Ivan Slapniˇar c Nevena Jakovˇevi´ Stor c c Josipa Bari´ c Ivanˇica Miroˇevi´ c s c

MATEMATIKA 2
Zbirka zadataka

http://www.fesb.hr/mat2
ˇ s Sveuciliˇte u Splitu Fakultet elektrotehnike, strojarstva i brodogradnje Split, oˇujak 2008. z

Sadrˇaj z
Popis slika Predgovor 1 NEODREDENI INTEGRAL 1.1 1.2 1.3 1.4 1.5 1.6 1.7 1.8 1.9 Neposredno integriranje . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . Metode supstitucije . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . Uvodenje novog argumenta . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . Metoda parcijalne integracije . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . Rekurzivne formule . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . Integriranje racionalnih funkcija . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . Integriranje trigonometrijskih funkcija . . . . . . . . . . . . . . . . . . . Integriranje iracionalnih funkcija racionalnom supstitucijom . . . . . . . Eulerova i trigonometrijska supstitucija . . . . . . . . . . . . . . . . . . ix xi 1 1 3 4 5 7 7 11 14 16 18 18 19 19 23 27 27 28

1.10 Metoda neodredenih koeficijenata . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 1.11 Binomni integral . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 1.12 Integriranje razvojem u red . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 1.13 Zadaci za vjeˇbu . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . z 1.14 Rjeˇenja zadataka za vjeˇbu . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . s z 2 ODREDENI INTEGRAL 2.1 2.2 Newton-Leibnitzova formula . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . Supstitucija i parcijalna integracija . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . v

2.3 2.4 2.5 2.6 2.7 2.8 2.9

Nepravi integral . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . Povrˇina ravninskog lika . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . s Duljina luka ravninske krivulje . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . Volumen rotacionog tijela . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . Oploˇje rotacionog tijela . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . s Trapezna formula . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . Simpsonova formula . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .

29 31 34 36 38 38 39 40 41 43 45 47 48 49 50 52 53 56 58 60 61 63 67 69 70 70 71 72

2.10 Zadaci za vjeˇbu . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . z 2.11 Rjeˇenja zadataka za vjeˇbu . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . s z ˇ 3 FUNKCIJE VISE VARIJABLI ˇ 4 VISESTRUKI INTEGRALI 5 DIFERENCIJALNE JEDNADˇBE z 5.1 5.2 5.3 5.4 5.5 5.6 5.7 5.8 5.9 Uvod . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . Populacijska jednadˇba . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . z Logistiˇka jednadˇba . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . c z Jednadˇbe sa separiranim varijablama . . . . . . . . . . . . . . . . . . . z Homogene diferencijalne jednadˇbe . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . z Diferencijalne jednadˇbe koje se svode na homogene . . . . . . . . . . . z Egzaktne diferencijalne jednadˇbe i integriraju´i faktor . . . . . . . . . . z c Ortogonalne trajektorije . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . Singularna rjeˇenja . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . s

5.10 Linearne diferencijalne jednadˇbe prvog reda . . . . . . . . . . . . . . . z 5.11 Bernoullijeva diferencijalna jednadˇba . . . . . . . . . . . . . . . . . . . z 5.12 Eulerova metoda . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 5.13 Diferencijalne jednadˇbe drugog reda - Op´e rjeˇenje . . . . . . . . . . . z c s 5.14 Reduciranje DJ-e drugog reda na DJ-u prvog reda I . . . . . . . . . . . 5.15 Reduciranje DJ-e drugog reda na DJ-u prvog reda II . . . . . . . . . . . 5.16 Reduciranje DJ-e drugog reda na DJ-u prvog reda III . . . . . . . . . . vi

5.17 Homogene LDJ drugog reda s konstantnim koeficijentima . . . . . . . . 5.18 Nehomogene LDJ drugog reda s konstantnim koeficijentima . . . . . . . 5.19 Homogene LDJ viˇeg reda . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . s 5.20 Princip superpozicije rjeˇenja . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . s 5.21 Metoda varijacije konstanti . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 5.22 Sustavi diferencijalnih jednadˇbi . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . z 5.23 Lovac-plijen jednadˇba . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . z 5.24 Zadaci za vjeˇbu . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . z 5.25 Rjeˇenja zadataka za vjeˇbu . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . s z 6 METODA NAJMANJIH KVADRATA I QR RASTAV

73 73 77 77 78 79 81 81 85 89

vii

viii

Popis slika
2.1 2.2 2.3 2.4 2.5 2.6 2.7 Povrˇina ravninskog lika (a) . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . s Povrˇina ravninskog lika (b) . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . s Astroida . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . Bernoullijeva lemniskata . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . Duljina luka (a) . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . Rotacija parabole y = x2 . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . Rotacija parabole y 2 = 4x . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 32 33 34 35 36 37 38

ix

Predgovor
Ova zbirka namijenjena je studentima tehniˇkih i prirodnih znanosti, a u prvom redu c studentima Sveuˇiliˇta u Splitu, Fakulteta elektrotehnike, strojarstva i brodogradnje c s (FESB). U zbirci je izloˇeno gradivo kolegija ”Matematika 2” po sadrˇaju koji se predaje z z na FESB-u. Sliˇan sadrˇaj nalazi se u ve´ini istoimenih kolegija koji se predaju na c z c tehniˇkim i prirodoslovnim fakultetima. c Zbirka prati gradivo i naˇin izlaganja udˇbenika Sveuˇiliˇta u Splitu: I. Slapniˇar, Mac z c s c tematika 2, te se rjeˇenja zadataka, radi lakˇeg pra´enja i razumijevanja, referencijraju s s c na odgovaraju´e djelove udˇbenika. Pored potpuno rijeˇenih zadataka, zbirka sadrˇi i c z s z zadatake za vjeˇbu s rjeˇenjima. z s Posebnost zbirke je u tome ˇto svaki zadatak ima naslov iz kojeg se vidi ˇto student s s treba nauˇiti. c Budu´i se radi o standardnom sadrˇaju, nije citirana posebna literatura. Spomenut c z ´emo samo neke od knjiga koje su utjecale na sadrˇaj, a koje preporuˇujemo i ˇitatelju: c z c c B. P. Demidovi´, Zadaci i rijeˇeni primjeri iz viˇe matematike, Tehniˇka knjiga, Zagreb, c s s c 1978. ˇ P. Javor, Matematiˇka analiza, Zbirka zadataka, Skolska knjiga, Zagreb, 1989. c ˇ V. Devide, Rijeˇeni zadaci iz viˇe matematike, svezak II, III, Skolska knjiga, Zagreb, s s 1992. B. Apsen, Rijeˇeni zadaci viˇe matematike, drugi dio, Tehniˇka knjiga, Zagreb, 1982. s s c U izradi zbirke koriˇtena su iskustva i zabiljeˇke bivˇih i sadaˇnjih nastavnika matemas s s s tike na FESB-u pa im ovom prilikom iskazujemo svoju zahvalnost. U Splitu, oˇujka 2008. z Autori

xi

1.
NEODREDENI INTEGRAL

1.1 1.2 1.3 1.4 1.5 1.6 1.7 1.8 1.9

Neposredno integriranje . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . Metode supstitucije . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . Uvodenje novog argumenta . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . Metoda parcijalne integracije . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . Rekurzivne formule . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . Integriranje racionalnih funkcija . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . Integriranje trigonometrijskih funkcija . . . . . . . . . . . . . . . . . Integriranje iracionalnih funkcija racionalnom supstitucijom . . . . . Eulerova i trigonometrijska supstitucija . . . . . . . . . . . . . . . .

1 3 4 5 7 7 11 14 16 18 18 19 19 23

1.10 Metoda neodredenih koeficijenata . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 1.11 Binomni integral . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 1.12 Integriranje razvojem u red . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 1.13 Zadaci za vjeˇbu . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . z 1.14 Rjeˇenja zadataka za vjeˇbu . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . s z

1.1

Neposredno integriranje

Izraˇunajte integrale: c (a) (b) (c) 1− 1 x2 √ x x dx,

x2 dx, x2 + 1 2x + 5x dx, 10x

2 (d) (e) 1 dx, sin x cos2 x
2

NEODREDENI INTEGRAL

tg2 x dx.

Rjeˇenje. U raˇunanju primjenjujemo [M2, teorem 1.4] i tablicu osnovnih integrala s c [M2, §1.1.1]. (a) Da bismo mogli primjeniti integral potencije iz tablice osnovnih integrala podintegralu funkciju prvo zapisujemo u jednostavnijem obliku, pa vrijedi 1− 1 x2 √ x x dx =
3 3 5 1 g)x 4 dx = x 4 dx − x− 4 dx 2 x √ 1 7 4 x− 4 4x x3 x4 4 = 7 − 1 +C = + √ +C 4 7 x −4 4

1−

=

4 x2 + 7 √ + C. 74x

(b) Tabliˇni integral dobivamo nakon ˇto brojniku dodamo i oduzmemo broj 1, pa c s vrijedi x2 x2 + 1 − 1 dx = dx = x2 + 1 x2 + 1 = x − tgx + C. (c) Vrijedi 2x + 5x dx = 10x =− 1 5
x x

1 dx −

x2

1 dx +1

dx +

1 2

dx =

1 x 5 ln 1 5

+

1 x 2 1 ln 2

+C

5−x 2−x − + C. ln 5 ln 2

(d) Koriste´i osnovni trigonometrijski identitet dobivamo c sin2 x + cos2 x 1 dx = dx = sin x cos2 x sin2 x cos2 x = tgx − ctgx + C.
2

1 dx + cos2 x

1 dx sin2 x

(e) Zapisivanjem funkcije tgx u obliku tgx = tg2 x dx = 1 −1 cos2 x

sin x cos x

dobivamo 1 dx − cos2 x dx

dx =

= tgx − x + C.

1.2 Metode supstitucije

3

1.2

Metode supstitucije

Izraˇunajte integrale: c (a) (b) (c) (d) dx , x−a dx , 1 + ex √ sin 3 x √ dx, 3 x2 cos x dx. 1 + 2 sin x

Rjeˇenje. Integrale raˇunamo svode´i zadani integral na tabliˇni dopustivom zamjes c c c nom varijable integracije nekom funkcijom (bijekcijom) ili dopustivom zamjenom nekog analitiˇkog izraza novom varijablom integracije. c (a) Umjesto x − a uvodimo novu varijablu t. Potrebno je promijeniti i dx koji je u ovom sluˇaju jednak dt, jer je dt = d (x − a) = dx. c dx = x−a x−a=t dx = dt = dt = ln |x − a| + C. t

(b) Umjesto 1 + ex uvodimo novu varijablu t, pa vrijedi   x  1+e =t   dt   ex dx = dt  dx dt t−1 = = = = x  x = ln (t − 1)  1+e t (t − 1) t     dt dx = t−1 1 1 dt − dt = ln |t − 1| − ln |t| + C = t−1 t = ln ex − ln (1 + ex ) + C = x − ln (1 + ex ) + C.

1 (t−1)t

B = A + t−1 t A = −1 B = 1

Osim suspstitucije u ovom zadatku koriˇten je i rastav na parcijalne razlomke s 1 gdje smo razlomak pod integralom (t−1)t rastavili na dva jednostavnija. √ (c) Zbog pojave 3 x u podintegralnom izrazu uvodimo zamjenu x = t3 , pa vrijedi √ sin t 2 sin 3 x x = t3 √ 3t dt = dx = 3 2 dx = 3t2 dt t2 x √ = 3 sin t dt = −3 cos t + C = −3 cos 3 x + C.

4 (d) Vrijedi cos x dx = 1 + 2 sin x

NEODREDENI INTEGRAL

dt 1 + 2 sin x = t = 2 cos dx = dt 2t 1 1 = ln |t| + C = ln |1 + 2 sin x| + C. 2 2

1.3

Uvodenje novog argumenta

Izraˇunajte integrale: c (a) (b) (c) sin 3x dx, (ln x)4 dx, x x 1 + x2 dx.

Rjeˇenje. Da bismo zadane integrale sveli na tabliˇne umjesto x uvodimo novi argus c ment, pa umjesto dx imamo d(noviargument). (a) Novi argument je 3x, a kako je d (3x) = 3 dx integral je potrebno jo pomnoˇiti s z 1 . 3 1 1 sin 3x dx = sin 3x dx (3x) = − cos (3x) + C. 3 3 (b) Za novi argument uzimamo ln x, pa vrijedi (ln x)4 dx = x (c) Vrijedi x 1 + x2 dx = 1 = 2 1 + x2 1+x
1 2

(ln x)4 d (ln x) =

(ln x)5 + C. 5

x dx =
1 2

1 2
2

1 + x2

1 2

2x dx
3 2

2

d 1+x

1 1 + x2 = 3 2 2

+ C.

Ovi integrali mogu se rjeˇiti i metodom supstitucije tipa (noviargument) = t. s

1.4 Metoda parcijalne integracije

5

1.4

Metoda parcijalne integracije

Izraˇunajte integrale: c (a) (b) (c) (d) (e) xex dx, √ x ln2 x dx, 1+x dx, 1−x

x ln √

x3 dx, 1 + x2

ex sin x dx.

Rjeˇenje. U raˇunaju zadanih integrala koristimo formulu parcijalne integracije [M2, s c teorem 1.7]. Ideja je da integral koji se pojavi nakon parcijalne integracije bude jednostavniji od zadanog integrala. (a) U parcijalnoj integraciji uzimamo da je u = x i dv = ex dx, jer time x derivacijom postaje 1 ˇime se integriranje pojednostavnjuje. c xex dx = u=x dv = ex dx du = dx v = ex dx = ex ex dx = xex − ex + C = (x − 1) ex + C.

= xex −

(b) Parcijalnu integraciju moˇemo provoditi i viˇe puta uzastopce, npr. u slijede´em z s c intgralu zadano je ln2 x, pa nakon dvije parcijelne integracije ln ”nestaje”. √ √ x u = ln2 x dv = √ dx 2 x ln x dx = 2 ln x 2 x3 du = x dx v= 3 √ u = ln x dv = √ dx x 2√ 3 2 4 √ x ln x dx = x ln x − dx 2 x3 3 3 du = x v= 3 2 √ 2√ 3 2 4 2√ 3 x ln x − x dx = x ln x − 3 3 3 3 16 √ 3 2√ 3 2 8√ 3 x ln x + x +C = x ln x − 3 9 27 2√ 3 8 4 = x ln2 x − ln x + + C. 3 3 9

6 (c) Vrijedi x ln 1+x dx = 1−x = = = = =
1+x u = ln 1−x 2 du = 1−x2 dx

NEODREDENI INTEGRAL

dv = x dx 2 v=x 2

x2 2 x2 1 + x ln − dx 2 1−x 2 1 − x2 −x2 + 1 − 1 x2 1 + x ln − dx 2 1−x 1 − x2 1 x2 1 + x ln − dx − dx 2 1−x 1 − x2 x2 1 + x 1 1+x ln + x− ln +C 2 1−x 2 1−x 1+x 1 2 + x + C. x + 1 ln 2 1−x

(d) x3 u brojinku zapisujemo kao x2 · x, pa slijedi x3 √ dx = 1 + x2 = = x2 = x2 = x2 (e) Vrijedi ex sin x dx = u = ex du = ex dx dv = sin x dx v = − cos x ex cos x dx dv = cos x dx v = sin x ex sin x dx. x2 √ x dx 1 + x2 u = x2 du = 2x dx v = 1 + x2 − 1 + x2 − 1 + x2 −

dv =
1 2

√ 2x 1+x2

√ x 1+x2

dx √ dx = 1 + x2

1 + x2 2x dx 1 + x2 d 1 + x2 2 2 x +1 3
3 2

+ C.

= −ex cos x + = u = ex du = ex dx

= −ex cos x + ex sin x −

Integral koji preostaje izraˇunati jednak je poˇetnom integralu, oznaˇimo ga sa c c c I, pa izjednaˇavanjem lijeve i desne strane dobivamo: c

1.5 Rekurzivne formule

7

I = ex cos x + ex sin x − I, iz ˇega slijedi c

2I = ex (cos x − sin x) ex (cos x − sin x) + C. I = ex sin x dx = 2

1.5

Rekurzivne formule
a2 − x2
n

Nadite rekurzivnu formulu za integral: In = Rjeˇenje. Za n = 1 vrijedi s I1 = Za n ≥ 2 vrijedi In = a2 − x2
n

dx, n ∈ N .

a2 − x2 dx = a2 x −

x3 x2 + C = x a2 − 3 3

+ C.

dx =

= x a2 − x2 = x a2 − x2 = x a2 − x2

n

u = a2 − x2 du = −2nx a2 − x2
n−1

n n−1

dx

dv = dx v=x

− + 2n

−2nx2 a2 − x2 − a2 − x2

dx a2 a2 − x2
n−1

n n

n

dx + 2n

dx

− 2nIn + 2na2 In−1 .

Izjednaˇavanjem lijeve i desne strane dobivamo traˇenu rekurzivnu formulu c z In = x a2 − x2
n n n

In (1 + 2n) = x a2 − x2

− 2nIn + 2na2 In−1 + 2na2 In−1 + 2na2 In−1 . (2n + 1)

x a2 − x2 In = (2n + 1)

1.6

Integriranje racionalnih funkcija

Izraˇunajte integrale: c (a) dx , + 5x

x2

8 (b) (c) (d) (e) (f) dx , − 5x + 7

NEODREDENI INTEGRAL

2x2 x2

x−1 dx, −x+1 3x − 2 dx, − 3x + 4

2x2

x3 + x + 2 dx, x2 + 7x + 12 1 (1 + x2 )2 dx.

Rjeˇenje. s (a) Polinom u nazivniku moˇe se rastaviti na faktore x2 + 5x = x (x + 5), pa tabliˇne z c integrale dobivamo rastavom na parcijalne razlomke [M2, §1.4.3] . Vrijedi x2 dx = + 5x   dx x (x + 5)
1 x(x+5)

 B = A + x+5 / · x (x + 5)  x = 1 = Ax + 5A + Bx   A = 1 B = −1 5 5 dx 1 dx 1 − = 5 x 5 x+5 1 1 x 1 + C. = ln |x| − ln |x + 5| + C = ln 5 5 5 x+5 (b) Polinom 2x2 −5x+7 nema realnih nul-toˇaka, pa nazivnik ne moˇemo rastaviti na c z faktore. U tom sluˇaju integral raˇunamo nadopunjavanjem nazivnika do punog c c kvadrata na slijede´i naˇin: c c 1 dx = 2x2 − 5x + 7 2 = = 1 5 x2 dx 5 − 2x + d x−
5 2 4 7 2

=

1 2

dx x−
5 2 4

5 4 31 16 5 4

25 16

+

7 2

x− 1 1 arctg +C 2 31 31
16 16

x−

+

4x − 5 2 + C. = √ arctg √ 31 31

1.6 Integriranje racionalnih funkcija

9

(c) Nazivnik se ni u ovom primjeru ne moˇe rastaviti na faktore, pa integral raˇunamo z c zaspisivanjem brojnika u dva dijela od kojih je jedan derivacija nazivnika, a drugi konstanta. Time dobivamo dva integrala od kojih se prvi moˇe izraˇunati mez c z todom supstitucije [M2 vjeˇbe, §1.2] ili uvodenjem novog argumenta [M2 vjeˇbe, z §1.3], dok drugi raˇunamo kao u ovom zadatku pod (b). c x−1 dx = 2−x+1 x =
1 2 1 1 (2x − 1) + 1 − 1 2 2 (2x − 1) − 2 dx = dx x2 − x + 1 x2 − x + 1 (2x − 1) − 1 dx x2 − x + 1 1 2x − 1 dx dx − 2−x+1 2−x+1 x 2 x 2−x+1 d x 1 dx − 2−x+1 1 2 x 2 − 1 +1 x− 2 4

1 2 1 = 2 1 = 2

2x − 1 1 1 2 + C. = ln x2 − x + 1 − √ arctg √ 2 2 3 3

(d) Vrijedi

3x − 2 dx = 2 − 3x + 4 2x = = =

3 2

2 3 x− 3 3 dx = 3 2 2 x2 − 2 x + 2 1 2 3 2x − 3 + 4 − 2 x2 − 3 x + 2 2 2 3

2 x− 3 dx x2 − 3 x + 2 2

dx =

3 2

1 2

31 22 3 4

9 − 16 + 2 3 1 4 3 4x − 3 + C. = ln x2 − x + 2 + √ arctg √ 4 2 8 23 23

3 d x2 − 2 x + 2 1 + 8 x2 − 3 x + 2 2

2x − 3 3 1 2 dx + 2 − 3x + 2 2 12 x 2

x2 x−

dx 3 − 2x + 2 dx

1 2x − 3 + 12 2 dx x2 − 3 x + 2 2

3 2 4

(e) Kako je u ovom integralu stupanj brojnika podintegralne funkcije ve´i od stupnja c nazivnika, prvo provodimo dijeljenje polinoma, a zatim integral rastavljamo na dva, od kojih je prvi tabliˇni integral potencije, a drugi se svodi na neki od c

10 prethodnih sluˇajeva. c

NEODREDENI INTEGRAL

I=

=

x3 + x + 2 dx = x2 + 7x + 12  3  x + x + 2 : x2 + 7x + 12 = x − 7  . . = .   ost.38x + 86 (x − 7) dx +

    

x2 38x + 86 dx = − 7x + I1 x2 + 7x + 12 2

Integral oznaˇen sa I1 raˇunamo posebno. Kako su x1 = −3 i x1 = −4 nultoˇke c c c 2 + 7x + 12, nazivnik se moˇe rastaviti na faktore, pa tabliˇne integrale polinoma x z c dobivamo rastavom na parcijalne razlomke. 38x + 86 dx = + 7x + 12 = 38x + 86 dx (x + 3) (x + 4)
1 (x+3)(x+4) B A = x+3 + x+4 A = −28 B = 66

x2

= −28

d (x + 3) d (x + 4) + 66 x+3 x+4 = −28 ln |x + 3| + 66 ln |x + 4| + C.

Konaˇno rjeˇenje je c s x2 x3 + x + 2 dx = − 7x − 28 ln |x + 3| + 66 ln |x + 4| + C. x2 + 7x + 12 2

I=

(f) Slijede´i integral raˇunamo dodavanjem i oduzimajnem x2 u brojniku, pa vrijedi c c 1 (1 + x2 )2 1 + x 2 − x2

dx = = =

dx (1 + x2 )2 1 + x2 dx − (1 + x2 )2 1 dx − (1 + x2 )

dx (1 + x2 )2 x2 dx = arctgx − I1 . (1 + x2 )2

x2

1.7 Integriranje trigonometrijskih funkcija

11

Integral oznaˇen sa I1 raˇunamo posebno koriste´i parcijalnu integraciju, c c c x2 (1 + x2 ) 2 dx = =   (1 + x2 )2 u=x
1 2

x·x

dx  x dv =  dx 2 )2 (1+x 2 d(1+x ) 1 = − 2(1+x2 )  2 2
(1+x )

x 1 dx + 2 (1 + x2 ) 2 1 + x2 1 x + arctgx + C. =− 2 (1 + x2 ) 2 =− pa je konaˇno rjeˇenje c s 1 (1 + x2 ) 2

 du = dx v =

1 x dx = arctgx + + C. 2 2 (1 + x2 )

1.7

Integriranje trigonometrijskih funkcija

Izraˇunajte integrale: c (a) (b) (c) (d) cos5 x dx, cos x cos 2x cos 5x dx, dx , 2 sin x − cos x + 5

cos3 x + cos5 x dx. sin2 x + sin4 x

Rjeˇenje. s (a) Vrijedi cos5 x dx = = = = cos3 x cos2 x dx = cos3 x dx − cos3 x 1 − sin2 x dx

cos3 x sin2 x dx cos3 x sin2 x dx cos3 x sin2 x dx

cos x 1 − sin2 x dx − cos x dx −

cos x sin2 x dx −

= sin x − I1 − I2 .

12

NEODREDENI INTEGRAL

Integrale oznaˇene sa I1 i I2 raˇunamo posebno koriste´i jednostavne supstitucije. c c c sin x = t cos x dx = dt

I1 = =

cos x sin2 x dx = t2 dt =

t3 sin3 x + C2 = + C1 . 3 3

I2 = = = pa je konaˇno rjeˇenje c s

cos3 x sin2 x dx = t2 1 − t2 dt =

sin x = t cos x dx = dt t2 dt − t4 dt

sin3 x sin5 x t3 t5 − + C2 = − + C2 . 3 5 3 5

cos5 x dx = sin x −

sin3 x sin3 x sin5 x − + +C 3 3 5 2 sin3 x sin5 x = sin x − + + C. 3 5

(b) Podintegralu funkciiju prvo raspiˇemo pomo´u trigonometrijskih formula pres c tvorbe, pa vrijedi 1 (cos x + cos 3x) cos 5x dx 2 1 1 cos x cos 5x dx + cos 3x cos 5x dx 2 2 1 1 (cos 4x + cos 6x) dx + (cos 2x + cos 8x) dx 4 4 1 cos 4x dx + cos 6x dx + cos 2x dx + cos 8x dx 4 1 sin 4x sin 6x sin 2x sin 8x + + + +C 4 4 6 2 8 sin 2x sin 4x sin 6x sin 8x + + + + C. 8 16 24 32

cos x cos 2x cos 5x dx = = = = = =

1.7 Integriranje trigonometrijskih funkcija

13

(c) Integral raˇunamo koriste´i univerzalnu trigonometrijsku supstituciju [M2, §1.5.1]. c c dx = 2 sin x − cos x + 5 = = tg x = t 2 2 dt dx = 1+t2
2 dt 1+t2 2 2t 2 1+t2 − 1−t2 1+t

sin x = cos x = =

2t 1+t2 1−t2 1+t2 2 dt 1+t2 4t−1+t2 +5+5t2 1+t2

+5

dt 2 dt = 2 + 4t + 4 3 t2 + 2 t + 3 3 dt 1 3t + 1 = √ arctg √ + C = 2 5 5 5 t+ 1 + 9 3 x 3tg 2 + 1 1 + C. = √ arctg √ 5 5 6t2

(d) U raˇunanju integrala umjesto univerzalne trigonometrijske supstitucije koristit c ´emo pojednostavnjenu supstituciju za racionalne funkcije sa svojstvom R (sin x, − cos x) = c −R (sin x, cos x). cos3 x    R (sin x, − cos x) = −R (sin x, cos x)  + dx = sin x = t 2   sin x + sin4 x cos x dx = dt cos5 x = cos3 x 1 + cos2 x dx sin2 x 1 + sin2 x = = cos2 x 1 + cos2 x cos x dx sin2 x 1 + sin2 x 1 − t2 1 + 1 − t2 1 − t2 2 − t2 dt = dt t2 (1 + t2 ) t2 (1 + t2 )  4  t − 3t2 + 2 : t4 + t = 1  4 − 3t2 + 2 t . . dt = .  t4 + t  ost.4t2 + 2 −4t2 + 2 dt t2 (1 + t2 )
−4t2 +2 t2 (1+t2 )

=

    

= =

1 dt +

B = A + t2 + Ct+D t t2 +1 A = 0, B = 2, C = 0, D = −6

=t+

2 dt + t2

t2

−6 2 dt = t − − 6arctgt + C. +1 t

14

NEODREDENI INTEGRAL

1.8

Integriranje iracionalnih funkcija racionalnom supstitucijom

Izraˇunajte integrale: c dx √ , √ x (1 + 2 x + 3 x) dx (2x + 1) − (2x + 1) 2 (c)
4 2 3 1

(a)

(b)

,

dx (x − 1) (x + 2)
3 5

.

Rjeˇenje. s (a) Ovakav integral rjeˇavamo supstitucijom x = tk , gdje je k najmanji zajedniˇki s c viˇekratnik nazivnika eksponenata od x koji se pojavljuje u podintergalnoj funks ciji. dx √ √ == x (1 + 2 x + 3 x) =          x = t6 dx = 6t5 dt 6t5 dt 6 dt = t6 (1 + 2t3 + t2 ) t (1 + 2t3 + t2 )  2t3 + t2 + 1 = 0 =⇒ t = −1    2t3 + t2 + 1 : (t + 1) = 2t2 − t + 1  . .  .    ost.0 dt t (t + 1) (2t2 − t + 1)
1 t(t+1)(2t2 −t+1)

=

=6 =

B Ct+D = A + t+1 + 2t2 −t+1 t A = 1, B = −1 , C = −3 , D = 1 4 2 4

−1 1 t− 6 dt 4 dt +6 −9 dt t t+1 2t2 − t + 1 3 |t + 1| − I1 = 6 ln |t| − 2 ln √ 3 √ 6 x + 1 − I1 = 6 ln 6 x − 2 ln

=6

1.8 Integriranje iracionalnih funkcija racionalnom supstitucijom

15

Integral oznaˇen sa I1 raˇunamo posebno kao integral racionalne funkcije. c c

I1 =

2 1 4t − 3 t− 6 1 dt = dt 2t2 − t + 1 4 2t2 − t + 1 1 1 1 4t − 1 3 = dt + dt 4 2t2 − t + 1 4 2t2 − t + 1 1 1 1 = ln 2t2 − t + 1 + dt 2 − 1t + 1 4 24 t 2 2 1 1 1 = ln 2t2 − t + 1 + dt 7 1 2 4 24 t − 4 + 16 1 1 4 4t − 1 √ arctg √ + C = ln 2t2 − t + 1 + 4 24 7 7 4t − 1 1 1 = ln 2t2 − t + 1 + √ arctg √ + C 4 7 6 7 √ √ √ 1 1 46x−1 = ln 2 3 x − 6 x + 1 + √ arctg √ +C 4 7 6 7

pa je konaˇno rjeˇenje c s √ √ √ √ 1 3 √ 1 46x−1 dx 6 6 3 6 √ √ = 6 ln x − x + 1 − ln 2 x − x + 1 − √ arctg √ +C. 2 ln 4 x (1 + 2 x + 3 x) 7 6 7

(b) Vrijedi

dx (2x + 1) − (2x + 1)
2 3 1 2

= = =3

2x + 1 = t6 dx = 3t5 √ 6 −1 x= t2 t = 6 2x + 1 3t5 dt =3 t4 − t3 t+1+ t2 dt =3 t−1 dt = 3 t2 − 1 + 1 dt t−1 (t + 1) dt + 3

3 = t2 + 3t + 3 ln |t − 1| + C 2 √ √ 3√ = 3 2x + 1 + 3 6 2x + 1 + 3 ln 6 2x + 1 − 1 + C. 2

1 t−1

1 dt t−1

16 (c) Vrijedi

NEODREDENI INTEGRAL

dx
4

(x − 1)3 (x + 2)5

=
4

dx
x+2 x−1

(x − 1)4 (x + 2)4
4

= = = =

1 (x − 1) (x + 2)
x−1 x+2

x−1 x+2
12t3 (1−t4 )2

dx dt

= t4

dx =

x=

1+2t4 1−t4

4 4 4 dt = t + C = 3 3 3

1 − t4 1 − t4 12t3 dt · t 3 3t4 (1 − t4 )2
4

x−1 + C. x+2

1.9

Eulerova i trigonometrijska supstitucija

Izraˇunajte integrale: c

(a)

dx √ , 1 + x2 + 2x + 2

(b)

3 − 2x − x2 dx,

Rjeˇenje. s

1.9 Eulerova i trigonometrijska supstitucija

17

(a) U raˇunanju integrala koristimo Eulerovu supstituciju [M2, §1.7.2], pa vrijedi c  √  x2 + 2x + 2 = t − x  2 dx x = t −2 √ = 2t+2 2 +2t+2 1 + x2 + 2x + 2   dx = t2(t+1)2 dt = 1
t2 +2t+2 2(t+1)2 t2 −2 + t − 2t+2 t2 +2t+2 t+1

     dt

dt =

t2 +2t+2 2(t+1)2 2t+2+2t2 +2t−t2 +2 2(t+1)

=   

t2 + 4t + 4

dt =

t2 + 2t + 2 dt (t + 2)2 (t + 1) =
A t+1

2 2  t + 2t + 2 = A (t + 2) + B (t + 2) (t + 1) + C (t + 1)    A = 1, B = 0, C = −2 dt dt −2 = = ln |t + 1| − 2 (t + 2)−2 d (t + 2) t+1 (t + 2)2

=

t2 +2t+2 (t+2)2 (t+1)

+

B t+2

+

C (t+2)2

  

= ln |t + 1| + 2 (t + 2)−1 + C = ln x2 + 2x + 2 + x + 1 + 2 x2 + 2x + 2 + x + 2

−1

+ C.

(b) Izraz pod korijenom nadpounjavamo do punog kvadrata, a zatim uvodimo dvije supstitucije 3 − 2x − x2 dx = = = =2 4 − (1 + x)2 dx = 4 − t2 dt = x+1=t dx = dt

t = 2 sin z dt = 2 cos zdz cos2 zdz 1 sin 2z + C 2

2 cos z2 cos zdz = 4

(1 + 2 cos z) dz = 2 z + 1 − sin2 z + C 1− t2 +C 4

= 2 z + sin z = 2 arcsin = 2 arcsin t +t 2

x+1 (x + 1)2 + (x + 1) 1 − +C 2 4 x+1 x+1 3 − 2x − x2 + C. + = 2 arcsin 2 2

18

NEODREDENI INTEGRAL

1.10

Metoda neodredenih koeficijenata

Izraˇunajte integral c

x2 + 2x + 3 √ dx. −x2 + 4x Rjeˇenje. Iz formule za metodu neodredenih koeficijenata [M2, §1.7.3], slijedi s I= x2 + 2x + 3 √ dx = (a1 x + a0 ) −x2 + 4x −x2 + 4x + λ √ dx . −x2 + 4x

Deriviranjem po x dobivamo λ −2x + 4 −x2 + 4x + (a1 x + a0 ) √ +√ 2 + 4x −x2 + 4x 2 −x √ Pomnoˇimo li cijeli izraz sa −x2 + 4x dobivamo z x2 + 2x + 3 = a1 − x2 + 4x + (a1 x + a0 ) (2 − x) + λ Izjednaˇavanjem lijeve i desne strane dobivamo c 1 = −a1 − a1 x2 + 2x + 3 √ = a1 −x2 + 4x

3 = 2a0 + λ iz ˇega slijedi c

2 = 4a1 + 2a1 − a0

1 a1 = , a0 = −5, λ = 13. 2 Integral I sada je jednak I= = 1 − x−5 2 1 − x−5 2 1 − x−5 2 −x2 + 4x + 13 −x2 + 4x + 13 dx √ −x2 + 4x dx 4 − (x − 2)2

=

−x2 + 4x + 13 arcsin

x−2 + C. 2

1.11

Binomni integral
x √ dx 1−x x

Izraˇunajte integral c

1.12 Integriranje razvojem u red

19

Rjeˇenje. Integral rjeˇavamo supstitucijom za binomni integral [M2, §1.7.4]. U ovom s s 3 je sluˇaju m+1 cijeli broj m = 1 , n = 3 , p = −1 , pa koristimo supstituciju 1−x 2 = t2 . c n 2 2 2 x √ dx = 1−x x √ dx = x 2 1 − x 2 1−x x    m+1 = 1 ∈ Z   n  3 2 = t2 1−x =  1  x 2 = −4 t dt   3 −4 −4 −1 tt dt = t+C = 3 3 √ −4 = 1 − x x + C. 3 √ x
1 3 −1 2

dx

1.12

Integriranje razvojem u red
sin x2 dx razvojem u red potencija, koriste´i razvoj sin x = c sin x2 ,
∞ n=0

Rijeˇite integral s

(−1)n

x2n+1 (2n+1)! .

Rjeˇenje. Zadana podintegralna funkcija je s dobivamo sin x2 =
∞ n=0 2n+1

pa koriste´i zadani razvoj sinusa c

(−1)n

x2 x4n+2 = (−1)n (2n + 1)! (2n + 1)!

= x2 − iz ˇega slijedi c

x2(2n+1) x6 x10 x14 + − + · · · + (−1)n−1 + ··· 3! 5! 7! (2n + 1)!

sin x2 dx =

x6 x10 x14 x4n+2 + − + · · · + (−1)n−1 + · · · dx 3! 5! 7! (2n + 1)! x7 x11 x15 x4n+3 x3 − + − + · · · + (−1)n−1 + ··· = 3 7 · 3! 11 · 5! 15 · 7! (4n + 3) (2n + 1)! x2 −

=

(−1)n

n=0

x4n+3 . (4n + 3) (2n + 1)!

1.13

Zadaci za vjeˇbu z

Izraˇunajte integrale: c

20 x2 + 5x − 1 √ dx x 2x+1 − 5x−1 dx 10x x2 √ dx + a2 dx − x2

NEODREDENI INTEGRAL

1. 2. 3. 4. 5. 6. 7. 8. 9. 10. 11. 12. 13. 14. 15. 16. 17.

a2

e3 cos x sin x dx √ 3 √ x2 dx 5 + x3

x + ln x dx x

e2x dx 1 − 3e2x cos 2x dx sin x cos x sin2 x dx cos2 x dx √ cos5 x sin x dx earctan x + x ln(1 + x2 ) + 1 dx 1 + x2 x2 ex dx (x2 + 2x + 3)ex dx ln x dx ln x dx x3

1.13 Zadaci za vjeˇbu z

21

18. 19. 20. 21. 22. 23.

x3 dx 1 − x2

x2 arccos x dx dx (x2 + a2 )2 cos (ln x) dx dx + 6x + 5 dx (x2 + 2x + 10)2 x4 dx x4 + 5x2 + 4 x3 x dx − 3x + 2

2x2

24. 25. 26. 27. 28. 29. 30. 31. 32. 33. 34.

4x − 3 dx 5 − 7x 2x2 − 3x + 3 dx x3 − 2x2 + x x3 + 4x2 − 2x + 1 dx x4 + x sin4 x dx dx sin x cos4 x
4

dx sin x (2 cos2 x − 1) sin10 x cos3 x dx dx sin x cos4 x
2

sin 3x cos 5x dx

22 35. 36. 37. 38. 39. 40. 41. 42. 43. 44. 45. 46. 47. 48. 49. 50. 51. √ dx sin x cos4 x
4

NEODREDENI INTEGRAL

dx sin x + cos4 x
4

sin 4x dx sin x + cos8 x
8

dx sin x (2 + cos x − 2 sin x) cos3 x dx sin2 x + sin x sin2 x cos x dx sin x + cos x sin4 3x cos2 3x dx √ √ 3 x + x2 + 6 x √ dx. x(1 + 3 x) dx √ 1+ x √ 1− x+1 √ dx. 1+ 3x+1 x dx √ . ( 7x − 10 − x2 )3 x− √ √ dx . x2 − x + 1

dx . 1 − x2 + 1

4x2 − 4x + 3 dx. x3 dx. 1 + 2x − x2

x3 + 2x2 + 3x + 4 √ dx. x2 + 2x + 2 √ dx √ . 4 x( x + 1)10

1.14 Rjeˇenja zadataka za vjeˇbu s z

23

52.

√ 1+ 3x √ dx. 3 x2

53. Odredite rekurzivnu formulu za integral In = sinn x dx. Koriste´i se dobivenim c rezultatom izraˇunajte vrijednost integrala sin4 x dx. c 54. Odredite rekurzivnu formulu za integral In = (ln x)n dx. 55. Odredite rekurzivnu formulu za integral In = xn eax dx. 1 dx. 1+x

56. Razvijte u red potencija funkciju ln(1 + x) pomo´u c 57. Odredite

ln(1 + x) dx razvojem podintegralne funkcije u red potencija. x

1.14
1. 2. 3.

Rjeˇenja zadataka za vjeˇbu s z
2√ x −15 + 25x + 3x2 + C 15 2−x 5−x −2 +C 5 ln 2 ln 5 arctg a
x a

+C +C

4. arctg

x √ 2 − x2 a

1 5. − e3 cos x + C 3 6. 1 5 + x3 2
2 3

+C

√ ln2 |x| 7. 2 x + +C 2 1 8. − ln |−1 + 2 sin x| + C 6 9. ln (cos x) + ln (sin x) + C 10. 11. x 1 − sin (2x) + C 2 4 1 (x + cos x sin x) + C 2

24 12.
3 7 11 4 2 2 (sin x) 2 − (sin x) 2 − (sin x) 2 + C 3 7 11

NEODREDENI INTEGRAL

1 13. earctgx + arctg x + ln2 1 + x2 + C 4 14. ex 2 − 2x + x2 + C 15. ex 3 + x2 + C 16. −x + x ln |x| + C 17. − 18. − 19. − 20. 21. 1 + 2 ln |x| +C 4x2 1 3 1 9 1 − x2 2 + x 2 + C 1 − x2 2 + x 2 + 1 arccos x + C 3
x a

arctg x + 2 (a2 + x2 ) 2a 2a3

+C

1 x (cos (ln |x|) + sin (ln |x|)) + C 2

22. arctg (2x + 3) + c 23. x+1 x+1 1 1 arctg + +c 2 + 2x + 10 54 3 18 x 8 1 1 arctg x − arctg x + c 3 3 2

24. x + 25.

2 2 1 ln |x − 1| − ln |x + 2| − +c 9 9 3x − 3

1 5 4 ln x − + c 26. − x + 7 49 7 27. 3 ln |x| − ln |x − 1| − 2 +c x−1

2 2x − 1 28. ln |x| − 2 ln |x + 1| + ln x2 − x + 1 + √ arctg √ +c 3 3 29. 1 1 3 x − sin 2x + sin 4x + c 8 4 32

1 1 30. − ctg3 x − 3 ctg x + 3 tg x + tg3 x + c 3 3

1.14 Rjeˇenja zadataka za vjeˇbu s z

25

√ 1 + 2 cos x 1 1 1 + cos x √ − ln 31. √ ln +c 2 1 − cos x 2 1 − 2 cos x 32. 1 1 sin11 x − sin13 x + c 11 13

1 33. − ctg x + 2 tg x + tg3 x + c 3 34. 1 1 cos 2x − cos 8x + c 4 16

8 35. −8 ctg 2x − ctg3 2x + c 3 tg 2x 1 36. √ arctg √ + c 2 2 √ cos 4x + 7 + 4 2 1 √ +c 37. √ ln 2 cos 4x + 7 − 4 2 38. x 5 x x 1 ln tg − ln tg − 1 + ln tg − 3 + c 3 2 2 3 2

39. ln |sin x| − sin x + c 40. 41. 1 1 ln |sin x + cos x| − cos x (sin x + cos x) + c 4 4

1 1 1 1 x− sin 6x − sin 12x + sin 18x + c 16 192 192 576 √ 3√ 2 3 x + arctg 6 x + c. 42. 2 √ √ 43. 2 x − 2 ln |1 + x| + c.
7 5 2 1 1 1 6 6 3 44. − (x + 1) 6 + (x + 1) 6 + (x + 1) 3 − 2(x + 1) 2 − 3(x + 1) 3 + 6(x + 1) 6 + 7 √ 5 √2 3 ln | 3 x + 1 + 1| − 6 arctg 6 x + 1 + c. √ 4 7x − 10 − x2 10 x−2 − · 45. ·√ + c. 9 x−2 7x − 10 − x2 9

46. 2 ln | 47. −

3 x2 − x + 1−x|− ln |2 2 2 − 2 arctg

3 1 +c. x2 − x + 1−2x+1|+ · √ 2 2 x2 − x + 1 − 2x + 1

1+

1−x 1+x

1−x +c 1+x

26 48. 1 1 x− 2 4 4x2 − 4x + 3 + 1 ln |2x − 1 + 2

NEODREDENI INTEGRAL

4x2 − 4x + 3| + c.

1 5 19 49. (− x2 − x − g) 3 6 6 50. 51. − 7 1 2 1 x + x+ 3 6 6 √ 4

x−1 1 + 2x − x2 + 4 arcsin √ + c. 2 5 ln |x + 1 + 2 x2 + 2x + 2| + c.

x2 + 2x + 2 +

4 1 + √ + c. 4 8 2( x + 1) 9( x + 1)9 √ 3 52. 2(1 + 3 x) 2 + c. 1 n−1 53. In = − cos x sinn−1 x + In−2 , n ≥ 2, n n 1 3 3 I4 = − sin3 x cos x − sin x cos x + x + c. 4 8 8 54. In = x lnn x − nIn−1 . 55. In = 1 n ax n x e − In−1 . a a

56. ln(1 + x) =

(−1)n

n=0

xn+1 , x ∈ −1, 1]. n+1

57.

(−1)n

n=0

xn+1 , x ∈ −1, 1]. (n + 1)2

2.
ODREDENI INTEGRAL

2.1 2.2 2.3 2.4 2.5 2.6 2.7 2.8 2.9

Newton-Leibnitzova formula . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . Supstitucija i parcijalna integracija . . . . . . . . . . . . . . . . . . . Nepravi integral . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . Povrˇina ravninskog lika . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . s Duljina luka ravninske krivulje . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . Volumen rotacionog tijela . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . Oploˇje rotacionog tijela . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . s Trapezna formula . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . Simpsonova formula . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .

27 28 29 31 34 36 38 38 39 40 41

2.10 Zadaci za vjeˇbu . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . z 2.11 Rjeˇenja zadataka za vjeˇbu . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . s z

2.1

Newton-Leibnitzova formula
1

Izraˇunajte integral c
0

x2

x dx . + 3x + 2

28 Rjeˇenje. Vrijedi s
1

ODREDENI INTEGRAL

x dx = x2 + 3x + 2
0

1

x dx (x + 2) (x + 1)
x (x+2)(x+1) 1 A = x+2 + A = 2, B = −1 1 B x+1

0

=

=2
0

dx − x+2
1

dx x+1
1

0

= 2 ln |x + 2|

0

− ln |x + 1|

0

= 2 (ln 3 − ln 2) − (ln 2 − ln 1) = 2 ln

9 3 − ln 2 = ln . 2 8

2.2

Supstitucija i parcijalna integracija

Izraˇunajte integrale: c
2

(a)
−1 1

dx , (3 + 2x)2 √ 1 − x2 dx, x2

(b)
√ 2 2

e−1

(c)
0

ln (x + 1) dx..

Rjeˇenje. s (a) Vrijedi
2

−1

dx = (3 + 2x)2
7

3 + 2x = t 2 dx = dt 1 dt =− 2 t 2t
7 1

x t

−1 2

1 7

=
1

=−

1 3 1 + = . 2·7 2·1 7

2.3 Nepravi integral

29

(b) Koristimo formulu parcijalne integracije [M2, teorem 1.7] , pa slijedi
1

√ 1 − x2 dx = x2

2 2

x = cos t dx = − sin t dt
0

x t
0

2 2 π 4

1 0
0 0

=− (c) Vrijedi
e−1

π 4

sin t sin t dt = − cos2 t

π 4

1 − cos2 t dt = −tgt cos2 t

+t
π 4 π 4

=1−

π . 4

ln (x + 1) dx =
0

u = ln (x + 1) dx du = x+1
e−1

dv = dx v=x
e−1

= x ln (x + 1)
0


e−1

x dx x+1

0

x+1−1 dx x+1 0   e−1 e−1 dx  dx − =e−1− x+1 = (e − 1) ln e −
0 e−1 0 e−1

=e−1−x

0

+ ln |x + 1|

0

= e − 1 − (e − 1) + ln e = 1.

2.3

Nepravi integral

Izraˇunajte slijede´e integrale: c c

(a)
1

dx , x x2 + 1 √ dx , x2 + 4x + 5 dx . x3

(b)
−∞ 1

(c)
−1

30 Rjeˇenje. s

ODREDENI INTEGRAL

(a) Vrijedi

∞ 1

dx dx √ √ = lim 2+1 b→∞ x x x x2 + 1 1  √  x2 + 1 = t − x  2 2 =  x + 1 =2 (t − x)  −1 x = t 2t
√ b2 +1+b

b

dx = dx =

4t2 −2(t2 −1) 4t2 t2 +1 2t2 dt

dt

x t

1 √ 2+1
t2 +1 dt 2t2 t2 −1 t2 +1 2t · 2t

b √

= lim

t2 +1 2t2

dt
t2 −1 2t

b→∞

1 = lim 2 b→∞ =2·

t2 −1 2t 2+1 √ b2 +1+b

t−

1 = lim 2 b→∞
√ b2 +1+b

√ b2 +1+b

b2 + 1 + b  

  

√ 2+1

2+1

4 dt = 2 lim 2−1 b→∞ t
√ b2 +1+b

t2
2+1

dt −1

1 t−1 lim ln 2 b→∞ t + 1 √2+1 √ √ b2 + 1 + b − 1 2+1−1 = lim ln √ − ln √ b→∞ 2+1+1 b2 + 1 + b + 1 = lim ln
b→∞ 1 b2 1 b2

+1+1−

1 b

+1+1+ 1 b √ √ √ 2 2+2 = ln 1 − ln √ = ln √ = ln 1 + 2 . 2+2 2

− ln √

2 2+2

2.4 Povrˇina ravninskog lika s

31

(b) Vrijedi
∞ −∞

dx = lim 2 + 4x + 5 a→−∞ x = lim

0

a 0

dx + lim 2 + 4x + 5 b→∞ x
0

b

x2
b

dx + 4x + 5

a→−∞ a

dx + lim (x + 2)2 + 1 b→∞
0

0

dx (x + 2)2 + 1
b

= lim arctg (x + 2)
a→−∞ a a→−∞

+ lim arctg (x + 2)
b→∞ 0 b→∞

π π = arctg2 + + − arctg2 = π. 2 2 (c) Vrijedi
1

= lim [arctg2 − arctg (a + 2)] + lim [arctg (b + 2) − arctg2]

dx = x3

0

dx + x3

1

dx == lim ε→0 x3 + lim −1 δ→∞ 2x2

0−ǫ

dx + lim x3 δ→∞

1

dx x3

−1

−1

= lim

−1 ε→0 2x2

0 0−ǫ −1

−1 1 0+δ

0+δ

−1 1 −1 1 + + 2 + lim = lim 2 ε→0 2ε δ→0 2 2 2ε 1 1 1 1 = lim 2 − lim 2 = ∞ − ∞, 2 δ→0 δ 2 ε→0 ε pa integral divergira.

2.4

Povrˇina ravninskog lika s

Izraˇunajte povrˇinu lika omedenog krivuljama: c s (a) y = x2 , x = −1, x = 2 i osi x, (b) x2 + y 2 = 2 i y = x2 unutar parabole, (c) x = a cos3 t , t ∈ [0, 2π], (astroida), y = a sin3 t

(d) r 2 = a2 cos (2ϕ) , ϕ ∈ [0, 2π], (Bernoullijeva lemniskata). Rjeˇenje. s

32 (a) Prema slici 2.1 vrijedi
2

ODREDENI INTEGRAL

P =
−1

x3 x dx = 3
2

2

=
−1

8 1 + = 3. 3 3

4 3.5 3 2.5 2 1.5 1 0.5 0 x −0.5 −1 −2 −1 0 1 2 3 y

Slika 2.1: Povrˇina ravninskog lika (a) s

(b) Sjeciˇta krivulja x2 + y 2 = 2 i y 2 = x2 su toˇke A (1, 1) i B (−1, 1), (slika 2.2), pa s c vrijedi
1 1 1

P =
−1

2 − x2 − x

2

dx =
−1

2 − x2 dx −

x2 dx.
−1

Prvi se integral rjeˇava parcijalnom integracijom [M2, teorem 1.7], pa je s P = = 1 2 1 2
1 x3 1 x − 2 − x2 + 2 arcsin √ 3 −1 2 −1 1 1 −1 − 1 + 2 arcsin √ −1 + 2 arcsin √ 2 2 2

x

1 1 + 3 3

=

1 π + . 3 2

(c) Na slici 2.3 vidimo da se cijela povrˇina P moˇe raˇunati kao 4P1 . Za raˇunanje s z c c P1 korist ´emo formulu za povrˇinu ravninskih likova, gdje je krivulja zadana c s

2.4 Povrˇina ravninskog lika s

33

2 y 1.5 1 0.5 0 x −0.5 −1 −1.5 −2 −2 B A

−1.5

−1

−0.5

0

0.5

1

1.5

2

Slika 2.2: Povrˇina ravninskog lika (b) s

parametarski [M2, §2.6.1.1].
0

P1 =
π/2

a sin3 t · 3a cos2 t (− sin t) dt
0 π/2

= −3a2
π/2 π/2

sin4 t cos2 t dt = 3a2
0

1 sin (2t) 2

2

1 − cos (2t) dt 2

3 = a2 8
0

sin2 (2t) − sin2 (2t) cos (2t) dt
π/2 π/2

3 = a2 16 = 3 2 a t 16

0 π/2 0

3 [1 − cos (4t)] dt − a2 8 − 3 2 a sin (4t) 4 · 16

1 sin2 (2t) d (sin (2t)) 2 − 3 2 sin2 (2t) a 16 3
π/2 0

0 π/2 0

3 π 3a2 π = a2 = , 16 2 32 pa je

P = 4P1 = 4

3a2 π 3a2 π = . 32 8

34

ODREDENI INTEGRAL

1.5 y 1

0.5

P1
0 x

−0.5

−1

−1.5 −1.5

−1

−0.5

0

0.5

1

1.5

Slika 2.3: Astroida

(d) Na slici 2.4 vidimo da se cijela povrˇina P moˇe izraˇunati kao 4P1 , gdje je s z c P1 (koristimo formulu za povrˇinu ravninskih likova, gdje je krivulja zadana u s polarnim koordinatama [M2, §2.6.1.2])
π/4 π/4 2

1 P1 = 2
0

1 r dϕ = 2
0 π/4

a2 cos (2ϕ) dϕ =

a2 sin (2ϕ) 2

π/4 0

= pa je

a2 − cos (2ϕ) 2 2

=
0

π a2 a2 − cos − cos 0 = , 4 2 4

P = 4P1 = 4

a2 = a2 . 4

2.5

Duljina luka ravninske krivulje
√ 2 − x,

(a) Nadite opseg lika omedenog krivuljama: y 3 = x2 i y = (b) Izraˇunajte duljinu luka krivulje c Rjeˇenje. s

x = 1 t3 − t 3 , t ∈ [0, 3]. y = t2 + 2

2.5 Duljina luka ravninske krivulje

35

90 120

1 60 0.8 0.6

150 0.4 0.2 180

30

P1

0

210

330

240 270

300

Slika 2.4: Bernoullijeva lemniskata √ 2 − x se sijeku u toˇkama A (1, 1) i B (−1, 1). c l = 2 (l1 + l2 ) , (vidi sliku 2.5), koriste´i formulu za duljinu luka krivulje [M2, §2.6.2.1], pa je c
1

(a) Krivulje y 3 = x2 i y =

Ukupnu duljinu luka raˇunat ´emo kao c c

l1 =
0

9 1 1 + ydy = 4 2
0 1 0

1

1 (4 + 9y) dy = 2
1 2

1

(4 + 9y) 2
0

1

1 d (4 + 9y) 9

3 1 2 · (4 + 9y) 2 = 18 3

√ 1 13 13 − 8 = 27

i √ x2 dx l2 = 1+ dx = 2 √ = 2 2−x 2 − x2 0 0 √ 1 √ x π 2 = = 2 arcsin √ , 4 2 0 iz ˇega slijedi c √ √ π 2 1 13 13 − 8 + ≈ 5.1. l=2 27 4
1 1

36

ODREDENI INTEGRAL

2 y 1.5

l2

1

B

A

0.5

l1

0 x

−0.5 −1.5

−1

−0.5

0

0.5

1

1.5

Slika 2.5: Duljina luka (a)

(b) Za

· · x = 1 t3 − t 3 je x (t) = t2 − 1 i y (t) = 2t, pa iz formule za duljinu luka y = t2 + 2 krivulje zadane u polarnim koordinatama [M2, §2.6.2.2] slijedi 3 3 3

l=
0 3

(t2

− 1) +

2

4t2 dt

=
0 3

t4

2t2

+1+

4t2 dt

=
0

(t2 + 1)2 dt

=
0

t2 + 1 dt =

t3 +t 3

= 12.
0

2.6

Volumen rotacionog tijela

(a) Izraˇunajte volumen tijela koje nastaje rotacijom lika omedenog parabolom: y = c x2 , osi y i pravcem y = 1 oko osi y. (b) Izraˇunajte volumen tijela koje nastaje rotacijom astroide c y. Rjeˇenje. s (a) Koriste´i formulu za volumen rotacionog tijela koje nastaje rotacijom krivulje c √ [M2, §2.6.3], za krivulju x = y u granicama od 0 do 1 koja rotira oko oko osi y, x = a cos3 t oko osi y = a sin3 t

2.6 Volumen rotacionog tijela

37

vidi sliku 2.6, dobivamo
1

V =π
0

y2 √ ( y)2 dy = π 2

1

=
0

π . 2

2 y 1.5 1 1

0.5

0

x

−0.5

−1 −2

−1.5

−1

−0.5

0

0.5

1

1.5

2

Slika 2.6: Rotacija parabole y = x2

(b) Koriste´i formulu za volumen rotacionog tijela koje nastaje rotacijom krivulje c x = a cos3 t (astroida), oko osi zadane parametarski [M2, §2.6.3], za krivulju y = a sin3 t y, i koriste´i simetriju astroide dobivamo c
π/2

V = 2π
0

a2 cos6 t · 3a sin2 t cos t dt =
1 1

u = sin t du = cos t dt t2 − 3t4 + 3t6 − t8 dt

t u

0 0

1

π 2

= 6πa

3 0 1

1−t

2 3 2

t dt = 6πa

3 0

= 6πa3
0

t2 − 3t4 + 3t6 − t8 dt = 6πa3 1 3 3 1 − + − 3 5 7 9 = 6πa3

t3 3t5 3t7 t9 − + − 3 5 7 9

1

=
0

= 6πa3

32πa3 16 = . 315 105

38

ODREDENI INTEGRAL

2.7

Oploˇje rotacionog tijela s

Izraˇunajte oploˇje tijela koja nastaje rotacijom luka parabole y 2 = 4x , oko osi x, od c s x1 = 0 do x2 = 4. Rjeˇenje. Koriste´i formulu za oploˇje rotacionog tijela [M2, §2.6.4] i prema slici 2.7 s c s dobivamo
5 4 3 2 1 0 x −1 −2 −3 −4 −5 −1 0 1 2 3 4 5 6 y

Slika 2.7: Rotacija parabole y 2 = 4x

b

4

P = 2π
a 4

|y (x)| √ √

1 + [y ′ (x)] dx = 2π
0
3

2

√ 1 2 x 1 + dx x 8π √ 125 − 1 . 3

= 4π
0

1+x (1 + x) 2 x √ dx = 4π 3 x 2

4

=
0

2.8

Trapezna formula
2

Primjenom Trapezne formule [M2, §2.7.2] izraˇunajte integral I = c na 5 intervala. Rjeˇenje. s

ln x dx, podijelom
1

2.9 Simpsonova formula

39

n = 5 ⇒ ∆xi = pa je

2−1 b−a = = 0.2 = h n 5

xi = a + ih, iz ˇega slijedi c

h = 0.2, i = 0, 1, . . . n.

x0 = 1, x1 = 1.2, x2 = 1.4, x3 = 1.6, x4 = 1.8, x5 = 2. Integral je sada
2

I=
1

ln x dx ≈ 0.2

f (x0 ) + f (x5 ) + f (x1 ) + f (x2 ) + f (x3 ) + f (x4 ) 2

= 0.2

0 + 0.69314 + 0.18232 + 0.33647 + 0.47 + 0.58778 = 0.38463. 2

2.9

Simpsonova formula

Primjenom Simpsonove formule [M2, §2.7.3] za n = 2 izvedite pribliˇnu formulu za z x = a cos t duljinu luka elipse , t ∈ 0, π . 2 y = b sin t Rjeˇenje. s b−a {f (x0 ) + f (x2n ) + 4 [f (x1 ) + . . . + f (x2n−1 )] + 2 [f (x2 ) + f (x2n )]} . 6n U naˇem je sluˇaju s c Is = π π , x2 = . 4 2

n = 2 ⇒ x0 = 0, x1 = pa je

f (x0 ) = b, f (x1 ) = iz ˇega slijedi c π 24

a2 + b2 , f (x2 ) = a. 2

l=

b+a+4

a2 + b2 2

.

40

ODREDENI INTEGRAL

2.10

Zadaci za vjeˇbu z

Izraˇunajte integrale: c 1.
0 1
π 3

sin3 x dx cos4 x 1 − x2 dx

2.
0 e

3.
1 4

dx √ x 1 + ln x

4. 5. 6.

dx √ 0 1+ x √ ln 5 x e ex − 1 dx ex + 3 0
π 2

x cos x dx x sin x dx cos3 x e−x sin(πx) dx

0

7.
0

π 4

1

8.
0

Izraˇunajte neprave integrale (ili ustanovite njihovu divergenciju): c
a

9.
−∞ 2

ex dx dx x2 x2 dx + 4x + 9

10.
−1

11.

∞ −∞

12. Izraˇunajte povrˇinu lika omedenog parabolom y = 2x − x2 i pravcem y = −x. c s
3 13. Izraˇunajte povrˇinu lika omedenog parabolom y = 4 x2 i pravcem x + y = 5. c s

14. Izraˇunajte povrˇinu lika omedenog kardioidom r = a(1 + cos ϕ). c s c 15. Izraˇunajte duljinu luka krivulje y 2 = (x − 1)3 izmedu toˇaka A(2, −1), B(5, −8). c

2.11 Rjeˇenja zadataka za vjeˇbu s z

41

16. Izraˇunajte duljinu luka krivulje x = et cos t, y = et sin t od t = 0 do t = ln π. c 17. Izraˇunajte duljinu luka krivulje r = a cos3 c
ϕ 3

od ϕ = 0 do ϕ = π . 2

18. Izraˇunajte duljinu luka kardioide r = a(1 + cos ϕ). c 19. Izraˇunajte volumen tijela koje nastaje kada luk parabole y 2 = 2x, x ∈ [0, 5], c rotira oko osi y. 20. Izraˇunajte volumen tijela koje nastaje rotacijom jednog svoda cikloide x = a(t − c sin t), y = a(1 − cos t) oko osi x. 21. Izraˇunajte oploˇje tijela koja nastaje rotacijom oko osi x jednog poluvala sinuc s soide y = sin x.
π

22. Koriste´i trapeznu formulu, n = 4, izraˇunajte vrijednost integrala c c gdje je f (x) =
9√ 1 sin x x , 0

f (x)dx,

1,

x>0 . x=0

23. Izraˇunajte integral c

6x − 5dx primjenom Simpsonove formule (n = 8).

2.11
1.

Rjeˇenja zadataka za vjeˇbu s z

4 3 π 2. 4 √ 3. 2 2 − 2 4. 4 − 2 ln 3 5. 4 − π π 6. −1 2 7. 8. π 1 − 4 2 π2 1+e π · +1 e

9. ea 10. Integral divergira.

42 π 11. √ 5 12. P = 13. P = 14. P = 9 . 2 13 . 2 3a2 π . 2

ODREDENI INTEGRAL

15. l ≈ 7.63. √ 16. l = 2(π − 1). √ a 17. l = (2π + 3 3). 8 18. l = 8a. √ 19. V = 10 10π. 20. V = 5π 2 a3 . √ √ 2 + ln( 2 + 1) . 21. P = 2π 22. I ≈ 1.83. 23. I ≈ 37.9655.

3.
ˇ FUNKCIJE VISE VARIJABLI

44

ˇ FUNKCIJE VISE VARIJABLI

4.
ˇ VISESTRUKI INTEGRALI

46

ˇ VISESTRUKI INTEGRALI

5.
DIFERENCIJALNE JEDNADˇBE z

5.1 5.2 5.3 5.4 5.5 5.6 5.7 5.8 5.9

Uvod . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . Populacijska jednadˇba . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . z Logistiˇka jednadˇba . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . c z Jednadˇbe sa separiranim varijablama . . . . . . . . . . . . . . . . . z Homogene diferencijalne jednadˇbe . . . . . . . . . . . . . . . . . . . z Diferencijalne jednadˇbe koje se svode na homogene . . . . . . . . . z Egzaktne diferencijalne jednadˇbe i integriraju´i faktor . . . . . . . . z c Ortogonalne trajektorije . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . Singularna rjeˇenja . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . s

48 49 50 52 53 56 58 60 61 63 67 69 70 70 71 72 73 73 77 77 78 79 81 81 85

5.10 Linearne diferencijalne jednadˇbe prvog reda . . . . . . . . . . . . . z 5.11 Bernoullijeva diferencijalna jednadˇba . . . . . . . . . . . . . . . . . z 5.12 Eulerova metoda . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 5.13 Diferencijalne jednadˇbe drugog reda - Op´e rjeˇenje . . . . . . . . . z c s 5.14 Reduciranje DJ-e drugog reda na DJ-u prvog reda I . . . . . . . . . 5.15 Reduciranje DJ-e drugog reda na DJ-u prvog reda II . . . . . . . . . 5.16 Reduciranje DJ-e drugog reda na DJ-u prvog reda III . . . . . . . . 5.17 Homogene LDJ drugog reda s konstantnim koeficijentima . . . . . . 5.18 Nehomogene LDJ drugog reda s konstantnim koeficijentima . . . . . 5.19 Homogene LDJ viˇeg reda . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . s 5.20 Princip superpozicije rjeˇenja . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . s 5.21 Metoda varijacije konstanti . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 5.22 Sustavi diferencijalnih jednadˇbi . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . z 5.23 Lovac-plijen jednadˇba . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . z 5.24 Zadaci za vjeˇbu . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . z 5.25 Rjeˇenja zadataka za vjeˇbu . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . s z

48

z DIFERENCIJALNE JEDNADˇBE

5.1

Uvod
√ 1−x2

(a) Provjerite da li je ϕ (x) = e y ′ = 0.

rjeˇenje diferencijalne jednadˇbe xy + s z
x2

1 − x2 ·

s (b) Pokaˇite da je svaki ˇlan familije krivulja y = Ce 2 rjeˇenje diferencijalne jedz c ′ nadˇbe y = xy, te odredite ono rjeˇenje koje zadovoljava poˇetni uvjet y (1) = 2. z s c (c) Odredite diferencijalnu jednadˇbu ˇije je rjeˇenje familija krivulja y = Cx + C 2 . z c s (d) Odredite krivulju iz familije krivulja y = C1 ex − 2C2 e−2x za koju je y (0) = 1 i y ′ (0) = −2. Rjeˇenje. s (a) Provjeru vrˇimo uvrˇtavanjem ϕ (x) u zadanu diferencijalnu jednadˇbu. Prvo s s z raˇunamo derivaciju od ϕ (x) c ϕ′ (x) = e Uvrˇtavanjem dobivamo s x·e
√ 1−x2 √ 1−x2

−2x −xe 1−x √ = √ . 2 1 − x2 1 − x2 −xe 1−x 1 − x2 √ =0 1 − x2
1−x2 √
2

2

+ x·e

− xe

1−x2

=0

0 = 0. 1 − x2 · y ′ = 0.

Dakle, ϕ (x) jest rjeˇenje diferencijalne jednad ˇbe xy + s z (b) Uvrˇtavanjem Ce s
x2 2

u zadanu diferencijalnu jednadˇbu y ′ = xy, dobivamo z Ce
x2 2

x = xCe

x2 2

,

pa Ce 2 jest rjeˇenje diferencijalne jednadˇbe y ′ = xy. Preostaje joˇ prona´i ono s z s c rjeˇ enje koje zadovoljava poˇetni uvjet y (1) = 2. s c y (1) = 2 ⇒ 2 = Ce 2 C = 2e− 2 .
1 1

x2

Traˇeno partikularno rjeˇenje dobije se uvrˇtavanjem dobivene konstante C u z s s op´e rjeˇenje. c s y = Ce
x2 2 1

, C = 2e− 2
x2 2

1

y = 2e− 2 e

= 2e 2 (x

1

2 −1

).

5.2 Populacijska jednadˇba z

49

(c) Zadanu familiju krivulja prvo deriviramo s ciljem eliminiranja konstante C. y = Cx + C 2 y ′ = C, pa uvrˇtavanjem u zadanu diferencijalnu jednadˇbu dobivamo s z y = xy ′ + y ′ (d) Vrijedi y = C1 ex − 2C2 e−2x
2

.

y ′ = C1 ex + 4C2 e−2x . Uvrˇtavanjem poˇetnih uvjeta dobivamo s c y (0) = 1 ⇒ 1 = C1 e0 − 2C2 e−2·0

y ′ (0) = −2 ⇒ −2 = C1 e0 + 4C2 e−2·0 . Rjeˇenje sustava s 1 = C1 − 2C2

−2 = C1 + 4C2 . 1 z s je C1 = 0 i C2 = − , pa se tra ˇena krivulja dobije uvrˇtavanjem tih konstanti u 2 zadanu familiju krivulja y = −2 − 1 2 e−2x ⇒ y = e−2x .

5.2

Populacijska jednadˇba z

Kultura bakterija u poˇetku ima 1000 bakterija. Stopa rasta proporcionalna je broju c bakterija. Nakon 2 sata populacija je narasla na 9000 jedinki. Odredite izraz koji daje broj bakterija nakon t sati. Odredite broj bakterija nakon 10 sati. Rjeˇenje. s Zadani uvjeti su slijede´i: c P (0) = 1000 P (2) = 9000

50

z DIFERENCIJALNE JEDNADˇBE

ˇelimo izraˇunati P (t), a zatim i P (10) koriste´i formulu za populacijsku jednadˇbu z c c z [M2, §5.1]. dP = kP dt integriranjem dobivamo P (t) = Aekt (5.1) Iz uvjeta za poˇetnu populaciju slijedi c P (0) = A = 1000 ⇒ P (t) = 1000 · ekt . Iz veliˇine populacije nakon dva sata slijedi c 9000 = 1000 · e2k , pa je k= Uvrˇtavanjem u (5.1) dobivamo s P (t) = 1000 · et ln 3 Nakon 10 sati broj bakterija bit ´e c P (10) = 1000 · e10 ln 3 1 ln 9 = ln 3. 2

P (10) = 59049000.

5.3

Logistiˇka jednadˇba c z

Vijesti se ˇire gradom tako da je brzina ˇirenja vijest proporcionalna produktu dijela s s stanovniˇtva y koji su ˇuli vijest i dijela stanovniˇtva koji nisu ˇuli vijest. Gradi´ ima s c s c c 1000 stanovnika. U 8 sati, vijest je ˇulo 80 ljudi, a do podne ju je ˇulo pola grada. c c (a) Napiˇite diferencijalnu jednadˇbu koju y zadovoljava i rije ˇite je. s z s (b) U kojem ´e trenutku 90% stanovniˇtva znati vijest? c s Rjeˇenje. s (a) Vrijedi y ′ = ky (1000 − y) ,

5.3 Logistiˇka jednadˇba c z

51

pa je dy = k dt y (1000 − y) 1 1 + dy = k dt. y 1000 − y

1 1000 Integriranjem dobivamo

1 y ln = kt + ln C 1000 1000 − y y = 1000kt + 1000 ln C ln 1000 − y y = Ae1000kt . 1000 − y (b) Zadano je y (0) = 80 y (4) = 500 y (t0 ) = 900. ˇelimo izraˇunati t0 . Iz rjeˇenja pod (a) slijedi z c s 80 = A ⇒ A = 0.08696 1000 − 80 i 500 = 0.08696e400k ⇒ k = 0.00061, 1000 − 500 y = 0.08696e0.61t0 . 1000 − y 900 = 0.08696e0.61t0 1000 − 900 iz ˇega je c t0 =
9 ln 0.08696 = 7.6. 0.61

pa je

Ako uvrstimo y (t0 ) = 900 dobivamo

Dakle u 8 sati + 7.6, odnosno u 15 sati i 36 minuta 900 ljudi ´e znati vijest. c

52

z DIFERENCIJALNE JEDNADˇBE

5.4

Jednadˇbe sa separiranim varijablama z

(a) Odredite op´e rjeˇenje diferencijalne jednadˇbe x + xy + y ′ (y + xy) = 0. c s z

(b) Odredite op´e rjeˇenje diferencijalne jednadˇbe 1 + x2 y ′ + y c s z partikularno rjeˇenje koje zadovoljava poˇetni uvjet y (0) = 1. s c

1 + x2 = xy, te

Rjeˇenje. s

(a) Uvrˇtavanjem y ′ = s

dy u zadanu diferencijalnu jednadˇbu dobivamo z dx x y dx = − dy 1+x 1+y

Ovo je diferencijalna jednadˇba separiranih varijabli [M2, §5.2] , pa je rjeˇavamo z s integriranjem:

y x dx = − dy 1+x 1+y x+1−1 y+1−1 dx = − dy 1+x 1+y 1 1 dx − dx = − dy + dy 1+x 1+y x − ln |x + 1| = −y + ln |y + 1| + C Sredivanjem dobivamo

x + y − (ln |x + 1| + ln |y + 1|) + ln C = 0

x + y − ln C (x + 1) (y + 1) = 0.

5.5 Homogene diferencijalne jednadˇbe z

53

(b) Uvrˇtavanjem y ′ = s

dy u zadanu diferencijalnu jednadˇbu dobivamo z dx dy = xy − y dx 1 + x2

1 + x2

1 + x2 dy = y x − 1 + x2 dx √ dy x − 1 + x2 = dx y 1 + x2 √ x − 1 + x2 dy = dx y 1 + x2 √ x 1 + x2 dy = dx − dx 2 y 1+x 1 + x2 d x2 + 1 1 dx ln |y| = − √ 2 2 1+x 1 + x2 1 ln |y| = ln 1 + x2 − ln x + x2 + 1 + ln C 2

Vrijedi ln |y| − ln 1 + x2 + ln x + x2 + 1 + ln C = 0 √ Cy x + x2 + 1 √ ln =0 1 + x2 √ Cy x + x2 + 1 √ = e0 1 + x2 Cy x + Za poˇetni uvjet y (0) = 1 dobivamo c C 0+ 02 + 1 = 1 + 02 , x2 + 1 = 1 + x2 .

iz ˇega slijedi C = 1, odnosno partikularno rjeˇenje za ovaj poˇetni uvjet je c s c y x+ x2 + 1 = 1 + x2 .

5.5

Homogene diferencijalne jednadˇbe z

Odredite op´e rjeˇenje diferencijalnih jednadˇbi c s z

54 (a) yy ′ = y − x. (b) 1 + ey
x

z DIFERENCIJALNE JEDNADˇBE

dx + e y

x

1−

x y

dy = 0.

Rjeˇenje. s (a) Uvrˇtavanjem y ′ = s dy u zadanu diferencijalnu jednadˇbu dobivamo z dx ydy = (y − x) dx, odnosno Ovo je homogena diferencijalna jednadˇba 1. stupnja homogenosti, pa je rjeˇavamo z s supstitucijom: y =z x y = xz y ′ = z + xz ′ Uvrˇtavanjem u (5.2) dobivamo s (xz − x) − xz z + xz ′ = 0 :x z − 1 = z z + xz ′ (y − x) dx − ydy = 0 (5.2)

z − 1 − z 2 = xz ′ · z dz xz = z − 1 − z2 dx zdz dx = z − 1 − z2 x dx zdz =− . z2 − z + 1 x Ovo je diferencijalna jednadˇba separiranih varijabli, pa vrijedi z zdz z2 − z + 1 1 1 2 2d z − z + 1 + 2 z2 − z + 1 d z2 − z + 1 1 1 dz + 2−z+1 2−z+1 2 z 2 z z−1 1 2 1 ln z 2 − z + 1 + √ arctg √ 2 3 2 2 3
2

=−

dx x

= − ln |x| + C = − ln |x| + C = − ln |x| + C

ln

2z − 1 1 z 2 − z + 1 + √ arctg √ = − ln |x| + C. 3 3

5.5 Homogene diferencijalne jednadˇbe z

55

Vra´anjem u susptituciju c

y = z dobivamo x = − ln |x| + C = − ln |x| + C =C = 0.

ln

y 2x − 1 1 y2 y ln − + 1 + √ arctg √ x x 3 3 2y − x 1 y 2 − xy + x2 − ln |x| + √ arctg √ 3 x 3 1 2y − x ln y 2 − xy + x2 + √ arctg √ 3 x 3 2y − x 1 ln C y 2 − xy + x2 + √ arctg √ 3 x 3

(b) Ovo je homogena diferencijalna jednadˇba stupnja homogenosti 0, pa je rjeˇavamo z s supstitucijom: x =z y x = yz dx = x′ = z + yz ′ dy Uvrˇtavanjem u zadanu diferencijalnu jednadˇbu dobivamo s z (1 + ez ) z ′ y + z + ez (1 − z) = 0 z ′ y (1 + ez ) = −z − ez dz y (1 + ez ) = −z − ez dy y (1 + ez ) dz = (−z − ez ) dy dy 1 + ez dz = . − z e +z y

z ′ y + z + yz ′ ez + zez + ez − zez = 0

Ovo je diferencijalna jednadˇba separiranih varijabli, pa vrijedi z

dy d (ez + z) = z +z e y z − ln |e + z| = ln |y| + C 1 = Cy z + z| |e 1 . ez + z = Cy

56 Vra´anjem u susptituciju c x = z dobivamo y ey +
x

z DIFERENCIJALNE JEDNADˇBE

1 x = . y Cy

5.6

Diferencijalne jednadˇbe koje se svode na homogene z

Odredite op´e rjeˇenje diferencijalnih jednadˇbi c s z (a) (3y − 7x + 7) dx − (3x − 7y − 3) dy = 0, (b) y ′ = Rjeˇenje. s (a) Zadanu diferencijalnu jednadˇbu moˇemo pisati kao z z dy −7x + 3y + 7 = . dx 3x − 7y − 3 Traˇimo sjeciˇte pravaca: z s −7α + 3β + 7 = 0 (5.3) 2x + y − 1 . 4x + 2y + 5

3α − 7β − 3 = 0.

Rjeˇavanjem sustava dobije se α = 1, β = 0, pa zadanu diferencijalnu jednadˇbu s z rjeˇavamo supstitucijom s x=X +1 y = Y. Uvrˇtavanjem u (5.3) dobivamo s −7X + 3Y − 7 + 7 dY = dx 3X − 7Y + 3 − 3 dY −7X + 3Y = . dx 3X − 7Y Ovo je homogena diferencijalna jednadˇba, pa je rjeˇavamo supstitucijom: z s Y =z X Y = Xz Y ′ = z + Xz ′

(5.4)

5.6 Diferencijalne jednadˇbe koje se svode na homogene z

57

Uvrˇtavanjem u (5.4) dobivamo s −7 + 3z 3 − 7z dz −7 + 3z − 3z + 7z 2 X= dX 3 − 7z dX −7z + 3 dz = . 7 (z 2 − 1) X z′ X + z = Ovo je diferencijalna jednadˇba separiranih varijabli, pa je rjeˇ avamo integriraz s njem −7z + 3 dX dz = 2 − 1) 7 (z X dX 3 dz z dz + = − z2 − 1 7 z2 − 1 X 1 3 1 z−1 − ln z 2 − 1 + · ln = ln CX. 2 7 2 z+1 Sredivanjem dobivamo z2 − 1
−7

CX =

z−1 z+1

3

1 14

CX = (z − 1)−4 (z + 1)−10 CX = (z − 1)−2 (z + 1)−5 Vra´anjem u susptituciju z = c Y y = dobivamo X x−1 y −1 x−1
−2
1 7

1 14

C (x − 1) = odnosno

y +1 x−1

−5

1 7

,

(y − x + 1)2 (y + x − 1)5 = C. (b) Pravci 2x + y − 1 = 0

4x + 2y + 5 = 0

58 su paralelni
4 2

z DIFERENCIJALNE JEDNADˇBE

=

2 1

= 2 pa koristimo supstituciju z = 2x + y z′ = 2 + y′ y ′ = z ′ − 2.

Uvrˇtavanjem u zadanu diferencijalnu jednadˇbu dobivamo s z z−1 2z + 5 z − 1 + 4z + 10 z′ = 2z + 5 5z + 9 dz = dx 2z + 5 2z + 5 dz = dx. 5z + 9 z′ − 2 = Ovo je diferencijalna jednadˇba separiranih varijabli, pa vrijedi z 2z + 5 dz = 5z + 9 dx

2 7 z+ ln (5z + 9) = x + C 5 25 Vra´anjem u susptituciju z = 2x + y dobivamo c 7 2 (2x + y) + ln (10x + 5y + 9) = x + C. 5 25

5.7

Egzaktne diferencijalne jednadˇbe i integriraju´i faktor z c
sin y . x cos y y3 3 dx + x2 + y 2 dy =

(a) Odredite op´e rjeˇenje diferencijalne jednadˇbe y ′ = − c s z (b) Rjeˇite egzaktnu diferencijalnu jednadˇbu s z 0, ako je λ = λ (x).

2xy + x2 y +

(c) Rjeˇite egzaktnu diferencijalnu jednadˇbu y (1 + xy) dx−xdy = 0, ako je λ = λ (y). s z Rjeˇenje. s (a) Zadanu diferencijalnu jednadˇbu moˇemo zapisati u obliku z z sin y dx + x cos ydy = 0.

5.7 Egzaktne diferencijalne jednadˇbe i integriraju´i faktor z c

59

Ovo je egzaktna diferencijalna jednadˇba [M2, §5.7] jer vrijedi z ∂Q ∂P = cos y = ∂y ∂x Rjeˇenje zadane diferencijalne jednadˇbe dobije se rjeˇavanjem integrala s z s
x y

P (x, y) dx +
x0 y0

Q (x0 , y) dy = C

Za poˇetnu toˇku (x0 , y0 ) uzmimo npr. toˇku (0, 0), pa vrijedi c c c
x y

sin y dx +
0 0

0 · cos ydy = C
x

x sin y
0

+0=C

x sin y = C, i to je rjeˇenje zadane diferencijalne jednadˇbe. s z (b) Kako je λ = λ (x) raˇunamo ga po formuli za inetgriraju´i faktor [M2, §5.7], pa je c c λ (x) = ±e Rjeˇenje dobivamo inetgriranjem s
x R
2x+x2 +y 2 −2x x2 +y 2

= ±e
y

R

dx

= ±ex .

x0

y3 2xy0 + x y0 + 0 3
2

e dx +
y0

x

x2 + y 2 ex dy = C

za npr. poˇetnu toˇku (0, 0) je c c
x

0

03 2x · 0 + x · 0 + 3
2

y

e dx +
0 y

x

x2 + y 2 ex dy = C
y

0+x e

2 x 0

dy + e
y

x 0

y 2 dy = C y3 3
y

x2 ex y
0

+ ex

=C =C =C

x2 ex y + ex ex x2 y +

0 y3

3

y3 3

60

z DIFERENCIJALNE JEDNADˇBE

(c) Kako je λ = λ (y) raˇ unamo ga po formuli za inetgriraju´i faktor [M2, §5.7], pa c c je R 1+2xy+1 R 1 − 2 dx λ (x) = ±e −y(1+xy) = ±e y = ±e−2 ln|y| = ± 2 y i rjeˇenje dobivamo integriranjem s
x y

x0

1 + xy dx − y

y0

x0 dy = C y2

za npr. poˇetnu toˇku (0, 1) c c
x y

0

1 + xy dx − y x y
x

0 dy = C y2
1

+
0

x2 2

x

=C

x + = C. y 2

0 x2

5.8

Ortogonalne trajektorije

Odredite ortogonalne trajektorije familije elipsa x2 + y 2 = a2 . Rjeˇenje. s Derivirajnem dobivamo 2x + 4yy ′ = 0 x + 2yy ′ = 0 Diferencijalna jednadˇba ortogonalnih trajektorija zadane familije elipsa dobije se uvrˇtavanjem z s 1 ′ − ′ umjesto y . y x + 2y − 1 y′ =0 2y y′ 2y y′ = x x= Ovo je diferencijalna jednadˇba separiranih varijabli, pa vrijedi z

5.9 Singularna rjeˇenja s

61

dy 2y = dx x 2 dx dy = y x ln y = 2 ln x + C y = Cx2 Dakle, rjeˇenje je familija parabola y = Cx2 . s

5.9

Singularna rjeˇenja s

Odredite singularna rjeˇenja diferencijalnih jednadˇbi s z (a) 2y y ′ + 2 − x y ′ (b) y ′
2 2

= 0.

(2 − 3y)2 = 4 (1 − y).

Rjeˇenje. s (a) Deriviranjem zadane diferencijalne jednadˇbe po y ′ dobivamo z 2y − 2xy ′ = 0. Da bi dobili potencijalna singularna rjeˇenja zadane diferencijalne jednadˇbe s z rjeˇavamo sustav: s 2y y ′ + 2 − x y ′ Iz druge jednadˇbe slijedi z y′ = pa uvrˇtavanjem u prvu dobivamo s 2y y 2 y +2 −x x x y2 2y 2 + 4y − x x y2 + 4y x y 2 + 4xy =0 =0 =0 = 0.
2 ′

=0

2y − 2xy = 0. y , x

62 Rjeˇenja ove jednadˇbe su s z

z DIFERENCIJALNE JEDNADˇBE

y1 = 0, y2 = −4x Da bi to bila singularna rjeˇenja zadane diferencijalne jednadˇbe nuˇno je i dos z z voljno je da je zadovoljavaju, pa ´emo to i provjeriti: c Za y1 = 0 je 2y y ′ + 2 − x y ′ pa y1 = 0 jest singularno rjeˇenje. s Za y2 = −4x je 2y y ′ + 2 − x y ′
2 2

=0

0 = 0,

=0

−8x (−4 + 2) − 16x = 0

0 = 0,

pa je i y2 = −4x singularno rjeˇenje zadane diferencijalne jednadˇbe. s z (b) Deriviranjem zadane diferencijalne jednadˇbe po y ′ dobivamo z 2y (2 − 3y)2 = 0. Rjeˇavamo sustav: s y′
2

2y ′ (2 − 3y)2 = 0. Iz prve jednadˇbe slijedi z

(2 − 3y)2 = 4 (1 − y) √ 2 1−y , y = 2 − 3y

pa uvrˇtavanjem u drugu dobivamo s √ 2 1−y (2 − 3y)2 = 0 2 2 − 3y 1 − y (2 − 3y) = 0 Rjeˇenja ove jednadˇbe su s z

2 y1 = 1, y2 = . 3 Provjerimo da li ova rjeˇenja zadovoljavaju poˇetnu diferencijalnu jednadˇbu. s c z Za y1 = 1 je y′
2

(2 − 3y)2 = 4 (1 − y) 0 = 0,

5.10 Linearne diferencijalne jednadˇbe prvog reda z

63

pa y1 = 1 jest singularno rjeˇenje. s 2 Za y2 = je 3 y′
2

(2 − 3y)2 = 4 (1 − y) 2 3
2

(0)2 2 − 3

=4 1− 4 0= , 3

2 3

pa y2 =

2 nije singularno rjeˇenje zadane diferencijalne jednadˇbe. s z 3

5.10

Linearne diferencijalne jednadˇbe prvog reda z

Odredite op´e rjeˇenje diferencijalnih jednadˇbi: c s z (a) y ′ cos x − y sin x = sin (2x). (b) y ′ = 1 , a = 0. x cos y + a sin (2y)

(c) y ′ − y = ex . (d) x2 + 1 y ′ + 4xy = 3. Napomena: Zadatke pod (a) i (b) rjeˇavat ´emo primjenom formule za rjeˇavanje lines c s arne diferencijalne jednadˇbe [M2, §5.8], a zadatke pod (c) i (d) metodom varijacije z konstanti. Rjeˇenje. s (a) Dijeljenjem zadane diferencijalne jednadˇbe sa cos x dobivamo z 2 sin x cos x cos x y ′ − ytgx = 2 sin x y ′ − ytgx = U formulu za rjeˇavanje linearne diferencijalne jednadˇbe [M2, §5.8] uvrˇtavamo s z s p (x) = −tgx, q (x) = 2 sin x

64 i dobivamo y = e− y=e
R R (−tgx) dx

z DIFERENCIJALNE JEDNADˇBE

2 sin xe 2 sin xe−
R

R

(−tgx) dx

dx + C

tgx dx

tgx dx

dx + C dx + C

y = e− y=e y= y y y y
ln

R

d(cos x) cos x

2 sin xe

R

d(cos x) cos x

1 |cos x|

2 sin xeln|cos x| dx + C

1 2 sin x |cos x| dx + C |cos x| 1 = sgn (cos x) 2 sin x cos x dx + C |cos x| 1 = sgn (cos x) sin 2x dx + C |cos x| 1 1 sgn (cos x) − cos 2x + C = |cos x| 2 1 cos 2x C =− + . 2 cos x cos x

(b) Neka je x = x (y). Tada je 1 1 dy = dx = ′ , dx x dy

y′ =

pa zadanu diferencijlanu jednadˇbu moˇemo pisati kao z z 1 1 = ′ x x cos y + a sin (2y) ′ x = x cos y + a sin (2y) x′ − x cos y = a sin (2y) . U formulu za rjeˇavanje linearne diferencijalne jednadˇbe [M2, §5.8] uvrˇtavamo s z s p (y) = −cos y, q (y) = a sin (2y)

5.10 Linearne diferencijalne jednadˇbe prvog reda z

65

i dobivamo x = e−
R −cos ydy

a

sin (2y) e−

R

cos ydy

dy + C

x = esin y a x = esin y 2a x = esin y 2a Oznaˇimo sa I integral c I= =

sin (2y) e− sin y dy + C sin y cos ye− sin y dy + C sin y cos ye− sin y dy + C . (5.5)

sin y cos ye− sin y dy i rjeˇimo ga: s sin y = t cos ydy = dt = −te−t + = e−t dt te−t dt

sin y cos ye− sin y dy = u=t du = dt dv = e−t dt v = −e−t

= −te−t − e−t = − (t + 1) e−t = − (sin y + 1) e− sin y . Uvrˇtavanjem dobivenog rjeˇenja u (5.5) slijedi s s x = esin y −2a (sin y + 1) e− sin y + C x = Cesin y − 2a (sin y + 1) . (c) Ovu linearnu diferencijalnu jednadˇbu rjeˇavat ´emo metodom varijacije konsz s c tanti. Prvo ´emo rjeˇiti pripadnu homogenu diferencijalnu jednadˇbu, koja je c s z diferencijalna jednadˇba separiranih varijabli. z y′ − y = 0 dy =y dx dy = dx y dy = dx y ln |y| = x + C ln Cy = x y = Cex . Sada je op´e rjeˇenje zadane diferencijalne jednadˇbe oblika y = C (x) ex , pa ga c s z u nju i uvrˇtavamo. s C ′ (x) ex + C (x) ex − C (x) ex = ex

66 Integriranjem dobivamo C (x). C ′ (x) ex = ex C ′ (x) = 1 C (x) =

z DIFERENCIJALNE JEDNADˇBE

dx

C (x) = x + A. Dakle, op´e rjeˇenje zadane diferencijalne jednadˇbe glasi: c s z y = (x + A) ex . (d) I ovu linearnu diferencijalnu jednadˇbu rjeˇavat ´emo metodom varijacije konsz s c tanti. Prvo ´emo rjeˇiti pripadnu homogenu diferencijalnu jednadˇbu. c s z y′ − x2 4x y=0 +1 dy 4x =− 2 y dx x +1 4x dy =− 2 dx y x +1 d x2 + 1 dy = −2 y x2 + 1 2 ln |y| = −2 ln x + 1 + ln C C . y= (x2 + 1)2 C (X) (x2 + 1)2 , pa ga

Sada je op´e rjeˇenje zadane diferencijalne jednadˇbe oblika y = c s z uvrˇtavamo u zadanu diferencijalnu jednadˇbu. s z C ′ (X) x2 + 1
2

(x2 C ′ (X) Sredivanjem dobivamo

− 4x x2 + 1 C (X) + 1) x2 + 1 − 4xC (X) (x2 + 1)
3 4

+ +

x2 x2

4x 3 C (X) = 2 2 + 1)2 + 1 (x x +1 4x 3 C (X) 2 = x2 + 1 + 1 (x2 + 1)

C ′ (x) = 3 x2 + 1 C (x) = x3 + 3x + A. Dakle, op´e rjeˇenje zadane diferencijalne jednadˇbe glasi: c s z y= x3 + 3x + A (x2 + 1)2 .

5.11 Bernoullijeva diferencijalna jednadˇba z

67

5.11

Bernoullijeva diferencijalna jednadˇba z

Odredite op´e rjeˇenje diferencijalnih jednadˇbi: c s z (a) y ′ − xy = −y 3 e−x . (b) x2 y 3 + xy y ′ = 1. Rjeˇenje. s (a) Uvodenjem supstitucije 1 y2 z ′ = −2y −3 y ′ z=
2

y′ z′ = 3 −2 y

i dijeljenjem zadane diferencijalne jednadˇbe sa y 3 dobivamo z y′ x 2 − 2 = −e−x 3 y y 2 z′ − xz = −e−x −2 2 z ′ + 2xz = 2e−x , a ovo je linearna diferencijalna jednadˇba. U formulu za rjeˇavanje linearne difez s rencijalne jednadˇbe [M2, §5.8] uvrˇtavamo z s p (x) = 2x, q (x) = 2e−x i dobivamo z = e−
R 2x dx
2

2e−x e
2 2

2

R

2x dx

dx + C

z = e−x

2

2e−x ex dx + C

z = e−x (2x + C) Vra´anjem u susptituciju z = c 1 dobivamo y2
2 1 = e−x (2x + C) . 2 y

2

68 (b) Neka je x = x (y). Tada je y′ =

z DIFERENCIJALNE JEDNADˇBE

1 1 dy = dx = ′ , dx x dy

pa zadanu diferencijlanu jednadˇbu moˇemo pisati kao: z z x2 y 3 + xy 1 =1 x′ x′ = x2 y 3 + xy

x′ − xy = x2 y 3 . Dijeljenjem zadane diferencijalne jednadˇbe sa x2 dobivamo z x′ y − = y3 , x2 x pa uvodimo supstituciju z= 1 x (5.6)

z′ = − −z ′ = Sada diferencijalna jednadˇba (5.6) glasi: z

x′ . x2

x′ x2

z ′ + yz = −y 3 a ovo je linearna diferencijalna jednadˇba u kojoj je z p (y) = y, q (y) = −y 3 pa uvrˇtavanjem u formulu za rjeˇavanje linearne diferencijalne jednadˇbe [M2, s s z §5.8] dobivamo z = e−
R ydy

y3e

R

ydy

dy + C

Rjeˇavanjem integrala i vra´anjem u spustituciju dobivamo konaˇno rjeˇenje zas c c s dane diferencijalne jednadˇbe z
y2 1 = 2 − y 2 + Ce− 2 . x

5.12 Eulerova metoda

69

5.12

Eulerova metoda

(a) Eulerovom metodom s korakom 0.5 izraˇunajte pribliˇne vrijednosti za c z yi (xi ) , i = 1, ..., 4 ako je y (x) rjeˇenje poˇetnog problema s c y ′ = 1 + 3x − 2y

y (1) = 2.

(b) Eulerovom metodom s korakom 0.2 izraˇunajte pribliˇnu vrijednost y (1), ako je c z y (x) rjeˇenje poˇetnog problema s c y′ = x + y2 y (0) = 0. Rjeˇenje. s (a) Vrijedi F (x, y) = 1 + 3x − 2y x0 = 1, y0 = 2 Za korak h = 0.5 vrijedi x0 = 1, x1 = 1.5, x2 = 2, x3 = 2.5, x4 = 3. Koriste´i formulu [M2, §5.4] Eulerove metode c y1 = y (x1 ) = y (1.5) = y0 + 0.5 (1 + 3x0 − 2y0 ) = 2 + 0.5 (1 + 3 · 1 − 2 · 2) = 2 y2 = y (2) = y1 + 0.5 (1 + 3x1 − 2y1 ) = 2 + 0.5 (1 + 3 · 1.5 − 2 · 2) = 2.75 y3 = y (2.5) = y2 + 0.5 (1 + 3x2 − 2y2 ) = 2.75 + 0.5 (1 + 3 · 2 − 2 · 2.75) = 3.5 y4 = y (3) = y3 + 0.5 (1 + 3x3 − 2y3 ) = 3.5 + 0.5 (1 + 3 · 2.5 − 2 · 3.5) = 4.25

(b) Vrijedi F (x, y) = x + y 2 x0 = 0, y0 = 0 Za korak h = 0.2 vrijedi x0 = 0, x1 = 0.2, x2 = 0.4, x3 = 0.6, x4 = 0.8, x5 = 1.

70

z DIFERENCIJALNE JEDNADˇBE

Koriste´i formulu [M2, §5.4] Eulerove metode dobivamo c
2 y1 = y0 + 0.2 x0 + y0 = 0 + 0.2 0 + 02 = 0 2 y2 = y1 + 0.2 x1 + y1 = 0 + 0.2 0.2 + 02 = 0.04 2 y3 = y2 + 0.2 x2 + y2 = 0.04 + 0.2 0.4 + 0.042 = 0.12032 2 y4 = y3 + 0.2 x3 + y3 = 0.12032 + 0.2 0.6 + 0.120322 = 0.2432153 2 y5 = y4 + 0.2 x4 + y4 = 0.2432153 + 0.2 0.8 + 0.24321532 = 0.415046 = y (1) .

5.13

Diferencijalne jednadˇbe drugog reda - Op´e rjeˇenje z c s
3

c s z Ispitajte da li je y = C1 x 2 + C2 op´e rjeˇenje diferencijalne jednadˇbe 2xy ′′ − y ′ = 0 u podruˇju x > 0 i odredite partikularno rjeˇenje koje odgovara poˇetnim uvjetima c s c y(1) = 4, y ′ (1) = 3. Funkciju y(x) = C1 x 2 + C2 dva puta deriviramo po varijabli x i dobi1 1 3 3 s vamo: y ′ (x) = C1 x 2 , y ′′ (x) = C1 x− 2 . Uvrˇtavanjem dobivenih derivacija u zadanu 2 4 diferencijalnu jednadˇbu dobivamo istinitu jednakost z Rjeˇenje. s
1 1 3 3 2x · C1 x− 2 − C1 x 2 = 0 4 2 3 3

i zakljuˇujemo da je y(x) = C1 x 2 + C2 op´e rjeˇenje zadane diferencijalne jednadˇbe. c c s z Da bismo odredili partikularno rjeˇenje, u op´e rjeˇenje i njegovu prvu derivaciju ´emo s c s c uvrstiti zadane poˇetne uvjete. Na taj naˇin iz uvjeta y ′ (1) = 3 dobivamo C1 = 2, a c c potom, iz uvjeta y(1) = 4 slijedi C2 = 2. Dakle, partikularno rjeˇenje, koje zadovoljava zadane poˇetne uvjete, glasi y(x) = s c 3 2x 2 + 2.

5.14

Reduciranje DJ-e drugog reda na DJ-u prvog reda I

Ako se u DJ-i drugog reda, kojoj je op´i oblik y ′′ = f (x, y, y ′ ), ne pojavljuje eksplicitno c jedna od varijabli x, y ili y ′ onda kaˇemo da je DJ-a nepotpuna te ju moˇemo rijeˇiti z z s reduciranjem (spuˇtanjem) reda. s Odredite partikularno rjeˇenje diferencijalne jednadˇbe y ′′ = xe−x uz poˇetne uvjete s z c y(0) = 1, y ′ (0) = 0. Rjeˇenje. s Ako je DJ-a drugog reda oblika y ′′ = f (x) onda njeno op´e rjeˇenje c s dobivamo uzastopnim integriranjem zadane jednadˇbe. z

5.15 Reduciranje DJ-e drugog reda na DJ-u prvog reda II

71

Dakle, integrirajmo, po varijabli x, jednadˇbu y ′′ = xe−x . Dobivamo z y ′ (x) = −xe−x − e−x + C1 . Jednakost (5.7) integriramo joˇ jednom i dobivamo s y(x) = (x + 2)e−x + C1 · x + C2 . Iz (5.8) i uvjeta y(0) = 1 je sada C2 = −1. Time smo dobili da partikularno rjeˇenje ove diferencijalne jednadˇbe, uz zadane poˇetne s z c −x uvjete, glasi y(x) = (x + 2)e + x − 1. (5.8) (5.7)

Sada ´emo iskoristiti zadani uvjet y ′ (0) = 0 tj. uvrstit ´emo ga u (5.7) pa slijedi C1 = 1. c c

5.15

Reduciranje DJ-e drugog reda na DJ-u prvog reda II

Odredite op´e rjeˇenje diferencijalne jednadˇbe y ′′ + y ′ tg x = sin(2x). c s z Rjeˇenje. Diferencijalne jednadˇbe oblika y ′′ = f (x, y ′ ) rjeˇavamo uvodenjem sups z s stitucije y ′ (x) = p(x) te na taj naˇin zadanu diferencijalnu jednadˇbu drugog reda c z svedemo na diferencijalnu jednadˇbu prvog reda. z Dakle, neka je y ′ (x) = p(x). Tada je y ′′ (x) = p′ (x) pa, nakon uvodenja ovih zamjena u zadanu diferencijalnu jednadˇbu, dobivamo z p′ + p tg x = sin(2x). (5.9)

Jednadˇba (5.9) je linearna diferencijalna jednadˇba prvog reda koju ´emo rijeˇiti priz z c s mjenom formule [M2, §5.8]. Slijedi p(x) = e−
R tg x dx

sin(2x)e

R

tg x dx

dx + C1

= eln | cos x|

2 sin x cos xe− ln | cos x| dx + C1 sin x dx + C1

= | cos x| 2sgn(cos x) = −2 cos2 x + C1 cos x.

= | cos x| [2sgn(cos x) · (− cos x) + C1 ]

Da bismo dobili op´e rjeˇenje zadane jednadˇbe pomo´ni parametar p zamjenit ´emo c s z c c dy . Slijedi sa dx

72

z DIFERENCIJALNE JEDNADˇBE

y(x) = y(x) = − Dakle, op´e rjeˇenje glasi c s

(−2 cos2 x + C1 cos x)dx (1 + cos(2x))dx + C1 cos x dx + C2 .

y(x) = −x −

1 sin(2x) + C1 sin x + C2 . 2

5.16

Reduciranje DJ-e drugog reda na DJ-u prvog reda III

Odredite op´e rjeˇenje diferencijalne jednadˇbe 2(y ′ )2 = (y − 1)y ′′ . c s z Rjeˇenje. U sluˇaju kada diferencijalna jednadˇba ne sadrˇi eksplicitno nezavisnu s c z z s varijablu x tj. ima oblik y ′′ = f (y, y ′ ) rjeˇavamo ju uvodenjem supstitucije y ′ (x) = p(y). dp p(y). Tada je y ′′ (x) = dy Nakon ovih zamjena zadana diferencijalna jednadˇba poprima sljede´i oblik z c p 2p − (y − 1) Iz p(y) = dp = 0. dy

dy = 0 dobivamo partikularno rjeˇenje diferencijalne jednadˇbe y = C. s z dx dp = 0 ´emo, separiranjem varijabli, do´i do op´eg rjeˇenja zadane c c c s Iz 2p − (y − 1) dy diferencijalne jednadˇbe. Naime, vrijedi z

1 ln |p| = ln |y − 1| + ln C1 2 2 p = C1 (y − 1)2 dy 2 = C1 (y − 1)2 dx dy 2 (y − 1)2 = dx. C1 Nakon integriranja dobivamo op´e rjeˇenje oblika (x + C2 )(y − 1) = C1 . c s

dp dy = 2p y−1

5.17 Homogene LDJ drugog reda s konstantnim koeficijentima

73

5.17

Homogene LDJ drugog reda s konstantnim koeficijentima

Odredite op´a odnosno partikularna rjeˇenja diferencijalnih jednadˇbi: c s z (a) y ′′ − 5y ′ − 6y = 0, (b) y ′′ − 2y ′ + y = 0 ako je y(0) = 4 i y ′ (0) = 2, (c) y ′′ + 4y ′ + 13y = 0. Rjeˇenje. Prema [M2, §5.10] op´e rjeˇenje homogene diferencijalne jednadˇbe drugog s c s z reda s konstantnim koeficijentima ima oblik y(x) = C1 y1 (x) + C2 y2 (x) gdje su y1 i y2 linearno nezavisna partikularna rjeˇenja do kojih ´emo do´i rjeˇavaju´i karakteristiˇnu s c c s c c jednadˇbu zadane diferencijalne jednadˇbe. Karakteristiˇnu jednadˇbu formiramo na z z c z naˇin da u zadanoj diferencijalnoj jednadˇbi umjesto y ′′ piˇemo λ2 , umjesto y ′ piˇemo c z s s λ i umjesto y piˇemo 1. Dobivamo kvadratnu jednadˇbu u varijabli λ ˇija ´e rjeˇenja, s z c c s λ1 i λ2 , odredite oblik op´eg rjeˇenja diferencijalne jednadˇbe na sljede´i naˇin. c s z c c Ako su λ1 i λ2 realni i ralziˇiti brojevi onda op´e rjeˇenje diferencijalne jednadˇbe glesi c c s z λ1 x λ2 x y(x) = C1 e + C2 e . Ako su λ1 i λ2 realni i jednaki brojevi tj. λ1 = λ2 = λ onda op´e rjeˇenje ima oblik y(x) = C1 eλx + C2 xeλx . Ako su λ1 i λ2 konjugiorano c s kompleksni brojevi tj λ1,2 = a±bi onda je op´e rjeˇenje zadane diferencijalne jednadˇbe c s z ax y(x) = e (C1 cos(bx) + C2 sin(bx)). (a) Karakteristiˇna jednadˇba glasi λ2 − 5λ − 6 = 0. Njena rjeˇenja su: λ1 = 6 i c z s λ2 = −1. Prema gore opisanom postupku zakljuˇujemo da op´e rjeˇenje zadane c c s diferencijalne jednadˇbe ima oblik y(x) = C1 e6x + C2 e−x . z (b) Karakteristiˇna jednadˇba ima oblik λ2 − 2λ + 1 i rjeˇenja λ1,2 = 1. Tada je op´e c z s c rjeˇenje diferencijalne jednadˇbe y(x) = ex ((C1 + C2 x). Iz y(0) = 4 dobivamo da s z je C1 = 4, a iz drugog zadanog uvjeta y ′ (0) = 2 slijedi da je C2 = −2. Dakle, partikularno rjeˇenje diferencijalne jednaˇbe je y(x) = ex (4 − 2x). s z (c) Iz karakteristiˇne jednadˇbe λ2 +6λ+13 = 0 dobivamo rjeˇenja λ1,2 = −3±2i. Tada c z s op´e rjeˇenje zadane diferencijalne jednadˇbe glasi y(x) = e−3x (C1 cos(2x) + C2 sin(2x)). c s z

5.18

Nehomogene LDJ drugog reda s konstantnim koeficijentima

Izraˇunajte op´a odnosno partikularna rjeˇenja sljede´ih diferencijalnih jednadˇbi: c c s c z (a) y ′′ − 2y ′ + 2y = x2 , (b) y ′′ − 8y ′ + 16y = e4x , ako je y(0) = 0 i y ′ (0) = 1,

74 (c) y ′′ + y = 5 sin(2x), (d) y ′′ + y ′ = 4x2 ex , (e) y ′′ + 2y ′ + 2y = ex sin x.

z DIFERENCIJALNE JEDNADˇBE

Rjeˇenje. Op´e rjeˇenje nehomogene diferencijalne jednadˇbe oblika y ′′ + ay ′ + by = s c s z f (x) je zbroj rjeˇenja pripadne homogene diferencijalne jednadˇbe i partikularnog s z rjeˇenja nehomogene jednadˇbe tj. y(x) = yH (x) + yP (x). Rjeˇenje pripadne homos z s c s gene jednadˇbe odredivat ´emo kao u prethodnom zadatku a do partikularnog rjeˇenja z moˇemo do´i na dva naˇina. Prvi naˇin, metodu neodredenih koeficijenata, pokazat z c c c ´emo u ovom zadatku, a u sljede´em zadatku ´emo primjenjivati drugi naˇin tj. metodu c c c c varijacije konstanti. s Metoda neodredenih koeficijenata podrazumjeva formiranje partikularnog rjeˇenja ovisno o obliku funkcije f (x) pa razlikujemo nekoliko sluˇajeva: c (a) Prvi sluˇaj. Ako je f (x) polinom n- tog stupnja onda je yP (x) polinom stupnja c n + r, gdje je r red najniˇe derivacije koja se pojavljuje u diferencijalnoj jednadˇbi. z z U zadatku pod (a) najprije rijeˇimo pripadnu homogenu diferencijalnu jednadˇbu s z y ′′ − 2y ′ + 2y = 0. Njena karakteristiˇna jednadˇba ima oblik λ2 − 2λ + 2 = 0. c z Rjeˇenja karakteristiˇne jednadˇbe su λ1,2 = 1 ± i pa rjeˇenje homogene diferencis c z s jalne jednadˇbe glasi yH (x) = (C1 cos x + C2 sin x) ex . z s c Prema prethodno opisanom postupku odredivanja partikularnog rjeˇenja zakljuˇujemo da yP ima oblik yP (x) = a2 x2 + a1 x + a0 . Da bismo odredili nepoznate koeficijente ′ ′′ a2 , a1 i a0 u zadanu diferencijalnu jednadˇbu ´emo uvrstiti yP , yP i yP . Na taj z c naˇin dobivamo sljede´u jednakost c c 2a2 x2 + (−4a2 + 2a1 )x + (2a2 − 2a1 + 2a0 ) = x2 . Nakon izjednaˇavanja koeficijenata u (5.10) slijedi c 1 a0 = , 2 Tada je yP (x) = a1 = 1 i a2 = 1 . 2 (5.10)

1 (x + 1)2 pa op´e rjeˇenje zadane diferencijalne jednadˇbe glasi c s z 2 1 y(x) = (C1 cos x + C2 sin x) ex + (x + 1)2 . 2

(b) Drugi sluˇaj. Ako je f (x) eksponencijalna funkcija oblika f (x) = kebx , k je konsc tanta, onda je partikularno rjeˇenje diferencijalne jednadˇbe jednako: s z – yP (x) = kebx ako je b = λ1 , λ2 , P (b)

5.18 Nehomogene LDJ drugog reda s konstantnim koeficijentima

75

kxebx ako je b = λ1 i b = λ2 , P ′ (b) kx2 ebx – yP (x) = ′′ ako je b = λ1 = λ2 , P (b) – yP (x) = gdje je P (r) oznaka za polinom na lijevoj strani karekteristiˇne jednadˇbe odredene c z diferencijalne jednadˇbe. z Diferencijalnoj jednadˇbi zadanoj pod (b) najprije rjeˇavamo pripadnu homogenu z s ′′ ′ jednadˇbu y − 8y + 16y = 0. Njena karakteristiˇna jednadˇba je λ2 − 8λ + 16 = 0, z c z a njena rjeˇenja su λ1,2 = 4. Dakle, vrijedi yH (x) = C1 e4x + C2 xe4x . s kx2 ebx . Nadalje, P ′′ (b) P (λ) = λ2 − 8λ+ 16 pa je P (b) = b2 − 8b+ 16, odnosno P ′′ = 2. Dakle, partikularno x2 e4x . rjeˇenje ove diferencijalne jednadˇbe glasi yP (x) = s z 2 x2 e4x . Tada je op´e rjeˇenje jednako y(x) = C1 e4x + C2 xe4x + c s 2 Uvraˇtavanjem zadanih poˇetnih uvjeta u dobiveno op´e rjeˇenje diferencijalne jeds c c s nadˇbe slijedi da je C1 = 0 i C2 = 1 pa partikularno rjeˇenje koje zadovoljava z s 1 zadane uvjete glasi y(x) = xe4x 1 + x . 2 Budu´i je f (x) = e4x , tj. b = λ1,2 = 4 zakljuˇujemo da je yP (x) = c c (c) Tre´i sluˇaj. Ako funkcija f (x) ima oblik k sin(mx) ili k cos(mx) onda je njeno c c partikularno rjeˇenje yP (x) = A cos(mx) + B sin(mx), gdje su A i B nepoznate s konstante. Za diferencijalnu jednadˇbu pod (c) pripadna homogena jednadˇba glasi y ′′ +y = 0. z z Njena karakteristiˇna jednadˇba ima rjeˇenja λ1,2 = ±i pa je yH (x) = C1 cos x + c z s C2 sin x. Budu´i je f (x) = 5 sin(2x) slijedi m = 2 i yP (x) = A cos(2x) + B sin(2x). c ′ ′′ Sada ´emo yP (x), yP (x) i yP (x) uvrstiti u zadanu diferencijalnu jednadˇbu. Time c z dolazimo do jednakosti −3A cos(2x) − 3B sin(2x) = 5 sin(2x). (5.11)

Izjednaˇavanjem koeficijenata jednakosti (5.11) koji se nalaze uz cos(2x) odnosno c 5 5 sin(2x) dobivamo A = 0 i B = − pa partikularno rjeˇenje glasi yP (x) = − sin(2x). s 3 3 Dakle, op´e rjeˇenje zadane diferencijalne jednadˇbe je y(x) = C1 cos x + C2 sin x − c s z 5 sin(2x). 3 ˇ (d) Cetvrti sluˇaj. Ako je funkcija f oblika f (x) = Pn (x)ebx , gdje je Pn oznaka za c polinom n-tog stupnja, onda je yP = xs (an xn + ... + a1 x + a0 ) ebx , gdje je

76 – s = 0, za b = λ1 , λ2 , – s = 1, za b = λ1 , b = λ2 i – s = 2, za b = λ1 = λ2 ,

z DIFERENCIJALNE JEDNADˇBE

gdje su λ1 i λ2 rjeˇenja karakteristiˇne jednadˇbe. s c z Karakteristiˇna jednadˇba diferencijalne jednadˇbe zadane pod (d) ima rjeˇenja c z z s λ1 = 0 i λ2 = −1 pa je yH (x) = C1 + C2 e−x . Budu´i je f (x) = 4x2 ex zakljuˇujemo c c n = 2, b = 1 = λ1 = λ2 pa je s = 0. Dakle, partikularno rjeˇenje diferencijalne s ′ ′′ jednadˇbe je oblika yP (x) = a2 x2 + a1 x + a0 ex . Sada izraˇunamo yP i yP te z c ih, zajedno sa yP uvrstimo u zadanu diferencijalnu jednadˇbu. Dobivamo sljede´u z c jednakost ex a2 x2 + (4a2 + a1 )x + 2a2 + 2a1 + a0 +ex a2 x2 + (2a2 + a1 )x + a1 + a0 = 4x2 ex . (5.12) Izjednaˇavanjem koeficijenata uz odgovaraju´e potencije, slijedi da je a0 = 7, a1 = c c −6 i a2 = 2. Dakle, yP (x) = (2x2 − 6x + 7)ex pa op´e rjeˇenje zadane diferencijalne jednadˇbe c s z glasi y(x) = C1 + C2 e−x + (2x2 − 6x + 7)ex . yp = xs eαx (a0 cos(βx) + b0 sin(βx)) , gdje je: – s = 0, ako α ± iβ nije par kompleksno konjugiranih rjeˇenja karakteristiˇne s c jednadˇbe, z – s = 1, ako je α ± iβ jednostruki par kompleksno konjugiranih rjeˇenja karaks teristiˇne jednadˇbe, c z – s = 2, ako je α ± iβ dvostruki par kompleksno konjugiranih rjeˇenja karaktes ristiˇne jednadˇbe. c z Rjeˇenja karakteristiˇne jednadˇbe diferencijalne jednadˇbe u zadatku pod (e) su s c z z λ1,2 = −1 ± i pa je yH (x) = C1 e−x cos x + C2 e−x sin x.Kako je zadana funkcija f oblika f (x) = ex sin x slijedi da je α = 1, β = 1 tj. α ± iβ = 1 ± i ˇto nije jednako s rjeˇenju karakteristiˇne jednadˇbe. Zakljuˇujemo s = 0 i yP (x) = ex (a0 cos x + s c z c ′ ′′ b0 sin x). Nakon uvrˇtavanja izraza za yP , yP i yP u zadanu diferencijalnu jednadˇbu s z 1 i izjednaˇavanja koeficijenata uz odgovaraju´e potencije dobivamo da je a0 = − i c c 8 1 b0 = tj. 8 1 yp (x) = ex (− cos x + sin x) . 8 1 Dakle, op´e rjeˇenje glasi y(x) = C1 e−x cos x + C2 e−x sin x + ex (− cos x + sin x). c s 8

c (e) Peti sluˇaj. Ako je f (x) = eαx cos(βx) ili f (x) = eαx sin(βx) onda je

5.19 Homogene LDJ viˇeg reda s

77

5.19

Homogene LDJ viˇeg reda s

Odredite op´e rjeˇenje diferencijalne jednadˇbe y ′′′ + 3y ′′ + 3y ′ + y = 0, te partikularno c s z ′ (0) = 2, i y ′′ (0) = 3. rjeˇenje uz poˇetne uvjete y(0) = 1, y s c Rjeˇenje. Zadatak rjeˇavamo analogno kao i homogenu diferencijalnu jednadˇbu drus s z 3 2 gog reda. Pripadna karakteristiˇna jednadˇba ima oblik λ + 3λ + 3λ + 1 = 0 tj. c z (r + 1)3 = 0 pa su njena rjeˇenja λ1,2,3 = −1. Budu´i su sva tri rjeˇenja realna i s c s c s z medusobno jednaka, prema [M2, §5.10], op´e rjeˇenje zadane diferencijalne jednaˇbe glasi y(x) = C1 e−x + C2 xe−x + C3 x2 e−x . Nakon uvrˇtavanja zadanih poˇetnih uvjeta u dobiveno op´e rjeˇenje, odnosno njegovu s c c s prvu i drugu derivaciju dobivamo da je C1 = 1, C2 = 3 i C3 = 4, pa traˇeno partikularno z rjeˇenje glasi s y(x) = e−x + 3xe−x + 4x2 e−x .

5.20

Princip superpozicije rjeˇenja s

Odredite op´e rjeˇenje diferencijalne jednadˇbe y ′′ − 2y ′ = e2x + 5. c s z Rjeˇenje. Ako je desna strana diferencijalne jednadˇbe suma viˇe funkcija s z s f (x) = f1 (x) + f2 (x) + · · · + fn (x), (5.13)

a yi , (i = 1, 2, ...n), su rjeˇenja pojedinih jednadˇbi y ′′ +py ′ +qy = fi (x), (i = 1, 2, ..., n), s z onda je suma y = y1 + y2 + · · · + yn rjeˇenje jednadˇbe (5.13). s z Pripadna homogena jednadˇba zadane diferencijalne jednadˇbe glasi y ′′ − 2y ′ = 0, a z z 2 njena karakteristiˇna jednadˇba λ − 2λ = 0 ima rjeˇenja λ1 = 0 i λ2 = 2. Dakle, op´e c z s c rjeˇenje homogene diferencijalne jednadˇbe je yH (x) = C1 + C2 e2x . s z c Prema [M2 vjˇbe, §3.18 ] y1 ima oblik y1 = xke . Budu´i je b = 2 = λ2 , k = 1 i z P ′ (b) 2x xe P ′ (2) = 2 zakljuˇujemo y1 = c . 2 Za funkciju f2 (x) = 5 tj. diferencijalnu jednadˇbu y ′′ − 2y ′ = 5 partikularno rjeˇenje z s 5 5 ima oblik y2 (x) = ax + b, gdje je a − i b = 0. Dakle, y2 = − x. 2 2 Iz svega dobivenog zakljuˇujemo da op´e rjeˇenje zadane diferencijalne jednadˇbe glasi c c s z 1 2x 5 y(x) = C1 + C2 e2x + xe − x. 2 2 Odredimo sada partikularno rjeˇenje y1 za diferencijalnu jednadˇbu y ′′ − 2y ′ = e2x . s z
bx

78

z DIFERENCIJALNE JEDNADˇBE

5.21

Metoda varijacije konstanti

Metodom varijacije konstanti odredite op´a rjeˇenja diferencijalnih jednadˇbi c s z 1 , te provjerite linearnu nezavisnost partikularnih rjeˇenja, s sin x ex (b) y ′′ − 2y ′ + y = , x x−1 . (c) y ′′′ + y ′′ = x2 (a) y ′′ + y = Rjeˇenja. s (a) Odredimo najprije rjeˇenje pripadne homogene diferencijalne jednadˇbe y ′′ + y = 0. s z Njena karakteristiˇna jednadˇba λ2 + 1 = 0 ima rjeˇenja λ1,2 = ±i pa je rjeˇenje c z s s homogene diferencijalne jednadˇbe yH (x) = C1 cos x + C2 sin x. P rema [M2, z §5.10], op´e rjeˇenje zadane diferencijalne jednadˇbe ima oblik y(x) = C1 (x) cos x+ c s z C2 (x) sin x. Nepoznate funkcije C1 (x) i C2 (x) odredit ´emo iz sljede´eg sustava c c jednadˇbi: z
′ ′ C1 (x) cos x + C2 (x) = 0 ′ ′ −C1 (x) sin x + C2 8x) cos x =

1 . sin x

′ ′ Slijedi: C1 (x) = −1 odnosno C1 (x) = −x + A i C2 (x) = ctg x odnosno C2 (x) = ln | sin x| + B.

Dakle, op´e rjeˇenje zadane diferencijalne jednadˇbe glasi y(x) = A sin x+B cos x− c s z x cos x + sin x · ln | sin x|. Da bismo provjerili linearnu nezavisnost partikularnih rjeˇenja y1 (x) = cos x i y2 (x) = sin x, prema [M2, §5.10],, izraˇunat ´emo vrijednost s c c determinante Wronskoga. Vrijedi W (x) = cos x sin x − sin x cos x = cos2 x + sin2 x = 1 = 0.

Zakljuˇujemo da su partikularna rjeˇenja linearno nezavisna. c s (b) Pripadna homogena diferencijalna jednadˇba zadane jednadˇbe glasi y ′′ − 2y ′ + y = z z 0. Rjeˇenja njene karakteristiˇne jednadˇbe λ2 − 2λ + 1 = 0 su λ1,2 = 1 pa s c z zakljuˇujemo da je rjeˇenje homogene jednadˇbe yH (x) = C1 ex + C2 xex . Dakle, c s z op´e rjeˇenje zadane diferencijalne jednadˇbe ima oblik yx) = C1 (x)ex + C2 (x)xex c s z s c pa ´emo, u svrhu odredivanja nepoznatih funkcija C1 (x) i C2 (x), rijeˇiti sljede´i c sustav jednadˇbi: z
′ ′ C1 (x)ex + C2 (x)xex = 0 ex ′ ′ C1 (x)ex + C2 (x)(ex + xex ) = . x

5.22 Sustavi diferencijalnih jednadˇbi z

79

Slijedi: C1 (x) = −x + A, C2 (x) = ln |x| + B pa op´e rjeˇenje zadane jednadˇbe c s z glasi y(x) = ex (A + Bx) + xex (ln |x| − 1). (c) Analogno kao u prethodna dva zadatka rijeˇit ´emo najprije pripadnu homogenu s c diferencijalnu jednadˇbu na naˇin da joj pridruˇimo njenu karakteristiˇnu jedz c z c 3 2 nadˇbu λ + λ = 0. Rjeˇenja karakteristiˇne jednadˇbe su λ1,2 = 0, λ3 = −1 z s c z pa rjeˇenje homogene diferencijalne jednadˇbe glasi yH (x) = C1 + xC2 + e−x C3 . s z Sada zakljuˇujemo da op´e rjeˇenje zadane diferencijalne jednadˇbe ima oblik c c s z yx) = C1 (x) + xC2 (x) + e−x C3 (x). Nepoznate funkcije C1 (x), C2 (x) i C3 (x) c z odredujemo iz sljede´eg sustava jednadˇbi
′ ′ ′ C1 (x) + xC2 (x) + C3 (x)e−x = 0 ′ ′ C2 (x) − C3 (x)e−x = 0 x−1 ′ C3 (x)e−x = . x2

1 Rjeˇavanjem jednadˇbi iz sustava dobivamo da je C1 (x) = − − x + A, C2 (x) = s z x 1 1 x ln |x| + + B i C3 (x) = e + C. Dakle, op´e rjeˇenje zadane diferencijalne c s x x −x jednadˇbe glasi y(x) = A + Bx + Ce − x + x ln |x| + 1. z

5.22

Sustavi diferencijalnih jednadˇbi z

(a) Rijeˇite sustav difrencijalnih jednadˇbi s z dx =y+1 dt dy = x + 1. dt Rjeˇenje. Rjeˇenje sustava, tj. nepoznate funkcije x(t) i y(t), odredit ´emo na s s c naˇin da najprije iz prve jednadˇbe sustava izrazimo jednu funkciju. Tada je, npr. c z y= dx − 1. dt (5.14)

dy d2 x Dobivenu jednadˇbu ´emo derivirati po varijabli t. Slijedi z c = . Sada, izdt dt2 dy uvrˇtavamo u drugu po redu jednadˇbu zadanog sustava. s z raze dobivene za y i dt Dobivamo sljede´u diferencijalnu jednadˇbu c z d2 x − x = 1. dt2 (5.15)

80

z DIFERENCIJALNE JEDNADˇBE

(5.15) je linearna nehomogena diferencijalna jednadˇba drugog reda s konstantnim z koeficijentima pa ju rijeˇitavamo tako da najprije odredimo rjeˇenje pripadne hos s d2 x − x = 0. Rjeˇenja pripadne karakteristiˇne s c mogene diferencijalne jednaˇbe z dt2 jednadˇbe su λ1,2 = ±1 pa je rjeˇenje homogene diferencijalne jednadˇbe xH (t) = z s z C1 et + C2 e−t . Budu´i je desna strana jednadˇbe (5.15) polinom nultog stupnja, c z zakljuˇujemo da je partikularno rjeˇenje takoder polinom nultog stupnja oblika c s xP (t) = A, A je konstanta. Uvrˇtavanjem xP u (5.15) dobivamo da je A− 1 pa s je op´e rjeˇenje diferencijalne jednadˇbe (5.15) x(t) = C1 et + C2 e−t − 1. Sada, iz c s z (5.14) i dobivenog rjeˇenja za funkciju x(t), slijedi y(t) = C1 et − C2 e−t − 1. s (b) Odredite ono rjeˇenje sustava s dx + 3x + y = 0 dt dy −x+y =0 dt koje zadovoljava poˇetne uvjete x(0) = 1, y(0) = 1. c Rjeˇenje. Primjenit ´emo isti postupak kao u zadatku pod (a). Iz prve jednadˇbe s c z sustava slijedi dx − 3x (5.16) y(t) = − dt dy d2 x dx i = − 2 − 3 . Uvrˇtavanjem tih dviju jednakosti u drugu jednadˇbu sustava s z dt dt dt dobivamo dx d2 x +4 + 4x = 0. (5.17) 2 dt dt (5.17) je linearna homogena diferencijalna jednadˇba drugog reda s konstantnim z koeficijentima. Rjeˇenja njene karaktaristiˇne jednadˇbe su λ1,2 = −2 pa je op´e s c z c rjeˇenje jednadˇbe (5.17) x(t) = C1 e−2t + C2 te−2t . Iz (5.16) i dobivenog rjeˇenja s z s x(t) slijedi y(t) = −C1 e−2t − C2 e−2t − C2 te−2t . Iskoristimo sada zadane poˇetne c uvjete. Iz x(0) = 1 dobivamo da je C1 = 1, a iz y(0) = 1 da je C2 = −2. Dakle, c partikularno rjeˇenje diferencijalne jednadˇbe koje zadovoljava dane poˇetne uvjete s z −2t −2t glasi x(t) = (1 − 2t)e , y(t) = (1 + 2t)e . (c) Odredite op´e rjeˇenje sustava diferencijalnih jednadˇbi c s z dx = 3 − 2y dt dy = 2x − 2t. dt Rjeˇenje. Analognim postupkom kao u prethodna dva primjera iz prve jednadˇbe s z dy 1 d2 x 1 dx 3 + te = − · 2 . Uvrˇtavanjem u drugu s sustava slijedi da je y(t) = − · 2 dt 2 dt 2 dt

5.23 Lovac-plijen jednadˇba z

81

jednadˇbu sustava dobivamo linearnu nehomogenu diferencijalnu jednadˇbu drugog z z d2 x + 4x = 4t. Rjeˇenje pripadne s reda s konstantnim koeficijentima koja glasi dt2 homogene diferencijalne jednadˇbe je xH (t) = C1 cos(2t) + C2 sin(2t). Matodom z neodredenih koeficijenata ili metodom varijacije konstanti jednostavno se pokazuje da je op´e rjeˇenje za funkciju x(t) dano sa x(t) = C1 cos(2t) + C2 sin(2t) + t. c s Uvrˇtavanjem dobivenog rjeˇenja natrag u prvu jednadˇbu sustava slijedi i op´e s s z c rjeˇenje za funkciju y(t) koje glasi y(t) = C1 sin(2t) − C2 cos(2t) + 1. s

5.23

Lovac-plijen jednadˇba z

Populacija ptica (lovci) i insekata (plijen) modelirana je jednadˇbama z dx = 0.4x − 0.002xy dt dy = −0.2y + 0.000008xy. dt Odredite rjeˇenja ravnoteˇe (konstantna rjeˇenja) i objasniti njihovo znaˇenje? s z s c Rjeˇenje. Konstantna rjeˇenja dobivamo rjeˇavanjem sustava jednadˇbi s s s z dx =0 dt dy = 0. dt Dakle, uvrˇtavanjem zadanih podataka u sustav rjeˇenja ravnoteˇe dobivamo sljede´e s s z c jednadˇbe z −0.2y + 0.000008xy = 0. Izluˇivanjem zajedniˇkih faktora u jednadˇbama dobivamo c c z y(−0.2 + 0.000008x) = 0. Dakle, prvo rjeˇenje sustava je x = 0, y = 0 ali ono je u kontradikciji sa zadanim s podacima pa ga odbacujemo. Drugo rjeˇenje sustava glasi x = 25000, y = 200 pa s zakljuˇujemo da ´emo uravnoteˇenost populacije posti´i sa brojem od 200 ptica i 25000 c c z c insekata, tj. 25000 insekata je dovoljno da odrˇi konstantnom populaciju od 200 ptica. z x(0.4 − 0.002y) = 0 0.4x − 0.002xy = 0

5.24

Zadaci za vjeˇbu z
1 rjeˇenje diferencijalne jednadˇbe y ′′ = x2 + y 2 . s z x

1. Provjerite da li je ϕ(x) =

82

z DIFERENCIJALNE JEDNADˇBE

2. Odredite diferencijalnu jednadˇbu za familiju krivulja z

x2 y 2 = 1. + c2 4

3. Odredite krivulju iz familije krivulja y = c1 sin(x − c2 ), koja zadovoljava poˇetne c uvjete y(π) = 1, y ′ (π) = 0. 4. Populacija je modelirana diferencijalnom jednadˇbom z (a) Za koje vrijednosti od P populacija raste? (b) Za koje vrijednosti od P populacija pada? c c 5. Kolaˇ je izvaden iz pe´nice na 200◦ C. Nakon 10 minuta temperatura kolaˇa bila c ◦ C. Za koliko ´e vremena kolaˇ biti na temperaturi od 30◦ C ako je sobna je 150 c c temperatura 20◦ C? 6. Vrijeme poluraspada izotopa stroncija 90 Sr je 18 mg.
90 Sr

dP = 1.2P dt

1−

P . 4200

je 25 godina. Poˇetna masa uzorka c

(a) Izraˇunajte masu koja ostaje nakon t godina. c (b) Koliko vremena treba da se masa smanji na 2 mg? 7. Odredite op´e rjeˇenje diferencijalne jednadˇbe y ′ x3 = 2y. c s z 8. Odredite op´e rjeˇenje diferencijalne jednadˇbe xy ′ + y = y 2 . c s z 9. Nadite partikularno rjeˇenje diferencijalne jednadˇbe ey (1+x2 )dy−2x(1+ey )dx = s z 0 uz poˇetni uvjet y(0) = 0. c

Odredite op´e rjeˇenje diferencijalnih jednadˇbi: c s z 10. y ′ = 11. xy . x2 − y 2

y′ −

y y arctg = 1 x x

12. (2x − y + 4)dy + (x − 2y + 5)dx = 0 13. y ′ = 1 − 3x − 3y 1+x+y

14. (x2 − y)dx + (y 2 − x)dy = 0 15. 2xy ln ydx + (x2 + y 2 y 2 + 1)dy = 0, λ = λ(y)

16. (x cos y − y sin y) dy + (x sin y + y cos y) dx = 0, λ = λ(x).

5.24 Zadaci za vjeˇbu z

83

17. Odredite jednadˇbu ortogonalne trajektorije familije krivulja x2 + y 2 = 2ax koja z prolazi kroz toˇku (1, 1). c 18. Odredite ortogonalne trajektorije familije krivulja y 2 = ax. 19. Nadite ortogonalne trajektorije familije krivulja xy = a. 20. Odredite singularna rjeˇenja jednadˇbe y 2 (y ′ )2 + y 2 − 1 = 0 s z 21. Odredite op´e rjeˇenje diferencijalne jednadˇbe y ′ + y cos x = sin x cos x, te partic s z π kularno rjeˇenje koje zadovoljava uvjet y( ) = 1. s 2 22. Odredite op´e rjeˇenje diferencijalne jednadˇbe 1 − x2 y ′ + 2xy − 4x = 0, te c s z partikularno rjeˇenje koje zadovoljava uvjet y(0) = −1. s Odredite op´e rjeˇenje diferencijalnih jednadˇbi: c s z 23. xy ′ + (x + 1) y = 3x2 e−x 24. y = x y ′ − x cos x 25. y ′ + xy = x3 y 3 26. y ′ − ytgx = y 4 cos x. 27. y ′ + y = x2 y 4 . x

28. Odredite op´e rjeˇenje diferencijalne jednadˇbe xy ′ − y (2y ln x − 1) = 0, te parc s z tikularno rjeˇenje koje zadovoljava uvjet y(1) = 1. s 29. Eulerovom metodom s korakom 0.5 izraˇunajte pribliˇnu vrijednost y (2) ako je c z ′ y = y (x) rjeˇenje poˇetnog problema y = x sin(x + y), y (−1) = 1. s c 30. Eulerovom metodom s korakom 0.2 izraˇunajte pribliˇnu vrijednost y (1) ako je c z ′ 2 y = y (x) rjeˇenje poˇetnog problema y = 2xy , y (0) = 1. s c Odredite op´e rjeˇenje diferencijalnih jednadˇbi: c s z 31. y ′′ = 2 sin x cos2 x − sin3 x 32. (1 + x)y ′′ + y ′ = 0 33. y ′′ + 2y(y ′ )3 = 0 34. 2y ′′ − y ′ − y = 0 35. y ′′ + 6y ′ + 13y = 0.

84

z DIFERENCIJALNE JEDNADˇBE

36. Odredite op´e rjeˇenje diferencijalne jednadˇbe y ′′ + 2y ′ + 5y = 0, te partikularno c s z rjeˇenje uz poˇetne uvjete y(0) = 0, y ′ (0) = 1. s c

Odredite op´e rjeˇenje diferencijalnih jednadˇbi: c s z 37. y ′′ − 2y ′ = x2 − x 38. y ′′ − 2y ′ + y = e2x 39. y ′′ − 2y ′ + 10y = 37 cos(3x) 40. 2y ′′ − y ′ − y = 4xe2x . 41. Odredite op´e rjeˇenje diferencijalne jednadˇbe y (4) − 81y = 27e−3x . c s z 42. Odredite op´e rjeˇenje diferencijalne jednadˇbe y ′′ − 4y ′ + 4y = sin(2x) + e2x . c s z z 43. Metodom √ varijacije konstanti odredite op´e rjeˇ enje diferencijalne jednadˇbe y ′′ + c s ′ 2y + y = x · e−x . 44. Metodom varijacije konstanti odredite op´e rjeˇenje diferencijalne jednadˇbe y ′′ + c s z 1 . y= sin3 x 45. Odredite op´e rjeˇenje diferencijalne jednadˇbe y ′′ + 4y ′ + 4y = e−2x ln x metodom c s z varijacije konstanti. 46. Odredite op´e rjeˇenje diferencijalne jednadˇbe y ′′ −3y ′ +2y = ex (3−4x) metodom c s z varijacije konstanti te Provjerite linearnu nezavisnost partikularnih rjeˇenja. s 47. Rijeˇite sustav diferencijalnih jednadˇbi s z dy dx dz dx = y+z = x + y + z.

48. Odredite ono rjeˇenje sustava diferencijalnih jednadˇbi s z dy dt dz dt = 3z − y = y + z + et ,

koje zadovoljava poˇetne uvjete y(0) = 0, z(0) = 0. c

5.25 Rjeˇenja zadataka za vjeˇbu s z

85

49. Rijeˇite sustav diferencijalnih jednadˇbi s z dy + 2y + z = sin x dx dz − 4y − 2z = cos x. dx 50. Populacije biljnih uˇiju (eng. aphids) i bubamara (eng. ladybugs) modelirane su s jednadˇbama z dA dt dL dt = 2A − 0.01AL = −0.5L + 0.0001AL.

(a) Odredite rjeˇenja ravnoteˇe i objasnite njihovo znaˇenje s z c dL (b) Odredite izraz za . dA

5.25

Rjeˇenja zadataka za vjeˇbu s z

1. Ne. 2. −xyy ′ + y 2 = 4. 3. y = − cos x. 4. (a) 0 < P < 4200, (b) P > 4200. 5. t = 88.93. 6. (a) m(t) = 18 · e− 25 t ln 2 , ln 9 . (b) t = 25 ln 2 7. y = ce− x2 . 8. y = 1 . 1 − cx
1 1

9. y = ln c(1 + x2 ) − 1 , c = 2, y = ln(2x2 + 1). 10. 2y 2 ln(cy) + x2 = 0. 11. y 1 y arctg = ln(x2 + y 2 ) + ln c. x x 2

86 12. (x + y − 1)3 = c(x − y + 3). 13. 3x + y + 2 ln |x + y − 1| = c. 14. 1 1 3 x − xy + y 3 = c. 3 3

z DIFERENCIJALNE JEDNADˇBE

3 1 15. x2 ln y + (y 2 + 1) 2 = c. 3

16. y = (x sin y + y cos y − sin y) ex = c. 17. x2 + (y − 1)2 = 1. 18. 2x2 + y 2 = c2 . 19. x2 − y 2 = c. 20. y = 1, y = −1. 21. y = sin x − 1 + ce− sin x , c = e, y = sin x − 1 + e1−sin x . 22. y = 2 + c 1 − x2 , c = −3, y = 2 − 3 1 − x2 . 23. xy = x3 + c e−x . 24. y = cx + x sin x. 25. y = 26. c = √ 3 27. y = 28. y = x 1 1 + x2 + cex2 .

1 . c cos3 x − 3 sin x cos2 x
3

1 c. 3 ln x

1 1 , c = −1, y = . 2 (ln x + 1) + cx 2(ln x + 1) − x

29. y ≈ 1.05484 30. y ≈ 4.28982 31. y = 1 sin3 x + c1 x + c2 . 3

32. y = c1 ln(x + 1) + c2 . 33. 3x = y 3 + c1 y + c2 . 34. y = c1 ex + c2 e− 2 x .
1

5.25 Rjeˇenja zadataka za vjeˇbu s z

87

35. y = e−3x (c1 cos(2x) + c2 sin(2x)).
1 36. y = e−x (c1 cos(2x) + c2 sin(2x)), y = 2 e−x sin(2x).

37. y = c1 + c2 e2x −

x3 . 6

38. y = c1 ex + c2 xex + e2x . 39. y = (c1 cos(3x) + c2 sin(3x))ex + cos(3x) − 6 sin(3x). 40. y = c1 ex + c2 e− 2 x + 41. y(x) = c1 e3x + c2 −
1

28 4 x− 5 25

e2x .

x −3x e + c3 cos x + c4 sin x. 4 1 1 cos(2x) + x2 e2x . 8 2

42. y(x) = c1 e2x + c2 xe2x + 43. y(x) = 44. y(x) =

4 5 −x x 2 e + Be−x + Axe−x . 15 cos2 x 1 − + A sin x + B cos x. sin x 2 sin x 3 1 2 x ln x − x2 + Ax + B . 2 4

45. y(x) = e−2x

46. y(x) = Ae2x + Bex + ex (2x2 + x). 1 47. y(x) = c1 + c2 e2x − (x2 + x), 4 1 3 48. y(t) = −e−t + e−2t + e2t , 4 4 1 z(x) = c2 e2x − c1 + (x2 − x − 1). 4 2 1 3 z(t) = − et − e−2t + e2t . 3 12 4

49. y(x) = c1 + c2 x + 2 sin x, z(t) = −2c1 − c2 (2x + 1) − 3 sin x − 2 cos x. 50. (a) L = 200, A = 5000, (b) −0.5L + 0.0001AL dL = . dA 2A − 0.01AL

6.
METODA NAJMANJIH KVADRATA I QR RASTAV

Sign up to vote on this title
UsefulNot useful

Master Your Semester with Scribd & The New York Times

Special offer: Get 4 months of Scribd and The New York Times for just $1.87 per week!

Master Your Semester with a Special Offer from Scribd & The New York Times