You are on page 1of 46

Naslov izvornika

HamidAlgar
Wahhabism: A Critical Essay
Copyright © 2002. by Islamic Publications International
Nakladnik
Zlatko ć
Frankopanska 20, Zagreb
hasanbegovic@net.hr
Lektura i korektura
Ferid Drinjanin
Naslovna stranica
Prosvjed u Sarajevu, ožujak 2000. godine
autor: Damir Šagolj
Copyright © Reuters
CIP - Katalogizacija u publikaciji
Nacionalna i č š knjižnica - Zagreb
UDK297
ALGAR, Hamid
Vehabizam : č osvrt l Hamid
Algar ; prevela Lamia ć - Zagreb
:Z. ć   2004.
Prijevod djela: Wahhabism. -
Bibliografija. - Kazalo.
ISBN 953-99698-0-8
l. Vehabizam -- Studija
440628090
Hamid Algar
VEf-fABIZAM:
č osvrt
Prevela
Lamia ć
Zagreb, 2004.
t
VEHABIZAM:
č osvrt
l.
U
ovom osvrtu pokušat ć dati skromni
prikaz povijesti, č i suvremenog
č vehabizma. Osobe naklonjene č
koje ovdje nazivamo vehabizmom mogle bi, na-
ravno, prigovarati ovom imenu ć da je to
naziv koji su tom pokretu dali oni izvan njega,
č u pogrdnom č   Vehabiti za sebe
koriste nazive al-muvahhidun i ahi al-tavhid što
u prijevodu č "pristaše Božjeg jedinstva".
No, upravo su nazivi koje su sebi dali utemelje-
ni na njihovoj želji da polažu č pravo
na tevhid (Božje jedinstvo), tj. na sami temelj
islama, iz č slijedi da se sve ostale muslimane
može odbaciti kao pristaše širka (mnogoboštva).
Nema razloga da prihvatimo to svojatanje, a
ć da je taj pokret naposljetku djelo jed-
7
VEHABIZAM: č osvrt
noga Muhammada b. 'Abd al-Vahhaba,
razumno je i prikladno govoriti o "vehabizmu"
i "vehabitima".
Još dvije uvodne napomene. Prvo, u izu-
zetno dugoj i bogatoj povijesti islamske misli
vehabizam ne zauzima posebno važno mjesto.
Intelektualno č vehabijski pokret
imao je ć pojaviti se na Arapskom poluo-
toku (doduše u Nedždu, razmjerno č
dijelu poluotoka), odnosno u blizini Hara-
majna (Meke i Medine), u glavnom zemljopi-
snom žarištu muslimanskog svijeta. Njegovi
saudijski zaštitnici đ su imali ć da u
20. ć steknu golemo naftno bogatstvo
koje su dijelom koristili za širenje vehabizma u
muslimanskom svijetu i drugdje. Bez ova dva
č vehabizam je mogao lako ostati u
povijesti kao sporedno i kratkotrajno sektaško
gibanje. Ta dva č č
preklapanjem s drugim suvremenim težnjama u
islamskom svijetu, obdarila su vehabizam izvje-
snom č š ć
Drugo, vehabizam je posve osobita poja-
va, koju bi trebalo priznati kao zasebnu školu
mišljenja ili č sljedbu za sebe. Vehabite katka-
da opisuju, posebice nemuslimanski č
koji traže kratak opis, kao "ekstremne" ili "kon-
8
VEHABIZAM: č osvrt
zervativne" sunite, s pridjevima pridodanim
poradi pojašnjenja poput "puritanski" i "stro-
gi". Ipak, naobraženi suniti još su od najranijih
vremena č da vehabiti ne pripadaju ehl-i
sunnetu ve džematu (pristaše Poslanikove pre-
daje i zajednice, naziv za sunitski islam), ć
da su gotovo sve radnje, predaje i vjerovanja
koje je Muhammad b. 'Abd al-Vahhab đ
bile povijesno sastavni dio sunitskoga islama,
utkane u golemu cjelinu vjerske literature i
ć od strane izrazite ć muslimana.
Upravo zato su mnogi alimi (vjerski č  
istovremeno sa pojavom vehabizma, prokaziva-
li vehabite kao skupinu izvan okrilja ehl-i sun-
neta ve džemata. To što ih se danas ubraja đ
sunite samo je pokazatelj da se naziv "sunit"
č rabiti u izuzetno rastezljivom č
č na priznavanje zakonitosti č
rice prvih halifa (koje suniti smatraju praved-
nim halifama, ar. Hu/efa al-Rašidun). U stvari,
"sunit" č malo što drugo osim "ne-šijit".
Naše č vehabita kao ne-suni ta je sto-
ga ponajprije povijesno razjašnjenje, bez namje-
re korištenja u č svrhe, ako ni zbog
č drugog, onda zbog toga što za ovoga pisca
sunizam predstavlja tek jednu vrstu predsta-
vljanja i č islama.
9
VEHABIZAM: č osvrt
Još jedna ć predodžba, č š ć u
glavama mnogih muslimana, jest da je vehabi-
zam bio na izvorištu niza reformskih pokreta
koji su u nekim č još djelatni u mu-
slimanskom svijetu. Tako se zamišlja da izravni
slijed đ vodi od vehabita u Arabiji,
prvo do Džamal-al-Dina al-Afganija, Muham-
mada Abduhua i Rašida Ride, a od njih do Mu-
slimanske ć (al-Ihvan al-Muslimun)- ukra-
tko, do mješavine osoba i pokreta poznatog kao
selefije. Doista, postoje neka č stajališta
vehabita i selefija, kao što ć kasnije raspra-
vljati u ovom osvrtu, a đ nije u potpunosti
č da su od 1960-ih, i kasnije, mnogi akti-
visti Muslimanske ć izabrali Saudijsku Ara-
biju kao č š od Naserovih progona. Ipak,
ne postoji nasljedna veza đ vehabizma i
pokreta koji su se pojavili kasnije u musliman-
skom svijetu. Razmjerna ć vehabijskih
č mišljenja danas č u raznim mu-
slimanskim zemljama novija je pojava, proizašla
iz mnoštva č koje nemaju veze s pr-
votnom pojavom te sljedbe. č je pogreška
misliti da je vehabizam od vremena svoga na-
stanka reformski pokret koji je naišao na širok
i povoljan odjek u muslimanskom svijetu, ili da
se uklopio u ć obrazac "obnove" (tadždid), u
lO
VEHABIZAM: č osvrt
to vrijeme č na Bliskom istoku, u Južnoj
Aziji, u Africi i drugdje. Svi ovi pokreti bili su
vrlo č u svojoj naravi od vehabizma, koji
se mora promatrati u osebujnom kontekstu vla-
stitog vremena kao izuzetak, zastranjivanje ili, u
najboljem č nepravilnost.
ll.
M
uhammad bin 'Abd al-Vahhab đ je
1115. h. g. l 1703. u ć al-Ujajna u
Nedždu, č dijelu onoga što se danas nazi-
va Kraljevina Saudijska Arabija. Nedžd nije imao
č ulogu u islamskoj tradiciji č ili
pokreta vjerske obnove, a topografska pustoš
toga prostora odražavala se, č se, u njegovoj
intelektualnoj povijesti. Štoviše, postoje naznake
u hadisu da je Nedžd po stupnju Božjega blago-
slova u nepovoljnijem položaju od č kao
što su Sirija i Jemen, te da ć se u njemu pojaviti
  ć nered i sotonsko pokoljenje" (al-
zalazi! va 'l fitan va karn al-šajtan). Povezivanje
č hadisa s vidljivim povijesnim
pojavama smion je postupak, u koji je najbolje ne
upuštati se, a ovaj konkretan hadis, ako je doista
vjerodostojan, mogao bi se na kraju č
ll
VEHABIZAM: č osvrt
u č posve nepovezanom s vehabizmom.
1
Ipak, njegova pojava u hadiskoj literaturi daje
đ smisao upozorenja kad je č o Aral'""
skom poluotoku ć da se prema svakom
pokretu koji odatle č mora odnositi s ve-
likim oprezom.
Otac Muhammada b. 'Abd al-Vahhaba, uje-
dno i njegov prvi č   bio je kadija (sudac)
u ć al-Ujajna, koji je vodio sud u skladu
s hanbelijskim mezhebom (jedna od č su-
nitske vjersko-pravne škole, mezheba). Han-
belizam je bio tradicionalno ć u
tom č Usman b. Abdullah b. Bišr, autor
č saudijske kronike, š ć o ranim godi-
nama Muhammada b. 'Abd al-Vahhaba kaže "da
mu je Bog ć proširio grudi ć š
mu da shvati ona protuslovlja koja su skretala
ljude s Njegovoga puta."
2
Rani protu-vehabijski
č prikazuju stvari č č i
njegov otac i njegov brat, Sulajman, š ć
nas, otkrili su u njemu u vrlo ranoj dobi znako-
ve krajnje misaone č
3
Sigurno je
1
Njegovo upozorenje moglo je, ustvari, biti ispunjeno u
dobrodošlici koju su stanovnici Nedžda iskazali lažnom posla-
niku Musajlami al-Kazzabu neposredno poslije smrti poslanika
Muhammada.
z Usman b. Abdullah b. Bišr, Unvan al-Madža fi Tarih Nedžd,
Rijad, bez nadnevka, str. 6.
J v. dolje, str. 78.
12
VEHABIZAM: č osvrt
samo da je Sulajman kasnije doista istupio pro-
tiv njega i napisao prvo opširno djelo u kojem
se pobija vehabizam. Č se da je njegov otac,
barem isprva, bio popustljiviji. Zbog djelovanja
svoga sina smijenjen je s dužnosti, te je 113 9.
h. l 1726. morao napustiti al-Ujajnu i ć u
obližnju Hurajmilu. Muhammad b. 'Abd al-
Vahhab boravio je još neko vrijeme u al-Ujajni
š ć ispraviti navodne sklonosti nje-
zinih đ mnogoboštvu prije nego što je
došao do č "da su same č uzaludne"
(la jugni 'l-kau/).
4
On se zbog toga pridružio
svome ocu u Hurajmili prije nego što je otišao u
Hidžaz, sa prvotnom namjerom da obavi hadž.
ć č godine proveo je u Medini,
koja je, bilo bi korisno istaknuti, tada još uvijek
važno središte islamske znanosti i razmjene mi-
sli, te je č č ljude i studente iz mno-
gih dijelova muslimanskog svijeta. Zabilježeno
je da su đ onima s kojima je studirao bili
šejh 'Abdullah b. Ibrahim, đ podrijetlom
iz Nedžda, i Muhammad Hajat al Sindi, indijski
poznavatelj hadisa. Ponekad se poseban č
pridaje prijateljstvu s al-Sindijem, đ č
je brojnim č bio i č indijski su-
fija (islamski "mistik") i fakih (islamski pravni
4
'Unvan al-Madžd, str. 7.
13
VEHABIZAM: č osvrt
č   šejh Valiullah Dihlavi. Ova č
uzima se kao dokaz stanovitog stupnja bliskosti
ili podudarnosti đ vehabizma i č
obnoviteljskih pokreta na Indijskom potkonti-
nentu koji su izrasli iz đ Šaha Valiullaha.
5
Takva tvrdnja je neodrživa jer i najpovršnija
usporedba vehabizma s neizmjerno bogatijim i
dubljim (iako č neuravnoteženim) č
Šaha Valiullaha odmah otkriva golemu razliku.
Nadalje, sama č da je netko bio č
č ne č nužno da je usvojio sve stavove
svoga č niti se č može smatrati
vornim za bilo kakve zamisli koje č kasnije
đ drugim č niti se vehabizam,
ni njegove suštinske sastavnice, mogu naknad-
no pripisati Muhammedu Hajat al-Sindiju.
č je što se navodi kako je Muham-
mad b. 'Abd al-Vahhab znatan dio svojeg privre-
menog boravka u Medini posvetio č
djela Ibn Tajmijje (koji je umro 728. h./1328.),
doista č osobe u intelektualnoj povije-
sti islama, č je utjecaj vjerojatno postao ć
nakon smrti nego što je bio za vrijeme života.
Ono što je njemu i Muhammad u b. 'Abd al-
5
John Voli, "Muhammad Hayat al-Sindi and Muhammad ibn
'Abd al-Vahhab: an Analysis of an Intellectual Group in Ei-
ghteenth-Century Medina", Bulletin of the School of Oriental
and African Studies, XXXVIII:1 (1975.), str. 32-38.
14
'
-
VEHABIZAM: č osvrt
Vahhabu bilo č je oduševljenje pole-
mikama u kojima se obrušavalo na š ć
šijizam, mnoge sufijske č i č kao i na
mu'tazilite, što je svakako bilo č
trošenje snage ć da mu'taziliti ć odavno
nisu postojali. Zbog zanimanja koje je Muham-
mad b. 'Abd al-Vahhab pokazivao za djela Ibn
Tajmijje, redovito se tvrdi kako vehabizam pre-
dstavlja zakašnjelu obnovu njegove baštine. Ova
tvrdnja je teško održiva, iako je manje nestvar-
na od pokušaja da se č vehabizma dovede
u vezu sa Šah Valiullahom. Donald P. Little nije
potpuno neutemeljeno jednom napisao č
pod naslovom "Je li Ibn Tajmijja bio sasvim pri
sebi?"
6
Ipak, štogod tko mislio o stajalištima
koja je zastupao Ibn Tajmijja, on je nesumnji-
vo bio daleko savjesniji i oprezniji mislilac te
neusporedivo plodniji č od Muhammad
b. 'Abd al-VahhabaJ Nadalje, č razlika
đ njih dvojice je u tome što Ibn Tajmijja
nije u potpunosti odbacivao sufizam, iako se
protivio nekim njegovim pogledima u to vrije-
me, ć ih pogrešnima ili č
6
Studia Islamica, XLI: 1975., str. 93.-111.
7
Opsežna djela Ibn Tajmijje danas uglavnom nisu č ni
njegovi žestoki zagovornici ni njegovi protivnici. Ironija je što
je ista sudbina zadesila Ibn 'Arabija, glavnog Ibn Tajmijjinog su-
parnika đ sufijama.
15
VEHABIZAM: č osvrt
on sam je bio primljen u kaderi jski red.
8
Na-
suprot tome, Muhammad b. 'Abd al-Vahhab u '
cijelosti se protivio tesavufu (sufizmu), njegovim
korijenima i granama, a ne tek nekima od nje-
govih č Vehabizam je u suštini pokret
bez rodoslovlja; došao je niotkud, ne samo zato
što se pojavio iz pustoši Nedžda, nego i zbog
nedostatka prethodnog uporišta u islamskoj
povijesti.
Sa stajališta samog vehabizma, moglo bi se,
naravno, tvrditi da je upravo nepostojanje po-
vijesnog uporišta vrlina jer je cijela svrha veha-
bizma da razmrsi složene i svršetka strukture
prava, teologije i misticizma, a da ne spominje-
mo vjersku praksu, izrasle nakon završetka obja-
ve Kur'ana, te da đ put povratka izravno
do dva vrela islama, Kur'ana i suneta (praksa
poslanika Muhameda a.s.) Na prvi pogled, ovi
se ciljevi mogu č pohvalnim i nesumnjivo
ih dijele mnogi muslimani koji sebe ne sma-
traju vehabitima. Zaista, ne postoji ć
vrijednost u razradama tijekom povijesti;
ć vrijednost imaju samo Kur'an i su-
net. đ   besmisleno je zamišljati da bi se
č i primjene Kur'ana i suneta mogli na
B George Makdisi,"Ibn Taymiya: a Sufi of the Qadiriya Order",
American Journal of Arabic Studies. I (1974.), str. 118-129.
16
VEHABIZAM: č osvrt
bilo koji sadržajan i provediv č ostvanti
zanemarivanjem sveukupne stvarnosti islamske
tradicije nakon razdoblja Objave. Jednako je
prividno predmnijevati da su, bilo pojedinac,
bilo društvo, prazan prostor u koji se Kur'an i
sunet mogu vjerodostojno utisnuti bez natruha
povijesnih ili suvremenih okolnosti. Upravo
tijek i č objave Kur'ana podrazumijevaju
neprekidno uzajamno djelovanje sa promjenji-
vom š ć ljudskih društava, š ć
koja nužno č i povijesnu dimenziju.
Vratimo se životopisnom prikazu. Muham-
mad b. 'Abd al-Vahhab vratio se iz Medine u
Hurajmilu i nedugo zatim, iz razloga koji nisu
odmah jasni, otputovao u Basru, nastanivši se
u selu po imenu al-Madžmu'a. Ondje, prema
č saudijskog č 'Usmana b.
'Abdullaha b. Bišra, "javno đ neke stvari
koje se odnose na širk (al-širkijat, mnogoboštvo)
i novotarije (al-bida}."
9
Tamo se vjerojatno i
prvi put izravno susreo sa šijitskim islamom.
Al-Ahsa, koja je sve do danas ostala ć
šijitska regija usprkos ć vehabijsko-
saudijskih progona, na svoju veliku ć
č s Nedždom, ali nema nikakvih pokaza-
9
'Unvan al-Madžd, str. 8. Izraz al-širkijat je vjerojatno jedini
doprinos vehabizma č č islama.
17
VEHABIZAM: č osvrt
telja da je Muhammad b. 'Abd al-Vahhab imao
stvarnu svijest o šijizmu prije svoga boravka u
al-Madžmu'i. Ondje je i šijitski islam privukao
njegovu pozornost kao navodno prepun širka. \
Nije, đ imao nikakvog uspjeha u uvje-
ravanju bilo sunita ili šijita u njihove pogubne
nedostatke, te je napustio selo. Prema kazi-
vanju 'Usmana b. 'Abdullaha b. Bišra, namje-
ravao je ć u Damask (možda zbog tamošnje
č hanbelijskih č ali nekako je
ostao bez novca koji mu je bio potreban za put,
pa se umjesto toga preko al-Ahse vratio u Huraj-
milu. To se dogodilo, kaže saudijski č
zato što je "Bog koji zna sve skriveno i vidljivo
želio da Njegov naum pobijedi i da se Njegova
č uzvisi ujedinjavanjem naroda Nedžda pod
jednim đ "
10
Jedna druga č nepoznatog autora i vje-
rojatno legendarna, kazuje da je Muhammad
b. 'Abd al-Vahhab iz Basre otputovao u Bagdad
gdje je oženio bogatu nevjestu i tamo ostao pet
godina. Zatim je, kaže se, preko Kurdistana na-
stavio prema Iranu gdje je posjetio Hamadan,
Kum i Isfahan kako bi studirao filozofiju.
11
Ako
10 'Unvan al-Madžd, str. 8.
n \=agatay,     Islam Ansiklopedisi, XIII, str.
263; autor nepoznat, Lam' al-Sihab fi Tarih Muhammad b. 'Abd
al-Vahhab, izd. Ahmad Abu Hakima, Bejrut, 1967.
18
VEHABIZAM: č osvrt
je zaista krenuo na taj put č nesklonosti
koju je ć prema šijizmu, motivi koji su ga
pri tome vodili ostaju tajnoviti. Perzijska vrela iz
tograzdobljanigdjenespominjuimeMuhamma-
da b. 'Abd al-Vahhaba, što može č uvijek
ć da je doista posjetio Iran- da su
njegova ć ispravnosti koje je pokušavao
promicati tamo bila č kao č
ili da je bio u č sa samim sobom tako
što je privremeno prakticirao šijitski č
takije (pretvaranje iz opreza). Vjerojatnije je,
ć iz kronoloških razloga, da se iz Basre, manje
ili više izravno, vratio u Hurajmilu.
Ondje se pridružio svome ocu te nastavio i
dalje oštro đ "neznanje, širk, i novota-
rije" s toliko neumornog žara da je zamorio i
vlastitog oca, "pa su se č   (vaka'a baj-
nahu va bajna abihi kalam), kako to Usman b.
'Abdullah b. Bišr obazrivo opisuje.U Našao je
đ vremena prirediti knjižicu nazvanu Ki-
tab al-Tavhid (Knjiga Božjeg jedinstva). č
tome što naslov ć č najvažnijeg
od svih islamskih č ova se knjižica sastoji
č od neobjašnjenih hadisa, đ
u šezdeset sedam poglavlja. Umrli Ismail Radži
al-Faruki, u svoje vrijeme jedan od glavnih pro-
12
'Unvan al-Madžd, str. 8.
19
VEHABIZAM: č osvrt
micatelja vehabizma u Sjevernoj Americi, goto-
vo je bio u pravu kad je u uvodu svoga prijevoda
Kitab al-Tavhida naveo kako ta knjiga "izgleda
poput studentskih zabilješki". Još bi č ocje- t
na bila da ova knjiga, kao i mnogi drugi radovi
Muhammada b. 'Abd al-Vahaba, jesu bilješke
jednoga studenta. U uzletu mašte, koji bi služio
na č nekom srednjovjekovnom dvorskom
č   Al-Faruki je ć skromnost
pisanih uradaka svoga junaka pokušao objasniti
tvrdnjom kako se "predao (ispravljanju navod-
nog pogrešnog razumijevanja tevhida od strane
č svih muslimana) s duševnom žesti-
nom prevelikom za njegovo pero".
13
Žestinu
je Muhammad b. 'Abd al-Vahhab zacijelo po-
kazao, ali ostaje otvoreno pitanje koliko je bila
duševnog tipa.
Na ovom je mjestu red za kratku opasku o
č što bi se dobrohotno moglo nazvati
č djelom Muhammada b.'Abd al-Vahhaba.
Sva njegova djela su izuzetno slabašna po sadržaju
i opsegu. Kako bi opravdao svoje hvalospjeve
Muhammadu b. 'Abd al-Vahhabu, al-Faruki je
pridodao svom prijevodu svakog poglavlja Kitab
al-Tavhida popis "daljnjih tema" koje je on sam
13
Sejh Muhammad ibn 'Abd al-Vahhab, Kitab al-Tavhid, prije-
vod Isma'il al-Faruki, pretisak, Delhi, 1988., str. XV.
20
VEHABIZAM: č osvrt
sastavio, što bi podrazumijevalo da je autor prvo-
bitno raspravljao o nekim od "tema" koje proiz-
laze iz hadisa u knjizi, a nije. č tome, izdanje
knjige Muhammada b. 'Abd al-Vahhaba Kašf al-
Šubuhat (Otkrivanje sumnjivih stvari), objavljene
u Rijadu 1388./1968., sadrži napomenu na na-
slovnoj stranici "potankosti razradio" (kama bi
tafsilihi) 'Ali al-Hamad al-Salihi". Još jedna knjiga
koja se pripisuje Muhammad u b. 'Abd al-Vahha-
bu, Masa'il al-Džahilijja (Madina: al-Džami'a al-
Islamija, 1395./1975.), nosi napomenu "proširio
(tavasa'a fiha) al-Sajjid Mahmud Šukri al-Alusi".
Niti u jednom od ova dva primjera nema nikakvih
naznaka gdje završava djelo Muhammada b. 'Abd
al-Vahhaba, a gdje č doprinos đ č
Č se da su č vehabizma, u neprilici zbog
slabašnosti opusa Muhammada b. 'Abd al-Vahha-
ba, č smatrati nužnim proširenje njegovog
opsega.
Istina, nekoliko č opsežnih svezaka je
objavljeno u Saudijskoj Arabiji kao sabrana dje-
la Muhammada b. 'Abd al-Vahhaba (Mu'allafat
al-Šejh al-Imam Muhammad b. 'Abd al-Vahhab,
Rijad: Džami'at al-Imam Muhammad b. Sa'ud),
ali uglavnom se radi o malo č drugome
osim zbirki bilješki i hadisa đ prema
đ temama. Ovaj pisac ima u svojoj zbir-
21
VEHABIZAM: č osvrt
ci svezak broj jedan, dva i č te cjeline; neja-
sno je koliko svezaka ć cijeli niz. Svezak
jedan i dva u potpunosti se sastoje od hadisa koji
se odnose na pravila o abdestu (muslimanskom l
obrednom pranju), molitvi i zekatu (obvezatnom
vjerskom porezu); ne sadrže nikakva č
ili objašnjenja Muhammada b. 'Abd al-Vahha-
ba, dok su vrela hadisa navedena u bilješkama u
potpunosti djelo trojice nakladnika toga niza.
14
Svezak broj č kratkom raspravom pod
naslovom Kitab Fada'il al-Kur'an (Knjiga o vred-
notama Kur'ana), što je opet zbirka č
hadisa đ u osamnaest poglavlja. Na-
stavlja se djelom s naslovom koji ć Taf-
sir Ajat al-Kur'an al-Karim č ajeta
Kur'ana č za koje se ispostavlja da nije
više od niza č nekih Kur'anskih aje-
ta i bilješki o osnovnim č pitanjima
u nekim drugim; ovdje je jedino pokazano za-
nimanje za povremene č strelice koje
autor odašilje protiv onih koje naziva   đ
širka" (a'immat al-širk). Svezak završava kratkim
b. 'Abd al-Vahhabovim prikazom teksta Zad al-
Ma'ad Ibn Kajjima al-Džauzijje, koji teško da je
toliko zahtjevan da bi iziskivao posebnu obradu.
14
Nakladnici su 'Abd al-Aziz b. Zajd al-Rumi, Muhammad Bal-
tadži i Sajjid Hidžab.
22
VEHABIZAM: č osvrt
Prosudba ć Muhammada b. 'Abd al-
Vahhaba kao č i pisca posve je opravda-
no mjerilo za ocjenu njegovih širih ostvarenja,
s obzirom da povijest islama kao intelektualne
i duhovne tradicije č iznad svega č ljudi
i djela koja su napisali; knjiga je suštinska vre-
dnota islamske civilizacije. Svaka važnija osoba
koja je pokrenula neki č obnoviteljski
pokret u povijesti islama bila je plodan i utje-
cajan pisac; dva primjera vremenski razmjerno
liska Muhammad u b. 'Abd al-Vahhabu, bili su
šejh 'Usman dan Fodio i Šah Valiullah Dihlavi.
On se ni izdaleka ne može đ ni s je-
dnim od njih dvojice. Zaista, dobiva se dojam
da je Muhammad b. 'Abd al-Vahhab gledao na
spisateljski rad kao na još jednu nedozvoljenu
novotariju koja je ć zamagljivala mu-
slimanski um.
Vratimo se s ove opaske na njegov životo-
pis. Č se da ga je č smrt 1153./1740.
oslobodila svih zapreka u pokušajima da isko-
rijeni navodne pojave širka. Iako je okupio
nešto sljedbenika, uskoro je shvatio da bi bilo
mudro napustiti Hurajmilu, pa se mogao vra-
titi u al-'Ujajnu pod povoljnijim uvjetima od
onih koji su prevladavali nekih č go-
dina ranije kada je bio primoran ć iz toga
23
VEHABIZAM: č osvrt
grada. Sada je vladar al-'Ujajne, 'Osman ibn
Mu'ammar, pružio svoju zaštitu Muhammadu
b.'Abd al-Vahhabu i prisegnuo na odanost te-
vhidu na č kako ga je ovaj č Ovaj
savez je č š ć ženidbom Muhammada b.
'Abd al-Vahhaba s al-Džauharom, đ
'Osmana b. Mu'ammara. ž ć tako zaštitu
vladara, Muhammad b.'Abd al-Vahhab je prio-
nuo ć stanovito prijeporno ć prije nego
što je prešao na zahtjevniji pothvat razaranja:
uništavanju grobnice Zajda b. al-Hattaba, Po-
slanikovog druga i brata drugog halife, koji je
poginuo u bici kod Jamame ć se protiv
Musajlame al-Kazzaba. 'Osman b. Mu'ammar
osigurao je Muhammadu b.' Abd al-Vahhabu
pratnju od šest stotina naoružanih ljudi kako
bi zaštitili njega i njegovu skupinu sljedbenika
dok su razbijali to zdanje. đ   višekratno
osobno kamenovanje jedne preljubnice, koja je
navodno svojevoljno priznala č grijeh,
č je Muhammada b. 'Abd al-Vahhaba
stvarno poznatim. "Nakon toga," piše 'Osman
b. 'Abdulah b. Bišr, "njegov nauk je procvjetao,
njegova ć se ć   a istinski tevhid se po-
svuda proširio, zajedno sa nametanjem vrlina i
zabranom poroka".
15
15
'Unvan al-Madžd, str. 10.
24
t
VEHABIZAM: č osvrt
Upravo tada je 'Osman b. Mu'ammar popu-
stio pritisku ć plemenskog glavara te re-
gije i protjerao Muhammada b. 'Abd al-Vahha-
ba iz 'Ujajne. Taj prividni nazadak bio mu je u
stvari vrlo koristan jer odlazi u al-Dir' ijju i s
mjesnim vladarom Muhammadom b. Sa'udom
sklapa novi savez, č š ga sa još jednim
brakom. Ovaj savez se pokazao trajnim, dovevši
do pojave č entiteta koji je dugi niz go-
dina č mogao biti č kao
saudijski ili vehabijski. Istina, u dvadesetom
ć saudijska država je dobila jedan drugi
raison d'etre kao povlašteno đ stranih -pr-
vo britanskih, a zatim č - probitaka
na Bliskom istoku. U svom č   đ  
ona je jednostavno bila č i vojno đ
vehabijske sljedbe. Slabljenje veze đ vjer-
ske elite i obitelji Saud, koje sada č
traje, u svojoj je biti neizbježna posljedica suko-
ba đ ove dvije đ privrženosti,
vehabijske i č Preostaje vidjeti
što ć se dogoditi kad se jednom razdvoje ovi
sijamski blizanci, vehabizam i obitelj Saud, te
koji ć od njih preživjeti.
Savez, koji se danas raspada, dobro je
č Muhammad b. Sa'ud je ć pružiti
ć Muhammadu b. 'Abd al-Vahhabu u
25
VEHABIZAM: č osvrt
đ džihada (borbe/napora na Božjem pu-
tu) protiv svih onih koji odstupaju od njegovog
ć tevhida. Pri tome je imao samo jednu
ogradu: da ć ga Muhammad b.'Abd al-Vahhab t
č u ubiranju č godišnjeg pore-
za od stanovnika al-Dir'ijje. Muhammad b.'Abd
al-Vahhab ga je uvjerio da ć mu ć
džihad donijeti plijen daleko obilniji od tog
poreza.
16
Time je sve pripravljeno za č i
č š pohode diljem Arabije.
Vehabijsko-saudijska država je 1159./17 46.
godine službeno proglasila džihad protiv svih
koji nisu dijelili njihovo ć tevhida,
ć ih u nevjernike i ć ih za širk
i otpadništvo. Znakovito je da kadgod se pojam
"muslimani" pojavljuje u kronici 'Usmana b.
'Abdullaha b. Bišra, 'Unvan al-Madžd fi Tarih
Nedžd, odnosi se č na vehabite. Ali,
vehabijsko odbacivanje svih ostalih muslima-
na, osim njih samih, kao nevjernika, ima i ć
važnost od samo povijesne. Obzirno prikrivan
godinama zbog mnoštva č č
- a prije svega zbog želje saudijskog režima da
sebe prikaže zaštitnikom muslimanskih probi-
taka, č obilju dokaza koji govore suprot-
no - ovaj pristup č odbacivanja i dalje
16
'Unvan al-Madžd, str. 12.
26
VEHABIZAM: č osvrt
oblikuje odnos suvremenih vehabita, i onih koji
su pod njihovim utjecajem, prema muslimani-
ma č i kad nije posve obrazložen.
17
Jedan od najranijih č vehabijskog
pokreta, osmanski admiral Ejiib Sabri-paša, u
svome djelu Tarih-i Vehhabijan povukao je zani-
mljivu usporedbu đ vehabizma i pokreta
karamita, ogranka ismailitskog pokreta koji je
osvojio Meku 317./930.
18
Ova usporedba je bi-
la potaknuta onim što je zadesilo Haramajn za
vrijeme vehabijske okupacije od 1806. do 1812.
godine. Drugi osmanski dužnosnici su napravili
možda još č ju usporedbu, sa haridžitima.
19
Puno ranije u islamskoj povijesti, haridžiti su,
kao i vehabiti, sve muslimane koji se nisu u sve-
mu slagali sa njihovim č smatrali otpa-
dnicima protiv kojih je rat dopušten, ako ne i
ć   pa su sukladno tome protiv njih po-
kretali č pohode. Dok su se vehabiti,
sredinom osamnaestog ć   širili Arapskim
poluotokom, njihovo ponašanje i opravdanja
nisu se ni po č razlikovali od haridžitskih.
Možda se, na kraju, u haridžitskom pokretu
17
Vidi dolje, str. 54.
18
Ejiib Sabri Paša, Tarih-i Vehhabiyan, Istanbul, 1296./1879.
str. 3-17.
19
Neset c;agataj, "Vehhabilik", Islam Ansiklopedisi, XIII., str.
267.
27
VEHABIZAM: č osvrt
može otkriti neka vrsta povijesne č veha-
bita, ne glede podrobnosti njihovog č   ć
po č na koji se odnose prema drugima.
Prezir prema muslimanima ne-vehabitima
zgodno se, u više od jedne prigode u dvade-
setom ć   poklopio sa potrebom iskazi-
vanja vjernosti nemuslimanskim silama. Vrijedi
spomenuti, na primjer, da je 'Abd al-'Aziz b.
Sa'ud, koji je vladao od 1902. do 1953., jed-
nom rekao St. John (''Abdullahu") Philbyju,
posredniku đ njega i britanskog Foreign
Officea (ministarstva vanjskih poslova), da su
mu š ć draži nego muslimani ne-vehabiti.
š ć   objasnio je, postupaju prema pravili-
ma svoje vjere, dok su muslimani koji ne slijede
vahabijsko ć tevhida krivi za širk. Ukra-
tko, bolje š ć nego musliman ne-vahabit.
20
Ne bi bilo pretjerano objasniti odnose obitelji
Saud s njihovim inozemnim pokroviteljima i
kao č primjenu takvog svjetonazora.
U petnaest godina od vehabijske objave
džihada osvojena su velika č Arabije.
Saudijci su prvo osvojili ć dio Nedžda;
zatim su pokorili plemena središnje Arabije; a
zauzeli su i 'Asir i dio Jemena. Muhammad b.
Sa'ud je umro 1180./1766., a naslijedio ga je
20
Elizabeth Monroe, Philby of Arabia, London, 1973., str. 69"70.
28
,
VEHABIZAM: č osvrt
'Abd al-' Aziz, koji se sa još ć snagom od
svog predšasnika posvetio širenju saudijske vla-
davine i prisilnom promicanju vehabizma. Rijad
je osvojio 1187./1773., i bacivši oko na Hidžaz
nekih sedamnaest godina kasnije, č
č širenje svoje kraljevine. Muhammad
b. 'Abd al-Vahhab je 1146./1733., prije nego
što je dobio saudijsko pokroviteljstvo i potpo-
ru, poslao izaslanstvo od tridesetoro ljudi šerifu
Meke, Mas'udu b. Sa'idu, kako bi za sebe i svoje
sljedbenike ishodio dopuštenje da obave hadž.
Šerif je prosudio da mu je uz to bila namjera i širi-
ti svoj nauk đ okupljenim č  
pa je zato priredio raspravu đ ć
vehabita i uleme Meke i Medine. Predstavni-
ci Muhammada b. 'Abd al-Vahhaba nisu bili
uspješni, pa ih je kadija Meke proglasio nevjer-
nicima, prema gledištu dobro poznatog č  
zasnovanog na hadisu, da sam postaje nevjer-
nikom svaki onaj koji bez jakog razloga takvim
proglasi drugog muslimana. Muhammad b. 'Abd
al-Vahhab je umro 1206./1791., nedugo nakon
što su č 'Abd al-'Azizovi oružani sukobi s
vladarima Hidžaza, ali to ni na koji č nije
umanjilo pohlepu Saudijaca za osvajanjem i po-
koljima. Za manje od deset godina, vehabijska
vjera je - premda privremeno, snagom oružja
29
VEHABIZAM: č osvrt
nametnuta Haramajnu.
Osvajanju Hidžaza i zlodjelima koja su ga po-
pratila prethodio je, 1217./1802. godine, sau-
dijski pohod na grad Karbalu u južnom Iraku,
mjesto č š i ukopa Imama Huseina. Pre-
ma nekim opisima, napadaj se dogodio č
10. muharrema, na dan kad se šijiti okupljaju da
bi obnovili ć na njegovo č š Ako
je takvo bilo vrijeme napadaja, mora da je bilo
odabrano namjerno kako bi se šijitima nanije-
lo ć ć uvredu i bol. Stvaran prikaz
č   koji daje saudijski č 'Usman b.
'Abdullah b. Bišr, đ   datira taj napadaj
otprilike tri mjeseca ranije:
Sa'ud (sin 'Abd al-'Aziza) krenuo je 1216. godi-
ne sa svojom božanski potpomognutom vojskom i
konjaništvom, koje je č iz redova i mještana
i nomada Nedžda, s juga, iz Hidžaza, Tihame i od
·drugdje. Krenuo je na Karbalu i č sa neprija-
teljskim napadajima na stanovnike al-Huseinovog
mjesta. Bilo je to u mjesecu zu'l Ka' de. Muslimani (tj.
vehabiti} prešli su preko gradskih zidina, silom ušli u
grad i pobili ć stanovnika koje su zatekli na tržni-
cama i u njihovim domovima. Zatim su uništili grob-
nicu al-Huseina natkrivenu kupolom koju su sagradili
oni koji vjeruju u takve stvari. Uzeli su sve što su našli
u unutrašnjosti i oko kupole. Odnijeli su rešetkastu
ogradu· grobnice ukrašenu oblogama od smaragda,
30
VEHABIZAM: č osvrt
rubina i drugog dragog kamenja. Odnijeli su sve što su
našli u gradu: č vrste imovine, oružje, ć  
tepihe, zlato, srebro, dragocjene primjerke Kur'ana
kao i mnoštvo drugih svari - više nego što se može
nabrojati. U Karbali nisu ostali dulje od jednog prije-
podneva, napustivši je oko podneva s cjelokupnom
imovinom koju su prikupili nakon što su poubijali
oko dvije ć ljudi. Sa'ud je potom krenuo natrag
preko al-Ma' al-Abjada. Pred njim je stajao prikuplje-
ni plijen. Jednu petinu je odredio za sebe, a ostatak je
podijelio đ ostalim muslimanima (tj. vehabitima),
ć po jedan dio svakom vojniku-pješaku, a po dva
dijela svakom konjaniku. Potom se vratio ć

Posve č   svakodnevni posao, reklo
bi se.
Vehabiti su u Hidžazu najprije osvojili grad
Ta'if, koji su pregazili u mjesecu zu'l-Ka'de 1217./
č 1803., nakon duge opsade protkane
č spletkama i besplodnim pregovorima.
I ovdje su, đ   napravili pokolj, zapalili sve
knjige koje se pronašli osim Kur'ana i zbirki ha-
disa, te uništili sve grobnice ashaba (Poslanikovih
drugova) koje su u tome gradu uspjeli ć
Saudijski č opisuje taj đ ovako:
'Usman (prebjeg iz vojske Galiba, šerifa Meke)
ušao je u grad zajedno sa koje su ga pratile.
Bog im je ć da grad zauzmu silom ali bez bor-
21
'Unvan al-Madžd, str. 121-122.
31
VEHABIZAM: č osvrt
be (sic), pobivši nekih dvije stotine ljudi koje su zatekli
na tržnicama i u njihovim domovima. Oduzeli su im
mnogo imovine, vrijednosti kao što su novac, oružje,
sukno i dragocjenosti, preko svake mjere i prosudbe ...
'Usman je sve to poslao 'Abd al-'Azizu koji ga je ime-
novao namjesnikom Ta'ifa i ostatka Hidžaza.
22
Otprilike dva mjeseca kasnije, 'Abd al-'Aziz
je ušao u Meku i prisilio ulemu toga grada da
mu da hafa (prisegu na vjernost}. đ   ta
prva vehabijska okupacija Meke bila je kratkog
vijeka jer im je namjesnik Galib uspio preoteti
grad dva mjeseca kasnije.
Nedugo zatim, 'Abd al-'Aziza je u al-Dir'ijji
ubio izvjesni 'Usman kojeg č opisuju kao
kurdskog derviša iz Mosula koji se pretvarao da
je gorljivi ć u vehabizam, i kao šijita
- vjerojatno afganistanskog - iz Karbale koji je
želio osvetu za pokolj č u tome gradu.
23
'Abd al-'Aziza je odmah naslijedio njegov sin
Sa'ud, krvnik Karbale, te se č pohod
nastavio gotovo bez predaha. Vehabijsko-sau-
dijska vojska osvojila je Medinu, muharrema
1220./travnja 1805. godine, i po drugi put zau-
zela Meku u zu'l-Ka'deu č 1806.
22
'Unvan al-Madžd fi Tarih Nedžd, str. 123.
2
3
'Unvan al-Madžd fi Tarih Nedžd, str. 125 -126. O njegovom
navodnom afganistanskom identitetu vidi 'Abbas al-'Azzavi, Ta-
rik al-Irak bajna Ihtilalajn, Bagdad, 1956., VI, str. 160.
32
VEHABIZAM: č osvrt
godine. Ova okupacija Haramajna trajat ć
sve do kraja 1227./1812., u razdoblju od šest
i pol godina tijekom kojih je vehabijsko č
nametano puku Meke i Medine, dok su se
vehabiti okrenuli svojoj omiljenoj djelatnosti -
uništavanju kupola. U Meki su razorene kupo-
le koje su natkrivale ć za koje se vjerovalo
da su rodne ć Poslanika, Hatidže al-Kubre,
imama 'Alija i Abu Bakra al-Siddika, a grobnice
i mauzoleji na povijesnom groblju al-Ma'la sra-
vnjeni su sa zemljom. U Medini je č
blago Poslanikove džamije, ali se od pokušaja
uništavanja kupole koja se uzdizala iznad Posla-
nikova groba odustalo nakon što je nekolicinu
najgorljivijih kojima je bila povjerena ta ć  
voljom providnosti, zadesila smrt. đ  
sva zdanja i nadgrobni spomenici na groblju
poznatom kao Džannat al-Baki', u susjedstvu
Poslanikove džamije, bili su porušeni; ondje su
bile pokopane Poslanikove supruge i njegovi
drugovi, nekoliko imama iz Ahi al-Bejta (po-
rodice Muhameda a.s.), kao i mnoštvo manje
istaknutih uglednika iz duhovne i intelektualne
povijesti islama. Ranije, dok nije bilo vehabijske
prisile, ulema Haramajna je bez oklijevanja
odbacivala vehabijska č sada su bili pri-
siljeni pokoriti se. đ mjerama koje su bile
33
VEHABIZAM: č osvrt
nametnute, kako njima tako i ostalim stanov-
nicima ova dva grada, bilo je obvezatno oba-
vljanje svih pet propisanih dnevnih molitvi u
džematu č obvezatna indoktrinacija
č i č ljudi vehabijskim č
uništavanje knjiga koje bi optužili da podržavaju
širk - č ć na primjer, al-Džazulijev Da-
la'il al-Hajrat i al-Jafi'ijev Raud al-Rajahin; te
veliki raspon zabrana č ć i neke poje-
dinosti u molitvi kako su ih odredili hanefijski i
malikijski mezheb, uporaba tespiha (brojanica),
proslava Mi lad al-Nabi (mevluda, Poslanikovog
đ posebno kroz reci tiran je pjesništva,
č izgovaranje nekoliko hadisa petkom
prije hutbe (propovijedi pred č tjednu
podnevnu molitvu u petak, džumu), posjedo-
vanje i pušenje duhana i (privremeno) pijenje
kahve. Nadalje, karavanama č koje
su dolazile iz Sirije i Egipta, smatranima pogu-
bnim prenositeljima širka, zabranjen je pristup
Haramajnu.
Vehabijska okupacija Haramajna prisilila je
Osmanlije na č djelovanje. Njihov ugled
kao č sunitskog islama i nasljednika hila-
feta ovisio je o barem neznatnom nadzoru nad
Haramajnom, dok su njihovu stvarnu vlast
osporavali šerifi Meke. Neki arapski č
34
VEHABIZAM: č osvrt
skloni nacionalizmu, barem oni ranog naraštaja,
bili su u iskušenju da vehabijski pokret smatraju
č pobunom č je cilj bio
  đ Arapa od osmanske imperijal-
ne vlasti." Nedavno je saudijska vlada navela
kako je prvo vehabijsko osvajanje Arapskog
poluotoka pobudilo "ljubomoru Osmanskog
Carstva" i izazvalo želju "dokidanja nacije koja
se tek đ "
24
Pripisivanje ovakvih obilježja u
potpunosti je besmisleno: vehabijska ideologija
nije imala ništa sa nacionalizmom, a upitno je,
č i danas, postoji li ć saudijska nacija. U
svakom č može se utvrditi kako se i pr-
va pojava vehabijsko-saudijske države krajem
osamnaestog i č devetnaestog ć
kao i njezino č š ć i širenje u dvadesetom
ć đ u kontekstu europskog po-
sezanja za arapskim zemljama i stoga je po-
služila kao č slabljenja kroz izazivanje
podjela. Kako č č šejh Ahmad
b. Zajni Dahlan, Osmanlije su se istovremeno
č s dvije "smutnje" (jitne): Napoleonovim
pohodom na Egipat i vehabijskim osvajanjem
Arabije. Zaista, ć je da su Saudijci bili u
dosluhu s Francuzima koji nisu bili jedini ne-
24
"King Fahd of Saudi Arabia", reklamni prilog č The
Economist, 17.-23. studeni 2001.
35
VEHABIZAM: č osvrt
prijatelji s kojima su se Osmanlije u to vrijeme
morali sukobljavati; u tijeku je bila i obnova ne-
prijateljstava s Rusijom i Austrijom.
U svjetlu tih višestrukih zaokupljenosti,
Osmanlije su nakon niza neuspjelih pohoda koje
je protiv vehabita pokretao namjesnik Basre po-
vjerile ć đ Haramajna namje-
sniku Egipta, Muhammedu 'Ali-paši (Mehme-
tu Aliju). On se 1226./1811. godine iskrcao u
luci Janbu' na obali Crvenog mora, i do kraja
ć godine uspio je osloboditi Medinu, a tri
mjeseca nakon toga i Meku. Progonjeni snaga-
ma Muhammada 'Ali paše, koje su 1234./1819.
zauzele i č njihovu prijestolnicu al-
Dir'iju, Saudijci su pobjegli natrag u Nedžd.
Dva unuka Muhammada b. 'Abd a-Vahhaba su
pogubljena, a 'Abdullah b. Sa'ud je otpremljen
u Istanbul. Ondje je i on bio pogubljen, u sk-
ladu s fetvom koju je izdao Mustafa ef. Asim,
onodobni šejh-ul-Islam. Ostali saudi-vehabiti su
odvedeni u č dijelove grada kako bi bili
javno smaknuti i tako primjerom pokazali sud-
binu koju su Osmanlije odredili - č i u ovom
razmjerno kasnom razdoblju svoje povijesti -
onima koji su č želje udružili s vjerskim
zastranjivanjem.
36
VEHABIZAM: č osvrt
Ill.
O
svrnimo se sada nešto podrobnije na
osebujni nauk Muhammada b. 'Abd al-
Vahhaba. On je č na poimanje tevhi-
da kao suštinski sastavljenog iz tri dijela: tavhid
al-rububijja (priznanje da samo Allahu pripada
atribut rabb, gospodar i stvoritelj svjetova, Onaj
koji daje život i smrt); tavhid al-asma ve 'l-sifat
(jednostavna potvrda božanskih imena i atributa
spomenutih u Kur'anu, bez bilo kakvog pokušaja
č   te uz nedopustivost pripisivanja bilo
kome osim Bogu bilo kojeg od tih imena, č  
na primjer karim /"velikodušan"/); i tavhid al-
'ibada (usmjeravanje svakog obožavanja samo
prema Bogu).
Ovo posljednje je najznakovitije s gledišta
Muhammada b. 'Abd al-Vahhaba, kako u njego-
vom kruto iscrtanom č tako i u njegovoj,
prezirom ć   prosudbi prilika kakve
su, navodno, ć vladale đ musli-
manima. č ć sve što je prethodilo i ć
mišljenje č   on odbacuje prvu sastavnicu
tevhida kao puki verbalni izraz, koji sam po sebi
nema nikakve vrijednosti i sigurno nije dostatan
da bi netko stekao svojstvo muslimana, s ob-
zirom da su, tvrdi on, č i mnogobošci pred-
37
VEHABIZAM: č osvrt
islamske Arabije u to vjerovali.
25
đ ne
pokazuje veliko zanimanje za opširniju razradu
drugog oblika tevhida i ne ide dalje od pona-
vljanja tvrdnji Ibn Tajmijje koje č s antro-
pomorfizmom. Tek ć dio, prema Muham-
mad b. 'Abd al-Vahhabu, predstavlja oštru gra-
nicu đ islama i kufra (nevjerstva), đ
tevhida i širka. On tvrdi da je č tavhid al-
'ibada objavljeno Poslaniku č i prije objave
pobožnih dužnosti kao što su molitva, zekat,
post i č š ć (hadž), što je ć pri-
mjenu tog č u praksi, te da zato ono ima
prednost u odnosu na njih. Na isti č kao što
ni tavhid al-rububijja nije dostatan da bi netko
bio musliman, tako se to svojstvo ne može ć
niti samim ispunjavanjem vjerskih dužnosti,
ukoliko se krši č tavhid al-'ibada kako ga
đ vehabijska sljedba.
To č se krši uvijek kada č pobožnosti,
na bilo koji č   č bilo što drugo osim
obožavatelja i Boga. Primjeri su brojni: molitva za
osobne potrebe (du'a) u kojoj se spominju Posla-
nik i druge uzvišene osobe s nadom u ć
ć prihvatljivost te molitve, ć pritom
č kao što su bi-hurmati ... ; isti'ana i isti-
gasa, traženje ć kad se radi o svjetovnim
25
Vidi dolje, str. 73.
38
VEHABIZAM: č osvrt
ili duhovnim stvarima iskazano č koje
podrazumijevaju č ć od č
osobe, a ne od Boga, č i ako se ta osoba sma-
tra č ili prenositeljem božanske
ć tavassul, smatranje osobe, kolikogod
uzvišene, sredstvom koje olakšava put do božan-
ske č pripisivanje života i sposobnosti
posredovanja mrtvima ć ć im se u po-
božnom kontekstu, pa i kada oni nisu predmeti
obožavanja; č ili želja za šafa'a (zauzi-
manje, zagovor) poslanika, svetaca, č i
drugih uzvišenih osoba; tabarruk (traženje bla-
goslova) pred njihovim grobovima; zijaret (zija-
ra), ć tih grobova kao č po sebi i
s tom namjerom; izgradnja kupola i podizanje
drugih zdanja nad takvim grobovima. Sve to do-
vodi do kršenja tavhid al-'ibada i prekršitelja
mušrikom. Drugim č   tavhid al-'ibada
može se odrediti samo č   u smislu izbjega-
vanja đ postupaka, a nikako potvrdno;
time se strah od predmnijevanog zastranjivanja
postavlja u samo srce vehabizma i pomaže obja-
sniti njegovu suštinski cenzorsku narav. Svi na-
vedeni, navodno ć č mogu se,
đ   opravdati pozivanjem ne samo na pre-
daju i suglasje nego i na hadis kao što su objasni-
li brojni č   sunitski i šijitski podjednako,
39
VEHABIZAM: č osvrt
koji su se pozabavili pojavom vehabizma. Č i
kada to ne bi bio č   i kada bi bilo pogrešno
vjerovanje da su zijara ili tavasul ispravni, nema
č razloga za osudu tog vjerovanja kao
č što č iz islama.
26
Jer pogreška
koja se č kroz vehabijsko ć
svih tih raznovrsnih č sa širkom proizlazi
iz neraspoznavanja razlike đ sredstava i ci-
ljeva, odnosno pretpostavke da ono što tražimo
od Boga ć osobe, žive ili umrle, zapravo
tražimo od te osobe, što bi č božansku
volju, milost i plemenitost.
27
Naravna posljedica č muslima-
na koji nisu vehabiti s mušricima bila je đ
ratova protiv njih, što je postalo ne samo dopu-
stivo nego i ć njihova krv se mogla
zakonito prolijevati, njihova imovina plijeniti, a
žene i djeca odvoditi u roblje. Kako su đ
u Karbali i Ta'ifu 1217./1803. jasno pokazali,
vehabiti se nisu ni u kom č susprezali od
svojih č dužnosti koje im je nametnulo
njihovo č
26
Vidi dolje, str. 82.
27
Zanimljivo je usput primijetiti ·koliko su zapadni č na-
pisali besmislica o, kako oni to nazivaju "obožavanju groba"
ili "obožavanju svetaca" u muslimanskom svijetu, na taj č
implicitno ć ć vehabijsku tezu da posjetiti grob i moliti
se na grobu, iako nije ć onome tko je ukopan, ipak na
neki č predstavlja obožavanje groba.
40
VEHABIZAM: č osvrt
Još jedna č vehabijskog č jest
opsežan i č koncept bid'a, novotarija
u vjerskim pitanjima. Ovaj koncept je objašnjen
kao "novotarija koje se Drugovi ili Sljedbe-
nici nisu pridržavali i koja nije dio onoga što
iziskuje pravni dokaz (dalil šar'i)". To se posta-
vlja kao ć opreka sunetu: podržavanje sune-
ta podrazumijeva suzbijanje bid'a.
18
Treba, ipak,
uzeti u obzir šire i jasnije razumijevanje ovoga.
Šafijski č 'Izz al-Din b. 'Abd as-Salam bio
je, na primjer, mišljenja da je dopustivo govo-
riti o bid'a hasana, "dobroj novotari ji", te da
se pravno svi oblici bid'a mogu podijeliti u pet
skupina: obvezatne, č   dopustive,
č i zabranjene.
29
Muhammad b.
'Abd al-Vahhab je odabrao potpuno č i
kronološki razjašnjeno ć toga kon-
cepta: bid'a je postala svaki vjerski č ili
koncept koji se pojavio poslije ć ć
islamske ere. To razdoblje prihvatljivog razvitka
č tako ne samo prva dva naraštaja mu-
slimana - Drugove i Sljedbenike - nego i eponi-
me č sunitske pravne škole. đ   pri-
državati se taklida (dosljedno slijediti bilo koju
28
Al-Sarif al-Džurdžani, Kitab al-Ta'rifat, Bejrut, 1403./1983.,
str. 43.
29
Navedeno u Rahmi ]aran, "Bid'at", Turkiye Diyjanet Vakfi
Islam Ansiklopedisi, Vl, str. 129.
41
VEHABIZAM: č osvrt
od ove č škole) smatra se da je bid, a utoliko
što naizgled podrazumijeva štovanje nekog dru-
gog autoriteta osim Kur'ana i suneta. Bid,a je
navodno preplavila islamsko društvo mnoštvom
pogubnih č Taj popis č   iako
se ne č na to, razne oblike zikra (iz-
govaranje, invokacija Božjeg imena) i ostalih
obreda č kod sufijskih redova; č
č povezane s đ vjerski važnim
nadnevkom, kao što su dva Bajrama; redovito
zazivanje mira i blagoslova Poslaniku kao č
pobožnosti, osobito ako je ć izgova-
ranjem č č ili tekstova kao što je
al-Džazulijev Dala,il al-Hajrat; te obilježavanje
dana Poslanikovog đ na bilo koji č  
a osobito kad se radi o formalnoj č i,
opetovano, uz recitiranje tekstova kao što su
al-Barzandžijeve proslavljene kaside. Uvjerenje
Muhammada b. 'Abd al-Vahhaba da je bid, a- da
i ne spominjemo širk - preplavila muslimansku
zajednicu ć oko devet stotina godina, bilo je
jedan od nekoliko č koji su ga odvojili
od njemu suvremenih obnoviteljskih pokreta.
Oni su se držali tradicionalnog pristupa da je
muslimansko društvo u đ vremenskim
razdobljima potrebno obnoviti i č   te da
ć tu ulogu, u skladu s đ hadisom, odi-
42
VEHABIZAM: č osvrt
grati pojava po jednog mudžadida (obnovitelja)
u svakih sto godina. Sa stajališta Muhammada
b. 'Abd al-Vahhaba, č se da se takav obnovi-
telj nije pojavio još od 299. godine po Hidžri,
a ako jest, onda nije uspio č bujanje
bid, a, pa je islam u č stvarnosti ć šest
ć ili dulje bio u velikoj neizvjesnosti. Tako
Muhammad b. 'Abd al-Vahhab nije samo odba-
civao i borio se protiv svojih suvremenika, nego
je bio u ratu i protiv njihovih predaka.
IV.
N
akon što su se postrojbe Muhammada
'Ali-paše povukle, saudijsko-vehabijski
pokret-se postupno prestrojio u svojem č
Nedždu, ć novu prijestolnicu u Rijadu,
a ć kasnije ć nadzor nad
al-Ahsom. č tome, 1248./1832. godine
vojni je pohod ć na Oman uvjerio sulta-
na Muskata da iskaže odanost Rijadu. č
smjer tog novog vala širenja bio je plodonosan
u tome što je na kraju doveo Saudijce u vezu
s Britancima, koji nisu samo tražili č za
č š ć svoje ć u Perzijskom zalje-
vu, nego su č kovati planove za komadanje
43
VEHABIZAM: č osvrt
Osmanske države.
30
Prvi dodir je ostvaren 1865.
i britanski darovi č su se slijevati u riznice
obitelji Saud, a kako se približavao Prvi svjetski
rat postajali su sve obilniji. Ovaj odnos dostiže
svoju punu zrelost tijekom tog rata. S tadašnjim
vladarom 'Abd al-' Azizom b. Sa'udom (Ibn
Sa'udom), Britanci su 1915. potpisali jedan od
onih sporazuma sa svojim đ poz-
natih pod č nazivom "sporazum
30
Ovdje bi bilo dobro osvrnuti se na teoriju urote koja sami
č vehabizma pripisuje ne samo Kraljevini Saudijskoj Ara-
biji ć britanskom đ Teorija se č u takozvanim
Mudhakkirat Mister Hempher, tobožnjim memoarima britan-
skog agenta na Bliskom istoku s č osamnaestog ć
podnaslovljenim kao a/-Džasus ai-Britani fi. 'l-Bi/ad al-Islamijja.
Navodni memoari postoje samo na arapskom jeziku, što je vrlo
č a predmnijeva se da ih je preveo, č neustanovljeni
Dr]. Kh. Jedinu ć ć na engleskom jeziku objavila
je skupina zanesenjaka protivnika vehabizma u Istanbulu i č
je č nespretan prijevod s arapskog. Č se da se "Gosp.
Hemper" dobro uživio u svoju ulogu tajnog agenta pa je više
volio koristiti hidžretski nego š ć kalendar. đ osta-
lim da se ne radi o izvornom djelu jesu poticanje
nactonalrzma kao sredstva koje služi razbijanju islamskog jedin-
- to u vrijeme kad se u Europi nacionalizam jedva č
JaVlJati - preporuka o promicanja nadzora đ s namjerom
da se zaustavi demografski rast u muslimanskom svijetu i po-
treba da se arapski jezik zamijeni zagovaranjem "mjesnih jezika
kao što je Sanskrt". Obzirom na pozitivan odnos prema šijizmu
u knjizi, č se da je autor bio šijit. Bilo bi puno bolje da je
ć opovrgavanja vehabizma prepustio č kao što
je š ž Kašif al-Gita', č se odlomak iz jedne rasprave
nalazi na kraJu ovog osvrta. Primjerak "Hempersovih memoa-
ra" (Hemper's memoirs) u vlasništvu pisca ovih redaka nabav-
u Tehe_ranu i na kraju s nadnevkom 1. č 1973., č
Je vaznost neJasna, bez đ mjesta naklade.
44
VEHABIZAM: č osvrt
o prijateljstvu i suradnji". Novac je, naravno,
bio glavno sredstvo za podmazivanje prijatelj-
stva i suradnje, te je saudijski vladar 1917. go-
dine primao pet ć funti č što i nije
bio loš iznos za jednog od sporednijih najam-
nika Britanskog imperija. đ Britanci
su đ velikodušno prosudili kako im je
prvaku vehabizma pogodno č viteški na-
slovY (I kasnijih godina nastavilo se pridržavati
tih formalnosti; 1935. je 'Abd al-'Aziz b. Sa'ud
proglašen vitezom reda Bath. č tome, kad
je kralj Fahd,   Č dvije svete džamije", 1986.
godine posjetio kraljicu Elizabetu, fotografirao
se sa znakom britanskog viteškog reda, raspe-
lom koje mu je visjelo oko vrata).
32
Britanski
31
U silnoj želji da ostvari nadzor nad Bliskim istokom, nakon
završetka Prvog svjetskog rata, Britanci su imali pune ruke posla
ć odlikovanja i ć viteške naslove. đ onima
koji su tada imali koristi od ove velikodušnosti bio je i 'Abd al-
Baha', sin Baha'ullaha, č bahaizma. Iako ga je jedan od
njegovih sljedbenika hvalio kao "najskriveniju Božju tajnu" (si-
rullah; vidjeti E. G. Browne, A Literary History of Persia (Cam-
bridge, 1924, IV, str. 207.), 'Abd Baha' je 1920. god. dobrostivo
pristao ponijeti naslov nešto manje uzvišene naravi Viteza bri-
tanskog imperija. (Alessandro Bausani,   Encyclo-
paedia !ranica, I str. 103.). Kiša imperijalne naklonosti pala je s
ekumenskom š ć jednako i na vehabite i bahaje.
32
Za fotografiju u boji ovog povijesnog đ vidjeti Fouad
al-Farsy, Custodian of the Two Holy Mosques King Fahd ibn Ab-
dul Aziz, Guernsey, Channel Islands, 2001, str. 214. Nije poz-
nato je li č zanesenost koju je kralj Fahd, prema svom
kasnijem priznanju, ć za Margaret Thatcher, doprinijela
daljem č temelja anglo-saudijskog prijateljstva.
45
\
VEHABIZAM: č osvrt
zahtjevi vehabijsko-saudijskoj državici bili su u
č č skromni: neka njezina vojska
- brižno opskrbljena britanskim oružjem i in-
struktorima - napadne Banu Rašida, glavnog
saveznika Osmanlija u č Arabiji,
i neka samim Osmanlijama uskrate bilo kakvo
uporište na južnim obalama Perzijskog zaljeva.
Ovi zahtjevi bili su pokorno izvršeni.
Stvari su se, đ   malo zamrsile. Ibn
Sa'ud još nije dobio dopuštenje od Britanije
da osvoji cijeli Arapski poluotok. U skladu s
š ć koja se ć pretvorila u č
spletkarenje, Britanci su u to vrijeme u Arabiji
imali više od jednog suradnika. Istovremeno su
bili u vezi s vladarom Meke, šerifom Husejnom,
praocem Hašemitske dinastije koja sve do danas
proizvodi odane podanike stranih probitaka (u
zapadnim medijima takve osobe se č nazi-
vaju "umjerenim arapskim vladarima"), č ć
ga financijskim i drugim sredstvima da ustane
protiv Osmanlija u ime ujedinjene arapske nacije
č ć on biti kralj. č je to da su Britanci
postavili kao uvjet potpore šerifu Husejnu njego-
vo priznavanje povlaštenog položaja Saudijaca u
Nedždu i ostatku č Arabije.
Posljedice Prvog svjetskog rata i njegovi odje-
Cl na Arapskom poluotoku dobro su poznati.
46
VEHABIZAM: č osvrt
Dva č britanska dužnosnika - svaki
č neugodan, i prema vrlo skromnim
mjerilima britanske ć klase na vrhuncu
ć - neumorno su vršili pritisak, ć
zahtjeve svaki za svog arabijskog š ć T.
E. Lawrence nadmetao se u ime Hašemita, a
St. John (''Abdullah") Philby tražio prednost za
Saudijce.
33
Šerif Husejn pokazao se krivim za
djetinjastu pogrešku vjerovanja da treba uzeti
ozbiljno britanska ć iz rata o ujedinjenoj
arapskoj državi koja ć biti osnovana pod njego-
vim okriljem, pa je postao smetnja. Štoviše, za
razliku od Saudijaca, nedostajale su mu stegom
prožete borbene snage koje bi bile u stanju preu-
zeti nadzor nad cijelim poluotokom i osigurati
postojanost koja se smatrala bitnom za britan-
ske imperijalne probitke. Ibn Sa'ud je to imao u
obliku zloglasnog Ihvana, udarnih odreda za na-
metanje vehabizma. Hašemiti su stoga č  
a Ibn Sa'ud je dobio zeleno svjetlo da osvoji cijeli
Arapski poluotok. Daleko od spontanog ili auto-
33
U sudbinama Lawrenca i Philbyja u velikoj mjeri zrcali se i
sudbina njihovih š ć Šerif Husejn je izgubio pan-arapsko
kraljevsrvo koje mu je bilo ć   a Lawrence je izgubio gla-
vu, stradao je u č ć na motoru. Ibn Sa'ud osvojio je
ć poluotoka, a Philby je bio đ unosnim poslom u
Fordovom predstavnišrvu za cijelo vehabijsko kraljevsrvo, a da
ne spominjemo mnogobrojne mlade djevojke koje su mu stav-
ljene na raspolaganje.
47
VEHABIZAM: č osvrt
nomnog razvitka, širenje saudijske vlasti diljem
poluotoka treba stoga smjestiti u kontekst ć
preoblikovanja Bliskog istoka koje je bilo tada u
tijeku, velikim dijelom pod dobrohotnim pokro-
viteljstvom Britanaca, uvijek darežljivih kada je
u pitanju đ zemlja. Bio je to dio istog obrasca
kao i podjela arapskih zemalja Plodnog polu-
mjeseca u umjetne cjeline; ubacivanje cionizma
u Palestinu pod zaštitom britanskog mandata;
osnutak "sekularne" Turske republike; te uspon
dinastije Pahlavi u Iranu.
Ni osnutak Kraljevine Saudijske Arabije nije
protekao miroljubivo. Cijena drugog vehabijsko-
saudijskog osvajanja poluotoka bila je 400.000
ubijenih i ranjenih. Ihvani su č neskrivena
ć u gradovima Ta'if, Burajda i al-Huda.
Za namjesnike č pokrajina koje je imeno-
vao Ibn Saud navodi se da su za č
poluotoka izvršili 40.000 javnih pogubljenja i
350.000 odsijecanja udova. ć šijitsko
stanovništvo al-Ahse zadobilo je posebnu pozor-
nost: Ibn Sa'ud je imenovao svog đ 'Abdul-
laha b. Mussalima b. Džilavija, možda najistak-
nutijeg krvnika u obitelji nakon samog monarha,
da ih pokori, što je ovaj i č smaknuvši na
ć ljudi, prorijedivši vjerske i plemenske
đ šijitske zajednice. Meka i Medina, koje su
48
VEHABIZAM: č osvrt
Saudijci osvojili 1925. godine, bile su opetova-
no đ nametanjem vehabijskih propisa i
č Novi pokušaj uništavanja kupole Posla-
nikove džamije je propao, ali brojna povijesna
mjesta koja su preživjela prvu vehabijsku okupa-
ciju sada su razorena.
34
(Zanimljivo je kako se
vehabijsko č opsesivno usmjerilo na zlo ku-
pola podignutih nad grobovima, dok su visoko
uzdignute č koje podižu saudijski monarsi
nekako uspjele ć strogosti prvaka te sljed-
be). U ime "nametanja onog što je dobro, a za-
brane onog što je zlo", pušenje je opetovano za-
branjeno, muškarci su kažnjavani zato što ne no-
se dovoljno dugu bradu, glazba je stavljena izvan
zakona, a tegle sa ć za koje se držalo da
vedrim bojama krše javnu bile su razbija-
ne.
35
Istina je da se s nekim od tih mjera prekinu-
lo kada se zbog upravljanja Haramajnom pojavi-
la potreba popuštanja muslimanskim ć
34
Kao dokaz da je uništavanje povijesnih mjesta blagoslovljen
č od najranijeg razdoblja islama, pa sve do danas stvar č
vehabijsko-saudijske politike, vidjeti Elaine Sciolino, "Where
the Prophet Trod, He Begs Tread Lightly", New York Times,
15. č   2002. Posebno zanimljiv u ovom č je navod
iz fetve 16626 koju je 1994. izdao 'Abd al-' Aziz b. 'Abdullah b.
Baz, a č jedan dio glasi: "Nije dozvoljeno č đ
i povijesna mjesta. Takve djelatnosti vode u širk jer ljudi mogu
pomisliti da mjesta imaju duhovnu vrijednost."
35
O tom razvitku vidjeti Said K. Aburish, The Rise, Corruption and
Coming Fall of the House of Saud, London, 1994. str. 20-27.
49
VEHABIZAM: č osvrt
Neprijeporno je, đ   da je ć ulo-
ga Haramajna kao središta islamske č
i intelektualnih doticaja, kojeg su nastanjivali
č i studenti iz tako udaljenih krajeva svije-
ta kao što su središnja Azija, malajska-indone-
zijski svijet, pod-saharska Afrika i Indija, sada
č č Vehabijska ruka smrti ništa
nije ostavila na svom mjestu. S izuzetkom nekih
malih polu-tajnih kružoka č   sve što
se sada može ć u Meki i Medini su instituti
za širenje vehabizma, groteskno preimenovani u
č š
Kasnija povijest obitelji Saud, njihovo stjeca-
nje naftnog bogatstva, zaokret od Britanije pre-
ma Americi kao glavnom stranom zaštitniku,
izlaze iz okvira ovog prikaza. Bit ć   ipak, pri-
mjereno osvrnuti se na neprekinuta nastojanja
saudijskog režima u promicanju vehabizma iz-
van granica Arabije.
ć smo prije spomenuli da je vehabizam kada
se tek pojavio naišao na nepovoljan odjek izvan
Arapskog poluotoka. Pri tome su nešto ć
unijeli zapadni autori koji su naziv vehabijski
pripisali jednom broju islamskih pokreta koji su
imali malo ili nikakve č s vehabijskom
sljedbom - jedan č primjer je skupina Ahi
al-Hadis u Indiji. č   sovjetske i post-
so
VEHABIZAM: č osvrt
sovjetske vlasti su, č tome, nazivale veha-
bijskim gotovo sve pokrete islamskog otpora
ruskoj vlasti na sjevernom Kavkazu i središnjoj
Aziji. (Ovo pripisivanje ć rasprostiranja
vehabizma je možda najraniji primjer zapadnog
nastojanja da poveže svaki i sve islamske pokre-
te s jednim nepromjenjivo ć vrelom).
Jedini pokret u devetnaestom ć č ko-
rijeni pouzdano vode do vehabizma bio je Padri
ustanak u visoravni Minangkabau na Sumatri
kojeg je predvodio izvjesni Hadži Miskin koji
je boravio u Meki 1803. godine za vrijeme krat-
kotrajne vehabijske okupacije.
36
Sila i daljnje vojno širenje kao sredstvo
uvjeravanja č su ć 1929. kada su Ibn
Sa'udovi britanski gospodari bombardiranjem iz
zraka, što je bio njihov omiljeni č održavanja
reda na Bliskom istoku, zaustavili upade Ihvana
u Irak. Što se č miroljubive promidžbe, zanim-
ljivo je da su prvi promicatelji oživljenog sau-
dijskog režima bila dvojica š ć Arapa:
Amin Rajhani i George Antonius. đ   nije
trebalo dugo pa da se izvan Arapskog poluotoka
pojavi muslimanski pobornik tog režima. Bio je
to Rašid Rida (umro 1935.), koji je ć 1909.
36
Vidjeti Christine Dobbin, Islamic Revivalism in Chaning Pea·
sant Economy: Central Sumatra, 1784.-1847., London i Mal-
mo, 1983. str. 128.-149.
Sl
/
VEHABIZAM: č osvrt
u svojoj rodnoj Siriji optužen za vehabizam.
37
Nakon posjete tek pokorenom Hidžazu, obja-
vio je rad u kojem hvali saudijskog vladara kao
spasitelja Haramajna i obnašatelja nepatvorene
islamske vladavine, a dvije godine kasnije i zbi-
rku vehabijskih rasprava.
38
Možemo se prisjetiti
da je nakon Prvog svjetskog rata ukinut Osman-
ski hilafet, a šerif Husejn doživio neuspjeh u
dobivanju sve-arapskog kraljevstva ili potpore
muslimana da oživi hilafet. Zato ne đ
što su osobe selefijskog usmjerenja, kakav je bio
Rašid Rida, č č ž ć junaka, č po-
dupirati Ibn Sa'uda i izražavati naklonost pre-
ma vehabizmu.
Napokon, selefije i vehabiti su imali i neke
č sastavnice, prije svega prezir prema
svemu što je nastalo poslije al-Sala( al-Saliha
  č predaka", kojima se č sma-
traju prva . dva naraštaja muslimana), odbaci-
vanje sufizma i napuštanje dosljedne pripadno-
sti jednom od č sunitska mezheba. Otpri-
like č ć nakon saudijskog osvajanja
Hidžaza, selefijski pokret - č u Egiptu -
37
O ranoj sklonosti Rašida Ride vahabizmu, vidjeti David Dean
Commins, Islamic Reform: Politics and Social Change in Late
Ottoman Syria, Oxford, 1990., str. 129.-131.
38
Rašid Rida, al-Vahhabijjun va '1-Hidžaz, Kairo, 1344. l 1926.;
Rašid Rida, izd., Madžmu'at al-Tavhid al-Nedždijja, Kairo,
1346. l 1928.
52
VEHABIZAM: č osvrt
napravio je korjenitiji zaokret i č opisivati
suvremeno muslimansko društvo kao neodžahi-
lijet ("doba neznanja", predislamska Arabija).
39
ć je u ovom razvitku naslutiti zaostali
odjek vehabijskog odbacivanja svih muslimana
kao mušrika. Ipak, dvije važne i đ po-
vezane č č su služile razlikovanju
selefija od vehabita: oslanjanje na uvjeravanje
umjesto na prisilu u pridobivanju drugih musli-
mana za svoje ciljeve, te osviještena ć
u č i društveno-gospodarske probleme s
kojima se č muslimanski svijet.
U svakom č tek 1960-ih uspostavljena
je bliža povezanost đ selefija i vehabita,
koja nije bila samo č širokog promicanja
vehabizma, raspirivanog petrodolarima, nego i
č okolnosti u arapskom svijetu. Upravo
je tada trajao, sasvim prikladno nazvan, arapski
hladni rat: borba đ tabora đ
Egiptom i njegovim saveznicima s jedne i Sau-
dijskom Arabijom i njezinim prijateljima s dru-
ge strane. Ugrožen š ć Džamala 'Abd
al-Nasera, saudijski režim je razradio višestruku
39
To prije svega primjerima pokazuje Sajjid Kutb (umro 1966.)
u raznim svojim djelima, a najbolje u Social justice in Islam,
p rev. John B. Hardie (New York, 2000.) i njegov brat Muham-
mad Kutb u svome radu Džahilijjat al-Karn al-'Išrin (Kairo,
1964.).
53
VEHABIZAM: č osvrt
strategiju kako bi osigurao svoj opstanak. Na
vojnom planu, vodio je posredni rat s Egiptom
u Jemenu, a na č bojišnici prionuo je
posvuda obznanjivanim ć "islamske
solidarnosti" s tako neuvjerljivim prvacima isla-
ma kakvi su bili tuniski predsjednik Burgiba i
iranski šah.
40
Na ideološkoj bojišnici 1962. je
osnovana - što je, nimalo č   bila i godi-
na izbijanja republikanske pobune u susjednom
Jemenu - tijelo nazvano Muslimanska svjetska
liga (Rabitat al-'Alam al-Islami).
Tek pod okriljem ove organizacije, koja
je trebala zasjeniti sve druge nadnacionalne
islamske organizacije, uspostavljena je bliža ve-
za đ ć selefija i vehabita. Njezino
utemeljiteljsko ć   koje se prvi put sastalo
u prosincu 1962., vodio je tadašnji glavni muf-
tija Saudijske Arabije, Muhammad b. Ibrahim
'Al al-Šejh, izravni potomak Muhammada b.
'Abd al-Vahhaba, i sve do danas predsjedanje
pripada glavnom saudijskom muftiji. đ
40
Znakovito je da je Saudijska Arabija, kad se u Iranu kao po-
sljedica revolucije zaista pojavio uvjerljivo islamski poredak
bila najsnažniji i č protivnik tek nastale Islamske re-
publike; "islamska solidarnost" đ dviju obala Perzijskog
zaljeva ubrzo je zaboravljena. Saudijci su č dali 10 milijuna
USD jednom pukovniku iranskih zrakoplovnih snaga da izvede
državni udar 1981. godine u kojem je trebalo bombardirati re-
zidenciju imama Homeinija u sjevernom dijelu Teherana; udar
je bio pravovremeno otkriven i ć
S4
VEHABIZAM: č osvrt
ostalih osam č ć bili su važni pred-
stavnici selefijskog usmjerenja: Sa'id Ramadan,
zet i pretendent na mjesto nasljednika Hasana
al-Banne, č egipatskog Muslimanskog
bratstva; maulana Abu '1-.A'la Maududi (umro
1979.), đ pakistanskog Džama'at-i Islami;
i maulana Abu 'l-Hasan Nadvi iz Indije (umro
2000.). Sukladno statutu, na č tajništva Li-
ge je uvijek saudijski državljanin, a prvi koji je
zauzimao to mjesto bio je Muhammad Surur al-
Šaban (umro 1972.). Č egipatskog (i
kasnije sirijskog) Muslimanskog bratstva jedva
se može zamjeriti ovakvo savezništvo sa Sau-
dijskom Arabijom, s obzirom na progon kojem
su bili izloženi u vlastitim domovinama, a mo-
glo bi se i tvrditi da su ove selefije bili u stanju
ponešto ublažiti krutost vehabizma, barem na
institucionalnoj razini. Drugi nisu imali takvo
opravdanje, i u svakom č   morala se platiti
č cijena: potpora, otvorena ili prešutna,
politici saudijske vlade, ć da č č
č ugovora Muslimanske svjetske lige
obvezuje na rad za uspostavu "islamske solidar-
nosti", na č koji č saudijski režim.
41
41
Za opširan prikaz Muslimanske svjetske lige vidjeti Reinhard
Schulze, Islamischer Internationalismus im 20. jahrhundert:
Untersuchungen zur Geschichte der islamischen Weltliga, Lei-
den, 1990.
ss
/
VEHABIZAM: č osvrt
Muslimanska svjetska liga č je sve što
je mogla kako bi zaživjela sukladno svom na-
zivu, ć urede širom svijeta; oni su
č u Europi, Južnoj i č
Aziji, a č u Africi. Dio dužnosti tih ure-
da, kako je to obazrivo navedeno na web stra-
nici Lige, je da "suzbiju nepovoljna nastojanja i
dogme". To ć č širenje vehabizma na
č mjesnih islamskih tradicija, ć u kojoj
oduševljeno sudjeluju i povratnici, diplomira-
ni studenti takozvanog islamskog č š u
Medini. Duboko ukorijenjene sufijske tradicije
đ su kao bid' a, što je razorna i č
djelatnost, osobito u č zemljama gdje je
prakticiranje islama č neodvojivo od pripa-
dnosti sufijskom redu (tarikat). Slavljenje me-
vluda (Mavlid al-Nabi) đ je izloženo na-
padajima, sa č posljedicama.
42
Neke muslimanske studentske organizacije
đ su povremeno djelovale sa saudijskom
potporom kao kanali za širenje vehabizma u
inozemstvu, posebice u Sjedinjenim Državama.
Muslimansko studentsko udruženje (Muslim
Student Associaton- MSA) Sjeverne Amerike i
Kanade osnovano je 1963., godinu poslije Mu-
42
Primjedbe se djelomice zasnivaju na posjeti Nairobiju, Mom-
basi, Malin di i otoku Lamu 1985 .god.
56
VEHABIZAM: č osvrt
slimanske svjetske lige, s kojom je imalo bliske
veze. Nijedan oblik kritike Saudijske Arabije,
posebice 1960-ih i 1970-ih godina, nije bio
dopušten na godišnjim skupovima MSA; Kralja
Fejsala se smatralo neustrašivim borcem za
islam. Brojni mjesni ogranci MSA bi na svakoj
džumi (molitvi petkom) osigurali goleme hrpe
Rabitinih (Liginih) publikacija na engleskom i
na arapskom jeziku, i ć   č su sve da
č širenje "nepovoljnih nastojanja i dogmi".
Niz godina intelektualni mentor vodstva MSA
bio je umrli Ismail al-Faruki, ovdje ranije ć
spominjan zbog svojih č napora da uzdi-
gne intelektualni položaj Muhammada b. 'Abd
al-Vahhaba. Iako su veze MSA s arapskim zem-
ljama postupno postajale raznovrsnije, službe-
no odobravanje vehabizma ostalo je snažno. Još
1980. godine č ogranak MSA uput-
nim je smatrao tiskati prijevod ("proširenje"?)
triju rasprava Muhammada b. 'Abd al-Vahhaba
koje je al-Faruki priredio pod nazivom Sour-
ces of Islamic Thought (Vrela islamske misli).
Na prvi pogled moglo bi izgledati ć
što studente koji se trude ć visoku nao-
brazbu č vehabijsko č islama.
đ   u izvjesnom smislu, ta č je
bila naravna: naviknuti na racionalni pogled na
57
/
VEHABIZAM: č osvrt
svijet koji č njihovi studiji inženjerstva i
prirodnih znanosti, oni u vehabizmu pronalaze
"racionalizirani islam", ć lišen č i
dvosmislenosti pravnog đ teološke
složenosti i profinjenosti sufizma, a koji su svi
ozloglašeni kao "priraslice". Moglo bi se ustvr-
diti da je, u tom smislu, zapravo bila istinita al-
Farukijeva naizgled č tvrdnja da je "al-
Dir'ijja postala ć središte islamskog mo-
dernizma, a da nije bila izložena bilo kakvom
č utjecaju".
43
Prvobitna MSA
razgranala se 1980. na studentsku organizaciju,
koja je i dalje nosila isti naziv, i na novo tije-
lo nazvano Islamsko društvo Sjeverne Amerike
(Islamic Society ofNorthAmerica- ISNA). ISNA
je trenutno ć muslimanska organizacija
u Sjedinjenim Državama i kao takva odražava
- iako ne u podjednakoj mjeri - široki raspon
sklonosti i č koje prevladavaju u toj
zajednici. č tome, na stotine muslimanskih
studentskih skupina, sada djelatnih u Sjedinje-
nim Državama, odražavaju mnoštvo raznolikih
mišljenja i opiru se bilo kakvom č
obilježavanju.
Plod suradnje đ prvobitne MSA i srod-
nih organizacija drugdje u svijetu je 1996. godi-
43 Uvod u prijevod Kitab al-Tavhida, str. XIV.
58
VEHABIZAM: č osvrt
ne osnivanje đ islamskog saveza
studentskih organizacija (International Islamic
Federation of Student Organizations - IIFSO),
opisanog kao tijelo koje "ima bliske veze s
Muslimanskom svjetskom ligom". IIFSO se u
svom djelovanju preklapa sa Svjetskim savezom
muslimanske mladeži (WAMY), glavni tajnik
IIFSO-a je po svojoj dužnosti č upravnog
odbora WAMY-a. Utemeljen 1972., WAMY ima
sjedište, kakve li č u Rijadu.
44
Vrijedi
spomenuti i ponešto rastezljivo ć poj-
ma "mladeži", kakvo su u prvom ć
postojanja toga saveza pokazali . neki njegovi
višegodišnji ć č
Sredstvo vehabijskog č u širokom
opticaju je č al-]umu'ah na engleskom
jeziku, utemeljen 1991., kojeg pripremaju
  č   u Sjedinjenim Državama, Lon-
donu i Saudijskoj Arabiji, i koji se reklamira
kao "vaš č u islamski život". ć je
"ispravljanju vjerovanja" (tashih al-'akida), tj.
odbacivanju ne-vehabijskog č islama,
kao i objavama fetvi, uglavnom zabrana koje
se č pojedinosti svakodnevnog života. To
44
Sayyid Muhammad Syeed, "International Islamic Federation
of Student Organizations", Oxford Encyclopaedia of the Mo-
dern Islamic World, Oxford, 1995., II, str. 207.-209.
59
VEHABIZAM: č osvrt
je, đ   daleko od kakve turobne naklade:
tiskan na sjajnom papiru, objavljuje č i foto-
grafije živih osoba, ali č odrezanih, kako
bi se pridržavalo vehabijske zabrane č i dvo-
dimenzionalnog prikazivanja živih ć Treba
đ spomenuti engleski prijevod Kur'ana,
Muhammada Taki al-Din al-Hilalia i Muham-
mada Muhsina, objavljen 1994. u Rijadu, za
koji je odobrenje dao saudijski muftija 'Abd al-
' Aziz b. 'Abdulah b. Baz.
45
Prevoditelji u svom
pogovoru, inter alia, navode kako su "primije-
tili da ć č č   koja ć islam,
(sic) ne razumije pravo č prvog, temelj-
nog č islama, La ilaha ill Allah, Muham-
mad-ur-Rasut-Allah (nema božanstva osim Bo-
ga, a Muhammad - neka je mir i blagoslov nad
njim- je Božji poslanik)".
46
Iza toga nespretnog
. eufemizma skriva se č vehabijska osuda
velike ć muslimana kao krivaca za širk.
č svim ovim naporima, vehabizam
nije ni u kom č postigao ć trijumf.
U mnogim dijelovima Bliskog istoka, sufijski
redovi su pokazali takvu žilavost i životnost
45
Pitamo se je li muftijino poznavanje engleskog bilo dovoljno
dobro da ocijeni č prijevoda.
46
Interpretation of the Meanings of the Noble Qur'an in the
English Language, Rijad 1994., str. 1011. Zadržao sam prijepis
šehadeta đ u izvorniku.
60
VEHABIZAM: č osvrt
da su zaprepastili kako vehabite tako i zapad-
ne č Pojedini dijelovi muslimanskog
svijeta su, đ   posebice osjetljivi na veha-
bizam, pogotovo oni koji se danas pojavljuju
nakon ć č vladavine i rata.
Neporecivo je da je vehabizam napredovao u
republikama središnje Azije kao i sjevernog Kav-
kaza, iako sigurno u manjoj mjeri nego što to
tvrdi Moskva.
ć koju su proteklih godina doživje-
li bosanski muslimani č je naporima
č izvanjskih utjecaja, đ kojima se
č vehabiti, u širenju vlastitog razumije-
vanja islama na č mjesne tradicije. To ima
arhitektonsku kao i vjersku dimenziju. Kao
da pustošenja koja su č Srbi i Hrva-
ti tijekom rata nisu bila dovoljna, vehabijska
nastojanja u Bosni č su i đ u
ime obnove. U Gazi Husrev-begovoj džamiji,
glavnoj sarajevskoj džamiji, ukrasi na zidovi-
ma prekriveni su vapnom, pa bez tepiha na
podu unutrašnjost džamije bi imala estetsku
draž č dvorane.* č č š ć uz
* Ovo autorovo opažanje ne odgovara u potpunosti stvarno-
sti. Središnja sarajevska džamija i nakon obnove je uglavnom
zadržala č ukrase. Autor je posjetio džamiju u vrijeme
obnove njezine unutrašnjosti kada su i glavni zidovi bili izloženi
obnoviteljskim zahvatima (op. nakladnika).
61
VEHABIZAM: č osvrt
zid na ulazu u ovu i druge džamije ć
vjernike da "obnovu" koju upravo mogu zapa-
ziti duguju velikodušnosti Saudijaca; u nekim
č nezahvalni su Bošnjaci izbrisali
te natpise. đ džamija u Zenici,
na č č lišena zidnih ukrasa, nastala
je ć saudijskoj č ć   a
vjernika se na to ć kad god padne na
sedždu, jer je na svakoj serdžadi koja prekriva
pod upisan č natpis, na arapskom i
bosanskom jeziku, "dar Kraljevine Saudijske
Arabije"Y Dolaze š ć i o vahabijskom
oskrnavljivanju islamskih spomenika na Koso-
vu, u Č č i Hadramautu.
Postoji razlog zbog kojeg se č   ne-
sposobni i sada ć   na ć   propali režim
talibana u Afganistanu smatra izrazom veha-
bizma, iako je tamošnji fikh (islamsko pravo)
kao podlogu imao hanefijsku, a ne hanbelijsku
pravnu školu, te iako je taj pokret svoju kohe-
ziju dugovao i velikodušnom ulaganju pakistan-
skih vojnih i obavještajnih sredstava. Saudijski
službeni dodiri s talibanima č su 1995. kad
je Maulana Fazlur Rahman, đ pakistanske
Džami'at-i 'Ulama-ji Islam, za zabavu saudijskih
47
Zapažanja se temelje na autorovim posjetima Bosni 1998. i
1999.
62
VEHABIZAM: č osvrt
č priredio lov na č Kandahara.
Za č talibana, đ   ideološka su raz-
matranja vehabijskim č bila važnija
od č zadovoljstava. Uvjereni da su našli
revne nove borce za svoju stvar, uspješno su lo-
birali kod saudijskog režima da ispruži bratsku
ruku talibanima.
48
U travnju 1997., taliban-
skog vodstva, umrli mulla Rabbani (ne treba ga
miješati sa Burhanuddinom Rabbanijem, pre-
dsjednikom Afganistana prije dolaska talibana
na vlast, sada, š ć č ratnog
zrakoplovstva, opetovano djelatnim u Kabulu),
otišao je u posjet Rijadu na kraju kojeg je mogao
primijetiti: "Kralj Fahd je izrazio zadovoljstvo
dobrim mjerama koje su poduzeli talibani kao
i nametanjem šeri'jata u našoj zemlji" (naveo
Robert Fisk u č "Saudis Turn Their Backs
on the Taliban", /Saudijci ć đ talibani-
ma/, Independent, 27. rujna 2001.). č
opako neprijateljstvo koje su talibani pokaza-
li prema Hazarima - č ć pokolj nekih
5.000 ljudi nakon drugog talibanskog osvajanja
Mazar-i Šarifa 1998. kao i nešto novija zvjer-
stva na č Bamijana i đ hazar-
skih žena za priležnice - uvelike se objašnjava
48
Ahmed Rašid, Taliban: Militant Islam, Oil and Fundamenta-
lism in Central Asia, New Haven i London, 2000. str. 201.
63
VEHABIZAM: č osvrt
šijitskim identitetom toga naroda.
49
č pod-
sjetnik na č vehabizam bile su mjere kao
što su zabrane malih i bezazlenih užitaka poput
č puštanja papirnatih zmajeva, upornost
u donošenju propisa o potankostima brade,
prisilno skupno obavljanje molitve u džamiji,
i bezobzirno č žena iz svih oblika
društvenih i gospodarskih djelatnosti.
50
Odla-
zak talibanskog režima s pozornice, đ  
ne č nužno da su dani vehabizma u Afgani-
stanu odbrojeni: 'Abd al-Rasul Sajjaf, jedan od
đ takozvanog Sjevernog saveza, uvjereniji je
vehabit nego bilo tko od talibanskog vodstva, i
odgovoran je za sektaška ubijanja šijita u vrije-
me š ć u Kabulu koje je prethodilo tali-
banskom usponu na vlast.
49
Pravednosti poradi treba navesti i ć na primanju kod
ajatolaha Sajjida 'Ali Hameneija, u lipnju 1997., na kojoj je bio
č i ovaj pisac, dva predstavnika afganistanske šijitske
organizacije su se požalila na navodno ć ć
koju im Iran pruža u njihovoj borbi za opstanak. U svome od-
govoru ajatolah Hameneij je ukorio organizaciju zbog jednake
č koju su oni pokazivali u sukobu s talibanima, za
koju su opravdano bili optuženi. Vjerojatno je imao na umu
likvidaciju talibanske posade u Mazar-i Šarifu koja se dogodila
mjesec dana ranije; to se moglo č ili kao razumna mjera
opreza ili č osvete, kad se zna za masovna ubijanja šiji ta u koja
su talibani bili umiješani i drugdje u Afganistanu.
5
°Kao primjer talibanskih propisa, vidjeti Ahmed Rašid, Tali-
ban, str. 217-219. ·
64
VEHABIZAM: č osvrt
Kraj talibanskog režima ipak je bolno ražalo-
stio vehabijske č Saudijske Arabije. U
izjavi bez nadnevka, objavljenoj na vehabijskoj
web stranici 5. prosinca 2001., njih desetorica
đ posljedice ulaska u Kabul snaga Sjever-
nog saveza - koje su opisane kao "sastavljene
od komunista, šijita i licemjera" - i to na ovaj
č "Oni su otvorili svetišta širka koja su tali-
bani zatvorili (vjerojatno se misli na sufijske ha-
nakahe), obrijali brade, odbacili hidžab, raširili
glazbu i pjevanje zajedno s prikazivanjem filmo-
va". Ostaje neizvjesno ć li se Sjeverni savez
pokazati manjim zlom od talibana, ali ono što
je ć u halabuci tih mudraca jest njiho-
va potpuna ravnodušnost prema stvarnim i sil-
nim patnjama afganistanskog naroda i njihovo
obrušavanje s osudama navedenog oblika. č
š ć može se č iz njihove ocjene na-
padaja na Svjetski č centar kao "božan-
ske odmazde". Kakve su prijestupe, vrijedne
božanske kazne, č ć ljudi koji su oba-
vljali svoj svakodnevni posao ostaje tajna, osim
ako se ne prihvati po Kur'anu neodrživo uvje-
renje u kolektivnu krivnju. Tih deset uglednih
č đ misli da su "strah i izbijanje
bolesti koji su uslijedili" (nakon 11. rujna) pri-
mjer ''Allahovog č ... " (sunan Allah). Ovog
65
VEHABIZAM: č osvrt
pisca gotovo kao bogohuljenje đ dopuna
da je smrt poštara koji su, ništa ne ć   no-
sili pisma zaražena bedrenicom, nekakav odraz
božanske volje i mudrosti.
51
Što se č arab ijske
domovine vehabizma, povijesni savez đ
vehabita i obitelji Saud ć se neko vrijeme ra-
spada. Ustanak u Meki č studenoga
1979. koji je predvodio izvjesni Džuhajman
Muhammad 'Utajbi, predstavljao je iznenadnu
i č opetovanu pojavu vehabijskog
Ihvana; ugušili su ga francuski vojni specijalci
kojima su vehabijski č odani saudijskom
režimu dali posebno odobrenje da đ u Ma-
sdžid al-Haram i pobiju pobunjenike tako što
su prvo poplavi džamiju vodom a potom pustili
struju.
52
đ   rat u Zaljevu 1991. godine i
veliko širenje č vojne č koji ga
je pratila, doveo je do daljnjeg đ đ
vehabita i saudijskog režima. Kada se zna za
51
"Važna deklaracija desetorice č nakon č
talibana", www.as-sahwah.com. Potpisnici su 'Abd ar-Rah-
man b. Salih al-Mahmud, Ahmad b. Salih al-Sinani, Sa'd al-
Humajd, 'Abd al-'Aziz b. Muhammad Al 'Abd al-Latif, 'Abd
al-'Aziz b. Nasir al-Džalil, Hamd b. Ris, Farih b. Salih al-Bih-
lal, Hamd b.' Abdullah al-Humajdi, i Nasir b. Hamd al-Fahd.
52
Said K. Aburiš, The House of Saud,str.118.; Intifadat al-Ha-
ram, knjižica koju je izdala Munazzamat al-Saurat al-Islamijja
fi 'l Džazirat al-'Arabijja (Organizacija islamske revolucije na
Arabijskom poluotoku), nije navedeno mjesto izdavanja (Tehe-
ran?), bez nadnevka.
66
VEHABIZAM: č osvrt
č britanskih č u Nedždu još za
vrijeme Prvog svjetskog rata, i za dugogodišnju
č č uporište u Dahranu, teško da
je za saudijski režim bila novost pozvati stra-
ne snage da se ukopaju u Arabiji (ili, vjerojatno
č   pristati na takav njihov postupak). Ipak,
nova su uporišta bila ispravno č kroz
njihovu namjeru da budu nametljivija, trajnija i
rasprostranjenija nego bilo što prije toga. Go-
tovo jednako sablažnjivim smatrani su prizori
jednog broja žena koje bi sjele za č i vo-
zile se Rijadom. Dio vehabijskih č osu-
dio je ovakav razvitak đ   glavni đ
njima su bili Safar b. 'Abd al-Rahman al-Havali
i Salman b. Fahd al-'Auda, koji su za taj svoj bol
đ dugim boravkom u zatvoru.
Vrijedi spomenuti da zabrinutost zbog č
ke č i kulturoloških posljedica za koje se
vjerovalo da iz nje proizlaze nisu potisnule staru
vehabijsku opsjednutost šijizmom. U propovijedi
na temu "Što je Bog odredio ovom (Arabijskom)
poluotoku" (Kadar Allah fi hazihi 'l-Džazira), taj
isti Salman b. Fahd al-'Auda je izložio što vehabi-
zam drži središnjim za dobrobit Arabije (zamišljene
kao srce, ne samo u zemljopisnom smislu, cijelog
muslimanskog svijeta), te je u č koji slijedi
pozvao na protjerivanje svih šijitskih stanovnika
67
VEHABIZAM: č osvrt
Arabije koje je nazvao tradicionalnim pogrdnim
nazivom al-rafida.
53
J oš gore, 'Abdullah b. Džibrin
je 1991. izdao fetvll kojom đ šijitske musli-
mane kao mušrike č se krv smije prolijevati".
Možda u nastojanju da skrene sa sebe pravedni
vehabijski gnjev, saudijski režim je ć godine
zatvorio i pogubio više svojih šijitskih podanika te
sravnio sa zemljom č šiji tske džamije.
54
Al-Havali i al-'Auda su u svakom č bi-
li svjesni razvitka đ u svijetu i ne može
se osporiti valjanost barem nekih njihovih po-
stavki kad je u pitanju Zaljevski rat i č
č razvitak. đ oni nisu imali
nikakvog izravnog doticaja sa Zapadom, gdje
su i dalje č posve nepoznati. č u
oba pogleda su dva oporbena lika, Muhammad
al-Mis'ari i Sa'd al-Fakih, koji su svaki na svoj
č ostali privrženi vehabizmu.
53
Kako navodi Mamoun Fandi u Saudi Arabia and the Poli-
ties of Dissent, New York, 2001., str. 101. Ovaj zahtjev nije
nov. Vehabijska ulema je još 1927. izdala fetvu kojom su
prijetili protjerivanjem svih šijita iz al-Ahse ukoliko ne pri-
stanu uništiti svoje džamije i indoktrinirati se vehabizmom.
Ova fetva nije nikad stupila na snagu iz č razloga.
Vidjeti Jacob Goldberg, "The Shi'i Minority in Saudi Ara-
bia," izd. Juan R. Cole i Nikki R. Keddie, Shi'ism and Social
Protest (New Haven, 1986.) str. 235 -236. Vehabijsku ulemu
neprekidno č rješenje protjerivanjem što neizbježno
ć na č projekt "premještanja", tj. potpunog
č š ć Palestine od njezinog č stanovništva.
54
Said K. Aburiš The House of Saud, str. ll O -111.
68
VEHABIZAM: č osvrt
Prvi je č đ Odbora za obranu
zakonitih prava, CDLR (Lajnat al-Difa' 'an
al-Hukuk al-Šar'ijja), tijela koje je u svibnju
1993. osnovalo alimsko ć na č je č
stajao njegov otac, šejh 'Abdullah al-Mis'ari.
55
Muhammad al-Mis'ari, koji je obnašao dužnost
glasnogovornika ć ć je 15. svibnja, a
protiv Odbora je pokrenuta promidžbena kam-
panja, na koju je CDLR odgovorio 26. svibnja,
š ć svoje ciljeve. Potpisnici su nagla-
sili njihovu č narav, ć da su u
potpunosti u skladu s ć ustanovama, te
su u č potvrdili da "svi č odbora
vjeruju u vjerovanje Ahl al-Sunne (pristaša sune-
ta, sunita) i pridržavaju se pravila toga vjerovanja
kad se radi o vladarima. "
56
Ovom izjavom nesum-
njivo se željelo prenijeti dvije poruke: da č
Odbora, č suprotnim službenim optužba-
ma, nemaju veze sa šijizmom ć su odani su-
niti   č vehabiti), te da namjeravaju poštivati
tradicionalnu zabranu pobune protiv vlasti koju
ta oznaka podrazumijeva. Izjave i ć
CDLR-a su, u stvari, bile s najviše oduševljenja
55
Arabia Monitor, II: 5 (svibanj 1993.), str. l. Ostali č
ć bili su Hamid al-Sulajfijja, 'Abdullah b. Džibrin (autor
genocidne fetve protiv šijita), 'Abdullah al-Hamid, i 'Abdullah
al-Tuvadžiri. Vidjeti Fandy Saudi Arabia and Politics of Dissent
str. 118 -119.
56
Arabia Monitor, II:6 (lipanj, 1993.) str. 4.
69
VEHABIZAM: č osvrt
pozdravljene u Nedždu domovini vehabizma.
Muhammad al-Mis'ari se preselio u London
1994. godine i, ć ć medija koji
su mu ondje bili dostupni, uspio je ć na č
organizacije, te je iz progonstva č javno
objavljivati nedjela saudijskog režima.
57
Granicu
prvobitnih reformskih ciljeva skupine prešao je
1995. godine kad je objavio djelo pod nazivom
al-Adillat al-Kat'ijja 'ala 'Adam Šar'ijjat al-Dau-
lat as-Sa'udijja č dokaz nezakonitosti
saudijske države"). Možda je č u ovoj
knjizi bila njegova kritika samog Muhammada b.
'Abd al-Vahaba zbog toga što je prvi stupio u sa-
vez s obitelji S aud što je, prema njegovu mišljenju,
lišilo vehabijski poziv njegovog navodno univer-
zalnog smisla.
58
Ipak je u njegovom č
nacrtu č odjek vehabizma, s obzirom da
bi idealna islamska država, kakvu zamišlja, zabra-
nila šijitskim đ Saudijske Arabije zauzi-
manje utjecajnih položaja.
59
Ova slika je, ipak,
57
Na kraju neuspjeli pokušaj da se ušutka al-Mis' ari ili da ga se
č   iz Britanije u Dominiku u Karibima pruža zanimlji-
sliku veza koje još uvijek postoje đ Britanije i sau-
dijskog reztma. Tadašnja britanska vlada je pokušala opravdati
svoj ?a veliki ć dogovor sa Saudijskom
Arabt]Om o trgovm1 oružjem, koji je trpljenje al-Mis'arija navo-
dno ugrožavalo.
58
Al-Adillat al-Kat'ijja 'ala 'Adam Šar'ijjat al-Daulat as-
Sa'udijja, str. 233.
59
Fandy, Saudi Arabia and the Politics of Dissent, str. 146.
70
VEHABIZAM: č osvrt
nešto promijenjena, jer je on nedavno stupio u
dijalog sa šijitskim č nastanjenima u
Londonu kao što je ajatolah Muhsin Araki, i dao
intervju (iranskoj) Novinskoj agenciji Islamske
republike (IRNA).
60
Što se č Sa'da al-Fakiha, on je č ka-
rijeru kao aktivist CDLR-a ali je s tim Odborom
raskinuo 1996. (ili, kako navodi al-Mis'ari, bio
č da bi osnovao novu organizaciju, Po-
kret za islamsku reformu Arabije (al-Harakat
al-Islamijja li '1-Islah, MIRA), koja bi č
prvobitne ciljeve CDLR-a. Ako je ova tvrdnja
o cilju nešto više nego č đ or-
ganizacijskih č s Muhammadom al-
Mis'arijem, onda to svakako č da Sa'd al-
Fakih đ temelji svoj pokret na odanosti
vehabizmu. Za njegovu organizaciju se kaže da
uistinu doslovno slijedi hanbelijski fikh i da se
"njegova č i gledišta temelje" na djeli-
ma Muhammada b. 'Abd al-Vahhaba kao i Ibn
Tajmijje i Ibn Kajjima al-Džauzjijje; no ta sku-
pina više voli da je svrstaju đ selefije nego
đ vehabite. Sa'd al-Fakih proglašava sebe
spremnim da izgladi prijepor sa šijitima, ali
svoje izbjegavanje uspostave prijateljskih veza
6
°Fandy, Saudi Arabia and the Politics of Dissent, str. 173.
71
VEHABIZAM:   č osvrt
s predstavnicima te zajednice obrazlaže predra-
sudama vlastitih pristaša u Arabiji.
61
ć je izmjeriti koliku potporu CDLR
ili MIRA uživaju unutar Saudijske Arabije. Ali
za jedan broj vehabijskih alima u toj zemlji
stvari su, č se, prešle č s koje nema po-
vratka. Nakon ll. rujna 2001. i donekle koleb-
ljive potpore koju je režim pružio č
napadaju na Mganistan, Šejh Hamud al-Šu'aj-
bi i 'Abdullah b. Džibrin izdali su fetve koje ne
samo da opravdavaju napadaj na Svjetski trgo-
č centar pažljivo ć sve č o
nevinim žrtvama kao puno "blebetanja" - nego
i đ kao otpadnike od vjere i sve musli-
mane koji đ s Amerikom, što je vrsta u
koju č spada i obitelj S aud.
62
Dva raisons
d' etre saudijskog režima - č stranim
silama i pripadnost vehabijskoj sljedbi - sad se
sve više đ kao nespojivi. Pobožno je
nadati se - u doslovnom smislu te č - da ć
se, ako saudijska monarhija padne, na njezinim
ruševinama pojaviti nešto potpuno č od
nazadnog vehabijskog režima.
61
Vidjeti Fandy Saudi Arabia and the Politics Dissent, str. 161.-
162., 173.
62
Fetve objavljene na www.as-sahwah.com, 15. listopada 2001.
72
VEHABIZAM:   č osvrt
v.

č .je postalo sa-
svim Jasno da ovaJ p1sac 1ma malo sklo-
nosti prema vehabizmu. Zato bih kao č
želio ponuditi ć razjašnjenja.
Prvo, stvar je č muslimanskog
iskustva da se vehabiti i oni koji su pod njiho-
vim utjecajem, ć dugi niz godina, vrlo olako
služe optužbama za širk i bid'a. Ova žalosna
navika sada se obrnula. Pojedinci sumnjive vje-
rodostojnosti i motiva koji su se proglasili bra-
niteljima ehi-i sunneta ve džamata ("umjereni",
"srednjestrujaši" i "tradicionalni" su neki od
atributa kojima se pokušavaju okititi) optužuju
za vehabizam sve one koji ne pristaju uz njiho-
ve č i vjerske poglede. Znakovito je što,
u svojoj želji da steknu naklonost nekih krugo-
va, ti profesionalni protu-vehabiti optužuju za
vehabizam osobito one muslimane kojima pale-
stinsko pitanje ostaje visoko na ljestvici prven-
stva. Nema sumnje da selefijski č mišljenja
ima mnoge sljedbenike, kao i da ima č
č s vehabizmom, kao što je ranije ukazano.
Pa ipak, č je, neodgovorno i opasno - a
pogotovo u č u kakvom je Amerika po-
slije ll. rujna - poistovjetiti "salefije" s "vehabi-
73
VEHABIZAM: č osvrt
tima" i narisati sliku o č muslimanima
kao da su ć vehabiti.
63
Drugo, č pozornost koja je danas na
Zapadu usmjerena na vehabizam č uve-
like iz dva vrela: bijesa jer su odgovorni za
č č ll. rujna uglavnom došli
iz vehabijskih krugova; i uzrujanosti time što
vehabijski aktivisti i propovjednici č
ometaju saudijski režim u potpunom ispunja-
vanju dodijeljene mu uloge u č nacr-
tima za č i vojnu ć na Bliskom
istoku. Prvi prigovor je posve utemeljen; drugi
je to znatno manje. Trenutno ć svijest
o vehabizmu javlja se i u kontekstu rastezljivog
č rata protiv terorizma koji se, u mjeri
u kojoj je ć đ   odnosi samo na musli-
mane, muslimanske organizacije ili države. Ovaj
rat se vodi đ sa saveznicima kao što su
Rusija, koja je svoje ruke okrvavila muslimani-
ma u Č č Kina, koja je iskoristila prigodu
da još ć žestinom nego ranije ugnjetava
muslimane č Turkistana (Sinkianga); i
Uzbekistan, gdje molitva u džamiji može voditi
63
Zaista, ima neke istine u primjedbi šejha Saliha al-Šejha, sau-
dijskog ministra za islamske poslove, da je u zapadnim mediji-
ma klanjanje u džamiji postala "tvrdolinijaška praksa. Oni zatim
č tvrdolinijaše s teroristima i tako mi svi postajemo
teroristi.", New York Times, 4. prosinca 2001.
74
VEHABIZAM: č osvrt
do dugogodišnjeg zatvora i č Što je još
gore, to dolazi u vrijeme č genocidnog
divljanja cionista u Palestini uz punu potporu
Sjedinjenih Država.
Osim što je s gnušanjem č odvratnu
podršku nekih vehabita grozotama č
protiv nedužnih u New Yorku ll. rujna, glavna
namjera ovog autora nije bila u vezi s današnjim
spletom okolnosti. Ono što je potaknulo ovaj
osvrt, koji je prvotno skiciran prije više od godi-
nu dana, zapravo je zabrinutost da su vehabi-
ti ozbiljno č temeljna č islama;
ć imali dužnost glavnog ideološkog
oslonca režima koji je potratio bogatstvo Arab-
skog poluotoka; klevetali muslimane, kako su-
nite tako i šijite, kao nemuslimane i prolijevali
njihovu krv; unijeli ili razbuktali podjele i raz-
dor gdje god bi se pojavili; uništili znatan dio
kulturne ostavštine svih muslimana, najprije
u Hidžazu a zatim na prostorima kao što su
Č č   Bosna i Kosovo; te ostvarili zamjetan
neuspjeh u davanju ikakvog doprinosa, bilo in-
telektualnim razradama islama ili napredovanju
njegovih č i civilizacijskih ć u
ovom vremenu.
75
DODACI
A
IZ SPISA MUHAMMADA 13. 'AED
AL-VAHHAEA
Teško je ć odlomke suvislog izlaganja u
napisima č vehabizma, koji bi mogli poslu-
žiti vjernom oslikavanju njegovog osobitog č
razmišljanja, jer se ć njegovih spisa, kako je ć
navedeno, sastoji od skupova hadisa. Ostatak je bio
podvrgnut "proširenju", što je bio č i s djelom
iz kojeg su uzeti ć odlomci. Nema, đ  
razloga sumnjati da su glavne zamisli sadržane u nje-
mu izvorno njegove, a uz to je i č izražavanja
prikladno nedotjeran. Vrijedno je zamijetiti njegovu
tvrdnju da su mušrici s kojima se Poslanik sukobio u
Arabiji u stvari svi bili jednobošci, samo što su vjerova-
li u posrednike. Ovaj krajnje č opis mekanskih
mnogobožaca pomaže nam objasniti ć kojom
je Muhammad b. 'Abd al-Vahhab osudio muslimane
svoga vremena kao mušrike. Zaista, smatrao je da nje-
govi suvremenici muslimani zaslužuju ć pokudu
nego osobe protiv č se lažnih vjerovanja Poslanik
borio, kako je to jasno objašnjeno u drugom od nave-
76
VEHABIZAM: č osvrt
denih izvadaka. To možda razjašnjava i žestinu kojoj
su vehabiti pribjegavali, za razliku od Poslanika koji
sebi nikad nije dopustio da u svojim bitkama padne u
takvo raspoloženje. č je đ da u drugom
izvatku Muhammad b. 'Abd al-Vahhab prepoznaje
bezgrešnost i pobožnost u neživim stvarima.
Objašnjenje da je prvi zadatak vjerovjesnika
bio da uspostave tevhid u bogoslužju:
Znajte, neka vam se Bog smiluje, da je tevhid
obožavanje č Boga, što je bila vjera svih
vjerovjesnika koje je On poslao Svojim slugama.
Prvi od njih je bio Nuh (Noa), kojega je Bog po-
slao kao vjerovjesnika ljudima koji su pretjerivali
glede pravednika, a to su bili Vida, Visva, Jagus
i Nasr. Zadnji vjerovjesnik bio je Muhammad,
neka je mir i blagoslov nad njim; on je bio taj koji
je razbio prikaze tih pravednih ljudi. Bog ga je po-
slao ljudima koji su vršili bogoslužje, č š ć  
davanje milostinje i se sjetili Boga. đ  
oni su izradili neke likove kao posrednike đ
njih i Boga, ć "mi nastojimo približiti se
Bogu ć njih i tražimo njihovo posredo-
vanje", takva (stvorenja) kao što su đ   Isus,
Marija i drugi pravednici đ ljudima.
Zato im je Bog poslao Muhammada, neka je
mir i blagoslov nad njim, kako bi za njih obnovio
77
VEHABIZAM: č osvrt
vjeru njihovog praoca, Ibrahima (Abrahama), i
obavijestio ih da približavanje i vjerovanje (al
takarrub va '1-i'itikad) pripada č Bo-
gu, ni za jedan dio toga ne može prikladan bi-
ti đ nacrtan u blizini božanske č
ili poslanik kojeg je On poslao, a kamoli netko
drugi. Jer č   ti su mušrici č da je
samo Bog stvoritelj, bez ikoga Njemu ravnog,
da samo On uzdržava, da samo On daje život
i smrt, da su nebesa i sve ono što ona sadrže,
sedam č zemlje i sve što oni sadrže - sve
đ njegovoj odredbi i ć
(Kašf al-Šubuhat, dopunio 'Ali al-Hamad
al-Salihi, Rijad, 1388. l 1968., str. 13 -14).
Dokaz da je širk predaka bio manje opasan
nego naših suvremenika
Kad jednom shvatite da je ono što mušrici
u naše vrijeme nazivaju al-i'tikad
6
4, širk na koji
Ku'ran upozorava i zbog č se Poslanik, neka
je mir i blagoslov nad njim, borio protiv lju-
di, znajte i ć da je širk ranijih naraštaja
bio manji nego ljudi našeg vremena, i to iz dva
razloga.
64
Ono što se podrazumijeva kao al-i'tkad je vjerovanje da neke
ugledne č imaju, č poslije smrti, osobine koje č
njihovo posredovanje kod Boga prihvatljivim .
78
VEHABIZAM: č osvrt
Prvi je da stari narodi nisu u doba blago-
stanja pripisivali Bogu drugove, niti su se molili
đ   svetim osobama/evlijama (al-avlija')
i idolima. U teškim vremenima svoje su molit-
ve ć č Bogu. Dokaz je ć
Božja izreka:
''A kada vas đ nevolja na moru, nestane
onih koje ste molili osim Njega. Pa nakon što
vas spasi na kopno, vi se okrenete (nevjerstvu).
Č je nevjeran." (al-Isra', 67)
65
I opet:
"Reci: 'Što vi mislite, ako vam đ Božja kaz-
na ili vam đ Sudnji dan, da li nekoga dru-
goga prizivati osim Boga, ako istinu govorite?'
Ne, vi biste samo Njega prizivali, pa bi otkrio
(pokazao bi vam) ono ste pozivali, ako bi On
htio. I vi biste (tada) zaboravili ono što ste (Bogu)
pripisivali (kao druga)". (al-An'am, 40-41).
66
đ su primjereni ajeti:
"Kad č đ nevolja, on priziva (mo-
li) svog Gospodara, ć ć (mu) se, a kad
6s Za navode iz Kur'ana korišten prijevod hafiza Muhameda
Pandže i Džemaludina Č š ć   Kur'an Č   Stvarnost, Za-
greb, 1984. (peto izdanje), nap. prev.
6
6
Navedeni ajeti teško da mogu potvrditi navode Muhammada
b.'Abd al-Vahhaba. Sup{otno tome, prvi tvrdi da su se mušrici
zaista molili drugima osim Bogu kad su se č sa š ć
na moru, a ajet iz sure al-An'am ih poziva da duboko razmisle o
ć prilikama kako bi poboljšali svoje trenutno stanje.
79
\
VEHABIZAM: č osvrt
mu podari blagodat od Sebe, on zaboravi ono
radi č je prije molio Boga i pripisuje Bogu
drugove da odvrati od Njegova puta. Ti reci
(takvoj osobi): 'Uživaj malo u svom nevjerstvu!
Ti si (od onih koji ć dospjeti u vatru) od dru-
gova vatre." (al-Zumar, 8),
1:
''A kada ih poklopi val kao hladovi (brda),
pozivaju Boga, ć mu se iskreno ... " (Luk-
man, 32).
Shvatite onda ovo pitanje onako kako ga je
Bog razjasnio u Svojoj knjizi: mušrici protiv
kojih se Poslanik borio, neka je mir i blagoslov
nad njim, molili su se Bogu i drugima (isto-
vremeno) kad su živjeli udobno.
67
U vremeni-
ma bijede i nevolje, molili su se, ć
svoje gospodare, samo Bogu, Jedinom i Jednom
bez druga. Ovo bi trebalo biti dovoljno da bi-
ste jasno razlikovali širk koji č ljudi našeg
vremena i širk naših predaka. Ali gdje su oni u
č je srcima ukorijenjeno razumijevanje ovog
pitanja? Neka nam Bog bude na ć
Drugi razlog zbog kojeg ljudi našeg vreme-
na nose ć krivnju jest taj što su se naši pre-
ci molili osobama bliskima Bogu, poslanicima,
67
Ć se da ova č č tvrdnji č na č
drugog odlomka ovog izvatka.
80
VEHABIZAM: č osvrt
Božjim prijateljima ili đ   ili su njihove ·
molitve bile ć ć i stijenama, pred-
metima koji prema Bogu pokazuju poslušnost,
a ne bune se protiv Njega. Kad govorimo olju-
dima našeg vremena, oni se mole najgrešnijim
ljudima istovremeno kad i Bogu. Za one kojima
se ć za ć navodi se da č ć
grijehe kao što su preljub, đ   izbjegavanje
molitve i tako dalje. Krivnja onoga tko vjeruje u
ć pravednog ili nekog predmeta kao
što je drvo ili kamen koji se ne buni protiv Boga
je manje teška nego onoga tko iskazuje takvo
vjerovanje onome č se grešnost i iskvarenost
jasno vide.
(Kašf al-Šubuhat, str. 31-32).
81
B
BLISKIH. SUVREMENIKA
VAH.ABIZMA
Ahmad b. Zajni Dahlan, đ 1232. l 1816., po-
stao je šafijski muftija Meke 1288. l 1871. te je u tome
gradu i umro 1304. l 1886. Zbog toga se ne može
smatrati svjedokom đ koji su zadesili Hara-
maju tijekom prve vehabijske okupacije, ali je pozna-
vao mnoge koji su to proživjeli. ć odlomak iz
njegovog glavnog povijesnog djela, kronike islamskog
svijeta nakon Poslanikove smrti, može zato poslužiti
kao odraz stajališta prema vehabizmu raširenih u
Hidžazu dva ili tri ć poslije.
č ove opake sljedbe, Muhammad b.
'Abd al-Vahhab, č iz č dijela Arap-
skog poluotoka iz plemena Bani Tamim. Živio
je gotovo stotinu godina što mu je ć
da proširi đ na stranputicu. Rodio se
1111. a umro 1206. godine kako je izraženo u
ovom kronogramu:
Uništenje opakoga postade č (hada ha-
lak al-habis).
82
VEHABIZAM: č osvrt
č je kao student vjerskih znanosti u al-
Madini al-Munavvari, mir i blagoslov onome
koji tamo č (Poslanik). Njegov je otac bio
pravedni č kao i njegov brat šejh Sulajman.
Obojica su, zajedno s njegovim č   na te-
melju č izjava, postupaka i sklonosti koje
su zapazili kod njega, č sumnjati da ć on
iznjedriti greške i skretanje s pravog puta. Oni su
mu to prigovorili i ljude upozorili na njega. Bog
je pokazao da su njihove sumnje bile opravdane
kad je Muhammad b. 'Abd al-Vahhab ć
neopravdanih novotarija (bid'a) proširio greške
i stranputicu, ć neuke da se suprotsta-
ve u pitanjima religije svim uglednim vjerskim
đ (a'immat al-din). Išao je tako daleko da
je vjernike proglašavao nevjernicima. Tvrdio je
da ć groba Poslanikovog, neka je mir
i blagoslov nad njim, kao i ć njemu ili
drugim poslanicima i pravednim ljudima kao po-
srednicima (al tavasul), ili ć njihovih
grobova, predstavlja širk [pripisivanje Bogu jed-
nakih]. đ je kao ši rk osudio ć po-
slanicima, evlijama i pravednicima, kada se njima
ć ili pripisujemo bilo što nekome osim
Bogu, č i ako je u pitanju razumna metafora.
Tako na primjer, ako bi netko rekao "ovaj lijek
mi je koristio", ili "taj i taj evlija mi je pomogao
83
VEHABIZAM: č osvrt
kad sam mu se obratio kao posredniku", ta oso-
ba bi bila okrivljena za širk.
Pri svemu tome je Muhammad b. 'Abd al-
Vahhab navodio dokaze koji ni na koji č ne
potkrepljuju njegove tvrdnje. Zato je izmišljao
ć i naizgled prihvatljive izreke
ć kojih je uvjeravao č ljude da ga
slijede, š ć rasprave koje su ih uvjerile da su
ć ljudi odanih tevhidu zapravo nevjernici.
Zatim je uspostavio vezu s vladarima č
dijela poluotoka, osobito u al-Dir'ijji, gdje
se nastanio sve dok ih nije nagovorio da mu
pruže potporu i prošire njegov naum. Oni su to
pretvorili u sredstvo č svoje vlasti, š ć
je na beduine i stanovnike pustinje. Ti su im be-
duini č služiti kao č vojska,
uvjereni da je svaki onaj koji ne vjeruje u ono
što Muhammad b. 'Abd al-Vahhab kaže nevjer-
nik, krivac za širk, č se krv može zakonito
prolijevati, a imovina č   č toga
odnosa bio je 1143., a širenje je č 1150.
č su napisali brojne rasprave ć
č Muhammada b. 'Abd al-Vahhaba, đ
njima bio je i njegov vlastiti brat šejh SulajmaJ,
kao i njegovi č ... No, on je tvrdio kako je
cilj sljedbe koju je osnovao da č tevhid,
oslobodi ga od svih tragova širka, stanja u kojem
84
VEHABIZAM: č osvrt
su navodno ljudi živjeli šest stotina godina, te
da za njih obnovi vjeru.
(Tarih al-Futuhat al-Islamijja, Kairo 1387. l
1968., II, str. 234-235).
85
e
ŠUITSKI OV(iOVOR VEI-fAl31ZMU
Otprilike osam godina prije vehabijskog nasrtaja
na Karbalu, 1210. l 1795. godine, šejh Dža'far Kašif
al-Gita' (umro 1228. l 1813.), jedan od ć šiji-
tskih č tog doba, obratio se 'Abd al-'Azizu b.
Muhammad u b. Sa'udu jednom raspravom dotjeranim
i č č   koju je nazvao Manhadž al-Rašad
li man arada 'l-Sadad. ć se č na sunit-
ske knjige hadisa, nastojao je odbaciti brojne optužbe
o kufru i širku koji su vehabiti usmjerili protiv musli-
mana - č ć šiji te par excellence. Odlomak koji
slijedi bavi se pitanjem istigase, traženja ć od
evlija i č č koje su vehabiti smatrali širkom
ali koji su bili dio dobro postavljene i č utemelje-
ne pobožne tradicije i sunita i šijita. Važno je pri tome
autorovo zapažanje da ni popustljivost prema takvim
č niti odbacivanje istih nije sastavni dio vjere
u islamu.
Zaklinjem vas Onim Koji vas je obdario
sluhom i vidom: razmislite o ovoj stvari pozorno
i č svoju dušu od svih želja da se razlikuje-
te od drugih, što je naša dužnost kao što nam
86
VEHABIZAM: č osvrt
je dužnost kloniti se od neupitne privrženosti
našim č i precima iz č ljubavi.
Nema razlike đ živih i mrtvih [kad se
radi o njihovom prizivanju ], jer traženje ć
(al-istigasa) od živog ć ili traženje zaštite od
njega ć da je on neovisan posre-
dnik (ja'il muhtar) zaista je vrsta nevjerovanja
(kufr). Takav je č [prizivanja] Isusa i Ma-
rije [autor ovdje vjerojatno aludira na š ć
vjerovanja ili č - napomena prevoditelja
s arapskog na engleski]. Ali jednostavno vjero-
vanje da mrtvi mogu ili ne mogu č prizivanje
koje im je ć nije č vjere koju je mu-
slimanima dužnost poznavati. Onaj koji zauzi-
ma bilo koje od ovih stajališta je ili u pravu, pa
ć biti đ   ili nije u pravu pa ć mu biti
oprošteno.
Kad bi se č koje izražavaju nadu ili vjeru
u nekog drugog osim Boga, oslanjanje na nekog
drugog osim Boga, traženje č š (al-iltidža')
ili ć od nekog drugog osim Boga, shvati-
le u doslovnom smislu, ni jedan musliman ne bi
ostao na licu Zemlje. Jer ne postoji nitko tko ne
traži ć protiv svojih neprijatelja, tko se ne
oslanja na svoje prijatelje i tko ne traži zaštitu vla-
dara. Ako se misli da živo ć   na kojeg se netko
osloni, ima sposobnost đ ili razriješiti od-
87
VEHABIZAM: č osvrt
nose u svijetu, neovisno o Božjoj naredbi, onda je
to zaista kufr; č je praksa sasvim bezazlena.
Bit ć prikladno navesti ovdje što je o ovome
pripovijedao al-Kutajbi. On č da je jednom
sjedio pokraj grobnice Božjeg Poslanika - neka
mu je mir i blagoslov - kad je odnekud naišao
neki beduin, izrazio svoj pozdrav Poslaniku a
zatim izgovorio ove stihove:
"0, najbolji i ć od svih onih koji su ikad po-
k'6pani u zemlji, koji su je natopili svojim mirisom,
Neka moja duša bude otkupnina grobnici u kojoj
č š jer u njoj leži č ć velikodušnost i pleme-
nitost".
Beduin je zatim rekao: "Ovdje sam, o, Božji
č zgriješio sam. Molim Boga za oprost
i molim tebe, o Božji č da zatražiš od
Boga oprost za mene." Al-Kutajbi kazuje da je
zatim zaspao i sanjao kako mu je Poslanik rekao:
"0, Kutajbi, đ beduina i prenesi mu dra-
gu vijest da mu je Bog oprostio." On je zatim
ustao i prenio beduinu dobru vijest.
(Iz rasprave Manhadž al-Rašad li man aran
al-Sadad, tiskane kao dodatak djelu al-'Abakat
al-'Anbarija fi '1-Tabakat al-Dža'farija, Muhamma-
da Husejna Kašif al-Gite', izd. Džaudat al-Kazvini,
Bejrut, 1417. l 1998., str. 555.)
88
KRON O LOG-UA
1115. l 1703. đ Muhammada b. 'Abd al-
Vahabba u 'Ujajni
1139. l 1726. Otpuštanje njegovog oca iz sudske
službe u 'Ujajni, prisiljen odseliti se
u Hurajmilu
1140. l 1727. Muhammad b.   ć
na š studij u Medinu
1145. l 1732. Odlazi u selo al-Madžmu'a, blizu
Basre
1146. l 1733. Njegovo izaslanstvo koje traži da
obavi hadž u Meki poražena je u
raspravi s ulemom
1153. l 1740. Umire mu otac; on se ć u al-
'Ujajnu, sklapa savez s njezinim vla-
darom 'Usmanom b. Mu'ammarom
1157. l 1744. Seli se u al-Dir'iju, sklapa savez s
Muhammadom b. Sa'udom, ute-
ć tako vehabijsko-saudijski
savez
115 9. l 17 46. Vehabijsko-saudijska država objav-
ljuje džihad protiv muslimana
1206. l 1791. Umire Muhammad b. 'Abd al-Vah-
hab
1217. l 1802. Vehabijsko ć i č u
Kar bali
89
VEHABIZAM:   č osvrt
1217. l 1803.
1218. l 1803.
1220. l 1805.
1220. l 1806.
1228. l 1813.
1234. l 1819.
1865.
1915.
1924.-1925.
1929.
1932.
1953.
1962.
1979.
1991.
1993.
2001.
Vehabijski pokolj u Ta'ifu; prva
vehabijska okupacija Meke
Ubojstvo 'Abd al-' Aziza b. Muham-
mada b. Sa'uda
Vehabijsko osvajanje Medine
Drugo vehabijsko osvajanje Meke
Muhammad 'Ali-paša đ
Meku i Medinu
Muhammad' Ali- paša č osvo-
jenu al-Dir'iju; 'Abdullah b. Sa'ud
pogubljen u Istanbulu
Prvi britanski dodir s obitelji Sa'ud
Anglo-saudijski ugovor
Saudijska osvajanje Hidžaza
Ukidanje Ihvana
Formalno proglašenje Kraljevine
Saudijske Arabije
Umire 'Abd al-' Aziz b. Sa'ud
Osnutak Muslimanske svjetske lige
Pobuna u Meki
Zaljevski rat
Osnutak Odbora za zakonita prava
Kraj talibanskog režima u Afgani-
stanu
90
LITERATURA
a) Djela Muhammada b. 'Abd al-Vahhaba:
Kašf al-Šubuhat, proširio i popratio bilješkama 'Ali
al-Hamad al-Salihi; č na kraju knji-
ge dao 'Abd al-Rahman Muhammad al-Dusari,
Rijad, 1388. /1968.
Kitab al-Tavhid, preveo, napisao uvod i proširio
Isma'il al-Faruki, Delhi, 1988.
Masa'il al-Džahilijja, proširio Mahmud Šukri al-
Alusi, Meka, bez nadnevka.
Mu'allafat al-Šejh al-Imam Muhammad b. 'Abd
al-Vahhab, nakladnici 'Abd al-'Aziz al-Rumi,
Muhammad Baltaci i Sajjid Hidžab, bez nadne-
vka, 4 (?) sveska.
Sources of Islamic Thought: Three Epist/es on Tawhid,
preveo i objavio Isma'il al-Faruki, Indianapolis,
1980.
b) Osporavanja vehabizma
Da'ud b. Sulejman al-Bagdadi al-Nakšbandi al-Ha-
lidi, al-Minhat al-Vahbija fi Radd al-Vahhabija,
Istanbul, 1305. 11887.
Dža'far Kašif al-Gita', Manhadž al-Rašad li man
arada '1-Sadad, tiskano kao dodatak al-'Abakat
al-'Anbarija fi 'l-Tabakat al-Dža'farija Muham-
mada Husajna Kašifa al-Gita, izd.
Džaudat al-Kazvini, Bejrut, 1418. l 1998., str. 505-587
91
VEHABIZAM: č osvrt
Hvadža Muhammad Hasan Džan Sahib Sirhindi
Mudžaddidi, al-Usu! al-Arba'afi Tardid al-Vahha-
bija, Pešavar, 1346. l 1928,
Mufti Mahmud Pešavari, Radd-i Vahhabi, Delhi,
1264. l 1848.
Muhammad Husajn Kašif al-Gita', Nakd Fatava al-
Vahhabija, Kum, 1416. l 1995.
Sulejman b. 'Abd al-Vahhab al-Nedždi, al-Sava'ik al-
I/ahija fi 'l-Radd 'ala '1-Vahhabija, pretisak, Istan-
bul, 1396. l 1976.
(Gore navedeno predstavlja samo izbor č
nijih i dostupnijih naslova, za iscrpan popis radova
koji osporavaju vehabizam kao i č i osoba pove-
zanih s njim, vidjeti al-Sajjid 'Abdullah Muhammad
'Ali, "Mu'džam ma allafahu 'ulama' al-ummat al-isla-
mijja li '1-radd 'ala hurafat al-da'vat al-vahhabija",
Turasuna, br. 18., ševal1409., str. 866-898.)
e) Ostala vrela:
Aburish, Said K. The rise, corruption and coming
fall of the House of Saud, London, 1994.
Asad, Muhammad, The road to Mecca, London,
1954.
Burckhardt, J. L. Notes on the Bedouins and Waha-
bys, London 1830.
  N eset "Vehhabilik", Islam Ansiklopedisi,
XIII., str. 262.-269.
De Gaury, Gerald Rulers of Mecca London, 1951.
Eyub Sabri Paša Tarih-i Vehhabiyan, Istanbul, 1296.
l 1879.
92
VEHABIZAM: č osvrt
Fan di, Mamoun Saudi Arabia and the Politics of Dis-
sent, New York, 1999.
Laoust Henri "Ibn 'Abd al-Wahhab, Muhammad",
Encyclopaedia of Islam (novo izdanje), III., str.
677.-679.
Noelle, Christine "The Anti-Wahhabi Reaction in
Nineteenth Century Afghanistan," Muslim Wor-
ld LVIIIV (1995.) str. 23-48.
Peskes, Esther and Werner Ende "Wahhabiyya", En-
cyclopaedia ofislam (novo izdanje), X., str. 39-47.
(sa detaljnim bibliografijama na str. 45, 46-47).
Rašid, Ahmed Taliban, London i New Haven, 2000.
Safiullah, Šejh M. "Wahhabism: A Conceptual Re-
lationship Between Muhammad 'Ibn 'Abd al-
Wahhab and Taqiyy al-Din Ahmad Ibn Taymiyya,
"Hamdard Is/amicus, X./1. (1987.) str. 67-83.
'Usman b. 'Abdullah b. Bišr 'Unvan al-Madžd fi Ta-
rih Nedžd, Rijad, bez nadnevka.
Winder, R. Bayly Saudi Arabia in the Nineteenth
Century, New York, 1980.
93