You are on page 1of 312

SADRAJ

DOKAZIVANJE I DOKAZNA SREDSTVA U PARNINOM I UPRAVNOM POSTUPKU................................................................................................. 3 USPOREDBA INSITUCIONALIZIRANJA PRAVNOG REIMA TEMELJNE FUNKCIJE DRAVNIH MIROVINSKIH SUSTAVA.................................................................................................... 41 KRIVINO DJELO TERORIZMA UPOREDNOPRAVNI ASPEKTI ........................................................................................................................ 99 RETROAKTIVNA PRIMJENA KAZNENOG ZAKONA BOSNE I HERCEGOVINE U PREDMETIMA RATNIH ZLOINA ARGUMENTI ZA I PROTIV?........................................................ 117 EKOLOKI KRIMINALITET KAO KRIVINO DELO I PROBLEM NJEGOVOG SPREAVANJA I SUZBIJANJA U REPUBLICI SRBIJI........................................................................................................ 145 TUILAKI KONCEPT ISTRAGE U KRIVINOM PROCESNOM ZAKONODAVSTVU BIH....................................................................... 161 NEKE OD TIPOLOGIJA PRANJA NOVCA U BIH I SVIJETU.................................................................................................... 177 IMPLEMENTACIJA NEKIH PROPISA EU OD STRANE EVROPSKE KOMISIJE ................................................................................................. 203 DEROGIRANJE LJUDSKIH PRAVA I OSNOVNIH SLOBODA U BORBI PROTIV TERORIZMA: SLUAJ UJEDINJENOG KRALJEVSTVA....................................................................................... 223 ARBITRANO RJEAVANJE PRIVATNOPRAVNIH TRGOVINSKIH SPOROVA S ELEMENTOM INSTRANOSTI U PRAVOM SISTEMU BOSNE I HERCEGOVINE..................................................................... 241 Doc.dr. Fuad Purievi, OPI UPRAVNI POSTUPAK U BOSNI I HERCEGOVINI: UPRAVNO PROCESNO PRAVO-PRVI DIO, JP NIO SLUBENI LIST BOSNE I HERCEGOVINE....................................... 267

PRAKSA USTAVNOG SUDA BOSNE I HERCEGOVINE........................................................................................ 271 IZJAVA O MISIJI ZBORNIKA RADOVA FAKULTETA PRAVNIH NAUKA....................................................................................................... 293 IZJAVA O VIZIJI ZBORNIKA RADOVA FAKULTETA PRAVNIH NAUKA........................................................................................................ 295 RAZRAENA UPUTSTVA AUTORIMA I UPUTSTVO AUTORIMA................................................................................................ 297 KRITERIJI ZA KATEGORIZACIJU PRILOGA KOJE OBJAVLJUJE ZBORNIK RADOVA FAKULTETA PRAVNIH NAUKA........................................................................................................ 303 POSLOVNIK RADU REDAKCIJE GLAVNOG I ODGOVORNOG UREDNIKA ZBORNIKA RADOVA PRAVNOG FAKULTETA.............................................................................................. 307

Doc. dr. Fuad Purievi

Doc. dr. Fuad Purievi Sveuilite/Univerzitet Vitez TravnikVitez Fakultet pravnih nauka E-mail: fuad.purisevic@unvi.edu.ba Izvorni nauni rad

UDK 342.9:347.94 35.077.3

DOKAZIVANJE I DOKAZNA SREDSTVA U PARNINOM I UPRAVNOM POSTUPKU


Saetak Zakoni o parninim postupcima i zakoni o upravnim postupcima u Bosni i Hercegovini, kao i teorija parninog i upravnog postupka, bave se opirno dokazima i izvoenjem dokaza. Ovo je sluaj i u svim drugim savremenim pravnim sistemima svijeta. Pod dokazivanjem se smatra niz radnji suda, odnosno organa uprave i stranaka/e. Te radnje u parninom postupku obuhvataju, prije svega, prijedloge stranaka za izvoenje dokaza, a potom i rjeavanje o tome koji dokazi treba da budu izvedeni. Kada se to utvrdi, stranke podnose dokazna sredstva, ali se dokazi pribavljaju i od strane suda. Nakon njihovog podnoenja i pribavljanja, slijedi izvoenje i ocjena dokaznih sredstava, to za krajnji rezultat ima utvrivanje materijalne istinitosti injenica od kojih zavisi primjena pravila materijalnog ili procesnog prava. Kako se izraz dokaz u zakonima ne primjenjuje dosljedno, u ovom radu e se koristiti iskljuivo u smislu dokaznog sredstva. U upravnom postupku, kada se na zahtjev stranke/a rjeavaju upravne stvari, tada su stranke dune u zahtjevu za pokretanje postupka navesti sve injenice na kojima zasnivaju svoj zahtjev i za te injenice ponuditi odgovarajua dokazna sredstva i po mogunosti podnijeti ih organu koji vodi postupak. Meutim, radi utvrivanja pravog stanja stvari, to ini bit naela materijalne istine, slubena osoba koja vodi upravni postupak moe po slubenoj dunosti izvesti svaki dokaz ako smatra da je to potrebno radi razjanjenja stvari. Prema tome, pod dokaznim sredstvom se podrazumijevaju izvori saznanja o postojanju ili nepostojanju injenica ije je utvrivanje od znaaja u parninom i upravnom postupku. Kljune rijei: dokazivanje ili izvoenje dokaza, dokaz ili dokazno sredstvo, parnini postupak, upravni postupak 3

Zbornik radova

EVIDENCE AND EVIDENCE MEANS IN CONTENTIOUS AND ADMINISTRATIVE PROCEDURE


Summary Law on contentious procedure and Administrative procedure in Bosnia and Herzegovina, as well as theory on contentious and administrative procedure deal extensively with evidence and presentation of evidence. This is a case in all other contemporary legal systems in the world. Presenting evidence implies a number of actions of the court and administration bodies and party/parties. Those actions in contentious procedures, inter alia, encompass and then resolving which evidence should be presented. When that is determined, parties submit evidence means (evidence), evidence is also gathered by the court. After submission and collection, presentation of evidence is performed and then judgment of evidence means (evidence) whose end result is establishing material certainty of facts from which application of rules of material or process law depends. As the term evidence in laws is not applied consistently, in this paper it will be use exclusively in the sense of evidence means. In an administrative procedure when at a partys/parties request, administrative issues are being resolved, in their requests the parties are obliged to state all facts on which their instigation is based and to offer appropriate evidence means for those facts (evidence), and if possible, to submit them to the body that is conducting the procedure. However, in order to determine the actual situation, which makes the essence of the material truth principle, an official person who is conducting an administrative procedure may, ex officio, present any evidence if he/she deems that it is necessary for resolution of an issue. Accordingly, evidence means include information sources on existence or non-existence of facts whose determination is important in contentious and administrative procedure. Key words: evidence or presenting of evidence, evidence or evidence means, contentious, administrative, procedure Uvodna razmatranja pojmova dokazivanja i dokaznih sredstava (dokaza) u parninom i upravnom postupku Izrazu dokaz pridaje se razliito znaenje i u parninom, ali i u upravnom 4

Doc. dr. Fuad Purievi

postupku. U jednom znaenju se upotrebljava da oznai dokazno sredstvo, odnosno kao sredstvo informacije ili izvor saznanja o injenicama. U drugom znaenju se upotrebljava kada oznaava sadraj obavjetenja koji proizlazi iz dokaznog sredstva. U treem znaenju se koristi kada, po pravilu, oznaava uspjean rezultat provjeravanja istinitosti tvrdnje koja je neposredni predmet dokazivanja. Osim navedenih znaenja izraza dokaz, treba napomenuti da ima i drugih znaenja istog pojma. Kako ova neujednaena upotreba izraza dokaz stvara zabunu, a da bi je izbjegli, u ovom radu e se rije dokaz upotrebljavati kao sinonim za dokazno sredstvo1. Da bismo do kraja razumjeli elemente dokazivanja i dokaznih sredstava, neophodno ih je pojmovno odrediti, kako slijedi: Predmet dokazivanja (thema probandi) su u oba postupka odreene tvrdnje stranaka/e, suda ili organa uprave o postojanju ili nepostojanju injenica, pa ovisno od toga zavisi i primjena odgovarajueg materijalnog ili procesnog prava. Drugim rijeima, dokazivanjem se provjerava istinitost iznesenih tvrdnji, odnosno injenica za koje treba utvrditi da li su se dogodile u prolosti, odnosno da li postoje u sadanjosti.2 Dokazno sredstvo (media, instrumentum probandi) ili dokaz (probatio) je injenica iz koje se ulnim opaanjem crpi saznanje o istinitosti tvrdnje o postojanju ili nepostojanju injenice ije je utvrivanje od znaaja za parnini i upravni postupak3. Dokazni razlozi su sve okolnosti koje predstavljaju premisu iz koje se izvode zakljuci o istinitosti predmeta dokazivanja. Danas je tim pojmom obuhvaen ne samo rezultat izvedenog dokaza, nego i sadrina cjelokupnog raspravljanja4 u oba postupka. Dokazna snaga dokaznog sredstva predstavlja sposobnost sredstva da pridonese izvoenju zakljuka o istinitosti onoga to se eli dokazati. Dokazna snaga se, po pravilu, ne utvruje zakonom ili prema vrsti dokaznog sredstva (apstraktno), nego ocjenom dokaznih sredstava i
1

Dr. Sinia Triva, dr. Velimir Belajec, dr. Mihajlo Dika, Graansko parnino procesno pravo, Zagreb, 1986., str. 395. Dr. Borivoje Pozni i dr. Vesna Raki-Vodineli, Graansko procesno pravo, Beograd, 1999., str. 231.

3 4

Ibidem, str. 395. Prof. dr. Veroljub Rajovi, prof. dr. Milorad ivanovi i prof. dr. Radoslav Momilovi, Graansko procesno pravo, Banja Luka, 2001., str. 85

Zbornik radova

prema okolnostima spora (konkretno). U parninom postupku, ali i kod dvostranakih ili viestranakih stvari u upravnom postupku, razlikuju se: glavni dokaz, protivdokaz i dokaz o protivnom. Glavni dokaz predlau stranke da bi uvjerile organe koji vode postupke u istinitost tvrdnji o injenicama u pogledu kojih snose teret dokazivanja. Druge stranke hoe da protivdokazima uvjere organe pred kojima se vode postupci u suprotno. Dokaz o protivnom ima karakter glavnog dokaza, a svrha mu je da obori zakonsku pretpostavku.5 Predlagai dokazivanja su osobe koje ukazuju organima u oba postupka na dokazna sredstva pomou kojih se moe provjeriti istinitost teze o postojanju ili nepostojanju odreenih injenica. Teret dokazivanja (onus probandi) je dunost odreenih procesnih subjekata da sudu ili organu uprave prue obavjetenja o dokaznim sredstvima pomou kojih se ovi subjekti mogu uvjeriti u istinitost odreene tvrdnje.6 1. Predmet dokazivanja u parninom i upravnom postupku Predmet dokazivanja u parninom i upravnom postupku nisu sve injenice, ve samo one koje su neposredno vane za rjeavanje odreenih predmeta u oba postupka, odnosno injenice koje mogu imati uticaja na rjeavanje stvari po zakonima o parninim7 i upravnim8 postupcima u Bosni i Hercegovini9. U nauci i praksi oba postupka, neovisno od toga to
5 6

Dr. Borivoje Pozni i dr. Vesna Raki-Vodineli, Graansko procesno pravo, Beograd, 1999., str. 231. Dr. Sinia Triva, dr. Velimir Belajec, dr. Mihajlo Dika, Graansko parnino procesno pravo, Zagreb, 1986., str. 395396. Zakon o parninom postupku pred Sudom BiH (Slubeni glasnik BiH, broj: 36/04) i Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o parninom postupku pred Sudom BiH (Slubeni glasnik BiH, broj: 84/07); Zakon o parninom postupku Federacije BiH (Slubene novine Federacije BiH, broj: 53/03) i Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o parninom postupku Federacije BiH (Slubene novine Federacije BiH, broj: 73/05 i 19/06); Zakon o parninom postupku Republike Srpske (Slubeni glasnik RS, broj: 58/03) i Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o parninom postupku RS (Slubeni glasnik RS, broj: 85/03, 74/05 i 63/07); Zakon o parninom postupku Brko distrikta BiH (Slubeni glasnik BDBiH, broj: 08/09). Zakon o upravnom postupku Bosne i Hercegovine (Slubeni glasnik BiH, br. 29/02); Zakon o upravnom postupku Federacije BiH (Slubene novine FBiH, br. 2/98 i 48/99); Zakon o optem upravnom postupku Republike Srpske (Slubeni glasnik RS, br. 13/02) i Zakon o upravnom postupku Brko distrikta BiH (Slubeni glasnik BDBiH, br. 3/00, 5/00, 9/02, 8/03, 8/04, 25/05, 8/07, 10/07, 19/07, 2/08 i 30/09). Prof. dr. Mustafa Kamari, Upravni postupak, Sarajevo, 1962, str. 142.

Doc. dr. Fuad Purievi

se obino govori o dokazivanju injenica, ipak treba rei da se dokazuju injenine tvrdnje, a time i istinitost injenica. Jer, utvrivanjem istinitosti jedne tvrdnje, utvruje se i postojanje jedne injenice o kojoj je tvrdnja iznesena, ali i obratno. Zbog toga se u teoriji opravdano primjeuje da se, kao predmet dokazivanja, injenine tvrdnje i injenice svode na isto. Ova injenica je posebno znaajna za dokazivanje u parninom postupku koji se izvodi, po pravilu, pod raspravnom maksimom. U pravilu, ovlatenje suda da odreuje izvoenje dokaznih sredstava koje stranke nisu predloile, ostaje samo u sluajevima u kojima se radi o nedozvoljenim raspolaganjima stranaka.10 injenicama od kojih zavisi doputenost pruanja odgovarajue zatite u predmetnim postupcima i injenicama od kojih zavisi primjena materijalnog prava, stranke ne mogu raspolagati. To ne mogu initi jer odluka organa koji vodi postupak mora biti zakonita.11 Meutim, ako je utvrenje (preciznije: utvrivanje) stvarnog stanja naloeno istranim naelom, to je neuporedivo ei sluaj u upravnom postupku, onda se o predmetu dokazivanja moe govoriti samo o injenicama. Koje su to injenice, o tome samostalno odluuje slubena osoba koja vodi postupak. Slubena osoba koja vodi upravni postupak treba u svakom upravnom predmetu prvo odrediti to je bitno od injenica utvrditi, te provesti odgovarajui dokazni postupak i utvrditi postojanje tih injenica.12 U nauci graanskog procesnog i upravnog procesnog prava ne govori se uvijek o injenicama, nego se upotrebljavaju sljedei izrazi: sporne injenice, vane injenice, negativne injenice, ali i pravno relevantne injenice. Na osnovu navedenih zakonskih formulacija ovih odlunih injenica, moe se sa sigurnou zakljuiti da su to one injenice od kojih zavisi primjena mjerodavnog pravnog pravila u odreenim konkretnim sluajevima oba postupka. Time se ukazuje na znaaj neke injenice u postupcima i na njenu povezanost s pravnom normom koja na nju treba da se primijeni.13 Po pravilu, u oba postupka se u osnov odluka, bez dokazivanja, uzimaju sljedee injenice: - priznate, odnosno nesporne injenice,
10

Zlatko Kulenovi, Stjepan Mikuli, Svjetlana Milii-Velikovi, Jadranka Stanii i Dinka Vuina, Komentar Zakona o parninom postupku u Federaciji Bosne i Hercegovine i Republici Srpskoj, Sarajevo, 2005., str. 223. Dr. Gordana Stankovi i dr. Ranka Rai, Parnino procesno pravo, Trebinje, 2008., str. 371. Dr. Pero Krijan, Komentar Zakona o upravnom postupku Federacije BiH, Sarajevo, 2002., str. 268. Dr. Biljana uriin, Utvrivanje istine u parninom postupku, Podgorica, 1998., str. 114.

11 12 13

Zbornik radova

- opepoznate injenice (notoria), - pretpostavljene injenice (praesumptiones iuris)14 i - injenice utvrene odgovarajuom presudom ili rjeenjem u dijelovima koji su bitni za predmetne postupke. Ukazujui da u parninom postupku, ali i kod dvostranakih ili viestranakih stvari u upravnom postupku, postoji podjela dokaza na: glavni dokaz, protivdokaz i dokaz o protivnom, elim da ukaem i na injenicu da se dokazi mogu razvrstati i na druge naine. Naime, poznato je da se u funkciji dokaznih sredstava pojavljuju lica i stvari. U lina dokazna sredstva u oba postupka spadaju: svjedoci, vjetaci i sasluanje stranaka. U stvarna spadaju: isprave i predmeti uviaja. Prema rezultatu dokazivanja, dokazi se dijele na: potpune i nepotpune. Potpun dokaz je onaj koji kod organa koji vode postupke stvara uvjerenje o istinitosti odreene injenine tvrdnje. Nepotpun dokaz je onaj koji je u mogunosti da uvjerenje organa koji vode postupke o istinitosti iznesenih tvrdnji dovede do stepena vjerovatnosti.15 U upravnom postupku se upravna stvar moe rijeiti i na podlozi injenica koje nisu potpuno dokazane, ve su samo vjerovatne, kad je to izriito doputeno propisom. To je odstupanje od opeg pravila, koje predvia i parnini postupak, da se odreeno pitanje rjeava tek kada se utvrde sve injenice i okolnosti znaajne za rjeavanje upravne stvari i parninog spora, odnosno da se utvrdi materijalna istina. Ovakav nain dokazivanja u parninom postupku je poznat kao tzv. neformalno dokazivanje. U upravnom postupku je takva mogunost propisana za neke iznimne situacije koje se moraju brzo rijeiti, ili su neke upravne stvari posve malog znaaja, te je neekonomino ii na potpuno utvrivanje tanosti odreenih injenica.16 Neformalno dokazivanje u parninom postupku je radni metod koji sud koristi kad treba da se uini vjerovatnim postojanje odreene injenice. Tako e sud postupiti kad treba da na brz i pogodan nain provjeri tanost naznaene vrijednosti spora, ili kad treba da donese odluku o prijedlogu za povraaj u preanje stanje (restitutio in integrum).17 S obzirom na odnos dokaza prema injenicama o kojima treba da se prue odreena saznanja, dokazi se dijele na: neposredne ili
14

Dr. Branko alija i dr. Sanjin Omanovi, Graansko procesno pravo, Sarajevo, 2000., str. 213222.

15 Dr. Biljana uriin, Utvrivanje istine u parninom postupku, Podgorica, 1998., str. 108112.
16

Dr. Pero Krijan, Komentar Zakona o upravnom postupku Federacije BiH, Sarajevo, 2002, str.
271. Dr. Gordana Stankovi i dr. Ranka Rai, Parnino procesno pravo, Trebinje, 2008, str. 372.

17

Doc. dr. Fuad Purievi

direktne i posredne ili indirektne (indicije). Neposredni dokaz je onaj na osnovu kojeg organ koji vodi postupak neposredno saznaje injenice od kojih po materijalnom pravu zavisi sadrina meritornih odluka. Tako, ako svjedok potvrdi da je dug isplaen u njegovom prisustvu, dokaz dobijen na ovaj nain je neposredan.18 Iz posrednih dokaza utvrujemo prvo injenicu koja nije direktno u vezi s predmetom postupka, pa tek onda iz njenog postojanja zakljuujemo o postojanju pravno relevantne injenice.19 Ova druga injenica se naziva indicija. Tako, iz injenice da je povjerilac dao duniku pismenu potvrdu o isplati duga (to predstavlja indiciju), organ koji vodi postupak izvodi zakljuak da je dug plaen.20 Dakle, kada se postojanje ili nepostojanje materijalnopravnih injenica dokazuje posredno, tj. indicijama, tada te injenice stoje u kauzalnoj vezi kao uzrok ili posljedica materijalnopravnih injenica koje treba dokazati. Prema tome, dokaz indicijama moe pruiti izvjestan stepen izvjesnosti o postojanju neposredno pravno relevantne injenice, ali samo kada postoji vei broj jakih indicija.21 Stoga treba kazati da indicije imaju dvostruki karakter. One su s jedne strane injenice, a s druge strane su dokazi za druge injenice koje su odlune u parninom ili upravnom postupku.22 No, esto se moraju dokazivati ne samo pozitivne (injenice koje su postojale ili postoje) nego i negativne injenice, ako su relevantne za rjeenje odreenog upravnog ili parninog predmeta.23 Za rjeenje upravne stvari ili parninog spora, moe po zakonu biti od znaaja i nepostojanje jedne injenice. Kako i negativna injenica moe biti predmet dokazivanja, to u savremenom pravu ne vai staro pravilo: Affirmanti incumbit probation, non neganti.24 Tako, onaj koji istie pravo na povraaj nedugovanog dokazuje nepostojanje potraivanja druge strane, bilo da ono nikad nije bilo zasnovano, bilo da se ugasilo. Nakon to smo se upoznali s podjelom dokaznih sredstava, neophodno je definirati injenice koje se ne dokazuju ni u jednom postupku.
18 19 20 21 22 23

Dr. Biljana uriin, Utvrivanje istine u parninom postupku, Podgorica, 1998., str. 109. Prof. dr. Sead Dedi, Upravno procesno pravo, Biha/Sarajevo, 2001, str. 135. Dr. Biljana uriin, Utvrivanje istine u parninom postupku, Podgorica, 1998., str. 109. Prof. dr. Mustafa Kamari, Upravni postupak, Sarajevo, 1962, str. 142143. Dr. Biljana uriin, Utvrivanje istine u parninom postupku, Podgorica, 1998., str. 110. Prof. dr. Mustafa Kamari i prof. dr. Ibrahim Festi, Upravno pravo, Sarajevo, 2004., str. 361.
Dr. Borivoje Pozni i dr. Vesna Raki-Vodineli, Graansko procesno pravo, Beograd, 1999., str. 235.

24

Zbornik radova

1.1. Priznate, odnosno nesporne injenice u parninom i upravnom postupku


Prema raspravnom naelu koje je dominantno u parninom postupku, ali nije bez znaaja ni u upravnom postupku (posebno u dvostranakim i viestranakim stvarima), dokazuju se samo injenice koje su meu strankama sporne. Priznate injenice se ne dokazuju. Priznanje injenica u parninom ili upravnom postupku su jednostrane parnine ili upravne radnje kojima stranke saopavaju sudu ili organu uprave da su istinite injenine tvrdnje na kojima njihovi protivnici zasnivaju svoje zahtjeve u ovim postupcima. Meutim, lica koja vode predmetne postupke mogu narediti da se dokazuju i priznate injenice, ako smatraju da stranke njihovim priznanjem idu za tim da raspolau sa zahtjevima s kojima ne mogu raspolagati. Priznanje injenica gubi svoje dejstvo i u sporovima u kojima je prisutno istrano naelo, kao npr. brani i paternitetski odnosi.25 Priznata injenica je ona koja je za stranku koja je priznaje nepovoljna. Drugim rijeima, predmet priznanja je uvijek injenica u pogledu koje teret dokazivanja lei na protivnoj stranci. Osim injenica koje se utvruju po slubenoj dunosti, lica koja vode postupke treba da u pogledu svake druge injenice budu naisto da li je odreena injenica osporena ili priznata. U pravilu, izostanak jedne stranke ne zadrava dalji tok postupka, to se posebno odnosi i primjenjuje u sluaju proputanja roita za izvoenje dokaza. Sud, odnosno organ uprave raspravlja s drugom, prisutnom strankom. S obzirom na to da zakoni o parninim postupcima i zakoni o upravnim postupcima u Bosni i Hercegovini ne sadre izriite odredbe o iznoenju dokaza o spornoj injenici jedne strane u odsutnosti druge, posebno je iz praktinih razloga potrebno ukazati na ovo pitanje, jer takve situacije u pravnom ivotu nisu rijetke. Naime, kako rijeiti sluaj kada jedna stranka iznosi sporne injenice u odsutnosti druge stranke? Praksa stoji na stanovitu da se tada injenica smatra kao osporena, te su sud ili slubeno lice koje vodi upravni postupak duni da izvode odgovarajue dokaze. Ovo miljenje zasnovano je na odredbi da se priznate injenice ne dokazuju, a u navedenom primjeru priznanje nije uinjeno. Sud ili lice koje vodi upravni postupak su pogotovo duni da izvode dokaze o injenicama iznesenim u odsutnosti protivnika, kojima oni nisu ranije stavljeni do znanja putem podneska. U teoriji obje pravne discipline ukazuje se na to da se takvim postupanjem odstupa od prava stranke na sasluanje.
25

Dr. Biljana uriin, Utvrivanje istine u parninom postupku, Podgorica, 1998., str. 120121.

10

Doc. dr. Fuad Purievi

Meutim, ovo odstupanje, ini mi se, nije nepravino. Zato? Prvo, ako je izostala stranka uredno pozvana, time joj je pruena mogunost da se izjasni, ne samo o injenicama koje su joj od ranije poznate, nego i o onim koje e eventualno biti iznesene u njenom odsustvu. Drugo, poloaj odsutne stranke ne postaje gori nego to bi bio da je injenica iznesena u njenoj prisutnosti. U daljem toku parninog ili upravnog postupka, da li u prvostepenom postupku ili u albi, stranke koje su bile odsutne tu injenicu mogu osporiti, predloiti protivdokaze ili upotrijebiti drugo sredstvo odbrane ili napada, ili u vidu prigovora, ili u vidu replike. Meutim, ukoliko je zahtjev prema odsutnoj stranci stavljen na samom roitu u oba postupka, a pri tome se o tome odluuje presudom odnosno rjeenjem, lica koja vode postupke o tome ne mogu odluiti prije nego to te stranke budu o zahtjevu obavijetene.26 Uopeno, u parninim postupcima je i do usvajanja vaeih zakona o parninim postupcima u Bosni i Hercegovini bilo dominantno raspravno naelo, koje je u svim vaeim zakonima postalo, bezmalo, sada iskljuivo naelo. To znai da je iznoenje injenica i predlaganje dokaza preputeno strankama.27 Istrano naelo i inicijativa suda za izvoenje dokaza gotovo su u potpunosti naputeni, te su zadrani kao korektiv u zakonom predvienim situacijama, odnosno kod raspolaganja zahtjevima kojima stranke ne mogu raspolagati.28 Za razliku od parninog postupka, u upravnom postupku je dominantno istrano naelo, te slubena osoba koja vodi postupak nije ograniena samo na injenice i dokaze koje iznosi ili predlae stranka. Dakle, slubena osoba koja vodi postupak moe po slubenoj dunosti izvesti svaki dokaz ako smatra da je to potrebno radi razjanjenja stvari u cilju materijalne istine.29 U izvoenju dokaza bitna je ocjena odnosno uvjerenje slubenog lica koje vodi postupak koje se formira na temelju savjesne i briljive ocjene svakog

26

Dr. Borivoje Pozni i dr. Vesna Raki-Vodineli, Graansko procesno pravo, Beograd, 1999., str.
169170. lan 90. Zakona o parninom postupku pred Sudom BiH; lan 123. Zakona o parninom postupku Federacije BiH; lanom 123. Zakona o parninom postupku Republike Srpske i lan 236. Zakona o parninom postupku Brko distrikta BiH. Zlatko Kulenovi, Stjepan Mikuli, Svjetlana Milii-Velikovi, Jadranka Stanii i Dinka Vuina, Komentar Zakona o parninom postupku u Federaciji Bosne i Hercegovine i Republici Srpskoj, Sarajevo, 2005., str. 226. Dr. Pero Krijan, Komentar Zakona o upravnom postupku Federacije BiH, Sarajevo, 2002., str. 266.

27

28

29

11

Zbornik radova

dokaza posebno i svih dokaza zajedno.30

1.2. Opepoznate injenice (notoria)


Ukoliko su pravno relevantne injenice nesumnjivo poznate, takve injenice ne treba posebno dokazivati. Drugim rijeima, u oba postupka ne treba dokazivati injenice koje su poznate irem krugu ljudi (notorne), to ne obuhvata sve ljude u sredinama u kojima se vode postupci. Ovu konstataciju najbolje oslikava latinska maksima: Notoria non egent probatione. Ni jedan zakon ne odreuje obim notornosti, pa se u sudskoj i upravnoj praksi u nekim sluajevima trai ira,31 a u nekim ua32 notornost, pa ak i notornost koja je poznata samo sudu ili slubenom licu koje vodi upravni postupak.33 Sigurno je da iroko shvatanje notornosti krije u sebi i opasnost od zloupotrebe prava. Zato stranke s notornim injenicama ne mogu disponirati. Uz to, doputeno je i dokazivati da odreena injenica nije notorna. Ako dokazivanje uspije, tada treba izvoditi redovno dokazivanje radi provjeravanja istinitosti tvrdnje o njenom postojanju, o njenom nepostojanju, odnosno da notorna injenica nije ni postojala.34 Meutim, u oba postupka vai pravilo, onaj ko se poziva na notorne injenice ne mora da ih dokazuje, s tim da ih moe dokazivati ako za to ima pravni interes. Da li jednu injenicu treba uzeti kao opepoznatu (notornu), o tome odluuje sud35 ili slubeno lice, odnosno organ upravnog postupka koji vode postupke. Ne mogu se
30

lan 150. Zakona o upravnom postupku Bosne i Hercegovine; lan 157. Zakona o upravnom

postupku Federacije BiH; lan 147. Zakona o optem upravnom postupku Republike Srpske i lan 144. Zakona o upravnom postupku Brko distrikta BiH. irem krugu ljudi.

31

injenica da je Prvi svjetski rat izbio 1914. godine je notorna injenica koja je poznata
Uem krugu ljudi poznato je da je Neum jedini bosanskohercegovaki grad na Jadranskom moru.
Samo je sudu ili slubenom licu koje vodi upravni postupak poznato da je odreeni punomonik nadripisar.

32

33

34

Dr. Sinia Triva, dr. Velimir Belajec, dr. Mihajlo Dika, Graansko parnino procesno pravo, Zagreb, 1986., str. 399.

35

Prof. dr. Veroljub Rajovi, prof. dr. Milorad ivanovi i prof. dr. Radoslav Momilovi,
Graansko procesno pravo, Banja Luka, 2001., str. 87.

12

Doc. dr. Fuad Purievi

uzeti kao notorne one injenice za koje su sud ili slubeno lice, koji vode postupke, saznali van svog slubenog rada. Te injenice bi bile notorne samo ako su opepoznate. Meutim, u praksi je mogua situacija da jedna injenica ima karakter notornosti, ali ona kao takva nije poznata sudu ili slubenom licu odnosno organu upravnog postupka. Naprimjer, radi se o injenici koja je opepoznata uem drutvenom krugu ljudi iz oblasti trgovine, zanatstva, umjetnosti i sl. Tada, sud ili organ upravnog postupka moe traiti da se utvrdi notornost takve injenice, pa bi tako i oni sami mogli doi do uvjerenja o karakteru notornosti takvih injenica. Koliki je znaaj notornih injenica u oba postupka, najbolje govori injenica da bi se za notornost moglo rei da je najjaa od svih razloga koji ukazuju da je dokazivanje nepotrebno. Nee se pogrijeiti ni ako se kae da je notornost jaa i od same zakonske pretpostavke.36

1.3. Pretpostavljene injenice (praesumptiones iuris)


Cilj zakonskih presumpcija ili pretpostavki je da olakaju dokazivanje odreenih injenica, kako radi zatite odreenih kategorija, tako i radi ostvarivanja procesne ekonomije.37 Dakle, iako bi se iz navedene konstatacije moglo zakljuiti suprotno, kod zakonskih pretpostavki dokazivanje nije u potpunosti iskljueno, ali je zato znatno olakano. Stranka koja se poziva na zakonsku pretpostavku mora dokazivati samo postojanje presumptivne injenice za ije se postojanje vee presumpcija. Ovdje se misli na pretpostavke koje doputaju dokaz o protivnom (oborive pretpostavke). Ipak, kada postoji zakonska pretpostavka o istinitosti jedne injenice, onda sud ili organ koji vodi upravni postupak smatraju tu injenicu istinitom. I u parninom i u upravnom postupku, po pravilu, doputeno je pobijati dokaznim sredstvima istinitost zakonskih presumpcija. Zbog toga su zakonske presumpcije po zakonima o parninom i upravnom postupku u Bosni i Hercegovini, po pravilu, oborive zakonske presumpcije (presumptio iuris tantum), pa se zbog toga kod dokazivanja suprotnog od zakonske pretpostavke, mogu upotrebljavati sva dokazna sredstva.38 Zbog navedenog se moe ispravno
36 37

Prof. dr. Mustafa Kamari, Upravni postupak, Sarajevo, 1962, str. 144145.

Dr. Mihajlo Dika i dr. Jozo izmi, Komentar zakona o parninom postupku FBiH,
Sarajevo, 2000., str. 394. Prof. dr. Mustafa Kamari, Upravni postupak, Sarajevo, 1962, str. 145146.

38

13

Zbornik radova

zakljuiti da zakoni o parninim i upravnim postupcima samo izuzetno iskljuuju dokaz protiv zakonske pretpostavke o istinitosti injenice. Samo tada govorimo o neoborivoj zakonskoj pretpostavci (presumptio iuris et de iure). Prema tome, u parninom i upravnom postupku, dominantne su oborive pretpostavke. Kod neoborivih pretpostavki se uzima da jedna injenica postoji, iako ona ustvari ne postoji. Zbog toga se i moe kazati da ovakve presumpcije i nisu pretpostavke, nego jedna vrsta fikcije. One u sutinu nijeu dokaze, ali i istinu. Intencija zakonodavca u oba postupka bi trebala, zbog navedenog, biti usmjerena u pravcu smanjenja broja neoborivih pretpostavki ili da se omogue objektivna sredstva da se izbjegnu njihove posljedice.39 Dakle, uvaavajui sve navedeno, procesni sistemi graanskog i upravnog procesnog prava u Bosni i Hercegovini su prihvatili metodu slobodne ocjene dokaza, kao temeljnu metodu. Drugim rijeima, koje e injenice uzeti kao dokazane odluuje sud i upravni organ po svojim uvjerenjima, na osnovu savjesne i briljive ocjene svakog dokaza posebno i svih dokaza zajedno, kao i na osnovu rezultata cjelokupnih postupaka o kojima je rije. Ovo naelo slobodne ocjene dokaza nije konsekventno provedeno samo kod nekih zakonskih pravila o dokaznoj vrijednosti odreenih dokaznih sredstava.

1.4. injenice utvrene odgovarajuom presudom ili rjeenjem u dijelovima koji su bitni za predmetne postupke
Odnos izmeu parninog i upravnog postupka karakterie i meusobno dejstvo akata. To se najbolje vidi iz vezanosti organa upravnog postupka injenicama i dokazima utvrenim presudom parninog suda, ali isti tako i vezanou parninog suda djelovanjem upravnog akta. Ako se u parninom postupku pojavi kao prethodno pitanje neko pitanje upravnopravnog karaktera, o kome je u upravnom postupku ve pravomono odlueno, tada je sud vezan za odluku upravnog organa u okviru njegove pravomonosti. Dakle, sud je vezan samo za one pravomono utvrene injenice i dokaze iz upravnog postupka, za koje sud utvrdi da su pravno relevantne u parninom postupku, ali i obratno.40 Ukoliko se upravni
39

Dr. Biljana uriin, Utvrivanje istine u parninom postupku, Podgorica, 1998., str.
127. 377.

40

Dr. Gordana Stankovi i dr. Ranka Rai, Parnino procesno pravo, Trebinje, 2008, str.

14

Doc. dr. Fuad Purievi

organ sree s prethodnim pitanjem graanskopravnog karaktera, o kome je pravomono odlueno, upravni organ je tada vezan za odluku suda na naprijed navedeni nain. Princip vezanosti za akte drugog organa, izraz je povjerenja koje jedni organi imaju prema drugim u vrenju djelatnosti koja im je povjerena. Ovakav princip je prioritetno u slubi ouvanja jedinstva pravnog poretka. Prema tome, iako su i sudovi i organi uprave ovlateni da o svim pitanjima relevantnim za donoenje odgovarajuih odluka i odluuju, ipak razlozi povjerenja, ali i potovanja akata koje donose drugi organi, nalau vezanost za te akte, odnosno injenice i dokaze, za koje organi ocijene da su pravno relevantni u postupcima koje vode, ali uvijek u granicama njihove pravomonosti.41

2. Dokazna sredstva u parninom i upravnom postupku


Savremena vladajua teorija slobodne ocjene dokaza u skladu je s opim shvatanjem demokratskog drutva koje tei istini u svim sferama drutvenog ivota. Pravno, istina je ono do ega sud i upravni organ dolaze dokazivanjem. Ta istina nema apsolutan, ve objektivan karakter. Zato istina do koje se dolazi u ovim postupcima dokazivanjem predstavlja samo najvei stepen vjerovatnosti koji se moe postii iz raspoloivih dokaznih sredstava. Zbog toga je, po pravilu, stepen izvjesnosti potrebno ostvariti u pogledu procesnih pretpostavki, a injenice od kojih zavise odluke organa koji vode oba postupka, potrebno je uiniti samo to vjerovatnijim.42 Premise i zakljuci o injenicama koje se dokazuju ne pruaju potpunu garanciju da e svaka greka biti iskljuena. Istina u postupku se ne moe svoditi samo na subjektivan utisak lica koje vodi postupak, jer bi to onda bilo odraz stava da je realnost svijeta nedostupna ovjekovom saznanju. Iz ove injenice se vidi koliko je, nerijetko, neophodna visoko sofisticirana strunost lica koja vode predmetne postupke, ali i njihova savjesnost pri upotrebi svih raspoloivih dokaznih sredstava. Samo se na ovaj nain moe poluiti ideal oba postupka, a to je objektivna istina do koje se dolazi izvoenjem dokaza. Meutim, ima situacija kada se zakonodavac miri s tim da ostvarivanje istine u potpunosti nije mogue, ili da od
41

Prof. dr. Branko alija, Graansko procesno pravo (prvi dio), Sarajevo, 1982., str.
6162. Dr. Sinia Triva, dr. Velimir Belajec, dr. Mihajlo Dika, Graansko parnino procesno pravo, Zagreb, 1986., str. 393.

42

15

Zbornik radova

njega moe odstupiti na nain to e lica koja vode postupke za osnov izreke uzeti injenice koje nisu utvrivali. Ova situacija moe nastati iz razliitih razloga. Moe se desiti da stranke iz razliitih razloga propuste da iznesu relevantne injenice ili da ne ponude dokaze, ili da organ koji vodi postupak ne bude dovoljno aktivan u rasvjetljavanju injeninog stanja, ne upotrijebi raspoloivo dokazno sredstvo, pa i olako pree preko neke znaajne injenice. Istu e greku napraviti i ako organi koji vode postupke netano ocijene dokaze, unato tome to su uzeli u obzir sve bitne injenice. Svi ovi propusti e ostati bez posljedica ukoliko se stranke zadovolje odlukama organa i ne koriste pravne lijekove, pa odluke postanu pravomone. Mogue su i ekstremno teke situacije, kad npr. injenice ostaju nedokazane. Situacija kada o nekim injenicama nema dokaza je ista kao i kada neke injenice ne postoje, to se izraava kroz pravilo sadrano u maksimi: Non esse et non probari paria sunt.43 Polazei od slobodne maksime u svim zakonima o parninim postupcima i u svim zakonima o upravnim postupcima u Bosni i Hercegovini, u dokazna sredstva spadaju: isprave, predmeti uviaja, svjedoci, vjetaci, sasluanje stranaka odnosno izjava stranke i tumai odnosno prevodioci. Kako se u ovom radu paralelno promatraju navedena dokazna sredstva s graanskopravnog i upravnopravnog stanovita, to e se prvo elaborirati isprave kao dokazno sredstvo, jer su isprave najee dokazno sredstvo u upravnom postupku, dok ih odredbe zakona o parninim postupcima u Bosni i Hercegovini jasno ne definiraju.

2.1. Isprave kao dokazno sredstvo u upravnom i parninom postupku


Isprave se kao dokazna sredstva upotrebljavaju, ne samo u parninom i upravnom postupku, ve i u svim drugim postupcima. Budui da i fizike osobe poput javnih biljenika (notara), ovlatenih arhitekata, revizora itd. mogu izdavati javne isprave, zakonsku bi definiciju trebalo preinaiti tako to bi se umjesto samo o pravnoj osobi govorilo openito o osobi, fizikoj ili pravnoj, kao nositelju javnog ovlatenja. Sve isprave se dijele na javne i privatne (nejavne). Prema svim zakonima

43

Prof. dr. Veroljub Rajovi, prof. dr. Milorad ivanovi i prof. dr. Radoslav Momilovi, Graansko procesno pravo, Banja Luka, 2001., str. 9192.

16

Doc. dr. Fuad Purievi

o parninim postupcima u Bosni i Hercegovini,44 javne isprave su one isprave koje su u propisanom obliku izdali dravni organi u granicama svojih nadlenosti, te isprave koje su u takvom obliku izdale pravne osobe u vrenju javnih ovlatenja koja su im povjerena zakonom ili propisom zasnovanim na zakonu. Zakoni o upravnim postupcima u Bosni i Hercegovini,45 sadre gotovo identine odredbe o javnim ispravama kao i zakoni o parninim postupcima. Svim zakonskim odredbama, osim Zakona o upravnom postupku Federacije BiH, pod javnim ispravama se smatraju isprave koje su izdali organi u granicama svojih nadlenosti, odnosno preduzea, ustanove ili organizacije na osnovu javnih ovlatenja i mogu biti prilagoene elektronskoj obradi podataka. Prema zakonskoj odredbi u Federaciji BiH, javne isprave mogu izdavati sva pravna lica, a ne samo ona koja imaju javne ovlasti. Cijenei ulogu i znaaj ovog dokaznog sredstva, miljenja sam da definicija javnih isprava u upravnom postupku u Federaciji BiH dobrano devalvira dokaznu snagu javne isprave.46 Zbog toga, iz svih navedenih razloga, potrebno bi bilo zakonsko rjeenje uskladiti s odredbama preostala tri zakona po pitanju definiranja javne isprave i na nain kako je to uinjeno u svim zakonima o parninim postupcima u BiH. Osim javnih isprava, rekli smo da postoje i privatne isprave. Zbog iznesenog propusta od strane zakonodavca, u Federaciji BiH je najtee praviti razliku izmeu javnih i privatnih isprava. Naime, po ostala tri zakona o upravnim postupcima i po sva etiri zakona o parninim postupcima u BiH, moe se opravdano konstatovati da se sve isprave koje nemaju obiljeja javnih isprava smatraju privatnim ispravama. Prema tome, ove isprave se smatraju privatnim, bez obzira na to da li su izdate od fizikog lica, pravnog lica ili dravnog organa, pod uslovom da isti ne vre javna ovlatenja. S domaim javnim ispravama izjednaavaju se javne isprave izdate od inozemnih organa, pod uvjetima uzajamnosti, odnosno reciprociteta. Meunarodnim ugovorima se blie ureuje pravni reim isprava izdatih od inozemnih organa. Za javne
44

lan 99. Zakona o parninom postupku pred Sudom BiH; lan 132. Zakona o parninom postupku Federacije BiH; lanom 132. Zakona o parninom postupku Republike Srpske i lan 245. Zakona o parninom postupku Brko distrikta BiH. lan 155. Zakona o upravnom postupku Bosne i Hercegovine; lan 162. Zakona o upravnom postupku Federacije BiH; lan 152. Zakona o optem upravnom postupku Republike Srpske i lan 149. Zakona o upravnom postupku Brko distrikta BiH. Dr. Pero Krijan, Komentar Zakona o upravnom postupku Federacije BiH, Sarajevo, 2002, str. 274275.

45

46

17

Zbornik radova

isprave u oba postupka vrijedi zakonska presumpcija o istinitosti sadraja ovih isprava, pod uslovima: da ih je izdao nadleni organ, da su izdate u granicama nadlenosti organa i da su sastavljene u propisanom obliku.47 Organ uprave i sud koji vode postupke, obavezni su da prihvate tanost injenica navedenih u javnim ispravama, znai kao dokazane. To znai da ovi organi ne mogu ispitivati vjerodostojnost javnih isprava prema naelu slobodne ocjene dokaza. Ova postavka o tanosti injenica u javnoj ispravi je zasnovana na zakonskoj presumpciji, ali ona nikako ne iskljuuje mogunost osporavanja i obaranja takve dokazne snage javne isprave. Dakle, radi se o oborivoj zakonskoj pretpostavci (presumptio iuris tantum). Meutim, ope je pravilo u oba postupka da javne isprave imaju zakonsku presumpciju potpunog dokaza o istinitosti odreenih injenica. Ako javne isprave nisu izdate pod navedenim uslovima, onda njihovu dokaznu vrijednost moe osporavati i stranka i organ koji vode postupke, a najee to ine drugim ispravama, vjetaenjem i slino. Pored navedene podjele isprava na domae i inozemne, isprave se mogu podijeliti jo na dispozitivne i dokumentarne (dokazne) isprave. Dispozitivne isprave su one kojima se neposredno zasniva nastanak, preinaenje i prestanak nekog pravnog odnosa, neovisno od toga da li njihovu formu propisuje zakon ili su je stranke same izabrale.48 Dispozitivne isprave mogu biti javne i privatne. Javne su npr. pravomone presude sudova i rjeenja organa uprave, a privatne su npr. ugovori, ponude za zakljuivanje ugovora, potvrde, testament, otkaz, ovlatenje i drugo.49 Za razliku od dispozitivnih isprava, dokumentarnim ili dokaznim ispravama se ne zasniva pravni odnos, ve one slue kao dokaz o pravima i obavezama iz nekog pravnog odnosa, koji postoji neovisno od isprave. Dakle, ovakve isprave posvjedouju da je npr. u prolosti zakljuen usmeno jedan pravni posao. U ove isprave spadaju i isprave kojima se potvruju neke druge pravno znaajne injenice, kao to
47

Primjeri javnih isprava: a) tambilj prijemne kancelarije suda na primjerku albe, s

podacima koje je upisao radnik suda (Vrhovni sud BiH, Gvl. 27/87 od 29. 1. 1988. god.); b) radna knjiica, odnosno ono to se njome potvruje; c) zapisnik o sudskom poravnanju; d) zeleni karton osiguranja motornog vozila za tetu koja se prouzrokuje treim licima kod inozemnog osiguravaa (Vrhovni sud BiH, broj: Rev. 710/83 od 19. 2. 1984. godine).

48

Rali-Tanaskovi, Zakon o parninom postupku sa komentarom, sudskom praksom, obrascima i registrom pojmova, Beograd, 1980., str. 411. Zlatko Kulenovi, Stjepan Mikuli, Svjetlana Milii-Velikovi, Jadranka Stanii i Dinka Vuina, Komentar Zakona o parninom postupku u Federaciji Bosne i Hercegovine i Republici Srpskoj, Sarajevo, 2005., str. 246.

49

18

Doc. dr. Fuad Purievi

su npr. izvodi iz matinih knjiga, uvjerenja o kolovanju, izvodi iz zemljinih knjiga, fakture i slino.50 Za razliku od javnih isprava, privatne isprave ne potvruju istinitost onoga to sadre po samom zakonu, pa sud i organ uprave po prigovoru stranke, ili slubeno lice koje vodi upravni postupak po slubenoj dunosti, moraju uvijek ispitati istinitost privatne isprave. Npr. izvod iz povjerioeve kartice dugovanja nije u pogledu dokazne snage izjednaen s javnom ispravom. Ili, pismo stranke smatra se privatnom ispravom i moe imati dokaznu snagu ako je njegova istinitost priznata ili utvrena.51 Kod privatnih isprava, isto kao i kod javnih, moe biti sporna autentinost potpisa, ali i istinitost sadraja. Ovjerom potpisa na privatnoj ispravi, javni organ potvruje autentinost potpisa, ali ne i istinitost sadraja isprave. Suprotno, pretpostavka istinitosti sadraja i autentinosti javne isprave, oborive su zakonske pretpostavke. U sluaju osporavanja istinitosti javne isprave, teret dokazivanja je na stranci koja je osporava. Ne moe se dokazivati neistinitost pravomonih ili konanih sudskih odluka ili odluka donesenih u upravnom postupku. Ovdje se mogu upotrijebiti samo vanredni pravni lijekovi i to po postupcima koje predviaju zakoni. Na kraju, postoji i podjela na originalne isprave i prepise ili kopije. Ova podjela ima svog praktinog znaaja, npr. u fazi izvoenja dokaza podnosi se originalna isprava. Dunost imaoca isprave da ispravu preda sudu radi izvoenja odreenih dokaza, naziva se ediciona dunost.52 Zakoni u BiH razlikuju sluajeve kada je rije o edicionoj dunosti stranke od dunosti edicije isprave koja je kod treeg lica. Ako je na ispravama neto precrtano, sastrugano, izbrisano ili umetnuto, ili ako na ispravama postoje kakvi drugi nedostaci, sud i slubeno lice koje vodi upravni postupak e ocijeniti prema svim okolnostima da li je time i u kojoj mjeri umanjena dokazna vrijednost isprava, ili su isprave izgubile dokaznu vrijednost za rjeavanje u parninom i upravnom postupku.53 Kada je u pitanju podnoenje isprava na koje se stranke pozivaju, a ne nalaze se kod njih, tada se ovo pitanje razliito rjeava u parninom i upravnom postupku. Ranije je reeno da
50

Prof. dr. Veroljub Rajovi, prof. dr. Milorad ivanovi i prof. dr. Radoslav Momilovi, Graansko procesno pravo, Banja Luka, 2001., str. 94. Zlatko Kulenovi, Stjepan Mikuli, Svjetlana Milii-Velikovi, Jadranka Stanii i Dinka Vuina, Komentar Zakona o parninom postupku u Federaciji Bosne i Hercegovine i Republici Srpskoj, Sarajevo, 2005., str. 248. Dr. Gordana Stankovi i dr. Ranka Rai, Parnino procesno pravo, Trebinje, 2008., str. 390. lan 153. Zakona o optem upravnom postupku Republike Srpske.

51

52

53

19

Zbornik radova

je u parninom postupku dominantno raspravno naelo, a u upravnom postupku istrano naelo. Zbog toga zakoni o parninim postupcima predviaju da sud moe pozvati protivnu stranku na podnoenje isprave, a u upravni postupak tu nadlenost ostavlja organu uprave u imperativnoj formi. Dalje, s obzirom na to da sada stranke u parninom postupku izvode dokaze, zato se i propisuje da se dokazi mogu izvoditi, a u upravnom postupku je ta nadlenost data organu uprave kao imperativ. U skladu s pravilima izvoenja ostalih dokaznih sredstava, a u svjetlu naela koja dominiraju parninim i upravnim postupkom, ovo pitanje dostavljanja isprava se na razliite zakonske naine u ova dva postupka provodi i kada se te isprave nalaze kod treih lica.

2.1.1. Uvjerenja kao javne isprave u parninom i upravnom postupku


Uvjerenje je po svojoj pravnoj prirodi konkretan pravni akt koji spada u dokumentarne isprave i predstavlja samo dokazno sredstvo kojim se potvruju ili navode odreene injenice onakve kakve jesu, odnosno kakve su utvrene u trenutku izdavanja uvjerenja. Iako se uvjerenja primjenjuju kao dokazna sredstva u oba postupka, samo zakoni o upravnim postupcima u Bosni i Hercegovini predviaju posebne odredbe o uvjerenjima koji predviaju opi postupak za njihovo izdavanje i ope karakteristike uvjerenja kao dokaznih sredstava, bez obzira na to da li e se upotrijebiti za dokazivanje u upravnom ili parninom postupku. Uvjerenje je dokumentarna isprava kojom se potvruju ili navode odreene injenice onakve kakve jesu u trenutku izdavanja uvjerenja. Uvjerenje ne moe postati pravomono, kao to to moe postati sudski ili upravni akt. Isprave kojima se slubeno potvruju ili navode odreene injenice nazivaju se uvjerenjima. Taj naziv moe propisima biti i drugaije odreen, npr. potvrda, certifikat, svjedoanstvo, diploma, iskaznica i slino. Uvjerenja se strankama izdaju, po pravilu, na njihov lini zahtjev. Pisani zahtjev nije potreban za izdavanje uvjerenja o injenicama o kojima se vodi slubena evidencija, osim ako to nije odreeno posebnim propisom. Uvjerenje o injenicama o kojima se vodi propisana evidencija izdaje se strankama na neposredan usmeni zahtjev, po pravilu, istog dana kada je stranka traila, a najkasnije u roku od pet dana, ako propisom nije drugaije ureeno. Uvjerenja o injenicama o kojima se vodi propisana evidencija imaju dokaznu snagu javne isprave. Organi javne vlasti i institucije koje

20

Doc. dr. Fuad Purievi

imaju javna ovlatenja, dune su izdavati uvjerenja i u sluaju kada o odreenim injenicama ne vode propisane evidencije, a prema zakonu su to duni initi.54 Izdato uvjerenje o injenicama o kojima se vodi slubena evidencija moe se na zahtjev stranke izmijeniti, ako stranka potkrijepi odgovarajuim dokazima da potvrene injenice nisu saglasne s podacima iz slubene evidencije. Neizdavanje stranci uvjerenja koje trai, predstavlja akt odbijanja njenog zahtjeva, te je time stranci osporeno da u parninom i upravnom postupku ostvari svoja prava i obaveze. Takav odnos prema stranci predstavlja jednostran i autoritativan upravnopravni odnos. Ukoliko organ nee da izda stranci uvjerenje o injenicama o kojima se vodi slubena evidencija, ili ako uvjerenje ne izda u propisanom roku, ili ne donese rjeenje o odbijanju zahtjeva za izdavanje uvjerenja, to onda predstavlja prekraj za koji je zaprijeena novana kazna.55

2.2. Predmeti uviaja u parninom i upravnom postupku


Uviaj je neposredno ulno opaanje suda ili slubene osobe koja vodi upravni postupak o svojstvima i stanjima stvari ili lica. Uviaj je najpouzdanije dokazno sredstvo, jer njime sud utvruje, odnosno razjanjava postojanje ili nepostojanje odreene injenice linim opaanjem, bez posrednika. Meutim, njegova je primjena ograniena injenicom da se njime mogu dokazivati samo injenice u sadanjosti, koje su mnogo rjee sporne nego injenice u prolosti. Isto tako, evidentne stvari obino i nisu predmet dokazivanja, jer o njima nema spora, pa se uviaj obino vri radi pregleda stvari ili osoba koji su posredno relevantne za utvrivanje vanih injenica. Iako se uviaj obino vri razgledanjem odreene stvari dakle, uz upotrebu ula vida, moe se preduzeti i kada se sporna okolnost moe utvrditi upotrebom nekog drugog ula sluha (npr. da li se uje neko lupanje i buka), mirisa (npr. ima li odreena proizvodnja neprijatan miris, kao to je sluaj s preduzeem Prevent u Visokom), okusa (npr. da li je prehrambeni proizvod uobiajenog okusa)
54

Ako organ uprave nije vodio evidenciju o injenicama o kojima je po zakonu bio duan to initi, to ga ne oslobaa od dunosti da na zahtjev stranke izda uvjerenje. On treba da na drugi nain utvrdi postojanje injenica o kojima stranka trai da joj se izda uvjerenje (VSH, U-1461/71 od 9. 12. 1971.). Dr. Pero Krijan, Komentar Zakona o upravnom postupku Federacije BiH, Sarajevo, 2002., str. 291293.

55

21

Zbornik radova

ili opipa (npr. kakve je kakvoe predmet uviaja56)57. Uviajem sud obino utvruje sporne injenice, ali se i neposredno obavjetava o injenicama koje nisu sporne meu strankama, te je za pravnu ocjenu, u kojoj se stranke ne slau, potrebno neposredno opaanje suda ili slubenog lica koje vodi upravni postupak. Uviaj se vri u sudu ili u prostorijama organa koji vodi postupak, ali ako se stvar koju treba razgledati ne moe donijeti u prostorije, ili bi njeno donoenje prouzrokovalo znatne trokove, to je najee sluaj, uviaj se vri izvan slubenih prostorija, na licu mjesta. Uviaj se obino vri pred parninim sudom ili organom koji vodi postupak koji odluuju u postupcima. Meutim, ako se stvar koju treba razgledati nalazi na teritoriji drugog suda ili organa koji vodi postupak, a nema uslova da uviaj provede raspravni sud ili organ, uviaj moe obaviti zamoljeni sud ili organ.58 Stranke, te njihovi punomonici i zastupnici, a u upravnom postupku i zajedniki predstavnik, moraju biti obavijeteni o danu i satu vrenja uviaja. Izostanak uredno obavijetene stranke s uviaja ima iste posljedice kao i izostanak s bilo kojeg drugog roita za glavnu raspravu. Stranke moraju biti obavijetene o vremenu vrenja uviaja i ako uviaj vri zamoljeni sud ili zamoljeni organ uprave, ali u tom sluaju stranke mogu, ali nisu dune pristupiti na roite. U upravnom postupku, prisustvo stranke uviaju vano je kada se odrava usmena rasprava na kojoj e se provesti uviaj. Meutim, prisustvo stranke je vano i onda kada se uviaj provodi i bez odravanja usmene rasprave, npr. kada slubena osoba koja vodi postupak sama na licu mjesta provjerava odreene podatke.59 Ukoliko je u parninom i upravnom postupku za izvoenje dokaza potrebno struno znanje kojim sud ne raspolae, sud moe uviaj provesti
56 57

Ibidem, str. 232. Sinia Triva, Velimir Belajec i Mihajlo Dika, Graansko parnino procesno pravo, Zagreb, 1986. godina, str. 261. lan 95. Zakona o parninom postupku BiH, lan 128. Zakona o parninom postupku FBiH, lan 128. Zakona o parninom postupku RS i lan 241. Zakona o parninom postupku BDBiH. lan 95 ZPP BiH.; lan 187., a u vezi s lanom 33. i 34. Zakona o upravnom postupku Bosne i Hercegovine; lan 194., a u vezi s lanom 40. i 41. Zakona o upravnom postupku Federacije BiH; lan 184., a u vezi s lanom 30. i 31. Zakona o optem upravnom postupku Republike Srpske i lan 181., a u vezi s lanom 28. Zakona o upravnom postupku Brko distrikta BiH. Dr. Pero Krijan, Komentar Zakona o upravnom postupku Federacije BiH, Sarajevo, 2002., str. 325.

58

59

22

Doc. dr. Fuad Purievi

i uz uee vjetaka. Vjetak u takvom sluaju sudu ili organu pomae i daje mu objanjenja da bi bolje uoio i razumio dokazivanu injenicu. Ako vjetak sam utvruje i razjanjava neke injenice, radi se o izvoenju dokaza vjetaenjem. U primjeni vaeih zakona o parninim postupcima u BiH, postavilo se pitanje na koji nain provesti uviaj bez odlaganja, odnosno odgode roita za glavnu raspravu. U tom smislu bilo bi ispravno glavnu raspravu zapoeti provoenjem uviaja, a zatim, nakon provedenog uviaja, odrediti nastavak glavne rasprave, istog ili sljedeeg dana. Glavnu raspravu, meutim, esto nije mogue nastaviti jer se u praksi naih sudova, prilikom vrenja uviaja, najee vri i vjetaenje, pa je vjetaku potrebno ostaviti odreeni rok za izradu nalaza i miljenja. U tom sluaju, odlaganje roita za glavnu raspravu namee se kao neophodno, iako sam zakon ne predvia ovaj razlog za odlaganje.60 Postoji apsolutno bitna povreda odredaba parninog i upravnog postupka ako je uviaj, umjesto sudije pojedinca ili slubenog lica koje vodi upravni postupak, izvrio struni saradnik.61 Uviaj se preduzima radi utvrivanja neke injenice ili razjanjenja neke okolnosti. Ako je sudu ili organu, prilikom uviaja, potrebna pomo strune osobe pozvat e vjetaka, ali i tada sud vri uviaj, a u tome mu pomae vjetak62. U upravnom postupku, stranka ima pravo da na uviaj dovede i svoga strunog pomagaa, koji e joj davati strune savjete, to parnini postupak ne poznaje. Povodom ovlatenja suda i organa uprave u pogledu uviaja razlikujemo tri situacije: - da je predmet uviaja stvar koja se nalazi kod jedne od stranaka. Ova situacija podrazumijeva da se ne mogu primjenjivati prinudna sredstva u cilju razgledavanja stvari, koja se nalazi kod jedne od stranaka63, - da se stvar koju treba razgledati nalazi kod tree osobe, kada je mogue prinudno od tree osobe pribaviti stvar koja se nalazi kod nje, - da se stvar koju treba razgledati nalazi kod organa vlasti ili kod pravnog lica kome je povjereno vrenje javnih ovlatenja. Naime, tada postoji
60

Kulenovi, Mikuli, Milii-Velikovski, Stanii i Vuina, Komentari Zakona o parninom postupku u FBiH i RS, str. 244.

61

Vrhovni sud BiH, Rev. 637/88 od 16. 3. 1989. godine, objavljeno u Biltenu sudske prakse Vrhovnog suda BiH, broj: 2/89. Enver Zeevi, Komentar Zakona o parninom postupku, LOGOS, Sarajevo, str. 133.

62 63

Sanjin Omanovi: Draft novog Zakona o parninom postupku FBiH s komentarom, Magistrat, Sarajevo, 2003., str. 60.

23

Zbornik radova

dunost ovih organa, odnosno lica, da sudu i organu uprave prezentiraju odgovarajue dokaze (isprave, stvari, itd.). Ni stranka ni druga osoba ne mogu se prisiliti da se na njima lino izvode dokazi uviajem. Naime, sva etiri zakona o parninim postupcima u BiH ne sadre odredbe o dunosti stranaka i treih osoba da dopuste da se na njihovim tijelima obavlja ispitivanje (npr. ispitivanje krvi u paternitetskim parnicama, uzimanje otisaka prstiju, tjelesni pregled), pa takvo obavljanje uviaja nije mogue bez pristanka tih osoba64. Suprotno, prema odredbama Zakona o krivinim postupcima u BiH, mogue je i bez pristanka okrivljenog odnosno osobe koja se pregleda, obaviti tjelesni pregled, uzeti krv i obaviti druge lijenike radnje, ako je to nuno kako bi se utvrdile injenice vane za krivini postupak. Svakako, ako zbog toga ne bi nastupila kakva tetna posljedica po zdravlje osobe koja se pregleda. Uvaavajui znaaj paternitetskih parnica, miljenja sam da bi i u ovim postupcima trebalo primijeniti rjeenje iz zakona o krivinim postupcima u BiH.

2.3. Svjedoci u parninom i upravnom postupku


Svjedok je lice koje sudu ili organu uprave daje iskaz o svojim opaanjima injenica u prolosti, koje bi mogle biti od znaaja za utvrivanje istinitosti navoda koji se dokazuju. Svjedok, za razliku od vjetaka, sudu prenosi samo svoje ulno opaanje, bez iznoenja svoga miljenja ili zakljuaka65. Svojstvo svjedoka, u oba postupka, ima i lice koje raspolae strunim znanjem potrebnim za razumijevanje opaene injenice, tzv. svjedokstrunjak66. Za razliku od vjetaka, koji obino daje svoje miljenje na osnovu injenica koje se mogu utvrditi u sadanjosti, svjedok-strunjak daje iskaz o svom ulnom opaanju injenica iz prolosti. Ipak, miljenja sam da e u sluaju svjedoenja svjedoka-strunjaka biti relativno teko potpuno eliminirati zakljuke svjedoka o opaenome, jer se strunost tog svjedoka ogleda upravo u mogunosti da iz odreenih pojava koje je opazio izvue odreene zakljuke. Takvo bi bilo svjedoenje ljekara koji je stranku lijeio u prolosti, o odreenim okolnostima u vezi njenog zdravstvenog stanja u to vrijeme.
64 65 66

Opus citatum, Jozo izmi, Komentar Zakona o izvrnom postupku FBiH, str. 317. Opus citatum, Kulenovi, Mikuli, Milii-Velikovski, Stanii i Vuina, str. 255. Opus citatum, Pozni, Graansko procesno pravo, Beograd, 1989., str. 266.

24

Doc. dr. Fuad Purievi

U parninom postupku, prijedlog za sasluanje stranaka podnose stranke u tubi ili u odgovoru na tubu, a mogu biti predloeni i na pripremnom roitu, to znai da su dva odreujua naela u parninom postupku, naelo dispozitivnosti i raspravno naelo, doli do punog izraaja.67 U upravnom postupku, svjedoka predlae stranka ili ga odreuje osoba koja vodi postupak po slubenoj dunosti. Svjedok se moe i sam prijaviti organu, kada se npr. postupak vodi u javnom interesu. Sud ili slubena osoba koja vodi postupak, po slobodnoj ocjeni odluuju hoe li se odreene osobe sasluati kao svjedoci. Kada se upravni postupak vodi po slubenoj dunosti, osoba koji vodi postupak sama odluuje treba li joj svjedok za utvrivanje odreenih injenica, kao npr. osoba za vrenje inspekcijskog pregleda.68 To zavisi od njihove ocjene u kojoj mjeri se iskazi svjedoka mogu koristiti kao dokazi u predmetnim postupcima o pravno relevantnim injenicama.69 Za razliku od parninog postupka, za pokretanje upravnog postupka uvijek je nadlean organ uprave, bilo da se pokree po slubenoj dunosti ili po zahtjevu stranke. To je u skladu sa slubenom ili oficijelnom maksimom, koja vrijedi, kako za pokretanje postupka, tako i za njegovo dalje voenje, a posebno se to odnosi na posebni ispitni postupak. Uvaavajui navedeno, mogu sa sigurnou konstatovati da je ovu odredbu jedino ispravno utvrdio zakonodavac u Republici Srpskoj,70 dok su sva tri ostala zakonodavca u BiH71 utvrdila da se upravni postupak pokree po slubenoj dunosti ili po zahtjevu stranke, to je pogreno, jer se ovaj postupak uvijek pokree po slubenoj dunosti, pa i onda kada to zahtijeva stranka. Kada sud poziva svjedoka, navodi:
67

Kulenovi, Mikuli, Milii-Velikovski, Stanii i Vuina, Komentari Zakona o parninom postupku u FBiH i RS, str. 257. lan 115. Zakona o upravnom postupku Bosne i Hercegovine; lan 122. Zakona o upravnom postupku Federacije BiH; lan 112. Zakona o optem upravnom postupku Republike Srpske i lan 109. Zakona o upravnom postupku Brko distrikta BiH. Dr. Pero Krijan, Komentar Zakona o upravnom postupku Federacije BiH, Sarajevo, 2002, str. 297. lan 111. Zakona o optem upravnom postupku Republike Srpske glasi: Postupak pokree nadleni organ po slubenoj dunosti povodom zahtjeva stranke. U lanu 112. istog zakona govori se o pokretanju upravnog postupka po slubenoj dunosti od strane organa uprave. Zakoni o upravnim postupcima BiH, FBiH i BDBiH (lanovi: 114., 121. i 108.) na isti nain propisuju, da upravni postupak pokree nadleni organ po slubenoj dunosti ili povodom zahtjeva stranke.

68

69

70

71

25

Zbornik radova

ime i prezime, ime jednog roditelja svjedoka, vrijeme i mjesto sasluanja, pravnu stvar o kojoj e biti sasluan, naznaku da se poziva kao svjedok, posljedice izostanka, te pravo na naknadu trokova. Slubeno lice koje vodi upravni postupak, za razliku od suda u parninom postupku, ini mi se potpuno opravdano, u svom pozivu ne navodi ime jednog roditelja, jer se od stranaka u oba postupka ne trai da u svojim prijedlozima za sasluanje svjedoka navodi ime jednog roditelja svjedoka. Postavlja se zatim logino pitanje kako e ovaj podatak onda biti poznat sudu? Sva etiri zakona o parninom postupku u BiH ne predviaju mogunost suoavanja svjedoka. Miljenja sam da je ovu odredbu o suoavanju svjedoka trebalo zadrati i ostaviti sudu mogunost suoenja svjedoka iji se iskazi ne slau. Zakoni o upravnim postupcima u BiH predviaju mogunost suoavanja svjedoka. Zakoni o parninim postupcima su, u odnosu na zakone o upravnim postupcima u BiH, suzili mogunost svjedoku da uskrati odgovor na pojedina pitanja, tako to svjedok moe uskratiti svjedoenje samo u sluaju opasnosti od izlaganja krivinoj odgovornosti sebe ili srodnika. U upravnim postupcima u BiH, svjedoci mogu uskratiti svjedoenje, ako bi odgovorima na pojedina pitanja izloili sebe ili srodnike tekoj sramoti, znatnoj imovinskoj teti ili krivinom gonjenju. Ni jedan zakon o parninom postupku u BiH ne predvia mogunost zaklinjanja svjedoka, dok su zakoni o upravnim postupcima ostavili mogunost slubenom licu koje vodi postupak da svjedok poloi zakletvu na svoj iskaz. Kao svjedoci mogu se sasluati samo osobe koje su sposobne dati sudu obavjetenja o injenicama koje se dokazuju. Meutim, kao svjedoci se mogu sasluati i maloljetne osobe kao i osobe s tjelesnim nedostacima pod uslovom da su sposobni za komunikaciju, te strani dravljani, izuzev onih koji uivaju status diplomatskog imuniteta. Svakako, ne moe se sasluati kao svjedok lice koje bi svojim iskazom povrijedilo dunost uvanja tajne (slubene, dravne ili vojne), sve dok ga nadleni organ ne oslobodi te dunosti, to je izriito propisano zakonskim odredbama u oba postupka. Osim uskraivanja svjedoenja utvrenih zakonima u oba postupka, svjedok u upravnom postupku se moe osloboditi dunosti svjedoenja i o nekim drugim injenicama, kad iznese razloge za to, a po potrebi je duan te razloge uiniti i vjerovatnim. Ni u jednom, ni u drugom postupku ne postoji ope oslobaanje od dunosti svjedoenja, nego samo od obaveze da svjedok odgovara na pojedina pitanja. Interesantne su i odredbe koje se odnose na uskraivanje odgovora svjedoka na pojedina pitanja u parninom postupku, a kada za

26

Doc. dr. Fuad Purievi

to postoje vani razlozi 72. Primjetno je da su, u odnosu na dosadanja pravila kojima je bilo regulisano pravo svjedoka na uskraivanje odgovora na pojedina pitanja, uinjene odreene izmjene u smislu izostavljanja nekih razloga zbog kojih se mogao uskratiti odgovor na pojedina pitanja, dok su po prvi put uvedeni neki razlozi koji daju pravo na uskraivanje odgovora na pojedina pitanja. to se tie opravdanosti razloga za uskraivanje svjedoenja ili odgovora na pojedina pitanja opravdanost razloga za uskraivanje svjedoenja ili odgovora na pojedina pitanja ocjenjuje sud pred kojim svjedok treba svjedoiti, nakon to se o tome izjasne stranke, a stranke nemaju pravo podnoenja albe. Kada je u pitanju slobodna ocjena iskaza svjedoka od strane suda i organa uprave, sve prednosti i nedostaci u primjeni naela slobodne ocjene dokaza dolaze do najjaeg izraaja kod svjedoka kao izvora saznanja. Svjedoci su dokazno sredstvo koje se najee koristi, a istovremeno je i jedno od najnepouzdanijih izvora saznanja. Na sudu i organu uprave lei puna odgovornost za pravilno vrednovanje iskaza svjedoka kao dokazne injenice. Vjerodostojnost iskaza svjedoka odreena je nizom faktora i okolnosti. Jednu grupu tih faktora ine oni koji su svojstveni ovjeku kao biopsiholokoj jedinki. Oni se tiu sposobnosti opaanja (percepcije), pamenja, reprodukovanja i dr. Ove sposobnosti su razliito zastupljene u svakom ovjeku. Obino se deava da neko dobro zapaa, slabo pamti, odnosno slabo reprodukuje upameno ili obrnuto. U drugu grupu spadaju one okolnosti koje su odreene meusobnim odnosima ljudi kao drutvenih jedinki: zainteresovanost za spor, subjektivni odnos prema injenicama koje saoptava, ravnodunost i dr. Pored svih ovih uslovljenosti koje se odreuju svaka ponaosob i sve zajedno, kada je u pitanju vjerodostojnost iskaza svjedoka mora se voditi rauna i o okolnostima u kojima je svjedok opaao injenice, odnosno dogaaj povodom koga svjedok saoptava svoje saznanje: mjesto, vrijeme, vrste injenica koje su bile predmet opaanja (convictio intime). Kada se imaju u vidu svi ovi faktori koji odreuju vjerodostojnost iskaza svjedoka, te dosta ograniene mogunosti suda i organa uprave da o njima uvijek vode rauna, nije teko zakljuiti da se u ocjeni iskaza svjedoka dosta esto izvode pogreni zakljuci.

72

lan 140. st. 1. Zakona o parninom postupku Federacije BiH. 27

Zbornik radova

2.4. Vjetaci u parninom i upravnom postupku


Vjetaenje kao dokazno sredstvo sud ili organ uprave mogu odrediti na prijedlog stranke, onda kada je nuno struno znanje poto oni sami takvim znanjem ne raspolau. Drugim rijeima, cijenit e se da li da se dozvoli ekspertiza u situaciji kada to neka od stranaka predloi. Takoer, nova je odredba kojom se propisuje ta sve prijedlog za vjetaenje treba da sadri, o emu se ima pravo izjasniti suprotna strana. Meutim, ako se stranke o tome ne usaglase, odluku e u parninom postupku donijeti sud. U upravnom postupku, za odreena vjetaenja u stvarima u kojima nema stranke s protivnim interesima ili ako je propisima utvren postupak vjetaenja kod specijaliziranih institucija, tada nema potrebe odravati usmenu raspravu. Takva su u upravnom postupku tehnika vjetaenja, kao npr. geodetski premjeri, ispitivanje kvalitete proizvoda u inspekcijskom pregledu, ispitivanje tehnike ispravnosti aparata i sl.73 Tehnika vjetaenja, u upravnom postupku, vre ustanove i druge institucije, a vjetaenje, u pravilu, trai organ po slubenoj dunosti, npr. kod trine inspekcije ili finansijske policije. Vjetaenje u upravnom postupku moe biti i drugaije propisano u odnosu na zakone o upravnim postupcima u BiH, kao to su doneseni posebni propisi o utvrivanju invalidnosti i radnoj sposobnosti.74 Iako u zakonima o upravnim postupcima u BiH nema odredbe o tome da li se vjetaenje iz parninog postupka moe upotrijebiti u upravnom postupku, miljenja sam da bi trebalo dopustiti da se mogu u cijelosti ili djelimino koristiti vjetaenja iz drugog postupka, ukoliko to odgovara stvari koja se vjetai u predmetnom postupku. Zakonodavac je u parninom postupku nastojao ograniiti upotrebu ovog dokaznog sredstva od strane suda, pa je naglasak stavljen na inicijativu stranaka kao i za ostale dokaze, a ujedno je vjetaenje u jednoj oblasti ogranieno samo na jednog vjetaka. U upravnom postupku, slubena osoba koja vodi postupak odreuje jednog ili vie vjetaka po slubenoj dunosti ili na prijedlog stranke. U veini sluajeva odreuje se samo jedan vjetak, ali zbog sloenosti ili teine vjetaenja, kao i u sluaju hitne potrebe, mogu se odrediti dva ili vie vjetaka.75 U parninom postupku, sloenija vjetaenja se, po pravilu, povjeravaju strunim ustanovama i to
73

Dr. Pero Krijan, Komentar Zakona o upravnom postupku Federacije BiH, Sarajevo,
2002, str. 317. Ibidem, str. 317318. Ibidem, str. 312.

74 75

28

Doc. dr. Fuad Purievi

prioritetno. Radi se, naime, o racionalnijem i ekonominijem postupanju pri izvoenju dokaza vjetaenjem u dokaznom postupku i reduciranju institucije tzv. nadvjetaenja. Odredbe iz sva etiri zakona o parninim postupcima u BiH, odreuju, kao to je reeno, da vjetaenje obavlja samo jedan vjetak. Ove odredbe su, po mom miljenju, ograniavajue za naelo slobodne ocjene dokaza, kao i za slobodu izbora dokaza, jer su za parnini postupak dva odluujua naela, a to su naelo dispozitivnosti i raspravno naelo. To znai da zakoni ne bi trebali da ograniavaju sud u pogledu dokaznih sredstava kojima se mogu utvrivati odreene injenice.76 Novelirane su odredbe zakona o parninim postupcima u BiH77 u pogledu naina na koji se angauje vjetak. Odredbe o dunosti vjetaenja po pozivu suda, te o mogunosti oslobaanja od ove obaveze, preuzete su u cijelosti iz prethodnih entitetskih zakona, koji su stavljeni van snage. Takoer, dato je pravo na albu protiv rjeenja kojim se usvaja zahtjev za izuzee vjetaka i to bez obzira na to da li je zahtjev za izuzee usvojen ili odbijen, ali samo prilikom izjavljivanja albe protiv konane odluke u oba postupka. Do odreivanja drugog vjetaka u istom predmetu doi e kada vjetak, koji je prvobitno odreen, ne dostavi svoj nalaz i miljenje u ostavljenom roku u oba postupka. Ovo isti vai i za nejasne, nepotpune ili kontradiktorne nalaze vjetaka, jer e im biti vraeni na popravku. Sud dostavlja strankama pismeni nalaz i miljenje vjetaka najkasnije 8 dana prije roita za glavnu raspravu. Vjetaenje se u upravnom postupku moe obaviti i izvan usmene rasprave. Kada se radi o takvom vjetaenju, organ koji vodi postupak treba, po mogunosti, strankama dostaviti fotokopiju nalaza i miljenja vjetaka prije odravanja usmene rasprave. Roite za glavnu raspravu e se odrati i u sluaju kad vjetak ne pristupi. Iznimno, sud moe na prijedlog stranke odloiti raspravu i zakazati novo roite na koje e ponovno pozvati vjetaka, ako utvrdi da je njegovo prisustvo na raspravi neophodno radi razjanjenja ili dopune nalaza i miljenja. Ukoliko raspravi u upravnom postupku nije bila prisutna stranka, slubena osoba koja vodi postupak treba odmah nakon zavrene rasprave obavijestiti tu stranku da moe kod organa pregledati zapisnik s rasprave, odnosno nalaz i miljenje vjetaka, te eventualno staviti i svoje primjedbe. U ovom istom postupku, kada je obavljeno vjetaenje, a
76

Kulenovi, Mikuli, Milii-Velikovski, Stanii i Vuina, Komentari Zakona o parninom postupku u FBiH i RS, str. 275. lan 150. ZPP-a FBiH, lan 150. ZPP-a RS, lan 263. ZPP-a BD i lan 117. ZPP-a BiH.

77

29

Zbornik radova

usmene rasprave nee biti, dunost je slubene osobe da stranku upozna s nalazom i miljenjem vjetaka, jer organ ne moe donijeti rjeenje, prije nego to stranci da mogunost da se o tome izjasni.78 Vjetak ima pravo na naknadu putnih trokova, trokova za prehranu i prenoite, trokova vjetaenja i pravo na razumnu nagradu. Sud i slubena osoba koja vodi upravni postupak nagradu za izvreno vjetaenje odmjeravaju polazei od istaknutog zahtjeva vjetaka, vodei pri tom naroito rauna o sloenosti vjetaenja, gubitku vremena i uvjetima rada vjetaka. Ukoliko odredbama zakona o parninim i upravnim postupcima u BiH nije to drugaije odreeno, na izvoenje dokaza vjetaenjem na odgovarajui nain se primjenjuju odredbe istih zakona koje se odnose na sasluanje svjedoka. Vjetaenjima rukovode organi koji su naredili vjetaenja. Prije poetka vjetaenja pozvat e se vjetak da predmet vjetaenja paljivo razmotri, da tano navede sve to zapazi i utvrdi i da svoje miljenje iznese nepristrasno i u skladu s pravilima nauke i vjetine. Posebno e se upozoriti da je lano vjetaenje krivino djelo. Vjetak moe svjedoiti samo o injenicama koje proizlaze iz njegovog neposrednog saznanja, osim ako se prilikom pripreme svog nalaza i miljenja nije koristio informacijama na koje bi se opravdano oslanjali ostali strunjaci iste struke.79 Vjetaku se mogu davati razjanjenja, a moe mu se dopustiti i da razmatra spise. Vjetak moe predloiti da se izvedu dokazi ili pribave predmeti i podaci koji su od vanosti za davanje njegovog nalaza i miljenja. Ako prisustvuje uviaju vjetak moe predloiti da se razjasne pojedine okolnosti ili da se osobi koja se sasluava postave pojedina pitanja80. Vjetaci pregledaju predmete vjetaenja na mjestu gdje se oni nalaze osim ako su za vjetaenje potrebna dugotrajna ispitivanja ili ako se ispitivanja vre u ustanovi, odnosno organu ili ako to zahtijevaju razlozi morala. Ako je u okviru vjetaenja potrebno izvriti analizu neke materije, vjetaku e se, ako je to mogue, staviti na raspolaganje samo dio te materije, a ostatak e se u potrebnoj koliini sauvati za sluaj
78

Dr. Pero Krijan, Komentar Zakona o upravnom postupku Federacije BiH, Sarajevo, 2002, str. 318. alija Branko, Omanovi Sanjin, Graansko procesno pravo, Sarajevo, Pravni fakultet, 2000., str 227. lan 113.ZKP-a FBiH, lan 113. ZKP-a RS, lan 271. ZPP-a BDBiH i lan 125. ZPP-a BiH.

79

80

30

Doc. dr. Fuad Purievi

naknadnih analiza81. Sud i slubeno lice koje vodi postupak e vjetaku dopustiti da razmatra spise, kao i da postavlja pitanja strankama i drugim vjetacima u vezi predmeta vjetaenja. Sud je duan vjetaka pozvati na raspravu da obrazloi svoj nalaz i miljenje i izjasni se o primjedbama stranaka82. Propust suda da vjetaka saslua neposredno na raspravi moe biti samo relativno bitna povreda odredaba parninog postupka83. Vjetak mora uvijek obrazloiti svoje miljenje84. Okolnost da vjetak nije pozvan na raspravu radi usmenog iznoenja nalaza i miljenja nije bitna povreda odredaba parninog i upravnog postupka, kada stranke nisu imale primjedbi ni pitanja u vezi s nalazom i miljenjem koji je on pismeno podnio85. U sluaju da vjetak dostavi nalaz ili miljenje koji su nejasni, nepotpuni ili protivrjeni sami sebi ili izvedenim okolnostima, sud i organ uprave e pozvati vjetaka da ih dopuni, odnosno ispravi i odrediti rok za ponovno dostavljanje nalaza i miljenja. Ukoliko vjetak ni po pozivu suda ne dostavi potpun i razumljiv nalaz i miljenje, sud e, uz prethodno izjanjenje stranaka/e, odrediti drugog vjetaka86. Stranci je onemogueno raspravljanje pred organom kad njezini prigovori na nalaz i miljenje vjetaka nisu dostavljeni vjetaku niti je on o njima sasluan na glavnoj raspravi.87 Roite za glavnu raspravu e se odrati i ako vjetak ne pristupi na glavnu raspravu. Izuzetno, u oba postupka, mogu se na prijedlog stranke odloiti rasprave i zakazati nova roite na koje e se ponovo pozvati vjetak, ako se utvrdi da je njegovo prisustvo na raspravi neophodno radi razjanjenja ili dopune nalaza i miljenja. Vijee ne moe zakljuiti glavnu raspravu ako

81

lan 114. ZKP-a FBiH, lan 114. ZKP-a RS, lan 272. ZPP-a BDBiH i lan 126. ZPP-a BiH. Presuda Vrhovnog suda Hrvatske, br. Rev-2449/88 od 15. 12. 1988. god. lan 154. ZPP-a FBiH, lan 154. ZPP-a RS, lan 267. ZPP-a BDBiH i lan 121. ZPP-a BiH.

82

Presuda Vrhovnog privrednog suda, br. P-5440776.

83 84

85 86

Presuda Vrhovnog suda Hrvatske, br. Rev-394/87 od 12. 3. 1983. god. lan 155. ZPP-a FBiH, lan 155. ZPP-a RS, lan 268. ZPP-a BDBiH i lan 122. ZPP-a BiH. Presuda Vrhovnog suda Hrvatske, br. Rev-1614/85 od 13. 11. 1985. god.

87

31

Zbornik radova

treba priekati nalaz i miljenje vjetaka88. Za vjetaka se moe imenovati lice koje je dravljanin BiH, lice koje ima odgovarajue iskustvo, kolsku spremu i struno znanje u odreenom podruju, lice s dokazanim profesionalnim sposobnostima koje uiva glas paljivog, nepristranog i ekspeditivnog strunjaka u odreenom podruju i koje se odlikuje integritetom i visokim moralnim kvalitetama89. Takoer, resorna ministarstva i drugi organi uprave u BiH e objaviti javni poziv za imenovanje vjetaka i na prijedlog jednog ili vie organa, kada organi u svome radu uoe nedostatak vjetaka za odreenu oblast ili specijalnost90. Imenovani vjetak ima peat koji se moe upotrebljavati samo pri vrenju dunosti vjetaka. Tekst peata je ispisan na jednom od jezika i pisama koji su u slubenoj upotrebi u BiH, i sadri: ime i prezime vjetaka, oznaku vjetak s naznakom podruja, skupine odnosno podskupine, ukljuujui uu specijalizaciju vjetaenja za koju je vjetak imenovan i mjesto prebivalita vjetaka. Otisak peata i vlastoruni potpis vjetak pohranjuje u resornom ministarstvu ili drugom organu uprave.91 Postoji lista vjetaka koja nije obavezujua za sud ili drugi organ koji vodi postupak, odnosno druge sudionike u postupku, osim ako je drukije predvieno propisima kojim se ureuju pravila postupka. Tako, prema jednoj svojoj odluci, sud nije vezan za listu sudskih vjetaka, nego moe po potrebi za vjetaka odrediti i drugu osobu.92 Stranke, odnosno punomonici stranaka, kao i strukovna udruenja i udruenje vjetaka, mogu staviti primjedbe na rad vjetaka. Primjedbe se stavljaju u pisanom obliku federalnom ministru pravde. U parninom postupku stranka koja predlae vjetaenje duna je u prijedlogu naznaiti predmet i obim vjetaenja, te predloiti osobu koja e obaviti vjetaenje. Protivna stranka e se izjasniti o predloenom vjetaku, kao i o predmetu i obimu vjetaenja. Ako stranke ne postignu sporazum o osobi koja treba biti odreena za vjetaka i predmetu i obimu

88 89 90 91

Presuda Vrhovnog suda Hrvatske, br. Rev- 400/1994 od 2. 3. 1994. god.


lan 4. Zakona o vjetacima FBiH. lan 17. Zakona o vjetacima FBiH, ZV FBiH. lan 17. Zakona o vjetacima FBiH, ZV FBiH. Vrhovni sud Hrvatske, Rev. 1849/80 od 17. 2. 1981. god.

92

32

Doc. dr. Fuad Purievi

vjetaenja, odluku o tome e donijeti sud93. Okolnost da je vjetaenje izvreno bez prisustva stranke ne ini, sama za sebe, bitnu povredu odredaba parninog postupka. Ako se stranka nije sloila sa nalazom vjetaka, moe staviti primjedbe na nalaz. Sama izjava stranke da ne priznaje vjetaenje nije dovoljan osnov da se odredi novo vjetaenje. Kod odreivanja vjetaka i naloga za vjetaenje sud je duan dati vjetaku konkretan nalog, a ne paualno rjeenje o utvrivanju tete, jer takva vrsta vjetaenja ne predstavlja strunu pomo sudu za rjeavanje konkretnog spora. Izvoenje dokaza vjetaenjem odreuje sud rjeenjem koje sadri: ime i prezime i zanimanje vjetaka, predmet spora, obim i predmet vjetaenja, te rok za podnoenje pismenog nalaza i miljenja. Ako je sud i organ uprave propustio voditi vjetaenje, a posebno ako je propustio odrediti vjetaku predmet i smjer vjetaenja, poinio je bitnu povredu odredaba parninog i upravnog postupka94. Prepis rjeenja dostavlja se vjetaku zajedno s pozivom na roite za usmenu raspravu. U sluaju da stranka koja izgubi spor, ne plati po nalogu suda ili organa uprave trokove vjetaku, vjetak na temelju odluke organa stjee pravo traiti prisilnu naplatu prema toj stranci95. Sud ili slubeno lice koje vodi postupak e vjetaka na njegov zahtjev osloboditi dunosti vjetaenja iz razloga iz kojih svjedok moe uskratiti svjedoenje ili odgovor na pojedino pitanje, te moe vjetaka na njegov zahtjev osloboditi dunosti vjetaenja i iz drugih opravdanih razloga.

2.5. Sasluanje stranaka u parninom postupku i izjava-iskaz stranke u upravnom postupku


Zakonima o parninim postupcima u BiH 96 propisano je da e na prijedlog stranke sud odrediti izvoenje dokaza sasluanjem stranaka. Time je definitivno naputeno pravilo o supsidijarnosti ovoga dokaznog
93

lan 148. ZPP-a FBiH, lan 148. ZPP-a RS, lan 261. ZPP-a BDBiH i lan 115. ZPP-a BiH. Vrhovni sud Hrvatske G-1822/77. Presuda Vrhovnog privrednog suda Srbije, br. P-2024/72. lan 163. ZPP-a FBiH, lan ZPP-a RS, lan 276. ZPP-a BD BiH i lan 130. ZPP-a BiH.

94 95 96

33

Zbornik radova

sredstva, a koje se pravdalo zainteresiranou stranaka za ishod spora97. Sud e odluiti da se saslua samo jedna stranka ako druga stranka uskrati davanje iskaza ili se ne odazove pozivu suda98. Za stranku koja nema parninu sposobnost, sasluat e se njen zakonski zastupnik. Za pravno lice sasluat e se osoba koja je zakonom ili statutom ili pravilima odreena da ga zastupa. Poziv za roite dostavit e se punomoniku stranke koji je duan o tome stranku izvijestiti. U pozivu e se naznaiti: - da e se na roitu izvoditi dokaz sasluanjem stranaka i - da e stranka koja doe na roite biti sasluana u odsutnosti druge stranke 99. Ne mogu se primjenjivati nikakve prisilne mjere prema stranci koja se nije odazvala pozivu suda radi sasluanja, niti se stranka moe prisiliti na davanje iskaza100. U zakonima o parninim postupcima iskljuene su prisilne mjere prema stranci u dokaznom postupku. Odredbe o izvoenju dokaza sasluanjem svjedoka primjenjivat e se i pri izvoenju dokaza sasluanjem stranaka, ako za sasluanje stranaka nije neto drugo propisano101. Ova odredba, prije svega znai da se moe sasluati samo stranka koja je sposobna sudu dati obavijest o injenicama koje se dokazuju. Za razliku od parninih postupaka u BiH, izjava ili iskaz stranaka u sva etiri zakona o upravnim postupcima102 je supsidijarno i najslabije dokazno sredstvo.103 Upotreba ovog dokaznog sredstva u upravnom postupku je ograniena, pa slubena lica koja vode ovaj postupak mogu ga upotrijebiti samo u odreenim sluajevima, a to su: - ako za utvrivanje odreene injenice ne postoji neposredan dokaz, - ako se neka injenica ne moe utvrditi na osnovu drugih dokaznih sredstava, - u stvarima malog znaaja (kada je stranka udaljena od sjedita organa,
97 98 99

Zeevi, op. cit., str. 158. lan 164. ZPP-a FBiH i ZPP RS te l. 277 ZPP BD i l. 131 ZPP BiH. lan 166. ZPP-a FBiH, lan 166. ZPP-a RS, lan 279. ZPP-a BDBiH i lan 133. ZPP-a BiH. lan 167. ZPP-a FBiH, lan 167. ZPP-a RS, lan 280. ZPP-a BDBiH i lan 134. ZPP-a BiH. lan 168. ZPP-a FBiH, lan 168. ZPP-a RS, lan 281. ZPP-a BDBiH i lan 135. ZPP-a BiH. lan 180. ZUP-a FBiH, lan 170. ZUP RS, lana 167. ZUP BD i lana 173. ZUP-a BiH. Prof. dr. Sead Dedi, Upravno procesno pravo, Biha/Sarajevo, 2001, str. 150.

100

101

102 103

34

Doc. dr. Fuad Purievi

tada izjava stranke zamjenjuje iskaz svjedoka) i - ako bi usljed pribavljanja drugih dokaza, bilo oteano ostvarivanje prava stranke i - u drugim zakonima propisanim sluajevima. Lana izjava stranke povlai za sobom krivinu i materijalnu odgovornost. Slubeno lice koje vodi postupak, cijeni vjerodostojnost izjave stranke shodno naelu slobodne ocjene dokaza.104

2.6. Tumai i prevodioci u parninom i upravnom postupku


Prevoditelji i tumai u parninom i upravnom postupku su fizika lica koja pomau komuniciranju s uesnicima postupka koji ne znaju jezik na kojem se postupak vodi, odnosno s uesnicima koji su potpuno gluhi ili nijemi, pa se s njima ne moe ni pismeno komunicirati. Zakoni o parninim postupcima u BiH105 ne prave razliku izmeu tumaa i prevodilaca, dok zakoni o upravnim postupcima u BiH106 tu razliku prave. Miljenja sam da bi u ovom pogledu trebalo podrati rjeenje koje je utvreno u zakonima o upravnim postupcima. U prilog ovoj tvrdnji istiem razliku izmeu tumaa i prevodioca. Tuma je osoba koja zna jezik na kome se postupak vodi, ali zna i ono to prevodilac najee ne zna da se sporazumije s gluhim ili nijemim sudionikom postupka. Samo tuma moe kazivanje takvog sudionika postupka vjerno prenijeti slubenoj osobi ili sudu koji vodi postupak. Prevodilac je osoba koja poznaje jezik na kome se vodi postupak. Naravno, miljenja sam da se ovo odnosi samo na strane jezike, a ne i na jezike i pisma u slubenoj upotrebi u Bosni i Hercegovini. Zahvaljujui prevodiocima omogueno je i usmeno komuniciranje sa sudionicima postupka na usmenim raspravama. Na tumae i prevoditelje se na odgovarajui nain primjenjuju odredbe koje se odnose na vjetake u oba predmetna postupka. Razlika je u tome to je vjetaenje dokazno sredstvo u postupcima, dok je prevoenje i tumaenje samo struno pomaganje. Kada je u pitanju odgovornost, na tumae i prevodioce se primjenjuju odredbe koje po ovom pitanju vae za vjetake.107
104

Dr. Pero Krijan, Komentar Zakona o upravnom postupku Federacije BiH, Sarajevo,
2002., str. 308309. lan 162. ZPP-a FBiH, lan 162. ZPP-a RS, lan 275. ZPP-a BDBiH i lan 129. ZPP-a BiH. lan 191. ZUP-a FBiH, lan 181. ZUP RS, lana 178. ZUP BD i lana 184. ZUP-a BiH. Dr. Pero Krijan, Komentar Zakona o upravnom postupku Federacije BiH, Sarajevo, 2002, str. 321323.

105 106 107

35

Zbornik radova

3. Zakljuna razmatranja
Sva etiri zakona o parninim postupcima u Bosni i Hercegovini, u odnosu na zakone koji su vaili do stupanja na snagu vaeih zakona, unijela su znaajne izmjene u materiju dokazivanja i dokaznih sredstava. Te izmjene su rezultat znaajno drugaijeg pristupa u odnosu na inicijativu prikupljanja procesne grae. Naime, po pravilu, u parninom postupku je naputeno istrano naelo traenja materijalne istine, to nije sluaj s upravnim postupkom. Za razliku od upravnog postupka, u parninom postupku je obaveza prikupljanja dokaza i njihovog izvoenja, u potpunosti prela na stranke. Zbog toga su sada dva sutinski odreujua naela parninog postupka naelo dispozitivnosti i raspravno naelo. Dakle, u parninom postupku sve dokaze i njihovo izvoenje predlau stranke. Sud odreuje izvoenje samo onih dokaza u sluajevima kada se radi o nedozvoljenom raspolaganju stranaka. U upravnom postupku, i dalje je svoju primjenu zadralo istrano naelo. Naime, slubena osoba koja vodi postupak nije ograniena samo na injenice i dokaze koje iznose stranke. U ovom postupku, u slubi naela materijalne istine, slubena osoba moe ex officio izvesti svaki dokaz, ako smatra da je to potrebno radi razjanjenja stvari. U oba predmetna postupka, sva su dokazna sredstva izjednaena, s tim to jedna imaju primat u parninom, a druga u upravnom postupku. Izjava-iskaz stranke je kao dokazno sredstvo u upravnom postupku ogranieno. Dokazivanje u parninom i upravnom postupku vri se onim dokaznim sredstvima koja su po obliku i sadraju podobna za utvrivanje stanja stvari, a to se utvruje u svakom pojedinanom sluaju. Ni jedan od predmetnih postupaka ne stepenuje dokazna sredstva, ve dokaznu snagu utvruju na osnovu slobodnog uvjerenja, koje se temelji na savjesnoj i briljivoj ocjeni svakog dokaza posebno i svih dokaza zajedno. Ovisno od toga, sud i slubeno lice koje vodi upravni postupak mogu neke dokaze smatrati vrednijim ili jaim, a neke nee uope uzeti u obzir. Po pravilu, iako ni jedan postupak ne stepenuje dokazna sredstva, moglo bi se ipak kazati da su sigurniji, a time i vredniji, neposredni dokazi, kao to su uviaj, sasluanje stranaka, isprave i slino, nego posredni dokazi, kao npr. svjedoci. Istina, iako je u upravnom postupku izjava stranke, odnosno sasluanje stranaka dokazno sredstvo, ono je, za razliku od parninog postupka, ogranieno na tano odreene situacije utvrene zakonima o upravnim postupcima u BiH ili posebnim zakonima. Ipak, i u jednom i u drugom postupku, dokazuju se sve injenice koje su vane za donoenje

36

Doc. dr. Fuad Purievi

odluke, a odluku o tome koji e se dokazi izvesti, donosi sud i slubeno lice koje vodi upravni postupak. Potujui ovo pravilo upravljanja u oba postupka, dozvoljeno je sudu i slubenom licu koje vodi postupak da dokazuju i priznate injenice, ako stranke idu za tim da raspolau zahtjevima kojima ne mogu raspolagati. Zbog svega navedenog, a potujui sve slinosti i razlike ovih postupaka, moe se zakljuiti da je upravni postupak u znaajnoj mjeri oslonjen na parnini postupak, pa se zbog toga pri rjeavanju upravnih stvari, nerijetko, supsidijarno primjenjuju odredbe i principi parninog postupka.

Literatura
1. alija, Branko i Omanovi, Sanjin. Graansko procesno pravo, Sarajevo, 2000. 2. alija, Branko. Graansko procesno pravo (prvi dio), Sarajevo, 1982. 3. izmi, Jozo. Komentar Zakona o parninom postupku Federacije BiH, Sarajevo, 2009. 4. Dedi, Sead. Upravno procesno pravo, Biha/Sarajevo, 2001. 5. Dika, Mihajlo i izmi, Jozo. Komentar zakona o parninom postupku FBiH, Sarajevo, 2000. 6. uriin, Biljana. Utvrivanje istine u parninom postupku, Podgorica, 1998. 7. Kamari, Mustafa i Festi, Ibrahim. Upravno pravo, Sarajevo, 2004. 8. Kamari, Mustafa. Upravni postupak, Sarajevo, 1962. 9. Krijan, Pero. Komentar Zakona o upravnom postupku Federacije BiH, Sarajevo, 2002. 10. Kulenovi, Zlatko, Mikuli, Stjepan, Milii-Velikovi, Svjetlana, Stanii, Jadranka i Vuina, Dinka. Komentar Zakona o parninom postupku u Federaciji Bosne i Hercegovine i Republici Srpskoj, Sarajevo, 2005. 11. Omanovi, Sanjin. Draft novog Zakona o parninom postupku FBiH s komentarom, Magistrat, Sarajevo, 2003. 12. Pozni, Borivoje. Graansko procesno pravo, Beograd, 1989. 13. Pozni, Borivoje i Raki-Vodineli, Vesna. Graansko procesno pravo, Beograd, 1999. 14. Rajovi, Veroljub, ivanovi, Milorad i Momilovi, Radoslav.

37

Zbornik radova

Graansko procesno pravo, Banja Luka, 2001. 15. Rali-Tanaskovi. Zakon o parninom postupku sa komentarom, sudskom praksom, obrascima i registrom pojmova, Beograd, 1980. 16. Stankovi, Gordana i Rai, Ranka. Parnino procesno pravo, Trebinje, 2008. 17. Triva, Sinia, Belajec, Velimir, Dika, Mihajlo. Graansko parnino procesno pravo, Zagreb, 1986. 18. Zeevi, Enver. Komentar Zakona o parninom postupku Federacije BiH, II dopunjeno izdanje, Sarajevo, 2009.

Zakoni
1. Zakon o parninom postupku pred Sudom BiH (Slubeni glasnik BiH, broj: 36/04) i Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o parninom postupku pred Sudom BiH (Slubeni glasnik BiH, broj: 84/07). 2. Zakon o parninom postupku Federacije BiH (Slubene novine Federacije BiH, broj: 53/03) i Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o parninom postupku Federacije BiH (Slubene novine Federacije BiH, broj: 73/05 i 19/06). 3. Zakon o parninom postupku Republike Srpske (Slubeni glasnik RS, broj: 58/03) i Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o parninom postupku RS (Slubeni glasnik RS, broj: 85/03, 74/05 i 63/07). 4. Zakon o parninom postupku Brko distrikta BiH (Slubeni glasnik BDBiH, broj: 08/09). 5. Zakon o upravnom postupku Bosne i Hercegovine (Slubeni glasnik BiH, br. 29/02). 6. Zakon o upravnom postupku Federacije BiH (Slubene novine FBiH, br. 2/98 i 48/99). 7. Zakon o optem upravnom postupku Republike Srpske (Slubeni glasnik RS, br. 13/02). 8. Zakon o upravnom postupku Brko distrikta BiH (Slubeni glasnik BDBiH, br. 3/00, 5/00, 9/02, 8/03, 8/04, 25/05, 8/07, 10/07, 19/07, 2/08 i 30/09).

38

Doc. dr. Fuad Purievi

Sudska praksa
1. Presuda Vrhovnog suda BiH, Rev. 637/88 od 16. 3. 1989. godine, objavljeno u Biltenu sudske prakse Vrhovnog suda BiH, broj: 2/89. 2. Presuda Vrhovnog privrednog suda, br. P-5440776. 3. Presuda Vrhovnog suda Hrvatske, br. Rev-2449/88 od 15. 12. 1988. 4. Presuda Vrhovnog suda Hrvatske, br. Rev-394/87 od 12. 3. 1983. 5. Presuda Vrhovnog suda Hrvatske, br. Rev-1614/85 od 13. 11. 1985. 6. Presuda Vrhovnog suda Hrvatske, br. Rev- 400/1994 od 2. 3. 1994. 7. Presuda Vrhovnog suda Hrvatske, Rev. 1849/80 od 17. 2. 1981. 8. Presuda Vrhovnog suda Hrvatske G-1822/77. 9. Presuda Vrhovnog privrednog suda Srbije, br. P-2024/72.

39

Dr. sc. Stjepo Pranji

Dr. sc. Stjepo Pranji UDK 364.65-053.9:061.1EU Sveuilite/Univerzitet Vitez Vitez Vitez Travnik Fakultet pravnih nauka e-mail: stjepo.pranjic@unvi.edu.ba or stjepo.pranjic@tel.net.ba Pregledni nauni rad

USPOREDBA INSTITUCIONALIZIRANJA PRAVNOG REIMA TEMELJNE FUNKCIJE DRAVNIH MIROVINSKIH SUSTAVA


Saetak
Demografski trendovi, te promjene obiljeja stanovnitva i ekonomske promjene u zemljama EU, izazvali su pravne promjene (dopune i izmjene) pravnog reima temeljne funkcije dravnih mirovinskih sustava (MS) obveznog mirovinskog osiguranja (MO) etabliranog na kraju XIX i poetkom XX st. U zemljama Evropske unije dravni mirovinski sustavi obveznog mirovinskog osiguranja, s jednim oblikom pravnog reima temeljne funkcije generacijske solidarnosti, dopunjeni su drugim oblikom pravnog reima temeljne funkcije kapitaliziranog pokria, u treoj treini XX i poetkom XXI st. Stoga, u suvremenom usporednom pravu EU postoji dravni MS obveznog MO s dva oblika pravnog reima temeljne funkcije: 1. generacijske solidarnosti (Pay-As-You-Go or PAYG PS); i, 2. kapitaliziranog pokria (Fully Funded). Prvi oblik pravnog reima temeljne funkcije dravnog MS je rudiment obveznog MO u kojem se tekue mirovine isplauju od tekuih uplata obveznika doprinosa (I stup MO). Drugi oblik pravnog reima temeljne funkcije dravnog MS obveznog MO je onaj u kojem se prestacija pojedincima plaa iz depozita koji se deponira tijekom radnog vijeka + kamata, dividenda, renta... (II stup MO). Pred kraj XX st., u zemljama EU institucionalizirani su i privatni MS dobrovoljnog MO. Rije je o dobrovoljnoj tednji za starost uz dravne potpore (III stup MO). Ovaj stup dobrovoljnog MO ne moe se smatrati dravnim MS obveznog MO, niti njegovim bilo kojim oblikom pravnog reima temeljne funkcije, ve privatnim MS dobrovoljnog MO. No bez obzira na to, to ne znai da FBiH, jedina u Europi, moe imati pravnu prazninu, jer nije zakonom institucionalizirala privatni MS dobrovoljnog MO.

41

Zbornik radova

U BiH postoje dva entitetska MS obveznoga MO s jednim oblikom pravnog reima temeljne funkcije generacijske solidarnosti (I stup MO) koji se nuno moraju dopuniti recepcijom europskog, drugog oblika pravnog reima temeljne funkcije kapitaliziranog pokria (II stup MO). Pravni reim temeljne funkcije entitetskih MS obveznog MO je disfunkcionalan i neefektivan. Ostvarivanje steenog prava na mirovinu, zbog umanjene novane razine isplaivanja mirovina reducirano je na socijalnu pomo (prosjena mirovina skoro pa je ak i nominalno, a realno jest, na crti siromatva). Tim vie, pravni reim temeljne funkcije entitetskih MS obveznog MO nije usklaen s Konvencijom br. 102, o najniim standardima socijalne sigurnosti ili Europskim zakonikom o socijalnoj sigurnosti. Kljuni pojmovi: pravni sustavi mirovinskog osiguranja; mirovinsko osiguranje; mirovinski sta; mirovina; umirovljenik i zapoljavanje

COMPARISON OF INSTITUTIONALIZATION OF THE LEGAL REGIME OF FUNDAMENTAL FUNCTION OF STATE PENSION SYSTEMS
Summary
Demographic trends as well as changes in populations characteristics and economic changes in the EU countries evoked legal changes (amendments) of the legal regimes of fundamental function of state pension systems (PS) of the obligatory PI established at the end of XIX and the beginning of XX century. In the EU countries, state PS of obligatory PI with one form of the legal regimes of fundamental function of generation solidarity have been supplemented with another form of the legal regimes of fundamental function of the capitalized coverage in the third part of XX and at the beginning of XXI century. Therefore, in the contemporary comparative law (EU) there is the state PS of the obligatory PI with two forms of the legal regimes of fundamental function: 1. Generation solidarity (Pay-As-You-Go or PAYG PS); and, 2. Capitalized coverage (Fully Funded). First form of the legal regimes of the fundamental function of state PS is the rudiment of obligatory PI in which the current pensions are paid out of current by the obliged person from the revenues (I pillar of PI). Second form of legal regimes of fundamental function of state PS obligatory PI is the one 42

Dr. sc. Stjepo Pranji

where obligation is paid out to individuals from deposited during working period + interests, dividends, rents (II pillar of PI). By the end of XX century, in the EU countries private PS voluntary PI have been established. It is about voluntary savings for the older along with state aid (III pillar of MO). This pillar of voluntary PI cannot be considered as the state PS obligatory, or any form of legal regimes of fundamental function regulation, but the private PS voluntary PI. Nevertheless, it does not mean that the Federation of BiH, as the only one in Europe, can have legal emptiness, because it has not legally regulated private PS voluntary PI. In BiH, there are two entity PS of obligatory PI with one form of legal regimes of fundamental function, generation solidarity (I pillar of PI) necessary to be supplemented with reception of European as well as other form of legal regimes of fundamental function of capitalized coverage (II pillar of PI). The legal regime of fundamental function of entity PS of obligatory PI is dysfunctional and ineffective. Fulfilling an acquired right to pension, because of decreased financial level of pension payout has been reduced to social aid (average pension is almost, even nominally, as well as in reality, at the level of poverty). However, the legal regime of fundamental function of entity PS of obligatory PI do not harmonized with Convention N102, on minimal standards of social aid or European Code of Social Security. Key words: legal systems pension insurance; pension insurance/social security benefit insurance; pension coverage/social security benefit coverage; pension/social security benefit; pensioner and employment.

Uvod
Demografska kretanja, te promjene obiljeja stanovnitva i ekonomske promjene, u kauzalnoj su vezi s dopunama (pravnog oblika) i izmjenama normativnih rjeenja pravnog reima temeljne funkcije dravnih mirovinskih sustava (MS) obveznog mirovinskog osiguranja (MO), obveznih mirovinskih fondova (MF) zemalja Europske unije (EU). Odnosno, dravni MS obveznog MO s jedinim oblikom pravnog reima temeljne funkcije generacijske solidarnosti su institucionalizirani u zemljama lanicama EU na kraju XIX te poetkom XX st. Cijelo jedno stoljee drutveno-ekonomske mijene nisu sprijeile ili znaajnije ugrozile pravni reim temeljne funkcije MS stjecanje i ostvarivanje prava na mirovinu. Ve u treoj treini XX st. pravni reim temeljne funkcije MS zemalja EU postaje disfunkcionalan, tj. otvara se pitanje financijske odrivosti MS. 43

Zbornik radova

Rije je o demografskoj promjeni ili obiljeju po kojem se prosjean ljudski vijek stalno produava, npr. u Europi je oko 78 godina s tendencijom rasta (Tablica 1). U XIX st. ljudski vijek bio je znatno manji, npr. SAD 33 godine, vicarskoj 35 godina, Francuskoj 38 godina i dr.
Tablica 1: Oekivano trajanje ivota
Zemlja Belgija Danska Njemaka Irska panjolska Luksemburg Nizozemska Portugal Slovenija Finska vedska UK Crna Gora Oek. trajanje ivota na roenju Oek. trajanje ivota u 65 godini 2008. 2050. 2008. 2050. Mukarci ene Mukarci ene Mukarci ene Mukarci ene 76,7 82,3 83,1 87,8 16,1 20,1 20,7 24,2 76,4 81,0 82,9 87,2 16,1 19,0 20,5 23,7 77,3 82,6 83,6 86,8 16,8 19,7 21,3 24,4 77,5 81,9 83,9 88,0 16,8 19,7 21,3 24,4 77,4 81,9 83,7 88,6 17,1 21,0 21,2 24,7 76,3 81,2 83,2 87,8 16,5 19,9 20,8 24,1 77,9 82,2 83,7 87,8 16,5 19,9 20,8 24,1 75,8 82,4 82,7 87,7 16,3 19,9 20,7 23,9 74,7 81,9 82,2 87,6 15,7 19,6 20,4 24,0 76,1 83,0 83,0 88,2 16,6 20,7 20,9 24,5 79,0 83,1 84,3 88,3 17,4 20,5 21,3 24,2 77,4 81,5 83,8 87,7 16,9 19,5 21,2 24,1 72,4 76,8 78,4 82,5 17,4 20,0 20,9 24,0

Izvori: Izvjee o starenju 2009, Europska komisija, Aktuarski model MRSS, UN Produljenje ivotnog vijeka je u korelaciji s trendom produljenja koritenja prava na mirovinu i trendom sve veeg broja umirovljenika. Mijenja se odnos broja zaposlenika na jednog umirovljenika. Npr., na jednog njemakog umirovljenika u 2009. godini, dolaze samo 1,6 zaposlenika, dok je prije 50 godina bilo est ili prije jedne decenije bila su tri zaposlenika na jednog umirovljenika (Tablica 2). Krajem prolog stoljea udjel umirovljenika u aktivnoj populaciji bio je 23% dok se procjenjuju da e taj udjel, u 2020. godini biti vei od 33%.108
Tablica 2: Temeljna demografska kretanja i promjene odnosa broja zaposlenika na jednog umirovljenika
Zemlja % os. star. od 65 god. 2008. % os. star. od 65 god. 2050. godine Odnos zaposleni umirovljenik u 2009. godini

108

Japan ima 14% stanovnika starijih od 65 godina, a oekuje se da e 2040. godine takvih
biti 30%. Procjenjuje se da e se od ukupnog doprinosa u Japanu, ve 2018. godine izdvajati 29,6% za dravne mirovine.

44

Dr. sc. Stjepo Pranji


Belgija Danska Njemaka Irska panjolska Cipar Luksemburg Nizozemska Portugal Slovenija Finska vedska UK 17,3 15,1 18,8 11,1 16,8 12,1 14,2 14,2 16,9 15,6 15,9 17,2 16,1 25,7 24,5 31,7 23,7 32,1 23,2 23,0 26,2 30,1 32,5 26,8 24,7 23,0 1,72 2,03 1,6 3,6 3,13 2,3 3,29 1,3 1,64 1,75 2,72 2,49

Izvori: Izvjee o starenju 2009, Europska komisija Promjene odnosa broja osiguranika na jednog umirovljenika uzrokuje manjak akumuliranog novca u MF iz tekuih uplata obveznika doprinosa. Zbog toga su u treoj treini XX i na poetku XXI st. dopunjeni dravni MS obveznog MO s jedinim oblikom pravnog reima temeljne funkcije generacijske solidarnosti. Dopuna se odnosi na drugi oblik pravnog reima temeljne funkcije kapitaliziranog pokria. Produljenje ivotnog vijeka stanovnitva otvara pitanje financijske odrivosti pravnog reima temeljne funkcije dravnih MS, a niska (stopa nataliteta>fertiliteta) aktivnost na tritu rada, uinila je od tog pitanja financijski problem. Taj problem je produbljen dugoronom gospodarskom krizom iji je uzrok financijska kriza koja je nastala uslijed velike nezaposlenosti tako da su prihodi MIO enormno smanjeni. Npr., na poetku ljeta 2012. godine posao u eurozoni (17 zemalja EU) izgubilo je 123.000 osoba, to je 14. mjesec zaredom kako nezaposlenost raste. Stopa nezaposlenih u eurozoni u lipnju 2012. godine je porasla na 11,2%, a ve u studenom je dosegnula 11,8% (v. Eurostat). Nezaposlenih u eurozoni ima 18,8 miliona (11,8%) ili u 27 zemalja EU 26 miliona (10,7%). Od travnja 2011. godine broj nezaposlenih u eurozoni povean je za nekoliko miliona. Zemlje u tranziciji, u pravilu su fleksibilizirale (. instrumentalizirale) pravni reim temeljne funkcije MS, tako to su smanjile starosnu granicu za stjecanje prava na mirovinu, ustanovile pravo na prijevremenu mirovinu i dokup staa. Praksa je pokazala da te izmjene i dopune, ne samo da nisu bile dovoljne za efektivniji pravni reim ostvarivanja prava na mirovinu dravnih MS obveznog MO generacijske solidarnosti, ve nisu niti imale tu svrhu. Svrha tih izmjena i dopuna pravnog reima bila je smanjenje nezaposlenosti. 45

Zbornik radova

Eksperti predviaju paralizu pravnog reima temeljne funkcije dravnih MS i drastino smanjivanje primanja najstarijih u narednim godinama, a najugroeniji su zaposleni koji imaju izmeu 50 i 55 godina. Zbog toga se pravni reim temeljne funkcije MS zemalja EU, vrlo esto mijenja i dopunjuje i radi ouvanja pravnih temelja kojima se osigurava efektivnost primjene meunarodnih standarda. Tako su zemlje EU institucionalizirale i privatni MS dobrovoljnog MO te otpoele s procesom izmjena odredbi kojima je odreena starosna granica za stjecanja prava na mirovinu s 56 i 62 na 65 i 67 ili ak na 70 i 75 godina starosti (v. Zelena knjiga: ka adekvatnim, odrivim i sigurnim europskim MS, Europska komisija, 2010). Konsekventno demografskim trendovima u Europi, ali tim gore i poetku ekonomske depresije, na kraju XX st. bh. drutvo je ulo u proces tranzicije ekonomije realnoga socijalizma k trinom gospodarstvu. Promjene u starosnoj strukturi stanovnitva u BiH pokazuju trend brzog starenja stanovnitva s kontinuiranim negativnim prirodnim prirastom.109 Ukupan broj stanovnika u BiH u 2007. godini iznosio je 3.447.156, od ega 1.762.908 (51,1%) ena i 1.684.248 (48,9%) mukaraca.110 Iz istraivanja provedenog 2007. godine vidljivo je da u strukturi stanovnitva dominiraju stanovnici starosne dobi 3564, ukupno 40,3%. Procjene pokazuju da je ukupna populacija mladog stanovnitva BiH 1.645,000 dok je ostatak oko 2.197,000 starije stanovnitvo. To najbolje oslikava trend starenja stanovnitva u BiH. Udjel radno sposobnog st. je rastao nesrazmjerno sporo, dok se udjel starijeg stanovnitva utrostruio, od 4,7% u 1971. godini na 15% prema procjenama iz 2007. godine.111
109

Pod utjecajem drutveno-ekonomskih promjena ispoljena je tendencija

uravnoteenja meu spolovima. Tako je 1991. godine odnos mukog i enskog stanovnitva bio gotovo podjednak (49,9% : 50,1%). Kao rezultat raznih negativnih imbenika u BiH spolna struktura je bila drastino naruena. U posljednje vrijeme se uoava tendencija uravnoteenju, tako da je prema procjenama iz 2007. godine odnos spolova pri roenju: 1.07 mukaraca na 1 enu ispod 15 godina: 1.067 mukaraca na 1 enu 1564 godina: 1.017 mukaraca na 1 enu; 65 godina i vie: 0.698 mukaraca na 1 enu i ukupno stanovnitvo: 0.97 mukaraca na 1 enu Statistiki podaci objavljeni u tematskom biltenu Demografija 2008. godine i tematskom biltenu Gender BiH 2005. i 2007. godine.

110 111

TB 03, Tematski bilten, ISSN 1840-104X (str. 9) www.bhas.ba Razlog tome nalazi se u socijalekonomskoj preobrazbi i smanjenju mortaliteta u razdoblju od 1991. godine do danas. Prije 12 godina je prosjena ivotna dob ena u BiH bila 69,2 godine, dok su mukarci u prosjeku umirali sa 63,3 godina. [BiH u brojevima (2010), Agencije za statistiku BiH]. Prema istraivanju UN u 2012 godini, prosjean ivotni vijek u BiH je 74,9 godina, mukaraca 72,2 godine, a ena 77.4 godine.]

46

Dr. sc. Stjepo Pranji

Pad stope aktivnosti (odnos radne snage112 i radno sposobnog stanovnitva)113 oznauje manji broj zaposlenih i poveanje stope nezaposlenosti (pad rasta stope osiguranika), to dovodi do vie zahtjeva za stjecanje prava na mirovinu, a to onda ograniava ostvarivanje steenih prava u vidu umanjenja visine mirovina. U Tablici 3 vidljiv je pad stope zaposlenosti ukupnog stanovnitva u BiH u 2011. godini (31,9%) u odnosu na 2010. godinu (32,5%) uz istovremeni rast stope nezaposlenosti 2011. godine (27,6%) u odnosu na podatke iz 2010. godine (27,2%).
Tablica 3: Temeljne karakteristike stanovnitva prema aktivnosti i spolu
Stopa / Udjel* Acitvity rate Employment rate Unemployment rate Share of population under 15 age Share of population 15 64 age Ukupno / Total 2010 44,6 32,5 27,2 17,0 67,1 2011 44,0 31,9 27,6 16,2 67,5 enski / Females 2010 33,2 23,3 29,9 16,3 66,2 2011 32,8 23,0 29,9 15,5 66,1 Muki / Males 2010 56,7 42,2 25,6 17,8 68,1 2011 55,9 41,3 26,1 17,0 68,9

Izvor: Anketa o radnoj snazi, 2011. U BiH je u prvoj polovici 2012. godine bilo neto manje od 690 tisua zaposlenih osoba, dok je nezaposlenih vie od 536. 000, a slubena stopa nezaposlenosti iznosi gotovo 44%, ukljuujui i osobe koje su zaposlene u neformalnom sektoru. Poetkom druge polovice 2012. godine prema podacima Federalnog zavoda MIO i Fonda PIO RS danas u bh. drutvu najbrojnija skupina su umirovljenici kojih trenutano u BiH ima 614.679 (Tablica 4).
Tablica 4: Entitetski MS obveznog MIO
RS 1. Broj umirovljenika > pozitivan trend 2. Broj aktivnih osiguranika> negativan trend 3. Broj osoba 65+
112

FBiH 379.515 438.022 328.532

235.164 277.185 224.700

Anketa o radnoj snazi je redovito istraivanje koje provodi Agencija za statistiku BiH. Anketa se provodi jednom godinje, s ciljem prikupljanja radno sposobnog stanovnitva, na temelju kojih se vri procjena ukupne radne snage u zemlji TB 03, Tematski bilten, ISSN 1840-104X. Stopa zaposlenosti predstavlja odnos zaposlenih i radno sposobnog stanovnitva, a stopa nezaposlenosti predstavlja odnos nezaposlenih i radne snage Ibid, str. 30.

113

47

Zbornik radova
4. Broj osoba starosne dobi 15641 5. Pokrivenost MO (% populacije dobi 1564)2 Sustavna ovisnost 6. Broj osiguranika/broj umirovljenika Ekonomska ovisnost 7. Odnos osoba 65+/osoba starosne dobi 1564 (u %) 8. Broj osiguranika/broj osoba 1564 (u %) 9. Broj osiguranika/broj osoba 65+ (u %) 10. Broj umirovljenika/broj osoba 65+ (u %) 11. Prihodi Zavoda MIO na temelju doprinosa (u mil. KM) 12. Potronja na mirovine (u mil. KM) 13. Prosjena mirovina 14. Prosjena neto plaa (u KM). 15. Odnos prosjene mirovine prema prosjenoj plai (stopa zamjene u %) 16. Minimalna mirovina (u KM) 17. Potronja na mirovine (% BDP) 25,91 34 131.24 88,51 61,05 761, 66 311,15 818 37,80 160,41 8,81 20,6 27,54 133,3 1.371.747.418 1.522.105.460 350,95 828,95 42,33 310,73 9,76 1,17 1,15 867.400 23,6 1.590.071 27,54

Izvor: Strategija reforme MS u RS i odnose se na 2008. godinu. Izvor podataka za FBiH je Federalni zavod MIO. Broj umirovljenika u RS vei je od broja zaposlenih, dok je u FBiH taj omjer skoro izjednaen, tj. broj zaposlenih u FBiH na kraju 2012. godine vei je za svega 60 tisua u odnosu na broj umirovljenika. Prema podacima Federalnog zavoda za statistiku na kraju 2012. godine je bilo 378 tisua umirovljenika i 437 tisua radnika, pri emu je vano napomenuti da se broj umirovljenika kontinuirano poveava, dok broj zaposlenih pada. Broj umirovljenika u RS premaio je broj od 238 tisua, dok je ukupan broj zaposlenika neznatno vei od 237 tisua. U proteklih sedam godina broj umirovljenika u RS povean je za vie od 40 tisua, dok je istodobno broj zaposlenika smanjen za oko 8 tisua. Za proteklih 10 godina stalno se smanjuje odnos broja zaposlenih na jednog umirovljenika. Npr., 1990. godine bila su tri zaposlenika na jednog umirovljenika, a najnia mirovina je bila 512,70 KM. S druge strane, u 2010. godini taj omjer je 1,2 zaposlenika na jednog umirovljenika (1:1,20), a prosjena mirovina je 339 KM, dok je minimalna zagarantirana mirovina 296 KM. Entitetski MS obveznog MO, pokrivaju rizik starosti, invalidnosti, smrti i tjelesne 48

Dr. sc. Stjepo Pranji

onesposobljenosti osiguranih osoba. Sva etiri rizika su financirana kroz plaanje jedinstvenog doprinosa. Oko 60% ukupnih mirovinskih prestacija osigurava FBiH, a oko 40% RS. Razina potronje na mirovine je 9,26% BDP, to predstavlja veliko optereenje za gospodarstvo. Prosjena isplaena mirovina iznosila je oko 155 . U FBiH blizu polovica korisnika prava na mirovinu su primatelji najnie mirovine i 10,53% korisnika u RS. Usporeujui razinu prosjene mirovine s pragom siromatva, vidljivo je da su one u oba entiteta, ak i nominalno, vrlo blizu crte siromatva, mjerenim kriterijima Svjetske banke. Npr., prosjene mirovine u 2004. godini su bile 184 KM, dok je prag siromatva bio 185 KM. U 2009. godini prosjena mirovina je iznosila 336 KM u BiH (346 KM u FBiH; 320,2 u RS), dok je prag siromatva iznosio 238 KM u 2007. godini (Umirovljenici: Strategija socijalnog ukljuivanja BiH, lipanj, 2010. str. 19). Najnia (minimalna) ili socijalna mirovina je socijalna novana naknada koja je u suvremenoj socijalnoj dravi oznaena kao socijalna pomo, a osigurana je za sve stanovnike u starosti koji su socijalno iskljueni (npr. Slovenija: pravo na dravnu mirovinu stjeu dravljani Slovenije koji su stariji od 65 godina i koji nemaju drugih prihoda), bez obzira na sta osiguranja (v. Europski zakonik o socijalnoj sigurnosti). To znai da u BiH, realno, razina ostvarivanja steenih prava na mirovinu ne ovisi od staa osiguranja. Iako je reforma pravnog reima temeljne funkcije entitetskih MS obveznog MO, tj., Zavoda MIO FBiH i Fonda PIO RS s jednim oblikom generacijske solidarnosti u BiH otpoela donoenjem Strategije reforme entitetskih MS (FBIH, 2008 i RS, 2010), ista nije jo poluila dopune pravnog reima temeljne funkcije entitetskih MS obveznog MO s drugim oblikom pravnog reima temeljne funkcije kapitaliziranog pokria, niti su izvrene izmjene relevantnih odredbi pravnog reima temeljne funkcije. Odredbe koje ureuju uvjete stjecanja prava na mirovinu nisu konzekventno niti potpuno usklaene s komparativnim rjeenjima EU niti su usklaene efektivne odredbe koje inkorporiraju svjetske i europske (meunarodne) pravne standarde ostvarivanja steenog prava na mirovinu, npr., usklaivanje mirovina i prosjenih plaa ili udjel prosjene mirovine u prosjenoj plai ili visina prosjene mirovine i praga siromatva i dr. Cilj ovog rada je istraiti bitna i znanstveno fundirana saznanja o pravnom reimu temeljne funkcije dravnih MS obveznog MO s jednim oblikom generacijske solidarnosti i oblikovati rezultate istraivanja. Svrha ovog

49

Zbornik radova

rada je predstaviti rezultate usporedbe pravnog reima temeljne funkcije entitetskih MS obveznog MO s jednim oblikom generacijske solidarnosti i onda ta usporediva rjeenja usporediti s propitanim i sistematiziranim rjeenjima pravnog reima temeljne funkcije zemalja EU kako bi se utvrdile temeljne razlike, a onda i ukazalo na potrebu izmjena i dopune bh. i eur. pravnog reima temeljne funkcije stjecanja prava na starosnu mirovinu. U ovom radu glavna metoda istraivanja je usporedna metoda koja inkludira pomone posebne pravne metode, dogmatsku i normativnu metodu.

1. Pojam i oblici pravnog reima temeljne funkcije dravnog MS


Izraz pravni reim je jedan od niih pojmova (utemeljenje, organizacija, pravni izvori, pravni subjekti, postupak, mirovinski sporovi, materijalnofinancijska sredstva, upravljanje i sl.) koji obuhvaa obujam temeljnog pojma, a to se utvruje u postupku koji se naziva dijeljenje (engl. division) pojma. Skup tih niih pojmova je predmet temeljnog ili vieg pojma dravnog MS obveznog MO, u filozofsko-pravnom smislu rijei. Osim toga, predmet ovog pojma moe se izraziti i socioloki, kao dio drutvenih odnosa koji se oznauju kao socijalni odnosi izmeu pravnih subjekata (fizikih i pravnih osoba) MIO ili dogmatskopravno kao skup sistematiziranih normi koje se nalaze u pravnim izvorima podgrane socijalnog prava koja se naziva socijalno pravo MIO. Metodoloki gledano, na sva tri pristupa mora se naslanjati metodoloki koncept kako bi se diferencirale samostalne znanstvene discipline (npr. socijalno pravo) od znanstvenih podruja (npr. radnog i socijalnog prava), odnosno da bi se utvrdili posebni instituti (npr. pravni reim temeljne funkcije dravnog MS obveznog MO) ili podgrane tih disciplina (npr. socijalno pravo MIO) u znanstvenom i didaktikom smislu izraza. Konzistentno kazanom pod predmetom pojma dravnog MS obveznog MO razumijevaju se oni socijalni odnosi koji nastaju izmeu pravnih subjekata MIO, odnosno odvijanjem radnog i/ili ivotnog ciklusa ljudi u odreenim godinama starosti ili/i invalidnosti ili/i smrti i pravnih osoba u pravilu javnih, a iznimno privatnih pravnih osoba (institucija ili organizacija kojima pravo priznaje posebna pravna ovlatenja, razliita od ovlatenja lanova organizacija), koji se zbog svoje konfliktne naravi pravom reguliraju i per se pravna regulativa te socijalne odnose pretvara u socijalnopravne odnose MIO ili u institucionalizirane statuse pravnih subjekata MIO. U

50

Dr. sc. Stjepo Pranji

procesu uspostavljanja socijalnopravnih odnosa MIO dolazi do stjecanja, ostvarivanja, prestanka subjektivnih prava i vrenja ovlatenja (pravna obveza + pravna ovlast = nadlenost = djelokrug kompetencija) pravnih subjekata MIO ili do institucionaliziranja pravnog reima temeljne funkcije dravnog MS obveznog MO. Jednako kazanom i nii pojam, pravnog reima temeljne funkcije dravnog MS obveznog MO, ima svoj predmet. No bez obzira na to, odnosno s obzirom na to da se predmet nekog pojma moe izuavati ili spoznavati interdisciplinarno, multidisciplinarno i transdisciplinarno (npr. politoloki, pravno, ekonomski, demografski, statistiki i sl.), onda je nuno utvrditi sadraj pojma, ili skup svih njegovih bitnih oznaka u postupku koji se naziva definicija pojma. Slijedom toga, pod pravnim reimom temeljne funkcije dravnog MS obveznog MO razumijeva se pravni institut dravnog MS obveznog MO kojeg ine sva posebna normativna opa pravna pravila sadrajno rasporeena u niz manjih-veih meusobno vezanih posebnih cjelina (normi, lanaka, stavaka alineja) tako da ine kompleksan, koherentan i jedinstven posebni pravni postupak (lex specijalis derogat legi generali) stjecanja, ostvarivanja i prestanka prava na mirovinu te drugih subjektivnih prava iz MIO i vrenja ovlasti institucionaliziranih statusa pravnih subjekata MS. Iz ove pojmovne definicije proizlazi da e se ovaj znanstveni rad zasnivati na suradnji socijalnopravnih disciplina.

1.1. Pojam dravnog mirovinskog sustava


Pozitivnopravne definicije dravnog MS obveznog MO su prava rijetkost. Ipak, mjerodavne odredbe pozitivnih propisa impliciraju elemente za sastavljanje teoretske definicije pojma dravnog MS obveznog MO. Odnosno ukupnost tih mirovinskopravnih normi (= mirovinskopravni sistem = mirovinskopravni poredak = objektivno mirovinsko pravo) implicira da se dravni mirovinski sustav (engl. legal system pension) moe definirati kao dio socijalnopravnog sustava drave kojeg ine sva posebna pravna naela i ope pravne norme koje se nalaze u jedinstvenim materijalnopravnim i formalnopravnim, a iznimno u posebnim formalnopravnim izvorima socijalnog prava MIO sistematizirane ili sadrajno rasporeene u niz manjih-veih meusobno vezanih posebnih cjelina, tako da ine kompleksnu, koherentnu i jedinstvenu posebnu normativnu cjelinu ili podsustav unutar cjeline socijalnopravnog sustava ija je temeljna funkcija uspostavljanje pravnog

51

Zbornik radova

reima stjecanja, ostvarivanja i prestanka prava na mirovinu i drugih subjektivnih prava iz MS osiguranih (rizika) osoba, kako bi otklonile i/ili ublaile socijalni rizik ili zadovoljile stanje socijalne potrebe. U subjektivnom smislu dravni MS obveznog MO razumijeva ovlatenje (osigurane) osobe da zahtjevom inicira pokretanje posebnog upravnog postupka pred nadlenim pravnim subjektom dravnog MS obveznog MO radi stjecanja, ostvarivanja i prestanka prava na mirovinu i drugih subjektivnih prava iz MS obveznog MO, te pruanje organizirane pravne zatite subjektima u posebnim postupcima stjecanja, ostvarivanja i prestanka subjektivnih prava za sluaj individualnih mirovinskopravnih sporova (koji mogu nastati zbog povrede pravila postupka i/ili zbog pogreno i nepotpuno utvrenog injeninog stanja i/ili zbog pogrene primjene normi materijalnog socijalnog prava MIO), a koji se rjeavaju primjenom propisane pravne sankcije za utvrene sporove. U strunoj literaturi drutvenih znanosti i meunarodnoj praksi, prihvaene su dvije arhitekture MS: 1. Prema klasifikaciji Svjetske banke, govori se o trostupnom MS u kojem: I stup ini obvezni redistributivni MF; II stup ine obvezni MF koji posluju na naelu kapitalizacije i, u III stupu nalaze se dobrovoljni MF koji, takoer, prate naelo kapitalizacije, a ulanjenje u MF moe biti individualno ili kolektivno; 2. Prema klasifikaciji EU, arhitektura dravnih MS je, takoer trostupna, s tim to se u II stupu (kapitalizacijski MF) ubrajaju profesionalne sheme i MF kolektivnog osiguranja, dok se u III stupu nalaze samo dobrovoljni kapitalizacijski MF individualnog osiguranja. Navedene klasifikacije MS, najblae reeno nisu pravno konzistentne. I jedna i druga klasifikacija, a obje zajedno pogotovu, su konfuzne i nejasne. U najmanju ruku, potrebno ih je sistematizirati i pravno oblikovati. Rjeavanje tog zadatka treba poeti kljunim elementima koji su zajedniki, odnosno zajedno razliiti kod obje klasifikacije. Tako je zajedniko i jednoj i drugoj klasifikaciji to to u svom sadraju inkludiraju naelo dobrovoljnosti i naelo obveznosti utemeljenja MF, kao i to to se isplata mirovina iz obveznih MF vri prema naelu solidarnosti (redistribucije) i naelu kapitalizacije. Iz prvog zajednikog svojstva proizlazi zakljuak da u suvremenoj praksi MO postoje dva MS, i to: 1. Dravni MS utemeljen na naelu obveznosti MO; i, 2. Privatni MS utemeljen na dobrovoljnom naelu MO. Drukije, zapravo oneroidno miljenje imao je profesor A. Ravni (i niz drugih autora koji su se bavili ili se bave socijalnim

52

Dr. sc. Stjepo Pranji

pravom i socijalnom politikom) koji u okviru razmatranja organizacije socijalnih sustava navodi da su socijalni sustavi i socijalna politika u osnovi dravni, a nadopunjuju se privatnopravnim socijalnim sustavima. Organizacija moe biti (a) dravna, (b) paradravna i (c) privatna, ali temeljne organizacijske pravne okvire kako organizacije tako i djelokruga pa i upravljanja odreuje drava, jer SO spada u javno dobro i oblik je javne slube (po ovom stavu privatni sustav, tj. pojedini njegovi podsustavi bi bili vie-manje dravni, jer drava odreuje pravni okvir, npr. Zakon o gospodarskim drutvima, i oni imaju znaajnu dimenziju javnog dobra istaknuo S. P.). Postoji mogunost da socijalnim sustavima upravljaju posebne ustanove, odnosno agencije, koje u skladu sa zakonom imaju vei ili manji stupanj autonomije. U pravilu, ovim ustanovama upravljaju odbori koji su esto sastavljeni od predstavnika poslodavaca, radnika i vlade. Suvremena praksa dravnih MS poznaje upravljanje dravnih tijela obveznim MO i autonomno upravljanja subjekata, npr. MF. Profesor Dedi, S., (Socijalno pravo, str.161 i 162), istie: U teoriji socijalnog prava navodi se da u dravama zapada postoje dva tipa PIO, i to: Europski kontinentalni tip javnog MS i Anglosaksonski tip MO. 1) Europski kontinentalni tip MS je tip MO koji je karakteristian kako po organizaciji koja je, u pravilu, odvojena od dravne organizacije, tako i po veem-manjem stupnju autonomije glede unutarnjeg organiziranja i upravljanja. Blie karakteristike ovog MS su: financira se doprinosom zaposlenih pa i poslodavaca i zajedniki s njima upravljaju; kao tijela upravljanja javljaju se skuptine, razni odbori i dr.; organizacijske jedinice za provoenje MO su zavodi ili riznice na elu s ravnateljem; MO se provodi za cijelu dravnu teritoriju ili po podrujima. 2) Anglosaksonski tip je specifian MS MIO. On se javlja kao dio javne uprave, s tim to se razliito organizira. Organizacijski moe biti uspostavljen na sredinjoj ili lokalnoj razini ili pak kao integralni dio jedinica sredinje ili lokalne uprave. Kao posebna karakteristika ovog MS navodi se da MO upravljaju rukovodei dravni slubenici. Mirovine su, u pravilu, niske i jednake, ali postoji mogunost i dopunskih penzija. Europski kontinentalni tip MS nije konzistentan u potpunosti uspostavljenim naelima ije potivanje jami financijsku i socijalnu odrivost MS. Rije je o meunarodnom naelu po kojem se upravljanje SO/MO treba vriti od strane dravnih tijela, dok se autonomiji subjekata MO daje supsidijarno i ogranieno znaenje.

53

Zbornik radova

Ova diskrepanca je u korelaciji s aktualnom financijskom krizom MS zemalja EU iji je ponder dosegao toku financijskog problema. Dravni MS zemalja EU utemeljeni su na naelu obveznosti MO. S obzirom na to da se akumulirana novana sredstava iz obveznih doprinosa lanova MS u MF mogu isplaivati za mirovine na naelu solidarnosti (redistribucije) i, na naelu kapitalizacije onda se, u osnovi, moe govoriti o dva oblika pravnog reima temeljne funkcije dravnog MS. To nije sluaj s privatnim MS dobrovoljnog MO, gdje je naelo solidarnosti iskljueno. Dravni MS etabliran je (od kancelara Otta von Bizmarcka) s prihvaenjem socijalnih zakona u Pruskoj osamdesetih godina, XIX st. Tim je zakonima, u poetku samo za siromanije kategorije radnika, uvedeno osiguranje za sluaj bolesti i nesree na poslu, te MO. Doprinose u fondove SO plaali su radnici i poslodavci, a drava je zakonski regulirala obveze tih dvaju partnera. Fondovima nastalim doprinosima osiguranika upravljali su predstavnici radnika, poslodavaca i drave. Tako je nastalo naelo tripartizma u SO. SO za propisane je socijalne rizike u pravilu obvezno, ali moe biti i dobrovoljno. S vremenom se SO proirilo na sve kategorije zaposlenih, a u nekim zemljama i na seljake, male poduzetnike i druge profesionalne skupine. Obuhvaa osiguranje od glavnih socijalnih rizika (bolest, nesrea na poslu, starost, nezaposlenost), a posljednji je uspostavljen sustav obveznoga osiguranja za sluaj nezaposlenosti. Privatni MS etablirani su pred kraj XX st. a razvijaju se i dan-danas sa sve jaim socijalfinancijskim znaenjem. U zemljama EU pojavljuju se dobrovoljno MO koje akumulira novana sredstva sve vie u privatne, a manje u dravne MF. To je posebna imovina u izriitom vlasnitvu lanova MF koja nema status pravne osobe. Fond utemeljuje i njime upravlja, s panjom dobrog eksperta, drutvo za upravljanje MF. MF razvili su se iz posebnih mirovinskih shema koje su se organizirale u posebnim, privatno upravljanim institucijama. To su bile profesionalne sheme rudara, mornara, eljezniara i nekih udruga poduzetnika. Procvat kapitalizacijskih MF biljei se 80 godina prolog stoljea u Junoj Americi, a zatim 90-ih u zemljama Sredinje i Istone Europe, gdje su kapitalizacijski MF integrirani u dravne MS bilo kao obvezni (dopunski obveznom redistributivnom PAYG PS), bilo kao dobrovoljni MF (MF dodatnog MO). Dobre europske prakse poznaju dvije vrste MF: 1. Privatni MF u velikim gospodarskim drutvima za proizvodnju, trgovakom i uslunom sektoru

54

Dr. sc. Stjepo Pranji

te u sindikalnim udrugama, i 2. Javni MF u javnim slubama i dravnim tijelima i organizacijama (npr. obrazovanje, policija, vojska, dravna uprava, pravosue i sl). U svijetu doivljavaju brzi napredak i meu najznaajnijim su institucijskim investitorima na financijskim tritima. Prvi MF utemeljen je u SAD 1875. godine na eljeznici (American Express Company). Poslije II sv. rata naglo se razvijaju u svim razvijenim zemljama. Bre od dravnih MF. MF u SAD imali su 2003. godini 5.900 milijardi $ aktive, a od toga privatni 3.658 milijardi. U zemljama EU razliito je znaenje dobrovoljnih (privatnih) MF. Ukupno ih je bilo 2000. godine 6.479, s tim da im se broj po zemljama kree od 45 u vedskoj do 3.405 u vicarskoj. Broj MF stalno raste, emu pridonosi vie initelja: slue poduzeima za privlaenje obrazovanih radnika, ulozima u MF poduzea plaaju radnike izbjegavajui ogranienja visine nadnica, poreze i sl. Njihov rast je potpomognut i time to lan trajno zadrava pravo na deponirani novani iznos, neovisno o tomu je li postao nezaposlena osoba, jer ima pravo to svoje pravo ustupiti drugoj osobi. Pravni reim temeljne funkcije (pojedinanog i kolektivnog) privatnih MS dobrovoljnih MF kapitaliziranog pokria djeluje na sljedei nain. Dobrovoljni MF funkcioniraju po naelu kolektivnog investiranja i kapitalizacije sredstava uplaenih na raune lanova MF. To su institucijski investitori koji osiguravaju pojedincima sigurnost i stabilnost prihoda poslije zavretka radnog vijeka, a strogo su nadzirani od drave. Uplatu sredstava u MF moe se vriti osobno ili putom poslodavaca, tj. ulanjenje putom mirovinskog plana, koji ukljuuje poslodavca kao organizatora tog plana i obveznika uplate doprinosa za svoje zaposlene. Prestanak uplate sredstava na osobni raun ne znai prestanak lanstva u MF ili gubitak sredstava, ve sredstva ostaju na raunu lana i investiraju se i oplouju u skladu s ostvarenim prinosom, te se iz MF mogu povui u trenutku stjecanja zakonom utvrenih uvjeta. Dobrovoljno MO ne moe se smatrati institucijom (dravnog MS obveznog MO, niti njegovim bilo kojim oblikom pravnog reima temeljne funkcije), ve privatnim MS dobrovoljnog MO ili ekon. mirovinskim planom (pension plans) bez obzira na to to drava omoguava novane i druge dravne potpore. Konano, MO moe se dragovoljno provoditi i kroz sustav premijskoga MO to se svrstava u osiguranje ivota i naziva se rentnim osiguranjem, a provode ga osiguratelji privatno mirovinsko ili rentno osiguranje oblik je pojedinane brige za vlastitu starost. Renta ili mirovina u tom sustavu moe biti izravna isplata, slijedi odmah nakon plaanja premije u obliku

55

Zbornik radova

kapitalne uplate, ili odgoena, plaa se nakon zavretka uplata premija ili nakon odreenog datuma, a mogue su i druge kombinatorike, koje kod obveznog MO nisu mogue (npr. ako osiguranik uplauje premiju i umre prije poetka primanja rente, dio uplata vraa se nasljednicima). Dravni MS u odnosu na privatne MS predstavljaju vaan segment sustava socijalne zatite (SZ) jer oko 96% umirovljenika ostvaruje steena prava na mirovinu iz ovog sustava. Odnosno on predstavlja jedan od najznaajniji i, istovremeno najefektivniji oblik organizirane SZ zaposlenika i njihovih obitelji u okviru koje ostvaruje odreene socijalne prestacije osiguranoga rizika vie od jednog stoljea. Obvezno MO moe obuhvaati osiguranje od (dugo) trajnih rizika, starosti, smrti, invalidnosti, te tjelesne onesposobljenosti sve ili samo neke od navedenih. Kako obuhvaaju i rizik invalidnosti, naziva se i mirovinsko-invalidsko osiguranja (MIO). Temeljno pravo iz MS je pravo na starosnu i prijevremenu starosnu mirovinu za sluaj osiguranoga rizika starosti, a zatim i pravo na obiteljsku mirovinu, koja pripada lanovima obitelji za sluaj osiguranoga rizika smrti na temelju zaposlenosti, a onda pravo za sluaj nastupanja osiguranog rizika invalidnosti, pravo na invalidsku mirovinu zbog trajnog smanjenja ili gubitka sposobnosti za rad i na kraju pravo osiguranika s promijenjenom radnom sposobnou, tj., prava invalida II kategorije invalidnosti na profesionalnu rehabilitaciju, odnosno pravo na novanu naknadu za tjelesnu onesposobljenosti. Za sve osigurane sluajeve u tom se sustavu osigurava isplata trajne, najee doivotne, mirovine, pri emu je za njezino stjecanje potrebno zadovoljiti odreene dodatne uvjete, meu kojima je dob, mirovinski sta, srodstvo i sl. Najvaniji ciljevi dravnog MS u suvremenom sustavu socijalne sigurnosti su: rasporeivanje prihoda pojedinaca i obitelji tijekom cijelog ivotnog ciklusa; tednja (osobna i nacionalna) i odravanje socijalne kohezije ublaavanjem siromatva za vrijeme starosti i radne neaktivnosti. Utemeljeno se istie postulat da dravni MS (ne)izravno utjee na i na zaposlenost, motivaciju zaposlenih, poslodavaca i drugih gospodarskih subjekata u postizanju vee produktivnosti rada te gospodarskog rasta i razvoja, kao ivotni standard stanovnitva, na opu i zajedniku potronju i na cjelinu gospodarsko-socijalnih odnosa (v. Uur, M., 2000, Socijalno pravo, Informator, Zagreb, str. 133).

56

Dr. sc. Stjepo Pranji

1.2. Oblici pravnog reima temeljne funkcije dravnog mirovinskog sustava


U suvremenom usporednom pravu EU postoji dravni MS obveznog MO s dva oblika pravnog reima temeljne funkcije: 1. Generacijske solidarnosti (Pay-As-You-Go or PAYG PS u slobodnom prijevodu tekue financiranje); i 2. Kapitaliziranog pokria (Fully Funded PS). Dravni MS obveznog MO oblika pravnog reima temeljne funkcije generacijske solidarnosti je prvi najstariji pravni oblik obveznog MO koji je etabliran na kraju XIX i u prvoj polovici XX st. u zemljama EU. Iz samog posvojnog pridjeva dravni proizlazi da brigu za starost pojedinca preuzima drava, tj. zaposlenik nije odgovoran za budui umirovljeniki status. U dravnom MS obvezno osiguranje u pravilu ini cjelinu s invalidskim MO, koje osigurava prihode osobama koje vie nemaju smanjenu radnu sposobnost. Obvezno MIO obuhvaa osiguranje radnika, osiguranje samostalnih profesija, poljoprivrednika, umjetnika i sl. Financira se na naelu uzajamnosti (visina mirovine vezana je za novanu masu uplaenih doprinosa) i generacijske solidarnosti. To znai da se tekue mirovine isplauju umirovljenicima od tekuih uplata doprinosa obveznika osiguranja, tj., tekua generacija obveznika uplate doprinosa financira tekuu generaciju umirovljenika a eventualni manjak novanih sredstava se pokriva iz dravnih prorauna pa ih onda esto nazivaju i mjeovitim MS. Efikasnost i efektivnost, a onda i ekonominost (3E) ovog oblika MS ovisi o odnosu izmeu aktivnog (broja zaposlenih) i pasivnog stanovnitva (umirovljenika). S padom stope nataliteta i produenjem ljudskog vijeka, poveanjem stope (ne)zaposlenosti dolazi do poremeaja odnosa aktivno vs. pasivno stanovnitvo. I stup MIO osigurava umirovljeniku pokrivanje samo egzistencijalnih potreba. Zato uz obveznu uplatu doprinosa obveznika osiguranja po naelu solidarnosti generacija zakonodavci, za neke kategorije zaposlenika, utemeljili su i obveznu uplatu doprinosa (II stup MO), koje zaposlenik uplauje na svoj raun koji se vodi kod drutva za upravljanje MF individualizirane kapitalizirane tednje. U veini zemalja EU dravni MS obveznog MO s jedinim oblikom pravnog reima temeljne funkcije generacijske solidarnosti dopunjeni su drugim oblikom pravnog reima temeljne funkcije kapitaliziranog pokria, krajem XX i poetkom XXI st. Pravni reim temeljne funkcije drugog pravnog oblika kapitaliziranog pokria funkcionira na sljedei nain. Novana sredstva MF osiguravaju

57

Zbornik radova

uplatama doprinosa lanova MS tijekom njihovog radnog vijeka. Tako uteena i oroena novana sredstava, najee do nastupanja rizika starosti, zajedno s dobiti se redovito ulau najvie u dionice poduzea, korporacijske obveznice, dravne, rjee u osigurane hipotekarne vrijednosnice, a dre i velike oroene depozite kod banaka. Jednako kao izvori (obveze uplata lanarina po odreenoj dinamici), i priljevi od otplata glavnica kao i ostali prinosi predvidivi su im u budunosti pa lako odravaju likvidnost i ulau u dugorone instrumente trita kapitala. MF financijskom institucijom ini pasiva (mogunost ulaganja i tednje) i aktiva. Veliinom i strukturom ulaganja MF postaju pojedinano, uz banke, najvanijim financijskim intermedijarima. Strukturom portfelja oni se pojavljuju kao vlasnici i financijeri gospodarstva i kreditori drave. Osim toga, strukturiranje portfelja financijskih ulaganja postaje najvaniji dio poslovne politike. Ulagai (lanovi) oekuju da im MF do odlaska u mirovinu ne samo ouva realnu vrijednost uloga ve i ostvari odreenu dobit. Drugi pravni oblik dravnog MS obveznog MO prestaciju pojedincima, lanovima sustava plaa iz depozita koji se deponira tijekom radnog vijeka + kamata, dividenda, renta...

2. Entitetski MS obveznoga MO u Bosni i Hercegovini 2.1. Institucionaliziranje pravnog reima temeljne funkcije entitetskih MS obveznoga MO
Na kraju XX st. bh. drutvo je zbog krize ulo u proces tranzicije ekonomije realnoga socijalizma k trinom gospodarstvu (npr. vlasniki pluralizam) i ustavnopravnog politikog preustroja (npr. politiki pluralizam, preustroj (kon)federalnog dravnog ureenja i sl.). No, zbog nekompetentnosti subjekata dravnog, a najprije politikog menadmenta upravljanje tranzicijskim procesima odvelo je u rat. Tako je ratom umjesto mirom izvrena disolucija onovremene sloene drave (SFRJ), na samostalne i meunarodno priznate drave, meu ostalim, i RBiH. Odnosno, na prostoru SRBiH u ratu (19911995) uspostavljena su tri efektivna sustava organizacije vlasti na dijelovima teritorije SRBiH, a to s obzirom na temu rada znai i tri odvojena MS obveznog MO oblika pravnog reima temeljne funkcije generacijske solidarnosti. U tom procesu (prisilnog premjetanja stanovnitva) stjecanje prava na mirovinu je ogranieno, posebice za izbjegle i prognane osobe, osobe

58

Dr. sc. Stjepo Pranji

koje pripadaju manjinskom etnikumu i nacionalnim manjinama u RS, RBiH i HR HB. Takoer, ostvarivanje steenog prava na mirovinu je ugroeno, odnosno mirovina je bila zapravo socijalna pomo koja se u pravilu davala u ivenim namirnicama (npr. branu, eeru, masti i sl.) i u simbolinim iznosima ili novanim bonovima ija je realna vrijednost bila ispod crte siromatva. Kada je zaustavljen rat (1995.) pod pritiskom meunarodne zajednice uspostavljen je mir. Na inicijativu i pod monitoringom meunarodne zajednice zapoeli su procesi modifikacije unutarnjeg ustavnopravnog politikog sustava RBiH [v. l. 1. Ustav (F)BiH; i Ustav RS] a time i ustavnopravnog politikog poloaja entitetskih MS obveznoga MIO. To znai, najprije, da je se ta modifikacija mogla odvijati u pravnom okviru Ustava BiH. Ustavnim okvirom BiH je uspostavljena veza izmeu prava koja se jame Ustavom BiH i ustavima entiteta meunarodnim standardima prava ovjeka i temeljnih sloboda. Meutim, postoje odreeni problemi u ostvarivanju zajamenih prava, posebice sa stajalita manjkavosti ustavnog okvira. Tako je Odbor o ekonomskim, socijalnim i kulturnim pravima zabiljeio kako ustavni okvir za BiH, koji je nametnuo Dejtonski mirovni sporazum, a koji dijeli dravu lanicu na dva entiteta, te na jedan distrikt (BDBiH), dao ogranienu odgovornost i ovlasti dravnoj vladi, posebice u podruju ekonomskih, socijalnih i kulturnih prava, te stvorio sloenu administrativnu strukturu koja esto rezultira nepostojanjem usklaenosti i implementacije zakona i politika koji se odnose na jednako uivanje ekonomskih, socijalnih i kulturnih prava za stanovnike dvaju entiteta, upanija u FBiH i opina istog ili razliitih entiteta. Na dravnoj razini ne postoji jedinstvena organizacija MIO, ve postoji Ministarstvo civilnih poslova BiH Sektor za rad, zapoljavanje, SZ i mirovine Odsjek za SZ i mirovine. Nadlenost ovog ministarstva je izvravanje poslova i zadataka iz oblasti socijalne politike, tj. sklapanje meudravnih ugovora u ime i za raun BiH s drugim dravama u cilju reguliranja meusobnih prava i obveza MO, odnosno funkcija unutarnjih organizacijskih jedinica ovog ministarstva je koordinacija u izvravanju poslova i zadataka iz oblasti socijalne politike i koordinacija s mjerodavnim entitetskim regulatorima na izradi prijedloga nacrta ugovora o SO. Meudravni ugovori o SO su dio pravnog poretka BiH a po pravnoj snazi su iznad entitetskih zakona o MIO te kao takvi imaju prednost nad tim zakonima. To znai da predmetne obligacije prema odredbama domicilnih zakona

59

Zbornik radova

o MIO predstavljaju lex superior, mjerodavne domae ustanove (regulator osiguranja) moraju ih izravno primjenjivati kada osobe podnesu neposredan zahtjev na koje se takav ugovor odnosi, odnosno mjerodavni domai sudovi za sluaj spora. Prema l. III Ustava BiH, socijalna zatita ne spada u izravnu nadlenost BiH, ve u nadlenosti entiteta, pri emu umirovljenici BDBiH imaju pravo izbora izmeu entitetskih MF. Primjena ovog rjeenja za posljedicu ima razlike u cijeni rada: dva zaposlenika koji su odabrali razliite fondove, iako imaju istu neto plau, predstavljaju razliite cijene rada za poslodavca radi razliitih metoda obrauna doprinosa i razliitih stopa doprinosa u dva entitetska MS. Na primjer, stopa za MIO u FBiH je 23%, a u RS 18,5% na bruto plau (obuhvaa neto plau zaposlenika, pomnoenu s utvrenim koeficijentom, plus doprinosi i porezi). Pri tomu doprinos iz plae za MIO FBiH je 17% (plaa zaposlenik) a doprinos na plau je 6% (plaa poslodavac), dok je za PIO RS stopa doprinosa iz plae 18,5% a nema novane obveze na plau. Ukupni doprinosi iz plae zaposlenika za SO u RS su 33% jer ne postoje doprinosi koje plaa poslodavac dok su u FBiH ukupni doprinosi 42,01% i to od toga doprinosi iz plae 31,01% a doprinosi na plau su 11%. Isti problem pojavljuje se u svim institucijama na dravnoj razini, kao kod Centralne banke BiH, ministarstava na dravnoj razini, agencija, institucija i tako dalje. Ustavima entiteta odreeno je da oni ureuju i osiguravaju, meu ostalim, sustav javnih slubi, SO i druge oblike SZ. Odatle je MS i definiran kroz entitetske zakone o MIO pri emu je stopa doprinosa za PIO regulirana Zakonom o doprinosima. Odnosno, socijalna politika je u iskljuivoj nadlenosti entiteta RS i FBiH, s tim to u FBiH, socijalna politika spada u podijeljenu nadlenost izmeu FBiH i njenih upanija, pa je sukladno tomu FBiH MS obveznog MO, generacijske solidarnosti, uredila Zakonom o MIO (Sl. novine FBiH, br. 29/98, 49/00, 73/05, 59/06, 4/09 i 55/12). Ovaj zakon predstavlja poetak reforme MIO u FBiH dok to u RS predstavlja Zakon o dobrovoljnim MF i mirovinskim planovima, Sl. glasnik RS, br. 13/09 (III stup MIO). Kako niti do 31. 5. 1999 godine nisu ujedinjena dva MF u FBiH (Mostarski i Sarajevski), visoki predstavnik (VP) za BiH je to uinio svojom odlukom. Time je nakon vie godina dolo do institucijskog i organizacijskog sjedinjavanja dva MF u FBiH u jedan Fond MIO/PIO FBiH. Pravni status jedinstvenog Fonda PIO RS ostao je nepromijenjen od 1994. godine kada je i utemeljen.

60

Dr. sc. Stjepo Pranji

Odnosno, ovaj fond je utemeljitelj Mirovinskog rezervnog fonda RS (MREF). MREF se utemeljuje radi osiguranja financijske odrivosti obveznog MO. Pravni reim temeljne funkcije entitetskih MF etabliran je na razini entiteta zakonom osiguravajui stjecanje, ostvarivanje i prestanak prava na mirovinu. Ovo rjeenje je dvojbeno s aspekta globalnog znaenja socijalne sigurnosti i karaktera prava koja se jame osobama na koja se konkretni zakoni odnose. Odnosno, prema svjetskim, a i europskim naelima MO postoji opa odgovornost drave u provoenju MIO (. BiH). Tim vie upravljanje SO treba da se odvija putom dravnih tijela, dok se autonomiji subjekata osiguranja daje supsidijarni i ogranieno znaenje. Sredstva potrebna za ostvarivanje prava i obveza iz MS osiguravaju od obveznika uplata doprinosa za MIO koja se akumuliraju u izvanproraunske fondove javnog financijskog sustava, prorauna FBiH ili prorauna RS i prorauna BiH, prihoda po osnovu dobrovoljnog osiguranja prihoda od imovine kojom raspolae regulator osiguranja, sredstava od gotovinskog dijela privatizacije u skladu sa zakonom koji regulira oblast privatizacije poduzea, prihoda koje svojom djelatnou ostvari regulatori MO i drugih prihoda. Za pokrie mirovina koje se ostvaruju pod povoljnijim uvjetima u odnosu na uvjete utvrene Zakonom, osigurat e se sredstva u proraunu. Obveznika uplate, osnovicu, stopu doprinosa, nain obraunavanja i uplate doprinosa za MIO i druga pitanja u vezi s plaanjem ovih doprinosa ureuje se Zakonom o doprinosima. Ostvarivanje prava na temelju uplaenih doprinosa, tj. visina mirovine, odreuje se na temelju propisane formule sukladno duini radnog staa ili staa osiguranja i visine zarada, a ne ovisi od visine uplaenih doprinosa. Efektivnost ovog rjeenja je dvojbena, tj. visina mirovine (ne)ovisi od mirovinske osnovice koja se odreuje na temelju (izraunate) visine plae u razdoblju osiguranja i akumuliranih godinjih obraunatih stopa. Razlike u mirovinama s obzirom na razliita prava iz MIO su irelevantne. Korisnici prava na starosnu mirovinu imaju mirovine neznatno iznad 41%, a korisnici prava na obiteljske mirovine su neznatno nie od 40%. Nedovoljna razina uplaenih doprinosa predstavlja financijski problem, kojeg uzrokuju neadekvatna zakonska rjeenja. Nesporno je da poslodavci kre ostvarivanje steenog prava na mirovinu kao i dravna tijela jer ne poduzimaju djelotvorne mjere da se doprinosi naplate i tako zatite predmetna prava. Meunarodni standardi obvezuju dravu lanicu da se suzdri od svih radnji koje za posljedicu imaju

61

Zbornik radova

krenja prava ovjeka (pozitivna obveza drave), ali jednako tako da poduzme mjere kako bi sprijeila da drugi ne kre ta prava (negativna obveza drave). Stope uplate obveznika doprinosa su previsoke, to za posljedicu ima izbjegavanja uplata uz istovremeno destimuliranje zapoljavanja kao i neprovoenje propisa o plaanju doprinosa na plau zbog velikog udjela neformalnog sektora, neprijavljivanja punih iznosa na isplatu naknada i neformalne aranmane doprinosa plaa, na plau oslanjanje zbog velikog udjela neformalnog sektora, neprijavljivanja punih iznosa zapoljavanja i u formalnom sektoru. Stanje anomije uzrokuju i odreena plaa, oslanjanje na isplatu naknada i neformalne aranmane zapoljavanja i u formalnom neadekvatna zakonska rjeenja, ali i usko tumaenje mjerodavnih osoba. sektoru. Stanje anomije uzrokuju i odreena neadekvatna zakonska rjeenja, ali i usko Dravni MS BiH ine entitetski MS obveznog MO oblika pravnog reima temeljne generacijske solidarnosti (Grafikon 1). reima temeljne Dravni funkcije MS BiH ine entitetski MS obveznog MO oblika pravnog
Grafikon 1: Dravni MS BiH Entitetski MS obveznog MO
Grafikon 1: Dravni MS BiH Entitetski MS obveznog MO BOSNA I HERCEGOVINA

tumaenje mjerodavnih osoba.52

funkcije generacijske solidarnosti (Grafikon 1).

Ministarstrvo civilnih poslova BiH Sektor za rad, zapoljavanje, socijalnu zatitu i mirovine Odsjek za socijalnu zatitu i mirovine

FBiH

RS

Ministarstvo rada i socijalne politike FBiH

Ministarstvo rada i borako invalidske-zatite RS

Federalni zavod za MIO

Fond MIO RS MREF

Porezna uprava FBiH

Porezna uprava RS

Organizacija i funkcioniranje pravnog reima entitetskih MS obveznog MIO je identino (v. Grafikon 1). To je rezultat disolucije jedinstvenog MS Na primjer, kontrola doprinosa drave u RS isklju ivo se i vri na isplaenu plau i nijestandarda uspostavljen, osim ad obveznog MO uplate ondanje kao meunarodnih i dobrih hoc inspekcijski nadzor za osiguranje redovite uplate doprinosa. Drugo, u samom definiranju isplaene plae i europskih praksi. Jedino to se usporednom metodom mogu utvrditi uplate obveza po osnovu doprinosa, gdje je za nadlene organe isplaena plaa ne ona koju bi poslodavac trebao isplatiti u skladu s Odlukom Vlade RS i Kolektivnim ugovorom, veMIO ona kojuijeFonda poslodavacPIO stvarno RS. isplatio. razlike u financiranju Federalnog zavoda Pored Ovo znai, a praksa i potvruje, da poslodavci isplauju nie plae od utvrenog minimuma i per se uplauju nie doprinose zapostoje MIO. Kod i obra una i izvori uplate doprinosa postavlja sekao i pitanje za inspekcijski doprinosa, drugi financiranja tonadlenosti su proraun (u 2008. nadzor, prema kojem je inspekcija rada nadlena da kontrolira prava iz radnog odnosa, to ukljuuje i kontrolu godini transferi RS iznose 160 rada, mil. KM uili 20,58% u resursa, strukturi ugovora o radu i prijave naprorauna MIO. Ogranienost kapaciteta inspekcije posebice segmentu ljudskih
52

62

predstavlja barijeru za nadzor primjene zakonodavstva iz oblast rada i radnih odnosa. Nazona je i praksa da poslodavci esto ne prijavljuju zaposlenike na MIO, na njihov zahtjev, jer prijava bi ugrozila njihova prava koja ostvaruje po nekom drugom osnovu. Ovo direktno ukazuje na postojanje viestrukih korisnika prava, a to se negativno odraava na MS. Neadekvatna obuhvaenosti MIO zemljoradnika i samozaposlenih, od kojih se po Zakonu zahtijeva plaanje doprinosa, ali veina to ne ini, zbog neuinkovitog sustava procjene njihovog doprinosa i neprovoenja naplate Specijalni izvjetaj o pravu na penziju u BiH (2010), o. c., str. 55.

26

Dr. sc. Stjepo Pranji

ukupnih prihoda MIO s trendom rasta114), te prihodi od pruanja usluga (pristojbe za izdavanje potvrda u FBiH) i prihodi od kamata na oroena sredstva. Pri tomu proraunske transferi za Fond PIO RS su stalni, dok su za Federalni zavod MIO ad hoc. Nastavno Fond PIO RS za razliku od Zavoda MIO FBiH u posjedu je kapitala i udjela u nekim poduzeima kao rezultat privatizacije u RS. Ovaj fond je utemeljitelj PREF koji unosi imovinu steenu u skladu s propisima o privatizaciji dravnog kapitala u poduzeima i sredstva steena upravljanjem tom imovinom, kojima Fond PIO RS raspolae na dan utemeljenja PREF kao utemeljiteljski ulog u PREF.115 Takoer su razliite razine koeficijenata kod isplate mirovina to utjee na razlike u visini mirovina.

3. Usporedba pravnog reima temeljne funkcije entitetskih MS obveznog MO i pravnog reima temeljne funkcije javnih MS obveznog MO zemalja EU
U komparativnom pravu zemalja EU etabliran je dravni MS obveznog MO s dva oblika pravnog reima temeljne funkcije; 1. Generacijske solidarnosti (Pay-As-You-Go ili PAYG PS); i 2. Kapitaliziranog pokria (Fully Funded). Prvi oblik pravnog reima temeljne funkcije dravnog MS je najstariji oblik obveznog MO u kojem se tekue mirovine isplauju od tekuih doprinosa (I stup MO). Drugi oblik pravnog reima temeljne funkcije je onaj u kojem se prestacija pojedincima plaa iz depozita koji se deponira tijekom radnog vijeka + kamata, dividenda, renta... (II stup MO). U BiH postoje dva entitetska MS obveznoga MO s jednim oblikom pravnog reima temeljne funkcije, generacijske solidarnosti, koji se nuno moraju dopuniti, recepcijom europskog usporedivog, drugog oblika pravnog reima temeljne funkcije, kapitaliziranog pokria kao to je to uinjeno u devet od jedanaest novih lanica EU (sve osim eke i Slovenije).116 Pravni
114

Ministarstvo rada i borako-invalidske zatite RS (2010), Strategija reforme penzijskog sustava u RS. l. 2, 3, 4 i 5. Zakon o penzijskom rezervnom Fondu RS. Ovaj pristup, dopune oblika temeljne funkcije MS, razlikuje se od pristupa prihvaenog u latinoamerikim zemljama koje su ukinule dravne MS obveznoga MO>MF s jednim oblikom pravnog reima temeljne funkcije, generacijske solidarnosti, tj. u potpunosti ih zamijenili privatnim MS privatnim pojedinanim tednim mirovinskim raunima (npr. ile, Paragvaj, Urugvaj i dr.).

115 116

63

Zbornik radova

reim temeljne funkcije ovog pravnog oblika entitetskih MS dravnog MO bi se temeljilo na preraspodjeli postojeeg obveznog mirovinskog doprinosa na osobne raune osiguranika. Osim navedenog pred kraj XX st, u zemljama EU postupno sazrijeva svijest i teite se promovira na privatni sektor u domeni MO, s jedne strane te odgovornosti pojedinaca za svoju sigurniju budunost, s druge strane. Rije je o privatnim MS dobrovoljnog MO s oblikom pravnog reima temeljne funkcije, pojedinanog (uplata sredstava vri se osobno na posebne raine tednja za starost) ili kolektivnog kapitaliziranog pokria (uplatu sredstava vri se putom poslodavaca, tj. kolektivno ulanjenje u MF putom mirovinskog plana). Iako se III stup MO ne moe smatrati oblikom pravnog reima temeljne funkcije dravnog MS obveznog MO ve privatnim MS dobrovoljnog MO ili oblikom dugorone tednje za starost (pension plans), jedina koja u Europi nema ureeno zakonom, dobrovoljno MO je FBiH. Odnosno, bez obzira na to to u oba entiteta postoji izgraena normativna i institucionalna osnovica financijskog trita, uvoenje dobrovoljnog osiguranja predvieno je Zakonom o dobrovoljnim PF i penzionim planovima, samo u RS te su doneseni i podzakonski akti nuni za funkcioniranje ove vrste PF.117 Izmjenama Zakona o porezu na dohodak RS je utvreno umanjenje porezne osnovice za iznos uplaenog mirovinskog doprinosa za dobrovoljno MO. Posebno je pitanje normativnih rjeenja valorizacije mirovina. Osim nepredvidivosti u kretanju plaa i inflacije, postoje i dvojbe glede kvaliteta podataka o plaama, na temelju kojih se vri valorizacija. Na financijsku odrivost MS, kratkorono, kao na njegovu (ne)predvidivost odreen utjecaj ima usklaivanje razine mirovina. Iz navedenih razloga, a u skladu s vladajuom praksom u EU, potrebno je mirovine vezati za inflaciju, budui da bi se na taj nain odrao ivotni standard umirovljenika i osigurala adekvatnost mirovina. Ukoliko se promatraju normativna rjeenja zemalja u regionu i EU, primjena vicarskog normativnog rjeenja na nain kako

117

Zakon o dobrovoljnim PF i penzijskim planovima, Sl. glasnik RS br. 13/09. Ovim zakonom se prvi put u RS, a i u BiH, uspostavlja pravni okvir koji omoguava utemeljenje MF kao novih institucija kolektivne tednje i investiranja, a koji na dobrovoljnoj osnovi prikupljaju dugoronu tednju s namjenom isplate mirovina po umirovljenju. Mirovinski planovi su dodatak obveznom MO. Omoguavaju lanovima da po umirovljenju, osim mirovine iz obveznog MO. primaju i mirovinu iz dobr. MO.

64

Dr. sc. Stjepo Pranji

se primjenjuje u BiH je prava rijetkost.118 Valorizacija mirovina u EU moe se svesti na tri temeljna normativna rjeenja: valorizacija inflacijom, valorizacija inflacijom i razinom plaa i odluka vlade na temelju rasta/ pada prihoda drave. Ipak vladajue rjeenje je valorizacija inflacijom jer je ustanovljeno u deset zemalja EU: Italija, Belgija, Francuska, Grka, panjolska, Irska, Luksemburg, Poljska, Portugal, Rumunjska, pri emu je u pojedinim zemljama usklaivanje uvjetovano visinom stope inflacije, npr. ukoliko prijee 2% ili 5%. Neusporedivo bh. rjeenjem reguliranja valorizacije mirovina ugroava imovinski karakter prava na mirovinu. Postojei pravni reim temeljne funkcije entitetski MS obveznog MO ne osigurava usklaenosti mirovina i prosjenih plaa kako je to odreeno

118

Pravo na valoriziranje mirovina koje se vri poetkom kalendarske godine za cijelu prethodnu godinu je ogranieno raspoloivim sredstvima Federalnog zavoda MIO, s tim to je predvieno samo mjeseno usklaivanje (l. 45, l. 50 i l. 51. Zakona MIO). Starosna mirovina u godini u kojoj osiguranik stjee pravo na mirovinu prethodno se usklauje od 1. sijenja, a prema kretanju plaa u prosincu prethodne godine u odnosu na cijelu tu godinu. U godinama u kojima nije izvreno usklaivanje mirovina s punim rastom plaa usklaivanje se vri % koji se dobije kada se prosjena mirovina iz prosinca prethodne godine stavi u odnos s prosjenom mirovinom iz cijele prethodne godine. Starosna mirovina za mjesec za koji se isplauje, ne moe biti vea od iznosa etiri prosjene mirovine isplaene u prosincu 2007. godine i usklaene s isplatnim koeficijentom za taj mjesec. U RS vrijednost opeg boda iz l. 48. Zakona PIO usklauje se od 1. sijenja svake godine, poevi od 2013. godine, prema % promjene prosjene neto plae u RS u prethodnoj godini (l. 82). Mirovine ostvarene do 31. prosinca prethodne godine usklauju se od 1. sijenja svake godine, poevi od 2013. godine, prema % koji predstavlja polovicu zbroja % promjene prosjene neto plae i % promjene potroakih cijena na godinjoj razini u RS u prethodnoj godini (l. 83). Usklaenu vrijednost opeg boda za tekuu godinu i % usklaivanja mirovina za tekuu godinu objavljuje Fond na temelju podataka Republikog zavoda za statistiku objavljenih u Sl. glasniku RS.

65

Zbornik radova

najniim meunarodnim standardima.119 U Konvenciji br.102, o najniim standardima socijalne sigurnosti preporuuje se najnia visina od 45% i
119

Izraz social security se prevodi kao socijalna sigurnost ili kao SO, ovisno o materiji na

koju se odnosi, a primjenjuje se kao opi izraz (naslovi, kategorije, i sl.). Izraz za SO u engl. jeziku je social insurance, ali on se vrlo rijetko koristi, a gotovo nikada u naslovima ili za oznaavanje opih kategorija sustava. Social security se prevodi kao SO kad se odnosi na sustave nancirane doprinosima osiguranika, koji su ostvarili pravo na osiguraniko svojstvo na temelju radnog odnosa ili samostalne djelatnosti. Social security se prevodi kao socijalna sigurnost kad se radi o sustavima koji obuhvaaju sve dravljane (strance i radnike migrante pod odreenim uvjetima) bez obzira na to jesu li u radnom odnosu, a nanciraju se iz dravnog prorauna iskljuivo putem poreza. Social security se prevodi kao SO i onda kad se radi o tzv. mjeovitim sustavima koji se nanciraju djelomino iz sredstava doprinosa a djelomino iz dravnog prorauna. U veini mjeovitih sustava pretee naelo osiguranja kao temelj sustava, pa ih u nekoj openitijoj podjeli moe se smatrati sustavima osiguranja. Npr. u BiH mirovinski i zdravstveni sustav je sustav osiguranja (bez obzira na to to se zapravo radi o mjeovitim sustavima) jer su utemeljeni na doprinosima osiguranika, dok je za razliku od toga sustav doplatka za djecu je utemeljen iskljuivo na naelu socijalne sigurnosti nancira se putem poreza iz dravnog prorauna, ostvaruje se prema naelu dravljanstva (uz odreene iznimke), te podlijee cenzusu prihoda. Kada se radi o prijevodu naslova Europen Code of Social Security u BiH se koristi izraz socijalna sigurnost ili socijalno obezbjeenje jer se taj instrument VE odnosi istodobno na sve tipove (pod)sustava, na one koji su uspostavljeni na naelu osiguranja, kao i na one uspostavljene na naelu sigurnosti. Socijalna sigurnost veoma je bitan segment za razvoj drutva, zbog ega je u meusobni odnos znaajno staviti meunarodnim standardima utvrena prava u oblasti socijalne sigurnosti s institucijskim mehanizmom za osiguranje uivanja socijalnih prava u jednoj dravi. Kad je rije o socijalnim pravima, potrebno je poi od temeljnog naela zajednikog za sve UN standarde ljudskih prava, a to je da uivanje socijalnih prava u jednoj dravi mora biti osigurano bez diskriminacije. Pravo na SZ je utvreno sljedeim dokumentima: Europski zakonik o socijalnoj sigurnosti; Konvencija MOR br. 102 o najniim standardima socijalne sigurnosti i; Europska konvencija za zatitu prava ovjeka i temeljnih sloboda, izmijenjena i dopunjena protokolima, br. 3, 5, i 8, i dopunjena Protokolom, br. 2, te protokolima, br. 1, 4, 6, 7, 9, 10 i 11; Konvencija o ukidanju svih oblika diskriminacije ena (CEDAW); Konvencija o ukidanju svih oblika rasne diskriminacije (CERD); Meunarodni pakt o graanskim i politikim pravima (ICCPR); Meunarodni pakt o ekonomskim, socijalnim i kulturnim pravima (ICESCR); Opa deklaracija o ljudskim pravima (UDHR); Europska socijalna povelja (revidirana); i Europska konvencija za prevenciju torture i nehumanog ili degradirajueg tretmana ili kanjavanja. Umirovljenici BIH i druge osobe koje imaju pravni interes mogu se pozivati na ove dokumente, s obzirom na to da su oni: (1) pravno obvezujui i (2) traiti sudsku zatitu prava na mirovinu i drugih socijalnih prava. Za sluaju da vie meunarodnih dokumenata definira ili titi ista prava, pojedinac ima pravo na zatitu prema: (1) svim postojeim (usvojenim) instrumentima i (2) odredbama ugovora koje je tite na najbolji nain, tj. prema onome to osigurava najvei stupanj zatite V. Gorjanc T. Prelevi, Pravo na suenje u razumnom roku, Centar za ljudska prava Univerziteta u Sarajevu: Zbirka izabranih presuda Europskog suda za ljudska prava u sluajevima protiv BiH , RH, Makedonije, Slovenije i Srbije, Sarajevo, 2009.

66

Dr. sc. Stjepo Pranji

66% europski kod socijalnog osiguranja/sigurnosti.120 Osim toga BiH je potpisala i Revidiranu Europsku socijalnu povelju u kojoj postoji blanketna odredba u l. 12. st. 2. koja se poziva na najnie standarde socijalne sigurnosti propisane Europskim zakonikom o socijalnoj sigurnosti s Protokolom (1964) revidiranim 1990. godine. To znai da drava BiH kri i najnie europske standarde, jer je entitet kojemu meunarodno pravo priznaje, samim nastankom automatski, status subjekta meunarodnog prava, odnosno navedeni instrumenti nisu instrumenti standardizacije ve minimalne harmonizacije, te zahtijevaju od drava ugovornica uspostavljanje najnieg stupnja socijalne sigurnosti, a ureivanje vieg stupnja od najnieg preputaju dravama ugovornicama, ovisno o njihovim mogunostima.121 Ukoliko se promatra iznose mirovina u BiH u 2010. godini, moe se primijetiti da je stopa zamjene (odnos mirovine i neto plae) vea u Makedoniji, Italiji, Portugalu i Francuskoj (Tablica 5).
Tablica 5: Usporedba prosjene neto zarade i prosjene mirovine
Zemlja BIH Bugarska Sij.-oujak-2010 171 145 Neto plaa 403.9 316 Stopa zamjene 42.3% 45.9% Drave Belgija eka Stopa zamjene 45,7 28,1

120

Vidi temeljni instrument Vijea Europe kojim su ureeni najnii standardi socijalne

sigurnosti u Europi (instrument najnie harmonizacije), Europski zakonik o socijalnoj sigurnosti, 1964. To je multilateralni ugovor ponuen dravama lanicama Vijea Europe na potpisivanje, a ostalim dravama na pristupanje. Stupio je na snagu u oujku 1968. godine nakon obavijesti o ratifikaciji od strane tree drave koja ga je potpisala. Primjenjuje ga 20 drava lanica Vijea Europe. Odnosi se na sljedee grane SO: ZO i ZZ, MO ukljuujui nesree na poslu i profesionalne bolesti, obiteljske prestacije (doplatak za djecu), te na prestacije za nezaposlenost. Europskim zakonikom odreeni su najmanji standardi u odnosu na materijalnopravni i osobni obuhvat, uvjeti za ostvarivanje prava na prestaciju, oblik prestacije, nain odreivanja i visina obrone novane prestacije, razdoblje i dan poetka koritenja prestacije. Protokol uz Europski zakonik o socijalnoj sigurnosti, 1964. godine poveava razinu najniih standarda odreenih Europskim zakonikom, a primjenjuje ga sedam drava. Svaka drava koja primjenjuje navedene instrumente duna je dostavljati opsena i detaljna izvijea o njihovoj primjeni u nacionalnom zakonodavstvu o SO. Europski kodeks zakona revidiran je 1990 godine. BiH iako je lanica Vijee Europe nije potpisnica Europskog zakonika o socijalnoj sigurnosti. Treba li i moe li BiH potpisati i ratificirati predmetni Zakonik Vijea Europe treba biti predmetom posebne analize? mirovinskog osiguranja: Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, 2005. str. 66.

121

Vanda Crnjac Paukovi, Europski zakonik o socijalnoj sigurnosti i najnii standardi

67

Zbornik radova
Rumunija RH Crna Gora Makedonija Estonija Letonija Litvanija Srbija 177 297.2 254 164.85 285 258 220 210 368 730.9 466 330.7 529.5 496.6 432.9 318.2 48.1% 40.7% 54.5% 49.8% 53.8% 52.0% 50.8% 66.0% Danska Luksemburg Austrija Portugal vedska Italija Francuska 33,4 52,0 52,0 54,0 46,2 71,2 62,3

Izvori: Statistiki zavodi zemalja i Izvjee o starenju 2009, Europska komisija Republika Hrvatska je konzistentno ekonomskim promjenama i demografskim trendovima, a radi ouvanja funkcionalnosti MS obveznog MO, provela mirovinsku reformu dravnog MS obveznoga MO s jednim oblikom pravnog reima temeljne funkcije, generacijske solidarnosti (HZMO). Postojei HZMO je dopunjen drugim oblikom pravnog reima temeljne funkcije, kapitaliziranog pokria.122 Tim vie RH je, sukladno europskim komparativnim rjeenjima i zakonski uredila dobrovoljno MO na temelju osobne dugorone tednje (III stup MO). Nain prikupljanja

122

Mirovinska reforma u RH otpoela je sa Zakonom o MO, Nar. novine RH, br. 102/98. II i III stup MO se uvodi postupno od 2002. godine. Vidi i Zakon o obveznim i dobrovoljnim MF, Nar. novine RH, br. 49/99, 63/2000; Zakon o MO drutvima i isplati mirovina na temelju individualne kapitalizirane tednje, Nar. novine RH, br. l06/99, 63/2000). Svrha novih zakonskih rjeenja je: 1. usporavanje priljeva novih korisnika mirovine pootreni su kriteriji odlaska u mirovinu prije svega postupnim podizanjem dobi umirovljenja za mukarce na 65 godina, za ene na 60 godina; smanjivanje tereta financiranja MO, i usklaivanje MO s novim trinim uvjetima u gospodarstvu. Postojei MS, zbog sve veeg broja osiguranika postao preskup i neodriv. Npr. omjer broja osiguranika koji uplauju doprinose i broja umirovljenika u zadnjih dvadesetak godina smanjio se s 3:1 na gotovo 1:1, to za posljedicu ima smanjenje mirovina i socijalnu iskljuenost umirovljenika.

68

Dr. sc. Stjepo Pranji

sredstava je isti za I stup MO123 dok je za II124 i III stup MO ustanovljena osobna tednja za starost.125 tednja u I i II stupu MO je obvezna, a u III stupu MO dobrovoljna (Grafikon 2). Pravni reim MS osigurava
123

Svi zaposleni osiguranici, ipso iure, izdvajaju 15% bruto plae za HZMO. Ta sredstva
koriste se za isplatu tekuih mirovina. Ove mirovine ne mogu se prenijeti na drugu osobu, niti se moe naslijediti. Visina te mirovine usklauje se svakih est mjeseci s polovicom zbroja rasta trokova ivota i plaa. Vlada, a ne trite odreuje visinu vrijednosti mirovine za iju isplatu jami drava. Manjak novca za ostvarenje dosega ostvarenog prava namiruje se iz dravnog prorauna.

124

Drugi stup ini obvezno MO za starost, na temelju individualne kapitalizirane tednje.

Obvezno je za sve osiguranike mlae od 40 godina. Iz bruto plae svakog osiguranika uplauje se 5% doprinosa u obvezni MF koji je osiguranik sam odabrao. Izbor obveznog MF obavlja se iskljuivo na alteru Sredinjeg registra osiguranika REGOS, u poslovnicama FINA. MF prikupljeni novac ulau na financijskim tritima i ostvaruju dobit koja uveava mirovinsku tednju na osobnim mirovinskim raunima lanova MF. Ovaj pravni oblik MS je potpuno transparentan jer osiguranik u svakom trenutku zna koliko uteenih i oploenih sredstava ima na svom osobnom mirovinskom raunu u obveznom MF. Osiguranik u svakom trenutku, ukoliko je nezadovoljan uslugom, moe promijeniti obvezni MF. U prve tri godine zaraunava se propisana izlazna naknada iz MF, a nakon tri godine lanstva prelazak je besplatan. Kada stekne uvjete za mirovinu, osiguranik odabire MO drutvo i u njega prenosi svoj kapital iz MF iji je do tada bio lan. S odabranim MO drutvom osiguranik sklapa ugovor o isplati mirovine u jednom od dva mogua oblika: pojedinana ili zajednika mirovina od kojih svaka moe biti doivotna ili sa zajamenim razdobljem isplate. Ako lan obveznog MF umre prije nego je poeo koristiti mirovinu, sredstva uteena na njegovom osobnom mirovinskom raunu su nasljedna i pripast e zakonskim nasljednicima. Nadzor nad poslovanjem MF i MO drutava provodi dravna agencija za nadzor MF i osiguranja Hagena. U sluaju propasti MF lanovi svoju imovinu namiruju iz temeljnog kapitala i jamstvenog pologa obveznog mirovinskog drutva. mirovine odreuje visina mjesenih uloga koji e se uplaivati na poseban raun u dobrovoljnim MF. Taj kumulirani novac MF ulae na tritu i ostvaruje dobit koja se dodaje novcu koji je utedio osiguranik. Drava svakom osiguraniku daje poticaj. On iznosi 25% iznosa godinje utede do najvie 5.000 kuna. Najvii dravni poticaj moe iznositi 1.250 kuna. Kapital na raunu III stupa MO moe se povui i prije stjecanja zakonskih uvjeta za mirovinu. Pod kojim uvjetima, ovisi o konkretnom mirovinskom programu. Kada stekne uvjete za mirovinu, osiguranik odabire MO drutvo i u njega prenosi svoj kapital iz MF iji je do tada bio lan. S odabranim MO sklapa ugovor o isplati mirovine u jednom od nekoliko moguih oblika: doivotna starosna (prijevremena) mirovina, promjenjiva mirovina, djelomina jednokratna isplata i drugi oblici mirovinskih isplata koje MO drutvo nudi u svom portfelju financijskih usluga. Isplatu dijela ili cijele mirovine mogue je prenijeti na druge osobe. Ako lan fonda umre, ukupno kapitalizirana sredstva na njegovom raunu nasljeuju zakonski nasljednici.

125

III stup MO ini dobrovoljno MO, na temelju osobne dugorone tednje. Visinu

69

Zbornik radova

ostvarivanje steenog prava na mirovinu iz tri nezavisna financijska izvora, i to: pripadajuih novanih prestacija ostvarenog prava na mirovinu iz HZMO; pripadajuih novanih prestacija ostvarenog prava na mirovinu iz odabranog MO drutva II stup MO i pripadajuih novanih prestacija ostvarenog prava na mirovinu koje isplauje odabrano MO drutvo III stup MO. Time se spreava redukcija steenog prava na punu starosnu mirovinu na socijalnu pomo. Visina prosjene isplaene mirovine je iznad praga siromatva.126
Grafikon 2: Nain prikupljanja sredstva za MO
Doprinosi za MO3 I stup obveznog MIO 15% bruto plae ide u HZMO (ref. stari MS dr. MF gen. solid. i prer. u korist onih s niim primanjima) mirovinu isplauje HZMO II stup obveznog MO III stup dobrovoljnog MO

5% bruto plae ide u obvezni dobrovoljna tednja u dobroMF po Vaem izboru voljnom MF (os. kapitalizirana tednja (dobr. os. Kapitalizirana tednja uz Vai doprinosi uveavaju se dr. poticaje od 25% - najvie 1.250 za prinos izabranog MF) kuna godinje; porezna olakica) mirovinu isplauje odabrano mirovinu isplauje odabrano MO MO drutvo drutvo MIROVINA

3.1. Poveanje starosne granice za stjecanje prava na mirovinu


Austrija je suoena sa sve veim brojem umirovljenika, to predstavlja veliki teret za dravni proraun. Vie ih je za gotovo 30.000 a da pri tom ljudi sve rjee idu u prijevremenu ili invalidsku mirovinu. S obzirom na to da je austrijsko stanovnitvo sve starije, zemlja e se nai u situaciji, najkasnije do 2030. godine, u kojoj e se izjednaiti broj zaposlenih i broj umirovljenika. U Austriji, koja ima oko osam miliona stanovnika, mukarci mogu u mirovinu kada napune 65 godina, a ene sa 60 godina. Meutim, kod ena se starosna granica od 1. sijenja 2024 godine poela poveavati i to svake godine za est mjeseci, a sve do 2033. godine kada e i ene morati da napune 65 godina starosti da bi ostvarile pravo na mirovinu. Zbog ekonomske krize ljudi u radnom dobu potpuno su nesigurni ta im je raditi, jer MF ulau novac u dionice, koje neprestano gube vrijednost. Iz straha da u budunosti drava vie nee moi da isplauje mirovine, mnogi Austrijanci su proteklih godina odluili da sklapaju ugovore s privatnim MF.
126

Izvor: Limun.hr

70

Dr. sc. Stjepo Pranji

Francuzi e raditi dulje. Francuski zastupnici usvojili su reformu MS koja od 2018. godine pomjera odlazak u mirovinu na 60 do 62 godine starosti. U starosnu mirovinu bez obzira na godine radnog staa ii e se od 65/67. godine ivota. Branei projekat reformi MS, vlada je istakla da Francuzi treba da rade dulje, poput itelja susjednih drava, da bi se pokrili trokovi mirovinskih riznica koji do 2030. godine treba da dostignu 70 milijardi . Vlada ubrzava mirovinsku reformu i pomjera njen zavretak na 2017. godinu godinu dana prije roka. To znai da e generacije roene izmeu 1952. i 1956. godine raditi nekoliko mjeseci dulje nego to je predvieno. Razlog je provoenje novog plana utede 7 milijardi . To je jedini nain da se izbjegne slom MS Francuske. Vlada tvrdi da sav teret reforme ne moe da prebaci na poduzea naplaujui ionako visoke poreze, pa zato mora da ukljui i mirovine u projekat tednje. Kritiari iz opozicije ukazuju da najbogatiji Francuzi izbjegavaju da plaaju porez i da je okretanje ka umirovljenicima samo ilustracija politike koja krizu eli da prebrodi na raun najsiromanijih slojeva drutva. Najnoviji plan ubrzavanje mirovinske reforme omoguio bi smanjenje deficita u riznicama MO za 4,4 milijardi i to u razdoblju od 2012. do 2016. godine. Umirovljenje u Luksemburgu moe se okarakterizirati veoma povoljnim. Gospodarski napredak u posljednjih 10 godina, porast zaposlenja i per se broja obveznika plaanja doprinosa kao i neto sporiji razvoj broja umirovljenika. Meutim ako je situacija povoljna za krae razdoblje, velika je mogunost da ona ne bude takva kroz dui niz godina. Zapravo, trenutni prilivi (veliki dohodak) predstavljaju rizik sutranjice gdje e biti veliki broj umirovljenika. Broj umirovljenika bi se mogao utrostruiti do 2060. godine. Ako se sustav MO ne prilagodi, on bi bio deficitaran ve oko 2020. godine i MF bi bio iscrpljen do 2035. godine. Visina doprinosa bi premaila 40% (u odnosu na aktualnih 23%) do 2045. godine. Istovremeno se Luksemburg kao veina ostalih zemalja suoava sa starenjem populacije. Smatra se da e se duljina ivotnog vijeka poveati za jednu godinu na deset, to bi produljilo vrijeme u kojem e korisnici primati mirovinu. Razvitak na podruju radnog iskustva je takoer pretrpio izmjenu imajui u vidu da je duljina trajanja studija uticala na smanjenje godina radnog iskustva. Dakle, razvitak i evolucija kako poslovnog tako i obiteljskog ivota, posebno u sluajevima gdje je radni sta prekidan ili je ostvaren djelomino, kao i poveanje broja mirovina otvaraju pitanje efektivnosti

71

Zbornik radova

pravnog reima temeljne funkcije MS obveznog MO.127 vicarska Konfederacija (uprkos imenu, vicarska je faktiki federacija, a ne konfederacija) je zemlja Europe koja se dobro nosi s reformama. I stup MO ini to osiguranje obveznim za sve stanovnike i iji je cilj da svima osigura nuna sredstava za ivot kad budu u mirovini. II stup MO ine kotizacije koje obvezno uplauju svi zaposleni koji zarauju vie od 20.520 franaka godinje. Ovaj stup MO financiraju svojim uplatama kako zaposleni, tako i poslodavci. Kad odu u mirovinu, oni koji su uplaivali u riznicu II stupa MO raspolau mirovinom u obliku mjesene rente. Ukoliko im to vie odgovara, imaju mogunost da povuku itavu sumu koju su uplaivali tijekom radnog vijeka. III stup MO predstavlja privatno MO koje nije obvezno. Graani mogu da uplauju MO u bankama ili osiguravajuim drutvima i za taj novac imaju porezne olakice. I i II stup MO trebalo bi da jame mirovinu ija visina nee biti nia od 60% posljednje bruto plae. Danas vicarska federalna vlada radi na projektu iji bi krajnji rezultat trebalo da bude smanjenje mirovina, navodei da kapital iz riznice II stupa MO ne donosi dovoljno sredstva. Potpredsjednica vladinog Ureda za SO izjavila je nedavno da iznosi iz II stupa MO kotizacija, prilikom pretvaranja u mirovine, moraju to prije biti snieni, kako bi mirovine ipak ostale na istoj razini. Predvia se poveanje uplata u riznicu II stupa MO i snienje plaa. Na taj nain bi se uveao kapital u riznici MF ime bi se nadoknadio novac izgubljen snienom obraunskom stopom mirovina, pa iznos primanja umirovljenika ne bi bio nii ve ranije. Njemaka ima vie umirovljenika nego ikad. U 2010. godini ih je bilo preko 24 miliona, ali oni ni priblino nemaju onaj status kao prije pada zida. Demografski trendovi pokazuju da je ivotni vijek znaajno produen zahvaljujui medicinskom napretku i zdravijim ivotnim navikama. Nijemci su danas vitalniji nego ikad i prosjean umirovljeniki sta je 18 godina, samo to ta mirovina nije dovoljna da se plati kirija, lijekovi i da se ivi lagodno kao nekad. Danas na jednog njemakog umirovljenika
127

Po vicarskoj parlamentarnoj proceduri, prijedlog lanova Bundesrata (vlada izvrnu vlast ima savjetniki kabinet od sedam kojemu je na elu predsjednik (Kon) federacije), mora da usvoji Nacionalno vijee, a zatim vijea drava kantona, poslije ega narod moe da organizira referendum. U oujku 2010. godine vicarci su na referendumu odbacili ovakav projekat. Da je proao, umirovljenik koji raspolae kapitalom od 100.000 franaka kotizacije, imao bi godinju rentu od 6.400 umjesto 6.800 franaka. Vlada opet otvara to pitanje Rformes des pensions: ce qui change pour chaque catgorie de ... o. c.

72

Dr. sc. Stjepo Pranji

dolaze samo 1,6 zaposlena, dok je prije 50 godina bilo est radnika na jednog umirovljenika. Jedini izlaz iz tog demografskog vrzinog kola je da zaposleni moraju da rade dulje, kako bi uopte mogle da se financiraju mirovine. Njemaki radnici su se jedva pomirili sa zakonom po kojem se odlazak u mirovinu do 2029. godine pomjera sa 65 na 67 godina.128 Iako, npr. u veini europskih zemalja zakon predvia 65 godina, prosjean EU graanin je umirovljenik ve sa 61,4 godine. Svaki zaposleni u Njemakoj dobija jednom godinje informaciju od njemakog MO koliko e iznositi njegova mirovina ukoliko ostvari puni radni sta. Malo tko od radnika u proizvodnji, ak i poslovino vrijednih Nijemaca, udi da ode u mirovinu sa 67 godina, ali je to, po svemu sudei, nunost. Poto redovne mirovine nisu dovoljne da osiguraju bezbrinu starost, veina njemakih umirovljenika se odluuje za ivot van domovine. Prema zvaninim podacima vie od 1,6 miliona umirovljenika uiva pod vrelim panjolskim, grkim ili turskim nebom, to je duplo vie nego prije 20 godina. U hladu maslina umirovljeniki ivot je mnogo jeftiniji i jednostavniji nego u Njemakoj.129 Italija je jedna od zemalja koja je najee pogoena ekonomskom krizom. U prosincu prole godine, Montijeva vlada je usvojila reformu MS kojom je poveana starosna granica za odlazak u mirovinu. Sindikati se protive odluci talijanske vlade o poveanju starosne granice za odlazak u mirovinu. Zbog reforme MS mnogi Talijani su ostali bez plaa, poto su pred odlazak u mirovinu otputeni, uz prethodni ugovor prema kojem je trebalo da primaju redovne mjesene dohotke dok ne steknu pravo na mirovinu. Poto je u meuvremenu starosna granica za odlazak u mirovinu poveana, oni su ostali bez primanja. Montijeva vlada je odgovorila da je protest sindikata neopravdan, poto je do njihovog odlaska u mirovinu za 65.000 ljudi koji su potpisali sporne ugovore, novac ve osiguran.130 Da su MS veine zemalja ozbiljno ugroeni zna se odavno. Nitko, meutim, nije mogao niti pretpostaviti da ih je kriza u tolikoj mjeri ruinirala da ak i Frederik Rajnfelt, premijer vedske, koja je oduvijek
128

Prijedlog privrednih eksperata da se starosna granica za odlazak u mirovinu povea uznemirio je duhove u zemlji, jer snovi o uivanju u zasluenoj mirovini su sve dalji, a sve je izvjesnija realnost rintanja do sudnjeg dana. Meutim, to e biti teko sprovesti u praksi, jer zakonska granica za odlazak u mirovinu esto ne odraava stvarno stanje u praksi.

129 130

Europska unija EU ivotni vek Radnici Zaposleni Penzioneri Penzija Nemaka Preuzeto 2012. godine s web stranice: www.blic.rs/.../U-Rimu-demonstracije-zbogreforme-penzionog-siste.

73

Zbornik radova

bila paradigma zemlje blagostanja, zvanino predloio da se granica za odlazak u mirovinu iscrta na 75 godina ivota. Pri tomu on se pozvao i na istraivanja provedena u Njemakoj, koja su pokazala da uveanje prosjenog ivotnog vijeka Europljana doputa da se mirovinski prag pomjeri na 72 godine. On je naglasio i da bi to pomjeranje povealo anse da se zaposle ljudi stari izmeu 50 i 60 godina. Zvanian prijedlog vedskog premijera da se u mirovinu ide sa 75 godina podrale su sve skandinavske i baltike zemlje, kao i Velika Britanija.131 S druge strane, i Europska komisija preporuila je kasniji odlazak u mirovinu u svim zemljama EU. Izmeu toga da im mirovine budu manje ili da uplauju vee mirovinske doprinose, Europljani su izabrali da dulje i vie rade. Na razini EU razmilja se o malo razumnijih 70 godina, a nita bolje nije ni preko bare jer je posljednje istraivanje pokazalo da etvrtina Amerikanaca oekuje da e se umiroviti sa 70 ili vie godina, dok 14% smatra da se nikada nee umiroviti i da e raditi do kraja ivota. U SAD starosna granica za odlazak u mirovinu je 67 godina, a ne 65 godina kako je bilo ranije.132 Mnogobrojni zagovornici duljeg radnog vijeka u EU svoje stavove obrazlau injenicom da stanovnitvo Starog kontinenta naglo stari, dok istovremeno rastu trokovi za zdravstvenu zatitu i mirovine. U mnogim zemljama EU u tijeku su reforme MS, a u Francuskoj i Italiji zbog toga su organizirani i masovni prosvjedi.
131

U Republici Srbiji stanje reforme MS moe da se naelno sagleda kroz izjavu bive

ministrice za socijalna pitanja Matkovi Gordane. Ona ...kae da mi ne moemo u potpunosti da se poredimo sa zemljama kao to su vedska i Amerika, ve moramo da povedemo rauna koliki je u Srbiji ivotni vijek, odnosno koliko dugo penzioneri primaju penziju. Zato se moraju traiti balansi izmeu toga koliko se dugo uplauje penzija i koliko se dugo penzija prima. Struktura poslova koji dominiraju u jednoj zemlji takoe je vrlo vana da bi se odredila starosna granica. U dravama u kojima dominiraju poslovi koji iziskuju fiziki napor sigurno je ta granica nia nego tamo gdje dominira automatizacija. Generacije koje sada ulaze na trite rada ivee dulje nego to se ivi danas i sigurno e morati i da rade dulje. Ceo taj proces ii e polako kako ne bi izazvao velike potrese. Ljudima sva ovakva racionalna objanjenja nisu dovoljna. Oni vide da im je odlazak u penziju blizu, a onda se razoaraju jer moraju jo da rade Preuzeto 2012. godine s web-stranice: www.naslovi.net/2012-02-20/ b92/radicemo-sve.../3200890 lazak u mirovinu na 70 ili 75 godina.

132

Ameriki i europski strunjaci najavljuju da e se pomjeriti starosna granica za od-

74

Dr. sc. Stjepo Pranji

Tek to su se Nijemci pomirili s tim da e od 2029. godine u mirovinu odlaziti sa 67 godina ivota, sada im se priprema scenarij da na radnom mjestu ostaju i godinu-dvije dulje. Milioni ljudi ne tede dovoljno za pristojnu mirovinu koju oekuju u svojoj starosti. ivotno vijek u UK se poveao, a istovremeno se ne odvaja dovoljno za MF. Poevi od listopada 2012. godine poslodavci e automatski ulaniti svoje radnike u MF ako zadovolje odreene kriterije. To e pomoi u rjeavanju problema koji oteavaju utedu za mirovinu.133 U studenom 2011. godine Vlada je objavila da e se starosna granica za odlazak u mirovinu biti 67 godina poevi od 2028. godine. Ti prijedlozi su razumijevali da e ljudi roeni nakon 5. travnja 1961. godine i prije 6. travnja 1969. godine imati uvjete za odlazak u mirovinu sa 67 godina, dok e ljudi koji su roeni poslije 5. travnja 1960. godine, ali prije 6. travnja 1961. godine stei uvjete u 66. ili 67. godini. Vlada takoer potvruje da e automatska registracija poeti od kolovoza 2012. godine. Malim tvrtkama e biti ostavljeno dodatno vrijeme za pripremu pridruivanju procesu registracije. Zakon o mirovinama je dobio kraljevsku suglasnost na dan 3. studenog 2011. godine. U zakon se uvode izmjene o starosnoj granici za umirovljenje. Od travnja 2016. godine starosna granica za ene e se uveavati vie nego to je predvieno dok se ne izjednai sa starosnom granicom od 65 godina i to do studenoga 2018. godine. U razdoblju od prosinca 2018. i listopada 2020. godine starosna granica za mirovinu e porasti sa 65 na 66 godina. Zakonska dob za umirovljenje prema postojeem zakonu, starosna granica e se poveavati na 67 godina ivota u vremenskom razdoblju od 2034. do 2036. godine i na 68 godina izmeu 2044. i 2046. godine. Ova odluka jo nije pravomona. Cilj vlade je da pojednostavi dravni MS obveznog MO i podri privatnu tednju. S uvoenjem automatskog upisa u 2012. godini pojedinci e moi odluiti da li da ostanu ili odustanu od mirovinske tednje. Jednostavniji sustav e omoguiti pojedincu da donese na temelju uvida bolju odluku koliko je potrebno da izdvoji za osobnu tednju. To e im olakati planiranje mirovine. S tim u vezi je u travnju 2011. godine objavljen anketni listi kojim se razmatraju dva potencijalna rjeenja za pojednostavljenje mirovinske
133

Automatska registracija dostupna broura s kljunim injenicama od 9. veljae 2012. godine. Ova broura se objavljuje s kljunim injenicama o automatskom prikljuivanju procesu tednje za mirovinu. Ona omoguava izravan uvid u sustav tednje s ciljem podrke poslodavcima i njihovim zaposlenicima. U njoj se moe nai sve to je u vezi s promjenama od listopada 2012. godine Work place pension toolkit.

75

Zbornik radova

tednje. Objavljen je i uvid u konzultacije u srpnju 2011. godine.134 Zemlje EU su, dakle, izmjenama mjerodavnih odredbi zakona, poveavale starosnu granicu za stjecanja prava na mirovinu poevi od 2001. do 2009. godine (Tablica 6).135
Tablica 6: Pregled zemalja koje su nastavile da pomjeraju starosne granice za odlazak u mirovinu
Zemlja Belgija Danska Njemaka Irska panjolska Cipar Luksemburg Nizozemska Portugal Slovenija Finska vedska UK Crna Gora Prosjena starost Prosjena st. izlaska Zakonska starosna izlaska s trita rada s trita rada 2008. gr. za umir. u 2009. 2001. 56,8 61,6 65/65 61,6 60,6 63,2 60,3 62,3 56,8 60,9 61,9 56,6 61,4 62,1 62,0 57,0 61,3 61,7 64,1 62,6 63,5 63,2 62,6 59,8 61,6 63,8 63,1 58,7 65/65 65/65 65/65 65/65 65/65 65/65 65/65 65/65 63/61 65/65, 63-68 (63 je min. st. gr.um.) 61-67 (61 je min. star. gr. za umir.) 65/60 63,5/58,5 Nadalje pov. star. gr. za odl. u mir. 65/65 67+/67+ (ovisno od oek. traj. ivota) 67/67 68/68 65/65 65/65 65/65 67/67 65/65 65/65 65/65, 63-68 61-67 68/68 67/67

Bosna i Hercegovina je jo daleke 1965. godine promijenila odredbu pravnog reima bh. MS obveznoga MO s jedinim oblikom pravnog
134 135

Preuzeto 2012. godine s web-stranice: www.dwp.gov.uk/workplacepension Izvor: Zelena knjiga: Ka adekvatnim, odrivim i sigurnim europskim MS, Europska
komisija, 2010. Zelene knjige su dokumenti o specifinim podrujima pojedinih politika. Sadre opis odreenog pitanja i mogua zakonska rjeenja. Upuuju se zainteresiranim stranama, organizacijama i pojedincima, koji se pozivaju da sudjeluju u procesu konzultacija i diskusija. Bijele knjige su dokumenti koji sadre prijedloge buduih aktivnosti Zajednice u pojedinim podrujima. Ponekad slijede objavljivanje zelene knjige radi iniciranja procesa konzultacija o nekom pitanju na razinu EU. Sadre zvanian set prijedloga u odreenom podruju politike i slue kao pokretaka snaga za njihovo razvijanje, npr. Bijela knjiga EC: Priprema pridruenih drava Sredinje i Istone Europe za integraciju u unutarnje trite Unije, COM (95) 163 final, 3.5. 1995. I COM (95) 163 final , 10. svibanj 1995.

76

Dr. sc. Stjepo Pranji

reima temeljne funkcije, generacijske solidarnosti.136 Rije je o promjeni (sadraja reguliranja) mjerodavne odredbe po kojoj je starosna granica za stjecanje prava na mirovinu podignuta za 5 godina (v. Breznik D., 1980, Demografija: demografski proces starenja i trajanja radnog vijeka, str. 309 i 331). Aktualni proces u BiH, u odnosu na zemlje EU, uvjetovan je i potrebom da se nezaposlenim starijim osobama omogui da rade i ostvare pravo na primanje mirovina, to je posebno znaajno imajui u vidu udjel dugorono nezaposlenih osoba u ukupnom broju nezaposlenih osoba. Prema entitetskim zakonima o MIO, osiguranik stjee pravo na starosnu mirovinu kad navri 65 godina ivota i najmanje 20 godina mirovinskog staa ili kad navri 40 godina radnog staa bez obzira na godine ivota u FBiH (puna starosna mirovina), odnosno 15 godina u RS ili 65 godina ivota ili osiguranik koji nema navrenih 65 godina ivota ima pravo na starosnu mirovinu kada navri 60 godina ivota i 40 godina mirovinskog staa, odnosno osiguranik ena koja nema navrenih 65 godina ivota ima pravo na starosnu mirovinu kada navri 58 godina ivota i 35 godina staa osiguranja.137 Razdoblja osiguranja za starosnu mirovinu od najmanje 20 godina mirovinskog staa u FBiH je izravno krenje l. 29. Konvencije br. 102, i Europskog zakonika koji propisuju da ovo razdoblje ne smije prelaziti 15 godina.

136

Dravni MS obveznog PIO>PF s jednim oblikom pravnog reima temeljne funkcije

generacijske solidarnosti bio je reguliran s dva zakona: Zakon o osnovnim pravima iz MIO, Sl. list SFRJ, br. 23/82, 77/82, 15/85, 8/87, 65/87, 75/88, 74/89, 87/89, 44/90, i 84/90. Zakon je preuzet i kao takav primjenjivao se kao Zakon RBiH, Sl. list RBiH br. 2/92, i 6/94, i Zakon o PIO, Sl. list SRBIH br. 38/90, i 22/91, i Sl. list RBiH br. 24/92. Ovi zakoni primjenjivali su se za vrijeme ratnog stanja ili u sluaju izravne ratne opasnosti na temelju Zakona o PIO za vrijeme ratnog stanja ili u sluaju neizravne ratne opasnosti, Sl. list RBiH br. 16/92, ako ovim zakonom nije drukije odreeno. Za pojedine skupine osiguranih osoba vrijede posebni zakoni koji vie-manje odstupaju od sustava ureenog navedenim zakonima (npr. ratni osiguranici, slubenici unutarnjih poslova, i sl.). 49/00, 32/01, 73/05, 59/06, 4/09) i l. 41i l. 42. Zakon o penzijskom i invalidskom osiguranju, Sl. glasnik RS br. 134/11.

137

l. 30. Zakona o mirovinskom i invalidskom osiguranju, Sl. novine FBiH br.: 29/98,

77

Zbornik radova

3.1.1. Poveanje starosne granice za stjecanje prava na prijevremenu starosnu mirovinu


U komparativnim zakonskim rjeenjima reguliranja temeljne funkcije MS zemalja EU odredba kojom je odreena starosna granica za stjecanje prava na prijevremenu (ranu) starosnu mirovinu je izmijenjena na 60. godinu ivota sa 58. godine, te na 40 godina efektivnog radnog staa s aktualnih 38 godina radnog staa. Ta odredba za zaposlenike u radnom odnosu bit e vaea tek od 2015. godine, a za nove zaposlenike primjena je poela od 2012. godine. Starosna granica stjecanja prava na mirovinu za poduzea s oteanim poslovanjem, podignuta je s 50 i 52 na 55 godina i to od 2018. godine. Takoer, za poduzea u restrukturiranju i likvidaciji utemeljeno je rjeenje od 55 godina starosti koje e se primjenjivati od 2013. godine. Rana mirovina u tranzicijskom razdoblju je ukinuta od 2012. godine. U BiH takoer je dolo do pootravanja uvjeta za ostvarivanje prava na prijevremenu starosnu mirovinu temporalno. Tim loije stjecanje prava na prijevremenu mirovinu u tranzicijskom razdoblju nije ukinuto kao to je to u europskim pravu. Ne postoje fleksibilna (posebna) rjeenja konzistentna europskim, za odlazak u ovu mirovinu zaposlenika koji su zaposleni u poduzeima s oteanim poslovanjem. Iako je bh. nekompetentna politika upravljanja, tj., dok nije potroila materijalne resurse generirala likvidaciju umjesto restrukturiranje, poduzea s oteanim poslovanjem. Prema mjerodavnim zakonskim odredbama Federacije, osiguranik stjee pravo na prijevremenu starosnu mirovinu kad navri 60 godina ivota i najmanje 35 godina mirovinskog staa mukarci, odnosno 55 godina ivota i 30 godina mirovinskog staa ene, ali samo do 31. prosinca 2015. godine.138 U RS, izuzetno pravo na starosnu mirovinu iz l. 41. Zakona, osiguranik ena s najmanje 15 godina staa osiguranja stjee pravo na starosnu mirovinu kad navri u: 2012. godini 60 godina i

138

l. 137. st. 2. Zakona o mirovinskom i invalidskom osiguranju, Sl. novine FBiH br.

29/98, 49/00, 32/01, 73/05, 59/06, 4/09 i l. 41. Zakon o penzijskom i invalidskom osiguranju, Sl. glasnik RS br. 134/11.

78

Dr. sc. Stjepo Pranji

etiri mjeseca ivota; (...)139 i 2024. godini 57 godina i osam mjeseci ivota. Godine ivota su, dakle, prvi temeljni uvjet za stjecanje prava na punu starosnu mirovinu. Meutim, to implicira i na odreenu diskriminaciju, npr. penalizira se kategorija zaposlenika koji su poeli raditi od 18 godine (ljudi koji rade na traci, zidari i ostali niskoproraunski poslovi) i koji s 40 godina rada jo nemaju 65 godina ivota da odu u mirovinu. Osim toga, postoje zaposlenici koji su poeli raditi s 50 godina i koji do 65 godine ostvare 15 godina radnog staa. Njih se nagrauje ako ostanu raditi nakon 65 godine starosti. Vaei sta osiguranja koji vrijedi do 2015. godine za stjecanje prava na prijevremenu mirovinu u zemljama EU je aproksimativan, to se vidi iz podataka navedenih u Tablici 7.
Tablica 7: Najnii sta osiguranja za prijevremeno stjecanje prava na mirovinu
Zemlja Slovenija Slovaka Poljska Maarska Njemaka Estonija eka Republika Hrvatska Bugarska Najnii sta osiguranja 15 godina 10 godina 25/20 20 godina 15 godina 15 godina 25 godina 15 godina 15 godina Rano umirovljenje 10 godina staa osiguranja Rano umirovljenje 30 godina staa osiguranja Rano umirovljenje 38 godina staa osiguranja Od 2012 puna mirovina e biti isplaena samo osobama koje imaju 45 godina osiguranja Napomene

Izvor: Eurostat
139

U 2013. godini 61 godinu; 2014. godini 61 godina i osam mjeseci; 2015. godini 62 godine i

etiri mjeseca; 2016. godini 63 godine; 2017, godini 63 godine i osam mjeseci i 2018, godini 64 godine i etiri mjeseci ivota. Izuzetno od l. 42. st. 1. Zakona, osiguranik s 40 godina mirovinskog staa ima pravo na starosnu mirovinu kad navri u: 2012. godini bez obzira na godine ivota; 2013. godini 56 godina; 2014. godini 56 godina i etiri mjeseca; 2015. godini 56 godina i osam mjeseci; 2016. godini 57 godina; 2017. godini 57 godina i etiri mjeseca; 2018. godini 57 godina i osam mjeseci; 2019. godini 58 godina ivota; 2020. godini 58 godina i etiri mjeseca; 2021. godini 58 godina i osam mjeseci; 2022. godini 59 godina; 2023. godini 59 godina i etiri mjeseca i 2024. godini 59 godina i osam mjeseci ivota. Izuzetno od l. 42. st. 2. Zakona, osiguranik ena s 35 godina staa osiguranja ima pravo na starosnu mirovinu kad navri u: 2012. godini bez obzira na godine ivota; 2013. godini 54 godine; 2014. godini 54 godine i etiri mjeseca; 2015. godini 54 godine i osam mjeseci; 2016. godini 55 godina; 2017. godini 55 godina i etiri mjeseca; 2018. godini 55 godina i osam mjeseci; 2019. godini 56 godina; 2020. godini 56 godina i etiri mjeseca; 2021. godini 56 godina i osam mjeseci; 2022. godini 57 godina; 2023. godini 57 godina i etiri mjeseca; i 2024. godini 57 godina i osam mjeseci ivota l. 177/178 Zakona PIO RS.

79

Zbornik radova

Posebni propisi zemalja EU vrijede za umirovljenje posebnih kategorija zaposlenika (npr. sveuilini profesori, suci, vojnici i sl.) kao i u BiH. Meutim bh. rjeenja, uglavnom, nisu usporediva.140 Izuzetak, uglavnom, predstavljaju mirovine pod povoljnijim uvjetima koje u naelu ne bi trebale ni biti s obzirom na naelo solidarnosti. Odnosno, zbog toga danas u BiH svega 15% umirovljenika u FBiH ima puni radni sta, a u RS njih je 17%. U sluaju racionalizacije i smanjenja brojnog stanja oruanih snaga (OS), vojni osiguranik iz l. 44 Zakona stjee pravo na prijevremenu starosnu mirovinu kada navri 45 godina ivota i najmanje 20 godina mirovinskog staa, na prijedlog Ministarstva obrane BiH.141 Ova odredba i nije veliko odstupanje od usporednih rjeenja da nije mjerodavne odredbe zakona142 po kojoj se ova i ostale mirovine steene po povoljnijim uvjetima financiraju iz tekuih doprinosa za MIO. Stoga je nuno izmijeniti odredbe Zakona FBiH (u komparativnom pravu EU i RS ne postoje) po kojima se ostvareno pravo na mirovinu po povoljnijim uvjetima financira iz tekuih doprinosa za MIO. Vlada FBiH iz prorauna financira mirovine za odreeni broj pripadnika OS pod izuzetno povoljnim uvjetima. U FBiH broj ovih osiguranika u 2010. godini je 24.978 s tendencijom rasta. Od tog broja osiguranika 21.509 je u skupini onih kojima su mirovine smanjene za 10%, to je

140

Rformes des pensions: ce qui change pour chaque catgorie de ... Preuzeto 2012.
godine s web-stranica: www.rtbf.be/.../detail_reformes-des-pensions-ce-qui-changepour-ch. 88/05.

141

l. 44, l. 46 i l. 47. Zakon o slubi u oruanim snagama BiH, Sl. glasnik BiH br. 1) Izuzetno, na prijedlog Ministarstva obrane BiH, osoba stjee uvjete za prijevremenu starosnu mirovinu, prema odluci Predsjednitva, ako ima najmanje 20 godina mirovinskog staa i in brigadira, bez obzira na godine starosti; 2) Izuzetno, na prijedlog Ministarstva obrane BiH, osoba stjee uvjete za starosnu mirovinu, prema odluci Predsjednitva, ako ima in generala, bez obzira na godine starosti i godine mirovinskog staa 3) Izuzetno, na prijedlog Ministarstva obrane BiH, osoba stjee uvjete za starosnu mirovinu, prema odluci Predsjednitva, ako je u vrijeme rata obavljalo funkciju zapovjednika brigade-puka ili funkciju zapovjednika vieg ranga najmanje 12 mjeseci l. 48. Zakona.

142

80

Dr. sc. Stjepo Pranji

izvravanje obveze iz Zakona o nainu ostvarivanja uteda u FBiH.143 U RS najznaajnije privilegije se odnose na pripadnike OS od prve do sedme kategorije kao i sudionike Narodnooslobodilakog rata (NOR). Privilegije se odnose na izraun posebnog staa u dvostrukom trajanju, zajamenim mirovinskim osnovicama i poveanju mirovine. Postoji znaajan broj osoba iznad 65 godina starosti koje ne ostvaruju prava iz MIO i bez dodanih su primanja i prihoda. Rezultati LSMS istraivanja (Anketa o mjerenju ivotnog standarda) upuuje da samo oko 30% populacije starosne dobi preko 65 godina starosti ostvaruje pravo na starosnu mirovinu. Meutim, ne postoje podatci o strukturi osoba starijih od 65 godina koje se mogu kvalificirati za socijalnu mirovinu uslijed nedostatka popisa stanovnitva i nepotpunih baza podataka socijalnih slubi. U europskom usporednom pravu za dravne slubenike kao i prosvjetne djelatnike, izraun mirovine se vri na mirovinskoj osnovici koja se dobije uzimajui 10 posljednjih godina za razliku od 5 dotadanjih godina staa osiguranja, dok je u BiH ova kategorija kao i suci i sveuilini profesori u opem pravnom reimu. U pravosuu postoje zakonska rjeenja koja npr. omoguavaju sucima pristupiti prijevremenoj mirovini u 55 godini ivota ili nakon 15 godina mirovinskog staa. U BiH starosna dob za obvezan odlazak u mirovinu za suce i tuitelje imenovane od strane Vijea je navrenih sedamdeset godina

143

Vlada FBiH je preuzela obvezu uplaivanja sredstava za vojne mirovine, prema in-

formacijama iz Udruenja umirovljenika, to se izvrava samo u iznosu od 50% od ukupnih potreba za isplate vojnih penzija, tako da se poveavaju obveze Vlade FBiH prema Fondu MIO po osnovu ove stavke. Dakle, i dalje se vojne mirovine isplauju u 50% iznosu iz sredstava koji se dobiju kroz uplate doprinosa. Ovako postupanje Vlade FBiH je pravno utemeljeno na uredbama prema kojima se predvia da se za isplatu vojnih mirovina novac osigurava u proraunu za 50% od ukupno potrebnog iznosa za ovu namjenu, a da se preostalih 50% potrebnih sredstava uzima iz sredstava doprinosa. Obrazloenje za postupanje je da su i korisnici mirovina takoer bili obveznici doprinosa, tako da po tom osnovu polau prava na isplatu dijela mirovina iz sredstava doprinosa, iako se nikada nije sainila stvarna analiza stupnja uplate doprinosa vojnih umirovljenika kao osiguranika ukoliko su imali taj status Specijalni izvjetaj o pravu na penziju u BiH, o. c, str. 43.

81

Zbornik radova

ivota.144 Ovo rjeenje implicira da ova kategorija moe koristiti, ako to eli, i opi reim za stjecanje prava na (prijevremenu) starosnu mirovinu. U BiH sveuilini profesor koji je ispunio uvjete za prestanak radnog odnosa zbog navrenih 65 godina ivota, bez obzira na godine staa osiguranja, ima pravo, ukoliko mu to omoguava odluka o izboru, ostati u radnom odnosu do isteka studijske godine u kojoj navrava 65 godina ivota. lanu akademskog osoblja koji navrava 65 godina ivota u tijeku studijske godine, a kojem nije istekao izborni period, visokokolska ustanova je obvezna ponuditi sklapanje novog ugovora o radu i to do isteka te studijske godine. Pri tomu lan akademskog osoblja ostaje u radnom odnosu na visokokolskoj ustanovi do navrene 70. godine ivota, ukoliko nakon provedene konkursne procedure na to mjesto nije izabran drugi nastavnik i ukoliko mu to omoguava odluka o izboru u zvanje. lan akademskog osoblja koji navri 65 godina ivota ne moe na temelju konkursa biti biran u isto ili vie zvanje. Nastavnik je o svojoj namjeri da ostane angairan nakon zavretka studijske godine obvezan pismeno upoznati rukovoditelja organizacijske jedinice najkasnije est mjeseci prije navrenih 65 godina ivota. Zavretkom studijske godine u kojoj navrava 70 godina ivota nastavniku prestaje mogunost nastavnikog angamana po bilo kojem osnovu, uz izuzetak profesora emeritusa.145 U RS nastavniku prestaje radni odnos na visokokolskoj ustanovi na kraju kolske godine u kojoj je navrio 68 godina ivota, kao i mogunost nastavnikog angairanja po bilo kom osnovu, uz izuzetak profesora emeritusa.146 Pomorski radnici mogu u mirovinu u 60. godini ivota i mogu vrednovati svoju karijeru ve nakon 14 godina plovidbe. Reforma razumijeva da oni moraju raditi 45 godina da bi uivali punu mirovinu. U civilnom zrakoplovstvu meunarodni propisi, koji su u pravilu inkorporirani u nacionalnu pravnu regulativu, omoguavaju ovoj populaciji odlazak u mirovinu u 55. godini ivota a propituje se rjeenje nakon 30 godina staa. Odnosno, ova rjeenja su determinirana ogranienjima prava imatelja dozvola koji su navrili 60 godina ivota ili vie (v. Dodatak
144

l. 90. Zakona o visokom sudskom i tuiteljskom vijeu BiH, Sl. glasnik BiH br.
25/04, 93/05, 48/07 i 15/08. jevo br. 22/10.

145

l. 116. Zakon o visokom obrazovanju (proieni tekst), Sl. novine Kantona Sara l. 100. Zakon o visokom obrazovanju, Sl. glasnik RS br.: 73/10 i 104/11.

146

82

Dr. sc. Stjepo Pranji

1 JAR-FCL 1.060).147 Tako npr. imatelj pilotske dozvole koji je navrio 60 godina ivota ne smije da leti kao pilot zrakoplova u komercijalnom zranom prometu, izuzev: kao lan vielane pilotske posade i pod uvjetom da je takav imatelj jedini pilot u letakoj posadi koji je navrio 60 godina ivota. Imatelj pilotske dozvole koji je navrio 65 godina ivota ne smije da leti kao pilot zrakoplova koji je angairan u komercijalnom zranom prometu. Nacionalne varijante navedenih uvjeta date su u Dodatku 1 JARFCL 1.060, tj. umanjenja prava imatelja dozvola koji imaju 60 i vie godina JAR-FCL 1.060 su unesene u JAA: a) U skladu sa ICAO Annex 1 standardima, imatelj pilotske dozvole koji je navrio 60 godina ne moe biti u ulozi voe zrakoplova u komercijalnom zranom prometu u zranom prostoru Francuske, i ne moe biti u ulozi pilota zrakoplova u komercijalnom zranom prometu pod nadlenou francuskih nacionalnih zrakoplovnih vlasti (French National Aviation); b) Imatelj pilotske dozvole koji je navrio 60 godina ne moe biti u ulozi pilota zrakoplova u komercijalnom zranom prometu u Italiji; c) Imatelj pilotske dozvole koji je navrio 60 godina ne moe biti u ulozi pilota zrakoplova u komercijalnom zranom prometu u Portugalu; i, d) Imatelj pilotske dozvole koji je navrio 60 godina ivota ne moe biti u ulozi pilota zrakoplova u komercijalnom zranom prometu u Maarskoj, izuzev: kao lan vielane pilotske posade i pod uvjetom da je takav imatelj jedini pilot u letakoj posadi koji je navrio 60 godina. Osoba koja je navrila 62 godine ivota ne moe biti u ulozi pilota zrakoplova u komercijalnom zranom prometu.

147

Direkcija za civilno zrakoplovstvo BiH (BHDCA) kao tijelo nadleno i odgovorno

za obavljanje funkcije regulatora i nadzora u oblasti civilnog zrakoplovstva i kontroli letenja, utemeljena je 1997. godine s ciljem da odgovori obvezama BiH kao drave lanice International Civil Aviation Organization (ICAO) i potpisnice ikake konvencije. Odsjek za licence zrakoplovno-letakog osoblja ovlaten za izdavanje, produenje i oduzimanje dozvola zrakoplovno-letakom osoblju zrakoplova (JAR FCL 1) i helikoptera (JAR FCL 2) V. l. 2. Pravilnika o uvjetima i nainu stjecanja, izdavanja, obnavljanja i produavanja dozvola i ovlatenja zrakoplovnom osoblju pilotima zrakoplova, Sl. glasnik BiH br. 51/04 i Zakon o zrakoplovstvu BiH, Sl. glasnik BiH br. 2/04.

83

Zbornik radova

Rudari u jami trebaju imati status koji omoguava odlazak u mirovinu u 55. godini ili u 60. godini starosti za rudare na povrini nakon 25 godina radnog staa.148

Zakljuci
1. Otkrivanje nunih i dovoljnih uvjeta znanstvenog objanjenja nastanka i izgradnje financijski odrive socijalne funkcionalnosti pravnog reima temeljne funkcije MS zemalja EU i BiH mora se vriti tek poto se utvrdi da dravni menadment upravlja efikasno, efektivno i ekonomino (3E) drutveno-ekonomskim pretpostavkama naznaenim u uvodu ovog rada. To znai da bez obzira na to to broj zahtjeva za mjerama mirovinske politike raste (i to klepetue novog bh. liberalizma s vremena na vrijeme, brbljaju o naputanju prvog rudimentarnog oblika pravnog reima temeljne funkcije dravnog MS generacijske solidarnosti ili naela uzajamnosti i solidarnosti) i dosegao je toku kada se automatski aktivira mirovinska reforma, bez 3E upravljanja drutveno-ekonomskim pretpostavkama i opsegu a i dosegu, te u obliku uinka ispunjenosti nunih fundiranih uvjeta, ponajprije postizanje socijalekonomski prihvatljive razine stope zaposlenosti (npr. do 10%), ta reforma je apriori osuena na neuspjeh. Naravno tomu prethodi postojanje odrive i funkcionalne socijalne drave, tj., jaanje socijalne drave. Jaanje socijalne drave je nunost odravanja malih politikih drava u procesima globalnih integracija. Odnosno, pro future sa stajalita metodologije pravne ontologije postojanje male politike drave je zapravo postojanje jake socijalne drave. 2. Poveanje starosne granica za stjecanje prava na starosnu mirovinu je prvi od nunih, ali ne i dovoljnih uvjeta odrivog pravnog reima temeljne funkcije MS. U zemljama EU i BiH MS obveznog MO s oblikom pravnog reima temeljne funkcije generacijske solidarnosti funkciju upravljanja
148

Cijevi reforme nisu samo usmjereni na odrivost finansijskog sustava ve i na

odrivost socijalnog i politikog sustava drave. Sustav ne bi bio prihvaen kada bi se traila prevelika rtvovanja radno aktivne populacije i kada bi se sve manje vjerovalo u to da e im sustav osigurati adekvatnu mirovinu. Cilj reforme je da budue generacije ne budu optereene ekscesivnim izdacima. Iako fondovi omoguavaju realizaciju reforme nastojanja Vlade su da se to finalizira u to skorijoj budunosti tako da radno aktivno stanovnitvo bude informirano o promjenama u budunosti URL:http:// www.gouvernement.lu/dossiers/social_emploi/reforme-systeme-pension/index.html

84

Dr. sc. Stjepo Pranji

obveznim MO treba povjeriti dravnim tijelima uprave (anglosaksonski model; npr. posebno Ministarstvo za socijalno osiguranje i socijalno skrbnitvo/starateljstvo BiH ili Ministarstvo rada i socijalne skrbi FBiH / RS) a odredbe o utemeljenju obveznih MF ukinuti, tj. autonomiju subjekata upravljanja i provoenja MO. Utemeljenost ovog rjeenja proizlazi iz premise predmetne obrade po kojoj su MS obveznog MO s jedinim oblikom pravnog reima temeljne funkcije generacijske solidarnosti u EU i BiH disfunkcionalni. Ovaj oblik pravnog reima temeljne funkcije dravnih MS (I stup MO) ima za svrhu ispuniti najnie standarde umirovljenike populacije kao to su; hrana, odjea, trokovi usluga od opeg ekonomskog interesa i javni prijevoz te time ouvati socijalni karakter pravnog reima temeljne funkcije dravnih MS. Postojei obvezni MF mogu se preustrojiti (ponovno strukturirati ili ekon. restrukturirati) u II stup MO javne uprave. Time bi oba entitetska MF postali dio javnog financijskog, ali ne i trezorskog sustava to bi bio sluaj s I stup MO. To znai da se za obvezno MO utemelje obvezni MF za privatni sektor. 2.1. Pravni reim temeljne funkcije entitetskih MS u BiH je disfunkcionalan, ali financijski ad hoc odriv. Ad hoc odrivost je osigurana na nain to je zakonom o MIO uspostavljena neuobiajena veza izmeu isplate mirovina i raspoloivih sredstava. To rjeenje je reduciralo ostvarivanje prava na mirovinu na socijalnu pomo, odnosno dokinulo je (naelo uzajamnosti) imovinski karaktera prava na starosnu mirovinu. No, imajui u vidu ekonomsku depresiju (npr. nezaposlenost, kasnu dob zapoljavanja) i demografske trendove i promjene obiljeja stanovnitva (npr. produljenje ivotnog vijeka, pad nataliteta i sl.), te Sporazum o stabilizaciji i pridruivanju izmeu EZ i njihovih drava lanica, s jedne strane i BiH, s druge strane, ad hoc rjeenje je neodrivo. Zbog toga je nuno da BiH, odnosno njeni entiteti recepcijom rjeenja komparativnog prava zemalja lanica EU dopune pravni reim temeljne funkcije entitetskog MS obveznog MO s drugim oblikom pravnog reima temeljne funkcije kapitaliziranog pokria (II stup MO). Tim efektivnije postojei entitetski MF mogli bi se preustrojiti u II stup MO, ali samo u podruje javne uprave s obzirom na to da djelotvornost MF kapitaliziranog pokria per se razumijeva poslovanje na trinim principima kao to je, npr., princip slobodne trine konkurencije. Osim toga, FBiH treba, sukladno europskim komparativnim rjeenjima, zakonski institucionalizirati dobrovoljno MO u obliku individualizirane kapitalizirane tednje (III stup MO).

85

Zbornik radova

3. Odredbe pravnog reima temeljne funkcije kako zemalja EU tako i entitetskih MS u BiH koje ureuju starosnu granicu stjecanja prava na mirovinu uiniti fleksibilnijim s donjom (65 godina) i gornjom granicom (75 godina) bez ikakvih rjeenja temporalne naravi. Primjerice, starosna granica od 65 godina mogla bi biti prvi temeljni uvjet za stjecanje prava na (ranu) mirovinu rudara u jami, policajaca na cesti, kirurga s rezaem u ruci i sl, dok bi starosna granica od 75 godina bila prvi temeljni uvjet za stjecanje prava na mirovinu, znanstvenika u laboratorijima, sudaca i tuitelja u sudnici, javnih slubenika u uredima, sveuilinih profesora u uionicama i sl. Odnosno Europski zakonik okvirno odreuje da bi starosna mirovina trebala biti osigurana najkasnije s navrenih 65 godina ivota. Spomenutu dob mogue je poveati samo ako drava ugovornica moe dokazati da radno aktivnih stanovnika u toj ili starijoj dobi ima vie od 10% u odnosu na ukupno stanovnitvo starije od 15 godina. Na primjer, dob za starosnu mirovinu mogue bi bilo poveati na 70 godina ako bi ukupan broj radno aktivnih stanovnika u dobi od 70 godina bio vei od 10% u odnosu na broj stanovnika u dobi od 15 do 69 godina. U BiH normativno je izjednaena starosna granica odlaska u mirovinu u oba entiteta, a to je 65 godina za oba spola. Protokol (poveava razinu najniih standarda odreenih Europskim zakonikom, a primjenjuje ga sedam drava) uz Europski zakonik ograniava dob za starosnu mirovinu u svim sluajevima na najvie 65 godina ivota. To znai da je u BiH stjecanje prava na mirovinu harmonizirano s europskim najniim standardima. No, zbog stupanja na snagu ovog rjeenja tek 2015. godine, ono je jo uvijek deklaratorne naravi. 3.1. Svjetskim najniim standardima smatraju se oni propisani Konvencijom br. 102, koji su potvreni Europskim zakonikom. No, europskim najniim standardima smatraju se tek standardi propisani Protokolom uz Europski zakonik. Standardi propisani revidiranim Europskim zakonikom su apstraktni standardi jer se ne primjenjuju iz razloga to su previsoko postavljeni, ak i za razvijene drave. Zbog toga nema dovoljno potpisa i ratifikacija za pravomonost. Minimalna harmonizacija razumijeva da drava ugovornica uskladi svoj unutarnji pravni sustav socijalne sigurnosti s propisanim naelima. Potpuna harmonizacija jeste standardizacija, jer misli na jednake prestacije u jednakim uvjetima u svim dravama ugovornicama. 3.2. Strategija Europske komisije o promjenama odredbi pravnog reima temeljne funkcije dravnih MS u zemljama EU po pitanju starosne 86

Dr. sc. Stjepo Pranji

granice je takoer temporalne naravi tzv. shema, te je per se otvorila pitanje diskriminacije i derogacije svrhe rjeenja zemalja EU. Po toj strategiji zaposlenici imaju mogunost izbora izmeu vie varijacija u smislu ispunjavanja uvjeta za odlazak u (prijevremenu) starosnu mirovinu, jer dok jedni ele raditi puno radno vrijeme do stjecanja prava na starosnu mirovinu (npr. suci), drugi to ne ele (npr. rudari u jami). S obzirom na to da je prosjena starosna dob za zapoljavanje 30 godina, mnogi zaposlenici ne mogu stei pravo na mirovinu u propisanoj starosnoj granici. S godinjom stopom od 1.9% za one koji su zaposleni poslije 1. svibnja 2004. godine potrebno je 36.8 godina radnog staa da ostvare pravo na punu starosnu mirovinu od 70%. Zbog toga oni se odluuju nastaviti raditi do 65/67 godine starosti. Uzimajui u obzir potrebu za zapoljavanjem nove radne snage iz novih zemalja lanica do 2004. godine je etablirano umirovljenje bez umanjenja steenih prava (shema). Maksimalan broj zaposlenika koji su stekli prava na mirovinu prema ovoj shemi u prethodnoj godini je fiksiran na 10% od broja svih zaposlenika i oni mogu ostvariti steeno pravo na mirovinu bez poreza. Minimalna starosna granica za stjecanje prava na ranu starosnu mirovinu je 55 godina starosti. Javni slubenici koji su stupili u radni odnos poslije 1. svibnja 2004. godine starosna granica za umirovljenje je 63 godine. Oni koji su bili u radnom odnosu ve prije 1. svibnja 2004. godine za njih vae odredbe prema kojima godine za umirovljenje variraju od 60. do 63. godine. Porez od 3,5% na svaku godinu se uzima kada zaposlenik odlui koristiti ostvarivanje prava na prijevremenu starosnu mirovinu za koju je uvjet navrenih 55 godina, to znatno umanjuje visinu mirovine. Uzimajui u obzir demografske promjene, Komisija je predloila da starosna dob od 1. svibnja 2013. godine bude 65 godina (Tablica 8). Kao to je to bilo uinjeno 2004. godine slina pravila e biti primijenjena u tranzicijskom razdoblju gdje e dob za zaposlenike prije 1. svibnja 2013. godine varirati od 60 do 65 godina starosti. Europska komisija tvrdi da bi to za veinu zaposlenika znailo godinu dana duljeg rada moda i vie, mogunost rada do 67. godine u posebnim sluajevima te da e sustav biti vie otvoren prema starijim osobama i potrebama javne slube. Donja granica za umirovljenje, bez umanjenja steene mirovine, porasla bi sa sadanjih 55 na 58 godina starosti. Unato zahtjevima Vijea i podacima o neefektivnosti sheme zemalja EU, Komisija ne predlae ukidanje sheme plana za rano umirovljenje. U skladu s ostalim prijedlozima, minimalna starosna dob za umirovljenje pri kojem se nee umanjiti steena prava

87

Zbornik radova

umirovljenika, porast e s 55 na 58 godina starosti. Nakon prve faze implementacije Komisija smatra da treba ograniiti dalji pristup ovom planu reducirajui s 10 na 5% odlazaka u mirovinu godinje za sve institucije. Godinji % moe varirati od 4 do 6% ovisno od prorauna. Mogunost rada s pola radnog vremena i 60% naknade i punim pravom na mirovinu ostvarenu u posljednjim godina staa e se zadrati s tim to e razdoblje takvog rada biti ogranieno od 3 do 5 godina (www.renouveaudemocratie.eu/.../reforme-2013-pensions-propositio...).
Tablica 8: Transitional arrangements for staff already working in the Institutions: the table shows the new retirement age dependent on your age on 1 May 2013.
Age on 1 May 2013 59 years and above 58 years 57 years 56 years 55 years 54 years 53 years 52 years 51 years 50 years 49 years 48 years 47 years 46 years 45 years Pensionable age 60 years 0 months 60 years 2 months 60 years 4 months 60 years 6 months 60 years 8 months 60 years 10 months 61 years 0 months 61 years 2 months 61 years 4 months 61 years 6 months 61 years 9 months 62 years 0 months 62 years 2 months 62 years 4 months 62 years 6 months Age on 1 May 2013 44 years 43 years 42 years 41 years 40 years 39 years 38 years 37 years 36 years 35 years 34 years 33 years 32 years 31 years 30 years Pensionable age 62 years 8 months 62 years 11 months 63 years 1 months 63 years 3 months 63 years 5 months 63 years 7 months 64 years 0 months 64 years 1 months 64 years 2 months 64 years 3 months 64 years 4 months 64 years 5 months 64 years 6 months 64 years 7 months 64 years 8 months

4. Neuobiajeno niska stopa naplate doprinosa spreava i ograniava ostvarivanje steenog prava na punu mirovinu. U pravilu, u privatnom sektoru uplauju se doprinosi na minimalnu plau ili na pola radnog vremena, to izravno umanjuje ostvarivanje prava na mirovinu. Stoga je potrebno propitati mjerodavne odredbe zakona, te u skladu s istaknutim problemom osigurati djelotvornu naplatu obrauna i uplate doprinosa. U skladu s rezultatima propitivanja predmetnih odredbi potrebno je inicirati izmjene i dopune mjerodavnih zakona, posebice odredaba Zakona o doprinosima koje se odnose na definiranje izraza isplaena plaa. Osim toga, sve je vie izraena pojava sive ekonomije to smanjuje obuhvat broja osiguranika. Tim vie treba se proiriti obuhvat broja osiguranika 88

Dr. sc. Stjepo Pranji

i poveanjem aktivnosti osiguranika s atipinim zanimanjima (radnici sa sezonskim karakterom zanimanja i radnici na projektnim zadacima, osobe zaposlene manje od punog radnog vremena, kao i osobe koje ele ostvariti balans izmeu poslovnog i privatnog ivota kroz druge oblike zanimanja. Takoer zakonom odrediti nadzor nad tim pravnim poslovima; osobe koje obavljaju privremene i povremene poslove preko zadruga mladei, osobe koje su utemeljitelji gospodarskih drutava bez obzira na to da li su u radnom odnosu ili samo lanovi drutva, te osobe koje nisu osigurane po drugom osnovu, a obavljaju poslove na temelju ugovora o djelu, autorskih ugovora i drugih ugovora na osnovu ega ostvaruju naknadu; lanovi tijela u gospodarskim drutvima, javnim poduzeima i ustanovama na temelju ega primaju naknadu; portai i osobe koje se bave poljoprivrednom djelatnou. 4.1. Pored proirenja obveznog MO, moe se ustanoviti i produeno MO kao oblik dobrovoljnog MO>MF to omoguava kontinuitet MO za osobe na neplaenom odsustvu, mirovanju radnog odnosa, educiranja, nezaposlenosti, nakon prestanka ugovora o radu, privremenog ili sezonskog prekida obavljanja djelatnosti i sl. Osim proirenja opsega osiguranika, ovim normativnim rjeenjem uinila bi se destimulaciju poslodavaca da sklapanjem ugovora o radu izbjegavaju uplaivanje doprinosa. 4.2. Nuno je izmijeniti odredbe Zakona FBiH (u RS ne postoje) po kojima se steeno pravo na izuzetnu mirovinu ili mirovinu steenu po povoljnijim uvjetima ostvaruje iz tekuih uplata obveznika doprinosa za MIO.

89

Zbornik radova

BIBLIOGRAFIJA
1. Knjige i lanci 1.1. Analiza mirovinskog sustava Zbornik radova s okruglih stolova odranih tijekom 2011. godine, Zagreb: Institut za javne financije, 2011. 1.2. Breznik, D., Demografija: analiza metode i modeli, Nauna knjiga, Beograd, 1980. 1.3. Bender, B., Rechtsstaat und Sozialstaat, Berlin; Mnchen, 1966. 1.4. Gorjanc, V., Prelevi, T., Pravo na suenje u razumnom roku, Centar za ljudska prava Univerziteta u Sarajevu: Zbirka izabranih presuda Europskog suda za ljudska prava u sluajevima protiv BiH , RH, Makedonije, Slovenije i Srbije, Sarajevo, 2009. 1.6. Dedi, S., Socijalno pravo, Pravni fakultet univerziteta u Sarajevu, Sarajevo, 2010. 1.7. Nozick, R., Anarchy, State und Utopija, Oxford: Blackwell, 1974. 1.8. Pranji, S., Sredstva za rjeavanje kolektivnih radnih sporova, Centar za edukaciju i pruanje intelektualnih usluga Logos, Sarajevo, 2001. 1.9. Pranji, S., Kolektivni ugovori u pravu Bosne i Hercegovine: doktorska radnja, Univerzitet u Sarajevu, Pravni fakultet, Sarajevo, 2007. 1.10. Pranji, S., Rjeavanje kolektivnih radnih sporova u Bosni i Hercegovini, Pravna misao, br. 5-6. Sarajevo, 2001. 1.11. Pranji, S., Utemeljivanje sredstava za rjeavanje kolektivnih radnih sporova u sredinjoj i istonoj Europi, Pravna misao, br. 9-10. Sarajevo, 2001. 1.12. Pranji, S., Ogled o normativnoj konkretizaciji naela pravne drave na case study, Zbornik radova Fakulteta pravnih nauka, br. 2, Sveuilite Vitez Travnik, 2011. 1.13. Pranji, S., Pojam i temeljni oblici novog dravnog menadmenta, Zbornik radova Fakulteta pravnih nauka, br. 3, Sveuilite Vitez Travnik, 2012. 1.14. Ravni, A., Osnove radnog prava: domaeg, usporednog i

90

Dr. sc. Stjepo Pranji

meunarodnog, Zagreb, Pravni fakultet u Zagrebu, 2004. 1.15. Rawls, J., A Theory of Justice, The Belknap Press of Harvard University Press, 1971. 1.16.Uur, . M., Socijalno pravo, Informator, Zagreb, 2000. 1.17. Crnjac Paukovi, V., Europski zakonik o socijalnoj sigurnosti i najnii standardi mirovinskog osiguranja: Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, 2005. 1.18. Zelena knjiga: ka adekvatnim, odrivim i sigurnim europskim mirovinskim sustavima, Europska komisija, 2010.

2. Propisi
2.1. Meunarodni 2.1.1. Europska konvencija za zatitu prava ovjeka i temeljnih sloboda, 1950, izmijenjena i dopunjena protokolima, br. 3, 5, i 8, i dopunjena Protokolom, br. 2, te protokolima, br.: 1, 4, 6, 7, 9, 10 i 11. Sl. list RBiH, Meunarodni ugovori br. 5/96. 2.1.2. Europska konvencija za prevenciju torture i nehumanog ili degradirajueg tretmana ili kanjavanja, 1987. 2.1.3. Europski zakonik o socijalnoj sigurnosti, 1964. 2.1.4. Protokol uz Europski zakonik o socijalnoj sigurnosti, 1964. 2.1.5. Europski zakonik o socijalnoj sigurnosti (revidirani), 1990. 2.1.6. Konvencija o ukidanju svih oblika diskriminacije ena, 1979. 2.1.7. Konvencija o ukidanju svih oblika rasne diskriminacije, 1966. 2.1.8. Konvencija MOR, 1952, br. 102 o najniim standardima socijalne sigurnosti. 2.1.9. Meunarodni pakt o graanskim i politikim pravima, 1966. 2.1.10. Meunarodni pakt o ekonomskim, socijalnim i kulturnim pravima, 1966. 2.1.11. Opa deklaracija o ljudskim pravima, 10. 12. 1948.

91

Zbornik radova

2.1.12. Opa povelja o ljudskim pravima u islamu, 19. 09. 1981. 2.1.13. Odluka o ratificiranju Revidirane Europske socijalne povelje, 1961, Sl. glasnik BiH, Meunarodni ugovori br. 08/08. 2.1.14. Povelja o ljudskim i graanskim pravima Nacionalne skuptine Francuske, 26. 8. 1789. 2.1.15. Povelja UN, 1945, Narodne novine, Meunarodni ugovori, br. 15/1993.

2.2. Bosna i Hercegovina


2.2.1. Dejtonski sporazum, USAID. 2.2.2. Odluka o ratificiranju Ugovora izmeu BiH i Republike Austrije o socijalnom osiguranju s Protokolom o provedbi ugovora o socijalnom osiguranju izmeu BiH i Republike Austrije, Sl. glasnik BiH, Meunarodni ugovori br. 02/01. 2.2.3.Odluka o ratificiranju Ugovora o socijalnom osiguranju izmeu BiH i RH s administrativnim Ugovorom o provedbi ugovora o socijalnom osiguranju izmeu BiH i RH: Sl. glasnik BiH, Meunarodni ugovori br. 06/01. 2.2.4. Odluka o ratificiranju Ugovora izmeu BiH i Savezne Republike Jugoslavije o socijalnom osiguranju, Sl. glasnik BiH, Meunarodni ugovori br. 16/03. 2.2.5. Odluka o ratificiranju Ugovora izmeu BiH i Republike Turske o socijalnom osiguranju, Sl. glasnik BiH, Meunarodni ugovori br. 16/03. 2.2.6. Odluka o ratificiranju administrativnog Ugovora za provedbu Ugovora izmeu BiH i Republike Makedonije o SO, Sl. glasnik BiH, Meunarodni ugovori br. 01/06. 2.2.7. Odluka o ratificiranju Ugovora o socijalnom osiguranju izmeu BiH i Republike Slovenije, Sl. glasnik BiH, Meunarodni ugovori br. 08/07. 2.2.8. Odluka o ratificiranju Ugovora o socijalnom osiguranju izmeu BiH i Kraljevine Belgije, Sl. glasnik BiH, Meunarodni ugovori br. 10/07. 92

Dr. sc. Stjepo Pranji

2.2.9. Odluka o ratificiranju administrativnog Ugovora za provedbi Ugovora izmeu BiH i R Maarske o SO i socijalnoj sigurnosti, Sl. glasnik BiH, Meunarodni ugovori br. 12/08. 2.2.10. Odluka o ratificiranju Ugovora izmeu BiH i Velikog Vojvodstva Luksemburg o socijalnom osiguranju s administrativnim Ugovorom nainu primjene Ugovora izmeu BiH i Velikog Vojvodstva Luksemburg o SO, Sl. glasnik BiH, Meunarodni ugovori br. 07/11. 2.2.11. Pravilnika o uvjetima i nainu stjecanja, izdavanja, obnavljanja i produavanja dozvola i ovlatenja zrakoplovnom osoblju: pilotima zrakoplova, Sl. glasnik BiH br. 51/04. 2.2.12. Pravilnik o uvjetima, nainu obavjetavanja, obraunavanja i uplate doprinosa, Sl. glasnik RS br. 19/11. 2.2.13. Statut Fonda za penzijsko i invalidsko osiguranje RS, Sl. glasnik RS br. 37/12. 2.2.14. Statut Federalnog zavoda za MIO, Sl. novine FBiH br. 38/03. 2.2.15. Ustav BiH (Prijevod koji je utvrdio OHR Office of the High Representative). 2.2.16. Ustav FBiH, Sl. novine br. 1/94. 2.2.17. Ustav RS, Sl. glasnik br. 21/96. 2.2.18. Zakon organizaciji MIO FBiH, Sl. novine FBiH br. 32/01 i 18/05. 2.2.19. Zakon o MIO, Sl. novine FBiH br. 29/98, 49/00, 32/01, 73/05, 59/06, 4/09 i 55/12. 2.2.20. Zakon o doprinosima, Sl. novine FBiH br. 35/98, 16/01, 37/01, 1/02, 17/06 i 14/08. 2.2.21. Zakon o potvrivanju prava na prijevremenu starosnu mirovinu ostvarenu pod povoljnijim uvjetima, Sl. novine FBiH br. 42/11i 37/12. 2.2.22. Zakon o posredovanju u zapoljavanju i socijalnoj sigurnosti nezaposlenih osoba, Sl. novine FBiH br. 55/00, 41/01, 22/05, 9/08. 2.2.23. Zakon o zdravstvenom osiguranju, Sl. novine FBiH br. 30/97, 7/02, 70/08 i 48/11. 93

Zbornik radova

2.2.24. Zakonu o nainu ostvarivanja uteda u FBiH, Sl. novine FBiH br. 50/09. 2.2.25. Zakon o matinoj evidenciji o osiguranicima i korisnicima prava iz MIO, Sl. novine FBiH br. 42/04. 2.2.26. Zakon o jedinstvenom sustavu registracije, kontrole i naplate doprinosa, Sl. novine FBiH br. 42/09. 2.2.27. Zakon o poreznoj upravi FBiH, Sl. novine FBiH br. 33/02 i 28/04. 2.2.28. Zakon o nainu ostvarivanja uteda u FBiH, Sl. novine FBiH br. 50/09. 2.2.29. Zakon o zapoljavanju i pravima za vrijeme nezaposlenosti, Sl. glasnik BDBiH br. 33/04, 19/07, 25/08. 2.2.30. Zakon o penzijskom i invalidskom osiguranju, Sl. glasnik RS br. 134/11. 2.2.31. Zakon o doprinosima, Sl. glasnik RS br. 116/12. 2.2.32. Zakon o penzijskom rezervnom Fondu RS, Sl. glasnik RS br. 73/08 i 50/10. 2.2.33. Zakon o posredovanju u zapoljavanju i pravima za vrijeme nezaposlenosti, Sl. glasnik RS br. 30/10. 2.2.34. Zakon o dobrovoljnim PF i penzijskim planovima, Sl. glasnik RS br. 13/09. 2.2.35. Zakon o socijalnoj zatiti, Sl. glasnik RS br. 37/12. 2.2.36. Zakon o visokom obrazovanju, Sl. glasnik RS br. 73/10 i 104/11. 2.2.37. Zakon o visokom sudskom i tuiteljskom vijeu BiH, Sl. glasnik BiH br. 25/04, 93/05, 48/07 i 15/08. 2.2.38. Zakon o slubi u oruanim snagama BiH, Sl. glasnik BiH br. 88/05. 2.2.39. Zakon o zrakoplovstvu BiH, Sl. glasnik BiH br. 2/04 2.2.40. Zakon o visokom obrazovanju (proieni tekst), Sl. novine Kantona Sarajevo br. 22/10.

94

Dr. sc. Stjepo Pranji

2.2.41. Zakon o ombudsmenu za prava ovjeka BiH, Sl. glasnik BiH br. 32/00, 19/02, 35/04 i 32/06. 2.3. Republika Hrvatska 2.3.1. Zakon o mirovinskom osiguranju, Narodne novine RH br. 102/98. 2.3.2. Zakon o obaveznim i dobrovoljnim MF, Narodne novine RH br. 49/99, 63/2000. 2.3.3. Zakon o mirovinskim osiguravajuim drutvima i isplati mirovina na temelju individualne kapitalizirane tednje, Narodne novine RH br. l06/99, 63/2000.

3. Empirijska graa
3.1. Meunarodna 3.1.1. Izvjee o starenju 2009, Europska komisija, Aktuarski model MRSS, UN 3.1.2. Zbirka odluka Europske komisije za ljudska prava, tomovi 146, 19601974, Vijee Europe i Odluke i izvjea Europske komisije za ljudska prava (DR), tomovi 1, 1975 Vijea Europe. Europski sud za ljudska prava: Serija A: Presude i odluke, tomovi 1338, 19611995; Serija B: Molbe, usmene rasprave i dokumenti, tomovi 1104, 19611995 i Izvjea o presudama i odlukama, 1996; Car Heymanns Verlag, Cologne. 3.2. Bosna i Hercegovina 3.2.1. Agencija za statistiku BiH (2009), Anketa o radnoj snazi u BiH. 3.2.2. BiH u brojevima 2010 godine, Agencije za statistiku BiH. 3.2.3. Federalni zavod za statistiku BiH 2009, Procjena ukupnog broja prisutnih stanovnika po starosnoj i spolnoj strukturi. 3.2.4. Izvor za RS je (model MS RS i neovisna projekcija stanovnitva RS na temelju MortPak-lite demografskog softvera). 3.2.5. Ministarstvo rada i borako-invalidske zatite RS, Strategija reforme 95

Zbornik radova

penzijskog sustava u RS, 2010. 3.2.6. Meunarodna organizacija rada, Izvjee o mirovinskim reformama u BiH, 2009. 3.2.7 Meunarodna organizacija rada, Pregled mirovinskog sustava u BiH, 2009. 3.2.8. Statistiki podaci objavljeni u tematskom biltenu Demografija 2008, tematskom biltenu Gender BiH 2005. i 2007. godine. 3.2.9. Strategija Socijalnog ukljuivanja BiH, lipanj, 2010. 3.2.10. Specijalni izvjetaj o pravu na penziju u BiH, Institucija ombudsmena za ljudska prava BiH, 2010. 3.2.11. TB 03, Tematski bilten, ISSN 1840-104X. 3.2.12. Zakljuak o usvajanju Strategije razvoja BiH i Strategije socijalne ukljuenosti BiH i usvajanje akcionih planova ministarstva i institucija FBiH, Sl. novine FBiH br. 62. 4. Koritene www. stranice 4.1. http://www.Eurostat 4.2. http://www.gouvernement.lu/dossiers/social_emploi/reforme-systemepension/index.html 4.3. http//www. Limun.hr 4.5. Mirovinsko osiguranje Mirovinsko_osiguranje Wikipedija hr.wikipedia.org/wiki/

4.6. http://hr.wikipedia.org/wiki/Bosanskohercegova%C4%8Dki_Hrvati_ nakon_Daytonskog_sporazuma 4.7. Rformes des pensions: ce qui change pour chaque catgorie de ... Preuzeto 2012, s web stranica: www.rtbf.be/.../detail_reformes-despensions-ce-qui-change-pour-ch. 4.8. http://www.gouvernement.lu/dossiers/social_emploi/reformesysteme-pension/index.html 4.9. www.dwp.gov.uk/workplacepension

96

Dr. sc. Stjepo Pranji

(Footnotes) 1 2 Agencija za statistiku BiH (2009), Anketa o radnoj snazi u BiH. Meunarodna organizacija rada (2009), Pregled mirovinskog sustava u BiH. 3 Mirovinsko osiguranje - Wikipedija hr.wikipedia.org/wiki/ Mirovinsko_osiguranje

97

Emir Kajmakovi, magistar prava

Emir Kajmakovi, magistar prava Dravna agencija za istrage i zatitu E- mail: emir.kajmakovi@gmail.com Pregledni nauni rad

UDK 323.28:343:340.5

KRIVINO DJELO TERORIZMA UPOREDNOPRAVNI ASPEKTI


Saetak
Adekvatno krivinopravno reagovanje na terorizam ima esencijalni znaaj za efikasno suprotstavljanje ovom vidu kriminaliteta na nacionalnom i meunarodnom planu. Osnovna sredstva koja bi se trebala primjenjivati u borbi protiv terorizma jesu zakonske odredbe unutar pravnih poredaka drava. Meunarodna zajednica je shvatila da je za efikasnu borbu protiv terorizma potrebno uskladiti nacionalna zakonodavstva tako da se na istovjetan nain definira terorizam kao i s njim povezani oblici krivinih djela. Meutim, zakonski okviri postaju tijesni za sve zahtjeve svjetske zajednice i meunarodnih organizacija koje su se uhvatile borbe protiv terorizma. S tim u vezi, definiranje terorizma kao i pravni i institucionalni okvir za borbu protiv terorizma dobiva novu formu i varira od drave do drave. Cilj ovog rada je analizirati materijalni aspekt krivinopravne zatite od terorizma u nacionalnim jurisdikcijama i sagledati konkretne inkriminacije terorizma i srodnih krivinih djela, te iznijeti odreene sugestije i prijedloge. Kljune rijei: krivino djelo, terorizam, krivini zakon, suzbijanje, represija, uporedno pravo

CRIMINAL OFFENCE OF TERRORISM COMPARATIVE LAW ASPECTS


Summary
An effective legal response to terrorism is fundamental in effectively opposing this type of criminality, on both the national and international levels. The 99

Zbornik radova

basic tools that should be used in the fight against terrorism are found in key legal provisions, which form part of the states legal framework. The international community understands the need to align national legislation in a way that ensure terrorism and its associated criminal acts are consistently defined. However legal frameworks have become too narrow to meet the needs of the global community and the international organizations that are fighting terrorism. As a result, defining terrorism as well as the institutional framework for fight against terrorism has taken a new form. takes a new form and now varies from state to state. The goal of this paper is to analyze the material aspects of legal protection within national jurisdictions and to look at terrorism and related criminal acts, and to present certain suggestions and proposals. Key words: criminal offense, terrorism, the penal code, suppression, repression, comparative law

1. Uvod
U pogledu legislativnog suprotstavljanja terorizmu na nacionalnom planu, jedan broj zemalja je krajem prolog i poetkom ovog vijeka pribjegao znaajnijim izmjenama u materijalnom krivinom pravu. Istovremeno je u glavno krivino zakonodavstvo mnogih zemalja uvedeno novo krivino djelo pod nazivom terorizam, kojim se inkriminie unutranji terorizam u optem vidu. Pregledom najnovijih krivinopravnih odredbi u oblasti suzbijanja terorizma dolazimo do nekoliko zakljuaka. Pojedine drave obogauju svoje krivine zakone novim odredbama kao rezultat usaglaavanja s najznaajnijim meunarodnim izvorima, a neke ostaju na tradicionalnim stanovitima smatrajui da je njihovo postojee represivno zakonodavstvo prilagoeno borbi protiv terorizma. Pojedine zemlje, koje su u drugoj polovini prolog vijeka bile najugroenije terorizmom, donijele su i posebne zakonske propise kojima se inkriminie teroristika djelatnost u cijelosti. Tako su u pojedinim zemljama nakon 1976. godine doneseni posebni zakoni protiv terorizma (Njemaka, Francuska, Velika Britanija, Italija, Ruska Federacija itd.).149 Takoe veliki broj zemalja sva krivina djela terorizma ureuje u okviru iste glave krivinog zakona, dok jedan broj, meu kojima je i naa drava, krivina djela terorizma svrstava u
149

Miloevi, M. Procesni i materijalni aspekti krivinopravne zatite od terorizma,


Zbornik radova, (Banja Luka), 2002, str. 214.

100

Emir Kajmakovi, magistar prava

nekoliko grupa. Meunarodni izvori (konvencije) s meunarodnopravnog aspekta, prilino su detaljno i sadrajno izvrili inkriminaciju pojedinih akata meunarodnog terorizma. Pored toga, konvencije su ustanovile i obavezu drava ugovornica da inkriminisana djela uvrste u svoja nacionalna zakonodavstva, ili ih predvide u njima. Zbog toga kljuno mjesto zauzimaju nacionalni pravni sistemi, koji predstavljaju srce ovog problema, poto se u okviru nacionalnog krivinog zakonodavstva teroristi na kraju procesuiraju.

1. Terorizam u uporednom krivinom pravu


Pretpostavka efikasnog suprotstavljanja terorizmu, posebno na meunarodnom planu, jest postizanje konsenzusa o sadraju i biti pojave. Meunarodna se zajednica protiv terorizma borila puno prije ove nove globalizacije tog problema. U Konvenciji za sprjeavanje i kanjavanje terorizma Lige naroda iz 1937. godine, koja nikada nije stupila na snagu, terorizam su sva krivina djela usmjerena protiv neke drave i poinjena s namjerom da se stvori strah kod odreenih osoba, skupine osoba ili javnosti u cjelini150. Te poetne napore Lige naroda nastavili su Ujedinjeni narodi, meutim, do danas jo nije izglasana jedinstvena konvencija glede borbe protiv terorizma. Razlozi za to su mnogi, od problema pri definiranju pojma terorizma, tekog pronalaenja granice izmeu terorizma i zakonite borbe za nacionalno osamostaljenje i borbe protiv strane okupacije. Danas imamo trinaest konvencija koje rjeavaju pitanje borbe protiv terorizma i, s meunarodnopravnog aspekta, prilino detaljno i sadrajno vre inkriminaciju pojedinih akata meunarodnog terorizma. U velikom broju meunarodnih izvora od posebnog znaaja za reformu naeg krivinog zakonodavstva kao i krivinih zakonodavstava drugih zemalja, izdvaja se Okvirna odluka Vijea Evropske unije o suzbijanju terorizma od 13. juna 2002. godine151, s izmjenama i dopunama iz 2008.

150

Dereninovi, D. Novi antiterorizam na razmeu depolitizacije, Zbornik Pravnog


fakulteta u Zagrebu, (Zagreb), 2002, str. 5.

151

Okvirna odluka Vijea Evrope o suzbijanju terorizma od 13. juna 2002. (2002/475/
JHA), Official Journal of the European Communities, L 164/3 od 22. juna 2002.

101

Zbornik radova

godine152. Vijee Evropske unije je vrlo brzo nakon napada na SAD, 11. septembra 2001. godine usvojilo Plan aktivnosti, a koji je izmeu ostalog predvidio usvajanje Okvirne odluke o suzbijanju terorizma. Drave lanice Evropske unije uoile su kako je potrebno uskladiti nacionalna zakonodavstva drava lanica tako da se na istovjetan nain definira terorizam kao i s njim povezani oblici krivinih djela. Definicija, osim osnovnog pojma, definira i razne druge pojavne oblike, poput: voenja teroristikih grupa, pomaganja, sudjelovanja, te pokuaja izvoenja teroristikog akta. Krivino djelo: terorizam (odnosno teroristiki akt) definira se kao akt koji, s obzirom na svoju prirodu i kontekst, moe ozbiljno natetiti dravi ili meunarodnoj organizaciji, te koji je poinjen s namjerom ozbiljnog zastraivanja stanovnitva, ili nezakonitog iznuivanja (prisiljavanja) vlade ili meunarodne organizacije da neto ine ili da se suzdre od nekog ina, ili ozbiljnog destabiliziranja ili unitavanja temeljne politike, ustavne ili finansijske strukture zemlje ili meunarodne organizacije. Sam teroristiki akt ostvaruje se izvrenjem nekog od uobiajenih krivinih djela propisanih krivinim zakonom (KZ-om) svake pojedinane drave, kojima upravo ta specifina namjera, odnosno cilj koji se eli postii daje mogunost za kvalifikaciju kao krivino djela terorizma. U tom smislu, krivino djelo terorizma moe se ostvariti: napadima na ivot ili tjelesni integritet osobe; otmicom ili uzimanjem talaca; uzrokovanjem velikih razaranja vladinih ili javnih graevina, transportnog sistema, infrastrukture, ukljuujui i informacione sisteme, fiksnih platformi smjetenih na kontinentalnom pojasu, javnih mjesta ili privatne imovine s vjerovatnoom ugroavanja ljudskih ivota ili uzrokovanja ekonomskih gubitaka; otmicom aviona, broda ili drugog sredstva javnog transporta ili transporta robe; proizvodnjom, posjedovanjem, sticanjem, prevozom, snabdijevanjem ili koritenjem oruja, eksploziva ili nuklearnog, biolokog ili hemijskog oruja, kao i istraivanjem i razvojem biolokog i hemijskog oruja; isputanjem opasnih materija ili izazivanjem poara, poplava ili eksplozija koje imaju za posljedicu ugroavanje ljudskih ivota; ometanjem snabdijevanja vodom, strujom ili drugim osnovnim prirodnim resursima, koje ima za posljedicu ugroavanje ljudskih ivota; prijetnjama
152

Okvirna odluka Vijea Evrope o suzbijanju terorizma od 13. juna 2002. (2002/475/

JHA), dopunjena Okvirnom odlukom Vijea Evrope od 28. novembra 2008. (2008/919/ JHA), Official Journal of the European Communities, L 330/21 od 9. decembra 2008.

102

Emir Kajmakovi, magistar prava

da e se uiniti neko od spomenutih djela (lan 1. Okvirne odluke). Prema tome, sam teroristiki akt ostvaruje se ustvari izvrenjem obinog krivinog djela, kojem upravo namjera daje teroristiku kvalifikaciju.153 Ta odredba je 2008. godine dopunjena, tako da, pored spomenutih krivinih djela, kao djela povezanih s terorizmom smatraju se jo i: javna provokacija da se izvre teroristiki akti, regrutovanje za terorizam i obuka za terorizam. I pored nastojanja meunarodnih instrumenata da unifikuju tretiranje fenomena terorizma, pojedina rjeenja variraju od drave do drave s obzirom na to da je veina zemalja u svojim krivinim zakonodavstvima tretirala problem terorizma prije stupanja na snagu meunarodnih ugovora. S tim u vezi analizirat emo posljedice stupanja na snagu Okvirne odluke o suzbijanju terorizma na nacionalna krivina zakonodavstva, uzimajui u obzir trenutne napore koji se preduzimaju u oblasti borbe protiv terorizma. Takoe, uporedit emo nacionalno krivino zakonodavstvo u oblasti borbe protiv terorizma s rjeenjima pojedinih evropskih zemalja (Italija, Francuska, Velika Britanija i Njemaka), koje su svoja krivina zakonodavstva prilagoavala u prolosti kao i sadanjosti i koja mogu snano uticati na krivino zakonodavstvo Bosne i Hercegovine, kao i s odredbama zastupljenim u krivinom zakonodavstvu pojedinih zemalja s prostora bive SFRJ (Crna Gora, Hrvatska, Slovenija i Srbija).

2.1 Krivini zakon Italije


Krivina djela koja se odnose na borbu protiv terorizma svrstana su u drugu knjigu od ukupno tri knjige italijanskog Krivinog zakona, u grupu krivinih djela pod nazivom Krivina djela protiv meunarodnog subjektiviteta drave (lanovi 270-bis, 270-ter, 270-quarter, 270-quinquies, 270-sexies)154. U materijalnom krivinom zakonodavstvu Italije polazna taka za definiciju terorizma sadrana je u Zakonu broj 15 iz 1980. godine (lan 270-bis) koji nosi naziv Udruivanje u svrhu terorizma, ukljuujui internacionalnog terorizma, ili u svrhu ugroavanja ili unitenja demokratskog poretka i odnosi se na onog ko u dravi promovie, osniva, organizuje i vodi udruenja usmjerena ka tome da upotrebom nasilja
153

Turkalj, K. Borba protiv terorizma na razini Evropske unije. Hrvatska pravna revija,
(Zagreb), 2002/10, str. 13.

154

Beltrani, S. Corso di Diritto Penale Parte generale e parte speciale. Padova: Wolters
Kluwer Italia, 2008, str. 537.

103

Zbornik radova

uspostave diktaturu jedne drutvene klase nad drugom, ili da podrivaju ekonomski ili drutveni red primjenom nasilja, ili da nasilno suzbijaju politiki i pravni sistem drave.155 Ove radnje, kojima je cilj da ugroze ili unite vjeru stanovnitva u postojei poredak i njegovu strukturu, nisu usmjerene protiv stanovnitva, nego protiv onog ta to stanovnitvo predstavlja.156 Kroz izmjene i dopune, predstavljene u Zakonu broj 438 od 15. decembra 2001. godine, lan 270-bis proiren je i ukljuuje strane vlade, njihove institucije ili meunarodne organizacije kao ciljeve teroristikih aktivnosti. Zakonom broj 155 od 31. jula 2005. godine, na osnovu Okvirne odluke Vijea Evropske unije o borbi protiv terorizma po prvi put je u Krivinom zakonu Italije eksplicitno definisan pojam terorizma (lan 270-sexies), gdje je kao i takav iskljuivo usmjeren na teroristike namjere (subjektivna strana terorizma) i ne ukljuuje drugi dio Okvirne odluke o suzbijanju terorizma, koji se odnosi na objektivnu listu tano definisanih aktivnosti. lan 270-sexies daje definiciju teroristikog akta koji ukljuuje nasilne aktivnosti koje bi, prema svojoj prirodi i kontekstu, mogle nanijeti veliku tetu zemlji ili meunarodnoj organizaciji i koje se vre s namjerom zastraivanja stanovnitva ili spreavanja dravnih vlasti ili meunarodne organizacije da sprovodi bilo kakve aktivnosti, ili s ciljem destabilizovanja ili unitavanja osnovnih politikih, ustavnih, ekonomskih ili socijalnih struktura zemlje ili meunarodne organizacije.

2.2 Krivini zakon Francuske


U materijalnom krivinom zakonodavstvu Francuske definicija terorizma prvi put se pojavljuje u Zakonu o borbi protiv terorizma broj 861020, kojem je prethodio Zakon iz 1970. godine koji je nosio naziv protivrazbijaki (Loi anti-casseurs). Izmjenama i dopunama Zakona

155

Slino kao u Krivinom zakonu Njemake, ovaj zakon eksplicitno ne definie teror-

izam, nego tu opciju ostavlja otvorenom italijanskim pravosudnim organima, koji su postavili temelj za definiciju na osnovu odluke iz 1987. godine. U skladu s presudom iz 1987. godine, svrha i cilj terorizma je da unese teror u stanovnitvo kroz inkriminirajue aktivnosti. ect, WODC: Workdocument No. 3, 2006, str. 4.

156

Montauti, M. and B. Vettori , Italian contribution to the NCTB counterterrorism proj-

104

Emir Kajmakovi, magistar prava

o borbi protiv terorizma u odreenim intervalima157, pojam terorizma nikada nije znaajnije mijenjan, poto koristi objektivne i subjektivne metode za odreivanje pojma terorizma, navodei 39 glavnih i povezanih djela (objektivni element), koja se mogu, uzimajui u obzir namjeru terorista (subjektivni element), smatrati teroristikim aktivnostima.158 U krivinom zakonodavstvu Francuske, pored Zakona o borbi protiv terorizma i Krivini zakon Francuske predstavlja vano oruje u borbi protiv terorizma. Prema Krivinom zakonu Francuske definicija terorizma sadrana je u dva elementa. U prvom elementu sadrana su krivina djela ili manje kanjiva djela propisana u lanu 421-1 Krivinog zakona Francuske, u koja spadaju: napad na ivot; napad na fiziki integritet ili slobodu drugog; otmica ili uzimanje talaca; otmica zrakoplova, broda ili drugog sredstva prevoza; kraa, ucjena, nanoenje velike tete imovini; kompjuterski kriminal; krivina djela poinjena od strane borbene grupe ili pokreta; krivina djela koja se odnose na vatreno oruje, eksploziv ili nuklearne materijale; rukovanje vatrenim orujem, eksplozivom ili nuklearnim materijalom; pranje novca; ugroavanje ljudskih ivota isputanjem opasnih materija u zrak, zemlju, vodu, ivotne namirnice ili prehrambene proizvode. U drugom elementu navode se krivina djela terorizma koja su posebno kanjiva u Krivinom zakonu Francuske, a to su: zavjera da se poini krivino djelo terorizma (lanovi 421-2-1 i 4211); finansiranje teroristikih aktivnosti (lan 421-2-2); rukovoenje i organiziranje kriminalne grupe u svrhu pripremanja teroristikog akta (lan 421-5 stav 2.); javno podsticanje i opravdavanje teroristikog akta (lan 24 Zakona od 29. jula 1881. godine); prikrivanje izvrilaca teroristikog akta (lan 434-6). Prema Krivinom zakonu Francuske samo ona krivina djela koja su poinjena s umiljajem u namjeri da se ozbiljno narui javni red

157

etiri najznaajnije izmjene i dopune Zakona o borbi protiv terorizma, koje su do-

datno ojaale krivino zakonodavstvo Francuske predstavljaju: Zakon broj 96647 od 22. jula 1996. godine, Zakon broj 20011062 od 15. novembra 2001. godine, Zakon broj 2003239 od 18. marta 2003. godine i Zakon broj 200664 od 23. januara 2006. godine. Workdocument No. 2, 2006, str. 72.

158

Bigo D. and C. Camus, Overview of the French anti-terrorism strategy, WODC:

105

Zbornik radova

i mir kroz zastraivanje ili teror, mogu se smatrati teroristikim aktom.159

2.3 Krivini zakon Velike Britanije


Prvi korak u zakonodavstvu Velike Britanije u borbi protiv terorizma nastao je 1968. godine, kao posljedica sukoba sa Irskom republikanskom armijom (IRA). U periodu od 1974. godine do 1989. godine, zakoni o spreavanju terorizma bili su u cijelosti posveeni problemu u Irskoj, prema kojima terorizam (lan 9) predstavlja upotrebu nasilja u politike svrhe i podrazumijeva upotrebu nasilja u cilju zastraivanja stanovnitva.160 Uzimajui u obzir novonastalu situaciju s problemom terorizma na teritoriji Velike Britanije, nastala je potreba za revizijom antiteroristike legislative kao i izmjenom postojee definicije terorizma, to je kulminiralo donoenjem nove definicije terorizma u Zakonu o terorizmu iz 2000. godine (TA 2000). Prema novoj definiciji, terorizam predstavlja sljedee radnje izvrenja ili prijetnju njihovim izvrenjem i to: nasilje nad osobom, nanoenje velike tete imovini, ugroavanje ivota osobe, ugroavanje ljudskog zdravlja ili sigurnosti i ometanje ili zaustavljanje snabdijevanja elektrinom energijom. Radnje izvrenja ili prijetnja njihovim izvrenjem moraju biti osmiljene s ciljem ostvarivanja pritiska na organe vlasti, meunarodne organizacije ili zastraivanja stanovnitva, zatim ostvarivanja politikih, religioznih ili ideolokih ciljeva. S obzirom na veliki znaaj pitanja terorizma u Velikoj Britaniji 2006. godine na snagu je stupio novi Zakon o terorizmu (TA 2006), koji je sadravao nova krivina djela i to: podsticanje na teroristike aktivnosti (lan 1), distribucija teroristikih publikacija (lan 2), pripremanje teroristikog akta (lan 5), obuka za izvoenje teroristikog akta (lan 6) i posjeivanje mjesta za obuku terorista (lan 8).

159

Francuska vlada je 2006. godine u dokumentu Bijeli papir (Livre blanc du Gouverne-

ment sur la scurit intrieure face au terrorisme), dala definiciju terorizma, prema kojoj svaki in koji ima namjeru da prouzrokuje smrt ili teku povredu fizikog integriteta stanovnitva ili neborbenog osoblja, kada je svrha takvog ina, po njegovoj prirodi ili sadraju, da zastrai stanovnitvo ili prisili vladu ili meunarodnu organizaciju da to uini ili ne izvri. 2007, str. 3.

160

Carlile of Berriew, Q. C. The Definition of Terrorism, Home Department, Cm7052,

106

Emir Kajmakovi, magistar prava

2.4 Krivini zakon Njemake


Stara definicija terorizma u Krivinom zakonu Njemake (lan 129a), razlikuje etiri vrste teroristikih aktivnosti i to: osnivanje teroristike grupe, pripadanje teroristikoj grupi, podravanje teroristike grupe i propagiranje za teroristiku grupu. lan 129 koji definie terorizam u Krivinom zakonu Njemake bio je dio zakonskog paketa protiv terorizma koji je stupio na snagu 1976. godine i bio je eksplicitno usmjeren protiv unutranjeg terorizma.161 Sve do usklaivanja s Okvirnom odlukom Vijea Evropske unije o suzbijanju terorizma, lan 129a nikada nije znaajnije mijenjan od strane zakonodavca. Iako i dalje nosi naziv Formiranje teroristike grupe, lan 129a sada sadri nove stavke koje se odnose na tano odreene teroristike akte poinjene od strane lana teroristike grupe. Od tada, iako je Krivini zakon Njemake sadravao objektivne elemente definicije terorizma, subjektivni element koji je sadran u okviru odluke Vijea Evrope o borbi protiv terorizma takoe je implementiran u okviru nove formulacije terorizma (lan 129). Prema novoj verziji sada je jasno izraena namjera da se stanovnitvo opasno zastrai, ili da se vlada ili meunarodna organizacija silom ili prijetnjom upotrebe sile prinudi da neto uini ili ne uini, ili da se politika, ustavna, privredna ili ekonomska struktura drave ili meunarodne organizacije uniti ili ugrozi, ili da se nainom izvrenja ili posljedicama djela moe znatno nakoditi dravi ili meunarodnoj organizaciji. Takoe novinu u Krivinom zakonu Njemake predstavlja i lan 129b koji nosi naziv Zloinaka i teroristika udruenja u inostranstvu, u kojem se istee da se odredbe lana 129a primjenjuju i na teroristike grupe u inostranstvu.

2.5 Krivini zakon Crne Gore


Prilikom izmjena i dopuna Krivinog zakona Crne Gore162 akcentirano je usaglaavanje s meunarodnim standardima u oblasti borbe protiv terorizma, a posebno putem kompleksnih izmjena definicije ovog krivinog djela. Naime, krivina djela meunarodnog terorizma i terorizma objedinjena su u jedinstveno krivino djelo terorizam, bez obzira na to prema kome je upravljeno, Crna Gora, strana drava ili
161 162

Albrecht, Hans-Jrg, Country Report on Germany, Workdocument No. 1, 2006, str. 24. Slubeni list RCG, br. 70/03 i 47/06 i Slubeni list CG, br. 40/08. 107

Zbornik radova

meunarodna organizacija. Osnovno krivino djelo terorizma predvieno je u lanu 447. s mnogobrojnim oblicima radnje izvrenja. Ovaj lan je usaglaen i s meunarodnim preporukama, da bude inkriminisan bilo koji akt zastraivanja ili prisiljavanja stanovnitva ili institucija sistema, ime se definitivno uspostavljaju mehanizmi za onemoguavanje propagande ili podsticanja na terorizam na bilo koji nain. To krivino djelo i nova krivina djela terorizma kao to su javno pozivanje na izvrenje teroristikih krivinih djela (lan 447a) i vrbovanje i obuavanje za vrenje teroristikih djela (lan 447b) unijeti su u Krivini zakon Crne Gore (ZID KZ iz 2010. godine)163. Kod ovih krivinih djela rije je o pripremnim radnjama podignutim na rang radnje izvrenja i koje predstavljaju samostalno krivino djelo. To je posljedica potrebe da se krivinopravna zatita od akata terorizma uini potpunijom i adekvatnijom imajui u vidu oblike koje savremeni terorizam poprima (Stojanovi, 2010: 868).164 Takoe, uinjene izmjene i dopune rezultat su usklaivanja s velikim brojem meunarodnih pravnih instrumenata, i to, prije svega, Konvencijom Vijea Evrope o suzbijanju terorizma, koju je Crna Gora ratifikovala 2008. godine165 i Okvirnom odlukom Vijea Evropske unije iz 2002. godine s amandmanima iz 2008. godine. Prilikom propisivanja osnovnog krivinog djela terorizma kao uzor je posluila odredba lana 1. Okvirne odluke Vijea Evropske unije o suzbijanju terorizma. Radnja izvrenja je propisana na kazuistiki nain. U osam taaka je propisan vei broj radnji izvrenja.

2.6 Krivini zakon Hrvatske


Cilj Republike Hrvatske je lanstvo u Evropskoj uniji, a to je podrazumijevalo usklaivanje zakonodavstva u svim segmentima, pa tako i u krivinom pravu. Izmjenama i dopunama Krivinog zakona iz 2004. godine Republika Hrvatska uskladila je lan 169. Krivinog zakona s tekstom Okvirne odluke Vijea Evrope o borbi protiv terorizma iz
163 164

Slubeni list CG, br. 25/10. Stojanovi, Z. Komentar Krivinog zakonika. (Podgorica): Misija OSCE u Crnoj Gori,
2010, str. 869.

165

Slubeni list CG, br. 5/08.

108

Emir Kajmakovi, magistar prava

2002. godine.166 Vaei Krivini zakon Republike Hrvatske167 stupio je na snagu 1. januara 1998. godine i od tada je u vie navrata noveliran. Posljednje izmjene i dopune (ZID KZ RH iz 2008. godine)168 rezultat su usklaivanja s meunarodnim izvorima i evropskom pravnom tekovinom, to je rezultiralo objedinjavanjem dva krivina djela iz ovog podruja, protudravni terorizam (lan 143) i meunarodni terorizam (lan 169) u jedinstveno djelo terorizma (lan 169). Specifinost je tog krivinog djela to izvrilac mora imati kao cilj izazivanje ozbiljne zastraenosti graana ili prisiljavanja Republike Hrvatske, strane drave ili meunarodne organizacije da neto uine ili ne uine ili ozbiljnog ugroavanja ili unitenja temeljnih ustavnih vrijednosti, politikih i drutvenih vrijednosti, ustavnog ureenja i pravnih lica s javnim ovlatenjima Republike Hrvatske, strane drave ili meunarodne organizacije. Slino kao u Krivinom zakonu Crne Gore, osnovno krivino djelo terorizma propisano je u skladu s odredbom lana 1. Okvirne odluke Vijea Evropske unije o suzbijanju terorizma. U osam taaka propisan je vei broj radnji izvrenja. Te radnje izvrenja moraju dovesti do osjeaja line nesigurnosti kod graana. Taj osjeaj mora doista nastati i mora zahvatiti iri krug graana. Dakle, taj psihiki uinak razlikuje terorizam od slinih krivinih djela.169 Takoe, kao posljedica usklaivanja nacionalnog zakonodavstva s meunarodnim izvorima, uvedena su dva nova krivina djela i to: javno podsticanje na terorizam (lan 169a) i novaenje i obuka za terorizam (lan169b).

166

Markovi, S. Terorizam i druga krizna stanja suvremenog drutva i njihov utjecaj na


ograniavanje ljudskih prava i demokraciju, Hrvatski ljetopis za kazneno pravo i praksu (Zagreb), vol. 16, broj 1/2009, str. 221. 84/05, 71/06, 110/07, 152/08 i 57/11.

167

Narodne novine RH, br. 110/97, 27/98, 50/00, 129/00, 51/01, 111/03, 190/03, 105/04, Narodne novine RH, br. 110/97, 27/98 i 50/00 Odluka Ustavnog suda Republike
Hrvatske, 129/00, 51/01, 111/03 i 190/03 Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 105/04, 84/05, 71/06, 110/07 i 152/08. ograniavanje ljudskih prava i demokraciju, Hrvatski ljetopis za kazneno pravo i praksu (Zagreb), vol. 16, broj 1/2009, str. 223.

168

169

Markovi, S. Terorizam i druga krizna stanja suvremenog drutva i njihov utjecaj na

109

Zbornik radova

2.7 Krivini zakon Slovenije


Svoje krivino zakonodavstvo s relevantnim meunarodnim dokumentima u oblasti borbe protiv terorizma uskladila je i Republika Slovenija. Meutim, sve do donoenja potpuno novog Krivinog zakona, koji je stupio na snagu 1. novembra 2008. godine170, Republika Slovenija se nije intenzivno odazvala meunarodnim zahtjevima o usklaivanju definicije terorizma sa zahtjevima Evropske unije vezanim uz Okvirnu odluku Vijea Evrope o borbi protiv terorizma. Naime, u Krivinom zakonu R Slovenije u ovom podruju postojala su dva krivina djela: unutranji i vanjski terorizam u dvije glave i postojala su sva ona djela obuhvaena opim odredbama koja su nabrojena u lanu 1. Okvirne odluke. Uvedena je samo jedna nova inkriminacija, finansiranje teroristike djelatnosti, u novom lanu 388a, gdje su, to je zanimljiva zakonodavna tehnika, nabrojana sva krivina djela koja bi mogla biti izvrena s teroristikom namjerom, jedini znak terorizma je namjera, po svemu drugome to su obina krivina djela.171 Odredbom lana 355. Krivinog zakona R Slovenije, koji je bio na snazi od 1995. do 2008. godine, krivino djelo terorizma bilo je predvieno u grupi djela protiv bezbjednosti Republike Slovenije i njenog ustavnog poretka (unutranji terorizam). Stupanjem na snagu novog Krivinog zakona R Slovenije, krivino djelo terorizma (lan 108), proireno je u skladu s evropskom pravnom tekovinom (acquis communautaire). Krivino djelo vri svako ko u namjeri da uniti ili ozbiljno oteti ustavne, ekonomske, socijalne ili politike temelje Republike Slovenije ili druge zemlje ili meunarodne organizacije ozbiljno zastrai stanovnitvo ili prisili Vladu Republike Slovenije ili druge drave ili meunarodne organizacije da neto urade ili ne urade preduzimanjem jedne od radnji izvrenja preuzete iz lana 1. Okvirne odluke Vijea Evrope o suzbijanju terorizma. Takoe, uvedena su i nova krivina djela: podsticanje i javna glorifikacija teroristikih akata (lan 110) i regrutovanje i obuka za terorizam (lan 111).

170 171

Uradni list RS, br. 44/04, 37/05, 17/06, 55/08, 66/08-ispr., 89/08, 5/09 i 39/09. Bonai, M. Interkatedarski susret katedri za kazneno pravo i kazneno procesno pravo
pravnih fakulteta u Zagrebu i Ljubljani, Hrvatski ljetopis za kazneno pravo i praksu (Zagreb), vol. 14, broj 1/2007, str. 352.

110

Emir Kajmakovi, magistar prava

2.8 Krivini zakon Republike Srbije


U pogledu zatitnog objekta i usmjerenosti namjere kao subjektivnog elementa bia krivinog djela, u Krivinom zakonu Republike Srbije pravi se razlika izmeu terorizma i meunarodnog terorizma. U glavi XXVIII Krivinog zakona Republike Srbije od 1. januara 2006. godine172 propisana su krivina djela usmjerena protiv ustavnog ureenja i bezbjednosti Republike Srbije u koja spada i krivino djelo terorizam. Krivino djelo terorizma (lan 312) postoji kada uinilac s namjerom ugroavanja ustavnog ureenja ili bezbjednosti Republike Srbije izazove eksploziju ili poar ili preduzme neku drugu opteopasnu radnju ili izvri otmicu, uzimanje talaca ili samovoljno liavanje slobode nekog lica ili drugi akt nasilja ili prijeti preduzimanjem kakve opteopasne radnje ili upotrebom nuklearnog, hemijskog, bakteriolokog ili drugog opteopasnog sredstva i time izazove osjeanje straha ili nesigurnosti kod graana. Glava trideset etvrta Krivinog zakona odnosi se na krivina djela protiv ovjenosti i drugih dobara zatienih meunarodnim pravom u koja spada i meunarodni terorizam (l. 391). Meunarodni terorizam vri lice koje, s namjerom da nakodi stranoj dravi ili meunarodnoj organizaciji, izvri otmicu nekog lica ili neko drugo nasilje, izazove eksploziju ili poar ili preduzme druge opteopasne radnje ili prijeti upotrebom nuklearnog, hemijskog, bakteriolokog ili drugog slinog sredstva. Dalje, kada je u pitanju krivino djelo terorizma, Krivini zakon predvia da je kanjivo njegovo pripremanje. Prema koncepciji koju zastupa Krivini zakon R Srbije, pripremanje krivinog djela vie nije opti institut.173 Pripremanje krivinog djela terorizma, kao i ostalih krivinih djela protiv ustavnog ureenja i bezbjednosti, moe se sastojati u nabavljanju ili osposobljavanju sredstava za izvrenje krivinog djela, u otklanjanju prepreka za izvrenje krivinog djela, u dogovaranju, planiranju ili organizovanju s drugim izvrenja krivinog djela ili u drugim radnjama kojima se stvaraju uslovi za neposredno izvrenje krivinog djela (lan 320, stav 2). Kada je u pitanju meunarodni terorizam, izmjenama i dopunama Krivinog zakona R Srbije iz septembra 2009. godine, unijeta je odredba
172

Slubeni glasnik Republike Srbije, br. 85/2005, 88/2005-ispr., 107/2005-ispr., 72/2009.


i 111/2009.

173

Stojanovi, Z. Krivino pravo: opti deo. (Beograd): Pravna knjiga, 2005, str. 201. 111

Zbornik radova

po kojoj se pripremanje meunarodnog terorizma kanjava (lan 391, stav 4). Zakonodavac precizira u emu se to pripremanje sastoji na isti nain kao i kod lana 320, stava 2. Krivinog zakona R. Srbije (lan 391, stav 5).

2.9 Terorizam u krivinom pravu Bosne i Hercegovine


Materijalno krivino zakonodavstvo, pripalo je zakonodavnoj koncepciji entiteta, a u Federaciji BiH, ak i kantonima (krivina djela kojima se tite dobra kantonalnog znaaja). Meutim, Bosna i Hercegovina je dobila Krivini zakon koji je objavljen 10. februara 2003. godine, a stupio je na snagu 1. marta 2003. godine174. Reformom krivinog zakonodavstva (2003. god.) na dravnoj razini u glavi XVII Krivinog zakona BiH koja se odnosi na krivina djela protiv ovjenosti i vrijednosti zatienih meunarodnim pravom inkriminisano je krivino djelo terorizma (lan 201). Analizom inkriminacije vidljivo je da se ista zasniva na Evropskoj konvenciji o suzbijanju terorizma, koju su potpisale drave lanice Vijea Evrope 27. 1. 1977. godine u Strazburu, kao i na Protokolu, koji dopunjuje navedenu konvenciju, odnosno na Okvirnoj odluci Vijea Evropske unije o suzbijanju terorizma.175 Zakonodavac se pri odreivanju samog pojma teroristikog akta i nabrajanja njegovih oblika ne poziva direktno na meunarodne dokumente, nego pojedine oblike teroristikih akata odreuje njihovim radnjama izvrenja i u nekim sluajevima, njihovim posljedicama. Krivinim djelom terorizma (lan 201) na zakonodavac smatra namjerne akte, koji zbog svoje prirode i konteksta mogu ozbiljno otetiti dravu ili meunarodnu organizaciju (lan 201 stav 5), kada su poinjeni s tano naznaenim ciljem (lan 201 stav 1).176 U cilju daljnjeg usaglaavanja Krivinog zakona BiH s meunarodnim instrumentima i standardima kojima je Bosna i Hercegovina pristupila nakon 2003. godine, u Krivini zakon BiH su uvedena nova krivina djela i to: javno podsticanje na teroristike aktivnosti (lan 202a), vrbovanje
174

Slubene novine Bosne i Hercegovine, broj 3/03, 32/03, 54/04, 61/04, 30/05, 53/06,
55/06, 32/07 i 08/10.

175

Babi, M., Filipovi, Lj., Markovi, I., Raji, Z., Komentari krivinih/kaznenih zakona u
Bosni i Hercegovini, Savjet/Vijee Evrope i Evropska komisija, (Sarajevo), 2005, str. 660. jevo), 2007, str. 474.

176

Tomi, Z., Krivino pravo II, posebni dio, Pravni fakultet Univerziteta Sarajevu, (Sara-

112

Emir Kajmakovi, magistar prava

radi teroristikih aktivnosti (lan 202b) i obuka za izvoenje teroristikih aktivnosti (lan 202c). S obzirom na veliku vrijednost zatienog objekta, zakonodavac se posluio krivinim pravom radi postizanja svrhe, tj. da intervenie ve u fazi pripremanja krivinog djela terorizma pomou novih krivinih djela. Javno podsticanje na teroristike aktivnosti (lan 202a), sastoji se u javnom, putem sredstava informiranja, distribuiranju ili upuivanju poruke javnosti na bilo koji drugi nain koji ima za cilj podsticanje druge osobe na izvrenje krivinog djela terorizma ili drugih teroristikih aktivnosti, dok se vrbovanje radi teroristikih aktivnosti (lan 202b) sastoji u vrbovanju ili navoenju drugog lica da poini ili uestvuje ili pomae u izvrenju ili da se pridrui teroristikoj grupi radi izvrenja nekog od krivinih djela terorizma. Obuka za izvoenje teroristikih aktivnosti (lan 202c) podrazumijeva, osposobljavanje drugog lica za izradu ili koritenje eksploziva, vatrenog oruja, ili drugog oruja ili tetnih ili opasnih materija ili eksplozivnih naprava ili poduavanju o drugim konkretnim metodama, tehnikama ili vjetinama u svrhu izvrenja nekog od krivinih djela terorizma. Takoe, prema izmjenama i dopunama Krivinog zakona iz 2010. godine predvieno je da pripremanje krivinog djela i organiziranje teroristike grupe ne predstavlja institut utvren optim odredbama. Formalno, tu zapravo nije rije o pripremnim radnjama, jer ih je zakon podigao na rang izvrenja. Ukidanje opte odredbe o pripremnim radnjama znai da zakonodavac ne moe vie da propisuje pripremanje nekog krivinog djela kao kanjivo bez navoenja u emu se to pripremanje sastoji. Pripremanje krivinog djela terorizma (stav 4. lana 201.) moe se sastojati u nabavci ili pripremi sredstva ili uklanjanju zapreke ili preduzimanju neke druge radnje kojom se stvaraju uslovi za izvrenje krivinog djela terorizma, dok organiziranje teroristike grupe (lan 202d) predstavlja organiziranje ili na drugi nain udruivanje najmanje tri osobe radi izvrenja krivinog djela terorizma ili nekog drugog teroristikog akta. S obzirom na veliku vrijednost zatienog objekta, nova krivina djela nalaze svoje opravdanje upravo u pravnim dobrima koja su ugroena. Uinilac omoguava da se ve u ranom stadiju, iz naina njegovog ponaanja, raspozna da e on potvrditi i/ili podrati povredu pravnog dobra.177

177

Bader, M. Das Geset zur Verfolgung der Vorbereitung von schweren staatsgefhrdenden Gewalttaten. Neue Juristische Wochenschrift, 2009, str. 2855.

113

Zbornik radova

4. Zakljuak
Kao posljedica stupanja na snagu Okvirne odluke Vijea Evropske unije o suzbijanju terorizma, analizom izmjena i dopuna nacionalnih krivinih zakonodavstava moe se zakljuiti da su Italija i Velika Britanija odluile da ne ukljue drugi dio definicije, koju ini lista radnji izvrenja koje se smatraju teroristikim aktima (objektivni element), dok je subjektivni element koji se odnosi na namjeru poinioca teroristikog akta prisutan u svim definicijama, gdje to u prolosti nije bio sluaj u krivinom zakonodavstvu Njemake. S druge strane, sve posmatrane zemlje Evropske unije ukljuile su, stranu vladu i/ili meunarodnu organizaciju kao moguu metu terorista. U kontekstu usklaivanja nacionalnog krivinog zakonodavstva pojedinih zemalja s prostora bive SFRJ (Slovenija, Hrvatska, Bosna i Hercegovina, Srbija i Crna Gora) s meunarodnim izvorima, sve zemlje osim Srbije mijenjaju ili dopunjuju tekst krivinog zakona kada je u pitanju krivino djelo terorizam. Najvei uticaj se ogleda u promjeni naziva krivinog djela iz meunarodnog terorizma u terorizam i promjeni njegovog bia radi potpune usklaenosti s definicijom terorizma iz meunarodni dokumenata, koji polaze od koncepta po kojem se u okviru jednog krivinog djela propisuje terorizam usmjeren protiv domae ili strane drave. Kao posljedica toga naputa se dualitet teroristikih inkriminacija s obzirom na objekat zatite (unutranji i vanjski terorizam), to je u skladu s meunarodnim izvorima. Izuzetak predstavlja Krivini zakon Srbije, koji ne posmatra krivino djelo terorizma jedinstveno bez obzira na cilj i svrhu teroristikog akta. Usaglaavanje nacionalnih krivinih zakona s meunarodnim izvorima imalo je za posljedicu uvoenje novih odredbi koje obogauju represivno zakonodavstvo s novim krivinim djelima i to: javno podsticanje, regrutovanje i obuka za terorizam. S obzirom na djelokrug i proirenje krivinopravne represije, namee se pitanje da li ovo omoguava ugroavanje osnovnih ljudskih prava, odnosno remeenje legitimnih politikih protesta, a time i potencijalno hapenje, zadravanje i procesuiranje politikih aktivista. S druge strane, blag zakonski pristup tretiranju problema terorizma, moe predstavljati rizik za bezbjednost drutva. Razliku izmeu terorizma i drugih oblika politikog nasilja moda je teko odrediti u zavisnosti od posmatraa, konkretne situacije ili nivoa upotrijebljenog nasilja, meutim, bie krivinog djela terorizma

114

Emir Kajmakovi, magistar prava

dvostruka viktimizacija ili psiholoki element, predstavlja snano oruje za razlikovanje terorizma u okviru ove kategorije. Potencijalna opasnost od poinjenja teroristikog akta opravdava ekspanziju inkriminacija i kanjavanje odreenih ponaanja ve u fazi pripremanja krivinog djela. U cilju razumijevanja ta je to terorizam, odnosno pronalaenja mjere izmeu kanjivih pripremnih radnji i osnovnih prava graana, najvei izazov je na jasnoi krivinopravni odredbi, koje moraju biti precizne, objektivne i jasno odreene.

Literatura
1. Albrecht, Hans-Jrg, Country Report on Germany, Workdocument No. 1, 2006. 2. Babi, M., Filipovi, Lj., Markovi, I., Raji, Z., Komentari krivinih/ kaznenih zakona u Bosni i Hercegovini, Savjet/Vijee Evrope i Evropska komisija, (Sarajevo), 2005. 3. Bader, M. Das Gesetz zur Verfolgung der Vorbereitung von schweren staatsgefhrdenden Gewalttaten. Neue Juristische Wochenschrift, 2009. 4. Beltrani, S. Corso di Diritto Penale Parte generale e parte speciale. Padova: Wolters Kluwer Italia, 2008. 5. Bigo D. and C. Camus, Overview of the French anti-terrorism strategy, WODC: Workdocument No. 2, 2006. 6. Bonai, M. Interkatedarski susret katedri za kazneno pravo i kazneno procesno pravo pravnih fakulteta u Zagrebu i Ljubljani, Hrvatski ljetopis za kazneno pravo i praksu (Zagreb), vol. 14, broj 1/2007. 7. Carlile of Berriew, Q. C. The Definition of Terrorism, Home Department, Cm7052, 2007. 8. Dereninovi, D. Novi antiterorizam na razmeu depolitizacije, Zbornik Pravnog fakulteta u Zagrebu, (Zagreb), 2002. 9. Markovi, S. Terorizam i druga krizna stanja suvremenog drutva i njihov utjecaj na ograniavanje ljudskih prava i demokraciju, Hrvatski ljetopis za kazneno pravo i praksu (Zagreb), vol. 16, broj 1/2009. 10. Miloevi, M. Procesni i materijalni aspekti krivinopravne zatite od terorizma, Zbornik radova, (Banja Luka), 2002. 115

Zbornik radova

11. Montauti, M. and B. Vettori, Italian contribution to the NCTB counterterrorism project, WODC: Workdocument No. 3, 2006. 12. Stojanovi, Z. Krivino pravo: opti deo. (Beograd): Pravna knjiga, 2005. 13. Stojanovi, Z. Komentar Krivinog zakonika. (Podgorica): Misija OSCE u Crnoj Gori, 2010. 14. Tomi, Z., Krivino pravo II, posebni dio, Pravni fakultet Univerziteta Sarajevu, (Sarajevo), 2007. 15. Turkalj, K. Borba protiv terorizma na razini Evropske unije. Hrvatska pravna revija, (Zagreb), 2002/10.

116

Doc. dr. sc. Goran imi

Doc. dr. sc. Goran imi178* Dipl. iur. Hasan Pleh179* Struni lanak

UDK 34.021:341.322.5(497.6)

RETROAKTIVNA PRIMJENA KAZNENOG ZAKONA BOSNE I HERCEGOVINE U PREDMETIMA RATNIH ZLOINA ARGUMENTI ZA I PROTIV?
Saetak
Kako bi se procesuirali svi poinitelji ratnih zloina u Bosni i Hercegovini, i kako bi se odredbe kaznenih zakona u Bosni i Hercegovini koje reguliraju ovu oblast uskladile sa svjetskim standardima, Bosna i Hercegovina je nakon uspostave mira 1995. godine donijela itav niz kaznenih zakona. Uslijed razloga unutarnje organizacije kao i fragmentiranih nadlenosti za procesuiranje ovih kaznenih djela, ovim mjerama nisu postignuti oekivani rezultati. Sve do 2003. godine i usvajanja Kaznenog zakona BiH, ova kaznena djela su procesuirana u skladu s razliitim zakonima koji su vrijedili na teritoriju BiH. Namjera Kaznenog zakona Bosne i Hercegovine iz 2003. godine bila je ukloniti tu fragmentiranost i usvojiti dostignute standarde razvoja kaznenog prava u svijetu. Sam zakon nije izazvao nikakve kontroverze. Ali njegove kasnije izmjene jesu. Oslanjajui se na ope principe meunarodnog prava, zakonodavac u BiH je dopustio retroaktivnu primjenu ovoga zakona na dogaaje iz razdoblja od 1992. do 1995. godine. tovie, broj predmeta iz toga razdoblja kao i ogranieni kapaciteti Ureda glavnog tuitelja BiH i Suda BiH onemoguit e ih da procesuiraju sve predmete, te e neki predmeti biti proslijeeni drugim sudovima koji primjenjuju stare zakone. Imajui to u vidu, pitanje
178

*Strunjak u oblasti kaznenog prava i tranzicijske pravde; goran.simic@lol.ba, www.


goransimic.ba

179

*Pravni pomonik rezidentnog pravnog savjetnika pri Ambasadi Sjedinjenih Amerikih


Drava u Bosni i Hercegovini; hasanpleh@bih.net.ba Stavovi autora Hasana Pleha su njegovi lini stavovi i ne izraavaju stavove i miljenja Ambasade Sjedinjenih Amerikih Drava u Bosni i Hercegovini, niti Ureda rezidentnog pravnog savjetnika pri Ambasadi Sjedinjenih Amerikih Drava u Bosni i Hercegovini.

117

Zbornik radova

primjenjivog kaznenog zakona u ovim predmetima, postaje jo znaajnije. Kljune rijei: Kazneni zakon BiH, Sud BiH, ratni zloini

RETROACTIVE APPLICATION OF THE CRIMINAL CODE OF BOSNIA AND HERZEGOVINA IN THE CASES OF WAR CRIMES ARGUMENTS FOR AND AGAINST?
Summary In order to prosecute all the perpetrators of the war crimes committed on the territory of Bosnia and Herzegovina, and to bring into line provisions of its legislation with the world standards when it comes to the prosecution of those heaviest of crimes, Bosnia and Herzegovina has passed, after restoring the peace in 1995, a number of criminal codes. Due to the characteristic organisation of government, and fragmented competencies in prosecuting these crimes, this politics had not produced expected results. Right until 2003 and the adoption of the Criminal Code of Bosnia and Herzegovina, these crimes were prosecuted in accordance with various codes that were in force on the territory of Bosnia and Herzegovina. The intention of the Criminal Code of Bosnia and Herzegovina from 2003 was to avoid such fragmentation and bring into line the provisions of the criminal code with the attained level of development of the criminal law in the world. The Code itself did not cause any controversies. However, the later changes done to the Code have. Relying on the general principles of the international law, the legislator in Bosnia and Herzegovina set down that this Code may have a retroactive effect with regard to the events that took place in the period from 1992 to 1995. Moreover, given the number of cases and limited capacities, the Office of the Prosecutor and the Court of Bosnia and Herzegovina, may not be able to prosecute all the cases, and some are to be transferred to the other courts which are still applying old laws. With this, the matter of the applicable criminal code in such cases becomes ever more important. Key words: Criminal Code of Bosnia and Herzegovina, Court of BiH, war crimes 118

Doc. dr. sc. Goran imi

1. Uvod
Nema sumnje da je pitanje poinjenih ratnih zloina jedno od vitalnih pitanja koje treba rijeiti Bosna i Hercegovina na svome putu ka uspostavljanju uvjeta koji e omoguiti da ona postane zemlja u kojoj e svi njezini graani ivjeti u miru i s pogledom u spokojnu budunost. Na alost, BiH je i 16 godina nakon zavretka rata, u kojem su ti zloini poinjeni, premalo uinila da se pitanje zloina rijei, da se u pravednim i zakonitim sudskim procesima utvrdi sudska istina i dokumentiraju zloini, a njihovi poinitelji pravedno kazne. Vie je razloga za to. Jedan od njih je, svakako, i nedovoljno dobra organiziranost kapaciteta organa koji provode ta suenja, koju karakterizira nedostatak odgovarajuih kapaciteta i strunosti, ali vrlo esto i nedostatak ope drutvene potpore za njihov rad. Kako bi procesuirala poinitelje ratnih zloina na podruju Bosne i Hercegovine, i uskladila odredbe svoga zakonodavstva sa standardima u procesuiranju poinitelja ovih najteih kaznenih djela u svijetu, Bosna i Hercegovina je, nakon uspostavljanja mira 1995. godine, donijela niz kaznenih zakona. Zbog specifinog dravnog ustroja, te rascjepkane nadlenosti u procesuiranju ovih kaznenih djela, ovakva politika nije donijela oekivane rezultate. Sve do 2003. godine i donoenja Kaznenog zakona Bosne i Hercegovine, ova kaznena djela su se procesuirala prema razliitim zakonima koji su vrijedili na teritoriju Bosne i Hercegovine. Kaznenim zakonom Bosne i Hercegovine iz 2003. godine, namjeravalo se izbjei takvu podijeljenost, te uskladiti odredbe kaznenog zakona s dostignutim razvojem kaznenog prava u svijetu. Sam zakon nije izazvao nikakve kontroverze. Ali kasnije izmjene zakona jesu. Oslanjajui se na opa naela meunarodnog prava, zakonodavac u Bosni i Hercegovini je propisao kako se ovaj zakon moe primjenjivati i na dogaaje koji su se dogodili u razdoblju od 1992.1995. godine. Pitanje se dodatno zakompliciralo injenicom kako neki sudovi primjenjuju taj zakon, a drugi sudovi u BiH neke druge zakone koje smatraju primjenjivim. Potpuno je jasno kako Bosna i Hercegovina ovo pitanje mora rijeiti, prije nego li procesuira jo stotine i tisue predmeta koji jo ekaju, jer ono predstavlja elementarno pitanje, prethodno, moglo bi se rei, od kojega u mnogome ovisi i karakter suenja koja e se provesti.

119

Zbornik radova

Ovim radom se eli, kroz prikaz i analizu ovih suprotstavljenih stavova, dati doprinos rjeavanju ovog znaajnog pitanja za procesuiranje predmeta ratnih zloina u Bosni i Hercegovini, nudei i mogue rjeenje ovoga pitanja.

1. Retroaktivnost ili povratno djelovanje pravnih normi argumenti za


Retroaktivnost ili povratno dejstvo pravnih normi moemo posmatrati s dva aspekta. Prvi bi se odnosio na zabranjeno ponaanje radnju, a drugi na krivinopravnu sankciju. Aspekt zabranjene radnje vezuje se za pitanje da li se u odreenim sluajevima i pod odreenim uslovima moe primijeniti neki krivini zakon na ono ponaanje radnju koja nije bila zabranjena sve do donoenja zakona koji je takvu radnju inkriminisao? Za razliku od prvog aspekta, koji se bavi pitanjem radnje, drugi aspekt tie se krivinopravne sankcije, odnosno primjene blaeg zakona, naravno, pod uslovom da je zakon mijenjan i dopunjavan od vremena izvrenja krivinog djela. Imajui u vidu dva osnovna naela krivinog prava, princip nullum crimen sine lege i princip nulla poena sine lege, u odnosu na mogunost primjene povratnog dejstva pravnih normi po osnovu ovih naela, da se zakljuiti da bi povratno dejstvo bilo apsolutno nemogue. Ipak, moemo li biti apsolutisti i ovaj princip uvijek potovati, a pogotovo u onim situacijama gdje je kvantum zloinake volje i svijesti toliko ispoljen u radnjama izvrenja krivinog djela, i gdje takve radnje nisu bile predviene kao zabranjene domaim krivinim zakonodavstvom? Dakle, pitanje je da li treba, zbog toga to takva radnja, kao i krivino pravna sankcija, nije bila zabranjena i propisana domaim krivinim zakonodavstvom, odreena (ne)ljudska ponaanja ostaviti nekanjena, ili treba posegnuti za obavezama koje drave preuzimaju tokom pristupanja multilateralnim sporazumima, odnosno izvorima meunarodnog krivinog prava, te elemente uinjenja krivinog djela traiti u konvencijama i obiajnom pravu, odnosno vriti analizu presuenih predmeta i prakse suda koji je postupao i donio odluku u tim predmetima? Prije nego to se dadne adekvatan odgovor na ovo sloeno pravno pitanje trebalo bi pogledati meunarodne pravne izvore iz oblasti humanitarnog prava, poput naela meunarodnog prava usvojenih Nirnberkim statutom 120

Doc. dr. sc. Goran imi

i presudom, jer znaaj tih naela je s aspekta povratnog dejstva pravnih normi bitan, zbog toga to iz njih proizlazi nadmonost meunarodnog prava nad nacionalnim pravom. Iako potvreni principi predstavljaju solidnu osnovu za povratno dejstvo pravnih normi, na njima se ne treba zaustaviti, nego, tavie, treba analizirati i druge dokumente kojima se tite najvie ljudske vrijednosti i prava, a to su Univerzalna deklaracija o ljudskim pravima, Europska konvencija o zatiti ljudskih prava i osnovnih sloboda, praksa Europskog suda za ljudska prava, praksa Meunarodnog suda za podruje bive Jugoslavije, kao i praksa Suda Bosne i Hercegovine. Jo 1948. godine meunarodna zajednica zauzela je stav u pogledu povratnog dejstva pravnih normi.180 Ve u stavu 2. lana 11. Deklaracije napravljen je izuzetak u odnosu na zabranu povratnog dejstva pravnih normi, ukoliko su ta djela ili proputanja predstavljala krivino djelo po meunarodnom pravu. Pravei usporedbu sa nirnberkim principima, moe se primijetiti da, lan 11. stav 2 nastavlja s afirmacijom principa potvrenih rezolucijom Ujedinjenih nacija od 11. decembra 1946. godine. To dalje znai da, ukoliko odreena drava nije prilagodila svoje zakonodavstvo preuzetim obavezama iz potpisanih konvencija, ne znai da radnje uinioca koje su utvrene u meunarodnim krivinopravnim dokumentima, ili su odreenom konvencijom zabranjene, a nisu obuhvaene unutranjim krivinim zakonodavstvom, ne mogu biti predmetom osude i kanjavanja u skladu s meunarodnim pravom. Zemlje bive Jugoslavije su izuzetan primjer za primjenu prve reenice stava 2, lana 11. Deklaracije. Krivino djelo zloina protiv ovjenosti uopte nije bilo propisano kao krivino djelo, niti je za isto djelo bila propisana krivina sankcija Krivinim zakonom Socijalistike Federativne Republike Jugoslavije (SFRJ). Reformom krivinog zakonodavstva iz 2003. godine, ovo krivino djelo, kao i krivinopravna sankcija za njega, obuhvaeni su Krivinim zakonom Bosne i Hercegovine. Evropska konvencija o zatiti ljudskih prava i osnovnih sloboda181 nije nita vie do suhog dokumenta kome pravnu snagu daje praksa Evropskog
180

Univerzalna deklaracija o ljudskim pravima (Deklaracija). Dostupna na web-adresi: www.sostelefon.org.rs/.../12.%20Univerzalna%20deklaracija%20o%20ljudskim%20 pravima.pdf Evropska konvencija o zatiti ljudskih prava i osnovnih sloboda (Konvencija). Dostupna na web-adresi: www.echr.coe.int/NR/rdonlyres/8E8F1266.../0/CRO_CONV.pdf

181

121

Zbornik radova

suda za ljudska prava /Sud/ u svojim odlukama. To znai da, tumaenje teksta pravnih normi Konvencije mora uzeti u obzir razmatranja i stavove koji su izraeni kroz odluke Suda. Analizirajui Konvenciju u pogledu povratnog dejstva pravnih normi, da se primijetiti da lan 7. stav 1. Konvencije, u jednom dijelu reenice, uspostavlja opti princip da se krivino djelo i krivina sankcija mogu samo zakonom definisati i propisati, te istovremeno prua zatitu pojedincu od kanjavanja za one radnje koje nisu bile propisane kao zabranjene u nacionalnom krivinom zakonodavstvu ili meunarodnom pravu. Dakle, lan 7. stav 1. ne zabranjuje samo povratno dejstvo pravnih normi, osim ukoliko takva radnja nije predstavljala krivino djelo prema meunarodnom pravu, nego ne dozvoljava ni proizvoljno krivino gonjenje, suenje i kanjavanje. Konvencija i Deklaracija na skoro identian nain uspostavljaju reim zabrane povratnog dejstva pravnih normi, ali i na isti nain doputaju njihovo povratno dejstvo, ukoliko su takve radnje predstavljale krivino djelo po meunarodnom pravu. Stavljajui tekst Konvencije naspram povratnog dejstva pravnih normi, mogu se postaviti tri pitanja: imamo li uopte povratno dejstvo pravne/ih normi ukoliko je odreena radnja predstavljala krivino djelo prema meunarodnom pravu, koja su to krivina djela uspostavljena meunarodnim pravom, i koja je to radnja izvrenja koja bi predstavljala krivino djelo prema optim pravnim naelima priznatim kod civiliziranih naroda? Gledajui iz ugla dananjice teko da moemo govoriti o povratnom dejstvu pravnih normi. Iza nas se nalaze statuti meunarodnih vojnih tribunala, potvrena naela meunarodnog prava usvojena Statutom i presudom suda u Nirnbergu, i mnoge konvencije, kojima, poevi od onih kojima se inkriminie najtee krivino djelo protiv ovjenosti, genocid, pa do onih krivinih djela koja su usmjerena protiv sistema elektronske obrade podataka ili tzv. kibernetikog kriminala. To znai da eventualne pravne praznine koje bi se mogle pronai u odreenom nacionalnom krivinom zakonodavstvu, a koje se mogu podvesti pod radnje suprotne optim pravnim naelima, mogle bi se tretirati kao krivina djela uspostavljena meunarodnim pravom, ili predstavljati krivino djelo prema optim pravnim naelima priznatim kod civiliziranih naroda.

122

Doc. dr. sc. Goran imi

Radi boljeg razumijevanja gore spomenutog, uzeemo kao primjer predmete koje je razmatrao Sud, a odnose se na povratno dejstvo normi u odnosu na krivino djelo i krivinopravnu sankciju. Sud je u dva odvojena predmeta S. W. protiv Velike Britanije182 i C. R. protiv Velike Britanije183 doao do istog zakljuka s istim jezikim tekstom, naravno, u odvojenim stavovima svojih odluka, da odluka nacionalnih sudova da ukinu imunitet podnosioca aplikacije od krivinog gonjenja za silovanje svoje supruge predstavlja razumno predvidljiv razvoj zakona. Sud zauzima stanovite kako slijedi: ta vie, naputanje neprihvatljive ideje da suprug ima imunitet od krivinog gonjenja za silovanje supruge je u skladu, ne samo s civiliziranim konceptom braka, ali takoer, i iznad svega, s osnovnim ciljevima Konvencije, odnosno njene same biti, a to je potivanje ljudskog dostojanstva i ljudske slobode. Na kraju, Sud u oba sluaja zakljuuje da nema povreda apelantovih prava sadranih u lanu 7. Konvencije, te da se apelanti ne mogu pozivati na imunitet od krivinog gonjenja kako bi izbjegli osudu i kaznu za silovanje svojih supruga. Pored dva spomenuta predmeta koji se odnose na kanjavanje po osnovu predvidljivosti radnje, ali i postupanju koje je protivno ljudskom dostojanstvu i slobodama, Sud u jo jednom predmetu koji se odnosi na primjenu blaeg zakona zauzima svoj stav analizirajui zakone koji su bili na snazi u vrijeme izvrenja krivinog djela, te izmjene i dopune krivinog zakona kako bi utvrdio koji bi zakon bio povoljan za podnosioca aplikacije. Naime, Sud u predmetu Hishama Ibrahim Karmo protiv Bugarske184 razmatra primjenu blaeg zakona, odnosno podnosilac aplikacije Ibrahim Karmo se ali da mu je povrijeeno pravo garantovano lanom 7. Konvencije, u smislu da su mu domai sudovi izrekli kaznu doivotnog zatvora, a takva kazna nije bila predviena domaim krivinim zakonodavstvom u vrijeme
182

S. W. protiv Velike Britanija, presuda Evropskog suda za ljudska prava od 22. novembra 1995. godine, podnositelj je optuen za silovanje supruge. alio se da je bio osuen u vezi s postupanjem koje u vrijeme izvrenja nije bilo krivino djelo. Smatrao je da je opte pravilo precedentnog prava da suprug ne moe biti proglaen krivim za silovanje supruge jo uvijek bilo na snazi u vrijeme kad je on izvrio djelo koje je dovelo do toga da bude krivino gonjen za silovanje. bra 1995. godine, stav 42.

183

C. R. protiv Velike Britanija, presuda Evropskog suda za ljudska prava od 22. novem Ibrahim Karmo protiv Bugarske, djelimina odluka o prihvatljivosti Evropskog suda za ljudska prava od 9. februara 2006. godine.

184

123

Zbornik radova

kada je krivino djelo izvreno, te, shodno tome, smatra da nije trebao biti kanjen kaznom zatvora u trajanju duem od 20 godina zatvora. Razmatrajui navode podnosioca apelacije, Sud zauzima stanovite da primjena kazne doivotnog zatvora predstavlja blau krivinopravnu sankciju u odnosu na smrtnu kaznu koja se mogla utvrditi i izrei prema osuenom Ibrahimu Karmi. Sud zapaa da su u ovom predmetu domai sudovi, raspravljajui o tome da bi optueni trebao biti osuen na smrtnu kaznu, izrekli jedinstvenu kaznu doivotnog zatvora kao kaznu za koju su smatrali da je povoljnija, odnosno blaa, od smrtne kazne. Prema tome, izmjena i dopuna oblika kazni predvienih krivinim zakonom za najtea djela, a za koje je optueni oglaen krivim, ile su u korist optuenog, te je optuenom odmjerena blaa kazna po vrsti od one koja je u vrijeme izvrenja djela bila propisana. Interesantan je stav Suda i u predmetu Naletili protiv Hrvatske185, a tie se primjene blaeg zakona. Naime, Naletilia je optuilo Tuilatvo MKSJ za ratne zloine poinjene u Bosni Hercegovini. U svojoj apelaciji Sudu, Naleteli smatra da domai, odnosno Krivini zakon Hrvatske, propisuje blau krivinu sankciju nego Statut MKSJ, te navodi da bi u tom sluaju dolo do povrede njegovih prava zagarantovanih lanom 7. Konvencije. Razmatrajui Naletilievu apelaciju u smislu lana 7. Konvencije, Sud u svojoj presudi navodi: U pogledu apelantovih navoda da ga ICTY moe osuditi na teu kaznu nego domai sudovi, ukoliko bi im bilo omogueno da vre svoju nadlenost i okonaju postupak protiv njega, Sud primjeuje da, ak i pod pretpostavkom da je lan 7. primjenjiv u konkretnom sluaju, specifina odredba koja bi se mogla primijeniti bi bila odredba stava 2. prije nego stava 1. lana 7. Konvencije. To znai da druga reenica lana 7. stav 1. Konvencije, na koju se pozvao apelant, ne moe biti primijenjena. Slijedi da je apelacija oigledno neosnovana u skladu sa lanom 35. stav 3. Konvencije i zbog toga mora biti odbaena u skladu sa lanom 35. stav 4. Krivino zakonodavstvo u Bosni i Hercegovini imalo je identian nain kanjavanja kao Bugarska sve do reforme krivinog zakonodavstva iz 1998. godine, odnosno 2003. godine. U vrijeme izvrenja krivinih djela ratnog zloina u Bosni i Hercegovini vaio je preuzeti Krivini zakon SFRJ
185

Predmet Naletili vs Croatia, ECHR 51891/99 od 4. maja 2000. godine. Dostupno na

web-adresi: http://cmiskp.echr.coe.int/tkp197/view.asp?item=1&portal=hbkm&actio n=html&highlight=CROATIA%20%7C%20naletilic&sessionid=71651470&skin=hu doc-en.

124

Doc. dr. sc. Goran imi

koji je propisivao smrtnu kaznu. Polazei od pravila vremenskog vaenja krivinog zakona, a uzimajui u obzir da je krivino pravo zakonsko pravo, u svim konkretnim sluajevima ratnih zloina postojala je mogunost da se utvrdi smrtna kazna. U duhu analize gore spomenutog predmeta Karmo protiv Bugarske, a u pogledu primjene blaeg zakona u predmetima ratnih zloina, nesumnjivo je da je svaki zakon koji ne propisuje smrtnu kaznu blai od onoga koji je propisuje. Takav sluaj je i sa Krivinim zakonom BiH koji ne propisuje smrtnu kaznu za krivina djela ratnih zloina. Naime, posljednjom reformom krivinog zakonodavstva smrtna kazna nije ukinuta, nego je, iz krivinih zakona, uklonjena kao krivina sankcija. Ilustracije radi, lice A. izvri krivino djelo ratnog zloina 1992. godine, odnosno kada je na snazi bio Krivini zakon SFRJ. Pravilo vremenskog vaenja krivinog zakona upuuje da e se na uinioca primijeniti zakon koji je bio na snazi u vrijeme izvrenja krivinog djela. Na snazi je bio Krivini zakon SFRJ, koji je propisivao smrtnu kaznu, kaznu zatvora u trajanju do 15 godina, ili kaznu zatvora od 20 godina za ona krivina djela za koja je propisana smrtna kazna.186 Ovakvim rjeenjem smrtna kazna nije se mogla zamijeniti kaznom zatvora od 20 godina, nego, naprotiv, ona i dalje stoji kao glavna kazna, ali se ostavljala mogunost sudu da izrekne kaznu u trajanju od 20 godina kad, imajui u vidu svrhu kanjavanja, utvrdi da izricanje smrtne kazne s obzirom na okolnost krivinog djela i svojstva uinioca nije adekvatno, ali takoe ne bi bilo opravdano ni da se uiniocu izrekne kazna od 15 godina. Ono to zbunjuje jeste da je do donoenja novog Krivinog zakona SFRJ na snazi bila pravna norma starog Krivinog zakonika FNRJ, prema kojoj je sud iz opravdanih razloga mogao zamijeniti smrtnu kaznu kaznom strogog zatvora u trajanju od 20 godina. Priroda tog instituta nije bila jasna, odnosno ne zna se da li se radilo o nekoj vrsti sudskog pomilovanja ili o optem ovlatenju suda na odmjeravanje kazne, to je dovelo do razliitog shvatanja te pravne norme u sudskoj praksi.187 Zloini kakve ne pamti ovjeanstvo od zavretka Drugog svjetskog rata, barem na prostoru evropskog kontinenta, primorali su meunarodnu zajednicu, odnosno Ujedinjene nacije, da osnuje Meunarodni krivini
186

l. 38, st. 2, Krivinog zakona SFRJ. Za krivina djela za koja je propisana smrtna
kazna sud moe izrei i zatvor od dvadeset godina. Beograd 1988, s. 182.

187

Za vie vidjeti: N. Srzenti, A. Staji, Lj. Lazarevi, Krivino pravo SFRJ Opti deo,

125

Zbornik radova

sud za bivu Jugoslaviju (MKSJ). Uspostavljanje MKSJ trailo je i odgovore na pitanja poput nadlenosti Tribunala, odnosno ratione temporis, ratione materiae i ratione personae, ali i pitanje kanjavanja. U pogledu pitanja nullum crimen sine lege, nulla poena sine lege, Tribunal se osvrnuo na izvjetaj Generalnog sekretara UN, u kojem on navodi princip nullum crimen sine lege zahtijeva da meunarodni tribunal u svom radu treba primjenjivati norme meunarodnog humanitarnog prava, koje su van svake sumnje dio obiajnog prava, tako da pitanje pristupanja nekih drava, ali ne i drugih, odreenoj konvenciji se ne postavlja. Ovo ima posebno znaenje u kontekstu suenja osobama koje su odgovorne za teke povrede meunarodnog humanitarnog prava.188 U svojoj privremenoj odluci o nadlenosti u predmetu protiv Duka Tadia189 albeno vijee Tribunala navodi: Treba ponovo naglasiti da je jedini razlog, koji stoji iza izloene namjere podnosioca prijedloga da Meunarodni sud primjenjuje obiajno meunarodno pravo, bio da se izbegne krenje principa nullum crimen sine lege u sluaju da jedna od strana u sukobu nije prihvatila odreeni sporazum (Izvetaj Generalnog sekretara, paragraf 34.). Slijedi da je Meunarodni sud ovlaten da, pored obiajnog meunarodnog prava, primenjuje bilo koji sporazum koji: (i) je nesumnjivo bio obavezujui za strane u vrijeme izvrenja navodnog krivinog djela; i (ii) nije bio u suprotnosti sa ili izuzet od vrstih normi meunarodnog prava, kao to je sluaj sa veinom obiajnih pravila meunarodnog humanitarnog prava. Oigledno da je MKSJ na vrlo jednostavan nain dao odgovor na pitanje povratnog dejstva pravnih normi pozivajui se na stav Generalnog sekretara Ujedinjenih nacija iznesenog u njegovom izvjetaju princip nullum crimen sine lege zahtijeva da meunarodni tribunal u svom radu treba primjenjivati norme meunarodnog humanitarnog prava koji su van svake sumnje dio obiajnog prava. Drugo pitanje na koje je MKSJ trebao dati odgovor jeste nulla poena sine lege. Naime, lanom 24. stavom 1. Statuta MKSJ je predvieno:
188

Report of the Secretary-General Pursuant to Paragraph 2 of Security Council Resolution 808 (1993), U.N. Doc. S/25704, 3. maj 1993. (Izvjetaj Generalnog sekretara Ujedinjenih nacija), para. 34, 35, 54. brane na nenadlenost suda, stav 143.

189

Predmet ICTY (IT-94-1) protiv Duka Tadia, Odluka o interlokutornoj albi od-

126

Doc. dr. sc. Goran imi

Krivine sankcije koje izrie pretresno vijee ograniene su na kaznu zatvora. Prilikom odreivanja kazne zatvora pretresno vijee imae u vidu optu praksu izricanja zatvorskih kazni na sudovima bive Jugoslavije. Statut MKSJ nije propisao krivine sankcije, a to znai, barem prema Statutu MKSJ, da sistem kazni koji se primjenjuje u MKSJ je apsolutno neodreen. tavie, lan 24. Statuta MKSJ upuuje na to da se prilikom odreivanja kazne zatvora uzme u obzir opta praksa sudova bive Jugoslavije. Ovakvo rjeenje nametnulo je pred oba vijea, pretresno i albeno, pitanje primjene povoljnijeg zakona, kao jednog opteg postulata krivinog prava koji doputa povratno dejstvo normi, ali samo u korist optuenog. U predmetima Krajinik, Staki, Nikoli, Erdemovi, te predmetu elebii iz stavova prvostepenog i albenog vijea MKSJ u pogledu odreivanja krivinopravne sankcije moe se izvui zakljuak da duina kazne prevashodno ovisi o teini krivinog djela, obliku i stepenu uea optuenog u zloinu, te da prilikom odmjeravanja primjerene kazne uzme u obzir optu praksu izricanja zatvorskih kazni na sudovima bive Jugoslavije. To ne znai da je Vijee obavezno da se pridrava te prakse. Meunarodni sud moe da izrekne teu kaznu od one koja je bila predviena relevantnim zakonskim odredbama u bivoj Jugoslaviji, a albeno vijee je u dosadanjoj praksi bilo miljenja da se tom praksom odmjeravanja kazni ne naruava naelo nulla poena sine lege zato to je optueni trebao biti svjestan injenice da zloini za koje je protiv njega podignuta Optunica predstavljaju teka krenja meunarodnog humanitarnog prava koja se kanjavaju najteim kaznama. tavie, Vijee moe odstupiti od prakse izricanja zatvorskih kazni u bivoj Jugoslaviji ako je ta praksa neprimjerena u svjetlu meunarodnog prava. Izricanje sudskih kazni u Bosni i Hercegovini 1991. i 1992. godine bilo je ureeno Krivinim zakonom SFRJ, koji je savezna Skuptina usvojila 28. septembra 1976. i koji je stupio na snagu 1. jula 1977. (dalje u tekstu: Krivini zakon SFRJ), te Krivinim zakonom Socijalistike Republike Bosne i Hercegovine od 10. juna 1977. (dalje u tekstu: Krivini zakon Bosne i Hercegovine). Krivinim zakonom SFRJ bili su ureeni opti aspekti krivinog prava i neka konkretna krivina djela, kao to su krivina djela protiv bezbjednosti SFRJ, genocid i ratni zloini, dok su Krivinim zakonom Bosne i Hercegovine prevashodno regulisana konkretna krivina djela, kao i neka opta pitanja koja nisu bila obraena Krivinim zakonom SFRJ. Oba krivina zakona su ostala na snazi nakon

127

Zbornik radova

to je 1992. godine Bosna i Hercegovina proglasila nezavisnost. Optueni je proglaen krivim za progon, istrebljenje, ubistvo, deportaciju i nehumano djelo prisilnog premjetanja, to su sve zloini protiv ovjenosti. Glava 16 Krivinog zakona SFRJ nosi naslov Krivina djela protiv ovjenosti i meunarodnog prava i odnosi se na zloine poinjene tokom oruanog sukoba. Meutim, u njoj nisu kodificirani zloini protiv ovjenosti i njihovi specifini uslovi u pogledu actus reus190 i mens rea191. Kazna predviena za konkretna krivina djela koja ne zahtijevaju dokazivanje tih specifinih elemenata ne odrava teinu zloina protiv ovjenosti. Stoga to nije odgovarajua osnova za odmjeravanje kazne koju treba izrei za ovu kategoriju zloina. Opte odredbe Krivinog zakona SFRJ koje se odnose na kazne predviaju da najdua kazna zatvora iznosi 15 godina, ali da se za najtea krivina djela moe izrei smrtna kazna ili, umjesto smrtne kazne, zatvorska kazna u trajanju od 20 godina. albeno vijee je dosad potvrivalo kazne due od dvadeset godina koje su izricala pretresna vijea na ovom Meunarodnom sudu, smatrajui da time nije narueno naelo nulla poena sine lege192. Ovakav stav vijea je sasvim razumljiv zbog toga to sudovi u bivoj Jugoslaviji nisu imali izgraenu praksu u predmetima ratnih zloina, osim par predmeta193 u kojima je sueno nakon zavretka Drugog svjetskog rata, pa do toga da su Krivini zakon SFRJ, odnosno Krivini zakon Republike Bosne i Hercegovine, za djela ratnih zloina propisivali smrtnu kaznu.
190

Actus reus je pojam radnje u krivinom zakonu. Doslovno prevedeno s latinskog jezika

znai loe djelo. Radi se o konstitutivnom elementu krivinog djela kojeg tuilac mora dokazati da bi se optueni mogao oglasiti krivino odgovornim. Dakle, actus reus je radnja inkriminisana, zabranjena radnja, krivinim ili nekim drugim zakonom. latinskog jezika znai krivnja svijesti. Anglosaksonsko krivino pravo, kao i nae krivino pravo, pravi razliku izmeu posljedice koja je rezultat svijesti i htjenja da se djelo izvri, kao i one posljedice koja je rezultirala nehatnim odnosom. stav 1170-1174.

191

Mens rea predstavlja psihiku komponentu krivinog djela. Doslovno prevedeno s

192

Predmet ICTY (IT-00-39-T) protiv Momila Krajinika, presuda pretresnog vijea, Suenje generalu Aleksandru fon Leru pred Vojnim sudom u Beogradu. Fon Ler
je oglaen krivim za ratne zloine i strijeljan 26. februara 1947. godine u Beogradu. Suenje Drai Mihajloviu i jo osmorici najviih etnikih oficira koji su osueni na smrtnu kaznu zbog ratnih zloina i streljani 17. jula 1946. godine. Suenje Stevanu Moljeviu koji je osuen na kaznu zatvora u trajanju od 20 godina.

193

128

Doc. dr. sc. Goran imi

S druge strane, entitetski sudovi u Bosni i Hercegovini, koji su procesuirali nekoliko predmeta ratnih zloina, nisu sudovi bive Jugoslavije, te se njihova praksa izricanja kazni nije ni mogla uzeti u obzir. Do uspostavljanja Suda BiH, predmeti ratnih zloina, za koje se i vee problematika povratnog dejstva pravnih normi, bili su procesuirani pred kantonalnim, okrunim i osnovnim sudovima u Bosni i Hercegovini (BiH), dok su vrhovni sudovi entiteta, te Apelacioni sud Brko distrikta, zauzimali stanovita u pogledu odreenih pravnih pitanja i izgraivali sudsku praksu u pogledu primjene zakona i ujednaenog kanjavanja za djela ratnih zloina koji su poinjeni u Bosni i Hercegovini u periodu od 1992. do 1995. godine. Dana 1. marta 2003. na snagu je stupio Krivini zakon Bosne i Hercegovine. Njegovim usvajanjem dolo je do izmjene krivinog zakonodavstva u cijeloj BiH, a pogotovo u pogledu procesuiranja ratnih zloina. Iz entitetskih krivinih zakona i krivinog zakona Brko distrikta prenesena je nadlenost procesuiranja predmeta ratnih zloina na Sud BiH. tavie, izmjenama i dopunama Krivinog zakona BiH omogueno je suenje i kanjavanje onih lica ija su injenja ili neinjenja predstavljala krivino djelo u skladu s optim naelima meunarodnog prava. Uvoenjem pravne norme kojim se omoguava procesuiranje i kanjavanje u skladu s optim naelima meunarodnog prava, krivino zakonodavstvo Bosne i Hercegovine ne samo da je omoguilo krivino gonjenje, procesuiranje i kanjavanje za krivino djelo zloina protiv ovjenosti, nego je ono otilo i korak naprijed tako to je svoje krivino zakonodavstvo uskladilo s meunarodnim dokumentima i multilateralnim sporazumima, te ponudilo rjeenje na pitanje povratnog dejstva pravnih normi u skladu s meunarodnim pravom, a koje rjeenje su prihvatili svi civilizirani narodi, i potvrdila Generalna skuptina Ujedinjenih nacija kroz prihvaanje nirnberkih principa.

1. Retroaktivnost ili povratno djelovanje pravnih normi argumenti protiv


Kako bi procesuirala poinitelje ratnih zloina na podruju Bosne i Hercegovine, i uskladila odredbe svoga zakonodavstva sa standardima u procesuiranju poinitelja ovih najteih kaznenih djela koji su dosegnuti 129

Zbornik radova

u svijetu, Bosna i Hercegovina je, nakon uspostavljanja mira 1995. godine, donijela niz kaznenih zakona. Zbog specifinog dravnog ustroja, te rascjepkane nadlenosti u procesuiranju ovih kaznenih djela, ovakva politika nije donijela oekivane rezultate. Sve do 2003. godine i donoenja Kaznenog zakona Bosne i Hercegovine, kojim se nadlenost za procesuiranje ovih kaznenih djela prenijela na Sud i Tuiteljstvo Bosne i Hercegovine, ova kaznena djela su se procesuirala prema razliitim kaznenim zakonima koji su vrijedili u teritorijalnim cjelinama Bosne i Hercegovine, a koji su bili u manjoj ili veoj mjeri razliiti. Kaznenim zakonom Bosne i Hercegovine iz 2003. godine, namjeravalo se izbjei takvu podijeljenost, te uskladiti odredbe kaznenog zakona s dostignutim razvojem kaznenog prava u svijetu. Sam zakon nije izazvao nikakve kontroverze. Ali kasnije izmjene zakona jesu. Oslanjajui se na opa naela meunarodnog prava, zakonodavac u Bosni i Hercegovini je propisao kako se ovaj zakon moe primjenjivati i na dogaaje koji su se dogodili u razdoblju od 1992.1995. godine. Dodatnu komplikaciju ovakvog stanja predstavlja injenica da Tuiteljstvo i Sud Bosne i Hercegovine nee preuzeti sve predmete od tuiteljstava i sudova nie razine, ve e oni predmete, u kojima je optunica stupila na snagu, procesuirati prema propisima koji su u to vrijeme bili na snazi. Osim toga, zbog koliine predmeta i vlastitih ogranienih kapaciteta, Tuiteljstvo i Sud Bosne i Hercegovine nee moi procesuirati sve predmete, ve e neki od njih biti ustupljeni niim razinama, to dodatno zamuuje sliku procesuiranja ratnih zloina u Bosni i Hercegovini. Sve do reforme iz 1976. godine na teritoriju bive Jugoslavije primjenjivan je jedinstveni Krivini zakon. Reformom kaznenog zakona iz 1976. godine, dolo je do podjele nadlenosti izmeu savezne drave i republika i pokrajina, te su tako savezna drava, kao i svaka od republika i pokrajina u sastavu drave, donijele svoje krivine zakone.194 Znaajno je napomenuti kako su kaznena djela ratnih zloina i drugih kaznenih djela poinjenih u ratu ili u vezi sa ratom ostala u nadlenosti savezne drave, to ukazuje na znaaj kaznenog progona poinitelja ovih kaznenih djela. U vrijeme osamostaljivanja Bosne i Hercegovine kao suverene drave 1992. godine, izmeu ostalih, u pravni sustav Bosne i Hercegovine
194

Krivini zakon SFRJ donijet je 28. rujna 1976. godine, a objavljen je u slubenom glasilu Sl. list SFRJ 44/76 od 8. listopada 1976. godine. Krivini zakon SR Bosne i Hercegovine objavljen je u slubenom glasilu Sl. list SR BiH 16/77 od 10. lipnja 1977. godine. Oba zakona stupila su na snagu 1. srpnja 1977. godine.

130

Doc. dr. sc. Goran imi

preuzete su i odredbe Krivinog zakona SFRJ iz 1976. godine (sa svim njegovim izmjenama i dopunama), a meu njima i one koje se odnose na kaznena djela ratnih zloina, i drugih kaznenih djela poinjenih u ratu ili u vezi s ratom.195 No, podjele koje su uslijedile u BiH kao posljedica krvavog rata koji je bjesnio u Bosni i Hercegovini od 1992. do 1995. godine, dovele su do vrlo sloene situacije u BiH glede mogunosti procesuiranja ratnih zloina. Kazneni zakoni koji su doneseni u entitetima Bosne i Hercegovine i Brko distriktu BiH 1998. i 2000. godine, nastali su kao plod napora da se sustigne razvoj kaznenog prava u svijetu. Ne samo da se ovaj zaostatak ogledao u formulacijama kaznenih djela, ili njihovom nepostojanju u posebnom dijelu ovih zakona, ve je zbog drutveno-pravnog poretka bive Jugoslavije i prilagoenosti izriaja zakona tom i takvom poretku, zakone valjalo promijeniti i prilagoditi novonastalim okolnostima. Konanu stepenicu u razvoju materijalno-pravnih odredbi za kazneni progon osoba koje su poinile ova teka kaznena djela u Bosni i Hercegovini predstavlja Kazneni zakon Bosne i Hercegovine iz 2003. godine,196 koji je nadlenost za progon poinitelja ovih kaznenih djela sa entitetske (i razine Brko distrikta Bosne i Hercegovine) prenio u nadlenost drave Bosne i Hercegovine i Suda Bosne i Hercegovine.197 Bosna i Hercegovina je tako nakon uspostave mira 1995. godine (osobito Kaznenim zakonom iz 2003. god.), u nomotehnikom smislu uskladila svoje kazneno zakonodavstvo s relevantnim izvorima meunarodnog kaznenog prava. Ipak, izgledalo je kako e zbog opeprihvaenog naela zakonitosti u kaznenom pravu, to usklaivanje biti tek ulaganje u budunost, a da e primjenom istog naela, ta rjeenja ostati neprimjenjiva na kaznena djela poinjena u ratnom razdoblju od 1992.1995. godine, te da e jedinu iznimku od te odredbe biti mogue napraviti samo ako se zakon promijenio jednom ili vie puta nakon poinjenog kaznenog
195

Uredbom je u pravni sustav preuzet Krivini zakon SFRJ, Sl. list SFRJ 44/76, 36/77,
34/84, 74/87, 57/89, 3/90, 38/90 i 45/90, objavljen i u Sl. list RBiH 2/92 od 11. travnja 1992. godine. 55/06, 32/07 i 8/10.

196

Kazneni zakon Bosne i Hercegovine, Sl. gl. BiH 3/03, 32/03, 61/04, 30/05, 53/06,
Zakon o Sudu Bosne i Hercegovine, Slubeni glasnik BiH 29/00, 16/02, 24/02, 03/03, 37/03, 42/03, 04/04, 09/04, 35/04, 61/04, 32/07, 97/09 i 74/09.

197

131

Zbornik radova

djela na nain da e se u tom sluaju na poinitelja primijeniti zakon koji je za njega blai. Ova odredba onemoguava retroaktivnu primjenu novog zakona na djela koja su se dogodila u prolosti, pa makar ona bila na manjkav nain definirana u kaznenom zakonu koji se primjenjivao u vrijeme poinjenja kaznenog djela, ili ih ak nije ni bilo u inkriminacijama zakona. Cilj ove odredbe je uspostavljanje pravne sigurnosti graana na nain da svatko mora u trenutku poduzimanja odreene radnje znati s kakvim posljedicama moe raunati.198 Kako bi otklonila ova ogranienja, Bosna i Hercegovina je ovo pitanje odluila rijeiti na drugaiji nain.199 Da bi se stekao potpuni uvid u problem primjene Kaznenog zakona Bosne i Hercegovine iz 2003. godine u predmetima ratnih zloina, u dijelu koji omoguava njegovu retroaktivnu primjenu, potrebno je problem sagledati i iz perspektive osoba koje se procesuiraju sukladno njegovim odredbama, a koje su svoja prava pokuale ostvariti trajkom glau i apelacijama Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine. Jedna od njih, Abduladhim Maktouf, podnio je 19. lipnja 2006. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine.200 Maktouf je u svojoj apelaciji Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine naveo da su postupanjem Suda BiH u osporenoj presudi povrijeeni l. II/3. d) Ustava Bosne i Hercegovine, koji garantira pravo na osobnu slobodu i sigurnost, i l. II/3. e) Ustava Bosne i Hercegovine, koji garantira pravo na pravino sasluanje u kaznenim i graanskim stvarima i druga prava vezana za kazneni postupak. Pored toga, Maktouf navodi i povrede l. II/4. Ustava Bosne i Hercegovine, kao i l. 7. i 14. Europske konvencije o zatiti ljudskih prava i temeljnih sloboda. Svoje navode o povredama navedenih ustavnih prava obrazlae injenicom da je primijenjen Kazneni zakon BiH iz 2003. godine, a ne, prema njegovom miljenju, za njega povoljniji Kazneni zakon bive SFRJ, koji je vaio u vrijeme poinjenja kaznenog djela, te ukazuje na nejednaka zakonska rjeenja i praktinu primjenu materijalnog kaznenog prava na teritoriju Bosne i Hercegovine. Osim ovih, Maktouf istie i navode koji se tiu naina na koji je Sud BiH, u konkretnom sluaju, utvrdio injenice i primijenio materijalno pravo.
198 199

. Horvati, P. Novoselec, Kazneno pravo, opi dio, Zagreb 1999, s. 112. Zakon o izmjenama i dopunama Kaznenog zakona Bosne i Hercegovine (Sl. gl. BiH
61/04 od 29. prosinca 2004. godine).

200

Predmet Ustavnog suda BiH broj: AP 1785/06. Odluka o dopustivosti i meritumu je


dostupna na web-adresi: www.ccbh.ba.

132

Doc. dr. sc. Goran imi

Ustavni sud BiH je ustvrdio da u konkretnom sluaju nema povrede prava na pravino suenje, a u svezi s primjenom principa in dubio pro reo kada sud izvede sve dokaze, a samo nekima pokloni povjerenje i koristi ih kao temelj osuujue presude. Osim toga, Ustavni sud BiH je zakljuio da nema povrede l. 7. Europske konvencije za zatitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, jer stavak 2. toga lanka doputa izuzetke kada se radi o predmetima koji se tiu ratnih zloina i zloina krenja odredbi humanitarnog prava koje su prihvatili civilizirani narodi, a predmetni sluaj predstavlja izuzetak od pravila iz stavka 1. l. 7. Europske konvencije. Konano, Ustavni sud BiH je utvrdio da apelant nema pravnih argumenata pozivati se na navodnu diskriminaciju kada se, u konkretnom postupku, ne utvrdi povreda bilo kojeg ustavnog prava, niti povreda prava iz Europske konvencije. Ipak, Ustavni sud BiH je ukazao na injenicu da kazneni zakoni Federacije BiH i Republike Srpske ne sadre odredbe koje se tiu kaznenih djela protiv ovjenosti i vrijednosti zatienih meunarodnim pravom (a koje sadri Kazneni zakon BiH iz 2003. godine), niti imaju ugraenu odredbu ekvivalentnu l. 4.a Kaznenog zakona BiH, tj. nemaju ugraen l. 7. Europske konvencije u svojim odredbama. S druge strane, injenica je da e za ova kaznena djela, propisana dravnim zakonom, suditi i sudovi entiteta, to znai da moraju primijeniti i principe i garancije meunarodnog kaznenog prava koje su ugraene u Zakon o kaznenom postupku BiH, a posebno imajui u vidu obvezu da direktno primjenjuju Europsku konvenciju.201 Zbog svega navedenog, Ustavni sud BiH smatra da nedostatak entitetskih zakona u Bosni i Hercegovini, u smislu nepropisivanja ovih kaznenih djela i garancija, namee dodatnu obvezu entitetskim sudovima u BiH da, kada sude za kaznena djela ratnih zloina, moraju primijeniti Kazneni zakon Bosne i Hercegovine, i druge relevantne zakone i meunarodne dokumente primjenjive u Bosni i Hercegovini. Iz navedenog proizlazi i obveza entitetskih sudova u BiH da, smatra Ustavni sud BiH, slijede i sudsku praksu Suda BiH, kao dravnog suda, jer bi u suprotnom sudovi u entitetima Bosne i Hercegovine krili princip pravne sigurnosti i vladavine prava.
201

Sukladno Pravilniku o pregledu predmeta ratnih zloina u Posebnom odjelu za ratne

zloine Tuiteljstva BiH od 28. prosinca 2004. godine, tuitelji e nakon pregleda predmeta, pod odreenim uvjetima, moi prosljeivati predmete kantonalnim (u Federaciji BiH) odnosno okrunim sudovima (u Republici Srpskoj), na postupanje. U predmetima u kojima je optunica potvrena prije 1. oujka 2003. godine, predmet ostaje u nadlenosti kantonalnog odnosno okrunog suda koji postupak vodi do kraja, uz mogunost da Sud BiH preuzme predmet na daljnje postupanje.

133

Zbornik radova

Posebnu zanimljivost ove odluke ini izdvojeno miljenje suca Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, Mate Tadia, koje je u nekim dijelovima bilo suprotno odluci Ustavnog suda BiH u ovom predmetu. Prema njegovom miljenju, blai zakon i zakon koji je trebalo primijeniti u konkretnom sluaju je bio Kazneni zakon bive SFRJ, jer je primjena smrtne kazne zaprijeene u tome zakonu za navedena kaznena djela prestala sa primjenom jo 1994. godine, to je i potvreno Ustavom Bosne i Hercegovine iz 1995. godine. Prema tome, smatra sudac Tadi, Sud BiH treba uvijek primjenjivati laku kaznu kad god postoji razlika u duini kazne izmeu stare i nove kaznene odredbe, budui da je jasno da se primjena kaznenog zakona odnosi samo na kaznu, a ne i na ostale elemente ovog lanka Konvencije. U odnosu na diskriminaciju sudac Tadi se slae s navodima da je veina osoba u Bosni i Hercegovini procesuirana za ista kaznena djela, poinjena u isto vrijeme, po blaem zakonu iz 1992. godine, te da ne postoji objektivno i razumno opravdanje za razliit tretman. Osim toga, prema sucu Tadiu, to je neproporcionalno cilju koji se eli postii.

1. Zakljuna razmatranja
Dva su puta kojim trenutano ide procesuiranje ratnih zloina u Bosni i Hercegovini. Sud Bosne i Hercegovine retroaktivno primjenjujeodredbe predviene Kaznenim zakonom BiH iz 2003. godine, dok se veina ostalih sudova, ukljuujui entitetske vrhovne sudove, zalae za primjenu kaznenih odredbi Krivinog zakona SFRJ, s obzirom na to da su one bile na snazi u vrijeme kada su djela poinjena. No, kod razmatranja lanka 4a. Kaznenog zakona Bosne i Hercegovine, potrebno je promatranje razluiti na dva dijela. Prije svega, potrebno je na ovaj lanak gledati kao na pragmatiki pokuaj olakavanja procesuiranja poinitelja tekih kaznenih djela poinjenih u sukobu u Bosni i Hercegovini. S druge strane, lanak je potrebno promotriti s teoretsko-praktine strane u svjetlu najveih dostignua i teorije i prakse kaznenog prava. Promatrajui ga isto s pragmatine strane ne moe se argumentirano tvrditi da je Krivini zakon SFRJ bolji od Kaznenog zakona BiH iz 2003. godine. Jasno je da je gotovo trideset godina kasnije, Kazneni zakon BiH u sebi apsorbirao dostignua suvremene teorije i prakse kaznenog prava, osobito u dijelu koji se odnosi na streloviti razvoj meunarodnog kaznenog prava. Ovaj zakon je i na mnogo jednostavniji i istiji nain 134

Doc. dr. sc. Goran imi

definirao kaznena djela koja se tiu ratnih zloina, kao i druge odredbe kao to su definicije pojmova povezanih s tim kaznenim djelima i dr. Osim toga, ovaj zakon je usvojio i dostignua koja se tiu zatite ljudskih prava u kaznenom postupanju, kao i druga dostignua, u korelaciji sa Zakonom o kaznenom postupku BiH, vezana osobito za prava optuenih osoba. Stoga, isto pragmatino, sve bi upuivalo na njegovu primjenu u procesuiranju predmeta ratnih zloina pred sudovima u Bosni i Hercegovini. No, promatrajui ga iz svjetla dostignua kaznenog prava, situacija nije niti priblino jasna, kao kada se ta norma promatra iz pragmatine ravni. Prije svega, odredba lanka 4a. predstavlja (odnosno omoguava) odstupanje od odredbi lanka 3. i 4. Kaznenog zakona Bosne i Hercegovine, koji propisuje da se kaznena djela i za njih kaznenopravne sankcije propisuju samo zakonom, da se nikome ne moe izrei kazna ili druga kaznenopravna sankcija za djelo koje prije nego to je bilo poinjeno nije bilo zakonom ili meunarodnim pravom propisano kaznenim djelom i za koje zakonom nije bila propisana kazna, da sa na poinitelja kaznenog djela primjenjuje zakon koji je bio na snazi u vrijeme kada je kazneno djelo poinjeno, kao i to da e se, ako se poslije poinjenja kaznenog djela zakon izmijeni jednom ili vie puta, na poinitelja primjenjivati zakon koji je blai za njega. Dakle, odstupanje. Odstupanje koje se opravdava opom podrkom meunarodne zajednice izraene kroz, kako to zakonodavac u Bosni i Hercegovini navodi, opa naela meunarodnog prava. Neto to bi se opravdano moglo nazvati opim tekovinama suvremenog kaznenog prava. Ali, to bi to zapravo trebalo biti? Tradicionalna klasifikacija dijeli pravne izvore u etiri skupine: a) Formalni izvori Meunarodne konvencije, bilateralni meunarodni ugovori i multilateralni meunarodni ugovori, kojima je drava pristupila, ili ih je ratificirala, ime postaju dijelom unutarnjeg pravnog poretka, b) Meunarodni obiaji, kao dokaz ope prakse, prihvaeni od subjekata opeg prava, c) Opi principi prava priznati od civiliziranih naroda (pacta sunt servanda, nemo plus iuris ad alium transferre potest quam ipse habet), pravilo o potivanju steenih prava, pravilo res judicata, potivanje temeljnih prava i sloboda, 135

Zbornik radova

d) Meunarodna judikatura i doktrina, kao pomoni izvor koji prvenstveno omoguava sagledavanje pozitivnog meunarodnog prava u njegovom razvitku.202 Vano je jo napomenuti da nacionalna prava, dijelom samostalno, a dijelom na temelju preuzetih obveza, reguliraju kaznena djela s meunarodnopravnim obiljejem. Da bi neki obiaj postao izvorom meunarodnog prava potrebno je da se ispuni nekoliko uvjeta. Potrebno je postojanje opeg i konstantnog obiaja koji se primjenjuje u odreenom vremenskom razdoblju i prostoru. Osim ovih uvjeta, potrebno je i postojanje uvjerenja o obligatornosti obiaja i prihvaanju tog obveznog karaktera od subjekata meunarodnog prava (opinio juris sine necessitatis).203 To bi onda znailo da postoje opeprihvaene norme i standardi u suvremenom kaznenom i osobito meunarodnom kaznenom pravu. Impliciralo bi to da su nacionalni zakonodavci obvezni pridravati ih se prilikom kreiranja svojih kaznenih zakona i rjeenja u njima, jer su to opeprihvaeni standardi i norme. Prema tome, supsidijarno, netko bi mogao kazneno odgovarati i za djela koja nisu propisana u domaem zakonodavstvu, ukoliko bi ta djela bila dio tih opeprihvaenih standarda, oslanjajui takav stav na odredbe odreenih meunarodnih dokumenata kao to su Univerzalna deklaracija o ljudskim pravima, Europska konvencija o ljudskim pravima i temeljnim slobodama (l. 7 (2)) i Meunarodni pakt o graanskim i politikim pravima (l. 14 (1)). Osim ovih dokumenata, impliciralo bi to i primjenu sudske prakse (koja je opeprihvaena) sudova kao to je onaj u Nirnbergu, a osobito Hakog tribunala, jer su upravo ti (i neki drugi sudovi) kroz svoju praksu zauzimali odreene stavove i formirali tumaenja odredbi meunarodnog prava. No, je li ona zbog toga opeprihvaena i je li ona ope naelo meunarodnog prava? Sud Bosne i Hercegovine, sve do 2009. godine, nije imao nikakvih dvojbi da je to tako, kada je u jednoj svojoj presudi zauzeo drugaije stajalite.

202

F. F. Martin, R. J. Wilson, The Rights International Companion to Criminal Law &


Procedure, Hague 1999, s. 4.7.

203

B. Zlatari, Meunarodno krivino pravo, Zagreb 1979.

136

Doc. dr. sc. Goran imi

Razumljivo je, dakle, da osnovu za postupanje i legitimitet postupanja meunarodnih sudova predstavljaju i trebaju predstavljati samo ona pravila meunarodnog prava koja imaju status obiajnog prava. S druge strane, uspostavom Meunarodnog kaznenog suda i prihvaanjem njegovog Statuta, pojavile su se odreene potekoe, koje dravama, kao to je Bosna i Hercegovina (koja je i sama jedna od utemeljiteljica toga suda), nisu olakale opredjeljenja za odreene principe koji bi se ugradili u kazneno zakonodavstvo. tovie, Statut Meunarodnog kaznenog suda204 je otvorio ozbiljno pitanje: to je to primjenjivo pravo? Na alost, Bosna i Hercegovina se nije opredijelila za konzistentan i jasan odgovor na ovo pitanje. S jedne strane, potpisujui sporazum i preuzimajui ulogu utemeljitelja suda, preuzela je i obveze da u svoje kazneno zakonodavstvo ugradi odredbe iz Statuta Meunarodnog kaznenog suda kao oiglednu meunarodno priznatu normu, a, s druge strane, je u svome kaznenom zakonodavstvu primijenila odredbe iz Statuta Hakog tribunala. Time je u potpunosti otvoreno pitanje o tome to je to, a to nije primjenjivo meunarodno pravo, odnosno, kako to Kazneni zakon Bosne i Hercegovine naziva: opim naelima meunarodnog prava, a Europska konvencija o ljudskim pravima dodaje i: priznatim od civiliziranih naroda (l. 7. Konvencije). No, to su to opa naela kaznenog prava? Statut Meunarodnog kaznenog suda tu nema nikakve dvojbe. Trei dio Statuta nosi upravo naziv: Opa naela kaznenog prava, te definira da su to ova naela: a) Nullum crimen sine lege, b) Nulla poena sine lege, c) Zabrana povratnog djelovanja Statuta, d) Osobna kaznena odgovornost, e) Iskljuenje nadlenosti za osobe mlae od osamnaest godina, f) Nevanost svojstva slubene osobe, g) Odgovornost zapovjednika i ostalih nadreenih osoba, h) Nezastarijevanje kaznenog progona, i) Krivnja, j) Osnove iskljuenja kaznene odgovornosti, k) Stvarna zabluda i pravna zabluda i l) Zakonite zapovijedi (naredbe) nadreenih. Dosljedno tome, pravednost kaznenog postupanja podrazumijeva afirmaciju vrhunskih kaznenopravnih naela, kao to su naelo zakonitosti, naelo krivnje, naelo individualizacije i druga, u kaznenom postupanju koja se odnose na sve uesnike u postupku, pa tako i na, kako se vrlo esto zaboravlja, poinitelja kaznenog djela.205 O istom zahtjevu govori i Europska konvencija o ljudskim pravima kada u l. 6. kae: ... osnovanosti bilo kakve krivine optube protiv njega, svatko
204

I. Josipovi, D. Krapac, P. Novoselec, Stalni meunarodni kazneni sud, Zagreb 2001, s.


365.422.

205

. Horvati, L. Cvitanovi, P. Novoselec, Rjenik kaznenog prava, Zagreb 2002. 137

Zbornik radova

ima pravo na pravinu i javnu raspravu u razumnom roku pred neovisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. U pravnom smislu bi ovo konzekventno znailo da zakonodavac mora postaviti odredbe kaznenog postupanja tako da, ne samo budu praktine kako bi se ostvarila svrha kaznenog postupanja tj. progon poinitelja kaznenih djela, ve i tako da prava upravo tih poinitelja u najveoj moguoj mjeri budu potovana, kako bi se postupak, i prema mjerilima meunarodnih konvencija, mogao nazvati pravinim. Niti sama meunarodna praksa, niti teorija, nisu slone u tumaenju nepovratnog djelovanja kaznenog zakona. Kako to navode neki strani autori: U pogledu nepotovanja naela zakonitosti u statutima meunarodnih krivinih tribunala, postoje tvrdnje da statuti odraavaju samo ono to ve dugo postoji na meunarodnom nivou. Oni kodifikuju samo opta naela prava i meunarodnih obiaja koja su znatno prethodila odnosnim delima. To moe i ne mora da bude tano. Na pitanje se ne moe odgovoriti in abstracto, ve jedino analizom svake odredbe koja odreuje krivina dela i oblike krivine odgovornosti od predmeta do predmeta.206 Ako je tome tako, po emu je onda opravdano da Bosna i Hercegovina gotovo doslovno prepie sva rjeenja iz Statuta Hakog tribunala, i tako ih se tvrdoglavo i doslovno i dri u predmetima koji se procesuiraju pred Sudom BiH? Ako se k tome jo uzme u obzir da se niti zemlje kao to su Hrvatska ili Srbija (koje su u svoje kaznene zakone uvele nova rjeenja, kao to je primjerice zapovjedna kaznena odgovornost, ali ne i mogunost njihove primjene na kaznena djela poinjena prije stupanja na snagu tih izmjena kaznenih zakona), koje su u vrlo slinoj poziciji kao to je Bosna i Hercegovina kada je u pitanju progon poinitelja ratnih zloina, nisu odluile za ovakav pristup, vrlo je nesiguran put kojim se odluila kroiti Bosna i Hercegovina. U suprotnom, takva bi obaveza postojala onda i na strani drugih zemalja bive Jugoslavije koje su jednako kao i Bosna i Hercegovina potpisale i prihvatile navedene meunarodne dokumente, ali oigledno nisu na jednak nain shvatile da ih trebaju primjenjivati na nain kako je to uinila BiH. Implementirajui jo uvijek u meunarodnom pravu dvojbene korake, koji se ak niti ne primjenjuju na cijelom teritoriju BiH, niti od svih sudova u BiH, samo je nepotrebno dovedena u pitanje pravednost postupanja sudova u BiH u predmetima ratnih zloina.
206

D. Douns, S. Pauls, Meunarodna krivina praksa, Beograd 2005, s. 406.

138

Doc. dr. sc. Goran imi

No, nije najvanije pitanje na koje je potrebno pronai odgovor je li novi tekst zakona bolji od starog ili nije, pitanje je sasvim druge prirode i ono je sutinskog karaktera, bez obzira na njegov sadraj i domete. Pitanje je: Moe li se taj zakon primjenjivati ili ne? Osobito ako se ima u vidu da su tim zakonom omogueni neki od naina inkriminacije i odgovaranja koji nisu bili poznati zakonu koji je vrijedio za poinitelje kaznenih djela poinjenih u Bosni i Hercegovini u razdoblju izmeu 1992. i 1995. godine, odnosno da takve uvjete nisu prihvatile, niti primjenjuju, druge zemlje bive Jugoslavije, iako su oni opa naela meunarodnog prava. S druge strane, vrlo vano je uoiti praktini aspekt odgovora na postavljano pitanje. Naime, ako se pogleda dosadanja praksa Suda Bosne i Hercegovine uvia se da se ovaj sud obilato koristi upravo jednim od instituta koji su uvedeni Kaznenim zakonom BiH iz 2003. godine, i to, da jo bude zanimljivije, ija je primjena omoguena odredbom koja nije sadrana u poetnom tekstu zakona, nego je ona u zakon unijeta tek njegovim kasnijim izmjenama, gotovo dvije godine nakon stupanja na snagu ovog zakona. Nesumnjivo, to ukazuje da u pozadini stoji praktinost primjene, a ne i opa naela meunarodnog prava, jer su u izradi i jednog i drugog teksta uestvovali praktino isti pravni strunjaci pod budnim okom predstavnika meunarodne zajednice u Bosni i Hercegovini i njihovih pravnih strunjaka. Povratno dejstvo pravnih normi dolo je pod lupu nakon to su sudovi u Bosni i Hercegovini poeli suditi ratne zloine. S obzirom na to da na prostoru bive Jugoslavije ne postoji izgraena praksa po pitanju ratnih zloina207, javila su se i odreena pravna pitanja koja se odnose na vremensko vaenje krivinog zakona i primjenu blaeg zakona. Ovo pitanje se dodatno iskomplikovalo time to se krivino zakonodavstvo u Bosni i Hercegovini mijenjalo vie puta,208 a zadnje bitne izmjene napravljene su u 2003. godini donoenjem Krivinog zakona Bosne i Hercegovine, ime
207

Istina, bilo je nekih suenja za ratne zloine tokom rata i nakon rata na kantonalnom, odnosno entitetskom nivou, uglavnom u Federaciji Bosne i Hercegovine. Meutim, u pogledu primjene zakona, moe se vidjeti da postoji nekonzistentnost koja je trebala biti prekinuta donoenjem Krivinog zakona Bosne i Hercegovine.

208

Izmjena krivinog zakonodavstva u Bosni i Hercegovine pratila je njenu administrativnu ureenost. Prve izmjene donijela je Federacija Bosne i Hercegovine 1998. godine, dok je Republika Srpska to uinila u 2000. godini. Donosei svoje krivine zakone prestalo je da vai krivino zakonodavstvo Republike Bosne i Hercegovine, odnosno Krivini zakon SFRJ.

139

Zbornik radova

je dolo do usklaivanja krivinog zakonodavstva Bosne i Hercegovine s meunarodnim konvencijama koje predstavljaju izvore meunarodnog krivinog prava. Analizirajui relevantne meunarodne dokumente kojima se promoviu, ali i tite, ljudska prava primjeuje se da je napravljen jedan izuzetak u kojem meunarodno pravo doputa povratnu snagu pravnim normama, to smatram sasvim ispravnim, zbog toga to drutveni odnosi, ali i shvatanja drutva prema odreenim pojavama, doivljavaju svoju evoluciju. tavie, evolutivni karakter ne samo drutva nego i krivinog prava u pogledu krivinog gonjenja, procesuiranja i kanjavanja za injenja koja nisu bila inkriminisana krivinim zakonom, jasno pokazuje u kojem se pravcu kree savremeno drutvo i moderni trendovi krivinog prava. Podrka tim savremenim trendovima jasno je izraena i potkrijepljena odlukama Europskog suda za ljudska prava koje se odnose na povratno dejstvo pravnih normi, kako u pogledu injenja ili neinjenja, koje nije predstavljalo krivino djelo u vrijeme izvrenja prema nacionalnom ili meunarodnom pravu, te isto tako u pogledu izreene kazne koja nee biti tea od one koja se primjenjivala u vrijeme izvrenja krivinog djela. No, problem u praksi nije tako jednostavan. O koliko se ozbiljnom problemu radi govori i sama praksa Suda Bosne i Hercegovine. Iako je u nizu svojih presuda, presudio da se u predmetima koji se procesuiraju pred njime ima primjenjivati jedino Kazneni zakon Bosne i Hercegovine iz 2003. godine, Sud BiH je 2009. godine donio presudu u kojoj se primjenjuje Krivini zakon SFRJ.209 Naime, Apelaciono vijee Suda BiH je pri izricanju jedne presude primijenilo Krivini zakon Socijalistike Federativne Republike Jugoslavije, koji je bio na snazi u vrijeme rata od 1992. do 1995. godine, umjesto Kaznenog zakona BiH. Ne treba izgubiti iz vida da je Ustavni sud BiH, u svojoj presudi u predmetu Maktouf, podrao primjenu Kaznenog zakona BiH iz 2003. godine, kao jedinog primjenjivog zakona u predmetima ratnih zloina na teritoriju cijele Bosne i Hercegovine. Iako je Sud BiH u svim svojim prethodnim predmetima tako i postupao, konana presuda u predmetu Kurtovi, otvara u potpunosti pitanje primjenjivog zakona kada su u pitanju predmeti ratnih zloina, jer suci i drugi strunjaci koji rade u Sudu i Tuiteljstvu BiH zagovaraju primjenu Kaznenog zakona
209

Predmet Suda BiH broj: X-KR-06/299 protiv optuenog Zijada Kurtovia.

140

Doc. dr. sc. Goran imi

BiH kao jedinog primjenjivog zakona na procesuiranje ratnih zloina i na svim sudovima svih razina u Bosni i Hercegovini (ili se barem tako inilo do drugostupanjske presude u predmetu Kurtovi). tovie, to je opredjeljenje pretoeno i u Strategiju za procesuiranje ratnih zloina u Bosni i Hercegovini. Sada je ve opravdano upitati se, bez dovoenja u pitanje na bilo koji nain odredbe o slobodi suda u odluivanju, radi li se ovdje o nedosljednosti suda, razliitim shvaanjima, pogrenoj interpretaciji istih normi, ili neemu sasvim petom. Kako god bilo, odgovor je potrebno nai to prije, jer ako je sud do sada pogreno tumaio zakon, onda se opravdano postavlja pitanje to je sa svim onim osuenim osobama koje su na taj nain osuene, i zato inzistirati na Kaznenom zakonu BiH, a ne na Krivinom zakonu SFRJ koji primjenjuju sudovi u Federaciji BiH, Republici Srpskoj i Brko distriktu BiH? Ima li mjesta za neki trei put, koji bi podrazumijevao primjenu svih zakona ovisno o konkretnom sluaju, to bi bilo najkompliciranije rjeenje, ali moda i najsmislenije i najblie pravedno? Iako je rjeenje o primjeni svih zakona od Krivinog zakona SFRJ do Kaznenog zakona BiH bilo oigledno najkompliciranije, namee se potreba da se razmotri ta mogunost, jer je oigledno da je iskljuiva primjena prvog zakona (Krivini zakon SFRJ) i zadnjeg zakona (Kazneni zakon BiH) puna manjkavosti i nedosljednosti, ak i na Sudu BiH na kojemu to ne bi smjelo biti ni u kojem sluaju. Ako se pogleda presuda Ustavnog suda BiH u predmetu Maktouf, osim to je taj sud preporuio primjenu Kaznenog zakona BiH na svim sudovima u Bosni i Hercegovini u predmetima ratnih zloina, ponajprije u cilju osiguranja pravne sigurnosti, sud je ostavio mogunost i za neki drugi pristup. U paragrafu 84. presude kae se: Ipak razliita primjena zakona u slinim predmetima dozvoljava se ako iza nje stoji razuman i opravdan razlog. No, to to zapravo znai? ini se da je pravi put jedino onaj koji ide negdje kroz sredinu i jednog i drugog pristupa. S jedne strane, potrebno je osigurati sva ona prava u kaznenom postupku optueniku koja su mu zagarantirana, iz vie razloga, ali ponajprije jer se radi o ljudskom biu, ak i onda kada je poinilo monstruozna djela i zloine, s druge strane, nita manje ne moe biti osigurano niti rtvama zloina koje imaju jednako pravo da, prema

141

Zbornik radova

hegelovskom nainu razmiljanja, zahtijevaju negiranja nanesene nepravde kako bi se ponovno uspostavila ravnotea pravednosti. Preesto je na alost greka koju zvanini organi, ponajprije sudovi u Bosni i Hercegovini, ine, upravo oigledan nedostatak koji teko moe pomiriti ove potpuno oprene zahtjeve iz kaznenih postupaka u predmetima ratnih zloina. Naime, sudovi preesto inzistiraju na potpuno pogrenim premisama, koje onda niti ne mogu dovesti do zadovoljenja obiju oprenih potreba. S jedne strane, optuene se preesto tretira kao krivce kojima je jo samo potrebno provesti postupak kako bi se stavili iza reetaka, a u postupku samo odredilo koliko e tamo dugo vremena provesti. S druge strane, glas rtava gotovo da se u kaznenim postupcima ni ne uje, a o utvrivanju istine, koja je njima puno vrjednija od nekoliko desetaka ili stotina osoba iza reetaka, ne moe biti niti govora u zemlji koja je tu kategoriju obaveze suda eksplicitno izbacila iz zakona o kaznenim postupcima. Sigurno je da se rtve ne bi tako lako pomirile niti sa pregovaranjem o krivnji sa ratnim zloincima, kada bi na zakon o kaznenom postupku uope imao odredbu koja predvia njihovo izjanjavanje o tome. Teko da se onda na takav nain moe osigurati sve ono to se proklamira svrhom kanjavanja u suvremenim drutvima. Taj novi put bi zahtijevao procjenu svih ovih sloenih varijabli u svakom konkretnom sluaju i omoguio primjenu najadekvatnijeg zakona od svih koji bi mogli doi u obzir.

Literatura i izvori
Knjige i lanci Douns, D., Pauls, S. Meunarodna krivina praksa, Beograd 2005. Horvati, ., Cvitanovi, L., Novoselec, P. Rjenik kaznenog prava, Zagreb 2002. Horvati, ., Novoselec, P. Kazneno pravo, opi dio, Zagreb 1999. Josipovi, I., Krapac, D., Novoselec, P. Stalni meunarodni kazneni sud, Zagreb 2001. Martin, F. F., Wilson, R. J. The Rights International Companion to Criminal Law & Procedure, Hague 1999. Srzenti, N., Staji, A., Lazarevi, Lj. Krivino pravo SFRJ Opti deo, Beograd 1988. Zlatari, B. Meunarodno krivino pravo, Zagreb 1979. 142

Doc. dr. sc. Goran imi

Zakoni Kazneni zakon Bosne i Hercegovine, Sl. gl. BiH 3/03, 32/03, 61/04, 30/05, 53/06, 55/06, 32/07 i 8/10. Zakon o Sudu Bosne i Hercegovine, Sl. gl. BiH 29/00, 16/02, 24/02, 03/03, 37/03, 42/03, 04/04, 09/04, 35/04, 61/04, 32/07, 97/09 i 74/09. Sudski predmeti Predmet suda za ljudska prava u Strazburu S. W. protiv Velike Britanije Predmet suda za ljudska prava u Strazburu C. R. protiv Velike Britanije Predmet suda za ljudska prava u Strazburu Ibrahim Karmo protiv Bugarske Predmet suda za ljudska prava u Strazburu Naletili protiv Hrvatske Predmet ICTY (IT-94-1) protiv Duka Tomia Predmet ICTY (IT-00-39-T) protiv Momila Krajinika Predmet Suda BiH (X-KR-06/299) protiv Zijada Kurtovia Predmet Ustavnog suda BiH (AP 1785/06) Ostali izvori Europska konvencija o zatiti ljudskih prava i osnovnih sloboda. Dostupna na web-adresi: http://www.echr.coe.int/NR/ rdonlyres/8E8F1266-6754-4880-80DDBBA9D2677D9C/0/CRO_ CONV.pdf Report of the Secretary-General Pursuant to Paragraph 2 of Security Council Resolution 808 (1993), U.N. Doc. S/25704. Dostupan na web-adresi: http://www.icty.org/x/file/Legal%20Library/ Statute/statute_re808_1993_en.pdf Univerzalna deklaracija o ljudskim pravima. Dostupna na web-adresi: http://www.sostelefon.org.rs/zakoni/12.%20 Univerzalna%20deklaracija%20o%20ljudskim%20pravima.pdf

143

Zbornik radova

144

Prof. dr. Ljubo Pejanovi Prof. dr. Ljubo Pejanovi210 UDK 502.14:343(497.11) Fakultet za pravne i poslovne studije dr Lazar Vrkati, Novi Sad 349.6(497.11) E-mail: pejanovicljubo@gmail.com Struni lanak

EKOLOKI KRIMINALITET KAO KRIVINO DELO I PROBLEM NJEGOVOG SPREAVANJA I SUZBIJANJA U REPUBLICI SRBIJI
Saetak
Ekoloki kriminalitet jedan je od novijih fenomena savremenog sveta, koji predstavlja veliku opasnost po bezbednost ljudi, drugih ivih bia i ekolokog bogatstva sa kojim raspolae planeta Zemlja. Problemi spreavanja i suzbijanja ekolokog kriminaliteta u Republici Srbiji postoje i traju u veoma dugom vremenskom periodu. Ovaj oblik kriminalnog nasilja tj. krivinih dela u novijoj istoriji postao je jedan od najopasnijih oblika kriminaliteta koji se iri i poveava iz dana u dan. Meutim, ovaj oblik krivinog dela ugroava i zagauje ivotnu sredine preko razliitih oblika krivinih dela. Zakonska normativa i regulativa nije ispunila oekivane rezultate, jer u potpunosti nije reila ovaj fenomen, a time i bezbednosni organi nisu u potpunosti aktivni. Pored pravne nereenosti, problem se pojavljuje i nepotovanjem postojee zakonske regulative, a sudski i bezbednosni organi nemaju adekvatne mehanizme za spreavanje i suzbijanje ovog fenomena. Kljune rei: kriminalitet, spreavanje, suzbijanje, ekologija, zagaenje, zakoni.

210

Fakultet za pravne i poslovne studije, dr. Lazar Vrkati, Novi Sad. 145

Zbornik radova

ENVIRONMENTAL CRIME AS A CRIMINAL OFFENCE AND ITS PREVENTION AND CONTROL IN THE REPUBLIC OF SERBIA
Abstract
Environmental crime is a relatively recent phenomenon in the contemporary world and it is a great danger to safety of people,, other living beings and environmental resources that the planet Earth disposes of. The problems of prevention and control of environmental crime in the Republic of Serbia have existed and lasted for a very long period of time. This form of the criminal violence i.e. criminal offences in the recent history has become one of the most dangerous ever increasing and spreading forms of crime. However, this form of crime puts at risk and pollutes the environment through various forms of criminal offences. Legislation and legal regulations have not met the expected results since they have not completely stipulated this phenomenon, and hence the security authorities are not fully active. Besides being legally unsolved, this problem also occurs since the existing legislation is not observed, and the judicial and security authorities do not dispose of adequate mechanisms for prevention and control of this phenomenon. Key words: crime, prevention, control, environmental protection, pollution, legislation.

Umesto uvoda
Jedan od najveih problema u spreavanju i suzbijanju ekolokog kriminaliteta je veoma nizak nivo u svesti i odnosa prema ekologiji i postojanju ekolokog kriminaliteta kod predstavnika vlasti i dela stanovnitva. Ekoloki kriminalitet kao fenomen savremenog doba postao je redovna i opasna pojava kojom se ugroava ivot na planeti Zemlji sve vie, bez naznaka za njegovim smanjenjem. Ekolokim kriminalitetom se zagauje ivotna sredina u kojoj je opasnost po ivot ljudi i drugih ivih bia velika. Ekolokim kriminalitetom se poveavaju misije gasova i zagaenja koje doprinose klimatskim promenama, to dovodi do nastanka prirodnih nepogoda, a time i nesrea. Namerno i nenamerno prosipanje opasnih materija u urbanim i ruralnim sredinama je zabrinjavajue, a za 146

Prof. dr. Ljubo Pejanovi koje jo niko nije ozbiljno sankcionisan niti je odgovarao. este su pojave da se u transportnim sredstvima ilegalno prevozi radijacioni i ozraujui materijala, a za koji se u estim sluajevima ne zna vlasnik, nalogodavac, pa ak i prevoznik.211 Zakonska regulativa i normativa, a koja je u vezi sa ovim problemom, u sutini je dovoljno zastupljena, ali se ista ne potuje i u velikoj meri ne primenjuje. Bezbednosni, istrani i sudski organi postali su nemoni i kad je u pitanju spreavanje i suzbijanje ove veoma opasne pojave, jer za to nemaju ni podrku vladajuih struktura kako u naoj tako i drugim dravama, kao ni dovoljno strunih lica i organa za ovu delatnost. Iz navedenih razloga neke zemlje ne prihvataju ni meunarodne konvencije i rezolucije koje se odnose na ovaj problem i u vezi sa time ne potuju zakonsku normativu. Upravo ekonomski razvijene drave su najvei ugroivai ivotne sredine, dok je organizovani ekoloki kriminalitet rasprostranjen skoro u svim dravama u svetu, pa i Republici Srbiji.

1.1. Ekoloko pravo i primena prava


Svako ljudsko drutvo, koristei prirodne resurse, preureujui prirodu da bi se razvijalo za novo doba. Vremenom je drutvo uoilo da u tim procesima se moraju potovati odreena pravila prirode. Istovremeno je uoeno, da zbog toga se moraju bitno ureivati preciznija drutvena pravila ponaanja prema prirodi. I sve to da bi se ovi procesi nesmetano odvijali, a priroda sauvala. U takvoj situaciji pravnici su poeli da ozbiljnije razmiljaju o tome, naroito, kad se govori o: proizvodnji energije, korienju vode i vodotoka, uma ili obradivog zemljita, iste procese valja to preciznije regulisati.212 Sagledavajui sve navedene aspekte, upravo da bismo to efikasnije reagovali na rastue probleme ugroavanja i povrede ivotne sredine i ekologije, neophodno nam je i potrebno reagovanje i pravnim sredstvima.213 Ekoloko pravo kao integralni deo
211

Pre oko tri do etiri godine u prostoru Prijepolje-Bijelo Polje pronaen je vagon sa opasnim radijacionim otpadom i do danas se nije otkrilo iji su vagon i materijal. Vladan Joldi, Ekoloko pravo u tranziciji primer Srbije, Institut za kriminoloka i socioloka istraivanja, Beograd, 2007., str. 27.

212

213

Isto, str. 9. 147

Zbornik radova

pravne nauke, zasluuje ozbiljnija istraivanja i nastavno izuavanje, a samim tim formiranje predmetne celine o ovom problemu. Ekologiju kao multidisciplinarnu nauku ne izuava samo pravna nauka, ve i sociologija kao humanu nauku, medicina i nauka bezbednosti. Pojedini pravnici u pravnoj nauci (ecos), shvataju je iskljuivo kao ivotnu sredinu u njenom uem znaenju. Ako analiziramo ekos kao pojam koji oznaava ivotnu sredinu sa kojim bismo oznaili njegovu definiciju za ekologiju kao naunu disciplinu, u tom bismo postigli odreeni pomak. Ta definicija bi bila usmerena na neki lokalitet, kao ui deo ekologije. Ekologija je nauka koja obuhvata celokupnu atmosferu u smislu zdrave sredine, stoga zasluuje jednu pravilniju i kompletniju definiciju koja bi opravdala njenu celovitost. Re ecos (oicos) na starogrkom jeziku u prevodu oznaava kuu, stanite. Stoga se moe postaviti pitanje da li ekologija podrazumeva samo kuu ili neije stanite, tj. ogranieni prostor. Prema tome ekologiju kao nauku moramo posmatrati u vie naunih disciplina i ista zasluuje ozbiljnija istraivanja i potovanja njenih prirodnih pravila. S tim u vezi nas ekoloko pravo obavezuje i od nas oekuje adekvatnu zatitu ivotne sredine i ekologije, da bi nam isto posluilo i za pravo na zdravu okolinu.

1.1. Ustavni osnovi u zatiti ivotne sredine


Prethodni ustavi SFRJ, SRJ i Republike Srbije u sadrajnim osnovama su imali ureenu zatitu ivotne sredine. U Ustavu bive Socijalistike Federativne Republike Jugoslavije lanom 97 regulisano je pitanje prava na zatitu ivotne sredine. Pomenutim Ustavom radni ljudi, graani, organizacije udruenog rada i politike organizacije, imale su pravo i dunost da obezbeuju uslove za ouvanje i razvoj prirodnih i radom stvorenih vrednosti ovekove sredine, kao i da spreavaju i otklanjaju tetne posledice koje zagaivanjem vazduha, tla, vode, vodotoka ili dovode u opasnost ivot i zdravlje ljudi. Ustavom Republike Srbije iz 2006. godine u l. 74 takoe je regulisano pravo na zdravu ivotnu sredinu i na blagovremeno potpuno obavetavanje o njenom stanju. Svako, a posebno autonomne pokrajine (Kosovo i Metohija i Vojvodina), odgovara za zatitu ivotne sredine, te je duan da uva i poboljava ivotnu sredinu. Iako su Ustavom zagarantovana prava, slobode, integritet, suverenitet, bezbednost i drugo, NATO pakt i neke drave su povredile Ustav Republike Srbije, protivpravnim bombardovanjem iz vazduha 1999. godine, ime je ugroena ira teritorija Republike Srbije, kao i Republike Srpske 1993.

148

Prof. dr. Ljubo Pejanovi godine, kao i odbacivanjem drugih otpada opasnih po ekologiju, a time su uinili nedozvoljeno delo i doprineli razvoju ekolokog kriminaliteta.

1.1. Krivini zakonik i zatita ivotne sredine


Krivinim zakonikom Republike Srbije ureena su sva krivina dela kojima se ugroavaju ljudski ivoti i ivotna sredina izmeu ega su: Neovlaena proizvodnja i stavljanje u promet opojnih droga kojima se ugroava zdravlje ljudi i ivotna sredina u kojoj se proizvode, prerauju i stavljaju u promet navedene supstance. Svako ko uini ovu radnju ini krivino delo i snosi svaku zakonsku odgovornost. Nepostupanje po zdravstvenim propisima za vreme epidemije i prenoenje zaraznih bolesti, bilo namerno ili nehatom, je takoe krivino delo kojim se ugroavaju ljudski ivoti i materijalne vrednosti. Neadekvatno, nestruno i neodgovorno leenje ljudi.214 Proizvodnja, skladitenje i stavljanje u promet kodljivih proizvoda hrane, tenosti, i drugih kodljivih namirnica od kojih se stiu oboljenja, bolesti, zarazne bolesti i pretnje po ljudski ivot. Zagaenje vode za pie i iru upotrebu, takoe predstavlja pretnju za nastanak oboljenja i zaraze. Ugroavanja ivotne sredine uopte je krivino delo kojim se stvara pretnja po bezbednost ivog i biljnog sveta, zagaenjem vazduha, zemljita, vode i vodenih tokova, kosmosa i slino. Zatim se ini krivino delo nepreduzimanjem adekvatnih mera zatite ivotne sredine u privatnom imanju i sektoru, kao i odgovorno lice u drutvenim delatnostima. Izgradnja i stavljanje u pogon objekata u kojima bi se proizvodile opasne i zagaujue materije ime bi se ugroavala zdrava ivotna sredina. Kao oteenje objekata i sredstava kojima bi se oteivala ivotna sredina, takoe je krivino i nedozvoljeno delo. Uvoz i unoenje opasnih i zagaujuih materija, stvari i sredstava, kao i bacanje istih u prirodnu sredinu, kao to su to medicinski otpadi,
214

U SAD zbog lekarskih greki umrlo je 98.000 ljudi, u Nemakoj 8.000, u Hrvatskoj 160, a u Republici Srbiji takoe postoje sluajevi sa smrtnim posledicama (u Panevu, Zajearu, Beogradu, Klinika Decedra i sl.), ali niko ne vodi statistiku o ovom problemu. TV-1 17. 7. 2007. godine.

149

Zbornik radova

nuklearni otpadi, zastareli lekovi sa isteklim rokom trajanja, zarazni mesni proizvodi, prehrambeni proizvodi, zaraena stoka i slino. Izbacivanje otpadnih i opasnih materija u kanalizaciju, a tim u vodene tokove, takoe je krivino delo kojim se ugroavaju vodeni tokovi i voda za pie. Velike see i pustoenje uma od ijih posledica nestaju i izvori vode su takoe nedozvoljena krivina dela. Neobezbeenjem adekvatnih mera bezbednosti zdravlja na radu (zatita na radu) od strane odgovornih i ovlaenih lica. Uvoz i unoenje otpadnog nuklearnog materijala, ime se stvara pretnja zagaenja okoline i nastanak zaraznih i tekih oboljenja kod ljudi i ivotinjskog sveta, kao i oboljenje i unitenje biljnog sveta. Svaki nedozvoljeni i protivzakoniti akt kojim se stvara pretnja po bezbednost ivog i biljnog sveta zagaenjem ivotne sredine, zasluuje osudu i prestavlja krivino delo po bezbednost prirodne atmosfere. Protiv ovih akata mora se boriti svim raspoloivim sredstvima.215 Sve navedene radnje i aktivnosti ine krivina dela, kojim se ugroavaju prirodni resursi, voda, vazduh, zemljite, ishrana, ivotinjski i biljni svet, a time i egistencija ljudi.

1.1.1. Metodika otkrivanja i razjanjavanja ekolokog kriminaliteta


Da bismo raspravljali o metodama otkrivanja ekolokog kriminaliteta, neophodno je ukazati na njegovo pojmovno odreenje. Ekoloki kriminalitet je savremeni oblik kriminaliteta i, bez obzira na njegove specifinosti, u definisanju njegovog pojma. Stoga se mora poi od svih elemenata koji ine sutinu kriminaliteta, sa tim to se isto odnosi na jednu posebnu oblast u domenu zatite ivotne sredine.216 Efikasnost suzbijanja ekolokog kriminaliteta podrazumeva odgovarajuu strunost kadrova, odnosno raspolaganje sa odgovarajuim nivoom znanja iz ekoloke problematike. U cilju suzbijanja ekolokog kriminaliteta, nuno je uzeti u
215 216

Krivini Zakonik Republike Srbije, Slubeni glasnik br. 85/2005. Mio Bokovi, Metode otkrivanja i razjanjenja ekolokog kriminaliteta, MUP RS,
Beograd, 1993. str. 51.

150

Prof. dr. Ljubo Pejanovi obzir neophodne inioce koji su prisutni u ekolokom kriminalitetu, kao i uticaj u reavanju ekolokog problema: 1. Politika bezbednosti je neodgovarajua u odnosu na zatitu ivotne sredine, a time i ekolokog kriminaliteta; 2. Ekonomski sistem nije potpuno adekvatan i nema izgraen ekonomski kriterijum po pitanju spreavanja i suzbijanja ekolokog kriminaliteta; 3. Svest kod predstavnika vlasti i dela graana nije u potpunosti usmerena u odnosu na ovaj fenomen; 4. Nije organizovan posebno struan, obuen i opremljen organ za spreavanje i suzbijanje ovog fenomena, ve to ini vie organa koji nisu povezani, koordinirani i usaglaeni; 5. Neprekidno kanjenje i zaostajanje u odnosu na druge, izrada i donoenje prostornog planiranja kad je u pitanju ekologija i ivotna sredina; 6. Nepotovanje u potpunosti pravne regulative koja regulie ovu materiju; 7. Inspekcijske preventivne aktivnosti su nedovoljne; 8. Nekoordinirane inspekcijske aktivnosti; 9. Represivna delatnost inspekcijskih, policijskih i istranih organa je na niskom nivou; 10. Kaznena politika je veoma blaga, ime se podstiu izvrioci na nedozvoljene radnje i drugo.
1. Tabela izvrenih krivinih dela i mere suprotstavljanja MUP-a Republike Srbije Tabela 1 Period 1. 130. 9.20 Neka od izvrenih krivinih dela ekolokog kriminaliteta Graanin je pokuao preko granice preneti 64 kom. gmizavaca 265 Pirot Iz R. Srbije 64 lan Mesto Mesto Broj

151

Zbornik radova Graanin je pokuao preneti preko granice zatiene ptice Graanin je nedozvoljeno sekao zatienu umu Graanin je nedozvoljeno sekao zimzeleno drvee Graanin je u korito za napajanje domae stoke ubacio boicu otrova Dvojica graana su nedozvoljeno lovili ribu na reci Tisi u mrestilitu 265 275 275 273 Pirot Iz R. Srbije 39 1 1 1 2 277 Kikinda U R. Srbiji Ukupno 7 kri. dela

Sremska U R. Srbiji Mitrovica Prijepolje U R. Srbiji Uice U R. Srbiji

Tabela 2 Period 1. 130. 9.20 Neki od procesuiranih krivinih dela od strane policije Republike Srbije Shodno navedenom lanu policija je podnela krivinu prijavu Shodno navedenom lanu policija je podnela krivinu prijavu Shodno navedenom lanu policija je podnela krivinu prijavu Shodno navedenom lanu policija je podnela krivinu prijavu U Republici Srbiji U Republici Srbiji U Republici Srbiji U Republici Srbiji Iz R. Srbije Iz R. Srbije U R. Srbiji U R. Srbiji lan Mesto Mesto Broj

265

269

56

Sredstvo

273

274

152

Prof. dr. Ljubo Pejanovi


Shodno navedenom lanu policija je podnela krivinu prijavu Meta Shodno navedenom lanu policija je podnela krivinu prijavu 275 U Republici Srbiji U Republici Srbiji U R. Srbiji 352

276

U R. Srbiji

47

Shodno navedenom 16 lanu policija je U Republici podnela krivinu 277 U R. Srbiji Srbiji prijavu UKUPNO 484

Tabela 3 Period 1. 130. 9. 20 Neki od procesuiranih krivinih dela od strane policije Republike Srbije Shodno navedenom lanu policija je podnela krivinu prijavu Shodno navedenom lanu policija je podnela krivinu prijavu Sredstvo Shodno navedenom lanu policija je podnela krivinu prijavu Shodno navedenom lanu policija je podnela krivinu prijavu Meta UKUPNO 269 275 276 277 U Beogradu U Beogradu U Beogradu U Beogradu U Beogradu Iz R. Srbije Iz R. Srbije U R. Srbiji U R. Srbiji U R. Srbiji 10 40 1 3 54 lan Mesto Mesto Broj

153

Zbornik radova

1.1. Protokol iz Kjota


Prihvatanje i ratifikacija Protokola prema obrazloenju na Skuptini predstavlja dokument od politikog, ekonomskog i pravnog znaaja za Republiku Srbiju. Njegov je veliki znaaj zatita ivotne sredine i istih tehnologija u oblasti zatite ivotne sredine. Usvajanjem zakona na osnovu Protokola i preduzimanjem adekvatnih mera koje su predviene, postiglo bi se smanjenje koliine izduvnih gasova od saobraaja u urbanim naseljima. Protokolom se ukazuje na utvrene obaveze industrijski razvijenih zemalja o smanjenju emisije tetnih gasova sa efektom staklene bate, dok se za zemlje u razvoju, meu kojima je i Republika Srbija, Protokolom ne uvode nove obaveze. Okvirna Konvencija Ujedinjenih nacija o promeni klime (Kyuto Protocol to the United Nations Framework Convention on Climate Change), je dodatak meunarodnom sporazumu o klimatskim promenama, potpisanim s ciljem smanjenja emisije ugljen dioksida i drugih gasova koji izazivaju efekat staklene bate. Protokol je potpisalo 170 drava decembra 2006. godine. Protokolom se smanjuje isputanje est gasova koji izazivaju efekte staklene bate, kao to su: ugljen dioksid, metan, azot, dioksid, fluorougljovodonik, perfluorougljovodonik i heskafluorid. Sve je to uslovljavalo u zadnje vreme poveanje navedenih gasova u atmosferi zbog korienja fosilnih goriva u industriji, saobraaju itd., te je doprinelo globalnom zagrevanju i klimatskim promenama. SAD i neke manje su odbile ratifikovanje Protokola iz Kjota, to potvruje da e iste i dalje izbegavati primenu propisa kao i prethodnih. Ekonomski razvijene drave su te koje su ugrozile ivotnu sredinu i atmosferu uopte, zbog ega je dolo do probijanja sunevog omotaa i pretnji po bezbednost zdravlja ivog i unitenja dela biljnog sveta.217

1.1. Zakon o osnovama zatite ivotne sredine


Ovim zakonom ureeni su principi, kriterijumi i mere kojima se obezbeuje zdrava ivotna sredina u Republici Srbiji. U ostvarenju zatite ivotne sredine uestvuju graani, preduzea, ustanove, dravni organi i druga pravna lica. Zatita ivotne sredine podrazumeva niz mera radi
217

file/ F /23.01.2008/ Kjoto %201.htm

154

Prof. dr. Ljubo Pejanovi spreavanja ugroavanja ivotne sredine, ouvanja prirodne ravnotee i racionalnog korienja prirodnih bogatstava. Prirodne vrednosti ili bogatstva podrazumevaju vazduh, vodu, more, zemljite, ume i biodiverzitet. Zagaivanje ekologije i ivotne sredine podrazumeva unoenje, ostavljanje i proizvodnju zagaujuih materija kojima se ugroava ivotna sredina. Zagaenje se ostvaruje ljudskim delatnostima (proizvodnja, otpad, isparavanja, i kvarovi na postrojenjima) i prirodnim procesima (vulkani, zemljotresi, vetrovi, oluje, poplave, velike padavine i sl.), koji nanose posledice po ivi i biljni svet. Zagaujue materije podrazumevaju sadraje ija isputanja u atmosferu remete njen prirodni sastav, osobine ili integritet. Misiju koncentracije zagaujuih materija u ivotnu sredinu sainjavaju poveana koliina zagaujuih gasova, para, otrovnih praina, prljavih tehnologija iz industrijskih objekata, prevoznih sredstava zagaenog bilja, vode, vazduha i prirode od velike koliine prljavtine i ostavljenog, a nezatienog otpada. Sve su to oblici i uzronici zagaenja ivotne okoline, usled ega dolazi do zaraznih bolesti, oboljenja, povreda i trovanja ivog sveta, a i oteenja i unitenja biljnog sveta.218

1. Pojam i definicija ekologije i ekolokog kriminaliteta


Re ekologija potie od grke rei koja znai i podrazumeva nauku o odnosu organizma (biljaka i ivotinja) prema okolini, o njegovom smetaju i pojavljivanju u prostoru ili nauko o nainu ivota ivotnih zajednica i o odnosima koji vladaju izmeu ivih bia.219 Dok vojno, ekologija se shvata kao unitavanje i zagaivanje prirode i ivotne sredine i ljudi.220 Meutim, kriminologija ekologiju podrazumeva kao poseban vid kriminaliteta koji ima za posledicu zagaivanje vode, vazduha i zemljita u veem obimu i

218 219

Zakon o osnovama zatite ivotne sredine Republike Srbije. Ljubo Miunovi, Savremeni renik stranih rei, Knjievna zajednica, Novi Sad, 1988.
str. 157.

220

Vojni leksikon, Vojnoizdavaki zavod, Beograd, 1981. str. 124. 155

Zbornik radova

na irem podruju.221 Pod ivotnom sredinom se podrazumevaju svi ivi i neivi delovi planete litosfera, biosfere, atmosfere i stratosfere. Termin ivotna sredina odnosi se na fizike i bioloke sisteme i veze izmeu njih, razliite od politikih, ekonomskih i drugih socijalnih sistema. Takoe se odnosi i na pitanja ostvarivanja povratnog uticaja ovih sistema na ljudske ivote. Unitene unutranje ivotne sredine (oteene ozonskim omotaem, klimatske promene, unitavanje uma i ivotinjskih vrsta, zagaenje vode itd.) postale su krajem XX veka globalni problem bezbednosti. Problem ivotne sredine po nekim autorima predstavlja jednu od tri najvanije oblasti globalizacije. Prvenstveno se odnosi na ekoloke probleme koji prelaze nacionalne granice i mogu se svrstati u dve grupe: problem koji se javlja kao posledica odreenih prirodnih procesa i fenomen nezavisno od delovanja oveka i ekoloki problem koji je posledica delovanja razliitih drutvenih, politikih i ekonomskih dinamika u svetu. Veina istraivaa posebno izdvaja pojavu ozonskih rupa kao posledicu globalnog zagrevanja, kisele kie, smanjenje obradivog zemljita, siromaenje vitalnih resursa (nafta, drvo i dr.).222 Nepotovanjem zakonskih propisa ini se protivzakonito nasilje, a time se ine i krivina dela i kriminalitet koji drastino utie na zagrevanje i ekologiju uopte. Pojmovno odreenje i definicija ekolokog kriminaliteta podrazumeva injenje krivinih dela putem unitavanja, zagaenja i prisvajanja prirodnih resursa, ime se ugroava i bezbednost ljudi i imovine.

1.1. Globalne opasnosti ekolokog kriminaliteta i problemi suzbijanja


ovek i sve generacije su od prirode privremeno posudile planetu da bi je eksploatisale, na njoj ivele, radile i uvale je. Drutvo se u celini ne pridrava svojih obaveza u smislu uvanja prirodnog bogatstva koje mu je povereno, kako moralno tako i zakonski, ve ga ugroava sa svim moguim i raspoloivim sredstvima. Primitivno doba uz
221

ivojin Aleksi, Milan kuli, Milan arkovi, Leksikon kriminalistike, Beograd,


2004. str. 70.

222

Mladen Bajagi, Osnovi bezbednosti, Kriminalistiko-policijska akademija, Beograd,


2007. str. 142.

156

Prof. dr. Ljubo Pejanovi teak ivot proteklo je sa najmanje ugroavajuim oblikom oteenja i unitavanja prirode i prirodnih bogatstava. Srednji vek doiveo je uspon i napredak kako u tehnologiji tako i razvoju industrije i time se poveava i ugroavanje prirodnih bogatstava i ivota na planeti. Novi i savremeni svet je u trci unapreenja tehnologije, industrije i sredstava za bolji ivot, doneo nove probleme pretnje i opasnosti po opstanak prirode, prirodnih bogatstava i ivota uopte. Razvojem industrije, naglim poveanjem proizvodnje razliitih materija, postignut je i ubrzan doprinos pretnji i ugroavanju, kako prirodnih nesrea, tako i tehnolokih udesa i svih oblika rizika koje namee ovek. Globalne opasnosti u vidu ekolokog kriminaliteta su jedna od najopasnijih pretnji i rizika po bezbednost nacionalnih drava. Te opasnosti u najeim sluajevima dolaze iz ekonomski razvijenih drava koje raspolau sa svim moguim opasnim materijama. Zbog proizvodnje oruja za masovno unitavanje, javlja se potreba za nabavkom opasnih materija od kojih se izrauju ta oruja. U mnogobrojne vrste opasnih materija ubrajaju se i osiromaeni uranijum, nuklearni otpad, plutonijum, hemijski, bioloki, radioloki i drugi otrovi i otpad. U nedostatku navedenih sredstava vri se protivzakonita trgovina tim materijama koje nabavljaju, prenose, transportuju i prodaju kriminalne grupe koje meusobno trguju, a esto za dravne potrebe. Pored ilegalne trgovine opasne materije se upotrebljavaju i u ratnim sukobima, vojnim intervencijama, agresijom i slinim pretnjama kojima pribegavaju oruane snage i teroristike grupacije.223 Analizirajui navedene pretnje i rizike i naine na koji oni nastaju, nacionalne drave izmeu kojih je i Republika Srbija, ne raspolau sa mogunostima da se suprotstave ovim opasnostima, naroito kad je u pitanju agresija iz vazdunog prostora. Ekolokom kriminalitetu koji se odnosi na trgovinu izmeu organizovanih grupa, delimino se suprotstavlja, no to je nemogue u potpunosti, jer se radi o veoma organizovanim i opasnim grupama koje iznalaze naine za ovu vrstu trgovine i uspevaju u tome. Da bi se ekonomski nerazvijene i siromane drave mogle adekvatno suprotstaviti ovom obliku kriminaliteta, one moraju imati sredstva,
223

Opasne materije su upotrebile oruane snage NATO na Republiku Srpsku, Republiku


Srbiju, Irak, Libiju, Afganistan i druge. Na ove prostore izbaene su ogromne koliine osiromaenog uranijuma, plutonijuma i drugih opasnih sredstava.

157

Zbornik radova

struni kadar, saradnju i podrku, a upravo zato to nemaju, suoavaju se sa ovim pojavama.

Zagaenje ekolokim kriminalitetom


Ekoloki kriminalitet ima za posledicu zagaenje voda, vazduha i zemljita u veem obimu i koliinama ili na irem podruju. Time se dovodi u opasnost ivot i zdravlje ljudi, ili prouzrokuje unitenje biljnog ili ivotinjskog svata veih razmera. Fenomen ekolokog kriminaliteta je postao posebno aktuelan u vezi sa razvojem nauke i tehnike, uvoenjem novih tehnologija, korienjem novih i monih izvora energije, izgradnjom ogromnog broja industrijskih postrojenja i razvojem velikih urbanih sredina. Za razliku od klasinog kriminaliteta, ije otkrivanje pripada iskljuivoj nadlenosti organa unutranjih poslova, koncepcijske osnove borbe protiv krivinih dela u vezi sa zagaenjem ivotne sredine su postavljeni znatno ire224. Ekoloki kriminalitet je pojava novijeg vremena i predstavlja savremeni oblik kriminaliteta u ijem sadraju je obuhvaen vei broj krivinih dela, kojima se ugroava i oteuje ivotna okolina i zdravlje ivog sveta. Ovaj meunarodni savremeni fenomen obuhvata sve osobenosti koje karakteriu novi i organizovani kriminalitet, kao to je masovnost, organizovanost, meunarodna kooperativnost i efikasnost. Ekoloki kriminalitet dostigao je visoki stepen razvoja sa sve veim elementima inostranosti, sve vie predstavlja pretnju zagaenju ovekove okoline, a tozagaenje se ne moe zaustaviti administrativnim granicama niti administrativnim dravnim merama jedne drave. Na to da je kriminalitet sveobuhvatan ukazuju primeri trgovine nuklearnim otpadima koji slue za proizvodnju nuklearnog oruja za kojim tee i teroristike i kriminalne grupacije u svetu. U proizvodnji nuklearnih materija, nepropisnim i nekontrolisanim skladitenjem nuklearnih otpada dolazi do isparenja i isticanja otrovnih, zaraznih i zagaujuih para i materija u vazduh, ime se stvaraju pogodni uslovi za zagaenje okoline velikog prostora, a tima i opasnosti po bezbednost zdravlja. Zagaenje iz vazdunog prostora u najeim sluajevima nastaje pojavom ugljenmonoksida (CO), sumpora dioksida (SO2), azotdioksida (NO2), olova, nikla, cinka, osiromaenog uranijuma, plutonijuma i mnogih drugih materija. Prema tome, ekoloki kriminalitet predstavlja pretnju po bezbednost zdravlja ljudi, drugih ivih bia i ekosistema u celosti.
224

ivojin Aleksi, Milan kuli, Milan arkovi, Leksikon kriminalistike, Beograd,


2004. str. 70.

158

Prof. dr. Ljubo Pejanovi

Umesto zakljuka
Ekoloki kriminalitet kao fenomen savremenog sveta predstavlja svakodnevnu pojavu u najveem broju drava meunarodne zajednice. Ekoloki kriminalitet kao pojava predstavlja najveu pretnju po planetu Zemlju i ivot na istoj, zbog prometa najopasnijih materija sa kojima raspolae savremeno drutvo tj. ekonomski razvijene drave. S obzirom na to da neke drave ne raspolau sa opasnim orujima za masovno unitavanje, a ele da ga poseduju, imaju potrebu za ovim sredstvima i pribegavaju ilegalnoj nabavci istih. U nekim dravama se pojavio problem siromatva, jer deo stanovnitva nema sredstva za ivot, te se isto pribegava trgovini ovim opasnim sredstvima pri emu se ilegalno stiu velike koliine finansijskih sredstava. Sa ovim problemom suoila se biva drava SSSR, a prilikom njenog raspada vie pokuaja trgovine je osujeeno i spreeno. Najveu opasnost bi prestavljala eventualna trgovina opasnim materijama za potrebe teroristikih organizacija, koje ele izraditi oruje za masovno unitavanje. Ukoliko meunarodna zajednica i vlasti ekonomski razvijenih drava pod hitno ne preduzmu mere za smanjenje i iskorenjivanje ugroivaa ivotne sredine, opstanak na planeti Zemlji je vremenski ogranien, a ivot na istoj veoma kratak. Istraivanja pokazuju da ovaj oblik kriminaliteta predstavlja opasnost po bezbednost ivota i ivotne okoline u najveoj meri delovanjem ljudskog faktora.

Literatura
1. Ljubo Miunovi, Savremeni renik stranih rei, Knjievna zajednica, Novi Sad, 1988. 2. Franjo Vanina, ovekova okolina, Zagreb, 1998. 3. Markovi Slobodan, Ljubo Pejanovi, ivotna sredina, Fakultet za pravne i poslovne studije dr Lazar Vrkati, Novi Sad, 2012. 4. Mio Bokovi, Metode otkrivanja i razjanjenja ekolokog kriminaliteta, MUP RS, Beograd, 1993.

159

Zbornik radova

5. Mile Raki, Milijana orevi, Prevencija ugroavanja ivotne sredine u funkciji razvoja drutva, Institut za politike studije, Beograd, 2007. 6. Mladen Bajagi, Osnovi bezbednosti, Kriminalistiko-policijska akademija, Beograd, 2007.

7. Vladan Joldi, Ekoloko pravo u tranziciji - primer Srbije, Institut za kriminoloka i socioloka istraivanja, Beograd, 2007. 8. ivojin Aleksi, Milan kuli, Milan arkovi, Leksikon kriminalistike, Beograd, 2004. 9. Vojni leksikon, Vojnoizdavaki zavod, Beograd, 1981.

Zakoni:
10. Krivini Zakonik Republike Srbije, Slubeni glasnik br. 85/2005. 11. Protokol iz Kjota. 12. Zakon o osnovama zatite ivotne sredine Republike Srbije. 13. File/ F /23.01.2008/ Kjoto %201.htm

160

Sadmir Karovi, magistar prava Sadmir Karovi, magistar prava Dravna agencija za istrage i zatitu E-mail: karovic.s@hotmail.com Struni lanak UDK 343.132:351.74/.75

TUILAKI KONCEPT ISTRAGE U KRIVINOM PROCESNOM ZAKONODAVSTVU BIH


Saetak
U ovom radu naglaen je znaaj i sutina tuilakog koncepta istrage koji je prisutan u krivinom procesnom zakonodavstvu BiH kao i drava iz neposrednog okruenja, s osvrtom na ulogu tuioca i policije kao i na njihov meusobni odnos u smislu komunikacije i saradnje prilikom neposrednog postupanja. Navedeni odnos na relaciji tuilac policija podrazumijeva proaktivnu ulogu tuioca i ovlaenih slubenih lica u cilju zadovoljenja efikasnosti sprovoenja istrage od ega neposredno zavisi podizanje optunice i njeno zastupanje na glavnom pretresu. Bosna i Hercegovina je prva drava s prostora bive Jugoslavije koja je prihvatila tuilaki koncept istrage koji je zamijenio koncept sudske istrage. Reformom krivinog procesnog zakonodavstva tuilaki koncept istrage otvorio je i brojna pitanja koja se odnose na sami postupak istrage, njenu sutinu, prava i obaveze, odnose subjekata i druga bitna krivinoprocesna pitanja. Kljune rijei: Zakon o krivinom postupku, tuilac, policija, istraga, tuilaki koncept istrage.

161

Zbornik radova

PROSECUTORIAL CONCEPT OF INVESTIGATION IN CRIMINAL PROCEEDINGS LAW BIH


Summary: The paper emphasized the importance and essence of the concept of prosecutorial investigation that is present in the criminal procedure legislation of BiH as a state and the immediate environment, with emphasis on the role of prosecutors and police as well as their relationship in terms of communication and cooperation in the immediate treatment. The above relationship between the plaintiff-police prosecutor implies proactive and authorized officials to meet the efficiency of investigation of which directly depends on the indictment and its representation at trial. Bosnia and Herzegovina was the first country from the former Yugoslavia that has embraced the concept of the investigation that the plaintiff was replaced by the concept of judicial investigation. The reform of the criminal procedural law concept of prosecutorial investigation was opened and a number of questions relating to themselves an investigation into its origin, the rights and obligations related entities and other important criminal procedural questions. Key words: Code of Criminal Procedure, the prosecutor, police, investigation, prosecution concept investigation.

UVOD
U proteklom periodu, posebno u zadnjoj deceniji, evidentne su promjene kontinentalnoevropskog krivinog postupka, pod snanim uticajem odreenih krivinoprocesnih rjeenja angloamerikog pravnog sistema. U procesu reformi krivinog procesnog zakonodavstva na prostoru bive Jugoslavije u sklopu tranzicijskih promjena, prihvaena su nova procesna rjeenja svojstvena za angloameriki koncept krivinog postupka. Jednu od vanih karakteristika krivinih postupaka predstavlja zatita osnovnih ljudskih prava i sloboda svakom pojedincu na temelju mnogobrojnih meunarodnopravnih dokumenata koji se odnose na ovu 162

Sadmir Karovi, magistar prava oblast.225 Pojavom novih specifinih oblika kriminaliteta, svojstvenih upravo za drave u tranziciji, pojavila se realna potreba pronalaenja efikasnih i srazmjernih odgovora i reakcije na planu energine borbe protiv najsloenijih oblika kriminaliteta, a posebno organizovanog kriminaliteta kao pojave savremenog doba. Kreiranje novog evropskog procesnog zakonodavstva potpomognuto je od strane naddravnih organizacija UN-a i Vijea Evrope. Nastojanjima meunarodnih organizacija stvoreni su modeli ureenja mnogih kaznenopostupovnih odnosa, utvreni kriteriji pravila prema kojima se ravnaju nacionalni sustavi kaznenih postupaka, prije svega u podruju zatite ljudskih prava i sloboda.226 U talasu ukupnih reformi u Bosni i Hercegovini znaajna uloga je upravo meunarodne zajednice koja je putem svojih predstavnika uticala i na reforme u krivinom zakonodavstvu. Pozitivna karakteristika djelovanja visokog predstavnika u BiH kao konanog autoriteta u zemlji u pogledu tumaenja Sporazuma o sprovoenju civilnog dijela Mirovnog ugovora kako bi pomogao u iznalaenju rjeenja za probleme, predstavlja ubrzan proces reforme krivinog zakonodavstva. S druge strane, negativna karakteristika predstavlja nemogunost zajednikog, odnosno jedinstvenog djelovanja i usaglaavanja autoriteta u zemlji na nacionalnom nivou, tako da se djelovanje visokog predstavnika moe protumaiti ili okarakterisati kao nametanje zakona.

I. Tuilaki koncept istrage


Dosadanje reforme krivinog postupka imale su za cilj postizanje veeg stepena efikasnosti suzbijanja kriminaliteta s obzirom na to da je potpuno iskorjenjivanje ove sloene drutvene pojave kao takve nemogue. Za BiH kao tranzicijsku zemlju je razumljivo da okolnosti ponekad nalau donoenje kratkotrajnih rjeenja za vrlo sloene probleme. Meutim, ozbiljni i brojni razlozi zahtijevaju da reforma krivinog pravosua i krivinog zakonodavstva bude zasnovana ne na kratkotrajnim rjeenjima,
225

U novom krivinoprocesnom zakonodavstvu potrebno je posebno naglasiti zagarantovana prava osumnjienog odnosno optuenog, postupanje policije prilikom lienja slobode i zadravanja osoba koja su usaglaena s meunarodnim standardima za zatitu ljudskih prava i sloboda. pravo i praksu (Zagreb), vol. 15, broj 2/2008, str. 492.

226

B. Pavii, Novi hrvatski Zakon o kaznenom postupku, Hrvatski ljetopis za kazneno

163

Zbornik radova

ve na pravnim principima.227 Reforma krivinog zakonodavstva iz 2003. godine ima za cilj efikasno suzbijanje kriminaliteta, posebno organizovanog kriminaliteta kao pojave savremenog doba, pri emu se naglaava zatita ljudskih prava i sloboda svakog pojedinca kao imperativ.228 Tako se u lanu 1. Zakona o Tuilatvu Bosne i Hercegovine navodi da bi se osiguralo efikasno ostvarivanje nadlenosti drave Bosne i Hercegovine i potovanje ljudskih prava i zakonitosti na njenoj teritoriji, ovim zakonom osniva se Tuilatvo Bosne i Hercegovine.229 Tuilaki koncept istrage, koji je najnovijim izmjenama zamijenio sudski koncept istrage prisutan u ranijem krivinom postupku, u tom kontekstu treba da obezbijedi efikasnost same istrage kao i krivinog postupka u cjelini. Uvaavajui nova krivinoprocesna rjeenja u novim zakonima o krivinom postupku230, evidentno je da je dolo do izmjene uloga subjekata krivinog postupka. Sutinu tuilakog koncepta istrage ini prenoenje nadlenosti istranog sudije propisane u ranijem zakonu o krivinom postupku upravo na tuioca. Ako se ovaj trend posmatra sa aspekta drava koje su nastale na prostoru bive Jugoslavije onda se moe konstatovati da njihova krivinoprocesna zakonodavstva uglavnom slede ovaj trend.231 Bosna i Hercegovina je reformom krivinog procesnog zakonodavstva, prva drava na prostoru bive Jugoslavije koja je prihvatila tuilaki koncept istrage, koji je i danas prisutan. Opta karakteristika novih postupaka je nestanak sudske istrage
227

H. Sijeri-oli: Rasprava o reformi u krivinom pravosuu i krivinom zakonodavstvu BiH, s posebnim osvrtom na novo krivino procesno pravo, Hrvatski ljetopis za kazneno pravo i praksu (Zagreb), vol. 10, broj 1/2003, str. 184. U l. 10 Zakona o krivinom postupku BiH koji se odnosi na zakonitost dokaza navodi se: (1) Zabranjeno je od osumnjienog, optuenog ili bilo koje druge osobe koja uestvuje u postupku iznuivati priznanje ili kakvu drugu izjavu. (2) Sud ne moe zasnovati svoju odluku na dokazima pribavljenim povredama ljudskih prava i sloboda propisanih ustavom i meunarodnim ugovorima koje je Bosna i Hercegovina ratifikovala, niti na dokazima koji su pribavljeni bitnim povredama ovog zakona. (3) Sud ne moe zasnivati svoju odluku na dokazima koji su dobijeni na temelju dokaza iz stava 2. ovog lana. Slubeni glasnik BiH broj 24/03. Ovdje se navodi novi zakoni o krivinom postupku, iskljuivo zbog lake i jednostavnije diferencijacije i komparativne analize u odnosu na zakone koji su do tada bili na snazi. S. Bejatovi, Krivinoprocesni instrumenti adekvatnosti kaznene politike, Zbornik radova, Kaznena politika (raskol izmeu zakona i njegove primjene), Istono Sarajevo, 2012. str. 27.

228

229 230

231

164

Sadmir Karovi, magistar prava i transformisanje tuioca u operativno telo nadreeno drugim organima otkrivanja krivinih dela.232 U ranijem periodu ovaj koncept istrage bio je prisutan u krivinoprocesnim zakonodavstvima drava u anglosaksonskom pravnom sistemu, ali je danas sve vie prisutan u svijetu. S druge strane, sudski koncept istrage je bio karakteristian za krivinoprocesna zakonodavstva drava evropskog kontinentalnog pravnog sistema. ak ta vie i u krivinom procesnom zakonodavstvu zemalja koje vae za kolevke sudskog koncepta istrage on je sve vie prisutan kroz preuzimanje ne malog broja reenja svojstvenih tuilako-policijskom konceptu istrage.233 Navedenim izmjenama i usvajanjem, odnosno propisivanjem procesnih normi kojima se prenose ovlaenja na tuioca, tuilaki koncept istrage daje aktivniju i odgovorniju ulogu tuioca u istrazi. U isto optunom ili akuzatorskom postupku teret dokazivanja lei na tuitelju (lat. actore incubit probatio).234 Proaktivno djelovanje tuioca omoguava efikasnije sprovoenje istrage, a samim tim neposredno utie i na efikasnost krivinog postupka u cjelini. Status i pozicioniranje tuioca s prije svega rukovodeom ulogom u istrazi predstavlja znaajnu promjenu u odnosu na raniju ulogu tuioca koja je bila pasivna. Iskustvo i statistika analiza jasno pokazuju da javni tuilac rutinski prihvata skoro svaku krivinu prijavu podnetu od strane policije, i praktino, njen sadraj samo pretae u svoj optuni akt, a zatim, to je poseban pokazatelj neefikasnosti sudske istrage, istrani sudija prihvata skoro svaki zahtev javnog tuioca za sprovoenje istrage.235 Tuilac aktivno uestvuje u sainjavanju izvjetaja o poinjenom krivinom djelu, ime se usklauje krivinoprocesni poloaj tuioca (vodeom ulogom) s njegovom osnovnom funkcijom, a to je provoenje istrage za krivina djela te za krivino gonjenje izvrilaca u skladu sa Zakonom o krivinom

232

S. Davidov, Velika rekonstrukcija evropskog krivinog postupka, Glasnik, Novi Sad, broj 12, 2011, str. 623. S. Bejatovi, Tuilaki koncept istrage kao jedno od obeleja savremenog krivinog procesnog zakonodavstva u zemljama bive SFRJ i u Srbiji, Zbornik radova Pravo zemalja u regionu, Beograd, str. 245. Sijeri-oli, H.: Krivino procesno pravo, Knjiga I, Krivinoprocesni subjekti i krivinoprocesne radnje, Pravni fakultet Univerziteta u Sarajevu, Sarajevo, 2005., str. 263 M. kuli, Istraga-sudska, tuilaka, stranaka ili...?, Pravni fakultet Beograd, Pravni portal, dostupno na http://www.pravniportal.rs/index.php?cat=253&id=1310

233

234

235

165

Zbornik radova

postupku Bosne i Hercegovine i drugim primjenjivim zakonima.236 Tuilaki koncept istrage podrazumijeva neposredno uee tuioca, uvaavajui zakonska ovlaenja.237

I. Pokretanje i sprovoenje istrage


Stupanjem na snagu novog Zakona o krivinom postupku dolo je do odgovarajuih izmjena koje se odnose na ovlaenja subjekata u krivinom postupku. Kljunu ulogu u istrazi ima tuilac ija su ovlaenja stupanjem na snagu novog Zakona o krivinom postupku znatno proirena u odnosu na raniji Zakon o krivinom postupku, ali su se paralelno s proirenjem ovlaenja poveale i obaveze.
236

Tuilatvo je organ nadlean za provoenje istrage za krivina djela za koja je nadlean Sud Bosne i Hercegovine, te za gonjenje poinilaca pred Sudom Bosne i Hercegovine, u skladu sa Zakonom o krivinom postupku Bosne i Hercegovine i drugim primjenjivim zakonima. (2) Tuilatvo je organ nadlean za primanje zahtjeva za meunarodnu pravnu pomo u krivinim stvarima, u skladu sa zakonima, multilateralnim i bilateralnim sporazumima i konvencijama, ukljuujui i zahtjeve za izruenje ili predaju traenih lica od strane sudova ili organa na teritoriji Bosne i Hercegovine i drugih drava, odnosno meunarodnih sudova ili tribunala. U sluaju da je za provoenje zahtjeva potrebna sudska odluka, Tuilatvo je ovlateno da podnese zahtjev za donoenje takve odluke. (3) Posebni odjeli, izmeu ostalog, preduzimaju zakonom odreene mjere za ispitivanje i gonjenje poinilaca krivinih djela ratnih zloina, organiziranog kriminala, privrednog kriminala i korupcije predvienih zakonom, kada je u navedenim zakonima za ta djela predviena nadlenost Suda Bosne i Hercegovine.
237

Krivina nadlenost Tuilatva BiH propisana je u l. 12. Zakona o Tuilatvu BiH: (1)

U skladu s l. 35, stav 2. Zakona o krivinom postupku BiH, Tuitelj ima pravo i duan je da: a) odmah po saznanju da postoje osnovi sumnje da je poinjeno krivino djelo preduzme potrebne mjere u cilju njegovog otkrivanja i sprovoenja istrage, pronalaenja osumnjienog, rukovoenja i nadzora nad istragom, kao i radi upravljanja aktivnostima ovlatenih slubenih osoba vezanim za pronalaenje osumnjienog i prikupljanje izjava i dokaza, b) sprovede istragu u skladu s ovim zakonom, c) daje imunitet u skladu s zakonom, d) zahtijeva dostavljanje informacija od strane dravnih organa, preduzea, pravnih i fizikih osoba u Bosni i Hercegovini, e) izdaje pozive i naredbe i predlae izdavanje poziva i naredbi u skladu s ovim zakonom, f) naredi ovlatenoj slubenoj osobi da izvri naredbu izdatu od strane Suda u skladu s ovim zakonom, g) predlae izdavanje kaznenog naloga u skladu s lanom 334. ovog zakona, h) podie i zastupa optunicu pred Sudom, i) podnosi pravne lijekove, j) obavlja i druge poslove odreene zakonom.

166

Sadmir Karovi, magistar prava Pokretanje i sprovoenje istrage u cjelini je povjereno tuiocu koji postupa kao nezavisan dravni organ u funkcionalnom smislu.238 Pokretanje istrage se vri na osnovu naredbe tuioca iji je pravni osnov postojanje osnova sumnje da je u konkretnom sluaju izvreno odreeno krivino djelo od strane poznatog ili nepoznatog izvrioca.239 Zakoni o krivinom postupku u BiH sadre identinu odredbu koja se odnosi na definisanje istrage gdje se navodi da istraga obuhvata aktivnosti poduzete od strane tuitelja ili ovlatene slubene osobe u skladu sa ovim zakonom, ukljuujui prikupljanje i uvanje izjava i dokaza.240 Osnovi sumnje predstavljaju manji stepen vjerovatnoe u odnosu na osnovanu sumnju da je izvreno odreeno krivino djelo. Za pokretanje istrage nije potrebno da je sa izvjesnou utvreno da je poinjeno krivino djelo, nego je dovoljno da postoje osnovi sumnje, tj. dovoljno je postojanje injenica koje ine vjerovatnim da je izvreno krivino djelo.241 Osnovi sumnje su bazirani na polaznim podacima i okolnostima koje se odnose na postojanje odreenog krivinog djela, odnosno da je krivino djelo uinjeno. Prethodno odreivanje osnova sumnje je znaajno istai, imajui u vidu da postoji evidentan nesrazmjer izmeu broja pokrenutih istraga i broja izreenih osuujuih presuda. U javnosti je prisutna subjektivna percepcija graana, te se nakon pokretanja istrage najee oekuje presuda i to osuujua presuda, tako da je veoma znaajno naglasiti termin osnovi sumnje i njegovo pojmovno i sadrajno znaenje. U kriminalistiko-policijskom kontekstu osnove sumnje moemo promatrati kao skup postojeih indicija i okolnosti proizalih iz raspoloivih podataka koje ukazuju odnosno nagovjetavaju na stvarno postojanje i izvrenje krivinog djela koje je mogue dokazati s obzirom na propisane odredbe Zakona o krivinom postupku. Prilikom utvrivanja postojanja osnova sumnje namee se nezaobilazno pitanje mogunosti dokazivanja odreenog krivinog djela, a posebno kada se radi o sloenim krivinim djelima koja iziskuju maksimalnu angaovanost, strunu osposobljenost i postupanje u skladu sa zakonskim i profesionalnim standardima. Krivinoprocesni standardi dokazivanja u svakom sluaju moraju biti
238 239 240 241

l. 16. Zakona o krivinom postupku BiH. l. 216 Zakona o krivinom postupku BiH. lan 20 taka j) ZKP BIH, ZKP BD, lan 21. taka j) ZKP FBIH i lan 20 taka i) ZKP RS. M. Simovi, M. Simovi-Nievi, Istraga u krivinom postupku Bosne i Hercegovine, Strani pravni ivot, broj 3/2011, Beograd, 2011.

167

Zbornik radova

zadovoljeni, to neposredno podrazumijeva dosljedno postupanje tuioca u skladu s procesnim odredbama Zakona o krivinom postupku. Prilikom odreivanja i utvrivanja postojanja osnova sumnje u konkretnom sluaju, jako je znaajno naglasiti dosljednu zatitu osnovnih ljudskih prava i sloboda kako osumnjienog, tako i u kasnijoj fazi optuenog, koja su zagarantovana domaim i meunarodnopravnim dokumentima. Olako postupanje tuioca, njegova profesionalna nezainteresovanost i pasivnost u svakom sluaju mogu dovesti u pitanje elementarna prava i slobode graana kao i rezultirati neuspjehom u smislu efikasnog sprovoenja istrage. Zakonodavac je iskljuivo tuiocu povjerio ovlaenja kada je u pitanju pokretanje i sprovoenje istrage iz ega proizlazi i najvea odgovornost upravo tuioca, koji se stara o tome da cjelokupno postupanje u okviru istrage bude u skladu s odredbama Zakona o krivinom postupku. Nakon prijema izvjetaja o poinjenom krivinom djelu242 od strane poznatog ili nepoznatog izvrioca243, sainjenog od policije odnosno policijske agencije za sprovoenje zakona, tuilac moe, ukoliko je to potrebno, da naloi nadlenoj policijskoj agenciji da izvri odreene provjere ili prikupljanje dodatnih obavjetenja u vezi konkretnog krivinog djela. Poslije kompletiranja, odnosno okonanih preliminarnih radnji od strane policije, tuilac donosi odluku u formi naredbe za provoenje istrage ili naredbu o nesprovoenju istrage ukoliko postoje zakonski razlozi za jedno ili drugo. Sutinska prednost postojeeg koncepta tuilake istrage sastoji se u tome da se ne ponavljaju iste aktivnosti, s obzirom na to da je u novom krivinoprocesnom zakonodavstvu raniji pretkrivini postupak i ranija istraga koja je od strane zakonodavca bila povjerena istranom sudiji, sada integrisana u jedinstvenu istragu. Dakle, nove procesne odredbe predstavljaju normativnu podlogu za efikasniji krivini postupak, to predstavlja jedan od sutinskih ciljeva reforme krivinog procesnog zakonodavstva uopte.

242

Usvajanjem novog Zakona o krivinom postupku prijava o izvrenom krivinom dje-

lu se podnosi u formi Izvjetaja o poinjenom krivinom djelu, to zapravo predstavlja zamjenu za termin krivina prijava koji je ranije koriten u redovnoj korespondenciji na relaciji policija tuilatvo. djela od strane nepoznatog izvrioca, odnosno izvrioca iji identitet nije poznat, to nije rijetka pojava u praksi.

243

Pokretanje istrage od strane tuioca mogue je i kada je u pitanju izvrenje krivinog

168

Sadmir Karovi, magistar prava

I. Partnerski odnos tuioca i policije


Uvaavajui zakonska ovlaenja tuioca kada je u pitanju pokretanje i sprovoenje istrage, evidentno je da isti nije u mogunosti sam preduzeti niz mjera i radnji usmjerenih na otkrivaku i dokaznu komponentu u cilju krivinog gonjenja. Provoenje istrage predstavlja zahtjevan i kompleksan proces, pogotovo kada su u pitanju sloena krivina djela. Kljunu ulogu u pogledu otkrivanja krivinih djela i sprjeavanju i suzbijanju kriminala ima policija, odnosno policijske agencije za sprovoenje zakona u Bosni i Hercegovini. Jedan od evidentnih problema u radu policije koji se direktno odraava na njenu efikasnost uopte predstavlja velik broj policijskih agencija koje su autonomne u svom radu, a to je uslovljeno komplikovanom ustavnopravnom strukturom drave. Navedena rascjepkanost djelovanja policijskih agencija na odreenim teritorijama kao i nepostojanje centralnog sistema rukovoenja ima za posljedicu nedovoljno dobru koordinaciju poslova i zadataka na nivou drave. Ovlatena slubena lica, odnosno policijski slubenici244 u sklopu obavljanja redovnih poslova i zadataka iz nadlenosti u prilici su da prikupe saznanja i eventualne dokaze koji predstavljaju, odnosno ine osnove sumnje da je izvreno odreeno krivino djelo. Operativnim radom na terenu ovlatena slubena lica, odnosno policijski slubenici najee dolaze u posjed polaznih ili inicijalnih saznanja o postojanju i izvrenju odreenog krivinog djela. U toj fazi, kada se policijsko postupanje svodi na obavljanje redovnih poslova i zadataka iz nadlenosti, tuitelj nema nikakvu rukovodnu, nadzornu ili koordinirajuu ulogu nad radom policije, s obzirom na to da je postupanje policije propisano Zakonom o policijskim slubenicima, zakonima o unutranjim poslovima u zavisnosti o stvarnoj i mjesnoj nadlenosti. Od momenta postojanja osnova sumnje na temelju raspoloivih saznanja i eventualnih dokaza da je poinjeno odreeno krivino djelo, poinje aktivnost tuioca koji se obavjetava o odreenom dogaaju. U poetku same primjene novog
244

Ovlatena slubena osoba je ona osoba koja ima odgovarajua ovlatenja unutar

dravne granine slube, policijskih organa Federacije Bosne i Hercegovine, Republike Srpske i Brko distrikta Bosne i Hercegovine, sudske policije, kao i carinskih organa, organa finansijske policije, poreskih organa i organa vojne policije. (l. 20, taka g. Zakona o krivinom postupku Bosne i Hercegovine).

169

Zbornik radova

Zakona o krivinom postupku, ali ak i danas, prisutna je dilema kada je potrebno obavijestiti tuioca o postojanju i izvrenju krivinog djela. U praktinom postupanju policije evidentne su situacije da ovlatena slubena lica, odnosno policijski slubenici zbog bojazni od eventualne odgovornosti, nedostatka samopouzdanja ili nesigurnosti, sainjavaju slubene zabiljeke o dogaajima koji ne predstavljaju krivino djelo ili te dogaaje na drugi nain dokumentuju, kako bi se eventualna odgovornost prebacila na tuioca ili dostavljaju kriminalistiko-obavjetajne informacije operativne prirode koje nisu prethodno provjerene. U cilju donoenja zakonite i pravilne odluke tuioca, ovlaena slubena lica moraju prikupiti to vie korisnih informacija i podataka koji se neposredno ili posredno odnose na postojanje i izvrenje krivinog djela. Hitno postupanje ovlaenih slubenih lica, koja su u pravilu prva obavijetena o izvrenju krivinog djela, dolazi do izraaja kada postoji opravdana opasnost od odlaganja. S druge strane, u praksi su evidentne situacije da tuioci u potpunosti ovlaste, odnosno prenesu ovlaenja na ovlatena slubena lica da preduzimaju istrane radnje, npr. najee da izvre uviaj, sasluanje svjedoka, osumnjienih lica i druge aktivnosti, tako da ovlaena slubena lica zbog tih poslova i zadataka koji su ponekad veoma obimni, moraju da zanemare svoju osnovnu djelatnost. Tuioci najee izlaze na lice mjesta dogaaja kada se radi o sloenijim i teim krivinim djelima sa smrtnom posljedicom ili u drugim izuzetnim situacijama (teka saobraajna nezgoda sa smrtnim posljedicama vie lica, ubistvo). I jedna i druga situacija se negativno odraava na samu efikasnost krivinog postupka, imajui u vidu znaaj preduzetih radnji u dokaznom smislu. Odredbe Zakona o krivinom postupku nisu jasno definisale i konkretizovale komunikaciju i saradnju na relaciji policija tuilac, tako da je i to jedan od razloga koji dovodi do odreenih dilema prilikom neposrednog postupanja, s obzirom na razliita tumaenja u vezi djelokruga rada i naina preduzimanja odreenih radnji od strane tuioca, odnosno policije. Identina je situacija kada su u pitanju zemlje iz neposrednog okruenja, s obzirom na to da odnos tuioca i policije

170

Sadmir Karovi, magistar prava prilikom neposrednog postupanja nije u potpunosti konkretizovan, tako da ostavlja odreene nejasnoe i dileme u smislu jasne i nedvosmislene diferencijacije i raspodjele poslova. Od momenta saznanja da postoje osnovi sumnje da je poinjeno krivino djelo, tuilac je duan otvoriti istragu u okviru koje se preduzimaju sve radnje i mjere otkrivanja krivinog djela i njegovog izvrioca, pa prema tome Zakon o krivinom postupku u tom dijelu ne sadri odredbe kojima se razdvaja postupak otkrivanja krivinog djela i postupak sprovoenja istrage. Postupanje ovlatenih slubenih lica odnosno policijskih slubenika je ogranieno, s obzirom na propisanu obavezu da tuilac mora biti blagovremeno obavijeten o konkretnom krivinom djelu, kako bi isti bio u mogunosti naloiti preduzimanje odreenih istranih aktivnosti.245 Istraitelji su direktno involvirani u otkrivako-dokaznu djelatnost, tako da su u mogunosti predloiti tuiocu preduzimanje odgovarajuih dokaznih radnji ija je primjena u konkretnom sluaju opravdana i svrsihodna, uzimajui u obzir prirodu i karakter odreenog krivinog djela. Nakon izvrenih radnji tj. okonanja postupanja u skladu s nalogom tuioca, zahtijeva se obavezno obavjetavanje istog od strane ovlatenih slubenih lica odnosno policijskih slubenika o rezultatima postupanja. S obzirom na navedenu ulogu policije u istrazi koja podrazumijeva proaktivno djelovanje i
245

Odnos tuioca i policije u smislu obavjetavanja i postupanja ovlatenih slubenih lica

tuioca u sluaju postojanja osnova sumnje da je izvreno krivino djelo propisan je lanom 218. ZKP BiH. (1) Ako postoje osnovi sumnje da je izvreno krivino djelo za koje je zakonom propisana kazna zatvora preko pet godina, ovlateno slubeno lice je duno odmah obavijestiti tuioca i pod njegovim nadzorom preduzeti potrebne mjere da se pronae uinilac krivinog djela, da se sprijei skrivanje ili bjekstvo osumnjienog ili sauesnika, da se otkriju i sauvaju tragovi krivinog djela i predmeti koji mogu posluiti kao dokazi i da se prikupe sve informacije koje mogu biti korisne u krivinom postupku. (2) Ako postoje osnovi sumnje da je izvreno krivino djelo iz stava 1. ovog lana ovlateno slubeno lice duno je u sluaju opasnosti od odlaganja preduzeti neophodne radnje radi izvrenja zadatka iz stava 1. ovog lana. Prilikom preduzimanja ovih radnji, ovlateno slubeno lice duno je postupati po ovom zakonu. O svemu to je preduzeto, ovlateno slubeno lice duno je odmah obavijestiti tuioca i dostaviti prikupljene predmete koji mogu posluiti kao dokaz. (3) Ako postoje osnovi sumnje da je izvreno krivino djelo za koje je zakonom propisana kazna zatvora do pet godina, ovlateno slubeno lice je duno obavijestiti tuioca o svim raspoloivim informacijama, radnjama i mjerama koje je preduzelo najkasnije sedam dana od dana saznanja o postojanju osnova sumnje da je krivino djelo uinjeno.

171

Zbornik radova

uee, ovaj koncept istrage se naziva jo i tuilako-policijski koncept, ali je ipak potrebno naglasiti superiorniju ulogu tuioca u odnosu na policiju, u skladu s odredbama novog Zakona o krivinom postupku. Pored dunosti i ovlatenja propisanih ZKP-om, policijskim slubenicima se, u cilju spreavanja krivinih djela i odranja javnog reda i mira, ovim zakonom daju sljedea policijska ovlatenja:246 1. provjera i utvrivanje identiteta osoba i stvari; 2. obavljanje razgovora; 3. privoenje; 4. potraga za osobama i stvarima; 5. privremeno ograniavanje slobode kretanja; 6. izdavanje upozorenja i naredbi; 7. privremeno oduzimanje predmeta; 8. koritenje tuih vozila i komunikacijskih sredstava; 9. pregled osoba, stvari i prijevoznih sredstava; 10. snimanje na javnim mjestima; 11. upotreba sile; 12. obrada linih podataka i voenje evidencija; 13. zaprimanje prijava. U lanu 219 Zakona o krivinom postupku BiH detaljnije su propisana prava i dunosti ovlatenih slubenih lica koja se odnose na uzimanje

246

l. 10 Zakona o policijskim slubenicima BiH, Sl. glasnik BiH, br. 27/04 s pripadajuim
izmjenama i dopunama.

172

Sadmir Karovi, magistar prava izjava i prikupljanje drugih dokaza.247

I. Uloga suda u istrazi


Kao to je ve ranije naglaeno reformom krivinog procesnog zakonodavstva BiH i prihvatanjem novih krivinoprocesnih rjeenja, u znaajnoj mjeri se promijenila i uloga suda u istrazi. Reforma krivinog procesnog zakonodavstva rezultirala je izmjenom ovlaenja subjekata u krivinom postupku, te je samim tim neposredno uticala na sasvim novu ulogu suda u istrazi. Novi zakoni o krivinom postupku u BiH propisuju sasvim drugaija ovlaenja koja se po svojoj prirodi odnose na sudski
247 (1) Radi izvrenja zadataka iz lana 218. ovog zakona, ovlatena slubena osoba moe: prikupljati potrebne izjave od osoba; izvriti potreban pregled prijevoznih sredstava, putnika i prtljage; ograniiti kretanje na odreenom prostoru za vrijeme potrebno da se obavi odreena radnja; poduzeti potrebne mjere u vezi s utvrivanjem identiteta osoba i predmeta; raspisati potragu za osobom i stvarima za kojima se traga; u prisustvu odgovorne osobe pretraiti odreene objekte i prostorije dravnih organa, javnih preduzea i ustanova, obaviti uvid u odreenu njihovu dokumentaciju, kao i poduzeti druge potrebne mjere i radnje. O injenicama i okolnostima koje su utvrene pri preduzimanju pojedinih radnji, kao i o predmetima koji su pronaeni ili oduzeti, sastavit e se zapisnik ili slubena zabiljeka. (2) Pri prikupljanju izjava od osoba, ovlatena slubena osoba moe izdati pismeni poziv osobi da doe u slubene prostorije, pod uvjetom da se u pozivu naznae razlozi pozivanja. Osoba ne mora dati nikakvu izjavu ni odgovarati na pitanja koja joj ovlatena slubena osoba postavlja, osim davanja osobnih podataka, o emu e ga ovlatena slubena osoba pouiti. (3) Prilikom prikupljanja izjava od osobe, ovlatena slubena osoba e postupiti u skladu s lanom 78. ovog zakona, odnosno u skladu s lanom 86. ovog zakona. U tom sluaju se zapisnici o prikupljenim izjavama mogu upotrijebiti kao dokazi u krivinom postupku. (4) Osoba prema kojoj je poduzeta neka od radnji ili mjera iz ovog lana ima pravo da podnese pritubu tuitelju u roku od tri dana. Tuitelj e provjeriti osnovanost pritube i ako utvrdi da su se u poduzetim radnjama ili mjerama stekla obiljeja krivinog djela ili povreda radne obaveze, postupit e prema pritubi u skladu sa zakonom. (5) Na osnovu prikupljenih izjava i dokaza koji su otkriveni, ovlatena slubena osoba sastavlja izvjetaj. Uz izvjetaj dostavljaju se i predmeti, skice, fotografije, pribavljeni izvjetaji, spisi o poduzetim radnjama i mjerama, slubene zabiljeke, izjave i drugi materijali koji mogu biti korisni za uspjeno voenje postupka, ukljuujui sve injenice i dokaze koji idu u korist osumnjienom. Ako ovlatena slubena osoba poslije podnoenja izvjetaja sazna za nove injenice, dokaze ili tragove krivinog djela, duna je prikupljati potrebna obavjetenja i izvjetaj o tome kao dopunu prethodnog izvjetaja odmah predati tuitelju. (6) Tuitelj moe prikupljati izjave i od osoba koje se nalaze u pritvoru ako je to potrebno radi otkrivanja drugih krivinih djela iste osobe, njezinih sauesnika ili krivinih djela drugih uinitelja.

173

Zbornik radova

nadzor nad radom tuioca i ovlaenih slubenih lica. Svrsishodnost i opravdanost sudske kontrola posebno dolazi do izraaja prilikom odreivanja odnosno donoenja naredbe po prijedlogu tuioca ili ovlaenih slubenih lica o primjeni posebnih istranih radnji kao novine u krivinom procesnom zakonodavstvu. Uloga suda u istrazi koja se ispoljava prije svega u kontrolnoj komponenti koja spreava samovoljno i samoinicijativno postupanje subjekata u postupku istrage koje vodi u nezakonitost. U istrazi, sudija za prethodni postupak donosi naredbe i rjeenja na obrazloeni prijedlog tuioca ili ovlaenih slubenih lica. Prvenstvena zadaa suda je da osigura zakonito prikupljanje dokaza, odnosno da osigura zakonito provoenje pojedinih istranih radnji.248 Zakonito prikupljanje dokaza i provoenje pojedinih istranih radnji podrazumijeva obavezu da se ogranienja pojedinih ljudskih prava i sloboda graana svedu na najmanju moguu mjeru. Svako nepotrebno prekoraenje ogranienja ljudskih prava i sloboda, koje samo po sebi nije opravdano i svrsishodno, po automatizmu vodi u nezakonitost.

I. ZAKLJUAK
Shodno naprijed navedenom, evidentno je da je tuilaki koncept istrage u krivinom procesnom zakonodavstvu BiH, nakon usvajanja novih zakona o krivinom postupku u protekloj deceniji, izazivao odreene dileme i nejasnoe u praktinom smislu, posebno u samom poetku primjene. S ove vremenske distance, ovaj koncept istrage je u svojoj sutini obezbijedio proaktivnu i znatno odgovorniju ulogu tuioca u fazi istrage, kao i partnerski odnos na relaciji tuilac policija, usmjeren na postizanje vee efikasnosti istrage odnosno efikasnosti suzbijanja kriminaliteta uopte, to je i krajnji cilj ovog koncepta istrage. U tom kontekstu, potrebno je ipak apostrofirati nadreenu ulogu tuioca u odnosu na policiju tj. ovlatena slubena lica koja postupaju, uvaavajui odredbe Zakona o krivinom postupku koje tuiocu odreuju odnosno propisuju rukovodeu i nadzornu ulogu nad radom policije u fazi istrage. Jedan od najvanijih ili sutinskih razloga opravdanosti i svrsishodnosti primjene tuilakog koncepta istrage u naem krivinom procesnom zakonodavstvu sastoji se u tome to ovaj koncept istrage predstavlja srazmjeran odgovor i reakciju organa krivinog gonjenja
248

Marin Zadri, Uloga suda u istrazi, http://www.pkbd.ba/obavj/pdf/uloga%20suda%20


u%20istrazi.pdf.

174

Sadmir Karovi, magistar prava na sloene i specifine oblike kriminaliteta, posebno organizovanog kriminaliteta kao internacionalne pojave i poasti savremenog doba. Takoer, uloga suda koja je po svojoj prirodi kontrolno-nadzornog karaktera omoguava dosljednu primjenu odredbi Zakona o krivinom postupku, ime se omoguava primjena naela sudskog nadzora i spreava eventualna zloupotreba odnosno samovolja u postupanju. Naelo sudskog nadzora koje je neposredno usmjereno na dosljednu primjenu odredbi Zakona o krivinom postupku, posebno se odnosi na zatitu osnovnih ljudskih prava i sloboda svih graana, bez obzira na njihovu nacionalnu, etniku, vjersku i rasnu pripadnost, socijalno porijeklo, zagarantovana meunarodnopravnim dokumentima (konvencijama) i Ustavom Bosne i Hercegovine kao najviim politikim i pravnim aktom.

Literatura
1. Bejatovi, S.: Tuilaki koncept istrage kao jedno od obeleja savremenog krivinog procesnog zakonodavstva u zemljama bive SFRJ i u Srbiji, Zbornik radova Pravo zemalja u regionu, Beograd. 2. Bejatovi, S.: Krivinoprocesni instrumenti adekvatnosti kaznene politike, Zbornik radova, Kaznena politika (raskol izmeu zakona i njegove primjene), Istono Sarajevo, 2012. 3. Davidov, S.: Velika rekonstrukcija Evropskog krivinog postupka, Glasnik, Novi Sad, broj 12, 2011. 4. Pavii, B.: Novi Hrvatski zakon o kaznenom postupku, Hrvatski ljetopis za kazneno pravo i praksu (Zagreb), vol. 15, broj 2/2008. 5. Sijeri-oli, H.: Krivino procesno pravo, Knjiga I, Krivinoprocesni subjekti i krivinoprocesne radnje, Pravni fakultet Univerziteta u Sarajevu, Sarajevo, 2005. 6. Sijeri-oli, H.: Rasprava o reformi u krivinom pravosuu i krivinom zakonodavstvu BiH, s posebnim osvrtom na novo krivino procesno pravo, Hrvatski ljetopis za kazneno pravo i praksu (Zagreb), vol. 10, broj 1/2003. 7. Sijeri-oli, H.; Hadiomeragi, M.; Jurevi, M.; Kaurinovi, D.; Simovi, M. Komentari zakona o krivinom/kaznenom postupku u Bosni i Hercegovini, Vijee Evrope, 2005.

175

Zbornik radova

8. Simovi, M. i Simovi-Nievi, M.: Istraga u krivinom postupku Bosne i Hercegovine, Strani pravni ivot, broj 3/2011, Beograd, 2011. 9. kuli, M.: Istraga-sudska, tuilaka, stranaka ili...?, Pravni fakultet Beograd, Pravni portal, dostupno na http://www.pravniportal.rs/index. php?cat=253&id=1310 10. Zadri, M.: Uloga suda u istrazi, http://www.pkbd.ba/obavj/pdf/ uloga%20suda%20u%20istrazi.pdf.

Zakoni
1. Zakon o policijskim slubenicima BiH (Sl. glasnik BiH, br. 27/04,

63/04, 5/06, 33/06, 58/06, 15/08, 63/08 i 35/09)

2. Zakon o krivinom postupku BiH (Sl. glasnik BiH, br. 3/03, 32/03,

36/03, 26/04, 63/04, 13/05, 48/05, 46/06, 76/06, 29/07, 32/07, 53/07, 76/07, 15/08, 58/08, 12/09, 16/09 i 93/09) Federacije BiH br. 35/03, 37/03 i 56/03) Republike Srpske br. 50/03)

3. Zakon o krivinom postupku Federacije BiH (Slubene novine 4. Zakon o krivinom postupku Republike Srpske (Slubeni glasnik 5. Zakon o krivinom postupku Brko distrikta BiH (Slubeni glasnik

Brko distrikta Bosne i Hercegovine br. 10/03)

6. Zakon o Tuilatvu BiH (Slubeni glasnik BiH br. 24/03)

176

mr. sc. Ahmed Bjelopoljak mr. sc. Ahmed Bjelopoljak E-mail: kakanjab@yahoo.com Struni lanak UDK 343.9.024:336.7

NEKE OD TIPOLOGIJA PRANJA NOVCA U BOSNI I HERCEGOVINI I SVIJETU


Saetak
Rad je uraen s ciljem da ukae na neke tipologije modus operandi peraa novca koje oni primjenjuju kako u Bosni i Hercegovini (BiH), tako i u drugim zemljama svijeta. Iz prikazanih tipologija mogu se prepoznati neki sektori i obveznici preko kojih se pere novac, ali egzaktan broj tipologija, zemalja i peraa je nepoznat. Tehnike ili tipologije pranja novca se stalno mijenjaju jer kriminalci koriste razliite naine da prikriju nezakonito porijeklo novca, koristei slabosti odreenih sektora u nekoj dravi. Tekou predstavlja i injenica da je pranje novca iva materija koja je podlona stalnim promjenama i novim otkriima peraa novca, koji pokuavaju preduhitriti pojaane aktivnosti agencija za provoenje zakona zaduenih za spreavanje i otkrivanje pranja novca s jedne strane, a s druge, organizovanijim pristupom pojedinano drava i gotovo cijele meunarodne zajednice kroz stvaranje ujednaenijih zakonodavnih i regulatornih okvira iz oblasti spreavanja i otkrivanja pranja novca. Naime, zadnjih godina je finansijski sektor, u prvom redu banke, kao najvei perai novca, pod stroijom kontrolom svih institucija zaduenih za spreavanje i otkrivanje pranja novca, to je prisililo kriminalce da trae nove tipologije i sigurnije nefinansijske sektore i profesije putem kojih e bre, lake i s manjim rizikom prati, kriminalom zaraenu, dobit koja moe biti u novcu, ali i u svakoj vrsti imovine. Time pranje novca postaje rastua industrija i neizbjeni dio poslovanja kriminalaca zato to tek oprani novac postaje operativan i iv omoguavajui tako njegovo dalje koritenje, jer jedan dolar opranog novca mnogo vie vrijedi od jednog dolara prljavog novca. U radu se prezentiraju i tri osnovna opteprihvaena nivoa u procesu pranja novca. Kljune rijei: pranje novca, tipologije, institucije za polaganje depozita, nebankarske institucije, nefinansijske institucije, vratari. 177

Zbornik radova

MODUS OPERANDI OF MONEY LAUNDERING IN BOSNIA AND HERZEGOVINA AND AROUND THE WORLD
Summary
The purpose of this paper is to show modus operandi of money laundering used in Bosnia and Herzegovina and in other parts of the world. From these examples, we can recognize the sectors and intermediaries through which the money is laundered, although the full scale of actual methods, intermediaries, and countries remain unknown. The techniques of money laundering are constantly changing, due to the fact that criminals use different ways to hide the illegal origin of the money, using the weaknesses of certain sectors within different countries. Additionally, what makes it even more difficult is the fact that money laundering as an activity is constantly evolving, while those laundering the money keep discovering new ways to avoid, not only the activities of law enforcement agencies in charge of money laundering prevention and investigation, but also the unison legislative and regulatory approach of governments and international community in prevention and investigation of money laundering. Lately, the financial sector, primarily the banks as the main intermediate in money laundering, became more regulated by the institutions in charge of money laundering prevention and investigation, which forced the criminals to look for other methods and safer non-financial sectors and professions to allow them to launder the money and other property obtain through illegal activities faster, easier and with less risk. In this way, money laundering has become a growing industry, necessary for criminal business because only after the money has been laundered it becomes operational, thus allowing its further use for one clean dollar is worth more than one dirty dollar. Additionally, the paper covers three generally accepted levels of money laundering. Key words: money laundering, modus operandi, depositing institutions, non-bank institutions, non-financial institutions, guardians.

178

mr. sc. Ahmed Bjelopoljak

Uvod
Posljednjih godina u oblasti kriminaliteta jedna od najozbiljnijih preokupacija, kako nauke, tako i nacionalnih i meunarodnih institucija, jeste pitanje pranja novca, njegovog obima, sadraja, metoda djelovanja i mogunosti spreavanja i suzbijanja. Kriminalna djelatnost koja prethodi sticanju ilegalnih prihoda, tipologije pranja novca, analiza svih vrsta transakcija, pogotovo sumnjivih, veza izmeu pranja novca i off shore zona kao i metode spreavanja i otkrivanja, imaju specifinosti bez ijeg istraivanja nije mogue sagledati sve aspekte pranja novca te planirati odreenu strategiju u njegovom spreavanju. Pranjem novca, osim to se podriva i destabilizuje slobodna trina privreda, moe da se narui demokratska politika struktura i politika stabilnost zemlje jedne drave. Pranjem novca, a uz to i korupcijom, koja je njegova esta popratna pojava, stvara se opasna prijetnja dravnoj suverenosti, autoritetu dravne vlasti, naruavanju demokratskih vrijednosti i umnogome teti nacionalnoj privredi. Jednostavnim terminima reeno, cilj peraa novca jeste: plasirati novac u finansijski sistem bez izazivanja sumnje; pomjerati novac unaokolo, u okviru ili preko mnogobrojnih nadlenosti, i esto u serijama sloenih transakcija, tako da postane teko identifikovati njegov originalan izvor; pomjerati novac nazad u finansijski i poslovni sistem tako da se pojavljuje kao legitimno sredstvo ili kapital. Postoji krilatica da je san svakog peraa novca da plati porez! Put koji treba da se pree od prljavog novca do plaanja poreza nije ni lak, ni jeftin.

1. Faze-nivoi pranja novca


Iako proces pranja novca izgleda veoma komplikovan on, uglavnom, ima tri faze ili tri prihvaena nivoa u procesu pranja novca: a) Plasiranje ili plasman (eng. placement), odnosno kako ga esto zovu pretpranje ili polaganje, sastoji se u fizikom ulasku gotovine kriminalnog porijekla u finansijski sistem putem bankarskih naloga, novanih naloga, odnosno elektronskog transfera predravnih granica. 179

Zbornik radova

Pritom perai novca izlau svoju zaradu, stoga je ta faza, s obzirom na mogunost detekcije prljavog novca, krucijalna.249 b) Uslojavanje, odnosno grananje (eng. layering) ili glavno pranje oplemenjivanje, a neki ga zovu i pretresanje ili mijeanje, je odvajanje sredstava steenih kriminalom od njihovog izvora stvaranjem slojeva transakcija dizajniranih za prikrivanje od kontrole i davanja izgleda legitimnosti ili, jednostavno reeno, to je, ustvari, faza niza sloenih finansijskih transakcija radi skrivanja pravog porijekla novca. U ovoj fazi, kriminalci legalnim transakcijama prebacuju novac na raune u zemlji ili inostranstvu te mijenjaju njegov oblik radi oteavanja praenja njegovog toka.250 c) Integracija (eng. intergration) ili kako se popularno zove suenje recikliranje je finalna faza pranja novca u kojem se sredstva steena kriminalom tretiraju kao legitimna, odnosno, u kojoj se prljavi novac pojavljuje kao legitimno sredstvo ili kapital, odnosno, to je kretanje opranih sredstava u legitimne organizacije, tj. ekonomske tokove pod uslovom da je uslojavanje uspjelo. Ova se tri osnovna koraka pojavljuju odvojeno, a i kao razliiti nivoi, ali se mogu desiti simultano ili zajedno, a mogu se i preklapati.

1. Tipologije pranja novca u Bosni i Hercegovini i svijetu


Novac se pere na vie naina. Ti razliiti naini, tehnike i metodi, koji se koriste za pranje novca, se unificirano nazivaju tipologijama pranja novca. Tipologije pranja novca su svaki metod usmjeren na to da se nezakonito i nepoteno steeni prihod pretvori i uini kao potena i
249

I. Maros, M. Milinovi,Meunarodna suradnja RH u suzbijanju pranja novca,


Hrvatski ljetopis za kazneno pravo i praksu, Zagreb, 2/1999, 241. Sama priroda uslojavanja daje mogunost pronalaska odreenih obiljeja koja upuuju na pranje novca. Ustvari, ovdje se radi o finansijskim transakcijama koje nemaju loginog opravdanja i nastaju radi same sebe transakcije, odnosno estog kupovanja i prodaje dobara i uz znaajne honorare i provizije savjetnicima. esto su to manji rauni meu kojima nema nikakve veze, a kriminalac je esto u toj fazi nezainteresovan, to moe imati gubitke prilikom ulaganja, trokove banke ili druge naknade savjetnicima. Pera novca, ustvari, zainteresovan je samo za profit kao sekundarni cilj prikrivanje pravog izvora novca je jedini motiv.

250

180

mr. sc. Ahmed Bjelopoljak zakonita dobit. Tehnike pranja novca su mnogobrojne, raznovrsne, kompleksne, suptilne i tajne.251 Sve te tehnike imaju zajednike karakteristike koje su potrebne da se zadovolje normalni zahtjevi onih koji peru novac: - oni koji peru novac moraju da sakriju pravi identitet vlasnika i porijeklo novca; - moraju da zadre kontrolu nad sredstvima; - moraju da promijene oblik sredstava.252 Zadatak onih koji su zadueni za kontramjere, a to su policijske i druge agencije, je da otkriju u kojoj taki ovog procesa su kriminalci najranjiviji. Smatra se da je plasiranje gotovog novca kljuna taka na koju je usmjerena panja policije. Perai novca su veoma kreativni im organi gonjenja otkriju jedan metod, kriminalci (perai novca) uskoro nau novi. U bilo kom vremenskom trenutku nemogue je tano opisati cijeli univerzum razliitih metoda koje kriminalci koriste za pranje novca. tavie, njihovi metodi e se najvjerovatnije razlikovati u razliitim zemljama zbog velikog broja karakteristika ili faktora koji su jedinstveni za svaku pojedinanu zemlju, ukljuujui njenu privredu, kompleksnost finansijskog trita, reim poreza na dodanu vrijednost (PDV-a), napore koje ulae u implementaciju zakonskog okvira i stepen meunarodne saradnje. Uz to, metode se stalno mijenjaju. Jedan od naina da se sustignu je i razmjena tipologija. Tipologije se razlikuju i jedinstvene su za svaku zemlju. Ipak, njihova sistematizacija i klasifikacija je mogua i predstavlja trajnu aktivnost prevashodno Meunarodne radne grupe za spreavanje pranja novca

251

International Narcotics Control Strategy Report, Washington, DC, US Department


of State, 1988.

252

V. S. Gilmor, Prljavi novac Razvoj meunarodnih mera za borbu protiv pranja novca
i finansiranja terorizma, preveo V. Mates, Savet Evrope, Plus, Beograd 2006, 33.

181

Zbornik radova

Financial Action Task Force (FATF-a).253 Dakle, mnoge meunarodne organizacije proizvele su izuzetne referentne radove o metodama i tehnikama za pranje novca. FATF je pripremio referentne materijale o metodama u okviru svojih godinjih izvjetaja i godinjih izvjetaja o tipologijama. Razliita regionalna tijela slina FATF-u, takoer, obezbjeuju informacije o razliitim tipologijama koje su viene u njihovim regionima. Uz to, Meunarodna grupacija finansijsko-obavjetajnih jedinica eng. Financial intelligence units FIU (Egmont grupa)254 je proizvela kompilaciju stotine sistematizovanih sluajeva, tj. tipologija, vezanih za borbu protiv pranja novca od svojih lanica jedinica za finansijsko obavjetavanje. Finansijsko-obavjetajni odjel (FOO) Dravne agencije za istrage i zatitu (SIPA-e) BiH je lanica Egmont grupe i participira u ovim aktivnostima, posebno na regionalnom planu (zemlje bive Jugoslavije i Albanije). Razmjena tipologija pranja novca izmeu finansijsko-obavjetajnih jedinica (FOJ) je dobra praksa ka efikasnijoj borbi protiv pranja novca. Na osnovu takvih informacija, stvara se jasna slika o ovom fenomenu, a istovremeno se FOJ-e upozoravaju na nove naine i oblike, tipologije pranja novca u razliitim zemljama. Duina vremena rasvjetljavanja pranja novca esto pokazuje razvoj tipologije u samo jednom sluaju, a posebno kada se ima u vidu brzi razvoj interneta, kartinog poslovanja, onlajn-bankarstva i slino. Novi sluajevi podrazumijevaju i novu tehnologiju i stvara se potreba za angaovanjem specijalistikih slubi koje esto ne mogu sebi priutiti FOJ-e.
253

Poznata i kao GAFI, izvedeno iz francuskog naziva Groupe d Action Financiere sur le
Blanchiment de Capitaux. etrdeset preporuka i devet posebnih preporuka priznato je od Meunarodnog monetarnog fonda i Svjetske banke kao meunarodni standard za spreavanje pranja novca i finansiranja terorizma.

254

Egmont grupa je neformalna meunarodna grupacija finansijsko-obavjetajnih jedi-

nica koja se javila u specifinom kontekstu borbe protiv pranja novca. Nazvana je po Egmont-Arenberg palati u Briselu, gdje je, u junu 1995. godine, formirana i odrala prvi sastanak poslije zajednike belgijsko-amerike inicijative. Od tada se lanice Egmont grupacije redovno sastaju i, prema rijeima Evropske komisije postala je pravi meunarodni forum i, mada nema nikakav zvanini status, bitni je element u meunarodnoj borbi protiv pranja novca. Broj zemalja lanica Egmont grupe je preao cifru od 130 drava meu kojima je i Bosna i Hercegovina, koja je na plenarnom zasjedanju Egmont grupe (Egmont grupa finansijsko-obavjetajnih jedinica FIU) u Washingtonu, juna 2005. g., primljena u ovu svjetsku organizaciju.

182

mr. sc. Ahmed Bjelopoljak Potreba da se oslanjamo na policijske organe iz dana u dan je sve vea. Ove tendencije lake podnose policijski tipovi FOJ-a u odnosu na razliite tipove administrativnih FOJ. Svaka rasprava o tipologijama treba biti uslovno shvaena: nema jasne odrednice meu njima, a nerijetko se preklapaju i deavaju istovremeno. Slina je situacija i s procesom pranja novca. Meutim, kod svih klasifikacija govorimo grubo o primarnim tipologijama koje su osnov podjela i u ovom radu. Dakle, tipologije govore o metodu pranja novca, a ne o razliitim metodama koje se koriste za izvrenje predikatnog krivinog djela iz koga proistie prljavi novac.

2.1. Institucije za polaganje depozita


Jedan visoki funkcioner engleske banke objasnio je: Zbog potrebe onih koji peru novac da se oslobode gotovog novca, institucije za polaganje depozita su vrlo podlone zloupotrebama. To je razlog zbog ega su se napori na spreavanju pranja novca usredsredili na procedure koje su usvojili oni koji primaju depozite.255 Zbog toga su te institucije obavezne da provedu postupak identifikacije klijenata, da potuju pravila vezana za voenje dokumentacije i da prijavljuju svaku sumnjivu transakciju. Ali to, s druge strane, generira itav niz novih dosjetljivih, inovatorskih postupaka od strane menadera kriminalaca. Praksa je, npr., pogotovo u SAD-u, da kriminalci angauju veliki broj pojedinaca da konvertuju novanice malih apoena u krupnije novanice. Ovaj proces je poznat pod nazivom rafinisanje prljavog novca.256 Slian modus operandi koristi se u nastojanju da se zaobie zakonska obaveza prijavljivanja FOJ-a svih gotovinskih transakcija koje prelaze zakonom propisan prag. Ovaj metod je poznat pod imenom trumfovanje. Sutina ovog metoda je da se transakcije strukturiraju na taj nain da se izbjegne
255

Drage, J. Countering Money Laundering: The Response of the Financial Sector, V. S. Gilmor, Prljavi novac, Razvoj meunarodnih mjera za borbu protiv pranja novca i

MacQveen, HL (ed), Money Laundering, Edinburgh, Edinburgh University Press 1993, 6061. finansiranja terorizma, preveo V. Mates, Izdanje Saveta Evrope, Plus, Beograd 2006, 34.

256

183

Zbornik radova

automatska reakcija zatitnog sistema (sumnja i prijava transakcija FOJ). To u policiji zovu angaovanje trumfova, tj. kurira neupadljivog izgleda, koji prenose novac i iji je zadatak da naprave velik broj sitnih transakcija, tj. transakcija ispod zakonskog minimuma za obavezno prijavljivanje. Ako se uspjeno zavri plasman gotovog novca u zemlji ili inostranstvu, stvoreni su uslovi za poetak uslojavanja. U tom smislu, u novije doba postoji poznat problem zloupotreba elektronskog transfera ili, kako ga zovu, transfera preko ice.

2.2. Nebankarske institucije


Mjere koje se preduzimaju u bankarskom sektoru na spreavanju pranja novca su nesporno zagorale ivot kriminalaca iz razloga to su im neuporedivo poveani trokovi u procesu pranja novca i, s druge strane, poveao se rizik da budu otkriveni. Takvo stanje je navelo kriminalce i njihove menadere, koji su prilagodljivi i sposobni, da stalno trae, prepoznaju i iskoriste slabe take u svim strukturama. U jednom izvjetaju Stejt Departmenta stoji: Prevelik je broj zemalja u kojima su vlade skoncentrisane na identifikovanju gotovinskih depozita uloenih preko altera, tako da nemaju vremena da sprovedu jedan sveobuhvatan program protiv pranja novca koji obuhvata sve tradicionalne i netradicionalne metode, koji se koriste u dananje vrijeme da bi se ozakonio nelegalan novac. Kriminalci su vrlo dobro upoznati sa uobiajenom procedurom identifikacije klijenta koju koriste banke, tako da su razvili nove strategije.257 Kriminalci su dosjetljivi u koritenju nebankarskih finansijskih institucija i sistema, ako ni zbog ega drugog, onda zbog toga to su ove institucije pod mnogo manjom kontrolom od, recimo, banaka. U te institucije spadale bi npr: mjenjanice, slube koje vre unovavanje ekova i transmisiju novca, berze, berzanski trgovci koji rade s hartijama od vrijednosti i drugom robom, osiguravajua drutva, paralelni i ilegalni bankarski sistemi i drugi. Neke od ovih nebankarskih institucija imaju znaajniju ili manje znaajnu ulogu u etapi fazi plasmana, npr: mjenjaki poslovi, unovavanje ekova,
257

Vidi International Narcotics Control Strategy Report,Washington, DC, US Department of State, 1994, 76.

184

mr. sc. Ahmed Bjelopoljak a neke u fazi integracije, npr. osiguravajua drutva. Recimo, gotov novac se moe iskoristiti za kupovinu polise ivotnog osiguranja. Nakon to je tako plasiran novac, ova polisa moe naknadno da se proda ili pretvori u neku drugu vrstu investicije. Na kraju, u fazi integracije nastaje prekid svih kontakata, odnosno prelazak u druge investicije. Naravno, ovakav pokuaj pranja novca esto zna izazvati sumnju i nije previe bezbjedan za kriminalce, osim ako nemaju pomo zaposlenih u tim sektorima. Slina situacija je i sa investiranjem u akcije i obveznice, ali, u cjelini gledajui, sektor hartija od vrijednosti je mnogo sofisticiraniji oblik pranja novca od mnogih drugih. Obino vlada miljenje da ovom metodom peru novac samo oni kriminalci koji su dobri poznavaoci ovog sistema.

2.3. Nefinansijske institucije


Prva asocijacija koja se javlja kod veeg broja ljudi, kada se govori o pranju novca, je da je to proces koji se, uglavnom, odvija putem banaka i drugih finansijskih institucija. Ali, da li je to tako? Velik broj onih koji se bave problematikom pranja novca misle da su nefinansijske djelatnosti glavno sredstvo za sprovoenje operacija pranja novca. O ovom je interesantno miljenje koje su zapazili Beare i najder. Inkorporiranje, finansiranje i operacije koje jedna kompanija sprovodi, zadovoljavaju tri glavna cilja u procesu pranja novca. One omoguavaju kriminalcima da konvertuju nezakonitu gotovinu u druga sredstva, da stvore privid legitimnosti izvora gotovine, pri emu uspjeno prikrivaju pravi identitet vlasnika kriminalne organizacije.258 U tu svrhu se, osim aktivnih, esto koriste i tzv. paravan-kompanije. Takve kompanije se, najee, osnivaju u off shore finansijskim zonama. Ove zone su vrlo privlane iz mnogih razloga, a to su, izmeu ostalog, lakoa kojom se vri inkorporiranje, naroito zato to se vlasnitvo moe prenijeti na zastupnika ili nosioca akcija ili se mogu kupiti ve osnovane korporacije.259 Takve kompanije esto zovemo korporacije-ljuture koje igraju znaajnu ulogu u etapi plasmana i uslojavanja u procesu pranja novca. Legitimne finansijske institucije mogu da budu iskoritene za pranje novca i bez njihovog znanja
258

V. S. Gilmor, Prljavi novac, Razvoj meunarodnih mjera za borbu protiv pranja novca i
finansiranja terorizma, preveo V. Mates, Izdanje Saveta Evrope, Plus, Beograd 2006, 39. ment of State, 1994, 477.

259

Vidi International Narcotics Control Strategy Report, Washington, DC, US Depart-

185

Zbornik radova

ili pristanka. To su, ustvari, oni koji barataju gotovinom kao npr. kazina ili ulini preprodavai raznih luksuznih roba, aukcijske kue, prodavnice plemenitih metala i druge.

2.4. Vratari
Krajem prolog vijeka uoena je jedna potpuno nova tipologija koja se koristila u procesu pranja novca, ali koja jo nije bila tipoloki objanjena, a rije je o nedovoljno preduzetim mjerama prema pripadnicima pravne profesije i drugih vratara koji mogu da zloupotrijebe meunarodni finansijski sistem kao to su: advokati, revizori, raunovoe i dr. Ta pitanja postala su predmetom rasprava u mnogim meunarodnim tijelima i zauzela znaajno mjesto na dnevnom redu tih tijela. O toj temi bilo je rijei i u Evropskoj komisiji i G 8 grupi. Godinji izvjetaji FATF-a o metodama i tehnikama pranja novca isticali su ulogu vratara koji svjesno ili nesvjesno uestvuju u ovom procesu. Tako je, npr. u tipolokom izvjetaju FATF-a za 1996/97. g. napisano: Kako regulativa koja spreava pranje novca postaje sve obimnija u mnogim zemljama, tako se kriminalci sve vie okreu profesionalcima zbog ostvarivanja svojih ema za pranje novca. Eksperti prijavljuju sve vei broj sluajeva koji pokazuju da je sve vie advokata, raunovoa, finansijskih savjetnika, notara, sekretarskih kompanija i drugih finansijera ukljueno u pranje profita ostvarenog kriminalnim aktivnostima. Jedna od najeih taktika je koritenje rauna klijenata advokata i notara za plasman i uslojavanje novanih sredstava. Ovom metodom, onaj koji pere novac nastoji da ostvari anonimnost uobiajenu za odnose povjerljivosti izmeu advokata i klijenta. Otvaranje bankarskih rauna i pruanje profesionalnih savjeta o tome kako i gdje prati novac ostvaren kriminalnim aktivnostima e sve vie uzimati maha kako kontramjere postaju sve efikasnije.260 FATF je svoju zabrinutost za ulogu vratara u pranju novca iskazao i u svom izvjetaju tipoloke analize za 2000/01. g. te ponovo 2002.
260

Financial ActionTask Force on Money Laundering: Annual Report, 1996-1997, Paris, FATF, Appendix A, 7.

186

mr. sc. Ahmed Bjelopoljak g. FATF je, takoer, napisao da i svi vratari nemaju isti stepen privlanosti za kriminalce koji peru novac. U izvjetaju FATF-a od 2. februara 2001. g. pie: Nisu sve funkcije podjednako korisne za onoga ko hoe da opere novac. One funkcije koje su najkorisnije za potencijalno pranje novca su: Stvaranje korporacije ili nekog drugog kompleksnog pravnog aranmana (npr. trusta). Takve konstrukcije mogu da zavaraju trag i izbriu vezu izmeu novca steenog kriminalnim aktivnostima i poinioca ovog krivinog djela. Kupovina i prodaja imovine. Transfer imovine slui ili da prikrije transfer nelegalnog novca (faza-etapa uslojavanja) ili predstavlja konano investiranje takvih sredstava koja su prola kroz proces pranja (etapa integracije). Obavljanje finansijskih transakcija. Ponekad ovi profesionalci obavljaju razliite finansijske operacije u ime klijenta (polaganje gotovog novca ili podizanje istog, razmjena strane valute na malo, izdavanje i unovavanje ekova, kupovina ili prodaja akcija, slanje i primanje meunarodnih transfera i sl.) Finansijski i poreski savjeti. Kriminalci koji posjeduju velike koliine novca slobodnog za investiranje esto se predstavljaju kao pojedinci u namjeri da umanje svoje poreske obaveze ili u nastojanju da sklone svoja novana sredstva kako bi izbjegli budue poreske obaveze. Otvaranje vrata finansijskih institucija. Kada su neke od ovih funkcija u pitanju, potencijalni pera novca se ne oslanja samo na ekspertsko znanje ovih profesionalaca, ve mu je namjera da iskoristi, i njih i njihov profesionalni status da bi minimizirao sumnje koje okruuju njegove kriminalne aktivnosti. Advokat koji zastupa klijenta u finansijskoj transakciji ili obezbjeuje ulazak u neku finansijsku instituciju ima odreen kredibilitet zbog pretpostavljenih etikih standarda koji se vezuju za takve profesije.261 Ove razne metode zloupotreba advokata i drugih vratara imaju svog uticaja na sve tri faze pranja novca, a koje se koriste u analizi shema pranja novca.
261

Vidi Financial Action Task Force on Money Laundering: Report on Money Laundering Typologies 2000-2001; Paris, FATF, 1213.

187

Zbornik radova

FATF je u svom izvjetaju sistema za spreavanje pranja novca i zajednikih procedura procjene za period 19921999. g. napisao da odreene kategorije profesionalaca treba da budu ukljuene u sistem za spreavanje pranja novca zbog toga to ti ljudi svjesno ili nesvjesno uestvuju u shemama za pranje novca.

2.5. Novije tipologije


Metode, odnosno tehnike ili tipologije pranja novca su, jasno je, postale i kompleksne i opsene, to namee policiji i drugim slubama zaduenim za spreavanje pranja novca na meunarodnom nivou da se redovno sastaju, da diskutuju o novim trendovima, novim tehnologijama tehnikama te opasnostima koje one izazivaju u procesu pranja novca. Naveo sam ve da se u okviru FATF-a bar jednom godinje vri razmjena iskustava i novih tipologija, tj. trendova u oblasti pranja novca, to je podstaklo i mnoga druga specijalizovana tijela koja se bore protiv pranja novca, npr. Karipska finansijska taktika grupa (CFATF) i Azijsko-pacifika grupa (APG), da vre razmjenu iskustava. Na tipolokom sastanku FATF-a, koji je odran u Rimu novembra mjeseca 2002. g., razmatran je niz tema s aspekta novih tipologija pranja novca poevi od pranja novca kroz sektor hartija od vrijednosti, preko koritenja trita zlata i dijamanata. Tad se moglo vidjeti da su neki trendovi kratkog trajanja, npr. uvoenje eura, do pojave novih tipologija kojih se kriminalci dre i danas, ili onih kojima se oni povremeno vraaju. FATF je znaaj novih tipologija iznio jo 1996. g. zahtijevajui od lanica da obrate posebnu panju na opasnosti koje su sadrane u novim tehnologijama koje bi mogle da obezbijede anonimnosti, ako je potrebno, da preduzmu mjere da sprijee njihovo koritenje u emama za pranje novca. Preporuka FATF-a iz 2003. g. je ovo naroito potcrtala s posebnim zahtjevom da finansijske institucije imaju spreman politiki stav i odgovarajue procedure da bi mogle da se suoe sa svakim rizikom zasnovanim na poslovnim odnosima ili transakcijama koje se ne obavljaju licem u lice.262
262

Preporuka FATF broj 8. iz 2003. g. V. S. Gilmor, Prljavi novac, Razvoj meunarodnih


mjera za borbu protiv pranja novca i finansiranja terorizma, preveo V. Mates, Izdanje Savet Evrope, Plus, Beograd, 2006, 45.

188

mr. sc. Ahmed Bjelopoljak U tom smislu, posebna panja je tada bila posveena novoj tehnici skrivanja gotovog novca zvanoj sajber plaanje ili cyber cash. Naime, radi se o pametnim karticama i sistemima zasnovanim na networku. Pametne kartice su sline kreditnim karticama s tom razlikom to sadre ip na kome se nalazi kodirani iznos novca na raunu. Ovakve kartice se mogu koristiti u automatima, u radnjama ili u terminalima koji sa kodiranog iznosa skidaju unijetu vrijednost. Kada se kartica potroi, mogue je ponovo je napuniti putem ATM (bankomat) maine, telefona, elektronskog novanika ili personalnog kompjutera ili se kartica jednostavno baci.263 Posebnu panju u ovoj tipologiji izazvala je mogunost transfera elektronskog novca s kartice na karticu bez finansijskog posrednika i drugo, sposobnost pametne kartice da se koristi u razliitim valutama bez ogranienja sume novca koji se nalazi na kartici. Naravno, sve ovo oteava mogunost otkrivanja verca strane valute, odnosno praenja protoka novca preko granice drava. Opasnosti koje sa sobom nosi WAP tehnika razmatrane su na svim forumima.264 Drugi aspekt ove tehnike je sistem koji koristi internet kao sredstvo transfera elektronskog ili e-novca gdje spada i tzv. on-line bankarstvo. To je metoda pomou koje se odreene vrste finansijskih transakcija mogu obavljati preko internet web sajtova onih banaka koje nude takvu uslugu. Osnovni oblik ovog servisa ukljuuje verifikaciju stanja ekova na raunu, kao i transfera koji su vreni na druge raune u okviru iste institucije. U sistemima koji dozvoljavaju plaanje i transfer, klijentu je esto ogranien iznos transakcije ili identitet korisnika.265 Takoer, vaan sistem koji je zasnovan na networku je razmatranje koritenja digitalnih vrijednosti ili bonova, tako da klijent moe da kupi odreenu vrijednost i onda je uva na kompjuteru umjesto na raunu u banci.266 FATF zadnjih godina nastoji da to bolje razumije probleme u radu
263

Vidi Financial Action Task Force on Money Laundering: Report 1995-1996, Paris,
FATF, Anex 3, 5.

264

ire vidi Financial Action Task Force on Money Laundering: Report on Money Laundering: Reporta on Money Laundering Typologies 20002001; Paris, FATF, 1617. ing: Report on Money Laundering Typologies 19981999; Paris, FATF, 8.

265

Vidi Financial Action Task Force on Money Laundering: Report on Money Launder Financial Action Task Force on Money Laundering: Annual Report 19961997, Paris, FATF, Appendix A, 7.

266

189

Zbornik radova

policije i drugih kontrolnih organa te je u dijalogu sa proizvoaima iz privatnog sektora koji proizvode i snabdijevaju trite ovim tehnologijama i proizvodima. U cijelom lancu radnji koje se preduzimaju u ovim tehnologijama, posebna panja se posveuje na posljedice on-line bankarstva, a unutar toga na opte procedure s naglaskom na klijente i njihovu identifikaciju. Na sastanku Bazelskog komiteta o kontroli bankarstva iz oktobra 2001. g. kae se: Bezlina i priroda elektronskog bankarstva koje ne poznaje dravne granice kombinovana sa brzinom kojom se transakcije obavljaju, bezuslovno stvara tekoe pri identifikovanju i verifikovanju klijenata.267 Kontrolna i specijalizovana tijela su posvetila veliku panju formulisanju mjera iji je cilj da sprijei ove i druge faktore rizika.268 U daljem tekstu slijedi razrada, odnosno, neke od tipologija tehnika pranja novca, a koje su na neki nain, u naprijed navedenim tehnikama spomenute, bilo da je rije o optim tipologijama, koje su zastupljene u mnogim dravama ili karakteristinim tipologijama pranja novca prisutnim u BiH, iako je ova podjela uslovna, jer se iste tehnike manje ili vie sreu u mnogim zemljama.

1. Opte tipologije 3.1. Skrivanje unutar poslovnih struktura


Ova tipologija simbolisana je shemama pranja novca kojima se tei skrivanju kriminalnih sredstava u normalnim aktivnostima postojeih djelatnosti, ali koje na razliite naine kontroliu kriminalne strukture. Pokuaj usmjeravanja sredstava unutar regularnog finansijskog sistema putem mijeanja istog s transakcijama kontrolisanih, postojeih djelatnosti ima vie prednosti za peraa novca: 1. kontrola nad kompanijom koja se koristi na razliite naine (bliska veza s rukovodnom strukturom); 2. finansijska institucija putem koje su sredstva prebaena moe imati prilino velike fluktuacije na raunu s manje sumnje; 3. radnje esto imaju zakonske razloge za prenos sredstava prema ili od drugih drava i u razliitim valutama, to dalje smanjuje nivo sumnje finansijske institucije; 4. isto tako, vei broj djelatnosti kao to su noni klubovi ili restorani, kasina, mjenjanice valuta i drugi, posluju u veini sluajeva sa gotovinom, i manje je vjerovatno da finansijske institucije
267 268

Customer Due Diligence for Banks, Basel Committee Publication No. 85, 2001, 11. Customer Due Diligence for Banks, Basel Committee Publication No. 85, 2001, 12.

190

mr. sc. Ahmed Bjelopoljak sumnjaju u velike gotovinske depozite; 5. povezanost izmeu kriminalaca i kompanije moe biti skrivena sredstvima vlasnike strukture kompanije i 6. trokovi osnivanja kompanije u nekim zemljama mogu iznositi samo male iznose, i postoji mnogo agencija za osnivanje kompanija irom svijeta koje mogu olakati stvaranje kompanije i rukovodstva ak i za kriminalce sa minimalnim profesionalnim iskustvom o tome. U tom smislu znaajan detalj je formiranje paravan-kompanija. Beara i najder su rekli: Takve kompanije su legalno inkorporirane i registrovane od strane kriminalnih organizacija, ali se zapravo ne bave poslom za koji su registrovane, ve manipulativnim radnjama u cilju pranja novca.269 Takve kompanije se najee osnivaju u off shore finansijskim centrima, a sutina je da se izbjegne poreska kontrola. Osim izbjegavanja poreske kontrole kriminalev konani cilj je da se njegova sredstva repatriraju, tj. da izgledaju da su legalno steena u inostranstvu. U tom smislu, od mnogo metoda da se to ostvari naveu samo dva. Jedan je direktna investicija u smislu da se sredstva koja se nalaze na nekom off shore raunu investiraju u legitiman posao u zemlji kriminalca, a kao investitor se pojavljuje inostrana kompanija. esto je u tipologijama spominjana varijanta tzv. povratnog kredita. Druga tehnika je u manipulaciji s fakturama, a sutina je da se radi o potpuno izmiljenim transakcijama tako to off shore kompanija-ljutura plaa odgovarajuoj kompaniji u zemlji cio iznos lane fakture. Peraima novca ostaje da koriste i mnoge oblike korporativne ili trustovne aktivnosti da bi oprali svoj profit iz prostog razloga to legitimni i nelegalni finansijski sistemi u svim svojim oblicima postaju prihvatljivi.

3.2. Off shore zone porezni ili finansijski raj


To su drave zone praktino bez poreza ili vrlo niskim porezom na prihod. Osim toga, u njima je velika strogost bankarske i komercijalne tajne, nemanje kontrole kolanja novca te skoro nemanje nikakvih tekoa u kupovini kompanija, banaka ili osiguravajuih drutava. U tim dravama panja se posveuje politikoj i monetarnoj
269

V. S. Gilmor, Prljavi novac, Razvoj meunarodnih mjera za borbu protiv pranja novca i
finansiranja terorizma, prevod V. Mates, Izdanje Savet Evrope ,Plus, Beograd 2006, 40.

191

Zbornik radova

stabilnosti, modernim komunikacijama, lakoi pristupa i blizini svjetskih poslovnih staza.270

3.3. Zloupotreba zakonskog biznisa


Ova tipologija je viena svaki put kada poinilac pranja novca pokua koristiti postojeu firmu ili kompaniju za proces pranja novca, a da organizacija nije svjesna kriminalnog izvora sredstava. Do nekog stepena, ova tipologija je poznata kada god je finansijska institucija bez znanja koritena u shemi pranja novca. Glavna korist koritenja druge firme bez znanja je da e kriminalna sredstva vjerovatno biti posmatrana od strane ostalih organizacija kao da potiu od zakonitog, a ne stvarnog vlasnika kriminalca. Moe se oekivati vremenom vea potreba kriminalaca da pokuaju izvriti pranje novca koristei firme koje nisu krive za pranje novca.

3.4. Koritenje lanog identiteta, dokumenata ili osobe


Mogunost u veini zemalja da drava otkrije i ukloni nezakonita sredstva od pojedinaca ukljuenih u krivino djelo je znaila da je to korisno za poinioce pranja novca, ako sredstva mogu biti u vlasnitvu i rukovana od strane pojedinaca koji nemaju nikakve veze s kriminalom. Takav podmetnuti ovjek moe biti koriten za deponovanje ili dizanje novca u nadi da, iako su transakcije dovedene pod sumnju neke slube, njegovo nepostojanje bilo kakvih veza sa kriminalnim aktivnostima ili licima, e umanjiti vrijednost obavjetajnih podataka za organe gonjenja. Isto tako, koritenje lanih identifikacionih dokumenata za otvaranje rauna ili izvrenje transakcija je korisno u skrivanju veze izmeu sredstava i poznatog kriminalca. ak i ako je kriminalac uhapen i pritvoren, sredstva mogu ostati spremna za uivanje nakon ukidanja pritvora.

3.5. Iskoritavanje meunarodnih pitanja jurisdikcije


Prethodno sam spomenuo vanost usklaivanja propisa i primjenu meunarodnih standarda u svakodnevnoj borbi na spreavanju pranja
270

A. Bila, Pranje novca, Pravnik, Zagreb 27, 12/1994, 60.

192

mr. sc. Ahmed Bjelopoljak novca. Postojanje razliitih nadlenosti drava irom svijeta otvara mogunost zloupotrebe od strane subjekata koji se bave pranjem novca, i to na osnovu razlika u zakonima koji propisuju tajnost podataka o bankarskom poslovanju, stepena do kog komitent mora otkriti svoj identitet, transakcija ije je prijavljivanje obavezno na poreskim zakonima, zahtjevima kod osnivanja kompanije, kao i deviznih restrikcija te niza drugih nepogodnosti. Neupoznatost sa nadlenostima u drugim zonama, tekoe s jezikom, restrikcije na dostupnost informacija, kao i visoki trokovi voenja istraga u inostranstvu mogu omesti organe gonjenja. ak i tamo gdje su zakoni takvi da idu na ruku istraiteljima iz drugih drava ili finansijskim istragama, openito spora priroda meunarodnih istraga daje prednost osobama koje se bave pranjem novca, koje mogu takva kanjenja iskoristiti da dodatno oteaju praenje tragova transakcija od strane istraitelja.

3.6. Koritenje anonimnih sredstava


Ova tipologija pranja novca je u nekim sluajevima jednostavna. Kriminalci su svjesni da to je manji dokumentacioni trag ostavljen istraiteljima, manje su anse da e finansijska istraga otkriti ili dokazati do nivoa krivinog djela povezanost izmeu kriminala i sredstava. Neki oblici sredstava su po svojoj prirodi potpuno anonimni (neodreeni), tako da je stvarno vlasnitvo nad njima, ili njihovo porijeklo, praktino nemogue dokazati, osim u sluaju kada je kriminalac uhvaen na djelu od strane policijskih ili drugih nadlenih lica, dok vri transakciju sa tim sredstvima. Najbolji primjer takvih anonimnih sredstava je gotovina, ali drugi primjeri mogu ukljuiti potroaku robu, nakit, plemenite metale, neke sisteme elektronskog plaanja, kao i neke finansijske proizvode (poput anonimnih tajnih rauna sa iframa).

2. Drugi oblici opte tipologije 4.1. Nominees


Ovo je jedna od najeih metoda pranja novca, a sastoji se u skrivanju kapitala kroz mijenjanje vlasnitva radi prikrivanja interesa i kontrole. Pera koristi lanove porodice, prijatelje ili saradnike kojima zajednica vjeruje i koji nee privui panju, da izvravaju transakcije u njegovo

193

Zbornik radova

ime.271 Koritenje nekretnina koje nominees posjeduje, prikrivanje izvora i vlasnitva nad ovim sredstvima, odnosno stvaranje vlasnikog interesa koritenjem nominalnog vlasnika (ovjek od slame) i osnivanjem starateljstva (darivalac-staratelj-korisnik). Postoje velike slinosti s tipologijom podmetnutog ovjeka.

4.2. Kuriri (smurfing, trumfovanje) Mnogi pojedinci polau gotovinu ili kupuju bankovne mjenice kod razliitih institucija, ili jedna osoba vri transakcije u iznosu koji je manji od onoga koji mora biti prijavljen FOJ, a gotovina se naknadno prebacuje na centralni raun. Ove osobe kuriri, koje obino znamo kao smurfs ili trumfove, normalno, ne privlae panju iz razloga to se bave sredstvima koja su ispod granice za prijavljivanje, i ini se da izvravaju uobiajene transakcije. Metoda se razvila na Floridi, u SAD-u gdje je otkriveno da neka kriminalna organizacija upoljava veliki broj pojedinaca da odnose gotovinu u razliite banke.272

4.3. Kupovine kapitala s gomilom gotovine


Pojedinci kupuju predmete vee vrijednosti npr. automobile, brodove, nekretnine, umjetnine i sl. U mnogim sluajevima, perai ulau svoj kapital, ali se esto distanciraju od tih predmeta i nekretnina tako to iste registruju na ime prijatelja ili roaka. Ti predmeti, nekretnine tj. kapital mogu biti preprodati za dalje pranje sredstava steenih kriminalom.

4.4. Pozajmica od banke Ovim metodom, kriminalac daje svom saradniku odreeni iznos ilegalnog novca, a saradnik ima zadatak da pripremi papirologiju za hipotekarni kredit za kriminalca u istom iznosu sa svom potrebnom dokumentacijom,
271

S. Karan, Pranje novca i finansiranje teroristikih aktivnosti, Dravna agencija za istrage


i zatitu, Sarajevo 2006, 11. 2003. god.

272

Herak, B. G., Pranje novca i policija, Policijska sigurnost, Zagreb, godina 2, br. 34,

194

mr. sc. Ahmed Bjelopoljak ime se stvara privid o legalnosti sredstava kriminalca. Legitimnost eme pranja novca se pojaava urednim i redovnim uplatama za kredit od strane kriminalca, i davanja drugih sredstava za transfer novca. 4.5. Legitimno poslovanje / Co-mingling sredstava Investiranje u poslove koji uobiajeno koriste velike gomile gotovine, kriminalne grupe ili pojedinci koriste da bi pomijeali nelegitimno steena sredstva s onim koja potjeu iz legitimnog poslovanja. Perai novca takoer biraju poslove koji uobiajeno primaju gotovinske uplate, ukljuujui restorane, barove, none klubove, hotele, mjenjanice i kompanije koje se bave automatizovanim mainama za prodaju robe. Tako ubaena kriminalna sredstva, kao laan dohodak, kriminalci mijeaju sa legalnim prihodom pogotovo kad legalni prihodi nisu dovoljni za odravanje legitimnog poslovanja. 4.6. Sauesnitvo banke, usluge novca, mijenjanje i krijumarenje valuta im je zaposlenik banke umijean u olakavanje dijela procesa pranja novca imamo sauesnitvo banke u tom procesu. Pojedinci esto koriste sredstva steena kriminalom za kupovinu stranih valuta kako bi ih mogli prebaciti na off shore bankovne raune. Interpol navodi: Kuriri pune kofere novcem, kriju novac meu prtljagom ili ga alju kao meunarodnu ekspres poiljku. Novac se fiziki transportuje u stranu zemlju u kojoj se ne vri kontrola valute i u kojoj vae zakoni o tajnosti bankarskih uloga. U ovakvim poreskim utoitima gotov novac se deponuje u banku ili neku drugu finansijsku instituciju. Odatle moe da se seli bilo gdje. Novac se sada ni po emu ne razlikuje od legitimnih sredstava koja se rutinski transferuju kroz svjetski finansijski sistem.273

273

V. S. Gilmor, Prljavi novac, Razvoj meunarodnih mjera za borbu protiv pranja novca i
finansiranja terorizma, prevod V. Mates, Izdanje Savet Evrope ,Plus, Beograd 2006, 40.

195

Zbornik radova

4.7. Elektronski transfer sredstava


Odnosei se, takoer, kao na telegrafski transfer ili kablovski transfer, ove metode pranja novca se sastoje od slanja sredstava elektronskim putem iz jednog grada ili zemlje u drugu kako bi se izbjegla potreba fizikog transporta valute. Elektronski transfer sredstava esto nazivaju transferom preko ice i najvaniji je metod uslojavanja peraima novca. Cilj onih koji peru novac je da prikupe sredstva sa razliitih rauna i onda sele ta sredstva preko rauna u razliitim bankama dok ne zametnu trag o porijeklu novca. To, najee, ukljuuje izvoz sredstava iz zemlje preko bankovnog rauna u zemlju koja ima stroge zakone tajnosti bankarskih uloga i njihov povraaj nazad.274 Na ovom nivou otkrivanje je veoma teko, nakon ega slijedi potpuna integracija koja postaje relativno jednostavna.

4.8. Kockanje u kazinima


Pojedinci donose gotovinu u kazino i kupuju ipove za klaenje. Nakon igre i samo nekoliko klaenja, kockar se vraa na blagajnu, zatvara raun ili trai isplatu ostatka ipova i trai ek od kazina na svoje ime ili ime nekog treeg lica, koji se onda deponuje na njegov raun u banci. Ako bude pitan o porijeklu novca, govori da je to zarada od kockanja.

5. Primjeri nekih novijih tipologija u svijetu i BiH 5.1. Konstrukcija (Structuring)


U cilju izbjegavanja prijave transakcije, to je definisano razliitim propisima koji se tiu definisanja gotovine, doznake transakcija su ispod praga. Perai obino podijele iznose transakcije ispod zakonskog limita. Koristi se i stvaranje konstrukcije velika financijska operacije razbija se u niz malih operacija s malim koliinama novca.275

274

Rad koji je podnio R. A. Small, US Federal Reserve System na simpozijumu o pranju


novca FATF, Singapur, 2123. april 1993. (transkript, strana 76).

275

A. Bila, Pranje novca, Pravnik, Zagreb 27, 12/1994, 59.

196

mr. sc. Ahmed Bjelopoljak

5.2. Peso broker (Peso razmjena na crnom tritu)


U nekim dravama jedan od naina pranja novca (ve naprijed spomenut) je i Sluba za transfer novca (MTV), tj. koritenje slubi za transfer novca ili vrijednosti. Sutina rada tih slubi je da one primaju gotov novac, ekove ili druge monetarne instrumente, odnosno druge vrijednosti na jednom mjestu i plaaju odgovarajuu sumu novca ili drugi oblik plaanja ovlaenom licu na nekom drugom mjestu putem komunikacija, poruka, transfera ili meubankarske klirinke mree kojoj pripada i MTV. U te transakcije je obino ukljueno vie posrednika, a plaanje se vri nekoj treoj strani. To praktino znai postojanje paralelnog ili ilegalnog bankarskog sistema koji omoguava velike zloupotrebe. Alternativni sistem i doznaavanja koji se jo zovu neformalni sistemi za transfer novca, generalno se povezuju s odreenim geografskim regionima i zato dobiju razliita imena u skladu s lokacijom gdje se nalaze, a najpoznatije su: Hawala/hundi; kinesko/istonoazijski sistemi i Black Market Pesco Exchange (havala, hundi, crno trite peso razmjena i drugi).

5.3. Poreska utaja


Pranje novca i utaja poreza su aktivnosti koje se pojavljuju u pokuaju da se prikriju transakcije. Smatra se da je pranje novca sluga utaje poreza, pa se utajivai poreza da bi izbjegli da budu uhvaeni od poreskih vlasti veu sa pranjem novca kako bi prikrili prihod. Utajivai poreza su posljedino uvijek u dvostrukoj dilemi: koliko da utaje i, zatim koliko utajenog prihoda da prikriju povezivanjem s pranjem novca. U BiH se moe prpznti dn pt tiplgi prnj nvc s prdiktnim krivinim dlm prsk utaje. v pt tiplgi (karakteristina prije uvoenja PDV-a), im tri pdgrup, u zvisnsti d tg k su utivi prz, i t: 1. Firm zdnji vlprdvc, 2. Firm zdnji vlkupc i 3. r lic ili grup lic.

197

Zbornik radova

Zdnik im je krktristika vlprdn rzdunj rb n firmu ndstupnu kontrolnim rgnim. Porijeklo novca je nepoznato i moe upuivati na razne vidove kriminaliteta, a poreska utaja nije klasina utaja poreza iz legalnog poslovanja, a novac po saznanjima upuuje na kriminalno porijeklo iz najteih oblika krivinih dijela. Kao posljedica nemogunosti organa za provoenje zakona u BiH da kontroliu validnost dokumenata (velik broj graana u BiH je imao do CIPS linih karata vie linih karata i lanih linih karata), bilo je mogue da se pojavi veliki broj fiktivnih firmi. Navodim neke primjere i razliite moduse fiktivnih firmi: 1. nedostupna preduzea; 2. nepostojea preduzea; 3. nezakonito osnovana preduzea i 4. paralelna preduzea. Osim navedene poreske utaje, u BiH este su i druge tipologije pranja novca kao to su PDV prevare, pranje novca u procesu privatizacije. Karakteristika ove tipologije je, osim kupovine firmi gotovinom bez porijekla novca, i ta da strani ulaga formalno uplauje novac na raun privatizovane firme, po osnovu emisije dionica, ime se okonava postupak privatizacije i znaajno poveava udio u vlasnitvu firme, da bi ta sredstva odmah vratio nazad u matinu firmu u inostranstvu u vidu pozajmice. Karakteristina tipologija pranja novca u zadnje vrijeme u BiH je kroz zloupotrebu vrijednosnih papira. A. Blok poslovi Blok poslovi su poslovi kupoprodaje u kojima je preputeno kupcu i prodavcu da samostalno odreuju cijenu dionica, nezavisno od cijene dionica na berzi. Prikrivanje porijekla novca strani dravljani donose vee iznose gotovog novca nepoznatog porijekla i predaju ga fizikom licu u zemlji, koje za taj novac na svoje ime kupuje dionice. Ove dionice su kasnije predmet kupoprodaje u blok poslu po cijeni nioj od trine, u kojoj strani

198

mr. sc. Ahmed Bjelopoljak dravljanin plaanje vri svojim novcem i dolazi u posjed dionica vee vrijednosti, ijom prodajom po trinoj vrijednosti moe prikazati da ima novac sa porijeklom iz trgovine vrijednosnim papirima. B. Ugovori o poklonu Slina situacija kao kod blok poslova, gdje se lice, stvarni posjednik novca za koji su dionice nabavljene, pojavljuje kao poklonoprimac dionica, kojima kasnije legalno raspolae.276 Ovdje se, naime, radi o jednoj vrlo specifinoj i karakteristinoj tipologiji pranja novca u FBiH. Zakonski propisi u FBiH dozvoljavaju poklanjanje dionica, bez ikakvih restrikcija. Podaci navode da je koristei te zakonske pogodnosti u 2007. g. u FBiH poklonjeno vie od milion dionica, ija je vrijednost procijenjena na oko 120 miliona KM, to predstavlja vie od 10% ukupnog prometa na Sarajevskoj berzi 2007. g. Sutina ove pojave je u tome da se ovdje radi o dvije mogue situacije, a to je da, npr., jedna kompanija, ako joj se druga kompanija uini simpatinom, moe slobodno, bez ikakvih ogranienja, da joj pokloni svoje dionice. ta je motiv takve radnje poklona? Druga situacija je da pravna, a posebno fizika lica, tj. kriminalci, za gotov novac kupuju dionice odreene kompanije od raznih lica dioniara po slobodnoj, uglavnom nepoznatoj cijeni, i tako postaju vlasnici kapitala odreene firme, ali tu kupovinu dionica od dioniara papirnato stvarno legalizuju u Komisiji za vrijednosne papire FBiH kao poklone tako da niko niti zna koliko je dato gotovine za kupovinu dionica niti odakle potie taj gotov novac tim licima, koji tako nezakonito steen novac jednostavno peru postajui legalni vlasnici dionica sa kojima onda slobodno raspolau. Naravno, deava se, esto, da su kupci dionica neke firme, menaderi tih firmi ili drugi meetari, koji praktino od radnika i drugih malih dioniara kupuju te dionice i postaju brzo veinski vlasnici tih kompanija bez objanjenja o porijeklu novca kojim su kupovali dionice. Ovakvim radnjama se nanosi teta i berzama i brokerskim kuama i budetskim i vanbudetskim fondovima jer se uskrauje znatan iznos prihoda koji bi ostvarili kada bi vrijednosni papiri mijenjali vlasnika na ureenom tritu, dakle na berzi. Poetkom 2008. g. dolo je do odreenih izmjena zakonskih propisa, odnosno do izmjena Pravilnika o registraciji i prenosu vrijednosnih papira u FBiH kojim je regulisano da e se prenos vrijednosnih papira po osnovu darivanja vriti ubudue preko profesionalnih posrednika brokera, kod ugovora o darivanju izmeu lica koji nisu lanovi ue
276

ire o poklonu dionica kao paravanu za pranje novca pogledati S. Mustajbegovi, Poklanjanje dionica paravan za pranje novca, SEEbiz, Sarajevo 2008.

199

Zbornik radova

porodice. Jasno je da je i ovakvim odredbama vru krompir dat brokerskim kuama koje samo verifikuju ve kupljeno, odnosno prodato i tako postaju samo paravan za stvarnu kupoprodaju, a mogunost zloupotrebe i dalje se nastavlja umjesto da se jednostavno zabrani poklanjanje dionica, odnosno da se darivanje omogui samo srodnicima u prvom nasljednom redu kako je to uraeno u Republici Srpskoj (RS).

Zakljuak
Pranje novca kao pojava, ali i njegovi akteri-kriminalci imaju sposobnost da stalno razvijaju nove oblike i tipologije pranja koje postaju internacionalne, prilagoavajui se situacijama raznih zemalja. Kriminalci perai novca koriste razne praznine, nedoreenosti i neefikasnost sistema na spreavanju pranja novca poevi od jurisdikcija pojedinih zemalja do spremnosti na razne oblike pritiska, korupciju svih vidova da bi oprali svoje prljave prihode. Kriminalci su smislili praktino nepoznat broj tipologija pranja novca, a sve one imaju neke opte zajednike osobine, ali moe se rei da su te tipologije nita drugo nego varijacije o ovom obliku organizovanog kriminaliteta. Prevencija i pravni sistem regulacije moraju biti tako dizajnirani da reputacija i integritet, kako obveznika tako i odreene drave, postanu javno dobro u borbi protiv pranja novca i tako bi se izbjegli kako lijepo kae jedan autor rizici besplatne vonje. Pranje novca je stvorilo itave institucionalne aparate; zbog njega se piu nove i nove konvencije; zbog njega se esto mora mijenjati krivino zakonodavstvo; zbog pranja novca prestala je postojati tajnost rauna i podataka banaka itd. Ponekad se u toj borbi rtvuju i osnovna ljudska prava jer se praktino vodi rat protiv pranja novca. Da bi pratile perae novca, mnoge zemlje su pristupile projektima pisanja tipologija pranja novca, koje ukazuju na specifinosti naina pranja novca kroz razliite sektore i vrste obveznika. Tako je npr. Uprava za spreavanje pranja novca i finansiranja teroristikih aktivnosti Republike Srbije napravila projekt tipologija podijeljenih u est odjeljaka koje ukazuju na specifinosti naina pranja novca kroz razliite sektore: bankarstvo, reviziju i raunovodstvo, mjenjake poslove, osiguranje, advokaturu, kao i pranje novca na tritu kapitala i nekretnina.

200

mr. sc. Ahmed Bjelopoljak Svaki odjeljak sadri opis stanja u sektoru, opise moguih naina za zloupotrebu sektora u svrhe pranja novca, kao i trendove, odnosno naine za koje se pretpostavlja da e biti zloupotrijebljeni u svrhe pranja novca. Ocjenu svih naih borbi koje preduzimamo protiv pranja novca, kao nesporno velikog kriminalnog i drutvenog zla, moe se zakljuiti konstatacijom da se najrealnija ocjena dobije od potencijalnih peraa novca, jer, ako oni zaobilaze prostor, to znai da je sistem dobro postavljen. Najvanija je preventiva.

Literatura
1. Beare, M., E., (2003), Critical Reflections on Transnational Organized Crime, Money Laundering, and Corruption, University of Toronto Press, Toronto. 2. Beare, M., E., Schneider, S., (2007), Money Laundering in Canada: Chasing Dirty and Dangerous Dollars, University of Toronto Press, Toronto. 3. Bila, A., Dravna rampa peraima novca, Zagreb, Vjesnik mart, 1996. 4. Bokovi, M., Pranje novca, Beograd, Beosing, 2005. 5. Bokovi, M., Aktuelni problemi suzbijanja pranja novca, Beograd, 2001. 6. Cvitanovi, L., Meunarodna policijska suradnja, policija i sigurnost, Globus, Zagreb, 1992. 7. Degan, V. ., Pavii, B., Meunarodno kazneno pravo, Pravni fakultet Sveuilita u Rijeci, Rijeka, 2005. 8. Florman, W., Pranje novca Ahilova peta organiziranoga kriminala, Izbor, Zagreb br. 1/1993. 9. Gilmor, V. S., Prljavi novac, Razvoj meunarodnih mjera za borbu protiv pranja novca i finansiranja terorizma, prevod Mates, V., Izdanje Savjeta Evrope, Plus, Beograd, 2006. 10. Herak, B. G., Pranje novca, Zbornik Pravnog fakulteta Zagreb,56, 1992. god. 11. Herak, B. G., Pranje novca i policija, Policijska sigurnost, struni lanak, Zagreb, godina 2, br. 34, 2003. 201

Zbornik radova

12. Klasens, R.,Spreavanje pranja novca, prevod Raievi, S., Udruenje banaka Srbije, Beograd, 2006. 13. Konvencija o pranju, traganju, privremenom oduzimanju prihoda steenog krivinim djelom, Strasbourg, ETS No. 141, 8. 11. 1990. 14. Maros, I., Milinovi, M., Meunarodna suradnja RH u suzbijanju pranja novca, Hrvatski ljetopis za kazneno pravo i praksu , Zagreb, 2/1999, 241. 15. Pedi, ., Nefinancijski sektor i samostalne profesije u kontekstu spreavanja pranja novca Zb. Prav. fak. Rij. (1991) v. 31, br. 1, 617642 (2010) 61. 16. Spreavanje pranje novca, Sluajevi, Izvor Egmont grupa, Sarajevo, 1214. 12. 2005. 17. Vodi kroz Sarajevsku berzu-burzu, broura, Izdava Sarajevska berzaburza vrijednosnih papira DD Sarajevo, Sarajevo, 2008. Internetske stranice 1. Caribean http://www.cfatf.org 2. Egmont grupa http://www.egmontgroup.org 3. FATF (Lista zemalja i teritorija koje ne surauju NCCTS ) http://www. fatf-gafi.org 4. FATF Regionalne eurasiangroup.org 5. http://www.fatf.org 6. http://www.fincen.gov 7. MONEYVAL (Vijee Evrope. Povjerenitvo strunjaka za procjenu borbe protiv pranja novca / finansiranja terorizma) http://www.coe. int/moneyval 8. UN (meunarodna mrea za pranje novca) http://www.imolin.org 9. Vijee Evrope http://www.coe.int/ organizacije Azija / Pacifik http://www.

202

Dr Mile Rai Dr Mile Rai Redovni profesor Fakulteta pravnih nauka Univerziteta/Sveuilita Vitez u Vitezu e-mal: mileracic@yahoo.com Dr Sinia Domazet Univerzitet Edukons, Sr. Kamenica, Srbija e-mail: sdomazetns@gmail.com Struni lanak UDK 340.137:061.1EU

IMPLEMENTACIJA NEKIH PROPISA EU OD STRANE EVROPSKE KOMISIJE


Saetak
lanom 102. Ugovora o funkcionisanju EU predviena je zabrana zloupotrebe dominantnog poloaja. Komisija ima ovlaenje da, u skladu sa odredbama UFEU, ispita svaki sluaj ponaosob i donese odgovarajuu odluku. Postupak implementacije lana 102. Ugovora o funkcionisanju EU razraen je Uredbom 1/2003, odgovarajuom Uredbom o primeni, kao i Smernicama o metodu izricanja kazni iz 2006. godine. Procedura predviena navedenim aktima veoma je sloena i predstavlja izraz elje Komisije da obezbedi efikasnu proceduru kontrole, ali i sprei eventualne zloupotrebe. Novine predviene Uredbom 1/2003 odnose se, pored ostalog, na naputanje dvostepenosti povodom zahteva za dostavljanjem relevantnih informacija, inspekcije koje bi se sprovodile u privatnim kuama, prostorijama i vozilima direktora ili zaposlenih, mogunost da Komisija uzme izjavu od fizikog ili pravnog lica koje da svoj pristanak, u cilju prikupljanja podataka koji se odnose na sadraj istrage, kao i mogunost da izdaje pozitivne naloge. Navedena procedura bie od velikog znaaja u procesu pristupanja BiH EU. Kljune rei: Evropska unija, Evropska komisija, zloupotreba dominantnog poloaja, implementacija, Uredba 1/2003.

203

Zbornik radova

IMPLEMENTATION OF SOME EU LEGISLATION BY THE EUROPEAN COMMISSION


Summary
Article 102 TFEU provides for the prohibition of abuse of dominant position. The Commission shall, in accordance with the provisions of the TFEU, examine each case individually and make the appropriate decision. The process of implementation of Article 102 TFUE was worked out by Regulation 1/2003, appropriate Regulation on the implementation of the relevant Regulation 1/2003, and Guidelines on the Method of Setting Fines from 2006. The procedure provided for in that legislation is very complex and represents an expression of desire of the Commission to ensure effective control procedure, but also to prevent potential abuse. New provisions provided by Regulation 1/2003 relating to, among other things, to leave the two-level regarding the request for providing information, inspections which should be conducted in private homes, offices and vehicles of directors or employees, the possibility for the Commission to take a statement from the person or entity which accept that solution, in order to obtain information relating to the contents of the investigation, as well as the ability to issue positive orders. The above procedure will be of great importance in the process of EU accession of Bosnia and Herzegovina. Key words: European Union, European Commission, Abuse of dominant position, implementation, Regulation 1/2003

1. Uvod
U lanu 102. Ugovora o funkcionisanju EU (UFEU) blie je ureeno pitanje zloupotrebe dominantnog poloaja. Pri tom, treba napomenuti da e institucije Unije, pre svega Evropska komisija (Komisija), reagovati u sluaju kada je dolo do zloupotrebe dominacije od strane jedne ili vie kompanija na relevantnom tritu. Dakle, u pravu konkurencije EU ne sankcionie se injenica da jedna ili vie kompanija poseduje dominantan poloaj, nego samo postupak zloupotrebe trine pozicije. To je opravdano, jer se ne mogu kanjavati kompanije koje, usled uspenog poslovanja,

204

Dr Mile Rai kontroliu vei deo trita. Komisija ima ovlaenje da, u skladu sa odredbama UFEU, ispita svaki sluaj ponaosob i donese odgovarajuu odluku. Takoe, moe izrei i sankcije kompanijama za koje je utvreno da su zloupotrebile dominantan poloaj. U ovom radu e biti vie rei o proceduri primene lana 102. UFEU od strane Komisije.

2. Procedura pred Komisijom


U vezi sa postupkom implementacije lana 102. UFEU, treba istai na poetku da je poevi od 2004. godine dolo do odreenih promena kada je doneta Uredba Saveta 1/2003, kojom je zamenjena ranija Uredba Saveta 17/62, odgovarajua Uredba o implementaciji, kao i nekolicina uputstava i smernica.277 U ovom odeljku e biti ukratko izloena osnovna reenja pomenute Uredbe 1/2003. Samo pokretanje postupka od strane Komisije liava nacionalne organe za zatitu konkurencije mogunosti da direktno primene lanove 101. i 102. UFEU. Ipak, ovde se radi o nacionalnim telima konkurencije, a ne o nacionalnim sudovima, to znai da oni mogu direktno primeniti lan 102. UFEU, iako je Komisija pokrenula postupak. Imajui ovo u vidu, u prvi plan izbija problem paralelne nadlenosti Komisije i nacionalnih sudova i mogunosti donoenja meusobno kontradiktornih odluka. Takav problem je reen u lanu 16(1) Uredbe 1/2003 koji predvia da nacionalni sudovi ne mogu donositi odluke suprotne onima usvojenim od strane Komisije. Komisija moe, na osnovu Uredbe o implementaciji 773/2004 vriti istragu pre pokretanja odgovarajueg postupka u vezi sa lanom 102. UFEU, to je regulisano lanovima 1820 Uredbe 1/2003. U vezi s tim, ona moe
277

[2003] OJ L1/1; Commission Regulation 773/2004 on the conduct of proceedings by the Commission pursuant to Articles 81 and 82 (Uredba o implementaciji) [2004] OJ C101/18. Ovaj paket novih propisa obuhvata jo i Commission Notice on cooperation within the network of competition authorities ([2004] OJ C101/43), Commission Notice on cooperation between the Commission and the courts of the EU Member States in the application of Articles 81 and 82 ([2004] OJ C101/54), Commission Notice on the handling of complaints ([2004] OJ C101/65), Commission Notice on informal guidance relating to novel questions concerning Articles 81 and 82 that arise in individual cases ([2004] OJ C101/78), Guidelines on the effect on trade concept contained in Articles 81 and 82 ([2004] OJ C101/96) i sl.

205

Zbornik radova

traiti od preduzea da joj dostave odgovarajue podatke neophodne za procenu.278 Naravno, nisu samo preduzea izvor relevantnih informacija, jer Komisija moe da ih trai i od konkurentskih kompanija, isporuilaca, potroaa i slino. U pogledu zahteva za dostavljanjem relevantnih informacija, lan 18. Uredbe 1/2003 donosi izvesnu novinu u odnosu na raniju Uredbu 17/62. Naime, prethodno reenje je podrazumevalo da Komisija prvo neformalno trai od preduzea odreene informacije, pa ukoliko ih kompanija ne dostavi, onda bi Komisija mogla da donese odluku koja bi ih obavezala na dostavljanje traenih podataka. Uredbom 1/2003 naputa se ova dvostepenost i Komisija moe odmah, uz pomo odluke u tom smislu, zatraiti od preduzea dostavljanje relevantnih informacija koje su ona duna da dostave. Ta obaveza, u skladu sa lanom 18(6) Uredbe 1/2003, odnosi se i na vlade drava lanica i njihova tela za primenu pravila konkurencije. Jasno, prilikom traenja informacija Komisija mora, u skladu sa lanom 18(2) Uredbe 1/2003, u svom zahtevu navesti pravni osnov, svrhu zahteva, vremenske rokove za dostavljanje traenih informacija, kao i kazne za davanje netanih ili obmanjujuih informacija. Novina u Uredbi 1/2003 je i u tome to su znaajno poveane novane kazne za nepostupanje po zahtevu, a kreu se do 1% od ukupnog godinjeg obrta u tekuoj poslovnoj godini. Ovo je svakako dodatna motivacija kompanijama i drugim subjektima da postupaju po zahtevu Komisije. Odluka Komisije kojom se od preduzea trai dostavljanje traene informacije je sadrinski identina zahtevu za dostavljanje, s tim to ona mora sadrati, pored novanih sankcija za eventualno nepostupanje po zahtevu, i odredbu po kojoj data odluka moe biti preispitana od strane Suda. U lanu 18(5) Uredbe 1/2003 predviena je i obaveza saradnje Komisije sa nacionalnim telima konkurencije drava lanica, koja se manifestuje u obavezi Komisije da kopiju zahteva ili odluke obavezno poalje nacionalnim telima konkurencije drave lanice gde se nalazi sedite odnosnog preduzea, kao i drave lanice na ijoj teritoriji je dolo do uticaja na konkurentske procese. lanom 20(1) Uredbe 1/2003 dato je ovlaenje Komisiji da vri inspekcije u zgradama i objektima kompanija, pri emu ona ne mora u tom
278

Uredba 1/2003, l. 18.

206

Dr Mile Rai pravcu uputiti neki zahtev u formalnom smislu, ve moe da ih izvri bez upozorenja. To je logino, jer bi u suprotnom pretila opasnost od skrivanja ili unitavanja informacija, odnosno dokaza o postojanju zabranjene delatnosti. U stavu 2. istog lana predvieno je da inspekcije, to jest, ovlaenja inspektora ukljuuju: ulazak u poslovne prostorije, zemljine posede ili transportna sredstva preduzea ili udruenja preduzea; ispitivanje knjiga ili drugih beleaka koje se odnose na poslovanje preduzea; uzimanje ili pribavljanje njihovih kopija; mogunost zapeaenja poslovnih prostorija; ispitivanje i traenje obavetenja od zaposlenih u odnosnim kompanijama i slino. U odnosu na raniju Uredbu 17/62, treba istai da, izmeu ostalog, Komisija (odnosno inspektori) sada ima i ovlaenje, u skladu sa lanom 20(2)(e) Uredbe 1/2003, da zatrai objanjenje od bilo kog predstavnika ili lana osoblja o injenicama i dokumentima koji se odnose na sadraj i svrhu inspekcije i da zabelei odgovore. U lanu 23. Uredbe predvieno je da Komisija moe kazniti preduzee u sluaju da na postavljena pitanja da netaan ili obmanjujui odgovor, propusti da ispravi u unapred odreenom roku nepotpun ili obmanjujui odgovor dat od strane lana osoblja, ili ne uspe ili uskrati da obezbedi potpun odgovor o injenicama koje se odnose na sadraj i svrhu inspekcije. Zanimljiv je i lan 4(3) Uredbe o implementaciji 773/2004, gde se navodi da preduzea mogu u unapred odreenom roku dostaviti Komisiji ispravku, izmenu ili dopunu objanjenja datih od lanova osoblja neovlaenih od strane preduzea ili grupa preduzea za pruanje takvih obavetenja, ali ne daje takvu mogunost kad je re o ovlaenim lanovima osoblja. I u ovoj situaciji bi trebalo dati mogunost preduzeima da reaguju u formi ispravke, izmene ili dopune. Komisija moe unapred da najavi dotinim kompanijama da e izvriti, na primer, inspekciju njihovih poslovnih prostorija, ali isto tako moe nenajavljeno da izvri pomenutu radnju, popularno nazvanu prepad u zoru (dawn raids). Naroito je Komisija sklona ovakvim prepadima ukoliko je re o zloupotrebi dominantnog poloaja. Meutim, u vie navrata, preduzea su se branila od ovih nenajavljenih inspekcija Komisije, pozivanjem na lan 8. Evropske konvencije o ljudskim pravima, navodei da su navedenim aktima prekrena njihova osnovna prava. S druge strane, institucije Unije su odbijale ovakve navode kao neosnovane, pozivajui se na to da su takve radnje uinjene u cilju spreavanja ugroavanja konkurencije na tetu javnog interesa, individualnih preduzea ili

207

Zbornik radova

potroaa.279 Ipak, obavetenje o nameravanoj inspekciji mora se uputiti nadlenim telima drava lanica na ijoj teritoriji se inspekcija vri. lanom 21. Uredbe 1/2003 reeno je do tada veoma sporno pitanje inspekcija koje bi se sprovodile u privatnim kuama, prostorijama i vozilima direktora ili zaposlenih i Komisiji dato ovlaenje da i tu sprovodi inspekcije, isto kao i u poslovnim prostorijama, ukoliko postoji razumna sumnja da se poslovne knjige i druga dokumentacija uvaju na pomenutim mestima. Takva inspekcija se, u skladu sa istim lanom, moe izvriti samo uz prethodno odobrenje nacionalnog sudskog organa date drave lanice. Istovremeno, nacionalni sudski organi nee moi da dovode u pitanje potrebu za vrenjem inspekcije od strane Komisije, niti da ispituju zakonitost njenih odluka. Potonje spada u nadlenost Suda. Oito je lan 21. Uredbe 1/2003 bio motivisan estom praksom uvanja poverljive poslovne dokumentacije i knjiga u privatnim kuama, prostorijama direktora ili zaposlenih u odnosnim kompanijama, kako bi se izigrala Komisija ukoliko doe do iznenadne inspekcije poslovnih prostorija. Ipak, treba rei da Uredba 1/2003 ne sadri bilo kakve odredbe koje bi sankcionisale suprotstavljanje inspekciji, iako je u praksi bilo sluajeva kada su zaposleni odbijali otvoriti vrata slubenicima Komisije. U toj situaciji Komisija mora da se obrati sudskim organima dotine drave lanice, koji mogu da obezbede prinudni ulazak u prostorije. Ovo je motivisano eljom za ouvanjem suverenosti drava lanica. lanom 20(6) predvieno je da e u sluaju kada se preduzea suprotstavljaju vrenju inspekcije, organi drava lanica pruiti neophodnu pomo Komisiji, ukljuujui i pomo policijskih organa, sve u cilju sprovoenja inspekcije. Ukoliko sprovoenje inspekcije zahteva uee sudskih organa drava lanica, oni e imati ovlaenje kontrole autentinosti odluka Komisije, kao i da li su date mere preterane ili arbitrarne, imajui u vidu sadrinu inspekcije. Istovremeno, nacionalni sudski organ moe da trai od Komisije detaljnija objanjenja, naroito u vezi sa stepenom ozbiljnosti povrede konkurentskih pravila i prirodi ukljuenosti preduzea u date radnje.280

279

Case 136/79 National Panasonic v. Commission [1980] ECR 2033, [1980] CMLR 169, t.
1723.

280

lan 20(8) Uredbe 1/2003.

208

Dr Mile Rai Jo jedna novina u Uredbi 1/2003 izraena je u lanu 19. koji je dao mo Komisiji da uzme izjavu od fizikog ili pravnog lica koje da svoj pristanak, u cilju prikupljanja podataka koji se odnose na sadraj same istrage. Ukoliko se intervju vri u prostorijama same kompanije, Komisija ima obavezu da obavesti o tome kompetitivni organ drave lanice na ijoj teritoriji vri intervju.281 U Uredbi 1/2003 se ne pominje nikakva sankcija ukoliko neko odbije da odgovori na pitanja Komisije, ili ukoliko d netane ili obmanjujue podatke. Odsustvo sankcija ima za cilj da motivie lica naroito zaposlene, da daju podatke, makar oni bili i netani. Strah od sankcija bi delovao kontraproduktivno na pomenuta lica. U vezi sa prikupljanjem informacija i sprovoenjem inspekcija od strane Komisije, treba napomenuti da se u tim postupcima moraju potovati takozvana prava odbrane, odnosno pravo kompanija da uskrate davanje informacija kojima bi inkriminisale same sebe. Preciznije, Komisija moe da trai od kompanija informacije neophodne za ustanovljenje povrede konkurentskih normi, ali ne i informacije kojima bi preduzee optuilo samo sebe, odnosno priznalo povredu. Tadanji Sud prve instance je zauzeo ovakav stav u sluaju Orkem, iako je Evropski sud za ljudska prava smatrao drugaije i pravo na odbranu, odnosno pravo kompanije da ne inkriminie sama sebe, vezao za situaciju kada je re o krivinom delu, a ne krenju konkurentskih normi.282 Kompanije, dakle, imaju obavezu saradnje sa Komisijom, ali ne po svaku cenu. Slian stav zauzet je i u sluaju Mannesmannrhren-Werke AG v Commission283, kao i u sluaju

281 282 283

Uredba 773/2004, l. 13. Case 374/87, Orkem v. Commission [1989] ECR 3283, [1991] 4 CMLR 502. Case T-112/98, Mannesmannrhren-Werke AG v Commission [2001] ECR II-729,
[2001] 5 CMLR 54.

209

Zbornik radova

Orkem284. Pored toga, Sud je zauzeo stav i da se potovanje prava odbrane po osnovu samo-inkriminacije odnosi samo na situaciju kada Komisija trai informaciju po osnovu lana 18(3). Postavlja se pitanje da li kompanija mora otkriti Komisiji sadrinu komunikacije sa svojim advokatima, odnosno pravnim savetnicima. Uredba 1/2003 se ne bavi ovim pitanjem, ali je u praksi institucija Unije zauzet pozitivan stav po tom pitanju. Tako, u sluaju AM&S Ltd v. Commission, Sud je zauzeo stav da je potrebno ouvati tajnost komunikacija advokata i klijenata (kompanije), ali uz ispunjenje tri preduslova: prvo, mora se raditi o nezavisnom advokatu, odnosno licu koje nije zaposleno kod zastupanog; drugo, advokat mora biti ovlaen za rad u nekoj dravi lanici; tree, dokumentacija mora biti sainjena u cilju i interesima klijentovog prava odbrane.285 Vano je napomenuti da se ovo privilegovano komuniciranje odnosi na advokate, odnosno pravne zastupnike koji nisu zaposleni kod zastupanog (date kompanije). Ipak, ovakvo usko gledanje na stvari moe biti sporno, imajui u vidu obavezu potovanja etikog kodeksa od strane zastupnika, pa se (logino) postavlja pitanje zato privilegovanu komunikaciju ne primenjivati i kod zastupnika zaposlenih kod date kompanije. Ako Komisija, na osnovu gore reenog, utvrdi da postoji povreda, doi e do druge faze postupka, koja e biti okonana odgovarajuom odlukom. Kakva god da bude ta odluka, Komisija mora pruiti priliku kompanijama da budu sasluane o spornim pitanjima. Ali pre toga,
284

Case 374/87 Orkem v Commission [1989] ECR 3283, [1991] 4 CMLR 502. O ovome videti i: Lasok, K.P.E. The Privilege against Self-Incrimination in Competition Cases, 11 European Competition Law, Review. 91 (1990); Stessens, G., The Obligation to Produce Documents Versus the Privilege against Self-incrimination: Human Rights Protection Extended Too Far?, 22 European Law Review, 45 (1997); Vesterdorf, B., Legal Professional Privilege and the Privilege Against Self-Incrimination in EC Law: Recent Developments and Current Issues, Fordham International Law Journal, 2004, Vol. 28, Issue 4, pp. 1179215; Wils, W.P.J., Self-Incrimination in EC Antitrust Enforcement: A Legal and Economic Analysis, World Competition: Law and Economics Review, Vol. 26, No. 4, 2003, pp. 567588; Gippini-Fournier, E., Legal Professional Privilege in Competition Proceedings before the European Commission: Beyond the Cursory Glance, 2004 Fordham Corp. L. Inst. (B. Hawk ed., 2005), pp. 587; MacCulloch, A.D., The Privilege against Self-Incrimination in Competition Investigations: Theoretical Foundations and Practical Implications, Legal Studies, 2006, 26 (2). pp. 211237; Jones, A., Sufrin, B., EC Competition Law, 2008, pp. 11811188; Whish, R., Competition Law, 2009, pp. 267.

285

Case 155/79, AM&S Ltd v. Commission [1982] ECR 1575, [1982] 2 CMLR 264.

210

Dr Mile Rai Komisija mora da poalje datoj kompaniji takozvanu izjavu prigovora (statement of objections), na koju kompanije imaju pravo odgovora, u skladu sa Uredbom 773/2004, u kojoj se iznose stavovi Komisije povodom povrede lana 102. UFEU i sredstva za njihovo otklanjanje. Ova izjava prigovora dobija dodatno na znaaju ukoliko se ima na umu da Komisija moe u svojoj odluci da se bavi samo onim prigovorima u vezi sa kojima su odnosne kompanije imale mogunost da iznesu kontraargumente.286 Jasno, kompanijama e, u skladu sa lanom 10. Uredbe 773/2004, biti ostavljen izvestan rok za odgovor na izjavu o prigovorima u kome one mogu koristiti i dokumentaciju u prilog svojim tvrdnjama. Posebno vano pitanje za stranke jeste mogunost pristupa dosijeu Komisije, odnosno dokazima sadranim u njoj, kako bi mogle da odgovore na prigovore od strane Komisije. Ovo pitanje je predmet panje i Uredbe 1/2003, Uredbe 773/2004, kao i odgovarajueg Uputstva Komisije.287 U tom smislu, Komisija e omoguiti pristup dosijeu stranama kojima je uputila izjavu prigovora, pri emu se pravo na pristup nee odnositi na poslovne tajne, druge poverljive informacije ili interna dokumenta Komisije, odnosno kompetitivnih organa drava lanica. Isto vai i za interna dokumenta izmeu kompetitivnih organa drava lanica.288 Ipak, u skladu sa lanom 15(4) Uredbe 773/2004, nita u pomenutoj Uredbi nee spreiti Komisiju da otkrije ili koristi informacije neophodne za dokazivanje povrede lana 102. UFEU. Sud je u poznatom sluaju Solvay primenio princip jednakosti oruja izmeu Komisije i preduzea ukljuenih u istragu u smislu da potonja preduzea imaju pravo da saznaju sve relevantne informacije koje se koriste protiv njih u postupku isto kao i Komisija, pri emu Komisija nema diskreciono pravo procene koji dokumenti bi bili korisni za odbranu datih kompanija.289 Ve je pomenuto da je pristup dosijeu Komisije u odreenoj meri ogranien u smislu poslovnih tajni, drugih poverljivih informacija ili internih dokumenata Komisije ili kompetitivnih organa drava lanica,
286 287

lan 11, st. 2. Uredbe 773/2004.


Commission Notice on the rules or access to the Commission file in cases pursuant to Articles 81 and 82 of the Treaty, Articles 53, 54, and 57 of the EEA Agreement and Council Regulation (EC) No. 139/2004, [2005] OJ C 325/7. Uredba 1/2003, l. 27(2), Uredba 773/2004, l. 15 (1, 2). Odluka Suda u sluaju Solvay, t. 8183.

288 289

211

Zbornik radova

odnosno internih dokumenata izmeu kompetitivnih organa drava lanica. I u Uredbi 773/2004 postavljeno je slino ogranienje da pravo na pristup dosijeu nee biti proiren na poslovne tajne, druge poverljive informacije i interne dokumente Komisije ili kompetitivnih organa drava lanica.290 Ovakav oprez motivisan je injenicom da Komisija moe u postupku doi do veoma osetljivih podataka o mnogim privrednim subjektima, ije bi objavljivanje moglo naneti nepopravljivu tetu datim kompanijama. Ova pitanja Komisija je blie uredila odgovarajuim Uputstvom o pravilima ili pristupu dosijeu Komisije u sluajevima koji se odnose na lanove 81 i 82. Ugovora o EU291 (Uputstvo o pristupu). Uputstvo o pristupu je znaajno, izmeu ostalog, zbog toga to daje definiciju drugih poverljivih informacija, pri emu se smatra da su to informacije osim poslovnih tajni ije bi otkrivanje moglo znaajno povrediti lice ili preduzee292. U istom lanu se podrava odbijanje otkrivanja pisama od strane potroaa date kompanije, kako bi se izbeglo da pomenuta lica budu izloena riziku primene mera odmazde od strane tuene kompanije. Za pitanje poverljivosti informacija znaajna je i pomenuta Uredba 773/2004 u kojoj se navodi da Komisija moe traiti od preduzea ili udruenja preduzea da identifikuju dokumente ili delove dokumenata za koje ona smatraju da sadre poslovne tajne ili druge poverljive informacije, odnosno da identifikuju preduzea kojima one ne smeju biti otkrivene; istovremeno, Komisija moe identine radnje zahtevati i u pogledu bilo kojeg dela izjave o prigovorima ili odluke Komisije.293 Uputstvo o pristupu poslovne tajne i druge poverljive informacije naziva non-accessible documents, istovremeno propisujui odreenu proceduru kojom se reava mogui spor izmeu Komisije i preduzea oko toga da li e dokumenti i informacije biti smatrane poverljivim. Taj spor, prema pomenutom

290 291 292 293

Uredba, lan 15., st. 2. [2005] OJ C 325/7. Uputstvo o pristupu, l. 19. lan 16. Uputstva.

212

Dr Mile Rai Uputstvu o pristupu, reava tzv. Hearing Officer294. Uputstvo o pristupu regulie i poloaj tuilaca u postupku, navodei da u sluaju mogunosti odbijanja njihovog tubenog zahteva ne mogu ostvariti pristup poverljivim informacijama ili poslovnim tajnama kompanija i treih strana koje su obuhvaene tubom, ali mogu traiti pristup drugim dokumentima na kojima je Komisija zasnovala svoj stav o odbijanju.295 Ovo je motivisano eljom da se izbegnu zloupotrebe, jer bi svako mogao vrlo lako saznati poverljive podatke o svojim konkurentima. Dovoljno bi bilo da podnese tubu. Najzad, adresati izjave o prigovorima mogu, prema Uredbi 773/2004, traiti i da budu usmeno sasluani, uz uslov da o tome podnesu odgovarajui podnesak Komisiji296. Pri tom, mogu im pomagati advokati ili druga kvalifikovana lica, ukoliko Hearing Officer da odobrenje. Pored njih, mogue je da budu sasluana i druga lica (fizika ili pravna) koja pokau dovoljan interes. Ovim se eli izbei nepotrebno odugovlaenje postupka. Usmena sasluanja izvodi pomenuti Hearing Officer, a sama sasluanja nisu javna; izjave date prilikom sasluanja bie zabeleene i uinjene dostupnim licima koja su prisustvovala sasluanju, imajui u vidu uvanje poslovnih tajni i drugih poverljivih informacija.297 Nakon sprovedene procedure Komisija donosi odgovarajuu odluku, pri emu moe postojati vie razliitih modaliteta. Na primer, mogua je odluka kojom se nalae prestanak povrede lana 102. UFEU, odluka kojom se nalau odreene obaveze, odnosno inidbe odnosnim kompanijama, ali i odluka o nemogunosti primene lana 102. UFEU na predmetni sluaj. Takoe, Komisija moe da donosi i proceduralne odluke, kao i privremene mere. Kao to je ve pomenuto, Komisija moe doneti konanu odluku kojom se nalae prestanak krenja lana 102. UFEU. U tom cilju ona ima
294

Hearing Officer nije sudija, ve ima vie jednu korektivnu ulogu u postupku u smislu ouvanja, odnosno unoenja veeg stepena objektivnosti prilikom donoenja odluka Komisije. Njegov poloaj je blie ureen Odlukom Komisije 2001/462 [2001] OJ L162/21.

295 296 297

Uputstvo o pristupu, l. 3031. Uredba 773/2004, l. 12. Uredba 773/2004, l. 14. 213

Zbornik radova

mogunost da, u skladu sa lanom 7. Uredbe 1/2003, primeni odreene lekove (strukturne ili u obliku inidbi) koji su proporcionalni poinjenoj povredi i nuni za prestanak daljeg krenja. U istom lanu se navodi da e se strukturna reenja primeniti kada ne postoji dovoljno efektivan lek u obliku obaveza, ili ukoliko bi taj lek bio tei za primenu (burdensome) nego strukturno reenje. Za razliku od ranije Uredbe 17, nova Uredba 1/2003, dakle, daje Komisiji (u lanu 7. u vezi sa tzv. behavioural remedies) mogunost da izdaje pozitivne naloge (positive orders), to je ranije i primenjivano u praksi, iako to ovlaenje nije bilo izriito pominjano u ranijoj Uredbi 17 (o tome je Sud u sluaju Commercial Solvents zauzeo pozitivan stav)298. Njima se obino nalau neke inidbe u pozitivnom smislu, kao recimo obaveza da se izmene neke ugovorne klauzule, prestane sa nekim zabranjenim praksama, uine dostupnim odreene (tehnike) informacije neophodne za interoperabilnost (kao u uvenom sluaju Microsoft), kao i druge pozitivne inidbe. Ipak, ostaje problem adekvatne realizacije predvienog leka od strane obavezane kompanije, to se mora utvrivati u svakom pojedinanom sluaju. Ve je pomenuto da je lanom 7. Uredbe 1/2003 predviena i mogunost primene strukturnih reenja (structural remedies), ali ne bezuslovno, ve samo ukoliko su proporcionalna uinjenoj povredi i nuna za prestanak povrede, a da istovremeno ne postoje jednako efektivna reenja ili ako bi ona, ukoliko postoje, bila tea (burdensome) za date kompanije od strukturnih. Generalno govorei, strukturna reenja treba primenjivati vrlo obazrivo, jer neopravdano razdvajanje jedinstvene kompanije ili njeno gaenje moe imati katastrofalne posledice po trite. lan 8. Uredbe 1/2003 posveen je privremenim merama (interim measures). Slino kao kod pozitivnih naloga (positive orders), ranija Uredba 17/62 nije izriito predviala da Komisija moe da odredi privremene mere, ali je Sud i po ovom pitanju zauzeo pozitivan stav, smatrajui da je Komisija imala mogunost (ovlaenje) da odredi privremene mere.299 Nova Uredba 1/2003 ozvaniila je praksu i omoguila Komisiji da pribegne i ovim sredstvima, ali uz odreene uslove. Pre svega, neophodno je da se radi o hitnom sluaju u kome postoji rizik od ozbiljne i nepopravljive tete po konkurenciju. Drugo, mora prima
298 299

Tako je postupljeno, na primer, u poznatom sluaju Commercial Solvents i Tetra Pak II. To je prvi put uinjeno u sluaju Camera Care v. Commission [1980] ECR 119, [1980] 1
CMLR 334.

214

Dr Mile Rai facie da postoji povreda konkurentskih normi (tj. lana 102). Tree, privremene mere moraju biti ogranienog trajanja, usmerene na ouvanje status quo situacije i biti srazmerne potrebama datog sluaja. etvrto, u postupku odreivanja privremenih mera moraju se potovati prava strane u odnosu na koju se date mere propisuju, a naroito one sadrane u lanu 27. Uredbe 1/2003 (pravo na sasluanje). U stavu 2. istog lana navodi se da odluka o privremenim merama moe biti obnovljena ukoliko je to nuno i odgovarajue. U praksi je bilo vie sluajeva u kojima je dolo do odreivanja privremenih mera.300 U lanu 9. Uredbe 1/2003 govori se o mogunosti Komisije da, kada namerava da usvoji odluku kojom e traiti prestanak daljeg krenja, a date kompanije ponude izvesne inidbe (obaveze) kojima bi otklonili kompetitivne brige Komisije izraene u preliminarnoj proceni, uz pomo odgovarajue odluke uini date inidbe obaveznim za dotine kompanije. Dakle, vidi se da e takva odluka moi da se donese jedino ukoliko bi, u odsustvu takvih inidbi, Komisija donela odluku kojom bi naloila prestanak daljeg krenja lana 102. UFEU. Ovo je novina u odnosu na raniju Uredbu 17, pri emu donoenje ovih odluka nije, prema recitalu 13. Uredbe 1/2003, pogodno u sluaju kada Komisija namerava da izrekne novane kazne. U stavu 2. lana 9 Uredbe 1/2003 navodi se da Komisija moe ponovo pokrenuti postupak, ako doe do materijalnih promena u bilo kojim injenicama na kojima je zasnovana odluka, ukoliko odnosne kompanije deluju u suprotnosti sa njihovim obavezama, kao i ako je data odluka bila zasnovana na nepotpunim, netanim ili obmanjujuim informacijama obezbeenim od strana u pitanju. Pored pomenutih odluka, Komisija moe da donosi i odluke o proceduralnim pitanjima na osnovu Uredbe 1/2003. Tako, Komisija moe zatraiti neophodne informacije u skladu sa lanom 18(3), pri emu ima i mogunost izricanja novanih kazni u sluaju nepostupanja po zahtevu i slino. Ve je navedeno da Komisija ima nadlenost, u skladu sa lanom 10. Uredbe 1/2003, da donese odluke kojima e utvrditi da lan 102. UFEU nije primenjiv na datu praksu dominantne kompanije.
300

Tako je bilo, na primer, u sluaju Boosey & Hawkes, gde su se privremene mere sastojale

u obavezi dominantne kompanije da nastavi snabdevanje pod istim uslovima kao i ranije. S druge strane, Komisija je odbila primenu privremenih mera u sluaju Sea Containers/Stena usled toga to nije bio ispunjen uslov u pogledu hitnosti njihovog odreivanja.

215

Zbornik radova

Najzad, Komisiji stoji na raspolaganju i izricanje novanih kazni i penala, u skladu sa Uredbom 1/2003. U vezi s tim, Komisija je ovlaena da preduzeu ili grupi preduzea odredi novane kazne kako za krenja postojeih kompetitivnih normi (u ovom sluaju lana 102. UFEU) tako i za krenje propisane procedure. Zanimljivo je da pomenuta Uredba govori samo o preduzeima, to znai da Komisija ne moe kazniti fizika lica zaposlena u njima (na primer, lanove borda direktora, generalnog direktora i slino). U skladu sa lanom 23(2) Uredbe 1/2003, Komisija moe izrei novanu kaznu preduzeu ili grupi preduzea koja namerno ili nepanjom povrede lan 102. UFEU, ukoliko prekre njenu odluku kojom su odreene privremene mere, a u skladu sa lanom 8. Uredbe, kao i ukoliko se ne povinuju obavezama u skladu sa odlukom donetom na osnovu lana 9. Uredbe. Izreena kazna ne sme prelaziti 10% ukupnog godinjeg prometa u prethodnoj poslovnoj godini preduzea ili grupe preduzea koja su bila ukljuena u krenje. U skladu sa stavom 3. istog lana, visina kazne e se odrediti s obzirom na ozbiljnost i duinu trajanja povrede. Ove novane sankcije nisu krivinopravne prirode.301 Iz pomenutog lana se vidi da e novana kazna biti izreena kako za namerno, tako i za nenamerno (iz nepanje) krenje lana 102. UFEU, pri emu su u pravu i praksi EU preduzea odgovorna za akte svojih direktora i zaposlenih. Istovremeno, institucije Unije opravdano smatraju da su savremene kompanije (naroito one koje posluju u vie drava) itekako svesne znaaja i posledica svojih postupaka i radnji, te samim tim ostaje malo prostora za nepaljivo ponaanje i stepen odgovornosti; u pogledu postojanja namere, misli se na nameru da se ogranii konkurencija na tritu, a ne namera da se prekre konkurentske norme.302 Novina Uredbe 1/2003 je i u tome to Komisija moe izrei novane sankcije i grupi (asocijaciji) preduzea, pri emu e Komisija, ukoliko asocijacija nije plateno sposobna (insolventna), obavezati asocijaciju da trai nadoknadu od njenih lanica. Ukoliko se novana kazna ne moe isplatiti na ovaj nain u odreenom roku, Komisija moe zahtevati naplatu direktno od strane bilo kog preduzea iji su predstavnici bili lanovi tela
301 302

Uredba 1/2003, lan 23. stav 5. Ibidem, l. 82.

216

Dr Mile Rai koja su donosila odluke koje su se odnosile na asocijaciju303. Dakle, od odgovornosti su izuzete kompanije koje nisu uestvovale u donoenju ili primeni spornih odluka koje su dovele do krenja lana 102. UFEU. U skladu sa lanom 23(4) Uredbe 1/2003, dovoljno je da pomenute kompanije nisu bile svesne postojanja takve odluke, ili da su se aktivno distancirale od nje pre nego to je Komisija otpoela istragu. U skladu sa lanom 24. Uredbe 1/2003 Komisija moe da izrekne i penale (periodic penalty payments), kako bi naterala preduzee ili grupu preduzea; da prekinu sa krenjem lana 102. UFEU, u skladu sa odlukom Komisije iz lana 7; da se povinuju odluci o odreivanju privremenih mera u skladu sa lanom 8, odnosno odluci kojom su obavezana na odreene inidbe, sledstveno lanu 9. Uredbe; da dostave potpune i tane informacije traene na osnovu odluke donete u skladu sa lanom 17 ili 18(3) Uredbe; da se povinuju inspekciji na osnovu lana 20(4) Uredbe 1/2003. Uredbom je propisano da visina kazne ne moe prelaziti 5% prosenog dnevnog prometa u prethodnoj poslovnoj godini, to je vei iznos u odnosu na raniju Uredbu 17. U pogledu novanih sankcija proceduralne prirode, one e se izrei u sluaju: dostavljanja netanih, nepotpunih ili obmanjujuih informacija traenih u skladu sa lanom 17 ili 18(2) Uredbe ili njihovog neblagovremenog dostavljanja u skladu sa lanom 17 ili 18(3); dostavljanja nepotpunih knjiga ili drugih kopija poslovne prirode, odnosno odbijanja da se podvrgnu inspekciji, u skladu sa lanom 20, odnosno 20(4); davanja netanih, obmanjujuih odgovora ili nedostavljanja ispravki u skladu sa lanom 20(2) Uredbe; otpeaenja privrenih od strane ovlaenih slubenika Komisije, a u skladu sa lanom 20(2). Ove kazne e se izrei bilo da su pomenute radnje uinjene namerno ili u nepanji, pri emu njihov iznos ne sme prelaziti 1% ukupnog prometa u prethodnoj poslovnoj godini, to je (takoe) vie nego prema ranijoj Uredbi 17. Sud ima, prema lanu 31. Uredbe 1/2003, pravo da preispita odluke Komisije povodom izreenih kazni, pri emu ih moe poveati, smanjiti ili ponititi. Pomenutom Uredbom su propisani i odgovarajui rokovi zastarelosti. 304
303 304

Ibidem, l. 82, st. 4. Uredba 1/2003, l. 2526. 217

Zbornik radova

Najzad, treba rei par rei i o politici Komisije u pogledu izricanja novanih kazni. U tom smislu, 2006. godine usvojene su Smernice o metodu izricanja kazni (Smernice) kojim su zamenjene ranije smernice iz 1998. godine.305 Iako ove Smernice nemaju snagu obaveznosti, budui da spadaju u tzv. meko pravo (soft law) one se ipak primenjuju u praksi.306 Prema pomenutim Smernicama, osnovni iznos kazne odreuje se u odnosu na vrednost prodaje roba ili usluga na koje se povreda odnosi, u zavisnosti od stepena ozbiljnosti povrede, uveane (multiplied) brojem godina povrede.307 Kao opte pravilo, proporcija vrednosti prodaje uzeta u obzir bie postavljena na nivo do 30% vrednosti prodaje, pri emu ovaj prag moe biti korigovan navie, ali i nanie.308 Komisija moe u skladu sa Smernicama uzeti u obzir oteavajue i olakavajue okolnosti u svakom pojedinanom sluaju, to moe rezultirati u poveanju, odnosno smanjenju osnovnog iznosa kazne.309 Naroito oteavajua okolnost je nastavak ili ponavljanje istih ili slinih krenja nakon to su ona ranije ve bila utvrena od strane Komisije. Takva ponovljena krenja se mnogo otrije sankcioniu, tako da osnovni iznos kazne moe biti uvean i do 100% za svako takvo krenje. Komisija moe u skladu sa lanom 3031 Smernica poveati kazne (i) kompanijama koje imaju naroito veliki promet posle prodaje roba ili usluga na koje se povreda odnosi, ali i u sluaju kada eli da prekorai vrednost dobiti koja je steena kao rezultat krenja konkurentskih normi (itaj: lana 102). Ovakvo otro kanjavanje ima (jezikom krivinog prava) za cilj sprovoenje specijalne i generalne prevencije, odnosno odvraanja od budueg krenja kompetitivnih pravila Unije. Ipak, izreene kazne (kolike god one bile) ne smeju da preu 10% ukupnog godinjeg prometa preduzea ili grupe preduzea u prethodnoj poslovnoj godini. U odlukama institucija Unije precizira se rok za plaanje novanih kazni, kao i eventualno pitanje (unapred utvrene) kamate, odnosno njene
305

Guidelines on the Method of Setting Fines Imposed Pursuant to Article 23(2)(A) of Regulation No. 1/2003 [2006] OJ C210/2.

306

Sud je to potvrdio u sluaju Archer Daniels Midland Company v. Commission [2006] ECR I-4429, [2006] 5 CMLR 230.

307 308 309

Smernice, t. 19. Ibidem, t. 2122. Ibidem, t. 2729.

218

Dr Mile Rai dospelosti. alba Sudu ne odlae plaanje kazne. Istovremeno, Komisija nije obavezna da uzme u obzir sposobnost kompanija da plate kazne, ali ima mogunost da to uini na zahtev odnosne kompanije. Smanjenje kazne moe da usledi iskljuivo na bazi objektivnog dokaza da bi izricanje novane kazne nenadoknadivo ugrozilo ekonomsku odrivost odnosnog preduzea ili uzrokovalo gubitak vrednosti njegove imovine.310 Ukratko, gledae se ekonomsko-socijalni kontekst, pa ukoliko bi plaanje (visoke) kazne dovelo, na primer, do porasta nezaposlenosti, to bi bio valjan motiv za njeno ublaavanje. Najzad, i u pogledu izricanja novanih kazni mora se voditi rauna o osnovnim pravnim principima, kao to su princip srazmernosti, jednakog postupanja u jednakim stvarima i princip non bis in idem, jer su oni generalno prihvaeni u pravu EU.

3. Zakljuak
Na osnovu reenog, moe se zakljuiti da je procedura primene lana 102. UFEU od strane Komisije dosta sloena. U tom pogledu, pokretanje postupka od strane Komisije liava nacionalne organe za zatitu konkurencije mogunosti da direktno primene lanove 101 i 102 UFEU. Ipak, nacionalna tela za zatitu konkurencije mogu direktno primeniti lan 102. UFEU, iako je Komisija pokrenula postupak. Komisija moe, na osnovu Uredbe o implementaciji 773/2004 vriti istragu pre pokretanja odgovarajueg postupka u vezi sa lanom 102. UFEU i traiti od preduzea da joj dostave odgovarajue podatke neophodne za procenu. U odnosu na ranije vaeu Uredbu 17/62, dolo je do odreenih promena. Prvo, Uredbom 1/2003 naputa se dvostepenost povodom zahteva za dostavljanjem relevantnih informacija i Komisija moe odmah zatraiti od preduzea dostavljanje odgovarajuih podataka, koje su ona duna da dostave. Drugo, Komisija sada ima i ovlaenje da, u skladu sa lanom 20(2)(e) Uredbe 1/2003, zatrai objanjenje od bilo kog predstavnika ili lana osoblja o injenicama i dokumentima koji se odnose na sadraj i svrhu inspekcije i da zabelei odgovore. Tree, Uredbom 1/2003 reeno je do tada veoma sporno pitanje inspekcija koje bi se sprovodile u privatnim kuama, prostorijama i vozilima direktora ili zaposlenih. Sada Komisija ima ovlaenje da i tu sprovodi inspekcije, isto kao i u poslovnim prostorijama, ukoliko postoji razumna sumnja da se poslovne knjige i druga dokumentacija uvaju na pomenutim mestima. etvrto, za razliku
310

Ibidem, t. 35. 219

Zbornik radova

od Uredbe 17/62, Komisija ima mogunost da uzme izjavu od fizikog ili pravnog lica koje da svoj pristanak, u cilju prikupljanja podataka koji se odnose na sadraj same istrage. Ukoliko se intervju vri u prostorijama same kompanije, Komisija ima obavezu da obavesti o tome kompetitivni organ drave lanice na ijoj teritoriji vri intervju. Peto, Uredba 1/2003 se ne bavi pitanjem da li kompanija mora otkriti Komisiji sadrinu komunikacije sa svojim advokatima, odnosno pravnim savetnicima. Ipak, u praksi institucija Unije zauzet je pozitivan stav po tom pitanju, to je potvreno u sluaju AM&S Ltd v. Commission. esto, nova Uredba 1/2003 daje Komisiji mogunost da izdaje pozitivne naloge (positive orders), to je ranije i primenjivano u praksi, iako to ovlaenje nije bilo izriito pominjano u ranijoj Uredbi 17. Sedmo, za razliku od ranije Uredbe 17/62 koja nije izriito predviala da Komisija moe da odredi privremene mere, Uredba 1/2003 ozvaniila je praksu Suda i omoguila Komisiji da, uz odreene uslove, pribegne i ovim sredstvima. Osmo, novina u odnosu na raniju Uredbu 17/62 sastoji se i u mogunosti Komisije da, kada namerava da usvoji odluku kojom e traiti prestanak daljeg krenja, a date kompanije ponude izvesne inidbe (obaveze) kojima bi otklonili kompetitivne brige Komisije izraene u preliminarnoj proceni, uz pomo odgovarajue odluke uini date inidbe obaveznim za dotine kompanije. Deveto, Komisija moe da izrekne novane kazne i penale, u skladu sa Uredbom 1/2003. U vezi s tim, Uredba 1/2003 govori samo o preduzeima, to znai da Komisija ne moe kazniti fizika lica zaposlena u njima (na primer, lanove borda direktora, generalnog direktora i slino). U tom pogledu novina Uredbe 1/2003 je i u tome to Komisija moe izrei novane sankcije i grupi (asocijaciji) preduzea, pri emu e Komisija, ukoliko asocijacija nije plateno sposobna (insolventna), obavezati asocijaciju da trai nadoknadu od njenih lanica. Pored navedenih najznaajnijih promena Uredbe 1/2003, posebno se istie pitanje mogunosti pristupa dosijeu Komisije, odnosno dokazima sadranim u njoj, kako bi mogle da odgovore na prigovore od strane Komisije. U tom smislu, Komisija e omoguiti pristup dosijeu stranama kojima je uputila izjavu prigovora, to se nee odnositi na poslovne tajne, druge poverljive informacije ili interna dokumenta Komisije, odnosno kompetitivnih organa drava lanica. Isto je predvieno i za interna dokumenta izmeu kompetitivnih organa drava lanica. Uredbom 773/2004 postavljeno je ogranienje da pravo na pristup dosijeu nee biti proireno na poslovne tajne, druge poverljive informacije i interne dokumente Komisije ili kompetitivnih organa

220

Dr Mile Rai drava lanica. Kad je re o definiciji drugih poverljivih informacija, to su informacije osim poslovnih tajni ije bi otkrivanje moglo znaajno povrediti lice ili preduzee. Nakon sprovedene procedure, Komisija donosi odgovarajuu odluku, kao to je odluka kojom se nalae prestanak povrede lana 102. UFEU, odluka kojom se nalau odreene obaveze, odnosno inidbe odnosnim kompanijama, ili odluka o nemogunosti primene lana 102. UFEU na predmetni sluaj. Takoe, Komisija moe da donosi i proceduralne odluke, kao i privremene mere. Sve u svemu, re je o prilino detaljnoj proceduri, sa brojnim mehanizmima u cilju poveanja efikasnosti postupka i spreavanja zloupotreba. Pomenuta procedura, kao i praksa Komisije bie od nesumnjive vanosti za odgovarajua tela za zatitu konkurencije u BiH, u cilju usaglaavanja sa pravnim tekovinama EU, u procesu pridruivanja.

Bibliografija
I Koriena literatura 1. Gippini-Fournier, E., Legal Professional Privilege in Competition Proceedings before the European Commission: Beyond the Cursory Glance, 2004 Fordham Corp. L. Inst. (B. Hawk ed., 2005). 2. Jones, A., Sufrin, B., EC Competition Law, 2008. 3. Lasok, K.P.E. The Privilege against Self-Incrimination in Competition Cases, 11 European Competition Law Review. 91 (1990). 4. MacCulloch, A.D., The Privilege against Self-Incrimination in Competition Investigations: Theoretical Foundations and Practical Implications, Legal Studies, 2006, 26 (2). 5. Stessens, G., The Obligation to Produce Documents Versus the Privilege against Self-incrimination: Human Rights Protection Extended Too Far?, 22 European Law Review, 45 (1997). 6. Vesterdorf, B., Legal Professional Privilege and the Privilege Against SelfIncrimination in EC Law: Recent Developments and Current Issues, Fordham International Law Journal, 2004, Vol. 28, Issue 4. 7. Wils, W.P.J., Self-Incrimination in EC Antitrust Enforcement: A Legal and Economic Analysis, World Competition: Law and Economics Review, Vol. 26, No. 4, 2003. 8. Whish, R., Competition Law, 2009.

221

II Korieni propisi 1. Commission Notice on the rules or access to the Commission file in cases pursuant to Articles 81 and 82 of the Treaty, Articles 53, 54, and 57 of the EEA Agreement and Council Regulation (EC) No. 139/2004, [2005] OJ C 325/7. 2. Commission Regulation 773/2004 on the conduct of proceedings by the Commission pursuant to Articles 81 and 82 [2004] OJ C101/18. 3. Commission Notice on cooperation within the network of competition authorities ([2004] OJ C101/43). 4. Commission Notice on cooperation between the Commission and the courts of the EU Member States in the application of Articles 81 and 82 ([2004] OJ C101/54). 5. Commission Notice on the handling of complaints ([2004] OJ C101/65). 6. Commission Notice on informal guidance relating to novel questions concerning Articles 81 and 82 that arise in individual cases ([2004] OJ C101/78). 7. Guidelines on the effect on trade concept contained in Articles 81 and 82 ([2004] OJ C101/96). 8. Guidelines on the Method of Setting Fines Imposed Pursuant to Article 23(2)(A) of Regulation No. 1/2003 [2006] OJ C210/2.

Doc. dr. Samir Zuparevi Doc. dr. Samir Zuparevi Vitez Sveuilite/Univerzitet Vitez Travnik Fakultet pravnih nauka samir.zuparevic@unvi.edu.ba Struni lanak UDK 323.28:341.231.14(410)

DEROGIRANJE LJUDSKIH PRAVA I OSNOVNIH SLOBODA U BORBI PROTIV TERORIZMA: SLUAJ UJEDINJENOG KRALJEVSTVA
Saetak
U ovom radu se istrauje smisao i znaenje dvaju glavnih principa koji se, u kontekstu presude Evropskog suda za ljudska prava u sluaju ilan i Kvinton protiv Velike Britanije, sukobljavaju u savremenom antiteroristikom zakonodavstvu. To je princip univerzalne zatite osnovnih ljudskih prava kao to su pravo na slobodu i pravo na privatnost i doktrina podruja slobodne ocjene drave u derogiranju ljudskih prava i osnovnih sloboda. Radi svrhovitog izlaganja, ovaj lanak je podijeljen u dva posebna dijela. U prvom dijelu autor preispituje odredbe antiteroristikog zakona u Velikoj Britaniji u kontekstu policijskog ovlatenja zaustavljanja i pretresa lica na javnom mjestu. Na tim se osnovama onda propituju mogunosti za zloupotrebu policijskih ovlatenja. U drugom dijelu autor poblie govori o moguim povredama slobode i privatnosti u konkretnom sluaju zaustavljanja i pretraivanja lica od strane policijskog slubenika na javnom mjestu u cilju spreavanje mogueg teroristikog napada. Stoga, rezultat ove analize jeste postavljanje granice izmeu zakonitog i nezakonitog zaustavljanja i pretraivanja sumnjivih lica. U zakljuku, autor ukazuje na znaaj naputanja restriktivnog tumaenja meunarodnih ugovora o ljudskim pravima u novijoj sudskoj praksi Evropskog suda za ljudska prava. Kljune rijei: policijska ovlatenja, pravo na slobodu, pravo na privatnost, doktrina podruja slobodne ocjene, restriktivno tumaenje

223

Zbornik radova

DEROGATION FROM HUMAN RIGHTS AND FUNDAMENTAL FREEDOMS IN COMBAT AGAINST TERRORISM: THE CASE OF THE UNITED KINGDOM
Abstract
In this paper explores the meaning and significance of two conflicting concepts in the context of the European Court of Human Rights judgment in case of Gillan and Quinton v. The United Kingdom in the modern antiterorist legislation: the universal protection of human rights such as the right to freedom and the right to privacy and margin of appreciation doctrine in derogation of human rights and fundamental freedoms. In order to present materials systematically, the paper is divided into two parts. In the first part the author review provisions of the Terrorist Act (2000) in the context police powers to stop and search persons in the public place. On this basis, posibilities for the abuse of police powers. In the second part the author discusses on possible violations of the right to freedom and the right to privacy in this case of stop and search persons by police officers in order to prevent possible terrorist attack. Therefore, result of this analysis is delimits legal and illegal stop and search suspicious persons. In conclusion, the author points out the relevance abandoning restrictive interpretation of Human Rights Treaties in the recent jurisprudence of the European Court of Human Rights. Key words: police powers, right to freedom, right to privacy, margin of appreciation doctrine, restrictive interpretation

I. Uvod
U aktuelnoj teoriji i praksi vie niko ne osporava potrebu veeg ili manjeg ograniavanja ljudskih prava u borbi protiv terorizma. Meutim, isto tako niko ne moe osporiti da ova ogranienja predstavljaju i odreene opasnosti za sam opstanak savremenih ljudskih prava. Bez obzira na to, danas su sve demokratske drave prihvatile potrebu derogacije izvjesnih ljudskih prava kada drutvu prijeti opasnost od teroristikih akata. Derogacija pojedinih ljudskih prava koje sadri Evropska konvencija za

224

Doc. dr. Samir Zuparevi zatitu ljudskih prava i osnovnih sloboda311 (u daljem tekstu: Konvencija) predviena je na podruju prava na potivanje privatnog i porodinog ivota312 i prava slobode i sigurnosti. Iako pravo na slobodu i sigurnost ne spada u kategoriju apsolutno zatienih ljudskih prava,313 date su pouzdane garancije kako to pravo ne bi bilo zloupotrijebljeno. Zaustavljanje pojedinca od strane policije kao i njegovo pretraivanje na javnom mjestu posebno je interesantno za nacionalnu sigurnost svake drave u cilju spreavanja mogueg teroristikog napada. Da bi se radilo o povredi prava na slobodu i sigurnost osoba, zaustavljanje i pretraivanje osoba mora biti protivzakonito, to jeste, uinjeno protivno odgovarajuim zakonskim odredbama kojima se propisuju uvjeti i naini vrenja pretresanja. Odredbe o uvjetima i nainu poduzimanja gore pobrojanih radnji zaustavljanja i pretresanja osoba predviene su prije svega Zakonom o krivinom postupku kao i drugim posebnim zakonima koje pojedine drave donose u borbi protiv terorizma. Povreda prava na slobodu i sigurnost moe biti izvrena samo od strane slubenih osoba i to u vrenju njihove slubene dunosti. Protivpravnost se moe ispoljavati u vrenju pretresanja bez odluke nadlenog dravnog organa u konkretnom sluaju ili se pretresanje vri u sluajevima kada nije dozvoljeno ili na nain koji nije dozvoljen iako postoji formalna odluka za vrenje pretresanja. U pravnoj teoriji preovladava stajalite da u takve radnje spadaju ne samo radnje koje predstavljaju propisane ovlasti slubene osobe, ve i radnje koje su vezane s tim radnjama, ali koje su u okviru djelatnosti slube u kojoj slubena osoba radi.314 Sporno je da li se navedenim policijskim pravima koja su u irokom obimu predviena
311

Evropska konvencija o ljudskim pravima kako je izmijenjena Protokolom br. 11, Slubeni glasnik BiH br. 06/99.

312

lan 8. stav 2. Konvencije Javna vlast se ne mijea u vrenje ovog prava, osim ako je

takvo mijeanje predvieno zakonom i ako je to neophodna mjera u demokratskom drutvu u interesu nacionalne sigurnosti, javne sigurnosti, ekonomske dobrobiti zemlje, sprjeavanja nereda ili sprjeavanje zloina, zatite zdravlja ili morala ili zatite prava i sloboda drugih. su: pravo na ivot, sloboda od torture i drugih nehumanih i poniavajuih postupaka ili kanjavanja, sloboda od ropstva, kanjavanje samo na osnovu zakona, te Protokol br. 6 i Protokol br. 7 Konvencije. 1035.

313

Prava iz Konvencije koja ni pod kojim uvjetima ne mogu biti predmetom ograniavanja

314

Lj. Lazarevi, Krivina djela slubenih i odgovornih osoba, Pravni ivot , br. 11/1985, str.

225

Zbornik radova

u savremenim antiteroristikim zakonima ugroava pravilno vrenje slubenih policijskih ovlasti u skladu s ustavom. Postavlja se pitanje da li se to moe tretirati kao nezakonito liavanje slobode pojedinca i povreda lana 5. stava 1. Konvencije.315 Takoer, treba ispitati da li se to moe dovesti u vezu i s povredom prava na potivanje privatnog i porodinog ivota osobe koja je podvrgnuta zaustavljanju i pretresu.316 Na ova pitanja odgovor je dat u presudi Evropskog suda za ljudska prava u Strasbourgu (u daljem tekstu: Evropski sud) u sluaju Gillan i Quinton.317 U ovom lanku u ukazati na opasnost koja proistie iz iroke derogacije ljudskih prava koja dolazi do izraaja u primjeni specijalnih zakona u spreavanju terorizma.

315

lan 5. stav 1. Pravo na slobodu i sigurnost glasi: Svako ima pravo na slobodu i sigurnost linosti. Niko ne smije biti lien slobode izuzev u nie navedenim sluajevima i u skladu sa zakonom propisanim postupkom: zakonitog lienja slobode po presudi nadlenog suda; zakonitog hapenja ili lienja slobode zbog nepovinovanja zakonitom nalogu suda ili u cilju osiguranja izvrenja bilo koje obaveze propisane zakonom; zakonitog hapenja ili lienja slobode radi privoenja nadlenoj sudskoj vlasti, kada postoji opravdana sumnja da je ta osoba izvrila krivino djelo ili kada postoje valjani razlozi da se osoba sprijei da izvri krivino djelo ili da, nakon izvrenja krivinog djela, pobjegne; lienja slobode maloljetnika, prema zakonitom nalogu, radi odgajanja pod nadzorom ili zakonitog pritvaranja zbog privoenja nadlenoj vlasti; zakonitog lienja slobode osoba da bi se sprijeilo irenje neke zarazne bolesti, pritvaranja mentalno oboljelih osoba, alkoholiara ili narkomana ili skitnica; zakonitog hapenja ili lienja slobode osobe u cilju sprjeavanja ilegalnog ulaska u zemlju ili osobe protiv koje je u toku postupak deportacije ili ekstradicije. potivanje svog privatnog i porodinog ivota, doma i prepiske. Javna vlast se ne mijea u vrenje ovog prava, osim ako je takvo mijeanje predvieno zakonom i ako je to neophodna mjera u demokratskom drutvu u interesu nacionalne sigurnosti, javne sigurnosti, ekonomske dobrobiti zemlje, sprjeavanja nereda ili sprjeavanja zloina, zatite zdravlja i morala ili zatite prava i sloboda drugih. of January 12, 2010.

316

lan 8. Pravo na potovanje privatnog i porodinog ivota glasi: Svako ima pravo na

317

Case of Gillan and Quinton v. The United Kingdom, Application No 4158/05, Judgment

226

Doc. dr. Samir Zuparevi

I. Pravo zaustavljanja i pretresa osoba na javnom mjestu od strane policije u cilju spreavanja terorizma
U Konvenciji je tano naznaeno koja se od ljudskih prava i fundamentalnih sloboda mogu derogirati.318 U kategoriju apsolutno zatienih prava ne spadaju pravo na slobodu i pravo na privatnost. Stoga, odredbe o ogranienju tih prava mogu biti uspostavljene domaim zakonima, ako je njihovo ograniavanje u interesu nacionalne sigurnosti i drugih javnih interesa. Odredbe o uvjetima i nainu preduzimanja radnji zaustavljanja i pretresanja osoba osumnjienih za krivina djela predviene su domaim zakonima o krivinom postupku. Tu spadaju slijedei uvjeti: vjerovatnoa da e se pretresanjem okrivljeni uhapsiti, ili da e se pronai tragovi krivinog djela ili predmeti vani za krivini postupak, pismeno obrazloena naredba, predaja naredbe, nain vrenja pretresanja i dr. Postoje i sluajevi kad se pretresanje vri i bez naredbe. Eventualni pristanak oteene osobe da se izvri pretresanje nje same ne iskljuuje protivpravnost postupanja.319 Konkretan povod za analizu opravdanosti detaljnog pretresa osoba pronaao sam u dogaaju koji se desio polovinom septembra 2003. godine na teritoriji Ujedinjenog Kraljevstva. Policija je zaustavila i izvrila pretres dvije osobe na javnom mjestu u Londonu. Ovlatenje policije da izvri zaustavljanje i pretres osoba regulisano je odredbama posebnog Zakona o spreavanju terorizma Ujedinjenog Kraljevstva.320 Ono se odnosi na podruje koje se smatra interesantnim za potencijalni napad terorista. Konkretne osobe su zateene u blizini meunarodnog sajma oruja i vojne opreme koji se odravao od 9. do 12. septembra 2003. godine. One su zateene na putu i eljele su se pridruiti demonstracijama koje su se odravale ispred samog sajma. Nita inkriminirajue policija kod njih nije pronala, ali su od prve osobe oduzeti kompjuterski ispisi u kojima su se nalazile informacije o samim demonstracijama. Druga osoba, koja je novinarka po struci, pretresena je
318

Drava u mirnodopsko vrijeme ima pravo da ograniava ljudska prava i fundamentalne

slobode pojedinaca, ako je to u interesu nacionalne sigurnosti. Prava i slobode iz Konvencije moe derogirati, osim njenih lanova 24. i 7., te Protokola br. 6 ili Protokola br. 13 (ukidanje smrtne kazne) i l. 4. Protokola br. 7. Konvencije. ine: (posebni dio), OSCE-Ured za demokratizaciju, Mostar, 2000, str. 212. and search.

319

Z. Raji, M. Tomi, Z. Miljko, Komentar Kaznenog zakona Federacije Bosne i Hercegov Article 44., attitude 2. Terrorism Act 2000, section 2834 i section 4445 Power to stop

320

227

Zbornik radova

bez obzira na to to je policiji pokazala svoju akreditaciju i nareeno joj je da prekine snimanje demonstracija. Opravdano se postavlja pitanje da li policija zaista treba imati ovako iroke diskrecione ovlasti zaustavljanja i pretresa svake osobe na javnom mjestu za koju posumnja da je potencijalni terorista. Stoga, smatrajui da se u konkretnom sluaju radi o nezakonitom zaustavljanju i pretresu, ove osobe su podnijele tubu Evropskom sudu za povredu odredaba Konvencije i to lana 5., prava na slobodu i sigurnost, lana 8. prava na potovanje privatnog ivota i na kraju povredu lana 10. koji garantira slobodu izraavanja. Prema odredbama Zakona o spreavanju terorizma Ujedinjenog Kraljevstva (u daljem tekstu: Zakona), policijski slubenik u uniformi ima ovlatenje da zaustavi pjeaka na podruju ili mjestu odreenom policijskim odobrenjem i da ga lino pretrai kao i stvari koje nosi sa sobom. Ovlatenje se moe koristiti samo ukoliko se pretraga osobe smatra sredstvom za spreavanje djela terorizma. Osobe su ne svojom voljom bile podvrgnute pretresu i alei se na postupanje policije navele su dva vana argumenta. Prvi, da apelanti nisu imali namjeru da svojim ponaanjem policiju isprovociraju u procjeni ope opasnosti od terorizma protiv Ujedinjenog Kraljevstva. Drugi argument jeste da parlament kao najvie zakonodavno tijelo nije imao namjeru dati policiji tako iroka ovlatenja. Odobrenje koje se daje policiji da zaustavlja i pretresa sumnjive osobe odnosi se iskljuivo na neposredne teroristike prijetnje koje su usmjerene na odreeno mjesto ili podruje u kome redovne policijske ovlasti nisu adekvatne i dovoljne u cilju suzbijanja takve prijetnje. Domai sudovi nisu uvaili navedenu argumentaciju. U svojim odlukama su potvrdili da se policijska ovlatenja iz lana 44. Zakona mogu odnositi na itavo podruje pokriveno odobrenjem policijskog komesara. To su zakonske odredbe unutar pravnih poredaka drava.321 Takvo odobrenje je izdato za podruje Londona u kom se odravao meunarodni sajam oruja i vojne opreme. Na tom podruju Metropoliten policija322 je imala na raspolaganju sva sredstva zaustavljanja i pretresa osoba kao odgovor na ope prijetnje od teroristikih aktivnosti koje postoje u veoj mjeri. To ovlatenje kao i naknadna potvrda koja je stigla od strane dravnog sekretara nisu bili
321

S. Markovi, Terorizam i druga krizna stanja suvremenog drutva i njihov utjecaj na


ograniavanje ljudskih prava i demokraciju, Hrvatski ljetopis za kazneno pravo i praksu, vol. 16, br. 1/2009, Zagreb, str. 218.

322

Policija Grada Londona.

228

Doc. dr. Samir Zuparevi mimo zakona. Gledajui sa stajalita policije, moe se primijetiti da su upotrijebljena zakonska sredstva koja su se i trebala primijeniti u borbi protiv terorizma. Zaustavljanje i pretres osoba je u skladu sa Zakonom iz dva razloga. Prvi je da odredba lana 44. daje iznimno iroka ovlatenja za uplitanje u privatnost graana na javnom mjestu. Drugo, u pitanju je zakon, a ne uredba. On je objavljen kao i svaki drugi opi pravni akt sa zakonskom snagom. Ova zakonska sredstva su upotrijebljena, jer ih opravdavaju odreene okolnosti. Policajac moe nemati stvarni razlog za sumnju na prisustvo opasnog predmeta prije samog zaustavljanja osobe u svakom pojedinanom sluaju. Prema lanu 45. stav 1 pod b Zakona policajac je ovlaten da samostalno odlui da li e iskoristi ovlasti zaustavljanja i pretresa osoba iz ozbiljnog razloga spreavanja teroristikog napada u skladu s lanom 44. stav 3. Zakona. Takoer, glavna namjera policije nije bila da pretresene osobe lii slobode, nego da izvri provjeru osoba na jedan drugi nain koji odstupa od redovnog zaustavljanja i pretresa osoba. Ovaj postupak policajaca ne odstupa od ograniene prirode redovnog zaustavljanja i pretresa osoba, uzimajui u obzir da nije ni dolo do njihovog liavanja slobode. Ovaj sistem se nikako ne moe nazvati proizvoljnim u smislu da se na taj nain oduzima pravna priroda zakona u njegovom autonomnom znaenju koje se podrazumijeva u konvencijskoj sudskoj praksi. S druge strane, policijska naredba kojom se odobrava takva vrsta zaustavljanja i pretresa osoba donosi se na osnovu zakona i njeno stupanje na snagu ne podlijee nikakvom objavljivanju. To moe tetiti pravnoj sigurnosti zaustavljenih osoba, ali takva osoba ima pravo na pisanu predstavku na osnovu lana 45 stav 5. Zakona. Nedostatak adekvatne objave policijskog odobrenja ne znai da zaustavljanje i pretres osoba nisu u skladu s postupkom koji je propisan zakonom. Priroda teroristike prijetnje je nesrazmjerno vanija od potivanja opih naela prava da se policijske naredbe moraju na odgovarajui nain objaviti i stupiti na snagu da bi bile vaee pravo za osobe koje predstavljaju odgovarajuu teroristiku prijetnju. Ogranienje objave policijskih naredbi u cilju ouvanja tajnosti mjera koje drava preduzima u borbi protiv terorizma oduzima velikom broju pojedinaca mogunost da se upoznaju sa sadrinom istih, ime se ograniava i njihova sloboda pristupa informacijama. Ovaj teret koji je nametnut velikom broju pojedinaca je svakako manji u odnosu

229

Zbornik radova

na prednost koja nastaje usljed odvraanja od teroristikog napada. S obzirom na prirodu sajma naoruanja, te njegovu lokaciju u blizini zrane luke, a vodei rauna da su demonstranti ve zasposjeli tu lokaciju, policija je imala pravo da u vezi s tom lokacijom primijeni dio svojih ovlasti iz lana 44. Zakona. Meutim, zbog nedostatka samih dokaza ta je policija postigla u vezi koritenja lana 44. Zakona u blizini sajma, ne moe se odmah zakljuiti o nezakonitosti tog postupka i nesrazmjernosti koritenja svojih ovlatenja protiv takvih osoba. Zanimljivo je da zakonske odredbe lanova 4447. Zakona ne podlijeu zahtjevu osnovane sumnje da je zaustavljena osoba, subjekt pretrage, terorist. Uslovi za primjenu naznaenih zakonskih odredbi su postojanje odgovarajueg policijskog odobrenja koje se izdaje za odreeno podruje. Ovim odobrenjem se ovlauje bilo koji policajac u uniformi da zaustavi pjeaka u podruju odreenom u odobrenju i da ga pretrai kao i sve stvari koje nosi sa sobom. U konkretnom sluaju, za cijelo podruje grada Londona ili njegov dio policijsko odobrenje moe izdati policijski slubenik najmanje u rangu komesara Metropoliten policije. On mora o tome obavijestiti dravnog sekretara, koji ukoliko to odobrenje ne potvrdi, ono u roku od 48 sati od kada je izdato prestaje da vai. Zakonito odobrenje znai da svaki policajac u uniformi na tom podruju, koristei se ovlatenjem iz lana 44. stav 2 Zakona, moe zaustaviti i pretraiti svakog pjeaka koji se moe dovesti u vezu s terorizmom. Jedino to ga u tom pogledu ograniava jeste da od osobe koju je zaustavio na javnom mjestu ne moe traiti skidanje odjee u cijelosti izuzev pokrivala za glavu, obue, kaputa, jakne ili rukavica. Policajac to mora uraditi u razumnom vremenu koje je uobiajeno za pretres na mjestu na kome je osoba zaustavljena.

III. Standardi Evropskog suda za ljudska prava u pogledu zaustavljanja i pretresa osoba u cilju spreavanja terorizma
Evropski sud moe ispitati razloge koji su doveli policiju do preduzimanja mjera zaustavljanja i pretresa osoba na javnom mjestu, jer je u pitanju primjena dozvoljenih restriktivnih mjera kojima se ograniavaju prava i slobode predviene lanom 5. i 8. Konvencije. On se mora uvjeriti da je restriktivna mjera preduzeta zbog toga to dravi objektivno prijeti opasnost od terorizma. Mora se raditi o posebnoj vrsti opasnosti koja obiluje takvom koliinom kriminalne aktivnosti koja podriva same

230

Doc. dr. Samir Zuparevi temelje javne sigurnosti u svakoj dravi. Stoga, preduzimanje razliitih mjera na suzbijanju ovih aktivnosti je vrlo opravdano. Pitanje ocjene da li neka aktivnost predstavlja javnu opasnost procjenjuje Evropski sud u svakom konkretnom sluaju. Tako je u sluaju Lawles,323 javna opasnost protumaena kao vanredno stanje krize ili opasnosti koja pogaa celokupno stanovnitvo i predstavlja pretnju po organizovani ivot zajednice koja sainjava dravu. Pored toga, drava mora osigurati srazmjernost izmeu neodlone primjene mjera radi zatite demokratskog drutva od teroristikih aktivnosti i ogranienja prava na slobodu. Ukoliko se ispostavi da je mjera preduzeta iz nekih drugih razloga, a ne iz onih koji su bili navedeni, moe doi do povrede prava iz Konvencije.324 Postoji jo jedan zahtjev koji se ovdje trai. Drava mora dokazati da je hitnost situacije iziskivala u konkretnom sluaju zaustavljanje i pretres osoba. Na osnovu gore iznesenih injenica nije uope sporno da je postojala javna opasnost od terorizma koja je prijetila opstanku nacije, kako unutar tako i izvan Ujedinjenog Kraljevstva. Takoer, treba uzeti u obzir opasnost situacije ije se posljedice po cjelokupno stanovnitvo ne mogu sprijeiti primjenom redovnog Zakona o krivinom postupku. Prema njegovim odredbama vri se pretres osoba za koje postoji osnovana sumnja da su poinile krivino djelo. Za njih se izdaje poseban sudski nalog, izuzev kada to nalae hitnost situacije. Sve ostale mjere pretresa predstavljaju vanredne mjere koje su omoguene donoenjem posebnog Zakona. Zbog uestalih teroristikih napada u proteklom desetljeu na teritoriji Ujedinjenog Kraljevstva opravdava se konkretna ocjena drave da joj prijeti velika opasnost od terorizma. Na ovom mjestu treba ispitati da li su mogue kakve proizvoljnosti u postupku zaustavljanja i pretresa osoba i da li se takav postupak moe podvesti pod liavanje slobode? Policija je ustvrdila da je postupila u skladu sa zakonskim odredbama i u okviru datog odobrenja za odreeno podruje. injenica da je zatitna mjera koja u sebi sadri ogranienje nekog prava, u skladu s domaim propisima, nee sama po sebi biti dovoljna za odstupanje od Konvencije.325 Pretresene osobe smatraju da su uslijed takvog naina zaustavljanja i pretresa podvrgnute nezakonitom liavanju slobode u smislu
323 324 325

Lawless v. Ireland, Serija A, br. 3, 1. 7. 61, (17980) 1 EHRR 15. D. Jankovi, Meunarodni standardi u borbi protiv terorizma, MP 4, 2010, str. 608. Ibid. str. 609610. 231

Zbornik radova

lana 5. stav 1. Konvencije. To se opravdava injenicom da ih policajac na postupak pretresa moe prinuditi upotrebom razumne sile ili hapenjem u sluaju odbijanja pretresa. Znaenje pojma zakonitost u lanu 5. stav 4. identino je onome u lanu 5. stav 1. Konvencije,326 te se zakonitost lienja slobode mora razmatrati ne samo u svjetlu domaeg zakona, ve i teksta same Konvencije i principa sadranih u tekstu Konvencije. Apelanti nemaju nikakvu zakonsku mogunost da se usprotive policijskom nareenju, jer u sluaju odbijanja pretresa direktno podlijeu krivinoj odgovornosti ija posljedica moe biti hapenje i pritvaranje zaustavljene osobe. Stoga oni smatraju da je na taj nain povrijeen lan 5. stav 4. Konvencije po kome pritvoreno lice ili lice lieno slobode po bilo kom osnovu, ima pravo na preispitivanje zakonitosti lienja slobode i pritvaranja. Potvrda toga jeste apsolutno ogranienje slobode kretanja zaustavljene osobe za izvjestan period vremena koje ne moe proizlaziti iz samog policijskog ovlatenja. To bi znailo da bi licima lienim slobode morao biti dostupan pravni lijek na osnovu koga bi nadleni sudski organ preispitao ne samo procesne garancije, ve i osnov pritvora i postojanje osnovane sumnje za pritvaranje i da li je pritvorom postignut legitimni cilj.327 Bitni faktori za procjenu zakonitosti lienja slobode jesu okolnosti koje dovode do lienja slobode i samo trajanje lienja slobode. U praksi Evropskog suda tim faktorima je dato preciznije znaenje u sluaju Evans,328 a u vezi s potovanjem zakona o spreavanju terorizma Ujedinjenog Kraljevstva. Okolnost koja moe dovesti do lienja slobode nije zasnovana na bilo kakvom prethodnom krenju neke konkretne zakonske obaveze, izuzev to u sluaju Gillan i Quinton to moe biti opiranje pri pretresu na javnom mjestu. U sluaju Evans nije ustanovljena povreda l. 5. st. 1. ta. b. Konvencije, jer je ocijenjeno je da su domai propisi predviali obavezu podvrgavanja ispitivanju koja predstavlja dovoljno izriitu i konkretnu obavezu. Meutim, naglaeno je da je spomenuta odluka donesena u vezi s preduzimanjem mjera u borbi protiv terorizma, a da se obaveza podvrgavanja ispitivanju moe javljati samo u ogranienom broju sluajeva i imati ogranien cilj. to se tie vremena trajanja zadravanja i pretresa, apelanti su bili uhapeni u Liverpulu po dolasku iz Irske i zadrani 45 sati,
326

Aschingdane v. United Kingdom, br. 8225/78, Serija A, br. 93, 28. 5. 85 (1985) 7 EHRR
528, p. 23.

327 328

D. Jankovi, op. cit., str. 610. Evans v. United Kingdom, br. 8022/77, 8025/77 i 8027/77, 18. 3. 81, (1983) 5 EHRR 71.

232

Doc. dr. Samir Zuparevi pretreseni, sasluani, fotografisani i dali su otiske prstiju. Niz argumenata govori protiv primjenjivosti lana 5. Konvencije u sluaju Gillan i Quinton. Prvo, trajanje pretresa do 30 minuta ne predstavlja vrijeme u dovoljnom trajanju koje se moe smatrati liavanjem slobode. Vrijeme zadravanja pretresene osobe nije uope bitno, jer ona moe biti zadrana od strane policajca toliko dugo koliko je opravdano da pretres bude proveden. Drugo, policajac nije imao namjeru da lii slobode ove osobe. Tree, osobe nisu uhapene ili podvrgnute nasilju. Na kraju, pretresene osobe nisu bile ni blizu bilo kakvog zatoenja u ograenom prostoru ili zatvoru. Ako se usvoji argumentacija da se takav pretres ne moe smatrati liavanjem slobode i da lan 5. Konvencije nije primjenjiv u konkretnom sluaju, mjere pretresa mogu biti nezakonite zbog neopravdanog razloga za koritenje diskrecione ocjene koja je dodijeljena izvrnoj vlasti. Evropski sud je zauzeo na stav da su osobe u sluaju Gillan i Quinton u potpunosti bile liene slobode kretanja bez obzira na to to duina zaustavljanja i pretresa ne traje due od 30 minuta. Da bi se tano utvrdilo da li je neko lien slobode ili ne, polazite za ocjenu domaeg suda mora biti konkretna situacija pretresene osobe. Od presude Evropskog suda u sluaju Hurtado329 prihvaeno je premjetanje tereta dokazivanja s tuitelja na tuenog u vezi sa sporovima koji se tiu policijskog postupanja prema pojedincima. Teret dokazivanja (onus probandi) nije na pojedincu kao tuitelju. Na tuitelju je u smislu angloamerike pravne tradicije teret iznoenja injenica (onus proferendi). Onaj u iju korist postoje injenice mora ih iznijeti pred tijelo koje odluuje. Ako ih ne iznese, to e biti na njegovu tetu. Dovoljna e biti osnovana sumnja prima facie dokazi kao stupanj uvjerljivosti takvog izvora saznanja koji iznosi pojedinac kao tuitelj.330 Problem je to Konvencija ne sadri listu pojmova iji se sadraj moe tretirati kao nezakonito liavanje slobode prema lanu 5. stavom 1. niti je Konvencija uspostavila jasnu distinkciju izmeu razliitih vrsta policijskog postupanja koje se moe okarakterisati kao liavanje slobode. Distinkcije zavise od prirode, svrhe i ozbiljnosti primijenjenog postupka. Stoga, domai sud mora uzeti u obzir vrstu, trajanje, nain i posljedice koje su proizvele provedene mjere u pitanju. Mora se napraviti jasna granica
329 330

Hurtado v. Switzerland, Application No. 1754/90, Judgement of 28 January 1994.

B. M. Zupani, A. Zidar, Kratak pregled nekih temeljnih aspekata Konvencije UN pro-

tiv muenja i drugih okrutnih, neljudskih ili poniavajuih kazni i postupaka od 10. XII. 1984., Hrvatski ljetopis za kazneno pravo i praksu br. 2/98, Zagreb, 1998, str. 985.

233

Zbornik radova

izmeu potpunog liavanja slobode i ogranienja slobode kretanja. Razlika treba da zavisi samo od stepena ili intenziteta ogranienja slobode, a ne nikakve posebne prirode jednog ili drugog. U sluaju da zaustavljene osobe odbiju policijsko nareenje da budu pretresene, osobe bi bile uhapene, odvedene u pritvor u policijsku stanicu i protiv njih bi se mogla podnijeti krivina prijava. Ova specijalna zakonska odredba je sporna iz razloga to odstupa od ope procesne garancije zakona o krivinom postupku da osoba moe biti liena slobode, odnosno pritvorena, samo u sluaju osnovane sumnje da je poinila krivino djelo.331 Nije dovoljno samo to da je postojala ranija osuda za krivina djela u vezi s terorizmom, ve je neophodno da postoje jo neke injenice i informacije koje bi opravdale osnovanu sumnju da je odreeno lice uinilo krivino djelo.332 Ovaj element prinude moe govoriti u prilog liavanju slobode u smislu lana 5. stav 1. Konvencije,333 a ne samo zaustavljanje i pretres na javnom mjestu. Prema praksi Evropskog suda takvi postupci bi se mogli okarakterisati i kao poniavajue ponaanje policajaca prema osobama koje su podvrgnute pretresu. Poniavajue ponaanje je loe ponaanje koje kod rtve uzrokuje osjeaj straha, tjelesnu neugodnost, kojom se ona poniava u namjeri slamanja tjelesnog ili moralnog otpora. To ne mora biti ponaanje na samoj rtvi ve i ono koje je usmjereno prema rtvi, a izvreno je pred drugima na takav nain da je poniavajue za rtvu.334 Ovo spada u domen lana 3. Konvencije da niko nee biti podvrgnut torturi, neljudskom ili poniavajuem postupku ili kanjavanju. Bitno je naglasiti da se u pogledu poniavajueg postupanja prema pretresenim osobama stalno postavljaju sve vii standardi zatite ljudskih prava i fundamentalnih sloboda. Odlukom Evropskog suda u sluaju Hurtado uspostavljena je odgovornost drave za psihofiziki integritet osoba koje se nalaze pod vlau njezinih izvrnih tijela koja raspolau sredstvima prisile, po naelu pretpostavljene krivnje.335
331 332 333 334

D. Jankovi, op. cit., str. 607. Fox, Campbell i Hartley v. United Kingdom, br. 12244/86, 30.8.90, (1990) 13 EHRR 157. Vidjeti Case of Foka v. Turkey, no. 28940/95, 7479, 24 June 2008. D. Brneti, Borba protiv terorizma i fundamentalna ljudska prava, Zbornik radova s
meunarodne konferencije Rat protiv terorizma nakon 10 godina / Antoli, Krunoslav (ur.). Ministarstvo unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijska akademija, Zagreb, 2012. str. 3156.

335

Ibid, str. 3156.

234

Doc. dr. Samir Zuparevi Po svom znaaju zabrana poniavajueg postupanja prilikom pretresa osoba treba da zauzme visoko mjesto na listi zahtjeva koji se postavljaju pred policiju koja je najei prekritelj ove zabrane. Kodeks ponaanja policijskih slubenika usvojila je Opa skuptina UN-a 1979.336 koji odreuje posebne odgovornosti policijskih slubenika s obzirom na sluenje zajednici, zatitu ljudskih prava, primjenu sile, postupanje s povjerljivim podacima, zabranu muenja i okrutnog i neovjenog i poniavajueg postupanja i kanjavanja, zatitu zdravlja osoba kojima je oduzeta sloboda, korupciju te potivanje zakona i samog kodeksa. Prema lanu 5. Kodeksa izuzetne okolnosti kao to su prijetnja nacionalnoj sigurnosti, ili neko drugo izvanredno stanje, policijskom slubeniku ne smije biti izlika za muenje ili drugo okrutno, neovjeno ili poniavajue postupanje ili kanjavanje. Vano je dati i odgovor na pitanje da li mjere zaustavljanja i pretresa osoba u spreavanju terorizma predstavljaju nezakonito uplitanje u prava pojedinaca na potivanje privatnog ivota. Polazei od lana 8. Konvencije kojim se garantira pravo na privatnost i da se odredbama lana 44. Zakona daju policiji izuzetno iroka ovlatenja, moe se konstatovati da takve mjere predstavljaju znaajno uplitanje u privatni ivot lanova zajednice. Meutim, protiv primjenjivosti lana 8. Konvencije govori injenica da se tu radi o obinoj, povrnoj pretrazi pjeaka i otvaranju torbice. Taj sigurnosni postupak ne predstavlja nikakvu novinu u pravnom poretku, jer se ve analogno primjenjuje prema putnicima koje u zranim lukama kontroliu policijski slubenici. Putnici u avioprijevozu moraju trpjeti pretraivanje, jer je sloboda putovanja zrakoplovom uvjetovana saglasnou putnika da bude pretraen. Ukoliko ne ele da budu podvrgnuti pretrazi ne mogu putovati zrakoplovom ili imaju pravo da putuju zrakoplovom bez svojih linih stvari koje ne ele da podvrgnu ispitivanju javnosti. Meutim, ovlatenja zaustavljanja i pretresa iz lana 44. Zakona su kvalitativno drugaija. Po odredbama ovog zakona osobe koje se nalaze na bilo kojem javnom mjestu za koje i ne znaju da postoji policijsko odobrenje nemaju nikakvu mogunost da izbjegnu pretres zbog toga to svoje line stvari ne ele podvrgnuti ispitivanju javnosti. Takve osobe mogu bez ikakve prethodne obavijesti ili bilo kakve osnovane sumnje za krivino djelo, biti podvrgnute detaljnom prinudnom pregledu svojih linih stvari. S obzirom na to da osobe na javnom mjestu to nikako ne mogu izbjei kao to to
336

United Nations Code of Conduct for Law Enforcement Officials, dopuna Rezolucije
34/169 Ope skuptine UN-a od 17. prosinca 1979.

235

Zbornik radova

mogu kao putnici u zranoj luci, ove dvije kategorije osoba koje podlijeu pretresu ne mogu biti u jednakom pravnom poloaju. Tanije, osobe na javnom mjestu trpe mnogo vee uplitanje u njihovu privatnost, pogotovo ako se ima u vidu da unaprijed nisu upoznate da se nalaze na podruju koje podlijee primjeni lana 44. Zakona o spreavanju terorizma. Poveznica sluaja za lan 8. Konvencije jeste lina autonomija, koja je ovim konceptom prinudnog pretraivanja na javnom mjestu bez prethodne najave, prilino naruena. Takoer, ne mora znaiti da je pojedincu automatski povrijeeno pravo na privatnost iskljuivo diranjem njegovih linih stvari na javnom mjestu kao to je ulica. Meutim, da li je pravo na privatni ivot povrijeeno preko dozvoljene mjere da teti linoj autonomiji ili psihikom integritetu osobe zavisi od ozbiljnosti takve mjere i stepena uvjerenosti osobe da je takvo djelovanje neophodno u sferi zatite javnog ivota ili interesa drugih pojedinaca. U prilog neuplitanja u privatni ivot govori injenica da navedene osobe nisu pretraene kod kue ili u policijskoj stanici, ve na licu mjesta u skladu sa zakonom. Od pjeaka se ne trai potpuno skidanje odjee i samo se provodi postupak vanjskog pregleda odjee i torbica koji se redovno preduzima i u zranim lukama. Ukoliko se radi o obinoj, uljudnoj pretrazi u kojoj se trae samo lini podaci, ime i prezime, adresa i mjesto roenja, te da je uplitanje trajalo relativno kratko, svakako govori u prilog da nije bilo povrede prava na privatni ivot pretresenih osoba. Na sastanku Savjetodavnog vijea europskih sudaca (Consultative Council of European Judges),337 koji je odran od 8. do 10. novembra 2006. godine u Strasbourgu doneseni su odreeni zakljuci koji se po mom miljenju mogu odnositi na zaustavljanje i pretres osoba. To su da policijsko odobrenje za zaustavljanje i pretres na odreenom podruju mora biti privremenog karaktera, takve mjere moraju biti odreene zakonom, moraju biti nune i proporcionalne ciljevima demokratskog drutva, sukladno naelu koje je ve izraeno u lanu 10. stavu 2. Konvencije. U svakom sluaju, takve mjere moraju biti podvrgnute sudskoj kontroli redovnih sudova.

337

To je savjetodavno tijelo Vijea Europe, osnovano na temelju Preporuke broj 23 tzv.

Komiteta mudrih, donesene 1998. godine, kojom je predloeno tijelima Vijea Europe jaanje meusobne suradnje nacionalnih sudbenih institucija.

236

Doc. dr. Samir Zuparevi

IV. Zakljuak
Prethodna analiza poiva na obrazloenju zakonitosti mjera zaustavljanja i pretresa osoba u borbi protiv terorizma i njihove usklaenosti s odredbama Evropske konvencije koja garantira pravo na slobodu i sigurnost, te na potivanje privatnog ivota. S tim u vezi nameu se sljedei zakljuci: Mjera zaustavljanja i pretresa osoba od strane policije na javnom mjestu koja traje izvjestan krai vremenski period ne moe se podvesti pod liavanje slobode, pa s tim u vezi ne moe doi do povrede lana 5. stav 1. Konvencije. Naravno, kada e vremenski interval zadravanja i pretresa iz obinog ogranienja slobode kretanja prerasti u postupak liavanja slobode, to treba da procjenjuje sud u svakom konkretnom sluaju. Samo u sluaju liavanja slobode je omoguen djelotvoran pravni lijek protiv takvog postupka. Prema lanu 5. stav 4. Konvencije svako kome je uskraena sloboda hapenjem ili liavanjem slobode ima pravo uloiti albu sudu kako bi sud, u kratkom roku, razmotrio zakonitost liavanja slobode i, ukoliko ono nije bilo zakonito, naloio oslobaanje. Meutim, problem je to nikakav djelotvoran pravni lijek ne stoji na raspolaganju osobi koja ni u kom sluaju ne eli da se podvrgne pretresu na javnom mjestu zbog toga to svoje line stvari nee da izloi javnosti. Domai zakon mora omoguiti djelotvoran pravni lijek i u sluaju odbijanja pretresa, a ne da takav akt po automatizmu i svakom sluaju dovodi do hapenja i pritvaranja osobe. Po mom miljenju odsustvo djelotvornog pravnog lijeka u fazi koja prethodi hapenju i liavanju slobode predstavlja znaajno derogiranje prava na slobodu i sigurnost koje je zajameno lanom 5. Konvencije. Evropski sud je ve naglasio da se nunost borbe protiv terorizma ne moe opravdati rastezanjem koncepta opravdanosti sumnje do mjere u kojoj bi sutina zatite prava na slobodu i sigurnost iz lana 5. Konvencije bila naruena.338 Kljuno pitanje koje se ovdje postavlja jeste ko i na osnovu kojih kriterija treba da konkretno ocjenjuje ko je potencijalni terorist, a ko nije. Da li to treba da ocjenjuje sud, policija, vojska ili neko trei? Prema specijalnim zakonima o spreavanju terorizma to oito nije sud i taj nezahvalan zadatak je oito pao na policiju. Diskreciona vlast policijskog slubenika da ocjenjuje koja osoba je sumnjiva, a koja nije ostaje izvan podruja sudskog nadzora
338

D. Jankovi, op. cit., str. 607. 237

Zbornik radova

njegove zakonitosti. Na taj nain drave i vlade kao glavni nosioci izvrne vlasti opunomouju same sebe i odluuju bez nadzora ko je njihov terorist.339 To znai da osobama koje su zaustavljene, a ne ele da se podvrgnu pretresu zato to smatraju da niim nisu izazvali osnovanu sumnju da predstavljaju potencijalne teroriste, mora biti dostupan pravni lijek kojim bi se ispitivale dvije stvari. Kao prvo, nadleni sud treba da preispituje procesne garancije samog zaustavljanja i pretresa. Nakon toga bi se vrilo ispitivanje osnovanosti sumnje u ocjeni osobe kao potencijalnog teroriste i da li se pretresom postie legitiman cilj borbe protiv terorizma. Prema tome, u sluaju odstupanja od ljudskih prava i fundamentalnih sloboda, drava mora predoiti detaljne podatke koji ukazuju na stvarnu i neposrednu opasnost pretresenih osoba po nacionalnu sigurnost. Mjera zaustavljanja i pretresa osoba od strane policije na javnom mjestu koja traje izvjestan krai vremenski period moe da predstavlja uplitanje u njihov privatni ivot. Ne postoji iscrpna definicija ovog pojma koji je zajamen lanom 8. Konvencije. Svaka osoba ima pravo na sopstveni identitet i lini probitak, kao i na uspostavljanje linih odnosa s drugim pojedincima i vanjskim svijetom. To znai da pojam privatnog ivota obuhvata fiziki i psihiki identitet osoba. Praksa Evropskog suda je stanovita da privatni ivot pojedinca moe biti ugroen i izvan privatnosti doma i privatnog prostora. Stoga, razumno je oekivati da njegova privatnost moe biti znaajna i na javnom mjestu i svako pretraivanje koje je uinjeno od strane vlasti ometa osobni privatni ivot.340 Dva su uslova neophodna da bi se pretres na javnom mjestu mogao smatrati nezakonitim uplitanjem u privatni ivot pojedinca. Najprije mora biti propisano da odbijanje podvrgavanja pretresu predstavlja krivino djelo kanjivo kaznom zatvora ili novanom kaznom. Kao drugo, pretres mora biti proveden bez dovoljnog nivoa ozbiljnosti prijetnje od terorizma. Uplitanje u privatni ivot pojedinca moe ukljuivati i uvid u adresar ili dnevnik osobe ili njenu prepisku s drugim osobama. To predstavlja posebno nametljiv pretres. Ukoliko se pretres ne moe tako okarakterisati, postavlja se pitanje da li se obian pretres moe smatrati nezakonitim uplitanjem u privatni ivot pojedinca prema lanu 8. Konvencije.
339

M. Bri-Kulji, Terorizam i liberalno demokratska drava, Zbornik Filozofskog fakulteta, Split, br. 1/2008.

340

Vidjeti Case of Foka v. Turkey, no. 28940/95, 7479, 24 June 2008.

238

Doc. dr. Samir Zuparevi Pretres osoba ne mora biti jo i posebno nametljiv da bi to predstavljalo uplitanje u individualna prava iz lana 8. Konvencije. Evropski sud je u prethodno navedenom sluaju Foka zauzeo stanovite da koritenje prinudnih ovlatenja kojima zakon zahtijeva od pojedinca da trpi detaljan pretres na javnom mjestu, to ukljuuje svoju osobu, odjeu i line stvari, predstavlja jasno mijeanje u pravo na potivanje privatnog ivota. Line stvari kao to su torbe, novanici, prenosni kompjuteri i dnevnici mogu sadravati line podatke zbog kojih vlasnici mogu osjeati neugodnost da se on ili njegovi prijatelji izloe javnosti. Za razliku od zrane luke u kojoj putnik predvia pretres kao obavezujui postupak iz sigurnosnih razloga, te on ima pravo izbora da ne putuje, u ovom sluaju pojedinac moe biti zaustavljen bilo kada i bilo gdje bez prethodne najave i bez bilo kakvog izbora da li hoe ili nee podnijeti pretres.

LITERATURA
1. Bri-Kulji, M. Terorizam i liberalno demokratska drava, Zbornik Filozofskog fakulteta, Split, br. 1/2008. 2. Brneti D. Borba protiv terorizma i fundamentalna ljudska prava, Zbornik radova s meunarodne konferencije Rat protiv terorizma nakon 10 godina / Antoli, Krunoslav (ur.). Ministarstvo unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijska akademija, Zagreb, 2012. 3. Jankovi, D. Meunarodni standardi u borbi protiv terorizma, MP 4, Ni, 2010. 4. Lazarevi, Lj., Krivina djela slubenih i odgovornih osoba, Pravni ivot, Beograd br. 11/1985. 5. Markovi, S., Terorizam i druga krizna stanja suvremenog drutva i njihov utjecaj na ograniavanje ljudskih prava i demokraciju, Hrvatski ljetopis za kazneno pravo i praksu, vol. 16, Zagreb, br. 1/2009. 6. Raji Z., Tomi M., Miljko Z., Komentar Kaznenog zakona Federacije Bosne i Hercegovine: (posebni dio), OSCE-Ured za demokratizaciju, Mostar, 2000. 7. Zupani B. M., Zidar A. Kratak pregled nekih temeljnih aspekata Konvencije UN protiv muenja i drugih okrutnih, neljudskih ili poniavajuih kazni i postupaka od 10. XII. 1984., Hrvatski ljetopis za kazneno pravo i praksu br. 2/98, Zagreb, 1998.

239

mr. Emir Suduka mr. Emir Suduka, vii asistent UDK 341.63: 339.5(497.6) Nataa Halilovi, bachelor prava, asistent Sveuilite/Univerzitet Vitez Travnik Vitez Fakultet pravnih nauka e-mail: emir.sudzuka@unvi.edu.ba ; natasa.halilovic@unvi.edu.ba Struni lanak

ARBITRANO RJEAVANJE PRIVATNOPRAVNIH TRGOVINSKIH SPOROVA S ELEMENTOM INOSTRANOSTI U PRAVNOM SISTEMU BOSNE I HERCEGOVINE
Saetak
Rjeavanje sporova nastalih iz privatnopravnih odnosa s elementom inostranosti kompleksno je pitanje kojim se posebno bavi teorija meunarodnog privatnog prava. Pored sukoba zakona, odnosi s elementom inostranosti neminovno dovode i do sukoba nadlenosti sudova raznih drava prilikom rjeavanja sporova (sukob jurisdikcija). Jedan od osnovnih principa u meunarodnim odnosima je princip nacionalne suverenosti. U skladu s tim, svaka suverena drava mogla bi nadlenosti svojih organa podvrgnuti sve predmete koji se pred njih postave, pa tako i one koji su injenino vezani za inostranstvo. Pri tome karakter i intenzitet injenine veze stranog suvereniteta nisu bitni. Takav, teritorijalistiki koncept nadlenosti drave uglavnom ne prakticiraju. Za meunarodne poslovne odnose veoma je znaajan nain rjeavanja nastalih sporova. Arbitrano rjeavanje sporova je jedna od specifinosti savremenih privatnopravnih odnosa s elementom inostranosti. Veoma esto se koristi u praksi. Kao alternativni nain rjeavanja sporova u praksi se pokazao efikasnijim za stranke u sporu, te se ovakav nain rjeavanja sporova u savremenim privatnopravnim odnosima sve ee upotrebljava i u naem pravu. Kljune rijei: privatnopravni posao, arbitraa, arbitrani sporazum, kompromis

241

Zbornik radova

ARBITRATION DISPUTE SETTLEMENT IN LEGAL TRANSACTION WITH A FORIEGN ELEMENT IN LEGAL SYSTEM OF BOSNIA AND HERZEGOVINA
Abstract
Disputes settlement arising from transactions with private-elements is complex issue that is particularly concerned with the theory of Private International Law. In addition to the conflict of laws, transactions with foreign element inevitably lead to conflicts of jurisdiction of the courts of various states in the settlement of disputes (conflict of jurisdictions). One of the basic principles of international relations is the principle of national sovereignty. Accordingly, each sovereign state could subjected to competencies of their bodies any cases before them, including those that are factually related to foreign countries. In doing so, the character and factual connections with foreign sovereignty are not essential. Such a concept of jurisdiction, states generally do not practice. For international business transactions, the way of resolving disputes is very important. Arbitration to settle disputes is one of the specificities of modern private legal relations with a foreign element. They are often used in practice. As an alternative means of dispute resolution in practice, arbitration is proved to be more efficient for the parties to the dispute, and this method of dispute resolution in contemporary private transactions are increasingly used in our legal system. Keywords: private legal transaction, arbitration, arbitration agreement. Compromis

I UVODNE I METODOLOKE NAPOMENE


Alternativno rjeavanje sporova obuhvata razliite postupke rjeavanja sporova koji se odvijaju van suda. Ove metode su zamjena redovnom sudskom postupku, koji je u naim uslovima jo uvijek najei nain rjeavanja spornih odnosa. Postupci alternativnog rjeavanja sporova najee se odvijaju uz pomo tree neutralne strane, koja u zavisnosti od vrste postupka, moe imati razliite uloge i razliit nivo uticaja na rjeenje spora.341 Najpoznatiji i najee
341

Kneevi, G.: Meunarodna trgovaka arbitraa, Beograd, 1999. god., str. 67.

242

mr. Emir Suduka koriteni modeli su medijacija i arbitraa.342 U zemljama s duom tradicijom u alternativnom rjeavanju sporova, ovaj termin se postepeno prestaje koristiti, jer su takvi postupci uli u redovnu primjenu, a stranke ih sve ee koriste kao predsudski postupak, te se o njima govori kao o redovnim i adekvatnim postupcima rjeavanja sporova. Navedene zemlje su uspjele razviti novu kulturu rjeavanja sporova, u kojoj je strankama od izuzetnog znaaja, brz i efikasan pristup pravdi. U Bosni i Hercegovini neki od ovih postupaka su zaivjeli u redovnoj primjeni, ali se jo uvijek posmatraju kao alternativa sudu. Za meunarodne poslovne odnose veoma je znaajan nain rjeavanja nastalih sporova. Postoje znatne razlike u odnosu na rjeavanje sporova u unutranjem pravu:343 1) postojanje elementa inostranosti u meunarodnim poslovnim operacijama; 2) karakter izvora prava; uz izvore meunarodnog poslovnog prava meu njima se pojavljuju najmanje dva nacionalna prava kao potencijalno mjerodavna za spor; 3) postojanje razliitih vrsta meunarodnih konvencija; jedne su bilateralne, druge multilateralne; u oba sluaja posebno je sloeno pitanje njihovog usvajanja u unutranje pravo zainteresovanih zemalja; 4) vaenje i primjena nacionalnih propisa meunarodnog privatnog prava; 5) postojanje nadnacionalnih sudskih institucija i 6) postojanje arbitranog rjeavanja sporova. Arbitrano rjeavanje sporova kao jedna od specifinosti savremenih privatnopravnih odnosa s elementom inostranosti veoma esto se koristi u praksi. Bitni elementi arbitranog rjeavanja sporova su:344 1) arbitraa je nedravni sud, koji spor meu strankama rjeava odlukom, odnosno presudom; 2) osnov za derogiranje redovne sudske nadlenosti i povjeravanje spora na suenje arbitranom sudu lei u autonomiji volje stranaka, u
342 343

Ibidem, str. 68. Prema: Trifkovi et. al.: Meunarodno poslovno pravo, Ekonomski fakultet Univerziteta
u Sarajevu, Sarajevo 2009., str. 536.

344

Trifkovi, M., Omanovi, S.: Meunarodno poslovno pravo i arbitrae, Ekonomski


fakultet Univerziteta u Sarajevu, Sarajevo 2001., str. 507.

243

Zbornik radova

predmetima u kojima one mogu da slobodno raspolau svojim pravima; 3) pravni osnov za arbitrano rjeavanje sporova je sporazum stranaka koji su one dobrovoljno i saglasno perfektuirale, 4) postupak pred arbitranim sudom predstavlja suenje in concreto tek nakon to mu stranke sporazumno daju investituru za suenje i traje do okonanja povjerenog mu zadatka; 5) zakonodavac meritornu arbitranu presudu izjednaava s pravosnanom odlukom redovnog suda. 6) Primaran problem istraivanja koji je determiniran u ovom radu je prilagoenost regulisanja arbitranog sudovanja prema Zakonu o parninom postupku Federacije Bosne i Hercegovine345, Zakonu o parninom postupku Republike Srpske346, i Zakonu o parninom postupku Brko distrikta347 potrebama spoljnotrgovinskog poslovanja domaih subjekata i usklaenost ove regulative savremenoj arbitranoj praksi i legislativi. Dodatni problemi mogu se odrediti kao nedovoljno poznavanje materije arbitrae, nepostojanje iskustva o radu arbitraa i prisustvo izvjesnog nepovjerenja u rad arbitraa. U skladu s definisanim problemom istraivanja, mogue je postaviti i temeljnu hipotezu ovog rada: U savremenim privatnopravnim odnosima s elementom inostranosti, arbitrae su nezaobilazan faktor u rjeavanju nastalih sporova, jer strani i domai partneri u svojim meunarodnim poslovnim odnosima nastoje da kroz arbitrano rjeavanje sporova izbjegnu nadlenost nacionalnog suda jedne strane, te bre i efikasnije rijee nastali spor. U vezi s postavljenom hipotezom odreena je i svrha istraivanja u ovom radu: prezentirati temeljne znaajke arbitranog sudovanja u Bosni i Hercegovini i istraiti sve relevantne odredbe o arbitranom rjeavanju spoljnotrgovinskih sporova prema parninom zakonodavstvu u BiH, te o svemu tome formulirati rezultate istraivanja i predstaviti ih u radu.

345 346 347

Slubene novine Federacije BiH, broj 53/03, 73/05 i 19/06. Slubeni glasnik Republike Srpske, broj 58/03, 85/03, 74/05 i 63/07. Slubeni glasnik Brko distrikta, broj 17/08.

244

mr. Emir Suduka Rad je u osnovi teorijska analiza iz podruja parninog prava te reflektira temeljna pitanja u vezi posmatrane problematike. Izbor metoda je usklaen s predmetom istraivanja tako da su pored opih naunih metoda koritene i pravne metode. Najznaajnija panja posveena je normativnoj metodi. Priroda rada zahtijeva temeljnu analizu pozitivnih zakonskih i drugih propisa iz oblasti arbitranog prava. Imajui na umu sloenost ustavnog sistema Bosne i Hercegovine, uporednopravnim metodom izvrena je komparacija i prezentirani entitetski propisi i propisi Brko distrikta Bosne i Hercegovine koji se odnose na ovu oblast.

II POJAM I PRAVNA PRIRODA ARBITRAE 1. Pojam arbitrae


Ne postoji jedinstvena definicija pojma arbitrae u savremenoj teoriji. Jasno je da je arbitraa izabrano suenje. Pri tome nije od odluujue vanosti da li postupak organizuju same stranke ili ga osigurava arbitrana ustanova. Mogunost arbitranog rjeavanja sporova izraz je autonomije volje stranaka i na podruju pravosua.348 Kao radna definicija349 moe se prihvatiti ona po kojoj je arbitraa neovisno, nedravno tijelo, kojem stranke sporazumno povjeravaju donoenje odluke kojom se rjeava njihov imovinskopravni spor. Jednu od najpotpunijih i najvie citiranih definicija arbitrae dao je Jezdi.350 On odreuje arbitrau kao ustanovu koja je osnovana od privatnih profesionalnih organizacija ili lica, ili od organizacija polujavnog karaktera u cilju raspravljanja onih sporova iz spoljnotrgovinskog prometa za koje je ugovorena njena nadlenost. Na slian nain, ukazivanjem na organizaciono-institucionalni i funkcionalni aspekt arbitrae, definira i D. Mitrovi.351 Prema njemu, arbitraa je rjeavanje sporova od strane lica koje ugovorne strane odrede sporazumom
348 349 350 351

Natuknica arbitraa- Pravni leksikon, Leksikografski zavod Miroslav Krlea, str. 43. Gorenc Vilim: Rjenik trgovakog prava, Masmedia, Zagreb 1997., str. 22. Jezdi, M.: Meunarodno privatno pravo II, Beograd 1972., str. 132. Mitrovi, D.: Enciklopedija imovinskog prava i udruenog rada, Slubeni list, Beograd
1978., str. 13.

245

Zbornik radova

o arbitrai, i s druge strane, organ nedravnog karaktera koji rjeava spor. Varadi, takoer, tvrdi da su u odreenju pojma arbitrae bitne obje njene funkcije i arbitrau odreuje kao nedravnu instituciju za rjeavanje sporova koje su im povjerile stranke.352 Ovoj grupi pripada i M. Trajkovi, po kome je arbitraa izbrani sud, koji stranke ugovorno formiraju, prihvatajui da njegova presuda bude za njih konana i obavezujua, odnosno dobrovoljno ili sudski izvrena353. Samostalnost arbitrae u odnosu na sudove i druge dravne organe, ali i vezanost za nacionalne zakone i meunarodne konvencije, ne moe se, smatra on, razumjeti bez naglaavanja njenih navedenih, osnovnih karakteristika. S druge strane, pojedini autori, na primjer M. Pak i G. Kneevi, nisu se opredijelili za davanje jedne saete definicije arbitrae, smatrajui da se njena sutina ne moe razumjeti bez navoenja svih njenih bitnih komponenti. Oni, pak, smatraju da sloenost arbitrae zadaje velike tekoe prilikom uoptavanja, te da se u kratkoj definiciji ne mogu obuhvatiti svi njeni sastavni elementi. Navedeni autori tvrde da postoji niz komponenti koje su sastavni dio arbitrae: nezavisnost od odreene drave; nezavisnost od odreenog pravnog sistema; nezavisnost od nekog unaprijed odreenog mjesta, odn. sjedita postupanja i odluivanja arbitara; primjena posebnih principa i pravila u rjeavanju i odluivanju; specijalizovani predmet sporova o kojima odluuje; arbitrani postupak spreava pokretanje sudskog postupka; pravni osnov za rjeavanje i odluivanje arbitrae nalazi se u unutranjim i meunarodnim izvorima prava i u autonomiji volje stranaka; okviri u kojima djeluje i odluuje arbitraa utvreni su naelima javnog poretka svake zemlje i posebnim imperativnim propisima koji prate opte prihvaena naela dobrih poslovnih obiaja; potovanje tih okvira obezbjeuje se kroz sudsku kontrolu arbitrae u nekim zemljama u toku njenog rada, a u drugim poslije donoenja odluke u postupku za ponitaj te odluke ili u postupku priznanja i izvrenja u drugoj zemlji.354

352

Varadi, T., Borda, B., Kneevi, G.: Meunarodno privatno pravo, Forum Novi Sad,
2001., str. 332.

353 354

Trajkovi, M.: Meunarodno arbitrano pravo, Beograd 2000., str. 38. Pak, M.: Meunarodno privatno pravo, Nauna knjiga, Beograd 1986., str. 383.

246

mr. Emir Suduka G. Kneevi navodi da je njegovom shvatanju najblia definicija arbitrae kao servisa za pruanje pravnih usluga, s tim to odreivanje na ovaj nain, kako sam tvrdi, ne bi bilo dozvoljeno niti iz naunih, niti iz pedagokih razloga. S obzirom na navedeno on se, slino M. Paku, opredjeljuje za definiciju arbitrae navoenjem njenih bitnih elemenata i daje slijedeu definiciju: 1. Arbitraa je metod, nain (organizaciono servis) rjeavanja sporova. 2. Spor mora postojati izmeu najmanje dvije stranke (moe i vie). 3. Spor rjeava trea, ili tree osobe. 4. Te osobe mandat dobijaju od stranaka i moraju se kretati u okviru mandata datog im sporazumom stranaka (a contrario te osobe mandat ne dobijaju od drave iz ega proizlazi da je servis nedravni). 5. Odluka arbitara je za stranke obavezujua jer su one preutno na to pristale. 6. Drava, pristajui na postojanje paralelnog sudstva, dozvoljava da dejstva (pravosnanost, izvrnost itd.) ovih odluka budu izjednaena s dejstvima odluka dravnih sudova. 7. Svojim prinudnim aparatom drava obezbjeuje izvrenje arbitrane odluke, ukoliko je stranke dobrovoljno ne izvre.355 Sajko i Dika pristalice su odreenja arbitrae putem njenog funkcionalnog aspekta kada navode da je arbitraa rjeavanje sporova izmeu dviju ili vie stranaka od strane tree osobe (ili treih osoba) arbitra (arbitara), koja svoja ovlaenja izvode iz sporazuma stranaka i ija je odluka obavezna za njih i ima, u veini pravnih poredaka, uinke koji korespondiraju uincima sudskih odluka.356 Zakonski tekstovi i meunarodne konvencije ponekad daju definiciju arbitrae, ali to nije pravilo. Od znaajnijih meunarodnih konvencija, pojmovno odreenje arbitrae nalazimo u Evropskoj konvenciji o meunarodnoj trgovinskoj arbitrai iz 1961. godine, u kojoj se navodi da je arbitraa rjeavanje sporova ne samo od strane arbitara imenovanih za odreene sluajeve (povremena arbitraa arbitraa ad hoc) ve i od strane stalnih arbitraa.357

355

Kneevi, G.: Meunarodna trgovaka arbitraa, osnovna pitanja i problemi, Dosije,


Beograd 2007., str. 20. 1989., str. 1.

356

Sajko K., Dika M.: Arbitrano rjeavanje meunarodnih trgovakih sporova, Ljubljana lan 1. taka 2 b) Evropske konvencije o meunarodnoj trgovinskoj arbitrai od 21.
aprila 1961.godine,preuzeto sa: http://www.jus.uio.no/lm/europe.international.commercial.arbitration.convention.geneva.1961/portrait.pdf

357

247

Zbornik radova

Sve naprijed navedene definicije arbitrae razlikuju se meusobno po svome opredjeljenju za odreeni aspekt ili karakteristiku arbitrae, koji se odredi kao njeno bitno obiljeje. Znaajan broj autora opredjeljuje se za definisanje arbitrae kao institucije koja rjeava spor i kao nain rjeavanja spora. Odreivanja pojma arbitrae na razliite naine, kao to smo vidjeli, ne znai da izmeu tih definicija postoje sutinske razlike u shvatanju arbitrae. Nijedna od navedenih definicija, ipak, nije suprotstavljena jedna drugoj, ve se sve meusobno dopunjuju dajui cjelovitu sliku o pojmu arbitrae.

1. Pravna priroda arbitrae


U teoriji su se razvile etiri teorije o pravnoj prirodi arbitrae: jurisdikciona, ugovorna, mjeovita i autonomna teorija.358 Prema jurisdikcionoj teoriji, smisao arbitrae je u arbitriranju, odnosno suenju.359 Posljedica postupka je odluka koja je po dejstvima izjednaena sa sudskom odlukom, a u postupku se arbitar ponaa kao i sudija. Osnova arbitrae nije, dakle, arbitrani sporazum, ve dozvola drave da se uopte moe ugovarati arbitraa. Arbitri svoje ovlatenje crpe iz sporazuma stranaka, ali je upravo dravni imprium temelj mogunosti da se arbitraa ugovara i organizuje paralelno suenje.360 Arbitraa se, dakle, shvata kao pravosudni organ, s tim to se ne radi o dravnom organu. Iako su arbitri ovlateni da rjeavaju spor po osnovu sporazuma ugovornih strana, oni to nikada ne bi mogli, niti bi stranke ikada mogle da im daju takva ovlatenja, da zakon to ne dozvoljava. Iz ovakvog rezonovanja logino slijedi da je arbitrani sporazum procesne prirode, za razliku od osnovnog ugovora koji je materijalne prirode. Arbitrani sporazum ima nezavisnu pravnu sudbinu od osnovnog ugovora i pravo mjerodavno za arbitrani sporazum moe biti razliito od prava mjerodavnog za osnovni ugovor.361
358

Prema: Kneevi, G., Pavi, V.: Arbitraa i ADR, Centar za publikacije Pravnog fakulteta
u Beogradu, Beograd 2006., str. 35. Dosije, Beograd 2007. str. 25.

359

Op. cit., Kneevi, G.: Meunarodna trgovaka arbitraa, osnovna pitanja i problemi, Op. cit., str. 26. Jurisdikciona (procesualna) teorija o pravnoj prirodi arbitrae prihvaena je npr. u Australiji, SAD-u, vicarskoj itd.

360 361

248

mr. Emir Suduka Ugovorna (civilistika) teorija polazi od toga da je sutina arbitrae sporazum stranaka. Arbitraa nastaje na bazi ugovora, a sporazum stranaka je u potpunosti odreuje, ukljuujui sastav vijea, postupak i mjerodavno pravo. Prema ovoj teoriji, uloga drave nije od primarnog znaaja. Nju zamjenjuje volja/sporazum stranaka. Iz toga proizlazi da je i odluka arbitrae zapravo na sporazumu stranaka zasnovan akt materijalnog prava, a ne pravosudnog organa.362 Ukoliko taj ugovor stranke dobrovoljno ne izvre, izvrit e ga sud, kao i svaki drugi ugovor materijalnog prava. Arbitrani sporazum je dio ugovora o osnovnom poslu i pravo mjerodavno za njega je isto ono koje je mjerodavno i za osnovni posao. Praktine posljedice civilistike koncepcije arbitrae odnose se na situacije u kojima strana koja je izgubila spor odbija da dobrovoljno izvri arbitranu odluku. Tada uspjena strana, najprije, moe pred dravnim sudom tuiti stranu koja je izgubila spor za neizvrenje ugovora, a ne za prinudno izvrenje arbitrane odluke. Druga mogunost zavisi od zakonske regulative konkretne drave. Ako je zakonom predvieno, uspjena strana moe od strane dravnog suda da zatrai priznanje arbitrane odluke po postupku koji je analogan priznanju strane sudske odluke. U sluaju uspjeha, arbitrana odluka izjednaava se s domaom sudskom odlukom i samim tim stie svojstvo izvrnosti.363 Mjeovita teorija pokuava da pomiri dvije prethodne: osnov arbitrae je u materijalnopravnom sporazumu stranaka, ali procesna dejstva, koja nesumnjivo ima, ona duguje pravnom sistemu neke drave. Arbitraa sadri i javnopravne i privatnopravne elemente, njen poetak je sporazum, ali ishod predstavlja odluka jednaka sudskoj.364 Autonomna teorija na arbitrau gleda kao na originalan, autonoman institut osloboen i ugovornih i jurisdikcionih elemenata i prilagoen zahtjevima stranaka. Razliiti koncepti o pravnoj prirodi arbitrae pomau boljem
362 363

Op. cit., Kneevi, isto djelo, str. 26. Ugovorna teorija (civilistika ili kontraktualna) prihvaena je u Engleskoj i donekle u
Francuskoj.

364

Kneevi, G., Pavi, V.: Arbitraa i ADR, Centar za publikacije Pravnog fakulteta u Beogradu, Beograd 2006., str. 36.

249

Zbornik radova

razumijevanju sutine ovog instituta. Znaaj njihovog sagledavanja prevazilazi okvire teorijskih razmatranja ako se ima u vidu da svaki koncept podrazumijeva razliite posljedice u praksi. To je naroito vano za stranke, uesnice u arbitranim postupcima, jer e u zavisnosti od toga odluku arbitrae biti lake ili tee prinudno izvriti.

1. Razlozi za derogiranje sudske nadlenosti i iznoenje spora pred arbitrau


Ugovorom o iznoenju spora pred izbrani sud stranke derogiraju nadlenost dravnih sudova. U buroaskom pravnom poretku arbitrano sudovanje manifestira se kao odraz dominirajueg shvaanja o dispozitivnom karakteru graanskog prava. Ako mogu svojim ugovorom odreivati sadraj graanskopravnih odnosa, strankama treba priznati pravo da i u sporove iz takvih odnosa reguliraju svojim dispozicijama, pa i tako da spor oduzmu iz kompetencije dravnog pravosua i da ga iznesu pred osobe svog povjerenja.365 Arbitrano sudovanje razvilo se kao odraz nezadovoljstva zbog umalog, sporog, skupog, krutog i nesigurnog dravnog sudovanja. Na meunarodnom planu afirmira se kao odraz nepovjerenja prema pravosudnim organima i zakonodavstvu drave protivnika. Sporazum o arbitrai predstavlja kompromisnu taku do koje partneri dolaze jedan drugome u susret, odriui se domaeg pravosua i osjeaja sigurnosti koji im ulijeva svojim postupanjem i pravilima na temelju kojih odluuje. Porast prakse arbitranog sudovanja tumai se i kao simptom loih prilika u dravnom pravosuu. Intenzitet rada izbranih sudova u funkcionalnoj je zavisnosti od kvaliteta rada dravnih sudova. Ukoliko su dravni sudovi pouzdaniji, efikasniji i ekonominiji, utoliko stranke imaju manje razloga da od njih bjee odluujui se da spor povjere arbitranom sudu. Ovo pravilo iskustva nije u Bosni i Hercegovini jo nalo potvrdu zbog nekih specifinih razloga.366
365

Kasagi, R.: Meunarodno poslovno pravo, Univerzitet u Banjoj Luci, Ekonomski


fakultet, Banja Luka, 2008., str. 421. fakultet, Sarajevo 2000., str. 92.

366

alija B., Omanovi S.: Graansko procesno pravo, Univerzitet u Sarajevu, Pravni

250

mr. Emir Suduka Protiv iznoenja spora pred dravni sud istie se kako je postupak spor, skup, kompliciran, ne jami diskreciju o podacima koji se tiu odnosa meu odreenim partnerima. Zbog iroke stvarne nadlenosti dravno pravosue postaje omnibus pravosue, bez specifinih sposobnosti za adekvatno rjeavanje problema specijalizirane djelatnosti stranaka. Suci dravnih sudova nametnuti su strankama; ne uivaju njihovo povjerenje. Arbitrani postupak osigurava strankama trajnost raspravljanja (sine strepitu forensi), prihvatljiv ambijent i pomirljiv ton raspravljanja, jednostavnost procesnih formi, brzinu i jeftinou. Arbitri, osobe povjerenja stranaka, u pravilu su i eksperti za podruje o kojemu sude. Relativna nevezanost arbitra za odreeni sistem prava prua im mogunost da nau pravinu soluciju. Arbitrano sudovanje manifestira se kao izraz drutvene solidarnosti, zajednikih koncepcija o pravu i pravinosti, uzajamne lojalnosti i u asovima razjedinjenosti, spremnosti stranaka da prihvate rjeenje koje nuno ne mora predstavljati maksimalno ostvarenje njihovih zahtjeva. Pred arbitre se izlazi s nadom da se sve nee izgubiti, ali i spremnou na to da se nee ni dobiti (Ciceron).367 Arbitrano sudovanje ima i negativnih osobina. One dolaze od tekoa u pronalaenju arbitra i u konstituiranja arbitrae, ponekad od opasnosti sporog postupanja, od nedovoljnog poznavanja prava, od nedostatka vrstine i nepristrasnosti arbitra, od mogunosti da trokovi narastu zbog honorara koji arbitri trae za svoj rad, od opasnosti da se suenje po naelu pravinosti ne pretvori u arbitrarnost, od opasnosti u koju za pravilnost presude predstavlja anticipirano odricanje stranaka od albe, od toga to sve prednosti arbitrae mogu biti dovedene u pitanje ako se pokrene spor pred dravnim sudom radi pobijanja arbitrane odluke. Nasuprot ovim slabostima arbitrae, dravno pravosue jo uvijek predstavlja atraktivan forum vrstinom i trajnou svoje organizacije, nepristrasnou sudaca koji poznaju pravna pravila, odreenou i strogoom procesnih formi i rokova.368

367

Triva S., Belajec V. i Dika M.: Graansko parnino procesno pravo, Sveuilite u Zagrebu, Zagreb, 1986, str. 690. str. 346.

368

Stankovi G., Rai R.: Parnino procesno pravo, I izdanje, Grafokomerc, Trebinje 2008.,

251

Zbornik radova

III POSTUPAK PRED ARBITRAOM


U pravu Bosne i Hercegovine arbitrano sudovanje je ureeno identinim odredbama u glavi XXX Zakona o parninom postupku Federacije BiH369 u lanovima 434453., Zakona o parninom postupku Republike Srpske370 i Zakona o parninom postupku Brko distrikta371. Spoljnotrgovinska/vanjskotrgovinska komora Bosne i Hercegovine sa sjeditem u Sarajevu je uspostavila svoju institucionalnu arbitrau i donijela Pravilnik372 po kome ona postupa. Privredna komora Republike Srpske uspostavila je takoer Arbitrau i donesen Pravilnik o spoljnotrgovinskoj arbitrai Republike Srpske.373 Pravila postupka pred Arbitraom su utvrena pravilnicima ija je primjena obavezna ukoliko su stranke u sporu ugovorile nadlenost Arbitrae. Postupak se pred navedenim arbitraama pokree tubom, pri emu tuena strana moe, sve do okonanja glavne rasprave, podnijeti protivtubu. Specifinost postupanja pred ovom Arbitraom je u tome to se stranke u sporu mogu obratiti Arbitrai radi mirenja. Ovaj postupak je neovisan od arbitranog postupka.374

1. Nadlenost arbitrae
Ugovor o arbitrai sklopljen u obliku kompromisorne klauzule, samostalan je pravni posao u odnosu prema ugovoru u kome je ta klauzula sadrana, pa je slijedom toga za odluivanje u sporu o pravovaljanosti glavnog ugovora nadlena arbitraa. Ako su stranke za rjeavanje
369

Zakon o parninom postupku Federacije Bosne i Hercegovine, Slubene novine Federacije BiH, broj 42/98.

370 371

Zakon o parninom postupku Republike Srpske, Slubeni glasnik RS, br. 58/03 i 85/03. Zakon o parninom postupku Brko distrikta, Slubeni glasnik Brko distrikta, broj
17/08.

372

Pravilnik o organizaciji i radu arbitranog suda, donijet 2003., preuzet sa http://www.


komorabih.ba/images/dokumenti/pdf/pravilnik_o_arbitrazi.pdf, pristupljeno 24. 10 .2012. tiva_PKRS

373

Vie o arbitrai u Republici Srpskoj na: http://www.komorars.ba/pkrs/static/92/regula Op. cit. Trifkovi et al., str. 569.

374

252

mr. Emir Suduka odreenog spora ugovorile nadlenost arbitrae, sud kome je podnesena tuba u istom sporu i meu istim strankama na prigovor tuenika oglasit e se nenadlenim, ukinuti provedene radnje u postupku i odbaciti tubu. Stranke mogu odustati od ugovora o arbitrai i konkludentnom radnjom, i to tuitelj podnoenjem tube sudu, a tuenik uputanjem u raspravljanje o glavnoj stvari. Stoga sud ne moe odbaciti tubu po slubenoj dunosti, ve na prigovor tuenika koji je istaknuo najkasnije u odgovoru na tubu.375 Stranke mogu ugovoriti alternativnu nadlenost suda i arbitrae. Ako bilo koja od stranaka uini izbor, druga to pravo gubi i eventualno protivtubu moe podnijeti samo kod suda kod koga je tuba podnesena. Izmeu arbitrae i suda nije mogu sukob nadlenosti. Ako se arbitraa oglasi nenadlenom, ugovor o arbitrai prestaje da postoji i na njega se tueni u parnici ne moe pozvati.376

1. Ugovor o arbitrai
Ugovor o arbitrai moe se zakljuiti da bi se rijeio ve nastali spor izmeu stranaka (kompromis) ili prije eventualnog spora iz odreenog pravnog odnosa (npr. povodom zakljuenja meunarodnog ugovora o prodaji u koji je unesena kompromisorna klauzula o arbitrai).377 U ovome drugom sluaju nije mogue ugovoriti nadlenost arbitrae za sve sporove iz poslovnog odnosa stranaka, ve predmet takvog ugovaranja moe biti eventualni jedan ili vie sporova koji su individualno odreeni.378 Ugovor o arbitrai je ugovor posebne prirode, jer slui organiziranju rjeavanja spora koji moe nastati iz ugovora u kojem se nalazi.379 Pored odreivanja nadlenosti arbitrae za sluaj spora, ugovor moe da sadri sporazum stranaka o sastavu arbitrae, nain postavljanja arbitara, postupku pred arbitraom, nainu donoenja odluke i dr. Ugovor mora ispunjavati ope uvjete punovanosti ugovora, a prije
375

Dika M, izmi J.: Komentar Zakona o parninom postupku Federacije Bosne i Hercegovine, OSCE, Sarajevo 2000., str. 784.

376 377 378 379

Op. cit. alija, B., Omanovi, S., str. 97.


l. 435. st. 1. ZPP FBiH.

l. 435. st. 1. ZPP FBiH. Vidovi-Muki, M.: Opi pravni rjenik, Zagreb, 2006., str. 410. 253

Zbornik radova

svega da postoji saglasnost volja, da su stranke sposobne da ga zakljue i dr. Zakonom je predvieno da je ugovor punovaan ako je zakljuen u pismenom obliku i da su ga potpisale sve stranke.380 Ugovor je zakljuen u pismenom obliku i na taj nain da su razmijenjena pisma, telegrami, teleksi i drugim telekomunikacijskim sredstvima381. U ovakvim sluajevima jedna stranka u odsustvu druge ini ponudu za zakljuenje ugovora, a druga odvojeno prihvata tu ponudu. Trenutak zakljuenja takvog ugovora odreuje se prema opim pravilima obligacionog prava. Ugovor o arbitrai moe se dokazivati samo postojanjem isprave. Ipak ovako rigorozno pravilo ima izuzetak po kome se smatra da je ugovor zakljuen u pismenom obliku ako stranka (tuitelj) navodi zakljuenje tog ugovora, a druga stranka (tueni) u odgovoru na tubu to ne osporava.382 Kao dokaz o postojanju ugovora mogla bi se uzeti i druga isprava u kojoj se pominje da je zakljuen pismeni ugovor o arbitrai. Ugovor o arbitrai pravovaljano je sklopljen i kad je odredba o nadlenosti arbitrae sadrana u opim uvjetima za sklapanje pravnog posla.383 Prema pravilima obligacionog prava ope uvjete ugovora odreuje jedna ugovorna strana u vidu generalne ponude pred kojom je voljna zakljuiti vei broj konkretnih pojedinanih ugovora s individualno neodreenim saugovarateljem. Na ovaj nain se zakljuuju ugovori o osiguravanju imovine i osoba, u komunalnim djelatnostima u vezi isporuke vode, plina, odvoza smea, kod ugovaranja isporuke struje, u javnom prevozu, potanskom saobraaju, itd. Opi uvjeti su unaprijed pripremljeni za zakljuenje veeg broja pojedinanih ugovora. U nekim sluajevima se o sadraju optih uslova i ugovora moe pregovarati. Najee se zakljuuju pristupanjem sukontrahenta, pa se stoga i nazivaju ugovori po pristupanju. Pristupanje
380 381 382 383

Ibidem. l. 435. st. 2. ZPP FBiH. l. 435. st. 3. ZPP FBiH. l. 436. ZPP FBiH.

254

mr. Emir Suduka druge strane bez mogunosti mijenjanja sadraja ugovora moe biti zasnovano na prinudnom propisu ili faktikim okolnostima. Zakljueni ugovor sadri ope uvjete ugovora koje je jedna ugovorna strana unaprijed pripremila. Kod sloenijih poslova sreu se posebni uvjeti koje ugovarai sporazumno odreuju.384 Nisu rijetke poslovne situacije u kojima su i posebni uvjeti de iure i de facto obavezni za drugu stranu, pa i oni imaju adhezioni karakter. Mogue je da je u opim uvjetima ugovora sadrana klauzula o nadlenosti arbitrae ako meu strankama doe do spora povodom zakljuenog ugovora po pristupanju. I na ovaj nain zakljuuje se punovaan ugovor o arbitrai jer ugovor po pristupanju u cjelini, pa i u odnosu na klauzulu o nadlenosti arbitrae, obavezuje ugovorne strane. Ugovorna strana saznaje za ope uvjete u kojima je mogua klauzula o nadlenosti arbitrae tako to su opi uvjeti u ugovoru o pristupanju odtampani na poleini ugovora, nalaze se u nekom pripremljenom formularu, opim pravilima, ili su javno objavljeni i sl.385

1. Arbitri
Broj arbitara mora biti neparan. Ako ugovorom nije odreen broj arbitara, svaka stranka bira po jednog, a oni biraju jo po jednog arbitra predsjednika.386 Arbitar je osoba povjerenja i zakon ne trai da ispunjava posebne uvjete u pogledu kvalifikacija. Dovoljno je da je poslovno sposoban. Ne postoji obaveza prihvatanja te dunosti. Stalne arbitrae esto ograniavaju pravo stranaka u odnosu na izbor arbitara tako to mogu birati samo one arbitre koji su na listi arbitara. U pogledu odreivanja sastava arbitrae stranke mogu odrediti arbitre zajedniki u samom ugovoru ili naknadno kada do spora doe, mada je ugovor punovaan i kada stranke to izostave. Ako nije odreen broj arbitara,
384

Zeevi E.: Komentar Zakona o parninom postupku Federacije Bosne i Hercegovine, II dopunjeno izdanje, Sarajevo, 2009., str. 409.

385 386

Ibidem. l. 437. ZPP FBiH. 255

Zbornik radova

svaka e stranka postaviti po jednog arbitra, a oni biraju predsjednika. Arbitraa u pravilu rjeava spor u zbornom sastavu, ali stranke mogu ugovoriti da postupa i samo jedan arbitar387. Ako je ugovorom odreeno da arbitraa postupa u zbornom sastavu, broj arbitara mora biti neparan. Time je omogueno da se pri donoenju odluke ostvari veina. Pored toga omoguuje i objektivnost odluivanja, jer ako svaki od arbitara glasa u korist stranke koja ga je postavila, trei arbitar ne bi trebao biti naklonjen ni jednoj stranci, jer njega nije birala ni jedna stranka, ve arbitri, pa bi njegov glas mogao biti odluujui. Do situacije da arbitri koje postavljaju stranke odluuju u korist tih stranaka ne bi trebalo da doe jer su duni da odluuju objektivno bez obzira na to koja ih je stranka postavila.388 Ugovor o arbitrai obavezuje stranke, pa i u pogledu postavljanja arbitara. Ukoliko ugovorom o arbitrai nije predvieno da arbitre postavi trea osoba, obaveza u odnosu na postavljanje arbitara od strane stranaka je istovremena. Zbog toga stranka koja je postavila arbitra moe pozvati protivnu stranku, koja nije imenovala svog arbitra, da to uini u roku od 15 dana i da o tome obavijesti prvu stranku.389 Ugovorom moe biti predvieno da arbitre postavi trea osoba. U takvom sluaju svaka od stranaka moe uputiti poziv toj osobi da postavi arbitra i da o tome obavijesti stranku. Postavljanje arbitara ne moe se opozvati od trenutka kada je postavljanje saopteno protivnoj stranci. Ako trea osoba vri postavljanje, ne moe opozvati postavljanje nakon to o tome obavijesti jednu od stranaka.390 Odredbama lana 440. ZPP FBiH ureeni su sluajevi kada su stranke ugovorom o arbitranom sudu utvrdile sastav suda i nain postavljanja arbitara, ali iz odreenih razloga ne moe da se formira vijee u sastavu koji je ugovorom predvien. Ti razlozi su povreda ugovorne obaveze jedne od stranaka koja odbija postaviti arbitra, ili zbog toga to se izabrani arbitri ne mogu sloiti o izboru predsjednika. Uredna stranka moe odustati od
387 388 389 390

to proizlazi iz lana 446. st. 1. ZPP FBiH. Op. cit. Zeevi, E., str. 410. l. 439. st. 1. i 2. ZPP FBiH. Op. cit. izmi, J., Dika, M., Komentar Zakona o parninom postupku Federacije Bosne
i Hercegovine, str. 785.

256

mr. Emir Suduka ugovora o arbitranom sudu ako ugovor u pogledu postavljanja arbitara nije realiziran krivnjom druge stranke, ili zbog toga to trea osoba nije izvrila postavljanje arbitra kada je ugovorom bila za to ovlatena ili zbog toga to izabrani arbitri nisu mogli da se sloe o izboru predsjednika. U tom sluaju ako stranke sporazumno ne raskinu ugovor o arbitranom sudu, stranka koja je od ugovora odustala mora tubom kod suda koji je nadlean za rjeavanje spora traiti da proglasi prestanak vanosti ugovora o arbitranom sudu.391 O postavljanju arbitra odnosno predsjednika donosi se rjeenje protiv kojeg uope nije doputena alba. alba nije doputena ni protiv rjeenja kojim se odbija prijedlog. Arbitri nisu zastupnici stranaka koje su ih postavile, ve moraju biti nepristrasni. Zbog toga je arbitar duan da se izuzme kada postoje razlozi predvieni lanom 357. ZPP FBiH koje se odnose na izuzee sudija, a i stranke iz tih razloga mogu traiti izuzee arbitra.392 Specifinost izloenih pravila u odnosu na izuzee sudija je u tome to stranka koja je sama ili zajedno s protivnom strankom postavila arbitra moe traiti njegovo izuzee samo ako u vrijeme postavljanja nije znala za razlog izuzea ili je razlog za izuzee nastao nakon to je arbitar postavljen.393 O izuzeu odluuje sud koji bi bio nadlean da postupa u sporu da nije ugovorena arbitraa, ali se stranke mogu i drugaije sporazumjeti. Za postupak pred arbitraom mjerodavno je ono to su stranke odredile, a ako to nisu uinile, arbitri e odrediti pravila procedure. Ako se radi o stalnoj arbitrai procedura je propisana odgovarajuim aktom stalne arbitrae. Arbitraa je duna da utvrdi sporne injenice od kojih zavisi primjena materijalnog prava, pri emu se primjenjuje pravilo parninog postupka da je svaka stranka duna ponuditi dokaze za injenice koje
391 392

Ibidem, str. 786. ivanovi, A., Buanin, O.: Modul 3, Alternativno rjeavanje sporova Medijacija i arbitraa, Poetna obuka trea godina, Prirunik za strune saradnike u sudovima, Sarajevo, 2009., str. 78.

393

Op. cit., Zeevi, E., str. 413. 257

Zbornik radova

je iznijela. Za pristupanje nove stranke, na aktivnoj ili pasivnoj strani, potreban je pristanak obje stranke. Isto pravilo vai i za uee tree osobe kao umjeaa. Primjena materijalnog prava poseban znaaj ima u sporovima s elementom inostranosti. U takvom sporu stranke mogu ugovoriti primjenu materijalnog prava odreene zemlje. Ako nije nita ugovoreno primjenjuju se pravila Zakona o rjeavanju sukoba zakona s propisima zemalja u odreenim odnosima394, ako je sjedite arbitrae u naoj zemlji.

1. Arbitrana presuda
Arbitraa moe donijeti presudu po pravinosti samo ako su joj stranke dale takvu ovlast.395 Odluivanje po pravinosti odraz je shvatanja drutva da je neto u konkretnom sluaju pravedno, poteno. Pri tome se uzima u obzir interes svake od stranaka kao i potreba njihova uzajamnog povjerenja. Napominje se da se ovdje radi o pravinosti kao vanpravnoj kategoriji. Odluke se u pravilu donose veinom glasova. U sluajevima kada je broj arbitara pet ili vie (ali uvijek neparan) potrebna je kvalificirana veina. Nedostaje li odgovarajua odredba u ugovoru, a arbitraa ima vie od jednog arbitra, za donoenje presude potrebna je prosta veina. Npr. za donoenje presude, ako arbitraa ima tri lana, potrebno je da se dva arbitra izjasne za takvu presudu, a ako arbitraa ima pet arbitara, presuda se donosi veinom od tri lana. Odluke se donose na nejavnoj sjednici.396 Navedena rjeenja se sastoje od odredbi da se odluka donosi veinom glasova, pod uvjetom da se stranke u arbitranom postupku nisu drugaije sporazumjele. Drugaiji sporazum moe biti samo sporazum o jednoglasnosti pri donoenju arbitrane odluke. Razumije se da se radi o postupku kada je arbitrano vijee vodilo arbitrau.

394 395 396

Slubeni list SFRJ br. 43/82. l. 455. ZPP FBiH. Goldtajn, A., Triva, S.: Meunarodna trgovaka arbitraa, Zagreb, 1987., str. 517.

258

mr. Emir Suduka U vicarskom pravu postoje neke specifinosti kao to je npr. za sluaj da sam predsjednik donosi odluku ako je arbitrano vijee sastavljeno od tri lana, kada se ne moe postii veina ili kada je arbitrano vijee sastavljeno od neparnog broja lanova. U vicarskom pravu postoji takoer institut kvalificirane veine. Rije je o situaciji kada se od apsolutne veine trai vie glasova kako bi odluka mogla biti donesena. To je karakteristino za situacije kada se arbitrano vijee sastoji od parnog broja lanova i to u pravilu od veeg broja lanova, npr. est za valjanost odluke prema kvalificiranoj veini trai pet glasova.397 Ako se ne moe postii potrebna veina glasova, arbitraa je duna o tome obavijestiti stranke398. Navedena odredba e se primijeniti ako stranke ugovorom o arbitrai nisu odredile kako e se presuda donijeti za sluaj da se ne postigne veina glasova ili se stranke o tome ne mogu sporazumjeti kada se ovakav sluaj pojavi. Obavjetenje stranaka o tome vri sud usmeno ili pismeno. Stranke se nakon toga obavjetenja mogu sporazumjeti, npr. da se presuda umjesto jednoglasnosti donese prostom veinom. Ako nedostaje ovakav sporazum, ZPP-om je predvieno da svaka od stranaka moe tubom kod suda koji bi bio nadlean da postupa da izmeu stranaka nije dolo do spora, donese presudu da ugovor o arbitrai prestaje. Ako su stranke zakljuile ugovor da arbitraa postupa u svim sporovima iz jednog odreenog pravnog odnosa, stranka tubom moe traiti da sud izrekne prestanak vanosti ugovora o arbitrai samo u odnosu na predmetni spor.399 Svi uporedni sistemi insistiraju na pismenoj izradi arbitrane presude i na postojanju njenog obrazloenja. I prema bosanskohercegovakom pravu arbitrana presuda mora biti izraena u pismenoj formi i biti obrazloena, ukoliko ugovorne strane nisu neto drugo ugovorile400. U skladu s pravnim poloajem arbitrae, a posebno pravnim dejstvom njene odluke, razumljiv je zahtjev da odluka sadri sve elemente kao i presuda
397

Sesar, M.: Praktikum arbitranog prava, Dio prvi Uvodni pojmovi, Pravni fakultet
Split, Split, 1998., str. 3536.

398 399 400

l. 446. st. 2. ZPP FBiH. Op. cit., Zeevi, E., str. 416. Vidjeti lan 447. st. 1. ZPP FBiH. 259

Zbornik radova

redovnog suda. Pismena izrada arbitrane presude je preduslov za kasnije traenje njihovog priznanja i izvrenja. Obrazloenje je i kod arbitrane odluke onaj dio pojedinanog pravnog akta koji daje elemente za ocjenu njegove injenine i pravne osnovanosti. U procesnom pogledu izvornik presude i svi prepisi moraju biti potpisani od strane svih arbitara. U sluaju da neki od arbitara uskrati ovaj potpis, arbitrana presuda vai ako je presudu potpisala veina arbitara na samoj presudi.401 Arbitrana presuda ima dejstvo res iudicata pod uslovom da stranke u sporu nisu predvidjele mogunost pobijanja iste pred arbitraom vieg stepena. Uporedni sistemi takoer predviaju mogunost dvostepenog arbitranog sudovanja, ali se ova mogunost u praksi ne koristi. Izvrenje arbitrane presude se vri od strane redovnog suda prema pravilima izvrnog postupka.402 Presuda arbitrae moe se ponititi po tubi stranke.403 Stranka moe kod suda, koji bi bio nadlean da odluuje o sporu stranaka da nije zakljuen ugovor o arbitrai, podnijeti tubu za ponitenje presude arbitrae. Presudu arbitrae moe ponititi i arbitraa vieg stepena, ako je to ugovoreno izmeu stranaka. Ako bi arbitraa vieg stepena odbila albu, time nije iskljueno pravo na tubu kod nadlenog suda. U odnosu na presudu arbitrae koja je pravomona nije mogue u nekom drugom sporu isticati njenu nepunovanost, npr. da postoji razlog za ponitaj te presude. Ponitenje presude arbitrae moe se zahtijevati:404 1) ako uope nije sklopljen ugovor o arbitrai ili ako taj ugovor nije pravovaljan; 2) ako je u pogledu sastava arbitrae ili u vezi s odluivanjem povrijeena koja odredba ovog zakona ili ugovora o arbitrai; 3) ako presuda nije obrazloena ili ako izvornik i prepisi presude nisu potpisani u skladu s odredbama ZPP-a; 4) ako je arbitraa prekoraila granicu svog zadatka;
401

Trifkovi, M., et al.: Meunarodno poslovno pravo, Ekonomski fakultet u Sarajevu, Sarajevo, 2009., str. 567568.

402 403 404

Ibidem, str. 568. l. 450. st. 1. ZPP FBiH. l. 451. ZPP FBiH.

260

mr. Emir Suduka 5) ako je izreka presude nerazumljiva ili je sama sebi protivrjena; 6) ako je presuda arbitrae u protivnosti s Ustavom Bosne i Hercegovine ili Ustavom Federacije Bosne i Hercegovine; 7) ako postoji koji od razloga za ponavljanje postupka prema odredbama ZPP-a. Razlozi za ponitenje presude arbitrae su taksativno navedeni i zahtijevaju krai komentar. Odredba iz take 1. ima u vidu situaciju ako izmeu stranaka nije ostvarena saglasnost volja ili kada je ugovor zakljuen, ali nije punovaan zbog toga to nije sklopljen u pismenom obliku ili kada je zakljuen punovaan ugovor pa nakon toga prestao postojati, itd. U pogledu take 2. ne smatra se razlogom za ponitenje presude arbitrae povreda svake odredbe ve samo one koja se ima primijeniti ako stranke nisu nita ugovorile. Arbitraa je prekoraila granice svog zadatka ako je odluila o neemu to nije bilo predmet spora izmeu stranaka. Razlog iz take 5. postoji ako je presudom odlueno tako da se ne moe razumjeti kakvu je odluku donijela arbitraa, ukljuujui i protivrjenost same izreke presude. Presuda arbitrae ne moe biti protivna Ustavu Bosne i Hercegovine pa je zbog toga predvien razlog za ponitenje presude u taki 6. Ponitenje presude mogue je traiti ako je donesena u postupku kod arbitrae tako da su poinjene povrede koje ine razlog za ponavljanje parninog postupka. Tuba za ponitenje arbitrane presude podnosi se da bi sud donio odluku kojom se usvaja zahtjev i time ponitava presuda arbitranog suda. Dakle, takva presuda suda je konstitutivnog karaktera. Raspravljanje se ograniava samo na razlog koji je istaknut u tubi.405 Tuba za ponitenje presude podnosi se sudu koji bi bio nadlean da odluuje o sporu stranaka da nije zakljuen ugovor o arbitrai. Tuba se podnosi u roku od 30 dana raunajui od dostave presude arbitranog suda stranci koja tubu podnosi, a ako je za razlog zbog koga se moe ponititi presuda, saznala kasnije od dostave, onda se rok od 30 dana rauna od tog saznanja. Izuzetno rok za podnoenje tube zbog razloga povodom kojih se moe traiti ponavljanje postupka, rok se rauna po pravilima odreenim za podnoenje prijedloga za ponavljanje parninog postupka. Objektivni rok za podnoenje tube za ponitaj presude arbitranog suda je jedna godina od pravomonosti presude arbitrae.406
405 406

Op. cit., Zeevi, E., str. 418. l. 452. ZPP FBiH. 261

Zbornik radova

IV ZAKLJUCI
Arbitraa ili izabrani sud je nevladino tijelo, sastavljeno od jedne ili vie osoba, o ijem su se izboru stranke sporazumjele, kome su povjerile da njihov spor rijei odlukom, koja je izjednaena s pravomonom sudskom odlukom. Stranke to ine ugovorom o arbitrai. Izraz arbitraa oznaava djelatnost rjeavanja sporova. U domaoj terminologiji izraz se upotrebljava i zato da oznai instituciju, tijelo ovlateno da rijei spor, stalno izabrano tijelo i zato da oznai djelatnost rjeavanja sporova. Arbitraa je tijelo nedravnog karaktera sastavljeno od (jedne ili vie) osoba o ijem su se izboru stranke sporazumjele, komu stranke sporazumno i dragovoljno povjeravaju donoenje meritorne odluke u sporu, a zakon tu odluku izjednaava s pravomonom sudskom presudom. Prednosti arbitrae su: omoguava brz pristup pravdi, izbor arbitra i njegovu profesionalnost osiguravaju stranke, pravila arbitrae uglavnom dogovaraju stranke, odluka arbitra je konana, postupak je nije suvie formalan, stranke u svojim podnescima arbitru ne moraju biti formalne kao u sudskom postupku, a atmosfera djeluje kao slubeni sastanak, najee je jeftinija je od sudskog postupka (izuzetak mogu biti meunarodne arbitrae), a postoje i mogunosti da trokove ne snosi strana koja je izgubila spor, povjerljivost postupka. Pravila bosanskohercegovakog prava o arbitrai pokazuju se u osnovi kao odraz procesnopravne teorije o pravnoj prirodi arbitrae. Arbitraa sudi, donosi presudu koja prema strankama ima svojstva pravomonosti; uvjeti za priznanje i izvrenje strane arbitrane odluke u osnovi su identini s onima koji vae za priznanje i izvrenje presuda stranih sudova. Postupak pred arbitraom je propisan zakonima o parninom postupku Republike Srpske, Federacije i Brko distrikta Bosne i Hercegovine, koji omoguavaju strankama da se sporazumiju da spor rijee arbitraom u svim sluajevima osim ako stranke ne mogu raspolagati zahtjevima, odnosno ako su oni suprotni prinudnim propisima. Tekstovi ovih zakona u dijelu arbitrae su istovjetni. Ugovor o arbitrai se moe zakljuiti kako u pogledu odreenog

262

mr. Emir Suduka nastalog spora, tako i u pogledu buduih sporova koji mogu proizai iz odreenog pravnog odnosa. Ugovor o arbitrai punovaan je samo ako je zakljuen u pismenom obliku i ako su ga potpisale sve stranke, to ukljuuje i ugovore zakljuene razmjenom pisama, telegrama, teleksa ili drugih sredstava telekomunikacija koja omoguavaju pismeni dokaz o zakljuenom ugovoru. Ugovor o arbitrai sklopljen je u pismenom obliku i kada je zakljuen razmjenom tube u kojoj tuilac navodi postojanje tog ugovora i odgovora na tubu u kome tueni to ne osporava. Ugovor o arbitrai moe se dokazivati samo ispravama. Ugovor o arbitrai je punovano zakljuen i kad je odredba o nadlenosti arbitrae sadrana u optim uslovima za zakljuenje pravnog posla. Broj arbitara mora biti neparan. Ako ugovorom nije odreen broj arbitara, svaka stranka bira po jednog, a oni biraju jo po jednog arbitra predsjednika. Ako stranke na vrijeme ne postave arbitra, arbitra e odrediti sud. Svi uporedni sistemi insistiraju na pismenoj izradi arbitrane presude i na postojanju njenog obrazloenja. I prema naem bosanskohercegovakom pravu arbitrana presuda mora biti izraena u pismenoj formi i biti obrazloena, ukoliko se stranke nisu drugaije ugovorile. Pismena izrada arbitrane presude je preduslov za kasnije traenje njihovog priznanja i izvrenja.

V LITERATURA: 1. KNJIGE, STUDIJE, LANCI: 1) alija B., Omanovi S.: Graansko procesno pravo, Univerzitet u Sarajevu, Pravni fakultet, Sarajevo 2000. 2) Dika M, izmi J.: Komentar Zakona o parninom postupku Federacije Bosne i Hercegovine, OSCE, Sarajevo 2000. 3) Goldtajn, A., Triva, S.: Meunarodna trgovaka arbitraa, Zagreb, 1987. 4) Gorenc V.: Rjenik trgovakog prava, Masmedia, Zagreb 1997. 5) Jezdi, M.: Meunarodno privatno pravo II, Beograd 1972. 6) Kneevi, G.: Meunarodna trgovaka arbitraa, Beograd, 1999.

263

Zbornik radova

7) Kneevi, G.: Meunarodna trgovaka arbitraa, osnovna pitanja i problemi, Dosije, Beograd 2007. 8) Kneevi, G., Pavi, V.: Arbitraa i ADR, Centar za publikacije Pravnog fakulteta u Beogradu, Beograd 2006. 9) Kasagi, R.: Meunarodno poslovno pravo, Univerzitet u Banjoj Luci, Ekonomski fakultet, Banja Luka 2008. 10) Mitrovi, D.: Enciklopedija imovinskog prava i udruenog rada, Slubeni list, Beograd 1978. 11) Pak, M: Meunarodno privatno pravo, Nauna knjiga, Beograd 1986. 12) Stankovi G., Rai R.: Parnino procesno pravo, I izdanje, Grafokomerc, Trebinje 2008. 13) Sajko K., Dika M.: Arbitrano rjeavanje meunarodnih trgovakih sporova, Ljubljana 1989. 14) Sesar, M.: Praktikum arbitranog prava, Dio prvi Uvodni pojmovi, Pravni fakultet Split, Split 1998. 15) Trajkovi, M.: Meunarodno arbitrano pravo, Beograd 2000. 16) Triva S., Belajec V. i Dika M.: Graansko parnino procesno pravo, Sveuilite u Zagrebu, Zagreb 1986. 17) Trifkovi et. al.: Meunarodno poslovno pravo, Ekonomski fakultet Univerziteta u Sarajevu, Sarajevo 2009. 18) Trifkovi, M., Omanovi, S.: Meunarodno poslovno pravo i arbitrae, Ekonomski fakultet Univerziteta u Sarajevu, Sarajevo 2001. 19) Trifkovi, M., et al.: Meunarodno poslovno pravo, Ekonomski fakultet u Sarajevu, Sarajevo, 2009. 20) Varadi, T., Borda, B., Kneevi, G.: Meunarodno privatno pravo, Forum Novi Sad, 2001. 21) Vidovi-Muki, M.: Opi pravni rjenik, Zagreb 2006. 22) Zeevi E.: Komentar Zakona o parninom postupku Federacije Bosne i Hercegovine, II dopunjeno izdanje, Sarajevo 2009. 23) ivanovi, A., Buanin, O.: Modul 3, Alternativno rjeavanje sporova Medijacija i arbitraa, Poetna obuka trea godina, Prirunik za strune saradnike u sudovima, Sarajevo 2009.

264

mr. Emir Suduka 1. OSTALI IZVORI: 24) Zakon o parninom postupku Federacije Bosne i Hercegovine, Slubene novine Federacije BiH, broj 42/98. 25) Zakon o parninom postupku Republike Srpske, Slubeni glasnik RS br. 58/03 i 85/03. 26) Zakon o parninom postupku Brko distrikta, Slubeni glasnik Brko distrikta, broj 17/08. 27) Pravilnik o or ganizaciji i radu arbitranog suda, donijet 2003., preuzet sa http://www.komorabih.ba/images/dokumenti/pdf/pravilnik_o_ arbitrazi.pdf, pristupljeno 24. 10. 2012. 28) Evropska konvencija o meunarodnoj trgovinskoj arbitrai od 21. aprila 1961.godine,preuzeto sa: http://www.jus.uio.no/lm/europe. international.commercial.arbitration.convention.geneva.1961/ portrait.pdf

265

Prof. dr. Sead Dedi Prof. dr. Sead Dedi, redovni profesor Pravnog fakulteta Univerziteta u Sarajevu

Doc. dr. Fuad Purievi, Opi upravni postupak u Bosni i Hercegovini: Upravno procesno pravo Prvi dio, JP NIO Slubeni list Bosne i Hercegovine
Prikaz udbenika
Zapaeni izdava pravne literature u Bosni i Hercegovini JP NIO Slubeni list BiH je prole godine (2012), izmeu vie svojih monografskih i udbenikih izdanja, izdao i udbenik doc. dr. Fuada Purievia pod naslovom: Opi upravni postupak u Bosni i Hercegovini, s interesantnim podnaslovom: Upravno procesno pravo Prvi dio. Ovo je posljedica stava autora da upravno pravo treba shvatati kao sloenu naunu disciplinu koju ine: upravno pravo opi dio (ope materijalno upravno pravo); upravno pravo posebni dio (posebno materijalno upravno pravo) i upravno procesno pravo (opi upravni postupak i upravni spor). Ovo je u skladu sa savremenim shvatanjem upravnog prava, za razliku od klasinog, odnosno konzervativnog poimanja upravnog prava kao jedinstvene naune discipline. Pristalice ovog shvatanja upravnog prava, pod pritiskom Bolonjskog procesa, vjetaki dijele ovu disciplinu na Upravno pravo I i II, to je posebno dolo do izraaja na Pravnom fakultetu Univerziteta u Sarajevu. Prihvatajui ovakav prilaz upravnom pravu, autor je u koncipiranju ovog udbenika seriozno razmatrao sva etiri zakona o opem upravnom postupku u BiH (ZUP BiH, ZUP FBiH, ZUP RS i ZUP BDBiH). Ove zakone, bez obzira na njihove naslove, autor opravdano posmatra kao zakone o opem upravnom postupku. S druge strane, intencija autora je da ovu materiju afirmie kao upravno procesno pravo u odnosu na ve afirmirane procesne discipline s podruja graanskog i krivinog prava.

267

Zbornik radova

Autor je materiju izloio u XVIII poglavlja, koja se, uglavnom, podudaraju s dosadanjim nainom obrade osnovnih procesnih instituta upravnog procesnog prava, s tim to je tradicionalnom razmatranju ove materije dodao i razmatranje nekih instituta koji nisu tretirani u dosadanjoj literaturi upravnog prava u BiH. U pitanju je savremenije izuavanje pojedinih upravnih procesnih instituta. U tom smislu, posebnu panju zasluuje obrada procesne sposobnosti u upravnom postupku, odnosno legitimatio ad causam u upravnom postupku u IV poglavlju udbenika. Takoer je znaajno to je autor posebno poglavlje (XVII) posvetio mjerama za provoenje zakona o upravnom postupku u BiH kada te postupke vode institucije koje imaju javna ovlatenja. U pitanju su subjekti nedravnog karaktera koji kao takvi u funkcionalnom smislu ulaze u iri pojam javne uprave, odnosno javnog sektora. Pri tome se osnovano ukazuje na mjere za provoenje zakona o upravnom postupku, odgovornost rukovodilaca, kao i voditelja upravnog postupka u subjektima koji imaju javna ovlatenja. Posebno je potrebno istaknuti da je autor zavrno poglavlje (XVIII) posvetio donoenju pojedinanih akata autonomnog karaktera s osvrtom na mogunost shodne primjene zakona o optem upravnom postupku na postupak donoenja ovih akata. To je u skladu s egzistiranjem autonomnog prava kojeg respektuju svi znaajniji autori s podruja teorije prava. Zbog toga je osnovano ukazano da se u brojnim nedravnim subjektima donose ne samo opi pravni akti autonomnog karaktera, nego i pojedinani akti autonomnog karaktera o raznovrsnim pojedinanim pravnim unutranjim situacijama. Ukazuje se i na mogunost shodne primjene zakona o upravnom postupku, koja se moe predvidjeti ne samo zakonom nego i najvanijim opim pravnim aktima raznovrsnih pravnih subjekata van dravne strukture (npr. statutima, pravilima i sl.). Zakljuno se moe konstatovati da je pred nama jedan izuzetan udbenik, koji obrauje znaajan dio upravnog procesnog prava. Vjerovatno moemo oekivati da autor pristupi izradi i drugog udbenika o upravnom sporu, pa bi tako bila obuhvaena cjelokupna materija upravnog procesnog prava. Objavljivanjem ovog udbenika znaajno je popunjena praznina na podruju upravnog procesnog prava u BiH, koji, zajedno s prvim kapitalnim

268

Prof. dr. Sead Dedi komentarima ZUP-a i ZUS-a dr. Pere Krijana, predstavlja nezaobilazno tivo, ne samo za studente pravnog usmjerenja nego i za brojne strunjake iz prakse na raznim nivoima vlasti u BiH, kao i za profesore na mnogim pravnim i srodnim fakultetima. U pravilu, ovakvi poduhvati ostaju nezapaeni od strune i naune javnosti. Zbog toga se moe preporuiti izdavau i Fakultetu pravnih nauka Sveuilita Vitez u Travniku, koji je matini fakultet autora, pa je kao takav i podrao izdavanje ovog udbenika, da zajedno izvre promociju u Travniku.

269

Doc. dr Marina M. Simovi Priredila: Doc. dr Marina M. Simovi, Fakultet pravnih nauka, Banja Luka

PRAKSA USTAVNOG SUDA BOSNE I HERCEGOVINE


ZABRANA MUENJA Nema povrede prava prvoapelanta iz lana II/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine jer su nadleni organi preduzeli odgovarajue aktivnosti s ciljem da rasvijetle okolnosti dogaaja opisanih u apelaciji, te i sada preduzimaju aktivnosti s ciljem da okonaju istrane postupke, ime nadleni organi sutinski u predmetnim sluajevima ispunjavaju svoje obaveze, u skladu s pozitivnopravnim propisima. S druge strane, injenica da predmetni postupci jo uvijek nisu rezultirali donoenjem adekvatne tuilake odluke, posmatrana u svjetlu iznesenog i navoda Tuilatva BiH da se radi o kompleksnim i sloenim predmetima, te da su pojedini postupci u zavrnoj fazi istrage, u ovom trenutku nije mogla uticati na drugaije odluenje. Nema povrede prava drugoapelanta iz lana II/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine kada u okolnostima konkretnog sluaja nema nita to bi uputilo na zakljuak da je nadleni organ bio upoznat s dogaajima opisanim u apelaciji, kao i da, po saznanju za njih, nakon to procijeni da mogu biti osnova za preduzimanje radnji u svrhu otkrivanju i gonjenju uinilaca krivinih djela, takve radnje nee preduzeti u skladu sa zakonskom obavezom. Iz obrazloenja: U odnosu na navode apelanta Filipovia Ustavni sud podsjea da je identino injenino i pravno pitanje razmatrao u Odluci o dopustivosti i meritumu broj AP-3067/09 od 20. decembra 2012. godine (dostupna na web-stranici Ustavnog sud, www.ustavnisud.ba), te da je ukazao (taka 37): (...) da u predmetnim sluajevima jo uvijek nisu donesene tuilake odluke, to i jeste cilj istrage, pa se u tom smislu ine donekle opravdanim navodi apelanata da istrani postupci pred Tuilatvom BiH traju dugo (iz odgovora na apelacije CJB Bijeljina i Okrunog tuilatva u Bijeljini proizlazi da su izvjetaji u vezi sa dogaajima iz apelacija proslijeeni Tuilatvu BiH u junu, odnosno avgustu 2007. godine). U tom kontekstu, Ustavni 271

Zbornik radova

sud podsjea da je istrani postupak samo jedan segment u procesuiranju i kanjavanju odgovornih za krivina djela, a da je cilj svake istrage donoenje tuilake odluke, ma kakva ona bila. Posmatrajui s tog aspekta, Ustavni sud uvia patnju i bol apelanata to istrani postupci pred Tuilatvom BiH jo uvijek nisu okonani donoenjem adekvatne tuilake odluke. Najzad, Ustavni sud je zakljuio (taka 39) da: S obzirom na sve navedeno uzimajui u obzir odgovore Tuilatva BiH da su istrani postupci u toku i da su s aspekta pozitivne obaveze drave nesporno preduzete i jo uvijek se preduzimaju odgovarajue mjere na rasvjetljavanju dogaaja iz apelacije i pored injenice da istrani postupci jo uvijek nisu okonani, Ustavni sud navode apelanata o neaktivnosti nadlenih organa na rasvjetljavanju dogaaja iz apelacija i dovoenje tih navoda u kontekst krenja prava iz lana II/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i lana 3 Evropske konvencije smatra neosnovanim. Ustavni sud se, u vezi s navodima apelanta Filipovia, s obzirom na iscrpan odgovor Tuilatva BiH u vezi s mjerama i radnjama koje se preduzimaju na rasvjetljavanju dogaaja na koje se u apelaciji ukazuje, te ponovo ukazujui na pozitivnu obavezu drave da, prije svega, djelotvorno istrai predmetne dogaaje, umjesto posebnog obrazloenja, u cjelini poziva na razloge i obrazloenja iz Odluke o dopustivosti i meritumu broj AP 3067/09. U odnosu na navode apelanta Gotovca, Ustavni sud najprije primjeuje da apelant ne navodi i u tom smislu ne nudi niti jedan dokaz da se obraao organima javne vlasti na bilo kojem nivou Bosne i Hercegovine, odnosno da je bio kontaktiran od njih, u povodu dogaaja zbog kojih smatra da mu je prekreno pravo iz lana II/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine. S tim u vezi, Ustavni sud podsjea da je, u skladu s obavezom provoenja istrage navoda kojima se pokreu pitanja iz lana II/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, shodno praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) u odnosu na lan 3 Evropske konvencije za zatitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), koju slijedi i Ustavni sud, obaveza organa javne vlasti da po saznanju za injenice, koje im nuno ne moraju biti prezentovane od strane osobe u pitanju, pokrene odgovarajue radnje u svrhu njihovih istraivanja, kada im takve injenice postanu dostupne i kada procijene da osnovano mogu ukazivati na torturu, muenje i zlostavljanje. Iz odgovora Tuilatava BiH proizlazi da se apelant ne nalazi u njihovim bazama podataka, odnosno da nije registrovan ni kao

272

Doc. dr Marina M. Simovi oteeni, svjedok ili uesnik ni u postupcima koji su u toku, koji se tiu krivinopravih dogaaja poinjenja ratnih zloina na podruju optine Konjic. Meutim, Ustavni sud smatra, imajui u vidu da je Tuilatvu BiH dostavljena na odgovor apelacija u kojoj se iznose injenice kojima se pokreu pitanja u vezi torture, muenja i nehumanog postupanja, te njegovu zakonsku obavezu da preduzima radnje na otkrivanju i gonjenju uinilaca krivinih djela, da e Tuilatvo BiH, preduzeti odgovarajue mjere i u vezi s navodima koje je iznio apelant Gotovac, koji Tuilatvu BiH, do dostavljanja apelacije, prema predoenom odgovoru, nisu bili poznati. Imajui u vidu navedeno, Ustavni sud zakljuuje da nije dolo do krenja prava apelanata iz lana II/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine. (Odluka Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, broj AP 2156/10 od 28. februara 2013. godine)

PRAVO NA PRAVINO SUENjE Obrazloenje presude


Ne postoji krenje prava na pravino suenje iz lana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i lana 6 stav 1 Evropske konvencije kada redovni sud detaljno i jasno obrazloi svoju odluku kako u pogledu utvrenog injeninog stanja, tako i u pogledu primjene procesnog prava, a takvo obrazloenje Ustavni sud ne smatra proizvoljnim. Iz obrazloenja: Ustavni sud, prije svega, ukazuje da se, prema praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, sporovi izmeu privatnih lica koji se tiu imovinskih prava uvijek ubrajaju u graanska prava, te se, stoga, na njih primjenjuju i standardi koje propisuje lan 6 stav 1 Evropske konvencije (vidi, Evropski sud, Pretto protiv Italije, presuda od 8. decembra 1983. godine). U konkretnom sluaju apelant smatra da je Okruni sud pri donoenju svoje odluke pogreno ocijenio izvedene dokaze, te, u vezi s tim, pogreno utvrdio injenino stanje, kao i da je proizvoljno primijenio relevantne odredbe Zakona o parninom postupku. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, zadatak ovih sudova nije da preispituju zakljuke redovnih sudova u pogledu injeninog

273

Zbornik radova

stanja i primjene prava (vidi, Evropski sud, Pronina protiv Rusije, Odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01). Naime, Ustavni sud nije nadlean da supstituie redovne sudove u procjeni injenica i dokaza, ve je uopteno zadatak redovnih sudova da ocijene injenice i dokaze koje su izveli (vidi, Evropski sud, Thomas protiv Ujedinjenog Kraljevstva, presuda od 10. maja 2005. godine, aplikacija broj 19354/02). Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno dolo do povrede ili zanemarivanja ustavnih prava (pravo na pravino suenje, pravo na pristup sudu, pravo na djelotvoran pravni lijek i dr.), te da li je primjena zakona bila, eventualno, proizvoljna ili diskriminaciona. Dakle, u okviru apelacione nadlenosti Ustavni sud se bavi iskljuivo pitanjem eventualne povrede ustavnih prava ili prava iz Evropske konvencije u postupku pred redovnim sudovima, pa e u konkretnom sluaju Ustavni sud ispitati da li je postupak u cjelini bio pravian u smislu lana 6 stav 1 Evropske konvencije (vidi, Ustavni sud, Odluka broj AP 20/05 od 18. maja 2005. godine, objavljena u Slubenom glasniku BiH broj 58/05). Ustavni sud, prije svega, ukazuje da je odredbama lana 229 taka 2 Zakona o parninom postupku propisano da e drugostepeni sud preinaiti prvostepenu presudu ako drugaijom ocjenom isprava i posredno izvedenih dokaza ve izvedenih pred prvostepenim sudom utvrdi drugaije injenino stanje nego to je ono u prvostepenoj presudi. U vezi s tim, Ustavni sud zapaa da je Okruni sud, u skladu s citiranim zakonskim odredbama, drugaijom ocjenom dokaza koji su izvedeni u prvostepenom postupku utvrdio drugaije injenino stanje, te, slijedei to, preinaio prvostepenu presudu tako to je odbio apelantov tubeni zahtjev. Pri tome Ustavni sud naglaava da je van njegove nadlenosti da procjenjuje kvalitet zakljuaka redovnih sudova u pogledu ocjene dokaza, ukoliko ova ocjena ne ostavlja utisak oigledne proizvoljnosti (vidi, Ustavni sud, Odluka broj AP 661/04 od 22. aprila 2005. godine, objavljena u Slubenom glasniku BiH broj 44/05). Ustavni sud zapaa da je Okruni sud jasno ukazao da je tueni za svaki ispostavljeni raun ponudio pisani dokaz o nainu plaanja, te u vezi sa tim dokazima dao detaljno i jasno obrazloenje, tako da Ustavni sud ne nalazi bilo kakvu proizvoljnost u tom pogledu. Ustavni sud, dalje, zapaa da je Okruni sud jasno ukazao da je tueni svojim izvedenim dokazima doveo u sumnju apelantove injenine navode da predmetni rauni nisu plaeni, te da je na taj nain tueni prebacio teret dokazivanja na apelanta. Naime, Okruni sud je jasno obrazloio

274

Doc. dr Marina M. Simovi da je tueni doveo apelanta u procesnu situaciju u kojoj je apelant bio duan da dokazuje da dokazi tuenog (knjigovodstvene isprave tuenog) nisu valjani, te da je to mogao da dokazuje sprovoenjem finansijskog vjetaenja. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da je odredbama lana 123 Zakona o parninom postupku propisano da je svaka stranka duna da dokazuje injenice na kojima zasniva svoj zahtjev, a da e sud slobodnom ocjenom dokaza utvrditi injenice na osnovu kojih e donijeti odluku. Takoe, Ustavni sud ukazuje da je odredbama lana 126 Zakona o parninom postupku propisano da, ako sud na osnovu ocjene izvedenih dokaza ne moe sa sigurnou da utvrdi neku injenicu, o postojanju ove injenice zakljuie primjenom pravila o teretu dokazivanja. U kontekstu navedenog, Ustavni sud zapaa da je Okruni sud primjenom pravila o teretu dokazivanja zakljuio da apelant (kao tuilac) u toku postupka nije dokazao svoje injenine tvrdnje na kojima je zasnivao svoj tubeni zahtjev, te je, stoga, i odluio kao u izreci svoje presude. Dovodei u vezu relevantne odredbe Zakona o parninom postupku s odluenjem Okrunog suda, te obrazloenjem koje je dao o tome, Ustavni sud ne nalazi bilo kakvu proizvoljnost u postupanju tog suda. Na osnovu izloenog Ustavni sud smatra da je Okruni sud u obrazloenju osporene odluke dao zadovoljavajue, jasne i potpune razloge kako u pogledu utvrenog injeninog stanja, tako i u pogledu primjene relevantnih odredaba procesnog prava, te da je na taj nain ispotovao garancije prava na pravino suenje iz lana 6 stav 1 Evropske konvencije. Stoga, Ustavni sud smatra da nije povrijeeno apelantovo pravo na pravino suenje iz lana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i lana 6 stav 1 Evropske konvencije. (Odluka Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, broj AP 3473/09 od 10. oktobra 2012. godine)

Valjanost ugovora o zamjeni nekretnina


Postoji povreda prava na pravino suenje iz lana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i lana 6 stav 1 Evropske konvencije kada sudovi proizvoljno primijenili odredbe materijalnog prava kojima je utvrivana pravna valjanost ugovora o zamjeni nekretnina.

275

Zbornik radova

Iz obrazloenja: Apelant osporava utvreno injenino stanje i primjenu materijalnog prava lana 28 Zakona o obligacionim odnosima. Smatra da iz utvrenog injeninog stanja jasno proizlazi da izvrena zamjena nekretnina u momentu zakljuivanja ugovora nije uinjena dobrovoljno, ve da je posljedica ratnog deavanja na teritoriji BiH, koje injenice su sudovi proizvoljno cijenili u odnosu na okolnosti nakon to je zakljuen, na temelju kojih su utvrdili da u momentu zakljuivanja nije bilo mana volje, da je zakljuen dobrovoljno jer je realiziran u cijelosti, jer su ugovorne strane ule u posjed spornih nekretnina, izvrile uknjibu prava vlasnitva i za vrijeme koritenja izvrile znatna materijalna ulaganja u iste. Ustavni sud naglaava da nije, uopteno, nadlean vriti provjeru utvrenih injenica i naina na koji su redovni sudovi protumaili pozitivnopravne propise, osim ukoliko odluke tih sudova kre ustavna prava. To e biti sluaj kada odluka redovnog suda kri ustavna prava, tj. ukoliko je redovni sud pogreno protumaio ili primijenio neko ustavno pravo ili je zanemario to pravo, ako je primjena zakona bila proizvoljna ili diskriminacijska, ukoliko je dolo do povrede procesnih prava (pravino suenje, pristup sudu, djelotvorni pravni lijekovi i u drugim sluajevima), ili ukoliko utvreno injenino stanje ukazuje na povredu Ustava Bosne i Hercegovine (vidi Ustavni sud, odluke broj U 39/01 od 5. aprila 2002. godine, objavljenu u Slubenom glasniku Bosne i Hercegovine broj 25/02 i broj U 29/02 od 27. juna 2003. godine, objavljenu u Slubenom glasniku Bosne i Hercegovine broj 31/03). U konkretnom sluaju Ustavni sud e ispitati da li je primjena zakona od strane redovnih sudova bila proizvoljna ili ne. Ustavni sud smatra da su redovni sudovi relevantno materijalno pravo (lan 103 Zakona o obligacionim odnosima) arbitrarno primijenili, jer su smatrali da u smislu lana 103 Zakona o obligacionim odnosima ne postoje razlozi za apsolutnu nitavost predmetnog ugovora, a iz razloga to je predmetni ugovor u cijelosti realiziran, jer su stranke ule u posjed zamijenjenih nekretnina i na njima se uknjiile kao vlasnici. S tim u vezi, Ustavni sud naglaava da su redovni sudovi u osporenim presudama konstatovali da je u momentu zakljuivanja predmetnog ugovora postojala mana volje, ali

276

Doc. dr Marina M. Simovi da to nije od znaaja u konkretnom sluaju s obzirom na kasnije radnje apelanata (uli u posjed zamijenjenih nekretnina, uknjiili se kao vlasnici, vrili ulaganja itd.). S tim u vezi, Ustavni sud se poziva na poznato pravilo Quod ab initio vitiosum est, non potest tractu temporis convalescere ili to je od poetka nitavo ne moe tokom vremena konvalidirati. Dakle, ako je postojala mana volje u momentu zakljuenja predmetnog ugovora, a po miljenju Ustavnog suda iz injeninog stanja koje su utvrdili redovni sudovi proizlazi da je mana volje postojala u momentu zakljuenja predmetnog ugovora, onda takav ugovor ne moe biti konvalidiran naknadnim radnjama ugovornih strana. U tom kontekstu, tj. da je apelant naknadnim ponaanjem konvalidirao sporni ugovor, Ustavni sud podsjea na svoj stav iznesen u Odluci o dopustivosti i meritumu broj AP 3766/08 od 12. oktobra 2011. godine (objavljena u Slubenom glasniku BiH broj 99/11 od 13. decembra 2011. godine; dostupna i na web-stranici Ustavnog suda: www. ustavnisud.ba). Ustavni sud je u predmetnoj odluci, izmeu ostalog, naveo da se prilikom utvrivanja nitavosti ili ruljivosti ugovora ocjenjuju nedostaci koje je ugovor imao u vrijeme zakljuenja (taka 53), te je naveo, cijenei obrazloenja osporene odluke Vrhovnog suda u tom predmetu, da Ustavni sud ima u vidu i odredbu lana 107 stav 1 Zakona o obligacionim odnosima, kojim je izriito navedeno da nitav ugovor ne postaje punovaan kada zabrana ili koji drugi uzrok nitavosti naknadno nestane, koja, prema miljenju Ustavnog suda, upravo ukazuje na proizvoljnost u primjeni materijalnog prava, odnosno opovrgava pravni stav Vrhovnog suda da se apelant preutno saglasio da je sporni ugovor zakljuen njegovom slobodnom voljom i da nema nedostataka koji bi ga inili nitavim ili ruljivim (taka 54). Imajui u vidu injenice konkretnog predmeta, te podravajui svoju praksu u predmetu koji je s ovog aspekta pokretao slina injenina pravna pitanja (vidi: mutatis mutandis AP 3766/08, ta. 53 i 54), Ustavni sud smatra da je usljed proizvoljne primjene materijalnog prava dolo do povrede apelantovog prava na pravino suenje iz lana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i lana 6 stav 1 Evropske konvencije. (Odluka Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, broj AP 219/10 od 28. februara 2013. godine) 277

Zbornik radova

Sjednica vijea drugostepenog suda


Prekreno je apelantovo pravo na pravino suenje iz lana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i lana 6 st. 1 i 3 taka d) Evropske konvencije u sluaju kada je drugostepeni sud odrao sjednicu vijea u prisutnosti tuioca, a u odsutnosti apelanta koji o zakazanoj sjednici vijea nije bio uredno obavijeten, te mu je na taj nain onemogueno da suprotstavi svoje argumente albenim navodima tuilatva. Iz obrazloenja: Apelant se ali da mu je u postupku pred Okrunim sudom povrijeeno pravo na ravnopravnost strana u postupku kao segment prava na pravino suenje jer je javna sjednica vijea odrana 18. juna 2009. godine na kojoj nije bio prisutan i o kojoj nije bio pravovremeno obavijeten s obzirom na to da je obavijest o odravanju javne sjednice vijea primio na dan odravanja te sjednice (18. juna 2009. godine) na adresi prebivalita u Njemakoj. Pravo na pravino suenje obuhvata vie zahtjeva koji se moraju ispotovati da bi se moglo rei da postupak u konkretnom predmetu ispunjava minimum standarda pravinog suenja u skladu sa zahtjevima lana 6 Evropske konvencije. Prvi zahtjev koji se odnosi na pravino suenje je pravo pristupa sudu, to znai da samo sud pune jurisdikcije, kao nezavisan i nepristrasan organ, moe odluiti o osnovanosti krivine optube protiv nekog lica. Drugi zahtjev se tie jednakosti postupanja strana u postupku koja obuhvata nekoliko zahtjeva kao to su: da se optueni hitno i podrobno obavijesti o prirodi i razlogu optube protiv njega, da mu se osiguraju adekvatno vrijeme i uslovi potrebni za pripremanje odbrane, da se brani sam ili uz pomo branioca koga sam izabere, da sam ispituje ili zahtijeva ispitivanje svjedoka optube i da se prisustvo i sasluanje svjedoka odbrane odobri pod uslovima koji vae i za svjedoka optube i konano, da koristi besplatnu pomo tumaa ukoliko ne razumije ili ne govori jezik koji se koristi na sudu. U vezi s optim zahtjevom lana 6 Evropske konvencije za primjenu principa pravinosti, Ustavni sud naglaava znaaj principa ravnopravnosti stranaka iz lana 6 stav 3 taka d) Evropske konvencije, tj. znaaj postavke da svaka strana u postupku treba imati iste mogunosti da izloi svoje

278

Doc. dr Marina M. Simovi argumente i da nijedna od njih ne smije imati nikakvu prednost u odnosu na svog protivnika. Princip ravnopravnosti stranaka, za koji apelant tvrdi da mu je povrijeen, objedinjuje shvatanje da obje stranke u postupku imaju pravo na informacije o injenicama i navodima suprotne stranke i da svaka stranka ima jednake mogunosti da odgovori drugoj. Ustavni sud, dalje, podsjea na to da je u svojim prijanjim odlukama, oslanjajui se na jurisprudenciju Evropskog suda za ljudska prava, konstatovao da se lan 6 Evropske konvencije primjenjuje i u prvostepenom i u albenom krivinom postupku. Dovodei prethodne stavove u vezu s konkretnim predmetom i odgovarajui na pitanje da li je apelant tretiran na neravnopravan nain u odnosu na tuilatvo, jer kako tvrdi apelant, nije bio na vrijeme obavijeten o javnoj sjednici vijea odranoj 18. juna 2009. godine pred Okrunim sudom, Ustavni sud je razmatranjem spisa predmetne krivine stvari zapazio da je Okruni sud obavijest o odravanju sjednice vijea zakazane za 18. juni 2009. godine, dostavio apelantu putem pote na adresu koju je apelant tokom prvostepenog postupka naveo kao adresu svog prebivalita (Amselvek, SR Njemaka). Ustavni sud je takoe zapazio da je navedenu obavijest apelant primio upravo na dan zakazane javne sjednice vijea (18. juni 2009. godine). Meutim, suprotno navodima apelanta, Ustavni sud zapaa da je Okruni sud po objavljivanju javne sjednice konstatovao da je na sjednicu pristupio tuilac a da nije pristupio apelant uz konstataciju nema povratnice da je uredno obavijeten. Okruni sud je dalje konstatovao da nema pretpostavki za odravanje javne sjednice vijea i da se sjednica odlae na neodreeno vrijeme i da se za iduu sjednicu obavijest o odravanju javne sjednice apelantu dostavi putem oglasne table suda. Dakle, Okruni sud nije odrao javnu sjednicu vijea 18. juna 2009. godine ve je odloio na neodreeno vrijeme jer nisu bile ispunjene zakonske pretpostavke za odravanje sjednice vijea obzirom da na zakazanu sjednicu apelant nije pristupio a u spisu nije bilo podatakapovratnice iz koje bi se utvrdilo da li je apelant uredno obavijeten o odravanju javne sjednice vijea. Dakle, u konkretnom sluaju Okruni sud nije postupio proizvoljno jer je prema relevantnim odredbama Zakona o krivinom postupku odloio javnu sjednicu vijea zakazanu za 18. juni 2009. godine, upravo iz razloga to apelant nije pristupio odnosno to nisu bili ispunjeni uslovi za njeno odravanje propisani lanom 310 Zakona o krivinom postupku Republike Srpske.

279

Zbornik radova

Meutim, Ustavni sud dalje zapaa da je Okruni sud naredbom od 27. avgusta 2009. godine, narednu javnu sjednicu vijea zakazao za 9. septembar 2009. godine i apelanta o tome obavijestio putem oglasne table suda, odrao javnu sjednice vijea 9. septembra 2009. godine u prisutnosti tuioca i kako je naveo na zapisniku u odsutnosti apelanta-obavijeten putem oglasne table Okrunog suda, te nakon vijeanja i glasanja donio osporenu presudu kojom je uvaio albu tuioca, preinaio prvostepenu presudu u odluci o krivinoj sankciji i apelanta osudio na novanu kaznu u iznosu od 5.000 KM. U konkretnom sluaju Ustavni sud smatra da navedenim postupanjem Okrunog suda apelant nije imao priliku da se svojim navodima suprotstavi argumentima druge strane odnosno nije imao mogunosti da izloi odgovor na albu Tuilatva. Naime, Okruni sud je obavijest o odravanju javne sjednice vijea za 9. septembar 2009. godine apelantu dostavio putem oglasne table suda iako je adresa apelanta sudu bila poznata. Iz dostavnice-povratnice koja je 24. juna 2009. godine dostavljena u Okruni sud proizlazi da je apelant obavijest o odravanju prethodne sjednice vijea zakazane za 18. juni 2009 godine primio lino na adresi Amselvek, SR Njemaka. Dakle i pored dostavnice-povratnice iz koje se jasno vidi da se apelant nalazi na adresi koju je prijavio u toku postupka, da adresu i prebivalite nije promijenio, Okruni sud naredbom od 27. avgusta 2009. godine zakazuje javnu sjednicu vijea za 9. septembar 2009. godine i o tome apelanta obavjetava putem oglasne table suda, odrava javnu sjednicu vijea u prisutnosti tuioca uz konstataciju da su ispunjeni uslovi iz lana 310 Zakona o krivinom postupku za odravanje javne sjednice vijea. Okruni sud je nakon vijeanja i glasanja preinaio prvostepenu presudu u odluci o krivinoj sankciji i apelanta koji je proglaen krivim po istoj presudi za krivino djelo ugroavanja javnog saobraaja iz lana 410 stav 1 u vezi sa stavom 2. Krivinog zakona Republike Srpske, po istom zakonskom propisu osudio na novanu kaznu u iznosu od 5.000 KM dakle, kaznu preinaio na njegovu tetu bez da mu je dao priliku da izloi odgovor na albu tuioca i na taj nain pokua osporiti navode optube i iznijeti navode koji mu idu u korist, ime je prema miljenju Ustavnog suda dolo do naruavanja standarda pravinog suenja koje propisuje lan 6 st. . i 3 taka d) Evropske konvencije. Ustavni sud ne moe prihvatiti navode Okrunog tuilatva date u odgovoru na apelaciju, a ija se sutina svodi na tvrdnju da je sud bio prisiljen da obavijest o odravanju sjednice vijea stavi na oglasnu tablu 280

Doc. dr Marina M. Simovi jer apelant nije obavijestio sud o promjeni adrese. Ustavni sud ponovo naglaava da apelant nije promijenio adresu, pa dostavljanje apelantu obavijesti o odravanju sjednice vijea putem oglasne table suda nije zakonito o emu je detaljno obrazloenje dato u prethodnim stavovima ove odluke. Takoe, Ustavni sud zapaa da je uvidom u spis predmeta utvrdio da je apelant nakon to je donesena osporena presuda 22. marta 2010. godine, obavijestio sud da mijenja adresu prebivalita i da je njegova nova adresa u Banjoj Luci, ul. Branka opia 7, dakle postupio je u smislu odredbe lana 181 Zakona o krivinom postupku i obavijestio sud o promjeni adrese. Zadatak Ustavnog suda je da ukae na obavezu potovanja principa koje propisuje Ustav Bosne i Hercegovine kao najvii pravni akt u dravi. Prema tome, l. II/1. i II/2. propisuju obavezu Bosne i Hercegovine da njenim graanima osigura najvii stepen potivanja meunarodno priznatih ljudskih prava i osnovnih sloboda, te da odredbe Evropske konvencije imaju supremaciju nad svim ostalim zakonima. Pravo na pravino suenje utvreno je Ustavom Bosne i Hercegovine i Evropskom konvencijom, ono se primjenjuje na sve sluajeve gdje se utvruje osnovanost krivine optube kao to je bilo u konkretnom predmetu. Pravo na pravino suenje sadri i obavezu provoenja kontradiktornog postupka, koja se mora potovati kada se radi o redovnom krivinom postupku, jer se u tom postupku utvruje osnovanost krivine optube. Na osnovu navedenog, a imajui u vidu da je u konkretnom sluaju nesporno utvreno da je Okruni sud odrao javnu sjednicu vijea iako se nisu stekli uslovi za odravanje propisani lanom 310 Zakona o krivinom postupku jer apelantu obavijest o odravanju sjednice vijea nije bila dostavljena u skladu s relevantnim odredbama Zakona o krivinom postupku, Ustavni sud zakljuuje da je u ovom sluaju prekreno apelantovo pravo na pravino suenje iz lana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i lana 6. st. 1 i 3 taka d) Evropske konvencije. (Odluka Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, broj AP 85/10 od 28. februara 2013. godine)

281

Zbornik radova

Poetak toka zatezne kamate


Vrhovni sud Federacije BiH je, zbog proizvoljnog pozivanja na lan 279 stav 3 Zakona o obligacionim odnosima, te zbog propusta da obrazloi svoju odluku o poetku toka zatezne kamate na iznose koje tueni treba da plati apelantima po osnovu prava iz radnog odnosa, na nain koji bi zadovoljio standarde prava na pravino suenje, povrijedio pravo apelanata iz lana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i lana 6 stav 1 Evropske konvencije. Iz obrazloenja: Ustavni sud ukazuje da je u svojoj Odluci broj AP 658/07 (vidi, Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu od 10. juna 2009. godine, objavljena na web-stranici Ustavnog suda www.ccbh.ba) ve odluivao o istim injeninim i pravnim pitanjima koja se postavljaju u ovoj apelaciji. Ustavni sud naglaava da su u navedenoj odluci apelanti pokrenuli pitanje krenja prava na imovinu zbog odluke sudova o poetku toka zatezne kamate na potraivanja iz radnog odnosa. Razmatrajui navedenu apelaciju, Ustavni sud je, izmeu ostalog, zakljuio da je, zbog odluke Kantonalnog suda da apelantima na dosuene iznose iz radnog odnosa dosudi kamatu primjenom odredbe lana 279 stav 3 u pogledu poetka toka zakonske zatezne kamate, povrijeeno ustavno pravo apelanata na imovinu iz lana II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i lana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Naime, Ustavni sud je zakljuio da je u navedenom predmetu Kantonalni sud proizvoljno primijenio materijalno pravo zbog ega je mijeanje u pravo na imovinu bilo nezakonito, u smislu lana 1 Protokola broj 1. Isto tako, Ustavni sud je obrazloio da se plata i ostala potraivanja iz radnog odnosa ne mogu definisati kao povremena davanja iz lana 372 stav 1 Zakona o obligacionim odnosima u vezi s lanom 279 stav 3 Zakona o obligacionim odnosima. Plata i neka potraivanja iz radnog odnosa kao, npr., naknada za trokove prevoza, isplauju se mjeseno, u sukcesivnom obraunu i kontinuirano, a neka primanja kao, npr., regres se isplauju godinje. Ustavni sud je istakao da se ova potraivanja iz radnog odnosa ne mogu da tretiraju kao povremeno davanje u okviru zakonskih odredbi kojima se regulie pitanje kamate na kamatu, u lanu 279 stav 3 Zakona o obligacionim odnosima. Plata, kao i ostala novana potraivanja iz radnog odnosa dospijevaju tano odreenog datuma, te od tog dana poslodavac 282

Doc. dr Marina M. Simovi pada u docnju i plaa zakonsku zateznu kamatu zbog neizvrenja novane obaveze, to je regulisano lanom 277 Zakona o obligacionim odnosima. Iako se u konkretnom sluaju apelanti ale na pravo na pravino suenje, Ustavni sud zapaa da se, u sutini, ale na proizvoljnu primjenu materijalnog prava u vezi s potraivanjima iz radnog odnosa. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema ustaljenoj praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, lan 6 stav 1 Evropske konvencije obavezuje sudove, izmeu ostalog, da obrazloe svoje presude tako to e navesti jasne i razumljive razloge na kojima su tu odluku zasnovali (vidi, Evropski sud, Suominen protiv Finske, presuda od 1. jula 2003. godine, aplikacija broj 37801/97, stav 36 i, mutatis mutandis, Ustavni sud, Odluka broj AP 5/05 od 14. marta 2006. godine). U konkretnom predmetu, imajui u vidu zakljuak Ustavnog suda u navedenoj Odluci broj AP 658/07 u odnosu na proizvoljnu primjenu prava i, shodno tome, krenje prava na imovinu, Ustavni sud smatra da obrazloenje osporene presude Vrhovnog suda ne zadovoljava ni standarde prava na obrazloenu odluku iz lana 6 stav 1 Evropske konvencije. Naime, Ustavni sud smatra da je primjena zakona u konkretnom sluaju u odnosu na poetak toka zatezne kamate proizvoljno obrazloena, kao i zakljuak o tome da su plate povremena potraivanja. S obzirom na to da se i u predmetnom sluaju apelacija odnosi na pravo na zatezne kamate u istim injeninim i pravnim okolnostima kao to je bio sluaj u navedenoj Odluci broj AP 658/07, Ustavni sud u ovoj odluci nee posebno obrazlagati proizvoljnost u kontekstu prava na pravino suenje, nego se poziva na obrazloenje i razloge date u Odluci broj AP 658/07, jer se ti razlozi, mutatis mutandis, mogu da primijene i na ovu odluku. Imajui u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da obrazloenje odluke Vrhovnog suda u odnosu na primjenu odredbe lana 279 stav 3 Zakona o obligacionim odnosima ne zadovoljava standarde lana 6 stav 1 Evropske konvencije. Zbog toga je povrijeeno ustavno pravo apelanata na pravino suenje iz lana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i lana 6 stav 1 Evropske konvencije. (Odluka Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, broj AP 1413/07 od 14. oktobra 2009. godine)

283

Zbornik radova

Donoenje odluke u razumnom roku


Sama injenica da predmetni postupak traje vie od 18 godina, od kojih vie od 13 godina ulazi u nadlenost Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, te da je predmetni postupak jo uvijek u toku pred Optinskim sudom kao prvostepenim sudom, emu nije doprinijela apelantkinja, dovoljna je Ustavnom sudu za zakljuak da je povrijeeno apelantkinjino pravo na donoenje presude u razumnom roku iz lana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i lana 6 stav 1 Evropske konvencije. Iz obrazloenja: U vezi s tim, Ustavni sud podsjea na praksu organa Evropske konvencije koji smatraju da period koji se uzima u obzir, vezano za duinu trajanja postupka, poinje danom zasnivanja njihove vremenske nadlenosti. Dalje, u ocjenjivanju razumnosti vremena koje je prekorailo taj datum mora da se uzme u obzir stadijum postupka dostignut do tog datuma (vidi Evropski sud, Foti i drugi protiv Italije, presuda od 10. decembra 1982. godine, serija A, broj 56, stav 53; Styranowski protiv Poljske, broj 28616/95, ECHR 1998-VIII). S obzirom na navedeno, iako je apelantkinja u konkretnom sluaju podnijela tubu 7. novembra 1990. godine, u nadlenosti Ustavnog suda je period od 14. decembra 1995. godine, kada je Ustav Bosne i Hercegovine stupio na snagu. Dakle, cjelokupan postupak povodom apelantkinjine tube do sada traje 18 godina i devet mjeseci i jo uvijek nije okonan, a od toga 13 godina i devet mjeseci ulazi u relevantni period koji je u nadlenosti Ustavnog suda. Dalje, Ustavni sud podsjea na to da, shodno njegovoj i praksi Evropskog suda, razumnost duine postupka mora da se ocijeni u svjetlu okolnosti predmeta. Pri tome, mora da se vodi rauna o sljedeim kriterijumima: sloenost predmeta, ponaanje podnosioca zahtjeva i nadlenih vlasti, kao i vanost onoga to se za podnosioca zahtjeva dovodi u pitanje u sporu (vidi Evropski sud, Zagorec protiv Hrvatske, presuda od 6. oktobra 2005. godine, stav 26). U konkretnom sluaju se radi o postupku utvrenja brane teevine apelantkinje i tuenog, te predaje u posjed dijela imovine apelantkinji. Zbog toga, shodno ocjeni Ustavnog suda, ne postoje neke posebne okolnosti iz 284

Doc. dr Marina M. Simovi kojih bi moglo da se zakljui da se radi o posebno sloenom predmetu. Iz navedenog proizlazi da Optinski sud u periodu od 1995. godine do 2004. godine nije bio efikasan iako je preduzimao radnje u postupku i donio dvije odluke koje je Kantonalni sud ukinuo zbog apsolutno bitnih povreda parninog postupka, a od 2005. godine do donoenja ove odluke bio je apsolutno pasivan. Imajui u vidu injenice konkretnog predmeta, Ustavni sud zakljuuje da apelantkinja nije znaajno doprinijela duini predmetnog postupka. Naime, iz stanja spisa proizlazi da je o njenoj urgenciji za izdavanje privremene mjere rijeeno tek nakon dvije godine od podnoenja zahtjeva, te da je nakon toga, u rokovima koje je odredio sud, ispunjavala svoje obaveze u pogledu ureenja tube i dostave dokaza. Relevantnim odredbama Zakona o parninom postupku je propisano da sud tokom cijelog postupka po slubenoj dunosti pazi na sastav suda i stranaku sposobnost. Uzimajui u obzir injenicu da je Kantonalni sud obje prvostepene presude ukinuo zbog nepropisnog sastava sudskog vijea i stranake sposobnosti, proizlazi zakljuak da Optinski sud nije bio efikasan, iako je u periodu od 1999. do 2002. godine bio aktivan. Takoe je od 2004. godine pa do donoenja ove odluke bio potpuno pasivan, jer su tek u julu 2009. godine zatraene adrese za novooznaene tuene. Ocjenjujui ponaanje Optinskog suda u toku postupka, Ustavni sud zakljuuje da duina postupka u konkretnoj pravnoj stvari moe u cijelosti da se stavi na teret Optinskom sudu. Navodi Optinskog suda da predmet povodom apelantkinjine tube jo uvijek nije okonan zbog proirenja tube, velikog broja tuenih, tehnikih problema koji su zbog toga nastali, pronalaska tuenih, njihovih adresa, velikog broja primjeraka tubi i priloga, shodno praksi Evropskog suda i Ustavnog suda nisu valjano opravdanje za prekomjerno odugovlaenje postupka (vidi Evropski sud, Probmeier protiv Njemake, presuda od 1. jula 1997. godine, stav 64, Izvjetaji 1997-IV). Naime, voenje postupka u okviru razumnog vremena je za cjelokupan pravni sistem od fundamentalne vanosti. Svako nepotrebno odugovlaenje esto dovodi do, de facto, liavanja pojedinca njegovih prava i gubitka efikasnosti i povjerenja u pravni sistem. Uzimajui u obzir injenicu da je Optinski sud uinio odreene propuste prilikom donoenja dvije meritorne odluke u 2001. i 2002. godini,

285

Zbornik radova

koje je Kantonalni sud ukinuo i predmet vratio na ponovno suenje, te imajui u vidu i period od 13 godina i devet mjeseci koji ulazi u nadlenost Ustavnog suda, Ustavni sud zakljuuje da je povrijeeno apelantkinjino pravo na donoenje odluke u razumnom roku kao segment prava na pravino suenje iz lana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i lana 6 stav 1 Evropske konvencije. (Odluka Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, broj AP 1816/07 od 17. septembra 2009. godine) Ne postoji povreda prava na pravian postupak u odnosu na suenje u razumnom roku kao jednog od elemenata prava na pravino suenje iz lana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i lana 6 stav 1 Evropske konvencije kad je postupak o apelantovoj tubi i protivtubenom zahtjevu tuenog trajao ukupno sedam godina i est mjeseci, imajui u vidu sloenost predmeta, obimnost dokaznog postupka, temeljne izmjene Zakona o parninom postupku i izmjene Zakona o sudovima Kantona Sarajevo, kao i apelantovo ponaanje. (Odluka Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, broj AP 1231/08 od 9. februara 2011. godine)

PRAVO NA DOM
Odlukom Vrhovnog suda nije povrijeeno apelantkinjino pravo na dom iz lana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i lana 8 Evropske konvencije, jer apelantkinja nije stanovala u predmetnom stanu, zbog ega se taj stan ne moe smatrati njenim domom. Iz obrazloenja: U pogledu apelantkinjinih navoda da joj je pobijanim odlukama povrijeeno pravo na dom, koje garantuju lan II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i lan 8 Evropske konvencije, Ustavni sud istie da je osnovni cilj lana 8 Evropske konvencije zatita pojedinaca od arbitrarnih mijeanja vlasti u njihova prava garantovana lanom 8 Evropske konvencije (vidi, Evropski sud, Kron protiv Holandije, presuda od 27. oktobra 1994. godine, serija A, 297-C, stav 31). U konkretnom sluaju

286

Doc. dr Marina M. Simovi Ustavni sud mora najprije utvrditi da li se predmetni stan moe smatrati apelantkinjinim domom u okviru znaenja lana 8 Evropske konvencije i, ako je to sluaj, da li pobijane presude predstavljaju mijeanje u njeno pravo na potovanje doma, te da li je to mijeanje opravdano prema stavu 2 lana 8 Evropske konvencije. Ustavni sud podsjea na praksu Evropskog suda za ljudska prava koja pojanjava da je dom pojedinca, u smislu lana 8 Evropske konvencije, mjesto koje on ili ona koristi kao privatni dom, ak i ako je takvo koritenje nezakonito, sve dok javnost nema pristup tom mjestu, izuzev za privatne svrhe (vidi, Evropski sud, Buckley protiv Ujedinjenog Kraljevstva, presuda od 25. septembra 1996. godine, Izvjetaji 1996-IV, aplikacija broj 20348/92; Loizidou protiv Turske, presuda od 18. decembra 1996. godine, Izvjetaji 1996-VI, aplikacija broj 15318/89; Evropska komisija za ljudska prava, Pentidis protiv Grke, izvjetaj od 27. februara 1996. godine, aplikacija broj 23238/94 i Evropski sud za ljudska prava, Pentidis protiv Grke, odluka od 9. juna 1997, RJD 1997-III, broj 39). Kad je rije o pitanju moe li se predmetni stan smatrati apelantkinjinim domom u okviru znaenja lana 8 Evropske konvencije, Ustavni sud nalazi da je u postupku nesporno utvreno da je apelantkinja dui niz godina nije koristila predmetni stan iz kojeg je, prema njenim navodima, iselila tokom 2002. godine, nakon to je, kako je to apelantkinja navela, sruen stepenini dio zgrade kojim je ona ulazila u predmetni stan. Dakle, nesporno je da apelantkinja od 2002. godine nije ivjela u predmetnom stanu. S obzirom na navedeno, a budui da je u toku postupka nespornim utvreno da apelantkinja nije ivjela u predmetnom stanu, Ustavni sud zakljuuje da predmetni stan ne predstavlja apelantkinjin dom, te da stoga nije dolo do povrede njenog prava iz lana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i lana 8. Evropske konvencije. (Odluka Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, broj AP 226/10 od 28. februara 2013. godine)

287

Zbornik radova

PRAVO NA IMOVINU
Postoji krenje prava na imovinu iz lana II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine, odnosno lana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju kada je mijeanje u apelantovo pravo na imovinu izvreno tako to je odlukama Osnovnog suda naruena ravnotea izmeu javnog interesa i apelantovog interesa i to pretjeranim linim teretom koji apelant trpi u vidu onemoguavanja da slobodno raspolae svojom imovinom. Iz obrazloenja: Ustavni sud, prije svega, podsjea na to da lan 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju sadri tri razliita pravila. Prvo pravilo, koje se nalazi u prvoj reenici prvog stava, opte je prirode i izraava princip mirnog uivanja u imovini. Drugo pravilo, sadrano u drugoj reenici istog stava, odreuje da liavanje imovine moe da se desi pod odreenim uslovima. Tree pravilo, sadrano u stavu 2 istog lana, dozvoljava da drave potpisnice imaju pravo da, izmeu ostalog, kontroliu korienje imovine u skladu s javnim interesom. Sva tri pravila su meusobno povezana i nisu u meusobnoj kontradikciji, a drugo i tree pravilo se odnose na odreene sluajeve mijeanja drave u pravo na mirno uivanje imovine (vidi Evropski sud, Holy Monasteries protiv Grke, presuda od 9. decembra 1994. godine, serija A, broj 301-A, stav 51). Prilikom razmatranja da li je osporenim rjeenjima povrijeen lan 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, prvo se mora utvrditi da li predmetno prikljuno vozilo predstavlja apelantovu imovinu u smislu lana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. U vezi s tim, Ustavni sud konstatuje da je nesporno da je apelant vlasnik tog prikljunog vozila, pa prema tome, prikljuno vozilo predstavlja njegovu imovinu u smislu lana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Dalje, Ustavni sud treba utvrditi da li je dolo do mijeanja u apelantovu imovinu, da li je to mijeanje bilo u skladu sa zakonom i u javnom interesu i da li je to mijeanje bilo proporcionalno legitimnom cilju, dakle uspostavlja li pravinu ravnoteu izmeu apelantovog prava i opteg interesa. U vezi s tim, Ustavni sud primjeuje da je Evropski sud u vie svojih odluka utvrdio da se zapljena imovine u svrhu zakonskih postupaka obino vezuje za kontrolu korienja imovine, koja potpada pod djelokrug stava 288

Doc. dr Marina M. Simovi 2 lana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju (vidi odluke Evropskog suda, Raimondo protiv Italije od 22. februara 1994. godine, serija A, broj 281-A; Adamczyk protiv Poljske, broj 28551/04 od 7. novembra 2006. godine i Simonjan-Heikinheino protiv Finske, broj 6321/03 od 2. septembra 2008. godine). Takoe, Ustavni sud primjeuje da je Evropski sud u predmetu Smirnov protiv Rusije (vidi Evropski sud, Smirnov protiv Rusije, aplikacija broj 71362/01, presuda od 7. juna 2007. godine, taka 54) zakljuio da situacija u kojoj je istrani organ naredio da se kompjuter uva kao fiziki dokaz u krivinom predmetu do vremena kada pretresno vijee donese odluku odnosno presudu, odluujui o njemu kao o dokaznom sredstvu u konkretnom predmetu, treba da se ispita u okviru prava drave da kontrolie upotrebu imovine u skladu s optim interesom, dakle, u smislu stava 2 lana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Uzimajui u obzir navedenu praksu Evropskog suda, te primijetivi da apelant osporenim rjeenjima nije lien svoje imovine (u smislu konanog oduzimanja bez izgleda da e imovina biti vraena), ve da je privremeno sprijeen da njom raspolae (uz obrazloenje da je to potrebno radi voenja istrage), Ustavni sud smatra da se u konkretnom sluaju radi o kontroli korienja imovine u smislu stava 2 lana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Sljedee pitanje na koje Ustavni sud treba da odgovori jeste da li je mijeanje u apelantovo pravo na imovinu bilo u skladu sa zakonom. U vezi s tim, Ustavni sud zapaa da je osporenim rjeenjima apelantov zahtjev za vraanje privremeno oduzetog prikljunog vozila odbaen kao preuranjen, uz obrazloenje da je to vozilo potrebno kao dokaz u istrazi koja se vodi protiv NN lica zbog postojanja osnova sumnje da je izvreno krivino djelo falsifikovanja isprave iz lana 337 stav 1 Krivinog zakona Republike Srpske. Ustavni sud konstatuje da su osporena rjeenja donesena u skladu s relevantnim odredbama Zakona o krivinom postupku, konkretno odredbama l. 129 i 138 Zakona o krivinom postupku, iz kojih proizlazi da e se predmeti koji su u toku postupka privremeno oduzeti vratiti vlasniku, odnosno draocu, kada u toku postupka postane oigledno da ne predstavljaju predmete koji se imaju oduzeti po Krivinom zakonu ili koji mogu posluiti kao dokaz u krivinom postupku, a ne postoje razlozi za njihovo oduzimanje u smislu lana 402 istog zakona.

289

Zbornik radova

Iz navedenog proizlazi pravni osnov za donoenje osporenih odluka, propisan u relevantnom, navedenom zakonu koji ispunjava uslove u pogledu dostupnosti, tj. pristupanosti (objavljen je u slubenom glasniku koji je javno glasilo) i jasnoe (s obzirom na to da su citirane odredbe Krivinog zakona i Zakona o krivinom postupku dovoljno jasno formulisane u smislu da svako moe ocijeniti kakve e biti posljedice njegovog ponaanja). Imajui u vidu navedeno, Ustavni sud zakljuuje da je mijeanje u apelantovo pravo na imovinu izvreno u skladu sa zakonom. Zatim, Ustavni sud zakljuuje da odbacivanje apelantovog zahtjeva za vraanje privremeno oduzetog vozila kao preuranjenog, odnosno zadravanje materijalnog dokaza moe biti neophodno u interesu valjanog sprovoenja pravde, to predstavlja legitiman cilj u optem interesu (vidi Evropski sud, Smirnov protiv Rusije, aplikacija broj 71362/01, presuda od 7. juna 2007. godine, taka 57). Naime, za Ustavni sud je nesporno da postoji javni interes u sluaju kada se predmeti oduzimaju radi voenja istrage u krivinom postupku. Meutim, postavlja se pitanje da li je kontrola apelantove imovine proporcionalna tom legitimnom cilju koji se eli postii, odnosno uspostavlja li pravinu ravnoteu izmeu apelantovog prava i opteg interesa. U vezi s tim, Ustavni sud, prije svega, primjeuje da je Evropski sud u predmetu Smirnov protiv Rusije, aplikacija broj 71362/01 od 7. juna 2007. godine, razmatrao predstavku aplikanta kojem je, izmeu ostalog, zaplijenjena centralna jedinica kompjutera kao dokaz u krivinom postupku protiv treih lica. U predmetnoj presudi Evropski sud je zakljuio da kompjuter sam po sebi nije bio objekat, instrumenat ni proizvod bilo kog krivinog djela, te da su za istragu u tom predmetu bile vrijedne informacije pohranjene na hard-disku, koje su istraitelji pregledali i koje su isprintane i ukljuene u spis. U tim okolnostima Evropski sud nije mogao da prepozna bilo kakav oigledan razlog za kontinuirano zadravanje centralne jedinice kompjutera, te je konstatovao da takav razlog nije dat ni u domaem postupku, ni u postupku pred tim sudom, ali da su domae vlasti ipak zadrale kompjuter do donoenja te presude, odnosno vie od est godina. Takoe, Evropski sud je, u vezi s tim, primijetio da je kompjuter bio aplikantovo sredstvo za rad, koje je koristio za pisanje pravnih dokumenata i pohranjivanje spisa klijenata, te je zakljuio da je zadravanje kompjutera aplikantu prouzrokovalo ne samo

290

Doc. dr Marina M. Simovi line neprijatnosti ve i hendikepiralo njegove profesionalne aktivnosti, to je moglo imati posljedice za vladavinu prava. Imajui u vidu navedeno, Evropski sud je konstatovao da su ruske vlasti propustile da postignu pravinu ravnoteu izmeu opteg interesa i zatite aplikantovog prava na mirno uivanje imovine, zbog ega je zakljuio da je dolo do povrede lana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Ustavni sud zapaa da je ovaj predmet slian navedenom predmetu Evropskog suda. Naime, Ustavni sud zapaa da je Osnovni sud Bijeljini osporenim rjeenjima odbacio kao preuranjen apelantov zahtjev za vraanje privremeno oduzetog prikljunog vozila, smatrajui da nalaz i miljenje o vjetaenju broja asije predmetnog prikljunog vozila, koje je izvrilo Odjeljenje kriminalistike policije CJB Bijeljina, potvruje navode okrunog tuioca da postoje osnovi sumnje da je falsifikovanjem broja asije predmetnog prikljunog vozila od nepoznatog uinioca izvreno krivino djelo falsifikovanja isprave iz lana 337 stav 1 Krivinog zakona Republike Srpske, te da e predmetno prikljuno vozilo posluiti kao dokaz tokom istrage. Meutim, Ustavni sud zapaa da Osnovni sud, osim uoptene konstatacije da e predmetno prikljuno vozilo posluiti kao dokaz tokom istrage, u osporenim rjeenjima, ni u odgovoru na apelaciju, nije dao konkretne razloge zbog kojih smatra da postoje opravdani razlozi za daljnje zadravanje predmetnog prikljunog vozila u sudskom depozitu, pogotovo imajui u vidu injenicu da je, prema stanju spisa, prilikom vjetaenja broja asije prikljunog vozila Odjeljenje kriminalistike policije CJB Bijeljina izvrilo detaljan pregled tog vozila uz upotrebu odreenih hemijskih reagensa i optikih pomagala, te fotografisalo vozilo i broj asije tog vozila, ime su, prema miljenju Ustavnog suda, upravo prikupljeni relevantni podaci o tom vozilu. Zatim, Ustavni sud naglaava da je apelant od 29. marta 2007. godine, kada je Osnovni sud izdao naredbu o deponovanju predmetnog vozila, onemoguen da raspolae predmetnim prikljunim vozilom i da takva situacija traje i u momentu donoenja ove odluke, dakle ve vie od pet godina, to predstavlja dug period, naroito imajui u vidu da je nesumnjivo rije o predmetu koji protekom vremena (amortizacijom) gubi svoju vrijednost. Osim toga, Ustavni sud primjeuje da je Osnovni sud u osporenom drugostepenom rjeenju istakao da e odluiti o konanom vraanju predmetnog prikljunog vozila kada istraga u konkretnom predmetu bude okonana. Meutim, Ustavni sud zapaa da ta istraga,

291

Zbornik radova

koju je Okruno tuilatvo pokrenulo 3. aprila 2008. godine zbog osnova sumnje da je ukucavanjem broja asije predmetnog prikljunog vozila poinjeno krivino djelo falsifikovanja isprave iz lana 377 stav 2 u vezi sa stavom 1 Krivinog zakona Republike Srpske, jo uvijek nije okonana i da je neizvjesno kada e biti okonana, s obzirom na to da odredbama Zakona o krivinom postupku nije predvien rok u kom mora biti okonana. Shodno svemu navedenom, Ustavni sud smatra da osporenim rjeenjima Osnovnog suda nije postignuta pravina ravnotea izmeu opteg interesa i apelantovog prava, odnosno da je stavljen pretjeran teret na apelanta u vidu onemoguavanja da slobodno raspolae svojom imovinom, te teret neizvjesnosti da li e mu ili kada e mu biti vraena ta imovina, ime mu je prekreno pravo na imovinu iz lana II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i lana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. (Odluka Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, broj AP 1986/09 od 13. jula 2012. godine)

292

Sveuilite/Univerzitet Vitez Sveuilite/Univerzitet Vitez Fakultet pravnih nauka Redakcija Zbornika radova Fakulteta pravnih nauka Travnik, 1. 10. 2009. Na osnovu Odluke Senata Otvorenog univerziteta Apeiron, Travnik, pravnog prethodnika Sveuilita/Univerziteta Vitez, Travnik, od 15. 4. 2009. koja je usvojena pod takom 8. Redakcija Zbornika radova Pravnog fakulteta na sjednici od 2. 10. 2009, i 11. 3. 2012. godine donosi

IZJAVU O MISIJI ZBORNIKA RADOVA FAKULTETA PRAVNIH NAUKA


Zbornik radova Fakulteta pravnih nauka Sveuilita/Univerziteta Vitez, Travnik slui unapreenju pravne nauke i struke objavljivanjem rezultata rada ne samo nastavnika i saradnika Fakulteta pravnih nauka, nego i svih drugih domaih i inozemnih autora koji djeluju u istom pravcu. Radi ostvarenja svoje misije Zbornik radova Fakulteta pravnih nauka e dosljedno insistirati na kvalitetu objavljenih priloga, usmjeravanju buduih istraivanja i promociji mlaih naunih i strunih radnika.

293

Sveuilite/Univerzitet Vitez Sveuilite/Univerzitet Vitez Vitez, Vitez Travnik Fakultet pravnih nauka Redakcija Zbornika radova Fakulteta pravnih nauka Travnik 11. 3. 2012. godine Na osnovu Odluke Senata Otvorenog univerziteta Apeiron, Travnik, pravnog prethodnika Sveuilita/Univerziteta Vitez, Travnik, od 15. 4. 2009 na sjednici od 2. 10. 2009. i 11. 3. 2012. godine donosi

IZJAVU O VIZIJI ZBORNIKA RADOVA FAKULTETA PRAVNIH NAUKA


Radi oivotvorenja misije Zbornika radova Fakulteta pravnih nauka Sveuilite/Univerzitet Vitez, Redakcija Zbornika i urednik e do 2014. godine osigurati izlaenje Zbornika jednom godinje uz neprekidno poveanje kvaliteta i aktualnosti publikovanih priloga. Jedan od godinjih brojeva Zbornika e od 2015. godine biti tematskog karaktera. Redakcija i glavni urednik e nastojati da lanci na stranim i domaim jezicima budu ravnomjerno zastupljeni u svim zbornicima radova koji e se pojaviti nakon 2015. godine.

295

prof. dr. Milo Trifkovi Vitez Sveuilite/Univerzitet Vitez Vitez Travnik Fakultet pravnih nauka Redakcija Zbornika radova Fakulteta pravnih nauka Urednik, dekan prof. dr. Milo Trifkovi Travnik 11. 3. 2012. godine Na osnovu Odluke Senata Otvorenog univerziteta Apeiron, Travnik, pravnog prethodnika Sveuilita/Univerziteta Vitez, Travnik, od 15. 4. 2009. koja je usvojena pod takom 8. donosim:

RAZRAENA UPUTSTVA AUTORIMA I UPUTSTVO AUTORIMA


1. Oblasti iz kojih se radovi objavljuju: sve oblasti i grane prava koje se izuavaju na Fakultetu pravnih nauka Univerziteta Vitez, kao i oblasti koje se izuavaju na drugim pravnim fakultetima u zemlji ili inostranstvu. 2. Urednik ima pravo da prilog koji ne spada u oblast Zbornika uputi asopisu drugog fakulteta koji je matian za oblast na koju se rad odnosi. O takvom postupku urednik e bez odlaganja obavijestiti autora, a Redakciju na prvom narednom sastanku. 3. Za prihvaene priloge se ne plaaju autorski honorari niti naknauju bilo kakvi materijalni trokovi. 4. Jezici na kojima se primaju radovi: bosanski, hrvatski, srpski, engleski, njemaki i francuski. Glavni urednik moe predloiti Redakciji da objavi i rad na nekom drugom jeziku. 5. Dostavljanje radova iskljuivo u elektronskoj formi (e-mail Zbornika radova). 6. Dostavljanje radova se vri iskljuivo na e-mail adresu: zbornikfpn@ unvi.edu.ba 7. Dostavljanje potpisanih radova u papirnom formatu vri se na adresu: Zbornik radova Fakulteta pravnih nauka Sveuilite/Univerziteta Vitez, kolska 23, 72270 Travnik, Bosna i Hercegovina nakon to redakcija obavijesti autora da je konana verzija rada prihvaena na sjednici Redakcije.

297

Zbornik radova

8. Maksimalna duina izvornih, preglednih i strunih radova: jedan tabak ili 16 stranica A 4 formata ili 35.600 karaktera. Urednik ima pravo da odmah vrati autoru rad koji je dui od ukupno 20 stranica, ukljuujui i priloge. Redakcija izuzetno moe odluiti da na prijedlog urednika objavi rad obimniji od standardnog obima. 9. Maksimalna duina ostalih vrsta radova: do 8 stranica A 4 formata ili pola autorskog tabaka, to iznosi do 17.800 karaktera najvie. Radove koji su dui od standarda uspostavljanih ovim uputstvima urednik odbija i vraa autoru elektronsku verziju priloga. 10. Radu se dodaju rezimei do 150 rijei na jednom od jezika u zvaninoj upotrebi u BiH i na engleskom jeziku. 11. Radu se dodaje do 10 kljunih pojmova na domaim jezicima i na engleskom. 12. Radove na recenzije upuuje urednik, poto preliminarno uredniki procijeni podobnost rada za objavljivanje u Zborniku radova Pravnog fakulteta. Urednik ima pravo da samostalno odbije objavljivanje rada. O tome mora obavijestiti Redakciju na prvoj narednoj sjednici. 13. Svaki rad mora dobiti dvije pozitivne recenzije. Recenzija moe biti s Univerziteta ili izvan ove institucije. U posebnim sluajevima urednik ima pravo da angauje i treeg recenzenta. O broju recenzija i konanoj ocjeni recenzenata, urednik obavjetava redakciju na sjednici na kojoj se donosi odluka o tampanju konkretnog broja Zbornika radova. 14. Imena recenzenata nisu dostupna autorima. Ako urednik odlui, primjedbe recenzenata se mogu dostaviti autorima radi usvajanja ili odbijanja. U sluaju odbijanja primjedbi recenzenata, urednik donosi odluku o tome da li e rad objaviti ili ne. 15. Recenzenti ne znaju ime autora. Autor se mora potruditi da izbjegne svoju posrednu identifikaciju kroz tekst rada. 16. Recenzenti uz recenzije s primjedbama obavezno dostavljaju i tekst rada u koji su one unesene, u track changes formatu. 17. Prikazi, osvrti, zabiljeke i ostali radovi koji nisu nauni ili struni, se ne recenziraju. Odluku o njihovom eventualnom ispitivanju i objavljivanju donosi urednik. 18. Radovi se lektoriu na jeziku na kome su napisani. Autori prihvaaju prava Redakcije da lektorirani rad objave u asopisu bez daljih

298

prof. dr. Milo Trifkovi konsultacija s autorima. Konzultacija se moe obaviti s autorima na osnovu odluke urednika. II STANDARDI ZA OBLIKOVANJE TEKSTA PRILOGA 1. Tekst rada se pie u Microsoft Word dokumentu, Times New Roman, veliine 12 pt. uz mogunost koritenja bold, italic i drugih modifikacija fonta. 2. Naslov rada se pie fontom New Times Roman, boldirano i veliine 16. 3. Podnaslovi se piu se piu Times New Roman fontom veliine 14 bolidirano. Numeriranje podnaslova je obavezno. Autor odreuje samostalno nain oznaavanja. Razmak izmeu redova je 1,5 4. Poetak pasusa mora biti uvuen za pet slovnih mjesta u odnosu na lijevu marginu ili odvojen duplim proredom. 5. Autor je obavezan da spell check programom provjeri cijeli tekst prije slanja priloga redakciji. 6. Prvi put upotrijebljena kratica ili akronim se oznaavaju u zagradi iza rijei ili skupine rijei koju oznaavaju. Prethodna odredba vai i za skraeno oznaavanje propisa. 7. Prvi put citiran pravni propis mora biti oznaen brojem za fusnotu i naveden prema broju slubenog glasila u kome je objavljen. 8. Napomene se piu fontom 10. Napomene se nalaze na dnu teksta (Fusnote). 9. Svaka od etiri margine mora biti veliine 2,5 cm. 10. Na prvoj strani rada nalazi se puno ime i prezime svakog autora, akademska ili druga titula, institucija u kojoj radi ako je zaposlen, kontakt informacije (adresa, e-mail, telefon, faks). Porod personalnih podataka na prvoj stranici se nalazi i naslov rada. 11. Na drugoj stranici se daje rezime i spisak kljunih rijei u skladu s takom I, 10 i 11. 12. Spisak obuhvaa samo koritenu literature po abecednom redu prezimena prvog autora, spisak konsultovanih web-stranica, spisak tabela i popis shema ako su koritene. Spisak literature ne sadri koritene zakone i druge propise. 299

Zbornik radova

Dr. Milo Trifkovi Dostavljeno: Uredniku Autorima Redakciji Zbornika radova Fakulteta pravnih nauka lanovima Redakcije Sekretaru Redakcije Rektoru Sveuilita/Univerziteta Prorektorima Sveuilita/Univerziteta Uredniku web-stranice Univerziteta Arhivi

300

prof. dr. Milo Trifkovi

Podaci o recenzentu 1. 2. 3. 4. 5. 6. 7.

Izvjetaj o evaluaciji - Recenzija -

Prezime, titula, ime Akademsko zvanje Radno mjesto Adresa e-mail adresa Telefon/faks Datum prispijea e-maila redakcije s molbom za recenziju Naslov rada:

1. Da li je rad napisan prema tehnikim uputstvima redakcije? Da Ne 2. Da li u radu postoji jasan metodoloki okvir? Da Ne 3. Da li su u radu zastupljene relevantne naune metode? Da Ne 4. Da li su rezultati i teze obraene u radu u dovoljnoj mjeri potvrene koritenim izvorima i empirijskim istraivanjem? Da Ne 5. Da li naslov odgovara sadraju rada? Da Ne 6. Da li rezime i sadrinski odgovaraju radu? Da Ne 7. Da li rad ima strukturalne probleme? Da Ne 8. Da li su neki dijelovi rada nedovoljno obraeni? Da Ne 9. Da li zakljuci logino proizlaze iz izlaganja u radu? Da Ne

301

Zbornik radova

10. Da li su izvori navedeni u spisku literature stvarno citirani u radu? Da Ne 11. Kako rangirate originalnost rada? Vrhunski Odlino Solidno Slabo/neprihvatljivo Vrhunski Odlino Solidno Slabo/neprihvatljivo DA (Prihvata se) Bezuslovno odobrenje za objavu rada.

12. Da li je rad nauno relevantan?

13. Ope preporuke za rad: DA, POD USLOVOM DA (Prihvata se uz doradu) Odobrenje predvia izvjesne modifikacije/poboljanja koja se trebaju izvriti na radu taka 9. izvjetaja. NE, OSIM U SLUAJU (Ne prihvata se) Neophodna temeljita revizija i rekonstrukcija rada. NE (Ne prihvata se) Ne postoji niti minimum elemenata koji se mogu iskoristiti. 14. Dodatni komentari na ranije spomenuta pitanja 15. Ukoliko je rad prihvaen, kategorizira se kao: a) Izvorni nauni rad b) Prethodno saopenje c) Pregledni nauni rad d) Struni lanak e) Ostalo (polemika, struni informativni prilog, esej, druge vrste)

302

prof. dr. Milo Trifkovi Sveuilite/Univerzitet Vitez Fakultet pravnih nauka Prof. dr. Milo Trifkovi, dekan Urednik Zbornika radova Fakulteta pravnih nauka Travnik, 11. 3. 2012. godine Na osnovu Odluke Senata Otvorenog univerziteta Apeiron, Travnik, pravnog prethodnika Sveuilita/Univerziteta Vitez, Travnik, od 15. 4. 2009. koja je usvojena pod takom 8. donosim

KRITERIJI ZA KATEGORIZACIJU PRILOGA KOJE OBJAVLJUJE ZBORNIK RADOVA FAKULTETA PRAVNIH NAUKA
Svaki lanak objavljen u Zborniku podlijee recenzentskom postupku. lanci koji se kategoriziraju kao nauni ili struni trebaju imati dvije pozitivne recenzije. Recenzirani lanci kategoriziraju se na sljedei nain. 1. Nauni lanak koji sadri neobjavljene i nove rezultate originalnih istraivanja u potpunom obliku kategorizira se kao: IZVORNI NAUNI RAD (original scientific paper); rad se karakterizira kao izvoran onda kada daje znaajan doprinos odreenoj naunoj problematici ili njenom razumijevanju i kada opisuje nove rezultate istraivanja iz neke oblasti; napisan je tako da bilo koji strunjak koji se bavi istim podrujem na osnovu navedenih informacija moe ponoviti eksperiment i postii opisane rezultate s jednakom tanou ili unutar granica pogreke koje navodi autor ili moe ponoviti autorova zapaanja, proraune ili teoretske izvode. 2. Nauni lanak koji sadri nove jo neobjavljene rezultate originalnih istraivanja, ali u preliminarnom obliku kategorizira se kao:

303

Zbornik radova

PRETHODNO SAOPENJE (preliminary note); ovaj oblik lanka podrazumijeva objavljivanje novih naunih rezultata, ali bez dovoljno pojedinosti koje bi omoguile itatelju provjeru iznesenih podataka kao to je sluaj u izvornom naunom radu. 3. Nauni lanak koji sadri originalan, saet i kritiki prikaz jednog podruja teorije ili praktinih istraivanja, u kojemu autor i sam aktivno kritiki sudjeluje, a u kojem mora biti naglaena uloga autorovog originalnog doprinosa tom podruju u odnosu na ve objavljene radove, kao i pregled tih radova kategorizira se kao PREGLEDNI NAUNI RAD (review article); pregledni rad sadri cjelovit prikaz stanja odreenog podruja teorije ili njene primjene, autor donosi vlastiti kritiki osvrt i ocjenu, te obavezno navodi podatke o svim objavljenim radovima koje je koristio kao polazite za svoj rad; 4. STRUNI LANAK (professional paper);koji sadri korisne priloge iz odreene struke i za odreenu struku, ali ne predstavlja originalna istraivanja kategorizira se kao struni lanak. Ostali nekategorizirani radovi kao to su recenzije, prikazi i izvjetaji objavljuju se u posebno za to predvienom dijelu asopisa Kriteriji kategorizacije uraeni su prema ISI bibliografskoj bazi podataka 5. Radovi koji se ne mogu svrstati u jednu od prethodne etiri vrste, a koji zavrjeuju objavljivanje, klasificiraju se kao Ostali, prvenstveno polazei od vrsta navedenih u formularu recenzije Zbornika radova Fakulteta pravnih nauka. Dr. Milo Trifkovi, urednik Zbornika radova Dostavljeno: 1. Uredniku 2. Redakciji Zbornika radova Fakulteta pravnih nauka 3. lanovima Redakcije

304

prof. dr. Milo Trifkovi 4. Sekretaru Redakcije 5. Rektoru Sveuilita/Univerziteta 6. Prorektorima Sveuilita/Univerziteta 7. Uredniku web-stranice Univerziteta 8. Arhivi

305

prof. dr. Milo Trifkovi Sveuilite/Univerzitet Vitez Fakultet pravnih nauka Dekan fakulteta i glavni i odgovorni urednik Zbornika Prof. dr. Milo Trifkovi 11. 3. 2012. godine Na osnovu Odluke Senata Otvorenog univerziteta Apeiron, Travnik, pravnog prethodnika Sveuilita/Univerziteta Vitez, Travnik, od 15. 4. 2009. koja je usvojena pod takom 8. Redakcija Zbornika radova Fakulteta pravnih nauka na sjednici od 24. 10. 2009. i 11. 3. 2012. godine donosi

POSLOVNIK RADU REDAKCIJE I GLAVNOG I ODGOVORNOG UREDNIKA ZBORNIKA RADOVA PRAVNOG FAKULTETA
lan 1. Redakciju sainjavaju pet lanova, urednik i sekretar Redakcije koje, na prijedlog dekana Fakulteta pravnih nauka imenuje Senat Univerziteta na neodreeno vrijeme. O promjeni u sastavu Redakcije i promjeni glavnog urednika odluku donosi Senat na osnovu prijedloga dekana Fakulteta pravnih nauka. lan 2. Redakcija radi na sjednicama. Sjednice Redakcije priprema i saziva urednik. Sjednicu Redakcije moe sazvati i rektor Univerziteta. Izmeu dvije sjednice Redakcije o poslovima pripreme, ureivanja i izdavanja Zbornika odluke donosi urednik. Sekretar Redakcije vodi zapisnik sa sastanaka i obavlja druge poslove po uputstvima urednika.

307

Zbornik radova

lan 3. Redakcija : 1. Konano usvaja dnevni red sjednice. 2. Usvaja zapisnik s posljednje sjednice Redakcije. 3. Na prijedlog urednika utvruje misiju i viziju Zbornika radova. 4. Na prijedlog urednika usvaja operativne dokumente i standarde prema kojima se priprema i izdaje Zbornik radova. 5. Predlae izdavanje i koncepciju tematskih izdanja Zbornika radova. 6. Na prijedlog urednika usvaja koncepciju svakog broja Zbornika radova. 7. Pomae uredniku u pribavljanju radova za Zbornik i u pronalaenju recenzenata za pojedine radove. 8. Na prijedlog urednika daje saglasnost na sadraj svakog Zbornika radova. 9. Razmatra stanje u izdavakoj djelatnosti i daje preporuke za pojedine akcije uredniku i rektoru. 10. Predlae uredniku mjere za poboljanje kvaliteta Zbornika radova. lan 4. Sjednice Redakcije se odravaju najmanje dva puta godinje: krajem marta i krajem septembra tekue godine. Urednik obavezno saziva sjednicu redakcije prije putanja u tampu novog broja Zbornika. Urednik, odnosno rektor mogu sjednicu sazvati i u bilo koje drugo vrijeme. Sjednica Redakcije moe se odrati i pisanim putem (elektronskim putem) pod uslovom da se svi lanovi izjanjavaju sa da ili ne o identinom pisanom materijalu. lan 5. Urednik je obavezan da informie Redakciju o svim prispjelim radovima. 308

prof. dr. Milo Trifkovi O prispjelim radovima koji e biti uvrteni u Zbornik odluuje Redakcija iskljuivo na prijedlog urednika. Radovi koji se usvoje za objavljivanje u Zborniku radova moraju imati najmanje dvije pozitivne recenzije. Recenzija se pie u skladu s Odlukom Redakcije o standardima za izradu i pisanje recenzije. Recenzija se daje na formularu koji je usvojila Redakcija. Ukoliko jedna od recenzija bude negativna, Redakcija moe odrediti drugog, dodatnog recenzenta. Imena recenzenata se ne objavljuju uz rad. Recenzenti su duni da uz recenzije sa primjedbama dostave i tekst rada u koji su one unesene u track changes formatu. Radovi koji dobiju dvije negativne recenzije u izvjetaju o evaluaciji (NE Ne prihvata se) ne prihvataju se za objavljivanje u Zborniku. O njima urednik samo obavjetava Redakciju. Recenzija se dostavlja glavnom i odgovornom uredniku i sekretaru redakcije putem vaeeg e-maila zbornikfpn@unvi.edu.ba Dostavljanje potpisanih radova u papirnom formatu se vri na adresu: Zbornik radova Fakulteta pravnih nauka Sveuilite/ Univerziteta Vitez, kolska 23, 72270 Travnik, Bosna i Hercegovina nakon to redakcija obavijesti autora da je konana verzija rada prihvaena na sjednici Redakcije. lan 6. Radovi se dostavljaju iskljuivo elektronskim putem na e-mail Redakcije: zbornikfpn@unvi.edu.ba Urednik je duan da obezbijedi lektorisanje i strunu tehniku redakciju radova usvojenih za objavljivanje u Zborniku. Struna tehnika redakcija tekstova radi njihovog usklaivanja s Razraenim uputstvima autorima je obavezna. Tekstove na engleskom, odnosno drugom stranom jeziku, lektorie lektor za odgovarajui jezik. Radove koji nisu prihvaeni, redakcija ne vraa. 309

Zbornik radova

lan 7. Uz poziv za sjednicu se dostavlja dnevni red. Redakcija najprije raspravlja o prijedlogu dnevnog reda i utvruje njegov sadraj, a potom razmatra zapisnik s prethodne sjednice. Odluka Redakcije o bilo kom pitanju iz njene nadlenosti se donosi veinom glasova svih lanova Redakcije. lan Redakcije koji je preglasan moe zahtijevati da se njegov obrazloeni stav unese u Zapisnik. lan 8. Urednik o svome radu podnosi izvjetaj Redakciji. Redakcija i urednik o svome radu podnose izvjetaje Naunonastavnom vijeu Fakulteta, rektoru i Senatu Univerziteta. lan 9. Ova Odluka stupa na snagu danom usvajanja od strane Redakcije Zbornika radova. Urednik Dr. Milo Trifkovi, dekan

310