Stefano Benni Filozofija i komičnost (1

)
“Polovicu vremena provodimo smijući se onome u što vjeruju drugi, a drugu polovicu vjerujući u ono što drugi ismijavaju”. Napisavši ovu rečenicu upitao sam se jesam li napisao rečenicu sa filozofskom ili s komičnom intonacijom. Prevladava li u njoj ironično oslobaĎanje ili melankolična refleksija. Jesam li tom rečenicom htio okončati smijeh ili pak pokrenuti raspravu? Jesam li zapao u komičkiegzorcizam ili u neki filozofski endorcizam? Kakvo me to osjećanje pokretalo? Možda je to osjećanje želje da moji osjećaji budu shvaćeni i razočaranje time što nisu prepoznati. Ta želja za sudioništvom, za toplinom diskusije pripada duhu filozofa isto tako kao i duhu ironičara. Pomišljao sam tada da ono što sam napisao pripada tim dvama svjetovima, i to upravo u onoj točki gdje se ta dva mišljenja, dva svijeta, discipline i gramatike dodiruju. MeĎutim, ne bih znao reći sa sigurnošću je li to dodirivanje, to zbližavanje genetičko ili je neprirodno, da li ga ja hoću ili je tek slučajno. Je li plod osjećanja ili refleksije ili pak njihovog spoja. Mogao bih možda reći da rečenica dosta dobro opisuje napor koji je zajednički i filozofiji i komikozofiji, dakle i ljubavi za mudrost i ljubavi za komično. Komično ismijava neke stvari a druge poštuje duboko. Ništa nije osobnije od smijeha: ono što je za mene sabotaža, za druge je sveti jezik, što je za mene ironična litota, za druge je inflacija retorike. TakoĎer, iznenadi me kao komično i to ako se nečemu ne smijem, ako se uvrijedim zato što je netko oružjem ironije dirnuo u nešto što duboko poštujem ili volim. Fernando Pessoa je govorio: ljubavna pisma su smiješna, ako pak nisu, onda nisu ljubavna pisma. Ovisi o tome jesam li ga ja pisao ili čitam nečije tuĎe ljubavno pismo. Isto tako, na putu filozofije svatko susreće ideje koje ga ispunjavaju osjećanjima, koje se dijele s drugima i prihvaćaju, i druge koje se odbacuju, ponekad s prezrenjem; takoĎer srećemo i mislioce koji nam se čine neupitnima i za koje se čudimo videći da ih drugi napadaju, i opet druge mislioce koji su to nužniji što ih mi više ismijavamo ili smatramo beznačajnima. Ne vjerujem u filozofija kao carstvo refleksije i u komično kao carstvo osjećajnog treperenja. Vjerujem da je filozofija strast koja pored momenta racionalnog ima i jedan moment čiste, delirijske moći uobrazilje, i takoĎer, da komičar poslije početne eksplozije zanosa progovara kroz procese refleksije, takoreći, tehnike i matematike, koji su krajnje precizni. Komikozofija i filozofija žive od izbora, od proturječja, grčenja i obrata. One nisu svijet mira. Ako i pronaĎu mudrost, onda samo kroz dug niz intelektualnih izazova,

ironija je carstvo patafizike svakodnevice. Mišljenja krajnosti i apstrakcije. Sve su to likovi kojima karikatura ipak ne oduzima dostojanstvo filozofske riječi već ih samo dovodi u teškoće. Tako književna ironija očekuje da se filozof zanaša na odskočnoj daski verbalnih složenosti ili teorijske bizarnosti da bi ga preobrazila u komičnog filozofa. svoĎenje filozofije na jednostavan argument izaziva njezino protivljenje kao što se i smiješno buni protiv previše filozofskih definicija. od Aristofana koji sirovo.“ To je vrtoglav paradoks koji otkriva teškoću u pogledu mjesta gdje uopće smjestiti početno viĎenje komičnog. do Selbya kod Flanna O„ Briena i filozofazločinca kod Tibora Fischera. U tome vježbanju ravnovjesja izgleda kao da se svakome sviĎa odbacivati i privlačiti svoju drugu stranu. Na kraju ćemo možda otkriti da se šaljivost i ozbiljnost privlače i odbijaju u kontinuitetu. Ništa ne uznemirava komičara toliko kao kad ga progoni neka definicija. ako pod smiješnim podrazumijevamo ironiju. već nove i skrivene perspektive stvarnosti. katalogizacije. Druga definicija je od Groucha Marxa: „Nikad ne bih prihvatio članstvo u klubu koji me hoće za svog člana. Ovdje ću zastati. još od Sokratovih vremena. a svako metafizičko. U filozofiji bi to moglo značiti sljedeće: mišljenje koje autonomno traži istinu mora se temeljiti na istinama koje su već drugi dosegli. filozofija je mjesto složenosti koju treba srediti. ali ne smije ih zvati istinama na odreĎeni način. recimo da svako treperenje dvojbenosti i ambivalencije u filozofiji može odvesti prema ironiji. Tako filozofija postavlja komičnome najgoru zamku.više manje plemenitih. to je prijateljstvo staroga datuma. Puna poštovanja pred velikim arhivom minulih ideja. zamku objašnjavanja. nego ih mora staviti na kušnju. Posve je lako pronaći pravih ili prividnih neprijateljstava: filozofija traži krajnje istine. u osamljenost ili u društvenost. preko Rabelaisovog Panurga i leibnizovskog Panglossa kod Voltairea. Obrnuto. One su. u . jer kao i uvijek. Uskoro ću ionako citirati dvije od njih . ona u metaforički i simbolički svijet šale stavlja virus pojma i katahreze. komičnost je mjesto složenosti za umnožavanje. ali uvijek u potrazi za nekom novom točkom u interpretaciji i u izumijevanju do koje još nitko nikad nije dospio. Spreman je i ubiti se. dakle. U svakom od slučajeva nalazimo se u velikom alephu imaginacije. ironija one pretposljednje. samo da ne bude uhvaćen! Evo dviju definicija smiješnoga koje su ujedno vrtoglavo komične i filozofične: Jedna je od Totoa: „Smiješno je borba izmeĎu dobra i zla uz konačnu pobjedu noćnog bdijenja“. filozofija je carstvo metafizike. Tražimo li dodirne točke prijateljstva izmeĎu filozofije i smiješnoga. metaforičku napetost koja nije samo spoznajne nego takoĎer i čiste zabavne naravi. duboko treperenje šale odvodi komiku prema filozofiji. u ispitivanje područja koje nije njihovo. ili će mu uzmanjkati zamah za ono krajnje. dva mišljenja razlike koja ne traže samo podudarnosti i sklad. daleko je nesigurnije prijateljstvo izmeĎu smiješnoga i filozofije. to je ujedno borba apsurda. svoĎenja. zendbuddhističkog koana i čist sofizam. kroz ismijavanje. spaja sofiste i Sokrata u svojim „Oblakinjama“.

Suprotnost komičnog nije. precizno pisanje. A od svih redukcionističkih mišljenja najveće sranje je — da upotrijebim ovaj izraz koji ide više uz Rabelaisa nego Kanta — videocentrički oblik mišljenja. to sam uvijek govorio. ekonomsko-totalitarno. Komičari su u isto vrijeme čuvari i uništavači općih mjesta. ali isto tako i tehnika. mišljenja bijede a ne mišljenja istine. odvijaju pod mjesečinom imaginacije. Na koji način ta dva mišljenja preraĎuju ono održavanje odsutnoga. matematika. Kao i filozof. ciničan. komičar poznaje teškoću da pomiri viĎenje ideja s njihovim saopćavanjem i opisivanjem. Komičar hoda na jedan korak od tragičara kao što filozofija stupa na jedan korak razmaka od delirija. dvama mišljenjima koja se. stranac. Nemojmo definirati filozofiju kao da je ona ozbiljna. Rekao bih prije da ni sama figura šale nije jednostavna. kaos. nedostaje samo postojanost dubine. Ozbiljost leži u rodu: čitao sam filozofe koji su me obrazovali i gledam na televiziji filozofe koji me jako nasmijavaju. ono tragičko nego ravnodušnost. u nerazlikovanje meĎu osjećanjima. uzvišeni i vulgarni. Komičar mora živjeti vatreno usred ljudi da bi ih mogao promatrati i učiniti predmetom smijeha. komični tempo. Upravo o tome biste vi filozofi mogli promisliti sigurno bolje od mene: koja vrsta apstrakcije je zajednička ironijskom i filozofskom. što ulazi u kuću mirnoga domaćina. moralisti i buntovnici. To je ono mišljenje koje dokazivanje i objašnjavanje svijeta povjerava stotini volta na različitim kanalima. ali isto tako i održavati razmak. Valja izreći i krajnje razrješenje mišljenja. To su mišljenja koja vode u osjećajnu nepismenost. To je videocentričko mišljenje. i teško onome tko je ismije: naime to da ironijski jezik i filozofsko istraživanje imaju zajedničke neprijatelje. ponavljam. a koja ih razlikuje. Bio primljen ili otjeran. osamljeni i druželjubivi. Možda zato što dolazim s filozofskih studija i što sam doplovio do prakse narativnog i ironijskog pisanja. u pogledu bliskosti i razlike ostajemo u dvojbi. i zato tražim osjećajnost u oboma. Ono komično je — kao što je već rečeno — čist izum. To su sva mišljenja što se povlače pred složenošću i proturječjem. a napose sada imaju jednog zajedničkog neprijatelja. kako vi kažete. postoje komičari koji su me učili i komičari zbog kojih se stidim što pripadam toj grani. ono što ih pokreće. Možda mu. hegelijanizam goreg: to je mišljenje koje jedini kriterij istinitosti i važnosti nalazi u televiziji i dvorskim novinama koje i polaze od takvog mišljenja. Složena mišljenja. mišljenja ponavljanja a ne otkrivanja. a ne ono što ih zatvara. racionalne misli. redukcionističko. ali o jednoj stvari nema nikakve sumnje. Dakle. prezriv i omalovažavajući. često tražim ono zajedničko što ih zbližava. u odnosu na filozofa. Šala je dar i kao takva je ambivalentna. ponekad skeptičan. obustavljanja povijesti i kulturnog sjećanja a ne mišljenja dubine. kako kažemo mi. zanos. Jao onome tko smatra jednostavnim svijet komičnoga.kojemu se naše vlastito viĎenje podudara ili razlikuje od tuĎih viĎenja i traži svoju jedinstvenost. . Komičar je onaj ksenós. ili onu skrivenu komičnu stranu. nego polimorfna i proturječna. tehnopatsko. a da šala to nije. ostavit će znak. osim pod svjetlom razuma. Smatram ih.

“Zamislio sam Schopenhauera kako otkriva spomen-ploču i stavlja je na glavu dotične gospoĎe. . Doduše. provalije. to je uništenje kulturalne autonomije. dakle jesam. od profanih: Foucault. Filozofija gubi na složenosti. sofizam za čajni salon. nego nudi sumnje. proturječja. ne može se objasniti Platona a nemati volje pročitati nešto od Platona. tek malo narušavanje krajolika. Jankélévitch. oni misle. nisu za baciti. za mene je totalni sudionik. Zgodno znači provarljivo. Doduše. Bolje je reći da je neka knjiga užasna. Ne može se stupiti u svijet filozofije pomoću citata. a ne nosi sobom obavezu suprotstavljanja ili produbljivanja. Zgodni su doduše neki komičari. ponore. Zgodan je. dakle jesam. koji filozofskom mišljenju ne oduzimaju napetost i posebnost. o tome se kaže:Ali tako činimo filozofiju pristupačnom! Na isti način govore i neki pisci kad tvrde da tako izlaze ususret ukusu publike. nešto se mora čitati. Ne podvrgavam ih niti kritici niti ih upisujem u red stvari koje vrijedi zapamtiti: baš „zgodno“. Najgore što se može reći o nekoj knjizi ili filmu jest da su „zgodni“. Nedavno sam čuo kako neka gospoĎu kaže: „Čitala sam Schopenhauera jer su govorili o njemu na televiziji. nadobudna škrabotina. nešto što se može razumjeti. Bachelard. ali ne jednostavni tako da idu putem voĎeni filozofskom sintezom. za druge pak napredovanje. želje za produbljenošću i osobne filozofije svakog pojedinca. Filozofija ne daje uvijek rješenja. labirint u kojemu ne strahujemo od gubljenja.Ja više ne mislim. Prisjećam se jedne epizode. za neke je. u malim getima izdvojenim iz velikog središnjeg mišljenja. Ono što se time proizvodi u kulturi i društvu. nego pojednostavljenim tako da usput gube komade sebe sve dok ne proĎu kroz ekran. postaje neka vrsta vodiča za svakodnevno djelovanje. čini to sam suprotstavljajući se i izdvajajući se. onaj tko se ne opire. često hipokrite. Filozofija se ne radi na daljinski upravljač — mijenjam kanal jer mi se nešto ne sviĎa i onda gasim. Postoji jedan smrdljivi pridjev koji odlikuje videocentričko mišljenje i koji je „zgodan“. nego da je zgodna. i neki filozofi pokazuju težnju da postanu zgodni. Onaj tko pruža otpor. Postoje filozofi koji se uspijevaju izraziti a da ne odustanu od složenosti. jednostavni u smislu krnji. U takvome mišljenju ono komično i filozofsko prihvaćaju se samo ako se svode na svoju karikaturu ili pak ako su ograničeni na male zone noćnog pristupa. manjkavi. smisla za humor. meni se sviĎaju komičari koji se ne daju opisati — Toto nije bio zgodan. bio je ružan i prelijep ujedno. ali ona time negira svoj aleph. Za mene. „Zgodan“ je značilo da nije prešla preko druge stranice ili da se stidjela reći da nije ništa razumjela. no. svedeni. Moji najomiljeniji. majeutika dobrog ukusa. njezin svijet je obezgraničeni svijet plodne složenosti.

Ta važi i za komičare. majeutiku u objašnjenje? Isti je problem i kod komičara. Posjeduje li filozofsko mišljenje još uvijek to bogatstvo. nego dovodi u krizu krive definicije i otvara neke krajnosti. neke izbočine da bi se na kraju mogla pronaći neka nova istina. str. Izvor: MicroMega. već prostor kretanja i razumijevanja. rastegnuta. koje zna svirati i duboku refleksiju i svakodnevno zapažanje. polaganost metafizike i crescendo polemike. Postoje komičari koji se uspijevaju ostvariti ne odustajući od beskonačne raznovrsnosti smiješnog. i oni tada prenose satiru. po njihovim stalnim pokušajima da kupe dušu filozofa i smijeh komičara. ja kažem: da. malu ili veliku mudrost koja se prevodi u komunikaciju. dakle. na kriterij tumačenja svijeta. Almanaco di filosofia. Možda je to moja iluzija. kad satira postaje po definiciji sektaška. orkestralno mišljenje. koja je po naravi neprecizna. Ali za komičare i filozofe iluzija nije trik ili specijalni efekt. Moja zamisao filozofskog mišljenja je upravo takva. To je dobar znak. izabrao. Ne hrani se uzalud mudrost starih radosnom opskurnom filozofijom. obrnuto. mišljenja koja bi mogla na primjer hraniti politiku? Ili moraju biti samo njezina elegantna pozadina? Po tome kako gospodari videocentrizma nastoje potkupiti i laskati. iza riječi popularizacija ne skriva riječ osiromašenje i prevara? Hoće li se pojačati samoća ironičara. ironičkog. koji znaju svirati čitav orkestar komičnog a ne samo jedan instrument. sumarna. Komičar se ne bavi davanjem novih definicija. 193-198. tako da se iza riječi zabava skriva riječ suradnja s postojećim. tu sposobnost ogromne apstrakcije i sposobnost posvjetovljenja. a zbog ponovljivosti. Jesu li osuĎeni na to da mišljenje postane ukrasno i elitarno ili su ograničeni na oponašanje videocentrizma. Važan je upravo taj izraz. Hvala. Odustaju od složenosti smiješnoga. koja graniči sa čudnovatostima i koja se izražava u paradoksima. oni se boje. 5/2001. ona koju je prije toliko vremena opisao Kierkegaard u svome sjanom eseju riječima koje bi se mogle danas napisati? Ili su filozofija i komikozofija još uvijek riječi suprotstavljene bijedi videocentrizma. dok se. koje se hrani beskonačnim mislima i iskustvima. Ali i od njih se traži da budu majstori života. po tome kako se ljute i kako su zbunjeni neposlušnošću. najvišu apstrakciju ali i društvenu datost. 1. od mučenja da bi se preobrazili u akademiju. preveo i priredio Borislav Mikulić . maglovitosti. vica. „orkestar“. od iznenaĎenja.