You are on page 1of 128

KS-ROMANI ZRNO Kolo III.

, knjiga 3 Izdava KRANSKA SADANJOST Maruliev trg 14 Zagreb Za izdavaa Vjekoslav Bajsi Zagreb, Kaptol 31 Lektura Dubravko Horvati Korektura Lidija Belinc Oprema Alfred Pal

GRAHAM GREENE

KRAJ LJUBAVNE PRlCE

Radovi
Tisak GORENJSKI TISK Kranj

Prevela Ljerka

KR ANSKA SADANJOST ZAGREB 1984

Naslov originala: Graham Greene, The End of the Affair 1951 by Graham Greene za hrvatski prijevod: Kranska sadanjost, Zagreb 1984.

PREDGOVOR Uzbudljivo je pievo sporo otkrivanje individualne metode pisanja romana, ali kad zae u zrele godine ivota, naie trenutak kad osjea da vie nema kontrole nad svojom metodom, postao je, naime, njenim zatoenikom. Onda se tu usadi i jedno dulje razdoblje zvano l'ennui1 kad mu izgleda da je sve to ve ranije uinio. Tada se vie boji itati povoljne kritike o sebi nego one nepovoljne, jer one prve strahovito strpljivo, na njegove oi, odmotavaju nepromjenjivu aru kao na tepihu. Ako je pisac mnogo zavisio o podsvjesnom, o svojoj sposobnosti da i svoje vlastite knjige zaboravlja, kad se one konano pojave na policama knji ara, kriti ar ga podsjea ova se tema oivotvorila prije deset godina, ona poredba, koja mu je tako nepromiljeno dola pod pero, prije nekoliko tjedana, upotrebljena je prije skoro dvadeset godina u jednom odlomku gdje on . . . Pokuavao sam pobjei iz svoga zatvora piui za film, ali me je Tre i ovjek pozvao u drugi, jo
1

l'ennui (franc.) = dosada

KS-ROMANI ZRNO Kolo III., knjiga 3 Izdava KRANSKA SADANJOST Maruliev trg 14 Zagreb Za izdavaa Vjekoslav Bajsi Zagreb, Kaptol 31 Lektura Dubravko Horvati Korektura Lidija Belinc Oprema Alfred Pal

GRAHAM GREENE

KRAJ LJUBAVNE PRIE

Prevela

Ljerka Radovi
Tisak GORENJSKI TISK Kranj

KR ANSKA SADANJOST ZAGREB 1984

Naslov originala: Graham Greene, The End of the Affair 1951 by Graham Greene za hrvatski prijevod: Kranska sadanjost, Zagreb 1984.

PREDGOVOR Uzbudljivo je pievo sporo otkrivanje individualne metode pisanja romana, ali kad zae u zrele godine ivota, naie trenutak kad osjea da vie nema kontrole nad svojom metodom, postao je, naime, njenim zatoenikom. Onda se tu usadi i jedno dulje razdoblje zvano l'ennui' kad mu izgleda da je sve to ve ranije uinio. Tada se vie boji itati povoljne kritike o sebi nego one nepovoljne, jer one prve strahovito strpljivo, na njegove oi, odmotavaju nepromjenjivu aru kao na tepihu. Ako je pisac mnogo zavisio o podsvjesnom, o svojoj sposobnosti da i svoje vlastite knjige zaboravlja, kad se one konano pojave na policama knji ara, kriti ar ga podsjea ova se tema oivotvorila prije deset godina, ona poredba, koja mu je tako nepromiljeno dola pod pero, prije nekoliko tjedana, upotrebljena je prije skoro dvadeset godina u jednom odlomku gdje on . . . Pokuavao sam pobjei iz svoga zatvora piui za film, ali me je Tre i ovjek pozvao u drugi, jo
1

l'ennui (franc.) = dosada

luksuzniji zatvor. Prije nego to sam se vratio onome to smatram svojim pravim poslom, itao sam Velika oekivanja. Dickensa nikada prije toga nisam smatrao vrlo simpatinim piscem, ali sam sada bio opinjen prividnom lakoom kojom je upotrebljavao prvo lice jednine u pripovijedanju. inilo mi se: ovdje se nalazi izlaz iz odreenoga, ustaljenoga uzorka, u ovakvom postupku, u kojemu se jo nisam ogledao. Prvo je lice jednine oduvijek prualo oigledne prednosti: izabrana je toka gledita jamila protiv bilo kakvog isku enja od zastranjivanja, tj. ja moe promatrati samo ono to ja promatra, ali kad sam se upoznao s upotrebom prvog lica u romanima gospodina Somerseta Maughama i njegovih imitatora, mislio sam da je ovakav postupak pomalo prelak i suh, previe blizak nespretnom ljudskom govoru, da je bezbojan . . . Moda i jest bio suh i bezbojan, ali ne i lak. Mnogo puta sam zaalio to sam slijedio to ja na njegovom zlosretnom putu i promiljao zapoeti Kraj ljubavne prie sasvim ispoetka, s Bendrixom vienim izvana, u treem licu. Nikad se prije toga nisam tako naporno morao boriti da bih ostvario zanimljivo pripovijedanje. Na primjer, kako sam mogao uiniti raznolikim onaj najvaniji ton, kad je postojala samo jedna linost koja stalno komentira? Ve je na prvoj stranici Bendrix odredio ton: Tako je ovo zabiljeka o mrnji daleko vie nego o ljubavi a ja sam se uasavao pomisli da se zbog njegove mrnje cijela knjiga ne osui poput dimljene ribe. Dickens je na neki udesan nain varirao svoj ton, ali kad sam pokuao analizirati tajnu njegovog uspjeha, osjeao sam se poput ovjeka koji ne razlikuje boje i koji pokuava razumski razlikovati jed-

nu boju od druge. Za moju su knjigu postojale samo dvije nijanse iste boje pomamna ljubav i pomamna mrnja; gospodin Parkis, privatni detektiv, i njegov sin bili su pokuaj da uvedem jo dva tona, humoristiki i patetini. Knjiga je poela da oivljava u prosincu 1948. godine, u jednoj sobi hotela Palma, u Capriju. Uvijek zamiljam da je na mene utjecala knjiga to sam je itao u to vrijeme, tj. jedan izbor djela Barona von Hiigela, poimence odlomci iz njegove studije o sv. Katarini Denovskoj. Imam obiaj da obiljeavam knjige koje itam, piui zabiljeke na marginama, pa ipak ne mogu nai ni jednu biljeku uz odlomak o sv. Katarini, nijednu koja bi imala neki znaaj. Ali, u drugom jednom Hiigelovom eseju nailazim na slijedei podvueni odlomak: proiavanje i polagano konstituiranje pojedine osobe u linost posredstvom naizgled slijepog determinizma prirodnog zakona i prirodnih dogaaja . . . Nita ne moe biti sigurnije od toga da moramo priznati i smjestiti ovaj neporecivi, svenametljivi element i silu negdje u nae ivote: ako ga ne priznamo posrednikom, epat e nas kao nau posljedicu. Nita nije moglo biti dalje od von Hiigelovog znaenja, od pripovijetke koja je sada poela da mi kopka po glavi o ovjeku koji je gonjen i nadjaan nagomilavanjem prirodnih sluajnosti, sve dok se nije uplaio da e, zbog samo jedne sluajnosti, isprika o sluajnosti propasti. Na alost! Bila je to namjera koju sam ja iznevjerio. Ima mnogo toga to mi se svia u ovoj knjizi ini mi se da je jednostavnije i bolje napisana od svojih predhodnica i vjeto konstruirana da bi izbjegla razvuenost vremenskoga slijeda kojega sam spomenuo negdje

drugdje (nauio sam, poneto, neprekidno i ponovno itajui izvanredni roman Dobar vojnik Forda Madoxa Forda), ali sve dok nisam stigao do konanoga dijela, nisam shvatio ogroman problem koji sam sebi postavio. arah je bila mrtva, knjiga je trebala da se nastavi bar isto toliko i poslije njene smrti, a ipak, poput Bendrixa, shvatio sam da nemam velike elje nastaviti u trenutku kad je moja glavna linost zauvijek nestala i kad je iza nje ostala samo filozofska tema. Poeo sam juriti prema kraju i mada u posljednjem dijelu ima prizora, naroito onih koji izraavaju razvoj njenosti izmeu Bendrixa i Sarinog mua, koji mi se ine dovoljno uspjenim, prekasno sam uvidio kako sam varao varao samoga sebe, varao itaoca, varao Barona von Hiigela. Dogaaj sa jagodastim mlade om nije trebao biti u knjizi; svako takozvano udo, kao to je izlijeenje Parkisova sina, trebalo je imati potpuno prirodno objanjenje. Sluajnosti su se trebale nastaviti tokom godina, nagraujui Bendrixov um, name u i mu neradu sumnju u njegov vlastiti ateizam. Posljednje bi stranice ostale gotovo iste kao to su i napisane (stvarno mi se vrlo sviaju posljednje stranice), ali previ e sam ubrzavao kako sam se primicao kraju. Ispalo je da sam se u ovom izdanju pokuao vratiti blie mojoj prvobitnoj namjeri. Smvtheov je jagodiasti biljeg zamijenjen konim oboljenjem, koje je moglo biti nervnoga porijekla i prijemljivo ozdravljenju kroz vjeru. Jedna epizoda u knjizi, koja se mnogim kritiarima nije svidjela, jest otkri e da je Saru njena majka potajno krstila kad je bila malo dijete.
8

Agnostinom itaocu s kojim sve vie suosjeam izgleda kao da ova epizoda uvodi ideju magije. Ali, ako hoemo vjerovati u neku silu koja je neizmjerno iznad nas, po kapacitetu i znanju, tada magija zaista formira dio naega vjerovanja ili radije, magija je termin koji upotebljavamo za tajanstveno i neobjanjivo poput stigmi2 Oca Pija, koje sam promatrao udaljen nekoliko koraka, dok je on itao Svetu misu jednog ranog jutra u svom manastiru, u junoj Italiji. Epizodu Sarinog tajnog kr tenja izveo sam iz ivota Rogera Casementa. Katoliki se kapelan u njegovom zatvoru, koga je on zamolio da ga primi u katoli ku vjeru, raspitivao i saznao da je ovaj bio potajno krten kad je bio dijete. Ovdje nismo nuno u carstvu magije ili sluajnosti moda smo u podruju Dunneovog Eksperimenta s vremenom. Roman Kraj ljubavne pri e imao je ve eg uspjeha kod italaca nego kod kritiara. Toliko sam sumnjao u njega, da sam pretipkani rukopis poslao svom prijatelju Edwardu Sackvill-Westu i zamolio ga za savjet. Treba li da stavim knjigu u ladicu i jednostavno zaboravim na nju? Iskreno mi je odgovorio da mu se roman ne svia, ali ga, ipak, moram objaviti mi treba da imamo vitalnost viktorijanaca, koji nikada nisu oklijevali objaviti kako dobre tako 1 loe stvari. I tako sam je objavio. Umnogome su me utjeile pohvalne rijei Williama Faulknera. Po slije sam bio zahvalan dvogodinjem vjebanju kroz koje sam proao u upotrebi prvoga lica jednine piu i ovaj roman, jer sam kasnije moda mogao straho2

Stigma, eccl. Pl. stigmata, (lat.) = stigme, rane, kakve su na Isu sovu tijelu ostavili avli i koplje (nap. prev.)

vati da upotrijebim tu metodu u Mirnom Amerikancu, romanu koji je takav nain pisanja imperativno zahtijevao i koji je, moda, to se tehnike strane tie, uspjenija knjiga. Prijevod: Duanka Jovanovi

Posveeno C.

10

11

ovjek u svom srcu ima mjesta koja jo nisu oivjela, a patnja se uvlai u njih da bi ta mjesta mogla oivjeti
LEON BLOY

PRVA KNJIGA

1.

Pripovijetka nema ni poetka ni kraja: ovjek svojevoljno odabire onaj trenutak doivljaja od kojega e se osvrnuti unatrag i od kojega e pogledati unaprijed. Kaem ovjek odabire s nemarnim ponosom profesionalnog pisca koga su kad se sasvim proslavio hvalili zbog njegove vjetine pisanja, ali ja u zapravo od vlastite volje odabrati tu tamnu kiovitu sijeanjsku no na Commonu, 1946. godine, kad sam ugledao Henrvja Milesa kako se nakrivio gazei preko iroke rijeke, a moda su te slike i prilike odabrale mene? Zgodno je i ispravno, prema pravilima moga
12 13

zanata, po eti ba tamo, ali da sam tada vjerovao u Boga, isto tako sam mogao vjerovati u jednu ruku u blizini koja me je gurkala, i nagovarala Oslovi ga, jo te nije vidio. Ali zato bih ga oslovio? Ako mrnja nije previe krupan izraz da se primijeni na ijedno ljudsko bie, mrzio sam Henrvja a i mrzio sam njegovu enu Saru. Mislim da je on mene zamrzio ubrzo poslije dogaaja te veeri: kao to je kadto zacijelo mrzio svoju enu i onog drugog u kojega, sreom, u to doba nismo vjerovali. Tako je ovo zabiljeka o mrnji daleko vie nego o ljubavi, pa ako kaem to u prilog Henrvja i arah, onda mi se moe vjerovati. Piem protiv predrasuda, jer moj profesionalni ponos vie voli poluistinu, pa ak i, da tako kaem, polumrnju. Neobino je bilo vidjeti Henrvja vani u takvoj noi: volio je svoju udobnost i, na kraju krajeva ili sam to tako shvatio imao je Saru. Za mene je udobnost neto kao pogreno sjeanje na krivom mjestu ili vremenu. Ako je ovjek osamljen, vie voli neudobnost. Bilo je previe udobnosti ak i u kombiniranoj sobi koju sam imao na krivoj junoj strani Commona, u uspomenama iz prolosti drugih ljudi. Poelio sam da se malo proetam po kii i da popijem neto u gostionici. Malo prenatrpano predsoblje bilo je puno stranih eira i kaputa, a ja sam sluajno dohvatio neiji kiobran ovjek na prvom katu imao je u gostima prijatelje. Zatvorio sam za sobom vrata od obojena stakla i paljivo silazio stubi tem koje je bilo uni teno eksplozijom 1944. godine i nikad nije bilo popravljeno. Imao sam razloga da se sjeam te zgode, i kako je obojeno staklo, izdrljivo i runo i viktorijansko, podnijelo udarac kao to bi ga podnijeli i nai djedovi.
14

im sam preao preko Commona, opazio sam da sam ponio tui kiobran jer je poeo proputati vodu koja mi se slijevala pod ovratnik kabanice. Onda sam spazio Henrvja. A tako lako sam ga mogao izbjei; nije imao kiobrana, a na svjetlu svjetiljke vidio sam da su mu oi zaslijepljene od kie. Tamno drvee bez lia nije bilo zatita od kie; stajalo je poput razbijenih vodovodnih cijevi, a kia je kapala s Henrvjeva crna kaputa dravnog slubenika. Da sam proao pokraj njega, ne bi me vidio, a da sam stupio s kolnika samo dvije stope, bio bih sasvim siguran, ali ja rekoh: Henry, izgleda kao neki stranac i primijetih kako mu oi zasjae kao da smo stari prijatelji. Bendrix ree on ljubazno, a ipak ljudi bi re kli da je on imao razloga za mrnju, a ne ja. Kud si poao, Henry, po toj kii? Ima ljudi prema kojima ovjek osjea nesavladivu elju da ih zadirkiva, ljude ije vrline ne dijelimo. Izbjegavajui otvoren odgovor, on ree: Oh, elio sam se malo proetati na zraku i za vrijeme iznenadnog jakog udara vjetra i kie, on na vrijeme prihvati svoj eir da se ne otkotrlja prema sjevernoj strani. Kako je arah? upitah, jer bi se moglo initi udno da nisam pitao, premda se niemu ne bih toliko obradovao kao tome da je bolesna, nesretna, da umi re. U to vrijeme zamiljao sam da bi svaka patnja ko ju je ona trpjela, olakala moju patnju, a da je mrtva, bio bih slobodan: vie ne bih zamiljao sve one stvari koje ovjek zamilja pod mojim podlim prilikama. A da je arah mrtva, moda bih mogao zavoljeti tog jad nog glupog Henrvja, pomislih. Oh, veeras je nekamo izala a avo u mojoj dui opet se pokrenu, sjetivi se onih dana kad je
15

i'mf

*-",

Henry morao ba tako odgovarati drugim znatieljnicima, dok sam samo ja znao gdje je arah. Da popijemo jednu aicu? upitah, i na moje iznenaenje on poe ukorak sa mnom. Nikad jo nismo zajedno pili izvan njegove kue. Odavno te nismo vidjeli, Bendrix. Ne znam zbog ega, ali ja sam ovjek poznat po svom prezi menu nije trebalo ni da me krste jer me svi moji prijatelji nazivaju prilino izvjetaenim imenom Maurice, kojim su me moji ueni roditelji nazvali. Dugo vremena. Pa mora biti preko godinu dana. Lipnja 1944. godine rekoh. Tako dugo gle, je li mogue. Budala, po mislih, budala kad nita nije primijetio tijekom go dine i pol dana. Nae dvije strane razdvajalo je manje od petsto jardi ravnog travnjaka. Zar mu nikad nije palo na pamet da kae Sari: Kako je Bendrix? Kako bi bilo da pozovemo Bendrixa? a zar mu se njeni odgovori nikad nisu inili. . . udni, izbjegavajui, sumnjivi? Potpuno sam im ne stao iz vida kao kamen kad padne u ribnjak. Mislim da je ubor vode uzbuivao Saru tjedan dana, mje sec dana, ali Henrvjevi naonjaci bili su vrsto pri vezani. Mrzio sam njegove naonjake ak i onda kad sam znao da se s njima mogu okoristiti, kao i svi drugi. Da li je u kinu? upitah. Oh ne, ona gotovo nikada ne ide u kino. Ila je. Pontefract Arms bila je jo za Boi ukraena papirnatim trakama i zvoniima svijetloljubiaste i naranaste boje, i stajala kao sjeanje na komercijalno boino veselje, a mlada gostioniarka na16

slonila se grudima na bar, promatrajui svoje muterije s omalovaavanjem. Lijepo ree Henry a da nije ozbiljno mislio, pa se, oigledno ne snalazei se, poe ukoena po gleda srameljivo osvrtati okolo da negdje objesi e ir. Imao sam dojam da je najsli niji lokal koji je ikad posjetio bio onaj jeftini restoran blizu Northhumberland Avenue, gdje je objedovao sa svojim kolegama iz ministarstva. to e ti? Nita ne bih imao protiv jednog whiskyja. Niti ja, ali e se morati zadovoljiti rumom. Sjedili smo za stolom i prebirali prstima po aama. Nikad nisam imao mnogo toga da kaem Henryju. Sumnjam da bih se ikad trudio da dobro upoznam Henryja, ili arah, da nisam 1939. godine poeo pisati pripovijetku u kojoj je glavna linost bio visoki dravni slubenik. Henry James je jednom u razgovoru s Walterom Besantom rekao da jedna mlada ena s dovoljno talenta treba samo proi ispred prozora zajednike blagovaonice u baraci strae i pogledati unutra, i ve bi mogla napisati roman o brigadi, ali ja mislim da bi u jednoj fazi pisanja knjige smatrala da je potrebno poi u krevet s jednim od gardista, pa makar da samo provjeri pojedinosti. Razumije se da ja nisam legao s Henryjem u krevet, ali uinio sam neto bolje, i prve veeri kad sam izveo Saru na veeru imao sam namjeru hladnokrvno izvlaiti ideje iz ene dravnog slubenika. Ona nije znala to radim; mislila je, siguran sam, da me iskreno zanima njen obiteljski ivot i moda je ba to u prvom redu probudilo njenu sklonost prema meni. U koje vrijeme Henry dorukuje, pitao sam je. Ide li u ured podzemnom eljeznicom, autobusom ili tak17

ijem? Donosi li uve er posao ku i? Ima li torbu za spise s kraljevskim grbom na torbi? Na e prijateljstvo je cvjetalo na temelju mog interesa; bila je vrlo zadovoljna to netko uzima Henrvja ozbiljno. Henry je bio vaan, ali bolje reeno vaan kao to je slon vaan, po veli ini njegova odsjeka; postoje neke vrste vanosti koje ostaju beznadno osu ene na neozbiljnost. Henry je bio va an kao pomo nik tajnika u ministarstvu za mirovine, a poslije u ministarstvu unutranjih poslova poslije sam se tome smijao u onim trenucima kad mrzite svoga druga i traite neko oruje . . . Dolo je vrijeme kad sam namjerno rekao Sari da sam Henrvja izabrao u namjeri da ga kopiram, i to da ga kopiram kao li nost koja je bila smijean, komian element u mojoj knjizi. Tada joj je moja knjiga postala mrska. Osje ala je golemu odanost prema Henrvju (to nikad nisam mogao po re i) i za vrijeme tih pomu enih sati kad je vrag uzeo moj mozak u svoje ruke, bezazlenog sam Hen rvja ak mrzio, iskoristio bih roman i izmi ljao epizode previ e obine da se napisu . . . Kad je jednom arah provela sa mnom cijelu no (tome sam se radovao kao to se pisac raduje posljednjoj rije i svoje knjige), tu sam zgodu iznenada pokvario slu ajnom rijeju koja je uni tila raspolo enje, koje se kad to satima bez prekida inilo kao prava ljubav. Oko dva sata mrzovoljno sam zaspao i probudio se u tri, a kad sam Saru uhvatio za ruku, ona se probudila. Mislim da sam elio da opet sve popravim, dok moja rtva nije prema meni okrenula svoje lice, mutnih i od sna lijepih o iju i punih povjerenja. Zaboravila je prepirku, a ja sam u njenoj zaboravljivosti na ao ak novi povod. Svi smo mi neuroti na ljudska bi a, a opet ka u da nas je Bog stvorio. Kraj svega toga 18

te ko mi je zamisliti bilo kakvog Boga, koji nije isto tako jednostavan kao savr ena jednad ba i ist kao zrak. Rekoh joj: Leim budan i razmiljam o petom poglavlju. Da li Henry prije ne kog va nog sastanka izgricka zrna kave da pro isti zadah iz usta? Ona odmahnu glavom pa po e tiho plakati, a ja sam se naravno pravio da ne razumijem razlog jednostavno pitanje, muilo me zbog moje li nosti, to nije bio napad na Henryja, kad to najsimpati niji ljudi grickaju zrna kave . . . Tako sam nastavljao. Ona je malo plakala, pa zaspala. Imala je tvrd san, a mene se ta njena sposobnost da vrsto spava dojmila jo i kao uvreda. Lutajui tuno pogledom izme u svijetloljubiastih i naran astih traka, Henry je brzo pio rum. Upitah ga: Lijepo ste proveli Bo i? Vrlo lijepo. Vrlo lijepo ree on. Kod ku e? Henry me pogleda kao da je moja modulacija te rijei udno zvu ala. Kod kue? Da, naravno. Kako je arah? Dobro! Ho e li jo jedan rum? Na menije red. Dok je Henry po ao po pia, ja sam otiao u zahod. Po zidovima bile su na krabane re enice: Gazdo, vrag odnio tebe i tvoju prsatu enu. Svim svodnicima i kurvama zabavan sifilis i sretna gono reja. Brzo sam se vratio veselim papirnatim traka ma i zveckanju aa. Ponekad vidim sebe previ e odraenog u drugim ljudima pa se mogu osje ati udobno, i tada dobijem golemu elju da vjerujem u svece, u junaku vrlinu. 19

Ponovio sam Henrvju dvije reenice koje sam proitao u zahodu. elio sam ga zgranuti, a iznenadilo me kad je rekao jednostavno: Ljubomora je grozna stvar. Misli ono o prsatoj eni? I jedno i drugo. Kad si nesretan, drugim ljudi ma zavidi na srei. Nikad nisam oekivao da e to nauiti u ministarstvu unutranjih poslova. A eto u toj reenici gorina je opet procurila s moga pera. Kako je ta gorina beutna i bez ivota. Kad bih mogao, pisao bih s ljubavlju, ali kad bih mogao pisati s ljubavlju, bio bih drugi ovjek: nikad ne bih izgubio ljubav. No odjednom sam preko sjajne povrine stola obloenog ploicama osjetio neto ni ta tako krajnje veliko kao to je ljubav, moda nita vie od drugarstva u nesrei. Rekoh Henrvju: Jesi li nesretan? Bendrix, zabrinut sam. Kai mi. Mislim da ga je rum natjerao da govori, ili je bio svjestan koliko ja znam o njemu? arah je bila odana, ali u vezi kakva je bila naa, tomu se ne da pomoi da ovjek ne dozna jednu dvije stvari. .. Znao sam da ima made lijevo od pupka, jer je Saru na to jednom podsjetio jedan moj made: znao sam da pati od kratkovidnosti, ali da nije htio nositi naoale u drutvu stranih osoba (ja sam jo bio dovoljno stranac i nikad ga nisam vidio s naoalama). Znao sam da u deset sati voli popiti aj, ak sam znao njegove navike spavanja. Je li on bio svjestan da ja ve toliko znam, da jedna nova injenica nee promijeniti na odnos? On ree: Plaim se zbog Sare, Bendrix.
20

Vrata bara se otvorie a ja sam na svjetlu vidio kako iba kia. Neki mali veseli ovjek jurnu unutra i uzviknu: Zdravo, svima no nitko mu ne odgovori. Je li bolesna? Mislim da si rekao . . . Ne, nije bolesna. Mislim da nije. On se tuno osvrnu okolo ovo nije bio njegov milieu*. Primijetio sam da su mu bjeloonice zakrvavljene; moda nije dosta nosio naoale uvijek ima tako mnogo stranih osoba, ili je to moda bila posljedica suza. On ree: Bendrix, ovdje ne mogu razgova rati kao da je neko imao naviku da negdje ra zgovara. Hajde sa mnom kui. Hoe li se arah vratiti? Mislim da nee. Platio sam pie, a to je opet bio predznak Henrvjevog nemira; nikad nije lako prihvaao ljubaznost drugih ljudi. Uvijek je bio onaj koji u taksiju ima u ruci pripremljen novac, dok smo svi mi ostali prtljali traei novac. Kia je jo tekla na avenijama Commona, ali do Henrvja nije bilo daleko. Otkljuao je vrata klju em patentne brave koja se nalazila na ulaznim vratima ispod polukrunog prozoria u stilu Kraljice Anne, uao i doviknuo: arah, arah! eznuo sam za odgovorom premda sam ga se bojao, ali nitko nije odgovorio. On ree: Jo se nije vratila. Hajdemo u moju radnu sobu. Jo nikad nisam bio u njegovoj radnoj sobi: uvijek sam bio Sarin prijatelj, a kad sam sreo Henrvja, bilo je to na Sarinom teritoriju, njezinoj nasumce namjetenoj dnevnoj sobi gdje se nita nije slagalo,
Milieu = sredina; (franc.) (Prev.)

21

nita nije bilo u stilu ili planirano, gdje se sve inilo kao da pripada onom istom tjednu, jer nikad niemu nije bilo doputeno da ostane kao znak sjeanja na nekadanji ukus ili minule osjeaje. Sve je tamo bilo upotrebljavano, isto tako kao u Henrvjevoj radnoj sobi, sada sam osjeao kako je vrlo malo toga ikad bilo upotrebljavano. Sumnjam da su odabrana Gibbonova djela i jednom otvorena, a odabrana Scottova djela bila su tamo jer su vjerojatno pripadala njegovu ocu, kao i bronana kopija kipa Bacaa diska. Pa ipak bio je sretniji u svojoj neupotrebljavanoj sobi jednostavno zbog toga to je bila njegova, njegovo vlasnitvo. Pomislio sam s ogorenjem i zaviu: ako ovjek sigurno posjeduje neku stvar, nije potrebno da je ikad upotrijebi. Whisky? upita Henry. Sjetio sam se njego vih oiju i upitao se ne pije li on vie nego to je pio nekada. Dva dvostruka whiskyja to ih je natoio svakako su bila obilna. to te mui, Henry? Odavno sam napustio onaj roman o viem dravnom slubeniku, vie ni sam traio sliku i priliku linosti. arah. ree on. Bih li se uplaio da je to rekao na isti nain prije dvije godine? Ne, mislim da bih bio ushien ovjeku tako oajno dojadi obmana. Sa zadovoljstvom bih prihvatio otvorenu borbu, pa makar postojala ma kako mala ansa, zbog koje sam nekom njegovom taktikom pogrekom, mogao pobijediti. A nikad u ivotu, ni prije ni poslije toga, nisam toliko elio pobijediti. ak nikad nisam osjeao ni tako jaku elju napisati dobru knjigu. On me pogleda onim svojim od plakanja crvenim oima, pa ree: Bendrix, bojim se. Vie se ni22

sam prema njemu mogao vladati pokroviteljski. Proao je istu kolu, i prvi put sam ga smatrao sebi ravnim. Sjeam se jedne stare potamnjele fotografije njegova oca, to je u okviru stajala na njegovom pisaem stolu, i gledajui je pomislio sam kako je bio sli an Henryju (fotografirana je otprilike u istim godinama, sredinom etrdesetih), i opet kako nije slina. Nije se razlikovala zbog brkova ve zbog viktorijanskog izgleda samopouzdanja, to se on osjeao kao kod svoje kue, to je poznao naine i odjednom me opet obuzeo onaj osjeaj prijateljstva i drugarstva. Vi e sam ga volio nego to bih volio njegova oca (koji je radio u ministarstvu financija). Mi smo bili znanci, a zapravo stranci. ega se boji, Henry? On sjede u naslonja kao da ga je netko gurnuo i ree sa gnuanjem; Bendrix, uvijek sam mislio da je najgora stvar, zbilja najgora stvar koju jedan ovjek moe uiniti. . . u ono drugo vrijeme svakako bih bio kao na mukama: kako mi je bila strana, kako beskrajno dosadna ta nepomuenost bezazlenosti. Zna da mi se moe povjeriti, Henry. Moda je, pomislih, sauvala jedno moje pismo, premda sam napisao tako malo pisama. To je profesionalni rizik kojemu su izloeni pisci. ene su sklone da uveliavaju vanost svojih ljubavnika, a nikada ne predvide dan razoaranja kad e se u autograf skom katalogu po cijeni od pet ilinga, pojaviti jedno in diskretno pismo obiljeeno oznakom zanimljivo Pogledaj ovo ree Henry. Pruio mi je jedno pismo. Rukopis nije bio moj. Hajde. itaj! ree Henry. Pismo je bilo od nekog Henrvjeva prijatelja koji pie: Predlaem da
23

se taj ovjek kome elite pomoi, obrati na izvjesnog ovjeka imenom Savage, 159 Vigo Street. Poznato mi je da je taj ovjek sposoban i diskretan, a njegovi pomonici manje su odvratni nego to su obino takvi momci. Ne razumijem, Henry. Pisao sam tom ovjeku i rekao da jedan moj znanac trai moj savjet o privatnim detektivskim agencijama. To je uasno, Bendrix. Mora da je pro zreo tu izliku. Zaista misli . . .? U tom pogledu ni ta nisam poduzeo, ali to pismo stoji na mom pisaem stolu i podsjea me . . . Izgleda tako glupo, zar ne, to potpuno mo gu vjerovati da ga ona nee proitati, premda do lazi ovamo svaki dan po desetak puta. ak ga i ne stavljam u ladicu. A ipak nemam povjere nja ... sada je u etnji. etnji, Bendrix. Ki a mu je promoila i obrub odijela, pa je rub rukava suio kraj plinske pei. ao mi je. Uvijek si bio njen naroiti prijatelj, Bendrix. Uvijek kau, zar ne, da je mu posljednja osoba ko ja upozna svoju enu . . . Sino, kad sam te vidio na Commonu, pomislio sam ako ti to kaem, a ti mi se bude smijao, moi u spaliti pismo. Sjedio je tamo s vlanom ispruenom rukom, odvrativi od mene pogled. Nikad mi nije bilo manje do smijeha, a da sam mogao ipak bih se volio nasmijati. Nije to situacija kojoj bi se ovjek mogao smi jati, makar jest fantastino pomisliti . . . On me moleivo upita: I jest fantastino. Ti misli da sam budala, zar ne . . . ?
24

Trenutak prije bio sam spreman da se nasmijem, a ipak sada, kad sam samo morao lagati, sva stara ljubomora se vratila. Jesu li mu i ena u tolikoj mjeri jedno tijelo, da, kad ovjek mrzi enu, takoer mrzi i mua? Njegovo me pitanje podsjetilo kako ga je lako bilo obmanuti: tako lako da se gotovo inilo da je sudionik u nevjeri svoje ene, kao to ovjek koji ostavlja novanice u hotelskoj sobi preutno odobrava krau, i mrzio sam ga zbog iste one osobine koja je jednom pomogla mojoj ljubavi. Rukav njegova kaputa isparavao se ispred plinske pei i on ponovi, i dalje me ne gledajui: Naravno, vidim da misli da sam budala. Tada progovori zloduh: Oh ne, ja te ne smatram budalom, Henry. Misli, zaista misli da je . . . mogue? Naravno da je mogue. arah je ljudsko bie. On ree ogoreno, kao da sam ja napisao to pismo: A ja sam uvijek mislio da si ti njezin prijatelj. Naravno rekoh ti je mnogo bolje pozna je nego to sam je ja ikad poznavao. Na neki nain ree on tuno, a ja sam znao da je mislio upravo na one stvari u kojima sam je ja najvie poznavao. Pitao si me, Henry, smatram li te budalom. Samo sam rekao da u toj sumnji nema nita glupo. Nita nisam rekao protiv Sare. Znam, Bendrix. Oprosti. U posljednje vrijeme ne spavam dobro. Nou se budim i pitam to da ra dim s tim nesretnim pismom. Spali ga. elio bih da to mogu. Jo ga je drao u ruci i na tren sam pomislio da e ga zaista zapaliti. Ili posjeti gospodina Savagea rekoh.
25

Ali pred njim se ne mogu pretvarati da nisam njen mu. Zamisli, Bendrix, sjedim tamo ispred pi saeg stola na stolcu na kom su sjedili svi oni ljubo morni muevi, priajui istu priu . . . Misli li da tamo postoji neka ekaonica tako da jedan drugo me vidimo lica dok prolazimo? udno, pomislih, Henrvja bismo gotovo mogli smatrati ovjekom bujne mate. Osjetio sam kako se moja superiornost uzdrmala, i u meni se probu dila stara elja za zadirkivanjem. Rekoh: Zato ja ne bih poao onamo, Henry? Ti? Za trenutak sam pomislio nisam li oti ao predaleko i ne e li ak i jedan Henry po eti sumnjati? Da rekoh, poigravajui se s opasnou; jer to sad smeta ako Henry sazna neto o pro losti? Bit e to dobro za njega, a moda e ga nauiti da bolje pripazi na svoju enu. Mogao bih se pretva rati da sam ljubomorni ljubavnik nastavih. Ljubomorni ljubavnici su potovaniji, manje smije ni od ljubomornih mueva. Njih podrava utjecaj knjievnosti. Pomisli na Troila. Neu izgubiti svoje amour propre* kad budem razgovarao s gospodi nom Savageom. Henrvjev rukav se osu io, ali ga je jo pridravao pokraj vatre i tkanina se poela paliti. On ree: Zar bi ti to zaista uradio za mene, Bendrix? a o i mu se ispuni e suzama, kao da nikad nije oekivao ili zasluio taj najvei znak prijateljstva. Naravno da bih uradio. Gori ti rukav, Henry. On pogleda rukav kao da nije njegov.
'Amour propre = samoljublje; franc. (Prev.)

Ali to je fantastino ree. Ne znam to sam zapravo mislio. Najprije da ti kaem, a onda da te to zamolim. ovjek ne moe uhoditi vlastitu enu putem prijatelja, i da se taj prijatelj pretvara kao da je njen ljubavnik. Oh, to nije uobiajeno, rekoh ali to nisu ni preljub ni kraa, niti se ne bjei ispred neprija teljske vatre. Svakog dana ine se stvari koje se ne pristoje, Henry. To je dio modernog ivota. Veinu tih stvari i sam sam uinio. Ti si dobar ovjek, Bendrix. Meni je bio potre ban samo jedan pravi razgovor da razbistrim gla vu. I ovaj put zaista je zapalio pismo. Kad je pos ljednji neizgoreni komadi papira stavio u pepelja ru, rekoh: Ime je bilo Savage, a adresa je ili 159 ili 169 Vigo Street. Zaboravi to ree Henry. Zaboravi to sam ti rekao. To je besmisleno. U posljednje vrije me jako me boli glava. Posjetit u lijenika. ujem kripu vrata rekoh. arah se vra tila. Oh ree on to e biti sluavka. Bila je u kinu. Ne, to je Sarin korak. On poe prema vratima pa ih otvori, a njegovo lice automatski zadobije izraz njenosti i ljubavi. Uvijek me je ljutilo to mehaniko reagiranje na njenu prisutnost jer ni ta nije znailo, ovjek se ne moe uvijek radovati eninoj nazonosti, ak i ako je zaljubljen, a ja sam vjerovao Sari kad mi je rekla da se njih dvoje nikad nisu voljeli. Vjerujem da je u mojim trenucima mrnje i sumnje, bilo iskrenije dobrodolice. Ona je za mene bila barem linost sa svojim vlastitim pravima, a ne dio kue,
27

26

poput komada porculana kojim se mora pa ljivo rukovati. Sa-rah, doviknu on. Sa-rah rastavlja jui slogove s nepodnoljivom neiskrenou. Kako da je opiem strancu dok je stajala u predsoblju na dnu stubi ta i okrenuta prema nama? ak ni svoje izmiljene linosti nikad nisam mogao drukije opisati nego samo po njihovim postupcima. Uvijek mi se inilo da itaocu romana mora biti doputeno da sam sebi predstavi linost onako kako je njega volja; ja mu ne elim pruiti gotove ilustracije. Sada me je iznevjerila vlastita tehnika, jer ne elim da bilo koja druga ena zamijeni Saru, elim da italac vidi ono iroko elo i samopouzdana usta, oblik lubanje, a sve to mogu izraziti to je da se neka neodreena osoba pojavila u kinom kaputu s kojega kaplje voda, rekavi: Da, Henry? a zatim Ti? Uvijek me je zvala ti. Jesi li to ti pri telefonu? Moe li ti? Hoe li ti? tako da sam ja budala ve umiljao da na svijetu postoji samo jedan ti i da sam to ja. Milo mi je to te vidim rekoh. Ovo je opet bio jedan od trenutaka mrnje. Bila si u etnji? Da. Gadna no rekoh optuujui, a Henry doda s neprikrivenim strahom: Posve si mokra, Sarah. Jednog dana e se na smrt nahladiti. Otrcana fraza sa svojom mudrou ponekad moe razgovoru dati prizvuk zle kobi, a ipak ak da smo i znali da govori istinu, pitam se bi li i jedan od nas dvojice, hladnokrvnou, nepovjerenjem i mrnjom, osjetio pravi strah za njenu sreu.

2.

Ne znam koliko je prolo dana. Stari nemir se vratio, a u tom tmurnom stanju ovjek ne moe razlikovati dane kao to slijepac ne moe razluiti svjetlo od tmine. Je li to bio sedmi ili dvadesetprvi dan kad sam odluio da krenem u akciju? Sada, poto su prole tri godine, nejasno se sjeam, bdijenja du granice Commona, kako sam iz daljine promatrao njihovu kuu stojei pokraj jezera ili ispod trijema crkve iz osamnaestog stoljea, malo vjerujui da e se vrata otvoriti, a arah sii onim nerazbijenim i dobro izglaanim stubama. Pravi as nikad nije otkucao. Kini dani su prestali i noi su bile ugodne, rosne, a kao iz neke oteene kuice s figurama mukarca i ene, od kojih jedna pokazuje kiovito a druga suho vrijeme, ni mukarac ni ena nisu izlazili. Nikad vie nisam vidio Henrvja kako poslije sumraka prolazi Commonom. Moda se stidio zbog onoga to mi je rekao, jer je bio vrlo konvencionalan ovjek. Piem taj pridjev uz podrugljivi osmijeh, a ipak ako ispitam sebe, za konvencionalnost osjeam samo divljenje i povjerenje, kao za sela koja ovjek vidi s autoceste kojom prolaze automobili, a pod slamnatim
29

28

krovovima i s kamenim zidovima ine se tako tiha i ulijevaju mir. Sjeam se da sam u tim mranim danima i tjednima mnogo sanjario o Sari. Kadto bih se probudio s osjeanjem bola, kadto sa zadovoljstvom. Ako ovjek cijeli dan misli na jednu enu, ne bi trebalo da nou o njoj sanja. Pokuao sam pisati knjigu koja mi jednostavno nije ila. Napisao sam svojih svakodnevnih pet stotina rijei, ali osobe nikad nisu oivjele. Pisanje tako mnogo ovisi o povrnosti ovjekova dana. ovjek moe biti zauzet kupovinom i utedom na porezu i sluajnim razgovorima, ali tijek podsvijesti, rjeavajui probleme i unaprijed planirajui, nesmetano tee dalje. Rijei kao da dolaze s neba, situacije koje su se inile blokirane u nekom beznadnom orsokaku poinju se razvijati, posao je obavljen dok je pisac spavao ili kupovao ili razgovarao s prijateljima. Ali ta mrnja i sumnja, ta strast za unitenjem, prodire dublje od knjige podsvijest je dalje radila, dok se jednog jutra nisam probudio i saznao kao da sam to isplanirao nou da u danas posjetiti gospodina Savagea. Kako je udna ta kolekcija pouzdanih profesija. ovjek ima povjerenja u svog odvjetnika, svog lijenika, ako je katolik u svog sveenika, a sada sam tom popisu dodao svog privatnog detektiva. Potpuno je bila pogrena Henrvjeva pomisao da e ga drugi klijenti otro promatrati. Ured je imao dvije ekaonice, i mene su samoga primili u jednu. Bilo je to neobino, i tako neto nije se moglo oekivati u Vigo Streetu gdje je vladala neka zaguljiva atmosfera ureda u odvjetnikoj ekaonici, spojenom s pomodnim izborom materijala za itanje,
30

i koja je vie podsjeala na zubarsku ekaonicu bili su tu Harper's Bazaari Life i mnogo francuskih modnih asopisa. ovjek koji me je uveo, bio je neto malo previe paljiv i dobro odjeven. Privukao mi je stolac do vatre i vrlo paljivo zatvorio vrata. Osjeao sam se kao pacijent, a mislim da sam to i bio, dovoljno bolestan da pokuam poznato lijeenje ljubomore okom. Prvo sam na gospodinu Savageu uoio njegovu kravatu: mislim da je bila znak nekog udru enja bivih polaznika istih ekskluzivnih kola, koji sada dre vodee poloaje u drutvu. Zatim kako mu je lice dobro izbrijano i napraeno tankim slojem pudera, pa onda njegovo elo, s kojeg mu je opala sijeda kosa, a koje je blistalo razumijevanjem, suuti, eljom da pomogne. Kad smo se rukovali, osjetio sam kako mi je na udan nain svinuo prste. Vjerojatno je bio slobodni zidar, i da sam mu mogao uzvratiti znak raspoznavanja, vjerojatno bih kod njega imao posebne privilegije. Gospodine Bendrix ree on sjednite. Mislim da je ovo najudobniji stolac. Potreptao je po jastuku i brino stao pokraj mene dok se nisam uspjeno spustio na stolac. Onda privue do mene obian stolac, kao da e mi opipati bilo. Sada mi sve recite vlastitim rijeima ree on. Ne mogu zamisliti koje bih inae druge rijei mogao upotrijebiti osim vlastitih. Osjeao sam se zbunjen i ogoren; nisam doao ovamo zbog suuti, ve da platim za neku praktinu pomo, ako budem imao sredstava. Poeo sam: Ne znam kolike su vae pristojbe za praenje?
31

Gospodin Savage je blago gladio svoju prugastu kravatu. Za to se sada ne brinite, gospodine Bendrix. Za ovo pripremno savjetovanje naplaujem tri gvineje, ali ako ne elite dalje nastaviti, ne naplaujem nita, ba nita. Znate ubaci on cliche kao da mi stavlja termometar zadovoljan klijent je najbolja reklama. U obinoj situaciji, mislim, svi se mi ponaamo vrlo slino i upotrebljavamo iste rijei. Rekoh: Ovo je vrlo jednostavan sluaj i rasrdivi se razabrao sam da gospodin Savage zapravo sve zna o tome i prije nego sam poeo pripovijedati. Gospodinu Savageu nita ne bi bilo strano, nita novo ne bi on mogao ieprkati iz zemlje to ove godine nije ve bezbroj puta bilo ieprkano. ak i lijenika kadto neki pacijent dovede u nepriliku, ali gospodin Savage bio je specijalist koji se bavio samo jednom boleu koje je svaki simptom poznavao. On ree s neshvatljivom blagou: Ne urite se, gospodine Bendrix. Zbunio sam se kao svi ostali njegovi pacijenti. Zaista vie nita nemam rei objasnih. Ah, to je moja briga ree gospodin Savage. Vi mi samo opiite raspoloenje, atmosferu. Mi slim da razgovaramo o gospoi Bendrix? Ne ba tako. Ali ona se pojavljuje pod tim imenom? Ne, sasvim ste me pogreno razumjeli. Ona je supruga mog prijatelja. I on vas je poslao? Nije. Moda ste vi i ta dama u intimnim odno sima?
32

Nismo. Vidio sam je samo jednom od 1944. ao mi je, ali jo mi nije jasno. Ovo je uhodarenje, rekli ste. Dotad nisam shvatio da me je toliko naljutio. Zar ovjek ne moe voljeti ili mrziti planuo sam na njega, i nakon toliko vremena? Nemojte grijeiti. Ja sam samo jedan od vaih ljubomornih klijenata, ne tvrdim da sam druk iji od ostalih, ali u mom sluaju postoji vremenski razmak. Gospodin Savage mi spusti ruku na rukav kao da sam neko prgavo dijete. U ljubomori nema nieg neasnog, gospodine Bendrix. Uvijek je pozdravljam pod znakom prave ljubavi. Vi imate razloga da pretpostavljate da je ta dama o kojoj smo razgovarali sada intimna s drugim? Njen mu misli da ga ona vara. Ima tajne sa stanke. Lae gdje je bila. Ima svoje tajne. Ah, tajne, da. Moda u tome nema nita, naravno. U mom dugom iskustvu, gospodine Bendrix, bez iznimke uvijek ima neto. Kao da me je sada dovoljno umirio da bi mogao poeti s lije enjem, gospodin Savage se vrati pisaem stolu i pripremi da pi e. Ime, adresa. Zanimanje mu a? Vrte i olovku spreman da zapi e, gospodin Sa vage upita: Zna li gospodin Miles za ovaj razgo vor? Ne. Gospodin Miles ne smije primijetiti naeg ovjeka. Svakako ne. S time bi se stvar zamrsila. Moda u mu kasnije pokazati vae izvjeta je. Jo ne znam.
33

Moete li mi dati neke podatke o njihovu ku anstvu? Imaju li sluavku? Imaju. Koliko joj je godina? Ne bih znao. Trideset osam? Znate li ima li ona udvaraa? Ne. A ne znam ni kako je ime njene bake. Gospodin Savage mi se umirujue osmjehne; za trenutak sam pomislio da namjerava ustati od pisaeg stola i opet me potreptati. Vidim, gospodine Bendrix, da niste imali iskustva s raspitivanjem. Sluavka je vrlo vana osoba. Ona nam moe ako hoe mnogo rei o navikama svoje gospodarice. Vi bi se iznenadili to je sve korisno ak za najjednostavnije raspitivanje. To jutro svakako je dokazao svoju namjeru: ispisao je cijele stranice svojim sitnim rukopisom. Prekine s pitanjima, pa me upita: Biste li imali neto protiv toga ako bi bilo hitno potrebno da moj ovjek doe k vama kui? Rekao sam mu da nemam nita protiv i odmah me obuzeo osjeaj da sam pustio neku zarazu u svoju sobu. Kad bi se to moglo izbjei. . . Naravno. Jasno. Razumijem i uistinu sam vjerovao da je razumio. Mogao sam mu rei da bi mi nazonost njegova ovjeka bila kao praina na pokustvu to prlja moje knjige poput ae, a on se ne bi ni iznenadio ni razljutio. Moja strast je bila da piem na istom papiru s linijama. Mrlja, pa ak i samo trag aja na kojoj stranici, ini ga neupotre bljivim, pa me obuze neobina pomisao da moram zakljuati svoje papire za sluaj ako doe neeljeni posjetilac. Rekoh: Bilo bi lake kad bi najavio
34

dolazak... Svakako, ali to nije uvijek mogue. Vaa adresa, gospodine Bendrix, i va broj telefona? To nije izravna linija. Moja gazdarica ima prikljuak. Svi moji ljudi su izvanredno diskretni. elite li izvjetaje tjedno ili vie volite da primite konani rezultat istrage? Tjedno. Istraga moda nikad nee biti zavre na. Vjerojatno nema to da se pronae. Niste li esto bili kod lijenika a da nita nije pronaao? Znate, gospodine Bendrix, injenica da ovjek treba nae usluge neminovno znai da ipak ima neto da se pronae. ini mi se da sam imao sreu to je gospodin Savage prihvatio taj posao. Preporuen je kao manje neugodan nego to su to obino ljudi njegove profesije, ali meni je njegov nain uvjeravanja ipak bio odvratan. Kad ovjek dobro promisli, to nije sasvim astan posao, to uhoenje nedunih, jer nisu li ljubavnici uvijek neduni? Oni ne ine nikakav zloin, u dui su uvjereni da nisu uinili nikakvo zlo. Tako dugo dok nikome ne nanosim bol, osim sebi samom, stara otrcana fraza uvijek je spremna na njihovim usnama, i ljubav, naravno, isprika je za sve tako oni vjeruju, upravo kao to sara i ja vjerovao u ono vrijeme kad sam volio. A kad smo doli do plaanja, gospodin Savage bio je iznenaujue umjeren: tri gvineje na dan i tekui trokovi koji, naravno, moraju biti odobreni. Objasnio mi je te trokove kao povremeno po neku kavu, znate, a ponekad u tim zgodama na ovjek mora neto i popiti. Malo sam se naalio dodavi da ne priznajem whisky, ali gospodin Savage
35

nije razumio alu. Znao sam jedan sluaj ree mi kad je jednomjeseno istraivanje bilo spaeno dvostrukim whiskyjem, ali u pravo vrijeme i to najjeftinijim wbiskyjem to ga je moj klijent ikad platio. Objasnio je da neki njegovi klijenti vole dobiti dnevne izvjetaje, ali sam mu rekao da u biti zadovoljan tjednim. Sav taj posao obavio se vrlo brzo. Kad sam izlazio iz Vigo Streeta, gotovo me je uvjerio da je to bio razgovor to ga prije ili poslije dozive svi mukarci.

3.

A ako ima jo neto vano to biste mi mogli rei? sjeam se da mi je rekao gospodin Savage. Mora da je detektivu vano, kao i piscu, da nagomila beznaajan materijal prije nego izabere pravu nit. A kako je te ko to izabiranje i stavljanje u pokret prave teme. Golemi pritisak vanjskog svijeta pritie nas kao peine forte et dure*. Sada kad poinjem pisati vlastitu pripovijest, problem je isti, ali tei - ima mnogo vie injenica, pa ih ne moram izmiljati. Kako mogu iznijeti ponovno na vidjelo ljudski karakter iz dosadnog mjesta radnje - dnevnih novina, dnevnog jela, prometa koji monotono kripi prema Batterseau, galebova koji dolijeu s Temze traei kruh, i ranog ljeta 1939. godine koje se svjetluca preko parka gdje djeca putaju u vodu jedrilice da plove jednog od onih predratnih izgubljenih ljeta? Pitao sam se bih li mogao, kad bih dugo razmiljao, otkriti njenog budueg ljubavnika na zabavi koju je prire ivao Henry. Prvi put smo se vidjeli, pijui lo junoafriki sherry, zbog rata
*Peine forte et dure = bol jaka i muna franc. (Prev.) 36 37

u panjolskoj. Primijetio sam Saru, ini mi se, zbog toga to je bila sretna; tih godina osjeanje sree dugo je umiralo pod burom koja se pribliavala. To se osjealo u pijancima, djeci, rijetko gdje drugdje. Odmah mi se svidjela, jer je rekla da je itala moje knjige i nije se okanila tih tema odmah sam osjetio da se prema meni odnosi kao prema ljudskom biu, a ne kao prema piscu. Nisam ni pomislio da u se u nju zaljubiti. Prije svega, bila je lijepa, a lijepe ene, naroito ako su i inteligentne, u meni potiu neki duboki osjeaj inferiornosti. Ne znam jesu li psiholozi ve pronali naziv za Copethua complex*, ali meni je uvijek bilo teko da probudim seksualnu elju bez nekog osjeaja bilo mentalne bilo fizike superiornosti. Prvi put sam u nje primijetio samo njenu ljepotu i njenu sreu i nain na koji ljude dodiruje rukama kao da ih voli. Sje am se samo jedne stvari koju mi je rekla, osim one tvrdnje kojom je poela, ini se da mnoge ljude ne volite. Moda sam zajedljivo govorio o mojim kolegama piscima. Ne sjeam se. Kakvo li je to ljeto bilo. Neu ni pokuati da se sjetim koji je mjesec bio morao bih se vratiti i proi kroz toliko bola, ali sjeam se da sam iziao iz tople i pretrpane sobe, poto sam popio previe sherrvja, i proetao se s Henrvjem po Commonu. Sunce je palilo zemlju oko Commona i trava je izblijedjela. U daljini kue su bile u viktorijanskom stilu, male i tono razmaknute i tihe; samo je negdje u daljini plakalo dijete. Crkva iz osamnaestog stoljea stajala je kao neka igraka na otoku trave ta igraka se mogla ostaviti nou po lijepom vre" Copethua complex. Odnosi se na legendu o kralju Copethuai i prosjakinji.

menu. Bili su to trenuci kad se ovjek povjerava strancu. Henry ree: Kako bismo svi mogli biti sretni. Zaista! Neobino mi se svidio, dok je sa suzama u oima stajao tamo na Commonu, daleko od svog drutva. Rekoh: Imate divnu kuu. Pronala ju je moja ena. Upoznao sam ga tek prije tjedan dana na nekoj drugoj ajanci. U to doba radio je u ministarstvu financija, a ja sam ga zadrao i gnjavio zbog materijala za svoju knjigu. Dva dana kasnije primio sam dopisnicu. Potom sam uo da ga je arah nagovorila da je poalje. Jeste li dugo oenjeni? upitao sam ga. Deset godina. Ljupka vam je ena. Ona mi je od velike pomoi odgovori on. Jadni Henry. Ali zato treba da kaem jadni Henry? Zar nije on na kraju krajeva dobio igrae karte na koje se dobiva, karte nje nosti, skromnosti i povjerenja? Moram se vratiti ree on. Ne smijem joj ostaviti sav teret, Bendrix i on spusti dlan na moju ruku, kao da se poznajemo godinama. Nije li taj pokret nauio od nje? Brani drugovi postaju slini jedno drugome. Ili smo jedan pokraj drugo ga, a kad smo otvorili vrata predsoblja u zrcalu sam ugledao odsjaj kako se dvije osobe razdvajaju kao nakon poljupca jedna je bila arah. Pogle dao sam Henrvja. Ili nije vidio ili nije mario. Ili, pomislih, kako on mora biti nesretan ovjek. Bi li gospodin Savage smatrao taj prizor vanim? Poslije sam doznao da je to nije poljubio ljubavnik
39

38

ve neki Henrvjev kolega iz ministarstva financija, ija je ena prije mjesec dana pobjegla s nekim krnim mornarom. Prvi put ga je srela toga dana, a ini se nevjerojatno da bi on jo mogao sudjelovati u prizoru iz kojega sam ja tako odluno iskljuen. Ljubav ne treba mnogo vremena da se sama iscrpi. Volio bih da sam ostavio na miru to prolo vrijeme, jer kad piem o 1939. godini osjeam kako se sva moja mrnja vraa. ini se da mrnja upravlja istim lijezdama kao ljubav: ak proizvodi ista djela. Da nismo nau ili kako da protuma imo pri u o Muci, bismo li samo iz njihovih djela mogli rei je li ljubomorni Juda ili bijedni Petar volio Krista?

4.

Kad sam se vratio ku i od gospodina Savagea i kad mi je gazdarica rekla da me je telefonski nazvala gospoa Miles, osjetio sam ushienje kao nekad kad bih uo kako se prednja vrata zatvaraju i njen korak u predsoblju. Osjetio sam neobuzdanu nadu da je moja pojava u njoj probudila ne ljubav, naravno, ve neki osje aj, uspomenu na kojoj bih mogao dalje graditi. U to vrijeme inilo mi se, kad bih je mogao imati jo jednom makar kako brzo i grubo i nepotpuno opet bih stekao mir, odbacio bih je iz svoje due, a poslije bih ja ostavio nju, a ne ona mene. udno je bilo nakon osamnaest mjeseci utnje nazvati taj broj: Macaulav 7753, a jo udnije to sam ga morao potra iti u imeniku, jer nisam bio siguran u zadnji broj. Sjedio sam i slu ao kako telefon zvoni i razmi ljao je li se Henry ve vratio iz ministarstva i to u rei ako se on javi. Tada sam uvidio da u istini nema vi e ni ta lo e. La i su me napustile i ja sam se osje ao osamljen kao da su one bile moji jedini prijatelji. Glas neke dobro izvjebane sluavke
41

40

ponovi mi telefonski broj u usni bubnji. Upitah: Je li gospoa Miles kod kue? Gospoa Miles? Zar to nije Macaulav 7753? Jest. elim razgovarati s gospoom Miles. Imate pogrean broj i spusti slualicu. Ni kad mi nije palo na pamet da se s vremenom i male stvari mijenjaju. Potraio sam Miles u imeniku, ali stari broj jo je bio tu, imenik je zastario vie od godinu dana. Upravo sam htio upitati informacije, kad telefon ponovno zazvoni, a to je bila arah osobno. Ona ree zbunjeno: Jesi li to ti? Nikad me nije nazvala imenom, pa se sada bez njenih starih ljubavnih izreka nala u neprilici. Rekoh: Ovdje Bendrix. Ovdje arah. Zar nisi dobio moju poruku? Oh, htio sam te nazvati, ali sam morao za vr iti neki lanak. Me utim mislim da sada ne znam tvoj sadanji broj. U imeniku je, pretposta vljam . . .? Ne, jo nije. Promijenili su ga. Sada je Ma caulav 6204. Htjela sam te neto upitati. Da? Ni ta tako stra no. Htjela bih s tobom na objed,to je sve. Zato ne. Bit e mi drago. Kada? Moe li sutra? Ne. Sutra ne. Zna, jednostavno moram zavr iti taj lanak . . . U srijedu? Moe li etvrtak? Da ree ona, i gotovo sam mogao zamisliti
42

razoaranje u tom slogu tako nas obmanjuje na ponos. Onda u te ekati u jedan u Cafe Royal. To je lijepo od tebe ree ona, a po njenom glasu mogao sam zakljuiti da je tako i mislila. Do etvrtka. Do etvrtka. Sjedio sam i dr ao telefonsku slu alicu u ruci i gledao na mrnju kao na nekog runog i glupog ovjeka, koga ovjek nije elio poznati. Pozvao sam njen broj; mora da sam je zatekao prije nego je imala vremena da ode od telefona, pa rekoh: arah. U redu sutra. Ne to sam zaboravio. Na istom mjestu. U isto vrijeme i sjedei tamo, s prstima na tihom aparatu, imajui neto emu da se radujem, pomislih u sebi: Sjeam se. Ovako izgleda nada.

43

5.

Rairio sam novine na stolu i vie puta proitao istu stranicu, jer nisam htio gledati prema ulaznim vratima. Ljudi su ulazili, a ja nisam htio biti jedan od onih koji glupim sputanjem i podizanjem glave odaje iekivanje. to svi mi imamo da oekujemo kad sebi doputamo da nas razoarenje tako zaokupi? U veernjim novinama pisalo je o uobiajenom umorstvu i prepirci u parlamentu, o racioniranju e era, a ona je zakasnila pet minuta. Imao sam smolu da me uhvati kako gledam na sat. Zauh je kako ree: Oprosti. Dola sam autobusom, a promet je zakren. Rekoh: Podzemna eljeznica je bra. Znam, ali nisam htjela da se urim. esto me je istinom dovela u nepriliku. U ono vrijeme kad smo se voljeli, pokuavao sam je nagovoriti da kae vie od istine da naa ljubav nikad nee prestati i da emo se jednog dana vjenati. Ne bih joj vjerovao, ali bih volio uti te rijei s njenih usana, moda samo zbog toga da mi prui to zadovoljstvo da ih odbacim. Ali ona nikad nije igrala tu igru pretvaranja, a onda iznenada, neo ekivano,
44

skrila bi moju hladnou nekom izjavom takve miline i obilja . . . Sjeam se kako sam jednom bio nesretan zbog njene hladne pretpostavke da e se jednog dana naa veza zavriti, i uo neizmjerno sretan: Nikad nisam, nikad nisam voljela nekog mukarca kao to volim tebe, i nikada vie neu tako ljubiti. Eto, nije znala pomislio sam ali je i ona igrala istu igru pretvaranja. Sjela je pokraj mene i zamolila au piva. Rezervirao sam stol kod Rulesa rekoh. Zar ne moemo ovdje ostati? Obino smo ili tamo. Da. Moda je nae ponaanje odavalo napetost, jer sam primijetio da smo privukli pa nju jednog malog ovjeka koji je sjedio nedaleko na tapeciranoj klupi. Pokuao sam mu'odvratiti pogled zurei u nj i to s uspjehom. Imao je duge brkove, blage oi i brzo je odvratio pogled; pri tom je laktom zapeo za a u piva, sru io je na pod, i sav se zbunio. Bilo mi ga je ao, jer mi je palo na pamet da me je moda prepoznao prema fotografijama; moda je to bio ak jedan od mojih rijetkih italaca. S njim je sjedio mali dje ak, a kako bi to bilo okrutno poniziti oca u prisutnosti sina. Djeak se zacrvenio kad je konobar urno priao, a njegov se otac poeo ispriavati s nepotrebnom vatrenou. Rekoh Sari: Naravno, moe objedovati gdje eli. Zna, vie nikad nisam bila tamo. Pa to nikad nije bio tvoj restoran, zar ne? Ide li esto tamo? Meni je to zgodno. Dva tri puta na tjedan.
45

Ona naglo ustade pa ree: Idemo i odjednom je uhvati kaalj. inilo se da je to prejak kaalj za njeno slabano tijelo: elo joj se oznojilo od naprezanja. Neugodan kaalj . . . Oh, nije to nita. Oprosti. Taksi? Radije bih se proetala. S lijeve strane Maiden Lanea prolazili smo pokraj jedne vee i ograde od eljeznih reetki a da nismo progovorili ni jednu rije. Poslije prve veere, na putu do podzemne eljeznice, kad sam je ispitivao o Henrvjevim navikama, a ona se zagrijala mojom panjom prilino nespretno sam je poljubio. Ne znam zato sam to uinio, jedino ako nisam pomislio na onu sliku u ogledalu, zapravo nisam imao namjeru da s njom vodim ljubav, nisam imao naroitu namjeru ni da je ponovno pogledam. Bila je previe lijepa da uzbudi u meni pomisao da bih joj se mogao pribliiti. Kad smo sjeli, jedan od starih konobara mi ree: Odavno niste bili ovdje, gospodine i ja sam poalio to sam protivno tvrdio Sari. Oh rekoh sada objedujem na gornjem katu. A vi, gospoo, takoer odavno . . . Gotovo dvije godine ree ona s tonou koju sam kadto mrzio. Ali sjeam se da ste voljeli veliku au piva. Imate dobro pamenje, Alfred a on zasja od zadovoljstva sjeajui se toga. Uvijek je imala obiaj da se dobro odnosi prema konobarima. Jelo je prekinulo na e dosadno askanje, i tek kad smo zavrili objed, nagovijestila je zato je tu.
46

eljela sam da sa mnom objeduje ree ona. Htjela sam te pitati neto o Henrvju. O Henrvju? ponovih poku avaju i da se u mom glasu ne primijeti razoaranje. Zabrinuta sam za njega. Gdje si ga pronaao one noi? Je li se udno ponaao? Nisam nita neobino primijetio rekoh. eljela sam te pitati oh, znam da si jako zauzet bi li ga mogao kadto posjetiti. Mislim da je osamljen. Uz tebe? Ti zna da on mene zaista nikad ni ne primje uje. Godinama. Moda te poinje primjeivati kad nisi tamo. Ne izlazim mnogo ree ona sada a ka alj u pravi as prekide tijek razgovora. Kad se na padaj smirio, ona je smislila poetni potez, premda nije bio njen obiaj da izbjegava istinu. Pie li novu knjigu? zapita ona. inilo se to kao da go vori neki stranac i to stranac koga ovjek sretne na koktelu. Nije uinila tu primjedbu ak ni prvi put kad smo pili junoafriki sherrv. Naravno. Posljednja mi se knjiga nije naroito svidjela. Bila je to prava muka ba tada pisati rat je zavravao . . . A isto tako sam mogao rei da je mira nestalo. Kadto sam se plaila da e se vratiti na onu staru temu onu koju sam mrzila. Neki mukarci bi to uinili. Treba mi godina dana da napiem knjigu. To je previe teak posao za jednu osvetu. Kad bi ti samo znao kako malo toga ima zato bi se morao osvetiti. . .
47

rer e-m

Razumije se da sam se alio. Nas dvoje smo se lijepo zabavili; mi smo odrasli ljudi, znali smo da jednom mora do i kraj. Pa, zna , mo emo se sasta ti kao prijatelji i razgovar ati o Henrvju. Platio sam ra un pa smo izi li, a dvadeset jardi niz ulicu bila je ona ve a i eljezna re etka. Zaustavih se na plo niku i rekoh: ini mi se da ide na Strand? Ne, na Leicester Square. Ja idem na Strand. Stajala je u ve i a ulica je bila prazna. Ovdje u se oprostiti. Milo mi je bilo to sam te vidio. Meni tako er. Nazovi me telefonom kad god bude slobod na. Po ao sam prema njoj; osje ao sam re etku pod nogama. arah rekoh. Ona naglo okrene gla vu, kao da ho e vidjeti dolazi li netko, da vidi je li to prilika . . . ali kad se opet okrenula, uhvatio ju je ka alj. Previjala se u ve i i ka ljala i ka ljala. O i su joj se zakrvavjele od ka lja. U krznenom ogrta u inila se kao neka ivotinjica stjerana u kut. Oprosti. Rekoh s gor inom kao da mi je ne to oteto. Ti mora lije niku. To je samo ka alj. Ona pru i ruku i re e, Zbogom Maurice. To ime bilo je kao neka uvreda. Rekoh: Zbogom ali nisam prihvatio njenu ruku. Otiao sam urnim korakom a da se nisam ni osvr nuo, poku avaju i ostaviti dojam zaposlena ovjeka i kao da mi je odlanulo to odlazim. A kad sam po novo uo kaalj, poelio sam da zazvi dim neku me lodiju, ne to obijesno, pustolovno, sretno; ali nisam imao dara za glazbu.
48

6.

Kad ovjek u mladosti stekne radne navike vjeruje da e one trajati cijelog ivota i odoljeti svakoj katastrofi. Preko dvadeset godina sam pisao prosje no petsto rije i na dan, rade i pet dana u tjednu. U godinu dana mogu napisati jednu knjigu, tu je uzeto u obzir vrijeme za reviziju i ko rekturu rukopisa. Uvijek sam bio vrlo metodi an a kad je moja norma rada bila ispunjena prekidao sam ak usred re enice. Od vremena do vremena tijekom jutarnjeg rada izbrojim to sam u inio i na rukopisu ozna im stotice. Nije bilo potrebno da se slagar m ui s brojenjem redaka, jer je ve na prednjoj stranici rukopisa za biljeena brojka 83.764. Kad sam bio mlad, ak ni ljubavna avantura nije mogla promijeniti moj ras pored. Ljubavna avantura morala je po eti poslije objeda, i makar kako kasno oti ao spavati - tako dugo dok sam spavao u vlastitoj postelji - pro itao bih jutarnji posao i s njim zaspao. ak je i rat jedva mijenjao tijek mog rada. Zbog sakate noge nisam primljen u vojsku, a kad sam bio u Civilnoj obrani, moji drugovi u poslu bili su presretn i to nikad nisam tra io smjenu u prijepodnevnim satima. A re 49

zultat je bio da sam, sasvim nezaslueno doao na glas po zalaganju, meutim, zalagao sam se samo za svojim pisaim stolom, za svojim listom papira, za onu normu rijei koje su sporo, ali metodino kapale iz pera. Bila je potrebna arah da uznemiri moju disciplinu koju sam sebi nametnuo. Bombe su se izmeu tih prvih napada po dnevnom svjetlu i VI raketa 1944. godine drale meni prikladnih nonih rasporeda, ali najee jedino sam ujutro mogao vidjeti Saru, jer poslije podne nikad nije bila sigurna od svojih prijateljica koje su poslije kupovine eljele drutvo i askanje prije veernjih sirena. Kadto bi dola izmeu dva ekanja u redu, a mi bismo vodili ljubav izmeu kupovine u voarnici i kupovine u mesnici. Ali ak i pod tim uvjetima bilo je posve lako vratiti se poslu. Tako dugo dok je ovjek sretan, moe podnijeti svaku disciplinu: nesrea rui radne navike. Kad sam poeo shvaati kako smo se esto svaali, kako sam joj neprestance srdito i nervozno prigovarao, postao sam svjestan da je naa ljubav osuena na propast; ljubav se pretvorila u ljubavnu vezu s poetkom i krajem. Mogao sam navesti trenutak kad je poela, a jednog dana sam znao da u moi navesti posljednji as. Kad bi arah otila iz kue, nisam se mogao primiti posla; prisjeao bih se to smo jedno drugom rekli, raspirivao bih u sebi gnjev ili grinju savjesti. A cijelo sam vrijeme znao da ubrzavam kraj. Tjerao sam, tjerao iz svoga ivota jedino to sam volio. Tako dugo dok sam se pretvarao da ljubav traje bio sam sretan mislim da se sa mnom moglo dobro ivjeti, i tako je ljubav trajala. Ali ako je ljubav morala umrijeti, elio sam da umre brzo. inilo se kao da je naa ljubav bila malo
50

stvorenje uhvaeno u klopku i da smrtno krvari; trebalo je zatvoriti oi i zakrenuti joj vratom. A cijelo to vrijeme nisam mogao raditi. Kao to sam ve rekao, u pievu radu toliko toga odvija se u podsvijesti, u tim dubinama posljednja je rije napisana prije nego li se prva pojavi na papiru. Pisac pamti pojedinosti prie, ne izmilja. Rat nije uzmutio te duboke morske spilje, ali sad je za mene postojalo neto od neusporedivo vee vanosti od rata, od mog romana kraj ljubavi. To se sad zavravalo kao pripovijetka. Otra rije koja bi Saru natjerala u pla, koja kao da se spontano pojavila na usnama, naotrila se u tim podvodnim dubinama. Moj roman je polako odmicao, ali je moja ljubav poput inspiracije jurila kraju. Ne udim se to joj se nije svidjela moja posljednja knjiga. Cijelo vrijeme pisana je na silu, bez pomoi, bez ikakva razloga, osim to sam morao dalje ivjeti. Kritiari su ocijenili da je to posao umjetnika; to je bilo sve to mi je ostalo od nekadanje strasti. Pomislio sam da e se strast moda vratiti sa slijedeim romanom, uzbuenje probuditi u sjeanju onoga to ovjek svjesno nikad nije znao, ali tjedan dana poslije onoga objeda sa Sarom kod Rulesa, vie nita nisam mogao raditi. Ponovno poinje ono: Ja, ja, kao da je to pripovijest o meni, a ne o Sari, Henrvju i, naravno, onom treem kojega sam mrzio, a da ga jo nisam ni poznavao ili ak u nj vjerovao. Pokuao sam raditi ujutro, ali nisam uspio. Za objedom sam previe pio tako da je i poslijepodne propalo. Kad se snoalo stajao sam kraj prozora pri ugaenom svjetlu i preko ravnog mranog Commona gledao osvijetljene prozore na sjevernoj strani.

51

Bilo je vrlo hladno, a plinska pe grijala me samo ako sam se skupio kraj nje, a onda bi me opekla. Nekoliko pahuljica snijega zalepr alo je oko svjetiljaka s ju ne strane i svojim debelim vla nim prstima ovla ilo prozorska stakla. Nisam uo kad je zazvonilo zvono. Moja gazdarica zakuca na vrata i re e: Do ao je neki gospodin Parkis oznaavaju i tom neodre enom zamjenicom dru tveni status moga posjetioca. Nikad nisam uo to ime, ali sam joj rekao neka ga uvede. Pitao sam se gdje li sam vidio te blage mole ive o i, te duge staromodne brkove vla ne od magle? im sam upalio stolnu svjetiljku on mi kratkovidno zure i pri e, nije me mogao razabrati u sjeni. Upita me: Gospodin Bendrix, gospodine? Da. On re e: Ja sam Parkis kao da bi to meni trebalo ne to zna iti. I doda: ovjek gospodina Savagea, gospodine. Oh, da. Sjednite. Izvolite cigaretu. Oh ne, gospodine re e on ne na du nosti osim, naravno, u svrhu privikavanja. Ali vi sad niste na du nosti? Na neki na in, gospodine, jesam. Zapravo u biti razrije en du nosti, im zavr im izvje taj. Go spodin Savage je rekao da biste eljeli imati tjedni izvje taj s teku im tro kovima. Imate li neki izvje taj? Nisam bio siguran da li osje am razo aranje ili uzbu enje. Nije sasvim prazna stranica, gospodine pri mijeti on samodopadno, pa iz d epa izvue neobino mnogo papira i omotnica, tra e i pravu. Molim vas sjednite. Inae se osjeam ne ugodno.
52

Kako god elite, gospodine. Po to je sjeo, mogao me je bolje vidjeti. Zar vas nisam ve neg dje vidio, gospodine? Izvadio sam prvi list iz omotnice, bio je to popis tro kova, ispisan vrlo urednim rukopisom, kao da ga je napisao neki uenik. Rekoh: Vrlo itko piete. To je pisao moj sin. Vje bam ga za posao. I odmah doda: Za njega ne podnosim nikakav ra un, gospodine, jedino ako ga ostavim na stra i kao sada. On je na stra i? Samo dok zavr im izvje taj, gospodine. Koliko mu je godina? Pro ao je dvanaest re e on kao da mu je sin sat. Mladi mo e biti od koristi a da ne stoji ni ta, osim od vremena do vremena koji strip. I nitko ga ne primje uje. Dje aci su ro ena oklijevala. Neobi an posao za jednog dje aka. Pa, gospodine, on ne shva a pravi smisao. Kad bi do lo do upadanja u neku spavaonicu, ne bih ga poveo sobom. itao sam: 18. sije nja: dvoje ve ernje novine 2d povratak podzemnom eljeznicom 1/8 d kava, pecivo 2/ Dok sam itao, pa ljivo me promatrao. Kava je bila mnogo skuplja nego to sam elio re e on ali to je bilo najmanje to sam mogao naru iti a da ne privu eni pa nju. 19. sije nja: podzemna eljeznica 2/4 d pivo u bocama 3/ koktel 2/6 d vr piva 1/6 d
53

Ponovno me prekinuo u itanju. Pivo mi je pomalo na savjesti, gospodine, jer sam zbog vlastite nepanje prevrnuo au. Ali bio sam pomalo nervozan, bilo je neto za izvjetaj. Znate, gospodine, kadto prolaze tjedni razoaranja, ali ovaj put ve drugi dan . .. Naravno da sam ga~se sjetio, kao i njegovog zbunjenog sina, pod 18. sijenja vidio sam na prvi pogled da su bile navedene samo beznaajne stvari: Stranka o kojoj se radi otila je autobusom do Piccadillv Circusa. Bila je uzrujana. Nastavila je Air Streetom do Cafe Rovala, gdje ju je ekao jedan gospodin. Ja i moj sin . . . Nije me pustio na miru. Primijetit ete, gospodine, da je ovo pisano drugim rukopisom. Nikad ne dam svom sinu da napie izvjetaj ako se sluajno odnosi na neki intimni dogaaj. Jako se brinete za njega rekoh. Ja i moj sin sjeli smo na najbli u tapeciranu klupu itao sam dalje. Stranka i gospodin bili su o ito vrlo bliski, vladali su se jedno prema drugom odano i bez ceremonije, i ini mi se da su se jednom ispod stola dr ali za ruke. U to nisam siguran, ali lijevu ruku stranke nije se moglo vidjeti, a ni desnu ruku gospodina, to obino zna i stisak takve prirode. Poslije kratkog i intimnog razgovora krenuli su pje ice prema jednom mirnom i zabitnom restoranu, to ga njegovi gosti nazivaju Rules, i izabrav i tapeciranu klupu, a ne stol, naru ili su dva svinjska odreska. Jesu li svinjski odresci vani? Oni bi mogli predstavljati znakove za identifi kaciju, gospodine, ako esto u njima uivaju.
54

Dakle, niste identificirali tog ovjeka? Vidjet ete, gospodine, ali nastavite itati. Tu narudbu primijetio sam pijui koktel za barom, ali nisam mogao izmamiti ni od kojeg konobara ni od gospoe za barom identitet toga gospodina. Premda sam pitanja postavljao zaodjenuto u neki neodreen i nehajan nain, ona su oito izazvala znatielju, pa sam pomislio da je bolje da se toga okanim. Meutim sklopivi poznanstvo s vratarom stranjeg ulaza Vaudeville kazalita, mogao sam restoran drati na oku. Kako ste se upitah upoznali? Za barom Bedford Heada, gospodine, videi da su spomenute osobe zauzete narudbom kotleta, a poslije sam ga otpratio do kazalita, gdje je stra nji ulaz kazalita . . . Poznam to mjesto. Pokuao sam saeti svoj izvjetaj, gospodine, na bitne elemente. Potpuno ispravno. Izvjetaj se nastavljao: Poslije objeda stranke su nastavile Maiden Laneom i rastale se ispred jedne trgovine mjeovitom robom. Imao sam dojam da ih mui veliko uzbuenje, i uinilo mi se kao da se rastaju zauvijek, to bi bio ovoj istrazi sretan zavretak, ako mogu rei. Opet me prekide zabrinuto: Oprostit ete ovaj osobni ton? Naravno. ak i u mojoj profesiji, gospodine, kadto su duboko dirnuti osjeaji, a meni se sviala gospoa naime stranka o kojoj je rije. Oklijevao sam bih li pratio gospodina ili stranku o kojoj je rije, ali sam ocijenio da mi moje instruk55

ije ne bi dopustile ono prvo. Zbog toga sam pratio potonju osobu. Ila je malo prema Charing Cross Roadu i inila se jako uzbu ena. Onda je skrenula u National Portrait Gallerv, ali tamo je ostala samo nekoliko minuta . . . Ima li jo to vano? Nema, gospodine. Mislim zapravo da je tra ila mjesto gdje da sjedne, jer je zatim u la u crkvu. Crkvu? Rimokatoliku crkvu, gospodine, u Maiden Laneu. Sve ete pro itati u izvje taju. Ali ne da se moli, gospodine. Samo da sjedi. ak i to znate, zar ne? Naravno. Uao sam za strankom u crkvu. Klek nuo sam nekoliko klecala iza nje da bih izgledao kao bona fide* vjernik, a mogu vas uvjeriti, gospodine, ona se nije molila. Ona nije rimokatolikinja, zar ne, gospodine? Nije. Morala je sjediti u mraku, dok se ne umiri. Mo da je imala sastanak? Nije, gospodine. Ostala je samo tri minute i ni s kim nije razgovarala. Ako mene pitate, eljela se do bro isplakati. Mo da. Ali ono s rukama grije ite, gospodine Parkis. Rukama, gospodine? Maknuo sam se da bi mi svjetlo potpuno obasjalo lice. Nismo se ak ni rukama dotakli. Sad mi ga je bilo ao kad sam se na alio ao mi je bilo to sam jo vie uplaio ovjeka koji je bio ta* bona fide = u dobroj vjeri; lat. (Prev.)

ko pla ljiv. Promatrao me je malo otvorenih usta, kao da mu je iznenada nanijeta bol, a sad je parali ziran ekao na idui udarac. Rekoh: Mislim da se takve pogre ke esto doga aju, gospodine Parkis. Trebalo je da nas gospodin Savage upozna. Oh, ne, gospodine re e on nesretan to ovisi o meni. Onda obori glavu, i sjedio je zagle dav i se u eir koji mu je bio na koljenima. Poku ao sam ga ohrabriti. To nije ozbiljno rekoh. Ako to promatrate izvana, zaista je jako smi jeno. Ali ja sam ve unutra, gospodine re e on. Vrtio je e ir i nastavio glasom poti tenim i turob nim kao to je bio Common. Ne marim ja zbog gospodina Savagea, gospodine. On je uvi avan ov jek kakve sve sre ete u na oj profesiji ve zbog mog sina. On je o meni stvorio sjajno mi ljenje. Iz dubine svoga jada tra io je omalova avaju i i uplaen osmijeh. Znate to oni itaju, gospodine. Nick artera i sli no. Zato bi trebalo da ikad za ovo sazna? S djetetom treba postupati po teno, gospodine, a on e sigurno postavljati pitanja. eljet e znati kako sam pratio to sada u i, pratiti. Zar mu ne mo ete re i da sam ja uspio identi ficirati tog ovjeka samo to, i da me nije zani malo? Ljubazno je od vas to to predla ete, gospodi ne, ali vi sve to morate gledati. Ne ka em da to ne bih u inio ak mom sinu, ali to e on misliti ako vas ikad sretne tijekom istrage? To nije potrebno. Ali bi se moglo dogoditi, gospodine. Zato ga ovaj put ne ostavite kod ku e? 57

56

To bi bilo mnogo gore, gospodine. On nema majke, a sada ima kolske praznike, i ja sam se pri hvatio da ga za vrijeme praznika odgajam i to s punim odobrenjem gospodina Savagea. Ne. Ovaj put napravio sam od sebe budalu i s time se moram pomiriti. Bar da nije tako ozbiljan, gospodine, pa da ne uzima k srcu kad ja napravim neku grubu po greku. Jednog dana rekao je gospodin Prentice to je pomonik gospodina Savagea, gospodine: Jo jedna od vaih grubih pogreaka, Parkis tako da je djeak uo. To mu je prvi put otvorilo oi. Ustao je, a njegovo dr anje odavalo je veliku odlunost (tko smo mi da mjerimo hrabrost drugog ovjeka?) i rekao: Zadrao sam vas, gospodine, i pripovije dao o svojim problemima. Bilo mi je milo, gospodine Parkis rekoh bez ironije. Budite bez brige. Va sin se mora ugledati u vas. On je naslijedio pamet svoje majke, gospodine ree on tuno. uri mi se. Vani je hladno. Prije nego sam poao, pronaao sam mu lijepo, zaklonje no mjesto. Ali on je tako revan da nemam povjere nja da e ostati suh. Budite tako dobri pa odobrite trokove, gospodine, ako ste voljni? Promatrao sam ga s prozora kako odlazi sa zavrnutim ovratnikom kinog kaputa i starim oborenim eirom; snijeg je sve jae padao, a ve se ispod tree svjetiljke inio kao mali snjegovi kroz koga je provirivala zemlja. Primijetio sam da, zaudo, deset minuta nisam mislio na Saru ili na svoju ljubomoru; postao sam gotovo dovoljno ovjean da razmiljam o mukama drugog ovjeka.

7.

Ljubomora ili sam barem uvijek tako vjerovao postoji samo ako to elimo. Pisci Starog zavjeta su rado upotrebljavali rijei ljubomorni Bog, a moda su tako na svoj grub i prikriven nain izraa vali vjeru u Bo ju ljubav prema ovjeku. Ja pak mislim da postoje razliite vrste elje. Sada je moja elja bila bli a mr nji nego ljubavi, a Henry je, (imao sam razloga da vjerujem po onome to mi je jednom rekla arah) prestao prema njoj osjeati bilo kakvu fiziku elju. A ipak, mislim, bio je tako isto ljubomoran kao i ja. On je jednostavno osjeao elju za drugarstvom. Prvi put se osjetio iskljue nim iz Sarina povjerenja, bio je zabrinut i bez nade nije znao to se dogaa ili to e se dogoditi. ivio je u stranoj nesigurnosti. U toj mjeri njegov neugo dan poloaj bio je gori od moga. Ja sam bio siguran da nita nemam. Nita vie nemam to bih jo mo gao izgubiti, dok je on jo mogao izgubiti njenu na zonost za stolom, um njenih koraka na stubitu, otvaranje i zatvaranje vrata, poljubac u obraz, pa sumnjam da je sada bilo i ta vi e, ali kako je i to mnogo za ovjeka koji umire od enje. A da stvar
59

58

bude jo gora, on je neko uivao u osjeaju sigurnosti dok ga ja nikad nisam imao. Pa, eto, sad kad se gospodin Parkis vraao preko Commona, ak nije ni znao da smo arah i ja jednom bili ljubavnici. I dok piem tu rije, moje misli protiv moje volje nesavladivo lutaju tono tamo gdje je bol poela. Proao je cijeli tjedan poslije onog nespretnog poljupca u Maiden Laneu prije nego sam telefonom nazvao Saru. Spomenula je za rukom da Henry ne voli kino, pa je rijetko ila u kino. Warner je prikazivao film prema jednoj od mojih knjiga i tako djelomice da se razmeem, djelomice zato to sam smatrao da se s tim poljupcem od uljudnosti mora nekako nastaviti veza, a djelomice i zbog toga to me je jo uvijek zanimao brani ivot dravnog slubenika pozvao sam Saru da poe sa mnom. Mislim da nema smisla pozvati Henrvja? Ni najmanje odgovori ona. On nam se moe poslije pridruiti pri veeri? On donosi kui mnogo posla. Neki bijedni libe ral postavljat e idui tjedan u parlamentu pitanja o udovicama. Tako biste mogli rei da nam je taj li beral, mislim da je bio Velanin, a zvao se Lewis, te noi namjestio postelju. Film nije bio dobar, a na trenutke bilo je bolno gledati situacije koje su mi bile tako stvarne, kako se na platnu izvru u uobi ajene kli eje. Poelio sam da sam sa Sarom iao pogledati to drugo. Najprije sam joj rekao: To nije ono to sam napisao, zna ali nisam mogao to stalno ponavljati. Ona mi je dirljivo dodir nula ruku, i otad smo sjedili drei ruke u nedunom stisku kao to to obiavaju djeca i ljubavnici. Iznenada i neoekivano, samo za nekoliko trenutaka, film je oivio. Zaboravio sam da je
60

to moja pria i da je to barem dio mog dijaloga, a iskreno me dirnuo mali prizor u jednom jeftinom restoranu. Ljubavnik je naruio odrezak s lukom; ena je za trenutak oklijevala da jede luk, jer njen mu nije volio taj miris; ljubavnik je bio uvrijeen i ljutit, jer je spoznao to se krije iza njenog oklijevanja, a u dui je zamislio neizbjean zagrljaj kad se ona vrati kui. Prizor je uspio: elio sam izraziti osjeaj strasti putem obine, jednostavne epizode bez ikakve retorike u rijeima ili akciji, i to mi je polo za rukom. Nekoliko sekundi bio sam sretan to je bilo pisanje: nita drugo me nije zanimalo na svijetu. elio sam da odem kui i ponovno proitam taj prizor; elio sam raditi na neem drugom. alio sam, kako li sam alio, to nisam pozvao Saru Miles na veeru. Poslije kad smo bili kod Rulesa i upravo kad su nam posluivali odreske, ona ree: Ima jedan prizor to si ga zaista napisao. Ono s lukom? Da. I isti tren spustili su zdjelu s lukom na stol. Upitao sam je te veeri nije mi jo palo na pamet da je poelim; Ima li Henry neto protiv luka? Da. Ne podnosi ga. A ti ga voli? Da. Ponudila me lukom, pa se zatim sama posluila. Je li mogue da se ovjek zaljubi uz porciju luka? To se ini nevjerojatno, a ipak bih se mogao zakleti da sam se ba tada zaljubio. Naravno, nije to bilo izriito zbog luka. Iznenada sam osjetio osebujnost ene, iskrenost koja me poslije tako esto uinila sretnim, ali i nesretnim. Spustio sam ruku pod stolnjak i stavio je na njeno koljeno, a njena ruka je pa61

la na moju i nije je isputala. Rekoh: Dobar odrezak a njen odgovor zauh kao poeziju: Najbolji to sam ga igda jela. Nije bilo nikakva traenja ni nikakva zavoenja. Ostavili smo pol toga dobrog odreska na tanjurima i treinu boce crvenog vina i izali na Maiden Lane s istom namjerom u naim duama. Tono na istom mjestu kao i prije, pokraj vee i reetke, poljubili smo se. Rekoh: Zaljubljen sam. - I ja. - Ne moemo poi kui. - Ne. Kod kolodvora Charing Cross zaustavili smo taksi, i rekao sam oferu neka nas odveze u Arbuckle Avenue tako smo meu sobom nazivali Eastbourne Terrace, niz hotela to su stajali uzdu kolodvora Paddington, s raskonim imenima, kao Ritz, Carlton i tome slino. Vrata tih hotela uvijek su bila otvorena i u bilo koje doba dana uvijek se mogla dobiti soba na sat-dva. Prije tjedan dana ponovno sam posjetio to mjesto. Pola ga je nestalo. Ona strana gdje su bili hoteli bila je bombama raznesena na komadie, a ono mjesto gdje smo one noi vodili ljubav, bilo je traak zraka. Bio je to Bristol. U predvorju stajali su lonci s paprati, plavokosa direktorica uvela nas je u najljepu sobu; pravi edvardovski stil s velikim pozlaenim branim krevetom i zastorima od crvena baruna i zrcalom do poda. (Posjetioci Arbuckle Avenue nikad nisu traili sobu sa dva kreveta.) Vrlo dobro se sjeam beznaajnih pojedinosti: kako me direktorica upitala elimo li ostati preko noi; kako je soba stajala petnaest ilinga za kratak boravak; kako je strujomjer primao samo dva ilinga, a nas dvoje nismo imali ni jedan komad
62

od dva ilinga, ne sjeam se nieg drugog kako je arah prvi put izgledala, ni to smo radili, osim da smo oboje bili nervozni i da smo loe vodili ljubav. No to nije bilo vano. Poeli smo to je bilo bitno! Tad je pred nama bio cio ivot koji smo s veseljem oekivali. Oh, jo se jedne stvari dobro sjeam. Na vratima nae sobe (naa soba poslije samo pol sata), kad sam je ponovno poljubio i rekao kako mrzim i samu pomisao da se vraa kui Henrvju, ona ree: Ne brini, on se marljivo bavi udovicama. Mrzim i pomisao da e te poljubiti rekoh. Nee. On nita ne mrzi tako kao to mrzi luk. Otpratio sam je ku i na njenu stranu Commona. Henrvjevo svjetlo sjalo je ispod vrata njegove radne sobe, a mi smo se popeli gore. U dnevnoj sobi smo se zagrlili i nismo se mogli rastaviti. Doi e gore rekoh svakog trenutka. Moemo ga uti ree ona, i doda uasno raz govijetno: Jedna stuba uvijek zakripi. Nisam imao vremena da skinem kaput. Ljubili smo se i zauli kripu stuba, a kad je Henry uao tuno sam promatrao mir njena lice. Ona ree: Nadali smo se da e doi gore i ponuditi nas nekim piem. Henry ree: Naravno. to eli, Bendrix? Rekao sam da ne elim ni ta piti; moram raditi. Mislio sam da si rekao da nikad ne radi nou. Oh, ovo je vano. Recenzija. Zanimljiva knjiga? Ne osobito. elio bih da imam tvoju snagu da piem. arah me otpratila do vrata i mi smo se ponovno poljubili. Toga trenutka ja sam volio Henrvja, a ne
63

Saru. inilo se kao da su svi mukarci u prolosti, a da e i u budunosti, zasjenjivati sadanjost. to ti se dogodilo? zapita me. Uvijek je brzo itala zna enje koje se krilo iza poljupca, pa i apat u dui. Nita odgovorih. Ujutro u ti telefonirati. Bolje da ja tebe nazovem ree mi ona. Op rez je oprez, pomislih. Kako li dobro zna voditi tak ve ljubavne avanture; pa se ponovno sjetih one stu be koja uvijek zakripi uvijek bila je fraza to ju je esto upotrebljavala.

DRUGA KNJIGA

1.

O
64

sjeaj nesree mnogo je lake izraziti negoli osjeaj sree. ini se da smo u nevolji svjesni svog vlastitog postojanja, pa makar to bilo u obliku udovine sebinosti: ova bol je moja osobna, taj ivac koji se trgne od boli pripada meni i nikom drugom. Ali srea nas, meutim, unitava: gubimo svoju osobnost. Sveci su upotrebljavali rijei ljudske ljubavi da bi opisali svoje vizije Boga, i tako, ini mi se, mi moemo upotrijebiti izraze molitve, meditacije, razmatranja da bismo objasnili snagu ljubavi to je osjeamo prema nekoj eni. Mi se odriemo uspomene, duevno65

sti, inteligencije, i doivljavamo gubitak, noche oscura*, a kad to kao nagradu neku vrst mira. Sam ljubavni in opisan je kao smrt u malom, a ljubavnici kadto dozive blagi mir. udno mi je to otkrivam kako te fraze piem kao da volim ono to zapravo mrzim. Kadto ne prepoznajem vlastite misli. to ja znam o frazama kao to je mra na no ili o molitvi, ja koji znam samo jednu molitvu? Ja sam te fraze naslijedio, to je sve, i to kao mu kojemu je smrt ostavila beskorisnu eninu odjeu, mirise, loni e s kremom . . . A ipak, taj mir je postojao . . . Tako razmi ljam o tim prvim ratnim mjesecima nije li to bio laan mir kao to je bio laan rat? Sad se ini kao da je taj mir raskrilio ruke utjehe i umirenja nad svim tim mjesecima sumnje i ekanja, ali da je mir ak i u ono vrijeme bio prekidan nerazumijevanjem i sumnjom. Isto tako kao to sam se one prve veeri vraao kui bez vedrine i zapravo samo s osjeajem tuge i ravnodunosti, tako sam se drugih dana opet vraao kui u uvjerenju da sam ja samo jedan od mnogih mukaraca zasad omiljeni ljubavnik. Ta ena, koju sam volio tako pomamno, im bih se probudio ovladala mi je mislima, i ako sam se nou probudio bila mi je ponovno u mislima i vie nisam mogao zaspati, ta ena je sve svoje vrijeme posveivala meni. A ipak nisam osjeao neko povjerenje: u ljubavnom inu znao sam biti drzak, ali kad sam bio sam, bilo je dovoljno da pogledam u ogledalo, pa da vidim sumnju; povod za izborano lice i hrome noge pa zato ba ja? Bilo je dana kad se nismo mogli sastati kad je imala zakazani posjet
* noche oscura mrana no; panj. (Prev.) 66

zubaru ili frizeru, kad je Henry imao goste, ili kad su bili zajedno sami. Nita mi nije koristilo da se uvjeravam kako u vlastitoj kui nije imala priliku da me prevari (sebinou ljubavnika ve sam upotrebljavao rije prijevara kao da je arah imala obveze prema meni, dok Henry kod kue radi na mirovinama za udovice ili jer je uskoro bio premjeten s toga posla na raspodjeli plinskih maski i na nacrtu odobrenih kartonskih kutija, ali nisam li i sam znao da je ako postoji elja mogue voditi ljubav i u najopasnijim okolnostima? Nepovjerenje raste s ljubavnikovim uspjehom. Eto, upravo kad smo se idui put sastali, upravo se to dogodilo na nain to bih ga mogao nazvati nemoguim. Probudio sam se s tugom u srcu zbog njenog posljednjeg opreznog savjeta koji mi je jo poivao na du i, ali za nekoliko minuta nakon bu enja njen glas na telefonu rastjerao je tu sjetu. Nikad ni prije ni poslije nisam upoznao enu koja bi mogla promijeniti raspoloenje pukim razgovorom putem telefona, a kad je ula u sobu i stavila ruku na moj bok, odmah je stvorila potpuno povjerenje koje sam gubio pri svakom rastanku. Halo ree ona spava li? Ne. Kada te mogu vidjeti? Danas prije podne? Henry je nahlaen. Ostat e kod kue. A kad bi ti mogla doi ovamo . . . Moram ostati doma za sluaj da netko nazove telefonom. Samo zbog toga to je nahlaen? Sino sam prema Henrvju osje ao prijateljstvo i simpatiju, ali sad mi je ve postao neprijatelj kome se valja narugati, mrziti ga i iz potaje zgaziti. Potpuno je promukao.
67

Osjetio sam zlobnu radost zbog besmislenosti njegove bolesti: dravni slubenik bez glasa koji promuklo i nerazgovjetno apue o mirovinama za udovice. Rekoh: Zar nema naina da te vidim? Pa naravno da ima. Na telefonskoj liniji na trenutak je zavladala tiina kao da je prekinut spoj. Zvao sam: Halo, halo. Ali ona je razmiljala i to je bilo sve; paljivo, sabrano, brzo, tako da bi mogla odmah dati pravi odgovor: U jedan sat odnijet u Henrvju objed u postelju. Mi moemo pojesti sendvie u dnevnoj sobi. Rei u mu da eli sa mnom razgovarati o filmu odnosno 0 onoj tvojoj pripovijetki. im je spustila slualicu osjeaj povjerenja se prekinuo i ja pomislih koliko li je puta prije planirala na isti takav nain? Kad sam otiao k njenoj kui i pritisnuo zvonce, osjeao sam se kao neki neprijatelj ili detektiv koji pazi na njene rijei kao to su Parkis i njegov sin pratili nje no kretanje, nekoliko godina kasnije. A onda su se vrata otvorila a s njima i povjerenje. U ono vrijeme nije se postavljalo pitanje tko koga eli elja je bila obostrana. Henry je dobio objed na pladnju, sjedio je podboen na dva jastuka u zelenom vunenom kunom ogrtau, a u sobi ispod njegove, vodili smo ljubav, na tvrdom drvenom podu 1 samo s jednim jastukom za podupiranje, dok su vrata bila irom otvorena. Kad je do ao trenutak, morao sam joj blago staviti ruku na usta, kako bih prigu io onaj udni tuni i ljutiti krik prepu tanja da je Henry gore ne bi uo. Kad samo pomislim da sam jednom elio da iz nje izvlaim injenice. uao sam na podu pokraj nje, gledao je i promatrao, kao da to vie nikad neu vidjeti kosu neodreeno smee boje kao tekuinu
68

razlivenu po parketu, znoj na njenom elu, teko disanje kao da je trala na natjecanju pa sada kao mladi atleta lei iscrpljena nakon pobjede. A onda zakripae stube. Za trenutak se nismo ni pomakli. Sendvii su stajali na stolu netaknuti, a ae prazne. Ona apnu: Siao je dolje. Sjela je na stolac, a ja sam joj stavio tanjur na krilo i au pokraj sebe. Moda je uo rekoh dok je prolazio. Zacijelo nije mogao znati to je to bilo. Mora da sam odavao izgled ovjeka koji ni sam u to ne vjeruje, jer ona neutjeno i njeno doda: Jadni Henry. Nikad se to nije dogodilo, ne u cijelih deset godina. Ali svejedno nismo ba bili sasvim sigurni: sjedjeli smo tiho oslukujui dok stuba nije ponovno zakripjela. Kad sam preglasno rekao: Milo mi je to ti se svia ona scena s lukom, glas mi je zvuao hrapavo i lano. Henry otvori vrata i pogleda unutra. Nosio je termofor umotan u sivu flanelsku navlaku. Zdravo, Bendrix apnu on. Nije trebalo da to sam donese ree ona. Nisam te htio smetati. Razgovarali smo o sinonjem filmu. Nadam se da ima sve to ti treba apnu mi pa pogleda crveno vino to mi je arah natoila. Trebala si mu dati vino iz '29. godine zadahta on glasom neodreena raspona i ponovno se izgubi, ste ui termofor u flanelskoj navlaci, a mi smo opet os tali sami. Ima li to protiv? upitah je, a ona klimne glavom. Uistinu nisam znao to sam time zapravo mislio valjda sam pomislio da se u njoj probudilo
69

kajanje kad je ugledala Henrvja. Za razliku od ostalih ljudi, nju nije progonio osjeaj krivnje. Po njenom rasuivanju, kad je neto bilo uinjeno, bilo je uinjeno; kajanje se ugasilo s inom. Da nas je zatekao, ona bi smatrala od Henrvja nerazumnim, to se ljuti vie od nekoliko asaka. Kau da katolici u ispovjedaonici bivaju osloboeni tereta prolosti; s tog stanovita mogli biste je nazvati roenom katolikinjom, premda smo oboje malo vjerovali u Boga. I sad se pitam: jesam li tada zaista tako mislio. Ako ova moja knjiga ne uspije odrati predvieni tijek, onda je to zbog toga to sam se izgubio u stranom kraju i nemam zemljopisnu kartu. Kadto se upitam je li ita istinito od ovoga to sam ovdje napisao. Toga poslijepodneva osjetio sam potpuno povjerenje kad mi je iznenada rekla a da je nisam pitao: Ni k ad nis am ni ta i ni koga vol j el a kao tebe. Sjedei tamo na stolcu s preostalom polovicom sendvia u ruci, inilo se da se potpuno prepustila kao to se prepustila prije pet minuta na tvrdom drvenom podu. Veina ljudi oklijeva da da jednu tako potpunu izjavu, mi se sjeamo i slutimo i sumnjamo. Ona nije gajila sumnje. Vaan je bio samo trenutak. Kau da vjenost nije produeno vrijeme, ve nepostojanje vremena, a meni se kadto inilo da njeno preputanje dostie onu zagonetnu matematiku toku beskonanosti, toku bez irine, koja ne ispunjava nikakav prostor. Kakva smisla je imalo vrijeme svi budui i bivi mukarci koje je poznala (opet ta ista rije) od vremena do vremena ili sva budunost u kojoj e davati isto takvo oitovanje s osjeajem za istinu? Kad sam joj odgovorio da je volim na isti takav na in, ja sam bio la ljivac, a ne
70

ona, jer ja nikad ne gubim svijest o vremenu, za mene sadanjost nikad nije nazona, ona uvijek znai prolu godinu ili idui tjedan. Nije lagala ni onda kad je rekla: Nikog drugog. Nikad vie. U vremenu postoje protuslovlja koja ne postoje u matematikoj toki, to je sve. Imala je tako mnogo vie snage da voli nego to sam je imao ja. Ja nisam mogao navui zastor oko toga trenutka, nisam mogao zaboraviti, a nisam mogao da se ne bojim. ak u trenucima ljubavi bio sam poput policajca to skuplja dokaze o zloinu koji jo nije poinjen, a kad sam nakon vie od sedam godina otvorio Parkisovo pismo, dokazi su se nagomilali u sje anju da mi poveaju gorinu.

71

2.

Potovani gospodine, poinjalo je pismo. Milo mi je to vas mogu obavijestiti da smo ja i moj sin stupili u prijateljsku vezu sa sluavkom na broju 17. To je omoguilo da se istraga nastavi mnogo bre, jer kadto mogu kradomice pogledati u rokovnik stranke i na taj nain vie saznati o njezinom kretanju. Takoer mogu povremeno provjeriti koaru za otpatke, iz koje prilazem zanimljiv dokument, koji molim da mi uz primjedbu vratite. Stranka takoer vodi dnevnik i vodi ga ve nekoliko godina, ali do sad sluavka koju u ubudue zbog vee sigurnosti zvati moj prijatelj nije ga se mogla domoi, jer ga stranka dri pod kljuem, to moe ali ne mora biti povod za sumnju. Bez obzira na vanost dokumenta to ga prilazem, ini se da stranka troi mnogo vremena ne odravajui zakazane sastanke prema svom rokovniku, pa rokovnik treba smatrati krinkom, premda osobno ne elim stei loe miljenje ili da ne budem objektivan u istrazi koja zahtijeva tonu istinu na korist svih zainteresiranih stranaka. Ne povreuje nas samo tragedija. I groteska nosi sa sobom oruje, nedostojno, smijeno oruje. Kad72

to sam poelio da te nesuvisle vrludave i neefikasne izvjetaje strpam gospodinu Parkisu u usta, i to u nazonosti onog njegovog sina. Saru sam elio namamiti u stupicu (ali u koju svrhu?). Da ranim Henryja ili da povrijedim sebe? S time bih pustio jednog klovna da bezglavo uleti u nau prisnost. Prisnost. ak i ta rije mirii na izvjetaje gospodina Parkisa. Nije li on jednom napisao: Premda nemam nikakva pravog dokaza o intimnosti koja se dogodila u Cedar Roadu broj 16, stranka je svakako pokazala namjeru da nekoga zavara. Ali to je bilo poslije. Iz tog njegovog izvjetaja saznao sam da se arah u dva maha nije pojavila na zakazanim sastancima, kao to je zapisala, kod zubara i krojaice; ako su ti sastanci igda bili dogovoreni, izbjegla je progoniteljima. A onda, okrenuvi neotesan izvjetaj gospodina Parkisa, napisan njegovim sitnim drhtavim rukopisom na jeftinom svijetloljubiastom listovnom papiru, vidio sam izraziti i isti Sarin rukopis. Nisam znao da u ga prepoznati poslije gotovo dvije godine. To je bio samo otrgnuti komadi papira priboden na poleini izvjetaja, i bio je crvenom olovkom oznaen velikim slovom A. Ispod A, gospodin Parkis je napisao: S obzirom na mogui ponovni postupak, vano je da se sav dokazni materijal vrati zbog odlaganja u kartoteku. Papiri je bio pokupljen iz koare za papir i paljivo izravnan, kao da ga je gladila ljubavnikova ruka. U svakom sluaju bio je pisan ljubavniku: Nemam potrebe da ti piem ili da s tobom razgovaram, ti sve zna prije nego to ja mogu izrei, ali kad ovjek voli, osjea potrebu da se poslui istim starim sredstvima koje je i dosad upotrebljavao. Znam da tek poinjem ljubiti, ali ve sada elim napustiti sve i svakoga, osim tebe; prijee me sa73

mo strah i navika. Dragi. . . To je bilo sve. Rijei su me uporno gledale, a ja nisam mogao da ne pomislim kako sam zaboravio svaki redak svih onih pisama koje mi je neko napisala. Zar ih ja ne bih sauvao da su igda tako potpuno iskazivala njenu ljubav, a zar nije, od straha da ih ne bih sauvao, ona u onim danima bila oprezna i pisala izmeu redaka kao to je to i sama govorila? Ali ova posljednja ljubav provalila je reetke kaveza. Odbila je da se dri i krije izmeu redaka. Sjeam se da je ipak postojala jedna ifrirana rije luk. Bilo je doputeno da se ta rije unese u nae dopisivanje i da potajno predstavlja nau strast. Ljubav je postala luk, ak i sam ljubavni in postao je luk. Ve elim da napustim sve i svakoga, osim tebe, a luk, pomislio sam s mr njom, luk tako je to bilo u moje vrijeme. Na dnu tog komadia papira napisao sam nemam primjedbi, stavio ga natrag u omotnicu i naslovio na gospodina Parkisa, ali kad sam se u noi probudio, mogao sam cijelu stvar izgovoriti napamet, a rije napustiti poprimila je mnogo vrsta fizikih predodbi. Leao sam i nisam mogao spavati, dok me je sjeanje za sjeanjem podbadalo mrnjom i eljom. Njena kosa rairena kao lepeza na parketu, i stuba koja kripi, dan u prirodi kad smo legli u jarak da nas ne vide sa ceste i kad sam gledao kako se mraz iskri izmeu peras-tih pramenova njene kose na tvrdoj zemlji i traktor koji je vozio cestom u na em najsla em trenutku a da se voza uop e nije osvrnuo. Za to mrnja ne ubije elju? Sve bih dao da sam mogao zaspati. Ponaao bih se kao neki kolarac da sam vjerovao u mogunost da neto moe zamijeniti
74

nju. Ali bilo je razdoblje kad sam pokuao nai zamjenu, ali nije uspjelo. Ja sam ljubomoran ovjek mislim da je glupo pisati te rijei u neem to je, ini mi se, dugaak zapis o ljubomori na Henrvja, ljubomori na Saru i ljubomori na onog drugog kojem je gospodin Parkis tako nespretno slijedio trag. Kako to sve sad pripada prolosti, osjeam ljubomoru prema Henrvju samo onda kad sjeanja naroito oive (jer, kunem se, da smo se vjenali, uz njen pristanak, i moju elju, mogli smo do kraja ivota biti sretni). Ali jo ostaje ljubomora prema mom suparniku melodramska rije, do boli nedovoljna da bi se njome izrazilo nepodnoljivo samozadovoljstvo, povjerenje i uspjeh koji on uvijek uiva. Kadto pomislim da me on ak ne bi ni prepoznao kao dio te slike, pa osjetim veliku elju da svratim pozornost na sebe, da mu zaviem u uho: Ne moe me ignorirati. Tu sam. Makar to se poslije dogodilo, arah me je tada ljubila. arah i ja smo vodili duge prepirke o ljubomori. Bio sam ljubomoran ak i na prolost o kojoj mi je iskreno pripovijedala onako kako se dogaalo o avanturama koje uop e ni ta nisu znaile (osim moda nesvjesne elje da upozna onaj krajnji gr koji Henry, na alost, nije uspio izazvati). Svojim ljubavnicima bila je isto tako odana kao i Henrvju, ali ono to je trebalo da mi prui neku utjehu (jer bi ona nesumnjivo i meni bila odana), to me ljutilo. Jedno vrijeme smijala bi se mojoj srdbi, jednostavno odbijajui da vjeruje da sam iskren. Isto tako kao to je odbijala da vjeruje u svoju vlastitu ljepotu; ja sam se ljutio to nije bila ljubomorna na moju prolost, na moju eventualnu budunost. Nisam htio vjerovati da ljubav moe zadobiti bilo kakav drugi
75

oblik osim mog oblika: mjerio sam ljubav prema stupnju svoje ljubomore, a prema tom sam mjerilu, naravno, zakljuio da me ona uope ne ljubi. Prepirke su uvijek poprimale isti tijek; opisat u samo jedan osobit sluaj, jer se tom prilikom prepirka svrila glupou koja nije niemu vodila, osim moda do ove sumnje koja se uvijek pojavljuje kad poinjem pisati; osjeaj da je ona na kraju krajeva imala pravo, a ja krivo. Sjeam se kako sam ljutito rekao: To je samo ostatak tvoje nekadanje frigidnosti. Frigidna ena nikad nije ljubomorna; ti jednostavno jo nisi nadoknadila zaostale obine ljudske osjeaje. Ljutio sam se to se nije usprotivila. Moda ima pravo. Ja samo kaem da elim da bude sretan. Nije mi drago kad si nesretan. Nee me smetati makar to ti uradio samo da bude sretan. Ti trai izgovor. Ako ja spavam s nekom dru gom, ti smatra da moe isto to uiniti bilo kad. To je bez osnove. Ja elim da bude sretan, to je sve. I krevet bi mi pripremila? Moda i to. Nesigurnost je najgori osjeaj koji obuzima ljubavnike; kadto se i najdosadniji brak bez elje ini boljim. Nepovjerenje izvre znaenja i truje povjerenje. U vrsto opsjednutom gradu svaki straar je potencijalni izdajnik. ak i prije vremena gospodina Parkisa kuao sam da je iskuavam: uhvatio bih je u malim la ima, u rije ima koje nisu zna ile ni ta osim straha preda mnom. Jer ja sam znao svaku la uveati do izdajstva, pa sam ak u najiskrenijim rijeima znao itati skriveno znaenje. Kako nisam mogao podnijeti ni pomisao da bi ona rukom mogla
76

dodirnuti nekog drugog mukarca, cijelo sam vrijeme bio u strahu i u svakom najmanjem pokretu njene ruke vidio sam intimnost. Zar ti ne bi vi e volio da sam sretna nego da sam nesretna? upitala me s neumoljivom logi kom. Radije bih umro ili tebe vidio mrtvu odgovo rio sam nego da te vidim s drugim mu karcem. Nisam udak. To je obina ljudska ljubav. Pitaj bilo koga. Svi e ti rei isto ako su ikada ljubili. Iz rugivao sam joj se. Svatko tko ljubi taj je i ljubo moran. Bili smo u mojoj sobi. Doli smo tamo u sigurno doba dana, u kasno proljetno poslijepodne da vodimo ljubav; konano smo jednom imali sate i sate vremena, ali sam ih ja sve potratio u svai tako da nismo imali vremena za ljubav. Sjela je na krevet i rekla: ao mi je. Nisam te htjela naljutiti. Mislim da ima pravo. Ali je nisam ostavio na miru. Mrzio sam je, jer sam sam sebe elio uvjeriti da me ne voli; elio sam da je udaljim iz svog ivanog sustava. Pitam se sada kakvu sam ja to zamjerku gajio protiv nje, voljela me ili ne voljela? Bila mi je odana gotovo godinu dana, pruila mi je mnogo zadovoljstva, podnosila je moje udi, a to sam ja njoj pruio za uzvrat osim trenutnog zadovoljstva? Uao sam u tu avanturu otvorenih oiju, znajui da e jednog dana ipak doi kraj, a ipak kad me je iznenada obuzeo osjeaj nesigurnosti, logino vjerovanje u bespomonu budunost, ja bih je muio i muio kao da sam tog asa elio uvesti budunost na vrata, toga neeljenog i preranog gosta. Moja ljubav i moj strah djelovali su kao savjest. Da smo vjerovali u grijeh
77

jedva da bi na e ponaanje bilo drugaije. Ti bi bila ljubomorna na Henrvja rekoh. Ne. Ne bih mogla biti ljubomorna. To je bes mislica. Kad bi vidjela da ti je brak ugroen? To se nikad ne bi moglo dogoditi ree ona hladno, a ja sam njene rijei primio kao uvredu i iza ao iz sobe, spustio se stubitem i ravno na ulicu. Je li ovo kraj? pitao sam se glumei sam sebi. Nema potrebe da se ikad vratim. Ako je budem uspio izba citi iz svoje due, ne bih li mogao negdje pronai mi ran prijateljski brak koji bi jednostavno trajao? Ta da moda ne bih bio ljubomoran, jer ne bih dovoljno ljubio; bio bih siguran, a moje samosaaljenje i mrnja ili bi podruku preko Commona, nad kojim se spustila tama, kao dva idiota bez uvara. Kad sam poeo pisati rekao sam da je ovo pripovijetka o mrnji, ali sada nisam u to uvjeren. Moda je moja mrnja isto tako nepotpuna kao i moja ljubav. Upravo sam digao pogled s rukopisa i uhvatio sliku svoga vlastitog lica u ogledalu blizu pisaeg stola, pa pomislih: da li mrnja zbilja tako izgleda? Jer me je ono lice podsjetilo na ono lice koje smo svi mi vidjeli u djetinjstvu kako nas gleda iz izloga, crte lica zamagljene naim dahom, dok s toliko enje zurimo na sjajne i nedohvatne predmete u izlogu. Mora da se ta prepirka dogodila nekako u svibnju 1940. godine. Rat nam je pomogao na vrlo mnogo naina, i zbog toga sam ga smatrao zapravo svojim neasnim i nepouzdanim ortakom u toj avanturi. (Namjerno bih stavio kaustinu sodu rijei pria na svoj jezik, s nagovjetajem da je to poetak kraja.) Mislim da su Nijemci tada ve izveli invaziju u Nizozemsku: proljee je poput leine mirisalo na zle kobi,
78

ali mene nita drugo nije zanimalo osim dviju praktinih injenica Henry je bio premjeten u ministarstvo sigurnosti i radio do kasno u no, a moja gazdarica, od straha pred zranim napadima, preselila se u podrum i vie nije vrebala preko ograda stubita nepoeljne posjetioce. Moj se ivot nita nije promijenio, zahvaljujui mojoj hromosti (jedna noga mi je bila malo kraa od druge zbog jednog nesretnog sluaja u djetinjstvu); tek kad su poeli zrani napadaji, smatrao sam svojom dunou da se javim civilnoj protuavionskoj zatiti. Dosad kao da sam se bio ogradio od rata. Te veeri kad sam stigao na Piccadillv jo sam bio pun mrnje i nepovjerenja. Vie nego ita na svijetu elio sam povrijediti Saru. elio sam povesti neku enu i legnuti s njom na isti krevet na kome sam vodio ljubav sa Sarom; kao da sam znao da je jedini nain da je mogu povrijediti samo takav da povrijedim sebe. U to doba noi ulice su bile mrane i tihe, premda su po nebu bez mjeseine arali krugovi i snopovi reflektora. Nisu se mogla vidjeti lica ena koje su stajale u veama i na ulazima u prazna sklonita. Poput krijesnica one su morale signalizirati svojim depnim svjetiljkama. Du cijele Sackville Street palila su se i gasila mala svjetla. Zatekao sam se kako razmiljam o tome to sada radi arah. Je li otila kui ili eka da se ja kojom sreom vratim kui? Neka ena zasvijetli svjetiljkom pa ree: Hoe sa mnom kui, dragi? Odmahnuo sam glavom i produio. Malo dalje na ulici jedna djevojka je razgovarala s jednim mukarcem: kad si je osvijetlila lice, naas sam ugledao neto mlado, tamno i sretno i jo nepokvareno: ivotinju koja jo nije
79

svjesna da je u ropstvu. Proao sam, ali sam se ipak vratio i poao prema njima; dok sam se pribliavao, onaj mukarac ode, a ja je upitah: Hoe li neto popiti? Hoe li poslije sa mnom kui? Hou! Rado bih jednu aicu na brzinu. Uli smo u gostionicu na kraju ulice i ja sam naruio dva whiskyja, ali dok je pila, nisam joj mogao vidjeti lice, jer mi je pred oima stalno bilo Sarino. Bila je mlaa od Sare, nije joj moglo biti vie od devetnaest, bila je ljepa, moglo bi se ak rei manje pokvarena, ali jedino zbog toga to je u njoj bilo mnogo manje pokvarljivog: spoznao sam da je ne elim vie nego to elim drutvo psa ili make. Pripovijedala mi je kako ima lijep stan na najviem katu samo nekoliko kua dalje; rekla mi je koliko plaa stanarinu i koliko joj je godina i gdje je roena i kako ve godinu dana radi u kavani. Kazala mi je da ne ide kui sa svakim tko je nagovori, ali da je odmah vidjela da sam gentleman. Rekla je i da ima kanarinca koga naziva Jones po nekom gentlemanu koji joj ga je darovao. Poela je objanjavati kako je u Londonu teko nabaviti hranu za ptice. Pomislio sam: ako je arah jo u mojoj sobi, mogao bih je nazvati. uo sam djevojku kako me pita imam li vrt i bih li se ponekad sjetio njenog kanarinca i donio joj ptije hrane. Ree: Ne ljutite se to vas to pitam, zar ne? Gledajui je preko ae whiskyja pomislio sam kako je to udno da prema njoj uope ne osjeam nikakvu elju. Kao da sam nakon svih tih godina slobodnog seksualnog ivota najednom sazreo. Moja strast prema Sari zauvijek je ubila jednostavnu poudu. Nikad vie neu moi uivati enu bez ljubavi.
80

A ipak, zacijelo me nije ljubav dovela u ovu gostionicu; cijelo vrijeme dok sam iao od Commona govorio sam sam sebi da je to mrnja, kao to jo uvijek sebi govorim dok piem ovu priu o Sari, pokuavajui da je zauvijek izbacim iz svojih misli. Uvijek sam znao rei mogao bih je zaboraviti samo da je mrtva. Izaao sam iz gostionice, ostavivi djevojku da ispije svoj whisky i s novanicom od jedne funte kao melem za njen ponos, i poao New Burlington Streetom do telefonske govornice. Nisam ponio depnu svjetiljku pa sam morao kresati ibicu za ibicom dok nisam okrenuo svoj broj. uo sam isprekidani zvuk i mogao sam zamisliti telefon na mom pisaem stolu; tono sam znao koliko je Sari potrebno koraka do telefona ako sjedi u naslonjau ili lei na krevetu. A ipak sam pustio da telefon zvoni u praznoj sobi pol minute. Zatim sam telefonirao njenoj kui, a njena djevojka mi je rekla da se arah jo nije vratila. Zamiljao sam kako se seta Commonom za vrijeme zamraenja u one dane to nije bilo ba sigurno mjesto i pogledavi na sat, pomislih: da nisam bio budala, mogli smo jo tri sata provesti zajedno. Vratio sam se kui i pokuao itati knjigu, ali sam cijelo vrijeme uzalud oslukivao nee li telefon zazvoniti. Moj ponos mi nije dao da joj ponovno telefoniram. Najzad sam otiao u krevet i uzeo dvostruku dozu napitka za spavanje. Prva stvar koje sam ujutro bio svjestan bio je Sarin glas na telefonu; razgovarala je kao da se nita nije dogodilo. Osjeao sam ponovno potpun mir, ali im sam spustio slualicu stari mi je avao doapnuo misao kako ona tri protraena sata njoj uope nita nisu znaila.
81

Nikad nisam razumio zato se ljudi, koji mogu progutati golemu nevjerojatnost osobnog Boga, usteu od osobnog avola. Ali sam intimno tako tono znao na koji nain avao radi u mojoj mati. Nikakva tvrdnja koju je arah igda izrekla nije bila dokaz protiv njegovih prepredenih sumnji, premda bi obino ekao dok ona ode prije negoli ih je izgovorio. On bi poticao nae svae davno prije nego su se odigrale; on nije bio toliko Sarin neprijatelj, koliko je bio neprijatelj ljubavi, a zar se to nije moglo oekivati od avola? Mogu zamisliti kad bi postojao Bog koji ljubi, avao bi se osjetio ponukan da uniti ak i najslabiju i najloiju imitaciju te ljubavi. Zar se on ne bi bojao da bi navika ljubavi mogla rasti, i zar ne bi pokuao da nas sve namami u stupicu, pa da svi postanemo izdajnici i da mu pomognemo u iskorjenjivanju ljubavi? Ako postoji Bog kojemu sluimo kao materijal za pravljenje svetaca, onda i avao moda ima svoje ambicije; moda sanja da uvjeba ak i takve osobe kao to sam ja, ili ak jadni Parkis, da postanu njegovi sveci, spremni s posuenim fanatizmom da unitimo ljubav gdje god je naemo.

3.

Uinilo mi se da sam u narednom Parkisovu izvjetaju otkrio pravo oduevljenje za avolsku igru. Najzad je uistinu nanjuio ljubav i kradom je slijedio, dok mu je sin bio za petama kao lovaki pas. Otkrio je gdje je arah provodila toliko dragocjenog vremena: tavie, zacijelo je znao da su ti posjeti bili potajni. Morao sam priznati da je gospodin Parkis dokazao da je lukav detektiv. Uz pomo svog sina uspio je izvesti Milesovu sluavku iz kue ba u onom trenutku kad je osoba u pitanju ila Cedar Roadom prema broju 16. arah se zaustavila i razgovarala sa sluavkom, koja je imala slobodan dan, a sluavka joj je predstavila mladog Parkisa. Zatim je arah produila i zamakla za idui ugao, gdje je osobno ekao Parkis. On je vidio kako se malo proetala i vratila. Kad je vidjela da su mali Parkis i djevojka nestali iz vida, pozvonila je na broju 16. Gospodin Parkis se tada bacio na posao da provjeri stanovnike broja 16. To nije bilo lako, jer je kua imala vie stanova, a on nije znao na koje je od triju zvona arah pozvonila. Obeao je konani izvjetaj za nekoliko dana. Sve to je trebao uraditi kad se arah ponovno
83

82

uputi u tom smjeru, bilo je da poe prije nje i da sva tri puceta naprai puderom. Razumije se, bez obzira na prikaz. A, jer ne postoji dokaz da je osoba u pitanju uinila neto loe. Ako budu potrebni takvi dokazi na temelju izvjetaja u svrhu sudskog postupka, moda e biti potrebno da se stranku, nakon nekog vremena, prati u stan. Bit e potreban i drugi svjedok koji e identificirati stranku. Nije potrebno uhvatiti stranku na djelu: da bi sud donio presudu dovoljna je izvjesna neurednost haljina i uzbuenost. Mrnja je vrlo slina fizikoj ljubavi: ima svoje krize a zatim razdoblja mira. Jadna arah, pomislio sam itajui izvjetaj gospodina Parkisa, to je bio taj trenutak orgazma moje mrnje, i sad sam bio zadovoljan. Sad kad je bila opkoljena, mogao sam je aliti. Nita nije poinila osim ljubavi, a tu su bili Parkis i njegov sin i pazili na svaki pokret, kujui zavjeru s njenom sluavkom, stavljajui puder na zvonca, planirajui estoke upade, moda u jedini mir u kojemu je danas uivala. Gotovo sam htio poderati izvjetaj i opozvati uhode. Moda bih to i uinio da nisam, u otrcanom klubu kome sam pripadao, otvorio Tatler i ugledao Henrvjevu fotografiju. Henry je sada brao lovorike: u povodu kraljeva roendana za vrijeme dijeljenja plemstva i odlikovanja za svoje zasluge u ministarstvu primio je orden komtura britanske imperije; imenovan je predsjednikom Kraljevske komisije: a ovdje je bio na sveanoj veeri britanskog filma Posljednja sirena, blijed i touljook pod fleevima, drei Saru ispod ruke. arah je spustila glavu da izbjegne bljesku, ali ja sam prepoznao onu gustu isprepletenu kosu koja je hvatala prste ili im se odupirala. Odjednom sam poelio da pruim ruku i do84

taknem je, kosu na njenoj glavi i tijelu. Poelio sam da lei pokraj mene i da okrenem glavu na jastuku i razgovaram s njom; elio sam gotovo nezamjetljiv miris i okus njene koe, a tu je bio Henry, gledajui u novinarsku kameru samodopadnou i sigurnou efa odjela u ministarstvu. Sjeo sam ispod utavljene jelenje glave to ju je darovao Sir Walter Besant 1898, i napisao pismo Henrvju. Pisao sam mu da imam neto vano s njim raspraviti i bi li htio sa mnom objedovati neka izabere bilo koji dan idueg tjedna. Bilo je tipino za Henrvja da me je odmah nazvao i u isto vrijeme predloio da ja objedujem s njim; nikad nisam sreo nikoga tko bi bio neugodniji gost. Ne sjeam se tono to je bio izgovor, ali me je ljutio. Mislim da je rekao da njegov klub ima neki osobito dobar portugizac, ali pravi razlog bio je taj to ga je osjeaj obveze zamarao ak i obveza na besplatni objed. Nije ni slutio kako e malena biti njegova obveza. Odabrao je subotu, a toga je dana moj klub gotovo prazan. Novinari dnevnih novina ne izdaju novine, kolski inspektori su otili kui u Bromlev i Streatham, a nikad mi nije bilo sasvim jasno to se toga dana dogaa sa sveenicima moda ostaju kod kue da pripremaju nedjeljne propovijedi. to se tie pisaca (za koje je klub osnovan), gotovo svi vise na zidu Conan Doyle, Charles Garvice, Stanley Weyman, Nat Gould, i jo pokoje slavnije i glasovitije lice; ive pisce mo ete izbrojati na prste jedne ruke. U klubu sam se uvijek osjeao kao kod svoje kue, jer je bilo malo vjerojatnosti da u sresti kojeg kolegu pisca. Sjeam se da je Henry izabrao beki odrezak bio je to znak njegove bezazlenosti. Uistinu vjerujem da nije imao pojma to naruuje i da je oekivao
85

neto poput Wiener-Schnitzela. Izvan svoje ku e osjeao se nesigurno i bilo mu je neugodno da prigo vara jelu, ali je ipak nekako uspio da primora tu ru i astu raskva enu smjesu da si e niz grlo. Sjetio sam se one pompozne pojave pred fle evima i nisam poku ao da ga opomenem kad je naru io Cabinet Pudding. Za vrijeme tog odvratnog obroka razgova rali smo op irno ni o emu! Henry se trudio to je najbolje mogao da velom tajnovitosti prekrije sjednice Kraljevske komisije o kojima su svakog dana iz vjetavale novine. Zatim smo po li u predvorje da popijemo kavu i na li se posve sami ispred kamina i izme u praznih crnih naslonja a ispunjenih konjskom dlakom. Pomislio sam kako rogovi po zidovima odgovaraju situaciji, i spustiv i noge na starinsku nisku ogradu kamina, potpuno sam zatvorio Henrvju izlaz iz njegovog kuta. Promije ao sam kavu i upitao: Kako je arah? Prili no dobro re e Henry izbjegavaju i is kren odgovor. Pa ljivo je i sumnji avo okusio svoje vino; i pretpostavljam da nije zaboravio be ki odre zak. Jesi li jo uvijek zabrinut? upitah ga. On tu no podigne pogled. Zabrinut? Bio si zabrinut. Tako si mi rekao. Ne sjeam se. Ona je prilino dobro objasni on kao da sam ga pitao za njeno zdravlje. Jesi li igda konzultirao onog detektiva? Nadao sam se da si to zaboravio. Nisam se do bro osje ao zna , kuhalo se ono oko Kraljevske komisije. Bio sam izmoren radom. Sjea li se da sam ti ponudio da u ga posjetiti umjesto tebe? Mora da smo obojica bili pomalo premoreni. 86

Zagledao se gore u stare rogove iznad na ih glava stisnuvi o i i poku avaju i da pro ita ime darovatelja. Ree glupo: ini se da ovdje imate mnogo trofeja. Nisam namjeravao da ga pustim da se izvu e, pa rekoh: Posjetio sam ga nekoliko dana kasnije. On spusti a u pa re e: Bendrix, ti uop e nisi imao nikakva prava da . . . Ja pla am sve tro kove. To je strahovita drskost. Ustade, ali sam ga uklijetio tako da nije mogao iza i bez sile, a sila nije pristajala Henrvjevu karakteru. Sigurno bi volio da se provjeri i opravda? rekoh. Ni ta nema da se provjeri i opravda. Molim te ho u da odem. Mislim da bi trebalo da pro ita izvjetaje. Nemam namjeru . . . Onda smatram da bi trebalo da ti pro itam ne to o potajnim sastancima. Njeno ljubavno pismo sam vratio detektivima za odlaganje u kartoteku. Dragi moj Henry, potpuno si nasamaren. Pomislio sam da e me zaista udariti. Da me je udario, ja bih mu sa zadovoljstvom uzv ratio udarac, udario bih tog glupana kome je arah na svoj na in ostala odana kroz toliko godina, ali u taj as u e u klub tajnik kluba. Bio je to ovjek duge sijede brade, a nosio je prsluk zamrljan juhom, podsje ao je na viktorijanskog pjesnika, ali je zapravo pisao kratke tune uspomene na pse koje je neko vidio. (Njegov Zauvijek Fido imao je veliki uspjeh 1912.) Ah, Bendrix ree on dugo vas nisam ov dje vidio. Predstavio sam ga Henrvju, a on re e brzo poput frizera: Svaki dan pratim izvje taje. 87

Kakve izvjetaje? Henrvju valjda prvi put nije pao na pamet njegov posao kad je ta rije bila izgovorena. Kraljevske komisije. Kad je napokon otiao, Henry ree: Sad mi daj te izvjetaje i pusti me da idem. Pomislio sam da je promiljao o tim stvarima dok je tajnik bio s nama, pa sam mu pruio posljednji izvjetaj. Bacio ga je ravno u vatru i araem ga nabio u ognjite. Nisam mogao a da ne pomislim kako u toj gesti ima dostojanstva. to e poduzeti? upitah. Nita. Nisi se oslobodio injenica. Do avola s injenicama ree Henry. Nikada ga prije nisam uo da psuje. Uvijek ti mogu dati kopiju. Hoe li me konano pustiti da odem? ree Henry. Demon je zavrio svoj posao; osjeao sam kao da mi je sav otrov istekao. Skinuo sam noge s ograde i pustio Henrvja da proe. Smjesta je otiao iz kluba, zaboravio eir, onaj crni naduti eir s ko jeg se cijedila ki a kad sam ga sreo na Commonu. inilo mi se da se to zbilo bogzna otkada, a ne prije nekoliko tjedana.

4.

Nadao sam se da u ga dostii, ili barem da u ga ugledati na dugakom preglednom Whitehallu, pa sam ponio sa sobom njegov eir, ali ga nigdje nisam vidio. Okrenuo sam se ne znajui kamo da poem. Danas je najgore s vremenom ima ga previe. Svratio sam u malu knjiaru blizu kolodvora podzemne eljeznice Charing Cross i pitao se je li arah u ovaj as moda spustila ruku na napudrano zvonce u Cedar Roadu, a gospodin Parkis eka iza ugla. Da sam mogao vratiti vrijeme natrag mislim da bih pustio da Henry, zaslijepljen kiom, proe pokraj mene. Ali poinjem sumnjati bih li igda mogao svojom voljom promijeniti tijekdogaaja. Sad smo Henry i ja saveznici, svaki na svoj nain, no nismo li mi saveznici protiv sve bujnijeg tijeka dogaaja? Preao sam preko ulice, pa pokraj ulinih prodavaa voa, uao u Victoria Gardens. Toga tmurnog i vjetrovitog dana nije mnogo ljudi sjedilo na klupama, i odjednom sam primijetio Henryja, ali mi je trebao koji tren da ga prepoznam. Vani, bez eira, kao da se pridruio anonimnim i izvlatenim ljudima koji dolaze iz najsiroma nijih predgra a i koje nitko
89

88

ne poznaje; starac koji hrani vrapce, ena sa smeim paketom oznaenim Swan & Edgar's. Sjedio je tamo pognute glave gledajui u cipele. Tako dugo sam alio iskljuivo sam sebe da mi se inilo udno to alim svog neprijatelja. Tiho sam stavio eir na klupu pokraj njega i bio bih otiao da nije digao pogled iz kojeg sam primijetio da je plakao. Mora da je preao dugaak put. Suze pripadaju jednom svijetu koji se razlikuje od Kraljevske komisije. Oprosti, Henry rekoh. Kako li je lako vjero vati da se obinim kajanjem moemo ukloniti svojoj krivnji. Sjedni zapovjedi Henry autoritetom svojih suza, a ja ga posluah. On ree: Razmiljao sam. Jeste li vas dvoje bili ljubavnici, Bendrix? Po emu sudi . . .? To je jedino objanjenje. Ne znam o emu govori. To je takoer jedino opravdanje, Bendrix. Zar ti ne shvaa da je to to si uinio udovino? Dok je to govorio, prevrtao je eir i provjeravao ime proizvoaa. ini mi se da me dri stranom bu dalom, Bendrix, to to nisam naslutio. Zato me nije napustila? Zar da ja njega poduavam o karakteru vlastite ene? Otrov je u meni ponovno proradio. Rekoh: Ima dobar siguran prihod. Ti si nain ivota koji je ona prihvatila. Ti si sigurnost. Sluao je ozbiljno i paljivo kao da sam ja svjedok koji pod zakletvom svjedoi pred Kraljevskom komisijom. Ogoreno sam nastavio: Nisi nam zadao neprilika vie nego drugima. Zar je bilo i drugih? Ponekad sam mislio da ti je sve poznato, ali da
90

te nije briga. Katkad sam eznuo da se s tobom otvoreno porazgovaram kao to to sada radimo kad je prekasno. Htio sam ti rei to mislim o tebi. to si mislio? Da si njen svodnik. Podvodio si je meni i podvo dio si je njima, a sad je podvodi onom posljednjem. Vjeni makro. Zato se ne naljuti, Henry? Nikad nisam nita znao. Podvodio si svojim neznanjem. Podvodio si je, jer nikad nisi znao kako da vodi s njom ljubav, pa ju je morala traiti drugdje. Podvodio si pruajui joj priliku . . . Podvodio si, jer si bio gnjavator i budala tako da sada netko tko nije dosadan i budala, doiv ljava s njom izvanbrane avanture u Cedar Roadu. Zato je tebe ostavila? Zbog toga to sam i ja postao gnjavator i glup. Ali se nisam takav rodio, Henry. Ti si me takvim stvorio. Nije te ostavila, pa sam ja postao gnjavator, dosaivao sam joj svojim tualjkama i ljubomorom. On ree: Ljudi imaju visoko miljenje o tvojim knjigama. A kau da si ti prvorazredan predsjednik komi sije. Koga bijesa znai na posao? On ree tuno: Ne znam to bi drugo moglo biti vanije, i nastavi promatrati tmuran kumulus to je plovio iznad june obale. Galebovi su nisko letjeli iznad teretnih brodia, a kula s topovskim pukarnicama stajala je crna u zimskom svjetlu izmeu poruenih skladita. Otiao je ovjek koji je hranio vrapce kao i ena s paketom od smeeg papira, a prodavai voa u sumraku ispred stanice urlali su poput ivotinja. inilo se kao da e cijeli svijet zatvoriti zastore, kao da emo uskoro svi biti preputeni sami sebi. Pitao sam se zato me cijelo vrijeme nisi po91

sjetio ree Henry. Slutim na neki nain da se na a ljubav zavrila. Vie nije bilo nieg drugog to bismo mogli zajedno raditi. S tobom je mogla i i u kupovinu, kuhati i zaspati, ali sa mnom je mogla samo voditi ljubav. Ona te jako voli ree on kao da je bio njegov posao da mene tjei, kao da su moje oi nabrekle od suza. ovjek se ne zadovoljava njenou. Ja sam bio zadovoljan. elio sam da ljubav traje u nedogled i da se nikad ne umanji. . . Nikad nisam tako ni s kim razgovarao, osim sa Sarom, ali Henrvjev odgovor ni je bio Sarin odgovor. On ree: To nije u ljudskoj prirodi. ovjek se mora zadovoljiti . . . Ali to nije bilo ono to je arah rekla, i sjede i tamo pokraj Henrvja u Victoria Gardensu i gledajui kako se dan gasi, prisjetio sam se svr etka cijele ljubavne pri e.

5.

Rekla mi je bile su to gotovo posljednje rijei koje sam uo od nje prije nego to je ula u trijem sa zakazanog sastanka: Ne treba se toliko bojati. Ljubav nee prestati samo zato to se neemo viati . . . Ve je stvorila odluku, ali nisam to znao do idueg dana kad telefon nita drugo nije predstavljao do tiha otvorena usta nekog mrtvaca. Ona ree: Dragi, dragi moj. Ljudi cijeli ivot vole Boga a da ga ne vide, zar ne? Naa ljubav nije te vrste. Kadto ne vjerujem da postoji neka druga vrst ljubavi. Mislim da je trebalo da ve tada uo im da je bila pod utjecajem nekog stranca nikad tako nije govorila kad smo prvi put bili zajedno. Mi smo se bili sretno sloili da iskljuimo Boga iz naeg svi jeta. Dok sam joj paljivo depnom lampom osvjet ljavao put kroz opustoeno predsoblje, ona ponovno ree: Sve e biti u redu ako se dovoljno volimo. Ja te ne mogu jae voljeti rekoh. Ve si dobila sve. Ne zna ree ona. Ti to ne zna.
93

92

Prozorsko se staklo mrvilo pod na im nogama. Samo je staro viktorijansko obojeno staklo iznad vrata ostalo itavo. Staklo je bivalo bijelo gdje se raspadalo u prainu, kao led to ga djeca razbiju na mokrim poljima ili pokraj ceste. Ona mi ponovno ree: Nemoj se bojati. Znao sam da ne misli na ona udna nova oru ja koja jo uvijek, poslije pet sati, monotono kao p ele zuje s juga. Bila je to prva no to smo je poslije lipnja 1944. godine, nazvali V-l. Bili smo se odvikli od zra nih napadaja. Osim kratkih razdoblja u velja i 1944. nije bilo uznemiravanja otkako je blitz presahnuo nakon zadnjih velikih zra nih napadaja 1941. Kad su opet po ele zavijati sirene i kad su dolijetali prvi roboti, pretpostavljali smo da se nekoliko avio na probilo kroz na u no nu obranu. Tjeskobno smo se osjeali kad se znak prestanka uzbune nije za uo ni nakon sat vremena. Sje am se da sam rekao Sari: Mora da su na i popustili. Predugo nisu imali posla. I u taj tren, le ei u mraku na mom krevetu, ugledali smo prvog robota. Preletio je nisko iz nad Commona i mi smo pomislili da je to avion u plamenu, a njegovo udno duboko brujanje poput bumbara u inilo nam se kao da je to odjek motora bez kontrolnog ure aja. Do ao je drugi, pa tre i. Tad smo promijenili mi ljenje o na oj obrani: Rue ih kao golubove rekoh, mora da su poludjeli kad i dalje nastavljaju. Ali su navaljivali, sat za satom, ak i kad je zora svanula, dok i mi nismo spoznali da je to ne to novo. Upravo smo bili legli u krevet kad je po eo napadaj. Bilo nam je svejedno. U ono vrijeme smrt nije nita zna ila; u po etku sam ak elio da do e smrt; to razorno uni tenje koje bi zauvijek sprije ilo usta94

janje, odijevanje, gledanje kako njena d epna svjetiljka klizi na drugu stranu Commona, poput stra njeg svjetla nekog sporog automobila koji se polaga no udaljava. Kad to sam se pitao nije li vje nost na kraju krajeva beskona no produ enje trenutka smrti, a to je bio trenutak koji bih ja odabrao, koji bih jo i sad izabrao da je ona jo uvijek iva, as potpunog povjerenja i potpunog u itka, as kad je bilo nemogu e svaati se, jer nismo mogli misliti. Tu io sam se na njenu opreznost, i s gor inom uspore ivao nae upotrebljavanje rije i luk s komadi em pisma to ga je gospodin Parkis skupio iz otpadaka, ali itaju i njenu poruku mom nepoznatom nasljedniku manje bih bio povrije en da nisam znao kako je u stanju da se poda. Ne, V-l nas se nisu ticali, sve dok ljubavni in nije bio zavr en. Iscrpio sam sve to sam imao, le ao sam na le ima s glavom na njenom trbuhu i s njenim okusom rijetkim i neuhvatljivim poput vode u mojim ustima, kad se jedan robot sru io na Common i mi smo uli kako se lomi staklo tamo preko, dolje na ju noj strani. Mislim da bismo trebali si i u podrum re koh. Tamo e biti tvoja gazdarica. Ne mogu se poja viti pred drugim ljudima. Nakon posjedovanja pojavljuje se nje nost pomijeana s odgovornosti, i kad ovjek zaboravi da je samo ljubavnik koji uop e ni za to nije odgovoran. Rekoh: Mo da je ona oti la. Idem dolje da vidim. Nemoj ii. Molim te, ne idi. Vratit u se za as. Bila je to fraza koju smo stalno upotrebljavali, premda smo znali da u tim da nima taj trenutak lako mo e biti vjeno dug. Obukao sam ku ni kaput i upalio d epnu svjetiljku. Gotovo 95

je nisam trebao: nebo je bilo sivo i u neosvijetljenoj sobi mogao sam vidjeti obrise Sarina lica. Ona ree: Pouri se! Dok sam trao niza stube, uo sam kako dolijee slijedei robot, a onda kad je motor bio ugaen, nastade iznenadna tiina iekivanja. Jo nismo imali vremena da nauimo da je to trenutak opasnosti kada se trebalo maknuti od stakla i ispruiti po zemlji. Uope nisam uo eksploziju, a probudio sam se nakon pet sekundi ili pet minuta u promijenjenom svijetu. Mislio sam da sam jo na nogama, a tama me zbunila: inilo se kao da mi netko pritiska hladnu pesnicu na obraz, a usta su mi bila slana od krvi. Tijekom nekoliko trenutaka duh mi je bio od svega osloboen, osim osjeaja umora, kao da sam dugo putovao. Uope se nisam sjeao Sare i bio sam potpuno slobodan od straha, ljubomore, nesigurnosti, mrnje. Duh mi je bio isti list papira, na kojemu je netko upravo htio napisati poruku sree. Bio sam siguran, kad mi se sjeanje vrati, da e se pisanje nastaviti i da u biti sretan. Ali kad se sjeanje vratilo bilo je drukije. Prvo sam razabrao da leim na leima; ono to je iznad mene balansiralo, bila su prednja vrata i da mi ona zaklanjaju svjetlo. Neke druge krhotine su udarile po vratima i zadrale ih nekoliko desetaka centimetara iznad mog tijela. Bilo je udno kad sam poslije primijetio da sam imao modrice od ramena do koljena kao da me izubijala sjena tih vrata. aka, koja mi je pritiskala obraz, bila je porculanska kvaka na vratima, i ona mi je izbila dva zuba. Nakon toga sam se, naravno, sjetio Sare i Henrvja i straha od svr etka ljubavi. Izvukao sam se ispod vrata i stresao sa sebe prai96

nu. Viknuo sam u podrum, ali ni tamo nije bilo nikoga. Kroz veu unitenu od artiljerijske vatre, ugledao sam sivo jutarnje svjetlo; zatim me obuzeo osjeaj velike praznine koja se irila iz poruenog predvorja: spoznao sam da je ono drvo, to je zaklanjalo svjetlo, jednostavno nestalo ak nije bilo ni traga oborenom stablu. Negdje daleko poarne strae zvidaljkom su davale znakove. Popeo sam se uza stube. Na prvom nizu stuba ograda je nestala i bila pokrivena stopu debelom bukom, ali u tadanjim raunanjima kua zapravo i nije bila teko oteena. Pun su pogodak pretrpjeli nai susjedi. Vrata moje sobe bila su otvorena i idui hodnikom ugledao sam Saru; sila je s kreveta i zgurila se na podu od straha, ini mi se. Izgledala je smijeno mlada, poput golog djeteta. Rekoh: Ovaj put je bilo blizu. Ona se naglo okrenu i sa strahom zagleda u mene. Nisam znao da je moj ku ni kaput bio razderan i sav zapraen bukom; kosa mi je bila bijela od buke, a na usnama i obrazu zgruala mi se krv. Oh, Boe ree ona iv si. Glas ti zvui kao da si razoarana. Ustala je s poda i dohvatila svoju odjeu. Rekoh joj: Nema smisla da ve ide. Uskoro e sirena dati znak svr etka uzbune. Ja moram ii odgovori ona. Dvije bombe ne padaju na isto mjesto rekoh automatski, jer to je bila poslovica koja se esto po kazala pogrenom. Ranjen si. Izgubio sam dva zuba, to je sve. Do i ovamo da ti operem lice. Obukla se prije nego sam uspio bilo to odgovoriti nijedna ena koju sam igda poznavao nije se znala tako brzo
97

obui. Isprala mi je lice vrlo polagano i paljivo. to si radila na podu? upitah. Molila sam se. Komu? Bilo komu ili emu to moda postoji. Bilo bi razumnije da si sila dolje. Njena oz biljnost me plaila. Htio sam da je od toga odvratim zadirkivanjem. Sila sam ree ona. Nisam te uo. Tamo nije bilo nikoga. Nisam te mogla vidjeti, a onda sam ugledala tvoju ruku ispruenu ispod vra ta. Pomislila sam da si mrtav. Mogla si prii i provjeriti. Pokuala sam, ali nisam mogla dignuti vrata. Bilo je mjesta da me izvu e . Vrata me nisu pritisnula. Osvijestio bih se. Ne razumijem. Bila sam uvjerena da si mrtav. Onda nisi imala zato da se moli, zar ne? zadirkivao sam je. Osim za udo. Kad je ovjek potpuno bespomoan ree ona moe moliti i da se dogodi udo. uda se dogaa ju bijednima, zar ne, a ja sam bila bijedna. Ostani do svr etka uzbune. Ona odmahnu glavom i izae ravno iz sobe. Pratio sam je niza stu be i protiv svoje volje poeo sam je zadirkivati. Hou li te vidjeti danas poslije podne? Ne. Ne mogu. Sutra bilo u koje doba ... Henry se vraa. Henry, Henry to ime odzvanjalo je kroz na odnos, priguujui svaki ugoaj sree ili radosti ili vedrine podsjeavajui nas da ljubav umire, a privrenost i navika odnose pobjedu. Ne treba se to98

liko plaiti ree ona ljubav nema kraja . . . I prole su gotovo dvije godine do onog sastanka u predsoblju i. . . Ti?

99

6.

Danima iza toga, ja sam se naravno, nadao. Pomislio sam da je to samo sluaj to telefon ne odgovara, a kad sam nakon tjedan dana sreo njenu sluavku i upitao je za Milesove i saznao da su na selu, uvjeravao sam sam sebe da se u ratno doba pisma lako izgube. Jutro za jutrom oslukivao bih klopotanje u potanskom ormariu i namjerno sam ostao gore, dok mi gazdarica nije donijela potu. Nisam htio pregledati pisma kako bih odgodio razoaranje i odrao nadu to je mogue dulje. itao sam pisma po redu i tek kad sam stigao do dna hrpe, bio sam siguran da od Sare nema nita. Zatim se dan otezao do poslijepodnevne pote u etiri sata i onda sam morao opet progurati no. Gotovo tjedan dana nisam joj pisao, spreavao me ponos, dok ga jednog jutra nisam potpuno odbacio. Pisao sam zabrinuto i ogoreno, naslovio na sjevernu stranu Commona i na omotu dodao hitno i Molim uputite dalje. Nisam dobio odgovor i tada sam izgubio nadu; tono sam se sjetio to je rekla: Ljudi cijelog ivota vole Boga, zar ne, a da ga ne vide. Pomislio sam s mrnjom: ona se uvi100

jek eli isticati u svojim oima, mijea religiju s bijegom da bi joj to samoj zvualo plemenito to me je napustila. Ne e priznati da sada vi e voli i i u krevet s X-om. To je uope bilo najgore razdoblje: moja je profesija da zamiljam i da mislim u slikama pedeset puta na dan, a im bih se nou probudio, zastor bi se digao a igra poela; uvijek ista igra, arah vodi ljubav, arah sa X-om, radi isto ono to smo nas dvoje radili. arah cjeliva na svoj naroiti nain, izvija se u luk u seksualnom inu i isputa krik kao od bola, arah se preputa. Nou bih uzimao pilule da odmah zaspim, ali nikad nisam naao pilule od kojih bih spavao do jutra. Tijekom dana samo su me roboti mogli rastresti, samo nekoliko sekundi izmeu tiine i pada bombe moj duh je bio osloboen Sare. Prola su dva tjedna a slike su bile jednako jasne i este, i inilo se da nee nikada prestati, i sasvim ozbiljno sam poeo razmiljati o samoubojstvu. ak sam bio odredio dan, te sam skupljao pilule za spavanje s nekim osjeajem nade. Govorio sam sebi: na kraju krajeva ne mora se ivjeti beskonano. Tada je dolo vrijeme, a igra se i dalje nastavljala i nastavljala i ja se nisam ubio. Bio je to kukaviluk, sprijeila me jedna uspomena sjeanje na razoarani izgled Sarinog lica kad sam uao u sobu nakon pada V-l. Nije li se ona u dui nadala mojoj smrti tako da bi njena nova veza s X-om manje pekla njenu savjest? Jer ona je imala neku vrstu elementarne savjesti. Ako se sad ubijem, ona se uope vie nee morati zbog mene uznemirivati, a svakako nakon naih etiriju zajedniki provedenih godina bilo bi zacijelo trenutaka zabrinutosti ak i uz X-a. Neu joj pruiti to zadovoljstvo. Da sam znao nain, ja bih poveao njenu zabrinutost
101

da je do kraja slomi. Ljutila me moja nemo . A kako sam je mrzio! Naravno, i mr nja i ljubav imaju svoj kraj. Nakon e st mj eseci p ri mi j et i o sa m da j e da n ci j el i dan nisam mislio o Sari i da sam bio sretan. Nije to mo gao biti ba kraj mr nje, jer sam odmah oti ao u papirnicu da kupim razglednicu i napi em ushi enu poruku koja bi joj mogla tko zna? prouzro iti trenuta nu bol. Ali kad sam napisao njenu adresu, izgubio sam elju da je povrijedim, pa sam razgled nicu bacio na cestu. Bilo je udno kako je moj sa stanak s Henrvjem o ivio mr nju. Sje am se kako sam dok sam otvarao idu i izvje taj gospodina Parkisa razmi ljao: kad bi samo i ljubav mogla tako o ivjeti. Gospodi n Par ki s j e dobro o bavi o svoj posao : puder je uspio i stan je bio prona en stan na najgornjem katu u Cedar Roadu broj 16: stanari, neka gospo ica Smvthe i njen brat Richard. Pitao sam se je li gospo ica Smvthe bila isto tako pogod na sestra kao to je Henry bio pogodan mu . To ime raspalilo je sav moj pritajen snobizam taj y, a na kraju ono e. Razmi ljao sam, zar je pala tako nisko kao to je jedan Smvthe u Cedar Roadu? Je li on bio kraj jednog dugog lanca ljubavnika posljed nje dvije godine, ili u kad ga budem sreo (a odlu io sam da ga vidim manje nejasno nego u izvje tajima gospodina Parkisa) ugledati ovjeka zbog koga me napustila u lipnju 1944.? Bih li pozvonio i odmah u ao i suo io se s njim kao uvrije eni mu ? upitao sam gospodina Par kisa (s kim sam se sastao prema dogovoru u re storanu A. B. C. sam je to predlo io, jer je nje gov sin bio s njim i on ga nije mogao odvesti u bar). l02

Ja sam protiv toga, gospodine re e gospodin Parkis , dodaju i tre u li icu e era u aj. Njegov sin sjedio je za stolom tako da nije mogao uti razgovor, zabavljaju i se a om oran ade i kola i em s gr o i cama i v o em . P ri mi j et i o j e s va kog a tko bi u ao. Dok su gosti otresali vodenasti snijeg sa e ira i kaputa, promatrao ih je sme im, okruglim i sjajnim o ima, kao da poslije mora podnijeti izvje taj mo da je morao, kao dio Parkisova u enja. Znat e, gospodi ne re e Parki s t o kompl i ci ra stvar pred sudom, osim ako mo ete pru iti dokaze. To nikad ne e sti i pred sud. Prijateljska nagodba? Nedostatak interesa rekoh ja. Zbilja, ne mo e se napravi ti gu vu zbog nekoga t ko se zove Smvthe. Jednostavno elim ga vidjeti to je sve. Najsigurniji na in bio bi, gospodine, da se po javite kao pregleda brojila za plin. Ne mogu valjda staviti tu iljastu kapu. Razumijem va e osje aje, gospodine. To je stvar koju poku avam izbje i. A volio bih da to i moj sin izbjegne kad do e vrijeme. Pogled mu je pra tio svaku dje akovu kretnju. Za elio je sladoled, ali sam rekao da danas nije vrijeme za sladoled i on malo zadrhta kao da ga je od pomisli na sladoled zazeblo. U prvi tren nisam shva ao zna enje njego vih rije i kad je rekao: Svako zanimanje ima svo je dostojanstvo, gospodine. Upitao sam ga: Biste li mi posudili svog sina? Ako mi obe ate da ne e biti ni ta neugodno, gospodine. odgovori on sumnji avo. Ne u ga posjetiti dok je tamo gospo a Miles. Taj prizor dobit e univerzalnu svjedod bu. Ali to vam treba moj sin, gospodine? 103

Rei u da mu je pozlilo, da smo se zabunili u adresi. Uvjeren sam da e pustiti da malo sjedne. Djeak e to dobro izvesti ree gospodin Parkis ponosno i nitko ne moe odoljeti Lanceu. Ime mu je Lance, zar ne? Po Sir Lancelotu, gospodine; od Okruglog stola. Iznena en sam. To je bila prilino neugodna epizoda. Naao je svetog Grala ree gospodin Parkis. To je bio Galahad. Lancelota su zatekli u kre vetu s Guineverom. Zato osjeamo elju da za dirkujemo nedunog? Je li to zavist? Gospodin Par kis ree tuno, gledajui preko stola u svog sina kao da ga je izdao: Nisam znao.

7.

Idui dan, prije nego to smo poli u Cedar Road, za inat njegovu ocu kupio sam djeaku slado led u High Streetu. Henry Miles je priredio koktel-partiju tako je obavijestio gospodin Parkis, i zrak je bio ist. Predao mi je djeaka, poravnavi mu odi jelo. Djeak je, u ast prvog stupanja na pozornicu s jednim klijentom, obukao najbolje odijelo, dok sam ja obukao najloije. Malo sladoleda od jagoda palo mu je sa liice i uprskalo odijelo. Sjedio sam utei dok nije progutao zadnju kap. Zatim sam ga upitao: Jo jedan? On kimne glavom. Opet jagode? On ree: Vaniliju i nakon due stanke doda: Molim. Drugi sladoled je jeo jako polako, paljivo liui liicu kao da odstranjuje otiske prstiju. Zatim smo, drei se za ruku, otili kao otac i sin, preko Commona prema Cedar Roadu. Ni arah ni ja nismo imali djece. Zar ne bi bilo pametnije da smo se vjenali i da smo imali djecu i ivjeli zajedno u slatkom i dosadnom miru, a ne u ovoj mjeavini poude i ljubomore i izvjetaja gospodina Parkisa? Pozvonio sam na najgornjem katu u Cedar Roadu
105

104

broj 16. Rekoh djeaku: Zapamti tebi je zlo. A ako mi daju sladoled . . . poe on: Parkis ga je nauio da bude na sve spreman. Nee. Pretpostavio sam da je vrata otvorila gospoica Smvthe ena srednjih godina sijede ukraene kose kao na sajmu u dobrotvorne svrhe. Rekoh: Stanuje li ovdje gospodin Wilson? Ne. ao mi je ... A znate li sluajno stanuje li kat nie? U ovoj kui ne stanuje nitko s imenom Wilson. Oh, boe rekoh doveo sam ovog djeaka ak dovle, a sada mu je zlo . . . Nisam se usudio pogledati djeaka, ali po nainu kako ga je gospoica Smvthe motrila, bio sam siguran da on tiho i uspjeno glumi svoju ulogu. Gospodin Savage bi bio ponosan da ga prizna lanom svoga tima. Molim vas uite, neka malo sjedne ree gospoica Smvthe. Vrlo ste ljubazni. Pitao sam se koliko puta je arah pro la kroz ova vrata u malo prenatrpano predsoblje. Evo me uX-ovu stanu. Smei meki eir na kuki vjerojatno je pripadao njemu. Prsti mog nasljednika prsti koji su dirali Saru svaki dan su hvatali kvaku ovih vrata koja su sada bila otvorena prema blijedom plamenu plinske pei, prema ruiastim sjenilima svjetiljki koje su sjale kroz tmurno snjeno poslijepodne i na mnotvo kretonskih nepotpuno zategnutih navlaka na pokustvu. Mogu li donijeti djeaku au vode? To je vrlo ljubazno. Prisjetio sam se da sam to ve rekao.
106

Ili malo oranade? Nemojte se truditi. Oran ade ree djeak odlu no. Opet duga stanka i: molim dok je ona izlazila kroz vrata. Sad smo bili sami pa sam ga pogledao: uurivi se na kretonu zaista je izgledao bolestan. Da mi nije namignuo pomislio bih da je zaista bolestan . . . Gos po ica Smvthe se vratila, nosei oranadu, a ja re koh: Pa kai hvala, Arthur. Ime mu je Arthur? Arthur James rekoh. Posve staromodno ime. Mi smo staromodna obitelj. Njegova majka je voljela Tennvsona. Ona je . . .? Da rekoh, a ona sa saaljenjem pogleda dje aka. Mora da vam je on utjeha. I briga rekoh. Poeo sam se stidjeti; ni malo nije posumnjala, a kakva mi korist od toga to sam ovdje? Moj sastanak s X-om nita nije bio blii, a da li bih bio ita sretniji da sam se s tim ovjekom na ao licem u lice? Promijenio sam taktiku. Rekoh: Trebalo je da se predstavim. Zovem se Bridges. A ja Smvthe. ini mi se da smo se ve negdje upoznali. Mislim da nismo. Vrlo dobro pamtim lica. Moda sam vas vidio na Commonu. Kadto proem onuda sa svojim bratom. Da to nije sluajno John Smvthe? Ne ree ona Richard. Kako se osjea mali djeak? Gore ree Parkisov sin. Da mu izmjerimo temperaturu?
107

Mogu li dobiti jo malo oranade? To ne moe nita koditi, zar ne? upita gos poica Smvthe. Jadno dijete. Moda ima grozni cu. Dovoljno smo vam smetali. Moj brat mi nikad ne bi oprostio da vas nisam zadrala. On jako voli djecu. Je li va brat kod kue? Oekujem ga svaki as. Vraa se s posla? Pa njegov radni dan je u stvari nedjelja. Sveenik? upitao sam s prikrivenom zlobom i dobio zagonetan odgovor. Zapravo nije. Izraz zabrinutosti spustio se izmeu nas poput zastora i ona se povukla iza njega sa svojim osobnim brigama. Kad je ustala, vrata predsoblja se otvorie a na njima se pojavi X. U po lumraku predsoblja ostavljao je dojam ovjeka s lije pim glumakim licem licem koje se preesto gle dalo u ogledalo, s licem na kojem je traak prostote, a ja sam tuno i bez zadovoljstva pomislio kako bih elio da je imala bolji ukus. Onda se to lice pokazalo u svjetlu svjetiljaka. Debele modrice koje su mu pre krivale lijevi obraz, izgledale su skoro kao znakovi prepoznavanja oklevetao sam ga, on nije mogao biti zadovoljan gledajui se u ogledalo. Gospodjica Smvthe ree: Moj brat Richard. Gospodin Bridges. Sini gospodina Bridgesa se osjea slabo. Pozvala sam ih da uu. Dok smo se rukovali on je gledao djeaka: primijetio sam kako su mu ruke suhe i tople. On ree: Vaeg sina sam ve negdje vidio. Na Commonu? Moda.
108

Bio je previe snaan za ovu sobu; nije prista jao uz kreton. Je li njegova sestra tamo sjedila dok su oni u drugoj sobi . . . ili su je poslali iz kue da posvrava sitne poslove dok su oni vodili ljubav? Dakle, vidio sam tog ovjeka; nije bilo razloga da dulje ostanem sad kad sam ga ugledao javilo se mnotvo pitanja gdje su se upoznali? Je li ona prva poela? to je vidjela u njemu? Kako dugo, kako esto su bili ljubavnici? Znao sam napamet njene rijei, koje je napisala: Nemam potrebe da ti piem ili da razgovaram s tobom . . . Znam da tek poinjem voljeti, a ve sve elim napustiti svakoga osim tebe, i zagledao sam se u oteklinu jagodaste boje na njegovu obrazu i pomislio nigdje nema sigurnosti; grbavac, bogalj svi oni imaju okida koji pokree ljubav. to je bio pravi razlog vaeg dolaska? upad ne on iznenada u moje misli. Rekao sam vaoj sestri, gospoici Smvthe neki ovjek imenom Wilson . . . Ne sjeam se vaeg lica, ali se sjeam lica va eg sina. Uinio je kratak bojaljivi pokret, kao da je elio pomilovati djeakovu ruku: oi su mu odavale neku apstraktnu njenost. On ree: Ne trebate me se bojati. Navikao sam da ljudi dolaze ovamo. Uvjeravam vas da sam vam elio samo pomoi. Gospoica Smvthe objasni: Ljudi su esto tako stidljivi. Ni za ivu glavu nisam mogao razumjeti o emu se sve tu radi. Samo sam traio ovjeka koji se zove Wilson. Vi znate da ja znam da takav ovjek ne postoji. Molim vas da mi dopustite da pogledam u tele fonski imenik, kako bih provjerio njegovu adresu . . . Sjedite jo asak ree on i turobno se pre109

pusti tekim mislima o djeaku. Moram ii. Arthur se osjea bolje, a Wilson .. . njegova dvosmislenost me je zbunjivala. Ako elite, vi moete otii, naravno, ali mogli biste ostaviti djeaka ovdje barem samo na pol sa ta? elim s njim razgovarati. Uinilo mi se kao da je prepoznao Parkisova pomonika i da e mu po stavljati unakrsna pitanja. Rekoh: Sve to ga eli te pitati, moete pitati mene. Svaki put kad je pre ma meni okrenuo svoj neobiljeen obraz, moj bijes je rastao, jer svaki put kad sam ugledao njegov ru ni tamnomodri obraz, moja se srdba ugasila i nisam mogao vjerovati kao to nisam mogao vje rovati da ovdje meu kretonom sa cvjetnim arama postoji udnja, dok gospoica Smvthe priprema aj. Oaj uvijek moe nai odgovor, ali me oaj sada i pi tao: bih li vie volio da se radi o ljubavi, a ne o pou di? Vi i ja smo prestari ree on Ali profesori i sveenici tek oni su poeli da ga kvare svojim la ima. Nemam, dovraga pojma to vi to govorite, rekoh i odmah prema gospoici Smvthe dodah: Oprostite. Eto vidite, tako ree on dovraga, a da sam vas naljutio, vi biste vjerojatno rekli moj Boe! Uinilo mi se da sam ga okirao; moda je bio nekonformistiki propovjednik. Gospoica Smvthe je rekla da radi nedjeljom, ali ipak je to strano bizarno da takav ovjek bude Sarin ljubavnik. To je odjednom smanjilo njenu vanost, njena ljubavna avantura postala je vic. Na mojoj iduoj veeri Saru bih mogao iskoristiti kao junaka komine anegdote. Naas sam je se oslobodio. Djeak ree: Zlo mi je.
110

Mogu li dobiti jo au oranade? Gospoica Smvthe ree: Dragi moj, mislim da bi bilo bolje da vie ne pije. Zaista moramo otii. Ovo je bilo vrlo lijepo od vas. Nastojao sam da modre mrlje dobro dr im pred o ima. Rekoh: Vrlo mi je ao ako sam vas moda uvrijedio. To je bilo sasvim sluajno. Ja, eto, ne dijelim vae religiozno vjerovanje. On me zaueno pogleda. Pa ja nemam nikakvo religiozno uvjerenje. Ni u to ne vjerujem. Pomislio sam da se niste slo ili... Mrzim pompu koja je preostala. Oprostite mi. Pretjerao sam, gospodine Bridges, znam, ali kadto se bojim da e ak konvencionalne rijei kao na primjer zbogom, ljude podsjetiti na pompu. Kad bih barem mogao vjerovati da moj unuk ak nee ni zna ti da nam jedna rije, kao Bog, nije znaila vie nego to nam je znaila ikoja rije u svahili jeziku. Imate unuka? On ree potiteno: Nemam djece. Zavidim vam na vaem sinu. To je velika dunost i velika odgovornost. to ste ga htjeli pitati? elio sam da se osjea kao kod svoje kue jer moda bi tada opet doao. ovjek toliko toga eli rei svom djetetu. Kako je postao svijet.. . elio sam mu pripovijedati o smrti. elio sam ga osloboditi svih onih lai koje im ubrizgavaju u koli. Mnogo za pol sata. Sjeme se moe posijati. Rekoh zlobno: To je iz Evanelja. Oh, i mene su pokvarili. Nije potrebno da mi na to ukazujete. Da li vas ljudi zaista posjeuju potajno?
111

Bili biste iznenaeni ree gospoica Smvthe. Ljudi eznu za porukom nade. Nade? Da, nade ree Smythe. Zar ne shvaate kakvo bi to bilo smirenje, kad bi svi na svijetu znali da ne postoji nita drugo, ve samo ovo to mi ovdje imamo? Nikakve budue naknade, nagrade, kazne. Lice mu je odavalo neku luaku plemenitost kad se jagodasta oteklina na jednom obrazu nije vidjela. Onda bismo poeli ureivati ovaj svijet poput raja. Zaista ima mnogo toga da se najprije objasni rekoh. Smijem li vam pokazati svoju knjinicu? To je najbolja racionalisti ka knji nica u ju nom Londonu objasni gospoica Smvthe. Mene ne treba obraati, gospodine Smvthe. Onako ni u to ne vjerujem. Osim od zgode do zgode. S tim se moramo pozabaviti od zgode do zgo de. udno, ba to su trenuci nade. Ponos se moe preruiti u nadu. Ili sebinost. Mislim da to nema nikakve veze. To se dogaa iznenada, bez ikakvog razloga, miris . . . Oh ree Smvthe graa cvijeta, dokaziva nje zbog konstrukcije, sve ono o satu kojemu je po treban urar. To je staromodno. Schwenigen je na to sve odgovorio prije dvadeset pet godina. Da vara pro tumaim . . . Ne danas. Zaista moram odvesti sina kui. Ponovno je uinio onaj pokret nemone njenosti, poput odbijenog ljubavnika. Odjednom sam pomislio na koliko mu je smrtnih postelja bio zabranjen pri112

stup. Poelio sam da ja njemu pruim neku poruku nade, ali kada je okrenuo onaj runi obraz, ugledao sam samo arogantno glumako lice. Vie mi se sviao kad je bio za aljenje, nedorastao, zastario. Ayer, Russell, oni su danas u modi, ali sam sumnjao da on ima mnogo ba tih logikih pozitivista u svojoj knjinici. On je imao samo kriare, a ne nepristrane. Primijetio sam da na odlasku nije upotrijebio opasni izraz zbogom. Odapeo sam ravno u njegov lijepi obraz: Trebali biste se upoznati s mojom prijateljicom, gospoom Miles. Nju zanima . . . i tada sam zastao. Strelica je pogodila. inilo se kao da je oteklina jae pocrvenjela, i ja zauh gospoicu Smvthe kako ree: Oh, moj Boe a on se naglo okrenuo. Nije bilo sumnje da sam mu zadao bol, ali ta je bol bila isto toliko moja koliko i njegova. Kako li sam poelio da je moje tane promailo. Vani, Parkisov sin je povraao u slivnik uz plonik. Pustio sam ga da povraa, stojei tamo i pitajui se, zar ju je i on izgubio? Zar tome nema kraja? Moram li sada otkriti Y-a?

;f

113

8.

Parkis ree: Zbilja je to bilo vrlo lako, gospodine. Nastala je takva guva, i gospoa Miles je mislila da sam jedan od njegovih prijatelja iz ministarstva, a gospodin Miles je mislio da sam jedan od njenih prijatelja. Je li bila ugodna koktel-partija? upitah, sjetivi se ponovno onog prvog susreta kad sam ugledao Saru s onim strancem. Rekao bih vrlo uspjena, gospodine, ali mi se ini da se gospoa Miles nije osjeala dobro. Domog la se vrlo gadnog kalja. Sluao sam ga sa zadovolj stvom: mo da na toj zabavi nije bilo ljubljenja po kutovima ni pipanja. On s ponosom spusti na moj pisai stol paketi zamotan u smei papir. Od dje vojke sam doznao gdje je njena soba. Da me je netko primijetio, rekao bih da traim nunik; ali nitko me nije primijetio. Bio je tamo, na njenom pisaem sto lu; mora da je toga dana na njemu radila. Naravno, moda je bila vrlo oprezna, ali moje iskustvo s dnev nicima mi uvijek govori da oni odaju tajne. Ljudi iz miljaju svoje male ifre, ali ih se vrlo brzo prozre, gospodine. Ili izostave pojedinosti, ali uskoro dozna114

te to su izostavili. Dok je on govorio, odmotao sam knjigu i otvorio je. To je u ljudskoj naravi, gospodine, ako ve vodite dnevnik, onda i elite da se nekih dogaaja sjeate. emu biste ga inae pisali? Jeste li ga proitali? zapitah. Ocijenio sam njegovu prirodu, gospodine, a po jednom opisu procijenio sam da ona nije oprezan tip. Nije od ove godine rekoh. Star je dvije go dine. Na trenutak se zbunio. Ipak e mi posluiti rekoh. Takoer e postii cilj, gospodine osim ako joj oprostite. Dnevnik je pisan u velikoj trgovakoj knjizi, njenim poznatim vrstim rukopisom precrtanim crvenim i plavim linijama. Nije bilo svakodnevnog upisivanja, pa sam mogao umiriti Parkisa: Obuhvaa nekoliko godina. Mislim da ju je neto nagnalo da ga izvadi i i ta. Je li mogue, pitao sam se, da se u njoj toga da na probudila neka uspomena na mene, na nau lju bav, pa je neto uzmutilo njen mir? Rekoh Parkisu: Drago mi je to sam to dobio, vrlo drago. Znate, zaista mislim da sad moemo zakljuiti nae raune. Nadam se da ste zadovoljni, gospodine. Sasvim zadovoljan. I da ete tako pisati gospodinu Savageu, gos podine. On dobiva loe izvjetaje od klijenata, a do bre nikad nitko ne napie. to je neki klijent zado voljniji, to vie eli zaboraviti; odmah nas izbrisati iz sjeanja. Zbog toga ih se ne moe osuivati. Napisat u. I hvala vam, gospodine, to ste bili ljubazni pre ma mom djeaku. Bio je malo uzbuen, ali ja znam
115

kako je teko je djeacima kao to je Lance, zabraniti da jedu sladoled. Izvue vam ga gotovo bez rijei. elio sam itati, ali Parkis je odugovlaio. Moda mi zapravo nije posve vjerovao da u ga se sjetiti, pa je elio da mi vre usijee u sjeanje te moleive oi i otegnute brkove. Uivao sam u vaem drutvu, gospodine ako se uope moe rei da ovjek uiva pod tim tunim okolnostima. Ne radimo mi uvijek za prave gentlemane, pa makar oni imali i titule. Jednom sam radio za nekog plemia iz Gornjeg doma, gospodine, koji se razbjesnio kad sam mu predao izvjetaj, kao da sam ja krivac. To ovjeku oduzima volju, gospodine, to vie uspijete, to im je milije da vas vie ne vide. Znao sam da vie ne elim vidjeti Parkisa i njegove su rijei pobudile u meni osjeaj krivnje. Nisam mogao ovjeka najuriti. On nastavi: Razmiljao sam, gospodine, htio bih vam dati neku malenkost za uspomenu ali se bojim da ne biste htjeli primiti. Kako je to udno kad te netko voli. To automatski izaziva izvjesnu odanost. Pa sam slagao Parkisu: Uvijek sam uivao u naim razgovorima. Koji su poeli, gospodine, tako nesretno zbog one glupe zabune. Jeste li to ikad ispripovjedili djeaku? Jesam, gospodine, ali tek nakon nekoliko dana, poslije uspjeha s ko arom za papir. To je otupilo grinju savjesti. Spustio sam pogled na dnevnik i proitao: Tako sam sretna. M. se sutra vraa. Na asak se nisam dosjetio tko je taj M. Kako je to udno i neobi no kad ovjek pomisli da je bio voljen, da je neija nazonost jedno imala tu mo da stvori razliku izmeu
116

sree i mrtvila u jednom danu drugog ovjeka. Ali ako zaista ne biste zamjerili za jednu uspo menu, gospodine ... Naravno da ne bih, Parkis. Imam ovdje neto, gospodine, to bi vas moda moglo zanimati i to biste mogli upotrijebiti. On izvadi iz depa jedan predmet zamotan u svileni pa pir i stidljivo ga spusti na pisai stol. Odmotao sam ga. Bila je to jeftina pepeljara s oznakom Hotel Metropole, Brightlingsea. Ima o tome cijela pri povijetka, gospodine. Sjeate li se sluaja Bolton? Ne bih mogao rei da se sjeam. Svojedobno bila je to velika senzacija, gospodi ne. Lady Bolton, njena sluavka i mukarac, gospo dine. Svi su zateeni zajedno! Ova pepeljara stajala je pokraj kreveta. Na onoj strani gdje je bila gospo a. Mora da ste sakupili cijeli mali muzej. Trebao sam to predati gospodinu Savageu to bi ga naroito zanimalo ali sad mi je drago, gospodine, to mu nisam dao. Vidjet ete da e ta oz naka pobuditi komentare kad va i prijatelji budu stresali pepeo sa cigareta a vi imate spreman od govor sluaj Bolton. Svi e poeljeti da uju vie o tome. Zvui senzacionalno. Sve je to ljudska priroda, gospodine, zar ne, i ljudska ljubav. Premda sam bio iznenaen. Nisam oekivao treeg partnera. A soba nije bila ni velika ni otmjena. Tada je gospoa Parkis jo bila iva, ali nisam imao volje da joj opisujem pojedinosti. Takve su je stvari uzbuivale. Svakako e mi ovo biti draga uspomena rekoh.
117

Kad bi pepeljare mogle govoriti, gospodine. Da, zaista. S tom dubokoumnom milju ak je i Parkis zavrio svoje pripovijedanje. Posljednji pomalo ljepljivi stisak ruke (moda je bio u dodiru s Lanceovom rukom), i otiao je. Nije bio jedan od onih ljudi koje ovjek oekuje da e ih ponovno vidjeti. Tada sam otvorio Sarin dnevnik. Najprije sam potraio onaj dan u lipnju 1944, kad se sve zavrilo. Kad sam otkrio razlog tome, pronaao sam mnogo drugih datuma iz kojih sam mogao tono saznati usporeujui ih sa svojim dnevnikom, kako se njena ljubav postupno izgubila. elio sam da s ovim postupam kao to se postupa s dokumentom u parnici pred sudom jednoj od Parkisovih parnica ali nisam imao potrebnu mjeru mirnoe. Jer ono to sam naao kad sam otvorio dnevnik, nije bilo ono to sam oekivao. Mrnja i sumnjiavost i zavist odveli su me tako daleko da sam njene rijei itao kao ljubavnu izjavu stranca. Oekivao sam mnotvo dokaza protiv nje zar je nisam tako esto uhvatio u lai? a sad je ovdje bio napisan potpun odgovor u koji sam mogao vjerovati kad ve nisam mogao vjerovati njenim rijeima. Najprije sam proitao nekoliko posljednjih stranica, a onda sam ih ponovno proitao da bih bio potpuno siguran. udno je to kad ovjek otkrije da ga netko voli, a zna da u njemu ne postoji nita to bi itko osim roditelja ili Boga, mogao voljeti.

TREA KNJIGA

1.

.. . ni ta nije ostalo, kad smo zavr ili, osim tebe. Ni za jedno od nas dvoje. Mogla sam provesti cijeli ivot troei zaredom po malo ljubavi, dopunjavajui je tu i tamo s ovim ili onim mukarcem. Ali ve prvi put, u hotelu blizu Paddingtona, potroili smo svu ljubav koju smo imali. Ti si bio tamo, uei nas kako da je potratimo kao to si uio onog bogata a, tako da nam jednog dana ne ostane nita osim te Tvoje ljubavi. Ali ti si previe dobar prema meni. Kad Te molim za bol, Ti mi prua mir. Daj ga i njemu. Daj mu moj mir njemu je vie potreban.
119

118

12. veljae 1946. Prije dva dana obuzeo me poseban osje aj mira i ljubavi. ivot e opet biti sretan, ali noas sam sanjala da se penjem dugakim stubama da bih se na vrhu sastala s Mauriceom. Jo sam uvijek bila sretna jer kad doem na vrh stubita, mi emo voditi ljubav. Doviknula sam mu da dolazim, ali mi nije odgovorio Mauriceov glas; bio je to glas nekog stranca koji je tutnjao kao sirena u magli opominjui izgubljene brodove, i uplaio me. Pomislila sam: iznajmio je svoj stan i otiao, a ja ne znam gdje je; i sputajui se niza stube, voda se podigla i doprla mi iznad struka, a predsoblje je bilo puno guste magle. Tada sam se probudila. Vie nemani mira. Isto ga toliko elim kao to sam ga nekad eljela. Htjela bih s njim jesti sendvie. elim s njim piti u baru. Umorna sam i ne elim vie nikakve patnje. elim Mauricea. elim obinu pokvarenu ljudsku ljubav. Dragi Boe, ti zna da elim Tvoju patnju, ali ja je ne elim sada. Uzmi je na neko vrijeme i daj mi je drugom zgodom. Poslije toga poeo sam itati dnevnik od poetka. Nije ga pisala svaki dan, a ja nisam ni elio proitati sve odlomke. Kazalita koja je posjeivala s Henryjem, restorane, dru tva sav taj ivot o kojem nisam nita znao jo je uvijek mogao raniti.

2.

12. lipnja 1944. Kad to se tako umorim poku avajui ga uvjeriti da ga volim i da u ga uvijek voljeti. On se obara na moje rijei kao tuitelj na sudu i izvre ih. Znam da se boji one pustinje koja bi ga opkolila kad bi naa ljubav prestala, ali on ne moe shvatiti da ja to isto osjeam. Ono to on kae glasno, ja tiho govorim sama sebi i ovdje upisujem. to moe ovjek izgraditi u pustinji? Kadto, nakon dana tijekom kojeg smo nekoliko puta vodili ljubav, pitam se je li uope mogue doi do kraja seksa, a znam da se i on to isto pita i boji one toke gdje poinje pustinja. to emo raditi U pustinji ako izgubimo jedno drugo? Kako ovjek moe poslije toga ivjeti? On je ljubomoran na prolost i sadanjost i budunost. Njegova ljubav je poput srednjovjekovnog pojasa nevinosti. Samo kad je nazoan, sa mnom, u meni, onda se osjea sigurnim. Kad bih samo mogla u njemu pobuditi osjeaj sigurnosti, onda bismo se mogli voljeti mirno, sretno a ne divljaki, pretjerano, i pustinja bi se polako udaljila. Moda za cijeli ivot.
121

120

Kad bi ovjek mogao vjerovati u Boga, bi li On ispunio pustinju? Uvijek sam eljela da me netko voli ili da mi se divi. Osje am stra nu nesigurnost ako me koji mu karac napadne ili ako izgubim prijatelja. ak ne elim izgubiti mu a. Ja elim sve, zauvijek, svuda. Bojim se pustinje. Bog vas voli, govore u crkvama, Bog je sve. Ljudima koji to vjeruju ne treba divljenja, oni ne moraju spavati s nekim, oni se osje aju sigurni. Ali ja ne mogu izmisliti neko vjerovanje. Maurice je cijeli dana nji dan bio prema meni vrlo drag. esto mi govori da jo nikad ni jednu enu nije toliko volio. Misli da u mu vjerovati ako mi to esto ka e. Ali ja to jednostavno vjerujem, jer i ja njega na isti na in volim. Kad bih ga prestala voljeti, prestala bih vjerovati u njegovu ljubav. Kad bih voljela Boga, vjerovala bih u Njegovu ljubav prema meni. Nije dovoljno samo to da ovjek ne to treba. Prvo moramo sami voljeti, no ja ne znam na koji na in. Ipak, meni je to potrebno, jo kako mi je potrebno. Cijelog dana bio mi je drag. Samo jednom, kad je bilo spomenuto ime nekog mu karca, primijetila sam kako je odvratio pogled. On misli da ja jo uvijek spavam s drugim mu karcima, a kad bih i spavala, zar bi to bilo tako vano? Ako on kadto ima neku enu, da li se ja tu im? Ja ga ne bih li ila nekog malog dru tva u pustinji, ako tamo ne bismo mogli imati jedno drugo? Katkad pomislim kad bi do toga do lo, odbio bi mi ak i a u vode; natjerao bi me u takvu potpunu osamljenost da bih bila sama bez igdje ikoga i i ega poput pustinjaka; ali pustinjaci nikad nisu sami, ili barem tako ka u. Tako sam smu ena. to mi to jedno drugome inimo? Jer ja znam da mu inim isto ono to on radi meni. Kad to smo tako sretni, a nikad u ivotu
122

nismo znali za ve u nesre u. To je kao da zajedno kle emo isti kip kle u i ga iz uzajamne nevolje. Ali ja ak ne znam ni skicu toga kipa. 17. srpnja 1944. Ju er sam oti la s njim njegovoj ku i i radili smo sve kao obi no. Nemam hrabrosti da sve to zapi em, ali bih voljela, jer sada dok ovo pi em ve je sutra, i bojim se do i do kraja od ju er. Tako dugo dok ovo pi em, ju er je danas i mi smo jo zajedno. Dok sam ga ju er ekala na Commonu, tamo je bilo govornika. Po jedan lan nezavisne laburisti ke partije i komunisti ke partije, zatim neki ovjek koji je jednostavno pripovijedao viceve, i jedan koji je napadao kr anstvo, koji je mislim pripadao Racionalisti kom dru tvu South Londona ili tome sli no. Bio bi lijep da nije imao neku oteklinu koja mu je pokrivala jedan obraz. Imao je jako malo slu atelja i nitko ga nije prekidao upadicama. Napadao je ne to to je ve mrtvo, i ja sam se pitala emu se mu i. Stajala sam i slu ala ga nekoliko minuta: pobijao je dokaze da postoji Bog. Uistinu nisam znala da postoje osim ove kukavi ke potrebe koju osje am da ne budem sama. Iznenada me obuzeo strah da je Henry promijenio mi ljenje i da je poslao brzojav kojim me obavje tava da e se vratiti ku i. Nikad ne znam ega se najvi e bojim svoga ili Mauriceovog razo aranja. Djeluje isto: po injemo se sva ati. Ja se ljutim na samu sebe, a on na mene. Oti la sam ku i, a brzojav nije stigao. Zakasnila sam deset minuta na sastanak s Mauriceom i po ela se ljutiti kako bih se sukobila s njegovom srd bom, a on je neo ekivano postao ljubazan prema meni. 123

Jo nikad nismo zajedno proveli tako dug dan, nakon kojeg je slijedila cijela no . Kupili smo zelene salate i zemi ke i racionirani maslac; nismo namjeravali mnogo jesti, i bilo je vrlo toplo. I sad je toplo; svatko e re i: kakvo divno ljeto, a ja sam u vlaku, putujem na selo da se pridru im Henrvju, i svemu ja zauvijek kraj. Strah me je: ovo jest pustinja, i nema nikoga i ni ega milje i milje naokolo. Da sam u Londonu, mo da bih brzo poginula, ali kad bih bila u Londonu oti la bih do telefona i nazvala onaj jedini broj to ga znam napamet. esto zaboravim i vlastiti broj; mislim da bi Freud rekao da ga elim zaboraviti, jer je to i Henrvjev broj. Ali ja volim Henrvja i elim da bude sretan. Samo ga danas mrzim, jer on i jest sretan, a ja i Maurice nismo. A Henry ne e ni ta znati. Re i e da izgledam umorna i mislit e da je to zbog menstruacije on se vi e ne trudi da vodi ra una o tim danima. Veeras su opet zavijale sirene mislim sino , ali zar je to vano? U pustinji ne postoji vrijeme. Ali ja mogu izai iz pustinje kad god zaelim. Mogu sutra stii na vlak, odvesti se ku i i telefonirati Mauriceu. Henry e moda jo biti na selu, i mi emo moi zajedno provesti no . Zavjet uop e nije tako va an i to nekomu koga nikad nisam poznala, nekome u koga zapravo ne vjerujem. Osim mene i Njega nitko nee znati da sam prekrila zavjet. On ne postoji, zar ne? On ne mo e postojati. Ne mo e postojati milosrdan Bog i ovaj o aj. Ako se vratim, gdje emo biti? Tamo gdje smo bili juer prije nego su poele zavijati sirene, i godinu dana prije toga. Bijesni jedno na drugo od straha da e doi kraj, pitajui se to emo uiniti sa ivotom kad 124

nam vie nita ne ostane. Vie se nita ne moram pitati; vie se nemam ega bojati. Ovo je svr etak. Ali, dragi Bo e, to da radim s tom eljom da volim? Zato piem dragi Boe? On nije drag ne, meni on nije drag. Ako postoji, onda mi je on usadio taj zavjet u du u i ja ga zbog toga mrzim. Mrzim. Svakih nekoliko minuta projuri natra ke niz prugu neka siva kamena crkva ili gostionica; pustinja je puna crkava i gostionica. I poduzea s mnogo prodavaonica, i ljudi na biciklima, i trave i krava, i tvorni kih dimnjaka. Vidim ih kroz pijesak kao ribu kroz vodu u akvariju. I Henry eka u akvariju i pru a svoju gubicu na poljubac. Nismo obra ali panju na sirene. Nisu nam bile vane. Nismo se plaili umrijeti na taj nain. Ali napadaj se i dalje nastavljao i nastavljao. Nije to bio obian napadaj; jo nije doputeno da o tome novine piu, ipak to svi znaju. To je ona nova stvar o kojoj su nam govorili. Maurice je si ao niza stube da vidi ima li koga u podrumu bojao se za mene, a ja za njega. Znala sam da e se neto dogoditi. Nisu prole ni dvije minute kako je oti ao, kad li je na ulici eksplodiralo. Njegova soba nalazila se na stranjoj strani i ni ta se nije dogodilo, osim to je otpalo malo buke, a vrata se razvalila. Znala sam da je on bio u prednjem dijelu ku e kad je pala bomba. Sila sam niza stube; bile su zakr ene krhotinama i polomljenom ogradom, a predsoblje je bilo u u asnom neredu. U prvi as nisam vidjela Mauricea, a onda sam ugledala njegovu ruku kako se pru a ispod vrata. Dodirnula sam mu ruku: zaklela bih se da je to bila mrtva ruka. Kad se dvoje ljudi vole, oni ne mogu prikriti nedostatak nje nosti u poljupcu, a zar ja ne bih otkrila ivot da ga je i malo ostalo, kad sam mu 125

dodirnula ruku? Znala sam ako ga primim za ruku i povuem je k sebi, da e ona sama od sebe otpasti. Sada, naravno, znam da je to bila histerija. Bila sam prevarena. Nije bio mrtav. Je li ovjek odgovoran za ono to obea u histeriji? Ili za ona obeanja koja prekri? Sad sam histerina, dok sve ovo zapisujem. Ali nigdje nema ni jedne jedine osobe kojoj bih ak mogla rei da sam nesretna, jer bi me upitali zato, i ispitivanja bi poela, a meni popustili ivci. Ne smiju mi popustiti ivci, jer ja moram braniti Henrvja. Oh, dovraga s Henrvjem, dovraga s Henrvjem. Hou nekoga tko e prihvatiti istinu o meni i kome zatita nije potrebna. Ja sam betija i varalica, zar nema nikoga tko moe voljeti betiju i varalicu? Klekla sam na pod; bila sam luda to sam tako neto uinila: nisam to morala raditi ak ni kad sam bila dijete moji roditelji nikad nisu vjerovali u molitvu kao ni ja. Nisam imala pojma to da kaem. Maurice je bio mrtav. Umro je. Neto kao dua nije postojalo. ak i ono polusree koju sam mu pruila isteklo je iz njega poput krvi. Vie nikad nee imati prilike da bude sretan; nikad ni s kim nee biti sretan. Razmiljala sam: moda bi ga neka druga mogla voljeti i usreiti vie nego to sam mogla ja, ali sada on vie nee imati prilike. Kleknula sam i spustila glavu na krevet i poeljela da mogu vjerovati. Dragi Boe, rekla sam zato dragi, zato dragi? uini da vjerujem. Ja ne mogu vjerovati. Uini da vjerujem. Rekla sam: ja sam betija i laljivica i mrzim samu sebe. Ja nita ne mogu uiniti od sebe. Uini da vjerujem? vrsto sam zatvorila oi i zarinula nokte u dlanove dok vie nita drugo nisam mogla osjeati ve samo bol, i rekla sam: ja u vjerovati. Daj da bude iv, i ja u vjerovati. Daj mi priliku. Daruj mi sreu. Uini to
126

i ja u vjerovati. Ali to nije bilo dovoljno. Vjerovati ne nanosi bol. Zato sam rekla: volim ga i uinit u sve samo ako ga oivi. Rekla sam vrlo polagano: odrei u ga se zauvijek, samo daj da ivi i daj mu priliku; i stiskala sam nokte i stiskala dok nisam osjetila kako mi koa puca, i rekla sam; ljudi mogu voljeti i ako jedno drugo ne vide, zar ne, oni Tebe vole cijelog svog ivota a da Te ne vide; i tada se on pojavio na vratima, i bio je iv, i ja sam pomislila: sada poinje smrtna muka zbog toga to sam bez njega, i poeljela sam da je opet tamo pod vratima, siguran, mrtav. 9. srpnja 1944. Henry i ja uhvatili smo vlak u 8,30. Prazan vagon prvog razreda. Henry je glasno itao izvjetaje Kraljevske komisije. Uhvatili smo taksi kod Paddingtona i Henrvja sam ostavila kod ministarstva. Natjerala ga da obea da e veeras doi kui. Voza je pogrijeio i odvezao me na junu stranu, iza broja 14. Vrata su popravljena, a prednji prozori zabijeni daskama. Uasno je osjeati se mrtvim. ovjek eli da se opet osjea iv na bilo koji nain. Kad sam stigla na sjevernu stranu, nala sam tamo stara pisma, koja nisu otpremljena dalje, jer sam naredila ne otpremajte nita. Stari katalozi, stari rauni, jedno pismo oznaeno sa Hitno. Molim proslijediti. Htjela sam ga otvoriti i vidjeti da sam jo iva, ali sam ga poderala zajedno s katalozima.

127

3.

10. srpnja 1944. Mislila sam da neu prekriti svoje obeanje ako na Commonu sluajno sretnem Mauricea, pa sam izala poslije zajutarka a onda opet poslije objeda pa rano uveer i etala se unaokolo, ali ga nisam vidjela. Nisam mogla ostati vani poslije est, jer je Henry imao goste na veeri. Govornici su opet bili na Commonu kao u lipnju, a ovjek s oteklinom na licu jo je uvijek napadao kranstvo, ali nitko se nije na nj obazirao. Pomislila sam, kad bi me bar on mogao uvjeriti da ovjek ne mora drati obeanje nekome u koga ne vjeruje i da se uda ne doga aju, i pri la sam i neko ga vrijeme sluala, ali sam se stalno osvrtala ne bih li sluajno ugledala Mauricea. ovjek je govorioio postanku Evanelja i kako je najranije Evanelje napisano vie od sto godina od Kristova roenja. Nikad nisam znala da su tako rana, ali nisam razumjela zato je tako vano kad je legenda nastala. A zatim je govornik rekao da Krist u Evanelju nikad nije tvrdio da je Bog. Ali, je li uope postojao taj ovjek Krist i to uope znai Evan elje u uspo128

redbi s patnjom ekanja i patnje to ne vidim Mauricea? Neka ena sijede kose dijelila je male posjetnice, na kojima je bilo otisnuto ime, Richard Smvthe, i njegova adresa u Cedar Roadu; bio je to poziv svima neka dou i osobno s njim razgovaraju. Neki sluatelji su odbili primiti posjetnice i otili kao da ena skuplja milodare, a drugi ih bacili na travu. Vidjela sam kako je neke pokupila, vjerojatno zbog tednje. inilo se to vrlo tuno uasna oteklina, pripovijedanje o neem to nikoga ne zanima, a odbaene posjetnice bile su kao odbaeno prijateljstvo. Stavila sam karticu u dep i nadala se da me je vidio kako to inim. Na veeru je doao Sir William Mallock. On je bio jedan od savjetnika Llovda Georgea u pitanju nacionalnog osiguranja, vrlo star i ugledan ovjek. Henry naravno vie nije imao veza s mirovinama, ali ga taj predmet dalje zanima i rado se sjea onih dana. Nije li on radio na mirovinama za udovice kad smo Maurice i ja prvi put zajedno veerali i kad je sve poelo? Henry je poeo dugu debatu s Mallockom punu statistike o tome bi li mirovine udovica dosegle istu onu visinu koju su imale prije deset godina, kad bi im se mirovina podigla za jedan iling. Nisu se slagali u pitanju ivotnih trokova; bila je to vrlo akademska diskusija, jer su obojica tvrdili da nacija ne bi mogla podnijeti povienje mirovina. Morala sam razgovarati s Henrvjevim efom u Ministarstvu sigurnosti, a nita mi nije palo na pamet o emu sam mogla razgovarati, osim o V-l, i odjednom sam poeljela da svima ispripovijedam kako sam sila niza stube i kako sam nala Mauricea zatrpanog. Htjela sam im rei, da sam bila gola, jer nisam imala vremena da se obuem. Bi li se Sir William Mallock barem osvrnuo, i bi
129

li Henry i uo? Imao je divnu sposobnost da nita ne uje, osim ono o emu se upravo razgovara, a predmet razgovora tog asa bio je indeks ivotnih trokova za 1943. Htjela sam im rei da sam bila gola, jer smo Maurice i ja itavu veer vodili ljubav. Pogledala sam Henrvjeva efa. Njegovo ime je Dunstan. Imao je slomljen nos, a njegovo zgnjeeno lice podsjealo je na lonarske otpatke lice odbijeno za izvoz. Jedino je znao, pomislila sam, da se smijei: i ne bi se naljutio i ostao bi ravnodu an on bi to prihvatio kao neto to ine ljudska bia. Imala sam osjeaj da moram uiniti samo prvi korak, pa e on odgovoriti. Pitala sam se: zato ne bih? Zato ne bih pobjegla iz te pustinje, pa makar na pol sata? Ni ta nisam osjeala za strane ljude, samo za Mauricea. Ne mogu cijelog svog ivota ostati sama s Henrvjem a da mi se nitko ne divi, da nikoga ne uzbudim, da sluam kako Henry razgovara s drugim ljudima, da se skamenjujem pod kapanjem razgovora kao onaj polucilindar siga u Cheddar spiljama. 15. srpnja 1944. Ruala s Dunstanom u Jardin des Gourmets. Rekao je . . . 21. srpnja 1944. Popila nekoliko aa pia s Dunstanom kod kue, dok je on ekao Henrvja. Sve je i lo ... 23. srpnja 1944. Veerala sa D. Poslije je doao sa mnom kui na jo jednu aicu. Ali nije uspjelo; nije uspjelo.
130

2 3. 30. srpnja 1944. Telefonirao D. Rekla da nisam doma. Po la na put s Henrvjem. Civilna za tita u ju noj Engleskoj. Konferencija sa efovima civilne protuavionske zatite i gradskim inenjerima. Problem tete od eksplozija. Problemi dubokih sklonita. Problem da se ovjek pravi da je iv. Henry i ja spavamo jedno pokraj drugog no na no kao figure na nadgrobnim spomenicima. U novom pojaanom sklonitu u Bigwell-on-Sea naelnik civilne zatite me poljubio. Henry oti ao u drugu prostoriju s gradonaelnikom i inenjerom, a ja zaustavila naelnika zatite, dodirnula mu ruku i postavila pitanje o ugraenim elinim leajima u kabini, neto glupo o tome zato nema dvostrukih leajeva za o enjene. Htjela sam ga navesti da me poljubi. On me okrenuo i pritisnuo o jedan leaj, tako da me metal zabolio u leima, i poljubio me. Zatim je izgledao tako zau en da sam se nasmijala i uzvratila mu poljubac. Ali nita nije uspjelo. Zar vie nikad nee uspjeti? Gradonaelnik i Henry su se vratili. Govorio je: U sluaju nude moemo nai mjesta za dvije stotine. Te noi, dok je Henry bio na slubenoj veeri, zamolila sam glavnu telefonsku centralu da mi da Mauriceov broj. Le ala na krevetu i ekala spoj. Rekla sam Bogu: odrala sam svoje obeanje est tjedana. Ne mogu u Tebe vjerovati, ne mogu Te voljeti, ali sam odrala obeanje. Ako opet ne oivim, postat u drolja, jednostavno drolja. Sama u sebe namjerno unititi. Svake u se godine sve vie navikavati. Hoe li se Tebi to neto vie svidjeti nego da prekrim svoje obeanje? Bit u poput onih ena po barovima to se glasno smiju, a oko njih se tis131

ka po trojica mu karaca, diraju ih bez intimnosti. Ve se raspadam na komadie. Strpala sam slualicu uz rame, a telefonska centrala je odgovorila: Sad nazivamo va broj. Rekla sam Bogu: ako on odgovori, vraam se sutra. Tono sam znala gdje stoji njegov telefon pokraj kreveta. Jednom sam ga u snu oborila, udarivi ga rukom. Glas jedne djevojke ree: Halo a ja sam gotovo spustila slualicu. eljela sam da Maurice bude sretan, no jesam li eljela da ba tako brzo nae sreu? Noas me spopala muka u elucu; ali mi je logika pritekla u pomo, pa sam poela diskutirati sa svojim razumom za to on ne bi bio sretan? Ostavila si ga; ti eli da on bude sretan. Rekoh: Mogu li razgovarati s gospodinom Bendrixom? Ali sve je propalo. On moda ne bi ni htio da ja sada prekrim svoje obeanje; moda je na ao neku koja e ostati s njim, jesti s njim, i i svakamo s njim, spavati s njim jednu no za drugom, sve dok mu se ne osladi i postane navika, odgovarati mjesto njega na telefonske pozive. Onda glas ree: Gospodin Bendrix nije ovdje. Otiao je na nekoliko tjedana. Ja sam u meuvremenu unajmila njegov stan. Spustila sam slualicu. Najprije sam bila sretna, a zatim sam opet postala nesretna. Nisam znala gdje je. Izgubili smo vezu. U istoj pustinji, moda traei isti izvor, ali ne videi jedno drugo, uvijek sami. Jer da smo bili zajedno to ne bi bila pustinja. Rekla sam Bogu: Dakle to je to. Poinjem vjerovati u Tebe, a ako budem vjerovala u Tebe, ja u Te mrziti. Imam slobodnu volju da prekrim svoje obeanje, zar ne, ali nemam snage da bilo to postignem ako ga prekrim. Dopustio si da telefoniram, a onda si mi pred
132

nosom zatvorio vrata. Pustio si me da grijeim, ali si mi oduzeo plodove moga grijeha. Pustio si me da pobjegnem s Dunstanom, ali mi nisi dopustio da u tome uivam. Natjerao si me da otjeram ljubav, a onda kae da za mene nema ni poude. to oekuje da u sada uraditi, Boe? Kamo da idem odavle? Kad sam i la u kolu u ila sam o jednom kralju bio je to jedan od Henrvja, onaj koji je dao ubiti Becketa i on se, kad je vidio da su njegovi neprijatelji zapalili njegovo rodno mjesto, zakleo, jer mu je to Bog u inio, zbog toga to si mi oteo grad koji sam najvi e volio, mjesto gdje sam ro en i odgojen, ja u Ti oteti ono to u meni najvie voli. Zaudo sjetila sam se te molitve nakon esnaest godina. Kralj se tako zakleo na svom konju prije sedam stotina godina, a ja to sada molim i ponavljam, u hotelskoj sobi hotela Bigwell Regis u Bigwell-on-Sea: otet u ti, Bo e, ono to najvi e u meni voli . Nikad nisam napamet znala O ena , ali ovoga se sje am je li to molitva? Je li to ono to u meni najvi e voli ? to najvi e voli ? Da vjerujem u Tebe, mislim da bih vjerovala u besmrtnu du u, no je li to ono to Ti voli ? Zar je zbilja mo e vidjeti ispod moje koe? ak ni Bog ne moe voljeti neto to ne postoji, ne moe voljeti neto to ne moe vidjeti. Kad me on pogleda, vidi li neto to ja ne vidim? Mora da je to krasno kad on to mo e voljeti. Previ e od mene trai da vjerujem da u meni ima ne to vrijedno ljubavi. elim da mi se mu karci dive, ali to je smicalica koju se nau i u koli pokret o iju, boja glasa, laki dodir prstima na ramenu ili na glavi. Kad oni misle da im se divite, oni e vam se diviti to imate dobar ukus, a kad
133

vas obo avaju, za trenutak imate iluziju da tu ima ne to to je vrijedno divljenja. Cijeli svoj ivot poku avala sam ivjeti u toj iluziji to je umiruju i lijek koji mi poma e da zaboravim da sam betija i la ljivka. Ali to Ti onda mo e voljeti u ovakvoj betiji i la ljivki? Gdje nalazi tu besmrtnu duu o kojoj toliko pripovijedaju? Gdje vidi u meni tu divnu stvar vrijednu ljubavi ba u meni izmeu svih ljudi? Mogu razumjeti da to nalazi u Henryju mom Henrvju, ho u rei. Moe to nai u Mauriceu. On je plemenit i dobar i strpljiv i voli me, uvijek me voli. On voli ak i svoje neprijatelje. Ali u toj be tiji i la ljivki, gdje nalazi i ta to se moe voljeti? Kai mi to, Bo e, a ja u se latiti da Ti to otmem zauvijek. Kako je kralj odrao svoje obe anje? eljela bih da se mogu sjetiti. Ni eg drugog se ne sje am osim to je naredio da ga redovnici bi uju na Becketovom grobu. To ne zvu i kao odgovor. Mora da se to dogodilo prije. Henry opet no as nije kod ku e. Ako si em dolje u bar i slu ajno upoznam kojega mu karca i odvedem ga na pla u pa legnem s njim izme u pje anih humaka, zar Ti ne u oteti ono to najvi e voli? Ali ne vrijedi. To vi e ne ide. Ne mogu Te raniti, ako u tome ni ta ne u ivam. Mogla bih isto tako zabadati u sebe avle kao to su inili pustinjaci. Pustinja. Ho u u initi ne to u emu u u ivati i to e Tebe raniti. Ina e to je to nego samo obamira nje, a to je kao neki izraz vjerovanja. I vjeruj mi, Bo e, ja jo u Tebe ne vjerujemjo ne vjerujem u Te.

4.

12. rujna 1944. Objedovala kod Petera Jonesa i kupila novu svje tiljku za Henrvjevu radnu sobu. Usiljen objed, okru ena drugim enama. Nigdje mu karca. Kao da sam bila dio neke vojni ke ete. Gotovo osje aj mira. Poslije otila na Piccadilly u kino s jednosatnim programom kratkih filmova i vidjela ru evine u Normandiji i dolazak nekog ameri kog politi ara. Ni ta nemam da radim do sedam kad dolazi Henry. Sama popila nekoliko aica pia. Bila je to pogre ka. Moram li se odrei i pia? Ako izbacim sve, kako u postojati? Ja sam bila osoba koja je voljela Mauricea, a provodila se s drugim mu karcima i u ivala u piu. to se dogaa kad ovjek raskrsti sa svim onim to ini njegovo ja? Henry se vratio. Primijetila sam da je zbog ne eg vrlo zadovoljan: o igledno je elio da ga pitam zbog ega, ali nisam htjela. Ipak mi je rekao u krevetu: Predlau me za O. B. E. to je to? upitah. Prili no se za udio to ja to ne znam. Objasnio je da e idu a etapa za godinu dvije, kad bude ef svog 135

134

odjela, biti C. B. E, a poslije toga rekao je kad odem u mirovinu, vjerojatno e mi dati K. B. E. To je konfuzno rekoh zar se ne mo e drati istih slova? Zar ti ne bi bilo drago da bude Lady Miles? upita Henry, a u meni se neto pobuni: jedino to e lim jest da budem gospoa Bendrix, ali sam tu nadu zauvijek napustila. Lady Miles koja nema ljubav nika i ne pije, nego razgovara sa Sir Williamom Mallockom o mirovinama. Gdje bi moje ja bilo cijelo to vrijeme? Sino sam promatrala Henryja dok je spavao. Tako dugo dok sam bila ono to zakon naziva okrivljenom strankom, mogla sam ga gledati s privr eno u kao da je dijete kome je potrebna moja za tita. Sad sam bila ono to nazivaju nedu nom, i on me stalno dovodi do ludila. Imao je tajnicu koja mu je kad to telefonirala kui. Rekla bi: Oh, gospoo Miles, je li H. M. doma? Sve tajnice upotrebljavaju te nepodno ljive inicijale, to ne znai intimnost ve kolegijalnost. H. M. razmi ljala sam gledajui ga kako spava H. M. His Majesty* i supruga His Majestyja. Kad to bi se nasmije io u snu kao da ka e: da, vrlo zabavno, ali bolje da se nastavi s poslom, zar ne? Jednom sam ga bila upitala: Jesi li ikad imao koju avanturu s nekom tajnicom? Avanturu? Ljubavnu avanturu. Ne, naravno da nisam. Kako si do la na tu pomisao? Ne znam. Jednostavno me zanima.
' His Majesty = Njegovo Velianstvo; engl. (Prev.).

Nikad nisam volio neku drugu enu ree on i poe itati veernje novine. Nisam mogla a da se ne upitam: zar je moj mu tako neprivlaan da ga nikad nijedna ena nije poeljela? Osim mene, naravno. Mora da sam ga neko na neki nain eljela, ali sam zaboravila zato; i bila sam premlada da bih znala to izabirem. To je tako nepravedno. Dok sam voljela Mauricea, voljela sam Henryja, a sada sam, to se kae, dobra i nikoga uope ne volim. A ponajmanje Tebe.

136

137

uinila. Poeljela sam da je Maurice uz mene. eljela sam po eti iznova i da i ja tako er pripadam jednoj obitelji. Vrlo dirljivo, zar ne? ree Henry. Eto, sada svi mo emo no u mirno spavati kao da smo igda no u radili to drugo ve samo mirno spavali. 10. rujna 1945. Moram biti razumna. Prije dva dana kad sam is praznila svoju staru torbicu Henry mi je neo ekivano darovao novu kao dar mira zacijelo ga je stajala mnogo novaca nala sam posjetnicu na kojoj je pisalo: Richard Smvthe, 16 Cedar Road, privatno i savjeti, dnevno od 4 do 6. Svatko je dobro doao. Pomislila sam: Dosta su sa mnom nemilo postupali. Sad u uzeti druk iji lijek. Ako me on uspije uvjeriti da se ni ta nije dogodilo, da moje obe anje ne vrijedi, pisat u Mauriceu i upitati ga eli li nastaviti. Mo da u ak napustiti Henrvja. Ne znam. Ali najprije moram biti razumna. Vi e neu biti histeri na. Bit u razumna. I tako sam oti la i pozvonila u Cedar Roadu. Sad se ku am sjetiti to se dogodilo. Gospo ica Smvthe je pripremila aj i poslije aja oti la ostaviv i me nasamu s njenim bratom. Pitao me kakve imam pote ko e. Sjedila sam na sofi presvu enoj satiniranom tkaninom, a on je sjedio na prili no tvrdom stolcu s ma kom u krilu. Gladio je ma ku, i imao je lijepe ruke, ali meni se nisu svi ale. Gotovo da mi se vi e dopala jagodasta oteklina, ali on je namjerno sjedio tako da mi je pokazivao samo zdra vi obraz. 139

5.

8. svibnja 1945. Sili smo u St James's Park uve er da promatramo proslavu dana pobjede. Pokraj vode obasjane reflektorima, izme u zgrade konjani ke garde i kraljevske pala e bilo je vrlo tiho. Nitko nije vikao niti pjevao niti se opio. Ljudi su po dvoje sjedili na travi, dr e i se za ruke. Vjerujem da su bili sretni, jer je tada bio mir i vi e nije bilo bombi. Rekoh Henrvju: Ne svi a mi se ovaj mir. Razmiljam kamo e me premjestiti iz ministarstva sigurnosti. U ministarstvo informacija? upitah poku a vaju i da budem zainteresirana. Ne, ne, to ne bih prihvatio. Ono je puno privre menih dr avnih slu benika. Kako bi ti se svi alo ministarstvo unutra njih poslova? Sve to se tebi svi a, Henry rekoh. Uto je kraljevska obitelj iza la na balkon, a gomila svijeta je vrlo pristojno zapjevala. Nisu to bili vo e poput Hitlera, Staljina, Churchilla, Roosvelta: bila je to jednostavno obitelj koja nikome nije ni ta na ao 138

Rekoh: Recite zato ste tako sigurni da nema Boga? Promatrao je svoje ruke to su gladile maku, i meni ga je bilo ao, jer se ponosio svojim rukama. Da njegovo lice nije bilo nagreno, moda se s time ne bi ponosio. Sluali ste moje govore na Commonu? Da rekoh. Tamo moram postavljati stvari u vrlo jednos tavnom obliku da potaknem ljude da sami razmi ljaju. Vi ste poeli sami razmiljati? Mislim da jesam. U kojoj ste Crkvi odgojeni? Ni u kojoj. Znai niste kranka? Moda sam krtena to je drutveni obiaj, zar ne? Ako ni u to ne vjerujete, za to traite moju pomo? Zaista, za to? Nisam mu mogla ispripovijedati o Mauriceu kako je leao ispod vrata i o svom obe anju. Zasad jo nisam mogla. A to nije bilo sve, jer koliko sam obe anja dala i prekr ila u ivotu? Za to je ovo obe anje trajno ostalo, poput neke rune vaze dobivene na dar od nekog prijatelja; ovjek eka da je sluavka razbije; godinama ona razbija vrijedne predmete, a ru na vaza ostaje. Zapravo nikad prije nije mi to pitanje palo na um, a sada ga je ba on morao ponoviti. Rekoh: Nisam sigurna da ne vjerujem. Ali i ne elim vjerovati. Pripovijedajte mi ree on, i kako je zabora vio ljepotu svojih ruku i okrenuo prema meni svoj
140

runi obraz zaboravivi se u elji da pomogne, poela sam pripovijedati o onoj noi i kako je pala bomba i o onom glupom zavjetu. I vi zbilja vjerujete ree on da je mo da... Da. Pomislite na tisue ljudi irom cijelog svijeta koji se ovog asa mole, a molitve im ne bivaju usliane. Tisue su ljudi umirale u Palestini kad je La zar . . . Mi ne vjerujemo u tu priu, vi i ja, zar ne? ree on kao da smo sudionici. Naravno da ne vjerujem, ali milijuni ljudi jesu vjerovali. Mora da su to drali neophodnim . . . Ljudi ne zahtijevaju da neka stvar bude raz umna, ako su im povrijeeni osjeaji. Ljubavnici ni su razumni, zar ne? Moete li razjasniti i ljubav? upitah. Oh da odgovori on. U nekih je to elja za posjedovanjem, poput pohlepe; u drugih elja da se predaju, da izgube osjeaj odgovornosti, elja da im se netko divi. Kadto jednostavno elja da se moe s nekim razgovarati, da predaju svoj teret nekome komu to nee biti teko. elja da ponovno nau oca ili majku. I pod svim tim, naravno, bioloki motiv. Pomislih: Sve je to istina, ali nema li povrh toga jo neto? Sve sam ja to u sebi iskopala, i u Mauriceu takoer, ali lopata jo uvijek nije dodirnula stijenu. A ljubav prema Bogu? upitah ga. Sve je to isto. ovjek je stvorio Boga na svoju sliku, pa je prirodno da ga voli. Znate ona ogle dala na sajmovima to izobliuju. ovjek je napra vio i jedno ogledalo koje uljepava, u kojem sebe vi141

di lijepa i mona i pravedna i razumna. To je njegova predodba o samom sebi. On se ovdje lake prepoznaje nego u ogledalu koje izobliuje i koje ga nagoni da se smije, a kako li on sam sebe voli u ovom ogledalu. Dok je govorio o ogledalima koja izobliuju i poljepavaju, nisam se mogla sjetiti o emu on to zapravo pripovijeda, jer sam razmiljala o onom vremenu od njegova puberteta kad se cijelo to vrijeme gledao u ogledalo i jednostavnim namjetanjem glave pokuavao da ga ogledala uljepavaju, a ne izobliuju. Pitala sam se zato nije pustio dovoljno dugu bradu da sakrije oteklinu; moda na tom mjestu nije rasla dlaka, ili moda zbog toga to je mrzio obmanu? Palo mi je na pamet da je to ovjek koji zaista voli istinu, ali tu je opet bila ta rije ljubav, a bilo je sasvim jasno na koliko se elja njegova ljubav prema istini mogla razdijeliti. Naknada za nedostatak od ro enja, enja za vlau, elja da mu se dive, to vie to njegovo jadno sablasno lice nikad nee moi pobuditi poudu. Obuzela me strana elja da mu lice dodirnem rukom, da ga tjeim ljubavnim rijeima, trajnim kao to je trajna njegova oteklina. inilo mi se kao onda kad sam ugledala Mauricea pod vratima. eljela sam se moliti, pridonijeti neku pretjeranu rtvu samo da se izlijei, ali mi nije preostalo nita to bih mogla rtvovati. Draga moja ree on izostavite iz toga po misao o Bogu. To je samo pitanje vaeg ljubavnika i vaeg mua. Nemojte tu stvar brkati s fantomima. Ali kako da se odluim ako ne postoji neto kao to je ljubav? Morate se odluiti za ono to e na kraju kra jeva biti najvea srea.
142

Vjerujete li vi u sreu? Ne vjerujem ni u kakvu potpunu sreu. Pomislila sam da je njegova jedina sre a koju ikad moe postii ovo: pomisao da moe utjeiti, savjetovati, pomoi, spoznaja da moe nekome koristiti. To ga svakog tjedna tjera na Common da govori ljudima koji naiu pa odu ne pitajui ga nita, a njegove posjetnice bacaju na tratinu. Ima li ljudi koji tako esto dolaze kao to sam ja danas dola? Pitala sam ga: Imate li mnogo posjetilaca? Ne ree on. Njegova ljubav prema istini bila je jaa od njegova ponosa. On ree: Nakon dugog vremena vi ste prva. Koristio mi je razgovor s vama rekoh. Vi ste mi razbistrili mnoge pojmove. To je bila jedi na utjeha koju mu ovjek moe pruiti podrati njegovu iluziju. On ree stidljivo: Ako imate vremena, zaista bismo mogli poeti od poetka i ii do korijena pitanja. Hou rei, na filozofske argumente i povijesne dokaze. Vjerojatno sam odgovorila neto izbjegavajui otvoren odgovor, jer on nastavi: To je zaista vano. Ne smijemo potcjenjivati svoje neprijatelje. Oni imaju svoje argumente. Imaju? Da, ali to nisu vrsti argumenti, ve neto po vrno. To su varavi dokazi. Promatrao me zabrinuto. Mislim da se pitao nisam li i ja jedna od onih koje samo prolaze. inilo se da malo trai kad nervozno ree: Jedan sat na tjedan. To bi Vam mnogo pomoglo. A ja pomislih: zar ja nemam sada i previe vremena? Mogu itati knjigu ili ii u kino, a ne shvaam rijei ni slike ne
143

pamtim. Ja i moja nesrea stalno mi bubnja u uima i puni oi suzama. Ovo poslijepodne naas sam ih zaboravila. Da rekoh doi u. Lijepo je od vas to nalazite vremena i za mene. Rekoh to zgrtajui svu nadu koju sam mogla u njegovo krilo, molei se Bogu od kojeg me obeao izlijeiti: Daj da mu pomognem. 2. listopada 1945. Danas je bilo jako vrue i sipila je ki a. Otila sam u mranu crkvu na uglu Park Roada da tamo malo posjedim. Henry je bio kod kue, a ja ga nisam eljela vidjeti. Kad je bio kod kue, kuala sam da za zajutrakom budem srdana, prijazna za objedom i veerom, ali sam kadto zaboravila na to; on je ipak bio srdaan. Eto, dvoje ljudi koji su cijelog ivota srdani jedno prema drugom. Kad sam ula i sjela i osvrnula se naokolo, vidjela sam da je to rimokatolika crkva, puna sadrenih kipova i loe umjetnosti, realistike umjetnosti. Mrzim te kipove, to raspelo, sve to isticanje ljudskog tijela. Nastojala sam pobjei od ljudskog tijela i svega onoga to mu je potrebno. Mislila sam da bih mogla vjerovati u neku vrst Boga koji nije slian nama, neto neodreeno, bez oblika, svemirsko emu sam ja neto obeala, a koje mi je neto dalo za uzvrat neto to se protee iz neodreenosti u stvaran ljudski ivot, poput guste pare koja se provlai izmeu stolaca i zidova. Jednog dana i ja u postati dio te pare i zauvijek pobjei od sebe same. A onda sam ula u tu mranu crkvu u Park Roadu i ugledala sva ona tijela kako stoje oko mene na svim oltarima odvratni sadreni kipovi spokojnih lica. Sjetila sam se
144

da katolici vjeruju u uskrsnue tijela, onog tijela koje sam zauvijek htjela unititi. Ovom tijelu nanijela sam toliko rana. Pa kako bih mogla poeljeti da ga sauvam za vjenost. Iznenada sam se sjetila jedne Richardove izreke kako ljudska bia izmiljaju doktrine da bi zadovoljila svoje elje, i pomislila sam kako grijei. Kad bih ja izmislila neku doktrinu, postavila bih da se tijelo ponovno ne rodi, da istrune sa svim prologodinjim crvima. udno je to kako se ljudska dua njie amo-tamo, od jedne krajnosti do druge. Lei li istina u nekoj toki putanje njihala, u toki u kojoj njihalo nikad ne miruje, a ne na sporoj vertikali gdje se na kraju njie kao zastava bez vjetra, ve pod nekim kutom, blie jednoj krajnosti nego drugoj? Kad bi barem neko udo moglo zaustaviti njihalo pod kutom od ezdeset stupnjeva, ovjek bi mogao povjerovati da je istina tamo. Pa njihalo se i danas njihalo, a ja sam razmiljala o Mauriceovu tijelu umjesto o svom. Razmiljala sam o izvjesnim crtama koje mu je ivot urezao u lice, crtama koje su isto tako line, kao to su crte njegova rukopisa. Razmiljala sam o svjeoj brazgotini na njegovu ramenu, koju ne bi zadobio da nije jednom zgodom pokuao zatiti tijelo drugog ovjeka od zida koji se ruio. Nije mi htio rei zato je ta tri dana proveo u bolnici; Henry mi je to ispripovijedao. Ta brazgotina bila je dio njegova karaktera kao i njegova ljubomora. I tako sam razmiljala, elim li da to tijelo bude para (moje da, ali njegovo?), i spoznala sam da elim da ta brazgotina traje kroz svu vjenost. Ali bi li moja para mogla voljeti tu brazgotinu? Tada sam poela eljeti da i moje tijelo koje sam mrzila postoji, ali samo zbog toga to je moglo voljeti tu brazgotinu. Moemo voljeti u du145

hu, ali moemo li voljeti samo duhom? Ljubav se stalno iri tako da moemo voljeti ak i svojim neosjetljivim noktima; volimo ak i svojom odjeom tako da rukav mo e osjetiti rukav. Richard ima pravo, pomislih, mi smo izmislili uskrsnue tijela, jer su nam potrebna na a tijela, i odmah sam priznala da on ima pravo, a da je ovo bajka koju priamo jedno drugom za utjehu; otad vi e nisam osje ala nikakvu mrnju prema tim kipovima. Oni su bili kao obojene slike u Hansu Andersenu; bili su poput loe poezije, ali netko je osjetio potrebu da je napi e, netko tko nije bio tako ponosan da te kipove radije sakrije nego da izlo i svoju glupost. Hodala sam crkvom promatraju i te kipove jednog za drugim. Pred najru nijim od svih ne znam koja je to bila svetica molio je jedan sredovjean ovjek. Spustio je pokraj sebe svoj polucilindar, a u polucilindru bilo je nekoliko korijena celera umotanog u novinski papir. A na oltaru, naravno, bilo je i jedno tijelo tako poznato tijelo, poznatije od Mauriceova, tako poznato da mi nikad nije palo na pamet da je to tijelo sa svim tjelesnim dijelovima, ak s onim dijelovima koje je sakrivala tkanina oko bokova, to je bila jedina odjea. Sjetila sam se jednog takvog tijela u n ek oj p a nj ol sk oj c r kv i k oj u s a m bil a p o sjetila s Henrvjem, tijela s kojeg je tekla krv skrletne boje iz oiju i ruku. To mi se smu ilo. Henry je elio da se divim stupovima iz dvanaestog stolje a, ali mi je bilo zlo i eljela sam izai na svjei zrak. Pomislila sam: Ovi ljudi vole okrutnost. Para ne bi mogla okirati krvlju i kricima. Kad sam iza la na plau, rekla sam Henrvju: Ne mogu podnijeti sve te obojene rane. Henry je 146

bio vrlo razborit; on je uvijek razborit. On ree: Naravno, to je vrlo materijalisti ka vjera. Puna magije . . . Zar je magija materijalisti ka? upitah. Jest. Da devnjakovo oko i ablja noga, prst djeteta koje se uguilo pri porodu. Nita ne moe bi ti vie materijalistiko od toga. Oni jo uvijek vjeru ju da u misi dolazi do pretvorbe kruha i vina u tijelo i krv Isusovu. Sve sam to znala, ali sam mislila da je to vi emanje nestalo za vrijeme reformacije, osim, naravno, za sirotinju. Henry me je ispravio (kako je esto Henry ispravio moje zbrkane misli): Materijalizam nije samo razmi ljanje siromaha ree on. I neki najizvrsniji umovi bili su materijalisti: Pascal, Newman; tako o troumni u nekim smjerovima, a tako nemilosrdno praznovjerni u drugim. Mo da emo jednog dana znati za to; mo da je to neki nedostatak u lijezdama. I tako sam danas gledala to materijalno tijelo na tom materijalnom kri u i pitala se: kako je svijet mogao tamo zabiti avlima u paru? Para, naravno, ne osjea ni bol ni radost. Bilo je to samo moje praznovjerje kad sam zamiljala da ona moe odgovoriti na moje molitve. Dragi Boe, rekla sam, a trebalo je da kaem: draga paro. Rekla sam da mrzim, ali kako se moe mrziti paru? Mogla bih mrziti taj lik na kriu s njegovim prisvajanjem prava na moju zahvalnost Ja sam ovo propatio zbog tebe, ali paru . . . A ipak Richard je vjerovao u neto jo nitavnije od pare. Mrzio je bajku, borio se protiv bajke, shvaao je bajku ozbiljno. Ja ne bih mogla mrziti Ivicu i Maricu, ne bih mogla mrziti njihovu ku icu od e era kao to je on mrzio legendu o raju. Dok 147

sam bila dijete, mogla sam mrziti zlu kraljicu iz Snjeguljice, ali Richard nije mrzio svog avola iz bajke. Davao ne postoji, ni Bog ne postoji, ali sva njegova mrnja bila je uperena protiv dobrog lika iz vilinske bajke, ne protiv zlog u vilinskoj bajci. Zato? Pogledala sam gore na to dobro poznato tijelo, protegnuto u imaginarnoj boli, sputene glave kao u ovjeka koji spava. Pomislila sam: kadto sam mrzila Mauricea, ali bih li ga mrzila da ga nisam i voljela? Oh, Boe, kad bih Te zaista mogla mrziti, to bi to znailo? Jesam li ja na kraju krajeva materijalist?, pitala sam se. Imam li neki nedostatak u lijezdama da me tako malo zanimaju te uistinu vane nepraznovjerne stvari i ideje kao to su Dobrotvorna komisija i indeks ivotnih trokova i vie kalorija za radniku klasu? Jesam li ja materijalist jer vjerujem u nezavisan ivot onog ovjeka s cilindrom, metal na kriu, u ove ruke kojima se ne mogu moliti? Pretpostavimo da Bog postoji i da je imao tijelo poput ovoga zato je krivo vjerovati da je njegovo tijelo postojalo u istoj mjeri kao i moje? Zar bi ga itko mogao voljeti ili mrziti da nema tijelo? Ne mogu voljeti paru koja je bila Maurice. To je surovo, to je ivotinjski, to je materijalistiki, znam, ali zato da ne budem ivotinjska i surova i materijalistika? Izala sam iz crkve. Kipei od bijesa, i uprkos Henrvju i sveg razumnog i objektivnog uinila sam neto to sam vidjela da ljudi ine u panjolskim crkvama: umoila sam prste u takozvanu svetu vodicu i uinila nekakav znak kri a na elu.

6.

10. sijenja 1946. Noas nisam mogla izdrati kod kue, pa sam izala na kiu. Sjetila sam se onog trenutka kad sam zarila nokte u svoje dlanove; ja tada nisam znala da si se to Ti uselio u bol. Rekla sam: Daj mu da ivi ne vjerujui u Tebe, ali moje nevjerovanje Tebi nije bilo vano. Ti si ga obuhvatio svojom ljubavlju i prihvatio kao rtvu. A noas mi je kia promoila kaput i haljinu i kou, i ja sam drhtala od hladnoe, i tada kao da sam Te prvi put gotovo voljela. etala sam po kii ispred Tvojih prozora i eljela sam ekati ispred njih cijelu no, samo da bih Ti pokazala da nakon svega mogu nauiti da volim i da se vie ne bojim pustinje, jer si Ti bio tamo. Vratila sam se kui i tamo nala Mauricea s Henrvjem. Tako si ga po drugi put vratio u moj ivot; prvi put sam Te zbog toga mrzila, a Ti si moju mrnju kao i moje nevjerovanje obuhvatio svojom ljubavlju, uvajui ih da bi mi ih kasnije pokazao tako da bismo se oboje mogli smijati kao to sam se kadto smijala Mauriceu govorei: Sjea se kako smo nekada bili glupi. . .?
149

148

7.
18. sijenja 1946. Objedovala sam s Mauriceom prvi put nakon dvije godine; telefonirala i zamolila ga da se vidimo, a moj autobus je zapeo u prometu na Stockwellu i zakasnila sam deset minuta. Na as sam osjetila nekadanji strah da e se neto dogoditi da pokvari dan, da e se naljutiti na mene. Ali nisam imala elju da mu se najprije umiljavam svojom srdbom. Kao i toliko drugih stvari ini se da se u meni ugasila i sposobnost da se srdim. eljela sam ga vidjeti i pitati o Henrvju. U posljednje vrijeme Henry je bio nekako udan. Bilo je neobino za njega da izae i s Mauriceom pije u pubu. Henry pije samo kod kue ili u svom klubu. Pomislila sam da je moda razgovarao s Mauriceom. udila bih se da se brine za mene. Otkako smo se vjenali nije bilo manje razloga da se brine. Ali kad sam bila s Mauriceom inilo se da nema drugog razloga da budem s njim osim da budem s njim. O Henrvju ni ta nisam doznala. Od vremena do vremena Maurice je kuao da me uvrijedi i uspio je, jer je zapravo sebi 150

nanosio bol, a ja ne mogu podnositi da on sebe ranjava. Jesam li prekr ila ono staro obe anje s tim to sam objedovala s Mauriceom? Prije godinu dana tako bih mislila, ali sad ne mislim tako. U ono vrijeme sve sam to shvaala doslovno, jer sam se bojala i jer nisam znala o emu se sve radi, jer nisam imala povjerenje u ljubav. Objedovali smo kod Rulesa i bila sam sretna, jednostavno zato to sam bila s njim. Samo sam na kratko bila nesretna kad smo se opratali iznad one re etke. Vjerovala sam da e me opet poljubiti i eznula sam za tim, a zatim me uhvatio napadaj ka lja i taj trenutak je nestao. Znala sam, kad je odlazio, da razmi lja o svim moguim neistinitim stvarima i da ga one bole, a mene su takoer boljele jer su njega boljele. Htjela sam zaplakati a da me nitko ne vidi, pa sam ula u Nacionalnu galeriju portreta, ali na studentski dan bilo je tamo previ e ljudi, zato sam se vratila u Maiden Lane i u la u jednu crkvu, koja je uvijek previe mrana da bi ovjek mogao promatrati svog susjeda. I sjela sam. Bila je gotovo prazna osim mene i nekog malog ovjeka koji je uao i tiho se molio u klupi iza mene. Sjetila sam se kako sam prvi put bila u jednoj od tih crkava i kako sam ih mrzila. Nisam se molila. Jednom sam se i previe molila. Rekla sam Bogu, kao to bih rekla svom ocu, da sam se mogla sjetiti da sam imala oca: Dragi Boe, umorna sam. 3. veljae 1946. Danas sam vidjela Mauricea, ali on mene nije vidio. Iao je u Pontefract Arms, a ja sam ga pratila. 151

Provela sam jedan sat u Cedar Roadu dugi, otegnuti sat, pokuavajui da pratim dokazivanja jadnog Richarda, a iz njih sam samo izvukla osjeaj izvrnutog vjerovanja. Zar bi itko mogao tako ozbiljno i tako polemino raspravljati o jednoj legendi? Ako sam uope ita razumjela, bila je to pokoja neobina injenica koju nisam poznala, a ini mi se da bi ta injenica teko pomogla njegovom dokazivanju. Dokazivao je da je postojao ovjek koji se zvao Krist. Izala sam osjeajui se umorna i bespomona. Ila sam k njemu da me oslobodi praznovjerja, ali svaki put kad sam se vratila, njegov fanatizam je jo dublje uvrivao to praznovjerje. Ja sam pomagala njemu, ali on meni nije. Ili jest? Cijeli sat uope nisam mislila na Mauricea, ali se on odjednom pojavio prelazei ulicu. Drei ga na oku cijelim sam ga putem pratila. Tako smo esto bili zajedno kod Pontefract Armsa. Znala sam u koji bar e otii, to e naruiti. Bih li ula za njim, upitala sam se, i naruila pie da vidim kako se okree i sve poinje iznova? Jutra bi bila puna nade, jer bih mu mogla telefonirati, im Henry ode, a onda bih se radovala veerima kad bi mi Henry rekao da e se kasno vratiti kui. A moda bih sada napustila Henrvja. Uinila sam sve najbolje to sam mogla. Nisam imala novaca da ih donesem Mauriceu, a njegove knjige donosile su neto malo vie nego to je bilo dovoljno za njega samog. Ja bih mu tipkala, pa bismo mogli utedjeti pedeset funti na godinu. Ne plaim se siromatva. Uvijek je bolje pru iti se prema veli ini pokriva a, jer e i onako ponjeti kako si posijao. Stajala sam u vratima lokala i promatrala ga kako ide prema baru. Ako se okrene i ugleda me, rekla
152

sam Bogu, ui u, ali on se nije okrenuo. Pola sam kui, ali sam stalno mislila na nj. Gotovo dvije godine bili smo stranci. Nisam znala to radi u odreeno doba dana, ali sad on vie nije bio stranac jer sam znala kao neko gdje se nalazi. Popio bi jo jednu au piva, a zatim bi se vratio u onu poznatu sobu da pie. Njegove dnevne navike bile su jo uvijek iste, i ja sam ih voljela kao to ovjek voli stari kaput. Osjeala sam se zatiena s tim njegovim navikama. Nikad nisam voljela nepoznatost. I pomislila sam kako bih ga mogla uiniti sretnim i kako lako. eznula sam da ga opet vidim kako se smije od sree. Henry nije bio kod kue. Bio je pozvan na objed poslije ureda i telefonirao je da se nee vratiti do sedam. ekala bih do est i trideset, a onda telefonirala Mauriceu. Rekla bih: dolazim k tebi noas i sve ostale noi. Sita sam ivota bez tebe. Spremila bih modri veliki koveg i onaj mali smei. Uzela bih dovoljno odjee kao za mjesec dana ljetovanja. Henry je civiliziran ovjek i za mjesec dana sve bi se pravne stvari sredile, trenutana bi gorina prestala, a sve ostalo to bi mi trebalo od kue mogla bih uzeti bez urbe. Ne bi bilo mnogo gorine; Henry i ja vie nismo bili ljubavnici. Brak je postao prijateljstvo, a to prijateljstvo bi se ubrzo moglo nastaviti kao i prije. Odjednom sam se osjetila slobodnom i sretnom. Vie se neu zbog Tebe brinuti, rekla sam Bogu dok sam prelazila preko Commona, postoji li ili ne postoji, jesi li Ti Mauriceu pruio drugu ansu ili sam ja to sve zamislila. Moda je to ta druga ansa koju sam molila za njega. Ja u ga usreiti, to je moja druga zakletva, Boe, i zabrani mi ako moe, zabrani mi ako moe.
153

Popela sam se uza stube u svoju sobu i po ela pisati Henrvju. Dragi Henry, napisala sam, ali to je zvualo neiskreno. Najdra i bila je la , i tako je moralo biti kao znancu: Dragi Henry, tako sam napisala Dragi Henry, bojim se da e ti ovo biti prili an udarac, ali posljednjih pet godina voljela sam Mauricea Bendrixa. Dvije godine se nismo vi djeli i nismo jedno drugom pisali, ali ne poma e. Ja ne mogu sretno ivjeti bez njega; zato sam oti la. Znam da dugo vremena nisam bila osobita ena, ali uope nisam bila ni ija ljubavnica od lipnja 1944. tako da smo svi odreda jadni. Neko sam mislila da u jednostavno samo do ivjeti tu ljubavnu avanturu i da e ona polagano i sa zadovoljstvom i eznuti, ali nije se tako dogodilo. Volim Mauricea vi e nego sam ga voljela 1939. ini mi se da sam bila djetinjasta, ali sad znam da svaki ovjek prije ili poslije mora izabrati svoj put, ina e e napraviti neprilike na sve strane. Zbogom. Bog te blagoslovio. Precrtala sam Bog te blagoslovio tako jako da se nije moglo pro itati. Zvualo je samozadovoljno, a uostalom Henry ne vjeruje u Boga. Zatim sam htjela napi sati Voli te, ali je ta rije bila neprikladna, premda sam znala da je to istina. Ja volim Henryja na neki svoj neo bian na in. Stavila sam pismo u omotnicu i ozna ila Vrlo osobno. Mislila sam da e to opomenuti Henryja da ga ne otvara ni u ijoj nazonosti jer je mogao dovesti ku i kojeg prijatelja, a nisam eljela da povrijedim njegov ponos. Izvukla sam kov eg i po ela spremati stvari, a onda sam odjednom pomislila: ka mo sam stavila pismo? Odmah sam ga na la i opet pomislila: pretpostavimo da ga u brzini zaboravim ostaviti u predsoblju, a Henry me eka i eka da se 154

vratim ku i. Zato sam pismo odnijela dolje da ga ostavim u predsoblju. Gotovo sam sve spremila samo da smotam ve ernju haljinu, a Henry ne e do i jo pola sata. Upravo sam spustila pismo na stol u predsoblju na vrh popodnevne po te kad za uh klju u bravi. Ponovno sam zgrabila pismo, ne znam za to, a onda je uao Henry. inio se bolestan i uznemiren. Re e: Oh, ti si tu? i proe pokraj mene ravno u svoju radnu sobu. ekala sam asak i po la za njim. Pomislila sam: Sad mu moram predati ovo pismo u ruke; za to e biti potrebno vi e hrabrosti. Kad sam otvorila vrata ugledala sam ga kako sjedi pokraj kamina da se nije potrudio da zapali vatru i plae. to je, Henry? upitah ga. On re e: Nita. Jako me boli glava, to je sve. Zapalila sam vatru u kaminu. Rekoh: Imam malo veganina. Nemoj se muiti, ree on. Ve mi je bolje. Kako si proveo dana nji dan? Oh, gotovo kao i obi no. Malo napornije. S kim si objedovao? S Bendrixom. S Bendrixom? rekoh. Za to ne s Bendrixom? Pozvao me na objed u svoj klub. U asno jelo. Stala sam iza njega i stavila ruku na njegovo elo. Bilo je neobi no ovo to sam uradila as prije nego to u ga napustiti zauvijek. Poslije vjen anja on bi to tako meni u inio kad sam bila nervozna i imala strane glavobolje, jer ni ta nije ilo kako treba. Naas sam zaboravila da sam se onda samo pretvarala da me je na taj na in izlije io. On stavi svoju ruku 155

na moju pa mi je vrsto pritisne na svoje elo. Volim te ree on Zna li ti to? Znam rekoh. Mogla sam ga mrziti zbog toga to je to rekao; to je bilo kao da postavlja svoje pra vo na mene. Da me zbilja voli, pomislila sam, pona ao bi se kao svaki drugi povrijeeni mu. Naljutio bi se i tvoja bi me ljutnja oslobodila. Ne mogu bez tebe ree on. Oh, moe, elje la sam da se pobunim. Bit e nezgodno, ali moe. Jednom si promijenio novine i brzo si se privikao. To su rijei, konvencionalne rijei konvencionalnog mua, i one uope nita ne znae; a onda sam pogle dala njegovo lice u ogledalu i vidjela da jo plae. Henry? rekoh to ti je? Nita. Rekao sam ti. Ne vjerujem ti. Je li se neto dogodilo u uredu? On ree s nekom udnom gorinom to bi se ta mo moglo dogoditi? Je li te Bendrix na neki nain uzrujao? Naravno da nije. Kako bi mogao? Htjela sam maknuti ruku, ali ju je dalje vrsto drao. Bojala sam se to e zatim rei; bojala sam se nepodnoljivog tereta kojim mi je optereivao savjest. Maurice je ve sada zacijelo kod kue; da se Henry nije vratio, ja bih za pet minuta bila s njim. Vidjela bih sreu umjesto jada. Ako ovjek ne vidi nesreu, ne vjeruje u nju. Svakome moemo bol zadati iz daljine. Henry ree: Draga moja, nisam mnogo vrijedio kao mu. Ne znam to misli rekoh. Dosadan sam ti. Moji prijatelji su dosadni. Mi vie zna nita ne radimo zajedno. Rekoh: U svakom braku jednom to mora prestati. Mi smo dobri prijatelji. To je trebala da bu156

de taktika za moj bijeg. Kad on to prihvati, dat u mu pismo, rei to namjeravam i izii iz kue. Ali on je taj mig propustio, i ja sam jo ovdje, a vrata su se pred Mauriceom opet zatvorila. Samo ovaj put za to ne mogu kriviti Boga: sama sam zatvorila vrata. Henry ree: Nikad ne mogu o tebi misliti kao o prijatelju. ovjek moe biti bez prijatelja. Pogleda me iz ogledala i ree: Nemoj me ostaviti, arah. Ustraj jo nekoliko godina. Pokuat u . . . ali se nije mogao dosjetiti to e to pokuati. Oh, bilo bi bolje za nas oboje da sam ga napustila prije mnogo godina, ali mu ne mogu zadati taj udarac kad je prisutan. I sad e uvijek biti tu, jer sam vidjela kako izgleda njegov jad. Rekoh: Neu te napustiti. Obeajem. Jo jedno obeanje koje moram drati, a kad sam ga ve dala, vie nisam mogla izdrati uza nj. On je pobijedio, Maurice izgubio, a ja sam ga mrzila zbog njegove pobjede. Bih li mrzila Mauricea da je on pobijedio? Popela sam se uza stube i poderala pismo u tako sitne komadie da ga vie nitko ne bi mogao sastaviti, i gurnula nogom koveg pod krevet, jer sam bila previe umorna da ga ispraznim, i poela pisati ovo. Mauriceova bol ulazi u njegovo pisanje; u njegovim reenicama moe se uti trzanje ivaca. Pa ako bol moe stvoriti pisca, i ja takoer uim pisati, Maurice. eljela bih samo jednom s tobom razgovarati. Ne mogu razgovarati s Henryjem. Ni s kim ne mogu razgovarati. Dragi Boe, daj mi da razgovaram. Ju er sam kupila raspelo, jeftino ru no raspelo, jer sam kupovala na brzinu. Pocrvenjela sam kad sam zamolila da ga kupim. Mogao me je netko vidjeti u trgovini. Trebali bi na vrata staviti neprozir157

na stakla kao u trgovinama prezervativa. Kad zakljuam vrata svoje sobe, mogu ga izvaditi s dna svoje kutije za nakit. eljela bih da znam jednu molitvu koja nije ja, pa ja, ja. Pomozi mi. Daj mi da budem sretnija. Daj mi da uskoro umrem. Ja, ja, ja. Daj mi da mislim na onu stranu oteklinu na Richardovu licu. Daj mi da vidim Henrvjevo lice niz koje teku suze. Daj mi da zaboravim sebe. Dragi Bo e, poku ala sam voljeti, a napravila sam takvu zbrku od toga. Kad bih mogla voljeti Tebe znala bih kako da volim njih. Vjerujem u legendu. Vjerujem da si-se rodio. Vjerujem da si umro za nas. Vjerujem da si Bog. Naui me kako da volim. Ne marim za bol. Njihovu bol ne mogu izdrati. Daj da ja i dalje patim, ali ublai njihovu bol. Dragi Boe, kad bi Ti mogao samo na kratko vrijeme sii sa svog Kria i pustiti mene da se tamo popnem umjesto Tebe. Kad bih mogla patiti poput Tebe, mogla bih lijeiti kao to to Ti ini. 4. veljae 1946. Henry danas nije poao na posao. Ne znam zato. Pozvao me na objed, zatim smo otili u Nacionalnu galeriju, rano veerali i poli u kazalite. Ponaao se poput roditelja koji doe pred kolu i izvede dijete u etnju. Ali dijete je bio on. 5. veljae 1946. Henry rauna da u proljee odemo na odmor u inozemstvo. Ne moemo se odluiti izmeu dvoraca u dolini Loire i Njemake gdje bi mogao napisati izvjetaj o dranju Nijemaca za vrijeme bombardira158

nj a. eljela bih da proljee nikad ne doe. Opet poinjem: elim, ne elim. Kad bih mogla voljeti Tebe, mogla bih voljeti i Henrvja. Bog je postao ovjekom. On je bio Henry sa svojim astigmatizmom, Richard sa svojom oteklinom, samo ne Maurice. Kad bih mogla voljeti rane gubavca, zar ne bih mogla voljeti Henrvjevo dosaivanje? Ali mi se ini da bih se okrenula od gubavca da je ovdje isto tako kao to se zatvaram od Henrvja. elim uvijek neto dramatino. Umiljam sebi da sam spremna za bol Tvojih avala, a ne mogu izdrati dvadeset etiri sata zemljopisnih karata i Michelinovih vodia. Dragi Boe, ja nisam ni od kakve koristi. Ja sam jo uvijek ista betija i laljivka. Makni me s puta. 6. veljae 1946. Danas sam imala stranu scenu s Richardom. Govorio mi je o kontradikcijama u kranskim Crkvama; kuala sam sluati, ali nisam najbolje uspijevala i on je to primijetio. Odjednom me upita: Zbog ega vi dolazite ovamo? a prije nego sam se snala, utee mi: Da vas vidim. Mislio sam da dolazite uiti ree on, a ja sam odgovorila da sam to i htjela rei. Znala sam da mi ne vjeruje i mislila da e njegov ponos biti povrijeen i da e se naljutiti, ali on se uope nije naljutio. Ustao je iz svog naslonjaa presvuenog satiniranom tkaninom i sjeo pokraj mene na barunastu sofu s one strane s koje se nije vidio njegov bolesni obraz. On ree: Mnogo mi znai to vas vidim svaki tjedan a tada sam znala da e mi se udvarati. Spustio je svoju ruku na moj zglob i upitao: Volite li me?
159

Da, Richard, naravno rekoh inae ne bih bila ovdje. Hoete li se udati za mene? upita on, a nje gov ponos ga natjera da me tako upita kao da me pi ta elim li jo jednu alicu aja. Henry bi se mogao usprotiviti rekoh kuaju i da to skrenem u alu. Ni ta vas ne bi moglo natjerati da napustite Henrvja? a ja ljutito pomislih, ako ga nisam osta vila zbog Mauricea, koga avola oekuje da u ga zbog tebe ostaviti? Udata sam. To nita ne znai ni vama ni meni. Ipak znai rekoh. Jednom sam mu to mo rala rei. Ja vjerujem u Boga rekoh i u sve ostalo. Vi ste me tome nauili. Vi i Maurice. Ne razumijem. Uvijek ste govorili da su vas sveenici nauili da ne vjerujete. Pa mo e biti i obrnuto. On pogleda svoje lijepe ruke one su mu preostale. Ree vrlo polagano: Nije me briga to vi vjerujete. to se mene tie moete vjerovati u cijelu tu glupu torbu trikova. Ja vas volim, arah. ao mi je rekoh. Volim vas vie nego to sve to mrzim. Kad bih s vama imao djecu dopustio bih vam da ih pokvari te. Ne biste trebali tako neto rei. Nisam bogat ovjek. To je jedino mito koje mo gu ponuditi da se odreknem svoje vjere. Ja volim drugoga, Richard. Ali ga ne volite mnogo kad se osjeate vezani onom glupom zakletvom. Rekoh oajno: Uinila sam sve najbolje to
160

sam mogla da je prekrim, ali nije uspjelo. Zar me smatrate budalom? Zato? Zar da o ekujem da ete voljeti mu karca s ovim i okrene svoj runi obraz prema meni. Vi vjerujete u Boga, ree on. To je lako. Vi ste li jepi. Nemate se na to aliti, ali za to da ja volim nekog Boga koji je ovo dao jednom djetetu? Dragi Richard rekoh nema ni ega tako jako loeg . . . zatvorila sam oi i stavila usne na njegov runi obraz. Naas mi se smuilo, jer se bo jim nakaznosti, a on je mirno sjedio i pustio da ga cjelivam. Mislila sam da cjelivam bol, a bol pripada Tebi kao to sre a nikad ne pripada. Volim Te u Tvojoj patnji. Gotovo sam osjetila metalni okus sla ne koe i pomislila: kako si Ti dobar. Mogao si nas ubiti sre om, a pu ta nas da budemo s Tobom u patnji. Osjetila sam kako se naglo odmaknuo i otvorila oi. On ree: Zbogom. Zbogom, Richard. Vie se ne vraajte ree on ne mogu pod nijeti vae aljenje. To nije aljenje. Uinio sam budalu od sebe. Otila sam. Nije vrijedilo ostati. Nisam mu mogla rei da mu zavidim to nosi na sebi znak patnje i to vidi Tebe svaki dan u ogledalu umjesto one dosadne ljudske stvari koju nazivamo ljepota. 10. veljae 1946. Nemam potrebe da Ti pi em ili da razgovaram s Tobom, tako sam Ti poela pisati pismo prije nekoli161

ko dana, i stidjela sam se i poderala ga, jer se inilo tako glupo pisati pismo Tebi koji zna sve prije negoli ja i pomislim. Jesam li igda tako jako voljela Mauricea prije nego to sam Tebe zavoljela? Ili sam uistinu cijelo vrijeme samo Tebe voljela? Jesam li dodirnula Tebe kad sam njega dotakla? Jesam li mogla dodirnuti Tebe a da nisam najprije dodirnula njega, dodirnula ga tako kao to nikad nisam dodirnula Henrvja ili bilo koga? A Maurice me volio i doticao kao to nikad nije dodirnuo neku drugu enu. Ali je li on volio mene ili Tebe? Jer je on u meni mrzio one stvari koje Ti mrzi. On je uvijek bio na Tvojoj strani a da toga nije bio svjestan. Ti si elio na rastanak, ali i on ga je elio. Radio je na tome svom svojom srdbom i svojom ljubomorom, i radio na tome svojom ljubavlju. Jer on mi je pruio toliko mnogo ljubavi, a ja sam njemu pruila takoer mnogo ljubavi, da osim Tebe ubrzo drugo nita i nije ostalo. Ni za jedno ni za drugo. Mogla sam provesti cijeli ivot darujui pomalo ljubavi zaredom, dopunjujui je tu i tamo, na ovog ili onog mukarca. Ali ve prvi put, u hotelu blizu Paddingtona, mi smo svu svoju ljubav iscrpjeli. Ti si bio tamo uei nas kako da je potratimo kao to si uio onog bogataa tako da nam jednog dana ne preostane nita drugo osim ove ljubavi prema Tebi. Ali Ti si previe dobar prema meni. Kad Te molim patnju, Ti mi prua mir. Daj ga i njemu. Daj mu moj mir njemu je potrebniji. 12. veljae 1946. Prije dva dana imala sam divan osje aj mira i spokojstva i ljubavi. ivot e opet biti sretan, ali si162

no sam sanjala kako se penjem uz dugake stube da bih se na vrhu sastala s Mauriceom. Jo sam uvijek bila sretna, jer kad se popnem na vrh stuba mi emo voditi ljubav. Doviknula sam mu da dolazim, ali mi nije odgovorio Mauriceov glas; bio je to glas nekog stranca koji je tutnjao poput sirene u magli to opominje zalutale brodove, i uplaio me. Pomislila sam: napustio je svoj stan i otiao, a ja ne znam gdje je on. I dok sam silazila niza stube, podigla se voda i doprla mi iznad struka, a predsoblje je bilo puno guste magle. Uto sam se probudila. Vie nemam mira. elim ga kao to sam ga nekad eljela. Htjela bih s njim jesti sendvi, i piti s njim u baru. Umorna sam i ne elim vie nikakve patnje. elim Mauricea. elim obinu pokvarenu ljudsku ljubav. Dragi Boe, Ti zna da sam htjela eljeti Tvoju patnju, ali je sad ne elim. Uzmi je na neko vrijeme i daj mi je drugi put.

163

ETVRTA KNJIGA

1.

ie nisam mogao itati. Neprestano sam preskakao neki odlomak koji bi me previ e zabolio. elio sam otkriti sve o Dunstanu, premda nisam elio otkriti previe, ali sada poto sam itao dalje sve se vraalo u daleko vremensko razdoblje kao neki dosadan datum u povijesti. I nije imalo vanosti za sadanjost. Ostalo mi je poglavlje koje je bilo staro tjedan dana. elim Mauricea. elim obinu pokvarenu ljudsku ljubav. To je sve to ti mogu dati, pomislih. Ne poznam nikakvu drugu ljubav, ali ako misli da sam svu po-

V
164

tratio grijei. Ostalo je dovoljno za naa dva ivota, i pomislio sam na onaj dan kad je spremila svoj koveg, a ja sam sjedio ovdje, ne znajui da je srea tako blizu. Bilo mi je jako drago to nisam znao i to sada znam. Sad sam mogao neto poduzeti. Dunstan nije bio vaan. Pripadnik civilne protuavionske zatite nije bio vaan. Poao sam do telefona i nazvao njen broj. Odgovorila je sluavka. Rekoh: Ovdje gospodin Bendrix. elim razgovarati s gospoom Miles. Ona mi ree neka priekam. Dok sam ekao Sarin glas, osjeao sam da mi ponestaje dah kao da sam pri kraju duge trke. Ali javio se opet glas sluavke koji mi ree da gospoa Miles nije kod kue. Ne znam zato joj nisam vjerovao. Priekao sam pet minuta, a onda sam vrsto nategnuo rupi preko mikrofona, i ponovno nazvao. Je li gospodin Miles kod kue? Ne, gospodine. Mogu li onda razgovarati s gospoom Miles? Ovdje Sir William Mallock. Nakon samo kratke stanke javila se arah. Dobar veer. Ovdje gospoa Miles. Znam rekoh. Poznam ti glas, arah. Ti. . . ja sam mislila . . . arah rekoh doi u da te vidim. Ne, molim te, nemoj. Sluaj, Maurice. U kreve tu sam. Govorim iz kreveta. To bolje. Ne budi lud, Maurice. Hou rei da sam boles na. Onda e me morati vidjeti. to je, arah? Oh, ni ta. Jaka nahlada. Slu aj, Maurice. Polagano je rastavljala rije po rije kao neka gu165

vernanta, i to rne je naljutilo. Molim-te-ne-mojdoi-ne-mo-gu-te-primiti. Volim te, arah, i dolazim. Neu biti ovdje. Ustat u. Pomislih, ako po trim, trebat e mi samo etiri minute da prijeem Common; za to vrijeme ona se ne mo e obui. Rei u sluavki da nikoga ne pusti unutra. Ona nema takvu tjelesnu gradu da bi me mogla izbaciti. A mene bi trebalo izbaciti, arah. Molim te, Maurice . . . Ja te molim. Nisam od tebe ve dugo nita traila. Osim jednog objeda. Maurice, nisam ba zdrava. Jednostavno te da nas ne mogu primiti. Idui tjedan . . . Prolo je uasno mnogo tjedana. Hou da te vi dim sad. Veeras. Zato, Maurice. Ti me voli. Kako zna? Svejedno. Ho u da te zamolim da po e sa mnom. Ali, Maurice, to ti isto tako mogu odgovoriti putem telefona. Odgovor je: ne. Ne mogu te dodirnuti putem telefona, arah. Maurice, dragi moj. Obeaj da nee doi. Dolazim. Slu aj, Maurice. U asno sam bolesna. Imam jake bolove. Ne elim ustati. I ne mora. Kunem se da u ustati i otii iz kue, ako mi ne obe a ... Ovo je za nas oboje vanije, arah, od nahlade. Molim te, Maurice. Molim te. Henry e se us koro vratiti kui.
166

Neka se vrati i spustih slualicu. Ovo je bila gora no od one kad sam prije mjesec dana sreo Henrvja. Ovaj put je padala susnjeica umjesto kie; snijeg je ve bio na pol puta, i kapi su se probijale kroz rupice za dugmad kinog kaputa; zasjenile su svjetiljke na Commonu tako da je bilo nemogue trati, a ja i onako nisam mogao brzo trati zbog svoje noge. Krivo mi je to nisam ponio depnu svjetiljku iz doba rata, jer mi je trebalo dobrih osam minuta da stignem do kue na sjevernoj strani. Upravo sam siao s plonika da prijeem ulicu, kad se vrata otvori e, a arah izie. Pomislio sam pun sree: sad je imam. Znao sam posve sigurno da emo prije nego to proe no opet spavati zajedno. A kad se to jednom obnovi, sve se moe dogoditi. Nikad je prije nisam poznao i nikad prije toliko volio. to ovjek vie pozna, to vie voli, pomislim. Vratilo mi se opet povjerenje. Previe se urila a da bi me mogla vidjeti kroz susnjeicu preko irokog kolnika. Skrenula je ulijevo i brzo se udaljavala. Pomislih: morat e negdje sjesti, pa u je uhvatiti u klopku. Iao sam za njom na udaljenosti od dvadesetak metara, ali ona se ni jednom nije osvrnula. Obila je Common, prola pokraj ribnjaka i bombardirane knjiare, kao da ide prema podzemnoj eljeznici. Pa ako bude potrebno, bio sam spreman da razgovaram s njom ak i u prepunoj podzemnoj eljeznici. Sila je niza stube podzemne eljeznice i prila blagajni, ali nije ponijela torbicu, a kad je pretraila depove, nije nala ni sitnia ak ni tri novia od po pol penija, to bi joj omoguilo da se vozi amo-tamo od jutra do ponoi. Ponovno se popela uza stube pa prela ulicu kojom voze tramvaji. U jednu jazbinu bila je utjerana, a si167

gurno se dosjetila i druge. Likovao sam. Bojala se sebe, ali se nije bojala mene, bojala se sebe i onoga to e se dogoditi kad se sretnemo. Osje ao sam da sam ve dobio igru, i ve sam mogao osje ati izvjesnu samilost prema svojoj rtvi. elio sam joj re i: ne brini se, nema se ega bojati, oboje emo uskoro biti sretni, no na mora je gotovo pro la. Uto sam je izgubio. Bio sam previ e siguran u sebe i dao joj preveliku prednost. Pre la je cestu dvadeset metara ispred mene (opet sam zbog bolesne noge zakasnio kad sam se penjao uza stube); jedan tramvaj je izme u nas pro ao i ona je nestala. Mo da je skrenula lijevo niz High Street ili po la ravno Park Roadom, ali je nisam mogao vidjeti. Nisam se jako zabrinuo ako je ne na em danas, na i u je sutra. Sad sam znao cijelu tu apsurdnu pripovijest o zavjetu; sad sam bio siguran u njenu ljubav ona me u to uvjerila. Ako se dvoje ljudi vole, oni spavaju zajedno; to je matemati ka formula, isku ana i dokazana ljudskim iskustvom. U High Streetu bio je jedan A. B. C. restoran pa sam i tamo poku ao. Tamo je nije bilo. Zatim sam se sjetio crkve na uglu Park Roada i odmah sam znao da je oti la tamo. Slijedio sam je i, zaista, sjedila je tamo u sporednoj la i blizu jednog stupa i ru nog kipa Djevice. Nije se molila. Jednostavno sjedila je zatvorenih o iju. Vidio sam je samo pri svjet lu svijea ispred kipa, jer je cijela crkva bila vrlo mrana. Sjeo sam iza nje, kao nekad gospodin Parkis, i ekao. Sad kad sam znao kraj pri e, mogao sam godinama ekati. Bilo mi je hladno i bio sam prokisao, ali vrlo sretan. ak sam s blago u mogao gledati na oltar i na lik koji je tamo visio. Ona nas obojicu voli, pomislih, ali ako treba da do e do suko168

ba izme u lika i ovjeka, znam tko e pobijediti. Ja sam mogao spustiti ruku na njeno bedro ili usne na njene grudi; lik je zatvoren iza oltara i nije se mo gao maknuti da brani svoj ideal. Odjednom je po ela ka ljati, pritiskaju i ruku na grudi. Znao sam da je boli i nisam je mogao ostaviti samu u boli. Pri ao sam i sjeo pokraj nje i stavio ruku na njeno koljeno dok je ka ljala. Pomislio sam: kad bi bar ovjek posjedovao mo da dodirom mo e izlijeiti. Kad je napadaj ka lja prestao, ona ree: Molim te, pusti me na miru. Nikad te ne u pustiti na miru rekoh. to te spopalo, Maurice? Onog dana na objedu nisi bio takav. Bio sam ogor en. Nisam znao da me voli . Za to misli da te volim? zapita ona, ali je pustila da dr im ruku na njenom koljenu. Onda sam joj ispripovijedao kako je Parkis ukrao njen dnev nik nisam elio da me u nama bude ikakve la i. To nije bilo lijepo ree ona. Nije. Ponovno je po ela kalj ati, a zatim se iscrpljena ramenom naslonila na mene. Mila moja rekoh sve je pro lo. ekanje, ho u rei. Odlazimo zajedno. Ne ree ona. Zagrlio sam je i rukom joj dodirnuo grudi. Ovdje poinjemo ispoetka rekoh. Bio sam lo ljubavnik, arah. Tome je bila kriva nesigurnost. Nisam ti vjerovao, nisam te dovoljno poznao. Ali sad sam siguran. Nita nije rekla, ali se i dalje naslanjala na mene. To se inilo kao pristanak. Rekoh: Rei u ti kako bi bilo najbolje. Vrati se ku i i odlei u krevetu nekoliko dana ne mo e putovati s takvom nahla169

dom. Telefonirat u ti svaki dan i pitati kako ti je. Kad se bude dovoljno oporavila, doi u i pomoi ti da spremi stvari. Neemo ostati ovdje. U Dorsetu imam roaka koji ima praznu kuu; moemo se koristiti njome. Ostat emo tamo tjedan dana i odmoriti se. Ja u moi zavriti svoju knjigu. Zatim moemo urediti s odvjetnicima. Potreban nam je odmor oboma. Umoran sam i nasmrt izmuen bez tebe, arah. I ja. Rekla je to tako tiho da ne bih mogao uti te rijei da mi nisu bile poznate. Ali bio je to ka rakteristi an znak koji je odjekivao kroz cijeli na odnos, od prvog ljubavnog ina u Paddington hotelu. I ja to se odnosilo na usamljenost, tugu, razo aranje, radost i oaj, to je bila tvrdnja da emo sve podijeliti. Novaca e biti malo rekoh ali ne premalo. Naruili su da napi em ivot generala Gordona i predujam je dovoljan da moemo tri mjeseca udob no ivjeti. Zatim u moi predati roman i za njega dobiti predujam. Obadvije knjige e izii ove godine i one e nas uzdravati dok ne dovrim iduu. Kad si uza me mo i u raditi. Zna , sad svakog trenutka mogu uspjeti. No ipak bit e to obian uspjeh i ti e ga mrziti, i ja u ga mrziti, ali emo kupiti svega, pa i rasko nih stvari i bit e nam lijepo, jer emo biti zajedno. Odjednom sam primijetio da spava. Iscrpljena bijegom, zaspala mi je na ramenu kao toliko puta u taksiju, u autobusima, na klupi u parku. Sjedio sam mirno i pustio je da se odmara. U mranoj crkvi nita je nije moglo uznemiriti. Svijee su treperile oko Djevice, a nikog drugog nije bilo u crkvi. Zbog njene te ine sve vi e me je boljela ruka, ali to mi je bio
170

najvei uitak koji sam ikad iskusio. Ka u da na djecu utje e to im se ap e u snu, i ja sam poeo aptati Sari, tiho da je ne probudim, nadajui se da e moje rijei hipnoticki ui u njenu podsvijest. Volim te, arah aptao sam. Nikad te pri je nitko nije volio, kao to te ja volim. Bit emo sret ni. Henry nee mariti, osim zbog ponosa, a ponos brzo zacijeli. U zamjenu za tebe, on e pronai neku novu naviku moda e skupljati grke nov i e. Odlazimo, arah, odlazimo. Sad nas nitko ne moe zaustaviti. Ti me voli , arah, i za utio sam jer sam poeo razmi ljati treba li kupiti novi koveg. Onda ju je kaalj probudio. Spavala sam ree ona. Sad mora poi kui, arah. Ozebla si. Ono nije moj dom, Maurice re e ona. Neu nikamo odavle. Hladno je. Svejedno mi je to je hladno. A mra no je. U mraku mogu u sve vjerovati. Jednostavno vjeruj u nas. To sam i mislila. Opet je zatvorila oi, a kad je pogledala na oltar pomislio sam pobjedonosno, gotovo kao da je On ivi suparnik: Vidi ovi argu menti pobjeuju, i blago sam joj milovao grudi. Umorna si, zar ne? upitah. Vrlo umorna. Nisi trebala tako bjeati preda mnom. Nisam ja bje ala od tebe. Ona odmakne rame. Molim te, Maurice, sad idi. Ti bi morala biti u krevetu. Bit u uskoro. Neu da se vratim s tobom. Jed nostavno elim da se ovdje oprostimo.
171

Obeaj mi da nee dugo ostati. Obeajem. I da e mi telefonirati? Kimnula je glavom, ali kad sam pogledao njene ruke, to ih je drala u krilu kao neto odbaeno, vidio sam da je prekriila prste. Upitah je sa sumnjom: Govori li mi istinu? Rastavio sam joj prste, pa rekoh: Ne planira li opet pobjei od mene? Maurice, dragi Maurice, ree ona nemam snage za to. I zaplae stavivi ake na oi kao to rade djeca. Oprosti ree ona. Sad idi. Molim te, Mau rice, smiluj se. Nakon te molbe vie nisam mogao nastaviti dodijavanjem i domiljanjem; nisam mogao nastaviti sluajui tu molbu. Poljubio sam joj gustu kovrastu kosu, a odmiui se osjetio njene usne, vlane i slane u kutu svojih usana. Bog te blagoslovio ree ona, a ja pomislih: Te rijei prekriila je u svom pismu Henrvju. Kad se ka e zbogom, onda mu ovjek uzvrati zbogom, jedino ako taj ovjek nije Smvthe, i tako sam nehotice odgovorio na njen blagoslov. Ali kad sam se na izlazu iz crkve okrenuo i ugledao je onako sklupanu na rubu svjetla svijee, poput prosjaka koji je uao da se ogrije, zamislio sam Boga kako je blagosliva, ili Boga koji je voli. Kad sam poeo pisati nau priu mislio sam da piem priu o mrnji, ali mrnja se nekamo zametnula i ja jedino znam da je arah usprkos njenim pogre ka- ma i nepouzdanosti bila bolja od veine ljudi. Isto tako je dobro to bar jedno od nas dvoje u nju vjeruje; ona sama nikad nije u sebe vjerovala.

2.

Iduih nekoliko dana morao sam se dobro potruditi da budem razborit. Sad sam radio za nas oboje. Odredio sam sebi ujutro najmanje sedamsto pedeset rijei romana, ali obino sam uspio da do jedanaest sati napiem tisuu rijei. Djelovanje nade zapanjuje; roman koji se vukao cijelu prolu godinu, urno se pribliavao kraju. Znao sam da Henry odlazi na posao oko devet i pol, i najvjerojatnije je bilo da e ona telefonirati izmeu deset i dvanaest i pol. Henry je poeo dolaziti kui na objed (tako mi je rekao Parkis); nije se moglo oekivati da e mi telefonirati sve do tri sata. Do dvanaest i pol, ja bih pregledao svoj dnevni rad i pisao pisma, a tad sam bio oslobo en oekivanja, makar kako da mi je bilo teko. Do dva i pol mogao sam provesti u itaonici Britanskog muzeja pravei zabiljeke za ivot generala Gordona. Nisam se mogao tako usredotoiti na itanje i unoenje zabiljeki kao to sam to mogao piui knjigu, a pomisao na Saru razdvojila bi me od misionarskog ivota u Kini. esto sam se pitao zato su meni povjerili da napiem tu biografiju. Bolje bi bili uradili da su
173

172

izabrali pisca koji je vjerovao u Gordonova Boga. Mogao sam ga cijeniti zbog nepopustlji va stava kod Khartouma, zbog mr nje prema politi arima koji su za tieni sjedili kod ku e, ali Biblija na pisa em stolu pripada druk ijem svijetu misli nego to je moj. Mo da se izdava ponadao da e moj ciniki na in obra ivanja Gordonova kr anstva izazvati succes de scandale*. Nisam imao nikakve namjere da mu ugodim; taj Bog bio je tako er Sarin Bog, i ja se ne u bacati kamenjem ni na kakva fantoma kojeg je ona vjerovala da ga voli. Za vrijeme tog razdoblja nisam osje ao nikakve mr nje prema njenom Bogu , pa zar se na kraju nije pokazalo da sam ja ja i? Jednog dana dok sam jeo sendvi e koji su uvijek, i ne znam za to, bili uprljani mojom tintanom olovkom, sa susjednog stola pozdravi me poznati glas prigu enim tonom iz obzira prema drugim itaocima. Nadam se da je sad sve u redu, gospodine, ako ete mi oprostiti osobnu nametljivost. Pogledao sam preko svog pisa eg stola u te nezaboravne brkove. Vrlo dobro, Parkis, hvala. Izvolite jedan zabranjeni sendvi ? Oh, ne, gospodine. Nikako ne bih mogao . . . Hajdete, izvolite. Zamislite da je to na ra un teku ih tro kova. Oklijevaju i uzeo je jedan, a kad ga je po eo jesti, primijeti s nekom vrsti u asa kao da je primio nov i, a onda vidio da je zlatan. To je prava unka. Moj izdava poslao mi je jednu konzervu iz Amerike. To je vrlo lijepo, gospodine. * succes de scandale = uspjean skandal; franc. (Prev.) 174

Jo uvijek imam va u pepeljaru, Parkis pro aptah, jer me je moj susjed ljutito pogledao. Pepeljara predstavlja samo sentimentalnu vri jednost odvrati on aptom. Kako va sin? Pomalo je razdra ljiv, gospodine. Iznena en sam to vas nalazim ovdje. Posao? Nadam se da ne uhodite koga od nas? Nisam mo gao zamisliti da bi itko od ovih pra njavih itelja i taonice ljudi koji su i u sobi nosili eire i alove da bi se ugrijali, ovaj Indijac koji je s mukom prou avao sabrana djela Georgea Eliota, ili onaj ovjek koji je svaki dan spavao glavom polo enom pored iste gomile knjiga da bi bilo koji od njih bio uple ten u neku dramu seksualne ljubomore. Oh ne, gospodine. Ovo nije posao. Danas imam slobodan dan, a dje ak je danas oti ao u ko lu. to itate? Sudske izvje taje iz Timesa, gospodine. Da nas prou avam Russellov slu aj. To na em radu pru a neku vrst podloge, gospodine. Otvara vidike. ovjeka odvra a od svakodnevnih sitnih detalja. Poznavao sam jednog od svjedoka u ovom slu aju, gospodine. Radili smo u istom uredu. Pa on je u ao u povijest, to ja ne u nikada posti i. Oh, nikad se ne zna, Parkis. Zna se, gospodine. To je ono to obeshrabruje. Slu aj Bolton bio je sve to sam mogao dosti i. Za kon kojim se zabranjuje da se svjedo enje u brako razvodnim parnicama objavljuje bio je udarac za ljude iz moje profesije. Sudac, gospodine, nikad nas ne spominje imenom, a esto ima predrasuda pre ma na oj profesiji. 175

To mi nikad nije palo na pamet rekoh su utno. ak je i Parkis mogao pobuditi enju. Nikad ga nisam mogao vidjeti a da ne pomislim na Saru. Vratio sam se kui podzemnom eljeznicom u nadi da u biti u njenom drutvu, i sjedei kod kue, oekujui telefonski poziv, spoznao sam da se moja druica ponovno udaljila, to nee biti danas. U pet sati nazvao sam njen broj, ali im sam uo kako telefon zvoni, spustio sam slualicu; moda se Henry ranije vratio, a ja sad nisam mogao razgovarati s Henryjem, jer sam ja bio pobjednik, jer je arah voljela mene i htjela napustiti njega. Ali odgoena pobjeda isto tako mo e napeti ivce kao i odgo eni poraz. Prolo je osam dana kad je telefon opet zazvonio. To nije bilo u doba dana kad sam ga oekivao, jer je zazvonio prije devet sati ujutro, a kad sam rekao: Halo javio se Henry. Je li tamo Bendrix? zapita on. U njegovu glasu bilo je neto vrlo udno i ja pomislih: je li mu rekla? Da, pri aparatu. Dogodilo se neto uasno. Mora znati. arah je mrtva. Kako se konvencionalno vladamo u takvim trenucima. Rekoh: Strano mi je ao, Henry. Radi li neto veeras? Ne. elio bih da do e na a icu. Da ne budem sam.

PETA KNJIGA

1.

stao sam cijelu no s Henryjem. Prvi put sam spavao u Henrvjevom domu. Imali su samo jednu sobu za goste, a arah se u nju preselila prije tjedan dana (da ne bi uznemiravala Henryja svojim kaljem), i tako sam spavao na sofi u dnevnoj sobi gdje smo neko vodili ljubav. Nisam htio prenoiti, ali me je on molio. Mora da smo skupa ispili bocu i pol whiskyja. Sjeam se da je Henry rekao: udno je to, Bendrix, kako ovjek ne mo e biti ljubomoran na mrtve. Mrtva je samo nekoliko sati, a ve sam zaelio da bude sa mnom.

176

177

Nisi imao razloga da bude tako ljubomoran. Odavno se sve to zavrilo. Sad mi takva utjeha nije potrebna, Bendrix. Ni u jednog ni u drugog od vas dvoje nikad nije sve pro lo. Ja sam bio sretan ovjek. Bila je moja sve ove godine. Mrzi li me? Ne znam, Henry. Mislio sam da te mrzim, ali sad ne znam. Sjedili smo u njegovoj radnoj sobi bez svjetla. Plinska pe nije davala dovoljno svjetla da bismo mogli vidjeti lica, pa sam samo po zvuku njegova glasa mogao znati kad je Henry plakao. Baca diska ciljao je iz tame na nas obojicu. Pripovijedaj mi Henry, kako se to dogodilo. Sje a li se one no i kad sam te sreo na Commonu? Prije tri ili etiri tjedna, zar ne? Te no i se jako nahladila. Nije htjela uzimati lijeko ve. Nisam ni znao da joj je zahvatilo plua. O tim stvarima nikad nikom nije pripovijedala, ak ni svom dnevniku, pomislih. U njemu nije bilo ni ri je i o bolesti. Nije imala vremena da u dnevniku bude bolesna. Na kraju je legla u krevet nastavi Henry ali nitko je tamo nije mogao zadr ati, i nije htjela k lijeniku nikad nije u njih vjerovala. Ustala je i prije tjedan dana izila van. Bog zna kamo i zato. Rekla je da joj je potrebno gibanje. Prvi sam se vra tio kui i vidio da je izila. Vratila se tek u devet, sva prokisla, gore nego prvi put. Mora da je satima ho dala po kii. Cijelu no ju je tresla groznica, nekome je govorila, ne znam kome; ni tebi, ni meni, Bendrix. Poslije toga sam je natjerao da primi lijenika. Re kao je da bi se spasila da je prije tjedan dana dobila penicilin.
178

Obojica nismo imali to da radimo, osim da nataemo whisky. Mislio sam na stranca za koga sam platio Parkisu da ga otkrije; stranac je sigurno na kraju pobijedio. Ne, pomislih, ne mrzim Henryja. Mrzim Tebe, ako postoji. Sjeam se to je rekla Richardu Smytheu: da sam je ja nauio vjerovati. Ni za ivu glavu ne znam kako; ali kad pomislim to sam odbacio, onda mrzim i samog sebe. Henry ree: Umrla je jutros u etiri. Nisam bio nazoan. Bolniarka me nije na vrijeme pozvala. Gdje je bolniarka? Obavila je svoj posao vrlo uredno. Imala je drugi hitan slu aj i otila prije objeda. elio bih ti pomoi. Pa ve jesi s tim to tu sjedi. Bio je to grozan dan, Bendrix. Zna, nikad nisam imao posla sa smru. Uvijek sam pretpostavljao da u ja prvi um rijeti a arah bi znala to treba da radi ako bi tako dugo ostala sa mnom. Na neki nain to je enski posao kao raanje djece. Mislim da ti je lijenik pomogao. On je ove zime u stranoj urbi. Telefonirao je pogrebniku. Ja ne bih znao kamo da se obratim. Ni kad nismo imali poslovni telefonski imenik. Ali li jenik mi ne moe rei to da uradim s njenom odje om ormari su je puni. Pudrijere, mirisi ne mogu te stvari tek tako baciti. . . Kad bi bar imala sestru . . . Odjednom je zastao, jer su se kuna vrata otvorila i zatvorila, isto onako kao one noi kad je on rekao: Sluavka a ja odgovorio. To je arah. Oslukivali smo kako sluavka koraa uza stube. Kako neobino prazna moe biti kua u kojoj se neko nalazilo troje ljudi. Ispili smo whisky i ja sam natoio jo po jednu a u. Imam puno
179

whiskyja u kui ree Henry. arah je pronala nov izvor ... on ponovno zastane. Ona je stajala na kraju svakog puta. Vie nije imalo nikakva smisla pokuavati da je izbjegne makar na trenutak. Pomislih: Zato si nam Ti to morao uiniti? Da nije vjerovala u Tebe, jo bi bila iva, i jo uvijek bismo bili ljubavnici. Bilo je tuno i udno sjetiti se da sam prije bio nezadovoljan s tom situacijom. Sad bih je rado dijelio s Henrvjem. Rekoh: A pogreb? Bendrix, ne znam to da radim. Dogodilo se neto vrlo zagonetno. Kad je bila u bunilu (naravno, nije znala to govori) bolni arka mi je rekla da je stalno traila sveenika. Stalno je ponavljala: Oe! Oe!, a to nije mogao biti njezin roeni otac. Nikad ga nije upoznala. Naravno, bolni arka je znala da mi nismo katolici. Bila je vrlo razborita. Umirila ju je. Ali ja sam zabrinut, Bendrix. Pomislio sam ogoreno i srdito: Ti si mogao ostaviti na miru jadnog Henrvja. Godinama smo ivjeli bez Tebe. Zato se odjednom uplie u sve situacije poput nekog nepoznatog roaka koji se vratio s drugog kraja svijeta? Henry ree: Kako ivimo u Londonu, spaljivanje je najjednostavnija stvar. Dok mi to bolniarka nije rekla, imao sam namjeru da se to obavi u Golders Greenu. Pogrebnik je nazvao krematorij. Oni mogu urediti za Saru prekosutra. Bila je u bunilu rekoh ne mora se obazi rati na ono to je rekla. Pitam se bih li se trebao o tome posavjetovati sa sveenikom. Ona je tako mnogo krila. Koliko ja znam, moda je postala katolkinja. U posljednje vri jeme bila je tako udna.

Oh, ne, Henry. Ni u to ona nije vjerovala, ni ta vie od tebe ili od mene. Htio sam da je spale. elio sam da mogu rei: Uskrisi to tijelo ako moe! Moja ljubomora nije zavrila njenom smru kao Henrvjeva. Bilo je to kao da je jo uvijek iva, u drutvu ljubavnika kojega je vie voljela od mene. Kako li sam samo elio da mogu poslati za njom Parkisa da uznemiri njihovu vjenost. Jesi li sasvim siguran? Sasvim siguran, Henry. Pomislih, moram biti oprezan. Ne smijem biti kao Richard Smythe, ne smijem mrziti, jer kad bih zaista mrzio ja bih vjerovao, a kad bih vjerovao kakve li pobjede za Tebe i za nju. To je kao igranje teatra, to pripovi jedanje o osveti i ljubomori, to je neto s ime se bi punim mozak kako bih zaboravio stvarnost nje ne smrti. Prije tjedan dana trebalo je samo da joj ka em: Sje a li se kad smo ono prvi put bili zajedno i kako nisam imao iling za plinski sat? i taj prizor pojavio bi se pred nama oboma. Sad je taj prizor bio samo preda mnom. Ona je zauvi jek izgubila sve na e uspomene i kao da mi je svojom smr u otela dio mene samog. Gubio sam svoju individualnost. Bila je to prva faza moje smrti, uspomene su otpadale poput gangrenastih udova. Mrzim sve te gluposti oko molitava i kopaa grobova, ali ako je to arah eljela, pokuat u sve to urediti. Odabrala je vjen anje u mati nom uredu rekoh pa prema tome ne bi eljela svoj pogreb u crkvi. Ne, mislim da je to uistinu tako, zar ne?
181

180

Matini ured i spaljivanje rekoh idu za jedno. A Henry u tami podie glavu kao da je po sumnjao ne govorim li ironino. Prepusti sve to meni predloih isto tako kao to sam u ovoj istoj sobi, kraj ovog istog kamina, bio predloio da posjetim gospodina Savagea umjesto njega. To je lijepo od tebe, Bendrix. On natoi pre ostali whisky u nae ae, vrlo paljivo i do iste visi ne. Pono je rekoh mora malo odspavati. Ako moe. Lijenik mi je ostavio neke pilule. Ali jo ni je elio ostati sam. Znao sam tono kako se osjea, jer sam i ja poslije jednog dana provedenog sa Sa rom odlagao to sam dulje mogao samo u svoje sobe. Stalno zaboravljam da je ona mrtva re e Henry. I ja sam isto iskusio tijekom cijele 1945. teka godina ujutro kad sam se probudio zabo ravljao sam da je na a ljubavna pria svrila, da e telefon prenijeti svaki drugi glas osim njenog. Bila je isto tako mrtva tada kao i sada. Mjesec dva ove godine neki me duh muio nadom, ali duh je otjeran u grob, a bol e uskoro prestati. Svakog u dana po malo umirati, ali kako li sam eznuo da to usporim. ovjek ivi dok pati. Idi u krevet, Henry. Bojim se da u sanjati o njoj. Nee ako uzme jednu lijenikovu tabletu. Hoe li i ti jednu, Bendrix? Ne. Zar ne bi htio . . . moda . . . ostati preko noi? Vani je runo.
182

Ne smeta mi vrijeme. Uinit e mi veliku uslugu. Onda u, naravno, ostati. Donijet u dolje plahte i pokrivae. Nemoj se muiti, Henry ali on je ve otiao. Pogledao sam parkete i sjetio se tono boje zvuka njenog krika. Na pisaem stolu, gdje je pisala pis ma, stajala je hrpa raznih predmeta, a svaki sam predmet mogao protumaiti poput ifre. Pomislih: Nije ak bacila ni taj oblutak. Smijali smo se njego vu obliku, a eto jo je tu kao pritiska za papire. to e Henry uraditi s njim, i s minijaturnom boicom likera za koju ni jedno od nas dvoje nije marilo, i s komadiem stakla to ga je uglaalo more, i s malim drvenim kuniem to sam ga naao u Nottinghamu? Bih li sve te predmete ponio sa sobom? Inae e otii u ko aru za otpatke kad Henry najzad stigne sve oistiti; a hou li moi podnijeti njihovo drutvo? Dok sam ih gledao, uao je Henry natovaren pokrivaima. Zaboravio sam ti rei, Bendrix, ako tu ima neto to eli . . . ne vjerujem da je ostavila poruku. To je jako lijepo od tebe. Sad sam zahvalan svima koji su je voljeli. Uzet u ovaj kameni ako smijem. uvala je najudnovatije stvari. Donio sam ti svoju pidamu, Bendrix. Henry je zaboravio donijeti jastuk, pa sam leao glavom na tvrdom jastuiu. Uinilo mi se da osjeam njen miris. elio sam stvari koje vie nikad neu imati jer zamjena ne postoji. Nisam mogao spavati. Utisnuo sam nokte u dlanove, kao to je ona inila, kako bi bol sprijeila mozak da radi, klatno moje elje njihalo se zamorno amo-tamo kao elja
183

da zaboravim i da se sje am, elja da umrem i da jo neko vrijeme ivim. I napokon sam zaspao. etao sam se Oxford Streetom i bio zabrinut, jer sam morao kupiti neki dar, a sve trgovine bile su pune jeftinog nakita koji se svjetlucao pod prigu enim osvjetljenjem. Od vremena do vremena u inilo mi se da sam vidio ne to lijepo, a kad bih se pribli io izlogu i vidio nakit izbliza, bio je isto tako umjetan kao svi ostali; na primjer neka grozna ptica sa s krletnim oima, koje su trebale pru iti dojam rubina. Imao sam malo vremena, pa sam urio od du ana do duana. Tad je iz jednog du ana izi la arah, i ja sam znao da e mi pomo i. Jesi li neto kupila, arah? Ne ovdje ree ona ali tamo malo dalje imaju neke lijepe bo ice. uri mi se zamolih je pomozi mi. Moram ne to na i, jer je sutra ro endan. Ne brini se ree ona. Neto e se nai. Ne brini se i odjednom se vi e nisam brinuo. Oxford Street se protegnuo u veliko sivo zamagljeno polje, noge su mi bile bose, a ja sam hodao po rosi, sam, i posrnuvsi u nekoj plitkoj udubini probudio sam se, a jo uvijek mi je u u ima zvu ao glas: Ne brini se poput apta, proljetnog zvuka koji pripada dje tinjstvu. U vrijeme zajutraka Henry je jo uvijek spavao, a sobarica koju je Parkis potkupio donijela je kavu i preni kruh na pladnju. Razmakla je zastore, a sus nje ica se pretvorila u snijeg zaslijepljive bjeline. Jo su mi o i bile mutne od spavanja i zadovoljna sna, pa sam se iznenadio kad sam vidio da su sluavkine o i crvene od pla a. Neto nije u redu, Maud? upitao sam, i tek kad je spustila pladanj na stol i bijesno izi la, ja sam se posve razbudio 184

u praznoj ku i i praznom svijetu. Uspeo sam se gore i pogledao u Henrvjevu sobu. On je jo uvijek bio u dubokom snu, smije io se poput pseta, a ja sam mu zavidio. Zatim sam si ao dolje i poku ao pojesti pr eni kruh. Zvonce je zazvonilo i ja sam uo kako slu avka vodi nekoga gore pogrebnika, ini mi se, jer sam uo da se vrata gostinjske sobe otvaraju. Taj ovjek je gleda mrtvu: ja je nisam vidio, nisam to ni elio, kao to ne bih elio da je vidim u naru ju nekog drugog mu karca. Neki bi se mu karac mo da u tom sluaju uzbudio; ja nisam. Ja ne. Nitko me ne e natjerati da smrti postanem svodnik. Sabrao sam svoje misli i razmi ljao: Sada kad je zbilja svemu kraj, moram po eti ispo etka. Jednom sam se bio zaljubio; a mogu se opet zaljubiti. Premda nisam bio uvjeren u to: inilo mi se da sam razdao sav svoj seks. Opet zvono. Koliko se posla obavljalo u ovoj kui, dok je Henry spavao. Ovaj put mi pri e Maud i re e: Dolje je neki gospodin i pita za gospodina Milesa, ali ga ne bih htjela probuditi. Tko je to? Onaj prijatelj gospo e Miles ree ona i s tim je prvi i jedini put priznala svoj udjel u na oj bijednoj suradnji. Radije ga dovedite gore rekoh. Sada sam se osje ao superioran prema Smvtheu, sjede i u Sarinoj dnevnoj sobi obu en u Henrvjevu pid amu, zna ju i toliko toga o njemu, dok on nije ni ta znao o meni. On me zbunjeno pogled^, pa otrese snijeg na parket. Rekoh: Ve smo se jednom upoznali. Ja sam prijatelj gospo e Miles. S vama je bio jedan mali dje ak. 185

Tako je. Doao sam u posjet gospodinu Milesu ree uli ste novost? Zbog toga sam i doao. On spava. Lije nik mu je dao neke tablete. Bio je to stra an udarac za sve nas dodah glu po. On se osvrtao po sobi; u Cedar Roadu, dolazei ni od kuda, bila je bez dimenzija, ini mi se, poput sna. Ali ova joj je soba davala sadr ajnost i to je bila arah. Snijeg je polagano napadao na pro zorski lijeb poput hrpe na lopati. I sobu su zako pali sa Sarom. On ree: Doi u ponovno i okrene se turobno tako da je njegov runi obraz bio okrenut prema meni. Pomislih: Ovo je ljubila svojim usnama. Saaljenje ju je uvijek moglo namamiti u zamku. On ponovi glupo: Doao sam posjetiti gospodina Milesa i rei mu kako mi je ao . . . U takvim prilikama obino se neto napie. Mislio sam da bih moda mogao neto pomoi ree on neodluno. Nije potrebno da obratite gospodina Milesa. Obratim? zapita on osjeajui se u neprilici i zbunjeno. Za krutu zbilju da od nje ni ta nije ostalo. Kraj. Nestanak. On odjednom plane: elio sam je vidjeti, to je sve. Gospodin Miles ak ne zna da vi postojite. To nije od vas jako razborito, Smvthe, to dolazite ovamo. Kad je pogreb? Sutra u Golders Greenu.
186 on.

To ona ne bi eljela iznenadi me on. Ona ni u to nije vjerovala, upravo kao to vi tvrdite za sebe. On ree: Zar nitko od vas ne zna? Ona je trebala postati katolkinja. Glupost. Pisala mi je. Ona se odluila. Moje rijei nita nisu pomogle. Poela je s . . . poukom; upotrebljava ju li oni tu rije? Tako, imala je jo tajni, pomis lih. To nije nikad zapisala u dnevnik, kao ni svoju bolest. Koliko e se toga jo otkriti? Ta pomisao bila je poput oaja. To je za vas bio udarac, zar ne? doviknuh mu podrugljivo, pokuavajui da na njega prebacim svoju bol. Oh, naravno, ljutio sam se. Ali ne moemo svi u isto vjerovati. Neko niste to tvrdili. On me pogleda kao da ga moje neprijateljstvo zbunjuje. Pa upita: Nije li sluajno vama ime Maurice? Tako je. Pripovijedala mi je o vama. A ja sam itao o vama. Napravila je budalu od nas obojice. Bio sam nerazuman ree. Zar je ne bih mogao vidjeti? doda a ja zauh teke cipele pogrebnika kako silaze niza stube i zauh onu istu stubu kako kripi. Lei gore. Prva vrata lijevo. Ako gospodin Miles . . . Neete ga probuditi. Dok je siao ja sam se obukao. On ree: Hvala vam.
.A.

187

Meni ne zahvaljujte. Ona vi e nije moja kao to nije ni vaa. Nemam prava pitati ree on ali bih elio kad biste vi voljeli ste je, znam, i doda kao da guta gorak lijek ona je vas voljela. to hoete s tim rei? elio bih da za nju neto uinite. Za nju? Dajte joj njen katoliki pogreb. To bi ona vo ljela. U emu je tu uope razlika? Za nju mislim da nema razlike. Ali uvijek se isplati biti plemenit. A kakve veze imam ja s tim? Uvijek je govorila da vas njen mu vrlo potuje. elio sam smijehom razbiti mrtvilo ove pokojniine sobe. Sjeo sam na sofu i poeo se grohotom smijati. Pomislio sam kako gore lei mrtva arah, Henry spava s glupim osmijehom na licu, a ljubavnik s oteklinom na licu raspravlja o pokopu s ljubavnikom to je uposlio Parkisa da pospe puderom njegoo zvono na vratima. Suze su mi potekle niz obraze koliko sam se smijao. Jednom sam za vrijeme bombardiranja vidio ovjeka kako se smije ispred svoje ku e ispod koje su bili pokopani njegova ena i dijete. Ne razumijem ree Smvthe. Stisnuo je pes nice kao da se pripremio na obranu. Bilo je toliko to ga to ni jedan od nas dvojice nije razumio. Patnja je bila poput neke neobjanjive eksplozije koja nas je sruila na jednu hrpu. Idem ree on i lijevom rukom uhvati kvaku. Obuze me udna pomisao, jer nisam imao razloga da pretpostavljam da je ljevak. Morate mi oprostiti ree on. Uzrujan
188

sam. Svi smo uzrujani. Pruih mu ruku. On je oklijevao a onda je prihvati svojom lijevom rukom. Smvthe rekoh to imate u ruci? Jeste li neto uzeli iz njene sobe? On otvori aku i pokae mi uperak kose. To je sve ree. Niste imali nikakva prava . . . Oh, ona sada ne pripada nikome ree on, i odjednom je ugledah onakvu kakva je bila otpa dak koji eka da ga uklone. Ako vam je potreban pramen kose, uzmite ga, ili joj odsijecite nokte, ako odresci nokata imaju za vas neku vrijednost. Kao u svetice, njene kosti se mogu podijeliti ako ih ne tko trai. Uskoro e je spaliti, pa zato ne bi svatko prije toga mogao imati ono to eli? Kakav sam ja bio glupan za te tri godine kad sam zamiljao da je na neki nain posjedujem. Nitko nas ne posjeduje, ak ni sami sebe ne posjedujemo. Oprostite rekoh. Znate li to mi je napisala? zapita Smvthe. Bilo je to tek prije etiri dana a ja s tugom po mislih kako je imala vremena da pie njemu, a nije imala vremena da telefonira meni. Pisala je: Mo lite se za mene. Zar to ne zvui udno, trai od me ne da molim za nju? to ste uradili? Oh ree on kad sam uo da je umrla, mo lio sam se. Jeste li znali neke molitve? Nisam. Ne ini mi se ispravnim moliti se Bogu u koga ne vjerujete. Iziao sam s njim iz kue; nije imalo smisla ostati dok se Henry probudi. Prije ili poslije morat e se suo iti s injenicom da ostane sam, isto kao i ja.
189

Promatrao sam Smvthea kako trzajui se koraa ispred mene preko Commona, pa pomislih: histerian tip. Nevjerovanje moe biti proizvod histerije isto kao i vjerovanje. Mokar snijeg, to se topio pod koracima mnotva ljudi koji su prolazili, ulazio mi je kroz potplate i podsjeao me na rosu iz mog sna, ali kad sam se pokuao sjetiti njenog glasa koji kae: Ne brini se spoznao sam da ne pamtim zvukove. Nisam mogao imitirati njen glas. ak ga nisam mogao ni karikirati. Kad sam ga se pokuao sjetiti bio je anoniman kao svaki drugi enski glas. Poeo je proces zaboravljanja. Moramo uvati glasove na gramofonskim ploama kao to uvamo fotografije. Uspeo sam se razbijenim stubama u predsoblje. Nita nije bilo isto kao one noi 1944., osim obojenog stakla na vratima. Nitko ne zna niemu poetka. arah je zaista vjerovala da je kraj poeo kad je ugledala moje tijelo pred vratima. Nikad nije htjela priznati da je kraj ve odavno poeo - sve rjei telefonski pozivi zbog ovog ili onog nedovoljnog razloga, svae koje sam s njom poinjao jer sam razabrao opasnost od svretka ljubavi. Poeli smo gledati iznad ljubavi, ali sam samo ja bio svjestan puta kojim smo gonjeni. Da je bomba pala godinu dana prije, ona ne bi dala to obeanje. Pokidala bi nokte pokuavajui da me oslobodi. Kad doemo do kraja ljudskih bia, moramo se zavaravati vjerom u Boga, poput gurmana koji trai sloenije umake uz svoja jela. Pogledao sam u predsoblje, prazno poput elije, odvratne zelene boje, pa pomislih: eljela je da imam drugu priliku i eto je - prazan ivot, bez mirisa, antiseptian, zatvorski ivot. I optuivao sam je za to kao da su njene molitve zaista izazvale tu pro190

mjenu. to sam ti uinio da si me morala osuditi na ivot? Nove stube i ograda kripale su sve do gore. Nikad se nije njima penjala. ak su i kuni popravci bili dio procesa zaboravljanja. Kad se sve mijenja, potreban je Bog izvan vremena koji ne zaboravlja. Jesam li jo volio ili sam samo alio ljubav? Uao sam u sobu, a na mom pisaem stolu lealo je pismo od Sare. Bila je mrtva vie od dvadeset i etiri sata, a jo dulje bez svijesti. Zato je pismo trebalo tako dugo da prijee preko komada tratine? Tada sam vidio da je napisala pogrean kuni broj, pa se opet iskopalo malo stare gorine. Prije dvije godine ne bi zaboravila moj broj. Obuzela me takva bol pri pomisli da u itati njen rukopis da sam pismo gotovo primakao plinskoj pei, ali je radoznalost bila jaa od boli. Bilo je napisano olovkom, vjerojatno zato to je pisala u krevetu. Najdrai Maurice pisala je, eljela sam ti pisati one noi kad si otiao, ali sam se prilino slabo osjeala, a Henry se mnogo brinuo oko mene. Piem ti umjesto da telefoniram. Ne mogu ti telefonirati jer bih mogla uti tvoj pomalo smueni glas kad bih ti rekla da neu poi s tobom. Jer ja zbilja neu otii s tobom, Maurice, najdrai Maurice. Volim te, ali vie te neu vidjeti. Ne znam kako u ivjeti u toj patnji i enji i cijelo vrijeme molim se Bogu da ne bude prema meni nesmiljen i neka me ne ostavi na ivotu. Dragi Maurice, ja elim imati i jedno i drugo, kao svaki drugi ovjek. Dva dana prije nego si me nazvao otila sam jednom sveeniku i rekla mu da elim postati katolkinja. Ispripovijedala sam mu o svom obeanju i o tebi. Rekla sam mu da zapravo vie nisam udana za Henrvja. Ne spavamo zajedno
191

od prve godine provedene s tobom. A to zapravo i nije bio brak, rekla sam; matini ured ne moe nazvati vjenanjem. Pitala sam mogu li postati katolkinja i udati se za tebe? Znam da se ti ne bi protivio da proe taj obred. Svaki put kad sam mu postavila neko pitanje, imala sam mnogo nade; upravo kao da sam otvarala kapke na prozorima nove kue i traila vidik, a svaki prozor je jednostavno gledao u prazan zid. Ne, ne, ne govorio je on; ja se ne mogu udati za tebe, ne mogu se vie s tobom sastajati, ako postanem katolkinja. Pomislila sam: dovraga sa svima njima i izila sam iz sobe u kojoj sam ga posjetila i zalupila vratima da pokaem to mislim o sveenicima. Oni su se postavili izmeu nas i Boga, pomislila sam; Bog ima vie milosra. Tada sam izila iz crkve i ugledala raspelo koje tamo stoji i pomislila: naravno, On ima milosra, samo to je to neko udno milosre, koje kadto izgleda kao kazna. Maurice, moj najdrai, osjeam neku podmuklu glavobolju, kao da u umrijeti. Bar da nisam tako jaka kao konj. Ne elim ivjeti bez tebe, i znam da u te jednog dana sresti na Commonu, ali tada ba neu mariti ni za Henrvja ni za Boga ni za to drugo. Ali kakve mi koristi, Maurice? Vjerujem da postoji Bog vjerujem u svu tu vreu smicalica i nema niega u to ne vjerujem; oni bi mogli rastaviti Trojstvo na bezbroj dijelova, i ja bih vjerovala. Mogli bi iskopati zapise koji bi dokazivali da je Pilat izmislio Krista kako bi bio unaprijeen, a ja bih i u to vjerovala. Zaraena sam vjerom kao nekom boleu. Zavoljela sam vjeru kao da sam se u nju zaljubila. Nikad prije nisam voljela kao to tebe volim i nikad nisam ni u to vjerovala kao to sada vjerujem. Sigurna sam. Prije nikad nisam ni u to bila si192

gurna. Kad si se pojavio na vratima krvav u licu, postala sam sigurna. Jednom za svagda. Premda to tada nisam znala. Borila sam se protiv vjere dulje nego to sam se borila protiv ljubavi, ali izgubila sam bitku potpuno. Maurice, dragi, nemoj se ljutiti. ali za mnom, ali se nemoj ljutiti. Ja sam varalica i laljivka, ali ovo nije ni varanje ni la. Mislila sam da sam sigurna u sebe i da znam to je pravo a to krivo, a ti si me nauio da ne budem sigurna. Ti si uklonio sve moje lai i varanje same sebe, kao to se poisti kr sa ceste da bi netko nesmetano proao tim putem. Netko vaan, i sada je On doao, ali ti si mu sam oistio put. Kad pie pokuava biti toan, a nauio si me da i ja traim istinu, i upozorio si me kad nisam govorila istinu. Zar zaista tako misli, rekao bi, ili samo smatra da tako misli? Eto vidi, svemu si ti kriv, Maurice, svemu si ti kriv. Molim se Bogu da me ne ostavi ovako na ivotu. To je bilo sve. Bila je majstor da joj se molitve usliaju prije nego ih izgovori, jer nije li poela umirati one noi kad je izila na kiu i nala me s Henryjem? Da sam pisao roman, mogao sam ga tu zavriti; roman tako mislim negdje mora svriti. Ali poinjem vjerovati da je moj realizam cijelo to vrijeme bio na krivom putu, jer kao da se u ivotu nikad nita ne zavrava. Kemiari tvrde da se materija nikad ne moe potpuno unititi, a matematiari kau da ovjek kad prelazi sobu, svaki korak smanji na polovicu, nikad nee stii do suprotnog zida. Pa kakav li bih ja bio optimist da sam i pomislio da se ova pria ovdje zavrava. Uza sve to, poelio sam, kao i arah, da nisam tako jak kao konj.

193

2.

Zakasnio sam na sprovod. Otiao sam u grad da se sastanem s ovjekom po imenu Waterbury, koji je namjeravao u jednom od malih asopisa napisati lanak o mom radu. Bacio sam novi uvis hou li se sastati s njim ili ne. Vrlo dobro sam poznavao pompozne fraze u njegovu lanku, pa prikrivena znaenja koja e njegov lanak otkriti, a kojih nisam uope bio svjestan, i pogreaka kojih sam bio sit da se s njima suoim. Na kraju e me pokroviteljski staviti vjerojatno neto iznad Maughama, jer je Maugham popularan, a ja jo nisam poinio taj zloin jo ne; ali premda sam zadrao malo ekskluzivnosti neuspjenog pisca, mali asopisi, kao mudri detektivi, mogu nanjuiti da je popularnost na vidiku. Zato sam se uope muio da bacim novi uvis? Nisam se elio sastati s Waterburyjem, a svakako nisam elio da pie o meni. Jer sad je prestalo moje zanimanje za posao; nitko me ne moe mnogo obradovati hvalom niti me uvrijediti pokudom. Kad sam poeo pisati roman o dravnom slubeniku jo sam bio zainteresiran, ali kad me je arah ostavila, otkrio sam kakav je moj posao: tako neduna droga,
194

poput cigarete, da proguram tjedne i godine. Ako se gasimo smru kao to pokuavam vjerovati, zar ima vie svrhe da ovjek za sobom ostavi nekoliko knjiga, umjesto boica, odjee ili jeftinog nakita? A ako arah ima pravo, kako li je nevana sva vanost umjetnosti. Bacio sam uvis novi, mislim, jednostavno zbog osamljenosti. Nisam imao to da radim prije sprovoda; htio sam se samo ohrabriti aom, dvije pia. ovjek moe prestati obazirati se na svoj rad, ali se nikad ne smije prestati obazirati na konvencije, a mukarcu ne smiju popustiti ivci na javnom mjestu. Waterbury je ekao u malom baru u ulici koja vodi od Tottenham Court Roada. Nosio je crne hlae od rebrasta baruna i puio jeftine cigarete; poveo je djevojku koja je bila mnogo via i zgodnija od njega, nosila istu vrst hlaa i puila iste cigarete. Bila je vrlo mlada, a ime joj je bilo Sylvia. Vidjelo se da je na dugom teaju studija to ga je tek poela s Waterburyjem bila je u fazi imitiranja svoga uitelja. Pitao sam se gdje e zavriti s tim pogledima, s tim ivahnim dobroudnim oima i zlatnom kosom. Hoe li se za deset godina uope sjeati Waterburyja i bara pokraj Tottenham Court Roada? Bilo mi ga je ao. Sad je bio tako ponosan, tako se prema nama oboma ponaao pokroviteljski, ali je bio na strani koja gubi. Pa, pomislih, uhvativi njen pogled preko svoje ae, dok je on izricao neku osobito idiotsku primjedbu o tijeku svijesti, ak sam mu je i sad mogao oteti. Njegovi su lanci bili uvezani u papir, a moje knjige u platno. Znala je da od mene moe vie nauiti. A ipak, jadnik, imao je hrabrosti da je ignorira kad bi povremeno stavila neku jednostavnu, ljudsku neinteligentnu primjedbu. Htio sam
195

ga opomenuti na praznu budu nost, ali umjesto toga popio sam jo jednu a u, pa rekoh: Ne mogu dugo ostati. Moram stii na pokop u Golders Greenu. Pokop u Golders Greenu! uzviknu Waterbury. Tipino za osobe iz vaih romana. Morao je biti Golders Green, zar ne? Nisam ja izabrao to mjesto. ivot oponaa umjetnost. Neki prijatelj? upita Svlvia suosjeajno, a Waterbury se zagleda u nju zbog te njene pri mjedbe, bez veze s prethodnim predmetom razgo vora. Da. Primijetio sam da ona razmilja mukarac? ena? kakav prijatelj? i to mi je godilo. Jer sam za nju bio ljudsko bie, a ne pisac: ovjek iji su prijatelji umirali i koji je iao na njihove pogrebe, koji je osjeao radost i bol, kojemu bi moda ak utjeha bila potrebna, a ne samo vjet pisac ija djela uivaju moda veu simpatiju nego gospodina Maughama, premda ga naravno ne moemo svrstati tako visoko kao ... to mislite o Forsteru? zapita Waterbury. Forster? Oh, oprostite. Upravo sam razmiljao koliko vremena mi treba do Golders Greena. Morate ra unati dobrih etrdeset minuta ree Sylvia. Morate ekati na vlak za Edgware. O Forsteru ponovi Waterbury razdraljivo. Od stanice morate autobusom ree Svlvia. Zaista, Svlvia, Bendrix nije do ao ovamo da razgovara o tome kako e stii u Golders Green. Oprosti, Peter, samo sam mislila . . . Prvo ispeci, pa reci, Svlvia ree Waterbury.
196

A sad, moemo li se vratiti na Forstera? Moramo li? upitah. Bilo bi zanimljivo, jer pripadate tako razlii tim kolama . . . Pripada li on nekoj koli? ak nisam znao da i ja pripadam nekoj koli. Piete li udbenik? Svlvia se osmjehnu, a ja primijetih njen osmijeh. Znao sam da e on od toga trenutka o tro nabrusiti oruje svog zanata, ali bilo mi je svejedno. Ravnodunost i oholost su vrlo sline, a on je vjerojatno mislio da sam ja ohol. Rekoh: Zaista moram otii. Ta ovdje smo samo pet minuta. Zaista je va no da taj lanak bude dobar. Meni je zaista va no da ne zakasnim u Gol ders Green. Ne razumijem zato. Svlvia ree: I ja idem do Hampsteada. Pokazat u vam put. Nisi mi o tome rekla ni rijei ree Waterbury sumnjiavo. Zna da svake srijede posjeujem svoju majku. Danas je utorak. Onda ne moram ii sutra. To je vrlo lijepo od vas rekoh. Bit e mi ugodno vae drutvo. U jednom od vaih romana sluili ste se tije kom svijesti ree Waterbury u oajnikoj urbi. Zato ste taj nain napustili? Oh, ne znam. Zato ovjek promijeni stan? Jeste li to smatrali neuspjehom? Tako smatram sve svoje knjige. Pa zbogom, Waterbury.
197

Poslat u vam otisak lanka ree on kao da se prijeti. Hvala. Nemoj kasno, Svlvia. Bartok je na treem pro gramu u est i pol. Zajedno smo izali u ruevine Tottenham Court Roada. Rekoh: Hvala vam to ste prekinuli sastanak. Oh, znala sam da elite otii ree ona. Kako vara je prezime? Black. Svlvia Black* rekoh to je dobra kombina cija. Gotovo predobra. Je li bio dobar prijatelj? Da. ena? Da. ao mi je re e ona. Imao sam dojam da to iskreno kae. Imala je mnogo toga da naui to se ti e knjiga i glazbe, i kako da se odijeva i raz govara, ali nikad je nee trebati uiti ovjekoljublju. Sila je sa mnom u prenatrpanu podzemnu eljezni cu i stajali smo jedno uz drugo drei se za konate dr ae. Osjeajui je pripijenu uza me, podsjetio sam se elje. Hoe li to sad uvijek biti tako? Ne e lja, ve samo sjeanje na elju. U Goodge Streetu okrenula se da propusti novog putnika, a ja sam osjetio njeno bedro na svojoj nozi kao neto ega je ovjek svjestan da se dogodilo prije mnogo vremena. Ovo je prvi pogreb kojemu prisustvujem re koh samo da povedem razgovor.
Black = crn (Piev.)

Onda su vam majka i otac ivi? Otac mi je iv. Majka mi je umrla dok sam bio na kolovanju. Htio sam uzeti nekoliko dana dopus ta, ali moj otac je drao da bi me to uzrujalo tako da me se to nije dojmilo. Samo su me one veeri kad je stigla vijest oslobodili uenja. Ne bih voljela da me spale ree ona. Vie volite crve? Da, vie bih voljela crve. Glave su nam bile tako blizu da smo mogli razgovarati a da ne podiemo glas, ali zbog stiske nismo se mogli gledati. Rekoh: Meni bi bilo sasvim svejedno i odmah se upitah zato li sam slagao, jer je bilo vano, mora da je bilo vano, jer ja sam na kraju nagovorio Henrvja da je ne pokopa.

198

199

3.

Juer poslije podne Henrv se pokolebao. Telefoni rao mi je i molio me da do em. udno kako smo se zbliili otkako je nestalo Sare. Ovisio je sada o meni isto onoliko koliko je prije ovisio o Sari bio sam domain u kui. ak sam sebi prisvajao pravo da se upitam ho e li me on zamoliti da se preselim k nje mu kui kad proe pogreb, i kakav bih mu dao odgovor. to se tie elje da zaboravim Saru, bilo je svejedno u kojoj sam ku i. arah je pripadala i jednoj i drugoj. Kad sam stigao, on je jo uvijek bio omamljen lijekovima. Ina e bih imao s njim vi e muke. Neki sveenik uko eno je sjedio na rubu naslonja a u njegovoj radnoj sobi ovjek zlovoljna upala lica, vjerojatno jedan od redemptorista, koji nedjeljama servira pri e o paklu u onoj mra noj crkvi u kojoj sam posljednji put vidio Saru. Vjerojatno se ispo etka protivio Henrvju i to mi je pomoglo . Ovo je gospodin Bendrix, pisac ree Henrv. Otac Crompton. Bendrix je bio vrlo dobar prija telj moje supruge. Imao sam dojam da to otac Crompton ve zna. Nos mu se objesio niz lice poput 200

potpornja, a ja pomislih: Moda je ba taj ovjek pred Sarom zalupio vrata nade. Dobar dan ree otac Crompton tako zlovolj no, da sam osjetio da nije daleko od toga da me pro kune u deseto koljeno. Gospodin Bendrix mi je vrlo mnogo pomogao oko pogreba objasni Henrv. Da sam znao vrlo rado bih za vas sve poduzeo. Neko sam mrzio Henrvja. Sad mi se moja mrnja inila bezvrijednom. Henrv je bio rtva isto tako kao to sam i ja bio rtva, a pobjednik je bio taj grozni ovjek sa smije nim ovratnikom. Rekoh: To sigurno ne biste mogli u initi. Vi ne odobravate spaljivanje. Mogao sam urediti katoli ki pogreb. Ona nije bila katolkinja. Izrazila je elju da to postane. Je li to dovoljno da postane katolkinja? Otac Crompton je iznio jednu formulu. Polo io ju je pred nas kao neku nov anicu. Mi priznajemo elju za krtenjem. Novanica je le ala tamo izmeu nas o ekuju i da je netko podigne. Nitko nije posegnuo. Otac Crompton nastavi: Jo ima vremena da otkaete svoje aran mane. Pa ponovi: Sve u za vas urediti i to tonom upozorenja kao da se obraa Lady Macbeth i obe ava joj neki bolji postupak da namiri e svoje ruke, nego to su to miomirisi iz Arabije. Henrv ree iznenada: Je li to zbilja jako va no? Naravno, ja nisam katolik, o e, ali ne razumijem . . . Ona bi bila sretnija . . . Ali zato? Crkva daje povlastice, gospodine Miles, a ne samo odgovornosti. Za na e mrtve slu e se posebne 201

mise. Redovno se itaju molitve. Mi se sje amo naih mrtvih doda on, a ja ljutito pomislih: kako ih se to sje a? Tvoje su teorije u redu. Propovijeda va nost pojedinca. Na a kosa je sva izbrojena, kae, ali ja osje am njenu kosu na dlanu svoje ruke; sjeam se finih pahuljica na zavr etku njene hrptenjae dok je potrbu ke le ala na mom krevetu. I mi se sje amo na ih mrtvih, ali na svoj na in. Promatraju i Henrvja kako postaje neodlu an, smjelo slagah: Mi apsolutno nemamo razloga da vjerujemo da bi ona postala katolkinja. Henry poe: Naravno bolni arka je rekla ali ga prekinuh: Na kraju bila je u bunilu. Otac Crompton re e: Nikada ne bih mogao ni sanjati da vam se name em, gospodine Miles, bez nekoga ozbiljnog razloga. Dobio sam pismo od gospo e Miles tjedan da na prije njene smrti rekoh mu. Kad ste je vi posljednji put vidjeli? Otprilike u isto vrijeme. Prije pet- est dana. ini mi se vrlo udno to taj predmet ak nije ni napomenula u svom pismu. Moda vi, gospodine . . . gospodine Bendrix, ni ste u ivali njeno povjerenje. Mo da vi, o e, prenaglo stvarate i to pogre ne zaklju ke. Ljude mo e zanimati va a vjera, mogu oni o toj vjeri postavljati pitanja, ali ne zato da bez uvjetno postanu katolici. Brzo sam nastavio Henryju: Bilo bi apsurdno da sad sve promijenimo. Upute su izdane. Pozvani su prijatelji. arah nikad nije bila fanatik. Ona bi bila posljednja koja bi e ljela neugodnosti zbog nekog hira. Napokon tje rao sam dalje, fiksiraju i pogledom Henrvja to e biti savr en kr anski obred. Makar arah nije ni 202

bila kr anka. Mi nigdje o tome nismo vidjeli nika kav znak. Ali uvijek mo emo ocu Cromptonu dati novac za jednu misu. To nije potrebno. Jutros sam jednu odslu io. On pokrene ruke na krilu; bila je to prva promje na u njegovoj uko enosti. inilo se kao da gleda kako se pomi e i naginje debeli zid nakon pada bombe. Svakako u je danas spomenuti u misi ree on. Henry re e s olak anjem kao da je to rije ilo stvar. Vrlo lijepo od vas, o e i pomakne kutiju za cigarete. ini se udno i drsko to vam to ka em, gospo dine Miles, ali ini mi se da vi ne razumijete kako je bila dobra va a supruga. Ona mi je bila sve re e Henry. Mnogi ljudi su je voljeli rekoh. Otac Crompton okrene pogled prema meni poput kolskog ravnatelja koji je uo kako neki balavac iz dna razreda dobacuje upadicu. Mo da ne dovoljno ree on. Pa rekoh da se vratimo na ono o emu smo raspravljali. Mislim da sad ne mo emo promi jeniti stvar, o e. To bi prouzro ilo i mnogo govorka nja. Tebi se ta naklapanja ne bi svi ala, zar ne, Henry? Ne. Oh, ne. Izaao je oglas u The Timesu. Morali bismo tis kati ispravak. Ljudi primje uju takve stvari. Izazva lo bi komentare. Napokon, ti nisi nepoznat, Henry. Trebalo bi razaslati brzojave. Mnogi ljudi su ve po slali vijence u krematorij. Razumijete to mislim, oe. Ne mogu re i da razumijem. 203

Ono to vi traite nije nerazumno. ini se da vi imate udnu skalu vrijednosti, gospodine Bendrix. Ali vi sigurno ne vjerujete da spaljivanje utjee na uskrsnue tijela, oe? Naravno da ne vjerujem. Ve sam vam rekao svoje razloge. Ako se oni gospodinu Milesu ne ine dovoljno jakima, onda se tu vie nema to rei. On ustade sa stolca; kako je to bio ru an ovjek! Dok je sjedio, barem je odavao dojam snage, ali su mu noge bile prekratke za njegovo tijelo, a kad je ustao, zaudio sam se kako je nizak. inilo se kao da je iznenada krenuo u daljinu. Henry ree: Da ste doli malo ranije, oe. Molim vas, nemojte misliti . . . Ne mislim o vama nita loe, gospodine Miles. Moda o meni, oe? upitah ga izazovno. Oh, ne brinite, gospodine Bendrix. Makar to uinili, to sad nee na nju djelovati. Ispovijedanje naui ovjeka da prepozna mrnju. On prui ruku Henrvju, a meni okrene lea. elio sam mu rei: O meni krivo sudite. Ja ne mrzim Saru. Grijeite i prema Henrvju. On ju je pokvario, ne ja. Htio sam se obraniti: Ja sam je volio, a u ispovjedaonici sigurno nau e kako da prepoznaju i taj osjeaj.

4.

Idua stanica je Hampstead ree Svlvia. Morate sii da posjetite svoju majku? Mogla bih produljiti do Golders Greena da vam poka em put. Obi no ne posje ujem majku utorkom. To bi bilo dobro djelo rekoh. Mislim da morate uzeti taksi, ako elite sti i na vrijeme. ini mi se da zapravo nije grijeh ako propu stim poetak obreda. Ispratila me do izlaska iz stanice, a zatim se htjela vratiti. inilo mi se udnim to se toliko trudila. Nikad u sebi nisam vidio nikakve vrednote koje bi neka ena voljela, a sada manje nego ikad. Bol i razoaranje su poput mrnje. ovjek postane ru an od samo aljenja i gorine. A kako ga tako er ine sebi nim. Nisam imao ni ta da pru im Svlviji; ja nikad ne bih mogao biti jedan od njenih u itelja. Ali trebao sam njenu ljepotu da me podri, jer sam se bojao idu ih pola sata, bojao sam se lica koja e uhoditi moju osamljenost poku avaju i da otkriju po mom pona anju
205

204

kakve su bile moje veze sa Sarom, tko je koga napustio. Ali ne mogu se pojaviti ovako obuena pobunila se ona kad sam je zamolio da mi pravi dru tvo. Vidio sam kako joj je milo to sam elio da bu de sa mnom. Znao sam da bih je odmah mogao odu zeti Waterburyju. Njegovo vrijeme je ve isteklo. Ako hou, on e sluati Bartoka sam. Stajat emo otraga rekoh. Vi moete biti strana osoba koja okolo seta. One su barem crne ree ona mislei na svo je hlae. U taksiju sam spustio svoju ruku na njenu nogu kao neko obeanje, ali nisam imao namjeru da obeanje odrim. Iz tornja krematorija se dizao dim, a voda je stajala u pol tuceta napola smrznutih barica na poljunanim stazama. Mimo nas pro lo je mnogo ljudi s prethodne kremacije, pretpos tavljam; imali su ivahno veselo dranje ljudi koji su napustili neku dosadnu zabavu i sada mogu na staviti. Ovim putem ree Svlvia. Vi vrlo dobro poznajete ovo mjesto. Tata je ovdje pokopan prije dvije godine. Kad smo stigli do kapelice, svi su se razilazili. Waterburvjeva pitanja o tijeku svijesti ba su me predugo zadrala. Osjetio sam udan konvencionalni alac boli to na kraju nisam vidio Sarin kraj i tupo pomislih: To je, dakle, bio njen dim to se vijao iznad vrtova u predgrau. Henry je izaao sam, sav zaslijepljen od plaa; plakao je i nije me vidio. Nikog drugog nisam poznao osim Sir Williama Mallocka koji je nosio cilindar. On me pogleda s negodovanjem i pouri dalje. Bilo je tu tucet mukaraca s izgledom dravnih slubenika. Je li tu bio Dunstan?
206

No to nije bilo tako va no. Neke supruge bile su u drutvu svojih mueva. Barem su one bile zadovoljne obredom to im se gotovo moglo proitati na eirima. Poslije Sarina nestanka sve su se osjeale sigurnijima. ao mi je ree Svlvia. Nije vaa krivnja. Pomislih: Da smo je balzamirali, one nikad ne bi bile sigurne. ak bi i njeno mrtvo tijelo odreivalo mjerilo po kojemu bi se sudilo o drugim tijelima. Pro ao je Smvthe i brzo odgacao po baricama ne govorei ni s kim. Zauh kako neka ena ree: Carterovi su nas pozvali za vikend desetog u mjesecu. elite li da odem? upita Svlvia. Ne, ne rekoh volio bih da ostanete. Pri ao sam vratima kapelice i pogledao unutra. Pristup do pei bio je na asak prazan, ali onda su poeli iznositi stare vijence i unositi nove. Neka starica kleala je tu i molila se, to se nije podudaralo s ovom situacijom; bila je kao neki glumac iz neke druge predstave koga je iznenadilo dizanje zavjese. Neki poznati glas iza mene ree: Drago mi je, ali i tuno to vas vidim ovdje, gospodine, odakle se mrtvi ne vraaju. Doli ste, Parkis! uzviknuh. Vidio sam osmrtnicu u The Timesu, gospodine, pa sam zamolio gospodina Savagea da mi da slobo dan dan. Pratite li uvijek svoje ljude ak tako daleko? Ona je bila vrlo fina gospoa ree on prije korno. Jednom me je na ulici upitala za put ne znaju i dakako razlog za to se tu nalazim. A na koktel-partiji pruila mi je a u serija.
207

Junoafrikog serija? zapitah ga s mukom. Ne bih znao rei, gospodine, ali nain kako je to uradila oh, takvih kao to je ona bila nije bilo mnogo. I moj sin takoer. . . Stalno pripovijeda onjoj. Kako va sin, Parkis? Nije dobro, gospodine. Ima estoke bolove u elucu. Jeste li bili kod lijenika? Jo ne, gospodine. Vjerujem da je najbolje stvari prepustiti prirodi. Do neke granice. Ogledao sam se na te strane ljude koji su svi poznali Saru. Upitah: Tko su ovi ljudi, Parkis? Onu mladu djevojku ne poznam, gospodine. Ona je dola sa mnom. Oprostite. Onaj tamo dalje je Sir William Mallock, gospodine. Poznam ga. Onaj gospodin to je upravo zaobiao baricu, gospodine, ef je odjela u kojem radi gospodin Miles. Dunstan? Tako mu je ime, gospodine. Kako vi mnogo znate, Parkis. Mislio sam da je ljubomora posve mrtva; mislio sam da bih bio spreman da je dijelim s mnotvom mukaraca kad bi samo opet bila iva. Ali kad sam ugledao Dunstana u meni se na nekoliko sekundi probudila stara mrnja. Svlvia viknuh kao da bi me arah mogla uti jeste li veeras kamo pozvani na veeru? Obeala sam Peteru . .. Peteru? Waterburyju.
208

Zaboravite ga. Jesi li tu, arah. Promatra li me? Gledaj kako mogu bez tebe. Nije to tako teko, rekao sam joj. Moja mrnja mogla je vjerovati u njeno preivljenje, samo moja ljubav je znala da ona vie ne postoji, kao da je neka mrtva ptica. Skupljao se novi pogreb, a ena pokraj ograde zbunjeno ustade ugledavi strane ljude kako ulaze. Umalo se nije nala na spaljivanju nekog drugog. Mislim da bih mu mogla telefonirati. Mrnja se prevukla preko predstojee veeri kao dosada. Opredijelio sam se. Bez ljubavi morat u izvoditi ljubavne pokrete. Osjeao sam krivnju prije nego sam poinio zloin zloin to nedunog uvlaim u svoj labirint. Seksualni in ne mora predstavljati nita, ali kad ovjek doe u moje godine onda naui da se u svako doba moe pokazati da moe biti sve. Ja sam bio zatien, ali tko zna na kakve bih mogao neuroze naii u tog djeteta? Na kraju veeri ja bih nespretno vodio ljubav i sama moja nespretnost, ak moja impotencija, ako se pokae da sam impotentan, mogla bi rijeiti pitanje. Ili u struno voditi ljubav, pa bi je i moje iskustvo takoer moglo dovesti u nepriliku. Zaklinjao sam Saru: Izvuci me iz ovoga, izvuci me, zbog nje, ne zbog mene. Svlvia ree: Mogla bih mu rei da mi je majka bolesna. Bila je spremna lagati; bio je to kraj za Waterburyja. Jadni Waterbury. S tom prvom lai trebali smo postati sukrivci. Stajala je tamo u crnim hlaama izmeu zaleenih barica, a ja pomislih, da ovdje moe poeti itava duga budunost. Zaklinjao sam Saru: Izvuci me iz toga. Neu poinjati sve ispoetka i nanijeti joj bol. Ja sam nesposoban za lju209

bav. Osim prema tebi, prema tebi. Ona sijeda stari ca krene prema meni, drobe i tanki led. Jeste li vi gospodin Bendrix? upita ona. Jesam. arah mi je pripovijedala ree ona, i dok je oklijevala obuze me neka luda nada da ona ima da mi preda neku poruku, da mrtvi mogu govoriti. Vi ste bili njen najbolji prijatelj esto mi je pripovijedala. Bio sam jedan od njenih prijatelja. Ja sam njena majka. Nisam se ak ni sjetio je li njena majka iva. U ono vrijeme uvijek smo imali tako mnogo toga da pripovijedamo tako da su cijela podru ja na ih ivota bila prazna poput ravne novootkrivene zemljopisne karte koju je trebalo po slije popuniti. Ona re e: Vi niste znali za mene, zar ne? Pa zapravo . . . Henry me nije volio. To je bilo prili no nezgod no, pa sam se dr ala po strani. Govorila je mirno i razborito, a ipak su joj suze tekle iz o iju kao same od sebe. Mu karci i njihove supruge svi su se razi li; drugi su ljudi prolazili izme u nas troje i ulazili u kapelu. Samo je Parkis oklijevao. Mislio je valjda kako mi mo da mo e biti na pomo i dajui mi dalj nje obavijesti, ali se dr ao podalje, znaju i, kako bih rekao, svoje mjesto. Moram vas zamoliti za veliku uslugu re e Sarina majka. Poku ao sam se sjetiti njenog prezi mena Cameron, Chandler, po injalo je sa C. Do la sam danas u takvoj urbi iz Great Missendena . . . ona obri e suze s o iju tako ravnodu no kao da bri e krpom za pranje posu a. Bertram, sje tih se, tako joj je ime, Bertram.

Da, gospo o Bertram rekoh. I zaboravila sam premjestiti novae u svoju crnu torbicu. Mogu li vam ne to pomo i? Ako biste mi mogli posuditi jednu funtu, go spodine Bendrix. Znate, treba da ne to veeram pri je odlaska. U Great Missendenu rano zatvaraju lo kale i dok je govorila ponovno obri e o i. Neto me na njoj podsje alo na Saru. Trijeznost u njenoj boli, mo da neka neodre enost. Nije li neko pre esto vrije ala Henrvja? Rekoh: Ve erajte sa mnom, rano. Ne bih vam htjela smetati. Volio sam Saru rekoh. I ja sam je voljela. Vratio sam se Svlviji i objasnio joj: To je njena majka. Moram je pozvati na ve eru. Ispri avam se. Mogu li vas nazvati da se dogovorimo za drugu priliku? Naravno. Je li va e ime u telefonskom imeniku? Waterbury je u imeniku re e ona turobno. Idu i tjedan. Bit e mi drago. Ona mi prui ruku i ree: Zbogom. Vidio sam da ona zna da je to bio propu ten trenutak koji se ne ponavlja. Hvala Bogu, t o nije bilo va no. Blago aljenje i radoznalost dok ne do e do stanice podzemne eljeznice i jedna ljutita rije Waterburyju zbog Bartoka. Dok sam se vra ao gospo i Bertram, opazio sam da govorim opet Sari: Vidi , volim te. Ali ljubav se ne mo e uti tak o uvjerljivo kao to se mo e uti mrnju. 211

210

Kad smo se pribli avali vratima krematorija, pri : mijetio sam da je Parkis nestao. Nisam vidio kad je otiao. Jama no je shvatio da mi vi e nije potreban. Gospo a Bertram i ja ve erali smo u Isola Belli. Nisam htio onamo gdje sam igda bio sa Sarom, i naravno, odmah sam po eo uspore ivati ovaj restoran sa svim ostalim restoranima ko je smo zajedno posje ivali. arah i ja nikad nismo pili chianti i sad me je na in pijenja pod sjetio na tu injenicu. Mo gao sam ba naru iti na e omiljelo crveno vino; i mislio sam na nju najvi e to je bilo mogu e. ak je ispunila i prazninu. Obred mi se nije svi ao re e gospo a Ber tram. ao mi je. Bio je tako neljudski. Kao na teku oj vrpci. inilo mi se prikladno. Napokon bilo je i moli tava. Onaj sve enik tko je bio onaj sve enik? Nisam ga vidio. Govorio je o Velikom Svemu. Dugo ga nisam razumjela. Mislila sam da ka e Veliki Sem. Po novno su joj suze po ele kapati u juhu. Ona nastavi: Gotovo sam se nasmijala i Henry me vidio. Vidje la sam da mi je to pripisao na teret. Ne sla ete se s njim? On je vrlo podao ovjek ree ona, pa obri e suze ubrusom i po ne estoko zveckati licom po ju hi mije aju i rezance. Jednom sam morala od njega posuditi deset funti, jer sam do la u London u namjeri da ostanem, a zaboravila torbicu. To se svakome mo e dogoditi. Naravno da mo e. 212

Uvijek se ponosim s tim to nikome na svijetu ni ta ne dugujem. Njeno pripovijedanje podsje alo je na sistem podzemne eljeznice; kretalo se u krugovima i zavojima. Uz kavu sam po eo primjeivati povratne stanice: Henrvjeva podlost, njeno financijsko po tenje, njena ljubav prema Sari, njeno nezadovoljstvo s po grebnim obredom, Veliko Sve iz tih stanica neki su vlakovi i li prema Henrvju. Bilo je tako smijeno ree ona. Nisam se htjela smijati. Nitko nije volio Saru vi e od mene. Kako mi svi uvijek to isto tvrdimo i kako se ljutimo kad to ujemo iz tu ih usta. Ali Henry to nije htio razumjeti. On je hladan ovjek. Jako sam se trudio da promijenim tijek razgovo ra. Ne znam kakav smo druk iji obred mogli izabrati. arah je bila katolkinja re e ona. Uzela je a u i u jednom gutljaju ispila pol a e vina. Glupost rekoh. Oh ree gospo a Bertram ona to ni sama nije znala. Odjednom, neobja njivo, osjetio sam strah poput ovjeka koji je po inio takozvani savr eni zloin, pa promatra prve neo ekivane pukotine u zidu svoje obmane. Kako duboko zadire ta pukotina? Mo e li se na vrijeme zatrpati? Ni ta ne razumijem to govorite. Zar vam arah nikad nije rekla da sam neko bila katolkinja? Nije. Nisam bila neka naro ita katolkinja. Znate, moj mu je mrzio sve to. Ja sam bila njegova tre a ena, i prve godine, kad bih se naljutila na njega, 213

znala bih mu re i da nismo propisno vjen ani. Bio je opak ovjek doda ona mehani ki. Ako ste vi katolkinja, to ne zna i da je i arah. Ona otpije jo jedan gutljaj vina i re e: To jo nikad ni ivoj dui nisam rekla. Mislim da sam malo pripita. Mislite li da sam pripita, gospodin e Bendrix? Naravno da niste. elite li jo vina? Dok smo ekali vino ku ala je prebaciti razgovor, ali sam je nepopustljivo vra ao natrag. to ste s tim htjeli re i arah je bila katolkinja? Obe ajte da ne ete re i Henrvju. Obeajem. Neko vrijeme bili smo u Normandiji. arah je tek navr ila dvije godine. Moj mu je obi avao ii u Deauville. Tako je on govorio, ali sam znala da posje uje svoju prvu enu. Jako sam se razljutila. arah i ja po le smo u etnju du pje ane obale. arah je stalno htjela sjesti, a ja sam joj dopustila da se malo odmori pa smo se opet jo malo etale. Rekla sam: arah, ovo je tajna izme u tebe i mene. Ve tada je znala uvati tajnu ako je htje la. Bojala sam se da vam to ispripovijedam, ali to je bila dobra osveta, zar ne? Osveta? Ne razumijem vas dobro, gospo o Bertram. Mom mu u, naravno. Nije to bilo samo zbog njegove prve ene. Rekla sam vam da mi nije dopu tao da budem katolkinja? Oh, nastale bi takve scene kad sam ku ala po i na misu, pa sam pomislila: arah e postati katolkinja, a on ne e znati i ja mu ne u re i, osim ako se stvarno razljutim. I rekli ste mu? 214

Godinu dana poslije toga oti ao je i ostavio me. Tako ste opet mogli biti katolkinja? Oh, pa nisam mnogo vjerovala, znate. A tada sam se udala za idova; i on je bio te ak. Kau da su idovi vrlo plemeniti. Ne vjerujte. Oh, ovaj je bio opak ovjek. Ali to se dogodilo na obali? Nita se, naravno, nije dogodilo na obali. Htje la sam samo re i da smo se tim putem etale. Osta vila sam Saru pred vratima i u la da na em sve e nika. Morala sam mu malo slagati nedu ne la i da bih mu objasnila stvar. Mogla sam sve svaliti na svog mu a. Rekla sam da je prije vjen anja obe ao, a poslije prekr io obeanje. Mnogo je pomoglo to nisam znala dobro francuski. Kad ovjek ne zna prave rije i sve zvu i strano istinito. Uostalom, on je to odmah u inio, a mi smo poslije objeda uhvatile autobus da se vratimo. to je uinio? Krstio je na katoli ku vjeru. Je li to sve? upitah s olak anjem. Pa to je sakrament bar tako ka u. Najprije sam pomislio da ste rekli da je arah bila prava katolkinja. Pa, znate, bila je, samo to nije znala. eljela bih da ju je Henry propisno pokopao ree gospoa Bertram, a groteskne suze ponovno po ee kapati. Ne mo ete ga kriviti kad ak ni arah nije znala. Uvijek sam eljela da je se to primi. Kao cijepljenje. ini mi se da se kod vas ba nije jako primi lo nisam se mogao suzdr ati da to ne ka em, ali 215

ona se nije uvrijedila. Oh ree ona imala sam mnogo iskuenja u svom ivotu. Nadam se da e na kraju sve biti dobro. arah je bila vrlo strpljiva sa mnom. Bila je dobra djevojka. Nitko je nije bolje razumio od mene. Popila je jo malo vina, pa ree: Da ste je bar vi dobro poznavali. Eto, da je bila odgojena kako treba, da se ja nisam udala za tako nemogue mukarce, iskreno vjerujem da je mogla postati svetica. Ali se jednostavno nije primilo rekoh surovo i doviknuh konobaru neka donese raun. Na leima sam osjetio kao da me je uhvatio vjetar od leta onih sivih gusaka to lete iznad naih buduih grobova, ili sam se nahladio u ledenom perivoju Samo da je to smrtonosna nahlada kao to je bila u Sare. Nije se primilo, ponavljao sam sam sebi cijelim putem kui u podzemnoj eljeznici, poto sam ostavio gospou Bertram kod Marvlebonea i posudio joj jo tri funte jer je sutra srijeda i ja moram biti kod kue zbog dvorkinje. Jadna arah, ono to se primilo to je bio taj niz mueva i ouha. Njena majka ju je uspjeno nauila da jedan mukarac nije dovoljan za cijeli ivot, ali ona sama je prozrela lane razloge udaja svoje majke. Kad se udala za Henryja, udala se za cijeli ivot; to sam u oaju spoznao. Ali ta mudrost nema veze s onim podmuklim obredom blizu obale. Nisi se Ti primio, rekao sam Bogu, u koga nisam vjerovao, tom imaginarnom Bogu za koga je arah mislila da mi je spasio ivot (moe li se zamisliti: u koju svrhu?) i koji je u svom nepostojanju unitio jedinu duboku sreu koju sam igda doivio. O, ne, nisi se Ti primio, jer to bi bila magija, a ja u magiju vjerujem jo manje nego to vjerujem u Tebe. Magija je Tvoj kri , Tvoje us216

krsnue tijela, Tvoja sveta katolika Crkva, Tvoja zajednica svetaca. Leao sam na leima i promatrao kako se sjene drvea Commona prepliu na mom stropu. To je samo sluajnost, pomislih, uasna sluajnost koja ju je na kraju gotovo vratila Tebi. Ne moe se s malo vode i jednom molitvom za cijeli ivot obiljeiti dvogodinje dijete. Kad bih u to vjerovao, vjerovao bih u Tijelo i Krv. Nije bila Tvoja sve ove godine, bila je moja. Ti si na kraju pobijedio. Nije potrebno da me na to podsjea, ali ona me nije varala s Tobom, dok je ovdje leala sa mnom, na ovom krevetu s ovim jastukom pod kriima. Dok je spavala, ja sam bio s njom, ne Ti. Ja sam je uzimao, ne Ti. Sva su se svjetla pogasila i tama pala preko kreveta, a ja sam sanjao da sam na sajmu s pukom u ruci. Pucao sam u boce koje su se inile kao da su napravljene od stakla, ali moja tanad odskakala je od boca kao da su bile presvuene elikom. Pucao sam i pucao i ni jednu nisam mogao razbiti. U pet ujutro sam se probudio s istom milju u glavi: tijekom onih godina ti si bila moja, a ne Njegova.

217

5.

Kad sam pomislio da bi me mo da Henry mogao pozvati da ivim s njim u njegovoj ku i, bila je to moja sablasna ala. Nisam zapravo o ekivao tu ponudu, a kad ju je iznio bio sam iznena en. ak i njegov posjet tjedan dana nakon pogreba bio je iznena enje; jo nikad nije bio u mojoj ku i. Sumnjam da se igda pribli io mnogo bli e junoj strani Commona nego li one no i kad sam ga po ki i sreo na Commonu. uo sam da netko zvoni i pogledao kroz pro zor, jer nisam elio nikakvih posjetilaca; pomislio sam da bi to mogao biti Waterbury i Svlvija. Svje tiljka pokraj platane i arala je Henrvjev crni e ir. Si ao sam niza stube i otvorio vrata. Slu ajno ovuda prolazim lagao je Henry. Ui. Stajao je i nespretno oklijevao dok sam vadio pi e iz ormaria. On ree: ini mi se da te zanima general Gordon. Tra e da napi em biografiju. Ho e li je napisati? Mislim da ho u. Sada mi se ba ne radi. Ni meni se ne radi re e Henry. 218

Zasijeda li jo Kraljevska komisija? Da. To ti daje mogu nost da o ne em razmi lja . Zbilja? Da, mislim da je tako. Do prekida za objed. Uostalom, to je va an posao. Izvoli svoj sherry. To nije ni ivoj du i od koristi. Kako je duga ak put prevalio Henry od one samodopadne fotografije u Tatleru koja me je onako na ljutila. Dao sam pove ati Sarinu fotografiju s obi ne amaterske fotografije, pa sada le i preokrenuta na mom pisaem stolu. On je prevrne. Sjeam se kad sam je fotografirao ree on. arah mi je rekla da ju je fotografirala jedna njezina prijateljica. Pretpos tavljam da je lagala da bi po tedjela moje osje aje. Na slici se inila mlaa i sretnija, ali ne i ljep a nego u godinama kad sam je ja upoznao. elio bih da sam joj ja mogao pridonijeti da tako izgleda, ali sudbina je ljubavnika da promatra kako se nesre a poput sadre stvrdnjava oko njegove ljubavnice. Henry re e: Pravio sam budalu od sebe da bi h je natjerao da se nasmije i. Je li general Gordon zanimljiva li nost? Na neki na in jest. Ovih dana udno se osje am u ku i. Kuam to je vi e mogu e da ne ulazim u ku u. Pretpostavljam da nisi slobodan da ve eramo u klubu? ree Henry Imam mnogo posla koji moram dovr iti. On se ogleda po mojoj sobi i re e: Ovdje nema mnogo mjesta za svoje knjige. Nemam. Neke moram dr ati pod krevetom. On podi e asopis to mi ga je poslao Waterbury prije intervjua da mi poka e primjerak svog rada i 219

ree: U mojoj kui ima mjesta. Zapravo bi mogao imati vlastiti stan. Bio sam previe zapanjen da bih mogao odgovoriti. On urno nastavi, prevrui stranice asopisa kao da ga u stvari ne zanima njegov prijedlog. Razmisli. Ne mora sada odluiti. To je vrlo lijepo od tebe, Henry. Ti bi meni uinio uslugu, Bendrix. Pomislih: zato ne? Smatraju da pisci nisu nekonvencionalni. Zar sam ja konvencionalniji od nekog vieg dravnog slubenika? No as sam sanjao ree Henry o svima nama. Zaista? Mnogo toga se ne sjeam. Zajedno smo pili. Bi li smo sretni. Kad sam se probudio mislio sam da ni je mrtva. Ja o njoj sada ne sanjam. elio bih da smo pustili onog sveenika da radi kako eli. To bi bilo apsurdno, Henry. Ona nije bila nita vea katolkinja od tebe ili mene. Vjeruje li u zagrobni ivot, Bendrix? Ako misli osobni ivot poslije smrti ne. Ne moe se pobiti, Bendrix. Nemogu e je bilo to pobiti. Pi em, recimo, roman, pa kako mo e dokazati da se opisani do ga aji nikad nisu dogodili, da li nosti nisu stvar ne? Slu aj. Danas sam na Commonu sreo ovjeka sa tri noge. Uas ree Henry ozbiljno. Izrod? I bile su pokrivene ribljim ljuskama. ali se. Ali dokai mi da se alim, Henry. Ti nita vie ne moe pobiti moju priu, kao to ja ne mogu pobi220

ti postojanje Boga. Ja jednostavno znam da je on la, isto kao to ti zna da je moja pria lana. Naravno, postoje dokazi. Oh, mogao bih i ja izmisliti filozofski dokaz za svoju priu, rekao bih, zasnovan na Aristotelu. Henry naglo vrati razgovor na svoju prethodnu temu. Ako doe i stanuje u mene, moe neto i utedjeti. arah je uvijek govorila da tvoje knjige nemaju onaj uspjeh koji zasluuju. Oh, sjena uspjeha pala je na njih. Pomislio sam na Waterburyjev lanak. Rekoh: Naie tre nutak kad moe uti kako popularni kritiari zamau pera za pisanje hvalospjeva ak prije nego li je idua knjiga napisana. To je samo pitanje vremena. Govorio sam, jer se jo nisam odluio. Henry ree: Nema vie gorine, zar ne, Bendrix? Naljutio sam se na tebe u tvom klubu zbog onog ovjeka. Ali zar je to sad uope vano? Pogrijeio sam. On je bio samo neki suludi raspaljivaki racionalist koji ju je zainteresirao sa svo jim teorijama. Zaboravi to, Henry. Ona je bila dobra, Bendrix. Ljudi pripovijeda ju, ali ona je bila dobra. Nije bila njena krivnja da je ja nisam mogao . . . pa . . . voljeti kako treba. Zna da sam stra no razborit i oprezan. Nisam od one vrsti koja moe biti ljubavnik. Ona je eljela nekoga kao to si ti. Ostavila je i mene. Otila, Henry. Zna li da sam jedno pro itao jednu tvoju knjigu; arah me natjerala. Opisao si kuu poslije enine smrti. astohlepan domain. To je bio naslov. U ono vrijeme mi se inilo da je sve u redu. Smatrao sam da je vrlo uvjerljiva, ali
221

si potpuno pogrijeio, Bendrix. Opisivao si kako se muu kua inila uasno prazna; hodao je sobama, pomicao stolce, pokuavajui stvoriti dojam kretanja kao da je jo netko tamo. Kadto bi si natoio pie u dvije ae. Zaboravio sam. Zvui pomalo knjievno. To nekako ne pristaje, Bendrix. Muka je u tome to se ku a ne ini prazna. Vidi , u staro vrijeme esto sam se vra ao ku i iz ureda, a ona bi bila negdje vani moda s tobom. Dozivao bih je, a ona ne bi odgovorila. Tada je ku a bila prazna. Gotovo sam oekivao da neu nai ni po kustva. Zna da sam je na svoj nain volio, Bendrix. Posljednjih mjeseci, kad sam se vratio ku i a nje nije bilo tamo, uasavao sam se da me eka pismo. Dragi Henry . . . zna kako se to ve pie u romanima? Da. Ali sad se kua vie nikad ne ini tako prazna. Ne znam kako da to opiem. Zato to je vie nema uope nije otila. Zna, nikad nije negdje drugdje. Ne objeduje ni s kim, nije s tobom u kinu. Nigdje ona ne moe biti osim u svom domu. Ali gdje je njen dom? upitah. Oh, mora mi oprostiti, Bendrix. Vrlo sam na pet i umoran. Ne spavam dobro. Kako ne mogu raz govarati s njom, razgovaram o njoj; a to mogu jedino s tobom. Ona je imala mnogo prijatelja. Sir William Mallock, Dunstan . . . S njima ne mogu razgovarati o njoj. Kao ni s onim ovjekom, Parkisom. Parkis! uzviknuh, zar je on zauvijek uao u nae ivote?
222

Rekao mi je da je bio na njenoj koktel-partiji. arah je skupljala udne ljude. Rekao je da ga i ti pozna. to je zaboga htio od tebe? Rekao je da je ona bila vrlo ljubazna prema njegovu sinu sam Bog zna kada. Djeak je boles tan. ini se da eli neto njeno za uspomenu. Dao sam mu jednu ili dvije njene stare djeje knjige. Bi lo ih je mnogo u njenoj spavaonici i sve iarane olov kom. To je dobar nain da ih se rijeim. ovjek ih jednostavno ne moe poslati Fovlesu, zar ne? Ne ma nita loe u tome da ih poklonim, zar ne? Ne. To je bio ovjek iz Savageove detektivske agencije koga sam namjestio da je prati. Mili Boe, da sam to znao . . . Ali inilo mi se da ju je zaista volio. Parkis je ovjean rekoh. Njega je lako ganuti. Ogledao sam se po svojoj sobi. Odakle Henry dolazi, tamo nee biti nita vie od Sare, ak moda i manje, jer e ona tamo biti razvodnjena. Preselit u se k tebi, Henry, ali mi mora do pustiti da platim dio stanarine. Vrlo mi je milo, Bendrix. Ali ta kua je slobo dan posjed i ne plaam nita. Ali moe platiti svoj dio opinskog prireza. Uz tromjeseni otkaz kako bih mogao nai dru gi stan za iznajmljivanje kad se bude ponovno oe nio. Shvatio me je sasvim ozbiljno. Nikad se vie ne bih elio oeniti. Nisam tip za brak. Sari sam nanio veliko zlo kad sam se njome oenio. To sada znam.

223

6.

I tako sam se preselio na sjevernu stranu Commona. Propala mi je stanarina za tjedan dana, jer je Henry elio da se odmah preselim. Platio sam pet funti za kamion koji je prevezao moje knjige i odjeu. Dobio sam gostinjsku sobu, a ostavu je Henrv preuredio u moju radnu sobu. Gore na katu bila je kupaonica. Henrv se preselio u svoju dnevnu sobu, a njihova zajednika soba s hladnim branim krevetima ostavljena je za goste, koji nikad nisu dolazili. Nakon nekoliko dana poeo sam razumijevati to je Henrv mislio kad je rekao da kua nikad nije prazna. Radio sam u Britanskom muzeju do zatvaranja, a zatim se vratio i ekao Henrvja, pa smo obino izili da neto popijemo u Pontefract Arms. Jedno kad je Henrv otiao na neko savjetovanje u Bournemouth, pokupio sam neku djevojku i doveo je kui. Nije ilo. Znao sam to odmah; bio sam impotentan. I da potedim njene osjeaje rekao sam joj da sam jednoj eni, koju sam volio, obeao da to nikad neu initi ni s jednom drugom. Bila je vrlo zlatna i puna razumijevanja; prostitutke imaju veliko potovanje prema osje ajima. Taj put u du i nisam tra io ni224

kakve osvete, nego sam samo osjeao tugu to zauvijek naputam neto u emu sam tako mnogo uivao. Poslije sam sanjao o Sari; bili smo opet ljubavnici u mojoj staroj sobi na junoj strani, ali i opet nije ilo, samo ovaj put zbog toga nisam bio tuan. Bili smo sretni i nismo se alili. Nekoliko dana poslije otvorio sam ormar u svojoj spavaonici i naao hrpu djejih knjiga. Henrv je opljakao ovaj ormar za Parkisova sina. Bilo je tu nekoliko knjiga bajki Andrewa Langa s koricama u boji, mnogo knjiga Beatrix Potters, Djeca iz Nove ume, Rugoba na Sjevernom polu, i jo nekoliko starijih knjiga za odraslu djecu Posljednja ekspedicija Kapetana Scotta i pjesme Thomasa Hooda. Ova posljednja bila je uvezana u kou na kolski nain, s natpisom da je ta knjiga poklonjena Sari Bertram za napredak u algebri. Algebra! Kako se ovjek mijenja. Te veeri nisam mogao raditi. Leao sam na podu meu knjigama i kuao otkriti barem nekoliko znaajki u praznim poljima Sarinog ivota. Kadto ljubavnik ezne da bude takoer otac i brat; ljubomoran je na godine koje nije podijelio s njom. Rugoba na Sjevernom polu vjerojatno je jedna od Sarinih prvih knjiga jer je gotovo sva bila zaprljana kredama arenih boja, besmisleno, unitavajue. U jednoj od knjiga Beatrix Potters ime joj je bilo napisano olovkom; jedno tampano slovo bilo je napisano naopako. U knjizi Djeca iz nove ume napisala je vrlo uredno i tono: arah Bertram. Njena knjiga. Molim trai dozvolu da posudi, a ako je ukrade, bit e to na tvoju alost. Bile su to primjedbe svojstvene svakom djetetu koje je igda ivjelo; tragovi tako anonimni kao otisci ptijih nogu zimi u snijegu. Kad
225

sam zatvorio knjigu, odmah ju je prekrila prolaznost vremena. Sumnjam da je igda itala Hoodove pjesme. Stranice su bile jednako iste kao onda kad joj je njena razrednica ili neki odlian posjetilac predao tu knjigu. A kad sam htio vratiti knjigu u ormar, na pod je ispao tiskani list papira vjerojatno program tog istog dodjeljivanja nagrade. Meni poznatim rukopisom na cedulji je bilo napisano: Kakva jezovita glupost (Ali ak i nai rukopisi poinju kao mladi pa s vremenom prelaze u umorne arabeske). Mogao sam zamisliti Saru kako to pie i pokazuje svojoj susjedi dok se razrednica vraa na svoje mjesto, a roditelji joj s potovanjem pljeu. Ne znam zato, ali kad sam ugledao tu izreku jedne uenice, s uzbuenjem, nerazumijevanjem i povjerenjem sjetio sam se jedne druge njene reenice: Ja sam laljivka i varalica. Ovdje pod rukom bila je nedunost. Kakva teta to nije ivjela jo samo dvadeset godina da bi to sama na sebi osjetila. Laljivka i varalica. Jesam li je ja tako opisao u trenutku bijesa? Uvijek je podravala moju kritiku, samo su se pohvale okliznule od nje poput snijega. Okrenuo sam list i proitao program od 23. srpnja 1926: Muzika na vodi J. Handela, svira gospoica Duncan, R. C. M*; recitacija Beatrice Collins: Lutah usamljena kao oblak Tudora Avresa izvodi kolsko pjevako drutvo; Chopinov valcer u A-molu, violinski recital izvodi Mary Pippitt. Dugo ljetno poslijepodne od prije dvadeset godina proteglo je svoje sjene prema meni, a ja sam mrzio ivot, koji nas tako mijenja na gore. Pomislih, da sam tog ljeta
*R.C.M. Royal College Of Music Kraljevska visoka muzika kola; eng. (Prev.)

upravo poeo pisati svoj prvi roman; kad sam poeo raditi, bilo je tako mnogo uzbuenja, ambicije, nade; tada nisam bio ogoren, bio sam sretan. Vratio sam list u neproitanu knjigu i gurnuo je u dno ormara ispod Rugobe i Beatrix Potters. Oboje smo bili sretni dok nas je razdvajalo samo deset godina i nekoliko pokrajina, koje e se poslije spojiti bez neke osobite svrhe, osim da jedno drugom zadamo tako mnogo boli. Uzeo sam Scottovu Posljednju ekspediciju. To je neko bila jedna od mojih omiljenih knjiga. Sada se inila neobino zastarjela. To junatvo gdje je led bio jedini neprijatelj, samortvovanje koje ukljuuje vlastitu smrt i ni iju drugu. Izme u nas i njih stajala su dva rata. Pogledao sam fotografije: brade i zatitne naoale, male mogile od snijega, britanska dravna zastava, poniji dugakih griva kao staromodnih frizura izmeu ogoljenih stijena. ak je i smrt predstavljala odsjek onog vremena, kao i uenica to je oznaila stranice crtama, usklinicima i koja je uredno napisala na rubu Scottovog posljednjeg pisma kui: A to dolazi poslije? Bog? Robert Browning takoer je bila odsjek vremena. ak joj je onda, pomislih, On bio na pameti. On je bio isto tako potajni ljubavnik, koji iskoritava prolazno raspoloenje kao neki junak koji nas namamljuje svojim nevjerojatnostima i svojim legendama. Stavio sam natrag posljednju knjigu i okrenuo klju u bravi.

226

227

7.

Gdje si bio, Henry upitah. Obino je bio prvi pri zajutraku a kadto je odlazio od kue prije nego sam si ao, ali jutros njegov tanjur nije bio taknut. uo sam kako se prednja vrata tiho otvaraju i on se pojavio. Oh, samo sam se malo proetao ulicom reeon neodreeno. Cijelu no bio si vani? zapitah. Ne, naravno, nisam. Da bi se oslobodio te optube, ree mi istinu: Danas je otac Crompton sluio misu za Saru. To jo uvijek radi? Jednom mjeseno. Smatrao sam da uljudnost zahtijeva da se pojavim. Mislim da nije znao da si tamo. Poslije sam pri ao da mu zahvalim. Zapravo pozvao sam ga na veeru. Onda u ja izii. elio bih da ne izae, Bendrix. Napokon, on je na svoj nain bio Sarin prijatelj. Nee i ti valjda postati vjernik, Henry? Naravno da neu. Ali oni imaju isto toliko pra228

va na svoje miljenje kao to i mi imamo na svoje. I tako je doao na veeru. Ruan, upalih obraza, nezgrapan, s nosom Torquemade to je bio ovjek koji je uvao Saru od mene. On ju je podravao u apsurdnom zavjetu, koji je trebala zaboraviti za tjedan dana. Ona je po kii ila u njegovu crkvu traei utoite, a umjesto toga nala je smrt. Bilo mi je teko da pokaem ak i najosnovniju uljudnost i Henry je morao sam izgurati sav teret veere. Otac Crompton nije bio naviknut da veera izvan svoje kue. Imao sam dojam da on to prima kao dunost na koju je teko mogao sabrati misli. Bio je vian samo lakoj dru tvenoj konverzaciji, a odgovori su mu padali kao panjevi preko ceste. U ovom kraju imate mnogo sirotinje; tako mi se ini ree Henry dok smo jeli sir, i bio je prili no umoran. Pokuao je tako mnogo tema utjecaj knjiga, kino, nedavan posjet Francuskoj, mogunost treeg rata. To nije problem odgovori otac Crompton. Henry se jako trudio. Nemoral? zapita u pomalo neiskrenom tonu koji ne moemo izbjei u takvom razgovoru. To nikad nije problem ree otac Crompton. Mislio sam, moda . . . na Commonu se nou vi di. . . To se, kako vidite, dogaa na svakom otvore nom prostoru. Osim toga, sada je zima. I s tim je okonana ova tema. Izvolite jo malo sira, oe? Ne, hvala. Pretpostavljam da u ovakvom predjelu imate mnogo muke da skupite prilog hou rei za do brotvorne svrhe.
229

Ljudi daju koliko mogu. Malo brandvja uz kavu? Ne, hvala vam. Ne ete imati ni ta protiv ako mi. . . Naravno da ne u. Od brandvja ne mogu zaspa ti, to je sve; a moram ustati u est. Ali zato? Molitve. ovjek se navikne. Bojim se da nikad nisam mogao mnogo moliti ree Henry, od dje akog doba. Molio bih da pro em s odli nim. I jeste li pro li? S vrlo dobrim. Kako vidim, takva vrst molitve ne poma e mnogo, zar ne, o e? Bolje ikakva nego nikakva. U svakom slu aju, to je priznanje Bo je mo i, i to je mislim neka vrsta hvalospjeva. Otkako je po ela ve era, nisam ga uo da tako mnogo govori. A ja sam mislio rekoh da je to sli no ku canju o drvo ili kao izbjegavanje crte na rubu plo ni ka. U toj dobi svakako. Oh ree on pa nisam ja protiv malo praz novjerja. Tako ljudi do u na pomisao da ovaj svijet nije sve. Pogledao me ru no niza svoj nos. To bi mogao biti po etak mudrosti. Vaa je crkva svakako duboko utonula u praz novjerje: sv. Januarije, kipovi koji krvare, vizije Dje vice, i sve takve stvari. Poku avamo da odijelimo ono to nije istinito. A zar nije pametnije vjerovati da se bilo to mo e > dogoditi, nego . . .? Zvonce zazvoni. Henry re e: Rekao sam djevojci da mo e po i na spavanje. Molim vas oprostite, 230

oe, samo asak. Idem ja rekoh. Bio sam sretan, to sam po bjegao od njegove te ke prisutnosti. Odgovori su mu bili previ e spremni; jedan amater se nikad ne bi smio nadati da e ga uhvatiti u pogre ci. On je bio poput arobnjaka koji samo svojom vje tinom gnja vi ovjeka. Otvorio sam ulazna vrata i ugledao krup nu enu u crnini kako dr i neki paketi . Pomislio sam da je to na a dvorkinja dok nije rekla: Jeste li vi gospodin Bendrix, gospodine? Jesam. Moram vam ovo predati i brzo mi gurne pa keti u ruku kao da je sadr avao ne to eksplozivno. Od koga je paket? Od gospodina Parkisa, gospodine. Prevrtao sam paket s nevjericom. Pomislio sam da je mo da zametnuo neki od svojih dokaza pa mi ga sad na knadno alje. elio sam da zaboravim gospodina Parkisa. Ho ete li mi dati potvrdu; gospodine? Moram paket predati vama u ruke. Nemam ni olovke ni papira. Zaista, ne mogu se gnjaviti. Vi znate kakav je gospodin Parkis kad su u pi tanju dokumenti, gospodine. Imam olovku u torbici. Napisao sam joj potvrdu primitka na pole ini neke stare omotnice. Pa ljivo ju je spremila u torbicu i zatim je sitnim koracima odjurila prema vratima kao da je eljela otii to je mogue dalje i bre. Stajao sam u predsoblju i odvagnuo predmet u ruci. Henry mi doviknuo iz blagovaonice. to je, Bendrix? Paket od Parkisa rekoh. To je zvu alo kao fraza koja se te ko izgovara. 231

Vjerojatno vraa knjigu. U ovo doba? Na mene je adresirano. Pa to je onda? Nisam htio otvoriti paketi; zar nismo obojica bili zauzeti bolnim stanjem zabo ravljanja? Osjeao sam da sam dovoljno kanjen za svoje posjete agenciji gospodina Savagea. Zauh glas oca Cromptona kako ree: Gospodine Miles, sada moram poi. Jo je rano. Pomislih, ako ostanem u sobi, neu se morati pridruiti ljubaznou Henrvjevoj ljubaznosti, moda e prije otii. Otvorio sam paketi. Henry je imao pravo. Bile su to bajke Andrewa Langa, ali izmeu listova bio je umetnut jedan listovni papir. Bilo je to Parkisovo pismo. Potovani gospodine Bendrix proitao sam, i pomislivi da je to pismo zahvalnosti, uoio sam posljednje reenice. I tako pod tim okolnostima ne bih elio dalje drati ovu knjigu u kui, pa se nadam da ete objasniti gospodinu Milesu da ne postoji nezahvalnost sa strane Vama odanog Alfreda Parkisa. Sjeo sam na stolac u predsoblju. uo sam Henrvja kako kae: Nemojte misliti da sam ograniena miljenja, oe Crompton . . . i poeh itati Parkisovo pismo od poetka. Potovani gospodine Bendrix, piem vama a ne gospodinu Milesu, jer sam siguran u vau simpatiju zbog naeg bliskog, premda tunog, druenja i zbog toga to ste vi knjievni gentleman mate i naviknut na neobi ne doga aje. Vi znate da se moj sin u posljednje vrijeme loe osjea, i kako to nije zbog sladoleda, bojao sam se upale slijepog crijeva. Lijenik kae da treba operirati to ne moe koditi
232

ali ja se jako bojim mog jadnog sina dati pod no, jer je njegova majka umrla pod no em. Siguran sam da je to bilo zbog nepanje, i to bih ja uinio kad bih na isti nain izgubio sina? Bio bih potpuno sam. Oprostite zbog ovih detalja, gospodine Bendrix, ali u mojoj profesiji navikli smo da stvari iznosimo redom i da stvari najprije objasnimo tako da se sudac ne moe poaliti da mu injenice ve nisu jasno prikazane. Tako sam u ponedjeljak rekao lijeniku da pri ekamo dok ne budemo posve sigurni. Ipak ja kadto pomislim da mu je to donijela nahlada i ekanje vani, dok je uhodio ispred ku e gospo e Miles, a vi ete mi oprostiti ako ka em da je ona bila vrlo ljubazna gospo a koja je zasluila da je ostavimo na miru. U mom poslu ne moe ovjek uzimati i birati po volji, ali sve od onog prvog dana u Maiden Laneu poelio sam da smo uhodili neku drugu enu. No moj sin je bio strahovito uzbuen kad je uo da je jadnica umrla. Samo je jednom s njim razgovarala, ali nekako je doao do zakljuka, mislim, da je njegova majka bila poput nje, to ona u stvari nije bila, premda je bila uistinu na svoj na in dobra ena koja mi nedostaje svakog dana mog ivota. Pa kad mu se temperatura popela na 39.5, to je za dje aka kao to je on visoka temperatura, po eo je razgovarati s gospo om Miles isto onako kao onda na ulici, pa joj je rekao da je uhodi to, naravno, ne bi uinio, jer je ak u svojoj dobi imao svoj profesionalni ponos. Zatim je po eo plakati kad je ona oti la, a zatim je spavao, ali kad se probudio, temperatura mu je jo uvijek bila 38,9, i tra io je dar to mu ga je u snu obeala. Zbog toga sam gnjavio gospodina Milesa i prevario ga,
233

zbog ega se stidim, jer nije postojao profesioni razlog, ve je to bilo samo zbog moga jadnog sina. Kad sam dobio knjigu i dao mu je, on se smirio. Ali sam bio zabrinut, jer je lijenik rekao da vie nee preuzeti nikakav rizik i da u srijedu mora oti i u bolnicu, a da je bilo slobodnih kreveta, poslao bi ga jo noas. Pa vidite, zbog moje jadne ene i mog jadnog sina, nisam mogao spavati od briga i bojao sam se noa. Vama, gospodine Bendrix, mogu slobodno rei da sam se usrdno molio. Molio sam se Bogu, a zatim sam se molio svojoj eni da uradi to moe, jer ako je itko u raju, onda je ona sada tamo, a molio sam gospou Miles ako je tamo neka takoer uini to moe. Pa ako se odrastao ovjek moe tako vladati, gospodine Bendrix, moete razumjeti da je moj jadni sin u mati vidio razne stvari. Kad sam se jutros probudio, temperatura mu je bila 37,3 i nije osjeao bolove, a kad je doao lijenik vie uope nije bilo otekline, pa je lijenik rekao da moemo jo malo priekati, i on se cijeli dan osjeao dobro. Ali rekao je lijeniku da je dola gospoa Miles i odnijela mu bol dodirnula mu lijevu stranu trbuha, oprostite mi taj nepristojni izraz i neto mu je napisala u knjizi. Ali lijenik je rekao da mora biti jako miran, da ga ta knjiga uzbuuje, pa tako pod tim okolnostima vie bih volio da nemam tu knjigu u kui . . . Kad sam okrenuo pismo naao sam post scriptum. Neto je napisano u knjizi, ali svatko moe vidjeti da je to napisano prije mnogo godina, dok je gospoa Miles bila malena djevojica, samo to ja to ne mogu objasniti svom jadnom sinu od straha da mu se bol ne vrati. S potovanjem A. P. Okrenuo sam isti list na poetku knjige i tamo naao neuoblienu rkariju tintanom olovkom, istu onakvu kakvu sam prije
234

vidio u drugim knjigama u kojima je dijete imenom arah Bertram sastavljalo svoje biljeke. Bolesna kad bijah, majka da mi knjigu, Bolestan tko lei, bolest od nje bjei. Knjigu Lang napisao, brigu s njom je brisao, Al, tko je ukrade bit e modre brade! Odnio sam je u blagovaonicu. to je to? zapita Henry. Knjiga odgovorih. Jesi li proitao to je arah u njoj napisala prije nego si je dao Parkisu? Nisam. Zato? Sluajna podudarnost, to je sve. Ali ini se da nije potrebno da dijeli vjersko uvjerenje s ocem Cromptonom, pa da ipak bude praznovjeran. Dao sam pismo Henrvju, a on ga pro ita i pru i ocu Cromptonu. Ne svi a mi se re e Henry. arah je mrtva. Ne volim da se o njoj okolo pripovijeda . . . Znam to misli. I ja tako osjeam. To je kao da sluam kako strani ljudi o njoj raz glabaju. Oni ni ta lo e o njoj ne govore re e otac Crompton, spustivi pismo. Sad moram poi. Ali se nije pomakao, nego je gledao u pismo na stolu. On upita: A ta pisana posveta? Gurnuh mu knjigu preko stola: Oh, to je napisano prije mnogo godina. Napisa la je takve stvari u mnogim svojim knjigama, kao sva djeca.
235

Vrijeme je udna stvar ree otac Crompton. Naravno, dijete ne bi razumjelo da je to sve bi lo napisano u prolosti. Sveti Augustin se pitao odakle dolazi vrijeme. Rekao je da dolazi iz budunosti, koja jo ne postoji, u sadanjost koja ne traje, a odlazi u prolost koja je prestala postojati. Mislim da mi nita bolje ne moe mo razumjeti vrijeme od djeteta. Nisam mislio . . . No, dobro ree on, ustajui ne smijete to uzeti k srcu, gospodine Miles. To samo pokazuje kako je vaa supruga bila dobra ena. To mi ni ta ne poma e, zar ne? Ona je dio prolosti koja je prestala postojati. dVjek koji je napisao ovo pismo ima u sebi mnogo osjeaja. Nita ne kodi moliti se mrtvima kao i za mrtve. On ponovi svoju frazu: Bila je dobra ena. Posve iznenada sam se razljutio. Vjerujem da me je najvie razljutila njegova samodopadnost, osjeaj da ga nikad nita intelektualno ne bi moglo uznemiriti, njegovo svojatanje da je intimno poznavao svakoga koga je poznavao samo nekoliko sati ili dana, a koga smo mi poznavali godinama. Rekoh: Ona uope nije bila takva. Bendrix ree Henry otro. Svakom mukarcu znala je staviti naonjake rekoh ak i sveeniku. Ne samo da je vas ob manula, oe, ve je prevarila svog mua i mene. Bila je laljivka od glave do pete. Nikad se nije izdavala za neto to nije bila. Ja nisam bio njen jedini ljubavnik . . . Prestani ree Henry. Nema prava . ..
236

Pustite ga ree otac Crompton neka se jadnik izbjesni. Ne treba mi vaa profesionalna samilost, oe. Zadrite je za svoje pokajnike. Vi meni ne moete zapovijedati koga moram saalijevati, gospodine Bendrix. Nju je mogao imati svaki mukarac. elio sam da vjerujem u ono to sam rekao, jer mi onda nita ne bi nedostajalo i nita ne bih alio. Onda vie ne bih bio vezan uz nju, makar gdje bila. Bio bih slo bodan. A o pokajanju vi me ni ta ne moete nau iti, gospodine Bendrix. Ispovijedam dvadeset i pet godi na. Nita ne moemo uiniti to ve neki sveci nisu uinili prije nas. Nemam zato da se kajem, osim za neuspjeh. Vratite se svojem vlastitom stadu, oe, vratite se svojoj prokletoj ispovjedaonici i svojoj krunici. Nai ete me tamo u svako doba kad vam bu dem potreban. Ja da vas trebam? Oe, ne elim biti surov, ali ja nisam arah, arah ne! Henry ree zbunjeno: ao mi je, oe. Ne treba vam biti ao. Znam ja kad ovjek pati. Nisam mogao probiti debelu kou njegove samouvjerenosti. Odgurnuh stolac i rekoh: Grijeite, oe. To nije nita tako istanano kao patnja. Ja ne patim, ja mrzim. Mrzim Saru, jer je bila mala drolja, mrzim Henrvja, jer se prilijepila uza nj, i mrzim vas i vaeg imaginarnog Boga jer ste nam je vi svima uzeli. Vi zaista znate mrziti ree otac Crompton. Suze su mi navrle na oi, jer sam bio bespomoan
237

da bilo koga od njih dvojice povrijedim. Idite svi doavola viknuh. Tresnuo sam za sobom vrata i njih dvojicu ostavio zatvorene. Neka izlije svu svoju svetu mudrost na Henrvja, pomislih, ja ostajem sam. elim biti sam. Ako tebe ne mogu imati, uvijek u biti sam. Oh, kadar sam vjerovati kao svaki drugi ovjek. Trebalo bi samo da dosta dugo drim zatvorene oi svoje due, pa bih mogao vjerovati da si ti nou dola Parkisovu sinu i dotakla ga rukom koja donosi mir. Prolog mjeseca u krematoriju molio sam te da spasi onu djevojku od mene, a ti si meu nas gurnula svoju majku ili bi oni tako rekli. Ako ponem u to vjerovati, onda moram vjerovati u tvog Boga. Morao bih voljeti tvog Boga. Prije bih zavolio mukarce s kojima si spavala. Moram biti razuman, govorio sam sam sebi dok sam se uspinjao stubama. arah je ve dugo mrtva, a mrtve se ne voli takvom snagom, samo ive, a ona nije iva, ne moe biti iva. Ne smijem vjerovati da je iva. Legao sam na krevet, zatvorio oi i pokuao da budem razuman. Ako je kadto tako jako mrzim kao to to ponekad biva, kako je onda mogu voljeti? Moe li ovjek zaista i mrziti i voljeti? Ili ja to zapravo samo sebe zaista mrzim? Mrzim knjige koje piem i njihovu sitnu i nevanu vjetinu, mrzim duu umjetnika u sebi tako pohlepnu za oponaanjem da sam imao namjeru da zavedeni enu koju nisam volio da dobijem podatke koje mi je mogla dati; mrzim ovo tijelo koje je toliko u ivalo, ali nije moglo izraziti ono to je srce osjealo, i mrzim svoju nepovjerljivu du u to je poslala Parkisa da te uhodi, da zvonce na vratima posipa prakom, da kopa po ko ari za papir, da krade tvoje tajne.
238

Iz ladice ormaria pokraj kreveta izvadio sam dnevnik i otvorivi ga nasumce pod datumom prolog sijenja itao sam: O Boe, kad bih Te zaista mogla mrziti, to bi to znailo? I pomislih da mrziti Saru znai samo voljeti Saru, a mrziti sebe znai samo voljeti sebe. Nisam vrijedan mrnje Maurice Bendrix, pisac romana astohlepni domain, Okrunjena slika, Grob u luci. Bendrix piskaralo. Nita, ak ni arah nije vrijedna nae mrnje, ako Ti postoji, nita osim tebe. A ja sam kadto mislila da mrzim Mauricea, ali bih li ga mrzila da ga isto tako nisam i voljela? O Boe, kad bih te zaista mogla mrziti. . . Sjeam se kako se arah molila Bogu u koga nije vjerovala, a sada sam ja govorio toj istoj Sari u koju nisam vjerovao. Jednom si nas oboje rtvovala da bi mene vratila u ivot, ali kakav je to ivot bez tebe? Lako je tebi voljeti Boga. Ti si mrtva. Ti ga ima . Ali meni je ivot dojadio, trunem od zdravlja. Ako ponem voljeti Boga, ne mogu jednostavno umrijeti. Moram neto uiniti. Moram te doticati rukama, moram te okusiti svojim jezikom. ovjek ne moe voljeti i nita ne initi. Ne koristi to mi govori da se ne brinem, kao to si mi jednom rekla u snu. Ako bih igda volio na taj na in, to bi bio kraj svemu. Volei tebe nemam teka za hranu, ne osje am po udu ni za kojom drugom enom, ali kad bih Njega voliQ, ne bi bilo zadovoljstva ni u emu kad On nije prisutan. ak bih izgubio i svoj rad, prestao bih biti Bendrix. arah, bojim se . . . Te noi bio sam potpuno budan u dva sata ujutro. Siao sam do smonice i pojeo malo biskvita i popio au vode. Bilo mi je ao to sam onako govorio o
239

Sari pred Henrvjem. Onaj sveenik je rekao da mi nita ne moemo uiniti to ve neki sveci nisu uinili. To je moda istina to se tie ubojstva ili preljube, tih neobinih grijeha, ali bi li i jedan svetac mogao imati na dui zavist i zlobu? Moja mrnja bila je isto tako siuna kao i moja ljubav. Tiho sam otvorio vrata i pogledao Henrvja. Spavao je pri svjetlu i rukom titio oi. Skrivenih oiju tijelo mu je odavalo neku anonimnost. Bio je jednostavno samo ovjek jedan od nas. inio se kao prvi neprijateljski vojnik kojega ovjek sretne na bojnom polju, mrtav ovjek koga se ne moe razlikovati, ni bijeli ni crveni, ve samo ljudsko bie kao to je bio i sam. Ostavio sam dva biskvita pokraj njegova kreveta u sluaju da se probudi i ugasi svjetlo.

8.

Posao na knjizi mi nije dobro napredovao (kakvo traenje vremena je pisanje romana, ali kako bih drukije utukao vrijeme?), pa sam poao preko Com1mona da sluam govornike. Bio je tamo jedan ovjek koji me je znao zabaviti za predratnih dana, i bilo mi je milo kad sam ga ugledao iva i zdrava na njegovu stajali tu. Nije iznosio neku poruku kao to to ine politiki i religiozni govornici. Bio je to neki bivi glumac i jednostavno je pripovijedao pripovijetke i recitirao po koji stih. Izazivao je svoju publiku da ga uhvate u pogreci, traei bilo koji stih. Stari mornar, doviknuo bi netko, i on bi odmah, s naroitim zanosom, izgovorio prvu kiticu od etiri stiha. Neki aljivac vikne: Shakespeareov trideset drugi sonet, a on nasumce izrecitira etiri kitice, a kad je aljivac prigovorio, on ree: Imate krivo izdanje. Ogledao sam se oko sebe i meu slu aocima ugledao Smvthea. Moda me on prvi vidio, jer je imao prema meni okrenutu lijepu stranu lica, onu stranu koju arah nije poljubila, ali ako je bilo tako, izbjegavao je moj pogled.
241

240

Zato sam uvijek elio razgovarati s nekim koga je arah poznavala? Progurao sam se do njega i rekao: Halo, Smythy. On pritisne rupi na bolesni obraz i okrene se prema meni. Ah, to ste vi, gospodine Bendrix ree. Nisam vas vidio od pogreba. Bio sam odsutan. Zar jo uvijek ovdje govorite? Ne. Oklijevao je i zatim dodao nevoljko: Odustao sam od javnih govora. Ali jo uvijek dajete kune satove? bockao sam ga. Ne, i toga sam se odrekao. Nadam se da niste promijenili svoje uvjerenje. On ree tuno: Ne znam u to da vjerujem. Ni u to. Dakako, u tome je stvar. Tako je bilo. Krenuo je iz gomile svijeta, a ja se naoh na njegovoj bolesnoj strani. Nisam se mogao suzdrati a da ga i dalje malo ne bockam. Boli vas zub? upitah. Ne. Zato? Tako mi se uinilo. Zbog rupia. Nije odgovorio, nego je skinuo rupi. Nije bilo nikakve runoe da se sakrije. Koa mu je bila potpuno svjea i mlada, osim jedne beznaajne plave mrlje. On ree: Dojadilo mi je da objanjavam znancima kad ih sretnem. Nali ste lijek? Da. Rekao sam vam da sam bio odsutan. U sanatoriju? Da. Operacija? Zapravo ne. I nevoljko doda: Ovo je ui njeno dodirom.
242

Lijeenje vjerom u mo molitve? Ja ni u to ne vjerujem. Nikad ne bih iao ne kom nadrilijeniku. to je bilo? Urtikarija? On ree neodreeno, kako bi zavrio razgovor: Moderne metode. Elektricitet. Vratio sam se kui i pokuao navaliti na posao. Kad god ponem pisati, uvijek se pojavi neko lice u romanu koje tvrdokorno nee oivjeti. Na njemu nema nita psiholoki pogreno, ali ono zapinje, moram ga gurati, pronalaziti nove rijei i upotrijebiti svu tehniku vjetinu to sam je prikupljao godinama napornog rada kako bih svojim itaocima prikazao ivo. Kadto dobijem gorku zadovoljtinu da ga neki kritiar pohvali kao najbolje ocrtano lice u romanu. Ali ako ga nisam jasno nacrtao, ono je svakako s mukom razvueno. Kad god ponem pisati, ono mi teko lei na dui, kao slabo probavljena hrana u elucu, i liava me stvaralakog zadovoljstva u svakom prizoru u kojem je prisutno. To lice nikad ne uini nita neoekivano, nikad me ne iznenadi i nikad ne preuzme odgovornost na sebe. Svako mi drugo lice romana pomae, a ovo samo smeta. A ipak ovjek ne moe bez njega. Mislim da Bog isto tako osjea prema nekim ljudima. Sveci, moglo bi se pretpostaviti, na neki nain sami sebe stvaraju. Oni oivljuju. Oni su sposobni da uine ili kau neto to iznenauje. Oni stoje izvan radnje; radnja ih ne uvjetuje. Ali nas treba podstrekavati. Mi posjedujemo tvrdoglavost nepostojanja. Mi smo nerazrjeivo vezani uz radnju i Bog nas tu i tamo umorno tjera, ve prema svojoj namjeri, lica bez poezije, bez slobodne volje; naa je jedina vanost u
243

tome da negdje i gdjekad pomognemo da se opremi scena u kojoj se ivo lice kree i govori, osiguravajui svecima mogunosti da pokau svoju slobodnu volju. Bio sam sretan kad sam uo zatvaranje vrata i Henrvjeve korake u predsoblju. To je bila izlika da prestanem pisati. Ono lice moe tako do sutra ujutro ostati nepomino. Najzad je doao as da odemo u Pontefract Arms. ekao sam da me zovne. Ve smo za mjesec dana uskladili na nain ivota poput dvojice neenja koji ive sedam godina zajedno. Ali on me nije pozvao, uo sam kako ulazi u svoju radnu sobu. Malo zatim poao sam za njim; nedostajalo mi je moje pie. Sjetio sam se one zgode kad sam zajedno s njim prvi put doao ovamo. Sjedio je tamo, pokraj zelenog Bacaa diska, zabrinut i klonuo duhom, ali kad sam ga sada promatrao, nisam osjeao ni zavist ni zadovoljstvo. Da neto popijemo, Henry? Da, da. Naravno. Samo sam htio obuti druge ci pele. Imao je gradske i seoske cipele, a Common je po njegovu miljenju bilo selo. Sagnuo se nad ve zicama za cipele; jedan vor nije mogao razvezati uvijek je petljao s prstima. Kad mu je dojadilo da se gnjavi, silom je skinuo cipelu. Podigao sam je i raz vezao vor. Hvala, Bendrix. Moda mu je ak i tako mali znak drugarstva ulio samopouzdanje. Danas mi se neto vrlo neugodno dogodilo u uredu ree. Ispripovjedaj mi. Nazvala me gospo a Bertram. Mislim da ne pozna gospou Bertram. O, da. Neki dan sam je upoznao. udan
244

izraz, neki dan, kao da su svi dani isti osim onog jednog. Nikad se nismo osobito dobro slagali. To mi je pripovijedala. arah se u tome uvijek dobro snalazila. Nije joj dala blizu. Je li dola posuditi novaca? Da. Htjela je deset funti. Njena uobiajena pri povijetka, dola je u grad samo na jedan dan, kupo vala, ponestalo joj novca, banke zatvorene . .. Bendrix, nisam krtac, ali me njezin na in razbjesni. Ona ima svoje dvije tisue funti godi nje. Gotovo isto toliko koliko ja zaraujem. Jesi li joj dao? Jesam. Uvijek joj dam, ali nevolja je u tome to se nisam mogao suzdrati da joj ne oitam bukvicu. To ju je razbjesnilo. Rekao sam joj koliko puta je posudila i nije vratila novac. Izvadila je e kovnu knji icu i rekla da e mi smjesta napisati ek na cijelu svotu. Bila je tako ljuta da sam uvje ren da je to ozbiljno mislila. Zaista je zaboravila da je ve iskoristila posljednji ek. Htjela me poniziti, a uspjela je poniziti samo sebe, jadnica. Naravno, to je bilo jo gore. to je uinila? Obijedila me da nisam Sari priredio dostojan pogreb. Ispripovijedala mi je neobinu priu . . . Znam. Ispripovijedala mi je to uz nekoliko ai ca vina. Misli da lae? Ne. To je neobi na sluajnost, zar ne? Krtena s dvije godine, a onda se poela vraati neemu ega se nije mogla sjetiti. . . To je poput infekcije.
245

Tako je kako ti kae, udna sluajnost. Jed nom prije vratio sam Henrvju potrebnu snagu; sada mu neu dopustiti da oslabi. Doivio sam ja takve sluajnosti nastavih. Pro le godine, Henry, bilo mi je tako dosadno da sam ak biljeio brojeve automobila. Iz toga vidi kakva je sluajnost. Deset tisua svih moguih bro jeva i sam Bog zna koliko kombinacija, a ipak sam u prometnom zastoju vie puta vidio dva automobila s istim brojevima jedan pokraj drugog. Da. Tako se to dogaa. Nikad neu izgubiti vjeru u sluajnost, Henry. Telefon je u gornjem katu slabo zazvonio; dosad ga nismo uli, jer je u radnoj sobi prekida bio iskljuen. Oh, Boe moj, Boe moj ree Henry. Nita me ne bi iznenadilo da je to opet ona ista ena. Pusti je neka zvoni i dok sam mu govorio, zvono je prestalo zvoniti. Nije to zato to sam ja krt ree Henry. Mislim da u deset godina nije posudila vie od sto funti. Hajdemo van da neto popijemo. Slaem se. Oh, nisam obuo cipele. Sagnuo se, i ja sam ugledao njegovo elavo tjeme, kao da su mu ga brige razorile. I ja sam bio jedna od njegovih briga. Ree: Ne znam to bih bez tebe, Bendrix. Opraio sam nekoliko pahuljica prhuti s njegova ra mena. I tako, Henry . . . a onda prije nego to smo uspjeli krenuti, zvono ponovno zazvoni. Pusti rekoh. Bolje je da se javim. Nikad ne zna . . . On ustane. Vezice su mu visjele s cipela, i prie pisaem stolu. Halo ree on. Ovdje Miles. Prui mi
246

slualicu i ree s olakanjem. Za tebe. Da rekoh. Ovdje Bendrix. Gospodine Bendrix ree muki glas. Morao sam vas nazvati. Jutros vam nisam rekao istinu. Tko ste vi? Smythe ree glas. Ne razumijem. Rekao sam vam da sam bio u sanatoriju. A ni kad nisam bio u sanatoriju. To me ni najmanje ne zanima. Njegov glas dopirao je do mene putem ice. Mislim da vas ipak zanima. Niste me dobro razumjeli. Nitko nije lijeio moje lice. Izlijeilo se iznenada, preko noi. Kako? Jo uvijek ne . . . On ree afektirano, urotniki. Vi i ja znamo kako. To se ne mo e zaobi i. Nije pravo to sam to od vas skrivao. To je bilo . . . ali spustio sam slualicu prije nego je uspio upotrijebiti onu glupu novinarsku rije koja je bila alternativa za slu ajnost. Sjetio sam se njegove vrsto stisnute desne ake, sjetio sam se i svog bijesa da se mrtvi mogu tako razdijeliti na komadi e, dijeliti kao njihovo odijelo. Pomislih: Tako je umiljen da uvijek mora imati neku vrst otkri a. Za tjedan ili dva on e govoriti o tome na Commonu i pokazivati svoje iscijeljeno lice. To e se pojaviti u novinama: Racionalistiki govornik izlijeen udotvornim lijekom. Ku ao sam skupiti svu svoju vjeru u sluajnost, ali jedino na to sam mogao pomisliti, i to sa zaviu, jer nisam imao nikakvu relikviju, bio je unaka en obraz koji je no u le ao na njenoj kosi.
247

jek. Ako si ti svetica, onda nije teko postati svetac. To je neto to On moe zahtijevati od bilo koga: skoi! Ali ja neu skoiti. Sjedio sam na krevetu i rekao Bogu: Ti si je uzeo, ali mene jo nisi uhvatio. Poznam ja Tvoju lukavost. Ti nas podie na visoko mjesto i nudi nam cijeli svemir. Ti si avao, Boe, koji nas mami da skoimo. Ali meni Tvoj mir nije potreban i ne elim Tvoju ljubav. elio sam neto posve jednostavno i vrlo mirno, elio sam Saru za cijeli ivot, a Ti si mi je uzeo. Svojim sjajnim spletkama upropastio si nam sreu, kao to etelac razori mije gnijezdo. Mrzim Te, Boe, mrzim Te kao da postoji. Pogledao sam na blok papira. Bio je bezli niji od uperka kose. Kosu moe dodirnuti usnama i prstima, a od duha sam bio smrtno umoran. ivio sam za njeno tijelo i elio sam njeno tijelo. Ali dnevnik je bio sve to sam imao, pa sam ga zakljuao natrag u ladicu. Jer ne bi li to bila jo jedna Njegova pobjeda kad bih ga unitio i ostao jo potpunije bez nje? Rekoh Sari: U redu, neka bude kako ti ho e . Vjerujem da ivi i da On postoji, ali bilo bi potrebno neto vie nego to su tvoje molitve kad bih svoju mr nju prema Njemu mogao pretvoriti u ljubav. On me je oplja kao, a ja u, kao onaj kralj o kome si pisala, opljakati Njega za ono to On u meni trai. Mrnja je u mommozgu, ne u elucu ili na koi. Mrnju ne mogu odstraniti kao onaj osip na ko i ili bol u trbuhu. Zar te nisam mrzio koliko i volio? A zar ja ne mrzim i sam sebe. Doviknuh Henrvju: Spreman sam. I rame uz rame uputili smo se preko Commona prema Pontefract Arms. Svjetla su bila utrnuta, ljubavnici su se sastajali na raskrima, a na drugoj
250

strani trave bila je kua s poruenim stubama gdje mi je On vratio ovaj beznadni osakaeni ivot. Radujem se ovim naim veernjim etnjama ree Henry. Da. Pomislih da u ujutro nazvati lijenika i upitati ga je li mogue lijeenje vjere. A onda pomislih: Radije ne, tako dugo dok ovjek ne zna, moe sebi zamiljati bezbrojna lijeenja . . . Stavio sam dlan na Henryjevu ruku i tako je drao. Sad sam morao biti jak za nas obojicu, a on jo nije bio ni ozbiljno zabrinut. Te etnje su jedina stvar kojima se radujem ree Henry. Na poetku sam napisao da je ovo zapis o mrnji, i etajui tako uz Henryja prema veernjoj ai piva, zakljuio sam da bi jedna molitva mogla odgovarati ovom zimskom raspoloenju: O Boe, dosta si uinio, dosta si me opljakao, ali ja sam preumoran i prestar da bih nauio voljeti; pusti me na miru zauvijek.

251

Knjinica Zelina

540027594

-3>

fe.

A
Narodne novine, Zagreb (74) (1-735 Oznaka za narud bu: UT-XI/11-8