Euroazijstvo F. A.

Ossendowskoga
Dolazak u Pariz gosp. Ferdynanda Ossendowskog, koji je sebi priskrbio naslov Robinson Crusoea XX. stoljeda, nije mogao prodi

Susret u Parizu 1924.g.

nezapaženo. Književna kritika je Zvijeri, ljude i bogove, njegovu prvu knjigu prevedenu na francuski jezik, jednoglasno prihvatila kao izvanredno i najuzbudljivije putopisno štivo koje su dosad pročitali. Imali smo sredu razgovarati s Ossendowskim, čovjekom koji je vidio živog Budu, i imali smo prigodu predstaviti ga trojici Francuza koji su mogli s njegovim iskustvima najprikladnije procijeniti i usporediti svoje doktrine i znanosti, te u svjetlu zapadnjačkih pojmova najbolje prosuditi o potankostima njegova dramatičnog putovanja kroz Aziju. Odabrao sam povjesničara orijentalistike Rénea Grousseta, kojega smo predstavili našim čitateljima prije nekoliko tjedana, te katoličkog fi lozofa Jacquesa Maritaina koji je zaslužan za preporod tomizma u Francuskoj. Usto, s nama je bio stručnjak za hinduizam Réne Guénon koji je u iznimno zanimljivom radu Uvod u hinduističke doktrine omogudio brojna dragocjena zapažanja. Isti je autor, također, u privlačnom i cjelovitom sažetku o Istoku i Zapadu, koji upravo priprema za objavljivanje, dao odgovore na neka od gorudih pitanja koja zabrinjavaju europsku savjest. Maritain: Zar između azijskoga svijeta i Sovjeta postoji savezništvo? Ossendowski: Da bismo odgovorili na to pitanje, potrebno je vratiti se u prošlost. Posljednji potomak Džingis-kana, Amoursang-kan, koji je bio kineski car, u Rusiju se sklonio kada je poslije Yuan dinastije na prijestolje došla Ming dinastija. Kao zalog zahvalnosti on je prenio sva svoja prava vrhovnoga kana na caricu Katarinu II. To je, kako znate, bilo u XVIII. stoljedu. Također, ona je dobila od njega sveti kamen proročanstva izrađen iz crnoga ahata i obrastao lišajevima. Dokle je god taj kamen bio u Urgi, bolesti i nesrede zaobilazile 2

Euroazijstvo F. A. Ossendowskoga
mongolski je narod polako počeo odumrati. Lefèvre: Jesu li carevi koristili titulu vrhovnoga kana i nije li sveti kamen proročanstva predao tada svu mod Rusiji?

Susret u Parizu 1924.g.

su Mongole i njihove životinje. Nu, otkako je kamen napustio Aziju,

Ossendowski: Katarina II. nije koristila tu titulu, ali je Aleksandar I., svjestan svoje dužnosti cara, diplomatski pomogao Mongole u njihovom ustanku protiv Kine. Od tada i Mongoli i Kinezi naslovu „cara“ pridodaju i titulu „Bijelog kana“ (Tzagan kan). Također, kada je Semionov, general Kolčakove vojske, postao potkraljem Dalekog istoka, od Bude u Urgi zahtijevao je naslov velikoga kana Mongolije, a ovaj je to blagoslovio. Tako da ni brzo priznavanje baruna Ungerna nije bilo nimalo čudno. Lefèvre: Je li Semionov još uvijek veliki kan Mongolije? Ossendowski: Da, ali on je izgubio izvršnu vlast u Mongoliji. Sada živi u Nagasakiju u Japanu. Otkako se odvojio od baruna Ungerna, vodio je bitke protiv boljševika u pokrajini Usuri na obali Pacifika. Izvršna je vlast tada prešla u ruke baruna Ungerna, čiji je prvi potez bio ishoditi od živog Bude proglas svim azijskim narodima u kojem je od Bogda došla naredba za borbu protiv boljševika, »zlih vragova koji su krvnici duše i morala cijeloga čovječanstva«. Usto, Semionova je kontaktirao Dalaj-lama, koji je živom Budi 1921.g. poslao poruku u kojoj od njega zahtijeva pokretanje bitke za obranu čovječanstva. Tako je, dakle, živi Buda otpočeo rat i baruna Ungerna proglasio je svojim generalom. Ungerna su od tada nazivali bogom rata, a u njegovoj sam vojsci vidio predstavnike svih azijskih plemena. Najprije su ratovali protiv Kine, a kada su izborili slobodu i autonomiju Mongolije, zahtijevali su od Kineza da preuzmu vodstvo panazijskog pokreta protiv boljševika te protiv bijele rase. Nu, Kina je bila u takvom stanju anarhije da se nije bila kadra prihvatiti toga zadatka. Bila je rascjepkana u mala kraljevstva kojima su upravljali generali 3

Euroazijstvo F. A. Ossendowskoga
poduzeli bitke u kojima su jedva pobijedili. Ungerna su,

Susret u Parizu 1924.g.

pustolovi. Kada su Kinezi odbili mongolski zahtijev, ovi su sa saveznicima

međutim, izdali njegovi časnici i u Transbajkalu ga izručili četama boljševika koji su ga potom smaknuli. Od tada Sovjeti tvrde da im pripadaju carska prava u cijeloj Aziji. Tijekom sljededih 5 godina u Petrogradu je bilo održano 11 panazijskih kongresa, a u Moskvi je osnovano Sveučilište za propagandu na kojem se nalazi 200 000 studenata, među kojima oko 40 000 azijskog porijekla (najbrojniji su Indijci iz britanskog dijela Indije, zatim Kinezi, Perzijanci i Turci). Boljševička je propaganda, povrh toga, i vrlo vješta. Komunizam za njih nije ruska izvozna doktrina, bududi da ga na Istoku ne prihvadaju. Oni prikazuju Rusiju kao avangardu, predvodnicu žute rase spremnu da zbriše bijelu rasu. Nu, živi Buda i njegova supruga, osobito njegova supruga, stvarali su prepreke toj propagandi. Boljševici nisu oklijevali i prije otprilike dvije godine otrovali su Budinu suprugu. Bududi da se nije mogao otvoreno suprotstaviti boljševicima, živi Buda se ograničio na održavanje kontakata sa svima kako bi, u pravome trenutku, uspostavio Veliko srednjoazijsko kraljevstvo. Kineska je monarhistička stranka u bliskom odnosu sa živim Budom te de oni, bude li živi Buda pobjedio, privoljeti Kineze da se pridruže antiboljševičkom i antibijelom pokretu. Lefèvre: Znači li to da ne vjerujete da su Sovjeti sposobni organizirati panazijski pokret? Ossendowski: Mislim da ne, bududi da se boljševizam ne temelji isključivo na azijskom elementu. Maritain: Postoji li kakva sveza između Ghandija i živog Bude u Urgi? Ossendowski: Među njima je postojala sveza. Međutim, koliko god ih zbližava zajednička bitka protiv bijele rase, njihove metode su različite. Ghandi je pacifi st, a živi Buda je ratnik. Ghandijevom se 4

Euroazijstvo F. A. Ossendowskoga
pokretu ne može pripisati militantna metoda. Lefèvre: Je li vam poznat Rabindranat Tagore i njegova kritika ekstremne bitke protiv zapadne civilizacije? U tri vrlo značajne poruke iz rada koji je na francuski jezik nedavno preveo Cecile

Susret u Parizu 1924.g.

Geroge-Bazile pod naslovom Nacionalizam, Tagore je tamo otvoreno izjavio: »Zapadu je potreban Istok. Jedni smo s drugima komplementarni i zbog razlika u našem poimanju istine, pa iako je točno da je duh Zapada provalio u naše države poput oluje, ipak je tu i tamo donio pokoje zdravo zrno besmrtnog sjemena. Kada mi u Indiji uzmognemo prihvatiti što je na Zapadu od trajne vrijednosti, tek tada demo omoguditi stvarno zbližavanje ta dva velika svijeta.« Tagoreov je intelekt stasao u dvije različite kulture svijeta, a on sam je priznao: »Vjerujem u istinsko bratstvo između Istoka i Zapada. Sve ono uzvišeno u čovječanstvu doživljavam kao svoje. Nijedno se ljudsko bide ne može spasiti isključivošdu u odnosu spram drugih ljudskih bida«. Iako je bio oduševljen Ghandijem, ipak je zazirao od njegovih sljedbenika. Ossendowski: Tagorea sam upoznao u Londonu. On je Azijac crnih očiju koje vam ništa ne govore. Dok sam mu zagledao u oči uvijek sam imao dojam tamnog zaslona koji je potrebno podidi. Guénon: Tagore je pozapadnjačeni Azijac. Ossendowski: Nemojte se na to odviše oslanjati. Maritain: Jeste li se u Mongoliji susreli s ikakvim tragovima katoličke evangelizacije? Ossendowski: Nisam. Susreo sam tek nekolicinu franjevaca, ali su oni bili bez vedeg značaja. Guénon: Pa ipak, smatram da bi katolički misionari jedini mogli doprijeti do toga da ih budističke duše čuju. Nažalost, mislim da jako griješe jer se oni tamo obradaju samo parijama, sirotinji i neobrazovanoj kasti, te ih se zato prezire. Oni time sami sebi ograničavaju 5

Euroazijstvo F. A. Ossendowskoga
života istočnoga svijeta.

Susret u Parizu 1924.g.

polje utjecaja jer zanemaruju sve što čini bogatstvo intelektualnog

Grousset: Intelektualni život, intelektualni život! Ali u mongolskom budizmu nema fi lozofske aktivnosti. Guénon: Ali o tome vi ne možete olako suditi. Zar ne znate da je u šutnji sadržana mudrost? A Budina je vrlina u cjelini unutarnja. Lefèvre: Gospodine Ossendowski, molim vas kažite nam nešto o živom Budi kojeg ste upoznali? Ossendowski: Upoznao sam živog Budu iz Urge, a preostalu dvojicu nisam. Lefèvre: Zar postoji trojstvo živih Buda? Ossendowski: Upravo tako, i svakom od njih pripisano je posebno obilježje. Dalaj-lami, koji se nalazi u Lhassi na Tibetu, pripisuje se Budina inkarnacija, ili točnije realizacija Budine svetosti. Lami iz Tashi Lumpa, koji živi 200 kilometara od Lhasse, pripisuje se realizacija Bude znanosti i mudrosti. Tredem, kojeg sam posjetio u Mongoliji u njegovoj palači u Urgi, pripisuje se materijalni aspekt Bude i njegova ratnička snaga. Lefèvre: O, to me je veoma zainteresiralo, pa du od sada još bolje načuliti uši. Zanima me još o blaženom kontemplatoru svetosti živoga Bude. Je li on doista više od čovjeka? Koji ste dojam imali tijekom prvog susreta? Nezaboravno, zar ne? Ossendowski: Da, nezaboravno. On je, nažalost, stari pijanac. Lefèvre: Osupnut sam. Guénon i Ossendowski u isti glas: Ali to nije važno. Ossendowski: Ruski su ga trgovci naveli na pide, kako bi ga čim lakše iskoristili. On je izgubio vid. Osobnost živog Bude predstavlja istu dualnost koja se susrede u svih lamaista. Kad je oslijepio, svi su lame pali u najdublji očaj. Neki od njih bili su sigurni da ga je potrebno otrovati i postaviti na njegovo mjesto drugog utjelovljenog 6

Euroazijstvo F. A. Ossendowskoga
zbog njegovih zasluga u očima Mongola i vjernika Žute doktrine. Naposljetku, odlučili su izgraditi veliki hram s divovskim kipom

Susret u Parizu 1924.g.

Budu. Ali drugi su vrhovnog svedenika u Urgi i dalje veoma cijenili

Bude i na taj način umilostiviti bogove. To, međutim, nije pomoglo da se Budin vid povrati. Ali je omogudilo da se lamama, koji su zagovarali prekomjerni radikalizam u ispravnom riješavanju problema njegove sljepode, ubrza odlazak na drugi svijet. Lefèvre: Ova nas izjava veoma iznenađuje, g. Ossendowski. Ne shvadamo i teško si možemo objasniti tu stranu morala živog Bude. Guénon (prekida ih): Vi sudite o tim stvarima prema vašim zapadnjačkim mjerilima. Ono što vi nazivate vrlinom, za hinduističku je mudrost nešto posve izvanjsko i akcidentalno. Maritain: Zbog toga živi Buda nije oklijevao zatražiti pomod svoje brade lama koji se razumiju u otrove. Ossendowski: Oni su doktori u političkom liječništvu. No, da se vratimo na temu osobe živog Bude, koji nije svakodnevno pijan i koji je na mene ostavio dojam superiornog čovjeka unatoč toj mani. U pojedinim sam trenutcima mogao osjetiti da njime prolazi jedno duboko nadahnude. Bio je starac od 64 godine, sin jednog od Dalajlaminih štitonoša. I on sam ima sina koji je pokušao zaobidi japanske spletke. Maritain: Koji je vaš stav u pogledu Kralja svijeta, vođe čovječanstva koje živi u unutrašnjosti Zemlje i posjeduje vrhunaravne modi i znanja. U vašoj knjizi on zauzima središnje mjesto, kao onaj koji daje Mongolima najvedu nadu? Ossendowski: Pretpostavljam da ta legenda ima političko porijeklo. Bududi da u Aziji nema naroda dovoljno snažnog da bi privremeno održao imperijalizam Žute doktrine, ta je funkcija pripala vođi podzemnog čovječanstva. Time su Azijci dobili potrebitu uporišnu

7

Euroazijstvo F. A. Ossendowskoga
točku... za vrijeme dok čekaju dolazak novog Džingis-kana.

Susret u Parizu 1924.g.

Guénon: Ideja Kralja svijeta potječe još iz davne antičke prošlosti Azije. Ona je oduvijek zauzimala veoma važno mjesto u tradiciji hinduista i šivaista, koji su u samom temelju tibetanskog budizma. Maritain: Za nas to ima drugačije značenje, jer je „Knez ovoga svijeta osuđen”, prema navodu iz Evanđelja. Lefèvre: Od svih fantastičnih iskustava, g. Ossendowski, i doživljaja o kojima govorite u vašoj knjizi, postoji li još nešto nerazjašnjivo? Ossendowski: Moram priznati, da sam u tih par mjeseci provedenih u bolnoj samodi i neprestanoj napetosti živaca bio svakog trena u konstantnoj bitci za svoj život. Usto, bio sam prijemčiv za svakovrsne sugestije i auto-sugestije. Maritain: S obzirom na neke druge stvari o kojima ste također imali vizije, o vašoj obitelji koja je negdje daleko... Ta se vizija pokazala istinitom, a pretkazanja ne pripadaju u domenu sugestije. Ossendowski: Ja sam putnik i promatrač. Uskoro se spremam na put u Afriku. Idem posjetiti Maroko (jedno pismo preporuke mi je napisao maršal Lyautey), Alžir, Tunis i Egipat. Sljedede godine putujem u Središnju Afriku. Imam osjedaj da du imati štošta od tamo izvijestiti. S ljudima i sa zemljom koju posjedujem uspostavljam blizak odnos. Prema samoj zemlji osjedam neku vrst romantike. Maritain: Jeste li možda sa sobom ponijeli neke zapise o učenju lama? Ossendowski: Lame su veoma inteligentni i kultivirani, a drže lakovjerni narod u neznanju. Na svakom zavoju se zlodusima prinose žrtve. (S melankoličnim osmijehom:) I ja sam prinijeo mnoge žrtve. Narod živi u nekoj vrsti okrutnog panteizma. Posvuda sam vidio ljude sputane strahom.

8

Euroazijstvo F. A. Ossendowskoga
duha... Ono što mi upada u oči jest, da umjesto razlučivanja

Susret u Parizu 1924.g.

Maritain: A ti isti lamaistički učitelji žele u Europu dovesti kraljevstvo

različitih kategorija poretka, što se može smatrati jednim od najdragocjenijih postignuda Zapada i preduvjetom ljudske slobode, tamo se može uočiti sveopda zbrka između duhovnog i svjetovnog, između mistike i politike, između unutarnje hijerarhije svetosti i hijerarhije duhovnog poglavarstva. Guénon: Ali tamo je prisutna i duboka mudrost o kojoj Zapad ništa ne zna i koje ne može ni biti svjestan. Maritain: Ja to ni najmanje ne poričem. Ali u kojim to sve oblicima i mješavinama dolazi k nama? I koji duh stoji u pozadini toga? Zadatak je katoličkih teologa da o tome prosude. Kada de oni ved jednom odlučiti proučiti ta pitanja u svjetlu vlastitih principa? To je hitno potrebno. No, g. Ossendowski, još mi je nešto u vašoj knjizi osobito iznenađujude: ne čini li se, prema onome što ste odande donijeli, da je mudrost ponajprije prešla na stranu upravljanja svjetovnim stvarima? Ossendowski: To je nedvojbeno točno, s obzirom na ono što sam vidio u Urgi. Međutim, ne smijete zaboraviti da su nad živim Budom i Panchen-lama i Dalaj-lama koji su se odvojili od svjetovnih pitanja da bi se potpuno posvetili čistoj kontemplaciji. Maritain: U tome Žuta doktrina ostaje vjerna jednoj od najdubljih istina duhovnog poretka. I doista, oni našoj civilizaciji s pravom predbacuju materijalizam i rasap u izvanjskom djelovanju. Ako je Europa na mukama, onda je to zato što nije uspjela u svojoj misiji. Ali to ne znači da u stvarima duha ona mora od njih primiti inicijaciju. Posve bi dostatno bilo da se vrati natrag svojoj autentičnoj tradiciji koja, s još boljom premisom nego orijentalne, afirmira prevlast mudrosti i kontemplacije.

9

Euroazijstvo F. A. Ossendowskoga

Susret u Parizu 1924.g.

Ossendowski: Azijati smatraju neizbježnim sveti rat između Europe i Azije. Grousset: Ali se Japan, koji žudi za materijalnim napretkom, strastveno okrenuo zapadnoj civilizaciji. Hode li ih i on slijediti na tom putu?

Ossendowski: Japance smatraju otpadnicima od današnje Azije. Maritain: Nije samo sila ta koja se mora suprotstaviti sili, nego je i duh taj koji se sučeljava s duhom. Guénon: Zašto uopde govoriti o suprotstavljanju? Bilo bi nužno naglasiti i potrebu za sporazumom i savezništvom. Maritain: Svako savezništvo je mogude samo u istini. Guénon: I ja se slažem. Ali Istok nam donosi istinu koja se može složiti s istinama najviših zapadnih tradicija: aristotelovskom i katoličkom tradicijom. Maritain: Aristotelova metafi zika nede se nikad slagati s mišlju koju, kako god vi to pametno branili, moramo nazvati panteističkom i koja u želji da dopre onkraj bida može samo zatrti razum. Guénon: Riječ panteizam je zapadna riječ, koju ne bi trebalo primijenjivati na hinduistička vjerovanja. Ono što mi nazivamo panteizmom nije isto u njih, kao ni ono što mi nazivamo idealizmom. Maritain: Što se tiče katoličke vjere, za nju bi takvo savezništvo bilo nedopustiva subordinacija i poništavanje razlike između prirodnog i natprirodnog poretka, između prirode i milosti. Za nju je teologija vrhovna znanost podržana objavom vjerskih načela. Guénon: To nije točno, ona je samo jedna odrednica metafi zike. Govorim o istinskoj i autentičnoj metafi zičkoj mudrosti. A ona se proteže, dakako, mnogo dalje.

10

Euroazijstvo F. A. Ossendowskoga
Maritain: Ne postoji znanost koja bi nadilazila objavljenu vjeru. A osim toga, poznaje li hinduistička mudrost cjelovit put, znači,

Susret u Parizu 1924.g.

ne samo moralni poredak, ono što mi zovemo zaslugama, grijehom, i sl., nego i poredak milosti? Ossendowski: Mongolski je narod čestit, miroljubiv i veoma vrijedan. Vrlo su gostoljubivi. Ali, oni u istočnoj religiji ne poznaju milosrđa u smislu ljubavi Božje. Guénon: Sentimentima i pripada sekundarno mjesto. Maritain: Ali molim vas! Pa to je potpuno duhovna i potpuno nadnaravna krepost: »Bog je ljubav!« Jedino se tako čovjek i može približiti savršenstvu. Jedino tako, i uz pomod dara mudrosti koji je od toga neodvojiv, dolazi i do prave kontemplacije. To je jedini način na koji Sveti duh može vladati među ljudima. Ujedno, to je glavna točka na kojoj nije mogude podudaranje apsolutnog intelektualizma i hinduističkog ezoterizma. Lefèvre: Je li dakle, prema vašem mišljenju gospodine Maritain, nužno odbaciti cjelokupnu istočnjačku misao? Maritain: Ne, nipošto. Iz nje se mogu prikupiti mnoge dragocjene i uzvišene istine, čuvajudi se svake nepravde i grubog gledišta, te izbjegavajudi (u tome se slažem s gospodinom Guénonom) da se na nju primjene manjkave metode kakve racionalni kriticizam primjenjuje na zapadno kršdanstvo. Usto, da bude sačuvan uvjet prosudbe istim umom koji je vjeran svetim istinama u našem nasljeđu! Možemo se pitati nije li grčko-rimskoj kulturi, koja predstavlja spas našeg razuma, suđeno da uskoro izgubi svoj povlašteni položaj, te da prestane biti jedina koja oblikuje intelekt u kulturi koja se globalizira... Lefèvre: Ali ne može nitko spriječiti da se Tagoreove knjige, primjerice, prevode na sve svjetske jezike i da istočnjački način života postane blizak kultiviranim čitateljima u cijelom svijetu.

11

Euroazijstvo F. A. Ossendowskoga
suprožimanje neizbježno i da se tomu beskorisno suprotstavljati.

Susret u Parizu 1924.g.

René Grousset: Anglosaksonaci su ved odavno shvatili da je takvo

Maritain: Protiv duhovnih učenja i ne postoje učinkovite barijere. „Širenje kulture“ je postavilo pred sve intelektualce izazov. Sve je više razloga da se pažljivo prouče bliskosti s Istokom, a da se ne napusti latinsko, grčko i katoličko nasljeđe. Ossendowski: Ponavljam da sam ja samo nepristrani promatrač. I ne skrivam svoje zabrinutosti dok mislim što de se dogoditi ako cijeli narodi, rase, religije i različita plemena počnu seliti na Zapad. Hode li to biti posljednji pohod Mongola?

Izvor: Bruno Hapel, René Guénon et le Roi du Monde, Guy Trédaniel éditeur, 2001. g., str. 30-40.

12

Sign up to vote on this title
UsefulNot useful