nisu imali ni malo vi{e pravne svijesti od svojih drugova. Ni na kraj pameti im nije bilo da se podsjete mudrih uputstava koje sudijama, u svom zakoniku, izdaje veliki dràvnik roda Petrovi}a, Sveti Petar, da se sudije uvek pre su|ewa podsete da glasom naroda po voqi Boìjoj za suce i upraviteqe postavqeni jesu, a ne, kao najamnici, no kao oci pravi i qubiteqi ote~estva. Nare|eno im je da seqake tretiraju kao vojnike u kasarni, i da za wihov poku{aj odmetawa od vlasti izreknu kazne kao za pobunu u ratu. Ovakve zahtjeve pomirili su sa save{}u, i pruìli formu jednom politi~kom zlo~inu. Osobina moralne mimikrije najmawe je poznata u ovom kraju. Ali ukoliko je ima, nikada se nije tako izrazito pokazala kao u kola{inskom su|ewu. U ovom pogledu oti{li su mnogo daqe od cetiwskih sudaca (1908). Prineli su na `rtvu samoqubqa i oholosti onih iznad wih, pet qudskih ìvota i sa wima svoju savest. Blago koje su wihovi preci stavqali iznad svakog drugog! Kola{inska presuda ka`wava misao a ne delo, namere a ne u~in. \inovi}ev pothvat likvidiran je bez upotrebe sile i bez ijednog ispaqenog metka... Pohvatali su qude i wihove prvake pobili. Zaboravili su da }e sa ovih pet grobova iskopati nepremostivi jaz izme|u naroda i krune, i da }e u taj jaz kad tad biti zatrpani i oni koji su na ovako svirep na~in branili vlast i gospodstvo.115 O~igledno da je na brzo izvr{avawe kazne nad osu|enicima uticala dvorska kamarila, pla{e}i se da bi kwaz Nikola pod pritiskom javnosti mogao dati pomilovawe osu|enima na smrt.
__________________ 114 Nikola [kerovi}, isto, str. 515 115 Jovan \onovi}, isto, str. 251-253
417
Kako je teklo izvr{ewe kazni nad osu|enima dr Nikola [kerovi} pi{e, izme|u ostalog, sqede}e: Vlada je onemogu}ila ~ak i to da se rodbina i bratstvenici obra}aju kwazu za pomilovawe na smrt osu|enih u Kola{inu. Vlada, sem Du{ana Vukoti}a, traìla je izvr{ewe kazne. Knez se kolebao. Nastupio je princ Mirko i po svaku cijenu traìo glave buntovnika. Ro|aci Ilije B. Petrovi}a, saznav. za presudu, spremili su telegraf molbu za pomilovawe. Po{ta nije primila. Spremili su deputaciju, ali prije nego je krenula za Cetiwe, potpisnici molbe su svi pohap{eni. Ro|aci osu|enih Vasojevi}a predali su u Andrijevici telegraf molbu za pomilovawe. Slu`benik koji je molbu otkucao bio je sjutradan otpu{ten iz slu`be. (Ove informacije prenijela je i beogradska Politika, br. 2105 od 25.11. po s.k.) Crnogorska vlada je ~vrsto ostala pri odluci da se kazna smrti izvr{i. Ona je smatrala da kazna ima da posluì kao zastra{uju}a opomena. Organ Tomanovi}eve vlade, Cetiwski vjesnik, tuma~i mi{qewe svojih gospodara, izri~no izjavquje: da ne bi bilo kola{inske afere kad bi bile izvr{ene smrtne kazne izre~ene u bomba{koj aferi! Rije{eni da se kazna izvr{i, cetiwski vlastodr{ci su nastojali da to izvr{ewe vidi {to vi{e naroda. Zato strijeqawe osu|enih nije izvr{eno u Kola{inu, koji je stajao van podru~ja plemena Vasojevi}a, Ku~a i Bratonoì}a, i bio sredi{te relativno malog podru~ja plemena Rovaca i Mora~e. Od jedanaest na smrt osu|enih u rukama dràvnih vlasti bili su samo wih pet. I ovi su podijeqeni po plemenskoj pripadnosti na dvije grupe. Petar \inovi}, Mihailo Joji} i Radisav Ra~i} upu}eni su na strijeqawe u sredi{te plemena Vasojevi}a, kome su plemenski pripadali, u Andrijevicu, a Ilija Petrovi} i Petar Mitrovi} u sredi{te Ku~a i Bratonoì}a u Podgoricu. Za strijeqawe je bio odre|en ponedjeqak 16. novembra kao pazarni dan u jednom i drugom mjestu. Tih dana su se okupqale hiqade qudi iz bliè i daqe okoline na trì{te tih mjesta, naro~ito u Podgorici, koja je bila ekonomsko i saobra}ajno sredi{te cijele dràve. Osu|enike su transportovali okovane na kowima. Petra \inovi}a, Radisava Ra~i}a i Mihaila Joji}a sproveo je 15. novembra za Andrijevicu 41 vojnik, kako izgleda, Rova~kog bataqona, pod komandom {est oficira. Osu|enici su no} izme|u 15. i 16. novembra proveli u Andrijevici. Ujutro 16. novembra osu|enike su do streli{ta dopratile dvije naoruàne ~ete Polimskog bataqona Vasojevi}ke brigade. Strijeqawe je izvr{eno na zaravni Kwaèvac, na samoj periferiji Andrijevice, nedaleko od varo{ke crkve i grobqa, u podno`ju jednog breùqka. Sa protivnog, ju`nog, brijega
418
Jovan B. Marku{
stanovnici Andrijevice i okoline mogli su da posmatraju ceremoniju ubijawa trojice boraca za naroda prava. Za izvr{ewe strijeqawa bila je odre|ena grupa vojnika Kraqevskog bataqona pod komandom jednog oficira stalnog kadra. Neka ostane zabiqeèno da Rade Labovi}, vojnik, koji je bio odre|en da u~estvuje u izvr{ewu kazne strijeqawa, nije htio da u~estvuju u tom ~inu. Odbacio je pu{ku. Bio je uhap{en i dràn u zatvoru jednu godinu dana. Rodbina vojnika koji su po naredbi izvr{ili strijeqwe osu|enih nerado kazuje imena tih vojnika. I poslije pedeset godina smatra se to za sraman ~in, iako su vojnici to morali da ~ine.
Rade Labovi}
Po jednoj verziji, to isto je u~inio i Mira{ O. Leki}, vojnik grupe odre|ene za izvr{ewe kazne. Strijeqawu su prisustvovali, po pozivu, svi oficiri Vasojevi}ke brigade. \inovi}, Ra~i} i Joji}, polaze}i u smrt, dràli su se mu{ki i ponosito. Na uvredqive rije~i oficira - ~lana Suda, koji je pro~itao presudu, Ra~i} je, stoje}i nad rakom, o{tro reagovao. Druga dva na smrt osu|ena, koji su bili u rukama Suda, Ilija Petrovi}a i Petar Mitrovi}, sprovedeni su u ranu zoru 13. novembra pod jakom vojni~kom straòm, sa ostalima osu|enima u ovoj aferi za Podgoricu, gdje se nalazio Centralni kazneni vod. Ilija Petrovi} i Petar Mitrovi} proveli su ostatak no}i izme|u 13. i 14. novembra, poslije putovawa, i sve do ujutro 16. novembra, u Kaznenom zavodu. Ujutro 16. novembra skinuli su im okove i pod jakom straòm odveli na strijeqawe. Pratwa sa osu|enicima morala je kroz cijelu staru i
419
novu Podgoricu. Strijeqawe je izvr{eno u jednom kamenolomu na periferiji varo{i, u podno`ju Gorice, do same ograde podgori~kog grobqa sa jugoisto~ne strane. I ovdje su izvr{ni organi vlasti u~inili iste pripreme kao i u Andrijevici. I na putu od tamnice do mjesta za strijeqawe osu|enici su se dràli mu{ki, ponosito. Osobito je padala u o~i impozantna prilika Ilije Petrovi}a. On je poslije pro~itawa presude na streli{tu poku{ao da govori. Plotun pu{aka ugasio je wegov glas i ìvot. Zapam}ene su u narodu posqedwe rije~i ovog narodnog tribuna: Omladina }e nas osvetiti. Narod je sa zaprepa{}ewem, bolom i mr`wom posmatrao prolivawe krvi i mu~ewe svojih najboqih sinova. Vlastodr{ci su protuma~ili to zaprepa{}ewe kao zastra{enost, kao svoju pobjedu. Prevarili su se. Samo je produbqena mr`wa protiv nasiqa, oja~ala te`wa za osvetom. Grobnice strijeqanih narodnih prvaka stajale su pred o~ima naroda kao ìva stalna opomena i poziv za osvetu.116 O strijeqanima dr [kerovi} daje sqede}e podatke: Radisav M. Ra~i}, 1867-1909, brzo se u svojoj sredini istakao prirodnom inteligencijom, odmjereno{}u, pristupa~no{}u, razborito{}u i borbeno{}u. Jo{ kao mlad ~ovjek izabran je za glavnog kmeta. Od zavo|ewa ustavnog stawa Ra~i} pripada naprednom narodnom pokretu, isti~e se u redovima Narodne stranke kao vatreni pobornik narodnih prava. Mihailo Joji}, 1879-1909, barjaktar Barske ~ete, ~lan ugledne porodice, bistar i odvaàn, brzo se isti~e u politi~koj borbi i postaje jedan od najistaknutijih prvaka Narodne stranke u svom kraju. Reakcionarni reìm ga o{tro progoni i ~esto li{ava slobode. Petar \inovi}, {kolovani potporu~nik i komandir Barske ~ete. [kolovao se u Srbiji. Izvjesno vrijeme u~estvovao je \inovi} u komitskim borbama protiv turskih zuluma nad neza{ti}enim srpskim stanovni{tvom u Turskoj. Kao vatren prijateq i borac za slobodu i narodna prava, P. \inovi} je simpatisao Narodnoj stranci i 1908. pristupio tajnoj organizaciji Narodne stranke. \inovi}evo se ime i danas pomiwe u narodu s qubavqu i po{tovawem. Narod je svoj trojici podigao pristojne nadgrobne spomenike na mjestu strijeqawa. Sva trojica ovih narodnih mu~enika pripadali su velikom plemenu Vasojevi}a. Strijeqawe u Andrijevici trebalo je, po pogre{nom ra~unu Tomanovi}eva reìma, da to veliko pleme zastra{i!
420
Jovan B. Marku{
Ilija Petrovi}, sin ~uvenog ku~kog junaka Boìne Petrovi}a, ubijen je u punoj zrelosti mu{ke snage, u 40. godini. Wegovo ime je o~uvano u narodu kao otjelotvorewe mu{ke qepote, uro|ene hrabrosti, energije i beskompromisnog po{tewa i odlu~nosti narodnog tribuna i prvaka Narodne stranke. Petar Mitrovi}, 1876-1909, poru~nik, sin istaknutog bratonoì}kog junaka Beka D. Mitrovi}a, tih i miran na izgled, vatren u akciji, ubijen je u 33. godini ìvota. Organizaciji Narodnog ustrojstva u borbi za gra|anske slobode i jednopravnost P. M. nije pripadao, a strijeqan je pod izgovorom da je znao za bjekstvo svoga ro|aka majora N. Mitrovi}a. Crnogorska omladina je ovim narodnim herojima podigla 1923. spomenik u avliji stare podgori~ke crkve.117 Kao najodgovornijeg za stvarawe ove afere i za wene `rtve iz Tomanovi}eve vlade, Jovan ]etkovi} smatra ministra policije Jovana Plamenca. Za wega kaè: Jovan Plamenac, koji je jednom prilikom, u vremenu najve}e kampawe svjetske {tampe protiv wih, rekao u ministarskom savjetu ovo: Mi smo sami oslabili karakter bomba{ke afere onakvom presudom i kod crnogoraca i pred svijetom. Trebalo je strijeqati najmawe pet{est, pa da se ima djejstvo kako treba, i mi }emo biti prinu|eni, danas sjutra, da je dopunimo. Za kola{inski proces Jovan ]etkovi} pi{e, izme|u ostalog: Kola{inska afera bila je za wih ta dopuna. U ovoj aferi platili su qudi glavom srxbu i bijes cetiwskih vlastodràca. Ova afera i po obimu i po ciqevima bila je mnogo bezna~ajnija od bomba{ke. Upravo ovo i nije bila nikakva afera, ve} se tako htjelo, da se dopuni efekat bomba{ke afere. Da bi ova afera bila stvorena, izmi{qen je i insceniran tobo` jedan ustanak, na ~elu koga bi trebalo da budu dva tri potporu~nika i dva tri u~iteqa i sve{tenika. Ovaj tobo`wi ustanak i prevrat trebao je da po~ne iz Kola{ina i Andrijevice. Po zami{qenoj zavjeri trebalo je di}i u vazduh onamo{we magacine oru`ja i municije, po{to bi se potrebno oru`je i municija podijelilo seqacima-ustanicima. Kad se zna da je Crna Gora u svojim magacinima imala i suvi{e malo i municije i oru`ja, a kad se uz to naro~ito dobro zna da je u Kola{inu i Andrijevici uvijek bilo najmawe toga ratnog materijala, mawe nego u ma kom drugom kraju Crne Gore, onda se moè misliti koliko je bila smije{na ova motivacija cetiwskih vlastodràca za ustanak i prevrat koji bi imao da do|e od
__________________ 117 Isto, str. 517-520
421
Mihailo Joji}
Petar \inovi}
Radislav Ra~i}
Spomen-grobnica na mjestu strijeqawa Radisava Ra~i}a, Mihaila Joji}a i Petra \inovi}a
Ilija B. Petrovi}
Spomenik Iliji B. Petrovi}u i Petru Mitrovi}u u dvori{tu crkve Sv. \or|a u Podgorici
Petar Mitrovi}
422
Jovan B. Marku{
Kola{ina i Andrijevice. Uz to, kad se zna da su Kola{inci i Vasojevi}i bili vrlo malo raspoloèni za takve rabote, a najmawe poslije onako te{kog iskustva iz Bomba{ke afere, pravi je idiotizam bilo vjerovati u istinitost ovog prevrata. Ali, kao {to rekosmo, ovu aferu, izgleda, trebalo je stvoriti, kao dodatak Bomba{koj aferi.118 Povodom kola{inskog procesa dr Novica Rako~evi} zakqu~uje: Afera u Vasojevi}ima izbila je samo u jednom selu, i to kao nepromi{qeni korak oficira \inovi}a, za koji on nije imao ni odobrewe niti sugestiju od bilo kakvog foruma organizacije. S aferom nije imao nikakve veze bilo ko iz Srbije ili od crnogorskih emigranata i studenata koji su se tamo nalazili. Na sudu nije utvr|eno, niti su pak to kasnija istraìvawa potvrdila, da je organizacija u Crnoj Gori stajala u vezi sa kim iz Srbije, niti da je u 1909. godini spremala bilo kakav pokret, ~ak ni mirnim i legalnim na~inom. Jedino se zna da je za postojawe organizacije znala u Beogradu jedna grupa crnogorskih sredwo{kolaca koji su, kako izgleda, stupili bili u vezi sa nekim od vo|stva tajne organizacije. Te veze, ukoliko su i postojale, nijesu mogle biti ~vrste. Od 161 osumwi~enog - sud je prihvatio optu`be za 103 - svi osim wih 20 bili su seqaci. Presudom u Kola{inu i strijeqawem petorice okrivqenih kwaz Nikola je postigao suprotan efekat. Time je po~inio gre{ku drasti~niju od one u bomba{koj aferi. O~igledno je bilo da se on ne moè vi{e sna}i u politici. On nije mogao, a ponekad nije ni htio, da shvati nove procese koji su nastajali u Crnoj Gori na po~etku 20. vijeka. Zato nije mogao ni da mijewa svoj stari na~in vladawa. Gr~evito nastoje}i da se sa~uva autokratski na~in uprave, kwaz je potkopavao temeqe na samo svome autokratskom reìmu nego i svojoj dinastiji.119 Tokom kola{inskog procesa znalo se samo ono {to su zvani~ne novine iz Crne Gore objavqivale. U predve~erje jubilarne godine, kada se kwaz Nikola spremao da proslavi pedesetogodi{wicu vladavine, nije se vjerovalo da }e vlast okrvaviti ruke povodom politi~kog procesa. Crnogorska vlast je sa svojim sinovima u~inila ono {to nije uradila austrougarska vlast sa optuènim Srbima u veleizdajni~kom procesu. Zagreba~ki optuènici ka`weni su robijom, kola{inski pobijeni! Htjela ili ne, javnost je morala povu}i paralelu i ona je ispadala na {tetu crnogorske vlasti. Na vijest o presudi otpo~eli su {irom inostranstva protesti. Prire|eni su mitinzi u Zagre__________________ 118 Jovan ]etkovi}, isto, str. 97-98 119 Novica Rako~evi}, isto, str. 112
423
bu, Beogradu, Toplici, Minhenu, Inzbruku, Moskvi i Americi. Poslije mitinga u Beogradu prire|ene su uli~ne demonstracije koje su bile uperene i protiv srbijanske vlade, koja po mi{qewu demonstranata nije izvr{ila svoju du`nost i nije intervenisala na Cetiwu da spasi glave osu|enik. [tampa u Srbiji, koliko je bila uzdr`qiva i odmjerena na vijest o zavjeri, postala je ogor~ena poslije strijeqawa osu|enih na smrt. Sli~no je bilo i sa {tampom u drugim zemqama, a one beogradske novine, koje su bile poluslu`beni organ crnogorske vlasti ovom prilikom su samo }utale. Crnogorski iseqenici u Sjediwenim Ameri~kim Dràvama pored protestnih mitinga u rezoluciji preko svoje {tampe, na ~elu koje su bili dva iseqenika crnogorska, novinari Stevo Bogdanovi} i êdomir Pavi}, izraàvaju ogor~ewe poput onoga koje je izrazila {tampa u Srbiji i srpska {tampa u Austrougarskoj. Ono {to crnogorska vlast nije mogla da shvati, i {to ju je dovodilo do bijesa, bila je sloboda {tampe u Srbiji. Srbijanska {tampa je potpuno otvoreno vodila diskusije o promjeni postoje}e dinastije u Srbiji, a srbijanska vlada je bila nemo}na da sprije~i ovakve diskusije. Kako je onda mogla da sprije~i napada {tampe na crnogorsku vlast poslije izvr{ene egzekucije nad osu|enima? O{tro pisawe {tampe u Beogradu i demonstracije u Beogradu crnogorska vlast nastoji da prikaè kao djelo zvani~ne Srbije, ne propu{taju}i da je optuè i za neuspjelu pobunu u Vasojevi}ima. U prilog ove tvrdwe, navodi se da je strijeqani Petar \inovi} u~io podoficirsku {kolu u Beogradu i da je tamo do{ao u vezu sa izvjesnim politi~arima.120 Po toj logici bilo je mogu}i optuìti Rusiju, Italiju i Francusku da su i one u~estvovale u nekoj politi~koj zavjeri, jer su se neki opoziciono nastrojeni oficiri {kolovali u wihovim {kolama a mogu}e i dolazili u dodir sa wihovim politi~arima. Ovaj, najblaè re~eno, kompleks crnogorske vlasti prema bra}i u tada zaista demokratskoj Srbiji, te{ko je bilo racionalno objasniti. Srbija je u pravom smislu postojala kao parlamentarna evropska dràva. Iluzorno je bilo o~ekivati da se evropski parlamentarni sistemi prilagode Crnoj Gori, koja je poslije raspu{tawa Narodne skup{tine ponovo vratila metod vladawa primjeran autokratskoj dràvi. Srbijanska vlada, o~igledno, nije èqela ponovo zao{travawe odnosa iz vremena bomba{ke afere, i vjerovatno iz tog razloga nije reagovala na presude. Crnogorska vlast je ovo iskoristila, traè}i da Srbija protjera sve politi~ke emigrante i nepodobne studente. Uvi|aju}i da Srbija ne}e udovoqiti wenom zahtjevu,
__________________ 120 Isto, str. 103
424
Jovan B. Marku{
crnogorska vlada je sa~inila spisak onih emigranata koje obavezno treba protjerati. Pisawe {tampe i neispuwavawe èqe da se protjeraju emigranti i studenti su toliko pogor{ali odnose izme|u Crne Gore i Srbije, pa je u januaru 1910. izgledalo da }e poslanik Srbije napustiti Cetiwe. Posredovawem Rusije i Francuske stawe se donekle normalizovalo, ali je crnogorska vlast dostavila spisak emigranata, studenata i |aka koje treba protjerati iz Srbije: 1. Marko Dakovi}, pravnik iz Grahova, 2. Todor Boòvi}, pravnik iz Pipera, 3. Jovan \onovi}, student iz Crmnice, 4. Petar Novakovi}, sud. pisar iz Bjelopavli}a, 5. Radowa Pavi}, biv. trgovac iz [avnika, 6. Simo [obaji}, biv. trgovac iz Nik{i}a, 7. Qubomir Pavi}, biv. trgovac iz [avnika, 8. Lazar Boòvi}, biv. u~iteq iz Pipera, 9. Pero Vrbica, ~inovnik sa Wegu{a, 10. Bajo Garda{evi}, biv. sudija iz Bro}anca, 11. Milija Pavi}evi}, iz Bjelopavli}a, 12. Nikola Martinovi}, student iz Bajica, 13. Vujadin Vuja~i}, biv. kap. pisar sa Grahova, 14. Milutin Mili~kovi}, iz Pipera, 15. Lazar Damjanovi}, pravnik iz Vraègrmaca, 16. Jovan Toma{evi}, gimnazista iz Crmnice, 17. Jovan Kaì}, gimnazista iz Qe{anske nahije, 18. Gligorije Vuk~evi} gimnazista iz Qe{anske nahije, 19. Jovan Lazarevi}, tipograf sa Cetiwa, 20. Andrija Markovi}, student iz Pipera, 21. Milutin Tomi}, iz Drobwaka, 22. Mihailo Bojovi}, biv. poru~nik iz Vasojevi}a, 23. Puni{a Ra~i}, gimnazista iz Vasojevi}a, 24. Todor Marjanovi}, gimnazista iz Vasojevi}a, 25. Qubomir Vuksanovi}, gimnazista iz Vasojevi}a.121 U interesu poboq{awa odnosa, a i po savjetu Rusije i Francuske, srbijanska vlada je rije{ila da najistaknutije crnogorske emigrante pozove da napuste Srbiju. Dvadeset tre}eg februara beogradska policija je obavijestila Marka Dakovi}a, Todora Boòvi}a, Sima [obaji}a, Jovana \onovi}a, Quba Pavi}a i dr. da u najkra}em roku napuste Srbiju. Osam emigranata napu{ta Beograd 26. i 27. februara. Paso{e
__________________ 121 Isto, str. 108
425
im je izdalo rusko poslanstvo, jer je po ugovoru izme|u Srbije i Crne Gore Rusija {titila interese crnogorskih dràvqana u Srbiji. Emigranti su po{li u Ameriku, Rusiju, [vajcarsku i Solun. Ovim ~inom zbog svog politi~kog angaòvawa nastavqena je tortura nad prvacima Narodne stranke i Omladinskog pokreta. U Narodnoj skup{tini crnogorska vlada povodom kola{inskog procesa uop{te nije pomiwala Srbiju. Ovim postaju jasniji razlozi za optu`bu Srbije za sau~esni{tvo u Vasojevi}koj aferi. U stvari, ovim je crnogorska vlast èqela izvr{iti pristanak na srbijansku vladu, da bi ona onemogu}ila politi~ke aktivnosti crnogorskih emigranata i studenata u Srbiji i sprije~ila pisawe jednog dijela {tampe protiv reìma u Crnoj Gori. O tome kako je kwaz Nikola gledao na |ake i studente koji su se {kolovali u Srbiji i propagirali slobodoumne ideje dr Jago{ Jovanovi} pi{e sqede}e: Kwaz Nikola sa nepovjerewem gleda na sve {to dolazi iz Srbije. U svakom studentu i |aku koji se {kolovao u Srbiji vidio je agenta velikosrpske propagande. I u sazrijevawu demokratskog pokreta u zemqi on vidi srpski uticaj, opasan za wegov presti` i za sudbinu wegove dinastije. Zato on goni pristalice Narodne stranke, goni omladinu koja i sama stupa sa wim u bezobzirnu borbu. Kao posqedica te borbe nastaje Bomba{ka afera i Vasojevi}ka zavjera ~ija je posqedica Kola{inski proces.122 Zahtjev za protjerivawem politi~kih protivnika i uskra}ivawe azila nijesu bili zasnovani ni zakonu a ni na eti~kim normama. Crna Gora je nekada davala azil radikalskoj politi~koj emigraciji iz Srbije. Logi~no je bilo o~ekivati da je Srbija imala bar toliko isto prava da primi narodwa~ku politi~ku emigraciju, progowenu u wihovoj otaxbini, koliko je prava imala Crna Gora da primi progowene srbijanske radikale. Ranije je Beograd zamjerao Cetiwu, sada Cetiwe Beogradu. Apsolutisti~ka vlast Obrenovi}a je mislila da kwaz Nikola pravi zavjeru sa radikalima protiv wihovog reìma i dinastije. Sad, opet, vlast kwaza Nikole je vjerovala da Kara|or|evi}i sa narodwacima i omladinom prave zavjeru i pripremaju prevrat dinastije. Ovo je samo pokazivalo da su apsolutisti~ki reìmi svuda jednaki. Zbog ovakvog odnosa posebno je trpjela crnogorska mlade` u Srbiji gdje je bila najbrojnija. Razlog je bio jednostavan. Srbija je imala dobre {kole i fakultete, kojih nije bilo u Crnoj Gori. Crnogorski |aci i studenti u Srbiji tretirani su podjednako sa srbijanskim. Prosvjetno zakonodavstvo omogu}avalo im je da se besplatno {koluju, a
426
Jovan B. Marku{
srbijanska sredina je podjednako pomagala |ake i studente iz Crne Gore kao one iz Srbije. Ni u ~emu nije pravqena razlika izme|u Srba sa strane i doma}ih qudi. Ovakav odnos srbijanskih vlasti i jednorodne bra}e u Srbiji bio je razlog da se najve}i broj mladeì na|e u Srbiji, a kasnije najve}i broj politi~kih emigranata. Presude u kola{inskom procesu, slawe na robiju osu|enika koji su bili u zemqi i protjerivawe iz Srbije politi~kih protivnika, nijesu zaustavile teror i poku{aj stvarawa novih politi~kih procesa. Kao i poslije bomba{ke afere, li~ne djelove malih posjeda i ku}a porodica, kojima su pripadali osu|eni u kola{inskom procesu, izloène javnoj prodaji, nije htio niko da kupuje. Narod je ponovo i na taj na~in izraàvao svoje negodovawe protiv vlasti kao i eti~ki odnos, jer se smatralo za ne~asno okoristiti se na tu|oj nesre}i i kupiti imovinu politi~kih osu|enika. Tomanovi}eva vlada, koja kao da se specijalizovala za stvarawe politi~kih procesa, stalno je lansirala vijest o kovawu zavjera i spremawu akcija od strane crnogorske emigracije protiv ìvota kwaza Nikole. Ova metodologija dvorske kamarile i tajnih slu`bi, stvarawa straha kod vladara za sebe i porodicu, imala je za ciq izolovawe kwaza i ograni~iti mu kretawe u uskom krugu wihov qudi. Na ovaj na~in vladala je kamarila a ne kwaz, {to i nije bilo te{ko, ako uzmemo u obzir da je kwaz Nikola ve} bio 50 godina na prestolu, i imao oko 70 godina starosti. Na osnovu ~iwenica nije te{ko zakqu~iti da su ekipe za dezinformacije, koje nijesu mawe brojne od onih za prikupqawe informacija, namjerno plasirali glasine o planiranim atentatima na kwaza Nikolu. Na Cetiwu je u februaru 1910. plasirana vijest o novoj zavjeri i atentatu na kwaza. Ovu vijest je s naro~ito posve}ene strane dobio, zabiqeìo i dostavio svojoj vladi i austrijski poslanik na Cetiwu baron Gizl. On je 21. marta 1910. javio da je sa, obavije{tene strane doznao da je stvoren komplot prema kome bi u aprilu dva mladi}a Crnogorca izvr{ili ubistvo kwaza Nikole. Po wegovom saznawu atentatori bi do{li iz Beograda, gdje je komplot i stvoren. Gizl navodi da zna da su sa Cetiwa u Beograd poslata ~etiri kontra{pijuna, od kojih on li~no poznaje nekog Popovi}a, bank. ~in., i nekog Kusovca, po{tara.123 Poznato je da nije bilo ni zavjere ni atentata, a vlastima je odgovaralo da i daqe sprovodi teror bez ikakve kontrole u atmosferi vanrednog stawa. Crnogorska vlast se nije smirila ni poslije progona politi~kih emigranata iz Srbije. Iako crnogorska emigracija tokom 1910. nije
__________________ 123 Nikola [kerovi}, isto, str. 539, (Osterrish-Ungars Aussenpolitik, kw. 2, str. 713, br. 2009)
427
preduzimala bilo kakve radwe za tajne politi~ke akcije uperene protiv jubilarne sve~anosti policija je preduzela posebne mjere protiv pristalica Narodne stranke. O tom dr Nikola [kerovi} pi{e: Preko lokalnih organa upravnih i vojnih vlasti angaòvan je veliki broj pla}enih i nepla}enih povjerqivih qudi, koji su pratili svaki pokret imalo istaknutih prijateqa Narodne stranke, a naro~ito {kolske omladine, te porodice i bratstvenike osu|enih u politi~kim procesima crnogorskih gra|ana. Tako je ogroman broj gra|ana bio stavqen pod tajni policijski nadzor. Istaknuti pojedinci stavqeni su pod javni policijski nadzor. Ovi se, bez naro~ite dozvole, nijesu mogli kretati izvan svoga mjesta prebivawa. Sem toga, pograni~ni bataqoni narodne vojske bili su stavqeni u mobilno stawe. Granice su strogo kontrolisane. Po uputstvima vlade vr{eni su najstroì pretresi pri prelasku granice, kako mu{karaca tako i ènskiwa. Iz toga doba je odoma}en izraz pretresti se do koè.124 Vlast je pridala posebni zna~aj hvatawu dvojice osu|enika iz kola{inske afere i jednog emigranta. Vuko Ivanovi} i \uro Ivanovi}u ugledni seqaci, pristalice Narodne stranke, izbjegli su iz Crne Gore odmah kada su ~uli za neuspjeli poku{aj u Vasojevi}ima. Osu|eni su u odsutnosti na vje~itu robiju. Sklonili su se preko Turske u Srbiju. Tamo se preselio i Vule I. Popovi}, po{to su mu sina Radowu osudili u bomba{koj aferi. Sva trojica do{li su u aprilu 1910. preko Skadra u svoje pleme Ku~e. Prebacivawe preko granice olak{ala im je okolnost {to su Ku~i gajili prijateqske veze sa pograni~nim katoli~kim arbana{kim plemenima Grudima i Hotima. Sklonili su se u Sjeni~ku pe}inu, usred plemena Ku~a, ali neko ih je otkrio vlastima koja je s vojskom opkolila pe}inu. Od ovoga se poku{ala napraviti nova afera, ali do predavawa sudu nije do{lo jer nije bilo elemenata za ovu optuènicu. Ivanovi}i su prikqu~eni zatvorenicima iz kola{inske afere u Jusova~u, a Popovi} je poslije izvjesnog vremena pu{ten na slobodu. U ovom periodu otpo~eta je i zavr{ena jedna afera maweg zna~aja. U woj je osu|en ro|ak Andrije Radovi}a, komandir Milo{ Radovi}, kao opasan za reìm. Na popa Pera Ivanovi}a, vi|enog prvaka plemena Ku~a i oca osu|ene bra}e Mihaila i Milo{a Ivanovi}a, izvr{en je atentat. Atentator ga je oborio jednim metkom i misle}i da je usmr}en, ostavio ga je rawenog na samom putu. Blagodare}i ovoj zabludi, pop Pero Ivanovi} je ostao u ìvotu.125
__________________ 124 Isto, str. 541 125 Jovan \onovi}, isto, str. 281
428
Jovan B. Marku{
Predjubilarnih dana li{en je slobode i dràn u zatvoru nekoliko mjeseci (od 20. maja do 7. avgusta 1910), otac osu|ena tri brata \onovi}a u bomba{koj aferi, stari crnogorski kapetan, Ivo \onovi}. Optuìvan je da je, u dosluhu sa sinom emigrantom, radio na organizovawu atentata. Ne na{av{i nikakve krivice policija ga je pustila ku}i, ali uz uslov da bude za ~etiri mjeseca pod nadzor policije.126 Stawe je bilo takvo da su ~ak i poslanici iz Miju{kovi}eve lojalne opozicije po~eli da postavqaju pitawa u Narodnoj skup{tini o po~iwenim nasiqima i nezakonitostima Tomanovi}eve vlade povodom kola{inske i drugih afera. Narodni poslanik Milisav Nikoli} iznosi podatak da je jedan seqak iz @upe nik{i}ke preleào u policijskom zatvoru 118 dana, a da nije protiv wega podignuta kakva optu`ba ili da nije predat sudu. Naveo je slu~aj jednog trgovca iz @abqaka, koga su àndarmi oklevetali i koji je 6 mjeseci preleào u tamnici. Sud je kaznio àndarme po 6 mjeseci zatvora ali su oni i daqe bili na slu`bi i slobodi. Povodom hap{ewa kapetana Nikole Bajagi}a, jednog od osniva~a Narodne stranke, poslanik Nikoli} je rekao: Kapetan Nikola Bajagi} sa tri ~lana porodice optuèn je za veleizdaju, 6 mjeseci su bili u zatvoru; sud je utvrdio neistinitost iskaza svjedoka i kazni: dvojicu po 6 mjeseci, a jednog od tri godine zatvora. Svjedoci su izjavili da ih je na klevetawe nagovorio plemenski kapetan i komandir bataliona, ali ove niko ne uzima na odgovornost. Poslanik Savo Vuleti} ocjewuju}i protekli period kaè: Grozne su se stvari de{avale kod nas, uàsne su to stvari. Poslanik Janko Spasojevi} je upozorio skup{tinu slede}im rije~ima dokle se budu ~inile ovakve stvari, ne moè se govoriti o pravdi i slobodi u zemqi. Danas nemamo slobode. Na{a se pisma otvaraju, na{e se ku}e pretresaju. Daqe nije mogao nastaviti jer mu je predsjednik oduzeo rije~. Poslanik Mirko Miju{kovi}, za koga su i politi~ki rivali smatrali da je jedan od najinteligentnijih poslanika i opozicionar druge nijanse, izme|u ostalog je rekao: U nas se zacarila politi~ka osveta, divqa netolerancija. To su te{ke rije~i, ali istinite, to se ne moè poricati, to govori dràvna blagajna, to se vidi i po tome da su iz dràvne slu`be prije vremena izba~eni mnogi spremni {kolovani qudi, koji su bili korisni za dràvu i narod, a zamijeweni nesposobnim i ne{kolovanim. To je bila politi~ka osveta... To se ~inilo pod izgovorom, da se spasava otaxbina od izdajnika. To je ra|eno pod parolama: Za gospodara i za
429
Mirko Miju{kovi}
otaxbinu; Ko nije s nama, on je protiv nas; Nas drì kruna i na{ rad odobrava, te ko je wemu protivan - protivan je i kruni.127 Ovakvi politi~ki progoni i procesi omogu}ili su i pravnu anarhiju, jer su li{ili sudove i onog malog broja pravnika koji su poslije sudske reforme 1902-1903. stupili u sudsku slu`bu. Prema ta~nim podacima iz 1910. godine, od pet oblasnih sudova ~etiri nijesu imali ni jednog sudije pravnika, a jedan je imao samo jednog. âk i sudski kolegijum Velikog suda imao je skoro polovinu nepravnika. Od 30 sudija Velikog suda i pet oblasnih sudova bilo je: sa univerzitetskom spremom 5, sa sredwom spremom 10, sa ispod ~etiri razreda niè gimnazije s samo osnovnom {kolom 16 sudija! âk i Veliki sud je imao sudije sa osnovnom {kolom. U tako kompletirane sudove nije imao vjere ~ak ni reìm koji ih je doveo u takvo stawe. Kada bi se kroz izra|eno zakonodavstvo posmatrala tada{wa Crna Gora mogao bi se ste}i utisak da bila pravna dràva. Me|utim, kada se gleda kroz primjenu zakona, ~iwenice pokazuju da je to bila dràva u kojoj nije bilo pravne za{tite. Organi koji su trebali da primjewuju zakone, nijesu imali razvijenu pravnu svijest, i kad god je to bio interes upravnih faktora ili reìma, izlazili su iz okvira koji je zakon postavqao wihovoj vlasti. A za svaku zemqu, pa i za Crnu Goru, zna~ajnija je za pravni poredak pravna svijest organa dràvnih vlasti nego zakonski tekstovi, ~ak i kad bi bile predvi|ene sankcije za kr{ewe zakona. Najkra}e re~eno, po broju zakona Crna Gora je li~ila na pravnu dràvu u kojoj su sudovi bili samo dekor za prikrivawe apsolutisti~ke vlasti.
__________________ 127 Isto, str. 537
430
Jovan B. Marku{
Crnogorska vlada nije se ograni~ila samo na teror u Crnoj Gori, ve} je svoju djelatnost radi uni{tavawa politi~kih protivnika pro{irila i na inostranstvo, {to je bilo van svakog me|unarodnog prava. Weni tajni agenti i dou{nici pratili su pokrete svih iole zna~ajnih crnogorskih politi~kih protivnika u drugim dràvama. Poslije progona iz Srbije prvaci Narodne stranke i Omladinskog pokreta, oti{li su u razne dràve. [obaji} je otputovao u SAD, Novakovi} u Ju`nu Ameriku, Bojovi} u Rusiju, Dakovi} u [vajcarsku, a Boòvi} i \onovi} u Tursku. Poslije nekoliko mjeseci skoro svi su se vratili u Srbiju, tako da su jednako Boòvi} i \onovi} ostali u Turskoj. Pored wih, u Turskoj su se nalazili Mitrovi} i Ivanovi} koji su emigrirali povodom Vasojevi}ke afere. Rad ove emigrantske grupe u Turskoj naro~ito je bio na oku crnogorskoj vladi, koja je radila da se fizi~ki likvidiraju. Jovan \onovi}, koji je izbjegao likvidaciju, zapisao je sqede}e: Protivu ìvota emigranata ra|eno je sa dve strane. Obe su se sticale u crnogorskom Ministarstvu unutra{wih dela. O naporima u ovom pravcu publikovao je Dnevni list dva dokumentovana ~lanka (10. i 11. avgusta 1910). U wima je izneto, da je Cetiwe slalo organizatore i mu~ke ubice, ~ak je za taj posao bio angaòvan crnogorski oficir Velimir \inovski i predsjednik podgori~ke op{tine Stanko Markovi}. Prvi je poneo 4 pra{ka strihnina da potruje emigrante, a drugi novac da potplati mu~ke ubice. Oni koji su nagovarali \inovskog da se primi ove misije, govorili su mu da se poùri, da je wegov poloàj kao na {ancu, da treba da se postara da {to pre svr{i posao jer ima i drugih koji rade. On je trebao da poùri da {to pre ugrabi glavu, da to ne bi uradili drugi pre wega, ako èli da bude dobro nagra|en! Sa ovakvim uputstvima \inovski je stigao u Solun. Blagodare}i drugarstvu i ~estitosti ovog Mijaka, doseqenog u Crnu Goru, emigranti nisu otrovani i ova ru`na afera zvani~nog Cetiwa otkrivena je. Ova akcija bila je vezana za onda{weg ministra policije, Plamenca.128 O neuspjeloj trgova~koj aferi dr Nikola [kerovi} daje jo{ neke podatke. Potvr|uju}i da je Jovan Plamenac za ovaj poku{aj ubistva odredio svoga pa{enoga Stanka Markovi}a, kaè da: Ministar unutra{wih djela Plamenac ve} ranije je angaòvao S. Markovi}a za va`ne povjerqive radwe. U jednom pismu kwazu Nikoli, bez datuma, ali iz 1910, Plamenac pi{e da je opteretio g. S. Markovi}a, predsjed. Op{tine podgori~ke da mi vr{i i tajne povjerqive policijske poslove, koje on u interesu va{em i zemqe ~a__________________ 128 Jovan \onovi}, isto, str. 289-290
431
sno i po{teno vr{i. Dr [kerovi} navodi i sqede}e: Markovi}evu misiju otkrio je wegov pratilac, pandur Spasoje Popovi}, u predstavci Narodnoj Skup{tini pro~itanoj na 37. redovnom sastanku od 18. januara 1911, koju je narodni poslanik Janko Spasojevi} iskoristio u vezi s trova~kom aferom, kako je popularno nazvan Markovi}ev poduhvat. Markovi} je, u ime najvi{eg dràvnog ~inioca, uvrbovao Popovi}a za uni{tewe crnogorskih omladinaca - emigranta u Turskoj, Boòvi}a i \onovi}a, i obe}ao mu nagradu o 2.000 perpera, a u slu~aju pogibije u tom poslu - penziju za wegovu brojnu porodicu. Za najam ubica bila je predvi|ena nagrada za svakog ubijenog emigranta 400 napoleondora. Markovi} je izabrao za sjedi{te svojih radwi gr~ko pristani{te Volos, a Popovi}a je poslao u Tursku radi privo|ewa u djelo plana o uni{tewu emigranata. Popovi} se r|avo proveo u Turskoj i nije postigao nikakva uspjeha. Popovi} koji je putovao pod imenom Pera Spasojevi}a, jada se u svojoj predstavci: Kad minusmo granicu i u toj zemqi ja ugazih - muke trpjeh, }oteke po tavnicama dobijah, a o predmetu rije~i ne ispustih, dok je Markovi} blagovao u Volosu. Za sve to Popovi} je dobio svega 500 perpera, pa moli Narodnu skup{tinu da uzme wegovu àlbu u prizrewe i naknadi mu obe}anu nagradu.129 Jedan broj narodnih poslanika iskoristio je trova~ku aferu za o{tre napade na politiku Tomanovi}eve vlade. Ministar unutra{wih djela Marko \ukanovi}, koji je u kabinetu naslijedio Plamenca, brane}i politiku vlade, na zamjerke poslanika kaè Pisawu novina koje ne zasluùju, da ih po{ten ~ovjek i u ruke uzme, a kamoli da se oslawa na to {to pi{u, on ne pridaje nikakva zna~aj. Me|utim, Plamenac brane}i svoju politiku pred Skup{tinom, priznao je da je: u ime vi{ih dràvnih interesa {iqao S. Markovi}a u inostranstvo da prati rad i kretawe emigranata i obavje{tava ga o tome, a ne da ih ubije130. Na ovaj na~in je u stvari, javno pred Narodnom skup{tinom vlast priznala svoju namjeru a pandur Spasoje Popovi} svojom predstavkom do kraja razgolitio trova~ku aferu. Prilikom otkrivawa Vasojevi}ke afere major Nikola Mitrovi}, predsjednik Centralnog zemaqskog odbora tajne organizacije Narodne stranke, emigrirao je u Skopqe, na teritoriju tada{we Turske dràve, gdje je dobio politi~ki azil. Preko najamqenog ubice ubijen je u Skopqu 1910.godine. O ovom ubistvu nesu|ena `rtva trova~ke afere Jovan \onovi} pi{e sqede}e:
__________________ 129 Nikola [kerovi}, isto, str. 548 130 Isto
432
Jovan B. Marku{
Druga akcija bila je sre}nije ruke. Izvrbovan je preko Sava Kusovca, upravnika po{te sa Cetiwa, prizrenski preseqenik, tako|e Kusovac, Stevan Kotor~evi}, da najmi mu~kog ubicu, koji bi ubio majora Mitrovi}a ili kojeg drugog emigranta ako ne mogne wega. Ovaj Kotor~evi} na{ao je Stavru Maksimovi}a (iz Pri{tine), kelnera u skopqanskom hotelu Imperijal, gdje su obi~no stanovali emigranti. Kelner Stavra uvrebao je majora samog u sobi, 31. jula, i na spavawu ga te{ko ranio noèm. Mitrovi} je od ove rane umro 24. avgusta. Turci su ne{to docnije mu~kog ubicu osudili na smrt i objesili pred samim hotelom gdje je izvr{io zlo~in. Wegovog podstreka~a i sau~esnika, Kotor~evi}a, osudili su na 14 godina robije, a hotelijera Todora Jovanovi}a, kao jataka, na 3 godine zatvora. Turci su brzom presudom i izvr{ewem kazne htjeli da speru sa sebe qagu, {to je u wihovoj zemqi ubijen jedan politi~ki emigrant. Zvani~noj Crnoj Gori, opet, ostala je sramota da je jubilarnih dana okupala ruke krvqu svojih dobrih sinova. \onovi} u napomeni navodi da je na javnom pretresu u skopqanskom sudu 16. oktobra 1910. Kotor~evi} priznao da ga je za ovaj zlo~in izvrbovao wegov ro|ak Savo Kusovac, i upoznao sa {efom crnogorske tajne policije i na~elnikom Ministarstva unutra{wih djela, koji su mu u ime dvora i vlade stavili na raspoloèwe 20.000 franaka za taj posao. Obe}ali su da }e mu wihovi povjerenici u Turskoj dati novca koliko mu bude jo{ trebalo. Izjavio je da su mu sva trojica rekla, da su u istom ciqu poslani u Tursku i drugi agenti, pa bilo da na|u ubice, bilo da sami pobiju emigrante. Priznao je da bi on iz revolvera ubio Mitrovi}a, da ga nije Maksimovi} ubio noèm. \onovi} navodi da je na prvu vijest o atentatu na Mitrovi}a, pobjegao iz Skopqa za Crnu Goru zubar Lazar Dambovi} - Bo{kovi}, koji }e kasnije postati centralna li~nost poku{aja da se napravi jo{ jedna politi~ka afera.131 Dr [kerovi} navodi da je Dràvni tuìlac okvalifikovao okrivqene kao agente crnogorske vlade, kao i da je crnogorska vlada poku{ala diplomatskim putem kod turske vlade da se ubistvo majora Mitrovi}a, kao od we organizovano djelo zata{ka, ali da poku{aj nije uspio.132 Major Nikola Mitrovi} je sve~ano sahrawen u Skopqu. Na sahranu su do{li politi~ki emigranti i omladinci iz raznih dràva a nadgrobne govore su odràli Todor Boòvi} i Krsto Popovi}. O prvoj li~nosti tajne organizacije Narodne stranke i `rtvi politi~ke likvidacije dr [kerovi} daje sqede}e podatke.
__________________ 131 Jovan \onovi}, isto, str. 290-291 132 Nikola [kerovi}, isto, str. 547
433
Nikola Mitrovi}
Nikola Mitrovi} (1870, Pelev brijeg u Bratonoì}ima 1910, Skopqe), {kolovan u italijanskoj vojnoj {koli, major crnogorske vojske, osumwi~en kao pristalica Narodne stranke, penzionisan je 1907, a ne{to docnije li{en ~ina. Mitrovi} se isticao inteligencijom, ìvim karakterom, slobodoumno{}u. Otvoreno je simpatisao Narodnoj stranci. Progowen i hap{en, poslije penzionisawa, on je otvoreno nastupao kao pristalica Stranke. Misao o tajnoj organizaciji Narodne stranke radi promjene reìma Mitrovi} je vatreno prihvatio, napisao Statut organizacije i izabran od inicijatora za predsjednika Centralnog odbora. Crnogorska vlada je izvr{ila smrtnu kaznu, izre~enu mu u Kola{inu, preko najmqenog ubice, u Skopqu, 1910, gdje je uìvao azil Turske.133 Protiv varvarskog postupka crnogorske vlade i sredwovjekovnih metoda u uklawawu politi~kih protivnika protestovalo se u svim sredinama gdje su ìvjeli crnogorski emigranti i studenti. Ovu teroristi~ku akciju Tomanovi}eve vlade osudila je cjelokupna javnost a bila je i predmet u Narodnoj skup{tini. U diskusiji koja se ovim povodom razvila gdje su neki narodni poslanici (Spasojevi}, Miju{kovi}...) sa dosta argumenata i ùstro napali vladu i wenog ministra, koji se bavi ovakvim poslovima, ministar je nedvosmisleno priznao da je radio o ìvotu politi~kih emigranata. Posebno je bilo interesantno zapaàwe narodnog poslanika Mirka Miju{kovi}a, koji je bio idejni vo|a poslanika koji su se protivili teroru. U svom izlagawu
__________________ 133 Isto, str. 521
434
Jovan B. Marku{
on za progone s pravom kaè vaqa imati materijalnih sredstava, koja se nemaju odakle nabaviti nego iz dràvnih kasa.134 Daqa rasprava o utro{ku sredstava, koja su obezbije|ena putem me|unarodnih kredita, pokazala je da su iz dijela te sume podmirivani izdaci za ubistvo Mitrovi}a i trova~ku aferu.135 Ovim se na najprostiji na~in utvrdilo ko je bio nalogodavac ovih teroristi~kih akcija protiv politi~kih protivnika. Tomanovi}eva vlast poslije ubistva majora Mitrovi}a pripremila je novu politi~ku aferu, koja je sticajem prilika otkrivena i sprije~ena. Ovog puta umjesto \or|a Nasti}a iz bomba{ke afere, za koga se kasnije pokazalo da je kao agent provokator pripadao austrougarskoj vojnoj obavje{tajnoj slu`bi, uloga je bila namijewena Lazaru Dimbovi}u - Bo{kovi}u koji je poslije ubistva Nikole Mitrovi}a dobjegao u Kola{in. O toj aferi dr Nikola [kerovi} pi{e, izme|u ostalog, sqede}e: Tokom qeta 1910. pojavio se u Kola{inu radi zuboqekarske prakse neki zubni qekar, doktor Lazar Dimbovi}-Bo{kovi}. On je negdje po~etkom septembra 1910. pismeno obavijestio crnogorskog ministra unutra{wih poslova da ga je {ef oblasne policije u Kola{inu Miqan Ve{ovi}, po prethodnom dogovoru sa sekretarom Oblasne uprave Radovanom Drqevi}em, nagovarao da iz Turske uputi anonimna pisma na nekoliko qudi u Kola{inu, i da te qude karakteri{e kao privrènike stranke koja radi protiv Crne Gore i Gospodara. Pisma je trebalo da uputi na plemenskog kapetana Blaà An|eli}a, da ih on preda adresantima, ali da Dimbovi} na vrijeme izvijesti kola{insku policiju o po{iqci pisama, tako da policija pohvata ta pisma prije nego ih An|eli} primi. Na taj na~in, posjeduju}i pisma Drqevi} i Ve{ovi} su imali da pohapse nepo}udne im li~nosti kojima su pisma upu}ena i nepo}udnog im kapetana An|eli}a i tako otvore aferu u kojoj bi Dimbovi} igrao ulogu krunskog svjedoka. Nije poznato iz kojih razloga Dimbovi} nije izvr{io zadatak koji mu je kola{inska policija namijenila. Va`na je ~iwenica da su organi uprave vlasti, ~ija je prvenstvena, zakonom odre|ena du`nost da se brinu o redu i ~uvaju bezbjednost gra|ana, po sopstvenoj inicijativi, smi{qeno spremali te{ku optu`bu za veleizdaju protiv izvjesnih gra|ana koji im se nijesu dopadali. Dimbovi} je, me|utim, stvar dostavio ministru unutra{wih djela; a nije dugo potrajalo, pa su glasovi o novoj veleizdajni~koj aferi u Kola{inu prodrli u {iru jav__________________ 134 Jovan \onovi}, isto, str. 284 135 Nikola [kerovi}, isto, str. 549
435
nost. Dimbovi} je bio uhap{en i dràn u zatvoru pod nadzorom {efa policije Oblasne uprave u Kola{inu Ve{ovi}a. Uàsnut ovakvim poku{ajima najvi{ih organa vlasti u oblasti protiv sigurnosti ispravnih gra|ana, kapetan An|eli} je, odbiv{i ponudu oblasnog upraviteqa za saradwu u toj stvari, obavijestio o smi{qanim zlodjelima neke svoje prijateqe i narodnog poslanika onoga kraja Pavla Vujisi}a. Vujisi} je 29. novembra 1910, na 4. redovnom sastanku Narodne skup{tine, u jednoj interpelaciji na ministra unutra{wih djela, koju su potpisali i narodni poslanici: Zarija Vukovi}, Sava Dragovi} i Aleksa Popovi}, iznio ove zle namjere organa upravne vlasti, ~uvara javne bezbjednosti, u Kola{inu, i zatraìo da se stane na put takvim nevaqalstvima i krivci kazne i da se zvani~na prepiska o ovom poku{aju upravnih vlasti pro~ita u Narodnoj skup{tini. Ministar unutra{wih djela \ukanovi}, koji je do{ao na taj poloàj poslije ostavke Jovana Plamenca, priznao je da su navodi interpelacije ta~ni, ali da u ime vi{ih dràvnih interesa ne moè dozvoliti ~itawe prepiske o toj stvari u javnoj sjednici Narodne skup{tine. Okolnost da su kompromitovani funkcioneri Oblasne uprave u Kola{inu nesmetano ostali na svojim poloàjima i da je Dimbovi}u pla}en putni tro{ak za odlazak iz Crne Gore, Ministar je objasnio time {to isqe|ewe po toj stvari nije jo{ zavr{eno. To obja{wewe, o~ito, nije ni za dlaku umawilo skandaloznost ~itave ove radwe upravnih organa Tomanovi}eve vlade.136 Povodom ove politi~ke afere Jovan \onovi} isti~e da je u pismima trebalo izvijestiti primaoce da su od strane emigranata poslani atentatori koji }e pre}i u Crnu Goru, da }e biti upu}eni na wih, i da bi im du`nost bila da ih prime i omogu}e da izvedu {to su naumili. Pisma su trebala da budu upu}ena: poru~niku Bo{ku Bo{kovi}u, trgovcu Simu Mari}u, plemenskom kapetanu Andriji Radovi}u, upravniku kola{inske po{te Miqanu Vujisi}u i {efu carinarnice Andriji Popovi}u. \onovi} smatra da bi agent Dimbovi} po svoj prilici u~inio ovu uslugu vlastima da nije bio wegov srodnik, poru~nik Bo{kovi}. Ovako, izvijestio je u povjerewu ro|aka {to mu se sprema. \onovi} daqe pi{e kako je Bo{kovi} bio veoma rezolutan ~ovjek, pozvao je u Kola{in komesara An|eli}a i prisilio Dimbovi}a da i pred wim ispri~a sve {to mu je saop{tio. Ova dvojica pozvala su jo{ i Popovi}a i natjerali Dimbovi}a da im cijelu stvar izloì napismeno. An|eli} je ovo pismeno saop{tio {efu oblasne uprave Laki}u Vojvodi}u, a kopiju uputio ministru unutra{wih dela, zahtijevaju}i da se povede
__________________ 136 Isto, str. 535-536
436
Jovan B. Marku{
istraga i {ef policije stavi pod sud. Cio slu~aj je dostavqen i Pavlu Vujisi}u, narodnom poslaniku za ovaj kraj. Na ovaj na~in je afera otkrivena i plan vlasti o novoj zavjeri izigran.137 Energi~no i pribrano dràwe Bo{ka Bo{kovi}a omelo je ovu igru. On i An|eli}, brane}i svoju slobodu, a mo`da i svoje ìvote, sprije~ili su jednu ru`nu aferu i novu nesre}u svojoj zemqi.138 Rezultat ~itave afere je bio taj da je kapetanu Blaù An|eli}u, koji nije pristao da optuì onog ko je bio planiran od vlasti, ministar iznudio ostavku na slu`bu, a Dimbovi} oti{ao iz Crne Gore. Po odlasku iz Crne Gore. Dimbovi} je uputio pismo ministru unutra{wih poslova koji sadràj, ni poslije upornih zahtjeva narodnih poslanika u skup{tini, nije èlio da saop{ti. Narodna skup{tina je 15. avgusta 1910. prihvatila predlog da se Crna Gora proglasi za kraqevinu, a kwaz Nikola za wenog kraqa. Tim povodom kraq Nikola se obratio narodnim poslanicima u Skup{tini slede}im rije~ima: Gospodo narodni poslanici! Svjestan slavne uloge ovih na{ih strana u istoriji srpskoga naroda za vrijeme mo}nih kraqeva i gospodara negda{we Zete, kolijevke slavnih Nemawi}a; i svjestan docnije uloge na{e otaxbine, ja odobravam predlog Narodne skup{tine da se obnovi staro kraqevsko dostojanstvo mojoj dràvi; odobravam tim prije {to vidim u èqi predstavni{tvo moga dragog naroda budnu svijest na{e pro{losti; a narod koji ima lijepu pro{lost i koji je proèt i odu{evqen svije{}u svoje pro{losti, taj narod moè s pouzdawem gledati u sve boqu i sjajniju budu}nost. Ta budna svijest dragoga mi naroda, kao {to je vodila i wegove sinove po krvavim boji{tima, tako je mene pratila i potpomagala u mom radu za unutra{wim preporodom Crne Gore; i ja u ovom sve~anom ~asu, sa o~inskim zadovoqstvom i ponosom priznajem da je zasluga moga naroda u istoj mjeri koliko i moja, {to je Crna Gora pod za{titom svemogu}ega boga i bratske nam Rusije zauzela mjesto me|u kulturnim narodima. Gospodo narodni poslanici! Imaju}i narod tako sposoban za prosvjetu i dràvni ìvot, tako gotov da uloì sve svoje sile za ~ast i ugled svoje otaxbine, i tako
__________________ 137 Jovan \onovi}, isto, str. 281-283 138 Jovan \onovi}, isto, str. 281-283
437
odan meni i mome domu, {to je sve skupa doprinijelo zna~aju i ugledu koji danas uìva Crna Gora u svijetu, ja primam kraqevsko dostojanstvo koje pro{irenoj Crnoj Gori pripada po istorijskom pravu i po wenim sopstvenim zaslugama, budu}i tvrdo ubije|en da }e sve velesile sa blagovoqewem pozdraviti pored jedne kraqevine u srpskom Podunavqu ovu drugu u srpskom Primorju, kao jednu zalogu vi{e za kulturni napredak i mir na ovoj granici izme|u Istoka i Zapada, a Slovenstvo i svi Srbi kao jedno jo{ vi{e jemstvo za opstanak i boqu budu}nost srpskoga plemena. Neka svemogu}i bog blagoslovi ovo na{e djelo! Neka ìvi i sve vi{e napreduje mila na{a otaxbina Crna Gora!139 Javno mwewe, prijateqi Crne Gore i kwaza Nikole izvan zemqe, narod u zemqi, porodica osu|enika i sami osu|enici nadali su se da }e kwaz Nikola pomilovati sve politi~ke protivnike koji su trunuli u zatvorima i patili se u emigraciji. Pomilovawe politi~kih osu|enika isticano je ne samo kao human i pravi~an ve} i kao politi~ki i dràvni~ki akt. Kwaz nije uvaìo savjete svojih stranih prijateqa i molbe onih koji su patili i prihvatio je samo djelimi~no pomilovawe politi~kih protivnika vlasti. Djelimi~no pomilovawe je nosilo karakter politi~kog ra~una sa ciqem, da se izazove, odnosno produbi razmimoilaèwa izme|u pojedinaca i grupacija me|u osu|enima. Na ovaj na~in bi se oslabili politi~ki protivnici vlasti, a sa druge strane zadràlo bi se u rukama izvjestan broj osu|enih kao taoci. Postojalo je izvjesno razmimoilaèwe izme|u pojedinaca i mawih grupa u Narodnoj stranci i u Omladinskom pokretu. Te razlike su bile u taktici i me|usobnoj saradwi ovih dviju politi~kih grupacija ali ne i u wihovim politi~kim programima. Kod omladine jedna grupa je bila okupqena oko Marka Dakovi}a i Lazara Damjanovi}a, a druga oko Todora Boòvi}a i Jovana \onovi}a. Todor Boòvi}, s najbliìm prijateqima, isticao je potrebu uske saradwe omladine sa vo|stvom Narodne stranke dok je Dakovi} sa svojom grupom otvorenije istupio protiv nekih poteza dijela vo|stva Narodne stranke, kao na primjer da se 1907. g. iz opravdane bojazni zbog mogu}eg krvoproli}a ne iza|e na izbore. U Narodnoj stranci iz vremena vlade Andrije Radovi}a postojala su izvjesna neslagawa koja su bila iskqu~ivo takti~ke prirode. Vlast je znala za ove nesuglasice i aktom pomilovawa osu|enika iz cetiwskog i kola{inskog procesa èqela je da produbi te nesuglasice. Od osu|enih u emigraciji omladinaca, pomilovani su Marko Dakovi} i wegov najbliì saradnik Lazar Damjanovi}, dok su Todor Boòvi} i Jovan
__________________ 139 Glas Crnogorca, br. 35, 15.8.1910.
438
Jovan B. Marku{
\onovi} ostali nepomilovani. Dakovi} je doveden u najteì poloàj prema svojim drugovima iz Omladinskog pokreta i prema Narodnoj stranci, po{to pomilovawe nije obuhvatilo sve politi~ke krivce putem {tampe je izjavio da je to jo{ jedan akt sprdwe s qudima, wihovim dostojanstvom i wihovim ìvotima.140 Tendencija sijawa sumwi~ewa i eksploatacije qudskih slabosti radi produbqivawa opre~nosti izme|u osu|enika i slabqewa Narodne stranke izbija iz akta pomilovawa vode}ih li~nosti Narodne stranke. Od prvaka Narodne stranke koji su bili na robiji nijesu pomilovani vode}i prvaci Andrija Radovi} i Milisav Rai~evi} i drugi, dok su pomilovani neki od prvaka za koje se mogao pretpostaviti da se ne slaù u svemu sa vo|stvom, a naro~ito sa Radovi}em. Iz ovoga postaje jasno da omladinci koji su bili bliì sa vo|stvom Narodne stranke nijesu pomilovani, a oni iz Narodne stranke koji su u stvari bili pokreta~ka snaga Stranke zadràni su u tamnici. U stvari, Narodnu stranku, kao politi~ku oformqenu organizaciju sa odre|enim programom unutra{we i spoqne politike, koja je nekompromisno trebala da se rukovodi demokratskim principima i interesima srpskog naroda kao cjeline, trebalo je uni{titi a sa wome i omladinsku grupu koja je politi~ki podràvala. Vjerovatno da bi vlast pomilovala sve osu|enike, kad bi bile u pitawe pojedine li~nosti koje nijesu bile povezane politi~kim programom. Povodom jubileja pedesetogodi{wice vladavine kwaza Nikole pomilovano je dvadeset osam osu|enika, uo~i Balkanskog rata pu{teno je na slobodu {est osu|enika, 27. februara 1912. oslobodilo se bjekstvom kroz prokopani tunel ispod zatvora deset osu|enika. Ostatak od sedam osu|enika pomilovan je prilikom promjene reìma, koji je trajao punih {est godina, 11. aprila 1913. Op{teg pomilovawa nije bilo, a mnogi osu|enici nijesu htjeli da podnose molbu za pomilovawe. Gledali su u tome priznawe da su krivi, a krivcima sebe nijesu smatrali. Osu|enici iz bomba{ke afere: Mihailo \onovi}, Mihailo Ivanovi} i \uro Vojvodi} i iz Vasojevi}ke afere: \uro Ivanovi}, Vuko Ivanovi}, Nasto Sekulovi}, Niko Mira{evi}, \oko Belojevi}, Mirko Rado{evi} i Milan Bradi}, opreznim i strpqivim radom koji je trajao mjesecima prokopali su tunel i pobjegli iz zatvora. Glavnu ulogu u tehni~kom izvo|ewu ovih te{kih radova, u datim uslovima, odigrao je Mihailo \onovi}, u~enik gimnazije, koji }e kasnije postati inèwer. Poslije bjekstva iz zatvora emigrirali su u Carigrad, gdje im je turska vlada omogu}ila
439
\or|ije Belojevi}
Pop Bogdan Lalevi}
Grupa osu|enika iz Bomba{ke afere i Kola{inskog procesa koja je pobjegla iz zatvora (nedostaju na fotografiji \uro Vojvodi} i Mihailo Ivanovi}). Snimak je napravqen u Carigradu 1912. stoje, slijeva nadesno: Vuko Ivanovi}, Niko Mira{evi}, Nasto Sekulovi} i \uro Ivanovi} sjede, slijeva nadesno: \or|ije Belojevi}, Mirko Rado{evi}, Mihailo \onovi} i Milan Bradi}
440
Jovan B. Marku{
odlazak kud je koji od wih èlio. [est ih je po{lo za Srbiju, a ~etiri za Ameriku. Do posqedweg dana ostali su u zatvoru: Mira{ Moja{evi}, Toma{ Moja{evi}, Kojo Ra~i}, Mirko Asanovi}, Radun Ivanovi}, Vojin Mitrovi} i Miqan Radowi}. Dr Nikola [kerovi}, koji je bio savremenik ovih doga|aja, u svojoj studiji nagla{ava da i pored svih nastojawa do trenutka {tampawa studije (1964) nije mogao utvrditi kako je zavr{io ìvot najve}i broj osu|enih u kola{inskom procesu. Mnogi od wih pali su u oslobodila~kim ratovima od 1912-1918. g., drugi su umrli prirodnom smr}u, a jedan broj je do~ekao Drugi svjetski rat i aktivno u~e{}e u wemu. O jednom broju osu|enih dr [kerovi} je dao sqede}e podatke: Mira{ Aksov Moja{evi}, 1881-1916, sa bratom Milunom, obje{en je u Kola{inu 15.9.1916, po presudi austrougarskog vojnog suda u vezi sa odmetawem brig. R. Ve{ovi}a, tom prilikom osu|en je na 10 g. i wihov otac Akso. Tomicu Moja{evi}a strijeqali su 1944. albanski fa{isti u slu`bi wema~kih okupatora. Bogdan Lalevi}, sve{tenik i u~iteq, 1864-1912, vatren borac za narodna prava, smion i patriota, poginuo je, kao dobrovoqac, 27.1.1913. pred Skadrom. \or|e Belojevi}, 1871-1915, poginuo u borbi protiv Austrijanaca kod Kalinovika 1915. g. Jovan Ra~i} poginuo 27.1.1915. pred Skadrom. \oko Ivanovi}, 1870-1912, barjaktar, tako|e poginuo pred Skadrom 1912. Du{an Popovi}, u~iteq, ~lan Centralnog odbora tajne organizacije, izbjegao je iz CG 1909. u Srbiju, gdje je kao u~iteq umro 1912. Vojin Pavi}evi}, potpukovnik, poginuo u NOR 1941. u Pqevqima. Novica Sekulovi}, Nasto Sekulovi}, Vojin Mitrovi}, Milo{ \elevi} i Rado{evi} Mirko doìvjeli su da aktivno u~estvuju u NOR-u.141 @ivotni put ovih osu|enika najistinitije svjedo~i o kakvim se veleizdajnicima Crne Gore radilo! O vladama pod kojima je vr{en teror nad Narodnom strankom, kada su se smirile politi~ke strasti dugo godina kasnije (1939), wihov politi~ki protivnik Jovan \onovi} je napisao, izme|u ostalog: Uistinu, kad se rad Tomanovi}eve vlade gleda iz istorijske perspektive, izlazi da su wegove vlade jedva umele da administriraju crnogorsku dràvu, ali da su bili majstori da prave politi~ke procese
__________________ 141 Isto, str. 523
441
i ozlovoqe crnogorske narodne mase. Oni nisu umeli da svom narodu pribave kakve trajne ekonomske ili moralne tekovine, ali su umeli da razore slogu u narodu i da o{tricu nezadovoqstva okrenu navi{e, do same krune. Tako su politi~ki period, koji je zavr{io eru kneèvine, protkali gor~inom i razdorom, koji neminovno ra|a pravna anarhija gdje god se zacari. Ovi reìmi, koji su u odnosu na narod traìli pokoravawe do ropstva, a u odnosu na krunu i{li do isto~wa~kog udvori{tva, i u~inili neizmjernih {teta moralnom prestiù Crnogoraca - trajali su isuvi{e dugo. Tomanovi} je obrazovao prvu vladu po~etkom 1907. izvr{io je nekoliko rekonstrukcija. Uveo je za ministra policije Jovana Plamenca, a za ministra pravde dr Sekulu Drqevi}a... Izmenom li~nosti smernice vladine politike nisu se mewale. One su ostale u su{tini jednako od prvog dana pa sve dok je Tomanovi} ostao na vlasti. Takva wegova vlada zamolila je kneza da uzme titulu kraqa, da restauri{e Zetsku kraqevinu, i iz stare kneèvine unese najgore wene tradicije u novu kraqevinu!142 Dugogodi{wi kwaèv saradnik i prijateq, vojvoda Simo Popovi}, sumiraju}i efekte politi~kih procesa poslije kojih je nastalo zati{je, zakqu~uje sqede}e: Ipak, i poslije svega toga, ne moè se re}i, da je Kwaz ostao pobjednik. On nije ugu{io, samo je zaustavio, za vrijeme, pokret, koji je izazvao neiskrenim davawem ustava, a koji bi se bez toga, ubrzo, morao pojaviti. To nosi samo vrijeme sobom. I ono }e zacijelo ista}i nove qude, novu snagu i nastavi}e se borba, ali, teà i nepovoqnija Kwazu, ne vi{e za ustav u Crnoj Gori, nego za ujediwewe u jednu srpsku dràvu cijeloga srpskoga naroda, slobodnu i ustavnu.143 Povodom terora nad Narodnom strankom dr Jago{ Jovanovi} zakqu~uje: U dugoj i upornoj borbi sa Narodnom strankom, koja je uprkos progona, a mo`da ba{ i zbog wih, stalno ja~ala i uve}avala broj svojih pristalica, kwaz Nikola je uvi|ao da gubi od svoga autoriteta i one qubavi i povjerewa koje je dobar dio naroda do skoro gajio prema wemu. Wegov prava{ki reìm vladao je bez ikakvih obzira, gaze}i Ustav i zakone koje je kwaz darovao narodu i wegova skup{tina prihvatila. Taj reìm je otvorio dva velika procesa protiv Narodne stranke, mu~io i osudio na smrt i na vremenske kazne vi{e desetina narodnih prvaka i u hajci protiv naroda okrutno postupao sa imovinom optuènih
__________________ 142 Jovan \onovi}, isto, str. 284-285 143 Vojvoda Simo Popovi}, isto, str. 548
i osumwi~enih, sa wihovim ro|acima i prijateqima, ~esto i ne obaziru}i se ko je kriv, a ko nije, samo da bi zapla{io narod i odvojio ga od Narodne stranke. Takvi postupci reìma kwaza Nikole izazvali su mr`wu kod naroda, koja se sa reìma prenosila i na kwaza, jer je svakome bilo jasno da je to wegova voqa, a kada ne bi bila, on bi lako mogao da prekrati sve to. Tomanovi}eva vlada je bila poslu{no oru|e kwaève li~ne politike, koju je i daqe, uprkos Ustavu, li~no vodio i samo u pojedinim slu~ajevima konsultovao se sa wim i sa skoro potpuno prava{kom skup{tinom. Bomba{ka afera i Kola{inski proces nijesu, po svojim posqedicama, bili iskqu~ivo crnogorska stvar, nego su imali snaàn odjek, kako u Srbiji, tako i u drugim ju`noslovenskim zemqama, u kojima je Crna Gora do tada imala veliki ugled kao vje~ita zato~enica slobode i borbe protiv neprijateqa.144
GLAVA IX
ORGANIZACIJE NARODNE STRANKE U INOSTRANSTVU
Organizacije Narodne stranke u inostranstvu
avnosti je malo poznato da je u vrijeme nezvani~ne zabrane Narodna stranka bila organizovana van granica Kraqevine Crne Gore. Za djelovawe me|u na{im emigrantima i iseqenicima formirale su se organizacije Narodne stranke u Sjediwenim Ameri~kim Dràvama i u Srbiji, ~ime je nastavqen kontinuitet rada na ostvarewu ciqeva narodnog i ustavnog pokreta. Crnogorska emigracija i univerzitetska omladina u svom politi~kom radu nastupale su jedinstveno, ali se unutar wih od septembra 1910. godine, od kada je kraq Nikola amnestirao pojedine politi~ke osu|enike, osje}aju razlike u politi~kom radu. Iako su demantovane vijesti o rascjepu izme|u emigracije i univerzitetske omladine, kao i unutar omladine, te se razlike nijesu mogle sakriti. Jedna grupa se formirala oko prvaka Marka Dakovi}a i wegovog najblièg saradnika Lazara Damjanovi}a, a druga oko Todora Boòvi}a i Jovana \onovi}a i biv{eg ministra Mitra \urovi}a, jednog od osniva~a Narodne stranke. Zajedni~ko objema grupama bilo je zalagawe za sprovo|ewe demokratskih reformi u Crnoj Gori i ispravno vo|ewe nacionalne politike. Razlike unutar omladinske organizacije i emigranata postojala je u izvjesnim pitawima metoda i taktike u vo|ewu politi~ke borbe, kao i u pitawu stava prema vo|stvu Narodne stranke. Boòvi} i \onovi} su bili za jedinstvenu politi~ku akciju sa Narodnom strankom a Dakovi} i Damjanovi} da omladina i emigracija u Srbiji osnuju novu politi~ku organizaciju, nezavisno od Narodne stranke. Svoje politi~ke poglede su Todor Boòvi} i Jovan \onovi}, decembra 1910, prezentirali javnosti kwigom Crna Gora i napredni pokret, koja je iza{la iz {tampe po~etkom 1911. U kwizi je pored geografskog i istorijskog pregleda Crne Gore i analize stawa dat i program, koji je u nekim odredbama donekle radikalniji od programa
446
Jovan B. Marku{
Narodne stranke iz 1907. godine, mada je su{tina ista. Ovom kwigom Boòvi} i \onovi} su prakti~no potvrdili rascjep unutar omladine, a prihvatili metod i taktiku politi~ke borbe Narodne stranke. A) ORGANIZACIJA NARODNE STRANKE U AMERICI Prinu|eni da napuste Beograd, poslije zahtjeva crnogorske vlasti da se vo|e crnogorske emigracije uklone iz Srbije, Todor Boòvi} i Jovan \onovi} su kratko vrijeme bili u Skopqu i Solunu, da bi se s proqe}a 1911. oti{li u Sjediwene Ameri~ke Dràve. Prilikom napu{tawa Srbije dali su sa ostalim emigrantima izjavu za {tampu u kojoj kaù: Pored svih nezgoda koje }e nas sna}i sada, kada smo prinu|eni da potraìmo novo uto~i{te, tje{i nas ipak {to }emo od sada biti li{eni u borbi protivu reìma u Crnoj Gori svih onih obzira, koje smo u Srbiji morali da imamo, a koje su nam bile utukle skoro svaku agilnost.1 Dolaskom u Ameriku, Boòvi} i \onovi} po~iwu pravi strana~ki rad me|u crnogorskom emigracijom, za koji su smatrali da bi mogao donijeti korisne posqedice. Organizovali su Narodnu stranku, a za propagirawe ideja pokrenuli su dva lista. Jovan \onovi}, po ugledu na nekada{wi organ Narodne stranke, koji je razoren 1907. godine u Nik{i}u, obnovio je nedjeqnik Narodna misao. Ovaj list je ure|ivao samostalno i izlazio je u Bjuti (Montana), gdje je radio veliki broj na{ih emigranata.2 Todor Boòvi} je osnovao list Oslobo|ewe u îkagu koji je ure|ivao sa Jovanom \onovi}em.3 Pored strana~kog i novinarskog anga`mana \onovi} je u Bjutu osnovao i prvo srpsko antialkoholi~arsko dru{tvo u Americi 1911. godine.4 Prvi saradnici Boòvi}a i \onovi}a bili su novinari i javni radnici êdomir Pavi}, urednik lista Srpski glasnik, Stevo Bogdanovi}, urednik lista Slobodna tribuna, i Boò Martinovi}, student, brat Nikole Martinovi}a, osu|enog studenta u bomba{koj aferi. Pavi}ev Srpski glasnik je izlazio u San Francisku a Bogdanovi}eva Slobodna tribuna u Sijetlu. Za rad Jovana \onovi}a i Todora Boòvi}a u Americi diplomata i nacionalni radnik Jovan M. Jovanovi} u svojoj kwizi Stvarawe dràve Srba, Hrvata i Slovenaca zapisao je sqede}e:
__________________ 1 Jovan \onovi}, Ustavne i politi~ke borbe u Crnoj Gori 1905-1910, Beograd 1939, str. 289 2 Isto, str. 292 3 Du{an Martinovi}, Portreti, kwiga 8, Cetiwe 2003, str. 54 4 Isto
447
Akcija Jovana \onovi}a i Todora Boòvi}a me|u Crnogorcima u Sjevernoj Americi i Kanadi, gdje ih je bilo najvi{e, pripremala je uglavnom doga|aje 1912-1913. i za ujediwewe Crne Gore sa Srbijom i dodaje: Uz najve}e te{ko}e, obilazili su sve radnike i firme gdje je bilo Crnogoraca, propovijedaju}i jedinstvo sa Srbijom i borbu za ujediwewe svih Srba.5 Politi~ki rad u Americi, Boòvi}, \onovi} i wihovi saradnici su obustavili kada je Crna Gora objavila rat Turskoj 1912. godine. Otpo~iwawem prvog balkanskog rata prestali su da izlaze \onovi}eva Narodna misao i Boòvi}evo Oslobo|ewe.
Todor Boòvi}
Jovan \onovi}
Todor Boòvi} (1884-1925), novinar i javni radnik, rodom je iz Pipera. Jedan je od najistaknutijih prvaka me|u crnogorskim studentima i emigrantima u periodu izme|u 1903-1914. Bio je veliki pobornik ujediwewa Crne Gore i Srbije. U bomba{koj aferi 1908, osu|en je na smrt u odsustvu. O Todoru Boòvi}u i wegovom radu vrsni publicista , novinar i advokat Nikola \onovi} pi{e, izme|u ostalog sqede}e: Osobina wegovog duha bila je analiza, zbog toga su mu qudi izgledali lo{iji nego {to su, a doga|aji obi~niji i prirodniji nego {to su izgledali wegovim drugovima. Wegova prodorna i agresivna priroda nije nikada mirovala. Wegov javni publicisti~ki rad u Americi, u Rusiji,
__________________ 5 Isto
448
Jovan B. Marku{
u Crnoj Gori, sve skupa zahtijeva jednu kwigu. Cio wegov ìvot, na svima linijama borbe, pun je poduhvata jedne krupne moralne li~nosti, kakve se rijetko pojavquju. Ostao je u vrtlogu borbe do posqedwe snage, te{ko obolio i umro u 45. godini ìvota, kao siromah, na posteqi od slame, u Piperima, u onoj istoj kolibi u kojoj se i rodio.6 Jovan \onovi} (1883-1963), publicista i javni radnik, rodom iz Crmnice. Kao i wegov nerazdvojni drug Todor Boòvi}, je jedan od najistaknutijih prvaka me|u crnogorskom omladinom a potom i emigrantima. U bomba{koj aferi osu|en je na smrt u odsustvu. Akademik dr Du{an J. Martinovi} u bio-bibligrafiji Jovana \onovi}a, filosofa, publiciste i diplomate, daje obiqe podataka o ovoj zanimqivoj i zaslu`noj li~nosti. Smatramo korisnim da mawi dio prezentiramo ~itaocima. Prvi upraviteq Vojne oruàne radionice na Obodu bio je Ivo \onovi}. Zbog {trajka radnika na ~ijem se ~elu nalazio opozvan je iz dràvne slu`be. Ivo \onovi} je imao {est sinova i k}er, od kojih su Jovan i Nikola postali poznate javne li~nosti. Najstariji Jovan je u 23 godini osu|en na smrt, a u istoj bomba{koj aferi bili su osu|eni, Mihailo na 12 godina i Du{an na 15 godina robije. Bra}a Dragutin i \or|e umrli su mladi, Dragutin kao diplomirani inèwer, a \or|e kao apsolvent Tehni~kog fakulteta. Du{an \onovi} je poginuo 1915. godine kao dobrovoqac u odbrani Beograda. Jovan \onovi} je zavr{io niù gimnaziju na Cetiwu a potom Bogoslovskou~iteqsku {kolu, tako|e na Cetiwu. Filosofski fakultet (~istu filosofiju) je zavr{io u Beogradu 1908. godine kod poznatog filosofa, profesora dr Branislava Petronijevi}a. Kao student, Jovan \onovi} je bio upravo kolovo|a crnogorskih omladinaca u Beogradu protiv predustavnog a docnije i ustavnog ìvota u Crnoj Gori. Bio je jako popularan u krugovima studentske mladeì; vaìo je kod omladinaca kao ~ovjek koji ima sklada izme|u misli i akcije, koji zna {ta ho}e, koji zna vladati sobom, koji zna {ta se moè, a {ta se ne moè.7 U~estvovao je kao dobrovoqac u Balkanskom ratu, a potom u Prvom svjetskom ratu. Zajedno sa bratom Nikolom povukao se preko Albanije sa srbijanskom vojskom na ostrvo Krf, odakle je poslan u Ameriku radi prikupqawa dobrovoqaca za Solunski front. Kao emigrant sara|ivao je s vi{e listova (Dnevni list, [tampa, Republika, Buktiwa, Pokret i dr.). Pred povratak u otaxbinu, 1918. obnovio je u Solunu list Srpski glasnik i ure|ivao ga dva mjeseca, dok je po povratku u Beograd maja 1923. godine pokrenuo dnevnik Glasnik, i bio we__________________ 6 Nikola \onovi}, Crna Gora pre i posle ujediwewa, Beograd 1939, str.68 7 Milija M. Dragovi}, Crnogorski almanah, Subotica 1929, str. 47
449
gov direktor do prestanka izlaèwa lista januara 1924. godine, od 1927. do 1932. godine ure|ivao je Trgovinski glasnik. [to se ti~e ~asopisa Glasnik, koji je bio svojina dru{tva Wego{ \onovi}evo je djelo, i on mu je bio doìvotni predsjednik. Za izvanrednog poslanika i opunomo}enog ministra u Albaniji je imenovan 1933. godine. Prije tog imenovawa pozvao ga je kraq Aleksandar Kara|or|evi} na razgovor. Prema pisawu wegovog brata Nikole \onovi}a, kraq ga je veoma qubazano primio i zapo~eo razgovor u po~etku vi{e porodi~ne prirode: Gospodine \onovi}u, Vi ste bili nepomirqivi protivnik Petrovi}a. Interesuje me kakva je to porodica? Ve}, kao {to znate imam dva sina, pa me interesuje {ta }e preovladati od naslede crte kod wih. Tu po majci wihovoj dolazi nema~ka krv; po mojoj majci crnogorska, a na{a Kara|or|evi}a po meni. Jovan \onovi} je odgovorio kraqu Aleksandru: Ja Veli~anstvo nisam bio protivnik dinastije Petrovi}. To je loza velikog raspona. Od vladike Danila, koga su zvali po starom prezimenu Stjep~evi}, pa mitropolita Petra I, koji je bio veliki ~ovjek i mudar vo|a crnogorskih gor{taka; zatim, Petar II Wego{, pa kwaz Danilo koji je poginuo u Kotoru. âk i prva polovina vladavine kwaza Nikole nagovje{tavala je jednu krupnu srpsku li~nost. Druga polovina wegove vladavine bila je suprotna na{im zamislima o sjediwewu srpskog naroda, posebno, sjediwewu Crne Gore sa Srbijom. Zato smo poveli borbu protiv wega i onemogu}ili ga u Crnoj Gori. Poslije ovoga kraq Aleksandar je rekao \onovi}u da se Italija sprema da dovede na presto princa Mihaila Petrovi}a Wego{a unuka kraqa Nikole, pa da sa albanske strane po~ne da ubacuje qude u Crnu Goru i da izazove ustanak i krvoproli}e, a da bi Albaniju prigrabila definitivno za sebe Mihailo Petrovi} bi trebalo da bude kwaz albansko-crnogorski. Da bi ovo omeli ja nijesam mogao prona}i podesniju li~nost, a sa tim su se saglasili i ~lanovi vlade da vas ponudimo da odete u Tiranu kao na{ opunomo}eni ministar i izvanredni poslanik da drìte pod va{e oko italijansku akciju na tom planu i da se svaki poku{aj u samom po~etku uni{ti i ukloni. Poslije ovih rije~i kraqa Aleksandra Jovan \onovi} je prihvatio ponudu.8 Vrijeme je pokazalo da su italijanske kombinacije sa ~asnim ~ovjekom kao {to je bio princ Mihailo Petrovi} Wego{ bile potpuno pogre{ne, jer je on umjesto ponu|ene crnogorske krune iz ruku italijanskih fa{ista i crnogorskih separatista na po~etku Drugog svjetskog rata 1941, izabrao ~asnu robiju u nacisti~kim logorima, gdje je ostao do kraja rata.
__________________ 8 Legat Nikole \onovi}a, CNB \ur|e Crnojevi}, Cetiwe, rukopis
450
Jovan B. Marku{
Jovan \onovi} je ostao u Albaniji sve do vladavine kwaza Pavla i Milana Stojadinovi}a. Za vrijeme Drugog svjetskog rata \onovi} je bio uz Vladu u egzilu kraqa Petra II Kara|or|evi}a, u Londonu. Nakon okon~awa rata i daqe je ostao u politi~koj emigraciji, gdje se upokojio 1963. godine u Wujorku i bio sahrawen pred manastirom Svetog Save u Libertvilu (SAD), daleko od otaxbine. Jedan od wegovih nekrologi~ara dr Radoje Vuk~evi}, profesor Univerziteta u Alabami, na kraju je rekao: Ni smrt nije lako sa wim iza{la na kraj! Ono {to posebno karakteri{e \onovi}eve objavqene radove jeste besprijekoran stil i bogata leksika, koja i obi~nog ~itaoca i drugog korisnika mora impresionirati. Akademik dr Du{an J. Martinovi}, koji je autor dragocjene biblioteke bio-bibliografija istaknutih li~nosti vezanih za kulturnu pro{lost Crne Gore, smatra da je Jovan \onovi} najpoznatiji gra|anski publicista iz Crne Gore.9 B) ORGANIZACIJA NARODNE STRANKE U SRBIJI Prvog jula 1911. u Beogradu je iza{ao list Naprijed koji se deklarisao kao nezavisni list slobodnih Crnogoraca. U prvom broju on donosi saop{tewe za javnost koje se moè smatrati nekom vrstom programa grupe okupqene oko Marka Dakovi}a, Lazara Damjanovi}a i vlasnika lista Krsta Popovi}a. U napisu Za{to pokre}emo list istaknuto je da Naprijed izlazi u Beogradu zato {to u Crnoj Gori nema uslova za to: Mi pokre}emo svoje javno glasilo, svoj organ izvan svoje otaxbine, jer u toj je zemqi javna rije~ umukla, tamo se jedino ~uje dreka laskavaca i pla}enika.10 Vlast u Crnoj Gori do~ekala je pojavu ovog lista sa velikim ogor~ewem. Cetiwski vjesnik pi{e da list moè biti organ slobodnih Crnogoraca, jer poslije kraqevog ukaza o pomilovawu ne postoji vi{e crnogorske emigracije, {to nije odgovaralo istini jer se radilo o selektivnom pomilovawu a po zatvorima u emigraciji su se i daqe nalazili prvaci Narodne stranke i Omladinskog pokreta.11 Desetog jula 1911. godine po~eo je u Beogradu Kongres novinara slovenskih naroda. Novinari crnogorskih listova (tada su postojala samo dva lista) nijesu uzeli u~e{}e u radu kongresa, izgovaraju}i se prete{kim prilikama u kojima se Crna Gora na{la zbog ustanka u Albaniji. Predstavnik crnogorske emi__________________ 9 Du{an Martinovi}, Portreti, kwiga 8, Cetiwe 2003, str. 70 10 Naprijed, Br.1, 18. 6.1911. 11 Cetiwski vjesnik, br.50, 28. 6.1911.
451
gracije na Kongresu je bio Simo [obaji}, jedan od osniva~a Narodne stranke, i omladine Krsto Popovi} vlasnik lista Naprijed. Ovaj list nije bio dugog vijeka i iza{lo je samo 18 brojeva. Prema saop{tewu Krsta Popovi}a, uzrok ga{ewa lista bio je osnivawe organizacije slobodnih Crnogoraca u Beogradu Rad i sloboda u novembru 1911. godine. Zna~ajniji politi~ki rad studenata i emigranata onemogu}ivalo je to {to nijesu imali svoje politi~ke organizacije. Ispoqene razlike i me|usobne rasprave krajem 1910. godine i tokom 1911. godine dovele su do rascjepa me|u wima. U toku 1911. crnogorski emigranti i studenti odràli su ~etiri kongresa zbora. Posledwi je odràn 8. novembra 1911. Nezadovoqni rezolucijom, kongres su napustili biv{i ministri iz prve narodwa~ke vlade Mitar \urovi} i Danilo Gatalo, i Nikola \onovi}, koji je po~etkom 1911. godine bio predsjednik Kluba crnogorske omladine. Po~etkom novembra osnovana je organizacija Rad i sloboda koja je 21. novembra 1911. donijela svoj program. U programu je istaknuto da je ciq ove organizacije da izvojuje i o~uva u punoj mjeri slobodan ìvot i svestrani napredak u Crnoj Gori. Daqe se konstatuje: po{to u Crnoj Gori nema demokratskih sloboda i po{to tamo vlada li~ni reìm i la`ni parlamentarizam, organizacija Rad i sloboda ima pribranom snagom i udruènom akcijom: da sru{i dana{wi reìm i da uzdigne narodnu vladavinu u Crnoj Gori. Predsjednik ove organizacije bio je Marko Dakovi}, potpredsjednik Lazar Damjanovi}, sekretar Krsto Popovi}, a blagajnik Vasilije @ugi}.12 Crnogorski emigranti i studenti koji nijesu pri{li organizaciji Rad i sloboda osnovali su svoju organizaciju, koju su nazvali Privremena narodna stranka, kao dio nezvani~no zabrawene Narodne stranke u Crnoj Gori. Jezgro organizacije predstavqali su prvaci Narodne stranke koji su bili u emigraciji i studenti koji su podràvali Todora Boòvi}a i Jovana \onovi}a. Desetorici osu|enih u bomba{koj aferi i Vasojevi}koj aferi uspjelo je u martu 1912. godine da pobjegne iz zatvora u Podgorici i pre|u na tursku teritoriju. Me|u wima bio je jedan od prvaka Narodne stranke Mihailo Ivanovi}, koji je u izjavi datoj ruskim novinama optuìo kraqa Nikolu, i to è{}e nego ikada, kao jedinoga krivca za politi~ke progone i za sva zla u Crnoj Gori. Desetak dana kasnije, me|utim, Ivanovi} daje sasvim suprotnu izjavu: da je najodaniji podanik kraqa Nikole i da nikada nije bio antidinasti~ar, niti se borio protiv kraqa Nikole i wegovog reìma. Ivanovi} je kazao
__________________ 12 Naprijed, br.18, 26.11.1911.
452
Jovan B. Marku{
da kraq Nikola nije kriv za nesre}e u Crnoj Gori, nego da odgovornost za to snosi wegova okolina. On je izjavio da se stavqa na ~elo udruèwa Crnogoraca da spase kraqa Nikolu.13 [to se desilo Mihailu Ivanovi}u u zatvoru, ili izme|u dvije izjave, to je samo on znao? Ivanovi}eva izjava izazvala je razli~ite komentare, a kod ve}ine crnogorskih emigranata i studenata zaprepa{}ewe. U politi~kim krugovima wegov proglas je shva}en kao poku{aj jednog broja prvaka Narodne stranke da se pomiri sa kraqem Nikolom, {to bi zna~ilo razbijawe Narodne stranke, ~emu je duè bezuspje{no teìla crnogorska vlast. Sa izjavom Ivanovi}a se solidarisalo samo nekoliko emigranata, tako da ova grupa nije imala nikakvu realnu snagu me|u crnogorskim emigrantima i studentima.14 Na proglas Mihaila Ivanovi}a, koji je poku{ao de se predstavi kao vo|a novoformirane Narodne stranke van Crne Gore, reagovala je prvo organizacija Rad i sloboda. U ime organizacije demokratske crnogorske omladine i emigracije 1. avgusta 1912. godine iza{ao je proglas sa potpisom wenog sekretara Krsta Popovi}a. List Politika koja prenosi tekst proglasa pi{e da organizacija Rad i sloboda broji nekoliko hiqada organizovanih ~lanova i masu pristalica u Crnoj Gori i u emigraciji, a da je neposredan povod za ovu izjavu dala izjava Mihaila Ivanovi}a koja je ve} toliko komentarisana, osu|ivana i razgoli}avana. Tekst proglasa glasi: 1. Neta~no je i pogre{no tvr|ewe G. Ivanovi}a, da je crnogorska inteligencija primila darovani ustav kao mudri dràvni~ki i patriotski akt vladarev. Takvo mi{qewe su imali i branili ga samo nekoliko {kolovanijih ~inovnika na Cetiwu, dok su crnogorska omladina i ostali nezavisni radnici ustali i dokazali protivno. I tad kao i sada po pitawu ustava i ustavnosti, omladina je imala drugo mi{qewe nego gospodin Ivanovi} i wegovi drugovi, a doga|aji su, naàlost, to mi{qewe suvi{e osjetno posvjedo~ili: da je u Crnoj Gori re~ ustav la`no i neiskreno izba~ena a da u samoj stvari ustava i ustavnosti nema. 2. [est godina ustavne obmane nare|ale su toliko varvarstva, ubistava, pqa~ke i razbojni{tva, da Crna Gora ne li~i vi{e ni na qudsku ni dràvnu zajednicu, nego na grobqe i kosturnicu qudi, na popri{te zvjeradi i nequdi. Sva ta ~uda i pokori odigrala su se znawem, odobrewem i zapovijesti kwaèvoj; s toga on mora biti odgovoran. Poku{aj g. Ivanovi}a, da odgovornost i napade odbije od kwaza,
__________________ 13 Novica Rako~evi}, isto str.136 14 Isto, str.137
453
pokazuje koliko je malo ìvota i uskih oportunisti~kih pogleda kod qudi u ~ije ime g. Ivanovi} govori kao i svu wegovu neumje{nost, da se na|e u situaciji u koju je zapao. Tu odgovornost s kwaza Nikole ne moè skinuti niko pa ni naivni poku{aji g. Ivanovi}a i drugova mu. 3. G. Ivanovi} nagla{ava legalnu i lojalnu borbu svoje stranke do sada, pa i daqe ostaje pri woj pozivaju}i i ostale Crnogorce u pomo}. Mi odmah i opravdano izjavqujemo: da je legalna borba u Crnoj Gori iskqu~ena i nemogu}na a sa strane bespredmetna. U zemqi, gdje mjesto ustava i zakona vlada }ef i bijes samovlasnog vladaoca i jedne pomamne gomile, koja se voqom vladaoca do~epala vlasti; gdje su uni{tena prava naroda a ìvoti pojedinaca ugroèni tu nema mogu}nosti borbe sa zakonom u ruci, tu se ne moè ostati na nekakvom zakonskom zemqi{tu; tu su sva sredstava opravdana i dopu{tena. Crnogorska omladina je i ranije, a sada i mi stojimo na tom gledi{tu: da kad se upravqa~i dràvni odmetnu od zakona i naroda pa nasilno àre i pale, onda je narodu du`nost, a ne samo pravo, da radi sopstvenog opstanka sebe branili i silu silom odbije. 4. Mi imamo svoj ciq i svoj program: potpuno ru{ewe i uni{tewe dana{weg i sli~nog reìma u Crnoj Gori i uzdizawe narodne vladavine, najsolidnije obezbje|ewe narodnog napretka, slobodnog razvi}a i samoopredjeqivawa. Teì}emo i radi}emo da uklonimo sve {to nam u tome pravcu bude stajalo na putu, pa bilo da su to pojedinci, vlade, vladar ili dinastija. U to ime mi program g. Ivanovi}a odbijamo i produùjemo i daqe samostalno rad u duhu i pravcu na{eg dosada{weg dràwa i na{eg programa.15 Nekoliko dana kasnije, organizacija Privremene Narodne stranke u Srbiji na svojoj sjednici odrànoj u Beogradu 6. avgusta 1912. godine donijela slede}u: ODLUKU 1. Uvi|aju}i o~ajno stawe, u koje je dovedena na{a domovina Crna Gora, nerazumnim radom wenih vlasnika, a da bi se moglo {to uspje{nije raditi na korijenitom istrebqewu toga zla, koje pritiskuje kao siwi kamen onu {aku ogoqenog naroda, organizacija Narodne stranke, rije{ila je, da zajedno s ostalim organizacijama, {to energi~nije nastane, da pribere i okupi sve moralne i intelektualne sile slobodoumnih Crnogoraca u jednu cjelinu; da poradi
__________________ 15 Politika, br.3069, 3.8.1912.
454
Jovan B. Marku{
svima sredstvima, dopu{tenim u borbi naroda, za svoja prava da se tome zlu {to prije stane na kraj. 2. Privremena organizacija Narodne stranke potpuno usvaja rad organizacije N.S. u Americi, kojima stoje na ~elu Todor Boòvi} i Jovan \onovi}, smatraju}i, da je zajedni~ki, energi~an i iskren rad jedina zaloga, da se moè mirne savjesti i po{tena obraza sa~ekati sud savremenika i potomstva. 3. Organizacija smatra akt g. Mihaila Ivanovi}a koji je uputio Crnogorcima u vidu pozdrava i poruka, kao wegovo li~no gledi{te, koje nije obavezno za organizaciju. 4. Organizacija Narodne stranke u Americi, ovdje i svuda gdje ih bude bilo postoje na zajedni~kom programu Narodne Stranke, koja ima za sobom svijetlu pro{lost i po{ten rad. Za wom je narod u Crnoj Gori listom. Ona nema razloga, i ne}e nikome ni{ta da ustupa i nikome da uzmi~e. Ko baca kamenom na wen rad i wene mu~enike, taj svjesno ili nesvjesno sluì cetiwskom reìmu, koji bezumno juri{a na svakog po{tenog Crnogorca, za koga makar i posumwa da je narodwak. Cetiwski reìm zna samo za jedno: da u Crnoj Gori ne smije biti narodne stranke tzv. kluba{a. Borba, koja je povedena protivu we, u koju je uloèna sva vlast i ugled vladao~ev, do{la je do istrebqewa narodnog. Ko pomaè cetiwski reìm u borbi protivu Narodne stranke, izdaje narodni pokret, prema wemu }e Narodna stranka postupati onako, kako zasluùje. Organizacija poziva sve slobodoumne Crnogorce, da stupaju u redove Narodne stranke, da wenu oborenu zastavu opet visoko podignemo, vjeruju}i da je pravda i narod na na{oj strani i da moramo pobijediti. Beograd, 6. avgusta. Potpredsjednik Mitar N. \urovi}16 Tekst Odluke objavio je list Pijemont iz Beograda 9. avgusta 1912. u ~lanku pod naslovom Rezolucija crnogorske emigracije i omladine. Potpisnik odluke Mitar \urovi} pripadao je grupi mladih pravnika koji su u predustavnom periodu po~eli rad kao dràvni ~inovnici sudske struke (Milosav Rai~evi}, Mitar Vuk~evi}, Gavrilo
__________________ 16 Pijemont, br. 218, 9.8.1912.
455
456
Jovan B. Marku{
457
Cerovi}, Qubo Baki}, Spasoje Pileti}...) i bili van krugova koji su imali veze sa dvorskom kamarilom. Mitra \urovi}a kao principijelnog borca za ustavna prava pomiwe vojvoda Simo Popovi} u memoarima, gdje pi{e: Odmah prvi dani ustava uzdrmali su kwaèvo tvrdo vjerovawe, da }e po}i sve lako i glatko, da }e Crnogorci bezuslovno, slu{ati kao i dotle, a wegova gospodarska voqa ostati i unaprijed wima zapovijed i jedini zakon. Uo~i skup{tine re~e on poslanicima, koje je bio pozvao u oxakliju: Ja }u vam postaviti predsjednika. Ja najboqe znam koji je za tijem. Ne, gospodaru, na moè{ nam ti postaviti predsjednika. Na{e je, da ga biramo; skup{tina }e ga izabrati, - odgovori mu isti ~as narodni poslanika Mitar \urovi}, sudija, a drugi prihvati{e i potvrdi{e mu rije~. Iznena|en ovakvijem odgovorom Kwaz ih pogleda i prekide razgovor.17 U prvoj narodwa~koj vladi Marka Radulovi}a, Mitar \urovi} je bio ministar finansija. Kao jedan od prvaka Narodne stranke, tokom terora koji su sprovodili toqaga{i po Cetiwu u predizbornoj kampawi 1907. godine, morao je fizi~ki braniti porodicu, a ku}u je bio pretvorio u bunker poput Andrije Radovi}a, Gavra Vukovi}a i drugih istaknutih narodwaka koji su ìvjeli na Cetiwu. Bez ikakvih dokaza osu|en je u bomba{koj aferi 1908. godine na 10 godina robije samo zato {to je bio potpisnik programa i jedan od osniva~a Narodne stranke. Tokom izricawa presude, dok su ostali osu|eni mirno i pribrano saslu{ali presudu, \urovi} je vlasti javno uputio poruku uzvikuju}i: Ova osuda bi}e vam vra}ena!18 Kraq Nikola je
Mitar N. \urovi}
__________________ 17 Vojvoda Simo Popovi}, Memoari, Cetiwe 1995, str.768 18 Jovan \onovi}, isto, str.166
1910. godine pomilovao jednu grupu poslani~kih osu|enika, me|u wima i Mitra \urovi}a. Poslije izlaska sa robije emigrirao je u Srbiju, gdje je nastavio politi~ku borbu najtje{we sara|uju}i sa Todorom Boòvi}em i Jovanom \onovi}em na realizaciji ideje o ujediwewu Crne Gore i Srbije. Daqe aktivnosti organizacija Narodne stranke u inostranstvu prekinuo je Prvi balkanski rat. Kada je Crna Gora objavila rat Turskoj, predsjednik crnogorske Vlade i ministar spoqnih poslova brigadir Mitar Martinovi} uputio je crnogorskoj omladini van Crne Gore poziv da stupe pod ratnu zastavu Crne Gore. Studenti iz Crne Gore koji su ìvjeli u Beogradu dobili su sqede}i telegram:
Studentima Crnogorcima Beograd Mobilizacija na{e vojske izvr{ena je ve} uveliko. Svi bez razlike do|ite u domovinu. U protivnom radite kako za shodno na|ete. Martinovi}19
Poziv predsjednika Vlade bio je istovremeno amnestija politi~kih protivnika van otaxbine. Prema raspoloìvim podacima svi crnogorski studenti i emigranti sposobni za vojsku, bez obzira na politi~ka opredjeqewa, stupili su ili u redove crnogorske vojske ili u dobrovoqa~ke odrede srbijanske vojske.20 Mnogi od wih su poginuli na raznima boji{tima, a najvi{e ih je stradalo u borbi za oslobo|ewe Skadra od Turaka.
__________________ 19 Pijemont, Br. 265, 25.9.1912. 20 Novica Rako~evi}, isto, str. 137
GLAVA X
IZBORI ZA NARODNU SKUP[TINU 1911.
Izbori za Narodnu skup{tinu 1911.
o~etak popu{tawa u potpuno prekinutim odnosima izme|u kwaza Nikole i prvaka Narodne stranke, moè se primijetiti povodom obiqeàvqwe jubileja pedesete godi{wice kwaèvog vladawa. Bez obzira {to nije ispunio o~ekivawa da amnestira sve osu|ene i {to je uz evidentne politi~ke kalkulacije jedan broj prvaka Narodne stranke oslobodio, donekle je kwaz Nikola pokazao èqu za smirivawem stawa sa politi~kim protivnicima. Od prvaka Narodne stranke, koji nijesu bili u zatvoru ili u emigraciji, pokazana je dobra voqa jer su se neki od wih prihvatili ~lanstva u odborima za proslavu kwaèvog jubileja, koji su osnovani po unutra{wosti zemqe. Istaknuti ~lanovi zabrawene Narodne stranke ovim su htjeli pokazati da Narodna stranka nije bila protiv kwaza Nikole, i da wena politi~ka borba nije imala karakter kakav se èlio predstaviti politi~kim aferama. Tako je Janko To{kovi}, jedan od osniva~a Narodne stranke, biv{i narodni poslanik i biv{i urednik Narodne misli, izabran za potpredsjednika odbora za proslavu u oblasti kola{inskoj. U kapetaniji lipovskoj, jednom od najja~ih upori{ta Narodne stranke, za predsjednika i sekretara odbora za proslavu, izabrani su ~lanovi Narodne stranke (kluba{i) Milo{ Radovi} i Vuka{in Kujovi}.1 I u zahladwelim odnosima izme|u Crne Gore i Srbije, povodom politi~kih procesa, do{lo je do izvjesnog pribliàvawa povodom jubileja. Na Cetiwe je prvo privatno doputovala srbijanska princeza Jelena Kara|or|evi}. Uo~i proslave na Cetiwu je do{lo i Beogradsko pjeva~ko dru{tvo, pod rukovodstvom ~uvenog kompozitora Stevana Mokrawca. Zanimqivo je da je ovo pjeva~ko dru{tvo i 79 godina poslije, slijede}i tradiciju, uzelo u~e{}e povodom prenosa i sahrane
__________________ 1 Glas Crnogorca, br. 25, 5. (18) 6.1910.
462
Jovan B. Marku{
zemnih ostataka kraqa Nikole na Cetiwu 1989. godine. Povodom progla{ewa Crne Gore za kraqevinu na Cetiwe je doputovala i delegacija Srbije na ~elu sa prestolonasqednikom Aleksandrom Kara|or|evi}em, kraqevim unukom. U delegaciji kraqevine Srbije nalazili su se: ministar vojni, general Stepa Stepanovi}, komandant 9-og pje{adijskog puka koji je nosio ime kwaza Nikole I Petrovi}a Wego{a, na~elnik vojnog kabineta i jo{ ~etiri vojna lica. Na ulazu u Cetiwe gra|anstvo sa predsjednikom op{tine Jankom Drqevi}em je do~ekalo goste. Predsjednik Drqevi} je u svom govoru, izme|u ostalog, rekao prestolonasqedniku koji je do{ao na Cetiwe mjesto wegovog ro|ewa, i ovo: Gra|ani ove srpske prestonice, smatraju se sre}ima {to imaju ~ast pozdraviti Te kao u~esnika u ovom jo{ neslavqenom srpskom slavqu i kao gosta Tvoga Uzvi{enog djeda na{eg proslavqenog Gospodara. Dana{wi zagrqaj Tvoj i Uzvi{enog Doma}ina, zagrqaj Srbije i Crne Gore, najqep{i je cvijet u vijencu slave, koji predaje blagodarni srpski narod Velikome Slavqeniku najsjajniji je alem u Srpskoj Kruni.2 U ime vojske, prestolonasqednika Aleksandra pozdravio je brigadir serdar Janko Vukoti}. Na sve~anoj ve~eri, u dvoru. Kwaz i prestolonasqednik, djed i unuk, izmijewili su zdravice. Kwaz Nikola u pozdravnom govoru poslao je poruku koja se o~igledno odnosila na doga|aje koji }e ubrzo uslijediti, rekav{i: Izjavite u ime Moje Wegovom Veli~anstvu Kraqu da Crna Gora za sva vremena ostaje najuzdanija sestra Srbije, i da }e kao Kraqevina, jo{ lak{e i s vi{e izgleda za uspjeh s wome zajedno vr{iti svoj zadatak.3 Zanimqivo je da je Aleksandar I Kara|or|evi} jedini kraq koji se rodio na Cetiwu, ili preciznije jedini vladar, jer su se svi vladari iz dinastije Petrovi} Wego{ rodili na Wegu{ima. Prema tome, Cetiwe nije samo kraqevski grad jer je bio prestonica Kraqevine u kojoj je stolovao kraq Nikola, ve} i zato {to je tu ro|en i proveo djetiwstvo kraq Aleksandar. Obrazloèwe povodom progla{ewa Crne Gore za kraqevinu je, po na{em mi{qewu, bilo u stvari i program budu}ih namjera kraqa Nikole na dràvnom i {irem nacionalnom planu. U obrazloèwu je istaknuto da Crna Gora predstavqa obnavqawem starog zetskog kraqevstva iz 1077. godine, prvog srpskog kraqevstva, kontinuitet srpske sredwovjekovne dràvne misli i srpske sredwovjekovne dràvnosti od Vojisavqevi}a, preko Nemawi}a, Bal{i}a i Crnojevi}a, Vladika iz raznih plemena i dinastije Petrovi} Wego{ do kwaza Niko__________________ 2 Isto, br. 35, 15 (28) 8. 1910. 3 Isto
463
le. Istaknuto je da Crna Gora obuhvata dio teritorija nekada{wih srpskih dràva: Zete, Ra{ke i Hercegovine. Time je re~eno da woj pripada pravo na ove srpske krajeve i oblasti koje su nekada bile u sastavu srpske sredwovjekovne dràve ili oblasnih gospodara Bal{i}a i Crnojevi}a: Boke Kotorske, Hercegovine, Novopazarskog sanxaka, Metohije, sjeverne Albanije i Skadra. Pored istorijskog prava istaknuto je: da kwaz Nikola vlada duè od svih srpskih vladalaca i u svakoj prilici je isticao doprinos Crne Gore razvoju srpske misli, {to je pokazao i u svojim pjesni~kim djelima kao i nekim drugim radwama.4 U obrazloèwu predloga predsjednik skup{tine Marko \ukanovi} je kazao i ovo: Zna se, da je prva srpska dràva Svetog kraqa Vladimira nikla na prostoru dana{we Crne Gore; zna se, da je Zeta bila kolijevka Nemawi}a i ostala mila wihova Djedovina sa povlasticama, kojima se isticala izme|u ostalih strana prostranoga Carstva Du{anova; zna se, po{to je srpsko propanulo carstvo, da se Zetski Gospodar Ivan Crnojevi} nije pokorio zloj sudbini ostaloga srpskoga naroda, nego se sklonio u ove zetske planine, i tako osnovao Crnu Goru, koja je vjekovima vodila juna~ku borbu, da sa~uva ovu posledwu stopu srpske zemqe, i zna se, da je na woj sa~uvala do na{ih dana posledwu iskru srpske slobode i nezavisnosti.5 Predsjednik vlade dr Lazar Tomanovi} je u svom programskom govoru istakao da je Crna Gora prva na Balkanu otpo~ela borbu za krst ~asni i slobodu zlatnu i da je na wenoj teritoriji nikla prva srpska Kraqevina Mihaqe Vojisavqevi}a, Bodina, \or|a i Svetog Kraqa Vladimira, prije zlatnog doba Nemawi}kog; ovdje je kolijevka prvog sabiraoca srpskih zemaqa upravo do Dunava, Velikog Nemawe, - mila Djedina svih Nemawi}a. Uz to ima dio Ra{ke sa divnom zadu`binom Nemawi}kom u Mora~i, i dio Zahumqa sa Onogo{tom, u kom su pokatkad Nemawi}i stolovali. U svom govoru predsjednik Tomanovi} pored dràvnog isti~e i crkveni kontinuitet Crne Gore ovim rije~ima: Povrh toga, Mitropolija cetiwska jedina je Svetosavska Episkopska Stolica, koja je bez prekidawa do danas sa~uvana, i kao takva zakonita prestonica i nasqednica Pe}ke patrijar{ije, a barska Arcibiskupija uìva i danas dostojanstvo prve Stolice Katoli~ke Crkve sve negda{we srpske Kraqevine6. Iz kwaèvog obra}awa Narodnoj skup{tini, predsjednika Skup{tine i predsjednika vlade jasno se da uo~iti program sa kojim }e Crna Gora u}i u predstoje}e balkanske ratove.
__________________ 4 50 godina na prijestolu Crne Gore, Cetiwe 1910, str.97 5 Glas Crnogoraca, br.35, 15(28.). 08.1910. 6 Isto
464
Jovan B. Marku{
Proglas povodom progla{ewa Crne Gore za Kraqevinu 1910.
465
466
Jovan B. Marku{
Kraq Nikola i kraqica Milena u krugu {ire porodice 1910.
Sve~ana povorka pred Cetiwskim manastirom
Mitropoli Mitrofan sa sve{tenstvom prilikom krunisawa Nikole I
Kraq Nikola i kraqica Milena u sve~anoj povorci pred Vladinim domom
Kraq Nikola sa unukom prestolonasqednikom Aleksandrom Kara|or|evi}em i sinovima
467
Kwegiwa Zorka Kara|or|evi}, ro|ena Petrovi} Wego{
Knez Petar Kara|or|evi}, od 1903. Petar I, kraq Srbije
Ku}a Kara|or|evi}a na Cetiwu u kojoj je ro|en i proveo djetiwstvo kraq Aleksandar I Kara|or|evi}
Kraqica Marija Kara|or|evi}
Kraq Aleksandar I Kara|or|evi}
468
Jovan B. Marku{
Promjena zvawa vladara i dràve u su{tini na unutra{wem politi~kom planu nije ni{ta izmijenilo. Kraq Nikola ostao je isto {to je bio i kwaz Nikola, a Kraqevina isto {to i Kwaèvina Crna Gora. âk i u pogledu oslovqavawa kraqu Nikoli je najmilije bilo kad su mu se obra}ali sa gospodaru. Nije volio da ga oslovqavaju sa veli~anstvo, to mu je bilo ne{to daleko i kao rezervisano za strance. I u Kraqevini je zadràna vlada Tomanovi}a. Reìm se u su{tini nije promijenio, mada je zapaèno izvjesno smirivawe politi~kih strasti. Iz Tomanovi}eve vlade mijewani su pojedini ministri i ulazili novi. Ali se radilo uglavnom o promjeni li~nosti, a ne o promjeni politike. Iako je Crna Gora postala Kraqevina i daqe se upravqalo kao u predustavno doba, samo je data nova forma. Iako je Ustav kraqu Nikoli davao potpuno odrije{ene ruke u svemu, ipak se on nije mogao poslije pedeset godina navi}i da ìvi i ovakvim ustavnim ìvotom, u kome je sam zadrào sva prava koja moè imati jedan samodràc. Mo`da se kraq, koji je naru~io ustav prema svojim potrebama i poku{avao prilagoditi, ali u zatvorenom krugu kamarile to nije bilo mogu}e. Narodna stranka je bila prakti~no razjurena. Bomba{kom i Vasojevi}kom aferom se postiglo da sve {to je bilo slobodnije da misli i da se kre}e u susret evropskoj civilizaciji, pohapsi, rastjera, poubija, da im se imawa konfiskuju, ku}e popale, a porodice upropaste. Narod politi~ki neprosvije}en, neobavije{ten, obezglavqen i terorisan, nije iskazivao nezadovoqstvo jer je znao {to ga ~eka u policijskoj dràvi, gdje se svaka agitacija za Narodnu stranku smatrala skoro kao ~in izdaje. Ni jedan od pomilovanih emigranata nije se vratio u Crnu Goru. ^lanovi i pristalice Narodne stranke koji su u intelektualnom i organizacionom smislu dosta zna~ili kao: Boòvi}, \onovi}, [obaji}, Novakovi} i Mihajlo Bojovi}, a koji nijesu bili pomilovani nijesu se mogli ni vratiti u Crnu Goru. Vo|e Narodne stranke i wihovi simpatizeri su bili i daqe u zatvoru: Andrija Radovi}, dr Maru{i}, Milosav Rai~evi}, ]ulafi}, bra}a Ivanovi}, Vojvodi}, bra}a \onovi} (|aci), Begovi} (|ak), Damjanovi} (\ak), Miqan Radowi}, Vuko i \uro Ivanovi}, Bradi} i drrgi. Drugi prvaci Narodne stranke koji su bili na slobodi bili su prakti~no pod stalnim nadzorom ili u ku}nom pritvoru. Sa ovakvim stawem Narodna stranka je do~ekala predstoje}e izbore za Narodnu skup{tinu. Vlada je sredinom avgusta (23.8.1911) podnijela ostavku, a kraq Nikola je imenovao novu, opet na ~elu sa dr Lazarom Tomanovi}em. Ova reorganizacija vlade, po svemu sude}i, bila je politi~kog karak-
469
tera. U stvari, radilo se o tendenciji izmirewa dva krila prava{ke politi~ke grupe, desnice i lojalne opozicije. Pod novom vladom u septembru 1911. godine izvr{eni su izbori za Narodnu skup{tinu. Kao i prilikom izbora 1907. godine, po nalogu vlade, vlasti na terenu imale su zadatak da onemogu}e izbor svima onima u koje se sumwalo da su opoziciono raspoloèni prema reìmu, a u prvom redu to se odnosilo na pristalice zabrawene Narodne stranke. Po~etkom septembra, kao i kod izbora 1907, ministar vojni preuzima i zastupawe ministra unutra{wih djela (koji je bio na odsustvu). Jasno je da se radilo o politi~kom odsustvu ministra unutra{wih djela dok se ne sprovedu izbori, jer je bila potreba da koncentracija upravne policijske i vojne vlasti na|e u jednoj li~nosti. Vlada se nije samo zadràla na promjeni ministra, ve} su za vr{ioce upraviteqa u svih pet oblasnih uprava postavqeni vi{i oficiri, komandanti brigada Narodne vojske, pa su ~ak i u pojedinim kapetanijama za vr{ioce du`nosti kapetana postavqani oficiri. Kao da je bilo ratno stawe, po svaku cijenu trebalo je obezbijediti da za poslanike, kao i 1907. godine, budu izabrani poslu{ni i odani qudi. Posebno se imalo dobro da pazi da ne bude kandidovan i izabran za poslanika neko od prvaka Narodne stranke, biv{ih narodnih poslanika sa prvih parlamentarnih izbora po Ustavu iz 1906. godine. Upravne vlasti su, posebno u nekim jedinicama, dobro shvatile zadatak vlasti i preuzele sve da ga obave. O predizbornim aktivnostima i toku izbora dr Novica Rako~evi} pi{e izme|u ostalog: Zastupnik ministarstva unutra{wih poslova izdaje naredbu oblasnim upravama da se na dan izbora na svim bira~kim mjestima ima odràti puni red i mir. Ovo nare|ewe uprave su imale da dostave kapetanima u kapetanijama i dobro da ih pou~e u wihovim zadacima. Vlasti u kapetanijama morale su da budu pripravne da se u svakom slu~aju odazovu pozivu predsjednika Bira~kog odbora. Bira~ki spiskovi morali su po zakonskim propisima biti na vrijeme ura|eni i izloèni na odre|enim mjestima radi uvida bira~ima. Mnogo se vodilo ra~una o izboru ~lanova Bira~kog odbora. Predsjednici Bira~kog odbora u onim izbornim jedinicama gdje nema vi{e od dva kandidata imali su da savjetuju bira~ima da poslije glasawa odmah odlaze ku}i. U pojedinim izbornim jedinicama, kapetanijama, bila je jaka izborna agitacija za pojedine kandidate, a posebno za one koje je stavqeno do znawa da treba da budu izabrani. U izbornoj agitaciji uzeli su u~e{}a i oficiri Narodne vojske, pa ~ak i stoje}e vojske aktivni, {kolovani, iako po zakonu nijesu imali pravo glasawa. Zastupnik
470
Jovan B. Marku{
ministra unutra{wih poslova i ministar vojni nare|uje pojedinim oficirima narodne vojske da uti~u na bira~e iz podru~ne jedinice da glasaju za vladinog kandidata. Zbog ovakvog postupka vlasti u vrijeme izborne kampawe, iz pojedinih izbornih jedinica ministru unutra{wih poslova su stizale àlbe iz unutra{wosti na postupak upravnih vlasti. U pojedinim izbornim jedinicama, posebno op{tinama kmetijama unutar kapetanija, bilo je grubog mije{awa od strane upravno policijskih pa i vojnih vlasti. êtvrtog septembra 10 bira~a iz op{tine ozrini}ke (Nik{i}) u ime 150 bira~a uputili su àlbu Ministarstvu unutra{wih poslova, iznose}i te{ke optu`be protiv kapetana. Oni su traìli da izbori budu slobodni kako to propisuje Ustav i pozitivni zakoni. Vr{ilac du`nosti kapetana zetske kapetanije bio je jedan potporu~nik koji je izdao naredbu da se bira~ima starijim od 50 godina oduzme pravo glasa. Naravno, ovakva samovoqa potporu~nika nije sprovedena u djelo. Tako|e i jedan bira~ iz Spuà àli se na poru~nika Ma{ana \uranovi}a i kapetanskog pisara zbog zlostavqana zato {to je izjavio da }e za poslanika glasati Nikolu Savi}evi}a. Ministar vojni nare|uje oblasnoj upravi u Podgorici da ispita ove slu~ajeve i odmah ga obavijesti o pomenutim àlbama. U jezersko-{aranskoj kapetaniji vlasti su sprovodile agitaciju kako je, navodno, do{lo nare|ewe od vlade i gospodara da niko ne smije glasati drugog kandidata osim Mitra Kneèvi}a. U àlbama se iznosilo da je kapetanski sud pozivao kmetove i oficire radi upoznavawa sa nare|ewem i davawa instrukcije za sprovo|ewe agitacije. Izgleda da je u ime kraqa gospodara bilo agitacije i u gorwomora~koj kapetaniji, da se za narodnog poslanika bira Sava Dragovi}, koji je kasnije i izabran. Gorwomora~ki sve{tenik Aleksa Popovi}, koji je bio poslani~ki kandidat, 2.(15) 11.1911. godine àli se ministru unutra{wih poslova na oficira Tripka Vuksanovi}a iz iste kapetanije da je 22.10. (4.11) pitao jednu grupu qudi za{to nijesu glasali Savu Dragovi}a, kada je to naredio gospodar, nego popa Aleksu. Tom prilikom, izgleda, da je oficir uputio na ra~un Popovi}a vi{e te{kih izraza. Sasvim je jasno da su vojne i policijske vlasti vr{ile pritisak da ne bude izabran nijedan nepovoqan kandidat za kraqa Nikolu i vladu dr Tomanovi}a, a pogotovu nijedan pristalica Narodne stranke ili potpisnik wenog programa. âk su vlasti, po nare|ewu ili po li~nom naho|ewu, imale svoje kandidate koje su preporu~ivale i za koje su se zalagale. Posebno je vr{en pritisak na bira~e lipovske kapetanije (mora~ko-vasojevi}ka oblast sa sjedi{tem u Kola{inu) da
471
ne glasaju kandidata Janka To{kovi}a (mladi u~iteq koji je bio narodni poslanik iz 1906. godine, potpisnik Programa Narodne stranke i odgovorni urednik lista Narodna misao, koji je, kao {to smo to vidjeli u septembru 1907. zabrawen a wegova {tamparija poru{ena). Na~elnik {taba IV divizije u Kola{inu, komandir Milo Matanovi} sa oficirima, obilazio je pojedina sela ove kapetanije i pozivom na kraqevo ime agitovao protiv kandidata Janka To{kovi}a. U nekim selima do{lo je do incidenata. U Bira~ki odbor lipovske kapetanije koja je imala pet op{tina kmetija, izabrano je bilo pet ~lanova od kojih su wih ~etiri bili nepokolebqive pristalice To{kovi}a, a jedan je bio samo protiv. U Lipovskoj kapetaniji bilo je {est poslani~kih kandidata: Janko To{kovi} u~iteq, Milan Radovi} plemenski kapetan u penziji i biv{i narodni poslanik 1907-1911, stariji ~ovjek, Vukalica Dra{kovi} stari komandir u penziji i istaknuti ratnik iz ratova Crne Gore sa Turskom 1862. i 1875-1878, Sava Rako~evi} oficir narodne vojske, Sekule Vujisi} i Nikola Boji}. Upisanih bira~a u bira~ki spisak bilo je 684. Komandir Matanovi}, kao vladin komesar za vrijeme izbora, u pratwi nekoliko oficira rano ujutro 27. septembra na{ao se na bira~kom mjestu lipovske kapetanije. On je, protivno Zakonu o izboru narodnih poslanika, zauzeo mjesto pri samom ulazu u prostoriju gdje je vr{eno glasawe, tako da je svaki bira~ ulaze}i u kancelariju da glasa morao prolaziti kroz redove oficira. Po{to su ovog puta izbori vr{eni javnim glasawem, onda je bilo lako pratiti wihov tok. Ve}ina bira~a dalo je glasove za To{kovi}a, pa kad su prisutni oficiri to uvidjeli, koriste}i izjavu jednog bira~a da Bira~ki odbor agituje da se glasa To{kovi}, kao i ~lana Bira~kog odbora Rada Vlahovi}a koji je bio protiv To{kovi}a, komandir Matanovi} sa prisutnim oficirima poku{ao je da u|e u kancelariju i uzme bira~ka akta i tako sprije~i izbor Janka To{kovi}a za narodnog poslanika. Ali energi~nim otporom Bira~kog odbora i prisutnih bira~a (koji su se u ve}em broju nalazili) oficiri su bili sprije~eni i udaqeni podaqe od bira~kog mjesta. Po nare|ewu komandira Matanovi}a, u 14 ~asova iz Kola{ina, koji je udaqen oko jedan sat od bira~kog mjesta, usiqenim mar{em upu}eni su pitomci podoficirskog kursa sa namjerom da rasteraju bira~e i oduzmu izborni materijal. Pojava pitomaca izazvala je veliku uznemirenost kod bira~a To{kovi}a i bilo je potrebno dosta napora, u prvom redu od wegove strane, da se izazvana i razdraèna masa bira~a umiri, jer je moglo do}i i do te{kog incidenta. îm je vojska primije}ena da ide ka bira~kom mjestu, Bira~kom
472
Jovan B. Marku{
odboru stavqeno je do znawa da zakqu~i izbore i tako, prije zakonom odre|enog vremena, upakuje izborna akta i zapisni~ki konstatuje da je pod pritiskom vojske morao napustiti bira~ko mjesto. Bira~i su pozvani da se drè discipline i reda i da ne daju povoda za provokacije. Vojska je u borbenom rasporedu zauzela poloàj opkoliv{i birali{te, a bira~i, pristalice To{kovi}a, u zbijenim redovima, ~vrsto su dràli vrata kancelarije. Komandir Matanovi} povi{enim glasom, u ime kraqa gospodara, pozvao Bira~ki odbor da napusti kancelariju i preda bira~ka akta. Bira~ki odbor je napustio kancelariju, uzeo sa sobom bira~ki materijal, pozvao bira~e da napuste birali{te i po|u u Kola{in demonstriraju}i u znak protesta, {to su odista s najve}im ogor~ewem i protestima u~inili. Budu}i obavije{tena da se masa bira~a lipovske kapetanije uputila prema Kola{inu, oblasni upraviteq, koji je istovremeno bio i komandant brigade Narodne vojske, na brzu ruku mobilisao je bira~e varo{i Kola{ina i doti~ne kola{insko-re~inske kapetanije kao Narodnu vojsku sa zadatkom da sprije~i lipovske bira~e da u|u u varo{. Vide}i da bi moglo do}i i do krvoproli}a, jer su vojnici Narodne vojske, a to su bili svi bira~i, osnovno pje{adijsko oru`je pu{ke dràli kod svojih ku}a, a toga dana kako izgleda pu{ke su bili ponijeli sa sobom. Izabrani kandidat Janko To{kovi} pozvao je svoje bira~e da se umire, bez incidenta pro|u kroz varo{, uloè proteste protiv intervencije vojske, traè}i od ministra unutra{wih poslova i crnogorske vlade da se wegov izbor prizna kao izvr{en, iako je vojska sprije~ila da se sa~eka odre|eno vrijeme dok svi prisutni bira~i glasaju i objave se rezultati izbora. Po{to se oblasni upraviteq telefonom sporazumio sa ministrom unutra{wih djela, izjavio je, po odobrewu ministra da }e se udovoqiti zahtjevu bira~a lipovske kapetanije i izbor To{kovi}a kao narodnog poslanika priznati kao izvr{en. U bira~kom spisku bilo je upisano 684 bira~a iz Lipovske kapetanije od kojih je na dan izbora do{lo na mjesto glasawa 480. Do intervencije vojske glasalo je 308 bira~a od kojih za Janka To{kovi}a 200, a 108 za ostalih pet kandidata od kojih je Malin Radovi} dobio 82 glasa. Bira~ki odbor, odnosno ~etiri wegova ~lana, potpisali su punova`no punomo}je o izboru Janka To{kovi}a za narodnog poslanika. U punomo}ju je navedeno koliko je bira~a glasalo i koliko je kandidat dobio glasova. Peti ~lan Bira~kog odbora nije htio potpisati punomo}je. Ovaj slu~aj pokazuje koliko je u Lipovskoj kapetaniji bio jak
473
gra|ansko demokratski pokret. Zapravo, zabrawena Narodna stranka u ovoj kapetaniji imala je najja~e upori{te u Crnoj Gori. Drasti~an primjer nasiqa upravno-policijskih vlasti desio se i u kapetaniji bratonoì}koj samo tamo nije intervenisala vojska. Vlasti, u prvom redu kapetan te kapetanije Pavle Ili}, nastojao je svim silama da onemogu}i izbor za poslanika Jak{u Popovi}a u~iteqa, koji je optuìvan da je pristalica kluba{a i ogor~eni protivnik kraqev. Kapetan Ili} je pozvao Popovi}a u kancelariju i savjetovao ga da se pismenom izjavom odrekne kandidature za narodnog poslanika. Ina~e, ako to ne uradi, bi}e odmah uhap{en i stavqen pod sud, prijetio je kapetan Ili}. Na dan izbora 27. septembra kapetanske vlasti su onemogu}ile bira~e koji su htjeli da glasaju Jak{u Popovi}a, a ti glasovi nijesu uvo|eni u bira~ki spisak u kome nije uvedeno ni ime Jak{e Popovi}a kao kandidata. U bira~kom spisku ove kapetanije bilo je 859 upisanih bira~a, a izborima je prisustvovalo svega wih 376 od kojih je glasalo samo 185 i to za tri kandidata: popa Nova Gruji}a 132, dva su glasala za sebe, a ~etiri zadràli glasove. Bira~ki odbor je u zapisniku konstatovao da se 191 bira~ izjasnio da daju svoje glasove za Jak{u Popovi}a, a {to im je bilo onemogu}eno. U ovom pitawu Bira~ki odbor nije bio jedinstven - jedni su htjeli da se izda poslani~ko punomo}je popu Novu Gruji}u, iako je Jak{a Popovi} dobio apsolutnu ve}inu, mada propisno nije bio uveden u bira~ki spisak, jer to nije dozvoqavao kapetan. Drugi su smatrali da se ne izdaje punomo}je nego da se izborni materijal uputi starijoj vlasti na odluku.
Jak{a N. Popovi}
474
Jovan B. Marku{
Ministar unutra{wih poslova 9. novembra donosi rje{ewe da se, u smislu ~lana 36. Zakona o izborima narodnih poslanika cio izborni materijal i ovo pitawe dostave Verifikacionom odboru Narodne skup{tine. Na izbore u ovoj kapetaniji upu}ene su i àlbe. U Kapetaniji usko~koj, sa sjedi{tem u Boanu, dva bira~a, od kojih jedan glavni kmet a drugi biv{i potporu~nik, poku{ali su da ometu izbore, vi~u}i kako su izbori nepravilni i kako }e se oni àliti vi{im vlastima. Predsjednik Bira~kog odbora Ilija Bulatovi} vi{e puta je izlazio iz kancelarije, pozivaju}i se na zakon, poku{ao je da ovu dvojicu bira~a smiri, ali kad mu to nije uspjelo, pozvao je plemenskog kapetana Mi}u Aleksi}a kao policijsku vlast te je ovaj glavnog kmeta razoruào i poslao u zatvor, a biv{i potporu~nik odustao je od pravqewa nereda. Oko 20 bira~a iz Kapetanije rova~ke àle se Ministarstvu unutra{wih poslova da im nije dozvoqeno da glasaju, pod izgovorom da je glasawe zavr{eno i da vi{e u bira~kom spisku nema upisanih bira~a. Wihovu àlbu odbila je oblasna uprava u Kola{inu koja je bila nadle`na u prvostepenom postupku. I na bira~kom mjestu kapetanije qe{anske na dan izbora napravqeno je dosta propusta i nepravilnosti, pa je tako onemogu}eno svim bira~ima da glasaju. Bira~ki odbor nije dozvolio da na uèm izboru glasaju bira~i iz sela Progonovi}a, iako su oni do 19 sati ostali na bira~kom mjestu. Predsjednik Bira~kog odbora, pod izgovorom da je ve} kasno za glasawe, saop{tio je bira~ima ovog sela da do|u sjutradan u sedam sati i glasaju u uèm izboru. Prema naredbi, glavni kmet sa bira~ima do{ao je u odre|eno vrijeme i zatraìo da se dovr{i glasawe. Iako je bira~ki odbor bio na svom mjestu, nije htio nastaviti rad nego je ~ekao kapetana. U 11 sati on je obavijestio bira~e da je kapetan naredio da glasawa ne}e biti do druge naredbe. Glavni kmet sela Risto Radulovi} u ime bira~a àli se ministru unutra{wih poslova na postupak Bira~kog odbora i kapetana, jer su glasa~i wegove kmetije op{tine, a {to je bilo i ta~no, mogli obaviti glasawe na dan izbora kao i drugi bira~i, a ne da se pozivaju sjutradan, i opet da im se ne dozvoli da glasaju. Za izgubqeno vrijeme (28. septembar) kmet je za wegove bira~e traìo nov~anu naknadu. Plemenski kapetan Drago Radovi} i sve{tenik Boò Ikovi} u àlbi iznijeli su dosta, po wihovom mi{qewu, po~iwenih nepravilnosti u sprovo|ewu izbora u kapetaniji martini}ko-brajovi}koj. Prema wihovim navodima, vojne vlasti nijesu po{tovale zakon da se na pet dana pred izbore, osim prijeke potrebe, ne mogu odràvati sku-
475
povi i pozivati bira~i na vojnu vje`bu. Oni navode da je komandant Bjelopavli}ke brigade ~ak 25. i 26. septembra pozivao bira~e na Danilovgrad. Za{to i kako, to oni znaju, a nama daju tim pravo sumwati, da je oko izbora narodnih poslanika i ometawa pravilnog izvr{ewa istog, a sigurno i radi nagovora za pojedine. Tako je jedan u~iteqski zastupnik, pozivaju}i se na brigadira Blaà Bo{kovi}a (komandanta Bjelopavli}ke brigade), agitovao za kandidata Rada Radovi}a oblasnog sudiju koji je izabran za poslanika. Isti je agitovao i u susjednoj spu{koj kapetaniji za odre|enog kandidata sluè}i se tako|e imenom brigadira Bo{kovi}a, {to je izazvalo i nezadovoqstvo tamo{wih bira~a. Daqe, oni su iznijeli u àlbi niz drugih nepravilnosti o radu organa vlasti i Bira~kog odbora: predsjednici op{tina u kapetaniji nijesu bira~ke spiskove stavili na vidno mjesto, ~lanovi Bira~kog odbora nijesu birani po op{tinama, Bira~ki odbor na dan izbora nije bio na svom mjestu u odre|eno vrijeme, glasawe nije po~elo na vrijeme niti se zavr{ilo, plemenski kapetan je od po~etka do kraja izbora bio u kapetanskoj kancelariji gdje je vr{eno glasawe. Pri uèm izboru nijesu glasali svi bira~i. Ovakve i sli~ne prilike, uvjeravaju nas, da su sve navedene ~iwenice i fakta morale znatno uticati na nezakonitost i nepravilnost izbora. Oni su zatraìli od ministra unutra{wih poslova da u {to kra}em roku uzme k znawu iznesene ~iwenice i da bi nam izvoqelo ukazati zakonsku za{titu. I u nekom drugim izbornim jedinicama bira~i iz pojedinih op{tina kmetija ulagali su àlbu Ministarstvu unutra{wih djela na izbor pojedinih poslanika navode}i propuste. To je posebno dolazilo do izraàja u onim kapetanijama gdje je bio izabran poslanik koji je bio demokratski orijentisan i smatran za opozicionera prema reìmu. Takav je slu~aj bio i sa izborom za poslanika Petra Vojvodi}a u dowocrmni~koj kapetaniji. Protiv wegovog izbora glavni kmet op{tine sotoni}ke u ime bira~a upu}uje àlbu ministru unutra{wih djela. U àlbi se navodi da glasawe nije po~elo u odre|eno vrijeme, da policijska vlast nije posvetila pa`wu ko sve vodi agitaciju, da je prije nego {to je po~elo glasawe, izme|u policijskih vlasti i vladinog komesara do{lo do nesporazuma, usqed ~ega za cijelo vrijeme glasawa nijesu navra}ali kod Bira~kog odbora. Oni iznose da je na uèm izboru glasalo samo 116 bira~a, pa mole ministra unutra{wih poslova da ove ~iwenice prezentira Narodnoj skup{tini radi dono{ewa rje{ewa. Bivalo je slu~ajeva da su grupe bira~a iz pojedinih sela upu}ivale o{tre proteste ministru unutra{wih poslova na izbor pojedinih
476
Jovan B. Marku{
poslanika zbog wihovih moralnih osobina i li~nog pona{awa, traè}i da se wihov izbor poni{ti. Takav slu~aj je bio sa izborom poslanika u gorwozetskoj kapetaniji. Da li su i koliko izno{ene ~iwenice zaista bile istinite, to nijesmo bili u mogu}nosti da provjerimo. Pojedinci ili grupe bira~a àle se da su na dan izbora u varo{i Nik{i} i kapetaniji trebje{koj nik{i}ka - oblast, vo|ene agitacije. Ministarstvo unutra{wih poslova zatraìlo je odgovor oblasne uprave iz Nik{i}a. Oblasna uprava je odgovorila da na dan izbora ni od vojni~kih ni od gra|anskih vlasti nije bilo nikakve agitacije. Me|utim, sekretar @ivko Nik~evi}, koji je potpisao odgovor, tvrdi da su pojedini bira~i, kako u kapetaniji trebje{koj tako i u varo{i Nik{i}, ~inili najìvqu agitaciju protiv vladinih kandidata, pa uvjerava ministra da su mnogo bira~a, naro~ito iz kapetanije trebje{ke, odvratili da glasa protiv kandidata vladinih. Iako je oblasna uprava po zakonu i propisima imala pravo da zabrani agitaciju, prema naredbi ministra, to nije uradila, kako se ne bi reklo da im se zabrawivao rad. Na dan izbora bilo je dozvoqeno slobodno vo|ewe agitacije pa bez da im se ijedan ~inovnik u to mije{a... Oblasna uprava se poziva i na izvje{taj Bira~kog odbora Kapetanije trebje{ke da je izbor narodnog poslanika izvr{en sasvim zakonito, a u potpunom redu i miru, a rezultat izbora je pokazao da su àlbe neosnovane. Oblasni upraviteq vasojevi}ke oblasti, sa sjedi{tem u Andrijevici, a istovremeno i komandant narodne vojske, 29. septembra izvje{tava Ministarstvo vojno da je izbor narodnih poslanika u oblasti protekao u miru i redu u svim izbornim jedinicama. U kapetaniji veli~koj je izabran vladin kandidat Radule Stamatovi}, ~lan oblasnog suda u Andrijevici. Bila su jo{ dva kandidata, Jevto Popovi}, ~lan oblasnog suda u Podgorici i Marko Kusovac, vr{ilac du`nosti upravnika po{te u Andrijevici koji nijesu bili vladini kandidati. Pojedini bira~i opredijeqeni za Kusovca kada su vidjeli da wihov kandidat ne}e biti izabran nijesu ni glasali, nego su se vratili ku}ama. U kapetaniji polimskoj za poslanika je izabran vladin kandidat Mihailo Jeli} a jo{ je bio i vladin kandidat sve{tenik [o{ki}. U ovoj kapetaniji, bilo je najmawe intriga i spletaka za vrijeme izbora, javqa oblasni upraviteq. Me|utim, i u ovoj kapetaniji, kako javqa oblasni upraviteq, Milutin Radowi} poku{ao je da stvori preko nekih nered, ali mu je vlast to sprije~ila. U kapetaniji andrijevi~koj izabran je kandidat Zarije Vukovi}, predsjednik oblasnog suda u Andrijevici a bilo je jo{ pet kandidata kontravladinih. U ovoj kapetaniji na dan izbora bilo je smutwi i agitacije, pa je mjesna vlast bi-
477
la prinu|ena uhapsiti dva gra|anina bira~a zbog pozivawa na nered. U kapetaniji trepa~ko-{ekularskoj izabran je za poslanika Aleksa ûki}, u~iteq i kontrakandidat vladinog kandidata, sve{tenika Alekse Popovi}a. U ovoj kapetaniji glasalo je je 788 upisanih bira~a, a to je najve}i broj glasalih u jednoj izbornoj jedinici na ovim izborima u Crnoj Gori. Kandidat ûki} dobio je 402 glasa a vladin kandidat Popovi} svega 18. Bila su jo{ tri kandidata. I u Kapetaniji kraqskoj nije izabran vladin kandidat nego Todor Leki}. Bilo je {est kandidata. U kapetaniji qevore~koj bilo je sedam kandidata, a izabran je Mileta Popovi}, kontra-kandidat vladinom kandidatu sve{teniku Krstu Tomovi}u. Oblasni upraviteq komandir Ve{ovi} moli Ministarstvo unutra{wih djela da se oni ukazni ~inovnici, koji su prilikom izbora naru{avali red i mir, kazne i premjeste, ako se to ne u~ini u oblasti ne moè biti reda i mira i zato sa sebe skida svaku odgovornost. On je zavr{io izvje{taj slede}om konstatacijom: Daqe mi je ~ast napomenutu Visokom Ministartvu unutra{wih djela da mogu slobodno re}i za ove {to su izabrati kao kontrakandidati vladini, da su qudi dobri, mirne naravi, i uvjeren sam, da se ne}e nikako na}i ni u kojoj prilici u ono gdje ne bi vaqalo ili bi bilo nepohvalno. U kapetaniji nik{i}koj bilo je upisano 889 bira~a od kojih je glasalo 620. Svi su glasali za Vuka Krivokapi}a, industrijalca iz Nik{i}a. U kapetaniji ùpskoj bilo je upisano 972 bira~a, glasalo 711 a na izbore nije iza{lo 261. Kandidata je bilo 4, a za poslanika je izabran Milisav Bojovi} koji je dobio 534 glasa. U varo{i Nik{i} od 493 bira~a glasalo je wih 347 za ~etiri kandidata. Za poslanika je
@abqak na Durmitoru s po~etka 20. vijeka
478
Jovan B. Marku{
izbran Jovo Golijanin koji je dobio 320 glasova. U kapetaniji bawanskoj na izbore je iza{lo 642 bira~a koji su glasali za 4 kandidata. Ve}inom glasova izabran je Mitar Kilibarda. U kapetaniji jezero-{aranskoj glasalo je 640 bira~a, a za narodnog poslanika izabran je Miwo Karaxi} sa 328. u ùpopovskoj kapetaniji glasalo je 627 bira~a za pet kandidata. Za pet kandidata. Za poslanika je izabran sve{tenik Dimo Pejovi} sa 402 glasa. U ove tri kapetanije izbori su sprovedeni u redu i miru. U kapetaniji petru{inskoj glasalo je 646 bira~a za ~etiri kandidata, a izabran je Savo Bo{kovi} sa 476 glasova. U dowocrmni~koj kapetaniji za narodnog poslanika izabran je Petar Vojvodi} agronom, koji nije bio vladin kandidat, a ni u wenoj voqi, jer je bio demokratski orijentisan i pristalica Kluba Narodne stranke. U varo{i Ulciwu glasalo je 243 bira~a za tri kandidata, od kojih za Jusufbega Resulbegovi}a 212. U Gorwocrmni~koj kapetaniji glasalo je 397 bira~a za {est kandidata. Po{to nijedan nije dobio apsolutnu ve}inu glasova, to je izvr{en uì izbor izme|u sve{tenika Joka Gojni}a i dr Mila Ili~kovi}a. Na uèm izboru glasalo je svega 91 bira~ koji nijesu glasali na prvom izboru za pomenuta dva kandidata. Svi su ovi glasali za sve{tenika Gojni}a. Na uèm izboru glasalo je i pet novih bira~a, tako su na prvom i drugom izboru u ovoj kapetaniji glasala 402 bira~a. U kapetaniji dowomora~koj glasalo je 558 bira~a. Na prvom izboru nijedan od kandidata nije dobio apsolutnu ve}inu pa je odràn uì izbor izme|u serdara Rista Ra{ovi}a koji je dobio 213 glasova i Radoja Rako~evi}a koji je dobio 183 glasa. Prema tome izabran je za poslanika Ra{ovi}. U poqskoj kapetaniji (Oblast mora~ka) glasala su 604 bira~a za {est kandidata. Za poslanika je izabran Blaò An|eli} kapetan u ostavci sa 324 glasa.7 U kapetaniji qe{kopoqskoj oficir narodne vojske Stano ]etkovi} prenio je bira~ima poruku ministra vojnog i zastupnika ministra unutra{wih djela da je voqa kraqa gospodara da za poslanika bude izabran [ako Rai~evi}, a ne pop Krsto Popovi}. Bira~i su tako i postupili i izabrali [aka Rai~evi}a.8 Na prvom prethodnom sastanku novoizabrane Narodne skup{tine, 1.12.1911, sekretari su izvr{ili proziv poslanika da se utvrdi broj prisutnih, ali nije prozvan Janko To{kovi} izabran u lipovskoj ka__________________ 7 Novica Rako~evi}, Crnogorska Narodna skup{tina 1906-1914, Podgorica 1997, str. 113-120 8 Nikola [kerovi}, Crna Gora na osvitu 20. vijeka, Beograd 1964, str. 568
479
petaniji. Poslije proziva data je To{kovi}u rije~ koji je izjavio poslanicima i da ima ispravan dokument od bira~kog odbora kao i jedino nadle`nog i kompetentnog do Narodne skup{tine za wegov izbor. Me|utim, po{to nije prozvan misli da je tu u~iwena nekakva oma{ka, pa moli da se uvede u spisak. Privremeni predsjednik je na to odgovorio da }e ga sekretari odmah uvesti u spisak pa }e se poslije vi|eti. Tako je Janko To{kovi} po drugi put postao narodni poslanik. O predizbornim de{avawima u lipovskoj kapetaniji, verifikaciji svog mandata i nekim ~lanovima Narodne stranke To{kovi} je u svojim memoarima napisao, izme|u ostalog, sqede}e: U svim izbornim jedinicama vlada je bila imenovala skoro sve kandidate iz ranije Skup{tine, sem malog izuzetka za ~iji je izbor kao i ranije bila angaòvala sav upravni i vojni aparat. Na izborima u lipovskoj izbornoj jedinici kapetaniji naro~ito je bila angaòvana redovna vojska, iz kasarne koja se nalazila u Kola{inu, sa svojim komandantom (M.M.) na ~elu i oficirima, da bi osujetila wegov izbor po direktnom nare|ewu vlade, koja se morala angaòvati protiv tog izbora najvi{e jo{ i zato da bi udovoqila onoj kraqevoj paroli, izre~enoj jo{ prilikom izbora 1907. godine, da nijedan od nas kluba{a ne smije u}i u Skup{tinu i da bi mu on bio kow kad bi u wu u{ao, mada se po tom izbornom sistemu nijesu morali kandidati isticati, jer kandidatskih lista nije bilo, ve} je svaki bira~ sam, pri glasawu, kako je re~eno, imenovao koga je htio, te se kandidat mogao dràti u tajnosti od vladinih organa vlasti i protivni~ke strane, kako se i ovom prilikom postupilo s obzirom na solidnu politi~ku organizaciju, koja je postojala u lipovskoj kapetaniji jo{ od 1907. god., ipak su vlada i weni organi naslu}ivali, poznaju}i stawe od ranije, da moè do}i do izbora izabranog protivni~kog kandidata, kao {to je i do{lo. Radi toga su organi vladini jo{ od ranije po~eli o tom voditi brigu i naro~ito angaòvati oficire kao najpouzdanije, koji su od ranije po~eli obilaziti bira~e po selima te izborne jedinice, sa preporukom i usmenim nare|ewima da glasaju vladina kandidata, kao i najgrubqim prijetwama da ne smiju glasati izabranog kandidata. Razumije se da u toku te predizborne akcije upravnih, vojnih i drugih organa vlasti nijedan organizovani bira~ nije smio ni pomenuti pred tim organima ime kandidata za kojega je mislio glasati, i tako je do posledweg ~asa drào ove u neizvjesnosti i zabludi. Jedne ve~eri, uo~i samog dana izbora, po nare|ewu svog nadle`nog ministra imenovani oficiri po{li su da obi|u sva sela i osiguraju izbor protivu zvanog kluba{kog kandidata, ali su odmah u jednom
480
Jovan B. Marku{
obli`wem selu bili sa svih strana fizi~ki grubo od organizovanih mje{tana, èna i djece sela (T.) napadnuti, tako da su se grdni bez kapa, obu}e i ogrta~a i jedva, kako se to kaè, ìvi u Kola{in vratili od razjarene gomile naroda koja ih je iz zasjede pucaju}i preko wih napala, pod izgovorom da hajkom gone lupeè kowokradice. Ovo su im bili pripremili poznat i vrlo bistar seqa~ki tip, ina~e starje{ina sela (gl. kmet) Aleksa zvani Mu{o Ivanovi} i barjaktar Rade Vuksanovi}, oba vrlo pouzdani i aktivni ~lanovi Narodne stranke. Kad su Mu{a na preslu{awu pitali: Za{to si glasao J., a stalno si govorio da ga ne}e{ glasati? on je na to odgovorio: Jest, zna{, rekao sam, ali reko{e: eto ide i vojska da ga glasa, pa zbiqa kad vi|oh vojsku gdje ide, i ja po|oh i glasah za wega da me ne bi okrivili. A kad mu je predsjednik suda, wegov ujak, rekao: Ti si laòv, Jest, uja~e, zbiqa li~im na tebe, odgovorio je Mu{o. Ovaj slu~aj sa oficirima razgla{en je iste no}i po svim selima lipovske kapetanije kao jedne izborne jedinice, {to je jo{ vi{e zbilo redove organizovanih bira~a i oja~alo voqu i rije{enost da se borba izdrì do kraja i da naoruàni revolverima sjutradan do|u na birali{te. Rano ujutro isti oficiri sa svojim komandantom morali su, po naro~itom kraqevom telefonskom nare|ewu, biti na birali{tu i u~initi sve mogu}e da se izbor biv. kluba{kom poslaniku osujeti, ali da se koliko je vi{e mogu}e izbjegnu grube povrede zakona... Po{to je izabran privremeni predsjednik od najstarijeg poslanika po godinama starosti i sekretara kojega on imenuje, otvorena je prva prethodna sjednica novoizabrane Narodne skup{tine i pristupilo se prozivu nar. poslanika iz spiska sastavqenog od ministra unutra{wih djela, sa pozivom da predaju predsjedni{tvu svoje punomo}je. Kako sam znao da u taj spisak nijesam uveden, pa`qivo sam gledao kad }e se proziv zavr{iti, da ne bih propustio momenat sa zahtjevom da se i ja uvedem u spisak nar. poslanika i predam svoje punomo}ije. U momentu proziva posqedweg poslanika podigao sam se i uzviknuo da i mene uvedu u spisak da predam svoje punomo}ije, koje sam visoko podigao i drào u desnoj ruci, sa odlu~nim zahtjevom da mi predsjednik da rije~ da govorim ustav{i sa svojeg mjesta. Predsjednik, stari i oprobani junak i vitez, komandir Narodne vojske Be}o Vlahovi} na{ao se zbuwen i nije se mogao sna}i, pa se okrenuo put vlade. Uzbu|ewe i interesovawe je bilo veliko u cijeloj skup{tinskoj dvorani, u o~ekivawu {to }e se sada dogoditi. Na moj sve ja~i i odlu~niji zahtjev, okrenuv{i se put diplomatske loè, ustao je ministar unutra{wih djela Marko \ukanovi}, pri{ao predsjedni~kom stolu i rekao mu (predsjedniku) da
481
me uvede u spisak poslanika i prozove, {to je ovaj odmah i u~inio, sa rije~ima upu}enim meni: Evo, uveli smo te, pa donesi punomo}je. Ja sam sa vrha skup{tinske sale, du` skup{tinskih, odnosno poslani~kih redova, pri{ao i predao punomo}je, koje je vidno odudaralo od ostalih, napisano na prostom zelenom papiru, i tako formalno u{ao u red novoizabranih nar. poslanika i Nar. skup{tine (ovakav miran ishod stvari pripisivao sam prisustvu stranih diplomata). Ovim sam bez te{kih posqedica koje sam o~ekivao i na koje sam bio spreman, udovoqio èqi svojih bira~a i na{e politi~ke organizacije u lipovskoj kapetaniji, koja se pokazala i koja je smatrana jednom izme|u najborbenijih u Crnoj Gori, i datoj rije~i i obe}awu poslije izbora da }u to u~initi po cijenu bilo kakvih posqedica, i tako u{ao u Skup{tinu i bez kowa kao biv. narodni poslanik iz Narodnog kluba, kako se to onda u diskreciji govorilo i tim probio led i razbio famu od na{ih protivnika narodu da nijedan od nas biv{ih poslanika iz 1907. g. kluba{a nikad vi{e ne}e u}i u Skup{tinu. To je prihva}eno sa op{tim simpatijama i pritajenim odu{evqewem u gra|anstvu, jer se nije uzimala u obzir li~nost, ve} princip gra|anske slobode i udovoqewa slobodnoj voqi bira~a izraènoj na izborima, koju su pokazali u punom smislu tog principa bira~i lipovske kapetanije. Izbor nije bio izvr{en ni u kapetaniji bratono{koj, gdje je bio glasan u~iteq Jak{a Popovi}, o kojem sam ranije govorio, ali je (izbor) bio naro~ito osuje}en od strane jednog dijela bira~kog odbora i plemenskog kapetana (M.P.), brata od strica Jak{e Popovi}a, neskrupuloznog izme}ara reìma Tomanovi}a, te je izvr{en ponovni izbor i Popovi} izabran i kao narodni poslanik do{ao u Narodnu skup{tinu. Za ovaj ponovni izbor u kapetaniji bratono{koj bili smo se angaòvali nas ~etvorica pripadnika i simpatizera Narodne stranke u tada{woj Narodnoj skup{tini preko naro~itih pisama i preporuka na pouzdane prijateqe, a na ishod je uticao i moj ulazak u Skup{tinu, kao i novoizabrani narodni poslanik Vuka{in Boòvi}, poslanik piperske kapetanije, biv{i artiqerijski kapetan redovne, zvane Stoje}e vojske, otpu{ten kao simpatizer i prijateq Narodne stranke 1907. god., vrlo aktivan i hrabar oficir, koji je poslije otpu{tawa iz vojske sa svojom vi{ebrojnom porodicom vrlo te{ko i siroma{no ìvio u predgra|u Cetiwa, u jednoj maloj ku}ici, dnevno zara|uju}i tu radi {kolovawa djece. U prvom balkanskom ratu u~estvovao je kao narodni poslanik u ~eti Narodne vojske kao vojnik u Piperskom bataqonu, me|u svojim bira~ima, a u drugom balkanskom ratu sa Bugarskom bio je reaktiviran i postavqen za komandanta bataqona. Wegov brat, komandir Stoje}e voj-
482
Jovan B. Marku{
ske Ma{an, biv{i komandant crnogorske vojne ekspedicije u me|unarodnu vojsku na Kritu, jedan vrlo inteligentan, sa dosta kulture i ugla|enosti oficir, biv{i upraviteq grada Cetiwa, docnije komandant u balkanskom ratu sa Turskom jednog sektora i oslobodilac Pqevaqa, brigadir i komandant divizije u Prvom svjetskom ratu, docnije ministar vojni u vladi divizijara Janka Vukoti}a, narodni virilni poslanik u Skup{tini iz 1913. god., serdar i komandant Skadra ispred kapitulacije crnogorske vojske, bio je tako|e otpu{ten iz slu`be 1907. god. kao simpatizer i prijateq Narodne stranke i zvanog kluba{kog pokreta, i tako je te{ko i oskudno ìvio da je jedva moga imati i najva`nije ìvotne potrebe, ali ipak bilo mu je mnogo stalo do svog ugleda i ponosa, te je izgledao svagda prividno raspoloèn i veseo, manifestuju}i to {alom i dosjetkama, te kad bi bila rije~ o potrebama dnevne potro{we, govorio je: Meni je bar lako: za duvan mnogo ne tro{im, po{to svako jutro imam prilike, kad iza|em na ulicu, kad nai|u oni nosioci vlasti pu{e}i, nahvatam se dima i mirisa sa wihovih cigareta, i to mi je dovoqno. Jednom prilikom na{ao se pred jednom kafanom u glavnoj ulici sa svojim zetom Dragom Radovi}em, biv. plemenskim kapetanom i narodnim poslanikom, i dok su sjedili nai{la je èna Marka \ukanovi}a, rasko{no obu~ena, uzdignute glave prkosno i ponosito, idu}i tako da je Dragu to palo u o~i, pa kako je nije poznavao zapitao je Ma{ana da mu kaè ko je i ~ija je. Ma{an kao da se za~udi {to je ne poznaje, pa ironi~no re~e: Ovo je, Drago, ona kojoj od svakojeg tvojega za {to glasa{ u Skup{tini na wenoj rtenici poraste po dva prsta debqine.9
Brigadir Ma{an Boòvi}

483
Narodna skup{tina je izabrala za predsjednika Jovana Plamenca koji je dobio 33 glasa a vladin kandidat Labud Gojni} 30 glasova. Prva redovna sjednica Narodne skup{tine, izabrane 1911. godine, odràna je 13. decembra. Rad skup{tine je otvorio predsjednik vlade dr Tomanovi} koji je pro~itao tekst o ostavci vlade, obrazlaù}i to izborom predsjednika skup{tine. Tekst ostavke glasi: Va{e Veli~anstvo, Milostivi Gospodaru, Ve}ina Narodne skup{tine izjavila je svoje nepovjerewe potpisanoj Vladi Va{eg Veli~anstva, izabrav{i sebi za predsjednika wenog protivkandidata. Da Vlada Va{eg Veli~anstva moè s uspjehom raditi, ona mora imati oslonac u ve}ini Narodnog predstavni{tva, a kako tog oslonca nema najvi{i interesi dràvni od we zahtijevaju, da ona odstupi. Zato osje}amo svoju du`nost, da zamolimo Va{e Veli~anstvo, da blagoizvoli otpustiti nas u milosti, kojom ste nas blagoizvolili odlikovati Svojim Visokim Povjerewem.10 Kraq Nikola je na ostavku vlade odgovorio pismom koje je predsjednik vlade u ostavci pro~itao narodnim poslanicima. Kraq Nikola nije uvaìo razloge predsjednika Ministarskog savjeta pa prema tome ni ostavku. îtawe kraqevog pisma Skup{tina je pozdravila burnim aplauzom. Predsjednik vlade, a i ostali ministri intimno su bili nezadovoqni Jovanom Plamencom, izabranim predsjednikom Narodne skup{tine koji je, kao ministar unutra{wih poslova, u prili~noj mjeri kompromitovao Crnu Goru slawem Stanka Markovi}a u Solun, odnosno u Volos, sa ~ijom se misijom povezuje i ubistvo emigranta Nikole Mitrovi}a, ali kraqev stav za wih je bio svetiwa. Predsjednik Tomanovi} je izjavio da kraqevska vlada smatra za svoju patriotsku i ustavnu du`nost da odustane od svoje ostavke, {to je Skup{tina sa odobravawem prihvatila. Tako je vlada ostala u starom sastavu: predsjednik Lazar Tomanovi}, ministar unutra{wih djela Marko \ukanovi}, ministar vojni brigadir Janko Vukoti}, ministar pravde i zastupnik Ministarstva prosvjete i crkvenih poslova Milo Doì}, ministar finansija i gra|evina Filip Jergovi}, ministar inostranih djela Du{an Gregovi}. U pojedinim kapetanijama ponovqeni su izbori odlukom nadle`nih skup{tinskih tijela. U Kapetaniji qe{anskoj izbori su odràni 31. decembra. Za poslanika je izabran Tomo Kaì}, sve{tenik, a glasawe je sprovedeno u potpunom redu.
484
Jovan B. Marku{
Istog dana izbori su odràni u Kapetaniji bratonoì}koj. Na izbore je iza{lo 583 bira~a od kojih je 418 glasalo Jak{u Popovi}a, u~iteqa, koji nije bio vladin kandidat nego optuìvan za pristalicu programa Narodne stranke kluba{a, {to je u stvari i bio. Kapetan bratonoì}ke kapetanije, Pavle Ili}, kao {to je to ~inio i prilikom izbora u septembru, nastojao je da onemogu}i izbor Popovi}a, ali u tome, kao {to to pokazuju izborni rezultati, na wegovu veliku àlost, nije uspio. Kapetan Ili} se nije mogao pomiriti sa izborom Jak{e Popovi}a, pa je sjutradan po izborima o svom velikom neraspoloèwu obavijestio ministra unutra{wih djela. Ili} pi{e ministru da je i Narodnoj skup{tini izjavio nezadovoqstvo da Jak{a Popovi} bude poslanik podru~ne mu kapetanije. On je iznio i razloge koji, po wegovom mi{qewu ne daju zakonska prava Popovi}u da bude poslanik, a najteì po wemu je {to je u kola{inskom procesu 1909. godine bio osumwi~en zbog veleizdaje, mada nije osu|en. U àlbi Ili} kaè i ovo: Te i sa ovim izjavqujem nezadovoqstvo da Popovi} bude narodni poslanik kao i to da }u se drugijem na~inom prijaviti gospodinu ministru kao i Kraqu Gospodaru ako se dozvoli Popovi}u da bude narodni poslanik. Kapetan Ili}, a i ve}ina ~lanova Bira~kog odbora, poku{ali su da Popovi}u ne izdaju punomo}je da je izabran za narodnog poslanika, ali je ono izdato na upozorewe vladinog izaslanika anketne komisije, a o pravu na poslani~ki mandat rekao je izaslanik raspravqa}e Narodna skup{tina, jedino nadle`na za to pitawe. Pregledom izbornog materijala, ispitivawem kako je tekao izbor kao i predizborne kampawe. Anketna komisija je na{la da su nepravilnosti prouzrokovale mjesne policijske vlasti koje su bez obzira na Zakon o izborima ~inile sve mogu}e da Jak{a Popovi} kao kandidat za narodnog poslanika iz jedne grupe politi~ke sa drugim nazorima, koji ne odgovaraju na{im savremenim prilikama ne do|e za narodnog poslanika. Ovdje je Popovi} osumwi~en da se opredijelio za program Narodne stranke, koja je bila zabrawena. U deset ta~aka izvje{taja pobrojane su sve nepravilnosti koje su kapetan Bratonoì}ke kapetanije Ili} i predsjednik Bira~kog odbora Pavi} Lazovi} u~inili u svim op{tinama pomenute kapetanije, te istog dana kako je to zakonom predvi|eno, nijesu bili izabrani ~lanovi Bira~kog odbora i gotovo nijedan ~lan nije bio izabran ve}inom glasova, nego je biran na prijedlog kapetana Ili}a. êtiri dana pred izbore kapetan Ili} donosi rje{ewe da se Jak{a Popovi} ka`wava sa osam dana zatvora zbog nekih rije~i tako, re~eni ne bi mogao prisustvovati na dan izbora i time uticati na Jak{ine bira~e
485
da ne mogu glasati Jak{u po{to je u zatvoru. Ovakav stav kapetana Ili}a suprotan je ~lanu 4. Zakona o izboru narodnih poslanika. Daqe, kapetan Ili} je na dan izbora donio rje{ewe da na dan izbora Bira~ki odbor ne smije imena bira~a Jak{e Popovi}a zavoditi u bira~ki spisak, niti on smije biti biran za narodnog poslanika. Na po~etku glasawa kapetan je ulazio u bira~ku prostoriju i naredio Bira~kom odboru, izuzev: Boìne Dedi}a, Radovana To{kovi}a, Novice Jankovi}a i Raka M. Sekulovi}a, zajedno sa isqednim spisima anketne komisije predadu sudu na su|ewe, - da se ubudu}e ovakva zakonska prekora~ewa ne bi ~inila, niti se ometao pravilan tok izbora. Poslije pro~itanog izvje{taja anketne komisije jedino je Savo Vuleti} ukratko govorio o izvje{taju. On je napomenuo da se Skup{tina u svoje vrijeme jako ogrije{ila {to nije izbor Jak{e Popovi}a osnaìla i da je prisutan ministar unutra{wih djela upitao bi ga: Kako moè toga gospodina kapetana i daqe gledati kao plemenskog starje{inu i ho}emo li mi i daqe trpjeti takve bruke u na{oj zemqi, kakve je taj kapetan u~inio. Qudi bo`ji, da taj kapetan ima zlatnu krunu, ja mislim da bi ga trebalo trsiti jer to nije wemu prvina da takve {kandale ~ini. Predsjednik Skup{tine upitao je poslanike da li se prima pro~itani izvje{taj, koji su oni jednoglasno primili. Po{to je uskoro Skup{tina zavr{ila ovu sesije zasjedawe, nemamo podataka da li su kapetan Ili} i predsjednik Odbora sa jednim brojem ~lanova uzeti na odgovornost. Na ponovnim izborima u kapetaniji bratonoì}koj 31.12. 1911. apsolutnom ve}inom izabran je za narodnog poslanika Jak{a Popovi}. Na trinaestoj sjednici Narodne skup{tine, a to je bila i posqedwa sjednica ove skup{tine, Jak{a Popovi} postavio je pitawe verifikovawa svoga mandata, kao i mandata popa Toma Kaì}a izabranog u qe{anskoj kapetaniji. On je skrenuo pa`wu narodnim poslanicima i Predsjedni{tvu Skup{tine da }e wihovi mandati ostati neosnaèni i neverifikovani, a po zakonu oni moraju biti verifikovani u istoj sesiji, po{to su on i Kaì} predali uredna i ispravna punomo}ja, a Skup{tina neka rije{i da li da se osnaè ili poni{te. Labud Gojni} je prihvatio prigovor Jak{e Popovi}a i izjavio da se sjednice Narodne skup{tine nijesu smjele zakqu~iti prije no {to se verifikuju ova dva mandata, pa je zatraìo da se to ve} odmah u~ini, kako dvije kapetanije ne bi bile li{ene svojih prava. Wegovom prijedlogu suprotstavio se Jovan Plamenac jer, navodno, pitawe nije pro{lo kroz zakonom predvi|enu proceduru, po{to Odboru za verifikaciju nisu dostavqena punomo}ja ova dva poslanika. Oko ovog pitawa i tuma~ewa
486
Jovan B. Marku{
zakonitih odredaba do{lo je do o{tre rasprave izme|u Labuda Gojni}a istaknutog pravnika, i Jovana Plamenca. U raspravi od poslanika u~estvovao je jo{ Savo Vuleti} koji je, izme|u ostalog, izjavio da ga jako ~udi {to je kraqevska vlada brzo iza{la sa prijedlogom da se ba{ danas zakqu~e sjednice Narodne skup{tine. To je {tetno po dràvne poslove i po na{ narod. Poslanici Narodne skup{tine na dan zakqu~ewa su bili: Andrija Jovi}evi}, Aleksa ûki}, Asan Andri}, Bo{ko Vujo{evi}, Blaò Bo{kovi}, Bogdan Perunovi}, Be}o Vlahovi}, Blaò An|eli}, Veli{a Lazovi}, Vuka{in Boòvi}, Vuko Krivokapi}, Du{an Vukoti}, Du{an Gregovi}, Dervi{ Omerba{i}, \uro Vu~ini}, @ivko Dragovi}, Zarija Vukovi}, Ivo \urovi}, Janko Mili}, Jovan Plamenac, Jakov Vreteni~i}, Jovo Golijanin, Jovan Memedovi}, Joko Kalu|erovi}, Joko Gojni}, Janko To{kovi}, Jusuf Ruselbegovi}, Lazar Tomanovi}, Labud Gojni}, Luka Ivovi}, Marko \ukanovi}, Muterza Kara|uzovi}, Marko Trbje{anin, Milo Doì}, Mitrofan Ban, Milosav Bojovi}, Milisav [akovi}, Mileta Popovi}, Mileta Garan~i}, Mihailo Jeli}, Miwo Karaxi}, Mitar Kilibarda, Nedo Mihailovi}, Nikola Bulatovi}, Nikola [padijer, Novica Nikoli}, Pavle Vujisi}, Petar Vojvodi}, Petar Ramovi}, Petar Dobrecovi}, Pero Jovanovi}, Rade Radovi}, Radule Stamatovi}, Risto Ra{ovi}, Risto Jokanovi}, Sava Dragovi}, Savo Vuleti}, Savo Bo{kovi}, Simo Pejovi}, Stevo Prorokovi}, Spasoje Kankara{, Todor Bulaji}, Todor Leki}, Filip Jergovi}, [}epo Martinovi}, [ako Rai~evi}, Peko Filipovi}. Ovo su bili poslanici Skup{tine na dan zakqu~ewa sjednice 5.1.1912. Nijesu bili verifikovani mandati Jak{e Popovi}a i Toma Kaì}a.11 Povodom prvih izbora u Kraqevini Crnoj Gori, a tre}ih od dono{ewa Ustava 1905. godine, dr Nikola [kerovi} zakqu~uje sqede}e: Vrijedi zabiqeìti da je, i pored toga pritiska organa vlasti, 1911. izabrano nekoliko narodnih poslanika koji su vi{e ili mawe otvoreno simpatisali Narodnoj stranci. Me|u wima je bio i jedan potpisnik Programa Narodne stranke borbeni Janko To{kovi}, raniji poslanik lipovske kapetanije. To su bili mahom u~iteqi, sve{tenici, i sredwo{kolski intelektualci, koji su kao {kolovani qudi uìvali povjerewe naroda. Me|u te su spadali: Janko To{kovi}, Jak{a Popovi}, Mileta Popovi}, u~iteqi, Vuka{in Boòvi}, otpu{teni oficir, Petar Vojvodi}, ekonom, i jo{ nekoliko u~iteqa, sve{tenika i seqaka, koji su svoje simpatije prema Narodnoj stranci blaè isticali. Ukupno tih prijateqa narodne stranke bilo je 10-12. Oni u Skup{tini, sva__________________ 11 St.b.191, str. 502-508
487
kako, nijesu nastupali kao posebna grupa. Bilo je to isuvi{e rano i opasno poslije tolikih progona i procesa Narodne stranke. Izbor ovih opozicionera, uprkos akcije policijskih i vojnih organa vlasti, koji su u kapetanijama lipovskoj, bratono{koj i qe{anskoj onemogu}ili zavr{etak izbora, dokazuje, da je narod neopozivo i uprkos nasiqima ostao uz tako nemilosrdno progowenu Narodnu stranku.12 Po zavr{enim izborima 1911. godine vlada Tomanovi}a nastavila je rad sa sa skup{tinom koju formalno nijesu sa~iwavale stranke i klubovi poslanika. Ve} prvih dana skup{tinskog rada osjetila se podvojenost dvije grupe u vladinoj prava{koj stranci. Kao {to smo vidjeli, ta podvojenost se ispoqila prilikom izbora predsjednika Narodne skup{tine. Prva grupa, pristalice Lazara Miju{kovi}a, preko kojih je kraq uvodio po potrebi neku privatnu skup{tinsku opoziciju, bila je blià predsjedniku vlade Tomanovi}u. Druga grupa, poznata kao prava{ka desnica, bila je okupqena oko brigadira Mitra Martinovi}a koji je bio poznat kao ~ovjek ~vrste ruke i bezrezervno odan kraqu, sa kojim je bio u bliskim ro|a~kim odnosima preko kraqeve majke Stane koja je rodom bila od Martinovi}a. Zna~ajni istorijski doga|aji koji }e zahvatiti cio Balkan, a s wim i Crnu Goru, osujetili su rad vlade na ekonomskom i kulturnom preporodu koji je planirala. U o~ekivawu krupnih doga|aja, kraq Nikola je po~eo da popu{ta u odnosima sa Narodnom strankom, teè}i da je pridobije za zajedni~ku saradwu na okupqawu svih narodnih snaga za predstoje}i rat protiv Turske. Tu saradwu je Narodna stranka prihvatila, jer pred patriotskim obavezama prestajali su svi strana~ki interesi i zaboravqao teror iz bliske pro{losti. Kada se rad na stvarawu balkanskog saveza hri{}anskih dràva protiv Turske bliìo kraju, kraq Nikola je 19. juna 1912. prihvatio ostavku vlade dr Tomanovi}a u kojoj su bili i dva predstavnika grupe Miju{kovi}a. Za predsjednika novog Ministarskog savjeta, ministra vojnog i zastupnika ministra inostranih djela, kraq imenuje brigadira Mitra Martinovi}a, {efa vojne ku}e. Vlada Mitra Martinovi}a je bila, u stvari, ratna vlada. Krajem juna zakqu~ena je Vojna konvencija sa Gr~kom, a 14. septembra 1912. godine sa Srbijom, ~ime je stvoren Balkanski savez za borbu protiv Turske, a Crna Gora se obavezala da prva otpo~ne rat. Kraq Nikola i Martinovi}eva vlada objavile su Turskoj rat deset dana prije ostalih saveznika. Crna Gora je otpo~ela vojne operacije 24. septembra 1912. Kraq Nikola se obratio 26. septembra proklamacijom kojom je saop{tio razloge i ciqeve Prvog Balkanskog rata. U proklamaciji kraqa Nikole kaè se sqede}e:
488
Jovan B. Marku{

ZLOÎNI NAD NARODOM I SVE[TENSTVOM NA KOSOVU I METOHIJI 1912.
489
Strana {tampa o masakru nad srpskim narodom
Zlo~in nad sve{tenikom
Sredwovjekovni metod izvr{ewa i pokazivawa zlo~ina na Kosmetu
Opijelo nad odsje~enom glavom Jose Radina u Pe}i
(Fotografije iz kwige Oslobo|ewe, nezavisnost i ujediwewe Srbije i Crne Gore, Beograd, 1999, str. 49-50)
490
Jovan B. Marku{
Crnogorci, Tu`ni vapaj koji dopire iz Stare Srbije od tamo{we na{e potla~ene bra}e, ne moè se daqe podnositi. Onamo nemilosno koqu ne samo qude, nego ène i nejaku djecu srpsku. Gladno, jadno i plijeweno srpsko se robqe potuca po gorama i oko gari{ta svojih domova, klikuju}i vas da ga za{tite i izbavite. Du`nost i qubav roda nalaù vam da pohitate bra}i u pomo}. Znam da biste vi to i dosad u~inili sa ure|enom vam odva`no{}u da me nijeste slu{ali i i{~ekivali ishod mojih miroqubivih napora za za{titu mu~enika ispreko granice. Moje nade da }e se na}i na~in da se bez prolivawa krvi Srbi u Turskoj oslobode muka, ne ostvari{e se, te sad, koliko god je mojem srcu te{ko naru{iti ti{inu evropskog mira, ne ostaje mi do latiti se sabqe one sabqe koju su va{i o~evi neustra{ivo sqedovali na Vu~ijem dolu, Nik{i}u, Baru i Ulciwu. Crnogorci, Uz nas je pravda, a kocka je ba~ena, pa {ta bog da i sre}a juna~ka. Za mnom, junaci, da ruku pruìmo bra}i u nevoqi, kao i vite{koj Malesiji koja se evo dvije godine lavovski bori za svoje pravo, slobodu i sjediwewe sa Crnom Gorom. Nijesmo sami. S nama je bog, s nama su balkanske hri{}anske kraqevine, sa kojima smo udruèni u zajednicu, za kojom sam vazda ~eznuo i koji su sve od navale azijatskog osvaja~a èqno o~ekivali toliki pasovi balkanskih naroda. Imam tvrdu nadu u mi{ice, red i poslu{nost sinova mojih starih vojnika da im ni{ta ne}e biti nemogu}e, no da }e sad viso~ije nego ikad uzdignuti ugled drage domovine i proslavqeno crnogorsko oru`je novim sjajem obasjati. Smjelost uhvatiti se u ko{tac sa jednom veliko carevinom, ali to ba{ prili~i mojem vitezu, mojem Crnogorcu, utoliko prije, {to mu je najmilije uloìti se za bra}u. Prati}e nas simpatije svega obrazovanog svijeta, svega na{ega srpskoga roda i ostalog Slovenstva, a vite{ke ruke sa ma~evima pruàju nam kraqevi Srbije, Bugarske i Gr~ke, ~iji su narodi u svome svetome preduze}u s nama zbratimqeni. Mi tu carevinu ne zati~emo iz obijesti, ve} iz najplemenitijih pobuda, da sprije~imo kona~no uni{tewe svoje prekograni~ne bra}e. Crnogorci! Va{im mu{kim krokom pohitajte onamo gdje se strada, gdje se mu~i, gdje se pla~e. Neka povezana bra}a Starosrbijanci ~as prije ugledaju va{e slavne barjake; neka reknu: Evo bra}e, evo osvetnika
491
ispod Lov}ena, Koma i Durmitora; evo sinova Crne Gore, gdje dolije}u u na{ zagrqaj, i sad nijesmo vi{e mi ni siraci ni robovi! Tamo }emo se sresti sa na{om dragom bra}om iz Srbije, koju predvodi wen vite{ki kraq, moj qubqeni zet, da se s wime èqno zagrlimo, zajedno nose}i potla~enima slobodu. Neka se blagoslovom bo`jim i sv. Petra Cetiwskog i svih na{ih svetaca ostvare snovi iz rane moje mladosti, kad sam pjesmom nagovje{tavao ovaj znameniti dan i zagrijevao srpske grudi da oruàni moramo po} onamo, namo, za brda ona! @ivjeli Crnogorci! @ivio Balkanski savez!13 Broj~ano mala (oko 33.000 qudi) i slabo naoruàna vojska sa veoma malim finansijskim sredstvima, zahvaquju}i svom moralu i umje{nosti ostvarila je veliki uspjeh. Crnogorska vojska je u toku septembra i oktobra vodila uspje{ne borbe sa Turcima u Sanxaku, Metohiji i u pravcu Tuzi. Srbijanska vojska je u~estvovala sa 400.000 vojnika i po~etkom oktobra oslobodila Kumanovo a potom i Skopqe nastavqaju}i napredovawe dolinom Vardara. Glavne snage crnogorske vojske spremale su se za napad na Skadar. Ali je do{lo 12.000 turskih vojnika i tako ga utvrdilo da se samo mogao napasti uz ogromne qudske `rtve. Koliko je va`nosti pridavano oslobo|ewu Skadra dovoqno govori ~iwenica da je Crna Gora na tom pravcu uputila oko dvije tre}ine svojih trupa. Pored toga, va`nost se ogleda i u li~nostima komandanata odreda. Za komandanta Zetskog odreda odre|en je bio prestolonasqednik Danilo, a za komandanta Ju`nog odreda brigadir Mitar Martinovi}, koji je istovremeno bio: predsjednik vlade, ministar vojni i ministar inostranih poslova. Pored ekonomskih razloga koji su rukovodili kraqa da oslobodi Skadar sa bogatom okolinom, on je svoje aspiracije na Skadar i sjevernu Albaniju zasnivao na istorijskom pravu. Kraq Nikola je bio jedan od najzna~ajnijih nosilaca svesrpske ideje svoga vremena i za wega je Skadar kao nekada{wa prestonica Zetske kraqevine imao posebnu va`nost. To je odgovaralo tradiciji prvog srpskog kraqevstva u Zeti, na kojoj je zasnovano progla{ewe Crne Gore za kraqevinu. Prema Skadru kao glavnom ciqu operacija crnogorske vojske bile su koncentrisane dvije tre}ine vojske a ostatak prema Pqevqima, Bijelom Poqu, Beranama, Plavu i Metohiji. Opsada Skadra, u kojoj je u~estvovalo staro i mlado sa zadivquju}im
492
Jovan B. Marku{
Brigadir Mitar Martinovi} predsjednik vlade i komandant Primorskog odreda pod Skadrom 1912. u Prvom balkanskom ratu
borbenim moralom, donosila je velike gubitke crnogorskoj vojsci. @ele}i da odrì borbeni moral svoje vojske kraq Nikola, koji je imao nesvakida{wi talenat da svojim govorima ulije vjeru u pobjedu, uputio je poslanicu vojsci 24.12.1912. povodom Boì}a, u kojoj kaè: Hrabri moji vojnici! Du` cijele ove burne i pune uzbu|ewa jeseni pod vedrim mi nebom stojite, moji vitezovi, sa oru`jem u ruci da oslobo|avate {to nijeste oslobodili, da osvajate {to osvojili nijeste, da domovinu pro{irite donde dok pravo imate pro{iriti je. Sve ste to vr{ili i vr{ite s voqom i sa pregnu}em vama uro|enim. Ni ~esti bojevi, ni ~esti pohodi, ni zlo vrijeme, ni trud ni muke va{u ~eli~nu voqu ne oslabi{e. Po{to vite{ka ruka drage nam bra}e iz Srbije podèè najsjajnijim plamenom pla~u}e kandilo svetoga hrama Gra~anice na Kosovu, po{to vi velikoqepno osvijetliste Visoke De~ane i svetu Patrijar{iju za nastupaju}e Hristovo ro`destvo, vi ste mi isto ~ili danas kao i ono jutro kad neustra{ivo prvi zavrgoste borbu sa turskom carevinom. Ja se ponosim s vama, vitezovi moji, jer sam opojen vjerom da ste kadri biti jo{ veli~anstveniji u mogu}im isku{ewima takne li se ko va{ih prava i ospori li nam sjesti na ogwi{ta va{ih djedova i mojih pred{astvenika Nemawi}a, Grebqanovi}a, Brankovi}a, Bal{i}a i Crnojevi}a. Sjesti na wihov prijeklad, okupiti se oko wiho-
493
vih grobova to je i na{a du`nost i na{e nesporno pravo. Za to izginuti bilo bi nam slatko. A doìvi li se to bez iznenadnih `rtava, zahvali}emo bogu, pa }emo drugi Boì} po milosti wegovoj slaviti u miru i ti{ini u svojim domovima, me|u svojim porodicama, svije}ama u ruci umjesto smrtonosnog oru`ja koje danas drìmo. Sretno nam bilo Badwe ve~e vladike Danila, Crnogorci moji! Sretno nam bilo i ovo Ro`destvo Hristovo koje pod {atorom slavite! Sretni nam srpski badwaci koje ovu godinu pod vedrim nebom nalaète! Kwaz prestolonasqednik i wegova bra}a, Mirko i Petar, izru~i}e vam moj srda~an pozdrav i moj o~inski blagoslov, a ja i neja~ va{a slavi}emo ovamo Boì} sa milom pomi{qu na vas i èqom da se ovaj krvavi rat {to prije svr{i i da nam najsvjeìje i najqep{e lovorove otud donesete.14 Potu~ena u borbama od balkanskih saveznika, turska vojska se stalno povla~ila u pravcu Carigrada. Najzad je zatraìla primirje, nadaju}i se da }e uz pomo} svojih za{titnika, naro~ito Austrougarske, uspjeti da dobije lak{e uslove mira. Balkanske dràve su pristale na primirje i u Londonu su otpo~eli pregovori za zakqu~ewe mira. Austrougarska se nije nadala ovakvom razvoju doga|aja, jer je ra~unala da }e Turska iza}i kao pobjednik i preko toga ostvariti svoje strategijske planove na putu za istok. Ono {to Austrougarska nikako nije htjela dopustiti bilo je da Crna Gora zauzme Skadar a Srbija dobije izlaz na more. Zauzimawu Skadra, Austrougarska se suprotstavila postavqaju}i vojsku na granici prema Crnoj Gori. Crnogorska vojska je i daqe dràla Skadar u opsadi. Ali, austrougarski pritisak na kraqa Nikolu i Martinovi}evu vladu bio je teì od turskog otpora u Skadru. Zbog toga je Skadar morao biti {to prije osvojen i time da se dovede Austrougarska pred svr{en ~in. Kraq je uputio poziv srbijanskoj Vrhovnoj komandi da pomognu Crnogorcima u borbi za Skadar. Ubrzo je Srbija uputila oko 20.000 vojnika kao pomo} crnogorskim trupama.15 Pomo} je naro~ito bila efikasna u artiqeriji koja je nedostajala crnogorskoj vojsci. Kratko vrijeme iza toga, komandant Skadra predao je grad crnogorskoj vojsci. Austrougarska je ultimativno zahtijevala od kraqa Nikole da Crnogorci napuste Skadar, prijete}i ratom ako tako ne postupi. I na Srbiju je vr{en pritisak
__________________ 14 Glas Crnogorca, br. 58, 29.12.1912. 15 Jago{ Jovanovi}, Istorija Crne Gore, Podgorica 1995, str.388
494
Jovan B. Marku{
od Austrougarske i od Rusije i usqed toga su wene trupe morale da napuste poloàje oko Skadra koje su do{le u pomo} crnogorskoj vojsci. Velike sile ostavile su Austrougarskoj odrije{ene ruke da primora Crnu Goru na popu{tawe. Takva odluka je donijeta i na ambasadorskoj konferenciji u Londonu. Kraq Nikola je po~eo da se koleba shvataju}i ozbiqnost austrougarske prijetwe i stav velikih sila. Pod ovakvim pritiskom sa raznih strana kraq Nikola je odlu~io da, uprkos neslagawu Krunskog savjeta i Martinovi}eve vlade napusti Skadar. Sjutradan su me|unarodne trupe u{le u Skadar, ~ime su zavr{ene posledwe vojni~ke operacije Prvog Balkanskog rata. Prema ocjeni istori~ara, koji su se bavili detaqno ovim doga|ajima iz Prvog Balkanskog rata, odluka kraqa Nikole da napusti Skadar bila je opravdana, jer u konkretnoj situaciji nije mogao druk~ije postupiti a da ne dovede u opasnost nezavisnost Crne Gore.16 Poslije Prvog balkanskog rata Crna Gora je pro{irena gradovima Berane, Bijelo Poqe, Pqevqa, Roàje, Plav, Gusiwe, Pe}, De~ani, \akovica i Istok. Teritorija Crne Gore je uve}ana za preko 5.000 km2, {to je bilo vi{e od polovine postoje}e teritorije koja je 1910. godine iznosila 9.475 km2. Ono {to je posebno ekonomski zna~ilo za siroma{nu Crnu Goru bilo je osloba|awe plodne oblasti Metohije kao budu}e ìtnice.17 Ukazom kraqa Nikole sazvana je 25. aprila 1913. Narodna skup{tina u vanredni saziv. Na sjednici Skup{tine kraq se obratio narodnim poslanicima slede}im rije~ima: Gospodo poslanici! Pozvah vas na savjetovawe radi mu~nog stawa, u kojem smo se potowih dana nalazili. Jo{ dok se ne bijaste sakupili, pod iznenadnim pritiskom velike opasnosti za zemqu, a na prekliwawe prijateqa, donio sam u ciqu spasewa odluku za koju primam odgovornost pred bogom i istorijom.
Veseqe pred Dvorom kraqa Nikole povodom oslobo|ewa Skadra 1913.
__________________ 16 Novica Rako~evi}, Politi~ki odnosi Crne Gore i Srbije 1903-1918, Cetiwe 1981, str.175 17 Metoh na gr~kom jeziku ozna~ava manastirsku zemqu a Metohija je ustvari skup manastirskih imawa. Danas se u zvani~noj korespondenciji od Albanaca i wihovih za{titnika namjerno skra}uje istorijski naziv Kosovo i Metohija samo na Kosovo, jer sam naziv Metohija pokazuje da se radi o imovini Srpske pravoslavne crkve.
495
Crnogorski i srbijanski oficiri u oslobo|enoj \akovici 1912.
Pqevqa s po~etka 20. vijeka
Bijelo Poqe s po~etka 20. vijeka
496
Jovan B. Marku{
Skupqeni nakon te{kih, ali slavnih dana, radosno vas pozdravqam i zagrqam i uz vas moj cijeli hrabri narod. Rekoh te{kih dana; jest te{kih, kroz koje se moja zemqa jako napatila, istro{ila, okrvavila i suzama okupala, ali se i proslavila. Kako smo poveli ovo stra{no kolo, svi znate, a milo mi je da vi ga ukratko objasnim. Iza te{kog i duga~kog rata od 1876, 1877. i 1878. godine dado{e se na Berlinskom kongresu nepravilne granice, po kojima se zbivahu neprekidni sukobi i nemiri. Turci ne samo {to su proizvoqno posjeli âkor, Jezerski vrh i Poqa kola{inska, na{a zemqi{ta, nego su neprestane sukobe na tim granicama sa mojim podanicima izvodili. Razuzdani Arbanasi tukli su moje mirne ìteqe u samim wihovim selima, wihovo ìvo zatvarali u ku}e, pleme Veliku skoro raselili, u Zeti pro{loga qeta posjekli petnaest Ze}ana, a u Poqima isto toliko Poqana. A {to me je najvi{e boqelo, to je bilo stradawe na{e prekograni~ne bra}e koja postepeno, ali stalno liwahu sa lica zemqe, gowena nasiqem i kona~nim istrebqewem. Pa da i nije bilo svega malo prije pomenutog, radi wih samih morao sam izvu}i ma~ iz korica. Protesti moje vlade kod turske bili su uzaludni. U po~etku pro{log avgusta moja se vlada obratila velikim silama da posreduje da se red vaspostavi na granicama koje je sama Evropa zasjekla me|u Turskom i Crnom Gorom i da se olak{a sudba prekograni~ne bra}e. Vlada je u svom protestu naglasila velikim silama da }e sama traìti zadovoqewe, ako se one oglu{e o na{ pravedni zahtjev. [est nedjeqa o~ekivah intervenciju Evrope. Zaludu je o~ekivah, angaòvan da }u je sam traìti, morao sam sqedovati svojoj izjavi. Stupih u pregovore sa bratskom Srbijom, Bugarskom i Gr~kom. Saop{tio sam im moju odluku da Turskoj rat objavim, kao ~etiri sre}na brata iz sre}ne ku}e krenusmo na sre}ne puteve i carstvo tursko u Evropi razorismo. Pravda boìja, pregnu}e i smjelost na{ih ujediwenih snaga krunisana i Crna Gora, na{a otaxbina, prva otpo~e rat za oslobo|ewe a potowi bedem turske carevine u Evropi sru{i zauze}em grada Skadra. I ispuni se onaj moj zavje{taj: ~iji Skadar, toga i Cetiwe. Tako i bi, no na àlost, za kratko vrijeme. Velike sile izmijeni{e svoju odluku u ciqu odràwa neutralnosti i naglasi{e mi bez ikakva prava da usred rata neprijateqstva prekinem, da opsadu Skadra napustim. Na{ svagda{wi pokroviteq, car ruski, prvo savjetima, zatim strogim prijetwama zahtijeva{e da se odluci Evrope pokorimo. Po-
497
kraj sve sinovqe privrènosti, ja se ne mogah odazvati wegovoj viso~aj{oj voqi, jer mi se zahtjev sila u~inio vapiju}im grijehom i nepravdom i opsadu Skadra produìm. Evropa, da me ugrozi zbog neposlu{nosti, posla spram na{e morske obale i gradova svoje ratne la|e i strogo zatvori Crnu Goru - ona s mora, Austrija s kopna. Toj mjeri dado{e i drugu, nagovje{tavaju}i Srbiji iste mjere strogosti, ako bratsku pomo}, koju nam je bila poslala pod Skadar, odmah ne povu~e. Na|oh se dakle sm, opkoqen s mora i sa suha i pomislih da pokraj svega toga ~ast Crne Gore zahtijeva da se Skadar uzme. Skadar, kao {to malo prije rekoh, potowi bedem turske carevine u Evropi. I uzesmo ga. Cio svijet zbog toga dade javno izraza svojoj radosti. Diplomatija sama na|e se kao pobije|ena od na{e pravedne upornosti. Ona produì svoje strogosti protivu nas, prijete}i nam zauzimawem na{eg primorja i napadom na na{ Skadar s jedne strane, a s druge dozvoli Austriji da nas moè napasti. I u toj prilici, uo~i stvarawa tih neprijateqstava, pokroviteqska Rusija, bratska Srbija, jednovjerna Gr~ka najprijateqskije prekliwahu me da Skadar napustim, da ne izloìm opasnosti opstanak moje zemqe i tekovine ovog rata. Pred o~iglednom propa{}u moje zemqe drào sam za mudro i cijelom Srpstvu spasonosno, a op{tem miru korisno, da popustim udruènoj Evropi predaju}i Skadar u wene ruke. Imao sam pred o~ima gorko iskustvo bratske Srbije. I woj je kao i nama u~iwena ista nepravda koja me je quto zaboqela, jer joj je na sli~an na~in oduzeto srpsko Primorje koje je zalila krvqu svojih vite{kih sinova. Skadar nas je stao dosta `rtava. Wegov pad, juri{i mojih vitezova na utvr|ewa Tarabo{a i Bardawolta osvijetla{e jo{ jednom oru`je crnogorsko. âst toga oru`ja visoko ostaje. S te strane du{a vam moè biti mirna i ponosna. To je oru`je uveli~alo Crnu Goru dvojno, i zemqi{tem i narodom. To je oru`je, udruèno s oru`jem bra}e iz Srbije, oslobodilo Srpstvo od Turaka, od mora do Dunava. Na{i su barjaci pobodeni na me|i Sanxaka i Bosne, u Pqevqima, Bijelom Poqu, Beranama, Plavu, Gusiwu, Roàju, Pe}i, \akovici, na dogled stonoga Prizrena. Obnovqena i uve}ana, na{a domovina poqep{ava se i bi}e sretna i bogata, a duh unutra{we sloge i qubavi u~ini}e je jakom i sposobnom za nova nacionalna preduze}a.18 Zbog neslagawa sa odlukom da napusti Skadar vlada brigadira Mitra Martinovi}a je podnijela ostavku (25.4.1913). Istog dana je
__________________ 18 Glas Crnogorca, br.19, 27.4.1913.
iza{ao ukaz kraqa Nikole da je uvaèna ostavka vlade Mitra Martinovi}a i o imenovawu nove vlade. Za predsjednika Ministarskog savjeta i ministra vojnog imenovan je brigadir Janko Vukoti}, {ef vojne ku}e koji se istakao kao komandant u Balkanskom ratu. Za ostale ministre su imenovani: unutra{wih poslova Labud Gojni}, predsjednik Velikog suda u penziji, finansija i gra|evina Risto Popovi}, ~lan Velikog suda u penziji, prosvjete i crkvenih poslova Mirko Miju{kovi}, direktor Velike dràvne gimnazije na Cetiwu, pravde Qubomir Baki}, ~lan Velikog suda i inostranih djela Petar Plamenac, biv{i otpravnik poslova u Carigradu. Qubo Baki} kao potpisnik programa Narodne stranke iz 1907. godine u vladu je u{ao po svom li~nom naho|ewu. Sjutradan po sazivawu Narodne skup{tine iza{ao je ukaz kraqa Nikole kojim saop{tava da je na osnovu predloga ministra unutra{wih djela i po saslu{awu Ministarskog savjeta rije{io da se odloè sjednice Narodne skup{tine sazvane u vanredni saziv.19 Narodna skup{tina, izabrana 1911. godine za ~etvorogodi{wi period, me|utim, vi{e se ne}e sastati.
Kraqevina Crna Gora poslije Balkanskog rata 1913.

__________________ 19 Isto
GLAVA XI
IZBORI ZA NARODNU SKUP[TINU 1913. (1914)
Izbori za Narodnu skup{tinu 1913. (1914)
bio je jedan ~lan Narodne stranke, Qubomir Baki} na mjestu ministra pravde, i jedan ~lan koga su smatrali za simpatizera stranke, Petar Plamenac na mjestu ministra inostranih djela. Pored neminovnih promjena u unutra{woj politici, jedan od prvih poslova vlade bilo je razgrani~ewe sa Srbijom i Albanijom, kao novostvorenom dràvom poslije Balkanskog rata, po èqi velikih sila. Uskoro je, po~etkom jula 1913. godine, otpo~eo Drugi balkanski rat koji je izazvala Bugarska napadom na Srbiju. Desetog jula kraq Nikola izdaje Proklamaciju Crnogorcima, kojom obavje{tava da se Crna Gora nalazi u ratu sa Bugarskom i poziva ih da ispune svoju du`nost prema Otaxbini i Srpstvu. U Proklamaciji koja je pro~itana crnogorskoj vojsci na frontu 14. jula 1913. godine, kraq Nikola, izme|u ostalog, kaè: Bratska krv lije se od Dunava do Soluna. Gomilaju se nove `rtve, kao da nam malo bija{e onih na Skadru, Kumanovu, Jawini i Jedrenu. @rtve koje prvo pado{e, kao posqedica jednog mu~kog napada, na{e su. Srpske su `rtve, `rtve bratoubila~ke ruke Bugarske. Od iste ruke prolivena je krv hrabrijeh Grka, na{ih vjernih saveznika, koji su i na kopnu i na moru toliko zaduìli Balkanski savez... I vi Crnogorci sakupqeni u De~anskom odredu, iz redova pobjedilaca sa Lima i Skadra, koji se ve} borite u dolinama Vardara, Bregalnice i Strumice rame uz rame sa svojom bra}om iz Srbije, vitezovima od Kumanova i Bitoqa u odbrani na{ih srpskih interesa, pokaìte i ovom prilikom, da ste za{titnici pravde i slobode.1 Bugarska je bila pobije|ena, a ugovor o miru je potpisan 10. avgusta 1913. godine. Istog dana nave~e vojsci je pro~itano saop{tewe brigadira Janka Vukoti}a, komandanta De~anskog odreda i predsjednika vlade, koje glasi: Na slavu sre}no vladaju}ih kraqeva i
U novoizabranoj vladi brigadira Janka Vukoti}a
502
Jovan B. Marku{
Serdar Janko Vukoti} predsjednik vlade i komandant De~anskog odreda u Drvom Balkanskom ratu
wihove vite{ke vojske, a na sre}u Srpstva mir je potpisan. Sjutra }e ve} bugarske trupe napu{tati zemqi{te.2 Ubrzo poslije zavr{enog Drugog balkanskog rata, 12. oktobra 1913, iza{ao je ukaz kraqa Nikole o raspu{tawu Narodne skup{tine izabrane 1911. godine i istovremeno su zakazani izbori za Narodnu skup{tinu, za period 1913-1917, koji su se imali odràti 29. decembra 1913. godine (po novom kalendaru 11.1.1914).3 O predizbornom raspoloèwu u Crnoj Gori, budu}i narodni poslanik dr Nikola [kerovi} je napisao sqede}e: Pobjede u oba balkanska rata, bez obzira na ogromne `rtve u krvi, znatno pove}awe dràvne teritorije i stanovni{tva, neposredno susjedstvo sa Srbijom, koje je narod smatrao za stvarno sjediwavawe stanovni{tva obiju dràva, amnestija svih politi~kih osu|enika, pridolazak novih, brojnih {kolovanih qudi imali su za posqedicu plodonosan uspon duha, ìvu stvarala~ku djelatnost na svim poqima rada u Crnoj Gori. S nestankom Turske kao da je pala te{ka vjekovna mora. Zabrinuti i poti{teni duhovi planuli su ìvotnom snagom vjere u boqu budu}nost, veselo i s voqom zakora~ili u stvarala~ku privrednu, kulturnu i politi~ku akciju. Takmi~ilo se i hitalo sa pro{irivawem postoje}ih i organizovawem novih, {ire zasnovanih privrednih, industrijskih i trgova~kih poduhvata, s izgradwom puteva, s otvarawem sredwih {ko__________________ 2 Cetiwski vjesnik, br. 66, 15. 8.1913. 3 Glas Crnogorca, br. 48, 12.10.1913.
503
la u novim i starim krajevima, s organizacijom vlasti, izradom novih zakona. To je bila nova Crna Gora, koja je uveliko vjerovala da je djelimi~no rije{eno nacionalno pitawe, da su postavqeni ~vrsti temeqi za kona~no, {iroko jugoslovensko rje{ewe nacionalnog problema. Balkanski rat i u wemu postignuti ogromni i slavni uspjesi imali su ogroman, dalekoseàn odjek u jugoslovenskom nacionalnom javnom mwewu. Postignuti u balkanskim oslobodila~kim ratovima uspjesi ulili su jugoslovenskim patriotima vjeru u pobjedu nacionalnorevolucionarne ideje, revolucionirali cijelu jugoslovensku nacionalnu omladinu. U tom op{tem zanosu, u kome je izgledalo sve lako rje{ivo, i Crnogorci su vidjeli rje{ewe ne samo svojih nacionalnih stremqewa ve} i svojih ekonomskih i drugih nevoqa.4 Poslije balkanskih ratova politi~ka situacija u Crnoj Gori se izmijenila, bar {to se ti~e izborne agitacije i mogu}nostima kandidovawa za narodnog poslanika, u odnosu na izbore 1911. godine. Crnogorska vlada brigadira Janka Vukoti}a zauzela je stav da izbori budu slobodni i da se u toku izborne aktivnosti kao i na dan izbora o~uva zakonitost. Vlasti na terenu imale su se pridràvati striktno ustavnih i zakonskih odredaba. Slobodno su se mogli kandidovati potpisnici programa Narodne stranke iz 1907. godine i wihove pristalice. Me|utim, nema arhivske gra|e na osnovu koje bi se mogla bliè sagledati situacija na terenu u vrijeme sprovo|ewa izbora, odnosno u periodu kandidovawa i agitacije, tj od kraja oktobra 1913. do izbora decembra 1913. Svoja svjedo~ewa o kandidovawu i agitaciji su ostavili u~esnici tih izbora, dr Nikola [kerovi} i Janko To{kovi}. O tome dr [kerovi} pi{e: Izbori su vr{eni javnim glasawem, koje je uvela Tomnovi}eva vlada. Policijski i vojni aparat na terenu, ostao je, s malim izuzetkom, nepromijewen i pod vladom generala Vukoti}a, jedno zbog toga {to nagla promjena nije bila mogu}a zbog nedostatka boqeg osobqa; drugo, {to se, vjerovatno, nije èqela nagla promjena; a tre}e, {to je vo|eno ra~una o li~nim i bratstveni~ko-plemenskim osjetqivostima. Kod vlade je postojala èqa da izbori budu slobodni ili, najmawe, da se potpuno o~uva zakonitost za vrijeme izbora. Me|utim, lokalni policijski organi i vojni glavari, koji su od 1907. provodili izbore i vr{ili vlast po svom naho|ewu, nijesu se mogli uzdràti da i na ovim izborima ne primijene svoje metode. Do{lo je na nekoliko mjesta do zloupotrebe vlasti: agitiralo se s imenom vladara,
__________________ 4 Nikola [kerovi}, Crna Gora na osvitu 20. vijeka, Beograd 1964, str. 591-592
504
Jovan B. Marku{
ometale se kandidature qudi okvalifikovanih kao kluba{i, mjestimi~no se uticalo od strane organa vlasti na bira~e da ne glasaju za kluba{ke robija{e, u nekim kapetanijama pozvat je, po dràvnoj potrebi, pod oru`je izvjestan broj qudi ba{ onih dana kad po Zakonu o izborima to nije smjelo da bude. Ali narod nije vodio mnogo ra~una o trzajima starih predstavnika reakcionarnih reìma. I pri izborima se manifestovala ona vedrina i smjelost akcije, kakva se ispoqavala i na drugim poqima rada. Narod je birao za narodne poslanike prete`no one qude koji su pokazivali opoziciono raspoloèwe prema reakcionarnim vladama i koje je on po toj oznaci tretirao kao kluba{e. Ni jedna politi~ka grupacija nije iza{la sa skupnim proglasom, koji bi bira~ima predo~io platformu wihove politike. U narod za izbore se i{lo pojedina~no. Kandidati su neposredno, rije~ju, izlagali svoja gledi{ta. Kritika pro{lih reìma i op{te postavke za boqi i napredniji ìvot i rad bile su op{ta tema predizborne djelatnosti, uz iskori{tavawe lokalnih, bratstveni~kih i plemenskih raspoloèwa. Naro~ito je u predizbornima razgovorima kori{}eno narodno raspoloèwe za daqu izgradwu nacionalnog jedinstva, od koga se o~ekivalo i rje{ewe ekonomskih problema Crne Gore. Neki poslani~ki kandidati slobodni od svih strana~kih obaveza i obzira prema postoje}im politi~kim grupacijama, nastupili su na izborima sa svojim li~nim {tampanim proglasima bira~ima, u kojima su izlagali svoja gledi{ta na razna politi~ka i ekonomska pitawa. Jedan poslani~ki kandidat, daju}i svoj program za osnovna pitawa spoqne i unutra{we politike, koja }e zastupati, traìo je: carinsku, vojnu i diplomatsku uniju Srbije i Crne Gore. To je bio prvi u jednom pismenom, javno {tampanom u Crnoj Gori proglasu, pomen o prvoj fazi ujediwavawa Crne Gore i Srbije, o uniji ovih zemaqa. Ova koncepcija za po~etak i kona~no slivawe obje kraqevine u jedinstvenu dràvu odgovarala je politi~kom stawu u na{im zemqama i odnosu stranih sila prema tome pitawu, pa je ne{to docnije prihva}ena i od zvani~nog Cetiwa i Beograda.5 Janko To{kovi} pi{e o predizbornim aktivnostima, izme|u ostalog, sqede}e: Vlada serdara Vukoti}a u svom radu, da bi udovoqila kraqevim èqama i navikama, koje su svakako sad bile ne{to skromnije, s jedne strane, i pribliìla se narodu uvo|ewem boqeg i
__________________ 5 Isto, str. 592-593. Taj poslani~ki kandidat je bio dr [kerovi} u ~ijem Proglasu je re~eno izme|u ostalog u spoqnoj politici radi}u de se ostvari: carinska zajednica (unija) Crne Gore i Srbije; zajedni~ko vo|ewe spoqne politike u narodnom duhu; vojni ugovor i sporazumno, zajedni~ko ure|ewe vojske.
505
slobodnijeg unutra{weg ustavnog poretka, s druge strane, i{la je sredwom linijom, oprezno gledaju}i da se koliko je vi{e mogu}e ne zamjeri ni jednom ni drugom ustavnom faktoru, tj. ni kraqu, a ni narodu. U tu svrhu namjeravala je da okupi oko sebe nove qude, koji se nijesu u pro{lim politi~kim borbama bili mnogo eksponirali i zamjerili kraqu, a ni narodu. Sa takvim qudima ra~unala je da }e mo}i uvesti jedan sasvim novi politi~ki kurs, kojim bi se mogao zadovoqiti i jedan i drugi. Prema toj zamisli, preduzela je potrebne korake da usmjeri svoj rad u tom pravcu i izradila sama svoj program, dosta obilan i nerealan, demago{ki, s namjerom da na temequ toga privoli nove qude sredwe linije sebi i obrazuje novu politi~ku stranku od umjerenijih pristalica kluba{a i prava{a po}udnih kraqu, i tim, kako je ona to suvi{e naivno i nepoliti~ki smatrala, omogu}i duù vladavinu. Da bi tu zamisao mogla i ostvariti, trebalo je da joj u novu Narodnu skup{tinu do|u takvi qudi koji bi, prema onoj narodnoj, bili ni voda ni vino. Radi toga raspustila je postoje}u Narodnu skup{tinu izabranu 1911. god. i zakazala nove izbore za 29. decembar 1913. godine. Po zakazivawu novih izbora odmah je, razumije se, pristupila intenzivnom izbornom radu i odre|ivawu svojih kandidata, tako da u izbornim jedinicama, koje su u toku ranije politi~ke borbe obiqeène kao opozicione kluba{ke budu kandidovani pristalice kluba{a, koji se nijesu bili u toj borbi ranije eksponirali mnogo, a u onim izbornim jedinicama koje su smatrane kao prava{ke, sem onih u kojima su ranije bili pristalice jednog dijela prava{a, odnosno grupe zvane miju{kovi}evci, do|u novi, po mogu}nosti mla|i qudi, sa kojima }e mo}i po~eti novi politi~ki kurs sredwe linije, kako je nova vlada Vukoti}a to zami{qala. [to se vi{e primicalo vrijeme i dan izbora, vlada je sve aktivnije istupala, naro~ito u onim kapetanijama kao izbornim jedinicama biv{ih narodnih poslanika iz 1907. godine kluba{a. Pozivala je u Cetiwe pojedine istaknute qude iz naroda, naro~ito one koji su se i u minulom ratu bili istakli kao dobri vojnici, stavqaju}i im u izgled odlikovawa, kao i oficire, angaùju}i ih za nastupaju}e izbore. Oficire naro~ito zato {to je vlada ra~unala da }e oni mo}i dobro pomo}i svojim uticajem ste~enim u ratu me|u bira~ima u onim ~etama i bataqonima u kojima su bili u toku rata starje{ine i komandanti. Tu se mislilo u veliko koristiti obe}awima vojni~kih ratnih odlikovawa, koja (odlikovawa) u toku rata nijesu davata kao {to se to ~inilo u svakoj drugoj moderno organizovanoj i opremqenoj vojsci. Ne moè se re}i da nije takvim sredstvima dosta dobro uspjela na izborima, jer su se, smatrala kao jedna vrsta diplome ne samo za hrabrost u juna{tvu i ratu ve} i u drugim
506
Jovan B. Marku{
qudskim vrlinama, potrebne za ìvot i vrijednost u dru{tvu. No ipak, i pored tog za one prilike svakako zgodnog i primamqivog sredstva, vlada nije na izborima uspjela, koliko je na to polagala. Ovo zato {to je takav agitacioni manevar bio i suvi{e providan i neozbiqan, s obzirom da su se u ratu istakli kao hrabri i neustra{ivi ba{ oni, koji su se bili istakli u gra|anskom ìvotu i mu{ki stojali i na svojoj politi~koj liniji, bili progoweni i stradali brane}i svoja ustavna prava i gra|anske slobode, te im ni u toku rata, kao ni poslije wega, niko nije mogao niti pak smio to osporavati. Ovdje napomiwem da se pri svim vojnim operacijama i napadima uo~avalo isticawe i predwa~ewe ba{ onih koji su ogla{avani kao pristalice kluba{a, a tim samim kao izdajnici kraqa i domovine, kako su ih i sam kwaz, docnije kraq, wegova vlada i dvorska kamarila nazivali. U vi{e slu~ajeva pojedinci, koji su bili progawani politi~ki, zatvarani i mu~eni kao takvi, pri napadu na neprijateqa i vr{ewu juri{a na neprijateqa radi zauzimawa nekog va`nijeg poloàja, javno su se isticali u prvim redovima i neustra{ivo izlagali se neprijateqskim kur{umima, da dokaù javno svoju lojalnost prema domovini, za koju nijesu àlili umrijeti i tim svoju patriotsku du`nost u ratu pokazati, kao {to su nad svojim politi~kim protivnicima u miru. Mogao bih nabrojati vi{e takvih pojedinaca, koji su u hrabrom juri{nom naletu poginuli, me|u kojima se nalazio jedan od prvih ratnih `rtava, brat pokojnog Ilije Petrovi}a, narodnog mu~enika poznatog iz kola{inske afere i strijeqanog u Podgorici 1909. god., Ra{ko Petrovi}, koji je u prvim danima rata, u juri{u na utvr|ewe De~i}, vi{e Tuzi, tako juna~ki poginuo. Osim pojedinaca tako su se isticale i pojedine jedinice, vodovi, ~ete, pa i bataqoni, da dokaù svoj patriotizam prema svojoj otaxbini, koji im je ranije u toku politi~ke borbe osporavan od vladaju}ih krugova i wihovih agenata. Sad je ve} mogu}e bilo da se vr{e kandidacije i drugih kandidata pored, pa i protivu odre|enih vladinih kandidata. Naro~ito su se u tome javno isticale izborne jedinice kapetanije i varo{i, koje su u minuloj izbornoj politi~koj borbi bile poznate kao kluba{ke, te i opozicione, te je svaka od wih kandidovala na {irim skupovima bira~a one kandidate koji su bili u Narodnoj skup{tini 1906/7. godine poznati kao ~lanovi Narodne stranke kluba{i, makar da su mnogi od wih bili prije kratkog vremena iza{li iz zatvora. Na ovim izborima, iako je bio zadràn izborni sistem sa javnim glasawem, ipak se moglo slobodnije kretati, dràti zborove, vr{iti izborne agitacije i {iriti izborne kandidacione proglase upu}ivane narodu u pojedinim izbor-
507
nim jedinicama. Ovakav preokret na boqe u politi~kom smislu izazvao je u narodu i javnom mwewu znatno olak{awe i opravdanu nadu da }e se odsad na{ politi~ki ìvot razvijati normalno i prema ustavnim i parlamentarnim demokratskim na~elima. Vlada je bila vrlo aktivna i u izbornoj kampawi nije propustila nijednu mogu}u priliku da je ne iskoristi u prilog svojih kandidata. Najja~e joj je sredstvo bilo obe}awa nagrada i odlikovawa iz skoro svr{enih balkanskih ratova, o ~emu sam ranije govorio. No sve to nije moglo pomo}i i onemogu}iti pobjedu na izborima bez izuzetka svih narodnih poslanika iz biv{e Narodne skup{tine iz 1907. god. zvanih kluba{a, koji su se kao takvi pojavili na izborima, a wihovi protivkandidati doìvjeli su potpuni poraz kao vladini kandidati, iako je vlada bila uzela kao kandidate u tim izbornim jedinicama one koje je smatrala kao najja~e, makar da su bili izraziti prijateqi Narodne stranke i kao takvi bili progoweni od biv. Tomanovi}eva i Martinovi}eva reìma, samo da bi sprije~ila dolazak ovih u Skup{tinu, za koje je opravdano smatrala da }e je oni, tj. kluba{i, sprije~iti u namjeri osnivawa nove politi~ke grupacije sa qudima iz redova wihovih prijateqa i drugih, koje je vlada kandidovala iz redova prava{a, odnosno grupe Miju{kovi}a, od kojih je u ve}ini i sastavqena bila. Da bi tim, kako je ona mislila, likvidirala Narodnu stranku i time iza{la u susret neospornoj èqi kraqevoj, koji je u tu svrhu bio uveo u vladu jednog kluba{a poznatog opotrunistu i jednog prijateqa kluba{a poznatog i dobro primqenog na dvoru, da bi sa wima i preko wih postigao gorwi ciq, kako je on (kraq) to zami{qao i wegova sada donekle u jagwe}oj politi~koj koì vlada, ali nije uspio jer su kluba{i kao osniva~i Narodne stranke i politi~ki mu~enici imali duboki korijen u narodu, mada su se neki wihovi prijateqi dali uvesti u zamku i primiti se za vladine kandidate protiv svojih starijih politi~kih drugova i prijateqa, prema kojima su bili kao pouzdani prijateqi u politi~koj borbi za vrijeme reakcije od 1907. god. pokazali i odràli na wihovoj ideolo{koj i programskoj liniji, te su sada bili osu|eni od bira~a kao otpadnici i nijedan od wih nije imao uspjeha na izborima; wihova takva kandidacija ne samo {to nije stvorila pometwu me|u bira~ima kao pripadnicima i prijateqima Narodne stranke, stvorila rascjep i tim oslabila wenu borbenu monolitnost, ve} je oja~ala weno jedinstvo i disciplinu, tako da u lipovskoj kapetaniji kao jednoj izbornoj jedinici na gorwi na~in od vlade odre|eni kandidat dobio je bio svega 15 glasova, od svih upisanih bira~a te kapetanije, mada je bio vrlo popularan me|u bira~ima te izborne jedinice zbog svog ranijeg mu{kog dràwa u toku protekle
508
Jovan B. Marku{
politi~ke borbe i nasilni~kog reìma Tomanovi}a i Martinovi}a, odnosno kwaève samovoqne vladavine.6 O predizbornim aktivnostima dr Novica Rako~evi}, pi{e: Koliko smo mogli to sagledati, izborna agitacija je u pojedinim mjestima prelazila zakonom utvr|ene granice, pojedini dràvni organi sa terena izvje{tavaju Ministarstvo unutra{wih djela, o ~emu je ono obavijestilo ministra pravde, da se izvjesni agitatori kao kontrakandidati sluè uvredama i klevetama ~ija se aluzija ima odnositi i na neprikosnovene li~nosti ~lanove vlade i druge visoke funkcionere. I ovih izbora kao i onih ranijih veliki broj bira~a bio je odsutan iz zemqe, na radu u inostranstvu, neki na {kolovawu, a oko 3000 wih je poginulo u Balkanskim ratovima. Veliki broj bira~a nalazio se u vojnim posadama u Metohiji, pa svi nijesu mogli biti oslobo|eni da na dan izbora glasaju u svojoj izbornoj jedinici. Izbori su odràni samo na teritoriji Crne Gore u granicama iz 1912. godine, a ne u novooslobo|enim krajevima Balkanskim ratom koji su proglasom kraqa Nikole 21.11.1913. prisajediweni Kraqevini Crnoj Gori mojkova~ki, bjelopoqski, pqevaqski, roàjski, beranski, plavogusiwski, pe}ki i |akova~ki kraj. Postavilo se pitawe da li }e vlada iza}i sa posebnom listom kandidata i kakav }e stav zauzeti prema pristalicama zabrawene Narodne stranke, osobito onima koji su bili osu|ivani u dva politi~ka procesa Bomba{koj aferi 1908. i Kola{inskom procesu 1909. godine. Politi~ki osu|enici bili su pomilovani od izdràvawa kazne, ali nijesu mogli biti kandidati za narodne poslanike. Pomilovani osu|enici traìli su amnestiju, jer su na taj na~in èqeli dobiti satisfakciju da su nevino osu|eni. Ne samo pristalice Narodne stranke, nego i politi~ka grupa Miju{kovi} Jabu~ka, a to zna~i i vlada generala Vukoti}a, kao i ve}i dio javnog mwewa uop{te, bili su za davawe amnestije biv{im politi~kim osu|enicima. Vlada je u tom smislu dala i prijedlog kraqu Nikoli. Davawem amnestije politi~kim osu|enicima vlada se htjela predstaviti kao vlada koja teì uvo|ewu liberalnog kursa. S druge strane i wenim ~lanovima, bez obzira na stav u vrijeme navedenih procesa, bilo je jasno da su osude bile bezrazlo`ne, a time nepravedne i koje su nanijele {tetu ugledu Crne Gore. Vladi generala Vukoti}a je tako|e bilo jasno da se na stari na~in ne moè vi{e raditi i da se ne{to mora mijewati pa zato od prvog dana po~iwe sprovo|ewe liberalnog kursa, mada i daqe ostaju gotovo potpuno nepromijeweni policijski i vojni aparat, a to se pita__________________ 6 Janko To{kovi}, Memoari, Cetiwe 1974, str. 121-125
509
we brzo i lako nije moglo ni rije{iti. Amnestiju je zahtijevalo i javno mwewe srpsko, pa i {ire jugoslovensko. Kraq Nikola je, napokon, dao amnestiju i tako su politi~ki osu|enici mogli biti kandidovani za narodne poslanike. Prema nekim podacima, a po na{em uvjerewu sigurno i ta~nim, okolina kraqeva bila je nezadovoqna {to je data amnestija politi~kim osu|enicima i {to se pristalicama Narodne stranke dozvoqava da se kandiduju za narodne poslanike. Govorilo se da }e u Skup{tini pasti krv. Vlada je èqela da izbornu kampawu svede u mirni tok, nastoje}i da ne do|e do ekstrema i incidenata, jer je ionako imala dosta problema i te{ko}a. U vrijeme izborne kampawe u decembru dolazi do krize u vladi, pa je ministar prosvjete Mirko Miju{kovi} podnio ostavku i to, kako izgleda, bez nekog naro~itog razloga. Ali, po{to su se uskoro trebalo odràti izbori, na intervenciju predsjednika vlade, kriza je izbjegnuta i Miju{kovi} je povukao ostavku. Kako navodi ovda{wi ministar Qubo Baki} vlada je mogla raditi zbog toga {to su ministri bili li~ni prijateqi. U po~etku je kod vlade u cjelini ili kod pojedinih ministara bilo raspoloèwe da se na izbore iza|e sa listom kandidata. O tom pitawu u vladi su vo|eni razgovori. Risto Popovi}, ministar u vladi, bio je protivan takvoj ideji zato {to se ne moè utvrditi lista kandidata, {to se i ne zna ko je s kim. Me|utim, Popovi} je predloìo, jer su to neki htjeli, da vlada objavi svoje kandidate preko lista i to ne kao pristalice ve} kao qude od karaktera po na{em mi{qewu, a narod neka bira koga ho}e. Na kraju, poslije svestranog razmatrawa, vlada se saglasila da na izbore ide bez liste, ali je imala svoje kandidate o kojima je vodila ra~una. Po wenom zakqu~ku to su morali biti qudi koji uìvaju ugled u narodu i koji nijesu pristalice biv{eg reìma. Me|utim, vlada ni od jednog nije traìla obavezu da je pomaè u Skup{tini. Ipak je, mora se re}i, vlada ~ija je ve}ina ministara ~inila politi~ku grupu Miju{kovi} Jabu~ku, èqela da wenih pristalica bude {to vi{e izabrano za narodne poslanike, ali se zalagala da se u izbornoj kampawi, kao i na dan izbora, o~uva puna zakonitost. Grupa Miju{kovi} Jabu~ka, pi{e onda{wi ministar Qubo Baki}, potpisnik programa Narodne stranke iz 1907. godine, zalagala se da se u reformama ide postupno, da se ~uvaju prava vladareva, makar i po cijenu znatnih ustupaka wegovog programa, koji je, pi{e Baki}, odgovarao programu Liberalne stranke u Srbiji. Po{to nije bilo isticawa kandidatskih lista, kandidovati se mogao svako ko je ispuwavao uslove, pa je zato broj kandidata bio veoma
510
Jovan B. Marku{
veliki. Kandidovalo se i vi{e potpisnika programa Narodne stranke kluba{a iz 1907. godine, kao i znatan broj wihovih pristalica. Izborna kampawa je bila veoma ìva, ali se odvijala mirno i bez ozbiqnijih incidenata. U izbornu agitaciju i{lo se pojedina~no. Kandidati su se bira~ima obra}ali {tampanim proglasima u kojima su iznosili svoja gledi{ta na spoqnu i unutra{wu politiku. Ve}inom su proglasi bili li~nog, a ne strana~kog karaktera, svaki je preporu~ivao svog autora. Kandidati su, naj~e{}e, neposredno rije~ju iznosili svoja gledi{ta. Ve}ina wih je polazila od kritike pro{lih vlada, zalaù}i se za liberalne, demokratske odnose, za ekonomski i kulturno-prosvetni razvoj. Novi kandidati su u izbornoj kampawi koristili lokalno, plemensko i bratstveni~ko raspoloèwe. Svi su oni govorili o potrebi tijesnog zblièwa sa Srbijom, od ~ega su o~ekivali rje{avawe pojedinih ekonomskih problema Crne Gore. Dr Nikola [kerovi}, direktor gimnazije u Podgorici, u proglasu upu}enom bira~ima Petru{inske kapetanije (Danilovgrad), gdje se kandidovao za narodnog poslanika, iznosi i odre|eni politi~ki program. U programu je navedeno niz pitawa za koje }e se on zalagati da se sprovedu u ìvot. To su bili: Sloboda udruìvawa, zbora i dogovora, sloboda {tampe, nezavisnost suda i sudija, tajno glasawe, samouprava op{tina, otvarawe {to ve}eg broja {kola (osnovnih, sredwih i stru~nih) ure|ewe Hipotekarne banke, unapre|ewe poqoprivrede, izgradwa puteva, kori{}ewe rijeka za navodwavawe, regulisawe Skadarskog jezera, pravilna podjela slobodne zemqe u oslobo|enim krajevima balkanskim ratom, izgradwa èqeznice i vezivawe sa èqeznicom Srbije. Daqe, u proglasu se traì nova administrativna podjela zemqe, odvajawe sudske od policijske vlasti u kapetanijama, pro{irewe ustavnih prava Narodne skup{tine, ure|ewe ~inovni~kog pitawa, oduzimawe monopola duvana i èqeznice Bar Virpazar, koji su se nalazili u rukama italijanskog kapitala. [kerovi} je traìo i reviziju Ustava. O spoqnoj politici [kerovi} kaè: Radi}u da se stvori: carinska zajednica (unija) Crne Gore i Srbije; zajedni~ko vo|ewe spoqne politike u narodnom duhu; vojni ugovor i sporazumno, zajedni~ko ure|ewe i vo|ewe vojske. Najprijateqski odno{aji s bratskom Rusijom i oslonac na wu u spoqnoj politici. Kona~no, pu{tawe u zemqu kapitala samo onih dràva, koje su prijateqski raspoloène za na{ narodni napredak i budu}nost srpskog naroda. Ovo je bio najpotpuniji program jednog poslani~kog kandidata. Jo{ se u jednom izbornom proglasu traì unija Crne Gore sa Srbijom.
511
Dr Nikola [kerovi}
Taj je proglas sa~inila grupa pristalica Narodne stranke u Podgorici koja je osnovala i Agitacioni odbor. U Podgorici su pristalice Narodne stranke odràle vi{e sastanaka na kojima se javila ideja o vojnoj, diplomatskoj i carinskoj uniji Crne Gore sa Srbijom kao blaù i prihvatqiviju formu, kao jednu etapu na kona~nom ciqu, kako to kaè jedan od inicijatora te ideje. U po~etku se grupa sloìla da wen kandidat u Podgorici bude Marko Dakovi}, koji je smatran najistaknutijim vo|om crnogorske omladine, mlade Crne Gore, koji je u Bomba{koj aferi, u odsustvu, bio osu|en na smrt, a poslije pomilovawa 1913. godine vratio se u Crnu Goru i na Cetiwu otvorio advokatsku kancelariju. Kao wegov zamjenik, iako to nije bilo predvi|eno zakonom, imenovan je Luka Pi{teqi}, Podgori~anin, istaknut u politi~kom pokretu crnogorske omladine i emigranata. Dakovi} je, me|utim, odbio kandidaturu a Pi{teqi} je poru~io da se ne}e mije{ati u te poslove. Napokon grupa se sloìla da kandidat bude Mitar Vuk~evi}, potpisnik programa Narodne stranke, koji je u Bomba{koj aferi bio osu|en na 10 godina zatvora. Vuk~evi} se prihvatio kandidature, iako se u Podgorici kandidovao i Petar Plamenac, ministar spoqnih poslova koji se izdavao za pristalicu Narodne stranke. Formiran je i Odbor za rukovo|ewe izbornom kampawom i za pisawe i objavqivawe proglasa. Objavqena su dva proglasa. Jedan je potpisao kandidat Vuk~evi} a drugi Odbor. U proglasu, koji je potpisao Vuk~evi}, izme|u ostalog, se kaè: Interesi naroda i otaxbine leè u ustavnim garancijama i zakonitosti na {irokoj demokratskoj osnovi i u vojnoj, finansijskoj i diplomatskoj zajednici sa Srbijom.
512
Jovan B. Marku{
Tako su u proglasu dr [kerovi}a i pristalica Narodne stranke u Podgorici prvi put u Crnoj Gori i pismeno formulisani prijedlozi o uniji Crne Gore sa Srbijom. Osnivawe pomenutog Odbora u Podgorici nai{lo je na reagovawe crnogorske vlade koja preduzima mjere da onemogu}i wegovu aktivnost. Dràvni slu`benici, ~lanovi odbora i potpisnici proglasa, telegrafski su otpu{tani iz slu`be i premje{tani u druga mjesta.7 Dr Rako~evi} daqe navodi da je od svih proglasa samo jedan imao partijsko obiqe`je. To je proglas Jovana Plamenca Na{a rije~ bira~ima u Crnoj Gori koji je potpisao u ime prava{a, koji su se predstavqali kao pravi narodwaci ili Prava Narodna stranka. Iako je ova politi~ka grupa predstavqala najkonzervativniji dio crnogorskog dru{tva i naj~vr{}i oslonac dvorske kamarile, u svom proglasu pod ta~kom 1. pi{e: Da se spoqna politika vodi strogo u duhu i te`wama narodnim, a u ciqu ujediwewa cjelokupnog srpskog naroda.8 Vjerovatno postavqawe novog ciqa kao prioritetnog u proglasu Jovana Plamenca nekome izgleda kao predizborna propaganda, me|utim, ono je potpuno u skladu sa politikom svih vladara i mitropolita iz dinastije Petrovi} Wego{. Pi{u}i o tada{wim dràvnicima i politi~arima kojima nezavisna crnogorska dràva nije bila krajwi nacionalni ciq, {to je bilo razumqivo jer su se svi Crnogorci u Kwaèvini i Kraqevini nacionalno iskazivali ka Srbi, dr @ivko M. Andrija{evi} kaè, izme|u ostalog, sqede}e: Mnogim Crnogorcima suverena Crna Gora izgleda jo{ i kao nepotrebna tvorevina, koja svojim postojawem treba da zadovoqi samo ne~ije li~ne interese i vladala~ki nagon nekakve korumpirane i nezaja`qive oligarhije. Tako je jo{ 1912. godine crnogorski ministar Jovan S. Plamenac negodovao {to postoji nezavisna Crna Gora, pitaju}i se ~emu ona sluì: Kakve dinastije, kakve diobe sfera i interesa, nama treba jedna srpska dràva... [ta je ovo? Zar je ovo dràva? Pa to je umirawe. Zar ova dràva postoji samo za to da ja budem ministar ili da se neko {iri na kolima ili na kowu cetiwskim ulicama. Mi ne}emo dinasti~ku i separatisti~ku politiku, mi ho}emo op{tesrpsku... Ja vidim konkretno Veliku Srbiju i niko me ne moè uvjeriti da sad tome nije vrijeme.9 Proglas Jovana Plamenca zavr{ava se porukom: Svako ko vjeruje u ìvotnu snagu Crne Gore neka
__________________ 7 Novica Rako~evi}, Crnogorska Narodna skup{tina 1906-1914, Podgorica 1997, str.138-142 8 Isto, str.143 9 @ivko M. Andrija{evi}, Nacija s gre{kom, Cetiwe 2004, str. 16
513
stane pod zastavu pravih narodwaka i neka ih pomogne u izvo|ewu pomenutih politi~kih ideja.10 Vladimir Pejovi}, prvi sekretar Dràvnog savjeta, obra}a se op{irnim proglasom bira~ima ceklinsko-dobrske kapetanije. Obra}aju}i se bira~ima, Pejovi} po~iwe proglas da je vr{ena herojska i vite{ka borba i da je crnogorski gra|anin kao vojnik dao sve {to se od wega traìlo i da je taj vojnik postao slobodan gra|anin sa svim pravima koji mu daje zemaqski Ustav. Ta prava }e jedino mo}i u potpunosti ostvariti ako izvr{ni dobar izbor narodnih poslanika. Za bira~e, kaè se u proglasu, va`no je da poznaju svoga poslanika kao ~ovjeka i wegov karakter, pa i wegovu politi~ku, boju da imaju od wega garancije da }e biti dostojan tog velikog povjerewa... Pejovi} daqe isti~e da je jedini poslani~ki kandidat u kapetaniji kojemu za politi~ki pravac sluì program Narodne stranke. Ovaj op{irni proglas se zavr{ava sqede}im rije~ima: Narod, koji nije svjestan ustavnih i zakonskih prava, ne zasluùje ni da ih ima, i ja ovim apelujem na omladinu iz kapetanije ceklinsko-dobrske, a naro~ito na one koji su bili u inostranstvu i vidjeli i poznali gra|anske slobode i druge kulturnije zemqe, nadaju}i se da }e me potpomo}i, pa i ako imademo mawinu, neka ta mawina bude ~vrsta, kako ne bi s wom mlatili pojedini qudi, koji se hvale da imaju za sobom cijela sela i op{tine. Pro{lo je vrijeme kada se i{lo u podzemne pe}ine da se uz dim murvova~e biraju narodni povjerenici, nemojte i ovom prilikom dozvoliti, da s va{om savje{}u i va{im glasom neko trguje, jer se u to ogledaju karakteri.11 Tako|e, i Ilija Qumovi}, biv{i oblasni sudija u Podgorici, kandidovao se na programu Narodne stranke u spu{koj kapetaniji. U proglasu koji je uputio bira~ima ove kapetanije Qumovi}, izme|u ostalog, kaè ovo: 29. decembar treba da pokaè da je Crna Gora slobodna da ìvi slobodnim i kulturnim ìvotom. Taj dan treba da bude politi~ka grobnica svima onima, koji ne trpe zakone, ravnopravnost i slobodu, taj dan treba da bude vaskrs nove, slobodne i napredne Crne Gore. Moj je program program Narodne stranke koja traì slobodu {tampe, slobodu zborova i udruìvawa, tajno pravo glasa, kao princip svih demokratskih dràva, op{tinsku samoupravu, ravnoteù u buxetima, podizawe privrede, puteva i bolnica, da se odredi kada se
__________________ 10 Novica Rako~evi}, isto, str.143 11 Isto, str, 144
514
Jovan B. Marku{
Crnogorac ima smatrati kao vojnik, a kada kao gra|anin, da se u spoqnoj politici sporazumno radi sa Srbijom, i {to ve}e prijateqstvo sa Rusijom.12 Bira~ima spu{ke kapetanije 30.12. obra}a se proglasom \uro Vu~ini}, zemqoradnik koji je na izborima 1911. bio izabran za narodnog poslanika u ovoj kapetaniji. Vu~ini} je bio pripadnik politi~ke grupe Prave narodne stranke i quti protivnik pristalica Narodne stranke. On se obra}a bira~ima da ih je svojim dràwem uvjerio da nije ni ukoliko si{ao sa onoga puta na kome nas vjekovima vode na{i slavni preci pod mudrom i slavom ovjen~anom Dinastijom Petrovi} Wego{, nego je ostao wihov nepokolebqivi stub. On obe}ava bira~ima da nikada ne}e i}i stopama onih koji bi htjeli da provedu neslogu i da }e raditi samo na tome kako je to u program grupe unio Jovan S. Plamenac jedan od na{ih najvi|enijih prvaka, i kako to budu zahtijevali interesi onih koji su glavnu ulogu igrali u osveti Kosovskoj pod mudrim rukovodstvom na{ega kraqa Nikole koji nam je jo{ u 26-oj godini otpo~eo pripremati i pripremao, danas ve} slavno izvr{eni pohod. Onamo, namo za brda ona! Proglas se zavr{ava pozivom bira~ima da 29.12. do|u u Spu` i toga dana pokaù da smo mi oni koji ho}emo jedino da stupimo u kolo: sloge, sre}e i napretka.13 Janko To{kovi}, potpisnik programa Narodne stranke, obra}a se proglasom bira~ima kapetanije lipovske. Proglas je dosta kratak, odmjeren i suzdr`qiv jer je To{kovi} èlio da ne provocira vlast. On se obra}a bira~ima da }e se 29. decembra izvr{iti izbori za narodne poslanike u cijeloj zemqi i upozorava bira~e da im je poznato da je poloàj i du`nost poslanika vrlo teàk, da nosi veliku odgovornost kao i da ima neprilike i `rtve naro~ito kod nas, kada smo u razvoju ustavnog ìvota. On daqe kaè da je ve} kod wih dva puta dobio najuzvi{enije narodno povjerewe koje je jedinstveno u Crnoj Gori i ukazao na wihovu neprocjenqivu gra|ansku svjesnost i shvatawe svog najve}eg prava Ustavom darovanog od na{eg Uzvi{enog gospodara. On hrabri bira~e da je wihova svjesnost i odlu~nost uspjela u svom ciqu i protiv sile na{eg politi~kog protivnika i time uzdigla nas na visok stepen politi~kog ugleda. Wihova politika je, kaè To{kovi}, bila mudra i dostojanstvena, nigdje nijesu posrnuli i svojim stavom dokazali su vjernost i odanost spram prijestola i do__________________ 12 Isto, str. 145 13 Isto
515
movine, {to su svojom qubavqu, energijom i po`rtvovawem dokazali u pro{lom ratu, u ratu pravi vojnik, u miru dostojni gra|anin, to je na{e obiqe`je pravo. Po{to su se prilike znatno poboq{ale u korist na{eg idealnog narodnog ciqa, kaè To{kovi} u proglasu bira~ima kapetanije lipovske, to se on kandiduje za wihovog poslanika, narodwaka sa programom: Raditi za op{tu zajedni~ku narodnu stvar bez li~nog koristoqubqa koji vam je program i do sada poznat.14 Izbori su bili slobodni, ali su ipak u pojedinim mjestima lokalne vlasti agitovale da se ne izaberu pristalice Narodne stranke, pa su u tom ciqu ponegdje ~iwene nezakonite radwe. Agitovalo se u ime kraqa, pozivani su bira~i da ne glasaju za kluba{e robija{e, a u pojedinim kapetanijama izvjestan broj vojnih obveznika pozvan je na vojne du`nosti radi dràvne potrebe, u vrijeme odràvawa izbora, kada se to po zakonu nije smjelo raditi. Ima indicija, zasnovanih na izjavama savremenika, da je okolina kraqa Nikole, kada je saznala da se kandidovalo nekoliko kluba{a, najenergi~nije protesvovala, traè}i da se to onemogu}i i otvoreno tvrde}i da }e u Narodnoj skup{tini, ako budu izabrani kluba{i, pasti krv. Prema raspoloìvim podacima, najizrazitiji pritisak bio je usmjeren protiv izbora Mitra Vuk~evi}a, kluba{a koji je bio kandidat u qe{anskoj kapetaniji i u varo{i Podgorica. Vuk~evi} je uloìo protest koji vlada nije uzela u obzir. Ipak se on kandidovao i protiv Petra Plamenca ministra spoqnih poslova u varo{i Podgorica. Na dan izbora dvije ~ete àndarma krila{a, koji su bili na vje`bi u Podgorici, blokirali su op{tinsku zgradu u varo{i u kojoj se vr{io izbor. @andarmi su, da bi zastra{ili bira~e, podijelili dva sanduka municije, na mostove stavili po {est àndarma da bi sprije~ili prelaz Vuk~evi}evim bira~ima iz Stare varo{i.15 Pritisaka je bilo u u kapetaniji vraègrmskoj. Oficir ove kapetanije, dana 24.12.1913. godine, pozvao je vodnike i desetare i izdao im naredbu da svi oni narede vojnicima u svom vodu i desetini da ne smiju glasati Sima [obaji}a ve} wegove protivkandidate jer se sa najvi{eg mjesta èli da [obaji} ne bude biran za poslanika.16 Vojni kapetan, sin jednog kandidata, dan pred glasawe 28.12.1913. {aqe 25 vojnika kao dopunu straè, da bi im tako onemogu}io da glasaju protiv wegovog oca. Nemamo podataka, jer nijesu sa~uvana dokumenta, koliko je po kapetanijama bilo upisano bira~a, jer se veliki broj nalazio na radu u
__________________ 14 Isto, str. 146 15 Isto 16 Isto, str. 157
516
Jovan B. Marku{
inostranstvu, a jedan broj bira~a nalazio se i na vojnoj du`nosti u oslobo|enim krajevima, i to u Metohiji. A stari i bolesni bira~i, ~ija su sela udaqena od izbornog mjesta, nijesu bili u mogu}nosti da do|u na glasawe. Na osnovu svjedo~ewa i veoma strogih kriti~ara tada{wih vlasti moglo bi se zakqu~iti da je sam ~in izbora pro{ao u jednoj demokratskoj atmosferi, za razliku od izbora 1907. i 1911. koji su sprovedeni u duhu terora nad Narodnom strankom. Janko To{kovi}, narodni poslanik, o izborima pi{e: Izbori su izvr{eni u svim izbornim jedinicama, u cijeloj Crnoj Gori u starim predratnim granicama, i protekli su mirno, bez incidenta, jer vlada sa svojim izbornim i dràvnim aparatom nije mogla, niti pak smjela, istupati van izbornog reda i zakonitosti, da ne bi tim dala povoda za reakciju, odnosno protivakciju, ina~e nastrojenih i ozloje|enih masa narodnih, r|avo raspoloènih, u ve}ini ogor~enih prema pro{lim vladama; pa i samom kraqu, a prema ste~enom saznawu i iskustvu koje je mogla imati u toku tek proteklih balkanskih ratova.17 Dr Jago{ Jovanovi} o izborima 1913. godine zakqu~uje sqede}e: Ti izbori izvr{eni su sasvim slobodno, bez pritisaka, svako je imao slobodu i pravo da se odlu~i da glasa kako je htio.18 Prvi prethodni sastanak Narodne skup{tine, izabrane 29. avgusta 1913. godine, odràn je 15. januara 1914. Verifikacioni odbor je primio 62 poslani~ka punomo}ja i kraqev ukaz o postavqawu tri brigadira u Narodnu skup{tinu za virilne poslanike i to Ma{ana Boòvi}a, Nika Pejanovi}a i Pavla Vujisi}a. ^lan ovog odbora, dr Sekule Drqevi}, pripadnik konzervativne grupe prava{a, traìo je da se izbori poni{te jer ukaz o djelimi~noj mobilizaciji nije bio zamijewen ukazom o demobilizaciji. Radilo se o ukazu o izvr{enoj mobilizaciji u jesen 1913, zbog pobune Albanaca u Metohiji protiv novouspostavqene crnogorske vlasti kao i obezbje|ewu crnogorske granice prema Albaniji. Ovakvo insistirawe Drqevi}a na poni{tewu izbora tuma~eno je kao razlog na nepovoqne izborne rezultate wegove politi~ke grupe prava{a koja je na izborima pretrpjela teàk poraz. Verifikacioni odbor je predo~io Narodnoj skup{tini àlbe iz pojedinih izbornih jedinica. Bilo je àlbi da su agitaciju za izabrane poslanike vr{ili kapetani, ~inovnici, pa i oficiri. Oni su obe}avali onim bira~ima koji }e glasati za wihovog kandidata: ~inove,
__________________ 17 Janko To{kovi}, isto, str. 125 18 Jago{ Jovanovi}, Istorija Crne Gore, Cetiwe 1995, str. 392
517
grbove, medaqe i drugo. U Cetiwskoj kapetaniji su prijetili onima koji ne glasaju da ne}e dobiti nagrade za ratne zasluge.19 Jedna grupa bira~a iz poqske kapetanije (oblast kola{inska) àlila se da je sin izabranog poslanika, vojni kapetan i komandir bataqona agitovao za svog oca obe}avaju}i ~inove, ordewe, zemqu u novooslobo|enim krajevima balkanskim ratom i da je 40 bira~a, koji bi glasali protivu wegova oca, poslao mimo reda u Plav na straù. 20 Verifikacioni odbor je odbio da osnaì izbor u kapetaniji ceklinsko-dobrskoj dok se ne provjere àlbe koje su mogle uticati na rezultat izbora, ako se utvrdi da su ta~ne. @alba se odnosila na to da je izabrani poslanik mitio bira~e dràvnim ìtom, daju}i ga onima koji po svom imovnom stawu na to nijesu imali pravo, a li{avaju}i pomo}i one, koji su na isto po svom imovnom stawu imali pravo.21 U nekim izbornim jedinicama izbori su morali biti ponovqeni. U kapetaniji petru{inskoj ni jedan kandidat nije dobio apsolutnu ve}inu i izbor je trebalo izvr{iti izme|u nekada{weg omladinca emigranta Petra Novakovi}a i direktora podgori~ke gimnazije dr Nikole [kerovi}a. Bira~i su izme|u ove dvojice politi~kih istomi{qenika dali prednost dr Nikoli [kerovi}u. U kapetaniji kola{inskoj na ponovqenim izborima bira~i su dali neznatnu prednost Petru Plamencu u odnosu na wegovog protivkandidata Qubomira Bulatovi}a. U kapetaniji planino-pivskoj poslani~ki kandidat Nikola Bajagi}, jedan od osniva~a Narodne stranke je dobio apsolutnu ve}inu. Zbog dobijenih izbora u dvije izborne jedinice istog poslanika ponovqeni su izbori u nekim kapetanijama. Mitar Vuk~evi} je zadrào mandat u varo{i Podgorici a izbor je izvr{en u kapetaniji qe{anskoj. Na izborima je pobijedio glasovima svih bira~a pop Tomo Kaì}. Mirko Miju{kovi} je zadrào mandat u kapetaniji trebje{koj, a naknadni izbori su odràni u kapetaniji pje{iva~koj. Izme|u Nikole Bo{kovi}a i Ilije Miju{kovi}a sa dva glasa razlike izabran je Miju{kovi}. I pored àlbi ponovni izbori nijesu odràni u kapetaniji vraègrmskoj i kapetaniji ceklinsko-dobrskoj. Ovim su posqedwi parlamentarni izbori u kraqevini Crnoj Gori za period 1913-1917. godina bili zavr{eni. Na izborima 1913. (1914) godine za Narodnu skup{tinu izabrani su poslanici:
__________________ 19 Novica Rako~evi}, isto, str. 148 20 Isto 21 Isto
518
Jovan B. Marku{
A) Za varo{i: 1. Cetiwe Risto Popovi}, ministar finansija 2. Podgorica Mitar Vuk~evi}, biv{i sudija varo{i Podgorica 3. Nik{i} Milo Cerovi}, trgovac 4. Kola{in Simo Mari}, trgovac 5. Bar Labud Gojni}, ministar unutra{wih poslova 6. Ulciw Jovan \ura{kovi}, vojno-gra|anski ~inovnik B) Za kapetanije: 7. Cetiwska Vaso Martinovi}, upravnik cetiwske tamnice 8. Wegu{ka Jovan Matanovi}, na~elnik po{te u penziji 9. êvsko-bjeli~ka Bogdan Vukoti}, posjednik 10. Cucko-}ekli}ka Savo Krivokapi}, upravnik carinarnice 11. Pje{iva~ka Ilija Miju{kovi}, u~iteq 12. Komansko-zagara~ka Savo Radulovi}, predsjednik oblasnog suda u penziji 13. Gorwocrmni~ka pop Joko Gojni}, u~iteq u penziji 14. Dowocrmni~ka Marko Vukosavovi}, sekretar Ministarstva prosvjete 15. Barska Krsto Jablan, predsjednik oblasnog suda 16. Mrkojevi}ka Nikola Vu~ini}, komandir u penziji 17. Ulciwska dr Filip Dobre~i}, sekretar Ministarstva inostranih djela 18. [estansko-sela~ka Luka Ivovi}, sve{tenik 19. Krajinska Dervi{ Omerba{i}, ~lan oblasnog suda 20. Ceklinsko-dobrska Stevo Lopi~i}, ~inovnik Ministarstva finansija 21. Dowoceklinska Milo Dragojevi}, posjednik 22. Qubotiwska Krcun Vojvodi}, sudija u penziji 23. Qe{anska Tomo Kaì}, sve{tenik 24. Podgori~ka Milisav [akovi}, biv{i sekretar oblasne uprave 25. Dowoku~ka Mihailo Ivanovi}, biv{i sudija 26. Gorwoku~ka Ilija Prelevi}, ~lan oblasnog suda 27. Qe{kopoqska Krsto Popovi}, sve{tenik 28. Zatrijeba~ka Milo Doì}, ~lan Velikog suda 29. Piperska Vule Vu~ini}, plemenski kapetan 30. Bratonoì}ka Jak{a Popovi}, u~iteq
519
31. Zetska Savo Vuleti}, komesar barskog dru{tva 32. Martini}ka Ivan Brajovi}, u~iteq 33. Vraègrmska Jovo Popovi}, posjednik 34. Spu{ka \uro Vu~ini}, posjednik 35. Pavkovi}ka Mato Pavi}evi}, pravnik 36. Petru{inska dr Nikola [kerovi}, prof., direktor Podgori~ke gimnazije 37. Grahovska Savo Kova~evi}, komandir u penziji 38. Oputnorudinska Mihailo Bukvi}, prof., direktor Nik{i}ke gimnazije 39. Bawanska [piro Gligovi}, sve{tenik 40. Nik{i}ka Vuko Krivokapi}, posjednik 41. Lukovska Milisav Nikoli}, sudija 42. Trebje{ka Mirko Miju{kovi}, ministar prosvjete 43. @upopivska Radoje Radoji~i}, u~iteq 44. Usko~ka Gavrilo Cerovi}, ~lan Glavne kontrole 45. Golijska Jovo Golijanin, posjednik 46. @upska Radosav Bojovi}, kapetan u penziji 47. Rudinska Jovan M. Radojevi}, barjaktar 48. Drobwa~ka Vasilije @ugi}, inèwer 49. Jezersko-{aranska Stanko Obradovi}, sve{tenik 50. Planino-pivska Nikola Bajagi}, kapetan u penziji 51. Rova~ka Nikola Jovanovi}, u~iteq 52. Dowomora~ka dr Sekule Drqevi}, advokat 53. Gorwomora~ka Sava Dragovi}, predsjednik suda 54. Kola{insko-re~inska Petar Plamenac, ministar inostranih djela 55. Lipovska Janko To{kovi} u~iteq 56. Poqska Mato Grdini}, komandir u penziji 57. Andrijevi~ka Rafailo Qeposavi}, sve{tenik 58. [ekularsko-trepa~ka Janko Spasojevi}, ~lan Velikog suda 59. Kraqska Qubomir Baki}, sudija 60. Veli~ka Radule Stamatovi}, sudija oblasnog suda 61. Polimska Zarija Vukovi}, predsjednik oblasnog suda 62. Qevore~ka vojvoda Gavro Vukovi}, predsjednik Dràvnog savjeta u penziji V) virilni (po poloàju): 63. Mitropolit crnogorski g. Mitrofan Ban 64. Arcibiskup barski i Primas srpski g. Nikola Dobre~i}
520
Jovan B. Marku{
65. Muftija crnogorski g. Murteza Kara|uzovi} 66. Predsjednik Dràvnog savjeta Marko \ukanovi}, inèwer, biv{i ministar 67. ^lan Dràvnog savjeta Andrija Radovi}, inèwer, biv{i predsjednik vlade 68. ^lan Dràvnog savjeta Jovan Plamenac, biv{i ministar 69. ^lan Dràvnog savjeta - Ivo \urovi}, brigadir 70. ^lan Dràvnog savjeta @ivko Dragovi}, profesor 71. Predsjednik Velikog suda dr Lazar Tomanovi} 72. Predsjednik Glavne dràvne kontrole Filip Jergovi} 73. Brigadir Ma{an Boòvi} 74. Brigadir Pavle Vujisi} 75. Brigadir Niko Pejanovi}.
Iz spiska poslanika se vidi da je od 51 ~lana Kluba Narodne stranke iz prvog sastava Narodne skup{tine 1906, koja je izabrana po Ustavu iz 1905, ~ak 16 ponovo postalo narodni poslanik i to: Mitar Vuk~evi}, Savo Krivokapi}, Milo Dragojevi}, Mihailo Ivanovi}, pop [piro Gligovi}, Vuko Krivokapi}, Milisav Nikoli}, Gavro Cerovi}, Nikola Bajagi}, Nikola Jovanovi}, Sava Dragovi}, Janko To{kovi}, Qubomir Baki}, vojvoda Gavro Vukovi}, Andrija Radovi} i Pavle Vujisi}. Poslije {est godina terora i zabrane, Narodna stranka se na velika vrata vratila u Narodnu skup{tinu. Pored navedenih osniva~a stranke, jedan broj ~lanova (Jak{a Popovi}, Nikola [kerovi}...) i simpatizera stranke (Ma{an Boòvi}, Petar Plamenac...) su postali narodni poslanici. Grupi poslanika Narodne stranke, tokom rada Skup{tine, pri}i }e zna~ajan broj strana~ki neopredijeqenih poslanika, tako da }e ona postati nezaobilazni faktor parlamentarne i izvr{ne vlasti. Analiziraju}i rezultate izbora moè se zakqu~iti da su bira~i u ve}ini dali glasove kandidatima opoziciono raspoloènim prema biv{oj vlasti i onima koji nijesu bili kompromitovani. Najteì poraz je pretrpjela Prava narodna stranka prava{i, koja je {est godina vladala i bila najkonzervativniji dio crnogorskog dru{tva. Veoma jaku grupu u Narodnoj skup{tini ~inili su Miju{kovi}evci, nekada{wa lojalna opozicija. Tri poslanika: Vasilije @ugi}, Mato Pavi}evi} i Stanko Obradovi} ~inili su grupu omladinacam, tj. Omladinskog pokreta. Iako se na izborima 1913. godine nijesu glasale strana~ke liste, u Narodnoj skup{tini postojale su ~etiri politi~ke grupe: Narodne
521
stranke kluba{a, miju{kovi}evaca lojalne opozicije, Prave narodne stranke prava{a i omladinaca. Za izabrane poslanike Narodne stranke postavilo se pitawe daqe saradwe u Skup{tini sa vladom, a da se zadrì svoja strana~ka individualnost. Poslije balkanskih ratova trebalo je konsolidovati prilike u zemqi i u~vrstiti spoqnopoliti~ki poloàj, pri realnoj opasnosti koja je prijetila Crnoj Gori i Srbiji. Ovo se moglo posti}i samo saradwom u Skup{tini sa politi~kom grupom miju{kovi}evaca tj. opozicije pro{log reìma i korektnom saradwom sa vladom serdara Janka Vukoti}a. Poslanici Narodne stranke su 16. januara 1914. odràli sastanak u kancelariji ministra pravde Qubomira Baki}a i jednoglasno zakqu~ili da treba ostvariti saradwu zadràvaju}i svoja programska opredjeqewa. U tom smislu odre|ena je strana~ka delegacija na ~elu sa nekada{wim predsjednikom narodwa~ke vlade Andrijom Radovi}em da postigne sporazum o zajedni~koj skup{tinskoj saradwi sa Miju{kovi}evom grupom. O tom sastanku dr Novica Rako~evi} pi{e: I grupa Miju{kovi}-Jabu~ka èqela je sporazum, pa je u ku}i Quba Baki}a do{lo do sastanka predstavnika Narodne stranke i miju{kovi}evaca. Sa strane Narodne stranke u~estvovali su: Andrija Radovi}, Mihailo Ivanovi} i Qubo Baki}, a sa strane miju{kovi}evaca: Mirko Miju{kovi} i Savo Vuleti}; pozvan je bio i ministar Risto Popovi}, koji se tada deklarisao kao neutralac ali je pripadao toj grupi. Postignut je sporazum: za predsjednika Skup{tine, da se predloì Milo Doì} miju{kovi}evac, a za potpredsjednika Gavrilo Cerovi} kluba{. Kako to tvrdi Baki}, na tom sastanku sloìli su se da se strogo neutralni poslanici ne vrbuju ni za jednu ni za drugu grupu, nego da se od svih poslanika stvori skup{tinska ve}ina radni blok. Tako|e je rije{eno da vlada iza|e u Skup{tinu sa svojim programom, o kome je ve} bilo rije~i, koji }e radni blok pretresti i odobriti. Kako izgleda, ve} na prvom zasijedawu Skup{tine, kada se pri{lo obrazovawu radnog bloka, bilo je poku{aja da se skup{tinska ve}ina razdvoji u tri tabora: Narodnu stranku, miju{kovi}evce i skup{tinski centar. îja je to ideja bila ne moè se znati, jer o tome nema konkretnih podataka, ali je mo`da prihvatqivo gledi{te Quba Baki}a, onda{weg ministra, da je u tom poku{aju bio prst kraqa Nikole kao i ambicije da se istaknu putem zakulisne igre. Taj poku{aj, me|utim, nije uspio, i tako je skup{tinska ve}ina postala dominantni faktor u radu Narodne skup{tine. Ipak su se u Skup{tini zadràle posebne frakcije koje smo ve} naveli, wih ~etiri i koje su odràvale posebne sastanke.22
522
Jovan B. Marku{
Prema postignutom dogovoru, Narodna skup{tina je apsolutnom ve}inom izabrala za predsjednika Mila Doì}a a za potpredsjendika Gavrila Cerovi}a. Za sekretare izabrani su pop Krsto Popovi} i Mato Pavi}evi}. U ime ovako izabranog Predsjedni{tva skup{tine Milo Doì} se zahvalio poslanicima na ukazanom povjerewu i odao priznawe izginulim crnogorskim ratnicima u balkanskim ratovima.23 Pored izbora Predsjedni{tva Skup{tine predstavnici Narodne stranke vojvoda Gavro Vukovi} i Janko To{kovi} su bili izabrani u radna tijela Skup{tine, kao predsjednik i sekretar. Prva redovna sve~ana sjednica Narodne skup{tine odràna je 29. januara 1914. u prisustvu kraqa Nikole i vlade. Kraq je otvorio Skup{tinu prestonom besjedom pozivaju}i na mudru uvi|avnost i jaku voqu odaju}i slavu i hvalu junacima koji nam ruku u ruku postavi{e dragoj posestrimi Srbiji, sa kojom nas nikad ni{ta ne}e razdvojiti. U prvom dijelu besjede kraq govori o u~e{}u Crne Gore u dva balkanska rata, o postignutim rezultatima i da su poslije vjekovnih borbi sa Turskom kona~no ostvareni narodni ideali. Kraq Nikola je naglasio da se 10. aprila 1913. svr{io stra{an vjekovni boj Crne Gore sa Turskom. Tog dana ruka crnogorska ista~e Du{anovu zastavu s orlom na preotetom Skadru, potowem bedemu i znaku turskog osvajawa. Srpstvo se oslobodi ispod Turaka od Mora do Dunava. Istakao je tako|e, zna~aj dobrovoqaca koji su iz raznih krajeva do{li da se bore u redovima crnogorske vojske kao i o pomo}i koju je crnogorska vojska pruìla srbijanskoj u Drugom balkanskom ratu. U drugom dijelu besjede govore}i o unutra{wim prilikama u Crnoj Gori kraq je istakao najva`nije zadatke koje bi Skup{tina trebala da rije{i. Kraq Nikola je zavr{io svoju besjedu nagla{avaju}i: Odbrana dobitka i daqi nacionalni uspjesi zavisi}e samo od stalnog zajedni~kog rada sa bratskom Srbijom i od tradicionalne vjernosti na{e mo}noj za{titnici Rusiji.24 Povodom proteklih izbornih rezultata Janko To{kovi}, narodni poslanik, napisao je sqede}e: Rezultat izbora nije zadovoqio vladina o~ekivawa, te prema tome ona nije mogla ostati po sastanku Skup{tine na vlasti, jer sama nije raspolagala dovoqnom skup{tinskom ve}inom, iako je mogla ra~unati da sa virilnim zvanim vladinim poslanicima skrpi jednu nedovoqnu ve}inu za normalan i produktivan skup{tinski rad, jer su na izborima bili pro{li svi intelektualno ja~i biv{i narodni poslanici, kao i wihovi prijateqi i
__________________ 23 S.B.1914, 33 24 St.br. 35-39
523
pripadnici Narodne stranke, te bez wihove podr{ke vlada nije mogla imati potrebni autoritet u narodu. Zato je nastojala da preko svoja dva ~lana kao pristalica Narodne stranke, od kojih jedan, kao {to je re~eno, zvani kluba{, ina~e oportunista i kompromisan ~ovjek, sklon da imenovane poslanike pripadnike Narodne stranke nagovori da se obrazuje jedan zajedni~ki klub skup{tinske ve}ine u koji bi u{li: kluba{i, prava{i, odnosno wihovo lijevo krilo, preko kojeg je kraq po potrebi pravio opoziciju svojoj vladi, kao {o je ranije re~eno, zvana grupa miju{kovi}evacai nekolicina mla|ih qudi, novih poslanika, koji su bili simpatizeri omladinske grupe Marka Dakovi}a, na ~elu sa inìwerom mladim Vasilijem @ugi}em, poginulim u Skadru 1915. godine, kako su kluba{i u ve}ini èqeli da sada malo obazrivije i takti~nije politi~ki istupaju, poslije ste~enog iskustva i moralne pobjede nad svojim politi~kim protivnicima, pa i samim kraqem, koja se u toku rata otkrila i javno manifestovala u svim pravcima dràvnog i narodnog ìvota u korist programskih smjernica Narodne stranke, a na o~iglednu {tetu wenih protivnika.25 Dr Nikola [kerovi}, narodni poslanik, povodom izbora na kojima je prvi put u~estvovao napisao je sqede}e: Svi potpisnici programa Narodne stranke, me|u wima i oni koji su bili osu|eni na te{ke kazne u bomba{koj aferi, koji su se kandidovali za narodne poslanika, bili su izabrani uprkos nastojawima, na nekim birali{tima, organa vlasti. Narodna stranka raspolagala je u Skup{tini sa preko dvadeset poslanika; nekoliko mladih {kolovanih narodnih poslnaika ~inili su jo{ neoformqenu grupu, oko inìwera Vasilija @ugi}a, koji je trebalo da predstavqa ono krilo omladine koje je za svoga vo|u dràlo Marka Dakovi}a, koji se nije uop{te kandidovao za narodnog poslanika. U ovoj grupici se naslu}ivalo mogu}e osnivawe zemqoradni~ke stranke. Grupa Miju{kovi} Jabu~ka, koja je dràla vlast, okupqala je oko sebe pove}u grupu poslanika. Prava{ka desnica, koja je poslije {estogodi{we vladavine tek napustila vlast, bila je zastupqena u Narodnoj skup{tini sa svega nekoliko poslanika. Narod je jasno, ogromnom ve}inom, osudio kruti i krvavi reìm te grupe. Op{te raspoloèwe nove Narodne skup{tine bilo je radno, pomirqivo, spremno za hitno rje{avawe mnogobrojnih pitawa, koja je na dnevni red postavio rat i ìvot poslije rata. To raspoloèwe remetila je donekle prava{ka grupica poslanika, koja je nastupala sa odbranom svoga reìma, isticawem svoga patriotskog rada i zasluga za otaxbinu i naciju. Poslije izbora u{ao je u vladu jo{ jedan
__________________ 25 Janko To{kovi}, isto, str. 125-126
524
Jovan B. Marku{
~lan Narodne stranke. Na taj na~in je, donekle, poja~ana pozicija te grupacije u vladi. Potrebno je ista}i da je kraq Nikola i ovog puta manifestovao svoje autokratske navike. On je, prije nego se Narodna skup{tina i konstituisala, prizivao, u grupama po pet, narodne poslanike u dvor i vodio s wima politi~ke razgovore. Upravo, on je neumorno upozoravao narodne poslanike na sloèn rad i poslu{nost, jer da je on jedanput pogrije{io i prepustio vlast Skup{tini, ali da on ne}e dopustiti da se to vi{e, dok je ìv, ponovi! Poznato je da je kraq Nikola bio odli~an, duhovit i zanimqiv sabesjednik. On je svakog od prizivanih poslanika, koje je bez izuzetka, bilo li~no, bilo po porodici poznavao, apostrofirao kakvom dosko~icom, pohvalom, prigodnom anegdotom, sarkazmom ili {alom. Ali sav smisao tih razgovora svodio se na to da je on, kraq, jedini i neograni~eni gospodar u zemqi. Ta kraqeva upozoravawa i prijetwe nijesu ovoga puta imali osjetna uticaja. Op{te raspoloèwe, kako je re~eno, bilo je pomirqivo i daleko, u danom ~asu, od pomisli na obra~unavawe. Ogromna ve}ina poslanika prihvatila je ideju zajedni~kog radnog bloka.26 Dr Jago{ Jovanovi}, uz konstataciju da su izbori izvr{eni sasvim slobodno, pi{e sqede}e: Od {ezdeset dva poslanika wih dvadeset pet pripadalo je Narodnoj stranci (kluba{ima), sedamnaest prava{ima (miju{kov}icima), a kamarilaca (sa virilcima) bilo je {est27. Omladina je bila zastupqena sa svega dva poslanika... Vlada Janka Vukoti}a oslawala se u Narodnoj skup{tini na radni blok poslanika, koji su sa~iwavali kluba{i, prava{i i omladinski poslanici. Radni blok je imao ogromnu ve}inu u narodnoj skup{tini, oko pedeset poslanika, koji su sasvim disciplinovano, pod predsjendi{tvom Mila Cerovi}a, trgovca iz Nik{i}a, glasali za sve predloge koje je vlada iznosila pred Skup{tinu. Opozicija Radnom bloku bila je grupa poslanika pod vo|stvom dr Sekule Drqevi}a, koja je predstavqala najreakcionarniji dio u Narodnoj skup{tini, otpatke prava{a, koji su se nepomirqivo odnosili prema bloku kluba{a i prava{a u vladi i Skup{tini. Tom dijelu, tim otpacima prava{a, pripadala, je u stvari, samo dvorska kamarila iz 1907. godine, sve ono mra~wa{tvo koje je iz sjenke dvora udaralo i borilo se protiv demokratskih snaga, koje su se izraàvale kroz kluba{e. Radni blok je bio ~vrsta i solidna politi~ka organizacija koja je omogu}avala vladi da nesmetano radi i da u toku svoga mandata donese nekoliko vrlo korisnih zakona.28 Da je Narodna stranka predstavqala zna~ajnu politi~ku snagu u Narodnoj skup{tini potvr|uje i dr @ivko M. Andrija{evi}, u isto-
525
rijskom eseju posve}enom opoziciji gdje kaè: Tek je na posqedwnim izborima, januara 1914. godine, Narodna stranka osvojila ve}inu poslani~kih mjesta.29 Na kraju mogli bismo zakqu~iti da su posqedwi parlamentarni izbori u Kraqevini, kao i prvi u Kwaèvini Crnoj Gori, bili u znaku pobjede demokratskih snaga na ~elu sa Narodnom strankom.
__________________ 29 @ivko M. Andrija{evi}, isto, str. 90-91
GLAVA XII
NARODWACI U KOALICIONIM I EMIGRANTSKIM VLADAMA (1914-1918)
Narodwaci u koalicionim i emigrantskim vladama (1914-1918)
A) KOALICIONE VLADE
februara 1914, predsjednik vlade i ministar vojni, divizijar Janko Vukoti}, podnio je program vlade na usvajawe, o spoqnoj i unutra{woj politici, privredi, vojsci, pravosu|u, {kolstvu, crkvenim pitawima i gra|anskoj djelatnosti. U uvodnom dijelu programa Vukoti} je rekao da je crnogorska vlada 8. maja 1913. godine, primila te{ko breme dràvnih poslova u svoje ruke. Prema tome i pojmqivije, rekao je predsjednik, da prema prilikama u kojim se prihvatila du`nost i prema poslovima koje je imala da obavi, vlada se morala boriti sa te{kim mukama i trudom. Vlada je spremna, izjavio je wen predsjednik, da za svoj rad odgovara kad god to od we bude zatraìlo Narodno predstavni{tvo, a {to se ti~e wenog budu}eg rada, to je nagovije{teno i u prijestonoj besjedi. Poznata je istina da u svakom dru{tvu pa i u dràvi postoje raznoliki pogledi na dràvu, wenu upravu i organizaciju; da su ti pogledi formulisani strana~kim principima i programima, za koje se propagira i radi javno u okviru zakonskih propisa. Na taj se na~in vr{i javna utakmica sara|ivawa na materijalnim i kulturnim dobrima naroda i dràve. Bez te utakmice ne moè biti nikakva napretka. Polaze}i od ideje da zajedni~ki i sporazumno sara|ujemo na napretku dràve i naroda u odre|enom planu i da se ne luta od slu~aja do slu~aja, to apelujemo na sve trezvene i prave patriote da nas u izvo|ewu na{eg radnog programa pomognu. Nakon duèg iskustva, koje smo imali skoro svi bez razlike u pro{losti i novijoj i ranijoj, moèmo se pou~iti i sebi odrediti pravac, kojim posad vaqa i}i i {ta nam je du`nost ~initi. Predsjednik je naglasio da je
Na redovnoj sjednici Narodne skup{tine, 13.
530
Jovan B. Marku{
Crna Gora iz te{kih ratova 1912. i 1913. godine postala skoro dvostruko ve}a, a time je i pro{ireno poqe rada, tako da mogu s najve}om djelatno{}u sara|ivati svi sposobni elementi. Nestalo je pregrada izme|u dvije slobodne i nezavisne kraqevine, te u tom pravcu ne moramo tro{iti na{e snage, ali zato imamo jo{ neposvr{avane ozbiqne nacionalne zadatke i mi i oni,a wihovo ostvarewe zavisi od umje{nosti, takta i uvi|avnosti upravqa~a u objema srpskim zemqama. U program Vlade, istakao je wen predsjednik, ulaze na~ela: dràvnopravna, politi~ka, ekonomska i kulturna. Misao vodiqa na{ega rada jeste: sloboda i pravda. Rado priznajemo, da nije sve u tome imati politi~ke slobode, wima se vaqa i umjeti koristiti. To zna~i, da za politi~ke slobode jedan narod vaqa vaspitavati, treba ga spremat, a to spremawe ne moè se opet ni zamisliti bez izvjesne politi~ke slobode.1 Na ovoj sjednici Skup{tina je izabrala Odbor od devet ~lanova za izradu Nacrta adrese, koju Narodna skup{tina ima da sastavi u odgovoru na prestonu besjedu Kraqa Gospodara. Za ~lanove Odbora izabrani su: vojvoda Gavro Vukovi}, Mihailo Bukvi}, Vasilije @ugi}, Vaso Martinovi}, Janko Spasojevi}, Janko To{kovi}, Milisav Nikoli}, Jovan \ura{kovi} i Savo Vuleti}.2 Izvjestilac Odbora na sjednici Narodne skup{tine 23. februara 1914. godine, pro~itao je predlog Adrese kojom je Skup{tina trebala da odgovori na kraqevu besjedu. Predlog je bio na~elnog karaktera i li~io je dobrim dijelom na parafrazu kraqeve besjede. U predlogu Adrese izraèno je ogor~eno nezadovoqstvo za oduzimawe Skadra Crnoj Gori i kaè se: Ali sila i nepravda ne znado{e ni za na{a istorijska i nacionalna prava na Skadar, niti za na{e `rtve, koje smo za w sada podnijeli, dijele}i tu sa Tur~inom posledwi megdan od onih bezbrojnih, {to ih je Srbin imao s wim pro{lih {est vjekova budu}i brana od azijatske navale, ne samo za svoju dràvu i dràvnu egzistenciju, no i za zapadnu kulturu i civilizaciju! Ali ovo nije prvina, da se zaboravqaju srpske zasluge i srpska prava! Na{a narodna du{a, koja je nekada stvorila kosovsku epopeju, da se s wom hrani do osvete Kosova, uvrstila je Skadar u objekte daqih narodnih te`wi i ideala, koji jo{ ostaju neostvareni. A za wihovo ostvarewe najboqa je garancija na Skadru i na Bregalnici pomije{ana krv Srbijanaca i Crnogoraca. Na{ narodni simbol: vrijeme i srpsko pravo poginuti ne}e.
__________________ 1 St. br. 1914, 46-47 2 Isto, 54-55
531
Narodna skup{tina odala je priznawe onim Crnogorcima koji su iz inostranstva, gdje su se nalazili na radu, pohitali da do|u svojoj bra}i u pomo}. Ona je odala i veliko priznawe dobrovoqcima iz drugih jugoslovenskih krajeva koji su tako|e u toku Balkanskog rata do{li u pomo} crnogorskoj vojsci, kao i svima onima koji su na bilo koji na~in pruìli pomo} Crnoj Gori, naro~ito raznim misijama Crvenog krsta, u prvom redu qekarima i drugim medicinskom osobqu.Crnogorci su ponosni, {to su pod svojim barjacima u okr{ajima pro{lih ratova vidjeli svoju ro|enu bra}u: iz Boke Kotorske, Hercegovine, Dalmacije, Bosne, Hrvatske i Srpske Vojvodine, pa bra}u iz Slova~ke, ê{ke i Rusije. Narod u Crnoj Gori zajedno sa Va{im Veli~anstvom haran je toj svojoj bra}i na qubavi i podnesenim `rtvama. Daqe, u Adresi re~eno je: Narodnoj skup{tini te{ko je pao jesena{wi udar, tj. upad Albanaca na teritoriju crnogorske dràve oslobo|enu Balkanskim ratom. Upadom iz tek na{om krvqu oslobo|ene Malesije, koju nam zajedno sa Skadrom ote Jevropa, da bi je utjelovila novoj Arbaniji. Izraèna je nada da }e se definitivnim povla~ewem granice izme|u Crne Gore i Albanije, imaju}i u vidu i ovaj incident, u~initi sve da ubudu}e ovakvi incidenti budu onemogu}eni. Vjerujemo, da }e se pri tom razgrani~ewu imati na umu i ekonomski interesi Crne Gore, upravo na na{e ìvotne potrebe, {to je pri oduzimawu Skadra od nas bilo onako bezobzirno ignorisano. Mislimo, da je Vlada Va{eg Veli~anstva za ovo u~inila sve, {to je trebalo u~initi, a osobito da su na{i prijateqi u jevropskom konceptu za ovu stvar dovoqno zainteresovani i informisani. U Adresi se isti~e da je Narodna skup{tina svjesna te{kih poslova koji o~ekuju i wu i vladu. Izraèna je èqa, da se novo crnogorskim dràvqani u oslobo|enim krajevima stare Srbije i Zete, prema prilikama i op{tedràvnim interesima, {to prije daju sva prava koja crnogorskim gra|anima garantuje ustav i zakoni i zemaqski, te da im se takvim na~inom omogu}i {to brì svestraniji ekonomski i kulturni razvitak i daqe ostvarewe na{ih narodnih ideala. Narodna skup{tina je izjavila da je posebno raduje {to je vlada sasvijem pravilno u programu istakla i potrebu legalne revizije Ustava i specijalnih zemaqskih zakona prema ste~enom iskustvu, prilikama stvorenim na{im pro{irewem, te prema savremenim kulturnim potrebama i slobodoumnom demokratskom duhu na{eg naroda. Narodna Skup{tina nestrpqivo o~ekuje vladine prijedloge u tom smislu i rado }e ih prihvatiti.3
__________________ 3 Isto, 150-154
532
Jovan B. Marku{
Poslije ~itawa predloga Adrese u Narodnoj skup{tini se razvila iscrpna rasprava. Prvi je govorio potpredsjednik Narodne skup{tine Gavrilo Cerovi}, jedan od osniva~a Narodne stranke. Pored ocjene da se radi o parafrazi kraqeve besjede, podsjetio je na ~iwenicu da u Skup{tini postoje razne politi~ke grupe ali i da postoji skup{tinska ve}ina i naglasio: Tu postoji jedan radni blok, koji je dao izjavu, da pomaè dana{wi reìm, bez obzira na li~nosti koje ga predstavqaju. Poznati su motivi koji rukovode taj radni blok da taj reìm pomaè, i ti su motivi ~isti, iskreni, patriotski i o tome ne treba niko da sumwa da imaju kakvu drugu svrhu. Baza za taj sporazum na|ena je u jednom programu koji je vlada preko svoga predsjednika saop{tila Narodnoj skup{tini. Me|utim, program koji je Skup{tina prihvatila i obe}ala mu podr{ku vlada {tampa i {aqe u unutra{wost Crne Gore. Cerovi} smatra da vlada kao da èli da taj program pretvori u neki politi~ki program jer se takav sti~e utisak. On, kao potpredsjednik Narodne skup{tine, izjavio je da pripada izvjesnoj grupi politi~ki obiqeènoj a to je Narodna stranka, koja ima svoju politi~ku pro{lost. Taj program jeste program Narodne stranke. Sada, kada smo prihvatili taj program vladin prihvatili smo ga samo u onoliko, koliko se poklapa sa programom Narodne stranke, to sada ostaje da vlada izvr{i ono {to u programu obe}ava. Razumije se, rekao je Cerovi}, da u jednom periodu vlada nije u stawu da uradi sve ono {to je u programu iznijela. Jer na onoliko lijepih obe}awa mo`da }e pasti 30-40 kabineta u Crnoj Gori, a sve se ono izvr{iti ne}e; ali {to se ti~e obe}anih poslova smatra da }e ih vlada u jednom periodu zavr{iti, Narodna skup{tina traì od vlade da se to izvr{i. Cerovi} je pobrojao i najprioritetnije zadatke koje vlada treba da izvr{i, a koje je iznijela u svom programu, a to su: Zakon o ure|ewu ~inovni~kog pitawa, Zakon o administrativnoj podjeli zemqe, Zakon o naseqavawu novih krajeva, Zakon o invalidskom pitawu i Zakon o uvo|ewu stalnog kadra u vojsci. On je dao primjedbu da u programu nacrta Adrese nije istaknuto jedno pitawe koje je trebalo ista}i. I to kao najglavnije a to je pitawe naoruàwa crnogorske vojske. Jer izgleda da atmosfera, koja nas okruàva, sva miri{e na barut, a kad smo priznali u nacrtu Adrese, da smo Crnogorce izveli nespremne, bose i gole na rati{te, to treba da smo spremni da ne pretrpimo opet iznena|ewe i da ne stavimo u opasnost jednoga dana sve na{e tekovine, koje su nas skupo stajale u pogledu `rtava i ìvotnih i materijalnih. To je, mislim, gospodo, za ovaj momenat najva`nija stvar, koju treba da
533
potenciramo u nacrtu Adrese i za koju treba dana{wa vlada da se zauzme, jer {ta }e nam zdravi Crnogorci, {ta }e nam i novi i stari krajevi, kad se to sve jednoga dana stavi na kocku.4 Na kraju Cerovi} je izjavio da se sa nacrtom Adrese slaè u na~elu, ali samo sa modifikacijama koje je iznio u izlagawu. Izlagawe potpredsjednika Cerovi}a je, u stvari, bio odgovor Narodne stranke poku{aju da se od skup{tinske ve}ine formira nova politi~ka stranka. Predlog Adrese u na~elu je prihvatila Narodna skup{tina uz sedam glasova protiv. Povodom neuspjelog poku{aja da se formira nova stranka stavovima zami{qenog programa, dr Nikola [kerovi}, narodni poslanik pi{e sqede}e: Adresa Narodne skup{tine, kao odgovor na kraqevu besjedu, samo je parafraza besjede. Adresa naro~ito isti~e, ponavqaju}i besjedu da Crnu Goru i Srbiju ne}e vi{e ni{ta razdvojiti, i da }e slavni srpski kraqevi sa svojim mudrim dràvnicima, a uz narodno sudjelovawe iz obiju na{ih kraqevina, zajedni~ki odnos izme|u ovih tako udesiti, da u potpunosti potvrdi napred istaknutu postavku iz Prestone besjede. Besjeda i Adresa nijesu jedini programski dokumenti koji govore o unutra{woj i spoqnoj politici Crne Gore poslije balkanskih ratova. I vlada generala Vukoti}a je iza{la pred Skup{tinu sa svojim programom. Program je pro~itao Skup{tini sam predsjednik vlade. To nije radni program vlade, ve} nacrt programa jedne zami{qene politi~ke organizacije, ~ije je osnivawe èqela grupa Miju{kovi}-Jabu~ka. Vlada je, naime, poku{ala da poslanike koji su prvi put birani u Skup{tinu, zadrì na okupu i sprije~i wihovo prilaèwe postoje}im ili novoosnovanim, ma koliko oformqenim politi~kim gupama, s namjerom da ih na osnovu svoga programa, tokom vremena spoji s grupom Miju{kovi}-Jabu~kom i tako osnuje stranku.5 Vlada je tim
__________________ 4 Isto, 156-167 5 Vrijedi zabiqeìti jedan poku{aj osnivawa stranke i odnos vlade generala Vukoti}a prema tom poku{aju. Jovan S. Plamenac, koji se proslavio kao ministar policije u vladi Lazara Tomanovi}a, u teroru i progonima Narodne stranke, obratio se 6. decembra 1913, u ime pravih narodwaka prava{a, narodu sa jednim proglasom programom, pozivaju}i ga na politi~ko okupqawe oko toga programa. Protiv tog poku{aja osnivawa stranke odlu~no je istupio predsjednik vlade general J. Vukoti}. J. Plamenac je, u danom ~asu, bio ~lan Dràvnog savjeta. U tom aktu me|u ostalim se kaè: Kraqevska vlada nije na{la za shodno odmah iza}i sa svojim programom niti jo{ sada pristupiti formirawu stranaka. Htjela je pripremiti sve ono {to obrazovawu stranaka mora prethodidti i spremiti im zemqi{te, da se u samoj Skup{tini formiraju. Jedinstvo ideja mora biti ta osnovica a ono se moè ispitati i poznati na samom radu... Vlada se nadala u potporu virilnih poslanika u provo|ewu te namjere, ali ju je ta nada obmanula, {to dokazuje proglas J. Plamenca. Vlada, veli se daqe, ne moè da pre|e preko toga slu~aja. Zato traì od predsjednika Dràvnog savjeta da ~lanu
534
Jovan B. Marku{
manevrom htjela, sem toga, da sebi u Skup{tini obezbijedi radnu ve}inu. Taj poku{aj nije uspio. Jer znatan broj novoizabranih poslanika se orjientisao za zajedni~ki rad sa Narodnom strankom, odnosno desetkom narodnih poslanika potpisnika Programa Narodne stranke, od kojih su nekolicina tek bili iza{li iz tamnice, kao osu|enici u bomba{koj aferi; a jedna omawa grupa novih poslanika zadràla se izvan postoje}ih grupacija sa jo{ dovoqno neodre|enim te`wama za osnivawem zamqoradni~ke stranke pod eventualnim vo|stvom Marka Dakovi}a. Pod pritiskom op{teg politi~kog stawa, i u zemqi i izvan zemqe, i radnog, realnog raspoloèwa u narodu, politi~ke grupe u Skup{tini, izuzimaju}i prava{ku, staroreìmsku grupu, formirale su radni blok i svojski pristupile zakonodavnom i politi~kom poslu. Od interesa je za upoznavawe razvoja politi~ke zrelosti u Crnoj Gori iznijeti neke karakteristi~ne stavove ovoga programa, kome nije bilo su|eno da postane programom neke politi~ke stranke, za{to je bio namijewen. Isti~u}i pravdu i slobodu kao misao vodiqu politi~ke djelatnosti, Program pou~ava da slobodu vaqa znati koristiti, a za to narod treba spremiti, a to spremawe ne moè se opet ni zamisliti bez izvjesne slobode. Sloboda treba da bude srazmjerna stupwu wegovog (narodnog) kulturnog razvitka, veli se daqe, prirodno je da u sebi mora imati u dovoqnoj mjeri i konzervativnih i naprednih elemenata(!) Sre}a je, kaè se daqe, ako su ti elementi jaki i u tolikoj mjeri uvi|avni da se me|usobno na iskqu~uju, ve} dopuwuju i umjeravaju... Najboqe je da cjelokupna dràvna uprava ima sistematski program i da radi po planu, stalno i bez prestanka na izvo|ewu jedne op{te voqe voqe dràvne, odakle moraju da poti~u sve zapovijesti da narod upu}uju i vaspitavaju. Samo se s odre|enim planom i stalnim pravcem blagovremeno djeluje na narod, u zemqi se odràva red i zakonitost, a u narodu stvaraju dobre navike u radu, ìvotu i vr{ewu op{tih du`nosti... Pored ove krute centralisti~ke filozofije, po kojoj vladaju}i element svime diriguje, ne ostavqaju}i mjesta li~noj, privatnoj i dru{tvenoj inicijativi i stavqa narod u poloàj stalnog objekta, program zahtijeva: da se legalnim putem revidiraju i ustav i zemaqski zakoni; da se neodlo`no prekine s dràvnim ure|ewem na plemnskoj osnovi; da se zavede sa__________________ Savjeta J. Plamencu predo~i potrebu da opozove svoj proglas, ina~e }e potpisati (general J. Vukoti}) podnijeti w.v. kraqu ukaz o wegovom (Plamen~evom) otpu{tawu iz slu`be! Koliko je poznato, Plamenac nije opozvao svoj proglas, i zato je otpu{ten iz dràvne slu`be. I ovaj slu~aj pokazuje s kakvim mukama su se ra|ale politi~ke slobode u Crnoj Gori onoga vremena (II. F. 81).
535
mouprava op{tina .... da se ukine narodna vojska (milicija) i zavede stalni kadar; da se ozakoni nezavisnost i stalnost sudija; da se rje{ewem agrarnog pitawa, naseqavawem novodobijenih krajeva i jeftinim kreditima obezbijedi podizawe sela. Budu}i da sa bratskom Srbijom imamo iste zadatke, iste ciqeve i isti vojni~ki materijal, mi }emo s na{om vojni~kom obukom i organizacijom i}i s wom zajedno k jednoobraznosti; carinske odnose sa Srbijom treba u~vrstiti specijalnim ugovorom, da omogu}i {to boqu i tje{wu vezu i olak{amo me|usobni promet... Zajedni~ka vojni~ka i diplomatska akcija sa Srbijom u svim pitawima koja podjednako interesuju obje srpske dràve, a na ostvarewu legitimnih nacionalnih te`wa.... Program stoji na gledi{tu nacionalnog jedinstva Srba i Hrvata. I vjerni pro{losti Crne Gore, najizrazitije }emo raditi na jugoslovenskoj solidarnosti i zajednici, vele tvorci programa. Ne rasprostiru}i se mnogo o pitawu zavo|ewa i u~vr{}ivawa demokracije, uzdr`qiv u precizirawu oformqivawa odnosa sa Srbijom, Program ina~e jasno nagla{ava iste zadatke, iste ciqeve obiju srpskih dràva u svim pitawima na ostvarewu legitimnih nacionalnih te`wa, naslu}uju}i carinsku, vojnu i diplomatsku uniju. Narodna stranka je odbacila poku{aj da joj se ovaj program nametne. Ona je ostala vjerna svome programu iz 1907. godine. Ni grupa novih poslanika omladinaca nije prihvatila ovaj program. Programu vlade generala Vukoti}a nije bilo su|eno da postane rukovodstvo oformqene nove politi~ke stranke, koju bi vodila grupa Miju{kovi}-Jabu~ka. Doga|aji koji su uskoro uslijedili sprije~ili su taj poku{aj. Grupe koje su se sloìle da u Skup{tini rade kao radni blok, priznale su ovaj nacrt kao, formalno, radni program vlade. Svakako, i u takvoj ulozi ovaj program je korak naprijed u izgradwi politi~ke organizacije i razvoja politi~ke misli u Crnoj Gori. Prava{ka desnica, koja je u Skup{tini bila predstavqena sa nekoliko poslanika i zauzela opozicioni stav prema vladi generala Vukoti}a, izjasnila se javno, u Skup{tini, za carinsku, vojnu i dipplomatsku uniju sa Srbijom, kao osnov politike Crne Gore. I sve druge politi~ke grupe u Narodnoj skup{tini izjasnile su se, u adresnoj debati, u prilog zakqu~ewa carinske, vojne i diplomatske unije izme|u Crne Gore i Srbije. Potrebno je naglasiti da su narod i ve}ina Narodne skup{tine su{tinski bili: za potpuno stapawe obiju kraqevina u jednu jedinstvenu srpsku dràvu. Me|utim, ostvarewu tih narodanih èqa nije bilo mogu}e odmah pristupiti. Jedna od va`nih smetwa unutra{we,
536
Jovan B. Marku{
srpske, prirode leàla je u pitawu rje{ewa dinasti~kog pitawa. Obje dinastije, i crnogorska i srbijanska, ponikle iz naroda, zaslu`ne za oslobodila~ku nacionalnu borbu i izgradwu dràvnosti Srpstva pretendovale su na vode}u ulogu u jedinstvenoj srpskoj dràvi. Iza dinastija stajali su ne samo elementi koji su odano{}u dinastiji prikrivali svoje sebi~ne interese i traìli prvenstveno svoje dinastije nego i pojedini vode}i dràvnici i politi~ari obiju zemaqa.6 Tokom rada Narodne skup{tine neopredjeqeni poslanici prilazili su grupi poslanika Narodne stranke i grupi miju{kovi}evaca. Grupa Miju{kovi}a je nastojala da umawi uticaj poslanika Narodne stranke, pa je navodnim podràvawem omladinske politi~ke grupe oko Vasilija @ugi}a poku{ala da ih kao dugogodi{we politi~ke saradnike, koji su se razlikovali u metodu ostvarewa istih politi~kih ciqeva, odvoji i ostvari internu prevlast u radnom skup{tinskom bloku. Treba ista}i da postojawe politi~kih struja u radnom bloku nije imalo uticaja na rad Narodne skup{tine, jer je pri dono{ewu kona~ne odluke o pitawima postizana puna saglasnost skup{tinske ve}ine. Opozicija, prava{ka desnica koju je kraq Nikola odbacio, bila je potpuno izolovana i nije mogla uticati na kona~ne odluke. Za poslanike skup{tinske ve}ine bilo je jasno u kakvoj se unutra{wopoliti~koj i spoqnopoliti~koj situaciji nalazi Crna Gora, i da to nije dozvoqavalo isticawe svojih programa u prvi plan. Vlada serdara Janka Vukoti}a izvr{ila je reorganizaciju 25. aprila 1914. godine. Po podnijetoj ostavci iz vlade su iza{li Labud Gojni}, ministar unutra{wih djela i Mirko Miju{kovi}, ministar prosvjete i crkvenih poslova. Novu vladu sa~iwavali su: predsjednik Ministarskog savjeta i ministar vojni, divizijar serdar Janko Vukoti}, ministar finansija i gra|evina Risto Popovi}, ministar pravde Qubomir Baki}, ministar inostranih djela Petar Plamenac, ministar unutra{wih djela Savo Vuleti} i ministar prosvjete i crkvenih poslova Gavrilo Cerovi}. U ovoj koalicionoj vladi narodwaci su imali jednog ministra vi{e nego u prethodnoj. Pored Qubomira Baki}a i Petra Plamenca, koji se izja{wavao kao pristalica Narodne stranke, ministar je postao i Gavrilo Cerovi}, dotada{wi potpredsjednik Narodne skup{tine. Na ovaj na~in je ostvarena ravnoteà izme|u Narodne stranke i miju{kovi}evaca u novoj vladi serdara Janka Vukoti}a. O u~e{}u narodwaka u koalicionoj vladi i o radu na konkretnim ìvotnim problemima u Narodnoj skup{tini narodni poslanik Janko To{kovi} pi{e sqede}e:
__________________ 6 Nikola [kerovi}, Crna Gora na osvitku 20. vijeka, Beograd, 1964, str. 595-598
537
Pristali su na zajedni~ku saradwu, ali nijesu prihvatili izra|eni vladin program, koji je bio ranije galantno pripremqen i pro~itan na jednoj od sjednica Narodne skup{tine, kao ni osnivawe nove stranke na temequ tog programa, ve} su ga kategori~ki odbili, kao nerealan, neiskren i demago{ki, koji je pre|e izbora i u toku izborne kampawe u svrhu izbornog uspjeha i likvidacije Narodne stranke, kako je ona to zami{qala, izradila. Dati pristanak, kako je gore re~eno, na saradwi imao se izvr{iti stvarawem jednog zajedni~kog skup{tinskog radnog kluba- skup{tinske ve}ine, odnosno vladine ve}ine, na principu jedne koalicije stranaka srazmjernog u~e{}a u predsjedni{tvu Skup{tine i vladi pod uslovom da se uvede jedan slobodni, potpuno demokratski parlamentarni reìm, sa atributima narodne vladavine i u politi~kom i ekonomskom smislu, a u spoqnoj politici da se ide u potpunom skladu sa Kraqevinom Srbijom, u pravcu bratstva i jedinstva, ujediwena slobodnog Srpstva, a docnije i Jugoslovenstva, na kojem se onda nije moglo otvoreno raditi, zbog smetwe Austrougarske monarhije, jer bi bio uperen direktno protivu we i wenog opstanka. Po{to je vlada pristala i u potpunosti prihvatila predwe uslove i izdejstvovala da ih kraq odobri, obrazovan je skup{tinski radni klub od imenovanih grupa poslanika pod predsjedni{tvom Gavra Vukovi}a, nar. poslanika kluba{a. Grupa poslanika prava{ke desnice oko Sekule Drqevi}a nije mogla uop{te do}i u obzir, jer je predstavqala najreakcionarniji dio tada{we Narodne skup{tine, sa oko 7 poslanika me|u kojima nije bilo intelektualaca sem Drqevi}a. I tako se, kako je ve} re~eno, obrazovala jedna sna`na i za rad sposobna skup{tinska ve}ina od svih poslanika, sem imenovane prava{ke grupe na ~elu sa Sekulom Drqevi}em, koja je jedina ostala u opoziciji. Brigadir Vukoti} ostao je i daqe na ~elu svoje vlade, docnije ne{to izmijewene i popuwene novim ~lanovima, gdje su kluba{i dobili pove}ani broj svojih ~lanova u vladi, mada na to nijesu gledali toliko koliko da se iskreno i solidno radi i izvr{uje u~iweni sporazum odnosno program skup{tinskog rada i uprave po svim pitawima dràvnog ìvota u narodu. Solidaran rad skup{tinske radne ve}ine i wene vlade sa krunom odrazio se u kraqevoj prijestonoj besjedi i skup{tinskoj adresi, u kojoj su naro~ito nagla{ene programske smjernice radnog skup{tinskog bloka, a kojih se vlada imala strogo pridràvati, kako je naprijed re~eno. Obrazovana radna skup{tinska ve}ina, u namjeri da utre put {to {iroj solidarnoj saradwi i interesu najavqenog i u praksi donekle ostvarivanog u po~etku skup{tinskih sjednica novog politi~kog kursa, gledala je da bude {to korektnija i prema svemu i
538
Jovan B. Marku{
svakome, kad se radi o op{tim dràvnim i narodnim pitawima, koja su tada pod novim uslovima, iza proteklih ratova, uveliko bila na dnevnom redu.To se vidjelo jo{ prvih dana izborom Sekule Drqevi}a u adresni odbor, kao {efa onda{we opozicije, iako je bila svojim radom od ranije smrtno omraèna kod velike ve}ine naroda i wegovih poslanika, te mu tim samim dala mogu}nost da i on kao ~lan adresnog odbora iza|e pred Skup{tinu sa svojom posebnom adresom, u koju je Drqevi}, svakako tendenciozno, ubacio programsku parolu: Unija Crne Gore sa Srbijom. Da je ma ko drugi sem Sekule Drqevi}a, koji nije bio kompromitovana kao on i wegovi drugovi u proteklom reìmu od 1907. godine, unija sa Srbijom tada bila bi sa simpatijama primqena u {irokim narodnim krugovima; ovako je bila odmah komprotovana i uzeta kao blef i neozbiqni politi~ki manevar, jer je do{la od qudi koji su bili i ostali najizrazitiji protivnici ujediwewa i jugoslovenske ideologije kojoj kraq Nikola i dinastija Petrovi}a ne bi bila na ~elu. Pored toga, ciq onda{we opozicije bio je provokacija sa namjerom da izazove pometwu u Narodnoj skup{tini, odnosno u wenoj radnoj ve}ini, i stvori nepovjerewe izme|u krune i skup{tinske vladine ve}ine. S obzirom da je zvana Sekulova unija do{la od samoga wega, smatrana je neozbiqno uop{te i sluìla kao po{alica. Koliko su Drqevi} i wegova grupa bila zagrijani i iskreni pristalice unije vidjelo se docnije, u wegovom Sekulovom anacionalnom politi~kom radu, odvratnom i od li~no wega i wegovih politi~kih prijateqa i saradnika pokazanom naro~ito u drugom svjetskom ratu. Narodna skup{tina sa svojom radnom ve}inom po sporazumu i programu pomenutog radnog kluba nastavila je rad, koji je bio aktivan i vrlo plodan. Donijela je nekoliko zakona potrebnih i izazvanih posqedicama rata kao: zakon o ratnim vojnim invalidima i zakon o moratorijumu kao prve, a zatim zakon o naseqewu novih oslobo|enih i prisajediwenih teritorija, koje su ranije bile pod turskom vladavinom. Zakon o naseqavawu novih krajeva, kako se on zvao, bio je vrlo socijalan i napredan, tako da niko nije mogao dobiti zemqu, sem onoga koji je obra|uje, tj. zemqoradnik, i to onoliko koliko mu je bilo potrebno za razvijawe i obrazovawe jednog sredweg doma}instva. Zemqa je davana besplatno onima koji su se iskqu~ivo bavili zamqoradwom, razumije se prvo bezemqa{ima pa redom po imovnoj koli~ini zemqe, a pod izvjesnim uslovima i ograni~ewima da je ne moè otu|iti za izvjesno i odre|eno vrijeme. O{tetu dotada{wim vlasnicima muslimanima a koji su se masovno po~eli iseqavati, naro~ito iz predjela Sanxaka u Tursku, pla}ala je dràva po ugovoru i sporazumu sa wim.
539
Pored pomenutih zakona doneseni su jo{ i: Zakon o izmjenama i dopunama zakona o narodnim {kolama. Mada ovaj zakon u svojim osnovnim odredbama bio dosta napredan prema onda{wim prilikama i narodnim potrebama, ipak iziskivala je nu`nost wegove izmjene i dopune u pogledu pove}awa u~iteqskih plata i preciznije odredbe iz tog zakona donesenog za vrijeme kluba{ke vladavine iz 1907. godine, u kojim je naro~ito unesena i precizirana odredba kojom se ograni~ilo pravo vlade u pogledu u~iteqskih premje{taja, kojima su u~iteqi bili izloèni najvi{e politi~kom progowewu u toku sedmogodi{we protivustavne samovoqne vladavine, i utvr|ena nekretnost u~iteqa sa mjesta konkursom dobijenih. Zatim je donesen Zakon o dràvnim stipendijama, kojim je prvi put regulisano pitawe prava na dràvne stipendije na demokratskoj i socijalnoj osnovi, tako da su se stipendije dodjeqivale po tom zakonu putem konkursa sa prvenstvenim pravom onih sa siroma{nim stawem, zdravqem i uspjehom u nauci. Osim zakonom obuhv}ene su i one stipendije koje su bile od ranije dodijeqene Crnoj Gori od Francuske i Turske prilikom posjete kraqa (ranije kao kwaza) Nikole tim zemqama. One su smatrane kao wegove, jer su prilikom tih posjeta wemu date, te je do tada on li~no wima raspolagao, kao i svim drugim, kako onim kojima je Crna Gora kao svojim tako i onim iz redovne ruske pomo}i raspolagala. Kako je ve} re~eno, ovim stipendijama sam kwaz, docnije kraq, li~no, bez u~e{}a wegove vlade, rukovao i davao po svom li~nom naho|ewu i raspoloèwu, {aqu}i na {kolovawe sinove svojih qubimaca iz ja~ih porodica i bratstava, ne vode}i ra~una o li~noj sposobnosti i zdravqu, kao i {kolskim i drugim potrebnim kvalifikacijama upu}enih u inostrane {kole mladi}a, od kojih su se ve}ina bolesni sa nedovr{enom {kolom vra}ali, te je vrlo mali broj izme|u wih {kolovawe zavr{io i koristio svojim znawem i stru~nom spremom svoju zemqu. Skup{tina je, razumije se, predloèni zakon u cjelini usvojila i vlada ga ubrzo podnijela kraqu na potpis i sankciju. Vlada Vukoti}a u toku cijelog skup{tinskog rada slijedila je smjernice i odluke skup{tinske ve}ine, koje su prethodno pretresane i dono{ene u sjednicama. radnog kluba wene ve}ine. Mada su u radnom klubu diskusije i odluke dono{ene po svim va`nijim pitawima ve}inom glasova slobodno i nezavisno, bez disciplinske obaveze za glasawa u Skup{tini, ipak u ve}ini va`nijih pitawa skup{tinske odluke poklapale su se u cjelini sa odlukama klupske radne ve}ine, i vlada nije nikada reagovala niti izjavqivala svoju nesaglasnost na te prethodne odluke radne ve}ine. Vjerovalo se da je predsjednik Vlade
540
Jovan B. Marku{
redovno obavje{tavao kraqa o gledi{tu i stanovi{tu radne skup{tinske ve}ine o tim pitawima prije dolaska na dnevni red za rje{avawe istih u plenumu Narodne skup{tine, i pripremao ga na saglasnost, {to se odraàvalo na prisne odnose vlade prema radnom skup{tinskom klubu, tj. vlada je gledala da {to vi{e izlazi u susret smjernicama radne ve}ine. Kraq se u ~e{}im susretima sa pojedinim poslanicima i mawim grupama prilikom wegovog izlaska i {etwe pokazivao zadovoqan i raspoloèn i nije èlio da ponovo do|e u sukob sa skup{tinskom ve}inom, kako je to on na ~e{}im no}nim sjedeqkama, na koje je pozivao narodne poslanike po grupama, izjavqivao da se ne èli vi{e udaqavati od interesa i èqa narodnih, izraènih preko Wegove Narodne skup{tine, te je po svemu izgledalo da su se odnosi narodnih predstavnika sa drugim ustavnim i zakonodavnim faktorom, odnosno kraqem Nikolom, uveliko, u sravwavawu sa ranijim odnosima, izmijenili i po{li putem prave ustavnosti. Donesen je i Zakon o ~inovnicima gra|anskog reda. Ovim je Zakonom detaqno regulisan poloàj svih dràvnih slu`benika na jednoj solidnoj i u potpunosti demokratskoj osnovi. Wime su bili predvi|eni svi slu`beni~ki poloàji prema stru~noj {kolskoj spremi i sposobnosti i zagarantovana slu`beni~ka prava, kako u pogledu {kolske spreme i stru~nosti tako i u pogledu drugih funkcija u slu`beni~kom odnosu, s tendencijom {to ja~e i izrazitije samostalnosti i nezavisnosti, kao bitnih uslova za solidno i savjesno vr{ewe slu`be sa {to je mogu}e mawim uticajem politi~kih organa vlasti politi~kih reìmskih tendencija u vr{ewu svoje dràvne slu`be kao dru{tvene zajedni~ke ustanove, tj. da dràvni slu`benici u vr{ewu svoje du`nosti mogu biti samostalni i nezavisni od progawawa vladaju}e, odnosno stranke koja do|e na vlast, za wihova politi~ka uvjerewa i slobodu shvatawa i savjesti. Ovim je u osnovi presje~en jedan sistem koji je ko~io svaki savjestan i solidan slu`beni~ki rad i sputavao savjesnost i objektivnost svakog pojedinca, naro~ito onih koji su bili u materijalnoj nemogu}nosti svog i svoje porodice opstanka, ~ega je bilo najvi{e u Crnoj Gori, kao jednoj siroma{noj zemqi. Tim je zakonom sprije~eno da se u dràvnu slu`bu mogu primiti qudi bez potrebne {kolske spreme i stru~nosti po svim granama dràvne uprave, kao {to je to bilo po op{tem redovnom i uobi~ajenom pravilu u Crnoj Gori u oba: neustavnom, a jo{ vi{e u onom nazoviustvnom periodu na{eg narodnog ìvota u dràvnoj dru{tvenoj zajednici.Takvi slu`benici, zvani ~inovnici, uzimani su iz pojedinih ve}ih porodi-
541
ca i ja~ih bratstava po}udnih dvoru i dinastiji, i bili su glavni i skoro jedini oslonac na koji se li~ni reìm kwaza, docnije kraqa Nikole naslawao i upravu u zemqi sprovodio prema svom li~nom naho|ewu i èqama jednog tako poslu{nog i privilegovanog glavarskog sloja, a protivu te`wi i èqa velike ve}ine naroda svih zanimawa i klasa, naro~ito radnika i zanatlija, koji su smatrani kao niì stale`; otuda je zanatstvo u Crnoj Gori i bilo na niskom i primitivnom nivou i bilo je ve}inom u rukama muslimana. Ovako se, ne{to u mawoj mjeri, gledalo i na trgova~ke radwe, zbog ~ega je skoro sva trgovina bila u rukama lica iz drugih krajeva, me|u kojima je bilo dosta muslimana, naro~ito u varo{ima oslobo|enim ranijih ratova iz 1876/78. godine. Dobro se sje}am da su u Cetiwu 1894. godine bila samo dva Crnogoraca koji su imali trgova~ke radwe sa tekstilnom i kolonijalnom robom, dok su svi ostali bili stranci, u velikoj ve}ini Skadrani i Makedonci. Ovakvo stawe je bilo onda na Cetiwu kao glavnoj varo{i i prijestonici, a o drugim mjestima i varo{ima da i ne govorimo. Pri~alo se kako je onda kwaz Nikola uvodio crnogorske mladi}e iz siroma{nih porodica na izu~avawe zanata, ali na kovawe gvo`|a nije mogao nikoga privoqeti, jer se taj zanat smatrao niìm i ciganskim, koji poniàva ne samo zanatliju zvanog kova~a ve}, po onda{wem shvatawu javnog mwewa u Crnoj Gori, i wegovu porodicu, pa i bratstvo. Da bi kwaz otklonio takvo nekorisno i neprakti~no shvatawe, bio je prinu|en, kako se govorilo, u}i sam u kova~ku radionicu, zvanu vigaw, koji se tada nalazio u sada{woj Wego{evoj ulici, na mjestu biv{eg francuskog poslanstva, docnije Narodne banke, do zadru`nih ~inovni~kih stanova, i sam uzeti kova~ki ~eki} i udarati u nakovaw kao {to to ~ini pravi kova~, da bi tako otklonio r|avo i poniàvaju}e shvatawe korisnog i neophodnog kova~kog zanata. Prema tome i privredni napredak Crne Gore nije se mogao razvijati prema savremenim potrebama dràvog i uop{te narodnog ìvota i rada... Dono{ewem ~inovni~kog zakona, kako je naprijed re~eno, pored ostalog bila je oduzeta kraqu mogu}nost da sam odlu~uje pri izboru li~nosti i za plemenske kapetane i postavqa ih formalno preko svoga ministra unutra{wih djela, u kojima je bila usredsre|ena: upravna, sudska i finansijska slu`ba. Plemenski kapetani bili su glavni i bitni oslonac i prije i poslije ustava li~nom i samovoqnom prvo kwaza a docnije kraqa Nikole reìmu, kojima je on pridavao va`nost vi{e nego drugima u upravnoj struci. Sve druge struke u slu`beni~koj hijerarhiji bile su mu sporednije za wegovu li~nu vladavinu pri plemenskim kapetanima, pri ~ijem izboru nije dozvoqavao da mu se ma
542
Jovan B. Marku{
ko mije{a. Wemu je bilo sporednije pitawe ko }e do}i na poloàje drugih struka dràvne uprave, makar to bili i vi{e funkcioneri. Kraqu je postalo ve} jasno da }e dono{ewem ovog i ovakvog zakona izgubiti dotada{wu mogu}nost svog li~nog upliva na cio upravni, administrativni i sudski dràvni aparat , koji od wega ne}e vi{e zavisiti ni u cjelini ni pojedina~no, i tim samim mogu}nost daqeg vladawa po staroj, naviknutoj metodi, sa kojom se bio toliko saìvio da nije mogao sebe zamisliti u ma kojem drugom obliku svoje vladavine. Za takvo wegovo shvatawe i raspoloèwe znala je i radna ve}ina Narodne skup{tine, pa je forsirala sa wegovim dono{ewem utoliko vi{e ukoliko ga je kraq usporavao i izbjegavao wegovu sankciju od svoje strane kao drugog zakonodavnog faktora, koji po Ustavu potpisuje i tim sankcioni{e zakon donesen od Narodne skup{tine. Ovakvo wegovo dràwe u~inilo je da je ~ekao wegov potpis do sredine aprila 1914. godine kada ga je potpisao u Rijeci Crnojevi}a, u svom Zimwem dvorcu, gdje se bio uklonio i poduè ostao samo da bi izbjegao i odugovla~io wegovu sankciju. Po odlasku Skup{tine na uskr{wi odmor i odlu~nom zahtjevu wenom odnosno wene radne ve}ine, da taj zakon mora biti sankcionisan do povratka wenog sa odmora, vlada ga je kolektivno ponijela na Rijeku i podnijela kraqu na potpis, s napomenom da }e morati podnijeti ostavku ako ga ne potpi{e. Na to je kraq popustio u daqem odugovla~ewu prekrstio se i imenovani zakon potpisao, sa rije~ima: Sad mi je jasno da ja nijesam vi{e gospodar Crne Gore kako pri~a{e jedan ~lan vlade. Taj zakon nije odmah poslije sankcije stupio na snagu, nego je wime bilo ostavqeno vrijeme od dva mjeseca, tzv. vakacio legis. Ovo zato da se vladi dadne mogu}nost da u roku dva mjeseca pre~isti ~inovni~ki, odnosno slu`beni~ki kadar prema spremi i sposobnosti, koji su bili po tom zakonu bitni uslov za daqe ostajawe u slu`bi. U toku tog vremena kraq je bio toliko nespokojan da je to nespokojstvo javno ispoqavao i redovno svakog dana prije kancelarijskog radnog vremena dolazio u zvani Vladin dom, gdje su bila smje{tena sva ministarstva, po{ta i telegraf sa svojom direkcijom, kao i druga dràvna nadle{tva, a u jednom dijelu prostorija bila je Narodna skup{tina, da kontroli{e uredno dolaèwe svih slu`benika na du`nost, pa i same ministre. Ovim je htio pokazati koliku brigu poklawa urednom radu dràvnih slu`benika i redovnom dolaèwu na du`nost i u odre|eno vrijeme, da je on taj pod ~ijom kontrolom i neposrednim nadzorom mora sve biti, makar koliko ko bio spreman i sposoban za slu`bu i poloàj na kojem se nalazi. Jednom prilikom, u tom me|uvremenu, na{ao sam se pred Vladinim do-
543
mom kada je on nai{ao, pa vidjev{i me na moju adresu dosta qutito uzviknu: Jesi li do{ao da mijewa{ i postavqa{ plemenske kapetane sa gospodinom ministrom? Pa ironi~no nastavi: Sigurno }ete postaviti dobre qude? Ja mu na to odmah rekoh: Nijesam, Gospodaru, zato do{ao, nego sam do{ao po drugom poslu. A i kad bih bio, bili bi svakako boqi qudi od onih koji su do sada bili, a ~ast izuzecima. U toku skup{tinskog rada kraq Nikola je gledao koliko je vi{e mogao, s obzirom na ste~eno iskustvo iz proteklih godina wegove vladavine, da se ne zajmeri, pa je nerado i u vi{e slu~ajeva, kako bi se to reklo, bolna srca popu{tao i izbjegao sve ono {to bi moglo dovesti do novih sukoba i politi~kih trzavica, te ukoliko je on na tome nastojavao utoliko isto je i Narodna skup{tina, odnosno wena radna ve}ina gledala, da u mawe va`nim i sporednim dràvnim pitawima {to mawe ga izaziva i tim ga odobrovoqi {to vi{e za va`nija i krupnija narodna i dràvna pitawa, koja su bila na dnevnom redu naro~ito u pogledu daqih odnosa dvije sada susjedne srpske kraqevine. Ovo tim lak{e i {irokogrudije {to je u toku balkanskih ratova trijumfovalo raspoloèwe velike ve}ine naroda u Crnoj Gori za {to bliù vezu i jedinstvenu saradwu, kao i jedinstvo sa Srbijom, ~ija je perspektiva u gledawu i o~ima svih patriotski nastrojenih narodnih masa, u bliskoj budu}nosti smatrano kao gotov i svr{en ~in. To se ogledalo u postupku razgrani~ewa i podjele oslobo|enih teritorija izme|u Crne Gore i Srbije, jer i Narodna skup{tina, odnosno wena ve}ina, i vlada bile su raspoloène da se u grani~nim pitawima ne prave bilo kakve smetwe i cjenkawa u pogledu pripadnosti pojedinih mjesta jednoj ili drugoj srpskoj dràvi, smatraju}i da je to jedno isto, pa bilo jednoj i bilo drugoj, s obzirom na gorwu ~iwenicu, stvoreno sre}no svr{enim oslobo|ewem porobqenog srpskog naroda i navedenim raspoloèwem za davno èqenim oslobo|ewem i ujediwewem srpskog naroda. U tom duhu i raspoloèwu dominiralo je osje}awe {irokih narodnih slojeva u Crnoj Gori, koje je silom okolnosti i na vrhove dràvne uprave bilo preneseno, pa i na samog kraqa Nikolu, kako se po spoqa{nim izgledima i prividnom pona{awu tada predstavqao. Jednom prilikom pozvao me je predsjednik vlade Vukoti} u Ministarstvo inostranih poslova i prikazao mi jedan akt sa~iwen od vlade, kako on re~e, sa pristankom kraqevim, koji je naro~iti slu`benik ministarstva (Spasojevi}) imao li~no ponijeti i predati ga li~no onda{wem predsjedniku srbijanske vlade Nikoli Pa{i}u. Sadrìna tog akta, po wegovom Vukoti}evom kazivawu, jer ga nijesam ~itao, sastojala se iz ponude i predloga kraqa
544
Jovan B. Marku{
Nikole da se na bazi me|usobnog sporazuma pristupi radu na ujediwewu dvije bratske dràve.7 Kako se vidi, sada je politi~ka snaga i inicijativa bila ponovo pre{la na Narodnu skup{tinu, bar koliko se to iz dotada{weg rada u odnosu sa vladom i kraqem moglo zakqu~iti. Samo je, kao {to je re~eno, Narodna skup{tina, odnosno wena zvana radna ve}ina, bila sada ne{to takti~nija i opreznija u pitawima koja su se neposredno ticala li~no krune, bar u onim koja nijesu bila tijesno vezana za op{ta narodna i dràvna pitawa, jedno zato {to se koristilo ste~eno iskustvo iz te{kih proteklih godina i wegove samovoqne Ustavom maskirane uprave, a drugo - {to ona nije bila sastavqena od homogenih elemenata kao jedna politi~ka stranka sa odre|enim ideolo{kim programom, ve} je pomenuta skup{tinska radna ve}ina silom nametnutih okolnosti i sticajem prilika i doga|aja osnovana kao jedna privremena politi~ka tvorevina sa propisanim i odre|enim radnim programom za izvjesno vrijeme. Kluba{ka grupa u izvjesnim va`nijim politi~kim pitawima, s obzirom na svoj moralni politi~ki presti` i ja~u podr{ku i povjerewe u narodu, imala je pri skup{tinskim odlukama prevagu nad svojim partnerima i saradnicima u Skup{tini, svagda pomagana od grupe mladih novih poslanika iako malog broja od nekolicine wih, koji nijesu kao neka posebna grupa nikad istupali, ve} po svim pitawima pretresanim u klubu skup{tinske radne ve}ine slagali se i istupali sa kluba{ima, mada se kao kluba{i nijesu bili deklarisali, niti je kad to od wih traèno. No i u woj samoj nije bilo svagda jedinstvenog i odlu~nog stava od strane izvjesnog starijeg broja svojih ~lanova, koji su sve vi{e postajali kompromisni i neodlu~ni i tim samim slabili wenu snagu i uticaj, koji je daleko mogla vi{e imati, s obzirom na stawe i narodno raspoloèwe nastalo u toku i poslije rata prema woj, jer su se svi doga|aji nastali u tom vremenu razvijali u korist ideolo{kih smjernica Narodne stranke. Ona je svojevremeno bila stavila sebi u zadatak da provede radikalne mjere i reforme u svima stranama dràvne uprave, a naro~ito vojske prema savremenim potrebama, te da bi tako mogla odgovoriti svojim zadacima, koji bi joj se neminovno nametnuli u bliskoj budu}nosti, a do ko__________________ 7 Slijede}i narodno raspoloèwe, a i sama uvi|aju}i da se Crna Gora ne moè daqe ekonomski i kulturno razvijati bez oslonca na Srbiju, niti pak odbraniti svoju nezavisnost, vlada generala Janka Vukoti}a radila je javno i tajno na u~vr{}ivawu veza sa Srbijom. U wenom programu koji je iznijela pred Narodnu skup{tinu u februaru 1914. godine jasno se naslu}uje te`wa ka vojnoj, carinskoj i diplomatskoj uniji sa Srbijom. I kraq Nikola 15. marta {aqe kraqu Petru svojeru~no pismo, u kome predlaè da se na bazi ravnopravnosti dviju dràva i wihovih dinastija u~vrste me|usobne obaveze u vojnim, diplomatskim i finansijskim stvarima.
545
jih je ubrzo i do{lo - prvo aneksionom bosansko-hercegova~kom krizom, a potom stupawem u balkanski savez i vo|ewem balkanskih ratova. Ovi zadaci mogli su se izvr{iti pouzdano i besprekorno iz jednog ~isto demokratskog reìma, zasnovanog na principu prave i istinske ustavnosti i demokratizma koji je Narodna stranka bila stavila na prvo mjesto svog programa, kao {to je ranije re~eno, te koji bi reìm po svr{enim balkanskim ratovima prenijela i na svoju bra}u oslobo|enu ispod petovjekovnog turskog ropstva, u pro{irenoj slobodnoj otaxbini.8 U pokretawu pitawa o odnosima sa Srbijom, u Crnoj Gori se na prvom mjestu polazilo od nesporne ~iwenice da su Crna Gora i Srbija dvije srpske dràve. Od vremena gospodara Ivana Crnojevi}a, vladara Zete i prvog vladara Crne Gore, u Crnoj Gori je bila sna`no prisutna tradicija da Crna Gora predstavqa kontinuitet sredwovjekovne srpske dràve. Nesporno je bilo da su Crnogorci i Srbijanci djelovi iste nacije (narodnosti) srpske, tj. da su Srbi. Crnogorstvo kao kategorija dràvne pripadnosti nije se onda suprotstavqalo srpstvu kao nacionalnoj kategoriji, nego je samo ozna~avalo Srbe iz dràve Crne Gore, isto kao {to je srbijanstvo ozna~avalo Srbe iz dràve Srbije. U vrijeme rada na uniji Crne Gore i Srbije 1914. godine iza{ao je jedan priru~nik kojim se kroz tuma~ewe zakona obja{wava ono {to i danas nedovoqno informisane zbuwuje. Prof. @ivko Dragovi}, ~lan Dràvnog Savjeta i narodni poslanik, i pravnik Qubomir Baki}, ministar pravde u vladi serdara Janka Vukoti}a, su autori priru~nika
Prof. @ivko Dragovi}

546
Jovan B. Marku{
547
Faksimil djelova priru~nika Poznavawe zakona, izadatog i {tampanog u Kraqevini Crnoj Gori 1914.
548
Jovan B. Marku{
Poznavawe zakona namijewenog {kolama i {irokoj ~itala~koj publici. U wemu obra|uju i pitawa kategorije: naroda, narodnosti (nacije), dràvqana (podanika), dràvne teritorije, prava dràvqana...itd. Smatramo da ovaj priru~nik i danas moè korisno posluìti, jer jasno tuma~i pojmove koji predstavqaju predmet manipulacija. Ono {to je bilo potpuno jasno u~enicima u Kraqevini Crnoj Gori izgleda da nije jasno danas nekim akademicima i dràvnicima, o~igledno iz dnevnopoliti~kih razloga. Oslobodila~ki ratovi u 19. vijeku pod vo|stvom Svetog Petra Cetiwskog, Wego{a, kwaza Danila i kwaza Nikole trasirali su puteve integracija. Stara Crna Gora se sjedinila sa Brdima, zatim Starom Hercegovinom i dijelom Primorja. Pobjedama u balkanskim ratovima Crna Gora se sjedinila sa dijelom Ra{ke oblasti i Metohijom ostvaruju}i vjekovni san zajedni~ke granice sa Srbijom. Ovo je bio preduslov za po~etak rada na uniji Crne Gore i Srbije. Poslije inicijativa u Narodnoj skup{tini i od strane vlade serdara Janka Vukoti}a, kraq Nikola je 2 (15) marta 1914. godine uputio pismo kraqu Srbije Petru I Kara|or|evi}u, koje je ostvarilo po~etak zvani~nih razgovora crnogorskih i srbijanskih dràvnika o ure|ewu dràvnih odnosa Crne Gore i Srbije. U pismu kraq Nikola pi{e sqede}e: Cetiwe, 2/15. marta 1914. Va{e Veli~anstvo, dragi brate i zete moj, Poslije tolikih patwi i muka na{eg naroda bog je milostivi dosudio da ga vidimo danas oslobo|ena ispod turskog jarma, sre}no uveli~ana i u bratskoj qubavi zagrqena. Neka je za to i sad i vazda Svevi{wem slava i hvala. Na{ je narod u ovome pro{lom ratu bio kao vazda hrabar i izdr`qiv i svjestan zada}e, koju je slavno izvr{io. Slava na{em dobrom narodu srpskom, koji je sa odu{evqewem i smjelo{}u ustao i krenuo putovima koje smo mu Va{e Veli~anstvo i ja ozna~ili. A da se tome narodu, punom vrlina, unekoliko oduìmo, mislim, dragi mi brate, da bismo to najboqe izvr{ili kada bismo stavili tvrd temeq jednom sporazumnom radu. Mi smo obojica qudi u godinama, te nam du`nost nalaè da na{ narod i na{e nasqednike ostavimo nakon nas na jednoj tvrdoj podlozi za wihov ìvot, za wihovo blagostawe, za wihovu bezbjednost i za o~uvawe nasqedstva koje im ostavqamo, kako bi tim na~inom mogli pristupiti ostvarewu nacionalnih zavjeta. [to skoriji na{ sporazum u tome pravcu bio bi koristan objema stranama.
549
Prijeka je potreba saglasiti se na temequ nezavisnosti i jednopravnosti na{ih dràva i dinastija u obiqeèwu du`nosti prema zajedni~kom zadatku u vojni~kom, diplomatskom i finansijskom poqu. Uredimo li sve ovo, dragi mi brate, za na{ega ìvota, koliko }e nam olak{ati du{i i umornim ìvotima na radu oko dobra i sre}e na{ega naroda! Jest, ostavi}emo tako na{im sinovima jedno du{om sjediweno i sna`no Srpstvo bogato plodnim ravnicama, isprepletano rijekama, ukra{eno {umama, bogato rudama, a kupano siwim morem, na{im slobodnim srpskim morem. Po tom prostranom Srpstvu, najqep{em kraju svijeta, {iri}e se na stotine hiqada jedrih srpskih momaka da sve to o~uvaju i radom i kulturom poqep{aju i obogate. Ne samo na{ narod iz Srbije i Crne Gore sporazumu }e se tome obradovati, nego i ona jo{ neoslobo|ena bra}a srpska, pa i cijelo Jugoslovenstvo i u nadi jedne op{te zajednice, du{u }e mi krijepiti. Na{a vjekovna pokroviteqica Rusija svoj }e materinski blagoslov dati na{em sporazumu. Mi }emo joj osnaèni mo}i jo{ boqe dokazati na{u zahvalnost, na{u vjernost i qubav za sve ono {to je za nas tokom vjekova u~inila, dok nas je najzad vidjela oslobo|ene i sposobne da moèmo sopstvenim ìvotom ìvjeti i biti joj do potrebe najzahvalniji, najlojalniji i najvjerniji saveznici. Ako je Va{e Veli~anstvo ovoga mi{qewa, bilo bi potrebno da se {to prije sastanu po jedan ili dva dràvnika Va{a i moja i da na temequ gorere~enome izrade plan za jedinstvo rada na{ih dràva. Vazda proèt idejom op{tega srpskoga dobra, pristupih ovom koraku u vremenu, {to smatram pogodnom, ubije|en da }u nai}i na svesrdan odziv u rodoqubivoj du{i Va{ega Veli~anstva i Va{ih mudrih dràvnika. Nikola9
Vlada Kraqevine Srbije je napisala tekst odgovora kraqu Nikoli, a kraq Petar I Kara|or|evi} odobrio i potpisao. U pismu upu}enom 2. aprila 1914. godine prihvata se predlog kraqa Nikole o stvarawu ~vrstih veza izme|u Srbije i Crne Gore i predlog o odre|ivawu delegata koji bi rje{avali pitawa sporazuma. Zbog delikatnosti posla, prije svega pla{e}i se reakcije Austrougarske koja je bila
__________________ 9 Nikola I Petrovi} Wego{, Pisma, Cetiwe, 1969, str. 390-391
550
Jovan B. Marku{
najve}i protivnik ujediwewa srpskih kraqevina, predloèno je da bude samo po jedan, a ne vi{e delegata. Sa srbijanske strane za delegata je odre|en predsjednik vlade Pa{i}, a sa crnogorske wen poslanik u Beogradu Lazar Miju{kovi}. Zbog tajnosti pregovora kraq Nikola je izrazio èqu da se pregovori vode u Parizu, ali je na kraju prihva}en predlog da se pregovori vode u Beogradu. Rad na stvarawu unije nije dugo potrajalo zbog doga|aja koji su uslijedili. Umjesto ostvarewa vjekovnih te`wi ka ujediwewu Srpstva, otpo~eo je Prvi svjetski rat. Tek godinu dana kasnije, usred rata pitawe regulisawa dràvnih odnosa izme|u Crne Gore i Srbije pokrenuo je prestolonasqednik Danilo polovinom maja 1915. godine. Predstavniku srbijanske vojske on je dao ovakvu izjavu: Moram skoro u Srbiju da govorim li~no s prstolonasqednikom Aleksandrom i rije{imo srpsko pitawe, mi moramo biti jedna dràva po sistemu wema~kome. To je moje sigurno ubje|ewe, to misli cijela Crna Gora. Ja se stavqam na ~elo toga sa punom voqom.10 Prestolonasqednik Aleksandar je u konsultaciji sa predsjednikom vlade poslao sqede}i odgovor: I ja mislim i ose}am potrebu da bi to pitawe trebalo u interesu celoga srpskoga naroda blagovremeno urediti i znati unapred kako bi trebalo politiku voditi u interesu re{ewa op{teg srpsko-hrvatskog pitawa. O~ekujem va{ dolazak, ako je mogu}no pre nego otpo~ne ofanziva.11 Povodom ove inicijative dr Nikola [kerovi} pi{e sqede}e: Nije poznato da li je Danilo svoju poruku dao, kako bi se moralo o~ekivati u sporazumu i saznawem svog oca. Vjerovatno, da je kraq znao za tu poruku. Ina~e je poznato da su ~lanovi, i mu{ki i ènski, porodice kraqa Nikole prisvajali sebi pravo da se mije{aju u politi~ka pitawa i unutra{we i spoqne dràvne politike. Nekad su to radili po uputstvu, odobrewu ili molbi svoga oca, kao {to je slu~aj sa wegovim udatim i neudatim k}erima, Danilovim misijama u inostranstvu i Mirkovim aktivnim uplitawem u vo|ewu unutra{we politike i podràvawe reakcionarnih snaga u zemqi. Kwaz i kraq Nikola se, ~esto uspje{no koristio ulogama svojih k}eri na dvorovima ruskom, italijanskom, pa i engleskom. Ali je nesumwivo da su pojedini ~lanovi wegove porodice vodili politi~ke akcije i po sopstvenoj inicijativi, bez wegovog odobrewa i znawa. Me|u takva, svakako, spada i propaganda kraqeva drugoro|ena sina Mirka, uperena protiv starijeg mu brata Danila, koja je imala za ciq uklawawe Danila i progla{ewe wega Mirka za prestolonasqednika, kao i Mirkovi koraci preduzimani kod austrijskih di__________________ 10 Nikola [kerovi}, isto, str. 603 11 Isto.
551
plomatskigh predstavnika, o ~emu je ve} bilo pomena. Poznata je politi~ka aktivnost neudate kraqeve k}eri Ksenije, koja je posledwih godina wegove vladavine sve vi{e osvajala odlu~uju}i upliv na odluke i politi~ku aktivnost svog oca. Mnoge po~iwene gre{ke sa r|avim posledicama u politi~kim i diplomatskim potezima kraqa Nikole pripisivani su mije{awu u vo|ewe dràvnih poslova wegove djece. Iz Danilove poruke se, me|u ostalim, vidi da je cetiwski dvor ve} odre|enije formulisao kakav me|udraàvni odnos èli sa Srbijom. Danilo je, prije wena~ko-austrijsko-bugarske ofanzive 1915., pod izgovorom bolesti, napustio Crnu Goru i od wega pokrenuto pitawe ure|ewa odnosa sa Srbijom. Ostao je nesvr{en jedan veliki narodni posao.12 Ubistvo austrougarskog prestolonasqednika Franca Ferdinanda u Sarajevu (na Vidovdan) 28. juna 1914, a potom progon srpskog ìvqa u Monarhiji i ratnohu{ka~ka propaganda austrougarske {tampe protiv Srbije izazvali su uzneimrenosti i u Crnoj Gori, iako ona nije bila optuèna za sau~esni{tvo u atentatu. Kraqa Nikolu je sarajevski atentat zatekao u inostranstvu. Ubrzo po kraqevom povratku, uslijedio je ultimatum Austr-Ugarske Srbiji 23. jula 1914. godine. Sjutradan je zasjedala vlada pod predsjedavawem kraqa Nikole i poslala poruku vladi Srbije u kojoj pi{e, da je te{ko rije{iti kakav odgovor da Srbija da Austriji, ali da bi bilo dobro da se poslu{aju savjeti Rusije i poru~uje slede}e: U svakom slu~aju kaìte gospodinu Pa{i}u da nam je zlo i dobro zajedno sa Srbijom. Wena sudbina je i na{a. Na pitawe srbijanskog poslanika na Cetiwu Mihaila Gavrilovi}a: Da li Srbija moè ra~unati na bratsku i neograni~enu pomo} u sukobu sa Austrougarskom? odgovoreno je: Srbija moè ra~unati na bratsku i neograni~enu pomo} Crne Gore, kako u ovom sudbonosnom ~asu za srpski narod, tako i u svakom drugom13 U vanrednom broju Glasa Crnogorca prije nego je stigla vijest da je Austro-Ugarska objavila Srbiji rat, objavqen je ukaz o mobilizaciji crnogorske voske. Kraq Nikola je poslao depe{u svom unuku u kojoj kaè: Wegovom Kraqevskom Viso~anstvu Nasqedniku Aleksandru Beograd Ponos srpskog plemena nije dopustio da se ide na daqe popu{tawe. Slatke su `rtve koje se podnose za pravdu i nezavisnost naroda.
__________________ 12 Isto, str. 604-605 13 Novica Rako~evi}, Politi~ki odnosi Crne Gore i Srbije, 1903-1918, Cetiwe 1981, str. 229.
552
Jovan B. Marku{
553
U ime Bo`je, a uz pomo} na{e vjekovne za{titnice mo}ne Rusije i simpatije civilizovanih naroda, na{ }e Srpski narod i iz ovoga velikog nametnutog mu isku{ewa pobjedni~ki iza}i i obezbijediti svoju sjajnu budu}nost. Moji Crnogorci ve} su spremni na granici, da ginu u odbrani na{e nezavisnosti. @ivio, moj unu~e, na radost tvojega dragog oca i moju! @ivjela hrabra srpska vojska! @ivjelo na{e milo Srpstvo! Tvoj |ed Nikola14
Djed i unuk: kraq Nikola i prestolonasqednik Aleksandar Kara|or|evi}

__________________ 14 Vjesnik, Cetiwe, br. 44, 14.7.1914.
554
Jovan B. Marku{
Od svih mu{kih potomaka kraqu Nikoli, po karakternim osobinama koje je ispoqio kao dràvnik i vojnik, najvi{e je li~io kraq Aleksandar. Patrijarh srpski dr Gavrilo Doì}, koji je veoma dobro poznavao |eda i unuka, u memoarima, isti~u}i da je kraq Aleksandar u svojim odlukama i karakteru najvi{e naslijedio od kraqa Nikole, kaè: Krv nije voda veli na{ narod. Kraq Aleksandar je imao ne~eg sli~nog sa svojim dedom. Imao je hrabrost i brzinu u odlukama {to se podudara u osnovi sa kraqem Nikolom. On ne bi nikad ni dozvolio da se kraqica me{a u politi~ki ìvot. Smatrao je da to nije wena du`nost, nego da je wena du`nost da vaspita i podvige wihovu decu, {to je bilo od najve}eg interesa, ne samo za dinastiju i wihov bra~ni ìvot nego i za dràvu.15 I ovozemaqski kraj im je bio sli~an. Djedu i unuku bilo je su|eno da ispuste du{u na francuskoj rivijeri, daleko od otaxbine. Austrougarska, potpomognuta od Wema~ke, traìla je povod da napadne Srbiju, koja je bila oja~ala u blaknskim ratovima i imala veliki uticaj na nacionalnooslobodila~ke pokrete Srba i Hrvata u sastavu wene dràve. Srbija je bila i na putu germanskom prodoru na Balkan i daqe u pravcu Male Azije. I povod je na|en u optu`bi za ubistvo austrougarskog prestolonasqednika, koje je po~inio omladinac Gavrilo Princip, pripadnik nacionalnorevolucionarne organizacije Mlada Bosna, pala je na Srbiju. Ultimatum Srbiji, koji ne bi prihvatila nijedna slobodna dràva, bio je samo forma da se ostvari ciq koji je dugo pripreman. Narodna skup{tina sastala se u vanredno zasjedawe 1. avgusta 1914. godine jer je nekoliko dana ranije, 28. jula, Austrougarska objavila rat Srbiji. Sjednici su prisustvovali svi narodni poslanici, galerija je bila prepuna naroda, a sjednici su prisustvovali poslanici stranih dràva akreditovani na Cetiwu. O toku sjednice dr Novica Rako~evi} pi{e sqede}e: Sjednicu je otvorio predsjednik Skup{tine Milo Doì} koji je u pozdravnom govoru rekao: Sastajemo se u dobri i sre}ni ~as za sve nas, za ~itav srpski narod. Sastajemo se prije 3/16 avgusta, kad nam je sastanak bio zakazan. Ovaj na{ sastanak prije odre|enog dana izazva{e iznenadni doga|aji, koji se ti~u dràvnoga bi}a na{e domovine i cijeloga srpstva. Paklena savjest koja ne moè pregoreti skora{we slavne srpske pobjede, podigla se da smrvi Srbiju i srpski narod. Na{ narod u obje srpske kraqevine odmah je shvatio svu opasnost. On je navikao da se voqa sjediwava oko ova dva svoja stoèra, a osobito od kako je Kosovo osve}eno i tim za
__________________ 15 Memoari Patrijarha srpskog Gavrila, Pariz, 1974, str. 310
555
navijek izvr{eno na{e jedinstvo. Predsjednik je daqe rekao da su kraq i wegova vlada smatrali za du`nost da u ovome ozbiqnom trenutku pozovu Narodnu skup{tinu da ova patriotski re~e svoju rije~. Predsjednik crnogorske kraqevske vlade, divizijer serdar Janko Vukoti}, rekao je narodnim poslanicima da su pozvani prije vremena usqed doga|aja koji iskrsnu{e i mimo svakog o~ekivawa se razvi{e. ûli ste za atentat u Sarajevu, na austrougarskog nasqednika. On je saop{tio poslanicima da su vlada Crne Gore kao i vlada Srbije jednodu{no osudili taj ~in dvojice nezrelih mladi}a srpske narodnosti. Ali Austrija je taj doga|aj uzela za povod da uni{ti srpski narod i povela tajnu istragu, ne iznose}i dokaze ve} je Srbiju optuìla bez dokaza u ruci. Predala je bratskoj savezni~koj Srbiji jedinstveni ultimatum, koji traì ni{ta mawe no wenu dràvnu nezavisnost. Srpska vlada iza{la je do krajwih granica u zahtjevu mo}nog susjeda, ali daqe nije mogla. Nije mogla `rtvovati dragu nezavisnost otaxbine. îm se za to saznalo, kraq Nikola je dostavio nasqedniku srpskog prijestola Aleksandru, kao regentu Srbije, da na Wega i Crnu Goru moè ra~unati za svaku eventualnost. To je isto i na{a vlada saop{tila srpskoj. Predsjednik vlade daqe produàva da je vlada u~inila sve da se u ovoj prilici oduìmo nacionalnoj zada}i. Kraq je odmah naredio op{tu mobilizaciju svoje vojske, a crnogorska vlada prati razvoj sudbonosnih doga|aja i ~ini sve mogu}e. Predsjednik vlade izrazio je nadu i ~vrsto uvjerewe da }e narod odobriti vladino dràwe a svaki }e Crnogorac sada dati i potowu kap krvi za na{u nezavisnost. Svoj govor je predsjednik zavr{io rije~ima: Radostan sam {to vam mogu kazati, da }e zagrqene Lov}en i Avalu {tititi ruski narod i wegov plemeniti i mo}ni car. U raspravi je uzelo u~e{}a {est narodnih poslanika, predstavnika sve ~etiri politi~ke grupe. Prvi je bio narodni poslanik Janko To{kovi}, istaknuti pristalica Narodne stranke i potpisnik wenog programa. To{kovi} je rekao da je Austrija vjekovni neprijateq srpskoga naroda i da ho}e da nam priredi drugo Kosovo. Nema te srpske i slovenske du{e, koja, znaju}i, da je na{ dragi srpski Beograd ve} u ogwu, ne bi sada radosno poletjele u sveti boj. On je zatraìo da kraqevska vlada odmah objavi rat Austriji i da odmah pohita bra}i u pomo}. Ili drugo Kosovo, ili srpsko ujediwewe. Dr Nikola [kerovi} tako|e je ukazao da }e Austrija, vjekovni neprijateq srpskog naroda, biti uni{tena, jer je to pokazala istorija. Bila je tu~ena u Italiji, bila je istjerana iz Wema~ke i kucnuo je ~as da bude najurena i sa Balkana. Svi imamo istu misao, istu èqu, i Skup{tina i
556
Jovan B. Marku{
sav narod. Mitar Vuk~evi} je izrazio ~u|ewe {to se poslije svega poznatog, austrougarski poslanik jo{ nalazi na Cetiwu. On je zatraìo od vlade da u~ini da ne vidimo vi{e austrijskog poslanika na Cetiwu i da se odmah objavi rat Austriji. Dr Filip Dobre~i}, dao je podr{ku prethodnim govornicima, nagla{avaju}i da ugroèna nezavisnost Srbije u isto vrijeme zna~i da je ugroèna i nezavisnost Crne Gore. Sve{tenik Stanko Obradovi} tako|e je ukazao na teàk poloàj srpskog naroda na ovome pragu izme|u istoka i zapada i da nijedan rat u Evropi, nije bez na{ih kostiju. Bacimo sada sve na kocku. Mi smo spremni, jer smo svi ro|eni u mobilizaciji. Ja ne traìm objavu rata, jer ga je Austrija ve} objavila. Traìm da izvr{imo du`nost i da se branimo. Posqedwi govornik u Narodnoj skup{tini bio je dr Sekule Drqevi}, vo|a prava{ke grupe poslanika, koja je bila u opoziciji prema vladi. Davati izjavu o solidarnosti sa Srbijom, rekao je dr Drqevi}, zna~ilo bi vrije|ati jedinstvo srpskih Kraqevina, jedinstvo odbrane srpskih interesa. Sukobile se dvije velike ideje. Jednu nosi Srbija, drugu Monarhija. Sukobio se austrijski imperijalizam sa srpskom dràvnom idejom...Monarhija ne napada samo Srbiju, ve} preko we napada ujediwewe srpskih zemaqa u jednu srpsku dràvu. Ovo je, gospodo, po~etak kona~nog svr{etka ove dràve, ~iji svr{etak je najvi{i interes civilizacije. @alim, samo, {to pravo jo{ nije stvorilo takvu odredbu, da objava rata Srbiji odmah povla~i za sobom i objavu rata od strane Crne Gore. Ali obje su srpske kraqevine sada jedno, i crnogorski narod izvr{i}e svoju du`nost, `rtvuju}i sve za otaxbinu, za spas ujediwewa srpstva. Na prijedlog predsjednika vlade sjednica je pretvorena u tajnu. Narodna skup{tina je jednoglasno usvojila rezoluciju koju je predloìo narodni poslanik Mirko Miju{kovi} i koja glasi: Crnogorska Narodna skup{tina, saslu{av{i Kraqevsku vladu o iznenada nastaloj politi~koj situaciji prima to k znawu i odobrava sve od we preduzete korake i najodlu~nije traì od vlade da i daqe ~ini sve ono {to treba da Crna Gora, vjerna dràvnim tradicijama, u ovoj prilici kao i vazda ispuni svoju du`nost. Crnogorska Narodna skup{tina ispuwena je rado{}u na vijest, da se je velika i mo}na Imperija, na{a vjekovna za{titnica Rusija, zaloìla i stavila u odbranu ugroène pravde i opstanka na{eg naroda. Narodno Predstavni{tvo, daju}i izraza svom opravdanom ogor~ewu protiv austrougarskih upravqa~a i protestuju}i protiv iznenadnih prepada na bratsku nam Srbiju i protivu ne~uvenog varvarskog gowewa na{e jugoslovenske bra}e, najo-
557
dlu~nije poziva Kraqevsku Vladu da na ta nasiqa i nametnuti nam rat odgovori ratom. Nek zagrqena bra}a polete slo`no u sveti boj. Narodna skup{tina je o svojoj Odluci obavijestila Narodnu skup{tinu kraqevine Srbije i Gosudarstvenu dumu Rusije.16 Crna Gora je objavila rat Austrougarskoj 6.8. (24.07.) 1914. godine. Kraq Nikola je izdao proklamaciju Crnogorcima poslije jednoglasne odluke Narodne skup{tine o objavi rata Austrougarskoj. U proklamaciji pi{e: Crnogorci! Jo{ ne dospjeste da krv operete s va{ih hrabrih mi{ica, a va{ stari kraq primoran je da vas i po tre}i put za nepune dvije godine dana pozove pod oru`je, da vas i po tre}i put povede u rat u sveti rat za slobodu Srpstva i Jugoslovenstva. Crnogorci! Sudbonosni ~as je kucnuo! Crno-ùti barjak, koji od davnih vremena kao mora pritiska du{u jugoslovenskog naroda, razvio se da taj narod sad potpuno uni{ti, da wegove slobodne predstavnike, Srbiju i Crnu Goru, pregazi. Uzmi~u}i pred najezdom silnoga Osmanlije, Jugosloveni su se prilago|avali hri{}anskoj Austriji da se s wom zajedno opru najezdi sa Istoka. Oni su kod we traìli spas ìvota, a na{li su grob svoje slobode. Nemilosna Austrija primala ih je ne kao pomaga~e za zajedni~ki opstanak, ve} kao izme}are i uboge najamnike da wihovim mesom i krvqu wihovom {titi iskqu~ivo svoje sebi~ne interese. Dràla ih je kao bedem prema razjarenom Azijatu i gurala ih nemilosno na klanice wema~kih i italijanskih poqa. Heroji bitke na Baucenu, gdje je slavni {vedski kraq poginuo, bili su Jugosloveni. Krvqu svojom prelili su bojna poqa Holandije i zalili obale Sjevernog mora, Adriju su joj, zaludu, samo oni o~uvali. Be~, iz kojeg se sada naredbe daju za uni{tewe Srpstva o~uvali su bedemi kostiju slovenskih. Za sve to Austrija je zahvalila Jugoslovenstvu nepravdom, gowewem, robovawem i pakosnim sijawem razdora me|u bra}om, za {to je ~ak i crkvu kao sredstvo uzimala. Dok su lanci robovawa stezali Slovene u zemqama Monarhije, dotle su nosioci crno-ùte boje ~upali i i{~upali srce Srbinovo divnu Bosnu i Hercegovinu.
__________________ 16 Vjesnik, Cetiwe, br. 28, 19.7. (1.8) 1914
558
Jovan B. Marku{
Krvqu srpskom zaliveni Skadar i Dra~ oteli su nam svojim intrigama. A kad im sve to nije pomoglo kad su se slobodne srpske zemqe, osnaène posqedwim ratovima, hvala budi bogu i juna{tvu srpskom, spremale za novi kulturni ìvot; kada su se slovenska bra}a na{la zajedno u prostranoj crkvi sve Jugoslavije, sa amvona kojeg otpo~ela se propovijedati sloga, bratstvo i jednakost latili su se oru`ja da svoje zlobne namjere postignu, da nas uni{te. Crnogorci! Austrija je objavila rat na{oj dragoj Srbiji objavila ga je nama; objavila ga je Srpstvu i cijelom Slovenstvu. Na{u pravednu stvar uzela je u za{titu mo}na Rusija, predstavnica velikog Slovenstva i na{a vjekovna za{titnica, sa svojim prosvije}enim saveznicima. Crnogorci! Krv se ve} lije na Dunavu, Savi i Drini; lije se na granicama na{e mo}ne za{titnice Rusije i wene saveznice Francuske pa sad ko je junak na oru`je. Ko je junak nek slijedi koracima dva stara srpska kraqa: da ginemo i krv prolivamo za jedinstvo i slobodu zlatnu. Na na{oj su strani Bog i pravda. Mi smo htjeli mir, podmetnut nam je rat. Primite ga kao i uvijek, primite ga srpski i juna~ki, a blagoslov va{eg starog kraqa prati}e vas u svim na{im podvizima. @ivjeli moji mili Crnogorci! @ivjelo na{e milo Srpstvo! @ivjela na{a mo}na za{titnica Rusija i weni saveznici!17 Koaliciona vlada u toku rata nije prolazila bez potresa i kriza. Wen predsjednik Janko Vukoti}, vr{e}i u isto vrijeme i du`nost ministra vojnog, nalazio se na frontu, u po~etku kao komandant Hercegova~kog odreda Crnogorske vojske, a zatim od kraja avgusta 1914. godine kao komandant crnogorsko- sanxa~ke vojske, najve}e crnogorske vojne grupacije, koja je na gorwoj Drini operisala sa srbijanskom vojskom. Posebno je do krize vlade do{lo u julu 1915. godine a iz razloga {to je crnogorska vojska u{la u Skadar 27. juna iste godine. U julu 1915. godine za ministra vojnog imenovan je brigadir Ma{an Boòvi}. Napokon na sjednici od 9. septembra iste godine kojoj je predsjedavao
__________________ 17 Glas Crnogorca, 25.7.1914, br. 39
559
Austrougarska vojska kre}e u agresiju na Srbiju i Crnu Goru 1914.
Serdar Janko Vukoti}, predsjednik vlade i ministar vojni, sa grupom oficira 1914.
560
Jovan B. Marku{
kraq Nikola, uspjelo se da se kriza vlade rije{i time {to su ministri Petar Plamenac i Risto Popovi} iza{li iz vlade. Ministarstvo spoqnih poslova preuzeo je predsjednik vlade, a za ministra finansija imenovan je Mirko Miju{kovi}. U toku rata, punih 16 mjeseci sudbonosnih za zemqu, nije sazvana Narodna skup{tina. Ukazom kraqevim od 17. decembra 1915. godine Narodna skup{tina je sazvana u vanredno zasjedawe za 25. decembar. Tada je ve} bila kriti~na situacija za Crnu Goru. Srbijanska se vojska najve}im dijelom ve} bila povukla preko Albanije i Crne Gore ka Jadranskom moru. Austrougarske trupe ve} su se nalazile na staroj crnogorskoj granici iz 1912. godine na Tari i Limu. Narodna skup{tina se sastala 25. decembra 1915. Bili su prisutni svi ~lanovi vlade izuzev predsjednika, generala Vukoti}a. Wegovo se odsustvovawe pravdalo zauzeto{}u komandovawem vojskom, ali su ga poslanici primili s negodovawem. Skup{tina je za svog predsjednika izabrala Mila Doì}a, a za potpredsjednika Petra Plamenca koji nije bio u voqi vladi. Vlada je predloìla da sjednice Narodne skup{tine budu tajne, {to je izazvalo negodovawe publike, diplomatskih predstavnika i narodnih poslnika. Prijedlog je shva}en kao dokaz vi{e da vlada ho}e da traì zakqu~ewe mira i da je ve} sklopqen tajni aran`man sa Austrougarskom. Javno mwewe je smatralo da vlada nije imala drugog razloga da traì tajnost sjednice. Na tajnoj sjednici od 26. decembra zastupnik predsjednika vlade ministar Mirko Miju{kovi}, pro~itao je vladin ekspoze. O ovom skup{tinskom zasjedawu nema stenografskih biqeàka, ostali su samo {turi podaci. U ekspozeu nije re~eno gotovo ni{ta {to poslanicima ve} nije bilo poznato. Istaknuto je te{ko stawe u kome se Crna Gora na{la. Zavr{avaju}i svoj ekspoze, vlada je zatraìla da joj Narodna skup{tina da odrije{ene ruke za daqi rad, {to je izazvalo veliko nezadovoqstvo kod poslanika. Narodna skup{tina je izrazila svoje nezadovoqstvo i zauzela odlu~an stav da ostaje pri svojoj rezoluciji od 1.8. 1914. da se ide do kraja sa saveznicima. Po{to je vladi iskazano nepovjerewe, ona je istog dana kraqu podnijela ostavku i tako je otvorena kriza vlade. O radu koalicione vlade serdara Janka Vukoti}a, dr Jago{ Jovanovi} pi{e: Vlada Janka Vukoti}a oslawa se u Narodnoj skup{tini na radni blok poslanika, koji su sa~iwavali kluba{i, prava{i i omladinski poslanici. Radni blok je imao ogromnu ve}inu u Narodnoj skup{tini, oko pedeset poslanika, koji su sasvim disciplinovano, pod predsjedni{tvom Mila Cerovi}a, trgovca iz Nik{i}a, glasali za sve predloge koje je vlada iznosila pred Skup{tinu.
561
Opozicija Radnom bloku bila je grupa poslanika pod vo|stvom dr Sekula Drqevi}a, koja je predstavqala politi~ki najreakcionarniji dio u Narodnoj skup{tini, otpatke prava{a, koji su se nepomirqivo odnosili prema bloku kluba{a i prava{a u vladi i Skup{tini. Tome dijelu, tim otpacima prava{a, pripadala je, u stvari, samo dvorska kamarila iz 1907. godine, upravo, sve ono mra~wa{tvo koje je iz sjenke dvora udaralo i borilo se protiv demokratskih snaga, koje su se izraàvale kroz kluba{e. Radni blok je bio ~vrsta i solidna politi~ka organizacija koja je omogu}avala vladi da nesmetano radi i da u toku svog mandata donese nekoliko vrlo korisnih zakona. Vlada generala Janka Vukoti}a bila je jedina crnogorska vlada u ustavnom periodu, koja je znala da u toku svoga rada odvoji bitno od nebitnog, da planski uhvati nekoliko kqu~nih problema vrlo zna~ajnih za privredni i politi~ki razvitak Crne Gore. Tako|e ona je bila odre|ena i kada su bili u pitawu spoqnopoliti~ki problemi. Istina, spoqnopoliti~ki problemi kojima se bavila nijesu bili ni novi ni originalni, ali kada ih je postavila kao aktuelni zadatak svoje politike, ona se dosqedno dràla wenih osnovnih principa.18 U vrijeme pada koalicione vlade serdar Janko Vukoti}, nesumwivo najugledniji Crnogorac u to vrijeme zbog sjajnih vojni~kih uspjeha u Balkanskom i Prvom svjetskom ratu, je bio predsjednik samo po zvawu, jer je komandovao Sanxa~kim odredom Crnogorske vojske a na Cetiwu je imao kao zastupnika Mirka Miju{kovi}a. Pad vlade je do{ao u najteèm trenutku opstanka Crne Gore. îtavu nedjequ dana kraq Nikola se konsultovao sa politi~arima dok mu je po{lo za rukom da dobije novu vladu.19 Nova vlada je sastavqena 2. januara 1916. godine, ali kao i ranije bez prava{a. Za novog predsjednika Ministarskog savjeta kraq Nikola je imenovao Lazara Miju{kovi}a, biv{eg predsjednika vlade, a tada poslanika u Beogradu. Privoqeni su i drugi da u|u u wegov kabinet. Za nove ministre su imenovani Risto Popovi}, Marko Radulovi}, biv{i predsjednik narodwa~ke vlade iz 1906, brigadir Radomir Ve{ovi} je imenovan za ministra vojnog, a za ministra finansija i gra|evina imenovan je Andrija Radovi} biv{i predsjednik narodwa~ke vlade iz 1907. godine, osu|ivan u Bomba{koj aferi, koji se tada nalazio u inostranstvu slu`benim poslom a da nije ni pitan. Resor ministra spoqnih poslova zadrào je predsjednik vlade Miju{kovi}. U
__________________ 18 Jago{ Jovanovi}, Istorija Crne Gore, Cetiwe Podgorica, 1995, str. 392-393 19 Isto, str. 410
562
Jovan B. Marku{
Lazar Miju{kovi}
vladi su se na{la tri ranija predsjednika. Tri wena ~lana pripadala su grupi Miju{kovi}evaca, a dva narodwacima. Ulazak u vladu brigadira R. Ve{ovi}a, poznatog po hrabrosti, skup{tinska ve}ina smatrala je garancijom da }e se nova vlada rukovoditi izraènom èqom Narodne skup{tine. Smatrano je, da }e se brigadir Ve{ovi} energi~no suprotstaviti svakom poku{aju kapitulanstva. Ovo mi{qewe dijelili su i strani poslanici na Cetiwu, a posebno ruski poslanik. Predsjednik vlade Miju{kovi} je u Narodnoj skup{tini, u prepunoj dvorani naroda, u ime vlade pro~itao izjavu u kojoj je naglasio da vlada dolazi na upravu zemqe u te{kim prilikama, ali ~vrsto rije{ena da nastavi program koji je Crna Gora u po~etku, rata prihvatila i koga se vjerna svojom istorijom osve{tanim tradicijama stalno i lojalno dràla da uz svoje velike i mo}ne saveznike istraju u borbi do kona~ne pobjede, u koju nikada nijesmo sumwali. Vlada je daqe naglasila da ostaje u trajnom uvjerewu da jedino ovakva odluka odgovara na{oj ~asti i pro{losti i najboqe shva}enim interesima domovine. Poslije rasprave Narodna skup{tina je usvojila ovu rezoluciju: Narodno predstavni{tvo, potpuno uvjereno u po`rtvovawe na{e vite{ke vojske prihvata izjavu Kraqevske vlade i o~ekuje od we, da }e u~initi sve {to treba da na{a domovina i ovog puta bude na visini svog poziva i kao ratuju}a strana, i kao savezna. Usvajaju}i rezoluciju, Narodna skup{tina je zavr{ila rad 4. januara 1916. i raspu{tena da se vi{e nikad ne sazove. Austrougarska armija otpo~ela je svoju ofanzivu 5. januara 1916. godine na svim frontovima crnogorske vojske. Umjesto da slijedi rezoluciju Narodne
563
skup{tine, predsjednik crnogorske vlade Miju{kovi} napu{ta Crnu Goru 18. januara, a kraq Nikola 19. januara iz Podgorice preko Skadra i Medua odlazi u Italiju i daqe u Francusku. U Crnoj Gori ostala su tri ministra, Ve{ovi}, Popovi} i Radulovi}. Krwa vlada rije{ila je 7 (20) januara 1916. godine, a na osnovu ~lana 16 Ustava Crne Gore, da uzme vlast u svoje ruke, poku{avaju}i da Austrougarskoj ponudi mir kojim bi narodu olak{ali situaciju u trenucima kada je okupacija bila izvjesna. Sjutradan 8 (21) januara 1916. godine brigadir Radomir Ve{ovi} ministar vojni, je uputio naredbu cjelokupnoj crnogorskoj vojsci u kojoj pi{e, izme|u ostalog, sqede}e: Po{to je Weg. Vel. Kraq Gospodar odsutan iz zemqe, to je kraqevska vlada a na osnovu ~lana 16 Zemaqskog Ustava preuzela vlast i rije{ila da se vojska razi|e sa poloàja, te prema tome vojska ne postoji, ve} samo narod.20 Okupatorska komanda je èqela sa vladom da dogovori uslove predaje oru`ja i druge detaqe oko predaje vlasti, ali vlada nije imala ovla{}ewe od kraqa Nikole da vodi pregovore. Traìli su punomo}je od kraqa, ali je odgovor bio negativan i u wemu se kaè: ^lanovi vlade u Podgorici nemaju ovla{}ewa za pregovore i to {to je ta ista vlada prije pregovarala za mir, bio je samo manevar.21 Vlada se nosila mi{qu da sazove preostale narodne poslanike i da na zajedni~koj sjednici detronizuju kraqa Nikolu i da umjesto wega postave za kraqa prestolonasqednika Danila. Predsjednik vlade
Kraq Nikola napu{ta Podgoricu 1916.

__________________ 20 Milo{ @ivkovi}, Pad Crne Gore, Beograd, 1923, str. 127 21 Jago{ Jovanovi}, isto, str. 413
564
Jovan B. Marku{
Lazar Miju{kovi}, iz emigracije je dao izjavu kojom o{tro osu|uje poku{aj svojih kolega da nastave pregovore o miru.22 Tri `rtvovana ministra, koji su sa~iwavali takozvanu krwu vladu, kao vlada ìvotarili su do19.01. (1.02.) 1916. godine, kada ih je austrougarska Vrhovna komanda kao takve oslobodila du`nosti, i u okupiranoj Crnoj Gori, zavela vojnu upravu Vojni generalni guverneri.23 Okupacija Crne Gore nije predstavqala samo okupaciju u vojnom smislu ve} poku{aj razarawa bi}a Crne Gore. Prilikom ofanzive na Lov}en austrougarska vojska je razorila crkvu Svetog Petra Cetiwskog i Wego{ev grob kao simbole Pravoslavqa i Srpstva, temeqa i krova Crne gore. Nekoliko godina ranije, povodom zahtjeva AustroUgarske 1913. da joj se ustupi Lov}en, kraq Nikola je besmisleni zahtjev prokomentarisao rije~ima: Brdo Lov}en je Olimp srpski, spomenik je podignut Boìjom rukom slobodi i wezinim braniteqima.24 Padom Olimpa srpskog okupacione vlasti samo su nastavile zapo~eti posao na razbijawu duhovnog i nacionalnog bi}a Crne Gore. Konkretne primjere austrougarskih poku{aja imamo u vrijeme Bomba{ke afere, Aneksione krize i Kola{inskog procesa. O tome dr Perko Vojinovi} pi{e: Zategnutost odnosa izme|u Srbije i Crne Gore u vrijeme Bomba{ke afere i Kola{inskog procesa dove{}e i do otvorenijih propagandnih sukoba u zagrani~nim krajevima. Sve je to vje{to koristila austrougarska propaganda, koja je, naro~ito u pqevaqskom kraju, nastojala da se narod diferencira: ko je za Srbiju a ko za Crnu Goru. Agenti su za sukob Srbije i Crne Gore svu krivicu bacali na Cetiwe. Oni su tvrdili da Crna Gora ne moè pomo}i srpskom narodu u pqevaqskom kraju i da narod u Crnoj Gori nije srpski, ve} su to Crnogorci.25 O aktivnostima jednog profesionalnog austrougarskog agenta Jovan \onovi} pi{e sqede}e: Godine 1908. bio je u Pqevqima austrijski konzul Dra{kovi}, od hrvatskih Dra{kovi}a. Ovaj prepredeni avanturista je radio koliko je vi{e mogao da posva|a prosvjetne radnike i poseje u Sanxaku seme borbe izme|u Srbijanaca i Crnogoraca. U planu austrijske politike bilo je da posva|a Srbijance i Crnogorce po svim linijama. On je obilazio srpska sela po pqevaqskom kraju, pri~ao svuda da je on starinom iz Sanxaka, i da im govori kao brat i zemqak, samo ono {to je pravo i {to je istina. Tako ih je uvjeravao da su oni etni~ki jedno sa Crnogorcima, i da se bitno
__________________ 22 Isto, str. 414 23 Novica Rako~evi}, Crna Gora u Prvom svjetskom ratu 1914-1918, Titograd 1969, str. 39-46 24 Glas Crnogorca, Cetiwe, 16.2.1913. 25 Perko Vojinovi}, Crnogorska inteligencija, Nik{i} 1989, str. 241
565
Crkva Sv. Petra Cetiwskog i Wego{eva grobnica na Lov}enu 1904.
Prvo razarawe crkve Sv. Petra Cetiwskog i Wego{eve grobnice od strane austrougarske vojske 1916.
Crnogorci i Srbijanci na krovu otaxbine pored crkve Sv. Petra Cetiwskog i Wego{eve grobnice krajem 19. vijeka. s lijeva na desno: brigadir Mitar Martinovi}, radikalski prvak Rajko Tajsi} i serdar Janko Vukoti}
Obnovqena crkva Sv. Petra Cetiwskog i Wego{eva grobnica na Lov}enu 1925.
Drugo razarawe crkve Sv. Petra Cetiwskog i Wego{eve grobnice od strane vrha komunisti~ke vlasti Jugoslavije i Crne Gore 1972.
566
Jovan B. Marku{
razlikuju od Srbijanaca, pa zato treba da traè crnogorske {kole, nikako srbijanske. Ovaj wegov rad imao je odjeka samo u Pqevqima i pqevaqaskom kraju. Tu je na~inio ne{to razdora i pregowewa izme|u varo{ana i nekoliko prosvjetnih radnika. Izme|u seqaka vrlo malo. Otpo~eli su da se dijele na Crnogorce i srbijanske pristalice. Sre}om, ovaj razdor nije daqe i{ao, niti je uzeo ve}e razmjere. Muslimanima sanxa~kim, opet, govorio je da se ugledaju na svoje saplemenike u Bosni i da traè da se pripoje Austriji. Ovaj avanturista bio je premje{ten u Carigrad i poginuo je u pobuni hoxa i ulema protiv Mladoturaka (1910. godine). Kaù da je bio obu~en u odelo hoxe. On je aktivno sara|ivao u ovoj pobuni.26 Prakti~no sprovo|ewe u djelo je otpo~elo zabranom }irilice i uvo|ewem u javnu upotrebu latini~nog pisma. Svjesni da se za po~etak Crnogorci ne}e odre}i svog srpskog jezika, narodnosti srpske i vjere pravoslavne, u slu`benim dokumentima nijesu prisiqavali ~ak ni u~enike da se druga~ije iskazuju. Me|utim, èqeli su na indirektan na~in razdvojiti Crnogorce od Srba nametawem drugih dràvnih simbola. Austrougarske vlasti u svom okupacionom listu Cetiwske novine, 1917.god. izdaju naredbu u kojoj izme|u ostalog pi{e: U podru~ju vojnog generalnog guvernerstva smiju se pri sve~anim zgodama izvjesiti zastave u austrijskim i ugarskim (hrvatskim) dràvnim i zemaqskim bojama. I prigodno izvje{ivawe zastava s nama saveznih dràva je dozvoqeno, isto tako i zastava albanskih boja (crno-crvena); naprotiv su bezuslovno zabrawene zastave svih dràva, koje se nalaze u ratnom stawu s Austrougarskom monarhijom ili s wezinim saveznicima. Prema tome su zabrawene i srpske narodne boje (crveno plavo - bijelo); naprotiv nema se ni{ta protiv upotrebi starocrnogorskih zastava (crvena sa bijelim rubom i bijelim krstom u sredini). Lojalno crnogorsko pu~anstvo znat }e sigurno dostojno cijeniti ovaj obzir prema svojoj vlastitoj histori~noj zastavi te }e istu pri iskazawu lojalnih nazora rado upotrebiti.27 Ve} sjutradan ovo je sprovedeno u djelo i o tome Cetiwske novine pi{u sqede}e: Imendan Austrougarske carice Zite proslavqen je 27. aprila 1917. godine. na Cetiwu nastojawem mjesnih okupacionih vlasti. Mnoge su ku}e bile oki}ene zastavama; i vidjelo se tako|e prvi put, kako se s ku}a viju starocrnogorske zastave.28 Za vrijeme Kraqevine Crne Gore zvani~na dràvna (narodna) zastava je bila trobojka. U ~lanu 39. Ustava
__________________ 26 Jovan \onovi}, Ustavne i politi~ke borbe u Crnoj Gori 1905-1910, Beograd 1939, str. 293 27 Cetiwske novine, br.73, 26.4.1917, str.2 28 Isto, br.74, 29.4.1917, str. 2
567
Faksimil Cetiwskih novina iz vremena austrougarske okupacije 1917, u kojima je {tampana zabrana za isticawe crnogorskih narodnih (dràvnih zastava)
568
Jovan B. Marku{
[kolsko uvjerewe Gor~ina Vuji}a iz Katunske nahije (Bjelice) {tampano i pisano latini~nim pismom koje je silom nametnula okupaciona austrijska vlast Izvor: Predrag Vuki}, Srpstvo u Crnoj Gori, Cetiwe 2004, str. 120
569
Ugledni gra|ani Crne Gore internirani u austrougarskom logoru Weithofen 1916. sjedi: Marko Petrovi} Wego{, jedan od osniva~a Narodne stranke, stoje, slijeva nadesno: Mujo So~ica (sin vojvode Lazare So~ice), Stanko i Krsto Matanovi}
Grupa zarobqenih Crnogoraca u austrougarskom logoru Prevoli (Koru{ka) krajem 1916.
570
Jovan B. Marku{
Radomir Ve{ovi} brigadir i komitski vo|a za vrijeme okupacije
Vido \urovi} komitski vojvoda, ubijen od strane okupatora
Spasoje Tadi} komitski vojvoda za vrijeme okupacije
Petar Ba}ovi}, komitski vojvoda za vrijeme okupacije
Kapetan Mijat Rexi} pred vije{alima u Kola{inu 1916.
Vlajko Ve{ovi} student prava - na vije{alima u Kola{inu
Kwaèvine, a potom Kraqevine Crne Gore pi{e : Narodne su boje crvena, plavetna i bijela. Vojne zastave su imale crvenu podlogu sa bijelim okvirom. Osnovni vojni~ki (ratni) barjak je bio ~etni sa krstom u sredini a alaj-barjak sa dvoglavim bijelim orlom u sredini je bio barjak (zastava) cjelokupne crnogorske vojske. Samo neupu}enima moè da izgleda ~udno da se pod starocrnogorskom zastavom protura u stvari vojni (ratni) barjak iz vremena Kraqevine Crne Gore. Svi ovi barjaci su slavni i ~ovjek treba sa ponosom da nosi svaki od wih, ali i zakonski je bilo precizirano kada se koji koristi. Jasno je bilo da se vojne zastave ne mogu koristiti umjesto dràvnih (narodnih) zastava. Me|utim, okupator je svojim naredbama propisao, ne slu~ajno, zabranu upotrebe trobojke koja je bila zajedni~ka zastava Kraqevine Crne Gore i Kraqevine Srbije, naizgled samo simboli~no a
571
u su{tini stvarno, trebalo je razdvojiti Crnu Goru i Srbiju kao prepreku dràvnim projektima Austrougarske monarhije. Pod pla{tom dràvnih specifi~nosti trebalo je promijeniti nacionalni identitet crnogorskog naroda, a potom i vjerski. Poput austrougarske okupacione vlasti 1917. godine na isti na~in su postupile i italijanske okupacione vlasti 1941. godine, kada je visoki komesar za Crnu Goru saop{tio da }e zastava Nezavisne i suverene dràve Crne Gore pod pokroviteqstvom fa{isti~ke Italije i nacisti~ke Wema~ke biti vojni~ka zastava29. Ovog puta umjestno ~etnog nametnut je glavnokomanduju}i (alaj-barjak) sa dvoglavim orlom na crvenoj podlozi. Polagawe oru`ja zaboqelo je nesumwivo svakog Crnogorca i podstaklo aktivnosti koje su trebale da dovedu do ustanka. Poslije saznawa da brigadir Radomir Ve{ovi} sa jednim brojem oficira i intelektualaca radi na tome, austrougarske vlasti su poku{ale wegovo hap{ewe polovinom jula 1916. godine. Brigadir Ve{ovi} je sa bra}om i ro|acima uspio da pobjegne u {umu i tada se mnogi odme}u i otpo~iwu borbe, tako da je do kraja 1916. godine bilo vi{e stotina komita po crnogorskim {umama. Okupator je odgovorio svim sredstvima zavode}i teror nad narodom. Austrougarske vlasti internirale su skoro sve oficire, ~inovnike i ugledne qude po logorima od Crne Gore do Austrougarske. B) EMIGRANTSKE VLADE Kraq Nikola je preko Italije po{ao u Francusku i za mjesto boravka izabrao grad Lion, blizu {vajcarske granice. Ubrzo mu je francuska vlada za mjesto boravka odredila grad Bordo. Od crnogorske vlade u inostranstvo je sa kraqem Nikolom oti{ao samo wen predsjednik Lazar Miju{kovi}, a ministar Andrija Radovi} od ranije se poslom nalazio u Francuskoj. Savezni~ka {tampa i zvani~ni krugovi od po~etka su napadali kraqa i predsjednika vlade zbog pregovora o miru sa neprijateqem i kapitulacije crnogorske vojske. Prvi zadatak kraqa Nikole i predsjednika vlade Miju{kovi}a je bio da se opravdaju za ove postupke i da ubijede saveznike u vjernost. To je bilo te{ko jer je napravqena nepopravqiva gre{ka time {to nije izvedena crnogorska vojska, poput srbijanske, iz zemqe da se zajedno sa saveznicima bori za oslobo|ewe, kao {to je Narodna skup{tina bila rije{ila. Nastala su me|usobna optuìvawa izme|u kraqa i predsjednika vlade. Kraq se pravdao
__________________ 29 Glas Crnogorca, Cetiwe, br. 7, 2.7.1941.
572
Jovan B. Marku{
pred saveznicima svaquju}i svu krivicu za to na Miju{kovi}evu vladu, koja ga je u toj situaciji ucjewivala ostavkom a koju nije mogao da primi usqed te{ke situacije u kojoj se nalazila zemqa.30 Ni predsjednik vlade Miju{kovi} nije ostao duàn kraqu u poku{aju da mu se nametne odgovornost za kapitulaciju Crne Gore, optuùju}i kraqa, wegovu porodicu i dvorsku kamarilu da su upropastili Crnu Goru i doveli je do bankrotstva.31 Pred Miju{kovi}evom vladom, pored odbrane od optu`bi, stajali su i drugi va`ni zadaci: pro{irewe vlade, sre|ivawe pitawa izbjeglica, osnivawe Crvenog krsta i formirawe crnogorske voske od izbjeglica koje su se povukle iz Crne Gore i od crnogorskih iseqenika u Americi. Ni jedan od tih krupnih problema Miju{kovi} nije mogao rije{iti. Pored sukoba sa kraqem, do{ao je i u sukob sa najbliòm kraqevom okolinom, a saveznici nijesu imali povjerewa u predsjednika ~iji su ~lanovi vlade ostali u zemqi radi pregovora sa neprijateqem. Miju{kovi}u nije ostalo ni{ta drugo nego da se povu~e krajem aprila 1916. godine. Poslije pada vlade kraqev dugogodi{wi saradnik, sa najvi{im poloàjem u dràvnoj hijerarhiji, pismo kraqu od 20. maja 1916. zavr{ava sqede}im rije~ima: Vi ste dakle, za sve moralni vinovnik, a ja mogu biti samo jedan prevareni va{ sau~esnik.32 Kraq Nikola je, otpustiv{i Miju{kovi}a, za predsjednika prve vlade u emigraciji imenovao narodwaka Andriju Radovi}a, ministra finansija u dotada{woj vladi. Pored nespornih radnih kvaliteta Radovi}a, u odluci da ga postavi za predsjednika vlade kraq se rukovodio i politi~kim razlozima. Andrija Radovi} je smatran vo|om Narodne stranke i proveo je vi{e godina na robiji kao politi~ki osu|enik. Od malog broja crnogorskih politi~ara koji su se na{li u emigraciji, saveznici, posebno Rusija i Francuska, jedino su u wega imale povjerewa. On nije bio ni kompromitovan u doga|ajima oko pregovora o miru s neprijateqem i doga|ajima u vezi sa kapitulacijom crnogorske vojske. Prva emigrantska vlada obrazovana je 25. maja 1916. godine sa sqede}im ~lanovima: Andrija Radovi}, predsjednik, ministar spoqnih poslova i zastupnik ministra pravde; Milo Matanovi}, ministar vojni i Pero Vu~kovi}, ministar prosvjete. Vlada je donijela program od tri ta~ke, koje je odobrio kraq Nikola. Druga ta~ka posve}ena je spoqnoj politici i u woj pi{e: U spoqnoj politici pridràvati se nacionalnih principa rade}i u bratskom jedinstvu sa srbijanskom vladom i uklawaju}i smetwe, koje stoje na putu sporazuma sa
__________________ 30 Jago{ Jovanovi}, isto, str. 415 31 Nikola [kerovi}, isto, str. 604 32 Isto.
573
Srbijom. Data je obaveza da }e vlada i}i slo`no sa saveznicima i uklawati sve {to bi moglo pobuditi sumwu u wenu privrènost saveznicima.33 Sjedi{te vlade je bilo u Bordou gdje se nalazio i kraq Nikola. Ubrzo po obrazovawu vlada, je krajem maja izdejstvovala da joj francuska vlada omogu}i prelazak u Pariz, centar politi~kih zbivawa. Smjestila se u Neji, predgra|e Pariza, gdje su sve savezni~ke vlade akreditovale svoje poslanike kod kraqa. Radovi} je izdejstvovao da predsjednik Francuske Rene Poenkare primi kraqa Nikolu u zvani~nu posjetu. O pitawima koja }e iznijeti francuskim diplomatama kraq se savjetovao sa predsjednikom vlade. Radovi} mu je dao sqede}e sugestije: intersi Crne Gore nalaù da vodi borbu za oslobo|ewe i ujediwewe srpskog naroda, da kraq apeluje na Francusku da pomogne stvarawe velike dràve u koju bi imali da u|u ne samo Srbija i Crna Gora nego i ostali jugoslovenski krajevi, i da kraq Nikola ustupi presto regentu Aleksandru.34 Radovi} je ubrzo posjetio London radi razgovora sa engleskom vladom i po povratku stvorio uslove da se obnovi Glas Crnogorca kao slu`beni list emigrantske vlade. Predsjednik vlade je 19. jula 1916. godine podnio kraqu Nikoli memorandum o na~inu ujediwewa Crne Gore i Srbije. U uvodnom dijelu
Andrija Radovi}
__________________ 33 Novica Rako~evi}, isto, str. 258 34 Isto, str. 259
Dom kraqevske vlade u Bordou (Francuska)
574
Jovan B. Marku{
tog memoranduma kraq se upozorava da doga|aji na bojnom poqu nesumwivo ukazuju na pobjedu saveznika, ~ime }e neminovno do}i na dnevni red i pitawe ujediwewa Srbije i Crne Gore, a vjerovatno i do oslobo|ewa Hrvata i Slovenaca, koji u zajednici sa Srbima, teè da stvore jednu jugoslovensku dràvu. Do eventualne obnove Crne Gore moglo bi do}i iskqu~ivo iz li~nih obzira prema kraqu Nikoli, ali bi ostali krajevi Jugoslovenstva stvorili jednu dràvu pod dinastijom Kara|or|evi}a. Crna Gora, u najboqem slu~aju moè dobiti oblasti u Hercegovini do Neretve, zatim Dubrovnik sa okolinom i Boku Kotorsku. To bi bila dràva od blizu milion stanovnika, ali siroma{na mada naseqena najenergi~nijim elementom u Srpstvu ne bi imala uslova za brì ekonomski i kulturni razvitak {to bi dovelo do nezadovoqstva naroda i pove}alo wegovu te`wu za ujediwewem sa Srbijom i ostalim jugoslovenskim zemqama. U prilog ujediwewa istaknuta je ~iwenica da }e Evropom poslije rata zavladati demokratska na~ela sa kojima se autokratska shvatawa kraqa Nikole ne}e mo}i pomiriti, pa zbog toga samo ujediwewe Crne Gore i Srbije moè spasiti narod od trzavica i tu|ih intriga. Radovi} apeluje na kraqa Nikolu da bude pobornik jedne jake i kompaktne dràve u koju bi u{li Srbi, Hrvati i Slovenci, a mo`da kasnije i Bugari, kao autonomna jedinica. Ta nova dràva imala bi biti organizovana poput Italije, kompaktna dràva sa ravnopravno{}u dràvqana. Hrvati i Srbi bliì su nego {to su bili Pijemontezi Napolitancima, tako isto su bliì Slovencima nego Pijemontezi Sicilijancima. [to se ti~e pitawa dinastija, Radovi} je predloìo kraqu da abdicira u korist regenta Aleksandra, s tim {to bi wegov prestolonasqednik bio najstariji sin kraqa Nikole, Danilo, i tako bi to i{lo naizmjeni~nim redom izme|u dvije dinastije. Kraq je imao da svojeru~nim pismom sa~ini predlog ruskom caru o ujediwewu sa Srbijom i da u sporazumu sa ruskom vladom upozna sa tim srbijanskog kraqa i srbijansku vladu, pa da sa wima u~ini ugovor u tom smislu. Upoznavawe ostalih saveznika sa sadràjem pisma u~inilo bi se dogovorno sa srbijanskom i ruskom vladom.35 O predlogu predsjednika vlade kraq Nikola je razgovarao sa ruskim i francuskim poslanikom. Sa predlogom je upoznat i srbijanski poslanik. Kraq Nikola se pona{ao kao da prihvata predlog predsjednika vlade ali je nalazio izgovor da ne preduzima korake u tom pravcu. Sa memorandumom je bio upoznat i italijanski poslanik, koji je, drè}i se tada{wih interesa italijanske politike na Jadranu, bio protiv ujediwewa i stvarawa jedne jake jugoslovenske dràve. Sa me__________________ 35 Isto, str. 260
575
morandumom predsjednika vlade bili su saglasni i ostali ~lanovi vlade. Uslijedila je kraqeva posjeta Italiji, poslije koje se primje}ivalo wegovo neraspoloèwe prema Radovi}evom predlogu o ujediwewu. Po pitawu ujediwewa, u jesen 1916. godine, preduzima aktivnosti i predsjednik srbijanske vlade Nikola Pa{i}. Radovi} je i daqe vr{io pritisak na kraqa da prihvati predlog iz jula 1916. godine. Krajem 1916. godine podnosi novi memorandum u kome traì da kraq u najkra}em roku preduzme korake za dogovor sa srbijanskom vladom i predstavnicima Jugoslovenskog odbora za ujediwewe koji su predstavqali Srbe, Hrvate i Slovence sa prostora Austrougarske (Bosna i Hercegovina, Vojvodina, Hrvatska, Dalmacija, i Slovenija). Srbijanska vlada se zalagala da se ujediwewe Crne Gore i Srbije mora izvr{iti pa bilo Jugoslavije ili ne ~ak i da stawe poslije rata ostane nepromijeweno bila bi anomalija da Crna Gora i Srbija ostanu razjediwene.36 Jugoslovenski odbor nije ulazio u srbijansko-crnogorske odnose, niti jugoslovensko pitawe povezivao sa pitawem ujediwewa Srbije i Crne Gore. On je na to pitawe gledao kao na ~isto srpsko pitawe. Prema Radovi}evom predlogu, kraq Nikola je trebao da prihvati predlog ujediwewa i arbitraù ruskog cara u pogledu dinasti~kog i drugih pitawa. Na stalno insistirawe predsjednika vlade, kraq Nikola se izgovarao na razne na~ine: da nije vrijeme, da to ne moè ~initi iako je u principu za ujediwewe. Smatrao je da nije vrijeme da se izja{wava o pitawu ujediwewa prije nego se vrati u Crnu Goru govore}i: Ja sam za ujediwewe, ako narod u Crnoj Gori bude protiv, ustupi}u presto prestolonasqedniku Danilu, pa neka on s narodom ~ini {to zna i zato snosi odgovornost.37 Radovi} navodi da su ~lanovi kraqevske porodice bili protiv predloga, a naro~ito se u tome isticao kwaz Petar,38 koji je od prvog dana bio nezadovoqan predloènim prestolonasqe|em. O kraqevom ìvotu u egzilu ne postoji zvani~na arhivska dokumentacija, kao ni kraqevi memoari za taj period wegovog ìvota koji bi objasnili su{tinske razloge o odbijawu ponu|enog memoranduma. Mo`da jedan politi~ki zapis ~ovjeka iz najbliè kraqeve okoline, koji mu je do kraja ostao odan, moè najkorektnije pribliìti rad vlade Andrije Radovi}a i razloge odbijawa memoranduma. Ilija F. Jovanovi} Bjelo{ je ~ovjek koji je oko 40 godina proveo vjerno uz svog gospodara i zabiqeìo doga|aje onako kako ih je vidio i doìvio, bez ma kakvih politi~kih pretenzija, osim
__________________ 36 Isto, str. 266 37 Isto, str. 262 38 Isto.
576
Jovan B. Marku{
istine, sa osje}awima koja neminovno proizilaze iz wegovog odnosa prema vladaru. U svojim memoarima Ilija F. Jovanovi} pi{e, izme|u ostalog i sqede}e: Andrija Radovi} kao {ef kraqevske vlade dobro je radio sa francuskom vladom. Posao mu je i{ao vrlo dobro. Kraq je bio zadovoqan sa wegovim radom sve do septembra 1916. godine, a od tada stvar je i{la s danom na dan sve gora i zategnutija, a evo za{to. Ministar Radovi} napomenuo je Kraqu za neki sporazum sa srbijanskom vladom odnosno crnogorsko srpske dinastije u slu~aju na{ih pobjeda i osnivawe velike jugoslovenske dràve, za koi sporazum Radovi} re~e kraqu bit}e i Rusija. Na ovo Radovi} je dobijo odgovor ovaj. Andrija izradi mi jedan program u pogledu tog sporazuma pa ako mi se dopane ja }u ga i potpisati. Ma svakako Kraq nije mnogo ra~unao na vjernost u Radovi}a zato {to je Radovi} zbog afere 1907. u 8.god. bijo osu|en na 15 godina robije, i {to ga je ra~unao kao privrènika srbijanske Vlade, a {to je sa Vesni}em srbijanskim poslanikom u Parizu za ovaj program radijo jo{t je Kraqu Nikoli dalo vi{e povoda da tako misli o Radovi}u. Radijo je unekoliko i Petar Plamenac. Znam za to {to sam uvijek kod Radovi}a u hotelu nalazijo i Plamenca kad me je Kraq do Radovi}a {iqao. Ministar Radovi} ostao je rade}i na pomenuti program pune dva mjeseca, to jest septembar i oktombar. U mjesecu novembru 1916. godine Radovi} donosi Kraqu nekoliko o{tampanih tih programa. Kraq ih od Radovi}a prima i kaè mu da ih ostavi jer Kraq ho}e da iste prou~i pa kad ih bude pregledao pozva}e Radovi}a da mu na isti dadne odgovor. Kraq poru~i za Danila u Kap Marin, |e je isti stanovao jo{ od prijed rata, da do|e u Neji radi sporazum o programu kog je Radovi} sastavijo. Ksenija i drugi ~lanovi Kraqeve porodice smatraju Radovi}a za ludog, dok je u programu naveo na prvom mjestu abdukaciju Kraqa Nikole, a koja je i{la u korist wegovog sina Danila, s tim da Danilo bude postavqen za nasqednika Kraqa Petra, a poslije wegove smrti da Danilov nasqednik bude Aleksandar Kara|or|evi}. Kad je Danilo stigao i prou~ijo taj program, nije mu bijo protivan, ali nije se htijo mije{ati svome ocu u posao, jer je primijetijo da su na Kraqa uplivisale Ksenine navike da se uvijek mije{a u politiku i unutra{wu i spoqnu. Tako i ovom prilikom Ksenija obmanula je svoga oca da ne pristane na sastavqeni program. Kad je Danilo vidijo {ta se radi otputovao je natrag za Kap Martini. Posqe Danilovog odlaska Kraq poru~uje za Radovi}a koji dolazi u 9 sati prije podne. Kraq ga prima u svom salonu i odbija mu program koi je Radovi} sastavijo, sa rije~ima: Andrija, ti si dosta na ovom programu radijo, ali treba da zna{ da dok sam ja ìv moja kruna sa moje glave ni na ~iju ne-
577
}e se staviti i sad moè{ i}i.39 Potvrdu Jovanovi}evih rije~i moèmo na}i i u zapisima vojvode Sime Popovi}a, dugogodi{weg kraqevog prijateqa i saradnika, koji je bio sa wim u emigraciji. U kwizi S kraqem Nikolom iz dana u dan 1916-1919. vojvoda Simo Popovi} pi{e, izme|u ostalog: Sjutra dan, poslije ove ministarske sjednice kod Kraqa, srio sam se u hotelu Meris sa Kwagiwicom Ksenijom. Nijesam vi dosada, ~ini mi se, ni|e pomenuo, da se Kwagiwica Ksenija jako bavila politikom. Ona ima veliki upliv na Kraqa. Kraq joj vjeruje, sve joj povjerava, {wom se savjetuje i dogovara. Zove je svojim sekretarom i svojom desnom rukom. Vi{e puta ~uo sam re}i: [teta {to nije mu{ko. îm me ugleda, pohita mi u susret ìvo i veselo, sti{te mi ruku i re~e ûla sam od tate, kako ste ju~e u sjednici govorili. Kao Vojvoda, pravo i onako kako treba da se radi. Hvala vi, Kwagiwice. Govorio sam po svom uvjerewu, a ne da povoqim Kraqu i da mu pomognem u nezgodi u kojoj se na{ao zbog Radovi}evog referenduma. Znam, Vojvodo. A Kraq je doista bio na muke s Radovi}em odkako mu je predao memorandum. Da vi kaèm pravo: Radovi} nije tome ni{ta kriv. On je dobar, i mene je sad kao i vazda mio. Kriv je tata. On je rekao Radovi}u, da mu napi{e i preda onaj memorandum. To me je iznenadilo. I to ne bih nikada doznao, da se Kwagiwica Ksenija nije u dobrom raspoloèwu i povjerewu prema meni, usqed onoga moga govora, slu~ajno izgovorila. Kraq mi ne bi nikada to kazao i priznao, po{to mu igra nije po{la za rukom, a ne}e ni Radovi}, jer je radiji da ostane on kao pokreta~ pitawa o ujediwewu.40 Na po~etku 1917. godine odnosi izme|u kraqa Nikole i predsjednika vlade postaju sve zategnutiji, mada je kraq nastojao da izbjegne krizu vlade i da Radovi}a {to duè zadrì na poloàju predsjednika. Kada je vlada zahtijevala da se kraq izjasni o memorandumu, prijete}i ostavkom ako to ne u~ini, on je }ute}i pre{ao i preko toga. U me|uvremenu je zvao pojedina~no ministre na razgovor, razgovarao sa wima o mnogo~emu, ali ne i o memorandumu, pa je vlada takvo kraqevo dràwe morala da shvati kao èqu da podnese ostavku.41 Andrija Radovi} podnosi ostavku vlade 17.februara 1917. godine, ~ime definitivno nastaje rascjep izme|u nekolicine crnogorskih politi~ara koji su se na{li u emigraciji. Uskoro poslije ostavke vlade 4. marta 1917. godine, formiran je Crnogorski odbor za narodno ujediwewe. Za wegovo nominalno sjedi{te je
__________________ 39 Ilija F. Jovanovi} Bjelo{, Na dvoru kraqa Nikole, Cetiwe, 1998, str. 139-141 40 Vojvoda Simo Popovi}, S kraqem Nikolom iz dana u dan 1916-1919, Beograd, 2002, str. 123 41 Jago{ Jovanovi}, isto, str. 417
578
Jovan B. Marku{
izabrana @eneva, mada se ve}ina ~lanova stalno nalazila u Parizu. Na ~elu odbora je kao predsjednik bio Andrija Radovi} a ostali ~lanovi bili su: Janko Spasojevi}, biv{i ministar; Danilo Gatalo, biv{i ministar u prvoj narodwa~koj vladi; Pero Vu~kovi}, biv{i ministar, i Milo{ Ivanovi}, biv{i politi~ki osu|enik iz Bomba{ke afere. Odbor je izadavao svoj list Ujediwewe, i Crnogorski bilten na francuskom jeziku (Bulletin Montenegrin), koji je prenosio iz Ujediwewa sve va`nije {to je i{lo u prilog ujediwewu. Odbor je 27. marta 1917. objavio program svog rada i uputio proglas svim Crnogorcima. U programu je ukazano na razloge ujediwewa. Crna Gora, po mi{qewu Odbora, kao samostalna dràva ne bi bila u mogu}nosti da rje{ava privredne i kulturne zadatke jedne savremene dràve isti~u}i: Uostalom, ~ak kad Crna Gora i Srbija ne bi bile naseqene jednim istim narodom, jednom dodirnute granicama zbog samog svog geografskog poloàja, obostranih interesa i potreba, upu}ene bi bile na ekonomsku zajednicu i {to tje{we veze. Odbor traì, da se Crna Gora ujedini sa Srbijom i ostalim srpskim, hrvatskim i slovena~kim zemqama u jednu jedinu nezavisnu dràvu. Crnogorci se pozivaju da se okupe pod barjakom ujediwewa, jer }e samo u ujediwenoj dràvi biti mogu} svestrani razvitak Crne Gore. U proglasu se, izme|u ostalog kaè: Ujediwena Srbija i Crna Gora, ujediwena sa neoslobo|enim Srpstvom i sa bra}om Hrvatima i Slovencima, o kojoj su stoqe}a sawala i za koju je prolivena najdragocjenija krv tolikih pokoqewa! Okupite se, Crnogorci, pod barjak ujediwewa!42 Odbor, iako takti~ki ne u svemu saglasan, odràvao je stalne kontakte sa srbijanskom vladom kao i sa Jugoslovenskim odborom u Londonu koji je djelovao me|u Hrvatima, Slovencima i Srbima sa podru~ja Austrougarske. Odbor se angaòvao u radu me|u Crnogorcima koji su se nalazili u Francuskoj, [vajcarskoj, Gr~koj, Rusiji i Americi i nastojao da odràva kontakte sa pristalicama koje su bile internirane u raznim logorima u okupiranoj Crnoj Gori i Austrougarskoj. Svugdje gdje su organizovani mjesni odbori u inostranstvu Odbor je imao uspjeha. I crnogorski studenti pristalice Odbora u [vajcarskoj i Francuskoj imali su svoje odbore. Poslije ostavke vlade Andrije Radovi}a, kraq Nikola je imenovao za predsjednika vlade brigadira Mila Matanovi}a, dotada{weg ministra vojnog. Za ministra spoqnih poslova je imenovan Milutin Tomanovi}, komandir i dotada{wi kraqev a|utant. Ovakav izbor je vjerovatno bio posqedica kraqevog vjerovawa da }e Matanovi} i Tomanovi}, kao oficiri biti vjerni wegovoj politici i da ni{ta ne}e
__________________ 42 Ujediwewe, Pariz, 1919, 1 11
579
u~initi bez wegova znawa i odobrewa. Vlada brigadira Mila Matanovi}a da bi paralisala propagandu Crnogorskog odbora za narodno ujediwewe, pored slu`benog Glasa Crnogorca, po èqi kraqa Nikole pokrenula je u @enevi svoj list Srpski list. Me|utim, ni ova vlada nije mogla zaobi}i pitawe ujediwewa Crne Gore i Srbije. Da bi sprije~ili {irewe vijesti da je do razlaza vlade Radovi}a i kraqa do{lo po pitawu ujediwewa, vlada je iza{la pred javnost nekom vrstom zvani~nog saop{tewa. Na prvom mjestu istaknuto je da je Crna Gora od svog postanka barjaktar srpskog oslobo|ewa i ujediwewa. Ukazano je zatim na zasluge Crne Gore za srpstvo, slovenstvo i saveznike. Odba~ene su kritike upu}ene zvani~noj Crnoj Gori i wenom vladaru u toku rata 19141916. g. Ali vlada brigadira Mila Matanovi}a ubrzo je shvatila da doga|aji ne idu u prilog ponovnom uspostavqawu Crne Gore kao samostalne dràve, pa je u maju 1917. podnijela kraqu Nikoli predlog o ujediwewu, u kome se, izme|u ostalog kaè: Ideja ujediwewa postala je vjera, religija masa... Crna Gora ne moè ostati pasivni posmatra~, niti moè udariti u antinacionalni separatizam. Vlada brigadira Matanovi}a se zalagala, kao i prethodna, za pozicije ~lanova dinastije u novoj dràvi isti~u}i da: Srpsko ujediwewe se danas ne moè cjelishodno izvesti eliminacijom koje bilo od obiju, za srpsku slobodu i nezavisnost, nesporno zaslu`nih srpskih narodnih dinastija.43 Predlozi vlade su odbijeni od kraqa i wegove okoline, koja je, {to zbog kraqevih godina a {to zbog uskog kruga u kome se kretao, skoro presudno uticala na kraqeve odluke. Nemaju}i drugog izlaza vlada brigadira Mila Matanovi}a je podnijela ostavku 11. juna 1917, {to je predstavqalo jo{ jedan teàk udarac za kraqa Nikolu i wegovu politiku. Ostavka vlade brigadira Matanovi}a je otvorila krizu vlasti, jer u emigraciji uz kraqa Nikolu nije vi{e bilo istaknutih qudi koji bi mogli sa izvjesnim autoritetom da budu predsjednici vlade. Istaknuti qudi su bili angaòvani ili oko Crnogorskog odbora za narodno ujediwewe, ostali u zemqi ili bili po logorima u Austrougarskoj. Nemaju}i izbora kraq Nikola je bio prinu|en da pravi kompromise, koji su ga sve vi{e udaqavali od realnog stawa a od vlade pravili dvorski servis koji je imitirao vladu. O konsultacijama koje su prethodile imenovawu nove vlade vojvoda Simo Popovi} pi{e sqede}e: Lazar Miju{kovi} bje{e do{o iz @eneve i to se dovo|a{e u vezu sa novom vladom. Kao o novim ministrima govora{e se jo{ o Petru Plamencu i o Vu~kovi}u. Kraq je uspio da Vu~kovi}a odvoji od Radovi}a.
580
Jovan B. Marku{
Brigadir Milo Matanovi}
Dao mu je za to ministarsku platu i naredio vladi, da mu je isplate i za pro{le mjesece, koje je proveo u odboru za narodno ujediwewe kao ~lan, a od koga je ve} primio za ono vrijeme isto onoliku platu. To je Vu~kovi} traìo i dobio je. Ko umije wemu dvije. Do|e i Prestolonasqednik Danilo iz Kap Martena. Wegov dolazak je svakog uvjerio, da je promjena vlade tu i da }e Miju{kovi} do}i ili u moj kabinet, ili }e i sam biti predsjednik. Na{qednik ga ho}e i Kraq }e se pokoriti wegovoj voqi. On je i u Lijon dolazio i odrào Miju{kovi}a kada ga je Kraq htio smijeniti... Kraq je navaqivawu Na{qednikovom popustio i pristao da se pomiri sa Miju{kovi}em radi obrazovawa nove vlade. U pregovorima izme|u Kraqa i Miju{kovi}a bio je posrednik Na{qednik. Bio je ve} odre|en i dan dolaska Miju{kovi}a u dvor u Neji. Kwagiwica Ksenija dozna to i nasta lom izme|u we i Na{qednika. Oni se odavno ne trpe, bilo je ~esto nemilih scena me|u wima ali nikada, kao ovoga puta. Do{lo je do krupnih rije~i. Na{qednik se i pred drugijema izraàvao o sestri rije~ima koje ne mogu ponoviti. Ona je odlu~no izjavila Kraqu, da sjutra ide u Arka{on i da se vi{e ne}e vratiti, ako u dvor uqeè Miju{kovi}, koji je u Meriwaku traìo, da je Kraq sa jo{ trojicom svojih qudi udaqi od sebe. I ona je po{la, ali se vratila poslije petnaest dana. Miju{kovi} nije do{ao u dvor. Otputovao je ubrzo u @enevu k svojoj porodici, a Na{qednik, drugi dan poslije Ksenije u Kapmarten, jedak na wu i na oca. Bi}e, da mi je u tome jedu rekao ono u avtomobilu: Da Kraqu ne moè niko pomo}i, da je propao, vaqda {to slu{a Kseniju. Osta Kraq sam, briàn zbog toga razdora u ku}i i u mislima, kako }e sastaviti novu vladu. Nije se dugo mu~io. Pozvao je Ev-
581
genija Popovi}a, crnogorskog konsula iz Rima, onoga istoga Evgenija, kojega sam mu predlagao da mjesto mene uzme za predsjednika ministarstva, a on mi se ~udio, {to mi je na um palo i rekao, da ne}e Evgenija nipo{to. Ja sam Evgenija predloìo da bih se ja izvukao, a znao sam da bi se Evgenije rado primio i da }e Kraqa bezuslovno slu{ati, a to je, {to Kraq traì ne pomi{qaju}i na {tetu, koju od toga ima. U svome pismu, kada se ve} govorilo o padu Radovi}eve vlade, samo {to mi ne kaè: Ako ne}e{ ti, bih ja s dobre voqe, reci Kraqu... Kraq je dobro poznavao Evgenija. U djetiwstvu su u Trstu, zajedno odili u osnovnu {kolu. Postavqaju}i ga predsjednikom ministarstva dao mu je Kraq jo{ tri ministra, tri mlada ~inovnika iz ministarstva. Evgenije je bio, nekada, borac u Garibaldijevoj vojsci za ujediwewe Italije, a po tome advokat i novinar u Rimu. Uìva je dobar glas, ali zla starost, vr{wak je Kraqev, odavno je ve} utulila punu energiju, koju je on zami{qa u sebi. Crnogorci su primili sa nepovjerewem i smatraju je slabijom i od Matanovi}eve. Vjeruju, da }e ona samo slu{ati Kraqa, i da }e Kraq na weno ime raditi {to god ho}e. Odboru za narodno ujediwewe bilo je po voqi ovakvo ministarstvo, {to je mogao boqe napadati Kraqa i ministre. U Ujediwewu optuùju kraqa, {to je postavio predsjednikom vlade stranoga italijanskoga podanika, a ministre nazivaju svojim doju~era{wnim pisarima. Evgenije i ministri sigurno zadovoqno trqaju ruke i misle - pri~ajte vi mi smo sada {to ste vi do ju~e bili i sa istim va{im velikim platama.44
Evgenije Popovi}
__________________ 44 Vojvoda Simo Popovi}, isto, str. 151-154
582
Jovan B. Marku{
Vlada ve} ostarjelog predsjednika Evgenija Popovi}a, koji je imao skoro osamdeset godina, u prvi plan svog rada stavqa pitawe regulisawa odnosa sa Srbijom. Srbijanskoj vladi je upu}ena srda~na nota s predlogom da se nastave pregovori iz 1914. godine o realnoj uniji. Popovi}eva vlada se deklarisala da }e sa Srbijom solidarno raditi u korist op{teg srpskog dobra i za ujediwewe srpskog naroda ali uz ogradu da se u tom pogledu ne moè ni{ta izmijeniti bez nadle`nog narodnog odobrewa, {to je zna~ilo do povratka u Crnu Goru. Ta wena izjava u stvari je zna~ila da se prakti~no ne moè ni{ta uraditi na narodnom ujediwewu. Popovi}eva vlada nije dobila odgovor na svoju notu. Umjesto wega, ubrzo je prihva}ena Krfska deklaracija koju su potpisali u ime srbijanske vlade predsjednik Nikola Pa{i}, a u ime Jugoslovenskog odbor dr Ante Trumbi}. Poslije ovoga srbijanska vlada se vi{e ne}e upu{tati u razgovore o ujediwewu ni sa crnogorskom vladom ni sa kraqem Nikolom. Crnogorski odbor za narodno ujediwewe nije uzeo u~e{}e u radu Krfske konferencije, jer se nije ni raspravqalo o pitawu ujediwewa Crne Gore i Srbije. Jugoslovenski odbor i srbijanska vlada pitawe odnosa Crne Gore i Srbije su tretirali kao iskqu~ivo srpsko pitawe. Crnogorski odbor za narodno ujediwewe je u potpunosti prihvatio Krfsku deklaraciju, {to je potvrdio i svojom Deklaracijom od 11. avgusta 1917. godine. Od avgusta 1917. godine, Popovi}eva vlada je preko Glasa Crnogorca po~ela optuìvati predsjednika Odbora Andriju Radovi}a zbog wegove politi~ke djelatnosti, zamjewuju}i teze tvrde}i da je on preuzeo kampawu protiv svoje otaxbine Crne Gore. Odbor je posebno napadan zbog prihvatawa Krfske deklaracije kao i za Radovi}evu koncepciju jedinstva Crne Gore i Srbije, smatraju}i da je to austro - wema~ki model rje{avawa jugoslovenskog pitawa. Popovi}eva vlada je oti{la i korak daqe, pa je odlu~ila da se potpisnici Deklaracije stave pod sud ~im se vrate u Crnu Goru. Protiv ~lanova Crnogorskog odbora za narodno ujediwewe vlada je pokrenula i krivi~ni postupak. Ministar unutra{wih poslova Niko Hajdukovi} donio je 17. avgusta 1917. g. rje{ewe da se kod nadle`nog oblasnog suda po obnavqawu Crne Gore podigne tu`ba za krivi~no djelo veleizdaje protiv Andrije Radovi}a, Danila Gatala, Jovana \ura{kovi}a i Milo{a Ivanovi}a. Ova lica su optuèna zbog objavqivawa Deklaracije, zbog osnivawa Crnogorskog odbora za narodno ujediwewe i wihovog djelovawa, zbog stupawa u vezu sa jednom stranom dràvom i zbog pokretawa lista Ujediwewe.45 Ovo je podsje}alo na reprizu politi~kih procesa za__________________ 45 Novica Rako~evi}, isto, str. 262-263
583
po~etih 1907. godine, kada se sudilo misli a ne djelu, namjeri a ne u~inu. Povodom dono{ewa vladine odluke vojvoda Simo Popovi} pi{e sqede}e: Radi ovoga po{qedwega donio je Glas Crnogorca prije polaska Kraqeva ukaze, kojim se Radovi} i ~lanovi Crnogorskoga odbora stavqaju u pensiju ili otpu{taju iz dràvne slu`be, donio je, osim toga i rje{ewe ministra unutra{wih djela, kojim se Radovi} i drugovi mu optuùju za veleizdaju i nare|uje, da, po restauraciji Crne Gore, cetiwska oblasna uprava ovu tu`bu uputi oblasnom sudu. Revnosni branioci suvereniteta Crne Gore i dinastije opet su nasukali Kraqa ovim, jo{ gr|e no onim pismom predsjedniku vlade. Oni lijepo znaju, da Crnogorci ne}e restauraciju Crne Gore, nego weno sjediwewe sa Srbijom i da su oni spremni, da sada{wu Kraqevsku vladu i samoga Kraqa stave pod sud. Ovom optu`bom htjeli su da zastra{e i odbiju Crnogorce od odbora za ujediwewe, i da se predo~i vladama savezni~kim, da su qudi, {to rade protivu restauracije Crne Gore i wene dinastije veleizdajnici i da im zato ni{ta ne vjeruju. Savezni~ke vlade }e zacijelo uo~iti tu cijel ove neizvodqive optu`be i Kraq }e se na}i u vrlo nezgodnom poloàju i prema wima i prema Crnogorcima. To sam kazao Kwegiwici Kseniji, jer Kraq ne}e sa mnom o tome govoriti, kao {to nije ni o onom istorijskom pismu predsjednika vlade. Ona je bacala svu krivicu na ministre i na Vladimira Jabu~anina. Za Kraqa izlazi r|avo, bilo da su ga oni naveli, bilo da im je on naredio, da se ovakvo rje{ewe o veleizdajnicima objavi.46 Popovi}eva vlada nije ostala samo na odluci da se sudi Radovi}u i ~lanovima odbora, ve} je nastavila borbu protiv wih putem {tampe i u savezni~koj javnosti. Radi propagande vlada je poslala u London svog ministra unutra{wih poslova Nika Hajdukovi}a, koji je da bi se zadràla ve} propala vlast po~eo da dokazuje ono isto u {to su austrijski agenti propagandno ubje|ivali narod u pqevaqskom kraju za vrijeme Aneksione krize. U londonskim listovima, naro~ito Dejli Kroniklu, Hajdukovi} je napisao vi{e ~lanaka, u kojima je dokazivao da su Crnogorci i Srbi dva naroda, pa zbog toga da jedan od wih nema prava nametati svoju voqu drugom, nego se moraju sporazumjeti o svim me|usobnim pitawima.47 Za razliku od austrijskih agenata ~iji su dokazi bili namijeweni izazivawu razdora u Crnoj Gori, Hajdukovi}evi dokazi su bili namijeweni inostranoj javnosti sa ciqem da se dobije podr{ka za politiku vlade koja nije bila saglasna sa realnim stawem. Me|usobne optu`be izme|u Popovi}eve vlade i Odbora su nastavqene
__________________ 46 Vojvoda Simo Popovi}, isto, str. 214-215 47 Jago{ Jovanovi}, isto, str. 420
584
Jovan B. Marku{
sve do ujediwewa Crne Gore sa Srbijom, a kraq Nikola je, kako se rat bliìo svom kraju, svakim danom gubio pristalice, ne samo me|u crnogorskom emigracijom nego {to je bilo mnogo va`nije i kod Crnogoraca u zemqi i internaciji.48 Da bi dokazao da nije protiv ujediwewa Kraq Nikola je sa vladom Evgenija Popovi}a neposredno pred zavr{etak Prvog svjetskog rata, 2. oktobra 1917. godine izdao proglas u kojem pi{e sqede}e: JUGOSLOVENIMA Bra}o! Kad sam doznao danas za muèvski i pravedni odgovor velikoga Predsjednika Sjediwenih Ameri~kih Dràva na{em vjekovnom neprijatequ Austriji; kada sam vidio progla{ena prava slobode i ujediwewa Jugoslovena uzbudio sam se od radosti pred pravdom, u~iwenom onima od na{ega plemena, koji su za to stradali i mu~ili se u domovini i izvan we. Kad sam, krajem jula 1914., objavio rat Austriji, rekao sam: Trèm ma~ za ujediwewe Jugoslovena. Borih se do ìvota i skrhana ma~a, pa ipak, evo bogu slava vidjeh ostvarewe mojih zamisli, vidjeh Jugoslaviju jedru, oslobo|enu. Zami{qam je ve} veliku, naprednu i prosvije}enu, kako se razvija u demokratskom duhu na udivqewe civilizacije i slobodnih qudi. Evo me, bra}o, danas kao vazda s vama i uz vas. Jugoslavija se ne moè zamisliti bez svih Slovenaca, Hrvata i Srba. U na{oj Crnoj Gori dobro znate, od davnina ìve najboqi Srbi i Jugosloveni. Wihova pro{lost, wihove muke i wihove borbe poznate su cijelom svijetu. Nema naroda koji je pretrpio toliko muka i jada u borbi za dragu slobodu. Bra}o, sa najve}im zanosom, rado{}u i odu{evqewem danas sve~ano izjavqujem da èlim a uvjeren sam da istu èqu ima i sav moj vjerni narod u Crnoj Gori da i na{a mila Crna Gora bude sastavni dio Jugoslavije, da ~asno u|e u jugoslovensku zajednicu, kao {to je ~asno i do kraja za wu ratovala i stradala. @elim da se sloìmo i bratski uredimo u jugoslovensku konfederaciju, u kojoj }e svak o~uvati svoja prava, svoju vjeru, uredbu i obi~aje, i u kojoj niko ne}e smje__________________ 48 Novica Rako~evi}, isto, str. 270
585
ti nametati prvijenstvo, ve} svi da budemo jednaki u ~ednim wedrima majke Jugoslavije, te da svak bratski i slo`no radi na wenu napretku i veli~ini u dru{tvu slobodnih i prosvije}enih naroda. Raduj se, majko Jugoslavijo, ovome doìvqenome danu i ti u woj, narode, oko ponosnih na{ih gora Triglava, Velebita, Biokova i Lov}en-gore i one lijepe svete srpske Fru{ke Gore, Avale, Romanije i Veleà! I radujmo se vaskrsu nezavisnosti bra}e êha Slovaka i mnogo napa}enih Poqaka! Zaèlimo podizawe Rusije od stra{nog wenog pada, da se brzo osvijesti i ispravi, i da vidi nas, svoju mla|u bra}u, sjediwenu i radosnu u ste~enoj slobodi! Pozdravimo skori povratak Alzasa i Lorena velikoj i blagorodnoj im otaxbini! Slavna Italija ubrzo da se zagrli sa potla~enom djecom.Neka zlatna sloboda sine svima koji su za wom ~eznuli. Pozdrav svoj bra}i Jugoslovenima od strane dugonapa}enog, a danas najsre}nijeg i najradosnijeg Jugoslovena- kraqa Crne Gore. @ivio Predsjednik Vilson! @ivjeli saveznici!49
7.10. 1918.
Glas Crnogorca, (Neji kod Pariza) 8/21.10.918. br. 56.
__________________ 49 Nikola I Petrovi} Wego{, Govori, Cetiwe, 1969, str. 202-203
GLAVA XIII
IZBORI ZA VELIKU NARODNU SKUP[TINU 1918. I KRAJ KRAQEVINE CRNE GORE
Izbori za Veliku narodnu skup{tinu 1918. i kraj Kraqevine Crne Gore
septembra 1918. godine. Front je ubrzo probijen, i ve} 28. septembra je oslobo|eno Skopqe. Odred odre|en za operacije kroz Crnu Goru i Sjevernu Albaniju dobio je naziv Skadarske trupe, a wihovu glavninu ~inili su prete`no Srbi iz pokrajina pod Austrougarskom i ustani~ke trupe Koste Pe}anca. Srpska vrhovna komanda je 8. oktobra odredila zadatke Skadarskim trupama: da brzom akcijom iz Metohije protjeraju sve neprijateqske trupe koje se budu jo{ na{le u Crnoj Gori, zauzmu Skadar, prikupe crnogorske vojne obveznike i od wih formiraju jedinice koje }e u~estvovati u oslobo|ewu Crne Gore.1 Srpsku vojsku su u Crnoj Gori odu{evqeno do~ekali i odmah se pridruìli brojni ustanici na ~elu sa Jovanom Radovi}em i Milinkom Vlahovi}em, ranijim vo|ama Topli~kog ustanka 1917. godine. Srpskoj vojsci su se pridruìli i komiti, koji su se od 1916. skrivali u planinama i napadali austrougarske trupe. Ukupan broj komita bio je ne{to preko 1.000. Jedini zna~ajni otpor neprijateq, koji se evakuisao, pruìo je srpskoj vojsci i ustanicima oko Podgorice koja je oslobo|ena 1. novembra 1918. Ubrzo nakon ovih borbi, Jadranske trupe srpske vojske i ustanici su 5. novembra oslobodili Cetiwe, 6. novembra Kotor, a do 9. novembra 1918. i cijelu Boku Kotorsku. Srpska vojska je u Crnoj Gori, kao i u Srbiji, rado do~ekana i oja~ana pridruìvawem crnogorskih bataqona. Cio narod je srpsku vojsku do~ekao kao svoju. Veliku pomo} srpskoj vojsci prilikom oslobo|ewa pruìli su brojni dobrovoqci iz Crne Gore i drugih srpskih zemaqa (Bosne, Hercegovine, Vojvodine, Slavonije, Like..). Prema podacima, od proboja Solunskog fronta do zavr{etka ratovawa, u srpskoj vojsci se nalazilo oko 21.000 dobrovoqaca.2
__________________ 1 Novica Rako~evi}, isto, str. 281-282 2 Mili} F. Petrovi}, Srbija i Crna Gora, Beograd 1999, str. 64
Ofanziva na Solunskom frontu otpo~ela je 15.
590
Jovan B. Marku{
Bataqon Crnogoraca na Solunskom frontu
Crnogorci odaju po~ast na Solunskom frontu
591
Kada govorimo o u~e{}u crnogorske vojske u Prvom svjetskom ratu obi~no pomislimo na slavnu Mojkova~ku bitku, simbol `rtve za svoju bra}u iz Srbije koja su odlazili na albansku golgotu, i na pad Lov}ena poslije koga je kapitulirala crnogorska vojska pred mo}nim austrougarskim neprijateqem. Sve ostalo kao da ostaje skriveno, iako je trajalo skoro dvije godine. Za ilustraciju kako je djelovala crnogorska vojska u Prvom svjetskom ratu dovoqno }e biti da navedemo rije~i srbijanskog |enerala Petra Pe{i}a, nekada{weg na~elnika {taba crnogorske vojske, koji kaè: Uloga crnogorske vojske u Svjetskom ratu poznata je malo, jer se gotovo niko nije interesovao za to {ta rade 40.000 crnogorskih golih, gladnih i bosih narodnih vojnika, naoruànih starim pu{kama i topovima sa crnim barutom, bez hrane i sredstava za borbu i to kada su u tome ratu u~estvovale vojske od vi{e miliona, vojnika potpuno snabdjevenih za moderno ratovawe itd. Daqe veli: O ovoj maloj i juna~koj vojsci (koja je imala toliko slavnih djela u ovome ratu), koja je sa 40.000 vojnika dràla front od preko 500 kilometara i odraàvala ga je pune 2 godine, sve do sloma Srbije. Za sve to vrijeme crnogorska vojska borila se je gotovo svakodnevno sa nadmo}nijim i u svakome pogledu boqe opremqenim neprijateqem i uvijek sa uspjehom. Pored juna~ke odbrane svoje granice ona je preduzimala uspje{nu ofanzivu i doprla bila pred samo Sarajevo, na Romaniju i do Pala, kao {to je bila ovladala odmah u po~etku rata crnogorskim primorjem. U vremenu odstupawa srpske vojske djelovi crnogorske vojske bili su preduzeli uspje{nu ofanzivu ka Vi{egradu i preko Javora i umnogome olak{ali te{ku situaciju I armije Uì~ke vojske. êtrdeset hiqada Crnogoraca borilo se je jednovremeno kod Fo~e, Gora`da, na Kara|or|evom {ancu i u Arbaniji, a po slomu srpske vojske oni su se borili na svim svojim frontovima protivu nadmo}nijeg neprijateqa. To su djela crnogorske vojske. To je wena istorija ratova i to slavna istorija.3 Potpisivawem bezuslovne kapitulacije 3. novembra 1918. godine Austrougarska je prestala da postoji kao dràva. Ubrzo je i Wema~ka ponudila saveznicima mir, koji je potpisan u Francuskoj 11. novembra 1918. godine, ~ime je zavr{en Prvi svjetski rat. Teritoriju dana{we Crne Gore posjele su, u skladu sa odredbama Primirja sa Austrougarskom, francuske, britanske, italijanske, ameri~ke i srpske trupe iz sastava Isto~ne armije pod komandom generala Fran{e d Eperea. Ona je bila pod okupacijom savezni~kih armija,
__________________ 3 Ratnik, mjese~ni vojni list, ~lanak Crna Gora u svetskom ratu, Beograd 1925.
592
Jovan B. Marku{
iako su samo varo{i u primorju (Herceg Novi, Tivat, Kotor, Budva, Petrovac) i dio zale|a bili prije rata u sastavu Austrougarske monarhije. Saveznici nijesu dozvolili kraqu Nikoli i emigrantskoj vladi da se vrate u zemqu ili napuste Francusku. Takva odluka se opravdala ~iwenicom da bi wihov povratak u Crnu Goru ili Albaniju doveo do sukoba i nemira u zemqi, i ometao stabilizaciju prilika u woj. Predlog je potekao od francuske vlade, a prihvatila ga je britanska. Takva odluka dovela je do u~vr{}ivawa poloàja pristalica ujediwewa u zemqi, na ~elu sa Crnogorskim odborom za narodno ujediwewe, i otvorilo put pripremi i odràvawu izbora za Veliku narodnu skup{tinu u Podgorici.4 Na bazi proklamovanog me|unarodnog na~ela o samoopredjeqewu i autonomnom razvitku, od 8. januara 1918. godine, prije zavr{etka Prvog svjetskog rata Srbi, Hrvati i Slovenci sa prostora Austrougarske formirali su Narodno vije}e i sredi{wi odbor koji je 8. oktobra 1918. izdao Proglas o konstituciji, a 19. oktobra 1918. izjavu kojom se traì ujediwewe cjelokupnog naroda Slovenaca, Hrvata i Srba u jednu jedinstvenu dràvu. Hrvatski sabor je 29. oktobra odlu~io da svu svoju vlast prenese na Narodno vije}e, koje je postalo vrhovna vlast. Sredi{wi odbor je 24. novembra 1918. na sjednici u Zagrebu donio odluku o progla{ewu ujediwene dràve Slovenaca, Hrvata i Srba, obrazovane na cijelom neprekinutom jugoslovenskom podru~ju biv{e Austrougarske monarhije s Kraqevinom Srbijom i Crnom Gorom u jedinstvenu dràvu Srba, Hrvata i Slovenaca. Izabrani odbor od 28 ~lanova je oti{ao u Beograd da tamo dovr{i pregovore o organizaciji nove dràve.5 Velika narodna skup{tina Srba, Hrvata, Buwevaca, Slovaka, Rusina i ostalih naroda iz Banata, Ba~ke i Barawe proglasila je 25. novembra 1918. sjediwewe Vojvodine sa Kraqevinom Srbijom. Narodna skup{tina Vojvodine je podràla ujediwewe svih Srba, Hrvata i Slovenaca sa teritorije Austrougarske u jednu dràvu i izabrala dva ~lana koji }e raditi sa Narodnim vije}em iz Zagreba na poslovima ujediwewa.6 U toku priprema za odràvawe Velike narodne skup{tine u Crnoj Gori formiran je Centralni izvr{ni odbor za narodno ujediwewe, u kome su bili: Svetozar Tomi}, Janko Spasojevi}, Petar Kosovi} i Milisav Rai~evi}. Centralni izvr{ni odbor je 8. novembra 1918. izradio Pravila za izbor poslanika za Skup{tinu, koja }e odlu~ivati o ujedi__________________ 4 Dragoqub R. @ivojinovi}, Kraj Kraqevine Crne Gore, Beograd 2002, str. 9 5 Jo{o F. Ivani{evi}, Almanah [ematizam Zetske banovine, Sarajevo 1931, str. 29-30 6 Mili} F. Petrovi}, isto, str. 63
593
wewu. U Pravilima je utvr|eno da izbori budu slobodni i javni, te da poslanici budu mla|i i {kolovani qudi. O predizbornim doga|awima dr Jovan Bojovi}, istori~ar koji se detaqno bavio izborima za Veliku narodnu skup{tinu, pi{e: Tada je do{lo do podjela u narodu. Ve}ina je bila za ujediwewe Crne Gore i Srbije, a mawina za ponovno uspostavqawe samostalne Kraqevine Crne Gore. Dok je starija generacija iz razumqivih razloga bila vezana za kraqa Nikolu Petrovi}a i u izvjesnoj mjeri bila neodlu~na, dotle su mla|e generacije, posebno omladina, bile jedinstvene i odlu~ne za ujediwewe sa Srbijom. U toku predizborne aktivnosti odràni su zborovi u Podgorici, Nik{i}u, Cetiwu i Baru, te pojedini javni ~asovi, predavawa a pokrenut je i dnevnik Novo doba, koji je nadahnuto pisao o ujediwewu. U toku politi~ke kampawe aktivne su bile i pristalice kraqa Nikole. Wih je podràvala Italija koja se zalagala za druga~iji koncept ujediwewa. Na Cetiwu su se prilikom glasawa pojavile dvije liste: zelena, za koju su glasale malobrojne pristalice kraqa Nikole, i bijela, za koju su glasali oni koji su bili za ujediwewe Crne Gore sa Srbijom. Od tada su se pristalice ove dvije grupacije, tj. zelena{i i bjela{i, ne vode}i ra~una o op{tim interesima, suprotstavqale na politi~koj pozornici, {to traje i do dana{wih dana.7 Mnogima danas, posebno mla|im qudima, nije jasno {to su bjela{i i zelena{i i u ~emu su se razlikovali. Nesporne ~iwenice pokazuju da su i bjela{i i zelena{i nacionalno bili Srbi. I jedni i drugi zalagali su se za ujediwewe u jednu dràvu. Razlike su bile u konceptu ujediwewa, koje su potpuno jasne kada se pro~itaju dokumenta iz tog vremena. U proglasu od 8. novembra 1918. godine kandidat zelena{a Risto Popovi}, biv{i ministar i narodni poslanik, istakao je program u kojem kratko i jasno kaè: Mi smo za Jugoslaviju. Oblik te na{e nove velike i zajedni~ke Jugoslavije odredi}e Jugoslovenska konstituanta sastavqena iz voqom naroda izabranih predstavnika jugoslovenskih pokrajina. Mi smo za to da u Jugoslaviju u|u Crna Gora i Srbija bratski ruku pod ruku ravnopravno.8 Iz ovoga se jasno vidi da zelena{i ne zahtijevaju restauraciju Kraqevine Crne Gore sa svim wenim ustavnim institucijama, pa ni dinastijom Petrovi} Wego{. Za wih je samostalna Crna Gora pro{lost i u prvi plan isti~u da su za Jugoslaviju, tj. da su za ujediwewe
__________________ 7 Jovan Bojovi}, Podgori~ka skup{tina 1918, Dokumenti, Gorwi Milanovac 1989, str. XI-XXXI 8 Proglas (àlba) koji je upu}en Velikoj narodnoj skup{tini povodom izbora na Cetiwu, 8. novembra 1918, iz porodi~nog arhiva Ane Stevanove Perovi} sa Cetiwa, ~iji je djed Boò S. \uri{i} (Perovi}) jedan od potpisnika àlbe.
594
Jovan B. Marku{
Faksimil àlbe (proglasa) zelena{a Velikoj narodnoj skup{tini o na~inu izbora narodnih poslanika na Cetiwu
595
a ne protiv wega. Isti~u da èle ujediwewe bratski ruku pod ruku ravnopravno sa Srbijom, odnosno da Crna Gora direktno stupi u Jugoslaviju. Naàlost, zelena{i nijesu predloìli kako bi se to ujediwewe ostvarilo, jer bi se kasnije ibjegle zloupotrebe naknadnih tuma~ewa nekih od wihovih vo|a. Koncept ujediwewa koji su zastupali bjela{i dat je u Odluci Velike narodne skup{tine (ta~ka 2) od 13. (26) novembra 1918. godine, u kojoj pi{e: Da se Crna Gora sa bratskom Srbijom ujedini u jednu dràvu pod dinastijom Kara|or|evi}a, te tako ujediwena stupi u zajedni~ki Otaxbinu na{eg naroda Srba, Hrvata i Slovenaca.9 Ovaj koncept je bio nastavak vjekovnih te`wi da se Crna Gora i Srbija ujediwene u jednu srpsku dràvu, o ~emu su se vodili razgovori prije rata, od strane ustavnih institucija Kraqevine Crne Gore i Kraqevine Srbije. Ovdje se jasno daje prioritet ujediwewu sa Srbijom u odnosu na zajedni~ku dràvu Srba, Hrvata i Slovenaca, odnosno daje se prioritet onome {to postoji u odnosu na ono {to tek treba stvoriti. Treba imati u vidu da je Narodno vije}e Slovenaca, Hrvata i Srba u tom trenutku predstavqalo te narode sa prostora Austrougarske a ne dràvu, jer takva dràva nije postojala. Tek zavr{eni rat mogao je donijeti i nepredvi|ene promjene na geopoliti~koj karti Evrope i vjerovatno su iz tih razloga bjela{i dali prioritet u~inu a ne namjeri, ujediwewu sa Srbijom a potom namjeravanom ujediwewu svih Srba, Hrvata i Slovenaca. Najìvqa predizborna aktivnost u vezi sa izborom povjerenika za okru`ni zbor, koji je trebalo da bira poslanike, je bila na Cetiwu. Na bijelom papiru istakli su svoje kandidate pristalice koncepta ujediwewa prvo sa Srbijom a potom zajedni~ki u dràvu SHS. Na zelenom papiru istakli su svoje kandidate pristalice koncepta ujediwewa Crne Gore i Srbije u Jugoslaviju koju tek treba stvoriti. Na cetiwskoj bijeloj listi su bili sqede}i kandidati: Mitropolit dr Gavrilo Doì}, Spasoje Pileti}, dr Ne{ko Radovi}, Qubo Glomazi}, Milo{ Lazarevi}, Radomir Krivokapi} Orlinski, Milan Bo{kovi}, Gavro Milo{evi}, Jovo Vujo{evi} i Jovan Po~ek. Na zelenoj listi bili su ovi kandidati: prof. [piro Tomanovi}, Risto V. Popovi}, Pero Mil. Po~ek, @ivko Peri{i}, Aleksa Martinovi}, pop Ilija Jovi}evi}, Petko Pajovi}, Lazo I. Ivani{evi} i Jovan [. Vu{urovi}.10 Istog dana kada je trebalo obaviti izbore prvi sa zelene liste prof. [piro Tomanovi} izjavio je preko lista Novo doba
__________________ 9 Mili} F. Petrovi}, isto, str. 66 10 Novo doba, br. 2, 5. novembra 1918.
596
Jovan B. Marku{
da je na listi zelenih upisan bez mog znawa i pitawa.11 Sjutradan su na tu wegovu izjavu reagovala dva ~lana predlaga~kog odbora sqede}im rije~ima: Mi smo Vas kandidovali ra~unaju}i na Va{e po{tewe i savjesnost i vjeruju}i da takav morate uzeti u~e{}e u op{tim narodnim pitawima. Sa tog razloga nijesmo ni Vas ni ostale kandidate prethodno pitali.12 îwenica da se na ~elu liste zelena{a na{la li~nost koja to javno odbija i koja se potom pokazala kao vrlo aktivan bjela{ ukazuje da nije postojala dovoqno jasna politi~ka razlika izme|u zastupnika dva koncepta ujediwewa. Priznavawem da su na listu stavqeni svi kandidati a da nijesu pitani ukazuje da zelena{i nijesu bili organizovani da na pravi na~in sprovedu predizborne pripreme. Povodom àlbe koju su zelena{i uputili Velikoj narodnoj skup{tini protiv izbora povjerenika na Cetiwu, gdje se deklari{u kao pristalice ujediwewa, otvorila se debata u Skup{tini. Poslanik zelena{a za srez cetiwski Aleksa Martinovi} je na primjedbu poslanika iz kapetanije martini}ke Marka Savi}evi}a da su pristalice zelene liste druga partija koja je protivu na{eg velikog ideala odgovorio: [to (gospodin) Savi}evi} tvrdi da na Cetiwu ima partija pa ~ak i takvih, koje su protivu na{eg velikog ideala- ciqa, to nije ta~no. Kao Cetiwanin sve~ano izjavqujem takvih ne postoji i ne moè postojati. Nema partija svi smo jednog na~ela. Na{e bira~ke borbe ne mogu se uzeti kao partijske podjele.13 Poslije diskusije àlba je odba~ena i mandati izabranih poslanika su verifikovani. U toku daqeg rada Skup{tine Aleksa Martinovi} nije uop{te pokretao pitawe na~ina ujediwewa Crne Gore i Srbije, nego je, kao i svi ostali poslanici, glasao za odluke. Akademik Dimitrije Dimo Vujovi} isti~e da su se podjele na Cetiwu uo~i i za vrijeme samih izbora manifestovale i u odnosu na italijanske trupe, koje su bile stacionirane u Boki Kotorskoj a koje su bjela{i optuìvali kao protivnike ujediwewa Crne Gore i Srbije. Italijani (kao ratni saveznici) su vjerovatno èqeli da uti~u na odluke u Cetiwu, pa se uo~i izbora jedan wihov odred uputio prema Cetiwu. Wih su pristalice bjela{a, po nare|ewu komandanta Jadranskih trupa, presrele u blizini Cetiwa i vratile u Boku Kotorsku. Ovaj pokret italijanskih trupa prema Cetiwu je zabrinuo bjela{e, tim prije {to su bili uvjereni da se na tome ne}e zavr{iti. Zato su ve} sjutradan 21. (8) novembra 1918. po{to su izabrali povjerenike za Skup{tinu, izabra__________________ 11 Isto, br. 3, 6. novembra 1918. 12 Isto, br. 4, 7. novembra 1918. 13 Narodna rije~, god. I, br. 38, 15.9.1919.
597
li Narodno vije}e koje je trebalo da se stara o sigurnosti teritorije okruga sve dok Velika narodna skup{tina ne rije{i pitawe ujediwewa. U ovo Vije}e su izabrani: divizijar Mitar Martinovi}, prof. [piro Tomanovi}, Aleksandar Matanovi}, Radomir Krivokapi} Orlinski, Milo{ Lazarevi}, Jovan Po~ek i, kao sekretar, Gavro Milo{evi}. Dva dana kasnije, Vije}e je imalo priliku da stupi u akciju, jer su se 23. (10) novembra 1918. Italijani opet - ovog puta u dru{tvu Amerikanaca uputili prema Cetiwu. Nekoliko ~lanova Vije}a ih je presrelo na domaku grada i usprotivilo se wihovom dolasku na Cetiwe. ^lan Vije}a Aleksandar Matanovi} je pozdravio ameri~ke oficire i objasnio im za{to se protive dolasku Italijana. Poslije toga su ameri~ki oficiri do{li na Cetiwe, gdje su od bjela{a lijepo primqeni, a italijanski oficiri sa vojskom vra}eni u Kotor. O~igledno, ovi pokreti italijanskih trupa su imali ciq da pruè podr{ku zelena{ima.14 Italijanima, u stvari, nije mnogo stalo bilo do zelena{a, nego do svojih interesa prilikom rje{avawa pitawa budu}ih granica na Jadranu koje }e do}i na red poslije stvarawa Kraqevine SHS. Pitawe Crne Gore za italijansku politiku je sluìlo samo kao sredstvo pritiska na Beograd za pregovara~kim stolom i za wih }e nestati onog trenutka kada jadranski problem bude rije{en. Vjerovatno, pokreti italijanskih trupa obja{wavaju prisustvo naoruànog obezbje|ewa oko zgrade u kojoj se odràvala Velika narodna skup{tina. Sasvim je logi~no bilo za o~ekivati da italijanske trupe poku{aju izvr{iti pritisak u Podgorici kao {to su to poku{ale na Cetiwu. Obezbje|ewe kao sredstvo pritiska da se izglasa koncept ujediwewa koji su zastupali bjela{i uop{te nije bilo potrebno, jer su taj koncept zastupali skoro svi poslanici. Sama ~iwenica da su zelena{i prihvatili da u~estvuju u izborima za Veliku narodnu skup{tinu, koja je sama po sebi zna~ila negaciju dotada{wih ustavnih institucija, govori da su i oni ujediwewe a priori prihvatili. Oni su time Veliku narodnu skup{tinu smatrali kvalifikovanom da rje{ava sudbinu Crne Gore. To potvr|uje ne samo wihovo u~e{}e na izborima nego i wihovo prisustvo na Skup{tini i podno{ewe àlbe istoj u vezi sa izborima na Cetiwu. Uostalom, da ujediwewe prihvataju, oni su i sami izjavqivali. Na sam dan izbora jedan od wih je, kako je zabiqeìo Vuka{in Boòvi}, izjavio: I ja sam, odnosno mi, za ujediwewe, ali uslovno ujediwewe, da Crna Gora ulazi u ujediwewe Jugoslavije kao samostalna Kraqevina; onako kako }e da
__________________ 14 Dimitrije Dimo Vujovi}, Zbornik radova Revolucionarni pokret u srezu cetiwskom 1918-1945., Titograd 1988, str. 7
598
Jovan B. Marku{
u|e Srbija i druge pokrajine, i onda }e Jugoslavija u zajednici dati oblik novoj dràvi.15 Tako|e, iz parola koje su zelena{i isticali iz perioda izbora za Veliku narodnu skup{tinu moè se zakqu~iti da nijesu protiv ujediwewa, kao ni bira~i koji su stajali iza tih parola. Izbori narodnih poslanika za Veliku narodnu skup{tinu izvr{eni su 6. (19) novembra 1918. godine. Narodni poslanici su birani po sqede}im pravilima: u Staroj Crnoj Gori svaka kapetanija po dva; u novim krajevima Crne Gore svaki srez po tri; varo{i sa preko pet hiqada stanovnika: Cetiwe, Podgorica, Pqevqa, Pe} i \akovica po dva; a varo{i sa ispod pet hiqada stanovnika: Bar, Ulciw, Kola{in; Berane i Bijelo Poqe po jednog narodnog poslanika. Ukupno je izabrano 165 poslanika. Velika narodna skup{tina se sastala 11. (24) novembra 1918. u Podgorici i odràla prvu sjednicu u zgradi Monopola duvana. Sjutradan 12. (25) novembra prihva}en je izvje{taj Verifikacionog odbora i osnaèni su izbori narodnih poslanika i to: Za okrug cetiwski: za varo{ Cetiwe: Qubo Glomazi}, advokat, i dr Ne{ko Radovi}, okru`ni fizikus; za srez cetiwski: Vido Milo{evi}, zemqoradnik, Marko Matanovi}, inìwer, Aleksa Martinovi}, konsul i Pero Vrbica, {ef dràvnog ra~unovodstva; za srez ~evski: vojvoda Stevo Vukoti}, okru`ni na~elnik, Luka Vukoti}, advokat pripravnik, Blaò Begovi}, u~iteq @ivko Dragovi}, dràvni savjetnik, Petar Mijanovi}, sve{tenik, i Krsto Radulovi}, sve{tenik; za srez rije~ki: Mitar Vuk~evi}, dràvni pravobranilac, Dr Milutin Lopi~i}, qekar, Stevo Jovi}evi}, bankovni ~inovnik, Jovan Dap~evi}, |akon, Nikola Markovi}, u~iteq, Vaso \uranovi}, u~iteq Marko Kneèvi}, suplent, i Pero Kalu|erovi}, u~iteq. Za okrug podgori~ki: za varo{ Podgoricu: Savo Cerovi}, ~lan Velikog suda, i dr Du{an Matanovi}, advokat; za kapetaniju podgori~ku: Krsto Rai~kovi}, aps. pravnik, i Jovan Stankovi}, u~iteq; za kapetaniju qe{kopoqsku: dr Gavrilo Doì}, mitropolit, i Jovan ]etkovi}, u~iteq;
__________________ 15 Isto, str. 32
599
za kapetaniju pipersku: Spasoje Pileti}, na~elnik Ministarstva unutra{wih djela, i Mihajlo Boòvi}, svr{eni pravnik; za kapetaniju spu{ku: Vuko Pulevi}, svr{eni filozof, i Filip Pavi}evi}, u~iteq; za kapetaniju dowoku~ku: Petar Popovi}, sekretar prvostepenog suda, i Arso Petrovi}, pisar oblasnog suda; za kapetaniju gorwoku~ku: Stevan Go{ovi}, maturant, i Mira{ Radowi}, pisar oblasnog suda; za kapetaniju bratono{ku: Dimitrije Gruji}, u~iteq, i Nikola Simovi}, sve{tenik; za kapetaniju petru{insku: Radovan Bo{kovi}, sekretar prvostepenog suda, i Du{an Grupkovi}, student prava; za kapetaniju martini}ku: Marko Savi}evi}, ~inovnik, i dr Stanko Radovi}, marveni qekar; za kapetaniju pavkovi}ku: Milo{ Jovanovi}, apsolv. student, i @ivko Pavi}evi}, apsolv. pravnik; za kapetaniju vraègrmsku: Lazar Damjanovi}, advokat, i Novo Vu~i}, u~iteq; za kapetaniju zatrijeba~ku: Savo Fati}, advokat, i Niko Ujki}, teàk; za kapetaniju tu{ku: Milan Nenezi}, upravnik podgori~ke banke, i Spasoje Radulovi}, biv{i narodni poslanik; za kapetaniju zetsku: Vasilije Draki}, u~iteq, Filip Maji}, sve{tenik, i Risto Vuja~i}, advokat. Za okrug nik{i}ki: za srez {avni~ki (za tri kapetanije drobwa~ke): Bogdan Bojovi}, sekretar prvostepenog suda, Tomo Poleksi}, maturant, Stanko Obradovi}, sve{tenik, Qubo Cerovi}, pisar oblasnog suda, Radovan Tomi}, u~iteq, i Radule Jaukovi}, sekretar Velikog suda; za srez Viluse: Marko Dakovi}, advokat pripravnik, Kosta Pejovi}, advokat pripravnik, Ivo Vukoti}, advokat pripravnik, Gavrilo Komneni}, po{tansko-telegrafski ~inovnik, Nikola Kova~evi}, u~iteq, Ivo Koprivica, sve{tenik, Risto ôlakovi}, zemqodjelac, Nikola Pejovi}, trgovac, i Miqko Bulaji}, u~iteq; za srez nik{i}ki: Krsto Qe{evi}, sve{tenik, Novak Kova~evi}, sudija, Mirko Simovi}, nastojnik gra|evina, Milo{ Brajovi}, u~iteq, Gli{a Lalovi}, bankarski ~inovnik, Stevan Nikoli}, student, Vukan \urovi}, svr{eni pravnik, Qubo Paji}, posjednik, Jovo Bajovi}, predsjednik op{tine, Krsto Stani{i}, zemqodjelac, Milan Vukoti}, polic. ~inovnik, i Grujica Uskokovi}, zemqoradnik;
600
Jovan B. Marku{
za srez Goransko: Danilo Radoji~i}, ~inovnik Min. vojnog, Miro Glomazi}, u~iteq, Mir~eta Golovi}, sve{tenik, Jovo Radovi}, sve{tenik, i Mitar Vi{wi}, zemqodjelac. Za okrug barski: za kapetanije dowocrmni~ku: Ilija Gvozdenovi}, u~iteq, i Nikola Klisi}, u~iteq; za kapetaniju gorwocrmni~ku: Mihajlo Jovanovi}, sudija, i Du{an Popovi}, student prava; za kapetaniju {estanskosela~ku: dr Blaò Leki}, svr{eni pravnik, i Petar Luki}, dragoman konsulata; za varo{ Bar: Mitar Ili~kovi}, trgovac, i Petar Hajdukovi}, sve{tenik; za kapetaniju barsku: Vaso Novakovi}, student prava, i Said Divanovi}, bankarski ~inovnik; za kapetaniju mrkojevi}ku: Suqo Petovi}, zemqodjelac; za kapetaniju ulciwsku: Uro{ Mari}, apotekar, i Jovan Hajdukovi}, okru`ni na~elnik. Za okrug kola{inski: za kapetaniju gorwomora~ku: Sava Dragovi}, biv{i sudija, i Ilija Mandi}, plemenski kapetan; za kapetaniju lipovsku: Jovo Lazarevi}, trgovac, i Milo{ Radovi}, u~iteq; za kapetaniju poqa-kola{insku: Milan Teri}, svr{eni |ak trgova~ke akademije, i Pavle @iì}, u~iteq; za kapetaniju kola{insku: Novica [}epanovi}, apsolvirani student filozofije, i Blagota Seli}, op{tinski sudija; za kapetaniju rova~ku: Nikola Bulatovi}, u~iteq, i Mi{o Dra{kovi}, zemqoradnik; za kapetaniju dowomora~ku: Marko Rako~evi}, apsolvirani student filozofije, i dr Gavrilo Doì}, mitopolit; za varo{ Kola{in: Mirko Vujisi}, sve{tenik. Za okrug andrijevi~ki: za kapetaniju andrijevi~ku: Zarija Vukovi}, predsjednik suda u penziji, i Janko Spasojevi}, biv{i ministar; za kapetaniju kraqsku: Velimir Joji}, svr{eni filozof, i Qubomir Baki}, biv{i ministar; za kapetaniju {ekularsku: Savo Spasojevi}, sekretar Ministarstva spoqnih poslova, i Radoje Nikoli}, geometar;
601
za kapetaniju veli~ku: Novica Popovi}, u~iteq, i Qubomir Vuksanovi}, advokat; za kapetaniju qevore~ku: Boìdar Tomovi}, student prava, i Jago{ Ve{ovi}, profesor; za srez plavo-gusiwski: Savo Paunovi}, plemenski kapetan, Risto Joji}, suplent, i Tomica Ivanovi}, student prava; za kapetaniju polimsku: Marko ]ulafi}, teàk, i Novo Vugdeli}, ~lan dràvne kontrole. Za okrug beranski: za srez beranski: Milosav Rai~evi}, biv{i ministar, Bogdan Obradovi}, u~iteq, i Tomo Joksimovi}, u~iteq; za srez roàjski: Prokopije Vekovi}, protosin|el, Qubomir Popovi}, inìwer, i Nikola Cemovi}, sudija; za srez bjelopoqski: Aleksandar Bajovi}, u~iteq, Kirilo Bal{i}, sve{tenik, i Nikola Mi}ovi}, student prava; za varo{ Bijelo Poqe: Andro Stani}, trgovac; za srez budimski: Radovan Joksimovi}, kapetanski pisar, Mili} Popovi}, sreski kapetan, i Vukajlo Devi}, u~iteq; za srez koritski: Milan Popovi}, u~iteq, Milo Delevi}, okru`ni sudija, i Milo{ Popovi}, u~iteq; za varo{ Berane: Aleksandar Popovi}, predsjednik op{tine. Za okrug pqevaqski: za varo{ Pqevqa: dr Jakov Zarubica, qekar, i Serafin ]ari}, iguman; za srez pqevaqski: Savo Vukoji~i}, sve{tenik, Dervi{ [e}er-Kadi}, okru`ni muftija, i Omerbeg Selmanovi}, sudija oblasnog suda; za srez {ahovi}ki: Milan Baji}, svr{eni pravnik, Hamdibeg Hasanbegovi}, posjednik, i Mitar Obradovi}, suplent; za srez boqani~ki: Aleksa Baji}, trgovac, Mahmut-beg Manovi}, sudija okru`nog suda, i Prokopije [iqak, u~iteq. Za okrug metohijski: za varo{ Pe}: Nazimbeg Mahmutbegovi}, veleposjednik, i Mihajlo Dimitrijevi}, trgovac; za varo{ \akovicu: Qubomir Kujunxi}, trgovac, i Musa Sejdula, trgovac; za srez pe}ki: Milivoje Mileti}, sve{tenik, Kamber Dema, zemqoradnik, i Veli~ko Lazarevi}, zemqoradnik;
602
Jovan B. Marku{
za srez isto~ki: Da{ko Hreza, katoli~ki sve{tenik, Nikola Jovi}evi}, sve{tenik, i Jevto Popovi}, predsjednik prvostepenog suda; za srez |akovi~ki: Krsto Jablan, sudija, Mehmed Ze}iraga, veleposjednik i Mustafa Jajaga, zemqodjelac.16 Od osniva~a Narodne stranke za narodne poslanike je izabrano osam: pop Nikola Simovi} (Sekulovi}), Mitar Vuk~evi}, Du{an Matanovi}, Spasoje Pileti}, Spasoje Radulovi}, Sava Dragovi}, Qubomir Baki} i Milosav Rai~evi}. Prilikom konstituisawa Skup{tine izabran je za wenog predsjednika, najstariji narodni poslanik po godinama, pop Nikola Simovi} (Sekulovi}). Skup{tina je izabrala Predsjedni{tvo u kome su bili: predsjednik Savo Cerovi}, ~lan Velikog suda, a potpredsjednici Lazar Damjanovi}, advokat i Savo Fati}, predsjednik suda. Predsjedavaju}i i predsjednik su bili narodwaci, pop Simovi} je jedan od osniva~a a Cerovi} dugogodi{wi ~lan Narodne stranke. Pored poslanika pristalica koncepta koji su zastupali bjela{i, izabrano je i nekoliko poslanika koji su zastupali koncept ujediwewa zelena{a.17 Velika narodna skup{tina na sjednici od 13. (26) novembra 1918. godine poimeni~nim glasawem jednoglasno je odlu~ila, izme|u ostalog, sqede}e: Da se Crna Gora s bratskom Srbijom ujedini u jednu jedinu dràvu pod dinastijom Kara|or|evi}a, te da tako ujediwene stupe u zajedni~ku otaxbinu na{eg troimenog naroda Srba, Hrvata i Slovenaca. Na istoj Skup{tini je odlu~eno da se izabere Izvr{ni Narodni odbor od pet lica kao suverena vlast, koja }e privremeno rukovoditi poslovima, dok se ujediwewe Crne Gore i Srbije ne privede kraju. Narodno raspoloèwe u toku rada Velike narodne skup{tine moè se vidjeti i iz pozdravnih telegrama koji su pristigli iz svih krajeva Crne Gore. Kao ilustraciju prilaèmo neke od wih: Mitropolita crnogorskog Mitrofana Bana, Episkopa zahumskog Kirila Mitrovi}a, predsjednika Narodne skup{tine izabrane 1914. godine Mila Doì}a, nekada{weg ministra unutra{wih djela vojvode Laki}a Vojvodi}a, zvani~nika i gra|ana Cetiwa i stanovnika katunsko-rije~ke oblasti .18
__________________ 16 Jo{o F. Ivani{evi}, isto, str. 30-32 17 Mili} F. Petrovi}, isto, str. 65 18 Telegrami su objavqeni u kwizi dr Jovana R. Bojovi}a Podgori~ka skup{tina 1918 - dokumenta, Beograd 1989, str. 149-180
603
Savo Cerovi} predsjednik Velike narodne skup{tine
Lazar Damjanovi} potpredsjednik Velike narodne skup{tine
Pop Nikola Simovi} predsedavaju}i, kao najstariji po godinama
Savo Fati} potpredsjednik Velike narodne skup{tine
Velika narodna skup{tina 1918.
604
Jovan B. Marku{
Faksimil Odluke Velike narodne skup{tine 1918.
605
Faksimil besjede Mitropolita crnogorskog Mitrofana Bana
606
Jovan B. Marku{
Mitropolit crnogorski Mitrofan Ban sa narodnim prvacima 1918. sjede, slijeva nadesno: Labud Gojni}, Marko \ukanovi}, Mitropolit Mitrofan, vojvoda Gavro Vukovi} i Lazar Miju{kovi} stoje u prvom redu: Milo Doì}, @ivko Dragovi}, ..., serdar Janko Vukoti} stoje u drugom redu: pratilac (?), Janko Spasojevi}, Risto Popovi} i manastirski crkvewak
Episkop zahumski Kiril Mitrovi}
Mitropolit pe}ki dr Gavrilo Doì}

VELIKOJ NARODNOJ SKUP[TINI
607
Podgorica Veliki svetski doga|aji dali su narodima da svaki sebi odredi pravac svoga budu}eg dràvnog ìvota. Taj isti ciq ima da provede Velika narodna skup{tina u Podgorici, djelo je istorijskog doga|aja i utoliko vi{e zna~ajnije od ~ega zavisi ~ast i budu}nost naroda, ~iji ste vi predstavnici. Imaju}i ovo u vidu, te kao duhovni poglavar molim Boga da vam dade snage u budu}nost, da djelo va{eg zadatka izvedete u duhu onih uzvi{enih ideala za koje su na{i slavni preci ìvjeli i umirali, a to je oslobo|ewe i ujediwewe srpskih naroda odnosno velike Jugoslavije. U to ime prizivqem blagoslov Bo`ju na Veliku narodnu skup{tinu i weno sveto djelo. Cetiwe, 12/ XI 1918. g. Mitropolit Mitrofan Ban
VELIKA NARODNA SKUP[TINA Podgorica Najsrda~nije pozdravqa i blagosiqa trudoqubavi rad Velike narodne skup{tine za ujediwewe srpskog naroda i ostvarewe zajedni~ke otaxbine sa Jugoslavijom. 11/ XI 1918. Nik{i} Episkop zahumski, g. Kirilo
GLAVNOJ NARODNOJ SKUP[TINI Podgorica Najtoplije ~estitam pobjedonosno izvojevano vaskrsewe i èqno o~ekivano ujediwewe na{ega troimenog naroda zato smo se vjekovima borili i sve `rtvovali. @ivjela jugoslovenska sloga i na{e bracko jedinstvo! @ivjeli pobjedonosni saveznici! @ivjeli slobodobini savezni~ke vojske i patriotski narodi! Milo Doì} VELIKOJ NARODNOJ SKUP[TINI Podgorica Petvjekovne patwe srpskoga naroda prestale su. Oru`je Srbina pomo}u svojih saveznika zbacilo je jaram sa sebe i tutorstvo tu|ina.
608
Jovan B. Marku{
Srbin je slobodan i ujediwen blagodare}i svojoj hrabrosti i po`rtvovanosti. Prestao je svaki jauk Srbina. Digla se tama sa srpskih zemaqa. Ogrijalo je sunce. @eqe narodne ostvarene su. Vrata zajedni~ke ku}e otvorena su da wu u|e svaki Srbin, da se bratski zagrle. Progla{ewem ujediwewa Srbije i Crne Gore, nestalo je ruke koja je dizala brata protivu brata; nestalo je tirjanina, koji je gwe~io i mu~io dio na{ega naroda. Oficiri okruga Vasojevi}skog, sa dana{weg skupa, upu}uju Velikoj Narodnoj Skup{tini najtopliju ~estitku za izvr{ewe velikog djela. Skup{tina je opravdala narodne èqe. @ivjelo ujediweno Srpstvo i neka se razvija i cvjeta kako svi èlimo! @ivio Kraq Velike Srbije, Petar I Kara|or|evi}! @ivjela Velika Narodna Skup{tina! 14. nov. 1918. god. Andrijevica Divizijar Vojvoda Laki} Vojvodi}
VELIKOJ NARODNOJ SKUP[TINI Podgorica Gra|ani grada Cetiwa, koji su se pozdravnim govorima srpskoj vojsci, koja prva donese vjesnik slobode na{em narodu, izjavim jasno i glasno za ujediwewe srpskog plemena a one u zajednici sa bra}om Hrvatima i Slovencima - pozdravqaju va{ rad u tom pravcu. @ivjelo ujediwewe Srpstva! @ivjela silna i mo}na jugoslovenska dràva! @ivjela hrabra srpska vojska i weni saradnici! @ivjeli na{i mo}ni saveznici, wihove vo|e i predstavnici! Slava poginulim borcima za demokratska na~ela Evrope, za izvojevanu pobjedu narodnim jedinstvima. Cetiwe, 11/XI 1918. god. Predsjednik op{tine Vuko Vuleti}
VELIKOJ NARODNOJ SKUP[TINI Podgorica Organizovana cetiwska omladina pozdravqa najsve~aniji dan u ìvotu crnogorskog naroda do ostvarewa wegove velike ideje, oslobo|ewa i ujediwewa srpskog plemena, polaèm moje najdubqe uvjerewe, da }e Velika narodna skup{tina, kao izraz narodnih osje}aja oìvotvoriti i u djelo privesti veliku ideju da Crna Gora, sa
609
ostalim srpskim narodima ujediwena stupi u veliku jugoslovensku zajednicu troimenog naroda Srba, Hrvata i Slovenaca. Cetiwska omladina i to dobro apeluje na Narodnu skup{tinu, da se za sramno prodati Lov}en simbol svoj Crnogoraca za koji je istorijski vezati wegova ~ast i ponos dostojno se oduìti krivcima wegove prodaje, te kapitulacije ove hrabre zemqe i wenog naroda. U to ime kli~emo i pozdravqamo Narodnu skup{tinu na{eg naroda, koja }e svojim radom krunisati veliku ideju ujediwewa srpskog plemena. Neka ìvi hrabra srpska vojska! @ivjelo ujediweno srpstvo! @ivjela Jugoslavija! Za cetiwsku omladinu! 11/XI 1918. god. Potpredsjednik Du{an Kapi~i}
VELIKOJ NARODNOJ SKUP[TINI Podgorica Vi ste presre}ni {to vam je u dio palo da prvi re~ete ono, za{to je Crnogorac predavno teìo, juna~ki se borio, mu~eni~ki trpio, a s pouzdawem po ujediwewu mislio. @ivjelo ujediwewe! @ivjela Jugoslavija! 11/11 1918. Cetiwe Komandir Vuka{in Boòvi}
PRESTANI[TVU VELIKE NARODNE SKUP[TINE Podgorica Va{ dana{wi sastanak za veliku srpsku ideju pozdravqamo kli~u}i Da ìvi veliko ujediweno srpstvo, da ìve prestavnici srpskoga naroda iz Crne Gore, koji su sretwi da po{qe pestogodi{wa prvi oglase bracku zajednicu. Ja se ponosim time {to mi je pripalo, da u ime ovamo{wih oficira, koji zagrijani velikom idejom ujediwewa svagda neustra{ivo stajahu na braniku srpskih ideala izru~im pozdrav i ~estitku Skup{tini Neka je sre}an i plodonosan va{ rad. Cetiwe, 11/11 1918. god. Komandir Vuksan Ra{ovi}
610
Jovan B. Marku{
VELIKOJ NARODNOJ SKUP[TINI Podgorica
Sre}an, {to sam doìvio ovaj ~as, u kom se otvaraju petovjekovne èqe i te`we na{e i na{ih predaka, da raspar~ani srpski narod opet stupi u jednu narodnu cjelinu, za koju ideju Crnogorci more krvi proli{e. U to ime kli~em: @ivjelo ujediweno srpstvo! @ivjela Jugoslavija! Kapetan [}epan Simovi} VELIKOJ NARODNOJ SKUP[TINI Podgorica Ju~era{wom rezolucijom oìvotvoriste jednog od najve}eg djela u istoriji srpskog naroda, koje }e se duboko urezati u srcu svakog Srbina i sa ponosom i hvalom predavati ga nara{taju. Tim va{im radom kao dostojni sinovi ove zemqe i naroda u svemu ste se oduìli ukazatom povjerewu. Ponosimo se time i ~ast nam je {to ove na{e gore odwiha{e nenadma{ne sinove. êstitaju}i vam rad najodu{evqenije kli~em: @ivjelo ujediweno srpstvo! @ivjeli di~ni poslanici Srbi iz Crne Gore! 14/XI 1918. god Komandir Vuka{in Ra{ovi}
VELIKOJ CRNOGORSKOJ NARODNOJ SKUP[TINI Podgorica Bajoneti iz srpskoga oru`ja iz srpskoga Beograda i Cetiwa nakloweni na na{e srpsko more. Uvjereni u ishod va{eg velikog rada za ujediwewe srpskoga naroda, kao i stvarawe velike mo}ne i silne Jugoslavije u to ime pozdravqamo kao predstavnike crnogorskog, na{eg naroda da: @ivjelo ujediwewe Srbije i Crne Gore! @ivjela velika, divna i mo}na Jugoslavija! Za omladinu dowokrawsku. Cet. 11/11 1918. Predsjednik Jo{o Ivanovi}, narodni u~iteq

VELIKOJ NARODNOJ SKUP[TINI
611
Podgorica Poslije dugog tamnovawa hitamo da vas pozdravimo kao prve vjerne tuma~e misli i osje}aja srpskog naroda u Crnoj Gori - èle}i da djelo oslobo|ewa, izvedemo s toliko drgocjenih `rtva, i za toliko nezasluènih pitawa, okrunite djelo ujediwenih srpskih naroda u nerazdjeqivoj zajednici s bra}om Hrvatima i Slovencima. Naprijed! Smjelo! Oslobodiv{i se predrasuda kidaju}i stare okove, sperite qagu s na{e uè domovine, da bismo vedra ~ela u{li u zajednicu. Cetiwe, 11. nov. 1918. Petar Kosmajac st. ing, Luka Ili~kovi}, st. juris, Nikola Bana{evi} st. filozofije.
VELIKOJ NARODNOJ SKUP[TINI Podgorica Sre}an sam {to sam doìvio ovaj ~as, te pozdravqam po~etak va{ega rada na ostvarewu najve}eg djela za koje se srpski narod borio i mu~io vjekovima. @ivjelo ujediwewe svih Srba! @ivjelo ujediwewe Srba, Hrvata i Slovenaca! Cetiwe, 11.11. 1918. Referent P.T. odeqewa Petar Mili}
VELIKOJ NARODNOJ SKUP[TINI Podgorica Iz dubine du{e svoje pozdravqam Veliku narodnu skup{tinu sa èqom da svojim radom i po`rtvovano{}u doprinose da wen rad donese napa}enom narodu sre}u. Na kostima narodnim sazidana je dana{wa zgrada ujediwenog naroda srpskog, i samo pomo}u krvi i qudskih ìvota ima da se ~uva. Mi mali iz pozadine davali smo `rtve na oltar svete ideje i danas smo gotovi to u~iweti. Ja kao Srpkiwa do danas nijesam od toga prezala te i danas gledaju}i vas tako svete i uzvi{ene, usklikujem: da ìvi narodno predstavni{tvo. @ivjelo srpstvo. S po{tovawem, Cetiwe 14/11. 1918. An|a Jovanovi} (udova Mih. Jovanovi}a)
612
Jovan B. Marku{
VELIKOJ NARODNOJ SKUP[TINI Podgorica
Iz dubine svojih osje}aja pozdravqam po~etak va{ega rada na privo|ewu u djelo vjekovnih èqa na{ega plemena. @ivjelo ujediweno veliko srpsko pleme. @ivjela nerazdvojna zajednica Srba, Hrvata i Slovenaca. 11/11 - 1918. Wegu{i Andrija Popovi}, va{ omladinac
CRNOGORSKOJ VELIKOJ NARODNOJ SKUP[TINI Podgorica Omladina ~evska {aqe najsrda~nije ~estitke za sre}an po~etak rada Crnogorske Velike narodne skup{tine, pozvatoj da ostvari amanete na{ih predaka - èle}i da srpski ideali ostvareni u|u u veliku Jugoslaviju. S po{tovawem, ppar. Ratko M. Vukoti}, u~iteq Lazar Vukoti}, maturant Andrija Vukoti}, maturant Gligor St. Vukoti}, pisar Jakov Nikoli}, Milan Dra{kovi}, barjaktar Radovan P. Vukoti}, Savo Vukoti}, gimnazijalac Petar S. Vukoti}. êvo 11. novembra 1918. VELIKOJ NARODNOJ SKUP[TINI Podgorica Omladina Rije~ko-qe{anska odu{evqena djelom saziva Velike narodne skup{tine, najsve~anije i iz svega srca ~estita po~etak rada iste. Omladina je uvjerena da }e Velika narodna skup{tina sve prepone koje leè na putu ostvarewa petvjekovne Srbinove ideje ujediwewe svih Srba u jednu jedinstvenu cjelinu uklopiti i istu oìvotvoriti. Uvjerena je da }e Velika narodna skup{tina bez obzira na li~nost i poloàj otkriti krivce sramne crnogorske kapitulacije i ne}e dozvoliti da qaga padne na petvjekovno nepobjedivo oru`je i simbol crnogorski ponosni Lov}en ~iji je vrh do dana kapitulacije kitio grob najve}eg srpskog pjesnika Wego{a. Uvjerena je da }e Velika narodna skup{tina u~initi ostvarewe ujediwewa troimene bra}e: Srba, Hrvata i Slovena u jednu veliku silnu dràvu Jugoslaviju.
613
U to ime kli~emo Sre}an po~etak prve crnogorske narodne skup{tine, kli~emo da ìvi srpska nepobjedqiva vojska, da ìvi Jugoslavija. Rijeka 11/11 1918. godine U ime Rije~ko-qe{anske omladine Predsjednik Stanko Prqa, pop Panto Kaì}
VELIKOJ NARODNOJ SKUP[TINI Podgorica Razbra}eno i razdijeqeno srpstvo, koje se sada stapa u silnu zajednicu kli~e: Slava vam. Sjeni palih srpskih vitezova po mnogobrojnim poqima vele vam: Hvala. A mi vam mali ~estitamo rijetku sre}u, {to vam je palo u dio da poloìte kamen temeqac ujediwewu dugo isku{nog srpskog naroda, za koje se bori{e, tolika pokoqewa wegovih vrsnih sinova. @ivjelo veliko srpstvo. Slava pionirima ujediwewa. Ceklin, 14/11. 1918. g. *** Velika narodna skup{tina na sjednici od 14. (27) novembra 1918. godine, apsolutnom ve}inom glasova, izabrala je za ~lanove Izvr{nog narodnog odbora: vojvodu Steva Vukoti}a, Marka Dakovi}a, Rista Joji}a, Spasoja Pileti}a i Lazara Damjanovi}a. Na istoj sjednici je izabrana skup{tinska delegacija od 18 lica za odlazak u Beograd da srbijanskoj vladi dostavi odluke Velike Narodne skup{tine. U tu delegaciju su izabrani: Mitropolit dr Gavrilo Doì}, dr Stanko Radovi}, Omerbeg Selmanovi}, Prokopije [iqak, Novak Kova~evi}, Qubo Pavi}, Mitar Vuk~evi}, Qubo Glomazi}, Petar Hajdukovi}, Mihajlo Jovanovi}, Mihajlo Dimitrijevi}, Nazimbeg Mahmudbegovi}, Milosav Rai~evi}, Milan Popovi}, Janko Spasojevi}, Velimir Joji}, Blagota Seli} i Marko Rako~evi}.19 Izvr{ni narodni odbor je na sjednici od 14. novembra 1918. godine podnio Program rada u devet ta~aka koji je Skup{tina usvojila jednoglasno. Program sadrì mjere koje treba preduzeti, da bi se poslije
__________________ 19 Jo{o F. Ivani{evi}, isto, str. 32
Vlado Pejovi}
614
Jovan B. Marku{
IZVR[NI NARODNI ODBOR
Vojvoda Stevo Vukoti}
Marko Dakovi}
Spasoje Pileti}
Lazar Damjanovi}
Risto Joji}
Faksimil prve i posqedwe stranice Programa Izvr{nog narodnog odbora
615
Mitropolit dr Gavrilo Doì} sa skup{tinskom delegacijom koja je vladu Kraqevine Srbije upoznala sa odlukom Velike narodne skup{tine 1918.
Faksimil Punomo}ja delegaciji Velike narodne skup{tine koja je posjetila vladu Kraqevine Srbije i predala joj Odluku o ujediwewu Crne Gore i Srbije
616
Jovan B. Marku{
Lazar Miju{kovi}
Marko Radulovi}
Andrija Radovi}
Dr Lazar Tomanovi}
Brigadir Mitar Martinovi}
Serdar Janko Vukoti}
Svi predsjednici vlada od dono{ewa Ustava 1905. podràli su odluke Velike narodne skup{tine 1918.
skoro trogodi{we okupacije mogla uspostaviti vlast i osigurala li~na i imovinska bezbjednost i potpuno suzbilo bezvla{}e, koje po pravilu prati prelaz izme|u ratnog i mirnog stawa. Od ~lanova Odbora samo su vojvoda Stevo Vukoti} i Spasoje Pileti}, jedan od osniva~a Narodne stranke, imali iskustvo u vr{ewu vlasti iz predratnog perioda, tako da je Skup{tina na osnovu predloga iz Programa dodijelila deset narodnih poslanika Izvr{nom odboru za sprovo|ewe usvojenih mjera na normalizovawu stawa. Narodno vije}e iz Zagreba, kao vrhovna vlast Slovenaca, Hrvata i Srba sa prostora nekada{we Austrougarske, uputilo je svoju delegaciju u Beograd 28. novembra 1918. godine. Delegacija je prestolonasqedniku regentu Aleksandru I Kara|or|evi}u i vladi Srbije saop{tila odluke i èqe Narodnog vije}a, koje je podnijelo adresu. Prema pred-
617
logu Narodnog vije}a: kona~no rje{ewe i oblik dràve treba prepustiti konstituanti, zakonodavnu vlast da privremeno vr{i Dràvno vije}e i da vladarsku vlast do konstituante vr{i regent Aleksandar. Ujediwewe Srba, Hrvata i Slovenaca u jednu dràvu progla{eno je 1. decembra 1918. godine. Predsjedni{tvo Narodnog vije}a je 3. decembra 1918. objavilo, da je aktom ujediwewa prestala funkcija Narodnog vije}a kao vrhovne suverene vlasti Slovenaca, Hrvata i Srba na teritoriji nekada{we Austrougarske. Prva zajedni~ka vlada Srba, Hrvata i Slovenaca obrazovana je 20. decembra 1918. godine. Predsjednik Ministarskog savjeta je postao Stojan M. Proti} a potpredsjednik dr Anton Koro{ec. U prvoj vladi Kraqevine SHS jedini ministar iz Crne Gore bio je Milosav Rai~evi}, jedan od osniva~a Narodne stranke. Narodnoj skup{tini Kraqevine Srbije 29. decembra 1918. predsjednik Ministarskog savjeta Stojan Proti} podnio je saop{tewe o proklamovanom narodnom i dràvnom jedinstvu Srba, Hrvata i Slovenaca i obrazovawu jedne Kraqevske vlade za cijelu Kraqevinu SHS. Narodna skup{tina Kraqevine primila je saop{tewe na znawe i dala sa svoje strane politi~ku potvrdu svr{enom djelu ujediwewu Srba, Hrvata i Slovenaca.20 O reakcijama saveznika na odluke Velike narodne skup{tine u Podgorici prof. dr Dragoqub R. @ivojinovi} pi{e, izme|u ostalog: Odluke Podgori~ke skup{tine pokrenule su lavinu pitawa koje je trebalo re{iti od po~etka rada mirovne konferencije... Iako se smatralo perifernim, stalno se pojavqivalo pred mirotvorcima, uznemiravalo ih i zbuwivalo. Pojedine delegacije su u odlukama Skup{tine videle trijumf na~ela slobodne voqe naroda, dok su ih druge doìvqavale kao povredu ustavnosti i monarhijskog legitizma.21 Nova dràva je priznata na Me|unarodnoj konferenciji u Parizu 1919. godine, s tim {to su wene granice precizirane prema susjednim dràvama naknadnim bilateralnim ugovorima u Neiju sa Ma|arskom, Sen @ermenu sa Austrijom, Trianonu sa Bugarskom i Rapalu sa Italijom 1920. godine. Oslobo|ewe a potom ujediwewe i stvarawe nove dràve Kraqevine SHS, ~ime su fakti~ki prestale da postoje kao nezavisne dràve Kraqevina Srbija i Kraqevina Crna Gora, nije donio toliko èqeni mir napa}enom narodu u Crnoj Gori. U raspletu stvari u Crnoj Gori novembra 1918. godine glavnu ulogu imali su Crnogorci omladina,
__________________ 20 Isto, str. 33 21 Dragoqub R. @ivojinovi}, Kraj Kraqevine Crne Gore, Beograd, 2002, str. 61
618
Jovan B. Marku{
pristalice Narodne stranke, komiti i ustanici.22 Ve}ina poslanika predratne Narodne skup{tine kao i svi predsjednici vlada od dono{ewa Ustava 1905. godine: Lazar Miju{kovi}, Marko Radulovi}, Andrija Radovi}, dr Lazar Tomanovi}, brigadir Mitar Martinovi} i serdar Janko Vukoti}, su podràli odluke Velike narodne skup{tine.23 Nacionalno ujediwewe, odnosno stvarawe jedne srpske, a potom jugoslovenske dràve, stvaralo je uvjerewe da je obavqeno veliko djelo. Ono je za Narodnu stranku zna~ilo ostvarewe programskog ciqa u spoqnoj politici. Po Programu Narodne stranke, unutra{wa politika je bila izrazito demokratska - parlamentarna, a spoqwa izrazito nacionalna srpska. Poslije zasjedawa Velike narodne skup{tine u Podgorici, Cetiwe postaje centar nove vlasti i bjela{kog pokreta. Na Cetiwe se iz Podgorice seli Komanda jadranskih trupa, koje su bile podre|ene komandi savezni~kih trupa u Crnoj Gori, na ~ijem ~elu se nalazio francuski general Pol Venel. Izvr{ni narodni odbor, koji je Velika narodna skup{tina izabrala kao privremenu vladu, svoju djelatnost na uspostavqawu vlasti i sprovo|ewu odluka obavqa na Cetiwu. Svoju politi~ku djelatnost na Cetiwu nastavqa i vo|a Narodne stranke Andrija Radovi}, predsjednik Crnogorskog odbora za narodno ujediwewe. Neuspje{ni poku{aj Italijana da uti~u na odluke Velike narodne skup{tine, kao i nastojawe italijanske Vrhovne komande da uputi trupe u unutra{wost Crne Gore, rezultiralo je odlukom vlade da se wihovo prisustvo ograni~i na obalske gradove (Kotor, Budva, Virpazar, Bar, Ulciw). Uprkos tome, italijanska vlada, a posebno vojni krugovi, nijesu odustajali od namjere da uti~u na zbivawa u Crnoj Gori. Nespremni da istupaju otvoreno kao navodni za{titnici crnogorskog suvereniteta i dinastije, traìli su puteve i na~ine da djeluju prikriveno u ciqu podrivawa nastalog stawa. Pod okriqem italijanskog ministra rata, i sa wegovim odobrewem, u Crnu Goru je do{ao \ovani Balda~i, novinar i dobar poznavalac doma}ih prilika, koji }e djelovati kao podstreka~, koordinator i za{titnik nezadovoqnika i vo|a koji su trebali da izazovu pobunu protiv vlasti koja se formirala. Za prakti~no djelovawe na ostvarewu italijanskih interesa vjerovatno su Balda~iju korisno posluìli projekti wegovog prezimewaka Antonija Balda~ija. Iako po struci botani~ar, Antonije Balda~i je 15. juna 1902. godine podnio projekat italijanskom ministru Nunciju Naziju da se kroz istraìvawa na miran, a ipak djelo__________________ 22 Novica Rako~evi}, isto, str. 284 23 Ilija F. Jovanovi}, Na dvoru kraqa Nikole, Cetiwe 1998, str. 147
619
tvoran na~in {iri nacionalni uticaj koji }e dokazati italijanska prava na Jadranu. U programu je predloìo formirawe ekipa koje bi se bavile problemima etnografskih i antropolo{kih karakteristika kao i problemima preistorijskog, istorijskog i arheolo{kog karaktera. On daje sugestiju da se na ovaj na~in postavi teorija da su dana{wi Crnogorci i albanske Gege vi{e ili mawe neposredni potomci Ilira napomiwu}i da nove postavke vode ovaj narod ~ak do kapija Rima.24 Antonije Balda~i kasnije daje predlog o stvarawu jedne balkanske federacije na ilirskoj osnovi, u prvom redu izme|u Crne Gore i Albanije.25 Ove teorije nijesu bile nove i ve} su imale konkurenciju. Jo{ 1868. god. Hrvatska Stranka Prava Anta Star~evi}a, iz koje je nastao cjelokupni usta{ki pokret, je zastupala teoriju da su Crnogorci mje{avina Crvenih Hrvata i starih Ilira, da je Crna Gora u stvari Crvena Hrvatska i da je treba prisajediniti Hrvatskoj. Apetiti ove rasisti~ke stranke su i{li jo{ daqe smatraju}i da i Albanija treba da bude u sastavu te budu}e dràve, ra~unaju}i pri tom na Slovence koje su smatrali alpskim Hrvatima i muslimane koje su smatrali islamskim Hrvatima. Ina~e, uz ove teorije o etni~kom porijeklu slijedilo bi postepeno prevo|ewe pravoslavaca u rimokatolike preko unijatskih autokefalnih crkava ili drasti~nije, grubom silom pokatoli~avawe pravoslavnog naroda. Ubrzo po dolasku u Kotor, po~etkom decembra 1918, Balda~i je uputio prvi izvje{taj u kome je prilike u Crnoj Gori opisao kao nepovoqne po italijanske interese, ali ne i beznade`ne. Ocijenio je da se moè formirati Pokret za nezavisnu Crnu Goru a poloàj kraqa Nikole ocijenio je neodrìvim, zbog ~ega bi trebalo wegovog maloqetnog unuka Mihaila proglasiti za nasqednika prestola.26 Po~etkom decembra po~ela se osje}ati djelatnost malobrojnih protivnika ujediwewa i primje}ivati saradwa sa Italijanima u primorskim gradovima. Komandant Jadranskih trupa Dragutin Milutinovi} je traìo da se upute poja~awa jer je imao obavje{tewa da se protivnici ujediwewa, uz pomo} Italijana, pripremaju da izazivaju nerede i pozovu stranu vojsku da uvede red.27 Na Cetiwu je organizovan 27. (14) decembra 1918. veliki miting na kome se protestovalo protiv politike Italije u odnosu na Crnu
__________________ 24 Crna Gora vrata Balkana, Putopisi i zapisi evropskih botani~ara, Cetiwe 1991, str. 800 25 Isto, str. 22 26 Dragoqub R. @ivojinovi}, Crna Gora i Italija 1914-1925, Beograd 1998, str. 291-296 27 Isto, str. 295
620
Jovan B. Marku{
Goru i Kraqevinu SHS. Na mitingu je govorio vo|a narodwaka Andrija Radovi}, a zatim je donesena rezolucija koju su potpisali predsjednik skupa Qubomir Baki}, narodwak i biv{i ministar, sekretar skupa Novo Vugdeli}, narodni poslanik i Ilija Zori}, omladinac; zatim pet biv{ih predsjednika vlada u Kwaèvini i Kraqevini Crnoj Gori Marko Radulovi}, Andrija Radovi}, dr Lazar Tomanovi}, divizijar Mitar Martinovi} i divizijar serdar Janko Vukoti}, i dva poslanika varo{i Cetiwe u Velikoj narodnoj skup{tini Qubomir Glomazi} i dr Ne{ko Radovi}. U Rezoluciji je: 1) izraèno àqewe {to se u Italiji na{lo politi~ara koji vojuju za zasebnu Crnu Goru, gaze}i na~elo narodnosti, na bazi koga se i sama Italija ujedinila; 2) protestovano {to se zahtijeva da se, pod izgovorom sigurnosti Jadrana, stvori zasebna Crna Gora, jer je ona po voqi naroda stupila u sastav jedinstvene dràve Srba, Hrvata i Slovenaca; 3) traèno je da se u interesu reda, mira i prijateqstva uklone italijanske trupe iz Crne Gore, jer wihovo prisustvo ne zahtijevaju vojne potrebe. Zahtijevano je, tako|e, da napuste i ostale teritorije dràve Srba, Hrvata i Slovenaca; 4) apelovano na mo}ne saveznike i italijansku demokratiju da za{tite pravednu jugoslovensku stvar.28 Rezoluciji donesenoj na ovom cetiwskom mitingu, dat je veliki publicitet i u zemqi i u inostranstvu, gdje je imala naro~itog odjeka, posebno zbog ~iwenice da su je potpisali pet biv{ih predsjednika vlade kraqa Nikole. Bjela{i su se trudili da {to boqe politi~ki iskoriste dolazak na Cetiwe francuskog generala Venela, koji je bio komandant savezni~kih trupa za Boku Kotorsku i Crnu Goru i ~ije je sredi{te bilo u Kotoru. Ciq je bio da on stekne utisak: 1) da u Cetiwu, kao i u ~itavoj Crnoj Gori vlada red i mir i da nema potrebe da na Cetiwe dolaze savezni~ke trupe (jer su se bjela{i pla{ili prisustva italijanskih trupa), 2) da je narod za ujediwewe Crne Gore i Srbije kakvo je izglasala Podgori~ka skup{tina i 3) da su Italijani neprijateqi tog ujediwewa. General Venel, u pratwi admirala Gabea, stigao je na Cetiwe 26. (13) decembra. Wega je do~ekala velika masa svijeta sa muzikom, a pred zgradom francuskog poslanstva pozdravio ga je onda{wi okru`ni na~elnik Qubomir Glomazi}, na {to je general Venel odgovo__________________ 28 Dimitrije Dimo Vujovi}, isto, str. 10
621
rio. On je potom u zgradi Okru`nog na~elstva u~inio posjetu ~lanovima Izvr{nog narodnog odbora, gdje ga je Marko Dakovi} pozdravio i zahvalio Francuskoj na pomo}i koju je pruìla Srbima u borbi za oslobo|ewe i ujediwewe. Nije propustio da istakne neprijateqski rad Italije protivu novostvorenog stawa. Odgovaraju}i, Venel je istakao da je prijateq nove jugoslovenske dràve, da se uvjerio da vlada red i mir, te da u Cetiwu nije potrebna savezni~ka vojna posada, ve} da treba poslati namirnice i razni materijal, pa je obe}ao da }e u tom smislu poslati izvje{taj svom pretpostavqenom, generalu Fran{e d Epereu. General Venel je kasnije posjetio i mitropolita Mitrofana. U dru{tvu generalovom se stalno nalazio Andrija Radovi}. Venel se istog dana vratio u Kotor.29 O aktivnostima zelena{a akademik Dimitrije Vujovi} pi{e: Poslije Podgori~ke skup{tine i zelena{i su poja~ali svoju aktivnost, jer su wenim odlukama bili vrlo nezadovoqni. Nezadovoqstvo je izazvano i postupcima bjela{kih vlasti, koje su bile grube i bezobzirne prema svima koji nijesu dijelili wihova mi{qewa i osje}awa. Osim toga, i te{ke ekonomske prilike su bile faktor nezadovoqstva. Najzad, zna~ajan faktor izazivawa nezadovoqstva bila je i aktivnost italijanskih agenata i pristalica kraqa Nikole.30 Interesantno je napomenuti da se, u ovom periodu izbora za Podgori~ku skup{tinu, ne primje}uje aktivnost nekih li~nosti koje }e kasnije, naro~ito u dizawu boì}ne pobune, biti naro~ito aktivne. To je npr. slu~aj sa Jovanom Plamencem. Mo`da se tu radi o tome {to je on bio pristalica restauracije Crne Gore na ~elu sa kraqem Nikolom, da nije priznavao legalnost Podgori~ke skup{tine, pa sada sebi sli~nim, èli da iskoristi nezadovoqstvo zelena{a i oruànom pobunom sru{i odluke Podgori~ke skup{tine.31 Po{to su im izbori za Podgori~ku skup{tinu pokazali da nemaju uslova i izgleda za legalnu politi~ku borbu, zelena{i su se odlu~ili da se late oru`ja. U tu svrhu oni su na Cetiwu organizovali odbor u koji su u{li Jovan Plamenac i Risto Popovi}, biv{i ministri kraqa Nikole, i komandir Petar Lompar. Ne zna se da li su odluku o dizawu oruàne pobune donijeli samostalno ili na osnovu sugestija iz inostranstva crnogorske emigrantske vlade ili Italijana. U svakom slu~aju, zna se da pojedini istaknuti zelena{i, me|u kojima je svakako bio i Jovan Plamenac, u periodu poslije Podgori~ke skup{tine,
__________________ 29 Novo doba, br. 42, 15. decembra 1918. godine 30 Dimitrije Dimo Vujovi}, isto, str. 11 31 Isto, str. 32-33
622
Jovan B. Marku{
odràvaju veze sa qudima kraqa Nikole i italijanskom obavje{tajnom slu`bom, koja je djelovala preko Kotora i Bara, gdje su se nalazile i italijanske okupacione trupe. Sigurno se zna i to da su podstrekavani na otpor i da je to podstrekavawe nailazilo na plodno tlo unutra{weg nezadovoqstva.32 Na osnovu do danas najdetaqnije prou~ene gra|e u italijanskim arhivama i zbirkama prof. dr Dragoqub R. @ivojinovi} smatra da je ishod Boì}ne pobune potvrdio mnogo toga {to se doskora tek naslu}ivalo. Dr @ivojinovi} zakqu~uje sqede}e povodom u~e{}a Italije u pripremi pobune: Italijanske slu`be su politi~ki, vojno, finansijski i, iznad svega, propagandom, podsticale okupqawe grupa i pojedinaca, ~ija je djelatnost dovela do oruàne pobune.33 Iz Balda~ijevih izvje{taja moè se dosta saznati o radu Odbora za pripremawe pobune u kome je Jovan Plamenac preuzeo vode}u ulogu i mimo voqe ostalih ~esto djelovao samostalno. Kao predstavnik izbjegli~ke vlade Milo Vujovi} je do{ao u Bari, gdje je, me|u Crnogorcima ~ije je upu}ivawe odobrila italijanska vlada, stvorio grupu koja je bila spremna da pre|e u Crnu Goru. îtavom akcijom rukovodio je \ovani Balda~i, blisko povezan sa italijanskim ministrom rata, pod ~ijim je nadzorom djelovao i koji je odobrio ~itavu akciju. Grupa je italijanskim razara~em Aquila preba~ena u Kotor i stavila se na raspolagawe organizatorima pobune. Plamenac je traìo da Italija i savezni~ke vlade ne {aqu bra{no ni ostale namirnice u Crnu Goru kako bi kod naroda nova vlada izgubila naklonost jer nije bila u mogu}nosti da obezbijedi obe}anu hranu stanovni{tvu. Plamenac je poslao i poruku da se kraq Nikola odmah vrati u Crnu Goru obe}avaju}i da }e ga u Crmnici wegovi qudi do~ekati i oru`jem braniti. Ne ~ekaju}i odgovor italijanske vlade i mi{qewe ~lanova Odbora, pripremio je plan o pobuni i dostavio ga Balda~iju uz zahtjev da ga uputi izbjegli~koj vladi. Plan je izme|u ostalog predvi|ao zauzimawe Cetiwa i razoruàvawe malobrojnih srbijanskih trupa u gradu a potom prikupqawe crnogorskih izdajnika i wihovu internaciju na ostrvo Lesendro u Skadarskom jezeru. O~ekuju}i akciju Vasojevi}a i Srbijanaca, traìlo se da vlada u emigraciji preduzme korake da se stvore arbana{ke bande koje bi ih napadale u regionu Pe} Plav. Prema sadràju plana Plamenac je trebalo da predstavqa prvu li~nost pobune i pokreta~a saradwe sa Italijom. Kasnije }e Plamenac
__________________ 32 Isto, str. 12 33 Dragoqub R. @ivojinovi}, isto, str. 291
623
kao italijanski ~ovjek postati predsjednik emigrantske vlade traè}i politi~ki i svaki drugi oslonac u Italiji. Povodom plana pobune dr @ivojinovi} uo~ava sqede}e ~iwenice: Prvo, u planu se ne spomiwe dan otpo~iwawa pobune, {to upu}uje na improvizaciju. Drugo, Plamenac ne uzima u razmatrawe dràwe francuskih trupa, ovo tim prije {to je francuski general bio komandant savezni~kih snaga u Crnoj Gori. Ne ukazuje li to da je ra~unao na italijansku podr{ku? Ukoliko jeste, potvrdio je nerealnost svojih planova. Tre}e, Balda~i je spomenuo da su srbijanske vojne vlasti znale da se pobuna pripremala. Nije li ~iwenica da se u Crnoj Gori u tom trenutku nalazilo svega tri hiqade srpskih vojnika, kako je naveo Balda~i, podstakla Plamenca i ostale da krenu u takvu avanturu. Najzad, Plamenac je potpuno zanemario dràwe omladine i pristalica ujediwewa. S obzirom na to, moglo bi se zakqu~iti da Plamenac ili nije poznavao pravo stawe i raspoloèwe u Crnoj Gori ili je preko wega pre{ao nemarno. @ure}i sa otpo~iwawem pobune, pokazao je nepromi{qenost i brzopletost. Nije se dogovarao sa oficirima i traìo wihovo mi{qewe. Na kraju, ne moè se odbaciti ni pretpostavka da je sve to bilo posqedica Balda~ijevih podsticawa.34 Plamen~ev plan je dobila izbjegli~ka vlada i on je nai{ao na zgraàvawe pojedinih ministara. Nikola Hajdukovi} je pripreme za dizawe pobune opisao kao luda~ki poduhvat. O{trim rije~ima je osudio Plamenca i wegovu akciju, tvrdio da je pobuna bila osu|ena na propast i zakqu~io da je bila uperena i protiv generala Venela, komandanta savezni~kih trupa u Crnoj Gori. Bez obzira na sve ovo, pripreme za pobunu su se nastavqale. [esnaestog decembra Balda~i je izvijestio ministra rata o postojawu i djelovawu tajnog revolucionarnog komiteta na ~elu sa Plamencem, ne navode}i imena ostalih ~lanova. Ve} 18. decembra Plamenac je zahtijevao od Balda~ija odgovor na plan koji je predloìo tri dana ranije, o~ekuju}i oru`je, novac, politi~ku i vojnu podr{ku, kao i otvorenu pomo} Italije. Balda~i je ohrabrivao ideju o pobuni i okupqao vo|e i davao svakakva obe}awa. Po{to italijanska vlada nije odredila svoj stav, niti o tome obavijestila Balda~ija, prvobitno odre|eni dan za po~etak pobune, 18. decembar, morao se odloìti. Ovo je potvr|ivalo potpunu zavisnost pobuwenika od Italije. Zbog svoje djelatnosti Balda~i je uhap{en od jedne srbijanske vojne patrole u Kotoru. Pod pritiskom italijanskog generala na komandanta savezni~kih snaga Venela Balda~i je pu{ten, a da bi izbjegao novo hap{ewe na{ao je uto~i{te na razara~u Aquila. Boravak na brodu
__________________ 34 Isto, str. 300-301
624
Jovan B. Marku{
usporio je Balda~ijev rad u predve~erje pobune, ali ga nije prekinuo. Po~etak pobune zavisio je od odgovora italijanske vlade na Plamen~eve i Balda~ijeve zahtjeve za podr{kom, dok vladu u emigraciji niko nije ni pomiwao. Balda~i je krivicu za pogor{awe stawa pripisivao velikim silama koje nijesu èqele da okupiraju zemqu iako je wegovo zalagawe bilo suprotno sa odlukom italijanske vlade da se zadrì kontrola nad gradovima u primorju i ne prodire u unutra{wost zemqe.35 Odluke cetiwskog zbora od 27. (14) decembra 1918, na kome je Andrija Radovi} upozorio da Italija namjerava da zamijeni Austrougarsku, dolile su uqe na ve} raspaqenu vatru i navele Plamenca da prihvati odluku o danu po~etka pobune. Na sastancima organizatora pobune koji su odràni 25. i 26. decembra Plamenac nije prisustvovao i wegov predlog o odlagawu akcije je odba~en i donijeta odluka da pobuna po~ne 3. januara 1919. Prikloniv{i se odluci Plamenac je uputio naredbe sa jasno odre|enim zadacima. Komandir Blaò Vrbica je imenovan za {efa {taba pobuweni~kih trupa a za zamjenika je odre|en kapetan Krsto Popovi}. U pismu od 31. decembra 1918, koje je Plamenac uputio komandiru Petru Gvozdenovi}u, saop{tava svoj politi~ki program koji je potpuno razli~it sa politi~kom koncepcijom zelena{a i pobuwenika, i u wemu kaè: Na{a je deviza: vaspostava Crne Gore sa svim wenim suverenim atributima pa sqedstevno tome i narodno samoopredjeqewe prema postoje}em crnogorskom Ustavu i parlamentarnim principima.36 Komandir Vrbica nije prihvatio Plamen~evo naimenovawe. On ga je odbio s motivacijom da ne èli da se proliva bratska krv i vodi bratoubila~ka borba. Vrbi~ino odbijawe, kao i raniji slu~aj sa prof. Tomanovi}em koji je odbio da se na|e na listi zelena{a, govori da nije postojalo jasnog politi~kog ciqa i opredjeqewa istaknutih qudi. Ono govori i o neorganizovanosti, jer ~ak ni tri dana pred pobunu pitawe komandovawa jo{ u svemu nije bilo rije{eno. Ina~e, me|u ~lanovima odbora nije vladala potpuna sloga. Petar Lompar se àlio na postupke Jovana Plamenca koji se stavio u ulogu vojnog stru~waka iako nije bio vojno lice, za razliku od Lompara koji je jedini u Odboru imao tu referencu. O radu Odbora se kasnije negativno izraàvao i kapetan Krsto Popovi}, jedan od najaktivnijih u~esnika pobune. U svojim biqe{kama on kaè: Nijesu se dobro slagali, ali su nekoliko protesta uputili i saveznicima u ime naroda i ovaj je Odbor zavr{io nekako svoj posao... tj. la__________________ 35 Isto, str. 304 36 Dimitrije Dimo Vujovi}, isto, str. 16
625
bavo i nepromi{qeno.37 Poziv Plamenca i Balda~ija da italijanska vlada podrì pobunu i pobuwenike, stavilo je pred dilemu predsjednika vlade Orlanda kome je bilo jasno da se u Crnoj Gori pripremala pobuna pod okriqem italijanskih agenata i pojedinih oficira, kao i sa znawem ministra rata. Ministar rata, iako naklowen pruàwu ograni~ene podr{ke, nije bio spreman da prihvati odgovornost za posqedice takve politike. Oklijevawe italijanske vlade sa odgovorom zna~ilo je, u stvari, uskra}ivawe direktne pomo}i pobuwenicima. Brzopleti pobuwenici (Plamenac i Odbor) su, oslawaju}i se na Balda~ija, koji je ipak imao ograni~ena ovla{}ewa, zapravo predodredili ishod pobune.38 Balda~ijeva obe}awa predstavqala su obmanu jer je Italija odlu~ila da se drì po strani kako joj se ne bi pripisala odgovornost pred me|unarodnom javno{}u za podsticawe pobune i podr{ke pobuwenicima. Kako se predvi|eni dan po~etka pobune pribliàvao, komandant Jadranskih trupa general Milutinovi}, koji je raspolagao svim informacijama, pozvao je ~lanove Odbora na razgovor sa ciqem da se ne proliva bratska krv. Na zakazani sastanak 31. decembra 1918. od pozvanih je do{ao samo Risto Popovi}, biv{i ministar, tako da on nije mogao imati uticaja na budu}e doga|aje, bez obzira {to je Popovi} bio li~nost koja je politi~ki uobli~ila koncept ujediwewa sa kojim su nastupali zelena{i. Ciq pobuwenika je bio da prisile Jadranske trupe da napuste Crnu Goru, obore Izvr{ni odbor i raspi{u nove izbore. General Milutinovi} je bio upoznat sa vezama organizatora i italijanske komande u Skadru i zahtjevom Balda~ija i Plamenca da komanda italijanskih trupa u Virpazaru snabdije pobuwenike oru`jem, municijom i hranom. Iz straha da ne budu pohap{eni Cetiwe su napustili Plamenac, koji se sklonio na Qubotiw, i Jovo Popovi}, koji je oti{ao u Kotor i tu zatraìo italijansku za{titu. Na Cetiwu su ostali Risto Popovi} i Petar Lompar, koji su ubrzo bili uhap{eni. Pobuwenici su pristupili izvr{avawu dobijenih zadataka 2. januara 1919. godine opkoqavaju}i Cetiwe i Rijeku Crnojevi}a. Me|u pobuwenicima oko Rijeke po~eli su da se osipaju redovi i ve} sjutradan je do{lo do raspleta situacije, a 4. januara bez `rtava bjela{ke snage su u{le u Rijeku. Istog dana je likvidirana i pobuna oko Virpazara, ~ime je zadat udarac pobuni oko Cetiwa jer je prostor na ulazu u Cetiwe ostao prazan kao i mjesto Kabao gdje je trebalo da bude
__________________ 37 Isto, str. 13 38 Dragoqub R. @ivojinovi}, isto, str. 306
626
Jovan B. Marku{
centar pobuweni~ke komande, odnosno Odbora. Poslije propasti akcije oko Virpazara, gdje nije na svu sre}u ni metak opaqen me|u bra}om, Jovan Plamenac je pobjegao u Albaniju kod Italijana.39 Zbog poraza pobune oko Rijeke Crnojevi}a i Virpazara pobuweni~ki obru~ oko Cetiwa nije bio zatvoren i 3. januara 1919. je do{lo do kontakata vo|a pobuwenika i vlasti na Cetiwu. O tome kao i daqem toku doga|aja akademik Dimitrije Vujovi} pi{e: Inicijativa za ove kontakte potekla je od Izvr{nog Narodnog Odbora i generala Milutinovi}a. Prvo su upu}eni u Bajice kod pobuwenika brigadiri Milutin Vukoti} i Jovo Be}ir sa jo{ nekoliko uglednih gra|ana da sa wima razgovaraju i uti~u na wih da odustanu od svojih namjera, ali pobuwenici nijesu prihvatili wihove zahtjeve. Ne{to kasnije kod pobuwenika je u Bajice do{ao i serdar Janko Vukoti}, koji se bio stavio na raspolagawu generalu Milutinovi}u. On je kod pobuwenika oti{ao u pratwi jednog srpskog oficira. Ali i wegov poku{aj da pobuwenike skloni na mir nije imao uspjeha. Oni su ga do~ekali izrazima vidnog neraspoloèwa, pa su ga ~ak nasilno zadràli kod sebe, dok su srpskog oficira pustili da se vrati u Cetiwe. Serdar Janko je ostao kod pobuwenika pod straòm sve do povla~ewa pobuwenika. îwenica da su pobuwenici u Bajicama bez kolebawa odbili pozive serdara Janka Vukoti}a, najuglednijeg crnogorskog vojskovo|e i politi~ara, uz to jo{ i Katuwanina kao {to su oni bili, govori da su oni 3. januara 1919. bili odlu~ili da istraju u svojim namjerama. Kao i 3. tako je i 4. januar pro{ao bez borbe oko Cetiwa. Komandant Jadranskih trupa, general Milutinovi} tog dana je i li~no do{ao u kontakt sa pobuwenicima, kako sa onim u Bajicama, tako i sa onim na putu za Rijeku Crnojevi}a. U Bajicama su pobuwenici pozivali generala Milutinovi}a da sa svojim trupama napusti Crnu Goru. Ovaj razgovor nije dao nikakve rezultate. Ina~e su pobuwenici u Bajicama generala Milutinovi}a upu}ivali na razgovor sa Jovanom Plamencem, koji je prema dogovoru trebao da bude na Kablu, ali im je saop{teno da su taj sektor posjele bjela{ke trupe i da tamo nema Jovana Plamenca. Kapetan Popovi} je ve} bio zabrinut {to nema nikakvih vijesti od Plamenca, pa je poslao tri svoja ~ovjeka da ga potraè i doznaju {ta je s wim. Po{to su obavije{teni da Plamenca nema na Kablu, kapetan Krsto Popovi} i wegov odbor su odlu~ili da pismeno formuli{u svoj program, odnosno zahtjeve. Ovi zahtjevi su bili upu}eni Izvr{nom narodnom odboru, a wihova kopija komandantu Jadranskih trupa. Oni
__________________ 39 Dimitrije Dimo Vujovi}, isto, str. 20-21
627
predstavqaju najinteresantniji i najzna~ajniji dokumenat boì}ne pobune, pa }emo ih zato u cjelini citirati: Skup{tina odràna u Podgorici dana 11. t. mj. novembra 1918. sazvana je protivu ustavnih odredaba na{e zemqe, a najvi{e protiv voqe apsolutne ve}ine crnogorskog naroda, {to je dalo povoda da se protiv skup{tinske odluke, kojoj ste vi izvr{ni organ digne op{ti pokret i ustanak u Crnoj Gori. Ve} su pro{la dva dana da se prestonica Cetiwe nalazi u opsadi, od strane nekoliko hiqada usta{kih ~eta, koje nestrpqewem o~ekuju, da ~im prije uqegu u prestonicu Cetiwe, te svojim ulaskom uspostave stawe koje dostojno odgovara crnogorskom imenu u budu}oj dràvi Jugoslaviji. Da bi se izbjeglo prolivawe bratske krvi, koja ako pote~e istorija ne}e pamtiti, potpisati usta{ki odbor, na{ao je za shodno da Izvr{nom odboru uputi izraàj crnogorskog naroda u sqede}em programu: 1. Mi smo svi slo`ni da Crna Gora u|e punopravna sa ostalim pokrajinama u jednu veliku Jugoslovensku dràvu, bez ikakvih unutra{wih politi~kih granica oblik vladavine ostavqamo da punopravno rije{i redovno izabrana skup{tina svijeh Jugoslovena (konstituanata) ~emu }emo se srda~no pokoriti. 2. Mi traìmo prethodno, da jedan narodni sud prona|e krivce za sve doga|aje koji su bacili qagu na na{em oru`ju i da tek onda ~ista i vedra ~ela pristupimo ovoj velikoj jugoslovenskoj zajednici, kojoj su na{i preci najstariji i najvjerniji zato~nici bili. 3. Traìmo anulirawe skup{tinske odluke u Podgorici i nove slobodne izbore za Crnu Goru, ~iji }e izaslanici, rije{iti punova`no sve na{e sada{we doma}e poslove, privremeno predstavqati Crnu Goru unutra i izvan. Za izvr{ewe rada na gorwem programu usta{ke trupe sjutra (nedjeqa) 23. t. mj. umar{irati }e u prestonicu Cetiwe i radi uspostave budu}eg reda zaposjesti }e sva nadle{tva u koju svrhu s na{e strane biti }e o~uvani najboqi red, te se ovim preko Vas opomiwe vojska koja se sada nalazi u Cetiwu, da sa svoje strane ne bi izazvala prolivawe bratske krvi, u kom slu~aju smatrali bi se odgovorni ~lanovi toga odbora, a mi sa svoje strane dajemo ~asnu rije~, da }e kako ìvot, tako i imovina svakom biti zagarantovana, sem slu~aja, ako budemo napadnuti. U ime odbora kapetan Krsto Popovi}, Bajice 22. decembra 1918. godine. Ove zahtjeve su rano izjutra 5. januara 1919. (23. decembra 1918) odnijeli u Cetiwe pobuweni~ki oficiri \uro Dra{kovi} i poru~nik
628
Jovan B. Marku{
Kapetan Krsto Z. Popovi}
Paso{ka isprava Krsta Zrnova Popovi}a izdata od belgijskih vlasti 1929. u Lijeù (Belgija), iz koje se jasno vidi da se Popovi} nacionalno izja{wavao kao Srbin Izvor: Predrag Vuki}, Srpstvo u Crnoj Gori, Cetiwe 2004, str. 150 * original u posjedu porodice M. P. Stojanovi}a sa Cetiwa
629
Mirko Gruji~i}. Prvo su posjetili komandanta Jadranskih trupa generala Milutinovi}a, kome su predali kopiju zahtjeva upu}enih Izvr{nom narodnom odboru. Interesantno je napomenuti da u ovim zahtjevima, kao i u popratnom pismu uz wih, koje je upu}eno komandantu Jadranskih trupa, nema, ina~e stalno isticanog, zahtjeva da srpske trupe napuste Crnu Goru. Sada se samo traì mirno pona{awe tih trupa i nemije{awe u unutra{wi razvoj na{ih doga|aja napomenutih u pomenutoj odluci odnosno programu. U razgovoru sa pobuweni~kim oficirima komandant Jadranskih trupa je odbio sve wihove zahtjeve. On je pobuwenicima ponudio da ~etiri od {est wihovih oficira bude u wegovom {tabu i da }e ih tretirati kao svoje oficire. Ovi oficiri trebalo je da mu ukaù na sve dotada{we nepravilnosti policijske vlasti i on }e, obe}ao je, sve ispitati i krivce kazniti, kao i starati se da do takvih nepravilnosti ubudu}e ne dolazi. Ina~e je obe}ao da }e zahtjeve pobuwenika dostaviti svojim pretpostavqenim da oni o wima odlu~e, a dotle }e sa svojim trupama i naoruànim Crnogorcima odràvati red i ne}e dozvoliti da u Cetiwe u|u pobuwenici. Ove stavove je general Milutinovi} ponovio i u pismenoj formi u pismu koje je isti dan uputio pobuwenicima kao odgovor na wihove uslove. Poslije razgovora sa generalom Milutinovi}em, kapetan Dra{kovi} i poru~nik Gruji~i} su vodili razgovore i sa Izvr{nim narodnim odborom u vezi sa zahtjevima koje su im pobuwenici uputili. Ali je i ovaj razgovor ostao bez ikakvog rezultata, jer su ~lanovi Izvr{nog odbora energi~no odbili sve zahtjeve. I pored ovih neuspje{nih razgovora predstavnika pobuwenika i komandanta Jadranskih trupa i Izvr{nog narodnog odbora, u~iweni su novi poku{aji da se na|e neko miroqubivo rje{ewe situacije. Kapetan Krsto Popovi}, ra~unaju}i na ugled i uticaj serdara Janka Vukoti}a, po{ao je kod wega i zapitao ga da li bi on napisao jedno pismo vojvodi Stevu Vukoti}u i generalu Milutinovi}u sa predlogom da ne{to popuste i dozvole da pobuwenici u|u u grad. Serdar Janko je prihvatio taj predlog, pa je poru~eno vojvodi Stevu Vukoti}u da do|e na razgovor sa wim u Bajice. Vojvoda Stevo se odazvao ovom pozivu i vodio razgovore sa serdarom Jankom. Ovim razgovorima je prisustvovao i Krsto Popovi}. I pored svih molbi serdara Janka, vojvoda Stevo je bio vrlo uporan i odlu~no je odbio sve ove zahtjeve. Serdar Janko je uputio pismo generalu Milutinovi}u, prekliwu}i ga bogom i svim {to mu je najsvetije da on i vojvoda Stevo spasu Crnu Goru i da se bratska krv ne prolije. Kao rje{ewe je predlagao da
630
Jovan B. Marku{
general sa svojom vojskom posjedne kvart oko wegove komande; da vojvoda Stevo sa svojima posjedne prostor izme|u bolnice, Zetskog doma i Vojnog stana, da pobuwenici posjednu ostali dio grada. Ove predloge general Milutinovi} nije prihvatio, o ~emu je i obavijestio Vukoti}a, napomiwu}i da }e se poku{aju ulaska pobuwenika u grad svom oruànom snagom suprotstaviti. Obavijestio ga je da su mu poznati zahtjevi pobuwenika i da ih je dostavio Vrhovnoj komandi i vladi Kraqevine Srba, Hrvata i Slovenaca. Kao {to se vidi 5. januara 1919. vo|eni su vrlo intenzivni pregovori na najvi{em nivou da se izbjegne oruàni konflikt. Ali pokazalo se da nije mogu} ma kakav sporazum izme|u suprotstavqenih tabora.40 Pobuweni~ki odbor je odlu~io da zatraì intervenciju saveznika i 5. januara 1919. su poslani u Kotor kapetan B. Mari}evi} i sekretar tuma~ odbora Ilija J. Martinovi}. Prema izvje{taju Balda~ija oni su od generala Venela zahtijevali da savezni~ke trupe okupiraju Crnu Goru. Francuski general je odbacio zahtjev, izraziv{i tom prilikom uvjerewe da su italijanske lire pobunile Crnu Goru protiv Srbijanaca.41 Balda~i je uvjeravao svoje pretpostavqene da su, pored Cetiwa, opkoqeni Nik{i} i Podgorica: nije, me|utim spomenuo krah pobuwenika u Rijeci Crnojevi}a i Virpazaru. La`no je tvrdio da je Plamenac bio uhap{en i da je to dovelo do slabqewa voqe za borbom .42 Svojim obe}awima Balda~i je obmanuo pobuweni~ke vo|e, koji, pored toga {to su bili lakovjerni, nijesu bili u stawu da ih provjere na drugoj strani. Takva obe}awa, zajedno sa Plamen~evom neograni~enom sujetom da predvodi pobunu, bila su presudna u dono{ewu odluke da se ona pripremi i otpo~ne. Kao takva pokazala se brzopletom, nepromi{qenom i neizvodqivom. Zbog toga je pobuna od po~etka bila osu|ena na neuspjeh. Balda~ijeva prazna obe}awa i Plamen~eva sujeta te{ko se mogu prikazati kao socijalna revolucija, kao {to to neki autori poku{avaju. Wihovi postupci bili su neodgovorni, a ambicije neograni~ene. Stvarno raspoloèwe ve}ine naroda nije u tome igralo zna~ajnu ulogu.43 Balda~i nije obmawivao samo pobuwenike. U namjeri da uvjeri pretpostavqene da podrè pobuwenike Balda~i je slao la`ne vijesti. êtvrtog januara javio je da se oko hiqadu qudi sukobilo u no}i izme|u 2. i 3. januara na ulicama Cetiwa.44
__________________ 40 Isto, str. 21-24 41 Dragoqub R. @ivojinovi}, isto, str. 313 42 Isto 43 Isto, str. 309 44 Isto, str. 310
631
Sa ovakvim koordinatorom, pobuwenici su u{li u sukob koji }e ostaviti trajne posqedice na odnose me|u bra}om u Crnoj Gori. Odlukom generala Venela i D Eperea, savezni~ki odred na Cetiwu (francusko-srbijanski) ostao je, u trenutku izbijawa boì}ne pobune, bez neophodnih poja~awa. To je ohrabrilo pobuweni~ke komandante da krenu u napad na Cetiwe. Ovo upu}uje na zakqu~ak da je savezni~ka komanda u Crnoj Gori bila vi{e formalna nego stvarna, jer bi u suprotnom na{la na~ina da poja~a svoj odred na Cetiwu i sprije~i krvoproli}e. [estog januara 1919, na Badwi dan, pobuwenici su po~eli da nastupaju prema gradu, borba je otpo~ela i trajala je ~itav dan. General Venel je do{ao istog dana na Cetiwe i vodio pregovore sa sukobqenim stranama. Pobuwenici su saop{tili da su spremni da poslu{aju generalovo nare|ewe pod uslovom da im se garantuje da ih protivnici ne}e progoniti. O daqem toku doga|aja akademik Vujovi} pi{e sqede}e: No, i pored ovakvih izjava pobuwenika do mira i prekida vatre 6. januara nije do{lo. Naprotiv, ~itav dan je trajala èstoka borba, u kojoj je na strani odbrane Cetiwa u~estvovalo 887 qudi, a na strani pobuwenika oko 1.500 boraca. @estina borbe koja je ovog dana vo|ena oko Cetiwa najboqe se vidi iz `rtava koje su imale jedna i druga strana. Odbrana Cetiwa je imala 44 rawena i poginula borca, a samo me|u zarobqenim pobuwenicima bila su 54 rawenika. U svojim Biqe{kama pod datumom 6. januar 1919. (24. decembar 1918) Krsto Popovi} navodi da su wihovi gubici bili 98 mrtvih i rawenih, me|u kojima tri oficira i jedan barjaktar. Do kraja borbi oko Cetiwa bjela{i su imali 16 poginulih i 63 rawena vojnika i oficira. Bilans borbi vo|enih 6. januara 1919. godine oko Cetiwa bio je negativan za pobuwenike. Prije svega, oni nijesu ispoqili potrebnu odlu~nost. Isto~ni sektor je na pojedinim mjestima i bez ikakve borbe likvidiran. Ali i na zapadnom sektoru, gdje su borbe bile vrlo èstoke, ispoqilo se izvjesno kolebawe i neodlu~nost, {to se ogleda u prihvatawu raznih predloga za prekid vatre, povla~ewu na nove poloàje, izjavama da su spremni da poslu{aju zahtjeve generala Venela samo da ne budu progawani i sli~no. Borbe su nastavqene i u toku no}i izme|u 6. i 7. januara, kao i tokom 7. januara. Ali ovog dana pobuwenicima su zadati ozbiqni udarci. Na jugoisto~nom sektoru grada wih je napao brigadir Niko Pejanovi} i natjerao ih na povla~ewe. Poloàj pobuwenika je bio oteàn time {to nijesu imali dovoqno municije i hrane. Kolebawe je zahvatilo wihove redove i po~elo je rasulo, pa su se mnogi predali
632
Jovan B. Marku{
ili jednostavno oti{li ku}i. Na zapadnom sektoru pobuwenici su se povla~ili uz borbu prema Lov}enu i uz put Kotor Cetiwe. General Venel, koji je preno}io u Cetiwu, 7. januara je produìo svoju posredni~ku akciju... I sqede}ih dana je bilo borbi. U stvari, to je bilo povla~ewe pobuwenika uz Lov}en, prema Bukovici i Wegu{ima. U takvoj situaciji je 9. januara 1919. (27. decembra 1918) do{lo do novog kontakta generala Venela i pobuwenika, sa kojima je dugo razgovarao, pa im je na kraju rekao da uslovi koje im je postavio ostaju u cjelini. Progawawe pobuwenika je potrajalo jo{ nekoliko dana, a uglavnom se zavr{ilo do 14. januara, kada su mawe vi{e sve borbe prestale, jer se najve}i dio pobuwenika ve} bio vratio svojim ku}ama, dok je jedan dio bio pobjegao u Bar i Boku Kotorsku, ve}inom kod Italijana. Neki od pobuwenika su se prijavili i Amerikancima, a ovi su ih koristili za rad (na primjer, za iskrcavawe brodova). Ve}ina wih se vratila na Cetiwe, kao {to je bio slu~aj sa jednom grupom od 300 vojnika, koja je bila pod komandom kapetana \ura Kape. Komandant pobuwenika Krsto Popovi}, kako sam kaè, ve} je 11. januara (29. decembra 1918) si{ao u Boku Kotorsku, sjutradan se povezao sa Italijanima i bio kod generala Karbona. Tako je boì}na pobuna oko Cetiwa definitivno likvidirana.45 U zakqu~nim razmatrawima povodom izbora za Veliku narodnu skup{tinu i boì}nu pobunu akademik Dimitrije Dimo Vujovi} pi{e, izme|u ostalog, sqede}e: Doga|aji koji su se na Cetiwu i okolini odigravali u vezi sa izborima za Podgori~ku skup{tinu i boì}nom pobunom nemaju lokalni, nego mnogo {iri, op{tecrnogorski zna~aj, jer su upravo na tom podru~ju najjasnije do{la do izraàja razna politi~ka strujawa i strani uticaji na doga|aje u Crnoj Gori krajem 1918. i po~etkom 1919. godine. Zbog toga analiza ovih doga|aja ima poseban zna~aj. Stavovi pristalica bezuslovnog ujediwewa (ili kako su se od izbora za Podgori~ku skup{tinu po~eli nazivati bjela{i) potpuno su jasni. Postoje mnogobrojni dokumenti koji nam govore o tim stavovima, pa nema te{ko}a da se oni utvrde. Ti stavovi su, najzad, rezimirani u odlukama Podgori~ke skup{tine. Vaqa naglasiti da se ne zapaàju nikakve nijanse u bjela{kim stavovima. Druga~ije stoji stvar sa stavovima zelena{a. Prije svega, malo je dokumenata u kojima se izlaè wihova programska orijentacija. Nema jednog ~vrsto organizovanog i priznatog wihovog politi~kog
__________________ 45 Dimitrije Dimo Vujovi}, isto, str. 26-28
633
Brigadir Niko Pejanovi} imao je presudnu ulogu u porazu pobuwenika na Cetiwu 1918.
Brigadni |eneral Qubo Novakovi} istaknuti oficir u borbi za narodno oslobo|ewe i ujediwewe 1918.
Pukovnik Boò Novakovi} na~elnik {taba jedinica koje su branile Cetiwe 1918.
Qubomir Glomazi} okru`ni na~elnik na Cetiwu 1918.
Risto Vuja~i} okru`ni na~elnik u Baru 1918.
Mujo L. So~ica okru`ni na~elnik u Nik{i}u 1918.
Neke od zna~ajnih li~nosti iz vojnih i civilnih vlasti prilikom ujediwewa 1918.
634
Jovan B. Marku{
Pukovnik Jovan Vuksanovi}, jedan od vo|a u Ku~ima
Major Vukan Miju{kovi} jedan od vo|a u nik{i}kom kraju
Major Mihailo Markovi} jedan od vo|a u Piperima
Kapetan Vaso Kneèvi} jedan od vo|a u Bjelopavli}ima
Kapetan Krsto \urovi} jedan od vo|a u Bjelopavli}ima
Kapetan Radojica Damjanovi}, jedan od vo|a u Bjelopavli}ima (poginuo na Badwi dan na Cetiwu 1918) Kapetan Radowa Petrovi} jedan od vo|a u Ku~ima Kapetan Radoje ]etkovi} jedan od vo|a u Qe{anskoj nahiji
Neki od vo|a ~eta Narodne garde prilikom ujediwewa 1918.
635
Tomo Milo{evi} predsjednik op{tine grada Cetiwa
Dr Ne{ko Radovi} poslanik Velike narodne skup{tine sa Cetiwa
Andrija Popovi}, jedan od vo|a Wegu{ke omladine
Mi}o Qesar, jedan od vo|a wegu{ke omladine
Vaso \uranovi}, poslanik Velike narodne skup{tine i jedan od vo|a Dobrqana
\akon Jovan Dap~evi} poslanik Velike narodne skup{tine, jedan od vo|a qubotiwske omladine
Tomo \ura{kovi} jedan od vo|a ceklinske omladine
Pop Joko Gojni}, jedan od vo|a Crmi~ana
Neki od zna~ajnih vo|a omladine i gra|ana prilikom ujediwewa 1918.
636
Jovan B. Marku{
Mihailo N. Jovanovi} sudija, poslanik Velike narodne skup{tine, jedan od vo|a crmni~ke omladine
Mihailo Plamenac sudija, jedan od vo|a Crmni~ana
Pop Nikola Markovi} jedan od vo|a Qe{wana
Dio spiska boraca koji su poginuli za ujediwewe oko Cetiwa na Badwi dan 1918.
637
638
Jovan B. Marku{
Faksimil spiska boraca koji su poginuli ili podlegli povredama u borbi za ujediwewe i sahraweni u zajedni~ku grobnicu na Cetiwu
639
Mihailo Spai} gimnazijalac (maturant) iz Podgorice - poginuo na Badwi dan na Cetiwu 1918.
Spomenik nad zajedni~kom grobnicom palim omladincima podignut na Cetiwu ispred Biqarde
\uro Radovi} gimnazijalac (maturant) iz Bjelopavli}a - poginuo na Badwi dan na Cetiwu 1918.
Kapetan Ilija Mandi} poslanik Velike narodne skup{tine, ubijen od strane odmetnutih pobuwenika
Pop Krsto Radulovi} poslanik Velike narodne skup{tine, ubijen od strane odmetnutih pobuwenika
Krsto Stani{i} poslanik Velike narodne skup{tine, ubijen od strane odmetnutih pobuwenika
640
Jovan B. Marku{
Serdar Jago{ Radovi} (otac Andrije Radovi}a), zvjerski ubijen od strane odmetnutih pobuwenika 1919.
Bo{ko Bo{kovi} komandant Poqanskog bataqona, ubijen od strane odmetnutih pobuwenika
Potporu~nik Luka L. Garda{evi} ubijen od strane odmetnutih pobuwenika 1919.
Blaò J. \uri{i}, u~iteq, poginuo u borbi s pobuwenicima
Dr Niko Martinovi}, okru`ni qekar, ubijen od strane odmetnutih pobuwenika
Inèwer Milovan Miju{kovi} ubijen od strane odmetnutih pobuwenika
641
rukovodstva, koje bi u ime ~itavog pokreta zauzimalo i tuma~ilo stavove, pa u dokumentima, koji poti~u od raznih li~nosti, kada se govori o ciqevima, namjerama, programskim na~elima, ima izvjesnih nijansi, koje mogu biti posqedica ne samo razli~itih opredjeqewa nego i takti~kih stavova nametnutih datim situacijama. Daqe, zapaà se u ovom pokretu prisustvo inostranog faktora izbjeglih qudi kraqa Nikole i italijanske obavje{tajne slu`be. Sve to ~ini da poziciju zelena{a, u danima o kojima govorimo, nije mogu}e tako lako definisati. Zato, iako se ovim problemima bavim ve} trideset godina, jo{ uvijek tragam i poku{avam da dam produbqenije i ubjedqivije odgovore nego sam ih ju~e davao, ili pak da ve} date odgovore boqe dokumentujem. Poznato je da o zelena{ima ima raznih mi{qewa. Wih su svojevremeno politi~ki protivnici, a i danas neki istori~aru, jednostavno tretirali kao protivnike ujediwewa, kao qude koji se bore samo za restauraciju samostalne Crne Gore na ~elu sa kraqem Nikolom i wegovom dinastijom, kao obi~ne agente kraqa Nikole i italijanskog imperijalizma koji rade samo po wihovom diktatu. Da li ovako definisana su{tina zelena{kog pokreta u svemu odgovara istorijskoj istini? Prije svega, u atmosferi kakva je vladala poslije zavr{etka rata i osloba|awa te{ko je zamisliti da se uop{te mogao pojaviti pokret koji je bio protivan ujediwewu. To ne zna~i da u narodu nije bilo qudi koje je zabriwavala sudbina kraqa Nikole i wegove dinastije, i koji su prièqkivali wihov povratak i restauraciju crnogorske dràve. Ali na toj platformi u onom trenutku te{ko je bilo nai}i na masovniju podr{ku u narodu. Rije~ ujediwewe bila je bliska svima, to je bila ona magi~na rije~ koja je bila svima na ustima. Zbog toga je u po~etku do diferencijacije do{lo ne na pitawu: da ili ne ujediwewe, nego na pitawu kakvo ujediwewe.46 U izvje{taju koji je sa~inila me|unarodna komisija pod predsjedni{tvom generala D Eperea, povodom izbora i narodnoj voqi se tvrdi sqede}e: 1) da su trupe koje su se nalazile u Crnoj Gori bile jugoslovenske, a ne srbijanske, ja~ine 500 qudi: one nijesu bile upletene u zbivawa oko pobune; 2) izbori su bili slobodni po{to 500 oficira i vojnika nijesu mogli Crnogorcima nametnuti svoju voqu; 3) izbori su bili demokratskiji nego pod vladavinom kraqa Nikole; 4) svi Crnogorci su bili za ujediwewe i nisu podràvali povratak kraqa Nikole; 5) u zemqi je vladao mir.47
__________________ 46 Isto, str. 31-32 47 Dragoqub R. @ivojinovi}, Kraj Kraqevine Crne Gore, Beograd 2002, str. 84
642
Jovan B. Marku{
U izvje{taju povodom boì}ne pobune komandant savezni~kih trupa general D Epere je bio veoma odre|en: Zakqu~io je da su je podigli pristalice kraqa Nikole na podsticaj i uz podr{ku italijanskih agenata. Plamenca je opisao kao predstavnika starog poretka, koga je èlio da o~uva. Broj pobuwenika je ocijenio na 1500-2000 qudi, najve}im dijelom okupqenim iz Wegu{a, Cetiwa, Crmnice i Nik{i}a. U svojoj propagandi pobuweni~ke vo|e nijesu spomiwale kraqa Nikolu i wegovu porodicu zato {to se o wima u narodu nije lijepo govorilo. [to se ti~e pobuwenika, oni nijesu znali gdje idu i za{to treba da se bore, a mnogi su bili i bez oru`ja. Plamen~ev poku{aj da obnovi monarhiju u Crnoj Gori bio je obi~na prevara. Borbe su bile zanemarqive, osim oko Cetiwa; procijenio je da je bilo oko 50 mrtvih i rawenih, kao i stotinak zarobqenih. Plamenac i pedesetak oficira pobjegli su u Albaniju pod italijansku za{titu. Odgovornost za izbijawe pobune general D Epere je pripisao Italijanima. Oni su nastojali da se o~uva dràva preko koje bi djelovali protiv kraqevine SHS i uz ~iju podr{ku bi se lak{e u~vrstili u Albaniji...48 O odnosu velikih sila prema Boì}noj pobuni prof. dr Dragoqub R. @ivojinovi} zakqu~uje sqede}e: Iako su predstavnici velikih sila zbivawa u Crnoj Gori posmatrali sa razli~itih stanovi{ta i politi~kih obzira, wihovo vi|ewe uzroka pobune bilo je mawe-vi{e podudarno. Izuzetak je predstavqala Italija koja je najdubqe bila upletena u zbivawa u toj zemqi. Francuzi, Englezi i Amerikanci jasno su odredili podstreka~e i organizatore pobune. Generali D Epere i Venel bili su uvereni da su pobunu podigli kraqeve pristalice na podsticaj i uz podr{ku Italije. Englezi su smatrali da su italijanske intrige i uplitawa u balkanska pitawa odredili wihovu podr{ku pristalicama kraqa Nikole. Amerikanci su zakqu~ili da su pristalice kraqa Nikole i Italija pripremili i podràli pobunu. Svi su tako|e bili jednodu{ni u uverewu da su r|ave prehrambene prilike u Crnoj Gori bili najva`niji uzrok nezadovoqstva u zemqi.49 Sredinom januara 1919. Balda~i se nalazio u Rimu gdje je vodio razgovore sa Gaetanom Manconijem, generalnim sekretarom Ministarstva inostranih poslova. Tom prilikom je donijeta odluka da se Plamenac i wegove pristalice prebace iz Albanije (Medova) u Italiju (Brindizi). Balda~i je obavijestio Manconija da su izbjegli Crnogorci odlu~ili da predsjednika emigrantske vlade Evgenija Popovi}a stave pred izbor: da prihvati poloàj delegata Crne Gore na mi__________________ 48 Isto, str. 83-84 49 Isto, str. 92
643
rovnoj konferenciji ili da podnese ostavku. U drugom slu~aju zamijeni}e ga Plamenac. Za tu promjenu }e traìti saglasnost italijanske vlade. Tako je Balda~i, podstreka~ neuspjele pobune, postao glavni savjetnik Ministarstva inostranih poslova Italije za pitawa Crne Gore. Nekoliko dana kasnije, 23. januara 1919, Balda~i je do~ekao Plamenca u Brindiziju i sa wim doputovao u Rim. Najava Plamen~eve kandidature za poloàj predsjednika vlade nai{la je na punu podr{ku italijanske delegacije na mirovnoj konferenciji u Parizu. Time je vo|a neuspjele pobune bio nagra|en za proma{eni trud. Wegovo imenovawe na taj poloàj, bez saglasnosti kraqa Nikole, otkriva punu upletenost Italije u crnogorska zbivawa i pokazuje stepen do koga je ona odlu~ivala u politici a time i o sudbini Crne Gore. Balda~i i Plamenac morali su, svakako, biti zadovoqni nagradama za svoje neuspjehe.50 Sukobi unutar vlade u emigraciji postali su vidqivi poslije Velike narodne skup{tine, po~etkom decembra 1918. godine, kada je predsjednik Evgenije Popovi} podnio ostavku i napustio Pariz. U tim kriti~nim danima wegove poslove i du`nosti obavqali su Nikola Hajdukovi} i Pero [o}. Prvih dana januara 1919. godine francuski poslanik je upozorio [o}a da }e Popovi}eva ostavka dovesti u pitawe u~e{}e Crne Gore na mirovnoj konferenciji, koja se uveliko pripremala. To je bio znak za uzbunu uz zahtjev da Popovi} povu~e ostavku, {to je on poslije ubje|ivawa od strane Italijana uslovno prihvatio. Stvar se komplikovala onog trenutka kada je vlada Kraqevine SHS obavijestila, 28. decembra 1918, vladu u emigraciji da prekida diplomatske odnose po{to su izaslanici Velike narodne skup{tine traìli od regenta Aleksandra da prihvati odluku o ujediwewu Crne Gore i Srbije, {to je on i u~inio. U memorandumu gdje se govorilo o u~e{}u dràva Crna Gora se nije ni spomiwala. Kao razlog za weno ispu{tawe iz liste u~esnika navodila se nejasna situacija u kojoj se zemqa nalazila nakon odluka Velike narodne skup{tine. U drugom dijelu memoranduma, o Crnoj Gori se govorilo kao o dijelu Kraqevine SHS. Italijanska vlada i delegacija u Parizu smatrali su crnogorsko pitawe drugorazrednim. Mnogo vi{e pa`we poklawali su Dalmaciji, Rijeci, Zadru i Albaniji. Na pitawe ameri~kog ambasadora u Rimu ministar inostranih poslova Italije je iznio ne{to druga~iji stav izjaviv{i da }e nastojati da se o~uva crnogorska nezavisnost, ali da nije bio spreman da podràva wenu feudalnu dinastiju i dopu{tao je mogu}nost ulaska Crne Gore u jugoslovensku federaciju. Ovakve izjave
__________________ 50 Dragoqub R. @ivojinovi}, Italija i Crna Gora 1914-1925, Beograd 1998, str. 318
644
Jovan B. Marku{
ukazivale su na fleksibilnost i otkrivale spremnost da se Crna Gora koristi kao adut Italiji u pregovorima za rje{avawe sporova sa Kraqevinom SHS.51 Poziv vladi u emigraciji da u~estvuju u radu konferencije nije nikad stigao. Osamnaestog januara 1919. godine, predsjednik Francuske Republike Rajmon Poenkare pozdravio je okupqene predstavnike {ezdeset dràva. Crna Gora nije bila spomenuta u wegovom govoru a prazna stolica je jedino {to je svjedo~ilo o wenom postojawu. Krajem januara 1919. godine, Evgenije Popovi} je odlu~io da se povu~e iz politike. Poslije ostavke Evgenija Popovi}a ministar inostranih poslova Italije predloìo je svojoj vladi da podrì zahtjev da Plamenac bude novi predsjednik vlade u emigraciji. U razgovoru sa Balda~ijem, Plamenac je izrazio spremnost da prihvati italijansku ponudu i da sastavi novu vladu. Traìo je da u wu u|u Milo Vujovi}, general Milutin Vu~ini} i Petar Vu~kovi}. Na sjednici emigrantske vlade 16. februara raspravqalo se o sastavu novog kabineta, koji je trebalo da sa~iwavaju predstavnici prava{a. Vujovi} je saop{tio da je italijanska vlada odlu~no podràvala imenovawe Plamenca. Kraq Nikola je saop{tio da su izbjeglice koje su se nalazile u Italiji zahtijevale od wega da postavi Plamenca za predsjednika vlade. Prisutni ministri odgovorili su da italijanski zahtjev smatraju {tetnim po dinastiju i suverenitet Crne Gore. Upozorili su kraqa Nikolu da se Plamen~evo bjekstvo u Italiju smatralo izdajom i stavqawe izbjeglih Crnogoraca u slu`bu Italije. Predloìli su da za predsjednika vlade postavi generala dr Anta Gvozdenovi}a, poslanika u Va{ingtonu. Istog dana Plamenac je od kraqa Nikole dobio mandat da sastavi novu vladu. Ministri nijesu znali da je kraq Nikola prihvatio kandidata italijanske vlade desetak dana ranije.52 Imenovawe Plamenca izazivali su ~esto protivre~na osje}awa i reakcije. Svima koji su pratili prilike u Crnoj Gori postalo je o~igledno da je kraq Nikola tim korakom vezao svoju sudbinu za nesigurni italijanski brod. Kwegiwica Ksenija o{tro je prigovarala ocu zbog te odluke, isti~u}i da su Plamenca nametnuli Italijani. Britanska obavje{tajna slu`ba dijelila je to mi{qewe. Nikola Hajdukovi} je tvrdio da je italijanska vlada imala velikog udjela u dono{ewu kraqeve odluke. Sa svoje strane poslanik italijanske vlade pri emigrantskoj vladi Paolo de Montaqari nije skrivao odu{evqewe sastavom nove vlade. Odmah se sastao sa Plamencem, koji nije skri__________________ 51 Isto, str. 326 52 Isto, str. 332
645
Jovan S. Plamenac, predsjednik vlade u emigraciji
vao svoje ciqeve i namjere izjavquju}i da svim sredstvima treba sprije~iti stvarawe Jugoslavije, koja }e predstavqati stalnu opasnost za Italiju i Crnu Goru.53 O tome kako je prihva}eno imenovawe Jovana Plamenca za predsjednika izbjegli~ke vlade, planovima i Mirovnoj konferenciji vojvoda Simo Popovi} pi{e, izme|u ostalog, sqede}e: Pro{ao je jo{ i mjesec dana, a Kraq ne postavi novog predsjednika i ako mi je govorio, da mu je to hitna potreba radi {iqawa delegata na Konferenciju. Me|utijem, me|u Crnogorcima je odila rije~, da je Kraq imenovao Predsjednika Ministarstva zloglasnoga Jovana
Vojvoda Simo Popovi}

__________________ 53 Isto, str. 332- 333
646
Jovan B. Marku{
Plamenca i ~ula se osuda i op{te nezadovoqstvo. Dolazak Plamen~ev na vladu zna~i borba protiv svr{enoga ujediwewa i za suverenitet C. Gore, jer je on taj koji je priredio ono bratsko krvoproli}e u o~i Boì}a na Cetiwu a koji je objavio u jednim wema~kim novinama da je Kraq mrtav za C. Goru i svakojega Crnogorca od onog ~asa, kada je napustio svoju zemqu. Do|e Plamenac. I odmah prvoga dana zasjede na predsjedni~ku stolicu i uze vladu u svoje ruke tako bezobzirno, da je i samome Kraqu do{lo malo tijesno, a Ksenija se po~ela javqati kao protivnik nove vlade, u koju je u{ao i ministar na raspoloèwu Pero Vu~kovi}. Prva posqedica dolaska Plamen~eva na vladu je odstupawe Nika Hajdukovi}a, ministra unutra{wih poslova i zastupnika ministra vojnog. Kraqu je do{la te{ko wegova ostavka i mnogo se mu~io, da ga pomiri s Plamencem i odrì na poloàju. Hajdukovi} nije htio nipo{to ostati. Rekao je kraqu, da on nije u nikakvu sva|u s Plamencem, ali da ne moè raditi s ~ovjekom, koji je u~inio, da na Cetiwu u o~i samoga Boì}a padne toliko nevinih `rtava i da se prolije bratska krv, te se oko veselijeh badwaka mjesto pjesme ~ula samo kukwava po C. Gori. Hajdukovi}a je zamijenio brigadir Vu~ini}, koji je zajedno s Plamencem pobjegao iz C. Gore u Italiju, kada vidje{e, da se ne mogu dokopati vlasti. Kraq nije mogao zadràti Hajdukovi}a, ma ni Hajdukovi} uspjeti da ubijedi Kraqa da }e svo zlo od Plamenca na wega pasti. Odmah prvih dana Plamenac se dao na posao, da sakupi vojsku s kojom }e upasti u C. Goru, pohvatati ili pobiti Izvr{ni odbor skup{tinski i uzeti vlast u svoje ruke. Ra~unao je u ovu vojsku sve Crnogorce izbjeglice u Italiji i Francuskoj, koji su jo{ vjerni Kraqu i austrijske zarobqenike, muhamedance iz Bosne i Hercegovine, koje }e mu italijanska vlada staviti na raspolagawe. Bilo je nekoliko Crnogoraca dobrovoqaca u francuskoj vojsci, koji su po zakqu~ewu primirja otpu{teni. I wih je pozvao Plamenac u Neji, u svoje ministarstvo, i govorio im da je wihova du`nost sada, da brane Kraqa i samostalnost Crne Gore od Srbijanaca. U Rim je poslao novog ministra Pera Vu~kovi}a, na mjesto Vujovi}a, da drì vezu sa Crnom Gorom i da prikupqa vojsku. U Rimu su na pre{u izra|ivane vojni~ke haqine i grbovi za vojni~ke glavare, a Glas Crnogorca donosio je ukaze, kojima se proizvode i unapre|uju oficiri. Plamenac je izradio i podnio Kraqu, a Kraq usvojio, ovaj plan: Tek vojska u Italiji bude spremna za prelazak u Crnu Goru, Kraqi-
647
ca ide u Italiju a Kraq u Kapmarten. Kraqu }e do}i depe{a iz Italije, da je Kraqica bolesna, te }e Kraq odmah k woj. Ovo se ~ini zbog francuske vlade, da se ukrije pravi uzrok Kraqevog puta u Italiju. Plamenac sa vojskom prelazi u Bar i osvaja ga. Kraq sa Kraqicom ulazi trijumfalno u oslobo|eni Bar. Plamenac s vojskom ide odmah naprijed i osvaja Vir i Crmni~ku nahiju. Kraq sa Kraqicom dolazi iz Bara na Vir. I tako naprijed sve do Cetiwa, odakle }e Kraq objaviti proklamaciju svome dragom i vjernom narodu, s kojim se poslije toliko muka, opet sastaje, slobodni i nezavisni uprkos svijema spletkama i nasiqima neprijateqskim. Obustavi}e se Ustav za kratko vrijeme, koliko je potrebno, da se u zemqi uspostavi zakoniti red i da se kazne izdajnici i nagrade dobri i vjerni, a za tijem }e se dati narodu sve slobode i izliti na wega svaka blagodat... I zlo se preteklo ve} u Italiji, jo{ prije polaska Kraqevoga i Plamen~evoga iz Pariza. Na dan polaska vojske iz Italije Crnogorci su odrekli poslu{nost i izjavili, da se oni ne}e biti sa svojom bra}om. Kraqa je izvijestio o izvje{taju komisije i odluci Konferencije italijanski poslanik Montewari, zacijelo od strane grofa Orlanda jer je u isto vrijeme molio Kraqa, da se jedan put jasno i odre|eno izjasni: {to on ho}e? To je potrebno znati, rekao mu je Montewari, a to se do sada jo{ ne zna, jer vi govorite ~as o ujediwewu, neodre|eno, u op{tim frazama, ~as o jugoslovenskoj konfederaciji, ~as o samostalnosti C. Gore. [ta ho}ete upravo? Ho}u, samostalnu Crnu Goru i da se vratim u wu. Ni{ta drugo, odgovorio mu je Kraq. Kako Kraq slabo ~uje, Montewari je glasno govorio i taj smo razgovor ~uli, sjede}i u a|utanturi, ja, komandir Vuksanovi} i poru~nik Radowi}. Poslanik Montewari, vazda nasmijan, iza{ao je od Kraqa ozbiqan. @alio se kom. Vuksanovi}u, koji ga je ispratio, kako se s Kraqem ne moè vi{e govoriti ni raditi. [to danas re~e, sjutra pore~e, rekao je Montawari. Sad traì da ga saveznici povedu u Crnu Goru, a kad bi saveznici pristali, on bi im se odrekao. To je u~inio prilikom ulaska savezni~ke vojske u oslobo|enu C. Goru. Htio je da se odmah vr}e. A kad sam mu saop{tio da mu je italijanska vlada stavila u Brindizi na raspoloèwe jedan ratni brod, odgovorio je da ne}e oditi. Pisao je Prestolonasqedniku Danilu, da on po|e. Odgovorio mu je, da ne}e ni on. Ne znam {to oni ho}e . Izgleda mi, da ne znaju ni oni.
648
Jovan B. Marku{
Ako italijanska vlada dosada nije bila na~isto sa Kraqem, sada je mogla biti zadovoqna. U memorandumu, koji su Kraqevi izaslanici pro~itali pred savjetom ~etvorice Konferencije mira, Kraq se izjasnio protiv ujediwewa i traìo samostalnost C. Gore, i svoj povratak na prijesto. Memorandum je obuhvatio sve {to je dotle pisano u Glasu Crnogorca protiv zvani~ne Srbije. Plamenac je nabrajao sva zlo~instva, koja su Srbijanci po~inili po C. Gori, pa me|u wima i to, kako su poru{ili sve javne spomenike, kojih nije ni bilo u Crnoj Gori. Bio je samo jedan kameni stup~i} na pjaci podgori~koj; podignut je po naredbi Kraqevoj, kada se osnovala Mirkova varo{ (nova Podgorica) u spomen wegovom ocu Vojvodi Mirku. Wega su Crnogorci bacili u Mora~u... Memorandum je svojim neistinama, svojom ù~no{}u, a naro~ito otvorenim kidawem Kraqevim sa narodnim ujediwewem nanio Kraqu posqedwi, najteì udar. Nezadovoqstvo izazvano i poja~ano u javnosti, odazvalo se i u najbliòj i najvjernijoj okolini Kraqevoj. Odmah iza saslu{awa pred Konferencijom, ~inovnici u ministarstvima u Neji po~e{e davati ostavke izjavquju}i da ne mogu i daqe ostati s vladom, poslije wene izjave protiv narodnoga ujediwewa, koje oni kao i svaki Srbin èle... Ostao je kod Kraqa jo{ samo |eneral Anto Gvozdenovi}. Od onoga dana kada je bio sa zlosretnim memorandumom pred Konferencijom ni jedan od pomenutih oficira nije vi{e ni wega ni predsjednika vlade Plamenca, pozdravqao, kad bi, dolaze}i Kraqu svratili u a|utanturu. To je jadnoga starca jako boqelo. Govorio mi, da i on sam zna, da je Kraq propao i da on nije po{ao s Plamencem pred Konferenciju sa mislima, da }e to Kraqu {to pomo}i, nego {to mu se nije mogao odre}i. I poslanstva u Va{ingtonu primio se, kaè, samo zbog toga,
Spomenik vojvodi Mirku Petrovi}u na pijaci podgori~koj, podignut kada se osnovala Mirkova varo{ (Nova Podgorica) a sru{en 1918.
649
da se udaqi od Kraqa jer vi{e nije mogao kraj wega i K. Ksenije izdràti. Dao bi i sam rado i odavno ostavku, ali da ne moè, jer nema ni|e ni{ta, a osta bi na ulici. A zalud je doktor medicine. Kraq, ovako napu{ten sjedi zami{qen po vazdan u svojoj sobi. Wegov najvjerniji kamerijer i brija~, pri~a, da se no}u po vi{e puta diè, sjedi i pu{i i onako poluobu~en lijega, ma kami zaspiva. Jedno jutro, a to mu je bila navika svaki dan, pita Milana: Ima li {to novo? Ima, Gospodaru, odgovori mu Milan, padaju Kraqevi ka gwile kru{ke. Mu~, pogani! osje~e se Kraq. Ti zna{! Ne znam ja ni{ta, ma eto ih pune novine. Kraq se sa Gvozdenovi}em kadikad, izveze automobilom, ili pro{eta malo obli`wim ulicama oko hotela. Jednom sam ga, sa Gvozdenovi}em, na toj {etwi sreo. Uzeo me pod ruku i produìo {etwu, idu}i polako, tromo. Do hotela nije progovorio ni rije~i. Ni Gvozdenovi}, koji je vazda i mnogo govorio nije prekidao Kraqevu zami{qenost. Pred hotelom pozdravih Kraqa da pohitam doma. Bilo je blizu podne. Kraq me samo pogleda i mahnu glavom za znak opro{taja. Dirnuo me je taj pogled. Vidio sam ga u samrtnika, koji ne moè ve} da govori i posqedwim, malaksalim pogledom izraàva okupqenijema svoje muke, stradawe, kajawe, o~ajavawe, sve, osim nadawa. Siromah Kraq! Tu skoro razgovarah s Kraqem o Caru Viqemu, o slomu Carstva i prestola mu, o wegovom bjekstvu u tu|i svijet i o odluci pobjedilaca, da ga traè i stave pred sud. Qep{e bi mu bilo, rekoh tada Kraqu, da se ne|e izloìo i poginuo u boju, nego {to je to doìvio! Qep{e! Zavr{io bi carski, juna~ki, slavno, re~e Kraq. Idu}i doma sjetih se toga i pomislih: mo`da je i kraq, dok smo {etali, razmi{qa: koliko bi mu qep{e bilo, da je poginuo, ili bar umro odmah iza rata g. 1876, kada je bio u jeku svoje slave, nego {to je do~ekao ove àlosne dane!... I na tu pomisao otrè mi se pre|a{wi uzdah: Siromah Kraq!54 Na Mirovnoj konferenciji u Parizu bilo je predloga da od savezni~kih trupa ostanu u Crnoj Gori samo anglo-ameri~ke i pod me|unarodnom kontrolom odrè novi izbori. Prestolonasqednik Aleksandar je saop{tio da nije protiv toga izraàvaju}i uvjerewe da }e i vlada Kraqevine SHS prihvatiti taj predlog. Sticajem okolnosti, Italija i Kraqevina SHS pokazale su spremnost da povuku trupe iz Crne Gore, prihvate ameri~ko prisustvo i podrè predlog za odràvawe novih
__________________ 54 Vojvoda Simo Popovi}, S kraqem Nikolom iz dana u dan 1916-1919, Beograd 2002, str. 247-252
650
Jovan B. Marku{
Kraq Nikola I sa zetom Viktorom Emanuelom III Savojskim
Posqedwi snimak kraqa Nikole prilikom {etwe u Kap d Antibu 1921.
izbora. Odbijawem ameri~ke komisije da uputi trupe u Crnu Goru propao je poku{aj provjere narodne voqe o budu}em statusu Crne Gore.55 I pored neuspjeha na Mirovnoj konferenciji, predsjednik emigrantske vlade Jovan Plamenac i wegov neizbje`ni prijateq Balda~i krenuli su u novu avanturu. Krajem maja 1919, Balda~i se vratio iz Crne Gore i obavijestio vladu da se tamo priprema nova pobuna. Potpredsjednik italijanske vlade, Gaspar Kolozimo, naloìo je vojnoj obavje{tajnoj slu`bi da ispita prilike i, ako za to ima uslova, podrì pobunu, pod uslovom da Italija ne bude javno upletena u to. Pukovnik Karlo Marketi, na~elnik obavje{tajne slu`be armije, sakupio je u Gaeti 114 dobrovoqca, snabdio ih austrijskim kunama, oru`jem, hranom i proklamacijama narodu. Jedrewak koji je prevozio dobrovoqce pristao je neopaèn na crnogorsku obalu. Dobrovoqci su se iskrcali na obalu, ali su ubrzo bili dijelom pohvatani, a dijelom se pridruìli komitskim ~etama. Nakon hap{ewa priznali su da su ih italijanske vlasti opremile i prebacile u Crnu Goru. Tako je Plamen~eva namjera da otpo~ne novu pobunu u Crnoj Gori, zavr{ila neuspjehom. Incident je izazvao sukob izme|u italijanske i vlade Kraqevine SHS, pa je ~itava afera izbila u javnost.56
__________________ 55 Dragoqub R. @ivojinovi}, Kraj Kraqevine Crne Gore, Beograd 2002, str. 99 56 Dragoqub R. @ivojinovi}, Crna Gora u borbi za opstanak 1914-1922, Beograd 1996, str. 330-332
651
Plamenac nije odustajao od namjere da privoli italijansku vladu na saradwu, da je uvjeri u zajedni{tvo interesa na Balkanu i, stoga, potrebu da se Crna Gora obnovi kao nezavisna dràva. Zanemariv{i ~iwenicu da je Italija priznala Albaniju kao nezavisnu dràvu (2. avgust 1920) i vo|en svojim nerealnim ambicijama, Plamenac je, krajem oktobra 1920, predloìo stvarawe crnogorsko-albanske federacije. U op{irnom memorandumu upu}enom italijanskom ministru inostranih poslova Sforci, Plamenac je ponovio potrebu obnavqawa i teritorijalnog {irewa Crne Gore na elemente etni~ki sli~ne, jednake, sa kojima je u sredwem vijeku ìvjela u jednoj dràvi, tj. sa ìteqima Boke Kotorske, Skadra, okolnih krajeva, Hercegovine i jadranske obale, ukqu~uju}i i Dubrovnik. Umjesto Kraqevine SHS, italijanskog neprijateqa, trebalo bi podràti Crnu Goru, privredno oja~anu, koja bi postala za~etnica novog balkanskog poretka. Da bi se to ostvarilo, trebalo je posti}i sporazum o politi~kom ujediwewu izme|u Crne Gore i Albanije. Da bi se wegov plan proveo u ìvot Plamenac je predlagao sqede}e: da se u Rimu odrì sastanak crnogorskih i albanskih delegata, da albanski parlament proglasi ujediwewe i prizna kraqa Crne Gore kao nasqednog vladara, da kraq Crne Gore potvrdi sada{wu albansku vladu, da vlada Crne Gore obavi sve radwe predvi|ene Ustavom, da kraq Crne Gore imenuje centralnu vladu sa sjedi{tem u Skadru i da obije zemqe izaberu poslanike za zajedni~ki parlament koji }e zasijedati u tom gradu. Sprovo|ewe plana je trebalo da bude italijanska briga. Za ovakav plan Plamenac nije imao ni~ije ovla{}ewe, a italijansko ministarstvo ga nije razmatralo.57 Ako je navedeni plan predstavqao politi~ku utopiju, naredni Plamen~ev plan krajem oktobra 1920. izgledao je, na prvi pogled, privla~niji i prihvatqiviji za Italiju. Ovog puta predlagao je sveobuhvatni ugovor o politi~koj, vojnoj i ekonomskoj saradwi dvije zemqe, navode}i da bi to bilo od velike koristi Italiji. Predloìo je da dvije zemqe zakqu~e: 1) politi~ko-vojni savez sa trajawem 20 ili vi{e godina; 2) ugovor koji }e dati Italiji pravo da se u slu~aju rata sluì Bokom Kotorskom; 3) sporazum koji }e italijanskom kapitalu obezbijediti prednost u odnosu na druge ponude u izgradwi èqeznice i eksploataciji {uma i ruda; i 4) trgovinski ugovor koji }e Italiji obezbijediti sve privilegije u oblasti trgovine. Na kraju programa, iznio je namjere svoje vlade u pogledu predstoje}ih izbora u Kraqevini SHS. Ne moèmo dopustiti da Srbija pripremi izbore i preduze}emo oruànu akciju da je u tome sprije~imo; upozorio je da
__________________ 57 Isto, str. 385
652
Jovan B. Marku{
je do{ao trenutak za oruànu akciju i napomenuo da }e se Crnogorci, Hercegovci i Bokeqi pridruìti toj akciji. Wu }e, tako|e, podràti i Hrvati, Arbanasi, Makedonci i Vojvo|ani. Moramo pobijediti novu Austro-Ugarsku, zakqu~io je Plamenac.58 Plamen~ev predlog predvi|ao je, tako sro~en, uspostavqawe italijanskog protektorata nad Crnom Gorom. Ustupao je politi~ki suverenitet, teritorije, prirodna bogatstva zemqe bez i~ije saglasnosti i ovla{}ewa, rasprodavao ono ~ime nije raspolagao, poku{avaju}i da na taj na~in obezbijedi podr{ku zemqe koja je imala druga~ije ciqeve i namjere. U svojoj opsjednutosti prema odlukama Velike narodne skup{tine i suprotno programu zelena{a, koji je saop{ten prilikom izbora, Plamenac je bio spreman da vodi rat, nastoje}i da u wega uvu~e Italiju. Ministar inostranih poslova Italije nije bio spreman da se upu{ta u pregovore o predlozima koje je smatrao apsurdnim i neprihvatqivim, ponudama koje su, ukoliko bi bile prihva}ene, mogle ponovo da zapale ratni poàr na Balkanu. Kao i ranije, Plamen~eva nota je zavr{ila u arhivi.59 Predloèni planovi, kao i memorandum koji je bio upu}en Mirovnoj konferenciji, ukazuju na neumjerenost i odsustvo osje}awa za stvarnost predsjednika emigranstke vlade. Svjedoci istupa pred Vije}em desetorice na Mirovnoj konferenciji u Parizu opisali su vo|u crnogorske delegacije Plamenca kao drumskog razbojnika (a regular brigand). Prisutni u Vije}u desetorice, primili su izjave crnogorskih delegata sa ledenim }utawem. Plamenac kao da nije shvatio da je takvim neumjerenim zahtjevima, optu`bama na ra~un velikih sila i agresivnim nastupom potpisao presudu koja nije i{la u prilog Kraqu, dinastiji, emigranstkoj vladi i wemu li~no.60 Predsjednik Vlade Plamenac kao da nije èlio da shvati upozorewe svog prijateqa Vladimira Popovi}a, publiciste i pristalice nezavisne Crne Gore, da je Italija èqela da pitawe Crne Gore ne bude rije{eno dok vlada Italije ne svr{i jadranski problem, te da joj karta Crna Gora posluì u igri za zelenim stolom.61 O radu vlade Jovana Plamenca i rje{avawu crnogorskog pitawa prof. dr Dragoqub R. @ivojinovi} zakqu~uje: Dolazak Jovana S. Plamenca, jednog od vo|a Boì}ne pobune, na ~elo nejiske vlade, podstakao je mnogobrojne akcije i inicijative kod mirovne konferencije i delegacija velikih sila. Plamenac je zahte__________________ 58 Isto, str. 386 59 Isto, str. 344 60 Isto, str. 345 61 Isto, str. 345
653
vao da se sa predstavnicima nejiske vlasti postupa kao sa saveznicima u ratu i pobednicima nad Centralnim silama. Wihovim delegacijama i vladama nije palo na pamet da prihvate takve zahteve. Plamen~ev ambiciozni program obnove Crne Gore i weno teritorijalno pro{irewe na okolne oblasti, agresivnost, preterana o{trina i kriti~nost prema stavovima i politici velikih sila, pokazala se neprikladnom i neproduktivnom. Plamen~eve duge, o{tro sro~ene note i dràwe osudile su sve delegacije, a wega u~inile li~no{}u koju su svi izbegavali. Prijem pred Ve}em desetorice, iako o~ekivan sa velikim nadama, nije doneo èqeni ishod. To je sve {to je Plamenac uspeo da postigne kod delegacija. Nastup crnogorske delegacije pred tim telom saslu{an je mirno i bio brzo zaboravqen. Iako je predsednik Vilson pokazivao primetnu naklonost za kraqa Nikolu i Crnu Goru, wegovi stavovi nisu nai{li na podr{ku unutar ameri~ke komisije i eksperata i delegacija drugih velikih sila. Iako se od Amerikanaca mnogo o~ekivalo, oni su pokazali da nisu bili spremni da se upli}u u pitawe Crne Gore, mada su uputili vi{e posmatra~a da izveste o prilikama u woj. To su radili i Englezi, dok su se Francuzi i Italijani dràli po strani. Izve{taji ameri~kih i britanskih posmatra~a (Brjus, Majls, Temperli, Salis, Brajs) nisu bitnije uticali na politiku i stavove wihovih delegacija. Krajem 1919. godine postepeno se po~elo uobli~avati re{ewe crnogorskog pitawa. Sve vi{e pristalica sticao je predlog da se problem mora re{iti u okviru jadranskog pitawa, tj. sporazuma izme|u Italije i Kraqevine SHS i nakon izbora za Ustavotvornu skup{tinu. Na tome je naro~ito insistirala britanska delegacija u Parizu. Takav pristup podrào je lord Kerzon i ostali ~lanovi vlade. To su prihvatile i ostale velike sile. Svi Plamen~evi napori da spre~i takav tok i na~in re{ewa nai{li su na odlu~no odbijawe vlada u Londonu, Parizu, Va{ingtonu i Rimu. Krah politike nejiske vlade i dvora postao je izvestan nakon prekida uplate subvencija koje su pla}ale Francuska i Velika Britanija. Potom je sledilo neizbe`no. Ishod izbora za Ustavotvornu skup{tinu, povla~ewe diplomatskih predstavnika i konzularnih agenata od strane velikih sila i smrt kraqa Nikole u martu 1921. godine, zna~ile su zavr{enu agoniju Kraqevine Crne Gore i kraj wenog postojawa kao suverene dràve. Sve potowe delatnosti predstavqale su uzaludan trud da se izbegne najgore i spre~i neminovno nestanak Kraqevine Crne Gore kao suverene dràve.62
__________________ 62 Dragoqub R. @ivojinovi}, Kraj Kraqevine Crne Gore, Beograd 2002, str. 10-11
654
Jovan B. Marku{
Da bi se crnogorsko pitawe skinulo s me|unarodnog dnevnog reda, odràna je sjednica vlade u emigraciji u Kap Martenu, pod predsjedni{tvom kraqa Nikole. Na woj je odlu~eno da se prihvati ispitivawe voqe naroda u Crnoj Gori pod me|unarodnom kontrolom. Na osnovu ove odluke Jovan Plamenac, kao predsjednik vlade, na Mirovnoj konferenciji u San Remu 1920. godine predao je notu koju su velike sile usvojile. Ostalo je na velikim silama da odrede dan konsultovawa naroda u Crnoj Gori. One su odabrale 28. novembar 1920, kada su trebali da se odrè izbori za Ustavotvornu skup{tinu Kraqevine SHS. O toj odluci kao i imenima me|unarodnih posmatra~a svojim notama su obavijestili vladu u emigraciji. Me|unarodnoj komisiji su date instrukcije da u svemu ima iza}i u susret, kako bi se narod mogao potpuno slobodno izjasniti o daqoj sudbini dràve. Izbori su izvr{eni 28. novembra 1920. i na wima je potvr|eno da crnogorski poslanici postanu ~lanovi Ustavotvorne skup{tine Kraqevine SHS. Ovo se smatralo referendumom63, na kome je narod op{tim glasawem odlu~io da Crna Gora postaje dio jedinstvene dràve Kraqevine Srba, Hrvata i Slovenaca. Me|unarodni posmatra~i su zakqu~ili da je glasawe obavqeno u skladu sa izbornim zakonom i da je obezbije|ena wihova potpuna tajnost. Na~in glasawa je bio prilago|en ~iwenici da je u zemqi, me|u glasa~ima, postojao veliki broj nepismenih. Na na~in glasawa nijesu imali nikakvih primjedbi. Ispitani glasa~i, pripadnici razli~itih dru{tvenih slojeva stanovni{tva, nijesu imali primjedbe na po{tewe i tajnost glasawa. Izbori su pro{li mirno i bez incidenata, osim jednog bezna~ajnog sukoba u Kola{inu, bez politi~ke pozadine. Vojska i policija nijesu bili primije}eni, a nije bilo ni slu~ajeva da su se vlasti mije{ale ili vr{ile pritisak na bira~e.64 Na izbore je iza{lo 67,31% bira~a, a procenat bi bio ve}i da neka mjesta nijesu bila veoma udaqena i te{ko pristupa~na. S obzirom na lokalne prilike, procenat odsutnih bira~a je bio nizak, zakqu~ili su me|unarodni posmatra~i. Prikazom politi~kih programa svih nosilaca listi, do{li su do zakqu~ka da su sve, bez obzira na razli~ite pristupe unutra{wem ure|ewu dràve, bile za ujediwewe Crne Gore sa Kraqevinom SHS. U pogledu pristalica kraqa Nikole, zakqu~ili su da je wihov broj bio zanemarqiv. Me|u kraqevim pristalicama su se nalazili qudi bliski
__________________ 63 Referendum op{tenarodno glasawe o naro~ito va`nim pitawima radi primawa ili odbacivawa nekog va`nog zakonodavnog akta (Milan Vujaklija, Leksikon stranih re~i i izraza, Beograd, 1972, str. 832) 64 Report on Political Conditions in Montenegro (D. @ivojinovi}, isto, str. 322)
655
dvoru, rodbina, li~ni prijateqi, politi~ki protivnici ujediwewa i zatvorenici. Britanski posmatra~ Ronald Brajs je zakqu~io da ujediwewe Crne Gore u kraqevinu SHS nije predstavqalo izborno pitawe. Sve liste i stranke izja{wavale su se o tome da li je postoje}e rje{ewe bilo zadovoqavaju}e, da li se moglo poboq{ati ili da li je potpuno neprihvatqivo. U zakqu~ku izvje{taja, koji je dostavqen parlamentu i bio objavqen kao posebna publikacija, Brajs je naveo da su izbori bili u potpunosti po{teni, slobodni i tajni; predstavqali su gledi{te stanovni{tva koliko je wihovo politi~ko obrazovawe to omogu}avalo. S obzirom na lokalne okolnosti, procenat bira~a koji su iza{li na izbore bio je potpuno zadovoqavaju}i. U zemqi nije postojao iole zna~ajniji dio glasa~kog tijela koje je bilo protiv ujediwewa sa Srbijom u Kraqevinu SHS. U pogledu de facto postoje}eg ujediwewa, postojale su dvije brojno potpuno nejednake grupe: prva, zanemarqiva mawina je, na osnovu dvogodi{weg ìvqewa u novoj dràvi smatrala da budu}i Ustav ne}e obezbijediti jednakost sa Srbijancima. Ta mawina se, stoga, zalagala za obnovu nezavisne Crne Gore koja bi, pod odre|enim uslovima, u{la u Kraqevinu SHS. Druga, velika ve}ina podràvala je postoje}e ujediwewe, iako sa razli~itim stepenom entuzijazma. Jedni su o~ekivali da }e se stawe poboq{ati, dok su drugi smatrali da su najo~itije slabosti ve} bile ispravqene. Mnogo toga u budu}nosti zavisi}e od odluka Ustavotvorne skup{tine. Ukoliko ona bude postupala jednako sa svima, bez obzira na wihovo porijeklo, otpor }e nestati. Tako }e se Crnogorci jedinstveno opredijeliti za zajedni{tvo sa Srbijom u Kraqevini SHS, naglasio je Brajs.65 Xon Adam je tvrdio da je izvje{taj pokazao voqu ve}ine izraènu na izborima. U pogledu pristalica kraqa Nikole zakqu~io je da je wihov broj bio mali i da su stoga doìvjeli neuspjeh. Tome su doprinijeli me|usobni sukobi, a ne uplitawe srbijanskih vlasti. Time je Vlada W. Veli~anstva ostvarila prvi ciq svoje politike, da narod na slobodnim izborima sa Skup{tinu odlu~i o obliku vlade pod kojim èli da ìvi, zabiqeìo je Adam.66 Izvje{tajem je posebno bila zadovoqna britanska vlada koja se najupornije od svih velikih sila zalagala za provjeru narodne voqe. Na ovaj na~in, jedno va`no pitawe u zaokruàvawu procesa stvarawa Kraqevine SHS, uz odobrewe vlade u emigraciji i kraqa Nikole i pod me|unarodnom kontrolom, dobilo je svoj epilog. Pred velikim silama su se nalazile odluke koje se nijesu mogle izbje}i ili zaobi}i. Ishod provjere narodne voqe u Crnoj Gori je otvorio put
__________________ 65 Dragoqub R. @ivojinovi}, isto, str. 323 66 Dragoqub R. @ivojinovi}, isto, str. 324
656
Jovan B. Marku{
me|unarodnom priznawu ujediwewa Crne Gore u novu dràvu, Kraqevinu SHS. To je dovelo do prekida diplomatskih odnosa velikih sila sa vladom u emigraciji, kao i ukidawu poslanstava i konzulata Kraqevine Crne Gore na wihovim teritorijama. Ovim se postepeno gasila aktivnost ~lanova emigrantske vlade u Evropi i Americi. Neprilike izazvane politi~kim te{ko}ama i diplomatskim nevoqama, s jedne strane, i r|avo zdravstveno stawe, s druge strane, ubrzali su ovozemaqski kraj crnogorskog suverena, koji je bio za{ao u osamdesetu godinu ìvota. Prema navodima italijanskih diplomata kraq Nikola je ve} duè patio od sr~anih smetwi i od svega onoga {to nose godine, koje nijesu dozvoqavale napore kojima je bio izloèn. Krajem februara 1921. godine, kraq Nikola se nalazio u te{kom stawu. Prvog marta (16. februara po st. kalendaru) 1921. godine, kraq Nikola I se upokojio u Kap d Antibu. Kraq Nikola I je bio sedmi i posqedwi vladar iz svetorodne loze Petrovi} Wego{. U cjelokupnoj istoriji Crne Gore kwaz-kraq Nikola I nesumwivi pripada, uz sve grehove koji obi~ni smrtnici imaju, wenim najzna~ajnijim li~nostima. Kraq Nikola I je bio ne samo vladar, poznat i priznat u Evropi, nego junak, pjesnik i po mnogo ~emu mudrac me|u evropskim vladarima. Crnoj Gori je donio nezavisnost, me|unarodni ugled, bio jedan od najzna~ajnijih nosilaca svesrpske ideje svoga vremena. Za vrijeme wegove dugogodi{we vladavine dràvna teritorija Crne Gore se skoro u~etvorostru~ila uz lako vidqivi duhovni, kulturni i socijalni preporod dràve i naroda. Kraq Nikola I je jedan od najzna~ajnijih zadu`binara srpskog naroda posqedwih vjekova, a u istoriji Crne Gore do dana{wih dana nema premca. On je bio vladar duboke hri{}anske vjere, vjerske tolerancije, ostaju}i do kraja vjeran pravoslavqu i preda~kim svetiwama. Ovo su ~iwenice, kao {to je ~iwenica da je te{ko bilo o~ekivati da kwaz apsolutista postane u {ezdeset petoj godini ìvota kraq demokrata. Kraqev ìvotni put je bio trnovit, jo{ teì, skoro tragi~an kraj u tu|ini. U stvari, wegov ovozemaqski kraj je otpo~eo wegovim odlaskom iz Crne Gore 1916. godine, iako su qekari slu`beno konstatovali wegovu smrt 1. marta 1921. Korisno je pro~itati {to o kraqu Nikoli i tada{wim doga|ajima pi{e wegov savremenik mitropolit crnogorski a potom patrijarh srpski dr Gavrilo Doì} u svojim memoarima. Opisuju}i svoj povratak 1945. godine iz nacisti~kog koncentracionog logora Dahau, gdje je bio zato~en sa vladikom Nikolajem Velimirovi}em, preko Italije prije povratka u otaxbinu, patrijarh srpski Gavrilo kaè:
657
Na put smo po{li 8. oktobra, i stigli smo u San Remo, koji se nalazi na granici Italije i Francuske. îm smo stigli, potpukovnik Vukoti} pokazao mi je jednu rusku crkvicu, u kojoj su bili grobovi kraqa Nikole i kraqice Milene. Osvanuo je kobni 9. oktobar, jedanaest godina od smrti kraqa Aleksandra, ~iji je tragi~ni udes u Marsequ najvi{e pogodio i slomio Kraqevinu Jugoslaviju. Bio je to vrlo pogodan trenutak da odrìm parastos na grobovima kraqa Nikole i kraqice Milene. Tako isto i pomen kraqu Aleksandru. Smatrao sam za svoju osobitu du`nost da izvr{im ovo opelo nad wihovim svetlim grobovima i da se pomolim Bogu za wihove du{e; tako isto za mu~enika kraqa Aleksandra, koji je izgubio ìvot radi spasavawe Jugoslavije. Kakav udes Bo`je voqe, ~iji su putevi neizmerni! Kako se sve ovo zbilo, iako nije bilo predvi|eno! Ose}ao sam veliko zadovoqstvo {to mi se pruìla prilika, kao Patrijarhu srpskom, da se pomolim Bogu na grobovima zaslu`noga kraqa Nikole i kraqice Milene. Oboje su mnogo u~inili i dali sve od sebe za veli~inu i uspon srpskog naroda. Wihove `rtve bile su ogromne, a da ne govorim o rezultatima. Kraq Nikola napisao je ne samo nekoliko rodoqubivih pesama, kao {to su Onamo, namo, Moru i druge. Da spomenem wegove kwièvne radove ve}eg obima, kao {to su Balkanska carica, Pjesnik i vila, Hajdana, Knez Arvanit, Nova kola i druge patriotske pesme. U svim ovim radovima kraq Nikola bio je veliki patriota, on je sagorevao za srpski narod i wegov procvat. On je u~estvovao u svim velikim borbama, gde je pokazao svoju hrabrost i juna{tvo. Radi svega toga, on je bio nazvan carem junaka. 1867. godine on se odri~e prestola u korist kneza Mihajla, {to je bilo u tradiciji dinastije Petrovi} Wego{. Sam Petar Petrovi} Wego{ pregovarao je sa knezom Aleksandrom Kara|or|evi}em i wegovim ministrom predsednikom Ilijom Gara{aninom, da se oslobodi i ujedini srpski narod, a on dragovoqno èli u tom slu~aju da ide u Patrijar{iju u Pe}, kako bi pruìo puni dokaz da on ne èli da iz dinasti~kih razloga ko~i narodno i dràvno jedinstvo. Do ujediwewa je i do{lo kada su se dve dinastije spojile u jednu, jer su bilo krvno povezane... Na{e ujediwewe izvr{eno je na taj na~in, da na upravi ostane dinastija Kara|or|evi}a, a dinastija Petrovi} Wego{ bude li{ena svojih dinasti~kih prava za op{te dobro srpskoga naroda i wegovog jedinstva. Razumqivo je da je prilikom sprovo|ewa ovoga u delo bilo i grubih gre{aka, koje su ~inili qudi koji nisu razumeli smisao i zna~aj jedinstva izme|u Srbije i Crne Gore. Narod Crne Gore, zastupqen u Velikoj narodnoj skup{tini u Podgorici, odlu~io je 1918. godine, svojom apsolutnom
658
Jovan B. Marku{
ve}inom, da se Crna Gora ujedini sa Srbijom i ostalim srpskim pokrajinama, da bi se na taj na~in stvorila zajedni~ka dràva, Kraqevina Srba, Hrvata i Slovenaca. Bilo je prirodno da obe dinastije nisu mogle ostati. U~iweno je ono {to je bilo najpogodnije, jer za takvu soluciju bila je ve}ina Srba u svim srpskim pokrajinama. U tome pravcu donela je svoju odluku i Velika narodna skup{tina. Li~no sam imao ~ast da budem predsednik delegacije, koja je podnela ovu odluku Narodnom ve}u u Beogradu, gde je tada{wi prestolonaslednik Aleksandar zamewivao svoga obolelog oca, kraqa Petra I. Iako je svrgnuta dinastija Petrovi} Wego{ sa vlasti, niko pametan i pravi~an nije mogao da osporava zasluge iz pro{losti ove najstarije srpske dinastije, koja je 200 godina ~asno i po{teno vodila borbu i dala sve od sebe {to je mogla za ceo srpski narod i wegovo ujediwewe i oslobo|ewe. Predstavnici ove dinastije igrali su prvorazredne uloge i imali izvanredan zna~aj u na{oj nacionalnoj borbi i op{tem vaskrsu. Za~etnik te borbe bio je osniva~ same dinastije, daroviti i hrabri vladika Danilo. Wegovi sledbenici nastavili su wegov nacionalni program borbe za oslobo|ewe, i bili nadahnuti wegovim duhom. Istorija treba da zna samo za istinu te, prema tome, bilo bi gre{no da se ne kaè istina o radu kraqa Nikole. Naro~ito u Hercegova~kom ustanku, kao i o wegovoj vladavini do Berlinskog kongresa, 1878. Dok sam bio na Cetiwu, obezbedio sam bio materijalna sredstva da se podigne velika katedrala, i da se u wu prenesu kosti kraqa Nikole i kraqice Milene. Kraq Aleksandar bio je u svemu saglasan i rekao je: Moj je deda zasluìo da po~iva u na{oj velikoj otaxbini, gde su on i wegova porodica delovali.67 Kraq Aleksandar nije uspio da ispuni djedov amanet i dato obe}awe. Ubijen je u Marseju 1934. godine od strane usta{ke teroristi~ke organizacije. Djedu i unuku bilo je su|eno da ispuste du{e na francuskoj rivijeri, daleko od otaxbine. Drugi kraqev savremenik mitropolit crnogorsko-primorski Danilo Dajkovi}, u intervjuu povodom prenosa zemnih ostataka kraqa Nikole I u otaxbinu 1989. godine koji je dao na{em poznatom novinaru i publicisti Draganu Barjaktarevi}u je rekao, izme|u ostalog: Ja se, zaista, partijskom politikom nijesam nikad bavio, jer sam smatrao da je to posao za qude koji nijesu mnogo voqeli drugi rad: fizi~ki, nau~ni, ili neki koji bi mnogo vi{e koristio otaxbini i zajednici u kojoj ìve. Bavio sam se nacionalnom politikom, ako se ta__________________ 67 Memoari Patrijarha Srpskog Gavrila, Pariz, 1974, str. 568-573
659
ko moè kazati ujediwewem Crne Gore i Srbije, a kroz to i Jugoslavije. Ja kao jedinka, i moje generacije, stvorile su Jugoslaviju, ovu, koju danas imamo. Kada je 1. decembra 1918. godine progla{ena troimena dràva Srba, Hrvata i Slovenaca, ja sam prestao da se bavim ma kakvom politikom: i tada je moje neraspoloèwe prema kraqu Nikoli (ne prema dinastiji) potpuno splasnulo. U mom ìvotu, od progla{ewa Jugoslavije, a i prije, niko nije ~uo od mene makar jednu uvredqivu rije~ za kraqa Nikolu. I sada kaèm da je bio veliki ~ovjek. I vladar koji je najboqe poznavao Crnogorce i mogao sa wima vladati. Ako doìvim prenos wegovih kostiju, ja }u kao mitropolit Crnogorsko-primorski izvr{iti pravoslavni obred sahrane koji kraqu Nikoli I Petrovi}u Wego{u i pripada.68 Poput kraqevih savremenika patrijarha Gavrila Doì}a i mitropolita Danila Dajkovi}a, koji su na{li lijepe rije~i o kraqu Nikoli, suàw iz nacisti~kog logora Dahau vladika Nikolaj Velimirovi} napisa Jeftu Ruì}u 14. marta 1956. g. sqede}e: Neka se stide oni koji kraqa Nikolu nazva{e izdajnikom...69 Smr}u kraqa Nikole prestolonasqednik Danilo postao je Danilo II, kraq i gospodar Crne Gore. Pitawe nasqednika prestola dovelo je do rascjepa izme|u ~lanova kraqevske porodice i vlade, i unutar crnogorske emigracije. I prije kraqeve smrti doga|aji su vladu i kraqevsku porodicu podijelili u dvije grupe: u prvoj su bili ~lanovi kraqevske porodice, na ~elu sa princezom Ksenijom, koji su smatrali da je sve bilo izgubqeno i da treba posti}i sporazum sa vladom u Beogradu; u drugoj grupi su bili ~lanovi vlade koji su vjerovali u obnovu Crne Gore i izraàvali èqu da se bore do kraja. Poslije pet dana, 7. marta 1921, Danilo II je abdicirao u korist maloqetnog sinovca Mihaila Petrovi}a Wego{a, odre|uju}i kraqicu Milenu da vr{i du`nost regenta do wegovog punoqetstva. Narednog dana do{lo je do preokreta. Pod pritiskom grupe oficira i civila iz Gaete, odluka prestolonasqednika Danila bila je promijewena. Prestolonasqedniku i ~lanovima vlade koji su se zalagali za takvo rje{ewe pitawa nasqe|a, prisutni su prijetili smr}u. Odbacili su obja{wewa ~lanova vlade i aklamacijom proglasili prestolonasqednika Danila za kraqa. On je, pod pritiskom prihvatio krunu. Iste ve~eri, vlada je podnijela ostavku, ali je novi kraq zahtijevao da je povu~e. Ministri
__________________ 68 Povratak kraqa Nikole, (specijalno izdawe), Titograd, NIO Pobjeda, 28. 11. 1989, str. 16 69 Prof. dr Milan S. Krsmanovi}, Etika slobodarske borbe kraqa Nikole I Petrovi}a, Kraq Nikola li~nost, djelo i vrijeme II, CANU, Podgorica 1998, str. 7
660
Jovan B. Marku{
Patrijarh srpski dr Gavrilo Doì}
Episkop Nikolaj Velimirovi} besjedi pred Cetiwskim manastirom prilikom prenosa Wego{evih zemnih ostataka na Lov}en 1925.
Mitropolit Danilo Dajkovi} dolazi u pratwi sve{tenika u crkvu na ]ipuru, gdje su po pravoslavnom obredu sahraweni zemni ostaci kraqa Nikole i kraqice Milene 1. oktobra 1989.
661
su to odbili i postavili su mu, kao uslov da ostanu u vladi, obavezu da abdicira. Tako je i bilo. Kraq Danilo je abdicirao u korist svog sinovca Mihaila, a vlada je podnijela ostavku. Princ Mihailo Petrovi} Wego{ u svojim memoarima pi{e o upokojewu kraqa Nikole, postavqewu za kraqa i ujediwewu sqede}e: Bili smo jo{ na {kolovawu u Istburnu kad je, 1. marta 1921, preminuo na{ ded, kraq Nikola. Prestavio se u osamdesetoj godini ìvota, u svojoj vili u Antibu, na jugu Francuske. Krajem 1918. godine, ujediwewe Crne Gore sa Srbijom, san svih Srba, bilo se izvr{ilo pod okolnostima sa kojima on nije bio saglasan. Stoga je ostao da ìvi u inostranstvu. Sa svojom ènom, kraqicom Milenom, proveo je neko vrijeme u Italiji, pa potom u Francuskoj (Lion, Bordo, Po), i kona~no se naselio na Azurnoj obali. Wegova smrt izazvala je u meni duboku àlost. Nekoliko dana docnije, imao sam priliku da u engleskim listovima vidim, s tu`nim i mu~nim osje}awem, fotografije s wegove sahrane. Na jednom snimku, wegov kov~eg italijanski mornari unose u ratni brod. Po èqi wegove k}eri kraqice Jelene, sahrawen je u San Remu. Za wim }e tamo, dve godine docnije, oti}i i na{a baka Milena. Mada se ogromna ve}ina Crnogoraca izjasnila za ujediwewe Crne Gore sa Srbijom, - i stvarawe Kraqevine Srba, Hrvata i Slovenaca, - jedan mali broj odbijao je da to prizna. Kad je kraq Nikola umro, oni su za kraqa proglasili mog strica Danila. Iz kog razloga koji mi nisu poznati, Danilo se re{io da tu titulu ne ponese. Kako je bio bez dece, sva svoja prava preneo je na mene, jo{ maloletnog. To, uostalom, nije imalo va`nosti, ni posledica. Dva-tri meseca docnije, kad sam se
Vr{ilac vladarskih ovla{}ewa (regent) kraqica Milena Petrovi} Wego{
662
Jovan B. Marku{
o raspustu na{ao kod majke u Parizu, pro~itao sam u {tampi vest o tome da su sve velike sile priznale ujediwewe Crne Gore sa Srbijom u Kraqevini Srba, Hrvata i Slovenaca. Ja sam u ono vreme bio isuvi{e mlad, da bih imao ta~nu i jasnu predstavu o zna~aju svega toga. Docnije, kad sam temeqno prou~io istoriju Ju`nih Slovena, razumeo sam u kojoj meri je bilo pravedno, i neopozivo, to uklapawe Crne Gore u jednu {iru otaxbinu, nakon vekova rastavqenosti, s ostalim Srbima, Hrvatima i Slovencima. Crna Gora, - koja se bila odràla kroz istoriju kao ostrvce nezavisnosti i slobode, dok su se ostala bra}a nalazila u sklopu Austrije ili Turske, - nije imala razloga da postoji kao celina za sebe kad su se bra}a oslobodila tu|inskog gospodarstva. Poput Italijana i Nemaca, Jugosloveni su se 1918. godine ujedinili na osnovu na~ela o samoopredeqewu naroda. Oni {to su àlili za Crnom Gorom kao zasebnom dràvom, nisu uvi|ali jednu osnovnu stvar: da Crna Gora nije mogla postojati kao samostalna dràva od trenutka kad su se stvorili uslovi za jednu veliku nacionalnu dràvu naroda iste krvi i jezika. Ve} u svojoj mladosti, ~im sam bio u stawu shvatiti elemente na{eg nacionalnog problema, ja sam se zauvek, i nepokolebqivo, opredelio za princip punog jugoslovenskog jedinstva.70 Italijanska vlada je pripremala zavr{ni korak svoje politike, rasturawe odreda u Gaeti. Dvije nedjeqe nakon zbivawa u San Remu, 23. marta 1921. u Gaetu je prispio pukovnik Atilio Vi|evano sa zadatkom da razoruà odred. To je obavio bez otpora a wegove pripadnike uputio, u mawim grupama, u razna mjesta {irom Italije. Privrènici prestolonasqednika Danila obavijestili su italijanskog ministra Sforcu o razlozima nezadovoqstva. Jedan od wihovih prvaka Stanko Vuk~evi}, opisao je, u dugom memorandumu, zbivawa me|u vojskom i civilima u Gaeti posle smrti kraqa Nikole. Najvi{e optu`bi izre~eno je na ra~un Plamenca, wegove politike i pona{awa. Pripisao mu je namjeru da privoli kraqa Danila na abdikaciju kako bi postao regent maloqetnom nasqedniku Mihailu. Ukazao je na sukobe izme|u kraqice Milene i Plamenca, kao i na Plamen~eve intrige me|u vojnicima i civilima u Gaeti. Peticiju za Plamen~evo smjewivawe potpisalo je 720, od ukupno 1100 lica, koliko ih se nalazilo u Gaeti i Formiju.71 Plamenac je poku{ao da ove svoje protivnike ukloni, optuùju}i ih da su agenti provokatori Jugoslavije. Zato se obratio ministarstvu spoqnih poslova Italije molbom da se iz__________________ 70 Princ Mihailo Petrovi} Wego{, Iz mojih memoara, Vindzor, Kanada 1961, drugo izdawe, Svetigora Cetiwe 2001, str. 35-36 71 Dragoqub R. @ivojinovi}, Italija i Crna Gora 1914-1925, Beograd 1998, str. 394-397
663
da nare|ewe italijanskoj komandi u Gaeti da se crnogorski pobuwenici zatvore u tvr|avu i potom protjeraju iz Italije. U isto vrijeme naredio je komandi crnogorskih trupa u Gaeti da sa~ini spisak svih pobuwenika i da ih preda italijanskoj komandi u Gaeti, da bi ih ona pohapsila. Zabranio je svaki kontakt izme|u Gaete i Formije, bez specijalne dozvole.72 Po~etkom juna 1921. godine prispio je zavr{ni izvje{taj pukovnika Vi|evana o misiji u Gaeti. Wegovo vi|ewe prilika, stawa, odnosa i raspoloèwa me|u izbjeglicama, vojnicima i civilima, bilo je, istovremeno dirqivo i tu`no. Vojsku je zatekao podijeqenu u dvije sukobqene grupe, zagriènu i zatrovanu propagandom. Civili, nekad ~itave porodice sa djecom, a ~esto samo majke sa djecom i djeca bez roditeqa, ìvjeli su me|u vojskom da bi se prehranili, posebno u Gaeti i Formiju. Ono {to je vidio mawe je li~ilo na vojsku, a vi{e na nesretne qude koje je sudbina dovela u Italiju i koji su sa sobom nosili iluzije, nadawa, strepwe, qutwu, slavu, osje}awa; istovremeno na{ao je da su bili ispuweni podmuklo{}u, egoizmom i mr`wom koji su proisticali iz tuge, i osje}awa napu{tenosti i o~ajawa. Sve to se izmije{alo u nerazmrsivo klupko. U takvoj situaciji nastojao je da bude pravedan prema svima. Od ukupno 1212 oficira, vojnika, civila, èna i djece, wih 487 je odlu~ilo da ostane u Gaeti; wih 725 pristalo da napusti Gaetu, po|e u druga mjesta ili se vrati u Crnu Goru. Najvi{e prigovora Vi|evano je izrekao na ra~un Plamenca i wegovih pristalica. Oni su mu stalno pravili smetwe i neprijatnosti, nastojali da onemogu}e wegovu misiju. Pri tom, vodili su lagodan ìvot, odbijali da rade, bavili se politikom. Prijetili su onim koji su odlazili. Crnogorce u Gaeti opisao je kao qude naviknute na punu slobodu, koji ne priznaju italijanske zakone i preziru vlast; predstavqali su dràvu u dràvi uvjereni da im niko nije mogao ni{ta. Me|u wima bilo je ra{ireno uvjerewe da }e ih italijanski kraq (zet crnogorski) {irokogrudo pomagati i sve wihove ra~une platiti. Italijanske oficire i vojnike su prezirali i nazivali ih izdajice, la`ni ma~ori i drugo. Neograni~eno su mrzjeli predsjednika vlade \olitija i ministra inostranih poslova Sforcu. Wihov daqi ostanak u Italiji dove{}e neizbje`no do novih sukoba sa vlastima, zakqu~io je pukovnik Vi|evano. Navedene ~iwenice nalagale su da odred treba {to prije rasturiti, smatrao je Vi|evano. To se moglo posti}i: 1) prekidom isplate sredstava za izdràvawe odreda i 2) slawem preostalih qudi u druge zemqe. Trebalo je dati jednomjese~nu
__________________ 72 Dimitrije - Dimo Vujovi}, Ujediwewe Crne Gore i Srbije, Titograd 1962, str. 428
664
Jovan B. Marku{
platu, kupiti kartu za prevoz do granice zemqe u koju odlaze, dati im odijelo i jednu dnevnicu.73 Ministar rata \ulije Rodino naloìo je podru~nim komandama da pristupe rasturawu crnogorskih jedinica u Gaeti, Sulmoni, Paduli i Vitoriji. Wihovi pripadnici su se morali smatrati strancima i biti podvrgnuti vaè}im zakonima u pogledu wihovog protjerivawa iz zemqe. Morali su se presvu}i u civilna odijela i nijesu smjeli da nose crnogorske uniforme. Naredba ministra bila je stroà od Vi|evanovih predloga. Dobrovoqnost je ustupila mjesto prinudi. Plamenac koji se nalazio u stalnom sukobu sa ministrom inostranih poslova Sforcom poku{ao je ovo da sprije~i, iznose}i zahtjeve koje su Sforca i Rodino smatrali otvorenom ucjenom. Rastu}i fa{izam u Italiji usporio je donekle, ali ne i obustavio, odluku o protjerivawu.74 Ubrzo je Jovan Plamenac podnio ostavku. Ukazom od 28. juna 1921. godine, koji je objavqen u Glasu Crnogorca, regentkiwa kraqica Milena uvaìla je ostavku vlade Jovana Plamenca i imenovala novu vladu pod predsjedni{tvom divizijara Milutina M. Vu~ini}a. Plamenac razloge za ostavku nije naveo, iako je tvrdio da to zahtijevaju vi{i interesi Otaxbine. Sve ono {to se potom doga|alo vi{e je li~ilo na parodiju nego na politiku, predstavqalo je klizawe u ponor nesuvislog i iracionalnog.75 O razlozima podno{ewa ostavke Jovana Plamenca, u studiji o iznevjerenom savezni{tvu Italija i Crna Gora 1914-1925, prof. dr Dragoqub @ivojinovi} pi{e: Iako razloge za wu nije mogu}e ta~no utvrditi, nekoliki su bili presudni. Nemiri u odredu i wihovo osipawe, stalni sudari sa italijanskom vladom, neuspeh da re{i finansijske probleme i obezbedi razmatrawe crnogorskog pitawa na me|unarodnoj konferenciji predstavqaju najva`nije. Sukob sa dvorom oko pitawa nasle|a, Plamen~eva arogancija, neumerene ambicije, koje nije umeo da prikrije, i pretwa da }e biti proteran iz Italije igrali su tako|e zna~ajnu ulogu da se povu~e. Wegova vlada nije uspela, iako je to obe}avala, dobrim delom wegovom krivicom, da re{i pitawe opstanka Crne Gore kao suverene dràve. Uprkos tome Plamenac nije bio spreman da prizna svoj neuspeh; {tavi{e, tvrdio je da je wegova vlada ostvarila velike diplomatske uspehe.76 Mi{qewa smo da pored navedenih razloga postoji jo{ jedan, koji proizilazi iz jednog veoma zanimqivog dokumenta koji je li~no Jovan
__________________ 73 Dragoqub R. @ivojinovi}, isto, Izvje{taj puk. Vivi|ana od 28.5.1921, str. 399-400 74 Isto, str. 400-401 75 Isto, str. 403 76 Isto
665
Plamenac potpisao, a koji smo prvi put objavili 2001. godine i koji niko nije osporio iz prostog razloga jer original postoji u Centralnoj biblioteci na Cetiwu u legatu dr Pera [o}a. Poslije smrti kraqice Milene u martu 1923. g. Plamenac je u aprilu otputovao za Ameriku. Ve} postoje}i sukobi me|u ~lanovima emigrantske vlade nastavqeni su u Americi prenose}i to i na na{u ekonomsku emigraciju. Na jednoj strani je bio Plamenac i wegov Savez nezavisnih Crnogoraca a na drugoj biv{i ministar emigranstke vlade Milo Vujovi} i wegova Crnogorska stranka radnika i seqaka. Vlada Kraqevine SHS je 1925. godine dala amnestiju vo|ama i u~esnicima Boì}ne pobune i najve}i broj izbjeglih se vratio u otaxbinu gdje su ostvarili svoja radna ili penzijska prava. Poslije povratka Jovan Plamenac je saslu{an kod prvostepenog suda 30. oktobra 1926. i u zapisniku pi{e, izme|u ostalog, sqede}e: Da li ste bili, kako se kaè u islednom aktu s Cetiwa, Ministar tako zvane crnogorske vlade u Rimu, a u vremenu ovih zlo~ina i koje ste portfeqe imali? Nije nikada nijedne crnogorske vlade postojalo u Rimu, ni uop{te u Italiji. Sedi{te crnogorske vlade bilo je samo u Francuskoj, u Neji, kod Pariza. Jedino je sedi{te na{e vojske bilo u Italiji, u mestu Gajeti. Vlada Kraqevine Crne Gore i vlada Kraqevine Italije sa~inile su, dok se vidi {ta }e biti sa Crnom Gorom, ugovor u godini 1919. o logorovawu crnogorske vojske u Italiji, u Gajeti, sa svima pravima eksteritorijalnosti za crnogorsku vojsku i wenu komandu onako kao {to je to vaìlo i uzajamno se praktikovalo izme|u savezni~kih dràva. Taj je ugovor moja vlada potpisala, odnosno opunomo}io sam sa naro~itim aktom iz Pariza Crnogorskog generalnog konzula u Rimu g. Veqka Ramadanovi}a, a Ministarstvo Inostranih Dela Kraqevine Italije opunomo}ilo je Ministra Vojnog g. generala Kaviqu. Ova konvencija nije bila nikakva tajna. Wen sam tekst publicirao. Niko nikada nije zbog ove konvencije protestirao, jer je ovo bio jedan me|unarodni akt dvaju savezni~kih dràva. Nije moja vlada bila tako zvana crnogorska vlada, kako govori g. islednik, nego je ona bila vlada jedne suverene dràve, po{to suverenitet Crne Gore nije bio i{~ezao sa Podgori~kom skup{tinom, jer se zna, da èqe politi~ke nisu jedno isto {to i dràvno-pravne i me|unarodne sankcije. Stalna istorijska bila je èqa naroda Crne Gore, da se podigne veliko i ujediweno Srpstvo. Nikada nije zami{qao Srpstvo bez Srbije odkad je ona uskrsla kao slobodna dràva. U tom velikom ciqu
666
Jovan B. Marku{
narod je Crne Gore kroz vekove prolevao svoju dragocenu krv i pri tome davao je najve}e `rtve i to u tolikoj meri da mu se je ~itav svet divio. Te iste ose}aje, te iste poglede i èqe ispovedali su i wegovi prvi sinovi i na wima radili u svima periodima istorije Crne Gore. [to se pak ti~e ba{ ujediwewa sa Srbijom Kraq Nikola je ~ak i svoja prava ustupao samo da se ostvari taj veliki narodni ideal oslobo|ewe i ujediwewe srpskog naroda. Dovoqno je podsetiti na wegove odno{aje sa Kwazom Mihailom Obrenovi}em. Nije li postojalo i poverqivi sporazum u godini 1912. izme|u vlade crnogorske i srbijanske: ~im obje srpske vojske crnogorska i srbijanska pobedonosno u|u u osvojeni Skadar, da se proglasi ujediwewe izme|u obe srpske Kraqevine. Ali, kako je srbijanska vojska napustila Skadar pre wegovog osvojewa, i oti{la na Bregalnicu protivu Bugara, gde je posle osvojena Skadra pohitala i crnogorska vojska, da prospe svoju krv i ovde u obrani zajedni~kih interesa, te se je pomenuti akt o ujediwewu morao odloìti. Jedan od tih, koji je na tom ujediwewu i tada radio, kao i da se u tom pogledu Evropa stavi pred svr{enim ~inom, bio sam i ja, kao onda{wi aktivni ministar. Poverqiva arhiva s jedne i s druge strane o tome svedo~i. Nije li i vlada, koja je nas zamenila, u aprilu 1913. poku{ala tako|e da provede re~eno ujediwewe izme|u Crne Gore i Srbije, {to je moralo biti odloèno po savetu Rusije. Nijesu li Kraq Nikola i tada{wa Crnogorska vlada u godini 1914. poveli Crnu Goru (iako je bila usled dva Balkanska rata ve}e iznurena) u neravnu borbu protivu Centralnih Sila za spas Srbije i za veli~inu srpskog naroda. Nije li mogao Kraq Nikola i wegova vlada sklopiti mir, ili izmanevrisati vojni~ki, ili evakuisati sa svojom vojskom Crnogorsku dràvnu teritoriju u pravcu Dra~a i to pre nego {to bi se izbavio Kraq Srbije i wegova vojska onih wema~ko-austrijsko bugarskih obuhvatnih vojni~kih kle{ta. On, vlada i vojska izvr{ili su lojalno svoju savezni~ku i bratsku du`nost prema Srbiji, mada je nisu izvr{ili prema svojoj ro|enoj otaxbini. Svi mi, bilo da smo bili na prestoqu, ili u kolibi, bili smo za narodno i dràvno ujediwewe i u ~asu, kad su pale Centralne Sile u godini 1918. samo, {to su jedni smatrali da se to ima sprovesti jednim putem, dok su drugi govorili da to treba izvr{iti drugim putem... Na pitawe: do kada sam vr{io du`nost ministra predsednika imam ovo odgovoriti: Da bi vlada Kraqevine Crne Gore jedanput za svagda skinula me|unarodno s dnevnog reda Crnogorsko Pitawe odràta je jedna isto-
667
rijska ministarska sednica u Kap Martenu u Francuskoj pod predsedni{tvom Kraqa Nikole I, na kojoj je odlu~eno, da se popusti Velikim Silama u pitawu wihovog traèwa o konsultovawu naroda u Crnoj Gori o wegovoj daqoj politi~koj i dràvnoj budu}nosti ali pod kontrolom Velikih Sila, ma da se je to protivilo suverenitetu jedne nezavisne dràve, da wene izbore kontroli{u strane dràve. Na osnovu te odluke predao sam, kao {ef Vlade i ministar inostranih dela, Konferenciji mira u San Remu, onu poznatu crnogorsku sanremsku notu. Velike sile saveznice usvojile su svojim odgovorima re~eni predlog crnogorske vlade. Ostalo je velikim silama, da izaberu trenutak, kad }e se mo}i u pomenutom ciqu konsultovati narod Crne Gore. Kad su velike sile doznale, da }e se na dan 28. novembra 1920. god. vr{iti izbori u dràvi Srba, Hrvata i Slovenaca za wenu Narodnu Ustavotvornu skup{tinu, one su odlu~ile, da toga dana budu provedeni izbori i na teritoriji Kraqevine Crne Gore i da to bude gore re~eni konsult. O toj odluci o re~enom izbornom danu, kao i o imenima lica, koja su odre|ena kao ~lanovi Kontrolne delegacije - velike sile saop{tili su Crnogorskoj vladi sa svojim notama. Izbori su izvr{eni na re~eni dan. Izabrani crnogorski poslanici nisu se zaustavili u Crnoj Gori, nego su oti{li u Beograd i postali su ~lanovi Ustavotvornog Parlamenta dràve Srba, Hrvata i Slovenaca, {to je zna~ilo da narod Crne Gore ne èli da u|e putem svoga dràvnog suvereniteta u jedinstvenu dràvu Srba, Hrvata i Slovenaca, nego da wegova otaxbina u|e kao biv{a oslobo|ena neprijateqska provincija. îm su velike sile konstantirale ovaj fakt, po prijemu izvje{taja od strane Izborne kontrolne komisije, donele su odluku i{~eznu}u me|udràvnog suvereniteta Kraqevine Crne Gore i prisajediwewu iste dràvi Srba, Hrvata i Slovenaca. Prva o ovoj odluci izvestila me je vlada francuske republike, svojom notom od 20. decembra 1920. god. i da ona usled toga opoziva pokraj Kraqa i crnogorske vlade svoga opunomo}enog ministra g. Delaro{a Vernea. Kopiju ove note poseda bez sumwe i na{e Ministarstvo inostranih dela u Beogradu. Iza ovoga su postepeno stizale i note ostalih velikih sila savezni~kih. Kraq Nikola je posle ovoga umro. Vlada je raspustila vojsku u prvoj polovini godine 1921. Ubrzo i za ovoga podnela je moja vlada ostavku...
668
Jovan B. Marku{
U vezi sa ovim napomiwem: dok sam ja jo{ bio ministar predsednik raspu{tena je crnogorska vojska. To je bilo u prvoj polovini 1921. godine.77 Jovan Plamenac kao nekada{wi narodni poslanik, predsjednik Narodne skup{tine, ministar raznih resora, dràvni savjetnik i tada{wi predsjednik Vlade dobro je znao, {to i navodi u izjavi, da su velike sile prihvatile rezultate izbora od 28. novembra 1920. kao legitimno izraènu voqu naroda Crne Gore za budu}i ìvot u dràvi Srba, Hrvata i Slovenaca. Kao iskusni politi~ar i dràvnik svjestan je bio da dono{ewem Ustava dràve Srba, Hrvata i Slovenaca prestaje i formalno vaèwe Ustava i Kraqevine Crne Gore kao me|unarodnog subjekta tj. kao posebne dràve. Nije te{ko uo~iti da ukaz o ostavci vlade Jovana Plamenca nosi datum 28. jun 1921. Toga dana progla{en je Ustav dràve Srba, Hrvata i Slovenaca, u narodu poznat kao Vidovdanski ustav. Ovoj kontroverznoj li~nosti mogle bi se vjerovatno prigovoriti mnoge stvari ali ne politi~ka nepismenost i nepoznavawe redosqeda poteza. Logi~no proizilazi da je za podno{ewe wegove ostavke 28. juna 1921. presudni razlog i formalni nestanak Kraqevine Crne Gore kao dràve. Od 28. juna 1921. on je moga biti samo na papiru predsjednik vlade Kraqevine koja vi{e nije postojala. Danas kao da se namjerno, vjerovatno iz dnevnopoliti~kih razloga, pre}utkuje nekoliko nespornih ~iwenica kada se govori o kraju Kraqevine Crne Gore. Prva je da su Kraqevina Crna Gora i Kraqevina Srbija de facto (stvarno)78 prestale da postoje 1918. godine u korist nove dràve Kraqevine SHS. Crnogorci su to prihvatili na Velikoj narodnoj skup{tini od 26. novembra 1918, a Srbijanci na Narodnoj skup{tini od 29. decembra 1918.godine. Druga je, da je u Crnoj Gori provjerena voqa naroda na izborima od 28. novembra 1920. godine, koje je me|unarodna zajednica tretirala kao referendum (konsult) za koju su dali saglasnost kraq i vlada u emigraciji. Zna~i, ne samo na Podgori~koj skup{tini ve} i na referendumu narod u Crnoj Gori se izjasnio za ujediwewe. Vjerovatno da bi se prikrila ~iwenica da je odràn referendum, danas politi~ari, reìmski istori~ari i pravnici, nedovoqno informisanoj javnosti samo pomiwu odluke Podgori~ke skup{tine, ali ne i odluku naroda Crne Gore na referendumu koju ne mogu osporiti.
__________________ 77 Legat dr Pera [o}a, Centralna biblioteka Cetiwe, kutija 7, fasc. 33, pred. 21/2 78 De facto u stvari, stvarno, zaista (Milan Vujaklija, isto, str. 993)
669
Faksimil djelova saslu{awa Jovana S. Plamenca od 30. oktobra 1926. (Legat dr Pera [o}a, kutije 7, fasc. 33, pred. 21/2)
670
Jovan B. Marku{
Tre}e, kao {to su zajedni~ki na Berlinskom kongresu 1878. godine me|unarodno priznate kao nezavisne dràve, progla{ewem Ustava dràve Kraqevine SHS 28. juna 1921. prestaju i de jure79 (formalno pravno) da postoje Kraqevina Crna Gora i Kraqevina Srbija kao me|unarodni subjekti, tj. kao posebne dràve. Dana{we pristalice suverene Crne Gore pre}utkuju da je i Kraqevina Srbija nestala kao suverena dràva, kao {to pre}utkuju ~iwenice da su se Crnogorci u Kraqevini Crnoj Gori nacionalno iskazivali kao Srbi, i da je program zelena{a na Velikoj narodnoj skup{tini (Podgori~koj skup{tini) bio za, a ne protiv ujediwewa, odnosno da je skoro ~itav narod Kraqevine Crne Gore bio za ujediwewe u dràvu Srba, Hrvata i Slovenaca. Ovo su ~iwenice, a da li se dugoro~no dobro odabralo i da li su Crna Gora i Srbija mogli da biraju drugo je pitawe? Vrijeme prvih decenija dvadesetog vijeka je karakteristi~no po velikim geopoliti~kim promjenama koje su izmijenile iz temeqa mapu Evrope, a dobrim dijelom i svijeta. Tada je nestala ~etiri velika carstva: Austrougarsko, Wema~ko, Rusko i Otomansko (Tursko). Oktobarskom revolucijom u Rusiji 1917. godine promijewen je dru{tveni sistem i zapo~eta era komunizma. U svim ovim previrawima Prvog svjetskog rata i propasti velikih carstava nije se bilo jednostavno i lako sna}i, a posebno ne malim dràvama i narodima koji i sve da ho}e ne mogu sve ~initi sasvim samostalno. Sedamdeset godina kasnije, potpuno je bilo jasno da stvarawe jugoslovenske dràve nije ure|eno na pravi na~in, niti dràva postavqena na stabilnim temeqima. Velike sile pobjednice Prvog svjetskog rata (Francuska, Italija, Velika Britanija..) presudno su uticale na novu politi~ku kartu Evrope a time i na stvarawe jugoslovenske dràve. One su to uradile prije svega zbog svojih interesa, planiraju}i budu}i jugoslovensku dràvu kao branu poraènom germanizmu i ra|aju}em boq{evizmu. Crnogorci i Srbijanci lako su se oslobodili dràvnog trajawa Crne Gore i Srbije u evropskoj istoriji zarad jedne u su{tini integrativne ideje ali slabog vezivnog tkiva u vremenima velikih previrawa. Odlu~uju}i politi~ki ~inioci, u korist integralnog jugoslovenstva i nove dràve Kraqevine Srba, Hrvata i Slovenaca podredili su prirodnu ideju na kojoj su vaspitavane i ginule generacije o stvarawu jedne srpske dràve. Ovu dràvu solidnog vezivnog tkiva je trebalo da sa~iwavaju Kraqevina Crna Gora, Kraqevina Srbija i Srbi sa oslobo|enih teritorija Austrougarske mo__________________ 79 De jure - po pravu, s pravnog gledi{ta (Milan Vujaklija, isto, str. 200)
671
narhije (Hercegovina, Bosna, Vojvodina, Slavonija...) Monarhija ili republikansko ure|ewe, Ujediweno Srpsko Kraqevstvo ili Sjediwene Srpske Dràve, dugoro~no bi bile prihvatqivije i stabilnije od stvorene Kraqevine SHS, potom Kraqevine Jugoslavije i na kraju komunisti~ke Jugoslavije. Da li se Crna Gora ujedinila ili prisajedinila Srbiji a potom zajedno u{le u jugoslovensku zajednicu, kao i na~in na koji je to ura|eno je tema kojom se dugo i na razne na~ine bave istori~ari a ~esto i radi svojih trenutnih interesa i politi~ari. Sve {to su ideologija i politika deformisale za vrijeme od stvarawa zajedni~ke jugoslovenske dràve neminovno }e pro}i kroz filter kriti~ke valorizacije, {to je normalan proces preispitivawa kao rezultat zavr{enih istorijskih procesa jedne epohe. Me|utim, ostaje nepobitna ~iwenica da je u korist stvarawa Kraqevine Srba, Hrvata i Slovenaca (od 1929. g. Kraqevina Jugoslavija) fakti~ki prvo `rtvovana Kraqevina Crna Gora, a zatim i Kraqevina Srbija, a sa wima logi~nija i realnija ideja o zajedni~koj srpskoj dràvi. Poslije amnestije i Jovan Plamenac se vratio u otaxbinu. Da bi mogao ostvariti penzijska prava, primjerena du`nostima koje je obavqao u Kraqevini Crnoj Gori, postavqen je na poloàj ministra rezidenta. Iako se radilo o samo formalnom ~inu postavqewa, to je izazvalo revolt kod jednog broja poslanika u Narodnoj skup{tini Kraqevine SHS. Od narodnog poslanika iz Crne Gore Rista Joji}a podnijeta je interpelacija o Jovanu Plamencu, biv{em predsjedniku kraqeve vlade, gdje ga optuùje da je poslije, ujediwewa, u tu|ini radio protivu ove dràve i da je on tvorac odmetni~ke akcije u Crnoj Gori kao i sviju zala koja su istekla iz we. Uslijedila je i polemika u {tampi povodom interpelacije u koju se ukqu~io i Jovan Plamenac. U op{irnom odgovoru, na ~itavoj prvoj stanici beogradskog lista Balkan od 31. decembra 1925. Jovan Plamenac je javno potvrdio svoje stavove koje je dao isqedniku prilikom saslu{awa. U odgovoru, izme|u ostalog, pi{e sqede}e: G. Joji} buni se i protestira radi toga, {to me je Wegovo Veli~anstvo Kraq blagoizvolio primiti u audijenciju; {to me g. Ministar Predsednik prima, i pri tome traì ni mawe ni vi{e nego da ja ne smijem u ovoj dràvi imati nikakva prava! ûdnovato je ovo i ovakvo shvatawe g. narodnog poslanika o Dràvi i pravima wenih gra|ana... Ja sam se borio za vaspostavu Crne Gore iz moralnih i politi~koekonomskih interesa na{eg naroda i cijele na{e nacije. Stajao sam na ~elu te borbe kao vjeran vojnik i odan sin Crne Gore do potoweg
672
Jovan B. Marku{
izdisaja moje herojske Otaxbine i moga mu~eni~kog starog Kraqa, koji je kroz tolika mu~na decenija hrvao ma~em i perom za ostvarewe ideala srpskog naroda. Onaj, koji je bio vjeran svom Kraqu i svojoj Otaxbini taj }e biti isto tako vjeran i wihovim moralnim i zakonitim nasqednicima Wegovom Veli~anstvu Kraqu Aleksandru I Kara|or|evi}u i dràvi Srba, Hrvata i Slovenaca... Ja sam, kao dràvnik, stvarao i podizao Srpstvo, a g. Joji} ga je ru{io. Za ~iji je ra~un to vr{io on to sam zna. G. Joji} se stalno u svojoj interpelaciji poziva na Podgori~ku Narodnu Skup{tinu. Ali odluke takozvane Podgori~ke Skup{tine nemaju nikakve vrednosti, niti sa dràvno-pravnog stanovi{ta, niti sa internacionalnog prava... Pozivati se na ovakvu Skup{tinu, to zna~i ne samo vrije|ati ~ast, ponos i srpske patriotske osje}aje Crne Gore i [umadije nego i raspaqivati mr`wu i podizati Himalaje izme|u ta dva narodna dijela; a to je opasna stvar, jer su ranije Crnogorci i [umadinci imali samo spoqwi nacionalni problem a danas imaju i unutra{wi. Ni jedan dalekovidi dràvnik ne smije ovo gubiti iz vida... Velike sile su na po~etku u godini 1920. donele odluku, da se i u Crnoj Gori izvr{e izbori, u isto vrijeme, kad se budu vr{ili izbori u dràvi Srba, Hrvata i Slovenaca za wenu konstituantu na dan 28. novembra 1920. godine; ali, da ti izbori u Crnoj Gori, imaju biti vr{eni pod kontrolom savezni~kih Velikih sila sa pravom, da se Crnogorci mogu toga dana izjasniti, bilo za konstituantu dràve Srba, Hrvata i Slovenaca, bilo pak za svoj posebni parlament. Komisiji su date instrukcije, da u svemu ima iza}i Crnogorcima u susret, kako bi se mogli potpuno nezavisno izjasniti o daqoj svojoj dràvnoj sudbini... Ta re~ena izborna Komisija je do{la u Crnu Goru i kontrolisala izbore, koji su izvr{eni na dan 28. novembra 1920, o ~emu je podnela kolektivan izvje{taj tada{wem me|unarodnom forumu savezni~kim velikim silama, kao i poseban izvje{taj svojim vladama. I tek na osnovu izvje{taja podnesenih od strane re~ene Komisije, Velike sile su donijele odluku, da povla~e svoje akreditovane ministra kod crnogorske vlade i da ukidaju eksteritorijalnost istoj, kao i svim crnogorskim legacijama i konzulatima na svojim teritorijama motivi{u}i istu slobodnom odlukom crnogorskog naroda izraènom pod wihovom kontrolom, na dan 28. novembra 1920, da se Crna Gora sjedini sa dràvom Srba, Hrvata i Slovenaca. Tek poslije ovoga uputile su mi velike sile saveznice note gorwe sadrìne. Prva, koja je uputila crnogorskoj vladi, bila je vlada
673
Francuske Republike. Wena je nota od 20. decembra 1920. Iza ovoga su sledovale i note ostalih Velikih sila. Sve note nose naslov: Wegovoj Ekselenciji g. J. S. Plamencu, Ministru predsedniku i Ministru Inostranih Dela Crne Gore Neuiily Prema ovome jasno je za svakog da je Kraqevina Crna Gora, kao nezavisna dràva me|unarodno postojala stvarno do 28. novembra 1920. godine kada su po~ele Velike sile, da saop{tavaju svoje odnosne odluke crnogorskoj vladi. Srbiji su, odnosno dràvi Srba, Hrvata i Slovenaca, tek poslije 1920. dale Velike sile pravo na ratnu od{tetu Crne Gore. Dakle, poslije samoopredjeqewa crnogorskog naroda od 28. novembra 1920... Tako|e treba i to znati, da u ono vrijeme kad su priznavale Velike sile vladu Crne Gore, nijesu priznavale dràvu Srba, Hrvata i Slovenaca. Onaj koji jo{ nije bio ro|en ne moè odricati onome ìvot, koji je ve} postojao, kao {to je tada i u to vrijeme, postojala me|unarodno Kraqevina Crna Gora. Izvr{eni izbori u Crnoj Gori na dan 28. novembar 1920. g. pod kontrolom Velikih sila, imaju se smatrati kao odluka naroda Crne Gore, da se obje dràve Kraq. Crna Gora i Kraq. Srba, Hrvata i Slovenaca sjedine u jednu zajedni~ku dràvu; tim prije {to je crnogorska vlada dala Vel. silama saveznicama pristanak na Konferenciji mira u San Remu 1920, da se pomenuti izbori mogu izvr{iti pod kontrolom Velikih sila.80 Zavr{etkom ovih polemika prestalo je interesovawe u javnosti prema, bez sumwe, najistaknutijoj li~nosti nekada{we crnogorske politi~ke emigracije Jovanu Plamencu. Kraqevinu Crnu Goru, samo po imenu, su poku{ali da obnove fa{isti i crnogorski separatisti 1941. godine. U toj parodiji nije u~estvovao Jovan Plamenac, znaju}i kako }e se zavr{iti savez separatista sa fa{isti~kom vla{}u koja je prakti~no protjerala crnogorske emigrante posle 1921. godine iz Italije. Poslije okupacije Kraqevine Jugoslavije 1941. godine slijedilo je weno razbijawe stvarawem novih dràva pod protektoratom nacisti~ke Wema~ke, fa{isti~ke Italije i wihovih saveznika na Balkanu. U Hrvatskoj je stvorena usta{ka dràva pod pokroviteqstvom nacisti~ke Wema~ke na ~elu sa poglavnikom dr Antom Paveli}em. Za kraqa Hrvatske je postavqen knez Savojske ku}e, Vojvoda od Spoleta, dobiv{i ime Zvonimir II. Po istom receptu italijanski fa{isti su poku{ali da dovedu na presto Slobodne i Nezavisne Kraqevine Crne Gore unuka kraqa Nikole, princa Mihaila Petrovi}a Wego{a. Veliki patriota i ~ovjek od ~asti je odbio okupatorsku
__________________ 80 Balkan, Beograd, br. 358, 31.12.1925.
674
Jovan B. Marku{
Faksimil djelova odgovora Jovana S. Plamenca u listu Balkan br. 358 od 31. decembra 1925.
675
krunu, odbacuju}i manipulacije sa Crnom Gorom, wenom slobodom i dinastijom Petrovi} Wego{. Umjesto krune odabrao je ratno zato~eni{tvo u nacisti~kim logorima. Okupacijom Crne Gore po~elo je weno komadawe, tako da je ~lan Centralnog komiteta za uspostavu Nezavisne Crne Gore dr Novica Radovi} u listu Zeta morao da reaguje na namjere usta{kog poglavnika isti~u}i sqede}e: Istina, izjava g. dr Paveli}a od 23. ovog mjeseca dopisniku ma|arskog lista Ahturblet, da }e granice izme|u Crne Gore i Hrvatske biti ure|ena na bazi istorijskih granica, primqena je u Crnoj Gori sa rado{}u. Ipak, na{i prijateqi iz dvadesetogodi{we borbe za pravo, slobodu, ravnopravnost i istorijsku politi~ku individualnost: K sebi ruke!81 Crnogorski separatisti prema tu|im i davno projektovanim planovima, zajedno sa fa{istima su krenuli u promjenu bi}a Crne Gore. Propagiraju}i narodonosnu individualnost najavili su nacionalno oslobodila~ku eru.82 Prihvataju}i fa{isti~ku ideologiju odbacuju vrednosti gra|anske demokratije i kaù: Moramo se osloboditi la`nih partijskih apostola, sofisti~ke {kole i sladuwavih pilula kapitalisti~ko-demokratskog reìma.83 Pozivaju}i se na hiqadugodi{wu kulturu i dràvnu nezavisnost isti~u da imaju svoju kwièvnost, svoj jezik, svoju vjeru i svoju umjetnost a tako|e da imaju svoje genije, svoje simbole i svetiwe, svoju zastavu i svoje narodno ime.84 Tvrde da se etni~ki formirao posebni Crnogorski Narod.85 Propagiraju, importovanu i staru teoriju, da Crnogorci nijesu Srbi nego da su nastali stapawem Dukqana i Ilira, a o bratstvu sa Arbanasima kaù: Mi smo i krvno vezani sa wima stapawem Slovena i Ilira u Crnogorce i Arbanase.86 U tom smislu pozivaju crnogorsku omladinu na nacionalnu izgradwu i uzdizawe ukoliko èli da imaju slobodnu Crnu Goru.87 Umjesto dràvne (narodne) zastave, trobojke iz vremena Kwaèvine i Kraqevine Crne Gore nametnuta je crnogorska ratna zastava - alaj barjak, bijeli dvoglavi orao na crvenoj podlozi.88 Uslijedila je naredba o zabrani postoje}ih uxbenika u svim osnovnim i sredwim {kolama. Poslije ove do{la je naredba Viskog komesara za Crnu Goru o novim nastavnim
__________________ 81 Zeta, Podgorica, br. 27, 27. maj 1941, ~lanak K sebi ruke! 82 Zeta, Podgorica, br. 36, 14. juna 1941, ~lanak Crna Gora danas 83 Isto, ~lanak [tampa i propaganda 84 Zeta, Podgorica, br. 20, 12. maja 1941, ~lanak Na{e narodno vo|stvo 85 Zeta, Podgorica, br. 22, 16. maja 1941, ~lanak Granice Crne Gore 86 Zeta, Podgorica, br. 34, 10. juna 1941, ~lanak Bratstvo Crnogoraca i Arbanasa 87 Isto, ~lanak Du`nosti crnogorske omladine 88 Glas Crnogorca, Cetiwe, br. 7, 2. jula 1941, ~lanak Nova zastava Crne Gore i br. 9, 13. jula 1941.
676
Jovan B. Marku{
Princ Mihailo Petrovi} Wego{
programima.89 Srpski jezik, koji je bio zvani~ni jezik u Kwaèvini i Kraqevini Crnoj Gori, preimenovan je u crnogorski a list Zeta je po~eo da objavquje italijansko-crnogorski rje~nik uz napomenu: Svaki na{ ~itaoc, ako bude redovno pratio ovaj re~nik mo}i }e za vrlo kratko vrijeme nau~iti kako se govori, ~ita i pi{e italijanski i crnogorski.90 Fa{isti i separatisti su po~eli, pored jezika, da preimenuju i ulice. Tako su na Cetiwu izbrisali ime Wego{evo preimenuju-
Pariz, Vidovdan 1974. Princ Mihailo Petrovi} Wego{ prisustvuje parastosu koji sluì jeromonah dr Amfilohije (Radovi}) sa sve{tenstvom
__________________ 89 Glas Crnogorca, Cetiwe, br. 4, 11. juna 1941, naredbe br. 54 i 55 90 Zeta, Podgorica, br. 20, 12. maja 1941, ~lanak Italijansko-crnogorski re~nik
677
}i Wego{evu ulicu, pod obrazloèwem da joj vra}aju staro ime.91 Okupacione vlasti u saradwi sa separatisti~kim komitetima su sakrili od pogleda javnosti, zagradile daskama spomenik izginulim omladincima 1918. godine, kao i plo~u za spomen ro|ewa kraqa Aleksandra.92 Ubrzo su sru{ili spomen grobnicu u kojoj su se nalazili zemni ostaci 30 omladinaca poginulih u bratskom sukobu na Boì} 1919. godine, kao i spomenik jedinog kraqa koji je ro|en na Cetiwu i unuka kraqa Nikole kraqa Aleksandra Kara|or|evi}a. Maj 1941. godine, je za crnogorske separatiste bio zna~ajan mjesec tako da su ~ak preimenovali i staru crnogorsku narodnu pjesmu Oj, juna{tva svijetla zoro u Oj, prekrasna majska zoro.93 Ova popularna rodoqubiva pjesma Oj, juna{tva svijetla zoro prvi put je javno otpjevana 1863. godine, a wen tekst {tampan u Liri 1884. godine. Autenti~ni tekst ove pjesme je glasio: Oj, juna{tva svijetla zoro oj! Majko na{a Crna Goro! Na tvojim se vrletima, oj! Razbi sila du{manina. Jedina si za slobodu, oj! Ti ostala srpskom rodu. Dat }e Bog i sveta mati, oj! Da se jednom sve povrati.94 U javnosti je fa{isti~ki diktator Musolini oslovqavan kao Du~e (vo|a), a nacisti~ki Hitler kao Firer (vo|a). Po ugledu na wih i dr Sekule Drqevi} je postao separatisti~ki vo|a i narodni u~iteq. List Zeta je pozdravio Drqevi}ev dolazak 12. maja 1941. iz usta{ke Nezavisne Dràve Hrvatske u okupiranu Crnu Goru, naslovom: @ivio Narodni u~iteq i Vo|a, dr Sekula Drqevi}! I dobro nam do{ao! U ~ast dolaska Vo|e list Zeta je objavio da }e svim crnogorskim gradovima, selima i planinama odjeknuti glas tvoje pjesme: Vje~na na{a Crna Goro...95 Savi} Markovi} [tedimlija je u kwizi Crvena Hrvatska 1937. godine ovu pjesmu Sekule Drqevi}a ve} bio proglasio himnom crnogorskog gor{taka.96 Drqevi}eva pjesma je, u
__________________ 91 Zeta, Podgorica, br. 23, 19. maja 1941, ~lanak Vra}awe starih imena 92 Zeta, Podgorica, br. 22, 14. maja 1941, ~lanak Kamuflirawe spomenika 93 Zeta, Podgorica, br. 18, 4. maja 1941, ~lanak Oj, prekrasna majska zoro 94 Lira sa 800 pozori{nih pjesama, Beograd 1884, str.16 95 Zeta, Podgorica, br. 21, 12. maja 1941, ~lanak Istorijski ~as 96 S. M. [tedimlija, Crvena Hrvatska, Zagreb, 1937, str. 127
678
Jovan B. Marku{
stvari, melodijom i rije~ima, plagijat narodne pjesme Oj, juna{tva svijetla zoro. Iz pjesme je izba~ena re~enica koja se nije uklapala u separatisti~ki projekat Ti ostala srpskom rodu, a dodate nove strofe koje su odgovarale trenutnim politi~kim interesima. Da li su crnogorski separatisti staru rodoqubivu pjesmu preimenovali u ~ast majskom dolasku svog Vo|e ostavqamo ~itaocima da sami zakqu~e. Za one koji su javno odbili da prihvate fa{isti~ko i separatisti~ko nacionalno preimenovawe Srba iz Crne Gore u neke nove klonirane Crnogorce slijedile su kazne. Tako je biv{i na~elnik upravnog odjeqewa Zetske banovine i biv{i sreski na~elnik Vojislav Peki} rodom iz Drobwaka (otac poznatog pisca Borisava Peki}a) poslije izjave pred italijanskim vlastima da on ne priznaje takvo crnogorstvo i da se on tako ne osje}a, ekspresno protjeran iz Crne Gore. Povodom ovog slu~aja list Zeta predlaè sqede}e: Wegovim stopama trebalo bi poslati i sve one ostale terazijske liì sahane kako bi se Crna Gora oslobodila ovakvih rodoquba.97 Radi disciplinovawa naroda da prihvati teorije o novim Crnogorcima, separatisti su pripremili spisak od 200 najvi|enijih gra|ana iz Crne Gore sa namjerom da ih ubiju kao poznate borce za srpsko nacionalno jedinstvo.98 Nije te{ko uo~iti skoro istovjetnost separatisti~kog i usta{kog projekta. Iz NDH je do{ao vo|a i u~iteq Drqevi} gdje je ve} duè radio sa separatisti~kim ideologom Savi}em Markovi}em [tedimlijom, koji se istakao propagiraju}i stare teorije o promjeni ukupnog identiteta Crnogoraca, etni~kog i vjerskog, èle}i da ih prevede u Crvene Hrvate i rimokatolike. [tedimlija je u usta{kom pokretu bio zaduèn da radi na zbliàvawu Hrvata, Albanaca i Crvenih Hrvata (Crnogoraca) i da ih konfrontira protiv Srba (Crnogoraca, Hercegovaca, Bosanaca, Srbijanaca..). Nije te{ko zakqu~iti da sve [tedimlijine teorije vuku svoju genezu od usta{ke Hrvatske stranke prava Anta Star~evi}a iz 1868. godine, koja je lansirala svoju teoriju o Crnogorcima kao mje{avini Crvenih Hrvata i starih Ilira. [tedimlija je samo po zadatku prou~io i prezentovao ideje ove stranke, koja je propagirala rasizam pedeset godina ranije nego je nastao fa{izam u Italiji i nacizam u Wema~koj. Pored preduzetih mjera na promjeni bi}a Crne Gore, vjerovatno je trebalo da uslijedi i realizacija ideje o Autokefalnoj unijatskoj Crnogorskoj crkvi ~iji je glasnogovornik bio upravo [tedimlija. Po uzoru, na Autokefalnu Hrvatsku pravoslavnu crkvu, koja je zavr{ila
__________________ 97 Zeta, Podgorica, br. 36, 14. juna 1941, ~lanak Jedan zavr{etak 98 Stevan J. Vu~eti}, Gra|anski rat u Crnoj Gori 1941-1945, Detroit 1947.
679
Faksimil ~lanaka iz lista Zeta koji pokazuje kako je prakti~no otpo~elo 1941. sa sprovo|ewem u djelo projekta o razarawu bi}a Crne Gore
680
Jovan B. Marku{
681
Prvi put u istoriji Crne Gore fa{isti~ke okupacione vlasti su u slu`benim ispravama promijenile Crnogorcima nacionalnu pripadnost. Umjesto srpske narodnosti, uhap{enim Crnogorcima su upisivali crnogorsku narodnost (Nazionalita montenegrina), koja do tada nije bila upisivana ni u jednoj slu`benoj ispravi iz vremena Kwaèvine i Kraqevine Crne Gore kao ni u vrijeme Kraqevine Jugoslavije (dokumenta iz porodi~ne arhive potomaka Branka B. Marku{a sa Cetiwa)
682
Jovan B. Marku{
Okupacione fa{isti~ke vlasti, u saradwi sa separatisti~kim komitetom, sru{ili su 1941. na Cetiwu spomen-grobnicu u kojoj se nalaze zamni ostaci 30 omladinaca poginulih u bratskom sukobu na Boì} 1919.
Okupacione fa{isti~ke vlasti, u saradwi sa separatisti~kim komitetom, sru{ile su i odnijele 1941 (ne zna se gdje) spomenik kraqu Aleksandru I Kara|or|evi}u sa wegovog rodnog Cetiwa
683
Crnogorska narodna pjesma Oj, juna{tva svijetla zoro prvi put je javno otpjevena 1863. prilikom izvo|ewa Juna~ke igre u tri razdjela s pjevawem Boj na Grahovu. Autenti~ni tekst ove pjesme je prvi put {tampan 1884. u kwizi Lira sa 800 pozori{nih pesama. (Original kwige se nalazi u Narodnoj biblioteci Srbije, Beograd).
684
Jovan B. Marku{
Faksimil naslovne stranice i pjesme Sekule Drqevi}a iz kwige Savi}a Markovi}a [tedimlije Crvena Hrvatska izdate i {tampane u Zagrebu 1937.
685
kao i wen osniva~ Ante Paveli}, trebalo je stvoriti Autokefalnu Crnogorsku pravoslavnu crkvu. Ina~e, [tedimlija je bio urednik Glasa pravoslavqa, organa Autokefalne Hrvatske pravoslavne crkve, i fakti~ki administrator ove silom usta{ke vlasti promovisane crkve. O ovoj crkvi, u kwizi Pravoslavni, hrvatskog rimokatoli~kog teologa dr Juraja Kolari}a pi{e sqede}e: Ante Paveli} izjavio je 28. veqa~e 1942. u saboru da u pravoslavqe ne dira nitko, ali u hrvatskoj dràvi ne moè biti Srpske pravoslavne crkve. Zatim je 3. travwa 1942. donesena Zakonska odredba o osnivawu autokefalne Hrvatske pravoslavne crkve, a na temequ te odredbe progla{en je 5. lipwa 1942. Ustav Hrvatske pravoslavne crkve. Za poglavara Hrvatske pravoslavne crkve bio je postavqen ruski emigrantski arhijerej, biv{i arhiepiskop jekaterinoslavski i novomoskovski Germogen, koji je bio ustoli~en u Zagrebu 7. lipwa 1942. Potom se navodi sqede}e: Hrvatska pravoslavna crkva nije imala nikakav stvarni uticaj na poloàj pravoslavnih Srba u Hrvatskoj. Sa nekoliko sve{tenika, mahom problemati~nih qudi, koji su se pukim slu~ajem {pekulacijom na{li u NDH, nije ona mogla da vr{i nikakvu misiju, niti da postane zna~ajni faktor koji bi mogao da za{titi svoju pastvu. I daqe je trajalo prevo|ewe u rimokatoli~ku vjeru, i daqe je postojao i radio Ured za ru{ewe pravoslavnih crkava, zlo~ini nijesu prestajali. Na kraju ovog poglavqa o Crkvenoj uniji u Hrvatskoj dr Jurij Kolari} izme|u ostalog zakqu~uje: Kao {to smo vidjeli, povijest pravoslavqa u Hrvatskoj te{ka je i tragi~na. Spoznaja prave istine bila bi od najve}e koristi i za jednu i za drugu stranu. U svijetu je poznato da hrvatsko katoli~anstvo stoji na crnoj listi svjetskog emigranstkog pokreta...99 Te{ko je ne sloìti se sa rije~ima ovog rimokatoli~kog doktora teolo{kih nauka, da treba saznati prave istine pa i one o crkvenoj uniji i o [tedimlijinim aktivnostima u Hrvatskoj. Kratko trajawe Nezavisne Dràve Crne Gore, koju }e separatisti i fa{isti promovisati na Petrovdan 1941. godine, sprije~ilo je ostvarewe [tedimlijonog programa. Me|utim, Savi} Markovi} [tedimlija }e kasnije ponovo pokrenuti staru teoriju o Autokefalnoj Crnogorskoj crkvi, ali ovog puta u komunisti~koj izvedbi. Daju}i podr{ku ru{ewu Crkve Sv. Petra Cetiwskog i Wego{evog groba na Lov}enu, u zagreba~kom listu Vjesnik (organu Socijalisti~kog saveza Hrvatske) od 26. aprila 1970. u ~lanku Znamo ko vodi kampawu protiv Wego{evog mauzoleja koji odi{e mr`wom, [tedimlija ponovo pokre}e pitawe Autokefalne
__________________ 99 Dr Juraj Kolari}, Pravoslavni, Zagreb, 1985, str. 174 176
686
Jovan B. Marku{
Crnogorske pravoslavne crkve. Neki od vode}ih komunisti~kih egzekutora ru{ewa svetiwa na Lov}enu zdu{no su prihvatili ovu vjersku teoriju iako nijesu bili vjernici. Poput ove, pristali su da budu samo spikeri teorija koje su importovane iz centara mo}i van Crne Gore. Jedna objektivna analiza bi najvjerovatnije pokazala {to je Wego{ kazao I cijeli ovi besporeci po poretku nekome sqeduju. Italijanska okupaciona vlast obe}ala je Centralnom savjetodavnom komitetu vlast u sedam srezova Crne Gore, dok su na drugoj strani oduzeli ìtorodne krajeve, izlaze na more, a time i mogu}nosti za samostalan ìvot. Albaniji su pripojeni: Ulciwska oblast do Dobre Vode, Tuzi do rijeke Cijevne, Kastrati, Plav, Gusiwe, Metohija i dio Kosova koji je pripadao Kraqevini Crnoj Gori. Boku Kotorsku u starim austrijskim granicama pripojili su Italiji. Hercegovina je bila prepu{tena hrvatskim usta{ama kao kompenzacija za prisajediwewe Dalmacije, a za Novopazarski Sanxak bio je pripremqen poseban status sa osloncem na muslimane s ciqem odvajawa Crne Gore i Srbije. Albanskim pqa~ka{kim bandama dozvolili su, pored velikog broja ubistava, totalnu pqa~ku, paqevine, i progonstvo Crnogoraca i Srbijanaca sa Metohije i Kosova. Ve}inu ~lanova separatisti~kog Centralnog komiteta nije interesovalo mije{awe u tu|e poslove i komadawe Crne Gore, oni su se
OKUPATORSKA PODJELA CRNE GORE 1941.
687
zalagali za svoju Nezavisnu Crnu Goru, pa makar bila od Kokota do Kotora, kako su govorili neki od istaknutih ~lanova.100 Crnogorski separatisti koji su okupaciju do~ekali kao slobo101 du , pripremili su Sabor od 65 svojih pristalica koji je trebao da simbolizuje Narodnu skup{tinu iz 1914. Za Petrovdan, slavu Cetiwskog manastira, 12. jula 1941. godine crnogorski komitet sazvao je Sabor. Dio pozvanih delegata nije stigao na Petrovdanski sabor, a dio prisutnih je odbio da u~estvuje u radu, doìvqavaju}i ovakav ~in te{kom uvredom, za koju se oni nijesu borili. Ipak, komitet se sna{ao i na brzinu pozvao druge simpatizere, kako bi popunio broj delegata za punova`no odlu~ivawe. Sa nekoliko sati zaka{wewa sabor je otpo~eo sa radom. Ta~no u 10 sati, u pozori{tu, u kome su ve} bili sakupqeni pretstavnici cijelog crnogorskog naroda, izabrani izme|u kwièvnika, umjetnika, nau~nika i qudi koji su dali mnogostrukih dokaza za ideju crnogorstva, zapo~elo je sve~ano zasjedawe Sabora. Pred pozori{nom zgradom nalazile su se dvije kompanije Crnih ko{uqa, 18 divizije Mesina sa muzikom. U ~asu kada je W.E. Visoki Komesar za Crnu Goru, Grof Macolini, silazio sa svojom pratwom iz zgrade biv{e banovine, kompanije u stavu mirno, odavale su po~ast, a u isto vrijeme muzika je intonirala \ov(a)necu. Visoki Komesar po{to je izvr{io smotru po~asnih ~eta i po{to je pozdravio emblem kompanija, uputio se u pratwi brigadnog generala, komanduju}eg jedne divizije, g. Tu~ia, u pozori{nu zgradu, pozdravqen aklamacijom Sabora i naroda, koji je, uz pretstavnike italijanskih vojnih i civilnih li~nosti dupkom ispunio pozori{te. Crnogorske i italijanske zastave prekrivale su loè i pozornicu. Koje su, uz ponosne no{we narodnih pretstavnika, davale rasko{ni izgled bogato rasvijetqenoj dvorani.102 Zvani~ni i jedini saborski govornik dr Sekule Drqevi} odmah po otvarawu Sabora uzeo je rije~ i u dugom govoru, izme|u ostalog, rekao: CRNOGORSKI SABORE, Pro{li Svjetski rat zavr{en je Versajskim diktatom. Kao wegova neminovna posqedica nastala je pometenost politi~kih i moralnih pojmova u prvim godinama nakon rata, koju je prekinuo dolazak
__________________ 100 Stevan J. Vu~eti}, isto 101 Zeta, Podgorica, br. 15, 24. aprila 1941, na naslovnoj strani pi{e Crnogorski narode. Sretna ti slobodna Crna Gora 102 Glas Crnogorca, Cetiwe, br. 9, 13. jula 1941.
688
Jovan B. Marku{
na na ~elo italijanskog naroda genijalnog tvorca i vo|e fa{izma Benita Musolinija. Kasnije, uzeo je u svoje ~vrste ruke vo|stvo wema~kog naroda Adolf Hitler identifikuju}i poglede na Evropu i na nu`nost wene reorganizacije sa pogledima Benita Musolinija. Oba Velika Evropqanina nijesu prestajali upozoravati na nu`nost stvarawa nove Evrope. Nijesu ih shvatili oni, na ~iju su adresu wihove opomene bile upu}ene. I tako je do{lo do dana{wega rata. Tvorevine Versajskog Diktata sru{ile su jednu za drugom pobjedonosne armije Sila osovine. Nestalo je i Jugoslavije i time je stvorena mogu}nost, da bude ispravqena nepravda u~iwena Crnoj Gori godine 1918. i da Crna Gora, kao nezavisna dràva, bude ukop~ana u novi evropski sistem koji izgra|uju dva evropska genija savremenika i wihove nepobjedive armije.103 Rije~i g. Drqevi}a, ~esto puta bile su prekidane najburnijim aplauzima i poklicima na adresu slobodne Crne Gore, Fa{isti~ke Italije, wenog plemenitog Kraqa, Vo|e Fa{izma, g. Musolinija, Grofa \ana i svih onih, kojima Crna Gora ima da zahvali za ovaj veliki dan. Predsjednik Sabora odredio je zatim da se pro~ita deklaracija. Gospodin Jovo Popovi} pro~itao je tekst deklaracije, koji je bio pozdravqen dugim odobravawem. Predsjednik Sabora g. Ivanovi} umolio je zatim da se deklaracija primi aklamacijom, na{to se dvoranom prolomilo gromko: Prima se! G. Ivanovi} konstatovao, da je deklaracija primqena jednodu{no.104 DEKLARACIJA CRNOGORSKOG SABORA CRNOGORSKI SABOR koji se sastao na Cetiwu na Petrovdan 12 jula 1941. godine, u ime Crnogorskog Naroda, kao vjerni tuma~ wegovih èqa i wegove voqe, daje ovu DEKLARACIJU: I O k u p a c i j a Crne Gore od strane Srbije, koju je protivno voqi Crnogorskog Naroda prihvatila t. zv. Velika Narodna Skup{tina u Podgorici svojom odlukom od 26. novembra 1918. god, p r e s t a l a j e.
__________________ 103 Isto 104 Isto
689
II S t a v q e n i s u v a n s n a g e: reìm koji je bio stvoren u Crnoj Gori od biv{e Kraqevine Jugoslavije, i Dinastija Kara|or|evi}a. Vidovdanski Ustav i Ustav od 3. septembra 1931. godine, koji su potjecali od pomenutog reìma, u k i n u t i s u. III Progla{ava se suverena i nezavisna Dràva Crna Gora u obliku Ustavne Monarhije. IV C r n o g o r s k i S a b o r izjavquje da su svi Crnogorci blagodarni Italijanskim Oruànim Silama, ~ijom se zaslugom ostvarilo oslobo|ewe wihove Domovine i sje}aju}i se uskih veza, koje postoje izme|u Dinastije Petrovi} Wego{ i italijanskog Kraqevskog Doma, s povjerewem u djelo obnove dato uvijek i svuda od Du~e-a i od Fa{isti~ke Italije rije{eni da sjedine ìvot i sudbinu Crne Gore sa sudbinom Italije, uspostavqaju}i s wom veze uske solidarnosti. Naknadno }e se pristupiti sklapawu sporazuma, izme|u Crne Gore i Italije, proètih duhom ove solidarnosti i saglasnih ulasku Crne Gore u akcionu sferu Rima. V Crnogorski Sabor, u pomawkawu nosioca Vrhovne Vlasti [efa Dràve, rije{io je da uspostavi Kraqevsko Namjesni{tvo i da umoli Wegovo Veli~anstvo Italijanskog Kraqa i Cara da blagoizvoli odrediti Namjesnika Kraqevine Crne Gore, koji }e proglasiti Ustav.105 U istom broju objavqeni su i telegrami zahvalnosti sa sve~anog zasijedawa Sabora. U telegramima upu}enim Du~eu i Fireru kaè se sqede}e: DUÊ-U RIM U ~asu kada Crna Gora, po jednodu{noj odluci Sabora, uspostavqa Suverenu i Slobodnu Dràvu, orijenti{u}i se odlu~no prema Fa{isti~koj Italiji, i traè}i wenu za{titu i trajnu plodonosnu solidarnost, polaze k Vama, Du}e, izrazi zahvalnosti za ovo
__________________ 105 Isto
690
Jovan B. Marku{
veli~anstveno djelo zadovoq{tine, i uzdiù se tople èqe za uspostavqawe jednog doba pravde, mira i saradwe me|u narodima pod Va{im najvi{im pokroviteqstvom. Pretsjednik Sabora IVANOVI],s.r.106 FIRERU BERLIN Crna Gora, koja je, u akcionoj sferi Fa{isti~ke Italije danas uspostavqena kao Suverena slobodna dràva, upu}uje svoje misli Vama, Fireru u èqi da Osovina i novi evropski poredak dostignu skoru sretnu pobjedu. Pretsjednik Sabora IVANOVI],s.r.107
Ovako stvorena Suverena i Nezavisna dràva Crna Gora, ~iju je krunu odbio princ Mihailo Petrovi} Wego{, nije opstala ni jedan dan. U zoru 13. jula 1941. protiv ovakve dràve i wenih za{titnika ustao je narod Crne Gore, nezavisno od svojih politi~kih opredjeqewa, i za kratko je skoro ~itava Crna Gora bila oslobo|ena, izuzimaju}i nekoliko gradova. Povodom pedesetogodi{wice ovog doga|aja Crnogorska akademija nauka i umjetnosti 11. i 12. jula 1991. godine organizovala je nau~ni skup. U zborniku sa tog skupa pod naslovom Trinaestojulski ustanak predmet nauke i umjetnosti u svom referatu akademik dr Dimitrije Dimo Vujovi}, nekada{wi predsjednik sreskog narodnooslobodila~kog odbora Cetiwe i sekretar Komiteta Komunisti~ke partije za srez Cetiwe (1944-45), kao u~esnik trinaestojulskog ustanka u svojoj analizi, izme|u ostalog, isti~e i sqede}e: îwenica {to je ustanak u Crnoj Gori izbio sjutradan poslije Petrovdanske skup{tine, koja je donijela one antijugoslovenske i separatisti~ke odluke o obnovi nezavisne crnogorske dràve, pod pokroviteqstvom fa{isti~ke Italije, najboqe ilustruje duh i smisao ustanka. Ustanak je upravo pripreman i podignut protivu politike
__________________ 106 Isto 107 Isto
691
Faksimil Glasa Crnogorca od 13. jula 1941.
692
Jovan B. Marku{
koju su fa{isti~ka Italija i crnogorski separatisti izrazili u tim odlukama. Zna~i, ustanak je bio antifa{isti~ki, antiseparatisti~ki, protiv razbijawa Jugoslavije, a samim tim oslobodila~ki i jugoslovenski... Zbog toga je 13-julski ustanak crnogorskog naroda bio odbacivawe samostalnosti Crne Gore, kakvo su pripremali separatisti pomo}u italijanskih fa{ista, a izja{wavawe za Jugoslaviju. Upravo tako su ustanak i shvatili italijanski okupatori i crnogorski separatisti. Oni su nekoliko dana poslije izbijawa ustanka, preko Glasa Crnogorca narodu poru~ivali: Slavna vojska mo}ne italijanske imperije do{la je u Crnu Goru ne da je zarobi, nego da uspostavi nezavisnu crnogorsku dràvu, koju je narod proglasio na Petrovdan ili: Italijanski vojnici do{li su u Crnu Goru kao bra}a. Osigurali su crnogorskom narodu nezavisnost i slobodu. Dakle, prema wima pucawe u Italijane bilo je pucawe u nezavisnost i slobodu Crne Gore... Trinaestojulski ustanak potpuno je zbrisao Petrovdansku skup{tinu i wene odluke, kao da nikada nijesu ni postojali. Ona nije ostavila nikakvog traga, pa je niko vi{e i ne pomiwe kao da nikada nije ni odràna. Tako je 13-julski ustanak predstavqao smrtonosni udarac fa{isti~kim i separatisti~kim planovima stvarawa nezavisne crnogorske dràve. On je bio velika pobjeda jugoslovenstva nad separatizmom. O jugoslovenskom duhu i ciqu 13-julskog ustanka govori i ~iwenica da u wemu nijesu u~estvovali samo komunisti nego i mnogi jugoslovenski orijentisani pripadnici gra|anskih politi~kih stranaka i oficira biv{e jugoslovenske vojske. Nesporna je ~iwenica, koju akademik Vujovi} korektno isti~e, da su oficiri vojske Kraqevine Jugoslavije u~estvovali u borbama da se sru{i ova nakazna fa{isti~ko-separatisti~ka tvorevina, po ugledu na usta{ku Nezavisnu dràvu Hrvatsku. Ne samo da su u~estvovali u ustanku nego su, {to je i logi~no, kao {kolovani oficiri rukovodili oruànim akcijama. Po objavi rata Sovjetskom Savezu, 22. juna 1941, od strane Wema~ke, po {umama Crne Gore su se nalazili pukovnik Bajo Stani{i}, pukovnik Nikola Vujo{evi}, major \or|e La{i}, kapetan Pavle \uri{i}, kapetan Jakov Kusovac, kapetan Jakov Jovovi}, kapetan Ivan Ruì} i mnogi drugi koji }e voditi ustani~ke borbe.108 îwenica je da je velikom ustani~kom pobjedom na Ko{}elama kod Cetiwa 15. jula 1941. rukovodio kapetan Jakov Kusovac, kao i da je pukovnik Bajo Stani{i} rukovodio ustani~kim odredima koji su
__________________ 108 Stevan J. Vu~eti}, isto
693
20. jula 1941. oslobodili Danilovgrad. Svi oni koji poku{avaju da sakriju istinu o povodu za trinaestojulski pavlovdanski ustanak, treba da se zapitaju za{to ustanak nije izbio 11. ili 14. jula, ili poslije dolaska okupatora aprila 1941. u Crnu Goru. Kao {to je Pavlovdan poslije Petrovdana, tako je i 13. poslije 12. jula. Na Petrovdan je progla{ena Suverena i Slobodna Crna Gora a na Pavlovdan je sru{io narod Crne Gore, predvo|en patriotama koje nijesu prihvatile ovaj neslavni dan u istoriji Crne Gore. Neposredno pred smrt Jovan Plamenac je sa~inio testament 14. maja 1943. god. u kojem izme|u ostalog navodi: Ro|en sam 10. marta 1879. g. u Boqevi}ima, u kapetaniji crmni~koj, u Crnoj Gori od oca Simona Marki{ina Plamenca, biv{eg oficira crnogorske vojske i majke Jovane Petra \ura{kovi}a iz O}evi}a. Sve {to je mogao jedan obi~an smrtnik posti}i i doìvjeti u dru{tvenoj hijerarhiji, postigao sam i doìvio sam, i to veoma rano, jo{ u mojim mla|im godinama. Po struci bio sam profesor apstraktne filozofije. Bio sam {kolski nadzornik; narodni poslanik u nizu izbornih skup{tinskih perioda; dràvni savjetnik; ministar raznih resora; predsjednik Narodne Skup{tine; vrhovni komandant crnogorske vojske; predsjednik vlade i vr{ilac du`nosti kraqevske vlasti itd. Pri mome javnom radu rukovodila me je osobita qubav koju sam gajio od prvih dana moje mladosti prema Crnoj Gori i prema mojoj naciji. Za vrijeme perioda moje politi~ke vladavine, Kraqevina Crna Gora doìvjela je jedan ~itav preporod ekonomski i politi~ki. A moja nacija, na ~elu sa Crnom Gorom i Srbijom, doìvjela je u ovom istom periodu, blagodare}i i mojoj ogromnoj dràvni~koj inicijativi najve}i nacionalni trijumf, po~iwu}i sa kona~nom osvetom Kosova i oslobo|ewem Srpskog naroda ispod tu|inskog ropstva.109 Jovan Plamenac je ubijen juna 1944. godine. Po svjedo~ewu wegovih ro|aka, negdje u planini Stavor kod Cetiwa je brutalnom egzekucijom zavr{en ìvotni put najistaknutije li~nosti crnogorske emigracije. Do danas wegovi zemni ostaci nijesu prona|eni, a tajnu o tome vjerovatno ~uvaju jo{ uvijek nedostupni arhivi komunisti~ke politi~ke policije. O razlozima ubistva Jovana S. Plamenca od strane komunista, istaknuti zelena{ Nikola T. Zec, izme|u ostalog, napisao je: Ubili su Jovana Plamenca, ali ne zato {to je kolaborirao, nego prije bi rekli s toga {to je odmah poslije kapitulacije 1941, napisao pismo Adolfu Hitleru i Benitu Musoliniju ove sadrìne: Ako èlite da
__________________ 109 Legat dr Pera [o}a, Centralna biblioteka Cetiwe, kutija 7, fasc. 33
694
Jovan B. Marku{
ikada u budu}nosti ste~ete prijateqstvo Srba za svoje zemqake, nemojte cijepati wihovu cjelinu i nemojte dozvoliti da to ~ini neko drugi. Komunisti su u tome vidjeli sigurno neko veliko srpstvo, {to je bilo protivno wihovom planu cijepawa, koji se potpuno poklapao sa planom nacisti~kih vo|a.110 Krajem politi~kog djelovawa crnogorske emigracije prestalo je i neko zna~ajnije interesovawe javnosti za wene najistaknutije protagoniste kao i za kraj postojawa Kraqevine Crne Gore. Dugo godina poslije Drugog svjetskog rata pitawe kraja Kraqevine Crne Gore svodilo se dosta upro{}eno samo na pitawe me|usobnih odnosa Kraqevine Crne Gore i Kraqevine Srbije, koje su obadvije kao nezavisne dràve prestale da postoje i formalno progla{ewem Ustava Kraqevine SHS od 28. juna 1921. god. Posqedwih godina ovom pitawu se daje i jedino logi~an prilaz, dubqom analizom uticaja i velikih sila - pobjednica iz Prvog svjetskog rata, koje su mo`da imale i presudan uticaj na kraj postojawa Kraqevine Crne Gore kao nezavisne dràve. O toj problematici Dragoqub @ivojinovi} u predgovoru svoje kwige Crna Gora u borbi za opstanak 1914-1922, izme|u ostalog, kaè: Ova kwiga predstavqa plod mojih istraìvwa pitawa Crne Gore u posledwim godinama wenog postojawa kao nezavisne dràve, tokom skoro trideset godina. Ona je proizvod prou~avawa gra|e o u~e{}u Crne Gore u svetskom ratu i wenoj sudbini nakon wegovog zavr{etka, rasturene {irom Evrope i Sjediwenih Ameri~kih Dràva. Bio sam u prilici, rekao bih ~ak da sam imao privilegiju, da prou~avam gra|u u arhivama, dràvnim i privatnim, kao i u bibliotekama u Velikoj Britaniji, Sjediwenim Ameri~kim Dràvama, Francuskoj, Italiji, Crnoj Gori i Srbiji. Takve mogu}nosti nije imao nijedan istraìva~ koji se bavio ovim problemima. Zbog toga se moj pristup, na~in posmatrawa, analiza mogu}nosti, dràwa i politike kraqa Nikole I Petrovi}a - Wego{a, wegovih vlada, ministara, generala, diplomata, pristalica i protivnika bitno razlikuje od drugih istraìva~a i autora. Pristup neobi~no obimnoj gra|i o Crnoj Gori odredio je moje istraìva~ke okvire, tematiku, zakqu~ke. Izu~avao sam politiku velikih sila, saveznika (V. Britanija, Francuska, SAD, Italija), prema toj maloj balkanskoj kraqevini, wenim ratnim naporima, politici, ciqevima, li~nosti kraqa Nikole I i wegovoj dinastiji, wihovom
__________________ 110 Nikola T. Zec, Zelena{i, ~asopis Monitor, Podgorica, feqton Nikola T. Zec, nastavak br. 27, 3.3.1995.
695
dràwu u pojedinim trenucima i prema odre|enim pitawima bitnim za wen opstanak kao suverene dràve. To mi je omogu}ilo da otkrijem wihov istinski stav i dràwe prema toj zemqi i wenom vladaru, o~ekivawa, pritiske, neumerenost zahteva. Najzad, ne mawe zna~ajno uo~io sam omalovaàvawe sa kojim se do~ekivalo sve {to se doga|alo i odlu~ivalo na Cetiwu. Drugo {to sam zapazio ~itaju}i gra|u, bez obzira o kojoj je od navedenih zemaqa re~, bilo je stalno pomiwawe i ukazivawe na mnoge slabosti crnogorske dràve: dinastija, politi~ki ìvot, vojna organizacija, diplomatija, administrativni sistem, finansije, neumerene ambicije, prevrtqivost, neura~unqivost i preterana o~ekivawa. U izve{tajima, komentarima i razgovorima savezni~kih diplomata, politi~ara, dràvnika, vojnika i drugih, ove slabosti su se stalno povla~ile i nagla{avale, postajale primetnije, kao da su se nalazile pod uveli~avaju}im staklom. Od wihovih o{trih re~i niko i ni{ta u Crnoj Gori nije bilo po{te|eno. Stalno ukazivawe na brojne slabosti jedne male i zaostale balkanske dràve nije bilo slu~ajno, niti izuzetak. Prvi svetski rat, kao svi veliki ratovi uop{te, predstavqao je za mnoge, velike i male, zemqe i narode ogromno isku{ewe, bio proba wihove izdr`qivosti, ~vrstine, sposobnosti da opstanu. Mnoge slabosti koje su se ranije prikrivale sada su neodoqivo izbijale na povr{inu. Vladari, dràvnici, politi~ari, generali, diplomati i tehnokrati suo~avali su se sa velikim isku{ewima, ~esto bili prinu|eni da preduzimaju mere i korake koje nikad u pro{losti nisu razmatrali. Neke velike dràve i wihova struktura, zavisno od stepena razvijenosti, imale su velike probleme da kraj rata do~ekaju na nogama. Neke su te{ko odolele radikalnim izazovima i promenama, dok su druge poklekle. Me|u wima su bila carstva kao {to su Austrougarska, Rusija, Nema~ka i Turska. Male zemqe, pre svega one ekonomski siroma{ne, politi~ki, vojno i administrativno nerazvijene, nisu uspele da se odrè na nogama; rano su po~ele da posr}u, da bi na kraju poklekle pred neminovnim. Me|u malim dràvama najboqi primer takvih isku{ewa bila je Crna Gora... Dosada{wa istoriografija o problemu Crne Gore u Prvom svetskom ratu i nakon wegovog zavr{etka bila je, sem retkih izuzetaka, okrenuta prou~avawu odnosa izme|u Crne Gore i Srbije, pre svega wihovih surevwivosti, sukoba i povremene saradwe (D. Vujovi}, N. [kerovi}, S. Brkovi}, D. @ivkovi}, N. Rako~evi} i dr.). Takva jednodu{nost u istraìva~kom naporima odre|ivala je pristup, kao i
696
Jovan B. Marku{
rezultate. Skoro sve ostalo, bilo je zanemareno, potisnuto na stranu. Izgledalo je da se sve vrtelo u krugu iz koga nije bilo izlaza. U svemu tome bilo je dosta i teku}e politike, starije i novije. Pojedinci su otkrivali ne~asnu ulogu jedne ili druge strane, izdaju kraqa Nikole, nameru Srbije da uni{ti Crnu Goru ili èqu Kara|or|evi}a da uklone Petrovi}e Wego{e, da nabrojimo one naj~e{}e pomiwane. Posledica toga bilo je skoro potpuno slepilo prema su{astvenim pitawima crnogorske dràve - politi~kim ciqevima, stavovima velikih sila, dràwu Mirovne konferencije. ova i sa wima povezana pitawa ostajala su neistraèna, zanemarena, kao da su bila prezrena i ku`na. Prvi pristup, uzajamno optuìvawe Beograda i Cetiwa, bio je lak{i i prihvatqiviji. Nije se diralo u stvarnost, koju kao da niko nije èleo da vidi, od koje su skoro svi zazirali. Ve} davno utvr|ene ~iwenice su se potvr|ivale, a nove kao da nikoga nisu privla~ile... Savezni~ka politika prema Crnoj Gori i wenom vladaru obilovala je hipokrizijom, nevoqnom saradwom, otporom prema svemu {to je dolazilo sa crnogorskih brda. U tome je predwa~ila Italija za koju je kraq Nikola I dugo verovao da }e mu biti lojalni saveznik. Velika Britanija i Francuska, iako su pruàle finansijsku podr{ku Crnoj Gori u obliku mese~nih subvencija, nisu bile spremne da se zaloè za wen opstanak kao samostalne dràve. Nastojale su, i u tome uspele, da spre~e obnovu crnogorske vojske i onemogu}avale diplomatske i privredne inicijative (otvarawe poslanstva u Va{ingtonu i Londonu, odobravawe sredstava za privrednu obnovu nakon rata). Francuska i Italija zabranile su kraqu Nikoli I dolazak u Albaniju i Crnu Goru, na kraju rata pretvoriv{i ga su{tinski u zarobqenika wihove politike. Svojim dràwem i zahtevima na Mirovnoj konferenciji onemogu}ile su da predstavnici Crne Gore u~estvuju u wenom radu. Na kraju, postavqa se pitawe kakva je u svemu tome bila uloga Srbije o kojoj se tako mnogo govori? Ono {to pi{e u gra|i u savezni~kim arhivima pokazuje da je mnogo isticana uloga Srbije u procesu nestajawa Crne Gore, bez obzira na svu galamu, bila skoro marginalna. Budu}i da je i sama bila u velikim nevoqama, a potom u izgnanstvu, wen glas, bez obzira na èqe i namere, bio je slaba{an, jedva ~ujan. Savezni~ke vlade su donosile odluke ne uzimaju}i u obzir wene predloge, èqe i zahteve, iako su oni postojali. Kako to pokazuju radovi objavqeni u kwizi, wen glas se tek povremeno ~uo... U su{tini, sve {to se zbivalo u Crnoj Gori krajem rata nalazilo se pod kontrolom francuskih i italijanskih generala. Srpske, a kasnije i jugoslovenske snage u Crnoj Gori bile su malobrojne i nedo-
697
voqne da kontroli{u delovawe rojalista i wihovih pristalica, o ~emu najboqe svedo~i pripremawe Boì}ne pobune i dràwe generala Milutinovi}a prema wenim organizatorima. S druge strane, savezni~ke delegacije, a pre svih francuska, odlu~ivale su u Parizu o svim bitnim pitawima, ve}ale, donosile naredbe, slale misije i pojedince u Crnu Goru, ne obaziru}i se na proteste nejske vlade ili delegacije SHS, pozivale predstavnike nejske vlade da se pojave na saslu{awu, a istovremeno odbijale da odobre wenim predstavnicima da u~estvuju na plenarnim sednicama; vodile su formalnu i praznu prepisku s predsednikom vlade Jovanom Plamencom i oglu{ivale se o zahteve kraqa Nikole I. Nijedan {ef savezni~kih delegacija nije hteo da ga primi, uprkos wegovim ponovqenim zahtevima. Neke zemqe i wihovi predstavnici (Italija) podsticali su oruànu pobunu protiv srpskih vlasti i stvorenog stawa s namerom da ne{to u{i}are za sebe, zakqu~ivale vojne konvencije s nejskom vladom, daju}i joj tako la`ne nade u svoju podr{ku. Sakupqeni radovi podsticaj su za svestranije i uravnoteènije ispitivawe problema Crne Gore u svetskom ratu i na Mirovnoj konferenciji. To je preko potrebno. Radovi }e, verujem, doprineti potpunijem razumevawu onoga {to se dogodilo, a odgovornost za nestajawe Crne Gore sa evropske politi~ke karte staviti na ple}a onih koji su tome istinski doprineli.111 U posqedwoj od ~etiri, po na{em mi{qewu impozantne, kwige koje dokumentima svjedo~e o ovom periodu istorije, pod naslovom Kraj Kraqevine Crne Gore prof. dr Dragoqub R. @ivojinovi} je jo{ odre|eniji i zakqu~uje sqede}e: S obzirom da su velike sile krojile novu politi~ku kartu Evrope i uticale na wen kona~an izgled, wihova re~ je bila presudna u uklawawu Crne Gore i wene dinastije sa politi~ke scene. One su bile svesne toga, ali su bile nespremne da priznaju svoju odgovornost za takav ishod mirovnih napora.112 Kraqevina SHS je u vremenu od 1918. do 1922. godine bila podijeqena na okruge i ùpanije, a potom od 1922. do 1929. godine na 33 oblasti. Promjenom slu`benog naziva dràve Srba, Hrvata i Slovenaca u Kraqevinu Jugoslaviju ona je podijeqena 1929. godine na devet banovina: 1. Dravska sa sjedi{tem u Qubqani; 2. Savska sa sjedi{tem u Zagrebu;
__________________ 111 Dragoqub R. @ivojinovi}, Crna Gora u borbi za opstanak 1914-1922, Beograd 1996, Predgovor 112 Dragoqub R. @ivojinovi}, Kraj Kraqevine Crne Gore, Beograd 2002, str. 11
698
Jovan B. Marku{
3. Vrbaska sa sjedi{tem u Bawaluci; 4. Primorska sa sjedi{tem u Splitu; 5. Drinska sa sjedi{tem u Sarajevu; 6. Zetska sa sjedi{tem na Cetiwu; 7. Dunavska sa sjedi{tem u Novom Sadu; 8. Moravska sa sjedi{tem u Ni{u; 9. Vardarska sa sjedi{tem u Skopqu.
Teritorija nekada{we Kraqevine Srbije je bila podijeqena na ~etiri banovine: (Dunavsku, Drinsku, Moravsku i Vardarsku) i Upravu grada Beograda. Teritoriju nekada{we Kraqevine Crne Gore je obuhvatala Zetska banovina, kojoj su pripojene: Boka Kotorska sa Budvom i Petrovcem; Ju`na Dalmacija (Kor~ula, Mqet, Peqe{ac) sa Dubrovnikom; Isto~na Hercegovina (Trebiwe, Stolac, Qubiwe, Bile}a, Gacko, Nevesiwe, Fo~a i Kalinovik) sa âpqinom; Ra{ka oblast (Priboj, Nova Varo{, Prijepoqe, Sjenica, Tutin, Novi Pazar, Ra{ka, Studenica i Ivawica) i Mitrovica sa Kosova. Zetska banovina je po teritoriji bila preko dva puta ve}a od Kraqevine Crne Gore (30.741 km2 : 14.443 km2), kao i prema broju stanovnika (787.972 st: pribli`no 350.000 st) i sa boqim prirodnim predispozicijama za ekonomski razvoj. Na ~elu Banovine postavqao se Kraqevim ukazom Ban u saglasnosti sa predsjednikom Ministarskog savjeta. Ban je vr{io najvi{u politi~ku i upravnu vlast u Banovini. Prvi ban Zetske banovine je bio dr Uro{ Kruq a wegov pomo}nik Milisav Ivani{evi}. Zakonom je bilo uspostavqeno Bansko vije}e Zetske banovine. ^lanovi prvog Banskog vije}a Zetske banovine su bili: za mjesta: Berane: D a b e t i } Mili}, penzioner iz Berana; Bijelo Poqe: M a r i } Gligo, trgovac iz Bijelog Poqa; Blato: K u w a { i } Joakim, posjednik iz Blata; Dubrovnik: M i } i } dr. Mi}a, advokat i predsjednik op{tine iz Dubrovnika; Kosovska Mitrovica: B r u { l i j u Radoslav, industrijalac iz Kosovske Mitrovice; Kotor: L a z a r e v i } dr. Filip, qekar iz Kotora; Nik{i}: M i j u { k o v i } Luka, trgovac iz Nik{i}a; Novi Pazar: H a x i o s m a n b e g o v i } Mehmedalibeg, rentijer iz Novog Pazara;
699
Pe}: T i m o t i j e v i } Risto, trgovac iz Pe}i; Pqevqa: M e k i } Ibro, trgovac iz Pqevaqa; Prijepoqe: K u r t o v i } Rade, kwiàr iz Prijepoqa; Podgorica: [ } e p o v i } Ne{o, trgovac i predsjednik op{tine iz Podgorice; Sjenica: P a v i } e v i } Milan, trgovac iz Sjenice; Trebiwe: T u p a w a n i n \or|e, trgovac iz Trebiwa; Ulciw: R e s u l b e g o v i } Selim, penzioner iz Ulciwa; Fo~a: H a s i } Salih, posjednik iz Fo~e; Herceg Novi: J a n k o v i } [piro, veleposjednik iz Herceg Novog; Cetiwe: M i l o { e v i } Tomo, predsjednik op{tine na Cetiwu. za srezove: andrijevi~ki: L a b a n Rajo, penzioner iz Polimqa; barski: M a r i } Vaso, industrijalac iz Bara; bile}ki: P o p a r a Jefto, trgovac iz Bile}e, beranski: K a s t r a t o v i } Simo, profesor iz Berana; bjelopoqski: P o p o v i } Joksim, teàk iz Obrova; gata~ki: J a k { i } Novak, teàk iz Korita; danilovgradski: R a d o v i } dr Sava, advokat iz Martini}a; deèvski: N i } i f o r o v i } Spasoje, teàk iz Postewa; dubrova~ki: D r a g o v i } Ivan, posjednik iz Mo~i}a; isto~ki: V u l i } Radovan, predsjednik op{tine iz Istoka; kola{inski: T o { k o v i } Janko, u~iteq iz Kola{ina; kosovsko-mitrovi~ki: P e t r o v i } Rafajlo, teàk iz Jo{evika; kor~ulanski: C v i l i } e v i } dr Baldo, qekar iz Lumbarde; kotorski: \ u n i o Rudolf, posjednik iz Kotora; qubinski: G a v r i l o v i } Sava, teàk iz Sedlara; mile{evski: G l u { ~ e v i } Milosav. teàk iz Kam. Gore; moravi~ki: S p a s o v i } Vuka{in, trgovac i predsjednik op{tine iz Ivawice; nevesiwski: L a ` e t i } Miho, trgovac iz Nevesiwa; nik{i}ki: S o ~ i c a Mujo, penzioner iz Nik{i}a; novo-varo{ki: P o p o v i } Vojo, zemqoradnik iz Bukovika; pe}ki: M a n o j l o v i } Manojlo, teàk iz Gora`devca; pqevaqski: T a w e v i } Jevrem, predsjednik op{tine iz Babovca; podgori~ki: I v a n o v i } Milo{, okru`ni na~elnik u penziji sa Meduna; pribojski: S t e v a n o v i } Dobroslav, trgovac iz Priboja; sjeni~ki: P o p a d i } Sretko, predsjednik op{tine Bu|eva;
700
Jovan B. Marku{
stola~ki: V u j a n o v i } Grga, predsjednik op{tine iz Burmaza; studeni~ki: [ a r k o v i } Tihomir, trgovac iz Ra{ke; trebiwski: D a n i l o v i } Sava, sve{tenik iz Zubaca; fo~anski: H a x i - V u k o v i } Vlado, industrijalac iz Fo~e; cetiwski: M r v a q e v i } Peri{a, u~iteq iz Velestova; {avni~ki: R a d o v i } Jovo, sve{tenik iz Crkvice; {tavni~ki: P a n t o v i } Nikodim, predsjednik op{tine iz Mojstira.113 ZETSKA BANOVINA Prostor: Zetska banovina obuhvata 30.741 kvadratni kilometar. Stanovni{tvo: Po popisu od 1921. godine u Zetskoj banovini ima svega stanovni{tva 782.972 i to: pravoslavnih 450.691, rimokatolika 109.469, grkokatolika 93, evangelika 154, muslimana 221.686, Jevreja 508, raznih vjeroispovijesti 368, bez konfesije 3. Gradovi - varo{i114: Cetiwe (sjedi{te banovine), Andrijevica, Bar, Ulciw, Berane, Bile}a, Bijelo Poqe, Budva, Kotor, Perast, Risan, Herceg Novi, Avtovac, Danilov Grad, Novi Pazar, Dubrovnik, Kola{in, Blato, Kor~ula, Kosovska Mitrovica, Podgorica, Prijepoqe, Nevesiwe, Nik{i}, Nova Varo{, Pe}, Pqevqa, Priboj, Sjenica, Stolac, Trebiwe, Fo~a, Rijeka Crnojevi}a. Varo{ice: Gusiwe, Lijeva Rijeka, Plav, Mrkojevi}i, Spi~, Roàj, [ahovi}i, Dobrota, Dowa Lastva, Muo, Pr~aw, Dowi Stoliv, Tivat, Spu`, Vela Luka, Velimqe, Grahovo, Tuzi, âpqina, Ra{ka, Wegu{i, [avnik i @abqak. Srezovi: U Zetskoj banovini imaju 32 sreza (i 6 sreskih ispostava). Donosimo po inspektoratima nazive srezova sa mjestima wihovih sjedi{ta:
__________________ 113 Almanah - [ematizam Zetske banovine, Sarajevo 1931, str. 37-38 114 Nazive V a r o { i varo{ice navodimo po zvani~noj statistici op{tina Zetske banovine - uredni{tvo.

Cetiwski na Cetiwu, Barski u St. Baru (sreska ispostava u Ulciwu), Bokokotorski u Kotoru (sreska ispostava u Herceg-Novom), Danilovgradski na Danilovom Gradu, Kola{inski u Kola{inu, Nik{i}ki u Nik{i}u, Podgori~ki u Podgorici, [avni~ki u [avniku. Okru`ni inspektorat u Bijelom Poqu: Andrijevi~ki na Andrijevici (sreska ispostava u Plavu), Beranski u Beranima (sreska ispostava u Roàju), Bjelopoqski u Bijelom Poqu, Mile{evski u Prijepoqu, Novovaro{ki u Novoj Varo{i, Pqevaqski u Pqevqima, Pribojski u Priboju, Sjeni~ki u Sjenici, Fo~anski u Fo~i (sreska ispostava u Kalinoviku). Okru`ni inspektorat u Dubrovniku: Bile}ki u Bile}i, Gata~ki u Gacku, Dubrova~ki u Dubrovniku, Kor~ulanski u Kor~uli, Qubiwski u Qubiwu, Nevesiwski u Nevesiwu, Stola~ki u Stocu (sreska ispostava u âpqini), Trebiwski u Trebiwu. Okru`ni inspektorat u Kos. Mitrovici: Deèvski u Novom Pazaru, Isto~ki u Istoku, Mitrovi~ki u Kos. Mitrovici, Moravi~ki u Ivawici, Pe}ki u Pe}i, Studeni~ki u Ra{koj, [tavi~ki u Tutinu.
701
Op{tine: u Zetskoj banovini ima svega 305 op{tina, koje su po srezovima podijeqene ovako:
702
Jovan B. Marku{
Andrijevi~ki 11 Barski 13 Beranski 13 Bile}ki 5 Bjelopoqski 11 Bokokotorski 15 Gata~ki 3 Danilovgradski 10 Deèvski 12 Dubrova~ki 8 Isto~ki 5 Kola{inski 8 Kor~ulanski 7 Kosovskomitrovi~ki 9 Qubiwski 4 Mile{evski 10 Moravi~ki 14 Nevesiwski 6 Nik{i}ki 11 Novovaro{ki 7 Pe}ki 8 Pqevaqski 12 Podgori~ki 16 Pribojski 5 Sjeni~ki 12 Stola~ki 6 Studeni~ki 17 Trebiwski 8 Fo~anski 12 Cetiwski 11 [avni~ki 8 [tavi~ki 8.115
__________________ 115 Almanah - [ematizam Zetske banovine, Sarajevo 1931, str. 36
703
TERITORIJALNA PODJELA KRAQEVINE JUGOSLAVIJE NA BANOVINE IZ 1929.
704
Jovan B. Marku{
ZETSKA BANOVINA 1929. Izvor: Almanah - {ematizam Zetske banovine, Sarajevo 1931.
705
Teritorijalno - istorijska karta Crne Gore, Crne Gore i brda, Kwaèvine Crne Gore, Kraqevine Crne Gore i Zetske banovine Izvor: Almanah - {ematizam Zetske banovine, Sarajevo 1931.
GLAVA XIV
REZIME
Rezime
ametak budu}e Narodne stranke, koja }e biti protagonista demokratske misli u borbi za politi~ke slobode, vodi u osamdesete godine 19. vijeka. To je vrijeme kada se u Crnoj Gori, sticajem istorijskih okolnosti, odvijao sredwovjekovni gor{ta~ko-vite{ki ìvot, suprotan na~inu ìvota u dràvama razvijene evropske demokratije. U literaturi se 1881-1882. ozna~avaju kao doba po~etka neke vrste ustavnog pokreta, me|u ~ijim vo|ama je bio i vojvoda [ako Petrovi} Wego{, koji }e kasnije biti predsjednik Narodne stranke. Nastavak ovog pokreta vodi u redove onda{we omladine, koja se krajem 19. vijeka {kolovala u inostranstvu. Iz redova ovih |aka i studenata poni}i }e intelektualci koji }e povratkom u otaxbinu predstavqati novu, mladu, prosvije}enu i demokratsku Crnu Goru. Na ~elu ovih generacija je bio Milo{ [auli}, koga su smatrali vo|om crnogorske omladine i glavnim borcem za upravne i politi~ke reforme. Prerana smrt ovog slobodoumnog intelektualca ostavila je u dio wegovim najbliìm drugovima da, zajedno sa vojvodom [akom Petrovi}em Wego{em i jednim brojem uglednih qudi, budu osniva~i Narodne stranke. Ona je postala patriotsko-politi~ka forma dotada{wih ideja cjelokupne omladine i centar crnogorske demokratske opozicione misli. Crna Gora je ispratila devetnaesti i u{la u 20. vijek sa dubokom krizom u svim oblastima dru{tvenog, privrednog i kulturnog ìvota. U novi ìvot u{lo se tako brzo i bez prelaza da se nije imalo vremena ni toliko da na pragu nove ere otrese balast stare, u pro{lim vremenima radi samoza{tite neophodne, ali civilizovanom dru{tvu neprimjerene psihologije. U vrijeme kada je najavqeno dono{ewe Ustava 1905. godine u Evropi su bile samo dvije dràve kojima se apsolutisti~ki upravqalo: jedna evropska - Crna Gora, druga azijsko-evropska - Turska. Uz turskog sultana, kwaz crnogorski je bio jedini neustavni
710
Jovan B. Marku{
vladar u Evropi. Jasno je da evropska javnost nije rado gledala, kako se pisalo, ovaj sredwovjekovni ~ir na evropskom politi~kom tijelu. Bilo je logi~no da ne budu cijeweni ovi reìmi, kao ni narodi koji su trpjeli politi~ko bespravqe, koje je bilo anahronizam u novom vijeku. Sa dono{ewem Ustava kasnilo se preko dvadeset godina, jer se poslije dobijawa me|unarodnog priznawa na Berlinskom kongresu 1878. godine to i o~ekivalo. Kona~no Narodna skup{tina, izabrana za tu priliku, saslu{ala je ~itawe Ustava 19. decembra 1905, usvojila wegovo progla{ewe i odmah je raspu{tena, a da ni jedan poslanik nije ni rije~ progovorio. Usvajawem Ustava udareni su temeqi ustavnoj dràvi kao neophodan preduslov za po~etak stvarawa moderne evropske dràve. Progla{ewe Ustava je ozna~ilo i po~etak prakti~nog sprovo|ewa u ìvot ideja narodnog i ustavnog pokreta za dobijawe politi~kih sloboda. în dono{ewa Ustava nije zna~io da se preko no}i mogu ostvariti ustavna prava. Za wih se trebalo izboriti, u sukobu sa dugogodi{wim apsolutisti~kim mehanizmom, u plemanskom dru{tvu, bez politi~kih sloboda. Prvi parlamentarni izbori po Ustavu odràni u septembru 1906. godine bili su slobodni, bez mije{awa vlasti. Tog mjeseca je po~eo da izlazi i prvi opozicioni list Narodna misao u Nik{i}u, koji }e postati organ Narodne stranke. Sazivawe redovnog saziva Narodne skup{tine na Lu~indan, dan Svetog Petra Cetiwskog, 18. (31) oktobra 1906. godine ozna~ilo je i formalni po~etak strana~kog ìvota u Kwaèvini Crnoj Gori. Ovim je otpo~ela nova era u politi~kom ìvotu Crne Gore. Za predsjednika Narodne skup{tine je izabran vojvoda [ako Petrovi} Wego{, koji je postao i predsjednik Kluba narodnih poslanika - kluba{a. Osnivawe kluba od ve}ine poslanika koji su demokratski orijentisali i zauzeli opozicioni stav prema vlasti ozna~ilo je i stvarawe stranke na politi~kim principima gra|anske demokratije. Iz prve po Ustavu izabrane Narodne skup{tine 1906. godine od 76 narodnih poslanika (62 izabrana + 14 virilaca - po poloàju) Klubu Narodne stranke je pripadao 51 poslanik. Osnivawe Narodne stranke je ozna~ilo stvarni po~etak parlamentarnog ìvota u Crnoj Gori, jer gdje nema stranke nema ni parlamentarizma. Interesantno je primijetiti da me|u osniva~ima Narodne stranke, ~lanovima Kluba narodnih poslanika, koji je vr{io funkciju Glavnog odbora Stranke, ima vi{e pravnika nego {to su imali svi sudovi u Crnoj Gori. Od 30 sudija, Velikog i pet oblasnih sudova, bilo je sa diplomom pravnika samo pet sudija, a me|u osniva~ima Narodne stranke bilo je 10 pravnika. Me|u osniva~ima Narodne stranke
711
su: pet vojvoda, dva serdara, sedam sve{tenika, dva qekara, dva u~iteqa, pet trgovaca, dva zemqoradnika, inèwer, publicista... itd. Prvi predsjednik Narodne stranke je bio vojvoda [ako Petrovi} Wego{, potpredsjednik Marko Radulovi} i sekretar Mitar Vuk~evi}. Ve} prvog dana rada u Narodnoj skup{tini su pale o{tre kritike na ra~un Vlade iz predustavnog perioda, koja je imenovana uo~i progla{ewa Ustava 1905. godine. Tokom zasjedawa ukazivalo se na ono {to se mora otkloniti, pa ~ak i nemilosrdno razoriti, da bi se kro~ilo naprijed. Uvi|aju}i da kwaèvska Vlada nema podr{ku Skup{tine kwaz je sugerisao predsjedniku Lazaru Miju{kovi}u da podnese ostavku. Od prve sjednice Narodne skup{tine do ostavke Vlade pro{lo je desetak dana. Uskoro po padu Vlade, izabran je iz skup{tinske ve}ine prvi predsjednik Vlade iz Narodne skup{tine. To je bio narodwak Marko Radulovi}, pravnik i sudija Velikog suda. Po~etkom januara 1907. prva narodwa~ka vlada Marka Radulovi}a dolazi u sukob sa kwazom zbog wegovog grubog kr{ewa Ustava i podnosi ostavku. Dolaskom drugog narodwaka na ~elo Vlade inèwera Andrije Radovi}a, otpo~eo je intenzivan rad na organizovawu Stranke po unutra{wosti. Narodna stranka je na Cetiwu u prvoj polovini februara 1907. godine javno saop{tila svoj program. Program je potpisalo 38 narodnih poslanika, koji su predstavqali ve}inu u Klubu u prvoj Narodnoj skup{tini izabranoj prema Ustavu. Program je publikovan u martu 1907. godine, a {tampan u Dubrovniku (Srpska dubrova~ka {tamparija dr Graci}a i dr.). Statut Stranke je potpisan krajem marta 1907. godine. Na taj na~in je i formalno uobli~ena u savremenom smislu prva parlamentarna stranka u Crnoj Gori. Program Narodne stranke svojom pojavom ozna~ava potpuno novi akt politi~kog ìvota u Crnoj Gori. Wegova osnovna vrijednost nije u idejama koje sadrì ve} u samoj pojavi kao izrazu kolektivne voqe da se zajedni~kim narodnim naporima pristupi ostvarivawu politi~kih sloboda, ekonomskom i kulturnom preporodu. Program Narodne stranke je prvi politi~ki akt koji se izdigao iznad patrijarhalno-plemenskih koncepcija na kojima je po~ivao sav dru{tveni i dràvno-politi~ki ìvot u Crnoj Gori. Unutra{wa politika je po Programu bila izrazito demokratska - parlamentarna, a spoqwa izrazito nacionalna - srpska, u skladu sa nacionalnim politikama u razvijenim dràvama evropske demokratije. Za Program je i kwaz Nikola rekao da bi ga i on potpisao da nije vladar. Povodom osnivawa Narodne stranke i publikovawa Programa, jedan od savremenika dr Nikola [kerovi} je napisao: Osniva~i Narodne stranke nijesu bili revolucionarci koji se
712
Jovan B. Marku{
spremaju da nasilno ru{e jedno te{ko politi~ko i ekonomsko stawe. Ali ne bi bilo pretjerano u crnogorskim prilikama ozna~iti wihov nastup s programom kao revolucionarni akt. Revolucionaran je sam akt osnivawa Stranke. Logi~ne te{ko}e sa novim ustavnim poretkom i prve korake parlamentarizma bezobzirno je eksploatisala kwaèva okolina i grupa politi~ara koji su izgubili vlast, ne biraju}i sredstva u podsticawu kwaza protiv Narodne stranke i wene vlade. Stvarawe prve politi~ke stranke u Crnoj Gori, programski definisane, koja je statutom utvr|ivala na~in svog rada, predstavqeno je kao antidràvni akt. Te intrige dvorske kamarile su na{le pogodno tlo kod ostarjelog kwaza, koji je ve} skoro pola vijeka bio na vladarskom tronu, navikao da se ni{ta ne radi bez wegove voqe. Ono {to je bilo zdravo u crnogorskom dru{tvu èqelo je politi~ke slobode, bez kojih Crna Gora nije mogla biti dio zajednice civilizovanih naroda, a ono politi~ki trulo okrenulo se tami i intrigama. Narodna stranka nije bila ni protiv monarhije, ni kwaza. Naprotiv, ~ak je tu privrènost u Programu mo`da isuvi{e potencirala. Krivica Narodne stranke je bila, {to je weno osnivawe zna~ilo po~etak raspada jednog hermeti~ki zatvorenog sredwovjekovnog sistema vlasti. Poznata je ~iwenica da bolesnik reaguje kada ga qekar pritisne na bolesno mjesto. êsto sko~i i vrisne, {to samo dokazuje da je qekar pravilno pogodio gdje ga boli. Taj vrisak predstavqa neku vrstu iznu|enog priznawa. O~igledno da je Narodna stranka uspostavila dobru dijagnozu u startu svog politi~kog rada, i zato su veoma brzo uslijedile èstoke reakcije. Ostavkom Vlade Andrije Radovi}a, po ocjeni mnogih najsposobnijeg intelektualca tog vremena u Crnoj Gori, a ubrzo i raspu{tawem Narodne skup{tine, po~iwe predizborni teror nad ~lanovima i simaptizerima Narodne stranke. Razara se {tamparija i uredni{tvo lista Narodna misao u Nik{i}u 9. septembra 1907. Neki od ~lanova Stranke su ubijeni, neki emigrirali, a jedan od osniva~a Stranke, serdar Savo Plamenac, kwaèv zet, natjeran na samoubistvo. Organizuju se procesi uglednim oficirima i li~nostima poput vojvode Lazara So~ice. Poslije napada na hotel gdje su odsjedali prvaci Narodne stranke na Cetiwu, ostaje dvoje djece vlasnika Mihaila i An|e Jovanovi} mrtvo. U klimi terora, gdje prvaci Narodne stranke na Cetiwu i u Nik{i}u, da bi se odbranili od reìmskih toqaga{a, svoje ku}e pretvaraju u bunkere, rukovodstvo Stranke donosi razumnu odluku da ne iza|e na izbore.
713
Poslije izbora 1907. godine, na kojima je vlast samu sebe birala, nastavqa se teror sa ciqem da se uni{ti prva parlamentarna stranka. Po~iwe montirani politi~ki proces, poznat kao Bomba{ka afera. Prva od nelogi~nosti je bila da glavni bomba{ donosi bombe iz Kotora i predaje ih li~no ministru unutra{wih djela. Kada postaje jasno da }e sudski proces propasti, pojavquje se profesionalni svjedok u vi{e procesa, agent austrougarske tajne slu`be. Bez krivice je 1908. godine 12 osniva~a Narodne stranke osu|eno na robiju. Nastupila je jedna vrsta politi~ke more u kojoj je svako svakoga mogao staviti van zakona, la`nom dostavom da je kluba{ ili narodwak, {to je zna~ilo zavjerenik ili anarhista. Stavqena van zakona, sa vo|stvom Stranke na robiji, dijelom u ku}nom pritvoru, a dijelom u emigraciji, Narodna stranka je do{la u sutuaciju da nije mogla javno djelovati i da su se ~lanovi i simpatizeri morali fizi~ki {tititi. Jedan broj pristalica Stranke, mahom u~iteqi, pod vo|stvom komandira (majora) Nikole Mitrovi}a, po ugledu na italijanske karbonare, stvara tajnu organizaciju Narodne stranke. Slu~ajnim otkrivawem nesmotrene i preurawene akcije jednog od ~lanova, koja nije imala za posqedicu nikakvu materijalnu {tetu ili qudsku `rtvu, rodila se nova, Vasojevi}ka afera ili Kola{inski proces. Na ovom procesu su osu|ena 103 lica, prete`no ~lanovi ili simpatizeri Narodne stranke iz Vasojevi}a, Pipera i Ku~a. Sud, bez ijednog sudije pravnika, osudio je 1909. godine na smrt 11 lica. Nad petoricom osu|enih je odmah izvr{ena egzekucija a vo|u organizacije je u Turskoj ubio na spavawu pla}eni ubica, najmqen od crnogorskog Ministarstva unutra{wih djela, {to je na sudskom procesu i dokazano. Na izborima 1911. godine, iako je Narodna stranka bila zabrawena, uspjelo je jednom od osniva~a Narodne stranke Janku To{kovi}u i jo{ nekolicini ~lanova i simpatizera Stranke, da kao nezavisni kandidati budu izabrani u Narodnu skup{tinu. U ovim, kao i na prethodnim izborima (1907), izvr{eni su izbori narodnih poslanika sa parolom: ko je za kwaza treba da glasa vladine kandidate! Ko je bio protiv vladinog kandidata, makar iz kakvih pobuda, on je iskusio gowewe prete`no nepismenih nahijskih kapetana. Crna Gora je bila nepotrebno pretvorena u ratni logor za ~uvawe svog gospodara od Crnogoraca! Kamarila i druge interesne grupe su vezale afere za ono {to je bilo demokratski najzdravije u Crnoj Gori, da bi dokazali ostarjelom kwazu da wemu i dinastiji prijeti opasnost od nesumwivo lojalnih i najobrazovanijih qudi me|u crnogorskim politi~arima.
714
Jovan B. Marku{
Sve gluposti i lakomislenosti koje su ~inili pojedini qudi iz opozicije u Crnoj Gori i van we pripisivane su vo|ama Narodne stranke, koje oni, navodno, inspiri{u iz mra~nih }elija podgori~kog zatvora Jusova~e. Sva nasiqa koja su vr{ili organi dràvne vlasti pravdali su navodnom opasno{}u od Narodne stranke. Dvorska kamarila i vladini privrènici varali su starog kwaza, narod i javno mwewe, pa je cjelokupna ova la` padala na teret nevinih qudi u zatvoru i Narodne stranke. Javnosti je malo poznato da je u vrijeme zabrane Narodna stranke imala svoje organizacije van granica Kraqevine Crne Gore. Prinu|eni da napuste Crnu Goru a potom i Srbiju, na zahtjev crnogorske vlasti, Jovan \onovi} i Todor Boòvi} po~etkom 1911. su oti{li u Sjediwene Ameri~ke Dràve. Dolaskom u Ameriku po~iwu pravi strana~ki rad me|u crnogorskom emigracijom. Organizovali su Narodnu stranku, a za propagirawe ideja pokrenuli su dva lista. Jovan \onovi}, po ugledu na nekada{wi organ Narodne stranke razoren 1907. u Nik{i}u, obnovio je nedjeqnik Narodna misao koji je izlazio u Bjutu (Montana). Todor Boòvi} je osnovao list Oslobo|ewe koji je izlazio u îkagu. Wihovi najbliì saradnici bili su: Stevo Bogdanovi}, urednik lista Slobodna tribuna, êdomir Pavi}, urednik lista Srpski glasnik i Boò Martinovi}. Vo|e Narodne stranke u Americi su obustavili politi~ki rad kada je otpo~eo Prvi balkanski rat 1912. godine. U Srbiji se sredinom 1911. godine formira organizacija Privremene narodne stranke sa sjedi{tem u Beogradu. Organizacijom rukovode politi~ki emigranti, osniva~i Narodne stranke, a najaktivniji me|u wima je Mitar \urovi}, biv{i ministar iz prve narodwa~ke vlade. Izbijawem Prvog balkanskog rata prekinute su sve aktivnosti Privremene narodne stranke. Na poziv predsjednika crnogorske Vlade politi~ki emigranti i studenti stupili su u redove vojske ili u dobrovoqa~ke odrede. Mnogi od wih su poginuli na raznim boji{tima a najvi{e ih je stradalo u borbi za oslobo|ewe Skadra od Turaka. Poslije Balkanskog rata stvorena je situacija za normalne izborne aktivnosti. Izbori 1913. godine su ozna~ili povratak ~lanova Narodne stranke na politi~ku scenu Kraqevine Crne Gore. U predizbornoj kampawi od ~lanova Narodne stranke prvi put je kao dio izbornog programa dat predlog da Crna Gora i Srbija stvore uniju. Ovaj predlog }e dobiti podr{ku u Narodnoj skup{tini, prihvati}e ga i Vlada, kao predlog }e ga kraq Nikola saop{titi kraqu Srbije Petru I Kara|or|evi}u. U pokretawu pitawa budu}ih odnosa na prvom mjestu se polazi-
715
lo od nesporne ~iwenice da su Crna Gora i Srbija dvije srpske dràve, a Crnogorci i Srbijanci djelovi iste nacije - srpske. O tome dovoqno govori podatak da je na popisu 1909. godine u Kwaèvini Crnoj Gori bilo 94,38% Srba i 5,22% Arbanasa i drugih nacija. Kao jedna od dvije najja~e politi~ke grupacije u Narodnoj skup{tini, ostaju}i vjerna svom programu, Narodna stranka ulazi u koalicionu Vladu serdara Janka Vukoti}a. Pred samu kapitulaciju Crne Gore u Prvom svjetskom ratu 1916. godine, po mnogim ocjenama ova veoma uspje{na Vlada daje ostavku, i za kratko je zamjewuje Vlada Lazara Miju{kovi}a. Na ~elo prve Vlade koju je formirao kraq Nikola u emigraciji 1916. godine u Bordou (Francuska) dolazi vo|a narodwaka Andrija Radovi}. Zbog neprihvatawa wenog programa o na~inu budu}eg ujediwewa Vlada daje ostavku maja 1917. godine. Oslobo|ewem a potom ujediwewem i stvarawem nove dràve Kraqevine SHS, fakti~ki su prestale da postoje 1918. godine kao nezavisne dràve Kraqevina Crna Gora i Kraqevina Srbija. Za Veliku narodnu skup{tinu izabrani su predstavnici dva koncepta ujediwewa - bjela{i i zelena{i. Nesporne ~iwenice pokazuju da su bjela{i (po bijelom izbornom plakatu) i zelena{i (po zelenom izbornom plakatu) nacionalno bili Srbi. I jedni i drugi zalagali su se za ujediwewe u jednu dràvu i niko od wih u to vrijeme nije propagirao restauraciju Kraqevine Crne Gore. Bjela{i su bili za to da se prvo ujedine dvije srpske dràve Crna Gora i Srbija u jednu srpsku dràvu, a potom, ako prilike dozvole, do|e do ujediwewa sa Slovencima, Srbima i Hrvatima iz Austrougarske. Drugim rije~ima, bjela{i su dali prioritet onome {to postoji u odnosu na ono {to tek treba stvoriti. Zelena{i su bili za to da Crna Gora direktno stupi u Kraqevinu Srba, Hrvata i Slovenaca, ali su ostali nedore~eni kako bi se to ujediwewe ostvarilo. Drugim rije~ima, zelena{i su dali prioritet ujediwewu sa ne~im {to nije postojalo, jer Narodno vije}e Slovenaca, Srba i Hrvata sa prostora Austrougarske, koje je radilo na ujediwewu, predstavqalo je te narode a ne dràvu, jer takva dràva nije postojala. Velika narodna skup{tina u Podgorici 26. novembra 1918, kojoj su prisustvovali izabrani poslanici sa bjela{ke i zelena{ke strane, poimeni~nim glasawem jednoglasno je odlu~ila, izme|u ostalog, da se Crna Gora ujedini sa bratskom Srbijom pod dinastijom Kara|or|evi}a, te tako ujediwewi stupe u zajedni~ku otaxbinu na{eg troimenog naroda Srba, Hrvata i Slovenaca. Odluku o ujediwewu u Kraqevinu SHS prihvatila je i Narodna skup{tina Kraqevine Srbije 29. decembra 1918.
716
Jovan B. Marku{
Nacionalno ujediwewe, odnosno stavarawe jedne srpske dràve, a potom jugoslovenske zajednice, za Narodnu stranku je zna~ilo ostvarewe programskog ciqa u spoqwoj politici. Od osniva~a Narodne stranke koji su usvojili ovaj program za poslanike Velike narodne skup{tine je izabrano wih osam, a prilikom konstitutivne sjednice predsjedavao je, kao najstariji po godinama, pop Nikola Simovi}. Za predsjednika Skup{tina je izabrala Sava Cerovi}a, dugogodi{weg ~lana Narodne stranke. Spasoje Pileti}, jedan od osniva~a Narodne stranke, izabran je za ~lana Izvr{nog narodnog odbora, na ~ijem je ~elu bio vojvoda Stevo Vukoti}. Prilikom izbora prve vlade u novostvorenoj Kraqevini SHS jedini ministar iz Crne Gore je bio Milosav Rai~evi}, jedan od osniva~a Narodne stranke. Svojevrsna provjera odluka Velike narodne skup{tine izvr{ena je 28. novembra 1920. Na ovom konsultu naroda (referendumu) pod kontrolom me|unarodne zajednice, uz prethodnu saglasnost kraqa Nikole i vlade u emigraciji, potvr|ena je èqa za zajedni~kim ìvotom u novostvorenoj Kraqevini SHS. Posqedwi predsjednik kraqevske vlade u emigraciji, Jovan S. Plamenac, u vi{e iskaza ovo isti~e kao nespornu ~iwenicu, koja je prethodila odluci da podnese ostavku. Da li se Crna Gora ujedinila ili prisajedinila Srbiji, a potom zajedno u{le u Kraqevinu SHS, kao i na~in na koji je to ura|eno, tema je kojom se na razne na~ine bave istori~ari, a posebno radi svojih trenutnih interesa politi~ari. Me|utim, ostaje ~iwenica da su u korist dràve, koja se pod raznim imenima i sistemima pokazala kao nestabilna, `rtvovane dvije srpske kraqevine, a sa wima vjekovna i logi~nija ideja o zajedni~koj srpskoj dràvi. Male dràve i broj~ano mali narodi, sve i da ho}e, ne mogu odlu~ivati sasvim samostalno. S obzirom da su velike sile krojile novu politi~ku kartu Evrope i uticale na wen kona~ni izgled, wihova rije~ je bila presudna u stvarawu Kraqevine SHS. Smatramo da je ~in osnivawa Narodne stranke istorijski doga|aj za Crnu Goru, kojim treba da se ponose i oni koji imaju druga~ije politi~ke poglede od ~lanova i simpatizera Narodne stranke. Nije pretjerano ako kaèmo da je istorijat Narodne stranke u Kwaèvini Crnoj Gori, u stvari, istorijat po~etka parlamentarizma u Crnoj Gori, jer bez we on ne bi bio mogu}. Vrijedno je ista}i da je, i po dana{wim kriterijumima, Narodna stranka od svog osnivawa bila u pravom smislu stranka koja je imala svoj program, statut i organizaciju na terenu. Inicijativom grupe intelekteualca, opredijeqenih za obnovu demokratije i tradicije u Crnoj Gori, u sumrak komunizma, Narodna
717
stranka je obnovila svoj rad, sa istim politi~kim utemeqewem, na dan Svetog Vasilija Ostro{kog, 12. maja 1990. Ovim je Narodna stranka i formalno ozvani~ila politi~ku djelatnost kao jedina stranka u Crnoj Gori koja nije proizvod neokomunizma. Povodom stogodi{wice osnivawa Narodne stranke, mo`da }e i ovaj na{ skromni rad doprinijeti da se javnost boqe upozna sa wenim doprinosom po~ecima parlamentarnog ìvota u Crnoj Gori.
Summary
he beginnings of the Peoples party, as the future protagonist of the democratic thought in the fight for the political freedoms, leads back to the eight decade of the 19th century. Due to the concurrence of historical events, that was the time of the medevial highlander-chivalrious manner of life in Montenegro, contrary to the one in the developed countries of the European democracy. In the literature, the years 1881 and 1882 are signified as the age of the beginning of some kind of a constitutional movement, among whose leaders was the Duke Shako Petrovic Njegos, the future first President of the Peoples party. The continuation of this movement leads to the lines of youth, that was, at the end of the 19th century, mostly educated abroad. From the lines of these pupils and students emerged the intellectuals who would later, after the return to their homeland, represent the new, young, enlighted and democratic Montenegro. The leader of these new generations was Milos Saulic, who was considered to be the leader of the Montenegrin youth and the main fighter for the administrative and political reforms. The premature death of this liberal intellectual left in share to his closest friends to be, along with the Duke Sako Petorovic Njegos and a number of other prominent people, the founders of the Peoples party. The party became the patriotic political form of the ideas of the entire Montenegrin youth and centered the Montenegrin democratic oppositional thought. Montenegro left the 19th century and entered the 20th, with the deep crisis in all areas of the social, economic and cultural life. It was a very sudden transition to the new life, and there was not time, not as much as to shake off the ballast, which was necessary for the sake of protection in the old times but inappropriate pschycology for the civilised society, of the old era at the entrance to the new one. At the time, when the proclamation of the constitution was announced in 1905, there were only two countries in Europe; one of them was Montenegro and the other one was Asia-European Turkey, and both of them were ruled absolutely. Along with the Turkish sultan, the only uncostitutional ruler in
720
Jovan B. Marku{
Europe was the Duke of Montenegro. It is obvious that the European public did not approve of, as it was written at that time, this so-called medevial ulcer on the European political body. It was logical that, neither these regimes, nor the people who suffered from the political lawlessness - the anachronism of the new century, were appreciated. The adoption of the constitution was over 20 years late, as it was ecpected after the international recognition at the Berlin Congress in 1878. Finally, the National Assembly, which was convoked for the purpose of reading of the constitution, on 19 December, 1905, proclaimed the constitution, and was disbanded immediately afterwards, without a single word spoken by its members. The proclamation of the constitution laid foundation of the constitutional country as an indispensable prerequisite for the beginning of creation of a modern European country. At the same time, the establishment of the constitution ment the practical carrying out of the ideas of the populist and constitutional movement for the gaining of the political freedoms. The act of proclamation itself did not mean that the constitutional rights could be gained overnight. Those should be fought for, in conflict with a long standing absolute mechanism, in the environment of strong individualities, without political freedoms. The first constitutional parliamentary elections, that were held in September 1906, were free and without interference of the authorities. That very month, the first oppositional newspaper The Peoples Thought was published in Niksic, which would become the future organ of the Peoples party. The first, regular session of the National Assembly on the day of St. Luka, and the day of St. Peter of Cetinje, on 18 (ie 30) October, in 1906, ment the formal beginning of the political life in the Principality of Montenegro. Thus, the new era in the political life of Montenegro began. The Duke Sako Petrovic Njegos was the elected President of the People representatives Club, the so-called klubasi. The foundation of the club, for the most part of the democratically oriented members with the oppositional position towards the authorities, meant the forming of the political party based on the political principles of the civil democracy. In the first constitutional National Assembly in 1906, of 76 members in total, 51 belonged to the Club of the Peoples party (the Assembly had 62 elected members +14 observers ie the Dukes representatives). The foundation of the Peoples party meant the actual beginning of the parliamentarism in Montenegro; without the political parties, there is no parliamentarism either. It is interesting that among the founders of the Party, and the members of the Peoples Representatives Club, which had the position of the main board of the Party, there were more lawyers than in the courts of Montenegro altogether. Out of thirty judges of the Grand and five regional courts, there were only five of them with a diploma of a law school, and among the founders of the
721
Peoples party there were ten lawyers. The founders of the Party were: five dukes, two teachers, five merchants, two farmers, one engineer, a journalist...etc. The first President of the Peoples party was the Duke Sako Petrovic Njegos, the Vice-president was Marko Radulovic and the Party officer was Mitar Vukcevic. On the first day of work at the National Assembly, a severe criticism fell on the account of the pre-constitutional Government, which was named shortly before the constitution proclamation in 1905. During the session, it was pointed out to the things, that had to be removed and mercilessly destroyed in order to make a step forward. Having seen that the Government had not the support of the Assembly, the Grand Duke suggested to the President Lazar Mijuskovic to resign. Only ten days passed from the first session of the National Assembly to the Governments resignation. Soon after the Government fell, the first prime minister from the National Assemblys majority was chosen. That was Marko Radulovic, the lawyer and the judge of the Grand Court, from the lines of the Peoples party. In the beginning of January 1907, the first Peoples government of Marko Radulovic confronted the Grand Duke for his crude violation of the constitution, and resigned. After the arrival of the second prime minister, an engineer Andrija Radovic from the Peoples party, the intensive work on organising the party in provinces began. In the first half of February in 1907, Peoples party proclaimed its program. It was signed by thirty-eight national representatives, ie the majority of the Club in the first constitutional National Assembly. The program was published in March 1907, and printed in Dubrovnik (Dr Gracic and partners, the Serbian printingshop of Dubrovnik). Thus, the first parliamentary party in Montenegro was formed in the modern sense. The appearance of the Partys program meant the completely new act of the political life in Montenegro. Its basic value was not in its ideas, but in its appearance as an expression of the collective will, to join the implementation of the political freedoms, economic and cultural rebirth, by the joint national efforts . The program of the Party was the first political act, which raised itself above the partriarch-clannish conceptions, that the entire social and country-political life in Monetengro was based on. The internal politics of the program was entirely democratic-parliamentary, and on the outside entirely national-Serbian, in accordance with the national politics in the developed countries of the European democracy. The duke Nikola said that he would sign the program even if he was not the ruler. On the occasion of founding of the Peoples party and the program publication, one of the contemporaries of that time, Dr Nikola Skerovic wrote: The founders of the Peoples party were not the revolutionaries who were getting ready to violently destroy the hard political and economic condition. But it would not be an overstatement to describe their program performance as a revolutionary
722
Jovan B. Marku{
act in the Montenegrin environment. The very act of the Party foundation, was revolutionary. The logical difficulties with the new constitutional system and the first steps of the parlamentarism, were carelessly exploited by the Dukes environment and the groups of powerless politicians, who did not stop at nothing in order to encourage the Duke against the Party and its Government. The foundation of the first political party, defined by the program, which consolidated the means of its work by the statute, was presented as the subversive act. The intrigues of the court camarilla found the suitable ground in the old Grand Duke, who was at the trone for almost fifty years and completely used to doing everything according to his will. The sane part of the Montenegrin society wanted the political freedoms without which Montenegro could not be the part of the community of the civilised people, and the politically rotten part turned to the darkness and the intrigues. Peoples party was not against neither the monarchy, nor the Grand Duke, on the contrary, that loyalty in the program was, perhaps too strong. The guilt of the Peoples party was, that its foundation ment the beginning of the breakdown of a hermetically closed medevial system of the authorities. It is a well known fact that a patient reacts when a doctor presses the sick part of the body. The patient often shouts and jumps, which is just a proof that the doctor made the accurate diagnosis. It was obvious that the Peoples party diagnosed well, at the beginnig of its political work, which caused quick and bitter reactions. When Andrija Radovic, the most capable intellectual of this time in Montenegro acoording to many authors, and his Government resigned, and soon after the National Assembly resigned, the pre-election terror over the members and followers of the Party began. The printingshop and the editorship of the Peoples Thought were destroyed in Niksic, on 9 September, 1907. Some members of the party were killed, some of them emigrated, and one of the founders, serdar Savo Plamenac, the brother-in-law of the Grand Duke, was forced to commit a suicide. The court trials were organised against the prominent officers and individuals, like against the duke Lazar Socica. After the attack at the hotel in Cetinje, where the leaders of the Party were staying, two children of the owners Mihailo and Andja Jovanovic, were found dead. In the atmosphere of the terror, the leaders of the Party in Niksic and Cetinje, turned their houses into the bunkers, in order to defend themselves from the regimes toljagashi and the Partys leadership made a reasonable decision to boycott the elections. After the 1907 elections, when the Government elected itself, the terror continued with the aim to destroy the first parliamentary party. The fixed political trial began, known as the Bomb affair. The first of the illogical things of the process, was when the main bomber brought the bombs from Kotor and gave them in person to the Minister of Internal Affairs. When it was clear that the court
723
trial would collapse, a professional witness, the agent of Austria-Hungarian secret service showed up at numerous trials. Twelve innocent founders of the Peoples party were sentenced to jail in 1908. A kind of a political nightmare followed, when everyone could be set outside the law, by a false information that he the belonged to the klubasi or populists which meant conspirator or the anarchist. Once banned, with the party leadership in jails, partly uder the house arrest and partly in emigration, the Party was put in such a position that it could not work openly, and that the members and followers had to defend themselves by physical force. A certain number of followers, mostly teachers, under the command of major Nikola Mitrovic, modeled after the Italian carbonari, formed the secret organisation of the Party. By an accidental revelation and incautios and premature action of one of the members, a new affair was fabricated, the so-called Affair of Vasojevici or the Process of Kolashin, without human victims or material damage as a consequence. A hundred and three men, mostly members and followers of the Party from Vasojevici, Piperi and Kuci, were sentenced to jail. The court, without a single lawyer within, condemned to death eleven men. Five were executed immediately and the leader of the organisation was assasinated in sleep, in Turkey. At the court, it was proved that the assasin was hired by the Montenegrin Ministry of Internal Affairs. At the elections of 1911, at the time when the work of the party was banned, one of the founders Janko Toskovic, and a few other members and followers, were selected as the independant candidates into the National Assembly. During these, just as during the previous elections (1907) the slogan was: Dukes followers vote for the governmental candidates! Those who were aginst the governmental candidates, no matter why, experienced the pursuit of, mostly illiterate captains. Unnecessarily, Montenegro was turned into a warcamp for the protection of its ruler from his people, the Montenegrins. The camarilla and other interest groups fabricated affairs about the democratically sanest people of Montenegro, in order to prove to the old Duke, that both him and his dynasty were under great danger from, undoubtely, loyal and most educated people among Montenegrin politicians. All the nonsenses and the recklessness that certain men from the opposition made, in Montenegro and outside its borders, were attributed to the leaders of the Party, who were, allegedly inspired from the dark cells of the Jusovaca prison in Podgorica. All the violent acts that were made by the Government officials were excused by the alleged danger coming from the Peoples party. The court camarilla and the Government followers cheated the old Duke, both the people and the public opinion, and this whole lie fell as a burden to the innocent people in the prisons, and to the Party. It is a little known fact that during the ban, the Party had its organisations outside the borders of Montenegro Kingdom. Two men, Jovan
724
Jovan B. Marku{
Djonovic and Todor Bozovic, who were forced to leave Montenegro and Serbia, at the demand of Montenegrin authorities, went to the USA at the beginning of the 1911. In USA they began the true party work among the Montenegrin emigration. They organised the Peoples party, and began the publication of two magazines in order to promote their ides. Jovan Djonovic published the weekly newspaper People Thought in Bute, Montana. Todor Bozovic founded the newspaper Liberation that was published in Chicago. Their closest associates were: Stevo Bogdanovic, the editor of The Free Tribune, Cedomir Pavic, the editor of Serbian Herald and Bozo Martinovic. The Party leaders in America stopped their political actions when the Balkans War I broke in 1912. In the middle of 1911 the organisation Temporary Peoples party was organised in Serbia, and the main office was in Belgrade. Political emigrants, the founders of the Party, run it and the most active among them was Mitar Djurovic, the former Minister of the first Peoples Government. When the World War I broke, all the activities of the Temporary Peoples party stopped. At the call of the prime minister of Montenegro, political emigrants and students joined the army and the volunteer detachments. Many of them were killed at different battlefields, but most of them died in the battle for Skadar liberation from the Turks. After the Balkans War I, a new situation for the regular electoral activities was created. The 1913 elections meant the return of the Party members at the political stage of Montenegro. In the pre-electoral campaign, the members of the Party, for the first time as the part of the electoral program, made a suggestion that Montenegro and Serbia should make a union. This suggestion was supported in the National Asembly, later accepted by the Government, and the king Nikola suggested it to the King of Serbia, Peter I Karadjordjevic. When the questions about the future relations rose, the first issue that was debated, was the fact that Montenegro and Serbia were two Serbian countries, and that Montenegrins and Serbs were the parts of the same nation - the Serbian nation. It is enough to show the 1909 Census figures, in Montenegro Principality: there were 94,38% Serbs, 5,22% Albanians and other nations. As one of the two strongest political groups in the National Assembly, remaining loyal to its program, the Peoples party entered in the coalition Government of Janko Vukotic. Just before the capitulation of Montenegro in the World War I in 1916, this highly succesful Government resigned and shortly after, was replaced by the Government of Lazar Mijuskovic. As an emigrant in Bordoux, France, king Nikola formed the Government in 1916, and Andrija Radovic, the leader of the Peoples party was elected as the President. Due to the unacceptance of the Partys program on the way of the future union, Government resigned in May 1917. Liberation and afterwards the union and a creation of The Kingdom of Serbs, Croats and Slovenes, factually meant the disappearance of the two independant
725
countries: The Montengro Kingdom and The Serbia Kingdom. The representatives of the two concepts of the union, the so-called bjelasi and zelenasi were elected for the Great National Assembly. The idesputable facts showed that both bjelasi (the name bjelasi comes from the word bijelo - white, after their white electoral poster) and zelenasi (the name zelenasi comes from the word zeleno green, after their green electoral poster) were Serbs. Both sides supported the idea of union into one country and none of the sides supported the restauration of The Montengro Kingdom. Bjelasi supported the idea of union of the two Serbian countries, Montengro and Serbia, and after that, if the chances allowed, union with the Slovens, Serbs and Croats from Austria-Hungaria. In other words, bjelasi prioritiesed what already existed to what should be created afterwards. The zelenasi supported the idea that Montengro should join The Kingdom of Serbs, Croats and Slovens directly, but they did not precised how. In other words, zelenasi prioritiesed union with something that did not exist at that time, as Nationals Assembly of Slovens, Serbs and Croats from the Austro-Hungaria, that was working on uniting, represented those people but not the country, because such country did not exist, yet. The Great National Assembly took place in Podgorica on 28 November, 1918. The selected representatives of bjelasi and zelenasi participated. At the Assembly, it was decided unanonimously that, among other things, Montengro should be united with Serbia under the rule of the Karadjordjevics, and once united, should join the joint fatherland of our three-named people of Serbs, Croats and Slovens. The decision about the union was accepted by the National Assembly of The Serbia Kingdom on 29 December, 1918. The national union, ie the creation of the one and joint Serbian country, afterwards the Yugoslavian community, was the achievement for both the program goals in the foreign affairs section of the program, and the Party. Eight leaders of the Party who adopted this program, were the selected representatives of the Great National Assembly and during the constitutional meeting, the chairman was the priest Nikola Simovic, as the oldest among representatives. Sava Cerovic, the long standing memeber of the Party, was selected for the position of the President of the Assembly. Spasoje Piletic, one of the founders, was selected as the member of the Executive board, and the duke Stevo Vukotic was the Chairman. During the election process of the new Government, in the newly created Kingdom of SCS, the only Minister from Montenegro was Milosav Raicevic, another founder of the Party. A kind of a special check of the Great National Assemblys decisions was done on 28 November, 1920. At this occasion, the people was consulted at referendum, under the supervision of the international community, with the previous agreement of king Nikola and the emigration Government, the desire for the joint life in the newly created Kingdom of SCS, was confirmed. The last
President of the royal government in emigration Jovan S. Plamenac, confirmed this as an indisputable fact on many occasion, which preceded his decision of the resignation. Did Montenegro unite with Serbia or did it join and did bot of them afterwards get into The Kindgom of SCS, and the way it was done, remained as the subject that occupied the historians in different ways, and particularly politicians, due to their current interests. But it remains as a fact that, for the sake of the country, which proved itself unstable under different names and systems, two Serbian Kingdoms were sacrified, just as the for centuries long idea of the joint Serbian country. Small countries and numerically small peoples, can not make completely independent decisions, even if they want to. Considering the fact that the great forces made a new political map of Europe and made influence upon its final form, their decision was crucial in the process of creation of The Kingdom of SCS. We believe that the act of formation of the Peoples party is the historical event for Montenegro, whom should be proud with even those who have political views different than the Party members and followers. It is not an overstatemnt to say that the history of the Party in the Principality of Montengro was, actually, the beginning of parlametarism in Montengro, as that would be impossible without the Party. It is worth saying that, even after the contemporary criteria, Peoples party from the day of its formation was a Party in the true sense of the word, which had its program, statute and a field organisation. By the initiative of the group of intellectuals, determined for the restoration of democracy and tradition in Montengro, at the dusk of communism, Peoples party renewed its work, with the same political foundations, on day of St. Vasilije of Ostrog on 12 May, 1990. With this, the Party formally announced its political work, as the only political party in Montenegro which was not the product of neocommunism. On the occasion of centennial of the Party foundation, perhaps our modest work will contribute that the public finds out more about its contribution to the beginnings of the parliamenary life in Montengro.

Izvori
ARHIVI Dràvni arhiv Crne Gore, Cetiwe Narodni muzej Crne Gore - Arhivsko odjeqewe, Cetiwe Arhiv Mitropolije crnogorsko-primorske, Cetiwe Centralna narodna biblioteka Crne Gore - muzejsko odjeqewe, Cetiwe Narodna biblioteka Srbije, Beograd Univerzitetska biblioteka, Beograd
PRIVATNE ZBIRKE DOKUMENATA I FOTO DOKUMENTACIJE (potomaka i ro|aka - osniva~a, ~lanova i simpatizera Narodne stranke) Marka Petrovi}a Wego{a, Nik{i} Ivana (Labuda) Petrovi}a Wego{a, Cetiwe Marka P. Vukoti}a, Beograd vojvode Steva P. Vukoti}a, Cetiwe vojvode Gavra Vukovi}a, Cetiwe vojvode Lazara So~ice, Beograd serdara Sava Plamenca, Cetiwe popa [pira Gligovi}a, Nik{i} (Bawani) popa Ilije Kape, Cetiwe Baja Garda{evi}a, Cetiwe Janka To{kovi}a, Beograd Nikole Bajagi}a, Pluìne Petra Ramovi}a, Podgorica Mila Dragojevi}a, Cetiwe \ura Drecuna, Cetiwe
Draga Radovi}a, Podgorica dr Jovana Kuja~i}a, Cetiwe dr Petra Konti}a, Beograd dr Filipa Lazarevi}a, Kotor Mihaila i An|e Jovanovi}, Cetiwe Blaà M. Marku{a, Cetiwe Mila Radova Ivani{evi}a, Cetiwe Blaà Radifkovi}a, Cetiwe Alekse Martinovi}a, Cetiwe Jovana Dap~evi}a, Beograd Mihaila N. Jovanovi}a, Cetiwe Mi}a Qesara, Cetiwe Andrije Popovi}a, Beograd

Literatura
I Posebna izdawa Almanah - {emantizam Zetske banovine, Sarajevo, 1931. Andrija{evi}, @ivko M., Nacija s gre{kom, Cetiwe, 2004. Baki}, Qubomir i Dragovi} @ivko: Poznavawe zakona, Cetiwe, 1914 Ban, Mitrofan, @ivopis ili uspomene iz ìvota Mitropolita Mitrofana Bana, Cetiwe, 1991. Ba}ovi}, êdomir: Pomenik crnogorskih i hercegova~kih ratnika i prvaka (1500-1918), Nik{i}, 1999. Be}irovi}, Komnen: Borba za Wego{ev Lov}en, Cetiwe, 2005. Boòvi}, Vuka{in: Crna Gora u Drugom balkanskom ratu sa Bugarskom 1913. godine, Beograd, 1932. Boòvi}, Todor i Jovan, \onovi}: Crna Gora i napredni pokret, Beograd, 1911. Bojovi}, Veli~ko: ^lanci i rasprave o Crnoj Gori, Tuzla, 1936. Bojovi}, Jovan R.: Napredni omladinski pokret u Crnoj Gori, Cetiwe, 1976. Bojovi}, Jovan R.: Podgori~ka skup{tina 1918 - dokumenta, Beograd, 1989. Boqevi}, Dragoqub - Drago: Savo Vuleti} ìvot i rad (18711945), Podgorica, 2004. g. Veselinovi}, Rajko L.: Ujediwe pokrajinskih crkava i vaspostavqawe Srpske patrijar{ije, Spomenica Srpska pravoslavna crkva 1920-1970, Beograd, 1971. Vladala~ka ku}a Petrovi} Wego{, Nikola I, wegova djeca, zetovi i unu~ad, Cetiwe, 1910. Vojvodi}, Mihailo: Skadarska kriza 1913. godine, Beograd, 1970. Vojinovi}, Perko: Crnogorska inteligencija, Nik{i}, 1989. Vujovi}, Dimitrije - Dimo: Podgori~ka skup{tina, Zagreb, 1989. Vujovi}, Dimitrije - Dimo: Prilozi u izu~avawu crnogorskih nacionalnog pitawa
730
Jovan B. Marku{
Vujovi}, Dimitrije - Dimo: Crna Gora i Francuska 1869 - 1914, Cetiwe, 1971. Vujovi}, Dimitrije - Dimo: Crnogorski federalisti 1919-1929, Titograd, 1981. Vujovi}, Dimitrije - Dimo: Ujediwewe Crne Gore i Srbije, Titograd, 1962. Vujovi}, Mi{o: Crna Gora, Podgorica - Nova Pazova, 2003. Vuki}, Predrag: Iz glave je cijela naroda, Cetiwe, 1989. Vuki}, Predrag: Qetopisi osnovnih {kola u Kwaèvini Crnoj Gori (1885-1908), Cetiwe, 2003. Vuki}, Predrag: Srpstvo u Crnoj Gori, Cetiwe 1990. Vukmanovi}, Savo: Nikola I Petrovi} Wego{, Cetiwe 1990. Vukovi}, Gavro: Memoari, Cetiwe - Titograd, 1985. Vukoti}, \or|e êvski: Pleme êvqani ili Ozrini}i, Beograd, 1998. Vukoti}, Janko: Uspomene iz tri rata, Beograd, 1996. Vuksan, Du{an D.: Spomenica Petra Petrovi}a Wego{a - Vladike Rada, Cetiwe 1926. Vuk~evi}, Mitar S.: Crnogorci u Jugoslaviji, Nik{i}, 1937. Vu~eti}, Stevan J.: Gra|anski rat u Crnoj Gori 1941-1945, Detroit (SAD), 1947. Garda{evi}, Blagota: Organizaciono ustrojstvo i zakonodavstvo pravoslavne crkve izme|u dva rata, Beograd, 1971. Da{i}, Miomir: Ogledi iz istorije Crne Gore, Podgorica, 2000. Doì}, Gavrilo: Memoari Patrijarha Srpskog Gavrila, Pariz, 1974. Dragi}evi}, Risto J.: Tajni ugovor Crne Gore s Austrijom, Cetiwe, 1968. Dragovi}, @ivko: Kratka istorija Crne Gore, Cetiwe 1910. Dragovi}, Milija M.: Crnogorski almanah, Subotica, 1929. Dra{kovi} Aleksandar: Mojkova~ka bitka, Podgorica, 1989. Drqevi}, Sekule: Borba za carinsku, vojnu i diplomatsku uniju izme|u Crne Gore i Srbije, Cetiwe 1914. Dujovi}, Jovan: Sukob kwaza Nikole sa crnogorskim Vasojevi}ima, Beograd, 1987. Durkovi}-Jak{i}, Qubomir: Srbijansko - crnogorska saradwa, Beograd, 1951. Durkovi}-Jak{i}, Qubomir: Mitropolija crnogrska nikada nije bila autokefalna, Beograd - Cetiwe, 1991. \onovi}, Jovan: Ustavne i politi~ke borbe u Crnoj Gori 19051910, Beograd, 1939.
731
\onovi}, Nikola: Kad le{ine zasmrde...!, Beograd, 1926. \onovi}, Nikola: Rad i karakter Crnogoraca, Beograd, 1935. \or{evi}, M.: Lira sa 800 pozori{nih pesama, Beograd, 1884. \onovi}, Nikola: Crna Gora pre i posle ujediwewa, Beograd, 1939. \onovi}, Svetozar: Crnogorci - srpsko pleme, Beograd, 1999. \ur|ev, Branislav: Postanak i razvitak brdskih, crnogorskih i hercegova~kih plemena, Titograd, 1984. \urkovi}, @ivko A.: Klen~ani, Nik{i}, 1995. \urkovi}, Mir~eta: Crnogorske finansije 1806 - 1915, Titograd, 1960. Ekme~i}, Milorad: Ratni ciqevi Srbije 1914, Beograd, 1973. Erdeqanovi}, Jovan: Stara Crna Gora, Beograd, 1926. @ivkovi}, Milo{: Pad Crne Gore, Beograd, 1923. @ivojinovi}, Dragoqub R.: Italija i Crna Gora. Studija o izneverenom savezni{tvu 1914 - 1925, Beograd, 1998. @ivojinovi}, Dragoqub R.: Kraj Kraqevine Crne Gore 1918-1921, Beograd, 2002. @ivojinovi}, Dragoqub R.: Nevoqni saveznici. Rusija, Francuska, Velika Britanija, SAD, 1914-1918, Beograd, 2000. @ivojinovi}, Dragoqub R.: Crna Gora u borbi za opstanak 1914 1922, Beograd, 1996. Vuksan, Du{an: Pregled {tampe u Crnoj Gori 1834 - 1934, Cetiwe, 1934. Zbornik radova iz istorije crnogorskog saniteta, Cetiwe, 1998. Ivani{evi}, Petar: Doìvqaji i uspomene, Beograd, 2001. Ivanovi}, Radomir: Dar i nadahnu}e, Podgorica, 1997. Janvoi}, Dragoslav: Jugoslovensko pitawe i Krfska deklaracija 1917. godine, Beograd, 1967. Jire~ek, Konstantin: Istorija Srba, Beograd, 1923. Jovanovi}, Batri}: Crnogorci o sebi, Beograd, 1986. Jovanovi}, Ilija f-Bjelo{: Na dvoru kraqa Nikole, Cetiwe, 1998. Jovanovi}, Jago{: Istorija Crne Gore, Podgorica, 1995. Jovi}evi}, Andrija: Zeta i Qepkopoqe, Beograd, 1923. Jovi}evi}, Vladimir D.: Crna Gora kapija pravoslavqa, Podgorica, 1994. Jovi}evi}, Vladimir i Aleksi}, Budimir: Crnogorsko pitawe, Cetiwe, 2003. Jovi}evi}, Milan: Crnogorska odlikovawa, Cetiwe, 1982. Jovi}evi}, Milan: Tako je sudio gospodar, Nik{i}, 1998. Ka{anin, Radivoje: Dobrovoqci u ratovima 1912-1918, Beograd, 1971.
732
Jovan B. Marku{
Ki}ovi}, Dragomir R. I Guberini}, Radomir P.: Puni{a Ra~i}, ìvot za jednu ideju, Beograd, 2000. Kolari}, Juraj: Pravoslavni, Zagreb, 1985. Kondi}, Pavle: Cetiwska bogoslovija, Cetiwe, 2005. Kordi}, Mile: Crnogorska buna 1919-1921, Beograd, 1986. Lopi~i}, Stevan: Cetiwska bomba{ka afera u vezi sa zagreba~kim procesom, Beograd, 1927. Markovi}, Savi} [tedimlija: Crvena Hrvatska, Zagreb, 1937. Marku{, Jovan B.: Povratak kraqa Nikole I u otaxbinu, Cetiwe, 2001. Marku{, Jovan B.: Rodoslovi srpskih dinastija iz Zete i Crne Gore, Cetiwe, 2004. Martinovi}, Du{an J.: Cetiwska ~itaonica (1868-1998), Cetiwe, 1998. Martinovi}, Du{an J.: Portreti IV, Cetiwe, 1991. Martinovi}, Du{an J.: Portreti VIII, Cetiwe, 2003. Martinovi}, Mitar: Ratne godine 1912-1916, Beograd, 1996. Martinovi}, Niko S.: Janko Vukoti} i kapitulacija Crne Gore 1916, Cetiwe, 1957. Matavuq, Simo: Biqe{ke jednog pisca, Beograd, 1939. Mili}, Petrovi} f, Stojkovi}, Pavle, Boji} Du{ica: Oslobo|ewe, nezavisnost i ujediwewe Srbije i Crne Gore, Beograd, 1999. Milutinovi}, Sima Sarajlija: Istorija Crne Gore, Beograd, 1935. Pavi}evi}, Branko: Stvarawe crnogorske dràve, Beograd, 1955. Pavlovi}, Milivoje: Himna, Beograd Pejovi}, \oko: Razvitak prosvjete i kulture u Crnoj Gori (1852 1906), Cetiwe, 1971. Perovi}, Lazar T: Dvovjekovna vlada slavne ku}e Petrovi} Wego{, Cetiwe, 1896. Petrovi} Wego{, Mihailo: Iz mojih memoara, Vindzor (Kanada), 1961. Petrovi} Wego{, Nikola I: Cjelokupna djela, Cetiwe, 1969. Petrovi} Wego{, Petar I: Kratka istorija Crne Gore, Cetiwe, 1835. Petrovi} Wego{, Petar II: Cjelokupna djela, Beograd - Cetiwe, 1981. Petrovi} Rastislav V.: Crnogorske usta{e, Beograd, 1998. Popovi}, Dimitrije: Borba za narodno ujediwewe 1908-1914, Beograd, 1928. Popovi}, Simo: Memoari, Cetiwe - Podgorica, 1995.
733
Popovi}, Simo: S kraqem Nikolom iz dana u dan (1916-1919), Beograd, 2002. Ra`natovi}, Novak: Crna Gora i Berlinski kongres, Cetiwe, 1976. Rako~evi}, Novica: Politi~ki odnosi Crne Gore i Srbije 19031918, Cetiwe, 1981. Rako~evi}, Novica: Crnogorska narodna skup{tina 1906-1914, Podgorica, 1997. Rako~evi}, Novica: Crna Gora u prvom svjetskom ratu 1914-1918, Cetiwe, 1969 Rastoder, [erbo: Politi~ke stranke u Crnoj Gori 1918-1929, Bar, 2000 Raspopovi}, Radoslav: Diplomatija Crne Gore, Beograd, 1996. Revolucionarni pokret u srezu cetiwskom 1918-1945, Istorijski institut, Titograd, 1988. Rovinski, Pavle: Crna Gora u pro{losti i sada{wosti I- IV, Cetiwe, 1993 - 1994. Ruì}, Jefto: Crna Gora u danima krize, Minhen, 1961. Sjeklo}a, Veqko: Krsto Popovi} u istorijskoj gra|i i literaturi, Podgorica, 1998. Spasojevi}, Janko: Crna Gora i Srbija, Pariz, 1919. Spomenici kola{inskim `rtvama 16. novembra 1909, Beograd, 1910. Slijep~evi}, \oko: Istorija Srpske pravoslavne crkve, kw. 1-3, Beograd, 1991. Stamatovi}, Aleksandar: Kratka istorija Mitropolije crnogorsko-primorske, Cetiwe, 1999. Sumrak Lov}ena, Beograd, 1989. Tejlor, A. X. P.: Borba za prevlast u Evropi 1848-1918, Sarajevo, 1968. Tomanovi}, Lazar: Pedeset godina na prestolu Crne Gore, Cetiwe, 1910. Tomanovi}, Slobodan: Crnogorske vojvode Marko Miqanov i Miqan Vukov, Cetiwe, 1979. To{kovi}, Janko: Memoari, Cetiwe, 1974. To{kovi}, Jovo: Borbe Crne Gore za pro{irewe i dràvnu samostalnost, Beograd, 1939. Ujediwena omladina srpska, Zbornik radova, Novi Sad, 1968. Ustav za Kwaèvinu Crnu Goru, Cetiwe, 1905. Hajdukovi}, Niko: Memoari, Podgorica, 2000. Hjuston, Marko: Nikola i Milena, Kraq i kraqica od Crne Gore, London, 2003.
734
Jovan B. Marku{
]etkovi}, Jovan: Ujediniteqi Crne Gore i Srbije, Dubronik, 1940. ]orovi}, Vladimir: Istorija Srba, Beograd, 1995. Cviji}, Jovan: Aneksija Bosne i Hercegovine i srpsko pitawe, Beograd, 1908. Cviji}, Jovan: Balkansko poluostrvo, Beograd, 1931. Cemovi}, Marko: Uloga Crne Gore u svjetskom ratu, Nik{i} Berane, 1935. Cetiwe 1482 - 1982, Monografija, CANU, Cetiwe, 1994. Crna Gora 1941 - 1945, Titograd, 1961. Crna Gora, vrata Balkana, Putopisi i zapisi evropskih botani~ara, Cetiwe, 1991. ûbrilovi}, Vasa: Istorija politi~ke misli u Srbiji XIX veka, Beograd, 1958 [auli}, Novica: Crna Gora i Srbija, Podgorica, 1922. [epi}, Dragovan: Italija, Saveznici i jugoslovensko pitawe 1914 - 1918, Zagreb, 1970. [i{i}, Fedro: Okupacija i aneksija Bosne i Hercegovine, Zagreb, 1938. [kerovi}, Nikola: Crna Gora za vrijeme prvog svjetskog rata, Titograd, 1963. [kerovi}, Nikola P.: Crna Gora na osvitku HH vijeka, Beograd, 1694. [obaji}, Petar: Bjelopavli}i i Pje{ivci, Beograd, 1923. [obaji}, Simo: Crnogorci, Beograd, 1928. [o}, Pero: Prilozi za kulturnu istoriju Crne Gore, Beograd, 1939. [}epanovi}, Predrag i Kqaji}, Mom~ilo: îtuqe ubijenih komunista u srezu kola{inskom 1941 - 1948, Cetiwe, 1998. II Prilozi i rasprave
Barjaktarovi}, Mirko: O etni~koj strukturi Balkanskog poluostrva, Zbornik SANU, Beograd, 1968. Zec, Nikola. T.: Zelena{i, Monitor, Podgorica, 1995. Jovi}evi}, Andrija: Rije~ka nahija, SEZB, XV, Beograd, 1911. Jovi}evi}, Andrija: Crnogorsko primorje i Krajina, SEZB, XXII, Beograd, 1922, Lov}en Voskrese, Intervju, Beograd, 1990. Luki}, Radomir D.: Etnos, narod, nacija, Gledi{ta, 1 - 2, Beograd, 1983 Luki}, Radomir D.: O razlici izme|u naroda i nacije, Gledi{ta, 1 - 2, Beograd, 1983.
735
Milutinovi}, Marko - Piper: Wego{ na Lov}enu, Samouprava, Novi Sad, 1991. Popovi}, Bogdan Q.: Jedna ponuda kraqa Nikole Amerikancima, Prilozi za kwièvnost, istoriju, jezik i folklor, Beograd, kw. XXVI, 1960. Sindik, Ilija: Dubrovnik i okolina, SEZB, XXXVIII, Beograd, 1926. Tomi}, Svetozar: Drobwak, SEZB, IV, Beograd, 1902. Hrabak, Bogumil: Posqedwe godine kraqa Nikole, Zbornik CANU, Podgorica, 1998. III Periodika Balkan, Beograd, 1925. Glas Crnogorca, Cetiwe, 1905 - 1914. Glas Crnogorca, Pariz, Rim, 1920, 1921, 1922. Glas Crnogorca, Cetiwe, 1941, 1942. Grlica - Kalendar crnogorski, Cetiwe, 1835, 1895. Dnevne novosti, Cetiwe, 1914. Dràvni kalendar Kwaèvine Crne Gore, Cetiwe, 1907 - 1910. Dràvni kalendar Kwaèvine Crne Gore, Cetiwe, 1910 - 1914. Dràvni kalendar Kwaèvine Crne Gore, Pariz, 1918 - 1920. Zeta, Podgorica, 1941. Monitor, Podgorica, 1994, 1995. Narodna misao, Nik{i}, 1906 - 1907. Narodna rije~, Cetiwe, 1921. Obzor, Zagreb, 1907. Pijemont, Beograd, 1912. Politika, Beograd, 1907, 1908, 1912. Samouprava, Novi Sad, 1991. Slobodna rije~, Podgorica, 1907. Srbobran, Zagreb, 1908. Umetnost, Beograd, 1971, 1989. Ustavnost, Cetiwe, 1906. Cetiwske novine, Cetiwe, 1914, 1915, 1916, 1917. Cetiwski vjesnik, Cetiwe, 1908 - 1915. Crna Gora, Cetiwe, 1921.

Registar li~nih imena
A Adam, Xon 655 Aleksi}, Jakov 97 Aleksi}, Mi}o 474 Andrija{evi}, @ivko. M 155, 156, 168 169, 301, 303, 305, 309, 318, 323, 512, 524 Andri}, Asan 486 An|eli}, Blaò 434, 436, 478, 486 An|eli}, Sava 55, Antovi}, Andrija P. 330 Asanovi}, Mirko M 393, 407, 412, 440 A{ti}, Marko (don) 55 B Bajagi}, Nikola 55, 72, 106, 119, 125, 139, 140, 249, 293, 428, 517, 519 Baji}, Aleksa 601 Baji}, Milan, 601 Bajovi}, Aleksandar 601 Bajovi}, Jovo 599 Baki}, Jevrem 97, 107, 119, 126, 139, 147, 291, 292 Baki}, Qubomir - Qubo 102, 107, 113, 119, 126, 130, 131, 139, 140, 145, 209, 269, 292, 355, 498, 501, 519, 521, 536, 545, 600, 602, 620 Bakoti}, Lujo 34, 39, Bako~evi}, Nikola 410, 412 Balda~i, Antonije 618, 619 Balda~i, \ovani 618, 619, 622, 623, 625, 630, 643 Baleti}, Mihailo 142 Bal{i}, Kirilo (pop) 601 Ban, Mitrofan (mitropolit crnogorski) 64, 65, 71, 107, 228, 466, 486, 519, 602, 605, 606, 607 Bana{evi}, Boò 237, 294, Bana{evi}, Nikola 611 Barjaktarevi}, Dragan 658 Barovi}, \oko 394 Ba}ovi}, Petar 570 Backovi}, Maksim 32 Backovi}, Radule 290, 294, 348 Ba{ovi}, Milovan 289, 348, Begovi}, Blaò 598 Begovi}, Veli{a 291 Begovi}, Dimitrije 210, 294 Begovi}, @ivko 412 Begovi}, Mirko V. 330, 331, 345, 346, 359 Begovi}, Stevan 330, 345 Belevi}, \oko V. 410, 412, Belojevi}, \or|ije J. 409, 412, 438, 439 Belojevi}, \oko M. 408, 412, 440 Be}ir, Boò 231
738
Jovan B. Marku{
Bo{kovi}, Nikola 517 Bo{kovi}, Risto 106, 119, 125 Bo{kovi}, Radovan 599 Bo{kovi}, Savo 478, 486 Bradi}, Miqan 405, 412 Brajovi}, Ivan 519 Brajovi}, Milo{ 599 Brajs, Ronald 653 Brakovi}, Lazar 410, 412 Brjus, Roland 653 Brkovi}, Savo 695 Brnovi}, Bo{ko I. 393 Bru{liju, Radoslav 698 Bukvi}, Mihailo 519, 530 Bulaji}, Miqko 599 Bulaji}, Todor 486 Bulatovi}, Ibro 55 Bulatovi}, Ilija 477 Bulatovi}, Qubomir 517 Bulatovi}, Nikola 486, 600 V Vekovi}, Prokopije (pop) 601 Vela{evi}, Jovan 330, 345 Velimirovi}, Nikolaj (vladika) 656, 659 Velimirovi}, Petar 378 Venel, Pol 618, 620, 621, 623, 630, 631, 632 Ve{ovi}, Vlajko 570 Ve{ovi}, Jago{ 601 Ve{ovi}, Miqan 434 Ve{ovi}, Radomir (brigadir) 55, 334, 338, 561, 562, 563, 571 Vi|evano, Atilio 662, 663 Vi{wi}, Jefto 55, 72 Vi{wi}, Mitar 600 Vlajkovi}, \oka 18 Vlahovi}, Be}o 480, 486
Be}ir, Jovo 626 Biqanovi}, Risto 239, 243, 294 Bjeladinoi}, qekar 344 Bogdanovi}, Jovo 231 Bogdanovi}, Stevo 446 Bogi{i}, Valtazar 33, 34, 39 Boòvi}, Be}ko P. 385, 386, 388 Boòvi}, Vuka{in 481, 486, 597, 609 Boòvi}, Lazar 32, 359, 424 Boòvi}, Ma{an 482, 516, 520, 558 Boòvi}, Mihajlo 598 Boòvi}, Pavle V. 289, 333 Boòvi}, Todor 80, 223, 224, 225, 227, 252, 253, 270, 291, 314, 315, 317, 325, 331, 337, 344, 349, 359, 424, 430, 432, 437, 445, 446, 447, 451, 454, 456, 458, 468 Boji}, Nikola 471 Bojovi}, Bogdan 599 Bojovi}, Bo{ko 231 Bojovi}, Ilija 54, 55, 72, 106, 119, 125, 139, 140, 262, 292 Bojovi}, Jovan 593 Bojovi}, M. (barjaktar) 257, 294 Bojovi}, Milisav 477, 486 Bojovi}, Mihailo A. 240, 241, 293, 317, 393, 394, 396, 409, 411, 424, 468 Bojovi}, Radosav 519, Bojovi}, Stevan A. 410, 412 Bocari}, [piro 328 Bo{kovi}, Blaò 54, 63, 180, 220, 475, 486, Bo{kovi}, Borko 257, 258, 259, 293, 640 Bo{koi}, Bo{ko 435, 436 Bo{kovi}, Jovan (pop) 365 Bo{kovi}, Milan 595 Bo{kovi}, Milovan 355

Vlahovi}, Milinko 589 Vlahovi}, Mujo (serdar) 55, 97, 106, 119, 125 Vlahovi}, Rade 471 Vojvodi}, \uro K. 52, 79, 291, 314, 326, 330, 344, 347, 359, 370, 438 Vojvodi}, Krcun 518 Vojvodi}, Laki} (vojvoda) 209, 299, 328, 435, 602, 608 Vojvodi}, Petar 92, 335, 475, 478, 486 Vojinovi}, Lujo 34 Vojinovi}, Perko 564 Vojinovi}, Radosav S. 409, 412 Vrbica, Blaò 624 Vrbica, Marko R. 54 Vrbica, Ma{o (vojvoda) 18, 31, 32, 226 Vrbica, Pero 354, 359, 424, 598 Vreteni~i}, Jakov 486 Vugdeli}, Novo 601, 620 Vujanovi}, Grga 699 Vujanovi}, Stevo 54 Vuja~i}, Vujadin O. 331, 337, 350, 359, 360, 424 Vuja~i}, Risto 291, 599, 633 Vuji}, Gor~in S. 568 Vuji}, Joakim 234 Vujisi}, Mirko (pop) 600 Vujisi}, Pavle 97, 105, 118, 121, 435, 436, 486, 516, 520 Vujisi}, Miqan 435 Vujisi}, Sekule 471 Vujovi}, Dimitrije - Dimo 596, 621, 632, 695 Vujovi}, Milo 622, 644, 665 Vujovi}, Nikola 692 Vujo{evi}, Bo{ko 486 Vujo{evi}, Jovo 595 Vujo{evi}, Nikola 692
739
Vujo{evi}, ]etko R. 264, 293 Vuka{inovi}, Vuka{in 348 Vuki}, Vuksan Z. 410, 412 Vuki}, \oko R. 395 Vuki}, Jovan Z. 393, 396, 403, 407, 411, Vuki}, Predrag 169, 170, 171, 172, 173, 174, 175, 628 Vuki}, Simo Z. 395, 410, 412 Vuki}evi}, Vukadin V. 406 Vuki}evi}, Marijan J. 407 Vuki}evi}, Milutin V. 406 Vuki}evi}, Mira{ V. 405, 412 Vuki}evi}, Petar V. 406 Vukovi}, Gavro (vojvoda) 35, 57, 107, 119, 126, 139, 140, 147, 220, 259, 273, 277, 292, 330, 457, 522, 530, 537 Vukovi}, Zarija 435, 476, 486, 519, 600 Vukovi}, Dimitrije 259, 293, Vukoji~i}, Savo (pop) 601 Vukosavovi}, Marko 518 Vukoti}, Andrija 612 Vukoti}, Bogdan 518 Vukoti}, Gligor S. 612 Vukoti}, Du{an 356, 417, 486 Vukoti}, \uro (student) 235, 236 Vukoti}, Ivo 599 Vukoti}, Janko (serdar) 57, 63, 378, 462, 482, 483, 498, 501, 502, 504, 505, 524, 529, 533, 536, 545, 548, 555, 558, 559, 561, 565, 616, 626 Vukoti}, Jovan M. 235, 236, 237, 239, 240, 241, 284, 288, 293, 317, 341, 354 Vukoti}, Lazar 612 Vukoti}, Luka 598 Vukoti}, Nikola M. 235, 236, 237, 239, 241, 286, 288, 293, 331, 341, 351
740
Jovan B. Marku{
Vuk~evi}, Stanko 662, Vulanovi}, Ilija 348, Vuleti}, Vuko 272, 273, 294, 340, 608 Vuleti}, Savo 52, 55, 61, 69, 98, 106, 197, 199, 289, 343, 347, 428, 485, 486, 519, 530 Vuli}, Radovan 699 Vu~eti}, Stevan J. 678 Vu~ini}, Vule 518 Vu~ini}, \uro M. 54, 486, 514, 519 Vu~ini}, Milutin M. 644, 646, 664 Vu~ini}, Mihailo N. (vojvoda) 107, 400 Vu~ini}, Nikola 518 Vu~ini}, Petar 348, Vu~i}, Novo599 Vu~kovi}, Petar - Pero 572, 579, 644, 646 Vu{urovi}, Jovan [. 595 G Gabe, admiral 620, Gavrilovi}, Mihailo 551 Gavrilovi}, Sava 599 Gazivoda, Marko 210, 211, 285 Gazivoda, Nikola 393 Garani~i}, Mileta 486 Gara{anin, Ilija 20, 234 Garda{evi}, Bajo 54, 55, 61, 96, 99, 101, 106, 119, 120, 125, 139, 140, 142, 143, 147, 149, 177, 179, 237, 262, 290, 292, 344, 354, 359, 366, 424, Garda{evi}, Luka 640 Garda{evi}, Qubica 149, 177 Garda{evi}, Marko 348 Gatalo, Danilo 92, 163, 183, 451, 582 Gvozdenovi}, Anto 644
Vukoti}, Marko P. 96, 105, 118, 120, 122, 139, 140, 143, 146, 147, 149, 235, 236, 237, 242, 292, 330, 340, 341 Vukoti}, Milan 599 Vukoti}, Milutin P. (brigadir) 612 Vukoti}, Petar S. (vojovoda) 146, 177 Vukoti}, Petar S. 612 Vukoti}, Radovan P. 612 Vukoti}, Ratko 612 Vukoti}, Savo 235 , 236, 612 Vukoti}, Stevo P. (vojvoda) 54, 59, 149, 171, 598, 613, 614, 616, 629 Vukoti}, Toma{ 29 Vuksanovi}, Qubomir Qubo M. 396, 409, 412, 424, 600 Vuksanovi}, Milo{ M. 409, 412 Vuksanovi}, Jovan 634 Vuksanovi}, Rade, 480, Vuksanovi}, Radosav 647 Vuksanovi}, Tripko 470, Vuk~evi}, Gligorije 331, 345, 346 359, 424 Vuk~evi}, \uri{a 383 Vuk~evi}, Luka P. 393 Vuk~evi}, Mali{a I. 283 Vuk~evi}, Mitar 40, 42, 54, 55, 61, 103, 106, 113, 117, 118, 122, 127, 128, 130, 139, 140, 149, 176, 197, 218, 269, 270, 274, 279, 292, 330, 339, 359, 382, 383, 511, 515, 518, 556, 598, 601, 613 Vuk~evi}, Mi}o 210, 294, 383, 385, 386, 391 Vuk~evi}, Mihailo 37, 38 Vuk~evi}, Radoje 450 Vuk~evi}, Savo 330, 331, 345, 383 Vuk~evi}, Stane 149, 363

Gvozdenovi}, Ilija 600 Gligovi}, [piro 106, 119, 124, 139, 140, 519 Glomazi}, Qubomir - Qubo 52, 79, 291, 595, 598, 613, 620, 633 Glomazi}, Miro 600 Glu{~evi}, Milosav 699, Gojni}, Labud 55, 58, 60, 81, 105, 361, 483, 485, 486, 498, 518 Gojni}, Joko (pop) 478, 486, 518, Golijanin, Jovo 478, 486, 519 Golovi}, Mir~eta (pop) 245, 294, 600 Golubovi}, Ne{o 320, Go{ovi}, Stevan5 99 Graci}, {tampar 132, 133 Grgurovi}, \uro 320 Grdini}, Mato 519 Gr|i}, Vasilije 328, Gregovi}, Du{an 96, 483, 486 Grozdani}, Milivoje V. 406 Grozdani}, Milo{ J. 406 Grozdani}, Milun V. 405, 412 Gruji}, Dimitrije 599 Gruji}, Novo 473 Gruji~i}, Jokica 330, 331, 345 Gruji~i}, Mirko 629 Grupkovi}, Du{an 599 Garaku}i, Gega 320 D Dajkovi}, Danilo (mitropolit crnogorsko-primorski) 658, 659 Dabeti}, Mili} 698 Dakovi}, Akim 54, 219, 330, 355, 359, 360 Dakovi}, Anto (vojvoda) 219, Dakovi}, Blaò T. 351
741
Dakovi}, Jakov (vojvoda) 219 Dakovi}, Marko 50, 52, 79, 81, 82, 223, 224, 244, 245, 269, 275, 290, 294, 314, 315, 316, 317, 325, 337, 344, 359, 368, 424, 437, 445, 450, 523, 534, 599, 613, 614, 621 Dakovi}, Mirko A. 330 Dakovi}, Nikola A. 330, 347, 359 Dakovi}, Savo A. 330, 359, 360 Damjanovi}, Vladimir 347 Damjanovi}, Vladislav 223, 224, 225, 294, 352, 359 Damjanovi}, \or|ije 231 Damjanovi}, Jovan (pop) 333 Damjanovi}, Lazar 52, 79, 225, 314, 317, 354, 359, 424, 437, 445, 450, 451, 599, 602, 603, 613, 614, Damjanovi}, Radosav 231 Damjanovi}, Risto 302 Damjanovi}, Filip 225 Danilovi}, Sava (pop) 700 Dap~evi}, Jovan (|akon) 211, 294, 394, 598 Da{i}, Miomir 92 Devi}, Vukajlo 601 Dedi}, Boìna 485 Delevi}, Milo 601 Dema, Kamber 601 DEpere, Fran{e 621, 641 Divanovi}, Said 600 Dimbovi} - Bo{kovi}, Lazar 632, 432, 434, 435 Dimitrijevi}, Mihajlo 601, 613 Dimitrijevi}, Mi{a 18 Dobrecovi}, Petar 486 Dobre~i}, Nikola (arcibiskup barski i primas srpski) 519 Dobre~i}, Filip 518, 556 Doì}, Gavrilo (patrijarh srpski) 554, 595, 598, 600, 606, 613, 615, 656
742
Jovan B. Marku{
\oliti, \ovani 663 \onovi}, Dragutin I. 371, 448 \onovi}, Du{an I. 330, 331, 344, 345, 347, 359 \onovi}, Zeko, A. 335 \onovi}, Ivo 320, 330, 448, \onovi}, Jovan I. 41, 52, 75, 76, 79, 147, 164, 206, 227, 252, 253, 271, 291, 303, 314, 325, 331, 337, 344, 348, 359, 424, 430, 437, 438, 445, 446, 447, 448, 449, 450, 451, 454, 456, 458 \onovi}, Joke 371 \onovi}, Mihailo I. 330, 331, 345, 346, 359, 438, 439, 448 \onovi}, Nikola I. 34, 146, 206, 291, 314, 337, 447, 448 \onovi}, [piro M. 335 \ukanovi}, Blaò 239, 240, 241, 293, 330, 344, 347, 359, \ukanovi}, Marko 54, 61, 107, 361, 431, 480, 482, 483, 486, 520 \uki}, Puni{a P. 393, 410, 412, \unio, Rudolf 699, \uranovi}, Vaso598, \uranovi}, Ma{an 470 \ura{kovi}, \uza (brigadir) 331, 334 \ura{kovi}, \uro 335 \ura{kovi}, Jovan 5185,30, 582 \ura{kovi}, Jovana P. 693 \ura{kovi}, Petar 383 \ura{kovi}, Savo M. 105, 118, 122, 127, 139, 140, 290, 291, 293, 331, 354, 359, 366 \ura{kovi}, Tomo 635, \uri}, Nikola93, 240, 294, 295, \uri{i}, Vaso S. 407 \uri{i}, Mileta 410, 412 \uri{i}, Boò S. 593
Doì}, Milo 55, 58, 97, 106, 361, 483, 486, 518, 554, 560, 607 Dragovi}, @ivko 486, 520, 545, 598 Dragovi}, Ivan 699 Dragovi}, Sava 55, 106, 119, 125, 435, 470, 486, 519, 600, 602 Dragojevi}, Boìna N. 406 Dragojevi}, Mili} V.406 Dragojevi}, Milo 106, 118, 122, 518 Draki}, Vasilije 599 Dra{kovi}, Vukalica 471 Dra{kovi}, Milan 612 Dra{kovi}, Mi{o 600 Dra{kovi}, austrijski konzul 564 Drecun, Andro 231 Drecun, \uro 106, 118, 122 Drqevi}, Janko 462 Drqevi}, Radovan 434 Drqevi}, Sekule 354, 441, 516, 519, 537, 538, 556, 561, 677, 678, 687 Dujovi}, Vujadin M. 407, Dujovi}, Vuksan M. 407 Dujovi}, Jovan 37 \ \a~i}, Veli{a R. 412 \elevi}, Milo{ V. 393, 410, 412 \inovi}, Jovan R.407 \inovi}, Milovan M. 405, 412 \inovi}, Miqan 407, \inovi}, Novo M. 406, \inovi}, Obrad M. 391 \inovi}, Petar 394, 396, 397, 399, 405, 411, 417, 418, 419, 421, 422, 423, \inovi}, Radule M. 406, \inovi}, Risto M.406 \inovski, Velimir 430

\uri{i}, Pavle 692 \uri{i}, Radowa V. 407 \uri{i}, Stefan S. 406, \urkovi}, Slavo337 \urovi}, Vido, 570 \urovi}, Vukan 599 \urovi}, Ivo 486, 520 \urovi}, Krsto 634 \urovi}, Mitar 37, 39, 42, 54, 55, 113, 120, 126, 127, 139, 140, 146, 163, 269, 331, 332, 339, 359, 445, 454, 456, 457, 458 @ @ari}, Milan 240, 294, 394 @ivkovi}, Dragoje 695 @ivojinovi}, Dragoqub R. 617, 622, 694, 697 @iì}, Pavle 600 @iì}, Radisav 279, 294 @ugi}, Vasilije 451,519, 523, 530 Z Zavodni, sekretar 365 Zarubica, Jakov 601 Zekovi}, Bo{ko R. 408,412 Zekovi}, \ukan M. 408, 412 Zekovi}, Jelica 340 Ze~evi}, Gavro B. 406 Ze~evi}, Nikola B. 406 Ze}iraga, Mehmed 602 Zec, Nikola T. 693 Zore, Luka 34 Zori}, Ilija 620 I Ibrahim, Adem 106 Ivani{evi}, Joko 394
743
Ivani{evi}, Jo{o F. 602, 610 Ivani{evi}, Lazo I. 595 Ivani{evi}, Milo R. 52, 320, 322 Ivanovi}, Aleksije 372 Ivanovi}, Bogdan B. 264, 293 Ivanovi}, Bogdan V. 394 Ivanovi}, Bogdan T. 264, 293 Ivanovi}, Bo{ko I. 410, 411 Ivanovi}, Vojin B. 264, 294, 410, 411 Ivanovi}, Vojin V. 394, 411 Ivanovi}, Vojin P. 402, 410 Ivanovi}, Vuki} P. 410, 412 Ivanovi}, Vuko M. 402, 410, 411 Ivanovi}, Vuko S. 407, 412, 427, 439 Ivanovi}, Vu~i} P. 408 Ivanovi}, \oko M. 257, 264, 294, 410, 412, 440 Ivanovi}, \uri{a M. 410, 412 Ivanovi}, \uro R. 402, 410, 411, 427, 439 Ivanovi}, Ivan 393, 395 Ivanovi}, Jakov P. 264, 294 Ivanovi}, Jevrem J. 407 Ivanovi}, Jefto J. 407 Ivanovi}, Jokan 361 Ivanovi}, Kosto L. 264, 294 Ivanovi}, Krsto M. 407 Ivanovi}, Lazar \. 410, 411 Ivanovi}, Milisav R. 410, 412 Ivanovi}, Milo{ T. 231, 330, 359, 406, 410, 411, 582, 699 Ivanovi}, Mira{ M. 408, 412 Ivanovi}, Mili} 406 Ivanovi}, Mihailo 40, 42, 54, 55, 61, 96, 102, 106, 113, 118, 123, 127, 139, 140, 146, 163, 185, 269, 270, 292, 301, 330, 332, 339, 359, 366, 451, 452, 453, 454, 455, 456, 685, 690
744
Jovan B. Marku{
Jergovi}, Filip 483, 486, 520 Jovanovi}, Andrija 330 Jovanovi}, An|e 274, 275, 276, 330, 611 Jovanovi}, Branko 275, 276 Jovanovi}, Ilija - Bjelo{ 575, 576 Jovanovi}, Jago{ 23, 104, 149, 207 Jovanovi}, Jovan M. 446 Jovanovi}, Jovan (diplomata) 353, 356, 357, 378 Jovanovi}, Jovo 92 Jovanovi}, Qubo 325 Jovanovi}, Milica 275, 276 Jovanovi}, Milo{ 599 Jovanovi}, Mitar 394 Jovanovi}, Mihailo 271, 272, 274, 275, 276, 289, 293, 318, 330, 359 Jovanovi}, Mihailo N. 52, 79, 291, 600, 613, 636 Jovanovi}, Nikola 103, 106, 119, 125, 139, 140, 196, 269, 332, 519 Jovanovi}, Pero 486, Jovanovi}, Radoman 337 Jovi}evi}, Andrija 486 Jovi}evi}, Ivan 79 Jovi}evi}, Ivo 307 Jovi}evi}, Ilija (pop) 595 Jovi}evi}, Jovan S. 394 Jovi}evi}, Joko (serdar) 54 Jovi}evi}, Luka 80 Jovi}evi}, Marko 348 Jovi}evi}, Nikola (pop) 602 Jovi}evi}, Stevo 598 Jovi}evi}, Savo 348 Jovovi}, Jakov 692 Jovovi}, Lazar 118, 122, 128, 139, 140, 176, 218, 292 Jovovi}, Luka 291 Jovovi}, Novak L. 54, 106
Ivanovi}, Mu{o 480 Ivanovi}, Novak M. 406 Ivanovi}, Pavle 79, 80 Ivanovi}, Pero (pop) 427 Ivanovi}, Radovan I. 394, 410 Ivanovi}, Radomir 394 Ivanovi}, Radosav 411 Ivanovi}, Radun S. 407, 412, 440 Ivanovi}, Savo 32 Ivanovi}, Savo B. 410, 411 Ivanovi}, Spaho P. 409, 412 Ivanovi}, Tomica 601 Ivkovi}, Ilija 319, 320, 331, 334 Ivkovi}, Janica I. 330 Ivovi}, Luka (pop) 486, 518 Ivovi}, Miqan 331 Ikovi}, Boò 474 Ilin~i}, Vuki} 92, 148, 149 Ili}, Pavle 473, 484 Ili~kovi}, Luka 611 Ili~kovi}, Milo 478 Ili~kovi}, Mitar 600 J Jablan, Krsto 355, 518, 602 Jajaga, Mustafa 602 Jaki}, Vidoje 248, 293 Jaki}, Obren 245, 294 Jaki}, Radosav 249, 293 Jakovi}, Radowa S. 406 Jak{i}, Novak 699 Jankovi}, Vukosav 231 Jankovi}, Novica 485 Jankovi}, [piro 699 Jaukovi}, Radule 599 Jaukovi}, [ule 249, 293 Jeli}, Milowa V. 408, 410, 412 Jeli}, Miqan M. 408, 412 Jeli}, Mihailo 476, 486

Joji}, Velimir 600, 613 Joji}, Drago 394 Joji}, Mihailo 391, 405, 411, 417, 418, 419, 421 Joji}, Puni{a V.406 Joji}, Radosav V. 406 Joji}, Radun V. 406 Joji}, Risto 601, 613, 614 Jokanovi}, Risto 486 Joksimovi}, Radovan 601 Joksimovi}, Tomo 601 Jo~i}, Veli{a R. 409 K Kaviqa, Enriko 665 Kaì}, Jovan 331, 345, 346, 359, 424, Kaì}, Panto (pop) 613 Kaì}, Tomo (pop) 483, 485, 518 Kalu|erovi}, Joko 486, Kalu|erovi}, Pero 598 Kalu|erovi}, Stevan 80, 291 Kalu|erovi}, [ako 176, 201 Kankara{, Spasoje 486 Kapa, \uro 632 Kapa, Ilija (pop) 105, 118, 121 Kapi~i}, Du{an 609, Kaplanovi}, Jusuf A. 55 Kara|or|evi}, Aleksandar I (kraq) 449, 462, 466, 467, 550, 553, 554, 573, 616, 617, 643, 672, 677 Kara|or|evi}, \or|e 364 Kara|or|evi}, Zorka (kwegiwa) 467 Kara|or|evi}, Jelena (princeza) 461 Kara|or|evi}, Marija (kraqica) 467, 554 Kara|or|evi}, Petar I (kraq) 284, 285, 286, 288, 467, 548, 549, 552
745
Kara|uzovi}, Murteza (hoxa) 105, 486, 520 Karaxi}, Miwo 486 Kastratovi}, Jovan 348 Kastratovi}, Simo 699 Katuri}, Mato 337 Kerzon, Kedlston (lord) 653 Kilibarda, Mitar 478, 486 Ki}ovi}, Milutin V. 393, 407, 412 Ki}ovi}, Radomir R. 407, 412 Ki}ovi}, Sava A. 293, 395, 407, 412 Ki}ovi}, Stevan S. 407, 412 Klisi}, Nikola 600 Klisi}, Savo (pop) 335 Kneèvi}, Vaso 634 Kneèvi}, Mitar 470 Kneèvi}, Stijepo 34, 39 Kova~evi}, \or|e 231 Kova~evi}, Marko V. 337, 598 Kova~evi}, Milo 52, 53 Kova~evi}, Nikola 599 Kova~evi}, Novak 599, 613 Kova~evi}, Savo 519 Kolari}, Juraj 685 Kolozimo, Gaspar 650 Kolu{ev, bugarski poslanik 329, 347 Komneni}, Gavrilo 599 Komneni}, Todor 55, 72 Konstantinovi}, Nikola 240, 294 Konti}, Dimitrije 239, 240, 293 Konti}, \or|ije 330, 331, 344, 355, 359 Konti}, Petar 92, 93, 294 Konti}, Radoje 29, 352 Koprivica, Ivo (pop) 599 Koro{ec, Antun 617 Kosmajac, Petar 611 Kosovi}, Petar 592 Kosti}, Laza 18, 34
746
Jovan B. Marku{
Lazarevi}, Radun I. 406 Lazarevi}, Filip 331, 344, 698 Lazi}, Milowa 335 Lazovi}, Veli{a (brigadir) 54, 301, 486 Lazovi}, Julija 290, 348 Lazovi}, Pavi} 484 Laki}evi}, Milovan 231 Lakovi}, Milun N. 410, 412 Lalevi}, Bogdan (pop) 396, 410, 412, 439, 440 Lalevi}, Ilija 37 Lalevi}, Luka 231 Lalevi}, Simona 396 Lalovi}, Gli{a 599 La{i}, \or|e 692 Leki}, Blaò 600 Leki}, \ukan M. 406 Leki}, Jevrem 406 Leki}, Milun K. 406 Leki}, Mira{ O. 418 Leki}, Mitar P. 405, 412 Leki}, Todor 477, 486 Lekovi}, Nikola 92, 385, 386 Lepeti}, Vuko 239, 240, 293 Likovi}, Bram B. 55 Lipovac, Petar 176 Lompar, Petar 621, 624, 625 Lopi~i}, Milovan 348 Lopi~i}, Milutin 598 Lopi~i}, Stevo 329, 339, 341, 347, 375, 376, 518 Luka~evi}, Medo 301, 361 Luki}, Petar 600 Lu~i}, Kosta (|akon) 92 Lu~i}, Radisav 80 Q Qepava, Vojin 330, 345 Qepava, Jovo 106,
Kosti}, Mom~ilo 52, 79, 291, 314 Kotor~evi}, Stevan 432 Ko{uta, Lajo{ 298 Krivokapi}, Vuko 54, 55, 72, 106, 119, 124, 174, 477, 486, 519 Krivokapi}, Zlatan V. 174 Krivokapi}, Savo 54, 55, 105, 118, 122, 518 Krivokapi} - Orlinski, Radomir 595, 597 Kruq, Uro{ 698 Kuja~i}, Jovan 92, 93, 97, 131, 145, 186, 212, 213, 263, 264, 274, 294, 295 Kujovi}, Vuka{in 461 Kujunxi}, Qubomir 601 Kujunxi}, Milan 18 Kulin, Hristo I. 372, 373 Kuli}, L. 249 Kuwa{i}, Joakim 698 Kurtovi}, Rade 699 Kusovac, Jakov 692 Kusovac, Marko 476 Kusovac, Savo 432 L Laban, Vukajlo 55 Laban, Rajo 699 Labovi}, \oko M. 406 Labovi}, Laki} 55 Labovi}, Milan 348 Labovi}, Rade 418 Lazarevi}, Veli~ko 601 Lazarevi}, Jovo @. 319, 322, 331, 344, 359, 424, 600 Lazarevi}, Qubomir N. 406 Lazarevi}, Milija N. 406 Lazarevi}, Milo{ 595, 597 Lazarevi}, Novo J. 406

Qepava, Milisav 330, 331, 345, 346, 359 Qeposavi}, Rafailo (pop) 519 Qesar, Mi}o 635 Qe{evi}, Kosta 222, 294 Qe{evi}, Krsto (pop) 599 Qumovi}, Ilija 79, 291, 513 M Maji}, Petar 52 Maji}, Filip (pop) 599 Majls, [erman 653 Maksimovi}, Stavra 432 Malenica, Milan 92, 217, 294, 295 Mali{i}, Milosav 240, 294 Maqevi}, Alija 175 Mandi}, Ilija 600, 639 Manovi}, Mahmutbeg 601 Manojlovi}, Manojlo 699 Manconi, Gaetano 642 Marijanovi}, Milutin 609, 612 Marijanovi}, Todor 396, 409, 412, 424 Mari}, Vaso 699 Mari}, Gligo 698 Mari}, Simo 435, 518 Mari}, Uro{ 600 Mari}evi}, B. (kapetan) 630 Marketi, Karlo 650 Markovi}, Andrija 337, 424 Markovi}, Milo{ 355 Markovi}, Nikola (pop) 598, 636 Markovi}, Perko 355 Markovi} - [tedimlija, Savi} 677, 678, 685 Markovi}, Stanko 430, 431, 483 Markovi}, Tomo M. 344 Marku{, Blaò M. 319, 320, 322 Marku{, Branko B. 681
747
Martinovi}, Aleksa 244, 294, 330, 344, 595, 596, 598 Martinovi}, Bogdan S. 405, 412 Martinovi}, Boò 446 Martinovi}, Vasilije M. 406 Martinovi}, Vaso 518, 530 Martinovi}, Gavro M. 406 Martinovi}, Du{an J. 39, 41, 42, 92, 448, 450 Martinovi}, Ivan S. 406 Martinovi}, Ilija J. 231, 630 Martinovi}, Jovo (brigadir) 107, 210, 211, 285 Martinovi}, Milo V. 231 Martinovi}, Milun S. 406 Martinovi}, Milowa M. 406 Martinovi}, Mira{ R. 406 Martinovi}, Mitar (brigadir) 54, 61, 107, 222, 239, 458, 487, 492, 498, 565, 597, 616 Martinovi}, Nikola 394, 424 Martinovi}, Nikola - Niko T. 330, 344, 354, 359, 360, 640 Martinovi}, Novo L. 405, 410, 412 Martinovi}, Radovan M. 406 Martinovi}, Savo \. 231 Martinovi}, [}epo 278, 361, 486 Maru{i}, Milovan 54, 55, 106, 119, 120, 123, 139, 140, 146, 167, 180, 218, 219, 221, 269, 289, 330, 332, 340, 352, 359, 366 Maru{i}, Marija - Mara 332, 333, 352 Maru{i}, Radojica 371 Masarik, Toma{ 375 Maslovari}, Vuki} R. 55, 410, 412 Matavuq, Simo 34 Matanovi}, Aleksandar 597 Matanovi}, Du{an 106, 119, 124, 139, 140, 222, 292, 355, 598, 602
748
Jovan B. Marku{
Mili}, Radovan 348, Mili~kovi}, Milutin 337, 344, 350, 359, 424 Milovi}, Andrija ].331 Milovi}, Jovo 344 Milovi} - Bailo, Jovan 330, 359 Milovi}, Krsto A. 330, 359, 360 Milo{evi}, Vido 598 Milo{evi}, Gavro 595, 597 Milo{evi}, Tomo 355, 699 Milunovi}, Savo 340 Milutinovi}, Dragutin 619, 625, 626, 629 Miqani} - Radovi}, Marko 55, 72 Mini}, Bora 372 Mini}, Mileta 244 Mira{evi}, Niko J. 409, 412, 438, 439 Mitrovi}, Arso 393, 400, 410, 411 Mitrovi}, Vojin 410, 412 Mitrovi}, Kirilo (episkop zahumski) 602, 607 Mitrovi}, Nikola 54, 291, 293, 385, 386, 388, 389, 390, 391, 392, 393, 394, 396, 397, 400, 409, 411, 431, 432, 433, 434, 483 Mitrovi}, Petar B. 410, 411, 417, 418, 419, 420, 421 Mihailovi}, V. 240, 294 Mihailovi}, Nedo 486 Mi}anovi}, Joko (barjaktar) 257, 294 Mi}anovi}, Petko 222, 294 Mi}i}, Mi}a 698 Mi}ovi}, Nikola 601 Moja{evi}, Akso M. 393, 403, 407, 412 Moja{evi}, Bogdan A. 407, 412 Moja{evi}, Jovan R. 393, 395, 408, 412
Matanovi}, Jovan 518 Matanovi}, Krsto 569 Matanovi}, Marko 598 Matanovi}, Milo (brigadir) 471, 572, 578, 579, 580, 581 Matanovi}, Mihailo 330, 331, 345 Matanovi}, Stanko 569 Matija{evi}, Ilija 257, 294 Matovi}, Milutin R. 410, 412 Mahmutbegovi}, Nazimbeg 601, 613 Macolini, Serafino 687 Medenica, Mirko 348 Medenica, Milo{ 55 Memedovi}, Jovan 486 Mertvago, Sofija Petrovna 253 Meki}, Ibro 699 Mehovi}, Marko 80 Mijanovi}, Petar 598 Miju{kovi}, Ivo 172 Miju{kovi}, Ilija 517, 518 Miju{kovi} Vukan 634 Miju{kovi}, Lazar 55, 56, 58, 79, 81, 89, 104, 105, 111, 129, 148, 155, 161, 172, 176, 184, 186, 194, 284, 285, 364, 487, 561, 562, 563, 564, 571, 572, 580, 616 Miju{kovi}, Luka 698 Miju{kovi}, Mirko 428, 429, 433, 498, 509, 517, 519, 556, 560 Miki}, Kostadin 55 Milatovi}, Petar J. 333 Mila~i}, Radomir \. 406 Mila~i}, Marijan \. 406 Mileti}, Milivoje 601 Mileti}, Svetozar 18 Milinovi}, [imun (arcibiskup barski i primas srpski) 64, 65, 107 Mili}, Janko 361, 486 Mili}, Petar 611

Moja{evi}, Mira{ A. 393, 407, 412, 440 Moja{evi}, Tomica M. 407, 410, 412, 440 Mokrawac, Stevan 461 Montaqari, Paolo 644 Mrvaqevi}, Peri{a 700 Mrdovi}, Milan 289, 348 Musolini, Benito 688, 693 N Nasti}, \or|e 318, 325, 328, 329, 351, 356, 361, 374, 375, 376 Nenadovi}, Jakov - Ja{a 325 Nenezi}, Milan 599 Nenezi}, Risto 52, 79 Nikoli}, Jakov 612 Nikoli}, Jovan 92 Nikoli}, Milisav 54, 55, 72, 103, 106, 119, 124, 519, 530 Nikoli}, Novica 486 Nikoli}, Radoje 600 Nikoli}, Stevan 599 Ninkovi}, Mitar 249, 294 Ninkovi}, Obren 92, 193 Nik~evi}, @ivko 476 Nik~evi}, Milivoje 330 Nik{i}, Jovan 290, 348 Ni}iforovi} Spasoje 699 Novakovi}, Vaso 600 Novakovi}, Niko 210, 240, 290, 294 Novakovi}, Petar 290, 294, 325, 326, 329, 331, 341, 350, 424 O Obradovi}, Bogdan 601 Obradovi}, Stanko (pop) 519, 556, 599
749
Obrenovi}, Milan (kraq) 233 Oraovac, Tomo 29, 30, 32, 281, 282, 283 Orlando, Vitorio 647 Oxi}, Osman C. 55 P Pavi}, Qubomir - Qubo 127, 279, 291, 294, 354, 359, 360, 424, 613 Pavi}, Radowa 424 Pavi}, êdomir 446 Pavi}evi}, Veli{a M. 409, 412 Pavi}evi}, Vojin M. 408, 412, 440 Pavi}evi}, @ivko 599 Pavi}evi}, Ivo 189 Pavi}evi}, Jovan (pop) 291, 294 Pavi}evi}, Mato 291, 519, 522 Pavi}evi}, Milan 699 Pavi}evi}, Milija 102, 106, 119, 124, 139, 140, 189, 218, 219, 222, 265, 270, 273, 274, 290, 292, 331, 333, 354, 359, 424 Pavi}evi}, Radovan (pop) 54 Pavi}evi}, Radovan L. 393, 400, 409, 412 Pavi}evi}, Filip 598, Pavli~i}, Milan 231 Pavli~i}, Petar 231 Pavlovi}, Jovan 34 Pavlovi}, Peko (vojvoda) 31, 226 Paji}, Qubo 599 Pajovi}, Milo{ 371 Pajovi}, Petko 595 Pantovi}, Andrija 359 Pantovi}, Vukota 331, 352 Pantovi}, Nikodim 700 Paunovi}, Savo 601 Pa{i}, Nikola 226, 227, 284, 285, 288, 325
750
Jovan B. Marku{
Petrovi} Wego{, Danilo (prestolonasqednik) 71, 278, 397, 398, 580, 659, 661 Petrovi} Wego{, \uro (vojvoda) 107, 127, 250, 251, 278, 341, 342 Petrovi} Wego{, Ivan - Labud 105, 118, 122 Petrovi} Wego{, Ksenija 64 Petrovi} Wego{, Marko 55, 96, 97, 121, 139, 140, 147, 149, 271, 342, 569 Petrovi} Wego{, Milena (kraqica) 659, 661 Petrovi} Wego{, Milica (princeza) 64 Petrovi} Wego{, Mirko (princ) 71, 103, 105, 118, 183, 253, 278, 301, 397, 417 Petrovi} Wego{, Mihailo (princ) 449, 619, 659, 661, 676, 690 Petrovi} Wego{, Nikola I (kraq), u ~itavom tekstu Petrovi} Wego{, Petar I Sveti 20, 234, 416, 548 Petrovi} Wego{, Filip 29, 30 Petrovi} Wego{, [ako (vojvoda) 26, 29, 30, 42, 53, 54, 66, 69, 70, 96, 101, 102, 105, 116, 117, 118, 120, 121, 139, 140, 141, 147, 149, 168, 185, 192, 193, 194, 195, 196, 228, 254, 263, 292, 341 Petronijevi}, Branislav 448 Pe|anac, Kosta 589 Pe{i}, Jovan 394 Pe{i}, Petar 591 Pileti}, Jole (seredar) 31, 32, 127, 226 Pileti}, Ne{o 333, 385, 386, 388, 410, 412 Pileti}, Petar 244, 294
Pejanovi}, Niko (brigadir) 516, 520, 631, 633 Pejovi}, Vladimir 355, 513, 613 Pejovi}, Du{an 80, 291 Pejovi}, \oko (pop) 31, 32, 226 Pejovi}, Nikola 599 Pejovi}, Risto S. 209, 210, 211, 212, 285, 293 Pejovi}, Simo 486 Peki}, Borislav 678 Peki}, Vojislav 678 Peki}, Du{an 55 Peki}, Ilija 231 Peki}, S. 248, 293 Pelagi}, Vasa 18 Peri{i}, @ivko 595 Perovi}, Ana S. 593 Perovi}, Mirko 231 Perunovi}, Bogdan 486 Perunovi}, Vido 320 Perunovi}, bra}a 320 Petovi}, Suqo 600 Petrovi}, Arso 599 Petrovi}, Ilija B. 385, 386, 388, 409, 411, 417, 418, 419, 420, 421 Petrovi}, Mili} T. 410, 412 Petrovi}, Mili} F. 20, 21, 22 Petrovi}, Milo{ J. 410, 412 Petrovi}, Rafajlo 699 Petrovi}, Radowa 634 Petrovi} Wego{, An|e 29 Petrovi} Wego{, Blaò 237, 238, 294, 341 Petrovi} Wego{, Boò (vojvoda) 23, 55, 56, 58, 96, 127, 149, 150, 341, 342 Petrovi} Wego{, Vasilije (vladika) 234 Petrovi} Wego{, Vjera 64 Petrovi} Wego{, Danilo (vladika) 234

Pileti}, Spasoje 99, 102, 113, 118, 123, 127, 139, 140, 189, 219, 265, 270, 289, 283, 300, 320, 330, 333, 339, 359, 366, 595, 598, 602, 613, 614, 616 Pi{teqi}, Luka 39, 289, 348, 511 Plamenac, Du{an I.394 Plamenac, Ilija (vojvoda) 57, 94 Plamenac, Jovan 103, 105, 167, 208, 284, 286, 288, 356, 399, 403, 420, 430, 431, 441, 483, 486, 512, 520, 533, 621, 623, 624, 645, 651, 654, 662, 671, 693, 697 Plamenac, Mihailo 52, 636 Plamenac, Pavle 266, 267, 293 Plamenac, Petar 55, 355, 358, 498, 519, 560 Plamenac, Petar P. 61 Plamenac, Rade 63, 107, 127, 212 Plamenac, Savo (sredar) 97, 105, 118, 121, 139, 140, 147, 150, 191, 266, 267, 268, 293 Plamenac, Simon M. 293 Poenkare, Rene 573, 644 Poleksi}, Tomo 599 Popadi}, Sretko 699 Popara, Jefto 699 Popovi}, Aleksa (pop) 435, 470, 477 Popovi}, Aleksandar 601 Popovi}, Andrija 435, 612, 635 Popovi}, Be}o N. 264, 294 Popovi}, Vladimir 52, 79, 652 Popovi}, Vojin (pop) 106, 118, 123, 139, 218, 290, 291, 292 Popovi}, Vuko (pop) 106, 118, 123, 139, 140 Popovi}, Vule I. 427 Popovi}, Vojo 699 Popovi}, Du{an 211, 294, 385, 386, 389, 402, 440
751
Popovi}, Du{an (student) 600 Popovi}, Evgenije 581, 582, 583, 584, 643, 644 Popovi}, Ilija 348 Popovi}, Jak{a 408, 412, 473, 481, 484, 485, 486, 518 Popovi}, Jefto 476, 602 Popovi}, Jovan R. 410, 412 Popovi}, Jovo 519, 625, 688 Popovi}, Joksim 699 Popovi}, Krsto 432, 450, 451, 452, 518, 522, 632 Popovi}, Krsto Z. 624, 626, 627, 628, 629, 631 Popovi}, Krsto (pop) 106, 478 Popovi}, Qubomir 601 Popovi}, Marko Miqanov (vojvoda) 29, 30, 226 Popovi}, Milan 601, 613 Popovi}, Mileta S. 264, 294, 477, 486 Popovi}, Mili} 601 Popovi}, Milica 363 Popovi}, Milo{ 601 Popovi}, Mirko \. 294 Popovi}, Novica 601 Popovi}, Olga 277 Popovi}, Petar 599 Popovi}, Radoje 97, 107, 119, 126, 139, 140 Popovi}, Radowa 335, 344, 350, 359, 427 Popovi}, Ra{ko D. 409, 412 Popovi}, Ra{ko S. 257, 294 Popovi}, Risto 106, 190, 239, 361, 362, 498, 509, 518, 521, 560, 595, 621, 625 Popovi}, Simo (vojvoda) 18, 37, 228, 235, 268, 275, 278, 441, 577, 579, 645
752
Jovan B. Marku{
Radovi}, Jovo (pop) 600, 700 Radovi}, Lina 149, 330, 331 Radovi}, Malin 471 Radovi}, Matija 231 Radovi}, Milo{ 427, 461, 600 Radovi}, Ne{ko 595, 598, 620 Radovi}, Novica 675 Radovi}, Peri{a 231 Radovi}, Rade 475, 486 Radovi}, Sava 699 Radovi}, Slavo 337 Radovi}, Stanko 599, 613 Radovi}, Stevan 239, 293 Radojevi}, Jovan M. 519 Radojevi}, Puni{a M. 393 Radoji~i}, Danilo 600 Radoji~i}, Radoje 519 Radowi}, Boò M. 409, 412 Radowi}, Vojin T. 410, 412 Radowi}, \or|ije T. 409, 412 Radowi}, Milutin 396, 476 Radowi}, Miqan N. 399, 408, 412 Radowi}, Mira{ 599 Radowi}, Radosav T. 410, 412 Radosavqevi}, Stefan - Bdin 372, 373 Radosavqevi}, Paja R. 380 Rado{evi}, Marko V. 393, 410, 412, 439 Radulovi}, Vojislav M. 173 Radulovi}, Krsto (pop) 598, 639 Radulovi}, Marko 54, 55, 61, 107, 113, 117, 119, 126, 127, 139, 140, 146, 147, 161, 162, 163, 173, 176, 180, 181, 182, 183, 184, 186, 189, 196, 219, 255, 256, 257, 279, 292, 330, 339, 561, 616 Radulovi}, Mitar 105, 118, 121 Radulovi}, Risto 474 Radulovi}, Savo 337, 347, 518 Radulovi}, Simo (pop) 54, 60, 61
Popovi}, [piro 37 Potapov, Nikolaj, ruski vojni ata{e 239 Po~ek, Jovan 595, 597 Po~ek, Pero M. 52, 595 Pribi}evi}, Adam 373 Pribi}evi}, Valerijan 373 Pribi}evi}, Milan 374 Prelevi}, Ilija 52, 79, 271, 518 Prqa, Milo S. 330, 331, 345, 371 Prqa, Stanko 345, 613 Prodanovi}, J. 197, 198 Prorokovi}, Stevo 486 Proti}, Gavro 396 Proti}, Stojan M. 617 Pulevi}, Vuk 291 Pulevi}, Vuko 599 Pupin, Mihailo 580 R Radifkovi}, Blaò M. 320, 322, 330, 344, 359 Radovi}, Amfilohije (mitropolit crnogorsko-primorski) 676 Radovi}, Andrija 58, 107, 119, 126, 17, 131, 132, 139, 140, 146, 149, 184, 185, 186, 187, 189, 195, 197, 205, 219, 225, 255, 256, 257, 269, 273, 274, 279, 281, 290, 292, 330, 344, 359, 365, 367, 457, 520, 521, 561, 571, 572, 573, 574, 575, 576, 577, 578, 579, 582, 616, 616, 618 Radovi}, Dragi{a 231 Radovi}, Drago 106, 119, 123, 474, 482 Radovi}, \uro 639 Radovi}, Jago{ (serdar) 131, 145, 220, 281, 289, 294, 334, 640 Radovi}, Jovan 589

Radulovi}, Spasoje 106, 119, 124, 127, 139, 140, 218, 219, 293, 599, 602, Radunovi}, Mileta 372 Radusinovi}, [ako G. 393 Ra|enovi}, Andrija 361, 362 Ra`natovi}, Petar 52, 79, 291, 315 Rai~evi}, Milosav 39, 42, 55, 92, 97, 107, 113, 119, 126, 127, 128, 130, 139, 140, 146, 163, 176, 209, 219, 292, 294, 344, 359, 366, 592, 601, 613 Rai~evi}, Mira{ J. 409, 412 Rai~evi}, Todor M. 409, 41 Rai~evi}, [ako 54, 478, 486 Rai~kovi}, Ilija 410, 412 Rai~kovi}, Krsto 598 Rajkovi}, Stevan 327, 328, 329, 330, 342, 344, 347, 359, 360, 369 Rajkovi}, Pavi} (pop) 54 Raki} - \uri{i}, Mileta V. 405 Rakovi}, Aleksandar 169 Rako~evi}, Marko 600, 613 Rako~evi}, Novica 33, 82, 94, 101, 103, 167, 170 Rako~evi}, Radoje 478 Rako~evi}, Radule 231 Rako~evi}, Sava 471 Raku{, Musa 338 Ramadanovi}, Veqko 337, 665 Ramadanovi}, Milan 211 Ramadanovi}, Slavo 337 Ramovi}, Petar 105, 118, 122, 186 Ra~i}, Jovo 395, 440 Ra~i}, Jovo V. 408 Ra~i}, Jovo Z. 393, 412 Ra~i}, Kojo J. 407, 412 Ra~i}, Milisav N. 393, 408, 412 Ra~i}, Mileta M. 408, 412 Ra~i}, Milo R. 408, 412 Ra~i}, Puni{a M. 394, 409, 411, 424
753
Ra~i}, Puni{a R. 407, 412 Ra~i}, Radisav M. 393, 394, 396, 407, 409, 411, 417, 419 Ra{ovi}, Vuka{in 610 Ra{ovi}, Vuksan 609 Ra{ovi}, Milo{ 394 Ra{ovi}, Risto 478, 486 Resulbegovi}, Mehmed (beg) 54 Resulbegovi}, Jusuf (beg) 478, 486 Resulbegovi}, Selim 699 Rexi}, Mijat 570 Rwez, Obren 224 Roganovi}, Labud 330, 345 Rodino, \ulio 664 Ruì}, Ivan 692 Ruì}, Jefto 659 Ruì}, Jovan 245, 248 S Savi}evi}, Marko 596, 599 Savi}evi}, Nikola 470 Savovi}, Petar 54 Savoja, Viktor Emanuel III (kraq Italije) 650 Salis, Xon de 653 Sejdula, Musa 601 Sekulovi}, Veselin 239, 240, 293 Sekulovi}, Nasto R. 293, 400, 410, 412, 430, 439 Sekulovi}, Novica \. 393, 400, 410, 412, 430 Sekulovi}, Rako M. 485 Seli}, Blagota 600, 613 Selmanovi}, Omerbeg 601, 613 Seni}, robija{ 250, 252 Simovi}, Mirko 599 Simovi}, Nikola (pop) 97, 106, 119, 120, 123, 139, 140, 143, 147, 190, 599, 602, 603 Simovi}, [}epan 610
754
Jovan B. Marku{
Tajsi}, Rajko 565 Tanovi}, Ilija 320 Tanovi}, Risto 320 Tawevi}, Jevrem 699 Tatar, Milo 106 Tatar, Milutin 107 Tatar, Niko 106 Temperli, Harold 653 Teri}, Blagoje 231 Teri}, Milan 600 Timotijevi}, Risto 699 Todorovi}, Luka R. 393, 410, 412 Todorovi}, Marko 52, 80 Tomanovi}, @arko 231 Tomanovi}, Lazar 107, 184, 185, 196, 197, 200, 206, 207, 209, 212, 213, 226, 232, 244, 250, 252, 258, 284, 278, 308, 365, 486 Tomanovi}, Milutin 578 Tomanovi}, Radovan 231 Tomanovi}, [piro 595, 597 Toma{evi}, Jovan 331, 345, 346, 359, 424 Tomi}, Vladimir 40, 201, 245 Tomi}, Isailo 32, 40, 176, 201, 245 Tomi}, Lazar 231 Tomi}, Milosav (pop) 106, 119, 125, 149, 140, 144, 245, 248, 279, 292 Tomi}, Milutin 80, 225, 424 Tomi}, Radovan 599 Tomi}, Svetozar 592 Tomovi}, Boìdar 600 Topalovi}, Krsto 290, 348 To{kovi}, Janko 94, 96, 99, 103, 104, 106, 119, 125, 127, 128, 130, 132, 140, 147, 167, 170, 176, 181, 186, 190, 194, 205, 212, 218, 250, 259, 263, 291, 292, 295, 461, 471, 478, 486, 503, 555, 699 To{kovi}, Jovan 410, 412
So~ica, Jovana 237 So~ica, Lazar (vojvoda) 55, 61, 72, 96, 106, 119, 120, 124, 139, 140, 147, 182, 222, 223, 224, 237, 244, 284, 291, 292, 411 So~ica, Mujo L. 411, 569, 633, 699 Spaji}, Mihailo 639 Spasovi}, Vuka{in 699 Spasojevi}, Janko 99, 101, 103, 107, 167, 355, 428, 431, 433, 519, 530, 592, 600, 613 Spasojevi}, Radojica 54 Spasojevi}, Savo 600 Srzenti}, Tomo 380 Stamatovi}, Radule 476, 486, 519 Stanisavi}, Rade I. 405, 412 Stani}, Andro 601 Stani}, Vuk M. 407 Stani}, Mira{ M. 407 Stani}, Radovan B. 406 Stani{i}, Bajo 692 Stani{i}, Krsto 599, 639 Stani{i}, Novica - Novo (pop) 106, 119, 124, 139 Stankovi}, oficir 263 Stanojevi}, Jakov 348 Starovi}, Jovo 231 Star~evi}, Ante 678, 684 Stevanovi}, Dobroslav 699 Stepanovi}, Stepa 462 Stijovi}, Ne{o 385, 386, 391 Stojadinovi}, Milan 450 Stojkovi}, Bogdan 231 Strugar Nikola P. 351 Suboti}, Marko 331 Sunde~i}, Jovan 83 Sforca, Karlo 651, 663 T Tadi}, Spasoje 570

To{kovi}, Radovan 485 Trebje{anin, Marko 486 Tupawanin, \or|e 699 Tupowa, Risto 320 ] H ]ano, Galeaco (grof) 688 ]ari}, Serafin (iguman) 601 ]atovi}, Jovan M. 337 ]atovi}, Milo J. 337 ]atovi}, Simo J. 337 ]etkovi}, Veli{a 293 ]etkovi}, Jovan 104, 208, 598 ]etkovi}, Joveta 106, 119, 123, 127, 128, 139, 140, 176, 291, 292, 385, 386, 388 ]etkovi}, Stano 478 ]irovi}, Milan 253, 294 ]irovi}, Radosav R. 406 ]orovi}, Vladimir 328 ]ulafi}, Vaso 107, 119, 126, 139, 140, 147, 243, 290, 291, 292, 327, 329, 330, 333, 337, 344, 347, 359, 370 ]ulafi}, Ilija M. 330, 338, 359 ]ulafi}, Marko V. 330, 338, 359, 601 ]ulafi}, Mijat M. 330, 359 ]ur~i}, Stevan 50, 226, 243, 287, 289, 290, 327, 356 U Ugrini}, Kosta 18 Ujki}, Niko 599 Uskokovi}, Grujica 599 F Fati}, Savo 599 Filipovi} Milo D. 331 Filipovi}, Peko 486 Filipovi}, [ako 52 Filoti}, Leso 337 Filoti}, Simo 337
755
Hajdukovi}, Jovan 29, 355, 600 Hajdukovi}, Nikola - Niko 583, 623, 643, 644 Hajdukovi}, Petar (pop) 600, 613 Hasanbegovi}, Hamdibeg 601 Hasi}, Salih 699 Haxi-Vukovi}, Vlado 700 Haxiosmanbegovi}, Mehmedalibeg 698 Hilmi-Haxi, Mustafa (muftija) 107 Hitler, Adolf 688, 692 Hoti, [awo 320 Hreza, Dra{ko 602 Hristi}, Filip 15 Hupka, Gustav 37 C Cvili}evi}, Baldo 699 Cemovi}, Marko 37, 38, 39 Cemovi}, Nikola 601 Cerovi}, Gavrilo 52, 99, 102, 103, 105, 113, 118, 122, 127, 139, 140, 149, 185, 189, 274, 292, 340, 359, 366, 519, 521, 536 Cerovi}, \uro (vojvoda) 96, 106, 119, 124, 139, 140, 147, 262, 263, 277, 292 Cerovi}, Vojin 330 Cerovi}, Qubo 599 Cerovi}, Novica (vojvoda) 692
Cerovi}, Milan 55, 72 Cerovi}, Milo 518, 524 Cerovi}, Olga 149 Cerovi}, Pero 359, 360 Cerovi}, Savo 259, 294, 355, 598, 602 Cerovi}, Cvjetko 240, 294, 295 ^ ^vorovi}, Filip 257, 294 êjovi}, Vaso 54 ôbeqi}, Lazar 37 ôbeqi}, Radoje 52, 79 ôlakovi}, Risto 599 ôli}, Milan 320 ôli}, Pero 393, 410, 412 ûki}, Aleksa 477, 484 ûki}, Nikola T.372 ûturilo, Stevo 34 [ [akovi}, Milisav 486, 518 [arkovi}, Tihomir 700
[aulu}, Milo{ 37, 39, 40, 41 [auli}, Uro{ 55, 72 [esti}, Savo 54 [e}er-Kadi}, Dervi{ (muftija) 601 [iqak, Prokopije 601, 613 [kerovi}, Nikola P. 15, 80, 92, 104, 132, 165, 209, 257, 440, 502, 510, 511, 512, 519, 533, 555 [kerovi}, Milo{ P. 403, 404, 409 [obaji}, Simo 94, 96, 105, 118, 121, 127, 139, 140, 220, 221, 291, 293, 295, 331, 344, 354, 359, 366, 424, 430, 451, 468, 515 [ola, Atanasije 328 [o}, Pero 643, 665 [o{ki}, pop 476 [padijer, Marko 371 [padijer, Nikola 486 [tajnhart, Isidor 255, 284, 286, 287, 288, 290, 364 [}epanovi}, Novica 600 [}epovi}, Ne{o 699 [uflaj, Milan 684

ZAHVALNICA
ZA VA[U POMO] NEKA VAM GOSPOD PODARI SRE]U I BLAGOSLOV NA @IVOTNOM PUTU

Zahvalnica
gla èqeni kvalitet, da nije bilo podr{ke, pomo}i, arhivske gra|e iz institucija, dokumenata i fotodokumentacije koja se nalazi u privatnim zbirkama. Iskrenu zahvalnost dugujem: * Narodnoj stranci i predsjedniku Predragu Popovi}u, koji su mi pruìli podr{ku i pomo} da kwiga bude izdata povodom stogodi{weg jubileja * Dobro~initequ Vojinu V. Lazarevi}u koji je omogu}io {tampawe ovog izdawa * Izdava~u Narodna misao, predsjedniku Upravnog odbora @ivku Pekovi}u i glavnom i odgovornom uredniku Budimiru Dubaku, na ~asti da ova kwiga bude wen prvjenac * Predragu Vuki}u, profesoru istorije, koji je savjesno i s qubavqu izvr{io recenziju kwige i dao stru~nu preporuku za weno objavqivawe * Branku Vukovi}u, lektoru, na bri`noj i nadasve stru~noj pomo}i * Milovanu Parezanovi}u, tehni~kom uredniku, koji sa posebnom predano{}u i znawem pripremi kwigu za {tampu * Mariji Marku{, na idejnom re{ewu dizajna korice kwige; - Iz stru~ne slu`be Narodne stranke: * Mom~ilu Miqani}u, direktoru Stranke, na efikasnoj tehni~ko-administrativnoj podr{ci,
Ova kwiga ne bi ugledala svijetlo dana, i dosti-
760
Jovan B. Marku{
* Oliveri Mirkovi}, na kompjuterskoj pripremi dokumenata i fotografija, * Tatjani Mi{ni}, na unosu teksta, * Sla|ani ]ojba{i}, na unosu teksta, * Veri Radovi}, na unosu teksta; - Iz arhiva, biblioteka i dokumentacionih centara: * Qubomiru Radulovu, iz arhiva Narodnog muzeja Crne Gore, Cetiwe, * Predragu Vuki}u, iz Dràvnog arhiva Crne Gore, Cetiwe, * Jovanu Popovi}u, iz Arhiva Srbije i Crne Gore (Jugoslavije), Beograd, * monahu Pavlu Kondi}u, iz Arhiva i biblioteke Mitropolije crnogorsko-primorske, Cetiwe, * protojereju Gojku Perovi}u, rektoru Bogoslovije Svetog Petra Cetiwskog, Cetiwe, * jereju Qubomiru Jovanovi}u, iz sekretarijata Mitropolije crnogorsko-primorske, Cetiwe, * jereju Branku Tapu{kovi}u, parohu Ku~ko-bratonoì}ke parohije, * |akonu Jovanu Plamencu, iz informativne ku}e Svetigora Mitropolije crnogorsko-primorske, Cetiwe, * Jeleni L. Vukoti}, iz Centralne narodne biblioteke Crne Gore, Cetiwe, * Slavici Glenxi, iz muzejskog odjeqewa Centralne narodne biblioteke Crne Gore, Cetiwe, * Miloradu Milovi}u, iz Centralne narodne biblioteke Crne Gore, Cetiwe, * Branku Borilovi}u, iz Centralne narodne biblioteke Crne Gore, Cetiwe, * Zdravki Radulovi}, iz Narodne biblioteke Srbije, Beograd, * Vesni [ujici, iz Univerzitetske biblioteke, Beograd, * Aleksandru Samarxi}u, iz dokumentacionog centra Zavoda za za{titu spomenika kulture Crne Gore, Cetiwe; - Imaocima privatnih zbirki dokumenata i fotodokumentacije: * \or|iju R. Petrovi}u Wego{u, sa Cetiwa, * \or|iju K. Petrovi}u Wego{u, iz Nik{i}a,

* Hajdani L. Vukoti}, sa Cetiwa, * Marti M. Vukoti}, iz Beograda, * Mitru Plamencu, iz Boqevi}a (Crmnica), * Mihailu J. Plamencu, sa Cetiwa, * Luki N. Gojni}u, iz Podgorice, * Bojki J. Jovanovi}, iz Br~eli (Crmnica), * Petru Drecunu, sa Cetiwa, * Borivoju Mijatovi}u, iz Beograda, * Mladenu Damjanovi}u, iz Beograda, * Boru Radovi}u, iz Danilovgrada, * Milanu Radovi}u, iz Danilovgrada, * Ivanu Kapi~i}u, sa Cetiwa, * Mihailu P. Miqani}u, iz Podgorice, * Aleksandru Stamatovi}u, iz Podgorice, * Mili}u Bajagi}u, iz Pluìna, * Vulu Gligovi}u, iz Bawana, * Miliji ]erani}u, iz [avnika, * Predragu T. [}epanovi}u, iz Kola{ina, * Tatjani Pejovi}, sa Cetiwa, * Qubici Popovi}, sa Cetiwa, * \uru P. Popovi}u, sa Cetiwa, * Marku Radifkovi}u, sa Cetiwa, * Aleksandru M. Martinovi}u, sa Cetiwa, * Ani S. Perovi}, sa Cetiwa, * Dragici Qesar, sa Cetiwa, * Nadi Popovi}, sa Cetiwa, * Tamari M.\uranovi}, sa Cetiwa, * Mihailu R. Dragi}evi}u, sa Cetiwa, * Miloradu L. Vujovi}u, sa Cetiwa, * Jovanu M. Dap~evi}u, iz Beograda, * Slobodanu A. Popovi}u, iz Beograda, * Slavi{i Guberini}u, iz Podgorice, * Raju Vojinovi}u, sa Cetiwa, * Predragu R. [}epanovi}u, iz Podgorice, * Aleksandru ]osi}u, iz Zemuna, * Vuka{inu R. Radusinovi}u, sa Cetiwa.
761
762
Jovan B. Marku{
763
764
Jovan B. Marku{

Narodna Stranka U Knjazevini U Kraljevini Crnoj Gori 1906-1918

Uploaded by

Document Information

Original Title

Copyright

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Narodna Stranka U Knjazevini U Kraljevini Crnoj Gori 1906-1918

Uploaded by

Copyright:

A-PDF Merger DEMO : Purchase from www.A-PDF.

com to remove the watermark

NARODNA STRANKA U KWA@EVINI I KRAQEVINI CRNOJ GORI 1906 - 1918.

NARODNA STRANKA U KWA@EVINI I KRAQEVINI CRNOJ GORI 1906 - 1918.

Samo neuki i nerazumni qudi mogu da sma-

VJE^NA ZUBQA SA SRED CETIWA

Ivan Crnojevi} Gospodar Zete i Crne Gore

@abqak Crnojevi}a - prestonica zetske dr`ave (fotografija s po~etka 20. vijeka)

Narodna stranka 1906-1918.

Grb Crnojevi}a iz Oktoiha prvoglasnika (1493-1494)

Rijeka Crnojevi}a s po~etka 20. vijeka

Narodna stranka 1906-1918.

Cetiwe s po~etka 20. vijeka

Svetozar Mileti} inicijator stvarawa Dru`ine za oslobo|ewe i ujediwewe srpsko

Narodna stranka 1906-1918.

Narodna stranka 1906-1918.

Proglas kwaza Nikole Petrovi}a Wego{a za rat sa Turcima 1876.

Narodna stranka 1906-1918.

Narodna vojska Crne Gore iz 1876.

^etna zastava iz rata 1876-1878. godine

Vojvoda [ako Petrovi} Wego{ sa hercegova~kim vo|ama 1876.

Narodna stranka 1906-1918.

Kwaz Nikola iz mla|ih dana

Crna Gora prije i poslije Berlinskog kongresa 1878.

Narodna stranka 1906-1918.

Vojvoda Marko Miqanov

Vojvoda [ako Petrovi} Wego{

Filip Petrovi} Wego{

Narodna stranka 1906-1918.

Vojvoda Peko Pavlovi}

Serdar Jole Pileti}

Pop \oko Pejovi}

Vojvoda Ma{o Vrbica

Narodna stranka 1906-1918.

Narodna stranka 1906-1918.

Kwaz Nikola sudi pod brijestom (~asopis Swiat 1905. godine)

Narodna stranka 1906-1918.

Narodna stranka 1906-1918.

Narodna stranka 1906-1918.

__________________ 23 Du{an Martinovi}, isto, str. 242

ORGANI VLASTI KWA@EVINE CRNE GORE 1879-1905.

Narodna stranka 1906-1918.

Narodna stranka 1906-1918.

Narodna stranka 1906-1918.

Narodna stranka 1906-1918.

Zetski dom u kome je odr`ana Narodna skup{tina i progla{en Ustav 1905.

Narodna stranka 1906-1918.

Vojvoda Bo`o Petrovi} Wego{ predsjednik vlade, od 1879. do 1905.

Lazar Miju{kovi} predsjednik vlade, postavqen uo~i usvajawa Ustava 1905.

Narodna stranka 1906-1918.

Narodna stranka 1906-1918.

Narodna stranka 1906-1918.

Zvani~nici pri izlasku iz Cetiwskog manastira

Narodna stranka 1906-1918.

Vojvoda [ako Petrovi} Wego{ predsjednik Narodne skup{tine 1905.

Narodna stranka 1906-1918.

Narodna stranka 1906-1918.

^estitke Narodnoj skup{tini objavqene u Glasu Crnogorca

Narodna stranka 1906-1918.

Narodna stranka 1906-1918.

Narodna stranka 1906-1918.

Narodna stranka 1906-1918.

Narodna stranka 1906-1918.

Narodna stranka 1906-1918.

Narodna stranka 1906-1918.

Prvi obqavqeni tekst budu}e crnogorske himne (Orli} za 1865)