You are on page 1of 187

Nas|ovongna|a

b1U QU
LQU'
Sagd Qu
okrilju hurana
lli-l-Qur'n
SAEVO, 1996.
0OKKX
ivet sa FI ZILI-LKUR'A (U OKRlJU KUR'ANA) blagodat je
koju spoznaje samo onaj koji ju je okusio, blagodat koja uzdie ivot,
blagosilja ga i proiava.
Bog je darovao meni, Njemu hvala, da ivim dugo vremena U
OKlJU KUR'AA Za to vrijeme osjeto sam Njegovu blagodat kakvu
ranije nikada U ivotu nisam doivio. Za to vrijeme osjeto sam tu blagodat
koja uzdie ivot, blagosilja ga i pre:njuje.
ivio sam sluajui Allaha (neka je uzvien), kako govori meni ovim
Kur'anom ... , meni siuno m i malom ovjeku ... odajui oveku ovu visoku
i cjenjenu ast, uzdiui ga preko ove Objave, dajui mu poasno mjesto,
ime ga je odabrao njegov plemenit Stvoritelj. ivio sam tao U OKlJU
KUR'ANA po smatajui sa visine neznanje i tvrdoglavost to se talasaju po
zemlji, i bezazleno i siuno interesovanje njenog stanovnitva, ... uz veliko
uenje ljudima radi ovog neznanja ija je spoznaja ravna djeijoj spoznaji,
poimanja djeijim poimanjima, a panja i interesovanje na nivou djeijeg
interesovanja ... Bilo je to neto kao da odrasli ovek po smata djeiju igru,
djeije pokuaje i tepanje. udo!. .. Kakav je ovaj svijet?! Izopaiti se u
grozniavom buncanju, pa ne uju uzieni poziv, koji uzdie ivot,
blagosilja ga i pre:njuje.
ivio sam uivajui U OKlJU KUR'AA- toj kompletoj uzienoj
i istoj koncepciji postojanja-bitka ... cilju postojanja svega, cilju ovjeijeg
postojanja i poredio to sa koncepcijama neznanja u kome ivi oveanstvo
na istoku, na zapadu, na sjeveru i jugu, pa sam se zapito, kako ivi ovo
oveanstvo u bar utni ija je voda ne pitka i u ponoru u koji sve vie tone
i u mranoj tami, a na domaku njega isto plodonosna tlo i tako visoki
duhovni napredak i tako sjajno svetlo?
ivio sam U OKlJU KUR'ANA osjeajui ljepu skladnost izmeu
kretanja oveka, kretanja kakvog eli Allah i kretnja ovog kosmosa
kojega je stvorio Allah. Zatm sam pogledao i primijeto da ovjeanstvo
pat od stmoglavljenja zbog toga to se odvojilo od kosmikih zakona.

Primijeto sam sudar i sukob izmeu loeg i zlog uenja kojim je


oveanstvo preplavljena, s jedne stane, i prirodnih zakona s druge, koje
im je Allah po prirodi dao. Sam u sebi sam rekao, koji je to zlotvor koji je
poveo i jo uvijek vodi svijet u ovaj pakao.
Teko l ljudima!!!
ivio sam U OKU KR'AA i primijeto da je ovo to postoji i
egzistra daleko vee nego to se primijeto manifestuje, vee u bit i po
broju manifestovanja ... To je svijet nevidljivog (gajb) i svijet realnost, a ne
samo svijet oitovanja realnost. To je dunjaluk i ahiret, a ne samo
dunjaluk. Ljudski razvoj protee se putem duge, duge prolost ... Smrt nije
kraj tog put, nego jedna njegova faza. I sve to ovek postgne na ovoj
Zemlji, nije to sav njegov udio, nego je to samo jedan dio toga, a nagrada
m kana koja ga mimoie na ovom svijetu nee ga mimoii na buduem.
Nema nasila, nema podlost, nema gubitka. Put koji je ovek prevalio na
ovoj planet jeste put u ivom nastajenom svijetu, svijetu ljubavi i
prijateljsta, svijetu koji ima duu koja se susree i usliava, duu koja tei
jednom Stvoritelju, kome tei dua vernika u punoj skruenost. Allahu se
pokorava sve to je na nebesima i na Zemlji, hteli ili ne htjeli, a i sjene
njihove, ujutro i u sumrak. 03/15J Njega veliaju sedmera nebesa, i Zemlja, i
oni na njima; i ne postoji nita to Ga ne velia, hvalei Ga; 07/44J Kav
rahatluk, kakvo veselje, kakvo druenje, kakvo pouzdanje izlijeva u srce
ova kompleta, jasna i ispravna koncepcija.
ivio sam U OKlU KR'AA i primijeto da ova ukaana ast
oveku prelai svaku vrijednost koju poznaje oveanstvo, a koja mu je
bila ikada ukazana ili eventualno mogla bit kasnije ukazana. To je ovek
sa duom udahnutom od Allaha. kad mu dam lik i u nj udahnem duu, vi
mu se poklonite!a5/2J Tim udahnuem on je postavljen zastupnikom na
Zemli, halifom. A kada Gosodar tvoj ree melekima: 1a u na zemlji
namjesnika postaviti/"(z/30J Njemu je potinjeno sve to ima na Zemlji.
daje vam se da se koristite onim to je na nebesima i onim to je na
Zemlji, (45/13)
ovjeka kome je ukaana ovako visoka ast i dat visoki poloaj, Allah
je uinio sponom na kojoj se okuplja svijet. To je spona koja se protee i
asnog Boije g udahnu . Nju je Allah uinio vezom vjere u Allaha. Prema
tome, vera mu' mina je njegova domovina, njegov narod, njegovi ukuani.
tavie, vera je ono na emu se okuplja sve ovjeanstvo, a ne npr. pie,
ispaa, opor ili o bor na emu se i u emu okuplja stoka.
2
M' u min ima drevno porijeklo i on putuje stazama vremena i lan je
plemenite povorke koja koraa u drutvu plemenite grupe ljudi sa:
Nuhom, Ibrahimom, Ismailom, Ishakom, Jaubom, Jusufom, Musaom,
isaom i Muhammedom, alejhimu-s-selam. Ova vaa vjera - jedina je prava
vjer, a fa sam Gospodar va, pa Me se priuvajte!r23/.2J
Ova asna povorka koja se protee do u daleka vremena, suoava se,
kao to je objanjeno U OKRilU KUR'ANA, sa slinim situacijama,
krizama i iskuenjima kroz stoljea i vremena, promjenom mjest i
brojnost naroda, suoava 5 sa zabludama, sljepilom, nasiljem, uzaludnim
gublenjem vremena, ugnjetavanjem, prijetnjama i progonstvima ...
Meutim, ona je nastavila put vrstm koracima, smirena srca,
pouzdavajui se u Boiju pomo i nadu, oekujui svakog tena iskreno i
potvreno Alahovo obeanje: Nevjernici su govorili poslanicima svojim: '1li
ete vjere nae biti ili emo vas, dista, iz zemlje nae protjerti!" A
poslanicima je Gosodar njihov objavljivao: "Mi emo nevjernike sigurno
unititi i poslije njih vas na Zemlji nastaniti. Bie to za one koji e se
polaganja rauna preda Mnom bojati i koji e od prijetnje Moje
strhovati. "o4/I3, 1 4
Jedna situacija, jedno iskustvo, jedna prijetja, jedno uvjerenje, jedno
obeanje toj plemenitoj povorci i jedna posljedica koju oekuju mu'mini na
kraju ovog kruenja podnosei ugnjetavanja, prijetje i kazne.
U OKRilU KUR'ANA nauio sam da nema mjesta slijepoj
sluajnost u ovom postojeem-bitku, niti neoekivanom velikom
dogaaju. Mi sve s mjerom stvaram0, (54/49J . . . i koji je sve stvorio i kako treba
uredio! (2./2J
Sve ima svoju mudrost, ali mudrost gajba (nevidljivo) nije dostupna
ogranienoj ljudskoj spoznaji . ... mogue je da je ba u onome prema emu
odvratnost osjeate Allah veliko dobro dao. (4/I9J Ne volite neto, a ono moe
biti dobro za vas; neto volite, a ono ispadne zlo po vas. - Allah zna, a vi ne
znate. (2/216) Uzroci koje ovek spoznaje imaju kadkada posljedicu, a
kadkada ne. Prethodnica dogaajima (premise) koje ovek dri da su
neminovne, ponekad ih po prate rezultat, a ponekad ne. To je zbog toga to
uzroci i prethodni dogaaji nisu t koji daju rezultate i djela, nego rezultate
3
i djela ini i daje Apsoluta volja, koja istovremeno ini i uzroke i
prethodna djela. Ti ne zna, Allah moe poslije toga prliku pruiti. (6/V a vi
ete htjeti samo ono to Allah hoe (76/30J
Mu'min ne odbija uzroke, on ih prima, jer mu je nareeno da ih
primi, al Allah je Taj koji odreuje njihove posljedice i daje rezultate.
Zadovoljit 5 Boijom milost, Njegovom pravdom, mudrost i znanjem
jedina je sigurna zatta i spas od staha i sumnja.

ejtan vas plai


neimatinom i navraa vas da budete krti, a Allah vam obeava oprost i
nagradu Svoju; Allah je neizmjerno dobar i zna sve, (228J
ivio sam U OKU KUR'ANA smirene due, bezbrian i sretan,
videi Allahovu ruku u svakom dogaaju, i svakoj stari. ivio sam pod
zattom Allahovom, osjeajui pozitvnost Njegovih svojstava i Njegove
aktvnost. Onaj koji se nevoljniku, kad mu se obrati, odaziva, i koji zlo
otklanja i koji vas na Zemlji namjesnicima postavlja. (27/62J jedini On vlada
robovima svojim; On je Mudar i Sveznajui. (6/18J a Allah ni ta hoe, ali
veina ljudi ne zna. (12/21J i neka znate d se Allah uplie izmeu ovjeka i
srca njegova, (B/2J On radi ta je Njemu volja. (8/16J a onome koji se Allaha
boji, On e izlaz nai. i opskrbie ga odakle se i ne nada; onome koji se u
Allaha uzd, On mu je dosta. Allah e, zaista, ispuniti ono to je odluio;(65/2,
3J Nema ni jednog ivog bia koje nije u vlasti Njegovoj; 01/56J Zar Allah sam
nije dovoljan robu Svome? A oni te plae onima kojma se, pored Njega,
klanjaju. (39/36) A koga Allah ponizi, niko ga ne moe potovanim
uiniti,(22/1BJ A onaj koga Allah u zabludi ostavi nee imati nikoga da ga na
pravi put uputi. 03/33)
Sve to postoji nije preputeno zakonima gluhoe i sljepila. Iza svega
toga stoji stalno vola koja sve rasporeuje i odreuje, postoji Apsoluto
htjenje... Allah stvara to hoe i odabira. N a uio sam da Boija ruka
djeluje, ali na njoj svojsteni nain. Mi nita ne moemo ubrzat da se
dogodi, nit neto predloit Allahu. Boiji program, kako se to oituje U
OKlU KUR'ANA, donesen je da se po njemu postupa u svakoj sredini,
u svakoj fa ljudskog ivota, raoja i svakom stanju ljudske due. Ovaj
Boi ji program postavljen je za ovjeka koji ivi na ovoj Zmlji, uzimajui u
obzir njegovu prrodu, njegovu mo, njegovu spremnost, njegovu snagu,
njegovu slabost i njegovo promjenljivo stanje s kojim se on suoava. Sud
oveka o vlasttom biu ne odraava to bie, jer umajuje njegovu ulogu
na Zemlji, obezreuje njegovu vrijednost u njegovom ivotu, bez obzira
da li ovek djelovao kao pojedinac, sam, ili u drutu kao njegov lan.
Osim toga on se ne moe zanijet i precijenit svoju matu i tme uzdii
iznad svoje moi, snage i zadatka zbog koga ga je Allah i stvorio i dodijelio
4
mu taj zadatak. Medutm, ni u jednom ni u drugom sluaju ne moe se
pretpostavit da su njegove prirodne karakteristke neznate i povrne, da
su proizvedene po nekom zakonu m da se mogu prekriit samo jednim
potezom olovke. ovjek je to bie, po svojoj prirodi, po svojim sklonostma
i spremnost, prihvaa se Boijeg programa da se tme vine u najvie visine
savrensta, to mu je omogueno prema onome kako je stvoren i kava
mu je uloga data potujui njegovo bie, njegovu prirodu i osobine. On sa
sebe vodi putem savrenstva uzdiui se Allahu. Ovo znai da je Boiji
program postavljen za dugorono, to je poznato samo Torcu ovog
oveka, kome je On i poslao ovaj Kur'an. ovjek nije prisiljen nit
prmoran ostvarit svoje visoke cileve iz ovog programa to prje. Pred
njim je dug put, otvoren i nije ogranien duinom ivota jedne osobe.
Program ne insistra da se ostvari prolazna elja oveka, koji se plai da ga
smrt neto nee preduhitit pa da ne ostvari svoj dalekoseni cilj, kao to
je to sluaj kod nosioca zemalskog uenja, uenja koje tai da se ostvari
neto u toku jednog pokoljenja, a prekorauju njegovu odmjerenu prrodu,
jer ne mogu da se stpe na primjeni odmjerenog koraka. Na putu naela
kojeg se oni pridravaju dolazi do klanja, prolivanja kri, ruenja svake
vrijednost, do nesigurnost. Na kraju i oni e se sami sruit i propast e
njihovo vetako uenje i teorije pod udarcima ekia prirode, emu se ne
moe oduprijet nasilniko uenje. Meutm, islam ide sigurno i polahko u
skladu sa prirodom, pokreui je na jednom mjestu, a zadravajui na
drugom, ispravljajui je kada skrene, ali nikada je ne rabija nit drobi.
Podnosi je i tpi poput poznavaoca, poput providnoga i onoga koji se
oslanja i uzda na ocrtani cilj. I sve ono to se ne zavri u ovoj Lzavrit e
se u drugoj, teoj, desetoj, stotoj m hiljaditoj.Vrijeme je dugo, dugo
(eskrajno), a cilj jasan. Put do velikog cila je dug. I kao to dro raste
visoko i puta svoje korijenje duboko u zemlju a grane iri na sve stane
tako da se ponekad meusobno isprepliu, tako i islam raste i iri se
polahko, sigurno i smireno. I na koncu bit e uvijek ono to Alah hoe da
bude ... Usjev ponekad prekrije pijesak. Ponekad cr pojede neto usjeva, a
ponekad se osui zbog sue, a ponekad ga i poplava preplavi. Medutm,
pravi poljoprivrednik zna da je to usjev koji e ostat i ravijat se i da e
nadvladat sve nedae kroz dugi ivot. On nee na silu radit, nit e
oklijevat, nit e pokuat da taj usjev sazrije nazor, bez odmjerenih
prirodnih sredstava. Omiljena tolerancija ... To je Boiji proga u svemu
to postoji. U Alahovim zakonima ti nikada nee nai promjene,rJs/43)
Istna u Boijem programu je iskonska, u izgradnji postojeeg -
bitka. Ona nije neto prolazno ni sluajno nit bez odredenog cilja ... Allah
(subhanehu) je Istna. On je Ista. U Njegovog uzvienog postojanja
5
izrasta sve to postoji. To zato to je Allah - Istina, a oni kojima se, pored
Njega, oni mole - neistina, i to je Allah uzvien i velik. (3z!30J A Bog je
stvorio ovaj Kosmos ijem se stvaranju ne moe prigovorit. Allah je to
mudro stvorio. (lO/SJ (Gospodaru na, 11 nisi ovo uzalud stvorio; hvaljen 11
budi"(!191J Istna je osnova ovog svijeta i kada ovaj svijet napust t istnu,
on e se pokvarit i propast. Da se Allah za prohtjevima njihovim povodi,
sigurno bi nestalo poretka na nebesima i Zemlji i u onom to je na
njima; (23/7V Prema tome istna se mora manifestovat, a neistna mora
ieznut. Kakve god pojave budu bile mimo ovoga njihov tok e se jasno
otkrit ... nego istinom suzbijamo la, istina je ugui i lai nestane;(zz;zsJ
Svako dobro, svaka dobra injena drugom i svako dobroinstvo
drevni su kao i Istna, ostaju zauvijek na Zemlji. On sputa kiu s neba, pa
rijeke teku koritima s mjerom, i bujica nosi otpatke koji Plivaju po povrini.
I ono to ljudi tope na vatri u elji da dobiju nakit ili orue ima takoe
otpatke, sline onima. - Tako Allah navodi primjer za istinu i neistinu: otpaci
se odbacuju, dok ono to koristi ljudima ostaje na zemlji. Tako, eto, Allah
objanjava primjere. 03/1 7J Zar ne vidi kako Allah navodi primjer- lijepa
rije kao lijepo drvo: korijen mu je vrsto u zemlji, a grane prema nebu; ono
plod svoj daje u svako doba koje Gospodar njegov odredi -, a Allah ljudima
navodi primjere da bi pouku primili. A runa rije je kao runo drvo:
iupanom drvetu s povrine zemlje nema opstanka. Allah e vjernike
postojanom rijeu uvrstiti i na ovom i na onom svijetu, a nevjernike e u
zabludi ostaviti; Allah radi to hoe. 04/U27J
Kk smirenost nudi ova koncepcija! Kakav mir izlijeva na srce
kakvo pouzdanje u istnu, dobro i dobro drugome, kakvu sliku
nadvlaivanje nad siunim dogaajima ostvaruje u svijest ovjeka!
Kroz ivljenje U OKRlU KUR'ANA doao sam do vrstog
uverenja ... da nema dobra na ovoj Zemlji, nema mira ovom ovjeanstvu,
nema smirenost ovom oveku, nema napretka, blagodat nit istote,
nema skladnost sa zakonima kosmosa i prirodom ivota ... , bez povratka
Allahu.
Povratk Allahu ima, kao to se rasvjetljava U OKlU KUR'ANA,
jednu sliku, jedan put, jedan i nita vie ... To je povratk u cjelokupni ivot
6
Allahovom programu kojega je Allah ocrto oveanstvu u svojoj asnoj
Knjizi. Arbitaa u ivot ovog oveansta je ova Knjiga i kod ramatanja
pojedinih pitanja ovjeanstva nuno je obraanje samo na ovu Knjigu. U
protvnom slijedi smutja na Zemlji, patja ljudima, padanje u ljam i
neznanje koje oboava stast, a ne Allaha: Pa ako ti se ne odazovu, onda
znaj da se oni povode jedino za strastima svojim. A zar je iko gore zalutao od
onoga koji slijedi strast svoju, a ne Allahovu uputu? Allah, doista, nee
ukazati na pravi put narodu koji sam sebi pravi nepravdu ini. (2/SO>
Okretanje ka Allahovom programu izloenom u Njegovoj Knjizi nije
nala - da ovjek neto radi kad mu na um padne, nit neto dobrovolno,
nit predmet izbora hou-neu. To je iman ... , ili u protvnom nije ima.
Kada Allah i Poslanik Njegov neto odrede, onda ni vjernik ni vjernica
nemaju pravo da po svom nahoenju postupe. (33/36) A tebi smo poslije
odredili da u vjeri ide pravcem odreenim, zato ga slijedi i ne povodi se za
strastima onih koji ne znaju, jer te oni nikako ne mogu od Al?ahove kazne
odbraniti; nevjernici jedni druge tite, a Allah titi one koji Ga se boje i
grijeha klone. (4/1819)
Prema tome stvar je veoma ozbiljna ... u osnovi to je stvar vere ... ,
stvar sree ovog ovjeanstva ili pak njegove nesree.
Ovo ovjeanstvo je Allahova tvorevina - vrata njegoe prirode
otvaraju kljuevi Allahove prizodnje. Bolest ovjeanstva lijee se samo
lijekom koji proizvodi Njegova ruka (subhanehu). On je uinio da se
kljuevi svega zatvorenoga nalaz samo u Njegovom programu a i lijek za
svaku bolest. Mi objavljujemo u Kur'anu ono to je lijek i milost
vjernicima, m;sz> Ovaj Kur'an vodi jedinom ispravnom putU, (I7!9>
Meutm, ovo ovjeanstvo ne eli da odnese bravu njenom proizvoau,
nit da vodi bolesnika onome koji je to dao, nit to ini kad se radi o samom
sebi, nit o ovjeku nit o srei ili patji ovjeanstva. Ovako neto
oveanstvo nije uobiajilo da primjenjuje kada se radi. o aparatu m
beznaajnoj materijalnoj alatki koju ono upotebljava u svakodnevnom
ivotu. Ako je aparat u kvaru ovjek zna da je potebno pozat ininjera
dotne fabrike koja je proizvela taj aparat. Meutm, ono ne primjenjuje
ovo pravlo na samom sebi, samom oveku, pa da ode do fbrike iz koje je
on priozveden, nit da U miljenje od kreatora, koji je proizveo ovaj
udni aparat, veliki, plemenit, precizni i prijati ljudski aparat, ije puteve,
iz ega je oveanstvo nastalo i kuda odlazi, zna samo Onaj ko ga je
proizveo + On sigurno zna svaije misli! A kako i ne bi znao Onaj koji
stvara, Onaj koji sve potanko zna, koji je o svemu obavijeten. (67/I3,14
7
Odavde dolazi do potekoa zalutalom, bijednom i zaprepaenom
oveanstu, koje nee nai pravi put, uputu,. ni mir, nit sreu, bez
povrata njegovom velikom Torcu isto onako kao to se povraa
bezvrijedni aparat radi popravke njegovom beznaajnom siunom
proizoau.
Odvajanje islama od rukovoenja ovjeanstom bio je staan
dogaaj u historiji kaog ne pozna ovjeanstvo, katastofa ijem bolu
nema ravna bola meu katastofama koje su se do tada desile.
Islam je preuzeo rukovoenje nakon to je bila zavladala smutja
Zemljom a ivot postao neugodan, rukovodstvo pokvarilo i oveanstvo
osjetlo neugodnost i potekoe zbog pokarenog rukovodstva. Zbog onog
to ljudi rade, pojavio se mete i na kopnu i na moru, da im On da da iskuse
kaznu zbog onoga to rade, <J0/4V
Islam je preuzeo rukovoenje zahvaljujui uenju K ur' ana
koncepciji koju nosi Kur'an i zakonu koji proiste iz ove koncepcije. To je
bilo novo roenje oveku, vee od njegovog stvarnog roenja i njegove
pojave na svijet. Kur'an je dao ovjeanstv nove koncepcije o postojanju
- bitku, o ivotu, o vrijednostma i sistemima i ostvario jedinstvenu
drutvenu realnost, tako vrijednu da i sama pomisao na to izaziva ponos
kod ovjeka. Da, ova realnost istote, ljepote, veliine, progresa,
jednostavnost, lahkoe, pozitvnost, ravnomjernost i skladnost bila je
takva da oveku tako neto ne bi naum palo da mu to Alah nije dao i
ostvario u njegovu ivotu ... , U OKU KR'AA, programu Kur'ana i
zakonu Kur'ana.
A onda se je dogodila stavina katastofa: islam se odvojio od
rukovoenja, a neznaje preuzelo po drugi put rukovoenje u brojnim
vidovima materijalistke misli, ime se oduevljava danas ovjeansto,
poput djece koja se oduevljavaju odijelom protkanim svilom i
beznaajnom ranobojnom igrakom.
Grupa zavedenih spletkaroa i neprijatelja oveanstva stavljaju
Boiji program na jedan tas i ljudsku kreatvnost u svijet materijalnost na
drugi ts, a onda dodaju: izvoli, ovjee, izaberi, m Boiji program u ivotu
i povlai se od svega to je proizela ljudska ruka u svijetu materialnost u
uzmi plod poznat kao ljudski plod i povuci 5 od Boije g programa. Ovo je
grozna podvala, prljava. Ovo pitaje se nikad ne postavlja ovako, jer se
Boiji program ne protvi kreatvnost oveka. Boiji program je samo
graditelj ove kreatvnost i usmjeriva prema ispravnom smjeru, kako bi se
b
ovek uzdigao na poloaj hilaet namjesnitva na Zemlji. Ovaj poloaj
oveku je darovao Alah i osposobio ga za tj poloaj. Dao mu mo i snagu
u tolikoj mjeri da moe obavljat svoja zaduenja, potinio mu kosmike
zakone da bi mogao realizovat svoje zaduenje, uskladio njegovo
formiranje sa formiranjem ovog kosmosa da bi raspolagao ivotom, radom
i kreatvnou ... s tm da ta kreatvnost bude ibadet Bogu, sredstvo zahvale
Allahu na Njegovim velikim darovima i povezivanjem sa uvetma koji se
odnose na namjesnitva hilaet na Zemlji. To znai da ovjek radi i kree
se u okviru Boijeg zadovolstva. Meutm, oni koji stavljaju Boiji
program na jedan tas, a kreatvnost oveka u svijetu matrijalnost na
drugi tas... loe namjeravaju, zli su, napadaju i progone umorno i
zaprepateno ovjeanstvo kad god se ono zasit te namjere, iznenaenja i
zablude i zael da uje glas vodia koji savetuje, nastoji da se povrat iz
opasnog lutanja i nae smiraj u Boijem okrilju.
Postoji i druga grupa ljudi, kojima ne manjka lijepa namjera ali im
nedostje kompleta svijest i duboka saznanja. Ovu grupu oduevljavaju
otria oveka iz podruja energije i prirodnih zakona i zadivljuje pobjeda
oveka u svijetu materijalnost. Ta bljetavost i to oduevljenje radvaja u
njihovoj svijest prirodnu snagu od vernikih vrijednost njena djela,
razdvaja realni in u kosmosu od realnost ivota. Oni daju prirodnim
zakonima posebno podruje, a verskim vrijednostma posebno. Oni
smataju da prirodni zakoni teku i odvijaju se na nain da na njih ne utu
nikae vjerske vrijednost. Ti prirodni zakoni urodit e plodom i dat e
rezultate, bez obzira da l svijet vjerovao ili ne verovao, slijedio li on
Allahov program m ga odbacio, sudio po Boijem zakonu ili po ljudskim
stastma.
I ovo je varka. To je radvajanje dva Boija zakona koji se ustvari ne
daju razdvojit. Vernika vrijednost i prirodni zakoni sastavni su dio
Boijih zakona u kosmosu podjednao. Njihovi rezultat su povezani i
meusobno se isprepliu. Otuda nema potebe razdvajat ih u svijest
vernika i njegovu poimanju. Ovo je ispravna koncepcija koju Kur'an gradi
u dui ovjeka kada ovek ivi U OKU KR'ANA, gradi kada Kur'an
govori o sljedbenicima objavljenih Knjiga o skretaju ranijih naroda i
naputnju th Knjiga i o utcaju tog skretanja na kraju ovjeije g ivot. A
da sljedbenici Knjige vjeruju i grijeha se uvaju, Mi bismo preli preko runih
postupaka njihovih i sigurno bimo ih uveli u dennetke bae uivanja. Da
se oni prdrvaju Tevrata i Indila i onoga to im objavljuje Gospodr
njihov, imali bi ta da jedu, i od onoga to je iznad njih i od onoga to je ispod
nogu njihovih. (5/6, 66) Kur'an govori i o obeanju Nuha njegovom narodu.
9
i govoro:, Traite od Gosodara svoga oprosta jer On, doista, mnogo
prata; On e vam kiu obilatu slati i pomo vas imanjima i sinovima, i
dae vam bae, i rijeke e vam dati. (71/1012) I govori im povezujui stvarnu
realnost oveka i vanjsku realnost koju ini Bog. Allah nee izmijeniti
jedan narod dok on sam sebe ne izmijeni. (13/ll J
Vera u Allaha, ispravni ibadet Bogu i uspostvljanje Njegovog
eriata na Zemlji sprovoenje je Boijeg zakona. To je aktvni i pozitvni
zakon koji proiste iz istog izora iz koga proistu i ostali kosmiki zakoni
i ije realne posljedice saznajemo osjetlima i iskustvima.
Ponekad nas poklope dogaaji koji odstupaju od kosmikih zakona,
kada (primjeujemo da) slijeenje prirodnih zakona vodi ka uspjehu 8se
ne podudara sa verskim vrijednostma ... Ovo razilaenje ne daje rezultte
u poetku, ali sigurno daje na kraju. Ovo je to to se zbilo sa islamskim
drutvom . Krivulja penjanja poinje iz take susreta prirodnih zakona u
ivotu oveka sa verskim vrijednostma a krivulja opadanja islamskog
drutva poinje sa takom razdvajanja prirodnih zakona i vjerskih
vrijednost u ivotu oveka. to se vie otarala ta pukotna, druto je sve
vie i vie tonulo i napokon se strmoglavilo u potpuni slom kad su se
zanemarili prirodni zakoni i vjerske vrijednost.
Na drugoj stani materijalna civilizacija stoji danas poput ptce koja
mae jednim ogromnim krilom, dok je njeno drugo krilo slomljeno.
Drutvo napreduje u materijalnoj kreatvnost onoliko koliko je baeno
unaad u ljudskom smislu, ono pat od nemira, zbunjenost, duevnog
oboljenja i ovinizma, o emu govore tmnonji mislioci... Oni nisu bili
upueni ka Allahovom programu! A da su bili upueni, ne bi dolo do toga.
On je jedini lijek tome.
Boiji eriat ljudima je dio cjelokupnog zakona u kosmosu. Otuda
primjena eriata mora da ima pozitvan tag u harmoniji izmeu hoda ljudi
i hoda kosmosa. eriat-Boiji zakon je plod imana, on ne poiva sam bez
svoje velike osnove. On je donijet da se sprovodi u muslimanskom drutu
kao to je donijet i za izgradnju muslimanskog drutva. U skladu islamskog
koncepta bitka i bitka ovjeka zatm kroz odanost Bogu, kroz koncepciju
istote savjest, veliinu interesovanja, moralnog uzdignua i pravilnog
vladanja i ponaanja, a to proiste iz ove koncepcije, manifestuje se i
kompletost i harmonija izmeu cjelokupnih Bojih zakona bez obzira
kako mi njih nazivali, prirodnim zakonima ili verskim vrijednostma. I
jedno i drugo su dijelovi Boijih zakona koji obuhvataju sve to postoji.
\
I sam ovek je sastavni dio energije bitka. Njegov rad, njegovo
htjenje, njegov iman, njegovo injenje dobra, njegov ibadet i njegova
aktvnost, sve su to vidovi energie ili snage koja ima pozitvan utcaj na
bitk. Ta njegova snaga je povezana sa kompletim Boijim zakonom o
postojanju, a sve skupa djeluje skladno i daje rezultate kompleto samo
kada su zajedno u primjeni. Meutm, bit e loi rezultat i u meusobnoj
proturjenost i sam ivot postat e nesnoljiv, proirit e se tekoe meu
ljudima i patje kad god ove sile djeluju odvojeno i sukobljavaju se: to je
zato to Allah nee liiti blagostanja narod kome ga je podario - sve dok se on
sam ne promijeni, (B/53) Prema tome, veza izmeu djela oveka i njegove
svijest je vrsta kao i veza izmeu svih dogaaja koji se zbivaju u okviru
kompletog Boijeg zakona. Na ruenju ovog povezivanja, na unoenju
rascjepa u ove skladnost, na ubacivanju podvojenost izmeu ljudi i Boijih
tekuih zakona insistra i radi samo neprijatelj oveanstva, koji to
oveanstvo izvodi sa puta upute. Meutm, njega bi trebalo proterat i
odstanit sa puta koji vodi plemenitom Gospodaru.
Ovo su samo neka sjeanja i utsci iz vremena ivljenja U OKlU
KR'AA Moda e nam Bog dat da nam to korist i uput nas. Oni nita
ne mogu ostvarit to Bog nee, odnosno mogu ostvarit samo ono to Bog
hoe.

w "
\
;
''^

OLW A1,
OHANO 1 MW, U 5EOA AA
U ime Allaha , Milostivog, Samilosnog !
Tebe, Allaha, Gosodara svjetova, hvalimo,
Milostivog, Samilosnog,
Vadara Dana sudnjeg,
Tebi se klanjamo i od Tebe pomo traimo !
Uputi nas na prvi put,
na put onih kojima si milost Svoju darovao,
a ne onih koji su protiv sebe srdbu izazvali,
niti onih koji su zalutali! (1/1-7)
Ovo krato poglavlje (sure) od sedam ajet proui musliman
najmanje sedanaest put u dvadeset etri sata i dvostuko puta vie ako
klaja i sunnete i bezbroj puta vie, ako eli stat pred Allaa, svoga
Gospodara klanjajui nale - osim farza i sunneta. Nijedan nama nee bit
valjan bez ovog poglavlja, kako je to spomenuto u SHIHU BUHAUE I
12
MUSUMA prenosei od Reusulullaha alejhi-s-selam, Ubade ibni Samit:
"Onj K ne bude prou io Fatu u MU nema n MU-
Ovo poglavlje sadri u sebi cjelinu islamskog verovaja i cjeliu
islamske koncepcije, zatm cjelinu osjeaja i usmjeravaja, to govori o
mudrost njena izbora da se ui na svakom rekatu u namazu i mudrost da
e svaki namaz bit pokvaren ako se u njemu ne proui ovo poglavlje.
Ovo poglavlje poinje rijeima U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog.
Postoji razilaenje u pogledu "Bismille" o tome da li je ona ajet svakog
poglavlja i Kur'ana m je to ajet sa kojim se otoinje uenje svakog
poglavlja. Preovlauje miljenje da je ona ajet i poglavlja Fathe i s njom
se rauna da ovo poglavlje ima sedam ajeta. Postoji i jedno miljenje koje
ka da se misli sa rijeima "Uzienog": Mi smo ti objavili sedam ajeta,
koji se ponavljaju, i Kur'an velianstveni ti objavljujemo. os;B7) - da je to
poglavlje "Fatha" s obzirom na sedam njenih ajeta, koji se ponavljaju jer se
s njom zahvaljuje i ona se ponavlja u namau.
Poetak sa rjeima U ime Allaha znak je etke koju je Alah poslao
Svom Poslaiku, alejhi-s-selam, u poetku objave Kur'ana, kako to svi kau
rijeima:

itaj, u ime Gospodra tvoga . . . (96/1)


To je ono to je prihvaeno i to se poklapa sa pravilom velike
islamske koncepcije koja glasi: On je Pvi i Posljednji, i Vidljivi i
Nevidljivi;<s7/3J a On (subhanehu) uistnu Postojei, Istnit i Koga isiava
ili na to se oslanja sve, ije postojanje postoji, iz ega je poelo sve iji je
poet On poeo. Prema tome, sa Njegovim imenom biva svaki poetak,
svaki pokret i svako stemljenje.
U samom poetku Subhanehu je opisan kao "Milostvi i Samilosni",
to obuhvata svako znaenje milost i njene pojavnost. Samo Njemu
dostupna su ova dva svojstva. Dozoljeno je da neki ovek bude takoer
opisa, odnosno dodijeljeno mu svojsto milost, 8sa verskog stanovita
nije dozoljeno da nek ovek dobije i svojstvo "Samilosni", dok od saog
poetka ova dva svojstva se susreu kod Alaha ... Bez obzira kolika ralika
postojala izmeu ova dva svojstva i koje od njih je dalekosenije i
sveobuhvatije, kada se radi o milost, ipak to nee bit tetrano ovdje
13
U OKU KUR'ANA, osim toliko da ova dva svojstva obuhvatju ili nose
u sebi svako znaenje milost, stepen i prostor njene pojave.
Ako poetak sa rijeima U ime Allaha i svemu ta taj sklop sadri iz
oblast tewhida (monoteizma) i odgoja u tom sklopu, predstavlja pru
cjelinu islamske koncepcije ... onda znaenje milost, stepen i prostor njene
pojave u rijeima Milostivi, Samilosni predstavlja drugu cjelinu islamske
koncepcije i defnie stvarnost odnosa izmeu Allaha i oveka.
Odmah poslije "Bismille" slijedi zahvala Allahu u kojoj se On opisuje
kao apsolutno Boanstvo svjetova, rijeima Tebe, Allaha, Gospodara
svjetova hvalimo . . .
Sentenca Hvala Allahu jeste svijest koju izlijeva srce mu' mina,
inei zikr samo Allahu ... jer njegova postojanost je jedan vid odbljeska
Boije blagodat koja mobilie i tai upuivanje zahvale Bogu svakog tena
na svakom koraku susretanja Boijih znakova koji slijede jedan za drugim
m koji se zajedniki dogaaju. Boije stvaranje obuhvat sve pa i ovjeka.
Zog toga i zahvala Bogu dolazi na poetu. Njemu pripada zahvala i na
kraju, to je jedno od pravila direkte islamske koncepcije On je Allah,
drugog boga osim Njega nema; Njemu neka je hvala i na ovom i na onom
svijetu! Samo On sudi i Njemu ete se vratiti. <2B/70J
Zahvaljujui Boijoj dobrot i njenom odbljesku na ovjeku verniku
upisuje se dobro kad kae "Bogu hvala", dobro koje pretee svaki uteg. U
Sunenu ibni Made stoji upisano, a prenosi se od Ibni Omera da je
Resulullah, alejhi-s-selam, rekao im kada neko kae: 'Boe, Tebi hvala
ko t odgovara 1ojoj uzienost i veliini 1oje vlast", dovelo
je u nepriliku dvojicu Melek i nisu zali t da upiu. Tada su
otli do Alaha i upiti 'Boe na, ovek tj i tj ree neto da mi
ne zamo kako t da u piemo", a P upit, a On najbolje zna:
' t ree tj Moj rob?", Meleki odgovore: 'Boe, On ree:
'Boe, Tebi hvaJa, kao t odgovara 1ojoj uienost i veliini
1oje vlast!""; P m tda ree: 'Upiit upro onako ko je
rekao Moj rob, da bi Me sreo i da bi g nagadio tme "
Upuivanje zahvale Allahu predstavlja svijest vjernika koji se
angauje samo da Allahu zikr ini, kao to smo to ve rekli. Posljednji dio
14
ovog ajeta Gospodara svjetova predstavlja bazu islamske koncepcije.
Apsoluto i kompleto Boanstvo takoer ini jednu cjelinu islamskog
verovanja a "Gospodar- Rab b" je vladar koji slobodno raspolae neim. U
jeziku to znai gospodar i onaj koji ini dobro drugom i djeluje na polju
odgoja. I postupanje radi injenja dobra drugome i odgoj odnosi se na
cjelokupan svijet t. sva stvorenja. Allah (subhanehu) nije stvorio kosmos,
zatm ga ostvio samom sebi, nego postupio s njim u smislu injenja dobra,
zatte i odgoja. Svi svjetovi i sva storenja u zatt su Allaha, Gospodara
svetova, a spona izmeu Stvoritelja i stvorenoga je stalna i prote se kroz
sva vremena i sve situacije.
Ope Boanstvo je raskrsnica izmeu kompletog objanjenja
tewhida s jedne stane i tine s druge, koja nastaje iz nejasnoe ove
injenice na kategoriki nain. esto ljudi povezuju priznavanje Allaha
opisujui Ga kao jedinog stvaraoca svemira, ali vjerujui u brojnost bogova
koji dijele vlast u ivotu. Ovo je veoma udno i smijeno. Meutm, tako je
bilo i jo uvijek biva. asni Kur'an nam govori o poli teistma koji su
govorili o svojim brojnim boanstvma:
1'i im se klanjamo samo zato da bi nas to vie Allahu pribliili"(39/3J
Kao to kae jedna grupa sljedbenika objavljene Knjige,
Oni, pored Allaha, bogovima smatraju sveenike svoje l monahe
SVO}e(9/3I)
I vladajue dahiljetsko verovanje na cijeloj Zemlji u vrijeme
dolaska islama bilo je preplavljena raznim boastvima, govorili su da
postoje mali bogovi pored velikih boanstava, kako oni tvrde.
Upoteba termina "Boansto" u ovom poglavlju i sveobuhvatost
ovog "Boanstvo svih svetova" raskre je izmeu reda i sistema s jedne
stane i anarhije u vjerovanju s druge, da bi se cjelokupan svijet okrenuo
prema Jedinom Gospodaru priznajui Njemu apsoluto gospodstvo i
drutvo oslobodilo od tereta ranih bogova ... , zatm da bi potaila srca,
ovih svetova smirenost u stalnoj Allahovoj zatt i vladajuem Njegovom
Boanstvu. Ova zatta je tajna i ne prekida se. Ona ne odstpa nit se
gubi. Islamska koncepcija nije kao to je npr. flozofska koncepcija
Aristotela, koji kae da je Aah proizveo ovaj Kosmos, a onda ga prepusto
samom njemu ne interesujui se vie za njega jer je Allah daleko iznad toga
da bi mogao razmiljat o neemu osim o Sebi, On ramilja samo o Svom
biu, kako kae Aristotel. Eto, ovo je Aristotelova koncepija, a on najvei
flozof i najvei genij.
15
Islam se pojavio u vremenu kada su se u svijetu nagomilala razna
verovanja, koncepcije, prie, obmane, flozofje i ideje, u kojima se mijea
istna i neistna, zdravo i bolesno, vjera i legenda, flozofja i mit itd. Ljudska
svijest pritsnuta ovim brojnim mjeavinama stmoglavila se u tinu i
lutnja tako da se, zbog njih, nije moglo nikako doi do prave istne.
Lutanje koje ne doputa smirenje, ni uvjerenje, nit svjetlo,
obuhvatlo je koncepciju oveanstva o boanstvu, o njegovim svojstima
i odnosima sa storenjima, i uspostvljanje spone izmeu Boga i ovjeka na
poseban nain.
Ljudska svijest nije mogla da se ustl na neto nepokolebljivo u vezi
sa ovim Kosmosom kao i u vezi sa samim sobom i programom svog ivota,
prije nego se ustali na istajnost u vezi sa svojim vjerovanjem - poimanjem
boanstva i njegovih svojstava i prije nego doe do jasnog i ispravnog
uverenja usred ovog sljepila, ove tame i ovog nagomilanog tereta.
ovjek ne zna nunost ove ustljenost sve dok ne stekne uvida u
veliinu ove nagomilanosti i dok ne ispita lutanja ovih vjerovanja,
koncepija, mitova, flozofja, obmana i ideja koje je islam zatekao kako
ogoliuju ljudsku svijest, na koju smo ukaali djelimino maloprije. O tome
e bit vie govora u poglavljima Kur'ana gdje e se ovo razmotit
kompletije i sveobuhvatije.
Pro emu je islam posveto posebnu panju bilo je oslobaanje
verovanja i defnisaje koncepcije na kojoj se ustaljuje svijest o Allahu i
Njegovim svojstvima, Njegovom odnosu prema stvorenjima i obrato,
odnosu stvorenja prema Allahu na kategorian i uvjerljiv nain.
Islam posveuje posebnu panju kompletom, istom i iskrenom
tewhidu- monoteizmu, koji nije niim zamagljen bilo izbliza ili izdaleka. To
je osnova koncepcije koju je ponudio islam i nastavio da je rarauje u
svijest ovjeka, posmatajui pri tome svaku predodbu i mrlju oko istne
tewhida - monoteizma, kako bi tu istnu oslobodio nejasnoe i tine i dao
je monom i skoncentisaom, gdje nee bit ugroena na bilo koji nain
nikakom sumnjom. Islam je potpuno jasan i kod objanjenja Allahovih
svojstva, a posebno svojstava koja se odnose na apsoluto Boansto.
Veina nejasnoa u tom labirintu u koji su zapale flozofja i razne vere, i
prie vezane za ovo vrlo vano pitanje, jako su utcale na ljudsku svijest i
ponaanje oveansta.
Ono to zahtjeva stalni tud koji je islam i uradio da bi dao odlunu
rije o Allahovom biu, Njegovim svojstvima i Njegovom odnosu sa
16
stvorenjima, taj tud o kome kur' anski tekst esto govori obraajui se na
ovaj stalni trud i napor ali se ne obraa i na to tko nagomilavanje u toj
totalnoj tini u koju je itavo ovjeanstvo utonulo, nemono da spozna
dalekosenost potebe za ovim ponovljenim i potvrenim objanjenjem i za
svim ovim detaljima koji slijede put savest, nego da obrat panju na to
gomilanje koje bi omoguilo da se otrie nunost tog stalnog tuda i
napora, kao i da bi otkrio dalekosenost veliine uloge koju je odigralo ovo
vjerovanje u oslobaanju ljudske svijesti i njegova vjerovanja i
interesovanja za brojne bogove, zablude i prie.
Ljepota ovog vjerovanja, njegovo savrensto, skladnost i obraanje
na jednostavnost velike istne koju ovo vjerovanje predstavlja, nee zasijat
u srcu i raumu kao to e zasijat kroz rasvjetljavanje nagomilanog
neznanja, ranog vjerovanja, koncepcija, mitova i flozofja, predmeta
Boije istne i njihovog odnosa sa svijetom ... Tada e se javit islamsko
verovanje kao milost, stvarna milost srcu i razumu, milost koja u sebi krije
ljepotu i jednostavnost, jasnou i skladnost, blizinu i druenje i direkto i
snano slaganje sa prirodom.
Sintagma Milostivi, Samilosni, koja obuhvata sva znaenja milost,
stanja milost i
n
jene prostore, ponavlja se u sri samog poglavlja u
posebnom ajetu da bi potvrdila istaknuti karakter te kompletne
Boanstvenost, da bi uvrstla osnove stalne spone izmeu Gospodara i
Njemu potinjenoga, izmeu Staraoca i storenoga. To je spona milost i
zatte koja aktvira zahvalnost, to je spona koja poiva na smirenost srca
i pulsira ljubavlju. Otuda je zahvala prirodno usliavaje pozivne milost.
Boiji Gospodar u islamu ne progoni oveka koji mu ibadet, kao to
se progoni onaj koji mu se suprotstavlja ili protvnik, ne progoni se kao to
to ini boansto Olimpa, kako nam prenose grka kazivanja, nit im ini
osvetike splete, kao to to nalazimo npr. u prii Starog zavet, koja se
odnosi na kazivanje o izgradnji Babilonske kule.
Sentenca Vadr Sudnjeg dana predstavlja znaajnu cjelinu koja
snano djeluje u cjelokupnom ivotu oveanstva i cjelinu verovanja u
budui svijet. "Vladar" znai najvei stepen upravljanja i vladanja, dok
"Sudnji dan" znai dan nagrade ili kazne na buduem svijetu. Vrlo esto
17
susreemo da ljudi vjeruju u Boanstvo Allaa i Njegovo stvaranje
Kosmosa, 8 pored toga oni ne veruju u dan nagrade ili kane ... Kur'an
kae o nekim od njih:
A da ih upita: "o je stvorio nebesa i Zemlj?" - sirno bi rekli:
llah!". . . (3I/2J
A na drugom mjestu Kur'an govori o njima:
oni se ude to im je doao jedan od njih d ih opominje, pa, nevjernici,
govore: "To je udna stvar: zar kad pomremo i zemlja postanemo . . . ?
Nezamisliv je to povratak!" (50/2,3)
Verovanje u Sudnji dan jedan je od temelja islamske akide, koji ima
veliku vanost i znaaj za stavove ljudi i njihovo opredjeljenje prema
drugom svijetu koji dolai nakon ivota na Zemli; da ih potebe u ivotu na
Zemli ne bi despotski potinile, nego da oni zagospodare nad ovim
potebama; da ih nemar ne bi transki potinio da za svoj tud pod svaku
cijenu trae nagradu u toku ovog kratkog, ogranienog ivota i na tlu
blokirane zemlje, nego da sve ine radi Aaha i isekivanja nagrade tamo
gdje je Allah bude dosudio, bilo na ovom svijetu ili na buduem. To
verovanje ogleda se i u smirenost i zadovolstvu radi Boga, u vrstom
pouzdanju u dobro, u insistranju na istni i primjeni tolerancije, u vrstom
uverenju . . . Ova cjelina je raskre izmeu oboavanja, uda, fntazije ili
ele s jedne stane i slobodnog ljudskog kretanja u smjeru izgradnje
oveka; raskre izmeu ovjekove potinjenost shvatanja ivot na
Zemlji i njegove vrijednost i poredenju toga sa Boijim vrijednostma i
nadvladivanjima logike neznanja. To je ralika izmeu ovjenost u
njegovoj krajnjoj vrijednost kaku eli Allah, Gospodar ovjeka, s jedne
stane, i sumnjivih devijantih slika bez vrijednost i bez savrenstva, s
druge.
Ljudski ivot nee bit usmjeren ka uzvienom Allahovom programu
sve dok se ne ostvari ovo naelo o koncepciji ovjeka i dok srca ljudi ne
budu prihvatla da nagrada oveka na Zemlji nije njegov posljednji udio i
dok ne budu vrsto verovali da ovek ima i drugi ivot za koji se teba
borit, rtovat, radi pobjede istne i dobra, oslanjajui se na naknadu koju
e on jednog dana srest.
Nisu jednaki oni koji vjeruju u ahiret i oni koji ga nijeu. Rzlika je
medu njima u osjeaju, moralu, ponaanju i radu. To su dva raliita svijeta,
to su dvije prirode koje se meusobno ralikuju. Ne susreu 5 u radu na
18
ovom svijetu, a nee se susrest ni kod nagrade na buduem ... To je t
raskrsnica.
Tebi se klanjamo i od Tebe pomo traimo. Ove rijei predstvljaju
naelo verovanja, koje nastaje i razvija se na pretodnim naelima ovog
poglavlja. Otuda ibadet se ini samo Allahu i pomo tai samo od Allaha.
I ovdje je takoer raskre... Raskre izmeu apsolutnog
osloboenja od svake vrste robovanja i izmeu ovekovog apsolutog
robovanja. Ovo naelo nagovijetava roenje punog, kompletog, ljudskog
osloboenja; osloboenja od robovanja iluzijama, osloboenje od
robovanja sistemima, od robovanja situacijama. A kada postne Allah, u
svijest ovjeka jedini Onaj Koji se oboava i jedino Onaj od Koga se pomo
tai, tada e se ljudska svijest oslobodit potinjenost sistemima, ranim
situacijama i linostma kao to e se oslobodit od ponienja ranim
mitovima, fkcijama i bajkama.
Ovdje se izlae i stav muslimaa u odnosu na ljudsku snagu i snagu
prirode.
Ljudska snaga, u omjeru prema muslimanu, javlja se na dva naina:
pro - upuena snaga, t. ona koja vjeruje u Boga i slijedi Allahov program ...
Ovu snagu teba potpomagat i saraivat sa njom na dobru, istni i
pruanju dobra drugome, i drugo - zalutala snaga, koja ne kontaktra sa
Allahom nit slijedi Njegov program. Protv ove snage teba se borit i
nastojat izmijenit je.
Musliman se ne treba ni u kom sluaju plait to je ova zalutala
snaga jaka i nezanemariva. Ona je zalutala poevi od samog njenog
poetka - izora - Boije snage. Ona postepeno gubi svoju stanu snagu.
Sa svojom zabludom od samog poetka gubi svoju mo, gubi stlni izor
koji je pothrajuje i koji je odrava. To je neto slino kao kad se odvoji
veliki komad uarene Zvijezde. Taj komad e se vrlo brzo ugasit,
zahladnjet i izgubit svoj ar i svjetlo bez obzira na njegovu veliinu, dok i
najmanji atom koji je ostao vezan za svoj svijetlei izvor, odrava svoju
jainu, toplotu i svjetlo. (Koliko su puta malobrojne ete, Allahovom voljom,
nadjaa/e mnogobrojne etef"<2249) Nadjaale zahvaljujui vezi sa izvorom
19
pre snage i taenju pomoi od jedinog izvora energije i veliine svega i
svaega.
Stav muslimana prema prirodnoj snazi je stv upoznavanja sa
prirodnom snagom i uspostavljanja prijateljstva, a ne stav straha i
neprijateljstva. To zbog toga to i snaga oveka i snaga prirode proistu i
Boije volje i Njegova htjenja. Oblikovae su i defnisane u Boijoj volji i
Boijem htjenju, skladno djeluju i surauju u kretanju i smjeru.
Verovanje muslimana nadahnjuje da je Alah njegov Gospodar, da je
on storio svu ovu energiju, da bude oveku prijatelj i pomaga sa kojim
e on saraivat. Put zadobijanja ovog prijateljstva ogleda se u
rdijevanju ove prirode, njenom upoznavanju i sardnji s njom, i zajedno
s njom okretanju prema Allahu, njegovom i jedinom Gospodaru. Ako se
dogodi da ga ova snaga katada ozlojedi, to ozlojeenje dolazi zbog toga
to on nije razumio prirodu kako teba, nit dovoljno upoznao, ni uputo ka
tajni koju priroda krije.
Zapadnjaci, nasljednici bizantjske i grke tvrdoglavost, sveli su
upotebu snage prirode na pobjedu prirode. Ovaj izra "pobjeda prirode"
jasno govori o teoriji dahili]eta koja je doknula sponu sa Allahom i
duhom kosmosa koji usliava Allaha. Meutm, muslima, ije je srce
vezano za njegova Gospodara Milostivog, Samilosnog- duh vezan sa duhom
ovog postojeeg koje se zahvaljuje Allau Gospodara svijetova ... i veruje
da postoje drugi odnosi, a ne odnosi pobjede i grubost. Musliman veruje
da je Allah kreator svih snaga, da ih je sve stvorio prema skrivenoj tajni; da
sarauju na kompletranju odreenih ciljeva prema ovoj tajni; da je Allah
potinio te snage ovjeku na samom poetu i olakao mu kako da otkriva
tajne prirode i upoznaje njene zakone. Otuda je dunost oveka da
zahvaljuje Allahu kad god mu omogui da pobjeuje uz pomo neke od
ovih snaga. Allah je Taj koji je oveku potinio te snage, a nije ovjek taj
koji je nadvladao te snage. I dje vam se d se korstite onim to je na
nebesima i onim to je na Zemlji, sve je od Njega. (4/13)
Prema tome, iluzije nee nikada ispunit osjeaj ovjeka prema snazi
prirode, nit e uspostavit stah izmeu njega i prirode ... Musliman veruje
samo u jednog Allaha, samo Allaha oboava i samo od Allaha pomo tai.
I ovu snagu je stvorio njegov Gospodar, o kojoj ovjek teba da ramilja,
da uspostavlja prijateljstvo, da spoznaje njene tajne i na taj nain da ive
zajedno u Svemiru, u prijateljstvu i meusobnoj naklonjenost i ljubavi ... O
kako lijepo zue rijei Resulullaha, alejhi-s-selam, dok posmata brdo
Uhud i govori: "vo brdo vol OH i mi njeg volo ove rijei
20
sadre sve ono to u sebi nosi srce prog muslimana, Muhammeda, alejhi
s-selam, sadre ljubav, prijateljstvo i harmoniju koja vlada izmeu njega i
prrode na najirem i najobuhvatijem prostoru.
N akon de:nisanja osnovnih cjelina o islamskoj koncepciji, kao i
defnisanja smjera prema Allahu i ibadetu i taenju pomoi od Njega,
poinje sa praktnom primjenom upuivanja dove, molbe Allahu na nain
kako to odgovar atosferi i prirodi poglavla.
Uputi nas na pravi put, na put onih kojima si milost Svoju darovao, a
ne onih koji su protiv sebe srdbu izazvali, niti onih koji su zalutali! a/57)
Uputi nas na pravi put. . . Zadrali smo se na spoznaji pravog puta
koji spaja, a zatm i na ustajnost na tom putu .e I spoznaja i ustajnost na
pravom putu plod su Allahove upute, Njegove milost i rahmeta. Okretaje
prema Bogu kod svega, plod je vjerovanja da je Allah jedini Onaj Koji
pomae. Pomo je neto najvee i pro to vjernik tai od svoga
Gospodara. A uput na pravi put je sigurna garancija sree i na ovom i na
buduem svijetu. To je uistnu uputa po prirodi oveka ka tjni Alahovoj
koja dovodi u sklad kretnje oveka i kretanja cjelokupnog postojaja
prema Allahu Gospodaru svjetova.
Prirodu ovog pravog put otkrivaju ajet: Na put onih .ojima si milost
Svoju darovao, a ne onih koji su protiv sebe sru izazvali, niti onih koji su
zalutali! a/6,7) To je put onih kojima je Allah udijelio Svoju blagodat, a ne
onih koji su protv sebe srdbu izavali, zbog toga to su spoznali istnu, a
onda se odvojili od nje, nit onih koji su zalutali od istne i nisu bili uope
upueni na pravi put... On je put sretih, upuenih oji odravaju
kontnuitet.
Ovo poglavlje odabrano je da se ponavlja na svakom namau.
Nijedan namaz nee bit ispravan bez Fathe. I premda je ovo poglavlje
dosta kratko, ono u sebi sadri osnovne cjeline islamske koncepcije.
21
Muslim navodi hadis koga prenosi Ehu Hurejre od Resulullaha,
alejhi-s-selam, P uzieni k: "Podijelio b OH imedu
Sebe i Svog roba na dva dijela podjednako. Pola Meni tog O
a pola Mome robu. Mome robu pripada i se ono t ztai i kada
k: 'Tebe, 1, Gospodara svjetva hvalimo.", Allah dodaje:
'Hvali Me Moj roh", a kada k: "Milostog, Samilosnog", P
dodaje: 'Slavi Me Moj rob", a kda k: ''ospodar Sudnjeg
dana", P k: 'Visoko Me cijeni Moj rob", a kada kae: 'Tebi
se kanjao i od Tebe pomo tamo", P dodaje: "Ovo je
imedu Mene i Mog roba i Mome robu pripada sve ono t t."
A kada k: "Uput nas na pra put, na put onih kojima si milost
Svoju darovao, a ne onh koji su prot sebe srdbu iali, nit
onih koji su zlutli", P ke: "Ovo pripada Mom robu i Mome
robu pripada se ono t on tai."
Moda ovaj sahih hadis otkriva svojim objanjenjem tekst Fathe,
tajnu izbora ovog poglavlja da ga vernik ponavlja 17 puta u 24 sata,
odnosno onoliko puta koliko hoe, kad ustane vernik da se moli u
namau . . .
22
w * * " " * * * " " " " * " " " " * " * *
. .

'
0_

.
-

^ ,
W W W W W W W W W W W W W
OL HEBE
OHANO 1 MOU OO ZHI. AA, O5AO
V V
OHANO NAMNN NAOHO5NOM HZZ
U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog!
Ovo poglavlje je jedno od prih poglavlja koja su objavlena poslije
Hidre. Ono je najdue poglavlje Kur'ana uope. Preovladuje miljenje da
sva njegova ajet nisu bila objavljena jedno za drugim do kraja prije
poetka objave ajeta iz drugih poglavlja. Konsultranje uzroka objave nekih
ajeta ovog poglavlja i nekih ajeta drugih poglavlja objavljenih u Medini,
iako ovi uzoci nisu katgoriki doka, govori da svi ajet duih poglavlja
objavljenih u Medini nisu objavleni jedan za drugim, nego bi 5 dogodilo
da se objave i ajet sljedeeg poglavla, prije kompletranja prethodne sure
iji je pri dio ve bio objavljen. Pravilo za raspored poglavlja, s obzirom na
objavu, zasniva se na objavi poeta poglavlja, a ne itavog poglavlja. U
ovom poglavlju su i najkasnije objavleni ajet UKur'ana, kao to su ajet o
kamat, dok su pri dijelovi ovog poglavlja, prema vladauem miljenju,
bili medu prim objavljenim ajetma iz Kur'ana u Medini.
Sabiranje ajeta svakog poglavlja u jednom poglavlju i njihov raspored
izvren je prema objavi o tome. Tirmizi prenosi od Ibn Abasa, neka i 5
Allah smiluje, da je Abas rekao: "Pito W jednog daa Osmana ibni
Aana: ta vas je naelo 0ste se oduili 0poglavlje El-Enal, koje
ima manje od I ajet i pogalje Ber'e, koje ima preko I
ajet, stit jedno do dugoga i niste upisli 'U ime A a,
23
Milostvog, Samilosnog! ", kod pogavlja Bera'e, a ovo 'T ime
Alaha . . . " upisli st kod pogavlja Fa the koja ima sedam ajet.",
Osman odgovori: 'esulullahu, alejhi-s-selam, bi nekada bilo
objavljeno pogavlje, a nekda iestn broj ajet, i ako bi bilo
objavljeno nekoliko ajet on bi pozao pisare i rekao: ''piit ovaj
ajet u pogavlje t gdje se u njemu spominje t i t. Pogavlje 'I-
Enal" bilo je pro pogavlje koje je objavljeno u Medini, a pogavlje
Bera'e, posljednje objavljeno pogalje i Kur'ana. Kivanje
pogalja Bera'e u iesnom lii kanju pogavlja El-Enal, pa
b se bojao da ne pripada pogavlju El-Enflu." Resulullah,
alejhi-s-selam, je umro i nije nam reko da pripada njemu. Zbog
tg sam i unio jedno pored drugog, a nisam upisao 'T ime Alaha,
Milostvog, Samilosnog! " kod pogavlja Bera'e, nego upisao kod
Fate."
Ovaj dio kazivanja objanjava da je raspored svih ajeta u svakom
poglavlju bio po naredbi Resulullaha, alejhi-s-selam, Buharija prenosi od
lbni Abasa (neka mu se Bog smiluje) da je Verovesnik bio naj dareljiviji
i najbolji za vrijeme Ramazana kada bi mu dolazio Dibril. Dibril bi ga
susretao svaku veer u toku Ramazana, sve do kraja, izlaui mu Kur'an, a
u drugoj verziji stoji, uei ga, Kur' anu. I kada bi ga Dibril sreo,
Resulullah bi bio dareljiviji i od samog vjeta poslatog da rashlauje i
donosi kiu. Potvreno je da bi Resulullah, alejhi-s-selam, prouio cijeli
Kur'an pred Dibrilom, kao to je to i Dibril uinio pred njim. Ovo znai
da su oni uili Kur'an onako kako su ajet bili rasporeeni u poglavljima
Kur'ana.
Svako ko ivi u OKU KUR'ANA primjett e da svako sure ima
karakteristnu posebnost, posebnost koja ima svoju duu i srce, kao kad
bi ivio sa duom neega ivoga karakteristnih oznaka i vrijednost.
Svako poglavlje ima centalnu temu ili nekoliko njih povezanih uz posebnu
osovinu. Svako poglavlje ima posebnu atosferu koja natriva sve njene
teme, i ini da tekst jednog poglavlja ukljuuje ove teme u jednu cjelinu
zbog neega odreenoga, ostvarujui tme skladnost tema, shodno datoj
atosferi. Svako sure ima tkoer i svoj muziki ritam i, kada se on
izmijeni u tekstu, to dolazi samo radi usklaenosti sa posebnom
tematkom. Ovo je ope obiljee svih poglavlja u Kur' anu. Nijedno sure ne
iskae i okvira ovog opeg pravila kao ovo.
24
Ovo poglavlje sadri nekoliko tema. Osovina koja ih sve vee
dvostuka je, ije su dvije osnovne nit jako povezane. Poglavle govori o
stavu Sinova Israila prema islamskom pozivu u Medini, njihovom doeku
tog poziva o suprotstavljanju Resulullahu, alejhi-s-selam, i muslimanskoj
zajednici koja se tek razvija. Poglavlje govori, izmeu ostaloga, i o
odnosima izmeu Jevreja i licemjera s jedne strane, i Jevreja i politeista s
druge stane. Tekst poglavlja govori i o muslimanskoj zajednici u prvim
danima njena razoja, njenoj spremnost da prihvat i podnese poverenje
ovog poziva i namjesnitva, hilaeta na Zemlji. Nakon to se ovim
poglavljem objelodanjuje povlaenje Sinova Israila od preuzimanja ovog
poziva, njihov prijekid preuzetog zavet Bogu, razreenja ast pravog
prpadanja Ibrahimu, alejhi-sselau, zagovorniku pre vjere - islama,
nastoje se otvorit oi muslimanskoj zajednici i upozorit je da ne bi
naletela na ono, zbog ega je oduzeta ova velika ast od Sinova Israila. Sve
teme ovog poglavlja krue oko ove dvostuke osovine sa svoje dvije
osnovne nit kao to e to doi u podrobnijem izlaganju.
Da bi se objasnio stepen veze izmeu osovine ovog poglavlja i
njegovih tema s jedne stane, i izmeu toka razvijanja ovog poziva
poetkom medinskog perioda i ivot muslimanske zajednice i njena
okruenja s druge stane, bit e dobro da bacimo malo svijetla i na
sveukupnost ovog okruenja u kome su objavljeni ajet ovog poglavlja.
Ova okruenja, u svojoj cjelini bila su ona ista s kojima su se
suoavali nosioci islamskog poziva u poetku i kasnije kroz cijelo proteklo
vrijeme, ona su skoro identna, bilo da se radi o neprijateljima ovog poziva
ili o prijateljima neprijatelja. To je uinilo da su ove Kur' anske smjernice
postle veit Ustav ovog poziva. U tekstu se potruje da se ivot stalno
obnavlja, kako bi se mogao suoit svakom vremenu i situaciji, istu
znaajke ovog put za muslimansku ummu, upuuje ummu na njenom
tekom i dugom putu protegnutom izmeu brojnih neprij atelja
raznovrsnog manifestovanja istovjetne prirode. Ovo je mudiza
nadnaravnost Kur'ana, koja se ispoljava kroz ove karakteristne znake u
svakom kur' anskom tekstu.
Hidra Verovesnika, alejhi-s-selam, u Meinu sprovedena je nakon
temelite pripreme i pod uticajem okolnost koje su nametnule
neminovnost ovog iseljenja, da bi se nastavio poziv ocrtanim programom
kojeg je Allah defnisao . . . Trdoglavi stv Kurejevia prema ovom pozivu
u Meki, a posebno naon smrt Hatde (neka joj se Bog smiluje) i Ebu
Taliba, zattika Verovjesnika, zbog ugnjetavanja i mjera koje su
preduzimale Kurejije, imao je jaka utcaja, da je izgledalo da e doi do
25
zamrzavanja poziva u Meki i njenoj okolici i pored stalnog ulaska
pojedinaca u islam. Izgledalo je da e poziv u islam u Meki i njenom
susjedstvu bit obustavljen. Stav Kurejevia i njegovih saveznika i
odlunost da e se boriti svim sredstvima protiv muslimana,
prouzrokovalo je da su ostali Arapi zauzeli stv opreznost i iekivaja. U
iekivanju rezultat borbe izmeu Resulullaha, alejhi-s-selam, i njegovih
blinjih roaka, na ijem elu su stajali Ehu Lheb, Amr Ibni Hiam, Ehu
Sufjan Ibni Harb i drugi, koji su u najbliem srodstvu sa nosiocem ovog
poziva, Arapi u svojoj plemenskoj sredini, u kojoj su odnosi srodstva igrali
veliku ulogu, nisu mogli nai nita to bi ih ohrabrilo da bi prihvatli vjeru
oveka prema kojem je njegova blia rodbina zauzela ovakav stav. Ovom
stavu posebno doprinosi i to to se t rodbina, koja se suprotstvlja novom
uenju, brinula o Kabi i predstavljala vjersku snagu na Arabijskom
poluotoku.
Tako dolazi da Resululla, alejhi-sselam, taga za drugom baom
van Meke, bazom koja bi zattla . ovu vjeru, priutila joj slobodu,
omoguila da se oslobodi okova stagnacije u kojoj je bila upala u Meki,
ostarila slobodu poziva i zatte prvrenika tog poziva od ugnjetavanja i
spletkarenja . . . Ovo bi mogao bit pri i najvaniji uzrok za Hidr u.
Jo prije ove Hidre u Jesrib, kako bi ona posta baa novog poziva
u veru, bilo je nekoliko iseljavanja. Najprje otli su neki prvi vernici u
Abesiniju. Miljenje o tome da su se oni iselili u Abesiniju radi linog spasa,
nema vrste podloge, jer da je to bilo stvarno tako, u Abesiniju bi se iselili
manje vani, manje moni i manje zateni. Meutm, stvar je bila sasvm
obrnuta. Jer, osloboeni robovi, slabi i nemoni , na koje se izlio sav gnjev
muenja i spletkarenja nisu bili meu njima. Iselili su se ljudi visokog
ugleda meu svojim sugraanima i plemenima, ugleda koji bi ih mogao
ttt od svakog ezijeta i spletke. Glavnina iseljenika bila je sastavljena od
Kurejija. Meu njima su bili: Daer ibni Ehi Talih i mladii Haimovii
koji su ttli Verovjesnika. To su: Zubejd ibni Avam, Abdurahman ibni
Auf, Ehu Sleme Mahzumi, Osma ibni Aan itd. S njima su se iselile i
neke ene najuglednijih porodica Meke, koje zaist nikada ne bi mogao
snai neki nemir i neugodnost. Zbog toga mislimo da je iza ove Hidre
stajao neki drugi uzrok, kao npr. izazivanje potesa u sredinama velikih i
uglednih porodica Kurejija jer i sinovi vrlo uglednih porodica iselili su se
zbog svoje vjere, napustvi raiju ideologiju, ostavljajui iza sebe uske
rodbinske veze i plemensku sredinu koju je jako poteslo ovo iseljenje.
Posebno (zbog toga) to su meu muhadrima bili npr. Uri Habiba,
kerka Ehi Sufjana, voe Arapa iz predislamskog prioda i najveeg
26
pobornika rata protv nove vjere i njena nosioca. Ovi uzroci ne negiraju
mogunost da je Hidra u Abesiniju bila jedan od brojnih pokuaja za
iznalaenjem slobodne bae ili sigurnog mjesta za novi poziv. Ovome ide u
prilog i to to se govori daje abesinski vladar Negus (Nedaija) bio primio
islam, ali nije to oglasio, prema pouzdanim izvorima, samo zbog toga to
su se patijarsi pobunili protv njega.
Izgleda da je i odlazak Resulullaha u Taif jedan takav pokuaj da bi
pronaao slobodnu bau ili sigurno mjesto za ovaj poziv. Ovaj pokuaj nije
urodio plodom, jer su velikani plemena bKdoekali Verovjesnika, alejhi
s-selam, na najgori nain, nahukali svoje maijake i djecu da linuju
Verovesnika kaenjem. Tukli su ga kamenicama toliko da su mu njegove
asne noge ozgedili, bacajui 5 za njim sve dok se nije sklonio iza zida
(bae) Utbe i Sejba ibni Rebia. Tu Resulullah uput Bogu duboko iskreno
ovu dovu: ''oe moj, T se O slabost soje snage, slabost da
se izuem U ove sitacie, prera i zlovolje ljudi, o Najmilostiji,
1 si Gospodar slabijih, Ti si moj Gospodar. Kme si me prepusto?
Neprjatelju prepusto moje djelo?! onome koji prere ovo
djelo?! Ako U na mene Ti ne ljut, onda je se u redu. 1oja
pomo obuhvat i mene. Utem T se svetom 'og lic, kojim si
Trasvietio tinu O emu je postvljen oaj svijet i budui. Ako
skne srdbu svoju sa mene gjev, preputm Tebi sav svoj
umor, da bi Ti bio zdovoljan. Snag i mo dolaze smo sa
Tobom. "
Nakon toga Allah pomae neogranieno Resulullahu i njegovom
pozivu. Slijedi pra zakleta na Akabi, zatm druga. I jedna i druga imaju
jaku vezu sa temom koju smo analizirali u predgovoru ovog poglavlja i
okruenjima koja su se nala oko ovog poziva u Medini.
Kvanje o tome ukrato bi bilo sljedee. Verovesnik, alejhi-s
selam, susreo se na oko dvije godine prije Hidre u Jesribu sa grupom
ljudi iz plemena Hazred i to za vrijeme hadda, kada je sebe predstavio i
svoj poziv hodoasnicima. Traio je zattu dok ne ispuni poziv svoga
Gospodara. Stnovnici Jesriba bili su Arapi i pripadali plemenu Evs i
Hared. Oni su saznali od Jevreja, koji su iveli sa njima takoer u
Jesribu, da je dolo vrijeme da se pojavi vjerovesnik. Jevreji su eljeli
dolazak novog poslanika iskoristt protv Arapa, t. i svakog drugog koji ne
pripada njima. Kada je delegacija plemena Hared sanala za poziv
Verovesnika, alejhi-s-selam, jedni drugima su rekli: "Znajte, tako mi Boga
to je Verovesnik o kome su nam govorili Jevreji, pa neka nas ne preteknu
oni uspostavljajui dobre odnose s njim! " Tako su ovi prihvatli njegov
27
poziv i rekli: "Mi smo ostavili na narod u tkvoj situaciji, da ne znamo da
li ima veeg neprijateljstva i zla kao to je meu naim narodom. Moda e
ih Allah tvojom zaslugom okupit i ujedinit. I kada su se ovi vratli svome
narodu u Jesrib i izloili im situaciju, narod se obradovao tome i prihvato
prijedlog Verovjesnika, alejhi-s-selam.
I slijedee sezone hadda dola je Resullulahu velika grupacija i
plemena Evs i Hared, sreli se sa Verovjesnikom i dali zakletvu.
Verovesnik je poslao s njima lice koje e ih uit veri.
I slijedeeg hadda dola je velika grupacija takoer iz plemena Evs
i Hared i taili da mu se zakunu na vernost. Zakletva je obavljena u
prisustu Abasa, amide Resulullaha, alejhi-s-selam, zaklevi se da e ga
ttt onako kao to tt sebe i svoje imetke. Ova druga zakletva dobila je
ime Velika zakletva na Akabi. Meu verzijama koje se odnose na ovu
zakletvu poznata je ona koju prenosi Muh ed ibni K' a b Karzi, u kojoj
stoji da je Abdullah ibni Revaha rekao Resulullahu, alejhi-sselam, te noi
na Akabi:
fPostvi uvjet W sog Boga i W sebe k hoe ! "
ftvjet W mog Boga je", dodade Resulullah, fa Ga
oboat, 0 Mu nit ne pripisujet, a W mene 0 me ttt od
sega onog od eg ttt sebe i svoje imetke! " Nato e Abdullah
ibni Reva upitt: fSt emo mi dobit ako t uradimo?"
"ennet", Verovjesnik im ree.
Uredu, rekoe, neka zakleta bude blagodarna, mi ne taimo da se
zakletva napust, nit emo je mi napustt.
Tako se oni prihvate uenja odvano. Islam se brzo proiri po
Medini. Skoro nijedna kua nije ostala a da u nju nije prodro islam.
Muslimani iz Meke poinju se iseljavat u Meinu jedan za drugim,
ostvljajui iza sebe sve, da bi se spasili sa svojom verom i nita drugo. U
Medini su sreli svoju brau koji su se t smjestli prije njih, doivjeli
udobnost, izobilje i bratstvo kakvo nije poznato ljudskom rodu. Tada se
iselio i Verovesnik, alejhi-s-selam, sa svojim iskrenim drugom Siddikom
u slobodnu bazu, snanu i sigurnu, za kojom je dugo,dugo tagao. Tu je
uspostavljena islamska drava, tu u toj bazi od prog dana Hidre
Resulullaha, alejhi-s-selam.
Zb
Od ranije pridolih Muhadira i tmonjih Ensarija formirana je
znaajna zajednica muslimana na koju ukauje Kut' an na vie mjesta.
Primjeujemo da poglavlje Bekare poinje sa iznoenjem karakteristka
imana. One istovremeno predstavljaju svojsto iskrenih vjernika uope.
Ovo poglavlje pro opisuje onu gupu muslimana koja je boravila
svojevremeno u Medini, rijeima: Elif Lam Mim, Ova Knjiga, u koju nema
nikakve sumnje, uputtvo je svima onima koji se budu Allaha bojali; onima
koji u nevidljivi svijet budu vjerovali i molitvu obavljali i udjeljivali dio od
onoga to im Mi budemo davali; i onima koji budu vjerovali u ono to se
objavljuje tebi i u ono to je objavljeno pre tebe, i onima koji u onaj svijet
budu rto vjerovali. Njma e Gosodar njihov na pravi put ukazati i oni
e ono to ele ostvarti. (21-5)
Neposredno u ovog tekst susreemo se sa opisom nevjernika.
Ovaj tekst predstavlja nanake nevjerstva openito. Medutm, Kur'an se
ovdje pro zadrava na nevjernicima kojima je poziv tada bio upuen, kao
grupacijama nevernika, bili oni u Meki moko Medine. Onima koji nee da
vjeruju doista je svejedno opominjao ih ti ili ih ne opominjao - oni nee
vjerovati. Allah je zapeatio srca njhova i ui njhove, a pred oima
njihovim je koprena; njih eka patnja golema. (2/6)
Tamo je postojala tkoer i grupacija licemjernih - munaka. Ova
grupacija izrasla je neposredno i situacije koja je nastala poslanikim
iseljavanjem u Meinu i pod okolnostma koje su je okruivale, na to smo
ranije ukazali. Tave prilike nisu postojale u Meki, jer u Meki islam nije
imao svoju dravu, nit mo, ak nije postojala ni neka odluna grupacija
koje bi se plaili Mekanci, pa da se javljaju kao licemjeri, nego oni istupaju
otoreno. Naprotv, tamo je islam bio ugnjetava, poziv progaja. Oni koji
su se potajno pridruili islamskom taboru bili su iskreni u svom
verovanju. Podnosili su sve mogue radi tog vjerovanja. Meutm, u
Jesribu, koji je od tda nazan Medinom, t. gradom Poslanika, islam
postaje snaga na koju mora svako raunat, posebno poslije borbe na
Bedru i velike pobjede muslimaa. Svako je morao raunat na ovaj uspjeh,
a posebno istknute linost ije su porodice prihvatle islam, samo da bi
sauvale svoj ugled, bogatstvo i svoje interese i na taj nain formalno
prikazivali da su prihvatli vjeru i oni i njihove porodice. Medu ove spada i
Abdulah ibni Ubej ibni Selul, kome je njegov narod pripremao vijenac da
ga kruniu i proglase svojim kraljem, neto prije dolaska islaa u
Meinu . . .
Na poetku ovog poglavlja nai emo podui opis ovih licemjera. U
nekih njegovih pasusa saznat emo da se u tekstu preteno govori o onim
ZJ
velikanima koji su prisiljeni da manifestuju islam, koji nisu bili jo
zaboravili svoj visoki poloaj nad irokim masama, koje su oni navali
grupacijama ludih, kako to inae ine svi oni koji su oholi. Ima ljudi koji
govore: "erujemo u Allaha i u onaj svijet!" - a oni nisu vjernici. Oni nastoje
da prevare Allaha i one koji vjeruju, a oni, i ne znajui, samo sebe varaju.
Njihova srca su bolesna, a Allah njihovu bolest jo poveava; njih eka bolna
patnja zato to lau. Kad im se kae: (Ne remetite red na Zemlji!" -
odgovaraju: (Mi samo red uspostavljamo!" Zar!? A, uistinu, oni nered siju,
ali ne opaaju. Kad im se kae: "rujte kao to pravi ljudi vjeruju!" - oni
odgovaraju: "ar d vjerujemo u ono u to bezumni vjeruju?" - A, uistinu,
oni su bezumni, ali ne znaju. Kda susretnu one koji vjeruju, govore:
(rujemo!" - a im ostanu nasamo sa ejtanima svojim, govore: (Mi smo s
vama, mi se samo rugamo. " Allah njih izvrgava poruzi i podrava ih da u
svom nevjertvu lutaju. Umjesto pravim, oni su krenuli krivim putem;
njihova trgovina im nije donijela nikakvu dobit, i oni ne znaju ta rade.
Slini su onima koj potpale vatru, i kad ona osvijetli njihovu okolinu, Allah
im oduzme svjetlo i ostavi ih u mraku, i oni nita ne vide! Gluhi, nijemi i
slijepi su, nikako da se osvijeste. Ili, oni su nalik na one koji, za vrijeme silnog
pljuska s neba, u punom mraku, usred grmljavine i munja, stavljaju zbog
gomova prte u ui svoje bojei se smrti, - a nevjernici ne mogu umai
Allahu, - i munja samo to ih ne zaslijepi; kad god im ona bljesne, oni pou,
a im utonu u mraku, stanu. A da Allah hoe, mogao bi im oduzeti i sluh i
vid, jer Allah, zaita, sve moe. (2/B-2)
U vrieme ovog napada na licemjere, ija su srca bila ispunjena
boleu, nalazimo prizuk koji ukauje na njihove kolovoe, a iz tksta
ovog poglavlja o dogaajima koji se odvijaju, nalazimo da se to odnosi na
Jevreje, o kojima e se u ovom poglavlu iznijet nekoliko uoljivih napada.
Ta kazivanja o pozivu mi emo saet u ovih nekoliko redaka.
Jevreji su bili pri koji su se sukobili sa ovim pozivom u Medini. Ovaj
sukob imao je brojnih razloga . . . Jevreji su uivali ugledna mjest u Jesribu
s obzirom da su oni bili. sljedbenici Knjige meu nepismenim Arapima
plemena Evs i Hared. Mada politeist, Arapi !isu pokazivali sklonost
prema vjeri ovih sljedbenika Knjige, to e rei Jevreja, ipak oni su Jevreje
smatali obrazovaijim od sebe i pametijim, zbog toga to imaju Knjigu.
Zatm, postojale su tamo i povoljne prilike za Jevreje zbog sporova izmeu
plemena Evs i Hazred. U tm sporovima Jevreji bi sebi uvijek nalazili
posla. Kada je islam doao, oduzeo im je sva ova prava . . . Islam je doao sa
Knjigom koja je potvrdila ranije objavljene Knjige, otklonio sporove koje su
Jevreji provodili kroz smutju, spletke i iz toga izvlail korist, ujedinio
30
islamski tbor kojem su se pridruila i plemena Evs i Hared i od tada
prozvani Ensarijama, pomagaima muhadira, i od svih th formirao
muslimansko druto - vrsto i solidarno, kakvo ne poznaje svijet, nit
postoji neto slino uope.
Jevreji su smatali da su oni izabrani Boiji narod da se njima
dostavljaju poslanstva i nebeske Knjige. Oekivali su da e posljednji
poslanik bit neko od njih, a kada je to bio jedan od Arapa, onda su
oekivali bar da e oni bit van okvira ovog poziva, da e se poziv odnosit
sao na aalfabete Arape. Medutm, kada su sanali da se poziv odnosi i
na njih, pa da su oni pri koji se pozivaju Boijoj Knizi, s obzirom da
su obraovaiji od murika - politeist, bilo bi pree da se oni odaovu
ovom pozivu prije politeista, tda oni poinju jo vie 5 suprotstvljat.
Smatali su da je upuivanje poziva njima neka vrst obmane i da im to ne
odgovara.
Zavidjeli su Verovesniku, alejhi-s-selam, mnogo. Ta zavidnost
ispoljena je posebno u dva navrata. put kada je Resulullaha, alejhi-s
selam, odabrao Allah i njemu objavio Knjigu, u t oni nisu uope sumnjali,
i drugi put kada je Verovjesnik, alejhi-s-selam, doivio vrlo brzo apsoluti
uspjeh u podruju Medine.
Postojali su, raumlivo i drugi ralozi za njihovu mrnju, za ovakav
nepriateljski stv prema islamu, i direktan napad od prih dana. Njihovo
sananje da e bit izolovani u Medinskom drutvu, gdje su do tada imali
intelektualnu i rukovodeu ulogu, unosnu tgovinu i udvostruenu
kamatu, ili da prihvate novi poziv i stop 5 u muslimasko drutvo, bilo
im je i jedno i drugo, prema njihovoj procjeni, da ne moe bit gore.
Zbog toga Jevreji su i zauzeli ovakav stav prema islamskom pozivu.
Poglavlje Bekare i brojna druga poglavlja opisuju podrobno ovaj njihov
stav. Mi emo ovdje navest nekoliko ajet da bismo ukaali na to. Na
poetku kazivanja o Sinovima Israla upuen im je ovaj poziv: O Sinovi
Israilovi, sjetite se blagodati Moje koju sam vam podario, i ispunite zavjet
koji ste Mi dali, - ipuniu i ja svoj koji sam vama dao, i samo se Mene bojte!
Verujte u ono to objavljjem, ime se potvruje d je itinito ono to vi
imate, i ne budite pri koji u to nee vjerovati. I ne zamjenjujte rijei Moje
za neto to malo vrijedi, i samo se Mene bojte! I itinu s neistinom ne
mijeajte i istinu svjesno ne tajte! Molitvu obavljaje i zekat dajite i zajedno
s onima koj molitvu obavljaju i vi obavljajte! Zar da od drugih traite da
dobra djela ine, a da pr tome sebe zaboravljate, vi koji Knjigu uite? Zar se
opametiti neete?(2/40 Nakon to se u tekstu Kur'ana due govorilo o
31
njihovom stavu prema njihovom verovjesniku Musau, alejhi-s-selam, i
njihovom odbacivanju njima uinjene Boije blagodat, njihovu grijeenju
prema njima objavljenoj Knjizi i zakonima, njihovom krenju preuzetog
zavjeta prema Allahu, slijedi osvrt u kome se upozoravaju muslimani na
Jevreje. Zar se vi nadate da e vam se jevreji odazvati i vama za ljubav
vjernici postati, a neki meu njima su Allahove rijei sluali pa su ih, poto
su ih shvatili, svjesno izvrnuli. Kad sretnu vjernike, oni govore: 'Verujemo!",
a im se osame jedni s drugima, kau: "Zar ete im kazivati o onome to je
Allah samo vama objavio, pa da im to bude dokaz protiv vas pred
Gosodarom vaim? Zar se neete opametiti?"r2/75, 76J . . . Oni govore: "tra e
nas doticati samo neko vrijeme. " Reci: "Da li ste o tome dobili od Allaha
obeanje - jer Allah e sigurno ispuniti obeanje Svoje - ili na Allaha iznosite
ono to ne znate?"r2BOJ . . . A kada im Knjiga od Allaha dolazi, koja priznaje
kao istinitu Knjigu koju imaju oni - a jo ranije su pomo protiv
mnogoboaca molili - i kada im dolazi ono to im je poznato, oni u to nee
da vjeruju, i neka zato stigne nevjernike Allahovo prokletstvoi<2!B9J . . A kada
im se kae: 'Verujte u ono to Allah objavljuje!" - oni odovaraju: "Mi
vjerujemo samo u ono to je nama objavljeno"- i nee da vjeruju u ono to se
poslije objavljuje, a to je istina koja potvruje da je istinito ono to oni
imaju . . . (2/91) . . . A kada im je Poslanik od Allaha dao, potvrujui da je
itinito ono to ve imaju, mnogi od onih kojima je Knjiga dana - za lea
svoja Allahovu Knjigu odbacuju, kao d ne znaju. r21ov . . . Ne vole oni koji ne
vjeruju, ni sljedbenici Knjige ni mnogoboci, da se vama od Gospodara vaeg
bilo kakvo dobro objavi . . . <2/J05J . . . Mnogi sljedbenici Knjige jedva bi doekali
da vas, poto ste postali vjernici, vrate u nevjernike, iz line zlobe svoje, iako
im je Istina poznata; . . . <210) . . . Oni govore da e u dennet ui samo jevreji,
odnosno samo krni. - To su puste elje njihove! . . . <2!1W . . . Ni jevreji, ni
krani nee biti tobom zadovoljni sve dok ne prhvati vjeru njihovu . . . r2112oJ
itd.
Veita nadnaravno st Kur'ana manifestuje se i u tome to ih je
Kur'an opisao na nain da su se takvim svojim ponaanjem ispo lavali
prema svim pokoljenjima i narodu prije islama i kasnije sve do naih dana.
To je uinilo da Kur' an govori o njima, a njegove 5 rijei odnose na period
Muhammeda, alejhi-s-selam, kao da su oni onaj ist narod i vremena
MusAa i vremena poslanika koji su doli iza Musaa, smatajui ih kao
jednu cjelinu. Njihove karaktristke koje su ispoljavali, uvijek su iste,
njihove uloge jedne te iste, njihov stav prema Istni i stvaranju, je stav koji
su ispolavali kroz sva vremena. Nakon toga u tekstu Kur'ana se govori,
kroz rijei naroda Musaova, Jevrejima u Medini, pokoljenjima koja se
nalaze izmeu ova dva pokoljenja. Rijei K ur' aa postaju ivlje, kao da se
32
suoavaju sa poloajem Umme danas i stavom Jevreja prema Ummi;
govore o stavu Jevreja prema ovoj vjeri i ovom pozivu danas i suta i
konstatuju da je njihov stav jedan te ist. On je danas kao to je bio i jue.
Kao da su ove veite rijei, rijei sadanjeg upozorenja, istovremeno i
rijei stalnog upozorenja muslimanskom narodu upozorenje na spletke i
smutje njihovih neprijatelja s kojima su bili suoeni i njihovi preci. To je
rat raznovrsnih pojavnost ali jedinstene sutne.
Ovo poglavlje koje sadri gornji opis i upozorenje skree panju i na
izgradnju muslimanskog drutva i njegovoj potebnoj pripremi da bi
preuzelo poverenu ideju na Zemli nakon Sinova Israilovih, koji su
napustli raije preuzete obaveze, i na kraju zauzeli ovakav stav prema ovoj
veri.
Sura poinje opisom th grupacija koje su se suoile s pozivom u
poetku Hidre, izmedu ostalog ukauje i na Jevreje, o emu e kasnije bit
vie rijei, i na grupacije koje su se suprotstavile ovom pozivu kroz
historiju. Kroz ovo poglavlje provlai se osovina sa dvije osnovne nit i sa
vie razliitih tema, inei jednu uoljivu cjelinu, koja predstavlja
osobenost ovog poglavlja.
Naon iznoenja U uzorka ljudi: vjernici, nevernici i licemjeri i
indirektog ukazivanja na neasnu rabotu Jevreja, upuuje se poziv svim
ljudima da oboavaju Allaha i veruju u Kur' an, objavljen Njegovom robu;
poziva one koji sumnjaju u Kur'an da sroe bar jedno poglavlje slino
poglavljima K ur' ana; prijet nevernicima dehennemom, razveseljava
vernike dennetom . . . Ovdje nailazimo na uenje u Kur' anu onima koji ne
veruju u Allaha: Kako moete da ne vjerujete u Allaha, vi koji ste bili nita,
pa vam je On ivot dao; On e, zatim, uiniti i da pomrete i poslije e vas
oivjeti, a onda ete se Njemu vrtiti. On je za vas sve to postoji na Zemlji
stvorio, zatim je Svoju volju prema nebu usmjerio i kao sedam nebesa ga
uredio; On sve zna. (2/2,29)
U ovom odlomku, koji ukazuje da je sve to je na Zemlji, radi ovjeka
stvoreno, dolazi kazivanje o namjesnitvu oveka, hilafetu, na Zemlji: A
kada Gospodar tvoj ree melekima: 'Ja u na Zemlji namjesnika
postaviti. a . (2/JOJ i nastavlja da opisuje stalnu borbu izmedu oveka i
33
ejtana sve dok ovjek ne preuzme namjesnitva na Zemlji, a to je
preuzimanje zavjeta vjere: Mi rekosmo: (Silazite iz njega svi.' Od Mene e
vam uputstvo dolaziti, i oni koji uputtvo Moje budu slijedili - niega se nee
bojati i ni za im nee tugovati. A oni koji ne budu vjerovali i knjige Nae
budu porcali - bie stanovnici dehennema; u njemu e vjeno ostati.
"
r2/3839J
Tekst, nadalje, podue govori o Sinovima Israila na koje smo ukaali
u prethodnim pasusima. Tu provijava poziv Sinovima Israila da prihvate
veru u Allaha i ono to je Allah poslao Verovesniku, povrujui tme
ranije objave, podsjeajui Jevreje na njihova posrtanja, na njihove greke,
lutanja i njihov nede:nisan stv od vremena Musaa, ajehi-s-selam. Ova
cjelina osvrta protee se kroz cio prvi dio ovog poglavlja.
U ovom dijelu teksta sasvim jasno se ocrtava stav Sinova Israila
prema islamu, prema Poslaniku i prema njemu objavljenoj Knjizi .. . Oni su
bili prvi koji nisu verovali u to. Oni su zaogrtali istnu neistnom, nareivali
ljudima da ine dobro, a to je iman, a sami su zaboravili na sebe; sluali
Allahov govor i izmjenjivali Njegove rijei nakon to su ih uli i spoznali,
podvaljivati vjernicima pravei m da su i oni sami vernici a kada bi se
osamiti upozoravali bi jedan drugoga da ne otriju muslimani ono to oni
znaju o Verovesniku i istni njegova poslanstva. eljeli su da povrate
muslimane u nevjerstvo, tvrdili su zbog toga da su upueni samo oni,
Jevreji isto onako kao to su i krani ovo tvrdili, oglaavali su i svoje
neprijateljstvo prema Dibrilu, zbog tog to je On prenio Objavu
Muhammedu umjesto njima, osuivali su da se uini bilo kakvo dobro
muslimanima, eljeli su i oekivali njima samo zlo, iskoriavali su svau
priliku da izazovu sumnju u ispravnost vjerovesnikih naredbi i njihova
dolaenja od Allaha,d.., posebno kod premjetanja Kible (iz Jerusalema
za Meku). Oni su bili izor inspiracija i orijentacije licemjerima, kao to su
bili i izvor ohrabrenja polteistma - muricima.
Nakon toga, poglavlje sadri kampanju jaeg intenziteta koja se
odnosi na ova njihova djela i podsjea na njihove sline postupke prema
njihovu vjerovesniku Musau, alejhi-s-selam, i drugim vjerovjesnicima kroz
pokoljenja i prema njima objavljenim zakonima, obraajui se njima u
ovom smislu kao da su oni jedno pokoljenje, meusobno povezano koje se
u osnovi ne mijenja nit tpi promjene.
Ova cjelina zavrava se: gubljenjem nade muslimana da e Jevreji
prihvatt islam s obzirom na njihove sklonost i njihove nejasne namjere,
sa osvrtom na tvrdnje Jevreja da su samo oni t koji su upueni jer su oni
nasljednici Ibrahima, istcanjem da su pravi nasljednici Ibrahima oni koji
34
nastavljaju zakon Ibrahima i pridravaju se zavjeta sklopljenog izmeu
Ibrahima i njegova Gospodara, i da se prema tome nasljedstvo Ibrahima
prenosi na Muhammeda, alejhi-s-selam, i one koji veruju u Allaha nakon
to su Jevreji iskrivili verovanje, zamijenili ga drugim vjerovanjem i
napustli noenje zavet i namjesnita na Zemli, prema Allahovom
programu. N amjesnito i ovu vjeru, prema Boijem programu, preuzeo je
Muh8ed, alejhi-sselam, i oni koji su s njim. Ovo je bila usliana
Ibrahimova i Ismilova dova, alejhime-s-selam, njih dvojice koji su podigli
stubove Bejtullaha. Gospodaru na, uini nas dvojicu Tebi odanim, i porod
na nek bude odan Tebi, i pokai nam obrede nae i oprosti nam, jer Ti
prima pokajanje i samilostan si! Gospodaru na, poalji im poslanika,
jednog od njih, koji e im ajete Tvoje kazivati i Knjizi ih i mudrosti uiti i
oistiti ih, jer Ti si, uistinu, silan i mudar!r2!I2-I29J
Na ovom mjestu rijei se upuuju Vjerovesniku, alejhi-s-selam, i
muslimanskoj grupaciji oko njega. Izlau se osnove na kojima poiva ivot
grupacije koja je preuzela na sebe namjesnitva na Zemlji kod poziva
Allahovog. Govori se o ovoj grupaciji s posebnim karakteristkama o
programu u poimanju, o koncepciji i ivotu, ponaosob.
Ovdje poinje defnisanje Kible, koj oj e se okretati nova
zajednica.To je Ka' ba, kojom je zaduio Allah Ibrahima i Ismaila da je
podignu i dre istu da bi se u njoj svijet Allahu klanjao_ Ovo je Kibla, kojoj
se Vjerovjesnik, alejhi-s-selam, elio okretat, ali to nije javno izraavao:
Vidimo Mi kako sa udnjom baca pogled prema nebu, i Mi emo sigurno
uiniti d se okree prema strani koju ti eli: okreni zato lice svoje prema

asnom hramu! I ma gdje bili, okrenite lica svoja na tu stranu. (2I4J


Poglavlje dalje nastvlja sa objanjenjem Boijeg programa ovoj
muslimanskoj grupaciji, programa koncepcije poimanja, ibadeta,
ponaanja i postupaka, govori da oni koji su ubijeni na Boijem putu nisu
mrtvi, nego ivi, da pogaaje oveka stahom, glau, nedostatkom
imetka, smru i ploda, nije zlo koje se eli, nego je iskuenje s kojim
stpljivi ostvaruju spas, milost i uputu Boiju; da ljudima ejtan priprema
siromatvo, nagoni ih da ine gnusna djela, a Allah obeava oprost i dobra;
da je Allah prijatelj onih koji vjeruju; da ih On izodi iz tine na svjetlo; da
su oni koji ne vjeruju prijateli nasilnika koji ih izvode iz svetla u tinu;
objanjava im koja su jela i pia hara, a koja halal; t je dobro, u emu
se manifestuje kavi su mu oblici; objanjava im norme osvete za ubijene,
norme oporuke, posta, dihada, hada, braka i njegova razvoda,
zadravajui se dosta dugo i posebno na stavu ili odredbi vezanoj za
porodicu; govori o odredbama sadake, kamate, duga i tgovine . . .
35
Tekst 5 zadrava na odgovarajuim mjestma na razgovoru o
Sinovima Israila poslije Mfsr i nizu kavanja o Ibrahimu. Glavnina
poglavlja ponovo govori nakon prog dijela o izgradnji muslimanskog
druta i njegovu pripremanju za preuzimanje vere i namjesnitva na
Zemlji, primjenjujui Allahov program i Njegov zakon, istui posebnost
egzistencije tog druta i njegovu vezu sa Gospodarom, koji ga je odabrao
da preuzme ovo veliko povjerenje.
Na kraj u ovog poglavlja tekst se vraa na njegov uvodni dio, pa
govori o prirodi koncepcije vjerovanja, vjerovanja Umme u sve
verovesnike, njima objavljene knjige, nevidljivo, pokoravajui se duboko:
Poslanik vjeruje u ono to mu se objavljuje od Gospodara njegova, i vjernici
- svaki vjeruje u Allaha, i meleke Njegove, i knjge Njegove, i poslanike
Njegove: "Mi ne izdvajamo nijednog od poslanika Njegovih. " I oni govore:
"

ujemo i pokoravamo se, oprosti nam, Gospodaru na; Tebi emo se


vratiti. " Allah nikoga ne optereuje preko moguosti njegovih: u njegovu
korist je dobro ko je uini, a na njegovu tetu zlo koje uradi. Gospodaru na,
ne kazni nas ako zaboravimo ili to nehotice uinimo! Gospodaru na, ne
tovar na nas breme kao to si ga tovaro na one prije nas! Gospodaru na,
ne stavljaj nam u dunost ono to ne moemo podnijeti, pobrii gjehe nae
i oprosti nam, i smiluj se na nas. Ti si Gospodar na pa nam pomozi protiv
naroda koji ne vjeruje! (2/25,286)
Ovdje dolai do skladnost poetka i kraja, povezuju 5 teme
poglavlja dviju grupacija, kroz svojstva vjernika i spcifnost imana.
36
37
3b
U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog!
Eli/Lm Mim,
Ova Knjiga, u koju nema nikakve sumnje, uputstvo je svima onima
koji se budu Allaha bojali; onima koji u nevidljivi svijet budu vjerovali i
molitvu obavljali i udjeljivali dio od onoga to im Mi budemo davali; i onima
koji budu vjerovali u ono to se objavljuje tebi i u ono to je objavljeno prije
tebe, i onima koji u onaj svijet budu vrto vjerovali. Njima e Gospodar
njihov na pravi put ukazati i oni e ono to ele ostvariti.
Onima koji nee da vjeruju doita je svejedno opominjao ih ti ili ih ne
opominjao - oni nee vjerovati. Allah je zapeatio srca njihova i ui njihove,
a pred oima njihovim je koprena; njih eka patnja golema. Ima ljudi koji
govore: "Verujemo u Allaha i u onaj svijet!" - a oni nisu vjernici. Oni nastoje
da prevare Allaha i one koji vjeruju, a oni, i ne znajui, samo sebe varaju.
Njihova srca su bolesna, a Allah njihovu bolest jo poveava; njih eka bolna
patnja zato to lau. Kad im se kae: "Ne remetite red na Zemlji!" -
odgovaraju: "Mi samo red uspostavljamo!" Zar?! A, uistinu, oni nered siju,
ali ne opaaju. Kad im se kae: "rujte kao to pravi ljudi vjeruju!" - oni
odgovaraju: "Zar d vjerujemo u ono u to bezumni vjeruju?" - A, uistinu,
oni su bezumni, ali ne znaju. Kada susretnu one koji vjeruju, govore:
'Verujemo!" - a im ostanu nasamo sa ejtanima svojim, govore: "Mi smo s
vama, mi se samo rugamo. " Allah njih izvrgava poruzi i podrava ih d u
svom nevjerstvu lutaju. Umjesto pravim, oni su krenuli krivim putem;
njihova trgovina im nije donijela nikakvu dobit, i oni ne znaju ta rade.
Slini su onima koji potpale vatru, i kad ona osvijetli njihovu okolinu, Allah
im oduzme svjetlo i ostavi ih u mraku, i oni nita ne vide! Gluhi, nijemi i
slijepi su, nikako da se osvijeste. Ili, oni su nalik na one koji, za vrijeme silnog
pljuska s neba, u punom mraku, usred grmljavine i munja, stavljaju zbog
gromova prte u ui svoje boje se sm'ri, - a nevjernici ne mogu umai
Allahu, - i munja samo to ih ne zaslijepi; kad god im ona bljesne, oni pou
, a im utonu u mraku, stanu. A da Allah hoe, mogao bi im oduzeti i sluh i
vid, jer Allah, zaista, sve moe. O ljudi, klanjajte se Gospodaru svome, koji je
stvorio vas i one prije vas, da biste se kazne sauvali; koji vam je zemlju
uinio posteljom, a nebo zdanjem; koji s -eba sputa kiu i ini da s njom
rastu plodovi, hrana za vas. Zato ne nite svjesno druge Allahu ravnim! A
ako sumnjate u ono to objavljujemo robu Svome, nainite vi jednu suru
slinu objavljenim njemu, a pozovite i boanstva vaa, osim Allaha, ako
istinu govorite. Pa ako ne uinite, a neete uiniti, onda se uvajte vatre za
nevjernike pripremljene, ije e gorivo biti ljudi i kamenje. A one koji vjeruju
i dobr djela ine obraduj dennetskim baama kroz koje e rjeke tei; svaki
39
put kad im se iz njih da kakav plod, oni e re: "Ovo smo i prije jeli",- a bie
im davani samo njima slini. U njima e iste ene imati, i u njima e vjeno
boraviti. Allah se ne ustruava da za primjer navede muicu ili neto
sinije od nje; oni koji vjeruju - ta oni znaju da je to Istina od Gosodara
njihova; a oni koji ne vjeruju - govore: (

ta to Allah hoe s ovim primjerom?"


Tim On mnoge u zabludi ostavlja, a mnogma na pravi put ukazuje; ali, u
zabludi ostavlja samo velike grijenike, koji kre ve vrsto prihvaenu
obavezu prema Allahu i prekidaju ono to je Allah naredio da se odrava, i
prave nered na Zemlji; oni e nastradati. Kako moete da ne vjerujete u
Allaha, vi koji ste bili nita, pa vam je On ivot dao; On e, zatim, uiniti i
da pomrete i poslije e vas oivjeti, a onda ete se Njemu vrtiti. On je za vas
sve to postoji na Zemlji stvorio, zatim je Svoju volju prema nebu usmjerio i
kao sedam nebesa ga uredio; On sve zna. (2/J-2 J
U ovom odlomku, koji je uvodni dio ovog velikog poglavlja, nalazimo
osnovne elemente grupacija koje su ivjele u Medini i kojima je upuen
ovaj poziv. O grupaciji Jevreja govori se samo povrno, 8sasvim jasno, jer,
navat ih vodama muna:ka, znai da govori mnogo o njihovim osobinama
i ulozi, o njima e se detaljnije govorit kasnije.
U ocrtavanju ovih osobina nalazimo specifnost kur' anskog izraza.
Ta specifnost poste se rijeima umjesto linijom i bojom. Tim rijeima se
vrlo brzo stvaraju te ivotvorne slke, koje takoder vrlo brzo propulsiraju
kao da su one uzorak ivot.
Ovdje na poetku ovog poglavlja malim brojem rijei i teksta,
ocrtavaju se ti slike tiju vrsta ljudi. Svaka od njih je ivi uzorak ogromne
veine ljudi, sa bitim karakteristkama, koji se ponavla kroz vrijeme i
prostor, tako da ovjeansto skoro u svim stoleima i prostorima,
proizvodi takve ti vrste ljudi. . . I ovo je neto to predstavlja veliinu
Kur'ana.
Sa tako malo rijei i u nekoliko ajeta ocrtane su ove slike potpuno
komplete, jasne, pune ivot, karakteristnih osobina i izrazith svojstva
kao da je upotijebljeno mnogo rijei i objanjenja. Nakon ovih brzih i
jasnih termina ovla dotaknutih, ostvarena je lijepa harmonija i
milozvunost.
Kad 5 u tekstu zavi sa izlaganjem ovih tiju slika, onda dola do
poziva svim ljudima da se vrate proj slici i predaju ibadetu jedinome
Alahu, jedinom Stvoritelju, jedinom Opskrbitelju, koji nema druga,
upuuje izazov onima koji sumnjaju u poslanstvo Verovjesnika, alejhi-s
40
selam, i sumnjaju da je njemu objavljen Kur'an, poziva ih da saine bar
jedno poglavlje slino poglavljima u Kur'anu i upozorava ih da ih slijedi
stana i jezovit kana ako okrenu lea pozivu, a obveseljava vjernike
radosnom vijest, kaka ih ugodnost i kakav boravak oekuje.
Ponovo se vraa Jevrejima i munafcima, koji su osudili primjere
koje Allah navodi u Kur'anu, koji koriste te primjere kao sredsto da
izazovu sumnje u Kur'an, da je on objavljen od Allaha; upozorava ih da ono
to stoji iza navedenih primjera u Kur'anu, da im to poveava zablude, isto
kao to mu' minima poveava uputu; osuuje ih zbog toga to ne vjeruju u
Allaha, Koji oivljava, Koji umrljuje, Koji stvara, Koji rasporeuje i Koji
sve zna u ovom Postojanju. To je ono to je Allah dao ljudima i potinio im
sve to je na Zemlji, dao tm da budu zastpnici u ovom velikom i
prostanom carstvu.
To je glavni sadraj opisa u ovoj proj slici poglavlja "Bekare".
Pogledajmo sada sadraj ovog poglavlja u cjelini sa poneto detalja ...
Ovo poglavlje poinje sa ti odvojena grafema - slovna znaka Elif
Lm - Mim, iza toga slijedi govor o Boijoj Knjizi - Kur'anu: Ova Knjiga, u
koju nema nikakve sumnje, uputstvo je svima onima koji se budu Allaha
bojali; (2/2)
Slino ovim graemima, doi e graemi u uvodnom dijelu i kod
nekih drugih poglavla Kur'ana. O znaenju ovih gafema navode se brojni
komentari. Mi emo ukaat samo na jedan, a to je da svi ovi graemi
upozoravaju da je ovaj Kur'an sastavljen od ovih slovnih znakova - grafema,
koje upotebljavaju i Arapi u komunikaciji jedan sa drugim. Pa iako je to
tako, ova Knjiga je nadnaravna (mu' diza) jer taj narod, koji korist ova
slova - naznake, nije bio u stnju formulisat od njih neto slino Kur'au,
Kur'an ih je izazivao nekoliko puta da napiu neto slino njemu ili da
napiu deset njihovih poglavlja ili bar jedno, slino poglavljima Kur'ana.
Oni nisu mogli odgovorit ovom izazovu.
Sutna ove mu' dize - nadnaravnost - sutna je svega to je Allah
stvorio. Ovo je primjer Boijeg ia u svemu i svaemu pa i u inu staranja
oveka ...
41
Ova zemljina praina sastoji se iz atoma poznath osobina. Kada
ovek uzme te atome i pokua od njih neto proizvest, njegova je krajnja
granica to on moe napravit od th atoma, cigla m crijep, posuda ili aa,
neki kostur m aparat i, bez obzira koliko bilo precizno to djelo, dok Allah,
koji je kreator svega, pravi od matoma ivo bie, ije srce kuca i radi, ivot
koji sadri tu Boansku tjnu nespoznajnu, tajnu ivot . . . tjnu, koju ovek
ne moe spoznat nit uradit, tajnu koju niko ne spoznaje . . . Tako je i sa
Kur' anom, od ijih slova i rijei ljudi sainjavaju svoj govor i sthove u
poeziji, a Alah od th slova ini Kur'an i Furkan (knjigu koja rastavlja istnu
od neistne) . Razlika izmeu ljudske tvorevine i torevine Allaha od ovih
grafema i rijei jeste kao razlika izmeu mrtog tjela i due . . . To je ralika
kao to je ralika izmeu slike ivota i starnog ivot - istne ivota.
Ova Knjiga, u koju nema nikakve sumnje, a odakle i da bude sumnja
m nedoumica, a doka istne ili uvjerenja sadran je u ovim rijeima. To je
injenica koja govori da su ljudi nemoni da proizvedu tako neto od th
glasova koji su u optcaju u njihovom svakodnevnom govoru i njihovom
jeziku.
Ova Knjiga, u koju nema nikakve sumnje, uputstvo je svima onima
koji se Allaha budu bojali; (22)
Uputa je njima istna, uputa je njima priroda, uput je njen sadraj,
uputa - ali kome? Kome e bit uputa ova Knjiga, i svjetlo i doka koji
savjetuje i koji objanjava. Bit e uputa bogobojaznim, jer bogobojanost u
srcu kvalifkuje i priprema ovjeka da se korist ovom Knjigom. To je ono
to otvaa kapije ovjekova srca, ulazi kroz njih i obavlja svoju ulogu tamo.
To je uloga koja priprema ovo srce da prima, da doekuje i da usliava.
Svaki onaj koji eli da nae uputu u Kur'anu, mora pristupit Kur' anu
zdravog srca i iskreno, mora pristupit srcem koje je skrueno, koje se boji
i plai da ne padne u zabludu, da ga ta zabluda ne bi zavela . . . Tada Kur'an
otvara srcu svoje tajne i nudi svjetla i upute, ulijeva ljubav u to srce koje
ispunjava bogobojanou, stahom, osjeajem i priprema ga za punu
odanost Bogu . . . Navodi 5 da je Omer ibn Hatab (radijallahu anhu) pitao
Ebu ibn Ka'ba o bogobojanost, a ovaj mu odgovori:
'Z t nisi nekda iao putem punim tnja?" - 'Svako",
odgovori Omer. - '-a t si rdio?", upit g Ehu ibn K '. - '\oo
b S snagu i tud (da se ne nagrdim)", odgovori Omer ibn
MU. - , t t je bogobojaost.", odgovor Ehu ibn K '.
42
Bogobojaznost je i osjeaj u srcu i istananost u svijest, stalna
skruenost i vjeito upozorenje, bojaznost od tnja na putu ivota koga
privlai tnje elja i stast, tnje pohlepa i ranih ciljeva, tnje staha i
brige, tnje lane nade u onoga koji ne moe udovoljit toj nadi, tnje lanog
staha od onoga koji ne moe niim koristt ni tett i desetnama drugih
tnja.
U nastavku tekst govori se o svojstvu bogobojaznih, svojstvu
mu' mina koji su pri stgli u Meinu, i to na nain kao da 5 radi o svojstvu
spasa svakog vernika ove Umme u svako vrijeme.
onima koji u nevidljivi svijet budu vjerovali i molitvu obavljali i
udjeljivali dio od onoga to im Mi budemo dvali; i onima koji budu
vjerovali u ono to se objavljuje tebi i u ono to je objavljeno prije tebe, i
onima koji u onaj svijet budu vrto vjerovali. <23,4)
Prva karakteristka bogobojaznih je jedinsto pozitvne i aktvne
svijest, jedinstvo koje skuplja u duama ludi veru u nevieno, izvravanje
propisanih dunost, verovanje u sve poslanike, verovanje u Sudnji dan
itd. To je kompletost s kojom se oituje islamsko verovanje - akaid,
odlikuje vjernika dua ovom vjerom. Vano j e napomenut da je to
posljednja vjera koja je objavljena svim ljudima da se u njoj susretu, da
ona bdije nad svima njima, da ljudi ive u njenoj sjeni sa svojim osjeajem
i kompletim programom u ivotu koji obuhvata i svijest i rad i vjeru i
sistem.
Kad ponemo ralanjivat ovu pru karateristku bogobojaznost
na njene sastavne dijelove, t dijelovi otrit e nam osnovne vrijednost
ivota svih ljudi.
onima koji u nevidljivi svijet budu vjerovali<2!3J Tada nee bit smetji
u osjeaju koje bi sprijeile kontktranja dua ljudi i Velike Moi iz koje su
proistekle njihove due i ovo Postojanje - Bitak, nee bit prepreka izmeu
osjeaja i dua ljudi i ostlih injenica moi, nee bit prepreka izmeu
moi storenja i svega to postoji, a to je ulima nedostupno.
Verovanje u nevieno prag je preko kojeg ovek prelazi, prag
preko kojeg prelazi stepen ivotnje koja spoznaje samo ulima, prelazi na
nivo ovjeka koji shvaa i zna da je Postojanje - Bitak, daleko vee i
sveobuhvatije od tog malog, ogranienog prostora koji se spoznaje
ulima ili tehnikim sredstvima, a to je ustvari produetak ula. Taj
prelazak sa nivoa votnje na stepen ovjeka ima dalekoseni utcaj u
ovekovoj spoznaji cjelokupne istne Postojanja - Bitka, Istne njegovog
43
linog postojanja, Istne moi i koje izrasta ovo Postojanje i Istne osjeaja
moi i rasporeda u svemiru i va svemira istovemeno. Ovaj stepen ute i
na ivot ovjeka na Zemlji, jer onaj koji ivi u skuenom kutu i koji
spoznaje samo preko ula, nije kao onaj koji ivi u velikom kosmosu kojeg
spoznaje intuitvno i svojom providnou prima Njegove odjeke i sugestje
u dubini svoje due, shvaa da je njegovo dosezanje i prostorno i
vremenski vee od onoga to moe spoznat svijest oveka u njegovom
kratkom ivotu, spoznaje da je Njegovo javno i tjno izan univerzuma,
Istna koja je vea od samog univerzuma. Ta Istna iz koje je proistekao i
sam kosmos i ijeg je postojanja proizalo postojanje kosmosa, to je istna
Boijeg bia, koje ne moe spoznat. ulo vida, nit obuhvatt razum
oveka.
Tada biva zatena intelektualna mo ije je podruje ogranieno da
ne doe do rasula, komadanja i bavljenja onim za to nije stvorena, nit joj
je darovana sposobnost da to spozna, nit ima ta nai u tome. Intektualna
mo koja je data ovjeku, darovana je da bi on bio Boiji zastupnik na
Zemlji. Njoj je povjeren ovaj realni bliski ivot da ga posmata, da zaroni u
njega, da radi, da proizvodi, da razvija ovaj ivot i uljepava ga, s tm da t
intelektualna mo ima svoj oslonac u duhovnoj moi koja je direkto
vezana sa cjelokupnim postojanjem, da posmata i Torca tog postojanja, s
tm da prepust nepoznato u svijet nevienog, svijet koji ne moe razum
spoznat. Pokuaj da se spozna ono to je van realnost, da se spozna
pomou razuma koji je ograniene moi, bez oslonca na nadahnutu,
vidovitu i otvorenu duu i bez preputnja dijela nevienog, koje raum ne
moe spoznat Upokuaji bili bi, prije svega, neuspjeli, zatm uzaludni,
jer upotebljavaju elemente da se otkrije nevieno, za to ovjek nije
storen, nit ima potebnu mo, radi uzaludno, jer 5 rasipa mo razuma
koji nie stvoren za takvu oblast. Kada ljudski razum postupa normalno sa
prim racionalnim aksiomom, to znai da ogranieno ne moe spoznat
Apsoluto. Potebno mu je da potuje svoju linu logiku, da 5 pomiri s tm
da je njemu nemogue spoznat Apsoluto, da njegovo nesananje onoga
to je nepoznato ne nijee njegovo postojanje u sakrivenom srcu
nevienog. Taj r teba da prepust nevieno drugoj moi, a ne moi
rauma, tebalo bi da prima znanje, u vezi s tm, od Znanog, Obavijetenog,
Onog koji obuhvata i javno i tajno i nevieno i oevidno . . . Ovo je potovanje
logike rauma u ovom sluaju je ono to krasi mu' mine i to je pro svojstvo
bogobojanih.
Vera u nevieno raskrsnica je gdje se uzdie ovek iznad svijeta
ivotnje. Meutm, grupacija materijalista ovog vremena, kao to je sluaj
4
i sa materijalistma svih vremena, eli povratt ovog bijednog oveka u
svijet ivotnje Z koje postoji samo osjetlni svijet. Oni ovo nazivaju
"progresom", a to je ustvari katastofa od koje je Allah sauvao mu' mine i
dao im svojstvo kojim se odlikuju, dao Onima koji u nevidljivi svijet budu
vjerovali. Neka je hvala Allahu na Njegovim blagodatma, a katastofa nek'
je onima koji su 5 nazad povratli i koji su se izopaili!
I molitvu obavljali . . . i svoj ibadet samo Allau upuivali i tme 5
uzdizali iznad robovanja oveku ili neemu drugom, okreu 5 ka
apsolutoj moi koja nema graice, sputju svoja ela radi Boga, ne radi
oveka, i srce koje seddu ini uistnu samo Allahu i tme povezuju se s
Njim danonono, osjeajui da je On Taj koji spaja uzrok sa
Nunopostojeim i u tome nalazi daleko svrsishodniji cilj ivota nego da se
preda ivotu na Zemli i njegovim potebama na njoj. Osjea da je jai od
ostalih storenja, jer je on povezan sa Torcem svega stvorenog. Ovo sve
predstavlja izor snazi src, a istovremeno ono je i izor sustezanja i
bogobojanost, vaan faktor na putu odgoja linost kako bi ga uinila da
postane Boijeg poimanja, Boije svjest i Boijeg ponaanja .
. . . i udjeljvali dio od onoga to im Mi budemo davali; (2/3) Oni priznaju
od samog poetka da su bogatstvo i imetak, kojim oni raspolau, Boiji dar
njima, a ne da su to oni stvorili. U ovog priznavanja blagodat opskrbe
proistie: dobroinstvo siromanima; solidarnost medu porodicama;
svijest o humaoj ljudskoj vezi, i bratsto medu ljudima . . . Vrijednost svega
ovoga javlja 5 u ienju due od krost i poude u smislu njena
proiavanja dobrim. Vrijednost svega toga vodi stvaraju irokog polja
saradnje meu ljudima, a ne borbe koja ih melje. Ova blagodat daje
sigurnost nemonom, siromanom i ubogom, ini da 5 i oni osjeaju da
ive medu srcima, medu licima i osobama, a ne medu noktma, padama
i zubima onjacima.
Nafaka ili pruanje materijalne pomoi drugima, obuhvata i zekat,
sadaku i sve druge vidove dara, u cilju ostvarenja dobroinstva.
Pomoganje drugih je bilo obligato i prije nego je propisa zekat, jer ta
vrsta pomaganja znai neto kompleto, neto na to 5 odnosi i poruka
Kur' ana vezaa Z zekat. . . , poto zekat-davaje ne iskljuuje i druga
davaja. U hadisu Verovjesnika, alejhi-s-selam, a koji prenosi Fatma,
kerka Kajsa, stoji: Pored zkt O iovnu, ia i drug daanja,
prenosi Tirmizi. Tu, u ovom hadisu misli se na propisani zekat.
. . . i onima koj budu vjerovali u ono to se objavljuje tebi i u ono to je
objavljeno prje tebe, . . . (2/4) Ovo je svojstvo koje pristoji muslimanskom
45
narodu, Ummi, nasljednicima nebeskih vjera i vjerovesnika od poetka
ovjeanstva.

uvanje nasljedstva vere i poslansta, kao i jedinstva


povorke vjere na Zemlji, sve dok tee ivot na njoj, i vrijednost ovoga
svijeta, predstavlja osjeaj jedinstva oveanstva, jedinstva njegove vere,
jedinstva njegovih poslanika, jedinstva Onoga kome se ibadet, jedinsta
oveanstva koje preiava duu, odstanjujui mrski ovinizam protv
vere i vernika, sve dotle dokle vernici ustaju na pravom put. Vjernost
ovog jedinstva jeste smirenost i predanost ovjeanstva Boijoj zatt
tokom svih pokoljenja i nasljednika ovjeanstva. Ova zatt se protee
tajno, tokom svih poslanika i poslanstava. Ona je tajna u jednoj veri i
jednoj uput. Njena vijednost se odraava i u potvrivanju upute tokom
promjena dana i vremena. Ona ostaje stalna kao zvijezda vodilja u tini
tamne noi.
. . . i onima koji u onaj svijet budu vrto vjerovali. (2/4J Ovo je kraj
obiljeja, kraj koji vee ovaj svijet sa buduim, vee poetak ivota sa
njegovim tokom i vee rad za nagradu ili kaznu. To je pokazatelj koji jasno
govori da ovjek nije neto zanemareno, da nije stvoren onako bez raloga
i da nee bit preputen neemu bez svrhe i cilja. U njegovu iekivanju je
apsoluta pravda , kako bi mu se srce smirilo i ispunilo dobrim djelma, a
na kraju svoga kruenja u ovom svijetu, bio predan pravdi Boijoj .
Verovanje u onaj svijet raskrsnica je izmeu onoga koji ivi u
zatvorenim zidinama svojih ula i onoga koji ivi u prostanstvu Postojanja
- Bita, koji osjea daje njegov ivot na Zemlji samo iskuenje kroz koje on
prolazi i priprema sebi nagradu ili kaznu na ovom svijetu, a pravi istnski
ivot - slijedi poslije ovog neznatog, kratkog i oganienog ivot.
Svako gore spomenuto svojstvo ima svoju vrijednost u ivotu
oveka. Prema tome, to su svojstva onih koji su Allahu odani. U ovome se
ispoljava skladnost izmeu svih ovih svojstava, a to je ono iz ega nastaje
harmonino i komletno jedinstvo. Prema tome, odanost Allahu ili
bogobojanost jeste osjeaj u srcu i stanje svijest. U njega izrastaju
stemljenja i djela u emu se ujedinjuju unutarnji osjeaji i pojavni
postupci. Tada ovek dolazi u kontakt s Bogom, tjno i javno, duh postaje
tanahan, a zastor isezava izmeu duha i cjeline koja obuhvata svijet
nespoznajnog i spoznajnog i u emu se sliva i utapa poznato i nepoznato.
Tada dua postje provdna, a zastor nestje izmeu pojavnog i unutarnjeg;
vera u nevieno prerasta u prirodni plod koji odstanjuje taj zastor i spaja
duu sa nevienim i smiruje se u njemu. Bogobojaznost i vjerovanje u
nevieno, ibadet su Bogu na nain kako je to On odabrao i uinio ga
sponom izmeu oveka i Gospodara.
46
Sastvni su dio bogobojaznost i: dareljivost kod dijeljenja onog to
se ima, priznajui na tj nain vrijednost darivanja i vrijednost osjeaja
dareljivost; irina svijest o povorci iskonskog verovanja; svjest o blizini
sa svakim vernikom, svakim verovjesnikm i svakim poslanstom i
verovanje u Sudnji da, bez kolebanja i dvojbe u tom uverenju. To je bila
slika muslimanskog druta uspostvljenog tada u Medini i sastvljenog
od prih Muhadira i Ensarija. To drutvo ovakvih osobina bilo je neto
velianstveno, zaista velianstveno, u emu se ogledala ova velika istna.
Posljedica je bila da je Aa darivao tom drutvu neogranieno dobro u
ivotu na Zemlji. Zato je uslijedio slijedei zakljuak:
Njma e Gospodar njihov na pravi put ukazati i oni e to ele
ostvariti. (2/SJ
Tako su oni bili upueni i spaeni. Put upute i spasa jeste ovaj ocrtani
put.
Druga slika predstvlja nevjernike. Ona odraava glavne osobine
nevjerstva svugdje na Zemlji i u svako vrijeme.
Onima koj nee da vjeruju doita je svejedno opominjao ih ti ili ih ne
opominjao - oni nee vjerovati. Allah je zapeatio srca njihova i ui njihove,
a pred oma njihovim je koprena; njih eka patnja golema. (2/6, 7)
Ovdje nailazimo na punu suprotost izmeu slike o bogobojanim i
slike o nevernicima. U proj slici Kur'an je uputa vjernicima, u drugoj je
upozorenje ili neupozorenje nevjernicima; otvoreni prozor u duama
bogobojanih i nit za povezivanje sa Postojanjem - bitkom, zatm sa
Torcem tog Postojanja - bitka, i sa javnim i tajnim i sa nevienim i
prisutim itd, svi t otvoreni prozori su u ovoj drugoj slici zatvoreni, u slici
koja predstavlja drugu grupaciju. Spona koja povezuje oveka i Postojaje
- bitak prisuta je kod pre slike, a prekinuta kod druge.
Allah je zapeatio srca njihova i ui njihove, (27J Zapato pa u njih
ne dopire istna upute pa ak ni eho te upute.
A pred oima njihovim je koprena; tko da ne dopire do njih ni istna
upute ni eho njen, jer je Allah zapato srca i ui, prekrio njihov oni vid
47
kao za kaznu koja odgovara njihovom neprihvatanju upozorenja. Kod njih
su upozorenja i neupozorenja u istoj ravni.
To je kruta, mrana i ukoena slika koja se ocrva kroz odluno i
stalno kretnje zapeaenost srca, uiju i prekrivenost oinjeg vida .
.. . njih eka patnja golema. r2/7J To je prirodni kraj tvrdoglavog
nevjerstva koji se ne odaziva Onome koji upozorava; prirodna slika onoga
za koga su i upozorenja i neupozorenja jedno te isto. N a to ukauje i Allah,
a ono proiste i i njihove tvrdoglave i prezime prirode.
Da se zadrimo i na teoj slici ili teem uzorku prirode ovjeka.
Ova tea slika ili uzorak ljudske prirode nije slina prvoj slici po
tolerantost, nit je slina drugoj slici po odbojnost te druge slike i njenoj
bestdnost, nego se ona okree osjeaju, gubi se i vida, as krije, as
javla. To je slika licemjernih:
Ima ljudi koji govore: "rujemo u Allaha i u onaj svijet!"- a oni nisu
vjernici. Oni nastoje da prevare Allaha i one koji vjeruju, a oni, i ne znajui,
samo sebe varaju. Njihova srca su bolesna, a Allah njihovu bolest jo
poveava; njih eka bolna patnja zato to lau. Kad im se kae: "Ne remetite
red na Zemlji!" - odgovaraju: "Mi samo red uspostavljamo!" Zar!? A, uistinu,
oni nered siju, ali ne opaaju. Kad im se kae: "Verujte kao to pravi ljudi
vjeruju/" - oni odgovaraju: "Zar da vjerujemo u ono u to bezumni vjeruju?"
- A, uistinu, oni su bezumni, ali ne znaj. Kada susretnu one koji vjeruju,
govore: "erujemo!"- a im ostanu nasamu sa ejtanima svojim, govore: 'Mi
smo s vama, mi se samo rugamo. " Allah njih izvrgava poruzi i podrava ih
da u svome nevjerstvu lutaju. Umjesto pravim, oni su krenuli krvim putem;
njihova trgovina im nije donijela nikakvu dobit, i oni ne znaju ta rade. r2/B
I6J
Ovo je bila prava slika iz Medine. Meutm, kada mi proemo i
prostorno i vremenski u drugo mjesto i drugo vrijeme, uoit emo da se
ponavlja taj uzorak kod svih pokoljenja ovjeansta. Nai emo vrstu
licemjera meu gornjima koji ne mogu da smognu hrabrost da se suoe
sa istnom jasnog vjerovanja nit da nau u sebi smjelost da se suoe sa
istnom na nain jasnog negiraja. Oni zadravaju istovremeno Z sebe to
visoko mjesto u odnosu na mase radi obavljanja vanih poslova po
48
njihovom poimanju. Meutm, skloni smo ustvrdit da ovaj k ur' anski tekst
ima apsolutu poruku za odgovarajue historijske prilike. Uperen je
grupacijama licemjera svakog pokoljenja i iskrenoj ljudskoj dui svakog
pokoljenja.
Licemjeri tvrde da vjeruju u jednog Boga i u Sudnji dan, a ustvari oni
ne vjeruju. Oni su sao licemjeri. Oni nemaju smjelost da pokuaju
opovrgnut istinu nit imaju snage otvoreno kazati svoje osjeaje u
suoavanju sa vjernicima.
Oni misle da su otoumni, pameti i sposobni da varaju ove
jednostavne lude. Kur'an opisuje istnu njihove djelatost, da oni ne
zavaravaju samo vjernike, nego zavaravaju i Boga ili pokuavaju to.
Oni nastoje da prevare Alaha i one koji vjerujU, (29)
U ovom tekstu i drugim slinim, nalazimo se pred velikom istnom
i velikom Boijom blagodat . . . To je ona istna na kojoj Kur' an stlno
insistra i potvruje da je to istna koja spaja Allaha i vjernike i ini njihove
redove Njegovim redovima, njihovu stvar Njegovom stvari, njihova
zbivanja Njegovim zbivanjima . . . Svevinji ih prikljuuje Sebi i uzima ih u
zattu. Njihove neprijatele smata Svojim neprijateljima i splete s kojima
se oni suoavaju kao da su upuene i protv Njega (subhanehu) . To je
veoma visoki poloaj na koji se uzdiu vernici i istna visokog ranga. To je
ono to najavljuje da je istna vere na ovom svijetu najvea i najasnija
injenica koja ispunjava vjerniko srce beskrajnom smirenost, tako da
vernik s lahkoom primijet da uzvieni Allah ini problem vernika
Svojim problemom, borbu vjernika Svojom borbom, vjernikova neprijatelja
Svojim neprijateljem, vjernika uvrtava u Svoj saf (red) i podie ga Sebi u
plemenito susjedstvo. Ako je to tako, a tko je, pa ta onda znai ta spleta
licemjera, varanje vernika i uznemiravaje!
Ovo je istovremeno i stana prijetja onima koji pokuavaju varat
vernike, spletarit i nanosit im muninu; prijetja koja upozorava da ta
njihova borba nije sao borba protv vernika, nego i borba protv
Monoga, Silnoga i Pobjedonosnoga Allaha. Oni se ustvari bore protv
Allaha, kad god zapodjenu borbu protv Njegovih odabranika i kad god
pokuaju ove zlonamjerne pokuaje, oni se suoavaju sa Boijom kanom.
Ova injenica sama po sebi veoma je vana. O njoj muslimani moraju
dobro ramislit i imat je u vidu ako ele bit mirni, stabilni i nastavit hod
svojim putem, ne marei za spletke spletkaroa, ni prijevaru prevaranat,
nit ezijet muitelja. O ovome bi morali razmislit i njihovi neprijatelji i
49
shvatt da su posljedice toga grozne, a prije toga morali bi spoznat s kim
ratju, da ih eka Boija kana kad god se suoe sa muslimanima.
Da se vratmo onima koji nastoje prevarit Allaha i vjernike,
govorei: "Mi vjerujemo u Boga i Sudnji dan"(2/BJ , mislei prtom da su
otoumni i pameti. J a kakve smjeh urije koju nagovetava tekst K ur' ana,
iako ne jo kompleto:
a oni, i ne znaju, samo sebe varaju. (2/9)
Oni u svojoj nemarnost varaju samo sebe a to ne osjeaju. Allah njih
vara, a vjernici su u Allahovoj zatt. On ih uva od njihove zle prijevare,
dok nemarni sami sebe zavode i varaju. Oni se varaju kad god hoe da
kau da su u dobitku, da su zaradili ovim svojim licemjerstvom, dok ih
nevjerstvo koje u sebi duboko kriju istovremeno vodi u propast, tako da
zavravaju u najgoroj nesrei.
Zato licemjeri pokuavaju ovo? Zato nastoje varat ovakvom
prijevarom?
Njihova srca su bolesna, (2/I
U njihovim srcima je nesrea, u njihovim srcima je bolest. To je ono
to ih odvaja od pravog jasnog put. Zbog ovoga oni zasluuju da ih
nesrea jo vie snae nego ih je snala:
a Allah njihovu bolest jo vie poveava;(2I . . .
I tako bolest prouzrokuje drugu bolest. Skretnje poinje polahko,
polahko, a onda se na svakom koraku sve vie i vie odvaja od ideje vodilje.
To je neminovnost. Boiji zakoni su svugdje i uvijek prisuti pa i u
osjeajima i ponaanju. Ovo znai da e oni, u tom sluaju, imat poznatu
sudbinu, koju zasluuje svaki onaj koji nastoji da vara Allaha i vjernike:
njih eka bolna patnja zato to lau. (210) . . .
Drugo njihovo svojstvo, posebno njihovih predstavnika, koji su prih
dana Hidre uivali visoko i ugledno mjesto, upravljali i vladali, kao to je
bio Abdullah ibni Ubej ibni Selul, bilo je svojstvo odbojnost i pred uzimanja
svih moguih mjera da bi izavali smutju, a usto i hvale 5, mislei da im
drugi to prihvataju i vjeruju to rade:
Kad im se kae: "Ne remetite red na Zemlji!" - odgovaraju: ''i samo
red uspostavljamo!" Zar?! A, uistinu, oni nered siju, ali ne opaaju. (2/1 1, 12)
50
Oni ne ostju pri lai i spletki, nego dodaju tome i glupost i tvrdnju:
Kad im se kae: "Ne remetite red na Zemlji" oni ne negiraju da ine smutju,
nego odlae dalje pa 5 hvale rijeima: "Mi samo red usostavljamo!"
Onih koji ine najgnusnije smutje i govore za sebe da uspostvljaju
red ima mnogo u svako vrijeme. To govore zato to su mjerila u njihovim
rukama netana, a kada izeznu mjerila iskrenost, samom oveku nestaje
i ostalih mjerila i vrijednost. Svi oni koji nisu iskreni u ponaanju prema
Bogu govore, pravdajui 5 da ne osjeaju nikakvu smutju u svojim
djelima, jer mjerilo dobra i zla, dobroinstva i smutje korespondira sa
njihovim linim stastma, ali nikada da se podudare sa okvirima Boijeg
pravila:
Poslije toga slijedi neodlona posljedica i zakljuak.
Zar?! A, uistinu, oni nered siju, ali ne opaaju. (2/I2J
Druga njihova osobina je u pin janje i oholo ponaanje prema irokim
masama. To ine kako bi za sebe priutl nezaslueno mjesto u oima
svijet:
Kad im se kae: "erujte kao to pravi ljudi vjeruju!"- oni odgovaraju:
'Zar da vjerujemo u ono u to bezumni vjeruju?" - A, uistinu, oni su
bezumni, ali ne znaju. (2/13)
Sasvim je jasno da je poziv koji im je bio upuen u Medini insistrao
da iskreno veruju bez ikakve sumnje, da veruju vjerovanjem iskrenih koji
su se predali Bogu, a svoja srca otvorili Resulullahu, alejhi-s-selam, koji m
upuuje i poziva, a oni mu se odazivaju iskreno bez ikakve sumnje, to su
oni koje su licemjeri pozivali da veruju kao to oni veruju. To su oni koji
su vjerovali iskreno izraavajui to sasvim jasno i ostali na vrstom tlu.
Nema sumnje da su licemjeri ismijavali ovu totalnu predanost
Resulullahu, alejhi-sselam, i mislili da se t totlna prednost odnosi samo
na siromane, da ne odgovara onima koji su na visokom poloaju. Zbog
toga oni kau ovako: 'Zar da vjerujemo u ono u to bezumni vjeruju?"(1
Onda im ste ovaj odluni odgovor:
A, uistinu oni su bezumni, ali ne znaju. (2/13)
Postavlja se pitje kada je glupi znao da je glup? Ili kad e primjett
onaj koji je skrenuo da je daleko od pravog puta?
51
Nakon svega ovoga slijedi neto drugo to otkriva dalekosenost
povezivanja ovih licemjera u Medini i razarenih Jevereja . . . koji se ne
zadrae samo na podvali i prijevari, na smutji i neistnitoj tvrdnji, nego
dodaju tome i slabost, prijekor i zavjeru u mrkloj noi:
Kada susretnu one koji vjeruju, govore: "erujemo!" - a im ostanu
nasamo sa ejanima svojim, govore: "Mi smo s vama, mi se samo
rugamo.
"
<2/14)
Neki ljudi smataju prijekor snagom, spletarenje vetnom, a
ustari to je slabost i nitavost. Snaga nikada nije bila neto to je runo ili
loe, nikada nije bila prijevara nit zavjera, nikada nije bila potjno
namigivanje brblivca. Ovi licemjeri su 5 plaili da 5 suoe otvoreno, pa
su se prividno predstavljali da veruju pri susretu sa vernicima, da bi
izbjegli svaku nepriliku ali i da bi ovakvom svojom pojavnou mogli
preduzet mjere da druge uznemiravaju. Oni, kad bi se osamili ili vratli
svojim vodama, a to su bili preteno Jevreji koji su u ovim licemjerima
nalazili instumente za rabijanje islamskih redova, a ovi nalazili za sebe u
Jevrejima onoga na koga se mogu oslonit, t licemjeri su postupali tako to
su u svakom asu m ostanu nasamo sa ejtanima svojim govorili: "Mi smo
s vama, mi se samo rugamo, " t. s vejrnicima zbog toga to veruju i
potvruju svoje vjerovanje.
Moe li bit t gore i tee od onoga koga Gospodar nebesa i Zemlje
ismijava. Ova sitacija 5 prenosi u jedan drugi in, veoma gozan, veoma
staan, protee se na neto od ijeg se staha koa jei. Kur'an skoro nije
ni prenio njihovu djelatost i njihove rijei, a izli 5 na njih prijetja od koje
se i brda rue: Allah njih izvrgava poruzi i podrava ih d u svom nevjerstvu
lutaju. <215) Sput ih tako nisko da lutaju putem bez cilja, a rsta ruka
eka da ih ugrabi na kraju kao to mali miii skau u miolovku, ne
znajui da im je postavljena zamka. Ovo je stano izvrgavanje, nije kao ono
siuno bezazleno izvrgavanje.
Ovdje se javlja ona injenica na koju smo maloprije ukaali, injenica
koja govori da Allah Uzvieni preuzima takvu borbu koju eli vjernicima i
za koje slijedi puna smirenost onima koji su Bogu odani i stana i grozna
sudbina nemarnima neprijateljima Allahovim, onima koji lutju naputeni
u svom slijepilu, onima koji prave splete u nasilju to im je i Allah
omoguio i dao odredeni rok u kome e neprijateljski postupat, stana
sudbina ekat e ih tmo. Oni to ne osjeaju. Oni lutaju.
52
Posljednja rije koja predstvlja pravu sliku njihova stanja i stepen
njihova gubita glasi:
Umjesto pravim, oni su krenuli krivim putem; njihova trgovina im
nije donijela nikakvu dobit,i oni ne znaju ta rade. <216) Oni su imali uput
i pravi put da su hteli. Uputa i je bila ponuena, bila u njihovim rukama.
Meutm, oni kupie zabludu za uputu neto najgore to su mogli uradit u
svom tgovanju:
njihova trgovina im nije donijela nikakvu dobit, i oni ne znaju ta
rade. (2/16)
Moda primjeujemo da je prostor kojeg smo ustupili dok smo
ocrtavali ovu teu sliku, neto vei od prostora u kome smo ocrtavali pru
i drugu sliku. To je moda zbog toga to u obadvije slike (proj i drugoj)
ima i neega to usmjerava ili pokazuje pravac i to je neto jednostavnije
znaenje . . . Prva slika znai sliku iste due koja ide ustajno prema svom
pravcu, a druga, sliku due koja se oslanja na neto mrano nejasno u
svom smjeru. Trea je slika due koja je bolesna, zapetljano sloena,
uznemirena i zbog toga njoj teba posvett vie objanjenja kako bi se
de:nisala i prepoznala u brojnost svojih karakternih osobina.
Ovo dugo zadravanje govori takoer o ozbiljnost uloge koju su
inili smutljivci u Medini da bi stvarali potekoe muslimanskom drutvu,
govori o zamoru, nemiru i uzbuenju koje su oni izaivali, govori o veliini
uloge koj u bi mogli odigrat licemjeri u svako vrijeme unutar
muslimanskih redova, govori koliko je potebno bit paliv da se otriju
njihove mrske spletke i smutje.
Da bi predoenje bilo to jasnije, u kontekstu 5 donose primjeri ove
grupacije, otriva njena priroda, njena prevrtljivost, njeno pribjegavanje
as tamo, as ovamo, da bi se to vie rasvijetlila i objasnila njena prioroda:
Slini su onima koji potpale vatru, i kad ona osvijetli njihovu okolinu,
Allah im oduzme svjetlo i ostavi ih u mraku, i oni nita ne vide! (2/17
53
U poetku oni se nisu suprostvljali uput. Njihove ui nisu bile
gluhe. Oi nisu bile slijepe. Srca su im mogla spoznavat. Oni se nisu
ponaali kao to su to radili oni koji nisu bili vjernici. Meutm, oni su
odabrali slijepilo, umjesto upute, nakon to im je sve bilo raanjeno ... Oni
su bili upalili vatru, ali kada im je svetlo te vate zasvijetlilo, oni se nisu
koristli tom vatom, a traili su je. I tada: Allah im oduzme svjetlo, svjetlo
koje su taili i napustli ga i ostavi ih u mraku, i oni nita ne vide! To je bila
njihova nagrada zbog naputanja svetla.
Svojevremeno su njihove ui, jezik i oi primale glas i svetlo,
koristile se uputom i svjetlom, a kasnije ui ostae zapuene pa
zagluhnue, jezici zamukoe, pa zanijemie, vid izgubie pa oslijepie. U
takvom stanju se ne mogu povratt istni, nit nazad ka pravom putu, nit
mogu uputt ka svijetlu.
Drugi primjer koji predstvlja njihovo stanje i ocrtava zbunjenost,
uzbuenje i stah u samim njima oslikan je rijeima:
Ili, oni su nalik na one koji, za vrijeme silnog pljuska s neba, u punom
mraku, usljed grmljavine i munja, stvaljaju zbog gomova prste u ui svoje
bojei se smrti, - a nevjernici ne mogu uma Allahu, - i munja samo to ih
ne zaslijepi; kad god im ona bljesne, oni pou, a im utonu u mraku, stanu.
A da Allah hoe, mogao bi im oduzeti i sluh i vid, jer Allah, zaista, sve
moe. <2119,2)
Zaista je ovo udan prizor. Povorka se kree ispunjena nemirom.
Samo lutanje i zabluda proeta stahom, grozotom, svjetlom munje i
ehom ... Kovitlanje oblaka ... pljusak s neba pun mraka, gromova i munja.
Kad im zasvijetli, oni krenu, a kad im se pred oima smrkne, stanu
iznenaeni, ne znaju ni kuda idu. Osjeaju se grozno: stavljaju zbog
gromova prte u ui svoje boje se smri, <2119J
Ova iva slika koja je prekrila cjelokupni ovaj prika sastavljena od
pljuska s neba, do mraka, grmljavine i munje u kojima su svi uplaeni,
kroi uznemireno i stane im je snae mrak. Slika je kretanje prizora koji
je satkan od jako djelotornog uinka; slika je kretanje ispunjeno lutanjem,
nemirom, uzbuenjem i tumaranjem u kome ive licemjeri pri susretu s
vernicima i povratak njihovim ejtanima-voama, slika izmeu onoga to
govore u jednom tenu, a onda se okreu od njega najednom bez
iekivanja, izmeu svjetla i upute koju tae i zablude i mraka koji im se
javlja. To je veoma osjetljivi ivi in koji karakterie duhovno stanje i
otelovljuje osjeajnu sliku. To je jedan od naina i metoda Kur'ana kod
54
oelovljenja i prikazivanja stanja due ovjeka kao daje to prizor sazdan na
ulima - iva slika.
Kada je zavreno sa predoavanjem tee slike, slijed se javlja kao
poziv svim ljudima u vidu naredbe cjelokupnom oveanst da izabere
pravu sliku, plemenitu i istu, radnu i korisnu sliku, spasonosnu i
upuivaku sliku, sliku mutekije:
O ljudi, klanjajte se Gospodaru svome, koji je stvorio vas i one prje
vas, da biste se kazne sauvali; koji vam je Zemlju uinio poste/jom, a nebo
zdanjem; koji s neba suta kiu i ini da s njom rastu plodovi, hrana za vas.
Zato ne inite svjesno druge Allahu ravnim!r2121,2J
To je poziv svim ljudima, da ibadete svom Gospodaru, koji ih je
stvorio i koji je stvorio i one koji su bili prije njih, da se klanjaju Gospodaru
koji jedini stvara, pa prema tome i koji je jedini dostojan da mu se ini
ibadet. Kajanje - ibadet ima svoj cilj do koga e oni doi i koga e
ostarit: da biste se kazne sauvali; da biste nastavili put u pravcu te
izabrane slike oveanstva, slike onih koji se samo Allahu klanjaju i Bogu
utiu, slike onih koji izvravaju pravo koje pripada stvaralakom
Boanstvu, pa se samo Stvoritelju klanjaju, Gospodaru sadanjih i minulih
naroda, Stvoritelju svih ljudi, njihovu Skrbniku, iz zemlje i iz neba, koji
nema druga i koji vam je Zemlju uinio posteljom.
Ovaj izra nagovjetava lahkou u ivotu ovjeanstva na ovoj Zemlji,
pripremu ivot na Zemlji, kako bi ljudi imali ugodan smjetaj i zatto
sklonite poput postelje. Meutm svijet, esto zaboravlja ovu "postelju"
koju im je Allah pripremio da je imaju za svo vrijeme njihova ivota;
zaboravljaju ovu skladnost koju je Allah dao na Zemlji, da bi ljudima
prilagodio i pripremio sredstva za ivot i sva druga sredstva mira i uivanja
koja im je potinio. Da nije ove skladnost, ne bi im ivot na ovoj planet bio
ovao ugodan i smirivajui. Kad bi nedostajao samo jedan elemenat ivota
na ovoj planet, ovaj svijet ne bi mogao poivat u drugoj sredini koja bi im
omoguivala ivot, kad bi nedostajao samo jedan elemenat u zraku, a koji
postoji, bilo bi teko ljudima da diu ak i kad bi mogli da ive. I Nebo
zdanjem izradio. Ovdje se govori o vrstoi izgradnje neba i skladnost
izmeu neba i ivota ljudi na Zemlji. Ovi vrst odnosi postoje radi
55
olakanja ovog ivota. inei nebo zdanjem koje sa svojom toplotom,
svojim svetlom, privlanou svoje telesne mase, svojom skladnou i
ostlim to se odnosi na Zemlju i nebesa je priprema za uspostavljanje
ivota na Zemlji i njegova de:nisanja. Otuda nije ni najmanje udo to da 5
podsjea ovjek izmeu ostalog i na mo Stvoritelja i vrlinu Skrbnika, da se
tai od ovjeka kao Boijeg stvorenja, da se klanja Onome koji zasluuje
klanjanje:
koji s neba sputa kiu i ini da s njom rastu plodovi, hrana za
vas. (2/22J
Kur'an spominje sputanje vode s neba i izvoenje ploda pomou
nje. Ovo se ponavlja na brojnim mjestma Kur'ana kada se podsjea ovek
na Allahovu mo i na njegovu blagodat... Voda koja pada iz neba osnovna
je ivota materija za sve ivo na Zemlji. U vode izrasta ivot u ranim
svojim oblicima. I da Mi od vode sve ivo stvaramo? . . . (21/JOJ bez obzira da li
usjev raste neposredno kada se pomijea sa zemljom, m nakon formiranja
rijeke i slatih jezerca, ili kad kinicu upiju slojevi zemlje pa se u utrobi
formira voda i javlja na povrini kao izvor, ili iskopanih bunara ili voda
izlai pomou pumpi na povrinu ili na neki drugi nain.
Kvanje o vodi na Zemlji, i ulozi vode u ivotu ovjeka, ovisnost
ivota u svim oblicima i formama o vodi, ne U nikakvu raspravu o tome,
dovoljno je samo ukazat i podsjett kada se poziva ovjek da ibadet
Storitelju, Skrbniku i Darovatelju.
U ovom apelu istu se dvije cjeline islamskog poimanja: jedinsto
Stvoritelja svega stvorenoga, koji je stvorio vas i one prije vaS, (22V i
jedinstvo svemira i skladnost njegovih cjelina i njegovog darivanja ivot
oveku: koji vam je Zemlju uinio posteljom, a nebo zdanjem; koji s neba
sputa kiu i ini da s njom rastu plodovi, hrana za vas. (2/22) A ovaj svemir
ija je Zemlja postelja ovom oveku a nebo satkano u sistem kao izvorite
vode i koje ini da s njom rastu plodovi i hrana ljudima . . . Zahvala u svemu
ovome pripada Storitelju.
Zato ne inite svjesno druge Allahu ravnimh2122J
Vi znate da vas je On stvorio, da je stvorio i one prije vas, znate da
vam je Zemlju uinio kao postelju, a nebo kao zdanje i dao da iz njega tee
voda, i da On nema u tome druga koji ga pomae, nit ima kompanjona koji
bi mu se suprostavljao. Poslije ovoga sananja nema nikakva mjesta
politeizmu.
56
Kompanj onstvo koje Kur'an stogo zabranjuje, da bi monoteizam
uinio sasvim istm i preienim, ne znai uvijek, da 5 oboava nekakvo
drugo boanstvo pored Allaha u najprostjem smislu, kao to su to
praktkovali pristalice politeizma. Ovo kompanjonstvo ili pripisivaje Bogu
druga, moe imat i drugi oblik. Ono se katkada javlja u obliku ovisnost
nade o neemu drugom, a ne o Allahu, u obliku staha na bilo koji nain
od nekog drugog, a ne od Allaha, u obliku vjerovanja u korist ili tetu koju
moe dati neko drugi, a ne Allah. Prenosi se od Ibn Abasa:
Kmpajonsto je politeizm, ono je manje uoljivo od gizja
mra po crnoj ploi u tnoj noi. Kompajonsto bi bilo npr. 0
ovek k:Tako mi Bog, i toga iot, gospodine, i mog ot,
m kad neko k: Da nije bilo paet tg i m, sino bi nas
posjetli krdljivci, kad neko k: Da nije pate u kui, doli bi
kdljivci, kd neko k nekome: t eli Bog i t t eli . . &,
kad neko k: Da nije Boga i tg i tg, itd, Sve je ovo politiz
- irk. U drugom jednom hadisu se kae: Da je neko rekao
Verovesniku, alejhi-s-selam: ''t eli Bog i Ti t eli . . . ",
Verovesn, alejhi-s-selam, mu odgoori: 'Z t mene ini Allahu
kompanjonom".
Ovako su ranija pokoljenja i uenjaci zauzimali stav o potajnom
politeizmu i pripisivanju Bogu druga. Ovdje se moemo slobodno zapitt:
Gdje smo mi danas u odnosu na ovaj tako istanani osjeaj ! Gdje smo mi u
odnosu na istnu o monoteizmu! . . .
Jevreji su sumnjali u ispravnost poslanstva Verovesnika alejhi-s
selam. Lcemjeri su takoer sumnjali u poslanstvo. To su radili i prvrenici
politeizma (murici) , u Meki i drugdje. Ovdje Kur'an upuuje izaov svima
njiima jer su rijei upuene cijelom svijetu. Upuuje im izazov realnim
iskustvom koje rjeava predmet bez ikakve polemike!
A ako sumnjate u ono to objavljujemo robu Svome, nainite vi jednu
suru sliu objavljenim njemu, a pozovite i boanstva vaa, osim Allaha, ako
istinu govvrte. (2/23J
Ovaj izazov privlai panju svoj om vrijednou. . . jer opisuje
Resulullaha, alejhi-s-selam, da se i on klaja Allau. A ako sumnjate u ono
57
to objavljujemo robu Svome, e + + <22> Ovaj opis na ovom mjestu nosi
raznovrsne komplete dokae. Tu se, izmeu ostalog, ukauje ast
Verovesniku alejhi-s-selam, ukauje se na njegovo pribliavanje Allau
kroz njegovo klanjaje Njemu. To je ujedno i doka da je klanjanje Allahu
najuzieniji poloaj kome se poziva ovek i naziva "Boijim robom".
Istovremeno ovo znai da se cjelokupno oveanstvo poziva da se klanja
samo Allahu m znai odbacivanje svih drugih boanstava. Primjeujemo
da je Verovesnik na poloaju kome ste Objava. To je najvii poloaj, ali
ipak on se poziva da se klanja Alahu i kroz to klanjanje pripisuje mu se ovo
visoko mjesto.
O ovom iazovu govori se odmah na poetku ovog poglavlja, a ova
Knjiga objavljena je na njihovim slovnim znakovima, pa ako oni sumnjaju
u njenu objavu, neka donesu bar jedno poglavlje slino poglavljima
Kur'ana, neka pozovu u pomo koga god ele osim Allaha, a Allah je
potvrdio Svom robu - Verovjesniku, alejhi-s-selam, da je on istnit u svom
pOZV.
Ovaj izazov ostao je na snazi za cijelo vrijeme ivota Resulullaha,
alejhi-s-selam, pa i poslije toga. Njegov izaov vrijedi jo i danas, to je dokaz
o kome se ne moe raspravlat. Kur'an se ralikuje jasno i kategoriki od
svih govora i jezika kojim se slui oveanstvo. Takav e ostat zauvijek.
Ostt e tkav, to potvruju i rijei Uzvienog u sljedeem ajetu:
Pa ako ne unite, a neete uiniti, onda se uvajte vatre za nevjernike
prremljene, je e gorivo biti ljudi i kamenje. <
Ovaj izazov ovdje je uda, a odlunost da nee moi neto takvo
uinit jo udnija. Da je postojala mogunost to demantovat, oni ne bi
otezati nijedan ten. Nema sumnje, takoer, ni u odlunost asnog Kur' ana
da oni to nee nikada uradit. Ostvarenje ovoga to kae Kur'an
nadnaravnost je koja ne tai nikakvu polemiku. Pred njima je bilo
otvoreno iroko podruje. Da su oni mogli donijet bilo t to bi dokinulo
ovaj kagoriki sud, svakako bi bio oboren i dokaz Kur' aa. Meutm, to
se nije dogodilo, nit e se dogodit a ove rijei su upuene svem svijetu,
mada je Kur' an tada bio suoen samo s jednom generacijom. I ovo samo
po sebi je historijska injenica.
Svao ko ima smisla i ukus za stl i svako ko ima iskustva sa
poimanjem oveanstva i svega to postoji i svako ko ima iskustvo o
sistemima, programima i psiholoko-drutvenim teorijama koje proizvodi
oveanstvo, nee po sumnjat u ono to je u Kur'anu reeno, u ovoj
58
oblast, da je to neto sasvim drugo u odnosu na ono to proizede ovek.
Lcemjerstvo i sumnja u ovom sluaju mogu nastat samo iz neznanja, pa
da se ne uoi ta ralika, ili moe nastt radi nekog cilja kojim se el
zaogrnut istna neistnom.
Ova stana prijetja upuena je onima koji su ostali nemoni da
odgovore ovom izaovu i koji ne veruju jasno i istnski .
. . . onda se uvaje vatre za nevjernike pripremljene, je e gorivo biti
ljudi i kamenje. (2/24J
Zbog ega ovdje dolazi da se zajedniki navode ljudi i kamenje, u
ovoj groznoj i stanoj slici. Ovaj pakao pripremljen je za nevernike o
kojima je bilo rijei u poetku poglavlja i koji su opisani ovako: Allah je
zapeatio srca njihova i ui njihove, a pred oima njihovim je koprena;(2/7J
A oni koje ovdje Kur'an poziva na izaov ostali su nemoni i nisu se ni
odaivali. Prema tome oni su tada i sami neka vrst kamenja, premda se
javljaju u liku ljudi s obzrom na formu, ovo povezivanje kamenja od
kamena i kamenja od ljudi bilo je neto to se moglo i oekivat.
Spominjanje kamenja ovdje podsjea ovjeka na sasvim neto drugo
u stavinom prikau, prikazu vate koja guta kamenje i prikazu ljudi koje
pritskuje ovo kamenje i gura u pakao.
N asu prot ovom groznom prikazu imamo drugi prikaz, prikaz
uivanja koje iekuje vernike: A one koji vjeruj i dobra djela ine obraduj
dennetskim baama kroz koje e rijeke tei; svaki put kad im se iz njih da
kakav plod, oni e rei: "Ovo smo i prije jeli", - a bie im davani samo njima
slini. U njima e iste ene imati, i u njima e vjeno boraviti. (2/25)
To su rane vrste uivanja, da oi stanu, pored isth ena, taj slini
plod, koji im se pri injavao da su ga ranije kuali, to je plod ovog svijeta koji
mu lii imenom i oblikom, plod denneta koga su oni zasluili odranije, pa
zbog ove formalne slinosti i unutranje raznovrsnost javlja se
karakteristka iznenaenja svaki put, to ocrtava ugodnu atosferu,
zadovoljstvo, veselje, lijepu i prijatnu alu kroz iznenaenje za
iznenaenjem. Svaki put otkriva 5 formalna slinost kroz neto novo.
59
Ova slinost u formi, a raznovrsnost u karakteristci u vrijednost
jasan je znak u tvorbi Uzienoga, tvorbi koja stara i ini postojee u
sutni vie nego to je u pojavnost. Uzmimo za primjer samo ovjeka kao
jasan primjer ove velike injenice. Ludi, svi su oni ljudi sa stanovta
formiranja: glava, tjelo, ruke, noge, meso, K, kost, miii, oi, ui, usta i
jezik, ive elije satkane od ivih elija slini u formi sa stanovita oblka i
materije. Meutm, gdje je krajnji cilj th karakteristka i elja, zatm gdje
je krajnji cilj svakog pojedinca u njegovoj prirodi i spremnost za ovo ili ono
jer razlika izmeu oveka i oveka, pored ove slinost, katada je tolika
da je vea nego ralika izmedu neba i Zemlje.
Ovako se javlja raznovrsnost u tvorbi Uzienog, ralika tolika da
oveku paet stane. Razlika i u vstama i podvstama, ralika u oblicima i
oznakama, razlika u kvalitetma i svojstvima, a svemu je izvorite jedna
protoplaa (elija) u kojoj se javljaju slinost u formiranju i konstukciji.
Pa ko je taj ko se ne bi klanjao samo Allahu, a svi ovi znaci su
Njegova tvorba, znaci Njegove moi. Ko u tom sluaju moe Allahu
pripisat druga? Nadnaravnost ovdje ira jasne tagove u svemu to oko
vidi i u svemu to ne moe opazit.
Nakon ovog izlaganja slijedi ragovor o primjerima koje Allah donosi
u Kur' anu:
Allah se ne ustruava da za primjer navede muicu ili neto siunije
od nje; oni koj vjeruju - ta oni znaj da je to Istina od Gospodara njihova; a
oni koji ne vjeruju - govore:

ta to Allah hoe s ovim primjerom?" Tim On


mnoge u zabludi ostavlja, a mnogima na pravi put ukazuje; ali, u zabludi
ostavlja samo velike grenike, koji kre ve vrto prihvaen u obavezu prema
Allahu i prekidaju ono to je Allah naredio da se odrava, i prave nered na
Zemlji; oni e nastradati. (2/227)
Ov ajet ukauju da su licemjeri, a moda su to bili i Jevreji i
politeist, za koje Allah donosi primjer onoga koji je gorivo za vatu i
primjer izliva obilate kie u tmnoj noi sa grmljavinom i munjama,
smatali navoenje ovih primjera u ovom sluaju i drugih primjera
navedenih u Kur'anu, objavljenih u Meki i itanih u Medini, istm
primjerima kao to je primjer kojeg Allah donosi za one koji nisu vjerovali
U
u Boga, poput primjera vezanog za pauka koji sebi isplete kuu, a najslabija
je kua, uistinu, paukova kua, neka znaju!, i primjer vezan za nemo
njihovih U.boanstava da stvore makar jednu muhu:
"Oni kojima se vi, pored Allaha, klanjate, ne mog nikako ni muicu
stvoriti, makar se radi nje sakupili + + . <2173)
A ako bi im muica neto ugrabila oni to ne bi mogli od nje izbavit.
Nejak je i onaj koji 5 klanja i onaj kome se klanja.
Mi kaemo da su u ovim ajetma munaci, a moda su to bili i Jevreji
i privrenici politeizma, nali povod sumnji u istnitost objave Kur'ana,
sluei se pritom izgovorom da donoenje primjera na ovaj nain u kojima
S oni omalovaavaju i ismijavaju ne pote od Alaha, jer Allah ne spominje
siuna stvorenja kao to su muhe i pauk u Svom govoru. Ovo je bio jedan
vid propagiraja sumnje i denucijacije koje ine licemjeri i Jevreji u Medini
kao i privrenici politeizma u Meki.
Ovi ajet dolae da bi odbacili splete i objasnili mudrost Allaha u
donoenju primjera, da bi upozorili nevjernike na posljedicu u kojoj e 5
skotljat, a smirili vjernike da bi im verovaje poraslo.
Allah se ne ustruava da za prmjer navede muicu ili neto siunije
od nje; (2/2)
Allah je Gospodar i malog i velikog, Stvoritelj i muice i slona.
N adnaravnost koja se ispoljava u muici ista je ona nadnaravno st koja se
ispoljava u slonu. To je ona nadnaravnost ivota, nadnaravnost zatorene
tjne koju zna samo Allah. Pouka je u primjeru a ne u obujmu i obliku.
Pouke su u primjerima neega to slui za rasvetljavanje i uoavanje, a ne
u mahanama i primjerima od ijeg bi se spominjanja ovek stdio. Alla,
neka je uzviena Njegova mudrost, eli ovim primjerima provjeravat srca
i iskuavat due:
. . . oni koji vjeruju - ta oni znaju d je to Istina od Gospodara
njihova; . . . <226)
To je zbog toga to njihovo verovanje u Boga ini ih da oni
prihvataju sve to pote od Alaha (da je to neto) to odgovara Njegovoj
veliini, i da je to Njegova mudrost Njima je poklonio ima kao svjetlo u
njihovim srcima, osjeaj u njihovim duama i otvorenost u njihovim
spoznajama i povezanost sa Boijom mudrou u svemu i u svakoj rijei
koja dolai od Alaha.
61
. . . a oni koji ne vjeruju - govore: (

ta to Allah hoe s ovzm


primjerom?" <212J
Ovako pitanje moe postavit samo onaj koji je lien Boije g svjetla i
mudrost, onaj koji je prekinuo sponu sa Boijim zakonom i Njegovim
odredbama. Ovo pitanje moe postaviti onaj ko se ne ponaa
dostojastveno nit je odgojen onako kako se teba ponaat ovjek pred
postupcima svoga gospodara. To oni govore u formi protvljenja i osude ili
u formi sumnje da su to rijei Allaha, jer ne znaju.
Ovdje e im uslijedit i odgovor kroz sliku prijetje i upozorenja
kakve ocjene i odredbe se kriju iza ovih primjedaba .
. . . Tim On mnoge u zabludi ostavlja, a mnogima na pravi put ukazuje;
ali, u zabludi ostavlja samo velike grenike, <2/26J
Uzieni Allah stavlja na kunju i provjeru oveka na putu kroz koji
ovek prolazi, na kunju i proveru koje susree svako prema svojoj
prirodi i spremnost, svako prema svom pravcu i programu kojeg je
odabr.ao sebi. Iskuenje je jedno, ali tagovi to

iskuenja na duama ljudi
ralikuju se prema ralici programa i puta. Zestna dominira nad svim
duama, nad vernicima koji se pouzdavaju u Allaha, Njegovu mudrost i
Njegovu milost, ona poveava snagu zatite kod Allaha, poveava
skruenost i bogobojaznost, dok kod grenika i licemjera ona ga jako
potesa i poveava udajenost od Allaha i izbacuje ga potpuno iz stoja.
Dareljivost dominira nad svim duama. Kod vjernika odanog Allahu
dareljivost poveava budnost, osjeaj i zahvalu, dok kod grenika ili
licemjera ona ga liava blagodat i sve dalje zavodi. Ovo su primjeri koje
donosi Allah ljudima Tim On mnoge u zabludi ostavlja zato to lijepim ne
doekuju ono to im doe od Allaha, a mnogma na pravi put ukazuje koji
spoznaju Boiju mudrost. Ali, u zabludi ostavlja samo velike grenike ija su
srca grena bila i odranije i koji su napustli pravi put i istnu, pa je
posljedica toga poveavanje onoga to oni ine.
Tekst podrobno objanjava svojstva ovih grenika kao to je na
poetu ovog poglavlja objasnio i svojstva onih koji su Bogu odani
mutkija. Tekst 5 jo uvijek zadrava na tm grupacijama koje su
predstavljale ljudsko drutvo u ranim stoljeima.
koji kre ve vrto prihvaen u obavezu prema Allahu i prekidaju ono
to je Allah naredio da se odrava, i prave nered na Zemlji; oni e
nastradati. <227J
62
Koju obavezu prema Bogu oni to kidaju? ta je to to je Allah naredio
da oni vre a oni ga prekidaju? Kakav je to prekraj na Zemlji to ga oni
6ne?
+
U tekstu se ovdje govori o ovome zajedno, jer je to oblast u kojoj se
oliava priroda, oslikava uzorak, a nije oblast gdje se registuje dogaaj m
objanjava neki sluaj . Ovdje je poeljno da slike budu uopene. Svaki
zavjet izmeu Allaha i izmeu uzorka stvorenja prekinut je. Sve to je Alla
naedio da bude spojeno - ono je prekinuto. Svako krenje na Zemlji je
poteklo od njih, oni su ga proizeli. Spona ove vrste ljudi sa Allahom
takoer je prekinut. Njihova je priroda devijanta. Oni se ne pridravaju
zavjeta, nit ueta, a ne susteu se ni od prekraja. Oni su kao zeleni plod
koji je otgnut od stbla ivot, koji se sasui o, pokvario i ivot ga napusto.
Njihova zabluda e bit u primjeru onih koje Bog upuuje, a njihov kraj e
doi sa uzrokom zbog ega su upueni Bogu odani.
Da pogledamo ruilaka djela ove vrste ljudi s kojima se je islamski
poziv suoio u Medini, da pogledao u sliku licemjera, munaka i
privrenika politeizma, s kojima se suoavao i suoava danas na Zemlji a
suoavat e se i kasnije na raznim njenim prostorima pod ranim imenima
i adresama.
koji kre ve rto prihvaenu obavezu prema Allahu . q (227)
Sainjena obaveza Allaha sa ovekom prezentrana je u brojnim
ugovorima. Ta obaveza skoncentisaa u prirodi svega ivog, obavezuje
svakog ovjeka da poznaje svoga Stvoritelja i da se samo Njemu klanja. Jo
uvijek je u prirodi oveka glad za verovanjem u Boga, ali ta glad skree sa
pravog puta, uzima drugi smjer i prihvaa pored Allaa i druga boastva.
Ova obaveza je istovremeno obaveza namjesnitva na Zemlji, o emu e
bit govora kasnije. '. . Od Mene e vam uputtvo dolaziti, i oni koji uputstvo
Moje budu slijedili - niega se nee bojati i ni za im nee tugovati. A oni koji
ne budu vjerovali i knjge Nae budu porcali - bie stanovnici dehennema;
u njemu e vjeno ostati. "(2/3l9J Brojne su obaveze ljudi prema Allahu
izloene u dostvljenim poslanicama narodima u kojima se tai da se
samo Allahu klanjaju i da primjenjuju u svom ivot Njegov progra i
Njegov erijat. Sve ove obaveze prekidaju kritelji. Ako doe do krenja
obaveze prema Allahu, nakon to je preuzeta, slijedi da je i svaka druga
obaveza preuzeta mimo Allaa, dokiuta. Onaj koji se usudi da uini neto
protv obaveze prema Allahu nee poslije toga potovat nijednu obavezu .
. . . i prekidaju ono to je Allah naredio da se odrava, . . . (2/27)
63
Allah je naredio da 5 odravaju veze, naredio je da se uspostavljaju
i odravaju rodbinske veze, veze sa blinjima, naredio je da se ovek
prema ovjeku ponaa humano, naredio je prije svega kontinuitet
verovanja i vjernikog bratstva, bez ega nema vrste veze. A ako doe do
prekida onoga to je Bog naredio da se spaja, onda dolazi do raspada
spone, uet i veze meu njima iezavaju, javlja se smutja i fesad na
Zemlji i zavlada aarhija .
.. . i prave nered na Zemlji; . . . (2/27)
Nered na Zemlji javlja se u ranim vidovima, a nastje redovno kad
god dolai do grijeenja u odnosu na Boiju rije i doe do prekida obaveza
prema Allahu i prekine se ono to Allah nareuje da 5 vri. Glava nereda
na Zemli je osamostaljenje ili odvajanje od programa koga je On odabrao
da bude primijenjen u ivotu ludi i da se po njemu postupa. To je raskre
gdje prestaje red i nastaje neminovan nered na Zemlji. Ovo znai da nije
mogue zavest red na Zemlji, a bivi Boiji program daleko od primjene i
Njegov erijat od ivota. Kada se prekine veza izmeu ovjeka i njegova
Gospodara na ovaj nain, onda dolazi do kompletog nereda i meu
ljudima, i situaciji, i ivotu, i na cijeloj Zemlji i meu svim ljudima i stvarima
koje su na njoj.
To je ruenje i propast, to je zlo, to je nered koji je uslijedio kao
posljedica odstupanja od Boijeg puta. Svi koji tako postupaju zasluuju da
ih Allah napust, da lutaju, dok upuuje Svoje robove vjernike . . .
Kod ovog objanjenja, koje razotkriva posljedice neverstva i nereda
na Zemlji, primjeujemo upuivanje ljudi da vjeruju u Allaha, a osudu
nevjerovanja u Allaha, Koji proivljava, Koji usmruje, Koji stvara, Koji
opskrbljuje, Koji odreuje i Koji sve zna.
Kako moete da ne vjerujete u Allaha, vi koji ste bili nita, pa vam je
On ivot dao; On e, zatim, uniti i da pomrete i poslije e vas oivjeti, a
onda ete se Njemu vratiti. On je za vas sve to postoji na Zemlji stvoro,
zatim je Svoju volju prema nebu usmjero i kao sedam nebesa ga uredio; On
sve zna. (22, 2)
b
Ne verovat u Boga, pored ovih brojnih dokaza i znakova, runo je
i grozno neverstvo, neverstvo koje iza sebe nema nikakvog dokaza nit
oslonca. Kur' an suoava oveka samo sa onim to je nuno da bude
suoen, da prizna to i da se preda zbog toga; suoava ovjeka u povorci
ivota i fazama njegova postojanja. Ljudi su bili mri pa ih je On oivio, bili
su u stanju mrtvila pa ih je iz toga prenio u stanje ivota. Od suoavanja sa
ovom injenicom ne moe se izbjei, injenicom koja se moe
prokomentarisat samo stvaralakom moi. Ljudi su ivi. U njima je ivot,
pa ko im je dao ovaj ivot? Ko je proizeo da postoji ova nova pojavnost koja
je iznad mrtve anorganske materije na Zemlji i u zemlji? Priroda ivota je
neto drugo i razlikuje se od prirode mrtvila koja je okruena
anorganskom materijom. Odakle je doao ivot? Neosporno je da se mora
bjeat od suoavanja sa ovim pitanjem koje pada ovjeku na um.
Istovremeno nema mogunost da se objasni kako je dolo do ivota bez
stvaralake moi druge prirode, ne prirode stvorenoga. Odakle je doao
ovaj ivot, koji 5 ponaa na Zemlji sasvim drugaije od svega to je mrto?
Jasno, doao je ivot sa Boije stane. To je najblii odgovor, a ako nije tako,
onda neka tai taj koji nee ovo da prihvat, gdje je odgovor.
Ovo je injenica sa kojom se u tekstu suoava ovek u rijeima:
Kako moete da ne vjerujete u Allaha, vi koji ste bili nita, pa vam je
On ivot dao;. . . (2/28J
Bili ste nit u ovom nitavlu koje se iri na sve stane oko vas na
Zemlji, i On meu vama "proiede ivot" pa i vama On dade ivot. Kako
onda moe da ne veruje u Alaha onaj koji je od Njega dobio ivot.
. . . On e, zatim, uiniti i da pomrete . . <228)
Moda ni ovome nema mjesta miljenju i raspravljanju. To je
injenica sa kojom 5 suoavaju ivi svakog tena i to neminovno moraju
doekat. Ni ovdje nema mjesta miljenju nit raspravljanju .
. . . i poslije e vas oivjeti, . . . (2/2J
O ovom oivljenju prepirali su se i vodili diskusiju neki izgub]jenici,
kako to rade i danas i vraaju se onom prom dahilijetu od prije toliko
stoljea. To je ono vrijeme kada su razmiljali o prom stvaraju, koje ne
zahtjeva nikakvo uenje nit demantovanje .
. . . a onda ete se Njemu vratiti. <228J
65
Isto onako kao to vas je On stvorio, vi ete se Njemu vratt i kao to
vas je razasuo po Zemlji vi et se sakupit, i kao to ste se pojavili iz svijeta
mrtvila Njegovim htjenjem u svijetu ivot, vi ete se vratt Njemu da
primijeni prema vama Svoj sud i sprovede odredbu.
Tako u jednom kratkom ajetu otvara se i zatara protokol ivota
svega i svaega i u blic slici izlae ovjeanstvo u ruci Uzvienog, Koji ga
ravija pri put iz ohlaenog mrtvila, pa ponovo uzima rukom smrt, da bi
drugi put oivio i, napokon, ponovo povrato na ahiretu u ivot, isto onako
kao to je i pri put nastao. U ovom brzom izlaganju ocrtava se sjena
snane moi u osjeaju duboke djelotvorne inspiracije.
Nakon toga uslijedio je drugi moment koji dopunjava pri.
On je za vas sve to postoji na Zemlji stvorio, zatim je Svoju volju
prema nebu usmjerio i kao sedam nebesa ga uredio; On sve zna. (2/29)
Komentatori i apologetari posvetli su mnogo panje stvaranju
Zemlje i nebesa. Govorili su o tome direkto i indirekto. Objanjavali su
ta znai "izednait", a t "pojednait", a zaboravili su pritom da su rijei
"prije" i "poslije" termini koje upotebljava ovjek, da ne postoji nikakva
podloga da se analogijom t termini dovode u vezu sa Bogom. Zaboravljaju
da su "izednaenje" i "pojednaenje" dva termina koja pribliavaju
ljudskom ogranienom poimanju sliku neega to je neogranieno. Sva
verbalna rasprava koja se pojavila meu muslimanima, misliocima, o ovom
kur'anskom terminu, prenijeta je, na nesreu, iz grke :lozofje i teoloke
rasprave Jevreja i hriana kad je dolo do mijeanja te :lozofje sa istm
arapskim i islamskim intelektom. Danas nema potebe da mi padamo u
ovo obezvrjeivanje, jer bismo unijeli nered i mete u ljepotu uenja
Kur'ana, ubacuj ui problematku apologetke.
Na kraju da samemo stvarnu istnu koja stoji iza ovih izraza i koja
nagovjetava da je sve to je na Zemli, stvoreno radi oveka; da ta istna
dokauje ta je cilj ovekovog postojanja, ukazuje na njegovu veliku ulogu
na Zemlji, na njegovu vrijednost u Alahovoj tereziji i najzad sud u
vrijednost ovjeka u islamskom poimanju i sistemu islamskog drutva.
On je za vas sve to postoji na Zemlji stvorio, . . (2/2)
Rije "za vas" ovdje ima duboki smisao i nagovetj. Ona je
kategorika naznaka da je Allah stvorio oveka radi neega velikog.
Storio ga je da bude namjesnik na Zemlji, gospodar svega to je na njoj,
aktvnog i djelotvornog faktora na Zemlji, najvee bie u ovom prostanom
66
gospodstvu i prvi gospodar u ovom velikom naslijeu. Prema tome njegova
uloga na Zemlji i u ovim dogaajima i njihovu razvijaju proraredna je.
On je gospodar i Zemlje i alate, On nije rob maina kao to je to danas u
materijalnom svijetu; nije sledbenik raoja koji proizvodi mainu u
odnosima meu ljudima i njihovim situacijama kao to to tvrde izgubljeni
predstavnici materijalizma koji nipodatvaju ulogu ovjeka i njegov
poloaj; koji njega ine sljedbenikom gluhe alatke, a on je, ustari,
plemenit gospodar. Nikakva materijalna vrijednost ne smije bit iznad
ljudske vrijednost, nit moe da ga ponizi i potini do te mjere da dominira
njim. Svak cilj koji ima za tendenciju umanjit vrijednost ovjeka, bez
obzira kakve materijalne vrijednost on nudio, protvi se cilju ljudskog
postojanja. Plemenitost ovjeka ima prioritet, dominaciju ovjeka nad
materijom, takoer. Tek tada dolazi materijalna vrijednost.
Blagodat koju je Bog izlio ljudima, - da vjeruju, a ne da neveruju -
nije samo uivaje th blagodat na Zemlji, nego da ovjek bude i gospodar
svega toga na Zemlji. Bog je dao oveku veu vrijednost od vrijednost
materije, koju krije zemlja, to je blagodet namjesnitva, ast koja je iznad
blagodat vlasnitva i koritenja.
. . . zatim je Svoju volju prema nebu usmjerio i kao sedam nebesa ga
uredio; . . . (2/29J
Nema potebe uputat se u rasprave o znaenju rijei Svoju volju
prema nebu usmjerio, osim, jedino da je to simbol i znak neke vrste
dominacije; nit ta je namjera stvaranja i formiranja sedam nebesa i ta se
misli pod tm. N era potebe uputat se ni u raspravu o defnisanju
njihovih oblika ni postojanja. ovek se moe zadovoljit sa cjelokupnom
poukom ovog teksta, a to je izednaavanje svemira, Zemlje i nebesa na
popritu osude nevjerovanja ljudi u Stvoritelja, Zattia, dominirajueg
nad svemirom, Koji je zemlju podvrgao ovjeku sa svim onim to je na
Zemlji i u Zemlji, uskladio nebesa da bi uinio ivot na Zemlji moguim i
ugodnim.
. . . On sve zna. (2/2J
S obzirom da je On Stvoritelj svega, Rasporeditelj svega, ta
obuhvatost znaja o tome i njegova rasporeivanja daju podstreka
verovanju u jednog Stvoritelja i povoda da se ovek klanja Jedinore
rasporeivau, Jedinome skrbniku, priznajui u tome ljepotu.
67

C
O

C
-
>

t
J 4
`>
H

O
O

O t
.=
O

O

.
"


O "

:
c

`>

\"
~.

\
g

t

.
.
' 7
~
.

-
+ m
.`
\
'
1
-

~
v
\.
w
"
`
v
`

,
`
` |

.
"
@ t
.
j

\
\

q
- - ~
*
v
y }



-
,

c
\
\
w -
.
"


\ .
\.
`

.
'

\ `
.
.

__
.

2
. ~
-

`

\

Y M

-
\
@

Y *

'2


`-*

W
'

'`
` `
V .
#

`
,
.
'
"
Y "

w -
W-
`
^
_

t
.

w \
t ` -
\
L
.

Y
{~` )
' -
` w
g`" _ _
'%
`
u '

_
-

_.
V
'

`
\

_
4

j
{
,

-
\:
'
"
y,


_ j

\4

`,

_ 41 ` m


\ ~

_ _

v

-
\

^ .


4V 1
=
\
~

\

%~
- \
,
.
\
\
V
\ "
V:
v

.
.
"2
~w
`.
\
. 5
w~



V
m
`

`
Q

'
r`
.
=
\

' \
`

.

`
.
.-
.
M
1

@
f
v

` .

"
'
` .
c
",
@
V

__
,

.
_
.
_

`
,
\*

\
y

p
"

-
Y

. '
__
_

`
V

` .
'
a

_
_
~

V
g
J

_
.\
,


Y
. -
.

.
'
-

' 7

. "
^

V
_

_
~ _

'

\
]

V
`

.'

j .

\^

v
&
_



\

1

-
'

" 1
,

\ v. .




-

~

@
.


\ ],
y

V
,

_
_

\
\
~
o
-

'
\ .
~
=
V
.

.

w
-1
V.
-J
* .

U
A kada Gospodar tvoj ree melekima: 'Ja u na Zemlji namjesnika
postaviti!" - oni rekoe: "r e Ti namjenik biti onaj koj e na njoj nered
niti i kr proljevati? A mi Tebe veliamo i hvalimo i, kako Tebi dolikuje,
tujemo. " On ree: 'Ja znam ono to vi ne znate. 1 I poui On Adema
nazivima svih stvari, a onda ih predoi melekima i ree: 'aite Mi nazive
njihove, ako istinu govorite!" "Hvaljen nek si!" - rekoe oni - "mi znamo samo
ono emu si nas Ti pouio; Ti si Sveznaju i Mudri". "O Ademe", - ree On
- "kai im ti nazive njihove!" I kad im on kaza njihove nazive, Allah ree:
"Zar vam niam rekao d samo ja znam tajne nebesa i Zemlje i d samo ja
znam ono to javno nite i ono to krijete!" A kad rekosmo melekima:
"Poklonite se Ademu!" - oni se poklonie, ali lbli ne htede, on se uzoholi i
postade nevjernik. I Mi rekosmo: Ademe, ivite, ti i ena tvoja, u dennetu
i jedite u njemu koliko god elite i odkle god hoete, ali se ovom dretu ne
pribliujte pa da sami sebi nepravdu nanesete!" I ejtan ih navede da zbog
drveta posrnu i izvede ih iz onoga u emu su bili. "Siite!" - rekosmo Mi -
'Jedni drugima ete neprijatelji biti, a na Zemlji ete boraviti i do roka
odredenog ivjeti!" I Adem primi neke rje od gospodara svoga, pa mu On
oprosti; On, doista prima pokajanje, On je milostiv. Mi rekosmo: "Silazite iz
njega svi! Od Mene e vam uputva dolaziti, i oni koji uputvo Moje budu
slijedili - niega se nee bojati i ni za im nee tugovati. A oni koji ne budu
vjerovali i knjige Nae budu porcali - bie stanovnici dehennema; u njemu
e vjeno ostati. 1 <2J(9J
Kvanja u Kur'anu navode se na ranim mjestma i raznim
povodima. Povod ovog puta je da navedeno kazivanje defnie samo hod
kazivanja, seriju iz koje je izloeno, sliku koju ono oslikava i metod kao je
izloeno, tako da ovo kaivanje vri svoju tematsku ulogu, ostvaruje svoj
psiholoki cil i elju.
Ljudi misle da 5 kazivanja u Kur' anu ponavljaju, poto jedno
kazivanje ponavlja svoje izlagaje u nekoliko suret. Meutm, stuno
posmatanje potvruje da nema nijednog kazivanja da 5 ponavlja u jednoj
te istoj slici s obzirom na koliinu i ustpljeni prostor, mo izlagaja i
metod, jer kad god se ponovi neka slika m serija, ona istovremeno vri
neto novo, i to davanje novog slici negira miljenja onih koji kau da se
kazivanja ponavljaju.
Neki odlaze jo dalje pa kau da 5 kroz t slike predoava neki
dogaaj mneto to 5 zbilo ali samo misle na umjetiku stanu, t zai
na ukus koji je vezan Z dotni sluaj. Meutm, svako ko prouava
Kur'an, budui pravian i realan, otvoreno, bez natuhe, primijet t e pravu
69
istnu koja ukauje da tematski povod defnie koliko e koliinski bit
izloeno jedno kazivanje na jednom mjestu, odreduje metod i nain
izlaganja tog kazivanja. Kur'an je knjiga koja poziva, Ustv jednog sistema,
program ivota, a nije knjiga pripovjedaka zabavnog tva ili historija. U
tekstu poziva dolaze izabrana kazivanja i po ustpljenom prostoru i po
metodu koji odgovara atosferi i izlaganju. Na tj nain se ostvaruje ista
umjetika ljepota, koja se ne oslanja na stvaraje i ukus, nego na
kreatvno izlaganje, snagu istne i ljepotu izvrenja.
Kazivanja o verovjesnicima u Kur'anu predstavljaju povorku ili tok
vere kroz njen dugi, neprekidni, kontnuirani put. To kazivanje predstavlja
poziv ka Alahu i odazivanje ovjeanstva tom pozivu i pokoljenja u
pokolenje. Ono predstvlja i prirodu verovanja u duama onih koji su
odabrani, predstavlja prirodu njihovog poimanja odnosa izmedu njih i
njihova Gospodara, njih kojima je poslanstvom dat velika ast. Ova
plemenita povorka na svom goruem putu prekrivena je slijedom,
zadovoljstvom, svetlom i providnou tako da osjea vrijednost ovog
uzvienog elementa vjere i njene vrstoe u postojanost, otkriva istnu
verskog poimanja i iste razliku u osjeaju vjerske istne u odnosu na
ostala unutrnja poimanja. Zbog toga i kazivanja u Kur' au imaju veliku
ulogu u asni poziv.
Pogledajmo na momenat kazivanje o Ademu u svjetlu 'ovog
objanjenja.
Tekst, kao to je reeno, govori:
- o povorci ivota, odnosno, povorci svega to postoji na Zemlji;
- o samoj Zemlji;
- o Boijim znakovima ljudima, i
- iste da je Alah poradi njih stvorio sve to je na Zemlji. U takvoj
atosferi dolazi i kazivaje o Ademovom namjesnitvu na Zemlji;
- o dodjeli upravljaja i vladanja Zemljom njemu;
- o preuzimanju Boije obaveze i uslova i
- o davanju znanja oveku pomou kojeg e on vodit ovo
namjesnitvo na Zemlji i reavat iskrsla pitanja.
Ovo kazivanje uvodi nas i u sluaj :
- namjesnitva sinova Israila na Zemlji, Upreuzimanje zavjeta prema
Allahu, zatm
- oduzimanje od njih ovog namjesnitva i njegova ustupanja
harmoninom muslimanskom drutvu (ummi) uz preuzimanje zavjeta
70
prema Allahu (o emu e bit govora) . Na taj nain kazivanje se dovodi u
potpuni sklad sa atosferom.
Da provedemo malo vremena sa prim kazivanjem o ovjeanstvu i
osnovnim nagovjetajima koji stoje iza toga.
Mi smo t koji su prisuti u asu isekivanja, u tjemu Velikog
Gospodara; mi smo t koji sluamo i posmatamo prvo kazivanje o
oveanstvu.
. . . "fa u na Zemlji namjesnika postaviti!" . . . (2/30J
To je veliki dogaaj, htjenje kojim se eli predat ovom novom biu
postojanja - bitka, uzde vlast na Zemlji, da slobodno na njoj vlada; da mu
se prepust iskazivanje volje Stvoritelja u kreiranju i formiranju, u analizi i
sintezi, u modikaciji i izmjeni; u otrivanju moi i energije na Zemlji, da
mu se preda uzda vlast nad riznicama i sirovinama, i da sve to potini sebi
uz Boiju dozvolu u vrenju velike obaveze koju mu je Allah poverio.
Primjeto je da su ovom novom biu poklonjene tajne sile i
pohranjene spremnost ravne svim silama i energijama svega to je na
Zemlji i riznicama i sirovinama i skrivenim moima, pomou ega on
ostvaruje Boije htjenje.
Prema tome, ovdje se oituje jedinstvo il sklad izmeu zakona koji
vladaju Zemljom, cjelokupnim kosmosom i zaona koji vladaju ovim
stvorenjem, njegovom snagom i energijom kako ne bi dolo do sudara
izmeu jednog i drugog zakona i kako se ne bi sruila energija ovjeka o
veliku stjenu kosmosa.
To je veliki poloaj, poloaj ovog oveka u sistemu postojanja - bita
na ovoj prostanoj Zemlji. To je ast koju mu je uinio Njegov plemenit
Storitelj .
Ovo sve je dio kojeg nagovetava uzvieni sklop "fa u na Zemlji
namje$nika postaviti!", kada ga ramatamo budno i tezeno i vidimo t
je uradilo ovo bie na zemlji, namjesnik u ovom prostanom kraljevstu.
71
. . . '' Zar e Ti namjesnik biti onaj koji e na njoj nered initi i kr
proljevati? A mi Tebe veliamo i hvalimo i, kako Tebi dolikuje,
tujemo. " . . . (230J
Ove rijei meleka govore da su oni imali za to doka, ili ranije
iskustvo na Zemlji, m su bili nadahnut provienjem, to e im kasnije
jasno otkrit priroda ovog stvorenja, ili e im to potvrdit sami njegov ivot
na Zemli, to e ih dovest do sananja ili oitovanja da e ovjek pravit
nered na Zemlji i izazivat prolijevanje kri . . . a oni, s obzirom da su, po
prirodi, kao meleki, nepogrjeivi, ine samo dobro i mir opi, smataju da
klanjanje Bogu tai upuivanje zahvale i tovanja Njemu. On je Jedini
apsuluti cilj postojaja, On je Jedini pri (uzrok) objanjenja stvaranju, On
se dokazuje i obistnjuje kroz Njegovo postojanje, oni Ga slave upuujui
Mu zahvalu i tovanje. Oni Mu stalno ibadete i nikada ne naputaju taj
i bad et.
Njima nije bila poznata mudrost htjenja Uzienog u zdanju ove
Zemlje i njena obrada, niti mudrost u razvoju ivota i njegove
raznovrsnost, nit u ostvarenju volje Storitelja i poveri oca ovog postojanja
(bita) u njegovu razvoju, napretku i pravdi preko Boijeg zastupnika na
Zemlji. Ovo je onaj koji kadkada izaziva nered, a ponekad kroprolie u
elji da bi ostvario veu i kompletiju korist preko oitog djeliminog zla,
bolji i stlni raoj, bolji ruilakograditeljski poriv, bolji pokuaj od koga
nemR sustezanja, bolji uvid u nezadrivi razvoj u ovom velikom kraljevstvu.
Tada im je stigla defnitivna odluka od Sveznajueg
Sveobavijetenog .
. . . ((Ja znam ono to vi ne znate.
"
(2/30J
I pou On Adema nazivima svih stvari, a onda ih predoi melekima
i ree: (Kaite Mi nazive njihove, ako itinu govorte!" (( Hvaljen, nek si!" -
rekoe oni - ((mi znamo samo ono emu si nas Ti pouio; Ti si Sveznajui i
Mudri". (O Ademe", - ree On - (kai im ti nazive njihove!" I kad im on kaza
njihove nazive, Allah ree: 'Zar vam nisam rekao da samo Ja znam tajne
nebesa i Zemlje i da samo Ja znam ono to javno inite i ono to krijete!"(2/3I-
3J
Eto m smo t koji su prisuti u asu iekivanja, da posvedoimo
ono to su posvedoili meleki kod Uzvienoga; eto mi smo t koji
potvruju dio t velike Boije tajne koju je Bog predao ovom ljudskom
biu, predavi mu vlast namjesnitva, tajnu moi da sazna simbol
imenovanja, tajnu moi spoznaje kako se zovu ljudi i stvari, imenujui ih.
72
To su izgovoreni termini, simboli th osoba i osjetlnih stvari; to je mo
velike vrijednost u ivotu ovjeka na Zemlji. Njenu vrijednost spoznajemo
onda kad pojmimo veliku potekou. Da nije Allah dao oveku mo da
spozna imena nazvanih i potekoe u sporaumijevanju i saradnji kad neko
zaeli da se sporaumije s nekim o neemu, bilo npr. da je rje o palmi,
sagovornici se ne bi mogli sporazumjet sve dok se pred njih ne donese
palma, mnpr. o nekom brdu, sagovornici se ne bi mogli sporaumjet sve
dok ne odu do tog brda, ili kad je rije o nekoj osobi, sagovornici se ne bi
mogli sporaumjet sve dok dotnu osobu ne dovedu preda se. To bi bila
velika potkoa s kojom se ne bi mogao pojmit ivot. ivot se ne bi
mogao odvijat da Bog nije dao ovom biu mo raspoznavanja imena svega
imenovanog.
Meutm, melekima nije potebna ova posebnost, jer im nije ni
nuna za obavljanje svojih zadataka pa im zbog toga nije ni darovana. Kada
je Allah pouio Adema ovoj tajni i njima ponudio neto od toga da kau,
kao se zove, oni nisu znali kako da dadnu imena ni stvarima ni ljudima.
Tu svoju nemo oni su iskazali slavei svoga Gospodara - priznavajui
svoju nemo i ogranienost svoga znanja samo na ono to su poueni, a
Adem je to znao. . . Sve ovo je zatm popraeno rijeima koje su im
omoguile da spoznaju mudrost Sveznajueg, Mudrog .
. . . Allah ree: 'Zar vam nisam rekao da samo ja znam tajne nebesa i
Zemlje i da samo ja znam ono to javno nite i ono to krjete!" A kad
rekosmo melekima: "Poklonite se Ademu!" - oni se poklonie, . . . (2/33,34)
To je ukavanje ast na najviem nivou; ovom stvorenju koje pravi
nered na Zemlji i prolijeva kr, njemu je ipak poklonjena tajna kojom je
uzdignut inad meleka, poklonjena mu je tajna spoznaje, poklonjena mu je
i tajna slobodne vere s kojom bira smjer . . . udvojenost njegove prirode i
moi da prosuuje u svom htjenju kod otvaranja sebi puta i uvida u
sigurnost upute ka Alahu svojim posebnim pokuajem. Sve su ovo
element njemu ukazane ast.
I tada meleki uinie seddu, odavajui priznanje naredbi Visokog,
Uzvienog . . .
. . . ali lblis ne htede, on se uzoholi i postade nevjernik. (2/34J
Ovdje se javlja otelovljena priroda zla: pobuna protv Uzienog,
Njemu slava, i oholost zbog priznanja prednost onome kome pripada,
javlja 5 prednost u grijehu i zatvorenost prema raumijevanju.
73
Tekst nagovjetva da Iblis nije bio melek nego je bio sao s njima.
Da je bio melek, ne bi grijeio jer je pravo svojstvo meleka da oni ne grijee
prema Allahu i vre ono to im je nareeno. Izuzimanje, ovdje u ovom
sluaju, ne govori da je on melek. To to je on bio s njima dozoljava ovaj
izuztak isto kao to kaemo: "Doli su t i t osim Ahmeta." Ovo znai da
on nije njihov nego se pridruio njima. lb lis je din. O tome Kur'an jasno
govori. Alla ga je stvorio od plamena vate. Ovo kategoriki govori da on
nije bio melek.
I sada se ovdje javlja poprite stalne borbe, borbe izmeu
otelovljenja zla u Iblisu i Boijeg namjesnika na Zemlji, vjeita borba u
svijest ovjeka. Borba u kojoj e pobijedit dobro bie onolko koliko se
ovek pribliava svojom voljom i zavjetom Allaha, a pobijedit e u ovoj
borbi zlo onoliko koliko 5 ovek bude predao svojim stastma i udaljio
od svoga Gospodara.
I Mi rekosmo: "O Ademe, ivite, ti i ena tvoja, u dennetu i jedite u
njemu koliko god elite i odakle god hoete, ali se ovom dretu ne prbliujte
pa da sami sebi nepravdu nanesete/"(235)
Njima je bio dozolen svaki dennetski plod osim ploda jednog
drveta, samo jednog, ime se moda aludiralo na zabranu koja bi
neminovno morala bit primijenjena kao zabrana u ivotu na Zemlji. Bez
zabrane ne bi se mogla ispoljavat volja, ne bi bilo razlike izmeu ovjeka
koji ima volju i ivotnje koja je terana, ne bi bilo stavljeno stpljenje
oveka na probu izravanja zavet i ogranienja uslovma. Prema tome,
volja predstavlja raskrsnicu, a oni koji tae da uivaju bez volje-izbora, oni
spadaju u svijet ivotnja, makar 5 oni javljali i u liku ovjeka.
I ejtan ih navede da zbog drveta posrnu i izvede ih iz onoga u emu
su bili . . (236)
Kakav slikovit ia Pa ih navede! To je termin koji ocrtava slku
kretaja onoga o emu ona govori.

itajui to, skoro da e opazat ejtana


kako ih gura Ldenneta, gura ih svojim nogama, poniava i omalovaava.
Tada dolazi do kompletranja iskustva:
-
A
dem je zaboravio svoj za'jet i ispolji o slabost pred cilem. Tada se
obistnjava Boija rije kad Bog donosi Svoju presudu:
. . . '' Siite!"- rekosmo Mi - 'Jedni drugima ete neprjatelji biti, a na
Zemlji ete boraviti i do roka odredenog ivjetii"(236J
74
Ovo je bio nagovjetj pojave borbe na podruju koje je predvieno
za to izmeu ejtana i ovjeka do kraja zemana.
Adem se podie iz svog posrtaja i onog to je poinio po svojoj
prirodi. Milost Boija ga je stgla koja ga inae ste redovno kada se
povrat i zatai rahmet.
I Adem primi neke rjei od Gospodra svoga, pa mu On oprosti; On,
doista prima pokajanje, On je milostiv. (2/37)
Ispunjena je posljednja Boija rije i njegov stalni zavjet sa Adem om
i njegovim potomstvom, zavjet namjesnitva na ovoj Zemlji, sa uslovom
spasa ili propast.
Mi rekosmo: (Silazite iz njega svi! Od Mene e vam upustva dolaziti, i
oni koji upustvo Moje budu slijedili - niega se nee bojati i ni za im nee
tugovati. A oni koji ne budu vjerovali i knjige Nae budu poricali - bit e
stanovnici dehennema; u njemu e vjeno ostati. "r2/3B,39J
Veita borba se ve prenijela na svoje drevno poyrite, iskoila iz
svojih okova, ne smirivi se ni za ten nit poputjui. Covjek je spoznao
jo davno, u zoru ovjeanstva, kako e pobijedit ao hoe pobjedu,
odnosno kako e izgubit, ako izabere za sebe gubitak.
Ovdje se nuno vratt na poetak samog kazivanja, pro kaivanje o
oveanstvu Allah Uzvieni kae melekima: ]a sam postavio namjesnika
na Zemlji. Ovo znai daje Adem stvoren za ovu Zemlju od prog momenta,
onda se postavlja pitnje: Zato je stablo zabranjeno? Zato je bilo ovo
iskuenje Adema, zato je bilo udaljavanje sa neba na Zemlju, a on storen
za ovu Zemlju od prog momenta?
Moda bi ovek ovdje mogao prmijett da je ovo iskustvo bilo neka
vrsta odgoja namjesnika i njegova priprema, bilo buenje pohranjene
energije u njegovom biu, bila prasa njemu kako da ide u susret cilju, da
isproba posljedicu, da ispije au kajanja, da spozna neprijatelja i da zatai
utoite poslije svega toga kroz sigurnog zattika.
Kazivanje o zabranjenom stablu i ejtansko zavoenje slastma i
zaborav zavet grijeenjem i otenjenje nakon pijansta; kajanje i taenje
oprosta ... to je jedno t isto iskuenje ovjeka koje se ponavlja. Milost
Boija uslovila je ovom storenju da bude sputen na mjesto njegova
hilaeta, stvorenju koje je prolo kroz ovo iskuenje i koje e bit izloeno
75
dugo, dugo slinim iskuenjima, pripremajui se za stalnu borbu uz
savjetovanje i upozorenje.
Ovdje 5 ponovo postavla pitanje: Gdje je bilo ovo to je bilo?

t je
to dennet u kome je ivio
A
dem i njegova ena neko vrijeme? Ko su to
meleki? Ko je taj lb lis? Kako im je rekao Allah i t su oni na to odgovorili?
Ovi i njima slini primjeri u asnom Kur'anu su neto nevidljivo koje
je Allah zadrao za Sebe i obznanio Svojom mudrou da ovjek nema
potebe da 5 uputa u spoznaju njegove sutne i prirode. Nije darovao
ljudima sposobnost da to spoznaju i znanjem obuhvate pomou sredstava
koja su darovana ovjeku u cilju njegova namjesnita na Zemlji. Uostalom
nije potrebno namjesnitvu da prodre svojim saznanjem u ovu
nepoznanicu. I onoliko koliko je Bog potinio svemirskog zakona oveku
i dao mu mogunost da spozna njegovu tajnu, toliko je ostavio nepoznath
tjni o emu nema potebe ovjeku da to spozna. I uprkos svemu onome
to je Allah omoguio ovjeku da spozna svemirske tajne, npr. ovek jo
nikada ne zna ta e 5 zbit ovog uope. Nikakvim instumentom
spoznaje koja mu je dostupna nije mu mogue da spozna ta e mu se
desit poslije ovog asa, da li e dah koji je napusto njegova usta odnosno
plua vratt se m je to posljednji izdisaj? Ovo su primjeri nespoznajnog,
prekrivenog oveku. Ovo ne ulazi u kompetenciju namjesnitva.

t vie,
moda bi ono bilo sredstvo onemoguavanja hilafeta-namjesnitva kad bi
oveku to bilo otriveno. Postoje rane vrste ovih sakrivenih tajni ovjeku
u svenju nespoznajnog iju sadrinu zna sao Allah.
Ljudskom umu nije dato da zaroni u to jer on nema sredsta pomou
kojeg bi mogao doprijet u t oblast Sva tud ulon u ovaj pokuaj
izgubljen je, utoen uzaludno, bez ikakva ploda i bespoteban je.
Ako ljudskom umu nije d
a
rovano sredstvo spoznaje ovog
nespoznajnog, prekrivenog, onda nema ni puta njemu da se raduje
spoznaji ili da ga negira. Negiranje je sud koji tai spoznaju, a spoznaja
ovdje nije po svojoj prirodi data intelektu, nije u moi njegovih sredstava,
nit je neophodna oveku za obavljaje njegove dunost.
Predavaje iluziji, mitovima i izmiljenim priama veoma je teto i
opasno, ali je tetije i opasnije od toga negiranje nepoznatog i odbacivanje
nevidljivog samo zbog toga to ovjek nema moi da to spozna. To bi bilo
srozavaje ovjeka u svijet ivotnje koja ivi samo u sferi ulnog i ne moe
da iskoi iz svog tora u otoreno i slobodno postojanje.
76
Onda, da ostavimo ovo nespoznajno njegovom Gospodaru, a mi
emo se zadovoljit sa kazivanjem o tome onoliko koliko je nama od
interesa u ovom naem ivotu, odnosno koliko bi zadovoljilo nae potebe
i na ivot. Uzmimo i ovog kazivanja samo ono na ta ukauju svemirske
i ljudske istne i poimanje postojeeg i njegovo meusobno povezivanje,
zatm nagovetaj o prirodi ovjeka, njegovoj vrijednost i teini. To bi bilo
korisnije oveku i uputije.
Saimajui ovo a to odgovara ZlU K'AA (djelo "U okrilju
Kur' ana") , pokuat emo proi kroz ove nagovetaje, poimanja i istne, na
sveukupni nain i brzo.
N aj izraztji nagovjetaj kazivanja o Ademu, kao to je navedeno na
ovom mjestu, jeste velika vrijednost koju islamsko poimanje daje oveku i
njegovoj ulozi na Zemlji, njegovom mjestu u sistemu postojanja, vrijednost
koju ima, zatm istni koja ga vee sa zavjetom Allaha i injenici ovog
zavjeta na ioj osnovi je uspostavljeno njegovo namjesnito.
Ta velika vrijednost koju daje islamsko poimanje oveku na
najuzieniji nain kod Uzvienog, to je da je on stvoren da bude
namjesnik na Zemli kao to se to jasno oitovalo u naredbi melekima da
mu seddu uine, u progonstu Iblis, koji se uzoholio i odbio da seddu
ini ovjeku i u zatt Alahovoj ovjeka prije svega.
Uovog gledanja na oveka proiste bezbroj velkh vrijednost koje
se moraju imat u vidu u svijet poimanja, kao i u realnom svijetu.
Prvo to bismo morali imat u vidu jeste to da je ovjek gospodar ove
Zemlje, da je radi njega stvoreno sve to je u zemlji i na Zemlji, kao to je
to tekstom jasno reeno, to znai daje ovek uzieniji, asniji i cjenjeniji
od svega materijalnoga i svih materijalnih vrijednost na ovoj Zemlji. Ovo
zani da nije dozoljeno tit od njega da robuje m da bude ponien radi
osigurnja materijalne vrijednost ili bilo ega materijalnog, nije dozoljeno
da se napada bilo koja njegova plemenita vrijednost, nit da se ustupi bilo
koja njegova vrijednost radi ostvarivanja materijalne zarade, ili bilo kavog
materijalnog proizvoda, nit umnoavanje bilo kakvog materijalnog
elementa. Sve ove materijalne supstnce stvorene su m proizvedene radi
oveka, radi ostvarenja i kompletranja njegove linost, radi oznaavaja
njegovog ljudskog postojanja. Prema tome, nije dozoljeno da matrijalna
vrijednost oduzima vrijednost ovjeka ili da umanji neku njegovu
plemenitu nanaku.
77
Drugo to bi se moralo imat u vidu jeste to da je uloga oveka na
Zemlji prorazredna, da je on taj koji mijenja i izmjenjuje forme uloga i
povezuje ih, da je on taj koji usmjerava i vodi. On nije nikakvo sredsto
proizodnje nit distibuira tu proizvodnju, koja bi vodila oveka iza sebe,
poniavajui ga, oduzimajui od njega svaku vrijednost, kao to to
upranjavaju materijalistka uenja, koja omalovaavaju ulogu oveka i
umanjuju je upravo onolko koliko uveliavaju ulogu alatke i daju joj
prioritet.
Teorija Kur'ana ini ovog ovjeka u njegovu namjesnitvu na Zemlji
vanim faktorom u sistemu kosmosa i vrlo uoljivim u tom sistemu.
Njegovo najesnito na Zemlji vezano je sa brojnim povezivanjima sa
nebesima, sa vetovima, sa kiaa, suncima i zvijezdama. Sve je to
primjeto u njihovim konstrukcijama i djelatostima. Primjetne su
mogunost uspostavljanja ivota na Zemlji, mogunost postavljanja ovog
oveka na poloaj namjesnita. Kakva je razlika izmeu ovog primije1og
poloaja ovjeka i one njegove niske i beznaajne uloge koju mu dodjeljuje
materijalistko uenje i ne dozoljava mu da je prevazie?
Nema sumnje da obje ove teorije, ova islamska i ova materijalistka,
u odnosu na ovjeka, djeluju na prirodu sistema kojeg gradi ova teorija ili
ona za ovjeka. Priroda potovanja pozicija ovjeka ili njihova poniavanja
i priroda ukazivanja asnog poloaja ovjeka ili njegova omalovaavanja . . .
nije samo poniavanje svake slobode oveka, njegove ast i njegovih
pozicija koje primjeujemo u materijalnom svijetu, na putu osiguranja
materijalne proizodnje i njena obeanja, nita drugo do tag te teorije u
odnosu na injenicu oveka i njegove uloge na ovoj Zemlji.
U uzviene islamske teorije, vezane Z istnitost oveka i njegovu
ulogu, izrasta najvea etka vrijednost kod vrjednovanja oveka, izrasta
najvea vrijednost udoredne vrline, podizanja vrijednost vjere,
dobroinstva i iskrenost u njegovu ivotu. To je ta vrijednost na kojoj
poiva zavjet njegovog namjesnitva.
'. a Od Mene e vam uputstvo dolaziti, i oni koji uputstvo Moje budu
slijedili - niega se nee bojati i ni za im nee tugovati . . o
"
(2/3BJ
Ova vrijednost je vea i plemenitja od svih materijalnih vrijednost,
imajui u vidu da se pod ovim namjesnitvom podrazumijeva i ostarenje
ovih materijalnih vrijednost, al ne da one postanu priorite1e i glavne i da
prekriju ove visoke vrijednost. Zbog toga je i tenja u teoriji Kur'ana
odmjeravanje i usmjeravanje ljudskog srca ka duhovnoj istot, uzdizanju i
78
telesnoj istoi u ivotu za razliku od tendencije materijalistkog uenja
koja ide za ismijavanjem i omalovaavajem svake duhovne vrijednost, ide
za odbacivanjem svake etke vrijednost na putu jedinog interesovanja, a
to je interesovanje za proizvodnju, za robu, za potebe stomaka kao kod
ivotnje.
Kod islaskog poimanja primjeujemo vrednovanje volj
e
ovjeka, a
to je ovsnost zaveta sa Allahom. To je ovisnost zaduenja i nagrade.

ovjek gospodari vsokim poloajem na nivou meleka sa uvajem svoga


zavjeta prema Bogu, kroz rasuivanje svojim htjenjem, ne podvrgavajui
se stastma, smatajui visokim ciljeve kojima stemi, dok istovremeno
savlauje se da sam sebe ne ponizi i ne padne sa visokog poloaja, kroz
nadvlaivanje stast nad njim i njegovom voljom, kao i ciljem na pravom
putu i kroz zaborav zaveta pomou koga se on uzdigao na stepen prema
svom Gospodaru. U ovom svemu javlja se plemenit naznaka, pored
drugih plemenith elemenata, izmeu ostaloga, naznaka stlnog sjeanja
na raskrsnicu koja je izmeu sree i nesree, izmeu uzdizanja i padanja,
izmeu mjesta oveka koji ima svoju volju i htjenje i provalije ivotnje
koja je terana.
U dogaajima borbe koju predoava kazivanje o borbi izmeu
oveka i ejta, je tajna opomena da je to borba izmeu zavet Allahu i
cilja ejtna, borba izmeu vere i nevere, borba izmeu istne i neistne,
izmeu upute i zablude. Sam je ovek poprite te borbe. On lino mo
dobit u toj borbi, 8 moe i izgubit. Kroz ovo je njemu dato stlno
upozorenje na budnost, stlno ukavanje njemu da je on vojnik na ovom
bojnom polju, da e on bit taj koji e zadobit rati plijen ili postat plijenom
na ovom popritu.
Na kraju slijedi i stav islama o grijehu i tevbi. . . Grijeh je neto lino i
tevba je neto lino. To se da lahko shvatt. Tu nema nikaih zapleta nit
nejasnoa. Tu nema nikakve nametute unapried propisane greke
oveku prije njegovog roenja, kao to to trde crkvene teorije, nema ni
teolokog nevjersta kao to to kae crkva da je "
I
sa alejhi-s-sela, sin
Boiji" raapet da bi spasio oveanstvo od greke
A
demove. Nikako!
Greka
A
dem ova je njegova lina greka, a njegovo spasenje od te greke
uslijedilo je naon direkte tevbe izvrene sa lahkoom i jednostavnou.
Greka svakog
A
demovog djeteta je njegova lina greka. Put tevbi je
ostaren, lahak i jednostva. Otoreno i ugodno predoen. Sva ovek
nosi svoj lini teret. Od svakog ovjeka se tai da ulae napore, da ne
oajava i ne bude maloduan:
79
. . . On, doita prima pokajanje, On je milostiv. (2/37J
Ovo je samo jedan vid nadahnua kazivanja o Ademu, na ovom
mjestu, ime emo se mi zadovolit u ZiJali-l-Kur'anu Q OKlU
KUR'ANA) , ono je samo po sebi bogatstvo istna i snanog predoavanja,
bogatsto nadahnua i plemenitog usmjeravanja, bogatstvo temelja na
kojima poiva drutvo u kome dominira etka, svako dobro i uzornost.
Kroz ovaj izloeni dio teksta mi moemo spoznat vanost kur' anskog
kazivanja o koncentraciji pravila islamskog poimanja i objanjenja
vrijednost u kojima su t kazivanja koncentisana. To su vrijednost koje
odgovaraju svijetu koji pote od Allaha i koji je usmjeren ka Allahu, koji se
pribliava Allahu na kraju svoga kruena, u kome je ugovor namjesnitva
sadan na primanju upute od Allaha i oivien Njegovim programom u
ivotu. Raskrsnica u tom namjesnitvu je da ovek saslua i pokori se
onome to je primio od Allaha ili da saslua i pokori se onome to mu
izdiktra ejtan. Tu nema teeg puta, ili put Allaa ili put ejtna, m uputa
mzabluda, ili istna ili neistna, mspas ili gubitak. Ovo je ta injenica o kojoj
govori cijeli Kur' an, opisujui je prorazrednom injenicom na kojoj
poivaju sva ostala poimaja i sve ostale situacije u svijetu ovjeka.
80
* "
~
.
O

bI
~ +
1
~ > / = @ ?.~~ "
_^ _- - _\=l|) l =
)
.l>\ _=|j ~ _=i _
|
0
^ > ~~
=
} ^ "_
_
@ $ "" @ , *
,) _,) _. " " ])_.,
7 ~ *
,
c
:

82
' ' "
>
~ " <
-, -
_

) - _ _- '] _-'_
~ _ _ `_ } ~ ~ ? ~ _ " _ 4 < - " q
,
J J- ,, - ' \,

) - l _
w

> " ^ . f"


| |


'

`
g 7 _-
7
_ _ _
7

7
_,: ) - -
O sinovi Israilovi, sjetite se blagodati Moje koju sam vam podrio, i
ispunite zavjet koji ste Mi dali, - ispunit u i ja svoj koji sam vama do, i
samo se Mene bojte! Verujte u ono to objavljujem, ime se potvruje da je
istinito ono to vi imate, i ne budite prvi koji u to nee vjerovati. I ne
zamjenjujte rijei Moje za neto to malo vrijedi, i samo se Mene bojte! I
istinu s neistinom ne mijeajte i istinu svjesno ne tajite! Molitvu obavljajte i
zekat dajite i zajedno s onima koji molitvu obavljaju i vi obavljajte! Zar da
od drugih traite da dobra djela ine, a da pr tome sebe zaboravljate, vi koji
Knjigu uite? Zar se opametiti neete? Pomozite sebi strljenjem i molitvom,
a to je, zaista, teko, osim poslunima, koji su uvjereni da e pred Gosodara
svoga stati i da e se Njemu vratiti. O sinovi Israilovi, sjetite se blagodati
Moje koju sam vam podario i toga to sam vas nad ostalim ljudima bio
uzdigao; i bojte se Dana kada niko ni za koga nee moi nita uiniti, kada
se niiji zagovor nee prihvatiti, kada se ni od koga otkup nee primiti i kada
im niko nee u pomo pritei; i kada smo vas od faraonovih ljudi izbavili,
koji su vas najgorim mukama muli: muku vam djecu klali, a ensku u
ivotu ostavljali; a to vam je bilo veliko iskuenje od Gosodara vaeg, - i
kada smo zbog vas more rastavili i vas izbavili, a faraonove ljude, na oi
vae, potopiti; i kada smo Musau etrdeset noi obeanje ispunjavali, vi ste,
u njegovu odustvu, sami sebi inei nepravdu, tele oboavati poeli. Zatim
smo vam, i poslije toga, oprostili da biste zahvalni bili; i kada smo M-sau
83
Knjigu, koja rastavlja istinu od neistine, dali da biste pravim putem ili; i
kada je Misa rekao narodu svome: "O narode moj, prihvativi tele, vi ste
samo sebi nepravdu uinili; zato se Stvortelju svome pokajte i izmeu vas
prestupnike smru kaznit e. To je bolje za vas kod Stvoritelja vaeg, On e vam
oprostiti! On prma pokajanje i On je milostiv i kada ste uglas rekli: "O
M 'sa, mi ti neemo vjerovati dok Allaha ne vidimo!" - munja vas je oinula,
vidjeli ste. Zatim smo vas, poslije smrti vae, oivjeli d bite zahvalni bili. I
Mi smo vam od oblaka hladovinu nainili i manu i prepelice vam slali:
'Jedite lijepa jela kojima vas opskrbljujemo!" A oni Nama nisu naudili, sami
sebi su nepravdu nanijeli; i kada smo rekli: '1 ite u ovaj grad i jedite to god
hoete i koliko god hoete, a na kapij pognutih glava uite, i recite: "Oprosti"
- oprostiemo vam gjehe vae, a onima koji ne dobra djela dat emo i
vie!" - onda su oni koji su bili nepravedni zamijenili drugom Rije koja im
je bila reena i Mi smo na one koji su bili nepravedni s neba kaznu sustili,
zato to niu posluali; i kada je Musa za narod svoj vodu molio, Mi smo
rekli: 'ar tapom svojim po stijeni!" - i iz nje je dvanaest vrela provrelo, i
svako bratstvo je vrelo iz kojeg e piti znalo. 'Jedite i pijte Allahove darove, i
ne inite zlo po Zemlji nered pravei!" i kada ste rekli: "O MUst, mi ne
moemo vie jednu te istu hranu jeti, zato zamoli, u nae ime, Gosodara
svoga da nam podari od onoga to zemlja raa: povra, i krastavica, i
penice, i lee, i luka crvenog!" - on je rekao: "Zar elite da ono to je bolje
zamijenite za ono to je gore? Idite u gad, imat ete ono to traite!" I
ponienje i bijeda na njih padoe i Allahovu srdbu na sebe navukoe zato to
u Allahove dokaze niu vjerovali i to su ni krive ni dune vjerovjesnike
ubijali, zato to su neposluni bili i to su sve granice zla prelazili. One koji
su vjerovali, pa i one koji su bili jevre, i krani, i Sabijci - one koji su u
Allaha i u onaj svijet vjerovali i dobra djela inili, - doista eka nagrada od
Gospodara njihova; niega se oni nee bojati i ni za m nee tugovati! i kada
smo od vas zavjet uzeli i brdo iznad vas podigli: "Svojski prhvatite ono to
smo vam dali i neka vam je na umu ono to je u Knjizi, da biste se kazne
sauvali/" - vi ste poslije toga odustali, i da nije bilo Allahove dobrote prema
vama i milosti Njegove, uitinu bite stradali. Vama je poznato ono to se
dogodilo onima od vas koji su se o subotu ogrjeili, kao i to da smo im Mi
rekli: "Budite majmuni prezreni/" Savremenicima i pokoljenjima njihovim
to smo uinili opomenom, a poukom onima koji se boje Allaha. A kada je
M-sa rekao narodu svome: "Allah vam nareuje da zakoljete kravu", - oni
upitae: 'Zbija li ti to s nama alu?" - "Ne dao mi Allah da budem
neznalica/" - ree on. "Zamoli Gosodara svoga, u nae ime", - rekoe - "da
nam objasni kojih godina ona treba da bude. " - "On kae" - odgovori on - ,,da
ta krava ne smije da bude ni stara ni mlada, nego izmeu toga, srednje dobi,
b
pa izvrite to to se od vas trai/" 'Zamoli Gosodara svoga, u nae ime, -
rekoe - "da nam objasni kakve boje treba da bude. " - "On poruuje" - odgovori
on - "da ta krava treba da bude jarko rumene boje, da se svidi onima koji je
vide. 'Zamoli Gosodara svoga, u nae ime", - rekoe - (da nam objasni
kakva jo treba da bude, jer nama krave izgledaju sline, a mi emo nju, ako
Allah htjedne, sigurno pronai. "On poruuje - ree on - "da krava ne smije
da bude itroena oranjem zemlje i natapanjem usjeva; treba da bude bez
mane i ikakva biljega. " (E sad si je opisao kako trebal" - rekoe, pa je
zaklae, i jedva to uinie. I kada ste jednog ovjeka ubili, pa se oko njega
prepirati poeli - Allah je dao d izie na vidjelo ono to ste bili sakrili -, Mi
smo rekli: (Udarite ga jednim njezinim dijelom!" - i eto tako Allah vraa
mrtve u ivot i prua vam dokaze Svoje da biste shvatili. Ali srca vaa su
poslije toga postala tvrda, kao kamen su ili jo tvra, a ima kamenja iz kojeg
rijeke izbijaju, a ima, zaita, i kamenja koje puca i iz kojeg voda izlazi, a ima
ga, doista, i koje se od straha pred Allahom rui. - A Allah motri na ono to
radite. (2/4074)
Poevi sa ovim dijelom ove sure, tekst 5 suoava sa Sinovima
Israila, s njima koji su negatvno doekali islamsku misiju u Medini i koji
su joj se suprotstavljali tajno i javno. Njihove spletke nisu prestajale
nijednog trena otkako se islam pojavio u Medini, pogotovo onda kada se
ispostavilo da je on na putu da im dokine privilegije i eliminie ih sa
drutvene i ekonomske scene. Njihov otpor je dobio na estni onda kada
je islam ujediio plemena Evs i Hazred, kada je zatvorio puteve za
djelovanje Jevreja i kada im je donio novi program utemelen na novoj
Knjizi. Ovaj rat koji su Jevreji u toj dalekoj prolost objavili islamu i
muslimanima nije ni do danas splasnuo. On se vodi istm sredstvima i istm
metodama, samo mu se oblik promijenio, a sutna i priroda ostale iste.
Uprkos injenici to im je jedino islamski svijet pruio utoite i otvorio
grudi kad ih je itav svijet progonio, oni su ost takvi. Islamski svijet ne
priznaje vjerske i rasne progone, on svoja vrata otvara svakom
dobronamjerniku koji ne vrijea islam i ne pravi spletke muslimanima.
Bilo je oekivat da e Jevreji u Medini bit pri koji e poverovat u
novo poslansto i novog poslanika s obzirom da je Kur'an potvrdio Tevrat
i da su oni oekivali poslanstvo ovog poslanika. Pored toga meu radosnim
vijestma koje sadri njihova knjiga su i opisi ovog poslanika. ak su
oekivali da e im on pomoi u borbi protv Arapa mnogoboaca.
Ova cjelina je prvi dio ireg govora o Sinovima Israila, zapravo iroke
rasprave koja rasvjetljava njihov stav i raobliava njihove mahinacije,
85
pogotovo poslije iscrpljivanja svih sredstava da ih se privoli da prihvate
islam i prikljue se povorci vernika u novu veru.
Ova cjelina poinje pozivom Uzienog Allaha Sinovima Israila. On
ih podsjea na Njegove blagodat prema njima i poziva ih da se dre zavjeta
prema Njemu kako bi i On ispunio Svoje obeanje prema njima. Poziva ih
da budu bogobojani i da osjeaju stahopotovanje prema Njemu utrui
tko put da im uput poziv da povjeruju u ono to im On objavljuje i to
samo potvruje ono to oni imaju. On kritkuje njihov odnos prema Njemu
i prijet im to su oni prvi koji u to nee da veruju. On ih takoer kritzira
to istnu zaogru neistnom i to taje istnu obmanjujui svijet - posebno
muslimane - unosei mete i zbrku u islamske redove i unosei sumnju u
due obraenika u novu veru. On im nareuje da stupe u satove te
zajednice, da obavljaju nama, da dijele zekat i da ine ruku' zajedno sa
muslimanima koji ruku' obavljaju preporuujui stpljivost i namaz kao
sredstvo koje e im pomoi da prevladaju svoje slabost i prikljue se novoj
veri. On odbija mogunost da oni mnogoboce pozivaju u vjeru dok
istovremeno odbijaju da sami kao muslimani uu u Allahovu vjeru.
Zatm ih podsjea na Allahove blagodat kojima ih je kroz dugu
povijest obasipao obraajui se savremenicima kao da su oni t koji su
uivali u onim blagodatma i doba Musaa, alejhi-s-selam, Kur' an to ini
stoga to ih dri jednim, kroz pokolenja solidarnim narodom i ljudima
istog karaktera. Oni to uistnu jesu, jer je to pokaao njihov karakter i
postupci kroz sva vremena.
Zat se vraa i zasrauje ih Danom od koga se, inae, boji, kada
niko ni za koga nee moi nita uinit, kada se niiji zagovor nee
prihvatt, kada se ni od koga otkup nee primat i kada nikoga nee nai
ko e im u pomo pritei i od kane ih zattt.
Predoava im prizor njihovog izbavljenja od faraona i njegovih ljudi
kao da ga gledaju. Predoava im prizor drugih blagodet kojima su bili
obasipani, od pravljenja hladovine oblakom, rose i prepelica, do potcanja
vode iz stjene. Potom ih podsjea na njihova uzastopna zastanjivanja koja
su poslije toga uslijedila sa njihove stane.

im bi ih On odvarto od jednog,
oni bi se vraali drugom; im bi im On oprosto pogrjeku, oni bi padali u
86
grijeh, im bi se popravili od posrtaja, oni bi padali u jamu. Oni su bili jedni
te isti u izopaenost i tvrdoglavost, jedni te ist u istajavanju u
izopaenost i tvrdoglavost, kao to su bili jedni te ist u slabost da ponesu
breme odgovornost, jedni te ist u uzmicanju pred emanetom, u krenju
obeanja i u raskidanj u ugovora sa svojim Gospodarom i svojim
poslanikom. Pali su tako nisko da su ubijali svoje vjerovesnike, ni krive ni
dune, da su poricali znamenja svoga Gospodara, da su prihvatli da
oboavaju tele, da su se ogrijeili o pravo Allahovo, odbijajui da povjeruju
u svog poslanika dok ne vide Allaha. Oni su prekrili Alahove preporuke
prilikom ulaska u gad ponaajui se i govorei suproto od onog to im je
bilo nareeno. Oni su se ogrijeili o subotu i zaboravili ugovor na brdu Tur.
Oni su se prepirali i osporavali klanje krave, koje je Allah naredio radi
posebnog cilja i mudrost.
Svemu ovome teba dodat njihovu iroku kampanju da su oni jedini
na pravom putu i da je Allah jedino s njima zadovoljan, da su sve vjere lane
i da su svi narodi, osim njih, u zabludi. Kur'an to sve u ovom odlomku
negira i potvruje da one koji veruju u Allaha i Sudnji dan i ine dobra
djela iz svih naroda eka nagrada od Gospodara njegova; niega se oni
nee bojat i ni za im nee tugovat!
Ova kampanja, bez ralike na to da li je navedena u ovoj cjelini ili e
uslijediti u daljnjem tekstu ovog poglavlja sure, bila je, prije svega
neophodna da razbije lai Jevreja, da otkrije njihove spletke, da dobro
rasvijetli istnu o njima i da raotkrije motve njihovih intiga prema islamu
i muslimanima. Ovo je takoer bilo nuno da otvori oi i rasvijetli srca
muslimana, ukaujui im na ove intige i spletke, koje su bile uperene
protv njihove nove zajednice, protv temelja na kojima ona poiva, kao i
protv jedinstva muslimanskih redova, s ciljem da se to jedinstvo razbije i
unese smutja u muslimanske redove.
S druge stane, ovaj napad je bio nuan da se upozore muslimani na
klizav put na kome su posrnule noge naroda koji je bio odreen za
namjesnika na Zemlji. Meutm, taj narod je bio lien tog namjesnitva i
uskraen ast da izvrava Allahove emanete na Zemlji i Njegov plan u
rukovoenju sa oveanstvom. Ova kampanja je protkana eksplicitim
87
upustvom muslimanima kako bi im se skrenula panja na t klizava mjesta,
kao to slijedi u drugom dijelu.
Koliko i koliko muslimanskoj zajednici u Medini je bilo potebno i
jedno i drugo! ? Koliko i koliko muslimanskom ummetu u svim vremenima
je potebo da ramata ove smjernice i da otvorenih oiju, razborito i
raumno, prouava Kur'an kako bi iz njega uzeo instukcije Uzviene
Boije komande za sve one borbe koje on vodi protv tadicionalih
neprijatelja kao i da naui kako e odgovorit na sve one prljave igre koje
njegovi neprijatelji igraju i to najmonstruoznijim i najper:dnijim
metodama i sredstvima! ? Srce koje nije ozraeno svetlom imana, srce koje
nije primilo instrukcije od te komande, koja zna i javno i tjno, skriveno i
vidlivo, ne moe otkrit prljave i tajne puteve i kanale u koje se zakopavaju
te mute i perfdne spletke.
Primjeujemo i potpuni sklad i harmoniju izmeu umjetikog na
jednoj strani, i psiholokog aspekta na drugoj strani u k ur' anskoj
interpretaciji. Poetak ovih ajet se spaja sa krajem kaivanja o Ademu i
inspiracijama na koje smo tamo ukazivali, to predstavlja aspekt
zaokruivanja kur' anskih kazivanja i sredine u kojoj se to deava u jednu
cjelinu.
U tekstu je prije svega toga potvreno da je Allah storio sve to je
na Zemlji za oveka. Zatm je uslijedilo kazivanje o Adem ovom imenovanju
za namjesnika na Zemlji, jasnim i preciznim Allahovim ugovorom, o
Ademovoj superiornost nad melekima, o zavetu i zaboravu, o kajanju i
pokajanju, o uput i oprostu, te o prom Ademovom iskustvu na Zemlji, o
dugotrajnom sukobu izmedu snaga zla, pokvarenosti i ruenja,
predstavljenih u Iblisu, na jednoj stani, i snaga dobra, esttost i izgradnje
predstavljenih u ovjeku koji se dri vere, na drugoj stani.
Tekst je govorio o svemu ovome u ovom poglavlju. Nastavio je s
ovom cjelinom o Sinovima Israilovim spominjui Allahov ugovor s njima i
njihovo krenje tog ugovora, spominjui Njegove blagodat prema njima i
njihovo nipodatavanje th blagodat, to je rezultralo njihovim liavanjem
namjesnitva i propisivanjem ponienja, upozoravajui muslimane na
njihove spletke i zamke. Otuda vidljiva veza izmedu kazivanja o
88
Ademovom namjesnivu i kazivanja o namjesnitvu Sinova Isniilovih,
otuda jasan sklad u kontekstu i interpretciji.
Kur'an ovdje ne donosi kazivanje o Sinovima Israilovim ve ukauje
na neke njegove krae ili due situacije i prizore. Kazivanje je dato u
mekanskim surama koje su objavljenje raije. Meutm ono je, zajedno s
drugim tamo spomenuto da uvrsti vjerniku manjinu u Mekki
iznoenjem poslanikih iskustava i predstavljanjem vernike povorke koja
see do poetka stvaranja, usmjeravajui muslimansku zajednicu shodno
prilikama u Mekki. Kad je rije o navoenju kazivaja ovdje, cilj je, kako
smo rekli, da se otkriju prave namjere Jevreja i sredstava kojima su 5
sluil te da se upozori muslimanska zajednica na to i da joj se skrene
panja da ne padne u ono u to su prije toga pali Jevreji. Upravo zbog
ralike u cilju mekanskih i med inskih dijelova Kur'ana dolo je do razlike
u nainu interpretacije, iako su injenice koje su iznesene ovdje i tamo o
zastranjivanju Sinova Israilovih i njihovim grijesima iste (kao to e doi
kad budemo govorili o mekanskim surama koje su hronoloki ranije
objavljene) .
Istraivanjem mjesta na kojima je navedeno kazivanje o Sinovima
Israilovim ispostavlja se da se ono potpuno uklapa u kontekst u kome je
spomenuto i da upotpunjava njegove ciljeve i namjere . . . Ono je i ovdje u
skladu s tekstom koji je ispred njega, tekstom koji govori o ovjekovoj
veliini, o zavjetu i zaboravu, ukljuujui i aluzije o jedinstvu oveansta,
o jedinstu Alahove vere koja se tome ovjeanstvu objavljuje, jedinstvu
poslanstva, kao i pogled i zapaanje o ljudskoj dui i njenim postulatma i
posljedicama odstupanja od th postulata, o kojima ovisi ovjekovo
namjesnitvo na Zemlji; jer ko to zanijee, on nijee svoju ljudskost, gubi
pretpostavke za namjesnitvo i vraa se u svijet ivotnja.
Kazivanje o Sinovima Israilovim je najee navoeno u asnom
Kur' anu. Oita briga da se pokau njegovi prizori i iznesu njegove poruke
ukazuje na Allahovu mudrost u reavanju pitanja muslimanskog Ummeta,
njegovom odgajanju i pripremanju za veliko namjesnitvo.
Poslije ovog saetka ire razmotimo ovaj kur' anski tekst.
89
O sinovi Israilovi, sjetite se blagodati Moje koju sam vam podario, i
ispunite zavjet koji ste Mi dali, - ipunit u i ja svoj koji sam vama dao, i
samo se Mene bojte.' Verujte u ono to objavljujem, ime se potvruje da je
istinito ono to vi imate, i ne budite prvi koji u to nee vjerovati. I ne
zamjenjujte rijei Moje za neto to malo vrijedi, i samo se Mene bojte! I
istinu s neistinom ne mijeajte i istinu svjesno ne tajite! Molitvu obavljajte i
zekat dajite i zajedno s onima koji molitvu obavljaju i vi obavljajte! Zar da
od drugih traite da dobra djela ine, a da pri tome sebe zaboravljate, vi koji
Knjigu ute? Zar se opametiti neete? Pomozite sebi strljenjem i molitvom,
a to je, zaista, teko, osim poslunima, koji su uvjereni da e pred Gosodara
svoga stati i da e se Njemu vratiti. r24J
Onoga ko izuava historiju Sinova Israilovih zaudit e mnotvo
blagodat kojima ih je Allah darovao i uporno negiranje kojim su oni
doekivali ovo obilje. Ovdje ih Allah podsjea u kratkim nanakama na
blagodat koje im je dao, prije nego to pree na ire objanjenje pojedinih
blagodat u narednim odlomcima. Podsjea ih na njih kako bi poslije toga
bili pozani da ispune zavjet koji su Mu dali da bi i On upotpunio svoje
blagodat i obasuo ih njima.
O sinovi Israilovi, sjetite se blagodati Moje koju sam vam podario, i
ispunite zavjet koji ste Mi dali, - ispunit i ja svoj koji sam vama dao, . . . r2/40J
Koji je to zavet na koji se ukazuje na ovom mjestu? Je li to prvi zavjet,
Allahov zavet Ademu: ' Od Mene e vam uputstvo dolaziti, i oni koji
uputstvo Moje budu slijedili - niega se nee bojati i ni za im nee tugovati.
A oni koji ne budu vjerovali i knjige Nae budu poricali - bit e stanovnici
dehennema; u njemu e vjeno ostati.
"
r2/3B,39J Ili je to univerzalni zavjet koji
pretodi ovom Allahovom zavjetu sa Ademom, zavet sainjen izmeu
ovekove prirode i Njegovog Stvoritelja, da Ga spozna, da samo Njega
oboava? To je zavjet kome nije potebno objanjenje, ugovor kome nije
potreban argument, jer ovjekova priroda, sama po sebi, svojom
uroenom enjom, njemu tei. Nju od tog zaveta moe odbit samo
zabluda i grijeh. Ili je to poseban zavjet koji je Allah odvojio za Ibrahima,
pradjeda Israila, o emu e bit govora u kon teksu sure: A kada je Ibrahima
Gospodar njegov s nekoliko zapovijedi u iskuenje stavio, pa ih on potpuno
izvrio, Allah je rekao: "Unit da ti bude ljudima u vjeri uzor/" - "I neke
moje potomke/" - zamoli on. - "Obeanje moje nee obuhvatiti nevjernike" -
kaza On. r2I24 je to poseban zavet koji je Allah dao Sinovima
Israilovim podigavi iznad njih brdo Tur i naredivi im da svojski prihvate
ono to im je On dao, o emu e tkoer bit govora u ovom odlomku?
90
Svi ovi zavjet u sutni su jedan zavjet. To je zavjet izmeu Stvoritelja
i Njegovih robova, da Mu okrenu svoje srce i da Mu predaju svoje due.
Ovo je ta jedinstvena vera, to je taj islam koji su nudili svi poslanici i ijim
su putem koraali kao vjernika povorka nosei ga kao svoj simbol kroz
itava stoljea.
Ispunjavajui ovaj zavet, Allah poziva Sinove Israilove da se samo
Njega boje i da samo prema Njemu stahopotovanje imaju .
. . . i samo se Mene bojte!(2/40J
Drei se takoer ovog zaveta, Allah poziva sinove Israilove da
veruju u ono to je On objavio svom Poslanik u, a to potvruje da je istna
ono to oni imaju, da ne ure u neverovanju i ne budu prvi koji u to nee
verovat, s obzirom na injenicu da je bilo potrebno da budu prvi koji e u
to verovat:
Verujte u ono to objavljujem, ime se potvruje da je istinito ono to
vi imate, i ne budite prvi koji u to nee vjerovati . . . (2/41J
Islam kojeg je prenio Muhammed, alejhi-s-selam, je jedinstvena
vena vera koju je on dostavio u njenoj konanoj verziji. Islam predstvlja
kontnuitet Allahove misije i Allaovog zaveta od poetka oveanstva.
On svojim krilima obuhvaa ono to je prolo i uzima ovjeanstvo za ruku
i vodi ga prema onome t.o mu predstoji. On objedinjuje "Stari i Novi
zavjet'' dodajui im ono to je Allah hto radi dobra i sree ovjeanstva u
njegovoj dugoj budunost. On tako povezuje sve ljude inei ih braom
koja se meusobno upoznaju, koja se okupljaju oko Allahovog zavjeta i
Allahove vjere, koja se ne dijele na stanke i partje, nacije i narode, ve se
povezuju kao Allahovi robovi, drei se svi Njegova zavjeta koji se ne
mijenja od poetka ivota.
Allah zabranjuje Sinovima Israilovim da njihovo neverovanje u
Kur' an, koji potvruje istnitost onoga to oni imaju, bude kupovanje ovog
svijeta za budui svijet i davaje prednost materijalnim dobrima i vlasttm
interesima - posebno njihovim rabinima, koji su se plaili da primanjem
islama ne izgube svoje poloaje i privilegije. Zato m poziva da se samo
Njega boje i da samo Njega oboavaju .
. . . I ne zamjenjujte rijei Moje za neto to malo vrijedi, i samo se Mene
bojte! (2/4IJ
91
Zarada, bogatstvo i ovosvetska materijalna dobra su u prirodi
Jevreja od davnina. Pod zaradom ovdje se pokatkad misli na zaradu sudova
koju su njihovi poglavari uzimali kao cijenu za pravno neutemeljene
verske usluge i krive presude, kako bi se izbjeglo kanjavanje njihovih
bogataa i praka, kako je navedeno na drugim mjestma, sve s ciljem
zadravanja monopola nad svim kako bi sprijeili svoj narod da ne prihvate
islam, jer bi im u protvnom izmakla vlast i poloaji. . . Ovaj svijet je u cjelini
- kako su neki ashabi i generacija uenjaka koja je dola poslije njih, neka
je na njih Allahovo zadovoljstvo, rekli, tumaei ovaj ajet - bezvijedan u
poredenju sa vjerom u Allahove rijei i u poredenju sa nagradom za
verovanje u budui svijet.
Tekst nastavlja i upozorava ih na njihovu praksu zaodijevanja istne
neistnom i svesno tajenje istne u cilju unoenja komara u misao
muslimanskog drutva i u cilju irenja sumnje i nemira:
I istinu s neitinom ne mijeajte i istinu svjesno ne tajite! (2/42J
Jevreji su praktkovali ovo zaogrtanje istne neistnom, mijeanje
istne i neistne i tajenje istne u svakoj prilici koja i 5 ukae, kako
objanjava Kur'an na mnogim mjestma. Oni su uvijek bili faktor smutje
nemira u islamskom drutvu, faktor poremeaja i destabiliziranja
muslimanskih redova, o emu e jo bit mnogo govora.
Zatm ih poziva da se prikljue povorci vere, da stup u njene redove
i da obavljaju propisane obaveze, a da napuste izolaciju i fanatzam po emu
su Jevereji odavno poznat:
Molitvu obavljajte i zekat dajite i zajedno s onima koji molitvu
obavljaju i vi obavljajte! (243J
Potom porie da oni, naroito njihovi rabini, u svojstvu pripadnika
nebeske knjige budu misionari vjere medu mnogobocima kad
istovremeno odvraaju svoj narod da veruje u Allahovu veru koja
potvruje njihovu staru vjeru:
Zar da od drugih traite da dobra djela ine, a da pri tome sebe
zaboravljate, vi koji Knjigu ute? Zar se opametiti neete?(2/44J
Iako 5 ovaj kur' aski tekst za poetak suoava sa konkretom
situacijom kod Sinova Isralovih, on u svom otkrivanju ljudske due,
posebno teologa, ostaje tajan i ne odnosi se samo na jedan narod nit na
jednu generaciju.
92
Nesrea je teologa - kad vjera postaje zanimanje i profesija a ne
uverenje koje grije i motvie - da oni svojim jezicima govore ono to nije
u njihovim srcima, nareuju dobro ali ga oni zanemaruju. Oni iskreu
pravi smisao rijei i tumae jasne i uverljive tekstove u slubi posebnih
ciljeva i interesa. Oni iznalaze fete i tumaenja koja se prividno
podudaraju sa bukvalnim znaenjem teksta, meutm, ta se tumaenja u
bit ralikuju od bit vjere, jer 5 obznanjuju da bi opravdala ciljeve i elje
onih koji imaj u bogatstvo ili vlast! Upravo onako kako su radili idovski
rabini.
Izostajanje dobroinstva u ponaanju onih koji ga propagiraju
nesrea je koja pogaa ne samo due misionara ve i samu misionarsku
djelatost. To unosi nemir u ljudska srca i komar u njihove misli, jer uju
lijepu rije, a svedoci su runog ina. Obuzet su uenjem i zapajeni
neskladom izmeu rijei i djela! U njihovim duama gasne plamen koji je
bila upalila vjera, u njihovim srcima tne svetlo koje je bio raspalio iman i
oni vie nemaju povjerenja u veru nakon to su izgubili povjerenje u
teologe.
Rije ostaje mra i prazna, bez obzira koliko bila zuna, zonka i
zanosna, ako nije dola iz srca koje u nju veruje. ovek nee vjerovat u
ono to govori dok uistnu ne postae ivi prijevod onoga to kae i stvarno
oielovljenje onoga to izgovara: Tada e ljudi verovat, tda e ljudi imat
povjerenje, maar ta rije i ne bila tako zonka i bljetava. Ona tada svoju
snagu crpi iz svoje realnost a ne iz svoje zunost. Ona svoju ljepotu crpi
iz svoje iskrenost a ne iz svoje bljetavost. Ona se tada pretvara u ivot jer
je i proizala iz ivota.
Usklaenost izmeu rijei i djela, izmeu vjerovanja i ponaanja ipa
nije lahka stvar. Put do nje nije poploan nit ravan. Njoj je potebna veba,
napor i pokuaj . Za nju je potebna veza sa Allahom, Njegova podrka i
pomo Njegove upute. Zivote prilike, nude i prisile esto ine da se
ovek u stvarnost udalji od onoga to u dui vjeruje ili onoga emu poziva
druge. Smrti ovek je bez obzira na svoju mo slab ako nema vezu sa
Vjenom Snagom, jer su sile zla, tranije i zastanjivanja jae od njega. On
i h nadvlada jedan put, dvaput, tiput, ali u asu slabost popust i pada,
gubei prolost, sadanjost i budunost. Meutm, kad se osloni na snagu
besmrtost i vjenost, on je sve jai i jai, jai od svega to je jako, jai od
svoje stast i slabost, jai od svih nudi i prisila, moniji od svih monika
koji mu se suprotstvljaju.
93
Stoga Kur'an usmjerava Jevreje, s kojima se prenstveno suio, i sve
ljude, da se pomognu stpljivou i namaom. U sluaju Jevreja od njih je
taeno da daj u prednost istni koju su znali nad poloajem koji su uivali u
Medini i nad onim to malo vrijedi, bilo da je rije o verskim uslugama ili
o svjetovnim vrijednostma, t da stup u povorku vjere, i da i oni pozivaju
ljude u vjeru. Sve je ovo iiskivalo snagu, hrabrost i odricanje. Iziskivalo je
da se potai pomo u namazu i stplivou.
Pomozite sebi strljenjem i molitvom, a to je, zaista, teko, osim
poslunima, koji su uvjereni da e pred Gospodara svoga stati i da e se
Njemu vratiti. (245,46)
Preovladava miljenje da je zamjenica u rijei "to" zamjenica
injenice, odnosno da je poziv na priznavanje istne u t okolnostma
teko, veliko i tegobno, osim poslunima i pokornima Allahu, koji imaju
osjeaj stahopotovanja i pobonost i koji su sigurni da e se s Njim srest
i da e se Njemu vratt.
Izraz taenja pomoi u stpljenju se mnogo ponavlja. To je nuna
opskrba za suoavanje sa potekoama, a pra potekoa je silazak sa vlast
i poloaja, odricanje od zarade i dobit upravo iz potovanja i ljubavi prema
istni, iz priznavanja i prihvatanja nove realnost i stvarnost.
A ta je to taenje pomoi u namazu?
Namaz je veza i susret izmeu roba i Gospodara. Veza iz koje srce
crpi snagu, a dua osjea bliskost i nalazi hranu koja je dragocjenija od svih
dobara ovoga svijet. Boiji Poslanik, alejhi-s-selam, je, kada bi ga zadesila
kakva nevolja, pribjegavao namazu, iako je bio u vrstoj vezi sa svojim
Gospodarom i due koja je u stalnom kontaktu sa Objavom i nadahnuem.
Ovo ikljajue vrelo je nadomak svakom verniku koji hoe opskrbu za put,
vodu na pripeci, podrku kad podrka bude prekinut, zalihu kad zalihe
budu potoene . . .
Uvjerenje u susret sa Allahom, a upoteba glagola zanne (mislit)
njegovih izvedenih oblika u znaenju "uvjerenja" esta je pojava u K ur' anu
i arapskom jeziku, kao i uvjerenje da obraanje samo Njemu u svim
stvarima je mjerilo stpljivost i izdrljivost, mjerilo bogobojaznost i
osjetljivost, kao to je mjerilo za ispravno vrednovanje vrijednost ovoga i
buduega svijeta. Kada mjerila za vrednovanje ovih vrijednost budu
ispravna, onda e sav svijet izgledat da malo vrijedi i da je mizerna stvar,
dok e se budui svijet pokazat u svom pravom svjetlu oko ijeg se izbora
i davanja prioritet tom svijetu razuman ovek nee kolebat.
94
Onaj ko razmilja o Kur'anu, on u ovim smjernicama, koje su u
prom redu bile namijenjene Sinovima Isrrlovim, vidi tajne smjernice
koje su stalna inspiracija za sve . . .
Odatle obnavljanje poziva Sinovima Israilovim, ponovo podsjeanje
na Allahove blagodat kojima ih je On obdario i zastaivanja Stanim
danom:
O sinovi Israilovi, sjetite se blagodati Moje koju sam vam podario i
toga to sam vas nad ostalim ljudima bio uzdigao; i bojte se Dana kada niko
ni za koga nee moi nita uniti, kada se niiji zagovor nee prihvatiti,
kada se ni od koga otkup nee primiti i kada im niko nee u pomo
pritei; (2/47,4BJ
Odabranost Sinova Israilovih nad ostalim narodima bila j e
vremenski ograniena vremenu njihovog izbora i imenovanja
najesnicima na Zemlji. Meutm, poto su se ogluili o zapovijed svog
Gospodara, poto su se ogrijeili o svoje poslanike, poto su zanijekali
Allahove blagodat i poto su napustli preuzete obaveze i dat zavjet, Allah
je objavio odluku o prokletstvu, srdbi, ponienju i bijedi, donio presudu o
progonstvu i kaznio ih zasluenom kanom.
Podsjeanje na njihovu odabranost nad ostalim ljudima je, ustvari,
podsjeanje na Alaovu dobrotu prema njima i Njegov zavjet koji im je
dao. To podsjeanje istovremeno znai elju i podstek da iskoriste priliku
koja im je pruena objavom islama i vrate se povorci vjere i Allahovom
zavjetu iz zahvalnost to im je On odabrao oeve i elje za povratkom na
asno mjesto koje postu vernici.
Uz elju za dobro i blagodat slijedi i upozorenje na Dan iji opis
slijedi:
... kada niko ni za koga nee moi nita uiniti, a a a (24)
Odgovornost je individualna, polaganje rauna je pojedinano, svako
je odgovoran za sebe i niko nee moi nita pomoi . . . To je veliki islamski
princip. Princip individualne odgovornost utemeljene na slobodnoj volji i
ovekovom izboru, na apsulutoj Boijoj pravdi. To je najispravnije naelo
koje ini da ovjek bude svjestan svoga dostojanstva i koje u njegovoj
95
svijest izaziva osjeaj permanente duhovne budnost. Oba ova principa
su odgojni, pored toga to su moralne vriednost koje se zbrajaju u njegov
saldo vrijednost kojima je islam odlikovao oveka .
. . . kada se niiji zagovor nee prihvatiti, kad se ni od koga otkup nee
prmiti . . . (2/48)
Niiji zagovor tada nee koristt nikome ko ne ponudi verovanje i
dobra djela. Ni od koga se nee primit otkup za neverovanje i grijeenje .
. . . i kada im niko u pomo nee pritei; (2/4BJ
Nema toga ko ih moe zattt od Allaha i Njegove kane . . . Ovdje je
upotijebljena mnoina jer su u obzir uzet svi ljudi koji nikome nita nee
moi pomoi, koji se ni za koga nee moi zauzet i od kojih se nikakav
otkup nee primat. Dolo je do naputanja drugog lica na poetku ajet i
preorijentacije na tee lice na kraju ajeta radi optost. Ovo je opi princip
koji se odnosi na sve oslovljene i neoslovljene ljude.
Poslije toga Kur'an nastavla da nabraja Allahove blagodat koje im
je On podario, nastavlja o tome kako su oni doekali te blagodat, kako su
ih poricali, kako su odbili da vjeruju i kako su skrenuli sa pravog puta. Na
prom mjestu od ovih blagodat je spaavanje od fraonovih ljudi i od
velikog iskuenja:
i kada smo vas od faraonovih ljudi izbavili, koji su vas najgorim
mukama muili: muku vam djecu klali, a ensku u ivotu ostavljali; - a to
vam je bilo veliko ikuenje od Gosodara vaeg, - i kada smo zbog vas more
rastavili i vas izbavili, a faraonove ljude, na oi vae, potopiti,(2/49,soJ
On u njihovoj mat vraa, a u njihovim sjeanjima oivljava sliku
patje u kojoj su bili, s obzirom da su oni potomci ovog dalekog pretka i
skicira pred njima prizor spaavanja kao to je pred njima skicirao prizor
kanjavanja.
On im govori: Sjette 5 kada smo vas od fraonovih ljudi izbavili u
vrijeme kad su oni ustajavali na vaem kanjavaju (otovaom stokom,
zapravo njenim tovanjem dok je na pai) , pa kana kao da je bila stalna
hrana kojom su ih hranili! Potom spominje konkretu vrstu kane, a to je
96
klanje muke, a ostvljanje enske djece, kako bi se oslabila mo Sinova
Isnlilovih i oteao njihov poloaj!
Prije nego to prikae prizor izbavljenja, On objanjava da je t kazna
bila veliko iskuenje od njihovog Gospodara. To ini s namjerom da ulije u
njihovu svijest, i u svijest svakoga koga pogodi nesrea, da su nesree,
koje inae pogaaju ljude, ispit i iskuenje, proba i kunja. Onaj ko je
svestan ove injenice iz nesree izlai korist, iz nevolje crpi pouku; on
poslije osvjeenja iz toga izvlai dobit. Bol nije uzalud ao onaj ko tpi bol
shvat da
t
rolazi kroz fa iskuenja za ono to dolazi poslije ao to dobro
iskorist. Covjek lake podnosi bol kada ivi sa ovom predodbom i kada
iskustvo, znanje, stpljivost i izdrljivost koje je stekao kroz to bolno
iskustvo uzme sebi kao opskrbu za ovaj svijet i pohrani to kao opskrbu za
budui svijet, raunajui to nagradom kod Allaha, obraajui Mu se
skrueno, oekujui olakanje od Allaha i ne gubei nadu u Njegovu
milost. Otuda to nadahnuto objanjenje: e e . a to vam je bilo veliko iskuenje
od Gospodara vaeg,-<2!49J
Kada je zavrio sa objanjenjem, naveo je Kur'an prizor izbavljenja
nakon prizora kazni:
i kad smo zbog vas more rastavili i vas izbavili, a faraonove ljude, na
oi vae, potopili;<2!so;
Pojedinost o ovom izbavljenju navedene su u mekanskim surama
koje su objavljene ranije.

to se te njegovog spominjanja ovdje, to je samo


podsjeanje na narod koji zna itvo kazivanje, bilo iz mekanskog Kur'ana
ili iz svojih knjiga i napamet nauenih pripovijest. On ih na to podsjea
slikom prizora kako bi obnovili predstavu tog prizora i ostali pod njegovim
dojmom, kao da su oni t koji su gledali rastvljaje mora i izbavljenje
Sinova Isniilovih pod rukovodstvom Musaa, alejhi-s-selam, na njegovu
oigled i njihovo prisustvo. Nain predoavanja ovog prizora je najizraitja
kaakteristka kur' anskog izraza.
Tekst nastavlja s putovanjem Sinova IsrAilovih nakon njihovog
spasonosnog izlaska iz Egipta:
97
i kada smo M-sau etrdeset noi obeanje ipunjavali, vi ste, u njegovu
odustvu, sami sebi ne nepravdu, tele oboavati poeli. Zatim smo vam, i
poslije toga, oprostili da bite zahvalni bili; i kada smo Musau Knjigu, koja
rastavlja istinu od neitine, dli da bite pravim putem ili; i kada je Masa
rekao narodu svome: "O narode moj, prihvativi tele, vi ste samo sebi
nepravdu uinili; zato se Stvoritelju svome pokajte i izmeu vas prijestupnike
smr kaznite. To je bolje za vas kod Stvoritelja vaeg, On e vam oprostiti!
On prima pokajanje i On je milostiv";<21SJ.54J
Kazivanje o prihvatanju teleta za boanstvo od stane Sinova
Israilovih u Mtsaovom odsustvu, kada je otao na susret sa svojim
Gospodarom na brdo, opirno je navedena u suri Taha koja je ranije
objavljena u Mekki. Ovdje ih tekst samo na to podsjea, to je njima dobro
poznato. Podsjea ih na to da su pali nisko prihvatajui da oboavaju tele
zbog odsustva njihovog poslanika koji ih je, u ime Allaha, spasio od
faraonovih ljudi, koji su ih najgorim mukama muili. Tekst opisuje stvarni
njihov poloaj ovim oboavanjem: vi ste samo sebi nepravdu uinili. A ko
ini veu nepravdu od onoga ko napust oboavanje Allaha i oporuku
Njegovog Poslanika a prihvat se oboavanja teleta, a Allah ga je ve bio
spasio od onih koji telad smatraju svetom stari!
Uprkos tome, Allah im je oprosto, njihovom poslaniku dao Knjigu, a
to je Tevrat, u kojoj je jasno rastavljena istna od neistne, ne bi li poslije
zablude krenuli pravim putem.
Zato je bilo neophodno to kruto ienje, jer je tu neobuzdanu i
ruenju sklonu prirodu mogao popravit samo stog otkup i surov odgoj,
surov po nainu, surov u bit:
i kada je Masa rekao narodu svome: "O narode moj, prhvati
v
i tele vi
ste samo sebi nepravdu uinili; zato se Stvortelju svome pokajte i izmeu vas
prijestupnike smru kaznit e. To je bolje za vas kod Stvoritelja vaeg . . . " (2/54)
Smru kaznite prijestupnike medu vama! Neka pokorni izmedu vas
ubije grijenika kako bi oisto njega i kako bi oisto sebe. Tako prenose
kaivanja o tom surovom otupu. Teka je i surova obaveza da brat ubije
brata! To je kao da ubija sebe na vlastto zadovoljstvo. Medutm, to je
takoder bio nain odgajanja te neobuzdae i ruenju sklone prirode koja
se nije suzdravala od zla i koja druge nije odvraala od loih djela, jer da
su jedan drugog odvraali od loih djela, oni ne bi u odsustvu svoga
poslanika uzeli oboavati tele. Ako nisu sprjeavali rijeima, neka
98
spreavaju maevima. Neka daju teki i preteki otkup koji e im koristt
i koji e ih preodgojit!
Nakon tog ienja njih ste Allahova milost:
' . . On e vam oprostiti! On prima pokajanje i On je milostiv"; (.4)
Meutim, Israil je Israil! Kakvi su, takvi su! Nepromjenlj ivi.
Materijalist. Tee da spoznaju nespoznajno; tae da vide Boga oito, a th
koji su taili bilo je odabranih sedamdeset. A Misa ih je odabrao za
ugovoreni susret sa svojim Gospodarom, o emu mekanske sure opirno
govore. Oni su odbijali da povjeruju u M Csaa ako ne vide Allaha oima.
Kur'an ih ovdje suoava sa huljenjem Boga, huljenjem koje je poteklo od
njihovih oeva kako bi otrio njihov stari inat koji je slian njihovom
novom inatu sa Muhammedom, alejhi-s-selam, njihovom taenju da i on
ini uda i nagovaranju nekih muslimaa da i on pokae natprirodnu
pojavu da bi potvrdio istnitost svog poslanstva.
I kada ste uglas rekli: Musa, mi ti neemo vjerovati dok Allaha ne
vidimo!" - munja vas je oinula, vidjeli ste. Zatim smo vas, poslije smrti vae,
oivjeli da biste zahvalni bili. I Mi smo vam od oblaka hladovinu nainili i
manu i prepelice vam slali: 1edite lijepa jela kojima vas opskrbljujemo!" A
oni Nama nisu naudili, sami sebi su nepravdu nanije/i;(z;ss-57)
Gruba materijalna osjetla su jedini njihov put do spoznaje. Ili je
moda inat ili nesposobnost. . .
Mnoga znaenja, Boije blagodat, oprost i pratanje, sve to nije
moglo da izmijeni tu okorelu prirodu koja veruje samo u opipljivo i koja,
uz to, nastvlja da polemie i raspravlja, odazivajui se jedino pod teinom
kane i muenja, to ukauje da je period ponienja koje su proveli pod
transkom faraonskom vlau duboko razorio njihovu prirodu. Nema vee
propast za ludsku prirodu od ponienja koje stvara dugotajna traija
koja unitava vrijednost ljudske due, rastae njezine principe i u njoj
zasauje moral koji je u prirodi roblja; pokornost pod biem krnika,
pobuna kada nestane bia i rauzdanost kada joj se omogui blagodat i
mo. Ovai su bili Izraeliani, ovakvi su oni u svakom vremenu . . .
Otuda ovo huljenje, otuda ovaj iat:
99
i kada ste uglas rekli: "O Must, mi ti neemo vjerovati dok Allaha ne
vidimo!" (2/55J
Stoga ih Allah kanjava zbog tog buljenja dok su bili na brdu na
ugovorenom mjestu:
. . . munja vas je oinula, vidjeli ste. (2/55J
Po drugi put ih ste Allahova milost i poklanja im se ivot ne bi li se
opametli i zahvalni postali. On ih ovdje podsjea na tu blagodat:
Zatim smo vas, poslije smrti vae, oivjeli da biste zahvalni bili. (2/56)
Allah ih podsjea na Svoju brigu o njima u goloj pustnji, omoguivi
im prjatu hranu bez njihovog tuda i napora i zattvi ih od pustnjske
pripeke i sunane ege Svojim blagim odreenjem:
I Mi smo vam od oblaka hladovinu nainili i manu i prepelice vam
slali: 'Jedite lijepa jela kojima vas opskrbljujemo!" A oni Nama nisu naudili,
sami sebi su nepravdu nanije/i;(2/57J
Kazivanja spominju da im je Allah nagonio oblake da im prave
hladovinu od ege. Pustnja bez kie i oblaka je dehennem koji obiluje
vatom i izbacuje ar, a pistnja s kiom i oblakom je vlana i rosna tako da
je ugodna Z tjelo i duu. Kivaje tkoer spominje da im je Allah
potinio "mennu" koju su nalaili na dreu, mennu koja je bila slatka
poput meda, i da im je potinio ptce preplice, kojih je bilo u izobilju i
nadomak ruke. hali su tako u izobilju dobru hranu i ugodan boravak. Ove
lijepe stvari On im je uinio dozoljenim. Meutm, ta misli, jesu li bili
zahvalni i jesu li krenuli pravim putem? Posljednji zakljuak u ajetu govori
da su oni inili nepravdu i nijekali, iako im to nije ilo u prilog jer su tme
sami sebi nepravdu poinili!
. . . A oni Nama nisu naudili, sami sebi su nepravdu nanijeli;(2/57J
Tekst se nastavlja suprotstavljanjem njihovim devijacijama,
grijeenju i neverovanju.
i kada smo rekli: "Uite u ovaj grad i jedite to god hoete i koliko god
hoete, a na kapiju pognutih glava uite, i recite: "Oprosti" - oprostiemo
100
vam grijehe vae, a onima koji ine dobra djela dat emo i vie!" - onda su
oni koji su bili nepravedni zamijenili drugom Rije koja im je bila reena i
Mi smo na one koji su bili neprvedni s neba kaznu spustili, zato to niu
posluali; r2/5B,59J
Neka kazivanja spominju da se ovdje pod gradom misli na Jerusalem
u koji je Allah naredio Sinovima Isralovim da uu poslije njihovog izlaska
iz Egipt. Naedio im je da iz njega izbace nemilosrda narod koji je u
njemu ivio. Meutm, oni su to odbili govorei: . . " O Must! u njoj je
nemilosrdan narod i mi u nju neemo ui dok god oni iz nje ne iziu; pa, ako
oni iz nje iziu, mi emo onda sigurno ui. "r5/22J U vezi s U oni su rekli
svom poslaniku Musau, alejhi-s-selam: . . . " dok god su oni u njoj mi neemo
u nju ulaziti! Hajde ti i Gospodar tvoj pa se bijte, mi emo ovdje ostati!"W24J
Stoga im je Allah propisao da lutaju pustnjom etdeset godina, dok nije
odrasla nova generacija koja je pod vodstvom J u e a ibn N una osvojila grad
i ula u njega. Umjesto da u znak skromnost i skruenost u grad uu
pognuth glava izgovarajui "oprost", zapravo rastovari nam grijehe i
oprost nam, kako im je Allah naredio, oni su u njega uli na nain drugaiji
od onoga na koji im je bilo nareeno izgovarajui drugaije rijei od onih
koje su im bile nareene.
Tekst ih suoava sa ovim dogaajem iz njihove povijest iako je bio
od onih dogaaja koji se desio poslije vremena o kome je ovdje rije, a to
je doba Musaa alejhi-s-sela. Kur'an to ini jer njihovu povijest smata
jedinstvenom, njihova stara povijest je poput nove, povijest njihovog
srednjeg doba je identna povijest njihovog starog i novog doba. Sva je u
znaku protvljenja, pobune, grijeenja i devijacije.
Koji je bio ovaj dogaaj? Kur' an im se obraa i govori o onome to je
njima poznato i podsjea ih na njima dobro znani dogaaj. Allah im je
pomogao pa su uli u uklet grad. Naredio im je da uu skrueno i ponizno,
molei Alaha da im oprost i grijehe rastovari. On im je obeao da e im
oprostt grijehe i da e im poveat Svoja dobra i blagodat. Meutm, oni
su, po svom obiaju, sve to prekrili:
ond su oni koji su bili nepravedni zamijenili drugom Rije koja im je
bila reena . . . (2/59J
Kur'an spominje one koji su inili nasilje ili zbog toga to je meu
njima bila jedna grupa koja je zamijenila Rje i inila nasilje ili da im se
svima pripie nasilje ao su ga svi inili:
101
. . . i Mi smo na one koji su bili nepravedni s neba kaznu spustili, zato
to niu posluali;r2/S9J
"Ridz" je kazna, a "fusuk" je prekraj i pobuna. A pobuna je bila
jedna od izraelianskih intiga i mahinacija.
Kao to je Allah omoguio Sinovima Israilovim da imaju hranu u
pustnji i hladovinu na egi, On im je isto tko na jedan neobian nain, od
mnogobrojnih neobinih postupaka koje je On izeo na ruke Svoga
poslanika Musaa, alejhi-s-selam, dao obilatu vodu da je koriste. Kur'an ih
na ovom mjestu podsjea na tu Allahovu blagodat kao i na njihovo
ponaanje poslije uinjenog dobra i darovane blagodat:
i kada je Musa za narod svoj vodu molio, Mi smo rekli: '1dari tapom
svojim po stijeni!"- i iz nje je dvanaest vrela provrelo, i svako bratstvo je vrelo
iz kojeg e piti znalo. 1edite i pijte Allahove darove, i ne inite zlo po zemlji
nered pravei!"r2/6J
Musa je molio da napoji svoj narod. Trao je od svoga Gospodara i
On mu je tome udovoljio. Naredio mu je da tpom udari po odreenom
kamenu iz koga je poteklo dvanaest vrela - prema broju izraelianskih
rodova koji su vodili porijeklo od dvanaest J akubovih, odnosno Israilovih
potomaka. Israilovi, odnosno }akubovi potomci su poznat pod imenom
"asbat", unuci ili rodovi koji se na vie mjesta spominju u Kur' anu. To su
glavna izraelianska plemena u kojima je jo vladao plemenski sistem
organizacije po kome je pleme nosilo ime svoga stareine.
Zato kae: i svako brattvo je vrelo iz kojeg e piti znalo + . . , to jest, znalo
je svoje vrelo izmeu th dvanaest vela. U znak doputenja i milost, ali i
upozorenja od nasilja i nereda, reeno im je:
. . . " jedite i pijte Allahove drove, i ne inite zlo po Zemlji nered
pravei!" (2/6)
102
Oni su se nali u pustnji punoj sue i stjena pod nebom punim ara
i plamena. to se te kamena, Allah je dao da im iz njega potee voda, a
kad je rije o nebu, On im je s njega spusto mennu i prepelice, med i ptce.
Meutm, duhovno hlabava stuktura i nisko pala i bolesna priroda odbila
je da se narod uzdigne do visine cilja radi koga su izedeni iz Egipta i radi
koga su lutali pustnjom. Allah ih je U pomo Svoga poslanika Musaa,
alejhi-s-selam, izadio iz ponienja i sramote kako bi i u naslijee dao
svetu zemlju i liio ih prezira i slabost. P, sloboda ima cijenu, slava tai
obaveze, a veliki emanet koji im je Allah poverio iziskuje rtve. Meutm,
oni nee da plate cijenu, nee da se prihvate obaveza i nee da daju re.
ak ni da napuste uobiajeni, jednolini i spokojni ivot, ni da
promijene uobiajenu hranu i pie i da se prilagode novim uvjetma ivota
na svom putu do slave, slobode i dostojanstva. Oni hoe raznovrsnu hranu
na koju su se nauili u Egiptu. Hoe leu, bijeli i crveni luk, krastavice i
tome slino. Ovo je ono na ta ih Kur'an podsjea dok oni u Medini vode
svoju iroku kampanju:
i kad ste rekli: "O Mua, mi ne moemo vie jednu te istu hranu jesti,
zato zamoli, u nae ime, Gosodara svoga da nam podari od onoga to
zemlja raa: povra, i krastavica, i penice, i lee, i luka crvenog!" - on je
rekao: ''ar elite da ono to je bolje zamijenite za ono to je gore? Idite u
grad, imat ete ono to traite!" I ponienje i bijeda na njih padoe i Allahovu
srdzou na sebe navukoe zato to u Allahove dokaze nisu vjerovali i to su ni
krive ni dune vjerovjesnike ubijali, zato to su neposluni bili i to su sve
granice zla prelazili. (2/61)
Musa, alejhi-s-sela, je ovaj njihov zahtev doekao s negodovanjem:
. . . " Zar elite da ono to je bolje zamijenite za ono to je gore? + + +
"
<2!6V
Zar hoete neto mizerno, a Allah vam daje neto to je vrijedno?
'+ Idite u grad, imat ete ono to traite!" . <216JJ
Ovo znai mda je ono to su oni taili bezrijedno i beznaajno i ne
zasluuje da se za to upuuje dova, jer ga u svakom mjestu ima u izobilju i
u koji god grad odete u njemu ete to nai, ili vratte se, dakle, u zemlju,
Egipat, iz koje ste izedeni. Vratte se svom obinom i uobiajenom ivotu,
svom ponienom i jadnom ivotu, gdje ete nai leu, creni i bijeli luk i
krastavice! Ostvite velike stvari za koje ste bili izabrai. Ovo im je od
stane Musaa, alejhi-s-selam, bio prijekor i prigovor.
103
Ja dajem prednost ovom tumaenju koje su izbjegavali neki
komentatori, dajem mu prednost zbog AHabovih rijei koje slijede u
tekstu:
. . . I ponienje i bijeda na njih pade i Allahovu srdbu na sebe
navukoe . . . <2161)
Padanje u bijedu i ponienje i ponovno navlaenje Allahove srdbe
nije bilo, sa historijskog aspekta, u ovom periodu njihove povijest, ve je
bilo poslije, nakon to se desilo ono to je spomenuto na kraju ajeta:
. . . zato to u Allahove dokaze niu vjerovali i to su ni krive ni dune
vjerovjesnike ubijali, zato to su neposluni bili i to su sve granice zla
prelazili. (261)
Ovo se desilo kasnije, nekoliko generacija poslije Musaa, alejhi-s
selam. Tekst Kur' ana uri da spomene bijedu, ponienje i srdbu ovdje u
skladu sa njihovim taenjem lee, crenog i bijelog luka i krastavica! Paje
sa ovim raumljivo da im je Musa tada odgovorio: Idite u grad, kao
podsjeanje na ponienje u Egiptu i spas iz njega, zatm na njihovu elju za
jelima na koja su bili navikli u kui ponienja i bijede - Egiptu.
Povijest nijednog naroda nije zabiljeila toliko grubost, otpora,
nasilja i dvolinost prema Boijoj uput koliko je to zabiljeila povijest
Izraelana, Sinova Isnlilovih. Oni su ubili, zaklali i testerama prepilili jeda
broj svojih poslanika, to je najgroznije to jedan narod moe uinit
iskrenim pobornicima istne. Njihovo nevjerovanje je bilo najodvratije
nevjerovanje, njihovo nasilje je bilo naj okrutnije nasilje, a njihovo
grijeenje je bilo najodurnije grijeenje. Na svim ovim poljima oni su se
sluili spletkama i intigama kojima nije bilo primjera.
Uza sve to oni su vodili iroku i udnu propagandu. Stalno su tvrdili
da su oni jedini na pravom putu, da su oni jedini izabran Boiji narod, da su
oni jedini t koji e zasluit Boiju nagradu, da Boija milost pripada samo
njima i da drugi u njoj nemaju udjela. Kur'an ovdje demantra ove njihove
lane tvrdnje i donosi jedno od svojih univerzalnih pravila koje proima
kur' anska kazivanja, pravilo koje prethodi kazivanju ili ga slijedi, a to je
pravilo o jedinstvu vjere . A jedinstvo vjerovanja, kada se zavrava punom
104
predajom oveka Bogu i iskrenom vjerom u Njega - iz takvog verovaja
e proistei samo pozitvno djelo. Ovo taoer znai da Allaova milost nije
iskljuiva privilegija izabrane grupe, ve da pripada svim vernicima u
svakom vremenu i na svakom mjestu, svakome prema njegovoj vjeri kojoj
je pripadao sve do dolaska slijedeeg poslanstva u koje moraju vjerovat:
One koji su vjerovali, pa i one koji su bili jevreji, i krani i Sabijci
one koji su u Allaha i u onaj svijet vjerovali i dbra djela inili, doista eka
nagada od Gospodara njihova; niega se oni nee bojati i ni za m nee
tugovatih262J
Pod onima koji su vjerovali misli se na muslimane. Jevreji su idovi,
a njhovo ime znai ili one koji su se vratli Bogu ili djecu Jahvinu. Krani
su pristalice isaa, alejhi-s-selam, sabijci su najverovatije ona grupa
arapskih idolopoklonika koja je prije poslanstva Muhammedova, alejhi-s
selam, po sumnjala u vjeru svojih sunarodnika, idolopoklonstvo, pa je uzela
tagat za vjerom kojom e bit zadovoljna. Nadoavi na ideju monoteizma,
oni su rekli da vjeruju u pru pravu vjeru, Ibrahimovu vjeru. Napustli su
veru svoga naroda, ali ga nisu pozivali da i on pristupi njihovoj veri. Zato
su idolopoklonici za njih rekli da su "sabeu" t. promijenili veru, odnosno
da su napustli vjeru svojih oeva, kao to su poslije toga rekli za
muslimane. Stoga su navai sabijcima. Ovo je verovatije od trdnje koja
kae da su oni zvijezdopoklonici, kako je navedeno u nekim komentarima
Kur'ana.
Ajet potvruje da svi oni koji su vjerovali u Allaha i onaj svijet i koji
su inili dobra djela zasluuju nagradu od njihovog Gospodara, da za njih
nema staha i da nee tugovat. Odluujua je i mjerodavna injenica
verovanja, a ne pripadnost nekom narodu m naciji. Ovo je, naravno, vailo
za period prije poslanstva Muhammeda, alejhi-s-selam, meutm, poslije
toga je utvrena konana forma verovaja.
Tekst zatm nastavlja sa iznoenjem stavova Sinova Isralovih,
suoavajui 5 sa Jevrejima M edine koji su bili nadomak muslimana:
i kada smo od vas zavjet uzeli i brdo iznad vas podigli: (Svojski
prihvatite ono to smo vam dali i neka vam je na umu ono to je u Knjizi, da
105
biste se kazne sauvali!" - vi ste poslije toga odustali, i da nije bilo Allahove
dobrote prema vama i milosti Njegove, uistinu biste stradali. (2/63,64)
Pojedinost o ovome zavjetu su navedene u drugim surama. Neto
od toga bit reeno kasnije i u ovoj suri. Ovdje je najvanije doaravanje
prizora i sklad na psiholokom i izraajnom planu izmeu snage u
podizanju stjene iznad njihovih glava, s jedne, i snage prihvatanja zaveta,
s druge stane. On im nareuje da snano prihvate ono to je u njemu i da
u tome budu energini i odluni. U vjeri nema mlitavost ni slabost, u njoj
nisu prihvatljiva polureenja, ala ni oputenost. Ona je Alahov zavet sa
vernicima. Ona je napor i istna. Do nje nema drugog puta do napora i
istne. Ona ima teke obaveze. Da, ali takva je njena priroda. Ona je krupna
stvar. Krupnija od svega to postoji na ovom svijetu. ovek mora da je
prihvat energino i odluno, svjestan obaveza koje mu ona nalae i koje s
puno volje i ustajnost izvrava. Njen pripadnik mora da shvat da U
njegovom ivotu nema mjesta slabost, mlitavost i oputenost. Upravo
onako kako je to rekao Boiji Poslanik, alejhi-s-selam, kada je pozvan da se
prihvat obaveze: ''rolo je vrjeme spavanja, Hatd." Ili kao to je
njemu rekao njegov Gospodar: Mi emo ti, doista, teke rei slati -(73/SJ Ili
kao to je rekao Sinovima Israilovim:
. . . " Svojski prhvatite ono to smo vam dali i neka vam je na umu ono
to je u Knjizi, d bi ste se kazne savali!" -(2/63J
Uz energino, odluno, srano i tajno prihvatanje zavjeta
neophodno je podsjett 5 na njegov sadraj, podsjett se na njegovu
sutnu i adaptrat 5 na tu sutnu, kako star ne bi ostala samo na nivou
oduevljenja i zanosa. Allahov zavet je program ivota, program koji e se
uvrstt u srcu kao ideja i svijest, koje e se ustanovit u ivot kao pravna
norma i sistem, koje e se ustalit u ponaaju kao odgoj i etka i koje e
zavrit bogobojaznou, osjeanjem Allahove kontole i stahom od
konanog ishoda.
Meutim, daleko od toga. lzraeliane je obuzela njihova
pristasnost, njih je nadvladala njihova gordost.
vi ste poslije toga odustali, # . # (2/64J
Meutm, njih je po drugi put obuhvatla Allahova milost i dobrota,
to ih je spasilo od oite propast:
. . . i da nije bilo Allahove dobrote prema vama i milosti Njegove,
uistinu bite stradli. (2/64
106
Ponovo ih suoava sa novim vidom krenja obeanja, nepotvanja
ugovora, nespremnou da izvravaju obaveze i slabou prema stastma
i trenutim koristma:
Vama je poznato ono to se dogodilo onima od vas koji su se o subotu
ogrijeili, kao i to da smo im Mi rekli: "Budite majmuni prezreni!"
Savremenicima i pokoljenjima njihovim to smo uinili opomenom, a
poukom onima koji se boje Allaha. (2/6,66)
Kur'an je na drugom mjestu opirno iznio kazivaje o njihovom
ogreenju o subot: I upitaj ih o gadu koji se nalazio pored mora kad su
propise o suboti krili: kada su im ribe, na oi njihove, dolazile dk su subotu
svetkovali, a kad nisu svetkovali, one im nisu dolazile . . . (7/163) Traili su da
imaju svet dan odmora, pa im je Alah dao subotu u kojoj se nee bavit
ovosvetskim poslovima. Potom ih je stavio na kunju kitovima kojih je
subotom bilo mnogo, a koji su nestajali ostalim danima! Bilo je to iskuenje
koje Jevreji nisu mogli podnijet! A kako bi i izdrali i pustli da im ulov na
domak ruke izmakne? Zar e to ostavit zarad ispunjenja ugovora i
odranja zavjeta? To zaista, nije u karakteru Jevreja!
Stoga su se ogrijeili o subotu. Ogrijeili su se na samo njima
svojstven nain. Naime, oni bi subotom ranili i opkolavali kitove i odvajali
ih branom ne lovei ih zavia. Medutm, po isteku dana uzeli bi da vade
okruenu ribu .
. . . da smo im Mi rekli: "Budite majmuni prezreni/"(2/65)
Oni su zasluil kaznu zbog krenja ugovora s Alahom i degradacije
ludskoga dostojanstva, ime su pali na nivo ivotnje koja nema slobodne
volje i koja ne stemi dalje od punjenja stomaka. Pali su jer su se odrekli
prog svojstva koje oveka ini ovjekom, svojstva superiorne volje koja
se dri Allahovog zavet i ugovora.
Nije nuno da postanu majmuni oblikom i tjelom, oni su 5 u njih
pretvarati svojim duaa i svojim mislima. Unutarnja osjeaja i misli
odraavaju se na licima, a crte lica uteu na izgled i na njemu ostavljaju
dubok tag.
Ovaj sluaj je bio stana opomena prekriocima Alahovog ugovora
u ono vrijeme i kasnije; On je opomena vernicima u svim vremenima.
Savremenicima i pokoljenjima njihovim to smo unili opomenom a
poukom onima koji se boje Allaha. (2/66J
107
N a kraju ove cjeline dolazi kaivanje o "kravi" (ekare) . N ave deno je
opirno i u obliku pripovijest, ne u vidu aluzije kao ranije, zato to ranije
nije navoena u mekanskim surama nit je navoena na drugom mjestu.
Ona ocrtava osobine tvrdoglavost, nepopustljivost, odugovlaenja u
odazivanju na zapovijed; sve su to osobine koje su bile u karakteru Sinova
Israilovih.
A kada je Must rekao narodu svome: "Allah vam nareuje da
zakoljete kravu", - oni upitae: "Zbija li ti to s nama alu?" - "Ne dao mi
Allah da budem neznalica/"- ree on. "Zamoli Gospodara svoga, u nae ime",
- rekoe - "da nam objasni kojih godina ona treba da bude. " - "On kae" -
odgovor on - 'a ta krava ne smije d bude ni stara ni mlada, nego izmeu
toga, srednje dobi, pa izvrite to to se od vas trai!" 'Zamoli Gospodara
svoga, u nae ime", - rekoe - "da nam objasni kakve boje treba da bude. "
"On poruuje" - odgovor on - "da ta krava treba da bude jarko rumene boje,
da se svidi onima koji je vide. " 'Zamoli Gosodara svoga, u nae ime", -
rekoe - "d nam objasni kakva jo treba da bude, jer nama krave izgledaju
sline, a mi emo nju, ako Allah htjedne, sigurno pronai. "On poruje" -
ree on - da krava ne smije da bude itroena oranjem zemlje i natapanjem
usjeva; treba da bude bez mane i ikakva biljega. " - "E sad si je opisao kako
treba!" - rekoe, pa je zaklae, i jedva to uinie. I kada ste jednog ovjeka
ubili, pa se oko njega prepirati poeli - Allah je dao da izie na vidjelo ono
to ste bili sakrili -, Mi smo rekli: "arite ga jednim njezinim dijelom!" - i
eto tako Allah vraa mrtve u ivot i prua vam dokaze Svoje da biste
shvatili. (2/67-73J
Ovo krato kavanje, kako ga izlae kur'anski kontekst, daje
mogunost za raliite aspekte razmatanja. Aspekt koji ukazuje na
prirodu Sinova Israilovih i njihovu naslijeenu narav, aspekt koji govori o
moi Stvoritelja, bit proivljenja i prirodi smrt i ivota, te aspekt
umjetikog izraza u nainu iznoenja kazivaja s obzirom na njegov
poetak i kraj s obzirom na njegovu usklaenost sa kontekstom . . .
Glavne crte karaktera Sinova Israilovih izgledaju jasne u ovom
kazivanju o kravi, i te su: kidanje veze izmeu njihovih srca i tog svijetlog
i blistavog izvora vjere u nevieno, pouzdanja u Alaha i spremnost da
povjeruju u ono to i donose poslanici, zatm koleblivost u prihvatanju
obaveza, izmiljanja izgovora i opravdanja i sarkazam koji dolazi iz
okorelih srca zajedljivih jezika. Njima je njihov Poslanik rekao: . . s ''Allah
vam nareuje da zakoljete kravu", . . # (267J Ove rijei izreene u ovoj formi
bile su dovoljne da se zahtevu udovolji i da se taj zavet izvri. Njihov
poslaik je njihov voa koji ih je, Allahovim rahmetom, brigom i znanjem
108
izbavio i poniavajue kazne. On ih obavetva da to nije njegova odredba
ni njegovo miljenje, ve Allahova odredba koja ih vodi Njegovoj uput. Pa
kakav je bio odgovor? Njihov odgovor je bio drzak i neuljudan, bio je
optuba njihovog asnog poslanika da se on s njima ali i da se s njima
ismijava, kao da je dozoljeno oveku koji je spoznao Boga, a povrh toga
on je i Boiji poslanik, da uzima Allahovo ime i Njegovu odredbu za
predmet ale i ismijavanja meu ljudima:
. . . oni upitae: (Zija li ti to s nama alu?" . . . (267)
Musov odgovor na ovo je bio utjecanje Allahu i aluzivno
podsjenje da se vrate na put lijepog ponaanja neophodnog u odnosu na
Uzvienog Stvoritelja kao i objanjenje da ono to su oni mislili o Njemu da
dolikuje jedino onome ko ne zna Allahovu mo i ko ne zna taj nain lijepog
ophoenja:
. . . ( Ne dao mi Allah da budem neznalica!- ree on. (2/67)
Ova uputa je bila dovoljna da se povrate sebi, da se vrate svome
Gospodaru i izvre zapovijed svoga poslanika . . . Meutm, to su Izraeliani!
Jest, bili su u mogunost, jer su bili bogat, da prue ruku za bilo
kojom kravom i zakolju je i tako ispotuju Boiju odredbu i sprovedu zavet
svoga poslanika. Meutim, oni, po naravi skloni odugovlaenju i
okolianju, uzeli su da Zpitkuju. Zamoli Gospodara svoga, u nae ime", -
rekoe " "d nam objasni kojih godina ona treba d bude. . . . (268J Pitanje u
ovoj formi otkriva da oni i dalje sumnjaju i misle da M us zbija au s njima
u vezi s onim to ih je obavijesto! Prvo to su rekli: "Zamoli Gospodara
svoga . . . " govori kao da je On samo njegov, a ne i njihov Gospodar, i kao da
se stvar ne te njih nego MfsM, alejhi-s-selam, i njegovog Gospodara. A
zatm, oni su zatali od njega da pozove svoga gospodara da im objasni
"kojih godina" teba da bude. Pitanje godina na ovom mjest - iako se
mislilo na opis - je samo po sebi ismijavapje i odbijaje . . . Kojih godina? S
poetka im je rekao da teba da bude krava ne odreujui joj nikaku
osobinu, nit biljeg. Krava, i dost!
Ovdje ih M us. alejhi-s-selam, pokuava vatt na pravi put tao to
u odgovoru ne slijedi put i nain koji je bio izraen kod postavljanja pitaja.
On im, name, u odgovoru na ovu njihovu devijaciju i zastajivaje ne
odgovara u formi pitnja, kako ne bi s njima uao u formalni dijalog ... On
im odgovara onako kako teba da odgovori uitelj i odgajatelj koga Alla
iskuava beZim ljudima koji su skrenuli s pravog puta. Odgovara im
opisujui kravu:
109
"On kae" - odgovori on - "da ta krava ne smije da bude ni stara ni
mlada, nego izmedu toga, srednje dobi, . . . "(2/68J
To je krava ni stara ni mlada, nego srednje dobi. Poslije ovog
objanjenja uslijedio je savet u formi naredbe:
`. . pa izvrite to to se od vas trai!"(2/6BJ
Ovo je bilo dovoljno za onoga ko se zadovoljava dovoljnim. Bilo im je
dosta - a njihov poslanik ih je ve dva puta vrato na pravi put i uputo ih na
dolino ponaanje koje je nuno u postavljanju pitanja i taenju odgovora
- bilo je dosta da uzmu bilo koju od svojih krava, ni mladu ni staru, nego
srednje dobi, i odue se duga i njenim klanjem izvre zapovijed svoga
Gospodara, liavajui sebe komplikacija i ograniavanja izbora . . . Meutm,
Izraeliani su Izraeliani!
Nastavili su da pitaju:
'Zamoli Gospodara svoga, u nae ime", - rekoe - "da nam objasni
kakve boje treba da bude" . . . (2/69J
I tako po drugi put: 'Zamoli Gospodara svoga, s e . ", a nije bilo
neophodno s obzirom na to da su uslonili problem i taili opirno
objanjenje - da im se daje opiran odgovor:
"On poruje" - odgovori on - "da ta krava treba da bude jarko rumene
boje, da se svidi onima koji je vide. " (2/69J
Tako su sami sebi suzili krug izbora. Od mogunost irokog izbora
sada su postai obavezni da tae ne obinu kravu, ve kravu srednjih
godina, ni stru ni mladu, pored toga jarko rumene boje, a iznad svega ni
mravu ni runu, ve ` . da se svidi onima koji je vide. ". A posmatau e se
dopast sao ako za njegovo oko zapadne okretost, ivost, krotkost i sjaj
te taene krave, jer je u prirodi ljudi da im se dopada ono to je vitalno i
lijepo, a da prezru mravo i runo.
Zbilja je bilo dosta njihovog okolianja i odugovlaenja. Meutm,
oni nastavljaju svojim putem komplicirajui stari i oteavajui samima
sebi. Ali i Allah njima oteava. Nastavili su s pitanjem kava jo teba da
bude:
'Zamoli Gospodara svoga, u nae ime", - rekoe - "da nam objasni
kakva jo treba da bude, . . . "(2/70J
1 10
Oni se ispriavaju to to pitaju i to odugovlae jer je itava stvar
zarena:
ee jer nama krave iledaju sline,. ..
"
W70J
Oni kao da su ovaj put predosjetli svoju tvrdoglavost pa su rekli:
'. . a mi emo nj, ako Allah htjedne, sigurno pronai.
"
(270)
Ni ovo nije bilo potebno, jer 5 star komplicirala da se krug izbora
smanjio dodavanjem novih osobina eljene krave, bez ega su mogli i koje
im nisu tebale:
"On poruuje" - ree on - "da krava ne smije da bude istroena oranjem
zemlje i natapanjem usjeva; treba da bude bez mane i ikakva biljega.

G7
Nije to vie bila samo krava srednje dobi, jarko rumene boje,
dopadljiva (i dost) , ve, pored toga, nije smjela bit izraena oranjem
zemlje i natapanjem usjeva, a povrh svega morala je bit iste boje, bez
ikakvog biljega.
Tek ovdje, poslije tolikog komplciranja, umnoavanja uvjeta i
suavanja prostora za izbor, rekoe:
. . . " E sad si je opisao kako trebal" . . e (27V
Tek sada! Kao da sve ono to je prolo nije bilo istna. lli kao da oni
nisu shvatli da je istna ono s ime im je on doao do ovog tenutka .
. . . pa je zaklae, i jedva to unie. (271)
Tada, nakon sprovoenja naredbe i izvrenja obaveze, Allah im je
otrio cilj i svrhu te odredbe i obaveze:
kada ste jednog ovjeka ubili, pa se oko njega prepirati poeli - Allah
je dao da izie na vidjelo ono to ste bili sakrili -, Mi smo rekli: "Udarte ga
jednim njezinim dijelom!" - i eto tako Allah vraa mrtve u ivot i prua vam
dokaze Svoje da bite shvatili. (272, 73)
Ovdje smo stgli do drugog aspekta kazvanja, aspekta koji ukauje
na mo Stvoritelja, sutnu proivljenja i prirodu smr i ivot. Ovdje se
kontekst kazivanja mijenja u kontekst neposrednog obraanja.
Allah je Misaovu, alejhi-s-selam, narodu otkrio mudrost klanja
krave. Name, oni su ubili jednog svog sugraanina i svaka grupa je
skidala krivicu sa sebe okrivljujui drugu grupu za to ubisto. Kako nije
1 1 1
bilo svedoka tog ubistva, Alah je hto da otrije istnu jezikom rte
ubijenog. Kanje krave je bilo sredstvo da se on oivi i to tako da se udari
jednim dijelom te zaklane krave. Tako je i bilo. ivot mu se vrato da bi sam
rekao ko mu je bio ubica, kako bi 5 otklonile nepoznanice i sumnje kojima
je bilo obavijeno njegovo ubistvo i kao bi istna izala na vidjelo, a la
pobijena najsigurnijim argumentom.
, emu to sredstvo kad je Allah u stnju da oivi mrtve bez
ikavog sredstva? Zatm, kakva je veza izmeu krave i proivljene ubijene
osobe?
Krave su klae kao rtve po obiaju Sinova Israilovih. Komad tjela
zalane krave vraa ivot u tjelo ubijenog, mada u tom komadu nema
ivota nit moi za oivljenje. To je samo vidljivo sredstvo koje njima otkriva
Allahovu mo za koju ljudi ne znaju kako djeluje. Oni samo vide njezine
posljedice, ali ne dokuuju njezinu bit nit nain njezinog djelovanja. I tako
Allah vraa mrtve u ivot, tako kao to vidite da se ovo dogodilo, a ne znate
kao se dogodilo, na tako lahak, nimalo teak nain.
Distanca izmeu prirode smr i prirode ivot je ogromna, od nje se
zavrt u glavi. Meutm, ona je u Boi joj moi lahka stvar. Kako? To je ono
to niko ne zna i to niko ne moe spoznat. Shvaanje sutne i naina je
jedna od Boijih tajni do koje nema puta na ovom prolanom svijetu, mada
je ljudski um u stanju da shvat njezin smisao i da iz nje crpi pouku: .. i
prua vam dokaze svoje da biste shvatili. (273)
Naposljetku dolazimo do ljepote izaa i njegove usklaenost sa
kontekstom.
Ovo je kratko kazivanje koje, kad ponemo itat, ustanovimo da
smo pred nepoznatm i da ne znamo ta slijedi iza toga. S poeta kazivanja
mi ne znamo zato Alah nareuje Sinovima Isralovim da zakolju kravu,
kao to ni Sinovi Israilovi to tada nisu znali, a u emu se krije ispit i
iskuenje za jainu pokornost, predanost i odazivanja obavezama.
Potom je uslijedio dijalog izmeu Musaa, alejhi-s-selam, i njegovog
naroda. Meutm, mi ne vidimo da se dijalog igdje prekida kako bi se
utvrdilo ono to se dogaa izmeu Musaa i njegovog Gospodara, to je on
radio i vraao im se sa odgovorom. Dakle, kontekst kazivanja ne kae da
je on pitao svoga Gospodara, nit da mu je njegov Gospodar odgovarao.
Ova utja dostojna je Allahove veliine koja nije mogla bit ispoljena na
nain koji su prakcirali Sinovi Israilovi.
1 12
N a kraju se kaivanje zavrava iznenaenjem, kao to su tme bili
iznenaeni i sami Sinovi Israilovi, oivljavanjem mrtvaca koji progovara
nakon to je bio udaren jednim komadom tjela zaklane krave u kojoj nema
taga od ivota.
Odatle se suste ljepota izraza sa mudrou koju krije ovo lijepo
kratko kur' ansko kazivanje.
Kao komentar ovom posljednjem prizoru kazivanja koji je tebalo da
u srcima Sinova Israilovih izazove osjeaj strahopotovanja i
bogobojaznost, kao komentar na sve prizore, dogaaje, pouke i opomene
dolazi ovaj kraj koji je posve drugaiji od onoga to se moglo oekivat i
pretpostavit:
Ali srca vaa su poslije toga postala tvrda, kao kamen su ili jo tvrda,
a ima kamenja iz kojeg rijeke izbijaj, a ima, zaista, i kamenja koje puca i
iz kojeg voda izlazi, a ima ga, doista, i koje se od straha pred Allahom rui.
- A Allah motr na ono to radite. (274J
Uporeujui njihova srca sa kamenom ispostvilo se da su ona tvra
i grublja. Oni ve imaju neka iskustva s kamenom. Vidjeli su kamen iz
koga izbija dvanaest vrela, vidjeli su kako se brdo rui kada se Alah njemu
otri, a Musa onesvijeten pade! Meutm, njihova srca nisu postajala
blaa i meka, nisu kucala stahopotovajem ni bogobojaznou. Trda,
okorela, pusta, nevjerna srca! Otuda ova prijetja:
A Allah motri na ono to radite. (2/74J
Ovim se zavrava ovaj dio povijesti Sinova Israilovih pun
nevjerovaja, la, krivudanja, trdoglavost, spleti, intiga, grubost,
okorjelost, pobune i grijeha.
113
1 14
115
Zar se vi nadate da e vam se jevreji odzvati i vama za ljubav vjernici
postati, a neki meu njima su Allahove rijei sluali pa su ih, poto su ih
shvatili, svjesno izvrnuli. Kd sretnu vjernike, oni govore: "Verujemo.", a
im se osame jedni s drugima, kau: 'Zar ete im kazivati o onome to je
Allah samo vama objavio, pa da im to bude dokaz protiv vas pred
Gosodarom vaim? Zar se neete opametiti?" A zar oni ne znaju da Allah
zna i ono to krju i ono to pokazuju?
Neki od njih su neuki, oni ne znaj za knjgu, nego samo za gatke, i
oni se samo domiljaju. A teko onima koj svojim rukama piu Knjigu, a
zatim govore: "Evo, ovo je od Allaha" - da bi za to korst neznatnu izvukli.
116
teko njima zbog onoga to ruke njihove piu i teko njima to na taj nan
zarauju!
Oni govore: "tra e nas doticati samo neko vrjeme. " Reci: (Da li ste
o tome dobili od Allaha obeanje -jer Allah e sigrno ispuniti obeanje Svoje
- ili na Allaha iznosite ono to ne znate?" A nije tako! Oni koji budu zlo inili
i gjesi njihovi ih budu sa svih strana stigli, oni e stanovnici dehennema
biti i u njemu e vjeno ostati. A oni koji budu vjerovali i dobra djela inili -
oni e stanovnici denneta biti i u njemu e vjeno boraviti.
I kad smo od Sinova Israilovih zavjet uzeli da ete se jedino Allahu
klanjati, i roditeljima, i blinjima, i siroadi, i siromasima dobrointvo
niti, a ljudima lijepe rjei govorti i molitvu obavljati i milostinju davati,
i vi ste se poslije, izuzev vas malo, izopaiti i zavjet iznevjerili, i kada smo od
vas zavjet uzeli da krv jedni drugima neete proljevati i da jedni druge iz
zemlje vae neete izgoniti, - vi priznajte da je tako i svjedoci ste - vi ipak jedni
druge ubijate, a pojedine od vas iz zaviaja njihova izgonite - pomaui jedan
drugom protiv njih, inei i gjeh i nasilje; a ako vam kao sunji dou, vi ih
otkupljujete -, a zabranjeno vam je d ih izgonite. Kako to da u jedan dio
Knjige vjerujete, a drugi odbacujete?! Onoga od vas koji ini tako stii e na
ovom svijetu ponienje, a na Sudnjem danu bit e stavljen na muke najtee.
- A Allah motr na ono to radite. To su oni koji su ivot na ovom svijetu
pretpostaviti onom na onom svijetu, zato im se patnja nee olakati niti e im
iko u pomo pritei.
I Mi smo Masau Knjigu dali i poslije njega smo jednog za drugm
poslanike slali, a lsau, sinu Mereminu, ogledne dkaze dali i Dibrilom ga
pomogli. I kad god vam je koji poslanik donio ono to nije godilo duama
vaim, vi ste se oholili, pa ste jedne u la uterati, a druge ubili.
Oni govore: (Naa su srca okorela. " A nije tako, nego je Allah njih
prokleo zbog nevjerovanja njihova, i zato je vrlo malo njih koji vjeruju. A
kada im Knjga od Allaha dolazi, koja Prinaje kao itinitu Knjigu koju
imaju oni - a jo ranije su pomo protiv mnogoboaca molili - i kada im
dolazi ono to im je poznato, oni u to nee da jeruju, i neka zato stigne
nevjernike Allahovo proklestvo! jadno je to za to su se prodali: da ne vjeruju
u ono to Allah objavljuje, samo iz zlobe to Allah, od dobrote Svoje, alje
Objavu onome kome On hoe od robova Svojih; i navukli su na sebe gnjev za
gnjevom - a nevjernike eka sramna patnja. A kada im se kae: (erujte u
ono to Allah objavljuje!" - oni odgovaraju: (Mi vjerujemo samo u ono to je
nama objavljeno" - i nee da vjeruju u ono to se poslije objavljuje, a to je
itina koja potvruje da je itinito ono to oni imaju. Reci: (Pa zato ste jo
1 17
davno neke Allahove vjerovjesnike ubili, ako ste vjernici bili? I Musa vam je
jasne dokaze bio donio, pa ste, ipak, u odutnosti njegovoj sebi nepravdu
nanosei, tele prihvatili. " I kada smo od vas va zavjet primili, i brdo iznad
vas podigli: {Ozbiljno prihvatite ono to vam djemo i budite posluni!" - oni
su odgovorili: {

ujemo, ali posluati neemo!" - srca njihova su, zbog


nevjerovanja njihova, jo bila nadojena teletom. Reci: {Runo je to na to vas
vjerovanje vae navodi ako ste uope vjernici. "
Reci: 'ko je u Allaha dennet osiguran samo za vas, a ne i za ostali
svijet, onda vi smr zaelite, ako istinu govorite. " A nee je nikada zaeljeti
zbog onoga to ine! - A Allah dobro zna nevjernike. I nai e ih, sigurno,
da vie ude za ivotom od svih ostalih ljudi, ak i od mnogoboaca; svaki bi
volio da proivi hiljadu godina, mada ga to, i kad bi toliko ivio, ne bi od
patnje udaljilo! - A Allah dobro vidi ono to oni rade. Reci: {Ko je neprijatelj
Dibrilu? a on, Allahovom voljom, tebi stavlja na srce Kur'an - koji potvruje
da su i prijanje objave itinite - kao putokaz i radosnu vijest vjernicima. " Ko
je neprijatelj Allahu i melekima Njegovim i poslanicima Njegovim i Dibrilu
i Mikalu - pa, Allah je doista, neprijatelj onima koji nee da vjeruju. A Mi
tebi jasne dokaze objavljujemo i jedino nevjernici u njih nee da vjeruju. Zar
svaki put kada neku obavezu preuzmu - neki od njih je odbace jer ih veina
ne vjeruje. A kada im je Poslanik od Allaha doao, potvrujui da je istinito
ono to ve imaju, mnogi od onih kojima je Knjiga dana - za lea svoja
Allahovu Knjigu odbacuju, kao da ne znaju. i povode se za onim to su ejtani
o Sulejmanovoj vladavini kazivali. A Sulejman nije bio nevjernik, - ejtani
su nevjernici ue ljude vradzoini i onome to je bilo nadahnuto dvojici
meleka, Harutu i Marutu, u Babilonu. A njih dvojica nisu nikoga uili dok
mu ne bi rekli: {Mi samo iskuavamo, i ti ne budi nevjernik!" I ljudi su od
njih dvojice uili kako e mua od ene rastaviti, ali nisu mogli time nikome
bez Allahove volje nauditi. Uili su ono to e im nauditi i od ega nikakve
koristi nee imati iako su znali da onaj koji tom vjetinom vlada nee
nikakve sree na onom svijetu imati. A doista je jadno ono za to su se
prodali, kad bi samo znali! A da oni vjeruju i boje se, nagrada od Allaha bi
im bila bolja, kad bi samo znalilcz!703J
U prolom odlomku ove sure Alah je Sinove Israilove podsjeto na
blagodat kojima su obdareni, a koje oni negiraju. Te blagodat i njihovo
negiranje u tom odlomku predoene su na jednom mjestu opirno, a na
drugom u formi saimanja. Ovo izlaganje je zavreno konstatcijom da su
im srca tvda kao kamen, pa ak i tvrda od kamena.
U daljnjem izlaganju Kur'an se obraa muslimanima i skree im
panju na Sinove Israilove, njihovo ponaanje, stl i sredstva koja koriste u
118
svojim intigama i kletvama uzimajui povest kao svedoka. Duina
kazivanja i koriteni metod ukazuje na teinu onoga sa ime su se
muslimani susretli.
Ponekad se Kur'an obraa Sinovima Israilovim u prisustvu
muslimana da bi ih suelio sa obavezama koje su preuzeli a koje nisu
izrili kao to je njihovo udaljavanje od zavjeta, nijekanje poslanika,
ubijanje poslanika, isprane diskusije i revizija Zakona (evrat) koji je
njima objavljen.
Kur'an iznosi i njihovu polemiku sa muslimanima, dokaze i neplodna
uveravanja, upuuje Poslanika kako da im se suprotstvi, razotrije
njihove lai i odgovori na njihove potvore - jasno i nedvojbeno:
S obzirom na mjesto i poloaj koji su imali kod Allaha, Sinovi
Israilovi su mislili da e ih vata dotcat samo neko vrijeme! Allah je
nadahnuo Poslanika da im odgovor:
. . . Reci: "Da li ste o tome dobili od Allaha obeanje - jer Allah e
sigurno ispuniti obeanje Svoje - ili na Allaha iznosite ono to ne znate?"(280J
A kada bi bili pozani da vjeruju u ono to Allah objavljuje
uh edu, oni bi odgovorli:
.. . " Mi vjerujemo samo u ono to je nama objavljeno" - i nee da
vjeruju u ono to se poslije objavljuje, a to je itina koja potvruje da je
istinito ono to oni imaju . . . (2/9V
Allah je nadahnuo Poslanika da raotkrije nihovo verovanje u ono
to je njima objavljeno:
. . . Reci: "Pa zato ste jo davno neke Allahove vjerovjesnike ubili, ako
ste vjernici bili? I Masa vam je jasne dokaze donio, pa ste, ipak, u odutnosti
njegovoj sebi nepravdu nanosei, tele prihvatili. " I kada smo od vas va zavjet
primili, i brdo iznad vas podigli: "Ozbiljno prihvatite ono to vam dajemo i
budite posluni!" - oni su odgovorili: "

ujemo, ali posluati neemo!" - srca


njihova su, zbog nevjerovanja njihova, jo bila nadojena teletom. Reci:
"Runo je to na to vas vjerovanje vae navodi, ako ste uope vjernici. "(291-93)
Verovali su da je dennet osiguran samo za njih. Alla je nadanuo
Poslanika da ih pozove na kletvu, odnosno da skupi jednu njihovu grupu i
grupu muslimana, a zatm da 5 obrat Allahu da usmr onoga koji lae:
1 19
Reci: 'o je u Allaha dennet osiguran samo za vas, a ne i za ostali
svijet, onda vi smrt zaelite, ako itinu govorite. "(2/94)
I potvrdio je da to oni nikada nee eljet. Ovo se stvarno i dogodilo.
Izbjegli su zakletvu jer su znali da i je istna slaba strana.
N a ovaj nain tee dijalog u ovom sueljavanju, raotkrivanju i
usmjeravanju. Cilj svega ovoga jeste da oslabi ili osujet zavjeru Jevreja u
muslimanskoj sredini, da otkrije njihove mahinacije kako bi muslimani
shvatli njihov nain rada na osnovu njihove blie i dalje prolost.
Muslimani su i danas uznemireni ovim spletkama kao to su bili
uznemireni i njihovi prethodnici. Meutm, dananji muslmani se ne
koriste kur' askim uputama kao to su se koristli oni prije njih koji su u
Medini porazili Jevreje kada je islamsko drutvo tek stasala, a Jevreji
ranim intrigama pokuali da osujete njegovo stsanje. Danas oni na ist
nain pokuavaju da udalje muslimane od Kur'ana, njihovog najmonijeg
orua. Svako ko pokuava da muslimane udalji od Kur'ana u slubi je
Jevreja, radio to svjesno ili ne. Jevreji e bit sigurni na ovim pn;storima
sve dok su muslimani udaljeni od Kur'aa, iz koga bi tebalo da rpe svoju
snagu i mo. Pravi put je put vjere, a ovo su njegovi znaci.
Zar se vi nadate da e vam se Jevreji odzvati i vama za ljubav vjernici
postati, a neki meu njima su Allahove rije sluali pa su ih, poto su ih
shvatili, svjesno izvrnuli. Kad sretnu vjernike, oni govore: {erujemo!", a
m se osame jedni s druima, kau: 'Zar ete im kazivati o onome to je
Allah samo vama objavio, pa da im to bude dokaz protiv vas pred
Gosodarom vaim? Zar se neete opametiti?" A zar oni ne znaju da Allah
zna i ono to kriju i ono to pokazujuh2!75-77J
Slika tvrdoglavost i okrutost kojom je Alah opisao srca Sinova
Israilovih na kraju prolog odlomka je slika srca koje je okamenjeno, tvrdo,
iz kojeg ne izbija vot, slika koja sugerie oajanje koje izbija iz one tvrde
prirode. U sjeni ove slike i ovog sugerisanja Kur' an se obraa
muslimanima koji nisu izgubil nadu i koji misle da e Sinovi Israilovi
prihvatt Uputu. Oni pokuavaju da u njihova srca unesu iman i svetlo . . .
Kur'an se obraa muslimanima s pitanjem u kojem se nazire oaj i beznae
ovog pokuaja:
120
Zar se vi nadate da e vam se jevreji odzvati i vama za ljubav vjernici
postati, a neki meu njima su Allahove rjei sluali pa su ih, poto su ih
shvatili, svjesno izvrnuli. (2/75)
Nema nade nit oekivanja da ovi i njima slini prihvate iman! Za
iman je potebna druga priroda i druga predispozicija. Priroda koja je
spremna da prihvat vjeru je blaga i miroljubiva, otvorenih prozora za
prihvatnje svjetlost, spremna da se spoji sa Praskonskim i Venim. To je
priroda u kojoj ima sveine, blagost, mirolubivost, bogobojaznost,
saosjeanja i pobonost. Pobonost je njezina brana, njezin odbrambeni
mehanizam da Boiji govor, kada ga uje i razumije, ne izre. To je
priroda koja je spremna da primi veru, ispravna, iskrena, priroda koja nije
sklona reviziji onoga to prima i prihvat.
Ktegorija jevrejskog drutva na koju Kur'an ovdje ukazuje jeste
via kategorija, ludi koji su upoznat sa Istnom koja se nalazi u njima
objavljenom Tevrat i koji tu Istnu krivotvore i proizoljno je tumae, ne
zbog neznanja nego radi linih interesa i bolesnih ambicija. Bilo bi
opravdanije da odstupe od onoga emu poziva Muh ed, alejhi-s-selam,
jer su to uradili i sa Musaom, alejhi-s-selam. Bilo bi opravdanije s obzirom
da su ustajni u onome to je besmisleno znajui da je to besmisleno, da se
suprottve pozivu Muhammeda, alejhi-s-selam, laima i pnama.
Kad sretnu vjernike, oni govore: "erujemo!", a im se osame jedni s
drugima, kau: "Zar ete im kazivati o onome to je Allah samo vama
objavio, pa da im to bude dokaz protiv vas pred Gospodarom vaim? Zar se
neete opametiti?"(2/76J
Zar se vi nadate da e vam se oni odazvat, a oni poruenoj savest,
skrivenoj Istni, reviziji teksta pridodaju jo i licemjere, dvolinost,
obmanu i la?
Neki od njih bi, kada bi sreli vernike, izavili: "Mi vjerujemo!"
Verujemo da je Muhammed Boiji poslanik s obzirom da je njegov
dolazak najavljen u Tevratu i s obzirom da su oni oekivali njegovu pojavu
jer su taili od Alaha da im pomogne s njim u njihovoj borbi protv
neprijatelja. To je znaenje ajet:
. . . a jo ranije su pomo protiv mnogoboaca molili e e e (2/B9J
Meutm, im se osame jedni s drugima, rue i grde one koji
muslimanima odaju tjnu. Tada jedni drugima govore:
121
. . . " Zar ete im kazivati o onome to je Allah samo vama objavio, pa
da im to bude dokaz protiv vas pred Gospodarom vaim? . . . n(276J
Ovdje je do punog izraaja dolo njihovo neznanje o Boijim
atibutma i Njegovom znanju. Misle da e muslimani imat doka protv
njih pred Gospodarom samo ako im to saope. A ako to zadre i prikriju,
muslimani nee imat dokaza. I to je jo gore, jedni drugima govore:
' .. Zar se neete opametiti?"(2/76J
Kakve li ironije!
A zar oni ne znaju da Allah zna i ono to kriju i ono to pokazuju?(277J
Kur'an nastavlja sa svojim kazivanjem o Sinovima Israilovim. On je
jevrejsko drutvo podijelio na dvije grupe: niu i viu. Niu grupu
sainjavaju uglavnom obini ljudi, koji su iveli u neznaju, predrasudama
i zabludama. Ova grupa ne zna nita o Tevatu koji je objavljen Musau,
alejhi-s-selam. Ona zna samo da su oni odabra Boiji narod, kome je
oproteno sve to ini. Druga gupa je via kategorija jevrejskog druta.
Oni predstavljaju neku vrstu revizionista. Iako su iali prilike da sluaju
Boije rijei, oni su te rijei mijenjali, revidirali ih i proizvoljno, u duhu
svojih linih interesa tumaili:
Neki od njih su neuki, oni ne znaj za knjgu, nego samo za gatke, i
oni se samo dmijaju. A teko onima koji svojim rukama piu Knjigu, a
zatim govore: "Evo, ovo je od Allaha" - da bi za to korist neznatnu izvukli. I
teko njima zbog onoga to ruke njihove piu i teko njima to na taj nan
za raduju! (2/78, 7J
Teko je oekivat od njih da se odazovu pozivu da prihvate Istnu da
se sustegnu od revizije Tevrata, odnosno onih dijelova koji im ne
odgovaraju. Oni nikada nee vjerovat muslimanima. Njih eka teka
kana zbog onoga to njihove ruke piu.
122
Jedna od zabluda koja nije u skladu sa Boijom pravdom nit je
podudarna sa sunnetom i pravilnim shvatanjem rada i nagrade jeste
njihovo verovanje da e bit spaeni od vate bez obzira na poinjena djela.
Vata e ih - kau oni - dotcat samo neko vrijeme poslije ega e uivat u
blagodatma denneta. Na emu grade ove elje? Na osnovu ega su
zaljuili da e u dehennemu boravit samo neko vrijeme? Sve su to
zablude i lai! Zablude kojima pribjegavaju oni koji vre reviziju Tevrata.
Oni govore: 'Vatra e nas doticati samo neko vrjeme. " Reci: "Da li ste
o tome dobili od Allaha obeanje -jer Allah e sigurno ipuniti obeanje Svoje
- ili na Allaha iznosite ono to ne znate?"(80
Ovo je Allahovo nadahnue Poslaniku kao nepobitan dokaz: "Da li
ste o tome dobili od Allaha obeanje - jer Allah e sigurno ispuniti obeanje
Svoje . . . ?" Gdje je to obeaje? `. . ili na Allaha iznosite ono to ne znate?"
Ovo je ta starnost. Pitanje je armatvno, ali ono u sebi nosi poricanje i
prijekor.
U slijedeem tekstu imaju jasan, konaan i defnitvan odgovor koji
se odnosi na njihovu tvrdnju u vidu jedne cjelovitost islamskog poimanja
koja proiste iz cjelovite ideje o kosmosu, ivotu i oveku: Nagrada, ili
kana proizlazi iz vrste posla i skaldna je sa tom vrstom posla.
A nije tako! Oni koji budu zlo nili i grijesi njihovi ih budu sa svih
strana stigli, oni e stanovnici dehennema biti i u njemu e vjeno ostati. A
oni koji budu vjerovali i dobra djela inili - oni e stanovnici denneta biti i
u njemu e vjeno boraviti. <2181,82)
Ovdje emo malo stat pred velianstenom umjetikom slikom
apstarktog stja i pred odlunom Boijom odlukom da bismo otkrili bar
neto od uzroka i tajanstenost te odluke:
A nije tako! Oni koji budu zlo inili i grijesi njihovi ih budu sa svih
strana stigli, . . . <281)
Grijeh je steen (kesb) ? Znaenje koje moemo da shvatmo jeste da
je grijeh zlo. Meutm, izra upuuje na poznato psiholoko stanje. Onaj
koji poini grijeh misli da je to dobit. Da drugaije misli, onda ga ne bi ni
inio. Da to osjea zlom, onda se tome ne bi ni pribliio nit bi dozolio da
123
ga to sa svih stana stgne. ovjek je u stnju da se, ako neto prezire i u
tome vidi gubitak, od toga udalji - i kad bi bio gurnut da to uini - on bi
oprost i zattu taio. U tom sluaju grijeh ga nee sa svih stana stzat,
nit e izlazi pokajanju i tevbi kod njega bit zatvoreni. Reenica i grijesi
njihovi ih budu sa svih strana stigli, je utelovila ovo znaenje. I ovo je jedna
od karakteristka k ur' anskog izraa, jedna njegova jasna osobina koja se
ralikuje od obinog intelektualnog poimanja, intelektualnog izraza koji
nema ni sjene ni pokreta. Intelektualni U ne mogu da nam doaraju
grijenika, zatoenika grijeha, koji ivi u tom zagrljaju, die u toj atosferi,
ivi sa grijehom i zbog grijeha.
I tda, kada konano u svom zatvoru zatvore sve prilaze pokajanju,
tevbi, zasluuju pravednu kaznu:
. . . oni e stanovnici dehennema biti i u njemu e vjeno ostati. r28V
Zatm slijedi drugi dio ajeta koji stoji naspram ovoga, a to je:
A oni koji budu vjerovali i dobra djela nili - oni e stanovnci
denneta biti i u njemu e vjeno boraviti. (282J
Ima (vjerovanje) izbija iz srca i pretae 5 u praksi u dobra djela.
Ovo teba da shvate oni koji misle da veruju. Koliko nam je to potebno,
nama koji govorimo da smo muslimani, da se uverimo u ovu injenicu da
nema imaa bez injenja dobrih djela. Oni koji govore da su muslimani a
na Zemlji nered prave, bore se protv Allahova rasporeda na Zemlji i
Njegova Zakona i na Zaonu zasnovane etke u drutvu, t nemaju imana,
nemaju nagrade. Njih eka kana, makar taj svoj postupak vezali eljama
kao Jevreji kojima je Allah kao i drugima to jasno obznanio.
U daljnjem kontekstu Kur'an se obraa muslimanima i kazuje im o
Jevrejima koji ne dre do zavet i ugovora, koji zloupotebljavaju Boije
rijei, pa kae:
I kada smo od Sinova Isrtilovih zavjet uzeli d ete se jedino Allahu
klanjati, i roditeljima, i blinjima, i siroadi, i siromasima dobroinstvo
niti, a ljudima lijepe rijei govorti i molitvu obavljati i milostinju davati,
i vi ste se poslije, izuzev vas malo, izopai/i i zavjet iznevjerili, i kada smo od
vas zavjet uzeli da krv jedni drugima neete proljevati i da jedni druge iz
124
zemlje vae neete izgoniti, - vi priznajete da je tako i svjedoci ste - vi ipak
jedni druge ubijate, a pojedine od vas iz zaviaja njihova izgonite - pomaui
jedan drugom protiv njih, inei i grijeh i nasilje; a ako vam kao sunji dodu
vi ih otkupljujete -, a zabranjeno vam je d ih izgonite. Kako to da u jedan
dio Knjige vjerujete, a drug odbacujete?! Onoga od vas koji ini tako stii e
na ovom svijetu ponienje, a na Sudnjem danu bie stavljen na muke
najtee. - A Allah motr na ono to radite. To su oni koj su ivot na ovom
svijetu pretpostaviti onom na onom svijetu, zato im se patnja nee olakati
niti e im iko u pomo pritei. f2/8-6J
Ranije je ve ukaano na zavet u kontekstu Alahovog podsjeaja
Sinova Israilovih na pronevjeru zaveta, a ovdje su neke take zavjeta
podrobnije iznijete.
Peuzet zavet u podnou Sinajske gore bairan je na vrstm
osnovama vjerovanja u jednog Boga. Ti principi su i principi islama.
Meutm, Jevreji su odbili da to priznaju. Taj zavjet obuhvata:
- verovanje u jednog Boga,
- lijepo postupanje s roditeljima,
- pomaganje blinjeg,
- pomaganje siroadi i briga o njima,
- pomaganje siromaha i
- bit od korist svim ljudima i pruit im pomo, bar dobrim
savjetom, prije svega, nareivat da se ine dobra djela, a odvraat od zlih,
- obavljat molitvu,
- dijelit milostnju,
- nikog ne uznemiravat u njegovoj kui ili domovini,
- ne ubijat 5 meusobno.
Ovi principi su ujedno i principi islama i obaveze njegovih
pripadnika. Ovdje su utvrene dvije injenice:
\.jedinstvo Boije Objave i potvrda islama da su vere koje su prije
njega objavljivane u osnovi istnite, i
2. tvrdoglavost Jevreja u odnosu na islam, novu i posljednju objavu
koja ih poziva istm onim principima koji su bili predmetom njihovog
ugovora na Sinajskoj gori.
Kur'an se nadalje ponovo obraa Sinovima Israilovim, ali sada
ukorom i jo veim ponienjem:
. . . i vi ste se poslije, izuzev vas malo, izopali i zavjet iznevjerli, rz/BJ
125
Kur'an dalje ukazuje na njihov stav koji je kontadiktoran sa
zavjetom . . .
i kada smo od vas zavjet uzeli da krv jedni drugima neete proljevati i
da jedni druge iz zemlje vae neete izgoniti, - vi priznajete da je tako i
svjedoci ste(BJ
I ta je bilo poslije priznanja kada su se kao svjedoci pojavili?
vi ipak jedni druge ubijate, a pojedine od vas iz zaviaja njihova
izgonite - pomaui jedan drugom protiv njih, inei i grijeh i nasilje; a ako
vam kao sunji dou, vi ih otkupljujete -, a zabranjeno vam je da ih ionite.
Kako to da u jedan dio Knjige vjerujete, a drugi odbacujete?! r2B
Kur' an ih upozorava na injenice koje su bile prisute u Me dini
neposredno pred islamizaciju Evsa i Hazreda, dva arapska plemena koja
su bila u stalnom sukobu. U Medini su pored njih ivela i ti jevrejska
plemena: Benu Kajnuka'a, Benu Nadir i Benu Kurejza. Pra dva jevrejska
plemena su bila u savezu sa Hazredom, a Benu Kurejza sa Evsom. Kda
god bi dolo do sukoba izmeu Evsa i Hazreda, a do sukoba je esto
dolazilo, njihovi saveznici, jevrejska plemena, su im pomagali. U tm
sukobima deavalo se da su Jevreji ubijali Jevreje, a to im je bilo
zabranjeno. Ako bi pobijedili, oni su neke iz zaviaja njihova izgonili. I to
im je bilo zabranjeno zakonom. Poslje rata sva ti jevrejska plemena bi
nastojala da otupe one Jevreje koji su suanjstva dopali, bili oni iz
njihovog ili protvnikog tabora, navodei da im je to nareeno u Tevratu,
a tamo se predvia da kad god nae roba od Sinova Israilovih, otkupit e
ga i oslobodit.
Kur'an ukazuje na ove proturenost i pita:
. . . Kako to da u jedan dio Knjige vjerujete, a drugi odbacujete?! (2/85J
To je krenje ugovora. To se plaa ponienjem na ovom i tekom
kanom na drugom svijetu, uz napomenu da Allah moti na ono to oni
rade .
. . . Onoga od vas koji ni tako stii e na ovom svijetu ponienje, a na
Sudnjem danu bie stavljen na muke najtee. - A Allah motri na ono to
radite. r2/85J
Kur'an se zatm okree muslimanima i cijelom oveanstvu istui:
126
To su oni koji su ivot na ovom svijetu pretpostavili onom na onom
svijetu, zato im se patnja nee olakati niti e im iko u pomo pritei. (2/86)
Nije tano to to su govorili Jevreji da e ih vata samo neko vrijeme
dotcat. Tamo se njima patnja nee olakati niti e im iko u pomo pritei.
Pretpostavljanje ovoga onome svijetu znai pridravanje ugovora sa
mnogobocima, pridravanje saveza koji je u direktoj koliiji sa Tevratom.
Podjela na dvije grupe i dva saveza jeste na kraju njihov ovodunjaluki
interes, svejedno ko e pobjedit, ovaj ili onaj savez. Vera zabranjuje
vernicima da uu u savez koji nije u skladu sa Boijim zakonom i koji je u
suprotost sa odredbama tog zakona, bez obzira na interese. Interes mora
bit samo u primjeni vjere i zatt ugovora koji je sainjen sa Gospodarom
ovoga i onoga svijet.
Kur'an dalje nastavlja svoju polemiku sa Sinovima Isralovim i
objanjava njihov nepravilan odnos prema Objavi i Boijim poslaicima . . .
Boijim poslanicima iz njihove sredine, pa kae:
I Mi smo MUau Knjigu dali i poslije njega smo jednog za drugim
poslanike slali, a Isau, sinu Mereminu, oigledne dkaze dali i Dibrilom ga
pomogli. I kad god vam je koji poslanik donio ono to nije godilo duama
vaim, vi ste se oholili, pa ste jedne u la utjerali, a druge ubili. (287J
Sinovi Israilovi su odbili da prihvate islam. Smatali su da im je
dovoljno ono to su im dostavili njihovi poslanici. Kur' an iznosi na vidjelo
njihov stav u odnosu na poslanike koji su im poslani i uenje sa kojim su
doli. Oni su prema Kur'anu, kada se suoe sa istnom, koja nije po
njihovoj elji, uvjek bili ist.
Kao to je ranije reeno, Kur'an je saopio njihov stav i dranje
prema Musau alejhi-s-sela koji im je doao sa objavom i knjigom
Tevratom. Poslije njega Sinovima Isralovim je poslan itv niz poslanika
koji su ih nesebino pozivali na pravi put. Na koncu im je doao isa alejhi
s-selam sa posebni dokazima, ojaan Dibril-1-eminom. Pa ta su uradili?
Kako su ih primili?
. . . I kad god vam je koji poslanik donio ono to nije godilo duama
vaim, vi ste se oholili, pa ste jedne u la uterali, a druge ubili. (2/87)
127
Pokuaj potinjavanja Objave i poslanika vlastitm eljama i
prohtevima je fenomen koji prat sve ono to je neprirodno i to je
nestalno.
Cilj kaivanja o Sinovima Israilovim jeste da muslimani i svega toga
izvuku neku pouku kako ne bi bili leni hilaeta na Zemlji i emaneta koji
im je Allah podario. A poto su zapali u neprilike u kojima su bili i Sinovi
Israilovi i veri pretpostavili stast i prohteve i pobili one koji na pravi put
upuuju, a druge u la nagnali, Allah je uinio da ih snae to to je snalo
i one prije njih: rador, slabost, potinjenost, inertost, pad i ponienje,
osim ako se ne odazovu Allahu i Njegovom Poslaniku, da zakon (eriat) i
Kur'an pretpostave stastma, onda e ih Allah, moda, na pravi put uputt.
Kur'an dalje opisuje reakcije Jevreja na novo poslanstvo. Njihovo
ponaanje prema misiji Muhammeda, alejhi-s-selam, je isto kao i njihovo
ponaanje prema misijama drugih Boijih poslanika:
Oni govore: "Naa su srca okorela. " A nije tako, nego je Allah njih
prokleo zbog nevjerovanja njihova, i zato je vrlo malo njih koji vjeruju. A
kada im Knjiga od Allaha dolazi, koja prznaje kao istinitu Knjigu koju
imaju oni - a jo ranije su pomo protiv mnogoboaca molili - i kad im
dolazi ono to im je poznato, oni u to nee da vjeruju, i neka zato stigne
nevjernike Allahovo proklettvo! jadno je to za to su se prodali: da ne vjeruju
u ono to Allah objavljuje, samo iz zlobe to Allah, od dobrote Svoje, alje
Objavu onome kome On hoe od robova svojih; i navukli su na sebe gnjev za
gnjevom - a nevjernike eka sramna patnja. A kada im se kae: "Verujte u
ono to Allah objavljuje.- oni odgovaraju: "Mi vjerujemo samo u ono to je
nama objavljeno" - i nee da vjeruju u ono to se poslije objavljuje, a to je
itina koja potvruje d je istinito ono to oni imaju. Reci: "Pa zato ste jo
davno neke Allahove vjerovjesnike ubili, ako ste vjernici bili? I Musa vam je
jasne dokaze bio donio, pa ste, ipak, u odutnosti njegovoj, sebi nepravdu
nanose, tele prihvatili. " I kada smo od vas va zavjet primili, i brdo iznad
vas podigli: Ozbino prihvatite ono to vam djemo i budite posluni!" - oni
su odgovorili: "Cujemo, ali posluati neemo!" - srca njihova su, zbog
nevjerovanja njihova, jo bila nadojena teletom. Reci: "Runo je to na to vas
vjerovanje vae navodi, ako ste uope vjernici.
"
(sB93J
128
Kazivanje ovdje postaje stoije, a na nekim mjestma prelai i u
grmljavinu. Oni su ponieni za ono to su govorili i radili. Oni su lieni svih
dokaa i izvinjenja kojima prikrivaju svoju oholost, svoje ponaanje prema
Istni i svoj prezir da jo neko osim njih dokui dobro.
Oni govore: ((Naa srca su okorela. " A nije tako, nego je Allah njih
prokleo zbog nevjerovanja njihova, i zato je vrlo malo njih koji vjeruju. (2/88J
Meutim, oni kau: Naa srca su zatvorena, ne osjetna,
Muhammede, za tvoj poziv. Meutm, . . . nije tako, nego je Allah njih prokleo
zbog nevjerovanja njihova + . + , t. On ih je udaljio od pravoga puta zbog
njihova nevjerovanja. Od saoga poetka oni nisu vjerovali, Allah ih je
kanio da budu proterani i da S ne koriste uputom i zato je vrlo malo njih
koji vjeruju. Oni su stekli pravo na kanu zbog ovog prognanstva, a
zasluili su to zbog njihovog ranijeg nevjerovanja, njihovog stanja zablude.
Njihovo neverovanje je odvrato. Oni ne veruju poslaniku koga su
oekivali u borbi protv idolopoklonnika. Ovaj oekivani poslanik je doao
sa Knjigom koja potvruje ono to oni imaju:
A kada im Knjiga od Allaha dolazi, koja priznaje kao istinitu Knjigu
koju imaju oni - a jo ranije su pomo protiv mnogoboaca molili - i kada im
dolazi ono to im je poznato, oni u to nee da vjeruju, . . . (2/89)
Ovaj postupak zasluuje progonstvo i srdbu zbog toga to je
odvratan i to je ruan ... Otuda oni zasluuju Boije prokletstvo:
. . . i neka zato stigne nevjernike Allahovo prokletstvo!r2/B9J
Kur'an na jedan :n nain raskrinkava njihov stav koji su zauzeli
nakon to je ustanovio da su propale njihove nade u tgovini koju su sami
izabrali:
jadno je to za to su se prodali: da ne vjeruju u ono to Allah objavljuje,
samo iz zlobe to Allah, od dobrote Svoje, alje Objavu onome kome On hoe
od robova Svojih; i navukli su na sebe gnjev za gnjevom - a nevjernike eka
sramna patnja. (2/90J
Runo je ono za to su se prodali . . . Kao da je kuf cijena tome. To je
ist gubitak. Meutm, to je i njihova stvarnost. Gubitici su i na ovom
svijetu. Na drugom ih eka teka kana. Na kraju, kako su zavrili? Zavrili
su sa kufom. To je jedino to imaju i to su zaradili!
129
Zavidnost je uinila svoje. Oni su oekivali da e vjerovjesnik bit i
njihova roda. Poto se to nije desilo, poeli su da zavide i tme su na sebe
navukli jo jednu dodatu Boiju srdbu!
Ova priroda je ona koja je prisuta meu onima koji imaju pre teranu
ljubav prema svemu to je njihovo. Priroda koja ne osjea korijen stabla
koji vee itavo ovjeanstvo. Tako su oni iveli u izolaciji vjerujui da su
oni odabrani narod i prezirui sve to nije njihovo samo iz zlobe to Allah,
od dobrote Svoje, alje Objavu onome kome On hoe od robova Svojih;.
A kad im se kae: "erujte u ono to Allah objavljuje!" - oni
odgovaraju: "Mi vjerujemo samo u ono to je nama objavljeno" - i nee da
vjeruju u ono to se poslije objavljuje, a to je istina koja potvruje da je
istinito ono to oni imaju . . . (2/9IJ
Kada bi bili pozvani da veruju u ono to se Muhamedu objavljuje,
odgovorili bi: "Mi vjerujemo u ono to je nama objavljeno. " To nam je
dovoljno. To je jedino istnito. Sve drugo je neistna. Svejedno bilo to ono
sa ime je doao isa, alejhi-s-selam, ili M uhammed, alejhi-s-selam, sa kojim
je zavren ciklus Objava.
Kur'an se udi ovakvom stavu, negiranju svega onoga to je poslije
njih objavljeno:
. . . a to je istina koja potvruje da je itinito ono to oni imaju s s s (2/91)
to je njima stalo do istne! t je njima ako je to to imaju potvreno
da je istnito, kad to na njih uope ne djeluje! Oni su zaljubljeni u sebe,
robuju svojoj pristasnost! Oni oboavaju svoje stast! Oni nisu vjerovali
ni ranije u ono to su im njihovi vjerovjesnici donijeli. Alla nadahnjuje
svoga Poslanika alejhi-sselam da ih suoi sa ovom injenicom koja
razotriva njihov stav i iznosi na vidjelo njihove tvrdnje:
. . . Reci: "Pa zato ste jo davno neke Allahove vjerovjesnike ubili, ako
ste vjernici bili?(2/9IJ
Zato ste jo ranije ubijali Allahove vjerovjesnik ako iskreno
verujete u ono to vam je objavljeno? Ovi verovjesnici su vam dostavili to
u t tvrdite da vjerujete, tavie, vi ste zanijekali i ono to vam je donio
Musa, alejhi-s-selam, va pri verovjesnik i najvei va spasitelj:
I Musa vam je jasne dokaze bio donio, pa ste, ipak, u odutnosti
njegovoj sebi nepravdu nanose, tele prihvatili. "(2/92)
130
Je li oboavanje teleta koje ste prihvatli, nakon to vam je Musa
doao sa jasnim dokazima, ili jo za vrijeme Musaova ivota, bilo
sugerirano verom? Da l se ovo slae sa onim to tvrdite da vjerujete, sa
onim to vam je dostvljeno?
Ovo nije jedini put, vi ste prekinuli i zavet sklopljen pod stjenom i
tmo ste zgrijeili i odmetuli se:
kada smo od vas va zavjet primili, i brdo iznad vas podigli: "Ozbiljno
prihvatite ono to vam dajemo i budite posluni!"- oni su odgovorili: "

ujemo,
ali posluati neemo!" - srca njihova su, zbog nevjerovanja njihova, jo bila
nadojena teletom (2/93)
Tekst ovdje prelazi iz obraanja u kaivanje . . . Obraa se Sinovima
Israilovim i govori o njima, a zatm panju posveuje muslimanima

i
itavom oveanstvu i obavetva i jedne i druge o onome to je bilo sa
Izraelanima, zatm nadahnjuje Poslanika da ih sueli sa ovakvom vrstom
devijantog, odvratog vjerovanja za koje oni tvrde da im je to tako
nareeno .
. . . Reci: "Runo je to na to vas vjerovanje vae navodi, ako ste uope
vjernici. 1(2/93J
Ovdje emo na momenat stat, pred ovim udnim izrazima: oni su
odgovorili: "

ujemo, ali posluati neemo!" i: srca njihova su, zbog


nevjerovanja njihova, jo bila nadojena teletom.
Oni su kaali:

ujemo, ali nisu rekli: Posluat neemo. Zato o njima


ovo kazivanje ovdje? To je iva slika mrte stvarnost, a kao da je to iva
starnost koja govori. Rekli su rijeima:

ujemo, a djelima: Posluat


neemo. Praksa je ta koja rijeima daje znaenje, a to je jae od izgovorene
rijei. Ova iva slika stvarnost ukazuje na univerzalni islamski princip da
rijei gube vrijednost ako nisu pretoene u djela. Pouka je u praksi ili: to je
jedinsto izgovorene rijei i stvarnog ina. I to je ono to teba uzet u obzir
i uvaavat.
Srca njihova su, zbog nevjerovanja njihova, jo bila nadojena teletom
to je druga gruba slika, neuporediva koju Kur'an ucrtava. Ve su
nadojeni.

ime su nadojeni? Nadojeni teletom!

ta su nadojili? Nadojili
svoja srca! Ta gruba slika nadajanja i dalje lebdi u mat, ironino smijena
slika: teleta koje direkto ulazi u srce, sjedinjuje se sa njihovim srcima,
to da se intelektualno poimanje na koje ukazuje ova opipljiva slika skoro
zaboravlja, a to je njihova velika ljubav za oboavanjem teleta kao da su
131
njime srca svoja nadojili. Ovdje se jasno vidi velika ralika izmeu
kur' anskog izraa i intelektualnog poimanja. To je slikanje . . . jasna odlika
kur' anskog lijepog izraa.
oni su nairoko tvrdili da su odabrani Boiji narod. Jedini koji su na
pravom putu, jedini dobitici na ahiretu. Niko drugi osim njih kod Boga na
onom svijetu nee imat udjela. Prema ovoj tvrdnji, oni koji vjeruju u
Muhammeda kao Boijeg poslanika nemaju nikakve anse na drugom
svijetu. Cilj ovoga jeste da se muslimani pokolebaj u u svom vjerovanju, da
se izazove sumnja u ono to im Poslanik i Kur'an obeava. Tada je Alah
naredio Muh edu da Jevreji i muslimani stanu jedni naspram drugih u
dva tbora i da onome koji od njih lae zaovu smrt:
Reci: 'o je u Allaha dennet osiguran samo za vas, a ne i za ostali
svijet, onda vi smrt zaelite, ako istinu govorite. <2!94J
Poslije ovoga izaova slijedi zakljuak da oni proklnjanje nee
prihvatt, nit e zazivat smrt, jer znaju da ne govore istnu i boje se da
Aah ne udovolji njihovom taenju. Oni znaju da ono to su uradili na
ovom svijetu ne daje im pravo za bilo koji udio na drugom svijetu. U takvoj
situaciji oni gube i ovaj i onaj svijet. Ovaj smru koju tae, a onaj loim
postupcima koje ine. Oni e odbit ovaj izaov. Njima je jako stalo do
ivota na ovom svijetu. Oni i mnogoboci su u ovome potpuno jednaki:
A nee je nikada zaeljeti zbog onoga to ine! - A Allah dobro zna
nevjernike. I na e ih, sigurno, da vie ude za ivotom od svih ostalih
ljudi, ak i od mnogoboaca; svaki bi volio d poivi hiljadu godina, mada
ga to, i kad bi toliko ivio, ne bi od patnje udaljilo! - A Allah dobro vidi ono
to oni rade. <,96)
Smrt nikada nee zaeljet, jer ono to su uradili, na drugom svijetu
nije za nagrade. Njih to nee spasit kane. Alah zna nasilnike i ono to oni
rade!
I nije samo ovo! Oni imaju i druge osobine. O jednoj toj do kraja
prezren oj osobini Kur' a kae:
I nai e ih, sigurno, da vie ude za ivotom od svih ostalih
ljudi, . <2!96J
132
Koji i kakav ivot? Uope nije vano! Samo ivot! ivot ovako
neodreen! Nedefnisan i ovako prezren! ivot cra i insekata! ivot i mir!
To su Jevreji. Oni su u svojoj prolost, sadanjost i budunost uvijek ist.
Diu glavu samo kad nema malja. A kada se nae malj, spuste glavu, jer je
to opasno po vot. Koji ivot!
. . . ak i od mnogoboaca; svaki bi volio d poivi hiljadu godina, mada
ga to, i kad bi toliko ivio, ne bi od patnje udaljilo! - A Allah dobro vidi ono
to oni rade. (2/9J
Svaki od njih bi elio da povi hiljadu godina. A to stoga to se oni
ne nadaju susretu sa Allaom, nit osjeaju da e imat drugi ivot osim
ovog ivot. Kakav je tjesan i skuen ovaj ivot kada dua-ovek misli da
je ovo jedini ivot. Verovanje u drugi svijet je blagodat, blagodat koja se
imanom ulijeva u srce, blagodat koju Allah dariva ovjeku, iji je ivot
prolazan i koji tpi, ovek ogranienog roka, a iroke nade. Samo onaj ije
je poimanje o ivotu nepotpuno sebi e zatvorit put ka vjenost.
Verovanje u drugi svijet, osim toga to je to vjerovanje u apsolutu Boiju
pravdu i nagradu, u osnovi je dokaz da je dua vitlna, da se puni ivotom,
da nije ograniena samo na ovaj svijet, nego prolazi i u veno beskonane
prostore koje samo Allah zna, hitajui tako do susjedstva sa Allahom.
U daljnjem tekstu Alla nadahnjuje Poslania pa kae:
Reci: {Ko je neprijatelj Dibrlu? a on, Allahovom voljom, tebi stavlja
na srce Kur'an - koji potvruje da su i prijanje objave itinite - kao putokaz
i radosna vijet vjericima. " Ko je neprjatelj Allahu i melekima Njegovim i
poslanicima Njegovim i Dibrilu i Mikalu - pa, Allah je, doita, neprjatelj
onima koji nee da vjeruj. (2/97,9BJ
To je novo upozorenje kojim Allah izaiva i objanjava Istnu pred
svedocima. U kazivanju ovog izazova upoznajemo i druga svojstva Jevreja,
zaista udna svojsta. Gnjev i srdba ovog naroda je dosegla vrhunac. Kada
su saznali da e Allah svojom voljom Objavu slat onome kome On hoe,
taj gnjev je preao sve granice. To ih je dovelo do kontadiktornost sa
kojom raum ne moe zajedno. uli su da Dibril Emin od Allaha dostavlja
Muh8 edu Objavu, a poto su oni bili neprijatelji Muhammeda, onda su
izmislili priu da je Dibril njihov neprijatelj. On je melek ruenja, propast
133
i kane, i to je jedan od razloga to odbijaju da prihvate Muhammeda kao
Boijeg poslanika! Daje to melek Mikail, oni bi verovali u Muhammedovo
poslanstvo, jer je on melek plodnost, bogatstva i kie.
Glupost! Ali mrnja i prezir tera ih da ine ove glupost. Zato bi
Dibril bio njihov neprijatel? On nije ljudsko bie da radi u korist ili protv
njh. On je melek, Boiji rob. Radi ono to mu se nareuje. Ne suprotstavlja
se Allahovim nareenjima.
Reci: "Ko je neprijatelj Dibrilu? a on, Allahovom voljom, tebi stavlja
na srce Kur'an . . . 1(2/97)
Dibril nema vlastth ela da tebi stvla na srce Kur' an. On
izrava Alahovu volju i tebi na srce stavlja Kur' an. Srce je mjesto koje
prima i uva Objavu.
On tebi na srce stavlja Objavu "koja potvruje da su i prijanje objave
istnite - kao putoka i radosnu vijest vernicima".
Kur' an potvruje nebeske knjige koje su prije njega objavljene.
Temelj na kome poiva Allahova vjera je jedan u svim nebeskim knjigama
i objavljenim vjerama. To je uput i radosna vijest srcima koja vjeruju, koja
su otvorena prema veri. Ovu injenicu teba posebno istai. Kur'an to
esto u ranim prilikama ponavlja:
. . . uputstvo je svima onima koji se budu Allaha boja/i;(2/2J,
. . . uputstvo i milost za ljude koji vjeruju. (7/203),
putokaz ljudima i uputstvo . . . onima koji vrsto vjeruju. (45/20),
. . . lijek . . . i milost vjernicima . . . oo/57)
Sinovi Israilovi nisu od onih koji su verovali, nit su od onih koji su
bogobojani i koji imaju vrstu veru. Oni su, po svom obiaju, rastavljajui
Objavu i vjerovjesnike, rastavili i meleke. Njihov zattik i prijatelj je
Mikail, govorili su, a ne Dibril. Zbog toga je slijedei ajet zajedno
spomenuo i Dibrila i Mikaila i sve druge meleke i verovesnike istui da
su oni koji jednog od njih smataju svojim neprijatelem - nevjernici:
Ko je neprijatelj Allahu i melekima Njegovim i poslanicima Njegovim
i Dibrlu i Mikalu - pa, Allah je, dista, neprijatelj onima koji nee d
vjeruju. (2/9BJ
134
Alah se obraa Poslaniku da ga uvrst u onome to mu objavljuje
iznosei da u ove ajete ne vjeruju samo oni koji su pokvareni. Ajet dalje
raotrivaju Sinove Israilove, koji se ne pridravaju zavjeta bez obzira bio
on sklopljen sa Allahom, sa njihovim poslanicima il sa Boijim poslanikom
Muhammedom alejhi-s-selam. Upozoreni su i na ignorisanje Knjige kojom
je zavren ciklus objavljenih knjiga, a koja potvruje istnitost svih do sada
objavljenih knjiga.
A Mi tebi jasne dokaze objavljujemo i jedino nevjernici u njih nee da
vjeruju. Zar svaki put kad neku obavezu preuzmu - neki od njih je odbace jer
ih veina ne vjeruje. A kada im je Poslanik od Allaha doao, potvrujui d
je istinito ono to ve imaju, mnogi od onih kojima je Knjiga dana - za lea
svoja Allahovu Knjigu odbacuj, kao da ne znaju. (2/9101)
U ovim ajetima Allah razotkriva uzroke nevjerovanja Sinova
Isn1ilovih utajom ajeta koje je Allah objavio. Ti uzroci se svode na
pokvarenost i prirodnu poremeenost. Zdrava priroda prihvaa vjerovanje
u ove ajete. Jevreji i drugi to odbacuju - ne zbog toga to ajet nisu dovoljno
ubjedljivi, nego zbog toga to im je priroda pokvarena i poremeena.
Kur' an se, dale obraa muslimanima i drugim narodima kritku jui
Jevreje i iznosei njihove mahane. To je narod koji se ne pridrava zavjeta,
uputa, premda su fanatci kada se radi o njihovoj naciji; ne mogu se nikako
pomirit da Allah dariva i drugima to hoe mimo njih.

ak kre i
meusobno sastavljene ugovore i naputju ak i ono oko ega su se
dogovorili.
Zar svaki put kad neku obavezu preuzmu - neki od njih je odbace jer ih
veina ne vjeruje. (2/IOOJ
Razili su se oko zavjet sa Allahom sainjenog u podnou Sinajske
gore. Razili su se i u pitaju ugovora koje su sklopili sa svojim ranije
poslanim vjerovjesnicima. Na kraju je dolo i do raskida ugovora sa
Boijim poslanikom Muhammedom alejhi-s-selam u prom medinskom
periodu islama. Medu prim su bili u klevetanju nove vjere. Pokuavali su
da unesu razdor medu muslimanima railazei se sa ugovorom potpisanim
izmedu njih i muslimana.
Loe svojstvo, naspram koga stoji njegova suta suprotost, koju
Poslanik islama obznanjuje rijeima: "Muslimani su meusobno
jednaki, jedinsteni u odnosu O onoga koji m ne pripada; o
njihovoj sigurn ust brine se svako od najnieg do najvieg . . . "
Nijedan od njih nee prekrit nijednog ugovora. Ehu Ubejda, komandant
135
Omerove vojske, pie Omeru, drugom hali: iz grupe hulefa-i-raidina, da
je jedan od njegovih vojskovoa garantovao sigurnost stanovnicima jednog
grada u Iraku pita ga za njegovo miljenje. Omer odgovara da Allah dri
velikim ono to je potpisano pa nemojte bit od onih koji olahko prelaze
preko potpisanih ugovora. Potjte potpisani ugovor o nenapadanju i
udaljite se. Razlika u etkim opredjeljenjima izmeu muslimana i Jevreja
je vie nego jasna.
A kada im je Poslanik od Allaha doao, potvrujui da je istinito ono
to ve imaju, mnogi od onih kojima je Knjiga dana - za lea svoja Allahovu
Knjigu odbacuju, kao da ne znaju. (2/IOV
Sve ugovore koje su sainili Jevreji su prekrili. Jedna od taaka
ugovora sa Alahom bila je da veruju u sve Boije poslanika, da ih pomau
i potuju. A kad im je Poslanik od Allaha doao, potvrujui ono to ve
imaju, mnogi od onih kojima je Knjiga dat za lea svoja su Allahovu
Knjigu odbacili, svejedno da li se ovo odbacivanje odnosi na Knjigu njima
datu, u kojoj je najavljena radosna vijest o dolasku novog poslanika, ili pak
na Knjigu sa kojom je Muhammed, alejhi-s-selam, doao.
Kakve li ironije! Oni kojima je data Knjiga odbacuju Allahovu Knjigu!
Da se radi o mnogobocima, to odbacivanje bi, donekle, bilo razumljvo!
rije je o onima kojima je data Knjiga, onima koji poznaju nebeske knjige i
Boije poslanike, onima koji su poznavali Uput i Svetlo.

ta su uinili?
Oni su to bacili za lea svoja i tako S udaljili iz svog ivotog prostora,
svoje interesne sfere!
A t poslije ovog odbacivanja? Moda su pronali neto bole?
Moda su otkrili neku novu istnu? Moda su se vratli Knjizi koju imaju, a
koju i Kur'an potvruje kao istnu? Ne . . . Nita od svega ovoga. Oni su za
lea svoja bacili Allahovu Knjigu - da bi se mogli okrenut legendi koja nije
zasnovana na injenicama.
i povode se za onim to su ejtani o Sulejmanovoj vladavini kazivali.
A Sulejman nije bio nevjerik,- ejtani su nevjernici uei ljude vradbini i
onome to je bilo nadahnuto dvojici meleka, Barutu i Marutu, u Babilonu.
A njih dvojica nisu nikoga uili dok mu ne bi rekli: "Mi samo iskuavamo, i
ti ne budi nevjernik!" I ljudi su od njih dvojice uili kako e mua od ene
136
rastaviti, ali nisu mogli time nikome bez Allahove volje nauditi. Uili su ono
to e im nauditi i od ega nikakve koristi nee imati iako su znali da onaj
koji tom vjetinom vlada nee nikakve sree na onom svijetu imati. A doista .
je jadno ono za to su se prodali, kad bi samo znali! A da oni vjeruju i boje
se, nagrad od Allaha bi im bila bolja, kad bi samo znalif<2102, I03)
Napustli su Knjigu koju je Allah objavio a koja potvruje Knjigu koju
oni imaju, a zatm su se okrenuli priama koje su ejtani kaivali o
Sulejmanovoj vladavini. Te prie kauju da je Sulejma bio maioniar,
sabir, da se sluio magijom.
Kur'an to odbacuje. On kae da Sulejman nie bio nevjernik - ejtan i
su nevjernici, uei ljude vradbini . . .
Kur'an, dalje, negira da je sibir od Allaha objavljen dvojici meleka:
Hanit i Maritu u Babilonu.
. . . i onome to je bilo nadahnuto dvojici meleka, Harutu i
Marutu, . . . r2102J
Rje je o prii koja se u to vrijeme priala. Jevreji trde da su se
Hau t i Marut sluili magijom i da su ljude tome poduavali. Kur'an to
odbacuje.
. . . A njih dvojica nisu nikoga uili dok mu ne bi rekli: "Mi samo
iskuavamo, i ti ne budi nevjernik!" . . . r2I02J
Kur'an po drugi put oznaava sibir, poduavanje i upotebu, kufom.
Ljudi su bili uporni u taenju da ih Haru t i Maru t podue sibiru bez obzira
na njihova upozorenja.
I ljudi su od njih dvojice uili kako e mua od ene rastaviti, . . . r21102J
To je zlo na koje su bili stalno upozoravani od stane ovih meleka.
Ovdje Kur'an iznosi stav islama, a on se ogleda u tome da se nita na
svijetu ne moe desit bez Allahove volje i Njegovog izuna .
.. . ali nisu mogli time nikome bez Allahove volje nauditi . . . (2/102)
Allahova volja je volja koja djeluje, stvara. Ovo se moe pojasnit
primjerom. Ako ovek stavi ruku u vatu, ruka e izgoret. Meutm, ovo
moe da se desi samo Allahovom voljom. Allah moe da vati oduzme
njezino svojsto, kao u sluaju Ibrahima, alejhi-s-selam.
137
Ist je sluaj i sa sihrom pomou koga 5 vri rastvljanje mua od
ene. Alah moe svojom voljom da to sprijei.
Kur'an, dalje, kae da je rastavljanje mua od ene zlo, a ne dobro.
. . . Uili su ono to e im nauditi i od ega nikakve koristi nee
imati . . . (2/102)
Dovoljno je da je Kur'an ovo zlo oznaio kufom.
. . . iako su znali da onaj koji tom vjetinom vlada nee nikakve sree
na onom svijetu imati . . . r2I02J
I tako su saznali da ono to kupuju na ovom svijetu, na Drugom
Svijetu od toga nee nikakve korist imat .
. . . A doista je jadno ono za to su se prodali, kad bi samo znalih2!I02J
A d oni vjeruju i boje se, nagrada od Allaha bi im bila bolja, kad bi
samo znali! (2/103)
Poslije svega ovoga neophodno je ovdje rei nekoliko rijei o magiji,
sihru, o onome to rastavlja mua od ene, a emu su Jevreji poklanjali
posebnu panju ostavljajui zbog toga Boiju Knjigu iza svojih lea.
U svao je vrijeme pa i danas bilo ljudi koji su posjedovali odreenu
snagu koju nauka nije otkrila. Nauka je uspjela da to imenuje, ali nije
uspjela da ue u bit toga. ta je to telepatja npr. i kako se ostvaruje? Kako
je mogue da se dogaaji koji se zbivaju na veoma udaljenim mjestma
osjete i vide istog tenutka kada se odigravaju, kao da se nalaze i zbivaju u
neposrednoj blizini?
ta je to hipnoza i kako se ostvaruje? Kako je mogue da volja
upravlja voljom? Kko je mogue ograniit svijest, smanjit je u posve
iskljuit?
Sve to je nauka o ovim pitnjima rekla jeste da je to registrovala i
imenovala. Meutm, ta je to, kako se ostvaruje itd. ostalo je nepoznato!
Postoje mnoga druga pitanja o kojima se nauka spori zbog
nedovoljno prikupljenih injenica ili zbog toga to nije uspjela da to uvede
138
u krug svojih eksperimenata. Frojd, koji pokuava da negira sve to je
duhovno, snovienja npr. nije mogao negirat. Kako vidjet u snu
budunost koja je nepoznata, a koja se kasnije obistni? Ovi tanahni osjeaji
nisu imenovani. Kako osjett da e se neto uskoro dogodit ili e neka
osoba malo kasnije doi? Zatm se sve to prema prognozama obistni.
Trdoglavo bi bilo negirat ove nepoznate snage koje posjeduje
ljudsko bie samo zato to to nauka jo nije potvrdila.
Ali ovo ne znai da sve prie, bajke, mitove itd. teba prihvatt.
N aj bole je da razum pred ovim nepoznanicama ostane elastan sve dok se
pomou savremenijih sredstva ne proveri to se nije dotadanjim dalo
provjerit, ili da se prihvat sud da je to neto izvan ljudske moi i da je za
sada nemogue u to prodrijet.
Magija, sibir i ono emu su poduavali Hfit i Manit pripadaju ovom
krugu. Ponekad to potpuno lii jedno na drugo: mo sugestje i djelovanja
na osjeaje i misao, odnosno stvari i tjela.
Magija, sibir koju spominje Kur'an, a koja je u vezi sa faraonovim
maioniarima samo je gluma:
. . . i odjednom mu se priini da konopi njihovi i tap ovi njihovi, zbog
vradbine njihove, kreu, r2/66J
Nema nikakve smetje da ovo djelovanje bude sredstvo pomou
koga se vri rastavljanje mua od ene, prijatelja od prijatela. Medutm,
sve se to moe desit samo sa Allahovom voljom, na nain kako smo to
objasnili.
Ko su meleki Harut i Marut i kada su bili u Babilonu? Njihova storija
bila je poznata Jevrejima, jer oni nisu negirali ovu vijest, nit su joj 5
suprotstvili. Kur'an o tome saeto govori, a nije bilo ni potrebe da se bavi
detaljima, jer to i nije cilj Kur'ana. Ovome ne teba davat vie prostora, jer
nema ni jedne vjerodostojne predaje koja o tome govori. Jasni i potpuno
raumljivi ajet ne daju nam za pravo da idemo za onim to je manje jasno
u dalekoj prolost. Dovoljno je da znamo da su Jevreji slijedili ove mitove
i napustli da slijede Boiju Knjigu. Takoer je dovoljno da znamo da je
sibir ejtanski posao, da je to kufr u kome e onaj ko mu se podaje izgubit
sve na Drugom Svijetu, ahiretu.
139
. -

'
l
. . . * ^ "
>
'

-) '-. -=), f3 ,_-,7) , _! ~
w " e, / - _ g
?
& ~
1

~
~
w )
~ g 4
.) ;; -_ o=' ;l - _' '
' ^ ,-,Y|_c1..||
^ -" * . -
140
~ ' , 7 *
}I rU
- "

t _%+ ,
O vjerici, ne sluite se rijeima: "'in", nego recite: Unzurn" i
sluajte! A nevjernike bolna patnja eka. Ne vole oni koji ne vjeruju, ni
sljedbenici Knjige ni mnogoboci, da se vama od Gospodra vaeg bilo kakvo
dobro objavi. A Allah milost svoj daruje kome On hoe; Allah je neizmjerno
dobar Mi nijedan propi ne promijenimo, niti ga u zaborav potinemo, a da
bolj od njega ili slian njemu ne donesemo. Zar ti ne zna da Allah sve moe?
Zar ti ne zna da je samo Allahova vlast i na nebesima i na Zemlji i da vi
osim Allaha ni zatitnika ni pomagaa nemate? Zar da traite od svoga
Poslanika kao to su prje traili od MUsa? A ko vjerovanj pretpostavi
nevjerovanje, s pravoga puta zalutao je! Mnogi sljedbenici Knjige jedva bi
doekali da vas, poto ste postali vjernici, vrate u nevjernike, iz line zlobe
svoje, iako im je Istina poznata; ali, vi oprostite i preko toga predite dok Allah
141
svoju odluku ne donese. - Allah, zaista sve moe. I molitvu obavljajte i zekat
dajite, a za dobro koje za sebe pripremite nai ete nagradu kod Allaha, jer
Allah dobro vidi ono to radite. Oni govore da e u dennet ui samo Jevreji,
odnosno samo krani. - To su puste elje njihove! - Ti reci: "Dokaz svoj dajte
ako je istina to to govorite!" A nije tako! Onoga ko se bude Allahu pokoravao
i uz to dobra djela inio, toga eka nagrada kod Gospodara njegova, takvi se
nee niega bojati i ni za im nee tugovati. jevreji govore: "Krani nisu na
pravom putu!" a krani vele: 1evreji nisu na pravom putu!" - a oni itaju
Knjigu. Tako, slino kao oni, govore i oni koji ne znaju. Allah e im na
Sudnjem danu presuditi o onome u emu se oni ne slau. Ima li veeg
nasilnika od onoga koji brani da se u Allahovim hramovima ime Njegovo
spominje i koji radi na tome da se oni porue? Takvi bi trebalo da u njih
samo sa strahom ulaze. Na ovom svijetu doivjee sramotu, a na onom
svijetu patnju veliku! A Allahov je istok i zapad; kuda god se okrenete, pa
tamo je Allahova strana. - Allah je, zaista, neizmjerno dobar i On sve zna.
Nevjernici govore: "Allah je uzeo sebi dijete. " Hvaljen neka je On! Naprotiv,
Njegovo je sve ono to je na nebesima i na Zemlji. Njemu se sve pokorava; On
je stvoritelj nebesa i Zemlje, i kada neto odlui, za to samo rekne: "Budi!"
i ono bude. A oni koji ne znaju govore: "Trebalo bi da Allah s nama
razgovara ili da nam kakvo do doe!" Tako su, gotovo istim rjeima,
govorli i oni prije njih, srca su im slina! A Mi dokaze objanjavamo
ljudima koji vrsto vjeruju. Mi smo te poslali da istinu objavi l da radosne
vijesti i opomenu donese, i ti nee biti pitan za one koji e biti u
dehennemu. Ni jevreji, ni krani nee biti tobom zadovoljni sve dok ne
prihvati vjeru njihovu. Reci: "Allahov put je jedini pravi putrA ako bi se ti
poveo za eljama njihovim, nakon Objave koja ti dolazi, od Allaha te niko ne
bi mogao zatititi niti odbraniti. Neki od sljedbenika Knjige itaju je onako
kako je objavljena; oni u nju vjeruju. A nastradat e sigurno oni koji u nju
ne vjeruju. O sinovi Israilovi, sjetite se milosti Moje koju sam vam darovao i
toga to sam vas nad ostalim ljudima bio uzdigao. I bojte se Dana kada niko
ni za koga nee moi nita uiniti, kad se ni od koga otkup nee primiti, kada
nikome zagovor nee koristiti i kada im niko nee moi pomoi! (2/104123)
Ova cjelina nastavlja raotkrivat smutje Jevreja koje su oni inili
prema islamu i muslimanima, upozorava muslimansko drutvo na njihove
igre i spletke, na mrnju i zlobu koje su oni u sebi tajili prema
muslimanima, smutju i tete koje su muslimanima javno inili. Ova
cjelina zabranjuje muslimanskom drutvu da oponaaju rijei i djela onih
kojima je objavljena Knjiga a koji ne vjeruju. Ona raotkriva muslimanima
prave duboke tajne uzroke koji su stajali iza rijei i djela Jevreja, iza
142
njihovih spletki, smutji, igara i fteluka koje su oni nastojali da ubace u
muslimanske redove.
Derogiranje pojedinih odredaba i obaveza u njihovu zamjenu,
shodno potebama novog islamskog ravoja, okolnostma i okruenju koji
su obuhvatati muslimansko drutvo - izgleda da su Jevreji uzimali za povod
da bi izazvali sumnju u izor ovih naredaba i zaduenja pa su zbog toga
govorili muslmanima: "Da je to bilo od Alaha, ne bi bilo derogirano; ne bi
se izdavala nova naredba da se dokine ili zamijeni ranija."
Ova kapanja pojaana je u vrijeme promjene Kible iz Jerusalema
prema Kabi, a promijenjena je esnaest mjeseci po Hidri. Neposredno
poslije Hidre Verovjesnik, alejhi-s-selam, okretao se u namau prema
Jerusalemu, Kibli Jevreja i njihovoj musalli. Iz ovog okretanja prema
Jerusalemu idovi su izvlaili dokaz da je njihova vjera prava vjera, a
njihova Kibla prava Kibla. Ovo je navelo Resulullaha da je elio, iako nije
javno ispoljavao, da se umjesto Jerusalema uzme za kiblu Kaba, asna
Boija kua. Ovu elju gajio je u sebi sve dok mu njegov Gospodar nije to
i prihvato i uputo ga prema kibli koja e ga zadovoljavat. O tome e bit
rijei i u tekstu ovog poglavlja. Obesnaenje ovog dokaza Sinova Isnlilovih,
do ega je dovela ova izmjena kible, bilo bi pogubno za Jevreje pa ga nisu
eljeli izgubit. Zbog toga oni pojaavaju spletkaroku kampanju meu
muslimanima. Poinju da meu muslimanima izazivaju sumnju u izor
naredaba kojima ih je zaduivao Resulullah, kao i u ispravnost sadraja
Objave. Svim silama poeli su da djeluju destuktvno i potkopavaju
principe vere u duama muslimana. Govorili su im: Ako je okretaje
prema Jerusalemu bilo neispravno, onda su i vae molitve - namazi i
cjelokupni va ibadet koji ste obavljali za sve ovo vrijeme izgubljeni i
bezrijedni. Meutm, ako je okretanje prema Jerusalemu ispravno, zato
se onda mijenja kibla? Ovim su oni hteli da upute prigovor i potkopaju
osnovna pouzdanja u nagradu u duama muslimaa, posebno u steene
sevape kod Allaha. Hteli su prije svega da unesu smutju u smisao
verovesnikog rukovoenja.
Izgleda da je ova ogavna propaganda dala svoje negatvne plodove u
duama nekih muslimana, koji su poeli prozivat Resulullaha alejhi-s
selam. Uznemireni i poteseni , taili su od njega dokae koji se kose sa
apsolutim predanjem rukovoenja i pouzdanja u izvor vere. Tada dolazi
do objave u Kur' anu koja objanjava da derogiranja nekih naredbi i ajeta
prat mudrost Allaova koja bira oveku ono to je za njega bolje i koji zna
ta mu odgovara kroz vremena. Istovremeno, Kur'an upozorava
muslimane da je cilj Jevreja da ih vrate u nevjerovanje poslije primanja
143
islama. Kur' an ih upozorava da ovo Jevreji ine iz zavidnost koja proiste
iz toga to je Allah odabrao ba muslimane, obasjao ih Svojom milou i
dobrotom tme to im objavljuje posljednju Knjigu i to im povjerava ovu
veliku stvar. Kroz ove njihove spletke Kur'an otkriva muslimanima duboki
smisao tog zavoenja i dokida njihovu lanu tvrdnju da je dennet samo
njihovo pravo. Dalje tekst Kur' ana kazue o uzajamnom optuivanju dviju
grupa, onih kojima je objavljena Kjiga kada idovi govore: "Krani nisu
na pravom putu!", a krani kau: 'evreji nisu na pravom putu!", a sve to
isto tao govore politeist protv jednih i drugih.
Ovdje dolazi do punog izraaja grozota njihove namjere koju su oni
sakrivali iza kaivanja o kibli, a to je da onemogue okretanje prema Kabi,
Boijoj kui i proj damiji, da sprijee da se u damijama spominje Boije
ime i nastoje da se one porue.
U ovom pasusu tekst nastvlja da kauje na slian nain, sve dok ne
dovede muslimane licem u lice pred stvarni cil Jevreja i krana kojima je
Knjiga objavljena . . . a to je odvratt muslmane od njihove vjere i privui ih
u vjeru onih kojima je Knjiga objavljena. Meutm, oni nee bit zadovoljni
Vjerovesnikom, alejhi-s-selam, sve dok on ne bude slijedio njihovu vjeru i
uenje. Ako to ne bi prihvato, onda slijedi rat, spletke, smutje itd. Ovo je
stvarna borba koja je bila sakrivena iza lai i zavoenja i duboko pokrivena
kamufiranim dokazima i uzrocima.
O vjernici, ne sluite se rjeima: "Ra'ina", nego recite "Unzurna" i
sluajte! A nevjernike bolna patnja eka. Ne vole oni koji ne vjeruju, ni
sljedbenici Knjige ni mnogoboci, da se vama od Gospodra vaeg bilo kakvo
dobro objavi. A Allah milost Svoju daruje kome On hoe; Allah je neizmjerno
dobar Mi ni jedn propis ne promijenimo, niti ga u zaborav potisnemo, a da
bolji od njega ili slian njemu ne donesemo. Zar ti ne zna da Allah sve moe?
Zar ti ne zna d je samo Allahova vlast i na nebesima i na Zemlji i da vi
osim Allaha ni zatitnika, ni pomagaa nemate? Zar da traite od svoga
Poslanika kao to su prje traili od Musaa? A, ko vjerovanju pretpostavi
nevjerovanje, s pravoga puta zalutao je! Mnogi sljedbenici Knjige jedva bi
doekali da vas, poto ste postali vjernici, vrate u nevjernike, iz line zlobe
svoje, iako im je Istina poznata; ali, vi oprostite i preko toga prei te dok Allah
Svoju odluku ne donese. - Allah, zaista sve moe. I molitvu obavljajte i zekat
144
dajite, a za dobro koje za sebe pripremite nai ete nagradu kod Allaha, jer
Allah dobro vidi ono to radite. (2/104IIOJ
U uvodnom dijelu ove cjeline rijei su upuene vjernicima. Oni se
pozivaju svojstvom koje je za njih karakteristno i osobeno i koje ih
povezuje sa njihovim Gospodarom i Vjerovjesnikom alejhi-s-selam,
svojstvom koje mobilie u njihovim duama odgovor skladan ovom
svojstu: da je vjernicima zabranjeno da kau Verovjesniku, alejhi-s-selam,
"ra'ina", rijei koja je izvedena iz rijei ri' aje, pazit i gledat, nego da se
umjesto toga slue njegovim sinonimom u arapskom jeziku "unzurna",
sluajmo. Nareuje im se da sluaju u znaenju odanost i pokornost.
Kur'an dalje upozorava na sudbinu, kraj nevernika, a to je bolna
patja, rijeima:
O vjernici, ne sluite se rijeima: "Ra'ina", nego recite: "Unzurna" i
sluajte! A nevjernike bolna patnja eka. (2I04J
Neka druga kazivanja podsjeaju da je uzrok zabrani upotebe
termina "ra' ina" bio to to su bezumnici Jevreja bili skloni da ovaj termin
upotrebljavaju u govoru, a mislili su na Verovesnika, alejhi-s-selam, ali su
ga izgovarali mutavo tako da on ima drugo znaenje proizvedeno od rijei
re' aune, lahkomislenost. Oni su se pribojavali da psuju i grde
Verovesnika, alejhi-s-selam, otvoreno, pa su iznalazili i sluili se drugim
metodima da ga psuju na skriveni i kriminalni nain, ime se slue samo
luda djeca. Zbog toga je dola zabrana vjernicima da koriste ovaj termin
kojim su se sluili Jevreji. Muslimaima je nareeno da ga zamijene
sinonimom koji ima znaenje koje luaci nee moi iskrivit i izmijenit, da
bi ovaj beznaajni i glupi cilj Jevreja propao.
Koritenje runih metoda od stane Jevreja govori o dalekosenost
njihovog gnjeva i mrnje, govori o njihovom loem odgoju, prljavtni
postupaka i niskom moralu. Zabrana koja je dola ovim povodom
nagovjetava Boiju zattu Verovesniku, alejhi-s-selam, i muslimanskom
drutvu, govori o odbrani Njegovih miljenika od svih spletki i loih
namjera koje ine njihovi neprijatelji i spletkaroi.
Tekst dalje otriva muslimanima zlobu i neprijateljsto koje se krije
u grudima Jevreja, otkriva mrnju i zavist koju oni taje u svojim srcima
zbog dobra koje je Bog dao muslimanima da bi ih upozorio na njihove
neprijatelje kako bi imali pred oima zavist i zlobu koju im ine njihovi
protvnici vjere i da bi muslimani bili zahvalni Bogu zbog dobra koje im je
On uinio te da bi ouvali to dobro.
145
Ne vole oni koji ne vjeruju, ni sljedbenici Knjige, ni mnogoboci, da se
vama od Gospodara vaeg bilo kakvo dobro objavi. A Allah milost Svoju
daruje kome On hoe; Allah je neizmjerno dobar (2/105)
Kur'an ne pravi razliku izmeu Kitbija i murika u pogledu
nevjerovanja. I jedni i drugi ne vjeruju u posljednje poslanstvo. Prema
tome, oni su s tog stanovita potpuno jednaki. I jedni i drugi gaje mrnju i
obijest prema vernicima. Ne ele im nikakvo dobro. Najvie preziru ovu
veru, veru koju je Allah odabrao vjernicima kao dobro i koji je objavio
vernicima ovaj Kur'an. Ovom blagodat Bog izraava ljubav prema
muslimanima i zavjetuje se da e uvat tu veru na Zemlji. To je najvee
povjerenje koje postoji.
Ranije je bilo govora o njihovoj mrnji i srdbi prema muslimanima
zbog toga to Allah alje Svoje dobro onome kome On hoe. Ta srdba
prema muslimanima dostgla je takav stepen da su Jevreji oglasili
Dibrila, alej hi-s-selam, svojim neprij ateljem, jer je donio objavu
Resulullahu, alejhi-s-selam .
. . . A Allah milost Svoju daruje kome On hoe; . . . (2/105)
Allah zna kome upuuje Svoju Poslanicu, to znai ako je dodijelio
Nju Muhammedu, alejhi-s-selam, i onima koji u njega vjeruju, Bog je znao
da su on i oni za to odabrani.
. . . Allah je neizmjerno dobar (2105)
Nema nita vee od blagodat poslanstva i Boije poslanice! Nema
nita bolje od blagodat vere i pozivanja u veru! U ovome se primjeuje
nagovjetaj mobilizacije svijest ili osjeaja kod onih koji vjeruju, osjeaja
veliine ovog dara i obilja ljepote, dok u onome to nevjernici u sebi kriju
prema vjernicima, a o emu je ranije bilo govora, mobilie se svijest na
opreznost i veliku budnost. Ova svijest i t neminovnost su nuni da bi se
moglo suprotstavit propagandi prigovaranjem i izazivanjem sumnje, koju
su uinili i jo uvijek ine Jevreji, kako bi oslabili verovanje u duama
vernika, je ogromno dobro prema muslimanima.
Ovaj napad, kao to smo rekli odnosio 5 na derogiranje nekih
naredbi i zaduenja. On je posebno doao do izraaja u vrijeme okretanja
kible prema Kabi. To je bilo neto to je oborilo njihov dokaz protv
muslimana.
146
Mi ni jedan propis ne promijenimo, niti ga u zaborav potisnemo, a da
bolji od njega ili slian njemu ne donesemo & <2110)
Bez obzira kakav bio ralog, promjena kible, kao to se govori u
tekst ovih ajeta i dalje u nastavku, mneki drugi razlog, kao to je izmjena
nekih odredaba, zakona i zaduenja, to je pratlo razvoj i stanje
muslimanskog drutva, ili moda neto posebno, vezano za izmjene nekih
ranijih odredaba navedenih u Tevratu (ori) , koji potvruju istnitost
Kur'ana kao ope poruke, bez obzira na sve to, dakle: da li je uzrok jedno,
drugo ili tree, ili sve zajedno to su Jevreji uzeli kao povod za izazivanje
sumnje u bit vjerovanja, Kur'an jasno i odluno objanjava razlog
derogiranja i izmjene, Kur' an istovremeno objanjava osudu th sumnji
koje su unijeli Jevreji, inei to obino planski i primjenjujui razne metode
u borbi protv ove vere.
Djelimina izmjena uinjena skladno potrebama i situaciji u vrijeme
objave bila je u interesu ovjeka kako bi ostvario to vee dobro koje mu
namee razoj ivota. Allah, Stvoritelj ljudi, Onaj koji upuuje poslanike,
Onaj koji objavljuje ajete, On je taj koji to odreuje. I kad dokine neki ajet
- On ga stavlja u svijet zaborava da l taj ajet sadravao u sebi neku
odredbu, normu ili neki znak ili neto nadnaravno koje dolazi zbog
aktuelne sitacije pa se javlja kao materijalna nadnaravnost, kako su to
inili vjerovjesnici - slijedilo bi, poslije toga, neto bolje ili slino
prethodnom. Nita Boga ne moe onesposobit, On je Gospodar svega,
Naredbodavac svemu na nebesima i Zemlji.
Ovo je popraeno slijedeim rijeima:
Zar ti ne zna da je samo Allahova vlast i na nebesima i na Zemlji i
da vi osim Allaha ni zatitnika, ni pomagaa nemate?(2ro7J
Ove rijei ovdje imaju za muslimane prizuk upozorenja, prizuk
sjeta da je Allah njima Zattik i Pomaga. Oni nemaju drugog zattika
ni pomagaa. Moda je ovo ovako reeno zbog toga to su neki podlegli
obmanjivakoj propagandi Jevreja i zbrci njihovih ideja potkriepljenih
njihovim laima i upuivanju pitanja Resulullahu koja ne nude dokaza ni
uverenja. Slijedei ajet sasvim otoreno upozorava na to i osuuje.
Zar da traite od svoga Poslanika kao to su prije traili od Musaa? A,
ko vjerovanju pretpostavi nevjerovanje, s pravog puta zalutao je! (2/IOBJ
Ova osuda uslijedila je zbog toga to su se neki vjernici trdoglavo
ponaali poput Mfsaova naroda, koji su zahtjevali da im Musa donese
147
dokae i nadnaravnost. Time bi 5 suprotstvljali Verovesniku kad god bi
on naredio neto ili im saopio neku obavezu, kako se govori i u tkst na
mnogim mjestma.
Kur'an ih upozorava da prestu sa ovim, jer je to zabluda, naime, da
ne zamijene verovanje nevjerovanjem. To bi bio kraj, na emu su insistrali
Sinovi Israilov. To je istovremeno i kraj onoga to su eljeli Jevreji, da bi
tome poveli i muslimane.
Mnogi sljedbenici Knjige jedva bi dekali da vas, poto ste postali
vjernici, vrate u nevjernike, iz line zlobe svoje, iako im je Istina
poznata, e e . (2/10J
To je ono to ini prokleta mrnja u duama - elja za oduzimanjem
dobra kome su drugi upueni. Zato? Ne zbog toga to ga ove zle due ne
prepoznaju, nego zbog toga to ga poznaju .
. . . iz line zlobe svoje iako im je Istina poznata; . . + (2109J
A zavidnost - to je ona niska mrana zloba koju su obilato izlijevale
jevrejske due prema islamu i muslimanima i jo uvijek to ine. To je ono
iz ega su izrastale njihove spletke i zle najere, i jo uvijek izrastaju. To
je ono to Kur'an razotkriva muslimanima, kako bi shvatli i spoznali
skriveni uzrok koji stoji iza svih nastojanja Jevreja da bi izazvali sumnju u
veri muslimana i ponovo ih vratli u nevjerovanje, gdje su ranije bili i od
ega ih je Allah zatto imanom dodijelivi im najvee dobro i najcjenjeniju
blagodat, na emu su im Jevreji zavidjeli.
Ovdje, u asu u kome zablista ova istna i otkrije 5 runa namjera i
mrska zavidnost, Kur'an poziva vjernike da 5 uzdignu iznad uzvraanja
mrnje mrnjom, zla zlim, i poziva ih na irokogrudnost i oprost - sve dok
Allah ne donese svoju odluku, kada to On bude hto .
. . . ali, vi oprostite i preko toga predite, dk Allah Svoju odluku ne
donese. - Allah, zaita, sve moe. (2/109J
Nastvite ovim pravcem koji vam je Allah odabrao, klanjajte se
vaem Gospodaru i pohranjujte kod Njega vaa dobra djela . . .
I molitvu obavljajte i zekat dajite, a za dobro koje za sebe prpremite
na ete nagadu kod Allaha, jer Allah dbro vidi ono to radite. r21 10J
Eto tako k ur' anski tekst budi svijest muslimanskog drutva,
koncentie je i upozorava na izvor opasnost, na mjesto gdje se skrivaju
148
spletke; tko Kur' a mobilie svijest muslimaa kako bi razotkrio loe
namjere i ukazao na opake splete i zavidnost. Ovom punom mobilnom
snagom Kur' an preuzima vernike i vodi ih ka Uzienom Alahu, gdje oni
oekuju Njegovu naredbu i svoje postupke veu za Njegovu dozolu.
Kur'an ih poziva na oprost i toleranciju dok ne stgne ova naredba da bi
zatto njihova srca vonja zavidnost i mrnje i poziva na lijep nain da
saekaju naredbu Naredbodavca i Njegovo htjenje.
Kur'an nastoji da pobije tvrdnje sledbenika Knjige openito - Jeveja
i hriana, koji kau da su samo oni jedini t koji su upueni! Dennet je
rezerisa za njih, u njega ui samo oni. To govore, dok istovremeno
jedni druge optuuju da oni drugi nee imat nita od toga. U toku
izlaganja ovih tvrdnji, Kur'an iznosi pravu istnu o radu, nagradi i kazni u
rijeima:
Oni govore d e u dennet ui samo jevreji, odnosno samo krani. -
To su pute elje njihove! - Ti reci: Dokaz svoj dajte ako je istina to to
govorite!" A nije tako! Onoga ko se bude Allahu pokoravao i uz to dobra djela
inio, toga eka nagrada kod Gospodara njegova, takvi se nee niega bojati
i ni za im nee tugovati. jevreji govore: Kani nisu na pravom putu!", a
krani vele: 1evreji nisu na pravom putu!" - a oni taju Knjig. Tako,
slino kao oni, govore i oni koj ne znaj. Allah e im na Sudnjem danu
presuditi u onome u emu se oni ne slau. (2/11 I-I I3J
Oni koji su 5 suoili sa muslimanima u Medini bili su Jevreji. Tada
nije bilo nikakog bloka krana koji bi mogli zauzt stv poput Jevreja.
Meutm, tekst ovdje ima opu poruku, odnosi 5 i na jedne i na druge.
Konfontra ove onima, a iznosi i stav pristalica politeizma (murika) o
objema grupacijaa.
Oni govore: da e u dennet ui samo jevreji, odnosno samo
krani e e e (2/lW
Ova njihova kazivaja su raliita, jer su Jevreji govorili "U dennet
e ui samo Hud" t. Jevreji, dok su drugi govorili "U dennet e ui sao
krani". Ni jedna ni druga izava ne oslaja 5 na doka. Sve se zadralo
samo na tvrdnji. Tada uzieni Aah objavljuje Verovesniku, alejhi-s
selam, da se sueli sa njima sa izazovom i potai doka.
149
. . . Ti reci: "Dokaz svoj dajte ako je istina to to govorite!"r2/1 1 1)
Ovdje dolazi do primjene islamskog pravila o rasporeivanju
nagrade i kane - prema radu, bez ikakve naklonost prema nekom narodu,
grupi ili pojedincu. U obzir dolaze samo islam i ihsan (dobroinstvo) . Ime
i adresa ne znae nita:
A nije tako! Onoga ko se bude Allahu pokoravao i uz to dobra djela
inio, toga eka nagrada kod Gospodara njegova, takvi se nee niega bojati
i ni za im nee tugovati. r211 12J
Jo ranije se govorilo o pravilu koje se odnosi na kazne u kome se
odgovara na njihov izaov:
Oni govore: "Vtra e nas doticati samo neko vrijeme. "r2!BOJ
A Kur'an kae:
A nije tako! Oni koji budu zlo inili i grijesi njihovi ih budu sa svih
strana stigli, oni e stanovnici dehennema biti i u njemu e vjeno
ostati. (2/R1J
To je jedno pravilo koje ima dvije otice, kaznu i nagradu. Jedna
otica nasuprot druge. Oni koji budu zlo inili i grijesi njihovi ih budu sa
svih strana stigli . . . takvi su loi, njih okruuju loa djela, oni su izolirani od
svega, bez svijest i svega drugoga osim grijeha. Onaj ko se Allahu
pokorava i uz to dobra djela ini, iskreno, radi Allaha, sva svoja osjeanja
usmjeri Allahu, stoji nasuprot onoga ko svoja djela usmjeri prema grijehu.
Osnovna karakteristka islama je pokornost Allahu, a pokornost je simbol
svega. Rije "esleme" znai "ist slam i teslim", predat se, pro u znaenju
duhovnog predanja, a drugo u znaenju praktnog predanja. I pored toga
ovdje se tai jasan doka za ovaj termin (predat se) , a to je: dobra djela
init. Oznaka islama je jedinstvo izmeu svijest i ponaanja, izmeu vere
i prakse, izmeu imana srcem i praktnog dobroinstva. Time vjera
precizira program cjelokupnog ivota, sjedinjuje ovjekovu linost sa
njegovom aktivnou i stremljenjima, tme vjernik stie pravo na
cjelokupni dar:
. . . toga eka nagrada kod Gospodara njegova, takvi se nee niega
bojati i ni za im oni nee tugovati. r211 12J
Nagrada je zagarantirana, nee biti izgubljena kod njegova
Gospodara, sigurnost osigurana, nee je unitt stah, a izliveno veselje
150
nee potrat tuga. To je ope pravilo, i na to svi ljudi imaju jednako pravo.
Nema proteiranja nit naklonost, kod Allaha Uzvienog.
Jevreji i krani govorili su nairoko o ovom pozivu, meutm jedni
bi govorili za druge da oni nemaju nita od toga, dok su privrenici
politeizma, murici, nijekali i jednu i drugu grupu istm rijeima:
jevreji govore: "Krani nisu na pravom putu!" a krani vele: 'Jevreji
nisu na pravom putu!" - a oni itaju Knjigu. Tako, slino kao oni govore i
oni koji ne znaju. Allah e im na Sudnjem dnu presuditi o onome u emu
se oni ne slau. (2/1 13J
Oni koji ne znaju to su bili nepismeni Arapi. Oni nisu imali Knjigu.
Smatali su da meusobna razilaenja i optuivanja izmeu Jevreja i
krana te njihovo pristjanja uz mitove nije daleko od mitova i bajki Arapa
o pripisivanju sinova ili keri Bogu Uzvienom. Zbog toga su se Arapi
sustezati od vjere Jevreja i krana i govorili: "Ni jedni ni drugi nisu na
pravom putu!"
Kur'an registrira sve to kau jedni protiv drugih. Nakon
dematiranja tvrdnji Jevreja i krana da je dennet njihovo vlasnitvo, da
dennet pripada njima, Kur' an preputa to njihovo razilaenje Allahu:
. . . Allah e im na Sudnjem danu presuditi o onome u emu se oni ne
slau. (2/1 13J
To je pravilna presuda. Njemu pripada sve. Ovo prenoenje spora na
Boiji sud samo po sebi je neto uzvieno kada se radi o suoavanju sa
narodom koji se ne oslanja na logiku nit doka, nakon obesnaenja njihova
poziva i tvrdnje da su samo oni uivaoci denneta i da su samo oni na
pravom putu.
Kur'an se vraa da osramot njihov pokuaj izazivanja sumnje meu
muslimanima u ispravnost naredbi i saopenja poslanstva, a posebno na
njihove prigovore koji se odnose na promjenu Kible. On, Kur' an, smata da
oni ovim svojim postupcima nastoje sprijeit klanjanja Allahu u damijama
i da oni rade na njihovom ruenju.
151
Ima li veeg nasilnika od onoga koji brani da se u Allahovim
hramovima ime Njegovo spominje i koji radi na tome da se oni porue?
Takvi bi trebalo da u njih samo sa strahom ulaze. Na ovom svijetu doivjet
e sramotu, a na onom svijetu patnju veliku! A Allahov je istok i zapad; kuda
god se okrenete, pa - tamo je Allahova strana. - Allah je, zaista, neizmjerno
dobar i On sve zna. (2/114,1 15J
ovjek moe lahko primijett da se ova dva ajeta odnose na pitnje
promjene Kible i nastojaje Jevreja da sprijee usmjeravanja muslimana
prema Kabi, proj kui koja je postavljena radi ljudi i koja je prva Kibla.
Osim ovog, postoje i druga miljenja o uzrocima objave ovih ajeta.
U svakom sluaju, tekst nagovjetava da se tei sprijeit
spominjanje Boijeg imena u Boijim kuama i da se nastoji sruit ih. Ovo
je opi sud. Iz ovog postupka slijedi jo jedan sud, koji glasi da taj sud treba
da bude kazna ili nagrada za njena poini oca, a on je izraen u rijeima:
. . . Takvi bi trebalo da u njih samo sa strahom ulaze . r2/1 14J
Ovo znai da oni zasluuju da budu odgurnut, oterani i lieni
sigurnost; osim u sluaju da zatae sklonite u Bojim kuama, sklonivi
se u zatenu zonu, sigurni kao to se je dogodilo u vrijeme oslobaanja
Meke kada je glasnik Resulullaha, alejhi-s-selam, na dan osloboenja
rekao: 'lo unie u Mesdid-i-hra, - sigura je." U Mesdid-i
haram sklonili su se silnici Kurejije koji su taili sigurnost, a koji su prije
toga odvraali Resulullaha, alejhi-s-selam, i njegove pristalice i spreavali
ih da posjeuju Mesdid-i-haram. Pored ovog suda, Kur' an dodaje da e
oni imat i gubitak na ovom svijetu i stanu kaznu na onom, to im je bilo
obeano.
. . . Na ovom svijetu doivjet e sramotu, a na onom svijetu patnju
veliku! (2/114)
Postoji i drugi komentr na kur' anske rijei: Takvi bi trebalo da u
njih samo sa strahom ulaze. to e rei, takvi mogu ulazit u Allahove kue
samo sa stahom od Allaha i skruenost prema Njegovoj veliini u
Njegovim kuama. Ovo je odgovarajue ponaaje u Allahovim kuama
koje odgovara Njegovoj veliini i uzvienost. Ovo je jedan od dozvoljenih
naina interpretranja ovih ajeta na ovom mjestu.
Ono to nas je navelo da prihvatmo da su ova dva ajeta objavljena
povodom promjene Kible, to je drugi ajet, koji glasi:
152
A Allahov je itok i zapad; kuda god se okrenete, pa - tamo je Allahova
strana. - Allah je, zaista, neizmjerno dobar i On sve zna. (21 15)
Ovaj ajet upuuje da je on objavljen kao odgovor na zabludu Jevreja
u njihovoj tvrdnji da je nama muslimana onda kada su se okretali Bejt-1-
mukaddesu bio pokvaren i izgubljen i ne uzima se u obzir kod Allaha. Ovaj
ajet odgovara i pobija ovu tvrdnju i defnitvno potvruje da je svai smjer
Kibla, gdje god 5 okrene ovjek klanjajui - tamo je Allahova stana, a
preciziranje odreenog smjera kod Kble je uputa od stane Allaha, to je
znak pokornost, a ne da je Boije lice na jednoj a ne i na drugoj stani.
Allah ne stenjava svoje robove nit umanjuje njihov sevap. On zna ta je u
njihovim srcima, zna njihove namjere i motve njihovih okretanja. U tome
je irina, a Allah sve zna.
Tekst u nastavku izlae zabludu njihova poimanja istne Boanstva,
njihovo odstupanje od monoteizma, koji je osnova vere u Allaha, osnova
ispravnog poimanja u svakom poslanstvu. Ovo njihovo pogreno poimanje
pridruuje se poimanju iz vremena dahiieta o Allahovu biu - hvaljen
neka je On - i Njegovim svojstvima i odreuje slinost izmeu srca murika
Arapa i srca murika sljedbenika Knjige. Postupanje i jednih i drugih svodi
se na irk, poli teizam. Tekst objanjava i jednim i drugim osnovicu pravog
vernikog poimanja:
Nevjernici govore: "Allah je uzeo sebi dijete. " Hvaljen neka je On!"
Naprotiv, Njegovo je sve ono to je na nebesima i na Zemlji. Njemu se sve
pokorava; On je Stvoritelj nebesa i Zemlje, i kada neto odlu, za to samo
rekne: "Budi!" - i ono bude. A oni koji ne znaj govore: "rebalo bi da Allah
s nama razovara ili da nam kakvo udo doe!" Tako su, gotovo istim
rijeima, govorili i oni prije njih, srca su im slina! A Mi dokaze
objanjavamo ljudima koji vrsto vjeruju. (2/1 16l lBJ
Grijene rijei Allah je uzeo sebi dijete nisu samo rijei krana o isAu,
nego to kau i Jevreji za Uzejr Azera. Tako su govorili i murici politeist o
melekima. Ovaj ajet ne pravi nikakvu razliku izmeu gornjih stavova jer
tekst se odnosi istovremeno na sve U grupacije koje su tda ustle
istovremeno protv islama na Arabijskom poluotoku. udno je da 5 te U
grupacije jo uvijek bore protv islama preruene u svjetski cionizam,
153
svetsko kriarstvo, svetski komunizam, i one su danas vie nevjernike
od murika svojevremeno. Ova smjesa pobija tvrdnju Jevreja i krana da
su oni samo na pravom putu, dok, eto, vidimo, oni su izednaeni sa
muricima.
Prije nego tekst u Kur' anu pree na drugu grijenu stanu njihovog
poimanja o Allahu - hvaljen neka je On - on nastoji otklonit ovo poimanje o
Allahu i objasnit istnu o odnosu izmeu Allaha i svih Njegovih stvorenja .
. . . Hvaljen neka je On ! Naprotiv, Njegovo je sve ono to je na nebesima
i na Zemlji. Njemu se sve pokorava; On je Stvoritelj nebesa i Zemlje, i kada
neto odlui, za to samo rekne: " Budi!" - i ono bude. (2/1 16, 1 1 7)
Ovdje dolazimo do iste, kompletne ideje islama o Allahu
Uzvienom, o vrst odnosa izmeu Stvoritelja i stvorenoga, o nainu pojave
stvorenoga od stane Stvoritelja, a to je najuzvienije i naijasnije poimanje
meu svim ovim istnama. Kosmos je potekao od njegova Stvoritelja putem
Njegove, mone, apsolute volje: "Budi!" - i ono bude. Usmjeravaje ove
volje ka stvaranju bilo kog bia je garant o postojanju ovog bia na nain
kako mu je to predodreeno, bez posredovanja ikakve moi ili materije.
Kako se povezuje ova volja, iju bit ne poznajemo, sa tm biem, za koje se
eli da potkne iz nje, to je tjna koja nije otkrivena spoznaji ovjeka, jer
ljudska mo nije pripremljena da je spozna za to to takva spoznaja nije
neminovna u njegovoj ulozi koja mu je data, a to je uloga namjesnitva na
Zemlji i uloga onoga koji je naseljava. I onoliko koliko je Allah poklonio
moi ovjeku da otkriva zakone kosmosa koji mu koriste u njegovu radu i
koliko mu je potinio da se njime korist, toliko je Allah zadrao drugih
tajni koje nemaju nikae veze sa velikim namjesnitvom oveka na
Zemlji. Filozofja je lutla po bespuu bez svjetonika pokuavajui da
razotkrije ove tjne, primjenjivala je pri tome mjerila koja prate spoznaju
oveka, a koja nisu za ovo podruje i koja nisu uope potkrijepljena
sredstvima spoznaje za ovu oblast i cilj . Ova nametnja postaju smijena na
najviem nivou, smijena do te mjere da se ovek zaprepast i zapita kako
ovo moe potei od "flozofa"? Ovo nije nita drugo do to da predstvnici
ovih flozofskih pravaca pokuavaju pomou ljudske spoznaje izai iz svoje
prirode i tme prekorait okire svojih sposobnost! Jasno, nisu ni do ega
doli ime bi se ovjek zadovoljio, nisu doli ni do neega to bi
potovao onaj ko ima uvida u islamsko poimanje i ko ivi u njegovoj sjeni.
Islam je zatto vjernike svojom istnom da se upuste u ovu pustolovinu
bez dokaa i da rade na ovakvom neuspjelom pokuaju pogrjenog
programa od poetka. Neki navodno flozof, koji su posebno pod utcajem
eha grke flozofje, pokuali su da se upuste u taj prostor i poeli da
154
kompliciraju stvari, kao to su to radili njihovi uitelji Grci, unijeli su nered
u islamsku misao, nered koji joj ne pripada po prirodi; unijeli su u islamsko
poimanje neto to nije u prirodi ovog poimaja. To je posljednji daa
svakog pokuaja oveijeg intelekt kada pokuava uinit neto izvan
svoje oblast, iznad svoje prirode i sastava.
Islamska teorija glasi: Stvoreno nije Stvoritelj . Stvoritelj nije niemu
slian. Zbog toga iz islamskog poimanja iezava ideja vahdetu-1-vududa,
jedinstva postojeeg, kako nem uslimani poimaju ovaj pojam, t. poimaju da
su postojanje, bitak, i njegov Stvoritelj jedno te isto; ili da je bitak, odraz
bia Stvoritelja; ili da je bitak, oliena slika Onoga koji je taj bitk uinio
postojeim; ili bilo koji drugi zakljuak poimanja na ovoj osnovi. Bitk je
jedinstven po shvatanju muslimana, ali na drugi nain. jedinstven po
pojavnost toga bitka iz jedne stvaralake volje, jedinstven po zakonu, po
kome se kree, jedinstven po svom formiranju skladnost i smjeru prema
Gospodaru u ibadetu i skruenost:
. . . Naprotiv, Njegovo je sve ono to je na nebesima i na Zemlji. Njemu
se sve pokorava; (2/1 16)
Nema potrebe pretpostavit da bi On mogao imat, pored nebesa i
Zemlje, i dijete, sina, jer su sva Njegova stvaranja izvrena na jedan te ist
nain i po jednom mjerilu.
On je stvoritelj nebesa i Zemlje, i kada neto odlui, za to samo rekne:
"Budi!" - i ono bude. (2/I I?J
Usmjeravanje ove volje bilo je na nepoznat i nedostupan nain
ljudskoj spoznaji jer je ona iznad moi ljudskog poimanja. Otuda je
uzaludno toit snagu u razotkrivanju i davanju imena ovoj tajni.
Uputnje u to bilo bi padaje u tinu i lutnje bez dokaza.
Zavrivi sa izlaganjem sljedbenika Knjige, o tvrdnji da Aah -
hvaljen neka je On - ima sina i ukaivajem na odbacivanje njihova suda,
Kur'an nastavlja sa izlaganjem rijei predstavnika politeizma, murika, koji
tkoer imaju lou postavku, skoro isto kao sljedbenici Knjige.
A oni koji ne znaju govore: "Trebalo bi da Allah s nama razgovara ili
da nam kakvo udo doe!" Tako su, gotovo istim rijeima, govorili i oni prije
njih, o r2111 BJ
Oni koji ne znaju - to su nepismene pristalice politizma, murici, jer
oni nisu imali nikakva znanja o Knjizi. Cesto su izazivali Verovjesnika,
155
aejhi-s-selam, taei od njega da s njima Allah govori m da im dadne
kavu materijalnu natprirodnu pojavu. Kur'an navodi ove rijei ovdje da bi
objasnio da su oni koji su bili prije njih, a to su jevreji i drugi, taili od
svojih poslaika neto slino ovome. Tako npr. narod Musaov taio je od
njega da vide jasno i glasno Allaha, traio i uporno insistirao na
nadnaravnoj pojavi. Otuda Kur'an objanjava da su i ovi i oni bili sline
prirode, slinog poimaja i u zabludi tkoer slini.
. . . srca M im slina! . . . <2111BJ
Jevreji nemaju nikakve prednost nad politeistma, muricima, oni
slie njima u poimanju, odbojnost i zabludi.
. . . A Mi dokaze objanjavamo ljudima koji rto vjeruju. (2lJBJ
Svako u ijem srcu kuca mir nai e potvrdu svom uverenju i u ovim
ajetma kao i smirenost savest. Ajet Kur'ana ne daju uvjerenje, nego je
uverenje to koje spoznaje dokae ajet i smiruje se u njihovim istnama,
pripremajui srce za kontnuirani ispravni susret.
Kada je zavreno sa izlaganjem njihovih stavova i objanjenjem
njihove zablude, raotkrivanjem sakrivenih podstcja u ovih njihovh
zabluda, rjei se u tekstu Kur' ana upuuju Verovjesniku, alejhi-s-sela,
objanjavajui i defniui njegovu ulogu i razotkrivajui istnu borbe
izmeu njega, Jevreja i kraa, prirodu spora koji se moe rjeit samo s
cijenom koju on nit ima nit moe platt, a ao bi i mogao, bio bi izloen
srdbi Allaha, svoga Gospodara, sauvaj, Boe!
Mi smo te poslali da istinu objavi i da radosne vijesti i opomenu
donese, i ti nee biti pitan za one koji e biti u dehennemu. Ni jevreji, ni
krani nee biti tobom zadovoljni sve dok ne prhvati vjeru njihovu. Reci:
(Allahov put je jedini pravi put!" A ako bi se ti poveo za eljama njihovim,
nakon Objave koja ti dolazi, od Allaha te niko ne bi mogao zatititi niti
odbraniti. Neki od sljedbenika Knjige itaju je onako kako je objavljena; oni
u nju vjeruju. A nastrada t e sigurno oni koji u nju ne vjeruju. <2119,I20J
Mi smo te poslali da istinu objavi e e . <21119> To su rijei koje u sebi
sadre potvrdu za osudu sumnje zavodnika, potvrdu za osudu ranih
156
pokuaja spletkaroa i obmana prevaranata. To su rijei koje zvonko zone
nagovjetavajui odlunost i jasno uvjerenje .
. . . i da radosne vijesti i opomenu donese,. . . (2ll9J Toja je dunost
saopenje i iznoenje, da radosnu vijest prenese onima koji su Allahu
pokorni i upozori grijenike. Time je tvoja uloga zavrena.
I ti nee biti pitan za one koji e biti u dehennemu, za one koji e ui
u dehennem zbog svojih grjeha i one koji e njih slijedit.
Jevreji i krani nastavit e s borbom protv tebe i sa spletkarenjem,
nee te ostavit na miru, nit e bit zadovoljni tobom sve dok te ne odvoje
od ovog poziva, dok ne napust ovu istnu, dok se ne proe ovog
uverenja i ne preda se zabludi, irku i loem poimaju kakvog su i oni,
kao to je maloprije objanjeno.
Ni jevreji, ni krani nee biti tobom zadovoljni sve dok ne prihvati
vjeru njihovu e . (2I2J
To je taj osnovni ralog, a ne to im nedostje dokaz nit njihovo
zadovoljstvo da si t u pravu i da je istna ono to t je stglo od Boga, i kad
bi t njima predoio to god bi mogao i kad bi prema njima ispoljio ljubav
koliko god bi mogao, oni ne bi bili zadovoljni tme sve dok ne prihvat
njihovu vjeru i ne napust istnu koja je s tobom.
To je kontnuirana vjera koja se potvruje na svakom mjestu i kroz
svako vrijeme. To je ta vera! Ovo je sutna borbe koju razvijaju Jevreji i
krani na Zemlji u svako vrijeme protv muslimanskog drutva. To je
borba vere koja se rasplamsala izmeu islamskog i ova dva bloka koji se i
meusobno katkada gloe, ponekad 5 i narodi jedne vjere spore izmeu
sebe, meutm oni su svi uvijek sloni kada su u borbi protv islama i
muslmana.
To je prava ideoloka borba. Meutm, ova dva drevna bloka u svom
neprijateljskom stavu prema islamu i muslimanima boje tu borbu ranim
bojama i daju j oj naznake loeg i odvratog. Oni su ve odavno isprobali
odvanost i privrenost muslimana svojoj vjeri i ideologiji kad god su se
suoili sa muslimanima pod zastavom vjere. Ti drevni neprijatelji nastavili
su borbu ali Upromjenu nanake t borbe. Oni to ne nazivaju ratom u ime
vere bojei se privrnost muslimaa veri i njihovog aktviranja u njeno
ime; nego tu borbu najavljuju u ime prostora na Zemlji, u ime ekonomije,
politike, vojnih lagera itd. Oni su stavili u glavu i nekim naim
obmanjivaima i nemarnicima priu o vjeri kao o neemu to pripada
minulim vremenima i to sada nema nikakva znaaja. Zbog toga nije ni
157
dozoljeno razvijat njen bajrak nit povest borbu u ime nje. To je, kau oni,
karakteristka zaostalih fanatka koji ele pobudit osjeaj vjere i njenu
fanatnu gorljivost i povest borbu u ime nje. Ovo se tako eli predstavit,
a u stvari, to su stavovi i odluke svjetskog cionizma, kriarstva i
komunizma koji vode borbu prije svega da bi sruili ovu neizmjernu
stjenu, koju ve dugo taru i melju, ali im ona svima prkosi i odolijeva.
To je borba vere, a ne borba za prostor, nit plod itrica, nit vojnih
}agera, ni bilo kakvih flsifkovanih razvijanja zastava. Oni, u svojim
duama, potpuno falsifkuju cilj borbe da bi nas obmanuli o njenoj istini i
prirodi. Ako budemo i dalje obmanut njihovim obmanama, mi emo moi
upuivat prijekore samo sebi jer smo daleko od Allahovih smjernica
upuenih Njegovom Verovesniku, alejhi-s-selam, i njegovom ummetu,
muslimanima, a On je, hvaljen neka je, najiskreniji:
Ni jevreji, ni krani nee biti tobom zadovoljni sve dok ne prihvati
vjeru njihovu . . . r2112J
To je jedina cijena kojom su oni zadovoljni. Sve drugo je odbijeno i
neprihvatljivo. Medutm, naredba je odluena i smjernica istnita:
. . . Reci: "Allahov put je jedini pravi put!" . . . r2120J
Kratko i saeto, ovo znai, Allahova uputa je jedina prava uputa. Sve
drugo nije uputa, nije pravi put. Nema odlaska od njega ni odvajanja nit
bilo kakva pokuaja, nit zadovljstva na raun njega nit bilo kake
jednakost bez njega. Ko hoe neka vjeruje, a ko hoe neka ne veruje.

uvaj se da ne poeli krenut njihovim putem njihovom verovanju,


njihovom prijateljstvu i ljubavi i da ne odstupi od ovog jasno naznaenog
pravog puta .
. . . A ako bi se ti poveo za eljama njihovim, nakon Objave koja ti
dolazi, od Allaha te niko ne bi mogao zatititi niti odbraniti. r2112J
Sa ovom stanom prijetjom, sa ovom katgorikom odlukom
ovom stanom zaplaujuom kanom . . . kome se obraa tekst Kur'ana?
Obraa se Verovesniku, Boijem Poslaniku i Njegovom Miljeniku.

enja da t odstupi od upute na pravom putu, da odstupi od


Boijeg puta je bila ona kojom su oni opsjednut u odnosu na tebe, a ne
nedostatak dokaza nit njegove slabost.
Oni koji su se oslobodili th njihovih elja, oni itju Knjigu kako
teba i vjeruju u Istnu koju si Ti donio, dok oni koji ne veruju u to, oni su,
a ne t, nit vjernici na gubitku.
158
Neki od sljedbenika Knjige itaju je onako kako je objavljena; oni u nju
vjeruju. A nastrad t e sigurno oni koji u nju ne vjeruju. (2/121)
Pa zar moe bit vei gubitak od gubitka vjere, najvieg Boijeg
znaka ludima u ovom okruenju?!
Nakon ovog jasnog i odlunog predoenja o Sinovima Israilovim kao
da im je to posljednji telefonski poziv, poslije ovog suoavaja i duge
diskusije i nakon izlagaja njihove istorije sa njihovim Gospodarom i njima
upuenim poslanicima i nakon viekratog obraanja Verovesniku, alejhi
s-selam, i vernicima, dolazi do obraanja Jevrejima direkto kao da je to
posljednji poziv. Oni kao da su krajnje sve zanemarili i konano napustli
ast poverenja, ast vjere za koju su bili ranije vezani, pa im se ovdje
ponovo upuuje poziv isto onako kao to im je bio upuen u poetku ovog
izlaganja rijeima O sinovi lsrilovi !
O sinovi Israilovi, sjetite se milosti Moje koju sam vam darovao i toga
to sam vas nad ostalim ljudima bio uzdigao. I bojte se Dana kada niko ni
za koga nee mo nita uiniti, kada se ni od koga otkup nee primiti, kada
nikome zagovor nee koristiti i kada im niko nee mo pomo! (2/122, 12)
159

, 1
160
A kada je Ibrahima Gospodar njegov s nekoliko zapovijedi u iskuenje
stavio, pa ih on potpuno izvrio, Allah je rekao: "Uiniu da ti bude ljudima
u vjeri uzor!" - "I neke moje potomke!" - zamoli on. - "Obeanje Moje nee
obuhvatiti nevjernike" - kaza On. I uinili smo Hram utoitem i sigurnim
mjestom ljudima. "Neka vam mjesto na kome je stajao Ibrahim bude prostor
iza kog ete molitvu obavljati!" - I Ibrahimu i Ismailu smo naredili: "Hram
Moj otite za one koj ga budu obilazili, koji budu tu boravili i koji budu
molitvu obavljali. " A kada je Ibrahim zamolio: "Gospodaru moj, uini ovo
mjesto sigurnim gradom, a snabdij plodovima stanovnike njegove, one koji
budu vjerovali u Allaha i u onaj svijet!" - On je rekao: "Onome koji ne bude
vjerovao dau da neko vrijeme uiva, a ond u ga prsiliti da ue u paklenu
vatru, a gozno e ona prebivalite biti!" I dok su Ibrahim i Ismail temelje
Hrama podizali, oni su molili: l/Gosodaru na, prmi od nas, jer Ti,
uistinu, sve uje i sve zna! Gosodaru na, uini nas dvojicu Tebi odanim,
i porod na nek bude odan Tebi, i pokai nam obrede nae i oprosti nam, jer
Ti prima pokajanje i samilostan si! Gospodaru na, poalji im poslanika,
jednog od njih, koj e im ajete Tvoje kazivati i Knjizi ih i mudrosti uti i
oistiti ih, jer Ti si, uistinu, silan i mudar!" Weru Ibrahimovu izbjegava
samo onaj koji ne dri do sebe. A Mi smo njega na ovom svijetu odabrali, i
na onom e biti meu dobrima. Kad mu je Gospodar njegov rekao: 1udi
posluan!" - on je odgovoro: 1]a sam posluan Gospodru svjetova!" I
Ibrahim ostavi u amanet to sinovima svojim a i ]akub: l/Sinovi moji, Allah
vam je odabrao pravu vjeru, i nipoto ne umirite drukije nego kao
muslimani!" Vi niste bili prisutni kada je ]akubu smrtni as doao i kad je
sinove svoje upitao: 1'ome ete se, poslije mene, klanjati?"- 11anjaemo se"
- odgovorili su - 1ogu tvome, Bogu tvojih predka Ibrahima i Ismaila i
Ishaka, Bogu jedinome! i mi se njemu pokoravamo!" Taj narod je bio i
161
nestao; njega eka ono to je zasluio, i vas e ekati ono to ete zasluiti, i
vi neete biti Pitani za ono to su oni radili. Oni govore: ''udite jevreji,
odnosno krani, i biete na pravom putu!" Ti reci: "Ne, mi smo vjere
Ibrahimove, koji je isravno vjerovao; on nije nikoga Allahu ravnim
smatrao. " Recite: "Mi vjerujemo u Allaha i u ono to se objavljuje nama, i u
ono to je objavljeno Ibrahimu, i Ismailu, i Ishaku, i fakubu, i unucima, i u
ono to je dato Masau i !sau, i u ono to je dto vjerovjesnicima od
Gospodara njihova; mi ne pravimo nikakve razlike medu njima, i mi se
samo Njemu pokoravamo. " Pa, ako budu vjerovali u ono u to vi vjerujete,
na pravom su putu; a ako glave okrenu, oni su onda samo inadije, i Allah
e te sigurno od njh zatititi, jer On sve je i zna. "Allah je nas uputio, a
zar ima ljepe upute od Allahove? Mi se samo Njemu klanjamo. " Reci: "Zar
se s nama o Allahu raspravljate, kad je On i na i va Gospodar? Nama
naa djela, a vama - vaa djela! A samo Mu mi iskreno iovijedamo vjeru. "
Kako govorite: '1Ibrahim, i Ismail, i Ishak, i ]akub, i unuci su bili jevreji,
odnosno krani?" Reci: "Znate li bolje vi ili Allah? Zar je iko gori od onoga
koji skriva istinu znajui da je od Allaha? - A Allah motri na ono to radite. "
Taj narod je bio i nestao; njega eka ono to je zasluio, i vas e ekati ono
to ete zasluiti, i vi neete biti pitani za ono to su oni radili. <21124-141)
U prolim odlomcima ovog poglavlja vodila se rasprava sa
Sljedbenicima Knjige. O povijest Sinova Isrclovih njihovom odnosu
prema poslanicima i zakonima koje su im donosili, o ugovorima i zavjetma
njihovim, od vremena MlsM., alejhi-s-sela, do perioda Muhammeda,
alejhi-s-selam. Rasprava se vie vodila o Jevrejima a manje o kranima, sa
ukaanjem na politeiste (murike) i njihove zajednike karakterne osobine
sa sledbenicima knjige i obrnuto.
Tekst Kur' aa se vraa na povijesni dio iz vremena prije Musaa,
alejhi-s-selam, a to je period Ibrahima, alejhi-s-selam, na kazivanje o
Ibrahimu, alejhi-s-selam, na nain na koji to odgovara ovoj temi i da bi
izvrio svoju ulogu i predoio estnu ranovrsnih bremenith sukoba
izmeu Jevreja i muslmanske zajednice u Medini.
Sljedbenici Knjige vode svoje porijeklo od Ibrahima, alejhi-s-selam,
preko Ishaka, alejhi-s-selam. Hvale se svojim porijeklom i Allahovim
obeanjem datom Ibrahimu, alejhi-s-selam, da njegovom potomstvu dat
napredak i blagoslov, u vremenu Ibrahima i kasnijim generacijama. I zbog
toga su oni monopolizirali samo za sebe uputu Boiju i pravo na vjeru, i
smataju samo za sebe dennet obeanim bez obzira ta god radili.
162
Kurejije takoe veu svoje porijeklo od Irahima, alejhi-s-selam,
preko Ismaila, alejhi-s-selam. I oni se ponose svojim porijeklom. L toga
izvlae zakljua da samo oni imaju pravo nadzora Kabe i odravanje
Mesdidi Harema. Iz toga proiste da oni imaju versku vlast nad Arapima,
ugled, ast i poloaj .
Tekst nairoko nastavlja sa osvrtom na tvrdnje Jevreja i krana o
dennetu: Oni govore da e u dennet ui samo jevreji, odnosno samo
krani . . . Tako iznosi njihovo nastojanje da preobrate muslimane da
postnu Jevreji u krani. . . da bi bili upueni . . . Oni govore: "Budite jevreji,
odnosno krani, i biete na pravome putu!" Tekst nastavlja govor o onima
koji spreavaj u da se Allahovo ime spominje u Boijim kuama i
ustajavaju na njihovom ruenju. Mi na to kaemo: Ovi kur' anski ajet su
objavljeni zbog stava Jevreja po pitanju promjene Kible, njihove podle
propagande koju su irili meu muslimanima povodom tog dogaaja.
A sada dolazi kazivanje o Ibrahimu, Ismailu i Ishau, alejhimu-s
selam, kazivanje o Bejtu-1-haramu, o njenoj izgradnji i odravanju,
obredima u odgovarajuoj atosferi, u namjeri da se utvrde stvarne
injenice o tvrdnjama Jevreja, krana i politeista zajedno, vezano za
njihovo porieklo i genezu; da se utvrdi pitnje Kible kojoj se muslimani
okreu, da se, ovim povodom, iznese bit Ibraimove, alejhi-s-selam, vere,
a ona je ist monoteiam, i da se utvrdi i razlika izmeu ove vere i
devijantih vjerovanja kod sljedbenika Knjige i murika. Sa druge stane,
da se utrdi blskost vere Ibrahimove, Ismalove, Ishakove i Jakubove, a
on je Israil kome oni pripadaju, i vere muslimana kao posljednje vere, da
se potvrdi jedinstvo vere u Allaha d.., njenoga kontnuiteta preko svih
poslanika kao i negiranje ideje prisvajanja prava na vjeru samo jednog
naroda ili jedne nacije, da se objasni da je vera nasljee vernikoga srca,
a ne slijepoga ovinizma, i da ovo nasljedstvo ne poiva na krnom
srodstvu nego na bliskost imana i vjere. Pa ko vjeruje u ovo i uva svoju
veru kroz sve generacije i u bilo kojem narodu prei je na naslijee od
potomaka i roaka. Prema tome, vjera to je Boija vjera. I ne postoji, ni
srodsto ni tzbina izmeu Allaha i ljudi! ! !
Ove injenice koje predstavljaju dio osnovnog principa islamskog
poimanja, Kur' ani Kerim rasvetljava ovdje na zadivljujui nain, i izlae
rasporedom i izrazom koji oduevljava. Polahko, korak po kora, iznosi
kazivanje o Ibrahimu, alejhi-s-selam, od momenta kada ga Njegov
Gospodar stavla na kunju i iskuava ga, pa do njegova izbora kada ga
postavlja voom ljudima . . . pa sve do izrastnja generacije muslimana kroz
poslanstvo Mohammeda, alejhi-s-selam. Udovoljavajui dovi koju su
163
Ibrahim, alejhi-s-selam, i Ismail, alejhi-ssela, uili podiui temele Bejtu-
1-Harama dolazi do ostvarenja ovoga emaneta koje pripada svima, a ne
samo potomcima Ibraima, alejhi-s-selam. Ovo je jedini razlog na kome je
nasljedstvo vjere, a on je: Verovaje u poslanstvo, lijepo ponaanje po
njemu i ustajnost na pravilnom poimanju poruke poslanstva.
Sutna ovog istorijskog izlaganja kako ukauje kontekst jeste: da
islam znai predanost jednom jedinom Allahu d.. To je tako bilo i u proj
i u posljednoj Objavi. Tako je verovao Ibrahim, alejhi-s-selam. Tako su
verovali poslije njega Ismal, Ishak, ]akub i unuci, dok nisu prenijeli istu
veru i do Musaa i lsaa, alejhime-s-selam, a onda na kraju muslimanima
nasljednicima Ibrahima, alejhi-s-selam. Onaj koji bude ustajao na ovoj
jedinoj veri, taj je njen nasljednik. Njemu pripadaju zavjet i rdost. A onaj
ko se o nju ogrijei i okrene od vere lbrahimove, alejhi-s-selam, pa on se
ogrijeio o zavjet Boiji i izgubio je pravo na nasljedstvo ovog zavet i
radost.
Tada padaju sve tvrdnje Jevreja i krana o njihovoj odabranost i
izabranost nad ostalima da su oni nasljednici i namjesnici Ibrahima, samo
zato to su sinovi i unuci njegovi! Oni su izgubili ovo nasljedsto onog asa
kada su skrenuli od pravog verovanja.Takoe padaju i kurejevike
tvrdnje da iskluivo njima pripada pravo na Bejtu-1-haram, ast nadzora i
popravka. Izgubili su pravo graenja i popravljaja Kbe, zbog njihova
naputanja vjere Ibrahimove. Padaju i sve jevrejske tvrdnje u vezi
promjene Kible kojoj muslimai od sada tebaju da se okreu. Kaba je
Kibla muslimana i Kibla njihova oca Ibrahima, alejhi-s-slam.
Sve je ovo iznijeto na nain koji zadivljuje i oduevljava, na nain
nizanja naznaa koje nadahnjuju i momenata punih dokaa, veoma
djelotvornog utecaja. Uzmimo sao kao primjer ovog lijepog naina
izlaganja ovo:
A kada je Ibrahima Gospodar njegov s nekoliko zapovijedi u iskuenje
stavio, pa ih on potuno izvrio, Allah je rekao: ''Uni da ti bude ljudima
u vjeri uzor!" - "I neke moje potomke!" - zamoli on . - "Obeanje Moje nee
obuhvatiti nevjernike" - kaza On. <212
Poslaniku se kae - Sjet se Allahovog iskuenja Ibrahima, alejhi-s
selam, na koje gaje stavio Allah, svojim naredbama i obavezaa, koje je on
obavio i izvrio. I Allah je potrdio Ibrahimu, na drugom mjestu u Kur' anu
te njegove obaveze koje je ispunio na nain sa kojim je Allah zadovoljan. To
potvruje i uzvienim svedoanstom Ibrahimovim koji je obaveze potpuno
164
izvravao. To je ugledno mesto. Mjesto koje je ostvario Ibrahim, alejhi-s
selam. To je poloaj dostgnut ispunjenjem obaveza uz potvdu Uzvienog
Allaha. A ovek zbog svojih slabost i manjkavost ne izvrava svoje
obaveze i ne dri se pravoga puta.
Tada Ibraim ste pravo na tu veselu vijest ili to poverenje .
. . . Allah je rekao: Uni da ti bude ljdima u vjeri uzor!" . . . (212)
Imam koga drugi uzimaju za uzor, koji ih vodi na Boijem putu, koji
e ih vodit ka dobru; i koga e oni slijedit, koji e im bit vodi.
Tada je Ibrahim shvato prirodu oveka:

elju da se protegne kroz


potomstvo i nasljednike (unuad) . Taj duboki prirodni osjeaj koji je Bog
usadio u ljudsku ud radi produetka ivota ide stazama koje je Bog
ucrtao, da onaj koji dolazi upotpuni ono to je onaj prije njega poeo, da
pokoljenja meusobno sarauju i koordiniraju. Taj osjeaj neki ele da
omalovae, unite i sputaju. On je sadran u bit prirode radi ostvarenja tog
dalekosenog cilja. N a tm osnovama isla je uspostavio zakon nasljedstva
odazivajui se toj prirodi, aktvirajui je u ivotu, ulaui krajnje napore i
pokuaje. Svi pokuaji da se srui ovo pravilo su samo pokuaji ruenja
ljudske prirode u njenoj osnovi. U protvnom to bi bilo optereenje, do
kratkovidost i tumaranje u reavanju nekih devijantih drutvenih
bolest. Svaki pokuaj iznalaenja reenja koji se protvi prirodi nema
uspjeha, nit boljitka i nije taja. Jasno da ima i takvih postupaka koji
pozitvno djeluju na devijacije, a nisu u suprotost sa prirodom. Medutm,
i takvi pokuaji tebaju uputu i veliko iskustvo o sananju ljudske psihe,
detaljno poimanje o formiranju te prirode, i da u sebi ne krije nikakve
mrnje koja vodi ruenju i unitenju vie nego to tei izgradnji i boljitu.
. . . " I neke moje potomke!" - zamoli on . e (2/124
I doe mu odgovor od Ibrahimova Gospodara kQji ga je iskuao i
odabrao i dao ugledno mjesto to smo ve spomenuli. Vodstvo pripada
onome ko ga zaslui djelom, osjeajem, injenjem dobra i imanom.
Vostvo se ne nasljeuje rodbinskom nit plemenskom vezom. To nije
spona kri i mesa, nego je to spona vjere i ubjeenja. Istcaje srodstva,
krv, nacije i naroda je trdnja predislamskog doba koja se u bit
suprottvla pravom vjernikom konceptu .
. . . " Obeanje Moje nee obuhvatiti nevjerike"- kaza On. (2/124
165
Zulum je ranovrstan: pripisivanje Bogu druga je zulum prema sebi,
a prema ljudima je nasilje. Vosto je nasilnicima zabranjeno u bilo kojem
obliku, bilo vosto u poslanstvu, u namjesnitvu na Zemlji, imamet u
namazu. Svaki oblik rukovoenja im je zabrajen. Osnova i dostojnost
ovog vodstva jeste pravda u svakom njenom znaenju i obliku. A ko ini
zulum- u bilo kojem obliku - taj je liio sebe prava na vostvo i njemu se to
pravo oduzima.
Ovo je reeno Ibrahimu, alejhi-s-selam. Ovaj zavjet Boiji je izreen
u formi koja ne tpi nejasnou nit izmjenu. Ovo je kategoriki doka da
Jevreji nemaju pravo na rukovoenje, i to zbog nasilja kojeg su inili i
grijeenja, i zbog toga to su se ogluili o Boiju zapovijed i zbog toga to
su skrenuli sa vere Ibrahima, alejhi-s-selam, djeda njihova.
Ovo je reeno Ibrahimu, alejhi-s-selam. Ovaj zavjet Boiji je izreen
u formi koja ne trpi nejasnou i izmjenu. Ovo je kategoriki dokaz o
liavanju na ovo pravo i onih koji danas sebe nazivaju muslimanima, zbog
nasilja kojeg su inili, i zbog toga to su grijeili, i zbog toga to su se bili
udaljili od puta Allahova, i zbog toga to su Boii zakon zabacili za lea . . .
Oni tvrde da su muslimani, a udaljili su se od Allahova zakona i Njegova
programa u ivotu. Njihova tvrdnja je lana tvrdnja koja ne poiva na
osnovi Boijeg zakona.
Islamski princip sijee sve veze i spone koje se ne temelje na
verovanju i radu, ne daje se prednost rodbini i blinjem nad povezivanjem
verom i njenom praksom. Sve veze i sve to se teba imat u vidu nema
svoju vrijednost ukoliko nisu spojene sponom vere i prase. Tu islam pravi
raliku izmeu jedne generacije muslmana, i druge koja je odstupila od
vere, i dalje, ak ini razliku izmeu oca i sina, mua i ene, kada se meu
njima prekine nit vere u Boga. Arap koji Bogu pripisuje druga i Arap koji
iskreno veruje, nisu ist. Nit rodbinske, nit bilo koje veze ima meu
njima, sljedbenici Knjige koji vjeruju su jedno, a oni koji su se okrenuli od
vere lbrahimove, Musaove i
i
saove, su neto sasvim drugo. Nema
nikave veze meu njima, nit srodstva, nit bilo kakve spone. Jednu
porodicu ne sainjavaju oevi, sinovi i unuci. Jednu porodicu ine oni, koje
okuplja jedinstvena vjera. Ummet ne ine generacije koje su iste nacije.
Ummet je zajednica koju ine vjernici bez obzira na naciju, dravu u kojoj
ive i na boju koe. Ovo je verniki princip koji proizilazi iz ovog Boijeg
objanjenja u Allahovoj Plemenitoj Knjizi.
166
I uinili smo Hram utoitem i sigurnim mjestom ljudima. "Neka vam
mjesto na kojem je stajao Ibrahim bude prostor iza kog ete molitvu
obavljati!" I Ibrahimu i Ismailu smo naredili: {Hram Moj oistite za one
koji ga budu obilazili, koji budu tu boravili i koji budu molitvu
obavljali! (2/125)
Nadzornitva nad Bejtu-1-Haramom imale su Kurejije koji su
uznemiravali vjernike, bihuzurili ih i odvraali ih od vjere njihove sve dok
muslimani nisu bili prisiljeni napustt njegovu blizinu. Allah je sa Bejtu-1-
Haramom elio dat utoite svim ljudima koji ga zatae, da ih niko ne
uznemirava, da su im ivot i imeci sigurni, jer je i sa Bejtu-1-Hara
sigurnost, spokoj i mir.
Nareeno i je da mjesto na kome je Ibrahim, alejhi-s-sela, stajao
bude prostor za obavljanje molitve. To mjesto je Kaba, po naem miljenju.
Uzimanje Kabe kao Kible muslimana je neto sasvim prirodno. Ova odluka
ne ti prigovor. Kaba je, uostalom, i pra Kibla kojoj su se muslimani
okretali. To je nasljee Ibrahima, alejhi-s-selam, vjerom i pravilnim
verovanjem u jednog Boga, jer je Kaba Alahova kua i ne pripada ni
jednome oveku. Allah je zapovedio, Gospodar Bejtu-1-Harama, svojoj
dvojici iskrenih robova, da je iste, da je pripreme za one koji tavat ine,
odlaze u itka, ruku i seddu ine, odnosno, iste je i pripremaju za hadije
koji budu dolazili sa svih stana i za njene mjetane koji ele u itkaf i koji
hoe tu da ruku i seddu ine.

ta vie, ona nije bila vlasnitvo Ibrahima i


Ismaila pa da se srodstvo m od njih dvojice nasljeuje. Njima dvojici je bilo
nareeno od njihova Gospodara da je slue i pripreme je za namjernike i
vernike muslimane . . .
A kada je Ibrahim zamolio: "Gospodaru moj, uini ovo mjesto
sigurnim gadom, a snabdij plodovima stanovnike njegove, one koj budu
vjerovali u Allaha i u onaj svijet!" On je rekao: "Onome koji ne bude
vjerovao dau da neko vrjeme uiva, a ond u ga prisiliti da ue u paklenu
vatru, a grozno e ona prebivalite biti/"(2/I26
Po drugi put Ibrahim, alejhi-s-selam, u svojoj dovi iste molbu za
sigurnost Kabe. Po drugi put on insistra za nasljee dobra i hajra. Na
poetku je Ibrahim dobio opomenu od Gospodara njegova. Bila mu je
167
poznata kada je Gospodar njegov rekao: "Obeanje Moje nee obuhvatiti
nevjernike" . . . Zapamto je ovu lekciju . . . I ona je ovdje . . . u njegovoj dovi on
moli da Allah snabdije plodovima stnovnike ovog grada. Pazio je zbog
toga ta e rei, i izdvojio je i ograniio se samo na . . .
. . one koji budu vjerovali u Allaha i u onaj svijet!" . . . (2/126J
Ibrahim je onaj koji esto priziva Bogu, blag je, dobroudan i astan.
Odgojen je onako kako ga je Gospodar njegov odgojio. Zato je Ibrahim,
alejhis-selam, pazio u svome taenju i dovama . . . I tada dolazi jasan i
potpun odgovor od Njegova Gospodara o drugoj grupaciji o kojoj on nije
ni rijei spomenuo, grupaciji onih koji ne veruju i koje eka bolan kraj:
. . . " Onome koji ne bude vjerovao dau d neko vrijeme uiva, a onda
u ga prisiliti da ude u paklenu vatru, a grozno e ona prebivalite biti!" r2/126J
Prizor, zatm, pokazuje Ibrahimovo i Ismailovo izvrenje Allahove
zapovijedi. Njihovo pripravljanje i ienje Kabe za one koji je budu
obilazili, boravili kod nje, koji t budu molitvu obavljali . . . Ovaj prizor je
predstavljen kao da ga oima vidi i uima uje istovremeno.
I dok su Ibrahim i Ismail temelje Hrama podizali, oni su molili:
"Gospodaru na, prmi od nas, jer Ti, uitinu, sve uje i sve zna! Gosodaru
na, uini nas dvojicu Tebi odanim, i porod na nek bude odan Tebi, i pokai
nam obrede nae i oprosti nam, jer Ti prma pokajanje i samilostan si!
Gospodaru na, poalji im poslanika, jednog od njih, koji e im ajete Tvoje
kazivati i Knjizi ih i mudrosti uiti i ostiti ih, jer Ti si, uistinu, silan i
mudar!" r2127-12J
Ia poinje u formi vijest . . . Kazivanje kae: I dok su Ibrahim i
Ismail temelje Hrama podizali . . . I dok ekamo nastavak vijest, kad tekst
nam daje pojanjenje o njima dvojici. On na ih pokazuje. - kao da ih oima
vidimo, a ne u snu. Oni su t prisuti ispred nas. Skoro da ujemo njihove
glasove kako skruene mole:
. . . " Gospodaru na, primi od nas, jer Ti, uistinu, sve je i sve zna!
Gosodaru na, uini nas dvojicu Tebi odanim, i porod na nek bude odan
Tebi, i pokai nam obrede nae i oprosti nam, jer Ti prima pokajanje i
samilostan si! Gospodaru na . . "r2!127,12J
168
Melodija, muzika i atosfera dove . . . Sve je tu, kao da se deava u
istome trenu.

ivo olieno, pokretno, . . . Uostalom to je jedna od


karakteristka kur' anskog lijepog izraa. Tu nita nije odsuto. Tu nema
onog to je prolo.

uje se i vidi samo sadanjost. Taj prizor se kree i pun


je olienja. L prizora izbija pravi ivot. To je karakteristka "umjetikog
predoenja" u pravom smislu, a to odgovara vjeitoj Allahovoj Knjizi.
A t je u dubinama ove dove? To je etka poslanika, vjera
poslanika, poslaniki osjeaj vrijednost vjere u ovom postojanju. To je
ponaanje, vera i osjeaj kojim Kur'an eli da podui i nasljednike
Poslanika i da je usadi u srca njihova i svijest ovim nadahnuem.
"Gospodaru na, primi od nas, jer Ti uistinu, sve uje i sve

znas. . . . (2/l27J
To je molba da mu bude primljena . . . To je, uostlom, cilj . . . To je in
upuen iskljuivo Allahu d.. njegova tenja u molitvi i skruenost Alaha
radi, oekujui cilj iza koga stoji zadovolstvo Boije i kabul. . . Njegova
molba da bude primljena kod Boga, jer Allah zaista uje dove. Allah zna t
je u pozadini te dove i svijest.
.. Gospodaru na, uini nas dvojicu Tebi odanim, i porod na nek
bude odan Tebi, i pokai nam obrede nae i oprosti nam, jer Ti .rima
pokajanje i samilostan si/ . . . "(2/J2BJ
On je taio pomo od njihova Gospodara da budu upueni u islam.
To je osjeaj da se njihova srca nalaze u ruci Samilostvoga, i da uputu
samo On daje, i da za njih dvojicu nema moi, nit da imaju snage bez
Alahove pomoi. Zbog toga su se njih dvojica okrenuli Njemu i teili
Njemu. A Allah je Pomaga.
Zatm, on pokauje prirodu muslimaske zajednice . . . solidarnost . . .
solidarnost pokolenja u verovanje: `. . i porod na nek bude odan Tebi . . .
To je poziv koji otkriva preokupaciju vjernikog srca. Zaista ga je vjera
potpuno obuzela. To je pra briga, osjeanje Ibraimovo, alejhi-s-selam, i
Ismailovo, alejhi-s-selam, za vrijednost blagodati kojom ih je Allah
obasuo . . . blagodat vjere . . . Ona ih je potakla da je sauvaju za pokoljenja iza
njih, i da mole Alaha, Njihova Gospodara da njihovo potomstvo ne lii te
milost od koje nema vee blagodat . . . Molili su Allaha da opskrbi njihovo
potomstvo plodom, ali oni nisu zaboravili da ga mole da ih opskrbi i sa
verom, i da im pokae obrede i da im objasni molite njihove i da im
oprost jer je Allah onaj koji prima pokajanje i samilostn je.
169
Nadalje, da ih ne ostavi bez upute u kasnijim pokoljenjima:
.. Gospodaru na, poalji im poslanika, jednog od njih, koji e im
ajete Tvoje kazivati i Knjzi ih i mudrosti uiti i oistiti ih, jer Ti si, uistinu
silan i mudar!"r2/12J
Usliavaje lbrahimove i Ismalove dove bilo je upuivaje ovoga
plemenitog Poslanika nakon stoljea i stoljea. Poslanje Poslanika od
poroda Ibrahimova i Ismalova da ih ui Allahove znakove, da ih podui
Allahovoj knjizi i mudrost i oist od neistoa i prljavtna. Dova je zaist
usliena 8vrijeme njena ostvarenja zbilo se onoga tenutka kada je Allah
mudrou svojom odluio. A ljudi po prirodi svojoj ure! A kada cilj ne
ostvare klonu padaju u oaj.
Ova dova je doka i odraz estne raznovrsnih sukoba izmeu
Jevreja i muslimanske zajednice. Kurejije izvode svoje pravo nadzornitva
nad Kabom na osnovu naredbe Allaha d.. upuene Ibrahimu i Ismailu da
podignu temelje svetog Hrama, da je oiste i za one koji je budu obilazili,
kod nje boravili i molitve obavljali, kad njih dvojica iskreno zamolie: ' .
Gosodaru na, uini nas dvojicu Tebi odanim, i porod na nek bude odan
Tebi, . . . "r2112J . Gospodaru na, poalji im poslanika, jednog od njih, koji e
im ajete Tvoje kazivati i Knjizi ih i mudrosti uti i oistiti ih, . . . "r2/12J Ovim
oni potvrdie da muslimanskom ummetu pripada pravo nasljedsta
Ibrahimova i aeta i Kabe takoe. Prema tome, Kaba je kua onoga koji
se okree u namazu prema njoj i pree je da bude njegova nego murika.
Kaba je pree da bude njegova kibla nego Jerusalem - kibla Jevreja
krana.
Prema tome Jevreji i krani koji su iznosili, u svojim tvrdnjama da
njima pripada pravo na uput i dennet zbog tog porijekla i Kurejije koji
veu svoje porijeklo sa Ismailom, alejhi-s-sela . . . neka uju slijedee rijei
Allahove kao odgovor Ibrahimu kada je Ibrahim taio da ga porod njegov
naslijedi i u vodstvu: e . . '' Obeanje Moje nee obuhvatiti nevjernike" . . . f2/I24J
Kada je Ibrahim inio dovu Allahu d.. i molio za stanovnike Meke za
opskrbu i beriet mislio je u svojoj dovi na: . . one koji budu vjerovali u
Allaha i u onaj svijet!" . . . (2/I2J Kda su Ibrahim i Ismail, alejhime-s-selam,
zapoel sa gradnjom Kabe, naredbom Gospodara, i sa njenim ienjem,
njihova dova je bila: da budu Allahu predani, da Allah uini muslimansku
zajednicu od njihova poroda i da im od njihova potomstva da Poslanika
njima . . . Allah je usliao njihovu molbu. Poslao im je Muh8eda, sina
Abdullaha iz njihova poroda, i pod njegovim nadzorom stvorio je zajednicu
170
muslimana koji uredno izvravaju Boije naredbe i dao im da naslijede
Allahovu vjeru.
Kod ovoga dijela kazivanja o Ibrahimu, alejhi-s-selam, tekst iznosi
njegove dokae i nadahnua da bi se tme suprostavio onima koji se spore
sa muslimanskom Ummom oko toga kome pripada imamet, spore se sa
Resulullahom, alejhi-s-selam, o poslanstvu, prepiru se o sutni prave i
istnske Boije vjere:
Veru Ibrahimovu izbjegava samo onaj koji ne dri do sebe. A Mi smo
njega na ovom svijetu odabrali, i na onom e biti medu dobrima. (2/130)
I Ibrahim ostavi u amanet to sinovima svojim a i ]akub: (Sinovi moji,
Allah vam je odbrao pravu vjeru, i nipoto ne umirite drukije nego kao
muslimani!"(132J
Ovo je ta vjera, jasni, ist islam, od koje se okree i koju zapostavla
samo onaj koji je nepravedan prema sebi, onaj koji je ne poznaje i nemaran
je prema njoj , vjeru Ibrahima koga je Allah odabrao na dunjaluku za vodu
i imama i potvrdio mu da e na buduem svijetu bit odabran ... Obradovao
se kad mu je Gospodar njegov rekao: (( Budi musliman!" Ibrahim se nije
kolebao, nije sumnjao, nit odstupio, ve je odmah usliao naredbu rekavi:
1a sam posluan Gospodaru svjetova.
Ovo je t Ibrahimova vjera . . . Pravi i otvoreni islam. On je nije samo
za sebe prisvojio. Ostavio je za pokoljenja koja dolae. I uinio je
oporukom svome potomstvu. Opqruio ju je i svojim sinovima, kao to je
to uradio }akub oporuujui je svojim sinovima. A Jakub je Israil.
Medutm, sinovi Isralovi nisu se odaali oporuci, oporuci djeda i djeda
njihova - Ibrahima.
Allah je podsjeto lbraimove i Jakubove sinove na Boiju blagodat
koju im je dao, tme to im je odabrao vjeru:
. . . ( Sinovi moji, Allah vam je odabrao pravu vjeru, . . . 1(2/132)
To je Allahov izbor. Nakon Njegova izbora oni nemaju prava izbora,
nit prava promjene. A u znak zahvalnost Allahu zbog njima uinjenog
dobra i panje prema njima najmanje je to se moe uinit: zahvalit na
171
Allahovoj blagodat izbora, teit prema Alahovu izboru i ouvat to
povjerenje do smrt.
`. . i nipoto ne umirite drukije nego kao muslimanii"<21132J
Ovo je ta povoljna prilika. Evo doao im je Poslanik koji ih poziva u
islam. To je plod dove njihova oca Ibrahima, alejhi-ssela.
To je Ibrahimova oporuka sinovima svojim i Jakubova sinovima
svojim. Oporuka koju je }akub stalno ponavljao u zadnjim tenutcima
svoga ivota. Ona ga je potpuno okupirala.

ak i u asima bolnog izdisanja


on je nije zaboravio, da bi je sinovi Israilovi uli.
nite bili priutni kada je ]akubu smrtni as doao, i kad je sinove
svoje uPitao: Kome ete se, poslije mene, klanjati?" - "Kanjaemo se" -
odgovorli su - "Bogu tvome, Bogu tvojih predaka Ibrahima i Ismaila i
Ishaka, Bogu jednome! i mi se Njemu pokoravamof"<21133J
Ovaj prizor izmedu Jakuba, alejhi-s-selam, i sinova u njegovom
smrtome asu jeste zaista prizor koji mnogo kazuje, snana inspiracija,
duboko dirljiva . . . samrtik na postlji koji izdie. Koje je to pitanje koje ga
potpuno obuzima u smrtome asu? Koja je to briga koja mu um obuzima
u tenutcima izdisanja? Koje je to znaajno pitanje za koje je elio da bude
siguran i smiren? Koje je to nasljee koje eli predat svojim sinovima, za
koje l da im stgne ispravno da im ga zapisniki preda u kojem e sve
pojedinost bit zabiljeene? To je vera. To je istnsko nasjede. To je blago.
To je to velko pitnje. To je ta preokupacija. To je ta uziena stvar. Ni
najtei tenutci smr nisu ga sprijeili da misli o njoj.
. . . " Kome ete se, poslije mene, klanjati?" . . . <21133)
To je pitanje zbog kojeg sa vas sakupio, za koje elim bit siguran.
To je taj emanet, to je blago i naslijede.
. .. "Kanjaemo se" - odovorli su - "Bogu tvome, Bogu tvojih predaka
Ibrahima, i Ismaila i Ishaka, Bogu jednome! i mi se Njemu
pokoravamo!" <213J
172
Oni su znali njihovu vjeru i posvedoili su je. Preuzeli su to naslijee
i uvali su ga. Umirili su svoga babu u smrtom hropcu i olakali mu.
Ta oporuka je tako prenesena od sinova lbrruimovih na sinove
Jaubove. I oni su, takoe, iskreni bili kada su rekli da su oni muslimani.
Kur' an pita sinove Israilove: Vi nite bili prisutni kada je jaku bu
smrtni as doao? Time je Allah to potvrdio i posvedoio. Time preknuo
svaki njihov doka kojim su obmanjivali i izvrtali injenice, prekinuo svau
stvarnu vezu izmeu njih i oca im njihova Israila, alejhi-s-sela.
U svetlu ove odluke oita je jasna ralika izmeu naroda koji je
proao i generacija koja se suoila sa pozivom u vrijeme Muhameda, ale j hi
s-selam, gdje nema mjesta za rodbinske odnose, nit nasljee, nit mjest
za rodoslovlje imeu generacija koje su minule i koje dolaze.
Taj narod je bio i nestao; njega eka ono to je zasluio, i 00 e ekati
ono to ete zasluiti, i 0neete biti pitani za ono to su oni radili. <2I34
Svako ima svoj raun, svoj put, svoju adresu i svoju osobinu . . . Oni
raniji su bili vernici. Oni nemaju nikave veze sa grijenicima koji su doli
poslije njih. Potonje generacije nisu produetak onih ranijih. Ovi su jedna,
a oni druga grupa. Ovi imaju svoj, a oni svoj bajrak. Verniko poimaje, u
ovom sluaj u, je potpuno razliito od dahilijetskog poimanja, jer
dahilijetsko poimanje ne pravi raliku izmedu pokoljenja i pokolenja
jednog naroda
Osnova na kojoj ovo poimaje ivi jeste povezivanje na osnovi nacije
i porijekla dok po islaskom konceptu postoji razlika izmeu vjernikih i
nevjernikih pokoljenja. Oni nisu jedan naod i meu njima ne postoji
nikakva veza nit srodstva. . . Oni su dva razliita naroda po Boijim
mjerilima. Pa ao su kod Allaa razliit onda se i kod vjernika razliito
vrednuju. Zajednica vernika, prema vjernikom poimanju, je zajednica
koja se povezuje samo jednom vezom vjerom, bez obzira na naciju i
dravu. Zajednica vjernia nije zajednica koja pripada jednoj naciji i jednoj
dravi. To je poimanje primjereno ovjeku, koji svoju ovenost i ljudskost
crpi i uzvienog Boijeg duha a ne i zemljanog blata.
173
U sjeni ovog istorijskog i odlunog objanjenja i kaivanja o zavet
sa Ibrahimom, kaivanje o Bejtu-1-Haramu, Kabi muslimana, o sutni
nasljedsta, o sutni vere, raspravljaju savremeni sljedbenici Knjige
unosei svoje tvrdnje i nemogunost. Sve to oni tvde je slabo i blijedo u
emu se ogleda njihova tvrdoglavost, tvrdnja bez ikakvih dokaza.
Istovremeno, islamsko vjerovanje se tu javlja prirodno i kompleto. Od
ovog verovanja okreu se samo trdoglavi:
Oni govore: "Budite jevreji, odnosno krani, biete na pravom putu!"
Ti reci: "Ne, mi smo vjere Ibrahimove, koji je ispravno vjerovao; on nije
nikoga Allahu ravnim smatrao. " Recite: "Mi vjerujemo u Allaha i u ono to
se objavljuje nama, i u ono to je objavljeno Ibrahimu, i Ismailu, i Ishaku, i
]akubu, i unucima, i u ono to je dato M-sau i Isau, i u ono to je dato
vjerovjesnicima od Gospodra njihova; mi ne pravimo nikakve razlike medu
njima, i mi se samo Njemu pokoravamo. " Pa, ako budu vjerovali u ono u to
vi vjerujete, na pravome su putu; a ako glave okrenu, oni su onda samo
inadije, i Allah e te sigurno od njih zatititi, jer On sve uje i zna. "Allah je
nas uputio, a zar ima ljepe upute od Allahove? Mi se samo Njemu
klanjamo. " Reci: 'Zar se s nama o Allahu raspravljate, kad je On i na i va
gospodar? Nama - naa djela, a vama - vaa djela! A samo Mu mi iskreno
ipovijedamo vjeru. " Kako govorite: `1Ibrahim, i Ismail, i Ishak, i ]akub, i
unuci M bili jevreji, odnosno krani?" Reci: "nate li bolje vi ili Allah? Zar
je iko gori od onoga koji skriva itinu znajui da je od Allaha? - A Allah
motri na ono to radite. "r2135-14J
Jevreji govore: "Budite Jevreji , biete na pravome putu". Krani
govore: ''Budite krani biete na pravome putu". Pa je Allah skupio
njihove izave da bi suelio Poslanika svoga, alejhi-s-selam, sa njima i da bi
ih suoio sa rijeima:
. . . Ti reci: 'e, mi smo vjere lbrahimove, koji je ispravno vjerovao; on
nije nikog Allahu ravnim smatrao. "r2/13SJ
Reci: ''Vratmo se svi, i mi i vi, ka vjeri lbrahimovoj, vjeri naeg i
vaeg oca, i korenu vjere islama, i onome koji je imao ugovor sa svojim
Gospodarom, e e . on nije nikog Allahu ravnim smatrao e . (2135) dok ste vi t
koji Bogu druga pripisujete . . . "
Zatm, poziva muslimane da oglase veliko jedinstvo vere. Poevi od
Ibrahima, oca verovjesnika, preko lsaa sina Meremina, do islama u
posljednjoj verziji. Dakle, poziv sljedbenicima Knjige da veruju u ovu
jedinu vjeru:
174
Recite: "Mi vjerujemo u Allaha i u ono to se objavljuje nama, i ono
to je objavljeno Ibrahimu, i Ismailu, i Ishaku, i ]akubu, i unucima, i u ono
to je dato Masau i lsau, i u ono to je dato vjerovjesnicima od Gosodara
njihova; mi ne pravimo nikakve razlike meu njima i mi se samo Njemu
pokoravamo. "(2/136)
Ovo je veliko jedinstvo meu svim poslanstima i svim Poslanicima.
Ovo je osnova islamskog poimanja. Ta osnova ini od muslimanske
zajednice nasljednike koji batne ovo verovanje koje poiva na veri u
Allaha na Zemlji, koja je povezana sa tom drevnom osnovom, i koja ide
putem upute i svetla. Ta vera ini od islamskog poretka svjetski poredak
gdje se svakom daje pravo na ivot, u tom okrilju, bez rasne diskriminacije
i ugnjetavanja, vera koja od islamskog drutva ini otvoreno druto koje
ivi u miru i ljubavi.
Zatm tekst govori o velikoj istni na kojoj se vrsto gradi vjera
vernika. Istna je da je ova vera uputa! Ko je slijedi taj je na pravome putu,
a ko se od nje okrene nee imat vrstog oslonca i na kraju e bit rastgan
izmeu raliith grupa. Takav nee nai smiraja i stabilnost.
Pa, ako budu vjerovali u ono to vi vjerujete, na pravom su putu; a ako
glave okrenu, oni su onda samo inadije, . . . (2137)
Ovo su Alahove rijei. Ovo je svjedoanstvo hvale Dostojnog. Sa
njima Allah ulijeva u srca vjernika ponos zato to je On sa njima i to je On
jedini taj koji ih upuuje. A ko ne veruje u Njega taj se odvaja od istne i
suprottvlja joj 5. Vernika ne pogaa to to se neko okrenuo od Upute i
to ne vjeruje, nit ga pogaa njegovo prepiranje i suprottvljanje. Allah
vernika tt i On mu je dovolan.
. . . i Allah e te sigurno od njih zatititi, jer On sve uje i zna. (2/137)
Vernik je duan da bude ustajan na svome putu, da bude ponosan
na Istnu koja mu dolazi direkto od njegova Gospodara i na znak koji je
Allah dao svojim odabranicima, o kojem se oni prepoznaju.
"Allah je nas uputio, a zar ima ljepe upute od Allahove? Mi se samo
Njemu klanjamo. "(2/13BJ
To je Allahova uputa, Allah je elio da ona bude posljednja poslanica
upuena oveku, da se na njenoj osnovi izgradi jedinsteno drutvo,
irokih vidika, bez nacionalizma i mrnje, bez klasne i rasne
diskriminacije.
175
Zastat emo ovdje kod jedne posebnost stlskog izraza Kur'ana koja
sadri duboki smisao. Poetak ovoga ajet je odluan Allahov govor: "Allah
je nas uputio, a zar ima ljepe upute od Allahove" . . . A nastavak ajeta je govor
vernika. Ove rijei su povezae u tekstu bez radvajanja, sa rijeima
Stvoritelja, Uzvien neka je On. I sve je ovo objavljeni Kur' an. Medutm,
pri dio su Allahove rijei, a drugi rijei vernika. Velika je poast da se u
jednome tekstu vezuje govor vjernika sa govorom Allaha d.., shodno
vrstoj vezi izmedu njih i njihova Gospodara, shodno stlnoj povezanost
izmedu Njega i njih. Ovakvih primjera u Kur' anu je mnogo. I ovo je velika
poruka.
Zatm, nastavlja sa upeatljivim dokaom sve do kraja:
Reci: "Zar se s nama o Allahu raspravljate, kad je On i na i va
Gospodar? Nama - naa djela, a vama - vaa djela! A samo Mu mi ikreno
ipovjedamo vjeru.
"
<21139)
Nema mjesta za raspravu o Allahovoj jednot, nit o Njegovu
Boanstvu. On je na Gospodar, a i Va Gospodar. Mi emo polagat raune
za naa djela, a i vi ete za svoja djela. Mi se iskreno samo Njemu
predajemo i ne pripisujemo mu nita, nit ikoga mimo Njega elimo. Ovaj
govor predstavlja stav muslimaa i njihovo vjerovanje koji ne doputa
nikakvu diskusiju nit raspravu . . .
Tekst zavrava sa ovim i prelazi na drugo polje rasprave. Jasno je da
ni ovdje ne doputa diskusie.
Kako govorite: `1 Ibrahim, i Ismail, i Ishak, i ]akub, i unuci su bili
jevreji, odnosno krani?" . . (2/140)
A oni su bili prije MusAa, alejhi-s-selam, i prije idovstva i kranstva.
I Allah svedoi o prirodi njihove vere, a to je islam, kako je to predhodno
i objanjeno .
. . . Reci: 'Znate li bolje vi ili Allah? . . s
"
<2140J
Ovo je pitanje na koje nema odgovora. U njemu je izraeno nijekanje
koje prekida dalji razgovor na koji nema odgovora.
I znaet, ovi poslanici su sigurno bili prije pojave idovstva i
kranstva. Oni su ispovjedali pru ispravnu vjeru, nisu Allahu nit
pripisivali. U vaim knjigama vi imate potvrdu da e Allah kasnije poslat
verovesnika koji e bit iste te vjere - vjere IbrAhimove. v tjite t
istnu.
176
" Zar je iko gori od onoga koj skriva itinu znaju d je od
Allaha? . . . 1(2/140J
Alah je obavjeten da v skrivate istnu koju va je poverio. On je
obavijeten i o raspravama koje vodite o veri da bi ste ih prikrili i zastli:
'++ Allah motri na ono to radite. 1(2/140)
I kada je tekst doao do vrhunca ubjedljivost, do rasvjetljenja
problema, i do objanjenja komplete razlike izmeu Ibrahima, Ismaila,
Ishaka, Jakuba i unuka, s jedne stane, i savremenih Jevreja, sa druge, u
svakom smislu onda u tekstu susreemo ajet kojim je neto ranije zavren
govor o Ibrahimu i njegovim potomcima muslimanima:
Taj narod je bio i nestao; njega eka ono to je zasluio, i vas e ekati
ono to ete zasluiti, i vi neete biti pitani za ono to su oni radili. (2I4V
U ovom ajetu je jasna presuda, kraj rasprave. Ovo su posljednje rijei
u tom dugom i velikom raanjenju.
Kraj prog duza, slijedi drugi rijeima: Neki ljudi kratke pameti rei
e . . .
177